Professional Documents
Culture Documents
SAOBRAAJNI FAKULTET
DOBOJ
WiMAX
Seminarski rad
Student Mentor:
Dr Goran Markovi
Doboj 2013.
Sadraj
Uvod.................................................................................................................................................3
1. WiMAX.....................................................................................................................................4
1.1. Nastanak WiMAX-a..........................................................................................................5
1.2. Karakteristike WiMAX-a...................................................................................................5
1.3. Vrste WiMAX-a.................................................................................................................6
1.4. WiMAX Forum..................................................................................................................8
1.5. WiMAX u poreenju sa 3G i WiFi....................................................................................8
2. ARHITEKTURA WIMAX SISTEMA.........................................................................................9
2.1. MAC sloj.............................................................................................................................10
2.2. Fiziki sloj...........................................................................................................................10
3. Mrena arhitektura WiMAX-a................................................................................................12
3.1. Bazna stanica...................................................................................................................13
3.2. Prijemnik..........................................................................................................................14
Zakljuak........................................................................................................................................15
Literatura........................................................................................................................................16
2
Uvod
3
1. WiMAX
irokopojasni beini pristup (eng. Broadband Wireless) se nalazi izmeu dvije grane
telekomunikacija koje su u poslednjim godinama zabiljeile nevjerovatan rast. Broadband
(irokopojasni) i wireless (beini) pristupi su kao dvije nezavisne grane uivale brzo prihvaanje
irokog trita. Broj korisnika wireless mobilnih servisa je od 11 miliona 1990. godine porastao do
preko 2 milijarde 2005. godine, dok je internet od akademskog alata porastao na mreu koju danas
koristi vie od milijardu ljudi irom svijeta. Taj ubrzani rast interneta poveava potranju za brim
pristupom, tako izazivajui paralelni rast broadband servisa. Glavno pitanje koje se postavlja je da li
kombinacija broadbanda i wirelessa pogodna za dalji razvoj te da li je ekonomski isplativa.
irokopojasni pristup (Broadband) u dananje vrijeme uglavnom predstavljaju dvije
najdominantnije tehnologije, a to su DSL (eng. Digital Subscriber Line - digitalna pretplatnika
linija), koji prenosi podatke preko upredenih parica (twisted pair) telefonskih ica, te cable modem
(kablovski modem) kod kojeg se podaci prenose preko koaksijalnih tv kablova. Obe tehnologije
omoguuju prenos podataka od par megabita u sekundi, a napredak u tehnologiji e omoguiti i
brzine do nekoliko desetina megabita u sekundi za krajnjeg korisnika. irokopojasni pristup
omoguava bre pretraivanje interneta, bre preuzimanje podataka, a podrava i prenos zvuka i
slike u realnom vremenu.
Kada govorimo o irokopojasnom beinom pristupu (Broadband wireless), zapravo elimo
da se to drugaije iskustvo pristupa stavi u novi kontekst, onaj u kojem nam ne treba neka vrsta
ica da bi bili povezani s ostatkom svijeta. Postoje dva fundamentalno razliita tipa irokopojasnog
beinog pristupa. Prvi tip pokuava pruiti skup usluga slian tradicionalnom irokopojasnom
pristupu preko fiksne linije, ali pri tome koristei beini pristup kao medij prenosa. Taj tip, nazvan
fiksni irokopojasni beini pristup (eng. fixed wireless broadband), moe se shvatiti konkurencijom
DSL-u ili kablovskom modemu. Drugi tip irokopojasnog beinog pristupa je nazvan mobilnim
irokopojasnim pristupom (eng. mobile broadband), i prua dodatnu mobilnost i prenosivost.
4
1998. Institut inenjera elektrotehnike i elektronike (eng. Institute of Electrical and
Electronical Engineers) ili IEEE formirao je grupu nazvanu IEEE 802.16 sa svrhom da razviju
standard za neto to je tada bilo nazvano beinom mreom metropolitskog podruja ( eng.
wireless metropolitan area network - wireless MAN). U poetku grupa se fokusirala na izgradnji
rjeenja u pojasu izmeu 10 66 GHz, sa primarnom primjenom da donesu brzu vezu tamo gdje
vrste veze nisu dostupne. U decembru 2001. godine IEEE 802.16 grupa je proizvela standard
nazvan Wireless MAN-SC, koji je specificirao fiziki sloj koji koristi modulaciju sa jednim nosivim
signalom (eng. single carrier) i takozvani sloj za kontrolu nad pristupom medijima (eng. media
access control layer - MAC). Nakon dovravanja posla s tim standardom, grupa je poela raditi na
modifikovanju i proirivanju standarda na frekvencije koje su pod licencom, u rangu 2 11 GHz,
koje bi omoguile postavljanje ureaja da budu dostupni i van optike vidljivosti NLOS (eng. non
line of sight). Taj standard, nazvan IEEE 802.16a bio je odobren 2003. Dalje revizije standarda
802.16a su bile napravljene 2004. Taj novi standard, nazvan IEEE 802.16-2004 zamjenjuje 802.16,
802.16a i 802.16c standarde sa jednim standardom, koji se kasnije adaptirao kao baza za
HIPERMAN (eng. highperformance metroplitan area network - beina mrea metropolitskog
podruja s visokim performansama) od strane ETSI (eng. European Telecommunications Standards
Institute -Europski institut za telekomunikacijske standarde). 2003. godine grupa 802.16 poinje s
radom na poboljanjima specifikacija da omogue upotrebu u pokretnim vozilima. Ta revizija je
zavrena u decembru 2005. i formalno je nazvana IEEE 802.16e-2005.
IEEE 802.16 specifikacije su skup standarda koji obuhvaaju jako iroko podruje. Da bi
razvili rjeenja koja su interoperabilna koristei standarde iz porodice 802.16, podruje koje
obuhvata standard je moralo biti sueno na taj nain da se sklopio dogovor o tome koje opcije
standarda e se ukljuivati i implementirati u testove za interoperabilnost. IEEE je razvio standarde,
ali je ostavio na industriji zadatak da preoblikuje te standarde u interoperabilni standard koji moe
biti sertifikovan. Da bi se rijeio taj problem i nala neka rjeenja bazirana na IEEE 802.16
standardima, osnovan je WiMAX Forum. WiMAX Forum je bio sastavljen na sliku WiFi Alliance-a
(WiFi saveza), koji je imao izuzetnog uspjeha u promovisanju i testiranju interoperabilnosti
proizvoda baziranih na standardima iz porodice IEEE 802.11. WiMAX Forum ima lanove iz
mnogih strana industrije, ukljuujui industrije poluprovodnika, proizvoaa opreme i usluga za
internet. Forum je zapoeo sa testiranjem interoperabilnosti i najavio je prvi proizvod baziran na
IEEE 802.16-2004 za fiksnu primjenu u januaru 2006. Proizvodi bazirani na IEEE 802.16e-2005 su
bili sertifikovani na poetku 2007. Mnogi proizvoai su najavili plan migracije na fiksni i/ili
mobilni WiMAX.
1.2. Karakteristike WiMAX-a
WiMAX e omoguiti IEEE 802.11 (WiFi) vezu sa internetom, te pruiti beini DSL i
pristup lokalnoj petlji. WiMAX-ovu tehniku karakterie radio-prenosna veza operatera i korisnika,
umjesto kablovske. Upravo je beini irokopojasni pristup internetu jedan od najvanijih razvojnih
segmenata u sve naprednijem polju telekomunikacija. WiMAX postavlja nove tehnike standarde, sa
naglaskom na mobilnost, i ima kljunu ulogu u odravanju rastueg procesa razvoja beinih
internet veza. WiMAX tehnologija e oivjeti upravo ona podruja u kojima ne postoji telefonska
veza potrebna za irokopojasni internet. Takoe, podruja u kojima bi takvo postavljanje bilo veoma
skupo (brdsko-planinska podruja). Meutim jedna od rijetkih negativnih strana odnosi se na
mogunost da WiMAX blokira satelitsku komunikaciju u podruju na kojem je implementiran, ime
su korisnici prisiljeni birati koja im je tehnologija vanija. Ovo je zakljuak istraivanja koje je
proveo Satellite Users Interference Reduction Group (SUIRG) koji lobira za razvoj satelitske
5
povezivosti, ali nagaa se da se radi o pokuaju ouvanja spektra slobodnih frekvencija potrebnih za
njihov razvoj.
1.3. Vrste WiMAX-a
WiMAX moe ponuditi dva razliita beina servisa. Prvi je servis u van vidnog podruja
(eng. non line of sight - NLOS), koji podsjea na dananji WiFi, gdje se mala antena sa raunara
spaja na baznu stanicu. U tom nainu rada se koriste nie frekvencije izmeu 2 Ghz 11 GHz. Nie
talasne duine nije lako ometi fizikim preprekama, jer ih one lako zaobilaze difrakcijom.
Drugi tip servisa je onaj u vidnom podruju (eng. line of sight - LOS), gdje je fiksna antena
usmjerena direktno prema WiMAX baznoj stanici sa nekog krova ili stuba. LOS veza je jaa i
stabilnija, pa se tako lake prenosi vie podataka sa manje greaka. LOS prenos koristi vie
frekvencije, sa dometom do 66 GHz. Sa veom frekvencijom se dobiva puno manje interferencija, a
puno bri pristup.
6
Slika 1.2. Fiksni WiMAX
7
1.4. WiMAX Forum
9
2.1. MAC sloj
IEEE 802.16 fiziki sloj je odgovoran za emitovanje i prijem podataka, odnosno upravlja
prenosom koji se ostvaruje klasinim uskopojasnim radio-ureajima uz koritenje uobiajenih
tehnika modulacije. Za irokopojasni beini pristup potreban je veliki opseg, a on se jedino moe
nai u podruju izmeu 2 i 66 GHz. Milimetarski talasi iz tog podruja imaju zanimljivo svojstvo
koje nemaju dui talasi, oni se ne prostiru u svim pravcima kao zvuk, ve pravolinijski kao svjetlost.
Zbog toga bazna stanica mora da ima vie antena usmjerenih u razliite pravce. Svaki sektor
okolnog terena koji pokriva jedna antena ima svoje korisnike koji su srazmjerno nezavisni od
korisnika u susjednim sektorima.
Poto jaina signala u milimetarskom podruju naglo opada s rastojanjem od bazne stanice,
zajedno s njom opada i odnos signal-um. Zbog toga se u mrei 802.16 koriste tri tehnike
modulacije, zavisno od udaljenosti korisnika od bazne stanice. U neposrednom okruenju koristi se
sistem QAM-64 sa 6 bita po bodu, na srednjim udaljenostima sistem QAM-16 sa 4 bita po bodu, a
modulacija za najudaljenije korisnike je po sistemu QPSK sa 2 bita po bodu. U mrei 802.16
predvia se nain dodjeljivanja propusnog opsega pomou dvije tehnike: dvosmjernog prenosa
podijelom frekvencije (FDD) i dvosmjernog prenosa podijelom vremena (TDD).
10
IEEE 802.16 definie dva modela OFDM sistema, jedan se jednostavno zove OFDM, drugi
je OFDMA. OFDM, multipleksni sistem na bazi ortogonalne frekvencijske raspodijele kanala, je
tehnika prenosa sa vie nosilaca koja je u skorije vrijeme prepoznata kao odlina metoda za brze
dvosmjerne beine komunikacije za prenos podataka.
OFDM efektivno zbija vie modulisanih nosioca, smanjujui potrebni frekventni opseg ali u
isto vrijeme dri modulisane signale ortogonalinim tako da nema meusobne intreferencije meu
njima. Danas se ova tehnika koristi u sistemima kao to je ADSL, Wi-Fi i WiMAX sistemima.
OFDM tehnika se bazira na starijoj FDM tehnici. FDM koristi vie razliitih frekvencija za
simultani paralelni prenos vie signala. Svaki signal ima svoj frekventni opseg (podnosioca) koji se
potom modulie podacima. Svaki podnosilac je razdvojen zatitnim opsegom ime se osigurava da
nema preklapanja signala. Ovi podnosioci se potom demoduliu na prijemnoj strani koristeci filtere
kojima se razdvajaju opsezi(kanali).
OFDM tehnika je slina FDM tehnici ali mnogo spektralno efikasnija poto rasporeuje
kanale mnogo blie jedne drugima, sve dok se oni zapravo ne preklope.
Ovo se radi nalaenjem frekvencija koje su meusobno ortogonalne, to znaci da su okomite u
matematickom smislu, dozvoljavajui spektru svakog kanala da se preklapa sa drugim bez
meusobnog mijeanja. Efekat ove tehnike je prikazan na slici 2.3. gdje vidimo da je potreban opseg
uveliko smanjen uklanjajui zatitne opsege i dozvoljavajuci preklapanje signala. Da bi se signal
demodulisao potrebna je diskretna Furijeova transforamcija. ip za brzu Furijeovu transformaciju je
komercijalno dostupan, to ovu operaciju ini relativno lakom.
11
3. Mrena arhitektura WiMAX-a
IEEE 802.16 mrea se sastoji od fiksnih infrastrukturnih poloaja. Zapravo, IEEE 802.16
mrea nalikuje elijskoj telefonskoj mrei. Svaka elija se sastoji od bazne stanice i jedne ili vie
pretplatnikih stanica, zavisno od implementacije topologije. Tako da, bazna stanica obezbjeuje
point to point servis ili point to multipoint servis u cilju da opsluuje vie pretplatnikih stanica.
Bazna stanica obezbjeuje konekciju sa jezgrom mree. Pretplatnika stanica moe biti
montirana na krovu ili zidu kao pretplatnika oprema ili zaseban runi ureaj kao to je mobilni
telefon, personalni digitalni ureaj ili periferijska kartica kompjutera ili laptopa. U sluaju vanjske
pretplatnike opreme, korisnici u unutranjosti zgrade su spojeni na konvencionalnu mreu kao to
je Ethernet LAN ili beini LAN koji imaju pristup na CPE. Grupa elija moe biti grupisana da ini
mreu, gdje su bazne stanice spojene kroz mreno jezgro kao to je prikazano na slici 3.1. IEEE
802.16 mrea, takoe, podrava mijeanu topologiju, gdje su pretplatike stanice u mogunosti da
komuniciraju meu sobom bez potrebe za baznom stanicom.
Bazna stanica tipino sadri jednu ili vie iroko-emisionih antena koje mogu biti podijeljene
u nekoliko manjih sektora, gdje suma svih sektora ini pokrivenost od 360. CPE, tipino, sadri
visoko usmjerene antene koje su usmjerene prema baznoj stanici. Zavisno od potrebe, IEEE 802.16
mrea moe biti postavljena u razliitim foramama.
Arhitektura i upotreba WiMAX-a ima dvosmjernu evoluciju. Fiksni pristup je poetno
kombinovan sa portabilnim i onda je proporcionalno evoulirao do pune mobilnosti. Arhitektura e
biti pogodna za prilagoenje svim dosadanjim tipovima operatora. Prikladna je za integraciju sa
postojeim IP operatorima core network (DSL, kablovski pristup ili 3G) preko interfejsa baziranog
na IP, to je prikazano na slici 3.2. Arhitektura se prilogoava razlicitim online i offline klijentskim
zahtijevima. Podravae iroki opseg TCP i UDP aplikacija u realnom vremenu i van realnog
vremena.
WiMAX je projektovan tako da bi se udruio sa dosadanjom standardnom i beinom
infrastrukturom. WiMAX mrea ima vie baznih stanica i udruenih antena koje beino
komuniciraju sa velikim brojem korisnikih ureaja (ili pretplatnikih stanica). WiMAX MAN je
ematski slian point-to-multipoint rasporedu elijskih mrea. On se obre oko strateki
pozicioniranih baznih stanica iji je signal usmjeren u podruje CPE-ova.
12
Slika 3.2. Arhitektura WiMAX sistema
WiMAX sistem se sastoji od dva dijela: WiMAX bazne stanice, koja je slina baznoj stanici
za mobilnu telefoniju. Jedana WiMAX bazna stanica moe pokriti vrlo veliko podruje od oko 8000
kvadratnih kilometara, je ono to doputa WiMAX-u pokrivenost u ruralnim podrujima. Drugi dio
je WiMAX je prijemnik (reciever) i antena. WiMAX bazna stanica bi mogla biti spojena direktno na
internet koristei irokopojasnu ianu vezu. Mogla bi se takoe spojiti na drugu WiMAX baznu
stanicu u vidnom polju koristei mikrotalasnu vezu.
WiMAX sistem se moe podijeliti na dva dijela, mreni i korisniki, iji su glavni
reprezentni: WiMAX bazna stanica i WiMAX prijemnik, poznatiji kao CPE.
3.1. Bazna stanica
WiMAX bazna stanica je povezana na javnu mreu preko optikog kabla, bakarnog kabla,
mikrotalasnog linka ili preko neke druge veze velike brzine, koje su poznate kao backhaul. Idealno
bi bilo kad bi WiMAX koristio taka-taka antene kao backhaul da povee sva korisnika mjesta
(svaki sa svakim) meusobno i sa baznim stanicama na veoma velike udaljenosti. Bazna stanica daje
usluge pretplatnicima (tj. korisnikoj opremi u prostorijama) koristei vezu bez optike vidljivosti
(NLOS) ili sa optikom vidljivou (LOS) i obezbjeuje vezu tipa point-to-multipoint (jedan
primopredajnik komunicira sa vie primopredajnika rasutih okolo). Pretplatnika mjesta su esto
privatne ili poslovne zgrade koje imaju sopstveni standardni ili beini LAN. Ona su povezana sa
WiMAX-ovim baznim stanicama preko malih antena koje su postavljene na zgradama i primaju i
alju signal, te povezuju LAN ili WLAN zgrade sa internetom i drugim servisima. Budui korisnici
koji budu direktno povezani na WiMAX sistem zavisno od frekventnog opsega imae integrisane
kartice u svoje ureaje.
WiMAX bazna stanica se sastoji od unutranje elektronike i WiMAX tornja. WiMAX toranj
koji je slian predajnicima mobilne telefonije.U praksi se pokazalo da bazna stanica moe pokriti
radijus od 10 km, iako u teoriji se tvrdi da je pokrivenost do 50 km. Bilo koji beini vor u ovoj
oblasti moe imati pristup internetu.
Svaka bazna stanica obezbjeuje beini pristup u oblasti koja se zove elija. Kao i kod sa
konvencionalnih celularnim mobilnih mrea, antene baznih stanica mogu biti omnidirekcione ime
eliji daju kruni oblik, ili direkcione koje daju linearan oblik i koriste se u vezi point-to-point ili za
poveavanje kapaciteta mree, efektivno dijelei velike elije na nekoliko manjih sektora.
13
3.2. Prijemnik
Korisniki dio WiMAX sistema predstavlja prijemnik (WiMAX modem) sa antenom (koja je
odvojena ili ugraena u sam ureaj) ili je to PCMCI kartica koja se postavlja u kompjuter ili laptop,
a moe biti i ugradni ip. Veliki proizvoa tehnike opreme, Intel, predstavio je 2006. godine ip
koji omogucava korienje WiMAX-a u PC-u i drugoj korisnikoj opremi, u PDA i mobilnim
telefonima. Oni ce poveati ponudu velikog trita koje postoji za WLAN lokalni Ethernet.
Pristup WiMAX baznoj stanici je slian pristupu beinoj pristupnoj taki u Wi-Fi mreama,
ali je pokrivenost mnogo vea. Troak za CPE je do sad bio jedan od najveih nedostataka i smanjio
je interesovanje za irokopojasni beini pristup. To nije samo troak za CPE, ve je i instalacija
koja dodatno poveava cijenu. Personalni BWA sistemi su jako zastupljeni tamo gdje se moe
ostvariti opticka vidljivost, ali oni zahtijevaju puno rada prilikom instalacije i povremenog okretanja
antene kod korisnikog ureaja. Kod WiMAX-a je ovaj problem rijeen sa konceptom
samoinstalacije CPE to donosi novu revoluciju u svijet irokopojasnog beinog pristupa.
14
Zakljuak
WiMAX mree su zamiljene kao mree za beini prenos podataka koju odlikuje
pokrivenost signalom od 15 do 50 kilometara izmeu bazne stanice i prijemnika. Za sline
udaljenosti, od oko 30 kilometara, slue 3G mree ije su brzine prenosa dosta manje. Zbog toga se
WiMAX namee kao glavni kandidat za tehnologiju mobilne telefonije etvrte generacije. Najvie
zahvaljujui osobini pruanja velikih protoka, ovaj standard ima irok spektar mogunosti primjene.
To su: pretraivanje interneta, preuzimanje podataka, interaktivne vijesti i informacije, kuna mrea,
itd. Takoe neke aplikacije namjenjene za zabavu kao to su gledanje televizije na zahtjev,
multimedijalne poruke, 3D igre preko interneta, i ostalo. Zatim tu su aplikacije vezane za trgovinu i
finansije, kao to su mobilno trgovanje i bankarstvo, oglaavanje, plaanje rauna.
WiMAX bi mogao izbrisati rupe u pokrivenosti prigradskih i ruralnih podruja koja trenutno
nemaju irokopojasni pristup internetu. WiMAX ne treba telefonski prikljuak, nego samo posebni
WiMAX ureaj, koji se prikljuuje na struju te spaja sa raunarom i telefonom. WiMAX moe biti
alternativna tehnologija kad nije mogu pristup javnoj govornoj usluzi, a postoji mogunost da
zamjeni i postojee tehnologije, jer bi to mogla biti prva tehnologija koja bi obezbjedila
sveprisutnost servisa (govor, video u realnom vremenu, podaci) na cijeloj teritoriji koju pokriva na
segmentu pristupnih mrea do krajnjeg korisnika i koja objedinjuje fiksnu i mobilnu telefoniju u
jedinstven sistem.
15
Literatura
[1] Deepak Pareek, WiMAX: Taking Wireless to the MAX, Taylor & Francis Group,2006.
[2] G.S.V. Radha Krishna Rao and G. Radhamani, WiMAX : A wireless technology revolution,
Auerbach Publications, 2008.
[4] Draen Papuga, IEEE 802.16e - MOBILNI WIMAX SISTEM, Diplomski rad,
Univerzitet u Istonom Sarajevu, Saobraajni fakultet Doboj 2008.
[5] WiMAX Forum, "Fixed, nomadic, portable and mobile applications for 802.16-2004 and
802.16e WiMAX networks", November, 2005www.WiMAXforum.org
[6] WiMAX Forum, "Mobile WiMAX Part I: A Technical Overview and Performance
Evaluation", August, 2006. www.WiMAXforum.org
[7] WiMAX Forum, "Mobile WiMAX Part II: Competitive Analysis", May 2006.
www.WiMAXforum.org
[8] Dragan Soldat, dipl.in.el., WiMAX tehnologija i njena primjena na mreama za pristup,
Telfor 2007. godine
16