I to zanimljiva kaljua, prihvati Vautrin.

Oni koji se po njoj blate u koijama, poteni su ljudi, oni koji se blate pjeice, obini su lopovi.
Ako na nesreu negdje neto dignete, pokazivat e vas na trgu pred palaom pravde kao udovite. Ukradete li milijun franaka, u
salonima ete vrijediti kao ovjek pun vrlina. Plaate policiji i sudu trideset milijuna da bi odravali taj moral. Lijepo!

Eh! Boe moj, ree gospoa de Langeais, da, to izgleda zbilja grozno, a ipak sline stvari vidimo svaki dan. Ne postoji li tome neki
razlog? Recite, draga moja, jeste li ikad razmiljali to je to zet? Zet je mukarac za kojega emo odgojiti, vi ili ja, neko drago malo bie s
kojim e nas vezati tisuu veza, koje e kroz sedamnaest godina biti radost svoje obitelji i njezina ista dua, kako bi rekao Lamartine, a
postat e joj prava kuga. Kad nam je taj ovjek oduzme, najprije e se posluiti ljubavlju kao sjekirom ne bi li u srcu i dui toga anela
presjekao sve osjeaje koji su je vezali uz obitelj. Juer, naa je ki bila za nas sve, mi smo bili za nju sve; sljedeega dana ona se pretvara
u nau neprijateljicu. Zar ne vidimo svaki dan kako se odvija neka takva tragedija? Tu neka snaha sebi doputa krajnju drskost prema
svekru koji je sve rtvovao za sina. Tamo neki zet izbacuje punicu iz kue. ujem kako se ljudi pitaju dogaa li se u dananjem drutvu
jo ita dramatino; ali drama zetova je strana, a da i ne govorimo o naim brakovima koji su se pretvorili u prilinu glupost. Potpuno
mi je jasno to se dogodilo tom starom proizvoau tjestenine. ini mi se da se sjeam kako je taj Foriot...

No ja, draga moja, mislim da iskreni osjeaji sve vide i razumiju; srce jadnoga revolucionara poelo je krvariti. Vidio je da ga se njegove
keri stide; te da im, ako vole svoje mueve, on priinja tetu. Trebalo se, dakle, rtvovati. I on se rtvovao jer je bio otac; sam je sebe
prognao. Vidjevi da su mu keri zadovoljne, zakljuio je da je dobro uinio. Otac i djeca zajedno su proveli taj mali zloin. To vidimo
posvuda. Ne bi li taj ia Doriot bio crna mrlja u salonima svojih keri? A i njemu bi ondje bilo neugodno, dosaivao bi se. Ono to se
dogodilo tom ocu moe se dogoditi i najljepoj eni s mukarcem kojega najvie voli: ako mu dosauje svojom ljubavlju, on e otii,
pribjei i podlosti ne bi li joj pobjegao.

Svijet je bestidan i zao, ree naposljetku vikontesa. im nam se dogodi kakva nesrea, odmah se nae spreman prijatelj koji e nam
je prenijeti i kopati nam bodeom po srcu tjerajui nas da se divimo balaku. Odmah nastupa sarkazam, odmah poruga! Ah, ja u se
braniti! Podigla je glavu kao velika dama, to je i bila, a munje su joj sijevale iz ponosnih oiju. Ah! ree spazivi Eugnea, vi ste
ovdje!

to hladnije budete raunali, tim ete dalje stii. Udarajte bez milosti, i svi e vas se bojati. Ne prihva- ajte ni mukarce ni ene drukije
nego kao potanske konje koje ete ostaviti da crknu na sljedeoj postaji, i tako ete stii do vrhunca svojih elja. Vidite, ovdje neete
znaiti nita ako ne budete imali neku enu koja e se zanimati za vas. Treba vam mlada, bogata, elegantna. Ali ako u vama postoji neki
stvarni osjeaj, skrivajte ga kao blago; ne dopustite da ga itko nasluti, inae ste izgubljeni. Neete vie biti krvnik, postat ete rtva. Ako
ikad zavolite, uvajte dobro svoju tajnu! Nikad je ne odajte prije nego to ste dobro provjerili kome otvarate svoje srce. A da biste
unaprijed spasili tu ljubav koja jo ne postoji, nauite se uvati ovoga svijeta.

Draga moja majko, pogledaj nema li negdje i treu dojku koju bi mogla otvoriti za mene. Nalazim se u okolnostima u kojima bih brzo
mogao stei bogatstvo. Ali treba mi tisu- u dvjesto franaka i trebaju mi po svaku cijenu. Ne govori ocu nita o mojemu zahtjevu, on bi
se moda usprotivio, a ja u, ako ne dobijem taj novac, pasti u oaj koji bi me mogao navesti da si glavu raznesem metkom. Objasnit u
ti svoje razloge im te vidim, jer sad bih trebao napisati cijelu knjigu da bih ti objasnio situaciju u kojoj se nalazim. Nisam se kockao,
dobra moja majko, nisam nikome nita duan; no ako eli spasiti ivot koji si mi dala, pronai za mene taj novac. Ukratko, posjeujem
vikontesu de Beausant, koja me je uzela pod svoju zatitu. Moram izlaziti meu otmjeni svijet, a nemam ni novia za pristojne
rukavice. ivjet u o kruhu i vodi, gladovat u ako je nuno; no ne mogu se odrei orua kojim se u ovome kraju obrauju vinogradi.
Sada se radi o tome hou li stvoriti za sebe nekakav put ili u ostati u blatu. Znam kakve ste sve nade uloili u mene i elim ih ostvariti
to prije. Dobra moja majko, prodaj neto od svojega starog nakita, ja u ti ga brzo nadomjestiti. Dovoljno dobro poznajem prilike u
kojima ivi naa obitelj da bih znao cijeniti takve rtve i mora vjerovati da ne traim od tebe da to uini uzalud, inae bih zaista bio
udovite. U mojoj molbi mora vidjeti samo krik krajnje nude. Na- a je itava budunost u toj potpori s kojom u se upustiti u boj; jer
ovaj pariki ivot je neprestana borba. Ako, da bi se skupio taj iznos, nema drugih izvora osim prodaje tetinih ipki, reci joj da u joj
poslati jo ljepe. I tako dalje.

Umjesto da dostojanstveno skoi kroz prozor, ona doputa da je kotrljaju stubitem,

Kad je Eugne zavrio s itanjem pisma, bio je u suzama. Mislio je na iu Goriota kako svija i prodaje pozlaeno posue kako bi isplatio
mjenicu svoje keri. Tvoja je majka to uinila sa svojim nakitom! govorio je sebi. Tvoja je teta zacijelo plakala prodajui svoje
uspomene! Kojim pravom osuuje Anastasie? U sebinom razmiljanju o vlastitoj budunosti ini isto to je ona uinila zbog
ljubavnika! I tko vie vrijedi od vas dvoje, ona ili ti? Student osjeti da mu utrobu izjeda osjeaj nepodnoljive vreline. Htio se odrei
otmjena svijeta, htio je vratiti novac. Obuzelo ga je ono tajno kajanje, plemenito i lijepo, iju vrijednost ljudi rijetko uzimaju u obzir kad
sude svojim blinjima, a zbog kojega nebeski aneli oprataju zloincu premda su ga zemaljski pravnici osudili.
Volim konje koji ih vuku, htio bih biti psi kojega dre na koljenima. ivim od njihovih radosti. Svatko voli na svoj nain, moj nain
nikome ne ini zla, pa zato se onda ljudi mnome bave? Ja sam sretan tako. Zar krim zakon ako poem vidjeti svoje keri, nave- er, u
trenu kad izlaze iz kua i odlaze na ples? Koja alost kad stignem prekasno pa mi kau: gospoa je izila. Jedne sam veeri ekao do tri
ujutro da vidim Nasie jer je nisam vidio dva dana. Zamalo sam umro od veselja. Molim vas, nemojte nita govoriti o meni osim ako elite
rei koliko su dobre moje keri.

Moj ivot, to su moje dvije keri. Ako se one zabavljaju, ako su sretne, lijepo odjevene, ako hodaju po sagovima, zar je vano to ja
imam na sebi i kakvo je mjesto gdje spavam? Meni nije hladno ako je njima toplo, nije mi dosadno ako se one smiju. Ja nemam drugih
alosti osim onih to ih one osjeaju. Kad budete otac, kad budete sebi govorili sluajui djeji cvrkut: To je poteklo od mene!, kad
osjetite kako se ta mala bia dre za svaku kapljicu vae krvi iji su njeni cvijet, jer djeca su upravo to! init e vam se da ste vezani uz
njihovu kou, da se kreete njihovim koracima. Njihovi glasovi mi posvuda odgovaraju. Jedan njihov pogled, kad je tuan, sledit e mi
krv. Jednoga dana shvatit ete kako ovjeka puno sretnijim ini srea njegove djece nego njegova vlastita.

Sjea se onog ulomka gdje pita itatelja to bi uinio kad bi se mogao obogatiti tako da njegovom voljom umre neki stari mandarin u
Kini, a da se on pri tome ne mora maknuti iz Pariza.

Dotad je vidio tri glavna izraza ljudskog drutva: Poslunost, Borbu i Pobunu; Obitelj, Otmjeni svijet i Vautrina. I nije se usuivao
opredijeliti. Poslunost je bila dosadna, Pobuna nemogua, Borba neizvjesna. Njegova misao vratila ga je u okrilje obitelji. Sjetio se istih
osjeaja toga mirnoga ivota, sjetio se dana provedenih meu biima koja su ga voljela. Potujui prirodne zakone obiteljskoga doma, ta
su draga bia ondje pronalazila punu i trajnu sreu, bez tjeskobe.

Imaju posla, spavaju, nee doi. Znao sam. Treba umrijeti da bi se znalo kakva su djeca. Ah! prijatelju, nemojte se eniti, nemojte imati
djece! Vi njima dajete ivot, oni vama daju smrt. Vi njih uvodite u svijet, oni vas tjeraju iz njega. Ne, nee doi! Znam to ve deset
godina. Govorio sam to ponekad samome sebi, no nisam se usuivao vjerovati.

Ah! moji aneli! Dvije rijei, apat due koja je odletjela zajedno s tim rijeima.

Bio je to jedini posmrtni govor biu koje je, za Eugnea, predstavljalo utjelovljeno Oinstvo. P