Aerodynamics of Flight

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
DIPLOMSKI RAD
Andrea Farkas
Zagreb, 2016.
SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
DIPLOMSKI RAD
Mentori: Student:
Prof. dr. sc. Nastia Degiuli, dipl. ing. Andrea Farkas
Zagreb, 2016.
Izjavljujem da sam ovaj rad izradio samostalno koristei steena znanja tijekom studija i
navedenu literaturu.
Zahvaljujem se prije svega svojoj mentorici prof. dr. sc. Nastiji Degiuli, dipl. ing., Ivanu
Muniu, dipl. ing., Ivani Marti, dipl. ing., prof. dr. ing. Milovanu Periu te doc. dr.sc.
Severinu Kuzmaniu, dipl.ing. na svim korisnim savjetima i pomoi koji su mi uvelike
olakali pri izradi ovoga rada. Takoer, zahvaljujem se svim profesorima na prenesenim
znanjima tijekom studiranja te svojoj obitelji i najbliima na podrci i strpljenju. Na kraju,
hvala i tebi Boe.
Andrea Farkas
Andrea Farkas Diplomski rad
SADRAJ
SADRAJ ................................................................................................................................... I
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... III
POPIS OZNAKA ...................................................................................................................... V
SAETAK ............................................................................................................................. VIII
SUMMARY ............................................................................................................................. IX
1. UVOD .................................................................................................................................. 1
1.1. Pregled dosadanjih istraivanja .................................................................................. 2
2. OTPOR BRODA ................................................................................................................. 6
2.1. Ralana otpora ............................................................................................................ 6
2.1.1. Otpor trenja ........................................................................................................... 7
2.1.2. Viskozni otpor tlaka .............................................................................................. 9
2.1.3. Otpor valova .......................................................................................................... 9
2.2. Dodatni otpor ............................................................................................................. 10
3. RAUNALNA DINAMIKA FLUIDA ............................................................................. 12
3.1. Osnovni koraci raunalne dinamike fluida ................................................................ 12
3.2. Osnovni zakoni mehanike fluida................................................................................ 14
3.3. Rubni uvjeti Navier Stokesovih jednadbi.............................................................. 16
3.4. Znaajke turbulentnog strujanja ................................................................................. 16
3.4.1. Modeliranje turbulencije ..................................................................................... 17
3.4.1.1. Reynoldsove osrednjene Navier Stokesove jednadbe ............................. 18
3.4.1.2. Model turbulencije ....................................................................................... 20
3.4.1.3. k model turbulencije ............................................................................... 21
3.5. Metoda konanih volumena ....................................................................................... 26
3.5.1. Aproksimacija volumenskih i povrinskih integrala........................................... 27
3.5.2. Numerike sheme ................................................................................................ 29
3.5.2.1. Uzvodna shema ............................................................................................ 30
3.5.2.2. Linearno uzvodna shema ............................................................................. 30
3.5.3. Rubni uvjeti ......................................................................................................... 31
3.5.4. Kriterij zavretka iterativnog postupka ............................................................... 31
3.5.5. Podrelaksacija ..................................................................................................... 33
3.5.6. Rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi ........................................... 33
3.5.6.1. Metoda konjugiranih gradijenata (eng. Conjugate Gradient (CG) method) 33
3.5.6.2. Viemrena metoda (eng. multigrid method) .............................................. 33
3.6. Model slobodne povrine udio fluida u volumenu (eng. volume of fluid) ............. 33
4. RAUNALNI MODEL GIBANJA BRODA PO SLOBODNOJ POVRINI VODE . 36
4.1. Ulaz u STAR-CCM+ ................................................................................................. 36
4.1.1. Temeljna geometrija modela ............................................................................... 36
4.1.2. Kreiranje domene ................................................................................................ 38
4.1.3. Unos podataka u STAR-CCM+ .......................................................................... 39
4.1.4. Kontrola unesene geometrije [22] ....................................................................... 39
4.1.4.1. Probijene stranice (eng. pierced faces) ........................................................ 40
Fakultet strojarstva i brodogradnje I
4.1.4.2. Kvaliteta stranice (eng. face quality) ........................................................... 40
4.1.4.3. Bliske stranice (eng. face proximity) ........................................................... 41
4.1.4.4. Slobodni rubovi (eng. free edges) ................................................................ 41
4.1.4.5. Ne manifoldni rubovi (eng. non manifold edges) ........................................ 42
4.1.4.6. Ne manifoldni vrhovi (eng. non manifold vertices)..................................... 42
4.1.4.7. Detektiranje problema povrinske mree i njihovo uklanjanje.................... 43
4.1.5. Dodjeljivanje dijelova regiji................................................................................ 44
4.2. Diskretizacija (raunalna mrea) ............................................................................... 44
4.2.1. Modeliranje u blizini zida ................................................................................... 46
4.2.2. Postupak diskretizacije [22] ................................................................................ 47
4.2.2.1. Alat za rediskretizaciju povrina (eng. Surface Remesher) ......................... 47
4.2.2.2. Alat za odsijecanje suvinih povrina (eng. Trimmer) ................................ 47
4.2.2.3. Alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju (eng. Prism Layer
Mesher) ........................................................................................................ 48
4.2.2.4. Postavke modela diskretizacije .................................................................... 49
4.2.2.5. Volumetrijske kontrole ................................................................................ 50
4.2.2.6. Vizualizacija raunalne mree ..................................................................... 52
4.2.2.7. Evaluacija mree .......................................................................................... 54
4.3. Fizikalni modeli ......................................................................................................... 55
4.3.1. Dvoslojno razrjeavanje zidne turbulencije (eng. TwoLayer All y+ Wall
Treatment) ........................................................................................................... 56
4.3.2. Odijeljeno rjeavanje jednadbi strujanja (eng. Segregated Flow) ..................... 56
4.3.3. Nestacionarni implicitni rjeava (eng. Implicit Unsteady)................................ 57
4.3.4. Udio fluida u volumenu (VOF) ........................................................................... 57
4.3.5. Eulerov viefazni model (eng. Eulerian Multiphase) ......................................... 57
4.3.6. Gravitacija (eng. Gravity) ................................................................................... 57
4.3.7. Metoda odreivanja gradijenata: Hibridna Gausova-najmanjih kvadrata (eng.
Gradient Method: Hybrid GaussLSQ) .............................................................. 57
4.3.8. Model razvoja slobodne povrine (eng. VOF Waves) ........................................ 58
4.4. Postavljanje poetnih i rubnih uvjeta ......................................................................... 58
4.5. Priguivanje VOF valova ........................................................................................... 58
4.6. Definiranje DFBI a.................................................................................................. 60
4.7. Postavljanje parametara rjeavaa i kriteriji zaustavljanja......................................... 61
5. REZULTATI ..................................................................................................................... 62
5.1. Vizualizacija rezultata ................................................................................................ 62
5.1.1. Prizori .................................................................................................................. 62
5.1.2. Grafovi ................................................................................................................ 67
5.2. Rezultati i usporedba rezultata ................................................................................... 69
6. ZAKLJUAK .................................................................................................................... 74
LITERATURA ......................................................................................................................... 75
PRILOZI................................................................................................................................... 77
Fakultet strojarstva i brodogradnje II

POPIS SLIKA
Slika 1 Osnovni koraci raunalne dinamike fluida [17] .................................................... 14

Slika 2 Vremensko osrednjavanje za statistiki stacionarno strujanje .............................. 18
Slika 3 Dio diskretiziranog podruja prorauna [17] ........................................................ 26
Slika 4 Linearna ekstrapolacija iz uzvodnih vorova [17] ................................................ 30
Slika 5 Dijagram toka vremenske integracije implicitnom metodom [17] ....................... 32
Slika 6 3D model tankera u naravnoj veliini ................................................................... 36
Slika 7 Nacrt rebara, pramana i krmena kontura [24] ...................................................... 37
Slika 8 Domena raunalne simulacije ............................................................................... 39
Slika 9 Probijena stranica [22]........................................................................................... 40
Slika 10 Kvaliteta stranice [22] ........................................................................................... 40
Slika 11 Nabor na povrini uzrokovan bliskim stranicama [22] ......................................... 41
Slika 12 Slobodni rubovi [22] ............................................................................................. 42
Slika 13 Ne manifoldni rub [22] .......................................................................................... 42
Slika 14 Ne manifoldni vrh [22] .......................................................................................... 42
Slika 15 Problemi povrinske mree ................................................................................... 43
Slika 16 Naredba uruavanje vrhova [22] ........................................................................... 43
Slika 17 Uklonjeni problemi probijenih stranica ................................................................. 44
Slika 18 Heksaedarski volumen [22] ................................................................................... 45
Slika 19 Alat za rediskretizaciju povrina ........................................................................... 47
Slika 20 Alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju .............................................. 48
Slika 21 Stopa rasta ............................................................................................................. 49
Slika 22 Pramac i krma volumetrijske kontrole ............................................................... 51
Slika 23 Wake far volumetrijske kontrole ........................................................................ 52
Slika 24 Diskretizirana raunalna domena .......................................................................... 54
Slika 25 Parametar y+ na prvim volumenima do trupa kod Fn=0,2117 ............................. 55
Slika 26 Parametar CCN na prvim volumenima do trupa kod Fn=0,1669.......................... 55
Slika 27 Odabrani fizikalni modeli ...................................................................................... 56
Slika 28 Funkcija dvar u ovisnosti o vremenu za Fn=0,1669 ............................................. 60
Slika 29 Izgled slobodne povrine kod Fn=0,2117 ............................................................. 63
Slika 30 Poloaj slobodne povrine na trupu broda ............................................................ 63
Slika 31 Slika valova pri Fn=0,2117 (fina mrea) .............................................................. 64
Slika 32 Prikaz valova pri Fn=0,2117 s boka (gruba mrea) .............................................. 64
Slika 33 Kelvinov kut dobiven finom mreom ................................................................... 65
Slika 34 Polje brzine na izopovrini .................................................................................... 65
Slika 35 Polje brzine na ravnini simetrije ............................................................................ 66
Slika 36 Slika strujnica (pogled s boka) .............................................................................. 66
Slika 37 Slika strujnica (pogled na krmu) ........................................................................... 67
Slika 38 Slika strujnica (pogled na pramac) ........................................................................ 67
Slika 39 Grafovi sile otpora dobiveni grubom mreom za Fn=0,2117 ............................... 68
Slika 40 Trim i uron/izron dobiven grubom mreom za Fn=0,2117................................... 68
Slika 41 Ovisnost koeficijenta ukupnog otpora o Froudeovom broju ................................. 70
Slika 42 Slika valova dobivena finom mreom pri Fn=0,0642 ........................................... 71
Slika 43 Slika valova dobivena srednjom mreom za razliite vrijednosti Fn ................... 72
Slika 44 Usporedba slike valova dobivene grubom (lijevo) i fine (desno) mreom za
Fn=0,1926 ............................................................................................................. 73
Fakultet strojarstva i brodogradnje III

POPIS TABLICA
Tablica 1 Standardne vrijednosti koeficijenata [17].............................................................. 24
Tablica 2 Glavne znaajke broda i modela broda [24] .......................................................... 37
Tablica 3 Udaljenosti granica domene .................................................................................. 38
Tablica 4 Postavke grube mree ............................................................................................ 50
Tablica 5 Kvadri za opis slobodne povrine ......................................................................... 51
Tablica 6 Odabrani rubni uvjeti na granicama ...................................................................... 53
Tablica 7 Ovisnost duljine priguivanja o duljini broda ....................................................... 59
Tablica 8 Postavke parametara rjeavaa i kriterija zaustavljanja ........................................ 61
Tablica 9 Vrste mrea za Fn=0,1926 .................................................................................... 62
Tablica 10 Rezultati sile otpora ............................................................................................... 69
Tablica 11 Usporedba dobivenih rezultata s provedenim mjerenjima .................................... 69
Fakultet strojarstva i brodogradnje IV

POPIS OZNAKA
Oznaka Jedinica Opis

k 2 2
m /s kinetika energija turbulencije
vi' v 'j N/mm2 Reynoldsov tenzor naprezanja
u m/s komponenta brzine glavnog strujanja paralelna sa stijenkom
n bezdimenzijska koordinata
B m irina
CA koeficijent dodatnog otpora
CCN Courantov broj
koeficijent aproksimacije turbulentnih transportnih
CD
jednadbi
CF koeficijent otpora trenja
CF0 koeficijent otpora trenja ravne ploe
CP koeficijent otpora tlaka
CPV koeficijent viskoznog otpora tlaka
CT koeficijent sile otpora
CV koeficijent viskoznog otpora
CW koeficijent otpora valova
Dij s-1 tenzor brzine deformacije
komponenta gradijenta brzine u smjeru okomitom na
du/dy s-1
razmatrano tijelo
E J energija
f1 linearna konstanta priguenja
f2 parabolina konstanta priguenja
fi m/s2 gustoa masene sile
Fn Froudeov broj
g m/s2 konstanta gravitacije
G N/m2 generacija kinetike energije
k faktor forme
kF koeficijent proporcionalnosti otpora trenja
kPV koeficijent proporcionalnosti viskoznog otpora tlaka
L m duljina broda
Lpp m duljina izmeu okomica
LWL m duljina vodne linije
n eksponent priguenja
nj vektor normale
p N/mm2 tlak
qzd proizvoljni moment izvora
R koeficijent determinacije
RA N dodatni otpor
Fakultet strojarstva i brodogradnje V
RAA N otpor zraka i vjetra
RAP N otpor privjesaka
RAR N otpor hrapavosti oplate
RAS N otpor kormilarenja
RF N otpor trenja
Rn Reynoldsov broj
Reynoldsov broj definiran na temelju karakteristinih
Rnt
veliina turbulencije
RP N otpor tlaka
RPV N viskozni otpor tlaka
RT N sila otpora
RV N viskozni otpor
RW N otpor valova
S m2 oplakana povrina
T m gaz
t m ukupna debljina sloja prizmi
u m/s brzina trenja
v m/s brzina
V m3 volumen
vi m/s vektor brzine
W s-2 kvadrat fluktuacija vrtlonosti
w m/s vertikalna komponenta brzine
x m smjer propagacije valova
xCG m poloaj teita u smjeru x osi
xed m zavrna koordinata sloja priguenja
xsd m poetna koordinata sloja priguenja
y m koordinata okomita na stjenku
y+ parametar y+
yCG m poloaj teita u smjeru y osi
zCG m poloaj teita u smjeru z osi
l volumni udio vode
t istisnina
ij Kroneckerov simbol
n udaljenost vorova
m2s-3 brzina disipacije energije turbulencije
Von Karmanova konstanta
Pas koeficijent dinamike viskoznosti
t Pas koeficijent turbulentne dinamike viskoznosti
m2/s kinematiki koeficijent viskoznosti
kg/m3 gustoa
g kg/m3 gustoa zraka
Fakultet strojarstva i brodogradnje VI
l kg/m 3
gustoa vode
ij N/mm2 devijatorski dio tenzora naprezanja
ji N/mm2 tenzor naprezanja
N/mm2 smino naprezanje
razmatrano fizikalno svojstvo
Fakultet strojarstva i brodogradnje VII

SAETAK
Poznavanje znaajki strujanja oko trupa broda predstavlja vrlo vaan element u procesu
projektiranja broda. Danas se najee za odreivanje hidrodinamikih znaajki provode pokusi
s modelima brodova u bazenu koji su vrlo skupi i dugotrajni. Raunalnom dinamikom fluida
(RDF) mogue je odrediti hidrodinamike znaajke u znatno kraem vremenu, uz smanjenje
trokova projektiranja broda. Ovim pristupom mogue je u ranoj fazi projektiranja dobiti uvid
u detalje strujanja oko trupa broda te dobiti preporuku kako poboljati odreeni projekt ili pak
odabrati najpovoljniji projekt za modelsko ispitivanje. U ovom radu provedena je numerika
simulacija viskoznog strujanja oko trupa broda pomou programskog paketa STAR-CCM+.
Dan je matematiki model koji se temelji na Reynoldsovim osrednjenim Navier Stokesovim
jednadbama (eng. Reynolds Averaged Navier Stokes equations), k model turbulencije i
metoda udjela fluida u volumenu (eng. Volume of Fluid-VOF) za opis gibanja dvofaznog
medija. Takoer su opisani potrebni rubni uvjeti za matematiki model te nain diskretizacije
domene. Utjecaj gustoe mree na rezultate ukupnog otpora broda je ispitan koristei tri gustoe
mree. Rezultati ukupnog otpora broda dobiveni numerikim simulacijama usporeeni su s
dostupnim eksperimentalnim rezultatima. Pokazano je da je za sve tri gustoe mree mogue
postii zadovoljavajue slaganje s eksperimentalnim rezultatima.
Kljune rijei: raunalna dinamika fluida (RDF), metoda udjela fluida u volumenu (VOF), k
model turbulencije, otpor broda
Fakultet strojarstva i brodogradnje VIII

SUMMARY
Knowing the characteristics of the flow around the ship hull is a very important element in the
process of ship design. Nowadays, the most widely used method for the determination of the
hydrodynamic characteristics is to conduct experiments with ship models in the towing tank,
which is a very expensive and time consuming method. In order to determine the hydrodynamic
characteristics in a much shorter period of time and to reduce the costs of ship design it is
possible to use computational fluid dynamics (CFD). With this approach it is possible to gain
insight into the details of the flow around the ship hull at an early design stage and to get a
recommendation on how to improve a specific project or to choose the most suitable project for
model testing. In this thesis, numerical simulation of viscous flow around the ship hull was
carried out by use of software package STAR-CCM+. A mathematical model based on
Reynolds averaged Navier Stokes equations, k - turbulence model and Volume of Fluid
method (VOF) for describing the motion of two-phase media are given. Also, necessary
boundary conditions for the mathematical model and the method of implementation of
discretization are described. The influence of the grid density on the results for the total ship
resistance was investigated using three different grid densities. Results of total ship resistance,
obtained by numerical simulations, were compared to available experimental results. It has been
shown that for all three grid densities satisfactory agreement with experimental results can be
achieved.
Key words: Computational Fluid Dynamics (CFD), Volume of Fluid method (VOF), k -
turbulence model, ship resistance
Fakultet strojarstva i brodogradnje IX

1. UVOD
Osnovni zadatak svakoga brodograditelja prilikom osnivanja broda jest odreivanje forme
trupa koja e pri plovidbi zadanom brzinom na povrini vode, odnosno ispod nje, stvarati to je
mogue manji otpor. Time e i energija koju treba utroiti na gibanje broda zadanom brzinom
biti manja te su stoga smanjeni investicijski trokovi gradnje broda i trokovi goriva u
eksploataciji broda. Temeljne metode za odreivanje otpora su: empiriko statistike metode,
eksperimentalne metode i numerike metode. Empiriko statistike metode sadre sustavne
serije i statistiki obraene podatke izmjerene u naravi [1]. Ove metode korisne su u poetnim
fazama osnivanja broda, jer su brze i jednostavne za koritenje, no u kasnijim fazama osnivanja
nisu prikladne zbog svoje ograniene tonosti. Za koritenje ovih metoda moraju se zadovoljiti
ogranienja svake metode [2]. Eksperimentalne metode dijele se na ispitivanje fizikih
(materijalnih) modela i mjerenja na brodovima u naravi. Eksperimentalne metode mjerenja na
brodovima u naravnoj veliini su komplicirane i skupe, to je posebice sluaj ukoliko elimo
mijenjati neke znaajke trupa. Mjerenja u naravi standardno se obavljaju u okviru pokusnih
plovidbi na novogradnjama [1].
Danas, za odreivanje znaajki strujanja vode oko trupa broda, se najee koriste numeriki i
fiziki modeli, odnosno numerike i eksperimentalne metode. Kombinacija ovih metoda, uz
analizu rezultata mjerenja u naravi, najbolji je put osnivanju kvalitetne brodske forme i
dobivanje pouzdanih prognoza hidrodinamikih znaajki novog broda [1]. Naime, provoenje
pokusa s modelima brodova u bazenu vrlo je skupo i dugotrajno. Primjenom raunalne
dinamike fluida mogue je u ranijoj fazi osnivanja broda dobiti uvid u detalje strujanja oko
trupa broda te dobiti preporuku kako poboljati odreeni projekt ili pak odabrati najpovoljniji
projekt za modelsko ispitivanje.
U diplomskom radu uz pomo programskog paketa za raunalnu dinamiku fluida STAR-
CCM+, numeriki je simulirano viskozno strujanje vode oko trupa broda te su dobiveni rezultati
prorauna usporeeni s eksperimentalnim rezultatima provedenog mjerenja modela broda u
bazenu. U radu je dan pregled literature vezane za numerike simulacije viskoznog strujanja
oko trupa broda sa slobodnom povrinom, dana je matematika osnova tih metoda te je opisan
raunalni model gibanja broda na slobodnoj povrini vode.
Fakultet strojarstva i brodogradnje 1

1.1. Pregled dosadanjih istraivanja
Numeriko simuliranje problema strujanja oko trupa broda poinje se razvijati krajem
dvadesetog stoljea. Prvi viskozni prorauni problema sa slobodnom povrinom datiraju jo iz
1970-ih, a bavili su se problemima zapljuskivanja unutar tanka (eng. sloshing). Napredovanje
u brodskoj hidrodinamici se ogleda u meunarodnim asopisima i glavnim konferencijama
vezanim uz ovo podruje, kao to su Symposium on Naval Hydrodynamics, International
Conference on Numerical Ship Hydrodynamics, kao i Workshops on CFD in Ship
Hydrodynamics. Tako su za vrijeme CFD Workshop 1990. godine u Gothenburgu programski
paketi za proraune sa slobodnom povrinom bili temeljeni na potencijalnom strujanju, dok se
programski paketi temeljeni na Reynoldsovim osrednjenim Navier Stokes jednadbama
koriste iskljuivo za proraun strujanja oko krme. Za praktino projektiranje brodova prorauni
otpora numerikim metodama su zanemarivali viskozne uinke, dok su viskozni prorauni
otpora zanemarivali stvaranje valova te su se koristili za proraune dvostrukog tijela. Istraivai
su pokuavali unutar jednoga programskog paketa razviti mogunost proraunavanja svih
komponenata otpora, uzimajui u obzir zdruene te nelinearne efekte. Pravi napredak dogodio
se u Tokiju na CFD Workshop 1994. godine gdje je razvijeno deset metoda vezano za viskozno
strujanje oko trupa broda. Izuzev jedne metode (Kodama et all.) [3], sve su ostale metode
koristile metodu diskretizacije slobodne povrine temeljenu na praenju slobodne povrine,
odnosno pomine mree u kojoj se mrea prilagoava slobodnoj povrini i prati njen oblik kako
se val deformira. Uskoro ogranienja ovog pristupa postaju sve jasnija, prvenstveno u
nemogunosti rukovanja sa sloenom geometrijom broda i povratnim valovima. Stoga su
metode razluivanja povrine koristei metodu udjela fluida u volumenu (eng. Volume of fluid
-VOF) i njihove varijacije ''ponovno otkrivene'' za strujanje oko broda i implementirane u
mnoge kodove, dokazujui nadmo pri rukovanju s nelinearnou i zbog toga su i danas najbolji
izbor za proraun sloenih problema sa slobodnom povrinom [3].
Viskozne metode daju tonije rezultate od potencijalnih (panelnih) metoda prilikom prorauna
otpora podvodnog, a i nadvodnog dijela broda. Glavni problem ovih metoda, osim ispravnoga
modeliranja turbulencije, jo je uvijek razluivost (odnosno utjecaj mree), ali se oekuje
rjeavanje ovog problema u budunosti [3].
Danas veina autora koristi standardni model turbulencije k s funkcijama zida za opisivanje
utjecaja turbulencije na osrednjeno strujanje [4] definiran od strane Laundera i Spaldinga 1974.
godine [5].

Pokus otpora broda (bazenska ispitivanja) moe biti proveden s fiksnim ili slobodnim modelom.
Do kraja dvadesetoga stoljea veina prorauna otpora broda koja su koristila raunalnu
dinamiku fluida provodila su se s fiksnim modelima. Azcueta [3] 2001. godine razvija
mogunost prorauna otpora broda s dinamikim trimom i uronom/izronom, a sve u svrhu
tonijeg prorauna otpora broda povezujui dinamiku krutog tijela (sa est stupnjeva slobode
gibanja) s rjeenjem strujanja dobivenog pomou Reynoldsovih osrednjenih Navier
Stokesovih jednadbi. Takoer razmatra utjecaj parametra y+ na rezultate prorauna i
zakljuuje kako su vrijednosti oko 50 najbolje.
U nastavku dan je prikaz recentnih radova koji se tiu numerikih simulacija viskoznoga
strujanja oko trupa broda.
Na primjeru KCS kontejnerskog broda ispitan je utjecaj gustoe mree na kvalitetu rezultata
prorauna usporeujui rezultate s provedenim ispitivanjima u bazenu [4]. Mrea je varirana
mijenjajui osnovnu veliinu volumena za 1,5. Jedino je sloj prizama definiran apsolutnom
debljinom kako bi se zadravala vrijednost y+ parametra oko 50. Prouavan je i utjecaj izbora
modela turbulencije koristei k , k (SST, eng. Shear Stress Turbulence), te RSM (eng.
Reynolds stress model) na rezultate prorauna te je zakljueno kako model k daje najbolje
rezultate.
Na istom modelu broda, Banks, Philips i Turnock [6] takoer istrauju utjecaj profinjavanja
mree na rezultate numerike simulacije strujanja oko trupa broda. Prouavaju i utjecaj izbora
modela turbulencije na rezultate prorauna, razmatrajui dva modela: SST i BSL (eng. Baseline
Turbulence model) te dobivaju kako BSL model daje bolje rezultate na ovom primjeru.
Razdvajanjem ukupnoga otpora broda na podvodni i nadvodni dio, zakljuuju kako je za
dobivanje tonijih rezultata otpora nadvodnog dijela broda (otpor zraka) potrebno detaljno
modelirati nadvodni dio broda.
U radu [7] predstavljena su naela numerikog simuliranja strujanja oko trupa tankera koristei
programski paket STAR-CCM+. Opisani su osnovni parametri geometrijskog i matematikog
modeliranja koritenog numerikog modela. Prorauni su provedeni za balastno i projektno
stanje pri jednoj brzini koristei k model turbulencije, a rezultati su usporeeni s
provedenim mjerenjima. U konanici, istaknute su mogunosti daljnjeg poboljavanja
prikazanog modela.
Guedes Soares i Ahmed provode numerike simulacije nestlaivog strujanja sa slobodnom
povrinom na primjeru tankera i to VLCC forme za jednu brzinu za koju su dostupni rezultati
modelskih ispitivanja [8]. Usporeuju rezultate programskog paketa temeljenog na viskoznom
strujanju koji koristi metodu konanih volumena (raunalni program Ansys CFX) i k model
turbulencije i programskog paketa temeljenog na potencijalnom strujanju (kod Kelvin) za
Fn=0,1285 s eksperimentalnim rezultatima. Upuuju na razlike ova dva programska paketa
temeljene na njihovoj razliitoj matematikoj formulaciji. Ukazuju na manu programskog
paketa temeljenog na potencijalnom strujanju pri odreivanju otpora valova pri manjim
vrijednostima Froudeovih brojeva, kao i na jasnu ne mogunost odreivanja otpora trenja.
U radu [9] autori procjenjuju mogunosti koritenja programskog paketa STAR-CCM+ za
projektiranje, analizu i izvodljivost raunalnih simulacija na primjeru brzog broda usporeujui
rezultate provedenih simulacija s bazenskim ispitivanjima. Pokazali su kako se k model
turbulencije dobro slae s eksperimentalnim rezultatima, osim u situacijama pojave odvajanja
strujanja, kao i za vee vrijednosti Froudeovih brojeva, gdje je dana preporuka koritenja
modela turbulencije s malim Reynoldsovim brojevima koji zahtijevaju znatno vie vremena za
proraun. Takoer zakljuuju kako finije mree daju tonije rezultate, ali znatno poveavaju
vrijeme potrebno za proraun pa je potrebno odrediti kompromis izmeu zadovoljavajue
tonosti i vremena prorauna. Za male vrijednosti Froudeovih brojeva, otpor valova je
zanemariv pa je dana preporuka koristiti proraun dvostrukog uronjenog tijela. Autori
zakljuuju kako je STAR-CCM+ vrlo koristan alat za predvianje krivulje otpora za vrijednosti
Froudeovih brojeva manjih od 0,25.
Rad [10] naglaava razlike u strujanju oko modela broda i cijeloga broda koristei raunalnu
dinamiku fluida. Ove razlike su prvenstveno u relativno drugaijem graninom sloju (granini
sloj kod cijelog broda relativno je manji od graninog sloja kod modela broda), ali i u razbijanju
valova (eng. wave breaking) pogotovo iza zrcalne krme te u odvajanju strujanja i nastajanju
vrtloga. Vano je napomenuti kako ove razlike nisu zanemarive i veinom ovise o geometriji
krme.
Dok veina autora za simulaciju strujanja oko trupa broda koristi metode temeljene na Navier
Stokesovim osrednjenim jednadbama, metode diskretizacije slobodne povrine znatno se
razlikuju. Mnoge, iako znatno razliite metode, se koriste s uspjehom. U [11] autori opisuju tri
razliite metode diskretizacije slobodne povrine, a to su:
1) praenje povrine/pomine mree u programskom paketu PARNASOS
2) razluivanje povrine koristei metodu udjela fluida u volumenu u programskom paketu
ISIS-CFD
3) metoda Level-Set u programskom paketu SURF
Autori zakljuuju kako odabir pojedine metode ovisi o situaciji u kojoj se koristi te koji e biti
zahtjevi primjene metode. Tako primjerice prilikom stvaranja valova metoda praenja povrine

rezultira znatnom numerikom tonou te brzom konvergencijom. S druge strane druge dvije
metode su openitije te se mogu koristiti u vie razliitih sluajeva. Metode razluivanja
povrine lako rjeavaju sloene geometrije kao to su primjerice geometrije s bulbom,
privjescima ili uronjenim krmenim zrcalom, dok metode praenja povrine kod ovih sluajeva
mogu imati problema, ali su zato znatno bre. Metode razluivanja povrina najtonije rjeavaju
problem razbijanja valova.
Jedna od mana metoda temeljenih na viskoznom strujanju nad metodama temeljenim na
potencijalnom strujanju je vrijeme prorauna. U [12] autori predstavljaju dvije numerike
procedure koje ubrzavaju vrijeme prorauna prilikom rjeavanja Reynoldsovih osrednjenih
Navier Stokesovih jednadbi uz metodu udjela fluida u volumenu. Prva procedura temelji se
na diskretizaciji vremena jednadbe volumenskih udjela (VOF jednadba) (91) doputajui
koritenje veih vremenskih koraka bez smanjivanja tonosti. No, ovo utjee na tonost u
sluaju prorauna gibanja broda. Druga procedura temelji se na kvazistatikom pristupu
rjeavanja dinamike ravnotee. Usporedbom ovih procedura s klasinim procedurama, autori
su pokazali da se realni problemi mogu rijeiti i do etiri puta bre.
U radu [13] autori pokuavaju pronai utjecajne faktore na rezultate numerike simulacije
viskoznoga strujanja oko trupa broda. Primjerice, istrauju utjecaj izbora modela turbulencije,
profinjavanja mree i odabir modela diskretizacije. Analizom rezultata prorauna, postavke te
pravilan odabir parametara, dane su za inenjersku primjenu.
U konanici vano je napomenuti kako je ITTC (eng. International Towing Tank Conference)
izdao preporuke i smjernice kako postaviti parametre prilikom prorauna koristei raunalnu
dinamiku fluida. U [14] dan je opis problema, upute o izradi i modifikaciji geometrije, izradi
mree, rubnim uvjetima, pravilnom izboru vremenskog koraka, izboru kriterija konvergencije,
modela slobodne povrine, izboru modela turbulencije itd.

2. OTPOR BRODA
Brod svojom plovidbom uzrokuje poremeaje u okoliu, vodi i zraku. Sila kojom tekuina
djeluje na brod suprotno od smjera gibanja broda naziva se otpor broda. Sila otpora broda
predstavlja silu tegljenja, odnosno silu potrebnu za odravanje jednolike brzine broda, bez
upotrebe propulzora [15].
Ukupni otpor broda RT sloena je funkcija koja ovisi o:
geometriji broda
brzini plovidbe broda, v
svojstava tekuine, dinamiki koeficijent viskoznosti, gustoa tekuine
ubrzanja zemljine sile tee, g.
Obino se otpor broda zapisuje u obliku:

1
RT CT geometrija trupa, Rn, Fn v 2 S (1)
2
gdje je CT koeficijent ukupnog otpora broda ovisan o geometriji trupa, Reynoldsovom broju Rn
i Froudeovom broju Fn, a S oplakana povrina trupa [1].
vL
Rn (2)

v
Fn (3)
gL
gdje je L duljina broda.
2.1. Ralana otpora
Zbog sloenosti funkcije otpora broda potrebno je ralaniti otpor broda na komponente,
odnosno pojedine vrste otpora. Ukoliko su tangencijalna naprezanja i hidrodinamiki tlakovi u
smjeru normale poznati za sve toke oplakane povrine trupa, ukupni otpor moe se odrediti
izrazom:
RT 0 cos( 0 , x1 )d S p cos( p, x1 )d S (4)
S S
gdje prvi dio izraza predstavlja otpor trenja, a drugi otpor tlaka. Stoga je mogue pisati:
RT RF RP (5)
pri emu je RF otpor trenja, a RP otpor tlaka.

Ova podjela temelji se na saznanju da tekuina djeluje na trup kontinuirano rasporeenim
povrinskim silama.
Strujanje oko broda moe se podijeliti na podruje s dominantnim utjecajem viskoznosti, u to
spadaju granini sloj i hidrodinamiki trag te vanjsko podruje s zanemarivim utjecajem
viskoznosti (potencijalno strujanje). Otpor u idealnoj tekuini postoji samo ako se gibanjem
tijela na slobodnoj povrini generiraju povrinski valovi. Stoga je mogue ukupni otpor
podijeliti:
RT RV RW (6)
gdje je RV viskozni otpor, a RW otpor valova.
Viskozni otpor funkcija je Reynoldsovog broja, dok je otpor valova funkcija Froudeovog broja.
Viskozni otpor mogue je podijeliti na otpor trenja RF koji nastaje kao posljedica tangencijalnih
naprezanja izmeu vode i oplate broda te na viskozni otpor tlaka RPV koji nastaje kao posljedica
promjene tlaka du trupa broda uzrokovane viskoznim pojavama unutar graninog sloja.
Daljnja promjena tlaka du trupa uzrokuje stvaranje valova na povrini. Stoga vrijedi:
RP RPV RW (7)
1
RP CP ( Rn, Fn) v 2 S (8)
2
1
RPV CPV ( Rn) v 2 S (9)
2
1 2
RW CW ( Fn) v S (10)
2
RV RF RPV (11)
1
RV CF ( Rn) CPV ( Rn) v 2 S (12)
2
1
RV CV ( Rn) v 2 S (13)
2
gdje je CP koeficijent otpora tlaka, CPV koeficijent viskoznog otpora tlaka, CW koeficijent otpora
valova, CF koeficijent otpora trenja, a CV koeficijent viskoznog otpora [1].
2.1.1. Otpor trenja
Otpor trenja komponenta je ukupnog otpora dobivena integriranjem tangencijalnih naprezanja

preko oplakane povrine trupa broda u smjeru gibanja broda. Tangencijalna naprezanja,
odnosno trenje, uzrokovano je viskoznou realne tekuine. Viskoznost ovisi o tipu tekuine i
obliku strujanja, a mjeri se otporom tekuine prema sminoj ili kutnoj deformaciji pri gibanju.
Dinamiki koeficijent viskoznosti odreuje se omjerom sminog naprezanja i jedinice
gradijenta brzine:


du (14)
dy
gdje je smino naprezanje, a du/dy komponenta gradijenta brzine u smjeru okomitom na
razmatrano tijelo [1].
Kinematiki koeficijent viskoznosti je omjer dinamikog koeficijenta viskoznosti i gustoe
tekuine:

(15)

Svojstvo viskoznosti tekuine ovisi o temperaturi i tlaku. U razmatranjima problema otpora
broda, promjena viskoznosti promjenom tlaka je zanemariva. Porastom temperature tekuine,
viskoznost tekuina se smanjuje, to je potrebno uzeti u obzir.
Otpor trenja rauna se prema izrazu:
1
RF CF ( Rn) v 2 S (16)
2
Zbog velike sloenosti problema, ne postoje analitike metode koje bi vjerodostojno opisale i
odredile komponente otpora. Stoga se koeficijent otpora trenja rauna ili primjenom raunalne
dinamike fluida ili prema regresijskom izrazu predloenom 1957. godine od strane ITTC-a
(Inernational Towing Tank Conference) koji glasi [16]:
0, 075
CF (17)
log Rn 2
2
Reynoldsov broj je bezdimenzijski parametar koji pokazuje odnos viskoznih i inercijskih sila u
tekuini. Iz izraza (17) mogue je uoiti da e se poveanjem Reynoldsovog broja, odnosno
poveanjem brzine koeficijent otpora trenja smanjivati pa e udio otpora trenja u ukupnom
otporu biti manji.
Brodska forma je zakrivljena u poprenom i uzdunom smjeru. Uslijed zakrivljenosti brodskog
trupa tlak e se du trupa mijenjati, a isto tako e se mijenjati i brzina vanjskog potencijalnog
strujanja. To uzrokuje promjene strujanja u graninom sloju, a time i promjenu tangencijalnog
naprezanja trenja u odnosu na ono kod ravne ploe za koju je ustanovljeno da se tlak du ploe
ne mijenja. Tako u podruju pramca gdje je gradijent tlaka negativan dolazi do ubrzavanja vode
i granini sloj je tanji od onoga kod ravne ploe. Idui prema krmi gradijent je pozitivan te se
strujanje usporava, a granini sloj postaje deblji nego kod ravne ploe odgovarajue duljine.
Teorijskim i eksperimentalnim istraivanjima pokazala su da je koeficijent otpora trenja,

ukoliko nema odvajanja strujanja, proporcionalan koeficijentu otpora trenja ekvivalentne ravne
ploe CF0 [1]:
CF CF0 k F (18)
2.1.2. Viskozni otpor tlaka
Viskozni otpor tlaka ili otpor forme nastaje kao posljedica postojanja graninog sloja. Ovisi o
obliku trupa broda i o Reynoldsovom broju. Predstavlja integral dijela normalnih naprezanja
nastao uslijed viskoznosti i turbulencije u graninom sloju po oplakanoj povrini broda. Znatno
se razlikuje u laminarnom ili mjeovitom graninom sloju od onoga u turbulentnom graninom
sloju. Viskozni otpor tlaka ovisi i o podruju na kojem dolazi do odvajanja graninog sloja.
Za dobro oblikovane forme, u kojima ne dolazi do odvajanja strujanja u graninom sloju,

koeficijent viskoznog otpora tlaka proporcionalan je koeficijentu otpora trenja ekvivalentne
ravne ploe CF0 koja ima istu oplakanu povrinu i duljinu kao i model.
CPV k PV CF0 (19)
Kako viskozni otpor u sebi sadrava otpor trenja ekvivalentne ravne ploe, otpor trenja uslijed
zakrivljenosti oplate i otpor forme mogue je pisati:
CV k F k PV CF0 (1 k )CF0 (20)
gdje je k faktor forme i odnosi se na poveanje otpora uslijed zakrivljenosti trupa i otpora forme.
Ovisan je o geometrijskim znaajkama i moe se odrediti na vie naina.
2.1.3. Otpor valova
Valovi nastaju promjenom tlaka u blizini slobodne povrine. Simetrian poremeaj povrine
koji nastaje u skladu s Bernoullijevom jednadbom naziva se i primarnim valnim sustavom,
dok se valni sustavi pramca, pramanog i krmenog ramena te krme nazivaju sekundarnim
valnim sustavima. Kako se primarni valni sustav ne moe odrati zbog svojstava inercije i
viskoznosti realne tekuine, ostala etiri sekundarna valna sustava interferiraju u rezultirajui
valni sustav. Pramani i krmeni sustav valova zbog veeg tlaka zapoinju s brijegom, dok sustav
pramanog i krmenog ramena zbog niskog tlaka zapoinju s dolom.
Poetkom 20. stoljea Lord Kelvin bavio se problemom otpora valova. Razmatranjem putujue
toke tlaka, ustvrdio je kako ispred pramca broda postoji podruje visokog tlaka zbog ega se

formira znaajni pramani val kao dio sustava poprenih i razilaznih valova. Brijeg pramanog
vala je u blizini brodskog trupa okomit na smjer gibanja, savija se prilikom pribliavanja
razilaznim valovima, u kojima na kraju i nestaje. Brijegovi ovih sustava ne prelaze granice
podruja, koje je omeeno pravcima koji sa simetralom tvore kut od 18 20. Ovaj kut u
dubokoj vodi ne ovisi o brzini broda i obliku trupa. Ovakav sustav valova formira se i na
pramanom i krmenom ramenu, kao i na krmi broda. Krmeni sustav valova esto je nejasan,
kako je poremeen sustavom valova pramca, pramanog te krmenog ramena. Slika valova giba
se zajedno s brodom, odnosno slika poprenih valova du trupa broda pri konstantnoj brzini
nee se mijenjati s vremenom. Udaljenost izmeu dva uzastopna poprena vala ovisi o brzini
gibanja broda.
Otpor valova dijeli se na otpor slike vala te na otpor lomljenja vala. Otpor lomljenja vala javlja
se kod punijih formi trupa, formi trupa s omjerom duljine i irine manjim od 6 kao i kod formi
s tupim pramcem. Tupi pramac uzrokuje porast tlaka na pramcu te stvaranje pramanog vala.
Lomljenjem pramanog vala nastaju vrtlozi koji se slijevaju uzdu brodskog trupa. Gubitak
energije u vrtlonom tragu od slomljenog vala ovisi o Reynoldsovom broju, dok samo
generiranje pramanog vala, kao i lomljenje valova ovisi o Froudeovom broju.
Otpor valova mogue je odrediti modelskim ispitivanjima u bazenu, mjerenjem profila valova
iza modela broda kao i numerikim metodama koje se temelje na teoriji potencijalnog strujanja
[1].
2.2. Dodatni otpor
Dodatni otpor mogue je prikazati sljedeom formulom:

1 2
RA C A v S (21)
2
gdje je CA koeficijent dodatnog otpora. Dakle ukupni otpor se moe prikazati u obliku:
1
RT CF ( Rn) CPV ( Rn) CW ( Fn) C A v 2 S (22)
2
uz napomenu kako je dodatni otpor uglavnom viskoznog porijekla, ali dijelom moe biti i
posljedica stvaranja valova.

U dodatne komponente otpora ubrajaju se [1]:
otpor privjesaka RAP (otpor nogavica, skrokova, osovina, ljuljnih kobilica, otvora za
poprene propulzore, itd.)
otpor hrapavosti oplate RAR (nastaje uslijed hrapavosti oplate izazvane korozijom ili
obratanjem trupa)
otpor zraka i vjetra RAA (otpor nadvodnog dijela trupa uslijed gibanja broda kroz zrak
i vjetar)
otpor kormilarenja RAS (nastaje zbog upotrebe kormila za korekciju putanje broda i
odravanje ravnoga kursa).
Ukoliko na modelu nema privjesaka govorimo o otporu golog trupa. Porast otpora moe
uslijediti i zbog utjecaja okoline, odnosno uslijed plovidbe u ogranienoj vodi (ogranienje u
horizontalnoj ravnini) ili u plitkoj vodi (ogranienje u vertikalnoj ravnini). U uvjetima slube
dolazi do poveanja otpora zbog utjecaja zraka i vjetra, gibanja broda na valovima, odbijanja
valova o trup broda te zaoijanja broda uslijed valova, vjetra i kormila.
U ovom radu od gore navedenih dodatnih komponenata otpora uzet je u obzir samo otpor zraka
i to samo za nadvoe. Naime, proraunavan je otpor modela broda bez privjesaka.

3. RAUNALNA DINAMIKA FLUIDA
Mehanika fluida je teorijsko eksperimentalna znanost. Teorijski pristup zasniva se na

analitikom rjeavanju matematikih modela strujanja fluida te se analitikim rjeenjem dobiva
kompletan uvid u fiziku nekog problema. No, kako je veina problema vezana za strujanje
fluida opisana nelinearnim parcijalnim diferencijalnim jednadbama te ukoliko je rije i o
turbulentnom strujanju, koje je stohastike naravi, nije mogue pronai ope analitiko rjeenje.
Eksperimentalni pristup usko je povezan s teorijskim pristupom, jer se svako mjerenje temelji
na teoriji. Eksperimentalnim pristupom dobiva se ogranieni broj podataka o nekoj pojavi, no
ponavljanjem eksperimenta za razliite kombinacije vrijednosti utjecajnih parametara mogue
je stvoriti sliku o pojavi. Razvojem raunala stvorili su se preduvjeti za numeriko rjeavanje
matematikih modela strujanja fluida te se poinje razvijati trea grana mehanike fluida
raunalna dinamika fluida. Ova grana temelji se na teorijskom pristupu, ali ima i slinosti s
eksperimentalnim pristupom, kako iz jednog numerikog rjeenja nekog problema nije mogue
zakljuiti nita o utjecaju pojedinih parametara. Prednosti ove metode nad eksperimentalnim
pristupom su skraivanje vremena projektiranja, dobivanje potpunije slike polja strujanja,
mogue je simulirati uvjete koji se ne mogu ostvariti u eksperimentu, troi se manje energije i
s vremenom postaje jeftinija. Nedostaci su ograniena primjena na sluajeve za koje postoje
dobri matematiki modeli, te ukoliko se trai ogranieni broj rezultata ovaj pristup moe biti
skuplji [17].
3.1. Osnovni koraci raunalne dinamike fluida
Simulacija zapoinje definicijom problema i izborom odgovarajueg matematikog modela.

Matematiki model predstavlja matematiki zapis fizikalnog modela koji obuhvaa niz
pretpostavki pri aproksimaciji stvarnog svijeta. Rezultat fizikalnog modeliranja strujanja fluida
sustav je parcijalno diferencijalnih jednadbi. Pretpostavke su sljedee:
kontinuum
homogenost, izotropnost
jednokomponentan/viekomponentan
jednofazan/viefazan
1D/2D/3D
stacionarno/nestacionarno
neviskozno/laminarno/turbulentno.

Kontinuum je zamiljena tvar koja bi u potpunosti ispunjavala prostor i zadravala fizikalna
svojstva i za sluaj infinitezimalno malog volumena. Ovo je idealizacija (kako je materija
diskretne strukture), ali za probleme strujanja u kojima je dimenzija podruja strujanja dovoljno
velika u odnosu na meumolekularni razmak, predstavlja dovoljno dobru aproksimaciju
stvarnog svijeta. Homogenost predstavlja da su sva fizikalna svojstva ista u svim tokama
fluida, a izotropnost da su fizikalna svojstva ista u svim smjerovima. Ukoliko u strujanju dolazi
do promjene faza i strujanje postaje viefazno to je potrebno modelirati. Homogenu smjesu
plinova tretiramo kao jednokomponentan fluid, no ukoliko je koncentracija pojedinog plina
razliita u razliitim tokama, potrebno ju je promatrati kao viekomponentan fluid. Ukoliko je
mogue zanemariti promjene fizikalnih veliina u nekom od smjerova, 3D problem moe se
svesti na 2D ili 1D. Strujanje je u stvarnosti nestacionarno, ali mogue je uvesti pretpostavku o
stacionarnosti te tako pojednostavniti problem. Strujanje je u prirodi uglavnom turbulentno, a
laminarno strujanje se pojavljuje samo kod niskih vrijednosti Reynoldsovih brojeva. Pri
optjecanju tijela mogu se pojaviti i obje vrste strujanja. O modeliranju turbulencije bit e govora
u nastavku.
Drugi korak u numerikoj simulaciji je numeriko rjeavanje postavljenog matematikog
modela. Ono se sastoji od tri koraka. Prvi korak predstavlja diskretizaciju podruja prorauna
(prostora), odnosno prostor se podijeli na odreeni broj manjih volumena. Svakom volumenu
dodijeli se jedan ili vie vorova u kojima e se raunati vrijednosti polja fizikalnih veliina,
koja se pojavljuju u jednadbama matematikog modela. Rezultat provedene diskretizacije
prostora je geometrijska mrea. Nadalje, u drugom koraku potrebno je diskretizirati parcijalne
diferencijalne jednadbe na definiranoj geometrijskoj mrei, uvaavajui rubne uvjete.
Diskretizacija se provodi nekom od metoda (metoda konanih elemenata, metoda konanih
volumena, metoda konanih razlika, itd.). Sustavi diskretiziranih jednadbi rjeavaju se
iterativnim postupkom koji u sebi sadri rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi
(trei korak).
U konanici potrebno je dobiveno numeriko rjeenje analizirati. To podrazumijeva prikaz

skalarnih, vektorskih, tenzorskih polja, integraciju protoka, sile, momenata, itd. te dijagramski
prikaz eljenih veliina.

Slika 1 Osnovni koraci raunalne dinamike fluida [17]

Gledajui organizacijski, numerika simulacija provodi se kroz tri programa: predprocesor,
procesor i postprocesor. Predprocesor je raunalni program za generiranje geometrijske mree.
Pri generiranju mree treba voditi rauna o rubnim uvjetima. Primjerice u podruju graninog
sloja koji nastaje prilikom opstrujavanja tijela, gdje postoje veliki gradijenti fizikalnih veliina,
potrebno je prostor popuniti manjim volumenima, za razliku od podruja daleko od tijela.
Procesor je program koji numeriki rjeava eljeni matematiki model s zadanim poetnim i
rubnim uvjetima. On moe biti koncipiran tako da ima fiksno ugraeni matematiki model gdje
korisnik bira hoe li koristiti puni ili neki njegov dio, ili temeljen na objektnom programiranju
gdje korisnik praktiki slobodno zadaje matematiki model koji e rjeavati. Postprocesor je
program koji slui za vizualizaciju rezultata prorauna, odnosno za izraunavanje pojedinih
integralnih veliina [17].
3.2. Osnovni zakoni mehanike fluida
Polazina toka za proraun nestlaivog viskoznog strujanja su Navier Stokesove jednadbe

[3]. Kombinacijom jednadbe koliine gibanja i konstitutivne jednadbe za newtonski fluid
koja uspostavlja opi linearni odnos izmeu tenzora naprezanja T(ij) i tenzora brzine
deformacije T(Dij) dobivaju se Navier Stokesove jednadbe [18]. U nastavku slijedi prikaz
osnovnih jednadbi mehanike fluida.
Zakon odranja koliine gibanja (izraen naprezanjima) [18]:

Dvi v v ji
i v j i fi (23)
Dt t x j x j
Jednadba kontinuiteta (zakon odranja mase) [18]:

t x j
v j 0 (24)
Pomou jednadbi (23) i (24) dobije se sustav koji nije zatvoren. Broj nepoznanica (devet) vei
je od broja raspoloivih jednadbi (etiri). Stoga treba uvesti konstitutivne, dopunske jednadbe
koje e uspostaviti vezu izmeu kinematike (vi) i dinamike (ij), odnosno tenzora brzine
deformacija i tenzora naprezanja [19]. Ova veza prikazana je sljedeom jednadbom.
Zakoni posebnih ponaanja fluida (konstitutivne jednadbe) su [18]:
ij p ij ij (25)
1
p kk (26)
3
2
ij 2 Dij Dkk ij (27)
3
1 v v j
Dij i (28)
2 x j xi
Navier Stokesove jednadbe glase [18]:
vi v

t
v j i fi
x j xi
2
p Dkk 2
3 x j
Dij (29)
Jednadba (29) ve je pojednostavljena jednadba, jer je izvedena za nestlaivi, newtonovski

fluid. Predstavlja nelinearnu parcijalnu diferencijalnu jednadbu drugog reda eliptikog oblika.
Kako za proraunavanje otpora broda promatramo viskozno, izotermiko, nestlaivo strujanje
newtonovskog fluida (linearna veza tenzora viskoznog naprezanja i tenzora brzine promjene
deformacije preko dinamike viskoznosti), moe se za podruje tlakova koje se koristi u
inenjerskoj primjeni prihvatiti =const. Tada jednadba (29) poprima oblik [18]:
vi v 1 p
v j i fi 2vi (30)
t x j xi
gdje predstavlja gustou fluida, D/Dt predstavlja operator individualne vremenske derivacije,
vi vektor brzine, fi predstavlja gustou masene sile, ij tenzor naprezanja, ij Kroneckerov simbol
(koji je za i=j jednak 1, a za ostale sluajeve 0), p mehaniki/termodinamiki tlak, ij
devijatorski dio tenzora naprezanja, Dij tenzor brzine deformacije, dinamiki koeficijent
viskoznosti, kinematiki koeficijent viskoznosti.

Uvoenjem konstitutivnih jednadbi dobili smo zatvoreni sustav. lanovi u jednadbi (30)
redom se nazivaju: nestacionarni lan (koji opisuje akceleraciju kao vremensku promjenu
brzine), konvekcijski lan (koji opisuje utjecaj povezan s promjenom brzine u prostoru), lan
masene sile (najee gravitacijsko ubrzanje), lan gradijenta tlaka te difuzijski lan (koji je
rezultat pretpostavke newtonskog fluida) [20]. Difuzijski prijenos posljedica je dogaanja u
mikro svijetu. Ovaj prijenos se u kontinuumu modelira koeficijentom difuzije i gradijentom
fizikalnog svojstva kojeg promatramo. Ovaj prijenos se odvija sve dok postoji gradijent te tei
ujednaavanju fizikalnog svojstva unutar domene prorauna, pa e polje fizikalnog svojstva biti
pod djelovanjem procesa difuzije opisano glatkim funkcijama. Difuzijski prijenos je simetrian,
jer se odvija na sve strane. Konvekcijski prijenos je jednosmjeran i uvijek se odvija u smjeru
vektora brzine [17].
Strujanje u prirodi poprima dva razliita oblika: laminarno i turbulentno (i mjeovito). Navier
Stokesove jednadbe valjane su za oba tipa strujanja.
3.3. Rubni uvjeti Navier Stokesovih jednadbi
Za rjeavanje svakog pojedinog problema opisanog jednadbom (30) treba u sustav jednadbi
uvesti posebne poetne i rubne uvjete koji zavise o karakteristinim geometrijskim granicama
promatranog problema. Poetne uvjete mogue je shvatiti kao granine uvjete u vremenu.
Dirichletovim rubnim uvjetom propisuje se vrijednost varijable na granici domene. Von
Neummanov rubni uvjet zadaje vrijednost nultog gradijenta na granici, a generalizirani von
Neummanov uvjet propisuje proizvoljnu vrijednost gradijenta varijable u smjeru normale na
granicu. Postoje razni oblici tipa granica, a etiri najea tipa su: ulazna granica, izlazna
granica, zid i ravnina simetrije. Fizikalno ulazna granica oznaava ulaz fluida u domenu te je
najee zadana Dirichletovim rubnim uvjetom brzine i von Neummanovim uvjetom za tlak.
Na izlaznoj granici postavlja se von Neummanov rubni uvjet za brzinu i tlak, a predstavlja izlaz
fluida iz domene. Zid predstavlja nepropusnu granicu, a za viskozno strujanje brzina je jednaka
nuli na zidu. Simetrija se koristi za smanjivanje vremena prorauna, jer se domena simetrinog
strujanja smanjuje dva puta [17].
3.4. Znaajke turbulentnog strujanja
Turbulentno strujanje fluida najei je oblik strujanja u prirodi. Pojavljuje se uvijek u

strujanjima pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja.

Glavne znaajke turbulentnog strujanja su sljedee [20]:
nestacionarnost, kaotinost
trodimenzionalno
sadravaju veliki udio vrtlonosti
turbulencija poveava brzinu mijeanja veliina
mijeanje je disipacijski proces, kinetika energija strujanja pretvara se u unutarnju
energiju fluida
vrlo su komplicirana za analizu
variraju u irokom rasponu brzina i vremenskih skala, ovo svojstvo ini izravnu
numeriku simulaciju vrlo kompliciranom.
3.4.1. Modeliranje turbulencije
Modeliranjem turbulencije pokuava se pronai rjeenja Navier Stokesovih jednadbi koja su

od interesa u praktinoj primjeni. Naime, direktnim numerikim rjeavanjem Navier
Stokesovih jednadbi turbulentnog strujanja (one sadre sve potrebne informacije za opisivanje
turbulencije) trebalo bi koristiti tako finu geometrijsku mreu da se obuhvate najmanje valne
duljine i tako sitni vremenski korak integracije da se obuhvate najvie frekvencije, pri emu bi
tonost numerikog rjeavanja trebala biti vrlo visoka kako ne bi numerikim rjeavanjem
''zamaglili'' fizikalnost koeficijenta korelacije pulsirajuih komponenti brzine i tlaka. Kako je
ovo jo uvijek vrlo zahtjevno sa stajalita kapaciteta i brzine raunanja raunala za realne
inenjerske probleme ovaj pristup ne dolazi u obzir. Ovom u prilog ide i injenica da bi rezultat
direktnog rjeavanja Navier Stokesovih jednadbi bio skup numerikih vrijednosti traenih
polja fizikalnih veliina u velikom broju prostornih toaka za veliki broj vremenskih koraka.
Inenjere uglavnom zanimaju integralne veliine poput protoka, sile tlaka, viskozne sile, itd.
koje takoer pokazuju sluajne promjene u vremenu. Dakle, ne zanimaju ih pojedine trenutne
vrijednosti ve prosjene vrijednosti i eventualno amplitude odstupanja od prosjenih
vrijednosti. Stoga se namee ideja da se prije rjeavanja Navier Stokesovih jednadbi sve
veliine u tim jednadbama osrednje i da se rjeavaju jednadbe za osrednjene veliine, koje
inenjere i zanimaju. Ovako se znaajno olakava numeriko rjeavanje tih jednadbi, jer koraci
prostorne i vremenske diskretizacije vie ne moraju biti onako mali. Bitno je naglasiti kako se
direktno rjeavanje koristi prije svega u produbljivanju znanja o turbulenciji te za validaciju
modela o turbulenciji. Nadalje e biti govora o Reynoldsovom (vremenskom) osrednjenju [17].

3.4.1.1. Reynoldsove osrednjene Navier Stokesove jednadbe
U statistiki stacionarnom strujanju svaka varijabla moe biti zapisana kao suma prosjene
vrijednosti i pulsirajueg dijela oko te vrijednosti [20]:
f ( xi , t ) f ( xi ) f ( xi , t ) (31)
pri emu je:

T
f ( xi ) lim f ( xi , t )dt (32)
T
0
gdje je t vrijeme, a T period osrednjenja. Period osrednjenja mora biti dovoljno velik u
usporedbi s tipinim vremenskim skalama fluktuacija. Ako je T dovoljno velik ne ovisi o
trenutku u kojem je zapoeto osrednjavanje. Ovo osrednjavanje je mogue primijeniti kod
statistiki stacionarnih strujanja te se jo zove i vremensko osrednjavanje. Slika 2 prikazuje
vremensko osrednjavanje.
Slika 2 Vremensko osrednjavanje za statistiki stacionarno strujanje

Za dobro odabrano razdoblje osrednjenja vrijedi [20]:
f '0 (33)
odnosno vremenski osrednjena vrijednost pulsirajueg dijela bilo koje fizikalne veliine
jednaka je nuli.
Iz kvadratnih nelinearnih lanova dobiju se dva lana, umnoak prosjeka i umnoak kovarijance
[20]:
f g f f ' g g' f g f ' g' (34)
Moe se uoiti da prosjena vrijednost umnoka dvaju pulsirajuih dijelova fizikalnih veliina
nije jednaka nuli. Temeljem ovog umnoka mogue je govoriti o korelaciji dviju veliina, koja
se izraava koeficijentom korelacije [17]:

f ' g'
R (35)
f f ' g g'
Ukoliko je vrijednost koeficijenta korelacije jednaka 0, onda je i vrijednost ovog umnoka
jednaka 0. Kako je ovo rijetko sluaj u turbulentnom strujanju, kao rezultat u jednadbama
ouvanja postoji lan vi v j poznat po nazivu Reynoldsovo naprezanje [20]

' '
Razmatra se nestlaivo turbulentno strujanje fluida konstantne gustoe u kojemu se zanemaruje

utjecaj masenih sila. Ovakvo strujanje opisano je jednadbama (24) i (30). Nepoznanice vi i p
prikazuju se zbrojem osrednjene vrijednosti i pulsirajueg dijela [17]:
vi vi vi' (36)
p p p' (37)
Uvrtavanjem jednadbe (36) u jednadbu kontinuiteta za nestlaivo strujanje dobije se:
v j v 'j
0 (38)
x j
Iz osrednjene vrijednosti jednadbe (38), dobije se jednadba kontinuiteta za osrednjeno
strujanje:
v j
0 (39)
x j
Ako se od jednadbe (38) oduzme jednadba (39) dobije se jednadba kontinuiteta za
pulsirajue strujanje koja glasi:
v 'j
0 (40)
x j
Uvrtavanjem (36) i (37) u (30) te vremenskim osrednjavanjem dobije se Reynoldsova
osrednjena Navier Stokesova jednadba [18]:
vi v p v i
v j i vi' v 'j (41)
t x j xi x j x j

Zadnji lan jednadbe (41) predstavlja Reynoldsov tenzor turbulentnog naprezanja, kao to je
ve napomenuto. Ovaj tenzor je simetrian i sadri dodatnih est nepoznanica te ini sustav
jednadbi nezatvorenim. Mogue je izvesti jednadbu za Reynoldsova naprezanja, no pojavile
bi se nove nepoznanice. Zbog nelinearnog konvekcijskog lana ukoliko se formuliraju lanovi
vieg reda, dolazi do velikog poveanja broja nepoznanica. Stoga se ovaj lan linearizira.
Reynoldsovim osrednjavanjem pokuavamo stohastiku prirodu turbulentnog strujanja
prikazati vremenski osrednjenim poljima brzine i tlaka, a to je mogue jedino ako znamo
beskonano mnogo korelacija brzina i tlaka. Prema iskustvu potrebno je poznavati konaan broj
korelacija za proraunavanje karakteristike polja interesantne sa stajalita inenjerske prakse.
Na ovoj injenici temelje se modeli turbulencije, koji imaju zadatak uskladiti broj jednadbi i
broj nepoznatih polja, zaustavljajui se na odreenoj korelaciji. Sve vie korelacije modeliraju
se pomou niih koje su obuhvaene modelom turbulencije [17].
3.4.1.2. Model turbulencije
Opi zahtjevi koji se postavljaju pred model turbulencije su univerzalnost, tonost, mogunost
ekonominog rjeavanja i jednostavnost. Modeli turbulencije dijele se s obzirom na red
korelacije brzina za koju se rjeava transportna jednadba na modele: prvog, drugog i treeg
reda. Modeli prvog reda su najjednostavniji te se u njima modelira ve dvojna korelacija brzina,
odnosno tenzor Reynoldsovih naprezanja (uglavnom prema hipotezi Boussinesqa) u obliku
[17]:
v v j 2
vi' v 'j t i k ij (42)
x j xi 3

gdje je t dinamiki koeficijent turbulentne viskoznosti (funkcija uvjeta strujanja), a kinetika
energija turbulencije:
vi' vi'
k (43)
2
Zadnji lan jednadbe (42) dodan je u svrhu zadovoljavanja ove jednadbe u sluaju kontrakcije
indeksa. Hipotezom Boussinesqa est komponenti tenzora Reynoldsovih naprezanja
modelirano je jednim nepoznatim poljem koeficijenata turbulentne viskoznosti. Uvrtavanjem
hipoteze Boussinesqa u Reynoldsove jednadbe dobije se [17]:
v j
0 (44)
x j
2
p k

vi v v j
v j vi
3
t i
(45)
t x j xi x j x j xi
U jednadbi (45) pojavljuje se efektivni tlak i efektivna viskoznost. Prijelazom s Navier
Stokesovih na Reynoldsove jednadbe izgubile su se informacije o pulsirajuem strujanju pa
vremenski i prostorni koraci integracije ne moraju biti mali kao i pri direktnom rjeavanju
Navier Stokesovih jednadbi, no pojavio se problem modeliranja koeficijenta turbulentne
viskoznosti. Kako bi se mogla procijeniti turbulentna viskoznost potrebno je poznavati
duljinsku ili vremensku skalu. Modeliranje koeficijenata turbulentne viskoznosti opisano je

detaljno u [17]. Bitno je napomenuti kako postoje modeli prvog reda, algebarski modeli,
diferencijalni modeli s jednom jednadbom, diferencijalni modeli s dvije jednadbe, modeli
drugog reda i modeli vieg reda. U ovom radu koriten je k model turbulencije koji pripada
diferencijalnim modelima s dvije jednadbe. Ovaj model koriten je zbog dobrog slaganja s
eksperimentalnim rezultatima te se zato i koristi u analizama otpora broda, osim u sluajevima
odvajanja strujanja [9]. U nastavku e bit objanjen ovaj model.
3.4.1.3. k model turbulencije
Ukupna kinetika energija strujanja sastoji se od kinetike energije glavnog strujanja i kinetike
energije pulsacijskog dijela strujanja koja se naziva kinetikom energijom turbulencije.
Mjerenja pokazuju da pulsacije velikih valnih duljina imaju velike amplitude pulsacija brzine,
a pulsacije malih valnih duljina male amplitude. Prema tome glavnina kinetike energije
turbulencije sadrana je u pulsacijama velikih razmjera. Pretvorba kinetike energije u
unutranju energiju vri se putem viskoznih sila pa se ovaj utjecaj moe ocijeniti preko
Reynoldsovog broja. Pulsacije velikih valnih duljina imaju velike amplitude pulsacija brzina
to daje velike vrijednosti Reynoldsovih brojeva to znai mali utjecaj viskoznih sila. S druge
strane pulsacije malih valnih duljina imaju i male amplitude brzina te shodno tome male
vrijednosti Reynoldsovih brojeva, odnosno veliki utjecaj viskoznosti. Prema tome kinetika
energija turbulentnog strujanja uglavnom je sadrana u pulsacijama velikih razmjera, a disipira
se najveim dijelom na nivou najmanjih pulsacija malih geometrijskih razmjera. Postoji
neprekidni tok energije u kojem se kinetika energija oduzima od glavnog toka i predaje
pulsacijama najveih razmjera. Kinetika energija pulsacija velikih valnih duljina predaje se
pulsacijama sve manjih valnih duljina da bi se u pulsacijama najmanjih valnih duljina disipirala
u toplinu. Ravnoteno turbulentno strujanje je ono strujanje u kojem je brzina nastajanja
kinetike energije turbulencije jednaka brzini disipacije kinetike energije u toplinu [17].
Kinetika energija turbulencije definirana je jednadbom (43). Duljinu koja predstavlja
makroskalu turbulencije moe se definirati preko k i te konstantnog koeficijenta CD [6]:
l CD k 2 /
3
(46)
gdje je CD koeficijent koriten za aproksimaciju turbulentnih transportnih jednadbi, a brzina

disipacije energije turbulencije.
Kvadrat fluktuacija vrtlonosti W definiran je [6]:
2
W (47)
CD k
2

dok je definiran prema [6]:
vi' vi'
(48)
x j x j
Diferenciranjem izraza (46) i (47) pa dijeljenjem s (46) i (47) dobije se:
dkl 5 dk d
(49)
kl 2 k
dW dk d
2 2 (50)
W k
Uz pomo ovih jednadbi lako se mogu dobiti i parovi jednadbi za k W ili k . Stoga se
moe zakljuiti da se k l, k W i k razlikuju samo u matematikom obliku, a ne i u sadraju.
Unato ovome, postoje razumni razlozi za izbor k modela.
Prvo u nedostatku znanja, sve korelacije treeg reda koje se pojavljuju u transportnoj jednadbi
moraju biti prikazane preko gradijenta zavisne varijable o relevantnoj jednadbi. Tako je
primjerice:
' v 'j v 'j p k

vi Dk (51)
xi xi
2 xi
gdje je Dk efektivni difuzijski koeficijent za turbulentnu energiju k.

Sada je mogue transformirati prikazani izraz (51) u slian izraz, samo s zavisnom varijablom
, bez uvoenja gradijenta varijable k u jednadbu. Dakle ako fizika stvarnost zahtjeva da
jedini drugog reda diferencijalni koeficijent u jednadbi kl sadrava sami kl, moraju postojati
dva takva koeficijenta u jednadbi za i obrnuto [6].
Drugo, trenutno se jo ne zna je li transport kl, W ili bolje opisan s jednim izrazom drugoga
reda. Jedan razlog ovom neznanju lei u injenici da u slobodnim turbulentnim strujanjima,
duljinska skala je skoro uniformna oko strujanja (dl~0). Stoga je mogue pisati [6]:
dkl dk
(52)
kl k
dW dk
(53)
W k
d 3dk
(54)
2k
pa transformacija iz jednog u drugi model bez pogreaka je mogua.
Tree meutim, poznato je da se u blizini stijenke, gdje su smina naprezanja ujednaena,
duljinska skala raste proporcionalno s udaljenou od stijenke. Sad u takvom okruenju,
diferencijalna jednadba koja ima u sebi lan km/ln (usvojen u ovom trenutku kao generalizacija
za k, W ( k/l2 ) i ( k3/2/l ) standardno se reducira na [6]:

v k m / ln k m 1 U k
m 1
2
0 t C1t n 1 C2 n 1 (55)
x2 t x2 l x2 l
Konvekcijskih lanova vie nema i t je uveden kao Prandtlov broj turbulentnog transporta
km/ln. Nadalje, kako je energija ujednaena, a duljinska skala je proporcionalna udaljenou od
zida x2, ova diferencijalna jednadba svodi se na algebarsku vezu meu konstantama [6]:
n2 C1C1/2 C2C1/2
0 (56)
t 2 2
gdje je von Karmanova konstanta, koja se koristi u izrazu [6]:
U1 Ex2 / 1/2
1
ln (57)
/
1/2

gdje je U1 srednja vrijednost brzine u smjeru 1, E konstanta integracije, a smino naprezanje.
Raspisivanjem jednadbe (54) i (55), te uvrtavanjem jednadbe (57) u (55) dobije se [6]:
t C k 1/ 2l (58)
Sada je mogue objasniti zato je k model, za koji je n=1 iz izraza (56), najprikladniji.
Naime, uvrtavanjem odgovarajuih vrijednosti za C1, C2 , C i u (56), dobije se za k model
t=1,3. Ovo je jedino u skladu s eksperimentalnim podacima za iroki raspon razliitih
subjekata na veoj udaljenosti od stijenke. Zbog ovog u modelima k l i k W potrebno je
predloiti dodatan odnos izmeu t i x2/l koju je teko odrediti [6].
Skup jednadbi k modela turbulencije za visoke vrijednosti Reynoldsovog broja definiranog
na temelju karakteristinih veliina turbulencije (65), za nestlaivo strujanje glasi [17]:
jednadba kontinuiteta:
v j
0 (59)
x j
jednadba koliine gibanja:
vi v j vi p v v j
t i (60)
t x j xi x j
x j xi
gdje oznaava efektivni tlak, a koeficijent turbulentne viskoznosti definiran je sljedeim
izrazom:
k2
t C (61)

jednadba za kinetiku energiju turbulencije:

t k
t
k
x j
v j k
x j
k
G
x j
(62)

gdje je G generacija kinetike energije turbulencije definirana sljedeim izrazom [17]:
G 2t Dij2 (63)
gdje je Dij tenzor brzine deformacije.
jednadba za disipaciju kinetike energije turbulencije:
t 2
v j C1G C2 (64)
t x j x j x j k k
Reynoldsov broj definiran na temelju karakteristinih veliina turbulencije:
vt lt t
Rnt (65)

Za sluaj visokih vrijednosti Rnt koeficijenti u jednadbama (61) - (64) su konstantni, a
standardne vrijednosti tih koeficijenata prikazane su tablicom 1.
Tablica 1 Standardne vrijednosti koeficijenata [17]

C k C1 C2
0,09 1,00 1,30 1,44 1,92
U blizini vrste stijenke potrebno je premostiti podruje u kojem ne vrijedi k model

turbulencije za visoke vrijednosti Rnt definiranjem rubnih uvjeta na rubu do kojeg jo uvijek
vrijedi model (definiranje unutarnjih rubnih uvjeta), jer se tu nalaze male pulsacije, odnosno
male su vrijednosti Rnt. Potrebno je odrediti raspodjelu varijabli u neposrednoj blizini zida na
temelju kojih bi se definirali unutarnji rubni uvjeti. Danas se najee koriste tzv. zidne funkcije
(eng. wall functions).
Naime, kao to je ve napomenuto ukupno tangencijalno naprezanje je konstantno gledajui u
smjeru okomito na stjenku i jednako naprezanju na stijenki, a profil brzine je linearan [17]:
w const.
(66)
u y

u w (67)


u y
y (68)

gdje je komponenta brzine glavnog strujanja paralelna sa stijenkom, y koordinata okomita na
stjenku, a u brzina trenja.
Zanemarivanjem molekularne viskoznosti i modeliranjem turbulentne viskoznosti uz pomo
Prandtlove hipoteze puta mijeanja dobije se jednadba (57). Konstante koritene u tom izrazu
najee se uzimaju kao =0,4187 i E=9,739. Potrebno je naglasiti da je jednadba (57)
izvedena uz pretpostavku zanemarivog uzdunog gradijenta tlaka pa bi pri optjecanju jako
zakrivljenih povrina trebalo jednadbu (57) modificirati [17].
Podruja inercijalnog podsloja u kojemu se mjerenja dobro poklapaju s logaritmikim profilom
brzine proteu se za sve vrijednosti Rn od y+ priblino 30 do tisuu i vie ovisno o
Reynoldsovom broju. Stoga se u numerikom proraunu turbulentnog strujanja u kojem se za
zadavanje rubnih uvjeta koristite zidne funkcije zahtijeva da prvi vor do stijenke bude u tom
podruju y+ [17].
Smino naprezanje na stijenki rauna se prema [17]:
C1/4 k
w u (69)
ln( Ey )
u kojem se veliine , i y+ odnose na prvi vor do stijenke. Brzina trenja rauna se prema
[17]):
u C1/4 k (70)
Jednadba (68) sada poprima oblik [17]:
C1/4 y k
y (71)

Vrijednost u voru geometrijske mree prvom do granice (unutarnji rubni uvjet) se rauna
prema [17]:
3/4 3/2
u3 C k
(72)
y y
Jednadba (69) - (72) ine skup jednadbi kojima su opisane standardne zidne funkcije koje se
primjenjuju i za zadavanje rubnih uvjeta pri opstrujavanju umjereno zakrivljenih povrina.

3.5. Metoda konanih volumena
Kao to je prije navedeno, Navier Stokesove jednadbe rjeive su za jako malen broj sluajeva
analitiki. Za potrebe brodograevne industrije, primjerice strujanja oko trupa broda, one su
uglavnom nerjeive analitiki. Stoga ih se rjeava numeriki. U ovom poglavlju bit e opisana
najkoritenija numerika metoda raunalne dinamike fluida, a to je metoda konanih volumena.
Metoda konanih volumena integralna je metoda poput metode konanih elemenata koja se
temelji na integriranju konzervativnog oblika transportnih jednadbi po konanim volumenima
na koje je podijeljeno podruje prorauna. Integral transportne jednadbe po konanom
volumenu prema slici 3 je [17]:
d

dt V
dV v j

S
x
n j dS S dV (73)
j V
gdje prvi lan predstavlja brzinu promjene sadraja razmatranog fizikalnog svojstva u
volumenu V, drugi lan predstavlja konvekcijski i difuzijski protok kroz granice, a zadnji
lan izvor .
Slika 3 Dio diskretiziranog podruja prorauna [17]
Protok fizikalnog svojstva definiran je kao pozitivan kad se odvija od konanog volumena
prema okolini, negativan predznak ispred integrala govori da e se uslijed takvog protoka
sadraj fizikalnog svojstva unutar konanog volumena smanjivati.

3.5.1. Aproksimacija volumenskih i povrinskih integrala
U jednadbi (73) pojavljuju se volumenski i povrinski integrali koji se mogu aproksimirati

sukladno integralnom teoremu o srednjoj vrijednosti. Tako za strujanje fluida s konstantnom
gustoom moe se pisati [17]:
dV
V
V V (74)
gdje desna strana jednadbe predstavlja umnoak srednje vrijednosti fizikalne veliine unutar
konanog volumena i konanog volumena. Uz pretpostavku dovoljno malog konanog
volumena, promjena veliine unutar konanog volumena moe se aproksimirati linearnom
raspodjelom tj. prvom potencijom razvoja u Taylorov red oko vrijednosti u voru C [17]:

x j C |C x j xCj (75)
x j
gdje je xj vektor poloaja bilo koje toke unutar konanog volumena. Uvrtavanjem jednadbe
(75) u (74) slijedi [17]:

V V C |C xTj xCj V (76)
x j
Ako je toka C teite volumena V drugi lan desne strane izraza (76) otpada pa se moe
zakljuiti da e za sluaj linearne raspodjele unutar V biti
= . Stoga se lan lokalne
promjene iz jednadbe (73) moe aproksimirati [17]:
d d

dt V
dV C V
dt
(77)
Slino se moe zakljuiti i za integral izvorskoga lana [17]:
S dV S
V
C V (78)
gdje je SC vrijednost izvorskoga lana u voru C kao aproksimacija srednje vrijednosti
izvorskoga lana unutar volumena V.
Ukoliko toka C nije teite volumena, lijeva strana jednadbe (76) definira se preko gradijenta
polja u voru C koji se rauna primjenom Gaussove formule [17]:
N nb nb
V dV n j dS S n j S V (79)
x
j V V
x j S nb 1
gdje suma po nb oznaava zbrajanje po svih Nnb stranica konanog volumena.

Povrinski integrali u jednadbi (73) predstavljaju protok fizikalnog svojstva uslijed konvekcije
i difuzije kroz povrinu konanog volumena. Vektor konvekcijskoga toka definiran je pomou

vj, a vektor difuzijskoga toka pomou . Ova dva vektora u opem sluaju nisu
x j
kolinearna, njihov zbroj ini ukupni vektor toka Jj. Kako protoku fizikalnog svojstva doprinosi
samo normalna komponenta vektora toka, moe se pisati [17]:

J n v
x j
n dS

v
n
dS
v S (80)
n S
j j n n
S
S
S
gdje je prvi lan desne strane aproksimiran s vn,nn (aproksimacija srednje vrijednosti
umnokom srednjih vrijednosti normalne komponente brzine i vrijednosti fizikalnog svojstva
na povrini S). Nadalje, vn,nn se aproksimira vrijednostima u toki n koja predstavlja teite
povrine S. Tako se i srednja vrijednost normalne derivacije polja na povrini S
aproksimira vrijednou normalne derivacije polja u toki n. Ovdje se uvodi bezdimenzijska
koordinata [17]:
n
n (81)
n
gdje je n udaljenost vorova C i N prema slici 3. Nadalje, moe se pisati [17]:
S
J n vn ,n Sn |n Fnn Dn |n (82)
n n n
gdje je Fn jaina konvekcije tj. maseni protok fluida kroz povrinu S, a Dn jaina difuzije tj.
difuzijska vodljivost. Omjer jaine konvekcije i jaine difuzije naziva se lokalnim Pecletovim
brojem. Ovaj omjer je sve manji to su volumeni manji (manji n) pa utjecaj lokalnog
difuzijskog prijenosa postaje sve vei [17]. U graninom prijelazu, teoretski gledano, kad n
tei nuli konvekcija postaje zanemariva, dakle ostaju samo utjecajni lanovi s drugom
(najviom) derivacijom, to se naziva principijelni dio parcijalne diferencijalne jednadbe, pri
ispitivanju karaktera diferencijalne jednadbe samo se taj dio analizira.

Jedine nepoznanice u jednadbi (82) su srednja vrijednost n i normalna derivacija | na

povrini S. Kako se u numerikom postupku pamte i raunaju samo vorne vrijednosti polja
i to u glavnim vorovima C i N, potrebno je aproksimirati traene vrijednosti na stranicama
konanog volumena pomou vrijednosti u glavnim vorovima. To se naziva shemom
diferencije ili numerikom shemom. Aproksimacija je najtonija ako je toka N teite povrine
S [17].
Uvrtavanjem jednadbi (77), (78) i (82) u jednadbu (73) dobije se:
d
nb

N nb
V C Fnn Dn |n SC V (83)
dt nb 1 n
gdje suma po nb oznaava zbrajanje po svim Nnb stranicama konanog volumena.
Primjenom neke od shema diferencija izraz (82) moe se prikazati u obliku [17]:
J n FnC aN C N (84)

gdje koeficijent aN ovisi o primijenjenoj shemi diferencije. Uvrtavanjem jednadbe (84) u (83)
dobije se [17]:
dC N nb N nb
V C aNnb aNnb Nnb SC V (85)
dt nb 1 nb 1
lan s jainom konvekcije jednak je nuli prema jednadbi kontinuiteta (59) pa se ne uzima u
obzir. Izvorski lan u opem sluaju moe biti nelinearna funkcija od . Ukoliko se jednadba
(85) integrira eksplicitnom metodom, izvorski lan ostaje originalno zadan kakav je, a ako se
primjenjuje implicitna metoda, izvorski lan se linearizira kako bi se dobila linearna algebarska
jednadba. Ukoliko se primjenjuje implicitna metoda te se postupak upravo opisan ponovi za
sve konane volumene unutar podruja prorauna dobit e se sustav linearnih algebarskih
jednadbi u kojem su nepoznanice vorne vrijednosti polja [17]:
Aji i b j (86)
gdje je [Aji] matrica sustava u kojoj retke ine koeficijenti aC (glavna dijagonala) i aNnb, [i]
oznaava vektor nepoznanica (vorne vrijednosti polja), a [bj] vektor u kojeg ulaze sve poznate
veliine. Polje mora zadovoljavati rubne uvjete, koji e se ugraditi u diskretizirane jednadbe
prije njihovog rjeavanja. Ukoliko je izvorski lan bio nelinearna funkcija od numeriki
postupak imat e iterativni karakter pa e se sustav linearnih jednadbi trebati rijeiti vie puta
unutar jednog vremenskog koraka. Bitno je naglasiti kako nije nuno koristiti linearizaciju
izvorskog lana nego se mogu koristiti i neke druge metode [17].
etiri osnovna svojstva koeficijenata diskretizirane jednadbe su [17]:
konzervativnost
predznaci koeficijenata
linearizacija izvorskog lana
suma koeficijenata.
3.5.2. Numerike sheme
U ovom potpoglavlju dan je pregled dvije osnovne numerike sheme ukratko. Numerike
sheme detaljno su opisane u [20] i [17]. Unutar raunalnog programa STAR-CCM+ mogue je
koritenje uzvodne sheme prvog reda tonosti i uzvodne sheme drugog reda tonosti [21].

3.5.2.1. Uzvodna shema
Premda analitiko rjeenje ukazuje na injenicu da bi pri modeliranju protoka kroz granicu
trebalo voditi rauna o meudjelovanju difuzijskog i konvekcijskog prijenosa, difuzijski
transport se modelira kao da nema konvekcijskog i obrnuto [17]. U ovoj numerikoj shemi
veliine na povrinama volumena se izraunavaju temeljem pretpostavke da vrijednost neke
varijable u centru volumena predstavlja prosjek vrijednosti u volumenu i ta se vrijednost koristi
po cijelom volumenu [21]. Osnovni nedostatak ove metode je to to je prvog reda tonosti i
unosi lanu difuziju u numeriko rjeenje, jer je difuzija modelirana kao da nema konvekcije.
Dobra strana metode je da su koeficijenti uvijek pozitivni, odnosno nee nikada davati
nefizikalna oscilatorna rjeenja i nee praviti probleme uz konvergenciju numerikog postupka
(robusna metoda). Upravo zbog ovoga, ova shema je omiljena i ugraena u gotovo sve
komercijalne CFD pakete [17].
3.5.2.2. Linearno uzvodna shema
U ovoj metodi vrijednosti na povrinama volumena se raunaju koritenjem pristupa

viedimenzionalne linearne rekonstrukcije, odnosno vrijednost n moe se odrediti linearnom
ekstrapolacijom iz uzvodnih vorova, kako je prikazano slikom 4.
Slika 4 Linearna ekstrapolacija iz uzvodnih vorova [17]

Difuzijski prijenos definiran je kao i u uzvodnoj shemi kao -D(N C), gdje je D=aN. Izraz
za n koji se koristi u konvekcijskom prijenosu glasi [17]:
1
C 2 C W F 0
n (87)
1 F 0
E 2 E EE
Ova shema generira negativne koeficijente pa e davati oscilatorno rjeenje u blizini

diskontinuiteta. Za sve sheme koje daju nefizikalno oscilatorno rjeenje problema tj. koje
generiraju nove maksimume i minimume pri nultom izvorskom lanu kae se da su neomeene.
Ovo svojstvo (omeenost) vrlo je vano, a od dobre numerike sheme se to svojstvo bezuvjetno

zahtjeva. Bitno je naglasiti kako ova shema nee unijeti lanu difuziju u numeriko rjeenje
[17].
3.5.3. Rubni uvjeti
Rubnim uvjetima se definira protok kroz stranicu Sb kojoj je vanjska normala nj pri emu je b
vor na stranici koja ini rub podruja prorauna. Potrebno je definirati srednju vrijednost b i

srednju vrijednost normalne derivacije | na stranici Sb. Za njihovo odreivanje potreban je

podatak o rubnom uvjetu [17].

Kako su rubni uvjeti ve objanjeni u poglavlju 3.3., ovdje e se dati samo objanjenje rubnih
uvjeta s fizikalnog stajalita.
Za ulaznu granicu vrijedi Fb<0 pa je koeficijent aN bezuvjetno pozitivan i poveava centralni
koeficijent aC. Za izlaznu granicu vrijedi Fb>Db pa koeficijent aN postaje negativan, odnosno
smanjuje aC ime se gubi dijagonalna dominantnost sustava. Na ovoj granici ne znamo ni
vrijednost ni vrijednost normalne derivacije. Ovu granicu treba birati tako da na njoj vrijede
lokalni uvjeti parabolinosti tj. vrijednost na granici nee imati utjecaja na polje u unutranjosti
podruja prorauna. Za nepropusnu stjenku nema protoka F=0, a rubni uvjeti za ovaj sluaj ve
su objanjeni u poglavlju o turbulenciji. Za ravninu simetrije nema protoka fluida F=0, a zbog
simetrije i normalna derivacija je jednaka nuli pa je ukupni protok jednak nuli. Periodika
granica nije do sad spomenuta, a koristi se za smanjivanje podruja prorauna u sluajevima
kad se moe uoiti ponavljanje slike prorauna [17].
3.5.4. Kriterij zavretka iterativnog postupka
Kao to je ve napomenuto, kod implicitnog rjeavanja jednadbe (85) najee se izvorski lan
linearizira pa se sustav (86) moe zapisati u obliku [17]:
rjk 1 Aji k ik 1 b j k 0 (88)

Iterativni postupak zapoinje pretpostavkom rjeenja ik (k=0), temeljem kojeg se raunaju
koeficijenti matrice i slobodni lan te se dobije novo rjeenje ik+1. Koritenjem novog rjeenja
raunaju se novi koeficijenti sustava pa se opet dobije novo rjeenje. Ovaj postupak se ponavlja
sve dok se ne zadovolji kriterij tonosti rjeavanja sustava. Jedan kriterij prikazan je sljedeom
jednadbom [17]:
K sum rjk sum (89)

j

gdje se suma odnosi po svim konanim volumenima. Takoer se moe zahtijevati da promjena
rjeenja u dvije sukcesivne iteracije bude mala.
Postoje dvije vrste iteracija, vanjske zbog nelinearnosti jednadbi i unutarnje iteracije rjeavaa
sustava linearnih algebarskih jednadbi. Kriterij (89) obuhvaa obje vrste iteracija. Dijagramom
toka na slici 5 prikazana je vremenska integracija implicitnom metodom [17]. STAR-CCM+
koristi implicitne metode prilikom vremenske integracije i to tri razliita implicitna algoritma:
SIMPLE algoritam, PISO metodu i SIMPISO metodu. Ove metode detaljno su opisane u [22].
Slika 5 Dijagram toka vremenske integracije implicitnom metodom [17]

3.5.5. Podrelaksacija
Kako bi se smanjila mogunost divergiranja iterativnog postupka primjenjuje se postupak

podrelaksacije. Podrelaksacijom se eli uzeti samo dio promjene rjeenja u jednom koraku pa
se tako smanjuje promjena izraunata tokom svake iteracije. Tako primjerice za vor C vrijedi
[17]:
Cpodr Ck Ck 1 Ck (90)
gdje je faktor podrelaksacije koji je manji od 1.
3.5.6. Rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi
Metode rjeavanja sustava linearnih algebarskih jednadbi detaljno su opisane u [17], a ovdje
e biti ukratko prikazane samo metoda konjugiranih gradijenata i viemrena metoda, jer se
upravo one koriste unutar raunalnog programa STAR-CCM+ [22].
3.5.6.1. Metoda konjugiranih gradijenata (eng. Conjugate Gradient (CG) method)
Ova metoda predstavlja napredniju iterativnu metodu u kojoj se rjeenje sustava trai u obliku
xik+1=xik+si , gdje je si vektor smjera u kojem se trai poboljanje rjeenja, a parametar ijim
se izborom postie minimizacija nekih od normi koje pokazuje koliko smo blizu tonom
rjeenju [17].
3.5.6.2. Viemrena metoda (eng. multigrid method)
Osnovni problem iterativnih metoda je u tome to one slabo reduciraju pogreke niskih
frekvencija, odnosno sporo prenose informacije o rubnim uvjetima prema unutranjosti
podruja prorauna. Ova metoda temelji se na pretpostavci da greka u svakom frekvencijskom
rasponu mora biti izglaena na mrei koja je najprihvatljivija za ovu uporabu. Posljedino,
viemrena metoda koristi vie mrea sve dok komponente greke svih frekvencija nisu
izglaene. STAR-CCM+ koristi metodu mree i to algebarsku viemrenu metodu AMG (eng.
Algebraic MultiGrid method) [22].
3.6. Model slobodne povrine udio fluida u volumenu (eng. volume of fluid)
U programskom paketu STAR-CCM+ za opisivanje problema slobodne povrine koristi se

model udio fluida u volumenu (nadalje VOF). VOF formulacija temelji se na injenici da dva
ili vie fluida (ili faza) meusobno ne prodiru jedni u druge. Za svaku dodatnu fazu u modelu
uvodi se nova varijabla: volumni udio faze u kontrolnom volumenu l. Potonji je definiran kao
omjer tekog volumena fluida (voda) i ukupnog volumena fluida. Za nestlaivo strujanje smatra
se da se gustoe fluida ne mijenjaju. U svakom volumenu, volumni udjeli zajedno zbrojeni
moraju davati jedan. Polja svih varijabli i svojstava se dijele po fazama, i predstavljaju
volumenski uprosjeene vrijednosti, sve dok su poznati volumni udjeli svih faza na svakom
mjestu. Ako volumni udio i-tog fluida u konanom volumenu oznaimo s i, tada postoje
sljedea tri stanja:
i=0 kontrolni volumen je prazan, nema i tog fluida
i=1 kontrolni volumen je pun i tog fluida
0<i<1 kontrolni volumen nalazi se na granici i tog fluida i jo nekog fluida.
Temeljem lokalne vrijednosti i odgovarajua svojstva i varijable bit e dodijeljena svakom
kontrolnom volumenu u domeni [22].
Volumni udio faze odreuje se prema jednadbi kontinuiteta te za nestlaivo strujanje glasi
[22]:

l l vi 0 (91)
t
Fizikalna svojstva (gustoa, specifina toplina, dinamiki koeficijent viskoznosti, itd.) raunaju
se prema [22]. Ovdje prikazano samo za gustou, ostala svojstva raunaju se analogno:
g (1 l ) l l (92)
gdje g predstavlja gustou zraka, l gustou vode, a l volumni udio vode.
Jednadba koliine gibanja rjeava se po cijeloj domeni, a rezultirajue polje zajedniko je za
obje faze. Ona je ovisna o volumnim udjelima svih faza preko svojstava i . Ogranienje
zajednikih polja je u sluaju znaajnih razlika brzina izmeu faza, jer postoji mogunost loeg
utjecaja na tonost izraunatih brzina na granici [21].
Energetska jednadba takoer je zajednika za sve faze. VOF model tretira energiju kao i
temperaturu kao varijable uprosjeene po masi [21]:
n
E i i i
E i 1
n (93)
i Ei
i 1
gdje se Ei temelji za svaku fazu na specifinoj toplini te faze i zajednikoj temperaturi. Svojstva
gustoe i efektivne toplinske provodljivosti zajednika su za sve faze.
U sluaju turbulentnih veliina rjeava se jedan sustav transportnih jednadbi, a turbulentne
varijable (primjerice k, ili Reynoldsova naprezanja) zajednika su za sve faze u domeni.

Za praenje granice izmeu faza STAR-CCM+ koristi shemu geometrijske rekonstrukcije koja
se temelji na standardnim interpolacijskim shemama za izraunavanje povrinskih tokova u
potpunosti ispunjenih jednim fluidom. Ovom shemom granica izmeu dva fluida predstavljena
je koristei linearan pristup za pojedine kontrolne volumene, a primjenjiva je za ope
nestrukturirane mree. Shema pretpostavlja linearni profil granice izmeu dva fluida u svakom
kontrolnom volumenu, i koristi linearni oblik za izraun prijenosa transportnog svojstva fluida
kroz povrine kontrolnih volumena [21].
Volumni udjeli mogu se promijeniti u svakom vremenskom koraku, ili u svakoj vremenskoj
iteraciji svih vremenskih koraka.

4. RAUNALNI MODEL GIBANJA BRODA PO SLOBODNOJ
POVRINI VODE
Numerike simulacije viskoznoga strujanja oko trupa broda provedene su u ovom radu
koritenjem programskog paketa STAR-CCM+. U ovom poglavlju opisan je postupak
generiranja raunalnoga modela gibanja broda po slobodnoj povrini vode uz objanjenje
koraka temeljen na [23].
4.1. Ulaz u STAR-CCM+
4.1.1. Temeljna geometrija modela
Numerike simulacije viskoznog strujanja oko trupa broda provedene su na modelu tankera, za
koji su nam na raspolaganju eksperimentalni rezultati [24]. Na slici 6 prikazan je 3D model
tankera u naravnoj veliini.
Slika 6 3D model tankera u naravnoj veliini
Kao to je mogue vidjeti na prethodnoj slici, dobiveni 3D model predstavlja polovinu broda u
naravnoj veliini. Ovaj 3D model nije zatvoren, odnosno nema palubu, kao niti plohu koja bi
zatvorila polovicu broda. Kako za daljnje koritenje dobivene geometrije ona mora biti
zatvorena, dobivena geometrija je zatvorena unutar raunalnog programa Rhinocerous.
Dobiven je 3D model broda u naravnoj veliini kojeg je potrebno skalirati na veliinu modela
broda. U tablici 2 prikazane su glavne znaajke broda u naravnoj veliini i modela broda.
Takoer, kako su modelska ispitivanja otpora broda provedena bez privjesaka i kormila i u
numerikoj simulaciji koriten je model broda bez kormila.

U raunalnoj dinamici fluida, ukoliko je tijelo simetrino, mogue je modelirati samo polovicu
tijela te tako dobiti valjane rezultate, a ostvariti znatnu utedu na vremenu. Tako je u ovom radu
koritena polovina modela broda.
Tablica 2 Glavne znaajke broda i modela broda [24]

Znaajka Brod Model
Mjerilo () 1 28,814
Lpp 174,8 m 6,0667 m
LWL 178,4 m 6,1917 m
B 32,2 m 1,1176 m
T 12,9 m 0,4477 m
60829 t 2,4788 t
oplakana povrina (S) 8749,3 m2 10,5389 m2
xCG (od sredinjeg rebra) 2,54 m 0,0882 m
yCG 0m 0m
zCG 6,74 m 0,2341 m
Slikom 7 prikazan je nacrt rebara tankera, kao i njegova pramana i krmena kontura.
Slika 7 Nacrt rebara, pramana i krmena kontura [24]

4.1.2. Kreiranje domene
Za potrebe numerike simulacije viskoznog strujanja oko trupa broda potrebno je definirati
domenu fluida. Ovakvo strujanje uglavnom ima tri fiksne granice: povrinu broda, slobodnu
povrinu i simetralnu ravninu. Domena je zatvorena granicama. Openito, rubni uvjeti
(granini) sadravaju ulaz, izlaz te vanjske granice gdje je potrebno definirati odgovarajue
rubne uvjete. Ove granice moraju biti smjetene dovoljno daleko od broda kako bi se
minimizirao utjecaj granica na rjeenje. esto je potrebno priguiti nastale valove pa e se
formirati zona priguenja [14].
Prouavanjem raznih radova moe se uoiti da granice domene variraju. U tablici 3 prikazane
su udaljenosti pojedinih granica od trupa broda u nekim prethodnim istraivanjima. Bitno je
napomenuti kako se udaljenosti dna i vrha domene odnose na udaljenosti slobodne povrine od
navedenih granica.
Tablica 3 Udaljenosti granica domene

Granica Ulaz Izlaz
domene domene Bok domene Dno domene Vrh domene
Autor
[9] 2 Lpp 3 Lpp 2 Lpp Lpp Lpp
[7] Lpp 2 Lpp Lpp Lpp 0,5 Lpp
[4] 1,5 Lpp 2,5 Lpp 2,3 Lpp 2,5 Lpp 1,2 Lpp
[25] 1 Lpp 1,3 Lpp 1,1 Lpp 1,4 Lpp 1,4 Lpp
[26] 4 Lpp 5 Lpp 4 Lpp 2 Lpp 1,643 Lpp
[27] 2,1 Lpp 8 Lpp 3 Lpp 2,63 Lpp 1,58 Lpp
[28] 1,22 Lpp 2,23 Lpp / / /
[29] Lpp Lpp Lpp Lpp Lpp
[14] (1 2) Lpp (35)Lpp (1 2) Lpp (1 2) Lpp (1 2) Lpp
U ovom radu odabrane su granice domene prema preporukama [29]. Ulaz domene postavljen
je na udaljenosti Lpp od trupa, izlaz na Lpp od trupa, bok domene na Lpp od trupa, dno domene
na Lpp od vodne linije, a vrh domene na Lpp od vodne linije. Domene manje od ove mogu utjecati
na sile, a vee ine rukovanje gibanja kompliciranijim te uzrokuju probleme s priguivanjem
ukoliko je mrea daleko od trupa pregruba (to je sluaj kod veih domena) [29].
Nakon to je napravljena domena te zatvoren 3D model broda, Boolean operacija oduzimanja
je izvrena u raunalnom programu Rhinocerous (potrebno je iz domene oduzeti trup broda).
Ovo onemoguuje volumenskoj mrei ulazak unutar trupa broda [25]. Kada je ova operacija
izvrena, dobivena je potrebna ulazna datoteka za programski paket STAR-CCM+. Vano je
napomenuti kako je ova operacija mogla biti i izvrena unutar STAR-CCM+. Slika 8 prikazuje
raunalnu domenu te udaljenosti granica od trupa broda.
Slika 8 Domena raunalne simulacije
4.1.3. Unos podataka u STAR-CCM+
Nakon izvrene Boolean operacije oduzimanja te spremanja izvren je unos podataka u STAR-
CCM+. Unos podataka vri se naredbom Import Surface mesh te odabirom eljene geometrije
za unos. Tada program ponudi opcije unosa geometrije koje ukljuuju tolerancije, nain
unoenja podataka (u radu odabran dio (eng. part), kao nain unoenja podataka), naredbe za
kreiranje spoja dijelova u sluaju koincidentnih vorova itd. Opcije nisu mijenjane te su
ostavljene zadane postavke, kao to je napravljeno u [23] te [27]. Prema ITTC preporuci [14],
tolerancija za model broda uzima se kao 10-5 m, a ovo je upravo i zadana postavka, tako da je
ova vrijednost koritena u radu.
4.1.4. Kontrola unesene geometrije [22]
Prvi korak nakon unosa geometrije je kontrola unesene geometrije. Ovo je nuan korak prije
poetka simulacije i diskretizacije domene mreom konanih volumena. Za otkrivanje
problema unesene mree koristi se alat unutar programskog paketa STAR-CCM+.

Sljedei problemi mogu se detektirati:
probijene stranice (eng. pierced faces)
kvaliteta stranice (eng. face quality)
bliske stranice (eng. face proximity)
slobodni rubovi (eng. free edges)
ne manifoldni rubovi (eng. non manifold edges)
ne manifoldni vrhovi (eng. non manifold vertices).
U nastavku su navedeni problemi ukratko objanjeni.
4.1.4.1. Probijene stranice (eng. pierced faces)
Probijena stranica je stranica koja je presjeena s jednim ili vie rubova druge stranice. Slika 9
prikazuje probijenu stranicu.
Slika 9 Probijena stranica [22]
4.1.4.2. Kvaliteta stranice (eng. face quality)
Kvaliteta stranice je mjera slinosti izmeu pojedine stranice i idealnog oblika stranice, a to je
jednakostranian trokut. Dijagnostika kvalitete povrinske mree rauna kvalitetu stranice kao
omjer polumjera upisane i polumjera opisane krunice pomnoen s dva. Slika 10 prikazuje
idealnu stranicu.
Slika 10 Kvaliteta stranice [22]

Kvaliteta svake stranice nalazi se u rasponu od 0 do 1, gdje 0 predstavlja crtu (nije mogue
stranici upisati krunicu), a 1 predstavlja jednakostranian trokut (polumjer opisane krunice
jednak je polovici polumjera upisane krunice). Prilikom dijagnostike povrinske mree,
program e javiti postojanje nekvalitetne stranice, ukoliko je ovaj iznos manji od 0,01. Vano
je napomenuti da ukoliko se povrina koristi zajedno s alatom za omotavanje povrine (eng.
surface wrapper) ili alatom za rediskretizaciju povrina (eng. surface remesher), nekvalitetne
stranice nee stvarati probleme.
4.1.4.3. Bliske stranice (eng. face proximity)
Bliske stranice opisane su omjerom udaljenosti izmeu stranice i najblieg susjeda toj stranici
s veliinom stranice. Lei u rasponu od 0 do 1, a male vrijednosti ukazuju na sljedee probleme:
nabori na povrini
povrine su u neposrednoj blizini.
Program e dijagnosticirati sve one stranice koje imaju ovaj omjer manji od 0,05. Vano je
napomenuti da ovo nije potrebno popravljati ukoliko se moe oekivati bliska stranica zbog
sloenosti geometrije. Svakako, potrebno je imati na umu ove stranice, ukoliko doe do
problema prilikom diskretizacije domene mreom konanih volumena. Na slici 11 prikazana
su dvije stranice koja uzrokuju nabor na povrini.
Slika 11 Nabor na povrini uzrokovan bliskim stranicama [22]
4.1.4.4. Slobodni rubovi (eng. free edges)
Slobodni rub je rub pridruen samo jednoj stranici. Dvije spojene stranice dijele dva vrha
zajednikog ruba. Primjerice rubovi oko rupe predstavljaju slobodne rubove. Na slici 12
prikazani su slobodni rubovi.

Slika 12 Slobodni rubovi [22]

Vano je napomenuti da je dobivena geometrija imala slobodne rubove koji su uklonjeni
zatvaranjem, kao to je ve napomenuto.
4.1.4.5. Ne manifoldni rubovi (eng. non manifold edges)
Ne manifoldni rub je onaj rub koji dijele dvije ili vie stranica. Slika 13 prikazuje ne manifoldni
rub.
Slika 13 Ne manifoldni rub [22]
4.1.4.6. Ne manifoldni vrhovi (eng. non manifold vertices)
Vrh je ne manifoldan ukoliko nijedna od njegovih povezanih stranica nema drugu vezu s
povezanim stranicama osim tog vrha. Primjer ovoga moe se vidjeti na slici 14, gdje jedna
povrina dodiruje drugu iskljuivo u jednom vrhu.
Slika 14 Ne manifoldni vrh [22]

4.1.4.7. Detektiranje problema povrinske mree i njihovo uklanjanje
Detektiranje problema povrinske mree mogue je napraviti pokretanjem alata popravak

povrinske mree (eng. repair surface mesh). Problemi koji su se javili unosom povrinske
mree u STAR-CCM+ prikazani su na slici 15.
Slika 15 Problemi povrinske mree

Mogue je uoiti iz slike 15 kako povrinska mrea nema slobodnih rubova koji su nestali
zatvaranjem povrina.
Prvenstveno je potrebno ukloniti probijene stranice. Ovo je mogue postii koritenjem vie
naredbi. Slika 16 prikazuje naredbu uruavanja vrhova (eng. collapsing vertices) koja uruava
jedan vrh u drugi.
Slika 16 Naredba uruavanje vrhova [22]
Ova naredba ispravlja nekvalitetne stranice bez stvaranja slobodnih rubova, no mogue je njom
i ukloniti probijene stranice. Ukoliko se dvije stranice preklapaju odabere se jedna od tih dvaju
stranica te izvri ova naredba. Probijene stranice mogue je ukloniti i pomou naredbe
izglaivanja vrhova. Ova naredba lokalno izglauje vrh ili vie vrhova u svrhu poboljanja
razdiobe vrhova po povrini ili po zajednikoj krivulji. Takoer mogue je koristiti i alat
automatski popravlja povrine. Ovaj alat automatski popravlja probijene stranice. Dakle,
koritenjem ovih naredbi uklonjena su probijene stranice, to je to mogue vidjeti na slici 17.

Slika 17 Uklonjeni problemi probijenih stranica

Kako preostala dva problema nije nuno popravljati, jer e oni biti popravljeni prilikom
diskretizacije domene metodom konanih volumena i to koritenjem alata za rediskretizaciju
povrina, to e biti objanjeno u nastavku, moe se ii na sljedei korak.
4.1.5. Dodjeljivanje dijelova regiji
Sada je potrebno razdvojiti povrine unesene geometrije. Ovaj korak je nuan prije dodavanja
dijelova regiji. Naime, kako postoje razliite granice, bitno ih je razdvojiti, tako da svaka ploha
domene mora biti zasebna povrina. Takoer razdvojene su plohe palube i plohe trupa te
dodijeljene pojedinanim povrinama trupa i palube. Ovo je napravljeno za potrebe naknadnoga
definiranja mree kako je objanjeno u nastavku.
Slijedi dodjeljivanje dijela regiji, to je napravljeno sa sljedeim postavkama:
stvaranja jedne regije za svaki dio (kako postoji jedan dio, stvorit e se jedna regija)
stvaranja granice za svaku povrinu (povrine su upravo podijeljene)
stvaranja jedne zajednike krivulje za sve krivulje dijela
deaktiviranje stvaranja suelja iz dodira.
4.2. Diskretizacija (raunalna mrea)
Raunalna mrea je diskretan geometrijski prikaz raunalne domene u kojoj se rjeavaju

problemi viskoznog strujanja. Veina metoda diskretizacije mreom konanih volumena
poinju proces diskretizacije izradom povrinske mree na granicama koje su netom
napravljene stvaranjem regije. Povrinska mrea sastoji se od dvodimenzijskih planarnih ili
krivolinijskih elemenata koja se zovu stranice. Stranice se sastoje od vrhova i rubova.
Volumenska mrea nastaje iz povrinske, a sastoji se od trodimenzijskih volumena. Volumeni
sadravaju vrhove, rubove i stranice [26].
Unutar raunalnoga programa STAR-CCM+ volumeni se mogu sastojati od bilo kojeg broja
stranica sve dok je broj stranica dovoljan za zatvaranje volumena. Stranice volumena se ne
mogu presijecati meusobno, osim na dijelovima gdje se meusobno dodiruju, a to su
zajedniki rubovi. Proizvoljni poliedarski oblici su dozvoljeni, a najei tip volumena su
heksaedarski volumeni prikazani na slici 18 [22].
Slika 18 Heksaedarski volumen [22]

Odabir ispravnih elemenata kojima bi se diskretizirala domena ovisi o mnogo parametara. Neki
od tih parametara su: rjeava (je li unutar rjeavaa mogue koristiti nestrukturiranu mreu?),
cilj simulacije (je li potrebno rijeiti fine detalje strujanja?) i resursi raunala. Za jednostavne,
fiksirane, gole trupove (bez privjesaka) najbolje je odabrati visokokvalitetnu heksaedarsku
mreu [14].
U nastavku dane su osnovne upute prema [14] za pravilnu diskretizaciju:
u ovisnosti o resursima kompjutera odabrati prikladan broj volumena
napraviti mreu na nain da to bolje opisuje strujanje, izbjegavati nepotrebno male
volumene
koristiti barem 20 mrenih toaka za opis najkraih valnih duljina valova nastalih
strujanjem oko trupa broda/modela, to ovisi i o redu tonosti numerike sheme
za manje Froudeove brojeve nije potrebno provesti gornju stavku, jer bi se dobili
premali volumeni, a otpor valova ionako je znatno manji
koristiti barem 20 mrenih toaka u vertikalnom smjeru u podruju oekivane slobodne
povrine
gdje god je mogue, potrebno je koristiti ortogonalnu mreu u podruju slobodne
povrine
u sluaju koritenja zidnih funkcija y+ parametar na zidu (ovdje trup broda) treba
iznositi od 30 do 300
koristiti hiperboline mrene generatore gdje god je to mogue u blizini zida kako bi se
dobila ortogonalna mrea
ortogonalna mrea preporuuje se i u blizini granica domene
potrebno je ugladiti (profiniti) mreu u podrujima gdje se oekuju interesantne
karakteristike strujanja, ovaj proces je iterativan dok se ne pokae da dodatno
uglaivanje ne daje znatno razliite rezultate

osigurati kvalitetnu razluivost oko zakrivljenih rubova
u blizini zida za sluaj koritenja zidnih funkcija, u podruju graninog sloja
ekspanzijski odnos moe biti 1,5 za grublje mree.
Vano je napomenuti kako ove upute variraju ovisno o autoru. Tako primjerice prema
preporukama CD ADAPCO-a u podruju slobodne povrine trebalo bi biti barem 80 do 100
volumena po valnoj duljini, a 20 volumena po valnoj amplitudi [30].
U ovom radu diskretizacija domene napravljena je prema postupku pokazanom u [23]. U
nastavku e biti objanjen nain diskretizacije te je dan opis koritenih modela diskretizacije.
4.2.1. Modeliranje u blizini zida
Vrlo vaan dio raunalne mree je mrea u blizini zida. Ovom mreom rjeava se problem
graninog sloja. Postoje dva uestala naina rjeavanja problema graninog sloja. Prvi je
koritenje vrlo fine mree u blizini zida, a drugi je koritenje funkcija zida, gdje je mogue
koristiti znatno vee volumene u blizini zida, a razluivost u blizini zida je znatno grublja. Kao
to je ve napomenuto za drugu opciju potrebno je drati parametar y+ iznad vrijednosti 30
[30].
Postoje razne formule za procjenu parametra y+ koje razmatraju veliinu prvog volumena uz
zid. Ovdje e se spomenuti dvije [30] i to prva:
y
y L pp
Cf (94)
Rn
2
gdje se koeficijent otpora trenja rauna prema [1]:
0,075
Cf (95)
(log Rn 2)2
a druga glasi [13]:
y
y 0,172 Rn0,9 (96)
L
gdje je y visina prvog volumena od zida.
Koristei ove formule moe se dobiti dobar uvid u utjecaj brzine na potrebnu visinu prvog
volumena.
Programski paket STAR-CCM+ ima mogunost koritenja alata za diskretizaciju prizmama u
graninom sloju koji upravo slui za diskretizaciju u blizini zida, a o njemu e biti govora u
nastavku.

4.2.2. Postupak diskretizacije [22]
Diskretizacija raunalne domene poinje odabirom alata diskretizacije. U ovom radu koriteni
su prema uputama [23] sljedei alati diskretizacije:
alat za rediskretizaciju povrine
alat za odsijecanje suvinih povrina
alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju
4.2.2.1. Alat za rediskretizaciju povrina (eng. Surface Remesher)
Alat za rediskretizaciju povrine koristi se za poboljavanje kvalitete postojee povrine te za

optimiranje iste za volumensku diskretizaciju. Ponovna diskretizacija se temelji na zadanoj
duljini ruba, a moe ukljuivati i uglaivanje temeljeno na neposrednoj blizini krivulje ili
povrine. Slika 19 prikazuje uglaivanje povrine postignuto koritenjem alata za
rediskretizaciju povrina.
Slika 19 Alat za rediskretizaciju povrina
4.2.2.2. Alat za odsijecanje suvinih povrina (eng. Trimmer)
Alat za odsijecanje suvinih povrina omoguuje robusnu i efikasnu metodu dobivanja visoko
kvalitetne mree za jednostavne, ali i kompleksne geometrije.

Ima vrlo dobre atribute:
dominantna heksaedarska mrea s minimalnom asimetrijom
uglaivanje temeljeno na veliini povrinske mree i dodatnih uputa koje korisnik
definira
neovisan o kvaliteti povrinske mree
poravnanje s koordinatnim sustavom po izboru korisnika.
4.2.2.3. Alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju (eng. Prism Layer Mesher)
Ovaj alat koristi se zajedno s osnovnim alatom volumenske diskretizacije u svrhu generiranja
ortogonalnih prizmatinih volumena u blizini zida ili granice. Ovaj sloj je nuan za
poboljavanje tonosti rjeenja strujanja. Alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju
definiran je pomou sljedeih parametara:
ukupna debljina
broj slojeva
faktor rastezanja
funkcija rastezanja.
Slika 20 Alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju

Na slici 20 prikazan je alat za diskretizaciju prizmama u graninom sloju te je mogue uoiti
kako sloj prizama ima est slojeva. Ukupna debljina predstavlja zbroj debljina svih slojeva, a
faktor rastezanja je broj koji govori koliko je idui sloj deblji od sloja prije (blie povrini,
zidu). Funkciju rastezanja mogue je odabrati, a u ovom radu je koritena geometrijska funkcija
rastezanja. Geometrijskom funkcijom rastezanja ustvari se dobije geometrijski red prikazan
sljedeom formulom za faktor istezanja 1,5 te 6 slojeva:
y 1,5 y 2, 25 y 3,375 y 5,0625 y 7,59375 y t
(97)
20,78125 y t

gdje y predstavlja debljinu prvog sloja (volumena), a t ukupnu debljinu sloja prizama.
Prema jednadbama (94) i (96) mogue je uoiti kako visina prvog volumena ovisi o
Reynoldsovom broju te e stoga biti nuno mijenjati ukupnu debljinu sloja prizama ovisno o
brzini, kako bi se vrijednost parametra y+ drala u prihvatljivim granicama.
4.2.2.4. Postavke modela diskretizacije
Nakon izbora modela diskretizacije potrebno je podesiti postavke potrebne za njihovo

definiranje. Ovdje e biti objanjene samo neke, a ostale postavke detaljno su objanjene u [22].
Prvenstveno je potrebno postaviti osnovnu veliinu volumena. Osnovna veliina karakteristina
je veliina modela koja se postavlja na poetku te se veina ostalih postavki vezano za
diskretizaciju prikazuje u relativnom odnosu s ovom veliinom. Sljedea vana postavka je
automatsko popravljanje povrinske mree, odnosno zadavanje minimalne neposredne blizine
i minimalne kvalitete stranice. Ovim alatom mogue je popraviti pogreke povrinske mree
objanjene u potpoglavlju 4.1.4. Upravo ovim alatom su uklonjene greke koje su se otkrile
kontrolom unesene geometrije. Slijedi zadavanje postavki alata za diskretizaciju prizmama u
graninom sloju. Ukupna debljina zadavala se kao apsolutna veliina, koja se mijenjala ovisno
o brzini, kako bi y+ parametar bio u zadovoljavajuim granicama. Ovo je jedina vrijednost koja
ne ovisi o osnovnoj veliini volumena. Sljedea vana postavka je osnovna zakrivljenost. Ovom
vrijednou zadaje se broj toaka oko kruga na povrinskoj mrei, a poveavanjem ovog broja
poveava se izglaenost mree oko zakrivljene plohe. Stopom rasta kontrolira se brzina
poveavanja veliine volumena. Zadajui drugaije stope rasta mijenja se broj potrebnih
volumena za prelazak na sljedeu veliinu. Tako primjerice odabirom naredbe Slow osigurava
se minimalno 4 volumena prije prelaska na sljedeu veliinu volumena, to je mogue vidjeti
na slici 21.
Slika 21 Stopa rasta

Korisnik zadaje brzinu rasta u osnovnom modelu diskretizacije te brzinu rasta u blizini povrina
granice (granice domene i zid).
Zadaju se i veliine povrina. U ovom radu odabrana je metoda zadavanja ciljane vrijednosti te
minimalne vrijednosti veliine povrine stranica koje se zadaju u odnosu na osnovnu veliinu
volumena. Ciljanoj vrijednosti alat za diskretizaciju (eng. mesher) tei, neovisno o lokalnoj
veliini stranice unesene geometrije, a u podrujima gdje je mrea finija, alat za diskretizaciju
e smanjiti veliinu povrine stranice, ali ne ispod minimalne vrijednosti. Ove vrijednosti
mogue je zadavati za svaku prije definiranu povrinu. Kako su prije definirane dvije povrine
na modelu broda (trup i paluba), mogue je sada postaviti razliite postavke za ove vrijednosti
pa tako primjerice na palubi postaviti vee stranice, a na trupu manje. Ove veliine postavljaju
se i na povrinama granica.
U tablici 4 prikazane su odabrane postavke za jednu mreu koritenu u ovom radu pri
Fn=0,1926.
Tablica 4 Postavke grube mree

Osnovna veliina Vrijednost 0,1 m
Automatsko popravljanje Minimalna neposredna 0,001
povrine blizina
Maksimalna veliina Postotak osnovne veliine 1600
volumena
Broj sloja prizama Broj 6
Ukupna debljina sloja Apsolutna vrijednost 0,03m
prizama
Zakrivljenost povrine #toaka/krugu 36
Minimalna veliina povrine Postotak osnovne veliine 6,25
Ciljana veliina povrine Postotak osnovne veliine 50
Stopa rasta Zadana stopa rasta Slow
Stopa rasta Stopa rasta granice Slow
4.2.2.5. Volumetrijske kontrole
Kako bi se problem strujanja oko trupa broda adekvatno rijeio, potrebno je to bolje uskladiti
mreu. Tako je primjerice potrebno prilagoditi mreu kako bi mogla adekvatno uzeti u obzir
odvajanje strujanja, Kelvinov val i tako dalje. Stoga je potrebno napraviti nove dijelove unutar
kojih e se zadati novi uvjeti diskretizacije. Ovdje se moe primijeniti svojstvo neizotropnosti

alata za odsijecanje suvinih povrina pa tako volumeni ne moraju biti jednake veliine u svim
smjerovima (u smjeru z-osi mogu biti manje). U nastavku e biti prikazani likovi koji su
napravljeni u svrhu usklaivanja mree.
Kako bi se opisala slobodna povrina napravljena su tri kvadra koja pokrivaju cijelu domenu u
smjeru x i y osi, a u smjeru z osi pokrivaju dio oko oekivane slobodne povrine. Tako
primjerice kvadar nazvan free surface very thin najmanji je kvadar koji se protee u smjeru z
osi od 0,39 m do 0,52 m (ishodite je smjeteno na kobilici, a slobodna povrina prema tome se
nalazi na 0,4477 m). U tablici 5 prikazane su z koordinate na kojima se proteu ovi kvadri.
Tablica 5 Kvadri za opis slobodne povrine

Ime z1 [m] z2 [m]
Free surface very thin 0,39 0,52
Free surface thin 0,29 0,59
Free surface thick 0,1 0,7
Sada je mogue koristiti ove kvadre za volumetrijske kontrole te tako napraviti drukiju mreu
unutar njih. Koristi se mogunost kreiranja neizotropnih volumena, kako je vanija visina
volumena. Tako se u smjeru x i y postavila vrijednost veliine kao 800% osnovne veliine
volumena, u smjeru z osi je za free surface very thin odabrano 12,5% osnovne veliine
volumena, za free surface thin 25% te za free surface thick 50% osnovne veliine volumena.
Ovo je napravljeno u svrhu postupnog prijelaza na grublju mreu.
Vrlo je vano imati mreu vee razluivosti u podrujima pramca i krme, kako je tu
zakrivljenost geometrije velika. Stoga su napravljena dva kvadra prikazana slikom 22, a unutar
njih je izvrena diskretizacija izotropnim volumenima veliine 12,5% osnovne veliine
volumena.
Slika 22 Pramac i krma volumetrijske kontrole

Kako bi se to bolje opisalo podruje uz sami trup broda, napravljene su etiri razliite
volumetrijske kontrole pomou kvadara i cilindara redom od manjih prema veim: Hull close,
Hull nearer, Hull near i Hull far. Najblii trupu diskretiziran je izotropnim volumenima
veliine 50% osnovne veliine volumena, sljedei neizotropnim volumenima kojima su bridovi
u x i y smjeru iste veliine kao i osnovna veliina volumena, a u smjeru z 50% osnovne veliine.
Hull near diskretiziran je takoer s neizotropnim volumenima veliine 200% veliine osnovnog
volumena u smjeru x i y, a u smjeru z veliine 100% veliine osnovnog volumena. Hull far
diskretiziran je neizotropnim volumenima veliine 400% osnovnog volumena u smjeru x i y, te
200% veliine osnovnog volumena u smjeru z osi. Ovako je postignut postepen prijelaz na
grublju mreu.
Jo je potrebno prilagoditi mreu Kelvinom valu koji nastaje. Kako bi se to ostvarilo
napravljene su tri volumetrijske kontrole pomou kvadara i cilindara redom od manjih prema
veim: Wake near, Wake far i Wake very far. Na slici 23 prikazana je volumetrijska kontrola
Wake far. Mogue je uoiti na slici kako kvadar Wake far lei pod kutom u odnosu na x os. To
je postignuto kreiranjem dodatnog koordinatnog sustava pod kutom od 30 u odnosu na x os.
Kvadri Wake near, Wake far i Wake very far su diskretizirani neizotropnim volumenima u koje
su u x i y smjeru redom veliine 100%, 200% i 400% osnovne veliine volumena, a u z smjeru
veliine 100%, 100% te 200% veliine osnovnog volumena. Ovako je postignut postupan
prijelaz na grublju mreu.
Slika 23 Wake far volumetrijske kontrole
4.2.2.6. Vizualizacija raunalne mree
Prije pokretanja generiranja volumenske mree, potrebno je postaviti rubne uvjete na

granicama. U tablici 6 prikazani su odabrani rubni uvjeti.

Tablica 6 Odabrani rubni uvjeti na granicama
Ime granice Tip granice (STAR-CCM+)
Inlet Velocity Inlet
Outlet Pressure Outlet
Side Symmetry Plane
Symmetry Symmetry Plane
Top Velocity Inlet
Wall Wall
Za vizualizaciju raunalne mree kreirane su dvije ravnine. Jedna je ravnina xy s z koordinatom

u blizini slobodne povrine, a druga yz s x koordinatom u blizini krme broda. Na slici 24
prikazana je provedena diskretizacija raunalne domene i to za dva sluaja gruba i najfinija
mrea (514501/2263688 volumena, ukupna debljina sloja prizama 0,03 m). Slika 24 a)
prikazuje domenu diskretiziranu najfinijom mreom (lijeva prikazuje tlocrt na poloaju z=0,35
m, a desna nacrt na poloaju u blizini krme broda). Slika 24 b) prikazuje takoer tlocrt i nacrt,
ali grube mree. Za dobivanje ovih prikaza napravljene su dvije ravnine koje omoguuju
vizualizaciju mree. Slike 24 c) i d) prikaz su diskretizirane domene i to prvo najfinijom
mreom, a zatim grubom mreom. Moe se uoiti na slici 24 kako se mreom pokuava
''uhvatiti'' Kelvinov val koji je pod kutom u odnosu na xz ravninu, a taj kut za plovidbu u
dubokoj vodi iznosi oko 20.
Kako su sve postavke diskretizacije zadane u relativnom odnosu prema osnovnom volumenu
(izuzev alata za diskretizaciju prizmama u graninom sloju) finija mrea postie se iskljuivo
zadavanjem manje osnovne veliine volumena. Tako za srednju mreu koritena je dimenzija
osnovnog volumena 0,07 m, a za najfiniju 0,05 m. Ovim nainom je dobivena gruba mrea koja
ima neto vie od pola milijuna volumena, srednja mrea oko 1,1 milijun volumena, a najfinija
mrea oko 2,2 milijuna volumena.

a) domena diskretizirana finom mreom: tlocrt (lijevo) i nacrt (desno)
b) domena diskretizirana grubom mreom: tlocrt (lijevo) i nacrt desno
c) domena diskretizirana finom mreom d) domena diskretizirana grubom mreom
Slika 24 Diskretizirana raunalna domena
4.2.2.7. Evaluacija mree
Mrea se evaluirala koristei dva parametra: Wall y+ te Courantov broj (eng. convective
Courant number). Oba ova parametra su skalarna i bezdimenzijska. Prvi parametar ve je
objanjen, a drugi se rauna prema formuli [25]:
dt
CCN V (98)
dx
gdje V predstavlja brzinu, dt vremenski korak, a dx duljinu intervala (u ovom sluaju duljinu
volumena).
Ovaj parametar ustvari prikazuje omjer vremenskog koraka i vremena potrebnog da fluid proe
odreeni volumen svojom lokalnom brzinom. Openito iznos ovog omjera trebao bi biti manji
od 1 kako bi se dobila simulacija za koju treba manje proraunskog vremena i ima veu
stabilnost [9].
Slikama 25 i 26 prikazana su ova dva parametra na prvim volumenima do trupa.
Slika 25 Parametar y+ na prvim volumenima do trupa kod Fn=0,2117
Slika 26 Parametar CCN na prvim volumenima do trupa kod Fn=0,1669

Vano je napomenuti da neki volumeni nuno imaju male vrijednosti parametra y+, to je
prihvatljivo. Takoer vrijednosti CCN parametra s kojim implicitni rjeava moe raditi su do
maksimalnih vrijednosti od 10 do 100 [25]. Temeljem ovoga, moe se zakljuiti kako su obje
vrijednosti parametara u prihvatljivim granicama.
4.3. Fizikalni modeli
Nakon provedene diskretizacije raunalne domene potrebno je odabrati odgovarajue fizikalne

modele unutar STAR-CCM+, kako bi se opisalo viskozno strujanje oko trupa broda. Slika 27
prikazuje odabrane fizikalne modele u ovom radu.

Slika 27 Odabrani fizikalni modeli

U nastavku dan je opis nekih modela, a detaljan opis prikazan je u [22].
4.3.1. Dvoslojno razrjeavanje zidne turbulencije (eng. TwoLayer All y+ Wall

Treatment)
Kako bi se rijeio problem viskoznog graninog sloja, k model turbulencije pomou ovog
modela dijeli podruje prorauna na dva dijela. U sloju u blizini zida dinamiki koeficijent
turbulentne viskoznosti t i brzina disipacije turbulentne kinetike energije su definirani kao
funkcija udaljenosti od zida. Vrijednosti u slojevima blizu zida izglaene su s vrijednostima
dalje od zida koristei transportne jednadbe. Jednadba turbulentne kinetike energije rjeava
se za itavu domenu strujanja [25].
4.3.2. Odijeljeno rjeavanje jednadbi strujanja (eng. Segregated Flow)
Ovaj model je dobio ovakvo ime, jer rjeava jednadbe strujanja za svaku komponentu tlaka i
brzine odvojeno prema SIMPLE algoritmu. Jednadbe kontinuiteta te jednadbe momenta su
povezane pristupom prediktor korektor. Ovaj model je najprikladniji za nestlaivo strujanje.
U ovom radu koritena je uzvodna shema konvekcije drugoga reda [22].

4.3.3. Nestacionarni implicitni rjeava (eng. Implicit Unsteady)
Ovaj model koristi implicitno nestacionarni rjeava te je unutar STAR-CCM+ jedino mogue
kombinirati ovaj model s modelom odijeljenog rjeavanja jednadbi. Glavna zadaa ovog
modela je kontrola vremenskog koraka te kontrola promjene svojstva nakon jednog
vremenskog koraka. Kako se radi o simulaciji slobodne povrine ovaj model je nuno koristiti,
a u simulacijama bez slobodne povrine, strujanje se moe modelirati kao stacionarno [25].
4.3.4. Udio fluida u volumenu (VOF)
Kao to je ve napomenuto, pristup udjela fluida u volumenu se koristi zajedno s RANS

jednadbama kako bi se odredila lokacija slobodne povrine. Ovom metodom lokacija je
odreena implicitno odreivanjem granice izmeu vode i zraka unutar raunalne domene.
Dodatno uvedena varijabla govori o popunjenosti volumena odreenim fluidom (zrakom ili
vodom).
4.3.5. Eulerov viefazni model (eng. Eulerian Multiphase)
Ovaj model koristi se za stvaranje i upravljanje dvije faze koje se koriste u simulaciji sa
slobodnom povrinom pri emu faza predstavlja pojedini fluid. Faze unutar ovih simulacija bile
su zrak i voda konstantne gustoe i dinamikog koeficijenta viskoznosti prilagoene za
temperaturu u kojoj se eksperiment provodio.
4.3.6. Gravitacija (eng. Gravity)
Ovim modelom ubrzanje uslijed gravitacije se uzima u obzir u simulacijama te utjee na oba
fluida. Referentna visina, koju definira korisnik, uzima se u obzir kod prorauna tlaka te
prorauna sila na tijelo uslijed gravitacije to je ukljueno u momentnim jednadbama.
4.3.7. Metoda odreivanja gradijenata: Hibridna Gausova-najmanjih kvadrata (eng.

Gradient Method: Hybrid GaussLSQ)
Rjeavanje transportnih jednadbi zahtjeva koritenje gradijenata. Jedan nain koritenja

gradijenata je u proraunu vrijednosti rekonstruiranih varijabli polja na stranicama volumena.
Izabrana metoda u ovom radu je hibridna Gaussova metoda najmanjih kvadrata, koja se smatra
preciznijom od GreenGaussove metode [25].

4.3.8. Model razvoja slobodne povrine (eng. VOF Waves)
Ovaj model koristi se za simuliranje povrinskih gravitacijskih valova. Tipino se koristi kod
simulacija s modelima sa est stupnjeva slobode gibanja, u brodskoj hidrodinamici. Ovaj model
(nadalje VOF valovi) omoguuje koritenje funkcija polja kao i odgovarajue profile na
granicama. U ovom radu koriten je Flat VOF Wave koji predstavlja mirnu razinu vode zajedno
s nastrujavanjem vode. Za definiranje ovog modela potrebno je definirati poloaj slobodne
povrine, normalu u vertikalnom smjeru, brzinu morske struje i brzinu struje zraka te gustou
lakog i tekog fluida.
4.4. Postavljanje poetnih i rubnih uvjeta
Kao to je napomenuto u potpoglavlju 4.3.8., odabirom modela VOF valova omogueno je

koritenje funkcija polja. Upravo se ove funkcije koriste pri definiranju polja tlaka (skalarna
funkcija hidrostatskog tlaka flat VOF valova), polja brzine (vektorska funkcija brzina flat VOF
valova) te pri definiranju (volumnog udjela faze). Volumni udio faze je skalarna funkcija
volumnog udjela tekog i lakog fluida flat VOF valova.
Postavljanje rubnih uvjeta temelji se na postavljanju odreenih funkcija polja na granicama
domene. Tako se na dnu domene postavlja vektorska funkcija brzine flat VOF valova, volumni
udio tekog i lakog fluida flat VOF valova. Ove funkcije postavljaju se i na ulaznoj granici kao
i na vrhu domene. Na izlaznoj granici postavlja se skalarna funkcija hidrostatskog tlaka flat
VOF valova te volumni udio tekog i lakog fluida flat VOF valova. Na ulaznoj, izlaznoj i bonoj
granici postavlja se dodatan uvjet priguivanja VOF valova. Ovaj uvjet objanjen je u nastavku.
4.5. Priguivanje VOF valova
Ukoliko se VOF valovi ne prigue doi e do refleksije valova o granice domene ili do refleksije
zbog nepravilnog prijelaza s finije na grublju mreu. Ovo potonje ve je rijeeno i to odabirom
brzine rasta kao Slow. Kako se refleksija ne smije dogaati, jer e uzrokovati interferenciju sa
stvarnim poljem valova te e voditi do neispravnih rezultata, VOF valovi se priguuju [22].
Najkoriteniji pristup priguivanja VOF valova je onaj predloen od strane Choi a i Yoon a
te je ovaj pristup implementiran u STAR-CCM+. Ovaj pristup kombinira linearno i parabolino
priguenje te dozvoljava korisniku da sam izabere hoe li primijeniti neko priguenje ili
kombinaciju oba priguenja. Priguenjem se uvodi vertikalni otpor vertikalnom gibanju.
Sljedeom jednadbom prikazan je ovaj pristup [31]:


e 1
qzd f1 f 2 w w (99)
e1 1
n
x xsd
(100)
xed xsd
gdje qzd predstavlja proizvoljni moment izvora, f1 linearnu konstantu priguenja, f2 parabolinu
konstantu priguenja, w vertikalnu komponentu brzine, z vertikalni smjer (okomit na slobodnu
povrinu), n eksponent priguenja, x predstavlja smjer propagacije valova, xsd poetnu, a xed
zavrnu koordinatu sloja priguenja. Tako apsolutna vrijednost nazivnika u jednadbi (100)
predstavlja debljinu sloja priguenja. Razlomak u jednadbi (99) iznosi 1 za poloaj na granici
na kojoj je primijenjeno priguenje, a 0 na poloaju gdje poinje priguenje. Koeficijent
pomou n opisuje karakter funkcija stapanja [31].
Zadane postavke unutar STAR-CCM+ su f1=f2=10, n=2. Ove postavke uglavnom se koriste u
veini radova, a tako je prikazano i u [23]. Stoga korisnik zadaje iskljuivo parametar duljina
priguenja VOF vala (eng. Vof Wave Damping Lenght). Ova udaljenost predstavlja udaljenost
od granice na kojoj djeluje priguenje xsd.
U dosadanjim istraivanjima i radovima nije definiran toan nain izbora ovoga parametra.
Naime ovisno o autoru ovaj parametar varira, a prikazuje se u ovisnosti o duljini broda/modela.
Pokazano je da ovaj parametar znatno utjee na otpor tlaka [26]. U tablici 7 prikazan je
proveden odabir ovoga parametra u nekim prethodnim radovima.
Tablica 7 Ovisnost duljine priguivanja o duljini broda

Rad Duljina priguenja
[26] 1,86 Lpp
[27] 2,11 Lpp
[32] 1,24 Lpp
[23] 1,24 Lpp
[28] 1,12 Lpp
[29] dvar
Mogue je uoiti da vrijednosti duljine priguivanja iznose otprilike jednu do dvije duljine
broda za vee domene.
U ovom radu koriten je pristup objanjen u [29]. Koritena je funkcija koju je potrebno
samostalno definirati, a nazvana je prema [29] dvar (eng. damping variable) kao vrijednost
parametra duljine priguenja VOF vala. Ova funkcija prikazana je sljedeom formulom:

L L 2 t
dv ar cos (101)
2 2 2 10T
gdje je T predstavlja vrijeme potrebno fluidu da prijee tijelo, a definirano je prema (102).
Jednadba (101) postavljena je sa znakom pribline jednakosti iz razloga to vrijednosti
koeficijenata se mogu uzeti u vrijednostima od (0,50,6)L, ovisno o Froudeovom broju. Ovom
funkcijom postie se priguivanje VOF valova u gotovo cijelom prostoru oko tijela te
smanjivanje tog prostora za otprilike 50% nakon 10T. Koritenje vee zone priguenja u
poetku prorauna ubrzava konvergenciju prorauna [29]. Sljedeom slikom prikazan je oblik
ove funkcije, koja se zadaje u obliku koda upisivanjem naredbe (primjerice za Fn=0,1669):
$Time 47.621 ? 3.1 2.7 * pow cos $Time *1.5708 / 47.621 , 2 : 3.1
Za ovu brzinu vrijednost 10T iznosi 47,621 s, a L/2 priblino iznosi 3,1 m. Vrijednost 2,7 m
uzeta je kao takva iz razloga to vee vrijednosti priguuju previe i onemoguuju ikakvo
strujanje oko trupa. Prema gornjoj jednadbi mogue je zakljuiti da e nakon iznosa 10T,
vrijednost parametra duljine priguenja VOF valova biti 3,1 m, to je otprilike 0,5L. Mogue je
uoiti da vrijednost funkcije dvar za 0 s iznosi 5,8 m te je tako prigueno gotovo cijelo podruje
oko tijela, kako su granice domene udaljene oko 6 m od tijela. Vano je napomenuti kako je
ova funkcija za sve brzine bila jednaka izuzev toga to je nuno promijeniti vrijednost 10T za
svaku brzinu, jer T ovisi o brzini prema (102). Na slici 28 prikazana je funkcija dvar u ovisnosti
o vremenu.
Slika 28 Funkcija dvar u ovisnosti o vremenu za Fn=0,1669

4.6. Definiranje DFBI a
Ovaj model simulira gibanje broda uslijed sila koje djeluju na tijelo uzrokovanih strujanjem.
Najee se doputa tijelu translacijsko gibanje u smjeru z osi te rotacijsko gibanje oko y osi,
odnosno poniranje i posrtanje. Kako su modelska ispitivanja provedena s fiksiranim modelom
broda, u ovom radu je takoer model fiksiran te nije omogueno gibanje modela.
4.7. Postavljanje parametara rjeavaa i kriteriji zaustavljanja
Za provoenje simulacije viskoznog strujanja oko trupa broda potrebno je definirati vremenski
korak, broj unutarnjih iteracija po vremenskom koraku te fiziko vrijeme. Takoer mogue je
postaviti i neke dodatne numerike parametre, primjerice podrelaksacijske faktore kako bi se
poboljala konvergencija po vremenskom koraku.
U ovom radu podrelaksacijski faktor za tlak postavljen je kao 0,4, za brzinu kao 0,7, a za
Segregated VOF kao 0,8. Maksimalan broj unutarnjih iteracija postavljen je na 5.
Ukupno fiziko vrijeme, vremenski korak, vrijeme putanja DFBI a te ramp vrijeme podeeno
je prema vremenu koje je potrebno fluidu da proe tijelo. To vrijeme rauna se prema
jednostavnom izrazu [29]:
L
T (102)
V
gdje je L duljina modela, a V brzina nastrujavanja fluida.
U Tablica 8 Postavke parametara rjeavaa i kriterija zaustavljanja prikazane su upute za
odabir parametara rjeavaa i kriterija zaustavljanja simulacije prema uputama iz [29].
Tablica 8 Postavke parametara rjeavaa i kriterija zaustavljanja

Fiziko vrijeme (10 20) T
Vremenski korak T/200
Vrijeme putanja DFBI a T/2
Ramp vrijeme 2T
Broj unutarnjih iteracija 5
Prema ovome, za svaku brzinu postavljat e se razliiti kriteriji zaustavljanja te parametri

rjeavaa.

5. REZULTATI
U ovom radu proraunata je ovisnost sile otpora o brzini broda, odnosno dobivena je krivulja
otpora. Za pet razliitih brzina koristei raunalni program STAR-CCM+ proraunata je sila
otpora te su dobiveni rezultati usporeeni s dobivenim eksperimentalnim rezultatima [24].
Utjecaj kvalitete mree ispitivan je mijenjanjem veliine osnovnog volumena pa su tako
provedeni prorauni s tri razliite mree: gruba, srednja i fina mrea. U tablici 9 prikazan je
broj volumena za pojedine mree.
Tablica 9 Vrste mrea za Fn=0,1926

Mrea Broj volumena
Gruba 514501
Srednja 1110791
Fina 2263688
5.1. Vizualizacija rezultata
Unutar raunalnog programa STAR-CCM+ potrebno je prije pokretanja prorauna definirati

to se eli dobiti proraunom. Potrebno je definirati prizore (eng. scenes) koji e prikazivati
odreene fizikalne vrijednosti ili primjerice sliku valova. Takoer potrebno je unaprijed zadati
koji se izvjetaji i grafovi ele dobiti, koji e prikazivati vrijednosti veliina definiranih
izvjetajem u ovisnosti o fizikalnom vremenu. Na tim grafovima mogue je vidjeti
konvergenciju neke fizikalne veliine.
5.1.1. Prizori
Kako bi se moglo ocijeniti kvaliteta mree napravljeni su kao to je ve napomenuto prizori

parametara Convective Courant number i Wall y+.
Napravljen je i prikaz slobodne povrine, a kao parametar koji e se prikazivati izabran je
volumni udio zraka (eng. Volume fraction of air), odnosno ovaj parametar prikazuje koliki je
udio zraka u pojedinom volumenu. Kada vrijednost ovog parametra iznosi 1, volumen je
ispunjen zrakom, a ukoliko iznosi 0, volumen je ispunjen vodom. Slika 29 prikazuje izgled
slobodne povrine kod Fn=0,2117, dobivenu proraunom koristei finu mreu.

Slika 29 Izgled slobodne povrine kod Fn=0,2117
Koristei ovaj parametar mogue je prikazati poloaj slobodne povrine na trupu broda, a to
prikazuje slika 30, koja je dobivena koristei finu mreu za Fn=0,2117. Na ovoj slici mogue
je uoiti kako pramani i krmeni sustav valova zapoinju brijegom, dok sustav valova
pramanog i krmenog ramena zapoinju dolom, kao to je navedeno u potpoglavlju 2.1.3.
Slika 30 Poloaj slobodne povrine na trupu broda
Takoer dana je i slika valova. Ovo se postiglo kreiranjem izopovrine. Izopovrina je povrina
koja predstavlja konstantan iznos nekog parametra [22]. Ovdje je kao parametar koriten
volumenski udio vode te je postavljena izovrijednost 0,5. Tako e se na izopovrini vidjeti samo
oni volumeni koje imaju volumenski udio vode 0,5, odnosno vidjet e se tlocrt slobodne
povrine. Takoer izolinijama su povezane one vrijednosti koje se nalaze na istim visinama u
odnosu na referentni koordinatni sustav. Slika 31 prikazuje sliku valova pri Fn=0,2117
dobivenu proraunom koristei finu mreu.

Slika 31 Slika valova pri Fn=0,2117 (fina mrea)
Moe se uoiti na slici 31 kako je za referentni koordinatni sustav odabran koordinatni sustav
s ishoditem na vodnoj liniji. Slika 32 prikazuje izopovrinu s boka dobivenu za grubu mreu
pri Fn=0,2117. Ovdje se moe uoiti kako je za referentni koordinatni sustav odabran
koordinatni sustav s ishoditem na kobilici.
Slika 32 Prikaz valova pri Fn=0,2117 s boka (gruba mrea)
Kao to je ve napomenuto u potpoglavlju 2.1.3, brodski valni sustav sastoji se od razilaznih i

poprenih valova, to je mogue uoiti na slici 31. Kelvinov kut opisan u potpoglavlju 2.1.3.
prikazan je na slici 33 koja prikazuje sliku valova pri Fn=0,2117.

Slika 33 Kelvinov kut dobiven finom mreom
Prikaz polja brzine napravljen je za izopovrinu te ravninu simetrije, a prikazan je na slikama

34 i 35. Slike su dobivene koristei finu mreu za Fn=0,1926. Na slici 34 mogue je uoiti
hidrodinamiki trag iza broda, odnosno podruje strujanja s vrlo znaajnim uincima
viskoznosti. Unutar ovog podruja, promjene brzina strujanja sline su promjenama u
graninom sloju. Hidrodinamiki trag sadrava uz turbulenciju nastalu u graninom sloju i
krupne vrtloge (ukoliko krmeni dio broda nije dobro oblikovan) [1].
Slika 34 Polje brzine na izopovrini

Slika 35 Polje brzine na ravnini simetrije
Napravljen je i prikaz strujnica du trupa broda. Strujnice su zamiljene krivulje kojima se u

svakoj toki smjer tangente poklapa sa smjerom vektora brzine [19]. Ovo se postiglo kreiranjem
izvedenih dijelova (eng. derived parts) strujnica te kreiranjem novog prizora koji sadrava
200 strujnica (prikazane samo strujnice oko trupa broda). Na slikama 36, 37 i 38 prikazane su
strujnice iz raznih pogleda za Fn=0,2117. Mogue je uoiti pad brzine strujanja iza krme broda,
kao i ispred pramca.
Slika 36 Slika strujnica (pogled s boka)

Slika 37 Slika strujnica (pogled na krmu)
Slika 38 Slika strujnica (pogled na pramac)
5.1.2. Grafovi
Kako bi se dobila vrijednost sile otpora modela broda za neku brzinu potrebno je napraviti
izvjetaj. Napravljeni su izvjetaji za silu otpora tlaka, silu otpora trenja te ukupnu silu otpora.
Dakle, ukupna sila otpora podijeljena je na silu prouzrokovanu normalnom komponentom tlaka
te tangencijalnom komponentom tlaka. Za te izvjetaje potom su napravljeni grafiki prikazi.
Slika 39 prikazuje graf ukupne sile otpora, te graf sile otpora tlaka i sile otpora trenja za
Fn=0,2117 dobiven primjenom grube mree.

Slika 39 Grafovi sile otpora dobiveni grubom mreom za Fn=0,2117

Na slici 39 mogue je uoiti konvergenciju sile otpora kako se fiziko vrijeme poveava. Vano
je naglasiti kako je na slici 39 dan prikaz sile otpora koja djeluje na polovicu trupa te je stoga
potrebno pomnoiti vrijednost s dva kako bi se dobila vrijednost sile otpora modela broda.
Mogue je promatrati i dinamiki trim, odnosno uron/izron. Kako je tijelu sprijeeno ikakvo
gibanje, trim i uron/izorn bit e jednaki nuli.
Slika 40 Trim i uron/izron dobiven grubom mreom za Fn=0,2117

5.2. Rezultati i usporedba rezultata
Kriterij zaustavljanja prorauna bio je kada fiziko vrijeme dosegne 20T, iako su se reziduali
svakim korakom iteracije smanjivali, a prema uputama [29].
U nastavku bit e dani dobiveni rezultati te prikazane slike valova, i drugi prikazi za pojedine
brzine. Sila otpora za pojedinu brzinu dobivena je izvozom (eng. export) podataka o sili otpora.
Izraunata je srednja vrijednost sile otpora, ali uzimajui u obzir samo vrijednosti posljednjih
20% fizikog vremena prema [22]. Tablica 10 prikazuje dobivene rezultate koristei tri razliite
mree.
Tablica 10 Rezultati sile otpora

RT [N]
Fn v [m/s]
Gruba mrea Srednja mrea Fina mrea
0,0642 0,5001 6,5888 6,4234 6,3506
0,1283 0,9999 23,1215 23,0104 22,8795
0,1669 1,3002 38,0282 37,9125 37,9339
0,1926 1,5008 52,4346 52,4478 52,7412
0,2117 1,6499 65,9088 67,0363 68,0409
U tablici 11 prikazana je usporedba rezultata dobivenih numerikim proraunom s

eksperimentalnim rezultatima [24]. Ukoliko je postotak pozitivan, numerikom simulacijom
dobiveno je premaivanje izmjerene vrijednosti, a ukoliko je postotak negativan, numerikom
simulacijom dobiveno je podcjenjivanje izmjerene vrijednosti.
Tablica 11 Usporedba dobivenih rezultata s provedenim mjerenjima

RT [N] Relativno odstupanje
Fn v [m/s] Eksperiment Gruba Srednja
Fina mrea
[24] mrea mrea
0,0642 0,5001 6,093 +8,137 % +5,422% +4,227%
0,1283 0,9999 22,937 +0,804 % +0,320 % -0,251 %
0,1669 1,3002 38,147 -0,311 % -0,615 % -0,558 %
0,1926 1,5008 53,461 -1,920 % -1,895 % -1,346 %
0,2117 1,6499 67,639 -2,558 % -0,891 % +0,594 %

Na slici 41 prikazana je ovisnost koeficijenta ukupnog otpora o Froudeovom broju dobivena
modelskim ispitivanjima u bazenu te raunalnom simulacijom.
Slika 41 Ovisnost koeficijenta ukupnog otpora o Froudeovom broju
Na slici 41 mogue je uoiti vrlo dobro poklapanje rezultata numerike simulacije s modelskim
ispitivanjima. Najvea dobivena razlika dobivena je za najniu vrijednost Froudeovog broja.
Ova razlika znatnije odstupa od rezultata mjerenja, ak i za finu mreu, od ostalih rezultata.
Kod grube mree ovo odstupanje iznosi +8,137%, kod srednje iznosi 5,422%, dok kod fine
iznosi +4,227%. Promatrajui rezultate otpora tlaka i otpora trenja pri ovoj vrijednosti
Froudeovog broja mogue je uoiti kako profinjavanjem mree, otpor tlaka pada s vrijednosti
1,5162 N kod grube mree na 1,3416 N kod fine mree, to gledajui omjer otpora tlaka grube
mree i otpora tlaka fine mree iznosi +13%. Otpor trenja dobiven grubom mreom kod ovog
Froudeovog broja iznosi 5,0726 N, dok kod fine mree iznosi 5,009 N, to gledajui omjer
otpora trenja grube mree i otpora trenja fine mree iznosi +1,34%. Stoga je mogue zakljuiti
kako bi se daljnjim profinjavanjem mree ukupni otpor smanjivao. Takoer je vano
napomenuti kako niti fina mrea nije bila dovoljna za dobiti ispravnu sliku valova kod ovako
male vrijednosti Froudeovog broja, to je mogue uoiti i na slici 42. Daljnjim profinjavanjem
mree ova slika valova bila bi nalik onima prikazanim na slici 43, samo sa znatno niim
vrijednostima valne elevacije. Kod ove vrijednosti Froudeovog broja udio otpora tlaka u
ukupnom otporu iznosi samo 21,1% u ukupnom otporu (fina mrea). Profinjavanjem mree,

kao to je ve napomenuto postigla bi se tonija vrijednost otpora tlaka, a tako i ukupnog otpora,
ali bi se i vrijeme potrebno za proraun takoer znatno povealo (primjerice proraun s finom
mreom traje otprilike pet puta due od prorauna grubom mreom). Kako je finom mreom,
dobivena razlika oko 4%, ovaj rezultat se moe smatrati prihvatljivim.
Slika 42 Slika valova dobivena finom mreom pri Fn=0,0642
Ostale vrijednosti dobivene finom mreom vrlo se dobro poklapaju s modelskim ispitivanjima.
Naime, najvea razlika za ostale vrijednosti Froudeovog broja je 1,346%, to je vrlo
zadovoljavajue te se moe zakljuiti kako je mrea s otprilike 2,2 milijuna volumena za
polovicu broda dovoljna za tonu provedbu numerike simulacije viskoznog strujanja oko trupa
broda u ovom sluaju. Profinjavanjem mree dobiveni su toniji rezultati, to se i moglo
oekivati.
Doprinos otpora tlaka poveava se s 21,1% kod Froudeovog broja 0,0642 na 32,5% kod
Froudeovog broja 0,2117.
Slika 43 prikazuje slike valova dobivene numerikim simulacijama za vrijednosti etiri razliite
vrijednosti Froudeovih brojeva i to 0,1283, 0,1669, 0,1926, 0,2117 koristei srednju mreu.

a) Fn=0,1283 b) Fn=0,1669
c) Fn=0,1926 d) Fn=0,2117
Slika 43 Slika valova dobivena srednjom mreom za razliite vrijednosti Fn

Najvia proraunata valna elevacija nalazi se na pramcu (pramani val) kod svih vrijednosti
Froudeovih brojeva, a za srednju mreu iznosi od 49,45 mm za Fn=0,1283 do 129,4 mm za
Fn=0,2117. Za grubu mreu ove vrijednosti iznose 50,62 mm za Fn=0,1283 te 127,77 mm za
Fn=0,2117, dok za finu mreu iznose 49,77 mm za Fn=0,1283 te 129,8 mm za Fn=0,2117.
Gledajui vrijednosti valnih elevacija kod ostalih vrijednosti Froudeovih brojeva, moe se
zakljuiti da gruba mrea blago precjenjuje vrijednosti valnih elevacija u odnosu na srednju i
finu mreu (osim u sluaju najvieg Froudeovog broja). Vrijednosti valne elevacije dobivene
srednjom i finom mreom vrlo su sline. Precjenjivanje vrijednosti valne elevacije dobivene
grubom mreom dobiveno je i u radu Simulation of flow around KCS-hull [4].
Minimalna vrijednost proraunate valne elevacije nalazi se u podruju pramanog ramena kod
svih vrijednosti Froudeovih brojeva, a za srednju mreu iznosi od -18,12 mm za Fn=0,1283 do
-83,59 mm za Fn=0,2117. Za grubu mreu ove vrijednosti iznose od -17,61 mm do -82,69 mm,
dok za finu mreu iznose od -18,10 mm do -82,52 mm.
Na slici 44 prikazana je usporedba dobivene slike valova koristei grubu i finu mreu pri
vrijednosti Froudeovog broja 0,1926.
Slika 44 Usporedba slike valova dobivene grubom (lijevo) i fine (desno) mreom za Fn=0,1926
Na slici 44 mogue je uoiti kako su proraunate valne elevacije vrlo sline za ovu vrijednost
Froudeovog broja kod grube i srednje mree. Proraunati otpori tlaka takoer su shodno tome
vrlo slini te za finu mreu otpor tlaka iznosi 15,5656 N, dok kod grube mree iznosi 15,6599
N to je razlika od +0,6% gledajui odnos otpora tlaka dobivenog grubom i finom mreom.
Veu razliku mogue je uoiti kod otpora trenja, gdje je koristei finu mreu dobiven otpor
trenja 37,1756 N, a grubom mreom je dobiven otpor trenja 36,7747 N, to ini razliku od
-1,1% gledajui odnos otpora trenja dobivenog grubom i finom mreom.

6. ZAKLJUAK
U radu je provedena numerika simulacija viskoznog strujanja oko trupa broda koristei
programski paket STAR-CCM+ za raunalnu dinamiku fluida te su dobiveni rezultati
usporeeni s eksperimentalnim rezultatima. Dan je pregled literature vezan uz numerike
simulacije viskoznog strujanja oko trupa broda, matematika osnova numerikih metoda za
simulaciju viskoznog strujanja sa slobodnom povrinom te je opisan raunalni model gibanja
broda na slobodnoj povrini vode. Numerike simulacije provedene su za pet razliitih brzina
koje odgovaraju Froudeovim brojevima u rasponu Fn=0,0642-0,2117. Koriten je k model
turbulencije sa zidnim funkcijama koji se u dosadanjim istraivanjima pokazao
najprikladnijim prilikom numerikih simulacija sa slobodnom povrinom. Volumeni u blizini
zida prilagoeni su vrijednostima parametra y+, a sve u svrhu postizanja vrijednosti ovog
parametra oko 50, jer je u dosadanjim istraivanjima pokazano da upravo ova vrijednost daje
najbolje rezultate. Utjecaj gustoe proraunske mree je ispitan koristei tri razliite gustoe
mree. Ispitivanje utjecaja gustoe proraunske mree vrlo je vano, jer se primjenom finijih
mrea postiu toniji rezultati, no vrijeme prorauna se znatno poveava. Stoga je potrebno
pronai optimalan broj volumena potreban za opis odreenog problema. Rezultati dobiveni
numerikim simulacijama pokazuju zadovoljavajue slaganje s eksperimentalnim rezultatima
s najveim relativnim odstupanjem za finu mreu u iznosu od 1,35%, za srednju mreu 1,9% te
za grubu mreu 2,55%, osim pri najmanjoj vrijednosti Froudeovog broja, za koji je dobiveno
relativno odstupanje primjenom fine mree 4,23%, srednje mree 5,42% te grube mree 8,14%.
Ovo relativno odstupanje daljnjim profinjavanjem mree bilo bi smanjeno, ali bi se vrijeme
prorauna znatno povealo. Takoer, pri malim vrijednostima Froudeovog broja mogue je
zanemariti otpor valova te provesti simulaciju duboko uronjenog dvostrukog tijela.
Rezultati pokazuju kako je mogue dobiti zadovoljavajue slaganje rezultata i primjenom
manjeg broja volumena. U daljnjim istraivanjima vezanim uz numeriku simulaciju viskoznog
strujanja oko trupa broda trebalo bi ispitati utjecaj izbora modela turbulencije, utjecaj razliitog
modeliranja u blizini zida te utjecaj mjerila brodmodel na rezultate prorauna. Takoer, trebalo
bi ispitati i utjecaj odabira duljine priguenja valova slobodne povrine, s obzirom da je u
dosadanjim radovima pokazano da ova vrijednost utjee na vrijednost otpora tlaka. U
konanici, bilo bi poeljno dati preporuke za izbor svih parametara, ukljuujui izbor veliine
domene, izbor modela turbulencije, izbor pravilnog modeliranja u blizini zida, izbor potrebnog
broja volumena, i tako dalje.

LITERATURA
[1] Gamulin, A.: Otpor i propulzija broda, interna skripta FSB-a, Zagreb, 1997.
[2] Gugi, D. i Slapniar, V.: Osnivanje broda, predavanja, Zagreb, 2001.
[3] Azcueta Repetto, R.: Computation of Turbulent Free-Surface Flows Around Ships and
Floating Bodies, Doktorski rad, Technischen Universitat Hamburg, Hamburg, 2001.
[4] Enger, S., Peri, M., Peri, R.: Simulation of flow around KCS-hull, Proceedings from
Gothenburg 2010-A Workshop on Numerical Ship Hydrodynamics, 2010.
[5] Launder, B.E., Spalding, D.B.: The numerical computation of turbulent flows. Computer
methods in applied mechanics and engineering, 1974., 3(2), 269-289.
[6] Banks, J., Phillips, A. B. i Turnock, S.: Free surface CFD prediction of components of
ship resistance for KCS, 13th Numerical Towing Tank Symposium, Duisburg, 2010.
[7] Buan, B., Pedii Bua, M. i Rui, S.: Numerical Modelling of the Flow Around the
Tanker Hull at Model Scale. Brodogradnja, 2010, 59(2), 117-122.
[8] Ahmed, Y. i Soares, C. G.: Simulation of free surface flow around a VLCC hull using
viscous and potential flow methods. Ocean Engineering, 2009., 36(9), 691-696.
[9] Hakan Ozdemir, Y., Barlas, B., Yilmaz, T. i Bayraktar, S.: Numerical and experimental
study of turbulent free surface flow for a fast ship model. Brodogradnja, 2014., 65(1), 39-
54.
[10] Hochkirch, K. i Mallol, B.: On the importance of full-scale CFD simulations for ships,
11th International conference on computer and IT applications in the maritime industries,
COMPIT, 2013.
[11] Wackers, J., Koren, B., Raven, H.C., van der Ploeg, A., Starke, A.R., Deng, G.B.,
Queutey, P., Visonneau, M., Hino, T., Ohashi, K.: Free-Surface Viscous Flow Solution
Methods for Ship Hydrodynamics, Archives of Computational Methods in Engineering,
2011., 18(1), 1-41.
[12] Leroyer, A., Wackers, J., Queutey, P. i Guilmineau, E.: Numerical strategies to speed up
CFD computations with free surface-Application to the dynamic equilibrium of hulls,
Ocean Engineering, 2011., 38(17), 2070-2076.
[13] Deng, R., Huang, D. B., Zhou, G. L. i Sun, H. W.: Investigation on Some Factors
Effecting Ship Resistance Calculation with CFD Code FLUENT [J], Journal of Ship
Mechanics, 2013., 17(6), 616-624
[14] Date, E.: ITTCRecommended Procedures and Guidelines, 2011.
[15] Radan, D.: Uvod u hidromehaniku broda, Sveuilite u Dubrovniku, Dubrovnik, 2004.
[16] Degiuli, N.: Otpor i propulzija broda, podloge za nastavu, http://www.fsb.hr/zbrodo/
[17] Virag, Z., Dijan, I.: Raunalna dinamika fluida, skripta-predavanja, FSB, 2014.
[18] Werner, A.: Odabrana poglavlja iz mehanike fluida, FSB, Zagreb, 2004.
[19] Degiuli, N., Werner, A.: Mehanika fluida IIB-podloge za nastavu,
http://www.fsb.hr/zbrodo/
[20] Ferziger, J.H., Peri, M.: Computational Methods for Fluid Dynamics, Springer Science
& Business Media, Berlin, 2012.
[21] Barbaa, L.: Utjecaj promjene oblika daske za jedrenje na sile otpora i uzgona, Diplomski
rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2012.
[22] STAR-CCM+, User Guide
[23] STAR-CCM+, Tutorials/Tutorial Guide/Motion/ Marine Resistance Prediction: KCS
Hull with a Rudder
[24] Brodarski Institut, Pokus tegljenja oteenog broda i mjerenje ukupnog otpora, Izvjetaj
broj 6454-M, Zagreb, 2015.
[25] Voxakis, P.: Ship Hull Resistance Calculations Using CFD Methods, Diplomski rad,
Massachusetts Institute of Technology, Cambridge, 2012.
[26] Ding, Y.: Scale effect on the wake field of a Single Screw Ship, Diplomski rad, Hogskolen
Aalesund University Colleage, Alesund, 2015.
[27] Iacono, M.: Hydrodynamics of Planing Hull by CFD, Diplomski rad, University of
Naples Federico II, 2015.
[28] Tezdogan, T., Incecik, A. i Turan, O.: A numerical investigation of the squat and
resistance of ships advancing through a canal using CFD, Journal of Marine Science and
Technology, 2016., 21(1), 86-101.
[29] Peri, M.: Set-Up Recommendations for Simulation of Flow Around Ships, interna
komunikacija, 2016.
[30] Spence, S.: Numerical Investigation of Free Surface Flows, Diplomski rad, Norwegian
University of Science and Technology, 2014.
[31] Peri, R. i Abdel-Maksoud, M.: Reliable Damping of Free-Surface Waves in Numerical
Simulations, Ship Technology Research, 2016., 63(1), 1-13.
[32] Tezdogan, T., Demirel, Y. K., Kellett, P., Khorasanchi, M., Incecik, A. i Turan, O.: Full-
scale unsteady RANS CFD simulations of ship behaviour and performance in head seas
due to slow steaming. Ocean Engineering, 2015., 97, 186-206.

PRILOZI
I. CD-R disc

Aerodynamics of Flight

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Aerodynamics of Flight

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Prof. dr. sc. Nastia Degiuli, dipl. ing. Andrea Farkas

Fakultet strojarstva i brodogradnje II

Slika 1 Osnovni koraci raunalne dinamike fluida [17] .................................................... 14

Fakultet strojarstva i brodogradnje III

Fakultet strojarstva i brodogradnje IV

Oznaka Jedinica Opis

Fakultet strojarstva i brodogradnje VII

Fakultet strojarstva i brodogradnje VIII

Fakultet strojarstva i brodogradnje IX

Fakultet strojarstva i brodogradnje 1

Fakultet strojarstva i brodogradnje 2

Fakultet strojarstva i brodogradnje 4

Fakultet strojarstva i brodogradnje 5

Obino se otpor broda zapisuje u obliku:

2.1. Ralana otpora

pri emu je RF otpor trenja, a RP otpor tlaka.

2.1.1. Otpor trenja

Otpor trenja komponenta je ukupnog otpora dobivena integriranjem tangencijalnih naprezanja

Fakultet strojarstva i brodogradnje 7

Fakultet strojarstva i brodogradnje 8

2.1.2. Viskozni otpor tlaka

Za dobro oblikovane forme, u kojima ne dolazi do odvajanja strujanja u graninom sloju,

CPV k PV CF0 (19)

CV k F k PV CF0 (1 k )CF0 (20)

2.1.3. Otpor valova

Fakultet strojarstva i brodogradnje 9

2.2. Dodatni otpor

Dodatni otpor mogue je prikazati sljedeom formulom:

Fakultet strojarstva i brodogradnje 10

Fakultet strojarstva i brodogradnje 11

Mehanika fluida je teorijsko eksperimentalna znanost. Teorijski pristup zasniva se na

3.1. Osnovni koraci raunalne dinamike fluida

Simulacija zapoinje definicijom problema i izborom odgovarajueg matematikog modela.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 12

U konanici potrebno je dobiveno numeriko rjeenje analizirati. To podrazumijeva prikaz

Fakultet strojarstva i brodogradnje 13

Slika 1 Osnovni koraci raunalne dinamike fluida [17]

3.2. Osnovni zakoni mehanike fluida

Polazina toka za proraun nestlaivog viskoznog strujanja su Navier Stokesove jednadbe

Fakultet strojarstva i brodogradnje 14

Jednadba (29) ve je pojednostavljena jednadba, jer je izvedena za nestlaivi, newtonovski

Fakultet strojarstva i brodogradnje 15

3.3. Rubni uvjeti Navier Stokesovih jednadbi

3.4. Znaajke turbulentnog strujanja

Turbulentno strujanje fluida najei je oblik strujanja u prirodi. Pojavljuje se uvijek u

Fakultet strojarstva i brodogradnje 16

3.4.1. Modeliranje turbulencije

Modeliranjem turbulencije pokuava se pronai rjeenja Navier Stokesovih jednadbi koja su

Fakultet strojarstva i brodogradnje 17

pri emu je:

Slika 2 Vremensko osrednjavanje za statistiki stacionarno strujanje

f g f f ' g g' f g f ' g' (34)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 18

ouvanja postoji lan vi v j poznat po nazivu Reynoldsovo naprezanje [20]

Razmatra se nestlaivo turbulentno strujanje fluida konstantne gustoe u kojemu se zanemaruje

Uvrtavanjem jednadbe (36) u jednadbu kontinuiteta za nestlaivo strujanje dobije se:

3.4.1.2. Model turbulencije

Fakultet strojarstva i brodogradnje 20

3.4.1.3. k model turbulencije

gdje je CD koeficijent koriten za aproksimaciju turbulentnih transportnih jednadbi, a brzina

Fakultet strojarstva i brodogradnje 21

' v 'j v 'j p k