Petra Sri, Valentina Markasovi

Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Antifaistika fronta ena Jugoslavije

Uvod
Konflikt bilo kakve vrste zasigurno e ostaviti traga i donijeti promjene. Svakodnevni ivot
prekine svoj normalan tijek zbog neeg neoekivanog, kao to je primjerice rat. Iz potrebe se
raaju nove uloge, poslovi i misli. Drugi svjetski rat, najsmrtonosniji rat to ga je svijet ikada
doivio, bio je za ene Jugoslavije, ene koje su se hrabro borile za svoju domovinu, poetak i
povod ujedinjenju i sudjelovanju u radu i funkcioniranju drave na stupnju koji nikada prije
nisu dostigle. Borba za domovinu i za svoj narod potaknula ih je da pokau ono najbolje od
sebe te su se ene koje su dotada poznavale jedino motiku i tednjak, prikljuile
Narodnooslobodilakoj borbi u nadi da ostave svoj trag i dokau svijetu koliko mu tono
mogu ponuditi, kada bi im to bilo dozvoljeno. Prema slubenim podacima, broj ena koje su
sudjelovale u NOB-u penje se do dva milijuna, od kojih je njih otprilike 110 000 sudjelovalo
na bojitu dok su ostale imale razne zadatke. Rat je ostavio 25.000 poginulih, 40.000 ranjenih
i 3.000 ena potpuno nesposobnih za rad. 600 000 ih je zbog toga uhieno ili zatvoreno. Od
1700 000 Jugoslavena koji su stradali tijekom rata, oko 620.000 bile su ene, a samo u
logorima ih je ubijeno vie od 282.000.1

Partizanke
Ni pomiljala nisam da sam na poloaju sama, sve dok na cesti nisam ugledala gestapovce i u
udu se zapitala zato nai "ute"? Mislim, to li to oni ne otvaraju vatru. Umalo da nisam
poela da pucam.

1
Dako Milinovi, Zoran Petakov, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi, Cenzura, Novi Sad,
2010., str. 9.
Okrenem se. Ni lijevo ni desno ni pozadi, kao gromom oinuta, utvrdih da sam na poloaju
ostala sama. Nemajui kud, zabijem se dublje u grm i potpuno se umirim. Gestapovci prolaze
kraj mene na oko 50 metara udaljenosti i zagledaju okolo. Gotovo i ne diem.2

Citat je ovo iz svjedoanstva Radojke Denin, lanice osjekog narodnoslobodilakog odreda,

koja je sudjelovala u borbama u Slavoniji. Ona je samo jedna od mnogobrojnih ena koje su,
u borbi za slobodu, stavljale svoj ivot na kocku.

Borbe u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu bile su karakteristine po velikom broju ena
koje su u njima sudjelovale. esto je oko 8 do 10% odreda bilo ensko3 (npr. od 960 partizana
Prve majevike brigade 1943. godine 73 su bili ene)4. Prvobitno nije bilo predvieno
mobiliziranje ena u borbenim jedinicama njihovo je ukljuenje bilo zamiljeno kroz
ilegalni rad u okupiranim oblastima a do mobilizacije ipak dolazi zbog potrebe za osobljem
u sanitarnim slubama. Meutim, ene su se poele masivno prijavljivati i u borbu.5

Iako je partija promicala jednakost mukaraca i ena, ene su u borbu ukljuene tek u
kolovozu 1942:6 kada je SSSR 1942. odobrio mobilizaciju volonterki za bojne operacije, to je
uinila i KPH: prva enska partizanska jedinica osnovana je u selu Trnavec u Lici. Nekoliko
takvih jedinica nastalo je na podruju Like, ali one su ubrzo rasputene i ene su ukljuene u
muke bojne jedinice. Razlog tome je visoka smrtnost u enskim jedinicama.7

ene su tada aktivno sudjelovale u borbama koristei se pukama, bombama i revolverima, ali
isto tako su bile i njegovateljice, bolniarke i doktorice, uiteljice i domaice, kuharice, pralje,
velje.8 U Narodno-oslobodilakoj borbi sudjelovalo je preko 40 000 ena iz Hrvatske, a od
njih je 4 579 poginulo. Njih 18 proglaeno je narodnim herojima, a njih 772 nositeljice su
"Partizanske spomenice 1941." Osim to su bile obine vojnikinje, pojedine su dobile i inove
te tako napredovale u vojnoj hijerarhiji.9

2
Nikola Kraji, Stevo, Pravdi, Borislav uri, Osjeki narodnooslobodilaki partizanski odred, Opinski
odbor SUBNOR-a, Osijek, 1988., str. 204.
3
Aida Spahi ... [et al.], priredila Jasmina auevi]., Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i Hercegovine u 20.
vijeku, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Cure, Sarajevo, 2014., str. 76.
4
Velimir Vuki, Tito's Partisans 1941-45, Osprey Publishing, Oxford, 2003., str. 19.
5
A. Spahi, Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i Hercegovine u 20. vijeku, str. 75.
6
Iva Jelui, MAKING A PARTISAN: Founding Narratives on the Participation of Women in the Peoples
Liberation Struggle in Yugoslavia, str. 45
7
Isto, str. 46.
8
Nataa Mataui, Mario imunkovi, ene partizanke i drugarice: katalog izlobe. Savez antifaistikih
boraca i antifaista Hrvatske, Zagreb, 2014., str. 8.
9
Isto, str. 10.
Antifaistika fronta ena

ene se danas bore rame uz rame sa mukarcima za slobodu naroda Jugoslavije, protiv
zvjerskih okupatorskih osvajaa i protiv njihovih domaih slugu. One se bore za slobodu i
nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv faistikog sistema, sistema srednjovjekovnog
ropstva kakav postoji u Njemakoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni
dio borbe za njihovu ravnopravnost, koju su naim enama u granicama Jugoslavije
osporavali, ne dajui im ni pravo glasa, ni pravo odluivanja o pitanjima drutvenog ivota.

-iz govora Josipa Broza Tita na 1. konferenciji

Prapovijest AF-a vidljiva je u strategiji Komunistike partije Jugoslavije, koja je u periodu

izmeu dva svjetska rata bila, izmeu ostalog, usmjerena ka ukljuivanju ena u razliite
organizacije radnikog pokreta. Meutim, tek tijekom Drugog svjetskog rata poet e se raditi
na stvaranju samostalne organizacije ena.10 U Bosanskom Petrovcu 6. prosinca 1942.
odrana je Prva zemaljska konferencija ena. Na toj konferenciji sudjelovalo je 166
delegatkinja iz svih krajeva Jugoslavije, osim iz Makedonije i Slovenije, zbog udaljenosti i
vojnosigurnosnih razloga.11 Tada je utemeljena Antifaistika fronta ena (AF), izabran je
Centralni odbor AF-a od 20 lanica kojem je na elu bila Kata Pejnovi i istaknuti
neposredni zadaci organizacije.12

Ciljevi i zadatci

Cilj organizacije jasno se iitava iz okrunice br. 4. Centralnog komiteta KPH nastale na dan
osnivanja AF-a: U cilju aktiviziranja i povezivanja irokih slojeva ena i njihovog uvlaenja
u narodno-oslobodilaku borbu osniva se antifaistika fronta ena, koja treba da obuhvati
sve ene svih slojeva bez obzira na njihovu politiku, nacionalnu i vjersku pripadnost.
Antifaistika fronta ena ulazi u sastav Narodno-oslobodilake fronte.13 Odbori AF-a radili
su na sakupljanju hrane i odjee za borce te se brinuli o djeci i ranjenicima,14 a AF imao je i
politiku ulogu obrazovanja ena za provoenje antifaistike propagande i popularizacije

10
A. Spahi, Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i Hercegovine u 20. vijeku, str. 90.
11
D. Milinovi, Z. Petakov, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi, str. 10.
12
Isto, str. 10.
13
ene Hrvatske u Narodnooslobodilakoj borbi, knjiga prva, ur. Marija oljan, izdanje Glavnog odbora saveza
enskih drutava Hrvatske, Zagreb, 1955. str. 57.
14
N. Mataui, M. imunkovi, ene partizanke i drugarice: katalog izlobe, str. 70.
Sovjetskog saveza kao vodeeg borca protiv faizma te borba za jednakost svih ljudi.15 Brojne
ene ukljuivale su se i u ilegalni rad u okupiranim gradovima; taj rad je podrazumijevao i
sakupljanje podataka i obavjetenja o vojnim i politikim namjerama neprijatelja, sakupljanje
oruja i lijekova za vojsku, organiziranje akcija protiv gladi, terora i nezakonitih uhienja,
pomaganje obiteljima iji su lanovi otili u partizane/ke ili zatvore te slanje hrane i ostale
pomoi zatvorenicima.16

Djelovanje, problemi, obrazovanje

Antifaistika fronta ena Hrvatske osnovana je ve u prosincu 1941. na inicijativu KPH.

Partija je uvidjela koliko ene mogu pridonijeti borbi te su poeli poticati ene sa sela da se
prikljue. Godine 1943., samo dvije godine nakon osnivanja AFH-a, organizacija je imala
243 000 lanica. Sudjelovanje u AF-u ovisilo je o ratnim uvjetima i nije bilo podjednako
raireno po cijeloj Jugoslaviji. U okupiranim dijelovima zemlje nije bilo ogranaka, na primjer
u Srbiji, gdje je prvi ogranak utemeljen nakon osloboenja Beograda 1944.17 Nasuprot tome u
osloboenim dijelovima zemlje formirali su se dobro organizirani ogranci AF-a. Najprije
osnivani u Kordunu i Baniji irili su se zatim po Liki i Gorskom kotaru.18

Kao primjer glavnih problema funkcioniranja AF-a u moemo uzeti izvjetaj Srbislave
Kovaevi Marije, sektretarice AF-a Vojvodina, napisan krajem jeseni 1943. godine. Ona
kao najvee prepreke navodi: nedovoljna pismenost ena, nedovoljan broj aktivistkinja za
kulturno-prosvetni i politiki rad sa enama, nedovoljan broj ena drugih nacionalnosti osim
srpske, nedostatak propagandnog materijala naroito posebnog lista za ene,
organizovaniji pristup u prikupljanju hrane i drugog materijala za borce kroz kampanje i
takmienja i pogreno postavljen odnos prema Narodnooslobodilakim odborima jer je
ena u NOO smatrana samo kao delegat svoje organizacije koja je trebala da polae raun
o svojoj organizaciji. 19

Vodstvo AF-a vie se brinulo za politiko obrazovanje djevojaka nego vojni trening.
Kvalitetno obrazovanje smatrale su prvim korakom ka jednakosti. Uvedena su razna
predavanja koja su pokrivala podruja od pismenosti do ope kulture, higijene i povijesti.

15
D. Milinovi, Z. Petakov, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi, str. 47.
16
A. Spahi, Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i Hercegovine u 20. vijeku, str. 86.
17
I. Jelui, MAKING A PARTISAN: Founding Narratives on the Participation of Women in the Peoples
Liberation Struggle in Yugoslavia, str. 34.
18
Isto, str. 41.
19
D. Milinovi, Z. Petakov, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi, str. 21.
Zatim su slijedila predavanja o politici koja su obraivala vanost NOB-a, enskog doprinosa
ratu i ulozi AF-a.

Prilog 1 Detalj s Druge okrune konferencije Antifaistike fronte ena za okrug Dubrovnik,
prosinac 1944. S lijeva na desno: Luca Benussi, prvoborkinja iz Dubrovnika i Ana Mati-
oba

AF nakon rata
Ugledajui se na SSSR u poljima socijalne i politike organizacije drave, KPJ je slijedio
sovjetski reim i po pitanju uloge ena u dravi. ena je u javnoj sferi dobila jednakost, a u
privatnoj su se drali socijalistikog modela majke.20 U osloboenoj zemlji od 1618. lipnja
1945. u Beogradu odran je I. kongres AF-a Jugoslavije koji je sve ene Jugoslavije pozvao
da udruenim snagama krenu u obnovu i izgradnju zemlje i da se aktivno ukljue u sve oblike
politikog, privrednog i drutvenog ivota nove drave. ene su 1945. prvi put mogle birati i
biti birane u organe vlasti. Zato su predstavljale vanu ciljnu grupu, a AF je u predizbornoj
kampanji imao izuzetnu ulogu. To pokazuje i lista kandidata Narodnog fronta Jugoslavije za

20
I. Jelui, MAKING A PARTISAN: Founding Narratives on the Participation of Women in the Peoples
Liberation Struggle in Yugoslavia, str.52.
narodne poslanike za Saveznu, Ustavotvornu skuptinu i Skuptinu naroda, na kojoj su po
prvi put bile ene.21

Na prvome kongresu AFH odranom u srpnju 1945. u Zagrebu Tito je u svome govoru
potaknuo ene da same odlue o svojoj budunosti i radu. Na tome istome skupu sudjelovale
su i govore drale predsjednica AFJ-a Spasenija-Cana Babovi, predsjednica AFH-a Maca
Greti i potpredsjednica AFH-a Kata Pejnovi. Njihovi govori, uz hvaljenje truda koji su
ene uloile i rezultata koje su postigle, naglaavali su ipak potrebu da se sada uz novu vlast,
to prije izgradi i organizira drava. Kata Pejnovi detaljnije je objasnila zadatke AF-a koje
je podijelila na 5 podruja: uvrivanje vrijednosti bratstva i jedinstva i narodne vladavine,
izgradnju i organizaciju drave, brigu za mlade, stare i invalide i naposljetku na organizaciju
obrazovanja.22 Popis dunosti i poslova koje su lanice AF-a znaajno se poveao. Od
posjeivanja i brige za invalide do rada u sirotitima, kolama, masovnim radnim akcijama,
pripremanja ena za prve izbore i tako dalje.

Nakon izdavanja prvog jugoslavenskog Petogodinjeg plana u travnju 1947. koji je osmiljen
da transformira zemlju u industrijsku silu, AF je morao razviti plan integracije ena u radnu
snagu u veoj dimenziji. Direktiva i zaduenja promijenili su se u skladu s ekonomskim
zahtjevima procesa industrijalizacije.23

AF je nakon rata posebno se radio na kolovanju enske djece, te suprostavljanju

diskriminaciji i segregaciji ena. Takvo preuzimanje inicijative te rjeavanje problema koji
nisu u okviru direktive KPJ-a negativno je djelovalo na ugled AF-a. Vida Tomi je na
posljednjem, IV., kongresu AF-a Jugoslavije u rujnu 1953. u uvodnom referatu Mesto i
uloga enskih organizacija u dananjoj etapi razvitka socijalistikih drutvenih odnosa
napravila pregled rada organizacije navodei uspjehe u radu kao i probleme sa kojima su se
ene susretale, i rjeavale sa veim ili manjim uspjehom. Teite rada organizacije je bilo
okrenuto enama na selu. Zakljueno je da bi posebna organizacija ena odvojila ene iz
zajednikog politikog ivota i dovelo do pogrenog shvatanja da se za ostvarivanja prava
ene moraju same boriti protiv ostalog drutva.. (Tomi, ena danas br. 112, 1953:10).
Zato je Izvrni odbor AF-a Jugoslavije predloio Kongresu da donese odluku o ukidanju
AF-a. Smatra se da im se zamjerilo da se previe bave politikim radom za koji nisu
21
D. Milinovi, Z. Petakov, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi, str. 23.
22
I. Jelui, MAKING A PARTISAN: Founding Narratives on the Participation of Women in the Peoples
Liberation Struggle in Yugoslavia, str.55.
23
Lydia Sklevicky, Konji, ene, ratovi ,DRUGA, Zagreb, 1996. str. 124-127.
dovoljno politiki zrele, pa je Narodna fronta, odnosno Socijalistiki savez, potaknuo
ukidanje te je AF 1953. godine samoukinut. Meutim, kao pravi razlog ukidanja AF-a
mnogi navode da je postao isuvie politiki jak sa velikim utjecajem na ensku populaciju pa
je bio na putu da pone praviti probleme.

Umjesto AF-a osnovan je Savez enskih drutava, sa zadacima reduciranim na prosvjetu

seoske ene. Bio je to poetak kraja samoorganiziranog enskog rada na samostalnom
rjeavanju vlastitih problema. Kako vie nisu imale jedino mjesto gdje su zatiene od
utjecaja mukaraca, bio je to i put postupnog vraanja ena domainstvu i naputanja politike
aktivnosti.

Zakljuak

Da ak i ratna katastrofa moe iznijedriti neto pozitivno dokazuje nam upravo osnivanje
AF-a, koji predstavlja ujedinjenje ena u borbi protiv faizma, nacizma i ustakog reima,
obrani svojih ivota i domovine te ostvarenju zajednikih interesa: ravnopravnosti s
mukarcima, pravo glasa, emancipaciju na poljima drutvenog i politikog ivota. Socijalna
revolucija koja se razvila uslijed borbe za domovinu obeavala je organizaciju politike scene
sline onoj u SSSR-u, a osigurala bi enama mogunost naputanja tradicionalnih uloga i
aktivno sudjelovanje u organizaciji nove drave.

Antifaistika fronta organizirana je iz razloga praktine (opskrba partizanske vojske

potreptinama) i ideoloke prirode (obrazovanje ena koje bi zatim sudjelovale u
komunistikoj zemlji, tada u nastajanju), a rezultat je bila ve spomenuta politika i
ekonomska emancipacija ena. Iako su enama dodijeljivani tradicionalno 'enski' poslovi
kuhanje, ivanje, njegovanje ene su se dobrovoljno prijavljivale za tradicionalno 'muke'
poslove,24 borbene, najtee zadatke te su time ruile predrasude o ulozi ene u ratu, drutvu,
dravi, obitelji.

Literatura
Jelui, Iva, MAKING A PARTISAN: Founding Narratives on the Participation of Women in
the Peoples Liberation Struggle in Yugoslavia, Submitted to Central European
University- Department of Gender Studies, Budapest, 2015.

24
A. Spahi, Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i Hercegovine u 20. vijeku, str. 76.
Kraji, Nikola, Pravdi, Stevo, uri, Borislav. Osjeki narodnooslobodilaki partizanski
odred. Osijek, Opinski odbor SUBNOR-a, 1988.

Mataui, Nataa, imunkovi, Mario. ene partizanke i drugarice: katalog izlobe. Savez
antifaistikih boraca i antifaista Hrvatske, Zagreb, 2014.

Milinovi, Dako, Petakov, Zoran, PARTIZANKE, ene u Narodnooslobodilakoj borbi,

Cenzura, Novi Sad, 2010.

Sklevicky, Lydia, KONJI, ENE, RATOVI, DRUGA, Zagreb, 1996.

Spahi, Aida ... [et al.], priredila Jasmina auevi]. Zabiljeene: ene i javni ivot Bosne i
Hercegovine u 20. vijeku, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Cure, Sarajevo, 2014.
Stoji, Desanka, Prva enska partizanska eta, tamparski zavod Ognjen Pria Zagreb,
Karlovac, 1987

Vuki, Velimir, Tito's Partisans 1941-45, Osprey Publishing, Oxford, 2003.

ene Hrvatske u Narodnooslobodilakoj borbi, knjiga prva, ur. Marija oljan, izdanje
Glavnog odbora saveza enskih drutava Hrvatske, Zagreb, 1955.

Popis priloga

Prilog 1 Detalj s Druge okrune konferencije Antifaistike fronte ena za okrug Dubrovnik,
prosinac 1944. S lijeva na desno: Luca Benussi, prvoborkinja iz Dubrovnika i Ana
Mati-oba
Fototeka SABA RH