SLOVO, sv. 60, 687-724, Zagreb 2010. UDK 264-13(497.6 Fojnica)13:003.349.

1
091(497.6 Fojnica)13:003.349.1
003.349.1(497.6)

FOJNIKI GLAGOLJSKI FRAGMENT BREVIJARA

Marinka IMI, Zagreb

Fojniki glagoljski fragment je list brevijara, Temporala, sadri dio Knjige Izlaska (Izl 3,7-8)
i Slovo sv. Ivana Zlatoustoga. Pronaen je u Muzeju Franjevakoga samostana u Fojnici na
koricama Razmiljanja Matije Jerkovia. Podrobna jezina ralamba pokazala je da je FgFoj
pisan hrvatskoglagoljskim ustavnim pismom i crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije
sredinom 14. stoljea. Na fonoloko-grajskoj je razini FgFoj prilino pomlaen, odnosno
naruena je norma crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, primjerice kod pisanja
znaka za poluglas i posebice jata. Naime, FgFoj je prilino ekaviziran, npr.: deli, bolezn,
mlekom, leki, sused, zvezdam, telesi, odolevae, grehi. To bi moda moglo upuivati na
zakljuak, da taj fragment nije prepisan u Bosni, nego je tamo donesen iz hrvatskih ekavskih
podruja. Na starinu na fonolokoj razini ukazuje ouvanost slogotvornog r i l bez promjene
te starih suglasnikih skupina d i r. Za razliku od fonoloke razine, na morfolokoj su
potvreni pravilni crkvenoslavenski oblici kod imenica, glagola i pridjeva. Leksik FgFoj je
takoer arhaian, tj. veina leksema pripada starocrkvenoslavenskomu sloju koji je potvren
u kanonskim starocrkvenoslavenskim rukopisima, a svojstven je i hrvatskoglagoljskim
liturgijskim rukopisima: bran, vzboritel, vzmaenie, vrag, vsadnik, vsemogi, glubina,
zagruziti, krivda, plk, premoenie, prosba, rmnoe. Na sintaktikoj je razini u FgFoj
ouvana osobita sintaktika konstrukcija karakteristina za starocrkvenoslavenski jezik, tzv.
dativ apsolutni. Usporedba s deset hrvatskoglagoljskih brevijara pokazala je da se FgFoj
tekstoloki najbolje slae s BrVat19 stoga se manjkavi dio teksta rekonstruira prema tom
brevijaru.
Kljune rijei: Fojniki glagoljski fragment brevijara, Knjiga Izlaska, Slovo sv. Ivana
Zlatoustoga, Bosna

1. UVOD
Fojniki glagoljski fragment brevijara (FgFoj) zajedno s Livanjskim
glagoljskim fragmentom pronaao je Josip Hamm 1950. godine putujui
kroz Bosnu. Oba su ouvana zahvaljujui njihovoj sekundarnoj funkciji, tj.
kao omoti novijih knjiga. Fojniki je bio na koricama Razmiljanja Matije
Jerkovia, tiskanih u Mlecima 1582., a Livanjski na omotu Habdelieva
687
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Dikcionara iz 1670. godine.1 Oba su fragmenta prilino oteena, a pose-

bice Fojniki: Ako je kod L (Livanjskoga) bilo tekoa s tekstom, koji je
dosta oteen i na vie mjesta neitljiv, tako da se neka relevantna mjesta
nisu mogla podvri ispitivanju, jo je kudikamo tee sa F (Fojnikim), gdje
je ne samo jedna cijela strana gotovo sasvim neitljiva, ve je neprilika i
u tome, to tekst, koji je ostao (dio iz gl. 3. Izaaa i dio Slova sv. Ivana
Zlatousta), ne sadri dosta elemenata, koji bi omoguili datiranje pomou
koecijenata ....2 Hamm ga je, ipak, na temelju grajskih osobitosti uspio
datirati, ustanovivi da on ima neke zajednike crte s BrVat5 i BrVO, a vre-
menski je najblii BrVat5 ... iako je prepisan iz druge matice, i mogao sam
utvrditi da je F stariji od Vt5 (...) i da pripada poecima druge polovine XIV
vijeka. (Na to upuuje i graja s nekim starijim prijelaznim oblicima, tako
kod z, g, h, u, zatim graja poluglasa i, osobito, starije ligaturno ml, koje je
nalik na taj znak u Vb1 i u cijelom nizu starijih spomenika od Grkovieva
apostola i Bekih listia sve do u etrnaesti vijek).3 Fojniki se fragment
neko vrijeme nalazio u Arhivu Franjevakoga samostana sv. Petra i Pavla na
Gorici u Livnu.4 Naalost, taj se fragment zagubio, odnosno, usprkos svim
nastojanjima original nije pronaen ni u Livnu ni u Fojnici.5 Stoga e on
ovdje biti opisan prema presliku koji se uva u Staroslavenskom institutu.
Sadrajno FgFoj dio je brevijara, Temporala (Proprium de Tempore),
i to dio 3. glave Knjige Izlaska (Izl 3,7-8) nakon ega slijedi Slovo sv.
Ivana Zlatoustoga, a ita se na 4. nedjelju posta. Neke su homilije Ivana
Zlatoustoga prevedene ve u najstarijem slavenskom razdoblju, odnosno
ubrajaju se u najstarije slavenske propovjednike tekstove, kao primjeri-
ce homilija I jee ne suditi na lica ... kako se to jasno vidi po tragovima
strukturalnih, leksikih, kao i gramatikih staroslavenizama u njezinim naj-
starijim sauvanim prijepisima ruskom Uspenskom zborniku XII-XIII. v.
(...) i srpskom Mihanovievom homilijaru (...) iz posljednje treine XIII.

1
HAMM 1952: 61; IMI 2008.
2
HAMM 1952: 61.
3
HAMM 1952: 62.
4
DAMJANOVI 2004: 81.
5
Zahvaljujem na pomoi bibliotekarki Ruici Barii iz Arhiva Franjevakoga samosta-
na sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, kolegi Milanu Mihaljeviu, kao i fra Tomislavu
Trogrliu i fra Franji Miletiu iz Fojnikoga samostana, a takoer don Anti ariu na po-
sredovanju.
688
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

v.6 Iako se ne moe posve odreeno rei koliki je udio staroslavensko-

ga naslijea u hrvatskoglagoljskome homilijaru, Biserka Grabar istie:
U svakom sluaju najstariji ostaci homilija, pa ak i mlai tekstovi ho-
milija u zbornicima potvruju da su nai glagoljai svoje prve i osnovne
potrebe namirivali staroslavenskim prijevodima homilija.7 Na najsta-
riji homiletski tekst jest Ljubljanski homilijar iz 13. st., a sadri odlomak
homilije Ivana Zlatoustoga na Glavosjek Ivana Krstitelja. S konca 13. st.
je jo jedan fragment FgHom (Fg. glag. 16) koji sadri dvije homilije:
Homilija Pseudogrgura Neocezarejskoga na Blagovijest i Homilija sv. Ivana
Zlatoustoga na Blagovijest.8 Hrvatskoglagoljski brevijari sadre velik izbor
homilija istonih otaca, to su noviji prijevodi s latinskoga nastali vjerojatno
na naem podruju za potrebe zapadne liturgije.9 Christian Hannick smatra
da hrvatskoglagoljska propovjednika knjievnost uz preteiti latinski udio
sadri i elemente grkoga naslijea, odnosno propovijedi istonih otaca:
Origena, Ivana Zlatoustoga i Ivana Prezbitera.10 Petra Stankovska je utvrdi-
la da su homilije iz Temporala u 17 hrvatskoglagoljskih brevijara od 13-15.
st. ouvane u jedinstvenom prijevodu s latinskoga predloka.11 U naim su
brevijarima dvije vrste homiletskih tekstova: homilije i slova: Nadpisem
omili jsou v chhlah. brevich oznaovny texty kzn crkevnch otc
na tmata novozkonnch ver, zatmco slovo (= sermo) je kzn cr-
kevnho otce i svtce na vroun tma.12 Homiletski su tekstovi u naim
brevijarima navedeni tako da je najprije naznaeno radi li se o slovu (=
slovo) ili homiliji (= hom), potom se skraeno navodi ime autora (Aug.
Augustin, Ambr. Ambrozije, Bed. Beda asni, Jer. Jeronim, Iv. Zlat.
Ivan Zlatousti, itd.).13 Nebiblijski su tekstovi u naim liturgijskim rukopi-
sima manje proueni nego biblijski, premda su jako vani jer oni otkrivaju,
s jedne strane, puteve kojima su razliiti srednjovjekovni tekstovi dolazili
k nama, a s druge strane svjedoe o meusobnim vezama naih rukopisa.
Iako Josip Tandari, naalost, nije uspio cjelovitije obraditi hrvatskogla-

6
NEDELJKOVI 1977: 30.
7
GRABAR 1986: 90.
8
TEFANI 1969: 44-45.
9
GRABAR 1986: 91.
10
HANNICK 2004: 191-198.
11
STANKOVSKA 2004: 229-236.
12
STANKOVSKA 2001: 269-270.
13
TANDARI 1993: 172.
689
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

goljski homilijar, upozorio je ... na slaganje s Rimskim brevijarom tiska-

nim u Veneciji 1521. Premda slaganje u izboru homilija s ovim latinskim
brevijarom nije potpuno, razmimoilaenja su vrlo malena, gotovo neznatna
u usporedbi s drugim poznatim mi latinskim brevijarima, pa neki daleki
rukopisni predloak ovoga tiskanog latinskog brevijara moemo smatrati
uzorom prema kojem je prireen glagoljski brevijar po zakonu Rimskoga
dvora, odnosno izvornikom prema kome je nastao hrvatskoglagoljski pri-
jevod homilija.14 Tandari je, nadalje, utvrdio da se homilijari u sjevernoj
i junoj skupini naih brevijara po svojoj strukturi meusobno ne razlikuju.
Naziru se ipak bar dvije redakcije homiletskih tekstova, ukoliko to nisu ak
dva razliita prijevoda. Osim toga, teko je izdvojiti grau koja je prevede-
na ve prije 13. st., i samo prepisana u reformirane brevijare, od onoga to
je prevedeno nakon franjevake reforme.15 Prema najnovijim istraivanji-
ma Petre Stankovske samo se u nekim homilijama mogu razlikovati dvije
tekstovne linije, dok je tekst drugih homilija u ostalim brevijarima isti. Na
temelju toga moe se pretpostaviti da je postojao jedan arhetip koji se dobro
ouvao u sjevernoj skupini brevijara, dok je ispravcima toga prijevoda na-
stala druga tekstoloka linija, tj. juna skupina brevijara.16

2. PISMENOST U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI I HUMU

Kako je Fojniki fragment pronaen u Bosni, potrebno je rei nekoliko
uvodnih rijei o glagoljici u Bosni i Humu o emu se malo i vrlo rijetko
govori. Iako se nije ouvalo mnogo tekstova, ipak Stjepan Damjanovi s
pravom istie, ima ih dovoljno ... da bez rizika i pretjerivanja glagoljinu
sastavnicu bosansko-humske (hercegovake) srednjovjekovne pismenosti
nazovemo zamjetnom.17 Smatra se da se glagoljicom pisalo na samom po-
etku bosansko-humske pismenosti. Najpouzdaniji su dokaz o tome ouvani
kameni natpisi, rukopisi i fragmenti, glagoljski zapisi u irilskim tekstovima
i veze glagoljice i irilice u tekstovima, rukopisima i natpisima.18
14
TANDARI 1993: 171.
15
TANDARI 1993: 34.
16
STANKOVSKA 2008.
17
DAMJANOVI 2004: 73.
18
O glagoljskoj pismenosti u Bosni i Humu vidi: HAMM 1952; TEFANI 1957 i 1959;
FUI 1982; TANDARI 1993; ORE 1996; VRDOLJAK 2003; DAMJANOVI 2004;
IMI 2008.
690
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

U Muzeju Franjevakoga samostana u Fojnici uva se najdulji glagoljski

natpis, odnosno grat, pronaen na podruju dananje Bosne i Hercegovine.
Taj je natpis iz 1442. godine pronaen u Golubiu u bihakoj okolici u jed-
nom grobu u neposrednoj blizini crkve sv. Martina.19

3. OPIS FRAGMENTA
Dananje tehnike mogunosti, odnosno poveanje digitalne fotokopije
doputa veu itljivost fragmenta pa u ga ovdje pokuati podrobnije pale-
ografski i jezino opisati i usporediti s hrvatskoglagoljskim brevijarima 14.
i 15. stoljea. Fojniki je fragment list pergamene dimenzija 17,5 23 cm.
Najvea su oteenja na poetku svakoga stupca, kao i od 22. do 26. retka u
stupcu a te od 19. do 22. retka u stupcu b. Kako je izvornik, za sada zagu-
bljen, ne mogu se navesti tone dimenzije stupaca, ni slova.
Tekst Fojnikoga fragmenta pisan je hrvatskom uglatom glagoljicom,
tj. hrvatskoglagoljskim ustavom koji se razvija od 13. do druge polovice
14. stoljea, a tendencija mu je bila pravilnost i simetrinost oblika. U tom
se razvoju ostvaruje zaposjedanje donje redake crte, tj. dvocrtni sustav.
Ipak, on nije nikada ostvaren bez odstupanja, tj. prelaenja slova preko crte.
Vrhunac glagoljskoga dvocrtnoga sustava ostvaren je u Novakovu misalu iz
1368. godine.20 Hamm je zamijetio, da je ... pismo u tom fragmentu vrlo
ukusno i skladno, upravo lijepo, i kako ligaturama i grajom podsjea na
XIV vijek (na Novakov misal i na Vt5, isporeivao sam F sa Vt5, s kojim
ima neke crte zajednike, i sa VO, koji je Vt5 vremenski najblii, iako je
prepisan iz druge matice, i mogao sam utvrditi da je F stariji od Vt5 (...).21
Po paleografskim se obiljejima FgFoj razlikuje od Livanjskoga fragmenta
(FgLiv) koji ostavlja dojam nepravilnosti, nema simetrinosti ni ujednae-
nosti, posebice kad je rije o potivanju gornje i donje redake crte. Ako
usporedimo ta dva fragmenta, moemo zakljuiti da je FgFoj pisan slovima
pravilnijega i simetrinijega oblika, nema ni mnogo prelaenja donje i gor-
nje redake crte kao u FgLiv. Donju redaku crtu prelaze slova: P epan
a/4, epatskie a/5, plovuu a/7, Pomonik a/9, sp(a)s(e)nie a/10, prosbami

19
FUI 1982: 263-266; FUI 1991: 283-294.
20
TEFANI 1969: 13.
21
HAMM 1952: 61-62.
691
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

a/14-15, protivlenie b/13, trpei b/15, X epan a/4, epatskie a/5, z(e)ml
a/6, dobru a/6-7, e b/12, Z v z(e)ml a/6, G g(ospode)v a/8, g(ospod)
a/10. Gornju redaku crtu prelaze slova A epan a/4, na a/13, rukama
a/16, L izb(a)vl[] a/4, plovuu a/7, sl(a)vne a/8, prosl(a)vi a/8, pokrovit(e)l
a/9-10, toliko b/12-13, odolevae b/13, @ m(u) a/11, oruiom a/14, e
b/27-28, R krasnu a/6, prosl(a)vi se a/8, vre a/9, prosbami a/14-15, pro-
tivlenie b/13, trpei b/15.
Paleografski imbenici koji mogu biti relevantni za datiranje FgFoj:
tapi Q se posve spustio na donju redaku crtu, npr.: mlekom a/7, me-
dom a/7-8, oruiom a/14, sused a/31, trpet b/15, neprit(e)l b/24. Prema
Vjekoslavu tefaniu, sve do 14. st. tapi ima jo katkad krai oblik, ...
ali toj injenici ne treba pridavati previe pozornosti, jer u cijelom XIV sto-
ljeu ima rukopisa s dugim tapiem, kao to i u XV stoljeu ima kratkog
tapia.22
Y ima lomljeni bok, to je mlai oblik koji se pojavljuje od Ljubljanskoga
homilijara,23 npr.: g(ospode)v a/8, mn a/10, Stoe a/13, na gor a/13,
vzda[e] a/24-25, Ustae b/8-9, mois b/9, vzdahu b/11, prospvae
b/31, krpe b/32, itd. Isto vrijedi za slovo ^, npr.: oito a/27, rez b/3,
rmnoe b/4, Krepei b/6-7, krpe b/32, (lov)skim b/33.
C se vrlo rijetko pojavljuje, jedino u primjeru ovce b/2, b/19-20, ono je
takoer mlae, tj. iljasto c.
K je mlaega oblika, odnosno ono je nalik latininomu h koje je karak-
teristino za 13. i 14. stoljee, npr.: ot ruki a/4, epatskie a/5, krasnu a/6,
mlekom a/7, Pomonik a/9, pokrovit(e)l a/9-10, rukama a/16, Krepei
b/6-7, skazuet se b/12, toliko b/12-13, plk b/24, krpe b/32, n(e)b(e)-
skim b/33, Kto b/34.
G i H poprene crte tih slova ne idu iz sredine debla, a oka slova katkad
probijaju redaku crtu, npr. G probija donju redaku crtu u pr.: g(ospode)v
a/8, g(ospod) a/10, progonahu b/16, zagru[zil] b/17, grehi b/27, H probi-
ja donju redaku crtu u pr. msth a/21, progonahu b/16, prognvahu se
b/28.
O oice su spojene, to je mlai oblik, npr.: Taino a/27, borae se a/27,
moisei a/29-30, premoenie b/30, prospvae b/31, Kto bo b/34.

22
TEFANI 1969: 15.
23
TEFANI 1969: 13.
692
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Staro granato } se u naim rukopisima pojavljuje do poetka 15. stoljea,

i to najee u ligaturi ml. Takav primjer koji podsjea na BrVb1 i niz najsta-
rijih spomenika poevi od Grkovieva apostola i Bekih listia nalazimo
i u FgFoj: M(o)litva b/25-26.24 Spljotena inaica toga slova, tzv. tvrava,
pojavljuje se u naim rukopisima kroz cijelo razdoblje razmjerno esto, a
u FgFoj su takvi primjeri najee u ligaturi ml: mlekom a/7, m(o)le se
a/17, m(o)l(a)e [se] a/28, m(o)l(i)tva a/33, m(o)l(it)vo b/11, m(o)l(it)vami
b/11, m(o)l(it)va b/14, m(o)l(i)tvi b/15, i samo u jednom primjeru m:
m(u) a/11. Prema istraivanju Milana Mihaljevia, u distribuciji tvrave
u hrvatskoglagoljskim rukopisima mogu se zapaziti neke zanimljive terito-
rijalne i vremenske specinosti, tako primjerice ni u jednom Krkom ko-
deksu iz 14. stoljea nema primjera za ligaturno m.25 To znai da moramo
iskljuiti mogunost da bi FgFoj mogao pripadati krkim rukopisima. On
pripada razdoblju u kojem je prihvaeno novo latinsko majuskulno M, jer
je stari tip granatoga glagoljskoga } koji se pojavljuje u rukopisima prve
polovine 12. stoljea ouvan samo u ligaturama.26
U FgFoj ouvan je samo jedan inicijal, slovo S Stoe a/13, to je inicijal
s pleterom i biljnim motivom.
U ligaturama ili spojenicama FgFoj je ouvao starije stanje svojstveno
fragmentima 13. stoljea. Ligature su uvijek adekvatne, tj. one u kojima
su spojeni zajedniki dijelovi slova: oka ili kvadratii, ima horizontalnih
i vertikalnih i posve prevladavaju dvoslovane, npr.: m: m(u) a/11, ml:
mlekom a/7, m(o)le se a/17, m(o)l(a)e [se] a/28, m(o)l(i)tva a/33, m(o)l(it)-
vo b/11, m(o)l(it)vami b/11, m(o)l(it)va b/14, m(o)l(i)tvi b/15, pl: plovuu
a/7, plk b/24, pr: prosbami a/14-15, premoenie a/26, b/5-6, prmogal bi
a/27-28, pravdnago b/7-8, protivlenie b/13, premagati b/9, progonahu b/16,
ispravlae b/27, vr: vre a/9, svreni[em] a/17-18, vragi a/19, evreiiski
b/23-24, vd: krivda b/24, vl: ispravlae se b/27, tr: smotriv a/3, trpei,
trpet b/15, tl: vzborit(e)l a/11, neprit(e)l b/31-32, go: gor a/13, a/32,
ego a/33, pravdnago b/7-8, dlgo b/14, egoe b/27, gd: Egda bo b/29, gl:
glubi[n] b/17-18, zd: vzda[e] a/24-25, zv: zvezdam a/31, zd: zvezdam
a/31, vzdahu b/11, zl: razlina b/10-11, : e a/30, b/12, hu: progonahu

24
HAMM 1952: 62.
25
MIHALJEVI 2006.b: 84.
26
HAMM 1952: 39.
693
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

b/16. Samo je jedan primjer za neadekvatnu ligaturu: mo, gdje je m latini-

no u rijei premoenie a/26. Iznimno su rijetke vieslovane ligature, i to
troslovana: vdv: vdvigla a/32, i jedna peteroslovana tvrd: utvrdaet se
b/16.
U razvojnom procesu hrvatskoglagoljskoga pisma kroz 13. i 14. stoljee
mogu se pratiti grajska i morfoloka obiljeja, ali su vane i formalne okol-
nosti, primjerice arhainost interpunkcije, proporcionalnosti izmeu irine
i visine slova, pri emu je razvojni smjer u suavanju i pribliavanju slova.
U hrvatskoglagoljskim su srednjovjekovnim tekstovima, prema istraivanju
Matea agara, potvrena etiri naina kraenja rijei, to je tradicija preu-
zeta iz grkoga pisma i grakoga ureenja teksta: odbijanje (suspenzija),
stezanje (kontrakcija), natpisivanje (superpozicija) i slijevanje (ligatura).27
Suspenzija je nain kraenja u kojem se piu samo poetna slova, a po-
javljuje se najee u uputnim dijelovima teksta. Za takav nain kraenja u
FgFoj ne nalazimo potvrde. Drugi je nain kraenja kontrakcija, isputanje
slova u sredini rijei koje se esto ponavljaju ili u onima iji se smisao lako
moe odgonetnuti. U najstarijim fragmentima 12. i 13. stoljea skrauju se
samo nomina sacra, tj. sveta imena, ali je sve ee kraenje uestalih rije-
i. U FgFoj to je najei nain kraenja, npr.: ot z(e)mle a/5, a/20, v z(e)-
ml a/6, g(ospode)v a/8, g(ospod) a/10, a/11, sp(a)s(e)nie a/10, m(u)
a/11, n(e)bo a/16, m(o)le a/17, b(og)a a/18, m(o)l(a)e a/28, m(o)leu b/5,
iz(drai)l b/9, g(ospod)i b/17, b/19, l()di b/20, M(o)litva b/25-26, b/29, itd.
Trei nain, nadslovljavanje (nadredno pisanje), odnosi se na vrstu kraenja
u kojem se, obino u duljim rijeima, iznad nje izdizao po jedan suglasnik i
stavljao pod zaobljenu titlu. U FgFoj to je suglasnik t u prijedlogu (preksu)
ot: ot a/4, a/5, b/33, ots[toe] a/19-20 i jednom s u primjeru b(i)si a/10. U
rijei semrt b/28, e se nalazi iznad rijei, to je vjerojatno korektura, odno-
sno kasnije nadopisano. U glagoljskim su tekstovima najea nadredna slo-
va i t, a najei su primjeri takvoga kraenja: bit bitatori, br bera,
kpt kapitul, mat matutin, orc oraci, oml omili, r rpon,
ps psn, ti tenie.28
U najstarijim slavenskim rukopisima, irilinim i glagoljinim, inter-
punkcijski znakovi, isto kao u latininoj i grkoj graji, izvorno slijede iz-
govorni ritam ili pripomau izdvajanju rijei na informacijski vanim mje-
27
AGAR 2007: 428.
28
AGAR 2007: 500.
694
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

stima. U nekim mlaim hrvatskoglagoljskim rukopisima ima primjera da

se tokice piu izmeu svake rijei.29 U FgFoj od interpunkcijskih znakova
ostala je vidljiva samo tokica koja se nalazi na kraju svake sintagme, ali
radi oteenosti fragmenta nije uvijek vidljiva.

4. JEZIK
4. 1. Fonologija
4. 1. 1. Samoglasnici
4. 1. 1. 1. Poluglas
U hrvatskoj su se redakciji crkvenoslavenskoga jezika jerovi izjednaili.
Najstariji tekstovi na njihovu mjestu biljee jor (). Jedino je u Mihanovievu
fragmentu apostola iz 12. stoljea ouvan znak za jer (). I u Splitskom
fragmentu glagoljskoga misala, nakon Bekih listia najstarijem ostatku
hrvatskoglagoljskoga misala, ouvan je samo jedan znak za poluglas, i to
tvrdi, jor. On se katkad izostavlja, ali se nikada ne zamjenjuje nekim dru-
gim znakom, niti jednom se ne vokalizira, niti se pie na krivom mjestu.30
U hrvatskoglagoljskim rukopisima 14. i 15. stoljea za biljeenje poluglasa
rabe se apostrof (') i tapi (Q). Prema istraivanjima Milana Mihaljevia, u
uporabi tih dvaju znakova nema stroge razlike. I jedan i drugi se pojavljuju
u istom rukopisu, na istoj stranici i u istoj rijei. Oni su esto u slobodnoj
varijaciji, ali je njihov znakovni status razliit. Dok se tapi javlja u redu,
apostrof je samo nadredna oznaka. Stoga se apostrof esto upotrebljava i
onda kada je sigurno da na tom mjestu poluglas vie nema (a ponekad nije
ni imao) glasovne vrijednosti.31

Pisanje znaka za poluglas na kraju rijei

U hrvatskoglagoljskim su se rukopisima na kraju rijei takoer ouvala
oba znaka za poluglas, s tim da je i u liturgijskim i u neliturgijskim ruko-
pisima, ei tapi. Iznimke su jedino BrVO i BrVb1, u kojima je ei
apostrof.32 I u tekstu Muke po Mateju u veini hrvatskoglagoljskih misala
na kraju rijei prevladava tapi, osim u 4. vatikanskom misalu (MVat4) i 1.
29
AGAR 2007: 372.
30
TEFANI 1957: 90.
31
MIHALJEVI 1981: 67.
32
MIHALJEVI 1991.
695
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

oxfordskom misalu (MOxf1) u kojima je ei apostrof.33

Znak za poluglas se u FgFoj pojavljuje u obliku tapia (q) ili apostrofa
('), znatno je ei tapi, posebice na kraju rijei: smotriv a/3, bolezn a/3,
ih a/3, snidoh a/3-4, epan a/4, mlekom a/7, medom a/7-8, kon a/8,
Pomonik a/9, pokrovit(e)l a/9-10, g(ospod) a/10, m(u) a/11, vzborit(e)-
l a/11, oruiom a/14, ots[toe] a/19-20, msth a/21, [ne]pritelem
a/24, b[ra]n a/25-26, edin a/28, sused a/31, zvezdam a/31, put a/34,
[voda]h b/1, neprit(e)l b/7, ldem b/10, trpet b/15, [l]dem b/19,
tvoim b/19, [Izve]l b/19, [nepri]telem b/21-22, plk b/24, neprit(e)l
b/24-25, b/26, bran b/25, semrt b/28, plk b/32, n(e)b(e)skim b/33, n
b/33. Na kraju rijei katkad nalazimo apostrof, i to najee u rijeima iza
kojih slijedi enklitika, npr. skazuet se b/12, utvrdaet se b/16, ili u prijed-
lozima: v a/9, bez a/20, rez b/3, ali i drugdje: [Poi]m a/8, nm b/11-12,
neprit(e)l b/31-32, (lov)skim b/33, boreniem b/33.

Pisanje znaka za poluglas u sredini rijei

U FgFoj nema primjera za biljeenje tapia u sredini rijei, odnosno
redovito je apostrof, npr. kad je poluglas bio u slabom poloaju: vsadniki
a/9, mn a/10, ovce b/2, b/19-20, skrbi b/6, stvaraet se b/7, pravdnago
b/7-8. U istom poloaju esto isputa bilo kakav znak za poluglas: vre a/9,
vsadniki a/9, vzborit(e)l a/11, vsemogi a/11, prileno a/17, ots[toe] a/19-
20, vzda[e] a/24-25, mnozi a/28-29, spasli se bi a/29, blini a/30, Krepei
b/6-7, vzma[e]ni b/26, Kto b/34. Rijetki su primjeri vokalizacije jerova,
npr. kad se nalazio u jakom poloaju: epatskie a/5, primjer u kojem je vo-
kaliziran slabi jer: vavesti a/6, pomankovae b/14, vzma[e]ni b/26, mane
b/30-31. Katkad se apostrof biljei na mjestu na kojem se poluglas nije nala-
zio, odnosno izmeu dvaju konsonanata, npr.: egda b/10, razlina b/10-11,
evreiiski b/23-24.
U primjeru semrt b/28 na mjestu poluglasa nalazi se samoglasnik e,
to je uobiajen oblik u naim tekstovima, kako hrvatskoglagoljskim, npr.
u najstarijoj hrvatskoj pjesmarici, u Blagdanaru popa Andrije iz Novog
Vinodolskoga (1506.), ali i drugima, npr. kod Marka Marulia.34

33
IMI 2000: 7.
34
MALI 1972: 77-78.
696
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

4. 1. 1. 2. Pisanje jata ()
Graja Y za jat () dosta se dobro ouvala u hrvatskoglagoljskim tek-
stovima sve do 15. stoljea, ali se ve vrlo rano pojavljuju i reeksi jata
ekavski i ikavski, primjerice u Fragmentu Djela Pavla i Tekle iz 13. st.,
u Pazinskim fragmentima s poetka 14. stoljea, u Splitskom fragmentu mi-
sala, itd. U FgSpal jat je skoro posve ikaviziran, npr.: divu, div, priistu,
svitilnik, viste, ispovidnika, itd. Iz toga Vjekoslav tefani zakljuuje da
pisar ... nije vie znao ni mogao razlikovati glasove i i, toliko je ve
bio slian izgovor u njegovim ustima.35 U FgFoj je dolo do znaajnih
promjena u vezi s jatom, odnosno on se esto ekavizira, kako u osnovama:
deli a/2, bolezn a/3, mlekom a/7, leki a/11, sused a/31, zvezdam a/31,
rez b/3, Krepei b/6-7, telesi b/8, odolevae b/13, progne[va]e b/25, grehi
b/27, tako i u preksima: premoenie a/26, b/5-6, b/15-16, b/29, premagati
b/9, premagae b/23. Pravilno pisanje jata potvreno je u svega nekoliko
pr.: [v] msth a/21, prmogal a/27-28, b[e] a/32-33, [Pr]stavi b/3,
prognvahu se b/28, prospvae b/31, krpe b/32. Zanimljivo je da i mo-
isei i moiseeva redovito biljei u tom obliku, tj. ne pie kao veina naih
rukopisa koji imaju moisi, moiseva. U tom kratkom tekstu najvie eka-
vizama meu usporeenim brevijarima nalazimo u BrN1: v mesteh 101c,
premoenie 101c, 101d, premogal bi 101c, sused 101c, zvezdam 101c,
telesi 101c, premagati 101c, Prestavi e 101d, rez 101d, prospevae 101d.
U FgFoj nema ikavskih reeksa jata, to bismo mogli oekivati s obzirom
da je fragment pronaen u Bosni.
U vezi s ekavizmima u FgFoj treba napomenuti, da se u hrvatskoglagolj-
skim liturgijskim rukopisima u nekim osnovama uvrijeio ekavski izgovor:
premo, vera, otvetati, nine. Takoer u hrvatskoglagoljskim misalima 14. i
15. stoljea (Muka po Mateju) u veini misala znatniji je utjecaj ekavizama
nego ikavizama. Meutim, u FgFoj ti se ekavizmi nalaze u veini osnova,
a ne samo u onima koje su uobiajne i u drugim rukopisima: deli, bolezn,
sused, zvezdam, rez, Krepei, telesi, odolevae, progne[va]e, grehi, a
najee i u preksu pre, dok ikavski reeks jata nije potvren. Znai li
to da je FgFoj, odnosno brevijar kojega je on dio, prepisan u Bosni s ne-
koga predloka koji je bio ekaviziran, ili iz toga moemo pretpostaviti da
taj brevijar nije pisan u Bosni, nego je tamo donesen iz hrvatskih ekavskih
35
TEFANI 1957: 87-88.
697
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

krajeva? Zanimljivo je, da FgLiv, za razliku od FgFoj, bolje uva , i uz to

ima znatno vie ikavizama, a od ekavizama nalazimo samo one koji se esto
u naim tekstovima: nine, pred, itd.36 Vano je napomenuti da u Darovnici
kralja Stjepana Dabie iz 1395. koja je pisana hrvatskom irilicom u
Kraljevoj Sutjesci, a kojom kralj svojoj keri Stani daruje selo Veljake kod
Ljubukoga, takoer nalazimo ekavizme: loveku, vernem, po vere, detete-
ve, detci, poslednemu, veku, vekoma, svedoci, Stepac, Nemii, posledni,
Sutesci, meseca, leti, leto. Meutim, prema miljenju Mate imundia izgo-
vor toga glasa u to doba nije bio e, nego je/ije to potvruje primjer zapadni-
em. Bez sumnje je njegov izgovor glasio z a p a d n i e m. Piui ovaj oblik,
pisar se poveo za izgovorom. S obzirom na ovo, navedene se riei izgovara-
le: ovjeku, vjernem, po vjere, djeteteve ...37 Ekavizme nalazimo i u tekstu
Oporuke gosta Radina Butkovia koja je pisana 5. sijenja 1466. godine:
celo, verovanu, razdeli, vere, kolena, grehov, veku vekoma, deli, slepa, svete
deve Marie, re, oveka, vreme, nevesti, detetu, let, itd.38

4. 1. 1. 3. Slogotvorno r i l
Slogotvorno r i l u FgFoj ouvali su se bez promjene, tj. piu se s po-
pratnim znakom za poluglas, ili bez njega: rmnoe b/4, skrbi b/6, trpei
b/15, trpet b/15, semrt b/28, dlgo b/14, plk b/24, b/32. I u drugim se
hrvatskoglagoljskim liturgijskim i neliturgijskim tekstovima slogotvorno r i
l dobro uvaju, tj. biljee se bez popratnih samoglasnika.39

4. 1. 2. Suglasnici
4. 1. 2. 1. Suglasnika skupina d
Suglasnika skupina d ( *dj), obiljeje starocrkvenoslavenskoga jezi-
ka, ouvala se u naim liturgijskim spomenicima sve do 16. stoljea, ali
razliito od teksta do teksta, dok neliturgijski tekstovi uvaju tu skupinu
sporadino. Na mjestu praslavenske skupine *dj, poevi od FgSpal, nalazi
se i znak \ koji se u veini fragmenata 12. i 13. stoljea biljei samo u
stranim rijeima, na mjestu grkoga i latinskoga g, npr.: anel, arhanel,

36
IMI 2008: 152.
37
IMUNDI 1995: 90.
38
ANJEK 2003: 357-367.
39
MALI 1972: 123; DAMJANOVI 1984: 64; IMI 2000: 34-37.
698
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

evanelie, emun, itd. U FgFoj u primjerima epan a/4 i epatskie a/5 na

mjestu grkoga i latinskoga g nalazi se znak X, to je potvrda da se slovo \
u stranim rijeima italo kao j. U naim rukopisima slini su primjeri: izvo
MVb1 94d, MVb2 98b, MVat8 100cd, e MVb2 99b, MVat8 101b, itd.40 Na
mjestu skupine *dj u hrvatskoglagoljskim se liturgijskim rukopisima po-
javljuju tri naina biljeenja: pisanje d, pisanje \ i pisanje samo susjednih
samoglasnika.41 Tradicionalan je nain pisanja sa d u FgFoj potvren samo
u jednom primjeru utvrdaet se b/16, dok pisanje \ nije posvjedoeno. Kad
je rije o biljeenju suglasnika j u FgFoj je ouvana tradicionalna glagoljska
graja, tj. on se ne biljei na poetku rijei ispred samoglasnika e: e a/4,
a/6, b/3, b/4, emu a/12, Egda a/20, b/29, edin a/28, ego a/32, eliko b/13-14,
egoe b/24. U hrvatskoglagoljskim se tekstovima glas j biljei i slovom I, a
u FgFoj to je oprimjereno u rijei: evreiiski b/23-24. Izmeu dvaju samo-
glasnika od kojih je drugi e ili i glas j se ne biljei kao to je uobiajeno u
naim rukopisima:42 moi a/10, moisei a/13, a/29-30, tvoe b/2, b/20, sie b/13,
tvoim b/19.

4. 1. 2. 2. Suglasnika skupina r
Od starih suglasnikih skupina u FgFoj je ouvana skupina r u primje-
rima: rez b/3 i rmnoe b/4. Skupinu r uvaju dosljedno svi hrvatsko-
glagoljski rukopisi 15. stoljea, liturgijski i neliturgijski, npr. rvleno
MVat4 76b, MNov 77b, rv BrAc 5a, porpte BrAc 35d, rno BrAc 39a,
rvlenie BrAc 50a, rsla BrAc 55b, 57b, rviv CVin 29c, rvleni CKol
95v, itd. Tako dosljedno uvanje stare skupine r u tekstovima 15. stoljea
nesumnjivo signalizira da do promjene r > cr u akavskim govorima nije
dolazilo sve do kraja 15. stoljea jer bi, u protivnom, govorna situacija osta-
vila vjerojatno makar i sporadinih tragova u tekstovima.43

4. 1. 2. 3. Alternacija v/b
Hrvatskoglagoljski su tekstovi prepisivani sa starocrkvenoslavenskih
predloaka koji su prevedeni prema grkom, a kasnije su prilagoavani la-

40
MIHALJEVI 1986: 131.
41
MIHALJEVI 1991: 39.
42
MIHALJEVI 1986: 125.
43
DAMJANOVI 1984: 75.
699
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

tinskomu. Utjecaj grkoga prijevoda ogleda se na svim jezinim razinama,

pa tako i na fonolokoj, primjerice to se odnosi na vitacizam za koju je po-
javu u FgFoj potvren samo jedan primjer: evreiiski b/23-24. Takvi su pri-
mjeri esti u naim misalima i brevijarima: v vitanii MVat4 73c, MHrv 71d,
MNov 74d, vlaspimi MVat4 75b, MRo 64b, varavu MVat4 76a, avraam
BrVO 142a, avrama BrVb1 89b, avraamov MVat4 113c, BrVb1 172c, itd.44

4. 2. Morfologija
Na morfolokoj razini, za razliku od fonoloke, u FgFoj se uvaju pravil-
ni crkvenoslavenski oblici kod imenica, glagola i pridjeva. Primjerice kod
imenica m. i sr. r. telesi b/8 dat. jd., vsadniki a/9 ak. mn., [v] msth a/21
lok. mn., s vragi a/19 instr. mn. U imenica . r. pravilni su crkvenoslavenski
oblici: ot ruki epan a/4, gen. jd., ruko b/2, b/20 instr. jd., [sta]zi b/1
nom. mn., zvezdam a/31, dat. mn., prosbami a/14-15, m(o)l(it)vami b/11,
instr. mn., itd. U FgFoj se meu imenskim oblicima ouvao jedan primjer
za tzv. slobodnu dvojinu: s ... rukama a/16, instr. dv. Slobodna dvojina u sta-
rocrkvenoslavenskom je jeziku imala funkciju oznaavanja jedinstva pred-
meta od dva dijela ... ali je daljnim jezinim razvojem izgubila primarnu
ulogu poevi ukazivati na jedinstvo, a ne dvojstvo u jedinstvu, predmeta
ili dijelova tijela. Kada se u praslavenskom jeziku sekundarna funkcija slo-
bodne dvojine nametnula primarnoj, otvorio se slobodan put mnoinskim
oblicima koji e se, ovisno o periodima, mijeati s oblicima dvojine po-
stupno ih zamjenjujui sve do potpune dominacije mnoinskih oblika.45
U naim je rukopisima ta kategorija dobro ouvana, npr. u BrAc slobodna
dvojina je dobro oprimjerena, tj. potvrena u svim padeima u . i sr. r.: noz
moi 9b, Ruci tvoi g(ospod)i stvorista me i sazdasta me 64d, (nom. dv.), po
istot ruku moeju 4a, (gen. dv.), Svtilnik nogama moima 29c, (dat. dv.),
Prigvozdie ruc moi i noz moi 5a, (ak. dv.), itd.
Meu imenskim oblicima m. r. na starinu ukazuje dativni oblik oboso-
bljenih imenica u primjeru g(ospode)v a/8. Radi se o utjecaju u-osnova
na o-osnove, to je vidljivo ve u kanonskim starocrkvenoslavenskim tek-
stovima, a i u naim najstarijim fragmentima: k arhierovi, g(ospodev)i,
g(ospode)v, c(sa)rev, muev, itd.46 Isti su oblici, esti i u drugim ru-
44
Rjenik crksl. j. 2000: 14-15.
45
KUZMI 2004: 650.
46
MIHALJEVI 2004: 630.
700
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

kopisima, primjerice, u BrAc: Rabotaite g(ospode)v s strahom 1b, 1d,

Ispovm se g(ospode)v 2a, Poite g(ospode)v 2b, 6c, po g(ospode)v
3a, rh g(ospode)v 3b, vzraduim se g(ospode)v 6a, vspo g(ospode)v
6b. Prouavajui arhaine starocrkvenoslavenske oblike koji nisu posebno
karakteristini za spomenike hrvatske redakcije a nalaze se u Fraievu
psaltiru (PsFr), Biserka Grabar navodi dativne oblike d(a)v(i)d(o)vi 56, tit.,
h(rsto)vi 64, tit., 128,1, sp(a)sovi 95,6, b(ogo)vi 95,7; 103,1, psalmovi
103,1. U hrvatskoglagoljskim spomenicima takvi su oblici dativa prilino
rijetki i dolaze gotovo iskljuivo u tradiranim, s grkog prevedenim tek-
stovima, uz jedinu iznimku dativa gospodev (oblik gospodevi potvren je
samo jedanput u Lobkovicevu psaltiru i Mihanovievu fragmentu) koji je
postao sasvim uobiajen hrvatskoglagoljski oblik u ravnopravnoj upotrebi
s dat. gospodu i gospodi.47 Zanimljivo je napomenuti, da se slian oblik
pojavljuje u spomenutoj Darovnici kralja Dabie iz 1395.: da je vidimo vsa-
komu loveku, komu se podoba ... vsepotenomu deteteve moei kere Stane
dasmo ioi nae selo gospodsko u Hlmsci zemli u ime Velijake ...48 Vano je
upozoriti na oblik: oruiom a/14 u kojemu se najvjerojatnije radi o utjecaju
govora pieva kraja, dok svi odabrani brevijari imaju oruiem.
Meu glagolskim su oblicima takoer ouvani pravilni crkvenoslaven-
ski, najee aorist i imperfekt. Aorist: snidoh a/3-4 1. l. jd., provede e b/4,
[Pr]stavi e b/3 2. l. jd., [razlu]i a/22 3. l. jd. Ostatak je sigmatskog 1. ao-
rista oblik b(i)si a/10. To je stariji oblik svojstven hrvatskoglagoljskim tek-
stovima koji se u 3. l. jd. pojavljuje uz b, bist i bi.49 Imperfekt: Stoe a/13,
a/15, a/29, proae a/19, Borae se a/19, vzda[e] a/24-25, m(o)l(a)e se
a/28, Bivae b/5, b/32, Ustae b/8-9, odolevae b/13, pomankovae b/14,
premagae se b/23, ispravlae se b/27, prospvae b/30-31 3. l. jd., vzdahu
se b/11, progonahu b/16, prognvahu se b/28 3. l. mn. Na starinu na mor-
folokoj razini ukazuju dobro ouvani participi: plovuu a/7, bore se a/15,
m(o)le se a/17, ots[toe] a/19-20, boruu se a/25, m(o)leu se b/5, ustau
e b/6, trpei b/15 ptc. prez. akt., smotriv a/3, ptc. pret. akt., pros[trt]ima
a/16, ptc. pret. pas.
Kod pridjeva su takoer ouvani pravilni crkvenoslavenski oblici:

47
GRABAR 1985: 80.
48
IMUNDI 1995: 100.
49
MIHALJEVI 2009: 330.
701
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

dobru a/6-7, ak. jd. . r., krasnu a/6, ak. jd. . r., rune b/3, instr. jd. . r.,
moisevu b/2-3, instr. jd. . r., Krepei a/6-7, (komp.), itd.
Iz iznesenih se primjera moe zakljuiti, da je za razliku od fonoloke
razine koja je prilino pomlaena, u FgFoj na morfolokoj razini ouvano
starije stanje, odnosno pravilni crkvenoslavenski oblici kod imenica, glago-
la i pridjeva.

4. 3. Leksik
Leksik FgFoj je arhaian, tj. veina leksema pripada najstarijemu slaven-
skomu sloju koji je potvren u starocrkvenoslavenskim kanonskim rukopi-
sima, a karakteristian je i za hrvatskoglagoljske liturgijske tekstove, npr.:
bran, vzboritel, vzmaenie, vrag, vsadnik, vsemogi, glubina, zagruziti,
krivda, plk, premoenie, prosba, rmnoe, itd. Mlai je leksem nepritel
koji se pojavljuje samo u hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga jezika,
dok je stariji izraz vrag. Izmeu biblijskoga teksta, tj. dijela Knjige Izlaska
i rpona i bera, i samoga Slova, nebiblijskoga teksta, nema razlike u lek-
sikom izboru, odnosno i u jednom i u drugom dijelu rabe se arhaini lek-
semi.
Leksike razlike
U ovom kratkom tekstu potvrene su dvije leksike razlike na temelju
kojih se moe vidjeti s kojom je skupinom rukopisa najsliniji FgFoj:
a/24. nepri]telem / vragom
FgFoj BrN2 BrVat5 / BrVb1 BrVb2 BrVO
/ BrVat19 BrPm BrN1
BrDrag BrPad BrLab2

b/7. neprit(e)l / vrag

FgFoj BrPm BrVO / BrVb1 BrVb2 BrVat19
BrN2 BrVat5 / BrN1 BrDrag BrPad BrLab2
Iz tih se primjera moe zakljuiti da se FgFoj podudara s BrVat5 i BrN2,
odnosno oni ovdje imaju mlau leksiku varijantu nepritel. Stariji je lek-
sem vrag koji se nalazi u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima:
Zogr, Mar, Sin, Ass, Sav, Supr, itd., dok nepritel nije potvreno.50 To je

50
Staroslavjanskij slovar 1994: 122.
702
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

mlaa varijanta iz hrvatskoga crkvenoslavenskog,51 to ne znai da u naim

rukopisima prevladava. Naime, u veini hrvatskoglagoljskih Psaltira naje-
i je naziv za neprijatelja vrag: Vrag radi moih BrVat6 4a, Vrag moih
radi BrAc 4b, Vrag moih radi BrPm 292c, vrag BrPm 303b, BrVat6
10c, BrVat19 179c, vrag BrN2 287b, vr(a)g PsFr 39c, itd. U homiliji sv.
Augustina u naim brevijarima takoer nalazimo razliite sinonime za la-
tinski hostis, tj. vrag, nepritel i dmun.52 U Novakovu misalu iz 1368.
potvrena su tri naziva za neprijatelja: vrag, supostatnik i nepritel.53 U
hrvatskoglagoljskoj grai za Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske re-
dakcije potvren je jo jedan sinonim: vradenik BrVO 232b, BrVat5 109b,
BrN2 112d, itd.54

4. 4. Sintaksa
U FgFoj nalazimo jednu osobitu sintaktiku konstrukciju karakteristinu
za starocrkvenoslavenski jezik, tzv. dativ apsolutni. Ta se konstrukcija sa-
stoji od subjekta i s njim sroena participnoga predikata u dativu. Pojavljuje
se kao prijevod grkoga genitiva apsolutnoga, a nije rijedak ni u hrvatsko-
glagoljskim tekstovima. Viestruko su ipak brojnije njegove potvrde u
tekstovima prepisanim sa staroslavenskih predloaka koji su prevedeni s
grkog nego u tekstovima koji su prevedeni s latinskoga. Dativ apsolutni hr-
vatskim je glagoljaima u 13. st. jo bio iva kategorija, to se vidi po tome
da se pojavljuje u prijevodu misnih molitava za koje se obino smatra da su
prevedene u tom stoljeu. Ve u tekstovima iz 14. st. vidljivo je da je ve za-
starjelica koja se vie ne rabi i stoga se esto zamjenjuje drugim sredstvima,
najee vremenskom reenicom.55 Karakteristika je takvih konstrukcija
da je subjekt dativa apsolutnoga razliit od subjekta glavne reenice, a on
odgovara latinskomu ablativu apsolutnomu.
Primjer iz FgFoj:
Bivae e moise m(o)leu se premoenie ustau e skrbi Krepei
neprit(e)l stvaraet se pravdnago telesi utru[d]enu.

51
Slovnk II 1973: 393.
52
STANKOVSKA 2004: 231.
53
PANTELI 1967.
54
Rjenik crksl. j. 2000: 552.
55
MIHALJEVI 2009: 339; v. MIHALJEVI 2006.a: 223.
703
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

lat.: Fit Moyse orante victoria, cessante maestitia. Potentior hostis efci-
tur iusti corpore fatigato.

5. TEKSTOLOKE RAZLIKE
FgFoj dio je brevijara u kojem su itanja iz Knjige Izlaska zavravala
glavom 3,7-8, nakon kojega slijedi Slovo sv. Ivana Zlatoustoga. Meu us-
poreenim hrvatskoglagoljskim brevijarima najsliniji mu je BrVat19 u ko-
jemu Knjiga Izlaska zavrava glavom 3,7: G(ospod) e ree k nemu Vide
vidh strast ldi moih suih v ejupt i vapai ih sliah za tvrdost
srca ih ie pogntajut e deli estokimi f. 82b. Taj brevijar nema tekst gl.
3,8 koji u FgFoj glasi: I smotriv bolezn ih snidoh d[a] izb(a)vl[] e ot
ruki epan i izvesti e ot z(e)mle epatskie i vavesti e v z(e)ml krasnu
i dobru plovuu mlekom i medom. Ostali rukopisi imaju dulja itanja
iz Knjige Izlaska. Struktura samoga Slova je razliita od teksta do teksta,
tj. pojedini se odlomci prekidaju razliitim rponima i berima iz Knjige
Izlaska. Nai se brevijari prilino razlikuju: 1. u duljini Slova, 2. u izboru
vera i rpona, 3. u rasporedu vera i rpona. Nai su se prevoditelji dosta
slobodno odnosili prema prijevodu biblijskih tekstova, to je, primjerice,
utvrdio Hamm za Knjigu o Jobu, oni su i u liturgijskim tekstovima znali
izostavljati ili dodavati pokoju rije, a kod prepisivanja su esto grijeili,
katkad su mijenjali red rijei, zamjenjivali jedninu i mnoinu, prezent i ao-
rist. Pritom je karakteristino, da ni dva teksta, za koja se priblino moe
rei, da su potekli iz iste matice, nisu u tolikoj mjeri jednaki, da ne bi sa-
dravali i poneku varijantu, koja bi ih vezala za neki drugi tekst, za koji se
moe pouzdano utvrditi, da im nije sluio kao predloak. Preneseno na iri
krug odnosa izmeu naih i grkih i naih i latinskih tekstova znai to da
nijednom naem tekstu a priori u svemu (u svima varijantama) jamano ne
e odgovarati nijedan latinski ili grki tekst, da e svaki na prosjeni tekst
predstavljati mjeoviti tip, u kojem e se ukrtavati varijante iz razliitih
tekstova i, esto iz razliitih recenzija, da te varijante sve zajedno nemaju
i ne mogu imati jednako znaenje za utvrivanje lijacijskih odnosa ...56
Takve su prevoditeljske i prepisivake razlike jo izraenije u nebiblijskim
tekstovima, odnosno Slovu. Osim toga, dodatna je potekoa kod homilija

56
HAMM 1953: 34.
704
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

to to su pri prijevodu nastale pogreke, jer je sam tekst homilija i sermona

preteak za naega prevoditelja pa prijevodi nisu tako uspjeni kao kod bi-
blijskih i hagiografskih tekstova.57 Potekoa je kod tekstologije slavenskih
tekstova da Sam karakter najveeg dijela srednjovjekovne slavenske litera-
ture sa odsustvom autora i direktne tekstualne tradicije, ili moda preciznije,
s jednom veoma zapletenom tekstualnom situacijom onemoguava rekon-
struiranje prvobitnog prijevoda ili slavenskog originala.58
Meu usporeenim su brevijarima dosta velike razlike u isputenim i do-
danim mjestima, neto manje u redu rijei. Kao to je reeno, tekst Slova je
preveden s latinskoga, ali prevoditelj nije uvijek potpuno pratio predloak,
npr.:
a/18. ot b(og)a / ot neba
FgFoj BrN2 BrVO / BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrVat19
BrPm BrN1 /
BrDrag BrPad BrLab2
ne ot z(e)mle] na ot b(og)a pomo[i] proae
lat. non de terra sed de caelo auxilium postulabat
U tom se primjeru FgFoj slae s veinom naih brevijara, premda to nije
doslovan prijevod prema latinskomu.

a/25. boruu se / m(o)leu se

FgFoj BrN2 BrVat5 / BrVb1 BrVb2 BrVO BrPm
/ BrVat19 BrN1 BrDrag BrPad BrLab2
Bivae ] moise boruu se b[ra]n otaina na v premoenie
lat. Fit Moyse orante pugna occulta sed manifesta victoria
U ovom primjeru se FgFoj takoer odvaja od veine naih brevijara koji
imaju doslovan prijevod, dok je prevoditelj ove druge matice neto drukije
shvatio navedenu reenicu.

a/33. k b(og)u / k n(e)bu

svi / BrVat5
toliko ego m(o)l(i)tva k b(og)u bli[e prist]avlae
lat. tanto oratio deo proximum exhibebat
57
TANDARI 1993: 34.
58
NEDELJKOVI 1977: 28.
705
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Ostale manje tekstoloke razlike: red rijei, dodana i isputena mjesta

mogu se vidjeti u kritikom aparatu, stoga ih ovdje iznosim samo brojano.
Najvie je takvih razlika izmeu FgFoj i Lab2 ukupno 15, potom u BrDrag
14, u BrN2 13, u BrVat5 11, u BrVat19 i BrVb2 10, u BrVO i BrN1 9, u BrVb1
8, u BrPm 7. Potrebno je napomenuti, da premda je najmanji broj razlika u
BrPm, to ne mora znaiti da se oni najbolje podudaraju, jer u BrPm nedo-
staje dio teksta Slova.
Razlike meu rukopisima u rponima i berima:
Rpon: Poi]m g(ospode)v sl(a)vne bo prosl(a)vi se kon i vsadniki
vre v more (Izl 15,19, Cant 4) i Pomonik i pokrovit(e)l moi g(ospod) i
b(i)si mn v sp(a)s(e)nie imaju svi usporeeni tekstovi.
Ber: H(r()st] leki m(u) vzborit(e)l vsemogi g(ospod) ime emu
nemaju BrVO, BrPm, BrVb1, BrVb2, BrPad i BrLab2.
Rpone: V mori put [tvoi g(ospod)i i sta]zi [tvo]e [v voda]h
[mnogah] [Izvel] esi k(o) ovce ldi tvoe ruko moisevu i rune i
ber: Pr]stavi e rez more rmnoe i provede e po [vod mnoz] koji su
u FgFoj na kraju stupca a i poetku stupca b, odnosno iza teksta k b(og)u
bli[e prist]avlae veina naih brevijara ima kasnije, tj. iza osnovnog teksta
i prmoenie utvrdaet se. (Iznimka je BrPm koji te rpone ima ranije tj.
prije teksta Bivae mois boruu se.)
Na istom mjestu, tj. iza reenice k b(og)u bli[e prist]avlae u FgFoj
nalaze se drugi rponi i beri: Ie progonahu i Izvel esi, a meu hrvatsko-
glagoljskim brevijarima u Slovu sv. Ivana Zlatoustoga njih nalazimo jedino
u BrPm, BrVat19 i BrLab2, dok Izvel esi ima BrDrag. U FgFoj je prilino
oteeno mjesto (stupac b, redak 16-19): Rpon: Ie progonahu [ldi t]voe
g(ospod)i zagru[zil e esi g(ospod)i] v glubi[n] I v s[tlp oblaka voj bil esi
l]dem tvoim g(ospod)i. Najsliniji je tekst u BrVat19 82c: Ie progonahu
ldi tvoe zagruzil e esi g(ospod)i v glubin I v stlp oblaka ldem tvoim
vo bil esi g(ospod)i, BrLab2 121a/b: Ie progonahu ldi tvoe g(ospod)i za-
gruzil e esi v glubin I v stlp oblaka ldem tvoim vod bil esi g(ospod)i
i BrPm 89d: Ie progonahu ldi tvoe g(ospod)i zagruzil e esi v glubin I
v stlp oblaka vo bil esi ldem tvoim g(ospod)i. U BrPm dolo je do
pogreke u naslovu, tj. na poetku stoji: Slovo s(veta)go avgust(i)n(a) b(i)-
sk(upa), a potom slijedi Slovo svetoga Ivana Zlatoustoga.
Iz toga se moe zakljuiti da se FgFoj prema izboru rpona i bera naj-

706
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

bolje podudara s BrPm, BrVat19 i BrLab2. Meutim, BrPm i BrVat19 ne slau

se po duljini teksta s FgFoj. Ta dva brevijara nemaju potpun tekst Slova,
kao FgFoj, tj. nedostaje dio e tvorae se bran i M(o)litva na vzmaenie.
Odnosno FgFoj se po duljini Slova bolje slae s brevijarima sjeverne skupine
BrVO, BrVb1 i BrVb2. Zakljuno se moe rei, da se nai tekstovi prilino
razlikuju i da su imali vie razliitih predloaka pri prepisivanju ili su samo-
stalno dodavali neke dijelove i mijenjali tekst. Tekst FgFoj se u potpunosti
ne podudara ni s jednim poznatim hrvatskoglagoljskim brevijarom, nego je
imao neku maticu koja je bila izmeu BrVat19 i BrPm.

6. TEKST
FgFoj se prema duljini itanja iz Knjige Izlaska najbolje slae s BrVat19
a takoer i po izabranim berima i rponima, mada ne i po njihovu raspo-
redu, stoga su oteeni i manjkavi dijelovi teksta rekonstruirani u uglatim
zagradama prema tom rukopisu. Dio koji nedostaje (Izl 3,8) rekonstruiran
je prema BrVO 193a. U kritikom aparatu nije prikazan razliit raspored
rpona i bera meu rukopisima, to se navodi u tekstolokim razlikama.
U kritikom se aparatu nalaze varijante iz deset hrvatskoglagoljskih bre-
vijara: BrVb1, BrVb2, BrPm, BrVat5, BrVO, BrDrag, BrVat19, BrLab2, BrN1,
BrN2. Osim toga iz Padovanskoga su brevijara preuzete samo leksike va-
rijante jer je taj dio, kao i cijeli rukopis, prilino oteen. Slovo sv. Ivana
Zlatoustoga u hrvatskoglagoljskim se brevijarima nalazi na stranicama:
BrVb1 126a-126c, BrVb2 68d-69c, BrVat5 91c-92a, BrVO 197d-198c, BrPm
89c-89d (nema cijeli tekst, tj. zavrava reenicom Krpi nepritel), BrN1
101c-101d, BrVat19 82b-82c, BrLab2 120d-121b, BrN2 93a-93b, BrDrag 77a-
77c.
Kod transliteracije teksta rabe se znakovi usvojeni u izdanjima
Staroslavenskoga instituta: slovo Y bez obzira na to kako se ita prenosimo
kao , slovo X kao , \ kao , ] kao , tapi Q kao , i apostrof kao .
Nadredna su slova sputena u redak, kraene su rijei razrijeene u oblim
zagradama. Napomena: iako se katkad na naem fragmentu ne vide title
iznad rijei, npr. neprit(e)l b/31-32, n(e)b(e)skim b/33 one se razrjeuju
u oblim zagradama.

707
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

stupac a
1. [sliah za tvrdost srca ih ie
2. pogntat e] deli estokim-
3. i I smotriv bolezn ih snid-
4. oh d[a] izb(a)vl[] e ot ruki epan
5. i izvesti e ot z(e)mle epatskie i
6. vavesti e v z(e)ml krasnu i d-
7. obru plovuu mlekom i medo-
8. m [R(pon) Poi]m g(ospode)v sl(a)vne bo prosl(a)vi se kon
9. i vsadniki vre v more Pomonik i po-

2. deli ] dli BrN2, estokimi ] estokimi BrVat19. 3. bolezn ] bolzn BrVO

bolzan BrN2, snidoh ] snidoh BrVO i snidoh BrN2. 4. izb(a)vl[] ] izbavl
BrN2, e ] om. BrVO, epan ] epan BrVO. 5. izvesti ] izvedu BrN2, ot z(e)mle
epatskie i vavesti e ] om. BrN2 BrPm, epatskie ] eptskie BrVO. 6. vavesti ]
vvesti BrVO. 7. plovuu ] plovuu BrVb1 plavau BrVO plovuu BrN2 om.
BrPm, mlekom ] mlkom BrVO mlkom BrN2, medom ] mdom BrN2. 8.
[Poi]m ] Poim BrVO BrPm BrN1 BrVat19 Poem BrVat5 BrDrag BrN2, sl(a)vne
] sl(a)vn BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 sl(a)vn BrN2
slavni BrLab2, kon ] kon BrVb1 kone BrPm BrDrag BrVat19 BrN2 koni BrLab2.
9. i ] om. BrDrag, vsadniki ] vsadnik BrVb1 vsadniki BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO
BrN1 vsadniki BrVat19 BrN2 vsadnike BrDrag, vsadniki BrLab2, add. ego BrLab2,
vre ] vre BrVb1 BrVat19 vre BrVb2 vvre BrPm vvre BrVO vvre BrDrag
vavre BrN2 vavre BrLab2, v ] v BrVb2 v BrVat5 BrVO BrPm BrDrag BrVat19
BrLab2, Pomonik ] Pomonik BrVb1 Pomonik BrPm BrN2 Pomonik
BrVat19, pokrovit(e)l ] pokrovitel BrVb1 BrVb2 pokrovitel BrN2.

708
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

10. krovit(e)l moi g(ospod) i b(i)si mn v sp(a)s(e)nie

11. [B(e)r(a)() H(r()st] leki m(u) vzborit(e)l vsemogi g(ospod) i-
12. me emu [Sl(o)vo s(ve)t(a)go iv(a)na zl(a)to(ustago)]
13. Stoe moisei na gor
14. ne oruiom na prosbam-
15. i bore se Stoe e i s
16. pros[trt]ima rukama n(a) n(e)bo

10. g(ospod) ] om. BrDrag, i ] om. BrDrag b(i)si ] bist BrVb2 BrPm BrVO BrDrag
BrN2, mn ] m()n BrVb1 BrVat5 mn BrVb2 BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrN2
BrLab2, v ] v BrVat19 11. leki ] lki BrVat5 BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2, vzborit(e)-
l ] vzborit(e)ln BrDrag, g(ospod) ] i g(ospod) BrVat19. 13. moisei ] moisi
BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2 BrLab2, na gor ]
om. BrVat5 na gori BrDrag BrLab2. 14. oruiom ] oruiem BrVb1 BrPm BrLab2
oruiem BrVb2 BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2, prosbami ] prozbami
BrVb2 prozbami BrPm BrLab2 prosbami BrN1 BrVat19 BrN2. 15. Stoe e ] Stoe
BrVb1 BrVb2 BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2, om. BrN2, Se BrVat5, s ]
s BrLab2 om. BrN2. 16. pros[trt]ima ] prostrtima BrVb2 prostrtima BrVO BrN1

709
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

17. prileno m(o)le se svreni-

18. [em ne ot z(e)mle] na ot b(og)a pomo[i]
19. proae Borae se s vragi ot-
20. s[toe] Egda ot z(e)mle bez brani p-
21. [remagae da egoe v] msth [razli]-
22. [nih ot nepritel razlu]i
23. [m(o)l(it)vi svrenie vzbori]t(e)la pr-
24. [stoea ne]pritelem vzda-
25. [e Bivae ] moise boruu se b-

17. prileno ] prilen BrN1 prileno BrVat19 prilno BrN2, svreni[em] ]

svreniem BrVb1 svreniem BrVb2 svreniem BrVat19 svreniem BrDrag
BrN2. 18. na ] n BrVb1 BrPm, ot b(og)a ] ot neba BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrVat19.
19. s ] s BrVb2 BrVat19, ots[toe] ] otstoe BrPm. 20. Egda ] om. BrPm egda
BrVat19, ot ] om. BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2,
bez ] bez BrPm BrDrag bez BrVO BrVat19, brani ] brani BrVat19. 21. msth ]
msth BrVb1 msth BrVb2 mesth BrVO BrVat19 mestih BrDrag mesteh
BrN1 BrLab2. 23. [m(o)l(it)vi svrenie] ] om. BrLab2. 24. [ne]pritelem ] vra-
gom BrVb1 BrVb2 vragom BrPm BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2, vzda[e] ]
vzdae BrDrag vzdae BrN2. 25-26. [Bivae ] moise boruu se b[ra]n otaina
na v premoenie ] Bivae mois moleu se premoenie bran otaina na v pre-
moenie BrVat19, moise ] mois BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO BrDrag BrN1
BrVat19 BrN2 moisi BrLab2, boruu se ] m(o)leu se BrVb1 BrVb2 BrPm BrVO
BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2, b[ra]n ] bran BrVb1 BrPm BrLab2.

710
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

26. [ra]n otaina na v premoenie

27. Taino borae se da oito pr-
28. mogal bi edin m(o)l(a)e [se d]a mno-
29. zi spasli se bi Stoe moise-
30. i na gor[] e blini n(e)bu e bl-
31. ini sused zvezdam i elik-
32. [o] ego visina gor vdvigla (!) b-
33. [e] toliko ego m(o)l(i)tva k b(og)u bli-
34. [e prist]avlae [R(pon) V ] mori put

26. na ] n BrPm, v ] vi BrDrag, premoenie ] prmoenie BrVb2. 27. Taino ]

Taino bo BrVat5, prmogal bi ] prmogl bi BrVb1 premogal bi BrVat5 BrVO BrDrag
BrN1 BrLab2 prmogl bi BrVb2 premogal bi BrPm BrVat19 BrN2. 28. edin ] edin
BrVb1 BrPm BrVO i edin BrDrag, mnozi ] mnozi BrVat19 BrN2 BrLab2. 29. spasli
se bi ] sp(a)sli se bi BrVb1 BrLab2 sp(a)sli bi se BrDrag sp(a)sli se bi BrVat19,
Stoe ] Stoe BrVat19, moisei ] moisi BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm BrVO BrDrag
BrN1 BrVat19 BrN2 moisii BrLab2. 30. e blini n(e)bu ] om. BrN2 e blini n(e)bu
e om. BrPm, blini ] blini BrVb2 BrVat19, blini ] blini BrN2 blie BrVb1 BrVb2
BrVat5 BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2. 31. sused ] susd BrVb1 susd BrVat5 BrDrag
BrN2 susd BrPm, zvezdam ] zvzdam BrVat5 BrVO BrDrag BrN2 zvzdam
BrVb2 zvzdam BrPm zvzdam BrVat19 zvezdam BrLab2, i ] om. BrN2. 32. visina
] visota BrVat5, gor ] om. BrPm gori BrDrag gore BrLab2, vdvigla ] vzdvigla BrVat5
BrVO vzdvigla se BrVb2 vzdvigla BrPm BrN1 BrLab2 dvigla BrVat19 vzdvigla
BrDrag BrN2, b[e] ] bie BrPm BrDrag BrLab2. 33. m(o)l(i)tva ] molitva BrLab2,
k b(og)u ] k n(e)bu BrVat5 gor k b(og)u BrVO k b(og)u BrN1 BrVat19, blie ] blie
BrVat19. 34. [pristavlae] ] pristavlae se BrN2, put ] put BrVb1 BrPm BrN2.

711
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

stupac b

1. [tvoi g(ospod)i i sta]zi [tvo]e [v voda]h [mnogah]

2. [Izvel] esi k(o) ovce ldi tvoe ruko moise-
3. vu i rune [B(e)r(a)() Pr]stavi e rez m-
4. ore rmnoe i provede e po [vod mnoz]
5. Bivae e moise m(o)leu se pre-
6. moenie ustau e skrbi Kr-
7. epei neprit(e)l stvaraet se pravd-
8. nago telesi utru[d]enu Usta-

1. [v voda]h ] v vodah BrVb1 v vodah BrN1. 2. ovce ] ovce BrVb2 BrVat5

BrPm BrVO BrN1, tvoe ] tvoe BrN1, ruko ] ruku BrN1, moisevu ] moisevu
BrVb1 BrN1 BrN2 moisovu BrVb2 BrVat5 BrVO BrDrag BrVat19 moisevo BrPm
moisievo BrLab2. 3. [Pr]stavi ] Prestavi BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrLab2
Prestavi BrVat19, rez ] rs BrVb1 BrPm rs BrVb2 BrVO rez BrVat5 res
BrDrag rs BrVat19 rez BrN1 rz BrN2, more ] mor BrN2. 4. rmnoe ] r-
mnoe BrVat5 rvleno BrDrag, provede ] provede BrN2. 5. Bivae e moise m(o)-
leu se ] Bivae m(o)leu se mois BrVat19, e ] om. BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrPm
BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2 BrLab2, moise ] mois BrVb1 BrVb2 BrVat5
BrVO BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2 BrLab2, m(o)leu se ] m(o)liu se BrN1 moleu
BrLab2, premoenie ] prmoenie BrVb1 BrVb2 BrPm. 6. ustau ] ustai BrVb2,
skrbi ] skrbi BrVb1 skrbi BrVat5 BrPm BrVO BrN2 skrbi BrN1 BrLab2, mnogie add.
BrLab2, Krepei ] Krpi BrVb1 BrPm BrVO Krpe BrVat5 Krpi BrVb2 BrN1
BrVat19 BrN2 kripi BrDrag Krepii BrLab2, e add. BrVb2. 7. neprit(e)l ] vrag
BrVb1 BrVb2 BrDrag BrN1 BrVat19 BrLab2 nepritel BrPm, stvaraet se ] stvaraet
se BrVb1 BrVO stvaraet se BrVb2 BrVat5 BrPm BrN1 BrVat19 stvaraet se BrDrag
BrN2 svaraet BrLab2, pravdnago ] pravdnago BrVb1 pravdnago BrVb2 pr(a)vdno-
go BrPm pr(a)vdnago BrVat5 BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2 prav(e)dnago BrVO pra-
vadnago BrLab2. 8. telesi ] tlesevi BrVb1 BrVb2 tlesi BrPm tlesivi BrVat5 telese
BrVO telesevi BrDrag BrLab2 telsi BrN2, utru[d]enu ] utvrdenu BrLab2, Ustae ]
Ustae BrVat19.

712
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

9. e iz(drai)l premagati mois ust-

10. au Ibo egda ldem razlin-
11. a vzdahu se m(o)l(it)vo m(o)l(it)vami n-
12. m sila skazuet se e bo tol-
13. iko sie protivlenie odolevae e-
14. liko dlgo m(o)l(it)va pomankovae
15. trpei m(o)l(i)tvi trpet i premoeni-
16. e utvrdaet se [R(pon)] Ie progonahu

9. premagati ] prmagati BrVb1 BrVb2 BrVO BrN2, mois ] moise BrLab2, ustau ]
prestau BrVat19. 8-16. om BrPm. 10. egda ] egda BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrVO
BrDrag BrN1 BrVat19 BrN2 BrLab2, ldem razlina ] razlina ldem BrVat5
BrDrag, ldem ] ldem BrVb1 razlina ] razlina BrVb1 BrVat5 BrVb2 BrDrag
BrN1 razlina BrVO razlina BrVat19, razlina BrLab2. 11. vzdahu se m(o)l(i)-
tvo ] m(o)l(it)vo vzdahu BrVb2 BrN1, m(o)l(i)tvo ] molitvo BrLab2, vzdahu
se ] vzdahu se BrVb1 BrVat19 BrDrag, i add. BrLab2, m(o)l(it)vami ] m(o)l(it)vi
BrVb1 BrVb2 BrVO BrN1 BrVat19, nm ] n(a)m BrVb1 n(a)m BrVat5 BrDrag BrN1
BrN2 BrLab2 nam BrVb2 BrVO om. BrVat19. 12. sila ] om. BrVO, skazuet se ]
skazuet se BrVb1 skazaet se BrVb2, 12-16 om. BrVat19, toliko sie ] toliko dlgo sie
BrVb1 BrVO toliko dlgo sie BrVat5 BrLab2 toliko dlgo sie BrVb2 BrN1 BrN2 veli-
ko dlgo sie BrDrag. 13. odolevae ] odolvae BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrVO BrN1
BrN2 odolivae BrDrag. 14. dlgo ] dlgo BrVb1 dlgo BrVb2 BrVat5 BrDrag BrLab2
dlgo BrVO BrN1 BrDrag BrN2, m(o)l(it)va ] m(o)litvi BrN2 molitva BrLab2,
pomankovae ] pomnkovae BrVb1 pomnkovae BrVb2 pomankovae BrVO
BrN1 pomankavae BrDrag 15. trpei ] trpei BrVb1 trpei BrVb2 trpee BrVat5
trpee BrVO trpei BrDrag, m(o)l(i)tvi ] molitvi BrVb2 m(o)l(it)va BrVat5 m(o)-
litv BrN1, trpet ] trpti BrVb1 trpit BrVat5 BrN2 trp BrVb2 BrN1 trpt e BrVO
trpit BrDrag trpeti BrLab2, premoenie ] prmoenie BrVb1 BrVb2 BrVO. 16.
utvrdaet se ] utvrdaet se BrVb1 utvrdaet se BrVb2 BrN1 utvraet se BrDrag
utvrdaet se BrN2.

713
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

17. [ldi t]voe g(ospod)i zagru[zil e esi g(ospod)i] v glubi-

18. [n] I v s[tlp oblaka voj bil esi]
19. [l]dem tvoim g(ospod)i [B(e)r(a)() Izve]l esi k(o) ov-
20. ce l()di tvoe ruko moisevo i rune
21. e tv[orae] se b[ran s nep-]
22. [ri]telem [e amalk prosb-]
23. ami premagae se Hvalit se e-
24. vreiiski plk egoe krivda n-
25. eprit(e)l progne[va]e bran M(o)l-
26. itva na vzma[e]ni neprit(e)l
27. ispravlae se egoe grehi -

18. v ] v BrLab2. 19. Izvel ] Izvel BrPm, ovce ] ovce BrVat5 BrVb2 BrN1 BrVO.
20. moisvu ] moisevo BrPm moisovu BrVat5 BrVO BrDrag moisevu BrN2
moisivo BrLab2. 21-34 om. BrPm BrVat19. 21. e ] Ee BrLab2, se ] om. BrVb2
BrN1, nep]ritelem ] nepritelem BrVb1. 22. [prosb]ami premagae ] premagae
se prozbami BrLab2. 23. premagae ] prmagae BrVb1 BrDrag premaega BrN1,
Hvalit se ] hv(a)lit se BrVat5 BrN1 BrN2 BrLab2 Hv(a)liste BrDrag, [e]vreiiski ]
evriski BrVb1 BrVat5 BrVO BrDrag evri BrVb2 evreiski BrN1 BrLab2 evreiski
BrN2. 24. plk ] plk BrVb1 plk BrVb2 BrDrag plk BrVO, krivda ] krivda
BrVb2 BrLab2 kriva BrDrag. 25. progne[va]e ] prognvae BrVb1 BrVb2 BrVat5
BrVO BrN1 BrN2 prognivae BrDrag om. BrLab2, bran ] na bran BrVb1 na bran
BrVb2 BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrN2 om. BrLab2, M(o)litva ] Molitva BrVb2 BrN2
Molitvami BrVO om. BrLab2. 26. vzma[e]ni ] vzmenie BrVb1 vzenie BrVb2
vzmaenie BrVat5 BrVO BrN1 BrDrag maenie BrN2 om. BrPm BrVat19 BrLab2. 27.
ispravlae ] ispravlae BrN2 ispravlae se egoe add. BrVb2, grehi ] grhi BrVb1
BrVb2 BrVO BrN1 BrLab2 grsi BrVat5 BrDrag BrN2.

714
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

28. e na semrt prognvahu se

29. Egda bo moiseeva m(o)l(i)tva po-
30. li premoenie stvari ma-
31. ne prospvae sila nepri-
32. t(e)l krpe bivae ne plk b(o)-
33. i n(e)b(e)skim n (lov)skim boreniem ot v-
34. se bi se smotrilo Kto bo prav(e)d[nik]

28. semrt ] semrt BrVb1 semrt BrVb2 semrt BrN1 semrt BrN2, prognvahu ]
prognivahu BrDrag prognvahu BrN2 prognevahu BrLab2, se ] om. BrVO BrDrag
BrLab2. 29. Egda ] Egda BrN2, bo ] om. BrLab2, moiseeva ] moiseva BrVb1 BrVat5
BrVO BrDrag BrN1 moisova BrVb2 BrN2 moisieva BrLab2, m(o)l(it)va ] molitva
BrN2. 30. premoenie ] prmoenie BrVb1 BrVb2 BrVO, stvari ] stvari BrN1, mane
] mne BrVb1 BrVb2 mene BrLab2. 31. prospvae ] prospivae BrDrag prospevae
BrN1 prospvae BrN2 prospevae BrLab2, sila ] sili BrLab2, neprit(e)l ] nepritel
BrVb1 BrVb2 BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrN2 BrLab2. 32. krpe ] krp BrVb1
BrVat5 BrVO BrDrag krpe BrVb2 krpe BrN1 krpi BrN2 krepeia
BrLab2, ne ] Na BrVb1 na BrVb2 BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrN2 BrLab2, plk ]
plk BrVb1 plk BrVb2 BrVO plk BrN1 plk BrN2. 33. Ne add. BrVb1 BrVb2
BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrN2, n(e)b(e)skim ] nebeskim BrVb2 n(e)b(e)skimi
BrVO neb(e)skim bo BrN1, n ] BrVb2 na BrVat5 BrVO BrN1 BrN2 BrLab2 n(a)
BrDrag, (lov)skim ] (lov)skim BrVat5 BrVO BrDrag BrN1 BrN2 BrLab2,
boreniem ] boreniem BrVat5 BrDrag BrN1 BrN2 BrLab2 borniem BrVO, ot ] ot
BrN1, vse ] vsh BrVb1 BrVO BrDrag BrN2 vsh BrN1 vsih BrVat5 vsh BrVb2
vseh BrLab2 om. BrPm BrVat19. 34. smotrilo ] smotrilo BrN1, Kto ] Kto BrN2,
bo ] ubo BrN1, prav(e)d[nik] ] pravdnik BrVb1 pr(a)vdnik BrVb2 BrVat5 BrVO
BrDrag BrN1 pravadnik BrN2 BrLab2.

715
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

7. ZAKLJUAK
Fojniki glagoljski fragment je list brevijara, Temporala, sadri dio
Knjige Izlaska (gl. 3,7-8) i Slovo sv. Ivana Zlatoustoga. Pronaen je u
Fojnikom Franjevakom samostanu, neko se vrijeme uvao u Livnu u
Arhivu Franjevakoga samostana sv. Petra i Pavla na Gorici, ali je, naalost,
zagubljen. Opisan je prema presliku koji se uva u Staroslavenskom institu-
tu. FgFoj pisan je hrvatskoglagoljskim ustavnim pismom i crkvenoslaven-
skim jezikom hrvatske redakcije. Pismo je skladno i lijepo, graja i ligature
doputaju da se fragment smjesti u sredinu 14. stoljea. Pisan je slovima
pravilnoga oblika, nema mnogo prelaenja gornje i donje redake crte. Na
starinu ukazuju slova: staro granato } koje u FgFoj nije potvreno kao sa-
mostalan grafem, ve samo u ligaturama, ono je starijega oblika, posebice
ligaturno ml: mlekom a/7, m(o)le se a/17, m(o)l(a)e [se] a/28, m(o)l(i)-
tva a/33, m(o)l(it)vo b/11, m(o)l(i)tvami b/11, m(o)l(it)va b/14, m(o)l(i)tvi
b/15, M(o)litva b/25-26. Paleografski je ipak prilino pomlaen, mlai su
oblici slova Y, ^, C, i K.
U ligaturama ili spojenicama FgFoj je ouvao starije stanje svojstveno
fragmentima 13. stoljea. Ligature su uvijek adekvatne, tj. one u kojima su
spojeni zajedniki dijelovi slova: oka ili kvadratii, ima horizontalnih i ver-
tikalnih i posve prevladavaju dvoslovane.
Na fonoloko-grajskoj je razini FgFoj prilino pomlaen, primjerice
kod pisanja znaka za poluglas i posebice jata. Znak za poluglas: na kraju
rijei gotovo redovito biljei tapi, a iznimno apostrof, u rijeima iza kojih
slijedi enklitika. U sredini rijei nema primjera za pisanje tapia, odnosno
redovito je apostrof i u jakom i u slabom poloaju. Mlaa je jezina osobi-
na vokalizacija poluglasa: epatskie a/5, vavesti a/6, pomankovae b/14,
vzma[e]ni b/26, mane b/30-31. U FgFoj je dolo do znaajnih promjena
na fonolokoj razini u vezi s jatom, naime on je prilino ekaviziran, i to ne
samo u onim osnovama koje i inae u naim tekstovima dolaze u ekavskom
obliku, nego i u ostalima, npr. deli a/2, bolezn a/3, mlekom a/7, leki a/11,
sused a/31, zvezdam a/31, rez b/3, Krepei b/6-7, telesi b/8, odolevae
b/13, progne[va]e b/25, grehi b/27, takoer i u preksu pre-: premoenie
a/26, b/5-6, b/15-16, b/29, premagati b/9, premagae b/23. To bi moda
moglo upuivati na zakljuak, da FgFoj, odnosno brevijar kojeg je on dio,
nije prepisan u Bosni, nego je tamo donesen iz hrvatskih ekavskih podruja.
Na starinu na fonolokoj razini ukazuje ouvanost slogotvornih r i l bez
716
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

promjene, ouvanost suglasnike skupine d u primjeru: utvrdaetse b/16, i

stare suglasnike skupine r u pr.: rez b/3 i rmnoe b/4.
Za razliku od fonoloke razine, na morfolokoj su razini ouvani pravilni
crkvenoslavenski oblici kod imenica, glagola i pridjeva. Meu imenskim
oblicima m. r. na starinu ukazuje dativni oblik obosobljenih imenica u pri-
mjerima g(ospode)v a/8.
Leksik FgFoj je arhaian, tj. veina leksema pripada arhainomu staro-
crkvenoslavenskomu sloju koji je potvren u kanonskim starocrkvenosla-
venskim rukopisima, a svojstven je i hrvatskoglagoljskim liturgijskim ru-
kopisima: bran, vzboritel, vzmaenie, vrag, vsadnik, vsemogi, glubina,
zagruziti, krivda, plk, premoenie, prosba, rmnoe. Premda je FgFoj us-
poreen s desetak najreprezentativnijih hrvatskoglagoljskih brevijara, meu
leksikim primjerima nema mnogo imbenika, odnosno leksikih razlika,
na temelju kojih bi se moglo neto odreenije rei o matici s koje je prepi-
san. Na temelju dviju leksikih razlika, vidljivo je da je blii BrVat5 i BrN2.
Na sintaktikoj je razini u FgFoj ouvana osobita sintaktika konstruk-
cija karakteristina za starocrkvenoslavenski jezik, tzv. dativ apsolutni u
pr.: Bivae e moise m(o)leu se premoenie ustau e skrbi Krepei
neprit(e)l stvaraet se pravdnago telesi utru[d]enu.
Usporedba s deset hrvatskoglagoljskih brevijara pokazala je, da su u
ovom kratkom tekstu velike razlike meu rukopisima: 1. u duljini itanja iz
Knjige Izlaska i Slova, 2. u izboru rpona i bera i 3. u rasporedu rpona i
bera. Rukopisi se prilino razlikuju po intervencijama u tekstu, tj. dodanim
i isputenim mjestima i redu rijei, tako da ne postoje dva posve identi-
na teksta. Stoga je prilino teko odrediti kojemu je tekstu FgFoj najblii,
ipak prema izboru rpona i bera najsliniji je BrVat19 kao i prema izboru
rpona i bera BrVat19, ali i BrPm i BrLab2, dok se po duljini Slova FgFoj
bolje slae s brevijarima sjeverne skupine: BrVO, BrVb1 i BrVb2. Premda je
Josip Hamm smatrao da je vremenski najblii BrVat5, iako je moda i stariji
od njega i nije prepisan iz iste matice, to se vjerojatno odnosilo na leksi-
ke podudarnosti, dok prema drugim pokazateljima, posebice tekstolokim,
proizlazi da je FgFoj prepisan s jedne matice koja je bila najblia BrVat19,
rukopisu koji je pisan 1465. godine, ali je imao mnogo stariji predloak,
stariji i od BrVat6 iz druge polovice 14. stoljea (1379?).59
59
JAPUNDI 1955: 187.
717
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

IZVORI
FgSpal Splitski fragment misala, poetak 13. st., Split, Kaptolski arhiv, sign. 468.
FgHom Homilija na Blagovijest, kraj 13. st., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. Fragm.
glag. 16.
FgFoj Fojniki glagoljski fragment, sredina 14. st., pronaen u Muzeju
Franjevakoga samostana u Fojnici, zagubljen.
FgLiv Livanjski fragment brevijara, kraj 14. st., Gorica, Livno, Arhiv Franjevakoga
samostana sv. Petra i Pavla.
BrVb1 1. vrbniki brevijar, 13. 14. st., Vrbnik, upni ured.
BrVb2 2. vrbniki brevijar, sredina 14. st., Vrbnik, upni ured.
BrVat5 5. vatikanski brevijar, sredina 14. st., Biblioteca Apostolica Vaticana, sign.
Borg. illir. 5.
BrVat6 6. vatikanski brevijar, druga polovica 14. st. (1379?), Biblioteca Apostolica
Vaticana, sign. Borg. illir. 6.
BrAc Akademijin brevijar, oko 1384., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III c 12.
BrPm Pamanski brevijar, druga polovica 14. st. i 15. st., Zagreb, Arhiv HAZU,
sign. III b 10.
BrPad Padovanski brevijar, sredina 14. st., Padova, Filozofski fakultet Sveuilita
u Padovi.
BrVO Brevijar Vida Omiljanina, 1396., Be, sterreichische Nationalbibliothek,
sign. Cod. slav. 3.
BrDrag Draguki brevijar, 1407., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III b 25.
BrN1 1. novljanski brevijar, 1459., Novi Vinodolski, upni ured.
BrVat19 19. vatikanski brevijar, 1465., Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Vat.
Slav. 19.
BrLab2 2. ljubljanski brevijar, 15. st., Ljubljana, Nacionalna in sveuilina knji-
nica, sign. Ms 163 (stara sign. C 163a/2).
BrN2 2. novljanski brevijar, 1495., Novi Vinodolski, upni ured.
MVat4 4. vatikanski misal, najstariji hrvatskoglagoljski misal s poetka 14. stolje-
a, Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Borg. illir. 4.
MNov Novakov misal, 1368., Be, sterreichische Nationalbibliothek, sign. Cod.
slav. 8.
MHrv Hrvojev misal, oko 1404., Carigrad, Topkapi Sarayi.
MRo Roki misal, 1420., Be, sterreichische Nationalbibliothek, sign. Cod.
slav 4.
MVat8 8. vatikanski misal, 1435., Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Borg. illir.
8.
MVb1 1. vrbniki misal, 1456., Vrbnik, upni ured.
MVb2 2. vrbniki misal, 1462. 1463., Vrbnik, upni ured.
MOxf1 1. oxfordski misal, 15. st., Oxford, Bodleian Library, sign. Ms. Canon. Lit.
373.

718
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

PsFr Fraiev psaltir (Psalterium Vindobonense), 1463., Be, sterreichische

Nationalbibliothek, sign. Cod. slav. 77.
CVin Vinodolski zbornik, poetak 15. stoljea, Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III a
15.
CKol Koluniev zbornik, 1486., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III a 51.

LITERATURA
DAMJANOVI, S. 1984. Tragom jezika hrvatskih glagoljaa. Zagreb: Hrvatsko
loloko drutvo.
DAMJANOVI, S. 2004. Glagoljica na podruju dananje Bosne i Hercegovine.
Spomen-spis povodom 90. obljetnice roenja dr. fra Ignacija Gavrana.
Visoko-Zagreb: Udruga aka Franjevake klasine gimnazije, 73-88.
FETKOV, P. 1999. 40 homili na Evangelia ehoe Velikho v charvtskm cr-
kevnslovanskm peklad ve srovnni s pekladem eskocrkevnslovan-
skm. Slovo 47-49: 133-168.
FUI, B. 1982. Glagoljica na natpisima u Bosni i Hercegovini. Nova et vetera 32
(1-2): 255-267.
FUI, B. 1991. Sjeverni i juni put glagoljica i irilica. . Pulji, F. Topi (ur.).
Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljea
spominjanja Bosanske biskupije 1089-1989. Sarajevo: Vrhbosanska visoka
teoloka kola, 283-294.
GRABAR, B. 1985. Osobitosti graje i jezika glagoljskog Fraieva psaltira.
J. Reinhart (ur.). Litterae slavicae Medii aevi. Francisco Venceslao Mare
Sexagenario Oblatae, Sagners Slavistische Sammlung, Band 8. Mnchen:
Verlag Otto Sagner, 75-96.
GRABAR, B. 1986. irilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagolj-
skim prijepisima. Slovo 36: 87-94.
HAMM, J. 1952. Datiranje glagoljskih tekstova. Radovi Staroslavenskoga instituta
1: 5-72.
HAMM, J. 1953. Varijante u prijepisima hrvatskih glagoljaa. Slovo 2: 13-36.
HANNICK, CH. 2004. Die patristischen Texte im glagolitischen Breviar von Novi.
M.-A. Drrigl, M. Mihaljevi, F. Veli (ur.). Glagoljica i hrvatski glagoli-
zam: Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100.
obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog institu-
ta (Zagreb-Krk 2.-6. listopada 2002.). Zagreb-Krk: Staroslavenski institut i
Krka biskupija, 191-198.
JAPUNDI, M. 1955. Glagoljski brevijar iz g. 1465. (Vaticano Slavo 19).
Radovi Staroslavenskoga instituta 2: 155-191.
KUZMI, B. 2004. Sintaktika obiljeja Senjskog korizmenjaka. M.-A. Drrigl,
M. Mihaljevi, F. Veli (ur.). Glagoljica i hrvatski glagolizam: Zbornik

719
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice

Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb-
Krk 2.-6. listopada 2002.). Zagreb-Krk: Staroslavenski institut i Krka bi-
skupija, 647-655.
MALI, D. 1972. Jezik najstarije hrvatske pjesmarice. Zagreb: Hrvatsko loloko
drutvo.
MIHALJEVI, M. 1981. Problemi u vezi s poluglasom. (Rad na Rjeniku opesla-
venskog knjievnog jezika hrvatske redakcije). Slovo 31: 67-81.
MIHALJEVI, M. 1986. O glasu j i nainima njegova biljeenja u tekstovima hr-
vatske redakcije crkvenoslavenskog jezika. Slovo 36: 123-139.
MIHALJEVI, M. 1991. Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenosla-
venskog jezika. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za opu lingvistiku i ori-
jentalne studije.
MIHALJEVI, M. 2004. Deklinacija imenica u najstarijim hrvatskoglagoljskim
fragmentima. M.-A. Drrigl, M. Mihaljevi, F. Veli (ur.). Glagoljica i
hrvatski glagolizam: Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog sku-
pa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice
Staroslavenskog instituta (Zagreb-Krk 2.-6. listopada 2002.). Zagreb-Krk:
Staroslavenski institut i Krka biskupija, 625-636.
MIHALJEVI, M. 2006.a. Sintaktika svojstva najstarijih hrvatskoglagoljskih tek-
stova. L. Taseva, R. Marti, M. Joveva, T. Pentkovskaja (ur.). Mnogokratnite
prevodi v junoslavjanskoto srednovekovie. Dokladi ot medunarodnata
konferencija. (Soja, 7-9 juli 2005. g.). Soja: GoreksPres, 221-238.
MIHALJEVI, M. 2006.b. Slova ie i myslite u hrvatskoglagoljskim misalima i
brevijarima. J. Reinhart (ur.). Slavica mediaevalia in memoriam Francisci
Venceslai Mare. Schriften ber Sprachen und Texte 8. Frankfurt am Main:
Peter Lang, 69-87.
MIHALJEVI, M. 2009. Hrvatski crkvenoslavenski jezik. J. Bratuli i dr. Povijest
hrvatskoga jezika. 1. knjiga: srednji vijek. Zagreb: Croatica, 283-349.
NEDELJKOVI, O. 1977. Crkvenoslavenske tekstoloke paralele u prijevodu
Zlatoustove homilije I jee ne suditi na lica. Slovo 27: 27-60.
ORE, P. 1996. Povijesno-kulturno znaenje ranokranske crkve u Gracu kod
Posuja. Posuki zbornik 1. Posuje: Matica hrvatska, 128-140.
PANTELI, M. 1967. Prvotisak glagoljskog misala iz 1483. prema misalu kneza
Novaka iz 1368. Radovi Staroslavenskog instituta 6: 5-108.
STANKOVSKA, P. 2001. Homilie v propriu de Tempore charvtskohlaholskch
brevi. D. Sesar, I. Vidovi Bolt (ur.). Drugi hrvatski slavistiki kongres.
(Osijek, 14-18. rujna 1999.). Zbornik radova I. Zagreb: Hrvatsko loloko
drutvo i Filozofski fakultet, 269-274.
STANKOVSKA, P. 2004. Technika charvtskohlaholskho pekladu homili. M.-
A. Drrigl, M. Mihaljevi, F. Veli (ur.). Glagoljica i hrvatski glagolizam:
Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljet-
720
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

nice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta

(Zagreb-Krk 2.-6. listopada 2002.). Zagreb-Krk: Staroslavenski institut i
Krka biskupija, 229-236.
STANKOVSKA, P. 2008. Textov tradice a revize patristickch brevinch text.
Slovo 58: 191-217.
IMI, M. 2000. Jezik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima. Slovo 50:
5-117.
IMI, M. 2008. Livanjski glagoljski fragment brevijara. Slovo 58: 137-190.
IMUNDI, M. 1996. Jezik darovnice bosanskoga kralja Stjepana Dabie izda-
ne 1395. A. F. Markoti (ur.). Ljubuki kraj, ljudi i vrijeme. Zbornik znan-
stvenog simpozija uz 600. obljetnicu Darovnice bosanskog kralja Stjepana
Dabie i spomena Veljaka (1395-1995) odranog u Ljubukom 11. i 12. ko-
lovoza 1995. Mostar-Zagreb: Ziral i Naa djeca, 87-102.
ANJEK, F. 2003. Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima. Zagreb:
Barbat.
TEFANI, Vj. 1957. Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije. Slovo
6-8: 54-133.
TEFANI, Vj. 1959. Glagoljski zapis u ajnikom evanelju i u Radosavljevu
rukopisu. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti 2: 5-19.
TEFANI, Vj. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb: JAZU.
TEFANI, Vj. 1969. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I. i II. dio.
Zagreb: JAZU.
TANDARI, J. L. 1993. Hrvatskoglagoljska liturgijska knjievnost. Rasprave i pri-
nosi. Zagreb: Kranska sadanjost i Provincijalat franjevaca treoredaca.
VRDOLJAK. B. M. 2003. Srednjovjekovni spomenici s natpisom na Groblju Sv.
Ive u Livnu. Starohrvatska prosvjeta 30: 239-246.
AGAR, M. 2007. Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova. Zagreb: Matica hr-
vatska.

RJENICI
Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. 2000. I. svezak: A-VRD.
Zagreb: Staroslavenski institut.
Slovnk jazyka staroslovnskho. Lexicon linguae palaeoslovenicae. 1958-1997.
SAV. Prag: Slovansk stav.
Staroslavjanskij slovar (po rukopisjam X-XI vekov). 1994. Moskva: Russkij jazyk.

721
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Slika 1. Fojniki glagoljski fragment brevijara

Figure 1. The Fojnica Fragment of a Glagolitic Breviary

722
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Summary
THE FOJNICA FRAGMENT OF A GLAGOLITIC BREVIARY
The Fojnica Glagolitic fragment is a page of a Breviary, of the Ordinary
Time. It contains the part of the Book of Exodus 3:7-8 and The Letter of St.
John Chrysostom. It was found in the Museum of the Franciscan Monastery
in Fojnica on the cover of Razmiljanja written by Matija Jerkovi.
The detailed linguistic analyses have shown that FgFoj was written in the
Croato-Glagolitic uncial script and in the Church Slavic language of the
Croatian redaction in the middle of the 14th century. On the phonological
level FgFoj has many innovations, i. e. there are many deviations from the
Croatian Church Slavic, for example in the writing of jer (tapi) sign and
especially jat. FgFoj has been ekavized, for instance: deli, bolezn, mlekom,
leki, sused, zvezdam, telesi, odolevae, grehi. This allows the conclusion
that the text was not copied in Bosnia, but brought from Croatian ekavian
areas. The retaining of r and l and the old consonantal groups d and r
without change indicates the archaism on the phonological level. Unlike the
phonological level, on the morphological level the regular Church Slavonic
forms have been conrmed with nouns, verbs and adjectives. Lexis of FgFoj
is archaic as well, the most of the lexemes belong to the Old Church Slavic
layer which has been conrmed in the canonical Old Slavic manuscripts, and
which is conrmed in the Croatian Glagolitic liturgical manuscripts as well:
bran, vzboritel, vzmaenie, vrag, vsadnik, vsemogi, glubina, zagruziti,
krivda, plk, premoenie, prosba, rmnoe. A syntactic construction has
been preserved on a syntactical level which is a characteristic of the Old
Church Slavic language, so called dative absolute. The comparison with
ten Croatian Glagolitic breviaries has shown that FgFoj best corresponds to
BrVat19, therefore the missing part of the text is reconstructed according to
that breviary.
Key wor ds: The Fojnica fragment of a glagolitic breviary, Exodus, The
Letter of Saint John Chrysostom, Bosnia

723
M. IMI, Fojniki glagoljski fragment brevijara SLOVO 60 (2010)

Prikazani rezultati proizili su iz znanstvenoga projekta Gramatika hrvat-

skoga crkvenoslavenskog jezika, provoenoga uz potporu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

Izvorni znanstveni lanak Primljen: 16. XI. 2009.

Autor: Marinka imi Prihvaen: 18. III. 2010.
Staroslavenski institut,
Demetrova 11
HR-10000 Zagreb

724