Arthur Schopenhauer - Eristička Dijalektika

Naslov izvornika:
Arthur Schopenhauer
DIE ERISTISCHE DIALEKTIK
Nakladnik
Marjan tisak d.o.o. Spl,l.t
Prijevod
Mladen lvanievi
Uustrucija naslovnice
Sanja Svete
Lektorica
Vesna Krelj
Urednica
Lidija are
Za izdavaa
Marjan are
Tisak
Marjan tisak d.o.o. Split
CIP-Katal og!zaclja u publikaciji

Sveuilina knjinica u Splltu
UDK 162.6
SCHOPENHAUER. Arthur
ErtsUka dijalektika Ili umijee kako uvijek blU u pravu
objanjeno u 38 trikova. I Arthur Schopcnhaueij; i preveo Mladen
lvanlevt}. - Split: Marjan tisak. 2002.-144 str.: 16.5 crn.
Prijevod djela: Dle erlstlsche DlalekUk.
Str. 109-142: Pogovor
lSBN 953214-031-X
ISBN 953-214-031-X
Arthur Schopenhauer
.,,,
ERISTICKA
DIJALEKTIKA
Umiiee kako uviiek biti
u pravu obianieno
u 38 trikova
ARJAN TISAK )
ARTHUR SCHOPENHAUER
ERISTIKA DIJALEKTIKA
Umijee kako uvijek biti u pravu

objanjeno u 38 trikova
Eristika dijalektika jest umijee voe
nja prepirke, i to prepirke tako da se uvijek
bude u pravu, dakle per fas et nefas (do
putenim i nedoputenim sredstvima). U
samoj se stvari objective moe biti l1 pra
vu , a da se pri tome u oima prisutnih, i
tovie u vlastitim, ne bude u pravu.

Kada, naime, protivnik pobije moj dokaz,
a to vrijedi i kao pobijanje same tvrdnje,
za koju pak mogu postojati drugi dokazi,
pri emu je, naravno, za protivnika od
nos obratan: on ostaje u pravu pri objek
tivnome nemanju prava. Dakle, objektiv
na istina jedne tvrdnje i njezina vrijed
nost u prihvaanju od strane zavaenih i
sluatelja dvije su razliite stvari. (Na ovo
drugo odnosi se dijalektika.)
Odakle to? Od prirodne pokvarenosti
ljudskoga roda. Kada toga ne bi bilo, bili
bismo u potpunosti estiti, pa bismo u
5
Arthur Schopenhauer
svakoj raspravi samo teili iznijeti istinu

na vidjelo, ne vodei rauna o tome hoe
li to ii u prilog naemu prijanjem mi
ljenju ili miljenju onoga drugoga. Bilo
bi to svejedno ili bar u potpunosti spore
dno. Ali, sada je to glavno. Uroena tati
na, koja je izuzetno razdraljiva kada je u
pitanju intelekt, ne doputa da se ono to
smo prvobitno rekli pokae kao pogreno,
a ono to je rekao protivnik kao pravilno.
Prema tome bi se, pak, svatko trebao po
truditi ne suditi ni u kojemu sluaju dru
gaije do tono, zbog ega bi najprije tre
balo misliti, a potom govoriti. Ali, uz ta
tinu najee idu. brbljavost i uroena
neestitost. Ljudi govore prije nego to su
promislili i ako potom primijete da je
njihova tvrdnja pogrena i da nisu u pra
vu , ipak treba izgledati kao da je obrnu
to. Interes za istinu, koji je najee pri

iznoenju pogreno-istinite tvrdnje bio je
dini motiv, uzmie sada ssvim pred in-
teresom tatine. Istinito treba izgledati
kao pogreno, a pogreno kao istinito.
Ali, sama nekorektnost, inzistiranje na
tvrdnji koja se nama samima ini pogre-
6
Eristika dijalektika
nom, ima opravdanje. esto smo u po

etku vrsto uvj ereni u istini tost nae
tvrdnje, ali izgleda da je protivnikov ar
gument pobija. Dignemo li tada ruke od
itave stvari, vidjet emo potom najee,
da smo ipak bili u pravu. Na dokaz je
bio pogrean, a u prilog tvrdnji mogao je
postojati toan dokaz. Nismo se odmah
sjetili argumenta koji bi nas spasio. Zbog
toga se u namJavlja maksima: usproti
viti se argumentu protivnika ak i onda
kada izgleda da je ispravan i kada pobtja
na dokaz, u uvjerenju da je njegova is
pravnost samo prividna i da emo se u ti
jeku prepirke sjetiti nekog argumenta
kako bismo pobili onaj protivnikov ili kako
bismo, s druge strane, potvrdili nau isti
nu. Na to smo, dok traje prepirka, gotovo
prisiljeni ili bar pomalo zavedeni. Na taj
se nain uzajamno potpomau slabost na
eg intelekta i izvitoperenost nae volje.
Odatle proizlazi da se onaj koji se prepire
po pravilu ne zalae za istinu, nego za
svoje tvrdnje, postupa na nain pro ara et
7
Arthur Schopenhauer
foc (za dom i ognjite) i per fas et nefas,

a drugaije, kao to smo vidjeli, i ne moe.
Machiavelli savjetuje vladaru da isko
risti svaki trenutak slabosti svoga susjeda
i da ga napadne, jer bi ovaj mogao iskori-
stiti takav trenutak i napasti njega. Kada
bi vladale vjernost i estitost, bilo bi to
drugaije. Poto se tome ne treba nadati,
ne smijemo se njima ni koristiti, jer bi se
slabo isplatilo. Isti je sluaj i s prepirkom.
Ako dam za pravo protivniku im izgleda
da je u pravu, on e to teko uiniti meni.
On e, tovie, postupiti per nefas, dakle,
moram i ja. Lako je rei da treba ii samo
za istinom, bez sklonosti jednome mi
ljenju, ali se he smije pretpostaviti da e
to uiniti i onaj drugi. Dakle, ne smijem
ni ja. Uz to, ako bih htio da se - im mi se
uini da je on u pravu - odreknem svoje
tvrdnje, o kojoj sam prije toga promislio,
moe se lako dogoditi da, zaveden trenut
nim dimom, napustim istinu kako bih
prihvatio zabludu.
Svatko e, dakle, u pravilu, nastojati
progurati svoju tvrdnju, ak i kada mu
se ona na trenutak uini pogrenom ili
8
sumnjivom. Pomona sredstva donekle

svakome dolaze od njegove lukavosti i po
kvarenosti. Tome nas svakodnevno ui
iskustvo u prepiranj u. Svatko , dakle , ima
svoj u plirodnu dyalektiku, kao to ima
svoj u plirodnu logiku. Samo ga ona prva
ne vodi ni priblino tako sigurno kao ova
druga. Ne moe netko tako lako misliti ili
zaklj uivati suprotno za1conima logike. Po
greni sudovi jesu esti, pogreni zakljuci
vrlo rij etki. Dakle, nedostatak prirodne
logike jest rij edak. Drugaije je s nedo
statkom prirodne dijalektike. Ona je ne
ravnomjerno raspodijeljen prirodni dar (po
emu je slina moi prosuivanja, koja je
neravnomjerno podijeljena, dok je razum,
u prosjeku , ravnomjerno podijeljen). Do
pustiti da budete pobijeni, da vas zbune
neim to je naizgled argument, kada ste
zapravo u pravu ili obrnuto , esto se do
gaa. Onaj tko izae kao pobj ednik iz pre
pirke, esto treba zahvaliti ne samo to
nosti svoj e moi prosuivanj a pri izlaganj u
tvrdnje, nego u veoj mj eri lukavosti i spo
sobnosti koj ima j u je branio. Uroenost je
ovdj e , kao i drugdj e, najbolj a stvar. Ali
9
Arthur Schopenhauer
uvjebavanje i r azmiljanje o obratima koji

ma pobijamo protivnika, a ,kojima se on
najee koristi da bi pobijao, moe mno
go pridonijeti da se u toj vjetini postane
majstor. Dakle, iako logika zapravo nema
nikakve praktine koristi, dij alektika je u
svakom sluaju moe imati . Mislim daje
i Aristotel svoju stvarnu logiku (Analitiku)
uglavnom izlagao kao osnovu i pripremu
za Dyalektiku i da mu je ona bila najbit
nij a. Logika se bavi istom formom tvrdnje,
dijalektika njezinim sadrajem ili mate
rijom. Zato se pri analiziranju mora pri
stupiti formi kao opem, a sadraju kao
posebnom.
Aristotel ne odreuje svrhu dijalektike
tako precizno kao ja. On, dodue, navodi
kao glavnu svrhu prepirku, ali ujedno i
nalaenje istine. Kasnije opet kae: pri
stupimo tvrdnjama filozofski sa stanovi
ta istine, dijalektiki s a sta novita
priinjavanja ili svianja, ljenja dru
gih (8oa), (Topika, I, str. 12). On je, do
due, sv jestan razlikovanja i odvajanja
objektivne istine tvrdnje od stjecanja
vrijednosti ili prihvaanja. Ali, on ih ne
10
Eristilca dijalektika
odvaja dovoljno precizno kako bi dijalek

tici pripisao samo ovo posljednje. U nje
govim pravilima o drugoj svrsi esto su
umijeana pravila o prvoj svrsi. Zato mi
se ini da svoj zadatak nije u potpunosti
rijeio.
Da bi se izloila ista dijalektika, mora
se, bez obzira na objektivnu istinu (to je
predmet logike), promatrati samo kao
vjetina bivanja uvijek u pravu, to e biti
to lake ako smo pri tome stvarno u pra
vu. Ali, dijalektika treba samo poduava
ti kako da se obranimo od napada bilo
koje vrste, naroito od podlih, i isto tako
kako da sami napadamo ono to drugi
tvrde, a da pri tome sebi ne proturjeimo
i, uope, d a nas nitko n e opovrgne.
Nalaenje objektivne istine mora se stro
go odijeliti od umijea nametanja kao isti
nite. To je predmet sasvim drugaijeg
rrpayasta (djelovanja); to je djelo moi pro
suivanja, razmiljanja, iskustva, a tu
nema nikakve posebne vjetine. Ono dru
go je svrha dijalektike. Definirali su je kao
logiku privida. Pogreno. Onda bi bila upo
trebljiva samo za obranu neistinitih tvr-
11
Arthur Schopenhauer
dnji. ak i kada smo u pravu, potrebna

je dijalektika da bismo se obranili, a mo
raju se poznavati i podli trikovi kako bi
smo ih prepoznali. tovie, i sami emo
esto upotrijebiti neke od njih kako bi-
smo neprijatelja tukli istim orujem. Zato
se u dijalektici objektivna istina mora os
taviti postrani ili se smatrati sluajnom,
a panja se mora usmjeriti samo na obra
nu svojih tvrdnji i pobijanje protivniko
vih. Pri upotrebi pravila koja se na ovo
odnose, ne smije se voditi rauna o objek
tivnoj istini, jer je najee nepoznato gdj
se ona nalazi. esto ni sami ne znamo je
smo li u pravu ili nismo, vjerujemo da je
sino i prevariino se; esto u to vjeruju oba
sudionika. Jer, veritas est inputeo (Ev ucpw
TJaATJcpEta), "Istina je u dubini." (Demo
krit). U poetku prepirke svatko, po pra
vilu, misli da je istina na njegovoj strani.
Potom obojica u to posumnjaju. Kraj tre
ba pokazati, potvrditi istiu. Dakle, dija
lektika se ne treba u to uputati. Jed
nako kao to se suce u dvoboju ne tie
tko je u svai koja je dovela do dvoboja
zaista u pravu. Ubosti i parirati jest bit-
12
no. Isti je sluaj i u dijalektici. Ona je in

telektualna v jetina maevanja. Samo
tako isto shvaena moe se izlagati kao
samostalna disciplina. Ako sebi postavi
mo za cilj objektivnu istinu, vraamo se
na puku logiku. Ako postavimo za cilj izvo
enje pogrenih tvrdnjt dobijemo puku
sofzstiku. U oba sluaja treba pretposta
viti da ve znamo to je bilo objektivno, a
to pogreno. To je unaprijed rijetko kad
sigurno. Pravi pojam dijalektike jest, dak
le, ono to smo sada rekli: intelektualna
vjetina maevanja kako bi se tijekom pre
pirke uvijek ostalo u pravu; premda bi na
ziv eristika bolje odgovarao. Najtonije
jest, vjerojatno, eristika dijalektika: dia-
lectica eristica, a ona je vrlo korisna. Neo
pravdano je zapostavljena u novije vrije
me.
U tome smislu, dijalektika treba biti
samo rezime i prikaz prirodno uroenih
vjetina svedenih na sustav i pravila koji
ma se slui najvei broj ljudi kada pri
mijete da u prepirci istina nije na njiho
voj strani, a da bi ipak ostali u pravu. Zato
bi bilo vrlo nesvrhovita ako bi se u znan-
13
Arthur Schopenhauer
stvenoj dijalektici uzela u obzir objektiv

na istina i njezino iznoenje na vidjelo,
poto se to ne dogaa u onoj iskonskoj i
prirodnoj dijalektici, kojoj je cilj samo da
se bude u pravu. Znanstvt(na dijalektika,
po naem shvaanju, ima kao glavni za
datak izloiti i analizirati podle trikove u
polemici kako bismo ih u stvarnim prepi
rkama odmah prepoznali i pobili. Upravo
se zbog toga u izlagajnju za krajnji cilj
mora odabrati samo nain kako da se
uvijek ostane u pravu, a ne objektivna is
tina.
Nije mi poznato da je neto u tom smi
?lu napisan?, premda sam se podrobno
.informirao. To je, da1:9.e, neorana ledina.
Da bismo ostvarili cilj, moramo se poslu-
iti iskustvom i obratiti panju na ovaj ili
onaj trik koji upotrebljavaju obje strane
u estim svakodnevnim raspravama, za
tim svesti trikove koji se ponavljaju u
razliitim oblicima n njihovu openitost
i na taj nain izloiti stan bvite ope luka
vosti koje bi bile od koristi za vlastitu
upotrebu, kao i za osujeivanje, ukoliko
ih onaj drugi upotrijebi.
14
Ovo to slijedi treba shvatiti kao prvi

pokuaj.
15
Arthur Schopenhauer
OSNOVA SVAKE DIJALEKTIKE
Najprije treba analizirati ono bitno u

s vakoj prepirci, ono to se tu dogaa.
Protivnik je izloio jednu tezu (ili mi
sami, to je svejedno). Za njezino pobijanje
postoje dva modusa i dvije metode.
1) Modusi: a) ad rem; b) ad hominem ili
ex concessis. Pokazat emo da tvrdnja ili
nije u suglasnosti sa stanjem stvari, ap

solutno objektivnom istinom, ili s osta-
.lim tvrdnjarila ili prihvaanjima, tj. s re
lativnom subjektivnom istinom. Ovo po
sljednje samo je relativno dokazivanje i
uope ne utjee na objektivnu istinu.
2) Metode: a) izravno pobijanje; b) ne
izravno pobijanje. Izravno pobijanje na
pada tezu u njezinim polazitima; neizrav
no pobijanje u njezinim posljedicama.
Izravno pobijanje pokazuje da teza nije
istinita, neizravno pobijanje da ne moe
biti istinita.
16
Eristika dyalektika
1) Izravnim pobyaryem moemo postii

dvije stvari: ili pokazati kako su razlozi
protivnikove tvrdnje pogreni (nego mqjo
rem; n1inorem /pobijam gornji stav; donji
stav/), ili priznati razloge, ali pokazati
da tvrdnja ne potjee odatle (nego conse
quentiam /opovrgavam zakljuak/). Na
padamo, dakle, konzekvencu, formu za
kljuka.
2) U neizravnom pobijanju upotreblja
vamo ili apagogu ili instancu.
a) Apagoga. Uzmemo protivnikovu tvr
dnju kao istinitu i onda pokazujemo to iz
toga slijedi; ako ma koji iskaz priznat kao
istinit uzmemo za premisu nekoga za
kljuka i tada nastane konkluzija koja je
oito pogrena, i kontradiktorna u odno
su na stanje stvari ili na ostale protivniko
ve tvrdnje, dakle ad rem ili ad hominem
pogrena (Socrates in Hippia mqj. et alias) ,
zakljuujemo da je i stav bio pogrean, jer
iz istinitih premisa mogu slijediti samo isti
niti st:vovi, premda iz pogrenih prerr1isa
ne slijede uvijek pogreni stavovi.
(Ako je apagoga kontradiktorna u od
nosu na neku nesumnjivu istinu, protiv
nika smo doveli ad apsurdum.)
17
Arthur Schopenhauer
b) Instanca, Evcrra t. exemplum in con

trarium, je pobijanje opeg iskaza izrav
nim dokazivanjem pojedinanih sluaje
va zahvaenih protivnik.ovim stavom, na
temelju kojih tvrdnja neria vrijednost,
dakle, i sama je pogrena.
To je osnovna struktura, skelet svake
prepirke. Imamo, dakle, opis njezine oste
ologije. Na ovo se u biti svodi svaka prepi
rka. Ali, sve se to moe odvijati iz stvar-
)
nih ili prividnih, istih ili neistih razlo-

ga. Poto se o ovome ne da neto tono rei,
prepirke su tako duge i mukotrpne. ak
ni u objanjenju ne moemo razlikovati
stvarno od prividnog, jer ni suparnici nisu
.s tim naisfo. Zato i dajem trikove, bez
obzira na to je li ovjek objective u pravu
ili nije. To ni sami ne moemo uvijek to
no znati, poto tek kroz prepirku to treba
izai na vidjelo. Inae, ovjek mora pri sva
kom dijalogu ili tvrdnji uope biti sugla
san s neim iz ega se k<;lo princip moe
prosuivati o slijedeem 1 pitanju: contra
negantem principia non est disputandum
(s nekim tko negira poetne tvrdnje - ne
moe se raspravljati).
18
1 . trik
Proirivanje. Treba izvesti protivnikovu

tvrdnju preko granica prirodne, tumaiti
je to uopenije, shvatiti je u to iremu
smislu i pretjerivati, a vlastitu svaditi na
to ui smisao, u to ue okvire. Ukoliko
je jedna tvrdnja openitija, to je izloenija
mnogobrojnim napadima. Sredstvo za po
bijanje jest precizna postavka punctuma
(toke prepirke) ili status controversiae
(stanja prepirke).
1. primjer. Rekao sam: "Englezi su u
drami prva nacija." Protivnik je htio po
kuati instantia i uzvratio: "Poznat9 je
kako nisu u stanju ostvariti nita znaaj
no u glazbi, a zbog toga ni u operi." Od
bacio sam to, podsjeajui ga "da glazba
ne spada u dramu. Ona oznaava samo
tragediju i komediju", to je on vrlo dobro
znao i samo pokuao moju tvrdnju uo
piti na taj nain to je rekao kako kaza
line predstave, dakle i opera, ukljuuju
i glazbu, da bi me opovrgnuo.
Obrnuto, vlastita tvrdnja se moe spa
avati suavanjem u odnosu na prvobit-
19
Arthur Schopenhauer
nu namjeru ako to upotrijebljeni izraz do

puta.
2. p1imjer. A. kae: "Mirovni sporazum
iz 1814. vratio je ak svim njemakim han
zeatskim gradovima njiho nezavisnost."
B. upotrebljava instantia in conrarium da
je Danzig izgubio tim mirovnim sporazu
mom nezavisnost koju mu je dao Bona
parte. A. se spaava ovako: "Rekao sam
svim njemakim hanzeatskim gradovima.
Danzig je bio poljski hanzeatski grad." --
3. primjer. Lamarque (Philosophie zoo

logique, knj. I, str. 203) negira postojanje
osjeta kod polipa, jer nemaju ivce. Sada
je utvreno da imaju osjetila jer se kreu
.-prema svjetlosti i idui v jeto s grane na
granu - uhvate svoj plijen. Zato je izve
den zakljuak da je ivana masa rav
nomjerno podijeljena u masi njihovoga
tijela, s kojom se istodobno stopila. Oito
je da primaju osjete bez izdvojenih orga
na ula. Poto to obara Lamarqueovu hi
-
potezu, on tvrdi dijalektiki slijedee:
"Onda bi svi dijelovi polipova tijela mora
li biti u stanju opaati svaki osjet i po
kret, volju i misli. Onda bi polip u svakoj
20
toki svoga tijela imao organe najsavre

nije ivotinje. Svaka toka mogla bi vidje
ti, osjeati miris, okus, uti itd., tovie,
misliti, prosuivati, zakljuivati. Svaka
estica njegova tijela bila bi suvremena
ivotinja, a sam polip bio bi iznad ovjeka,
jer bi svaki njegov djeli imao sva svojstva
koje ovjek ima tek u cijelosti. Dalje, ne bi
bilo nikakvog razloga da se ono to se tvr
di za polipa ne bi moglo proiriti i na mo
nadu, najnesavrenije od svih bia, a, ko
nano, i na biljke, koje takoer ive, itd."
Upotrebom takvih dijalektikih trikova
autor preutno priznaje da nije u pravu.
Poto je rekao: "itavo njegovo tijelo je
osjetljivo na svjetlost. Dakle, ima ivce",
on odatle izvlai da cijelo tijelo moe mi
sliti.
2. trik
Upotrebljavanje homonime kako bi se

postavljena tvrdnja proirila i na ono to
osim iste rijei ima malo zajednikoga ili
nema niega zajednikog s onim o emu
je rije, a onda to lukulentno Uasno) pobi-
21
Arthur Schopenhauer
ti i tako izazvati dojam da smo pobili tvrd

nju.
Primjedba. Synonyma su dvije rijei za
isti pojam. Homonyma su dva pojma oz
naena istom rijeju (vidi Aristotel, Topika,
knj. I, pog. 1 3) . Duboko otro, visoko -
upotrijebljeni as za tijela, as za stvari
jesu homonimL asno i estita su sinoni
mi.
Ovaj trik se moe smatrati identinim
sa sofizmom ex homDnymia, ali oiti sofi
zam homonima nee stvarno obmanuti.
Omne lumen potest extingui.

Intellectus est lumen.
Intellectu:s potest extingui.
(Svako se sv jetlo moe ugasiti.
Razum je svjetlo.
Razum se moe ugasiti.)
Ovdje se odmah vidi da postoje etiri

terminusa; lumen shvaena stvarno i lu
men shvaena u prenesenome smislu.
Ali, u sluajevima u kojima postoji fina
nijansa u razlici dolazi do obmane, nai
me, tamo gdje su pojmovi oznaeni istim
22
izrazom srodni i gdje se u znaenju djelo

mino podudaraju.
1 . primjer. (Namjerno smiljeni sluajevi
nisu dovoljno fini da bi djelovali ob
manjujue; moraju se, dakle, uzeti iz
stvarnoga, osobnog iskustva. Bilo bi
odlino kada bi se svakome triku mogao
dati kratak i odgovarajui naziv kojim bi
se, u danome sluaju, ovaj ili onaj trik
mogao u istom trenutku pobiti .)
A: "Vi jo niste upueni u tajne Kanto
ve filozofije."
B : Ama o onome gdje ima tajni, ne
" ,
elim nita znati."

2. primjer. Kritizirao sam princip asti
kao neracionalan, po kojemu se poslije
upuene uvrede gubi ast ako se ne u.zVra
ti jo veom uvredom ili ne spere protiv
nikovom ili svojom krvlju. Kao razlog na
veo sam da prava ast ne moe biti
uvrijeena onim zbog ega bismo patili,
ve samo onim to bismo uinili, jer se
svakome moe svata dogoditi. Protivnik
je krenuo izravno pobijati osnovu. Jasno
mi je pokazao kako bi neosnovana tvr
dnja o trgovcu da podvaljuje, da nije e-
23
Arthur Schopenhauer
stit, da je nemaran, predstavljala napad

na njegovu ast, koja bi na taj nain bila
povrij edena samo onim zbog ega pati i
koju bi mogao vratiti samo kada bi se
uspio izboriti za kanjavar;je uzronika i
opovrgavanje onoga to su oni rekli.
On je ovdje, dakle, homonimijom sveo
graansku ast, koja se inae zove dobar
glas i ije oskvrnjivanje nastaje klevetom,
pod pojam v iteke asti, koja se naziva i
point d'honneur i ije oskvrnjivanje nastaje
uvredom. S obzirom da se nasrtaj u prvo
me sluaju ne smije zaobii, ve se mora
uzvratiti javnim pobijanjem, zato se, s
istim pravom, ne bi smio zaobii ni nasr
taj u drugome sluaju, ve se obraniti
veom uvredom ili d vobojem. Dakle,
hrkanjem dviju bitno razliitih stvari ho
monimijom rijei ast nastaje mutatio con
troversiae (promjena pitanja prepirke).
3. trik
1\rrdnju koja je, na primjer, Kanx 'U, re

lative izloena treba shvatiti kao da je
opa, simpliciter, anAcoc;, absolute izloena,
24
ili je, pak, shvatiti kao da se odnosi na

neto sasvim dr ugo, a onda je tako
shvaenu pobiti. Aristotelov primjer gla
si: crnac je crn, a to se zuba tie - bijel.
Dakle, crn je i istodobno nije crn. To je
izmiljen primjer koji nikoga stvarno nee
obmanuti. Uzmimo zato primjer iz stvar
nog iskustva.
1 . primjer: U jednome razgovoru o filo
zofiji priznao sam da moj sistem uzima u
zatitu i hvali kvyetiste. Ubrzo potom po
vede se razgovor o Hegelu i ja sam tvrdio
kako je mahom pisao besmislene stvari
ili su, bar, mnoga mjesta u njegovome
djelu takva da autor daje rijei, a itatelj
treba dodati smisao. Protivnik nije poku
ao pobiti to ad rem, nego se zadovoljio
upotrebom argumentum ad hominem: "da
sam upravo hvalio kvijetiste, a da su oni
pisali dosta besmislenih stvari".
Priznah to, ali sam ga ispravio u tome
da ja ne hvalim kvijetiste kao filozofe i pi
sce, dakle, ne zbog njihovih teorijskih po
stignua, ve samo kao ljude, zbog njiho
voga rada, samo u praktinom smislu. U
25
Arthur Schopenhauer
sluaju Hegela rije je o teorijskim posti

gnuima. Tako napad bjee odbijen.
Prva tri trika su srodna. Zajedniko im
je to to protivnik, zapravo, govori o nee
mu drugom od onoga to je izloena. Poi
nili bismo, dakle, ignoratio elenchi (nepoz
navanje protuargurnenta), ako bismo se
time zadovoljili. Jer, u svim izloenim pri
mjerirna ono to protivnik kae jest isti
nito, ali ne stoji u izFavnoj, veG samo u
prividnoj proturjenosti s tezom. Dakle,
onaj koga je on napao negira konzekven
cu njegovoga zakljuka, tj. zakljuak o
istini njegove tvrdnje na temelju pogre-
nosti naega zakljuka. To je, dakle, izra
vno pobijanje njegovoga pobijanja per ne
gatio nem cons equentiae (pobijanjem
zakljuka).
Drugo je ne priznavati istinite premi
se, zato to se predvia konzekvenca. Pro

tiv toga postoje, dakle, d a sredstva, pra-
vilo 4. i 5.
26
4. trik
Kada elimo izvui neki zakljuak, ne

smijemo dopustiti da ga netko predvidi,
ve se neprimjetno prihvaaju premise
pojedinane i rasute u razgovoru, inae
e protivnik pokuati svakojake lukavo
sti. Ili, kada nije sigurno da e ih protiv
nik prihvatiti, treba izloiti premise tih
premisa. Dati prosilogizme. Dopustiti da
se prihvate premise vie takvih prosilogi
zama ratrkane bez reda, dakle, prikriti
svoju igru dok se ne prihvati sve to je
potrebno. Izvesti stvar izdaleka. Ta pravi
la daje Aristotel, (Topika, knj. VIII, pog.
1. )
Nikakav primjer nije potreban.
5. trik
Za dokazivanje nae tvrdnje mogu se

upotrijebiti lane prethodne tvrdnje, ako,
naime, protivnik ne bi priznao one koje
su istinite zato to ili ne uvia njihovu
istinitost ili zato to vidi da bi teza od
mah mogla odatle slijediti. Onda treba
27
Arthur Schopenhauer
uzeti tvrdnje koje su po sebi pogrene, ali

ad hominem istinite i argumentirati iz pro
tivnik.ovoga naina miljenja ex concess is .
Jer, istinito moe slijediti i iz pogrenih
premisa, kao to pogreno ,nikada ne moe
iz istinitih. Upravo zato se pogrene pro
tivnikove tvrdnje mogu opovrgavati dru
gim pogrenim tvrdnjama, koje on sma
tra istinitima. Poto se prepiremo s njim,
moramo se koristiti njegovim nainom mi
ljenja. Na primjer, ako je pristalica neke
sekte koju mi ne odobravamo, inoemo
protiv njega upotrijebiti stavove te sekte
kao princip ia (Aristotel, Topika, knj. VIII,
pog. 9.)
6. trik
Izvedemo prikriven petitio principii, pri

emu se ono to bi se tvrdilo postulira ili
1 ) pod drugaijim nazivom, npr. umjesto
"ast"-"dobar glas'', umjesto "jevian
stvo"- "vrlina" itd., a i zamjenjivim poj
movima: "crvenokrvne ivotinje" umjesto
"kraljenjaci"; ili 2)tako da se ono to je
pojedinano sporno, uopeno moe pri-
28
Eristika dyalelctlka
hvatiti, npr. nesigurnost medicine tvrdi

da postoji nesigurnost svakoga ljudskog
znanja; ili 3) kada vice versa proizlaze dva
pojma, od kojih prvi treba dokazati, po
stulira se ono drugo; ili 4) tako to treba
dokazati ope, a dopusti se prihvaanje
sval-ce pojedinosti (obrnuto od br. 2) (Ari
stotel, Topika, knj. VIII, pog. 11).
O uv jebavanju dijalektike dobra pravi
la sadri poglavlje Aristotelove Topike.
7. trik
Ako se prepirka vodi neto stroe i for

malnije, a elimo da se to jasnije spo
razumijevamo, onaj koji je izloio tvrdnju
i koji je treba dokazati, ponaa se prema
svome protivniku upitno kako bi iz nje
govih vlastitih prihvaanja zakljuio, o isti
nitosti tvrdnje. Ta je erotematska metoda
osobito bila koritena u antici (zovu je i
nr1n r...-Vr..-.;;
nsi.1. V .....,.oKl
SokrtSk::::l )
- - -- -J.
lJ\ a niu

':)
ep.
'--' '-' V .I.V Clj .l .ll.\.., Q -
liko sljedeih trikova (svi slobodno obra

eni po Arisototelu Liber de lenchis sophi
sticis, pog.15).
29
Arthur Schopenhauer
Pitajui odjednom mnogo i nairoko,

prikrili bismo ono to elimo da bud e
potvreno, a onda bismo svoju argumen
taciju brzo razvili iz potvrenoga. Jer, oni
u miljenju spori ne mogu tono pratiti i
predviati eventualne greke ili praznine
u dokazivanju.
8. trik
Treba iznervirati protivnika da pobje

sni. U bijesu nije u stanju pravilno pro
suivati i uvidjeti svoju prednost. Do
bijesa ga dovodimo otvoreno mu nanosei
nepravdu, ikanirajui ga i uope se ne-
pristojno odnosei prema njemu.
9. trik
Pitanja ne postavljamo po redoslijedu

koji zahtijeva zakljuak, ve mimo redo
slii eda. Onda protivnik e zna to hoe
m i ne moe planirati, a njegovi se od
go vori mogu upotrijebiti za razliite
zakljuke, ak kontradiktorne, ovisno o
tome kakvi ispadnu. To je srodno triku
30
br. 4, kada svoj postupak valja maskira

ti.
10. trik
Kada primijetimo da protivnik namjer

no negira pitanja ije bi prihvaanje bilo
od koristi za nau tvrdnju, moramo pita
ti suprotno od nae tvrdnje, kao da eli
mo da to potvrdi ili mu bar ponuditi da
bira i jedno i drugo kako ne bi primijetio
koju od tvrdnji elimo da prihvati.
11. trik
Izvedemo li indukciju i on prihvati poje

din a n e s lu a jeve p o m ou k o j i h j e
izloena, ne moramo ga pitati priznaje li i
opu istinu koja proizlazi iz tih sluajeva,
ve je potom uvedemo kao dogovorenu i
prihvaenu. U meuvremenu e i on po
misliti kako ju je prihvatio, a i sluatelji
ma e se to isto uiniti, jer e se sjetiti
onih mn ogih pitanja u pojedinanim
sluajevima koji su ipak morali dovesti
do cilja.
31
Arthur Schopenhauer
1 2. trik
Vodi li se razgovor o nekom opem poj

mu koji nema vlastiti naziv, ve se mora
preneseno oznaiti parabolom, moramo
odmah uzti takvu parabolu koja je po
voljna po nau tvrdnju. Tako su, na pri
mjer, u panjolskoj nazivi kojima su oz
naene dvije politike stranke serviles i
liberales svakako odabrani od strane ovih
drugih.
Naziv protestanti odabrali su oni sami,
kao i n aziv evanelisti. Naziv heretik
potjee od katolika.
Imena stvari imaju veu ulogu od stvar
ne. Na primjer, ako je protivnik predloio
prorryenu, to treba nazvati "novinom", jer
je ta rije omraena. Obrnuto vrijedi ako
snio mi predlagatelji. U prvome, sluaju
spomenut emo kao suprotnost "postojei
poredak", u drugome "jarevu kesu"* . Ono
to bi netko tko stoji postrani i tko je neu
tralan nazvao "kult" ili "javni vjeronauk'',
to zagovornik naziva "pobonou", "bo
gougodnou", a protivnik toga nazvat e
32
to "bigoterijom", "praznovjerjem". U biti,

to je fini petitio principii. Ono to hoemo
prvo izloiti unaprijed ugradimo u rije,
u naziv iz kojega, iz istog analitikog
suda, potom proizlazi ono to smo smje
rali. Ono to jedan naziva "uvjeriti se u
njegovu linost", "st aviti na sigurno
mjesto", njegov protivnik naziva "zatvori
ti". Govornik esto ve unaprijed otkriva
svoje namjere preko naziva koje daje stva
rima. Jedan k ae "sveenstvo'', drugi
"crkvenjaci". Od svih trikova, ovaj se
najee upotrebljava instinktivno. Vjer
ska odanost = fanatizam; izlet ili galant
nost = brakolomstvo; dvosmislenost = ne
pristojna ala; nered = bankrot; ''putem
utjecaja i veza" = "putem podmiivanja i
nepotizma"; "srdana zahvalnost" = "do
bro plaanje".
"Bo cksbeutel" -trbuasta, plosnata boca u kojoj

se prodaju vosokokvalitetna franaka vina. Naziv
potjee od rijei der Bock-jarac i der Beutel -kesa, t j .
jareve monje. Priblian prijevod u ovome kontekstu
bio bi "k rtenje ovaca". - Prim. prev.
33
Arthur Schopenhauer
13. trik
Kako bismo uinili da protivnik prihvati

tvrdnju, moramo dati uz to i suprotnu
tvrdnju da bi mogao birati. Suprotnu tvr
dnju izlaemo vrlo upecatljivo da bi on,
kako ne bi- ispao paradoksalan, prihvatio
nau tvrdnju, koja naspram toj izgleda
sasvim prihvatljivo. Na primjer, on treba
prihvatiti da se mora raditi sve to otac
kae, pa zato pitamo: "Treba li u svim
stv arima sluati ili ne sluati roditelje?"
Ili, ako je o neemu reeno da je "esto",
pitamo podrazumijeva li se pod "esto"
malo ili mnogo sluajeva. On e rei "mno-
go". To je kao kada se pored sivoga stavi
crno, pa se moe zvati bijelo, a stavimo li
ga pored bijelog, moe se zvati crno.
14. trik
Najdrskija smicalica jest kada poslije

nekoliko pitanja na koj'e je odgovorio, a
da pri tome odgovori nisu ispali u korist
zakljuka koji mi prieljkujemo, izloimo
zakljuak koji smo eljeli izvesti iz njego-
34
vih odgovora, a koji iz njih uope ne slije

di, no ipak ga izloimo kao dokazan i triju
mfirajui prekinemo dijalog. Ako se pro
tivnik lako zbuni ili je glup, a mi smo do
sta bezobrazni i imamo snaan glas, to
moe lijepo zvuati. Spada u fallacia non
causae ut causae (obmanjivanje prihva
anjem ne-razloga kao razloga).
15. trik
Ako smo izloili paradoksalnu tvrdnju

u iju dokazanost nismo sigurni, ponu
dimo protivniku bilo koju istinitu, ali ipak
ne u potpunosti istinitu, tvrdnju na
prihvaanje ili odbacivanje, kao da odat
le elimo izvui dokaz. Ako je odbaci iz
sumnje, dovodimo ga ad apsurdum i triju
mfiramo. Ako je pak prihvati, onda smo,
ipak, rekli neto razumno i moramo na
staviti. Ili, dodamo sada prethodni trik i
tvrdimo da je na taj nain na paradoks
dokazan. Uz ovo ide najvea drskost, ali
to se u ivotu dogaa i postoje ljudi koji
sve to rade instinktivno.
35
Arthur Schopenhauer
1 6. trik
Argumenta ad hominem ili ex conce s

sis. U protivnikovoj tvrdnji moramo utvr
diti je li ona moda neko. ak i samo
prividno, proturjena s bilo im to je prije
rekao ili priznao, ili s naelima neke kole
ili sekte koju je on hvalio i prihvatio, ili s
djelovanjem pristalica te sekte ili ak
samo onih lanih i tobonjih lanova ili s
onim kako on ivi i radi. Ako, na primjer,
ustaje u obranu samoubojstva, odmah
viknemo: "Zato se ne objesi?'_Ili, on tvr
di, na primjer, da je u Berlinu neugodno
ivjeti. Odmah viknemo: "Zato hitno ne
napusti grad?"
Nekako se, ipak, moe izvesti takva
lukavost.
17. trik
Kada nas protivnik pritie nekim pro

tuargumentom, esto se moemo spasiti
finom razlikom, na koju, naravno, nismo
ni mislili, ako stvar ima neko dvostruko
znaenje ili dvostruki ishod.
36
Eristika dfjalektika
18. trik
Primijetin10 li da se protivnik dokopao

nekog argumenta kojim e nas pobijati,
ne smijemo dopustiti da dotle doe, da to
izvede do kraja, stoga na vrijeme prekine
mo prepirku, prijeemo na drugu temu ili
skrenemo panju i ukaemo na druge tvr
dnje. Ukratko, izvedemo mutatio cpntrover
siae.
19. trik
Ako protivnik i zriito zahtijeva da

kaemo neto protiv odreene toke nje
gove tvrdnje, a mi nemamo nita pogod
no, moramo to vie pomaknuti stvar ka
opem i onda govoriti protiv toga. Potreb
no je rei zato ne vjerovati odreenoj fi
zikoj hipotezi, jer tako govorimo o varlji
vosti ljudskoga znanja i objanjavamo hi-
potezu na razliite naine.
37
Arthur Schopenhauer
20. trik
Kada smo protivnika ispitali o predtvr

dnjama, a on ih prizna), moramo sami
izvui zakljuak, ne pitajui dalje .. ak i
ako predtVrdnji ovo ili ono nedostaje, ipak
je smatramo gotovom, izvodimo zakljuak,
to je primjenafallacia non causae ut cau
s ae.
21. trik
Jedan, samo prividan ili sofistiki pro

tivnikov argument, koji smo prozreli,
moemo zapravo pobiti ralanjivanjem
njegove zapletenosti i prividnosti, ali je bolje
uzvratiti istim takvim prividnim i sofi
stikim protuargumentom i na taj ga nain
pobiti. Jer, ne radi se o istini, ve o pobje
di. Ako se on poslui, na primjer, argu
mentom ad hominem c!lovoljno je da ga
ublaimo protuarg umentom ad hominem
(ex concess is). Uope, krae je da se
umjesto dugog raspredanja o pravome
38
stanju stvari upotrijebi argumentwn ad ho

minem, ako za to postoji prilika.
2 2 . trik
Zahtijeva li protivnik da priznamo ne

to iz ega bi onda neposredno slijedio
problem prepirke, odbij amo to i oznaa
vamo kao petitio princip ii, j er e i on i sl u -
atelj i lako pgistovjetiti neku tvrdnju koj a
je u vezi s problemom, a na taj nain mu
oduzimamo njegov najbolji argument.
2 3 . trik
Proturjenost i prepirka izazivaju i do

vode do pretjerivanja u tvrdnji. Moemo
lj utiti protivnika proturjenostima: jednu
po sebi i u odreenim okvirima istinitu
tvrdnju uzdizati iznad istine. Kada smo
to pretj erivanje pobili, izgleda da smo po
bili i njegovu prvobitnu tvrdnju. Ali zato
se i sami moramo uvati da nas on pro
turjenostima ne zavede na proirivanje
nae tvrdnje, to e esto pokuati . Tada
39
Arthur Schopenhauer
ga odmah moramo prekinuti i vratiti na

granicu nae tvrdnje : "To sam rekao i ni
ta vie" .
24. bik,
Podrazumijeva umijee povlaenja kon

zekvenci. Iznude se iz protivnikovoga tvr
enja, neistinitim zakljucima i izokre
tanjem pojmova, stavovi koji se u njemu
"ne nalaze niti predstavljaju protivnikovo
miljenje, tovie, apsurdni su i opasni.
Poto sad izgleda kao da iz njegovoga stava
slijede stavovi koji su sami sebi, ili priz
natim istiama, proturjeni, onda to vrije
di za neizravno pobijanje, apagoge; i opet
je to jedna od primjena fallacia non cau
sae ut causae.
25. trik
Odnosi se naapagoge putem instance,

exemplum in contrarium. Inducito, Brtayffi
Y11 treba velik broj sluajeva kako bi mo
gao izloiti svoju tvrdnju. Samo jedan je
dini sluaj kojem izloeni stav ne odgova-
40
ra treba se izloiti arcayCDyri i on pada. Je

dan takav sluaj zove se instanca, s vcrr a
av; , exemphcm in contrarium, instw1tia. Na
primj er, tvrdnj a: " Svi preivai imaj u ro
gove" pobij a se j ednom j edinom instan
com - deva.
Instanca j e sluaj primj enj ivanj a ope
istine , neega to se moe svesti pod nj ezin
centralni pojam , ali o emu ta istina ne
ovisi i zato se moe u potpunosti pobiti .
Pri ton-ie moe doi do obmana. Dakle ,
moramo skrenuti p anj u kod instance
koj e protivnik upotreblj ava na slj edee : 1)
je li primj er stvarno istinit. Ima problema
ije j e j edino istinito rj eenj e da sluaj nij e
istinit. Na primj er, mnoga uda, prie o
duhovima itd . ; 2) j e li stvarno potpada pod
poj am izloene istine , to se esto moe
rij eiti prividno i otrim odvaj anj em ; 3) j e
li stvarno kontradiktoran izloenoj istini ,
to j e esto samo prividno .
2 6 . tiik
Sj aj nu smicalicu predstavlj a retorsio

argun1enti, kada se argument koji protiv-
41
Arthur Schopenhauer
nik hoe upotrijebiti za sebe moe bolje

primijeniti protiv njega. Na primjer, on
kae : "To je dijete , zato se mora blae po
stupati s njim" . Retorsio: "Upravo zato to
je dijete, moramo ga stogo odgajati da
mu se loe navike ne bi ustalile. "
27. trik
Kada se pri spomenu nekog argumen-

ta protivnik neoekivano naljuti , na tom
argumentu treba estoko inzistirati , ne
samo zato to je dobro da bude bijesan,
nego zato to se treba nadati da smo dir
nuli u slabu stranu njegove tvrdnje i da
se na tome' mjestu moe nanijeti vie tete
nego to smo to oekivali.
28. trik
lTglavnom se primjenjuje kada se obra

zovani spore pred neob:razovanin1 slua-
teljima . Ako nemamo nikakav argument
ad rem pa ak nijedan ad hominem, ima
mo ad auditores, tj. nevaeu upadicu,
iju nevanost vidi samo strunjak, a to
42
j e protivnik, ali ne i sluatelj i . U nj ihovim

o ima protivnika p obij amo p ogotovo ako
upadica karikira nj egovu tvrdnj u . Lj udi
su odmah spremni na smij eh , a oni koj i
se smij u na na oj s u strani . D a b i doka
zao nevanost up adic e , protivnik bi mo
rao zapodj enuti dugu rasp ravu i pozvati
se na znanstvene principe i druge i11j eni
ce . Za to ne bi naiao na strplj enj e slua
telj a.
Primj er. Protivnik kae "Pri stvaranj u
prvobitnih pl anina , masa s e sastoj ala o d
n1ase o d koj e j e granit, a sve ostale prvo
bitne planine kristalizirale su se iz tekue
ga stanj a zagrtj avanjem, dakle , toplj enjem .
Toplina j e morala iznositi oko 200R. Masa
se kristalizirala pod n1orskom povrinom
koj om j e bila pokrivena." Mi upotrij ebimo
argument ad auditores: da bi pri spo1ne
nutoj temperaturi, tovie , mnogo prij e
toga, pri 80 , more odavno isparilo i leb
dj elo u zraku u obliku pare . Sluatelj i se
smij u . ua bi protivnik to p obio , trebao bi
pokazati da toka vTenj a ne ovisi sa.mo od
stupnj u topline , nego isto tako i o atmo
sferskome tlaku, a ovaj j e , im polovica
43
.Arthur Schopenhauer
vodene mase mora poeti lebdj eti u obliku

pare , do te mj ere povien da do vreP.j a ne
dolazi nj_ pri 2 0 0R .i\li, on ne stie to rei,
.
j er je laicima u pitanjima fizike nepotreb

na rasprava.
29 . trik
Primij etin10 li da nas protivnik pobija,

poduzin1a1no diverzyu, tj . odjedanput po
nen10 govoriti o neemu sasvim drugom,
kao da j e to. dio predmeta o kojemu j e rij e
i argument protiv protivnika. To se odvij a
sa stanovitom skromnou , ako s e diver
zij a ipak na neki nain odnosi na thema
quaestionis. Drsko j e ako se odnosi samo
na protivnikovu osobnost i nema nikakve
veze s p redmetom prepirke.
Na primj er, ja sam se pozitivno izrazio
o tome to u Kini nema plemstva po ro
enj u i to se poloaj dodj eljuj e na temelj u
ispita. Moj protivnik j e tvrdio d a uenost
d '--"" . "-' ..&..m
Jl P i' sfn tak
'-- ..._,, '-- n. '=l l o lrw
..A. ..&.. (AJ. L4...A.
:1 1ifu
..L )r.. V ' lra0-ii
l... V.l.J
?r:J nnln7
1-'V
'-"- L..J Ll.. aJ'
VLJ
kao i roenj e (do ega j e on drao) . Sada

j e , po nj ega, krenulo nagore . Odmah j e
upotrij ebio diverziju d a s e u Ki ni svi stalei
44
kanj avaj u b astonadom" , to j e doveo u

vezu s obilatim ispij anj em aj a i j edno i
drugo zamj erio Kinezin1a. Tko na sve od
n1ah reagira, dao bi se time smesti i ispu
stiti iz ruku ve dobivenu pobj edu .
D rska j e diverzij a kada se u potpuno
sti ne odnosi na stva1i quaestionis i poi
nj e s : Da, tako ste i nedavno tvrdili itd . " ,
j er, ona spada donekle u "intimiziranj e" ,
o emu e biti rij ei u poslj ednj em triku .
Ona j e , strogo uzevi, meustupanj izme
u argumentwn ad personam, to tom pri
likom treba obj asniti, i arg umentum ad
hominem.
U koj oj j e mj eri j e taj trik uroen, po
kazuj u sve prepirke meu obinim ljudi
ma. Ako j edan upuuj e drugome osobne
zamj erke , ovaj ne odgovara njihoviln po
bij anj em ve osobnim zamj erkama koj e
upuuj e onome prvom, a one koj e su mu
upuene ne spominj e , dakle , istodobno
ih i priznaj e . On postupa kao Scipion , koji
Kartaane nij e napao u Itclliji, nego u Afri
ci. U ratu takva diverzija, u odreenoj pri-
*Kazna batinanja ili ib anj a tabana - Prirn. prev.
45
Arthur Schopenhauer
lici, moda vrij edi. U prepirci nij e od kori

sti , j er primlj ene zamj erke ostaj u postra
ni , a sluatelj sazna sve najgore o oboj ici
protivnika . U prepirci j e u upotrebi _zbog
faute de mieux (u nedostatku bolj ega) .
30. trik
A rgumentum ad verecundiam (argu

ment koj i se odnosi na strahopotovanj e) .
Umj esto inj enica, potrebni su autoriteti
po mj eri protivnikova znanj a. Unusqui
sque mavult credere quam judicare (sva
tko vie voli vj erovati nego prosuivati) ,
kae Seneka. Dakle , lako j e kada j e uz
nas autoritet koj ega protivnik respektira.
Ali, za nj ega e postoj ati to vie vaeih
autoriteta to su nj egova znanj a i sposob
nosti manj a. Ako su oni prvoklasni po
stoj at e, najvj eroj atnij e , nekoliko autori
teta ili gotovo nij edan. Sigurno e prizna
ti strunj ake neke nj mu malo poznate
ili gotovo nepoznate zrlanosti, umj etnosti
ili zanata, ali i nj ih s nevj ericom. Nasu
prot tome , obini lj udi duboko potuj u
strunj ake svake vrste . One ne znaj u da
46
Eristika dijale lctika
onaj tko se profesionalizirao za neto ne

voli predmet svoga rada nego dobit koj a
odatle proizlazi ; niti da onaj tko predaj e
neki predmet rij etko kada taj predmet do
bro zna, j er onome tko ga temelj ito studi
ra naj ee nedostaj e vremena za uenj e
drugih . Ima mnogo autoriteta koji izazi
vaj u respekt obinoga svijeta. Ako se ne
moemo sj etiti nekoga p ogodnog autori
teta, treba rei neki koji j e prividno pogo
dan , navesti neto to j e netko drugi u
nekome drugaij em smislu ili okolnosti
ma naveo . Autoriteti koj e p rotivnik ne
razumij e naj ee najbolj e dj eluj u . Neo
brazovani imaj u respekta prema grkim i
latinskim citatima. Mogu s e autoriteti ,
ako zatreba, ne samo preokrenuti , nego i
gotovo falsificirati ili , tovie , izmisliti .
Naj ee p rotivnik nema tu knj igu pri
ruci, a ne zna j e ni upotrij ebiti. Najbolj i
primj er za ovo dao j e Francuz Cure , d a
n e b i morao , kao o stali graani, p oploa
ti dio ulice pred svoj om kuom, citiraj ui
izreku iz Biblij e : "Paveant illi, ego non
p avebo " (Neka d rugi i d rhte , j a neu
drhtati - to su sluaoci, koj ima latinski
47
Arthur Schopenhauer
nij e poznat, proturnaili francusko1n rij ej u

blisko1n p o zvunosti : paver poploati) .
=
To je djelovala uvj erljivo na upravnika opi

ne . Kao autoriteti se mogu uzeti i ope pre
drasude . Jer, veina misli, kao i Aristotel ,
"aaAAotc; ooKEt 'tao'Ta ys 1vat cpasv" ("Ono
to je za 1nnoge tono , to , kae1no, j est") .
Dakle , nema te apsurdne misli koj u lj udi
nee olako p rihvatiti im nam poe za
rukom da ih uvj erimo kako j e ona ope
prihvaena. Primj er dj el:ij e na njihovo mi
lj enj e isto kao na njihovo dj elovanj e . Oni
su ovce koj e idu za ovnom predvodnikom,
kamo god ih on vodio . Lake im j e umrij eti
nego misliti. Veoma j e udno da im ope
prihvaeno milj enj e tako mnogo znai,
poto na sebi s amima mogu vidjeti kako
se bez prosuivanj a i bez uinka ikakvo
ga primj era prihvaaj u milj enj a . Ali, oni
to ne vide j er im nedostaj e bilo kakvo poz
navanj e samih sebe . Samo se odabrani
slau s Platanom: "'totc; oA-A.otc; noA.'Aa 80-
Kst'j ("Mnogi imaj u mnoga milj enj a") , tj .
obian svijet ima dosta gluposti u glavi i
kada bismo o tome vodili rauna, imali
bismo pune ruke posla.
48
O p e p rihvae nost nekoga milj e nj a

nij e , ozbilj no uzevi , nikakav dokaz , p a
ak ni dokaz o vj eroj atnosti nj egove ispra
vnosti . Oni koj i to tvrde moraju pretpo
staviti : 1 ) da vremenska udalj enost odu
zim a opeprihvaenosti nj ezinu dokaznu
mo , j er bi se inae svi morali sj etiti svo
j ih starih zabluda , koj e su neko vrij eme
vrij edile kao istinite , npr. Ptolomej ev si
stem ili uspostavlj anj e katolicizma u svim
protestantskim zemlj ama; 2) da isto dj elo
vanj e ima prostorna udalj enost, inae bi
opeprihvaena milj ertj e dovelo u neu
godnu situacij u poslenike budizma , kr
anstva i islama.
Ono to se zove opeprihvaena mi
lj enj e , otvoreno uzevi, milj enj e j e dvij u
ili trij u osoba i u to bismo s e uvj erili kada
bismo mogli p risustvovati nain u na
staj anj a j ednog o p e p rihvaenog mi
lj enj a. Konstatirali bismo da se radi o
dvij e do tri osobe koj e su ga prve smislile
ili izloile , tvrdile da j e ono istinito i koji
ma se dobronamj erno- povj erovala da su
ga temeljito provj erile . Zavedeni predra
sudom o nj ihovoj priznatoj strunosti ,
49
Arthur Schopenhauer
potom ga j e prihvatilo nekoliko drugih

osoba. Nj ima su , opet, povj erovali mnogi
drugi koj ima j e tromost rnilj enj a nalaga
la da odmah povj eruj u , a ne da mukotrp
no provj eravaj u . Tako j e , iz dana u dan ,
1
rastao broj takvih , na n1ilj enj u tromih i
l akovj e r nih p ristalic a . Kad a j e o p e
prihvaena milj enj e zadobila dobar dio
glasova, nj egove pristalice su obj anj ava
le da j e to postignuta zato to nj egove
injenice odgovaraj u pravome stanj u stva
ri . Oni preostali su sada bili prisilj eni
prihvatiti ono to j e opevrij edee kako
im ne bi priili da su neposluni , j er se
bune protiv opeprihvaenoga milj enj a ,
i da su sveznalice koj e ele biti pametnij e
o d ostaloga svijeta. Sada j e prihvaanj e
postala obveza. Manj ina sposobna rasui
vati od sada mora utj eti , a oni koj ima j e
doputeno govoriti, potpuno su nesposob
ni stvoriti vlastito milj enj e i vlastiti sud.
Oni su puki odj ek tu p ega milj enj a, ali
su utoliko ei i netrpelj ivij i b ranitelj i
toga milj enj a. Kod onoga koji drugaij e
misli, oni ne mrze toliko tue n1ilj enj e
z a koj e s e taj opredij elio , nego smj elost
50
da sam prosuuj e , to sami nikad ne po

ku avaj u i ega s u preutno svj e sni .
Ukratko , s amo mali broj umij e misliti , ali
svatko eli imati milj enj e . to im onda
drugo preostaj e nego da, umj esto da ga
sami stvore , preuzmu ve stvorena od
drugih? Poto stvari tako stoj e , koliko j o
vrij edi glas stotine milij una lj udi? Gotovo
isto onoliko koliko i j edan povij esni poda
tak koj i se nalazi u dj elima stotina povj e
sniara, koji su prepisivali j edan od dru
goga, pa se naposlj etku sve svodi na mi
lj enj e j ednog j edinog.
"Dico ego, tu dicis, sed denique dixit et

ille.
Dictague post toties, nil nisi dicta vides. "
("Ja sam to rekao , ti si to rekao , a onda
i onaj kae .
Poto se to tako esto izrekla , ostaj e j o
samo vidj eti reeno . ")
U svakom sluaj u , u prepirci s obi

nim ljudima moemo se posluiti ope
prihvaenim milj enj em kao autoritetom.
51
Arthur Schopenhauer
Moe se vidj eti , kad a se dva obina o

vj eka prepiru , kako j e autoritet oruj e koj e
su zaj edno odabrali. Time udaraj u j e dan
na drugog. Ako pametan ovj ek ima po
sla s nekim takvim , pn:;porulj ivo je da
se i on poslui tim oruj em i da ga odabe
r e prema stupnj u neznanj a svoga protiv
nika. Jer, p rotiv oruj a inj enica ovaj j e
ex hypothesi oelieni Sigfried * , okupan
u p oplavi nesposobnosti milj enj a . pro
suivanj a.
Na sudu se, uglavnom, raspravlj a samo
autoritetima, autoritetima zakona koj i su
kodificirani . Posao prosuivanj a j est na
laenj e zak;ona, tj . autoriteta koj i se u da
nome sluaj u moraj u primij eniti . D ij a
lektika raspolae s dovo lj no manevarsko
ga prostora da bi s e , ako zatreba, sluaj i
zakon, koj i u biti ne odgovaraj u j edno dru
gome , mogli okretati sve dok se ne stek
ne doj am da j edno drugom odgovaraj u , i
obrnuto .
Junak nj emakoga nacionalnog epa "Pj esma o
Nuebenlunzima" . Okupao se u krvi ubij ene adaj e i
postao neranj iv, osim na j ednome mj estu, na leima,
na koj e se u toku kupanj a zalij epio list. - Prim. prev.
52
3 1 . trik
Ako ne znamo kako o d g ovo riti n a

inj enice koj e j e protivnik iznio , izj avit
emo u finom ironinom tonu da smo
nekompetentni: " Ono to vi govorite pre
mauj e moje male intelektualne moi. To
moe biti i tono , ali j a to nisam u stanj u
razumjeti i odustajem od svakoga komen
tiranja. " Na taj nain insinuiramo kod slu
atelj a , kod koj ih uivamo ugled , kako j e
rij e o besmislici. Tako s u poslij e poj ave
"Kritike istog uma" , ili tovie, na po
etku , kada je to dj elo poelo izazivati
veliko zanimanje, mnogi profesori stare
eklektike kole govorili: "Mi to ne razu -
mij emo" i mislili su da su na taj nain
pobili Kanta. Kada su im neke pristalice
nove kole ipak pokazale da su u pravu i
da to stvarno ne razumij u , veoma su se
nalj utili.
Ovaj trik moe se upotrij ebiti samo
onda kada smo sigurni da kod sluatelj a
uivamo znatno vei ugled nego protiv
nik. Na primj er, profesor protiv studena-
53
Arthur Schopenhauer
ta. Zapravo, ovo spada u prijanji trik i

predstavlja potvrivanje vlastitog autori
teta umjesto injenica , na veoma malicio
zan nain . Protusmicalica glasi : "Dopu -
stite, budui da posjedujete tako veliku
mo prosuivanja, mora vam biti lako to
razumjeti, u protivnom je krivo moje loe
objanjenje" i protivniku stvar tako nabi
ti na nos da je nolens volens mora razu -
mjeti i da mu postane jasno kako je ma
loprij e zaista -::1. ije razumio . Tako smo
uzvratili. On nam je htio insinuirati "be
smislenost", mi smo dokazali "nerazu
mijevanje"; oboje uz finu ljubaznost.
32 . trik
Protivnikovu tvrdnju uperenu protiv

nas moemo pobiti kratkim postupkom,
ili je bar uiniti sumnjivom, dovodei je
pod neku omraenu kategoriju, ako ima
bilo kakvu slinost ili j na ma koj i nain
s tim u vezi. Npr: "To jt manihejizam; to
je arij anizam; to je pelagijanizam; to je
idealizam; to je spinozizam, to je pantei
zam; to je braunij anizam; to je naturali-
54
zam; to j e racionalizam; to j e spirituali

zam; to j e misticizam itd . " Pri tome pretpo
stavlj amo dvij e stvari : 1) da j e j edna tvr
d nj a s tvarno i s to d ob na i l i d a j e b ar
sadrana u toj kategoriji, pa zato uzvik
nemo : " A, to ve znamo ! " ; i 2) d a j e ta
kategorij a ve u potpunosti pobij ena i da
ne sadri nijednu istinitu rij e .
3 3 . trik
"To moe biti tono u teorij i , u praksi

j e to pogreno . " Tim sofizmom prihvaaj u
s e inj enice, a poriu poslj edice. Suprot
no pravilu a ratione ad rationatum valet
conseguentia (zaklj uak j e neizbj e an od
inj enice ka poslj edici) . Spomenuta tvr
dnj a iznosi nemogue . to j e u teorij i to
no , mora vrij editi i u praksi . Ako ne vrij e
di, neka j e greka u teorij i , neto se pre
vidj elo i nij e uzeto u obzir, pa je zato po
greno i u praksi .
55
Arthur Schopenhauer
34. trik
Ako protivnik na neko pitanje ili argu

ment ne da nikakav odgovor ili se ne izja
sni, ve se protupitanje1n ili neizravnim
odgovorom ili navoenjehi neega to s
predmetom razgovora nema veze eli
izvui i prijei na neku drugu temu, to je
pouzdan znak da smo, a da to do tada
nismo znali, dirnuli u slabu toku. To je
relativno zatakavanje s njegove strane.
Na spomenutoj stvari treba inzistirati i ne
dati protivniku da skrene razgovor, ak i
kada ne znamo u emu je slabost koju
smo pogodili .
35. trik
Ovaj trik je do te mjere praktian da

sve ostale ini suvinim. Umjesto djelo
vanjem injenica na intelekt, valja djelo
vati motivima na volju, protivnik, kao i
sluatelji, ako imaju isfe interese kao i
volja, odmah su pridobiveni za na stav,
makar pozaj mljen i od luaka, jer naje
e vie vrijedi gram volje nego tona uvi-
56
da i uvj erenj a . Naravno , to moe uspj eti

samo pod odreenim okolnostima. Ako
moemo protivniku predo iti k ako b i
nj egov iskaz , ako se prihvati , vidno tetio
nj egovom interesu , on e ga brzo napu
stiti kao uareno elj ezo koj e je prij e toga
nesmotreno uzeo u ruku . Na primj er, neki
sveenik brani j ednu filozofsku dogmu .
Stavimo mu do znanj a da j e ona neposre
dno u suprotnosti s osnovnom dogmom
nj egove crkve i on e j e napustiti.
Ve l e p o sj e d n i k zagovara p r e d n o s t i
stroj arstva u Engleskoj , u koj oj parni stroj
obavlj a posao umj esto velikog broj a ljudi .
Stavimo mu do znanj a da e uskoro par
ni stroj evi vui kola, pa e cij ena konj a u
nj egovim mnogob roj nim konj unicama
pasti - i valj a pogledati efekt. U ovakvim
sluaj evima svatko , po pravilu , uvia :
" quam temere in nosmet legem sancimus
iniguam" ("kako lako donesemo zakon koji
j e protiv nas") .
Isti j e sluaj kada sluatelj i , kao i mi,
pripadaj u j ednoj sekti, cehu , zanatu , klu
bu itd . , ali ne i protivnik. Makar nj egova
teza bila tona, spomenemo li samo da to
57
Arthur Schopenhauer
teti opem interesu navedenog ceha itd . ,

svi sluatelj i e protivnikove argumente
pa makar oni bili sj aj ni, a nai slabi i
bij edni i uzeti niotkuda smatrati neto
nim i neodgovarajuim . . Zbor e se gla-
sno oglasiti za nas , a p rotivnik e posti-
en otii. Sluatelji e naj ee vj erovati
da su glasovali iz istog uvj erenja. Jer,
ono to nam se ini o d koristi, intelektu
se ini kao apsurdna .
Intellectus luminis sicci non est etc. (u
p otpunosti: " intelekt nij e svjetlo koj e gori
b ez ulj a , ve se hrani strastima") . Taj trik
bi se mogao oznaiti sa "uhvatiti drvo za
korij en" ; uobicaj en naziv mu je argumen
tum ab utifi.
36. trik
Treba zasj eniti, zapanj iti protivnika be

smislenom bujicom rij ei.
"esto zamilja ovj ek,
kada uj e samo rij ei
da se pritom ipak neto moe misliti . "
58
Kadaj e protivnik preutno svjestan vla

stite slabosti , kada se navikao tota uti
to ne razumij e , a pri tome se , ipak , pravi
kao da razumij e , moemo mu imponirati
trabunj aj ui , ozbiljnog izraza lica, besmi
lice koj e zvue ueno i dubokoumno , da
bi ga prola volj a za sluartj em , gledanj em
i miljenj em i to uzeti kao nepobitan do
kaz nj egove vlastite teze . Kao to je poz
nato , u novij e vrij eme nekoliko j e filozofa
p ri m ij e n i l a o v aj t r i k s n aj sj aj n ij im
uspj ehom kod nj emake publike . Poto su
exempla odiosa, uzet emo primj er iz Gol
dsmithovog Wakefildskoga vikara:
"U redu, Frank! " , uzviknu veleposj ed
nik, " Neka se uguim poto popij em ovu
au, ako j edna lij epa dj evoj ka ne vrij edi
koliko svi sveenici na ovom svij etu! to
su njihovih deset posto poreza i njihove
lukavosti drugo do prlj evara, prava a
volska la? I j a to mogu dokazati! "
"Bilo b i mi drago kada biste vi to bili u
stanj u" , uzviknu moj sin Mose s , " i ini
mi se da u b iti u stanj u" , nastavi on,
" osporiti vas ! " "Sj aj no , moj gospodine! " ,
uzviknu veleposjednik, koj i ga j e , bez su-
59
Arthur Schopenhauer
rnnj e , zadirkivao i mahnu rukom ostali

ma, pripremaj ui nas na alu, "Ako vam
j e stalo d o trezvenog razmatranj a toga
problema, spreman s am prihvatiti t aj
zahtj ev! Ali, prvo : j este li za analogni i dij a
loki pristup?" "Ja sam a racionalan pri
stup ! " , viknu M o se s , p resretan to j e
naao priliku za prepirku . " D obro ! " , ree
veleposj ednik, "Prvo , pod j edan , nadan1
se kako neete porei da sve to j est jest!
Ako to ne p rihvatite , ne mogu izlagati
dalj e ! " "Pa, dobro" , uzvrati Moses , "mislim
d a to m ogu p rihvatiti i o d atle izvu i
najveu prednost ! " "I meni s e to ini" ,
o dgovori drugi, "vi ete priznati da j e dio
manj i od cj eline . " "I to p riznaj em" , viknu
Moses , "to j e potpuno tono i razumno ! "
" Nadam se " , ree veleposj ednik , " kako
neete porei da su tri kuta j ednoga tro
kuta j ednaki dvama pravim kutovima . "
"Nita ne moe biti j asnij e" , uzvrati onaj
d r ugi i p ogle d a svoj om u ob i aj e n o m
uobraenou oko seb . "Lij epo" , ree ve
leposj ednik govorei veoma brzo, "poto su,
dakle, premise utvrene, prelazim na pri
mj edbu da j e povezanost po sebi ivuih
60
egzistencij a progresivna u naizmj eninom

dvostrukom odnosu , da po prirodi stvari
producira dij alogizan1 koj i u stanovitome
smislu potvruj e da se esencij a spiritua
liteta odnosi na drugu p redikab ilij u . "
"Stanite , stanite ! " , uzviknu onaj drugi, "Ja
to ne prihvaam! Mislite li da mogu smj er
na prihvatiti takve heterodoksne tvrdnj e?"
"to!?", ree veleposj ednik uznemiren, "Ne
elite smj erna prihvatiti! Odgovorite mi na
j edno veoma j ednostavno pitanj e . Mislite
li da j e Aristotel u pravu kada kae kako
se relativi nalaze u vezi?" "Bez sumnj e ! " ,
uzvrati onaj drugi. "Ako j e tako" , viknu
veleposj ednik, " odgovorite mi tono na
moj e postavlj eno pitaD:j e : smatrate li ana
litiku analizu prvoga dij ela moga enti
mema nedovolj nom secundum quoad ili
quoad minus? I navedite rni nj ezine prin
cipe, i to smj esta! " "To moram odbiti" , ree
Moses, "ne razumij em tono to vae obj a
nj enj e treba dokazali . Ali, ako se svede
na j ednostavno obj anj enj e , ini mi se d a
s e z a nj ega moe nai odgovor. " "O, moj
gospodine" , viknu veleposj ednik, "j a sam
61
Arthur Schopenhau.er
va odani sluga, ali koliko vidim, vi elite

da je to potkrijepim argumentima i p ov rh
toga razumom! Ne , moj gospodine ; tu pro
testiram . Isuvie mi je teko sporiti se s
vama! " To izazva glas8_J1 srrJ.jeh na Mose
sov raun, koji je kao jedini nesret_an sje
dio u drutvu zadovolj nih. Nije prozborio
ni rij ei za sve vrij eme daljnj eg razgovora
(iz V1I . poglavlja) .
37. trik
(Ovaj trik bi trebao biti jedan od prvih) .

ak i kada je protivnik u pravu. a pri
tome je, sreom , odabrao lo primjer, lako
e nam p9i za rukom da taj dokaz po
bijemo , a onda to izlaemo kao da smo
pobili itav predmet prepirke . U osnovi se
sve svodi na to da argumentum ad homi
nem izlaemo ad rem Ako se u danim
okolnostima protivnik ne sjeti tonijega
dokaza , pobijedili smo; na primjer, kada
n Ptkn n n.t-' n Qtni
-.....J \.J t..... "t.Jj, <::i
..a. .J \. L..t.. .Jri,.. V V t..A.n...i.. ..a..Ji 1 1 Pog0 i'71
\.A.. .LJ '-.A.. LJ ..i.. VLl.J..
V..A. ..l. LV .1 U
- 1 r
n ?; r>-n t 0 l 0 s l:
dokaz koji se lako da pobiti. To je nain

na koji loi odv jetnici gube dobre pred
mete. ele ih obrazloiti nekim zakonom
62
kj i ne odgovara, a onoga kii bi odgova -
rao ne mogu se sjetiti .
Posljednj i trik
I{ada primijetimo da je protiv1lik nad

moan i da neemo biti u pravu , treba
prijei na razinu osobnoga, vrij eati , biti
grub . Intimiziranje se sastoji u tome da
se s predmeta spora Qer smo tu ve izgu
bili) prij ee na onoga s koj im se prepire
mo i da se nekako napadne njegova osob
nost . Mogli bismo to nazvati argurnentum
ad personam, za razliku od argumentum
ad hominem. Ovo ovisi o isto objektivno
rne predn1etu kako bismo se pridravali
onoga to j e protivnik o tome rekao ili
priznao . Pri prij elazu na osobnost pot
puno se naputa prechnet, a napad usmj e
rava na protivnikovu osobu. Postaj emo ,
dakle, zajedljivi , zlobni, uvredlj ivi, grubi .
To je, umjesto poziva snagama duha, po
ziv snaga..-rn a tij ela ili ivotinj skom u o
vjeku . To je pravilo veoma omilj eno, pa
se zato esto primj enjuj e . Postavlj a se
sada pitanje koje protupravilo ovdje vrij edi
63
Arthur Schopenhauer
za onu drugu stranu . Ako i on to isto upo

trij ebi, doi e do tunj ave , dvob qj a ili do
tube zbog uvrede asti.
Veoma bismo se prevarili kad bismo po
mislili kako je dovolj no da ne prij eemo
na osobnost . Mirno stavlj aj ui nekom do
znanj a kako nij e u pravu i kako pogreno
sudi i misli, to j e sluaj u svakoj dij alek
tikoj pobj edi, ogorit emo ga vie nego
grubim, uvredlj ivim izrazom. Zato? Jer,
kao to kae Hob s : "Omnis animi volup
tas, amnisque alacritas in e o sita est, quod
quis habeat, quibuscum conferens se, pos
s it magnifice sentire de seipso " ("Sva ra
dost srca i veselj e poivaj u na inj enici
da ima ljudi u odnosu na koj e moemo
visoko misliti o sebi") . ovj eku nij e stalo
ni do ega vie nego do tatine i ni j edna
rana ne boli j ae nego kada se dirne u
nju. (Otuda izreke poput: "Vie vrij edi ast
nego ivot" , itd .) Zadovolj enj e asti nastaj e
uglavnom iz usporedbe ;;vqj e osobnosti s
tuom u svakome pogledu , ali , uglavnom,
u odnosu na duhovne snage . To se doga
a ejfective i veoma naglaena u prepi
rkama . Odatle ogorenost poraenog i
64
kada mu nije uinjena nepravda i odatle

njegovo posezanje za posljednjim sred
stv o m , p o s lj e d n j i m t r i k o m , k oj i n e
moemo izbjei pukom ljubaznou. Od
velike pomoi moe ovdje biti hladnokrv
nost: ako, naime , im protivnik prijee na
polje osobnoga, mirno uzvratimo da o tome
nije rije i odmah vratimo razgovor na stvar
i nastavimo dokazivati kako nije u pravu,
ne obraajui panju na njegovu uvredu,
kao to Temistoklo veli Euribijadu: "na'ta
ov cv aKovcrov 8c" (" Udari me, ali uj me") .
Ali, to nije dano svakome.
Zato je jedina sigurna protumjera ona
koju je ve Aristotel dao u posljednjem
dijeluTopike. Ne treba se prepirati s bilo
kim, ve s onima koje poznajemo i za koje
znamo da imaju dovoljno pameti kako ne
bismo rekli neto apsurdna to bi nas po
stidjelo; kako bismo raspravljali injeni
cama, a ne argumentima koji poivaju na
moi i kako bismo uli razloge i njih raz
matrali i, konano, kako bismo cijenili isti
nu, i rado sluali dobre razloge iz protiv
nikovih usta te imali dovoljno strpljenja
podnijeti to nismo u pravu kada se isti-
65
Arthur Schopenhauer
na nae na drugoj strani . Odatle slij edi

kako od stotinu , j edva ima j edan koj i j e
vrij edan da se s nj im raspravlj a . Ostale
ostavimo neka priaj u to hoe, j er desi
pere est juri.s gentium (" ovj ekovo j e pra -
vo da bude nerazuman") . Drimo na umu
i ono to veli Voltaire : "La paix vaut enco
re mieux que la verite " ("Mir vie vrij edi
od istine") ; a j edna arapska izreka kae :
"Na drvu utnj e visi mir, nj egov plod . "
Prepirka j e kao trlj anj e glavom o glavu ,
esto o d obo strane koristi , radi ispra
vlj anj a vlastitih stavova i stvaranj a novih
p o gleda . Ali , oba sudionika u prepirci
moraj u biti j ednaka po obrazovanj u i in
telektu . N edostaj e li j ednom ono p rvo ,
nee razumj eti sve, nee biti au niveau.
Nedostaj e li ono drugo, ogorenj e izazva
na time zavest e ga da se slui neistim
sredstvima, smicalicama ili grubou .
66
DODATAK
1 . dopuna poetnoga p oglavlj a
Logiku i dijalektiku su j o u antici upo

treblj avali kao sinonime , iako su A.oytE-
0Sa1 promisliti, razmilj ati, proraunati
-
i 81aA.c:yc:0Sat - sporazumij evati s e , dvije

veoma razliite stvari. Naziv dijalektika
(8taAc:K-ctKyt , 8taAcK-rtKyt npaya'tcta/ dij alek
tika dj elovanj e , 8taAcK'ttK11 av11 p / dij alek
tiki ovj ek/) prvi j e (kako j e zapisao Dio
gen Laertij e) upotrij ebio Platon, a zatj ee
mo da u Fedru, SofISti, Driavi, knj . VII.
itd , stalno pod tim podrazumij eva um i
vinost. Aristotel upotreblj ava 8taAcK'ttKa
u istome smislu, ali kau da j e (po Lau
renciju Vali) upotreblj avao prvo A.oytKfl u
istome smislu . Zatj eemo kod nj ega A.o
y t Kac; 8ucrxc:pc:tac; , npr. argutias (logike te
koe , tj . pronicavosti) , npo'tacrtv A.oytKflV
(logika premisa) , anoptav A.oytKflV (logika
67
Arthur Schopenhauer
aporij a) . Po tome bi 81aAEK'"ClK11 bila starij a

od A,oy1K11 . Ciceron i Kvintilijan upotreblj a
vaj u dij alectica i logica u istom opem
znaenj u . Cic, in Lucullo: Dialecticam in
ventam esse, veri et falsi quasi discepta
tricem ("Dij alektika j e 'ustanovlj ena da bi
odluivala izmeu istinitog i pogrenog") .
Stoici enim judicandi vias diligenter per
secuzi sunt, ea scientia, quam Dialecticen
appellant ("Stoiari su palj ivo prouava
li metode rasuivanj a uz pomo nauke
koj a se zove dijalektika") . Cic Topica, pog.
2 Quinct. knj . XII . , 2 itaque haec pars dia
leciticae, sive illam disputatricem dicere
malimus ("Odatle vodi taj dio dij alektike
ili , kako mi to radij e zovemo , umij ee
odluivanj a") . Ovo p oslj ednj e imalo j e za
nj ega znaenj e latinskog ekvivalenta od
8taA0K'rtKll . (Toliko p o Petri Rami dialecti
ca, Audomari Talaei praelectionibus illu
strata, 1569.). Takva upotreba rij ei logika
i dij alektika kao sinonima zadrala se od
srednj ega vij eka do dahas . U novij e doba
j e naroito Kant "dij alektiku" esto upo
treblj avao u loem smislu kao "sofistika
'
umijee raspravlj anj a" i zato se koristio
68
n azivom "logika" kao isprikom . U osnovi

oni znae j edno te isto i poslj ednj ih se go
dina na njih gleda ponovno kao na sino
nime .
2 . dopuna poetnoga poglavlj a
teta j e to se dijalektika i logika od

davnina upotreblj avaj u kao sinonimi, pa
mi zato nij e u p o tpuno sti dop uten o
odvoj iti njihovu znaenj e kako bih to inae
htio i definirati logiku (od A.oytEcrScn , pro
misliti, proraunati ; od A.oy0<; , rij e i um,
to j e nerazdvoj ivo) kao znanost o zako
nima milj enj a, tj . o nainu funkcioni
ranj a uma, a dij alektiku (od 8taA.EyEcrSat ,
raspravlj ati ; svakim se raspravlj anj em
priopuj u inj enice ili misli, 1j . ili j e ra
spravljanj e povij esno ili savj etodavno) kao
umij ee prepiranj a (ovu rij e koristim u
suvremenome smislu) . Oito j e da logika
onda posj eduj e bez empirij ske primj ese
odreen ist i a priori predmet, zakone mi
lj enja, funkcioniranj a uma (A.oyoc;) , koj e
ovj ek slij edi preputen samome sebi i ne
ometano , dakle, mislei kao umno bie
69
Arthur Schopenhauer
koj e niim nij e zavedena . Dijalektika bi se

ticala zaj ednitva dvaj u umnih bia, koj a ,
naravno , zaj edno misle , odakle , ako se ne
p odudaraj u kao dva sata koj a idu j ed
nako , nastaj e prepirka, tj . duhovna bor
ba. Kao ist um morale bi se obj e indivi
due usuglasiti . Njihova odstupanj a potje
u od razliitosti, to j e karakteristino
za individualnosti, koj e su empirijski ele
ment. Logika, znanost o milj enj u , tj . fu
nkcioniranj u istog uma, moe se a priori
konstruirati ; dijalektika ve im dij elom
samo a posteriori, iz iskustvenoga s az
nanj a o smetnj ama koj e isto milj enj e
trpi o d razliitosti individua pri zaj ed
nikom milj enj u dvij u individualnosti i
od sredstava koje individue upotreblj avaj u
j edna protiv druge da bi svaka svoj e indi
vidualno milj enje potvrdila kao isto i
obj ektivno . U lj udskoj j e prirodi prilikom
zaj ednikog miljenj a 8taA.cyt:cr&at , tj . prio
opavanj a milj enja (povij esni razgovori su
isklj ueni) A sazna da se ono to misli o
B o istoj stvari razlikuj e od nj egovoga mi
lj enj a , ne revidira naj prij e svoj e milj enj e
u cilj u pronalaenj a greke , ve j e pretpo-
70
Eristika dy ale ktika
stavlj a u tuem milj enj u . ovj ek po pri

rodi eli uvijek biti u pravu : ono to slij e
di iz te osobine poduava disciplina koj u
bih nazvao dijalektika, ali u j e , kako bih
izbj egao nesporazum , nazvati eristika
dijalektika. Ona bi, dakle , bila uenj e o
funkcioniranj u ovj ekove prirodne potre
be biti u pravu .
Napomena uz poetno poglavlje
Eristika bi bila j aa rij e za istu stvar.

Aristotel (po Diog. Laert. V. , 28) je spoj io
retoriku i dij alektiku ij a j e svrha uvjera
vanj e -ro rnSavov, potom analitiku i filozo
fij u ija je svrha istina. taAC:K'ttKll 8c: c:cr'tt
-rc:xv11 "-oywv, 81 11 c; avaCTKc:uacrc:v 'tt 11 Ka-
-raCTKc:uacrc:v c: c:pwi-11crc:wc; Kat anoKptcrc:coc;
"CWV n:pocr8taAcyo c:vwv ("Dij alektika je umi
j ee govora kojim neto pobij amo ili doka

zuj ui potvruj emo i to putem pitanj a i
odgovora sugovornika") , (Diogen Leartye,
III. , 48; Platonov ivot) . Premda Aristotel
razlikuj e : 1) logiku ili analitiku kao teoriju
ili uputstvo za istinite , apodiktine zaklju
ke ; 2) dijalektiku ili uputstvo za istinito
71
Arthur Schopenhauer
nito vrij edee, kao istinito korjenite EV- -
8ocx. probailia (Top . Ic. 1 , 1 2) zaklj uke ,

pri emu nij e usuglaeno da su pogreni,
ali ni da su istiniti (po sebi i za seb e) , iako
to nij e bitno . to j e to drugo do umij ee
bivanj a u pravu , svej edn'o j esmo li to stvar
no ili nismo? Umij ee p ostizanj a prividne
istine , bez obzira na predmet . Odatle ono
to je na poetku reeno . Aristotel, zapra
vo , dij eli zaklj uke na logike , dij alektike ,
kao to j e upravo reeno , zatim 3) na eri
stike (eristika), pri emu j e zaklj uak po
grean, ali pak izgleda kao toan. Sve tri
vrste zapravo , spadaj u u eristiku dija
lektiku, j er im cilj nij e obj ektivna istina,
nego njezin privid, ne vodei rauna ni o
emu osim biti u pravu. Knj iga o sofi
stikome zaklj uivanj u tekj e kasnij e obj a
vlj ena zasebno . Bila j e to p oslj ednj a knji
ga Dijalektike.
Napomena liz str. 1 0
("ali ih on ne odvaj a d ovolj no precizno

kako bi dij alektici pripisao samo ovo po
slj ednj e . ")
72
Eristilca dijalektika
S druge strane , Aristotel se u knjizi de

e le nc his sop histic isuvi e zauzima z a
odvaj anj e dij alektike od sofistike i eristike,
pri emu razlika treba leati u tome to
su dij alektiki sudovi po obliku i sadraj u
istiniti, eristiki ili sofistiki (koj i se samo
razlikuj u po cilj u : kod prvih I eristikih/
cilj j e biti u pravu po sebi, kod drugih I
sofistikih/ ugled koj i se time stj ee i no
vac koj i se tako moe dobti) , koj i su po
greni. Uvij ek je isuvie neizvj esno jesu li
iskazi p o sadraj u istiniti d a bi se odatle
izvlaio razlog razlikovanj a , a ponaj manj e
s am sudionik prepirke u to moe biti si
guran. ak i rezultat prepirke donosi tek
neizvj esnu informacij u o istinitosti. Pod
A ristotelovom dijalektikom trebamo po
drazumij evati s ofistiku, eristiku , peira
stiku i definirati j e kao umijee bivanja u
prepirci uvijek u pravu, pri emu j e najbolj e
pomono sredstvo biti unaprij ed u danoj
stvari u pravu . Ali samo to j e pri lj udsko
me n ainu milj enj a nedovolj no , a , pri
slab osti ljudskog uma ni u koj em sluaj u
p otrebno . Uz to idu j o neki trikovi , koj i
73
Arthur Schopenhauer
se od obj ektivnog biti u pravu mogu upo

trij ebiti iako nismo obj ektivno u pravu, a
tono se nikad ne zna kada j e to sluaj .
Moj a j e namj era da dijalektiku preciz
nij e odij elim od logike n.ego to je to ui
nio Aristotel i da logici ostavim obj ektiv
nu istinu j er j e formalna, a da dijalektiku
ograniim na bivanje uvijek u prav u. Pri
tome ne o dvaj am od nj e sofistiku i eri
stiku, kao to j e to uinio Aristotel , poto
ta razlika poiva na obj ektivnoj materij al
noj istini o koj oj ne moemo unaprij ed biti
naisto , ve se moramo pitati kao Poncij e
Pilat: "to j e istina?" , j er veritas ist in pu
teo EV f3vSw aA-1lSEta ("Istina se nalazi u
11
dubini") , izreka j e Demokritova (Diogen
Laertije IX. , 72). Lako je reeno kako ne
treba ni na emu drugom inzistirati nego
na obj elodanj ivanj u istine . Ali , j o se to
no ne zna gdj e j e . Bivamo zavedeni proti
vnikovim i naim vlastitim argumentima.
Uostalom, reinteLLecta, ih verbis simus fa
ciles ("Ako je stvar pravilno shvaena, lako
emo s rij eima") . Poto postoj i obiaj da
se naziv "dij alektika" u potpunosti izj ed-
74
Eristika dtjalektika
nac1 sa "logika" , nau disciplinu emo

nazvati dialectica eristica, eristika dija
lektika.
Napomena uz str. 10
("Aristotel ne odreuje svrhu dij alektike

tako precizno kao j a . ")
Aristotel j e u Topici vlastitim znanstve
nim duhom izuzetno metodina i siste
matino izloio dij alektiku to j e vrij edno
divlj enj a , iako svrha koj a j e ovdj e prak
tine prirode nije uspjeno ostvarena. Po
to j e u Analitici analizirao poj move , sud
ove i zaklj uke po istoj formi , prelazi na
sadraj , gdj e , zapravo, ima posla samo s
poj movima, jer se u nj ima nalazi sadraj .
Stavovi i zaklj uci su za sebe puka for
ma. Pojmovi su nj ihov sadraj . Nj egov po
stupak je slj edei: svaka prepirka ima tezu
ili problem (oni se razlikuj u samo po for
mi) i iskaze koji trebaju posluiti njiho
vom rj eenj u . Pri tome se uvij ek radi o
meusobnom odnosu pojn1ova. Postoj e
etiri takva odnosa. Od j ednoga pojma se
zahtijeva: ili 1 ) nj egova definicij a , ili 2)
75
Arthur Schopenhauer
nj gov ro d ili 3) nj egovo specifino , bitno

,
svoj s tvo , prop rium 181ov, ili 4) nj egov acci

dens, tj . bilo koj e svojstvo , bilo specifino
i posebno ili ne . Ukratko , trai se nekakav
vrij ednosni sud . Na j edq_n od tih odnosa
moe se svesti problem svake prepirke .
To j e osnova cj elokupne dij alektike . U
osam knj iga Dijalektike izlae Aristotel sve
odnose u kojima pojmovi u ona etiri od
nosa meusobno mqgu biti i daj e pravila
za svaki mogui odnos, kako se, naime ,
j edan poj am treba odnositi prema onome
drugom u p ogledu nj egovoga propriuma,
nj egovog accidensa, nj egovoga genusa,
nj egovoga efinituma. Obrazlae kakve se
greke pri izlaganj u lako mogu poiniti i
na to uvij ek pri tome treba p aziti kad
izlaemo j edan takav o dnos (KaTacrKsvc:
sst v) te to se moe uiniti , poto ga j e
onaj drugi izloio, da ga pobijemo (avaoKsua
sst V) . Izlaganj e svakoga takvog pravila ili
svakoga takvog opeg odnosa tih klasa
pojmova naziva -conoc;, ldcus , i navodi 382
takva -conot-a. Odatle naziv Topika. Tome
dodaje j o nekoliko opih pravila o voe-
76
nj u p repirke uope , koj a ni priblino nisu

i scrplj ena.
Nij e -rono<; materij alne prirode, ne od
nosi se na odreeni predmet ili poj am, ve
se uvij ek tie odnosa itavih klasa poj
mova, koj i mogu biti zaj edniki bezbroj
nim pojmovima, im se promatraj u u od
nosu j edan prema drugom u etiri nave
dena odnosa koj i se dogaaj u u svakoj
p repirci . I ta etiri odnosa imaj u potkla
s e . Analiza je ovdj e j o u stanovitome sr:1L
slu formalna, ali ne tako isto formalna
kao u logici, j er se bavi sadraj em pojmo
va , ali na formalan nain . Naime , ona
pokazuj e kako se sadraj poj ma A treba
ponaati prema poj mu B da bi se ovaj mo
gao izloiti kao nj egov genus, ili njegov
proprium (svoj stvo) , ili nj egov accidens, ili
nj egova definicij a, ili prema nj emu podre
enim rubrikama, suprotno od avnKet
evov , uzroka i dj elovanj a, osobine i ne
dostataka, itd . Oko jednoga takvog od
nosa treba se vrtj eti svaka prepirka. Naj
vei broj pravila koj e daj e Aristotel ba u
vidu -ronot o tim odnosima nalazi se u pri
rodi odnosa poj mova, gdj e j e svatko svj e-
77
Arthur Schopenhauer
svj estan seb e , i ij emu praenj u od stra

ne protivnika i sam inzistira, ba kao i u
logici, i koj e j e lake ispitivati u specifi
nome sluaj u ili primij etiti nj ihovo zapo
stavljanj e nego se sj etiti apstraktnoga To
rc oc;-a. Zato praktini znaaj te dij alektike
nij e velik. Aristotel spominj e stvari koj e
se razumij u same p o sebi i koj e zdrav
razum i sam zapaa. Prirnj er: "Ako se uz
neku stvar tvrdi rod, pripada j oj i j edna
od karakteristika tog roda. Ako to nij e
sluaj , pogrena j e tvrdnj a. Na primj er,
tvrdi se da se dua kree. Onda j oj mora
biti svoj stven odreeni nain kretanj a : let,
hod, rast, smanj ivanj e , itd . Ako to nij e
sluaj , ne kree se. Dakle, gdj e s e n e moe
dati svoj stvo, tu se ne moe dati ni ge-
nus .
"
To j e Torcoc;. Taj -rorcoc; slui za izlaganj e i

pobijanj e. On j e deveti -ron:oc; u koj em vrij e
di i obrnuto : "Ako se ne moe dati rod , ne
pristaj e ni svojstvo" . :t\{a primj er, netko j e
govorio o nekome lo . Dokaemo l i da
nij e uope govorio , ne vrij edi ni ovo dru
go . Jer, gdj e nema roda - nema ni svoj
stva.
78
U rubrici svojstvo, proprium, 2 15 , locus

glasi : " Prvo o pobij anj u : ako protivnik na
vodi neto to se j edino moe ulno opa-
ziti , to j e loe navedeno . J er sve ulno po
staj e neizvj esno im izae iz domene ula.
Na primj er, protivnik tvrdi da j e svoj stvo
Sunca to to j e naj svjetlij e nebesko tij elo
koj e se kree nad Zemlj om . To nij e tono .
Jer kada Sunce zae, ne znamo kree li
se nad Zemlj om , poto j e onda izvan do
ma aj a ula. Drugo , o izlaganj u . Svoj stvo
tono navodi, kada se izlae , da nij e uli
ma spoznato , ili ako j e ulima spoznato ,
onda nuno postoj i . Na primj er, kao svoj
stvo povrine n avodi s e da s e naj prij e
oboj i . To j e , dodue , ulno obilj ej e , ali
takvo koj e oito stalno postoj i , dakle to
no . " To j e kratki prikaz Aristotelove dij a
lektike . ini mi se da ne ostvaruj e cilj . Ja
sam pokuao drugaij e . Ciceronova To
pikaj est imitacij a Aristotelove po sj eanj u .
Veoma nesadraj no i j adno . Ciceron ni u
koj em sluaj u nema j asnu predodbu o
tome to j e topos i mij ea ex ingenio (po
vlastitom izumu) svakoj ake stvari te ih bo-
79
Arthur Schopenhauer
gato kiti pravnim primj erima. To j e j edan

od nj egovih naj loijih spisa.
Napomena uz str. 7 5
(" Stavovi i zaklj uci / su isto za sebe

puka fom1a. Poj movi su nj ihov sadraj . ")
Ali , poj movi se mogu zavesti pod sta -
novitu klasu kao rod i svojstvo , uzrok i
dj elovanj e , osobina i suprotnost, imati i
nemcti i slino . I za, te klase vrij ede neka
opa pravila. To su loci, 't"onot. Na primj er,
locus o uzroku i poslj edici j est: " Uzrok
u z r o ka j e s t u z r o k p o s lj e d i c e . " Pri
mij enj eno : "Uzrok moj e sree jest moj e
bogatstvo : Dakle , i onaj koj i mi je dao to
bogatstvo jest uzronik moje sree . " Loci
suprotnosti: 1) Iskljuuj u se, na primj er,
pravo i krivo . 2) Pravo i krivo su u istom
subjektu . Na primj er, lj ubav ima sjedite
u volji (cntB tnl 1"tKov) , ali isto tako i mrnj a .
Ali, ako ona ima sj edite u osjeaj u (Bv
oct8t:c;) , ima i lj ubav. Ako dua ne moe
biti bij ela, ne moe biti ni crna. 3) Ako
nedostaje nii stupanj , nedostaje i vii.
Ako netko nije pravedan , nije ni dobro-
80
namj eran. Odavde vidite da su loci stano

vite ope istine koje se odnose na cijele
klase pojmova, na koje se mogu svesti
mogui pojedinani sluajevi kako bismo
iz njih izvlaili nae arg umente i kako bi
smo se pozvali na njih kao opejasne. Ali,
oni su naj ee varlj ivi i podreeni mno
gim izuzecima. Na primj er, ovo j e locus:
suprotne stvari imaj u suprotne odnose.
Vrlina je lij epa, a p orok ruan. Prij atelj
stvo je dobronamj erno , neprij atelj stvo zlo
namj erno . Meutim razmetanj e j e mana,
dakle, krtost je vrlina. Lude kazuju isti
nu, dakle, pametni lau. Ne ide! Smrt j e
prolaznost, ivot nastanak. Pogreno!
Slij edi primj er o varljivosti takvih topo
sa. Scotus Erigena u knjizi De praedesti
natione, p ag. 3 , eli opovrgnuti heretike koji
su o Bogu pretpostavili dvij e predestina
cij e O ednu radi zdravlja izabranih, drugu
radi prokletstva odbaenih) i upotrebljava
za to ovaj topos (tko zna odakle mu) : "Om
nium, quae sunt inter se contraria, neces
se est eorum causas inter se esse contra
ria efficere ratio prohibet. " ("Od svega to
je suprotno jedno drugom, uzroci moraj u
81
Arthur Schopenhauer
j edan drugome biti suprotni . Jer, da je

dan te isti uzrok moe izazVati razliite po
sljedice , zabranjuj e um. ") Tako! ali, expe
-
rientia docet (iskustvo ui) da j edna te ista

toplina stvrdnj ava glinu, a omekava vo
sak i stotinu slinih stVari. A ipak, taj to
pos zvui prihvatljivo . Ono to iilae na
temelju toga toposa, nas se dalje ne tie .
itavu zbriku locisa s nj ihovim p o
bij anj ima sakupio j e Baco d e Verulamio
pod nazivom Colores boni et mali. On ih
naziva sophismatd i mogu se ovdj e upo
trij ebiti kao primj eri.
Kao locus moe se uzeti argument na
temelj u koj ega u Simpoziju Sokrat do
kazuj e Agatonu koj i je pripisao gubavi sve
vrhunske vrline , lj epotu, dobro i. t. d : "Ono
to netko trai , to ne posj eduj e . Kada lj u
bav trai lij epo i dobro , ona to, dakle , ne
posjeduj e" . Neto nas vara o postoj anj u
opeprihvaene istine koj e b i s e dale pri
mijeniti na sve i putem kojih bi se svi mo
gui poj edinani, imalb razliiti sluaj evi
mogli rj eavati bez uputanj a u njihova
svojstva. (Zakon o kompenzaciji j est veo
ma dobar locus.) Ali, to ne ide upravo zato
82
ETistika dgalektika
to su poj movi nastali ap strahiranj em

razlika i zato poimaj u naj razliitij e , to
se iznova pokazuj e kada se pomou poj
mova poj edinane stvari naj razliitij ega
p o rij ekla dovedu u vezu , a odluuj e se
samo na temelj u viih pojmova . Prirodno
j e da ovj ek u prepirci, ako j e u neprilici,
potrai spas u nekom opem toposu . Loci
su i le.x parsimoniae naturae (zakon o eko
nominosti prirode) i natura nihilfacitfru
stra (priroda ne ini nita bez razloga) .
tovie, sve poslovice j esu loci sa sklono
u k praktinome .
83
O LOGI CI I DIJALEKTI CI
1.
Odnos svake ope istine prema poseb

noj istini j est kao odnos zlata prema s re
bru , ukoliko se znatna koliina posebnih
istina koj e iz nj e slij ede moe izvui kao
to se zlatnik moe promij eniti u Sitan
novac . Na primj er: ivotni vij ek biljke j est
proces dezoksidacij e , dok j e kod ivotinj e
to proces oksidacij e ; ili: gdj e god protj ee
struj a nastaj e odmah magnetizam koji
struj u sij ee pod pravim kutom; ili: nulla
animalia vocalia, nisi quae pulmonibus re
spirant; ili : tout animal fossil est un ani
mal perdu; ili : nij edna ivotinj a koj a nosi
j aj a nema dij afragmu. To su sve ope isti-
ne iz kojih se mogu izvui mnoge poj edi
nane kako bi se upotrij ebile za tumaenj e
raznih fenomena, ali i za anticipiranj e .
Ope istine isto su tako znaajne i u mo
ralnom i psiholokome smislu. Koliko zla-
87
Arthur Schopenhauer
ta vrij edi svako ope pravilo, svaka sen

tenca te vrste , tovie , svaka poslovica!
Jer, to je kvintesencija tisua procesa koji
se ponavlj aj u svakoga dana i kroz koj e se
one pokazuj u i ilustriraju.
2.
Analitiki sud jest samo jedan razvu e

ni poj am. Sintetiki sud j est spoj jednog
novog poj ma od dvaj u koj i s ve nalaze
u intelektu. Ali, nj ihova se veza onda mora
prikazati i obrazloiti . Ovisno o tome je li
ona empirij ska ili a priori, zakljuak koji
odatle proistj ee bit e sintetiki a poste
riori ili a priori.
Svaki analitiki sud sadri tautologij u ,
a svaki sud bez ikakve tautologij e jest sin
tetiki. Odatle proistj ee da se u izlaganju
analitiki sudovi mogu primij eniti samo
pod uvjetom da onaj kojemu se obraa
mo ne poznaje u potpunosti subj ektni
poj ai11 ili ga se ne sj eal dobro kao onaj
koj i govori . Sintetiko se u geometrij skim
postulatima moe dokazati na taj nain
to oni ne sadre nikakvu tautologij u . U
88
Eristika dijalektil(a
aritmetikim postulatima to nije tako oi

to , ali je ipak sluaj . Jer, na primj er, da
brojenj e od 1 do 4 i od 1 do 5 ponavlj a
jedinice upravo onoliko puta kao i broj enje
od 1 do 9 nije nikakva tautologij a, ve pro
istj ee iz pukoga poimanj a vremena i bez
toga se ne da razumj eti .
3.
Izj ednoga suda ne moe proizlaziti vie

nego to je u nj emu sadrano , tj . ne vie
od onoga to on kazuj e o potpunome razu
mij evanj u nj egovoga smisla. Ali, iz dvaj u
sudova, ako su silogistiki spoj eni u pre
mise, moe proizai vie nego to svaki
od nj ih posebno sadri, kao to kemij ski
sazdano tij elo moe imati osobine koj e
nisu svojstvene ni j ednom od nj egovih sa
stavnih dijelova. Na tome poiva znaaj
zaklj uaka.
4.
Svaki dokazni postupak j est logiko

izvo enj e tvrdnj e iz j edno ve priprem-
89
Arthur Schopenhauer
lj enog i provj erenog suda uz pomo dru

gog kao druge premise . Novi sud mora
pokazati neposrednu , tonu , prvobitnu
pouzdanost ili logiki slij editi iz nekoga
suda koji to ima. Takvi sudovi od prvobit
ne pouzdanosti, dakl e , nisu proslj eiva
ni nikakvim dokazima, kao to su bsnov
_ne istine svih znanosti uvij ek nastaj ale
prenoenj em empirij ski shvaenog u mi
saona , u apstraktno . Zbog toga se zovu
evidentni,- to kao obilj ej e pripada zapra
vo nj ima, ali ne i samo dokazanim sudo
vima, koj i se kao conclusiones ex praemis
sis mogu nazvati samo tonim po slij edu .
Tako j e njihova istina uvij ek posredna,
izvedena i pozajmlj ena. Meutim, mogu
biti pouzdani kao ma koj i sud o neposre
dnoj istini, ako se, naime , iz takvoga j ed
nog, pa- makar i uz pomo meusudova,
p ravilno zaklj uuj e . tovie , pod takvom
pretpostavkom, njihova istina moe se iz
lagati i svakome obj asriti lake od istine
prasuda, ij a se istina rrioe saznati samo
neposredno i intuitivno , j er za prepozna
vanj e j ednoga takvog suda as nedostaju
obj ektivni , as subj ektivni uvj eti. Taj od-
90
nos j est analogan onome da namagneti

zirani elik, koj i j e pretvoren u magnet
ima ne samo istu , ve esto i veu mo
privlaenj a od p rvobitnoga magnetskog
kamena.
Naime , subj ektivne okolnosti o sazna
vanj u neposredno istinitih sudova ine
ono to se naziva mo prosuivanj a , koja
predstavlj a odliku naj pametnij ih glava,
dok sposobnost da se iz danih premisa
izvede tona konkluzij a ne nedostaje ni
jednoj zdravoj p ameti . Utvrivanj e prvo
b itnih , n e p o s re d n o istinitih s u d ov a
zahtij eva prenoenj e neposredno empi
rij ski spoznatog u apstraktnu spoznaj u .
Sposob nost za t o rij etko posj eduju obi
ne glave koj e spoznaju samo lako razum
ljive o dnose, kao Euklidove aksiome ili sa
svim j ednostavne , nedvosmislene injeni
ce koj e se nalaze pred njima. Sve to j e
iznad toga moe , po nj ihovom uvj erenju, -
dospj eti j edino na put dokazivanj a , koji
ne trai ni j ednu drugu neposrednu spoz
naj u od one koj a se u logici iskazuj e sud
ovima o suprotnosti i identitetu , a u do
kazima se ponavlj a na svakome koraku .
91
Arthur Schopenhauer
N t aj nac1n mora im se sve svesti na

n ajj ed nostavnij e mogue istine , koj e su
jedino spo sobni shvatiti. Ide li se pri tome
od opega k po sebnom , onda j e to de
dukcija, obrnuto je indukcija.
Lj udi spos obni misli fi, prij e svega pro
nalazai i otkrivai, imaj u u mnogo veoj
mj eri spo sobnost p relaenj a o d empi
rij skoga k apstraktnom, k misaonom, tako
da ona obuhvaa prosuivanj e veoma
sloenih odnosa. Zbog toga je polj e suo.::"
va o neposrednoj istini neusporedivo pro
stranij e i obuhvaa vie od onoga to e
oni drugi ikad moi sagledati drugaije
do u o b liku slab ih , s amo p o s re d nih
uvj erenj a. -Za ove posljednj e se potom trai
nekakav dokaz o novootkrivenoj istini, tj .
vraanj e na ve spoznate , ali inae ne
dvosmislene istine . Postoj e , meutim ,
sluaj evi u koj ima to nij e mogue izvesti .
Tako , na primjer, ne mogu nai dokaz za
est broj anih razlomak.a uz pomo kojih
iskazuj em est osnovnih boja i koj i jedi
no predstavlj aj u uvid u j edinstvenu , spe
cifinu bit svake od boj a i na taj nain ih
prvi put stvarno obj anj avaj u razumu .
92
Ali , ipak, neposredna pouzdanost toga

tako j e j aka da e teko netko tko j e spo
soban pravilno misliti posumnj ati u to ,
zbog ega ih j e i gospodin prof. Rofas u
Beu poeo izlagati kao rezultat svoj ih
ispitivanja , o emu sam govorio u "Volj i u
prirodi" (drugo izdanj e , str. 14 i tree
izdanj e , str. 14)
5.
Prepirka, rasprava o nekome teorij skom

predmetu moe , bez svake s umnj e , za obje
strane b i ti o d k o ri s t i , j e r ko rigir a ,
potvruj e ili budi nove misli . To j e trenj e ,
kolizij a dviju glava, koja esto prouzrokuj e
iskre i koj a je analogna kolizij i tij ela gdj e
slabiji esto pati, dok jai pri tome osj e a
zadovoljstvo i likuj e . Zbog toga j e potreb
na izj e dnaenost oba sugovornika p o
znanju, intelektu i vj etini voenj a dij a
loga. Nedostaj e li j ednom ono prvo , nije
au niveau i zbog toga ne moe shvatiti ar
gumente sugovornika i istodobno j e u
toku borbe izvan domaaja. Ali, ako mu
nedostaje ono drugo , onda e ga ogorenj e
93
Arthur Schopenhauer
koj e zbog toga nastaj e u nj emu navodi ti

na razne neestitosti, smicalice , podme
t anj a u prepirci , a kada mu se to doka e ,
moe postati i grub . Zato , kao to su na
turnir putali samo n1eusob no ravne ,
uen ovjek ne treba taspravlj ati s nez
nalicom,- j er protiv nj ega ne moe upo
trij ebiti svoj e najbolj e argumente , poto
ovome nedostaj e znanj e da ih razumije i
p rocij eni . Ako ih u toj bezizlaznoj situa
cij i ipak pokua obj 0sniti , to e naj ee
ostati bez uspj eha. Protivnici e, tovie,
uz upotrebu nekoga loeg i glupog pro
tuargumenta, ostati u pravu u oima isto
tako neukih sluatelj a . Zato Goethe kae :
"Nikada ne dopusti
da upadne u prepirku .
Ueni postaj u neznalice
kada se s neznalicama prepiru . "
U jo gorem poloaju nai emo s e ako

p rotivniku nedostaj u azum i duh , osim
ako taj nedostatak eli nadoknaditi e
stitim stremlj enj em k istini i uenj u .
Inae, uskoro e s e osj etiti povrijeenim
94
Eristika dfjalelctilca
na naj ranj ivij emu mj estu , pa e onaj tko

j e s nj im u prepirci odmah primijetiti da
vie nema posla s nj egovin1 intelektom,
ve s radikalnim u ovjeku , s nj egovom
volj om, j er saino o nj oj ovisi hoe li ostati
u pravu bilo per fas ili p er nefas , te j e
zato nj egov razum usmj eren s amo na
smicalice , toseve i svakoj ake neestito
sti . Ako mu dokaemo kakvim se sred
stvima slui, p ribj ei e grubostima kako
bi na ovaj ili onaj nain mogao kompen
zirati inferiornost, koj e j e svj e stan , i
pretvorit e duhovnu borbu u tj elesnu u
koj oj se moe nadati boljim izgledima. Od
atle drugo pravilo : Ne treba voditi prepi
rku s lj udima ogranienoga razuma. Malo
j e o nih o nih s koj ima se u naj gorem
s l u aj u m o e u p u s t i t i u p r e p i rk u .
Svakako bi to trebalo uiniti samo s oni
ma koji spadaj u u izuzetke . Lj udi po pra
vilu , odmah zamj eraj u ako nismo istoga
mi lj enj a kao i o ni . Tr eb ali b i svoj e
shvaanje podesiti talo da ga i mi moemo
prihvatiti. Upustimo li se u prepirku s nj i
ma, iako ne poseu za malo prij e navede
nim ultin1a ratio stultorum, doivjet emo
95
Arthur Schopenhauer
neugodnosti, jer neemo imati posla samo

s nj ihovim intelektualnim nesposobnosti
rna, ve , uskoro , i s nj ihovom moralnom
manom. Ona e se, naime , j aviti u estim
neestitostima tijekom prepirke . Smicali
ce , dosj etke i varke koj dna se slue da bi
ostali u pravu mnogobroj ne su i raznovr
sne , a pri tome se tako esto ponavlj aj u
d a s u m e u mlaim godinama potakle na
razmilj anj e o pitanj u nj ihove forme. Sh
vatio sam koliko god bili razliiti predme
ti diskusij a i nj ihovi sudionici, iste smi
c alice i dosjetke se ponavlj aj u i mogu se
lako uoiti . To me dovelo na idej u da od
danih smicalica i dosj etki izdvojim samo
njihovo formalno znaenj e i da ga kao i
sti anatomski preparat izloim. Sakuplj ao
sam , dakle , sve neestite trikove koji se
j avlj aj u esto u prepirci , izloio ih na te
melj u nj ihovih specifinosti kroz primj ere
i oznaio posebnim nazivima, dodao uz
to i sredstva koj a se mogu protiv njih upo
trij ebiti , kao i protutrikdve , iz ega je na
stala prava eristika dijalektika. U nj oj su ,
upravo , hvaljeni trikovi ili lukavosti zau
zeli ono mj esto koj e u logici zauzimaj u si-
96
logistike , a u retorici retorike figure , s

kojima su srodni , pri emu njihova prak
sa prethodi teorij i , pa s e , ako se ele
uvjebavati , ne moraju prethodno uiti .
Nj ihovo formalno izlaganj e bilo bi doda
tak tehnici intelekta, koj a se sastoj i od lo
gike , dijalektike i retorike i koj u sam izloio
u drugome dj elu . Kako , koliko j e meni
poznato , ne postoji nikakav raniji poku
aj te vrste , nisam se mogao koristiti
prethod nim radovima, samo sam povre
meno upotrij ebio Aristotelovu Topiku i
neka pravila za izlaganje (Ka'tacncsvasstv)
i pobij anj e (avacncsvasstv) tvrdnji, koj a su
mi bila od koristi . Ovome , zapravo, je od
govarao Teofrastov spis Aycovtcr'ttKom 'tll c;
nspt 'touc; sptcr'ttKouc; A.oyouc; Sscoptac;" , koji
spominje Diogen Laertije, a koji se uz osta
le nj egove spise izgubio . Platon (Drava,
V. , str. 1 2 . ) se , takoer, dotie j edne av'tt
A.oytKll -rsxv11 , koj a zagovara sptsetv t (ha
A.sK-r tKll 8 t aA.sye cr S a . Od novij ih knj iga ,
najblia onome to sam izloio je knjiga
bivega halskog profesora Friedemanna
Schneidera ''Tractatus logicus singularis,
in quo processus disputandi, seu officia,
97
Arthur Schopenhauer
aeque ac vitia disputantium exhibentur",

Hale, 17 1 8 . , i to samo poglavlj a o iskri
vlj avanj ima, u koj ima razotkriva neke eri
stike n e e s t i to s ti . Ali , o n s e s amo
zadrava na slubenim akademskim ra
spravama, te j e cij ela krtj iga blij eda i mr
ava, kao to j e ta fakultetska roba i inae ,
pri tome j e pisana i loim latinskim j ezi
kom. Studij a "Methodus disputandf' Joa
chima Langea, koj a se poj avila godinu
dana kasnij e , mnogo j e bolj a, ali :ie sadri
nita to bi meni koristilo . Poslij e pregle
davanj a moj ih ranijih radova, smatram da
vie ne odgovara moj im p ogledima takva
iroka i minuciozna analiza smicalica i
trikova koj ima se slui prosj ena lj udska
priroda da bi skrila svoj e nedostatke pa
se zato neu pozivati na nj u . Kako bih
onima koj i e ubudue biti raspoloeni za
prouavanj e toga problema, moj pristup
stvari blie obj asnio , htio bih ovdj e izloiti
nekoliko lukavosti kao uzorak. Prethod
no bih izloio iz svoga spomenutog rada
osnovne elemente svake prepirke, to bi
to bila apstraktna konstrukcij a , slina
skeletu itave prepirke Bila bi to osteolo-
98
Eristika dfjalektika
gij a prepirke , koj a zbog preglednosti i j a

snoe zasluuj e da ovdj e bude izloena.
Ti osnovni elementi glase:
- u svakoj prepirci, bilo da se ona vodi
javno , u akademskim sluaonicama ili su
dnicama, ili u obinome razgovoru , osno
vni tij ek izgleda ovako: izloi se j edna tvr
dnj a koj a treba biti pobij ena. Za to po
stoj e dva modusa i dvij e metode.
1 ) Modusi su: ad rem i ad hominem ili
ex concessis. Samo prvim pobij amo ap
solutnu ili obj ektivnu istinu tvrdnj e , po
kazuj ui da nij e u suglasnosti s pred
metom o koj emu j e rij e. Onim drugim
pobij amo samo relativnu istinu tvrdnj e ,
argumentiraj ui d a ostale teze i odobra
vanj a zastupnika tvrdnj e stoj e u protu
rj eno sti s a s amom tvrdnj om ili d o
kazuj emo neodrivost protivnik.ovih argu
menata, pri emu obj ektivna istina pred
meta spora ostaj e nerijeena. Na primj er:
kada u prepirci oko filozofskih ili prirod
noznanstvenih pitanj a protivnik (koj i bi,
uz to , trebao biti Englez) sebi dopusti da
iznosi takve dokaze iz Biblij e , moemo ga
pobijati, takoer, argumentima iz Biblij e ,
99
Arthur Schopenhauer
ma koliko to bili argumenti ad hominem,

koji u danom sporu nita ne odluuj u . To
j e isto kao . kada bismo nekoga platili pa
p irnatim novcem, koj i smo upravo od
nj ega dobili. U nekim sluaj evima se taj
modus procendi moe usporediti sa spo
rom u koj emu j e tuitelj izdao lanu mj eni
cu, a tueni izravnao dug lanim rau
nom. Pozaj mica se mogla zaista odigrati.
Kao i u tom sluaj u , esto argument ad
hominem ima prednost, j er kratko traj e ,
a naroito ako j e razj anj enj e stvari teko
i dugo.
2) Metode mogu biti izravne i neizravne.
Prva pobija razloge tvrdnj e , a druga nj e
gove posljdice. Prva pokazuj e da nij e isti
nito , druga da ne moe biti istinito . Pro
motrimo ih blie.
a) Pobijajui izravnom metodom, dakle ,
napadaj ui na razloge tvrdnj e , dokazuj e
mo kako n e moe biti istinita, pri emu
kaemo : nego maj orem .ili nego minorem.
Obj ema nainima usmj eravamo pobij anj e
na materiju zakljuka koj i proizlazi iz tvr
dnj e i prihvaamo navedene razloge, ali
dokaemo da tvrdnj a ne proistj ee iz njih ,
1 00
p a kaemo : nego consequentiam , p ri

emu usmj eravamo pobij anj e na jonnu
zaklj uka .
b) Pobij ajui neizravnom metodom, dak
le , usmj eravaj ui pobij anj e na poslj edice
tvrdnj e kako bi se na temelj u nj ezine nei
stine , uz pomo zakona a falsitate ratio
nati adfalsitatem rationis valet consequen
tia, zaklj uilo o nj ezinoj pravoj neistini,
moemo se posluiti ili samo instancom
ili i apagog om.
a) Instanca, cocr-ratc; , je puki exemplum
in contrarium. Ona pobij a tvrdnju doka
zivanj em stvari ili odnosa koji su obuh
vaeni tvrdnj om ili iz nj e slij ede , a na koje
se tvrdnj a ne odnosi pa zato i ne moe
biti istinita.
f3) Apagogu ostvarujemo isprva prihva
ajui tvrdnju kao istinitu, a potom po
vezuj ui s njom neki stav priznat kao istinit
i neoboriv, tako da oboj e ini premise
j ed noga suda ij a j e konkluzij a oito
pogrena i u proturj enosti je s prirodom
stvari uope, ili sa sigurno prihvaenim
svoj stvom predmeta spora, ili s nekom
drugom protivnikovom tvrdnj om. Apagoga,
101
Arthur Schopenhauer
dakle , moe , po modusu biti ad hominem

k a o i ad re m . Ako s u to s t a n ovite
nesumnj ive , ak a priori, istine koj e su u
proturjenosti s bilo kakvom konkluzijom ,
onda srno protivnika doveli ad absurdum.
U svakom sluaj u , p oto j e d odana
_
premisa neosporno istinita, pogrenost
konkluzij e mo ra p otj e c ati od nj egove
tvrdnj e . Dakle , ona ne moe biti istinita.
Svaki p ostu pak pobij anj a u prepirci
moe se svesti na ovdj e formalno izloene
procedure , koj e su, dakle , u dijalektici ono
to su u umij eu maevanj a pravilni udar
ci kao terca, kvarta itd . U usporedbi s
trikovima i lukavostima koj e sam sasta
_
vio , smicalice i , konano , ispadi u prepir
c i bili b i , kako to sveuilini maj stori
maevanj a zovu , udarci tolj agom . Kao
uzorak i primj er za lukavosti koj e sam sa
stavio, neka ovdj e budu izloene slij edee :
- lukavost sedma: proirivarye. Protiv
nLl-cova tvrdnj a izvo d i se preko prirodne
granice, uzima se pod iri smisao nego
to j e on to namj eravao ili ak iskazao ,
d a bi se onda u tome smislu pobij ala.
1 02
Primj er: A tvrdi da Englezi nadmauj u

u dramskoj umj etnosti sve ostale nacij e .
B se slui prozirnom instantia in contra
rium: u glazbi su , dakle, i u operi, njihovi
rezultati slabi . Slij edi, kao p ouka uz ovu
smicalicu , da se pri izloenome protuar
gumentu naa izgovorena tvrdnj a odmah
suava na tu upotrij eblj ene izraze ili na
njihov smisao koji odatle slij edi; uope,
cilj j e svesti ju na to manj e okvire . to j e
j e d n a tvrdnj a o p e nitij a , u to li k o j e
izloenij a veemu broj u nap ada.
- lukavost osma: konzekvencirarye. Uz
protivnikov stav esto se preutno doda
drugi , koj i je prvome slian po subj ektu i
predikatu . Iz tih dvij u premisa izvue se
neistinita, naj ee zlobna konkluzij a ,
koj u stavimo na teret protivniku .
Primj er: A hvali to su Francuzi pro
gnali Karla X. B odmah uzvraa: "Dakle ,
hoete da otj eramo naega kralj a!" Stav
koj i j e on preutno dodao kao maj or j est:
"Sve koj i proganj aj u svoga kralj a treba
hvaliti! " To se moe svesti na fallacia a
dicto secundum quid ad dictum simplici
ter.
1 03
Arthur Schopenhauer
- lukavost devet a : diverzija. Ako se

tij ekom prepirke primij eti loe odvij anj e
stvari p o n a s i mogu a p rotivnikova
pobjeda, na vrij eme se trudimo izbj ei po
raz uz pomo mutatio controversiae, skre
tanj em diskusij e na drugi predmet, na
neku sporednu stvar, u nunom sluaj u
bezobzirnim prelaskom na neto drugo .
Pokuavamo onda to podmetnuti protiv
niku, kako bi to poeo pobij ati i kako bi
to postalo tema prepirke umj esto prvo
bitnoga pitanj a, tako da protivnik mora
napustiti svoju predstoj eu pobj edu, j er
j e zauzet potonj im. Ako i ovdj e vidimo, na
nesreu , poj avljivanj e jakoga protuargu
menta, OI].. d a postupimo na isti nain :
prij eemo hitro opet na neto drugo , a to
se moe tij ekom petnaest minuta uiniti
desetak puta, ukoliko protivnik ne izgubi
strpljenj e . Te strateke diverzije mogu se
najvj etij e izvoditi neprimjetnim i postup
nim prenoenj em p repirke na predmet
slian onome o koj emu. je rij e , po mo
gunosti na neto to mu je po p rirodi
istovj etno , ali u drugaij emu smislu .
Manj e je otmjeno ako se samo zadri su-
1 04
bj ekt tvrdnj e , a unesu novi odnosi, koj i s

onim o emu j e rij e nemaj u nikakve veze ;
na p rimj er : ako s e s budizma Kineza
prij ee na njihovu trgovinu oruj em . Ako
to nij e izvediva , odabiremo izraz koj i j e
p rotivnik upotrij ebio kako bismo o ko
nj ega zapoeli novu prepirku i oslobodili
se one prethodne . , Protivnik se, na pri
mj erovako izrazio : "U ovome je taj na pre
pirke". Mi brzo reagiramo : "Da, ako govo
rite o t aj nama i misti c i , cnda s e n e
moemo razumj eti, j er to s e toga tie . . . "
itd . i time smo se oslobodili . Ali, ako se ni
za ovo ne prui prilika, moramo postupi
ti j o drskij e i iznenada prij ei na sasvim
drugu stvar, na primj er: "Da, tako ste i
nedavno tvrdili da . . . " itd . Uope , od svih
trikova kojima se sudionici neiste pre
pirke slue , diverzij a je instinktivna, naj o
milj enij a i gotovo neizostavna im s e do
spij e u nelagodan poloaj .
Izloio sam i obj asnio otprilike etrde
setak slinih lukavosti, ali mi se sada gade
sva t a izm i c a nj a koj a s u srodna s a
svoj eglavou , tatinom i neestitou ,
ogranienou i nesposobnou . Zato u
1 05
Arthur Schopenhauer
se zaustaviti na izloenim primj erima i

ozbilj nij e upozoriti na. ranij e navedene
razloge za izbj egavanj e prepirke s lj udi
ma koji su prosj eni. Moe se uz pomo
argumenata dosta postii, ako ih onaj
drugi moe razumj eti , clli im se kod pro
tivnika primij eti svoj eglavost, odmah tre
ba prestati. Jer, uskoro e postati i nee
stit, a u teorij i j e sofizam ono to je u prak
si zlobnost. Lukavosti o kojima j e ovdj e
bilo rij ei mnogo su nedostoj nij e od sofi
zama. U njima volj a poprima masku razu
m a kako b i igrala nj egovu ulogu , to
uvij ek ispadne odvratno , j er malo to iza
ziva takvu indignacij u kao namj erno ne
razumij evanj e . Onaj tko ne uvia valj a
nost protivnikovih razloga, dokazuj e ili
izravno slab ili pod vlau volj e podj arm
ljen, neizravno slab , intelekt. Zato s takvi
ma treba razgovarati samo ako to nalau
sluba i dunost. Pri svemu tome odobra
vam smicalice kojima se odustaj anj em od
vlastitoga milj enj a, ph tonom protiv
nikovom argumentu, moe prenagliti . Mi
osj eamo , pri tome , snagu protivnikovog
argumenta, ali proturazlozi ili neto to
1 06
bi odralo nau tvrdnj u i spasilo j e , ne

p ad aju nam tako brzo na pamet. Ako u
tome trenutku odmah napustilno nau
tezu , moe se dogoditi da smo iznevj erili
istinu , a potom se ustanovi da smo ipak
mi bili u pravu, ali da smo zbog slabosti i
nedostataka p ovj erenj a u vlastito mi
lj enj e ustuknuli pred trenutnim dojmom.
ak se moe dogoditi daje dokaz koj i smo
izloili u korist nae tvrdnj e stvarno po
grean, al:: da postoj i drugi koji je toan.
Dogaa se ak da estiti lj udi, koj i vole
istinu , ne uzmiu lako pred valj anim ar
gumentom , tovie , poku avaj u kratko
p r uanj e otpora, inzistiraj u odreeno
vrij eme na svome stavu , i ako su im pro
tuargumenti izazvali sumnj u u istinitost
vlastite tvrdnj e . Oni u tome slie vojsko
voi koji svoju p oziciju za koj u zna da j e
ne moe odrati, ipak, u nadi preokreta,
pokuava j o malo braniti . Oni , naime,
vj eruju da e se u meuvremenu, dok se
brane loim razlozima, sj etiti dobrih razlo
ga ili e im prividnost protivnikovih argu
menata postati j asna . Na taj nain biva
mo prisilj eni na malu neestitost u pre-
1 07
Arthur Schopenhauer
pirci, borei se za stav, ne za istinu . To j e

u velikoj mj eri poslj edica neizvj esnosti isti
ne i nepotpunosti lj udskog intelekta. U
istom trenutku nastaj e opasnost da emo
otii predaleko , predugo se zalagati za po
greno uvj erenj e , kon no zastati, dati
maha pokvarenosti lj udske prirode -per fas
et nefas , dakle i uz pomo neestitih luka
vosti braniti svoj stav iz petnih ila. Neka
ovdje svakoga titi nj egov intelekt kako
se ne bi morao potom stidjeti . Ovdj e izne
sena saznanja o prirodi stvari o koj oj j e
bilo rij ei potiu na izgraivanj e vlastite
linosti i u tome pogledu .
1 08
POGOVOR
SCHOPENHAUEROV DOPRINOS
DIJALEKTI CI
Ovaj kratki , nedovreni i tek posmrtno

obj avlj eni spis (najprij e ga 1864. objavlj uj e
J . Frauenstadt u svesku koji sadri Scho
penhauerovu ostavtinu, a zatim A. Hu
b s cher prir e uj e d efinitivno kritiko ,
izdanje i u tom okviru Der handschriftli
che Nachlass, Frankfurt / M , W. Kra
mer, 1966. - 1 977. ; "Eritische Dialektik" se
nalazi u Bd. III . , gdj e su Berlinski ruko
pisi 1818. - 1 830 . , a Hubscher datira spis
sa 1830. / 3 1 .) interesantan je za poimanj e
Sc hop enhaureovog milj e nj a (Arthu r
Schop enhauer, 1788. - 1 860 . ) , ali i za
nj egov ivotni stav i iskustvo , na koj e se
izriito poziva. Zanimljiv j e za razvoj idej e
dij alektike i Schopenhauerov doprinos
tome razvoju, te za aktualiziranj e dijalekt
ike u dananj oj filozofij i. Schopenhaue
rov opusculumje ostao fragmentalan s ob
zirom na psiholoku nemogunost auto-
109
Arthur Schopenhauer
ra da ostvari svoj u zamisao , o emu i sam

svjedoi, ali j e taj neuspj eh bitan za nj ego
vo filozofsko gledite . Polemiki brane i
to svoj e gledite protiv vladaj uega nj e
makog idealizma, naroito protiv Hege
l a , ali i p rotiv svake tnetafizike duha,
Schopenhauer je i sam bio predmet pole
mikih napada i osporavanj a . Iz toga svo g
refleksivnog i ivotnog iskustva on j e do
ao na i d ej u o " eris tikoj dij alektici" ,
koj om nij e htio iskorij eniti svaku dij alek
tiku, kako se obino pogreno uzima, ve
dati jedan nuni korektiv, neku vrstu "ne
gativne dij alektike" u nastoj anj u dose
zanj a istinitij eg oblika.
To naroito vrij edi za nj egovo "eristiko"
pobij anj e Hegelove dij alektike , pri emu
su nj egovi argumenti bili neodrivi upra
vo u smislu one "negativne" dij alektike
koj u j e prozreo u nj ezinim psiholokim
motivima i antropolokim korij enima, a
opravdani i temelj eni u smislu onog isti
nitijeg oblika dij alektike koj emu j e Scho
penhauer teio, odbacuj ui Hegelovu spi
ritistiku metafiziku i apsolutiziranj e uma
u nj emakom idealizmu uope .
1 10
Schopenhauer uzima dij alektiku u nj e

zinome prvobitnom znaenj u kao vj eti
nu raspravlj anj a (dialektike techne) , vo
enj a rasprave , disputa, diskusij e , razgo
vora ili dij aloga (dialegein , dialegesthai) ,
pogotovo filozofskoga razgovora, u kojemu
se ispituj e neki p oj am ili neka stvar s
razliitih gledita. Pod "eristikom dij a
lektikom" (od grkog eris, to znai zava
da, svaa, spor) , Schopenhauer p odrazu
mij eva umij ee ili vj etinu voenj a raspra
ve (spora, polemike) , sluei se svj esno ili
nesvj esno nekim tipinim trikovima u ar
gumentacij i , u osiguravanj u vlastite pre
dnosti i bivanju uvij ek u pravu , bez obzi
ra na istinu . U nastoj anju tipologiziranj a
takvih "zahvata" (trikova, Kunstgriffe) ,
Schopenhauer j e u stvari otvorio pitanj e
njihove prividne nunosti i neuklonj ivo
sti, j er j e za njih uglavnom znao Aristotel ,
j ednako kao to s u se svuda i oduvij ek
upotreblj avali. Zbog toga ih on dovodi u
vezu s lj u d s ko m priro d om u o p e , s a
svojim pogledima na tu prirodu, s a svojim
filozofskim gleditem asketskog uma. Suk
ladno tome , pie neku vrstu filozofij e po-
111
Arthur Schopenhauer
lemike koj a u literaturi nema paralele , ni

prave prethodnice ni uzora. Sam Scho
penhauer upuuj e na neke suvremenike
i na stare primj ere , ali vie zato da bi po
kazao razliku u pogledu namj era i izvo
enj a koj a postoji izme-6 nj ih i nj egovoga
rada.
Dakle, Schopenhauer polazi od realno
sti ljudske prirode i od vlastitog iskustva
neega dokumentiranog u cj elokupnoj
kulturn 0j povij esti ovj eanstva, u svako
dnevnoj lj udskoj praksi, u kulturnom
ivotu u uem, ali i iremu drutvenom
smislu rij ei te naroito u politikome
ivotu, u parlamentarnim raspravama. Tu
spadaju polemike u knj ievnom i znan
stvenom ivotu , itd . Sadraj ovoga spisa
j e tehnika raspravlj anj a, u koj oj se upo
treblj avaj u uvij ek na isti nain, formalno
poput silogistikih figura u logici zaklj ui
vanja, prividni ili lani argumenti radi po
stizanj a nekoga praktinog cilj a.
To to Schopenhauerdv spis nema pan
dana u filozofskoj literaturi j o ne znai
da j e time formalno opravdan, ve to tek
moramo razmotriti, ali to upuuj e na mo-
1 12
Eristika dyaleJdika
guni interes za taj spis i meu nama,

koji rasprave ili polemike u drutvenom
ili kulturnome ivotu drugaij e nismo ni
vodili nego li na eristiki nain , u smislu
Schopenhauerove "negativne" dij alektike.
Tako imamo pred sobom, na svome j eziku ,
ovaj neobini tekst i na j ezik j est prvi
nacionalni j ezik na koj emu se on poj a
vljuj e u obliku knj ige , to ne treba tumai
ti kao nacionalnu prednost . Ne treba, na
ravno , oekivati da e Schopenhauerov
spis utj ecati na polemiare da asketski
odustanu od svoj e prirodne udnj e za j a
vnim pobj eivanj em u raspravi ili osta
vlj anj em doj ma svim sredstvima "eristike
dij alektike" koj u Schopenhauer opisuj e .
Nikada i nigdj e nij e s e dogodilo d a j edan
filozofski tekst ima takav uinak; ni sam
Schopenhauer nema nikakve iluzij e u po
gledu neke takve povolj ne mogunosti i
napretka. No , moda se, ipak, smij e oeki
vati neto j asnij a svij est o prirodi raspra
vlj anj a ili polemiziranj a kao o dij alektiko
me umij eu . Moe se primj enj ivati u sa
moporicanju i radi razj anj enj a neke stva
ri u interesu istine , a ne j ednoznana ,
1 13
Arthur Schopenhauer
uvij ek i nuno iz partikularnih ili opih

interesa, iz primarnog masovnog inte-
resa za istinu ili neistinu i to nipoto ne
kao pozitivno dj elovanje Schopenhauero
vo ga s p i s a . S m o g u im p o z itivn im
obratom u tumaenj u f upotrebi pojma
"dijalektika", povezuj e se aktualnost dij a
le ktike kao naina milj enj a u dana
nj emu svijetu koji razdiru proturj ej a i
u kojemu se nerazluiva prepleu istina i
neistina u prividima i simulakrima dru
tvenog, politikog i kulturnog ivota, u
kojem se moramo boriti istim takvim sre
dstvima za saznanj e istine, nune istine
da bismo kao ovjeanstvo preivj eli. Tako
se dij alektika poj avljuj e kao "zaj edniki
zadatak dananje filozofij e" (W. Schirma
cher: "Schopenhauer als Kritiker der Dia
lektik" , u : Zeit der Ernte. Studien zum
Stand der SchopenhauerForschung, Fe
stschrift f. A. Hubscher, ed . W. Schirma
cher, Fromman-Holzboog, Stuttgart/Bad
Cai1statt , 1982 . , S . 300324) .
Stoga smo naj prij e skicirali idej u i
znaaj ovoga spisa, to bi sada trebalo
obrazloiti i ispuniti drugim momentima
1 14
iz Schopenhauerovoga djela , iz povij esti

dij alektike , iz aktualne recepcij e Scho
penhauerovoga dj ela i sadanje situacij e
dij alektike .
Schopenhauer je koncipirao "Eristiku
dij alektiku" 1819 . i od tada u vie maho
va nastajao izvesti svoj e nacrte , ali j e ko
nano od ustao od svega i spis j e ostao
nedovren . Po Hubscheru ga datiramo
1830 . /3 1 . godine , to bi moglo biti vrij e
me konanoga formuliranj a, a n '2 i na-
s t a n k a ovo g a t e k s t a ; to " k o n a n o "
upuuj e ovdj e na posljednju revizij u i de
finitivnu verzij u nedovrenoga teksta.
O svoj oj idej i eristike dij alektike, o na
stoj anj u da je izvede i o razlozima svoga
odustaj anj a svj edoi Schopenhauer u Pa
rerga i paralipomena (A. Schopenhauers
S ammtliche Werke hrsg. von J . Frauen
stadt, 2 . Aufl . , Neue Ausgabe, 6 Parerga
und Paralipomena, Zweiter Band , Leip
zig, Brockhaus , 19 19 . , Kap . II "Zur Logik
und Dialektik" , S. 25-34) .
On polazi od toga da rasprava (kontro
verzija , diskusija, polemika) o nekome te
orij skom predmetu moe biti plodna za
1 15
Arthur Schopenhauer
obj e strane , ali da to obino nij e i to zbog

"intelektualne nesposobnosti i moraln e
pokvarenosti" . Naime , sudionici obino
nisu ravnopravni partneri pa se zato sla
bij i osj e a povrij eenim, pati zbog toga i
iz ogorenj a pribj egava 'nekorektnim po
tezima, zl9bnostima i grubostima . Slabiji
partner usmj eruj e svoj razum j o samo
na lukavstva, trikove i svakoj ake podvale
"da bi kompenzirao svoj u inferiornost" .
Zbog tamnih strana nae prirode , zbog
"moralne pokvarenosti lj udi" , partneri u
diskusij i ne djeluj u intelektom ve volj om ,
intelekt im slui samo kao "maska volj e" ,
pie Schopenhauer, anticipiraj ui saz
nanj a psihoanalize i filozofske antropolo
gij e u naemu stolj e u . S chopenhauer
prelazi s p siholokog obj anjenj a poj ava
o koj ima j e rij e na naelno filozofsko tu
maenj e . Nij e vie u pitanj u samo inte
lektualna ogranienost: "Nedostatak duha
i razuma ne moe se nadoknaditi tenj om
kao istini i pouci." Schdpenhauer se po
ziva na princip volj e , na kojemu poiva
sva nj egova filozofska sistematika. Volj a
j e " ono radikalno u ovj eku " (das Radikale
1 16
des Menschen) , to treba razumj eti do

slovno kao korj enito" (ex radicis) , koj e ne
samo da aficira razum, ve ga stavlj a u
svoj u slubu. Otuda izvire dij alektika kao
"vj etina gr enj a , ruenj a , p s ovanj a"
("Kunst des Schimpfens" j est izraz A.
Hubschera) .
Schopenhau er pie (na navedenom
mj estu u Parerga i paralipomena) kako su
ti nekorektni postupci u raspravama i po
lemikama mnogobroj ni i raznovrsni, ali
se zato s nekom p ravilnou ponavlj aj u ,
to j e on rano uoio . Razmilj ajui o tome,
obratio j e panju upravo na pravilnost po
navlj anj a "trikova" , odvaj aj ui formalnu
stranu od predmeta raspravlj anj a i od oso
ba koj e sudj eluj u u raspravlj anj u. Na taj
nain, prikupio je takve nekorektne po
stupke i izloio ih kao "isti anatomski
preparat" . Zatim j e svaki prikazao u nj e
govoj specifinoj biti, naveo primj ere i, naj
zad , s redstva koj a s e u rasp ravlj anj u
mogu uspj eno upotrijebiti protiv nj ih .
Tako j e zamislio formalnu eristiku dija
lektiku i izloio je u figurama, poput silo
gistikih figura u logici ili retorikih figu-
1 17
Arthur Sch.Dpenhauer
ra u retorici . Svim tim figurama j e zaj ed

nika svoj evrsna "priroenost" , j er njiho
va praksa prethodi teotij i . Schopenhauer
smatra da to formalno postavlj anj e eti
stike dij alektike dopunj ava " tehniku
uma" , koja se sastoji o logike , dij alekt
ike i retotike (prema nj egovom osnovnom
dj elu Welt als Wille und Vorstellung. Bd .
III, Kap . 9 , ranij e cit. izd . )
Na t aj n a i n , S c h o p e n h au e r j e
obrazloio svoju idej u eristike dij alektike,
stoga j e morao postaviti pitanje povij esnih
o d n o s a , p rethodnih p ok u aj a p rema
nj egovome sadanj em nastoj anj u . Usta
novio j e da nema prethodnika (ibid . ) , da
j e Aristotel, dodue , znao za takve po
stupke, o emu svj edoi Topika. ali ih nij e
sistematski obradio . U klasinoj starini,
postoji j edan Teofrastov spis koji bi mo
gao biti prethodnica i paralela eristikoj
dijalektici, ali j e izgublj en zaj edno sa svim
drugim Teofrastovim retorikim spisima.
Platon (Politlja, knj . V.) spominj e "antilo
gike tehne" koj a poduava voenj e raspra
ve (eriksein) , kao to dij alektika podua
va voenj e razgovora. Od novij e literatu-
1 18
re Schopenhauer spominj e F. Schneide

ra, koj i izlae "processus disputandi" "na
j ako loem latinskom" , ali j e to "aka
demski mrava stvar, kakva je obino
fakultetska roba" (to podsjea na jednu
uredniku primj edbu Miroslava Krlee uz
lanak predloen za Enciklopediju, iji j e
autor fakultetski nastavnik: "Nepismeno
kao daje s fakulteta! ") . Jo navodi J . Lan
gea, koj i govori o "methodus disputandi" ,
ali ni ta rasprava nema cilj koj emu Scho
penhauer tei.
Schopenhauer j e elio izloiti "obris
onoga to j e bitno u svakoj raspravi" , ap
straktni osnovni nacrt, "skelet kontrover
zij e" , ono "to moe vrij editi kao nj ezina
o steologija" . Bitni tok svake rasprave ini
postavlj anj e j edne teze , koj a se zatim po
b ij a ili opovrgava i to u razliitim modu
s ima i razliitim putevima koj e Scho
penhauer analizira i u svemu tome pro
nalazi stanovit broj nekorektnih postu
paka ili trikova. Premda je to u vie maho
va pokuavao uiniti , ipak nij e zavrio
svoj u " Eristiku d ij al e ktiku " . Pri p o
slj ednj oj "reviziji" ( u Parerga i Paralipome-
1 19
Arthur Schopenhauer
na, ibid . ) , on uvia da "iscrpno razma

tranj e takvih zahvata koj ima se slui
niska priroda ovj ekova" vie ne odgova
ra nj egovome "duevnom raspoloenj u"
(Gemutsverfassung) i obustavlj a dalj nj i
rad . "Sada mi je odvratno rasvj etlj avanj e
svih tih pribj eita samovolj e , tatine , ne
potenj a . . . " Odustaj e od izvrenj a svoje za
misli, a etrdesetak "stratagemata" , ko
liko ih j e uspio prikupiti, ostavlj a onima
"koj i bi ubudue bili raspolaem poduze
ti takvo to" .
U teorij skome pogledu , Schopenhauer
odreuj e nekorektne postupke u raspra
vlj anj u kao sofzzme, ali nedostojnij e od
svih drugil). sofizama , j er u njima volj a
igra ulogu razuma. U praktinome pogle
du , to su ikane. Pobj eda nad protivnikom
po svaku cij enu j edini j e cilj , pa to vie i
nij e duhovna, ve prij e tj elesna borba. Po
svaku cij enu biti u pravu, to moe samo
onaj ovj ek koj i malo dr.i do svojih spo
s o b n o s t i , koj e m u n e ql o st aj e s am o
pouzdanj e i koji nastoj i prikriti svoj e sla
bosti , a sve to vrijedi za veinu ljudi. Time
to filozofija analizira te zahvate (trikove)
1 20
u raspravlj anj u , oni p o st aj u do stupni

milj enj u i nj ihovim otkrivanj em poinj e
b orb a z a istinu na ega ivota . Sch o
penhauer j e u poetku vj erovao kako e
"j asno saznanj e" i tu "voditi samoobrazo
vanju", kako e tono imenovanj e trikova
u raspravlj anj u uiniti da oni postanu
b ezopasni, ali se iz vlastitog iskustva
uvj erio da to nij e tako .
U eristikoj dij alektici se izraava tam
na strana naega bia, nepotenj e koj e
izvire iz diktata volj e za ivotom. "Tko ne
priznaj e dobre razloge p rotivnika, d o
kazuj e slabu volju ili pak slab razum koji
volj a potiskuj e" , pie Schopenhauer. S fi
lozofskom analizom nekorektnih postu
paka u raspravlj anj u , to predstavlj a za
datak "znanstvene dijalektike" , ne samo
da poinj e borba za istinu naega ivota,
ve ta borba tek tada na p ovolj an nain
postaj e neizvj esna, tako da se unaprij ed
ne moe znati hoe ii se samo volj a probi
ti ili e se, s j asnim saznanj em, potvrditi
naa humanost i duhovna priroda same
borbe.
121
Arthur Schopenhauer
rfako u punom opsegu problema dij a

lektike , u dij apazonu od eristike dijalek
tike kao izraaj a irac io nalne vo lj e za
ivotom , straha od smrti i drugih nesvje
snih sila i motiva, do pronicanj a nepote
noga naina raspravlj anj atu trikovima, to
predstavlj a zadatak naune dijalektike,
m
promatra o na dj elu Schopenhauerovo
gledite asketskog uma, koj e podjednako
odbacuje apsolutiziranj e kao i poricanj e
uma. Poto emo o Schopenhauerovom
gleditu j o g ovoriti na kraju ovog pogo
vora, sada se zadrimo na nj egovo me
shvaanju dij alektike i na nj egovome do
prinosu samoj ideji, pri emu se poziva
mo na nj ezmu povij est, j er j e to put kojim
se kretao Schopenhauer i koji zahtij eva
filozofska metoda.
Vano je uoiti da se Schopenhauer u
definiranju dijalektike , naroito u nj ezi
nome razluivanju od logike i moi pro
suivanja ne poziva na stare , tradicional
ne odredbe niti sa svoj e strane postavlj a
nove , nego polazi od toga kako se "dija
lektika" , kao i "logika" i sposobnost "pro
suivanj a" upotrebljavaj u u svakodnev-
1 22
nom govoru . Poj am "dij alektika" s pravon1

vezuj e za situacij e razgovora u stvarno
me ovjekovom drutvenom ivotu , za one
kritine situacij e u kojima se ne zna to
je istina i nij e mogue razluiti bie od
nebia, privid od stvarnosti . Dij alektiar
je, smatra Schopenhauer, onaj koj i u si
tuacij i razgovora, u raspravlj anj u (kontro
verziji, sporu , polemici) ne zna je li u pra
vu ili nij e , ali mu j e jedino stalo biti u
pravu. "Lako je rei da u raspravljanj u
nita drugo ne treba biti na cilj d o izno
enj a istine na vidj elo; ali se j o ne zna
gdj e j e istina : argumenti protivnika, kao i
nai vlastiti, zavode nas na pogrean put" ,
pie Schopenhauer u spisu koj i j e pred
nama. Iz toga se moe vidjeti, zaklj uuj e
on, d a dij alektika na neki j o neodreen,
ali stvaran nain, prethodi logici i da tre
ba povui i odrati tu razliku koj a postoj i
meu nj ima.
Schopenhauer ustanovlj uj e da se od
poetka nae tradicij e , kod starih Grka,
u srednj emu vij eku , kao i u novij oj filozo
fij i, logika i dij alektika uzimaj u kao sino
nimi. Da bi naveo distinktivna obiljej a
1 23
Arthur Schopenhauer
ensti ke dij alektike , on nastoj i pokazati

to j e dij alektika uope i poinj e s razlui
vanjem, odnosno nerazluivanj em, logike
i dijalektike u helenskoj filozofij i . Pitanj e :
to je dijalektika? prihvaamo zatim, ne
ovisno o Schopenhauerti i onima poslij e
nj ega, u novoj filozofij i i naroito u dana
nj oj situacij i gdj e emo posebno , saeto ,
navesti i razmotriti suprotna gledita K.
Poppera i W. Schulza.
Iako se logiksesthai (razmi lj ati, promi
lj ati, proraunavati) veoma razlikuj e od
dialegesthai (razgovarati, voditi razgovor,
dij alog) , grki filozofi su ipak poistovj etili
logiku s dij alektikom i ta dva imena upo
treblj avali sinonimno . Ne uzimaj ui u ob
zir Heraklita, Schopenhauer najprij e spo
minj e Platona, koji j e prvi upotrij ebio ime
" dij alektika" , i to u pozitivnome smislu ,
kao voenj e razgovora, dij aloga, u koj emu
se putem teze i antiteze , pitanj a i odgovo
ra dolazi do istine o j ednome stanj u stva
ri . Pod dij alektikom r'latdn podrazumij e
va pravilnu upotrebu uma uope, koj a
obuhvaa logiku podj elu na vrste i po
dvrste , odnosno klasifikacij u pojmova, te
1 24
uzdizanj e do najviih pojmova i prvih prin

cipa.
Aristotel upotreblj ava termin "dijalek
tika" u istome smislu kao Platon , ali on
ve zna za nj ezina negativna znaenj a
obuhvaena u sofistici , eristici i pejirasti
ci (uenj e o iskustvu , pokuaju i pothva
tu) . Zato Schopenhauer vidi u Aristotelu
prvu toku oslonca za svoj e tumaenj e
dij alektike , odnosno za prvo razluivanj e
logike od dijalektike . Negativno znaenj e
dij alektike sastoj i se, p o Aristotelu, i u
tome to se dij alektiki diskutira suvie
openitim argumentima, koji stoga ostaj u
na povrini . D ij alektika milj enj e , za
razliku od logikoga, moe b iti samo
vj erojatno , te najzad , ono pokazuj e pretje
ranu suptilnost i suVinu finou .
Schopenhauer prihvaa takvo razlui
vanj e logike od dijalektike , ali smatra da
j e tu razliku potrebno j o otrij e povui
nego to j e to uinio Aristotel. Tako j e lo
gika u svome zahtjevu za objektivnom isti
nom formalna, a kao znanost o zakoni
ma milj enj a analitika. Schopenhauer
kritiki primj euj e da ona stoga nij e u
1 25
Arthur Schopenhauer
stanj u ispraviti pogre ne sudove . Kao

t r a n s c e n d e n t a ln a , l o g i k a , p o S c h o -
penhaueru, ostaj e bez temelja. vezana za
usamlj eni subj ekt saznanja, za formalnu
apriornu istinu, dok dij alektika poiva na
obj ektivnoj materijalnoj istini , u koj u una
prij ed ne moemo biti sigurni, j er ne zna
mo to j e istina i gdj e je ona. Dok se lo
gika moe izgraditi a priori, dijalektika se
najveim dij elom izgrauj e sa.J110 a poste
riori: iz iskustva, pokuaj i pothvata. Od
atle proizlazi definicij a dij alektike kao
vj etine (umij ea) raspravlj anj a, vj etine
biti i ostati u pravu u raspravlj anj u : "P1i
tome j e , naravno, najvea pomo naj prij e
biti stvarno_ u pravu : ali to samo za sebe
nij e dovolj no za ljude takve kakvi su, a
to, s druge strane , nij e nuno zbog slabo
sti ljudskoga razuma . . . " im se upotrij ebe
misaone forme , im pone razgovor, lo
gika prelazi u dij alektiku . Dok j e logika
vezana za usamlj eno milj enj e j ednoga
. u.lJ
r1 . 'al 1 t1
'
razumnog h .
..... 1ca, '"' e.L{_ a, naprotiv, ima
' .
-
p o sla " s a zaj e dnicom dvaj u razumnih

bia, koj a sukladno tome skupa misle . . .
Kao isti um , individue bi se morale usu-
126
glaavati . Nj ihova odstupanj a izviru iz

razliitosti koj a j e bitna za individualnost,
one su , dakle , empirij ski element. . . " Na
najvanij em mj estu koj e slij edi Scho
p e nhau er tumai izvor dij alektike iz
"smetnj i koj e nastaj u u istome milj enj u
prilikom zaj ednikoga milj enj a (dialege
sthai) razli itih individu alno sti dvaj u
razumnih bia" , kao i iz "sredstava koj e
upotreblj avaju individue jedna protiv dru
ge kako bi svaka prikazala svoj e indivi
dualno milj enj e kao isto i obj ektivno . U
lj udskoj j e prirodi prilikom zaj ednikoga
milj enj a, kada j edan partner iskusi da
se milj enj e drugoga razlikuj e od nj ego
voga, ne revidirati najprij e svoj e milj enj e
u cilj u pronalaenj a greke , ve j e pretpo
stavlja u tuem milj enj u . ovj ek po pri
rodi eli uvij ek biti u pravu : ono to slij e
di iz te osobine poduava disciplina koj u
bih nazvao dij alektika, i to eristika dij a
lektika . To bi bilo uenj e o funkcioniranj u
ovj ekove priroene tenj e biti u pravu" .
Naj prij e iz odnosa prema logici , a za
tim i iz odnosa prema moi prosuivanj a
( d o n o e nj a ili izricanj a s u d a) , Scho -
127
Arthur Schopenhauer
penhauer odreuj e poj am dij alektike i po

sebno eristike dij alektike . Zadatak pro
suivanj a u svako dnevnom ivotu i u
znanstvenom miljertj u jest sp oznavanje
istine , i to j ednoznane znanstvene i filo
zofske istine , dok je eristika dij alektika
umijee bivanj a u pravu bez obzira na isti
nu , a logika iznoenj e formalne istine .
Znanstvena dij alektika, zato , ne zastupa
formalnu logiku niti se svodi na prosui
vanje prema kriterijima znanstvenog ili
filozofskog neproturj enog saznanja. Ona
ve predstavlj a j ezinu logiku (dij aloka
milj enj e) , p retp o stavlj aj u i p rincipe
asketskog uma u etikom i ontolokom
smislu i polazei od "svij eta ivota'' , od
praktinih situacij a u koj ima se ne zna
gdj e je istina i ne moe razluiti bie od
nebia, stvarnost od privida.
Schopenhauer odreuj e dij alektiku iz
dij alokog odnosa kao genuino socij alnog
odnosa, ali ne poput Platona kao traenje
istine u razgovoru niti J. Habermasa kao
komunikativna dj elovanj e , nego kao j ezi
no ophoenj e ovjeka kao bia koj e j e u
osnovi i po prirodi pokvareno, bia izo -
'1 2 8
paene volj e i slabog razun1a . Dosadanje

iskustvo lj udskoga roda pokazuj e da se
pridravanj e istine smatra prekraj em
protiv morala i samoobmanom, pri emu
nam pokvarenost drugoga slui kao glav
ni argument za vlastito loe postupanj e .
Lj udska j e komunikacij a nesuvisla i u
nj oj , umj esto transparentnog jezika i po
tene j ezine namj ere , vlada interes za
neistinu, koj i se izraava u "duhovnom
ur-1ij eu ma evanj a'' , u r aspravlj anj u
(kontroverzij ama) s drugim, u dij alokoj
situaciji u koj oj nam je j edino stalo odrati
svoj u tezu, sluei se svim sredstvima, ne
pote nim zahvatima i trikovima. Eristika
dij alektika, koj a to otkriva, slui kao vaan
kore kt iv d ij ale ktike i k a o u p u t a z a
proiavanj e uma.
Schopenhauer realistiki smat_ra da se
u diskusij i (i komunikacij i uope) pro
bij aj u motivi naeg svekolikog dj elovanj a
i d a s e ovj ek, takav kakav j est, moralno
iskvaren i slabe pameti , raduj e porazu
svoga partnera, pobijanj u i odbacivanj u
nj egove teze u diskusiji, kao to se svim
sredstvima trudi da dokae svoj e pravo ,
1 29
Arthur Schopenhauer
da sprij ei pobij anj e i odbacivanj e vlasti

te teze .
Nasuprot tome , K. Popper zastupa poz
nati princip krivotvorenj a, po koj emu je
napredovanj e u znanstvenom saznanj u
bitno povezana s formalnom mogunou
pobijanj a teze , koj u u diskusiji branimo ,
pa se ta mogunost pobij anj a (opovrga
vanj a) uzima kao kriterij znanstvenosti
j edne teorij e . Trebalo bi se radovati ako
drugi u diskusij i opo:vrgnu nau tezJ .1 ili
ako sami to u inimo u stalnom samokri
tinom revidiranju, imajui snage priznati
vlastitu slabost, a pobij anj e vlastite teze
ne shvatiti kao osobni napad . Ipak, Scho
p enhaueroyo gledite blie j e ivotnoj
stvarnosti, j er tvrdi da pored racionalnog
voenj a diskusij e i usmj erenosti prema
istini, na tij ek i ishod diskusij e (kontro
verzij e) utj e u izvanteo rij ski momenti ,
p artikularni interesi , moralni i drugi
praktini razlozi . Upravo takvo je argu
mentiranj e u eristikoj dij alektici.
U razmatranj u eristike dij alektike j e

presudan etiki sud, koji Schopenhauer
temelj i na svoj oj metafizikoj odluci i filo -
1 30
zofskom gleditu na sljedei nain: etiki

opravdana diskusija jest samo ona iji j e
motiv supatnj a (Mitleid) . Sukladno tome ,
diskusij a voena eristikim dijalektikim
nainom, koji potvruje ivot i prihvaa
princip svjetske volj e , poveava patnj u u
svijetu , pa etiki nij e opravdana, tovie ,
nij e humana j er isklj uuj e ovjeka kao
bie sposobno za supatnj u . Tek u askezi,
smatra Schopenhauer, postaj emo lj udi,
j er askeza okonava patnju. Nehumana
j e pozivanje na nau volj nu prirodu, sto
ga j e po Schopenhaueru etika, u tome
smislu , protuprirodna.
Ako nepoteno argumentiranj e u obliku
eristike dijalektike postoji oduvij ek i ako
se ono , po svemu sudei, ne moe isko
rij eniti , to j e iskusio i Schopenhauer,
onda je pitanj e zato se uope uputati u
razgovor i kontroverzij u s ljudima koji tako
argumentiraju te kako rij eiti takvu si
tuaciju prema principima na koje se Scho
penhauer poziva?
Odgovor na prvo pitanj e proistjee iz
Schopenhauerovoga pojma ovj eka kao
bia s nedostacima (Mangelwesen j e sli-
131
Arthur Schopenhauer
no odreenj e ovj eka, koj e nalazimo u fi

lozofskoj antropologij i A. Gehelena u na
emu stolj eu) . Prisilj eni smo suraivati
s lj udima , koj i su po prirodi takvi kakvi
j esu , da bismo uope preivj eli : zato se
neizbj eno suoavamo s ristikom dij a
lektikom. J edini nain da rij eimo situa
cij u u razgovoru ili diskusiji s ovj ekom
koj i nepoteno argumentira j est, po Scho
p e nhaueru , prekid komunikacij e . To se
ne moe smatrati nedemokratskim ili
nehumanim nainom niti taj nain proi
stj ee iz mizantropij e , koj a se neopravda
no p ripisuj e Schopenhaueru . To j e j edini
oblik potivanj a etike mogunosti svoj e
gzistencij e , pri emu prekid razgovora i
p r e z i r n e p o te n o g a s ug o vo r ni k a n e
isklj uuj u supatnj u i n e znae naputanj e
askeze kao ivotnoga stava.
Ovaj nedovreni spis ukazuj e na opa
snost od dij alektike , na mogune zloupo
trebe , na ono to dij alektika moe , ali ne
mora biti . On je nuni do p rinos dij alekti
ci , j er predviaj ui opasnost ini samu
dij alektiku bespomonom pred zloupotre
bom. Schopenhauerov doprinos dij alek-
1 32
tici odnosi se takoer, na temeljnu kri

tiku njezinih pretpostavki, prij e svega suo
avanj em s Hegelovom idej om dij alektike .
U "Eristikoj dij alektici" Schopenhauer j e
razvio uglavnom instrumentalnu kritiku
dij alektike , dok j e u dj elu Dva osnovna
prob len1a etike (Beide Grundprobleme der
Ethik, 1 840.), pobij aj ui Hegela, iznio svoj e
glavne argumente kao naelnu i radikal
nu lui tiku dij al ektike uope .
Svi argumenti protiv Hegela pokazali
su se kao neosnovani u znanstveno-filo
zofskom razvoj u i milj e nj u , u svj etsko
povij esnoj situacij i u naemu stolj eu i u
suvremenoj filozofij i . Neosnovan j e Scho
penhau erov prigovor da "zdravi lj udski
razum" odbacuj e dij alektiku , da j e apsur
dna Hegelovo poricanj e p rincipa uzrono
sti i konstantnosti materij e za to j e dobi
vena neobino uvj erljiva potvrda u razlii
tim podruj ima stvarnosti i u filozofsko
me milj enj u d ananj eg svij et a . Ipak ,
Schopenhauerovi prigovori n e spadaj u ni
u eristiku dij alektiku , u onome smislu
koj eg j e sam Schopenhauer odredio , kao
to ni ne izraavaj u samo filozofsku anti-
1 33
Arthur Schopenhauer
tipij u kqj a p o stoj i , nego uzaj amno do

punj avanj e razliitih gledita . Osim toga,
Schopenhauer u svoj oj radikalnoj kritici
ne tei unitenj u ili ukidanj u dij alektike ,
nj ezinom o uvanj u i u s t an ovlj avanj u
nj ezinog istinitij eg oblika U odnosu na
Hegela, svi nj egovi prigovori svode se na
odbacivanj e dij alektike kao pretj erane a11.
tropocentrine pretenzij e povij esti p1iro
de, koj a se danas izraava kao pretenzij a
ljudske povij esti za podinj avanj em koz
mikoga p oretka. U pogledu dij alektike
uope , Schopenhauer se dri dij alektike
j ezika kao autentinoga razumij evanj a o
vj eka i stvari, istinitosti samoga j ezika, u
koj em u s e p o kazuj e n e s am o e t i ka
nunost naeg opstanka, ve se, takoer,
otkriva svij et i mogunost promj ene svijeta
i milj enj a o nj emu .
Konano j e pitanj e : to j e dij alektika?
Upotreba termina "dij alektika" u dana
nj oj filozofskoj j ezinoj prsi, koj a se ne
odvaj a od ideolokih utj ecaj a, pokazuj e
takvu neodreenost i irinu kriterij a, ili
nedostatak kriterij a, da j e potpuno opra
vdan zahtj ev suvremenoga pozitivizma ,
1 34
Eristi ka dijalektika
zatim tzv. analitike filozofij e i krttikoga

racionalizma K. Poppera i njegovih slj ed
benika da svatko tko se poziva na dij a
lektiku obavezno navede svoj u definicij u
ili logiki kriterij (slino upotrebi te rmin a
''transcendentalan" i nekih drugih) . U po
vij esti dij alektike postoj e razliita gledi
ta koj a se dre idej e , ali j e oduvij ek bilo i
onih koj i j e poriu i odbacuj u . U razvoj u
nakon Hegela, od koj ega potj ee moderni
poj am dij alektike , postoj i veliki spektar
dij alektikih gledita i otvorenost te filo
z o fs ke meto d e sve d o d an as . S c h o
penhauerova eristika dij alektika razvila
se poslij e Hegela: nj ezin odnos prema He
gelu ve smo oznaili; pitanj e nj ezine ak
tualnosti za d ananj u filozofij u u pro
mij enj enom svij etu , na kraju ovog razma
tranj a, treba j o potvrditi.
O pitanj u znaenj a dij alektiku u nae
vrij eme voena j e znaaj na diskusij a iz
meu Poppera i nj egovih slj e dbenika (H .
Alberta, E. Top itscha i dr. ) i Adorna, Ha
b ermasa i drugih predstavnika Frankfur
tske kole oko valj ane upotrebe termina
"dij alektika" i s ame dij alektike metode .
135
Arthur Schopenhauer
zn ti s u argumenti te kontroverz e
( a to i pregledno prikazani u R. Simon
Schaefer: Dialektik. Kritik eines Wortge
brauches, Problemata N 24 , Fromman-
1-Iolzboog, Stuttgart-Bad Canstatt, 1973 .) .
Ovdj e se samo pozivamo ria antidij alek
tiku Popper:ovu tezu iz nj egove rasprave
"to j e dij alektika?" ("What is dialectic?"
in: Mind, N. S . , vol . 49 , 1940 . , pev. u ed
E. Topitsch : Logik der Sozialwissenschaf
ten, Kiepenheuer Witch , Koln, 1966 . ) i , s
druge strane , na tezu W. Schulza koj i , po
lazei od Hegela, uzima kao osnovni za
d atak filozofij e tumaenj e dananj ega
svijeta, suvremenosti (Gegenwart) , zada
tak koji se , po -Schulzu , moe rij eiti samo
dij alektikom metodom (W. Schulz: Phi
losophie in der veranderten Welt, Neske,
pfulingen, 1 972 . ) .
Popper razmatra dij alektiku metodu
(poevi od Hegela i Marxa) i smatra da
o n a d onekle uspj eno upi s uj e razvoj
(znanstvenoga) milj enj a, kao i duhovnu
p ovij est ovj eanstva, ali ne omoguuj e
uspj enu izgradnju znanstvene teorij e (za
tu svrhu j e bolj a metoda "pokuaja i po-
1 36
greke") . Popper upotrebu metaforinosti

u dij alektikome milj enj u smatra izvo
rom mnogih zabuna i tekoa, ali su po
slj edice logikih nej asnoa ozbilj nij e . Tzv.
dijalektika logika omoguuj e princip pro
turj ej a u znanstvenoj teorij i , pa se iz
takve teorij e u isti mah moe izvesti sve
ili nita to pogoduj e ideolokoj imuniza
cij i od svake kritike . Dij alektika teorij a
ne omoguuje nikakvo predvianje. Kona
no , prihvaanje proturj ej a u znanstvenoj
teoriji vodi "lomu znanosti i kraju kritike" .
Zb og toga Popper preporuuj e kraj nj e
opreznu upotrebu termina "dij alektika" ili
nj egovo potpuno odbacivanj e . Nj emu se,
naroito Hegelova filozofij a ini apsurd
nom i nevj eroj atnom, a Hegelova logika
preznanstvenim i ak prelogikim mi
lj enj em . On kritizira Marxov historicizam
ako s e t u m a i d ij al e kti ki , ali z a t o
prihvaa Marxov antidogmatizam, koji su
nj egovi sljedbenici uspj eli pretvoriti u naj
go1i dogmatizam.
Sch ulz zavrava svoj u iscrpnu analizu
sadanj ice odreuj ui novi poj am stvar
nosti , koj i se nalazi u sreditu novoga
1 37
Arthur Schopenhauer
jedinstva svih filozofskih disciplina, filo

zofij e i posebnih znanosti . Dij alektika
stvarnost j e shvaena kao proces , kao zbi
vanj e u koj emu su s ubj ekt i obj ekt,
uzaj amno uvj etovani i 9 dre eni , n e
razluivo povezani . Stvarnost se , dakle ,
vie ne shvaa kao u metafizikoj tradi
cij i , ni kao prethodno dani svijet objekta,
niti ona poiva na postavlj anju subj ekta.
Hegel je, po Schulzu , prvi otkrio ishodi
te toga novog pojma stvarnosti , to tek
u sadanj osti dobiva puno znaenj e . Ali ,
Hegel j e ostao u metafizikoj tradicij i fun
diraj ui dij alektiki odnos uzaj amnog
uvj etovanj a sbj ekta i obj ekta te hiposta
ziraj ui refleksiju u apsolutnome duhu .
Pravi poj am stvarnosti mogu j e iz dij a
lektiki uvj etovane refleksij e , iz dj elomi
nih konkretnih analiza razliitih podruja,
iz poj edinanih interpretacij a koje otkri
vaj u smisao cj eline : odatle proizlazi her
meneutiko razumijevanj e poj ma "dijalek
tika" . Neodreenost i irina toga pojma
nune su oznake nj egovoga diferenciranja
u konkretnom istraivanj u . Najzad , dij a-
1 38
lektika mora biti otvorenom, to proistj ee

iz procesualnoga karaktera stvarnosti.
Najvanij e Schulzovo uvianj e j est da
se j edino dij alektikom metodo1n misao
no moe obuhvatiti naa sadanj ost, u
koj oj milj enj e naputa vrste o dredbe
bia u prilog dij alektike zbivanja, ij u smo
strukturu ve upoznali .
Kako , konano, treba razumj eti tvrdnj u
da j e j edino dij alektika metoda u stanj u
misaono obuhvatiti sadanj u svj etsko-po
vij esnu situacij u , stvarnost dananj ega
svij eta? D ij alektika , uope , p otj e e iz
same ivotne prakse , kao naj dinaminij i
dio ivotne tehnike , ona se danas p o
kazuj e kao vj etina moguega preivlj a
vanj a ovj eanstva, kao metoda koj a moe
izdrati proturj ej a dananj ega svij eta i
kao "zaj edniki zadatak dananj e filozo
fij e" (W. Schirmaher) . To proistj ee iz ve
lil{og prekida u razumijevanj u svijeta do
koj ega j e dolo gubitkom svake vrste
toke oslonca u stvarnosti i milj enju, po
slij e "prekida s tradicij om" . Sve to se tvr
di da j est preokree se u svoj u suprotnost
i taj obrat j e istinit, dij alektika j e medij
1 39
Arthur Schopenhauer
medij vlastitog negiranja. Snaga dlj alek

tike j e u dj elovanj u iz nas samih , u o
vj ekovoj sposobnos ti razmilj anj a protiv
samog sebe i u p itno sti s e b e i svoj ih
uvj ere nj a . D ij alektika milj enj e mora
znati vlastite granice, a svij st o tim gra
nicama j e dokaz nj ihovog prekoraenj a .
ivimo usred drastinih p roturj ej a
ekonomskog, socij alnog, politikog i kul
turnog ivota, kada vladaj u simulakri,
neto to nij e ni poj ava nt stvarnost i to
se tek dij alektikim kategorij ama misao
na moe savladati . ivimo , tako , usred
ovj ekove tehnike svemoi, koj a se okree
protiv nj ega i postaj e izvor njegove nemoi.
Schopenhauer j e zahtlj evao uzdravanj e
koj e sprij eava poveanj e patnj e , to do
b iva n e o b i n o aktu a l a n p ri zv u k .
Uzdravanj e koj e , p o Schopenhau er u ,
proistj ee i z osnovnog etikog motiva i
asketskog uma, u eristiko m raspra
vlj anj u zahtij eva od uviaog poj edinca
prekid komunikaclj e (znai', dij alog nij e
uvij ek n1ogu i potreban) , a s gledita o
vj eanstva, neinj enj e svega onoga to
moemo uiniti (takav etiki postulat for-
1 40
mulirao j e u nae vrij eme C . F. von Weiz

sacker, bez ikakvog odnosa prema Scho
p enha ueru) . S gledita s aznavaj uega,
dj eluj ueg i vrednuj ueg subj ekta, kao i
s gledita planetarnog Mi, p resudna j e
dij alektika j ezika, j ezika koj i se nalazi u
sreditu teorij skog i praktinog bia o
vj eka, j ezika koj i u svoj oj transparentno
sti i istinitosti otkriva igru svij eta, dij a
lektiku same stvarnosti i , s druge strane ,
j ezika koji se u meulj udskom i socal
nom komuniciranj u upotreblj ava na eri
stiki nain, u praznim formulama koje
su pogodne za svakakva teorij ska obj a
nj enj a , u i d e o l o kim p o dvalama i u
svakom nepotenom nainu voenj a raz
govora.
Ovaj kratki i nedovreni Schopenhaue
rov spis poziva na odluku o dij alektici kao
arlatanstvu , svj esnoj ili nesvj esnoj po
dvali, nepotenom i nehumanom postu
panj u koj e izvire iz t amne strane lj udsko
ga b ia, ili o dij alektici kao sveobuhvat
nom principu, p o koj emu j edino moemo
misliti o svij etu sadanj osti u nj egovim
proturj ej ima, u promj enama i dvojako-
141
stima. To znai misliti heterogeno , misliti
drugaij e i dj elovati na drugi nain da bi
smo ne samo preivjeli, ve ivjeli na hu
mani nain, u svij etu drugaij em od po
vijesno poznatoga svij eta .
***
Iz kritikoga Hub s che rovog izdanj a

ovdj e j e , radi itlj ivosti , izostavlj en sav
znanstveni aparat.
1 42
SADRAJ
Osnova svake dij alektike . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67
O logici i dij alektici . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . .85
Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Arthur Schopenhauer - Eristička Dijalektika

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Arthur Schopenhauer - Eristička Dijalektika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Naslov izvornika:

DIE ERISTISCHE DIALEKTIK

CIP-Katal og!zaclja u publikaciji

Prijevod djela: Dle erlstlsche DlalekUk.

Str. 109-142: Pogovor

Umijee kako uvijek biti u pravu

tovie u vlastitim, ne bude u pravu.

svakoj raspravi samo teili iznijeti istinu

to. Interes za istinu, koji je najee pri

nom, ima opravdanje. esto smo u po

foc (za dom i ognjite) i per fas et nefas,

sumnjivom. Pomona sredstva donekle

uvjebavanje i r azmiljanje o obratima koji

odvaja dovoljno precizno kako bi dijalek

dnji. ak i kada smo u pravu, potrebna

no. Isti je sluaj i u dijalektici. Ona je in

stvenoj dijalektici uzela u obzir objektiv

Ovo to slijedi treba shvatiti kao prvi

OSNOVA SVAKE DIJALEKTIKE

Najprije treba analizirati ono bitno u

nije u suglasnosti sa stanjem stvari, ap

1) Izravnim pobyaryem moemo postii

b) Instanca, Evcrra t. exemplum in con

nih ili prividnih, istih ili neistih razlo-

Proirivanje. Treba izvesti protivnikovu

nu namjeru ako to upotrijebljeni izraz do

3. primjer. Lamarque (Philosophie zoo

toki svoga tijela imao organe najsavre

Upotrebljavanje homonime kako bi se

ti i tako izazvati dojam da smo pobili tvrd

Omne lumen potest extingui.

Ovdje se odmah vidi da postoje etiri

izrazom srodni i gdje se u znaenju djelo

elim nita znati."

stit, da je nemaran, predstavljala napad

1\rrdnju koja je, na primjer, Kanx 'U, re

ili je, pak, shvatiti kao da se odnosi na

sluaju Hegela rije je o teorijskim posti

Kada elimo izvui neki zakljuak, ne

Za dokazivanje nae tvrdnje mogu se

uzeti tvrdnje koje su po sebi pogrene, ali

Izvedemo prikriven petitio principii, pri

hvatiti, npr. nesigurnost medicine tvrdi

Ako se prepirka vodi neto stroe i for

liko sljedeih trikova (svi slobodno obra

Pitajui odjednom mnogo i nairoko,

Treba iznervirati protivnika da pobje

Pitanja ne postavljamo po redoslijedu

br. 4, kada svoj postupak valja maskira

Kada primijetimo da protivnik namjer

Izvedemo li indukciju i on prihvati poje

Vodi li se razgovor o nekom opem poj

to "bigoterijom", "praznovjerjem". U biti,

"Bo cksbeutel" -trbuasta, plosnata boca u kojoj

Kako bismo uinili da protivnik prihvati

Najdrskija smicalica jest kada poslije

vih odgovora, a koji iz njih uope ne slije

Ako smo izloili paradoksalnu tvrdnju

Argumenta ad hominem ili ex conce s

Kada nas protivnik pritie nekim pro

Primijetin10 li da se protivnik dokopao

Ako protivnik i zriito zahtijeva da

Kada smo protivnika ispitali o predtvr

Jedan, samo prividan ili sofistiki pro