Sren Kierkegaard

Strah i drhtanje

1
 Biblioteka:

4.
Urednik:
mr. sc. Petar Balta

Prijevod:
Branko Milo

Lektura:
Ivana Vograni

Za nakladnika:
Miro Radalj

Ovo djelo je tiskano potporom Ministarstva kulture RH

2
 Sren Kierkegaard

STRAH I DRHTANJE
Dijalektika lirika Johannesa de Silentija

3
 Naslov izvornika:
Sren Kierkegaard
FURCHT UND ZITTERN

CIP Katalogizacija u publikaciji

Sveuilina knjinica u Splitu

UDK 141.33
1 Kierkegaard, S. A.

KIERKEGAARD, Sren
Strah i drhtanje : dijalektika lirika Johannesa de Silentija /
Sren Kierkegaard ; [prijevod Branko Milo]. Split: Verbum,

Prijevod djela: Furcht und Zittern. Str. 169 181: Kierkegaardov

Poziv na povratak vjeri / Petar Balta. Bibliografske biljeke: str.
163-167 i uz tekst.

ISBN 953-6197-19-7

ISBN 953-6197-19-7
4
Ono to Tarkvinije Oholi u svom vrtu
s makovim glavicama htjede kazati,
razumio je sin,
ali ne i glasnik.1
Hamann

5
6
PREDGOVOR2

Nae doba prireuje pravu rasprodaju, ne

samo u svijetu trgovine, nego takoer i u svijetu
ideja. Sve se moe imati za tako smijenu cijenu da
se javlja pitanje hoe li na kraju uope biti nekoga
tko e htjeti neto nuditi. Nijedan spekulativni
biljenik koji savjesno ukazuje na znaajan napre-
dak novije filozofije, nijedan predava, nijedan
slua i student, nijedan poetnik i nijedan autori-
tet s podruja filozofije ne ostaje samo na tome da
u sve sumnja, nego svi idu dalje. Moda nije pravi
trenutak, a moda bi ih i neprikladno bilo upitati
kamo to oni zapravo dospijevaju, ali je zacijelo i
pristojno i umjesno smatrati gotovom stvari to da
su oni u sve sumnjali, jer kako bi se inae moglo
rei da oni uope napreduju? Ovo prethodno kre-
tanje svi su oni, dakle, napravili, i to, po svoj prili-
ci, s takvom lakoom da ne nalaze potrebnim niti
jednu rije potroiti na objanjenje kako su u tome
uspjeli; a tu nikad nije uspjelo pronai kakvo malo

7
PREDGOVOR

objanjenje, ak ni onom tko je za njim bojaljivo i

brino tragao, nikakav putokazni mig ili dijetetski
propis o tome kako se ponaati kod ovakva
neizmjerna zadatka. Ali Descartes je to ipak
uinio. Descartes, taj asni, smjerni, estiti misli-
lac, ije spise nitko ne moe itati a da ne bude
najdublje dirnut, on je uinio ono to je rekao i re-
kao ono to je uinio. Ah, ah, ah, ovo je velika ri-
jetkost u nae doba! Descartes nije, kako je sam
esto ponavljao, sumnjao u odnosu na vjeru. (Vo-
dimo rauna o tome, kako je reeno, da se ovom prirod-
nom svjetlu moe vjerovati tako dugo dok nam Bog sam
nita suprotno ne objavljuje... Osim toga, moramo kao
najvanije pravilo upamtiti to da onomu to je od Boga
objavljeno moramo vjerovati kao najsigurnijem od sve-
ga; ak i onda kad nam svjetlo razuma izgleda jasno i
oigledno, i kad nas upuuje na to drugo, i tad bi tre-
balo vie vjerovati Bojem autoritetu, nego naem
sudu.3 Usp. Principia philosophiae, dio 1., gl 28 i gl.
76.) On nije povikao: Vatra!, niti je svima na-
metnuo obvezu da sumnjaju, jer Descartes bijae
tihi, usamljeni mislilac, a ne kakva nona ga-
lamdija; skromno je isticao da njegova metoda
ima vanost samo za njega, a i da je nastala dije-
lom kao reakcija na njegovu prijanju povrnu
nauku. (Nitko ne bi trebao misliti da ja ovdje iznosim
kakvu metodu koju bi svi trebali slijediti radi ispravna
koritenja razumom; naime, elim samo razjasniti ono
to sam sm slijedio... Ali im sam dovrio studije, po-
slije kojih ovjek obino biva pribrojen krugu uenih,
poeh razmiljati u posve drugaijem smjeru. Spazih

8
PREDGOVOR

sebe zapletena u brojne sumnje i zablude te procijenih

da mi svi pokuaji da neto nauim nisu niem drugom
koristili nego stalnom otkrivanju vlastita neznanja.4
Usp. Rasprava o metodi, dio 2. i 3.) Ono to su
stari Grci, koji se ipak poneto razumjee u filozo-
fiju, smatrali zadatkom za cijeli ivot, jer sposob-
nost sumnjanja ne stjee se u nekoliko dana ili
tjedana, ono to je stari islueni borac koji je
sauvao ravnoteu sumnje u svim zapletajima,
neustraivo osporavajui sigurnost ula i misli, ne-
pokolebljivo se opirui strepnji samoljublja i apa-
tu saaljenja, dosegao tek na kraju to je ono s
ime u nae doba svatko poinje.
U nae doba nitko ne ostaje kod vjere, nego svi
idu dalje. Nakon svega bi bilo nerazborito pitati
kamo to oni dospijevaju, a pravi bi dokaz kulture i
odgoja bila pretpostavka da svi oni imaju vjeru; jer
kako bi se inae moglo rei da oni napreduju? U
ona stara vremena s ovim bijae drugaije, vjera
bijae zadatak za cijeli ivot, jer se pretpostavljalo
da se sposobnost vjere ne stjee u nekoliko dana ili
tjedana. Kad bi se iskuani starac pribliavao kon-
cu svoga ivota, on bi prethodno dobar boj bio i
vjeru sauvao (usp. 2 Tim 4,7), a srce mu bijae do-
voljno mlado da ne zaboravi strah i drhtanje to
krote mladia, s kojima odrastao ovjek prilino
ovladava, ali koje nitko posve ne prerasta, osim
ukoliko mu se ne posrei da, to je prije mogue,
poodmakne na tom putu. U nae doba svi poinju
svoj put prema naprijed s onog mjesta na koje su
ovi potovani junaci jedva dospijevali.

9
PREDGOVOR

Sastavlja ovog spisa nije nikakav filozof; on si-

stem nije razumio, nije mu jasno postoji li sistem i
je li on dovren. Njegovoj slabanoj glavi dovoljno
je teka i misao o tome kako svatko u nae doba
mora imati neizmjernu glavu kad svi imaju tako
neizmjerne misli. Kad bi bilo mogue itav sadraj
vjere uobliiti u pojmove, iz toga ne proizlazi da
bismo shvatili i samu vjeru, shvatili kako se do nje
dolazi ili kako ona u nas ulazi. Sastavlja ovog spi-
sa nije nikakav filozof, on je, poetice et eleganter, je-
dan poseban pisac koji niti sistem pie, niti sistem
propisuje. On pie iz istog luksuza koji postaje
ugodniji i oevidniji time to manje ljudi kupuje i
itao ono to on pie. On s lakoom predvia svoju
sudbinu u vremenu u kojem je sluenje znanosti
pretpostavljeno strasti, u vremenu u kojem pisac
koji eli biti itan mora voditi rauna o tome da
pite tako da ga se moe lagodno prelistavati za
popodnevnog poinka, i paziti na to da svojim na-
stupom nalikuje na pristojna vrtlaria iz oglasni-
ka koji se veletovanoj publici predstavlja drei u
ruci eir i dobre preporuke s prethodnog mjesta
slube. On unaprijed vidi svoju sudbinu, bit e
potpuno ignoriran; strai ga to to e ga revnosna
kritika vie puta sasijecati kolskom podukom.
Boji se jo uasnijeg, da e ga ovaj ili onaj zapis-
niar, nekakav sluga paragrafa (koji je za spas zna-
nosti spreman s neznanstvenim spisima uiniti
ono to je Trop5, za spas ukusa uinio s Unitenjem
ljudskog roda) razrezati na paragrafe jednako neu-

10
PREDGOVOR

moljivo kao i ovjek koji, robujui pravopisu, svoj

govor dijeli tako da broji rijei, pa na svakih pede-
set rijei stavlja toku, a na svakih trideset i pet
dou mu toka i zarez. U najdubljoj poniznosti
padam na koljena pred svakim sistematinim ca-
rinskim njukalom: Ovo nije sistem, niti sa siste-
mom ima bilo kakve veze. Usrdno molim svako
dobro sistemu i onim Dancima koje zanima ovaj
omnibus6; koji ipak nikad nee postati pravom ku-
lom7. elim vam svima skupa i svakom pojedi-
nano sreu i blagoslov.

Najodaniji
Johannes de Silentio8

11
12
UGOAJ

Bijae jednom ovjek koji je jo kao dijete uo

onu lijepu pripovijest (Post 22) kako Bog kuae
Abrahama i kako ovaj kunju izdra, vjeru ouva i
drugi put, protivno oekivanju, dobi sina. Kad je
odrastao, itae on cijelu pripovijest s jo veim
divljenjem, jer je ivot iz nje bio odstranio ono
svojstveno pobonoj jednostavnosti djeteta. to je
vie stario, to se ee, u mislima, vraao ovoj pri-
povijesti. Oduevljavao se njome sve jae i jae, a
ipak mogae je on sve manje i manje razumjeti. Na
koncu zaboravi on sve osim nje; dua mu imae
samo jednu elju: vidjeti Abrahama, i samo jednu
enju: biti svjedokom ovom dogaaju. Nije elio
vidjeti lijepe krajolike Orijenta, ni ovozemnu
draest obeane zemlje, ni onaj bogobojaljivi par
iju je starost Bog blagoslovio, ni asnu pojavu
ostarjela patrijarha, ni nestanu mladost Bojeg
dara Izaka ne bi on imao nita protiv ni da se
sve zbivalo u neplodnoj pustinji. elja mu je bila

13
UGOAJ

sudjelovati u trodnevnom putovanju dok Abra-

ham jae s tugom ispred sebe i Izakom pored sebe.
elio je biti nazoan u trenutku kad Abraham po-
digne pogled i u daljini ugleda brdo Moriju, u tre-
nutku kad ostavi magarca i samo se s Izakom
pone penjati na brdo, jer ono to je njega zanima-
lo ne bijae umjetniki vez mate, nego uas misli.
Onaj ovjek ne bijae nikakav mislilac, ne
proimae ga htijenje da se digne iznad vjere; nje-
mu je najvelianstvenijim izgledalo to da netko
ostane upamen kao otac vjere. Zar ipak ne bijae
najpoeljnija srea vjeru posjedovati, ak i onda
kad za to nitko ne bi znao? Onaj ovjek ne bijae
nikakvi ueni egzeget, ne razumjee on hebrejski;
da je znao hebrejski, moda bi tada lake razumio
i pripovijest i Abrahama.

Poslije tih dogaaja Bog stavi Abrahama na

kunju. Zovnu ga: Abrahame! On odgovori: Evo
me! Bog nastavi: Uzmi svoga sina, jedinca svoga
Izaka koga ljubi, i poi u krajinu Moriju pa ga
ondje prinesi kao rtvu paljenicu na brdu koje u
ti pokazati. (Post 22,1-2)
Bijae rano jutro. Abraham podrani, zapovijedi
da se osamare magarci i zajedno s Izakom napusti
svoje stanite, a Sara gledae za njima sve dok ne
zamakoe u dolini. Tri dana jahahu utke. Ni uju-
tro etvrtog dana ne progovori Abraham ni jedne

14
UGOAJ

rijei nego podie pogled i u daljini ugleda brdo

Moriju. On uputi sluge nazad i s Izakom na ruka-
ma poe se peti na brdo. I ree Abraham samom
sebi: Ipak ne mogu preutjeti Izaku kamo ga to
vodi ovaj put. Abraham stade, poloi ruku na
Izakovu glavu da ga blagoslovi, a Izak se sae da
primi blagoslov. Abrahamovo lice bijae puno
oinske ljubavi, pogled mu bijae blag, rijei mu
zvuahu ohrabrujue. Ali Izak ga ne mogae ra-
zumjeti, dua mu se nije mogla uzdii; obgrli Izak
Abrahamova koljena, usrdno mu se baci pred
noge i preklinjae ga za svoj mladi ivot, pod-
sjeae ga i na prijanju tugu i usamljenost.
Uspravi Abraham opet djeaka, uze ga na ruke i
krene dalje, a rijei mu bijahu pune utjehe i bo-
drenja. Ali Izak ga ne mogae razumjeti. Pope se
Abraham na brdo Moriju, a Izak ga ne shvati.
Okrenu se na trenutak Abraham od njega, a kad
mu je Izak opet mogao ugledati lice, ono bijae
izmijenjeno, pogled mu je bio divlji; izgledao je za-
straujue. Zgrabi Izaka za prsa, baci ga na zemlju
i ree: Glupi mladiu, vjeruje li ti da sam ti ja
otac? Ja sam jedan idolopoklonik. Vjeruje li da je
to Boja zapovijed? Ne! Ovo inim iz uitka. Na
to zavapi Izak i zazva u strahu: Boe na nebesi-
ma, smiluj mi se; Boe Abrahamov, smiluj mi se; ja
nemam oca na zemlji pa ti budi moj otac! Abra-
ham tiho ree sebi: Gospodine na nebesima, hva-
la ti; bolje da Izak misli da sam neovjek, nego
da izgubi vjeru u tebe.

15
UGOAJ

Kad treba dijete odviknuti od dojenja, tada

majka zacrni svoje grudi; ta bilo bi bezduno da
grudi izgledaju ljupko kad ih dijete ne smije dobi-
ti. Tako dijete vjeruje da su se grudi promijenile a
da je majka ostala ista; njezin pogled blag je i
paljiv, kao i uvijek. Blago onomu koji nije trebao
teeg sredstva da odvikne dijete!

II

Bijae rano jutro. Abraham podrani, zagrli

Saru, svoju druicu u starosti; Sara poljubi Izaka
koji je s nje skinuo sramotu, Izaka, ponos i nadu za
sva pokoljenja. Putom jahahu utke, Abrahamov
pogled bijae prikovan za zemlju, sve dok etvrtog
dana on ne podie pogled i u daljini ugleda brdo
Moriju, a onda mu se pogled opet vrati zemlji.
utei spusti drva na zemlju i sveza Izaka, zamah-
ne noem i potom opazi ovna to ga Bog bijae
odredio za rtvu. Ovna rtvova i krene kui.
Nakon ovoga ostari Abraham, ne mogae za-
boraviti da je Bog takvo to od njega zahtijevao.
Izak je napredovao kao i prije, ali Abrahamov po-
gled bijae smraen, vie ne vidje nikakve radosti.

Kad dijete poraste i treba ga odviknuti od

dojenja, onda majka, poput djevojke, skriva svoje
grudi, a dijete tada vie nema majke. Blago djetetu
koje ne izgubi majku na koji drugi nain!

16
UGOAJ

III

Bijae rano jutro. Abraham podrani, poljubi

Saru, odnedavno majku, a Sara poljubi Izaka,
svoje veselje, svoju radost za sva vremena. Abra-
ham jahae zamiljeno putom, mislio je na Hagaru
i sina koje je protjerao u pustinju. Pope se na brdo
Moriju i potee no.
Bijae tiha veer, Abraham izjaha sam prema
brdu Moriji; baci se licem zemlji, moljae Boga da
mu oprosti grijeh to je htio rtvovati Izaka i to je
kao otac zaboravio na dunost prema sinu. Sve
ee jahae ovim samotnim putom, a mira nije
pronaao. Neshvatljiva mu je bila pomisao da je
ono najbolje to je imao, da se rtvuje onog zbog
koga bi i sam mnogo puta rado dao ivot; a ako bi
grijeh bio to da on Izaka nije tako volio, tada ne bi
mogao razumjeti da mu taj nedostatak ljubavi
moe biti oproten; ta koji bi grijeh bio uasniji?

Kad dijete treba odviknuti od dojenja, tada ni

majka nije bez alosti to se ona i dijete sve vie i
vie razdvajaju, jer dijete koje je u poetku lealo
pod njezinim srcem, a kasnije poivalo na njezi-
nim grudima, vie ne moe biti tako blizu. Zajed-
no tuguju zbog ove kratke boli. Blago onomu koji
dijete blizu zadra i nije trebao ni zbog eg vie tu-
govati!

17
UGOAJ

IV

Bijae rano jutro. U Abrahamovoj kui sve

bijae spremno za put. Oprosti se od Sare, a vjerni
sluga Eliezer otprati ga dio puta pa se vrati. Zajed-
no jahahu Abraham i Izak dok ne dooe do brda
Morije. Tu Abraham sve pripremi za rtvovanje;
bio je smiren i blag. Ali im se okrenu i potee
no, ugleda Izak da se Abrahamova ljevica u
dvojenju zgri u aku i da mu je drhtaj proao cije-
lim tijelom pa ipak Abraham zamahnu noem.
Krenue zatim kui, Sara im pohita u susret, ali
Izak bijae izgubio vjeru. O tome nije vie bila u
svijetu ni rije prozborena, Izak ne priae nikome
ono to je vidio, a Abraham ni ne sumnjae da je to
netko vidio.

Kad dijete treba biti odviknuto od dojenja, tada

majka pri ruci ima neku jau hranu, da dijete ne
strada. Blago onomu koji pri ruci ima neku jau
hranu.
Tako, i na mnoge sline naine razmiljae o
ovom dogaaju ovjek o kojem pripovijedamo.
Svaki put kad bi se vraao kui s nekog od svojih
putovanja na brdo Moriju, padae od iznemoglo-
sti, sklapae ruke i govorae: Ipak, nitko ne bijae
tako velik kao Abraham. Tko bi ga uope mogao
razumjeti?

18
HVALOSPJEV ABRAHAMU

Kad ljudima ne bi upravljala jedna vjena svi-

jest, kad bi u temelju svega leala neka divlja uza-
vrela sila koja bi, uvijena u mrane strasti, sve
ispunjavala, to bi onda bilo veliko, a to neznat-
no? Kad bi se iza svega skrivala jedna bezdana,
niim zasitna praznina, to bi onda ivot bio doli
oajanje? Kad ne bi bilo nikakva sveta lanca koji
povezuje ovjeanstvo, kad bi se jedan narataj bu-
dio za drugim kao to to ini lie u umi, kad bi je-
dan narataj smjenjivao drugi kao u umi ptiji pjev,
kad bi ljudski rod iao kroz svijet kao to se brod
provlai puinom, kao to vjetar luta pustinjom,
kad bi sve bilo jedan nepromiljen i uzaludan rad i
napor, kad bi vjeni, prodrljivi zaborav vrebao
svoj plijen i kad ne bi bilo dovoljno mone sile da
mu ga istrgne kako bi tada ivot bio prazan i
neutjean!
Ali ba zato i nije tako, i kako Bog stvor ovje-
ka i enu, tako on stvo

19
HVALOSPJEV ABRAHAMU

ri junaka i pjesnika, ili pri-

povjedaa. Pjesnik ne moe uiniti nita od onoga
to ini junak, on mu se moe samo diviti, voljeti
ga i radovati mu se. Pa ipak je i on sretan, i to ne
manje od junaka, jer je junak takorei njegovo
bolje ja u koje je zaljubljen, sretan zbog toga to on
sam to ipak nije, tako da njegova ljubav moe biti
divljenje. On je genij pamenja, on ne moe nita
uiniti a da se ne prisjeti onog to ve uinjeno,
on ne moe nita uiniti a da se ne divi onomu ve
uinjenom, ne dii se niim vlastitim, a ljubomo-
ran je na ono to mu je povjereno. On slijedi izbor
svoga srca, a kad pronae ono traeno, tada ide
od vrata do vrata opjevavajui i hvalei svog juna-
ka, kako bi mu se svi mogli diviti kao to mu se on
divi, kako bi svi bili ponosni na junaka kao to je
on ponosan. To je njegovo djelo, njegov skromni
prinos, to je njegova vjerna sluba u kui junaka.
Ostane li on vjeran svojoj ljubavi, ak ose hrve dan i
no s podmuklou zaborava koja mu eli lukavo
preoteti junaka, onda mu je djelo doseglo
savrenstvo; tada je on zdruen s junakom koji
njega jednako odano voli, jer pjesnik je gotovo ono
bolje ja junaka, dodue bez snage, jer je takvo i
sjeanje, ali zato i idealno, jer je i sjeanje takvo.
Zato ne smije biti zaboravljen nijedan koji bijae
velik; pa neka proe koliko god vremena i neka
oblaci nesporazuma zakriju junaka,9 njegov tova-
telj ipak stie, i to je vie vremena prolo, to e
mu on biti odaniji.
Ne! Ne smije biti zaboravljen nijedan koji u svi-
jetu bijae velik; a svatko je bio velik na svoj nain

20
HVALOSPJEV ABRAHAMU

i svatko u odnosu na veliinu koju ljubljae. Jer

onaj koji sebe ljubljae, bijae velik po sebi, a onaj
koji ljubljae druge ljude, postade velik po svojoj
predanosti; ali onaj koji Boga ljubljae, postade
vei od svih. Svaki od njih mora ostati upamen,
ali svaki je velik razmjerno svom oekivanju. Je-
dan postaje velik time to je oekivao ono mogue,
drugi time to je oekivao ono vjeno; ali onaj koji
je oekivao nemogue postade vei od svih. Svaki
od njih treba biti upamen, ali svaki od njih bijae
velik razmjerno veliini s kojom se borio. Onaj koji
se hrvao sa svijetom, postade velik time to je svi-
jet svladao, onaj koji se borio sa samim sobom,
vei je jer je samog sebe svladao; a najvei postade
onaj koji se s Bogom borio. U svijetu su se razliite
borbe vodile ovjek protiv ovjeka, jedan protiv
tisue; ali onaj koji se s Bogom borio, bijae vei od
svih. Na zemlji su se razne borbe vodile: tu bijae
onaj koji je sve svojom snagom svladao, a bijae i
onaj koji je Boga svojom bespomonou svladao.
Bijae tu onaj koji je vjerovao u sebe i sve pobijedio,
bijae i onaj koji je, vjerujui u svoju snagu, sve
rtvovao; ali najvei bijae onaj koji je Bogu vjero-
vao. Bijae tu onaj koji postade velik po svojoj sna-
zi, i onaj koji bijae velik po svojoj mudrosti, i onaj
koji bijae velik po svojoj nadi i onaj koji bijae ve-
lik po svojoj ljubavi; ali najvei bijae Abraham, ve-
lik po snazi ija je mo bespomonost, velik po
mudrosti ija je tajna ludost (usp. 1 Kor 3,18), velik
po nadi koja se ini bezumnom, velik po ljubavi
koja nije drugo do mrnja prema samome sebi.

21
HVALOSPJEV ABRAHAMU

Po vjeri ostavi Abraham zemlju otaca i postade

stranac u obeanoj zemlji (usp. Heb 11,9). Neto
zauvijek ostavi, a jedno uze sa sobom; odree se
zemaljske mudrosti, a vjeru uze sa sobom; inae se
ne bi uope ni selio, nego bi sve to smatrao besmi-
slenim. Zbog vjere bijae on stranac u obeanoj
zemlji gdje ne bijae niega to bi ga podsjealo na
neto dragocjeno, nego je sve s im se susreo
pobuivalo u njegovoj dui bolnu enju. Pa ipak,
bijae on Boji izabranik, u njemu je Bog imao
svoje zadovoljstvo. Da je bio kakav pokvarenjak
kojemu je uskraena Boja milost, tada bi mu ovo
bilo lake shvatiti, ali sad sve izgledae kao izrugi-
vanje s njim i s njegovom vjerom. Bijae na svijetu
jo onih koji su ivjeli kao prognanici iz domovine
to su je ljubili. Ni takvi nisu zaboravljeni, a nisu
ni njihove tualjke kad su u tuzi traili i nali ono
izgubljeno. Od Abrahama nema nijedne tualjke.
Ljudski je tugovati, isto je tako ljudski plakati s
onim koji plae; ali jo vee vjerovati i jo
blaenije promatrati onoga koji vjeruje.
Po vjeri je Abraham primio obeanje (usp. Gal
3,8) da e u njegovu porodu biti blagoslovljeni svi
narataji. Vrijeme protecae, mogunost se otva-
rae. Abraham vjerovae. Vrijeme protjecae, na-
danje postade protivno razboru. Ali Abraham
vjerovae-
Bijae na svijetu jo onih koji su neto oekiva-
li. I takvima je vrijeme protjecalo i dan izmicao, a
kako oni ne bijahu toliko bijedni da dopuste da
njihovo iekivanje dospije u zaborav, ni oni ne

22
HVALOSPJEV ABRAHAMU

smiju biti zaboravljeni. Kad se oni raalostie, tuga

ih ne iznevjeri, kao to im je to uinio ivot, ona
uini za njih sve to je mogla; u slasti tuge zado-
bie oni predmet svoje nedohvatne enje. Ljudski
je tugovati, ljudski je tugovati s onim koji tuguje;
ali je vee vjerovati i blaenije promatrati onoga
koji vjeruje. Od Abrahama nemamo nikakve
tualjke. On ne brojae sjetno dane dok vrijeme
protjecae. ne promatrae Saru sumnjiavim po-
gledom pitajui se je li moda prestarila, on ne
zadravae sunev hod da Sara ne ostari jo vie, a
s njom i njegovo oekivanje, on ne pjevae potajno
tugujui rime. Abraham ostari, Sara postade ruglo
u zemlji, pa ipak Abraham bijape Boji izabranik i
batinik obeanja da e u njegovu porodu biti bla-
goslovljeni svi narataji. Ne bi li mu onda bilo
bolje da uope nije bio Boji izabranik? to to, za-
pravo, znai biti Boji izabranik? Znai li to uskra-
tu mladenake elje u mladosti da bi se ona uz
velike tekoe ispunila u starosti? Ali Abraham
vjerovae, vrsto se drei obeanja. Da se Abra-
ham pokolebao, tada bi obeanje napustio. Rekao
bi Bogu: Vjerojatno ipak nije tvoja volja da se sve
to dogodi, pa u se odrei elje, a ona bijae sve
moje, moje blaenstvo. Dua mi je iskrena, ne
kujem potajice nikakvu osvetu to si mi elju
uskratio. Ni tada Abraham ne bi bio zaboravljen,
svojim bi primjerom ohrabrio mnoge, ali ne bi po-
stao otac vjere; jer veliko je elje se odrei, ali je
vee ustrajati na njoj nakon to smo je se odrekli;
veliko je vjeno dohvatiti, ali je neto vee drati

23
HVALOSPJEV ABRAHAMU

se vremenitog poto smo ga se odrekli. A onda

se vrijeme ispunilo. Da Abraham ne bijae vjero-
vao, Sara bi sigurno umrla od tuge, a on sm otu-
pio od jada, ne bi ispunjenje razumio, nego bi mu
se smijao kao kakvoj mladenakoj matarii. Ali
Abraham vjerovae, i po vjeri bijae mlad; jer onaj
koji se uvijek najboljem nada, ostarit e prevaren
od ivota, a onaj koji uvijek najgore oekuje, ost-
rit e prije vremena, a jedino e onaj koji vjeruje
sauvati vjenu mladost. I zato nek je hvala i slava
ovoj pripovijesti. Jer Sara, iako u poodmakloj dobi,
bijae jo dovoljno mlada da udi za majinstvom,
a Abraham, iako osijedio, bijae jo dovoljno mlad
za elju da postane ocem. Povrno gledano, udo
je u tome da im se oekivanje ispunilo; dublje gle-
dano, udo vjere sastoji se u tome to Abraham i
Sara bijahu jo dovoljno mladi za takvu elju i to
im je vjera sauvala elju, a time i mladost. Abra-
ham doeka ispunjenje obeanja, doeka ga u vjeri
i ono se dogodi prema obeanju, razmjerno njego-
voj vjeri; jer i Mojsije udari tapom po stijeni (usp.
Izl 17,6), ali ne vjerovae.
Radost bi u Abrahamovoj kui, Sara proslavi
pir u dobi zlatnog pira.
Ali radost ne potraja dugo; Abraham je jo jed-
nom trebao biti iskuan. I sve to nakon to je vjeru
sauvao borei se s vremenom, s onom lukavom
silom koja sve pronalazi, s onim budnim protiv-
nikom koji nikad ne drijema, sa starcem koji sve
nadivljava. Sad bijae sav uas borbe saet u je-
dan trenutak. I Bog kuae Abrahama i ree mu:

24
HVALOSPJEV ABRAHAMU

Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi.

i poi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao
rtvu paljenicu na brdu koje u ti pokazati.
Tako sve bijae izgubljeno, jo uasnije nego
to bi bilo da obeanje nikad nije ispunjeno! Ova-
ko se Gospodin samo izrugivae s Abrahamom!
udom je nemogue uinio moguim, a sada mu
se prohtije sve to vidjeti unitenim. Ovo takoer
bijae ludost, ali Abraham joj se ne smijae, kao to
se Sara smijala obeanju (usp. Post 18,12). Sve
bijae izgubljeno! Sedamdeset godina nepokole-
bljiva iekivanja i kratka radost zbog ispunjenja
obeanja. Tko je onaj koji starcu tap istre, tko je
onaj koji zahtijeva od starca da svoj tap sam pre-
lomi? Tko je onaj koji nad sjedokosim starcem oaj
nadvija, tko je onaj koji od starca trai da on sam
nad sebe oaj nadnese? Zar tu nema nikakva
saaljenja za asna starca i neduno dijete?! Pa
ipak, Abraham bijae izabranik Boji, a Bog bijae
onaj koji ispit zahtijevae. Sve je sada trebalo biti
izgubljeno! Uzvieni spomen ljudskog roda,
obeanje Abrahamovu potomstvu bijae tek
sluajnost, kratkotrajna Boja pomisao koju je
Abraham trebao ugasiti. Ono velianstveno blago
(usp. Post 12,2) koje bijae staro kao i vjera u Abra-
hamovu srcu, godinama starije od Izaka, plod
Abrahamova ivota molitvama posveen, dozreo
u borbama blagoslov na Abrahamovim usnama,
ovaj plod je sada trebao biti ubran prije vremena i
postati beznaajan; jer kakvo bi znaenje imao ako
Izak treba biti rtvovan?

25
HVALOSPJEV ABRAHAMU

Onaj alosni, ali blaeni trenutak kad se Abra-

ham, na koncu svoga ivota, mora oprostiti od
svega to je ljubio, kad je jo jednom morao podii
svoju tovanu glavu, kad mu se lice trebalo zasjati
poput lica Bojega, kad svu duu trebadne sabrati
u blagoslov koji bi Izakaza sve dane uinio
blaenim onaj trenutak mu bijae uskraen. Jer
Abraham se zaista morae oprostiti od Izaka, ali
tako da on ostane iv; smrt ih je trebala razdvojiti,
ali tako da Izak bude njezin plijen. Starac ne
mogae, na umoru, radostan polagati ruke blago-
slova na Izaka, nego, umoran od ivota, trebae na
njega podii nasilniku ruku. A Bog bijae onaj
koji ga kuae. O jao, jao glasniku koji pred Abra-
hama stupi s ovakvom vijeu! Tko bi se usudio
biti donositelj ove alosne poruke? Ali Bog bijae
onaj koji Abrahama iskuavae.
Ipak, Abraham vjerovae, i to vjerovae za ovaj
ivot. Da se njegova vjera odnosila na neto
budue, tada bi mu bilo puno lake sve odbaciti i
to prije napustiti ovaj svijet kojem ne pripadae.
Ali Abrahamova vjera ne bijae takva, ako takve
uope ima, jer to zapravo i nije vjera, nego najudalje
-nija mogunost vjere koja na krajnjem rubu hori-
zonta tek nazire svoj predmet, odvojena od njega
neizmjernom dubinom u kojoj oajanje igra svoju
igru. A Abraham vjerovae upravo za ovaj ivot,
vjerovae da mu je u ovoj zemlji ostariti, tovan u
narodu, blagoslovljen porodom, vjeno upamen
u Izaku, svom najljubljenijem u ivotu, kojeg je
okruivao ljubavlju takvom da bi za nju bijedan

26
HVALOSPJEV ABRAHAMU

izraz bio rei da je vjerno vrio dunost oca da lju-

bi sina, to se i podudara s Bojim zahtjevom za
rtvu: Sina, kojeg ljubi. Jakov je imao dva-
naest sinova, a jednog ljubljae; Abraham je imao
samo jednoga, i njega ljubljae.
Ali Abraham vjerovae i ne sumnjae, vjero-
vae protivno razumu. Da je Abraham i bio sumnjao,
tada bi uinio neto drugo, ali opet neto veliko i
uzvieno, jer kako bi Abraham mogao uiniti
neto to nije veliko i uzvieno? Popeo bi se na
brdo Moriju, usitnio bi drva, potpalio vatru, po-
vukao no i zazvao Boga: Ne preziri ove rtve;
znam dobro da ona nije ono najbolje to imam, jer
to je starac u odnosu na dijete obeanja? Ali ovo
je najbolje to mogu dati. Ne daj da Izak za ovo
ikad sazna, neka se utjei svojom mladosti. Zario
bi no u svoje grudi. Bio bi slavljen u svijetu, a ime
mu ne bi bilo zaboravljeno, ali jedno je biti
slavljen, a neto drugo, postati zvijezda vodilja
koja oslobaa straha.
A Abraham vjerovae. Ne moljae on za sebe
da Boga moda umilostivi; bijae samo jednom da
Abraham s molbom pred Boga stupi, kad je ono-
mad udarila zasluena kazna na Sodomu i Gomo-
ru (Post 18,16-33).
itamo u onim svetim spisima (Post 22,1):
Bog stavi Abrahama na kunju. Zovnu ga: Abr-
ahame! On odgovori: Evo me! Ti, koji ita ove
retke, bijae li i s tobom isti sluaj? Kada primjeti da
se iz daljine teak udes pribliava, ne ree li ti
brdima: Pokrijte me! i bregovima: Padnite na

27
HVALOSPJEV ABRAHAMU

mene! (usp. Lk 23,30)? Ili, ako si bio jai, ne

pokrene li ti se noga lagano putom, ne zaudi li se
vratiti starim tragovima? Kad se tebe bilo zvalo,
jesi li se odazvao ili si se ogluio, ili si moda odgo-
vorio tiho, apatom? Abraham uini drugaije; ra-
dosno, prostoduno, pun pouzdanja, povika on
glasno: Evo me!
itamo dalje (Post 22,3): Ujutro Abraham
podrani. Pouri on, kao na kakvu sveanost, i u
rano jutro bijae na naznaenom mjestu, na brdu
Morija. Nita ne ree Sari, nita Eliezeru, a i kako
bi ga oni mogli razumjeti? Nije li mu sama priroda
iskuenja iznudila obvezu utnje? Usitni drva,
sveza Izaka, potpali vatru i potegne no.
Moj sluaoe! Bijae mnogi otac koji vjerovae
da e mu gubitkom djeteta, to mu bijae ono
najmilije na svijetu, biti oteta i svaka nada u
budunost, ali ni jedno od njih ne bijae dijete
obeanja, kao to Izak bijae Abrahamu. Bijae
mnogi otac koji izgubi dijete, ali uvijek tako da di-
jete uzme Bog, Boja ruka, nepromjenjiva i ne-
dokuiva elja Svemogueg. Ne bijae tako s
Abrahamom. Pred njim je bio tei ispit; Itakova
sudbina je zajedno s noem bila poloena u Abra-
hamovu ruku. I on stajae na brdu, starac sa
svojom jedinom nadom! Ali on ne sumnjae, ne
pogledavae prestraeno lijevo ili desno, ne izazi-
vae nebesa svojim molitvama. Znao je da Bog
svemogui bijae onaj koji ga kuae, znao je da to
bijae najtea rtva koja se od njega moe zahtije-
vati; ali znao je i to da nijedna rtva nije preteka

28
HVALOSPJEV ABRAHAMU

ako je Bog trai i Abraham potegnu no. Tko

ojaa Abrahamovu ruku, tko mu podie desnicu
da ne klone onemoalo? Onaj koji ovo promatra,
postaje nepokretan. Tko ojaa Abrahamovu duu
da mu se ne pomrai pred oima, da ne previdi i
Izaka i ovna? Onaj koji to promatra, oslijepit e.
Iako je moda dovoljno rijedak onaj koji ostaje ne-
pokretan i slijep, jo je rjei onaj koji dostojanstve-
no pripovijeda o onome to se ovdje dogaae. Svi
mi znamo bijae to samo ispit.
Da je Abraham sumnjao dok je stajao na brdu
Moriji, da je bespomono gledao oko sebe, da je,
prije nego to je potegnuo no, sluajno opazio
ovna, i da mu je Bog dopustio da ga rtvuje umje-
sto Izaka tad bi se Abraham vratio kui, sve bi
opet bilo isto; imao bi Saru, sauvao bi Izaka, pa
ipak i te kako drugaije! Njegov povratak kui bio
bi bijeg, njegovo izbavljenje sluajnost, njegova na-
grada ponienje, a njegova budunost zacijelo bi
bila prokletstvo. Tada on ne bi dao ni dokaz svoje
vjere, ni dokaz Boje milosti, nego dokaz kako se
stravino penjati na brdo Moriju. Ne bi Abraham
ni tada bio zaboravljen, a ni brdo Morija. Samo to
se ono tada ne bi spominjalo kao to se spominje
Ararat, gdje je pristala Noina arka (usp. Post 8,4),
nego bi se spominjalo kao neto uasno, jer bi to
bilo mjesto gdje Abraham bijae sumnjao.
asni oe Abrahame! Kad si se vraao s brda
Morije, nisu ti trebale pohvale koje bi te tjeile
zbog izgubljenog; jer ti si sve dobio i Izaka
zadrao, ne bijae li tako? Gospodin ti ga vie ne

29
HVALOSPJEV ABRAHAMU

oduze, nego si radosno sjedao s njim za stol u

svom atoru, kao to e initi i na onom svijetu i u
vijeke vjekova.
asni oe Abrahame! Tisuljea su prola od
onog dana, ali ti ne treba nikakva zakanjela to-
vatelja koji e spomen na tebe oteti sili zaborava;
jer svaki govor tebe se sjea a ipak ti nagrauje
svog tovatelja velianstvenije nego itko drugi;
pod svojim ga okriljem ini blaenim na ovome
svijetu, svojim velianstvenim djelom vee nje-
gov pogled i njegovo srce. asni oe Abrahame!
Drugi oe ljudskog roda! Ti koji prvi posvjedoi
onu neizmjernu strast, koja, da bi se s Bogom bori-
la, prezrivo odbija stranu borbu s beskrajem poje-
dinanih predmeta i prirodnim silama; ti koji prvi
upozna onu najviu strast, onaj sveti, isti, ponizni
izraz Boje ludosti, kojem su se pogani divili (Pla-
ton, Fedar, 256) oprosti onomu koji u tvoju ast
eljae pripovijedati, ako to nije uinio dobro. On
pripovijedae smjerno, kakva bijae i enja njego-
va srca, on pripovijedae kratko kao to i dolikuje,
ali on nikad nee zaboraviti da si trebao stotinu
godina (usp. Post 21,5) da, protivno oekivanju,
dobije sina starosti, da si trebao no potezati prije
nego Izaka zadri; on nee zaboraviti da u sto i
trideset godina ivota nisi dospio dalje doli do vje-
re.10

30
PROBLEMI

31
32
PROKALJAVANJE

Jedna stara izreka iz izvanjskog i vidljivog

svijeta kae: Samo onaj koji radi, dobiva kruh.
Zaudo, izreka ne odgovara svijetu iz kojeg dola-
zi; jer izvanjski svijet podlijee zakonu nesavren-
stva, i u njemu se opet i opet ponavlja da i onaj
koji ne radi, kruha dobiva, da onaj koji spava, obil-
nije dobiva od onog koji radi. U izvanjskom svije-
tu sve pripada onomu koji ve dri u rukama, tu
ovjek podlijee zakonu neosjetljivosti, i onomu
koji posjeduje prsten, njemu se pokorava i duh
prstena, bilo da je on Noureddin ili Aladin11, i onaj
koji ima blaga svijeta, on ih ima, na koji god nain
da ih je stekao. U svijetu duha je drugaije. Ovdje
vlada jedan vjeni boanski red, ovdje ne kii
jednako pravedniku i nepravedniku (usp. Mt
5,45), ovdje sunce ne sija jednako nad dobrim i
nad zlim, ovdje vrijedi da samo onaj koji radi,
kruh dobiva, samo onaj koji bijae u strahu, mir
nalazi, da samo onaj koji se u podzemlje sputa,
33
PROKALJAVANJE

dragu izbavlja, samo onaj koji no potee, Izaka do-

biva. Onaj koji ne eli raditi, kruha ne dobiva, nego
biva prevaren, kao to su bogovi prevarili Orfeja pri-
kazom umjesto drage (Platon, Gozba, 179); prevarili
su ga jer je bio razmaen, a ne hrabar, jer on svira
citre bijae, a ne mu. Ovdje ne pomae imati Abra-
hama za oca (usp. Mt 3,9) ili sedamnaest predaka;
onomu koji ne radi, odgovara ono to je zapisano o
izraelskim djevojkama (usp. Iz 26,18): on raa
vjetar; ali onaj koji radi, taj raa vlastitog oca.
Postoji teorija koja se usuuje u svijet duha
uvesti onaj isti zakon ravnodunosti pod kojim ve
stenje izvanjski svijet. Ova teorija dri da je do-
voljno poznavati ono to je veliko, a za nekim dru-
gim radom nema potrebe. Ipak, za ovo se kruh ne
dobiva, nego se, dok se sve pretvara u zlato, umire
od gladi. A i to se zapravo moe znati? Bilo ih je
na tisue u staroj Grkoj, i bezbroj u kasnijim
naratajima, koji poznavahu Miltijadove trijumfe,
ali samo jedan zbog njih nije mogao spavati (Plu-
tarh, Temistokle, 3,3). Bezbrojni narataji znahu, na-
pamet, od rijei do rijei, pripovijest o Abrahamu, a
koliki zbog ove pripovijesti ne mogahu spavati?
Pripovijest o Abrahamu ima jednu izuzetnu
osobinu vazda ostaje uzviena, ma kako god
oskudno bila razumljena; ali i ovdje se sve svodi
na ovo eli li se raditi i biti optereen. Ne eli se
raditi, a ipak bi se htjelo pripovijest razumjeti
(usp. Mt 25,28). Govori se Abrahamu u ast, ali
kako? Sve se jednostavno izraava jednim uobiaje-
nim izrazom: Bijae veliko to to on Boga toliko

34
PROKALJAVANJE

ljubljae da mu je htio rtvovati ono svoje

najbolje. To je svakako tono, ali izraz najbolje
je neodreen. U razmiljanjima i govorima sasvim
se lako poistovjeti Izaka i ono najbolje, da onaj koji
meditira moe za vrijeme meditacije dokono
puiti lulu, a slua moe sasvim udobno protezati
noge. Da je onaj bogati mladi (usp. Mt 19,16) s
kojim se Krist sreo na putu, sve svoje bogatstvo ra-
sprodao i razdijelio siromanima, slavili bismo ga
kao i sve ono to je veliko u njegovu inu, ali ni
njega ne bismo mogli shvatiti bez rada, a on ipak
ne bi bio to i Abraham, uspkrkos tomu to bi i on
rtvovao ono svoje najbolje. Ono to se iz pripovi-
jesti o Abrahamu isputa, jest strepnja12; jer ja pre-
ma novcu nemam nikakvih etikih obveza, ali
prema sinu otac ima najviu i najsvetiju obvezu.
Ali strepnja je opasna stvar za slabie, zato se za-
boravlja na nju, i usprkos tomu hoe se govoriti o
Abrahamu. Govori se, i u tijeku govora zamjenjuju
se dva pojma: Izak i ono najbolje; i sve ide izvrsno.
Kad bi se dogodilo, meutim, da meu onima koji
sluaju bude i neki ovjek koji pati od nesanice,
bili bismo vrlo blizu najopasnijem, najdubljem,
najtraginijem i najkominijem nesporazumu. Taj
bi poao kui s eljom da uini isto to i Abraham;
a sin je ono najbolje. Kad bi onaj propovjednik
saznao za ovo, vjerojatno bi pohitao k tom ovjeku
i sa svim svojim duhovnim autoritetom povikao:
Ogavnie, otpadu drutva, kakvim si avlom
opsjednut da eli ubiti vlastitog sina? A
sveenik, koji propovijedajui o Abrahamu nije

35
PROKALJAVANJE

osjetio nikakvu toplinu ili znoj, sam bi se zaudio

kakvom je gnjevnom ozbiljnou ukorio onog jad-
nika; radovao bi se samom sebi, jer jo nikad nije
govorio tako vatreno i dostojanstveno; rekao bi
sebi i svojoj eni: Ja sam govornik, ono to mi je
nedostajalo bijae povod, jer dok sam u nedjelju
propovijedao o Abrahamu, ne osjeah se nimalo
proetim. Da je taj isti propovjednik bio imao ba-
rem malo vie razuma koji bi se dao izgubiti, po
mom bi ga sudu izgubio onda kad bi mu grenik
mirno i dostojanstveno odgovorio: Upravo to
bijae ono to si ti u nedjelju propovijedao. Kako
bi takvo to moglo propovjedniku pasti na pamet;
pa ipak bijae upravo tako, a greka je u tome to
on nije razumio o emu govori. Zar nema nijednog
pjesnika koji bi se odvaio da ovakve situacije
pretpostavi besmislicama i nitavnostima kakvima
obiluju komedije i romani! Komino i tragino
ovdje se meusobno dodiruju u apsolutnoj besko-
nanosti. Sveenikova je propovijed bila ve sama
po sebi smijena, ali svojim je uinkom postala
beskrajno smijena; pa ipak, bijae to posve nor-
malno. Pretpostavimo da se grenik, zbog
sveenikove prijetnje kaznom, istinski,, bez prigo-
vora, obratio, da se ovaj revni duhovnjak sretan
vratio kui, radostan u uvjerenju da on ne djeluje
samo rijeju kao propovjednik, nego prije svega
neodoljivom snagom kao duobrinik, time to
nedjeljom oduevljava zajednicu, dok se u po-
nedjeljak kao kerubin s plamteim maem suprot-
stavlja onomu koji bi svojim inom htio dokinuti

36
PROKALJAVANJE

onu staru izreku da se u svijetu ne dogaa sve

onako kako sveenik propovijeda.*
Ako bi se grenik ogluio na opomenu, onda bi
mu situacija bila poprilino tragina. Bio bi vjerojat-
no smaknut ili poslan u ludnicu, ili ukratko: bio bi
nesretan u odnosu na tzv. stvarnost; ali u jednom
drugom smislu, iskreno mislim da bi ga Abraham
uinio sretnim, jer nitko tko radi ne umire.
ime objasniti ovakvo proturjeje kod onog
propovjednika? Nastaje li ono zbog toga to se za
Abrahama kae da je bio velik ovjek pa je tako i
sve to on ini veliko, a ako netko drugi ini isto,
to je onda grijeh, i to grijeh koji vapi u nebo. U
tom sluaju ne bih elio sudjelovati u jednom
takvom nepromiljenom velianju. Ako vjera ne
moe htijenje da se ubije sina pretvoriti u sveti in,
onda neka se i nad Abrahamom izrekne ista pre-
suda kao i nad svakim drugim. Nedostaje li komu,
moda, hrabrosti da provede svoje misli i kae da
Abraham bijae ubojica, onda je svakako bolje
stei ovu hrabrost, nego troiti vrijeme na neza-
sluene pohvale. Etiki izraz za ono to je Abra-
ham uinio kae da je htio ubiti sina; religiozni
izraz kae da je Izaka htio rtvovati; a upravo u
ovom proturjeju lei strepnja koja moe ovjeku
potpuno oduzeti san, pa ipak ne bi bez strepnje

*
U stara se vremena govorilo: Tragino je to se u svijetu stvari ne
odvijaju onako kako sveenik propovijeda moda dolazi
vrijeme, posebno uz pomo filozofije, kad e se moi rei: Sreom
ne ide onako kako sveenik propovijeda, jer u ivotu jo i ima
nekakva smisla, au njegovim propovijedima nikakva.
37
PROKALJAVANJE

Abraham bio ono to jest. Ili, da Abraham uope

nije uinio ono to se za njega govori, ili, da je nje-
gov in u okolnostima njegova doba bio neto po-
sve drugo, valjalo bi ga zaboraviti, jer, zar bi bilo
vrijedno truda sjeati se neeg prolog to ne moe
postati sadanje? Ili, da je moda onaj govornik
neto zaboravio, neto to odgovara etikom zabo-
ravu, da Izak bijae Abrahamov sin? Kad bi se iz
ovog sluaja otklonila vjera, kad bi ju se uinilo
nitavnom i nevaeom, ostala bi samo gola inje-
nica da je Abraham htio ubiti Izaka, pa bi se za
njim lako mogao povesti i svaki koji nema vjeru, tj.
vjeru koja ga u tome sprjeava.
to se mene tie, ne nedostaje mi hrabrosti da
posve promislim neku misao; dosad se ni jedne ni-
sam uplaio, a ako bih na koju takvu naiao, nadam
se da bih, u najmanju ruku, imao iskrenosti kazati
da se ovo misli bojim, ona u meni pobuuje neto
drugo i stoga je neu promiljati; ukoliko time
inim nepravdu, neka me ni kaza ne mimoie. Da
sam smatrao istinom to da Abraham bijae ubojica,
ne znam bih li i tada mogao preutjeti svoje poto-
vanje prema njemu. Ipak, da sam tako mislio, vje-
rojatno bih o tome utio, jer takve misli ne treba
drugima povjeravati. Ali Abraham nije nikakvo
privienje, nije on svoju slavu stekao spavajui, niti
je duguje naklonosti sudbine.
Moe li se onda o Abrahamu govoriti posve ot-
voreno, bez izlaganja opasnosti da netko bude to-
liko zbunjen i uini ono to i Abraham? Ako se ne
odvaim na takav govor, onda u o Abrahamu
utjeti, jer ga, kao prvo, nipoto ne bih tako poni-

38
PROKALJAVANJE

zioda on zbog moje prie postane stupicom za

slabie. Ali, ako se vjeru uzima kao ono vrhovno,
tj. kao ono to ona i jest, onda sam uvjeren da se
bez opasnosti o tome moe govoriti i u nae doba,
koje u vjeri ba i ne pretjeruje; jer ne postie se
slinost s Abrahamom inom ubojstva, nego
iskljuivo vjerom. Ako se ljubav uzima kao jedno
prolazno raspoloenje, kao neko poudno ganue
u ljudima, onda ovjek, kad eli govoriti o djelima
ljubavi, samo postavlja zamke za slabe. Neko pro-
lazno ganue, uistinu, svatko ima, ali ako bi pri
tome svatko htio uiniti onaj uasni in, koji je lju-
bav posvetila kao besmrtno djelo, tada je sve izgu-
bljeno kako djelo, tako i zavedeni poinitelj.
Stoga se o Abrahamu svakako moe govoriti;
jer ono veliko ne moe nauditi ako je shvaeno u
svojoj veliini; ono je kao dvosjekli ma to i ubija i
spaava. Kad bi na mene pala kocka da o tome go-
vorim, onda bih na poetku ukazao na to da Abra-
ham bijae poboan i bogobojazan ovjek, dostojan
imena Bojeg izabranika. Samo takav ovjek
stavlja se na takvu kunju; ali, tko je takav? Nakon
toga bih opisao kako je Abraham volio Izaka. U tu
svrhu zamolio bih sve dine duhovnike da mi po-
mognu kako bi moje propovijedanje bilo jednako
strastveno kao to je i oeva ljubav. Nadam se da
bih je mogao tako opisati da ne bi bilo nijednog
oca u Kraljevini koji bi smio kazati da i on tako lju-
bljae. Ako ne ljubljae poput Abrahama, onda bi
svaka pomisao da se Izaka rtvuje bila napast. O
tome bi se moglo nedjeljama govoriti, ali ne smije

39
PROKALJAVANJE

se nagliti. Ako bi se o tome ispravno propovijeda-

lo, onda bi dio oeva odbijao dalje sluati; privre-
meno bi bili radosni ako im se istinski posreilo da
ljube kao to je Abraham ljubio. Kad bi se meu
njima naao i neki koji bi se odvaio krenuti ovim
putom, nakon to je uo o onom velikom, ali i o
onom uasnom u Abrahamovu inu, tad bih rado
osedlao svog konja i pojahao s njim. Za svakog
predaha, dok bi stigli do brda Morije, objanjavao
bih mu da se jo moe vratiti i pokajati zbog ne-
sporazuma uslijed kojeg je prihvatio da bude
iskuan u jednom ovakvom borilitu, da prizna da
mu nedostaje hrabrosti; a ako Bog eli Izaka, neka
ga uzme sam. Uvjeren sam da ovakav ovjek ne bi
bio odbaen, i da bi, kao i svi ostali, mogao biti
blaen, samo ne u ovom vremenu. Ne bi li se ova-
ko sudilo o njemu i u vjerniki najrevnosnijim vre-
menima? Poznavao sam osobu koja mi je mogla
spasiti ivot samo da je bila plemenita. Ona ree:
Dobro vidim to bih mogla uiniti, ali ne
usuujem se, bojim se da e mi poslije ponestati
snage i da bih se mogla pokajati. Nije bila veliko-
duna. Ali tko bi je zbog toga prestao voljeti?
Kad bih tako govorio i ganuo sluatelje te bi
time i oni iskusili dijalektiku borbu vjere i njezinu
neizmjernu strast, ipak ih ne bih htio zavesti u za-
bludu u kojoj bi pomislili: Njegova je vjera tako
velika da je nama dovoljno samo se drati njegova
skuta. Dodao bih naime: Ja uope nemam vjere.
Ja sam po prirodi jedna proraunata glava, a takvi
uvijek imaju potekoa kad trebaju izvriti kretanje

40
PROKALJAVANJE

vjere; ja ne priznajem nikakvu vrijednost potekoi

ijim svladavanjem promiljena glava dospijeva do
toke do koje najpriprostiji najjednostavniji ovjek
najlake dolazi.
Ljubav u pjesnicima ima svoje sveenike, i po-
nekad se uje neki glas koji ljubavi zna iskazati
poast, ali o vjeri se ne uje ni rije; tko govori u
ast ovoj strasti? Filozofija ide dalje. Teologija
naminkana sjedi na prozoru i oijuka za njezinu
naklonost, nudei joj svoje drai. Teko je razumje-
ti Hegela, a razumjeti Abrahama neznatna je stvar.
Uzdii se nad Hegelom, to je udesno djelo; a otii
iznad Abrahama, to je lake od svega. to se mene
tie, potroio sam dosta vremena da bih razumio
Hegelovu filozofiju. Vjerujem da sam je donekle i
razumio. Ako Hegela na pojedinim mjestima,
usprkos uloenom trudu, nisam uspio razumjeti,
usuujem se kazati da ni on sam nije uope bio
naisto s tim. Prouavam ga s lakoom, pri emu
me, naravno, nimalo ne boli glava. Naprotiv, kad
trebam razmiljati o Abrahamu, kao da sam
satrven. U svakom trenutku pred oima mi je onaj
neizmjerni paradoks koji ini sadraj Abrahamova
ivota; svakog trenutka bivam potisnut unatrag, a
moja misao, usprkos svoj njezinoj strastvenosti, ne
moe prodrijeti u paradoks, niti se pomaknuti ma-
kar za dlaku. Da bih stekao uvid, napreem svaki
mii i istodobno bivam nepokretan.
Nije mi nepoznato emu se svijet divi kao ve-
likom i plemenitom, s tim mi i dua osjea bliskost;
ona je u svoj poniznosti uvjerena da se i o mojoj

41
PROKALJAVANJE

stvari radilo kad se junak bijae borio. Dok razma-

tram njegovu borbu dovikujem sebi: Iam tua res
agitur.13 U junaka se mogu uivjeti, ali u Abrahama
ne mogu; kad se uzvinem, padam, jer paradoks je
ono to mi se nudi. Ipak nipoto zato ne mislim da
je vjera neto neznatno, nego, naprotiv, ona je ono
najvie; najnepotenije je od filozofije izrugivati vje-
ru i na njezino mjesto stavljati neto drugo. Filozo-
fija niti moe, niti treba dati vjeru, ali ona treba sebe
spoznati i znati pto sama nudi; ona ne treba nita
uzeti, a ponajmanje ljudima neto prevarom oduze-
ti, kao da se radi o beznaajnoj stvari. Meni nisu ne-
poznate nevolje i opasnosti ivota, ne bojim ih se i
hrabro im kroim u susret. Posve sam upuen u
uasne stvari; moje sjeanje je vjerna ena, a moja
mata ono to sam nisam mala radina djevojka
koja cijeli dan tiho radi svoj posao, a onda mi
naveer zna lijepo pripovijedati pa se moram usre-
dotoiti na njezine rijei, bez obzira na to to mi ne
slika uvijek prirodne ljepote, cvijee ili pastirske
prie. Brojnim sam opasnostima gledao u oi, ne
bjeim straljivo od njih, ali i kad im se hrabro su-
protstavljam, dobro znam da moja hrabrost nije
hrabrost vjere, niti bi se s njom mogla usporediti. Ja
ne mogu izvriti kretanje vjere, ne mogu sklopiti
oi i s pouzdanjem se strmoglaviti u apsurd; to je
za mene nemogunost, ali ja se s tim ne hvalim. Ja
sam uvjeren da je Bog ljubav, ali ova misao ima za
mene jednu izvornu lirsku vrijednost. Kad je mi-
slim, neizrecivo sam blaen, a kad mi izmakne,
eznem za njom strastvenije nego zaljubljeni za

42
PROKALJAVANJE

svojom ljubavi; ali ja nemam vjeru, to je hrabrost

koja mi nedostaje. Boja je ljubav za mene, kako u
doslovnom, tako i u prenesenom smislu, u itavoj
stvarnosti neto s im se nita ne moe usporediti.
Nisam tolika kukavica da bih zbog tog svog nedo-
statka jadikovao i tuio se, ni toliko zloban da bih
osporavao da je vjera neto daleko najvee. Mogu
sasvim dobro podnijeti da ivim na svoj nain, ra-
dostan sam i zadovoljan, ali moja radost nije ra-
dost vjere, tovie, nesretna je u usporedbi s njom.
Ja ne dosaujem Bogu svojim malim brigama, ne
brinem se o pojedinostima, usredotoen sam samo
u svoju ljubav i odravam istou i bistrinu njezi-
na djevianskog plamena; vjera je sigurna da Bog
brine i za ono najneznatnije. Ja sam zadovoljan to
sam s ovim ivotom vjenan lijevom rukom, a vje-
ra je dovoljno ponizna da zahtijeva i desnu; a da je
ovo poniznost, ja ne poriem, niti u poricati.
Je li zaista svaki moj suvremenik u stanju
izvriti kretanje vjere? Ako se u njima jako ne va-
ram, onda su oni vrlo skloni ponositi se radei ono
nepotpuno, to su meni uistinu nemalo puta
pripisali. Mrsko je mojoj dui raditi ono to se tako
esto dogaa, naime, govoriti o veliini kao o
neem nadljudskom, kao da je nekoliko tisuljea
kakav nepremostiv razmak; ja o tome najradije go-
vorim kao o neem ljudskom, kao da je bilo juer, i
doputam jedino da sama veliina bude onaj
razmak koji ili uzdie ili osuuje. Da sam onda ja
(na razini jednog traginog junaka; jer ja vie ne
mogu ii) bio pozvan na jedno ovakvo izvanredno

43
PROKALJAVANJE

kraljevsko putovanje kao to je ovo do brda Mori-

je, dobro znam to bih uinio. Ne bih bio tolika
kukavica da ostanem kod kue, ne bih ni besciljno
lutao; ne bih ni no zaboravio da time dobijem jo
malo na vremenu. Prilino sam siguran da bih
tamo stigao na udar zvona i da bih sve imao uza se
moda bih ak doao i neto ranije, tako da se
sve to prije skona. Ali isto tako znam to bih po-
tom bio uinio. U istom bih trenutku uzjahao konja
i rekao sebi: Sad je sve izgubljeno. Bog trai Izaka,
ja ga rtvujem, a time i svoju radost ipak: Bog je
ljubav i on je to za mene i dalje; jer u prolaznosti
Bog i ja ne moemo jedan s drugim razgovarati, mi
nemamo zajedniki jezik. Moda e u naem vre-
menu biti netko tako nerazuman, toliko zavidan
veliini, tko e pokuati i sebe i mene navesti da
uobrazimo kako bih, da sam sve ovo bio uinio, za-
pravo uinio neto vee od onog to je uinio Abra-
ham; jer moje neizmjerno odreknue bijae daleko
idealnije i poetinije od Abrahamove poslunosti. I
upravo je ovo najvea neistina, jer moje neizmjerno
odreknue bijae samo nadomjestak za vjeru. Jer da
bih pronaao sebe i povratio unutarnji mir, ja ne
bih mogao uiniti nita vie osim onog besko-
nanog kretanja. ak ne bih ni Izaka volio onoliko
koliko ga Abraham ljubljae. To to bijah odluan
izvriti kretanje, moe, ljudski gledano, dokazati
moju hrabrost; to, da sam Izaka svom duom volio,
pretpostavka je bez koje bi moje djelo bilo samo
zloin, ali ja ipak nisam volio kao Abraham, jer
tada bih oklijevao do posljednje minute, a ipak ne

44
PROKALJAVANJE

bih zakasnio na brdo Moriju. Zatim bih mojim po-

stupkom upropastio cijelu priu, jer bih dospio u
nepriliku kad bih opet dobio Izaka. Ono to Abra-
hamu pada najlake, to bi meni palo najtee; nai-
me, opet se radovati Izaku. Jer onaj koji je itavom
beskonanou svoje due, proprio motu er propriis
auspiciis (iz vlastite pobude i na vlastitu odgovor-
nost), izvrio ono beskonano kretanje i ne moe
izvriti vie ni jedno, zadrava Izaka samo u boli.
A to je uinio Abraham? On je stigao, ni prera-
no, ni prekasno. Uzjahao je na magarca i lagano ja-
hao putem. Sve je vrijeme vjerovao; vjerovao je da
Bog nee zahtijevati Izaka, iako je on bio spreman
rtvovati ga ako bi se to trailo. On je vjerovao sna-
gom apsurda, jer se ovdje ne moe govoriti o ljud-
skoj logici, a apsurd je bio to da Bog, kao to od
njega zahtijeva rtvu, u sljedeem trenutku treba
opozvati zahtjev. Popeo se na brdo, a u trenutku
kad je no zabljesnuo, on je jo vjerovao da Bog
nee uzeti Izaka. Bio je posve iznenaen ishodom,
ali je dvostrukim kretanjem opet dospio u svoje
prijanje stanje i uslijed toga prihvati on Izaka jo
radosnije nego prvi put. Poimo dalje. Zamislimo
da Izak stvarno bude rtvovan. Abraham vjero-
vae. On ne vjerovae da e jednom na onom svije-
tu biti blaen. Bog mu je mogao dati novog Izaka,
mogao je rtvovanog vratiti u ivot. On vjerovae
snagom apsurda, jer svaka ljudska logika davno
bijae prestala. To da tuga moe izbezumiti ovje-
ka, to se vidi; to da postoji takva snaga volje koja se
do krajnosti suprotstavlja vjetru tako da se sauva

45
PROKALJAVANJE

razum, iako postaje pomalo neobian, i to se vidi;

ja to ne kanim omalovaavati. Ali to da ovjek
moe izgubiti razum, a time i itavu konanost, jer
je razum njezin mjenini posrednik, i onda sn-
gom apsurda ponovno dobiti upravo tu istu
konanost, nad tim je moja dua uasnuta; ali ja ne
kaem zato da je to neto neznatno, jer je, napro-
tiv, ba ovo jedino pravo udo. Najee se smatra
da ono to vjera stvara nije nikakvo umjetniko
djelo, da je to nekakav tvrd i nezgrapan rad,
prikladan za priprostije prirode; a ipak je sasvim
drugaije. Dijalektika je vjere neto najfinije i
najudnije od svega, ona ima takav polet o kojem
ja sebi mogu stvoriti predodbu, ali nita vie od
toga. S odskone daske mogu nainiti veliki skok s
kojim mogu prijei u beskonanost, moja su se
lea, kao u plesaa na ici, toj vjetini prilagodila
jo u djetinjstvu, stoga mi taj skok pada lako; ja u
ivotu mogu jedan, dva, tri! hodati nagla-
vake; ali ono dalje, to ne mogu, ono udesno ne
mogu izvriti, mogu mu se samo diviti. Uistinu, da
je Abraham, u trenutku kad je uzjahivao na magar-
ca, rekao sebi: Sad je Izak izgubljen, mogao bih ga
i kod kue rtvovati, a ne tek poto preem
dugaki put do Morije u tom sluaju Abraham
mi ne bi bio potreban, a sad se sedam puta klanjam
pred njegovim imenom, a sedamdeset i sedam
puta pred njegovim djelom (usp. Mt 18,21). Nije
on tako razmiljao, a to mogu dokazati time to on
bijae sretan, istinski u sebi sretan, jer prima Izaka,
time to nije trebao nikakve pripreme ni vremena

46
PROKALJAVANJE

da bi se usmjerio na konanost i njezine radosti.

Da se sve s Abrahamom nije ovako odvijalo, tada
bi on moda Bofa ljubio, ali ne bi vjerovao; jer
onaj koji Boga ljubi bez vjere, taj eli sebe, a onaj
koji Boga vjerujui ljubi, taj eli Boga.
Na ovom vrhuncu stoji Abraham. Posljednji sta-
dij to ga on gubi iz vida je stadij beskonanog
odreknua. On stvarno ide dalje i dolazi do vjere;
jer sve one karikature vjere: bijedna mlitava tro-
most koja misli da niti ima kakve potrebe, niti je
vrijedno tugovati prije vremena i ova jadna nada
koja govori da se ne moe znati to e se dogoditi,
ali ipak je mogue ove karikature pripadaju bije-
di ivota, i ve su od beskonanog odreknua
beskonano prezrene.
Ja ne mogu razumjeti Abrahama, u odreenom
smislu ne mogu od njega nita ni uiti, mogu se
samo uditi. Kad ovjek uobrazi da bi se raz-
miljanjem o ishodu ove prie mogao potaknuti na
vjeru, vara sama sebe, a hoe i Boga prevariti prvim
kretanjem vjere; time se eli iz paradoksa isisati
ivotnu mudrost. Moda e nekome i uspjeti, jer
nae vrijeme ne ostaje ni kod vjere, ni kod njezina
uda kojim je voda pretvorena u vino (usp. Iv
2,1-10); nae vrijeme ide dalje i od vina pravi vodu.
Ne bi li bilo najbolje ostati kod vjere, zar nije
grozno to svatko eli ii dalje? Kad se u nae
doba, a to se iskazuje na razne naine, ne eli osta-
ti kod ljubavi, kud se to onda stie? K ovozemnoj
prolaznoj otroumnosti, sitniarskoj logici, k jadu i
bijedi, k svemu onomu to moe dovesti u sumnju

47
PROKALJAVANJE

ovjekovo boansko porijeklo. Ne bi li bilo

najbolje da se ostane kod vjere? Neka onaj koji
stoji pazi da ne padne (usp. 1 Kor 10,12), jer se kre-
tanje vjere mora stalno vriti snagom apsurda, ali
uvijek tako da se nikad ne izgubi konanost, nego
tako da ju se dobije u cijelosti i potpuno. to se
mene tie ja mogu potanko opisati kretanje vjere,
ali ga ne mogu izvriti. Ako ovjek eli uiti pliva-
ti, onda se moe u pojasu za plivanje zakaiti za
gredu, time se plivaki pokreti izvrsno oponaaju,
ali se ne pliva; tako ja mogu opisati kretanje vjere,
ali kad bih bio baen u vodu, onda bih svakako
plivao (jer nisam od onih to gacaju po pliaku),
ali ja bih inio drugaije kretanje, inio bih kretanje
beskonanosti, dok vjera ini upravo suprotno,
ona, nakon to je izvela kretanje beskonanosti,
ini kretanje konanosti. Blago onomu koji moe
izvriti ovo kretanje, on ini udo, a ja u mu se
neumorno diviti i pritom mi je posve svejedno je li
u pitanju Abraham ili sluga u njegovoj kui, je li to
neki profesor filozofije ili obina slukinja; mene
zanimaju samo kretanja. Ja, stoga, pazim na kre-
tanja i ne dam se varati, ni od sebe sama ni od ne-
kog drugog. Vitezove beskonanog odreknua
lako je prepoznati. Hod im je lagan i odvaan. A
oni, pak, to se hvale vjernikom bezgrenou
lako razoaraju, jer im vanjtina ima upadljivu
slinost s malograantinom s onim to i besko-
nano odreknue i vjera duboko preziru.
Iskreno priznajem da u svojoj praksi nisam
naiao ni na jedan uvjerljiv primjer viteza vjere,

48
PROKALJAVANJE

pri emu ne elim poricati da je moda takav sva-

ki drugi ovjek. Ja sam ga, meutim, tijekom mno-
gih godina uzaludno traio. Po svijetu se putuje
da bi se vidjelo rijeke, planine, nove zvijezde, are-
ne ptice, neobine ribe, smijene ljudske rase;
objek se predaje ivotinjskoj ogranienosti, koja
bulji u postojanje i misli da je neto vidjela. Takvo
to mene ne zanima. Kad bih, naprotiv, znao gdje
ivi pravi vitez vjere, krenuo bih k njemu pjeke;
jer ovo udo me posve zaokuplja. Ne bih ga ni tre-
nutka gubio iz vida, stalno bih pazio kako se u
kretnjama otkriva; smatrao bih da sam sve ivotne
brige rijeio i tako bih rasporedio vrijeme da njega
gledam i sebe vjebam, i sve bih vrijeme utroio
na to da mu se divim. Kako rekoh, nekog takvog
jo nisam naao pa ipak ga mogu dobro zamisliti.
Evo ga. Poznanstvo je sklopljeno, predstavljen
sam mu. U trenutku dok ga ispitivaki motrim,
istodobno ga odbacujem i ustuknjujem, sklapam
ruke i poluglasno se pitam: Gospode Boe, je li to
taj ovjek, je li to zaista on? Pa on izgleda kao neki
naplaiva poreza. Meutim, to je zaista on. Malo
mu se primiem, pazim na njegov najmanji pokret
ne bi li se u njemu ukazao kakav odbljesak besko-
nanog, neki pogled, izraaj, gesta, tuga, osmijeh
koji odaje beskonano u njezinoj razliitosti spram
konanog. Ne! Ispitujem njegovu pojavu od gla-
ve do pete ne bi li se u njoj nala kakva pukotina
kroz koju izbija beskonano. Ne! On je posve ne-
probojan. Njegov temelj? On je snaan, pripada
iskljuivo konanosti; nikakav uredni graanin

49
PROKALJAVANJE

koji nedjeljom popodne odlazi u Frederiksberg, ne

kroi vre zemljom; on potpuno pripada svijetu,
vie od bilo kojeg malograanina. Ne moe se
otkriti nita od one izuzetne uzviene prirode po
kojoj se prepoznaje vitez beskonanosti. On se sve-
mu raduje, u svemu sudjeluje, pa i svaki put kad
se bavi banalnostima, ini to s upornou koja je
svojstvena ovozemnom ovjeku, ija dua vrsto
prianja uz ovakve stvari. On radi svoj posao. Ako
ga se pritom promatra, pomislilo bi se da je on ka-
kav pisar koji je duu izgubio u talijanskom knji-
govodstvu, tako je precizan. On svetkuje nedjeljom.
Ide u crkvu. Ne istie ga nikakav uzvieni pogled,
nikakav znak izuzetnosti; kad se ne bi znalo tko je
on, bilo bi ga nemogue razlikovati u mnotvu, jer
najvie to njegov zdravi pjev psalama dokazuje
jest to da ima dobra plua. Popodne ide u umu.
Raduje se svemu to vidi: ljudskom meteu, no-
vim omnibusima, morskom tjesnacu da ga se
sretne za etnje po plai, moglo bi se povjerovati
da je rije o kakvoj sitnoj dui koja si daje malo
oduka. Upravo se tako on raduje. Budui da on
nije pjesnik, uzaludno sam se trudio oslukivati
njegovu poetsku jedinstvenost. Predveer se vraa
kui, korak mu je io kao u pismonoe. Usput mi-
sli kako e ga ena sigurno doekati s nekim po-
sebnim jelom, na primjer s peenom janjeom
glavom s prilogom od povra. Ako bi usput sreo
nekog slinog sebi, on bi bez prestanka, sve do
Osterporta14, mogao s njim priati o ovoj hrani sa
strau koja bi dobro pristajala kakvom ugosti-

50
PROKALJAVANJE

telju. On trenutano nema ni etiri ilinga, ali ipak

vrsto i potpuno vjeruje da mu je ena pripremila
ono ukusno jelo. Ako je ona to zaista uinila, onda
bi on dok jede pruao prizor dostojan da pobudi
zavist i kod otmjenijih ljudi i oduevljenje malog
ovjeka; jer njegov je tek vei od Ezavova (Post
25,29). Ako mu ena nije spremila jelo onda je
on, zaudo, jednakog raspoloenja. Prolazei pu-
tom pored jednog gradilita, on sree drugog pro-
laznika. Tek to malo popriaju, i on ve sam
podie graevinu, raspolae svim silama koje su
potrebne za to. Neznanac ga naputa u uvjerenju
da je on sigurno kakav poduzetnik, dok moj dini
vitez misli: Svakako, kad bi do toga dolo, lako
bih to postao. On lei na otvorenom prozoru i
promatra trg na kojem stanuje, sve to se na njemu
dogaa: to kako se takor zavlai u slivnik i to
kako se djeca igraju; sve ga to zaokuplja s takvom
unutarnjom mirnoom postojanja kao da je on
neka esnaestogodinja djevojka. Pa ipak, on nije
nikakav genij; uzalud sam pokuavao u njega
otkriti izuzetnost genija. On naveer pui lulu; ako
bi ga se tada ugledalo, ovjek bi se zakleo da je on
prodava slanine iz trgovine preko puta, koji do-
koliari u sumraku. On ni za to ne mari previe, s
bezbrinou kakve lakomislene dangube, pa ipak
on kupuje svaki ugodan trenutak svog ivota po
najskupljoj cijeni; jer on i ono najneznatnije ini
snagom apsurda. Pa ipak, ipak, svakako bih se
mogao razbjesniti zbog toga ako ni zbog ega
drugog onda iz zavisti ipak je ovaj ovjek

51
PROKALJAVANJE

izvrio kretanje beskonanosti i ini ga u svakom

trenutku. On duboku bol postojanja prazni u
beskonano odreknue, on poznaje blaenstvo
beskonanog, osjetio je bol odreknua od svega
onog najdraeg to ovjek ima na svijetu, pa ipak
mu i konanost godi jednako kao i onomu koji nije
upoznao nita uzvienije. Njegov boravak u
konanosti ne pokazuje nikakav trag zdvajajue
straljive povodljivosti; pa ipak, on se konanosti
raduje s takvim pouzdanjem kao da je ona ono
najizvjesnije od svega. Ipak, ipak je sva ovozemna
pojavnost, koju on ostavlja, jedno novo stvaranje
snagom apsurda. On se beskonanim odreknuem
odrie svega i ipak sve ponovno dobiva snagom
apsurda. Neprestano vri kretanje beskonanosti i
to ini s takvom pravilnou i sigurnou da stal-
no ponovno dobiva konanost, i nema ni jednog
trenutka koji bi upuivao na to drugo. Za jednog
plesaa najtei bi zadatak bio doskoiti u odreeni
poloaj, i to tako da u tom poloaju ne ostane ni
jedne sekunde, nego da sam skok bude taj poloaj.
Moda ovo ne uspijeva izvesti nijedan plesa
onaj vitez to ini. Veina ljudi ivi izgubljena u
svjetovnim tugama i radostima, oni su oni koji sje-
de na stolicama i vie se ne ukljuuju u ples. Vite-
tovi beskonanosti plesai su koji tee visinama.
Oni vre kretanje prema gore i opet padaju; ipak,
to kretanje prema gore nije nikakva lakomislena
zabava i lijepo je nastojati na tome. Ali svaki put
kad padnu, oni ne mogu odmah zauzeti pravi
poloaj; jedan trenutak teturaju i ovo teturanje do-

52
PROKALJAVANJE

kazuje da su oni ipak stranci u svijetu (Heb 11,37).

Ovo teturanje je viemanje primjetno, ovisno o
tome koliko vladaju vjetinom, ali ni najvjetiji
meu vitezovima ne mogu prikriti ljuljanje. Nije
ih potrebno vidjeti u zraku, treba ih samo vidjeti u
trenutku kad dotiu pod i u trenutku nakon toga
i tu ih se prepozna. Ali tako doskoiti da u
istom trenutku izgleda i da se stoji i da se kree,
skok u ivot pretvoriti u hod, ono apsolutno
uzvieno izraziti u svakodnevnom to moe
samo vitez vjere i samo je to pravo udo.
Ipak ovo udo lako moe prevariti i stoga u ja
opisati kretanja u jednom posebnom sluaju koji
moe posvijetliti njihov odnos prema stvarnosti, jer
se oko toga sve i vrti. Jedan se mladi zaljubljuje u
princezu, i itav sadraj njegova ivota lei u ovoj
ljubavi, pa ipak je odnos takav da se ne moe
ostvariti, ne moe se prevesti iz idealiteta u reali-
tet.* Robovi bijede, abe u ivotnoj movari narav-
no krekeu: jedna takva ljubav je ludost; pa i boga-
ta gostioniareva udovica takoer je dobra i
solidna prilika. Neka oni i dalje krekeu u
movari. Vitez beskonanog odreknua ne ini
takvo to, on ne ostavlja svoju ljubav ni za sva
blaga ovog svijeta. Nije on nekakav gizdavac. On
e se najprije uvjeriti je li mu ta ljubav sadraj

* Po sebi slijedi da bilo koji drug interes u kojem je neki individuum

za sebe usredotoio sav realitet stvarnosti, moe prouzroiti kretanje
odreknua ako se pokae kao neostvariv. Ja sam, meutim, izabrao
zaljubljenost da bih na njoj pokazao kretanje, jer se ovaj interes
svakako lake razumijeva i time ne oslobaa svih prethodnih
razmatranja, koja u dubljem smislu mogu zaokupiti samo rijetke ljude.
53
PROKALJAVANJE

ivota; njegova je dua suvie zdrava i prepo-

nosna da bi i najmanju sitnicu prokockala u nekoj
opijenosti.
On nije plaljiv, on se ne boji pustiti da mu se
ona uulja u najskrivenije, najudaljenije misli, da mu
bezbrojnim ovojima obavije svaki ligament njegove
svijesti, bude li mu nesretna, on je nee moi osta-
viti. Pritom osjea jednu blaenu strast koja doputa
ljubavi da mu proima svaki ivac, a ipak mu je
dua dostojanstvena jednako kao i dua onog koji je
ispio pehar otrova i osjea kako mu sok prodire u
svaku kap krvi, jer ovaj trenutak je ivot i smrt.
Kad je u sebe upio svu ljubav, i sam u nju po-
sve uronio, onda mu ne nedostaje hrabrosti da sve
pokua i na sve se odvai. Pogledom prelijee pre-
ko ivotnih odnosa, saziva brze misli koje kao go-
lubice izdresirane na pljesak rukama posluno
reagiraju na svaki njegov mig, vitla tapom iznad
njih i one se obruavaju u svim smjerovima. Ali
kad mu se sve one vrate, sve kao tugovjesnice, i
objave mu da se radi o nemoguem, on ostaje mi-
ran; zahvali im se, ostaje sam i vri kretanje. Ovo
to ovdje govorim treba imati nekakav smisao
samo ako se kretanje vri s predanou.* Vitez e

* Ovomu pripada strast. Svako kretanje beskonanosti dogaa se

pomou strasti, nikakva refleksija ne moe ostvariti kretanje. To je
neprestani skok u postojanje, koji razjanjava kretanje, dok je
meditacija himera koja po Hegelu sve objanjava, a istodobno je
sama ono jedino to on nije ni pokuao objasniti. Strast je potrebna
ak i za to da bi se napravilo poznato sokratovsko razlikovanje
izmeu onog to se razumije i onog to se ne razumije, naravno, jo
vie da bi se izvrilo pravo sokratovsko kretanje, kretanje neznanja.
54
PROKALJAVANJE

tada, prije svega, imati snage usredotoiti sav

sadraj ivota i smisao stvarnosti u jednu jedinu
elju. Ako nekom nedostaje ova sposobnost usre-
dotoivanja, ova iskljuivost, onda mu je dua od
poetka rasuta u mnogostruko, i on nije kadar
izvriti kretanje; on e u ivotu postupati razbori-
to, kao novari koji svoj kapital ulau u razliite
dionice kako bi na jednoj strani dobili ako na dru-
goj izgube. Ukratko, takav nipoto nije vitez. Osim
toga, vitez e imati snage sav rezultat misaonog
djelovanja saeti u jedan in svijesti. Ako mu ne-
dostaje ova iskljuivost, onda mu je dua od
poetka rasuta u mnogostruko; on nee nai vre-
mena da bi izvrio kretanje, u ivotu e stalno juri-
ti za svojim poslovima, i nikad nee ui u vjenost;
jer e on ak i u trenutku kad joj se najvie priblii,
iznenada otkriti da je zaboravio neto zbog ega se
mora vratiti. Pomislit e da moe izvriti kretanje
u trenutku koji slijedi: istina, ali zbog takvih pre-
miljanja nee stii izvriti kretanje, nego uz njiho-
vu pomo tone dublje i dublje u kaljuu.
Vitez dakle vri kretanje, ali kakvo? Takvo da
sve zaboravi? Jer i u zaboravu je jedna vrsta usre-
dotoenosti. Ne! Jer vitez ne proturjei samom
sebi, a proturjeje je zaboraviti sav sadraj svog
ivota, a sam ostati isti. Po elji da se postane
netko drugi nipoto se ne prepoznaje ono veliko, a

Ali ono to naem dobu nedostaje nije refleksija, nego strast. Stoga je
nae vrijeme u jednom odreenom smislu odve ilavo da bi umrlo,
jer je umiranje jedan od najosobitijih skokova; i jedan mali
stih nekog pjesnika uvijek me posebno dirao jer on, nakon to je sebi
uprethodnih pet, est redaka lijepo i jednostavno poelio dobre
stvari u ivotu zavrava ovako: Blaeni skok u vjenost.
55
PROKALJAVANJE

za takvo to on niti ne osjea povod. Samo nie

prirode zaboravljaju same sebe i postaju neto
novo. Tako je leptir zaboravio da je bio keljeva
gusjenica, a moda bi on mogao zaboraviti i da je
bio leptir, ako bi time mogao postati riba. Dublje,
pak, prirode nikad ne zaboravljaju sebe i ne po-
staju nita osim onog to jesu. Zato e se i vitez
svega sjeati; ali ovo sjeanje upravo je bol, i ipak
je on beskonanim odreknuem pomiren s
postojanjem. Ljubav prema princezi za njega je po-
stala izrazom vjene ljubavi, poprimila je jedan re-
ligiozni karakter, preobrazila se u ljubav prema
Vjenom Biu koja mu potpuno uskrauje ostva-
renje ljubavi prema princezi, ali ga ipak pomiruje
u onoj vjenoj svijesti njezine vanosti u dimenziji
vjenosti, to mu nikakva stvarnost ne moe uzeti.
Budale i mladi brbljaju o tome kako je ovjeku sve
mogue. To je meutim velika zabluda. Duhovno
gledano, sve jest mogue, ali u svijetu konanosti
ima mnogo onoga to je nemogue. Meutim, ovo
nemogue vitez ini moguim time to on to
izraava duhovno, a to duhovno izraava tako to
se toga odrekne. Ona elja koja bi ga htjela odvesti
u stvarnostm a koja se nasukala na nemogunosti,
sad se okree prema unutra, ali ona zbog toga nije
ni izgubljena, ni zaboravljena. Ponekad je u njemu
mrani pokret elje to budi sjeanje, a ponekad ga
budi i on sam; jer on je preponosan da bi poelio
da ono to je bilo sav sadraj njegova ivota sada
bude samo stvar jednog prolaznog trenutka. On
ovu ljubav uva mladom, a ona s njim raste u go-

56
PROKALJAVANJE

dinama i ljepoti. Njemu, naprotiv, za ovaj rast nije

potreban nikakav poticaj konanosti. Od onog tre-
nutka kad je izvrio kretanje, princeza je izgublje-
na. Njemu vie nisu nuni oni erotski drhtaji, kao
kad se voljena ugleda i sl., on se ne treba od nje
zauvijek rastajati u konanom smislu, jer se sjea
u vjenom smislu, i on dobro zna da ljubavnici
kojima je jako stalo da se na rastanku, jo jednom,
posljednji put vide, imaju pravo i kad smatraju da
im je to posljednji put, jer takvi se meusobno
najprije zaborave. On je shvatio duboku tajnu da i
u ljubavi prema drugomu ovjek mora sam sebi
biti dovoljan. On se vie, u smislu konanosti, ne
obazire na to to princeza ini, i upravo to doka-
zuje da je izvrio beskonano kretanje. Na ovome
se moe vidjeti je li neije kretanje istinito ili lano.
Da se moda nae jo netko tko bi vjerovao kako
je izvrio kretanje, ako bi mu dua izgubila ela-
stinost odreknua zbog toga to je tijekom vreme-
na princeza uinila neto drugo, npr. udala se za
nekog princa, on bi time dokazao da kretanje
nije izvrio ispravno; jer onaj koji se beskonano
odrie, sam je sebi dovoljan. Vitez ne odustaje od
odreknua, on odrava svoju ljubav jednako mla-
dom kakva je bila i u prvom trenutku, ne doputa
joj da umakne ba zato to je kretanje izvrio u
beskonanom smislu. Ono to princeza ini, ne
moe ga uzdrmati, jer samo nie prirode imaju za-
kon svog ponaanja u drugim ljudima, premise
svog ponaanja izvan sebe samih. Ako je princeza,

57
PROKALJAVANJE

pak, slinog duha, onda e se istaknuti ljepota.

Time e ona samu sebe uvesti u viteki red u koji
se nikog ne prima nadglasavanjem, nego je u nje-
mu lan samo onaj tko ima hrabrosti da sama sebe
uvede u viteki red, tko svoju besmrtnost doka-
zuje tako to ne pravi nikakvu razliku izmeu
mukarca i ene. Ona e, takoer, ouvati svoju
ljubav mladom i zdravom; ona e, takoer, pobije-
diti svoju patnju, pa makar i ne bilo kako pjesma
kae: Svake noi lei pokraj gospodara svog.
Ovo e dvoje onda pristajati jedno drugom u
vjenosti s jednom tako skladno komponiranom pre-
stabiliranom harmonijom,15 da, kad bi jednom doao
trenutak trenutak kakav ih u konanom ipak ne
moe zadesiti, jer u konanom oni stare kad bi,
dakle, jednom doao trenutak koji bi dopustio to
da se ljubav izrazi u vremenu, oni bi tada mogli
poeti upravo tamo gdje bi zapoeli da su i prvot-
no bili sjedinjeni. Onaj koji ovo razumije ne moe
biti prevaren bez obzira na to je li mukarac ili
ena; jer samo nie prirode umiljaju da su preva-
rene. Djevojka koja nije tako ponosna, ne zna
istinski voljeti; ali ako je ipak tako ponosna, tada je
ne mogu prevariti ni sve varke ni lukavstva ovog
svijeta.
U beskonanom odreknuu lei mir i spokoj;
svaki ovjek koji ih eli a da se nije zbog njih poni-
zio samoprezirom, to je stranije od oholosti,
moe se nauiti kako izvriti ovo kretanje koje
kroz svoju bol izmiruje s postojanjem. Beskonano
odreknue ona je koulja o kojoj se pripovijeda u

58
PROKALJAVANJE

jednoj staroj narodnoj prii. Konac je ispreden u

suzama i suzama je izbijeljen; koulja je ivana u
suzama i kao takva titi ak bolje od elika i
eljeza. Ono nesavreno u ovoj prii jest to to e
netko trei preraditi ovu nit, ovaj konac. Tajna
ivota u tome je to svatko sam sebi mora ivati
koulju, a neobino je to to ovdje i mukarac
moe ivati jednako dobro kao i ena. U besko-
nanom odreknuu lee mir i spokoj, i utjeha za
bol, pod uvjetom da se kretanje pravilno izvri.
Inae, ne bi mi bilo teko napisati cijelu jednu knji-
gu, samo ako bih i sm htio proi kroz razna po-
grena shvaanja, izokrenute stavove i ravnoduna
kretanja, na kakva sam jedino i nailazio u svom
kratkom iskustvu. Premalo se vjeruje duhu, a
upravo o duhu je rijel ako se eli izvriti ovo kre-
tanje; rije je o tome da ono nije neka jednostrana
posljedica jedne dira necessitas16, i to ona vie
utjee na kretanje, to je dvojbenije je li ono isprav-
no. Ako se hoe dokazati neto takvo kao da u
njemu mora biti prisutna hladna, besplodna
nunost, onda se time kae da nitko ne moe
doivjeti smrt prije negoli stvarno umre, to meni
izgleda kao krajnji materijalizam.
Ipak, u nae doba ljudi sve manje brinu o
izvrenju istih kretanja. Svakako bi bilo smijeno
kad bi netko tko ui plesati kazao: Poto su
narataji, jedan za drugim, kroz stoljea zapoinja-
li s plesnim koracima, trenutak je da se ja na njih
samo nadoveem i bez ikakva oklijevanja zaponem
s francuskim plesovima, a u svijetu duha ovakvo

59
PROKALJAVANJE

razmiljanje ispada vrlo prihvatljivim. to je onda

obrazovanje? Mogao bih ga smatrati nekakvim
teajem koji polazi onaj koji eli potraiti sebe; ono-
mu tko ne eli pohaati ovaj teaj, malo pomae
ako je roen ak i u najprosvjeenijem dobu.
Beskonano odreknue posljednji je stadij koji
prethodi vjeri, tako da nema vjeru nitko tko ovo
kretanje nije izvrio; jer tek u beskonanom
odreknuu uviam sama sebe u svojoj vjenoj vri-
jednosti, i tek se tu moe rei da je postojanje
proeto snagom vjere.
Dopustio sam vitezu vjere da se pojavi na opi-
sani nain. On ini potpuno isto to i drugi vitez,
on naputa ljubav s beskonanim odreknuem
koja je sav njegov ivot i miri se s boli; ali tada se
dogaa udo, on vri jo jedno kretanje, udesnije
od svega jer kae: Ipak vjerujem da u je dobiti, i
to snagom apsurda, onom snagom po kojoj je kod
Boga sve mogue. Ono apsurdno ne pripada
razlikovanjima koja lee u podruju kojim upravlja
razum. Ono nije istovjetno s nevjerojatnim, neoeki-
vanim i nenadanim. Ljudski gledao, u trenutku
kad se vitez neeg odrie, on je svjestan nemo-
gunosti na koju upuuje razum, i on ima do-
voljno snage da to promilja. U beskonanom
smislu, naprotiv, to je mogue, i to upravo time
to se on odrie; dodue, ovo posjedovanje ujedno
je i naputanje, ali ono ipak nije za razum nikakav
apsurd; jer razum i nadalje s pravom smatra da je
ovo u konanom svijetu, u kojem on vlada, bila i
ostala nemogunost. Vitez vjere svjestan je da ga

60
PROKALJAVANJE

jedino moe spasiti apsurd, i on ga shvaa vjerom.

On, dakle, uvia nemogunost i u istom trenutku
vjeruje u apsurd; jer ako bi uobraavao da vjeruje, a
da prethodno nije svom strau due i svim srcem
spoznao nemogunost, tada bi on varao sama sebe;
svjedoanstvo bi mu bilo neutemeljeno, budui da
nije dospio ni do beskonanog odreknua.
Zato vjera nije nikakvo estetsko ganue, nego
neto daleko vie; ba zato to joj prethodi
odreknue, ona nije neposredni nagon srca, nego
paradoks postojanja. Ako je jedna tako mlada dje-
vojka usprkos svim tekoama ipak sigurna da e
joj se elja ispuniti, onda ta njezina sigurnost ne
proizlazi iz vjere, bez obzira na to to su je moda
odgojili kranski roditelji i to je, moda, tijekom
cijele godine odlazila sveeniku. U svoj svojoj dje-
tinjoj naivnosti i nevinosti ona je uvjerena u to, ovo
uvjerenje oplemenjuje njezino bie i daje joj natpri-
rodnu veliinu, tako da ona moe poput kakva
arobnjaka pokrenuti prolazne snage i same stijene
natjerati u pla, dok u svojoj smetenosti moe
otrati i k Herodu kao i Pilatu, kao to svojim mol-
bama moe dirnuti cijeli svijet. Njezino je uvjerenje
neto vrlo ljupko i od njega se moe puno toga
nauiti, ali jedno se od njega ne ui, ne ui se kako
izvriti kretanje; jer njezino se uvjerenje ne usuuje
u boli odreknua suoiti s nemogunou.
Ja mogu, stoga, uvidjeti da su snaga, energija i
sloboda duha nuni i za vrenje kretanja besko-
nanog odreknua; jednako mi je tako bjelodano
da se ono dade izvesti, ali mozak mi se vrti u glavi

61
PROKALJAVANJE

i udim se tomu da je nakon to je izvreno kretanje

odreknua mogue sve opet dobiti snagom apsur-
da; elju ispuniti potpuno i neokrnjeno, ono je to
nadilazi ljudske snage, to je udo. Ali ja mogu
uvidjeti da je sigurnost jedne mlade djevojke bila
obina lakoumnost u usporedbi s postojanou
vjere, bez obzira na to to je ona spoznala nemo-
gunost. Svaki put kad elim izvriti ovo kretanje,
smrai mi se pred oima; apsolutno mu se divim i
istodobno mi duu obuzima neizmjeran strah, jer
to to zaista znai: Boga iskuavati? Pa ipak, ovo je
kretanje vjere, a to i ostaje; premda nas filozofija,
da bi pobrkala pojmove, eli uvjeriti da ona ima
vjeru, i premda je teologija nastoji jeftino prodati.
Za odricanje nije potrebna vjera, jer ono to
odreknuem dobivam, moja je vjena svijest, i ovo
je isto filozofsko kretanje koje se usuujem
izvriti ako se od mene trai, i zbog kojeg sama
sebe mogu stegnuti svaki put kad neka konanost
pokua ovladati mnome. Tada izgladnjujem sama
sebe sve dok ne izvrim kretanje, jer moja vjena
svijest ljubav je prema Bogu, ona mi je izna sve-
ga. Za odricanje nije potrebna vjera, ali da bih do-
bio makar i mrvicu vie od svoje vjene svijesti, za
to je vjera potrebna, jer ovo je paradoks. Ljudi lako
zamijene kretanja. Kae se da je potrebna vjera da
bi se moglo odrei svega, a uje se i neobinih
stvari; naime, ovjek se ali da je izgubio vjeru i
ako se hoe pogledati na kojem se stupnju nalazi,
tada se zaudo vidi da je on tek stigao do toke na
kojoj bi trebao izvriti beskonano kretanje

62
PROKALJAVANJE

odreknua. U odreknuu ja se ostavljam svega,

ovo kretanje vrim u sebi samom, pa ako ga ne
izvrim, tada je to iskljuivo zato to sam plaljiv,
slab i bez oduevljenja, i zato to nisam spoznao
vanost visokog dostojanstva koje od svakog
ovjeka zahtijeva da bude svoj vlastiti cenzor, to
je daleko uglednije negoli biti generalni cenzor
Rimske Republike. Ovo kretanje vrim u sebi sa-
mom i ono to pri tom dobivam jesam ja sm u
svojoj vjenoj svijesti, u blaenom suglasju sa
svojom ljubavi prema vjenom biu. Vjerom se ne
odriem niega, nego, naprotiv, ja u vjeri dobivam
sve, i to u smislu u kojem se kae da moe brda
premjetati onaj koji ima vjeru makar kao zrno
goruiino (Mt 17,20). isto ljudska hrabrost do-
statna mi je da bih se odrekao svega vremenitog i
time dobio vjenost, ali kad dosegnem ovu toku,
vie je se u cijeloj vjenosti ne mogu odrei, to je
proturjeje u sebi samom; stoga je potrebna para-
doksalnija i poniznija hrabrost da bi se obuhvatila
itava vremenitost, a ta je hrabrost hrabrost vjere.
Abraham se nije vjerom odrekao Izaka, nego je po
vjeri dobio Izaka. Trebalo je da snagom odreknua
onaj bogati mladi (usp. Mt 19,16-22) sve razdijeli,
a kad bi to uinio, tada bi mu vitez vjere rekao:
Snagom apsurda treba povratiti svaki novi;
moe li to povjerovati? Onom bogatom mladiu
ne bi smjelo biti svejedno zbog ove tvrdnje; jer u
sluaju da je on razdijelio svoje bogatstvo samo
zato to je bio prezasien njime, onda neto s nje-
govim odreknuem ne bi bilo u redu.

63
PROKALJAVANJE

Sve se vrti oko vremenitosti, konanosti. Ja se

svojom vlastitom snagom mogu odrei svega i po-
tom pomiriti i uspokojiti u boli; ja se mogu prila-
goditi svemu, ak i kad bi bezumlje, onaj strani
demon, uasniji od smrti koja ljude prestravljuje,
pred mojim oima dralo luaku koulju, a ja nje-
gove geste razumio kao da sam ja onaj koji je treba
obui; ja jo mogu spasiti duu pod uvjetom da mi
bude vanija ljubav prema Bogu, nego prema ze-
maljskoj srei. ovjek moe u svom posljednjem
trenutku jo itavu svoju duu usredotoiti u je-
dan jedini pogled prema nebu, odakle nam dolaze
svi vrijedni darovi, i ovaj pogled treba znaiti i
njemu samom i onomu koga on pogledom trai da
on ipak ostaje vjeran svojoj ljubavi. Tada bi on mo-
gao mirne due i luaku koulju navui. Onaj ija
dua nema ovu romantiku, svoju je duu prodao,
bez obzira na to je li za nju dobio itavo kraljevstvo
ili samo par bijednih srebrnjaka. Ali po svojoj vla-
stitoj snazi ja ne mogu dobiti ni najmanje od onog
to pripada konanosti, jer stalno napreem svoju
snagu na to da bih se mogao svega odrei. Po
svojoj vlastitoj snazi ja mogu princezu napustiti, i
neu se mrgoditi, nego u nai radost, mir i spo-
kojstvo u svojoj boli, ali po svojoj vlastitoj snazi ja
ju ne mogu opet dobiti, jer svu svoju snagu troim
na to da bih se odricao. Ali po vjeri, ree onaj div-
ni vitez, po vjeri, snagom apsurda, princezu treba
ponovno dobiti.
Gle, ovo kretanje ja ne mogu izvriti. im tre-
bam s tim zapoeti, sve se preokree i bjeim na-

64
PROKALJAVANJE

trag u bol odreknua. Ja u ivotu mogu plivati, ali

sam preteak da bih mogao ovako tajnovito leb-
djeti. ivjeti tako da se moje suprotstavljanje ivo-
tu u svakom trenutku izraava kao najljepi i
najzatieniji sklad s njim, to ja ne mogu. Ipak
mora biti neto velianstveno dobiti princezu to
ja sebi govorim svakog trenutka, a vitez
odreknua koji to sebi ne govori varalica je, on nije
imao ni jednu jedinu elju, niti je elju sauvao
mladom u svojoj boli. Moda i bijae netko tko je
smatrao vrlo ugodnim to da elja vie nije iva, da
je strijela boli otupljena, ali taj nije vitez. Jedna slo-
bodna dua koja bi se u tome zatekla samu bi sebe
prezrela, sve zapoela iz poetka i, kao prvo, ne bi
dopustila svojoj dui da bude prevarena sama so-
bom. Ipak mora biti velianstveno dobiti princezu,
i ipak je vitez vjere jedini sretan batinik konano-
sti, dok je vitez odreknua u njoj doljak i stranac.
Na taj nain dobiti princezu, radosno i sretno iz
dana u dan s njom ivjeti (jer dade se isto tako po-
misliti da bi vitez odreknua mogao dobiti prince-
zu, ali njegova bi dua unaprijed uvidjela
nemogunost njihove budue sree), tako u sva-
kom trenutku snagom apsurda ivjeti radosno i
sretno, u svakom trenutku gledati kako ma lebdi
nad glavom voljene, a ipak ne potraiti mir u boli
odreknua, nego radost snagom apsurda to je
udesno. Velik je onaj koji ovo ostvari, jedino taj i
jest velik; pomisao na taj in pokree mi duu koja
nikad nije krtarila u svojem divljenju veliini.

65
PROKALJAVANJE

Ako je zaista svaki od mojih suvremenika, koji

ne eli ostati kod vjere, ovjek koji je shvatio uas
ivota i razumio ono to je Daub17 mislio kad je re-
kao da vojniku u olujnoj noi sam s napunje-
nim orujem uva strau kod skladita streljiva,
dolaze neobine misli; ako je svaki
koji ne eli ostati kod vjere ovjek koji je nakon (a
ako nije uinio sve prethodno onda se ne mora ni
truditi kad je rije o vjeri) to je uinio ido,
obuhvatio cijelo postojanje snagom apsurda
onda je ovo to ja piem najvei hvalospjev ovom
dobu, napisan od najneznatnijeg u njemu koji bi
mogao izviri samo kretanje odreknua. Ali zato
se onda ne eli ostati kod vjere, zato se ponekad
uje da se ljudi boje priznati da vjeruju? Ja to ne
mogu shvatiti. Ako bi mi jednom uspjelo izvriti
ovo kretanje, onda bih u budunosti putovao jo
samo s etveropregom.
Je li to zaista tako da je sve s ime se u ivotu
suoavam malograantina, koju dodue ne
osuujem ni rijeima ni djelom; nije li malo-
graantina ipak samo malograantina, zar je
ona ono udo? To se svakako moe pomisliti; jer
onaj je junak vjere imao upadljivu slinost s tim;
jer onaj junak vjere nije bio nikakav ironiar i hu-
morist, nego neto vie. U nae doba mnogo se go-
vori o ironiji i humoru, posebno to ine oni ljudi
koji nikad nisu bili osobito duhoviti, ali koji

66
PROKALJAVANJE

usprkos tomu sve znaju objasniti. Meni ove dvije

stvari nisu posve strane, o njima znam i neto vie
od onoga to o njima stoji u njemakim i nje-
mako-danskim prirunicima. Stoga znam da su
ove dvije stvari bitno razliite od strasti vjere. Iro-
nija i humor takoer reflektiraju o sebi, pa stoga i
pripadaju podruju beskonanog odreknua, one
imaju svoju elastinost u tome to je osoba nespoji-
va sa stvarnou.
Posljednje kretanje, paradoksalno kretanje vje-
re, ja ne mogu izvriti, pa nek mi je i dunost ili
to drugo, i to bez obzira na to to bih to i vie
nego rado elio. Je li ovjeku doputeno takvo to
kazati, moglo bi se svakomu osobnu prepustiti;
stvar je izmeu njega i vjenog bia koje je pred-
met vjere, moe li on u ovom smislu postii jednu
mirnu nagodbu. Ono to svaki ovjek moe uiniti
jest ovo: on moe izvriti beskonano kretanje
odreknua, i to se mene tie, ne bih ni trenutka
oklijevao proglasiti kukavicom onoga koji misli da
on u tome ne bi uspio. Vjera je sasvim druga stvar.
Ali ono za to niti jedan ovjek nema doputenje
jest uobraziti da je vjera neto neznatno ili da je
ona laka stvar, jer ona je najvea i najtea.
Pripovijest o Abrahamu shvaa se drugaije.
Ljudi hvale Boju milost jer je on opet darovao
Izaka, na cijelu stvar se gleda kao na ispit. Ispit,
ovo je rije koja moe znaiti puno i malo, i sve
proe tako brzo kao to je izgovoreno. Uzjai se na
jednog krilatog konja, u tren oka se stigne na brdo
Moriju, u istom trenu ugleda se ovna; zaboravlja

67
PROKALJAVANJE

se da je Abraham jahao samo na magarcu koji je

putem polako kasao. Bijae to jedno trodnevno
putovanje, neko vrijeme mu je trebalo i da nasijee
drva, Izaka zavee i naotri no,
Pa ipak, slavi se Abrahama. Onaj koji o njemu
eli pripovijedati moe mirno spavati sve do
etvrt sata prije propovijedi, sluatelji mogu tije-
kom propovijedi spokojno zadrijemati; sve ide
tako jednostavno, bez smetnji s bilo koje strane.
Da je tu bio nazoan i netko tko pati od nesanice,
on bi vjerojatno bio otiao kui, sjeo u kut i pri tom
razmiljao: Sve je to stvar trenutka; da samo mi-
nutu prieka, ugledao bi ovna i ispit je propao.
Ako bi ga propovjednik zatekao u ovakvu raspo-
loenju, tada bi, prema mom miljenju, istupio
pred njega i rekao sa svim svojim dostojanstvom:
Bijednie, kako moe putati da ti dua tako tone
u glupost; nikakvo udo se ne dogaa, ta itav
ivot je jedan ispit! Kako je rasla bujica propovjed-
nikovih rijei, tako je i on sve vie i vie padao u za-
nos, i postajao sve ponosniji sobom, i dok mu,
govorei o Abrahamu, nijednom nije navrla krv,
osjeao je sada kako mu buja ila na elu. Moda bi
spustio nos i zanijemio kad bi mu grenik mirno i
dostojanstveno uzvratio: Upravo je to ono o emu
si ti propovijedao prole nedjelje.
Stoga, ili posve zavrimo s Abrahamom, ili se
uimo uasavati pred neizmjernim paradoksom,
koji ini vanost njegova ivota, da bismo mogli
shvatiti kako nae doba, kao i svako drugo doba,
moe biti radosno ako ima vjeru. Ako Abraham

68
PROKALJAVANJE

nije ni obina nula, ni utvara, ni ukras za razono-

du, onda greka ne moe biti u tome to je grenik
htio uiniti isto to i Abraham, nego vrijedi vidjeti
koliko je veliko to to je Abraham uinio, tako da
bi ovjek mogao procijeniti ima li poziv i hrabrost
za to da bude izloen istom iskuenju. Smijeno
proturjeje u propovjednikovu ponaanju bilo je to
to je on Abrahama sveo na neto beznaajno i
drugomu htio zabraniti da ga i on omalovaava.
Treba li se onda govoriti o Abrahamu? Ja vje-
rujem da treba, svakako. Kad bih ja o njemu tre-
bao govoriti, onda bih prvo opisao bol njegova
ispita. U tu bih svrhu poput pijavice isisao sav
strah, nevolju i muku iz patnje oca, da bih mogao
opisati to je Abraham trpio, i istodobno usprkos
svemu vjerovao. Podsjetio bih na to da je putovanje
trajalo tri dana i dobar dio etvrtog, a ova tri i pol
dan morala su biti beskrajno dua od par tisua
godina koje me dijele od Abrahama. Potom bih
opet podsjetio da se, prema mom miljenju, svatko
jo moe okrenuti prije nego pone s nekim
takvim inom, da se svakog trenutka moe po-
kajniki vratiti. Ako se ovako ini, onda se ne
bojim nikakve opasnosti, niti se bojim da u kod
ljudi probuditi elju da budu kuani kao Abra-
ham. Ali ako netko hoe izdati popularno izdanje
prie o Abrahamu i pritom svakomu drugomu
zabraniti da to isto ini, onda je to smijeno.
Namjeravam sada iz pripovijesti o Abrahamu
u obliku problema izvui ono dijalektiko to se
nalazi u njoj, kako bi se pokazalo da je vjera

69
PROKALJAVANJE

neizmjeran paradoks, paradoks koji i ubojstvo

moe preobraziti u jedan svet i Bogu ugodan in,
paradoks koji Abrahamu opet vraa Izaka, para-
doks kojim nikakva misao ne moe ovladati, jer
vjera poinje upravo tamo gdje razum prestaje.

70
PROBLEM I
Postoji li teleoloka suspenzija etikog?

Etiko je kao takvo ono ope, a kao ope ono je

ono to vai za svakoga, to se na drugi nain
moe izraziti rijeima da u svakom trenutku obve-
zuje. Ono poiva u sebi samom, nema nieg izvan
sebe to bi moglo biti njegov (cilj, krajnja
svrha), nego je ono samo za sve to se nalazi
izvan njega, i kad ovo etiko jednom prome sve
ono to je izvan, onda se vie ne moe dalje. Ono
neposredno osjetilno i duevno odreeno je poje-
dinac, pojedinac koji svoj ima u opem i nje-
gov je etiki zadatak stalno se izraavati u opem,
naputati svoju pojedinanost da bi se postalo
opim. im se pojedinac poeli uiniti vaeim u
svojoj pojedinanosti nasuprot opem, on grijei i
moe se jedino, priznavi svoj grijeh, opet s opim
pomiriti. Nakon to je stupio u ope, pojedinac
stalno osjea poticaj da se kao pojedinac uini
vaeim, on tako pobija ope i iz tog stanja se moe
izvui samo tako da se pokajniki kao poje-
dinac podloi opem. Ako je ovo ono najvie to

71
PROBLEM I

se moe kazati za ovjeka i njegovo bivstovanje,

onda je etiko za ovjeka isto to i vjeno
blaenstvo, koje je njegov u svakom tre-
nutku i za svu vjenost. Bilo bi proturjeje kad bi
se vjeno blaenstvo moglo napustiti (tj. teleoloki
suspendirati, dokinuti u ime neke vie svrhe), jer
im je ono suspendirano, ono je i proigrano, dok
ono to inae biva suspendirano, ne biva proigra-
no, nego mu je sauvan u neem viem.
Ako je to tako, onda Hegel ima pravo kad sma-
tra da dobro i savjest odreuju ovjeka samo kao
pojedinca, i ima pravo kad na ovo odreenje gleda
kao na moralni oblik zla (usp. Filozofija prava18)
koje treba biti dokinuto u teleologiji moralnosti,
tako da pojedinac koji ustrajava u onom stadiju, ili
grijei ili pobija ope. S druge strane, Hegel19
nema pravo u onome to govori o vjeri, nema pra-
vo ni u tome to glasno i jasno ne prosvjeduje
zbog toga to Abraham uiva slavu i ast praoca
vjere, jer bi on trebao biti odbaen i protjeran kao
obian ubojica.
Vjera je, naime, taj paradoks da pojedinac stoji
iznad opeg, i to tako da se kretanje ponavlja, da
se pojedinac, nakon to je bio u opem, sada
izdvaja kao netko iznad opeg. Ako to nije vjera,
onda je Abraham izgubljen, onda vjere nikad na
svijetu nije ni bilo, i to zato to je uvijek bila tu. Jer
ako je etiko, tj. obiajno, ono najvie, i ao u skla-
du s tim u ovjeku ne preostaje nikakva druga izu-
zetnost osim izuzetnosti po zlu, tj. po pojedinano-
sti, koja ipak treba biti izraena u opem, onda

72
PROBLEM I

nisu potrebne nikakve kategorije osim onih koje je

posjedovala i grka filozofija ili onih koje se iz
ovih mogu izvesti dosljednim miljenjem. Ovo
Hegel ne bi smio preutjeti; ta on je ipak prouavao
grku filozofiju.
esto ujemo ljude koji u nedostatku dubljih
prouavanja ponavljaju fraze, priaju da nad
kranskim svijetom sija svjetlo, dok je nad po-
ganskim nadvijena tama. Ove su mi rijei uvijek
izgledale udno, budui da se svaki temeljiti misli-
lac, svaki ozbiljni umjetnik, pomlauje vjenom
mladou grke filozofije. Ovakva se izjava moe
objasniti time da se ne zna to treba kazati, nego
samo da se neto treba kazati. U redu je ako se
kae da poganstvo nije imalo nikakvu vjeru, ali
ako time doista neto treba biti reeno, onda
ovjeku mora biti malo jasnije to se pod vjerom
podrazumijeva, da opet ne upadne u sline fraze.
Lako je objanjavati cijelo postojanje s vjerom a da
se nema prava predodba o vjeri, a onaj koji tako
radi i ne grijei u ivotu kad oekuje divljenje za
takvo objanjenje, jer Boileau ima pravo kad kae:
Un sot trouve toujours un plus sot qui l'admire.
(Budala uvijek nae veu budalu koja mu se divi.)
Vjera je ba taj paradoks da je pojedinac kao
pojedinac vei od opeg, da mu je opravdano su-
protstavljen, ne podreen, nego nadreen, ali na-
pomenimo i to da se sve odvija tako da pojedinac,
nakon to je kao pojedinac bio podreen opem,
samo preko opeg postaje pojedinac, i to pojedinac
koji je kao pojedinac nadreen opem: da pojedi-

73
PROBLEM I

nac kao pojedinac stoji u jednom apsolutnom od-

nosu prema Apsolutu. Ovaj se stav ne moe
posredovati jer se svako posredovanje odvija
snagom opeg a ovaj je stav bio i ostaje jedan
paradoks nedostupan razumu. I tako, vjera je ovaj
paradoks (molim itatelja da ove posljedice uvijek
ima in mente /na umu/, jer bi me odvelo previe u
irinu svaki ih put navoditi) ili vjere nikad nije ni
bilo, ba zato to je oduvijek bila tu, pa je i Abra-
ham izgubljen.
Velika je istina da pojedinac ovaj paradoks
moe lako zamijeniti s obinim pobijanjem opeg,
ali zbog te mogunosti ne treba se o paradoksu
utjeti. Istina je i to da su neki ljudi ve po prirodi
takvi da ih ovo odbija, ali ne smije se zbog toga
vjeru zamjenjivati neim drugim samo zato da bi
se i nju imalo, i stoga je bolje priznati da ju se
nema, dok bi oni koji vjeruju morali postaviti neke
kriterije kako bi se mogao razlikovati paradoks od
pobijanja.
Pripovijest o Abrahamu sadri takvu teleo-
loku suspenziju etikog. Bilo je otroumnih glava
i pedantnih istraivaa koji su pronalazili analog-
ne sluajeve. Njihova se mudrost svodi na lijepu
izreku daje u osnovi sve isto. Ako bi se stvari izb-
lie promotrile, isto sumnjam da bi se na cijelom
svijetu pronala i jedna analogija, osim jedne ka-
snije koja nita ne dokazuje; jer, neosporno je da
Abraham predstavlja vjeru i da je on izraava s
punom predanou; on, iji ivot nije samo najpa-
radoksalniji kakav se moe zamisliti, nego je takav

74
PROBLEM I

paradoks da se uope ne moe zamiljati. On po-

stupa snagom apsurda; jer upravo je apsurd to da
je on kao pojedinac iznad onog opeg. Ovaj para-
doks ne da se posredovati, jer kad bi se to dogodi-
lo, morao bi Abraham priznati da je poeo
sumnjati, i ako je to tako, onda nikad ne bi mogao
rtvovati Izaka, ili, da je bio rtvovao Izaka, mo-
rao bi se pokajniki vratiti opem. Snagom apsur-
da on opet dobiva Izaka. Stoga Abraham ni u kom
sluaju nije neki tragini junak, nego neto sasvim
drugo: ili ubojica, ili vjernik. Abraham nema ono
meuodreenje koje spaava traginog junaka.
Otud proizlazi da ja mogu razumjeti traginog ju-
naka, ali ne razumijem Abrahama, iako mu se na
neki nain divim vie nego drugima.
Abrahamov odnos prema Izaku, etiki izraen,
glasi ovako: otac mora svog sina ljubiti vie nego
sama sebe. Ipak etiko, u sebi samom, ima razliite
stupnjeve. Treba vidjeti moe li se u ovoj pripovi-
jesti pronai i jedan vii izraz za etiko koji Abra-
hamov odnos moe etiki objasniti, etiki ga
opravdati, suspendirati etiku obvezu prema sinu,
a da se ne izlazi iz teleologije etikog.
Kad neto ometa neki pothvat koji je vaan za
itav narod, kad takav trud bude obustavljen ne-
milou neba, kad rasreno boanstvo poalje
zatije koje ismijava svako ljudsko nastojanje, kad
vra izvri teku zadau objavi da bog zahtijeva
mladu djevojku za rtvu tada otac mora junaki
prinijeti ovu rtvu. Velikoduno mora sakriti
svoju bol, iako bi najradije bio mali ovjek koji

75
PROBLEM I

smije plakati, a ne kralj koji se mora drati

kraljevski. I premda bol prodire samo u njegove
grudi, ako u narodu ima samo trojicu pouzdanika
upuenih u njegove poslove, uskoro je cijeli narod
upuen u njegovu bol, ali i u njegov in kojim
mora rtvovati svoju ker, lijepu mladu djevojku,
za dobro naroda. Plemenitih li grudi! Lijepog li
lica, svijetloplave li kose!20 Ki e ga ganuti suza-
ma, otac e okrenuti lice, ali poput pravog junaka
mora trgnuti no. Kad se vijest o ovome prone-
se domovinom, tada e lijepe mlade Grkinje poru-
menjeti od zanosa, a ako je rtvovana ki bila
neija zarunica, zarunik se nee rasrditi, nego e
biti ponosan to i on sudjeluje u oevu inu, jer je
djevojka bila njemu blia i vie nego samom ocu.
Kad je hrabri sudac, spaavajui Izrael iz ne-
volje, istim zavjetom vezao sebe i Boga, on je vese-
lo klicanje mlade djevojke i radost ljubljene keri
preokrenuo u tugu, a cijeli e Izrael tugovati s
njim zbog njezine djevojake mladosti; ali svaki
slobodan ovjek razumjet e Jeftaja, svaka e ga
odvana supruga potovati i svaka e se djevica u
Izraelu poeljeti ponaati onako kao Jeftajeva ki;
jer to bi koristilo da je Jeftaj (usp. Suci 11,30-40)
pobijedio uz pomo obeanja ako ga ne bi odrao;
ne bi li tada i pobjeda bila oduzeta narodu?
Ako sin zaboravi na dunost, a drava ocu
povjeri ma pravde, ako zakoni zahtijevaju kaznu
od oeve ruke, tada otac mora junaki zaboraviti
da je krivac njegov sin, on mora velikom hra-
brou skriti svoju bol, a ne smije biti nitko u naro-

76
PROBLEM I

du, pa ak ni sin, tko se ne bi divio ocu; i svaki put

kad se tumae rimski zakoni, treba podsjetiti da su
ih mnogi izlagali strunije od Bruta, ali nitko
velianstvenije.
Da je Agamemnon, naprotiv, poslao onog
glasnika koji je Ifigeniju trebao dovesti na rtve-
nik, u vrijeme dok je povoljan vjetar vodio flotu
punim jedrima prema njezinu cilju; da je Jeftaj a
da nije bio vezan nikakvim zavjetom koji odluuje
o sudbini naroda rekao keri: Tuguj dva mjeseca
svoju kratku mladost, a onda u te rtvovati; da
je Brut bio imao potenog sina i bio pozvan da ga
kao liktor smakne tko bi ih mogao razumjeti?
Da su ova tri ovjeka na pitanje zato su to uinila
odgovorila: To je jedan ispit kojim smo bili
kuani, bismo li ih tada bolje razumjeli?
Budui da su Agamemnon, Jefatj i Brut u
odlunom trenutku junaki prevladali bol, budui
da su izgubili ono najdrae i premda su samo
izvanjski trebali izvriti svoj in, na svijetu se ne bi
mogla nai ni jedna plemenita dua koja ne bi pro-
lila suze suuti za njihovu bol i iskazala tovanje
njihovu inu. Da su ova tri ovjeka, naprotiv, u
odlunom trenutku svoj junatva pridodali i ove
rijei: To se ipak nee dogoditi tko bi ih tada
razumio? Da su dodali i objanjenje: Ovo vjeruje-
mo snagom apsurda tko bi ih onda bolje razu-
mio? Jer svima bi bilo jasno da je to apsurd, ali tko
bi razumio da se u takvo to moe vjerovati? Lako
pada u oi razlika izmeu traginog junaka i
Abrahama. Tragini junak ostaje u etikom. On

77
PROBLEM I

doputa da jedan izraz etikog svoj ima u

nekom drugom viem izrazu etikog; on zapo-
stavlja etiki odnos izmeu oca i sina ili keri i oca
zbog ednog osjeaja koji svoju dijalektiku nalazi u
odnosu spram ideje obiajnosti. Stoga se tu ne moe
govoriti o teleolokoj suspenziji samog etikog.
Kod Abrahama je drugaije. On svojim inom
posve iskorauje iz etikog. On izvan etikog ima
jedan vii u odnosu na koji on suspendira
etiko. Jer ja bih zaista volio znati u kakav bi se od-
nos mogao dovesti Abrahamov in prema onom
opem, bi li se izmeu onog to je Abraham uinio
i opeg mogao pronai i jedan drugi odnos osim
onog da je Abraham iskoraio iz opeg? Abraha-
mov in nije neto ime se spaava narod, niti se
njime brani ideja drave; Abraham nije svoj in
uinio zato da bi umilostivio rasreno boanstvo.
Da se boanstvo i rasrdilo, onda bi ono bilo
rasreno samo na Abrahama pa Abrahamov in ne
bi stajao ni u kakvu odnosu prema opem, nego bi
to bio posve osoban sluaj. Zato je tragini junak ve-
lik po svojoj moralnoj vrlini, a Abraham je velik po
svojoj posve osobnoj vrlini. U Abrahamovu ivotu
ne postoji ni jedan vii etiki izraz od onoga da otac
treba ljubiti sina. Ali kod Abrahama se ne moe go-
voriti o etikom u moralnom smislu. Ako postoji
ope, onda je ono saeto u Izaku, takorei skriveno
je u Izakovim slabinama, i ono bi moralo na Izakova
usta zazvati: Ne ini to, sve unitava!
Zato onda Abraham to ini? Jer to je Boja
volja ili, tome istovjetno, jer to je i njegova volja.

78
PROBLEM I

Abraham to ini po Bojoj volji, jer Bog od njega

trai dokaz vjere, a po svojoj osobnoj volji on to ini
da bi vjeru dokazao. Izuzetnost ovog ina posve se
ispravno izraava rijeju kojom se ovaj odnos uvi-
jek oznaava: to je ispit, iskuenje. to se time eli
rei? Ono to ovjeka inae stavlja na kunju jest
ono to ga odvraa od izvrenja njegove dunosti;
ali ovdje ba ono etiko predstavlja sumnju koja ga
eli odvratiti od izvrenja Boje volje. Pa to je onda
tu dunost? Dunost je ipak izraz Boje volje.
Ovdje se namee nunost jedne nove kategorije,
ako se eli razumjeti Abrahama. Poganstvo ne
poznaje takav odnos prema boanstvu. Tragini ju-
nak ne stupa ni u kakav osobni odnos prema
boanstvu, tamo je etiko ujedno i boansko, i zato
se u njemu paradoks moe posredovati u opem.
Abrahama se ne moe posredovati, ili drugaije
reeno: on ne moe govoriti, jer im govorim, ja
izraavam ope, a ako to ne inim, onda me nitko ne
moe razumjeti. Stoga, ako se Abraham eli izraziti
u opem, on mora kazati da je poloaj u kojem se on
nalazi pobijanje opeg, jer on nema vii izraz opeg
koji bi stajao iznad opeg koje on prekorauje.
I dok Abraham budi moje divljenje, on me isto-
dobno i zastrauje. Na sigurno ide onaj koji se
odrie sama sebe rtvujui se zbog dunosti, on
naputa ono konano da bi dobio ono beskonano;
tragini junak se odrie izvjesnog zbog jo izvjesni-
jeg, a promatraevo oko mirno na njemu poiva.
Ali onaj koji ostavlja ope da bi dobio neto jo
vie to nije ope to on ini? Moe li to biti ita

79
PROBLEM I

drugo doli napast? U sluaju da moe, ali pojedi-

nac ne uspije, bi li za njega jo bilo spasa? On trpi
svu bol traginog junaka, on unitava svoju radost
na ovom svijetu, odrie se svega, i moda u istom
trenutku zatvara onu uzvienu radost koja mu je
bila toliko dragocjena da ju je htio kupiti po svaku
cijenu. Njega promatra nikako ne moe razumje-
ti, niti mu pogled moe bezbrino na njemu
poivati. Moda se vjernikov cilj ni ne moe
izvriti, budui da se ne moe ni zamisliti. Ili, ako
se ak i moe izvriti, a ako je pojedinac krivo
shvatio to trai boanstvo, ima li za njega spasa?
Tragini junak treba suze, on trai suze; a zar bi se
i nalo kakvo zavidno oko koje bi bilo tako krto
da ne bi s Agamemnonom moglo plakati; ali gdje
je taj ija bi dua toliko zalutala da se drzne plakati
nad Abrahamom? Tragini junak svoje djelo vri u
jednom odreenom trenutku, ali i nakon tog djela,
za sva vremena, on vri nita manje znatno djelo;
on posjeuje onog ija je dua okovana tugom;
onog ijim grudima, zbog zaguujuih uzaha, ne
dolazi zrak; onog nad kojim su se nadvile teke i
suzama natopljene misli. Tragini junak se takvom
pokazuje, dokida aroliju tuge, raskopava
luaku koulju, tjera na pla u kojem, tugujui,
zaboravi na svoju bol, usporeujui je s junako-
vom. Nad Abrahamom se ne moe plakati. Prilazi
mu se s horror religiosus (vjernikim strahom)
kakvim se Izrael pribliavao brdu Sinaju (Izl
20,18-21). Ako tada onaj usamljeni ovjek koji se
penje na brdo Moriju, iji vrh stri nad dolinom

80
PROBLEM I

Aulis kao da dotie nebo, ako ovaj ovjek nije mje-

sear koji bezbrino hoda po rubu, dok onaj koji u
podnoju brda stoji i promatra, drhti od straha, i
ne usudi ga se ni pozvati iz potovanja i straha
ako je ovaj ovjek sam po sebi zastranio, ako se
prevario! I stoga neka je jo jednom hvala onom
koji upuuje prave rijei ovjeku kojeg je ivotna
tuga obuzela i do kraja razgolitila smokvin list
rijei dovoljan mu je da prekrije golotinju. Hvala i
tebi, veliki Shakespeare, tebi koji sve moe izraziti,
sve, sve ba onako kako uistinu jest pa ipak,
zato nisi nikad o ovoj muci progovorio? Jesi li je
moda zadrao za sebe, onako kao kad se ne moe
podnijeti da drugi spominju ime voljene; jer pjesnik
kupuje ovu mo rijei da bi izrazio velike tajne svih
drugih u korist svoje male tajne koju eli zadrati
za sebe, a pjesnik nije apostol, on izgoni avla
samo uz pomo avolje moi? (Usp. Mk 3,15.22)
Ali ako je sada ono etiko na ovaj nain teleo-
loki suspendirano, kako onda egzistira pojedinac
u kojem je ono suspendirano? On egzistira kao
pojedinac suprotstavljen opem. ini li on time
grijeh? Jer ovo je oblik grijeha, isto kao to je i eg-
zistencija djeteta, gledano doslovno, grijeh, prem-
da ono nije svjesno sebe kao egzistencije i etiko
pred njega stalno postavlja svoje zahtijeve. Ako se
pokae moguim biti suprotstavljen opem a da to
istodobno ne bude grijeh onda je Abraham osuen.
Na koji onda nain egzistira Abraham? On je
vjerovao. Ovo je paradoks po kojem je on najod-
liniji, koji on ne moe objasniti nikom drugom;

81
PROBLEM I

jer paradoks je to da se on kao pojedinac nalazi u

apsolutnom odnosu prema Apsolutu. Opravdava
li ga to? Njegovo opravdanje je novi paradoks; jer
ako je opravdan, onda to nije po snazi neeg to je
ope, nego zbog toga to je pojedinac.
Ali kako se pojedinac moe uvjeriti u to da on
ima za to opravdanje? Zacijelo je lako cijelo bivst-
vovanje izjednaiti s idejom drave ili idejom
zajednice21. Ako se ovako ini, onda je lako i
posredovati; jer tada se ne dolazi do paradoksa da
je pojedinac kao pojedinac iznad opeg, to ja
mogu znakovito izraziti Pitagorinom tezom da je
neparni broj savreniji od parnog. Ako se u nae
doba prigodice i uje neki odgovor na paradoks,
on najee glasi ovako: O tome e se prosuditi
po ishodu. Jedan junak koji je postao skandal (sa-
blazan) svojega doba, svjestan da je on paradoks
kojeg drugi ne mogu razumjeti, spokojno uzvraa
suvremenicima: Ishod e ipak dokazati da bijah u
pravu. U nae se doba ovaj povik rjee uje; jer
koliko je god slabost ovoga doba da ne stvara ju-
nake, ujedno mu je vrlina to proizvodi malo kari-
katura. Stoga, kad se u nae doba uju rijei:
Treba suditi na kraju, ovjeku je odmah jasno s
kim ima ast razgovarati. Oni koji tako govore
brojan su narod koji ja nazivam zajednikim ime-
nom: docenti. Oni ive u svojim mislima, mirni u
postojanju, imaju vrste pozicije i sigurne izglede u
jednoj dobro organiziranoj dravi; stoljea ili bolje
rei tisuljea ih dijele od potresa postojanja, oni
ne strahuju da bi se takvo to moglo ponoviti; ta

82
PROBLEM I

pto bi rekli policija i novine? ivotni im je posao

prosuivanje velikih ljudi, i to prosuivanje prema
krajnjem rezultatu. Ovakvo ponaanje prema
veliini odaje neobian spoj oholosti i kukavnosti:
oholosti, jer se smatraju pozvanim da sude, kukav-
nosti jer se u vlastitom ivotu ne osjeaju nimalo
srodnim sa ivotom velikih. Svaki koje je barem
malo erectioris ingenii (vieg duha), a da se u
meuvremenu nije pretvorio u posve hladna i
vlana mekuca, kad se pribliava velikom, ne
moe izbiti iz glave da se, ako se uistinu eli neto
nauiti o veliini, najvea pozornost mora usmjeriti
na poetak, premda se od postanka svijeta uobiaji-
lo dratida ishod dolazi na koncu. Ako netko, tko
treba raditi, sebe sama eli procijeniti po ishodu, taj
nee nita ni zapoeti. ak i da ishod oduevi cijeli
svijet, to junaku nee nita pomoi, jer on o ishodu
moe doznati tek kad je sve prolo, a on i nije po-
stao junak po ishodu, nego po tome to je zapoeo.
Osim toga je ishod (ukoliko je on odgovor
konanosti na beskonano pitanje) u svojoj dijalek-
tici posve drugaije prirode od egzistencije junaka.
Ili, zar bi trebao dokaz, da je Abraham imao pra-
vo kad se kao pojedinac postavio prema opem,
izvoditi iz toga da je on nekim udom dobio Izaka?
Da je Abraham zaista bio rtvovao Izaka, bi li on
time bio manje opravdan?
Ali ljudi su posebno radoznali kad je rije o
ishodu (kao i kad preskau cijela poglavlja knjige
da bi saznali to je na kraju); o strahu, nevolji i o
paradoksu ne eli se nita znati. S ishodom se

83
PROBLEM I

oijuka estetiki; on dolazi neoekivano, jednako

kao i dobitak na lutriji; a kad se uje ishod, onda
su njime oduevljeni. Pa ipak ni pljaka hramova
koji se slui obijaem i polugom nije takav zloinac
kao onaj koji na ovaj nain pljaka svetinje; pa ak
ni Juda koji je svog Gospodina prodao za trideset
srebrnjaka (Mt 26,15), ne zasluuje vei prezir od
onog koji ovako rasprodaje ono veliko.
Protivno je mojoj dui govoriti o veliini kao o
neemu to je ovjeku nedohvatljivo, dopustiti da
se ona na ogromnoj udaljenosti rastae u neto
neodreeno, smatrati da uope moe biti veliine
a da u njoj nije i ono ljudsko, jer bez njega veliina
i prestaje biti veliinom. Jer ne ini me velikim ono
to mi se sluajno dogodi, nego ono to sm
uinim, i zaista nema nikoga tko bi pomislio da je
neki ovjek postao velik zato to je dobio velik do-
bitak na lutriji. Ako je neki ovjek roen ak i u bi-
jednim uvjetima, ja zahtijevam od njega to da se
on ne bi smio tako neljudski postaviti prema sa-
mom sebi pa da ne bude u stanju o kraljevskom
dvorcu misliti i drugaije doli kao o neem dale-
kom, i sanjariti o njegovoj veliini samo tako neo-
dreeno, da je istodobno i uzdigne i dokine, jer je
na tako nizak nain uzdie; ja od njega zahtijevam
da bude dovoljno ovjek, da bi s pouzdanjem i do-
stojanstvom stupio u njega. On ne bi smio biti toli-
ki neovjek pa da sve tako besramno obezvrijedi
time to e odmah s ulice banuti u kraljevsku dvo-
ranu, pri emu bi on izgubio vie nego kralj; on,
naprotiv, mora sa zadovoljstvom ispuniti svaki

84
PROBLEM I

zahtijev pristojnosti s radosnim i pouzdanim

oduevljenjem, jer ga upravo to i moe osloboditi
predrasuda. Ovo je samo jedna slika; jer svaka je
razlika samo nesavren izraz za duhovnu
udaljenost. Zahtijevam od svakog ovjeka da sebe
ne gleda tako neljudski pa da se ne usudi stupiti u
onu palau u kojoj ne stanuje samo spomen na
izabrane, nego i oni sami. On se ne treba bezo-
brazno meu izabrane gurati i izmiljati svoju
srodnost s njima; neka je sretan svaki put kad im
se pokloni, ali on treba biti otvoren, samouvjeren i
uvijek vie od slukinje; jer ako ne tei viem, ni-
kad ni nee ui. I ono to mu treba biti od pomoi
upravo su strah i nevolja kroz koje se veliki
iskuavaju, jer bi inae ovi, u sluaju da on ima
malo slabije kosti, samo izazivali njegovu opravda-
nu zavist. A ono to izgleda veliko samo na
udaljenosti, to postaje velikim uz pomo praznih
i upljih fraza, to se samo od sebe unitava.
Tko na ovom svijetu bijae tako velik kao ona
blagoslovljena ena, Majka Boja, Djevica Marija?
Pa ipak, kako se govori o njezinoj veliini? To to
je bila blagoslovljena meu enama nije ju uinilo
velikom, i da se sve nije dogodilo na tako nadna-
ravan nain, zbog ega su oni to uju mogli isto
tako neljudski misliti kao i oni to govore, tada bi
se moda svaka djevojka mogla zapitati: Kako to
da i ja nisam blagoslovljena? I kad nita drugo ne
bih mogao kazati, ne bih ovo pitanje odbacio kao
sasvim ludo; jer, openito gledano, u odnosu na
neku povlasticu svaki je ovjek ravnopravan.

85
PROBLEM I

Preuuje se muka, strepnja i paradoks. Moja je

misao ista kao i misao svakog onog koji e na taj
nain misliti o ovom dogaaju; kad bi se iz ovih mi-
sli izbacili stepnja i paradoks, tada bi svatko mo-
gao oekivati da mu se dogodi takvo neto. Jer
onaj koji je jednom stvorio ove slike ne moe ih se
osloboditi, a ako protiv njih grijei, onda mu se
one grozno osveuju tihim gnjevom, to je groznije
od bunog glasa desetorice razjarenih recenzenata.
Zaista, Marija rodi Dijete na udesan nain, ali je
pri tome trpila sve to i ostale ene, i to je vrijeme
strepnje, muke i paradoksa. Aneo je sigurno bio
duh u slubi, ali on nije bio neki usluni duh koji
bi obilazio ostale djevojke u Izraelu i govorio im:
Ne prezrite Mariju, njoj se dogaa neto nadna-
ravno, nego je priao samo Mariji pa je nitko nije
mogao razumjeti. Koja je ena bila toliko
poniavana kao Marija, i nije li se i ovdje pokazalo
da Bog istodobno i proklinje one koje blagoslivlja?
Ovo je Marijino duhovno objanjenje, a ona
nipoto nije ljuti me to to i govorim, a jo me
vie ljuti kad ju se lakomisleno i laskava shvaa
neka dama koja uiva u raskoi i igra se s Bojim
djetetom. Kad je ona potom, usprkos svemu, rekla:
Evo slubenice Gospodnje! (usp. Lk 1,38), ona je
tako velika i mislim da ne bi smjelo biti teko obja-
sniti zbog ega je ona postala Majkom Bojom.
Ona ne treba ljudsko divljenje ba kao ni Abraham
suze, jer ona nije bila nikakva junakinja, kao to ni
Abraham nije bio junak, a oni uostalom nisu ni po-
stali veim od junaka time to su izmakli muci,

86
PROBLEM I

uasu i paradoksu, nego su postali to to jesu

upravo kroz muku, uas i paradoks.
Veliko je ako pjesnik, nakon to je svoj tra-
ginog junaka predstavio ljudima na divljenje,
moe kazati: Plaite nad njim jer je on to za-
sluio, jer je veliko zasluiti suze onih koji su za-
sluili proliti ih; veliko je to pjesnik smije mnotvo
drati na uzdi, to moe ljude kanjavati time to se
svatko mora propitati je li dostojan plakati nad ju-
nakom, jer suze cmizdravca samo obezvreuju ono
sveto. Ali jo vee od ovog je to to vitez vjere
smije kazati upravo tom plemenitom ovjeku koji
nad njim eli plakati: Me plai nada mnom,
nego plai nad samim sobom. (Usp. Lk 23,28)
ovjeka gane, sjeta ga obuzme za onim lijepim
vremenima, slatka umiljata udnja ga vodi k elje-
nom cilju da vidi Krista kako hoda obeanom
zemljom. Zaboravlja se strepnja, muka i paradoks.
Je li bilo tako lako ne prevariti se? nije li bilo
strano to to je ovaj ovjek, koji je meu ljudima
hoda, bio Bog, nije li bilo strano sjediti s njim za
stolom? Je li bilo tako lako postati apostolom? Ali
rezultat osamnaest stoljea22 pomae, pomae ovoj
bijednoj prevari kojom ovjek vara i sebe i druge.
Nemam hrabrosti poeljeti biti suvremenikom
onih dogaanja, ali zato ne sudim strogo o onima
koji su se prevarili, niti umanjujem vanost onima
koji su spoznali ispravno.
Ipak, vraam se Abrahamu. Sve do samog isho-
da, niti je Abraham bio ubojica, niti smo mi stajali
pred paradoksom koji nadilazi sva posredovanja.

87
PROBLEM I

Abrahamova povijest sadri dakle jednu teleo-

loku suspenziju etikog. On je kao pojedinac po-
stao vii od opeg. To je paradoks koji se ne da
posredovati. Jednako je neobjanjivo kako je on tu
dospio, a isto je neobjanjivo i kako je izdrao.
Ako nije ovako bilo s Abrahamom, onda on nije ni
tragini junak, nego obian ubojica. Nastaviti s na-
kanom da ga se proglasi ocem vjere, priati o tome
ljudima koji se ne brinu o drugome doli o rijeima,
besmisleno je. ovjek moe postati traginim ju-
nakom po vlastitoj snazi, ali ne i vitezom vjere.
Kad ovjek stupi na taj, u izvjesnom smislu, teak
put traginog junaka, mnogi ga trebaju savjetova-
ti; dok onog koji hodi uskim putem vjere niti tko
moe savjetovati, niti ga tko moe razumjeti. Vjera
je jedno udo, pa ipak nijedan ovjek nije iz njega
iskljuen; jer ono u emu je sav ljudski ivot sje-
dinjen jest strast* a vjera je strast.

*
Lessing se na jednom mjestu slino izrazio s isto estetskog gledita.
On svakako eli pokazati da se tuga moe i aljivo izraziti. U tu
svrhu navodi repliku nesretnog engl. kralja Eduarda II., izreena u
jednoj odreenoj situaciji. Nasuprot tomu on navodi, prema
Diderotu, priu jedne seljanke i jednu njezinu repliku. Potom
nastavlja: Ovo takoer bijae ala i to ala jedne seljanke; ali nju su
uvjeti uinili neminovnom. I tako se opravdanje aljivih izraza bola
i alosti ne smije traiti u tome to je osoba koja ih je izrekla neka
otmjena, dobro odgojena, pametna, a usto i inae duhovita osoba, jer
strasti opet izjednauju sve ljude, nego u tome to bi vjerojatno svaki
ovjek, bez razlike u danim uvjetima, rekao isto. Misli jedne seljanke
mogla je i morala imati i neka kraljica, i isto kao to bi i ono to kralj
kae, i seljak mogao kazati, i nedvojbeno bi i kazao.
Usp. Sabrana djela; 30. p., str 223 (tj. izdanje koje je sam
Kierkegaard posjedovao: Lessingovi sabrani spisi, Berlin, 1825.
1828., u nakladi Nicholaischen Buchhandlung).
88
PROBLEM II
Postoji li apsolutna dunost prema Bogu?23

Etiko je ono ope, a kao takvo opet i ono

boansko.Stoga se s pravom kae da je svaka
dunost u osnovi dunost prema Bogu; ali ako se
nita iznad ovog ne moe kazati, onda se ujedno
time kae da ja zapravo nemam nikakvu dunost
prema Bogu. Dunost postaje dunost time to ju
se svodi na Boga, ali u svakoj dunosti ja ne stu-
pam ni u kakav odnos prema Bogu. Tako je i s
dunou da se ljube svoji blinji. Ovo je dunost
po tome to se svodi na Boga, ali u dunosti ja ne
stupam ni u kakav odnos prema Bogu, nego pre-
ma svojem blinjem, kojeg ljubim. Ako, s tim u
vezi, kaem da mi je dunost ljubiti Boga, tada za-
pravo izgovaram tautologiju, ukoliko se Bog tu
uzima u jednom posve apstraktnom smislu, kao
boanstvo, tj. ope, tj. kao dunost. Cijelo postojanje
ljudskog roda tu se u samom sebi zaokruuje u
savreni krug, a etiko je istodobno ono to ga
ograniava i ispunjava. Bog postaje jedna nevidlji-
va, iezavajua toka, nemona misao; njegova je

89
PROBLEM II

mo samo u etikom koje ispunjava bivstvovanje.

Ako bi netko poelio ljubiti Boga u nekom dru-
gaijem znaenju od ovdje navedenog, htio bi pre-
vie; takav ljubi nekakav privid koji bi mu, kad bi
samo imao toliko snage pa da moe govoriti, re-
kao: Ne traim ja tvoju ljubav, stoj ti tamo gdje i
pripada. Ako bi se nekomu prohtjelo Boga ljubi-
ti drugaije, onda bi i ova ljubav bila sumnjiva kao
i ona o kojoj govori Rousseau24, o ovjeku koji
umjesto svojih blinjih ljubi Kafare.
Ako je tono ovo to smo sada izlagali, ukoliko
ovdje nema nieg sumjerljivog ljudskom ivotu,
nego je nesumjerljivo to se tu dogodilo dolo jedi-
no pukim sluajem, iz kojeg ne slijedi nita dok
god se postojanje promatra pod vidom ideje, onda
Hegel25 ima pravo; ali on nema pravo govoriti o
vjeri ili dopustiti da se Abrahama smatra ocem
vjere; jer je on svojim uenjem izrekao presudu
nad Abrahamom i nad vjerom. U Hegelovoj je fi-
lozofiji ono uvanjsko (die Entusserung) iznad
onog unutranjeg (das Innere).26 Ovo se ee
objanjava jednim primjerom. Dijete je ono unu-
tranje, ovjek ono izvanjsko; otud proizlazi da je
dijete odreeno upravo onim izvanjskim i, obrat-
no, da je ovjek kao ono izvanjsko odreen onim
unutranjim. Nasuprot tomu, vjera je taj paradoks
po kojem je unutranje iznad izvanjskog, ili, pod-
sjetimo se jednog prije spomenutog izraza, po
kojem je neparni broj savreniji od parnog.
Pojedinac ima zadau, ako se ivot promatra
pod etikim vidom, osloboditi se svih odreenja

90
PROBLEM II

unutranjosti i izraziti ih u izvanjskom. Svaki put

kad se Pojedinac tomu usprotivi, suzdrava ili kad
se eli opet zavui u odreenja unutranjosti
kakva su osjeaj, raspoloenje itd., on grijei i po-
bija ope.
Paradoks vjere u tome je to postoji jedna unu-
tranjost koja je nepristala onom izvanjskom, nadi-
lazi je; jedna unutranjost, koja, to treba istaknuti,
nije istovjetna s onom prvom, nego je jedna nova
unutranjost. To se ne smije previdjeti. Novija je fi-
lozofija sebi dopustila da, bez ustruavanja, vjeru
zamijeni s onim neposrednim.27 Ako se ovo ini,
onda je lakrdija nijekati da je vjere bilo u svim vre-
menima. Na ovaj nain vjera dolazi u jedno pri-
lino profano drutvo s osjeajima, raspoloenjem,
afinitetima i temperamentom itd. U tom pogledu fi-
lozofija moe imati pravo kad kae da se kod vjere
ne treba ostati. Ali ne postoji nita to bi filozofiju
ovlastilo na ovakav govor. Vjeri prethodi jedno
kretanje beskonanosti i tek nakon njega neoeki-
vano, snagom apsurda, nastupa vjera. Ovo mogu
posve razumjeti, pri emu ne tvrdim da imam vje-
ru. Ako vjera nije nita drugo doli ono to filozofi-
ja o njoj govori, onda je ve Sokrat otiao dalje,
znatno dalje; umjesto toga stvar je obrnuta, on do
vjere nije ni doao. On je izvrio kretanje besko-
nanosti u intelektualnom smislu. Njegovo neznanje
je, zapravo, beskonano odreknue. Ovaj pothvat
spada meu one koji su u svakom sluaju primje-
reni ljudskim snagama, iako ga se u nae doba
omalovaava, i tek kad je on izvren, tek kad se

91
PROBLEM II

pojedinac sav pretoi u beskonano, tek tada se

stiglo do toke kad vjera moe izii na vidjelo.
Paradoks vjere u tome je to je pojedinac iznad
opeg, to pojedinac, podsjetimo se jednog danas
rjeeg dogmatikog razlikovanja, svoj odnos pre-
ma opemodreuje svojim odnosom prema Apso-
lutu, a ne svoj odnos prema Apsolutu odnosom
prema opem. Paradoks se moe izaziti i tvrdnjom
da postoji jedna apsolutna dunost prema Bogu;
jer u ovom odnosu dunosti pojedinac se kao poje-
dinac odnosi apsolutno prema Apsolutu. Ako se
sad s tim u vezi kae da je dunost ljubiti Boga,
time e se rei neto drugo u odnosu na ono prije;
jer ako je ova dunost apsolutna, onda je etiko
unieno na neto relativno. Iz ovoga nikako ne sli-
jedi da ga treba posve obezvrijediti, nego ono do-
biva jedan sasvim drugi izraz, paradoksalni izraz,
tako da, npr. viteza vjere njegova ljubav prema
Bogu moe dovesti dotle da svojoj ljubavi prema
blinjem dade sasvim suprotan izraz od onoga ka-
kav se podrazumijeva u etikom smislu.
Ako ovo nije istina, onda za vjeru u postojanju
nema mjesta; onda je vjera samo iskuenje, a
Abraham izgubljen jer je podlegao iskuenju.
Ovaj paradoks ne moe se posredovati, jer se
on i temelji upravo na tome da je pojedinac samo
pojedinac. im pojedinac poeli svoju apsolutnu
dunost izraziti u opem, kad je eli biti svjestan u
opemo, on vidi sebe kao onog koji se nalazi u
iskuenju. Ako se pak suprotstavlja iskuenju, on
nee uspijeti ispuniti takozvanu apsolutnu dunost,

92
PROBLEM II

a ako mu se ne suprotstavlja, on grijei, pa ak i

ako bi njegov in, realno gledano, bio isto to bi tre-
bala biti njegova apsolutna dunost. to bi, dakle
Abraham trebao uiniti? Ako bi on nekom ovjeku
kazao: Ja volim Izaka vie od svega na svijetu, i
zato mi tako teko pada rtvovati ga, tada bi ovaj
drugi sigurno vrtio glavom i upitao: Pa zato ga
onda eli rtvovati? Ili, u sluaju da je ovaj drugi
bio malo prepredenija glava, prozreo bi da Abra-
ham pravi predstavu od osjeaja koji se od njego-
va ina razlikuju razlikom koja vapi u nebo.
Jedan takav paradoks nalazimo u pripovijesti o
Abrahamu. Njegov odnos prema Izaku je, etiki
gledano, taj da otac mora ljubiti sina. Ovaj e se
etiki odnos u suprotnosti s apsolutnim odnosom
prema Bogu potisnuti na razinu relativnog. Na pi-
tanje Zato?, Abraham nema nikakva drugog
odgovora, osim da je to ispit, kunja, to je, kako je
gore primijeeno, jedinstvo onog to se zbiva po
Bojoj i njegovoj osobnoj volji. Ova dva odreenja
meusobno se slau i u svakodnevnom govoru.
Kad se tako vidi nekog ovjeka da ini neto to ne
proizlazi iz opeg, kae se: Ne radi on to po
Bojoj volji, i pri tom dodaje da je on to uinio po
svojoj volji. Paradoks vjere izgubio je ono posre-
dujue, tj. ono ope. Vjera je, s jedne strane, izraz
najvieg egoizma (ono uasno, to ini, ini po
svojoj volji), s druge strane je izraz najapsolutnije
predanosti, naime, initi neto po Bojoj volji. Vje-
ra ne moe posredovanjem prijei u ope, jer bi to
bilo njezino ukidanje. Vjera je taj paradoks i poje-

93
PROBLEM II

dinac uope ne moe uiniti da bude drugima ra-

zumljiv. Naveliko se umilja da pojedinac moe
sebe uiniti razumljivim nekom drugom pojedin-
cu koji je u istoj situaciji. Jedno ovakvo gledite
bilo bi nezamislivo da se u nae doba ljudi na to-
liko mnogo naina ne pokuavaju podmuklo
uuljati u veliinu. Jedan vitez vjere ne moe ni-
malo pomoi drugom vitezu vjere. Pojedinac po-
staje vitezom vjere tako to sm preuzima na sebe
paradoks, ili vitezom ne postaje nikako. Zajed-
niki su poslovi na ovom podruju posve nezami-
slivi. Svako blie objanjenje onog to se pod
Izakom treba shvatiti, pojedinac mora uvijek dati
sam sebi. Pa kad bi se ak jo i moglo, openito go-
vorei, tono odrediti to se pod Izakom podrazumi-
jeva (to bi uostalom bila najsmjenija proturjenost,
pojedinca koji upravo stoji izvan opeg podrediti
opim odredbama, dok on upravo treba postati
kao pojedinac koji je izvan opeg), pojedinac se ni-
kad ne bi mogao uvjeriti u svoju ispravnost uz
pomo drugih, nego samo po sebi samom kao
pojedincu. Ako bi, dakle, neki ovjek bio dovoljno
plaljiv i jadan da poeli postati vitezom vjere na
tuu odgovornost, on to ipak ne bi postao; jer vite-
zom vjere postaje samo pojedinac, i to samo kao
pojedinac; to je ono veliko to mogu dobro ra-
zumjeti a da sm ne postajem velik, jer mi nedo-
staje hrabrosti; a to je i ono uasno to mogu
razumjeti jo bolje.
Kao to je poznato, u Evanelju po Luki (14,26)
izneseno je jedno osobito uenje o apsolutnoj

94
PROBLEM II

dunosti prema Bogu:Doe li tko k meni, a ne

mrzi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre,
pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik. Ovo
je tvrd govor, tko ga moe sluati? Stoga ga se ri-
jetko i uje. Ova utnja samo je izgovor koji niem
ne pomae. Onaj koji prouava teologiju saznat e
da se ove rijei nalaze u Novom zavjetu, a u
jednom egzegetskom priruniku nai e objanjenje
koje ublaava ove Kristove rijei, pa onda ovo
(mrziti), na ovom i na par drugih mjesta
tumai izrazima minus diligo, posthabeo, non colo,
nihil facio (manje ljubiti, zapostavljati, smatrati
nitavnim). Ipak, kontekst u kojem se ove rijei
javljaju ini se da ne potvruje ovo probavljivo
objanjenje. Naime, u sljedeem se stihu nalazi pri-
povijest koja govori kako onaj koji eli sagraditi
kulu najprije pravi proraun je li u stanju obaviti
radove, da ga ljudi ne bi kasnije ismijavali. Toan
odnos ove pripovijesti s navedenim stihom izgle-
da da znai upravo to da navedene rijei treba
uzeti u to je mogue uasnijem i teem smislu,
kako bi svatko sebe mogao ispitati je li u stanju sa-
graditi graevinu.
Kad bi onaj poboni i sveznajui egzegez koji
vjeruje da se kranstvo uz ovakve ustupke moe
prokrijumariti u svijet, uspio uvjeriti nekoga da
je, kako gramatiki, lingvistiki, tako i po analogiji,
upravo to znaenje onog mjesta, on e vjerojatno
uspjeti u istom trenutku istog ovjeka uvjeriti da je
kranstvo neto najbjednije na ovom svijetu. Jer
nauk, koje u jednom od svojih najjaih lirskih iska-

95
PROBLEM II

za, u kojem najsnanije buja svijest o njegovoj

vjenoj vanosti, nita drugo nema kazati osim
jedne glasne rijei koja nita ne znai, nego samo
upuuje na to da ovjek treba biti manje blagona-
klon, manje paljiv i vie ravnoduan, uenje koje
u trenutku u kojem zauzima ozbiljno dranje da bi
izreklo strane stvari, na tome zavrava, cmizdri
umjesto da uasava takav nauk svakako nije
vrijedan truda da ga se slijedi.
Izjava je strana, pa ipak vjerujem da ju se
moe razumjeti a da iz toga ne proizlazi da je
mora i vriti onaj koji ju je razumio. Treba biti
poten pa priznati da je ono to tu stoji ono veliko,
pa makar ovjek sam i ne imao hrabrosti to
izvriti. Onaj koji je takav ne mora sama sebe
iskljuiti iz udjela u onoj lijepoj pripovijesti, jer
ona ipak, na svoj nain, sadri utjehu za onog koji
nije imao hrabrosti da zapone s graenjem kule.
Ali on mora biti poten te ovaj nedostatak hrabro-
sti ne prikazivati kao poniznost, jer je on upravo
suprotno oholost, dok je hrabrost vjere jedina
ponizna hrabrost.
Sad se ne uvia da ono mjesto moe imati neki
smisao, samo onda ako ga se shvati doslovno. Bog
je jedini koji zahtijeva apsolutnu ljubav; tko sada,
zahtijevajui neiju ljubav, misli da se ovaj treba
dokazati time to e se ohladiti prema svemu to
mu je prije bilo drago, taj nije samo sebinjak,
nego je ujedno i glup, pa bi onaj, koji bi zahtijevao
ovakvu ljubav istodobno potpisao i svoju smrtnu
presudu, ukoliko bi mu ivot bio traena ljubav.

96
PROBLEM II

ovjek tako zahtijeva od ene da ostavi oca i maj-

ku, ali ako bi on vidio dokaz njezine izuzetne lju-
bavi prema njemu u tome da ona zbog njega
postaje jedna ravnoduna i bezosjeajna ki, onda
je on gluplji od najglupljih. Da on ima ikakvu pre-
dodbu o tome to je ljubav, on bi elio otkriti da
ga ena ljubi vie nego ikog drugog u kraljevstvu,
a kad bi otkrio da je ona svoje savreno ljubila kao
ki i sestra, onda bi u tome vidio i jamstvo za sebe.
Ono to se kod nekog ovjeka smatra znakom
sebinosti i gluposti, to se uz pomo jednog egzege-
ta treba drati dostojnom predstavom boanstva.
Ali, kako ih onda mrziti? Ja ovdje ne elim
podsjeati na ljudsko razlikovanje ljubavi i mrnje,
ne zato to bih imao toliko toga protiv te razlike,
jer i ona je ipak strastvena, nego zato to je egoi-
stina i ovdje ne pristaje. Ako li zadau proma-
tram kao paradoks, tada je razumijem, tj.
razumijem je tako kako se moe razumjeti jedan
paradoks. Apsolutna dunost moe dovesti do
toga da se uini ono to bi etika zabranjivala, ali
ona nikako ne moe dovesti do toga da se vitez
vjere odrekne ljubavi. To pokazuje Abraham.
Etiki izraz za ono to on ini, u trenutku kad eli
rtvovati Izaka, jest sljedee: on mrzi Izaka. Ali
ako on stvarno mrzi Izaka, moe onda biti siguran
da Bog to od njega ne zahtijeva; jer Kain i Abel
nisu isti. On mora Izaka ljubiti svom svojom
duom; time to ga Bog zahtijeva, on ga mora po
mogunosti jo jae voljeti i tek tada ga moe
rtvovati, jer ova ljubav prema Izaku upravo je ono

97
PROBLEM II

to svojom paradoksalnom suprotnou prema

njegovoj ljubavi spram Boga njegovo djelo ini
rtvom. Ali muka i strah paradoksa u tome je to
se on, ljudski gledano, ni na koji nain ne moe
uiniti razumljivim. Samo onda dok mu je djelo u
apsolutnoj suprotnosti s njegovim osjeajima, samo
onda on rtvuje Izaka; ali stvarnost (vanjska) je
njegova ina to po emu on pripada opem, a on
po njemu jest i ostaje ubojica.
Ovo mjesto iz Lukina evanelja mora se ra-
zumjeti tako da se uvidi da za viteza vjere nema
nikakav vii izraz opeg (kao npr. ono etiko) u
kojem bi mogao nai utoite. Ako bi Crkva od ne-
kog svog lana zahtijevala ovakvu rtvu, onda bi-
smo dobili samo novog traginog junaka. Jer ideja
Crkve nije kvalitativno razliita od ideje drave,
im pojedinac u nju moe ui obinim posredo-
vanjem, a ukoliko pojedinac dospije u paradoks, on
ne dolazi do ideje Crkve; on ne izlazi iz paradoksa,
nego jedino u njemu mora nai ili svoje blaenstvo
ili svoju osudu. Junak Crkve u svom ponaanju
izraava ope, tako da u Crkvi ne moe biti nikog
tko ga ne bi razumio, ukljuujui tu i njegova oca,
majku itd. On nipoto nije vitez vjere, a i njegov se
odgovor razlikuje od Abrahamova; on ne kae da
je to ispit ili iskuenje u kojem ga se iskuava.
Ljudi se obino ustruavaju navoditi mjesto
kao to je ovo iz Lukina evanelja. Strahuje se od
ljudske slobode, ali strahuje se i da e se ono
najgore dogoditi tek kad se pojedincu prohtije
ponaati kao pojedinac. Nadalje se misli da je

98
PROBLEM II

najlake egzistirati kao pojedinac i upravo stoga

treba ljude primorati na poopavanje. Ja se ne
slaem ni s onim strahom, niti s ovim miljenjem, i
to iz jednog istog razloga. Onaj koji je iskusio da je
egzistirati kao pojedinac najstranije od svega, tre-
ba bez straha kazati da je to ono najvee, ali on to
treba kazati na takav nain da njegove rijei ne
mogu postati zamka za nekog povodljivog, jer
takvom treba radije pomagati u onom opem, pa
ak ako mu rijei i otvaraju malo prostora za ono
veliko. Tko se ne usuuje spominjati ovakva mje-
sta, kao to je ovo u Lukinu evanelju (14,26), taj
se ne usuuje spominjati ni Abrahama, a miljenje
da je zacijelo ugodno egzistirati kao pojedinac, in-
direktno ini vrlo opasnu uslugu ba onomu tko
to misli; jer onaj koji sebe istinski cijeni i brine o
svojoj dui, siguran je da onaj koji pod svojim vla-
stitim nadzorom ivi sam na svijetu, ivi stroe i
povuenije od djevojke u njezinoj djevianskoj
kuli. Tono je da ima ljudi kojima je potrebna ste-
ga, jer bi se, osovljeni na slobodne noge, dali u
sebina zadovoljstva poput neukrotivih ivotinja;
ali ovjek treba dokazati da ne pripada takvima, a
to e dokazati upravo time to govori sa strahom i
drhtanjem; treba govoriti sa strahopotovanjem
prema velikom koje se ne smije preutjeti zbog
straha od tete, koja e svakako izostati ako se
pria tako da se ukae na bitne stvari: ovo je
veliina, ovo su njezine strahote, a nijedna se
veliina ne moe spoznati bez njezinih strahota.

99
PROBLEM II

Razmotrimo malo poblie muku i strah para-

doksa vjere. Tragini junak se odrie u odnosu na
sama sebe da bi izrazio ope; vitez vjere odrie se
u odnosu na ope da bi postao Pojedinac. Kao to
je reeno, sve ovisi o tome kakav je tko u sebi.
Onaj koji dri da je vrlo ugodno biti pojedinac,
moe za sebe biti siguran da nije nikakav vitez vje-
re; jer usamljene ptice i otkaeni geniji nisu ljudi
vjere. Vitez vjere, naprotiv, zna da je divno pripa-
dati opem. Zna on da je lijepo i ugodno biti poje-
dinac koji sam sebe prevodi u ope onaj koji pazi
na takorei isto, ljubazno i to besprekornije
izdanje sama sebe, to e biti itljivo svima, on zna
da ne okrepljujue sama sebe razumjeti u opem,
tako da on razumije ope i da svaki pojedinac koji
razumije njega opet u njemu razumije ope, i
obojica se raduju u sigurnosti opeg. On zna da je
lijepo roditi se kao pojedinac koji u opem ima
svoj dom, svoje ugodno utoite koje njega prima
rairenih ruku ako on u njemu eli prebivati. Ali
on, isto tako, zna da tu vijuga jo jedan put, uzak i
strm; on zna da je uasno biti sam i iskljuen iz
opeg, ii a ne moi sresti nikog na tom putu. On
dobro zna gdje se nalazi i za to ga ljudi dre.
Ljudski gledano, on je lud29 a nitko ga ne moe ra-
zumjeti. A ipak je ovaj izraz biti lud, najblai
mogui izraz. Ako on ne ostavlja ovakav dojam,
onda je on jedan licemjer; i to se vie putom
uspinje, to je grozniji licemjer.
Vitez vjere zna da je velianstveno odrei se
sebe u korist opeg, da je za to potrebna hrabrost,

100
PROBLEM II

ali i da se u tome nalazi sigurnost, ba zato to se

to sve zbiva u korist opeg; on zna da je divno kad
ga shvaaju plemeniti ljudi, i to na taj nain da se
promatra ovih dogaaja i sam oplemenjuje. On to
zna, to ga i privlai da bi mogao sm poeljeti da i
on dobije ovakav zadatak. Tako bi i Abraham si-
gurno ponekad poelio da je njegov zadatak ljubiti
Izaka kako to dolikuje i prilii svakom ocu, ra-
zumljivo svima, nezaboravno za sva vremena;
mogao bi poeljeti da mu bude zadatak rtvovati
Izaka za ope, ime bi oduevio oeve za djela vri-
jedna slave i on uskoro biva uasnut milju da
su ovakve misli za njega samo napast, i da ih se
takvima treba smatrati; jer on zna da je zakoraio
na usamljeniki put, i da to ne ini za ope, nego
sm biva iskuavan i isprobavan. Ili, to je Abra-
ham uinio za ope? Da o tome kaem neto ljud-
ski gledano, isto ljudski gledano. Trebalo mu je
sedamdeset godina da dobije sina starosti. Za ono
to drugi dobiju dosta brzo i to im priinja dugu
radost, za to je on trebao sedamdeset godina. A
zato? Da bi bio iskuan i isproban. Nije li to be-
zumno! Ali Abraham vjerovae, a jedino se Sara
kolebae i nagovarae ga da uzme slukinju Haga-
ru za prilenicu, zbog ega ju je morao poslije otje-
rati. Dobio je Izaka da bi ponovno bio iskuan.
On je znao da je divno izraziti ono ope, da je div-
no ivjeti s Izakom. Ali to nije zadatak. On je znao
da je kraljevski rtvovati takva sina za ope; on
sam u tome bi naao mir, i svi bi, divei mu se, tre-
bali pronai mir u njegovu djelu, kao to samo-

101
PROBLEM II

glasnik poiva u svom suglasniku,30 ali to nije

zadatak on je na ispitu. Onaj rimski vojskovoa,
poznat po nadimku Cunctator (Oklijevalo)31, do-
vodio je neprijatelja svojim oklijevanjem do
oputanja a kako je tek oklijevao Abraham u
usporedbi s njim! ali on nije spasio dravu. Ovo
je sadraj ivota duga sto trideset godina. Tko to
moe podnijeti? Ne bi li rekli njegovi suvremenici,
ako se o takvima uope moe govoriti: Uvijek
neki cirkus s Abrahamom; napokon je dobio sina,
dovoljno dugo je ekao, i onda ga eli rtvovati
zar nije lud? Kad bi bar mogao objasniti zato to
ini, ali on uvijek govori da je to ispit? Abraham
nije ni mogao nita vie objasniti, jer njegov je
ivot kao kakva knjiga koju je Bog zaplijenio pa
ona nikad ne postaje publici juris (javna stvar).
To je ono uasno. Onaj koji to ne vidi, moe za
sva vremena biti siguran da on nije nikakav vitez
vjere; onaj koji to uvia, nee htjeti porei da i sam
najprokuavaniji tragini junak koraa kao da
kree na ples, u usporedbi s vitezom vjere koji na-
preduje polako i puzei. I ako je on to uvidio i
uvjerio se da sm nema hrabrosti to razumjeti,
tada e on zaista naslutiti udesnu divotu koju je
dosegao onaj vitez, to postaje Boji pouzdanik,
Gospodinov prijatelj; ako bih se trebao izraziti po-
sve ljudski, rekao bih da se on Bogu na nebesima
obraa s ti, dok ga tragini junak oslovljava
iskljuivo u treem licu.
Tragini junak brzo je spreman, i ve je nastu-
pio; on vri beskonano kretanje i sada je siguran

102
PROBLEM II

u opem. Nasuprot tomu, vitez vjere ostaje bez

sna; jer on je stalno na probi, i tu je u svakom tre-
nutku mogunost da se pokajniki vrati opem, a
ova mogunost moe biti jednako napast kao i isti-
na. to je od toga tu posrijedi, nitko mu ne moe
razjasniti, jer tad bi bio izvan paradoksa.
Vitez vjere posjeduje, kao prvo i najbitnije,
strast za usredotoiti sve etiko koje kri u jedan
jedini trenutak, ime sama sebe moe uvjeriti da
zaista voli Izaka svom duom.* Ako ovo ne moe,
to znai da je poeo sumnjati. Nakon toga on mora
punom strau ovo uvjerenje usredotoiti u jedan
novi trenutak, i to tako da ono bude jednako
snano kao i u prvom trenutku.
Ako on ovo ne moe, onda se on ne mie s mje-
sta, jer stalno mora poinjati iz poetka. I tragini
junak takoer usredotouje ono etiko, koje je te-
leoloki prekoraio, u jedan trenutak32, ali on u
ovom smislu utoite nalazi u opem. Vitez vjere

*
Jo jednom u objasniti razliku u slinosti poput ove koja postoji u
traginom junaku i vitezu vjere. Tragini junak je siguran da je
etika obveza u njemu potpuna time to je on pretvara u elju. Tako
Agamemnon moe kazati: Dokaz za to da nisam povrijedio svoju
oinsku dunost lei u tome to je ovo to mi je dunost, ujedno i
moja jedina elja. Ovdje dakle imamo elju i dunost jednu pored
druge. Srea je u ivotu kad se one podudare, kad mi je ivot ujedno
i dunost, i obratno; ivotni je zadatak veine ljudi da ostanu u
dunosti i da je svojim zanosom pretvore u elju. Tragini junak
odrie se svoje elje da bi posve izvrio svoju dunost. Kod viteza
vjere su elja i dunost takoer identini, a od njega se zahtijeva da
se odree obojega. Stoga, ako ini odreknue time to se odrie elje,
on ne nalazi mir; ta to mu je dunost. Ako eli ostati u svojoj
dunosti i svojoj elji, onda on nije nikakav vitez vjere, jer apsolutna
bi dunost upravo zahtijevala da ih se odrekne. Tragini junak je
dobio jedan vii izraz dunosti, ali nikakvu apsolutnu dunost.
103
PROBLEM II

ima samo i jedino sebe, i u tome je ono uasno.

Veina ljudi ivi u jednoj etikoj dunosti tako da
svaki dan zanemare vlastite brige, ali oni nikad ne
stiu do ovog strastvenog usredotoenja, ove ener-
gine svjesnosti. Da bi ovo postigao, tragini junak
moe u odreenom smislu dobiti pomo od
opeg, ali vitez vjere je u svemu sam. Tragini ju-
nak vlada se u skladu s tim i nalazi mir u opem;
vitez vjere stalno je napet. Agamemnon se odrie
Ifigenije, ime je naao mir u opem, i sad kree da
je rtvuje. Da Agamemnon nije izvrio kretanje, da
se njegova dua u odluujuem trenutku umjesto
strastvenog usredotoenja izgubila u ispraznim
brbljarijama kako on ima jo keri i da se tu moda
jo moe dogoditi neto izvanredno tada on ne
bi bio nikakav junak, nego sluaj za lijeenje. I
Abraham ima usredotoenje junaka, premda je
ono u njega daleko tee, jer on uope nema
utoita u opem, ali on vri jo jedno kretanje
kojim svoju duu ponovno usredotouje na udo.
Da Abraham nije ovo uinio, on bi bio samo jedan
Agamemnon, ukoliko bi se uope moglo objasniti
i opravdati to to se hoe rtvovati Izaka, a da se
time ne radi u korist opem.
Samo pojedinac moe odluiti nalazi li se sada
u stanju sumnje ili je vitez vjere. Meutim, iz para-
doksa se daju izvesti neka obiljeja koja moe ra-
zumjeti ak i onaj koji nije u paradoksu. Pravi
vitez vjere uvijek je u apsolutnoj izolaciji, a lani je
uvijek sekta. Ovo sektatvo je pokuaj da se
iskoi s uskog puta paradoksa i da se na jeftin

104
PROBLEM II

nain postane tragini junak. Tragini junak

izraava ono ope i rtvuje se za njega. Umjesto
toga lakrdija ima svoje privatno kazalite, neko-
liko dobrih prijatelja i drutvo koji predstavljaju
ope, otprilike tako dobro kao to porotnici pred-
stavljaju pravdu u Zlatnoj tabakeri33. Vitez je vjere,
naprotiv, paradoks, on je pojedinac, apsolutno
samo pojedinac bez ikakvih veza i manevarskog
prostora. Ovo je ono uasno to sektaka imitacija
ovjeka ne moe izdrati. Ali umjesto da iz ovog
shvati da on nije u stanju izvriti ono veliko, i da
to otvoreno prizna, s im se ja naravno ne mogu
samo suglasiti, budui da je to ono to i sam inim
misli ovaj bijednik da bi on to mogao ako se
udrui s kakvim drugim bijednikom. Ali to ni na
koji nain ne moe uspjeti; jer u svijetu duha ne
trpe se nikakve prijevare. Tucet sektaa hvata se
pod ruke, nemajui pojma o usamljenikom
iskuenju koje oekuje viteza vjere, od ega on ne
moe pobjei, i to stoga to bi bilo jo uasnije da
pokua s uobraenim samoisticanjem. Sektai se
meusobno bodre galamom i bukom, brane se od
straha svojom drekom, i ta zanovijetajua gospoda
umiljaju da juriaju na nebo i da idu istim putom
kao i vitez vjere koji usamljen u svemiru ne uje
nikakav ljudski glas, nego ide sam sa svojom
uasnom odgovornou.
Vitez vjere upuen je na sama sebe, on osjea
bol zbog toga to nita ne moe uiniti da ga drugi
shvate; on ne osjea tatu elju da drugima pokae
put. Bol mu je samo jamstvo, tate elje on ne

105
PROBLEM II

poznaje i zato mu je dua tako ozbiljna. Lanog vi-

teza je lako otkriti po nauenoj vjetini. On uope ne
shvaa kako je tu rije o tome da, ako neki pojedinac
eli ii tim putom, mora postati potpuni pojedinac
kojem ne trebaju niije upute, a ponajmanje od ne-
kog koji se eli nametnuti. Na ovoj se toki lako na-
pravi iskorak, ne moe se izdrati patnja zbog
neshvaenosti, i umjesto toga ljudi biraju ugodno,
svjetovno divljenje vjetini. Pravi je vitez vjere svje-
dok, nikada uitelj, i u tome je ono istinski ljudsko
koje je vanije od glupog dijeljenja dobra i zla s dru-
gima, koje pod imenom simpatija uiva preveliku
ast, a nije drugo doli tatina. Onaj koji eli biti
samo svjedok time priznaje da nijednom ovjeku,
ak ni onomu najneznatnijemu, nije potrebno tue
dionitvo kojim treba biti ponien, da bi onaj drugi
bio uzvien. Ali budui da on ovo to je stekao nije
stekao olako, ne eli to ni rasprodati u bescjenje; nije
on takav bijednik da bi od ljudi traio divljenje a
zauzvrat im dao nijemi prezir; on zna da je ono to
je uistinu veliko, svima jednako dostupno.
Ili postoji jedna apsolutna dunost prema
Bogu, a ako postoji, onda je ona opisani paradoks
da je pojedinac kao pojedinac iznad opeg, i da
pojedinac stoji u jednom apsolutnom odnosu pre-
ma Apsolutu ili nikad nije ni bilo vjere, ba zato
to je vjere uvijek bilo, pa je onda i Abraham izgu-
bljen, a onda se i mjesto iz Evanelja po Luki (14)
mora shvatiti onako kako ga je protumaio onaj
dovitljivi egzeget: onda na isti nain valja objanja-
vati i slina mjesta.

106
PROBLEM III
Je li bilo etiki opravdano od Abrahama to
to je Sari, Eliezeru i Izaku preutio svoju
namjeru?

Etiko je kao takvo ono ope, a kao ope ono je

oito. Kao neposredno osjetilno i duevno odreen,
pojedinac je skriven. Njegov etiki zadatak jest to da
se izvue iz svoje skrivenosti i oituje u opem.
Svaki put kad eli ostati u skrivenosti, on ini gri-
jeh i pobija ope, a iz tog stanja on izlazi samo
tako da se otkrije. Sad smo opet na istoj toki. Ako
ne postoji neka skrivenost koja se temelji na tome
da je pojedinac kao pojedinac iznad opeg, onda
se Abrahamovo ponaanje ne moe opravdati; jer
on je zanemario etike meustupnjeve. Ako pak
ima jedna takva skrivenost, onda se nalazimo pred
paradoksom koji se ne da posredovati, budui da
on i poiva upravo na tome da je pojedinac kao
pojedinac iznad opeg, a ope ba i jest posredo-
vanje. Hegelova filozofija ne pretpostavlja ni-
kakvu opravdanu skrivenost i nikakvu opravdanu
izvanrednost. Ona je tako u sebi dosljedna kad
zahtijeva otkrivenost, ali postaje nejasna kad u
Abrahamu vidi oca vjere i kad eli govoriti o vjeri.

107
PROBLEM III

Vjera, naime, nije prva neposrednost, nego kasni-

ja. Prva neposrednost je ono estetsko, i tu Hegelo-
va filozofija moe posve imati pravo; ali vjera nije
estetska pa se opet vraamo na isto: vjere nikad
nije bilo ba zato to je uvijek bila tu.
Bit e najbolje ako cijelu stvar promotrimo isto
estetski i u tu svrhu stupimo u jedno estetsko pro-
miljanje, a itatelja bih zamolio da se tomu za tre-
nutak sasvim prepusti, dok u i ja, da bih i sam u
tome to pridonio, svoje izlaganje prilagoditi pred-
metu. Kategorija koju elim promotriti poblie je
interesantno, kategorija koja osobito u nae doba,
ba zato to to doba ivi u discrimine rerum
(povijesnoj prekretnici), dobiva veliko znaenje. Jer
to je u stvari kategorija prekretnice. Ba zato ne bi se
smjelo, kao to se esto dogaa, nakon to smo pro
virili (svom svojom snagom) i uz nju pristajali,
ismijavati je jer je nekome zastarjela, ali ne treba ni
slijepo udjeti za njom; jer je sigurno da umjetnikoj
predanosti nije zadatak da se bude interesantan i
da se vodi interesantan ivot, nego sudbonosna
povlastica, koja se kao i svaka povlastica u svijetu
duha otkupljuje dubokom boli. Tako je Sokrat bio
najinteresantniji od svih ivota, ali njemu je
takvu egzistenciju dodijelilo boanstvo, a ukoliko
ju je i sam morao zasluiti, muka i bol mu nisu bili
nepoznati. Jednu takvu egzistenciju prieljkivati iz
iste tatine ne prilii nikomu tko ozbiljno shvaa
ivot, pa ipak u nae doba nisu rijetki primjeri
ovakve tenje. Uostalom, interesantno je rubna ka-

108
PROBLEM III

tegorija, granino podruje izmeu estetike i etike.

Ba zbog toga razmatranje o njemu mora stalno
zahvaati u podruje etike, a ona, da bi postigla
vanost, mora problem zahvaati estetskom
osjeajnou i poudom.34 U nae doba etika se ri-
jetko uputa u takvo to. A razlog je taj to u siste-
mu35 za to nema mjesta. Tako se o ovom moe
raspravljati u monografijama, a osim toga, ako se
ne eli ii previe u irinu, sve se moe uiniti i
ukratko a da se postigne isto, ukoliko se, naime,
predikat ima u svojoj vlasti; jer jedan ili dva predi-
kata mogu izdati itav svijet. Zar zaista u sistemu
nema mjesta za ove male rijei?
Aristotel je u svojoj besmrtnoj Poetici rekao:
, ,
(na ovo se odnose dva dijela
mita, naime dramski obrat i ponovno prepoznavan-
je) (Usp. gl. 11). Ovdje me zaokuplja naravno samo
drugi element, , ponovno prepoznavan-
je. Svugdje gdje je rije o ponovnom prepoznavanju,
eo ipso (samim tim) je govor o nekoj bivoj skrive-
nosti. U onoj mjeri u kojoj je ponovno prepoznavan-
je razrjeujui i oputajui moment drame, toliko je
ono skriveno ono to daje napetost dramskom ivo-
tu. Na ono to je Aristotel razvio u prethodnom po-
glavlju o razliitoj vrijednosti tragedije, u pogledu
toga kako se sukobljuju obrat i ponovno prepoznavan-
je,36 ili takoer na ono to govori o pojedinanom i
dvostrukom ponovnom prepoznavanju;37 na to se
ovdje ne mogu obazirati iako to svojom osjetilnou
i svojom tihom pronicljivoi privlai posebno onog

109
PROBLEM III

koji je ve dugo umoran od povrne sveznalosti

sastavljaa opih pregleda. Vrijeme je za jednu
opu napomenu. U grkoj tragediji je skrivenost (i
ponovno prepoznavanje kao njezina posljedica) je-
dan epski ostatak koji se temelji na fatumu (sudbi-
ni), koji dominira dramskom radnjom, a u fatumu i
tragedija ima svoje mrano i zagonetno porijeklo.
Otud proizlazi da uinak koji proizvodi jedna
grka tragedija ima slinost s dojmom kakav
ostavlja mramorni kip koji nema sposobnost vida.
Grka je tragedija slijepa. Zato je potrebna odreena
apstrakcija da bi se mogli otvoriti njezinu utjecaju.
Sin ubije vlastitog oca i tek potom sazna da mu je to
otac. Sestra eli rtvovati brata, ali u odluujuem
trenutku otvore joj se oi. Nae promiljajue doba ne
bavi se previe ovim oblikom traginog. Oito je da
se novija drama odrekla sudbine i dramski emanci-
pirala; ona promatra samu sebe, a sudbinu preuzi-
ma u svoju dramsku svijest. Skrivenost i otkrivanje
u njoj su junakov slobodan in za koji je on odgovo-
ran.
ak i u novijoj drami ponovno prepoznavanje i
skrivenost padaju meu vanije elemente. Bilo bi
preopirno navoditi primjere za to. Dovoljno sam
obziran da bih pretpostavio kako u ovo nae doba,
koje je estetski toliko strastveno, toliko mono i
oduevljeno, svatko ima tako istanan sluh za skri-
venost i ponovno prepoznavanje poput jarebice
kojoj je za oplodnju, po Aristotelovoj tvrdnji38, do-
voljno da uje glas mujaka ili da je on samo
natkrili svojim krilom stoga ja drim da svatko,

110
PROBLEM III

im samo i uje rije skrivenost, odmah iz ruka-

va moe istresti tuce romana i komedija. Zato u
se ovdje samo dotaknuti i naznaiti jednu
uopenu napomenu. Kad se netko igra skrivaa
unosei u komad dramsku napetost, ako time skri-
va neku ludoriju, onda imamo komediju; ako li,
naprotiv, stoji u odnosu prema ideji, on je onda
vrlo blizu da postane tragini junak. Evo je-
dan primjer kominog: jedan se ovjek minka i
eta s perikom. Isti bi ovjek rado neto postigao i
kod ljepeg spola, siguran je u uspjeh zahvaljujui
minki i perici koje ga ine apsolutno neodoljivim.
Osvaja jednu djevojku i nalazi se na vrhuncu
uspjeha. Sad dolazi odluujui trenutak; bude li u
stanju sve priznati, nee li izgubiti svu svoju
obmanjivaku mo ako se pokae kao sasvim
obina i ak elava osoba, nee li time opet izgubi-
ti voljenu? Skrivenost je njegovo slobodno
ponaanje za koje je odgovoran i prema estetici.
Ova znanost nije prijateljica elavih laskavaca, ona
ga predaje izrugivanju. Ovo mora biti dovoljno da
bi naznailo ono to mislim; komino ne moe biti
predmet interesa ovog prouavanja.
Put kojim mi je ii jest dijalektiki provesti skri-
venost kroz estetiku i etiku; jer cilj je da se estetsku
skrivenost i paradoks pokae u apsolutnoj razlici.
Evo nekoliko primjera. Jedna je djevojka po-
tajno zaljubljena u nekoga a da jedno drugom nisu
priznali svoju ljubav. Roditelji je prisiljavaju da se
uda za drugoga (osim toga, moe ju sputavati i
isti obzir), ona slua roditelje, skriva svoju ljubav

111
PROBLEM III

da ne bi unesreila drugog, nitko ne treba znati

to ona trpi. Ili drugi primjer, mladi moe
samo s jednom rijeju dobiti predmet svoje enje
i nemirnih snova. Ali ova mala rije mogla bi kom-
promitirati cijelu obitelj, a moda (tko zna) i
unititi; i on se velikoduno odluuje ostati u
svojoj skrivenosti, Djevojka za ovo ne treba nikad
saznati, pa moda bude i sretna rukom onog dru-
gog. teta to su ovo dvoje ljudi39, oboje, svako za
sebe, skriveni za voljene osobe, skriveni meusob-
no jer bi se ovdje inae dalo ostvariti jedno
udesno vie jedinstvo. Njihova je skrivenost slo-
bodan in za koji su odgovorni i prema estetici.
Estetika je, meutim, jedna uljudna i osjeajna
znanost koja poznaje vie rjeenja od nekog zala-
gaoniara. to ona ini? Ona ini sve mogue za
zaljubljene. Uz pomo sluaja dotini partneri u
planiranom braku dobivaju naznaku velikodune
odluke onog drugog; dolazi do razjanjenja, oni
pripadnu jedno drugom, a istodobno dobiju poloaj
istinskih junaka; jer bez obzira na to to nikad nisu
imali vremena ni da prespavaju svoju hrabru
odluku, estetika ih tretira kao ljude koji su godina-
ma hrabro provodili svoju odluku. Estetiku, nai-
me, ne brine puno vrijeme, njoj i ala i stvarnost
prolaze jednako brzo.
Ali etika ne zna nita niti o sluaju, niti o
toj osjeajnosti; a nema ni tako brzo poimanje vre-
mena. Time stvar dobiva drugaiji izgled. S
etikom nije dobro raspravljati, jer ona ima iste ka-
tegorije. Ona se ne poziva na iskustvo koje je od

112
PROBLEM III

svih smijenih stvari moda najsmjenije i koje je

tako daleko od toga da ovjeka uini pametnim,
nego e ga prije izluditi, ukoliko on ne poznaje
nita uzvienije. Etika ne poznaje nikakav sluaj,
pa ga, stoga, i ne razjanjava, ne razbacuje se asti-
ma; ona tovari neizmjeran teret na junakova sla-
bana ramena, osuuje kao izopaenost nastojanje
da se kroz njegov in odrazi providnost, a osuuje
i ako se to pokuava kroz njegovu patnju. Ona
nalae da se vjeruje u stvarnost i da se ima hrabro-
sti boriti se sa svim njezinim nevoljama, poglavito
s ovim beskrvnim patnjama koje ovjek preuzima
na vlastitu odgovornost. Ona odvraa od pouzda-
vanja u lukave proraune razuma koji su ne-
pouzdaniji i od antikih proroanstava. Ona
odvraa od svake ishitrene velikodunosti; puta
stvarnost da odlui o trenutku kad treba pokazati
hrabrost, a tada e i etika ponuditi svu moguu
pomo. Ako je, meutim, bilo neeg dubljeg to se
kod ovih dvoje susrelo, ako je bilo zrelosti da se
prepozna zadatak, ozbiljnosti da se zapone, iz njih
e jamano neto proizii, ali im etika ne moe
pomoi, njoj je nanesena uvreda; jer oni nastupaju
pred njom s jednom skrovitosti, skrovitosti koju su
preuzeli na vlastitu odgovornost.
Estetika je, dakle, zahtijevala skrovitost i na-
graivala je. Etika je zahtijevala otkrivenost, a skro-
vitost je kanjavala.
Ponekad, meutim, i sama estetika zahtijeva
otkrivenost. Ako junak, proet estetskom iluzijom,
vjeruje da e svojom utnjom spasiti drugog ovjeka

113
PROBLEM III

,onda ona zahtijeva utnju i nagrauje ju. Ako, na-

protiv, junak svojim inom ugroava ivot drugog
ovjeka, onda estetika zahtijeva otkrivenost. Tu se
stie do traginog junaka. Na trenutak u razmo-
triti Euripidovu Ifigeniju u Aulidi. Agamemnon tre-
ba rtvovati Ifigeniju. Estetika od Agamemnona
zahtijeva utnju jer je za junaka nedostojno da od
nekog drugog trai utjehu, jednako kao to on iz bri-
ge prema enama mora skrivati od njih svoj zada-
tak, koliko je to mogue. S druge strane junak mora,
ba da bi bio junak, biti kuan uasnim iskuenjem
koje e mu pripraviti Klitemnestrine i Ifigenijine
suze. to ini estetika? Ona ima svoj izlaz, ona u
priuvi dri jednog starog slugu koji sve otkriva Kli-
temnestri. Tako sve dolazi na svoje mjesto.
Etika, meutim, nema pri ruci nikakav sluaj,
niti nekog starog slugu. Estetska ideja proturjei
samoj sebi im se eli provesti u djelo. Stoga etiika
zahtijeva otkrivenost. Etiki junak pokazuje svoju
etiku hrabrost upravo time to on sam,
nezahvaen estetskom iluzijom, navijeta Ifigeniji
njezinu sudbinu. Ako tragini junak uini ovo,
onda je on ljubljeni sin etike u kojem joj je sva mili-
na. Ako uti, onda to zacijelo ini stoga to vjeruje
da time olakava stvar drugima, ili da bi olakalo i
poloaj njemu samom. Ipak, on zna da se na ovo
ne treba obazirati. Ako uti, onda on kao pojedi-
nac preuzima odgovornost na sebe ukoliko pre-
via jedan argument koji moe doi izvana. On, kao
tragini junak, ovo ne moe uiniti; upravo zato ga
etika tako voli, jer on stalno izraava ono ope. Nje-

114
PROBLEM III

govo junako djelo zahtijeva hrabrost, ali u ovu

hrabrost spada i to da se on ne odrie nikakve ar-
gumentacije. Sad je izvjesno da su suze jedan
uasan argumentum ad hominem, i da ima onih koje
nita nije moglo ganuti, a suze ih ipak dirnue. U
drami Ifigenija smije plakati, a u stvarnosti joj se ba
kao i Jeftajevoj keri moraju dati dva mjeseca za
plakanje, i to ne u osami, nego pored oevih nogu da
bi upotrijebila svu svoju vjetinu koja nije nita
drugo doli suze, i damu obujmi koljena poput
maslinove granice (usp. stih 1224).
Estetika je zahtijevala otkrivenost i posluila se
sluajem; etika je zahtijevala otkrivenost i pronala
zadovoljstvo u traginom junaku.
Usprkos strogosti kojom etika zahtijeva otkri-
venost, ne moe se porei da tajnovitost i utnja
ovjeka zaista ine velikim, ba zato to su to
odreenja nutrine. Kad Amor ostavlja Psihu, on joj
kae: Rodit e dijete koje e, ako bude utjela,
biti dijete bogova, a ako oda tajnu, bit e samo
ovjek. Tragini junak koji je ljubimac etike, pravi
je ovjek; ja ga mogu razumjeti, a njegove se
namjere ostvaruju u otkrivenosti. Ako idem dalje,
onda nailazim na paradoks, na boansko i de-
monsko; jer utnja su jedno i drugo. utnja je
zaaranost demona; i to se vie uti, to i demon
biva uasniji, ali utnja je isto tako i sporazum
boanstva s pojedincem.
Prije nego prijeem na pripovijest o Abraha-
mu, predstavit u par poetskih likova. Snagom di-
jalektike postavit u ih u prvi plan, a maui nad

115
PROBLEM III

njima ibom oajanja prijeiti da predahnu, kako

ne bi moda iz straha ustuknuli bilo pred dijalek-
tikom, bilo pred oajanjem*.
Aristotel je u svojoj Politici iznio priu o poli-
tikim nemirima u Delfima koje je prouzroilo jed-
no vjenanje. Mladoenja, kojem su auguri pretkazali
nesreu koja e proizii iz njegova vjenanja, u
odluujuem trenutku mijenja svoj plan: ba kad tre-
ba doi po mladu, on odustaje od vjenanja.** Vie

* Ova kretanja i poimanja mogu i te kako biti predmet estetikog

razmatranja, a ostavljam otvorenim pitanje koliko to mogu biti
kretanja i poimanja vjere i vjerski ivot u cjelini. elim samo, jer mi
je to uvijek i bila radost, zahvaliti onomu komu to dugujem;
zahvaliti Lessingu za pojedine naznake o jednoj kranskoj drami
koje se nalaze u njegovoj Hamburkoj dramaturgiji (1.sv., 1. i 2.
dio). On je pozornost usmjerio na posve boansku stranu ovog ivota
(konanog pobjednika), i zato je oajavao; moda bi on drugaije
sudio da je vie pozornosti usmjerio posve ljudskoj strani (theologia
viatorum, teologija hodoasnika, za razliku od teologije blaenih,
beatorum. Kierkegaardov izvor je: C. G. Bretschneider, Dogmatski
prirunik; I, 4. izdanje, 1838., str. 10). Ono to on kae nedvojbeno
je kratko, a dijelom i neprecizno; ali budui da se uvijek veselim kad
imam priliku citirati Lessinga, inim to i sada. Lessing nije bio samo
jedan od najsvestranijih mislilaca koje je Njemaka imala; on nije
bio samo posjednik jednog rijetko otroumnog znanja koje ovjeka
navodi da se pouzda u njega i njegovo svjedoanstvo, bez straha da
e ispasti smijean zbog besplodnih citata koji se ni na to ne odnose,
djelomino razumljenim izrazima koji su preuzeti iz nepouzdanih
prirunika, ili da e biti zbunjen glupim irenjem novosti koje su
stari daleko bolje iznijeli nego je on imao jedan znatno neobiniji
dar da objasni ono to je sam razumio. I na tome je on stao, a u nae
se doba ide dalje i objanjava se vie od onog to se razumjelo.
** Prema Aristotelu, povijesna katastrofa bila je u sljedeem: elei se

osvetiti, nevjestina obitelj je meu njegovo posue potajno stavila i

jednu hramsku posudu, zbog ega je on optuen kao pljaka hrama.
Ovo je meutim sporedno; jer nije stvar u tome je li obitelj lukava ili
glupa da se lati osvete; obitelj dobiva idealno znaenje samo ako je
uvuena u dijalektiku junaka. Uostalom, dovoljno je sudbonosno to
to on eli umaknuti opasnosti time to se ne eni, a srlja u opasnost
116
PROBLEM III

od ovoga mi nije potrebno. Teko da bi ovi

dogaaji u Delfima mogli proi bez suza; ako bi ih
neki pjesnik htio opjevati, svakako bi mogao
raunati na suut publike. Zar nije stravino to da
ljubavi koja je tako esto bila prognana iz ivota,
sada bude oduzeta i nebeska potpora? Ne izja-
lovljuje li se ovdje stara izreka da je nebo podloga
brakovima? Obino su opasnosti i tekoe konano-
sti one koje poput zlih duhova kane razdvojiti
zaljubljene, ali nebo je na strani ljubavi i zato ova
sveta alijansa pobjeuje sve neprijatelje. Ovdje
samo nebo razdvaja ono to je jednom bilo
zdruilo. Tko bi se tomu nadao? Svakako najmanje
mlada nevjesta. Samo koji trenutak prije ona je sje-
dila u svojoj sobi, u svoj svojoj ljepoti, a draesne
djevojke brino su je ureivale, tako da su za svoj
rad mogle odgovarati pred cijelim svijetom, tako
da zbog toga nisu osjeale samo radost, nego i za-
vist; radost zato to nisu mogle zavidjeti veom
zaviu, jer nevjesta nije mogla biti ljepa. Sjedila
je sama u sobi, postajala ljepom i ljepom jer je
upotrebljena sva mo enskog umijea da bi se
Dostojnu dostojno uresilo; ali jo je jedno nedosta-
jalo na to djevojke nisu mislile: jedan veo, finiji i
laki, a ipak i neprozirniji od onog kojim su je mla-
de djevojke uvile, vjenanica kakvu nije poznavala
nijedna mlada djevojka, niti je koja mogla to pri-
pomoi; a ak ni sama nevjesta nije mogla pomoi.

i, ujedno, da mu ivot na dvostruki nain dolazi u dodir s boanskim,

prvo kroz proroanstvo augura, a potom kroz osudu da je pljaka
hrama.
117
PROBLEM III

Jedna nevidljiva prijateljska sila koja se radovala

ureivanju nevjeste, obavila ju je njime a da ona
nita o tome nije znala; jer ona je samo vidjela
kako mladoenja prolazi i penje se prema hramu.
Vidjela je kako se vrata za njim zatvaraju i ona je
bivala sve spokojnijom i spokojnijom; jer je znala
da joj on sada pripada vie nego ikada. Hramska
su se vrata otvorila, on je istupio, a ona dje-
vianski oborila pogled i zato nije primijetila da
mu je lice bilo zbunjeno, ali on je vidio da je i nebo
zavidno ljupkosti nevjeste i njegovoj srei.
Hramska su se vrata otvorila, mlade su djevojke
vidjele mladoenju dok izlazi, ali mu ni one nisu
vidjele zbunjeno lice, jer su bile zaokupljene
izvoenjem nevjeste. Potom je istupila i ona u svoj
svojoj djevianskoj poniznosti, a ipak i kao gospo-
darica, okruena etom mladih djevojaka koje joj se
klanjahu, kao to su se mlade djevojke uvijek klan-
jale pred nevjestom. I tako stade ona na elo lijepe
povorke i ekae bijae to samo trenutak; jer
hram je bio odmah pored njih a onda stie i
mladoenja ali on proe pored nje.
Ipak u ovdje prekinuti: nisam nikakav
pjesnik, ja samo dijalektiki prilazim stvarima.
Prvo to treba uoiti jest to da je junak ist i nevin
u onom odluujuem trenutku kad dobiva
razjanjenje, jer on se nije lakomisleno vezao za
ljubljenu. Potom on pred sobom ima jedno
boansko proroanstvo, ili bolje rei protiv sebe;
njega, stoga, ne vodi samovolja, a to je sluaj kod
slabanih ljubavnika. Razumije se samo po sebi da

118
PROBLEM III

ga ono proroanstvo unesreuje kao i nevjestu, ak

i vie, jer je ipak on uzrok svemu. Istina, auguri su
samo njemu objavili proroanstvo o nesrei, ali je
pitanje je li nesrea takve vrste da bi zadesila i
njihovu branu sreu kad bi zadesila i njega. to
mu je initi?
1.) Treba li utjeti, odrati svadbu i misliti:
Nesrea moda i ne doe odmah, u svakom
sluaju ja sam se opredijelio za ljubav i nisam se bo-
jao unesreiti sebe; ali ja moram utjeti jer je inae i
onaj kratki trenutak sree proigran. Ovo izgleda
uvjerljivo, ali je upravo obrnuto, jer bi u tom sluaju
on povrijedio djevojku. On bi svojom utnjom na
odreeni nain u sve uvukao i nju, jer da je ona zna-
la, sigurno nikad ne bi pristala na jednu ovakvu
vezu. U trenutku nevolje on, dakle, ne bi trpio samo
nesreu, nego i odgovornost zbog toga to je utio, i
njezin opravdani gnjev zato to je utio.
2.) Treba li on utjeti i odustati od svadbe? U
takvom sluaju on se mora upustiti u jednu misti-
fikaciju ime sama sebe ponitava u odnosu pre-
ma njoj. To bi estetika moda odobrila. Ovdje bi
katastrofa mogla izgledati kao u stvarnosti, samo
kad bi u posljednjem trenutku dolo do razjanjenja
koje bi na koncu ipak epalo, budui da je, s
estetskog gledita, njega nuno ostaviti da umre,
ukoliko ova znanost sebe ne smatra kadrom
ponititi i ono kobno proroanstvo. Ovo ponaanje,
meutim, koliko god bilo velikoduno, nosi u sebi
uvredu prema djevojci i prema stvarnosti njezine
ljubavi.

119
PROBLEM III

3.) Treba li on govoriti? Svakako se ne smije za-

boraviti kako je na junak prepoetian da mu odri-
canje od ljubavi ne bi imalo daleko vei znaaj od
neuspjele trgovake pekulacije. Ako govori, onda
se sve pretvara u nesretnu ljubavnu priu kakva je
npr. Axel i Valborga* (tragedija Adama Oehlen-
schlgera iz 1810. godine). Oni postaju par kojeg
nebo razdvaja. Ipak, rastanak u Delfima treba pro-
matrati drugaije jer on proizlazi iz pojedineva
slobodnog ina. Dijalektika potekoa u ovom
sluaju je, naime, u tome to nesrea treba zadesiti

* Uostalom, s ove se toke moe krenuti drugim smjerom dijalektikih

kretanja. Nebo mu prorie nesreu vezanu za brak, pa bi on svakako
mogao odustati od vjenanja, ali ne i od djevojke, nego bi s njom bio
u jednoj romantinoj vezi koja bi za ljubavnike bila vie nego
utjena. To bi ipak bila uvreda za djevojku, jer on u svojoj ljubavi
prem njoj ne izraava ope. Uostalom, to bi bila zadaa kako za
pjesnika, tako i za etiara koji bi branio brak. Openito bi poezija,
kad bi se usredotoila na religiozno i pojedinevu nutrinu, imala
dalekko znaajnije zadatke od onih kojima se sada bavi. U poeziji se
stalno ponavlja ista pria: mukarac je vezan za djevojku koju je
jednom volio, ili je moda nikad nije istinski volio, a sad je vidio
drugu djevojku koja je njegov ideal. ovjek se prevari u ivotu, uao
je u pravu ulicu, ali je kua bila pogrena, jer upravo nasuprot nje na
drugom katu stanuje ideal to je, po opem miljenju, zadatak za
poeziju. Zaljubljeni se prevario, vidio je voljenu pri svjetlu i
vjerovao da ima tamnu kosu, ali gle, iz bliega je ona svijetla ali
njezina sestra, ona je ideal! To je, kako se misli, tema za poeziju. Po
mom sudu, svaki je takav ovjek jedan obian Laban (klipan,
zvekan, heb.; u Starom zavjetu se spominje jedan Aramejac s tim
imenom, (usp. Post 24,29)) koji je i uivotu ve nepodnoljiv te bi
ga odmah trebalo izvidati ako bi htio postati netko i u poeziji. Samo
strast protiv strasti donosi poetski sukob, a ne ova zbrka sitnica
unutar iste strasti. Kad je neka djevojka, npr. iz srednjeg vijeka,
nakon to se zaljubila, postala svjesna da je svaka zemaljska ljubav
grijeh i da joj je nebeska pretpostavljena, onda je tu poetski sukob, a
djevojka je poetina, jer je njezin ivot u ideji.
120
PROBLEM III

samo njega. Oni nemaju poput Axela i Valborge

jedan opi izraz za svoju bol, jer kad ih nebo
razdvaja prilazi im na isti nain, jer su oni
meusobno jednako bliski. Kad bi ovdje bio takav
sluaj, onda bi se mogao zamisliti i izlaz. Da nebo
nije upotrijebilo nikakvu vidljivu silu da bi ih
razdvojilo, da je sve prepustilo njima samima,
moglo bi se pomisliti da bi se odluili zajedniki
oduprijeti i nebu i svojoj nesrei.
Etika e, usprkos svemu od njega traiti da go-
vori. Njegovo junatvo e svoj glavni izraz nai u
njegovu odricanju od estetike velikodunosti za
koju se ipak in casu (u danom sluaju) ne moe
olako pomisliti da u njoj ima i primjesa tatine
koja prebiva u skrivenosti, budui da mu mora biti
jasno da on unesreuje djevojku. Stvarnost ovog
junatva poiva, meutim, na tome da je on imao
priliku i da je se odrekao; jer bi se, inae, moglo
postati junakom posebno u nae doba koje je po-
stiglo nevienu vjetinu krivotvorenja, tako da se
ono najvie ostvaruje preskaui ono to do njega
vodi.
Ali emu sada ovaj predloak ako se ne uspije-
vam odmaknuti dalje od traginog junaka? Zato
to bi ipak bilo mogue ovim predlokom malo ra-
svijetliti paradoks. Sve se svodi na to u kakvom
odnosu stoji vjernik prema augurskom prorotvu
koje na ovaj ili onaj nain odreuje njegov ivot. Je
li ovo prorotvo publici juris (javna stvar) ili neto
privatissimum (najprivatnije)? Poprite zbivanje je
u Grkoj; proroanstvo augura je razumljiv svi-

121
PROBLEM III

ma, ne mislim pritom samo na to da pojedinac

shvaa njegov jezini sadraj, nego i na to da je
pojedinac svjestan kako augur pojedincu navjeta
odluku neba. Augurovo proroanstvo nije razum-
ljivo samo junaku, nego svima, i iz toga ne
proizlazi nikakav privatan odnos prema boan-
stvu. On moe initi to ga je volja, dogodit e se
ono to je pretkazano, a on nee dospjeti u blii
odnos prema boanstvu niti djelovanjem, niti odu-
stajanjem, niti e postati predmet njegove milosti,
niti njegova gnjeva. Krajnji uinak moi e ra-
zumjeti svatko jednako kao i junak; nema tu ni-
kakva tajnog pisma koje samo junak moe
proitati. Ako on eli govoriti, moe to izvrsno
uiniti, jer on moe postii to da ga se razumije;
ako se odlui na utnju, to e biti zato to on kao
pojedinac eli biti iznad opeg kako bi sama sebe
zavaravao raznovrsnim fantastinim predodbama
kako e on brzo zaboraviti ovaj jad itd. Da mu, na-
protiv, volja neba nije bila objavljena preko jednog
augura, da ju je saznao nekim privatnim putem i
da je nebo s njim uspostavilo jedan sasvim priva-
tan odnos, tada bismo bili u paradoksu, ako para-
doks uope postoji (jer moje je razmatranje dilema),
tada on ne bi mogao govoriti, ak i ako bi to jako
elio. On tada ne bi uivao u utnji, nego bi trpio
bol, ali bi mu upravo to posvjedoilo da je imao
pravo. Tada se njegova utnja ne bi zasnivala na
tome da se on kao Pojedinac eli postaviti u apso-
lutni odnos prema opem, nego na tome da je on
kao pojedinac u apsolutnom odnosu prema Apso-

122
PROBLEM III

lutu. On bi tada u tome mogao pronai i mir, pre-

ma onome to mogu zamisliti, dok bi njegova
velikoduna utnja bila stalno uznemiravana
zahtjevima etikog. Uope, bilo bi poeljno da
estetika jednom pokua poeti ondje gdje je godi-
nama zavravala, naime kod iluzorne veliko-
dunosti. im bi ona to uinila, radila bi u korist
religioznog, jer ova je mo ono jedino to moe
estetsko izbaviti iz njegove borbe s etikim. Kralji-
ca Elizabeta dravi je rtvovala svoju ljubav pre-
ma Essexsu, im je potpisala i svoju smrtnu
presudu. Ovo je bio jedan junaki in, premda je u
tome bilo i neto osobne uvrijeenosti, jer joj on,
naime, nije poslao prsten. Kao to je poznato, on je
to uinio, ali zbog zlobe jedne dvorske dame,
prsten joj nije bio uruen. Elizabeta je to otkrila i,
ako se ne varam, pria se da je pritom sjedila deset
dana grizui prst u ustima a da nije progovorila ni
jednu rije, a nakon toga je umrla. Ovo bi bila
tema za pjesnika koji je kadar propjevati silovito,
inae bi tema u najboljem sluaju bila za nekog
uitelja baleta s kojim se pjesnik naeg doba tako
esto zamjenjuje.
Sada bih se prepustio jednom razmatranju u
smjeru demonskog. Radi toga posluit u se
priom o Agneti i Morskom vilenjaku. Vilenjak je za-
vodnik; on izranja iz svog skrovita u bezdanu, s
divljakim uitkom grabi i lomi nevini cvijet koji je
u svojoj draesti stajao na alu i zamiljeno priginjao
glavu zovu morskog uma. Sve dovde ovo je samo
pjesniko poimanje stvari. Sad da neto promijeni-

123
PROBLEM III

mo. Morski vilenjak bio je zavodnik. On je zvao

Agnetu, svojim je laskanjem iz nje izmamio ono
skriveno, a ona je u Vilenjaku pronala ono to je
traila, ono zbog ega joj je pogled bio prikovan za
morsku dubinu. Agneta ga eli slijediti. Vilenjak
ju je ismijao, a Agneta se ovila oko njegova vrata;
ona se s punim povjerenjem i svom duom preda-
la jaem. On ve stoji na alu, nadvija se nad mo-
rem da bi se u njega sunovratio sa svojim plijenom
a Agneta ga jo jednom pogleda; bez straha, bez
sumnje, ne razmeui se zbog svoje sree, neopije-
na veseljem, nego s punim povjerenjem, s apsolut-
nom skromnou malenog cvijeta, s kojim se ona
poistovjeuje, ona mu je s punim povjerenjem
povjerila svoju sudbinu. I gle. More je prestalo
huati, njegov divlji glas je zanijemio, strast priro-
de koja ini Vilenjakovu snagu ostavlja ga na cje-
dilu, nastaje zatije a Agneta ga jo jednom
pogleda. Vilenjak je onemoao, ne moe se odu-
prijeti snazi nevinosti, njegova ga priroda izdaje,
on ne moe zavesti Agnetu. On je vraa kui,
objanjavajui joj da joj je samo htio pokazati kako
je more lijepo kad je mirno, a Agneta mu vjeruje.
Potom se on vraa sam, a more bjesni, pa ipak
oaj u Vilenjaku bjesni jo jae. On moe zavesti
Agnetu, on moe zavesti stotinu Agneta, on moe
zaluditi svaku djevojku ali Agneta je pobijedila,
a Vilenjak ju je izgubio. Ona moe biti njegova
samo ako je osvojena kao plijen, jer on ne moe
biti vjeran nijednoj djevojci, jer on je samo pravi
pravcati vilenjak. Dopustio sam sebi jednu malu

124
PROBLEM III

izmjenu* kod Vilenjaka, a donekle sam izmijenio i

Agnetu; jer u prii nije ni Agneta posve bez
krivnje, kao to je, uostalom, glupost, dodvoravanje
i uvreda enskog roda pretpostaviti zavoenje u
kojem djevojka nema ba nikakva udjela. Agneta
je u prii svoj izraz elim malo modernizirati
jedna ena koja udi za zanimljivim, a svaka takva
moe uvijek biti sigurna da je neki vilenjak u blizi-
ni; jer vilenjaci otkrivaju takve s poluotvorenim
okom i ustemljuju se na njih kao morski pas na
plijen. Ba je zao vrlo glupo, ili se moda radi o
glasini koju Vilenjak eli proiriti, da takozvano
obrazovanje titi djevojku od zavoenja. Ne, u

* Ovoj se prii moe pristupiti i na drugi nain. Pretpostavimo da

Vilenjak ne eli zavesti Agnetu, premda je prije nje mnoge zaveo.
On vie nije Vilenjak, ili on je, ako se ve hoe, jedan jadni Vilenjak
koji je ve dugo sjedio na dnu mora i tugovao. Ipak on zna, kako i u
samoj prii stoji, da moe biti spaen samo po ljubavi neke nevine
djevojke. Ali u odnosu prema djevojkama mui ga neista savjest i
on im se ne usuuje pribliiti. U ovakvu stanju on potom ugleda
Agnetu. Ve ju je puno puta, skriven u trsci, vidio kako eta plaom.
Njezina ljepota, njezina edna zaokupljenost samom sobom
prikovala ga je uza se. I kako Vilenjak svoje uzdisaje mijea sa
utanjem trske, ona oslune u tom smjeru, mirno stoji i tone u
snove, draesnije od ijedne ene, lijepa kao aneo spasitelj koji
Vilenjaku usauje nadu. Vilenjak skuplja hrabrost, primie se
Agneti, pridobiva njezinu ljubav, nada se svom izbavljenju. Ali
Agneta nije bila nikakva tiha i povuena djevojka; huka mora ju je
privlaila, bolni uzdah na puini joj je prijao zato to je jo jae
odjekivao u njezinoj nutrini. Ona eli dalje i dalje, ona se divlje eli,
s Vilenjakom kojeg voli, sunovratiti u bezdan, i tako razdrauje
Vilenjaka. Ona ismijava njegovu pristojnost i tako pobuuje prkos.
A more hui, valovi se pjene; a Vilenjak zagrli Agnetu i s njom se
strmoglavi u dubinu. Nikad nije bio ovako divlji, nikad tako
poudan; ta od ove je djevojke oekivao svoje izbavljenje. Uskoro
mu je Agneta dodijala, pa ipak njezin le nije nikad pronaen; jer
ona se pretvorila u sirenu koja je ljude zavodila svojim pjevom.
125
PROBLEM III

ivotu stvari stoje pravednije i ravnopravnije, tu

postoji samo jedno zatitno sredstvo, a to je nevi-
nost.
Dajmo sada Vilenjaku ljudsku svijest, a to to je
on vilenjak neka bude objanjeno njegovom pret-
hodnom ljudskom egzistencijom, u ije je posljedi-
ce zapleten njegov sadanji ivot. Nema nieg to
bi sprijeilo da on postane junak; jer on sada ini
iskupljujui korak. On je spaen po Agneti; zavod-
nik je poniten, poklonio se pred snagom nevino-
sti, on vie nikoga ne moe zavesti. Ali istodobno
dvije se sile otimaju za njega: kajanje i Agneta s
kajanjem. Ako ga zadobije samo kajanje, onda je
on skriven; ako ga dohvate Agneta i kajanje, onda
je otkriven.
Ukoliko sada kajanje uhvati Vilenjaka i on
ostaje skriven, on je Agnetu svakako unesreio, jer
ga je Agneta voljela u svoj svojoj nevinosti. Ona je
vjerovala kako je istina da joj je on, u svakom tre-
nutku u kojem joj se uspjeno predstavljao dru-
gaijim, samo elio pokazati lijepu mirnou mora.
Meutim, to se tie strasti, sam Vilenjak postaje
jo nesretniji; jer on je volio Agnetu s obiljem stra-
sti, a osim toga, preuzeo je na sebe jo jednu
krivnju. Ono demonsko u kajanju sada e mu sva-
kako objasniti da mu je ba to kazna, koja ga, to
vie pati, vie iskupljuje.
Ako se on preda ovom demonskom, onda on
vjerojatno jo jednom pokuava spasiti Agnetu,
onako kako se na odreeni nain moe spasiti
ovjeka uz pomo zla. On zna da ga Agneta voli.

126
PROBLEM III

Ako bi mogao ohladiti njezinu ljubav, onda bi ona

bila spaena, na neki nain. Ali kako? Raunati s
tim da e njegovo iskreno priznanje u njoj pobudi-
ti odbojnost za takvo to Vilenjak je odve raz-
borit. Zato e on, moda, nastojati potaknuti sve
njezine mrane strasti, da bi je ismijao i narugao joj
se, da bi od njezine ljubavi nainio lakrdiju i da bi
je ponizio na svaki mogui nain. On sebe nipoto
nee potedjeti patnje, jer je upravo to ona duboka
proturjenost u demonskom, i u odreenom smi-
slu beskrajno mnogo nalazi se vie dobra u de-
monsko, nego u trivijalnim ljudima. to je
Agneta sebinija, to e je Vilenjak lake prevariti
(jer samo jako naivni ljudi misle da je lako prevari-
ti nevinost; ivot je mudar i zato je varalicama
najlake prevariti varalice), a ba zato e biti
uasnije njegove patnje. to je lukavije smiljena
njegova prijevara, to e Agneta manje stidljivo
pred njim skrivati svoju bol; ona e upotrijebiti
svako sredstvo, to svakako nee proi bez poslje-
dica to znai ne da ga potrese, nego i da ga
mui.
Uz pomo demonskog, Vilenjak postaje pojedi-
nac, pojedinac koji je, kao pojedinac, iznad opeg.
Demonsko ima istu osobinu kao i boansko, da
pojedinac moe stupiti u apsolutni odnos prema
njemu. Ova je analogija dopuna paradoksu o
kojem govorimo. U tome je ona izvjesna slinost
koja moe zavarati. Tako Vilenjak prividno ima
dokaz za to da je njegova utnja opravdana, da on
svu svoju bol trpi u sebi. Meutim, nema nikakve

127
PROBLEM III

dvojbe da on moe govoriti. On tako, ako govori,

moe postati tragini junak, prema mom miljenju,
ak velianstveni tragini junak. Moda e samo
rijetki shvatiti u emu je njegova veliina.* On e
tada imati hrabrost oteti se samoobmanjivanju da
bi mogao usreiti Agnetu svojom vjetinom, on e
imati hrabrosti, da je, ljudski reeno, slomi. Ovdje
u jo samo pridodati jednu psiholoku
primjedbu. to se Agnetina sebinost vie razvija,
to e samoobmana biti vie zasljepljujua, i zaista
nije nezamislivo da bi se u stvarnosti moglo dogo-
diti da Vilenjak svojom demonskom lukavou,
ljudski reeno, ne samo spasi, nego i dovede do
neeg izvanrednog; jer demon zna ak i iz najjad-
nijeg ovjeka izvui snagu i na taj nain on se s
ovjekom jako dobro slae.
Vilenjak se nalazi na dijalektikom proelju.
Ako se pomou kajanja oslobodi demonskog,
onda moe krenuti u dva smjera. Moe se povui i
ostati u skrivenosti a da se ne oslanja na svoju

* Estetika se ponekad bavi slinim temama svojom uobiajenom

lukavou. Vilenjak se izbavlja pomou Agnete i sve zavrava
sretnim brakom. Sretan brak! To je prilino lako. Ako, meutim,
etika treba odrati govor na piru, onda e po mom miljenju stvar biti
posve drugaija. Estetika prikriva Vilenjaka platem ljubavi i time
sve biva zaboravljeno. Ona je istodobno dovoljno nemarna da bi
mogla pomisliti da se u braku stvari dogaaju kao i pri aukciji gdje
se sve prodaje u stanju u kojem se zatjee prilikom udarca ekia.
Ona brine samo o tome da zaljubljeni pripadnu jedno drugom, a o
ostalom ne brine. Ona bi samo trebala vidjeti to se sve potom
dogaa; ali ona za to nema vremena, jer je ve u punom trku da
sastavi novi ljubavni par. Od svih znanosti estetika je najnevjernija.
Svatko tko ju je iskreno volio, postaje, na odreeni nain, nesretan; a
onaj koji je nikad nije volio, bio je i ostaje obino govedo (pecus).
128
PROBLEM III

lukavost. On tada, kao pojedinac, ne dolazi u ap-

solutni odnos prema demonskom, nego nalazi mir
u protuparadoksu, pa e boanstvo spasiti Agne-
tu. (Ovako bi srednji vijek vrio kretanje, jer po
njegovu poimanju Vilenjak bi oito zavrio u sa-
mostanu.) Ili se moe spasiti zahvaljujui Agneti.
Ovo se ne smije shvatiti tako da bi on, pomou
Agnetine ljubavi, trebao biti osloboen toga da u
budunosti ne bude opet zavodnik (ovo je estetski
pokuaj spaavanja koji uvijek zaobilazi stvari,
naime kontinuitet u Vilenjakovu ivotu); jer, s
ovog gledita, on je izbavljen; bit e izbavljen u
onoj mjeri u kojoj je otvoren. Vilenjak potom eni
Agnetu. Meutim, on mora utoite potraiti u pa-
radoksu. Ako, je naime, pojedinac vlastitom
krivnjom dospio izvan opeg, on se tamo moe
vratiti samo snagom injenice da je kao pojedinac
dospio u apsolutni odnos prema Apsolutu. Ovdje
u postaviti jednu primjedbu kojom u rei vie
nego to je u prethodnim tokama reeno*. Grijeh
nije prva neposrednost, grijeh je jedna kasnija ne-
posrednost. U grijehu je pojedinac, u smislu de-
monskog paradoksa, iznad opeg, jer je proturjeje
opeg u tome to samo sebe zahtijeva od onog
kome nedostaje condicio sine qua non. Kad bi filozo-
fija pored ostalog pomislila i to da bi nekom

*Sve dosad trudio sam se drati se podalje od osvrtanja na pitanje

grijeha i njegove stvarnosti. Sve je bilo usmjereno na Abrahama, a
njemu se mogu pribliiti samo neposrednim kategorijama, tj. onoliko
koliko ga mogu razumjeti. im se pojavi grijeh, etika propada, ba
zbog kajanja; jer kajanje je najvii etiki izraz, a kao takvo i
najdublja etika proturjenost.
129
PROBLEM III

ovjeku moglo pasti na pamet ponaati se po nje-

zinu uenju, tada bi iz toga nastala jedna posebna
komedija. Etika, koja ignorira grijeh, jedna je po-
sve nekorisna znanost, ali ako ona prizna vanost
grijehu, onda ona eo ipso izlazi izvan sam sebe. Fi-
lozofija ui da neposredno mora biti ukinuto. Ovo
je svakako istina, ali nije istina da je grijeh, sam po
sebi, ono neposredno, ba kao to nije istina i to da
je vjera, samo po sebi, ono neposredno.
Sve ide lako dok se kreem u ovim granicama,
ali sve ono to je ovdje reeno uope ne moe obja-
sniti Abrahama; jer Abraham nije postao pojedinac
nainivi grijeh, on je ba naprotiv pravednik, Boji
izabranik. Slinost s Abrahamom pokazat e se tek
onda kad pojedinac bude u situaciji u kojoj e mo-
rati izvriti ope, i tu je opet na djelu paradoks.
Vilenjakove postupke ja, stoga, mogu razumje-
ti, dok Abrahama ne mogu; jer Vilenjak upravo
preko paradoksa dospijeva do elje da ostvari
ope. Ako on, naime, ostane skriven i ako podnese
sve muke pokajanja, postat e demon i kao takav
e biti poniten. Ako on ostane skriven, a da pritom
ne mudrijai kako e time Agnetu osloboditi njezi-
ne obveze na borbu, jer e njega samoga muiti
dunost pokajanja, svakako e zadobiti mir, ali e
za svijet biti izgubljen. Ako je otkriven i doputa
da bude spaen po Agneti, on je onda najvei
ovjek kakvog mogu zamisliti; jer samo estetika
lakomisleno vjeruje da snagu ljubavi slavi time to
doputa da nevina djevojka izbavlja izgubljenoga
time to ga voli; samo je estetika ta koja stvari ne

130
PROBLEM III

vidi ispravno pa vjeruje da je djevojka junakinja, a

umjesto toga junak je Vilenjak. Morski vilenjak ne
moe pripadati Agneti a da, nakon to je izvrio
beskonano kretanje kajanja, ne izvri jo jedno
kretanje, kretanje snagom apsurda. Vlastitom sna-
gom on moe izvriti samo kretanje kajanja, ali on
ve za to kretanje treba apsolutno svu svoju snagu
i zato vie nema snage da bi se vratio i prihvatio
stvarnost. Ako ovjek nema dovoljno strasti da
izvri jedno ili drugo kretanje, ako lunja kroz ivot
uz povremena kajanja i misli da potom sve ide
predvidivo, onda je on jednom zasvagda odustao
odivota za ideju i onda on moe lako postii to
da i drugima pomae da dospiju do onog naj-
vieg, tj. zapravo sama sebe i druge zavaravati
milju da se u svijetu duha dogaa kao i u
drutvenoj igri u kojoj se sve svodi na sitne triko-
ve. Dosta vremena se moe posvetiti misli kako je
ipak neobino da je u doba u kojem svatko misli
da moe uiniti ono najuzvienije, tako raspro-
stranjena sumnja u besmrtnost due; a teko da e
sumnjati onaj koji je doista izvrio barem kretanje
beskonanosti. Zakljuci strasti jedini su pouzda-
ni, tj. jedini uvjerljivi. Sreom, postojanje je ovdje
srdanije i vjernije nego to tvrde mudraci. Ono
nikoga ne iskljuuje, ak ni onog najneznatnijeg;
ono nikog ne ismijava, jer u svijetu duha budalom
ispada samo onaj koji od sama sebe ini budalu.
Jest ope uvjerenje, a ukoliko i sam o tom smijem
suditi, onda se pridruujem tom miljenju da
odlazak u samostan nije ono najvie, ali ja pritom

131
PROBLEM III

nikako ne mislim da je u nae doba, kad se vie ne

ide u samostan, svatko vei od onih dubokih i oz-
biljnih dua koje su svoj mir pronale u samosta-
nu. Koliko je onih koji u nae doba imaju dovoljno
strasti o ovom promisliti i onda sebe iskreno pro-
cijeniti! ini mi se da bi sve one koje u nae doba
misle da su ve doli do onog najvieg mogla
obuzdati samo ova pomisao shvaena s
dolinim potovanjem pomisao na to da se
odreeno vrijeme posveti svojoj savjesti, da joj se
d vremena da ona svojom budnom neumornou
istrai svaku pojedinu misao, tako da se, ako se
kretanje u nekom ovjeku ve ne vri snagom
onog najplemenitijeg i najsvetijeg, otkriju* mrana
kretanja koja se skrivaju u svakome, a mogu se
kod ovjeka najlake otkriti, ako ni kroz to drugo,
onda kad ga obuzme strah, jer dok ovjek ivi u
zajednici s drugima, na nju se lako zaboravlja, od
nje se lake udaljava, na brojne naine joj se odu-
pre i dobiva prigoda novog poetka. Ipak, o tome
se malo brine u nae doba koje je stiglo do onog
najvieg, a zapravo nijedno doba nije bilo
smjenije od naega. Neshvatljivo je da se ve nije
dogodilo to da vrijeme samo preko jedne generatio
aequivoca (prastvaranje) nije rodilo svog junaka,

* U ovo nae ozbiljno doba u to se ne vjeruje, pa ipak je prilino udno

to su u poganstvu, koje je po samoj svojoj prirodi lakomislenije i
manje promiljeno, dva izrazita predstavnika grkog poimanja
bivstvovanja: (spoznaj samoga sebe), svaki na svoj
nain nagovijestili da ovjek zadubljivanjem u samog sebe prije
svega otkriva priroenu sklonost zlu. Ne trebam ni govoriti da ovdje
mislim na Pitagoru i Sokrata. (Usp. Filozofske mrvice, glava III;
Platonov Fedar, 230 a.)
132
PROBLEM III

demona koji bezobzirno izvodi svoju stravinu

predstavu koja bi trebala nasmijati svoje doba i pri
tom ga navesti da zaboravi kako se ono zapravo
smije samom sebi. Ili, zar je ita osim ismijavanja
zasluio jedan ivot u kojem se ve u dvadesetoj
godini dolazi do onog najvieg? Pa ipak koje je to
uzvienije kretanje iznalo ovo doba otkada se
prestalo ii u samostan? Ne sjedi li to na elu stola
jadna ivotna mudrost, lukavost, straljivost koja
kukaviki uvjerava ljude da su oni ve uinili ono
najuzvienije, i tako ih podmuklo odvraa ak i od
pokuaja da uine togod neznatnije? Onaj koji je
izvrio samostansko kretanje pred sobom ima
samo jo jedno kretanje, a to je kretanje apsurda.
Koliko ima onih koji u ovo nae doba razumiju to
je to apsurd; koliki u ovo nae doba ive tako da
su se ili svega odrekli, ili sve dobili; koliko ima
onih potenih koji su svjesni to mogu, a to ne
mogu? I zar se ovakvi najee ne nau, ako se
uope nau, meu slabo obrazovanima i djelo-
mino meu enama? U svojevrsnoj clairvoyance
(jasnovidnosti) vrijeme odaje svoju manu onako
kao to se i demonsko uvijek otkriva, na nain da
sama sebe ne razumije, jer ono uvijek iznova
zahtijeva ono komino. Ako je komino uistinu
ono to vremenu treba, onda je potreban neki novi
komad u kojem se ismijava to da je netko umro od
ljubavi, ili, zar ne bi vremenu bilo spasonosnije da
se ovo dogodi meu nama samima tako da vrije-
me bude svjedokom jednog ovakvog dogaaja, pa
da ono napokon smogne hrabrost za vjeru u snagu

133
PROBLEM III

duha, hrabrost da se dokine praksa po kojoj se

ismijavanjem mrcvari ono bolje, u sebi samom iz
kukaviluka, a u drugima iz zavisti? Treba li vre-
menu zaista smijena pojava nekog probuenog
samo zato da bi se ono imalo emu smijati, i nije li
mu jedna ovako oduevljena pojava potrebnija da
ga podsjeti na sve ono to je u njemu zaboravljeno?
Ako bi se htjelo imati slinu priu koja bi bila
jo dirljivija jer u njoj jo nije pokrenuta strast ka-
janja, onda bi se za to mogla iskoristiti biblijska
pripovijest koja se nalazi u knjizi Tobijinoj. Mladi
Tobija je htio oeniti Saru, Raguelovu i Edninu
ker. Uz ovu djevojku vezane su neke tragine
okolnosti. Bila je zaruena sa sedmoricom muka-
raca od kojih su svi bili usmreni u branoj sobi.
Ovo je u odnosu na moju priu slaba toka pripo-
vijesti, jer neizbjean je komian uinak pri pomi-
sli na sedam bezuspjenih pokuaja djevojke da se
uda, a bila je tomu tako blizu, jednako kao i stu-
dent koji sedam puta pada na ispitu. U knjizi To-
bijinoj (usp. 7,10-14) naglasak je na neem drugom
i zato je visok broj sedam vaan, a u odreenom
smislu on je i tragian faktor. A tim je vea pleme-
nitost mladoga Tobije, dijelom zato to je on jedi-
nac u svojih roditelja (usp. Tob 6,15), dijelom zato
to se zastraujui dojam sam po sebi jo vie
namee. Stoga u ja ovu injenicu zanemariti pa e
Sara u mojoj prii biti djevojka koja se nikad prije
nije zaljubila, koja u sebi jo uvjek nosi blaenstvo
djevice, svoj neizmjerni zahtjev prvenstva u odno-
su na ivot, punomo za sreu (Schiller,

134
PROBLEM III

Odreknue, str. 3) da jednog ovjeka voli svim

srcem. Pa ipak je ona nesretnija od bilo koga jer
ona zna da e zli demon koji je voli ubiti mla-
doenju prve brane noi. itao sam o mnogim tra-
gedijama, no posve sumnjam da se igdje moe nai
jedna takva tragedija kao ova koja proima ivot
ove djevojke. Ipak, ako nesrea dolazi izvana,
onda se moe nai i utjeha. ak i ako sam ivot
ovjeku uskrati ono to bi ga moglo usreiti, tu je
utjeno to da je on to ipak mogao primiti. Ne-
dokuive li tuge koju vrijeme ne moe ublaiti i
koju ne moe izlijeiti, kad zna da nita ne bi po-
moglo ni ako bi ivot nastojao sve pruiti. Jedan
grki pisac beskonano puno skriva u svojoj jedno-
stavnoj naivnosti kad kae:
, x
(Nitko sigurno nije umakao
Erosu niti e mu umai sve dotle, dok ima ljepote i
oiju koje je primijete. Usp. Longo Pastoralia40).
Bilo je jo djevojaka koje su postale nesretne u lju-
bavi, ali one su to ipak postale, a Sara je bila
nesretna i prije nego je to postala. Teko je pronai
nekoga komu se moe predati. Kad se mlada dje-
vojka predaje, onda se kae: Sad vie ona nije slo-
bodna, a Sara nije nikako bila slobodna premda
se nijednom nije predala. Teko je kad se djevojka
preda i bude prevarena, a Sara je bila prevarena i
prije nego to se predala. Kakav e samo svijet
tuge uslijediti kad Tobija napokon odlui oeniti
Saru? Kakve svadbene ceremonije, kolike pripre-
me! Nijedna djevojka nije prevarena tako kao Sara,

135
PROBLEM III

jer njoj je uskraeno ono najblagoslovljenije od

svega, ono apsolutno bogatstvo koje pripada ak i
najsiromanijoj djevojci; uskraeno joj je pouzda-
no, neogranieno, nesputano, neobuzdano samoo-
dreknue predanja; jer riblje je srce i jetru trebalo
najprije dobro isuiti prije nego ih se stavi na
ugljenov ar.41 I kako je tek majci kad se ne moe
rastati s keri koja je i sama prevarena, i na koncu
svega jo majci uskrauje ono najljepe. U pripovi-
jesti se ita: Edna je pospremila sobu i u nju uvela
Saru, plakala je i prihvatila suze svoje keri, i ree
joj: Budi hrabra, kerko: Gospodar neba i zemlje
neka te nagradi milou za tvoju bol. Budi hrabra,
kerko! (Tob 7,17). A o samom trenutku svadbe
moe se proitati, ako se uope od suza uspije to
proitati: Kako su se zatvorili u sobu, Tobija usta-
de s postelje i ree: Ustaj sestro, molimo se da
nam se Bog smiluje. (Tob 8,4)
Ako bi ovu pripovijest itao neki pjesnik, i ako
bi se posluio njom kao temom, on bi, kladim se
sto prema jedan, sve stavio na mladog Tobiju. Ovo
junatvo da se ivot izloi jednoj tako oiglednoj
opasnosti, na to pripovijest jo jednom upozora-
va: Raguel jutro nakon svadbe kae Edni, eni
svojoj: Poalji jednu od slukinja da vidi je li iv.
Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne
sazna. (usp. Tob 8,12) ovo je junatvo pjesniko-
va tema. Dopustit u sebi da predloim jo jednu
varijantu. Istina, Tobija je postupio hrabro, srano
i viteki, ali zar nije svako ovjek koji nema tu hra-
brost obini slabi koji ne zna ni to je ljubav,

136
PROBLEM III

ni to to znai biti ovjek, ni zato je trud tako

vaan u ivotu; takav nije nikad shvatio onaj mali
misterij da je bolje davati nego primati, niti ima
blagog pojma o tome to je to veliina: da je daleko
tee primati nego davati, sve to, naravno, pod
uvjetom da je imao odvanosti za odricanje i da u
tekoi nije klonuo. Ne, Sara je junakinja. Njoj bih
se htio pribliiti onako kako se nijednoj djevojci ni-
sam pribliio, ili onako kako me u mislima nikad
nije privlaila elja da se primaknem nekomu o
kome sam itao. Jer kakva je samo ljubav prema
Bogu potrebna za nadu u ozdravljenje nakon to je
netko od poetka, bez svoje krivnje, ovako nakara-
dan, kad od poetka predstavlja samo primjer
nesretna ovjeka! Kakva je etika zrelost potrebna
da bi se preuzela odgovornost kojom se voljenoj
osobi doputa ovakav pothvat! Kakva je to po-
niznost u odnosu na druge ljude! Kakva je to samo
vjera u Boga, zbog koje ona nee u sljedeem trenu
zamrziti ovjeka kojem sve duguje!
Zamislimo da je Sara mukarac, i demonsko je
ve na dohvat ruke. Gorda plemenita priroda
moe podnijeti sve osim jednog, a to je saaljenje.
To je uvreda koju mu moe nanijeti samo jedna
via sila, jer on sama sebe ne moe nikad saalije-
vati. Ako je ovjek zgrijeio, on e podnijeti kaznu
bez oajavanja; ali to da bez ikakve krivnje jo u
majinoj utrobi bude odreen za predmet saalije-
vanja, za miris u nosnicama saaljevaa, to je ono
to on ne moe izdrati. Saaljenje ima jednu po-
sebnu dijalektiku, ono u jednom trenutku zahtije-

137
PROBLEM III

va krivnju, a u sljedeem je ve ne treba, i zbog

toga ova predodreenost za saaljenje postaje sve
uasnija i uasnija, tim vie ako se pojedineva
nesrea nalazi u podruju duhovnog. Ali Sara nije
imala krivice: sve su se patnje na njoj iivljavale, i
uz to je jo trebala biti muena ljudskim saalije-
vanjem, tako da ak i ja koji sam joj se vie divio
nego to ju je Tobija ljubio, ak i ja ne mogu spo-
menuti njezino ime a da ne kaem: Jadna djevoj-
ka. Zamislimo jednog mukarca u situaciji u kojoj
se nalazi Sara; njemu treba biti potpuno jasno da
e, ako se zaljubi, k njemu doi jedan pakleni duh i
ubiti mu voljenu tijekom prve brane noi. Tu bi
se lako moglo dogoditi da on izabere ono de-
monsko; zatvorit e se u sebe i rei ono to de-
monska priroda potajno govori: Hvala, ja nisam
ljubitelj ceremonija i brbljarija, ne udim za ljubav-
nim uicima, ja mogu biti i Plavobradi42 koji uiva
u tome da gleda stradavanje djevojaka za prve
brane noi. Uostalom malo se zna o de-
monskom, premda nae doba s pravom zahtijeva
da se ovo podruje otkrije, i premda se promatra,
ako se poneto razumije u uspostavljanje veza s
demonskim, moe posluiti, barem privremeno,
gotovo svakim ovjekom. Shakespeare je u ovom
pogledu uvijek bio i ostao junak. Onog uasnog
demona, onaj najdemonskiji lik koji je Shakespeare
opisao i to opisao bez premca: vojvodu od Gloste-
ra (kasnije Richarda III.) to je njega uinilo de-
monom? Oito to to nije mogao podnijeti
saaljenje kojem je bio izloen jo od djetinjstva.

138
PROBLEM III

Njegov monolog u prvom inu Richarda III vrijed-

niji je nego svi moralni sistemi koji nemaju pojma
o uasima postojanja niti o njihovu objanjenju.

Ja, grubo iskovan, bez ljupkog dostojanstva

da koim se pred bludnom migoljavom nimfom;
ja, to sam potkuen bez ovog lijepog sklada,
to prijetvorna me narav prevari za izgled,
izoblien, nedovren i prije roka
u svijet to die poslan, jedva napola zdjelan,
a i to tako sakato i neprilino
da na me laju psi kad kraj njih prohramljem

Takva narav, kakva je Glosterova, ne moe biti

izbavljena time to e je se uposredovati u ideju
nekog drutva. Etika ovakve dri naprosto luda-
ma, kao to bi uostalom bilo i ismijavanje Sare da
joj se kae: Zato ne izrazi ope i ne uda se ?
Takve prirode su iz poetka u paradoksu, one nisu
nimalo nesavrenije od drugih ljudi, samo su ili
izgubljene u demonskom paradoksu, ili spaene u
boanskom. ovjek se uvijek radovao tomu to su
vjetice, vilenjaci, nemani itd., bili nakazni, a ne
moe se zanijekati ni to da je svaki ovjek sklon
tomu da, im ugleda nekoga tko izgleda nakazno,
odmah takvomu pripie i moralnu izopaenost.
Koje li neizmjerne nepravde, budui da bi stvar
trebala biti obrnuta, jer je njih iskvarilo samo
postojanje, kao kad maeha svojim nemarom
otuuje djecu od sebe. Biti od poetka izvan
opeg, bilo po svojoj prirodi ili po ivotnim okol-

139
PROBLEM III

nostima, to je prvi korak k demonskom a da poje-

dinac u tome nema nikakve krivice. Cumberlandov
idov43 takoer je demon, premda on ini dobro.
Demonsko se moe tako iskazati i kao ljudski prezir,
prezir koji, treba to istaknuti, demonsko ne navodi
da se i samo ponaa prezirno, ono, naprotiv, svoju
snagu ima u spoznaji da je ono bolje od svih koji ga
osuuju. Zbog svega ovog pjesnici bi zapravo tre-
bali zvoniti na uzbunu. Bog zna kakva tiva itaju
suvremeni mladi stihoklepci! Njihov se studij sigur-
no sastoji iz toga da ue stihove napamet. Bog zna
kakva je njihova vrijednost za ivot! U ovom tre-
nutku ne znam koriste li to oni ikako drugaije
osim kao blagotvoran dokaz za besmrtnost due, jer
o njima ovjek moe, da bi se u sebi utjeio, kazati
ono to Baggesen kae o lokalnom pjesniku Kilde-
vallu: Ako je on besmrtan, onda smo i mi svi.44
Ono to je ovdje reeno o Sari, vie u smislu
pjesnikog isticanja i stoga s jednom fantastinom
pretpostavkom, ima svoje puno znaenje ako se
ovjek psiholokim interesom zadubi u smisao
svoje tvrdnje: Nullum unquam extitit magnum inge-
nium sine aliqua dementia (Nikad nije bilo velikog
genija bez odreene doze ludila).45 Ovo ludilo je
patnja koju genij trpi u postojanju; ono je izraz,
ako tako smijem rei, boanske zavisti, dok je ge-
nijalnost izraz boanske naklonosti. Tako je genij
od samog poetka dezorijentiran u odnosu na
ope i suoen s paradoksom, pri emu nalazi ili
demonsko smirenje u oajavanju nad svojim ogra-
nienjem, ime, u svojim oima, svoju svemo

140
PROBLEM III

pretvara u svoju nemo, pa je stoga ne eli prizna-

ti ni pred Bogom, ni pred ljudima, ili smiraj nalazi
u religioznom podruju, u ljubavi prema boan-
stvu. U ovome lee psiholoke zadae kojima se,
kako se meni ini, moe s radou posvetiti ivot,
pa ipak se tako rijetko uje poneka rije o tome. U
kakvu odnosu stoje poremeenost uma i genijal-
nost; moe li se jedno izvesti iz drugoga; na koji
nain i u kojoj mjeri je genij gospodar nad svojom
umskom poremeenou, jer razumije se samo po
sebi da on u odreenoj mjeri vlada nad njom, jer
bi inae bio umobolnik? Za ovakva istraivanja
potrebna je velika sposobnost i ljubav, jer pro-
suivati nadmonijeg od sebe vrlo je teko. Ako bi
se s panjom iitavalo nekog od najgenijalnijih
autora, moda bi se kod njega, premda teko i
samo ponegdje, neto i otkrilo.
Razmotrit u jo i sluaj kad pojedinac svojom
skrivenou i utnjom eli spasiti ope. U tu svrhu
posluit u se pripovijetkom o Faustu. Faust je
skeptik,* odmetnik od duha koji kroi stazom pu-

* Ako se ne eli kao primjer uzeti skeptik, onda bi se mogla izabrati

neka slina figura, npr. neki ironiar iji je otar pogled otkrio ironiju
postojanja, kojem tajni sporazum sa silama ivota daje uvid u to to
pacijent eli. On zna da ima mo izrugivanja; kad se eli s njom
posluiti, siguran je u svoju pobjedu, tovie, i u svoju sreu. On zna
da e se neki glas podii protiv njega, ali zna i to da je on jai; on zna
da se mukarci mogu dovesti u stanje da na trenutak izgledaju
ozbiljno, ali on isto tako zna da brzo potom eznu smijati se s njim,
on zna da se enu moe navesti da na trenutak dri lepezu pred
oima, ali on takoer zna da se ona iza lepeze smije, on zna da
lepeza nije posve neprozirna, on zna da se na njoj moe pisati jedno
nevidljivo pismo, on zna da, kad jedna ena prema njemu mae
lepezom, ona to ini zato to ga je razumjela, on sasvim pouzdano
zna kako potajice i kriomice smijeh stanuje u ovjeku, kad se jednom
141
PROBLEM III

tenosti. Ovo je pjesniki prikaz Fausta i dok se ne-

prestalno dogaa to da svako doba ima svog
Fausta, ipak se pjesnik za pjesnikom neumorno
dri istog kalupa. Stoga nainimo ovdje jednu
malu izmjenu. Faust je skeptik 'x (tipian
primjer); ali on je i jedna duboko skrivena narav.
Prema mom sudu, ak i u Goetheovom shvaanju
Fausta nedostaje dublji psiholoki uvid u tajne
razgovore koje sumnja vodi sa samom sobom. U
nae doba u kojem je svatko doivio sumnju, jo ni-
jedan pjesnik nije nainio ni korak u tom smjeru. Ja
stoga ak mislim da bih im mogao ponuditi i same
kraljevske obveznice da na njih napiu sve ono to
su u ovom pogledu doivjeli a jedva da bi napi-
sali ita vie od onog to bi stalo na njihov rub.

nastanio, ui u zasjedi i eka. Zamislimo ovog svojevrsnog

Aristofana, Voltairea malo drugaijim; jer on je istodobno i jedna
simpatina narav, on ljubi postojanje, ljubi ljude i zna de e osuda
smijeha iako je moda i odgojio jedan osloboeni narataj
upropastiti mnoge u suvremenom svijetu. Stoga on uti i koliko je
mogue i sam zaboravlja smijeh. Ali usudi li se on utjeti?
Vjerojatno mnogi uope ne razumiju o kakvoj potekoi govorim.
Oni zacijelo misle da je utnja velikodunost dostojna divljenja. To
nipoto nije i moje miljenje, jer ja mislim da je svaka narav koja
nije imala dovoljno velikodunosti za utnju, izdajnik postojanja. Ja
stoga od njega zahtijevam ovu velikodunost, ali, ako je on
posjeduje, smije li i utjeti? Etika je opasna znanost i posve je
mogue da se Aristofan iz isto etikih pobuda odluio izvrgnuti
ruglu svoje podivljalo doba. Estetska velikodunost tu nita ne
pomae; jer na njezin raun ne poduzima se nita u tom smislu. Ako
hoe utjeti, onda mora stupiti u paradoks. Nagovijestit u jo
jednu skicu: da neki ovjek moda posjeduje objanjenje ivota
jednog junaka, koji se objanjava na jedan tuan nain, pa ipak bi se
itav jedan narataj suvremenika pouzdavao u ovog junaka, ne
slutei nita od njegova jada.
142
PROBLEM III

Tek kad se Fausta unese u samog sebe, tek tada

se sumnja moe pjesniki izraziti, tek tada se i u
stvarnosti otkrivaju sve njezine patnje. On tada zna
da je duh onaj koji nosi postojanje, ali on isto tako
zna da sigurnost i radost u kojima ljudi ive nemaju
svoj izvor u snazi duha, nego su lake objanjivi kao
neplanirano pridola srea. Kao ovjek koji sumnja,
kao skeptik on je iznad svega ovoga i lako e prozreti
ako bi ga netko htio zavesti uvjeravanjem da je on
proao kroz sumnju; jer ako je netko izvrio kretanje
u svijetu duha, dakle jedno beskonano kretanje, on
moe ve iz odgovora zakljuiti je li onaj koji govori
prokuani ovjek ili obini razmetljivac. Ono to je
Tamerlanu uspjelo uz pomo svojih Huna, to Faust
uspijeva svojom sumnjom ljude stravino prep-
laiti tako da se uzdrma postojanje pod njihovim no-
gama da tako razjedini ljude pa da posvuda
odjekuje vriska njihova straha. Pa ak i kad ovo
uini, on jo nije Tamerlan, on je na odreeni nain
samo opunomoen; njegov autoritet je autoritet mi-
sli. Faust je jedna simpatetika narav; on ljubi
postojanje, njegova dua ne zna za zlobu, svjestan je
da nije u stanju smiriti bijes kojeg je u stanju raspali-
ti, ne udi ni za kakvom herostratskom slavom, uti,
skriva sumnju u dui briljivije od djevojke koja pod
svojim srcem nosi plod grene ljubavi, nastoji,
koliko je mogue, ii u korak s drugim ljudima, i
sam se bori s onim to se u njemu dogaa, i sama
sebe prinosi kao rtvu opem.
Ponekad se, kad neka svojeglava glava uzvitla
vrtlog sumnje, moe uti kako se ljudi ale i kau:

143
PROBLEM III

O da je barem utio. Faust ostvaruje ovu ideju.

Onaj koji ima neku predodbu o tome to to znai
kad se kae da neki ovjek ivi od duha, on isto
tako zna to se podrazumijeva i to se eli rei kad
se kae da skeptik jednako treba i kruh svagdanji
i duhovnu hranu. Iako sva bol koju Faust trpi
moe posluiti kao valjan argument za tvrdnju da
oholost nije ono ime je on opsjednut, ja u ipak
poduzeti male mjere opreza koje pronalazim s
lakoom. Jer kao to su Grgura Riminskog zvali
tortor infantium (muitelj djece), zato to je smatrao
da djeca koja umru bez krtenja idu u pakao, tako
bih i ja mogao upasti u iskuenje da samog sebe
nazovem tortor heroum (muitelj junaka), jer sam
vrlo dovitljiv ako ima koristi da se junaka stavi na
muke. Faust gleda Margaretu, ne nakon to je
izabrao uitak, jer moj Faust uope ne bira uitak,
on ne gleda Margaretu u Mefistovu udubljenu
zrcalu46, nego u njezinoj, svake ljubavi dostojnoj ne-
vinosti; i poto je njegova ljubav sauvala ljubav
prema ljudima, on se vrlo lako u nju moe zaljubiti.
Ali on je skeptik, njegova je sumnja posve izobliila
stvarnost; jer moj je Faust tako idealan da ne pripa-
da ovim znanstvenim skepticima koji u semestru
jedan sat tjedno sumnjaju za katedrom, a u preosta-
lo vrijeme mogu initi sve drugo, bilo da to ine
bez pomoi duha ili snagom duha. On je skeptik, a
skeptik jednako treba svagdanji kruh radosti i
duhovnu hranu. Ipak, on ostaje vjeran svojoj odluci
pa uti, ne govorei ljudima nita o svojoj sumnju, a
niti to Margareti kae o svojoj ljubavi.

144
PROBLEM III

Po sebi se razumije da je Faust odve savren

lik da bi se bavio naklapanjima tipa: ako bi on
priao, potaknuo bi jednu opu raspravu, ili bi
moda sve prolo bez odjeka, ili moda, ili
moda... (Kao to svaki pjesnik lako moe uoiti, u
ovoj konstrukciji vreba ono komino da se Fausta
dovede u ironian odnos s onim jeftino kominim
gizdavcima koji u nae doba oponaaju sumnju da
bi priloili kakav upadljiv dokaz o tome da su oni
istinski sumnjali, npr. doktorsku potvrdu, ili se
kunu da su u sve sumnjali, ili to dokazuju time to
su se na svom putu sreli s nekim skeptikom, uspo-
reuju Fausta s ovim kuririma i trkaima u svijetu
duha, koji u velikoj urbi od jednog ovjeka dobiju
samo sitni nagovjetaj sumnje, od drugog na-
govjetaj vjere i sada s tim na najbolji nain
upravljaju, zavisno o toga eli li drutvo fini ili
grubi pijesak.47) Faust je odve savren lik da bi se
dao vui na uzici. Onaj koji nema jednu besko-
nanu strast, taj nije savren, a onaj koji posjeduje tu
beskonanu strast, on je svoju duu ve odavno iz-
bavio iz takvih naklapanja. On uti da bi sama sebe
rtvovao ili govori svjestan da e sve zamrsiti.
Ako uti, onda ga osuuje etika; jer ona kae:
Ti treba priznati ope, a priznat e ga upravo
time to govori, i ne smije imati nikakva drugog
stava prema opem. Ovo razmatranje ne smije se
smetnuti s uma kad se nekog skeptika odve sto-
go osudi zbog toga to govori. Ja nisam sklon bla-
go osuditi jedno ovakvo ponaanje; uz napomenu
da se ovdje, kao uostalom i svugdje, radi o kretanji-

145
PROBLEM III

ma koja se vre s predanou. I kad se dogodi ono

najgore od najgoreg, da je skeptik time to je govo-
rio navukao na svijet svu moguu nesreu, on i
tada zavrjeuje vie potovanja od onih jadnih de-
gustatora koji ele sve kuati i nadii sumnju a da
je ne upoznaju, ime ba oni obino prouzroe da
sumnja izbije divlje i nekontrolirano. Ako govo-
ri, on e izazvati veliku zbrku, a ako se to i ne do-
godi, on e to doznati tek naknadno, a rezultat ne
moe nita pomoi nikomu, ni u trenutku djelo-
vanja, ni u odnosu na odgovornost.
Ako uti na vlastitu odgovornost, on to moe
raditi iz iste velikodunosti, ali e pritom svojoj
boli pridodati i jedan prigovor, jer e ga ono ope
stalno muiti i kazati: Bio si trebao govoriti, ta
kako e biti siguran da nije snana oholost to to
upravlja tvojom odlukom?
Ako, naprotiv, skeptik moe postati pojedinac
koji se kao pojedinac nalazi u apsolutnom odnosu
prema Apsolutu, onda on u tom sluaju moe do-
biti punomo za svoju utnju. Onda on svoju utnju
mora pretvoriti u krivicu. U takvom sluaju on je u
paradoksu, ali u takvu sluaju i njegova je sumnja
zalijeena, premda moe upasti u neku drugu.
I sam Novi zavjet odobrio bi jednu takvu utnju.
U Novom zavjetu pojavljuju se mjesta koja hvale
ironiju, samo ako se ovu koristi da prikrije ono
bolje. Meutim, ovo kretanje isto je tako kretanje
ironije kao i svako drugo koje se temelji na tome
da je subjektivitet iznad stvarnosti. O tome se u
nae doba ne eli nita znati, ne eli se znati nita

146
PROBLEM III

vie o ironiji od onog to je o njoj rekao Hegel48

koji se, zaudo, nije puno razumio u nju i gajio je
mrnju prema njoj, a koju nae doba nema posve
opravdanog razloga naputati, jer se ono smo tre-
ba uvati ironije. U propovijedi na gori reeno je:
Ti naprotiv, kad posti, pomai glavu i umij lice
da ne zapaze ljudi kako posti. (Mt 6,17) Ovo mje-
sto isto tako svjedoi da je pojedinanost
neizmjerljiva sa stvarnou, ak i to da je njoj
doputeno i varati. Kad bi oni ljudi koji u nae
doba tumaraju uokolo s jalovim govorancijama o
ideji zajednice itali Novi zavjet, oni bi onda moda
i promijenili miljenje.
A kako se Abraham ponaao? Jer ja nisam za-
boravio, a i itatelju e moda goditi da se toga
prisjeti, kako sam se ja upustio u ovo prethodno
istraivanje da bih dospio do ove toke, ne da bi
time Abraham postao razumljiviji, nego da bi time
njegova nerazumljivost bila osvijetljena sa svih
strana49, jer, kako je istaknuto, ja Abrahama ne
mogu razumjeti, mogu mu se samo diviti.
Takoer je primijeeno da niti jedan od opisanih
stadija ne posjeduje analogiju s Abrahamom; njih
sam razlagao samo da bismo pomou njih, dok ih
se promatra u njihovim vlastitim okvirima, u tre-
nutku odmaknua od Abrahama mogli nagovije-
stiti granice nepoznate zemlje. Ako bi se i moglo
govoriti o nekoj analogiji, onda bi to morala biti
ona s paradoksom grijeha, ali on se nalazi u jednoj
drugoj sferi i ne moe objasniti Abrahama, a sa-
moga ga je puno lake objasniti nego Abrahama.

147
PROBLEM III

Dakle, Abraham nije nita govorio, nita nije

kazao Sari, nita Eliezeru, ni Izaku; on je zaobiao
te tri etike razine; jer etiko za njega nije imalo ni-
kakav vii izraz od obiteljskog ivota.
Estetika je doputala, ak i zahtijevala, utnju
od pojedinca; ako on svojom utnjom moe nekog
spasiti. Ve ovo dovoljno dokazuje da se Abraham
ne nalazi u podruju estetike. On ne uti zato da bi
spasio Izaka, kao to je uostalom sav njegov zada-
tak da po svojoj i Bojoj volji rtvuje Izaka sabla-
zan za estetiku; jer ona moe sasvim dobro
razumjeti ako rtvujem sama sebe, ali ne i da
rtvujem nekog drugog. Estetski junak bio je ni-
jem. Etika ga je osudila zato to je bio nijem sna-
gom svoje sluajne pojedinanosti. Njegovo ljudsko
predosjeanje predodredilo ga je za utnju. Etika
takvo to ne moe dopustiti; jedno takvo ljudsko
znanje samo je iluzija; etika zahtijeva beskonano
kretanje, ona zahtijeva otkrivanje. Estetski junak,
dodue, moe govoriti, ali ne eli.
Istinski tragini junak rtvuje sebe i sve svoje za
ope; njegovo djelo i svaki potez u njemu pripadaju
opem, on je otkriven i u ovoj otkrivenosti, on je za
etiku njezin ljubljeni sin. Ovo se ne odnosi na Abra-
hama; on ne ini nita za ope, on je skriven.
Sada se, dakle, nalazimo pred paradoksom. Ili
pojedinac kao pojedinac moe biti u jednom apso-
lutnom odnosu prema Apsolutu, a onda etika nije
ono najvie, ili je Abraham izgubljen; on nije niti
tragini niti estetski junak.

148
PROBLEM III

Utoliko se ovdje moe opet priinjati da je pa-

radoks ono najlake i najugodnije od svega.
Meutim, ovdje moram ponoviti da onaj koji tako
misli nije vitez vjere, jer su muka i strepnja jedina
povlastica vjere koja se da zamisliti, premda se,
openito uzevi, to ni ne moe zamisliti, jer da
moe, onda ne bi paradoks bio ukinut.
Abraham uti ali on ni ne moe govoriti, i u
tome su muka i strepnja. Ako ja, naime, time to
govorim sebe ne mogu uiniti razumljivim za dru-
ge, tada ja zapravo ni ne govorim, pa makar bez
prestanka priao dan i no. To je Abrahamov
sluaj. On moe sve kazati, samo jedno ne; i
budui da ovo jedno ne moe kazati, tj. kazati tako
da ga netko razumije, on i ne govori. Ono
olakanje koje donosi govor jest u tome to me on
prevodi u ope. Abraham sada moe svoju ljubav
prema Izaku opisati najljepim rijeima koje po-
stoje u nekom jeziku. Ali to nije ono to mu je na
umu; u njemu je dublje to da on njega eli rtvo-
vati, jer to je ispit. Ovo posljednje nitko ne moe
razumjeti, pa se i ono prvo moe samo pogreno
shvatiti. Ovu muku ne poznaje tragini junak. On,
kao prvo, ima tu utjehu da e se svaki prigovor
koji mu bude upuen pretvoriti u njegovo
opravdanje i da bi on svakom mogao dati priliku
da mu se suprotstavi: Klitemnestri, Ifigeniji, Ahi-
leju, koru i svakom ivom biu, svakom glasu iz
srca ovjenosti, svakoj podmukloj, svakoj bojalji-
voj, svakoj optuujuoj, svakoj saaljevajuoj po-
misli. On moe biti siguran da je sve to bi se

149
PROBLEM III

protiv njega moglo rei ve izreeno, nepotedno,

nemilosrdno a utjeha je sukobiti se s cijelim svi-
jetom, a uasno sa samim sobom on se ne mora
plaiti da je nekog previdio, da e moda jednom
poslije morati zazvati kao kralj Eduard IV. na vi-
jest o ubojstvu Clarensa:

Tko za nj me moljae? Tko mi u gnjevu klee

pred noge da me svjetuje da budem smotren?
Tko bratstvo spomenu? Tko progovori meni o ljubavi?50
(Richard III, 2. in, 1. prizor)

Tragini junak ne poznaje uasnu odgovornost

usamljenosti. Osim toga, on ima i tu utjehu da
moe plakati i tugovati s Klitemnestrom, Ifigeni-
jom suze i krici ublaavaju bol, a neizrecivi
uzdasi mue. Agamemnon moe vrlo brzo sabrati
duu, znajui dobro to e uiniti, ali i znajui da
e i nakon svog ina imati vremena za utjehu i ra-
dovanje. To je ono to Abraham ne moe. I kad bi
mu srce bilo tako ganuto, i kad bi njegove rijei
sadravale blaenu utjehu za itav svijet, on ne bi
smio tjeiti jer, zar mu ne bi Sara rekla, zar mu
ne bi Eliezer i Izak rekli: Zato to eli uiniti, ta
moe od svega odustati?? Ili, ako bi on sebi htio
dati malo oduka u toj svojoj muci time to bi elio
zagrliti sve one koji su mu dragi, prije nego uini
onaj posljednji korak, prouzroio bi moda onaj
uas da se Sara, Eliezer i Izak nad njim sablazne i
pomisle da je dvolian. On ne moe govoriti, on
ne govori ljudskim jezikom. ak i kad bi on sve

150
PROBLEM III

zemaljske jezike poznavao, ak i kad bi ih pozna-

vali i njegovi dragi, on ipak ne moe govoriti on
govori jedan boanski jezik, on govori u jezicima.51
Ovu muku mogu sasvim dobro razumjeti,
Abrahamu se mogu diviti bez straha da e netko
ovom priom biti namamljen da lakomisleno po-
stane Pojedinac; ali isto tako priznajem da nemam
hrabrosti i da s radou odustajem od svake naka-
ne da odem dalje, da ja ikada, makar i poslije, do-
spijem tako daleko. Abraham moe odustati u
svakom trenutku, sve to moe okajati kao
iskuenje; tada bi mogao govoriti, tada bi ga svi
mogli razumjeti, ali on tada ne bi bio Abraham.
Abraham ne moe govoriti; jer ne moe kazati
ono to bi cijelu stvar objasnilo (tj. da sve bude ra-
zumljivo), da je to sve jedan ispit, uz naglasak da
se radi o ispitu kod kojeg je ono etiko iskuenje.
Onaj koji je tako postavljen, on je ve iseljenik iz
podruja opeg. Ali ono sljedee on jo manje smi-
je izrei. Abraham, naime, ini, kako je ranije ve
dovoljno istaknuto, dva kretanja. On vri besko-
nano kretanje odreknua i predaje Izaka, to
nitko ne moe razumjeti, jer je to jedna privatna
nakana; ali on potom u svakom trenutku vri i
kretanje vjere. To je njegova utjeha. On kae, nai-
me: To se ipak nee dogoditi, ali ako se i dogodi
onda e mi Gospodin dati novog Izaka, naime,
snagom apsurda. Tragini junak ipak stie do
kraja prie. Ifigenija je prihvatila oevu odluku, ona
sama vri beskonano kretanje odreknua i njih
dvoje se sada meusobno razumiju. Ona moe razu-

151
PROBLEM III

mjeti Agamemnona, jer njegova namjera izraava

ope. Kad bi joj Agamemnon, naprotiv, rekao:
Usprkos tomu to te Bog zahtijeva kao rtvu, ipak
je mogue da te on ne zahtijeva, naime, snagom ap-
surda, tada ga Ifigenija ne bi mogla razumjeti.
Ako bi on ovo mogao razloiti ljudskom razbori-
tou, onda bi ga Ifigenija mogla sasvim dobro ra-
zumjeti; ali iz toga bi sljedilo da Agamemnon nije
izvrio beskonano kretanje odreknua, i on tada
ne bi bio nikakav junak, a tvrdnja vidovnjaka bila
bi obina ribarska pria i cijeli dogaaj samo
lakrdija.
Abraham, dakle, nije govorio; od njega je
sauvana samo jedna rije, njegov jedini odgovor
Izaku koji dovoljno uvjerljivo dokazuje da on prije
toga nije nita rekao. Izak se Abrahamu obratio pi-
tanjem: Gdje je janje za rtvu paljenicu? A Abra-
ham ree: Bog e ve providjeti janje za rtvu
paljenicu, sine moj!
Ove posljednje Abrahamove rijei ovdje u
malo poblie razmotriti. Da nije ovih rijei, onda
bi cijelom dogaaju neto nedostajalo; da je
izreeno neto drugo, nastao bi nesporazum.
esto sam razmiljao o tome treba li tragini
junak, bilo da on svoj vrhunac dosee time to pati
ili inom koji vri, kazati i neku zavrnu rije. Pre-
ma mom sudu, to zavisi od toga kojem ivotnom
podruju on pripada, odnosno koliko njegov
ivot ima intelektualnog znaaja, u kolikom od-
nosu stoji njegova patnja ili djelovanje prema duhu.

152
PROBLEM III

Razumije se samo po sebi da tragini junak u

trenutku kulminacije, ba kao i svaki drugi ovjek
kojem nije oduzet govor, moe kazati nekoliko
rijei, moda nekoliko prikladnih rijei, ali je pitanje
koliko njemu prilii kazati ih. Ako se znaaj njego-
va ivota nalazi u nekom izvanjskom djelovanju,
onda on nema to rei, onda je sve to bi kazao
istinska brbljarija kojom on sam razvodnjava dojam
koji ostavlja, emu nasuprot tragini ceremonijal
nalae da on svoj zadatak izvri utei, bilo da se
ovaj zadatak sastoji u trpljenju boli ili u nekom
inu. Da ne bih iao predaleko, posluit u se onim
to mi je najblie. Da je Agamemnon sam, umjesto
Kalhasa, potegao no na Ifigeniju, on bi sama sebe
ponizio ako bi u posljednjem trenutku poelio rei
nekoliko rijei, jer je znaaj njegova ina bio svima
poznat; obred odavanja poasti, saaljenje, osjeaji i
suze, sve je to bilo obavljeno, i, uostalom, njegov
ivot nije bio ni u kakvu odnosu prema duhu, to
znai da on nije bio ni uitelj, ni svjedok duha. Ako
je, naprotiv, ivotni znaaj nekog junaka usmjeren
duhovno, onda e odsutnost kraeg govora oslabiti
dojam koji on ostavlja. Ono to pritom ima rei
nije par prikladnih rijei, mali napad patetike, nego
je znaaj njegove replike u tome to on, u tom
odluujuem trenutku, sama sebe ostvaruje. Jedan
takav intelektualni junak koji mora imati ono za
im se inae tako esto tei na jedan smijean nain,
on mora imati zavrnu rije i odrati je. Od njega
se zahtijeva ono isto uzvieno dranje kakvo prilii
svakom traginom junaku, i onda se povrh toga

153
PROBLEM III

zahtijeva i rije. Ako jedan takav intelektualni tra-

gini junak svoj vrhunac ima u patnji (ili smrti), on
po ovim posljednjim rijeima postaje besmrtan i pri-
je nego umre, dok, nasuprot, time obini tragini ju-
nak postaje besmrtan tek nakon svoje smrti.
Sokrata se moe uzeti kao primjer za ovo. On je
bio intelektualni tragini junak. Proitana mu je
smrtna presuda. U trenutku on umire; jer onaj tko
ne shvaa da se za umiranje zahtijeva sva duhovna
snaga i da junak uvijek umire prije nego umre, taj
nee dospjeti osobito daleko u razmiljanju o ivotu.
Od Sokrata kao junaka sada se zahtijeva da se on
tiho u sebi smiri, ali od njega kao intelektualnog ju-
naka trai se da on u ovom posljednjem trenutku
ima dovoljno duhovne snage da ostvari sama sebe.
On se, dakle, ne moe poput obinih traginih ju-
naka usredotoiti na suoenje sa smru, nego on
mora ovo kretanje izvesti tako brzo da se u istom
trenutku u svojoj svijesti ne obazire na ovo suoenje
i da se istodobno sam potvrdi. Da je Sokrat usred
smrtnog straha bio nijem, tada bi on oslabio dojam
cijelog svog ivota, probudio bi sumnju da
elastinost ironije u njemu nije bila nikakva
svemirska sila, nego igra za ijom je okretnou
trebalo posegnuti u obrnutoj mjeri, kako bi se
patetino odrao na visini.*
*
Koju Sokratovu repliku treba smatrati odluujuom, o tome miljenja
mogu biti podijeljena, budui da je Platon Sokrata na viestruk nain
poetski razvodnio. Ja predlaem sljedee: proitana mu je smrtna presuda,
u istom trenutku on umire, u istom trenutku on pobjeuje smrt i ostvaruje
sebe u znamenitu odgovoru; zauuje ga da je osuen veinom od samo tri
glasa. Ni s kakvim razmetljivim govorom s trga, ni s kakvom
budalastom primjedbom nekog idiota ne bi se moglo ironinije aliti,
nego s ovom presudom kojom je osuen na smrt.
154
PROBLEM III

Ono to je ovdje ukratko nagovijeteno, ne moe

se primijeniti na Abrahama, ako se misli da se uz
pomo analogije moe izrei neka prikladna rije za
Abrahama kojom bi se zavrilo, ali se svakako
primjenjuje da se uvidi nunost toga da Abraham u
posljednjem trenutku mora sam sebe izvriti, da ne
smije nijemo potegnuti no, nego mora progovoriti
neku rije, budui da kao otac vjere ima apsolutno
znaenje u smislu duha. to bi on trebao rei, ja una-
prijed ne bih mogao ni pretpostaviti; a nakon to
izrekne, rijei mu mogu dobro razumjeti, u
odreenom smislu mogu dobro razumjeti ak i
Abrahama u kontekstu reenog a da mu se time ne
bih pribliio u odnosu na ono gdje sam prije bio. Da
Sokrat nije odrao svoju posljednju repliku, i ja bih
se mogao uiviti u njegovu situaciju i tako izraditi
takvu repliku; ako to ne bih uspio ja, onda bi to
polo za rukom nekom pjesniku; ali nijedan pjesnik
ne moe dosegnuti Abrahama.
Prije negoli preem na pomnije razmatranje
posljednjih Abrahamovih rijei, moram usredo-
toiti pozornost na potekou da Abraham uope
moe doi u situaciju da neto govori. to se para-
doksa tie, kod njega su muka i strepnja upravo u
utnji, i stoga Abraham ne moe govoriti.* Utoliko
je proturjeno zahtijevati od njega da govori, ako
ga se ne eli ponovno izvui iz paradoksa, tako da

*Ukoliko se tu moe govoriti o nekoj analogiji, onda sluaj Pitagorine

smrti nudi jednu takvu, jer je on utnju, koja ga je uvijek krasila,
morao provoditi do posljednjeg trenutka ivota, i stoga je rekao:
Bolje je biti ubijen, nego govoriti.
(Usp. Diogen Laertije, 8. knjiga, gl. 39.)
155
PROBLEM III

on u odluujuem trenutku paradoks uini

nevaeim, a time bi i sam prestao biti Abraham.
Ako bi Abraham u onom odluujuem trenutku
kazao Izaku: To si ti, o tebi se radi., onda bi to
bila samo jedna slabost. Jer ako bi on uope mo-
gao govoriti, onda je to davno prije trebao rei, a
slabost bi bila u tome to nije imao dovoljno
duhovne zrelosti i pribranosti da unaprijed misli
na svu bol, nego je od sebe odgurnuo, tako da je
stvarna bol bila vea od zamiljene. Osim toga, on
bi ovakvim govorom iskoraio iz paradoksa, i ako
je uistinu elio s Izakom govoriti, on je svoje stanje
morao pretvoriti u sumnju; da je ovo uinio, on ne
bi bio nikad ni tragini junak.
Meutim ipak su sauvane posljednje Abraha-
move rijei, i, oliko ja mogu razumjeti paradoks,
toliko mogu razumjeti i potpunu Abrahamovu
prisutnost u ovim rijeima. Ponajprije, on ne govo-
ri nita i time on kazuje sve to ima kazati. Njegov
odgovor Izaku ima oblik ironije, jer uvijek je rije o
ironiji kad neto kaem a ipak ne kaem. Izak pita
Abrahama u uvjerenju da ovaj zna odgovor. Da je
Abraham odgovorio: Ne znam, rekao bi la. On
ne moe kazati bilo to, jer ono to zna ne smije
kazati. On stoga odgovara: Bog e ve providjeti
janje za rtvu paljenicu, sine moj! (Post 22,8)
Ovdje se uoava dvostruko kretanje u Abrahamo-
voj dui, onako kako je prethodno ve opisano. Da
se Abraham samo odrekao Izaka i da potom nije
izvrio nikakvo kretanje, on bi tada ve izmislio
neku neistinu; ali on vrlo dobro zna da Bog zahti-

156
PROBLEM III

jeva Izaka za rtvu, i isto tako zna da i on sam u

ovom trenutku po svojoj volji eli rtvovati Izaka.
On je, dakle, u svakom trenutku, nakon to je
izvrio ovo kretanje vrio i sljedee, kretanje vjere
snagom apsurda. Utoliko on ne govori nikakvu
neistinu; jer snagom apsurda sasvim je mogue da
bi Bog mogao uiniti neto sasvim drugo. On tako
ne govori nikakvu neistinu, ali na taj nain on za-
pravo uope nita ne kae, jer on govori jednim
stranim jezikom. To e biti jo uoljivije sada kad
razmislimo o tome da je i sam Abraham htio
rtvovati Izaka. Da je zadatak bio drugaiji, da mu
je Gospodin zapovjedio da Izaka dovede na brdo
Moriju, tada bi sam Bog mogao gromom udariti
Izaka i uzeti ga za rtvu, tada bi Abraham u jed-
nom obinom smislu imao pravo govoriti onako
zagonetno kao to je inio, jer u tom sluaju ni on
sam ne bi znao to e se dogoditi. Ali s obzirom na
to kako mu je zadatak postavljen, Abraham je sam
morao djelovati, on je, dakle, u odluujuem tre-
nutku morao znati to e on sam initi, i stoga mora
znati da Izak treba biti rtvovan. Da on to nije znao
s potpunom sigurnou, onda ne bi izvrio besko-
nano kretanje odreknua, onda ni njegova tvrdnja
nipoto ne bi bila neistinita; ali on bi istodobno bio
tako daleko od toga da bude Abraham, bio bi
beznaajniji od traginog junaka, bio bi neodluan
ovjek koji se ne moe odluiti ni za jedno, ni za
drugo, i zbog te neodlunosti upada u situaciju da
se mora izraavati u zagonetkama. Ali jedno takvo
oklijevalo samo je parodija viteza vjere.

157
PROBLEM III

Ovdje se opet pokazuje da se Abraham moe

dobro razumjeti, ali samo ako se razumije para-
doks. Ja, sa svoje strane, mogu jako dobro ra-
zumjeti Abrahama, ali istodobno shvaam da mi
nedostaje hrabrosti govoriti kao on, ba kao to mi
nedostaje hrabrosti djelovati kao Abraham; ali ja
to, stoga, nipoto neu omalovaavati kao neto
neznatno, jer ba naprotiv, to je ono jedino
udesno.
Kako su suvremenici sudili o traginom juna-
ku? U njihovim oima bio je velik, divili su mu se.
Jednako je o njemu sudio i onaj asni skup pleme-
nitih, porota koju svako pokoljenje sabire da bi su-
dila o prethodnom pokoljenju. Ali Abrahama
nitko ne mogae razumjeti. Pa ipak, to li je samo
on dosegao? To da je ostao vjeran svojoj ljubavi.
Onomu koji Boga ljubi ne trebaju suze, ne treba
mu ni divljenje; on u ljubavi zaboravlja na patnju;
da, on ju je tako potpuno zaboravio da nakon sve-
ga ne bi ostalo ni spomena njegove boli, kad sam
Bog ne bi na nju podsjeao; jer on vidi i u tajnosti
(usp. Mt 6,6) i poznaje patnju, broji suze i nita ne
zaboravlja.
Ili postoji paradoks da pojedinac kao pojedinac
stoji u jednom apsolutnom odnosu prema Apsolu-
tu, ili je Abraham izgubljen.

158
EPILOG

Kad su neko u Nizozemskoj cijene zainima

bile neto pale, trgovci su dio robe bacili u more
da bi se cijene ponovno podigle. Ova je prijevara
bila moda i nuna, a kao takva je i oprostiva. Je li
to uistinu ono to mi danas trebamo raditi u svije-
tu duha; je li zaista nepobitno da smo stigli do
onog najvieg; nakon ega vie nita ne preostaje,
nego da sami sebe ponizno uvjeravamo da ipak
nismo ba tako daleko odmakli, samo stoga da jo
imamo neeg ime bismo ispunili vrijeme? Je li
jedna takva samoobmana ono to treba suvreme-
nom narataju; treba li se on u tome razvijati do
majstorstva; ili, nije li moda, tovie, on ve do-
voljno usavren u umijeu samoobmanjivanja? Ili,
nije li nam potrebnija jedna istinska ozbiljnost koja
na zadatke ukazuje neustraivo i nepokolebljivo,
jedna istinska ozbiljnost koja s ljubavlju brine o
ovim zadacima i kod ljudi ne pobuuje strah pred
onim najviim, nego zadatke odrava mladalakima

159
EPILOG

i lijepima, da se ine prekrasnim, da su privlani svi-

ma, a pritom ipak u njima ima i teine i oduevljenja
za one plemenite, jer plemenita se priroda oduevlja-
va samo onim tekim? Koliko god da jedan
narataj ui od drugog, ono istinski ljudsko nije-
dan narataj ne ui od prethodnika. U tom pogle-
du svaki narataj zapoinje od poetka, njegov se
zadatak nimalo ne razlikuje od zadatka svakog
prethodnog narataja, a takoer i ne dospijeva
dalje, osim ako prethodnici nisu iznevjerili zada-
tak i sami sebe prevarili. Ovo istinski ljudsko jest
strast preko koje svaki narataj potpuno razumije
druge narataje i sama sebe. Nijedan narataj nije
nauio od drugog ljubiti; nijedan narataj tu nije
mogao zapoeti u nekoj drugoj toki, osim toke
poetka; nijedan kasniji narataj nema krai zada-
tak od prethodnog i, ako se ne eli stati tamo gdje
je stao prethodni narataj, nego se namjerava ii
dalje, to je samo besmisleno i budalasto brbljanje.
Najvia strast u ovjeku je vjera, i nijedan
narataj kod nje ne moe poeti na nekoj drugoj
toki, osim na onoj na kojoj je poeo i prethodni,
pod uvjetom da je ovaj bio vjeran zadatku i da ga
nije iznevjerio. Narataj, naravno, ne moe rei da
je ovakvo ponovno zapoinjanje iz iste toke za-
morno, jer svaki narataj ima svoj zadatak i nema
nita s tim to je i prethodni narataj imao isti za-
datak, osim ako se neki narataj, ili pojedinci u
narataju, ne drznu zauzeti ono mjesto koje pripa-
da samom Duhu koji upravlja svijetom i to
upravlja s toliko strpljenja da se nikad ne umori.

160
EPILOG

Ako se neki narataj drzne krenuti tim putom,

onda e on biti izopaen i nije nikakvo udo da
mu se cijelo postojanje doimlje izokrenutim; jer sa-
svim sigurno da nema nikoga tko bi svijet vidio
izokrenutiji od krojaa koji je, prema prii52, iv
stigao u raj i odozgo promatrao svijet. im bi se
narataj brinuo samo za svoj zadatak, koji je ono
najvie, on se ne bi mogao umoriti, jer je zadatak
uvijek dovoljan za jedan ljudski ivot. Kad bi dje-
ca za nekog blagdanskog dana ve prije podne
odigrala sve poznate igre i onda, dosaujui se,
kazala: Zar nema nikog tko zna neku novu
igru?, bi li to dokazivalo da su ta djeca razvijenija
i naprednija od svojih vrnjaka u prethodnom
narataju, kojima su te igre dostajale za itav dan?
Ili, zar to ne dokazuje prije da onoj prvoj djeci ne-
dostaje neto to bih ja nazvao poeljnom oz-
biljnou koja je nuna u igri?
Vjera je najvia strast u ovjeku. Vjerojatno u
svakom narataju ima mnogo onih koji do nje ni-
kad ne dospiju, ali nitko ne dospijeva dalje. Ima li
takoer i u naem vremenu puno onih koji je ni-
kad ne otkriju, ja o tome ne govorim, usuujem se
samo rei u svoje ime, i kao takav ne mogu
preutjeti da u jo dugo imati posla s vjerom, ali
pritom ne elim iznevjeriti ni samog sebe, ni ono
veliko time to u vjeru svoditi na neto beznaajno,
na neku djeju bolest koju treba to je mogue bre
preboljeti. Ali ak i za onog koji nije nikad dospio
do vjere, ivot ima dovoljno zadataka, i ako on nji-
ma pristupa poteno i s ljubavlju, ni tada ivot ne

161
EPILOG

bi trebao biti proigran, premda nikad ne moe biti

jednak ivotima onih koji su shvatili i prigrlili ono
najvie. A onaj koji doe do vjere (je li on pritom
izuzetno nadarena ili obina osoba, to ne igra ni-
kakvu ulogu), taj se kod nje nee ukopati, tovie
usprotivio bi se kad bi mu tkogod prigovorio,
ba kao to bi se i zaljubljeni uvrijedio kad bi mu
se reklo da se on zaustavlja kod ljubavi; jer on bi
tada odgovorio: Ja se nipoto ne zaustavljam, pa
u tome mi je sav ivot. Ipak, on zapravo ni ne ide
dalje, u smislu da bi iao neemu drugom; jer kad
je on jednom dospio ovamo, on onda sve vidi na
jedan drugi nain.
Mora se ii dalje, mora se ii dalje! ova
tenja za napredovanjem stara je koliko i svijet.
Heraklit Mrani koji je svoje mislio pohranio u
svojim spisima, a spise u Dijanin hram (jer njegove
su misli bile njegovo oruje u ivotu i zato ih je
izloio u boginjin hram), rekao je: Ne moe se
dvaput stupiti u istu rijeku.53
Heraklit Mrani imao je jednog uenika koji
nije ostao kod te tvrdnje, nego je iao dalje, i pri-
dodao: Ne moe se niti jednom. Jadni Heraklit,
kad je imao jednog takvog uenika! Heraklitska
tvrdnja s ovim poboljanjem preinaena je u
elejsku tvrdnju koja nijee svako kretanje, a ipak je
onaj uenik elio biti samo Heraklitov uenik koji
ide dalje, a ne natrag k onom to je Heraklit
napustio.

162
BILJEKE

1. Hamann, Djela, III, 190; usp. Dnevnike, IV, A 122.

Zapoinjui spis Strah i drhtanje ovim stihovima njemakog
pjesnika Johanna Georga Hamanna (1730.-1788), Kierke-
gaard eli istaknuti dvoje: prvo, da je pravi smisao ovog
djela skriven, i drugo, da postoje poruke koje moe ra-
zumjeti samo onaj koji je u dubljem odnosu s onim tko ih
alje. Naime, kad se sin Tarkvinija Oholog naao u nedou-
mici kako postupiti s ljudima u Gabiji, poslao je ocu glasni-
ka s tim pitanjem. Tarkvinije nije glasniku nita rekao, nego
ga je odveo u svoj vrt gdje je otkinuo glave viim makovi-
ma. Sin je ovaj postupak protumaio kao savjet da treba po-
gubiti gabijske prvake.
2. U predgovoru se posebno cilja na danskog hegelijan-
ca H. L. Martensena i njegov prikaz Uvodnih predavanja o
spekulativnoj logici J. L. Heiberga, Danski mjesenik (Dansk
Maanedskrift) 16, 1836., str. 515 i dalje (usp. Pap. I, A 328; II,
A7).
3. Memores tamen, ut iam dictum est, huic lumini na-
turali tamdiu tantum esse credendum, quamdiu nihil con-
trarium a Deo ipso revelatur... Praeter caetera autem,
memoriae nostrae pro summa regula est infigendum, ea
quae nobis a Deo revelata sunt, ut omnium certissima esse
credenda; et quamvis forte lumen rationis, quam maxime

163
BILJEKE

clarum et evidens, aliud quid nobis suggerere videtur,

soli tamen auctoritati divinae potius quam proprio nostro
indicio fidem esse adhibendam.
4. Ne quis igitur putet, me hic traditurum aliquam met-
hodum, quam unusquisque sequi debeat ad recte regendam
rationem; illam enim tantum, quam ipsemet secutus sum,
exponere decrevi... Sed simul ac illud studiorum curriculum
absolvi (sc. inventutis), quo decurso mos est in eruditorum
numerum cooptari, plane aliud coepi cogitare. Tot enim me
dubiis totque erroribus implicatum esse animadverti, ut
omnes discendi conatus nihil aliud mihi profuisse iudica-
rem, quam quod ignorantiam meam magis magisque de-
texissem.
5. Lik brbljivog studenta prava iz kazalinog djela L.
Heiberga Kritiar i zvijer (1826.) koje se u Kierkegaardovo
vrijeme esto prikazivalo. Trop donosi rukopis Unitenje
ljudskog roda knjigovei da bi ga potom predao kao trage-
diju kraljevskom kazalitu. Od knjigovee trai da mu ga
povee u dva dijela jer jedan je in premalo za propast cije-
log ljudskog roda. Razdjeljuju ga po sredini da dobiju dva
potpuno jednaka dijela... Ako se ovako jednostavnim po-
stupkom moe popraviti ukus, zato to onda ne uiniti?
(Heiberg, Poetiske Skrifter, VI, 1826., str. 169)
6. Oko 1840. poeli su Kopenhagenom prometovati prvi
omnibusi.
7. Tvrdnjom da Hegelov filozofski sustav nikad nee
postati prava kula Kierkegaard aludira na evaneoski tekst
(Lk 14,28-30) gdje se govori o gradnji kule koja nee biti
dovrena jer graditelj nije dobro proraunao trokove (op.
ur.).
8. Kierkegaar ovaj spis pie pod pseudonimom Johan-
nes de Silentio (Ivan od utnje) ime daje do znanja da
ovdje neto mora ostati preueno, neizreeno; im se
ovjek kree u kategorijama vjere ne moe se posluiti izra-
zima iz etikog stadija. Ako bi i kazao sve to ima kazati,
svejedno ga ne bi razumjeli.
9. Aluzija na Homera, Ilijada, III, 381.

164
BILJEKE

10. Jo jedna polemika aluzija na modernu filozofiju,

posebice na Hegelovu, koja promatra filozofiju kao
uzvieniju od vjere. Ista aluzija postoji ve i na poetku
predgovora (op. ur.).
11. Vjerojatno aluzija na kazalini komad Aladin Adama
Oehlenschlgera (1805.) U tom sluaju trebalo bi glasiti:
duh lampe, a ne prstena.
12. Usp. Kierkegaard, Pojam strepnje.
13. O tvojoj stvari se radi. (Horacije, Pisma, 1, 18, 84)
14. Prva stanica u Kopenhagenu kad se dolazi s plae.
15. Temeljni pojam Leibnizove filozofije, kojim on ozna-
ava sklad od poetka izraen izmeu due i tijela, slian
skladu dva sinkronizirana sata.
16. Bezobzirna nunost. (Horacije, Ode, III; 24,6)
17. K. Daub bio je Kierkegaardov suvremenik, teolog i
Kierkegaard ga esto spominje u svojim spisima.
18. Drugo izdanje 1840., str. 129-141.
19. Vjera kod Hegela: nii stupanj u odnosu na razum.
(Sabrana djela, VII, 2; 2. izdanje, str. 546, II; 2. izd. str. 385 i
dalje; XI, 1, str. 206 i dalje)
20. Euripid, Ifigenija u Aulidi, stih 687.
21. Ovdje Kierkegaard ponovno aludira na Hegelovu fi-
lozofiju. Hegel, naime, u svojoj filozofiji prava zastupa mi-
sao da je drava izvor svih pravnih, etikih i religioznih
obveza.
22. Kierkegaard je Strah i drhtanje objavio u listopadu
1843.
23. Ovdje Kierkegaard polemizira sa stajalitem moder-
ne filozofije koja je iz etike odstranila Boga. Tako npr. Kant
u svojoj etici razmatra samo dunosti koje ovjek ima prema
sebi i drugima dok religiju smatra naukom o duno-
stima prema Bogu izvan granice iste filozofije morala. He-
gel je pak, kako je stalno isticao Kierkegaard, u svojoj
filozofiji prava konano eliminirao i samu etiku.
24. U svim Kierkegaardovim djelima ovo je jedini sluaj
spominjanja Rousseaua. Spomenuto mjesto nemogue je do-
kazati pa se postavlja pitanje pripada li uope Rousseauu.

165
BILJEKE

(Sam izraz Kafari sluio je kao posprdan naziv za narode s

juga Afrike koji govore bantu-jezike.)
25. Hegel, Logika, 2. knj., 2. dio, 3. gl.
26. Izraze unutanje i izvanjsko Kierkegaard je uglav-
nom navodio na njemakom.
27. Iz Dnevnika slijedi da se ovdje djelomino mislilo na
Schleiermacherovu teologiju osjeaja (Glaubenslehre, 3.
izdanje, I, str. 167), a dijelom na dogmatiara Hegelove
kole. Premda oni ne oznaavaju vjeru kao ono neposredno,
ipak su tomu blizu. (Usp. Marheineke, Dogmatik, 2. izd., str.
70, 71 i 86)
28. Naime, pobijanje onog ope vaeeg u bivstvovanju,
odnosno onog etikog.
29. O putu vjere kao ludosti za one koji tim putem ne
idu progovorio je jo sv. Pavao.
30. Metafora iz idovskog jezika: Slova j i v
poivaju, tj. njihov izgovor poiva na prethodnim samo-
glasnicima. Kierkegaard je ovaj odnos obrnuo. Biljeke u
dnevniku iz travnja 1839. (II, A 404 i 406) upuuju da mu je
izvor bio J. C. Lindberg i njegova idovska gramatika (He-
braiske Gramatik), 2. izd. 1828., str. 6 i 26.
31. Fabius Maximus, vojskovoa protiv Hanibala, 217.
pr. Kr.
32. Ovdje se toka odluujueg znaenja ne smije
shvatiti vremenski.
33. Olufsenova drama, 2. in, 10. scena.
34. Pouda kao posljedica istonog grijeha.
35. Aluzija na Hegela i njegovu filozofiju.
36. Tj. oni idu skupa; Edip je, na primjer, opet pre-
poznao enu koju je oenio kao svoju majku, i to znai isto-
dobno i obrat, predmet tragedije.
37. Npr. Ifigenija i Orest se meusobno opet pre-
poznaju.
38. Povijest prirode, str. 5, 4, 7; (usp. Dnevnike IV, A 36).
39. Naime, djevojka iz prvog i mladi iz drugog primje-
ra.
40. Longo, Dafnis i Hjola, Uvod (usp. Pap. IV, A 30).

166
BILJEKE

41. Usp. Tob 8,2-3.

42. Plavobradi je glavni lik istoimene pripovjetke Ch.
Peraulta koji zabranjuje svojoj eni da ue u jednu od njiho-
vih soba jer u njoj skriva leeve njezinih prethodnica.
43. Drama Richarda Cumberlanda (1764.-1811.) govori
o krcu koji je potajni dobrotvor.
44. Jens Baggesen, danski pjesnik (1764.-1826.) u djelu
Sobradijsko groblje, Djela I, str. 282.
45. Netoan citat Seneke; Kierkegaard citira ovo mjesto
s komentarom u Dnevnicima, IV, A 148.
46. V. Goethe, Faust, (Vjetija kuhinja), str. 2074. i dalje.
47. V. Holberg, Erazmo Montanski, 1. in, 3. scena.
48. Djela (2. izdanje), VIII, str. 195 i dalje; X, 1, str. 84 i
dalje; XIV, str. 53 i dalje; XVI, str. 486 i dalje.
49. Kierkegaard koristi izraz desultorisk (dezultorni-
ja), koji oznaava dijalektiko skakanje toke na toku
kako bi predmet bio promotren s vie gledita.
50. Shakespeare, Richard III, II. in, I. prizor.
51. Aluzija na molitvu u jezicima kao znak nazonosti
Duha Svetoga (usp. Mk 16,17; Dj 2,4; 10,46; 19,6; 1 Kor 14).
52. Braa Grimm, Bajke za djecu i dom, str. 177.
53. Usp. Aristotel; Metafizika, Sveuilina naklada Liber,
Zagreb 1998., str. 96.

167
 NAPOMENA:
Biljeke ispod teksta oznaene zvjezdicom (*)
pripadaju Kierkegaardu, a one oznaene brojkama
(1, 2...) pripadaju prevoditeljici na njemaki jezik,
Liselotti Richter.
Citati iz Biblije preuzeti su iz izdanja: Jeruza-
lemska Biblija, KS, Zagreb, 1996. (uredili: A. Rebi,
J. Fuak, B. Duda).
Citati iz djela Richard III preuzeti su iz izdanja:
William Shakespeare, Rikard III, Nakladni zavod
MH, Zagreb, 1982. (preveo M. Maras).

168
POGOVOR
Kierkegaardov poziv na povratak vjeri

Nae doba, kao isvako drugo doba,

moe biti radosno ako ima vjeru.
S. Kierkegaard

Danski filozof Sren Kierkegaard (1813. 1855.)

za vrijeme svojega ivota bio je osoba bez utjecaja,
predmet smijeha i izrugivanja, a neposredno nakon
smrti predmet utnje i zaborava. Ipak, njegova je
misao u ovom stoljeu postala iznimno utjecajna i
popularna, njegova djela prevoena su na sve
znaajne svjetske jezike, te se nijedna povijest filo-
zofije ne moe zamisliti bez dijela o njemu.
Znatnije zanimanje za filozofiju Srena Kierke-
gaarda poelo je nakon Prvoga svjetskog rata koji
je bio jedan od prvih pokazatelja da razvoj Zapada
i nije tako besprijekoran i sretan kako se moglo
misliti. Sveopa kriza koja je sljedila i u kojoj i da-
nas ivimo uinila je Kierkegaardovu misao jo
aktualnijom. Iako za sobom nije ostavio razraen
filozofski sustav, njegova filozofska poruka, nje-
gov ivot koji je potpuno podredio svojoj misiji,
njegova djela iz kojih se iitava duboka proivlje-
169
POGOVOR

nost onoga to je pisao nikoga ne mogu ostaviti

ravnodunim.
Roen u rigidnoj protestantskoj obitelji, uz staro-
ga oca kojega je muio teret krivnje Kierkegaard je
odrastao u ozraju straha i krutoga protestantskog
formalizma, i sam zapavi u kompleks krivnje. Tije-
kom studija teologije, uz koji se vrlo mnogo bavi
i filozofijom, knjievnou i povijeu, Kierkegaard
proivljava sveopu ivotnu krizu, zanemaruje stu-
dij i vjeru i predaje se rasputenom ivotu. Godine
1838. doivljava obraenje (dobrim dijelom i zbog
potresenosti oevom smru), nastavlja studij, te
1840. godine brani doktorsku disertaciju pod naslo-
vom O pojmu ironije. Iste godine zaruio se s Regi-
nom Olsen, ali nakon godine dana prekida zaruke,
doavi do uvjerenja da je on ovjek s posebnom mi-
sijom s kojom brak nije u skladu. Nedugo nakon
toga poeo je njegov stvaralaki rad, te je u nekoliko
godina napisao brojna djela, veinu objavivi pod
pseudonimima. Tako je 1843. godine objavljeno Ili
ili, a u sljedee dvije godine Strah i drhtanje, Po-
navljanje, Pojam strepnje, Filozofske mrvice, Stadiji na
ivotnom putu. Godine 1846. objavio je Zavrni
neznanstveni post scriptum uz Filozofske mrvice, a
1849. godine objavljena je Bolest na smrt i Vjebanje
u kranstvu.
Okrenutost ovjeku i njegovoj egzistenciji glavna
je karakteristika Kierkegaardovih djela, te se stoga s
pravom smatra zaetnikom egzistencijalistikog fi-
lozofskog pravca. Nasuprot apstraktnom miljenju
Kierkegaard postavlja konkretno postojanje:Mnogo

170
POGOVOR

je lake apstraktno misliti nego postojati, kae on

u Zavrnom neznanstvenom post scriptumu. Dok
apstraktno misliti znai truditi se gledati ovjeka u
sebi, apstrahirajui od njegove egzistencije, Kierke-
gaard svraa pozornost na ovjeka sada i ovdje. Jedi-
no na ovjeku, a ne ni na kakvomu opem, lei
odgovornost za vlastito postojanje, odgovornost za
izbor razliitih mogunosti u postojanju.
On postojanje ne promatra kao neto definira-
no i ukljueno u sveopi sustav, nego kao neto
to je u stalnom nastajanju. Ono prema Kierke-
gaardu ima tri stadija: estetski, etiki i religiozni.
Ta teorija o stadijima predstavlja sintezu njegova
promiljanja o ovjeku, premda i ona ima peat
nesustavnosti, a treba napomenuti da u kasnijim
njegovim djelima ta teorija nema toliko naglaenu
vanost, na to utjee i njegovo miljenje, izraeno
u Dnevniku, da nema stadija u istom stanju, od-
nosno da se svaki sa svakim moe mijeati.
Sami stadiji nisu produkt sluaja, sudbine ili
sposobnosti ovjeka, nego posljedica izbor koje
svatko od nas ini. Estetski je stadij najnii, a ka-
rakteriziraju ga zabava i ulna iskustva. U tom sta-
diju pojedinac ivi iskljuivo prolazni trenutak
koji se nudi osjetilima, prelazei s uitka na uitak,
pokuavajui tako izbjei ivotnu monotoniju i do-
sadu i nai ispunjenje. To mu ne uspijeva, ostaje
neispunjen i frustriran, te se u njemu raa oaj.
U sljedeem, etikom stadiju, ovjek nije okrenut
iskljuivo sebi i svom uivanju kao u estetskom,
nego se etiki angaira, trudei se ispunjavati duno-

171
POGOVOR

sti koje su pred njim. Zbog takve svoje naravi etiki

stadij, za razliku od estetskog, karakterizi-
raju stabilnost i kontinuitet, ali ni u njemu ovjek
ne moe nai ispunjenje, stoga jer nikada ne moe
dostii razinu djelovanja koja mu nalae njegova
nutrina. Svijest o nemogunosti i nesavrenosti
raa kajanjem i priznavanjem grjenosti, to je
zavrni i najvii domet etikog stadija, a ujedno go-
vori i o neostvarivosti etikih ideala iskljuivo sna-
gom ljudske volje.
To iskustvo nemogunosti etike savrenosti,
odnosno iskustvo grijeha, predstavlja, prema Kier-
kegaardu, polaznu toku k religioznom stadiju.
Naime, nakon to je uvidio svu nesavrenost i pro-
maenost prethodnih stadija, nakon to je iskusio
nedostinost svojih ciljeva, ovjek vri in besko-
nanog odreknua, to je preliminarni in vjere, a
sastoji se u tome da napusti zahtjeve razuma,
prihvati njegovu ogranienost i raspoloi se za
Boje djelovanje u svojem ivotu. To uvijek znai
zakoraiti u misterij, jer vjera to i jest; njezin pred-
met i sadraj ljudskom je razumu nedokuiv i ne
da se izmjeriti nikakvim mjerilom. Kierkegaard taj
misterij naziva apsurdom ili paradoksom, koji se
dogaa izravnim Bojim djelovanjem, to podra-
zumijeva u ljudskom ivotu novu, boansku kva-
litetu koja nije usporediva ni s jednom konanom
stvarnou, i zbog koje se svakako isplati ostati kod
vjere. ovjek vjere svoju itavu egzistenciju potpu-
no predaje u ruke Apsoluta, Boga, te se uz njego-
vu pomo uzdie nad konanost.

172
POGOVOR

Premda je itavo Kierkegaardovo stvaralatvo

obiljeeno vjerskom inspiracijom, Strah i drhtanje to
odraava na izniman nain, ono je pohvala vjeri
kao neemu istodobno najzahtjevnijem i najpo-
trebnijem. Objavljeno je 1843. godine, neposredno
nakon izlaska dvaju svezaka Ili ili, a u isto
vrijema kad i Ponavljanje. Dok je u Ili ili Kierke-
gaard pozornost posvetio estetskom i etikom sta-
diju, ovdje punu pozornost posveuje religioznom.
U pozadini djela, kao uostalom i iza veine
Kierkegaardovih radova, nalaze se konkretne
okolnosti u kojima je Kierkegaard u tom trenutku
stvarao. Naime, on je krajem 1841. godine raski-
nuo zaruke s Reginom Olsen, upravo iz reli-
gioznih razloga, drei da je pozvan na jednu
drugu misiju, te je Strah i drhtanje jednim djelom i
svojevrsno opravdanje tog ina, ali se ono ni izda-
leka ne iscrpljuje u tome. Ustvrditi kako je Strah i
drhtanje samo produkt Kierkegaardovih pokuaja
da rijei pitanje odnosa s Reginom znailo bi, nai-
me, zanemariti glavnu nit njegova stvaralatva,
kao i ivot kojim je svjedoio predanost vjeri pa i
po cijenu skandala i izrugivanja.
Ve za svojega ivota bio je svjestan snage ovo-
ga djela, pa je tako u Dnevniku zapisao: Poslije
moje smrti ispostavit e se da je dostatno Strah i
drhtanje da uini besmrtnim ime pisca. Bit e ita-
no takoer i prevoeno u inozemstvu i zapre-
patavat e zbog strahovitog zanosa to ga sadri.
Ali kada je napisano, kada je onaj za kojeg se
bijae vjerovalo da je autor ivio pod nepozna-

173
POGOVOR

tou besposliara i imae izgled drznika, podru-

gljivca i lakoumnik, nitko ne mogae shvatiti
duboku ozbiljnost, pie Kierkegaard nekoliko go-
dina prije smrti, te nastavlja u svom stilu: Oh, bu-
dala! Ipak nikad ne bijae tako ozbiljne knjige.
Glavni lik Straha i drhtanja biblijski je patrijarh
Abraham. Njegov ivot i primjer i sam po sebi ima
simboliko znaenje, a Kierkegaard u ovom djelu
ulae sav svoj stvaralaki genij, svu svoju spekula-
tivnost i poetsku snagu, pozivajui nas da Abraha-
movu kunju doivimo kao svoju, njegovu vjeru
kao izazov naoj. Samo ako zastanemo nad Abra-
hamom, ako se uivimo u njegov ivot, postane-
mo dionici treptaja njegove due, osjetimo strah i
drhtanje koji su ga proimali, moi emo shvatiti
dinamiku vjere, osjetiti veliinu, zahtjeve i blago-
slov koji stoji pred onima koji se upuste u tu
boansku avanturu.
Vrijeme u kojem ivimo zasigurno ne obiluje
onima koji su spremni na avanturu vjere, a nije
bilo drukije ni u Kierkegaardovo doba, pa je
stoga i zapisao u nae doba nitko ne ostaje kod
vjere, nego svi idu dalje (Strah i drhtanje).
Usprkos tomu, izazov zbiljskog pristanka na vjeru
i danas je od temeljne vanosti za ovjeka, i njemu
ne treba pristupiti kao neemu to se rjeava for-
malnim pristankom. Vjera je jo uvijek zadatak
za cijeli ivot (Strah i drhtanje) i tko njega ispuni s
pravom moe na koncu rei: Dobar sam boj bio,
trku zavrio, vjeru sauvao (sv. Pavao). Stoga se ni-
jedan svjetski uspjeh, nijedno ovozemaljsko ostva-

174
POGOVOR

renje ne moe usporediti s darom vjere. Istinski

odnos s Bogom od tolike je neizmjerne vrijednosti
da ak i kad bi trajao samo trenutak... vrijedi vie
od svega to svijet i ljudi mogu ponuditi, pie
Kierkegaard u Dnevniku.
Izgradnja osobnog odnosa s Bogom u konanici
ovisi iskljuivo o samom pojedincu. Kada je rije o
vjeri, nema povlatenih i nepovlatenih, nema
nejednakosti. To nije pitanje veza s klerom, pri-
padnosti lobijima, statusa na drutvenoj ljestvici,
obiteljskog ili povijesnog nasljea. Vjere se ne iscr-
pljuje ni u kakvoj formalnoj pripadnosti, niti se
ostvaruje u nekakvu odnosu na razini mase, ma
kako se ona zvala. Vjera jest i treba biti prvenstve-
no osoban in pojedinaca, odnos dviju osoba: Boga
i ovjeka. U isto osobnom odnosu izmeu Boga
kao Osobe i vjernika kao osobe, u postojanju, jest
bit vjere, istie Kierkegaard u Dnevniku.
Svatko treba sam, itavim svojim biem stati
pred Boga, sam ga prihvatiti ili ne prihvatiti u svoj
osobni ivot, sa svim posljedicama koje iz toga
ina proizlaze. Tu su, prema Kierkegaardu, sve
generacije u istom poloaju; nisu nimalo privilegi-
ranije one koje su ivjele u Isusovo doba od onih
koje ive u dananje vrijeme. Od hrabrog ivljenja
vjere ne mogu nas ispriati stoljea koja nas dijele
od vremena kad je Krist hodao zemljom. Kierke-
gaard naime obrazlae, posebice u Vjebanju u
kranstvu, kako smo svi mi suvremenici Kristovi.
Snagom nae vjere, snagom pristajanja uz Krista
moemo s njim osjeati daleko veu bliskost od

175
POGOVOR

nekog nevjernika koji je imao priliku susresti ga u

vrijeme dok je ivio svoj zemaljski ivot. Svi smo
tu krani prve generacije, svi se trebamo odvaiti
poi za Kristom kao to su to uinili i ribari s Ge-
nezaretskog jezera. To znai istodobno prihvatiti i
rizik, predati se neem neopipljivom, a na tetu
opipljivog. No bez rizika nema vjere, kae Kier-
kegaard u Zavrnom neznanstvenom post scriptumu.
Onaj tko ne eli prihvatiti rizik slian je bogatom
mladiu iz Evanelja koji je odbio Isusov poziv jer
mu se sigurniji uinio njegov imetak od Isusovih
obeanja. One je zakazao u najvanijem trenutku
svojega ivota, a alost s kojom se rastao od Isusa
svjedoi da je izabrao goru opciju.
I za svakoga od nas pitanje vjere najvanije je
pitanje naeg postojanja. Ni bogata polja, ni vino-
gradi, ni gomile zlata ne mogu se usporediti s
prihvaanjem junake avanture, s izborom vjere.
A onaj koji vjeru izabere nikad se nee uljuljati u
sigurnost postignutoga poloaja ili ostvarenoga
rezultata, jer na putu vjere i nije najbitniji rezultat,
nego nain kako se do tog rezultata dolazi. Ono
to opravdava Abrahama, Blaenu Djevicu Mari-
ju, svece i junake vjere kroz stoljea nisu djela koja
su za sobom ostavili ili uda koja su inili nego po-
najprije predanje na putu kojim su hodili, trud i
muka koju su ulagali. U tome je njihovo vitetvo o
kojem nam progovara Kierkegaard.
Vitez vjere obian je ovjek na kojem se ne
moe otkriti nita od one izuzetne prirode... On se
svemu raduje, u svemu sudjeluje, pa i svaki put

176
POGOVOR

kad se bavi banalnostima, ini to upornou koja

je vlastita ovozemnom ovjeku, ija dua vrsto
prijanja uz ovakve stvari. On radi svoj posao
(Strah i drhtanje). Ono to ga potie na djelovanje
nije nagrada, svijest da e dobiti stostruko jo na
ovom svijetu i ivot vjeni batiniti, nego samo lju-
bav prema Bogu. Abrahamu je obeano po-
tomstvo brojno poput zvijezda na nebu, ali nije on
stoga nego usprkos tomu, a zbog ljubavi prema
Bogu, bio posluan pozivu na rtvovanje Izaka.
Marija je bila svjesna da e je blaenom zvati svi
narataji, ali samo je ljubav i poslunost prema
Bogu bila motiv da svoj ivot podredi Njegovoj
volji. Veliina ovjeka ne zavisi prvenstveno od nje-
govih uspjeha, bilo na materijalnom, intelektualnom
ili duhovnom polju, nego prije svega od ljubavi koju
ulae: Svatko je velik u odnosu na veliinu koju
ljubljae. Jer onaj koji sebe ljubljae, bijae velik po
sebi, a onaj koji ljubljae druge ljude, postade velik
po svojoj predanosti; ali onaj koji Boga ljubljae,
postade vei od svih (Strah i drhtanje).
Onaj koji Boga ljubi gleda svijet Bojim oima,
nastoji u svemu jedino vriti Njegovu volju i tako
usredotouje sav sadraj ivota i smisao stvarno-
sti u jednu jedinu elju. Ako nekom nedostaje ova
sposobnost usredotoavanja, ova iskljuivost, onda
mu je dua od poetka rasuta u mnogostruko, (...)
on e u ivotu postupati razborito, kao novari
koji svoj kapital ulau u razliite dionice kako bi
na jednoj strani dobili ako na drugoj izgube
(Strah i drhtanje).

177
POGOVOR

Vjernik, vitez vjere igra samo na jednu kartu

kartu vjere; Bog je jedini njegov jamac. To predanje
otklanja svaki strah, jer vjera tada predstavlja jedi-
no dobro, a nju nikakve vanjske okolnosti ne
mogu poljuljati. Odatle se raa pobjedniki men-
talitet koji se ne da ni s im usporediti. Vitez vjere,
naime, zna da ga eka nagrada ve samim tim to
nije odustao... Vijenac je pripravljen za sve one
koji zavre trku, koji ne odustanu umorni od
potekoa puta, ili privueni naizglednim dobrima
pokraj puta...
U toj borbi i utrci ivota, iako se trudi svim si-
lama i koristi sva doputena sredstva, vjernik se
ne pouzdaje previe u svoje sile i sposobnosti, jer
je svjestan da pobjeda u boju vjere nije mogua
bez Boje milosti. Kierkegaard u svojim djelima tu
Boju milost, bez koje su napori osueni na neu-
spjeh, naziva uvjetom, odnosno, ono je za njega
okolnost koja je nuna da bi se ostvario in vjere.
U Filozofskim mrvicama obrazlae kako itava vjera
poiva na ovom daru Bojem koji ovjeka preo-
braava u novo stvorenje.
Za ovjeka preobraenog u vjeri ne vrijede
ljudska mjerila. Vitez vjere se u svom djelovanju
ne oslanja niti obazire ni na kakve drutvene ili
povijesne posljedice svojega ponaanja. Nakon to
je uinio skok vjere i stupio u osoban odnos s Bo-
gom, njemu je dovoljno da je opravdan u Bojim
oima jer Boja volja jedina i jest motiv njegova
djelovanja. U Abrahamovu inu na najvidljiviji
nain dolazi do izraaja postavljanje pojedinaca

178
POGOVOR

iznad opeg. Abraham, naime, djeluje snagom ap-

surda, apsurdan je njegov poloaj u kojem se on
nalazi, tj. iznad opih normi koje za sve vrijede.
Paradoks vjere u tome je to je pojedinac iznad
opeg, to pojedinac (...) svoj odnos prema opem
odreuje svojim odnosom prema Apsolutu, a ne
svoj odnos prema Apsolutu odnosom prema
opem, tvrdi Kierkegaard (Strah i drhtanje),
istiui tako kljunu misao da moral nije temelj
vjere, nego da je vjera temelj morala. Abraham je
tako, gledajui iskljuivo s etikog stajalita, uboji-
ca, a sa stajalita vjere junak i osoba dostojna
potovanja. Kierkegaard, uz mnogo topline i
divljenja, donosi i primjer Marije, majke Isusove,
koja je s isto ljudskog moralnog stajalita zatra-
nila, a gledano oima vjere svijetu je darovala Spa-
sitelja.
Osim to nadilazi uobiajene drutvene uzuse
vjera ima i znaajku neizrecivosti, o emu Kierke-
gaard pie: Vjera ne moe posredovanjem prijei
u ope, jer bi to bilo njezino dokidanje. Vjera je taj
paradoks i pojedinac uope ne moe uiniti da
bude drugima razumljiv (Strah i drhtanje). Dok se
tragini junak moe izraziti, obrazloiti svoje po-
stupke, te tako naii na razumijevanje i esto i na
divljenje okoline, vitez vjere djeluje iskljuivo za
Boga, te ne moe posredovati svoje nutarnje stanje
niti obrazloiti razloge svojih postupaka. To je
razlog Abrahamove i Marijine utnje. I dok tra-
gini junak nailazi od svih na divljenje i saalije-
vanje, vitez vjere ostaje u utnji i neshvaanju.

179
POGOVOR

Ipak, nemogunost posredovanja, neizrecivost

vjere po sebi, ne umanjuje njezin svjedoki karak-
ter, budui da vjera, kako Kierkegaard naglaava,
treba proimati itavu osobu, cjelokupno njezino
javno i privatno djelovanje i ponaanje. Tako,
ispravno uzevi, vjera je nuno misionarska, vitez
vjere ima osvajaki duh. Kierkegaard s tim u svezi
u svojim Kranskim razgovorima primjeuje da je
itav rad na prihvaanju vjere rad za druge,
budui da dar vjere kao i ostali duhovni darovi po
svojoj naravi nije (za razliku od materijalnih) ni-
malo zloupotrebljiv, egoistian on je svjedoki, i
to prije svega ivljenjem u obinim okolnostima.
Onome tko doe do vjere ona nee sluiti za
umrtvljivanje ili mumificiranje, nego e mu u njoj
biti sav ivot, tumai Kierkegaard u ovom djelu.
Stoga se postojanje apsolutne dunosti prema
Bogu, injenica da Bog treba biti iznad svega u
ivotu vjernika, ne svodi na zagledanost u nebo ili
na bijeg od svijeta. Naprotiv vjera je okrenuta
stvarnosti i ivotu; jami i odrava njegovo je-
dinstvo i ispunjenost. Ona se na ovom svijetu i
ostvaruje; vitetvo vjere ne ivi se negdje drugdje
osim u redovnom ivotu. A kada se vjera ivi sa
svom predanou i strau (ona i jest najvia
strast, kae Kierkegaard) plod je uvijek radost, ra-
dost koja se raa iz spoznaje da smo od Boga lju-
bljeni.
Onome tko poput Abrahama uini skok vjere,
tko se baci u zagrljaj Boji i tko ostane vjeran izbo-
ru svoje ljubavi, nitko i nita ne moe oduzeti niti

180
POGOVOR

pomutiti radost, jer se on napaja na njezinu izvo-

ru. Ma to proivio i ma koliko neshvaen bio,
ostaje postojan i smiren, vjeran svojoj ljubavi:
Onomu koji Boga ljubi ne trebaju suze, ne treba
mu ni divljenje; on u ljubavi zaboravlja na patnju;
da, on ju je tako potpuno zaboravio da nakon sve-
ga ne bi ostalo ni spomena njegove boli, kad sam
Bog ne bi na nju podsjeao; jer on vidi u tajnosti i
poznaje patnju, broji suze i nita ne zaboravlja
(Strah i drhtanje). Stoga je svaka radost koja nije ra-
dost vjere nesretna u usporedbi s njom (Strah i
drhtanje), a vjeru nai i ostati kod vjere nunost je
suvremenog ovjeka koji u sebi uti i oko sebe
vidi porazne rezultate povijesnog odlaska dalje od
vjere.
Petar Balta

181
182
KAZALO

Predgovor ................................................................ 7

Ugoaj ................................................................... 13
Hvalospjev Abrahamu .......................................... 13

PROBLEMI .......................................................... 31
Prokaljavanje ....................................................... 33
Problem I ............................................................... 71
Problem II ............................................................. 89
Problem III .......................................................... 107

Epilog .................................................................. 159

Biljeke ............................................................... 163

Pogovor ............................................................... 169

183
 Nakladnik:
VERBUM d.o.o.
Trumbieva obala 1
21000 Split
Tel: 021/360 244, 347 065

Tisak:
Dalmacija papir
Split

184
185