N. JAKIC - Arheoloka istraivanja...

Prethodno priopenje UOK 902.2 : 726.54 (497.5 Lepuri)

Arheoloka istraivanja razorene crkvice

Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca

Prof. dr. Nikola JAKI

Filozofski fakultet Zadar - Odsjek za povijest umjetnosti

HR - 23000 Zadar, Obala Kralja Petra Kreimira IV, 1

Arheoloka istraivanja bila su uvjetovana injenicom da je srednjovjekovna crkvica Sv. Martina,

inae jednostavnog pravokutnog tlorisa s pravokutnom apsidom, bila minirana 1992. godine u vrijeme
dok je prostor sjeverne Dalmacije bio pod okupacijom pobunjenikih srpskih snaga. Istraivanja se provode
s namjerom da bi se omoguila rekonstmkcija razorene srednjovjekovne crkvinice. Pokazalo se, meutim,
da je srednjovjekovna (gotika?) crkvica sagraena na predromanikom ploniku jedne prostranije,
izvorno ranokranske crkve. Ta je takoer bila jednobrodna, no, s poligonainom, a ne s pravokutnom
apsidom i bila je neto prostranija od miniranog objekta. Spomenuta je ranokranska crkva dobila usko
ro pregradnje na uzdunim stranama (a moda i narteks), te je na taj nain nastao objekt kompleksnog
tipa. Upredromaniko doba bone su prigradnje pretvorene u kapele, a sredinji je objekt dobio masivni
kameni plonik na kojem su bila postavljena etiri rimska arhitrava kao nosai svodne konstmkcije novog
objekta. Tako definirani graevinski kompleks stradao je u kasnom srednjem vijeku, te je na istom predro
manikom ploniku izrasla skromnija gotika crkvica.
Tijekom istraivanja pronaeno je vie ulomaka predromanikih reljefa i dijelovi posvetnih natpisa
koji e pomoi zavrnoj interpretaciji graevinskog sklopa kada istraivanja budu u cijelosti zavrena.
Istraeno je ujedno i oko 200 grobova od kojih samo dio pripada srednjem vijeku, aponudili su uglavnom
standardne nalaze poznate iz kasnosrednjovjekovnih nekropola na prostom DalmaCije.

Crkvica Sv. Martina u Lepurima na kojoj se izvode zatitna

arheoloka istraivanja ide u red brojnih katolikih objekata koji
su do temelja razrueni tijekom 1992. godine u vrijeme srpske
okupacije tih prostora. Odmah nakon osloboenja pristupilo se
raiavanju ruevina i pripremama za obnovu crkvice u okviru
nastojanja zadarske slube zatite spomenika kulture za saniranje
ratnih teta na ukupnom zadarskom prostoru. ira je zatitarska
akcija podrazumijevala ukljuivanje razliitih ustanova koje mogu
biti od pomoi na obnovi razorene graditeljske batine pa je tako
arheoloko istraivanje na ovom lokalitetu povjereno Muzeju
hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita. Istraivanja su obavlje
na u dvije kampanje tijekom ljeta 1997. i 1998. godine i jo nisu
dovrena. Slijedila je 1999. godine fizika konsolidacija oteenih
zidova kao dio priprema za njezinu cjelovitu obnovu, a arheo
loka e istraivanja biti nastavljena i valjda dovrena u posljednjoj
predvienOj kampanji prije cjelovite rekonstrukcije same crkve.

189

Crkvica koja je 1992. godine minirana bila je skromna pra
vokutna graevina s pravokutnom apsidom na istoku i preslicom
na proelju. l Stajala je posred katolikog groblja u Lepurima
neposredno uz cestu Benkovac - Knin. U literaturi se spominjala
sporadino, a prvi ju je opisao I. Petricioli 1987. godine. 2 Od
tehnike dokumentacije prije ruenja sauvan je samo tioris u
Konzervatorskom odjelu u Zadru, a, na alost nikada nisu snimlj
eni njezini presjeci. Petricioli je zapazio na crkvici neke stilske ele
mente koji su upuivali na kasnu romaniku , no crkvica je oigled
no znatnije bila pregraena krajem 17. ili u 18. stoljeu, pa stoga
i nije pobudila osobiti interes istraivaa. Upozorio je Petricioli i
na rimska spolija koja su ponegdje bila vidljiva u njezinom ziu .3
Lokalitet je arheolozima bio zanimljiv ponajprije stoga to su
se uokolo crkvice povremeno pronalazili ulomci predromanikih
reljefa pa ga zato usputno i spominju u ranijoj literaturi, primjerice
Zlatovi, Marun, Gunjaa. 4 No, tek kada je N. Gabri objavio pred
romanike ulomke, koji su tijekom godina nalaeni na groblju
uokolo crkvice (uglavnom 1973. godine kada je crkvica obnavl
jana) postalo je razvidno da je to vrlo vaan lokalitet na kojem se
mogu oekivati znaajniji nalazi. 5 Meu predromanikim reljefima
osobito su se isticali oni s ostacima natpisa, koje je u dva navrata
obradila V. Delonga istiui njihov znaaj .6 Ukazala je i na
openitu vanost samog lokaliteta s obzirom na arheoloke nalaze
iz ranijih povijesnih razdoblja, osohito iz rimskog perioda, a pret
postavila je i znaajniji ranokranski sloj.
Osnovna zadaa koja je bila postavljena pred istraivae
odnosila se na utvrivanje stvarnog stanja miniranog objekta, tj.
njegovih perimetrainih zidova iji su ostaci znatno razdrmani
snanom eksplozijom u kojoj je crkvica poruena. Nadalje, treba
lo je ustanoviti mogue graevinske slojeve koji su prethodili
miniranom objektu, a za to je bilo indicija jer su na njih ukazivali
prije spominjani nalazi meu kojima se posebno isticao sloj koje
ga predstavljaju ulomci predromanikih reljefa. Istraivanja su
provoena tako da se iskapalo istovremeno unutar samog objek
ta i uokolo njega. Znatne potekoe u ovim istraivanjima bile su
izazvane injenicom da se crkvica nalazi na groblju te da je
istodobno sluila i kao upna crkva i kao grobina kapela. Uokolo
same crkve naime, u posljednjih dvadesetak godina sagraene su
velike betonske grobnice koje su ponegdje ve zahvatile slojeve
povijesne arhitekture primakavi se sasvim blizu postojeoj crkvi
ci. Osim toga stoljetno ukapanje na tom mjestu rezultiralo je znat
nim podizanjem razine terena uokolo crkvice, to je onda izazi
valo i potrebu stalne korekcije razine njezina poda i dakako njez
ina jedinog, zapadnog ulaza. Osim toga u neposrednoj su blizini
crkve bili posaeni empresi, kako je to ve obiaj na naim
grobljima, a neki su od njih dostigli zaista ogromne dimenzije. Da
e te emprese trebati ukloniti pokazalo se ve u prvim danima
Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000)
l ire o naporima koje je spomenuta slu
ba uloila na obnovi graditeljskih povijes
nih objekata vidi u M. DOMIJAN, Obnova
graditeljske batine na podruju djelovan
ja Konzervatorskog odjela u Zadru,
Godinjak zatite spomenika kulture 24
25, Zagreb, 1999., 151-170. Tu je objavljen
i prvi tloris kompleksa s njegovim
tumaenjem razvojnih faza u tom
trenutku.
2 I. PETRICIOLI, Spomenici romanike i
gotike arhitekture u benkovakom kraju,
Benkovaki zbornik I, Benkovac, 1987.,
119.
3 Isto.
4 S. GUNJAA, Rad Muzeja hrvatskih stari
na u godini 1952, Starohrvatska prosvjeta
III/74, Zagreb, 1955., 228.
~ N. GABRI, Neobjavljeni starohrvatski
spomenici u Arheolokoj zhirci Franje
vakog samostana u Sinju. Kai 6, Split,
1974. upu Sv. Martina u Lepurima
opsluuje, naime, franjevaka provincija
kojoj pripada i sinjski samostan, pa su
fratri-upniCi nalaze s lokaliteta odnosili u
Arheoloku zbirku toga samostana.
6 V. DELONGA, Predromaniki spomenici
iz crkve Sv. Martina u Lepurima kod
Benkovca, Prilozi povijesti umjetnosti u
DalmaCiji 35, (Petriciolijev zbornik 1),
Split, 19<)5., 303-325. - V. DELONGA,
Latinski epigrafiki spomeniCi u ranosred
njovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996., 196
202.
190
,v. JAKIC - Arheoloka istraivanja...

Arheoloki lokalitet s razorenom crkvicom istraivanja kada se ustanovilo da su posaeni unutar ranijeg i
Sv. Marina u Lepurima znatno prostranijeg povijesnog objekta. Istraivanje prostora
uokolo crkvice podrazumijevalo je uklanjanje brojnih grobnica
graenih u suhozidu, od kojih su mnoge bile ugraene tijekom
19. i 20. stoljea. Najmanje je problema zadavao prostor iza po
stojee apside koji je na istoku omeen ogradnim zidom groblja.
Iako je taj itav prostor istono od apside bio ispunjen grobnica
ma u suhozidu i to u tri razine, nije bilo drugih prepreka istrai
vanjima kao to su to bile betonske grobnice ili pak orijaki
empresi. Ve pri uklanjanju prvog sloja najmlaih grobnica
pokazali su se, uokolo postojee pravokutne apside, relativno
dobro sauvani zidovi jedne poligonalne apside starijeg objekta.
Njezin je promjer ukazivao na to da je ta crkva bila prostranija od
postojee te da e se njezini uzduni zidovi protezati uokolo pos
tojee arhitekture. Stoga su upravo tu zapoela iskapanja koja su
imala za cilj ustanoviti opseg toga objekta i njegovo protezanje u
smjeru sjever-jug. Uskoro su se pokazale jo dvije apside sjeverno
i juno od one pravokutne. Njihov polukruni oblik, nain zidan
ja i temeljenje na vioj koti upuivalo je na zakljuak da je rije o
apsidama koje su prigraene starijem objektu u nekoj narednoj
191
 Starohrvatska prosvjeta //I/27 (2000)

--------- -~----C3SB--Oo.~

CS O CJ i
OCJ . . d
( ) :
I
I
I
;
\ I

povijesnoj fazi. Otkrivanjem ovih apsida definirana je i ukupna TIoris crkvice Sv. Martina
irina graevinskog sklopa koji je prethodio miniranoj crkvici te s novovjekovnim grobljem oko nje
su iskapanja nastavljena u smjeru zapada, unutar perimetralnih
zidova. Ubrzo su ustanovljeni osnovni obrisi starijih graevina i
njihov odnos prema zidovima minirane crkvice.
Srednjovjekovna minirana crkvica Sv. Martina sagraena je
unutar perirnetrainih zidova jedne starije jednobrodne crkve koja
je na istoku imala poneto nepravilnu apsidu, izvana poligonalnu,
a iznutra polukrunu. Ta je graevina bila ne samo ira ve i dua
od postojee, s tim da je apsida srednjovjekovne crkvice sjela svo
jim sjevernim dijelom preko ramena poligonalne apside (vidi
tIoris). Od te starije crkve arheoloki nije istraen jedino njezin
zapadni zid, dakle proelje jer to sprjeavaju neke grobnice koje
su jo u upotrebi. Ipak taj se zid nazire u nekim svojim dijelovi
ma, pa je stariji objekt jasno definiran u ukupnom svojem opsegu.
Ova je crkva imala po jedna vrata u istonom dijelu na sjevernom
i na junom zidu. Istraivanja su ujedno pokazala da je ova crkva
prvi graevinski objekt na ovom poloaju i izgraena je praktino
na zdravici. Podignuta je svakako u 5. ili 6. stoljeu, a skromni
ulomci reljefa ranokranskog obiljeja to i potvruju. Ova je

192
N. JAKIC - Arheoloka istraivanja" ,
TIoris otkopanih zidova starijih crkava
oko Sv. Martina u Lepurima
193
crkva imala obukanu podnicu koja je mjestimino sauvana u
najniim slojevima postojee pravokutne apside i u junom
ramenu same crkve. Nedugo nakon to je ova prva crkva bila
sagraena, dobila je pravokutne prigradnje istovjetnih irina sa
sjeverne i s june strane. Duinu june prigradnje nije mogue
ustanoviti jer se zid protee pod suvremenu betonsku grobnicu.
to se tie sjeverne prigradnje njezin je sjeverni zid dui od ukup
ne duine prve crkve, pa to doputa pretpostaviti da je u drugoj
fazi kompleksu bilo prigraeno i jedno predvorje u ukupnoj irini
graevinskog sklopa. To treba provjeriti u narednim istraivanji
ma. Sjeverna i juna prigradnja zavravaju spomenutim polukrun
im apsidarna, no one ne pripadaju istoj graevnoj fazi ve su dozi
dane u nekoj treoj intervenciji. Prigradnje su izvorno zavravale
ravnim istonim zidom.
itav je graevinski sklop doivio znatno preoblikovanje u
treoj fazi, bez sumnje u doba predromanike. Bonim su prigrad
njama dozidane polukrune apside i dograen im je novi zapad
ni zid tako da su postale zasebni sakralni prostori. Sjeverna je
strana dogradnje kraa pa je njezina duina gotovo istovjetna irini
ime je ta "kapela" postala kvadratnog oblika s apsidom na istoku.
 Starohrvatska prosvjeta 111/27 (2000)

Juna je neto dua, pravokutnog oblika. Ovim su kapelama u to

doba dozidani i piloni kvadratnog presjeka u kutovima iz ega se
dade zakljuiti da su podravali neku svodnu konstrukciju.
Prostorno preoblikovanje koje je doivio itav graevinski sklop u
doba predromanike svakako je najzanimljivije. Njegovi ostaci nisu
na svakom mjestu jednako kvalitetno sauvani jer su ga interven
cije kasnijih razdoblja (jedna u kasnom srednjem vijeku, a druga
u 17./18. stoljeu) znatno izmijenile. Ipak graditeljski elementi koji
su preostali itljivi nakon kasnijih intervencija, bilo da su uklo
pljeni u kasniji graevinski sklop bilo da su ostali izvan zahvata
kasnijih graditelja dostatni su da bi nam pribliili sliku
cjelokupnog sklopa (ili bar njegova najzanimljivijeg dijela) u doba
predromanike.
Graevinskih intervencija poslije razdoblja predromanike bila
je posve poteena sjeverna "kapela". Ona je u jednom trenutku
poruena, vjerojatno u vrijeme kada je ruenje doivio i cijeli
graevinski sklop, s time da se na njezinu mjestu nije vie nita
obnavljalo. Ovo ruenje valja svakako povezati uz gradnju kas
nosrednjovjekovne crkvice s pravokutnom apsidom, koja je i
podignuta nakon to je i glavna crkva bila poruena, a to se zbilo
otprilike u 14. stoljeu. Ukupan prostor sjeverne kapele bio je tada
zasut do visine do koje su bili sauvani njezini zidovi, a to znai
cca 150 cm. U taj su nasip kasnije ukapani grobovi uz novu crkvu
no oni nisu otetili ni zidove kapele niti njezin plonik. Relativno
dobrim stanjem sauvanosti sjeverna "kapela" ponajbolje ilustrira
narav i kakvou intervencija na ukupnom sakralnom kompleksu
u doba predromanike. Osim to je sjeverna prigradnja preobliko
vana u "kapelu" s novom polukrunom apsidom i s pilonima koji
su podravali svodnu konstrukciju, u "kapelill je postavljen
plonik koji je u cijelosti sauvan. Plonik je sloen od vrlo
masivnih podnih ploa, a tono na polovici duine ima dvije ste
penice koje dijele prezbiterij od naosa. Na drugoj su stepenici
utori za usaivanje pilastara, pa je razvidno da je "kapelalI tada
dobila i oltarnu ogradu.
Isti, je takvim plonikom bila prekrivena i velika rano
kranska crkva, no on je, zahvaljujui kasnijim intervencijama,
tek djelomino sauvan. Bio je sastavljen od izrazito masivnih
ploa i do 15 cm debljine, pa stoga i ne udi da su zidovi sred
njovjekovne minirane crkvice poloeni neposredno na predro
maniki plonik. U trenutku kada je graena nova srednjovjekov
na crkvica unutar perirnetra one ranokranske, plonik stare
crkve bio je u cijelosti sauvan. Tek je kasnije devastiran ukapan
jem grobnica u crkvicu 18. stoljeu. Stoga su njegovi tragovi danas
sauvani uglavnom pod zidovima minirane crkvice, a u Cijelosti je
sauvan u uskom prostoru izmeu sjevernog zida minirane sred
njovjekovne crkvice i sjevernog zida ranokranske crkve.
Neobino je vano to je plonik upravo tu sauvan u ukupnoj

194
N. jAKJC - Arheoloka istraivanja...

duini jer se pokazuje da je bio sastavljen u tri razine. Najviu je

razinu imala apsida ukljuujui ramena do bonih vrata. Odatle je
zapoinjala slijedea razina, nia za jednu stepenicu i to tono do
polovice ukupne duine crkve (ukljuujui apsidu). Na toj ideal
noj polovici crkve stajala je oltarna ograda od koje su sauvani
utori za usaivanje pilastara. Naos je bio nii za dvije stepenice
kao i u sjevernoj "kapeli". No to nije bila i jedina intervencija u
predromaniko doba. Crkva je, uz tri razine plonika koji se
podiu od zapada prema istoku dobila u svojem sreditu i po
jedan par stupova koji su oigledno podravali svod, tj. kupolu.
Bili su to rimski ilijebljeni stupovi kvadratnog presjeka nadvieni
masivnim kapitelima, a za jedan je od tih nosaa kupole poslUio
i golemi rimski arhitrav koji je kasnije zavrio kao graevni materi
jal u zapadnom dijelu sjevernog zida srednjovjekovne crkve.
Spomenuti su stupovi, odnosno nosai kupole, bili sauvani sve
do miniranja crkve 1992. godine unutar junog perimetrainog zida
srednjovjekovne crkve, ali nisu bili vidljivi. Rimski su stupovi (kao
to smo prije kazali) bili postavljeni neposredno na predromaniki
plonik. Budui da nisu imali vlastitih temelja, a podravali su
kupolu, trebalo ih je u jednom trenutku ojaati. To je napravljeno
tako da su bili obzidani s tri strane, pa su zapravo ostali ugraeni
u masivni pilon pravokutnog presjeka. Uslojena gradnja tog obzi
da pokazuje da je to bila romanika intervencija. No Oigledno ni
tako obzidani nisu uspjeli sauvati crkvu ili pak samo kupolu od
ruenja. Kada je cijeli kompleks bio poruen u 13./14. stoljeu
stupovi su ostali striti u prostoru zajedno s kapitelima na njima.
U novoj obnovi, prilikom gradnje srednjovjekovne crkvice u 14.
stoljeu, uspostavljena je nova linija junog zida, a ona je usug
laena s postojeim pilonima. Kako su piloni bili masivniji od
novog zida, ostao je dio striti na vanjskom platu junog zida te
se je istraivaima inilo da je juni zid provien dvjema lezena
ma, to je onda ocijenjeno kao stilski element na srednjovjekovnoj
crkvici.: Sjeverni je pak par nosaa morao biti uklonjen jer se nije
uklapao u novi projekt srednjovjekovne crkve, pa je stoga
spomenuti arhitrav, koji je sluio kao jedan od dva preostala
nosaa kupole, ugraen u zid nove crkvice. Tijekom uklanjanja
ruevina pronaen je monumentalni kapitel koji je sve do mini
ranja objekta bio ugraen u junome zidu, a izvorno je vjerojatno
pripadao istonom pilonu. Kako je bio vrlo razvijene forme nje
govi su listovi bili iri od samog ilijebljenog stupa te su strili iz
zida i bili vidljivi i na nutarnjem licu junog zida. Takvog su ga
zatekli tada zadarski muzealci l. Petricioli i M. Sui kada su ranih
7 1. PETRICIOLI, nav. dj.
SO-tih godina posjetili crkvicu i zapazili lie rimskog kapitela u
s Dugujem zahvalnost prof. Petricioliju
junom zidu crkve visoko pod strehom. Nisu, naravno, mogli ni
koji mi je ovo posvjedoio i potanko

slutiti da to lie pripada kapitelu koji stoji izravno na svojem

opisao stanje po sjeanju. Bez tog bi svje

doenja bilo tee rekonstruirati to se

stupu, na tom mjestu jo od 9. stoljea. H To stree lie kapitela

zapravo zbilo.
bilo je u crkvici vidljivo do njezina popravka 1973. godine. U toj

195
 Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000)

je obnovi spomenuto stree lie otklesano da ne bi dalje Greda oltarne ograde

s natpisom: .. .ERTVS ABBA HVNC
"naruavalo" cjelinu june zidne plohe, a o tome mi je posvjedoio
DOMVM (edifi)CAVIT
kapelan crkve koji je osobno otklesao stree dijelove kapitela
ekiem. Upravo je takav kapitel i pronaen nakon miniranja
crkve u njezinim ruevinama. Lie mu je sauvano na dvjema
stranama, onima koje su bile uzidane u masu junog zida, a sa
dvije je strane otuen grubom klesarskom alatkom.
to se tie june prigradnje i intervencija na njoj u predro
maniko doba tu je problem neto sloeniji. Juna je prigradnja
ranokranske crkve svakako dobila polukrunu apsidu kao i ona
sjeverna i pretvorena u kapelu, ali neto duu od sjeverne. U ni.oj
je zateen relativno dobro sauvan plonik, ali je razina plonika
u junoj kapeli znatno nia od predromanikog plonika u glavnoj
crkvi. Ova je "kapela" gotovo u cijelosti bila prekrivena tim
plonikom koji je bio rasporeen u tri razine, podiui sa za po
jednu ili dvije stepenice od zapada prema istoku. Najvia je razi
na plonika bila u istonom dijelu "kapde", dakle u apsidi pa do
junih bonih vrata koja su vodila u glavnu crkvu. Kod vrata je
poinjala druga razina te se na nju silazilo i iz glavne crkve. Ta je
razina zavravala dijelom plonika na kojem su utori za oltarnu
ogradu. Od te se razine silazilo dvjema stepenicama na donju koja
se protezala do zapadnog proelja. U toj je zapadnoj zoni u sje
vernom njezinom dijelu omeen neki grob sedrenim klesancima
koji jo nije istraen (vidi tl oris), pa nad njim nema plonika.
Zapadni je zid proelja "kapele" sauvan samo u jednom redu
kamenja. U njemu nije bilo vrata, a poloen je neposredno na
obukanu podnicu koja, ini se, pripada ranokranskoj fazi. U
ovu se junu "kapelu" ulazilo samo kroz vrata na junom zidu
glavne crkve, a u doba predromanike pregradnje ona su bila

Ulomak grede oltarne ograde

s natpisom: (in namine Dami)Nl lESU
CHR(ist)I EGO AVTE(m) KAR(a]us?)

196
N. JAKIC - Arheoloka istraivanja...

suena za oko 20 cm u odnosu na njihovu irinu iz rano

kranskog razdoblja. Meu podnim ploama ove "kapele" bio je
i ulomak predromanikog arhitrava to je onda pobudilo sumnju
u to da li je plonik june kapele izvorno predromaniki. To se
uskoro potvrdilo i spoznajom o tome da je ona velika ploa s
utorima za oltarnu ogradu zapravo dospjela u junu "kapelu" iz
glavne crkve kojoj je izvorno pripadala, a gdje se po pukotini
spaja sa svojim ostatkom. Ovom je spoznajom rijeen problem
ukupnog rasporeda utora za oltarnu ogradu u glavnoj crkvi.
Postoji i trei pokazatelj koji svjedoi o tome da je plonik june
"kapele" nastao premjetanjem ploa iz glavne crkve. Ve smo
istaknuli da je taj plonik u apsidainom dijelu june kapele najvii.
Njegovim uklanjanje na nutarnjem platu apside pokazala se zidna
slikarija na buci koja je bila sauvana upravo onoliko koliko ju je
zatitio ovaj plonik. Slikarija je izblijedila, a rije je o vodoravno
postavljenOj biljnoj vitici, slikanoj crvenom i crnom bojom na sloju
buke koji je izravno nanesen na zid.
Ostaje dakle pitanje kada je u glavnoj crkvi demontiran
najvei dio plonika i premjeten u junu "kapelu". To se nije
dogodilo u razdoblju srednjeg vijeka jer je kasnosrednjovjekovna
crkvica u Cijelosti batinila predromaniki plonik na kojemu je
bila i sagraena. Seljenje plonika iz kasnosrednjovjekovne
crkvice u junu kapelu dogodilo se tek u 17./18. stoljeu kada su
u glavnoj crkvi ukopane duboke grobnice graene uz obilno
koritenje vrlo vrstog maltera s mljevenom ciglom koji je inae
karakteristian za gradnju u kasnom mletakom razdoblju u nas.
Tada je u kasnosrednjovjekovnoj, glavnoj crkvici prvi put korigi
rana razina poda u naosu i usuglaena s niveletom u prezbiteri
jalnom dijelu crkve. No ako je tada uslijedilo postavljanje plonika
u junu kapelu, to znai da ona nije bila razruena u kasnom sred
njem vijeku kao ona sjeverna, ve je preivjela i razdoblje osman
lijske vlasti te obnavljana nakon tursko-mletakih ratova. A to
znai da su jo u 17. stoljeu na lokalitetu bila dva crkvena objek
ta, poput gemina, kasnosrednjovjekovna crkvica s pravokutnom
apsidom i juna predromanika "kapela" s polukrunom apsidom.
Zavravajui za sada preliminarno izvjee o razvitku graevnog
sklopa crkve Sv. Martina u Lepurima dodajmo i to da su na
mnogim mjestima u graevnom sklopu, osobito u sjevernoj i
junoj prigradnji sauvani znatni tragovi buke, ne samo na
unutranjem platu ve jo vie na vanjskom platu, a brinim su
konzervatorskim nastojanjem za sada sauvani od propadanja.
Tijekom iskapanja pronaeno je vie ulomaka predromani
kih reljefa. Oni koji su pripadali trabeaciji sauvali su na sebi
dijelove natpisa bilo da je rije o arhitravu, zabatu ili luku oltarne
ograde. Pripadaju ti ulomci razliitim oltarnim ogradama, to je i
razumljivo jer su na lokalitetu praktino tri crkvena objekta. Na
stilsku su raznolikost upuivali i ulomci pronaeni prije iskapanja,

197
 Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000)

Arheoloki lokalitet kod crkve Sv. Martina

u Lepurima

pa je to u prigodi njihove obrade i istaknuto. 9 Jednu grupu karak

terizira natpis koji tee sredinom arhitrava ili pripadajueg mu
luka, a pod njim je motiv pereca, stilski vrlo blizak poznatom nat
pisu s imenom Branimira iz Mua. Ta je cjelina novim nalazima
znatno obogaena. Drugoj grupi pripadaju oni s natpisom u don
joj zoni i visokim kukama na obodu. Jedan je od tih arhitrava
sauvan u punoj mjeri s neznatnim oteenjima natpisa koji
meutim ne prijee cjelovitu restituciju teksta. 10 Iskapanja su otkri
la i treu grupu arhitrava koji stilski pripadaju tzv. "Dvorskoj kle
sarskoj radionici", opet iz doba kneza Branimira. ll Ovima se
nadalje pridruuju i anepigrafske grede, zatim ulomci pluteja i
pilastara, te kapitela. Jedan manji ulomak pripadao je svakako
ciboriju, pa uz onaj koji je ve ranije raspoznat kao ulomak cibori
ja nesumnjivo svjedoi da je crkva Cili krstionica) bila opremljena
i takvim liturgijskim namjetajem.
Istraivanje graevinskog sakralnog kompleksa na groblju
uvjetovalo je i istraivanje brojnih grobova i grohnica, osobito
onih zateenih unutar arhitekture. Istraen je, naravno i vei broj
grobova koji su bili smjeteni u neposrednoj blizini graevinskog
kompleksa, a nastali su u vrijeme dok je ranokranski i predro
..
maniki kompleks bio u funkciji. Istraeno je vie od 200 grobo
9 V. DELONGA, Predromaniki spomeni
va i grobnica, od kojih samo dio njih pripada starim povijesnim ci .. , 310
razdobljima. Do sada je otkrivena samo jedna grobnica koja pri 10 Objavljen je u katalogu izlobe Hrvati
pada ranokranskom sklopu, a bila je ukopana u sjevernoj pri Karolinzi, Split, 2000.
gradnji. Sadravala je velik broj pokojnika, a drugih nalaza u njoj 11 O toj radionici vidi N. JAKI, Klesarska

nije bilo. Nju je u predromaniko doba ((prejahao" zapadni zid
sjeverne kapele i ona je svojim istonim dijelom bila pod pragom
same "kapele" i, dakako, pred samim ulazom u kapelu. U neko
doba njezine su pokrovne ploe popustile, pokrov se uruio i na
taj se nain otvorila jama, pred ulazom u kapelu. Zato je na tom
radionica iz vremena kneza Branimira,
Starohrvatska prosvjeta III122, Split, 1995.,
141-150. Ulomak sa zanimljivim dijelom
teksta koji pripada poetku posvetnog
natpisa objavljen je u katalogu izlobe
Hrvati Karolinzi.

198
N. JAKIC - Arheoloka istraivanja...

mjestu bila postavljena jedna montana konstrukcija sastavljena

preteno od predromanikih arhitrava preko kojih su onda
postavljene ploe, pa se preko tog "mosta" ulazilo u "kapelu".
Oito se to dogodilo u vrijeme kada je oltarna pregrada bila ve
demontirana. Na vioj razini od ove ranokranske grobnice, u
samom kutu izmeu kapele i sjevernog zida glavne crkve, dakle
juno od ulaza pred kapelom, pronaena je djeja grobnica koja
mora biti u uskoj vezi sa samim donatorom gradnje. U njoj je
pronaen i zlatni djeji prsten. Tom starijem sloju srednjov
jekovnih ukopa pripada nekoliko grobova koji su istraeni poda
lje od crkve, sjeveroistono od samog kompleksa na mjestu gdje
je tijekom istraivanja bila napravljena jedna sonda koja je kasni
je posluila kao odlagalite kostiju s istraivanja. Najstarijem sloju
u sondi pripadaju grobovi obiljeeni nalazima karakteristinim za
rane nekropole (tipa drijac), a treem najviem sloju grobovi s
nakitom karakteristinim za 14.115. stoljee.
Ovdje objavljeni tekst je preliminarno izvjee, pa zato o broj
nim detaljima koji se odnose na pomniju razradu skulpture, epi
grafike ili pak, na grobne nalaze, nije prigoda govoriti. To stoga,
to slijedi zavrna istraivaka kampanja koja moe znatno dopu
niti spoznaje o dosadanjim nalazima. Vie je prostora posveeno
arhitektUli jer se tu novosti mogu oekivati samo u zapadnom, jo
nedovoljno istraenom dijelu kompleksa. No, i ti, ve proitani
odnosi izmeu pojedinih graevinskih slojeva na cijelom kom
pleksu djelomino e biti podloni reinterpretaciji.

Archaeological Researches Archaeological researches at this locality were undertaken

ofthe Destroyed Church of because the medieval church of St. Martin, oj simple rectangular
ground plan with rectangular apse, was blown up in 1992, while
St. Martin in Lepuri near the Northern Dalmatian territory was occupied by Serbian rebel
Benkovac forces. The researches were aimed to enabling reconstruction ojthe
destroyed medieval church. lt came out, however, that the
medieval (Gothic?) church was built on pre-Romanesque floor of a
larger, initially paleo-Christian, church. The earlier church was
also single vesseled, but with apolygonal and not rectangular apse,
and somewhat larger than the blown up church. The said paleo
Christian church was got additions along its longitudinal sides
(possibly a narthex too))which created a structure ofcomplex type.
ln the pre-Romanesque period, lateral additions were turned into
chapels, and the central structure got a massive stone floor cover
on which there were erected Jour Roman architraves to carry the
vauits ojthe new structure. This complex was damaged in the late
199
 Starohrvatska prosvjeta 111/ 27 (2000)

middle ages) and on the same pre-Romanesque floo~ a smaller

Gothic church was built.
In the course of the researches several fragments of pre
Romanesque relieves and dedication inscriptions were found that
will help the final interpretation ofthis complex once the research
es are completed. There have also been researches about 200
graves) only apart of them belonging to the middle ages) that pro
duced mostly standardfinds known from late medieval graveyards
ofDalmatia.

200