UNIVERZITET U NOVOM SADU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSEK ZA SRPSKU KNJIEVNOST

MIROSLAV KRLEA
U SRPSKOJ KNJIEVNOSTI
Problem knjievnosti kao identiteta u srpskoj i
hrvatskoj kulturi XX stoljea

DOKTORSKA DISERTACIJA

Mentori: prof. dr Gojko Tei Kandidat: mr Vlaho Bogii

prof. dr Ivana ivanevi Sekeru

Novi Sad, 2016. godine

UNIVERZITET U NOVOM SADU
FILOZOFSKI FAKULTET

KLJUNA DOKUMENTACIJSKA INFORMACIJA

Redni broj:
RBR
Identifikacioni broj:
IBR
Tip dokumentacije: Monografska dokumentacija
TD
Tip zapisa: Tekstualni tampani materijal
TZ
Vrsta rada (dipl., mag., dokt.): Doktorska disertacija
VR
Ime i prezime autora: Vlaho Bogii
AU
Mentor (titula, ime, prezime, zvanje): Prof. dr Gojko Tei, redovni profesor Filozofskog
MN fakulteta u Novom Sadu
prof. dr Ivana ivanevi Sekeru, redovni profesor
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu
Naslov rada: Miroslav Krlea u srpskoj knjievnosti Problem
NR knjievnosti kao identiteta u srpskoj i hrvatskoj
kulturi XX stoljea
Jezik publikacije: Hrvatski
JP
Jezik izvoda: srp. / eng.
JI
Zemlja publikovanja: Srbija
ZP
Ue geografsko podruje: Vojvodina
UGP
Godina: 2016.
GO
Izdava: Autorski reprint
IZ
Mesto i adresa: Filozofski fakultet, 21000 Novi Sad, Dr Zorana
MA inia 2

1
Fiziki opis rada: (broj poglavlja 10 / stranica 300 / slika 0 / grafikona
FO 0 / referenci 629 / priloga 0)

Nauna oblast: Srpska knjievnost XX veka

NO
Nauna disciplina: Historija knjievnosti
ND
Predmetna odrednica, kljune rei: Srpska knjievnost, hrvatska knjievnost, identitet,
PO Krlea
UDK
uva se: Biblioteka Odseka za srpsku knjievnost, Filozofski
U fakultet, Univerzitet u Novom Sadu
Vana napomena:
VN
Izvod: Doktorska disertacija Miroslav Krlea u srpskoj
IZ knjievnosti izraena je na temelju istraivanja
zasnovanog na prouavanju knjievnih tekstova,
arhivske grae i dokumentacije koja reflektira
pripadni kulturni kontekst. Pristupno je utvrena
pojmovna i metodoloka osnova, s obrazloenjem
naslovnih punktova razumijevanja Miroslava Krlee
kao autora, odnosno srpske knjievnosti kao
umjetnikog sistema. Istraivanje je tome odnosu
pristupilo prema hipotezi o knjievnosti kao
identitetu, pratei razvoj toga fenomena u srpskoj i
hrvatskoj kulturi XX stoljea, posebno s obzirom na
relevantnu ulogu naslovne autorske funkcije u
promjeni te vrste. U sedam interpretativnih
poglavlja dva biografska, obrade prostora i
narativa, kanoninosti i sintetinosti djela, te
suodnosa s piscima u srpskoj knjievnosti
razgradnjom kulturnih sklopova, posebno
usmjerenou na indikativne parenteze, radnom
dekonstrukcijom prethodnim prinosima i relacijama
iznimno proetog istraivakog polja, izvodi se
zakljuak o poticajnoj uzajamnoj upuenosti srpske i
hrvatske kulture u promatranom razdoblju, pri emu
je referencijalnost knjievnosti u sreditu
neposrednog razumijevanja kao samostalan okvir,
prije jugoslavenskog i evropskog konteksta.
Knjievno(jezini) identitet kakav je u tom smislu u
XX stoljeu profiliran mimo kanonskih knjievnih
rasporeda i javnih kulturnih politika, kao duhovna i
spoznajna matrica koja u zajednici prodire
odozdo, imao je u Miroslavu Krlei glavnoga

2
 zagovornika iji se prinos moe promatrati i zasebno
ovjeriti u iskustvu srpskog knjievnog modernizma.
Krleinu utvrenom poloaju u
knjievnohistorijskom razmjeru, prema
recepcijskom dosegu djela i knjievnim krugovima
kojima kao pripadnik ili antagonist pridonosi, ovdje
se dodaje i itanje prema kojemu je ivei sa
srpskom kulturom, otkad je 1912. doao u Srbiju,
odnosno otkad je 1922. u srpskoj javnosti prepoznat
kao autentian glas potencijalne promjene, pa do
svoje smrti 1981. memoriran u opem
vrijednosnom katalogu iz kojega se ona razumijeva
u sebi i kao historijsko bie.
Datum prihvatanja teme od strane NN 15. 1. 2009.
vea:
DP
Datum odbrane:
DO
lanovi komisije: predsednik:
(ime i prezime / titula / zvanje / naziv lan:
organizacije / status) lan:
KO

3
University of Novi Sad
Faculty of Philosophy

Key word documentation

Accession number:
ANO
Identification number:
INO
Document type: Monograph documentation
DT
Type of record: Textual printed material
TR
Contents code: Doctoral dissertation
CC
Author: Vlaho Bogii
AU
Mentor: Gojko Tei, PhD, full time professor, Faculty of
MN Philosophy, University of Novi Sad
Ivana ivanevi Sekeru, PhD, full time professor,
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad
Title: Miroslav Krleza in Serbian Literature
TI
Language of text: Croatian
LT
Language of abstract: Eng. / serb.
LA
Country of publication: Serbia
CP
Locality of publication: Faculty of Philosophy, 21000 Novi Sad, Dr Zorana
LP inia 2
Publication year: 2016
PY
Publisher: Author's reprint
PU
Publication place: Novi Sad
PP
Physical description: (number of chapters 10 / pages 300 / illustrations 0 /
PD graphs 0 / references 629 / appendix 0)
Scientific field Serbian Literature
SF
Scientific discipline History of Literature
SD

4
Subject, Key words Serbian literature, croatian literature, identity, Krleza
SKW

UC
Holding data: The Library of the Department of Serbian literature,
HD Faculty of Philosophy, University of Novi Sad
Note:
N
Abstract: PhD thesis Miroslav Krleza in Serbian Literature has
AB been written based on a research grounded in
studying literary texts, archive materials and
documentation that reflects the cultural context he
belonged to. The introduction determines conceptual
and methodological basis, with explanations of
understanding Miroslav Krleza as an author and
Serbian literature as an art system, respectively. The
research approached this relationship according to a
hypothesis about literature as an identity, following
the development of that phenomenon in Serbian and
Croatian culture of the 20th century, especially given
the relevant role of the author in changing it. In seven
interpretive chapters two biographical,
interpretation of the context and narrative, canonicity
and syntheticity of the work, and co-relation with
writers in Serbian literature through dissolution of
cultural assemblies, especially by focusing on
indicative parenthesis, deconstructing of previous
contributors and relations of exceptionally rich
research field, a conclusion can be drawn about
inspiring mutual cooperation of Serbian and Croatian
culture in the observed period, whereby the
referentiality of literature is in the center of
immediate understanding as an independent
framework, before the Yugoslavian and the European
contexts.
Literary (language) identity that was in that sense
created in the 20th century, apart from literary canons
and public cultural policies, as a spiritual and
cognitive matrix that enters into the community
from above, had in Miroslav Krleza the main
proponent whose contribution can be observed and
verified separately, in the experience of Serbian
cultural modernism. Besides Krlezas determined
position in literary and historical dimension, given
the receptive range of his work and literary circles he

5
 contributed to, as a member or an antagonist, we add
here a reading based on which he was memorized in
general value catalogue since he came to Serbia in
1912, or since 1922 when he was recognized in
Serbian public as an authentic voice of potential
change, until his death in 1981.

Accepted on Scientific Board on: 15. 1. 2009.

AS
Defended:
DE
Thesis Defend Board: president:
DB member:
member:

6
Sadraj

I. Pristup |8

II. Biografija | 35

III. Protubiografija | 80

IV. Prostor | 112

V. Narativ | 147

VI. Kanon | 178

VII. Pisci | 206

VIII. Sinteza | 239

IX. Zakljuak | 265

X. Literatura | 286

7
I. Pristup

Kada je 1981. u Zagrebu umro Miroslav Krlea, dravna novinska

agencija apostrofirala ga je kao najistaknutijeg suvremenog hrvatskog i
jugoslavenskog knjievnika1, a slinom se formulacijom koriste i novine
u svijetu koje tu vijest smatraju vanom.2 Pa ipak, ve se u tom trenutku,
dok su se dosljedno drutvenoj vanosti takva dogaaja pripremale
pogrebne i komemorativne sveanosti, pokazao itav kompleks
nesigurnih znaenja u spektru pojmova kojima se s obzirom na dotino
autorsko djelo, ali i knjievnost openito, govori, odnosno postupa u
saimanju meusobno upuenih modernih kultura jugoslavenskoga
kruga. Za svaku se od est junoslavenskih nacija to su se etablirale kroz
dvije jugoslavenske dravne konstitucije tijekom XX. stoljea dri kako
su emancipirane prema srednjoeuropskom kulturnom modelu3, pa

1
Tanjug, Umro Miroslav Krlea, Vjesnik, 42/1981, br. 12336, str. 1.
Tanjug istie i da je rije o velikanu pisane rijei, akademiku, direktoru
Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, lanu Komunistike partije Jugoslavije
od njezina osnutka i lanu Savjeta federacije.
2
Londonski 'Times' u posmrtnom slovu ukazuje na znaenje knjievnog
stvaralatva Miroslava Krlee. List istie da je Krlea bio dominantna figura u
suvremenoj hrvatskoj i jugoslavenskoj literaturi. Vjesnik, 43/1982, br. 12338,
str. 3.
3
Moderna je nacija oblik samorazumijevanja zajednice koje podrazumijeva
sposobnost odrivog drutvenog razvitka: nacija ne mora imati unutranje ni
vanjske atribute dravnosti, ali razina prepoznavanja zajednitva, ukljuivosti,
mora biti iznad subjektivnog osjeaja pojedinca o pripadnosti narodu. Pri
teorijskom razlikovanju dravnih i kulturnih, odnosno starih i novih nacija,

8
poseban poloaj to ga je knjievnost zadrala u njihovu samo, ali i
meusobnom razumijevanju nije neoekivan. Premda je, za razliku od
jezika, knjievnost nosila i referentni potencijal prema drugima izvan
spomenutoga jugoslavenskoga, pa i kao supstrat kanonske provjere
unutar zapadnoga kruga, te iako se rastom kulturnih standarda sam
pojam knjievnosti iz opeg raslojavao u razvedena znaenja, knjievnost
i knjievnici doivljajno su kao zasebne i cjelovite funkcije, figure,
zadrani u kulturi sjeanja zajednica kakvu se za Krleina ivota
odravalo meu onima kojima se neposredno obraao i koji su se stoga
njegovim djelom vrijednosno trebali pozabaviti u svojim rasporedima.

Fenomen sjeanja na mrtve u ishoditu je kulture sjeanja,

odnosno razumijevanja prolosti, posebice s obzirom na identitet kao
imaginaciju i strukturiranje trajanja kao tradiciju. Pamenje i tradicija
razlikuju se utoliko i kao biografsko i fundirajue sjeanje, to ukljuuje
prijelaz iz ivoga sjeanja u zapisani, fiksirani memorijski trag.4
Komemorativni diskurs potaknut Krleinom smru takoer operira
pretpostavkom da knjievnik zapravo nije umro5, otkada se svaki od

paradigmatian je poljski sluaj: poljska nacija ima pradavno porijeklo, dok

istovremeno njeno postojanje kao drave nije bilo kontinuirano, pa je stupanj
do kojega je iznova nastajua poljska drava 1918. bila rezultat ouvanja ili
izmiljanja spekulativno delikatan. Usp. Stephen Welch, Koncept politike
kulture, Zagreb: Politika kultura, 2009, str. 178186. I doktrina Kominterne
na razini pitanja o naciji polazi od shvaanja kako se problem ograniavalo
na 'kulturne' nacionalnosti, pri emu se uz Poljake ekspliciraju Irci, Maari,
Finci i Srbi: princip samoopredjeljenja nacijasvodio se na pravo nacija na
autonomiju tj. u pravo ugnjetanih nacija da imaju svoje kulturne ustanove, a
da politika vlast ostane u rukama vladajue nacije. Josif Staljin, Pitanja
lenjinizma, Zagreb: cdd, 1981, str. 5055. Razlikovanje koncepta formalnog
gledita, odnosno apstraktnih prava, naspram revolucionarne logike, posebno
s obzirom na projekciju da bi proletarijat ugnjetakih nacija direktno i odluno
pomagao oslobodilaki pokret ugnjetanih nacija, trajno e zaokupljati i Krleu.
4
Jan Assman, Kulturno pamenje, Zenica: Vrijeme, 2005, str. 18, 7577.
5
U izjavi povodom Krleine smrti Aleksandar Vuo tako kae da Miroslav
Krlea nije umro. Telo njegovo po neminovnim zakonitostima prirode
pretvorie se u prah i pepeo, ali njegove misli i rei njegove bie nebrojeno

9
imaginativnih refleksa ugrauje u ono to se mora tumaiti. Usporednim
itanjem dvije Krleine oporuke, prve i posljednje6, dokumentira se
gesta, dodue selektivna, ivoga sjeanja, srodna tumaenju koje
preuzima pravo na autorizaciju, to potkrjepljuje i legitimnost
promjenjivog kuta u razumijevanju testamentarnog kao potencijalno
vlastitog. Krlea je doista poput mnogih misionara modernoga doba i
propovednika novoga bio prinuen da se kree samo onim prostorima
koje mu je sudbina bila odredila, dosuujui mu da ga potuju oni koje
nije voleo, i da ga potcenjuju oni kojima je verovao i sluio7, pa je

puta izgovorene. Politika, 78/1981, 30. XII, str. 6. A na komemoraciji u

Novom Sadu Boidar Kovaek je ustvrdio da dok smrt ovjeka Krlee danas
pretuno oplakujemo, smrt Pisca i mislioca nikada nitko nee spomenuti.
Vjesnik, 43/1982, br. 12339, str. 5.

6
Svoju prvu oporuku Krlea je datirao 3. III. 1939. i u njoj se izmeu ostaloga
kae: Molim sprovod bez sveenika, bez vijenaca i bez govora. Ja bi se sigurno
prevrnuo u lijesu da ujem bilo kakav govor nad svojim otvorenim grobom.
Osim toga: molim da moj grob bude jednostavan, bez kamena, bez kria i bez
ikakvog natpisa. Zemlju koja se vratila k sebi, treba ostaviti da bude zemlja, a
ne grob. Molim Vas, dakle, ostavite me u grob treega razreda i pustite da me
preraste trava, jer je, eto, tako moja posljednja elja u momentu kada mislim na
svoju smrt. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, Zagreb: NSK,
2003, C/a, 26. [Nastavno e se pri citiranju Krleine rukopisne grae koja se
uva u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu koristiti skraeni oblik
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, s pripadajuim brojem
dokumenta ili drugom uputnicom, kada je koritena graa u njemu tako
precizirana Neobjavljena prepiska Miroslava i Bele Krlee, koja se uva u
Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, citirat e se u ovome radu kao
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei, odnosno Pisma Bele Krlee Miroslavu
Krlei, s pripadajuom godinom, s pozivom na Katalog].
U posljednjoj oporuci, datiranoj 26. IX. 1981. i proglaenoj nakon njegove
smrti, Krlea ne govori nita o grobu, to je razumljivo, jer ga je za suprugu
Belu i sebe netom bio podigao, ali ni o sprovodu [usp. bilj. 10]. Enes engi,
S Krleom iz dana u dan, sv. I, Zagreb: Globus, 1985, str. 325328. [Nastavno
e se dnevniki zapisi Enesa engia objavljeni u seriji od etiri sveska S
Krleom iz dana u dan, odnosno u dva sveska Krlea post mortem
(Sarajevo/Zagreb: Svjetlost/Mladost, 1990) citirati prema skraenom naslovnom
formatu (S Krleom iz dana u dan, IVI), s pripadajuim sveskom i stranicom].

7
Predrag Palavestra, Krlea u Beogradu i drugi ogledi, Beograd: Beogradska
knjiga, 2005, str. 42.

10
trenutak naputanja sudbinskih prostora kojima se kretao zahvalno
polazite za razumijevanje problema pripadnosti onoga to je pritom
stvorio.

Krleina smrt predstavljena je kao znaajan gubitak za drutvo u

cjelini, sjednica dravnog vodstva zapoela je minutom utnje njemu u
ast.8 Sigurniji i ozbiljniji od zajednikog sjeanja bili su povodi svake
od kultura jugoslavenskoga kruga da se osvrne na dodir s Krleom9, to
se u razliitim formama i dogodilo, ali su pritom ne samo cjelina, ve i
pristup Krleine generativne, hrvatske sredine ostali nedoreeni: Bilo je
mnogo razumljivih prigovora na nain, stil i sadraj pogreba pokojnog
Krlee. S pravom, jer ni meni nije to ono to dolikuje Krlei ni kao osobi,

8
U utorak (30. XII) je u Beogradu, pod predsjedanjem predsjednika Sergeja
Kraighera, odrana sjednica Predsjednitva SFRJ. Prije poetka sjednice,
predsjednik Sergej Kraigher pozvao je lanove Predsjednitva SFRJ i ostale
prisutne da minutom utnje odaju potu preminulom Miroslavu Krlei.
(Tanjug) Vjesnik, 42/1981, br. 12336, str. 16.
9
Krleino prepoznavanje identitetske premreenosti junoslavenskog, odnosno
balkanskog prostora, datira iz poetnog razdoblja njegova javnog angamana
kada se oituje i u zagovaranju koncepcije tzv. podunavske federacije
(sovjetskih) republika, da bi u povijesno ostvarenoj jugoslavenskoj federaciji,
posebno razradom u Enciklopediji koju je pokrenuo i vodio, disperzivnost u
shvaanju toga kulturnog spektra postala vano orijentacijsko pa i
argumentacijsko polje nacionalnih republika. To se posebno odnosi na rast
kulturne i nacionalne svijesti u tri ustavne zajednice koje za prve jugoslavenske
konstitucije nisu bile vidljive: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Makedoniju.
Ve pri poetnim pripremama za izradu Enciklopedije, uprava Leksikografskog
zavoda tako donosi zakljuak da e u enciklopediji muslimani biti obraeni
kao muslimani, a ne kao Hrvati ili Srbi. Zapisnik sjednice Uprave
Leksikografskog zavoda FNRJ od 1. lipnja 1951, Arhiv Leksikografskog zavoda
koncepcija Miroslav Krlea.
I kada Krleina iz programatske prijee u nasljedovnu dimenziju njegova e
upozorenja u tim sredinama zadrati polazinu vrijednost: Krleino naelo
negacije samozaglupljujuih uzajamnih negacija tumailo se i kroz hipotezu
kako ima indicija da je Krlea pri pokretanju Enciklopedije bio ubijeen da
je po prirodi stvari najprije trebalo prirediti enciklopedije pojedinih naih
naroda, dakle nacionalne enciklopedije, pa da Enciklopedija Jugoslavije bude
njihova sinteza. Sreten Perovi, Krlea i enciklopedije, Sveske Instituta za
prouavanje nacionalnih odnosa, 3/1985, br. 10, str. 189192.

11
ni kao velikanu hrvatske kulture, te drutvene i politike uloge u
hrvatskoj povijesti.10 Krlea je pokopan po dravnom ceremonijalu, pri
emu je osobitu kontroverziju poticala crvena, zastava Komunistike
partije kojom je lijes, do grobnice prevezen na vojnom lafetu, bio
prekriven. To se moglo razumjeti kao eksplicitno simboliko odmicanje
uspomene na pokojnika od ishodinog nacionalnog, pa i knjievnog
kanona. S druge strane, dan alosti, koji je iznimno rijetko bio oglaavan
za koju od federalnih jedinica zasebno, Krlei je bio posveen samo u
Hrvatskoj. Od Krlee se po protokolu posljednji oprostio predstavnik
republikog a ne dravnog vodstva, tovie u ime dravnog
predsjednitva pogrebu je prisustvovao njegov lan Cvijetin Mijatovi, a
ne predsjednik Kraigher ili zastupnik toga tijela iz Hrvatske Bakari.

I pjesnik Jure Katelan pozvao se u taj prigodi na neku vrstu

vjeru da Krlea nije mrtav prevladali ste granice vremena i
prostora i uspostavili razgovor izmeu mrtvih i ivih dotiui pritom i
korijen oitoga otklona: Vae djelo otkrilo nam je dubinu i smisao jedne
rijei Ne. Tu dimenziju odlazeeg Krlee naglaava u Srpskoj
akademiji nauka i umetnosti Predrag Palavestra, kao kritiki otpor
pobunjenog uma protiv dogmatizma i nasilja: U istorijskoj perspektivi,
ti doprinosi za itavu ljudsku meru nadrastaju Krleinu i inae sjajnu i
raskonu knjievnu karijeru tvorac novog jezika istovremeno je
prkosna 'svjetiljka u tmini', koja u asu pesnikove smrti, postaje deo
oinskog amaneta. Krlea ni u srpskoj knjievnosti nije delovao spolja,

10
Milka Planinc, isti rauni eljezne lady, Zagreb: Profil, 2011, str. 180181.
Milka Planinc (19242010), politiarka koja je prema rasporedu utjecaja u
tadanjem jugoslavenskom poretku kao vodea osoba komunistike
nomenklature u Hrvatskoj (19711982) bila upuena u Krlein drutveni
poloaj, pa i pripremu njegova pokopa. Njezino tumaenje da je Krlea, kao i
drugi znaajni ljudi [!] bio lan Savjeta federacije, pa mu je i pogreb prireen s
obzirom na taj poloaj, odnosno da Republika nije mogla to mijenjati dri se
formalne razine, kakva joj ni samoj nije uvjerljiva kada istie da poznavajui
Krleu, mislim da je njemu bilo neugodno, ak i odbojno o takvim stvarima
razmiljati ili odbijati.

12
kao nosilac uticaja sa strane, nego je delovao iznutra, u punoj
saivljenosti svoga jezika i svoje svesti sa pokretakim tenjama te
knjievnosti.11 Krleinom smru siao je sa jugoslovenske knjievne
pozornice poslednji u nizu velikana, pripadnika generacije pisaca ija je
uloga u formiranju srpske i hrvatske literature XX veka bila presudna,
nezamenjiva, kae u to vrijeme Jovan Dereti, istiui uz Krleu Iva
Andria, Miloa Crnjanskog i Tina Ujevia: oni su literaturu oslobodili
uskih provincijalnih okvira, pri emu Krlea u literaturi nije traio
spasonosno pribjeite od bura i potresa vremena, ve je njegova mona
stvaralaka re bila neprekidno na otvorenoj sceni, u stalnom rvanju sa
protivnicima, protivei se onima koji su hteli da zakoe napredak.12

11
Predrag Palavestra, Miroslav Krlea, Beograd: Godinjak SANU, sv.
LXXXIX, 1982, str. 351355. Kao to je bio u radnom sastavu Srpske
akademije nauka i umetnosti, Krlea je bio u radnom sastavu nove srpske
knjievnosti. Palavestra je govorio na komemorativnom skupu koji je u
SANU odran 13. januara 1982, a organiziralo ga je Odeljenje jezika i
knjievnosti. Prema podacima iz godinjaka komemorativni skup je otvorio
potpredsednik SANU akademik Antonije Isakovi.
Sudjelovanje knjievnika Antonija Isakovia (19242002) u komemoracijama,
sa sekretarom Odeljenja Miroslavom Pantiem bio je i u protokolu zagrebakog
ispraaja logino je proizlazilo iz njegova s Krleom zajednikoga lanstva u
radnom sastavu Odeljenja i njegova poloaja u upravi srpske Akademije, koju
je kao predsjednik netom bio preuzeo biolog Duan Kanazir. Posebno je takva
Isakovieva uloga, meutim, zanimljiva s obzirom na pismo to ga Krlei
uputio 19. IV. 1973: Dragi Miroslave Krlea, Pokazali su mi fragment Tvog
Dnevnika o naem susretu u Zagrebu kada sam, na Tvoj poziv, bio Tvoj gost.
Zgraaju se: 'u koju svrhu'?! Ja se naravno ne udim. Pozdravlja Te [potpis je
irilinim rukopisom na predloku latininog strojopisa]. Sanja li koji put ta
e se o Krlei pisati kada on jednom prestane da pie? Ne bih voleo da to
doekam, kao to ne volim da bilo tko mogne ono to se Krlei moe, danas i
ovdje. Isakovievo pismo uva se u zbirci dokumenata Memorije Bele i
Miroslava Krlee koja djeluje kao muzejska jedinica/postav Muzeja grada
Zagreba [ Nastavno e se graa iz te zbirke navoditi u skraenoj citatnoj formi
Memorija Bele i Miroslava Krlee]
12
Cit. prema izvjetaju sa komemorativne sednice na Kolarevom narodnom
univerzitetu u Beogradu kojoj su prisustvovali istaknuti drutvenopolitiki,
nauni i kulturni radnici. Politika, 79/1982, 3. I, str. 10.

13
 Premda i sam ne dvoji da je modernistiki izraz u jugoslavenskom
knjievnom krugu s Krleinim djelom dosegnuo vrhunac, Milorad
ivanevi upuuje i na okolnost da je sam pisac toga djela za ivota
postao mit, zapaajui da e uobiajene kritike klasifikacije za
tumaenja Krleina fenomena biti nedostatne ve i stoga to e se
otvarati novi problemi i novi horizonti.13 Poziva se pritom na Krleina
francuskog urednika Manesa Sperbera14: izmeu mnogo svjetskih pisaca,
Krlea je bio najinteresantniji l'homme d'esprit. Njegovo djelo u
sutini pripada literaturi baroka. Razume se da ovde pojam barok i
barokno uzimamo uslovno, ne mislei na pravac koji se tako naziva u
literaturi, ve na barokno u smislu krajnjeg apsurda. Istom tom niti kojom
je Krlea vezan za barokno, vezan je i za Austriju, razume se ne za ono
to je austrijska nacija, ve za ono to predstavlja austrijski svet,

13
Milorad ivanevi, Miroslav Krlea u slavistici, Zbornik za slavistiku
Matice srpske, 1983, sv. 24, str. 157. Pretpostavka da bi se u kritikoj obradi
Krleina djela mogli dogaati obrati pokazala se tonom. Premda standardno
izdanje cjelokupnih Krleinih djela nije objavljeno, tome je opusu posveeno
posebno enciklopedijsko izdanje (Krleijana, III, Zagreb: Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, 1993, 1999), i to prije nego je rukopisna graa iz
pieve ostavtine postala dostupna, a Stanko Lasi je izradio Krleologiju /
Povijest kritike misli o Miroslavu Krlei, IV, Zagreb: Globus, 19891993.
Otvaranje novih problema promijenilo je i poloaj Krleina djela kada je
rije o temeljnoj recepciji i studijskim prioritetima. Graa iz dostupne rukopisne
ostavtine tek je rubno obraena i publicirana, a i kulturna vidljivost kanonskih
naslova je oslabila. Poslije Krleine smrti, s izuzetkom takoer rijetkih kolskih
izdanja (Povratak Filipa Latinovitza, Gospoda Glembajevi) u Srbiji do 2012.
(Na rubu pameti, Zrenjanin: Agora) nije objavljen ni jedan Krlein naslov.
14
Manes Sperber (19051984), pisac idovskoga podrijetla iz Galicije (i sam,
dakle, batinik austrijskog duha), koji je, povlaei se poetkom 1930-ih iz
Berlina, gdje je studirajui psihologiju pristupio komunistikom pokretu, do
odlaska u Pariz 1934. boravio u Zagrebu. Zanimanje za Krleu, kojega je tada
upoznao i ije ga je djelo privuklo, obnavlja znatno kasnije, potkraj 1950-ih,
kada kao urednik parikog nakladnika (CalmannLevy), ini se, sudei po
prepisci Irine Aleksander s Krleom, (i) na poticaj zajednikih prijatelja,
potpisuje francuska izdanja tri Krleine knjige. S Krleom je ostao u
komunikaciji do kraja, sudjelujui, u razdoblju na koje se citat referira, u
pripremi kolokvija koji mu je u Parizu posveen.

14
univerzum koji je iezao i jo ostao da ivi samo u Krleinu delu i u
delima nekih mlaih austrijskih pisaca A za baroknu literaturu je
karakteristina akumulacija svega to je neobino i nesvakidanje.
ivanevi korigira Sperberovo tumaenje Krlee kao vezanosti za jedan
omeen svet, no kada apsurdu priznaje svojstvo prikazivanja u
najdubljem smislu dri se strategije prema kojoj je Sperberova skica
klasifikacijski poticajna: Krlein je mit u vremenskom stapanju i
kontrastiranju vremena i svjetova na crti apsurda koja je iznad barokne ili
koje druge poetike igre.15

Kada je rije o Krlei, preciznije nego o austrijskoj naciji bilo bi

uputiti na austrijski, ili habsburki kulturni i politiki kompleks. Kao to
se i problem jugoslavenske nacije, pa dosljedno i kulturni, ukljuivo
knjievnih izvedenica, tako shvaenoga kompleksa tumai teorijski, a i
kao moguu tradiciju.16 Pojam knjievnosti s obzirom na naciju kao
povijesno stanje razlikuje se, izmeu ostaloga, u primjerima hrvatske,
srpske ili koje druge nacije prethodnoga povijesnoga pamenja u odnosu
spram modernoga doba (naspram austrijske, jugoslavenske ili njima
srodnih nacija) upravo po tome to se one ne samo pozivaju na
predmoderni kulturni slijed vlastite egzistencije, ve takav osjeaj
nasljeduju i promiu kao ostvarenje povijesne tenje. Dok se, tako, i
hrvatske i srpske, kao to istie i vijest o Krleinoj smrti, bez posebnoga

15
Bratko Kreft, Buntovan memento, Vjesnik, 42/1981, br. 12336, str. 5.
Krleina su djela nadnacionalna i po mnogoemu nadvremenska: itav
Krlein opus je monumentalno kritian i protestno buntovan, memento katkad
manje katkad vie opipljivog inferna koji traje permanentno i prodire narode
i nacije.
16
Andrew B. Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije, Beograd: Stubovi
kulture, 2001: Ovo je knjiga o Jugoslaviji. Ne o dravi Jugoslaviji koja je
nastala 1918. godine ve o ideji 'jugoslovenske nacije', o viziji takve
zajednice Junih Slovena koja e biti sutinski jedinstvena, usprkos razlikama u
jeziku, religiji i istorijskom iskustvu.

15
tumaenja (pod)razumijevalo (i) kao jugoslavenske pisce17, simultana
pripadnost nacionalnim knjievnostima, posebno u doba njihova
modernog profiliranja i osobito s obzirom na srpskohrvatsku
identitetsku graninost, poevi od prostora i jezika, posve suprotno
zahtijeva precizna tumaenja. Identitetski klju takva tumaenja je
napose vaan jer je naspram razliitim teorijskim osnovama identiteta
sam pojam u naelu jednoznaan kada je rije o pojedincu.18

Ovaj rad poiva na pretpostavci da je knjievno djelo takva

pojedinca Miroslava Krlee mogue, i potrebno, razumjeti (i) iz
sustava srpske knjievnosti, naina na koji se ta knjievnost razumijeva i
klasificira, njezine unutranje logike, njezinih vrijednosti i postupaka.
Razlozi koji s gledita istraivanja na to upuuju proizlaze iz odnosa
cjeline, dakle Krleina djela, koje se spram srpske knjievnosti kao
naina njezina razumijevanja i participacije u njoj mogu obrazloiti samo
ako se pokuaju odrediti razmjeri i odreujui aspekti oba naslovna
toposa, Krleina djela i srpske knjievnosti, u promatranome razdoblju,
XX. stoljeu. Knjievnost je pojam koji je u suvremenoj knjievnoj

17
Klasificiranje autorskih knjievnih opusa kao jugoslavenskih pomaknulo se
promjenom politikoga konteksta iz socijalne podloge, ukljuujui tu
sociolingvistiki aspekt, prema estetskoj dimenziji, odnosno onom tipu historo-
filozofske zajednice koja se retrospektivno i po potencijalu nasljedovanja
raspoznaje kao zaseban kulturni sadraj. Taj proces studijski prate tradicionalni
filoloki (komparativna jugoslavistika) i novi kulturalni studiji, ali se sam pojam
i autopoetiki te kritiki diskurzivno obnavlja.

18
Iz korelacije identiteta kao kolektiviteta i identiteta kao individualiteta
obrazuje se razgranata struktura velike sloenosti, iji su gotovo svi elementi
drutveno konstruisani i tako podloni promenama; vrlo je malo toga dano od
Boga ili Prirode. Iz toga, odnosno identiteta samodeskripcije naspram
socijalnoj askripciji, zaokruuje se jedna bazina tipologija zasnovana na etiri
pitanja (1) kako ja vidim druge? (2) kako ja vidim sebe (3) kako drugi vide
mene (4) kako drugi vide sebe, pri emu upotreba zamjenice za prvo lice
jednine implicira izmeu ostaloga, a to je u ovom razmatranju Krleina
poloaja bitno, da moje vrednovanje identiteta drugih osoba u velikoj meri
odraava vrednosti kojima i sam pripadam. Ranko Bugarski, Jezik i identitet,
Beograd: XX vek, 2010, str. 1219.

16
teoriji izgubio samorazumljivost i uslijed toga, zajedno s drugim slinim
'prirodnim pojmovima', prestao biti analitiki nedodirljiv19, pa nije
nepoznato ni nerazraeno da se knjievnost prikazuje kao odnos teksta i
itateljske svijesti pri emu posljednju obdaruje bilo horizontom ili
sklopom kodova odnosno konvencija koji u nju, u obliku 'strukturnog
nesvjesnog', utiskuje odreena zajednica. Hrvatska i srpska knjievnost
su za XX. stoljea u prostoru vlastitih kulturnih zajednica, a i u
meuprostoru u kojem su specifino interferirale, u jezinome standardu
i praksama pojedinih izvedbi po vrstama, kreirale supstrat i razlikovnost
identiteta, neposredno, u itateljskoj svijesti, ali i posredno, tako da su
kriterijski opusi, poput Krleina, uzimani za raspravni model. U toj je
dijalokoj aktivnosti sam Krlea sudjelovao u obje knjievnosti, a i u
meuprostoru.

Krlea je autor najznaajnijih tekstova hrvatske knjievnosti XX.

stoljea i pokreta mnogih kulturnih procesa zasnovanih na kritikom
osvjeivanju hrvatskog drutva, pa se njegov opus, u za hrvatsku
knjievnost neusporedivoj strunoj recepciji20, moe smatrati sredinjom
misli moderne Hrvatske.21 U prilikama izrazite drutvene podijeljenosti, s
obzirom na temeljne probleme zajednice, uspio je, ne izbjegavajui
prijepore, uobliiti svoju polaznu, estetsku poziciju kao nedvojbenu za
pobornike i osporavatelje, to je za integralnost njegova djela i misli
znailo presudnu konzekvenciju. Ni kada je to djelo u smislu onoga to
zastupa osporavano u osnovi, nije dovoena u pitanje kreativna,
supstancijalna izvornost slike svijeta iz koje je izvedeno. Polemino i

Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb:

19

Matica hrvatska, 2000, str. 250253.

20
Davor Kapetani, Gojko Tei, Literatura o Miroslavu Krlei (19141993),
Bibliografija, sv. 15, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1999, str.
211403. Usp. takoer Stanko Lasi, Krleologija / Povijest kritike misli o
Miroslavu Krlei (19141990), IVI , Zagreb: Globus, 19891993.

21
Hrvatska enciklopedija, VII, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
2005, str. 543545.

17
kooperativno, to se djelo, premda ukorijenjeno u vlastitu sredinu kao
osobno i povijesno iskustvo, nije zadralo na promicanju novih poetikih
usmjerenosti, ono je svoj razmjer trailo i u drugome, dobivi u
perspektivi srpske kulture poseban okvir. Gotovo da nema sline
usporedbe da bi neko djelo tako izrazito (samo)odreeno u kulturnom
smislu, kao Krleino u hrvatskom, istodobno samostalno egzistiralo u
drugoj kulturi, ma kako inae bila bliska, posebno s obzirom na postulat
malih razlika kao uvrijeen kriterij identiteta.

U razdoblju na koje se istraivanje odnosi znaajno se mijenjalo

odreenje pojmova Hrvatska i Srbija,22 iz unutranjih perspektiva i
kontekstualnih itanja. Mladi Krlea prvi put dolazi u Srbiju u vrijeme
kada se europski politiki i kulturni reljef na prostoru koji one pojmovno
obaseu reflektira na nain da ga na prelazak motivira upravo stanje u
kojem se nalazi ono to on tada doivljava Hrvatskom, osobna potreba da
se s tim u vezi neto uini. Za pregled drutvenog i kulturnog razvoja u
XX. stoljeu utoliko je iznimno vano odrediti poetne, koncentracijske
pozicije Zagreba i Beograda na prijelazu stoljea. Krlea nije ni prvi, ni

22
Leksikon Sveznanje, Beograd: Narodno delo, 1937, definira Srbiju: do
osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918) samostalna drava na
Balkanskom poluostrvu. Hrvatska (i Slavonija) je: pokrajina izmeu
Dalmacije, Bosne, Srbije, Dunava, Drave, Mure i Slovenije. Prema takvu opisu
supstancijalno svojstvo Srbije je dravno, a Hrvatske pokrajinsko, ali ni kao
takva deskripcija nije dosljedna jer se upuuje da se Hrvatska nalazi izmeu
Srbije i drugih (pokrajina i prirodnih granica), a da pritom nije jasno ni toliko
gdje je toka njihova dodira. Nadalje se za Hrvatsku implicira drugost
Dalmacije, ali neizravno i za Hrvatsku i za Srbiju drugost Bosne. Leksikon
Minerva, Zagreb: Minerva, 1936, pojmove Srbija i Hrvatska ne obrauje
zasebno, ve unutar natuknica o Srbima i Hrvatima, i to dijakronijski, navodei
da 1918. poinje hist. Jugoslavije, da se ni unutar Jugoslavije pojmovno ne bi
razraivali Hrvatska ni Srbija. Za Hrvatsku i Srbiju kakvima se percipiraju u
modernim nacijama, srpskoj i hrvatskoj, graninost 1918. nikada nije definirana
kao poetak ili kraj, drutveno sjeanje nije ni u kojemu od tih povijesnih
organizama, pa onda logino ni u zajednikoj tvorbi artikuliralo mit iz
prevratnog sadraja poetka, pa ak ni kada je (1943/1945) ideja poetka
obnovljena. O drutvenom sjeanju usp. Paul Connerton, Kako se drutva
sjeaju, Zagreb: AGM, 2004.

18
usamljen u pokuaju da osobnom gestom, s druge strane, demonstrira
kulturni stav,23 dok je istodobno Zagreb stjecite ozbiljnih potencijala
graanskoga zamaha srpske inteligencije jo nepovezanih s Beogradom
kao podrazumijevajuim sreditem24. Uloga koju je knjievnost imala u
drutvenom ivotu u to doba ostat e za Krlein diskurzivni horizont
nepromijenjena, s ime istraivanje rauna kao s paradoksom koji se kani
obrazloiti: dok je njegovo djelo inzistiralo na promjeni i zagovaralo
krizu, diskurzivni horizont se dri govorne pozicije iji su zbiljni akteri
nestali, pretvarajui ih u figure unutarnjega dijaloga, koji pritom upuuje
i na to da autor nema nema poticajnog sugovornika u svome vremenu.

U istraivanju kako je zamiljeno i na kojemu se zasnivaju

zakljuci nije ponajprije rije o Krleinu odnosu spram srpske
knjievnosti, kao tradicije s kojom je stajao u produktivnom dijalogu, ili

23
Studijske skice A. G. Matoa, koji je u Beogradu ivio (usp. bilj. 88, 175),
zasnovane na kontrastiranju hrvatskoga i srpskoga mentaliteta posebno su vane
jer fiksiraju razlike iz srodnosti. Mato tako smatra da su Srbi i Hrvati braa u
jeziku, jer su isti. Ali ne tek po tome to bi govorili istim jezikom, ve stoga
to tada ine iste pogreke. S druge strane, u Zagrebu ima bolje muzike i
boljeg slikarstva nego u Beogradu, kae Mato, Hrvatska ima mora, starih
dvorova i parkova, manje zloina i vie administracije, ali sve to nije nita
prema onome to Srbija nadasve ima i ega mi moda nikad imati neemo, a to
je Sloboda. A. G. Mato, Misli i pogledi, Zagreb: Globus, 19882, str. 361
362. Pojam slobode tipina je psiholoka, identitetska odrednica u
razumijevanju pred sobom steenih prava, duha neke sredine.
24
Dejan Medakovi, Srbi u Zagrebu, Novi Sad: Prometej, 2004. Medakovi
zapaa da su ekonomski osnaeni, prosvetom osveeni, Srbi u Zagrebu tokom
druge polovine XIX veka postepeno postali srpsko duhovno sredite zrelo da
preuzme primat od Novog Sada, kakav e poloaj, glavnog sredita srpskog
drutvenog ivota u habsburkim zemljama, zadrati do prevrata 1918, pa i
prvih godina jugoslavenskoga Kraljevstva. Medakovi pritom, za razliku od
poglavlja o tampi, muzikom ivotu, pozoritu ili likovnim umjetnostima,
knjievni ivot posebno ne razrauje. Gojko Tei, meutim, upozorava upravo
na srpske pisce koji su u Zagrebu stvorili vaan segment srpske knjievne
avangarde te su po tome i vana knjievna injenica istorije hrvatske
knjievnosti. Gojko Tei, Srpska knjievna avangarda, Beograd: Slubeni
glasnik, 2009, str. 313.

19
suvremenika s kojima je dijelio iskustvo - problem odnosa cjelovitosti i
fragmentarnosti tie se uz autorsku poveznicu iznimno zahtjevne
pozadine u grai i procesima, geste po kojoj se to djelo odvailo uzeti
ulogu u njoj. Za pojedini je Krlein tekst, roman ili dramu, knjigu eseja
ili zbirku pjesama mnogo tee pokazati da pripada (i) srpskoj
knjievnosti nego za djelo u cjelini. No da pritom ipak nije rije o
sociokulturnoj projekciji nego o odrivim i obrazloivim poveznicama
postaje oito kada se u genezu i recepciju uvedu okolnosti u kojima to
djelo i kao tekst i kao cjelina nastaje. Njegova intencija i njegov postupak
u reprezentativnom opsegu primjera tiu se posebnoga iskustva srpske
knjievnosti i kulture, pa ono bez te dimenzije ne bi odraavalo pravu
egzistenciju hermeneutikoga projekta kojemu je teilo. Miroslav Krlea
nije bio srpski pisac na nain da bi tako sebe nazvao, nije pretendirao na
takvo to u statusnom smislu.25 Krlea je i srpski pisac postao znaenjem
svoga djela u drugim djelima srpske knjievnosti, pa i u otklonu koji je
od njega u sebi ta knjievnost inila kada se na to osjeala potaknutom.

25
Predsjednik SANU Duan Kanazir podsjetio je u trenutku Krleine smrti da
ga je ta akademija izabrala za redovitog lana i to u radnom sastavu, a to je
uinila oseajui ga svojim. Kanazir odabire precizan, identitetski oblik
oseajui (a ne: smatrajui), oblik smatramo koristi kada kvalificira gubitak:
mi njegovu smrt smatramo i naim krupnim gubitkom koji e biti moguno
ublaavati samo daljim, ivim posveivanjem panje njegovim knjigama i
istraivanjem znaaja njegova dela. Politika, 78/1981, 30. XII, str. 6.
Duan Kanazir (19212009), molekularni biolog i profesor beogradskog
Univerziteta, na mjestu predsjednika SANU naslijedio je 19. XI. 1981. Pavla
Savia. Pripadanje radnom sastavu srpske Akademije doista je u smislu
formalnoga identiteta podrazumijevalo simboliko svojstvo o kojem Kanazir
govori. U drugoj polovici Krleina tridesetogodinjeg lanstva radni se atribut
pokazao otpornim, jer poslije 1966. u Beograd, pa ni u Akademiju, nije dolazio.
Krleine reminiscencije povezane sa SANU u tome su razdoblju obino
ironine: Poslije pet godina doznao sam tako iz Godinjaka SAN da je
Akademiji upueno jedno pismo koje se tie mene, a za pet godina doznat u
eventualno, ako poivim, o emu je bila rije u pismu. Miroslav Krlea,
Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 519 (fragment dnevnika od 11. II
1969). Nije, tako, po sebi jasno ni kada se Akademija obraa Krlei 1980. da
upravo kao njezin lan otvori skup o leksikografiji, koji je suorganizirala, (ili da
se to uini u njegovo ime) krije li se u tom prijedlogu kakva pozadina ili tek
izraava suptilnu etiketu s uporitem srodnim komemorativnim iskazima.

20
 Krleino razumijevanje vlastitoga poloaja u srpskoj knjievnosti
proizlazi iz njegova shvaanja to je knjievnost, kako se knjievnost
kulturno percipira, te moe li knjievnost, kao umjetnost, mijenjati svijest
drutva, pomicati je nabolje. Od ranih programatskih iskaza, u duhu
optimalne projekcije avangardistike poetike26, do zavrnih, dijalokih
sumiranja27, tumaenje knjievnosti, ukljuujui njezinu historinost i
drutvenu relaciju pripada autorskoj problemskoj osnovi koja kohezijski
proima anrovsku difuznost, ali i cjelinu djela. Prividno bez definirane
formalne naobrazbe, Krlea je ve u doba kada kao pisac ulazi u kulturni

26
Takva se Krleina gesta obino potkrjepljuje tekstom pamfleta Hrvatska
knjievna la, objavljenom u prvom broju Plamena, asopisa to ga je Krlea
poetkom 1919. u Zagrebu pokrenuo s Augustom Cesarcem. U istom je duhu,
ali sa znatno preciznijom dikcijom, Plamen u prilogu 10-og broja donio
nepotpisani prospekt, zapravo manifest Svima koji misle i oseaju u sebi
oveka. U tome (i) Krleinu tekstu govori se o identitetu, obraanju onima koji
bez predrasuda misle i oseaju u sebi oveka, pa se teza o spaljivanju tradicije
iz Lai tumai kao raskrsnica u historiji jugoslavenske knjievnosti koja do
danas veim svojim delom nije bila do knjievnost provincijalna. Plamen je,
kae se, trn u oku svih jugoslavenskih nazadnjaka, a uz pojam Jugoslavije
vezuje ga se i kao jedinu internacijonalnu reviju u njoj.

27
Milo Jevti priredio je s Krleom 1980. studijsku razgovornu formu, veim
dijelom zasnovanu na autorovim objavljenim (ili koncipiranim) memoarskim i
esejistikim zapisima, objavljenu pod naslovom Dijalog s Miroslavom Krleom
i njegovim djelom na Drugom programu Radio Beograda. Predloak toga
razgovora u kojemu je nakon Krleina tonskog uvoda njegove odgovore Jevtiu
itao glumac Rade erbedija, dostupan je kao manuskript u Narodnoj
biblioteci Srbije u Beogradu, a Jevti ga je priredio i kao (Krleinu) knjigu
(Miroslav Krlea, Mnogopotovanoj gospodi mravima, Zagreb: Naprijed,
2009). Fragmenti su simultano s radijskim emitiranjem 1980, a dijelom i
posthumno 1982. objavljivani u Borbi, a u Krleinoj bibliografiji taj Dijalog
zauzima iznimnu, finalnu poziciju. Krlea se, tako, nesumnjivo ambicioznom
summom obratio javnosti iz Beograda, to je u kontekstu ovoga istraivanja, a i
inae, vaan spekulativni trag. Uinio je to neposredno nakon Titove smrti, a i u
doba kada je hrvatska javnost bila obiljeena utnjom, kao posljedicom
represivnih politikih diferencijacija. Kada se ovdje citiraju Krleina zapaanja
iz dijaloga s Jevtiem, nastavno se stoga, bez obzira na njihovu eventualnu
prethodnu varijantu, navode prema Jevtievoj kompoziciji i naslovu [Dijalog s
Miroslavom Krleom i njegovim djelom], te pripadajuoj stranici izdanja u
knjizi.

21
ivot, komparativno, u odnosu na kulturni standard sredine kojoj se
obraa, ali i apsolutno, prema irem evropskom razmjeru, u svojevrsnoj
povlatenoj poziciji: aktivno se snalazi u glavnim jezicima europske
tradicije, njemakome i francuskome, a neposredno, ali i preko
zajednike maarske drutvene poveznice iznutra prima srpske
kulturne poticaje28. U eseju Magistra vitae Krlea kae da je govoriti o
jednoj ili jedinoj 'historiji kao takvoj' potpuno apstraktno, kao to je
isprazno govoriti i o jednoj jedinoj ispraznoj filozofiji, jer raznih historija
i raznih filozofija postoji itava serija, nepregledna, zapravo, kroz
vjekove, a jedina mudrost koja se iz historijskog vrtloenja moe nazrijeti
jeste da e nam historijat svih tih historija pokazati kako smo jo uvijek
na poetku historije29, to je dosljedno njegovom protivljenju

28
Konstitucijski je srpska zajednica u ugarskom dijelu dvojne Habsburke
monarhije nakon Hrvatskougarske nagodbe (1869) dijelom upuena izravno na
Petu, a dijelom na Zagreb, kao drutveno i politiko sredite, tim vie jer je
prema Nagodbi u Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju integrirana upravna cjelina
Srijema. Vrlo sloen pravni, upravni i politiki, sustav (s razlikovanjem
dravljanstva, tzv. zemaljske pripadnosti, pa zaviajnosti) reflektirao je preko
sredinjega, maarskoga kompleksa mnoge, nerijetko proturjene i promjenjive
konstelacije. U vojnim zavodima, kakve je u Peuhu i Budimpeti pohaao
Krlea, formalno se, tako, narodnost nije ni evidentirala, podrazumijevao se
dravni politiki identitet. No u drutvenoj zbilji kadetskoga sastava narodnosni
raspored, posebno po diferenciji jezika, a i hijerarhiji skupina, ostajao je vidljiv.
tovie, na Krleinoj molbi za prijem u vojnu akademiju dopisano je crvenom
olovkom kako je hrvatske nacionalnosti. Usp. ore Zelmanovi, Kadet
Krlea, Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1987, str. 47. U takvu ambijentu
identitetsko profiliranje ne potie tek osjeaj uzajamnosti po srodnosti podrijetla
i jezika, ve i simboliki sadraj to ga egzemplarno poprima neki kulturni
sadraj, kao u Krleinu sluaju knjiga pjesama Vojislava Ilia, na srpskom
jeziku, irilicom. Prema vlastitoj, memoarskoj rekonstrukciji, disciplinske
istrage oko njegove posjete Beogradu (1912), kada mu je ta knjiga i oduzeta,
Krlea se na raportu objanjava s habsburkim oficirima o tome jesu li hrvatski i
srpski jedan jezik i od koga je to uo. Njihov zakljuak kako argumenti u tom
pitanju nisu filologija, nego politika, i to veleizdajnika sadravali su znatan
potencijal razlikovne, identitetske poruke. Miroslav Krlea, Izlet u Madarsku
1947, u: Miroslav Krlea, Putovanja, sjeanja, pogledi, Sarajevo: Osloboenje,
1985, str. 184185.

29
Miroslav Krlea, Djetinjstvo i drugi zapisi, Zagreb: Zora, 1972, str. 310.

22
determinizmu, odnosno prihvaanju kaosa kao ontolokoga svojstva. U
Krleinoj sklonosti da i u intelektualnu prosudbu unese estetski doivljaj
povijesne cjeline, na Nietzcheovu tragu, polazite je mnogih prijepora,
ne samo povezanih s iskljuivo materijalistiki zasnovanim pristupom
povijesti30, ve i s obzirom na modernistike knjievne prakse31.
Pojednostavljenje prema kojemu bi i Krleino djelo bilo usmjereno na
dilemu epohe o alternativama angamana zapravo je u suprotnosti s
njegovim shvaanjem nove knjievnosti: njeni se izgledi ne ogledaju
tek u tome da inovira izraz i pjesniku tehnologiju, nego u tome da
pone na nov nain drutveno funkcionirati32. Svojim je pjesnikim
radovima, ali i uope, Krlea nastojao demonstrirati da angaman nije u
korijenu odnosa knjievnosti i drutva, pri emu se takoer previa da je
u revaloriziranju tradicije zastupao gledite kako to knjievnost ne ini
tek za sebe, vlastitu obnovu, nego za drutvo, za kulturu kojoj i sama
pripada: pored toliko otrih, malo tko je kao Krlea iznio toliko sudova
tako strasno afirmativnih, pa i o knjievnosti, kako hrvatskoj, tako i
srpskoj.

30
Viktor mega, Knjievnost i filozofija povijesti, Zagreb: Hrvatsko filozofsko
drutvo, 1994, str. 89119.

31
Usp. npr. Krlein dnevniki zapis u kojem implicitno polemizira s Joom
Javorekom (Usoda poezije): prijelaz na nadrealistiku revoluciju sa
tezama o ekspresionizmu; to se tie uvoenja sna i snova, bilo je prije
Bretona i drugih. Ve davno prije Hieronimus cardanus, doktor medicine i
itava medievala, a da ne spomene na kraju i Freuda, prema tome. Krlei je
pritom stalo i do vlastitog poetikog luka: Vidi 'Plamen', ako je rije o
trasiranju kojim smjerom ima da krene literatura, u smislu autohtonosti, pa je
onda apologija srbijanskog nadrealizma samo jedan detalj. Miroslav Krlea,
Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 288289.

32
Pavao Pavlii, Knjievnost i drutvo u novom odnosu, Vjesnik, 43/1982, br.
12338, str. 10.

23
 Razmatranje Krleine integriranosti u srpsku knjievnost ovdje se
ne izvodi da bi se taj fenomen dodatno ili razmjerno utvrdio33 koliko s
obzirom na problem knjievnosti kao identiteta u kulturi, i to srpskoj i
hrvatskoj kulturi u razdoblju kada je Krlea participirao u ciklusima
estetske kreacije, ali i kulturne kodifikacije. Budui da je opi okvir i
tako suenoga raspravnoga polja odve irok, a i opsean za pojedinano
istraivanje, potrebno je precizirati kako se na zatvorenom krugu
identitetskih indicija kakve proizlaze iz interkulturalnog itanja Krleinih
tekstova i djela nastoji prepoznati cilj prema kojemu se to djelo
razumijeva kao vrijednosni supstrat kulturno vaan i knjievno
integrativan. Delikatnost takva istraivanja posebno je osjetljiva, ali i
prioritetna, s obzirom na slabljenje interesovanja za visoku, umetniku
kulturu koja je doskora bila privilegovani generator evropskog kulturnog
identiteta34. Europsko mjerilo bilo je doista izrazitije u onim oblastima

33
Standardni srpski knjievnopovijesni prirunici (Jovan Dereti, Istorija srpske
knjievnosti [ir.], Beograd: Prosveta, 20044; Predrag Palavestra, Istorija srpske
knjievne kritike [ir.] III, Novi Sad: Matica srpska, 2008) lociraju Krleino
djelo u razvojnu putanju modernizma u srpskoj knjievnosti. Krlea je uvrten i
u Srpski biografski renik. Srpski biografski renik [ir.], Novi Sad: Matica
srpska, 2011, V, str. 358360. Usp. takoer Kosta Nikoli, Srpska knjievnost i
politika, 19451991 [ir.], Beograd: Zavod za udbenike, 2012. Vaan oblik
prepoznavanja integiranosti je i osporavanje. Osporavanje Krlee u srpskoj
kulturi posebno je dolo do izraaja u doba dezintegracijske kampanje
jugoslavenske federacije potkraj 1980-ih. Raspravu je delegatskim pitanjem s
tezom da Enciklopedija Jugoslavije koju je pokrenuo i do smrti ureivao Krlea
sadri falsifikate protiv srpskog naroda potaknuo poslanik, profesor
beogradskog Univerziteta Milo Laban. Usp. Sava Dautovi, Krlea, Albanci i
Srbi [ir.], Beograd: Narodna knjiga, 2000. Za Labanova gledita usp. npr.
Branka ulji, Originali falsifikata [razgovor s Miloem Labanom], Duga, 5.
VIII. 1989, str. 7577.

34
Branimir Stojkovi, Evropski kulturni identitet, Beograd: Slubeni glasnik,
2008, str. 9. Odlika identiteta je i njegova refleksivnost, tj. usmerenost na
promiljanje sveta ali i sebe samoga. Dok se u tradicionalnim drutvima svet
doivljava kao sam po sebi razumljiv i 'prirodan' jer je i jedini mogu, u
modernom drutvu ve sama injenica prisustva razliito ureenih svetova
upuuje na njihovo propitivanje i sueljavanje istovremena otvorenost,
mnogostrukost, i upitnost predstavlja osnovu za naglaenu individualnost

24
umetnikog stvaralatva iji je jezik neverbalan, za razliku od
knjievnosti koja je bila prioritetni medij nastajanja nacionalne svesti,
no ni u cjelini nema dvojbe kako je umetniko naslee kristalizacija
europskog kulturnog identiteta prema kojemu se i knjievnosti srpska i
hrvatska u moderno doba manifestno referiraju. Pojam identiteta ne bi za
predmetnu raspravu bio zahvalan ve prema svojoj opoj razgovornoj
uestalosti kakva ga odmie od strune upotrebe, odnosno trai rigorozno
(re)definiranje, kada knjievnost ne bi i sama, znatno prije, dola u slian
kulturi problem, pa se knjievni identiteti umjesto da spram kulture,
civilizacije ili nacije gube samorazumljivost svojom inherentnom
slabou oituju zamjetnim dijakronijskim potencijalom.

Naelno uzevi nacionalni identitet jedne knjievnosti bio bi

skup osobina koje tu knjievnost ine knjievnou tog naroda, ali kako
je teko zamisliti bilo koje umetniko svojstvo koje bi pripadalo bilo
kojoj literaturi posebno, koje bi predstavljalo njenu privilegovanu oblast
to su nacionalne komponente knjievnosti esto nesigurne, fluidne teko
odredljive. One spadaju u sferu znaenja, a ne u oblast injenica, te zato
podleu razliitim interpretacijama35. Kada Dereti pritom kae da se
srpska knjievnost obnavljala i menjala uvek sa punom sveu o
nacionalnom identitetu, pa se utoliko moe svrstati u literature s
naglaenim oseajem vlastitog identiteta, referira se zapravo na dva od
inih spomenutih znaenjskih aspekata: tradiciju i nacionalnu atribuciju
identiteta knjievnosti kao postupak, odnosno gestu, uitavanja.
Obnavljanje i mijenjanje knjievnosti kao kanonske formacije, ali u
pretpostavci i autorske kreacije, napose se oituje pri diskontinuitetima i

identiteta koji suoen s relativnou pluralizovanog sveta pokuava da nae

oslonac u sebi i svojoj subjektivnosti. Krlein doivljaj samoe, potenciran u
lirskim zapisima i dijaloki oitovan komplementaran je toj pretpostavci.
35
Jovan Dereti, Put srpske knjievnosti: identitet, granice, tenje [ir.],
Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1996, str. 3446, 124.

25
dvojstvima kakvima srpsko i hrvatsko kulturno iskustvo unutar sebe36, ali
i uzajamno, obiluju. Krlea je u svome matinom, hrvatskom kulturnom
okruenju doao u glavni prijepor upravo oko shvaanja nacionalnog
karaktera kulture. Bavei se u podtekstu i tim prijeporom, glavni nositelj
institucijske svijesti o tom pitanju i Krlein oponent Filip Lukas37
raspravlja hipotezu u emu se sastoji hrvatska kultura i koja joj je jezgra
i sadraj, te tko je stvaralac te kulture: pojedinci, stale ili cijela
narodna zajednica. Ustrajui na ozbiljnim kulturnim razlikama izmeu
Srba i Hrvata, Lukas istie kako oni inae govore istim jezikom, da bi
pri definiranju sadraja nacionalnim inzistirao na nacionalnom pravu

36
Usp. Tihomir Brajovi, Komparativni identiteti, Beograd: Slubeni glasnik,
2012, str. 2224. Posebno je kulturno indikativna pokretljivost, pa i drugost
sredita u tradiciji srpske i hrvatske pismenosti, potom i knjievnosti sve do
etabilaranja Beograda i Zagreba kao nacionalnih metropola u XX. stoljeu.
Dovoljno je u moderno doba u tom smislu uputiti na institucionalizaciju
knjievnoga ivota kroz matice, akademije i umjetnika drutva. Matica srpska,
osnovana u Peti, zadrala se u Novom Sadu, Matica dalmatinska stopila se s
Maticom hrvatskom u Zagrebu, akademija u Zagrebu utemeljena je pod
jugoslavenskim nazivom, a kao i ona u Beogradu reprezentativnost je zasnivala
na koncentracijskom kriteriju; srpska i hrvatska umjetnika udruenja od
osnivanja su upuena jedna na druge.
37
Filip Lukas (18711958), zvanjem sveenik a po struci geograf, profesor na
ekonomskom studiju zagrebakog Sveuilita, dolazi iz kruga katolike
inteligencije koja se postupno udaljavala od prihvaanja jugoslavenske ideje,
zastupajui ekskuzivno nacionalno naelo. Lukas pritom postaje posebno vidljiv
zahvaljujui strunoj upuenosti u konzervativne europske teorije o
narodnosnom kriteriju modernih nacija, ali i okolnosti da od 1928. predsjeda
Maticom hrvatskom (sve do 1945). Do toga je poloaja i doao u prijeporima
sredinom 1920-ih oko profiliranja matica u novom drutvenom (SHS)
okruenju, kada je u Matici hrvatskoj prevladalo otklanjanje integracijskoga
modela. Lukas je u tom smislu i rodonaelnik tumaenja Krleina poloaja u
hrvatskoj kulturi kao dvojbenog, s obzirom na nacionalno naelo. On u raspravi
Ruski komunizam spram nacionalnog principa (1933) nastoji postaviti teorijsku
osnovu prema kojoj nije sporno da je Krlea istaknuti hrvatski knjievnik, ali
kako se Krleino miljenje zasniva na pretpostavci ruskog komunizma o
internacionalizmu to mu Matica ne moe objavljivati djela, jer bi pritom
unitavala samu sebe, drugim rijeima Krleina djela su po sebi vrijedna, ali
ipak ne trebaju biti vidljiva, jer slue potencijalno opasnoj, revolucionarnoj
praksi.

26
cijele nacije kao organizma i najvie socijalne linosti, jer ono to ne bi
bilo kao rezultat a posteroiori veine zbroja individua38. I sam
zaokupljen sveu o nacionalnom identitetu kao kulturnom a ne tek
jezinom kodu Krlea postojano ostaje u biu pojedinca: Oima
knjievnosti narod sebe gleda kroz vjekove i da mu se pamenje ne
raspline kao oblak na vjetru, knjievnost ne zaboravlja nita.39

Na retoriko pitanje Moe li se knjievnost osloboditi kulture,

Vladimir Biti zakljuuje da umjesto jednostavno kazanoga 'od kulture
natrag ka knjievnosti' treba rei 'od knjievnosti strukturirane kulture
natrag ka kulturno strukturiranoj knjievnosti': izgleda da se
knjievnost moe osloboditi kulture samo u istoj onoj ogranienoj mjeri
u kojoj se kultura moe osloboditi knjievnosti40. Predloeni raspravni
model dolazi iz odnosa komparativne knjievnosti i kulturalnih studija,
pa ukoliko je unutar komparativne knjievnosti potajno osnaivala
prevladavajua i samopotvrujua kultura, tada unutar kulturalnih
studija podreena i samo-podrivajua knjievnost obesnauje koncept
kulture. Na zasadama kulturalnih studija granice knjievnosti ponovo su
iscrtane da bi uz fikciju, ukljuivale jo itav niz naina pisanja, kao to

38
Filip Lukas, Problem hrvatske kulture, Zagreb: Matica hrvatska, 1938, str. 32,
86. Lukas ustraje da gleditu da su linosti (koje stvaraju) via kulturna djela
samo stanice socijalnoga ivota, pa su shvatljive jedino kao uinak i
protuuinak posebne cjeline; s roenjem su ve po prirodi primili svoju
osobnost, prema tome ne mogu, sve kad bi i htjeli svoje objektivne veze sa
zajednicom prekinuti. Kada se ve bavi kolektivom kao linou Lukas previa
bitno polazite upravo svoga, etnografskog registra, naime pre nego to,
uostalom, postane vreme, historija je najpre prostor. Da bi postojala, ona
stvara prostor u kome e se odvijati. Usp. Mirjana D. Stefanovi, Kratki uvod u
istoriju srpske kulture, Beograd: Slubeni glasnik, 2008, str. 99. Likovi na
historijskim freskama, zapaa Stefanovi, upravljaju pogled izvan jasnih
dimenzija i granica slike, oni nisu fokusirani na svoje vrijeme kao vrijeme
zajednice kojoj pripadaju.

39
Milo Jevti, Dijalog s Miroslavom Krleom i njegovim delom, 156.
40
Vladimir Biti, Od knjievnosti do kulture i natrag?, Quorum, 25/2009, 56,
str. 381391.

27
su znanstveni, povijesni i autobiografski. Nasuprot nasilju kulturnog
stereotipiziranja Timoty Clark je uveo pojam poetike singularnosti41,
prema kojemu Hanah Arendt zagovara van odredivost, koja je tako
tipina za dananje kulturne mehanizme, da pokazuju odbojnost spram
agresivnog prisvajanja, jer u sebi sadre odreenu mjeru potpune
arbitrarnosti. Modernistika knjievnost, koju poetika singularnosti
promovira kao toboe univerzalnu mjeru moralne egzistencije, a na
kakvoj modernistikoj arbitrarnosti se zasniva i Krleina kulturna gesta,
takoer je kulturno i povijesno omeena. Studij kulture formativno je
povezan s knjievnom kritikom: 'itanje kulture' je specifian metod,
koji se jo od ranih dana neprekidno nadograivao, premda bi se
moglo rei da je zajedniki podtekst svih oblasti studija kulture vezan za
problem identiteta42. Kulturalni studiji razlikuju se od srodnih, pa i
istodobnih teorijskih projekata u humanistici. S njima je, to je za ovo
istraivanje vano, postalo oevidno da kultura nije jedinstvena cjelina:
im smo je uspostavili kao elitnu i popularnu, visoku i nisku, ve smo
uputili na dinamiku drutvene moi, na njezin razliit raspored. S druge
pak strane kultura jest 'sveukupan nain ivota', ali veoma teko moe
biti sveukupan nain ivota drutva u cjelini, ako u njemu djeluju
mehanizmi zakinutosti i povlatenosti, otvorenoga pristupa i
nedostupnosti, ako postoje dominantne i potinjene klase ili interesne
grupe43. Proizvodnja znaenja obuhvaa tako i drutvenu konstrukciju
subjekta s promicanjem tvorbe drutvenog identiteta, premda
41
Gledite Timoty Clarka (The Poetics of Singularity, Edinburgh: Edimburgh
University Press, 2005) navodi se ovdje prema raspravi Vladimira Bitija (v. bilj.
40), str. 388389.
42
Jelena orevi, Uvod, u: Studije kulture [zbornik], Beograd: Slubeni
glasnik, 2008, str. 31. Ljudska priroda kao neto univerzalno i identitet
pojedinca kao neto to je dano roenjem pripadaju konceptima modernizma
iji je cilj da fiksira i normira, to studije kulture, oslanjajui se na
postmodernistiku kritiku modernizma, na konkretnim sluajevima i analizama
tee da ospore.

43
Dean Duda, Kulturalni studiji, Zagreb: AGM, 2002, str. 24.

28
drutvena okruja kulture modernizma nisu organske cjeline, ve sloena
mrea klasno, rodno, rasno, nacionalno, religijski, politiki i na druge
naine podijeljenih skupina.

U doba konkurentnog dijaloga humanistike i kulturalnih studija

na europskom horizontu, knjievna kritika u jugoslavenskim
akademskim zajednicama zateena je, pored ideolokih obzira, i
evidencijskim poslovima: knjievnopovijesni prirunici, antologijski
pregledi i leksikografska sortiranja knjievnosti u kojoj se decenijama
sva panja usmjeravala na preocjenjivanje zateene batine, ali se kraj
toga nije nita ili gotovo nita uinilo da se ta batina najprije istrai44.
Krleino je djelo gotovo radikalan primjer postojanosti takva kulturnog
okvira, iznimno opsenu interpretativnu grau neusporedivo vie
proima spekulativni nego dokumentacijski predtekst. Takvo je stanje
predmeta tim neoekivanije s obzirom na pokretljivost Krleina teksta45,

44
Davor Kapetani, Dokumentacijska istraivanja u studiju novije hrvatske
knjievnosti, Umjetnost rijei 11/1967, br. 3, str. 264.
45
Karakter tih promjena, njihovu stilsku, ali i kulturnu pozadinu, pokazuje
primjerice rad na noveli Hodorlahomor Veliki, prvi put objavljenoj 1919, pa
tako reenica Onu groznu, crvenu revoluciju, koja je kao divovski vjetar
odunula sve ove kraljevske gmazove u zlatnim kaputima sa belim napraenim
perikama. 1937. mijenja u Ba onu groznu, jakobinsku revoluciju, koja kao
div skida sve ove jakobinske gmazove u zlatnim kaputima s bijelim napraenim
perikama, to je i poslije ostalo nepromijenjeno. U tri reenice prve verzije
upotrebljena je kvalifikativna izvedenica idov: Hodali su u ono vreme po
kuama neki idovi; Kod nekog jevrejskog zlatara u opernoj aveniji prodao je
Orli jedan uti dragulj u bescenu; Stoje oni naprimer koje pretpodne pred
berzom, a niz skaline i po kolonadi vrzu se hiljade i hiljade senzala, idova,
berzijanaca, igraa, svi u cilindrima i viu meetari i tutuu i cvile auti.
Reenica u kojoj se spominje jevrejski zlatar ostala je nepromijenjena. U
prvoj reenici imenica idovi promijenjena je 1937. u ifuti, a 1948. u
kramari. Trea reenica je preraena: Stoje oni na primjer koje pretpodne
pred burzom, a niz skaline i po kolonadi vrzu se hiljade u cilindrima i viu
meetari i tutuu auti, to je opet ostalo nepromijenjeno osim oblika
pretpodne stiliziranog u prijepodne. Pripovjedni ritam na nekim je mjestima
ubrzan umetcima, pa tako ve u poetku novele umjesto Dakle u Pariz ide ovaj
jaki, crveni, tusti ovek! U Pariz! A to je to Pariz? dolazi Dakle u Pariz ide

29
s razliitim konzekvencijama varijanti. Bilo bi takoer za oekivati da bi
opus takve nominalne vanosti po sebi poticao proirenje i zatvaranje
pojedinih anrovskih podruja: u dostupnoj, a neobraenoj i
nepubliciranoj grai, egzistiraju razmjerno doraeni predloci pjesama,
pripovjedne proze, politikih eseja, autobiografskih i dnevnikih zapisa.
Krleino integriranje u srpsku knjievnost, kao i njegova usmjerenost
spram srpske kulture (i njezinih sredita), ne bi bez konzultacije te i s
njome povezane druge arhivske grae bila vjerodostojna, jer je u samoj
prirodi takvih istraivanja da se ona nikad ne obavljaju jednom za
svagda: upoznavanje i poznavanje injeninog materijala trajni je proces
koje prouavanje knjievnosti neprestano trai i potie bilo da se radi o
pojavama ve obraivanim ili o onima koje to istom postaju.
Suoavanje s tim, nevidljivim dijelom Krleina opusa dovodi do u
prouavanju Krlee, a i inae, ve postavljenog problema: Zato se
baviti knjievnou koja to nije koja to tek eventualno tu i tamo
postaje?46 Lasieva teza da na planu duha, postoje samo vrijednosti
duha, a ne i vrijednosti granica dala bi se uvoenjem u duh epohe, kako
ga povodom Krlee tumai Sperber, dalekoseno provjeravati, no ovdje
se zadravamo na radnoj pretpostavci izreenoj u dodatnom pitanju:
Krije li se iza svega toga neka tajna koju mi zaglueni bukom ne
vidimo? Problem Krleina identiteta u srpskoj knjievnosti sadran je u
tajni da se srpski Krlea kao knjievnost ne razlikuje od hrvatskoga
Krlee, to jest da Krleina kontroverzija ne poiva u toj razlici, kao ni u
razlici u jeziku, objavljenom ili neobjavljenom tekstu, ve da razliku, kao
promjenu i potrebu za drugou, kao slobodu (da se ode), ali i kao
nesigurnost treba traiti u nedovrenosti njegovih objavljenih tekstova.47

ovaj jaki, crveni, tusti ovjek! U Pariz ide taj vaba?. Usp. u: Miroslav Krlea,
Novele, Zagreb: Ljevak, 2001.
46
Stanko Lasi, Sukob na knjievnoj ljevici, Zagreb: Liber, 1970, str. 914.
47
O psiholokoj pozadini takve autorske geste Krlea govori nakon to je
napisao roman Povratak Filipa Latinovicza (1932): Nakon nepunih etrnaest

30
 Predloeni nain razumijevanja problema ne stremi prema
suspendiranju primene filolokog kriterijuma, principijelno gledano
znatno egzaktnijeg u odnosu na idejne, tematske (duhovno)istorijske i
ostale kriterijume razumevanja pojma nacionalnog knjievnog
identiteta48, tim prije to se filoloki aspekt ne iscrpljuje u lingvistikoj
identifikaciji ve je konzistentan i po predodbenoj naravi prie, njezinu
narativu upravo u jeziku. Ma koliko identitet knjievnosti svojom
diskurzivnom nestabilnou knjievnoj znanosti kao historiji znaio
potekou, graninost prie u narativu povijesti umjetnosti i povijesti
civilizacije vraa cjelinu njezinu subjektivnom polazitu, do ega je
Krleinoj sintezi bilo posebno stalo. Mogui postulat knjievnopovijesne
metode je u poznavanju zajednikoga, kako bi se moglo posmatrati ono
to diferencira. Upravo zbog toga komparativno prouavanje doprinosi
pre svega osvetljavanju karakteristinih odlika nacionalnih knjievnosti.
Najvie zajednikih odlika nalazimo u pitanjima koja se tiu knjievnih
postulata i knjievne norme, dok e se pri vlastitom reavanju knjievnih
problema javiti determinantna snaga imanentnog razvitka nacionalne
knjievnosti kao inilac diferencijacije, knjievnost time i dolazi u
sredinji poloaj u kulturnoj istoriji nacionalne celine.49 Historinost
Krleine pozicije u srpskoj knjievnosti ne proizlazi utoliko tek iz

radnih dana, napisao sam oko dvijestotine i pedeset stranica proze: do sada
sigurno najbolje proze to sam je napisao. Mnogo probdivenih noi, bilo je
lijepo i ja sam zadovoljan. Da imam samo vremena, da stvar lei pola godine,
pak da mogu da je iz nova preradim, bila bi sto posto dobra. Meutim: u tih pola
godine ja se spremam napisati jo mnogo toga, te nema smisla zaustavljati se.
To e ii odmah u tampu, im prepis bude gotov. Pisma Miroslava Krlee
Beli Krlei (1932), Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, B/a. Bavei
se u toj prepisci jednom od svojih velikih a nerealiziranih tema, Krlea (1967) iz
Sibira, kao njezina toposa, kae: Trebalo je, dakle, i to vidjeti, a Kriania
mogao sam napisati i bez toga.

48
Tihomir Brajovi, Komparativni identiteti, Beograd: Slubeni glasnik, 2012,
str. 15.
49
Feliks Vodika, Problemi knjievne istorije [ir.], Novi Sad: Knjievna
zajednica Novog Sada, 1987, str. 95100.

31
diferenciranih oblika u kojima bi se pokazala njegova participacija ili
utjecaj koliko prema njezinu suvremenom razumijevanju vlastitoga
mjesta u korelaciji s projekcijom kakvu je promicao.

Teite u procjeni toga odnosa, u izboru metode, teorijskoga

modela i pripadnoga intertpetativnog, deskriptivnog i pojmovnog
sustava50 nastojei se ne izmaknuti od vlastitoga predmeta Krleina
djela i samo je podlono historinosti, retorinosti historiozofskih
modela i zaokupljenou prednosti pristupa kakvih se, s kritikom
provjerom ili kreativnim probojem, drao pisac. U obranu iz toga
proizalih ogranienja vano je podsjetiti da kretanje imaginarnim
reljefom podrazumijeva respektiranje usmjerenja iz historijske stvarnosti.
Rekonstrukcija kakvu istraivanje nastoji utemeljiti pritom se opire
narativu historiografske fikcije, ali ne uzmie u dekonstrukcijski azil koji
bi diferencirao djelo kao predmet istraivanja od njegovih estetskih i
socijalnih konteksta. Krlea se poetkom 1930-ih zadrao u Beogradu ne
samo, pa ni ponajprije, prema logici svoga izbora, koliko s obzirom na
imanentni razvitak situacije u kojoj se zatekao51. Kao i u knjievnosti

50
O sustavu korelacija i knjievnoznanstvenom metajeziku usp. Zvonko
Kova, Interpretacijski kontekst, Rijeka: ICR, 1987, str. 1120. Kova pritom
upuuje na zakljuak Svetozara Petrovia kako se moderna znanost o
knjievnosti premda potrebna i daljnje obnove ne prestaje oslanjati o
pojmove to su i dosad pokazivali svoju valjanost u opisu strukture, znaenja i
smisla knjievnih djela, odnosno skepsu Stanka Lasia spram teorija
literature koje su vie zauzete obrazlaganjem svoje koncepcije nego
ukljuivanjem struktura u svoje krilo.
51
Krlea je potkraj 1931. napustio Zagreb i godinu dana, do poetka 1933.
Zadrao se u Europi, pokuavajui osigurati knjievnu egzistenciju: radi na
prijevodima svojih djela, trai izdavae i kazalita koja bi ga izvodila. Sudei po
prepisci sa suprugom Belom, koja je ostala u Zagrebu, ali trae nain da mu se
pridrui, usmjeren je pritom ponajprije na njemako govorno podruje. Rast
Hitlerova utjecaja u Berlinu preusmjerava ga u Pariz, odakle Beli pie i to da je
Agram ladanje to smo znali i prije, a naroito iz moga neprekidnoga i
dugogodinjega naricanja i pisanja o tome ladanju. Ne budi dakle ogorena, ne
padaj u potitenost, nego uznastoj da ovaj moj mlin izmelje to vie stranica: Ti
vrlo dobro zna i uvia da Kitovi ne mogu plivati u Bednji i da se treba
preseliti u dublje vode i to je stara tema. Na povratku joj u pismu od 18. XII.

32
samoj, tako i u govoru o njoj, idejni predtekst djela, odnosno diskurzivne
platforme o identitetskom transferu njegova supstrata u epohu, poiva na
etici, ona je prapoetak nae svesti i delanja, utemeljenje nae
stvarnosti. Etinost pisma, koje je prevashodno odluka o delanju
dolazi uz moral, koji je delanje samo, ali i ideologiju koja je naknadni
sud o delanju. Etika je utoliko biranje stvarnosti, njome odreujemo
sebe52, dok je moral kod za kulturnu i socijalnu konfiguraciju. Stoljee
srpskohrvatskog korigiranja svodi se u znatnoj mjeri na procjenu
moralnosti iskaza drugoga, pri emu je knjievnost unato svome
kanonskome poloaju povezanom s imaginativnou nacionalnoga mita i
lociranou u jeziku kao neuralginoj dimenziji prijepora razmjerno
stabilan sustav pronicanja, prepoznavanja. Krleino knjievno djelo se
takoer, i pored razlika u tipologiji knjievne kulture u srpskoj i

1932. iz Bea i dalje govori da se nada kako e sklopiti ugovor o izdavanju

vlastitih djela, odnosno moi financirati njen dolazak, jer nema smisla da se
vratim na bezizgledno gubljenje ivaca i modane snage u onim naim
provincijalnim zaostalostima, uvijek ovisan od kaprisa nekakvog gospodina
doktora, koji misli da su moje knjige roba, koju je mnogo preplatio. Ponavlja
joj neka uvai da ju voli i kao ovjeka i kao prijatelja, i kao nekoga koga
smatra svojim i to svojim blizim i intimnim. Moli je da razumije njegovu
situaciju, te da on ne misli ni na kakvo odvajanje, da spas trai jednako u
njezinu kao i svom interesu. Ako potpie ugovor, ona bi trebala uzeti
jednogodinji dopust za studij u inostranstvu. Jo su mladi kae Krlea
Beli sve je to poetak i itav je jo ivot pred nama. Je li Beograd dakle ta
dublja voda ili povratak u bezizgledno gubljenje ivaca relacija je iz irega
znaenjskoga polja, pa i s obzirom na Lukasovu redukciju nacionalizam vs.
ruski internacionalizam. Krlea je anticipirao staljinistiku preobrazbu
internacionalizma u dravni nacionalizam, to se u Moskvi oigledno zarana
prepoznalo, pa ne samo to mu nije odobrena sovjetska viza, ve je na
europskim adresama preputen distanciranosti kominternovskih agentura. Iz
takvog e kulturnog humusa poeti rasti interpretacija autentinosti zajednikog
(junoslavenskog) iskustva nasuprot kolonijalnom principu europskih centara
moi i staljinistikoj doktrini, kulturna misija za koju je Krlea u Beogradu i
srpskoj javnosti, od pokretanja asopisa Danas (1933) do uzajamnog gaenja
povjerenja u takvu projekciju sredinom 1960-ih, uivao znatnu podrku.
52
Vladislava Gordi Petkovi, Na enskom kontinentu, Novi Sad: Dnevnik,
2007, str. 165.

33
hrvatskoj kritici, percipiralo na nain, koji i kada je osvjeivao kako s
njegovom recepcijom stoji na drugoj strani, u pravilu, nije iz takva uvida
gradio vlastitu, bilo formativnu ili osporavateljsku matricu. Krlea u
srpskoj knjievnosti je stoga, uz resprektabilnu specifinu kritiku
grau53, dimenzioniran cjelinom kakva prologom i epilogom nadilazi i
njegovo stoljee i epohu u kojoj je kulturu zapada zaokupljao
jugoslavenski mit.

53
Promenu statusa i razumevanja dela Miroslava Krlee u srpskoj kulturnoj
sredini s kraja prolog i poetka novog milenijuma najlake bi i najmanje
inventivno, bilo tumaiti politikim i istorijskim oiglednostima ili pak
injenicom da je on u tom razdoblju ukinute, osporene, svakako oteane
komunikacije dveju susednih, nekada bliskih knjievnosti i kultura dobio
atribuciju 'stranog pisca', momenat identifikacije sadraja potpuno je
izbeljen u novom recepcijskom ambijentu, a i percepcija velikog pisca kao
takvog dobila je novo znaenje u izmenjenom modelu kulture: nema vie
pisaca autoriteta, onih koji su bili najbolji brend humanistikog tipa kulture
zasnovanog na dominaciji znanja. Mihajlo Panti, Mit velikog psca, u:
Krlea danas, Brijuni: Kazalite Ulysses, 2007, str. 5557. Pa ipak upravo u
doba pomrine dveju susedskih kultura o Krleinoj godinjici 1993.
najvanija publikacija o njemu izala je upravo u Beogradu (Peat o Krlei
danas, urednici Marinko Vuini, Luka Mieta i Gojko Tei). U njoj Nikola
Miloevi detektira kljunu premisu Krleine idejnosti: Karakteristino je
meutim i po svojoj prirodi nije sluajno da Krleina najdalekosenija, tako rei
metafizika upozorenja nalazimo upravo u njegovim knjievnim tvorevinama, a
ne u njegovim spisima teorijskog oblika, a Radovan Popovi donosi
prolegomenu svoje monogarafije Krlea i Srbi, koja e 1997. izai takoer u
Beogradu.

34
II. Biografija

Na poetku zagrebake Duge, danas Radieve ulice, koja povezuje dva

urbana punkta, sredinji trg, sa spomenikom banu Josipu Jelaiu, i
Kamenita vrata, s Gospinim svetitem54, a ide uz zapadni, griki rub
srednjovjekovne podjele na Gradec i Kaptol, dakle u nultoj toki sjeanja
zajednice, ishoditu njezina mita, postavljena je spomenploa na kojoj
pie da se upravo ondje, 7. VII. 1893. rodio Miroslav Krlea.55 Kada se

54
I zagrebaka katedrala je od samog poetka bila posveena Uznesenju
Blaene Djevice Marije, te sv. Stjepanu Kralju i sv. Ladislavu. Usp.
Zagrebaki leksikon, Zagreb: LZMK/Masmedia, 2006, I, str. 481.No upravo su
sveti Stjepan Kralj i Ladislav, kao ugarski kraljevi, a Ladislav je i utemeljitelj
zagrebake biskupije, identitetski pretegnuli u korist pukoga svetita u
Kamenitim vratima. Tornjevi zagrebake katedrale koji se takoer esto
simboliki referiraju novija su interpolacija, kada je katedrala, u doba Krleina
djetinjstva, rekonstruirana nakon potresa.
55
U ovoj je kui roen / 7. srpnja 1893. / Miroslav Krlea / hrvatski
knjievnik / umro 29. prosinca 1981. / Spomen plou postavili: / Hrvatska
akademija / znanosti i umjetnosti, / Drutvo hrvatskih / knjievnika, / Matica
hrvatska i / Grad Zagreb / 2000. Postavljanje te ploe, odnosno ona sama,
ima svoj historijat koji svakako see prije decidirane 2000. godine, tovie,
premda je njena transformacija provedena diskretno, ve promjena godine
podizanja upuuje kako je rije o drugoj ploi na istome mjestu. Prva je ondje
bila postavljena 1985, a prema predloku teksta Dragutina Tadijanovia izradio
ju je kipar elimir Jane: U zagrebakoj opini Centar, Ilica 25, vjerojatno su
znali da sam ja sastavlja tekstova za vei broj spomen ploa hrvatskih
knjievnika i javnih kulturnih radnika [] pa sam zato pozvan u Opinu da
takav tekst napiem i za Krleu. U opini je, u mojoj prisutnosti, moj tekst
predan akademskom kiparu eljku Janeu na izradu. Na etvrtu godinjicu
Krleine smrti otkrio ju je u nedjelju 29. XII. 1985. Jure Katelan, a Vjesnik je u

35
drutva sjeaju svojih zaslunih, a kao s Krleom i poasnih56 graana
ine to ee u tokama koje su takvi pojedinci obiljeili svojim djelom

svome broju od ponedjeljka o otkrivanju donio obavijest: fotografije i tekst

spomen ploe kakav je bio u mom prijedlogu [], tj. Ispod Krleina imena
oznaku hrvatski knjievnik, koje naalost na samoj ploi nema. [] Ne
znam ni kako je Vjesnik doao do mog teksta ni zato isti takav tekst nije na
spomen ploi. Nego, na sprovodu kipara Ivana Sabolia zapitao sam eljka
Janea o razlici izmeu teksta koji je primio za Krleinu spomenplou i onoga
koji je na samoj spomen ploi, a on mi je odgovorio da mu je Netko iz Ilice 25
telefonski javio neka izostavi ono hrvatski knjievnik. Rekoh Janeu Jesi li
siguran da je taj glas bio upravo iz Ilice 25? Nije li glas mogao biti i iz neke
druge ulice? Eto toliko o spomen ploi roenog Zagrepanina, pjesnika
Zagreba, koji je po svoj prilici, ipak hrvatski knjievnik. (1990) Cit. prema
Dragutin Tadijanovi, Knjiga razgovora, Zagreb: Matica hrvatska, 20022, str.
275. Tako se u obnovljenoj verziji identitetska markacija hrvatski javlja etiri
puta: za Krleu, za Akademiju, za knjievno Drutvo i za Maticu. Dok je Matica
hrvatska 1985. bila suspendirana pa nije ni mogla potpisivati javne aplikacije,
Akademija i knjievno Drutvo, u ijoj je obnovi nakon 1945. Krlea
neposredno pomagao, preformulirali su vlastite nazive tako da hrvatski atribut
postane izriit. Kada se ve spominje kontroverzija na koju Tadijanovi
selektivno aludira za razumijevanje je vano kako sama Akademija
(JAZU), koja se tada ne atribuira hrvatskom, na temelju jednoglasnog
zakljuka sveane sjednice od 10. prosinca 1973. podjeljuje povelju
Miroslavu Krlei svom izuzetno zaslunom lanu i najistaknutijem hrvatskom
knjievniku prigodom osamdesete godinjice ivota i ezdesete godinjice
knjievnog rada, kao znak priznanja za njegov svestrani prilog kulturnoj
afirmaciji hrvatskoga naroda. U to se vrijeme u Hrvatskoj nisu dodjeljivale
povelje za promicanje afirmacije hrvatskoga naroda, to je vano ne samo za
kontekst povelje o kojoj je rije, ve i za one na koje se ona, njezin tekst i
cjelina neposredno odnose, naslovnika Krleu i potpisnike, Akademijine
dunosnike, glavnog tajnika Dragu Grdinia i predsjednika Grgu Novaka, ali i
lanove njezina knjievnog razreda, koji je Krlea utemeljio, a Tadijanovi mu
je ve tada (1973) bio, zajedno s njime, redoviti lan. U povelji se za Krleu
kae da je izuzetno zasluni lan Akademije, najistaknutiji hrvatski
knjievnik te da je kao takav svestrano radio na (kulturnom) probitku hrvatskog
naroda.
56
Povelje poasnog graanina datiraju u Zagrebu od sredine XIX. stoljea.
Odluku o proglaenju donose zastupnici gradskoga vijea, a povelju je prvi,
koliko se zna, dobio jedan knjievnik, Ivan Kukuljevi. Priznanje se poslije
dodjeljivalo rijetko, piscima posve iznimno: izmeu ostalih Augustu enoi,
Ksaveru andoru alskom, Ivanu Trnskom, pa i Vuku Stefanoviu Karadiu i
uri Daniiu. Izmeu tek deset povelja u socijalistikom razdoblju (1945

36
ili ivotom57, pa je ve akcent na mjestu roenja snana identitetska
poruka kakvu se moe saeti u geslo ovdje se rodio jedan od nas.
Postavljajui taj memorijal zagrebaka se opina nije pouzdavala u
vlastite spise ve u kulturu sjeanja. Krlea je, naime, u zagrebake
gradske knjige krtenjem upisan u oblinjoj, ali ne i katedralnoj upi, jer
se rodio u Petrovoj ulici, zapravo odvojcima to su se iz Vlake stapali u
sjeni crkve posveene Sv. Petru, iji je zvonik, otkad je sredinom XIX.
stoljea podignut dominirao okolnim prostorom. Krleine formativne
zagrebake godine, dok 1908. ne ode u Peuh, tako na okupu dre tri
nova tornja: Petrove crkve, novoga Kazalita nadomak Prilaza, u koji se
obitelj preselila kad je postao gimnazijalac, i Crkve Svetoga Blaa, u
samome Prilazu, u kojoj su mu se roditelji vjenali dok je jo bila
kapela, a kada sam ondje 1919. sklopi brak opet e zvonik definirati novu
gradsku etvrt. Prvu je kolu Krlea doista polazio u kaptolskome krugu,
pa utoliko i ministrirao kanonicima, ali je ondje dolazio izvana, s rubnih,
a ne unutranjih adresa. Ta razlika ne upuuje na socijalni koliko na
urbani, prostorni raspored58. Zato je onda Krlea pustio da se u
biografskim skicama59 Duga a ne Petrova profilira u njegovu prvu

1990) knjievna je jedino Krleina. Usp. Zagrebaki leksikon (Zagreb:

LZMK/Masmedia, 2006), II, str. 196.
57
Krlea je i umro u Zagrebu, u bolnici u Vinogradskoj ulici. Ta se bolnica,
poznata u knjievnoj kulturi sjeanja, osim kao Vinogradska, i po titularu svojih
utemeljiteljica milosrdnih sestara, spominje kao pribjeite, azil oporbenih
intelektualaca za posljednjih, ratnih godina habsburke uprave (Ivo Vojnovi,
Ivo Andri), a i kao posljednja adresa A. G. Matoa, Tina Ujevia.
58
Stan u Petrovoj Krleini su unajmili i ureivali upravo u oekivanju djeteta,
oigledno stoga to u Dugoj, gdje su dotad stanovali, takav zahvat nije bilo
mogue izvesti.
59
Obino, meutim, nalazimo u raznim 'biografskim skicama' ili
kronologijama podatak da je Miroslav Krlea roen u Dugoj ulici broj 7, danas
Radieva ulica [] jer stan u Petrovoj nije bio gotov. Usp. Stanko Lasi,
Krlea: kronologija ivota i rada, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1982, str.
31.

37
zagrebaku adresu ne moe se, bez njegova oitovanja, odgovoriti.
Preostaje tek pretpostavka kako je i u toj stvari literarnost pretpostavljao
dokumentarnosti. Prema povijesnoj zbilji grada u kojem je roen 60 nema
strukturnog uporita za bitno diferenciranu interpretaciju gdje se to, u
kojoj etvrti, ili ulici dogodilo, ali kada se takvu zbilju rekonstruira,
posebno kao biografiju pisca, pomaci teita, uinjeni k tome namjerno,
dobivaju samostalna znaenja. Za elemente Krleine biografije, kakvi se
u ovom istraivanju dokumentacijski61, spekulativno62 i prema njegovu

60
Prema kriteriju rasta stanovnitva gradska se podruja Zagreba i Budimpete
u doba Krleina djetinjstva razvijaju slinim statistikim razmjerom, ali to u
apsolutnom mjerilu donosi sve vei nerazmjer: na prijelazu stoljea glavni
maarski grad dosee 500.000 itelja, dok je Zagreb sa 100.000 tek priblian
Beogradu. Prema unutarnjem rasporedu Zagreb i Beograd dominiraju, Varadin
je na 15.000, Zemun na 20.000, a Novi Sad se razvija prema 30.000. Trebalo
bi zapisati sve detalje iz Zagreba oko godine hiljadudevetstotinadesete. Kako je
izgledala Ilica sa konjskim tramvajem, kako su ulice blatne i sive, a naroito
cipele. Oni provincijalni cuguuji i visokonirane gospojinske cipeletine spram
elegantnih petanskih (postdamerskih) polucipela u Kirly utci. Petanske
enske noge i agramerske. Zrinjevac i korzo s dunavskim kavanama u Peti.
Miroslav Krlea, Dnevnik, Sarajevo: Osloboenje, 1977, II, str. 9293.
Budimpeta toga doba je u fokusu i Jacquesu Dugastu koji se bavi Kulturnim
ivotom u Evropi na prijelazu XIX. u XX. stoljee, pa raspravljajui literarne
prikaze centara kulturnog ivota zapaa studenta iz provincije izgubljenog u
lavirintu velikog grada, lijenike u fijakerima i krojaice koje se skupljaju u
vreme podnevne pauze: prihvatanje novih vidova gradskog ivota i uivanje u
gradskom prizoru. Cit. prema srpskom prijevodu Dugastove knjige Kulturni
ivot u Evropi na prelazu iz 19. u 20. vek, Beograd: Clio, 2007, str. 46.
61
Istraivanjem je osvijetljen niz nepoznatih, zanemarenih ili oskudno
potkrijepljenih podataka: Krlein je otac, tako, primjerice, bio udovac kada se
oenio za Krleinu majku; Krlea se nije rodio u Dugoj, nego, kao to je to u
krsnom listu i navedeno u Petrovoj ulici; Krlea svoje prve dramske pokuaje
nije bez uspjeha slao tek upravi zagrebakog kazalita, ve po mnogo iroj
dostavnoj listi, sve do (Beograda i) Berlina; prvo slubeniko mjesto Bele
Kangrga bilo je u Otocu, te ona slubeniki status nije ni prekidala do
mirovine; Krleu je prije veze s Belom, napustila Edita Veli, s kojom e
Krleini ostati prisni itava ivota; Krleina teta nije Krleinima ostavila stan,
nego stanarsko pravo; povezanost Krlee sa poduzetnikom obitelji Singer;
Krlea se u Europi zadrao itavu 1932 godinu; Bela je, premda upisana u
katolike matice, 1941. konvertirala iz pravoslavlja u rimokatolitvo; 1943.
nastupala je kao glumica i u Karlovcu; Krlea je 1946. zadran pola godine u

38
cilju, Krleinu poloaju u srpskoj knjievnosti63, prezentiraju iz takve
osnove ne proizlaze potekoe kakve podrazumijeva kronoloki sinopsis
leksikografske, rjenike obrade64. No svaki biografski nacrt po sebi
reflektira, zrcali, identitet svoga predmeta, ukljuujui silnice koje u
interpretaciju prodiru iz prethodnih itanja, pogotovo onih sa snanom
simbolikom ili eksplicitnom podlogom.

S obzirom na razumijevanje knjievnosti i kulture kakvim se

ovdje bavimo, Krleinu se biografiju obrauje u deset tipolokih cjelina,
s impliciranim kronologijskim determinacijama, uporinim segmentima

Beogradu, praktino bez mogunosti dolazaka u Zagreb; uprava

Leksikografskog zavoda odluila je 1950. da e Krlea u njemu izdavati
poseban asopis.
62
Teite je na meuuvjetovanosti knjievnih i kulturnih aspekata, a ne razvoja
i kanonske implementacije djela.
63
Istraivaki pristup s izradom (konstrukta) identitetske protubiografije u
zasebnom poglavlju, s hipotezom njezina sredita u srpskoj kulturi, ne proizlazi
iz strategije kontrafaktualne historiografije. Naprotiv, i taj se biografski nacrt
strogo dri potvrenih, faktualnih okolnosti koje takvo itanje ine moguim,
odnosno odrivim.
64
Krleine kronologije izradili su Mate Lonar (Hronologija ivota i rada
Miroslava Krlee, Izabrana djela Miroslava Krlee, I, Beograd: Sloboda, 1977) i
kao zasebnu monografiju Stanko Lasi (Krlea: kronologija ivota i rada,
Zagreb: GZH, 1982), a prema sustavnosti u tu kategoriju ide i prilozi Milorada
ivanevia u Letopisu Matice srpske [ir.], 158/1982, br. 2, str. 309319. i
Leksikonu pisaca Jugoslavije, III, Novi Sad: Matica srpska, 1987, str. 446474 ;
usp. takoer Hrvatski biografski leksikon, VIII, Zagreb: LZMK, 2014.
(Tomislav Brlek) i Srpski biografski renik [ir.], V, Novi Sad: Matica srpska,
2011. (Sran Miloevi); istraivanje je duno dokumentirati i vlastiti autorski
predtekst (Hrvatski leksikon, I, Zagreb: Naklada Leksikon, 1996; Leksikon
hrvatske knjievnosti, Zagreb: Ljevak, 1998; Hrvatska enciklopedija, VI,
Zagreb: LZMK, 2004. Str. 543545. Sam je Krlea od prvih izdanja svojih
knjiga sudjelovao u redigiranju biografskih skica, unosei pritom i u
prireivake napomene interpretaciju biografskih detalja, nerijetko u literarnoj
maniri. S druge strane, Krleina je biografija u Enciklopediji Jugoslavije
redigirana strogo dokumentacijski u svega 29 redaka teksta (lanak o Beli
Krlea 24 retka, Tinu Ujeviu 60 redaka, Milou Crnjanskom 2 stupca, Ivu
Andriu 4 stupca).

39
knjievnoga opusa i kljunim oblicima kulturnoga transfera u pristupu
javnosti: formiranje, karijera, javnost, afirmacija, osporavanje, slom,
paradigma, jubilej, odlazak, epilog.

U Krleinu formiranju odreujua su dva kruga: ishodini,

obiteljski i kulturni zagrebaki kompleks i studijski boravak u
habsburkim vojnim zavodima, zapravo maarskom kulturnom krugu.
Oko prostora svoga roenja Krlea dakako nije dvojio, rodio se u
Petrovoj ulici br. 4, dotino Perinovu kutu,65 na to se vraa u vie
svojih dnevnikih koncepata. Svome peru on doputa poneku
romansijersku nijansu, poput detalja kada je blago korigirao sat svoga
roenja sa est na sedam ujutro, kako bi se brojani slijed uklopio u
poeljni astroloki rebus koji ga je zaokupio kada je navrio 49-u godinu,
ali nad uvjerljivou opisa vlastite pojave u Zagrebu teko moe biti
sumnje: ta biljeka sadri ak replike babice, a i ime nadlenoga
lijenika. Krlea tovie lijepo pria kako o mitosu prvoga djetinjstva
skuplja podatke u mislima ve godinama: na prelazu stoljea 1900. u
prvu godinu ovoga tzv. dvadesetog bila je ponoka i to se sjeam one
Silvestarske Noi, jer sam bio na toj nonoj misi kao dijete koje je 1899.
mjeseca rujna poelo da ide u kaptolsku puku kolu. Roen u sjeni
crkve Svetoga Petra, krten pod katedralom kaptolskom u kapeli
Svetoga Martina, ja sam kao pravi, autentini vlakovulianstvujui
odrastao na Kaptolu (Bijenika). Ondje je ministrirao ne samo svome
kateheti Mili Rukavini, koji ga je doekao kada ga je majka prvi dan
dovela u kolu, nego i kanonicima Voloviu i Langu [kasnije biskupu i
kandidatu za sveca], monsignoru Radievi Lovri, doktoru Lonariu,
Krapcu, za. opatu, za koje kae da su mu zapeli u memoriji.
Kandidat za sveca postat e i njegov razredni konkolarac Aleksa
Benigar, koji e ga kao franjevac misionar posjeivati u uredu direktora

65
Da se netko rodio u Zagrebu kao Perin, to bi na njega bilo moglo nastati?
Perinov Kut, a tako sam ja provirio na svijet, [...] od Perinovog Kuta! Skt.
Pelersgasse 4!. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1975).

40
Leksikografskog zavoda66. Imao je svoje pukokolske rituale, primjerice
uiteljev imendan: Klobuar. Debeli starac s brkom soma

66
Alexio Benigar, Theologia spiritualis, Roma: Edidit secretaria Missionum
O.F.M, 1964. Primjerak Benigarove knjige koji se uvao u Leksikografskom
zavodu sadravao je posvetu Dragome konkoraci g. M. Krlei, bez datuma i
uz dodatak na kineskom pismu. Krlea se svojih konkolaraca itava ivota
drao sa sjetom: Jedina tri imena iz tog razreda koja su neto ostala u historiji
ili nehistoriji, u javnosti ili naoj takozvanoj javnosti skromnoj, to su Vladimir
erina, to je Alfons Verli i to sam ja. Vladimir erina za koga znamo tko je,
Alfons Verli koji je poznati reiser, i na koncu ja koji sam nekoga vraga pisao i
napisao. Jedina tri imena, sva trojica smo bili ponovili razred. Tri najgora
aka Cit. prema Enes engi, Krlea, Zagreb: Mladost, 1982, str. 79.
Prije gimnazijskog sloma na koji se ironino referira, Krlea je neposredno ili
posredno intenzivno proivio svoj zagrebaki naratajni krug, iz kojega e se u
nadolazeem stoljeu razviti mnoge sukladne, ali i antagonizirane figure
javnoga ivota: glumci, politiari, nakladnici. Jezgro toga kompleksa inila su
trojica: Spram sve trojice nekako se osjeam slabim. I Guta i Milek i uka
podnijeli su neto to mi ostali nismo Sva trojica preli su na tragian nain
u sjene koje su ga nakon sloma pratile: August (Guta) Cesarec (18931941),
progonjen zbog svojih nazora jo kao gimnazijalac itavoga je ivota, pogotovo
nakon to je (19181919) meu zaetnicima hrvatskog komunistikog pokreta,
u policijskoj sjeni. Premda je esto u inozemstvu, u hrvatskoj je javnosti kao
pisac i kritiki intelektualac s jasnim nacionalnim profilom intenzivno prisutan,
pa ga ustaki prijeki sud prioritetno i egzemplarno pogubljuje. Cesarec i Krlea
povezani su iz djetinjstva, zajedno pokreu asopis Plamen (1919), a Cesarec je
od 1923. uz Krleu (urednik) i u Knjievnoj republici. Premda je postupno
razlika u shvaanju odnosa knjievnosti i revolucije u njihovoj komunikaciji
postala preprekom, temeljna su im shvaanja, a i senzibilnost, zajednika,
pa je Cesarec i nakon traginog kraja, kao figura, Krlein povlateni
unutarnji sugovornik. Kamilo (Milek) Horvatin (18961938) pripadao je uem
krugu Krleinih prijatelja iz mladenakog doba filtriranja politikih i idejnih
afiniteta; Horvatin je bio i meu pokretaima Borbe kojima je Krlea pomagao,
a na njegov tragini finale rtve staljinskih istki osvre se s dodatnom
gorinom, povezujui ga sa Horvatinovom sestrom, majkom slikara Krste
Hegeduia, takoer svog bliskog prijatelja. Sudbina ure (uke) Cvijia
(18961937) Krleu je posebno muila, jer ju je usmjerio, zaloivi se zbog
njegove smrtne ugroenosti nakon izlaska iz zatvora da mu se omogui odlazak
iz zemlje. Cviji je pripadao njegovu uem prijateljskom krugu za zagrebakih
ratnih i tranzicijskih godina (19171919), s njime je dijelio gledita, pa i o
nacionalnom pitanju, a zajedno su bili i na ajanci za srpske asnike u dvorani
Sokola (1918), o emu se oitovao u listu Sloboda koji je Cviji ureivao, kao i
u zbivanjima potaknutim maarskom komunom (1919), kada je Plamen
zabranjen a Cviji koji je u Krleinu ormaru ostavio puke! bio pritvoren.

41
Klobuarova kua u Vlakoj ulici 19. III. Josipovo. Novo odijelo.
estitke u estitar rimi. Sveari. Cvijee. Miris. Torte. Narane. Za
dramaturki karakter doivljaja crkvenog obreda pak, toliko razraivan u
tumaenju korijena njegova teatra, kae da se prije odnosio na vjernike,
nego obred u uem smislu, to prisnauje argumentom kako je lagao ve
na prvoj ispovjedi. U crkvi promatra djevojice: izronile bi kojiput iz
sjeanja, kao lijepo crnooko djevoje Zlata Kuzmieva, pa Micika Jean
za koju nije nalazio naina da se s njom upozna, s Micikom
Vincekovom ve su povezane konkretnije fantazije, a netom prije nego
e u Peuh, u etvrtome razredu, neka e Jelka dovesti do pravoga
udara.

Krleina obitelj je po obje nasljedne linije iz varadinskoga kraja,

i otac i majka u Zagreb su se doselili. Krlea 1942. biljei da se
godinama sprema na knjigu o svojim djedovima iz Varadina, Krapine,
Vinice, Kriovljana, akovca i Visokog ali [nije] imao ni vremena ni
volje dovoljno jake za takvu pustolovinu. Na to je vjerojatno utjecala i
pretpostavka njegova oca Miroslava67 da je nezakonito dijete. Po dolasku

67
Miroslav Krlea (18571952), piev otac, rodio se u Kriovljanu, gdje
mu je majka ivjela u domainstvu svoga roaka koji je ondje obavljao
sveeniku slubu. Dijete je priznao, i dao mu svoje ime, mjesni uitelj
Miroslav Krlea (18321867), pa je do smrti svoga nominalnog oca ivio u
njegovoj obitelji, sa svojom polubraom, da bi potom skrb o njemu preuzela
obitelj majke. Nakon petogodinje vojne slube (18781883) radi za zagrebaku
gradsku upravu, napredujui od najnieg redarstvenog poloaja do umirovljenja
1924. u statusu pristava. Krlea je smatrao kako je oeva pretpostavka da je
nezakonit snano odredila njegov identitet to se oituje i u njegovu pismu
Krlei: Ja sam bio kako Ti je i Bela javila bolestan i bio sam u bolnici pa bi i
zbog toga elio da se vrati kui, jer pomisli da sam ja starac od 75 godina i da
meni nije puno treba da se preselim u vjenost i u sluaju da se i zbilja to
dogodi ja ne bi imao nikog svoga da me isprati do groba pak te zato molim ako
zaista uti Tvoju sinovsku ljubav prema meni onda se vrati im prije kui.
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
Oito je da Krlea svojtu iz roda Krleinih ne percipira, jer nema nikoga svoga,
premda e se roaci po toj liniji javljati Krlei i nakon oeve smrti. Nasuprot
pretpostavljanoj konfliktnosti u odnosu pisca s ocem, otac je primjerice u vrlo

42
u Zagreb on se oenio, prema Krleinim rijeima za kuharicu koja je
imala sina, ivjeli su na Potoku. Nakon to je 1890. ostao udovac,
oenio se 1892. Ivkom (Ivana), roenom Droar68. Ambijent prvoga
Krleina djetinjstva bio je u znatnom dijelu mebliran pokustvom oeve
prve ene (iji su grob posjeivali za Sesvete i nazivali je Pokojna),
majka je u miraz donijela tek jedan ormar, sa slikom Gospe Lurdske.
Obitelj Krleinih roditelja bila je openito snanije upuena na rodbinu s
majine strane, pa Krlea memoarski romansira epizode s izleta u Novi
Marof, Varadinske Toplice ili Zelinu, a kada se posveti knjievnom
pozivu bit e posebno vezan za tete iz obitelji Horvat: Mariju, udanu
Peth, koja je s afinitetom itala njegove prve radove, a umrla je prije
Josipe, udane Navratil, koja je oporukom u korist Krlee 1921. poduprla
njegove ivotne izbore69.

delikatnom trenutku Krleina naputanja vojne akademije na neproceduralan

nain u prepisci s tom ustanovom uredio financijske i administrativne
posljedice. Krlea je dio te dokumentacije sauvao, a bez obzira je li otac u toj
situaciji djelovao u dogovoru s Krleom ili iz vlastite inicijative evidentna je
lojalnost njihova odnosa. Usp. ore Zelmanovi, Kadet Krlea, Zagreb:
Sveuilina naklada Liber, 1987; Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava
Krlee.
68
Ivana (Ivka, ro. Droar) Krlea (18701926), pieva majka, roena je u
Varadinu, u obitelji zidarskog majstora. Za Krleu se udala 1892, a s njima je
prvih godina braka, u vrijeme Krleina djetinjstva, ivjela i Ivkina majka,
Terezija Gorianec. Staru mamu, odnosno baku Tereziju, pisac je portretirao u
Djetinjstvu. S majkom je bio iznimno povezan, sauvane su razglednice kojima
joj se javljao sa kolovanja u jednoj usporeuje park u Maksimiru s okoliem
zgrade Ludovike u Budimpeti; majinu smrt teko je doivio: Njen grob na
majskome suncu, drugog jutra poslije pogreba, pele na vijencima, svibanj, sa
svibanjskim oblacima, a poslije je grob planuo nad onom masom cvijea,
oganj. Miroslav Krlea, Fragmenti iz dnevnika godine 1942, Zagreb: Rad
JAZU, 1954, str. 301.
69
Josipa (Pepa, ro. Horvat) Navratil (18621921), Krleina teta. Krlea
istie da je i ona ateistkinja. Stara liberalka, poetesa i slobodni mislilac
osamdesetih godina. [] Kae: ' Ni zaunice nije opalio nitko onom fakinu
Khuenu, a vi ste kao djeca poeli pucati. Bravo, mlada gospodo! To mi
imponira! Bog vas uvao! itav narod trebao bi da vam je zahvalan'.
Miroslav Krlea, Dnevnik, I, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 245246.

43
 Krleino formiranje je trenutkom stjecanja razmjerno stabilne
zagrebake adrese potvreno, premda se ve 1913, kada kao
dvadesetogodinjak naputa kolovanje, moe prepoznati izgraen sustav
vrijednosti i postupaka, te svijesti o ogranienjima kojima se dosljedno
vodi. Pojmovi bijega, pobune, autoriteta, obitelji, zajednice kao javnosti
profilirani su s obzirom na iskustvo kakvom kontrastno itanje Krleina
autobiografskog narativa i dokumentacijskih fragmenata daje
argumentacijsku prozirnost. Krlea u tom smislu naslovljava Poetkom
kratku memoarsku biljeku u kojoj dramatski potcrtava trenutak povratka
1913. u Zagreb, poslije onog magnezijskog balkanskog momenta, u
ovaj grad i meu ove ljude, trebalo je zvoniti na vratima ovih pukih
uitelja i uiteljica i ovih novinara nepismenih i od njih ekati da kau
svoju rije o talentu. A onda se s tom svjetlucavom, varavom rijei
zaputiti kroz carstvo, potpuno sam, siromaan, glup i bijedan, u
samoobmani jedne svjetlucave rijei. Kroz kasarne carstva, kroz
urednike sobe, kroz predsoblja, kroz bolnice i po ulicama hodanje u

Stan u Kukovievoj u koji su se Krleini uselili poslije njezine smrti nije im

ostavila, niti je to mogla uiniti, jer nije bio njezin. Krleini su tovie bili
propustili rokove u kojima su s naslova konzumiranja svoga prava na u stanu
zateenu imovinu mogli zatraiti produljenje statusa zatienoga najmoprimca.
No kada se i to nekako uredilo, za boravka ondje (19211935) u uvjetima
koji su bili daleko od reprezentativnih, a postupno je i mjesena renta uzimala
znaajan dio svojih prihoda. Vrijednost nasljedstva zacijelo nije bila
zanemariva, premda se Krleine metaforike procjene i oko toga ponekad
zbunjujue, efektivni je dio dionice i uteevina u konverziji drastino
obezvrijeen, a da im se pri ruci nije naao Gustav Krklec, ve u to doba vjet
pri burzovnim transakcijama, i taj bi segment ostavinskoga salda ostao daleko
od predodbe kojom se u literaturi o Krlei mistificira to nasljedstvo. Usp.
Enes engi, Krlea, Zagreb: Mladost, 1982.
Krleini su odravali grob Josipe Navratil; uprava Gradskih groblja (1978) ih
podsjea kako je zaputen, a na njemu raste samoniklo grmlje divljeg drena,
pa ga se prema raunalnom pregledniku i sada moe nai na sredinjem
zagrebakom groblju Mirogoj.

44
hipnozi te rijei. Zapis70 zavrava pojmom ekanja: na Bachovu
odluku kazalite, na Beneievu odluku pjesme.71

Itinereru bijega donijet e okruenje Velikoga rata novi evropski

razmjer: nakon to je u Srbiju putovao preko Pariza i Soluna, na ratite je,
mobiliziran putovao u Galiciju. U sjeditu carstva, Beu za tih se ratnih
godina negativno razvija i Krlein pokuaj stabiliziranja obiteljskog
kompleksa: vezu sa studenticom medicine Editom Veli uzima ozbiljno,
ali se tome usprotivila njezina obitelj.72 Je li pismo iz Lovrana, gdje se

70
Poetak, Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee. U zapisu iz 1924.
(17. VIII) Krlea govori o papiru koji je abnormalno vozikao sobom po
kovezima, zapeaeno, beskrajno teko. Idijotski, a posle neprekidno
palenje.
71
Josip Bach (18741935) i Julije Benei (18831957) javljaju se ovdje kao
simboliki arbitri zagrebake kazaline, odnosno knjievne scene. Krlea je
Bacha, prvo polemiki, a onda i memoarski promovirao u glavnu zapreku
svome scenskom nastupu. Bach je doista, pa i u prepisci s Krleom, isticao
njegov lirski talent, ali i kazalinu neprimjerenost avangardistikih poetikih
alata kojima se koristio, tako da je Krlea dobio priliku za izvoenje tek 1920. s
Galicijom. Usp. Branko Heimovi, Jo i opet: Krlea i Bach, u: Miroslav
Krlea, Zagreb: DHK, 2015, str. 7184. Benei je, takoer, meu prvima
prepoznao Krlein talent, ali i podrao knjievni nastup, potom se zauzeo da se
Krleini kao mladi par snau s Belinom slubom, a dok je Benei bio
intendant Krlea je doivio i punu afirmaciju na sceni.
72
Edita Veli, poslije udana Reiner, potjee iz vukovarske idovske obitelji. S
roditeljima se jo kao kolarka potkraj 1890-ih preselila u Be, gdje je
diplomirala medicinu te specijalizirala neurologiju. U Beu je do Anlua i
nakon 1945. radila u sanatorijima. S Krleom je bila u ozbiljnoj vezi, koja je na
inzistiranje njezinih roditelja prekinuta, vjerojatno prije 1916, ali su i nadalje
ostali povezani, praktino itava ivota. Prema neizravnim izvorima njihov je
odnos, ini se i nakon to se Krlea 1917. zbliio s buduom suprugom Belom,
ostao prisan. Krlea Beli Editu spominje i u pismima 1919, ali kada se ona te
jeseni, nakon vjenanja, pojavi na vratima njihova prvog zajednikog stana u
Prilazu 3, Bela se godinama nee osloboditi osjeaja snane ljubomore. Krlea
se ipak za bekih boravka redovito oslanja na Editinu potporu, pa i kao protonu
adresu za razmjenu pote s Belom. Kada se potkraj 1930-ih brak Krleinih
harmonizirao Bela razvija prijateljstvo s Editom, dok Krleini iskazi o njoj
postaju napeti. Edita je u to doba svu obiteljsku imovinu iz Bea prebacila u
Zagreb, gdje su Velii imali bliske roake, a Krlea se vjerojatno s Editom i
upoznao preko neke od tih relacija. Budui da Editina imovina za rata nije

45
oporavljao kao ratni rekonvalescent, na Tijelovo 1916, upueno Editi,
kao Miloj, ije je pismo primio ali naglaava iza pauze, ili je Edita
u tom pismu spomenuta veza koju podrava (kao jo) jednu glupu
enervantnu vezu manje je vana dvojba od dispozitiva: Ako padne na
bojitu Ona e to i sama uti, ali on temeljito sumnja da bi mogao
poginuti jer ima kojeta vana da podnesem ovdje na ovoj kuglji prije
pada. Inae mu je dobro: comfort je bogat more je toplo lijepo je
vrijeme. I ne radi nita, te esto misli o Njoj, eka da mu pie
odmah. Dotad se gomba, pliva, jedri, tjelesno je dosegnuo do neke
elastine otporne forme.73 Sudei po Krleinim estim vraanjima na
74
motiv supruge , bez ije bi potpore propao, ve su u njegovu
temeljnom postavu suprotstavljene dvije silnice dubinsko pouzdanje u
vlastiti talent i nesigurnost oko socijalnih strategija.

propala, pri pokuaju da barem dio vrati u Be uz roake (Vrani) asistira joj i
Bela, pri emu su da bi financirale trokove primorane prodavati slike. Kada
Edita poetkom 1950-ih moli Krleine da joj u tome pomognu, jer se postupak
oduio u nepredvidiv rok, pismom daruje Beli oito vrijedan pribor za jelo
sentimentalno aludirajui na to da e se u njih nai ire drutvo s kojim bi se i
nje sjetili. ini se da je Bela kada je mebl napokon transportiran otkupila od
Edite nekoliko komada za stan na Gvozdu, u koji su upravo useljavali. Bela je
Editu, koja je redovito dolazila u Hrvatsku, poticala da im iscrpno pie. Edita je
pak diskretno i do kraja njegovala njihovo prijateljstvo, a prepiska s Krleom,
kada je u Beu 1968. trebao primiti nagradu ili kada mu nesumnjivo upueno
komentira razliite izvedbe njegovih predstava to ih prati na austrijskim
scenama, pokazuje smirenu komunikaciju. Posebno to dolazi do izraaja u
njezinu zavrnom, po ljepoti rijetkom pismu Krlei nakon Beline smrti, kojim
toj ivotnoj prii daje peat i vlastite snane osobnosti.
73
Koncept toga pisma uva se meu nerazvrstanim biljekama u Krleinoj
ostavtini. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
74
Prema zapisima Josipa Vanite Krlea se izriito pitao to bi bilo da smo se
tada razveli, naime to bi se dogodilo da ga je supruga, nakon to su se u braku
ubrzo pokazala ogranienja u pretpostavkama za sigurnu organizaciju ivota
napustila, da se brak raspao, te pretpostavljao kako bi u tom sluaju otiao
u politiare, na robiju, izgubio ivot. Josip Vanita, Skizzenbuch 19322010:
iza otvorenih vrata, Zagreb: Kratis, 2010, str. 122.

46
 Za razliku od Edite Veli, Bela Kangrga75 nije popustila
roditeljskom pritisku i 1919. se udala za Krleu. Dok se Krleina, u
djetinjstvu intenzivna povezanost s roacima postupno gasi, njezine su
obiteljske relacije jake, po obje roditeljske loze, u Lici, sve do Senja, gdje
je i roena, pa ne samo to ima razloga ondje boraviti, ve se od nje kao
jedinice takvo to i oekuje. Te e veze odravati itavoga ivota, pa i
nakon to upravo tu okolnost, boravka meu svojtom, iskoristiti da bi iz
Gospia i Otoca, odmiui se kao uiteljska pripravnica od roditeljskoga
nadzora, skrenula pozornost sa svojih pravih nakana i trajno se vezala za
mladoga pjesnika: njemu je bilo dvadeset est, a njoj dvadeset tri76.

75
Obitelj Belina oca Mile Kangrga (1870 1952) potjee iz sela Podum u Lici.
Bela u prepisci s Krleom spominje malu Anku Kangrgu, kao svoju uenicu u
Otocu kojoj je do kole sat i po hoda. Mile Kangrga zaposlio se kao potanski
slubenik, za razliku od svoga mlaeg brata Koste Kangrge, roenog 1872, koji
je bio uspjean trgovac. Oenio se 1895. Katarinom, roenom Vuksan (1873
1949), do 1903. ivjeli su u Senju, gdje je slubovao, a potom u orievoj
ulici u Zagrebu. Belin djed po majci Dane Vuksan bio je, po Krleinim rijeima,
imuan, ivio je u Otocu, posjedovao zemlju i skladite monopolne robe za taj
dio Like. Dio obitelji ivio je u Zagrebu, takoer u orievoj ulici. U
darovnom ugovoru iz 1923. Dane Vuksan obvezuje sina Janka na isplatu
nasljedstva sestrama Katici, Mariji i Geni, ali se sin, odnosno brat Dane, ne
spominje. Janko Vuksan, Belin ujak, upisan je kao kum u njezin krsni list. Gena
(Georgina) Vuksan (18861972) bila je uiteljica, vrlo bliska s obitelji Katice
Kangrge, praktino njezin lan, te itava ivota vezana za svoju neakinju Belu.

76
Vjenanje je u zagrebakoj crkvi sv. Blaa 14. XI. 1919. vodio kapelan
Mihael Razum. Vjenanja se obino obavljaju u upi mladenke, no Bela je
pripadala pravoslavnoj obitelji, a obred su dogovorili u katolikoj crkvi.
Rodbine mladenaca u svatovima nije bilo: Kangrgini su se tome braku protivili,
a ni Krleini nisu bili entuzijastini. Pored kumova, zatekli su se ondje prijatelji,
Moa Pijade, a vjerojatno i Milan Begovi, kojemu e Krlea retrospektivno
pripisati kumovsku ast. Krlea je znao biti upravo nemilosrdan pri retuiranju,
svojevrsnom brisanju nelagode sjeanja, pa je tako zaboravljen i Mijo
Radoevi, uz Ljubu Babia, stvarni kum na tom vjenanju. Vjenanja su, kao i
drugi crkveni obredi javni dogaaji, tovie vjenanje se najavljuje, oglaava,
triput oziva, kako bi se potencijalno informirani mogli pripremiti da se pojave
s dokazom iz kataloga zapreka. No za ovo vjenanje je teko tko mogao saznati,
jer mladenci nijesu ozivani i to stoga jer im je podijeljen oprost. A oprost
od oglaavanja bio je tek uzgredan, budui da se u osnovi odnosio na oprost od

47
 Krlea e potcrtavati kako je uz (njega) imala teak ivot. Stalni
napadaji na mene, premetaine, hapenja, skrivanja, osvrnuvi se
pritom na smisao poruke kojom su se meusobno pozdravljali u prepisci,
a onda je postala vidljiva na oprotajnom buketu: Posljednji pozdrav iz
Gj. 16. Nije to nikakva tajna. To je orieva 16 gdje smo se prvi put
vidjeli 1910. izbliza. Kod Vuksana, Belina ujaka, inae mog kolege iz
Kadetske kole.77 Krlea je s Belom, ali i s drugima, esto raunao
razdoblje njihova zajednikoga ivota, otkad su se 1917. zbliili, a potom
1919. Vjenali, te formalno poeli zajedno ivjeti, na zagrebakoj adresi
Prilaz 3. Premda bi se njihov ivot i mimo Krleine sentimentalne
projekcije dao ovjeriti kao egzistencijalna, a ne tek socijalna cjelina,
nerijetko su jedno na drugo upueni s distance. Zapravo tek su etiri
godine ustake uprave proveli neprestano zajedno, u stanu u zagrebakoj
Radiinoj ulici.

Stan u Radiinoj bio im je etvrta zajednika zagrebaka adresa.

Nakon podstanarstva u Prilazu 3, zajedno su ivjeli u selu Duga Rijeka u
ludbrekom kraju, gdje je Bela preuzela slubu uiteljice, potom u
Kukovievoj 28, pa u Mihanovievoj ulici. Prije odlaska na Gvozd,
vratili su se u istu donjogradsku ulicu u njen isti predjel, izmeu Gajeve i
Gundulieve, ali na suprotnu, junu stranu, jedino to se ulica vie nije
zvala po kraljici Mariji. Koliko znamo, prva su Belina pisma Krlei ila
na Prilaz 13, gdje je ivio sa roditeljima. U ljeto 1918. alje mu brzojav,
nesretna zbog razdvojenosti, upravo na tu adresu, oslovljavajui ga
Miroslavom Krleom juniorom. Krlea je kao unovaeni pozadinski
slubenik habsburke vojske tada, za posljednje godine rata, poslije

enidtb. zabrane mjeovitih vjeroispovjesti izdanog po nadb. duh. stolu pod

brojem 11644.
77
Eliza Gerner, Milan Arko, Svjedoci Krleina odlaska, Zagreb: Prometej,
2002, str. 118.

48
slube odlazio kui, u roditeljski dom ili nekoliko ulaza nie, gdje je na
Prilazu 3 iznajmio sobu kod glumice Mihii, te se (i) tako osamostalio.78

Kada u tom, formativnom razdoblju objavi prve tekstove i knjige

lirike79, pokrene asopis80 i dopre do nacionalne pozornice81, Krlea se
doista nije pribliio definiranju karijere. Njegov estoki otklon spram

78
Iz dopisivanja Krlee i Bele u razdoblju VIII XI/1919. proizlazi kako su do
odluke o vjenanju doli promiljeno, provjeravajui vlastita emocionalna, ali i
pragmatina polazita. Ponesenost prevladavanjem formalnih i obiteljskih
prepreka ne priguuje svijest o tome kako su upueni na nesigurnu perspektivu
Krleine knjievne karijere. Krlea napokon u dva navrata, poetkom X, te opet
poetkom XI. mjeseca, odlazi po Belu u Otoac. Usp. o tome i Krleinu
kronoloku skicu s vanim biografskim datumima u razdoblju 19131937.
Nasuprot Krleinoj kontrafaktualnoj spekulaciji o moguoj fatalizaciji njihova
odnosa, razvidnije su okolnosti koje su ga, pored privrenosti, uvrivale,
posebno Belino snalaenje u glumakom zvanju.

79
Krlei su 1917. izale dvije knjige lirike: Pan, u vlastitoj nakladi, te Tri
simfonije, kao knjiga redovitih izdanja Drutva hrvatskih knjievnika (redni
broj 40) koja je ureivao Benei. Pan je, zapravo, opremio iz vlastite
inicijative, a moe se rei i izdao Ljubo Babi, i sve je ispalo dobro, rentira
se mnogo bre nego se itko mogao tome nadati. Miroslav Krlea, Dnevnik,
Sarajevo: Osloboenje, 1977, I, str. 241242.
80
Krlea je asopis pokrenuo i ureivao (IVIII/1919) s Augustom Cesarcem,
kao dvotjedno izdanje zagrebakog Juga, ali i s logistikom u revolucionarnoj
skupini, koja je povezana s Madarskom komunom u Zagrebu pripremala
prevrat. Prestanak izlaenja asopisa kao kolateralna posljedica policijskog i
sudskog razbijanja toga pokuaja skrenula je dodatnu pozornost i na Krleu.
Usp. Davor Kapetani, Stari i novi Krlea, Radovi Leksikografskoga zavoda
Miroslav Krlea, 1995, br. 4.

81
Premijera Galicije bila je 1920. zakazana u veeri proglaenja Obznane, pa je
izvedba pod policijskim pritiskom otkazana a drama potom pod nejasnim
okolnostima skinuta s repertoara. Vanijim od samoga predloka drame koji je
objavljen u Kritici (1922), a Krlea na njezinoj kazalinoj obnovi nije nastojao,
ve je dramu 1930-ih preradio, pokazao se kulturni konflikt u kojem se zatekla,
a iz kojega je Krlea izveo itav identitetski kompleks povezan s otklanjanjem
fragmenata njegova domobranskog ciklusa, koji e se stabilizirati i poprimiti
kanonsku ekstenziju pod naslovom Hrvatski bog Mars. Usp. npr. Krleinu
Napomenu u izdanju Tri drame, Zagreb: Zora, 1955, str. 489.

49
kulturnog modela kakav je profilirao knjievni ivot82, ali i vlastitog
vojnikog profila83, vodio je, pored unutarnje, psiholoke dimenzije,
depresije84, i do izloenosti u javnom rasporedu na koji je bio upuen.
Pristupajui usred rata pokretu za obnovu zabranjene socijaldemokratske
organizacije85, on se i politiki angaira, to e se dalekoseno odraziti na

82
Premda je urednitvo Plamena (1919) bilo u estokoj polemici s Drutvom
hrvatskih knjievnika, Krlea je (1922) primljen za njegova redovitog lana te
tovie izabran za odbornika. Krlea je pritom, zajedno s Cesarcem, pokuao
pod okriljem formalnog knjievnog drutva organizirati savez, svojevrsni
sindikat profesionalnih knjievnika, ali se i takva, pragmatina koncentracija
ubrzo raspala na idejnoj pozadini, kada je Cesarec pritvoren, a da se Drutvo, ni
na Krlein pismeni, pa i javni poticaj nije htjelo o tome oitovati. Usp.
Dubravko Jeli, Poetak Ljetopisa Drutva hrvatskih knjievnika, Kronika
Zavoda za knjievnost i teatrologiju JAZU, Zagreb: JAZU, 1980.
83
Krlea je u habsburkim vojnim zavodima stekao dobru naobrazbu. Tadanja
je kultura ratovanja podrazumijevala oficirski zbor kao zasebnu klasu, svakako
s pristupom u vie drutvene sfere, a to je kao nastavni program evropskih
vojnih akademija podrazumijevalo glavne jezike, upuenost u historiju, pa i
filozofiju. Premda je, pored vojnog, Krlei s obzirom na drutveni poloaj bio
na raspolaganju potencijalni izbor crkvenoga zavoda, ni civilna, kraljevska
sveuilita nisu u usporedbi s vojnim akademijama i teologijama u naelu
osiguravala superiornu upuenost, a ni sigurnu slubu. Krleina averzija spram
spominjanja njegova vojnog naukovanja utoliko je strogo osobna, identitetska
gesta, koja dolazi iz prezira oficirske asti kakva mu je pripadala, a ijim se
otklanjanjem izloio drutvenim rizicima. Ali, biografsko evidentiranje te
okolnosti po sebi, ni uz promijenjenu percepciju takve slube tijekom XX.
stoljea, nije diskvalificirajue. Krlea je, uostalom, upravo iz takve perspektive
iznutra upoznao arhitekturu habsburkoga kompleksa, ne samo kao drutvenoga
modela, ve i civilizacije kakvu je reprezentirao.
84
Usp. npr. biljeku: 1919: ogromno zrcalo, svijeanjaci, samotna soba,
samoa, fligel i samoa, osamljenje: Locke u um. Nedoraslo dijete: D.R.
preteko: augustovska samoa za vrijeme Galicije je melem: koncentracija. Vrlo
zanimljivo zanimanje za onu seljanku navrh sela, i aruge kompleks. Depresije,
samoe traju. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
85
Prema Krleinoj neobjavljenoj rekapitualaciji te epizode Akcioni komitet
Socijaldemokratskog pokreta Hrvatske i Slavonije, koji je poeo svoju
djelatnost poetkom proljea 1917, odigrao je svoju fatalnu ulogu. []
Relacije unutar samoga pokreta, jo u predveerje svjetskog rata, bile su
potpuno rastrovane. Politika diferencija nije bila principijelne naravi, a kod

50
razumijevanje njegova djela, do ije mu je vertikale bilo izriito stalo. On
stoga inzistira kako je jo tada, kada se iz osjeaja pripadnosti pridruuje
svojim mladenakim prijateljima86 koji e postati prvaci hrvatske grane
jugoslavenske komunistike koncentracije, literaturu pretpostavljao ne
samo aktivizmu, nego i publicistikoj pragmatici, pa i po cijenu da bi se
radom za novine mogla osigurati sredstva za ivot.87 Krlei su pritom
prezentna i dva moralna presedana, prognanitvo kao knjievna sudbina
Kranjevia i Matoa, a i prilike u zagrebakim redakcijama u kojima je
stairao.88 Na slian nain se inicijalno diferencira i u komunistikoj

malih duhova, provincijalnih politikanata, radilo se iskljuivo o linoj karijeri.

Pokret nije imao svoje vlastite inteligencije otpoetka.

86
Ljubo Babi kae da je to kod mene 'literatura', da je uka [Cviji] amuzian
ovjek, novinar, koji nema smisla ni za to, nego samo za suhu dogmatsku
pamet, da je suhoparan gnjavator i fanatik, a ja pak volim uku jer su ti deki
manifestirali jedan jaki karakter u ime itave nae zemlje. Miroslav Krlea,
Dnevnik, I, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 245.
87
Trai nekog senzacionalnog uvodniara i konstantno me peca i pecka. On
se uope 'ljuti na literaturu' (principijelno). 'Literatura mu kvari posao' Da ne
piem tu 'prokletu literaturu', kako bismo lijepo mogli pisati uvodnike (zajedno).
U vezi s tim: svi se politiari (profesionali) 'ljute' na literaturu uope.
Miroslav Krlea, Dnevnik, II, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 12.
88
Silvije Strahimir Kranjevi (18651908) i Antun Gustav Mato (18731914)
svojim su ivotom i djelom, knjievnom biografijom, neposredni orijentir
Krleina kulturnog iskustva. Jedan za drugim umiru kao etrdesetogodinjaci:
Mato je, kao vojni bjegunac u Srbiji i Francuskoj proveo trinaest godina, a
Kranjevi je, uzmiui od drutvene stege u Hrvatskoj, slubovao u Sarajevu.
Mato je bio na Kranjevievu pogrebu, a Krlea se sjea Matoevih karmina
kao frustrirajueg dogaaja: Karmine kod M. M. bile su moj prvi ok.
Miroslav Krlea, Fragmenti dnevnika iz godine 1943, Forum, 11/1972, br. 3,
str. 376.
Godine 1915, aprila mjeseca, prije nego to u poi u vojsku, radio sam kod
Demana kao prevodilac s madarskog. Tamo su za sitne pare neprijavljeni
radili uka Cviji i Kamilo Horvatin. Oni su mi rekli da je Deman prekinuo
ugovor s Marijom Juri Zagorkom koja je jedina od literarnog i novinarskog
svijeta znala dobro madarski. Za Obzor je pratila madarsku tampu i
sastavljala izbor uglavnom od onoga to su madarski listovi pisali o Hrvatskoj.
Tako sam i ja pronalazio u madarskim novinama ono to se tie Hrvatske.
Izdiktirao bih to daktilografkinji, sve u roku od jednog sata, a za to sam trebao

51
organizaciji, kada se avangardistika projekcija njegova estetskog
ishodita historije sudara s politikim determinizmom u procjeni rasta
prevratnikih energija, ukljuujui iskuenje nacije u konfliktnosti takve
rasprave.89

da dobivam od Obzora tri stotine i pedeset kruna, to je u ono vrijeme bila

relativno visoka plaa. I tako sam i radio etrnaest dana, ali je onda shvatio da
je primljen zapravo na mjesto otputene Zagorke, pa se javio Demanu da
srede neke pojmove. Dakle, ja prije svega nisam znao pod kakvim sam
okolnostima primljen na Zagorkino mjesto. Nisam imao pojma o tome. Nije mi
nitko nita rekao! 'S Vama sam jako zadovoljan, pa to hoete. Plau u Vam
poveati ako treba. Ne radi se, gospodine doktore, o plai, nego o drugom
momentu. Maloas sam prisustvovao sceni gdje je jedna ena odavde izjurena
potpuno izbezumljena. I oito ste Vi nju izbacili na vrlo grub nain, to ja
smatram da nije spojivo s boljim obiajima. Ne bute Vi meni sada diktirali
kako u se ponaati! I ne namjeravam, gospodine Deman, ali pod ovakvim
uvjetima ne bih elio ostati ovdje. U kui gdje se tako postupa s ljudima, ne
mogu ostati, jer se to sutra moe dogoditi i meni!' Enes engi, S Krleom iz
dana u dan, I, str. 221222.

89
Madarski (petanski) socijaldemokrati vodili su u prvom redu rauna o
egzistenciji madarske drave kao takve, kao o onome koeficijentu, respektive
garantu, koji madarskim proleterskim masama garantira prosperitet i
egzistenciju. Svi pokuaji nacionalnih prodora s periferije smatrani su
destruktivnom rabotom, vie-manje panslavenskom propagandom. S druge
strane, poslije prve pojave srpskih eta u Zagrebu, jo za vrijeme vladavine
Narodnog vijea, a naroito poslije 1. XII 1918, od pojave potpukovnika
Duana Simovia sa prvim etama u Zagrebu (ajanka u Kolu i Sokolu 14.
novembra 1918) javlja se nova konkretna komponenta a to je pojava srbijanskih
agenata. Austromarksistika shema u pitanju narodnoga jedinstva i
jugoslavenskoga dravnog ujedinjenja, otpala je kao realna politika teza,
pobjedom srbijanskog oruja na naem terenu, a rojalistike propagandistike
fikcije dinastiarskih agenata tipa Vitomir Kora (i itave ete njegovih
trabanata) pojaava se aktivitetom srbijanskih socijaldemokrata tipa Topalovi
Lapevi, koji se tu javljaju kao neka vrsta marksistikih patrijarha i prorektora,
koji govore iz visine u ime jedine lenjinistike partije u Evropi, koja je odbila da
glasa ratne kredite svojoj vladi godine 1914. Iz tog ortodoksnog kriterija, gazda
ika, na primjer, u okviru jednog povjerljivog sastanka sa povjerljivim
jugoslovenstvujuim elementima, za koje se pretpostavlja da su jo uvijek
predstavnici onog predratnog, romantinog, atentatorskog, teroristikog
mentaliteta (eraji, Juki, Sarajevo, Princip, Gainovi, Mitar Mitrinovi,
Mlada Bosna i t. d.) donosi diskretne i povjerljive pozdrave Mladoga Regenta, s
koji m je razgovarao na putu izmeu Kragujevca i Beograda, negdje u jednoj

52
 Krlea e utoliko, i karijerno, ali i u javnosti uspjeti opstati kao
pisac, umjetnik stvaralac u smislu oitovanja iz identitetske epizode oko
doeka srpskih asnika 1918. u Zagrebu90, podnosei za takav izbor
izniman egzistencijalni pritisak91. Pokreui 1923, s distance driblingu u
KPJ92, ali i afirmacijskog recepcijskog predteksta domobranske
historije93, Knjievnu republiku bez potpora94 kakve je uivao za Plamen,

seljakoj izbi, kod svjetlosti petrolejske lampe. Mladi Regent, praunuk

Vodov, sin prevodioca Stuarta Milla, takorei republikanac na prijestolju, koji
je pod svojim kneevskim potpisom u 'Delu' godine 1906 objavio prijevod
poeme Maksima Gorkog 'Burevjesnik', pozdravlja socijalistiku omladinsku
elitu u Zagrebu uvjeren, da e ona uspjeti, da odigra pozitivnu, konstruktivnu
ulogu u dravotvorno smislu ujedinjenja naih naroda.. Miroslav Krlea,
Moralno podneblje oko Ilice 45 [rkp., strojopis], Katalog Rukopisne ostavtine
Miroslava Krlee.

90
Jer moje je stanovite umjetnika stvaraoca, koji u ovoj poplavi nema niti to
da dobije, niti to da izgubi. Meni je svejedno to se s gradjanskom manjinom
zbiva, jer moj je poziv da forme u fluktuaciji fiksiram, na velikoj skali izmedju
kaosa i harmonije. Miroslav Krlea, Crno-uti skandal, Sloboda, 2/1918, br. 1,
str. 34.
91
Prema izjavi Bele Krlea Hrvatskom narodnom kazalitu kao poslodavcu
(1951) proizlazi da se njezin radni sta nije prekidao otkad je 30. rujna 1919.
sklopila slubeniki ugovor za uiteljsko mjesto u Otocu: potom je u Dugoj
Rijeci, knjinici i napokon u kazalitu, odakle je nastupila u punu mirovinu.
Rukopisni koncept toga zahtjeva za umirovljenjem pripremio joj je Krlea, koji,
unato visokoj dobi, mirovinu nikada nije uivao, ali za razliku od Bele ni
stekao dovoljno radnog staa kad bi za umirovljenje aplicirao u redovitom
postupku, jer je prvi radni ugovor u ivotu preuzeo tek 1950, slijedom
imenovanja u Leksikografskom zavodu. Tako je za trideset godina (19191949)
obiteljsko kuanstvo Krleinih poivalo na Belinom mjesenom dohotku, kao
jedinom pouzdanom prihodu. Unato tome, Krleini su nerijetko, pa i javno, bili
opservirani kao uivatelji znatnih (nasljednih, mecenatskih, tantijemskih)
prihoda, to rekonstrukcija prilika u kojima su ivjeli ne potvruje.
92
Dosadio mi dribling u KPJ, spremam se na 'Knjievnu republiku'. Usp.
Miroslav Krlea, 10.V.1912 .10.V.1962, [rkp., strojopis], Katalog Rukopisne
ostavtine Miroslava Krlee.
93
Krlea je 1923. u Koprivnici objavio Vujak, kao knjigu svojih sabranih
djela [!]; ta drama iz anrovski difuzne grae iz domobranskog ivota izvedena

53
on neposredno poslije Lenjinove smrti95 odlazi u sovjetsku Rusiju, da bi
se odande profetski oitovao o potenciji revolucije: Tu se polau temelji
novih drutvenih oblika i to se osea na svakome koraku. Sve evropejske
i nae dosadanje informacije nisu tane. Ovde nastaje perioda
nesluenoga prosperiteta u svakome pogledu. Kvantitet je amerikanski.
Kakve e to imati posledice u kvalitetu u sledeih 100 god. to je otvoreno
pitanje. Svakako je sigurno da to vie nisu pokusi nego stvarnost
ekonomska96. Prije nego u Moskvu, Krlea poetkom 1920 ih odlazi u
dva ishodina simbolika punkta lokalne, SHS sinteze: klasini
Dubrovnik97 i suvremeni Beograd98, oba u zagraninom rubu njegove

je 30. XII. iste godine u Hrvatskom narodnom kazalitu, a u drugom broju

Knjievne republike iz istoga je ciklusa objavio novelu Bitka kod Bistrice
Lesne.
94
Potporu iz Kominterninih fondova za Krleine asopise nastojali su dokazati
ne samo njegovi oponenti, nego i istraivai tzv. revolucionarnog pokreta. Kada
je rije o Knjievnoj republici pretpostavka o tome je potaknuta i Krleinim
boravkom u Moskvi za vrijeme njezina izlaenja. Usp. Ivan Oak, Krlea
Partija, Zagreb: Spektar, 1982.
95
Lenjin je umro u Moskvi 23. I. 1924, a Krlea e u Moskvu doi 9. III. 1925.
Krlea je u jesen 1917. kada je napisao Kristovala Kolona i kada ga je predao
kazalitu na prikazivanje tu dramu posvetio Lenjinu, da bi mjeseca juna
osamnaeste, kad je ta drama odtampana u knjizi posvetu izostavio.
Razmiljajui u prvo vrijeme njegova nastupa o Lenjinu, ja sam ga zamiljao
tirnerijanski, solipsistiki, kao vatreni neki krug u samom sebi zaokuen,
otkinut i zavitlan u samou jasne openhaureovske sumnje, no ve u proljee
osamnaeste nije Lenjin meni mogao znaiti ni subjektivizam, ni solipsizam, ni
nitavilo, ni sumnju tirnerijansku, nego obratno kolektiv i volju. Usp.
Miroslav Krlea, Napomena o Kristovalu Kolonu, Knjievna republika, 2/1924,
br. 56, str. 240241.
96
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1925)
97
Dubrovnik nije ono to se misli i govori i veruje. Daleko iza Italije. Ali
imade lepih pojedinosti i svakako najbolje neto u SHS. Usp. Pisma
Miroslava Krlee Beli Krlea (1923).
98
Zanimljiv je Krlein doivljajni kontrast Beograda 1912. i 1922, premda su
zapisi razliite anrovske naravi, za 1912. ne postoje neposredni, refleksni
predloci. Kada se, primjerice, Stanislavu Vinaveru ini da je Krlein problem
s Beogradom u tome to ne razumije dinamiku Beograda (Beograd i g. Krlea,

54
ishodine, zaviajne zemlje, Kraljevine Hrvatske i Slavonije, koja se
prostirala od Suaka do Zemuna99, da bi se na tom putu, u Bosni, prije
nego s bogumilskim mramorovima koji su ga fascinirali100, suoio s
doivljajem pisca u Kranjevievoj sarajevskoj spomensobi i susretom s
Aleksom antiem u Mostaru.101

Izmeu Dubrovnika i Moskve u to se doba kreu i Krleini

prijatelji, Dragia Vasi i Branko Gavella, iju su predstavu Krleine
Golgote moskovski hudoestvenici, predvoeni Stanislavskim, u Zagrebu
javno verificirali kao reprezentativnu umjetnost.102 No, puno e
afirmacijsko opkoraenje Krlea doivjeti kada potkraj 1920-ih tu scenu
identificiraju likovi iz galerije glembajevskog ciklusa, koje e upravo
Gavella103 simultano prenijeti u Beograd.

Vreme, 21/1924, br. 969, str. 4) on ne raspolae Krleinim sjeanjem na 1912,

kada je fasciniran upravo dinamikom.
99
Pokuaj Krleinih da preko Beline slube nau utoite u provinciji pokazuje
kakva je potkraj 1919, godinu dana nakon ujedinjenja, zagrebaka perspektiva
Dalmacije: Ali vlada u Zgbu nije merodavna za Dalmaciju. To moe samo
vlada dalmatinska. Kako nije rije tek o predodbi, odnosno kulturno politikoj
geografiji potvruju komunikacijska ogranienja: kada se Krlea 1923. zatekne
u Dubrovniku, on se u Zagreb moe vratiti samo istim eljeznikim pravcem
preko Sarajeva, ili se odvesti brodom do Suaka, to je bilo skupo. Zagreb i
Split izravno su eljeznicom, ali i telegrafski (!) povezani tek sredinom 1920-ih.
100
Bogumilski fenomen rana je, ali i postojana figura Krleina kulturnog
konstrukta: Bogumili ostaju kao magistrala nae povijesti (1916). Usp.
Miroslav Krlea, Dnevnik, I, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 200.
101
U Sarajevu sam video Kranjevievu sobu, jednu od najstranijih stvari to
se moe zamisliti. [] U Mostaru bio sam kod antia. Sea se Nazora.
Duboka provincija. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1923).
102
Poslije zadnjeg ina Stanislavski je poao na pozornicu, stegnuo ruke
glumcima, a Gavelli izrazio estitke. Slavko Batui, Hrvatska pozornica,
Zagreb: Mladost, 1978, str. 149.
103
Branko Gavella (18851962), sredinja je figura modernizacije hrvatskoga
kazalita u prvoj polovici XX. stoljea, premda kulturni mit o doktoru Gavelli
kao historiografski narativ zaobilazi drutvena ogranienja kojima je pritom, sve

55
 Kada u rano proljee 1932. u Zagrebu ponu izlaziti Krleina
sabrana djela104, upravo e Glembajevi biti njihova prva, a slijedee
godine i ponovljena knjiga. Krlea je prve primjerke dobio u Poljskoj: on
e itavu 1932. provesti izvan zemlje, prvo u ehoslovakoj i Poljskoj105,
da bi nakon nacistike pobjede na njemakim izborima preko Bea
otputovao u Pariz. Prije nego napusti Zagreb, u tisak je u vlastitoj

do zavrnoga razdoblja u 1950-ima, bio sputavan. Od 1926. potiskivan iz

Zagreba, nije se dulje zadrao ni u Beogradu, gdje je 19261929. upravljao
Dramom, jer je smijenjen, nominalno zbog posjeta sovjetskoj Rusiji, a zapravo
iz otklona od kulturnoga modela kakav je zastupao. Unato razlikama u
pristupu, upravo je ta reformatorska kulturna gesta povezivala Krleu i Gavellu.
Gavella je bio prvi Krlein redatelj, a Krleine su drame, posebno glembajevski
ciklus, konstanta njegova opsenog redateljskog zbira. Sudei prema njegovim
reminiscencijama, a i prijeporima u koje je s Krleom zapadao, kao u prigodi
praizvedbe Vujaka (1923), sa scenskim se zahtjevima Krleine dramaturgije
ponekad teko nosio. Gavella je s Krleinima trajno osobno povezan. U 1930-
ima Gavella surauje i s Belom i s Krleom (pie za Danas), a kada se vrati iz
ratnog egzila, u koji je otiao jer za razliku od Bele nije htio podnositi pritisak
ustake uprave zbog sumnjivog podrijetla Gavelle su pravoslavci glavni je
govornik na prvoj velikoj sveanosti (1953) u Krleinu ast.
104
Minerva, osnovana 1926, od 1931. djeluje kao dioniko drutvo s podru-
nicama u Beogradu i Splitu; moderan je knjiarski sustav s posudbenim
odjelom, potanskom dostavom i raznovrsnim nakladnim programom, od
nacionalnih (Sto godina hrvatske knjievnosti) i kolekcija strane knjievnosti,
sabranih djela do prirunika i leksikona (Leksikon Minerva, 1936, prvi je
hrvatski konverzacijski leksikon, s vie od 50.000 pojmova). S Krleom je
Minerva 1931. sklopila ugovor koji je, prema prospektu, predviao re-
prezentativno izdanje Krleinih djela u 18 knjiga, sa znatnim udjelom noviteta.
Minerva se obvezala Krlei isplaivati mjesene obroke iz ukupno ugovorene
sume honorara. U razdoblju 19321934. izalo je devet naslova u velikoj
nakladi, a etiri su i ponovljena. Posao je zamro zbog pritiska cenzure, ali su
potekoe nastale i stoga to Krlea nije uspijevao slijediti ugovoreni tempo
predaje rukopisa. Sa direktorom Vukom Simiem i njegovim suradnicima stoga
je esto u prepirci, a poseban su problem bila izdavaka prava koja je Minerva
zadrala i nakon to je izdavanje prekinuto, to e kao pravni problem za Krleu
tek 1937. rijeiti Boo Aleksander.
105
U to su doba unutar poljskih granica Lavov i Vilno. Krlea ih posjeuje te
identitetski identificira kao litvanske, odnosno galicijske gradove, komparativno
sa Zagrebom, ali i s obzirom na zateenost njihovim renesansnim urbanim
postavom. Usp. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1932).

56
nakladi, ali zapravo uz potporu izdavaa svojih djela, predao i polemiku
knjigu na koju se nekoliko godina skanjivao106. Naslovni, a ni sutinski
obraun ipak nije u podlozi odlaska: sudei po prioritetima njemu je i
nadalje stalo da se svojom literaturom odri u irem, europskom
ambijentu. Isti tip problema kakav je sa Zagrebom imao u Obraunu
obradit e po povratku kao samu Evropu danas107. Taj se luk u kritikom
itanju Krleina otklona zanemaruje, jer je fokusiranje ideolokoga
predteksta njegova desnog pa lijevog osporavanja zasjenilo gestu kojom
se pisac kree kulturnim rasporedom i to upravo ustrajui na estetskom
imperativu zamuene europske perspektive. Uza sve oiljke iz toga
procesa, koji e ga trajno obiljeiti, Krlea je u sukobu koji se indicijski
svodi na sukob na knjievnoj ljevici108, a zapravo nadilazi ideoloko, ali i

106
Krlea je polemiku studiju o kazalinoj kritici pod naslovom Tri urednika
planirao objaviti uoi premijere Lede (1930), a dio knjinog sloga toga izdanja
je sauvan i publiciran (Dubrovnik, 6/1995, br. 23, str. 4249). Pod naslovom
Moj obraun s njima knjigu je opet predao u tisak prije odlaska iz Zagreba
1931, pa se u Zbraslavu (12. I. 1932) pita: to je s mojim Obraunom? Ako je
gotov neka Minerva poalje odmah na mene najmanje etiri egzemplara!, a
kada primjerke ve slijedei dan dobije ustraje na odmaku od svijeta s kojim se
obraunao: Vraam ti izreske iz Obzora: nisam ih uope ni pregledao: prosto
neu da itam nita iz onog zakutka. No svejedno, ti spremaj sve to e se
eventualno pojaviti o 'Obraunu': jedanput u eventualno sumarno pregledati i
to smee. Usp. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1932).
107
Krleina je Evropa, nakon njegova povratka s njezinih sjevernih renesansnih
rubova i parikoga sredita identitetski upitna, pa i s obzirom na relaciju
njezinih (historijskih) istina i vjeala. lanak Evropa danas (Savremena
stvarnost, 1/1933, br. 5, str. 97108) i cjeline istoimene knjige (1934)
diskurzivno pretapaju osobne i kulturne planove na idejnom predtekstu
uzmicanja prema unutarnjem egzilu.
108
Sukob na knjievnoj ljevici raspravno se stabilizirao kao samostalno
pojmovno vorite kojemu pripada splet gledita i odnosa u jugoslavenskom
komunistikom pokretu povezan sa shvaanjem, pretpostavkama i
mogunostima revolucionarnoga prevrata. iri periodizacijski okvir takva
fenomena (19331953) koji postavlja Stanko Lasi dobro reflektira cjelinu na
koju se problem odnosi, pa i s obzirom na europske okolnosti iz kojih proizlazi,
a s kojima e biti i zakljuen, ali kada je rije o Krleinoj ulozi u tom
kompleksu, kakvu se raspravno ponekad potencira do fatalnog stupnja, ona s
psiholoke ne prelazi u kulturnu dimenziju na tako vidljiv nain kao to bi se

57
lokacijsko polje, za literaturu, a dakako i sebe, postigao referenciju
kojom raspolau samo veliki, granini pisci: dok su njegovi oponenti iz
Obrauna jo (donekle) koncentrirani na tekst i postupak, u procesu
osporavanja postat e definitivno kako s Krleom nije problem u
literaturi, da je on s gledita svojih protivnika sporan upravo po tome to
svoju nesumnjivu literarnu snagu pogreno kulturno dimenzionira.
Sam Krlea e to stanje ironizirati tipskim opozicijama: kako je za lijeve
desni, a za desne lijevi, u Zagrebu srpski, a u Beogradu hrvatski109, no i u
takvu, grubom svoenju, literatura je s njime kao perom stekla
samostalnu, identitetsku raspoznatljivost.

Retrospektivnu sintezu tog Krleina biografskog kronotopa dao

je, paradoksalno, jedan od njegovih prvih osporavatelja Josip Horvat110.

prema kritikom zaokupljenou sluajem moglo pretpostaviti. Roman Na rubu

pameti (1938) doista reprezentira pogled na svijet koji Krleinu estetizaciju
historije dokumentira antagonistikom u smislu sukoba, no u asopisu Peat, a
ni kada Krlein teorijski model prevlada, Krlea ga nee eksplicirati kakvim
zasebnim literarnim dokumentom. O tome usp. Stanko Lasi, Sukob na
knjievnoj ljevici, Zagreb: Liber, 1970; Krleologija, II, Zagreb: Globus, 1989;
Vasilije Kalezi, Ljevica u sukobu s Krleom, Beograd: Trag, 1990.
109
Za Hrvate sam od poetka bio Srbin i unitarist. Za Srbe frankovac i ustaa, a
za ustae opasan marksist i komunist, za neke marksiste salonski komunist, za
klerikalce i vjernike antikrist koga bi trebalo pribiti na sramni stup. Za
malograane poslije rata sam kriv da je do svega ovoga dolo, za komuniste
zato to nisam doao u partizane. Za vojnike zato to sam antimilitarist, a za
antimilitariste to sam boljevik. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, I, str.
131.
110
Josip Horvat (18961968), kazalini kritiar i publicist, istaknuti autor
zagrebake graanske tampe (19261941. glavni urednik Jutarnjeg lista)
izazvao je Krleu da mu posveti itavo poglavlje u Mom obraunu s njima.
Horvat je Krleu sreo u redakciji Obzora, gdje je od 1914. radio, ali je u Krlein
sluaj bio upuen i preko povezanosti s Julijem Beneiem za vrijeme
kolovanja. Horvat tako donosi zapaanja o Krleinu djetinjstvu, pa i podatak da
je kao djeak polazio teaj crtanja. I Horvat je obiljeen domobranskim
iskustvom, 19161919. bio je u ruskom zarobljenitvu. Nesporazumi s Krleom
nisu ga skanili da po sjeanju izvede njegov afirmativan portret, objavljen u
posthumnim memoarima (1983).

58
Pripadajui kulturnom krugu koji je relativizirao Krlein revolucionarni
diskurs s obzirom na austrofiliju, Horvat je upravo njegovu persiflau o
barunu Conradu111 rasvjetlio kao prvi napadaj na habsburku vojsku za
vrijeme rata u zagrebakim novinama. Krlea je u oima svojih
najmlaih redakcijskih kolega porastao do pijadestala heroja. Tadanja
mlada generacija nastavlja Horvat jamano nije nikad kasnije
osjetila snaniji knjievni doivljaj kakav je donijela Krleina lirika.
Mato svojim instinktom za pjesnike vrednote i kultom forme nije
uspio uvjerljivo razbiti formule stare poetike s njezinom aritmetikom
slogova, koju su profesori knjievnosti proglasili hrvatskim pjesnikim
ritmom, da bi artist Krlea sa svojim djelom stvorio faitaccompli
istinski hrvatskog stiha, na kojem je dalje mogue graditi
(versifikatorske) teorije. No, ono to je najvanije, Horvat na kraju
priznaje kako je Krlea zapravo inauguralno doao u sukob s naivnim
konzervativizmom hrvatskoga graanstva, toga vjenog bjegunca pred
neugodnim istinama, istinama kakve ljudi najtee podnose.112

S podnoenjem istine Krlea se dramatino suoio u svom

idejnom krugu. Pretpostavlja se kako je meu pobudama za njegov
odlazak iz zemlje poetkom 1930-ih bio i pokuaj pridobivanja
neposredne podrke Kominterne za knjievni angaman u Europi, zbog
ega bi u Poljskoj ekao na rusku vizu.113 Tadanje vodstvo

111
Krlein nepotpisani lanak Barun Konrad, objavljen u Obzoru 28. V. 1915,
persiflaa o habsburkom generalu i stanju na bojitima, prezentirana je poslije
rata kao velianje, pod sumnjom da je lanak i objavljen po vioj preporuci.
(Krleina ofenziva na Krpanovoj kobili, Jugoslavenska njiva, 3/1919, knj. III,
br. 22). Horvat potvruje Krleino objanjenje, ukljuujui zateenost koja je
u redakciji nastala nakon to je taj tekst promakao cenzuri. Krlein Konrad
indikativan je primjer literarizacije njegova publicistikog teksta, na radikalno
anrovski neoekivanom predloku ratnog komentara.
112
Josip Horvat, Zapisci iz nepovrata, Zagreb: Rad JAZU, knj. 400, 1983, str.
126128.
113
Krlea je u Poljskoj zacijelo bio na vezi Kominterne: Krlea mi se javio iz
Bea, javlja da putuje u Pariz i alje mi namiru na 50 zl, koji je novac digao od
nekoga u Beu s tim, da ja tu sumu poaljem nekoj enskoj u Lavov u ime tog

59
jugoslavenske komunistike Partije vjerojatno je doista Kominterni u tom
smislu preporuivalo Krleu, planirali su Krleino putovanje u evropske
zemlje u kojima bi drao predavanja, a kasnije bi mogao da ide u
Ameriku da dri predavanja i skuplja novac. Krlea se opirao takvom
planu o svom korienju: Njegovo bi angaovanje na ovom
propagandnom planu onemoguilo (ve zapoeti) knjievni posao114. A
kako je pritom sebe kao (potencijalnog) autora meunarodnoga formata
doivljavao precizira i biljeka: biti Lesycky i Olbrecht ili bilo tko
lokalno onda je bolje biti nitko: uitelj u Dugoj Rijeci.115 Partijsko
rukovodstvo je pritom predlagalo da mu se iz partijskih izvora obezbede
sredstva za tampanje knjiga, za honorare, kao i za njegova
propagandna putovanja. Krlea se tom vrstom potpore izravno nije
koristio, naprotiv Partijska je logistika postupno sve intenzivnije

bekog 'nekog'. Julije Benei, Osam godina u Varavi, Zagreb: Rad JAZU,
1981, knj. 390, str. 403. Za vrijeme Krleina ekanja u Varavi, ondje je
jugoslavenski ambasador bio knjievnik Branko Lazarevi (18831968),
istaknuti predstavnik srpske umjetnike kritike, nastavlja njezine matice (Jovan
Skerli, Bogdan Popovi). Lazarevi se spram Krlee dri korektno, vjerojatno
ne samo stoga to je s Krleinim prijateljem i svojevrsnim domainom
Beneiem meusobno poloajno obvezan, ve i prema vlastitoj strunoj i
slubenoj upuenosti. Doao je i na kolodvor kada je Krlea odlazio. Lazareviu
su na prethodnim diplomatskim adresama bili povjereni diskretni kontakti s
predstavnicima Sovjetske Rusije, pa vjerojatno nije bio impresioniran
kominternovskim agenturama s kojima je raunao Krlea.
114
Branislav Gligorijevi, Kominterna, jugoslovensko i srpsko pitanje, Beograd:
Institut za savremenu istoriju, 1992, str. 271272.
115
Jan Olbracht (18821952), veteran je ekoga komunistikoga pokreta,
svojedobno je, poput Krlee, pisao i reportae o ivotu u sovjetskoj Rusiji.
Krlea ga s pravom naziva svojevrsnim knjievnim prvakom, jer e roman iz
zakarpatskog ivota doivjeti veliki odjek, premda poslije u biljekama upravo
Olbrachtov lokalni razmjer uzima kao nedovoljan u procjeni stvarnih pobuda
bavljenja knjievnou, nad kojima se zamislio. Svojevrsni kriterij za Krleu je
ini se berlinski nakladnik MalikVerlaga, utemeljen 1916, sredinji europski
foruma avangardne publicistike. U vrijeme kada im Krlea alje svoje prijevode
(1931), Malik je na vrhuncu utjecaja, uskoro e ga (1933) nacizam potisnuti.
Cit. formulacija o Lesyckom i Olbrachtu je iz rukopisne biljeke. Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

60
ograniavala njegov utjecaj, to e ga za revolucije koju je projicirao
uiniti izopenikom.

Zatekavi se 1937. u Sikstini, Krlea biljei: etiristo i dvadeset

godina stoji ova Sikstina ovakva kakva jest, i etiristo dvadeset godina
ona nije rekla nikome nita, a svi osamljeni pojedinci kojima je ona neto
mogla da kae, oni nisu trebali da ekaju da tih etiristo godina mine, jer
takvih je bilo ve onda kao to ih ima i danas, ali oni ne znae da se
vrijeme pomie nego obratno da u vremenu nema pomicanja: sve stoji, i
vrijeme stoji i ivot u vremenu je od poetka zatvoren i rijeen.116 O
sebi kao osamljenom pojedincu Krlea je razmiljao intenzivno i do
kraja117, pa mu je izvan sumnje, momentano danas kao i za posljednjih
trideset godina pred oima da se zanimao za tue katedre, novogradnje,
slike, knjige, kipove, vrtle, vinograde, karijere, maske, crkve, ureaje,
prilike i neprilike, djecu, djeju bolest, brakove, rukopise, asopise,
brodove putovanja, natjeaje, dopisivanja, procese, brakorazvodne
parnice, lanke, istine, tvrdnje, hipoteze, skandale, uvjerenja, principe,
advokate, Hinkovie, Milie, Pepe i M. H. P., Jerine stavove, ateljee,
premjetanja (Brod, Bgd, alata), Izlobe (trojica, Beo, Lj B), brakove

116
Usp. rukopis Miroslav Krlea, 1. juna 937. u Rimu / Melancholie
Michelangelesque, Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
117
Kaem, itavog ivota sam sm, od onih dana 1919. kada sam ovdje preko
'Plamena' poeo propagandu Oktobra, Lenjina i lenjinskih ideja pa preko izbora
za Konstituantu i propagande Komunistikoj partiji govorima u Zagrebu,
Kostajnici i na Kvarneru. Sm sam bio i kad sam pokrenuo akciju za pomo
gladnima u Rusiji i kad sam poeo da tampam 'Knjievnu republiku'. Sm
putujem u Rusiju. Sm sam na optuenikim klupama u razliitim procesima i u
polemikama. Sm sam u vrijeme pojave mojih drama, poezije, eseja i novela.
Sm u vrijeme mojih akcija za diktature kralja Aleksandra od 1929. do 1933.
Ostao sam usamljen i poslije moga 'Predgovora Podravskim motivima' iste
godine i u velikim okrajima oko toga predgovora, a i u doba pojave 'Balada
Petrice Kerempuha', koje nose peat i svu tragediju panjolske i panjolskog
naroda. Sm sam u vrijeme romana Na rubu pameti, a pogotovu u vrijeme
estoke hajke na mene 1939. i 1940, u vrijeme polemika oko 'Peata', a napose
'Dijalektikog antibarbarusa'. O godini 1941. i cijelom vremenu okupacije da i
ne govorim. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, II, str. 240.

61
(Ljubo, Miko), ene, slike (Slavko), imenovanja, penzije, izglede,
uspjehe, politiku i to neumorno godinama, jer da to nije inio ja ne
bih bio ivio nikakvim drutvenim ivotom, jer se za mene i moje stvari
nije nikada zanimao nitko.118

I kada se u sebi opire povratku on to ini iz unutarnjeg,

samoperceptivnog polazita, ne elei biti uvijek ovisan od kaprisa
nekakvog gospodina doktora, koji misli da su moje knjige roba, koju je
mnogo preplatio. Pritom dakle nije rije tek o onim star(im) mokrim
krpama agramskim i dosadnim pismima i knjigama: nita me ne veseli i
sve mi je daleko: emu tampati knjige u blatu?, pogledu unatrag kao
eunukom ukopljenom gledanju, o Zagrebu koji se doima:
dezinteresirano, zakljuano, odvojeno, kao izolirano. Neobino jako
sam se odlijepio od svega toga u Panoniji: preplivati jednu mutnu vodu:
neobian dar zdravog stanja: umjeti ne misliti natrag, jer sam istie da je
bio nasukan na svoje line praznine neprekidnog hijenskog kretanja
na liniji izmeu kavana Meduli, Esplanade, Croatia, pa poslije
povratka iz Beograda delirij januarski u Zagrebu sve to je je u isti
mah pokretaki i blokirajui kompleks.119 Tim prije to kombinacije,
fantazije o odlasku, bijegu, jo od kadetskih dana nisu za Krleu nita
novo. U ljeto 1931, nakon povratka iz Dubrovnika, Krlea govori i o
posljednjim vlastitim alkoholiziranim stanjima, kada je u Maksimiru
razgovarao s Petrom Dobroviem, odnosno za, kako kae, vane
stublikotoplike noi. Krleini konflikti ne proizlaze tek iz iritacije
drugim iz okruenja, on e i svoje nesporazume s izdavaem preputati
supruzi, i poslije mistificirati, kao da u pretpostavci uope nema
okolnosti da se sam nije drao ugovornih obveza, da bi i branu krizu
tumaio kroz sebe: Samo ja Te molim i zaklinjem svime to je nama
drago, da ne tjera u ekstaze: ako ja budem prisiljen na otpor, (a to se sa

118
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

Cit. prema rukopisu dnevnikih biljeki. Katalog Rukopisne ostavtine

119

Miroslava Krlee

62
Tvojim neuravnoteenim, nedostojnim, neloginim, pretjeranim i
nemotivisanim ispadom moe dogoditi) ako ja popustim ivano i ako ja
umjesto ljubavi i simpatije to ih osjeam za Tebe ponem osjeati
ovjeka koji me neprekidno uznemiruje, to ne bi bilo dobro. Poznavajui
svoju vlastitu tvrdoglavost to bi bilo zlo, pa zakljuuje jo jedanput:
sve su Tvoje uznemirenosti neosnovane. Sve je deplasirano. Ja mislim o
Tebi kao o ovjeku koji me mnogo voli i sav Tvoj egocentrizam nije
drugo nego simpatija za mene.120
Pored Bele i njezina obiteljskog te kruga prijatelja121, Krlea je
ipak uivao podrku u vlastitoj, sudbinskoj sredini, posebno se to odnosi
na poduzetnike obitelji idovskog podrijetla Singer122 i Aleksander123,

120
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1932).
121
Belina obitelj postupno je prihvatila Krleu. Sama Bela se, upuuje na to i
detalj njezine prepiske s majkom, dobro snalazila u drutvu. Kada je u ljeto
1935. Belina teta Gena hospitalizirana, Katarina Kangrga ali jer Bela nije u
Zagrebu, ve na odmoru u Novom Vinodolskom u krugu prijatelja iz kazalinog
ivota: [] Najgore je to nemamo nikog poznatog dokt. na bolnici a to onda
ide sve zna kako. Fric veli da on isto nema. I tako nam je svima teko da nema
tebe tu, ti bi to sve prokljuvila. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava
Krlee.
122
Singerovi su poduzetnika obitelj idovskoga podrijetla iz bjelovarskoga
kraja. Za vojnike zasluge od habsburke su uprave dobili nasljedno plemstvo s
atributom Severinski, koji su pojedini lanovi loze uzeli i za prezime Severin.
Lavoslav Singer (18661944) posjedovao je i kuu u Zagrebu, u Kukovievoj
ulici 28. U toj su kui, osim njega, ivjele i neke od obitelji njegove djece. Imao
je estoro djece, a trojica starijih sinova Dragutin, Albert i Slavko vodila su
rairene obiteljske poslove. Vei dio obitelji stradao je u Holokaustu. Albertova
supruga i ki su se iz internacije uspjele pridruiti partizanima, a poslije rata su
se iselile u Izrael. U Izrael se iselio i Dragutin Severin, zamjenik direktora Prve
hrvatske tedionice, koji je sa suprugom Angelom bliskom prijateljicom Bele
Krlea preivio u Zagrebu, a Slavko Singer (poslije Simich) od 1930-ih je u
Beogradu, gdje vodi i vlastiti novarski zavod te podie kuu. Angela Severin je
s keri Zdenkom takoer za suprugom 1950-ih otila u Izrael (emotivni oprotaj
s njome u pismu Beli opisuje Gena Vuksan), a u visokoj dobi 1970-ih prela je
u Caracas u Venezueli, k obitelji njihove druge keri Stelle (Seke). U obitelji
Dragutina Severina kao djeak udomljen je Milutin Popovi iz slatinskog kraja,
koji je 1942. ostao ratno siroe, a nakon odlaska Angele Severin skrb o njemu
preuzela je Bela Krlea. Krlea se sa Singerovima upoznao preko svoje tete

63
Josipe Navratil, koja je stanovala u njihovoj kui. tovie, Krlea pria engiu
da ga je teta nastojala povezati sa Singerovom jedinicom, bogatom,
simpatinom i obrazovanom, ali ne i lijepom djevojkom. Kada se Krleini i
sami usele u stan u Kukovievoj sa Singerovima e razviti prisne odnose. Sau-
vane su tako Krleine ceduljice kojom Beli javlja da je kod Alberta, ceduljica
sa cvijea koje je Lav Singer sa suprugom poslao Beli za njen kazalini debi, a
Bela je s Angelom Severin ostala prisna cijeloga ivota. Slavko Singer je 1933.
kreditirao pokretanje Danasa. Krlea se nerijetko i u dnevnikim fragmentima
referira na likove singerovskog kruga, a kada Marku Ristiu kao ambasadoru u
Parizu preporuuje Seku Singerovu, koja e ondje ostati godinu dana, za nju
da je unuka staroga Singera.
123
Boidar Aleksander (19001976), zagrebaki odvjetnik i poduzetnik,
potjee iz bogate i utjecajne obitelji idovskoga podrijetla, njegova oca smatralo
se nestorom hrvatskih industrijalaca. I sam je u poslovnom i drutvenom
pogledu istaknuta figura, dobro uvezan u dominantnu lokalnu politiku
strukturu (HSS), ali sa irim uvidima. Oenio je Irinu, roenu Kunjina (1900
2002), koja je u Zagreb prvi put dola s ruskim izbjeglicama. Njezin povratak u
sovjetsku Rusiju te openito dobre veze koje je ondje zadrala i nakon to se
(1926) udala, poticali su dvojbe o moguoj pozadini javne zauzetosti kojom se
isticala. Prema tradiciji ruskih knjievnih salona, pozivajui se na znamenita
profetska itanja kojima je i sama prisustvovala, u Zagrebu je, uz suprugovu
potporu, otvorila njihov stan u orievoj 7 umjetnikoj zajednici. Pored
nesumnjive mecenatske, uinak te geste u uvjetima idejno razlomljene i
institucijski zatvorene sredine postao je u 1930-ima openito relevantan, sa
zamjetnom javnom pozornou. Poslije 1938. esto su u vicarskoj, a u veljai
1941. definitivno naputaju Zagreb. Ratno doba proveli su u Americi, poslije
ostaju na Zapadu, Irina se nastanila u Parizu, a kao umirovljenici ive u
vicarskoj. Prijateljstvo Aleksanderovih i Krleinih otpoetka je budilo
znatielju kao mogua podloga materijalne potpore to su je Krleini tako mogli
uivati, te s obzirom na uzajamnu fasciniranost Krlee i Irine, fatalne po svojoj
pojavi i dranju. Premda su Aleksanderovi (1940) doista pomogli Krleinima, a
Krlea i Irina (1936) uspostavili to obiteljsko prijateljstvo i bili mu psiholoka
osnova, u cjelini je oito rije o mnogo kompleksnijoj povezanosti, koja ide u
red najvanijih Krleinih ivotnih relacija. U uemu se smislu neposrednoga i
intenzivnoga druenja taj odnos referira na samo dvije godine 1937. i 1940,
makar su itava ivota meusobno upueni, posebno Bela i Irina. Oprez u
tumaenju Krleina i Aleksanderova odnosa treba imati ne samo zbog pekula-
cija koje su ga zasjenile, poput apsurdne pretpostavke da bi nemali dio
Aleksanderova novca dotjecao u Krleine depove dok je stanovao u dvorinoj
zgradi kod Singerovih u Ulici kraljice Marije (Ivan Mirnik, Obitelj Alexander
ili kratka kronika izbrisanog vremena, Radovi zavoda za hrvatsku povijest,
1995, 28, str. 105) ve i zbog (pre)naglaene Krleine socijalne osjetljivosti.
Krleini i Aleksanderovi se nisu poznavali dok su Krleini ivjeli u dvoritu
Singerovih, a i pri novogodinjem doeku ili planiranju izleta u Beograd s njima

64
dok e mu upravo prijateljske relacije s urom Vraneiem124 i
Borievima125, pa i Titom126, pomoi pri odranju za sloma vrijednosti,

je Bela, a ne Krlea. Bela dobiva i darove, dok je prepiska oko Aleksanderove

pravne pomoi u za Krleu dalekosenoj stvari autorskih prava (1937) takva da
o nekoj izravnijoj potpori (jo) ne moe biti ni govora. Sudei po dnevnikim
fragmentima, Krlea se s Aleksanderom poslije zbliio, pa ga za socijalnog
bojkota kojem je u to vrijeme bio izloen pogaa kada mu se uini da ga i on
izbjegava.
124
uro Vranei (18971946), zagrebaki je lijenik, neurolog, koji je
kademsku karijeru zaokruio profesurom u doba ustakoga reima (umirovljen
1943); i u privatnoj je praksi cijenjen i potovan psihijatar; od 1937. vodi
vlastitu kliniku na zagrebakom Zelengaju, a lijeniku Komoru od 1932. do
1938; radovima i kontaktima povezan je s meunarodnim strunim
asocijacijama. Nacionalno politiki usmjeren, blizak je Maekovu uem
stranakom krugu, ali otvoren i prema drugim politikama, pa se i Krlei
pribliio javno zagovarajui njegovo pravo na drutvenu kritiku; bio je suradnik
Danasa. U 1930-ima i za vrijeme ustakoga reima Vranei je s Krleinima
intenzivno povezan, nerijetko su zajedno ne samo u javnom nego i osobnom
vremenu Vraneievim autom znaju otii sve do Hlebina. Krlea je redovito
isticao kako ga je upravo Vranei zatitio od ustakog pogroma. Forma te
zatite nesumnjivo je nadilazila sam azil sanatorija u Zelengaju, gdje se u vie
navrata sklanjao. Ali, Krlein je memoarski narativ o tome bio uvjetovan
Vraneievom sudbinom, kao i njihovim, pojedinanim i zajednikim,
poloajem za ratnih godina. U Vraneievu sanatoriju su od ljeta 1941, kada je
ondje boravila i Belina majka, spas nali mnogi progonjeni, ali je on ipak,
unato njihovu svjedoenju, kao kolaboracionist osuen na smrt. U za tadanje
prilike neobino dugom postupku procjene njegove odgovornosti, prelamale su
se okolnosti i refleksi prilika u ratnom Zagrebu, to ih je Krlea saimao u
osjeaj vlastitoga poraza moda i odgovornosti za Vraneievu smrt ali su
objektivno zrcalile iri kontekst.

125
Bori, Berislav (18911977), lijenik, zavrio medicinske studije u Bernu,
da bi 1914. kao vojni bjegunac preao u Srbiju, pa se nakon povlaenja sa
srpskom vojskom kroz Albaniju vraa u vicarsku, gdje e se u dva navrata do
poetka 1920-ih usavriti za strunjaka u javnom zdravstvu. U Beogradu i
Zagrebu radi na utemeljenju zdravstvenih zavoda, a u 1930. stjee meunarodni
ugled, napose razvijanjem zdravstvene kulture u Kini, pa trajno ostaje ekspert
meunarodne zdravstvene organizacije. Time je razmjerno zatien u doba
ustakog reima; 1943. preuzima vodstvo ilegalne zagrebake organizacije za
potporu partizanskog pokreta. Krleini su s Boriima bili bliski prijatelji, oboje
su posebno bili vezani za Borievu suprugu Maru. Kada se teko razboljela,
Krlea je uz nju proveo posljednje dane (1942). U obitelj Bori Krleini su se
sklonili za prvih i posljednjih dana ustakog reima, a povezani su ostali trajno.

65
koji e se za ustake uprave oitovati i kao osobni ponor. Za tih, ratnih
godina, Krlea nije, osim meditativn dijarija, sroio ni jedan tekst
literaran po uoj anrovskoj definiciji. To je momentum kada njegovo
djelo, ukljuujui redaktorsku ruku na glavnim radovima, iz
imaginacijskog prelazi u snano projicirano spoznajno, meta sredite. S

126
Josip Broz Tito (18921980) se kao povratnik iz ruskoga zarobljenitva,
nakon revolucije, u Zagrebu afirmira u komunistikog aktivista. Poslije
spektakularnog procesa i zatvora, preuzima konspirativne dunosti u
Kominterni, potom i obvezu da reorganizira jugoslavenski komunistiki pokret,
s kojim kao lider partizanskog otpora u ratu postaje istaknuta figura
protufaistike koalicije. Utemeljitelj i doivotni voa federalne Jugoslavije,
utjecajni dravnik hladnoratovske Europe. Kao ef drave 1952. oenio se
bliskom suradnicom Jovankom Budisavljevi, koja mu je do nesporazuma pred
kraj ivota pomagala i u javnim dunostima. Krlea se s Titom znao iz ranog
doba komunistike ilegale, s njegovom je tadanjom suprugom Pelagijom bio i
u istoj partijskoj eliji, a za vrijeme prijepora oko staljinistike prakse potkraj
1930-ih oito su uspostavili povjerljiv odnos. To je Titu pomoglo da nakon
preuzimanja vlasti a prije odbacivanja staljinistike dogme priblii Krleu
naelima svoga projekta, da bi nakon 1948. Krlea trajno ostao u njegovu
krugu. Takav je odnos podrazumijevao i odreenu razinu obiteljske
povezanosti, u protokolarnim ali i privatnim prilikama, pri emu je Jovanka
Broz posebno cijenila naklonost Krleinih. Za polustoljetne povezanosti Tito i
Krlea uzajamno su se, po dojmu suvremenika i ocjeni strunjaka, koji su
nastojali proniknuti u pretpostavke takva odnosa, respektirali na nain koji ni za
jednoga od njih nije bio karakteristian, ni po kriteriju tolerancije drugoga, a ni
povjerenja. Tito je jedina osoba iz Kominternine nomenklature za koju je
pronaen pisani trag da je Krlea od nje primio novce (Usp. Josip Broz Tito,
Sabrana djela, III, str. 268269). Bez obzira za to su ta sredstva bila
namijenjena, kao i okolnost da je u pozadini tadanji partijski lider Milan
Gorki, koji o tome izvjetava, a koji je Krleu isticao kao potencijalnu figuru
najviega reda za meunarodni komunistiki pokret, za razumijevanje Tita i
Krlee ine se presudnim upravo identitetske okolnosti, srodna ne samo
zaviajna, nego i obiteljska pozadina, domobranska historija, distanca od
karijernih driblinga u zajednikom prevratnikom pokretu, sve do privrenosti
zajednikim prijateljima: upravo e Tito u Moskvi biti svjedok sloma
Horvatina, Cvijia i Miljua, on o tome nee (moi) govoriti na Krlein nain,
ali ga je to iskustvo obiljeilo, dapae formiralo. Ni Tito, ni Krlea, osim toga,
unato posveenosti cilju, nisu proputali ivjeti, u osobnom i socijalnom
pogledu, drei se pritom, pa i u drastinim okolnostima, racionalnoga pristupa.
Usp. posebno Ivan Oak, Krlea Partija, Zagreb: Spektar, 1982.

66
romanima Povratak Filipa Latinovicza i Na rubu pameti, pripovjednom
zbirkom Hiljadu i jedna smrt i poetskim brevijarom Balade Petrice
Kerempuha on tako kao pedesetogodinjak zapravo zatvara vlastitu
kanonsku riznicu: vie nee objaviti ni jednu novelu ni pjesniku zbirku,
a i kada njegova pripovjedaka strast bude proimala opsene
memoarske i kronike127 cjeline, proimat e je prije korozivna skepsa,
nego prodorna sumnja.
Krlea se u Zagrebu tada osjea kao pravi biblijski brodolomac i
nemam u glavi nikakve naroite druge misli nego samo to da sve to traje
ve ravnih trideset godina (19121942) i da sam o tim istim motivima
napisao stotine i stotine stranica. Mnogo je za jedan ljudski ivot biti u
kazamatama skopskim (kao siguran kandidat pomrine) ili pak prije
godinu dana doivjeti sve ono to sam imao ast da doivim.128 Pritom
misli na ast koja mu je iskazana dok su njemaki okupatori gazili
hrvatsku zemlju i njezin glavni grad, neki ih Zagrepani zasipali
cvijeem i voem, a bahati mladi hitlerovci svisoka promatrali te
nedoline ulizice: ispred dananje 'Varteksove' zgrade, oko stotinu
studenata i gimnazijalaca frankovaca, oduevljeno ulaskom njemake
soldateske, iz sveg su glasa vikali samo jedno: 'Hoemo Krleu, dajte
nam Krleu, ubiti Krleu'129. Iekujui ratnu pomrinu i govorei o

127
Premda je, tako, u svom sredinjem pripovjednom kompleksu toga razdoblja,
romanu Zastave, Krlea poetikim alatima oneobliio historiografsku periodu,
Radovan Vukovi e djelo atribuirati memoarskim: koliko god forma bila
dramska i tipino krleijanska prevladavaju izvestan epizam u izlaganju,
irina zahvata i memoarski karakter. Radovan Vukovi, Krleina dela,
Sarajevo: Osloboenje, 1986, str. 10.
128
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 41.
129
Milan Kangrga, Izvan povijesnog dogaanja, Split: Feral, 1977, str. 247
248; U to je vrijeme u Zagrebu i Aleksandar Rankovi: 1938. lan
Privremenog rukovodstva KPJ. Od 1939. ivio u ilegalnosti. Na V zemaljkoj
konferenciji, oktobra 1940, izabran za lana politbiroa CK. U tom svojstvu
prisustvovao 10. IV 1941. Istorijskoj sednici KPJ u Zagrebu. Enciklopedija
Jugoslavije, VII, Zagreb: JLZ, 1968, str. 41.

67
njoj, Krlei je jo od 1932. jasna narav Hitlerova poretka, u maru od
Bea preko Praga do Pariza 1940, ali kada se nacistima u jesen 1939. na
varavskom voritu pridrui Staljin, ije armije zauzimaju Lavov i Vilno
te kreu prema Finskoj, ostat e u preziranju takva raspleta posve sam:
kada ga ustae ve prvih dana privedu, u pritvoru e ga i studenti i
gimnazijalci skojevci poastiti i pljuvanjem130. Jo koncem 1939
kada je datirana lijepa posveta Augusta Cesarca Starom drugu i
prijatelju Fricu Krlea se s njim raziao ironinom primjedbom kako bi
se da je u boljoj kondiciji javio za finskog dobrovoljca.. Pokazalo se
zauvijek, jer su ustae Cesarca ubrzo strijeljali. No u Zagrebu 1941. nije
uope trebalo nositi tridesetogodinje idejne terete poput Cesarca ili
Krlee, pa ni zastupati koju od zaraenih strana ili iritirati osobnom
slobodoumnou: za izgubiti glavu bilo je dovoljno zvati se primjerice
Kangrga.
Ustaka rasna policija povremeno je tako odvodila i Krleine
Kangrge, pa i njegovu suprugu. U Vraneiev sanatorij Zelengaj Krlea
se pred opasnou sklanjao tijekom itavoga rata131, a i Belina majka je
ondje boravila najmanje jednom, 1941, u ljeto. Sama Bela podvrgla se
24. lipnja 1941. upisu u Knjigu prijelaza rimokatolike upe Sv.
Marka u Zagrebu pod brojem 2924132. Upisana u katolike matice jo
1899. u Senju, Krlei je 1919. prisegnula na doivotnu vjernost po
rimskome obredu u crkvi zajednikoga kranskog biskupa i muenika,
pa je sigurno imala vrlo jake razloge da katehetu Stanka Rajtasa zamoli
neka postupi po dozvoli nadbiskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu od
skoroga 14. lipnja, kako se ni u njezinu osobnu spremnost u oslobaanju
stigme podrijetla ne bi sumnjalo. Kada, meutim, na procjenu validnosti
pred revolucionarni sud (1945) dou Vraneieve svjedodbe kojima je

130
Usp. Stanko Lasi, Krlea, kronologija ivota i rada, Zagreb: GZH, 1982,
str. 302.
131
Usp. Milan Gavrovi, ovjek iz Krleine mape, Zagreb: Novil liber, 2011.
132
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

68
pomrini otimao identitetski obiljeene, ali i stvarne protivnike ustakoga
reima, pravorijek je bio negativan. Vraneieva je smrtna presuda
Krleu dvostruko deformirala: s obzirom na neuspjeh da je sprijei, ali i u
dimenziji unutarnjih oiljaka, poput sibirskih sjena Horvatina i Miljua,
te nepoznata Cesareva groba.
Sumnjiavost spram okolnosti ivota Krleinih u okupiranome
Zagrebu nije se zasnivala tek na kapricu potaknutom predratnim
zadjevicama na tzv. knjievnoj ljevici. Na partizansko podruje koje je
trajno zapravo doticalo ire gradske rubove naveliko se prelazilo, a taj je
problem za Krleine postao posebno osjetljiv kada je prebjegao znaajan
dio kazalinog ansambla. Da Bela nee poduzeti takav korak ustaki je
reim bio uvjeren ve i prema tome to je pred sam slom faistike
Italije, u srpnju 1943, nastupala u Karlovcu, a kako su partizanski
obavjetajci tumaili takvo dranje razumije se po sebi. U Karlovcu je
tabor ustake mladei [!] u velikoj dvorani svoga doma priredio
Vedro vee, pa se u Mesarievoj komediji Gospodsko diete, premda je
izvedba bila slabo posjeena (navodno zbog velike vruine), najvie
isticala gdja Bela Krlea.133
Koliko su doista ustaki prvaci bili dobro upueni u taj kompleks
pokazuje i to da se u istrazi i suenju ni Mile Budak ni Juco Rukavina
nisu odvie trudili, isticati zauzetost oko Krlee, nadajui se da bi im
prije mogao pomoi Nazor, nego to bi Krleina rije, ako bi je u njihovu
korist i dao, tih dana partizanskim komesarima neto vrijedila. Za razliku
od Krleina skandala nakon prologa rata, kada se pokazalo da su
knjievnici kao takvi bili sumnjivi, na elu Titove vojske u Zagreb je
uao knjievnik, k tome sklon nadrealizmu, general Koa Popovi. I
politiki je lider partizanske, federalne Hrvatske pjesnik Vladimir
Nazor. Od zajednikoga stola s Nazorom u kavani Corso Krlea je deset
godina ranije ustao budui da su se bili porjekali oko tzv. Jevtieve liste
na parlamentarnim izborima. Kad ujesen 1945. Krlea uspije doi do

133
Gostovanje zagrebakih glumaca u Karlovcu, Kazalini list, 1943.

69
Tita, on e ga smjestiti u beogradsku vilu toga istoga Jevtia, kako bi
imao mira zagrebakim partijskim prvacima razjasniti Krlein sluaj.
Tito je u svibnju 1945. u Zagrebu imao preih briga od Krlee: u
Lovakome domu na Tukancu, nasuprot Nazorove privatne vile, on za
vlastitu viziju neuspjeno nastoji pridobiti Alojzija Stepinca.134 Ondje
ga, u Rankovievu drutvu, zatie Josip Hrnevi, ef vojnoga sudita pri
Titovu glavnom stoeru, koji priprema procese ustakim vojnim i
civilnim dunosnicima. Prisutnost vrha represivnog aparata u Zagrebu,
povezana s Titovom osobnom distancom, vjerojatno je potaknula
spekulacije da je Krlein poloaj bio nesiguran, to se ponekad izraava
potenciranjem Rankovieve netrpeljivosti. Arhivski izvori upuuju kako
se na Krleinoj dvojbenosti inzistiralo iz zagrebakoga partijskoga
okruenja, a ne policijskog jezgra u vrhovima nove vlasti. To dakako ne
znai kako se iz razliitih struktura boljevike uprave zasnovane na
strategiji sumnjienja nije oekivalo, ponekad i prieljkivalo, da bi o
Krleinima, prigodom obrade dokumenata i osumnjienih na procesima,
mogli izai na vidjelo kompromitirajui detalji. Ustaki je doglavnik,
knjievnik Mile Budak, takoer, bio Vraneiev prijatelj, tovie on se i
sam u vrijeme uspostave Pavelieva reima nalazio u Zelengajskom
sanatoriju. Na prvom velikom procesu ustakim dunosnicima, meu
desetoricom okrivljenih, uz Budaka, bio je i Juco Rukavina, ustaki
obavjetajac koji je takoer o Krlei znao mnogo, a osobno ga je priveo i
na razgovor s Paveliem135. Rukavina je u jugoslavenskom kraljevskom
reimu robijao zajedno s komunistima, kada se posebno sprijateljio s

134
Josip Hrnevi, Svjedoanstva, Zagreb: Globus, 1984, str. 171.
135
Ustake su vlasti pokuale privoljeti Krleu da se ukljui u javni ivot. O
njegovu razgovoru s ustakim poglavnikom Antom Paveliem postoji i
neautorizirani transkript , iji sadraj u bitnome ne odudara od naina na koji je
taj susret memoarski evocirao sam Krlea. Ni odgovor Mile Budaka u istrazi o
tom dogaaju, potaknut zanimanjem Aleksandra Rankovia, ne razlikuje se,
Krlea je suradnju otklonio s obrazloenjem: Ne, to bi bila prava zmearija.
Usp. pismo Josipa Hrnevia Enesu engiu, u: Enes engi, S Krleom iz
dana u dan, VI, str. 35.

70
Krlei bliskim Moom Pijadom136. Brzo i prijeko suenje Budaku i
uhvaenim ustakim prvacima dogaaj je proet simbolikim, pa i
literarnim nabojem, kakvim su zasiene mnoge stranice Krleine
dramaturgije.

O smrti Petra Dobrovia i Mare Bori, uz ije je uzglavlje bdjeo

u sanatoriju na Srebrnjaku, o Cesarevu traginom finalu Krlea je, ve
prema prigodi, govorio i pisao sjetno, s tugom ili oajem. O Singerovima
u Auschwitzu i Kangrginima u Jasenovcu nije govorio. Proces uri
Vraneiu vremenski uzevi nije, za razliku od onoga Budaku, bio
prijek, naprotiv trajao je sve dok revolucionarna pravda nije
zadovoljila svoju tenziju. U toj je napetosti Krlea osjetio dah smrti iz
tridesetogodinje pomrine: to se tako ne moe pouzdano zakljuiti, no
pravi problem nije bio u tome to je Vraneiu poruio da se vrati a
nije ga, kada se doista iz Austrije vratio u Zagreb pod partizanskom
upravom uspio zatititi, ulog je mnogo vei pod Vraneievom sjenom
trebao je i ostati biblijski brodolomac kakvim se osjeao na poetku
rata. S finalnom ratnom pomrinom Krleini su se i uzajamno, kao svoji,
u najuem osobnom identitetu, gledali oima drugoga.

U ljeto 1945. Joa Horvat je Krlei izrazio bojazan da se sukobi

oko njega ne obnove: Odgovorio mi je mirno 'Dok sam iv nikad
me vie nitko nee odijeliti od Tita i Partije!'137. S Krleina gledita je i
ostalo tako, doivotno je ostao privren paradigmi kakvu je proklamirala
i provodila Partija, odnosno onoj liniji koju je unutar nje zastupao Tito.
Posve iznimno e preuzimati javne dunosti izvan kulture, njegova
simbolika privrenost poretku oitovala se uglavnom za kongresnih i
drugih sveanih prigoda, ali je, unato distanci koja je spram njega,

136
Nije bilo nita neobino svjedoi o tome ilas da se komunisti na
robiji sprijatelje s nacionalistima i takva prijateljstva esto su preivjela
zatvorske godine. Usp. Stanko Lasi, Krleologija, VI , Zagreb: Globus,
1993, str. 247.
137
Joa Horvat, I ode Krlea, Vjesnik, 42/1981, br. 12336, str. 4.

71
posebno u hrvatske komunistike elite138, ostala postojana, uivao
autoritet koji nije proizlazio tek iz promjenjivog rasporeda odnosa u
sloenoj mehanici jugoslavenske federacije ve i iz povezanosti teza koje
je zastupao s kontinuitetom vlastitih osobnih opredjeljenja. Premda se
obino upuuje kako je Titov razlaz sa staljinistikom dogmom uvrstio
Krlein poloaj, idejna matrica autentinosti socijalistikoga modela to
ga se (i) kao kulturni identitet razvijalo u jugoslavenskoj federaciji po
kljunim pojmovima tipolokoga registra u mnogim je nijansama
podudarna s Krleinom kulturnom genezom, i mimo sredinjega
kompleksa u shvaanju moderne umjetnosti: kada je rije o tradiciji,
Evropi, vjeri, historiji, posebno o graninosti junoslavenskoga i svjetova
koji su ga nastojali ograniiti i podvri svome tipu. Prije nego
obnaanjem dunosti u kulturnim institucijama139 Krlei je bilo stalo
osobno promicati odrivu promjenu, ohrabrujui pojedinano iskustvo140
a ne tek dominantnu doktrinu o vanosti kolektiva.

Krleina paradigmatinost podrazumijevala je i mnoge

potekoe. Na samome poetku, upravo u ljeto 1945. stekao je dojam da
mu je Partija povjerila ureivanje asopisa Republika, pokrenutog kao
izdanje knjievnog Drutva, u ijem je reorganiziranju i sam
sudjelovao.141 No kada je izaao prvi broj i u njemu Krlein programatski

138
Teko je ne primijetiti da je [Vladimir] Bakari, de facto prvi ovjek u
Jugoslaviji, jedini spomenuo neto negativno o Krlei povodom njegove smrti,
dok se nitko od drugih uglednika nije odluio na takvo to., ustvrdivi pritom
da u poslijeratnom razdoblju nismo imali [s njim] takvih problema. Usp. Dino
Mujadevi, Bakari, politika biografija, Zagreb: Plejada, 2011, str. 326327.
139
Govorei o sastancima za pokretanje drutva knjievnika (1945) Krlea ih
naziva jezivim, a svoju ulogu u peripetijama oko obnove rada Akademije
predoava kao zamku vlastite karantene. Usp. Miroslav Krlea, 10.V.1912
10.V.1962, Katalog rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
140
Krlea je tako i u samoj Akademiji potaknuo osnivanje razreda za suvremenu
knjievnost, to je bitno promijenilo poloaj pisca u kulturnom rasporedu.
141
Krlea je pritom neposredno upuen na Jou Horvata (19152012), pisca
koji je u partizanskom agitpropu preuzeo ulogu svojevrsnog glasnogovornika,

72
lanak Knjievnost danas partijska tijela reagirala su negativno, a Krlea
e u konanici biti potiho opozvan iz urednitva.142 Problem
komuniciranja vlastite literarne pozicije za Krleu je i nadalje osjetljiv,
dalekoseniji od vlastite osjetljivosti143, pa e sve dok pod njegovim

pa se na Kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom (1944) osvrnuo i na

Krlein poloaj: Ni danas ne moemo prei preko injenice, da se danas ne
nalaze mnogi ovdje, kojima je mjesto, iako smo ih i u posljednje vreme pozivali
na dodju injenica je da mnogih od njih nema ovdje. utnja Miroslava
Krlee mi preko nje ovog asa ne moemo prei. Njegov stav je mimikrija i
izdaja svoje vrste. S dolaskom partizana u Zagreb as se promijenio utoliko
to su Krlei povjereni zadaci u organizaciji knjievnog ivota, ali kao to je
sam sudjelovao u radu komisije koja je procjenjivala kolaboracijske aspekte
rada pojedinih pisaca, slina se opservacija, na drugoj razini, odnosila i na
njega; provjera podobnosti bila je u tom trenutku mehanizam koji je mogao biti
pokrenut za svakoga.

142
Krlea je svoju ulogu urednika, s Horvatom i Vjekoslavom Kalebom,
razumio kao pravo da asopis smatra (i) svojim: Odmah nakon osloboenja
postavljen za jednog od urednika asopisa Republika. Za prvi broj napisao sam
uvodni lanak Knjievnost danas i odnio ga Ivi Sarajiu da proita, a on ga je
poslao u Beograd. Otud je stigao odgovor da se lanak ne moe objaviti.Po
partijskom sam zadatku urednik Republike, odgovaram za ono to radim', rekao
sam i objavio lanak. (Enes engi, S Krleom iz dana u dan, I, str. 79). Na
tome e, ini se, ustrajati, i nakon to je takvo svoje dranje raspravio u
Beogradu, gdje je i zadran, budui da Joi Horvatu pie: O Republici naoj da
Vam kaem, da nema dobre kue bez crnog odaka i tako doista: ekspedit njen
za Beograd ne vrijedi mnogo. Gotovo nita. Po izlozima i po knjiarama uope
je nema. Nevidljiva je. A interes za moj list jo uvijek postoji u najirim
omjerima. Miroslav Krlea, Pisma, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 166
167.

143
ta li ve nije bilo zabranjeno ili zaplijenjeno u vezi mojih tekstova i zbog
njih, pita se Krlea u fragmentima dnevinika (1961), dodajui na taj popis i
prve dvije knjige Glembajevih u Orekovievoj nakladi (1945), U agoniji,
(Narodno pozorite Bgd, 1947), aludirajui kako ga nije mimoila ni
agitpropovska cenzura. Nasuprot vlastitoj gesti da do danas [1958] nisam
pretampao ni jednog polemikog retka iz obzira. 'ta ekate, sad je prilka da se
razraunate', govorio mi je V. [ladimir] N. [azor] godine 1945, mislei na Moj
obraun s njima. Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977,
str. 8384, 14.

73
pokroviteljstvom u Akademiji ne pone izlaziti asopis Forum144
nastojati organizirati takvu tribinu, bilo kao vlastitu ili opet kao u doba
Danasa partnersku platformu. Jedna od takvih zamisli radnim se
nazivom i oslanjala o Danas, a indiciranim partnerom u njoj se, donekle i
u vlastitoj Novoj misli pokazuje Milovan ilas. ilas tako u proljee
1952. pie Krlei da na nekoliko dana putuje u Makedoniju, pa bi se
htio savjetovati oko mog priloga za prvi broj 'Danasa'. Ozbiljnost toga
pisma potcrtava i post scriptum u kojem ilas kae Krlei kako ga
Kardelj podsjea na ustupke koje mu ini, kao i interna, partijska
dostava kojom je pismo isporueno.145 Krlea je neto ranije, 1950, ini
se, takoer dobio suglasnost da pri Leksikografskom zavodu koji je
pokretao organizira i samostalan asopis146, ali do toga, kao ni u
nastavnim prigodama, nije dolo. Oevidnu potrebu za komuniciranjem
kompenzirao je u korespondiranjem, neposrednim i pisanim, itav niz
memoarskih zapisa suvremenika referira se na takve razgovore s njime, a
njihov eho povremeno je i simultano poticao kontroverziju.147

144
Forum je pokrenut 1962. kao asopis Odjela za suvremenu knjievnost
JAZU, u doba, dakle, kada Krlea vie nije bio u upravi Akademije.
145
Memorija Bele i Miroslava Krlee.
146
Krlein asopis Danas bio je prema zakljuku Uprave Leksikografskog
zavoda (23. I 1951) planiran najkasnije s 1. IV. 1951: Krlea e izdavati
asopis, koji e biti mjesenik, sadravat e 4 arka. Raspaavat e se na bazi
pretplate, naklada 10.000 primjeraka. asopis e sadravati likovna, knjievna i
politika pitanja, a tehnika redakcija, administracija, distribucija i sve ostalo
vodit e se u zavodu, odvojeno od zavodskih poslova i honorirat e se
posebno. Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
147
Krlea se primjerice u razgovoru s Milanom Arkom osvre na svoj razgovor
s Borom Krivokapiem, koji je Krivokapi priredio za objavljivanje: Novinar i
knjievnik Boro Krivokapi poslao mi je 70 kartica materijala za svoj
nenapisani intervju s Krleom. Krivokapi pie kako se spremao k meni na
razgovor i na putu sastao Milana Arka s ijim sam ocem iao u kolu i Arko mu
je rekao: 'Idite sada k Fricu, bio sam upravo kod njega i udobrovoljio ga pa su
vae anse za razgovor vrlo povoljne. Krlea pritom s obzirom na isti razgovor
s Krivokapiem postupa na isti nain kao i drugi sugovornik, Krivokapi, dajui

74
 Krlea je svakodnevno konferirao i u Leksikografskom zavodu,
pa je zagrebaki Strossmayerov trg 4 u javnosti zadobio auru nevidljivog
prepleta prestia i utjecaja. U privremeno utoite uprave Zavoda, nakon
to je u zgradi na Strossmayerovu trgu 1977. izbio poar, njemu se nije
prelazilo: koljeno koje je navodno povrijedio pokuavajui se posljednji
put popeti do svoje sobe dobro se uklopilo u romansiranu podlogu
dogaaja. Potvrdilo mu se da jednako nema koga nazvati da bi
pospjeio gaenje, kao ni u stvari trajne, vlastite adrese ustanove, za koju
se vjerovalo da ju natkriljuje: Nad ovim grobom moje su oi suhe kao
savski pijesak. Bilo pa nije. ak s onim poarom dvadeset i sedam glupih
godina baenih kroz prozor na gospodski nain. Poslije ovog kraha na
kraju bilance, to mi preostaje kao onom madarskom grofu kartau, kad
su mu sve prodali na bubanj? Da moli egzekutora smije li ubrati jedan
cvijetak iz rondoa pred ulazom u dvorac, da ga zatakne u zapuak na
odlasku, zauvijek!148 Neto kasnije, na Triu, isto nije sentimentalan:
Zavod se prelaskom u Preobraensku preobrazio u nita. U Cecia.
Nestao. Nema vie LZ. Pria engiu da je u doba poara rekao Beli:
U ovim trenucima bilo bi normalno da su me mnogi nazvali. Oko
Zavoda je imao punu pomo Titovu, ali to se nerijetko preuti ili
otvoreno minira a biti sam, to ba nije nimalo ugodno ni lako. Tako

mu vlastiti, interpretativni pomak. Krivokapi je imao razloga povjerovati da se

Krlea, razgovarajui s njime, zapravo obraa javnosti, ali ne i na nain da tekst
takva razgovora bude objavljen. irei s Arkom to razgovorno pitanje, on ga
oevidno nastoji potencirati, a ne uzmaknuti u utnju. Usp. Eliza Gerner,
Milan Arko, Svjedoci Krleina odlaska, Zagreb: Prometej, 2002, str. 106.
Sauvan je Krlein rukopisni koncept pisma Krivokapiu: Dragi Krivokapiu,
piete mi da ne ete od Vaeg 'Nedovrenog intervjua' objaviti ni retka bez mog
odobrenja. / Va tekst nije za tampu! / To je prividno duhovita smjesa mutne
retorike materijalnih neistina i itavog niza paranoidne igre s pojmovima, koji
nemaju nikakve veze s mojim pogledima na ljude i na dogaaje. Bilo bi dobro
da se pojavite na Gvozdu, danas u 18 sati (telefon 38117), da Vam sve to
objasnim usmeno. Pozdravlja Vas M. K. Zgb 26/12 78. Katalog rukopisne
ostavtine Miroslava Krlee. Krivokapi je intervju objavio odmah poslije
Krleine smrti (1982).

148
Miroslav Krlea, Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 266.

75
se dogodilo da Zavoda koji vie nije vidio ne bude ni u njegovoj po-
sljednjoj, oporunoj volji. Osim na nain da se iz prostora koji su se
nastavili tako zvati, tovie pod njegovim imenom, iznesu stvari za koje
se sjeao da mu pripadaju. Najposlije se ni to nije dogodilo, neke od
takvih stvari jo su u zgradi na kojoj pie da je u njoj Leksikografski
zavod149. U pismu Krleinu univerzalnom nasljedniku Vraneiu direktor
Zavoda Ivo Ceci ujedno ga 1985. ponovno podsjea da preuzme
knjige koje su njegovo vlasnitvo a nalaze se u Zavodu i zauzimaju
nama dragocjen prostor.150

Krlea je rano, jo o svome ezdesetom roendanu, postao

zatoenikom vlastitih jubileja. Poseban problem takve reprezentativnosti
oituje se pri ralanjenju njezina sadraja: dok su redovito i prigodno
organizirane jubilarne sveanosti piscu u ast, bez usporednog primjera,
s enciklopedijskim zbornicima priloga, sveanim akademijama i
posebnim kazalinim produkcijama njegovih djela, ni jedna autorska
kolekcija vlastitih djela koju je s izdavaima planirao ili zapoeo za

149
Sve do donoenja posebnoga Zakona o Leksikografskom zavodu (2003) ta je
ustanova bila organizirana na temelju uredbi, prvo savezne vlade (1950), da bi
poslije osnivaka prava bila prenesena na republiku razinu (1972). Osnovan
kao Leksikografski zavod FNRJ, Zavod je u tom slijedu dravni predikat
zamijenio jugoslavenskim atributom (1962: JLZ), a odmah nakon njegove smrti
i Krleinim personificiranjem. U sukcesijskom postupku gubi jugoslavenski
prefiks, a nakon 2003. na vlastitoj palai, koju mu je drava priskrbila potkraj
1980-ih, postavlja identifikacijski natpis: Leksikografski zavod Miroslav
Krlea. U istome je razdoblju u Zavodu bila ureena i Krleina spomensoba,
posveena utemeljitelju, s fragmentima inventarne i nepopisane grae
povezane s njegovim djelom kao muzejski (radni stol, ormar, pisai stroj) i
knjinini fond ali je uprava i takav trag nakon 2012. vratila u zbirne
evidencije, gdje su pojedine sastavnice slabo vidljive, a ako ne podlijeu
preciznom knjigovodstvu ustanove kao vlasnitvo, ne podrazumijevaju ni
preciznu lokaciju.
150
Pismo direktora JLZ dr. Iva Cecia dr. Kreimiru Vraneiu od 26. IX. 1985.
Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea, 484/85.

76
njegova ivota nije dovrena.151 Problem da bi prigodniarski monolog
mogao sputati doivljaj Krleina djela, postavljenog na dijaloginoj
strukturi, pokazao je upravo takav zbornik (1963). Obrazloene i
promiljene zamjerke mogu o piscu rei vie od neobrazloenih
pohvala, pa i sam zbornik govori mnogo vie o stanju nae kritike nego
o autoru kojem je posveen152. Unato fascinantnoj memoriji, barem
kada je rije o cjelini svijeta koju je kao tekst Krlea zahvaao, a to u
znatnoj mjeri ukljuuje dekodiranje uitavanja, indicija, simbolikih
sigli, aluzija i srodnih figura visokoga stila, on je jo od prelaska na
Gvozd, to koincidira s jubilejskim razdobljem, u retorici odlaska. Te su
godine Krleini ostali bez roditelja, umro je Krlein otac, a onda, tri
godine poslije majke, i Belin otac Mile. Jo nedavno (1947) Belina im se
teta Gena, koja je ivjela s njezinim roditeljima, javila prvo na Bled, pa
na Tri, zna, kae da im se ne da otrgnuti iz lijepe Slovenije. Pravo
imate to ste produljili boravak, da bi postupno upravo vila Bistrica pri
ent Jurju iznad Tria postala utoite Krleine starosti.

Sve je na Gvozdu Krlei asocijativno povezano s Belom, a kada

mu se ona javlja, kao sa Brijuna 1962, redovito se raspituje kakvo je
stanje u kui, a ne izvan nje, da bi ih sve vie obuzimale uspomene. U
Opatiji, 1967. srela je Violettu de Strozzi. Tvoju vrnjakinju sa drevnim
muem. Od nje su ostale velike tople oi, ali slabo uje, to je za Traviatu
uvijek tuno. Novela. Krlea je sve vie u diktandu prepiske i
marginalijama na tue tekstove; sa svojim likovima, kao sjenama ivi na
Triu Spremamo se na odlazak. On je do kraja spreman uti

151
uri R., Od Pana do eseja o Bodleru, Izabrana dela Miroslava Krlee. Dela
se pojavljuju prvi put irilicom, u izboru i redakciji Mate Lonara. Izdava
Krleina jubilarnog izdanja Sloboda, Beograd, 1977, Politika, 74/1977, br.
22997, str. 14.

Tomislav Ladan, Kritika oko Krlee. O knjizi Miroslav Krlea u izdanju

152

JAZU, Vjesnik, 25/1964, br. 6186, str. 6.

77
drugoga, ali je i sve manje spreman, posebice javno, raspravljati to je
zapravo i kada htio rei.153

Meu Krleinim knjigama u Leksikografskom zavodu koje su

novoj upravi smetale u radu, bilo je i onih na koje je Krlea izriito
ukazao, precizirajui da se (i) tamo nalaze, a od neposredne su vanosti
za moje knjievno djelo te ih treba posebno izdvojiti tako da mogu
sluiti prouavanju i izdavanju cjelokupnog mog knjievnog djela.154 U
onome to se s tim knjigama dogodilo, suprotno Krleinoj oporuci, a i
planu Leksikografskog zavoda da ih se rijei, a nije se dogodilo nita155,
ogleda se epiloki kulturni razmjer njegove knjievne biografije. Premda
je konanu oporuku sroio kao graanski prije nego kulturni testament,
taj dokument implicira svijest o vlastitome djelu, pa je upuivanje na
biblioteku, a ne tek na rukopise156, oitovanje dosljednosti, snanog
karaktera, biografije. Postupno se, unato komplikacijama oko pristupa
grai iz ostavtine157, pokazalo kako ne egzistira drugi, skriveni Krlea,

153
U pismu Beli Krlea kae da to to je juer bila deklaracija, mislei na
jezino pitanje, danas je Tanjugova vijest, odnosno slubeno gledite,
aludirajui na stigmatizacije kakve se teko prevladavaju. Pisma Miroslava
Krlee Beli Krlea (1971).
154
Oporuka, u: Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, str. 327.
155
Premda sam oporuitelj precizira da su knjige o kojima je rije u njegovu
stanu na Gvozdu, u njegovu uredu u Leksikografskom zavodu i kod Enesa
engia one nisu integrirane, a i kada su, kao dio zateen u stanu na Gvozdu,
pojedinano dostupne nisu bez potekoa istraivaki raspoloive, jer su
zatiene kao muzejska, a ne dokumentacijska graa.
156
Krlea je kao oporuitelj i za rukopise precizirao kako se radi o stvarima
iskljuivo publicistikog karaktera i skicama raznih mojih rukopisa
namijenjenih istraivaima.
157
Budui da Krleina oporuka nije sustavno provedena, moe se pretpostaviti
kako dio ostavtine, za koji je teko kvantitativno i kvalitativno procijeniti u
kojem opsegu, nije istraivaki dostupan. Nestabilnost pieve ulazne toke u
gradsku memoriju simboliki je izraena i sa izlaznim Gvozdom, posljednjom
adresom, koji je kao slijepa ulica dobio njegovo ime i spomenikom u tamnoj
sjeni brijega.

78
pa ni u smislu kljua za itanje, dekodiranje njegova teksta izmeu
redaka, da je identitet djela kojega se drao i vlastitom biografijom
cjelovit i to u historijskom, ali i knjievnom smislu. Promjene koje su se u
europskom ambijentu dogodile s burnim odrazima i na procese
dovrenosti srednjoeuropskih kulturnih nacija, pa i srpske i hrvatske,
stoga se s cjelinom Krleina djela bolje razumiju, ono je najposlije
uspjelo prodrijeti u sredite, jezgru epohe kojoj je stremilo. Krlea
utoliko doista zasluuje mjesto meu najznaajnijim europskim piscima
dvadesetog stoljea, a da pritom ne da nije bitna ili doputena ocjena
njegovog, po nekima kontroverznog politikog djelovanja kakvu, kao
povijest, zaziva akademska zajednica158, ve upravo suprotno, ak i u
historijskom rasporedu, a s obzirom na identitet pouzdano, odranje
raspravne napetosti, drugoga miljenja u ma kojem aspektu ili relaciji
takvu zasluenost uvruje, a ne usmjerava.

158
Usp. Uvodno slovo predsjednika HAZU Zvonka Kusia u zborniku Krlea
danas (Zagreb: HAZU, 2012, str. 79).

79
III. Protubiografija

U znamenitom londonskom Victoria & Albert Museumu prireena je

1915. velika autorska izloba kipara Ivana Metrovia. U engleskoj
javnosti izbila je povodom toga polemika, jer dotad nije bio obiaj ondje
izlagati djela ivuih umjetnika, ali su, pored reprezentativnosti djela,
prevladali iri interesi. U meunarodnoj javnosti htjelo se afirmirati
kulturnu osnovu junoslavenskoga pitanja potenciranog ratnim ciljevima
saveza, u kojemu je simboliki vanu ulogu zauzimalala Kraljevina
Srbija. Tim su zateeniji na otvaranju izlobe ostali ministri iz
britanskog (ratnog) kabineta, diplomatske i druge zvanice kada se meu
njima, oevidno demonstrativno, nije pojavio srpski ambasador u
Londonu, Mato Bokovi. Pokazalo se ubrzo da Bokovi, a to znai ni
njegova Vlada, nisu bili suglasni s plakatom kojim je izloba najavljena,
jer je na njemu Metrovi predstavljen kao jugoslavenski umjetnik, a
ne srpski, kako su oni traili. Metrovi je doista u predratno doba, pa i
za vane izlobe u Rimu (1911), prihvaao da ga se naziva srpskim
umjetnikom, da bi do promjene u njegovu pristupu, prije nego podsmjeh
koji je to izazivalo u Zagrebu, dolo zbog okolnosti koje su vodile prema
zajednikom dravnom okviru, a onda i drutvenom i kulturnom
kontekstu za koji se pretpostavljalo da e spontano artikulirati tu

80
pojmovnu nedoreenost.159 Deset godina stariji od Krlee, Metrovi je
takoer kao dvadesetogodinjak 1904. doao u Srbiju, te ondje, za razliku
od Krlee, bio prihvaen u srpski raspored: da je Krlea 1912. primljen u
srpsku vojsku ne bi po sebi bilo neobino da ga se 1915. smatra, odnosno
naziva srpskim vojnikom ili asnikom. O tome se problemu teorijski
raspravljalo i znatno prije,160 i u doba londonskog incidenta.161 Fenomen
ujedinjenja za Srbe i Hrvate u osjeanju zajednikoga prostora kao
jezika i kao teritorija postajao je ipak sve vie tokom spoticanja.
Metrovievo inzistiranje na jugoslavenskoj premosnici historijski je
potvreno kao odriva alternacija, ali kako se srpsko, a ni hrvatsko
iskustvo kao autentina osnova za kulturnu atribuciju pritom nije
izgubilo, ostaje s druge, zavrne toke periodizacijskoga luka otvorenom
hipoteza: moe li se neko djelo iz toga stoljea u naemu istraivanju
umjetniko obrazloiti i kao srpsko, ako je njegova srpska sastavnica
takva da reflektira odrivu biografiju? Je li utoliko Miroslav Krlea,
propustivi srpsku vojnu karijeru, ipak postao srpski umjetnik?

159
Usp. Dragica Hammer Tomi, Jugoslavenstvo Ivana Metrovia, Zagreb:
Srednja Europa, 2011.
160
Manifestom ideje o Srbima i Hrvatima kao jednom narodu s dva narodna
imena obino se uzima tekst Svetozara Pribievia (18751936) Misao vodilja
Srba i Hrvata, objavljen u almanahu Narodna misao (Zagreb, 1897). Pribievi
je artikulirao politike tenje srpske zajednice u Hrvatskoj, te bitno utjecao na
politiki ivot, prvo u zagrebakoj banskoj upravi do ujedinjenja, a onda
posebno u beogradskoj konstituciji s tzv. Vidovdanskim ustavom kao temeljem.
Kontroverznost provedbe takva programa i samoga je Pribievia odvela u
oporbu, a potom i u emigraciju. Pribievi je, decidirajui historijske razlike,
odluujuim drao unutarnji duevni ivot narodni, upuujui na identinost
pravnijeh nazora, pa i kao morala. Pribievieva pretpostavka da niko valjda
nee izvoditi iz toga, to postoje dva imena Hrvat i Srbin nita bitno, jer da je
tek onda kad se ta dva imena spomenu narod i njegov jezik potpuno oznaen,
pokazala se i kratkorono dvojbenom.
161
Usp. Aleksandar Beli, Srbija i junoslovensko pitanje [ir.], Ni: Dravna
tamparija Kraljevine Srbije, 1915. Krlea je Believu gleditu o jezinom
pitanju iznesenom u toj monografiji, s tezom da se jedan identitet, pa ni jezini,
ne moe oznaavati, odnosno imenovati viestruko, posveivao posebnu panju.

81
 Kada je 2015. na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorita u
Beogradu Hrvatsko narodno kazalite iz Zagreba izvelo Krleinu dramu
Vujak dugotrajno odobravanje gledalita potvrdilo je najvidljiviji
Krlein, kazalini kontinuitet u srpskoj kulturi. Krlein Vujak bio je
1924. predstavljen beogradskoj publici u prvoj razmjeni kazalinih
programa162, da bi postao u Beogradu, uz Nuia, najizvoeniji dramski
pisac, da je tu ak sedam njegovih drama doivelo svoju praizvedbu.163
Pred svoju dvadeset i prvu beogradsku premijeru sam se pisac bavi
intimnim relacijama sa srpskom sredinom, kakve se ne mogu svrstati
ni pod kakav kliej nekog retorinog, karavanskog i uope konjukturnog
'jedinstva'. Krlea inzistira na povezanosti pisca s publikom: Tajna
umjetnike rijei uzviena je iznad svih raskola i vjekova, iznad svih
predrasuda i megalomanija, ona ne priznaje nikakve granice, ni novca ni
jezika, ni politike ni sredine. Svijest o jedinstvu umjetnosti nije
fantom, ona je garancija za kult ljepote i neoborivu vjeru u
dostojanstvo pjesnike rijei.164 To je svojstvo Krleine dramaturgije na
beogradskoj premijeri Gospode Glembajevih (1929) prepoznao Milan
Dedinac, zapaajui da se smisao s istim tipom panje moe pratiti u
Beogradu, kao i u Zagrebu, te da je beogradska publika u najveoj tiini
sasluala tri duga Krleina ina.165

Taj je sredinji, kazalini luk, tek jedan od Krleinih srpskih

polustoljetnih periodizacijskih lukova: od poetka dvadesetih do kraja

162
Usp. Slavko Batui, Hrvatska pozornica, Zagreb: Mladost, 1978, str. 151
152. Zanimljivo je da su tom prigodom, od etiri odabrana predloka, uz
Krleu bila jo dva ivuih autora: Kosorov Poar strasti i Kulundieva Pono.
163
Jasmina Teodosijevi Vujoevi, Duboke i trajne prijateljske veze, Vjesnik,
42/1981, br. 12336, str. 6.

164
Stevo Ostoji, Moje beogradske premijere, Specijalni intervju Politici [ir.],
Politika, 68/1971, br. 20568, str. 8.
165
Milan Dedinac [D.], Nekoliko Glembajevih na beogradskoj pozornici [ir.],
Politika, 26/ 1929, br. 7552, str. 7.

82
ezdesetih redovito dolazi u Beograd; od prijelaza u tridesete kada za
beogradsku tampu daje prve intervjue do testamentarnog razgovora za
Radio Beograd 1980, kada se uope odlui na taj nain obraati javnosti,
ini to uglavnom za srpske novine, od poetka dvadesetih kada se u
Beogradu upuuje u srpski politiki ambijent praktino je do kraja ivota
u njemu raspravno prisutan; Krlei je takoer bilo vano da mu djela u
srpskoj sredini budu dostupna na irilici.166

O uspjehu beogradskih Glembajevih Krlei je javila supruga Bela,

doivljavajui svoju ulogu u toj predstavi i vlastitom, pravom
premijerom.167 Redatelj Gavella Belu Krleu pozvao je u ansambl u
posljednji trenutak, jer se glumica predviena za ulogu barunice Castelli
razboljela, pri emu se ona tako dobro snala da je zadrana u podjeli u
svim izvedbama te sezone. Uprava Narodnog pozorita s upravnikom
Prediem odluila se onda i na dalekosean korak, te od ministarstva
zatraila za nju stalno profesionalno mjesto u beogradskom ansamblu.168
Za negativan ishod takva plana, u kojemu se glumiin pristanak
podrazumijevao, vjerojatnim se pokazao oprez vlasti da bi joj se mogao

166
Krlea o tome pie iz Beograda Beli u Zagreb: Ima anse da stvorim
arangement za sveukupno izdanje mojih stvari irilicom. Pisma Miroslava
Krlee Beli Krlea (1937). U tom su pogledu vane i Krleine knjige objavljene
u Srpskoj knjievnoj zadruzi (U agoniji, 1931; te nakon trideset godina Knjiga
eseja u izboru Milana Bogdanovia, 1961). Kada je direktor beogradske
Slobode 1978. donio Krlei komplet njegovih izabranih djela na irilici, istiui
pritom zanimanje publike koje se ogleda i u injenici da je gotovo polovica
tiraa za neto vie od mesec dana rasprodana, Krlea je odgovorio da je prije
rata, uz Nuia, bio tamo najitaniji pisac, ali je od rata naovamo nastao neki
vakum moda bih to mogao objasniti, a moda i ne bih. Enes engi, S
Krleom iz dana u dan, III, str. 1920.

167
Usp. bilj. 284.
168
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee C/b 18.
Milan Predi (18811972), u etiri je navrata bio upravnik Narodnog pozorita
u Beogradu; za njegova drugog mandata 19251933. izvode se drame Krleina
glembajevskoga ciklusa, a Krlea je na repertoaru i za njegovih potonjih
mandata.

83
pridruiti i Krlea, tim prije to je sam ministar javno poruio Gavelli i
Krlei da im ne misli dopustiti voenje kazaline politike.169 Beli se tako,
unato srpskim korijenima, dogodilo slino to i Krlei, srpska
administracija nije ju prihvatila. Krlea je esto varirao figuru sebe kao
srpskog zeta: Sretnem ga na ulici i nisam se mogao udom nauditi
odakle on ovdje slobodno hoda, jer je za vrijeme okupacije sluio aparatu
njemake administracije. Pitam prijatelje koji su bili sa mnom u drutvu:
to radi ovdje Gesemann? Kako, ta radi?to on ima traiti u
Beogradu i kako da nije povukao nikakve konzekvence?More, zato da
povue konsekvence, on je srpski zet. Pa i ja sam srpski zet, a nikad me
nitko kao takvog nije uzeo u zatitu. Svi su se nasmijali i kasnije kao vic
prepriavali.170

Bela se rodila (26. X. 1896) kao prvo dijete u obitelji Mile

Kangrge, kraljevske pote i brzojava inovnika i Katarine, roene
Vuksan Ve sutradan u imenu Leposava krstio ju je jerej Nikola
Radoevi, administrator parohije senjske. Sudei po urbi oko krtenja
bit e da obiteljska predaja na koju se Bela pozivala kada je tumaila svo-
je ime i podrijetlo nije bila bez osnove. Njezini su se roditelji tako, kao
batinici razliitih kranskih denominacija, bili dogovorili da e prvo
dijete ako se rodi muko krstiti u pravoslavnoj crkvi, a bude li djevojica
u katolikoj. No kako se poroaj Beline majke zakomplicirao, to su
Kangrgini dobro procijenili da bi Bela mogla ostati jedinica i pourili je
upisati u pravoslavne matice. Racionalniji pogled na tu situaciju govori
da ako je doista bilo komplikacija u porodu to su vjerovatno bili u
ivotnome riziku i majka i dijete, pa je hitro krtenje, upravo kao i

169
Izgledalo tako da e stvar dobro krenuti, kad se meutim sve prekinulo. Re-
priza 'Agonije' odigrana je na dan atentata na Radia, ali poslije Glembajevih je
Boa Kundak, kao ministar prosvjete najurio direktora Drame Branka Gavellu:
Nee nam gospoda pretvarati pozornicu u politiku tribinu!. Stevo Ostoji,
Moje beogradske premijere, Specijalni intervju Politici [ir.], Politika, 68/1971,
20568 (10. I), str. 8.
170
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, II, str. 217.

84
dogovori u obitelji o vjerskom odgoju djece, uobiajen postupak. Jo e
dugo Belin konfesionalni identitet, kulturno ali i administrativno, utjecati
na njen i njihov ivot. Simboliki se to u nje oituje pri blagdanima, a u
njega kroz isticanje apozicije srpskoga zeta. Bela e, nakon to se s
roditeljima preseli u Zagreb, kao svoju prvu kolu polaziti Srpsku
narodnu osnovnu kolu u Zagrebu, koja e je ve 1905. nagraditi za
dobar uspjeh, kako se to obino ini prigodnom knjigom, a i kako je to
obiaj u srpskim zajednicama na irilinom pismu. Srpska je zajednica
u Zagrebu poetkom XX. stoljea bila ne samo drutveno vidljiva ve i
utjecajna, pa okolnost to je za neku djevojicu odabrana ta vrsta kole ne
bi budila zanimanje da u svojoj etvrtoj godini Bela nije upisana i u
maticu upe Sv. Marije u Senju, i to u svesku VII. na str. 24, o emu je
onda izdan i odgovarajui Krstni list kojim kanonik Josip Crnobrat
utvruje da po odredbi kr. Zem. Vlade, odjela za bogotovlje i nastavu
od 15/II 899 br 17908 zabiljeuje se da je pravomonom odlukom
grads. Poglavarstva Senja od 22. kolovoza 1899 br. 2690 odlueno da
krteni ima slijediti vjeru svoje majke, naime, rimokatoliku, pak je stoga
iz gr. istonih. matica krtenih brisana i u one u koje po zakonu spada
naknadno unesena. Naknadni unos po nalogu pre. Bisk. Ordinarijata u
Senju od 22. studenoga 1899. br. 1473. Unato biskupskom peatu,
crkvene se uprave, ni jednoga od vjerozakona, oito nisu osvrtale na
postupanja po normi ili oportunitetu civilnih zakona, pa Bela Krlea ne
samo to u brak s Krleom nee moi ui temeljem senjskog dekreta
1473, nego joj ni sam vjenani list nije, kada joj je to postalo vano, bio
dovoljni polog rimokatolike pripadnosti.

Premda je Mile Kangrga drao do svoga srpstva, pa je, prema

Belinim rijeima, za vrijeme balkanskih ratova postao od njega pravi
Srbenda, obiteljsku povezanost s Krleinima, kao ni uostalom s
vlastitom tazbinom Vuksanima, nije doivljavao rizinom po
identitetskom kljuu, kakav ga je zaokupljao dok je pratio srpsko,
oslobodilako, napredovanje na bojitu: Sobu za ruavanje morali smo

85
otpisati jer je na velikom stolu Kangrga postavio frontu, dvije armije
okrenute jedna prema drugoj i svaki dan, kako su stizale vijesti, tako je
mijenjao pozicije turske i srpske vojske, pa se Bela sjea da su je te
dvije armije izludile171. Svoga se djetinjstva Bela sjeala kao lijepih
stranica koje valja nositi bez pobune i bez mogunosti da se odbace:
Svoju smo mladost poeli moda s Jovanom Duiem. Nala sam ga u
jednom djedovom starom ormaru. Knjige su bile zanimljive jer su bile
plave. Komplet Srpske knjievne zadruge. To me plavilo dugo pratilo.
Sjeam se da sam u dvanaestoj godini odluila izvui jednu knjigu i tad
sam prvi put doivjela pjesnika. Tu smo mi uvijek malo sentimentalni.
Bilo bi okrutno iznevjeriti takve emocije. I kad bih sada otvorila knjigu
Duievih pjesama, zacijelo bi neto s njegovih stranica zatreperilo iz
moga djetinjstva.172 Ve kada preuzme uiteljsku slubu u Lici173, a
potom, u Krleinoj pratnji, i u Dugoj Reci174, Belin e se srpski identitet

171
Eliza Gerner, Milan Arko, Svjedoci Krleina odlaska, Zagreb: Prometej,
2002, str. 60. Mile Kangrga nije u svojoj predanosti te vrste bio usamljen.
Nikola Pai primio je tako 25. X. 1912. iz Splita telegram slijedeeg sadraja:
srpskohrvatska nacionalistika omladina na primorju oduevljeno pozdravlja
trijumfe bratskog srpskog i jugoslovenskog oruja i klanja se pobjednikim
osvetnicima kosova stvoriteljima nove jugoslavije u ime nacionalistike
omladine oskar tartaglia augustin ujevi. Telegram se uva u Arhivu
Jugoslavije, Fond Vlade Srbije. Nije manje ekstatian ni Mato kada kae da
stoljetni pla javora, jauk gusala i slijepa pjesma rapsodova pretvara se u
sijevanje handara, tresku puaka i grom topova. Cit, prema Antun Gustav
Mato, Misli i pogledi, Zagreb: Globus, 19882, str. 23.
172
Jozo Puljizevi, Jedna biografija sto ivota, Ekskluzivno / Bela Krlea o
Miroslavu Krlei, Vjesnik u srijedu, 1973, 27. VI, str. 21.
173
Bela Kangrga preuzela je nakratko uiteljsku slubu u Otocu za k. god.
1919/20. Usp. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee C/b 12. Pie
Krlei: A svake nedelje svatovi! ene se. Onda nose barjake. Vlake i o-
kake. Onda se mrze te dve zastave kao nikad do sada. Po vagonima ispisane
sve kletve i ceo prostaki renik na Srbijance i dinastiju. Nikad si nisu bila
dalje ta dva naroda to zajedno drvenim plugom ore! Pisma Bele Krlea
Miroslavu Krlei (1919).
174
I u ludbrekome kraju, gdje je Krlea 19201921. ivio s Belom, ta dva
naroda zajedno su oko ita: U cintoru dugorijeke crkve svete Trojice. Zrele

86
iz obiteljskih predodbi pribliavati drutvenoj zbilji kakvoj e se, netom
kada stigne u Beograd Krlea posvetiti iznutra, kao da je ondje, u
srpskome iskustvu, i formiran, pa za to ima legitimaciju.

S podobnou te vrste suoio se u Beogradu Mato koji je onde

iveo od svoga violonela, novinarskih recenzija, dopisnitava i
prijateljske pomoi. Stari, patrijarhalni Beograd smatrao je da se Mato
ogreio o dobroinstvo kada je pod svoj otri kriticizam podveo
Vojislavovu poeziju, te jo vie zbog otre ocjene Veselinovieva
romana, zameralo mu se to se kao Hrvat otro stavlja nad beogradskom
knjievnou. To to je Mato bio kulturno jai od romantiarske
srbijanske knjievnosti devedesetih godina i opravdano je tada video
njezina ogranienja nije prevladano ni s toplim nekrologom, kakvim se
oprostio od Veselinovia175. Kada se u Beograd vratio, Mato se, ba kao

kruke (bosanke) u bati, jedna za drugom: lop lop. Od Zaharija uraevia

klepee geoplin. Tamo se maina ito. Miroslav Krlea, Dnevnik, II,
Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 349. Krlea je, prema rukopisnoj biljeci,
zdvojan kada je Momentano gospoja odsutna na osam dana u Zgb. Deca su
meni ostala. Moji rukopisi to nije vano, osjea da ovek stoji uvek u centru
jednoga kruga. D. Reka je neobino simbolike puna. Zar je doista sve tako
zatvorena dolina mog ivota? [] Zatvoreni simboliki krug. Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
175
Velibor Gligori, Mato, Dis, Ujevi [ir.], Beograd: Dom, 1929, str. 9.
Mato je u Srbiju prebjegao kao dvadesetogodinak 1894, a u Beogradu e se
zadrati tri godine, da bi se ondje iz Pariza opet vratio 1904. Mato je u
knjievnost i javnost uao neposredno prije odlaska iz Hrvatske, pa je u njegovu
formiranju i poslije tumaenju kulture, posebno s obzirom na naciju, pored
francuskog iznimno vano srpsko iskustvo. U svome se doivljaju nacionalnoga
drao distinkcije francuskoga filozofa Ernesta Renana, izvedene prema
razlikovanju politikoga od generikoga naroda: nacija je svaki dan na
referendumu. Kao starevianac Mato je pobornik teze o hrvatskom
politikom narodu to se ogleda i u njegovu prihvaanju Srbije kao drugoga. On
utoliko doista razlikuje Srbe kao politiki narod koji komparira sa sobom,
nerijetko na nain da bi bili uzor, od figure Srba kao doivljajne projekcije u
hrvatskoj javnosti iz koje bi se trebalo razvijati narodno jedinstvo. Matoeva
kritika Strossmayerova shvaanja da bi se prosvjetom dolo do slobode, tako se
poziva na srpsko iskustvo da je, obratno, drava kao garancija slobode jedini
prava mogunost za prosvjetu. No u toj se, zapravo politikoj shemi ne
iscrpljuje Matoeva identitetska vizija, jer ona sadri i estetski meusloj, pa nije

87
poslije njega Krlea, zatekao u borbama koje je nazivao koterijakim:
izmeu konzervativaca i radikalizma, Orijenta i Evrope, borbe koje su
imale svoje stanice u klubovima politikih stranaka, redakcijama dnevnih
listova, politikim aferama doba, a koje su imale i tesne veze sa
urbanizacijom Beograda. Doavi u Srbiju iz elje za osobnom
slobodom, Mato ondje nije postao majdanski pisar, kao to je planirao,
ali je 1905. potpisao Rezoluciju srpskih novinara u povodu sastanka
jugoslavenskih knjievnika koji je u Beogradu sazvalo Srpsko
Knjievniko Drutvo.176 Kada beogradska javnost jednako burno reagira
na Krlein superioran i vanjski pogled na vlastite kulturne prilike, nee
previdjeti tek to da ta kritika dolazi iz iste spoznajne osnove kao kada
govori o Zagrebu, ve i da je u izravnoj, pa i stilskoj korelaciji s tonom
beogradske tampe.177 Za Beograd, kao kulturno sredite proizalo iz
ujedinjenja, utoliko se otvara ozbiljan identitetski procjep: jesu li glasovi
iz Zagreba, ili jo preciznije Zagrepana, izreeni u Beogradu, kada su
disonantni (i nadalje) drugi ili ipak svoji?

sluajno to je upravo Mato u samom zaglavlju beogradske antologije: Od

svih meni poznatih gradova ova varo ima najljepi poloaj, najvie svjetla i
sunca. To je odista, naroito iz daljine Bijeli Grad. To je najbljelji,
najplenerskiji od svih gradova koje poznam, bijelo i sunano mjesto, kao da je
izabrano da bude slika slobode i svjetlosti u plemenu naem. Dalekoseniji od
figure da srpski kralj hrvatski govori bolje od hrvatskoga kralja ovdje su
upravo renanovski pojam pleme i atribucija nae. Otii iz Zagreba u Biograd
to je otii iz otadbine u otadbinu, s profetskom parentezom da je
domovinska ljubav u kvadratnom razmjeru s udaljenou od otadbine. Usp.
Beograd izmeu pesme i sunca (Beograd: Nova prosveta, 1987). Takav se
Mato oprata i od Veselinovia: Odasvud me grije tvoj plemeniti pogled,
Janko Veselinoviu iz Glogovca, sela pitomoga! Kako mora da te ali tvoja
Mava kad te ne mogu prealiti ja, samotni putnik, kojemu si dao pare hljeba i
pare due. Cit, prema Antun Gustav Mato, Misli i pogledi,, Zagreb: Globus,
1988, str. 413.
176
Davor Kapetani, A. G. Mato u Beogradu, Zagreb: Ljetopis JAZU, 68,
1963, str. 342.
177
Usp. bilj. 273.

88
 Do prepoznavanja je u doivljaju jezika178 i teritorija179 dolo jo
u doba kada su moderne politike s obje strane zapoele taj proces, Ante
Starevi zamolio mjesto u Beogradu, Strossmayer doao u Srbiju, a
Matija Ban upuen u Dalmaciju i Dubrovnik.180 Strossmayer je u
Beograd, u kanoniku vizitu, stigao 1852, a za pretpostaviti je, premda
o tom posjetu nema podataka, da je ve tada srdano doekan, kao i
1868: Nije nam poznato, da li je i jedan doek bio u Beogradu toliko
sjajan i oduevljen, kao ovaj. Biskup je u Beogradu naao mladog kneza
Milana, i namjesnitvo, ali kada je doznao da bi umjesto njega, kao
duebrinika svojih katolikih podanika, Beograd radije vidio kojega

178
Krlea je smatrao da su i Hrvati i Srbi odustajanjem od svojih jezinih
tradicija zapali u procjep diskontinuiteta. Odmakom od urbane fraze u korist
puke, narodne osnove: Zagrepeve fraze, stare crkvene igre, onaj ivi narodni
govor ni po emu ne zaostaje za talijanskim originalima kao izraajno sredstvo,
i to mu je jedina vrijednost [] drutvo stvara jezik, a ne obratno, drutvo se
stvara u gradovima, gradova nije bilo, gradova nema ni danas. Sve to se
intelektualno zbiva je selendra. [] Vuk, Danii, Jagi, Starevi, Garaanin,
Mato, sve zapravo zakanjenje. Katani i Doen izraavaju se ivim govorom,
a mi trpimo pod teretom nepismene selendre i nai knjievni ideali spadaju u
hajduku publicistiku. Miroslav Krlea, Dnevnik, Sarajevo: Osloboenje,
1977, str. 139140.
179
S ujedinjenjem kao rezultatom takva prepoznavanja, razlike koje se svode na
razlike imena, vere, azbuke, a Slovencima i jezika, ostavljene su nedirnute,
ali se nije htelo dati Srbima, Hrvatima, Slovencima da se razvijaju u svojim
odvojenim plemenskim oblastima, plemenska svest trebala je to pre da
iezne da bi se mogla javiti dravna ideja, de facto nova teritorijalna nacija,
na koju bi se odnosio isti oblik kontinuiteta kakav je u pravnom smislu
sadravala sama drava, to jest, da istodobno i jest i nije bila nova u odnosu na
prethodno stanje. Slobodan Jovanovi, Ustavno pravo [ir.], Beograd: Geca
Kon, 1924, str. 63.
180
Matija Ban (18181903) nakon to je 1844. doao na beogradski dvor, 1848.
s instrukcijama vlade upuen je u Dalmaciju, gdje se, posebno s obzirom na
svoje dubrovako porijeklo, trebao zauzeti za buenje narodne svijesti. U
Zadru je doista tiskao proglas to treba Dalmaciji?, a onda u Dubrovniku
pokrenuo i almanah. No premda je ta njegova prvotna misija ostala na slabom
uinku, itava je ivota nastavio promicati shvaanja koja su posebno dola do
izraaja u prijeporima o identitetu dubrovake (i dalmatinske) historijske
batine.

89
drugog prelata postao je silno ogoren na srpsku vladu, to nema u njega
povjerenja i to ga smatra strancem181 Na sam je beogradski Dvor, i to
upravo u trenutku kada je Srbija obnovila svoje kraljevstvo, stigao i slikar
Vlaho Bukovac. Dok je Strossmayer skrbio i o duhovnoj dobrobiti
kneginje Julije, Bukovac je ondje pozvan da bi izradio portret kraljice
Natalije koju je, nakon to se nije snaao s obiajem oko posluenja
slatkim, uputio da nije Francuz i da je njegov jezik srpski, a kada ga
kraljevi autanti uzee za pobratima: Topio sam se od milinja, a i kako
ne bi, kad do ovog dana, kudgod svijetom svrtah, svud sam tudjin bio i
tudjim jezikom govorio. Bio sam ponosan, to je to na narod, koji, eto,
ide u susret boljoj, nenasluenoj budunosti.182 Takve slutnje budunosti
doista su mijenjale Srbiju i poticale u junoslavenskom okruenju svijest
o prelasku iz autonomnog u suvereni status, prema srpskom uzoru, ali
nerijetko i raunajui na, pomo Srbije i zajednicu s njom. Prevrat to e
se 1903. dogoditi na srpskom dvoru nije, unato brutalnoj izvedbi,
znatnije promijenio takva oekivanja. tovie, konspirativne drutvene
snage koje su u Srbiji stajale u pozadini takve radikalizacije ubrzo su
povezale svoje ciljeve sa srodnim politikama, pogotovo omladinskim
organizacijama u Hrvatskoj, emu je koincidirao i tamonji zaokret s
politikom novog kursa.183 Premda je i novi srpski vladar slovio za

181
Vjekoslav Wagner, Povijest katolike Crkve u Srbiji u XIX. vijeku,
Bogoslovska smotra, 23/1933, br. 24.

Josip Juraj Strossmayer (18151905), ide u red glavnih promicatelja

junoslavenske ideje u (srednjo)europskom okruenju svoga doba, utemeljitelj
je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1861). Odmah po zareenju
1838. bio je dvije godine vikar u Petrovaradinu, a kao biskup je 1857. u pratnji
uglednih Srba posjetio i Majdanpek.
182
Vlaho Bukovac, Moj ivot, Zagreb: Knjievni jug, 1919, str. 101102.
183
Politikom novog kursa naziva se politiki program razliitih stranaka u
simbolikoj trojednici: Hrvatskoj i Slavoniji koje su bile ureene prema
Nagodbi, i Dalmaciji, izravno povezanoj s Beom, odnosno Rijeci, izravno
povezanoj s Petom. Suradnja je pretpostavljala slabljenje centralnih pritisaka
Bea i Pete, a za jednu od posljedica imala je organiziranje hrvatskosrpske

90
europski naobraena politiara, a krae je vrijeme ivio i u Dubrovniku
(gdje je njegov sin, budui kralj Aleksandar, s dadiljom iz konavoske
okolice primio prvu govornu, frazu materinskog jezika184), te iako e se
junoslavenska kulturna koncentracija u Beogradu intenzivirati185,
postupno, s balkanskim ratovima posve, svijest o snazi oruja kao
podlozi osloboenja i srpska denominacija cjeline takva projekta
prevladava, a s bregalnikim kompleksom186 postaje i definirana.

koalicije, koja je kao politika platforma preuzela odluujui utjecaj meu

Hrvatima i Srbima pod habsburkom upravom.
184
Ali za maloga Aleksandra kome nije bilo nego deset mjeseci, kneginja uze
kao dadilju jednu nau 'Konavoku', t. j. seljanku iz Konavala iz one divne nae
oblasti gdje su enski profili tako isti, nonja tako ivopisna, ljudi tako pametni
i sregjeni, oblasti iz koje su nikli toliki nai znameniti ljudi. Lujo Vojnovi,
Skromni pomeni o velikom kralju, Zagreb: Jugoslovenska tampa, 1922, str. 7
8.
185
U desetogodinjem razdoblju od krunjenja Petra Karaorevia do izbijanja
krize Velikoga rata u Beograd su samostalno ili organizirano dolazili Hrvati iz
svih zemalja pod habsburkom upravom: Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile
su sa Srbijom u graninom dodiru, kao i Vojvodina, a zasebne zemlje Dalmacija
i Istra nisu. Tako je srpska Akademija 1905. za svoga dopisnog lana izabrala
hrvatskog pisca Ksavera andora alskog, a 1910. je iz Dubrovnika, nakon
zavrene gimnazije u Umetnikozanatsku kolu otiao mladi Cvijeto Job.
Preavi na studij u Munchenu, on se po izbijanju rata 1914. uspio preko Italije i
Grke vratiti u Srbiju, gdje se uz pomo Branka Lazarevia u Kragujevcu
pridruio Apisovoj eti. Bez uniforme i bez oruja, on je u jednom juriu 28.
X. 1915. na poloaju Komarica kod manastira ia izletio u zanosu iz rova i
goloruk poletio na neprijatelja. Pao je u crnom barunastom slikarskom
kaputiu [] U 'Zabavniku' koji je u vrijeme rata izlazio na Krfu, zapisano je u
broju od 15. IX 1917. u biljeci 'Jedno poduje': Cvijeto Job, slikar iz
Dalmacije, poginuo kod Kraljeva 1915. Grgo Gamulin, Job, Zagreb: Matica
hrvatska, 1961, str. 86.
186
Bregalnica za nae je pokoljenje dramatski preokret, htjeli mi to ili ne. Po
svojim posljedicama Bregalnica je moda nerazmjerno traginiji dogaaj od
ovoga rata, kod Bregalnice ostvarilo se po drugi put ono to je proricao
Dostojevski, da e se ovi balkanski seljaci poklati i pobiti do istrage ako dou
do topova. (1917) Miroslav Krlea, Davni dani, Zagreb: Zora, 1956, str.
245. Da bi svoju frustraciju Bregalnicom kontrastirao fascinaciji Ujevia i
Matoa osloboenjem Kosova: Nije se ni osuila kumanovska krv, kada je ve

91
 Krlea poslije povratka iz Pete Stigao sam kao stranac a to
znai i iz drugog pokuaja beogradske integracije (1913), kae da se
udio, bio bezazleno nevin oko mogunosti da su urednici i asopisi s
kojima surauje u Zagrebu i Rijeci na magnetskom polju Apisovih
dinara: Svi smo bili jakobinci. Magna charta libertatum Sclavorum
Meridionalium, a to je bio minimum Slobode.187 U takav se Krlein
memoarski dojam ipak teko pouzdati. Njegov se prijatelj iz gimnazije
Vladimir erina takvim magnetskim poljem intenzivno kretao, tovie o
boravku u Beogradu u istom razdoblju kada je ondje bio Krlea, odmah
je objavio i knjiicu188, koja Krlei nije mogla ostati nepoznata. Prvi dan
djelovae Beograd na mene kao hladni tu, pria erina, trebalo je
izravnati predodbu iz mate, s ratnom zbiljom: Nadjoh u njemu manje
ivota za rata, nego prekolani za mira, pa ipak moda kao nigdje u
Evropi, u Srbiji vlada jedna luda demokracija, koja od krvi to kljua
stvara krv to se pui kao mlado vino, a i djevojka je tamo
emancipovanija od nae. Pripovjedajui o pjesniku Panduroviu i
socijaldemokratskim prvacima koji odlaze na bojite, erina opisuje i
kako se u beogradskoj sredini doivljava Hrvate koji apliciraju u srpsku
vojsku: Po Beogradu lunja nekoliko mladih ljudi, moda dobrih ljudi,
bez posla, plandujui, traei uzaludno da ih prime u komite Oni
sanjaju o herojstvu, o slavi, o muenitvu, ne radei pod nebom nita,
skiui se po krmama i kavanama Nita ne rade i trae slavu, patnje i
muke, i ne bi da pomau u pozadini. Krlea se u Narodnoj Obrani
doimao (i) kao jo jedan od takvih, svodei svoje odbijanje u sumnjivo
lice drukije skiciranoga profila. erina, poput Bukovca, poentira da

osam mjeseci kasnije bitka na Bregalnici raznijela kao kartea sve lirske iluzije
o kojima su itava junoslovjenska pokoljenja bila uvjerena da predstavljaju
elemente naeg narodnog opstanka. Miroslav Krlea, O nekim problemima
Enciklopedije, Eseji, V, Zagreb: Zora, 1966, str. 169.
187
Miroslav Krlea, Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje,1988, str. 100.
188
Vladimir erina, Beograd bez maske, Spljet [Split]: Biblioteka Ujedinjene
nacijonalistike Omladine, 1912.

92
ovdje i kralj govori hrvatski, ime e se kao problemom poetnice
uskoro baviti Jaa Prodanovi i Krlea189, a da se ne samo po imenu ili
kanonu, ve ni identitetski, vladarske kao ni knjievne biografije nee
razmrsiti.

Prva je javna pohvala Krleinu knjievnom tekstu dola sa

simboliki indikativne adrese novosadskog Srpstva190. Makar
razmjerno dugo, sve do potencijalnog Belina kazalinog angamana u
Beogradu, srpsku sredinu karijerno nije uzimao u obzir, Krlea se u
smislu javnosti i afirmacije ondje brzo i snano pozicionira, pa i u
odnosu na hrvatske pisce koji tada ive u Beogradu. Ve 1919.
Ilustrovane novosti i Demokratija zapaaju njegove radove, a Beogradski
dnevnik, bavei se zbirkom Miloa Crnjanskog Lirika Itake ne proputa
to da ga se spominje u uvodnim stihovima.191 Sam je Krlea bio svjestan

189
Jedina svrha uenja povijesti u koli bila je prema nastavnom programu
(1933) u tome da uenike uini svesnim prolosti jugoslovenskog naroda i da
ih odgaja u nacionalnom duhu. Andrew Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje
nacije, Beograd: Stubovi kulture, 2001, str. 121. Wachtel ipak itanku Ace
[Jae!] Prodanovia iz 1928. smatra izvanrednom: izbor autora reflektira
skoro savrenom tanou populacioni presek zemlje u cjelini, a iako
veinom potiu iz devetnaestog veka, sastavlja je u itanku ukljuio i odeljke
iz dela ivih autora poput Krlee, Andria i upania. Ipak, jasno je da se od
itaoca oekuje da mu nee biti potrebna objanjenja za standardne srpske rei,
dok se smatra da su mu za standardne hrvatske ili starije srpske tekstove takva
objanjenja potrebna. Krlea takoer navodi kako ga je Prodanovi
sastavljajui srpsku itanku odluio da u nju unese i jednu priu Augusta
enoe pozvao za konzultanta oko tridesetak njemu nepoznatih rijei. Krlea
kae da, budui da Prodanovi smatra kako su srpski i hrvatski jedan jezik,
trebalo bi da zna te rijei, a ako ne zna neka ih naui. Enes engi, S
Krleom iz dana u dan, III, str. 20. Premda to ovdje ne spominje, Krlea nije
skrivao da je i sam u to vrijeme bio zastupljen u kolskom programu: Prije
rata bio sam na crnoj listi, ali me nisu mogli sasvim mimoii, zapravo su bili
tolerantni. Dodue, po rangu sam bio iza Laze Lazarevia, Koia, Zmaja,
Andria, enoe i Veljka Petrovia, ali sam ipak bio u programu.

190
Milan Savi [M. S-], Knjievne novosti, Srpstvo, V/1914, 25, str. 45.

U Ilustrovanim novostima o Plamenu pie Duan Banjac (20. VII), u

191

Demokratiji o Lirici Duan Milai (6. XI), a Ratko Pareanin je pod naslovom

93
da je u Beogradu stekao ime i prije nego ondje stigne (1922), pa u
napomenama o zabrani Galicije potie kontroverziju da je beogradska
Pravda o tome iskrivljeno javila, to nije tono, ali je vanije to Pravda
doista u svome izvjetaju dogaaj obradila na nain kao da se u javnosti
podrazumijeva tko je Krlea.192 Krlein je beogradski knjievni transfer
povezan s dva zagrebaka asopisna kruga koja su reflektirala novi
kulturni model Knjievnim jugom193 i Novom Evropom194. Kada u

Knjievne burgije 25. IX. u Beogradskom dnevniku pisao povodom Lirike Itake
Miloa Crnjanskog.
192
Preduzete su najstroe mere sigurnosti. Sva kuna vrata imaju se zatvoriti u
7 sati u vee. Sve zabave za novu godinu su otkazane. Zabranjeno je toenje
alkohola. Zabranjeno je prikazivanje jedne Krleine drame u kazalitu, koja je
boljevike sadrine i ije bi prikazivanje iskoristili komunisti za svoje
demonstracije. U Zagrebu i Sarajevu. Kako je protekao jueranji dan.
Noanji telefonski izvjetaj Pravde. Pravda, XVI/1921, 31. XII. 2
193
Knjievni jug je asopis koji je u Zagrebu 19181919. izlazio s programskim
ciljem da poloi temelj buduoj jugoslovenskoj knjievnosti pa se u tom
smislu zalagao za prihvaanje istonog dijalekta i latinice, ali su lanovi
njegova urednitva Ivo Andri i Vladimir orovi isticali simboliku vanost
irilice. asopis je, istodobno dok je objavljivao negativne prikaze njegovih
knjiga, traio Krleinu suradnju, pa je on ondje doista objavio dva priloga, i to
prve svoje tekstove redigirane u istonom dijalektu, a i tiskani su irilicom.
Za razliku od veine pisaca iz kruga Knjievnog juga, ni pokreta toga projekta
(sadravao je i knjine naslove) Branko Mai nije preao u Beograd, dok je
Milo Crnjanski alio to Niko Bartulovi nije uspio pridobiti Krleu. Krleino
se sjeanje, meutim, locira u tenziji koju je jo u to doba imao s integralnim
jugoslavenstvom tipa Knjievnog juga kao predtekstom rojalistikih karijera
(Zapisi sa Tria), no takva podloga ne saima cjelinu njihovih, proturjenih i
dugih, odnosa.
194
Nova Evropa je asopis za kulturu i drutvo koji je po uzoru na The New
Europe R. W. Seaton-Watsona u Zagrebu 1920. pokrenuo Milan urin,
zagovarajui demokratsku osnovu jugoslavenske zajednice. Za
dvadesetogodinjeg izlaenja urinova je platforma postupno slabila pod
pritiskom kontroverzija to ih je nasuprot liberalnoj koncepciji proizvodilo
domae, ali i europsko okruenje, tako da se i respektabilna koncentracija
suradnika meu kojima je u poetku bio i Krlea razvrstala i u suprotstavljene
skupine. Krleina je suradnja s Novom Evropom poetkom 1920-ih kratka i vrlo
intenzivna, a urin je u pravu kada pri razlazu upozorava Krleu koliko je bila
vana u njegovoj afirmaciji. Krlea je urinu kao uredniku pritom doputao i

94
Politici Vojislav Jovanovi Maramba 1922. objavi studijski prikaz
Hrvatske rapsodije upravo u (irilinom) izdanju Nove Evrope, s
portretiranjem Krlee195, pokrenut e se i u novome sreditu, unutar
afirmacijskoga polja osporavateljski agens. Milo Crnjanski, tako, pie
Ivu Andriu: U zadnje doba imali ste pravo. Od najnovijih malo e njih
ostati. Treba se opet uzdati u se? itao sam, itali ste, lanak dr Voje
Jovanovia o Krlei. To je najopasnija hulja, i vrlo prosta, balkanska; na
godinu, ako budem u Beogradu, a bio ma gde, poveu ja larmu, jer
vreme je tu196, pa: Smejao sam se nedavno Krlei, koji je bio u
Beogradu i drao govor. Ta to je neka austrijska baba. Prije
polemikoga klimaksa s Krleom u 1930-ima Crnjanski e o njemu pisati
i kao o velikom knjievnom imenu, no ono to je ovdje diskurzivno bitno
odnosi se na literarnost u argumentaciji Crnjanskog, u njegovim
spisima preovlauje literatura nad historijom197: do svoga poloaja u
srpskoj knjievnosti Krlea e, poput Crnjanskog, doi iz knjievne a ne
kulturne zalihe, ma koliko se i jedan i drugi inae a ne samo u
meusobnoj, izravnoj i neizravnoj, opservaciji, kulturno angairali. Sam
se orovi kada jo u formativno doba, govori o knjievnom jedinstvu,
zatie u osobnom prijeporu da ono to je kulturno, historijski jasno poput
okolnosti da je irilica takoer adoptirano tue pismo, te da bi se
utoliko dobar deo srpske inteligencije laka srca prihvatio latinice i
primakao se tako idealnoj jedinstvenosti knjievnoga stvaranja, ali to
nikako ne moe ii dekretom, i to stoga jer je irilica postala grafiki
simbol nae borbe za samoodranjem i nae svesti i istrajnosti, sve dakle

znaajnu, pa i semantiku, redakturu vlastitih priloga, a bliskost s tim krugom,

pomogla je, ali sigurno ne i apsolutno, njegovu prepoznavanju u srpskoj kritici.
195
Usp. bilj. 257.
196
Usp. Radovan Popovi, Beskrajni plavi krug [ir.], Beograd: Slubeni
glasnik, 2009, str. 96.

Povodom monografije Sveti Sava zapaa to o Crnjanskom Vladimir orovi.

197

Usp. Radovan Popovi, Beskrajni plavi krug [ir.], Beograd: Slubeni glasnik,
2009, str. 121.

95
dok je na nacionalni opstanak ugroen ona e ostati kao jedan od
amblema.198

Ve nakon boravka u Beogradu 1922, kada je ondje objavio i

prvi tekst199, Krlea je dobro upuen u srpske prilike. On e, javljajui se
supruzi iz Dubrovnika (1923) kazati I Beograd je ovde, da bi u
sljedeem pismu razradio na to je pritom mislio: Svetislav Petrovi sa
sestrom Danom, Dragia Vasi s Nataom, uveni Bogdan Popovi,
slikar Marko Murat [] gomile leviara davidovievaca bezimenih
beogradskih advokata sa gospojama200 Pretpostaviti je da za
sugovornika kojemu se obraa nije nepoznanica tko je Petrovi201, zato
bi Popovi bio uven, o kojem je tipu ljeviara rije i to se hoe rei
zapaanjem da su ondje beogradski advokati. I Krlea se u Beogradu
(s)naao u onom tipu javnosti kao politike na kakav upuuje Gligori
kada govori o Matou, tankoj liniji izmeu redakcija i advokatskih
kancelarija s jedne i Glavnjae202 s druge strane. Vlastiti revolucionarni
profil nastoji ouvati kao republikanski i demokratski, pa iako e iz uega
kruga komunistikih ideologa otpasti formalno na ustavnom pitanju
samoodreenja203, on nikad nee zapustiti dijaloku matricu politike,

Vladimir orovi, Za knjievno jedinstvo, Knjievni jug, 1/1918, 16. II, str.
198

99100.

199
Miroslav Krlea, Rusija umire, Slobodna re, 3/1922, 18, str. 133145.
Pretampan je (5. III) Krlein prilog iz broure Rusija umire od gladi,
objavljene poetkom godine u Zagrebu.

200
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1923).

201
Svetislav Petrovi (18941962) bio je u to vrijeme europski zapaen filmski
glumac.

202
Zatvor (Glavnjaa) kao metaforu poretka obradio je Krlea u predgovoru
brouri Rajka Jovanovia Glavnjaa kao sistem, Zagreb: Zatita ovjeka, 1928.

203
Krlea u rukopisu o prijeporima u Partiji oko nacionalnog pitanja (1923) za
tezu njezina prvaka Sime Markovia kae: Rjeenje nacionalnog pitanja
SHS lei u reviziji ustava. Nije vano da li su SHS jedan ili tri naroda jer to

96
nalazei u Beogradu ambijent za odranje takve tenzije. Razlozi pritom
nisu bili samo u tome to je u njegovo doba u Beogradu bio centar
politike moi, koliko sposobnost sredine da se odri iznad provincijskog
minimuma, a da bi estetska dimenzija na kojoj je Krlein narativ
inzistirao osjetila refleks vrijednosnog, a ne tek hijerarhijskog pritiska.
Krlea stoga pristaje razgovarati za beogradske novine: Ve nekoliko
dana u Beogradu boravi gospodin Krlea, na poznati knjievnik i
dramski pisac. Svojim talentom, intelektualnim sposobnostima, dubokim
smislom za kritiku analizu socijalnih i knjievnih problema,
beskompromisnim stavom i borbenou, g. Krlea uspeo je da se iz
redova naih knjievnika izdvoji kao jedna od najmarkantnijih figura
sadanjice. Kao to obino biva on je zbog svega toga stekao veliki broj
potovalaca, ali isto tako i itav tabor protivnika.204

U ime Beograda koji je (1923) upirao prstom u separatizam

hrvatske umjetnosti, drei pritom ve po imenu sumnjivu Knjievnu
republiku posebnom jer se Krlea privrstio i uao u masu205, Rade
Drainac. 1929. drukije dimenzionira Krleinu afirmaciju: G. Miroslav
Krlea je u naoj sredini. ovek sa blagim licem, sa prosedom bradicom,
koja nije ni galska, sa bradicom koja odaje Slavjanina, to nosi u sebi
kondenzovan bol oveanstva u vidu izglananog dijamanta, i ija se

pitanje kada se gleda kroz prizmu marksizma nema u stvari nikakve

vrijednosti, dok je sam oito bio za rjeenje nacionalnog pitanja odozdo.
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
204
G. B., Poznati zagrebaki knjievnik g. Miroslav Krlea u Beogradu, Vreme,
11/1931, br. 3259, str. 34. Vreme je Krleu potrailo u hotelu Union, u
Kosovskoj ulici, a Krlea kae da e novi knjievni list pokrenuti svakako,
po svoj prilici na jesen.
205
Rade Drainac, Separatizam hrvatske umetnosti. Tendenciozna lokalna
literatura, Samouprava, 42/1923, br. 250, str. 2.
Rade Drainac (18991943) javio se u srpskoj knjievnosti poetkom 1920- ih
kao pjesnik; bez sigurne egzistencije (odlazi i u Pariz) pokuava artikulirati
poziciju knjievnika u drutvu koje se mijenja i s obzirom na kulturni horizont
novih medija, i uloge novina u tome, to ga u Vremenu, za koje pie i Crnjanski,
1929. i vodi prema Krlei kao integrativnom a ne (vie) separatnom karakteru.

97
vrednost kotira na literarnoj berzi za sada, bar u naoj zemlji
zadovoljavajue. Naa kritika je dovoljno svesna pozitivnih rezultata, ma
kakvim vodama bili doneti; g. Krlea je ve afirmiran i mi danas
moemo mirne savesti, bez ikakvih prejudicija, da konstatujemo jednu
injenicu, da je neto ipak stvoreno u ovoj zemlji, mada je 'zvanino'
literarno mnjenje pesimistiko, sanjivo i bolesno u svojoj tradiciji.
Znamo i to, da je g. Krlea ovek sui generis i da se sa njim ne da lako
izii na kraj.206 O beogradskom identitetskom prijeporu oko Krlee, s

206
Rade Drainac, Miroslav Krlea u Beogradu, Vreme, IX/1929, 2663, str. 4.
Drainev portret Krlee upravo po identitetskoj razradi izvanredan je dokument:
Ljudi koji zalau vek za ideje, imaju pravo sebe da odvajaju i da cene. Bernard
o smatra za zlo javnu re, mada je njoj posvetio ceo ivot. I g. Miroslav Krlea
misli da sve zlo u svetu dolazi od novinarskih stubaca; da je jednom literatoru
ispod dostojanstva na iroko da objanjava puku svoje intencije, svoje snove i
elje. Ljudi se, ipak, izdvajaju kao individue, a ovde mi se nee zameriti, ako
podvuem jedan skroman, ali ipak literarni egocentrizam.; II. emu govoriti
G. Krlea kae: emu saoptavati masi misli i ideje? Literatori nisu bakali; ko
eli i hoe, neka nas ita Tano. Rei izgovorene na predah. Pa ipak ideje se
nameu. Za istinu svesti i srca ne postoji moral; uostalom, to g. Krlea dobro
osea, pa ipak sa planjom uti. Govori sumorno, gotovo boleivo o naoj
literaturi posle rata; g. Ranko Mladenovi po jednoj metodologiji duha Marka
Ristia dodaje: Nita od svega. Nema epskih zahvata u ovoj sredini.Knjigu niko
ne ita, svet je indolentan, gotovo tup i nemogu za duhovne tvorevine. Meni je
sve ravno. Kao velim, onaj koji se ve bavi literaturom, zato ne bi mogao da
bude isto tako dobar bakalin. III. to je nama literatura - Gde smo mi? Da li
e nas spasti jedan pokuaj Gospode Glembajevih, koji vide samo alo u
dananjem poretku stvari? [] Moda g. Krlea preivljuje u sebi prezir za
objanjenja; uostalom to je njegova lina stvar. Malarme je video u svom
pisanju izlino komentarisanje. Pa ipak je iao dalje: jedna je ideja i suvie uska
za irine sveta. Moemo da elimo promene dekora, radiemo svi, isto tako
dobro i marljivo, jedni iz krme kao drugi iz salona, pa ipak nam ostaje da
stavljamo svakodnevno maramice u usta nezajaljivim protivnicima progresa.
Beograd je lep; u osustvu Pariza on zadovoljava sve kulturne 'njuke',
zakljuuje na Krleinu tezu da 'Postoje skandinavske zemlje, u kojima
knjievnost cveta. Mi emo ekati jo dugo taj razvoj'. ta smo dobili i videli?
Isti poredak stvari i rei. ini mi se da je g. Krlea ovoga puta zadovoljan;
smeka se i die. Da ne bude ironija suvie gorka ostajem s uverenjem da je
novinarstvo pozitivnije od literature, ma koliko se protivio Bernar o i g.
Krlea, tim pre, to traje samo jedan dan.

98
dvojbom je li on na, dakle srpski pisac, pie (1935) i NIN. Rije je
zapravo o osvrtu na predavanje profesora Momira Veljkovia o Krleinoj
i Vasievoj ratnoj prozi, s tezom da Krlea nije velik pisac, jer je svoja
djela pisao 'provincijskim' jezikom, jezikom jednog naeg plemena, a da
je pisao 'istim' srpskim jezikom bio bi velik. Pretpostavljajui da bi
Krlea bio bolji u prijevodu, Veljkovi je (nehotice) aludirao na mogui
srpski prijevod, to NIN odbija kao grotesku, unato ideolokoj distanci
koju spram Krlee, posebno kao teoretiara naglaava.207 NIN se bavi i
anketom u Politici o poloaju naih knjievnika, pozivajui se na
gledite Gustava Krkleca kako u nas jedino Krlea uspeva (ukoliko
uspeva?) da ivi od svog knjievnog rada. Njegova djela osvajaju
knjievnu pijacu, mada izdavaima idejno ni najmanje ne bi ilo u
raun da izdaju njegove publikacije.208 O naem nemiru i obrazu u

207
M. B., Jedno predavanje na Kolarevom univerzitetu, NIN, I/1935, 5, str. 6.
O istome dogaaju javila je i Pravda, svodei ga na to da je Veljkovi tvrdnjom
da Krlea nije veliki pisac izazvao negodovanje izvesnog dela publike
(Pravda, VII/1935, 79: 3).
Profesora gimnazije, Veljkovia (18991944) leksikon Sveznanje (1937), osim
kao lana vlastitog urednitva, predstavlja i po Jugoslovenskoj knjievnosti
(Primeri stila i jezika. Portreti i skice). Veljkovi je nakratko (19401941) bio
upravnik Narodnog pozorita u Beogradu (u tome je svojstvu potpisao i Apel
srpskom narodu, pridruivi se potom Nedievoj kolaboracijskoj upravi).
208
M. V., Pravo lice jedne ankete: Povodom ankete u Politici o poloaju naih
knjievnika, NIN, I/1935, 17, str. 6. U anketi Politike sudjelovali su, izmeu
ostalih, Sima Pandurovi, Marko Risti, Rastko Petrovi, Nikola op, Marko
Risti. Krklec je i sam bio apostrofiran, i to kao sekretar berze u aferi koju je
oko poloaja nae knjievnosti potaknula polemika Miloa Crnjanskog i
Milana Bogdanovia (1932), kada je Crnjanski aludirao na knjievne honorare
(Usp. Stanko Tomai, Beogradska knjievna afera, Zagreb: Binoza, 1932).
Krkleevu pretpostavku iznesena u Politici da bi Krlea ostvario znatnije
prihode od izvedbi svojih drama u inozemstvu ne potkrepljuje uvid u njihov
broj. Sam Krlea o svojim prihodima te vrste u razgovoru za Vreme (1931) kae
da kad sam objavio visinu svojih tantjema za zadnjih deset godina, ti isti ljudi,
a misli na zagrebaku kazalinu kritiku, koji ire o meni te lai [da izvrsno
zarauje] napisali su da je neukusno to govorim o svojim prihodima. U tom je
kontekstu, meutim, zanimljivo da je Ministarstvo prosvete, na prijedlog,
kazalinih uprava, redovito za izvoenje Krleinih drama odobravalo najviu

99
Krlee govori i Isidora Sekuli: Njegovi su horizonti daleki, dodiruju
oba sveta, obuhvataju zaista ceo ogromni kolektiv siromatva. Problem
Krleine literature je nesavladljiv, duboko tragian. Dananja muka
drutva, to je jedan sektor Krleina kruga. Vizija Krleina je sva
drutvena istorija kao jedan neprekidni jauk stradalih i siromanih, sva
drutvena istorija kao veito odlaganje pravde kroz sve, kroz religije,
filosofije, drutvene nauke i institucije, revolucije. Mnogi mladi pisci,
razumljivo je, jure po Krleinom obuhvatu kao po glavnoj pruzi. Tu su
sve stanice: buruj, visoki klir, mobilisani vojnik, proleter; tu je kritika,
tu je estoka pogrda, tu je, to manji pisci manje vide, i skepsa, i nemir
tuge bez leka. Krlein Petrica Kerempuh doao je da sa nekim baladama
potrese do krajnjih granica i srce nae i obraz na. iknula je sa tom
poemom svetlost nad jo jednom stanicom. Razumeli smo da je veno
zdravo oveanstvo ipak ono od seljakog korena, koje lei na zemlji,
tamo gde nema trajkova jer nema ale s hlebom i s ovekom koga treba
nahraniti. To veno zdravo oveanstvo je i najvei heroj siromatva,
onaj koji zna da je sirotinja problem i ovog i onog sveta, onaj koji i stalno
hlebac pravi, i stalnu opravdanu revoluciju pravi protiv svih prolaznih
stvarnosti. Bie, u ime boje, novih nemira posle Petrice u naoj mladoj
drutvenoj literaturi. Utoliko pre, to je sa Petricom i sam Krlea uao u
nemir, sebi primeren nemir. Veliki junaci oveanstva, pojedinci i
drutva, nisu uvek dovoljno drutveni. Nisu, i svreno. Jer u oveku ima i
ovaj i onaj svet, i nee svako da se vee samo za ovaj. I nijedan pisac i
pesnik, ma kako znatan, nema pravo vezivati iskljuivo za ovaj svet koga
bilo, pa ni siromane209. Krlea je potkraj 1930-ih jednako
nedvosmisleno kao u beogradskom graanskom salonu prihvaen i u
drutvenoj kronici. Novinar Pravde odlazi na skopsku premijeru drame U

stopu honorara, pa primjerice ministar B. Maksimovi o tome 5. V. 1929.

odluuje za zagrebaki, a 29. V. 1929. odobrava i za beogradski teatar.
Arhiv Jugoslavije, Fond Ministarstva prosvete, ur. br. 760, 1691.
209
Isidora Sekuli, Problem siromatva u naoj knjievnosti, Politika, 34/1937,
br. 10283, str. 15.

100
logoru, definirajui ga piscem svetske klase ali ga prati i u cigansku
malu gdje je u njegovu ast uprilien dvoboj gusana210.

Jo otkad se 1914. sudbinski vezao za knjievnost, Krlea je

pratio srpske knjievne asopise, posebno Glasnik211, a poetkom 1920-
ih on je s urednicima u prepisci oko svoga priloga. Prije nego u Glasniku
(1922) bude objavljena Smrt Florijana Kranjeca, a potom u pet brojeva
i nastavci Golgote, Milan Bogdanovi e u knjievnom pregledu asopisa
za januar pohvaliti Hrvatsku rapsodiju, istiui Krleinu pojavu u
mladoj hrvatskoj knjievnosti, ali i kao pisca koji stoji u prvim
redovima sve jugoslovenske literature. S izuzetkom asopisa Danas,
koji je upravo s Bogdanoviem (1934) izdavao u Beogradu, Krlea je u
Glasniku objavio najvie srpskih prvotisaka, nastojei i nakon 1945.
upravo preko asopisa odrati zasebnost vlastitog srpskog knjievnog
iskustva, sve do Srpskih tema u Politici212: Svedoanstva,213 Nova
misao214, Knjievne novine.215 Politika, a i Letopis216 zrcale jednako

210
Ljubomir M. Dobrianin pie u Pravdi u dva navrata o Krleinu boravku u
Skoplju, prvo, pod naslovom Veliki uspeh premijere komada U logoru od g.
Miroslava Krlee u Skoplju (23. I.), a onda i u reportai Sa g. Miroslavom
Krleom po Skoplju. Zbog bolesti 'Megdandi Muse' g. Krlea nije mogao
videti zakazani me gusana (25. I).
211
'Srpski knjievni glasnik' bio je doista glasnik koji stie u Latinluk nama, u
Banovinu [] sa svojim utim koricama, melem duama ranjenih rodoljubivih
sanjara. Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 252.
212
Politika je (2. II. 1932) pod naslovom To znai kod nas pisati objavila izvod
iz Mog obrauna s njima, u njoj e 1963 (IVVI) izlaziti Krleine Srpske teme,
a Politici je (19541973) dao i etiri intervjua. Politika je, otkad ga je u njoj
1923. uoio V. Jovanovi pratila Krleu do njegove smrti kao prvorazrednu
figuru.
213
Sedamnaest brojeva asopisa izalo je u Beogradu 1952; glavni je urednik
bio Aleksandar Vuo, a program asopisa kao kulturne i umjetnike tribine
potpisali su listom Krlei bliski pisci: Oskar Davio, Milan Dedinac, Marko
Risti, Aleksandar Vuo.
214
asopis je 19531954. izlazio u Beogradu, a pokrenut je na inicijativu
Milovana ilasa, koji je prethodno (19501952) s Krleom razmatrao njegove

101
vano uporite Krleina unutarnjeg poloaja u srpskoj kulturi: ulozi koju
je u njoj odigrao dinamino i u prvom planu. Krlea je u prvom broju
Svedoanstava (1952) objavio svojevrsnu srpsku autoidentifikaciju, zapis
Na grobu Petra Dobrovia. Krlea i Dobrovi217 formirani su u istom,
maarskom jezinom i kulturnom ambijentu, a kada Krlea prvi put
1913. stigne u Pariz, Dobrovi e ve biti ondje. Dobrovievo slikarstvo
Krlei je 1921. zapravo prva velika likovna tema, kojoj e ostati trajno
privren, to je dobilo i povratni uinak kako je Dobrovievo djelo u
povijesnom odmaku raslo. Osobno su se u 1930-ima iznimno zbliili,
intenzivno se, pa i obiteljski, druei sve do Dobrovieve nenadane smrti,
u apsurdnoj nesrei s ratnom pozadinom. esto su zajedno, u Zagrebu i
Beogradu, Pragu i Dubrovniku. Dobrovi u vie navrata portretira Krleu
(i Belu), pie o umjetnosti u njegovim asopisima, daruje mu slike i

asopisne inicijative. ilas je u Novoj misli objavio tekst u kojem se otro

kritiziraju politike elite koje su propustile uvidjeti vanost Krleina jubileja.
Premda su i u krugu Nove misli pisci bliski Krlei (Milan Bogdanovi, Oskar
Davio), ini se da ga je izostanak Marka Ristia zadrao na odreenoj distanci,
a ni kada je redakciji predloio svoj polemiki razgovor s asopisom Pogledi,
koji se bavio njegovim tezama o shvaanju umjetnosti, prijedlog nisu prihvatili.
215
Knjievne novine pokrenute su 1948. kao izdanje Saveza knjievnika
Jugoslavije, a za dvogodinjeg izlaenja u tom formatu bile su esta Krleina
tribina.
216
Usp. Mirjana D. Stefanovi, O Miroslavu Krlei u Letopisu, Novi Sad:
Letopis Matice srpske, 158/1982, 2, str. 369373.
217
Petar Dobrovi (18901942) studirao slikarstvo u Budimpeti (19091911);
studijski boravi u Parizu (19121914); brzo se razvija, saimajui u kreativnoj
gesti teorijsku upuenost, drutveni angaman i osobnu ekspresiju provedenu
kroz dominantne stilove epohe. Nakon sloma revolucionarne pobune u
njegovom baranjskom zaviaju, kao njezin prvak 1920-ih prelazi u Beograd,
gdje je ve, kao i u Zagrebu (1920), izlagao. Predavao je slikarstvo na
umjetnikim kolama, od 1937. kao profesor beogradske Akademije, ali ga
nemir nije naputao. esto putuje Europom, 19261928. opet je na due u
Parizu; redovito boravi u dubrovakoj okolici, to se zrcali u oba njegova
temeljna tematska podruja portretu i pejzau. Oenio se Olgom, roenom
Hadi, iz imune obitelji, iji je otac Kosta sudjelovao u javnom ivotu.

102
polemizira s njime o sudbini Europe. Krlea e poslije kazati kako se s
Dobroviem najintenzivnije druio nakon njegove smrti. Pored
ustrajne afirmacije njegova talenta, Dobroviu je nastojao pomoi i u
socijalnom smislu, potiui kolekcionare i zdvajajui nad slabim
odjekom prodajnih izlobi. Dobrovieva supruga Olga je pritom stekla
Krleino potovanje, zbog ustrajnosti i privrenosti Dobroviu, koja ju,
ni s obzirom na vlastito dobrostojee podrijetlo, nije naputala ni za
oskudica, u kakve su zapadali i zbog Dobrovieva naina rada s
kvalitetnim a time i skupim materijalima. Krleini su s Olgom ostali
prisni itava ivota, a Krlea u dnevnikim fragmentima romansira i
svoje razgovore s njezinim ocem. Kratka prepiska s Olgom poslije Beline
smrti posljednji je lirski motiv Krleine emocije. Krlea i Bela bili su
1940. na Dobrovievoj retrospektivi u Beogradu, bilo je to neposredno
prije sloma.218

Krleino memoarsko kretanje Beogradom u kojem se s

Dobroviem osjeao doma potaknulo je obnovu osporavanja,219 ali i
simultano nevidljivo i jednako vano, pa i za znaenjsko polje povoda,
odobravanje220. Krlea je tom prigodom ispriao kako se na Dobrovievu

218
Posljednja Petrova izloba, 1940 aprila, u paviljonu Cvijete Zuzori, to je
sve bilo posmrtna igra, takorei sveani prijem u predvorju smrti. Miroslav
Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 47.
219
Miroslav Krlea, Na grobu Petra Dobrovia, Beograd: Svedoanstva,
I/1952, 1, str. 12. Krlein je zapis doveo do neugodne rasprave, nakon to je
Miodrag Janiijevi potaknut proitanim Krlei poslao svoje vienje
protusrpske ekspozicije njegova narativa, tvrdei da za svoje gledite ne moe
doprijeti u javnost. Zakljuna Janiijevieva poruka, kada je ipak (uzevi
uvjetno) doao do javnosti, s naslovnom tezom kako mrnje nije bilo
(Svedoanstva, I/4, 8), inzistira na tome da i Krlea moe da pie dobro ili
loe, pravo ili krivo, to je za tadanje stanje kulture dijaloga u drutvu bio
vaan probitak, ali se s obje strane one u ije je ime progovorio Janiijevi i
one Krleinih branitelja propustilo, to je takoer simultano uoeno, raspraviti
predrasudu o Krleinu srpskom zazoru.

Milo Crnjanski pie (1959) filmskom redatelju Aleksandru Petroviu: do

220

mene su doprli i neki podatci o Vaem filmu o Dobroviu, koji je bio moj

103
grobu suoio sa spoznajom da je njegov mrtvi prijatelj bio mason. Mimo
zapitanosti koja se onda u odgovoru javila kao eho iz biografske prolosti
a tko je on zapravo, kakav mu je identitet? Dobroviev se lik doista
oitava kao sredinji punkt njegova prihvaanja u srpskoj kulturi,
biografskoga obrata kojega ni retrospektivno nije mogao, ili elio, biti
posve svjestan. Dobrovi je ne samo svjedok ili suputnik Krleina
kretanja od Zagreba, preko Praga221 i Pariza, do Beograda, ve se u
Dobrovievu poloaju u beogradskoj sredini ogleda i nain na koji je u
njoj adoptiran i Krlea, pri emu je Krlea previao kako margina, na
kojoj je govorei o tome inzistirao, moe, a u pravilu kada je rije o
umjetnikoj penetraciji i jest, u specifinoj korelaciji utjecaja s
dominantnom pozicijom. Kada govori o tome da je Dobrovieva
zabrinutost oko sloma itavog asopisa 'Danas', u maju 1934, bila
najintenzivnija, jer je veernji akt kod Kolarca bio tom ovjeku tada
prije Akademije jedini pojas za spasavanje, Krlea se dri intimnoga a
ne socijalnoga registra, naina na koji je s Dobroviem dijelio sliku
svijeta kao projekciju. Krlea nikako drukije nego namjerno nije mogao
previdjeti da je primjerice Dobroviev portret Slobodana Jovanovia222
srdano posveen, a teko da mu je bila nepoznata Dobrovieva relacija s
Crnjanskim, kojemu se Danas obraao iznimno otro. Pokreui u

intimni prijatelj, a koji ste izradili u reji Krlee. Prema onome to sam o tome
uo, ini mi se da je to bilo lepo. Usp. Radovan Popovi, Beskrajni plavi
krug [ir.], Beograd: Slubeni glasnik, 2009, str. 256.
221
U Pragu, a i poslije u Parizu, Krlea, prema partijskim instrukcijama,
razgovara sa Svetozarom Pribieviem, u ijem je krugu Dobroviev tast:
Nikada jo nad naom zemljom nije bilo tako mrano kao za onih razgovora u
Parizu. Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 24.
222
Bavei se Slobodanom Jovanoviem (18691958 ) Krlea konstatira: Bavio
se ovjek politikom, u najmanju ruku dvorskom, i kao 'istoriar' i kao
'knjievnik i politiar (Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 363),
alei to mu je na kraju Dragia Vasi podlegao po zakonu tromosti duha
(Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 106).

104
Beogradu s Milanom Bogdanoviem asopis koji se historiografski
uzima njegovim, Krleinim, on je uao u srpsku kulturu na otvorena
vrata. po svojoj je snazi taj asopis bio adekvat meunarodne revije o
kakvoj se s njime kao urednikom spekuliralo negdje u Europi, ali je u
pretpostavci i izvedbi bio autentian, sadravao je genius loci i to po
reprezentativnosti kruga koji je Bogdanovia i Krleu legitimirao
srpski. Tek e s takvim asopisom Krlea postii ono emu je dugo teio,
da iz vlastite, neograniavane idejne osnove dotakne uporinu toku
poretka, vie se nije radilo tek o policijskim izvidima223, ve o
parlamentarnim interpelacijama224. Svjestan da e biti potisnut natrag u
Zagreb225, on tu situaciju doivljajno mistificira s obzirom na svoje
prvobitno iskustvo sa srpskom administracijom, kao da tada u Beogradu
nije ostavio sebe, i kao da Beograd nije bio svjestan da i sam potiskuje
dio sebe, s kojim rauna, a ne (vie) drugoga.

Srpskim se kulturnim reljefom Krlea kretao sa znatieljom i

samostalno. Knjievni, kazalini, politiki tragovi toga ivota raspruju se
u fragmentima, koji se na rubu ili ispod javnog rastera nerijetko uvezuju

223
Odeljenje za dravnu zatitu Ministarstva unutranjih poslova obraa se 9. II.
1934. na linost banu Savske banovine da bi ga umolilo za nareenje da se
prikupe podatci i poalje izvetaj o nacionalnom i politikom dranju Krlee
Miroslava, novinara iz Zagreba, koji sada ivi u Beogradu, i vrlo je hitno.
Arhiv Jugoslavije, Fond Ministarstva unutranjih poslova.
224
Poslanik Omer Kajmakovi podnio je 5. III. 1934. u Narodnoj skuptini
interpelaciju protiv Krlee: U Zagrebu [!] na pr.izdaje jedan knjievnik,
priznati knjievnik, poznati knjievnik i popularni knjievnik, Krlea, jednu
svoju reviju koja se zove 'Danas'. Gospodo, ja nita ne treba da vam iznosim
kao dokument i dokaz da je moje gledite tano i strahovito opravdano pred
ovom pojavom, nego samo da vas umolim da tu reviju s vremena na vreme
itate i vi ete videti da ta revija u naoj zemlji apsolutno slui komunistikoj
propagandi. Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije
[ir.], 1934.
225
Vidi bilj. 292.

105
u osobni, sudbinski vor kao Hugo Klajn226 ili Milutin Popovi, pa
Prodanovii227 ili Ribnikarovi228. Mati Miloeviu razlae ideju
jugoslavenskog historijskog muzeja na Kalemegdanu229, a novi pisci ne

226
Hugo Klajn (18941981), kao Freudov seminarist posveuje se u Beu
psihijatriji; 19251941. vodi sanatorij u Beogradu, a kao suradnik marksistikih
publikacija iz 1930-ih postupno je s tema iz psihologije i teorije umjetnosti
preao i na kazalinu kritiku, pa je 1945. pozvan u upravu beogradskog
Narodnog pozorita. S Krleom se znao iz predratnih bekih godina: Krlei
dugujem to sam uopte postao svestan da je ovek odgovoran, ma kako se od-
nosio prema tome, za to kako se razvijaju prilike u drutvu. Freud je Klajna
poslao jednom svom asistentu, a on je otiao drugome koji je prema Frojdu
imao kritiki odnos, drei se toga kritikog odnosu prema svemu, pa i
politici. Krlea je, naprotiv, inzistirao da ovek mora da ima svoj vrlo odreen
politiki stav. I u kazalinoj inicijaciji spomenut e Krleu: Re je o predstavi
Gospoda Glembajevi u reiji Branka Gavele. Za pripreme Klajnovih
Glembajevih 1946. i poslije Krlea je dolazio u goste Klajnovima; s
Klajnovom suprugom Stanom, pijanisticom i muzikologinjom, takoer se dugo
poznavao.
227
Boro Prodanovi (18931943), pribliio se poetkom 1920-ih ilegalnom
komunistikom pokretu; od 1924. dopisnik Politike iz Zagreba, protjeran
poslije uvoenja diktature. Potom u Beogradu radi kao odvjetnik progonjenih
komunistikih aktivista, bivajui i sam trajno pod pritiskom reima, pa 1941.
odlazi u partizane, gdje mu se na Sutjesci gubi trag. Sin je knjievnika i
politiara Jae Prodanovia i suprug Milice Mice Prodanovi. Krleini su
prijateljevali s Prodanoviima, pa se Krlea esto memoarski referira na njih,
ukljuujui Borina oca, i poslije, kada ostane sama, Micu. Borin stan u
Beogradu bio je i stjecite komunistike elite, a u pismima Beli Krlea spominje
da ga je posjetio s Petrom Dobroviem. Dobrovi je u to vrijeme (1933) izradio
Prodanoviev portret. Krleina prepiska s Aleksanderovima, kada su nakon
1945. u Beogradu, ide preko adrese Mice Prodanovi.

228
Vladislav Ribnikar (19001955), potjee iz obitelji utemeljitelja Politike,
lista koji je ostvario snaan rast upravo za njegove uprave, od sredine 1920-ih,
da bi u vlastitoj osobi odrao i kontinuitet nakon prevrata 1944. Ribnikar je,
naime, unato upuivanju u logor, odolio pritisku kolaboracijske uprave (1941),
prestavi izdavati list, a kada je uspio prijei partizanima u Titovoj je
administraciji preuzeo vane dunosti iz podruja informiranja. Krlea je za
beogradskih boravaka 1930-ih nerijetko Ribnikarov gost, a k njemu odlazi na
ruak i poetkom 1946, dok mu se poloaj meu novom elitom jo nije
stabilizirao.
229
Mata Miloevi (19011997) bio je istaknuta figura srpskoga kazalita,
glumac i redatelj, igrao je i u beogradskim izvedbama Krleinih drama, a od

106
zaziru od paradigmatinosti ni jubileja, i javljaju se s posvetama svojih
knjiga230.

Milutin Popovi postaje vidljiv u doba Krleina odlaska, kao

sjena iz razdoblja sloma. Popovi je ratno siroe kojega je, uz potporu
Krleinih, u svojoj obitelji, i samoj izloenoj ustakom pogromu,
zbrinula Angela Severin. Nakon to su se Severinovi iselili u Izrael, o
Popoviu se skrbe Krleini, pa im se on javlja itava ivota, povezujui

1948. predavao na kazalinoj Akademiji. Pa ipak Miloevi ne ide u red

oekivanih Krleinih sugovornika o velikim projektima. Krlea je Miloevia
pozvao k sebi iz kazalita, gdje su se potkraj 1940-ih nali u loi i veoma mu
angaovano, rekao bih zaljubljeno predoio grandiozni projekt: Radilo se o
ideji stvaranja kulturnoistorijskog muzeja svih naroda Jugoslavije u
celokupnom prostoru beogradske tvrave na Kalemegdanu. Nalazile bi se tu,
na primer, verne kopije, u prirodnoj veliini, nekih starih hramova sa kopijama
fresaka i ukrasa. Tako bi se tu nalazila i katedrala u ibeniku i manastir
Graanica na Kosovu i jo neki hramovi. U unutranjosti tih graevina
postavljeni bi bili razni umjetniki eksponati, bilo u originalu, bilo njihove
kopije. Sav slobodni prostor izmeu graevina bio bi ispunjen raznim portalima
i slinim objektima, kao i velikim brojem kopija najvrednijih kiparskih dela.
[] Krlea mi je pokazivao nekoliko velikih kartona koji su se nalazili u
jednome kutu njegove sobe na kojima su bile islikane neke od ovih graevina i
spomenika. Mata Miloevi, Neostvarena zamisao, Vjesnik, 43/1982, br.
12337, str. 4. Milovan ilas sauvao je u svome arhivu dio Krleina projekta,
radnog materijala koji je 1946. pripremio u Beogradu za novu kulturnu
administraciju s obzirom na to da kako uvodno kae knjievno i umjetniko
tumaenje historijsko materijalistike koncepcije (u okviru najveeg masovnog
pokreta u naoj historiji), predstavlja danas gotovo paradoksalan problem, jer
nije vidljivo, a ni ocijenjeno ono bitno s ime se raspolae. Usp. Enes engi,
S Krleom iz dana u dan, VI, str. 213. Krlea se s tim u vezi poetkom 1946.
pismima javlja Juliju Beneiu kao potencijalnom suradniku. Usp. Miroslav
Krlea, Pisma, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 56. Nakon povratka sa izlobe
u Parizu 1950. Krlea muzeju pretpostavlja ideju enciklopedije.
230
Miodrag Bulatovi (19301991) naglaava Krlei 29. V [19]56 kako mu
alje prvijenac avoli dolaze: Vrlo potovanom piscu / Miroslavu Krlei / od
kog sam nauio da / drim pero u ruci / svoju prvu knjigu / Miodrag Bulatovi.
[ir.], dok se Matija Bekovi (1939) javlja 2. II. 1971. kao afirmiran pjesnik, s
drugim izdanjem . [!] svoje zbirke Ree mi jedan oek: Miroslavu Krlei
pesniku 'Balada Petrice Kerempuha' s potovanjem Matija Bekovi. Knjige su
se uvale u Leksikografskom zavodu Miroslav Krlea.

107
napokon svoju, beogradsku, obitelj s Angelom i Belom. Upravo u relaciji
prema kojoj Krleini taj odnos nisu formalizirali, ali niti od njega
odustali osjea se nesigurnost s kojom su uli u prostor sloma, gdje se
Popoviev lik javlja, i naprsnua koja su ih kao identitet stopila u odnosu
na neizgovoreno sjeanje.231 Imao sam, uz to, i jednu potajnu elju
pie Krlei nepoznati prijatelj, kao da govori o dekontekstualiziranoj
Srbiji, na koju Krlea ima pravo da Ti pokaem i jednu drugu Srbiju,
onu koja nije Beograd, ni Parain; Srbiju mukotrpnih, kaljavih i
pocepanih ljudi, razigranih planinskih kosa i nabujalih voda. Koliko se tu
bede i lepote pomea u jednoj jedinoj ai, u jednom pogledu! Kad li e
se sve to preboleti? Sad, svejedno. Neka ti ovo pisamce bude dokaz da si

231
Popovi je rodom iz Stare Krivaje kod Slatine, kao sedmogodinjak je 1942.
ostao bez roditelja, a nakon prebacivanja u prihvatni dom u Zagreb i bez brata i
sestre. Kada su 1950. Krlee preuzeli brigu o njemu, Krlea ga je s
preporukom tadanjeg ministra eljeznica Todora Vujasinovia poslao u
eljezniki tehnikum u Puli, poslije je, sve dok se nije preselio u Beograd,
radio na eljeznikom kolodvoru u Sisku. Popovi je Krleu volio, bio mu je
jednom rijeju srce od ovjeka, iako mu elju da ga preporui za vojnog
pilota nije ispunio. Usp. Zvonimir Despot, Krlea je imao tienika,
Veernji list, 2001, 28. I, str. 23. Krlea Popovia nije usvojio kako to u
svojim memoarima pamti Dobrica osi, pa nije mogao ni planirati da e ga se
sada odrei (1957), a iako se ini da je bio nemiran mladi osiev je portret
oito pretjeran: On nije hteo da ui, ak ni elezniki tehnikum nije zavrio;
postao je opak reakcionar, komuniste nazivao banditima, pisao Krlei da ga u
koli gnjave s Krleom, hoe da pobegne u inostranstvo, s cininom poentom
njegov usvojenik je propao. Dobrica osi, Pievi zapisi: 19511968 [ir.],
Beograd: Filip Vinji, 2000, str. 127. Naprotiv, sudei po Popovievim
pismima Beli, koje je ona sauvala, njegov odnos s Krleinima u to vrijeme nije
ni priblino toliko poremeen: iz vojske u Vrhniki (21. XI. 1955) javlja joj se s
draga teta Bela, zahvaljuje za paket koji je primio i kae da je iki pisao dva
lista, ali mi jo nije odgovorio, dok je prije vojske bio u Sisku novano su ga
pomagali (uplatnica na 2000 din, 1954). Popovi Krleine dri svojtom: kada je
1968. Krlei dodijeljena Herderova nagrada poastio je prijatelje u uredu koji su
mu estitali, kada je Bela ve na samrti (26. III. 1981) pie joj da je zamijenio
stan, o vlastitoj djeci, sinu koji je u vojsci u Somboru i keri koja eli studirati
medicinu, jer je to tradicija u obitelji njezine majke, a spominje i svoju sestru
Jelku, koja takoer ivi u Beogradu. Popovi je bio i uz Belin odar, a Krlea ga
je uvrstio u svoju oporuku.

108
ipak bio prisutan meu prijateljima. Srdaan pozdrav velikoj Srpkinji sa
osobito razvijenim ukusom za dalmatinsku kuhinju.

S knjigom je Krlea u Srbiju uao kao pjesnik, i to kod Gece

Kona232, a iz Srbije otiao kao erudit, s enciklopedijskim varijacijama,
kod Ivana olovia233. U tome je rasponu ekstrakt njegove
paradigmatinosti i jubileja234, prije nego u figurama kulture, koja ni
kada bi smogla snage za modernizacijske preskoke nije bila u stanju

232
Knjiga pjesama izala je u Izdavakoj knjiarnici Gece Kona (1931/(IV), na
124 stranice, irilicom. Sadravala je 21 prvi put objavljenu pjesmu, meu
njima i Pjesme o bijedi posveene Bori Prodanoviu i Rastenje grada, pjesmu
posveenu Dragii Vasiu. Geca Kon (18731941), knjiar koji je kao vjet u
struci poetkom XX. stoljea preao iz Zemuna u Beograd, gdje dobiva
srpsko dravljanstvo te pokree knjiarsko i nakladno poduzee.Za
habsburke je okupacije Srbije zatoen i progonjen. Potom uiva potovanje
i podrku, ostvarujui impresivan niz od vie tisua tiskanih svezaka.
233
Knjiga 99 varijacija s podnaslovom lexicographica i anrovskim odeenjem
eseji i zapisi u izboru, predgovoru i redakciji Mate Lonara objavljena je
1972. (Beograd: NIP Duga) kao 10-a u biblioteci XX. vek urednika Ivana
olovia. Ivan olovi (1938) pokrenuo je 1971. biblioteku XX. vek koju je
odrao, a nakon 1990. i samostalno razvio u instituciju srpske kulture.
234
U pismu Dragoljubu Aimoviu Milo Crnjanski tako (1963), govorei o
oru S. Radojiu, dekanu Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, kae da je
Radoji iz one grupe koja o meni dri predavanja, ali prireuje, noldens
volens, proslavu Krlee, dodajui odmah kako je Krlea takvo to zasluio, ali
da se ne radi o tome pokazuje dodjelivanje Zmajeve nagrade Krklecu, koju
nije zasluio. Radovan Popovi, Beskrajni plavi krug, Beograd: Slubeni
glasnik, 2009, str. 296. Bez obzira na osobnu povrijeenost, Crnjanski dobro
locira teite strategije jubileja.. O tome posebno govori pokuaj iskupljenja
odmah po Krleinoj smrti, kada su beogradski asopisi pokuali rastvoriti
jubilejski diskurs (Knjievnost, 1982/3 s Dijalektikim antibarbarusom, a Delo
1982/5 fokusiranjem sukoba Danasa s desnicom), a da se za takvo to nisu bili
stekli kulturni uvjeti. Krlei u ast su i u srpskoj kulturi posveivani zasebni
zbornici radova (usp. npr. zbornik Miroslav Krlea, Instituta za teoriju
knjievnosti i umetnosti u Beogradu (redaktor Nika Stipevi, Prosveta 1967;
Knjievna historija, 1983/22, koja obeleava osamdesetu godinjicu Miroslava
Krlee, posveujui njegovu radu ovaj broj. U tim je zbornicima promovirana
i bibliografska obrada literature o Krlei, zapoinje je Davor Kapetani, a
nastavlja Gojko Tei).

109
prevladati otvorene procjepe vlastite predanosti proputenim povijesnim
mogunostima kao retorikim probitkom.

Govorei o srpskom ustanku i to kao obljetnici, Krlea je

pokuao demonstrirati narativ kakav bi poetiki ili strukturno trebao
omoguavati razumijevanje i u onome jezinome sloju koji je
govornicima zajedniki upravo kao govorni iskaz: sugovornik bi trebao
povjerovati da mu govornik doista, a ne samo nominalno govori srpski.
Umjesto po sadraju takva govora u Srbiji se ono to je paradigmatski
Krlea srpski akademik i predsjednik jugoslavenskog knjievnog
saveza govorio razumijevalo upravo suprotno, prema parafu na
graninom dokumentu o kulturnom svojstvu jezika.235 Ponosan na
beogradsku izvedbu svoga Vujaka, koja je u predtelevizijskoj kulturi
zaivjela na pozornicama u unutranjosti Srbije236, Krlea e Beli javiti
kako je dobio album s leskovake premijere Lede u doba kada Srbiju ve
bude gledao jedino na televiziji.237

235
Koliko je Krleina povezanost s Deklaracijom o hrvatskom jeziku duboko
zasjekla u srpski kulturni sklop dokumentira i Zogovieva posveta Krlei od 5.
V. [19] 67: Miroslavu Krlei, s potovanjem i ljubavlju koja odolijeva i
zagrebakoj Deklaraciji / R. Zogovi. Zogoviev separat Junake pjesme i
vlastela iz Zbornika Matice srpske za knjievnost i jezik, s tom posvetom, uvao
se u Leksikografskom zavodu Miroslav Krlea.
Radovan Zogovi (19071986) bio je meu glavnim Krleinim simbolikim
oponentima u sukobu oko shvaanja knjievnosti, pri emu je Krlea u
Dijalektikom antibarbarusu zanemario njegov nedvojben knjievni talent.
Zogovi je 1948. udaljen iz javnosti i tek e sredinom 1960-ih na izriito
Krleino zalaganje kod Tita opet objavljivati. Krlea ga je primio u Zagrebu,
posredovao pri objavljivanju pjesama u Forumu, a Zogovi mu je na tome, kao i
uope na pozitivnoj rekapitulaciji njihova odnosa, bio nedvosmisleno zahvalan.
Usp. Vasilije Kalezi, Ljevica u sukobu s Krleom, Beograd: Trag, 1990.
236
Igrali su Vujak 40 puta i igraju ga stalno dalje. Kae D. [inulovi] da su u
srbijanskoj unutranjosti imali s Vujakom prodoran uspjeh Pisma
Miroslava Krlee Beli Krlea (1954).

(Leskovac) Stigao album [ ...] iz Leskovca. 'Leda' u Leskovcu!; Pono je

237

minula. Na Tv bgd bila je in memoriam za V. Staria. Feliks Pai, Karlo

Buli, N. Simi, Volk i gospoa Eri. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea

110
 U biografskom epilogu Krlea je u srpskoj kulturi fokusiran prvo s
obzirom na borbu za slobodu izraza i forme, misli i sadraja posleratne
knjievnosti, koja se esto zainjala u Beogradu, a Krlea je u njoj
uestvovao vie svojim negdanjim duhom nego neposrednim primerom
i delovanjem, premda se ta borba nije mogla ostvariti bez njegovog
oslonca i naslea238, da bi se poslije u osporavanje upravo takvog
jugoslavenskog kulturnog modela, pri frustraciji raspadom
jugoslavenskog drutvenog okvira, Krlei uitavao kroatofilski gen,
nerijetko povezan s nacionalnom identifikacijom prvaka prevratnikog
komunistikog projekta s kojima je bio povezan. Takva se percepcija za
drugu vrstu, pa i knjievnopovijesne ekspertize teko moe zaobii, no ni
na vrhuncu njezine drutvene ekspozicije Krlea se kao knjievnost nije
osporavao. Jedno sigurno stoga to se knjievnost kao identitet i u toj
historijskoj situaciji pokazala i nadalje znatno slabijim poljem, pa i od
jezika239, a drugo, i suprotno, jer je knjievnost taj raskol zaobiao, pa se
u kulturi jugoslavenske postpovijesti knjievno djelo, i kao knjievni
jezik, kree kao ponornica.

(1971, 1980). Krlea u prepisci s Belom i inae komentira socijalne kontekste

glumaca, pa se primjerice u povodu smrti glumca Viktora Staria (19011980)
udi nainu na koji su ga se u prigodnom televizijskom programu sjeali drugi
glumci Nikola Simi (19342014), Karlo Buli (19101986) i Kapitalina Eri
(19192009), te teatrolozi Feliks Pai (19392010) i Petar Volk (1939).
238
Predrag Palavestra, Krlea u Beogradu i drugi ogledi [ir.], Beograd:
Beogradska knjiga, 2005, str. 41.
239
Pojedinci koji bi trebali predstavljati drutvene znanosti esto usauju
nacionalizam: 'otkako je izmiljen nacionalni karakter' nastao je niz
takozvanih drutvenih znanosti iji je stalni cilj znanstvena legitimacija
naroda/nacije. To je prije svega jezikoslovlje, pogotovo njegova geneoloka
varijanta. Usp. Snjeana Kordi, Jezik i nacionalizam, Zagreb: Durieux,
2010, str. 337. Govorei jo u razgovoru za beogradsko Vreme (1931) zato i
sam ne ue u tako etablirani tip legitimacije Krlea kae da to to oni koji ga
pozivaju k sebi tako to ga dre za priznatog knjievnika jo ne znai da se
moe poistovjetiti s njima jer uope nema knjievnika, a priznatih
knjievnika mislim u onom smislu priznatih kako ja tumaim taj pojam
pogotovo nema. Padom zavjese na popritu jugoslavenske dekonstrukcije
pokazalo se da zastupanje formalnih prestia nije konjukturno, samim tim to
biti priznati knjievnik, za razliku od biti podobno govorno prepoznatljiv, uope
ne donosi vidljivost, a kamoli drutvenu reprezentativnost, oslobodio se kulturni
prostor za knjievnost o kakvoj je govorio Krlea.

111
IV. Prostor

Gradovi i putovanje uope vaan su, zarana osvijeteni topos Krleine

poetike i kulturne matrice,240 njegova je kritika zatvorenosti hrvatske te
napose zagrebake sredine utemeljena u poznavanju i kompariranju
drugoga, kao svijeta i kao teksta. Sjeao se da je jo kao djeak prijatelju
iz razreda, koji se vratio iz Dresdena, napisao domau zadau Moj put u
Dresden, i to tako da je Dresden usporeivao s Firenzom, a da sam ni u
jednom od tih gradova nije bio.241

Krleine prve predodbe o Srbiji, kao i o drugim formativnim

toposima njegova kulturnog reljefa, poput Pariza, iji je tlocrt
imaginativno razraivao s bakom,242 dolaze iz istog, ranog obiteljskog
okruenja kada je tek krenuo u kolu. Prema biljekama iz grae u
ostavtini, s Krleinima je u istoj kui stanovala i obitelj ekih tapetara

240
Miroslav Krlea, Severni gradovi (O putovanju uope), Knjievna republika
2(1924)1, str. 1722. Tekst je kao uvodno poglavlje uvrten u Krleinu knjigu
Izlet u Rusiju, Zagreb: Izdanje Narodne knjinice, 1926, prvo od formativnih
djela njegova esejizma.

241
Miroslav Krlea, Izlet u Rusiju, Zagreb: Izdanje Narodne knjinice, 1926, str.
34.

242
Miroslav Krlea, Djetinjstvo i drugi zapisi, Zagreb: Zora, 1972, str. 72, 76.
Prosjedivi sa svojom staricom bakom (prije njenog odlaska u Pariz) nekoliko
stotina sumraja, ivio sam zaronjen u njen svijet Krlein ujak, kojemu se
baka odselila u pariko predgrae Villemombleu, ondje se bavio kiobranima. A
njezina drugog sina ljubimca Ivana strojevi su samljeli negdje u
Dsseldorfu: Njen ormar sluio mi je za domau plou. Na izlizanoj polituri
nacrtao sam itavu Svetu Zemlju i tumaio joj zemljopis: Zagorje, Krapinu i
kasnije cijelu Evropu.

112
koji su odlazili u Beograd dekorirati kraljevski dvor, a kada su
Obrenovii uskoro na dramatian nain svrgnuti, to je u Zagrebu
pobudilo znatnu pozornost, i sam se udi kako je, kao desetogodinjak, o
tome dogaaju imao vlastito, formirano miljenje.243 No i kada mu Srbija
postane aspekt narativa, pa njegov pripovjedni subjekt retoriki maskira
nemogunost da habsburkim asnicima protumai tko su Vojislav Ili i
ura Jaki, u predodbi e ustajati na mitologemu iz vlastite zalihe
Dunavu244: Kroz Ilievo pjesniko uho itave je noi umio motiv
Dunava u raznim varijacijama, od plave beke valcer kantilene, od
dramatskih jakievskih akcenata opasne i sudbonosne vode, u koju zure
slijepi crni ardaci kao kosturi, gdje Dunav hui kroz klance, pa je
Iliev Dunav amajlija koja se nosi na golom mesu zagrijana vlastitom
krvlju, neim to je postalo bitnim, dubokim, krvavim tragom

243
Budui da je Krleina rukopisna ostavtina obraena tek primarno, u oba
njezina dostupna fonda, u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici te u Muzeju grada
Zagreba, uva se razmjerno veliki broj Krleinih biljeki razliitoga opsega i
pobuda na koje se nije uvijek mogue precizno pozvati prema postojeem
katalokom rasporedu. Ovdje se nastoji, makar opisno, precizirati karakter
takvih dokumenata radi lakeg snalaenja u zbirnoj evidenciji. Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
244
Reeno je da se Dunav prikae ne samo geografski nego historijski,
politiki, ekonomski, strateki i kulturno-politiki. [] Podunavlje, Podunavci,
transdanubijanstvo kao pojam. Dunav je glavno korito svih historijskih strujanja
i kretanja, od prethistorije do seobe naroda, do dolaska Slavena na Balkan.
Dacija, Moesia, Panonija, Germanija, Austrija, Madarska, dunavske ravnice,
pustare, Alfld, turski ratovi, dunavske zemlje, podunavska federacija, uloga
Austrije i t.d. Od Kelta do 1848 i do 1948 vana baza. Trebalo bi donijeti kartu
itavog Podunavlja, ne samo geografski nego i sa svim promjenama politiko-
kulturnih elemenata. Rijeke koje utiu u Dunav povezuju dunavsku nizinu sa
raznim zemljama, narodima i krajevima. On je podjednako vaan u heraldici,
kao i u pitanjima meunarodnoga prava, dunavske plovidbe, u pitanjima
regulacije i t.d. Gradovi i civilizacije na Dunavu: Golubac, Beograd,
Slankamen, Senta, Petrovaradin, Bratislava, Viegrad, Kalemegdan, Negotin,
Budim, Be sve do Galca i do dunavske delte, od Korvina do ajkakih
regimenata, do austrijske granice, od uspona i propasti Habsburga do
Tolbuhinova prelaza kod Batine skele. Miroslav Krlea, Marginalije,
Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 231232.

113
moje vlastite svijesti, bez ega ne bih bio ono to jesam245 Taj, srpski
Dunav, ista je ona domovina o kojoj pie netom kada je (1931) napustio
Zagreb: Danas poslije podne na primjer [] na moravskim obroncima
iznad Brna i tamo u magli lei Austerlitz, tu je spavao Napoleon /sa
simbolinim imenom/ tamo je Wagram, tamo Asspen, u daljinu su plava
pounska brda, gdje sam imao jednog dobrog druga (koji je davno mrtav)
tamo tee Dunav da pod Ostrogom (gdje sam preplivao prvi puta tu
vodu) tamo su obronci isto tako obrasli smrekama i brezama i tamo sam
se isto tako kretao i gledao u ove sjeverne perspektive i sluao ove
proljetne vode. Veliki motiv sentimentalnog povratka: In der Heimat in
der Heimat.246 Proizlazi kako je doista vano promiljanje ishodita
slike u individualnoj svijesti moe nam pomoi da vratimo
subjektivnost slika i da odmjerimo opseg, snagu, smisao slike. Sve te
subjektivnosti i transsubjektivnosti ne mogu biti odreene jednom za sva
vremena. Pjesnika slika je, naime, u svoj biti varijacionalna. Njezin
koncept nije konstitutivan.247

Sve ako po sebi koncept pjesnike slike i nije konstitutivan, pa ni

kada pjesnik, kao Krlea s dunavskom slikom, takvo to tvrdi, razliite se
stvarnosti, pa i kao prie, stapaju u totalitet, cjelinu kakva je i iskustvo, i
novo polazite. Krleina je Srbija diskurzivni spektar razliitih, zapravo
kontroverznih stvarnosti, pa je njezin prostor prije viestruk nego
dvostruk. U korelativ historijskog i predodbenog kompleksa opiru se
razvrstati drutvena i posebno egzistencijalna sastavnica, a
egzistencijalna napetost dramaturki je agens ambijenta unutar kojega

245
Miroslav Krlea, Izlet u Maarsku 1947, u: Putovanja, sjeanja, pogledi,
Sarajevo: Osloboenje, 1985, str. 184185.
246
Pismo se uva u zbirci Krleinih rukopisa u Naunoj i sveuilinoj knjinici
u Zagrebu. Pogreno je atribuirano kao da je upueno Beli Krlea. Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, B/a.
247
Gaston Bachelard, Poetika prostora, Zagreb: Ceres, 2000, str. 7.

114
autoreferencijalne poetike araniraju biografije.248 Krleino kretanje
reljefnom Srbijom i njegove srpske adrese mogu nam utoliko pomoi pri
razumijevanju cjeline kakvom je Srbiju kao pojam uzimao, tim prije jer
se takav adresar takoer relacionira s ishodinim, zaviajnim
rasporedom. Svijest o prostoru proizlazi (i) iz emocionalne privrenosti
ljudi, pa se moe govoriti o osjetilnoj, emocionalnoj i estetskoj
dimenziji prostora.249 Za topofiliju odnosno topofobiju je meutim
iznimno vano da unato tome to etnike razlike mogu biti element
prostornog omeivanja, iz povezanosti etninosti i teritorijalnosti ne
proizlazi jednoznanost kulturnog pejzaa, jer se jedna kultura ne vee
kruto za jedan socijalni sloj ili neki drutveni supstrat.250 Bavei se
teatralizacijom prostora u Krleinoj noveli, Aleksandar Flaker pokazuje
transformaciju prostora: narator otvara nov prostor koji vie nije
geografski, nego iskljuivo moralni. Taj prazni prostor treba da ispuni
italac.251

248
Krlein model obrauna sa zbiljom, utemeljen na naelu simultaniteta
pojava u 'imaginativnom prostoru', na koji se i sam pozivao spominjui
Bruegela, blizak nenarativnoj, nefikcionalnoj, aperspektivinoj umjetnosti
rijei (usp. Aleksandar Flaker, Ikoniko pamenje u Krleinim snovima, u:
Intertekstualnost & intermedijalnost, Zagreb: ZZK, 1988, str. 27) znao je zbuniti
i njegove srpske itatelje. Tako je 1955. na jedan Krlein zapis iz davnih dana
reagirao cirkularnim otvorenim pismom Antonije Todorovi kolski nadzornik
u penziji, biv. narodni poslanik u privremenom predstavnitvu 191920.
Umjesto da se Todorovia upozori kako je krivo razumio Krlein tekst (usp.
Stanko Lasi, Krleologija, IV, Zagreb: Globus, 1993, str. 112) protiv njega je
uslijedila javna kampanja, to je zapravo rubni detalj Krleine teme zadugo i
korozivno zadralo u kontoverznom fokusu.
249
Kulturna geografija, (rjenik), uredili David Atkinson, Peter Jackson, David
Sibley i Neil Washbourne, Zagreb: Disput, 2008, str. 73.

250
Laura akaja, Kultura, kulturni pejza, etninost, u: Kultura, etninost,
identitet, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999, str. 87.
251
Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja, Zagreb: kolska knjiga, 1984, str.
150. Krlea e, razrauje Flaker, 'balkanski' prostor ekstendirati prema
cijelom kompleksu kronotopa itave zone to lei istono od linije Danzig
Trst, upuujui na ranu (1924) autorsku, intertekstualnu, delimitaciju

115
 Beograd je bio prva, a i ostao glavna Krleina srpska adresa,
polazite socijalne i kulturne artikulacije srpskoga prostora,
identifikacijsko mjesto toga (osobnog) kompleksa. Premda takvo to nije
planirao, Beograd je postupno u Krleinu svijetu, kvantitativno po
ondje provedenom vremenu, sadrajno prema opsegu i dosegu
inicijativa koje je pokretao ili im pripadao, ali i simboliki, poprimio
svojstva drugoga grada i u drugom, apozicijskom znaenju drugoga.
Nigdje, izvan Zagreba, nije proveo toliko vremena pa i u
viemjesenim odsjecima, i nigdje, pa ni u Zagrebu, nije stekao takve
prijatelje koji bi se sudbinski zarezali u njegov svijet.252 Krleine
beogradske adrese utoliko sadre kronotopski, a ne tek dokumentacijski
potencijal. Kao to se u reminisciranju Zagreba svoga doba pozicionirao
kretanjem na mapi grada, od Prilaza do Gvozda,253 tako i njegov

kronotopa u Balkanskim impresijama: Danas vie no ikada treba na Balkan

gledati integralno. Vie nego ikad treba vjerovati u balkansko jedinstvo za spas
dua naih i onih nevinih rtava koje dnevno ginu po gudurama i planinama
balkanskim. Treba postavljati konstruktivne teze da se sve uzdune i poprene
doline balkanske poveu inama, jer gdje odzvanja zviduk parostroja, tamo
umire krvna osveta i nepismenost trne. Treba eznuti za aavim dimnjacima i
osamsatnim dnevnim radom. Gdje se stvaraju sindikati i razvija klasna borba,
tamo gasnu panjolski ceremonijali i bretovtina. Ne s mitraljezima i vjealima,
nego s knjigama.

252 Tumaei u razgovoru s engiem vlastiti pokuaj da mijenja jezik iz

njegovog folklornog miljea na drugi nivo, Krlea istie da kad je tako
progovorio nije bio sam, da je vie njegovih prijatelja i suvremenika takoer
progovorilo suvremenim jezikom, slinim meni, spominjui pritom Marka
Ristia, Veselina Masleu, Milana Bogdanovia i Milana Dedinca. Na Krleinu
popisu nema njegovih zagrebakih i hrvatskih suvremenika, a i u ranoj bliskosti
s Dragiom Vasiem oita je stilska srodnost. Enes engi, S Krleom iz dana
u dan, II, str. 177.

253 Na takvo Krleino sjeanje Bela Krlea odgovara u pismu iz Opatije:

Najmiliji od Prilaza 13 do P. 3 pa preko 32 jedne mrtve kraljice, zatim
Mihanovia 16, Radie Adije 14, pa onda detronizirane kraljice do Br. K. 23 i
najzad Gv. 23. udne brojke: 3, 13, 32, 16, 14, 23. Eto putovali i putovali a i D.
R. koja je bila kola bez broja ne treba zaboraviti. A sve je poelo Gj. 16.
Pisma Bele Krlee Miroslavu Krlei. U citiranom pismu datacija nije sigurna.

116
beogradski krug, ak i kada se dri hotelskog udomljenja, pomae
razumijevanju relacija u kojima je sudjelovao, a koje se kao kultura
pamenja ili ak povijest saimaju u definicije kljunoga,
jugoslavenskoga razdoblja (s)rasta hrvatskoga i srpskoga et(n)osa.
Razlonost i uvjetovanost Krleinih beogradskih adresa, na pozadini
spoznaja, ali i razmatranja ponekad ne odve sigurnih pretpostavki,
kakvima se Krleine odmake i izbore nastoji podvrgnuti loginom
razumijevanju, vraaju takvoj rekonstrukciji dinamiku povijesnog
razmjera.

Krlea u Beograd prvi put dolazi u svibnju 1912, da bi s tim

gradom ostao u snanoj, dubinskoj vezi do smrti, dakle gotovo
sedamdeset godina. No prvo proloko, do poetka 1920-ih, te zakljuno
epiloko, nakon 1960-ih, razdoblje ipak tek uokviruju pola stoljea
neobinoga iskustva, presedana: nitko drugi nije nikada u takvu
kontinuitetu djelovao u hrvatskom i srpskom drutvu simultano i iznutra,
ne kao gost u Beogradu, i ne kao beogradski ovjek doma, u Zagrebu.
Tijekom 1920-ih Krlea stjee ime u beogradskoj javnosti, on nije jedan
od mladih iz preanskih zemalja koji u prijestolnici tek trai afirmaciju;
1930-ih glavni je urednik asopisa koji izaziva takav drutveni potres da
se njegovo daljnje izlaenje uope ne razmatra; u drugoj polovici 1940-ih
u Beogradu se proiuje od boljevikog izopenika do redovitog lana
srpske Akademije i projektanta velike parike izlobe srednjovjekovne
freske; 1950-ih sredinja je figura kulturnoga programa Titova
socijalistikog projekta; a u 1960-ima poinje zavravati sve svoje, pa i
beogradske, poslove. Svaka od tih pet, odnosno sedam etapa, razvija se
prema razliitoj scenografiji, tako da adrese konotiraju dramaturki
naboj: kao da je jednostavnosti zbilje Krleina pojava davala scensku
napetost. Nijesam se osjetio Kolumbom na kaldrmi Terazijskoj (1912)
istiui hrvatske prethodnike uleka i Gaja, Matoa, Gjalskog,
Bukovca, Vojnovie, Strossmayera, Metrovia, Supila, Krlea kae da
skorih dana stie i moj drug iz djetinjstva Vladimir erina sa Pavlom

117
Bastajiem, Mustafom Golubiem, Simom Miljuem i itavom
bulumentom djeaka bezimenih254 Na taj bezimeni narataj aludira i u
pismu beogradskom gradonaelniku kada se vie na izlet do Beograda
nije u stanju zaputiti: Tu me ekaju sjenke mojih pokojnih prijatelja []
koji su iz ovog grada na Terazijama otputovali u daleke sibirske tajge u
nepovrat, pa kada mi se jadni i zaboravljeni javljaju u mislima, uvijek se
taj prekogrobni scenarij odvija pod beogradskim krovovima i po ulicama
od Ratarske do Dorola.255

Kada govori o svojim hrvatskim prethodnicima u Beogradu, kao o

dva narataja, dva stoljea, pa i dva glavna tipa njihove pokretljivosti,
Krlea ne spominje Antu Starevia. Starevi dodue u Beograd nije
stigao, ali je, ini se, to elio uiniti, i to na nain razliit od velike veine
spomenutih, a i drugih Krleinih prethodnika, da bi intencionalno
preuivanje toga detalja takoer poprimilo svojstvo znaka u poleminoj
strukturi hrvatske i srpske identitetske sheme. Starevi je, naime,
aplicirao za profesuru na beogradskoj Visokoj koli, ali se u njegovim
biografijama256 na taj detalj niko ne osvre. Dok je ve u prvim

254Miroslav Krlea, Iz knjige Izlet u Madarsku, Republika, 9/1953, br. 12, str.
993.

255 Enes engi, S Krleom iz dana u dan, VI, str. 231.

256
Ante Starevi (18231896) hrvatski je politiar ija se djela uzimaju za
teorijskopolitike temelje suvremene hrvatske nacionalne drave i zbog toga je
jo za ivota bio prozvan Ocem domovine (Hrvatska enciklopedija, X, Zagreb:
LZMK, 2008, str. 218). Dijelom su ta shvaanja uzdizala hrvatsko ime i
narodnost u opreci prema srpskom imenu i narodnosti, pa je time budei otpor
u povrijeenom srpstvu, znatno utjecao na jaanje njegove nacionalne ideje, te
kao ni svaki nacionalni unitarizam, ni Stareviev nije June Slavene
zbliavao, nego ih je jo vie razjedinjavao (Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod, 1981, VIII, str. 129). Opseni,
peterostupani lanak o Stareviu u Krleinoj Enciklopediji, u kojemu se
precizira kako prijedlog Banskog vijea da ga se, prema molbi (1849) koju
spominje i u beogradskoj aplikaciji, imenuje za profesora na zagrebakoj
Akademiji nije bio u Beu uvaen, jer se ve pripremala reforma kolstva,
ipak ne spominje taj pokuaj. Potkraj dotine, beogradske 1851. Starevi se u
pozivu na pretplatu za Hrvatsku reoslovnicu jo uvijek kree u okviru ilirske

118
afirmacijskim tekstovima posveenim Krlei u Beogradu istican njegov
pokuaj da prijee u Srbiju257, o identinoj i takoer neuspjenoj
Starevievoj nakani ne govore ni Mato, ni Skerli, a ni Mile Starevi
koji je objavio knjigu Dr. Ante Starevi i Srbi. Prema prijepisu
Starevieve molbe koji je pronaen u Krleinim biljekama258 ne moe

koncepcije teei za sjedinjenjem 'na jugu ivuih Slavjana', zasad barem u

jeziku knjievnome, uzimajui jugoslavensko ime kao zajedniko za njih
sve. Leksikon Sveznanje (Beograd: Nauno delo, 1937) navodi da je Starevi
dokazivao da Srbi ne postoje i narod u Srbiji smatrao za Hrv., propovedao
integralno jugoslovenstvo pod hrv. imenom.

257
Premda je Krlea na pitanje beogradskog Vremena (1931) kako je poznato
da je jo 1913. prebegao u Srbiju i javio se u dobrovoljce odgovorio da o
tome nije jo pisao ni govorio nikada, Politika je ve 1922. povodom irilinog
izdanja Krleinih novela, uzdiui njegov talent Matom reitosti na kakvu
se naa knjievnost nije navikla od meteorske pojave Nikolaja Velimirovia
upravo inicijacijski potcrtavala: Nepoznat, bez dokumenata, sumnjiv, pa i
hapen on je uspeo da doe do Skoplja i do srpske vrhovne komande [da bi] se
ponudio za dobrovoljca u srpsku vojsku. Vojislav M. Jovanovi, G. Krlea
[ir.], Politika, 19(1922)4919, str. 24.

258
Na natjeaj, koi je visoko popeiteljstvo 23. srpnja t.g. za stolicu iz
matematikih znanostih na beogradskom liceju raspisalo, podpisani, oseajui u
sebi snagu za moi u slubu s napomenutim mestom skopanu dostojno
obnaati, usuujem se moju preponiznu molbenicu prikazati, i prositi, da bi mi
visoko popeiteljstvo to mesto podeliti dostojalo.
Razloga, na koje bi u tu svrhu pronju oslonio ne imam izvan toga, da sam jo
godine 1848. iz ovih znanostih stroge izpite podneo, to e visoko
popeiteljstvo uvideti iz priklopljenoga pod 1) prepisa doktorske povelje.
to se tie jezika, u kome se imaju ove znanosti predavati, drim dosta samo to
napomenuti da sam rodom Lianin i da sam u Jugoslavenskom knjievnom
jeziku god. 1849. za uitelja iz mudroslovja na zagrebakoj akademii tako
nainio izpit, da sam zbogu mojih pismenih i usmenih odgovora na predloena
pitanja na prvom mestu bekom popeiteljstvu predloen, to e visoko
popeiteljstvo iz svedobe pod 2) uvideti. Reenje ove stolice jo ni sad nije
dolo.
Znanosti druge, u odsek mudroslovni spadajue i druge jezike kojih pet znam, u
ovu svrhu, cenim da nije vredno napominjati.
Ako mi visoko popeiteljstvo to mesto poveri, nastojati u reju i inom, da
oekivanju visokog popeiteljstva odgovorim.
Meutim moju preponiznu pronju svesrdno preporuuju, s dubokim iskrenim
tovanjem ostajem

119
se zakljuiti kada je Krlea tu okolnost elio potvrditi: dok se bavio
Stareviem kao negacijom hrvatske politike paradigme259 ili u doba
kulturno-historijskih saimanja za enciklopedijsku prologomenu. Bez
obzira na to to je metaforizacija starevianskoga nasljea kao
konfliktna reinterpretacija kroz XX. stoljee prerasla u neuralgino polje,
sam je Starevi upravo prostorno relacioniran u Krleinoj estetizaciji
historije.260

visokog popeiteljstva ponizni sluga / Antun Starevi, dr. iz mudroslovja /

U Zagrebu, na 20. kolovoza 1851.
Usp. o tome i: Viktor Novak, Vuk i Hrvati, Beograd, Nauno delo, 1967.

259
Sam Krlea se, kada govori o Stareviu poziva na Skerlia, koji da je u
svome portretu starog manijakalnog propovjednika ekskluzivnog hrvatskog
dravnog prava, veoma [...] tano naslutio junoslovjenskog unitarca, kome je
nerazmjerno vie stalo do etnike cjeline, nego do regionalnih formalizama.
Skerli je doista portretirao Starevia i ustvrdio da on samo dobija kada ga se
iz bliza upozna te da njegove ideje vie vrede no to se to obino misli
(Jovan Skerli, Eseji o srpsko-hrvatskom pitanju, Zagreb: elap, 1918, str.
4972). Zakljuno Krlea uzima Starevieve ili Vukove parole o
ekskluzivnosti [kao] odraz bijednih intelektualnih horizonata na jednoj i na
drugoj strani, a pogotovo ako se uzme u obzir pojaani uticaj razornih tendenca
austro madarske reakcionarne legitimistike upravo habsburke politike [...]
i ekskluzivnosti srbijanske iredentistike politike, o kojoj je Svetozar Markovi
dao nekoliko neoborivih definicija. Iz nae perspektive trebalo bi naglasiti da su
ovi kontrasti bili trajno dramatizovani i pojaavani stranim uticajnim
komponentama, koje su u malim uskim provincijalnim prilikama nuno i
logino morale poprimiti karakter ekskluzivnosti Miroslav Krlea,
Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 219220.

260
U noveli Veliki metar sviju hulja (1919) javlja se Starevi kao slika na zidu
krme: Ovaj stari Ante ovdje trobojkom okieni, on jo uvijek ivi kao profet u
sekti tih mesara, pijanaca i infanterijskih feldvebela Stari jo uvijek ivi po
kaptolskim krmama, a da nikada nije htio ni propovijedao ono to su od njega
stvorili njegovi uenici. Starevi bio je najmanje starevianac u smislu re
peene krvavice, pisane peenke i Lepe nae pune flae Usp. Miroslav
Krlea, Novele, Zagreb: Ljevak, 2001, str. 121.

120
 ini se da je prva Krleina beogradska adresa bio Hotel
Makedonija na Kraljevom trgu.261 Nakon to je u Balkanskoj ulici
razmijenio austrijski dukat od 20 kruna za dinare, zacijelo je mogao
pokriti trokove kratkotrajnog boravka, ukljuujui pristojan smjetaj, za
kojega se oito nastojao informirati o mogunosti apliciranja u srpsku
vojsku. Za razliku od svog gimnazijskog druga, pjesnika erine, i
protorevolucionara Golubia ili Bastajia, Krlea je jo statusno i
materijalno opremljen poloajem austrijskog asnika in spe, to i potie
zazor srpskih slubi zaduenih za prihvat i potporu preanskih
simpatizera. Usred balkanke vojne kampanje, Beograd je tada ipak grad
uurbane rutine, kafanica(ma) sa rotiljima, mladencima sa ru-
marinom u zapuku po fotografskim vitrinama sve sami policijski i
sreski pisari, dok svugdje uokolo guu udne, jedinstvene rijei kao
varenje, sledovanje, uverenje, klasa.262 To e se promijeniti nakon
Velikoga rata, kada pridolice u Beogradu teko nalaze smjetaj.263 No,
za razliku od Kosora koji se povukao,264 nonkonformista Ujevia265 i

261
Miroslav Krlea, dnevniki zapis 10.V.1912.10.V.1962, Katalog Rukopisne
ostavtine Miroslava Krlee, A/159.

262Krlea je ostao pod snanim dojmom svog prvog beogradskog boravka, pa

se sjea i takvih detalja da se ve petnaestu godinu ispitivala nivelacija
Pozorinog trga, naime strunjaci nikako nijesu mogli da se odlue hoe li
kinica otjecati u Savu ili u Dunav. Miroslav Krlea, Iz knjige Izlet u
Madarsku, Republika, 9/1953, br. 12, str. 991. Srpski politiar Petar
Stamboli kae kako mu je Krlea plastino priao o svojim prvim utiscima u
Beogradu: U Balkanskoj ulici kad je menjao novac, gazda koji ga je menjao
veto ga je bacao na kamenu plou da proveri da li je lani ili pravi. Radovan
Popovi, Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik, 20122, str. 160.

263 Mama veli da im ja dobijem O. da ona onda odmah odlazi u Beograd

makar ba u jednu nametenu sobu. Pisma Bele Krlee Miroslavu Krlei
(1919). ini se da je obitelj Belinih roditelja odustala od preseljenja u Beograd
upravo zbog potekoa sa smjetajem.

264[Ja] ne mogu ovdje sa 1300 dinara na mjesec ivjeti, 400 dinara plaam
sobu ivim neopran i poderan, musav, zaprljan kao parija. Josip Kosor,

121
samozatajnog Andria,266 Krlea se u Beogradu vie nije ni kanio
nastaniti. Bit e da je, utoliko, tvrdnja iz kanonske hrvatske biografske
edicije o tome da 1920. otklanja ponudu da se preseli u Beograd 267 tek
hipoteza, jer Krleina prepiska s blinjima iz toga doba ukazuje na posve
druge aspiracijske adrese, prema europskome sjeveru, ili, ako to nije
mogue, prema hrvatskoj provinciji na jugu.268 Krlein je doivljaj
zagrebake sredine doista srodan Andrievu, ali su njihova iskustva,
barem kada je rije o Beogradu, razliita. Krlea je na preseljenje u

Pismo ministru prosvjete od 6. IX. 1921, navedeno u: Dubravko Jeli, Strast

avanture ili avantura strasti, Zagreb: August Cesarec, 1988, str. 65.

265Na Tinovu primjedbu o stanu, smislio sam da bi moja stanodavka, u malom

predsoblju koje je dijelilo moju sobu od gazdariine u tom skuenom prostoru
mogla improvizirati bilo kakav leaj, samo da Tin ne ostane beskunik. Joe
Matoi, Tin Ujevi u Beogradu 1920, navedeno prema Nedeljko Jei, Tin
Ujevi u Beogradu [ir.], Beograd: Slubeni glasnik, 2008, str. 4647.

266 Ubrajam se u srene koji imaju jednu sobu, i to istu, nabavio sam i drva,
hranim se prilino, kratko: idealan poloaj za jednog savremenog ovjeka.
Ivo Andi, Pismo Zdenki Markovi od 25. X. 1919, navedeno prema: Ivo
Andri, Pisma [ir.], Novi Sad: Matica srpska, 2000, str. 175. Jo u proljee
iste godine Krlea je javno intervenirao u Andrievu korist, ali ne tako da ga se
poalje u Beograd: Pesnik Ivo Andri pati se eto u tekoj bolesti, koje je
zadobio u borbi za Jugoslaviju, pa je li kome od merodavnih faktora palo na
pamet da se pobrine za tu rtvu nae narodne stvari i da ga izaalje kuda na
leenje: u Egipat ili Alpe. Miroslav Krlea, Sluaj kipara Studina, Zagreb:
Rije Srba, Hrvata, Slovenaca, 1919, br. 110, str. 2.

267Krlea, Miroslav, Hrvatski biografski leksikon, sv. VIII, Zagreb: LZMK,

2014, str. 185. Pretpostavka se vjerojatno zasniva na dojmu Miloa
Crnjanskog objavljenom u literarnim seanjima Posleratna knjievnost, Novi
Sad: Letopis Matice srpske, 103(1929)3, str. 201, o tome da je u knjievnom
Zagrebu 1920. ostala tek velika linost Krlee.

268Prevest u M. Angela najme ne ja, jer je to hitno, u toliko, budui da jedan

ovek kree za Berlin u oktobru, pa bi manuskript poneo sobom za Reinhardta.
[] To znai novce u sluaju da vani uspije. Pismo Miroslava Krlee Beli
Krlei (1919). Ja Fritz ivim samo od Zagreba I volela bih da sam sada na
Lopudu. Ti bi onda odmah poeo da radi. Pisma Bele Krlee Miroslavu
Krlei (1919).

122
Beograd uope teko mogao pomiljati nakon naina na koji je odande
1912. ispraen, a slijedee godine istjeran,269 osobito poto su mu srpski
istraitelji u Zagrebu osvjeili dojmove u istrazi incidenta poznatog kao
pijana novembarska no.270

Problem povratka u novi, poslijeratni Beograd obradio je u finaloj

sekvenciji putopisne proze o dramatinom iskustvu vojne vjebe u
metohijskom kraju srpski pisac i urednik oporbenjakog Progresa
Dragia Vasi. Vasiev lirski subjekt uvodi u priu mladog slovenskog
priuvnog asnika Lovina kojega je pripovjeda poveo kao gosta: A
kad dockan uvee stigosmo u Beograd doeka nas samo vetar, koji je
strano fijukao i besno lomio pustim beogradskim ulicama.271 Pred

269 Spasao me jedan ovjek, artiljerijski major (ili kapetan prve klase) u slubi
kod glavne komande, jedini ovjek, koji mi je lino povjerovao da ne laem, da
nisam austrijski pijun, da sam doista predao svoje petanske i peujske
dokumente (koji su se navodno izgubili) i taj me je ovjek pod pratnjom svog
vlastitog konjikog andarma uputio u Beograd s vlastitim preporuenim
pismom na komandu mjesta, da me komanda mjesta uputi ministarstvu vojnom
i da se (po mogunosti) utvrdi moj identitet. Uspjelo mi je da iz ove situacije
preem (po svoj identitet) u Zemun, gdje me je moj identitet ekao u zatvoru
zemunske policije. Miroslav Krlea, Moj obraun s njima, Zagreb: vlastita
naklada, 1932, str. 151.

270 Ti ovratnici od baruna, koji simboliziraju razne rodove oruja, od

svijetloamaratonove boje do boje crnih mauhica, bile su mi poznate jo iz
raznih policijskih ispitivanja u Kraljevini Srbiji godine 1912 i 1913 Gospodin
pukovnik promatrao me moda jednu itavu minutu, a onada me je, bez
ikakva prijelaza, zapitao: Lepo, a znate li vi ta je to pomrina? Ovo me je
pitanje iznenadilo. Za tu rije uo sam ve godine 1912 i 1913 i mrano
znaenje tog balkanskog pojma bilo mi je poznato. I sm sam, jedva jedvice
izvukao ivu glavu iz jedne takve pomrine pameti i logike. Sjeam se da sam
se u vezi s tom rijeju uznemirio kao koko koja se uskokodakala u stravi
ptijeg svijeta kad se javlja pomrina sunca Hteo sam da kaem da ima i
takvih pomrina koje jedu ljude. Kae se: pojela ga pomrina! Eto, takva
pomrina! Pa, dovienja, moete ii. Miroslav Krlea, Pijana no
etrnaestog novembra 1918, Republika 8/1952, br. 1011, str. 261.

Dragia Vasi, Dva meseca u jugoslovenskom Sibiru [ir.], Beograd: Geca

271
Kon, 1921, str. 65.

123
kuom su zatekli Jovana, detektiva uprave varoi Beograda. Na pitanje
otkud zna za njegov dolazak, detektiv mu odgovara kako je poslao
telegram Progresu, te kae da kao Srbin iz preka ne poznaje ovdanje
ljude. Mislio sam da e me odrediti da pratim kakvog Maara ili
istinski sumnjivog oveka, a oni me alju za vama. Na Lovinovo
uenje, pripovjeda mu se ironino oituje kao izdajnik otadbine, da
bi Slovenac koji ga je dva meseca gledao na poslu otadbine i poznao
kao sebe poentirao Neverovatno, gadno! U stanu pak pusto poslije
lopova, ostali su tek pokrivai: I dok su mi zubi cvokotali i celo telo
drhtalo, zgren ispod pokrivaa, razmiljao sam: Kako je postao ruan,
rav, odvratan ovaj Beograd, koji sam voleo kao svoju roenu majku.

Krlea, koji je u Beogradu, prvi put poslije rata, i to na due

vrijeme, ili u vie navrata, radi ruske stvari, boravio od svibnja do
srpnja 1922. dijeli Vasiev doivljaj: Ovo piem na Terazijama,
Dafranka celi grad je grad sitih farmera i marvogojaca, kao u kakvom
loem filmu.272 Zapravo, ini se da je Krlea tada u Sremskim
Karlovcima273, odakle dolazi u Beograd kako bi sudjelovao u radu

272 Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1922). Kada uskoro Krleina
negativna opservacija beogradskih prilika prodre i u njegov javni iskaz, posebno
u Knjievnoj republici, kritiar koji ga je u Politici netom hvalio se ne buni ali
izraava uenje to nije u isto vreme pored Sodome napao i onu jo goru
Gomoru, ovaj gnusni, glupavi, provincijalni c. i kr. austrijski Zagreb, koji
apue po kui u svom prostakom njemakom jeziku kako su Srbi ljudoderi,
trogloditi i batinai Boidar Kovaevi, Krlein napad na Beograd i njegova
poslednja knjiga, Re i slika, (1926)1, IX, str. 147. Stanko Lasi smatra kako
nije vjerojatno da kritiar Kovaevieve upuenosti ne bi znao to je sve Krlea
prethodno izrekao o hrvatskoj mitolokoj svijesti, zagrebakoj malograantini i
kulturnoj lai (Stanko Lasi, Krleologija, IV, Zagreb: Globus, 1993, str. 76).
Taj tip zaborava ili previda ostat e konstantom moralne ucjene u kronologiji
hrvatskosrpskog promatranja, pri emu pretpostavka o poznavanju prilika na
koje se povratno upozorava nerijetko nije tako vrsta kao u primjeru o kojemu
je rije.

273
Bio sam u Bakoj i mislim da sam se javio. Vidio sam Nazarene I sve je
to grozno, kako to tu izgleda. Vraam se laom u Karlovce. U Novom Sadu sam
sastao Dobrovia i on dolazi za Karlovce sutra. Kupanje je u Dunavu vrlo lepo

124
Odbora za Pomo gladujuima u Rusiji, ali i drugim partijskim
poslovima, prije nego mu 1923. dosadi dribling u KPJ, pa se pone
spremati na Knjievnu republiku.274 Ogranienja beogradskog boravka

kao u Amazonki. Sprilo me sunce i crven sam. Pisao sam ti, da sam s prof.
Kotevrom sluio u vojsci. Dakle moj drug pukovnijski. Laza te mnogo
pozdravlja. Sve dobri i simpatini ljudi. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea
(1922).
Iz Karlovaca je bio Laza Popovi (18771945), zagrebaki lijenik koji je 1901.
diplomirao medicinu u Beu, specijalizirao rendgenologiju; ali je 19141918, s
oduzetim doktoratom, kao nepodoban interniran u zagrebakoj bolnici Sestara
milosrdnica; 1921. profesor Medicinskog fakulteta. Bio je u urednitvu asopisa
Nova Evropa, a pored kulturnih problema, zanimao se i za knjievnost, pa je
pisao o ranim Krleinim djelima. Krlei je predlagao i da bi bilo dobro da
otputuje: da vidi jo mnogo i da pozna i oseti druge da preboli svoje ako se
to moe (Predgovor, u: Hrvatska rapsodija, Zagreb: Nova Evropa, 1921, str,
VVI). Zajedno su radili u krugu irokoga pokreta za pomo gladnima u
Rusiji, priredili su prigodnu brouru u Zagrebu, te putovali u Beograd. Tom je
prigodom (1922) Krlea s Popoviem due boravio u Sremskim Karlovcima,
odakle je odlazio u Beograd, ali i na baku stranu. Kao to pokretljivost
Beograda usporeuje s filmom, tako Krlea ovdje asocira na kransku sektu
(Nazareni) i citatno kupanje. Za razliite putanje kojima su se poslije kretali
Krlea je u memoarskim i problemskim tekstovima nastojao nai razumijevanja,
kao u Izletu u Maarsku 1947. kada je Laza, sa svojim pjesnikim zanosima
zapeo u mjeseinom natopljenoj kopreni veeranjeg pamenja dok se vlak
zaustavio na karlovakoj stanici. Popovi je 1930-ih postao senator, a jedna od
njegovih inicijativa bila je i tranje tafete: U srpnju 1933. Aleksandar
Karaorevi doputovao je na Plitvice da tamo provede nekoliko tjedana na
odmoru. Lazi Popoviu tada je pala na pamet ideja da se uini neto to se dotad
u nas nije inilo: da se vladaru zemlje, u znak ljubavi i odanosti, tafetnim
tranjem donese i preda pozdrav. Popovi je svoju ideju munjevito realizirao,
prva naa tafeta krenula je 22. srpnja 1933. iz Zagreba, iz Bogovieve ulice br.
7. Bila je to sokolska tafeta, nosila su je 62 trkaa u dobi od 15 do 55 godina,
po nacionalnosti su bili Hrvati (35), Srbi (16), Slovenci (8) i esi (2). Krenulo
se u pola devet naveer, na Plitvice se stiglo 23. srpnja u pola est ujutro, dva
sata prije plana. Kralj je, navodno, bio ugodno iznenaen. Sljedee godine
tafeta se ve trala u mnogo veem mjerilu, bilo je 1700 sudionika, krenulo se
iz Sarajeva i tralo na Oplenac, a terminski je pomaknuta prema Vidovdanu. Na
njezinu putu doekivale su je, prema protokolu, u svakome mjestu 'zvonjenje,
svirka muzika i gruvanje topova i prangija'. Usp. biljeku Branka Matana u:
Josip Horvat, Pisma Slavku Batuiu, Zagreb: HDA, 2014, str. 43.

274[]enidba kralja Aleksandra (22. V. 1922), pokuaj atentata na kralja

Milana opia. Dramatska scena u Kosmajskoj ulici kada Moa spasava ivot

125
mogla su, pored problema sa smjetajem, dolaziti i od policijskog
pritiska. Kao gost u obitelji roaka svoje supruge, viega dravnog
slubenika Jovana Kangrge, u Gospodar Jevremovoj ulici, svoga je
domaina izlagao neugodnostima, to i ne udi, budui da je, primjerice,
s Dragiom Vasiem, kao odvjetnikom, u Glavnjai posjeivao atentatora
Stejia, ne skrivajui odve da razmatra svoje drutvene veze kako bi se u
povodu kraljeva vjenanja moglo aplicirati za njegovo pomilovanje.275
Kada sa Vasiem postane prisan, pa ponu jedan drugome odlaziti u
goste,276 Krlea e krenuti u Srbiju, kroz koju su ga sproveli iz Skoplja.
Krlea e se u Skoplje vratiti tek mjeseca januara 1937,277 a povratak
Vasiu u goste dobit e opet policijski epilog.278

kralja. Miroslav Krlea, 10.V.1912.10.V.1962. Krlea je na beogradskom

Univerzitetu 14. V. odrao predavanje O gladnima u Rusiji, Videlo, 21/1922, br.
84, str. 2.

275Miroslav Krlea, Jedno pismo iz godine 1922. (Milanu urinu, uredniku

Nove Evrope), Vjesnik, 21/1960, br. 4968, str. 6.

276 Koliko mi je teko to sam te ostavio bez vesti o sebi moe zamisliti i to
se, ovako zbunjen nisam smogao javiti bar sa nekoliko rei zahvalnosti gospoi
Beli i tebi za onako srdaan i bratski doek u Zagrebu kako prilikom prolaska za
Nemaku tako i prilikom povratka. [] Ali eto kako je ivot surov i baca
oveka as ovamo as onamo te mu samo na sekunde daje zadovoljstvo,
uivanje i sreu. Kako sam se samo prijatno oseao u onoj staroj sobi
prijateljice gospoe Bele, za onaj sat koji je proao kao sekunda. [] Molim te,
dragi Krlea, javi mi odmah ta si odluio o dolasku. Ja bih heto da ne podje
dok se tesno ne dogovorimo te da ja na vreme budem u Beogradu, jer se nadam
da mi nee uiniti na ao da bez mene provede i jedan as ovamo. Dragia
Vasi, Pisma Miroslavu Krlei, Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
Vasieva pisma Krlei su iz 1920-ih, bez sigurne datacije. ini se da je Krlea s
Vasiem u Poarevac putovao 1922: Neki komunistiki prvaci aktivisti bili
su uhapeni u Srbiji. Branili su ih advokati Dragia Vasi i Tria Kaclerovi.
Tast Vasiev bio je ministar Stojan Ribarac, ugledni srpski politiar, i jednog
vikenda je svoga mladog prijatelja iz Zagreba odveo u Poarevac kod tasta.
Radovan Popovi, Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 15.

277
Usp. Krlein zapis Skoplje godine 1937, mjeseca januara, Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, A.

126
Krleu je jo poetkom 1950-ih zatekla slika nerazvijenosti srpskoga
prostora.279 Njegove usporedbe s hrvatskim prilikama u tom smislu itane
su u srpskoj javnosti nerijetko selektivno i tendenciozno, pri emu je ve
samo dovoenje u isti historijski plan hrvatske banovine kao autonomije
sa srpskom dravom poticalo iritaciju: I sad, recimo, uzmite Srbiju s
onom poljoprivrednom kulturom kakva je bila, sa socijalnom strukturom
kakva je bila, i svom tom politikom s kraljem na elu, i uzmite Hrvatsku
kao banovinu, materijalni nivo banovine bez obzira to je feudalna, to
je njena struktura sasvim drukija, to ima veliki posjed s relativno
mnogo uma i na kraju uzmite jo i Dalmaciju koja ima more, a ono opet
svoje ekonomsko znaenje pa usporedite. I administracija je na mnogo
viem stupnju, pravda ili red to se tie pravnih odnosa, takoer.
Administracija nije bila nesumnjivo podvrgnuta kao to je bila u Srbiji. U
Srbiji su se mijenjali po strukturama naprednjaci ili radikali, a onda
samovolja od kneeva pa dalje do kralja Milana i naovamo. To je bio
teror i mnogo manje graanske sigurnosti nego u Hrvatskoj. I u
Hrvatskoj je bio feudalni pritisak i teror koji je trajao vjekovima i koji je

278
Krlea se 1961. vraao iz Uica, pa je u Gornjem Milanovcu svratio do kue
Dragie Vasia. Osiguranju taj detalj nije promaknuo, pa se, kada mu je to
javljeno, utjecajni srpski policijski dunosnik Slobodan Penezi Krcun ivo
zanimao za Krleine razloge: Priao sam mu kako smo godinama Dragia i ja
bili prijatelji, kako je za partiju preko generala Pere ivkovia uinio nekoliko
izvanrednih usluga skidajui tako rei s vjeala najistaknutije komuniste.
Ispriao sam mu nekoliko noveleta o svom drugovanju s Vasiem to je njemu
bilo potpuno nepoznato. Tako smo se Krcun i ja sprijateljili Radovan
Popovi, Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 113114.

279
Srbija je seljaka pustinja. Sto kilometara smo proli, a nismo videli ni
jedan tvorniki dimnjak svjedoi Dobrica osi da mu je Krlea povjerio
u veeri povratka iz Uica (1961). Teko da je Krlea osiu mogao rei da je
putovao u Uice, da proe kroz Srbiju, u kojoj nikad dalje od Beograda i Avale
ni(je) bio, pa ni u prenesenom znaenju, ali je slika o nevidljivim tvornikim
dimnjacima doista tipina za njegovu frazu. Dobrica osi, Pisci moga veka
[ir.], Beograd; Zavod za udbenike, 2004, str. 45.

127
na koncu ustaljen, ali su bile i vladale nekakve pravno-moralne norme
koje su se kako-tako potivale. Ta zemlja Hrvatska i ta zemlja Srbija su
otprilike tako izgledale u razdoblju od 1848. pa do ujedinjenja 1918. i to
su, ako hoete, elementi historije koja je konkretna.280 Kako pritom nije
rije tek o dojmovima dokumentiraju analitike biljeke pronaene u
ostavtini: Osnivanje banaka, svi elementi tzv. ekonomskog procesa sa
raznim kreditnim ustanovama, sa konstruisanjem pojedinih industrijskih
poduzea, sa organizacijom akcionarskih drutava i kooperativa, sve je in
statu nascendi, prekinuto u normalnom ritmu razvoja sa ratovima 1876
1878, 1885. Narodna banka osniva se 1883, a prve eljeznice polau
izmeu 187884. Prva banka organizovana je 1882. Rat od 1885. bacio
je sve ove elemente potencijalnoga razvoja u novu krizu.281

Vrativi se sa ruskog izleta 1925. Krlea u Beogradu i nadalje ne

pronalazi ni egzistencijalni ni literarni okvir: Sobe jo nisam naao.
Stanujem u sobi jednoga oveka koji je otputovao, te se nadam sjutra
definitivno smiriti se. Cena sobama 1500 D (donekle pristojne bez
loenja). Najpre u Excelsioru skupo. Onda nedelju dana traenja sobe bez
rezultata. Kavane, gostione skupo. Ljudi laljovi i glupi. Grad sasvim
nezanimiv i dosadan. Sve novogradnje graene kao iz papira. Vrata ne
zatvaraju. Vetar duva kroz stakla prozorna. Cevi vodovoda pucaju. Svaki

280
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, III, str. 192193.
281
Usp. Krleinu analizu pismenosti Srbije i Hrvatske na prijelazu stoljea.
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee, A. U toj je analizi i podloga
za Krleinu ocjenu o predominaciji oficirskog kompleksa u srpskom drutvu,
usporeujui broj kola i studenata, upuuje na indeks ritam porasta
inteligencije. Inteligencija je jedini drutveni elemenat u socijalno-ekonomski
nerazvijenim sredinama, kao nosilac politike i nacionalne kulturne svijesti. Sa
450 nastavnika na srednjim kolama i sa 63 profesora na visokoj koli sa
nekoliko hiljada uenika na srednjim kolama i sa 400 studenata na univerzitetu,
kakvi su to kadrovi? Od tih kadrova jedini koji dolaze u obzir su vojniki, t.j.
oficirski, prema tome nije nikakvo udo da nekoliko desetaka oficira u ime
oficirskog kora, koji broji nekoliko hiljada glava, igra ulogu nerazmjerno
vaniju od tzv. graanske inteligencije.

128
as nema vode ili svetla (to nije krleijanizam). Kada sam ve ovde ostat
u jo jedno vreme, ali svaki dan je izgubljen. O prodaji ili tampi mojih
stvari, nema ni govora. Bio sam u parlamentu, ali je to, kao i ona
domobranska kupaona to je od stida nisam nikada opisao tako alosna
stvar, da nema ta da se kae. Oprosti to ti piem na tom i takvom papiru
ali to je iz moje biljenice, u koju sam se spremio da piem moje utiske,
pak nemam to da piem i piem Tebi pismo. 282

Perspektiva se donekle mijenja nakon to Krlea ipak postaje

vidljiv u beogradskoj javnosti, napose kada ondje prelazi njegov redatelj
Branko Gavella, u ijemu je beogradskom domu gost: Mnogo sam na
rukovima i veerama. Nisam jo bio ni kod Slavka Singera, a Kangrgi
idem tek sjutra (Telefonski sam se javio), pri emu nije nevaan Belin
glumaki dojam: Uopte ovo je moja prava premiera.283 Vrativi se na
dan atentata u Skuptini avionom u Zagreb,284 Krlea e nakratko
pokuati pronai utoite u hrvatskome kulturnom kompleksu, a onda po
drugi put provjeriti vlastite europske izglede, pokuavajui se kao pisac
odrati na nekoj od velikih europskih adresa. Rast nacistikog projekta u
Njemakoj pokazao se, meutim, nepremostivom zaprekom njegovim
literarnim, a nepovjerenje Kominterne publicistikim planovima, pa e se

282 Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1925).

283 Silno alim to nisi mogao videti oduevljenje ovde iskreno spontano bez
ikakve reklame, kua skoro rasprodana. Aplauzu nikad kraja. Razume se masa
cvea. Sedam ogromnih buketa. Izvrsna predstava. Pisma Bele Krlee
Miroslavu Krlei (1929).

284
Krlea let percipira ne samo kao prolaz kroz prostor nego i vrijeme: mi
smo u nekoliko hipova preletjeli vie od dvije hiljade godina, i ne osvjestivi se
jo pravo od prve senzacije, bili smo ve u drugoj sekundi visoko iznad svega
to je do tog trena znailo na takozvani pogled na svijet. Miroslav Krlea,
Letimo nad Panonijom, Knjievnik, 2(1929)8, str. 257277.

129
sa parikog izleta potkraj 1932. vratiti, s Beogradom kao parikom285
adresom.

Premda ni epizoda s asopisom Danas nije nita bitno promijenila

u pogledu dovrenosti Krleina kulturnog programa i s njime povezane
knjievne ambicije, polugodinje beogradsko razdoblje, od rane jeseni
1933. do kasnoga proljea 1934, ozbiljno je redefiniralo njegov poloaj
na proturjejima preoptereenoj sceni kraljevine, koja je netom i
formalno uzela jugoslavensko ime. Stjecajem dominantnih strujanja u
kulturnopovijesnim motrenjima toga razdoblja i Krleino se kretanje
uglavnom tumai na ideolokoj pozadini, rastom (klerikalnog)
nacionalizma u hrvatskome drutvu, odnosno prijeporima unutar
komunistike ljevice. No, kako prema arhivskim istraivanjima,
primjerice, postaje jasno da Krlea iz partijskih izvora nije uivao
nikakvu materijalnu potporu,286 ivei povremeno doslovno na
egzistencijalnom rubu,287 njegova se beogradska adresa manifestira kao

285
Radovan Ivanevi u raspravi Ruralna i urbana komponenta kulturnog
identiteta (u: Kultura, etninost, identitet, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999, str.
232) razmatra tezu da nacionalno atribuirani identitet francuski, hrvatski,
srpski nije etniki pojam nego kulturni, i da su u njegovu stvaranju
sudjelovale mnoge etninosti. Ivanevi se pita to bi ostalo da se pokua
provesti etniko ienje u francuskoj kulturi: ako bi se iskljuilo Nizozemca
van Gogha, Rumunja Brancusija, panjolca Picassa, Talijana Modiglianija,
Rusa Djagiljeva, vicarca Le Corbusiera. Oni su stvarali francusku umjetnost.
Naglaava francuski udio kao stvaranje klime, davanje mogunosti stvaranja i
slobode izraza, ali i odsustvu etnikog poimanja kulture u francuskoj
kulturnoj sredini, posebno u parikoj urbanoj sredini. Francuski, pariki
kozmopolitski duh nije u Beogradu 1930-ih prevladao, posebno ne u
posljednjem kriteriju, ali se urbana ambijentalnost Beograda strukturirala u
autonomno svojstvo specifine otpornosti i spram jugoslavenskog politikog, ali
i srpskog nacionalnog sredita.

286 KPJ je u ilegali trajno djelovala i preko plaenih revolucionara; kada Tito
preuzima njezino vodstvo i u Kominternu na konzultacije alje Nikolu
Petrovia, takvih je bilo 380. Usp. Milomir Mari, Deca komunizma, I,
Beograd: Laguna, 2014, str. 355.

287 Ja sam posudila kada sam dola 1000 Din. Za Milku i za Tebe. Od plae
sam platila stan 1000 a resto 500 meni do 1.og. Meutim kau nam da 1. g. sept.

130
graanska, kulturna legitimacija s kojom e do kraja ostati u
meuprostoru krize, ija je osnova nadilazila ideoloke matrice. Krlea se
i prije Danasa kretao u transideolokom krugu beogradskih
intelektualaca, na prijelazu u 1930-te s njima e i nadalje sa Vasiem,
pa braom Dobroviima i Markom Ristiem ljetovati u dubrovakom
kraju ili splitskoj Zenti, a kada u Beogradu odabere adresu u hotelu
Royal, tik do redakcije u ul. Zmaja od Noaja, ondje e na par koraaja
biti i njegov mladenaki prijatelj psihijatar Hugo Klajn,288 tada pripadnik
Nolitova kruga. Pri pokretanju asopisa ipak gotovo sve je bilo na Krlei:
Niko nije svrio nita i sada predamnom stoje naporni i teki dani.
Materijalnu osnovu za asopis takoer je osobno ugovorio: On ovdje
ima svoj kreditni zavod (neku vrst banke), i mi smo kod njega otvorili
(kao asopis) otvoreni raun, ako zna to je to? A on je Slavko
Singer, poduzetnik iz zagrebakoga susjedstva Krleinih,289 koji je u
Beogradu i sam upravo ureivao vlastitu adresu: Pitala si me za S.
Singera kuu. Graditeljski raspored intrieura izgleda mi da nije dobar,
jer kako se on hvali, on je sam mnogo po toj kui prkao, ali u glavnom
nije neugodno! Bezlino, Chippendale, blijedo, Koljesnjikova slike, sa

neemo dobiti plate do moda 15-og. Meni dakle pamet staje ta e sve to biti.
Ne vidim financ. izlaza za nas dvoje. Pisma Bele Krlee Miroslavu Krlei
(1932).

288 Klajnu je kao bekom studentu rane Krleine knjievne radove donosila na
uvid njegova prijateljica iz rodnoga Vukovara, Krleina djevojka Edita Veli.
Usp. Ksenija ukuljevi, Pozorino stvaralatvo Huga Klajna, Beograd: Muzej
pozorine umetnosti SR Srbije, 1977, str. 6.

289 Kad sam stanovao u Kukovievoj ulici br. 28, u dvorinoj zgradi, u kui s
ulice stanovali su uveni idovski bogatai Singeri. Znali su da sam pisac i da
sam komunist, ali oni se nisu bavili politikom pa to to sam komunist njima nije
smetalo, ali im je imponiralo da o meni stalno u novinama pie, da moje drame
igraju, knjige se tampaju i slino, pa su me veoma cijenili i potovali. Enes
engi, S Krleom iz dana u dan, II, str. 98.

131
jedva primjetljivim naglaskom novoga bogatstva. S.S. je usvojoj kui
mnogo normalniji nego u Kr. M. 32.290

Krlea prihvaa i beogradski nain ivota, urbani ritam, on je na

svojoj beogradskoj adresi neispavan: jer relativno rano ustaje(m), oko
deset, a ne lijeem nikada prije tri. Ne dospijevam na sve. Toliko se
ovdje govori o tom listu, da se o drugim stvarima i ne govori, te se
prepriava, ape, laje, ogovara, klevee, sumnjii, da je atmosfera
razdraena i histerina, kazalino-kavanska, moglo bi se rei. Za list smo
odluili da se krene, prem do desetog oktobra, ja jo nisam siguran.
Ostajem u hotelu Royalu, i tu u uzeti mjesenu sobu, jer je to
najugodnije, a kad bude odlazio, javit e: Veeras sam mislio da u
stalno krenuti. Znao sam (po iskustvu i po mnogogodinjem prianju) da
je ekanje i oekivanje ovdje, na ovom terenu, muno, ali da je tako
perverzno dugotrajno, to nisam znao. Stvar je (izgleda danas) definitivno
izgubljena,291 no to vie nee znaiti stalni odlazak.

Na povratku sa skopske premijere U logoru (1937), Beograd ga

opet nervira: Nedjelja, oko podne, kod Ruskog Cara, u meteu i vrevi
glasova, najudnijih pojava, koje se sve mogu odrediti pojmom 'drutva
koje nestaje'. Tu se pokraj mene pravdaju nekakvi panjoli panjolski o
tofovima Madarski trgovaki putnici Ruski brodolomci, debeli,
zadrigli pukovnici, Mladen Horvat, onaj crvenokosi zet Gotliebov
automobilist suprug Sande Mila Gavrilovi sa ukalima
opozicionarima, Geca Kohn u krugu akademika, Luma Badalieva kao
deklasirana javna djevojka, Cincari, dripci, Rade Pai et comp. Sve to u
dimu, u amoru, u nervozi, sa ciganskim muiavim argonom, sve
vulgarno, sirovo, neotesano, grubo, ali, sada je to grad u kojem jedva
stie na sve, crnu kavu kod Markovih roditelja, kod Bore P. na aj (prvi
put), na veeri sam u Madeiri s Milanom V. B. i njegovom Milkom, juer

290 Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1933).

291
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1934).

132
sam bio na ruku kod Petra D. poslije podne u Zemunu kod Lele F.
Kostieve (Slavkove ene) pet Sremica, same sloboumne [...], sino sam
bio na veeri kod Marka, a poslije veere kod Petra Matavulja292

U to vrijeme se u Krleinoj prepisci spominje hotel Majestic,

njegova budua adresa, jer je ondje, netom kada je otvoren odsjela Irina
Aleksander.293 Na beogradsku adresu Marka Ristia Krlea je 16. lipnja
1941. uputio pismo koje je zahvaljujui Gustavu Krklecu294 stiglo i u
kojemu javlja: Bela i ja smo zdravi i dobro nam je. Potom je nastupila
ratna pomrina, sve do Silvestrova 1945, kada e Krlea Novu godinu
doekati na neoekivanoj beogradskoj adresi, u kraljevskom dvoru.

Jo poetkom prosinca 1945. Krlein poloaj u novome drutvenom

poretku nije posve jasan. Na zajednikoj sjednici Politbiroa i hrvatskog
partijskog vodstva u Beogradu apostrofira se Krleina suradnja u
asopisu Republika kao problematina.295 Potom je i sam pozvan u
Beograd i u prvi mah smjeten u vilu, u Rumunskoj ulici, koju je koristio

292 Pisma Bele Krlee Miroslavu Krlei (1937).

293 Usp. Aleksander, Irina, Svi ivoti jedne ljubavi, Zagreb: HFD, 2003. Sa
suprugom Boom Aleksanderom njegovala je prisno prijateljstvo s Krleinima.
Bela u drugoj polovici 1930-ih posebno potie Krleu na obzirnost spram
Aleksanderovih s obzirom na njihovu ulogu u saniranju materijalnih posljedica
raskida Krleina ugovora s Minervom o Sabranim djelima. Aleksanderovi su
takoer esto boravili u Beogradu, ali se u to vrijeme Irina Aleksander
distancirala od Krlee jer se on, unato Belinim poticajima, nije elio zauzeti za
njezin dramski tekst o Pukinu.

294 Miroslav Krlea, Zapisi i eseji, sv. 5, Pisma, Sarajevo: Osloboenje, 1988,
str. 285286. Krklec je dopisao poruku da se vratio u Beograd iz Zagreba i da
je nezaposlen, u Beogradu je kod sestre u Zagrebakoj ulici 2, a u Zagrebu
nije ostao jer nije mogao nai stana.

295Politbiro Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 19451948:

Zapisnici sa sednica Politbiroa CK KPJ (11. jun 1945. 7. jul 1948), priredio
Branko Petranovi, Beograd: Arhiv Jugoslavije / Slubeni list SRJ, 1995, str.
111, 451.

133
Kardelj.296 Svojevrsna Krleina inicijacija u novu klasu dogodila se
izravnom Titovom gestom na novogodinjem prijemu.297 No,
nepovjerenje time nije prevladano. Uostalom, nije se radilo o prvom
Krleinu beogradskom boravku poslije rata. Prema vlastitom, ali i
sjeanjima Milana V. Bogdanovia i Milovana ilasa,298 Krlea je na
prvim konzultacijama s Titom, u ilasovu aranmanu, bio ve poetkom
jeseni. Zadrao se oko mjesec dana, a na ilasov izriit zahtjev stanovao
je u Maglajskoj ulici, kod Nikole Petrovia i njegove supruge Mare. Kao
Titov predratni pouzdanik u Moskvi, Petrovi je bio dobro upuen u
meritum partijskog sukoba s Krleom, a i konspirativnu narav poretka, pa
se usprotivio: O emu i kako da s njima razgovaram?299 Petrovieve
dvojbe potvruje i Ivo Vejvoda dok je Krlea bio u Maglajskoj ja sam
stanovao na Terazijama, imao sam neki stan na treem spratu, i Krlea je
gotovo svaki dan dolazio kod mene. Vodili smo duge razgovore. esto

296 Krlein boravak u gostima kod Kardelja ironino je indiciran njihovim

neposrednim, predrevolucionarnim prijeporom oko Peata.

297 I sad oni mene dovedu do njega, a Tito im veli: Potraite Krlei stolicu.
Donesu stolicu, a Tito je stavi sa svoje desne strane, uze au, dodadoe i meni
au, i nazdravi: Slavno Silvestrovo Sretno novo leto, Krlea kad je on
meni stavio ruku na rame, svima je bilo jasno ta to znai Onda naie Moa
Pijade. estita mi Novu godinu i smjeka se. E, moj gospodine Krlea, Tvoja
Nova godina je dobro poela. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, str.
219.

298Stigao sam 1945/XI. u Beograd Miroslav Krlea, Zapisi sa Tria, u

Zapisi i eseji, sv. 4, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 125.

299 Mesec dana je Krlea kod njih ostao. Nekuda je preko dana odlazio i s
nekim se viao. Niti im je on o tome bilo ta govorio, niti su se Petrovii
preterano interesovali. Razgovarali su uglavnom konvencionalno. // Ponovo su
se sreli u Belom dvoru, na doeku Nove 1946. godine. Po protokolu sedeli su za
istim stolom. Posle pononih estitki, grupa generala podigla je Tita i na
ramenima ga pronela kroz salu. A on je odozgor otpozdravljao prisutnima.
Krlea se nasmejao: Deaci, deaci!. Milomir Mari, Deca komunizma, I,
Beograd: Laguna, str. 376377.

134
smo etali Terazijama. Drao sam ga ispod ruke kad se nitko nije
usuivao da ga na ulici pozdravi, a kamoli da s njime razgovara.300

Ni nakon novogodinje preobrazbe, Krlein se poloaj u irem

krugu beogradske javnosti nije promijenio. Sama okolnost da je zadran
u Beogradu bila je dvosmislena, mogla se razumjeti tako da su njegove
usluge ondje potrebne, ali i suprotno, da ga se dri na oku, kako bi mu se
ograniila inicijativa, o emu se na Politbirou raspravljalo. ak je u
Krleinoj autoriziranoj biografiji, to ju je kao prilog beogradskom
izdanju njegovih Djela priredio Mate Lonar, taj boravak u Krunskoj,
tada Moskovskoj ulici, definiran je kao azil: Izvjesno vrijeme provodi
u Beogradu u kui Milentija Popovia i njegove majke Gene (neka vrsta
azila).301 Spomenuto izvjesno vrijeme nije uope kratko trajalo,
protegnulo se na pola godine, sve do 4. srpnja.302

O Krleinu ivotu u vili na adresi Krunska 68, koju je podigao

Bogoljub Jevti,303 iscrpno je premda, kako sam kae, posredno
memoarski pisao Miodrag Popovi: Dok je boravio u Krunskoj u istoj

300Gojko Beri, Zbogom XX. stoljee: sjeanja Ive Vejvode, Zagreb: Profil,
2013, str. 192193.

301Mate Lonar, Hronologija ivota i rada Miroslava Krlee, Poezija / Balade

Petrice Kerempuha, Izabrana djela Miroslava Krlee, sv. 1, Beograd: Sloboda,
1977, str. 380.

302 Miroslav Krlea, 10.V.1912.10.V.1962. Prema pismima Beli, boravak u

Krunskoj zapoeo je poetkom veljae 1946. Kada se u drugoj polovici sijenja
vratio u Beograd, opet je bio smjeten kod Kardelja, u Rumunskoj ulici.
Stanujem kod Milentija Popovia (ministra trgovine) Kneginje Perside 76.
Bgd. Telefon 26081. To je od starog centra tj. Starog Dvora u Kralja Milana
ulici oko 800 metara u produenju Krunske ulice (ako zna gdje je a mislim
da nema pojma). Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1946).

303 Krlea je u pismu Beli od 27. III. 1946. nacrtao pogled kroz prozor na
drugu stranu ulice: Kod aja jutarnjeg pada mi pogled kroz prozor na ovaj vis
vis: Stanujem u kui Boka Jeftia uvajte mi Yougoslaviju. Znai to su bile
njegove jutarnje perspektive. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1946).

135
vili ivela je kod svog starijeg sina i moja majka Gena i bila u
svakodnevnom kontaktu s Krleom. Gena Popovi preivjela je
zatoenitvo u logoru na Banjici, udila se to Krlei, kako joj sam kae,
ne daju da se vrne doma. Nije joj bilo ugodno ni kada bi drugi gosti za
stolom nadobudni mladi komunisti bojkotirali Krleu kada bi se
pojavio. Ukratko, i Popovi ima dojam da preko majina pripovijedanja
prati njegov ivot za vreme konfinacije!304 Pozadinu te Krleine
beogradske konfinacije, takoer neizravno, objanjava voditelj Titova
kabineta Ljubodrag uri, locirajui je u Zagreb. S uriem je, kao
Titov osobni tajnik, radio istaknuti hrvatski partijski dunosnik Zvonko
Brki, koji ni poslije, kada su se prilike s Krleinim boravkom u
Beogradu stabilizirale, nije unato Titovim nalozima htio sudjelovati
pri osiguravanju njegova smjetaja i prijevoza. Veina lanova hrvatskog
partijskog vodstva bila je protiv Krlee, kae uri, ali ih je Tito u
Zagrebu 1946. upozorio da vode sektaku politiku, a s Krleom je imao
podui razgovor, kojemu je i uri prisustvovao. Kad je, nakon toga,
Tito uo da je Krlea u Maestiku i da ne koristi auto, sam je inzistirao
kod Krlee da ivi u vili na Dedinju, ili ak u Belom dvoru, jer se ondje
grije, a ima brate automobil pa obilazi prijatelje.305 Takav je
zahtjev, meutim a i to tek privremeno Krlea prihvatio, samo za
vrijeme krize s Informbiroom, kada je doista opet, pripremajui 1949.
Pariku izlobu, nekoliko mjeseci ivio u jednoj od vila u Rumunskoj

304 Miodrag Popovi, Poznice: memoarski eseji, Beograd: Prosveta, 1999, str.
211212. Krlea u pismima Beli kae da je subjektivno dobro, a da ne zna
kad e se vratiti, jer sam ne odluuje o tome. Pa ipak, pojmovi azil ili
konfinacija teko se mogu odnositi na njegovo tadanje stanje, on igra ah s
Milanom Bogdanoviem u hotelu Moskva ili odlazi Ribnikarima na ruak. Na
grobu Petra Dobrovia (marta 1946), u Marginoj kui, u Moskovskoj,
Milentije, Marga, njen brat Pavle [Broz] i stara majka, patrijarhalna Crnotravka,
etnja Grobljanskom na Dan Martovih Ida Miroslav Krlea, Dnevnik, sv.
5, 19581969, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 327.

305 Ljubodrag uri, Seanja na ljude i dogaaje, Beograd: Rad, 1989.

136
ulici, gdje mu se u svibnju i lipnju pridruila i Bela.306 A da Krleino
uvoenje u (beogradsku) javnost odmah poslije rata, unato direktivi, nije
bilo jednostavno, pokazalo se ve na prvoj knjievnoj veeri: na
Pravnom fakultetu, u velikoj Sali, okupila se masa ljudi da uje
Radovana Zogovia, meu njima i Zogoviev predratni oponent Krlea.
Kada se novopeeni beogradski student Borislav Mihajlovi tome javno
zaudio, nastao je skandal s Krleinim bijegom iz dvorane I taj
ovek, koji je meni, kasnije, opratao blagonaklono i mnogo znaajnije
moje invektive prema njemu, rekao mi je jednom da mi to nikada nije
zaboravio.307

Krlea je sve do prijelaza u 1950-e ivio kao slobodni pisac, pa i u

razdoblju nakon komunistikoga prevrata; tantijemi od kazalinih izvedbi
te ugovori za izdanja bili su mu, uz plau supruge, jedini stalni izvor
prihoda. Kada je potkraj 1950-e postavljen za ravnatelja
Leksikografskoga zavoda, to se uvelike promijenilo, tim prije jer je ubrzo
definirao i svoju zagrebaku adresu.308 Kao (jedini) redoviti lan obje
jugoslavenske Akademije i potpredsjednik one sa sjeditem u Zagrebu,
prvak novoutemeljene savezne kulturne i znanstvene ustanove, takoer

306 Ja sam o tome ovdje govorio, da nema smisla da ovdje samotujem, ako
budem morao ostati ovdje do juna, i reeno mi je, da je posve prirodno da doe
i Ti. Obrazloenje tog Tvog izleta do maja ili juna nije dakle problem. to se
tie tehnike stanovanja (topla voda, aj, hrana, stan, kisela voda, etc) sve je
besprekorno, vie od toga uzorno a balkonitis Tvoj ne moe da zamisli veih
ekscesa. Kavkaski orah nije da nije i lampitusa ima, ali i prostora prostranih i
mnogo vaza od kamena, terasa i pergola i fontana, alepa, skalina, pelonsa i tapis
vesta. Elem doi to prije. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1949).

307 Slobodan Stojanovi, Autobiografija o drugima: razgovor s Borislavom

Mihajloviem Mihizom, Knjievnost (1989)8-9, str. 1522.

308 Krlea je, unato Belinu nastojanju da pronau primjereni stambeni prostor,
odgaao selidbu, sve do useljenja u vilu na Gvozdu, poetkom 1950-ih, pod
kondicijama koje tada nisu bile uvrijeene, mimo postupka dodjeljivanja
reprezentativnih stambenih jedinica zaslunim graanima, pa i piscima.

137
sa sjeditem u Zagrebu, pisac, sa utjecajem koji je, i mimo nominalnog
rasporeda, nakon distanciranja od socrealistike dogme u Savezu
knjievnika, samo rastao, te nezaobilazan konzultant u pitanjima
meunarodne kulturne razmjene, Krlea je u Beogradu, a i Titovoj
Jugoslaviji uope, sve manje ostajao pisac, pa je, primjerice, od deset
buduih drama koje je u zanosu iz azila 1946. unaprijed posvetio Beli
izvedena tek jedna.309 tovie, takav drutveni raspored uvjetovao je i
Krleino kretanje, njegove jugoslavenske adrese: zagrebaki Gvozd,
beogradski Majestic, vilu Bistrica iznad Tria u Sloveniji,310 te neki od
brijunskih hotela, obino Neptun; za izlete je pretjecalo malo vremena.311
Krlea tada u Beograd esto dolazi autom, kojim sa oferom raspolae,
makar to nije uvijek jednostavno.312 Ni u Majesticu uvjeti nisu uvijek
idealni,313 ali Krlei odgovara da bude u sreditu javnog ivota, te na

309 Figuru o deset drama koje e napisati Krlea koristi da bi Beli pokazao
privrenost za vrijeme duge odvojenosti, nakon ratnih godina koje su bez
prekida proveli zajedno. Napisao je ipak samo Areteja. Svjestan da ni neke od
prethodno (1930-ih) planiranih drama nee napisati Beli iz Irkutska pie:
Trebalo je, dakle, i to vidjeti, a Kriania mogao sam napisati i bez toga.
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1965).

310 Krlein domain na Triu bio je Josip Vidmar: Krlea mi je vie puta
govorio: Vidmare, ja se s Vama ni u emu ne slaem osim u jednoj stvari, i to,
da su literatura i umjetnost ozbiljna stvar. Josip Vidmar, O slovenstvu i
jugoslavenstvu, Zagreb: Globus, 1986, str. 476.

311 Krlea se na jugu, u dubrovakom kraju, odmarao s beogradskim

prijateljima, da bi Brijuni, kada prevlada povezanost s Brozovima, bili povratak
u kulturno blii ambijent. Premda su se u Dubrovniku odravale Ljetne igre,
osim kontakata s gradskim vlastima oko smjetaja 1950-ih, nema podataka da bi
ondje opet boravili.

312 Stigli smo u -23c (u najhladnijoj noi ove zime) u Bgd, sa 4 sata
zakanjenja na -20C i na milu malu koavicu, koja, eto, zvidi danas oko
Majestica kao prava pravcata meava. Bili smo danas kod Markovih na ruku
(isforsirano) u kui koja nije grejana ve 14 dana. Pijem aj, u Majesticu je
toplo. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1954).

313 U Majesticu sve u redu samo nema veoma esto svjetlosti. Nema ni iste
vode, fenol, klor, savsko blato etc. Ima i elika, ba-elika. Pisma Miroslava

138
vlastitoj adresi, budui je hotel pratila reprezentativna kavana; moe
primati posjete, odnosno uzvraati gostoprimstvo onom dijelu svoga
beogradskog kruga koji se nije navraao u Zagreb. 314 Za razliku od
(veine) pripadnika nomenklature svoga ranga on je tako u samome
sreditu moi bio naelno dostupan, moglo se prii njegovu stolu. Dok se
u Zagrebu, prelaskom iz Donjega grada na Gvozd, udaljio od javnosti;
primao je prema rasporedu svoga formalnog ili neformalnog tajnitva.
Makar je doivljajno beogradski Krlea iz Majestica u odnosu na Krleu
iz Royala ili Krunske, odnosno Rumunske ulice prenaglaen, u tome se
razdoblju, za razliku od nominalne vremenske paralele s Gvozdom,
saimaju, doivljavajui vrhunac, sve emotivne i spoznajne silnice
kojima se privlaio i draio s graninim svijetom, tako vanim za sintezu
kojoj je teio.

Leei u Majesticu u oujku 1958, ve peti dan od nesnosne

znojave vrue kaljave i kihajue nepodnosive podmukle gripe, Krlea
se, na margini netom s posvetom prispjele zbirke Milana Dedinca, Od
nemila do nedraga, sentimentalno vraa beogradskim Glembajevima iz
1929, kada smo poeli sve to smo hteli, sada se to eto polako i
zavrava ivei na distanci BeogradZagreb nismo se dovoljno sretali
i to mi je danas jako ao. Bez susreta u ivotu koji su poput iste
suze, teko je prihvatiti da sam i ja bio i proao.315 U Majesticu se

Krlee Beli Krlei (1958). Krlea je u Majesticu vjerojatno dobivao na

raspolaganje neki od viesobnih apartmana. Jedan od takvih apartmana
Recamier spominje se u Vanitinim sjeanjima. Usp. Josip Vanita,
Skizzenbuch 19322010: iza otvorenih vrata, Zagreb: Kratis, 2010, str. 173.

314 Eto, tako, draga moja Bellissima poinje subotnji dan u Majesticu, sa
suncem i u punoj neizvjesnosti to bi rekao uveni Kogoj. [] U ovom malom
gradu kao obino sve je isto. Preokupirani svojim brigama, briicama, ovi nai
sugraani, ne gledaju dalje od nosa pa prema tome i nemaju potrebe da vide
neto dalje. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1961).

315 Primjerak knjige Milana Dedinca, na ijoj margini je Krlea koncipirao

pismo autoru, uvao se u Krleinoj spomen-sobi u Leksikografskom zavodu. U

139
dogodio i susret u kojemu se simboliki lomi sintetsko polje Krleina
enciklopedijskog Beograda.316 Kao to je svojedobno i sam, ostavi sa
enom bez posla, traio izlaz, ali ne u Beogradu, tako se u Majesticu
zatekao u ulozi mentora koji mladom srpskom piscu, s obitelji i u
egzistencijalnoj tjeskobi, irom otvara zagrebaki peron i biva odbijen.317
Razgovor Borislava Mihajlovia Mihiza i Krlee o Mihizovoj
leksikografskoj karijeri, bolje i istije, po sebi, zrcali fenomen
negativnoga salda na kojemu e Krlea uskoro inzistirati, kao osobnom,
ali i kulturnom iskustvu hrvatskoga i srpskoga (ne)sporazuma itanoga iz
biografije revolucionarnoga narataja, od interpretacija na kojima se
upravo s obzirom na takav saldo nerijetko tumai Krlein Beograd. Ne
zaboravljajui Krlei ljudsku, zatitniku gestu, Mihiz je istom
jednostavnou kojom je mladi Krlea ostajao u Zagrebu kazao: Nije mi
se naputao Beograd.318 Pritom Mihiz ne misli doslovno (jer e otii u
Novi Sad), ve beogradsku adresu precizira kao identitet: Rovinj e mu
biti ono to i Krlei Tri, vie od toga prestajalo je biti djeljivo. Nakon
to mu je zahvalio, Krlea nije dalje inzistirao. Ponudio me je jo
jednom kafom. Ispili smo je kao da smo Englezi, priajui o vremenu i o
tome kako je ove godine prolee izuzetno vjetrovito. Na beogradskim
adresama gdje bi se, kako se u ali govorilo, znao pozvati na ruak,

knjizi je kao svojevrsni bookmarker bio uloen i preani omot okolade

Balmain Paris s rubnim kanditornim tragom.

316 U prvom svesku E. J. javlja se osim Bea jo i Beograd, kao pitanje

sveane uverture. I to je jedan od zadataka koji valja rijeiti. Miroslav
Krlea, Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 83.

317 Na poziv kakav je Krlea uputio Mihizu, poetkom 1960-ih, iz Sarajeva se

odazvao mladi pisac i prevoditelj Tomislav Ladan, te u Zagrebu ostvario
iznimnu leksikografsku i knjievnu karijeru.

318 Borislav Mihajlovi Mihiz, Autobiografija o drugima, Beograd: Evro-Giunti,

20082, str. 429.

140
kava se nije mogla piti kao da smo Englezi,319 pa su se posjete
prorijedile, a Krlea je za ivota, ostao bez beogradske adrese. On ondje
ionako nikad nije odlazio na izlet.

Nakon to su u Dometima 1972. izali fragmenti Krleina dnevnika

iz 1968, Oskar Davio neugodno se iznenadio: Kud ba mene svog
jedinog preostalog prijatelja meu beogradskim grafomanima, da tako
[] izgazi?320 Krlea je, bavei se problemom Njegoeve dvojnosti,
spoitnuo Daviu da nema kurae diferencirati pojam jedinstvene
jugoliterature na kontrastu koncepcija Svetozara Markovia i Slobodana
Jovanovia. Daviov je odgovor temeljit, on upuuje Krleu na paradoks
istodobnog zagovaranja posebnosti hrvatskoga jezika i jugoslavenske
literature kao mogunosti, ali i evidentira otpadnitvo od zajednikoga
stola kao procjep. Sam Krlea se, u istoj dnevnikoj fazi, sjea Daviovih
beogradskih adresa Kesterova 13 a na jednoj od njih dogodio se i taj
dramatini rasap. U prosincu 1964, za vrijeme partijskog kongresa na
kojemu je unitarna koncepcija ustavnosti strateki naeta, Krlea je ve
bio u prijeporu sa svojim najprisnijim srpskim suradnikom, Markom
Ristiem, koji kao urednik podrune, republike redakcije Jugoslavike
nije uspijevao prevenirati proturjeja to su eskalirala u denuncijaciju

319 Rodoljub olakovi u Dnevniku: Sino stigao Krlea s Belom; pozvao ih je

Tito kao svoje goste na dva-tri dana. Sreli smo se u restoranu; priao je mom
stolu i seo. Govorili smo o svemu i svaemu, samo ne o pravom: Nismo se
viali vie od godinu dana, i razgovor o sitnicama trebao je da bude brana protiv
pravog razgovora koji nismo zapoinjali ni on ni ja. Docnije je dola i Bela, i
razgovor je nastavljen u istom tonu. Prvi put sam video u Krleinim oima (koje
nisu blistale onim starim sjajem) neku udnu bojazan. Nije mu bilo prijatno, to
se naao meu ljudima s kojima se godinama druio i, najzad, raziao. Kao da
se bojao objanjenja. Navedeno u: Radovan Popovi, Krlea i Srbi, Beograd:
Slubeni glasnik, 2012, str. 160.

320 Koncept Daviova neobjavljenoga i, vjerojatno, neposlanoga pisma Krlei

objavljen je u Sarajevskim sveskama, 12/2011, br. 3536: str. 477480. .

141
zagrebakog sredita Enciklopedije partijskim forumima.321 Incident za
Daviovim obiteljskim stolom potencirao je, prema vlastitom priznanju,
Dobrica osi: O etnicima je mislio najgore, kao o ovinistikoj rulji, a
o domobranima, kao regularnoj, pacifistikoj vojsci jedne drave, istina
nesrene ali nekakve drave, a onda je sa zaprepaujuom estinom,
pomenuo Jasenovac, tvrdei da ga Srbi uporno koriste i zloupotrebljavaju
u svom antihrvatstvu, dokazujui da je u Jasenovcu ubijeno sedamsto
tisua Srba to je apsolutna la i glupost. Nakon to je osi
izazivaki upitno sputao broj ubijenih za po sto tisua Krlea je
skoio sa stolice i zakaio stol.322 osi, koji je svojedobno Krleu i
upoznao kod Davia u Kesnerovoj, pa se poslije s njime zbliio, potuio
se na Krlein ovinistiki ispad na raznim adresama, ukljuujui
Andrievu,323 demonstrativno pritom s Krleom raskidajui prijateljstvo.
Podloga njihova zbliavanja324 je viestruka i vjerojatno se ne odnosi tek
na zajedniki forumski ambijent.325 Krlea se nije prestajao zanimati za

321 Sava Dautovi, Krlea, Albanci i Srbi [ir.], Beograd: Narodna knjiga, 2000,
str. 13749.

322 A tast Oskara Davia Hinko Lederer pribrano nam se obratio: Smirite se
gospodo, supa je prima klasa! Slavoljub uki, Lovljenje vetra: politika
ispovest Dobrice osia, Beograd: Samizdat B92, 2001, str. 83. Ne dovodei u
sumnju da je prepirka Krlee i osia eskalirala u jasenovaku temu, treba
naglasiti da se u oba izdanja Enciklopedije Jugoslavije u sv. IV prvog izdanja,
ije je tiskanje dovreno 18.V.1960, i kojemu je glavni urednik bio Krlea, ali i
u sv. VI drugog izdanja, tiskanog 18.IX.1990. (!) kao orijentacijski broj
jasenovakih rtava uzima 700.000.

323Rodoljub olakovi u Dnevniku: Andri je otmeno utao, a onda rekao:

Znam, bio je kod mene Dobrica, ja sam ga umirivao, jer on reaguje
temperamentno, ak i sam pada u ovinizam. Navedeno u Radovan Popovi,
Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik, str. 145.

324 osi je u junu 1961 primjerak Deoba darovao Krleinima s posvetom

Beli i Krlei, Mojim dragim prijateljima ljubav i odanost bez deoba.
Primjerak knjige uvao se u Krleinoj spomen-sobi u Leksikografskom zavodu.

325 Dobrica osi bio je Titov literarni favorit.

142
Srbiju svoje mladosti, novih sugovornika koji su ga u tome mogli, i
smjeli, pratiti nije bilo previe, a osi se, pogotovo s Deobama, isticao
meu njima. Krleu je napose zaokupljala sudbina Dragie Vasia, na
nain kojim se o tome oitovao svojim srpskim prijateljima, pa i osiu,
ali i u podtekstu, za njega munom sovjetskom kompleksu.326 Konani
povratak iz Beograda ne odnosi se ipak na sadraj, ve izraz: pisac koji je
srpsku varijantu knjievnoga standarda prihvatio, te svoje tekstove, javne
i privatne, nastojao u njoj to korektnije oblikovati, u doba kada mu se
Beograd inio dalek i odbojan, sredinom 1960-ih, estoko se zauzeo
upravo za izvornost i posebnost hrvatskoga, kao kulturnoga i politikoga
pojma koji bi trebalo ustavno zatititi, te kao dubinskoga, izraajnog sloja
koji je pretpostavka a ne prepreka junoslavenske koncepcije i
jugoslavenske sinteze. Njegova adoptacija Deklaracije skandaliziralo je
Beograd. Raspravljajui tu stvar s Titom na Dedinju, on je na nekoj
beogradskoj adresi, ako ne i formalno, ono zapravo bio posljednji put.327
To, to je juer bila deklaracija, danas je Tanjugova vijest, a kad to
donosi Tanjug, onda se upale zelene svjetlosti. No ipak nee nita
izmijeniti u Ustavu, pie Beli u veljai 1971. Primam pisma s lijeve i
sdesne u vezi s Jezikom. Stara budala i neprijatelj srpstva! Hvala
bogu.328

Umjesto na adresama gdje mu se u Beogradu doista moglo pisati,

Krleu bi se ondje moglo potraiti u: kazalinim i policijskim arhivima;

326 Krlea je zacijelo znao da je Mustafa Golubi, koji se pred rat vratio u
Beograd, tada bio u vezi s Dragiom Vasiem, to dodatno osnauje
pretpostavku o Vasievoj umreenosti u sovjetski obavjetajni vor.

327 Krleine beogradske obveze, poslovne i ceremonijalne, nisu prestale,

odravali su se partijski kongresi i novogodinji doeci s Titom, no obino je
nalazio naina da ih izbjegne: Dragi na drue Tito, planirali smo, kao to sam
bio obavijestio pukovnika Ocokoljia, da Vas posjetim oko Silvestrova, da
bismo s Vama doekali Novu godinu, ali evo jutros, dogodilo se, naalost, da
sam prisiljen da uvam ovu svoju trabakulu u toplom zapeku. Navedeno u
Radovan Popovi, Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik, str. 163.

328 Pisma Miroslava Krlee Beli Krlei (1971).

143
na pozornicama, koje su ga ponijele toliko da je povjerovao kako bi
vlastite drame trebao i reirati;329 na Novom groblju, gdje su se
izmijeale sjene njegovih prijatelja i visokih asnika kraljevske vojske
koji su sumnjali u motive to su ga vodili na drugu obalu velikih rijeka; u
kunim knjinicama i sveuilinim seminarima, gdje se o njemu, jednom
od najitanijih i najprevoenijih srpskih knjievnih akademika, ne
raspravlja kao o piscu srpske knjievnosti i kulturi. A da je Krlea
pripadao tom, stvarnom knjievnom Beogradu pokazuje u epilogu moda
i najvea afera srpske knjievnosti kompleks koji je nadmaio lokalnu
dramatizaciju velikih kontroverzi dvadesetoga stoljea u kojima je sam
sudjelovao. Asistirajui Danilu Kiu, iz Zagreba, oko njezina
objavljivanja, Krlea je u Grobnici za Borisa Davidovia pronaao epitaf
za steak koji sam nije mogao pomjeriti. Kada se na Kia obruila lavina,
iju je narav poznavao najbolje od svih svjedoka, on svome mladome
prijatelju pie neka ne dramatizuje stvar samu po sebi naravnu i
loginu, jer Svojim perom vi draite svijet oko sebe, vie od toga, Vi
ga razdraujete namjerno, pa to se udite tome kao Pop Jocina Frajla?
Pustite tu olujicu (u ai vode) neka prohuji, a da se pourite ispred ruda,
na vrat na nos (prcipitamment) nema smisla!

Lirski se opratajui kao za utjehu, dovienja, Krlea Kiu

precizira i gdje ga moe potraiti, u Opatiji, jer se ondje sprema
polovinom oktobra. Prireiva Kiove prepiske, u Krleinu pismu
nalazi hladan i ljutit ton, koji moda svedoi o njegovoj linoj
povreenosti. Ki se, kae, dotakao teme o kojoj je on, Krlea mogao
da pie s daleko vie linog uvida u dogaaje da svoja znanja nije
preutao iz verovatno mnogo ozbiljnijih po sebe razloga od onih koje je

329 Dobro je da si stornirao lou predstavu, samo ne znam je li pametno to si

Ti preuzeo lino reiju? Prvo to sumnjam da ima ivce za to, naroito za
tehnike dosadne stvari rasvjete i dekora, a drugo to e se otegnuti na mesec i
pol rada. Pisma Bele Krlee Miroslavu Krlei (1937).

144
imao Sartre kad je preutio svoje dojmove iz sovjetske Rusije.330 Tvrdnja
da je Krlea preutio termidor doima se poslije epizode o konfinaciji u
Krunskoj barem grubom neupuenou, ali ovdje nije presudna, jer su
kod adresata, koji ne mora biti na beogradskoj adresi a da bi bio u
Beogradu, jer na toj adresi nije bio ni kada ga je Ki kao sebi vaan
predtekst trebao, sauvana Kiova pisma. Prethodno Kievo pismo, dok
je Grobnica jo u rukopisu, i ve u Krleinoj itateljskoj memoriji, govori
kako se prisjea(m) naeg zagrebakog susreta i Vaih vedrih /uprkos
svemu/ opaski. Rukopis svoje knjige povukao sam hitro iz HIT-a, kako
ondanje komercijaliste ne bih dovodio u iskuenje, i predao stvar u ruke
Goldsteinu. U najoptimistikijoj varijanti, prua mi se perspektiva da
dogodine od honorara iz LIBER-a platim veeru u Gradskom podrumu,
kao to sam obeao. Samo nemojte sad rei, molim Vas, da se alim!331

Umjesto veerom, Ki se Krlei u rujnu slijedee godine javio

pismom. Sam kae da je mislio kako je Krlea bio u Sloveniji, a iz
neizravnih pozdrava Krlei i drugih sjeanja je vidljivo kako mu se toga
ljeta nije urilo ni u Zagreb, ni u Beograd. Sve dok nije izbila afera:
Piem Vam, dragi Krlea, kao ovek u tekoj nevolji i sa oseajem
nelagodnosti to moram da Vam se obraam sa svojim problemima i da
Vam oduzimam vreme. No stvar je i suvie ozbiljna e da bih mogao
svoju obazrivost i utivost da stavim na prvo mesto. Obraam Vam se,
eto, kao jednom od retkih ljudi kojima se u ovom tekom asu mogu
obratiti, i ja Vas molim da me razumete. Dragi Krlea, mene su,
povodom moje poslednje knjige Grobnica za Borisa Davidovia optuili
za plagijat, klevetom i ljagom koja se ne moe sprati niim. Pria je

330 Mirjana Mioinovi, Beleke, u: Danilo Ki, Iz prepiske, Vrac: KOV, 2005,
str. 109.

331 Pismo Danila Kia Miroslavu Krlei (15.X.1975), Katalog Rukopisne

ostavtine Miroslava Krlee.

145
moda suvie dugaka, no ja u Vam je pokuati dati u najkraim crtama,
makar da ovo pismo ostane kao svedoanstvo naih obiaja i naravi.

Nakon iscrpne detekcije problema, Ki zakljuuje: I tako, dragi

Krlea, dvadeset i est godina mog ivota za literaturu i u ime literature,
dvadeset i est godina liavanja i rtvovanja u ime literature brie se
jednim potezom njihove prljave krpe. [] Potovani Krlea, ja Vam ovo
piem pre kao ispovest nego kao molbu, jer ne znam ta Vas mogu moliti
i ta se tu moe uiniti. (Svemo arije osetili ste i vi, toliko puta, na
svojoj koi.) lanak za Dugu je spremljen, verovatno e se pojaviti kroz
petnaest dana. Ima li se tu smisla i naina boriti?! Ima li smisla tu ita
initi? Ja sam okruen fantomima. Ne znam tano odakle i ko
podstrekava tu stvar. ujem da se negde u pozadini svega pojavljuju i
neki Francuzi, od kojih jedan nosi prezime Tolstoj, radi u Francuskom
kulturnom centru u Beogradu: to Vam je neka vrsta crivain manqu
(izmeu ostalog!). Vidite, dragi Krlea, Francuzima je izgleda dodeljena
svuda uloga Hakern i Dantes! Oprostite mi, jo jednom Vas molim,
ovo moje opirno i plaljivo pismo i kaite mi ta da inim, ta da se
ini.332

Krlein savjet nije naljutio Kia, bit e da ga je dobro razumio i

napisao as anatomije zavrni dio trilogije zapoete Krleinim
Obraunom i Antibarbarusom. Ali to nije sve, ve u travnju 1977. Ki se
javlja kao prireiva knjige Krleinih Novela za BIGZ,333 skicirajui
integralni izbor kakav nikad nije ostvaren, da bi se u srpnju, mimo
tutnjave lavine, na Gvozd javio i roendanskim brzojavom. Vrativi se u
Beograd, pa ak i u onu istu Krleinu Akademiju, Ki je to uinio s
Krleom njih su dvojica znali kako ne izgubiti adresu onoga drugoga.

332 Pismo Danila Kia Miroslavu Krlei od (30.IX.1976), Katalog Rukopisne

ostavtine Miroslava Krlee.
333 Pismo Danila Kia Miroslavu Krlei (8.IV.1977), Katalog Rukopisne
ostavtine Miroslava Krlee. Ki stavlja usklinik uz nakladu od 20.000
primjeraka.

146
V. Narativ

Upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorita u Beogradu Milan

okovi zamolio je pismom (29. VI. 1973) Miroslava Krleu da to prije
primi mladog reditelja Ljubiu Ristia kojega je mislio angairati, jer je
njegovo kazalite stavilo na repertoar sledee sezone 'Vujaka': Risti,
koji je kod nas s uspehom radio i s kojim sam poveo razgovor o vaem
delu, izloio mi je zamisao koja mi se ini vrlo zanimljiva. Meutim,
neophodno je, smatram, da, pre nae odluke, Vi budete upoznati s tom
rediteljevom idejom. Ristievu zamisao Krlea nije prihvatio, pa se
okoviu javlja, kada je sezona ve poela (12. X. 1973), u stvari one
dramaturke kontaminacije 'Vujaka' i 'Galicije'. Ona dva Horvata dvije
su potpuno odvojene linosti i po mom miljenju ne treba ih spajati ni u
kom sluaju.334 Uitelj Kreimir Horvat iz drame Vujak i kadet Horvat
iz drame U logoru doista su dvije odvojene dramatske persone, a ne
zbliava ih ni periodizacija Krleine dramaturgije: Vujak je u njezinu
ulaznom, a U logoru u izlaznom polju. Ristieva se kontaminacija ipak
vjerojatno nije odnosila na dramaturku konvenciju, to sugerira ve
Krleina upotreba pojma Galicija, a ne U logoru. Krlea se u to vrijeme i
sam pribliio Galiciji kao naslovu za dramaturku osnovu na kojoj je

334
Pisma Miroslava Krlee Milanu okoviu i pisma Milana okovia
Miroslavu Krlei. Zbirka Radovana Popovia u Beogradu.

147
radio due od pola stoljea335, pa bi u Ristievu postupku, da je autor
redatelju dopustio ono to je u vlastitom pristupu smatrao poeljnim,
Horvat iz Vujaka bio povezan s kadetom Jugoviem iz prvobitne
Galicije, kao protokadetom Horvata iz Logora, ali i sebe samoga kao
ratnog invalida. Takva je, naratoloka336 igra ne samo poetiki

335
Prema Krleinoj Napomeni u izdanju Tri drame (1947) razvidna je njezina
sloena geneza. Podnaslovljena u prvome izdanju (1922) KroatenLager,
Galicija je u razvoju i prezentaciji Krleina djela prisutna otpoetka, kada
objavljuje svoje prve tekstove, do kraja, kada redigira njihove posljednje
varijante. Naslov Galicija, prvo u njemakom prijevodu (1971), a onda i u
izdanju beogradske Slobode (1977) utoliko je u slijedu Krleine eksplicitne
intencijske povezanosti verzija. Prireiva beogradskoga izdanja Mate Lonar,
koji Galiciju tom prigodom objavljuje u knjizi s Hrvatskim bogom Marsom, ali
ipak kao samostalno djelo, a ne dio ciklusa, poziva se na to da su novi, dakle
dopisani dijelovi teksta integrirani u cjelovito tkivo drame s Krleinim
odobrenjem, te citira uklopite dodatne tekstove u integralni kao to
predlaete. Tako je izvrena stanovita operacija spajanja, nastavlja Lonar,
s kojom se Autor nakon uvida u potpunosti suglasio, te sada Krleina drama U
logoru izlazi kao Galicija, pod novim (zapravo prvobitnim) imenom. Premda
sam tvrdi kako je rije o drami U logoru, Lonar bez posebne ekspertize govori
o njenom novom kao prvobitnom imenu, pri emu treba imati na umu da
tekstovi koje je spajao stoje u odnosu na prvobitni tekst u istoj vrsti
odmaka, to jest da ni na koji nain i ni u kojem dijelu nisu spajani tekstovi dviju
verzija. O tome da je drami vraen njezin prvotni naslov u svojoj napomeni
u definitivnom, sarajevskom izdanju iz 1981. govori i A. Malinar, pozivajui se
na Lonarov postupak. Kazalina je praksa prihvatila naslov Galicija i prije
izdanja Slobode (Vlado Vukmirovi u Rijeci, 1976). Mata Miloevi se sjea da
je Krlei spomenuo kako je u jednoj slaboj predstavi 'U logoru' [Narodnog
pozorita] slabo igrao Horvata. Krlea mi je na to odgovorio da ga je i on slabo
napisao. (usp. bilj. 229 ). Za tu je beogradsku izvedbu (1938), Krlea redovito,
pa i u spomenutoj napomeni, isticao da je skinuta s repertoara ve nakon druge
reprize na intervenciju ministra Koroca, a u vrijeme kada je o tome razgovarao
s Miloeviem za novu beogradsku postavu (1947) s redateljem Dinuloviem
radio je na preradama.
336
Naratoloko razumijevanje Krleina teksta, pored njegove hibridnosti i
protezanja kroz divergentne anrovske ekstenzije, pogodno je i zbog
integrativne dimenzije teksta, odnosno mrei signala koja ima zadau voditi
itatelja u postupku saimanja teksta u priu. Naratologija posreduje narativ
kao nain kako tekst konstruira svoje subjekte, pripovjedaa, odnosno
implicitnog autora, i naslovljenika, odnosno implicitnog itatelja. Iako su i
pripovjedai osobnosti stvorene tekstom problem pri rekonstrukciji znaenja
nastaje kada itatelj nema (dovoljno) analitike spreme, motiva, tj. knjievne

148
legitimna, ve je i u genezi Krleina teksta kao takvog, njegove
nedovrenosti. Krlein je junak kao svijest ulanan u svijet tako da su
pogrene, lane, naivne, uske, 'slaboumne' konstrukcije i predstave u
svesti junaka daleko od toga da budu nedune i bezopasne po njegovu
sudbinu. One junaka vode u akciju, usmeravaju njegove inove iz kojih
potom slede teke i katastrofalne posledice. Junak se stalno suoava s
drukijim i novim posledicama tih svojih ideja i inova, on mora da
bude u svetu o kome pogreno i neadekvatno misli, i mora zbog takvog
razmiljanja da doivljava samo neprilike.337 Takvi su Krleini svjetovi
imenovani ili samim junakom ili njegovim univerzumom ili
338
apozicijom. Krleini svjetovi nisu konteksti, jer njegov tekst nije
deriviran nego autorski, estetiziran. Stoga je i uvoenje samoga pisca u

kompetencije, ili se, kao s Krleinom, pa i posebno srpskom recepcijom takav

itatelj moe pozvati na vlastiti dekodirajui alat, odnosno osjeaj o tome, to je
pisac a ne tekst zapravo htio rei. S tim je u vezi i naratoloki pouak o
pripovjednosti prema kojemu historijografijski tekstovi, kojima nedostaje
(takvo) motivacijsko sredite lieni su pripovjednosti unato svojoj kauzalno
sekvencijskoj i ciljno usmjerenoj ulananosti. Nasuprot tome pripovjednosti
nisu lieni avangardni knjievni tekstovi iz kojih radnja potpuno izostaje stoga
jer oni potiu itatelja da iskuava interpretativne okvire ne bi li im izluujui je
iz 'protupripovjedne povrine', priskrbio 'preuenu pripovjednost'.
Pripovjednost Krleina narativa, nasuprot retorinosti kao odlici/
diskvalifikaciji njegove sintakse karakterizira zaplet. ivot i pria
kontraindicirani su ve po tome to se ivi unaprijed, a pria projektivno
unazad, time se iz zapleta nikad i ne moe izai, pa je razglaena dijaloginost
Krleina postupka i misli u nieanskom arealu ponavljanja beskonanog: u
(vjero)dostojnoj formi. Za pojmove naratologija i zaplet usp. Vladimir Biti,
Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb: Matica hrvatska,
2000.
337
orije Vukovi, Svest i svet u Krleinim romanima, Knjievna istorija,
6/1973, br. 22, str. 243.
338
Pan, Kolumbo, Hodorlahomor, Michelangelo, Glembajevi, Filip Latinovicz,
Petrica Kerempuh, Aretej; Galicija, Vujak, Bistrica Lesna, [Izlet u] Rusiju,
[Banket u] Blitvi, [Djetninjstvo u] Agramu; samo s apozicijom u, osim
spomenutih Agoniji, Berlinu, Predveerje, odnosno na [rubu pameti], [grobu
Petra Dobrovia], ili in [extremis].

149
itateljevu rekonstrukciju oekivano, a moe biti i produktivno dri li se
poetikoga modela.

Uzevi tako, Krlea nije ni Horvata odmah poslao u Vujak.

Prethodno se osobno, i to na dva naina, osvjedoio kako se drutvena
zbilja zrcali u provincijskoj, napose seoskoj perspektivi. Kao aktivist
rastuega komunistikoga pokreta putovao je dovoljno daleko339 da uoi

339
NAPOMENA ZA GLUMCE I ZA REISERA
Ovih nekoliko redaka ne treba smatrati komentarom drame, no ipak mislim da
je potrebno da vam objasnim kako je do te Golgote dolo i kako ja na tu stvar
danas lino gledam.
Dramu, kao takvu, skicirao sam aprila 1920, nekako oko Uskrsa, znai prije
dvije godine, u Crikvenici, u hotelu Miramare kod svijetla jedne votanice, jer
je u hotelu nastao kratki spoj, a bila je kasna, stjeniava no.
Naao sam se u hotelu Miramare na bijegu pred hapenjem. Kao referent
/NRP/ otputovao sam na Primorje i odrao niz politikih sastanaka i zborova
izmeu Plasa i Bakra i Crikvenice, Hreljina, Praputnjaka, Kraljevice i Kriia.
Onih dana buknuo je generalni trajk SHSD i tako je komandant
demarkacione linije general Vasi izdao za mnom tjeralicu kao za agitatorom
KP, uvjeren da sam ja autor broure Lepoglavski vampiri. Usred noi, pred
hapsom, skicirao sam prvi i trei in, jer onaj biblijski motiv drugoga ina bio je
ve napisan nezavisno od ove pustolovine. D' Annunzio drao je Rijeku sa
svojim Arditima, gladovalo se, djeca su kolska hranila se amerikim kakaom, a
na Krku pucalo se svake noi. Talijanske strae. Brodova nije bilo i svjetionici
su bili ugaeni, a na demarkaciji komandirao je jednom divizijom ovaj general.
Demarkacija je bila markirana bodljikavom icom i topovima.
U samoj NRP bili su odnosi nezdravi i otrovani a moj prvi koncept drugog ina
sa biblijskom simbolikom bio je povezan s naom vlastitom hrvatskom,
zagrebakom, respektive balkanskom politikom dramatikom. Pustolovina.
Poslije romantinih obrata polo mi je za rukom da se uklonim hapsu
komandanta demarkacione linije, a to me nije izbatinao, zahvaljujem jednom
sreskom inovniku U. koji me je poznavao kao literata i koji me je uhapsio i sa
detektivom u lancima oteo vojnoj policiji.
Vrativi se u Zagreb, ja sam tekst preradio, a u jednom malom selu u kalnikim
planinama ja sam tu dramu ljeta 1920 (kolovoza) preradio ponovo u sedam
inova i kad sam radi pokusa oko Galicije zimi 1920 (novembra) bio u
Zagrebu, proitao sam jednog veera neke fragmente sakupljenim radnicima
(lanovima NRP) taj tekst u jednom razredu evangelike kole.
Kod lektire, koja mi je ostala u dragoj uspomeni konstatirao sam, da je relacija
naeg primitivnog lana NRP, ovjeka mase, koji jo nije rastrovan
dekadansom naih politikih karijerista, spram umjetnosti religiozne
djevianske naravi. Tekst je jo uvijek bio komponiran golgotski, a iz mnogih

150
kakve su prilike u zemlji, koja e se u Vujaku zadugo (nepovratno)
prepoznavati kao paralelna zbilja. Izmeu Kriovljana, gdje je
kolnikovao Miroslav Krlea, piev djed, i Duge Reke, gdje je pisac
Krlea ivio kao suprug uiteljice Krlee, nalazi se Vujak, selo u
kojemu e Kreimir Horvat sresti Vjekoslava Hadrovia340. Njihov e
razgovor sadri autoreferencijalnu podlogu, ali drama u Vujaku nije vie
dolazila iz svijeta koji ovjek mijenja, koliko iz svijeta koji se mijenja u
ovjeku. Drama je, dakle, prema autorovim rijeima, nazvana po selu, u
kome se radnja odigrava. U topografskom rasporedu dramske radnje,
meutim, ni jedno se selo tako ne decidira. Kartom za mentalno
mapiranje fenomena vujaka kakvim je iz Krleine metaforike zaivio u
govornom standardu341 moe se, s Krleom i njegovim dramskim i
romanesknim personama, kretati kao pravim ali i mitskim zaviajem342.

pitanja koja su mi tom prilikom bila postavljana, zakljuio sam da se drama

onih iskrenih dobriina dojmila istinito i duboko. Osjetili su da se radi o ivim
likovima naeg socijalistikog pokreta. Ovu se Napomenu (Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee), donosi integralno, jer pored
referencijalne, sadri i samostalnu raspravnu vrijednost, s obzirom na cjelinu
kojom se istraivanje bavi.

340
Zanimljivo je da smo na putu za Dugu Rijeku svratili u jedno selo i tu se
odmorili kod starog seoskog uitelja, a kad sam mu se predstavio, on me upitao:
Jeste li Vi onaj knjievnik Krlea? Jesam! itao sam vae Tri simfonije i
bogami estitam. To je kolosalno... Enes engi, S Krleom iz dana u dan,
I, str. 290.
341
Vujakom se u prenesenom znaenju, sa zasebnom stilskom kulturnom
markacijom, u tom smislu razumijeva zabit.
342
Na svoju kartografiju Krlea se memoarski esto vraao, u Djetinjstvu, pa u
razgovoru s engiem o boravku u Dugoj Reci (Da ubijem dosadu poeo sam
crtati veliku kartu Jugoslavije. Tada uope jo nisu postojale karte Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca. Nabavio sam hamer pa bojama, kao to se to radi i
dolikuje, nacrtao kartu nove drave i okaio je u razredu.), Krsto Hegedui je
za planirano, a odgoeno izdanje Banketa u Blitvi izradio kartu, a za katalog
premijere Vujaka u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu (2014) takoer
je prireena skica prostora (Ivana Crljenko).

151
Nee biti sluajno ni to da su se Krleini, odluivi kao mladi par
napustiti grad i neko vrijeme ivjeti na selu, gdje je pieva supruga
dobila namjetenje uiteljice, uputili upravo za Dugu Rijeku, premda su
im bile otvorene mogunosti i u pakrakom te brodskom kraju. Taj se
Krlein povratak u zaviaj odigrao trasom pruge za Koprivnicu i dalje
prema Peuhu iskrcali su se u Lepavini, dok je protagonist Vujaka u
oblinji Vujak doao prugom to preko akovca vodi u Kaniu, a
iskrcao se u Marofu.343

Drama je objavljena 1923, a za njezinu praizvedbu potkraj iste

godine, Krlea je dopisao predigru, pa sauvana redateljska knjiga,
prema kojoj je izvedba pripremljena, sadri taj dio teksta drame kao
autograf. Istodobno s predstavom autor je priredio i prvo izdanje drame u
knjizi, gdje je predigra integrirana kao prvi in. Tekstoloki je dramski
predloak tako definiran, s time da se podnaslovnom uputnicom poslije
vraa rasporedu drame u tri ina s predigrom i intermezzom, te nakon
1953. promijenjenim svretkom.344 Autora su iritirale doslovne poveznice
Vujaka i Duge Rijeke, premda im je i sam znao dati povoda: U svemu
tome: Marijana Margetieva, Streetscarovi ureka Osmana, koji je bio u
ikagu i u Kolumboohaju, na River City ili Nikola ofer iz ludbrekih
vinograda, prijatelj otarice Anke, fauk biroa barona rasinjskog, kelner
u petanskoj 'Kningen von England'.345

343
Uvjet da bude to dalje od komunikacija. Ubrzo sam dobio tri ponude.
Jedna je bila negdje kod Broda, druga kod Pakraca i trea Duga Rijeka selo na
Kalniku, kilometrima udaljeno od glavne ceste. Enes engi, S Krleom iz
dana u dan, I, str. 136.
344
Usp. izdanje drame u: Miroslav Krlea, Vujak, Zagreb: Ljevak, 2003; citati
iz drame su ovdje prema tom izdanju.
345
Miroslav Krlea, Davni dani, Zagreb: Zora, 1956, str. 573. Duga Reka je
prema popisu stanovnitva iz 1921. imala oko 500 stanovnika, pripadala je, kao
i danas, opini Rasinja, na razmeu dvaju upanija, sa sjeditem u Varadinu i
Koprivnici. Kotar je prema tadanjem upravnom ustroju bio ludbreki, a u
mjestu je osim jednorazredne puke kole, to hoe rei da su polaznici svih
uzrasta poduavani skupa, bila crkva Svete Trojice. Mladi Horvat, publicist i

152
 Vujak je selo blizu Duge Rijeke, do pruge je u oba smjera i iz
Vujaka tridesetak kilometara, a opina ni ovdje nije u samome selu. Od
stanovnika Vujaka se saznaje da su udrueni u zemljinu zajednicu, dok
na opinu odlaze drugdje, vjerojatno u Nedjelju. Pripadaju svetojanskom
kotaru. Sve su to predjeli Krleine zemlje Aboriginije, vorite koje
naziva abrevijaturom, legurom kompleksa vlastitoga podrijetla od
Novog Marofa, preko Pake, do Duge ulice 7. Iz vinike ume izali su
Glembayevi, a nedaleko Kriovljan-grada postojbina je Klamfarovih.346
Upravo u kriovljanskoj dvorazrednoj koli mogao se ravnajui uitelj
dvorazredne kole iz Nedjelje Vjekoslav Hadrovi, koji u Vujaku
doekuje Kreimira Horvata, na teajevima u organizaciji Hrvatskog
pedagokog zbora uputiti u shvaanje sela, koje e Horvatu pobijati.
Kronika kole u Kriovljanu to su je uitelji vodili sve od njezina
utemeljenja sauvana je, pa nije iskljueno da je, zanimajui se za
sudbinu vlastitoga djeda, kao jednoga od tih kroniara, i autor Vujaka
pokuao proniknuti izmeu ondje pohranjenih redaka. Glasovi iz

novinar, sit grada i svakojakih gradskih tjeskoba odlazi za pukog uitelja na

selo da se u vinogradima i hladovini ume i vonjaka odmara, da se svega, to
ovjeka pritie u gradu, oslobodi, a tamo nalazi jo goru, zapravo kriminalnu
sredinu. Sve dotle dok ne ponu ljubavne spletke i zavrzlame moe se uzeti kao
Autobiografski., kae Krlea engiu, da bi se u rukopisnim biljekama,
poevi od kompozicije Vujaka koja se namee (21. III 1921) u Dugoj Reci
takav asocijativni slijed u vlastito sjeanje otkriva itav niz situacijskih i
biografskih predloaka. Kada je rije o izravnoj paraleli Krlea Horvat: Krlea
je takoer vojni rekonvalescent u priuvnoj slubi, ali ne u Odjelu za
bogotovlje i nastavu, ve u Uredu za pomo postradalima u ratu. Kao i Horvat,
Krlea surauje u redakcijama zagrebakih novina, a kada ga zapadnu nona
deurstva radi na simbolistikim knjievnim predlocima koji su mu, kao liriku,
ve donijeli javno priznanje. Njegov je emocionalni ivot, unato stabilnoj vezi
s maturanticom Uiteljske kole, kompliciran, a kada stigne na selo uslijedit e
Scena, kada seljaci misle da je dolo do tunjave. Mnogi su njegovi prijatelji
ve pali na bojitu, s drugima, koji poput Horvata trae naina da izau iz kruga
inducirane nemoi, tumai okolnosti ispod linije spoznajnog obrata.

346
Zvonimir Bartoli, Krleina genealogija, Gordogan, 7/1985, br. 19, str. 151.

153
kriovljanske podsvijesti javljat e se piscu i nakon to Vujak pohrani u
vlastita djela kao posljednju autorsku varijantu.

No dok je fikcionalne toponime prilagodio lokalnom nasljeu, pa

se Nedjelja ili Muna lako govorno koordiniraju sa zbiljnim naseljima iz
toga kraja, a kotarsko sjedite Sveta Ana, u kojem strametar Pantelija
Crnkovi vodi oruniku postaju, dijeli s Ludbregom Gospinu zatitniku
naklonost, Vujak je oito promiljen odmak. Nije da i danas u Hrvatskoj
nema naselja s tim imenom, pa i razmjerno blizu spomenutoga vorita, a
sudei po Akademijinu Rjeniku, Vujaka je bilo odavno, a poneki je i
opstao: selo u karlovakom kotaru, mjestance u okolici Zadra, tovie dio
grada u Poegi, u Slavoniji takvim je zabiljeen jo 1279. Krlein
korijenski vuk znaenjski sugerira vie od pribjeita u teko dostupnoj
divljini: Horvatov je vujak opstao kao mjera odmaka od mjesta koje se
pouzdano prepoznaje na karti, ak i kada mu se promijeni ili zataji ime.

Drama Vujak ide u red najstabilnijih Krleinih tekstova.

Topografske mutacije obino su dalekosenije od drugih kreacija,
pogotovo kada nije rije tek o nominalnoj sferi. Da je Vujak doista tek
dramaturka maska za Dugu Reku, Kriovljan, Podhum u Lici ili koji
drugi mimetiki punkt ostao bi tek poprite igre347, ali nije. Vujak sadri
tu dvostrukost, nije vie tek historiografski nego i pravi, povijesni
lokalitet, ega se i pisac, intuitivno ili svjesno, drao. Pritom je od
doslovnih dramaturkih zahvata koje je poduzeo, mijenjajui poetak
drame, za scensku prilagodbu njezine praizvedbe, odnosno svretak,
prilikom njezine reaktualizacije nakon trideset godina, vanije odbijanje
da to, uz Ristievu pomo, uini na nain koji mu inae nije bio stran.

Za Krleinu odluku da Kreimira Horvata 1923. poalje u Vujak

347
Takva su scenska poprita Sikstina u Mikelanelu admiralski brod Santa
Marija, replika koje je izraena za izvedbu Kolumba na Dubrovakim ljetnim
igrama, ali kako nije mogla samostalno isploviti, za vrijeme plovidbe vukao ju
je remorker.

154
nije presudno to to se on sam upravo odonud vratio, pa mu se eto
objasnilo kako ondje stvari zapravo stoje. Boravei izvan grada Krlea
nije prestajao ivjeti u gradu, komunicirao je gradsku logiku, pripremao
premijeru na nacionalnoj sceni i odravao stranake kontakte. U
imaginarnu zemlju, daleko od suvremenih komunikacija nije se zaputio
kao u kontrapunkt. On s Golgotom naputa idejni predtekst
revolucionarne drame, ali i avangardistike optimalne projekcije: izdaja i
grabe nisu tek svojstvo drugoga to je kontroverzija blia vlastitoj
jezgri to su opekline bolnije. Pa ne zna se ba, dragi moj gospodine,
gdje fronta poinje a gdje zavrava kae Horvat ve prve veeri u
Vujaku da bi se tek za koji mjesec zapitao: Kako moe gledati
oblake nad glavom kad pakao u sebi nosi?. Dok su Vujaku kotar u
Svetoj Ani, upanija i Banski dvori raster dvostrukih standarda, koji kao
zadan biva i poeljan, Horvatova se potraga za promjenom sudara s
rasporedom koji se moe, ali i ne mora, pomicati na topografskoj jednako
kao i na vrijednosnoj karti.348

Autor Vujaka je tridesetogodinjak koji ita Nietzcshea. Kriza u

slikarstvu o kojoj e pisati kada slijedee godine krene u sjeverne
gradove podudarna je s gubitkom doivljajnih orijentira kakvi mue
njegova protagonista. Horvatovi antagonisti, i u gradu i u Vujaku,
odnosno u redakciji koja to nije, kao to ni kola u koju dolazi nije ono

348
Krlea osporava reprezentativno naelo dogaaja sadrano u koncentraciji
vojne elite doskoranjih ratnih protivnika kao incident, to ne bi preivjelo sam
trenutak da tom sieju pisac naknadno, s velike distance, nije ugradio
dramaturki obrat, upravo zaplet. Dok je Krleino promptno objavljeno
oitovanje pod naslovom Crnouti skandal (usp. bilj. 90) doista skandalozna
persiflaa drutvenoga trenutka, njegov memoarski zapis Pijana novembarska
no odmie se od okolnosti samoga dogaaja upravo po mjeri historiografske
fikcije. U Skandalu je hrvatski zeleni kader kao poraena habsburka armeja
prijetei agens, mnoina s kojom bi graanska manjina mogla imati problema
ve kao kvantitetom, da bi u se u Noi problem rastvorio u snomorici pojedinca
koji je manjina u svakoj raunici. Vujak se pokazao dobrim pribjeitem takve
dramaturgije.

155
to je napustio njegov prethodnik odlazei u rat, i sami imaju problem s
kontinuitetom. Rat koji je kao crta bojinice u ovjeku - svjesno svakako
od trenutka kada odbaci oruje, pa postane zarobljenik ili dezerter, ili
oruje doista uzme u svoje ruke, kao pobunjenik, kadera povezan je s
paklom, sudbinskim mjestom koje je pitanje izbora: posve je mogue,
dapae vjerojatno, da u takvu paklu ne tee uarena lava nego se oblaci
vrte horizontom. Danas je, dakle, sv. Ana, skoro 44 godine to je
zapravo poeo ovaj rat pie Krlea supruzi gotovo pola stoljea
nakon to su se sreli u Horvatovu svijetu, ali i nakon to su preivjeli dva
velika rata, koji su se tada ve poeli nazivati svjetskim, a onda i totalnim.
Anticipacija sudara svjetova u Vujaku, transfer kulture, potroake kao i
idejne Eva iz Amerike dolazi s gramofonom, a Lazar iz Rusije s
poputbinom tolstojevskog misticizma349 rijedak je trenutak europske
simultanosti u knjievnom jeziku.

Dosljedno tome Krlein protagonist proloki definira europsku

krizu kao olimpijski ciklus: Spram nas bi Homerovi ljudi izgledali kao
nitice! Sjeam se jo vrlo dobro kako sam kao dijete u drugom razredu
puke kole dobio na dar slikovnicu iz prusko-francuskog rata! Mostovi
to eksplodiraju, konjanitvo na juriu! A sport? A nogomet! A
maevanje? A olimpijade? I to sve to se danas dogaa, i to sve je jedna
evropska olimpijada!. Oltar koji je u djeakoj igri samoga pisca postao
kazalite, ovdje je obredni ritual Rata koji se obnavlja u kultu
Olimpijade. U fikcionaliziranom susretu sa svojim legendarnim
Michelangelom, uoi drugoga svjetskoga rata, zatiui se ispod realnog
svoda Sikstine, Krlea Majstoru daje da nastavi Horvatov monolog: I
poslije svega toga to ste vidjeli vi imate jo hrabrosti da vjerujete da se
knjigom, ili slikom, moe neto dokazati? Kakva knjiga? Kakva slika?

349
Povratnik u Vujak iz Rusije se ne vraa s revolucionarnom, ve upravo
suprotno, idejom kranskog misticizma. Premda je u drami diskurzivno
oevidno da se radnja odvija u sredini gdje su pravoslavci znaajno zastupljeni,
napetost se razvija ne samo prema toj, nego ni s obzirom na tu okolnost.

156
Kakav i koji stvaralaki napor moe do neeg u ovom sportskom
vremenu koje vjeruje u pobjedonosnu i prodornu snagu nogometne
lopte.350 Takvu e Europu verificirati Ionesco (ovjek pod znakom
pitanja): Graanima su misli obuzete jednom jedinom temom svake
godine kada pone biciklistika utrka po Francuskoj, a tek za vrijeme
olimpijada svi izgube pamet, tko uope zapaa da su atlete lani
supermeni, monstrumi od miia i tehnike.351

Krlein problem s izlaskom Horvata na scenu nije vie tek

tehniki, ako je i s legendama nesporazum bio u nainu razumijevanja
predloka, a ne kazalita. Autorov ultimatum redatelju pred praizvedbu
Vujaka da se San352 brie ili da se postavi realistiki kao Pompa
mortis, sa baldahinom i goruim svijeama i odrom odnosi se na
obredni, inicijalizacijski karakter dogaaja. Rije je o obnavljanju ivota
iz finala koje se pribliava, pa se drama vraa svadbenoj gozbi kao
Curriculumu vitae glavnoga lica od kolijevke do Vujaka. Oko
Horvatove kolijevke zatie se pritom niz jedinaca: kao takvi su roeni ne
samo protagonist, nego i drugi, rasuti karakteri: Marijana, naplavljena s
vode ujakova mlina kao kompenzacijskoga zaviaja, Lazar, nezakonit i
zaviajan po majci negdje u Kranjskoj, Eva, nasljednica seoskog imanja
s drugim, novim svijetom u mati. Kada Horvat pritom govori o
samoubilakom nagonu koji nosi iz doba prve svijesti, gotovo od
kolijevke, lirski se sloj revolucije sadran u pievoj posveti Lenjinu na

350
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
351
Eugene Ionesco, ovek pod znakom pitanja, aak: Gradac, 1990, str. 46.
352
O tome Krlea pie u rukopisu svakako [iz] jeseni 1923 kada je u prijeporu
s redateljem praizvedbe Brankom Gavellom oko naina inscenacije sna,
upozoravajui ga pritom kako je i u Golgoti doktora donio kao pravog
Jehovu, a ne kao halucinaciju Kristijanovu. Miroslav Krlea, Fragment
nedovrenog pisma, Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

157
jednoj od legendi, vraa kao premisa koja e se ne samo scenski
odrati.353

Kao drama, Vujak, gospodina Krlee nije dobra354, a razlozi su u

tome to je ona slika pomjerenih savjesti i vrisak rastrovanih
neurasteniarskih nerava nad neizljeivom bijedom ivota, to je greviti
krik za svjeim dalekim irinama. Da bi potencirao uinak, Krlea je u
jednoj vizionarskoj inspiraciji dao grotesknu sintezu ivota, i pokazao u
njoj sav bolni nesmisao toga ivota, tu njegovu mizernost. Pa gdje je
onda problem? Drama pati od razvuenosti, i kada se gleda dobiva se
dojam insceniranog romana. Pusti li se to to su poslije inscenacije
romana legitimizirane, a sam autor svjedoio o potekoama prerade
grae iz forme u formu, kada je rije o konkretnom tekstu zapaanje je
dalekoseno po evidenciji jedinstva prostora i vremena u dramskoj
strukturi kao projekciji likova koji to stanje posreduju, doista ga
izbjegavajui definirati. U Vujaku nema lanog ni prividnog
kontinuiteta, ne znamo odakle vani dolaze.

Rasuti teret Vujaka proao je kroz zaraeno dvadeseto stoljee

prije kao mimetiki nego identitetski znak, percipiran odve ambijentalno
i rustikalno hrvatskim. Azijski ponor na trideset kilometara od pruge
ZagrebKania odravao se kao kontrapunkt na opoj, a ne nacionalnoj
pozadini koja je u Vujaku uitana, utopiji o europskoj olimpijadi kakvu
je mit evropske krize odravao. Na ruevinama toga europskog mita teza

353
Aleksandar Blok neposredno je prije smrti (1921) rekao Svi zvuci su
prestali, Vladimir Majakovski (1893[!]1930) i Sergej Jesenjin (18951925)
oduzeli su si ivot.
354
Duan Kruni, Gostovanje zagrebakog kazalita, Pravda, XX/1924, 74, str.
34.

158
o pravednosti, izreena u Vujaku latinskim izvornikom vraa
kontroverziju u klasino teite: Summum ius, summa injuria.355

Mnoge Krleine pripovjedne tekstove, kako fikcionalne tako i one

koji se, poput putopisa, zasnivaju na poetikoj podlozi vjerodostojnog
iskustva, proima autobiografski diskurs.356 Kao to je u Vujaku
evidentan putopisni sloj, u putopisno organiziranim cjelinama je
provedena, a ponegdje, kao u Izletu u Rusiju i integrirana
dramatizacijska podloga. tovie, moglo bi se raspravljati prevladava li
putopisno uope u kojem Krleinu tekstu, te napose knjizi, do granice da
bi u anrovskom smislu bilo dominantno, odnosno tekstualno
determinirajue. Putopisni sklopovi to ih je sam pisac takvima
implicirao, ili rjee atribuirao, postupno su, slijedom preinaka, ali i
promijenjenoga recepcijskog okvira, gubili na izvornosti u korist novih
anrovskih i znaenjskih toposa, a moda i uope.357 Prethodne naslovne
inaice Krleinih tekstova fragmenti dnevnika, zapis iz godine,
impresije, izlet a onda i oblik njihova uvezivanja u zbirke, sve do
privremenog formatiranja u ciklusima djela, upuuju na snanu i izriitu
autopercepciju cjeline. Krlea je ne samo promijenjena nego i nova
izdanja svojih djela publicirao gotovo iskljuivo u nakladnim cjelinama,
355
Ciceronovom maksimom koristi se, naime, Shakespeare u Mletakom
trgovcu.
356
"Zbog brojnih i raznolikih oblika u kojima se pojavljuje, suvremeni
teoretiari nisu je (autobiografiju) skloni odrediti kao knjievnu vrstu, nego je
radije shvaaju kao osobitu vrstu pisanja, autobiografski diskurs ili
autobiografsku knjievnost." Milivoj Solar, Knjievni leksikon, Zagreb: Matica
hrvatska, 2007, str. 26.
357
"Posebice se izdvaja anrovska kontaminacija kasnih putopisa i njihov odnos
spram dnevnikoga, autobiografskoga i memoarskoga diskurza." Dean Duda,
Putopis: od pokuaja odreenja anra do Krleina diskurza, Umjetnost rijei,
XL/1996., br. 23, str. 82; "U drugom izdanju, koje je naslovljeno Izlet u Rusiju
1925 (Beograd, 1958), izostala su poetna poglavlja [...] a dodani su
publicistiki tekstovi o ruskim i meunarodnim pitanjima [...] pa knjiga gubi
putopisno obiljeje." Suzana Marjani, Izlet u Rusiju, Leksikon hrvatske
knjievnosti, Djela, Zagreb, 2008, str. 281282.

159
a ne kao pojedinane knjige, pri emu se svako obnovljeno izdanje po
sebi, a ne tek autorskim i urednikim zahvatima, orijentiralo spram
pripadajuih novih izdanja, a i promijenjenoga kulturnoga konteksta.

Ovdje se bavimo Krleinim narativom s obzirom na to kako

shvaanje vremena uvjetuju, knjievni tekst kao anrovsku osnovu,
doivljajne uinke, ali i kulturne aspekte po kojima je samoodriv ili
identifikacijski povezan s autorom. Sam Krlea je zarana, programatski i
kreativno, impostirao povijesno i memorirano u vlastitome tekstu, u
Hrvatskoj knjievnoj lai i uope s Plamenom osporio je drutvenu i
kulturnu paradigmu, a prvi objavljeni prozni zapis zasniva na sjeanju.358
Bavei se muzejom revolucije u Moskvi upravo takav, mladi Krlea
autorizira "impozantan napor da bi se obuzdalo vrijeme u
neprekidnom, termitskom podgrizanju svega to je ovjek htio i zapoeo,
dovrio ili mislio da dovri": "Zaustaviti vrijeme avolska je tema svih
faustovskih motiva, u okviru muzejskih napora podjednako jalova kao i u
poeziji".359 Prvobitna zadaa pamenja, ona da sauva uspomenu na ljude
i dogaaje zbrisane kakvom povijesnom ili prirodnom katastrofom, svodi
se u etikom pogledu na osebujnost pravde koja u pravu nikad ne
nastupa, ali je upravo stoga treba odravati latentnom, dok je povijest i
sama pria, zasnovana na figurama i potcrtana ironijom: pamenje se u
skupine pribliava izvjestiteljskoj gesti pojedinca, povijest pie drugi,
onaj koji se kao govorni subjekt tako osjea, dok je memoarizacija

358
Miroslav Krlea, Hrvatska knjievna la, Plamen, I/1919, br. 1, str. 3240.
Isti, Fragmenti, Knjievne novosti, I/1914, br. 21, str. 330333.
359
Kao po svim muzejima i po tim mramornim i tapetisanim dvoranama
'Engleskoga Kluba' mirie po naftalinu i po panoptikumu; po svim onim
bezbrojnim vitrinama i okvirima vidi se jedan alostan napor, da bi se vreme
zaustavilo i fiksiralo u svom neprekidnom, traginom odvijanju. Miroslav
Krlea, Izlet u Rusiju. Po mnogobrojnim kutijama i vitrinama izvren je
impozantan napor.... Cit. prema Miroslav Krlea, Izlet u Rusiju 1925, Zagreb:
Ljevak, 2005, str. 556, 259.

160
solidarna.360 Zavrna Krleina redakcija, njegov simboliki posljednji
literarni tekst, opet proizlazi iz sjeanja, i to na nain da ouva razliku
izmeu pamenog Baka Terezija nainom svog izraavanja
predstavljala je kajkavsku baroknu atmosferu oko akovca i Varadina,
koja je u naim narodnim prilikama, u ono doba, na prijelazu stoljea,
ve vegetirala sa svim znacima hibridnog umiranja... i kanona
...poto je od ilirskijeh rodoljuba bila na smrt osuena prije ezdeset
godina, drugim rijeima poela se raati udna polutanska mjeavina
naglasaka i oblika, mutljag koji je vladao ulicom i tampom.361

Premda se Krlea i spram vlastitih tekstova odnosio prema

kreativnom postupku imanentnoj strategiji sjeanja, nije ni za ivota
mogao izbjei kanonske i (knjievno)povijesne provjere uinaka njihovih
promjena, pa se dojam s posthumne distance kako je i sam odgovoran za
udnu mjeavinu naglasaka i oblika, to bi se njihovim unakrsnim
itanjem mogla barem konstatirati, ne iznenauje. Tako i autora, kada se
varijantno bavi vlastitim tekstovima, nije nedoputeno zadrati u ulozi
onoga koji u raspravi o njima tek sudjeluje, a ne i odluuje.362 Putopisni
su tekstovi u sintetiziranju Krleina djela zadobili pokaznu vrijednost
zbog prijelazne naravi anra, ali i njegove tee pokretljivosti na
dijakronijskom planu: modernistika valencija Krleina Izleta u Rusiju ne
poiva 1926, kada je objavljen, tek na postupcima,ve i tipu i razmjeru
publike kojoj se obraa. Kada autor tu knjigu pokuava aktualizirati u
tridesetim ili pedesetim godinama stoljea u kojem je nastala, ili kada
1973. imprimira njezinu posljednju autorsku varijantu, ne ini to tek s
obzirom na potencijalne vlastite idejne i kreativne pomake nego i

360
Usp. Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije
(Pamenje, Povijest), Zagreb: Matica hrvatska, 2000.
361
Miroslav Krlea, Djetinjstvo 190203 i drugi zapisi, Zagreb: Zora, 1972, str.
7980.
362
Dean Duda, Krlea, u: Hrvatski knjievni bajkomat, Zagreb: Disput, 2010,
str. 138145.

161
promijenjeni horizont oekivanja. Ne samo to ni kanoni nisu statine
kategorije, nego se potencijalno referencijalno pribliavanje iskustvu
prve edicije s povijesnoga gledita dugog ne moe odmaknuti od tipa
sjeanja koje uva intencije promjena. "Kanonskim tekstom Izleta u Rusiju,
uzimajui u obzir kasnije jezine i stilske autorove intervencije, valjalo bi, u
interesu cjelovitosti i autentinosti knjige, smatrati izdanje iz 1926." smatra
Aleksandar Flaker, koji pritom autentinost promatra ponajprije s obzirom
na njezinu europsku izvornost: Krleinu putopisu osigurana je "trajna
umjetnika vrijednost i nadmono mjesto u nizu" simultanih knjievnih
razmatranja o stanju u Sovjetskoj Rusiji.363 I kada se dotini Krlein
putopis promatra s obzirom na modernistiku kulturu putovanja, s
proirenim krugom (europskih) putnika, sinteza se fokusira na izdanje iz
1926, jer je rekompozicijom te "nizom autorskih zahvata na sadrajnoj i
jezinoj razini teksta" knjiga "u znatnoj mjeri izgubila autentinost
modernistikog nastupa".364 No i sam Duda uoava kako Rusija nije
"modernistiki znak po sebi", koliko "akcija i percepcija putopisnog
subjekta" proizvodi (modernistiki) doivljaj. Krleina "viestruka
antiteza" nije, meutim, sadrana tek u kolektivnoj percepciji i ritualima
"hrvatske malograanske zajednice", odnosno "modernistike
gestualnosti" europskih knjievnih putnika, antitetinost je ponajprije
sadrajno i gestualno utemeljena u uzajamnoj percepciji Krlee i domae,
lokalne, ne samo hrvatske, malograanske sredine. Promatran s obzirom
na europski i modernistiki horizont, Krlein je ruski putopis doista
autentian samo u varijanti kojom izvorno korespondira s

363
Flaker, koji o tome pie u enciklopediji o Krlei, svrstava Krlein putopis uz
tekstove europskih pisaca (P. Morand, Palim Moskvu, 1925, G. Duhamel,
Putovanje u Moskvu, 1926, E. E. Kisch, Carevi, popovi boljevici, 1927, W.
Benjamin, Moskva, 1927).
364
"Krlea se Izletom u Rusiju upisuje u zanimljiv krug putnika, vie ili manje
politiki srodnih, koji svjedoe o onodobnim ruskim prilikama", uz spomenute
Dean Duda dodaje E. Tollera, Russische Reisebilder, 1926. Dean Duda,
Prema modernistikoj kulturi putovanja, u: Poetika pitanja, Zbornik radova u
povodu 70. roendana Milivoja Solara, Zagreb, 2007, str. 275.

162
intertekstovima, pa i tako utemeljenim kanonom, putopisnim ili
kulturnim.365 Svaki od usporednih tekstova valoriziran je meutim u
vlastitome, a ne tek metaeuropskom ambijentu, na drukiji nain, pri
emu je naknadni, varijantni i antitetiki ivot Krleina putopisa,
fragmentarno ili kao nova cjelina, posljedica (hrvatske knjievne)
nekanoniziranosti upravo s povijesnoga gledita, s kojeg se i nadalje bez
sigurnih uporita utvruje njegovu kanoninost.

Kako god ih se, pojedinano ili zbirno, evidentiralo, Krleinih je

putopisa nominalno promatrano u njegovoj autorskoj bibliografiji
razmjerno malo. Sabrani su u nekoliko svezaka, od kojih ni jedan, pa ni
razliita izdanja Izleta u Rusiju, ne sadre tek putopisne zapise. Drukije
kazano ni jedan svoj tekst zamiljen i napisan kao cjelovit putopis autor
nije objavio kao samostalno izdanje. Naime, kada bi se i na poetno
izdanje Izleta u Rusiju primijenila deskripcija anrovske i tematske
konzistencije, prema kojoj se tumae potonji odmaci, pojedini se uvrteni
zapisi ili fragmenti otimaju od koncentracijskoga arita u identinome
kljuu po kojem je autor poslije pokuao uvui druge tekstove. Zapravo,
rije je o tek dva sveska, Knjizi studija i putopisa, objavljenoj u kolekciji
Krleinih Djela 1939, te Putovanjima, sjeanjima, pogledima, jednom od
deset posthumno objavljenih, od ukupno 45 svezaka sarajevskoga izdanja
s posljednjim autorskim varijantama njegovih tekstova. Svaka od tih
knjiga (1939, 1985) sadri i tekstove iz Izleta u Rusiju, pri emu su
indikativna urednika naela razvrstavanja fragmenata.366 Dok u Knjizi
studije i putopisi ine jedinstven sadraj s logino povezanim naslovima,
u sarajevskoj je zbirci uz anrovske zamjetna i strukturalna neodlunost

365
Usp. Miroslav Krlea, Mister Vu San Pej, zanima se za srpskohrvatsko
pitanje, Knjievna republika, 2/1924, II/2, str. 5660.
366
Svezak Putovanja, Sjeanja, Pogledi, Sarajevo, 1985, priredio (je) za tampu
Ivo Frange. Prireiva je pokuao zadrati autorov pristup tematske ciklizacije,
te unutar cjelina, koje slijede naslovni raspored, kronologiju. Za nau raspravu
zanimljiva je pritom slaba anrovska uvezanost prikupljenih priloga, primjerice
zapis Izlet u Madarsku 1947. razvrstan je u cjelinu sjeanja, a ne putovanja.

163
unutar poglavlja Putovanja, pa se tekst U Dresdenu isprijeio izmeu Tri
beka pisma i Pisma iz Koprivnice. Prireiva je oito elio zadrati na
okupu tri fragmenta iz Izleta u Rusiju, pa se Pismo iz Koprivnice otrgnulo
drugoj, ne manje vanoj povezanosti. Naime, pri raspravi o autentinosti
prvobitne, modernistike putopisne cjeline, upravo je kronotopski i
tipoloki Pismo iz Koprivnice vaan, a izostavljen topos. Povezujui
okolnost to ne moe putovati u sjeverne gradove s time to radi u
Koprivnici, Krlea se koristi tehnikom snovienja, povezujui sjeanje i
viziju: "Da sam inostranac, da sanjam da sam inostranac na proputovanju
kroz Koprivnicu, da putujem na Jadran iz sjevernih gradova u Veneciju,
iz Stockholma na primjer, da sjedim takvog jednog dana (kakav je
upravo danas) u pulmanu, da gledam kroz maglu Koprivnicu i njeno
groblje, i njene krinje i njene seljake u platnenim cajgastim haljetcima,
pomodrele od zime i da mi netko kae: ovdje u ovom gradu izdavat e
asopis i tu na tom sektoru nosit e zastave, tu e pisati svoja
koprivnika pisma i svoje pjesme i tu e meditirati o mrtvim pjesnicima
koji su prije tebe isto tako pisali svoja koprivnika i azmanska pisma i
pjesme, jednoga su zaklali prije vie od petstotina godina na bijegu u
Veneciju, a drugoga su ustrijelili upravo u momentu kada je otkrio tajnu
svoje inspiracije ja bih u tom runom snu na putu iz Stockholma u
Veneciju sigurno umro od strave pred tako tunom sudbinom zabaenog
i zaboravljenog poete".367 Krlein uzmak u Koprivnicu bio bi s gledita
putnikoga itinerera modernistiki naprosto poeljan, pa ipak nagaati
zato ga kompozicijski nije iskoristio jednako je raspravno otvoreno kao i

367
Pismo iz Koprivnice objavljeno je u Hrvatu, 7/1925, br. 1467, str. 45, samo
dva tjedna nakon fragmenta U Berlinu. Ovdje cit. prema: Miroslav Krlea,
Knjiga studija i putopisa, Zagreb, 1939, str. 251252. Krlea i u tom tekstu
tematizira putovanje kao ivot i sjeanje: "A sada sam ovdje i miran sam, i to,
kako se ini, smiren za itav ivot. [...] Sve snove svoje mladosti gledam kako
su oivjeli: prve bakroreze, kojih se sjeam (moj otac imao je u svome
predsoblju rimske prospekte), gledam doista u stvarnosti, i sve to to sam davno
poznavao po slikama, po crteima, na bakru, na drvorezima, i u sadri sve to
stoji skupljeno preda mnom; sve to izgleda tako kao to sam ja zamiljao, a sve
je novo!".

164
utvrivati imagotipske pretpostavke pri ciklizaciji njegovih djela.
Predodbe s kojima je pritom operirao podjednako su bile, svaka na svoj
nain, otvorene i u otklonu od kanonizacije, pri svakom od pokuaja od
dvadesetih do sedamdesetih godina stoljea kojim se kretao.

Krlea je zarana bio zaokupljen velikim svijetom, ako je suditi po

njegovim memoarskim zapisima o djetinjstvu, prije nego se zaputio u taj
svijet i to pobjegavi iz domobranskoga kadetskog zavoda u
habsuburkoj provinciji368, dobro je diskurzivno vladao njegovim
razmjerima.369 Suzdranost spram takvih retrospektivnih pustolovina
kritika je obveza svakoga komparativnog itanja, no u Krleinim
fatumskim krialjkama trajno se poigravao sudbinskom paralogikom,
intuitivnom semantikom sluaja ponekad se nae sadrajne podloge.
Imaginarni, nikad zaokrueni opis Krleina kretanja meuratnom
Europom, s nizom razliito impostiranih i razasutih iskaza, plijenio je
veliku, pa i polemiku pozornost. Prema vlastitom, pripovjednom
sjeanju Krlea je preko Pariza za vrijeme Balkanskih ratova doao u
Solun, a onda i do Skoplja i srpskoga zapovjednitva, gdje je zatoen te
deportiran. Svjedoka ni dokumenata o tom putovanju nema, a sam je
pisac hotimice ili nehajem zaborava zaveo istraivae, imena srpskih
asnika na koje se kao sugovornike poziva ni vojniki rangovi u kojima
su poslije navodno napredovali nisu potvreni u shematizmima, pa se
znalo posumnjati da se put dogodio, ukljuujui batine to ih je putnik
pred palaom u Solunu dobio od policije kada se znatieljno pribliio

368
Krlea u zbilji nije bjeao iz Peuha, ve neto kasnije iz budimpetanske
Ludovike, no ovdje se u smislu prethodne biljeke, a i postupka "to ga Krlea
konzekventno provodi u dnevnikim zapisima", naime "mijeanju sna i jave",
pozivamo na zapis pod datumom 10. VIII. 1942.: "...kad sam sa Dodom
Petrasom htio da uzajmim od peujskog krojaa Jellineka tisuu kruna, da
bismo pobjegli u Tripolis. Imam osjeaj da bi trebalo bjeati, kreem se oko
svoje stare tetke, sitne sasuene babice, koja ima neto od majke Otona Heinza i
Boine mame". Stanko Lasi, Krlea: kronologija ivota i rada, Zagreb:
Grafiki zavod Hrvatske, 1982, str. 89.
369
Usp. bilj. 241.

165
kraljevskoj ogradi. U dostupnom dijelu Krleine ostavtine sauvano je
malo grae iz toga razdoblja, pa ipak se pronaao list s memorandumom
slastiarnice u Solunu na kojemu nije pribiljeeno nita od korisne
faktografije itinerera, ali se po preokupacijama onoga tko biljei
nedvosmisleno moe autentino datirati: Krlea je 1913. bio u Solunu.
Tumai Krleina putopisa gotovo bez iznimke zapaaju ono mjesto u
bekim pismima kada se putopisni subjekt ironino oituje spram
potvrenih putopisaca putopisce stavlja u navodnike, navodei
Crnjanskoga, Begovia i Vinavera istiui posebno Krlein otklon od
kunsthistorijske retrospektive. Krlea dodue jest ne samo posebno
poglavlje posvetio muzeju revolucije, nego se u njemu ak tri puta vraao
u muzej, ali u obranu naracijske dosljednosti trebalo bi nastavno zapaziti
kako je i ondje, u muzeju revolucije, negativno raspoloen spram
artefakata, kao umjetnine one su mu malograanski banalne, po sebi sve
je to "samo aka praha i pepela" ali je upravo taj muzej apoteoza
sjeanja: rije je o historijskom ognju najveega stila. Krlein narator
putopiscima suprotstavlja nae t. zv. inteligentne ljude, "oni su se po tim
sivim i antipatinim gradovima" povlaili kao ranjenici. Putopisni
subjekt ne identificira sebe kao putnika, dakle iz sadanjosti, ve
naprotiv iz sjeanja: on itatelju povjerava svoju putniku dosadu tek da
bi ga uveo na pozornicu "zemlje Europe" gdje je sadraj tek nemir,
"velegradovi su prazni", ispranjeni od sadraja koji bi se mogao
proitati u "putopisaca", ali ne i od sjeanja koje povezuje: "Velika
enja danas dere Evropejce i ja verujem da se po svim severnim
gradovima (za kojima mi toliko eznemo) pate pojedinci u svojim
samoama i da eznu za izlazom iz ovoga pakla".370

Krlein putopisni subjekt doista ulazi na scenu tako da je

"navukao masku turista, preuzevi njegovu praksu u kojoj se izlet

370
Cit. prema Miroslav Krlea, Izlet u Rusiju 1925, Zagreb: Ljevak, 2005, str.
321.

166
doivljava kao 'uglavnom krai put poduzet zbog uitka'".371 U dva
uvodna fragmenta Izleta u Rusiju putovanje je indicirano poneto
razliito: prvo "Sve to prislukivanje harmonike za staklenim vratima,
to usideliko razmiljanje o mrtvim slepcima, o zaboravljenim
devojkama, o razbitim mirozovima zgadilo mi se i ja sam pljunuo i
otputovao sledeeg dana"; drugo "Uzeo sam boicu kolonjske vode,
najnovije izdanje Vidrievih pesama sa predgovorom g. Vladimira
Lunaeka i zaputio se na kolodvor da otputujem u Moskvu". Krlea
"odabirom destinacije pokazuje vlastitu distinktivnost", ali ne samo
spram zajednice koja Moskvu "ne doivljava kao prikladno" izletite, ve
i u odnosu na knjievnu kulturu iz koje govori. Krlea naime odlazi u
Moskvu citatno, na isti nain kao to je iz Moskve Vinaver pobjegao:
"Pobegao sam iz Moskve za Kijev u jednom lakom, belom, platnenom
odelu i u jednim tekim, istinski ruskim izmama. Od tolikih mojih
podataka, skupljanih tako usrdno, skupljanih sa strau, ostala mi je samo
tanka knjiica revolucionarnih stihova Aleksandra Bloka, od koje se
nisam hteo odvojiti".372 Krlein otklon od Vinavera ne zasniva se tek na
poricanju stereotipa, antitetika igra tu se iz sjeanja prebacuje u citatni
dijalog, Vinaver je Blokov Lunaek, a Vidrieva takoer tanka knjiica
danteovska reminiscencija na europski pakao. tovie, Krlea nastavno
odgovara Vinaveru i oko prtljage: "Kakva prtljaga? Ovde eto boica
kolonjske vode, a tu knjiga pesama. Prava lirska oprema. Pa i ja sam
nekakav piivi lirik!". Identificirajui se s Vidriem i Blokom, Krlea
Vinavera svodi na Lunaeka, razinu njegovih obavijesti i dojmova
ironino povezuje s ostavtinom koju je Vinaver pohranio na sigurnom
mestu, pa e joj se vratiti "kada opet Moskva bude vezana sa slobodnim
svetom". Poentirajui kako je Vinaver zapravo ondje ostavio sve svoje
371
Dean Duda, Prema modernistikoj kulturi putovanja, u: Poetika pitanja,
Zbornik radova u povodu 70. roendana Milivoja Solara, Zagreb, 2007, str. 276.
372
Stanislav Vinaver, Ostrvo doktora Moroa, Kod boljevika, Iz zemlje koja je
izgubila ravnoteu (1919). Cit. prema Citat Vinaver, prir. Gojko Tei,
Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007, str. 44.

167
"rukopise, i pesme, i drame i dnevnike", Krlea obre tezu o slobodnom
svetu, te deklarira put u Moskvu kao, avangardistiko, traenje izlaza u
takav svijet upravo izletom u mjesto odakle bi ga se moglo prepoznati.
Dok je Krlein ruski putopis, posebno s obzirom na svoju europsku
imaginativnost, ostavio u zajednici slab otisak373, knjievni se intertekst
odrao, makar do sada nisu usporedno proitani Izlet u Rusiju i Utisci iz
Rusije srpskog pripovjedaa Dragie Vasia. Uzajamno se dobro
poznavajui, osobno, knjievno, kulturno i politiki, Krlea i Vasi se u
tom razgovoru poinju udaljavati. Vasiev je raport iz Rusije, stilski
dorastao Krlei, ve je proaran rascjepima, od kojih je najsnaniji onaj
doivljajne projekcije Lenjina na odru. Vasi je prvi zapazio Krleu u
muzeju revolucije, on to izriito navodi, ali ne govori koliko se Krlea
puta vraao, ve se sam poigrava s takvim povratcima. Dok je Krlea
oduevljen revolucionarnom opijenou ruske omladine, Vasi za
potrebu skice, toboe iz dokolice, tri dana prati ekskurzije koje dolaze u
taj muzej i ne zapaa nita od poleta to bi se prelijevao preko rubova
svemira. Naprotiv, kada se popne na terasu muzeja on svugdje oko sebe
osjea stiana zvona, a pogled mu trai novi drveni hram u kojem poiva
onaj tko je ta zvona zavezao.374

Suputnici, poput Vasia, legitimiraju Krleinu kulturu putovanja,

upravo iz distinktivnoga375 oita kulture sjeanja: "izabrati odreena
mjesta, stvoriti mentalne slike stvari koje elimo zadrati u svijesti, a

373
Stanko Lasi, Krleologija, knj. I, Zagreb: Globus, 1989, str. 8284.
374
Dragia Vasi, Utisci iz Rusije, Beograd: Biblioteka ivot i Rad, 1928, str.
4548. "Tada smo obuhvatili najsjajniji grad zlatnih kubeta, zlatnih tornjeva i
zlatnih krstova. Svuda su neizbrojana klatna bila u istom stranom stavu
utanja. A tamo pod Kremljom, u mauzoleju od drveta, nalazila se ona ruka to
ih je zaustavila!"
375
Sreten Stojanovi, Impresije iz Rusije, Beograd: Novosti, 1928. Stojanovi
(18981960) u Rusiju je otiao kao kipar: Namera mi je bila da piem samo o
umetnosti, ali dananji ivot u Rusiji toliko ima novoga u sebi, da nisam mogao
da se otmem potrebi da se to vie pribliim i upoznam taj ivot.

168
zatim stvorene slike prispodobiti s izabranim i osvijeenim mjestima.
Tako e raspored tih mjesta ouvati poredak memoriranoga materijala,
dok e mentalne slike stvari oznaivati stvari same".376 Krlea mjesta
memorira prema ljudima,377 u zapisu 10.V.1912.10.V.1962. on se
upravo tehnikom putopisa kree kroz vlastiti ivot. Parafrazirajui
pristupno Dantea kako se na kraju, a ne usred, ivotnoga puta 378 naao u
mranoj umi, putopisni subjekt rekonstruira etrdesetak mjesta na
kojima se zatjecao poetkom svibnja, od Beograda 1912, gdje ga je
doekala vijest da je Milovan Milovanovi dao ostavku, do Aemone
1953, gdje ga je "ve dvije godine" oekivao Boo Lavri. "Povratak iz
Moskve" 1925. povezuje s "ferratom u Splitu": "Jere, Ana, Hvar, prvi
napadaj iijasa". I taj je Krlein "putopis", koji skicira kao
sedamdesetogodinjak, modernistiki gestualan, a i nadalje antitetian
spram uzanci graanskoga kanona, ve po zbiru izleta o kojima putopisni
subjekt govori. Proizlazi kako Krlea barem svake druge godine u
markiranom razdoblju, slici povezanoj s mjestom, nije bio u Zagrebu, a
da pritom nije bio ni usamljen: u Parizu "preko Jovanovia upe
antichambriranje kod legacije kraljevine Srbije" (1913), "pla na Lidu"
(1914), "Lovrana. Grand Hotel" (1916), "Arbeiter Hilfs compagnie u
Poegi" (1917), "Pred Dugom Rijekom i Lepavinom... Hinko Hinkovi i
njegova gospoa koji su se vratili iz Pariza" (1920), "Izlet u Varadinske

376
Jan Asman, Kultura sjeanja, u: Kultura, pamenje i historija [zbornik],
priredile Maja Brkljai, Sandra Prlenda, Zagreb: Golden marketing, 2006.
str. 47.
377
O tipologiji (su)putnika: "I dok se suputnici tako pardoniraju, utivo kao
velevlasti po svim pravilima putnikog protokola [...] due putuje, priaju svoje
alosne povijesti [...] Miroslav Krlea, Ljudi putuju, Danas, I/1934, br. 5, str.
199.
378
Miroslav Krlea, 10.V.1912.10.V.1962, Katalog Rukopisne ostavtine
Miroslava Krlee. Zagreb. Pisac dosljedno perspektivi pripovjednog subjekta
koji retrospektivno, iz svojevrsnog epiloga, putuje kroz sjeanje koristi prvo lice
jednine, premda se inae rado skriva iza impersonalnih i mnoinskih oblika.

169
Toplice", s A. B. imiem (1921), Sremski Karlovci (1922), Berlin
(1924), "Izlet u Bosansku Dubicu kod Mate Hanekovia", nakon smrti
majke (1926), "'Potez', prvi let preko Panonije" (1928), Dubrovnik,
Sarajevo (1930), Stubike Toplice (1931), Varava "Izlet do Lavova"
(1932), "Izlet u Vrnjce" (1934), Domale (1936), "Beograd, Milentije
Popovi, U Moskovskoj (prije Krunskoj)" (1946), Istra, Zadar, Split,
Dubrovnik (1948), "Beograd. Rumunjska 5" (1949), "Povratak iz Pariza"
(1950), Zadar (1951). Krlea tako u Izlet u Rusiju uvodi slikara Ljubu
Babia. O sjevernim gradovima ne govori iz Koprivnice, ali o krizi u
slikarstvu iz Grosse Berliner Kunstaustellunga raspravlja prema
Babievu autobiografizmu.379 I u Krleinu Babiu ima maskiranoga
teksta,380 Babi kao i Vinaver reprezentira dijaloke opreke
nacionalno/ope, apstraktno/doivljeno, poslije tradicija i moderna.381
Sam Babi u proslovu svog panjolskoga putopisa ali to nije "vie

379
Babi se u Izletu u Rusiju javlja prvo u Bekim impresijama, uz "toranj
Svetoga Stepana (koji) stoji uspravan kao na naslovnom listu slikara Ljube
Babia na Nehajevljevoj noveli Veliki Grad...", da bi se u Krizi u slikarstvu
razvio u samostalnu gradbenu figuru, budui da se "baca neposredno u
fiksiranje sama sebe, autobiografski" te "u znaku tog dugog napora Babi slika
ve godinama jednu te istu problematinu sliku", a ta je slika izraz, odnosno
"stvarnost sama". Cit. prema Miroslav Krlea, Izlet u Rusiju 1925, Zagreb:
Ljevak, 2005, str. 331, 397402.
380
O Krleinu maskiranom tekstu usp. Aleksandar Flaker, Maskirani tekst
Miroslava Krlee, Umjetnost rijei, 31/1987, br. 4, str. 337344.
381
Problemom tradicije i moderne, kao ishodita i ostvarenja u Babia i Krlee
bavi se Vera Horvat Pintari, Tradicija i moderna, Zagreb: HAZU, 2009. U
poglavlju Monokromije posveuje im posebnu studiju Crne zastave, sroenu na
temelju iscrpne, uvodne elaboracije u monografiju o pojmovima kojima se
sluimo, s obzirom na povijest kao nau predodbu te umjetnost kao muzejsku
konvenciju. Autorica razmatra fenomen slike kao doivljajnog profila u
slikarstvu, ali i knjievnosti, stapajui diskurzivne planove hrvatskih i
europskih opusa koje tumai s obzirom na Babievo i Krleino moderno s
vlastitim predodbama, sve do uvjerljivog memoarskog transfera u socijalnu
pozadinu: "Nekoliko godina prije smrti Ljubo Babi govorio mi je na isti nain.
[Kao Krlea Vaniti] Rezigniran, i on je rekao da je stalno radio za neku vrstu
napretka u prosvjeivanju, ne mislei na vlastitu korist".

170
dijete", dok se kree kroz "gudure, bregove, neprohodne klance,
maskirane ljude, toreadore". U panjolsku je krenuo "posredstvom
srpskog konzulata u Parizu" "kaem srpskog jer mi takav muhur nabie
na pasport", pa posve u duhu Krleinih bekih impresija poentira "Opet
se ne smije zvati onako kako se zove". Babi prethodno, tovie za
Lenjinova ivota i prije opreme Knjievne Republike, a ne u post
scriptumu kao Vasi korigira Krleina Lenjina382 istim tipom
relativizacije, no u finalu se preko Tiziana u Pradu vraa Krlei: "Pan je
oivio, sve su boje procavtile. Cijedi se vino i mirno, bogovski slau se
forme u cjelinu". Krlein Babi u berlinskome Kunstausstellungu utoliko
je maskirani Tizian iz Prada: "itav Babi kakav on jeste i kakav e i
ostati".383

382
Babiev putopis S puta po paniji objavljen je u Savremeniku 1921. Horvat
Pintari zapaa Babievu viziju o Lenjinu: "Kakvi e udnovati dvonoci, tebi
sjevernjae, na grob tvog sistema udariti svoj peat. Ti e, kao i ovi kraljevi,
biti sa crnima" zakljuujui kako se te rijei Krlei "nisu mogle sviati" kada
su objavljene.
383
Za Krleinu modernistiko ishodite kao pretpostavku kulturne paradigme
reflektirane umjetnikim kanonima usp. Igor Zidi, Ljubo Babi, Graa za
Enciklopediju Matice hrvatske, Kolo, 19/2009, br. 12, str. 223232. Na vie
razina ta "natuknica" problematizira pojmove graa, enciklopedija, Babi,
Krlea. Zidi ne razvrstava izvore i tipove iskaza kojima se koristi, ali za
potrebe standardizacijskog teksta koji bi trebao biti enciklopedijski posee za
polemikim kontrastiranjem Babia Krlei. Ne samo to dekontekstualizira
Krlein ishodini tekst Kriza u slikarstvu, ve preuujui kako se Krlea u
njemu referira na Babieva panjolska iskustva, pokuava provesti tezu kako se
slikar ondje proistio do "velebitskih kozmikih vizija" te "pogledom s neba"
stekao "auru oca hrvatskog modernog pejzanog slikarstva". Zidi tvrdi da je
Babi zakljuio, "da nas moe odrati samo probuena nacionalna svijest,
svijest o pripadnosti narodu, zemlji, tradiciji, kulturi, a nipoto anacionalna
komunistika ideologija". Opreke su tu svijest i ideologija, ali ak i Zidi uvia
da Babi ne moe biti sam u svojoj svijesti pa ga antagonizira Krlei uvoenjem
Filipa Lukasa, tvrdnjom da bi Babi bio, ili postao poput Lukasa. Zidieva
pojmovna zbrka u kojoj se antitetiki uzimaju graanska i 'lijeva' Hrvatska, kao
da upravo protulijeva koncepcija na koju se u podtekstu poziva nije povijesno
realizirala i kao protugraanska i protuhrvatska, demistificira se faktografskim
selektiranjem upravo toga razdoblja: nije se Babi "u ratnim godinama" vratio
intimi "svoga stana i okunice" nego je naprotiv izraivao klieje za novanice

171
 Krleina teza da je "govoriti o jednoj jedinoj ili jedinstvenoj
historiji kao takvoj potpuno apstraktno", te da se iz historijskog
vrtloenja kao historijata historija pokazuje "kako smo jo uvijek na
poetku historije"384 korespondira sa simultanim knjievnoteorijskim
zanimanjem za povijest, primjerice "da povjesniari nesvjesno biraju i
ustrojavaju injenice iz povijesne grae" tako da "postaju razumljivima
publici odreene vrste odnosno udovoljavaju 'standardima
prihvatljivosti'", s time to se razlike u pristupu shvaanju povijesti svode
na "pozicioniranje povjesniarskoga subjekta". No kada "bismo se bez
argumentiranog proeljavanja prepustili sjeanju" ne bi po sebi "nastao
vakum u kojem bi se rairile legende i mitovi, predrasude i manipulacije
s nesagledivim posljedicama",385 takav bi vakum ograniavao povijesno
miljenje, ne i spoznaju. Upravo Krlea "smatra da bi knjievni diskurs u
objanjavanju strahota i tragedija tijekom povijesti bio mnogo
uspjeniji", primjerice "opisivanje svih strahota koje je prouzroio
nacizam 'jest tema koja oekuje svoga Shakespearea'".386 Krlei se,
dodue, isto tako ini da e "svijest o velikim razdobljima prolosti
nestati u sveopoj slabosti pamenja",387 sam je pojmovno sigurniji kada

kojima je negirana graanska Hrvatska i dekoracije za Pavelievo poslanstvo u

Berlinu. No ako je vjerovati rukopisu moralne provjere takvih postupaka (asni
sud strukovne udruge) jo je od 1942. "zduno pomagao" partizanski pokret.
Kada Krlea u memoarskom razgovoru s Vanitom za Babia kae da je "bio
politiki slabi", to se, kada bi bilo bitno, pa i kada se ne bi dalo primijeniti i na
onoga tko to govori. Krlea je upravo Babia, iz svoga berlinskoga sjeanja
1924, uzeo za dekoratera Izlobe srednjovjekovne umjetnosti naroda
Jugoslavije u Parizu 1950. bez obzira na Babieve nedavne berlinske fantazije,
ocjenjujui dosljedno Babiev postav "modelom takvih aranmana najviega
stila".
384
Predrag Matvejevi, Razgovori s Krleom, Beograd: Ideje, 1974.
385
Usp. Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije
(Povijest), Zagreb: Matica hrvatska, 2000.
386
Ivo Goldstein, Miroslav Krlea o hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj
povijesti, Spomenica Filipa Potrebice, Zagreb, 2004, str. 421.
387
Usp. Krlein predgovor monografiji Zlato i srebro Zadra, Zagreb, 1951.

172
o povijesnome i pamenome govori posredno, transgresivno, kao u
Areteju: "Kad ovjek ne bi tako trajno gubio pamenje, uvijek bi znao to
treba raditi". Budui da taj izazov ovjek ne moe prevladati, nego ga tek
biti svjestan, a "imajui u vidu da je i Krlea mijenjao svoj odnos spram
povijesnih pojava i zbivanja, da ih je problemski nerijetko razliito
artikulirao", zakljuak o tome da bi bilo apsurdno "i pokuati upustiti se
u bilo kakvu kanonizaciju Krlee kao historika"388 ne ini se pretjeranim,
ne samo s gledita definiranja autorova potencijalnoga historiografskoga
diskursa, ve i kanonizacije njegova teksta uope. Krlei je neposredno
stalo do toga da utvrdi idejni predtekst vlastitoga djela kao historian ili,
preciznije, suprotan ahistorinomu: "Znali smo i to da je 'Oktobarska
revolucija garancija da ni u Evropi nee doi do revolucije prekasno, i da
uslijed najmodernijih razornih sredstava ne e u Evropi nastati perioda
ahistorina, kao to je to bilo u Heladi, u Rimu ili u Egiptu' samo zato,
jer je 'Oktobarska revolucija pobjeda pameti i humanizma'".389 Autor se u
unutranjim navodnicima referira na vlastite tekstove, ali premda je rije
o citatima, oni su montirani tehnikom sjeanja, "u zapisima iz posljednjih
desetljea ivota sve vie uzmie tehnici priopavanja koja bi se mogla
nazvati impresionistikim stenogramom".390 mega se pritom poziva na
"machovsku teoriju osjetilnosti i psiholoke spoznaje", upozoravajui
kako se u "u novijim izdanjima" "putopisni esej, Krlein osebujan
hommage Machu i Proustu, pojavljuje u redakciji koja reducira bogatstvo
i slojevitost izvornoga teksta". Ne samo to Krleina shvaanja estetike i
politike u biti iskljuuju mogunost takva odnosa prema povijesti u
kakvu se utemeljuje historijska znanost u modernoj tradiciji, ve se isti
odnos protee i na svaki naddeskriptivni oblik usustavljivanja njegova
teksta, ukljuujui, dakako, knjievnopovijesnu sintezu. Krlea je

388
Drago Roksandi to zapaa bavei se historijom u enciklopediji o Krlei.
389
Miroslav Krlea, Oktobar 19171947, Naprijed, 5/1947, br. 45, str. 4.
390
Viktor mega, Krleina dnevnika proza, Umjetnost rijei, 32/1988, br. 1,
str. 49.

173
nesumnjivo bio svjestan pretpostavke kako "humanistika disciplina
ostaje ivom u mjeri u kojoj omoguuje ukljuivanje gledita koja
postavljaju temeljna pitanja njezinu vlastitom gleditu",391 ali je
ustrajavao na autorskoj dominaciji nad pripovjednim subjektom, piscu
koji do posljednje varijante utemeljuje povijesnost vlastitoga djela.

Sve i kada bi "nakon viedesetljetne distance" postojali "normalni

struni uvjeti",392 ne bi bilo jednostavno prepoznati "knjievnopovijesno
najrelevantnija" izdanja Krleinih djela, koja bi tako uspostavljala
"Krlein kanon". Takvo to ini itatelj, pa i kada nije istraiva, ako je
potaknut tekstom, jer pisac ne skriva svoje tragove, ali problem
dislociranja Krlee iz bilo kojega od njegovih konteksta, pa i ako postoji
struna suglasnost da se time otupljuje svjeinu i knjievnopovijesnu
relevanciju njegova diskurza priziva pouak o vraanju historije na
poetak. Tako je megaevo zapaanje da posljednja autorska varijanta
dnevnika "sadri grafike zahvate u tekst, koji se temelje na normativnoj
racionalizaciji, a protivne su stilskoj intenciji"393 ne samo tono ve se
argumentacija o naslovima "stavljenim u navodnike, to znatno umanjuje
izvorni montani efekt" moe proiriti usporednim itanjem novinskih i

391
Usp. Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije
(Povijest), Zagreb: Matica hrvatska, 2000.
392
Dean Duda, Krlea, Milllenium Edition, Hrvatski knjievni bajkomat,
Zagreb: Disput, 2010, str. 139. Bavei se recentnim izdanjem Krleinih djela
Duda na tragu gledita obrazloenih u svojim strunim tekstovima pregledno
problematizira kako je to"samo jo jedno izdanje velikog pisca, a ne ono to bi
pojava njegovih djela nakon viedesetljetne distance, normalnih strunih uvjeta
i personalne enciklopedije mogla i morala biti". Duda ipak proputa zapaziti da
je ve izrada enciklopedije prije kritikog izdanja pievih dijela barem
korekcija teze o normalnim strunim uvjetima. Isto tako bi s obzirom na strune
uvjete bilo vano vidjeti kako stoji obrada Krleinih djela u dodiplomskim i
poslijediplomskim kroatistikim i komparatistikim studijima, ako ne zbog
drugih a onda svakako iz razloga to je kanon (kako uope, tako i autorski)
akademski institucionaliziran.
393
Viktor mega, Krleina dnevnika proza, Umjetnost rijei, 32/1988, br. 1,
str. 47.

174
drugih citata koji su iz montane vraeni u (pseudo)dokumentarnu
izvornost, no kao to bi na predloku dnevnika bilo "sasvim nerazlono
pomisliti da je piscu tih djela bilo potrebno da tridesetak do etrdesetak
godina kasnije prepravljanjima teksta dokazuje da je ve 1917. bio
moderan", jednako je nerazlono oekivati polemiku s autorskom
sinkronijskom unifikacijom "dijakronijski i knjievnopovijesno razliito
kodiranih tekstova", pa i kada je rije o varijantama. Takva se polemika
unato distanci s autorskom unifikacijom ne moe izbjei, a kanonizacije,
unutranja ni druge, ne mogu se temeljiti na polemici, ba kao to ih bez
prethodnih raspravnih prijepora ne moe biti. Duda tako iznimkom
pouzdano dri Izlet u Rusiju, "tekst koji je dovren ve u prvom izdanju",
premda i sam konstatira kako je autor "do posljednjeg daha neprestano
mijenjao, dotjerivao i dopisivao", ali to to bi moda time "puno vie
pokvario nego popravio", ne bi (knjievnom) povjesniaru, pa ni kada bi
kvarnost doista bila evaluirana, omoguavalo pravorijek. Implicitna
struna rasprava te vrste voena je, uz autorovo sudjelovanje, i to upravo
oko pokuaja prireivanja njegovih djela: "Izdanje je prema planu
redakcije (A. Flaker, I. Frange, S. Goldstein, D. Kapetani, S. Lasi i V.
mega) u sedam opsenih svezaka formata Gallimardove kolekcije
Encyclopediede la Pleiade trebalo obuhvatiti sve Krleine dotad
objavljene i poznate radove, a suprotno Krleinoj uobiajenoj tematsko-
ciklikoj podjeli, predviala je anrovsko-kronoloki raspored kao i
ukljuivanje varijanata". Krlea takvu strategiju nije prihvatio, meu
ostalim i stoga to je predviala dotad izostavljane i putopisne sveske,
nego je odgovorio upravo autorizacijom svezaka tzv. sarajevskog
izdanja,394 ali i objavljivanjem Djetinjstva, posljednjega sveska prethodne
kolekcije, u kojem je demonstrirao svoj autorski postupak, za koji bi
upravo u smislu asocijativne diskurzivne i tekstualne povezanosti bilo
teko pokazati da je zakrljao. Takav Krlein pristup, osnaen

394
Davor Kapetani o tome pie bavei se Krleinim sabranim djelima u
enciklopediji o Krlei.

175
oporukom,395 nije metodoloki, kao "zapitanost o smislu filologije"
obvezujui, no kako tekstoloki nije raspravljen, a kamoli kanonski
razrijeen ni fenomen tek jedne imieve tanke knjiice, zbirke
Preobraenja,396 problemu dovrenosti pojedinih Krleinih djela dobro je
prilaziti iz poetike nedovrenosti njegova djela u cjelini.

Koristei se jo kao tridesetogodinjak, kako bi legitimirao svoju

socijalnu ali i poetiku poziciju, retrospekcijskom evokacijom, Krlea
objanjava kako je ogranien u pristupu javnosti,397 jednako kao to mu
je stalo pokazati da vlada strategijama anrovske preobrazbe. Kada se u
vlastitom autopoetikom iskazu poziva na Krleu Jer za obraune
postoji pamflet (rekao bi Krlea), a roman bi se morao uvati od svega
to kodi njegovoj umjetnosti batinik njegove esejistike matrice
Mirko Kova posee za uvjetnim naelom, posveen integralnosti
vlastitoga teksta kao svijeta, njegovoj nedovrenosti, promjenjivosti, u
konzekvenciji ranjivosti. Kova je poput Krlee izmijenio mnoge svoje
fikcionalne i nefikcionalne tekstove,398 a jo izrazitije od Krlee koristi se
prvim pripovjedakim licem, ono je i u esejistikoj teksturi osnaeno
395
Krlea je posebnu, VI. glavu svoje Oporuke posvetio izdanjima svojih
knjiga: "...Sve te knjige koje su od neposredne vanosti za moje knjievno djelo
treba posebno izdvojiti. Premda su izvritelji te volje izriito naznaeni, nije
poznato da bi bila izvrena. Nastavno raspravi o strunim uvjetima i razliitim
ritmovima dovravanja pojedinih djela kao pretpostavkama kanonskog izbora
ve je dotina okolnost, posebno nakon to je konstatirano da takav izvor
postoji, teko prevladiva potekoa.
396
O ogranienjima hrvatske tekstologije usp. Ivan Lupi, Nove teorije i stare
knjige, Forum, 40/2010, br. 1012, str. 11921238.
397
Miroslav Krlea, Napomena o "Hrvatskom bogu Marsu", Knjievna
republika, 1/1923, br. 23, str. 99102.
398
Kolekcija Djela Mirka Kovaa, zapoeta 2003. u Zagrebu knjigom Isus na
koi zasniva se upravo na posljednjim autorskim varijantama koje ukljuuju
bitne promjene na jezinom i stilskom planu, sve do kompozicijskih i naslovnih
prerada prethodnih varijanti. Zbirka Evropska trule iz koje je citat prema
izdanju iz 2009. (Neki to umiju, str. 204) prethodno je takoer varijantno
publicirana.

176
biografskom graom, kao da je piscu presudno odrati nedvosmisleno
prepoznavanje s itateljem, identificirati se pred njime prije nego
pridobivati ga identificiranjem s projekcijom vlastitoga subjekta. Ako
vjerodostojnost putnike djelatnosti utemeljuje anr putopisa i utoliko to
ga razlikuje od fikcionalnih tekstova koji sadre putovanje kao tematsku
okosnicu, onda se vjerodostojnost putnika-itatelja kroz knjievnost iz
koje govori takoer utemeljuje u tipu vjerodostojnosti: samim tim to je
putovao kao i time to bi itao, netko nije, pa ni kada je izraajno
kondicioniran, u privilegiranoj legitimaciji. Krlea u putopisu autorizira
hrvatsku vlastitost, ime se Vasi kao srpskom analogijom takoer
uspjeno poigrava u razgovoru s ruskim graninim asnikom. To je
distinktivna aura koja je opipljiva u putopisu Rebecce West,399 kada su
joj i Vinaver i Krlea likovi, a Zagreb, upravo onakav kakvim ga Krlea
sentimentalizira, a ne tek antagonizira, ambijentalna pozadina. Taj,
putopisni Krlea, koji mijenja mjesto da bi otkrio Hrvatsku kakvu vide
njegovi zaviajni roaci u sebi, hrvatskoj je graanskoj publici bio u
stanju ucijepiti u sjeanje ne samo propalo plemstvo kojega se nitko vie
nije mogao sjetiti, nego i revolucionare to e tek propasti, i to takoer
tako da jo budu i zaboravljeni. Dok je bio putnik kroz vrijeme, u
njegovu se narativu i srpska graanska publika prepoznavala s obzirom
na zaplet zaborava, ali, kada se (1946) u Beogradu zaustavio, pisac je u
izlogu sjeanja postao itatelju vidljiv na nain koji je podrazumijevao
razinu dijaloga kojoj okolnosti paradoksalno vie nisu ile u prilog.

399
Putopis Rebecce West (Black Lamb and Grey Falcon, 1942) referentna je
toka Krleina putopisa; poticaj za putovanje i legitmacijske geste putopisnog
subjekta srodne su Izletu u Rusiju, idejni podtekst nije ideoloki jednoznaan, a
drugi narator montira putopisne sekvencije u kojima posredovani Krlea ne
samo sudjeluje ve o njima i pie, ukljuujui estetika pitanja.

177
VI. Kanon

U kolekciji Odabrane strane jugoslovenskih pisaca u Beogradu je (1940)

objavljena Antologija savremenih hrvatskih pripovjedaa.400
Objanjavajui pristupno zato se odluila na to izdanje, Dravna
tamparija naglaava kako ve due od stotinu godina sprovodi iroku
kulturnonacionalnu delatnost nastojei pritom u svakoj prilici da
pokloni dovoljno panje duhovnom izrazu svih krajeva zajednike
domovine, pa takvu misiju nije zapustila ni u izgnanstvu, ona je na
Krfu tampala slavni Mauraniev ep Smrt Smailage engia i
besplatno ga razdelila ratnicima. Sada tome cilju popularisanju
domae knjievnosti u narodu ima da poslui i ova bogata antologija
koju je uredio dr. Kreimir Georgijevi401, profesor. Knjiga je tampana
latinicom, ime Dravna tamparija u Beogradu daje jo jedan dokaz vie
o svome radu na jaanju naeg duhovnog jedinstva. Prireivau
Georgijeviu je stalo uspostaviti kontinuitet s istoimenom antologijom
koju je za Srpsku knjievnu zadrugu (1912) priredio Branko Drechler, ali
i objasniti kako se poslijeratna hrvatska knjievnost u novoj dravnoj

400
Antologija uzima pisce (20) iz poratne hrvatske knjievnosti, pripovjedae
koji su u svom knjievnom djelu izrazili strujanja, tenje i prilike hrvatskog
naroda u ove dvije decenije. Pogovor, Antologija savremenih hrvatskih
pripovjedaa, Beograd: Dravna tamparija, 1940, str. 1.

Kreimir Georgijevi (19071975) bio je u to vrijeme gimnazijski profesor u

401

Novom Sadu i privatni docent beogradskog Univerziteta, gdje je (1959)

umirovljen kao profesor hrvatske knjievnosti.

178
cjelini veoma pribliava srpskoj, tako da se moe govoriti ne samo o
njihovom pribliavanju i paralelnom razvoju, nego i o njihovom sve
jaem povezivanju i isprepletanju, iako postoje dva knjievna centra i
dva pisma. Knjige Krlee, koji je i sam neko vrijeme pisao ekavski, i
nadalje imaju iroku prou kod srpske italake publike, a na drugoj
strani, u Zagrebu, vidimo, kako se Srbi Novak Simi, Vaso Bogdanov,
Vlado Vlaisavljevi osjeaju danas vie hrvatskim piscima. U antologiji
ipak nema radova Miroslava Krlee i Iva Andria, a to se tu ne nalaze,
nije stajalo do volje urednikove (oni su odbili svoje sudjelovanje).

Antologije su, sve i kada njihova dravna akreditacija nije tako

oita, referenca odreene kulturne politike, to u beogradskom primjeru
kanonizacije hrvatske pripovijetke demonstrira Andrievo i Krleino
odbijanja svrstavanja. Moe se ne samo pretpostaviti, nego i obrazloiti
razloge koje ih pritom vode, s paradoksalnom pozadinom da izostaju dva
pisca koji imaju iroku prou, a i postojano zagovaraju nominalnu
komplementarnost na kojoj se koncentracijska ideja zasniva, ali to kada
se razumijeva kanon nije odluujue: autorske se opuse kanonski moe
potiskivati, jednako kao to se oni sami, pozicioniranjem autora, mogu
distancirati, te se time takoer posredno kanonski referirati. No kako se
god taj proces kulturno artikulirao, kanoni su sustav profiliran odozgo,
pri emu im standardi na kojima se zasnivaju, kao oitovanje estetskih,
etikih ili drugih, posebno nacionalnih, vrijednosti, praksi koje
evidentiraju, daju stabilnost.

U doba kada je Georgijevi u Beogradu kanio antologizirati

Krleu i Andria kao hrvatske pisce promotor politike na kojoj se
zasnivala institucijska gesta Dravne tamparije kraljevski namjesnik
Pavle Karaorevi u svome je muzejskom izboru imao i skulpturu Ivana
Metrovia koju se obino naziva Majka (ili Povijest) Hrvata. Skulpturu
je od Metrovia naruio Pavlov prethodnik na jugoslavenskom
prijestolju, kralj Aleksandar Karaorevi, kako bi je simboliki darovao
za arheoloki park starohrvatskih spomenika koji je bio zamiljen u

179
Kninu. Karaorevii su jo iz predratnog vremena dogovarali s
Metroviem znaajne interpretacijske pothvate u simbolikoj plastici, pa
je za sredinji dio fontane koja je trebala proslavljati srpske pobjede u
Balkanskim ratovima izradio statuu Pobjednik: Otvoreno evropski
orijentisana, Metrovieva tehnika smetala je, [meutim], mnogim
srpskim kritiarima, oni su smatrali da Metrovi njihovu tradiciju
prlja stranim metodima, Metroviev evropski klasicizam,
modifikovan savremenom srednjoevropskom tehnikom, pokazao se
nerazumljivim i neprihvatljivim za mnogobrojne Srbe. Jedina umetnost
koju su oni bili voljni da prihvate, bila je takva umetnost koja bi u svim
vidovima poivala na njihovoj sopstvenoj tradiciji.402 Objanjavajui
zato bi Metrovi iz cjeline svoga djela, dakle stilski, ipak trebao biti
prihvatljiv, Jovan Dui posee za identitetskim argumentom, kipar je
bez obzira ima li sam takvu svijest o sebi, zapravo Srbin, potomak onih
Srba koji su od Turaka pobegli u Dalmaciju403, pa bi njegovo
jugoslavenstvo bilo tek srpska maska, to Krlei daje priliku da poentira
o njemu kao Vlaju sa Svilaje, koji jest dodue katolik, zapadnjak, a
Svetosavska crkva ne priznaje skulpturu404. Kanonsko suzbijanje,

402
Andrew Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije, Beograd: Stubovi
kulture, 2001, str. 139.
403
Jovan Dui, Srpska mistika Metrovi, Pravda, 1932, br. 121124, str. 17.
404
Miroslav Krlea, Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 213;
Prigodom rekonstrukcije zapadnoga ulaza u dubrovaku gradsku jezgru
Metrovi se (1923) i u Dubrovniku suoio s nerazumijevanjem. Lokalni elnici
Narodne radikalne stranke traili su da se natpis s reljefa koji prikazuje kralja
Petra na konju otee i isklee novi, kako ne bi bio vidljiv autorski, ne i
ustavni pojam jugoslavenski. Na intervenciju samoga Dvora Metrovieva
impostacija Prvom jugoslovenskom kralju Petru je opstala. Usp. Dragica
Hammer Tomi, Jugoslavenstvo Ivana Metrovia, Zagreb: Srednja Europa,
2011, str. 36. Zanimljivo je da se pritom nije pokrenula rasprava o primjerenosti
spomenike plastike unutar dubrovakih zidina koju izvorni urbani raster
iskljuuje, a ni o lokalnim hrvatskosrpskim prijeporima kao za otkrivanja
spomenika Gunduliu (1893).

180
odnosno promicanje dvaju Metrovievih radova u Beogradu405 nije
odredilo njihovo semantiko, identitetsko polje: Pobjednik je eksplicitan
identitetski znak Beograda, a (replika) Povijesti Hrvata (drugoga
sredita) Zagreba, to ipak ne porie, ve prije uvruje, vanost
kanona u jugoslavenskom iskustvu srpske i hrvatske kulture. Njihova ih
je uzajamna neizbjenost na toj razini otvarala a ne zatvarala u sebi, s tim
da ni u knjievnosti kao ni u skulpturi, osim namjerno, nisu mogli tvrditi
kako se u ope kanonske sustave svrstavaju po kriteriju (tradicijskoga)
iskljuivanja drugoga, kao nominalnoga uljeza.

U ovome se istraivanju, s obzirom na kanonske rasporede u

hrvatskoj i srpskoj knjievnosti XX. stoljea, uzima autorski opus koji je
Krlei susljedan Ranka Marinkovia. Marinkovi, za razliku od
Vjekoslava Kaleba406, nije uvrten u Georgijevievu antologiju, njegov je
opus anrovski rasut, ali misaono i poetiki konzistentan: Marinkovieva
je "umjetnost" "prozna" i "vremenski odreena".407 Frange u
navodnike stavlja njezinu "obilnu 'datiranost'", kao da je cijeli projekt
ureen po prethodnom planu, da bi se pisac otpoetka drao zakljunoga
dojma kako "ovjek, zapravo, glumi do smrti, i nije mu dano da uje
pljesak iz gledalita: jer njega vie nema". Ne bi bilo toliko neobino to
Frange inzistira na iznimnosti, a po domiljenosti te zatvorenosti i
paradigmatinosti Marinkovieva opusa, kada ne bi bila rije o
knjievnom povjesniaru koji usporedno tumai "vremenski"
Marinkoviu blisko, Krleino djelo iz "znaenja" pojma "veliina":
knjige, kojima je teko odrediti pravi broj, "samo su izvanjski znak te

405
Skulptura Pobjednik pomaknuta je iz urbanoga sredita na rub, a Povijest
Hrvata zadrana u simboliki snanom, premda neposredno takoer slabije
vidljivom polju novoga Dvora.
406
Vjekoslav Kaleb (19051996) objavio je te (1940) godine pripovjednu
zbirku Na kamenju; kao i Marinkovi, bit e izabran za dopisnog lana SANU.
407
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1987, str. 361364.

181
veliine", a "djelo najmonije i najobuhvatnije u hrvatskoj knjievnosti
uope" poiva u "unutranjoj snazi", "silnoj tvorakoj gesti".408 No
Frangeova je Povijest hrvatske knjievnosti konceptualna sinteza
nacionalne knjievnosti,409 takva koja prosuuje i usustavljuje a ne tek
evidentira i ralanjuje, pa se potekoe koje nosi ili otkriva oko nasljea
i stjecanja identiteta i povijesti, te konzekventno knjievnosti i kulture ne
tiu tek njezina projektanta i sastavljaa koliko predmeta sama.

Upravo je Frange za kolekciju Pet stoljea hrvatske knjievnosti

priredio djela tada jo ivuih klasika Miroslava Krlee (1973) i Ranka
Marinkovia (1981). Kolekcija je poetkom ezdesetih godina XX.
stoljea pokrenuta kako bi hrvatska knjievnost unutar sebe, a jo prije
kao uporino bie kulture, dobila preglednost i razmjer, potvrdila i
uvrstila svoje kanone. Ve iz naziva koji govori o "pet stoljea"
razvidna je povijesna usmjerenost koncepcije, kakva nee biti naputena
ni kada taj niz bude zamijenjen drugima, premda se u izvedbama,
zastupljenima po pojedinom razdoblju i zbroju svezaka koje zaprima
pojedini opus, na zaokupljenosti nasljeem inzistira mnogo vie kroz
suvremenike nego prevrednovanjem tradicije.410

408
Ivo Frange, Predgovor, u: Miroslav Krlea, I, Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, knj. 91, Zagreb, 1973, str. 7.
409
Kada dokumentira gradivo svojega predmeta kao cjelinu hrvatska je
knjievna povijest usredotoena na opseg i kompaktnost te problem
(dis)kontinuiteta, prije nego na raspored i poetiku konkurentnost prinosa. Na
sigurnost takve sinteze kao autorske interpretacije reflektira se i nestabilnost
knjievnoga kanona, kulturna predodba o hrvatskoj knjievnosti poiva na
paradigmatinosti njezine "antologije", a ne pojedinanoga teksta. Nakon
Hrvatske knjievnosti Slavka Jeia (Zagreb: Naklada A. Velzek, 1944), i same
naslovljene poput antologije, Frangeova Povijest "nastoji objasniti osnovne sile
pokretnice koje su ravnale njezinim razvitkom i ocijeniti umjetnike rezultate
tog procesa.
410
Ediciju Pet stoljea hrvatske knjievnosti pokrenule su Matica hrvatska i
dravna naklada Zora, kao sljednicu Zorina niza Djela hrvatskih pisaca,
zapoetog 1950. Ve je u nazivima "djela pisaca" nasuprot "pet stoljea
knjievnosti" uoljiv pomak od kanona prema "zbiru". U razdoblju 19621995.

182
 Stabiliziranje i odranje kanona u hrvatskoj knjievnosti odreeno
je diskontinuitetom hrvatskoga drutva: kulturne i jezine modele sve do
XX. stoljea odlikuje vitalistiki preskok polja po narodnom prostoru,
poput kreativne igre po zamiljenoj ploi "ahovskoga" grba, ija je
simbolika opstala u kulturi sjeanja. Premda je jo od preporodnoga doba
pokuavalo osvijestiti svoje kanone411, te utemeljiti tradicijske vrijednosti
u spektru krhotina, tako da ne prevlada ni jedna, pa ni dubrovaka
sastavnica, hrvatsko se drutvo tek o stogodinjici toga procesa, 1930-ih,
moglo sustavno pozvati na vlastite, samorazumijevajue standarde.412

objavljene su 182 knjige unutar 181 numeracijskoga broja, to znai da pojedini

nominalni svesci sadre dvije ili tri knjige, a 9 ih nije izalo. Zastupljenost
knjievnosti XX. stoljea u cjelini edicije je, prema broju knjiga, dvotreinska
Krlea je predstavljen s pet knjiga, a deset pisaca nakon Matoa (3), meu njima
i Marinkovi, s po dvije knjige: Begovi, Nazor, Nehajev, Ujevi, Cesarec,
Desnica, Kaleb, egedin, Marinkovi, oljan. U "restrukturiranome", takoer
(reprogramiranju) otvorenome nizu Stoljea hrvatske knjievnosti (19952009)
objavljeno je 100 knjiga koje se odnose na 76 autorskih opusa Begovi i
Nazor "razraeni" su u po 4 knjige, Ujevi u 3, egedin i Kaleb "zadrani" u po
dvije, dok Krlea i Marinkovi nisu stigli na uvrtenje, a statistiki pritisak
modernistikih (krhotina) opusa prema klasinima sve je izraeniji. I Krlei i
Marinkoviu objavljena su u vie navrata posebno prireena "djela", njihovo je
djelo standardno zastupljeno u kolskim i sveuilinim programima nastave i
studija knjievnosti, u leksikografskoj obradi toga djela takoer nema znatnijega
odstupanja u vrijednosnoj procjeni s obzirom na interpretacijsku metodu ili
kolu miljenja; u kolekciji Biseri hrvatske knjievnosti (Zagreb, 1990)
uvrteni su prvo Krlea (Glumite ivota, 1993), a odmah potom i Marinkovi,
jo za ivota (U znaku vage, 1995).
411
Marina Protrka, Stvaranje knjievne nacije: oblikovanje kanona u hrvatskoj
knjievnoj periodici XIX. stoljea, Periodica Croatica, Zagreb: Filozofski
fakultet, 2008. Protrka tumai "nastanak knjievnosti kao institucije", odnosno
njezino odvajanje unutar drutva, povezujui taj proces sa "stabilizacijom
funkcije autora i uvoenjem estetskih kriterija u vrednovanje njihovih djela".
Problem "autorizacije" koji vodi i od "autoritatizacije" ("pojam klasika [... ] kao
model vrednovanja suvremenih autora") tu je povezan s "linostima ija
aktivnost pokriva razliite kulturne i knjievne, ne iskljuivo autorske
aktivnosti" (str. 116117).
412
Kolekcija Sto godina hrvatske knjievnosti. Komparatistiki pristup u studiju
knjievnosti. Mihovil Kombol "po narudbi" priprema Poviest hrvatske
knjievnosti do narodnog preporoda. Zapoinje Hrvatska enciklopedija.

183
Krleino osporavanje mitotvorstva, koje je toj sigurnosti pomoglo, saeto
u parolu Hrvatska knjievna la, korespondira s ne manje indikativnim
usklikom srpskoga pjesnika, simultanoga zagrebakog iskustva, Miloa
Crnjanskog: "Pale su ideje, forme i, hvala bogu, i kanoni".413

Utoliko bi se moglo pomisliti kako su kanoni za hrvatsku kulturu,

kao i srpsku i druge, posebno srednjoeuropske kulture koje su nacionalno
emancipirane po "kulturnom" naelu,414 "pali" i prije nego su nastali.
Moglo je to tako izgledati u trenutku kada u hrvatsku knjievnost, za koju
je u modernom smislu postalo jasno to ona jest, gdje su joj izvori i
kojom se jezinom supstancijom izraava, ulazi Ranko Marinkovi.
Stoljee u kojem je djelovao otvorilo je mnoga, ili bolje reeno sva
teorijska pitanja kulturnih studija, i to uglavnom na nain da ih se ne
zatvori, ili ne moe zatvoriti. Pria je preuzela filologiju tako da se
znanje i imaginacija priblie u osobnoj relativizaciji, pojam autoriteta
gotovo je proskribiran. Povratak "autoriteta" bio je doslovan i pomalo
okantan, ali, ni uz polemiku s kojom je raunao, nije prevladan.

U prvoj se reenici sada ve kanonske knjige o kanonu Harolda

Blooma u obrazloenju zato se bavi upravo dvadesetestoricom
odabranih pisaca kae: "jer teim iznai odlike koje su te pisce nainile
kanonskima, to jest, autoritetima nae kulture".415 Za na je problem

413
Reenica je "mogla da bude ispisana ne samo u tekstu jednog buntovnog
manifesta ('Objanjenje Sumatre', 1920) nego kao i geslo na zastavi itavog
umetnikog pokreta koji je znatno obeleio svetsku kulturu XX veka. [...] I
Crnjanski je tada ve bio svestan da je ruenje tradicije isto tradicija [Blok]. I
on je moda, mada ruitelj kanona, matao kao i mnogi pesnici od Horacija do
danas, o podizanju, po meri ovekove prolaznosti trajnog, 'nerukotvornog
spomenika' (Pukin)". Aleksandar Petrov, Kanon: srpski pesnici XX. veka,
Beograd, 2008, str. 7.
414
Za razlikovanje "dravnih" i "kulturnih" nacija, "slino izmeu 'klasinih' i
'novih' nacija", usp. Hrvatska enciklopedija, VII., Zagreb, 2005., str. 544. Usp.
bilj. 3.
415
"Djelo Harolda Blooma The Western Canon objavljeno je prvi put u New
Yorku 1994, i ubrzo potom, zbog velikoga odjeka, u paperback izdanju. [...]

184
osim "autoriteta" vano jo nekoliko Bloomovih definicija iz Zapadnoga
kanona: to se hoe rei kada se kae naa kultura i kako se to odnosi na
nacionalni kanon te kako stoji sa irenjem kanona. Ako neki nacionalni
kanon ide u nau kulturu, u zapadni kanon, i njegove su "uzviene i
reprezentativne prirode" sadrane u onoj nosivoj dvadesetestorici jer
knjiga od etiri stotine njih "nije mogua" koji su toliko "zaudni" da
im se originalnost ne moe asimilirati. Kanon se, pa ni za volju
"ispravljanja drutvenih nepravdi", ne moe iriti jer to "pragmatino"
znai njegovo "razaranje". Je li hrvatska kultura sposobna za vlastite
kanone s obzirom na Bloomovu koncepciju "autoritativne zaudnosti" te,
ako jest, pripada li njezin knjievni kanon zapadnom kanonu, te razlikuje
li se pritom njezina historijska pozicija od pozicije srpske knjievnosti?

Na ironian nam nain sam Bloom pomae u razrjeenju toga

vora. U dodatku, ili razradi zapadnoga kanona, dodue tek u
posljednjem kronolokom odjeljku "kaotino doba" razvrstan je pod
srpsko-hrvatskim nazivom (serbo-croat) i mali sastav koji transferira (i)
hrvatski (i) srpski nacionalni kanon: Ivo Andri (Na Drini uprija),
Vasko Popa (Izabrane pjesme), Danilo Ki (Grobnica za Borisa
Davidovia).416 U Bloomovoj skici nema hrvatskih pisaca iz

Veliki ili 'jaki' (kako ih Bloom naziva) pjesnici, moraju definirati originalnost
svoga djela u odnosu na postignua svojih pjesnikih prethodnika (...).
Bloomovo je posezanje za, po njemu ugroenim vrijednostima, izraz potrebe za
mjerom, ne za propisivanjem". Jagoda Splivalo-Rusan, Uvodna biljeka, u:
Harold Bloom, Zapadni kanon, Kolo, V/1996, br. 4, str. 155166. Premda je
njezino uvodno poglavlje praktino simultano prevedeno u Kolu, Bloomova
utjecajna studija nije izila na hrvatskom. Bavei se "strepnjom od utjecaja" i
"osjeajem zakanjelosti" u modernih "pjesnika", Bloomova je koncepcija
kanona izvedena iz anglosaske tradicije, ali i u hrvatskoj aplikaciji ne nosi tek
potencijal opega teorijskoga modela, a pomae u detekciji reverzibilnih obrata
domaih knjievnih kanona, napose introspektivnosti institucionaliziranih
narataja XX. stoljea. Popis dvadesetestorice autoriteta donesen je u biljeci u
Kolu.
416
Gordana Slabinac, Zapadni kanon i hrvatska knjievnost, Knjievna smotra,
37/2005, br. 135, str. 13.

185
Shakespeareova i Danteova doba Marulia i Dria nema ni Krlee ni
Marinkovia, moda bi se moglo zakljuiti da hrvatskih pisaca nema
uope. Kada se dosljedno Bloomovoj koncepciji, ali i shvaanju
knjievnoga kanona uope, govori o zapadnom kanonu, pogotovo s
obzirom na njegovo utemeljenje u naoj (europskoj) kulturi, onda su,
kako god da je do njihove reprezentativnosti doao Andri, Popa i Ki
djela onog tipa uzvienosti to je nastala u kaotino doba ali s pozivom
na nau kulturu utemeljenu u ishodinoj dvadesetestorici. Za ono to se
hoe reprezentirati Bloomovom trojicom naijenaca bolje bi pristajala
(post)jugoslavenska atribucija, kada bi mogla odrati strunu,
interdisciplinarnu kompetenciju. Diskurzivna distinkcija kanona i
knjievnopovijesne cjeline bolje je, naime, razvidna usporednim itanjem
drutvenih i stilskih formacija. Dok se pisci iz "starog" Dubrovnika ili
"stare" Jugoslavije znanstveno i metodiki bez znatnijih potekoa
tumae u nacionalnim tradicijama, kanoni su podloniji "ispravljanju",
kako kae Bloom, "srdbi to se razvija kao dio poimanja identiteta".

Hrvatski knjievni kanoni nisu (mogli biti) otporni na "drutvenu

nepravdu". Hrvatsko je drutvo svoje dobre izglede jednako povezivalo s
promicanjem "kulturne autonomije", kao i s naobraenou i
talentiranou svojih istaknutih pojedinaca i elita. Svijest o participaciji
zapadnoga kanona za to je drutvo u moderno, "kaotino", doba nerijetko
istodobno i kritika zbilja i predrasuda, pogotovo unutar pragmatike
jugoslavenskih kulturnih politika, kada je (nacionalni) identitet zrcaljen
polemikom oko zamiljenoga "zapadnoga kanona": u hrvatskom je
kulturnome pamenju "naa kultura" proskribirana utoliko to se
zbliavanje Krlee i Crnjanskoga "kanonski" iskljuuje, pa i kada se
"priznaje" da su obojica iznimni pisci. Njihovi su zajedniki "kulturni"
korijeni pod psiholokim embargom, jednostavno se ne podrazumijeva da
bi "nasljedovali" isto, te eli pretpostaviti kako "stjeu" toliko razliito
kulturno svojstvo da ni u perspektivi nee biti u istom kanonu.

186
 I prije jugoslavenskoga razdoblja hrvatski su pisci bili zarobljeni
kanonskim paralelizmima, tovie ne uvijek izravno kulturnopolitiki
uvjetovanim. Hrvatski knjievni ambijent, u banskoj Hrvatskoj i
Dalmaciji, ovisi o specifinim tematskim i anrovskim kanonima, pa bi u
opi nacionalni kanon knjievnih djela pripadala Smrt Smail-age
engia, unato "vremenskom odmaku", po oba kljua, kao spjev i kao
"turska tema".417 Obojica pisaca iz ijega dodira promatramo lom i
odranje kanona u hrvatskoj knjievnosti formativno potjeu iz takvih
kulturnih sklopova, Krlea iz banske Hrvatske, a Marinkovi iz nita
manje drutveno i kulturno opustoene Dalmacije;418 obojica e, uz
invenciju i poetiku, vlastitim asopisima i osobnim izborima, te
zajednikim institucijama i nagradama provjeravati kanon hrvatske
knjievnosti u jugoslavenskom razdoblju.419

417
Odravanje tih "zakanjelih" kanona hrvatska knjievnost batini iz
prevladavanja kulturnih poticaja nad drutvenima. Pritom u oba smjera,
tematskome i anrovskome, tradicionalna kultura (Kai), pogotovo s obzirom
na jezinu standardizaciju, ima neposrednije integrativne uinke od
romantiarskih premosnica "visoke" kulture (Osman). Hibridnost toga stanja
rezultira u modernizmu efektom poeme, na slian nain kao to je turska tema u
Andria povratno transferirana u zapadni kanon.
418
Austrijska uprava opustoila je u XIX. stoljeu Dalmaciju i Dubrovnik
posebno u kulturnom pogledu. Mediteranski je kulturni krug, koji je u
komunalnom i obiajnom ivotu od srednjega vijeka interaktivno povezan s
prekojadranskim kulturnim aritima, destruiran. Usp. Hermann Bahr,
Dalmatinsko putovanje (1909), Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1991.
Bansku upravu u Hrvatskoj na prijelazu stoljea kolonizatorskom gestom vodi
Khuen Hedervary.
419
Dvadeset godina mlai od Krlee, Ranko Marinkovi (19132001) roen u
Visu, gdje u osnovnu kolu 1919, kada Krlea objavljuje Hrvatsku knjievnu
la, nije u znatnijoj kulturnoj prednosti. Dapae, kao to Krlea nakon nie
gimnazije odlazi u kadetsku kolu u Peuh, tako Marinkovi 1928. iz Splita
prelazi u viu gimnaziju u Zagrebu. Marinkoviev je "mediteranski zaviaj"
utoliko, kao i Krleino zagrebako "djetinjstvo", i kulturna, a ne tek knjievna
retrospekcija.

187
 Marinkovievi su knjievni poeci, poput Krleinih, i u
poetikom i u tematskom pogledu proeti europskim intertekstom "nae
kulture" zapadnoga kanona. Marinkovieva je ekspirska kultura jo
izravnije od Krleine biblijske motivike povezana s Bloomovom
paradigmom. Mladi se Marinkovi takoer opire kanonskoj aktualizaciji
batine kada mu se ona ne ini uvjerljivom, "dostojnom". Hrvatske
"neistine iz sentimentalnosti" u njega su povezane s oivljavanjem
Dria na sceni, a Marinkoviu ne smeta tek to je "to tirada u slavu
starog feudalnog lakrdijaa", nego i to se o Driu govori kao o "naem
Plautu", "naem Terenciju", anticipaciji "renesansnoga duha".420
Marinkovi je u to doba blizak s pjesnikom Tinom Ujeviem, meusobno
se cinino tituliraju vikim Voltaireom i vrgorakim (imotskim)
Baudelaireom, to Marinkovievu otklonu od kulturne
instrumentalizacije Dria daje posebnu, nadosobnu dimenziju.421 Manje
je pritom vaan sam Dri, oko kojega je Marinkovi, poput Krlee s

420
M. R., Na Molire Dri Fotez i Dundo Maroje, Zagreb: Nova rije,
III/1938, br. 100, cit. prema: Nikola Batui, Kazaline kritike Ranka
Marinkovia izvan zbirke Geste i grimase, u: Komparativna povijest hrvatske
knjievnosti, VI, Split: Knjievni krug Split, 2004, str. 19.
421
Ante Stama, Marinkovievo otkrivanje Ujevia, u: Ranko Marinkovi u
svome vremenu, Komia: Grad Komia, 2006, str. 36. Stama verificira
"analoku antonomaziju" viki Voltaire kao "vjerodostojnu". Meutim, tu
analoku razmjenu pokuava i vrijednosno, a ne tek sadrajno verificirati, pa joj
time mijenja kontekst: "Prvo imenovanje [viki Voltaire] ne odgovara zbiljskom
stanju stvari, drugo da". Bez nakane da time vrijednosno relacionira Ujevia,
dri se sadraja, koji doista "u zbilji" ne reflektira Marinkovia kao Voltairea,
ali se koristi prigodom naglasiti kako "fotezovska" metaforizacija nije
nedoputena, tovie da se Ujevi u kulturnoj "zbilji" treba i moe nazivati
"hrvatskim Baudelaireom". U koritenju takvih tipolokih uzoraka Stama nije
osamljen (uobiajeno je enou nazivati hrvatskim Walterom Scottom, a Pavla
Pavliia zagrebakim Simenonom, usp. npr. i Mirko Tomasovi, Hrvatski
Corneille i hrvatski Carducci: uz 135. godinjicu roenja Ante Tresia Paviia,
u: Domaa tradicija i europski obzor, Split, 2009.). Zamka takve "kanonske"
interpretativne slobode sadrana je u samom Stamaevu izvoenju zakljuka da
Marinkovi ne bi "bio" Voltaire, ali bi Ujevi ipak "bio" Baudelaire. Web portal
nacionalnoga radiotelevizijskoga sustava (HRT) tako Marinkovia ne odreuje
pojmom knjievnik ili pisac, nego upravo "viki Voltaire".

188
Vojnoviem, pogrijeio, od tonog razlikovanja knjievne prakse i
kulturne atribucije. "Mjerodavna kritika" u Zagrebu Ujevia zaobilazi,
knjievna mu se javnost "osveuje utnjom", a tek kada se pojavi njegov
antologijski izbor Ojaeno zvono (1933) iz utjecajne e Matice hrvatske
uiniti "pomirbenu gestu",422 sve je to Marinkoviu bio ivi socijalni
okvir za procjenu apliciranja europskih kriterija, prije nego to i sam,
poput Kranjevia, Matoa, Ujevia i Krlee, dosljedno i samoga Dria,
provjeri vanjsku perspektivu hrvatske sredine.423

Gotovo svi sintetski prirunici, knjievnopovijesne i

leksikografske obrade povezuju Marinkoviev nastup u hrvatskoj
knjievnosti s Krleinim krugom.424 Premda je otpor prema Krlei u

422
Stama za "razloge" to Ujevi u Zagrebu "ne uiva velik ugled", premda je
veliki pjesnik, a jo je 1920-ih objavio svoje "znamenite autobiografske spise" i
lucidne eseje", kae tek da su "poznate naravi". Kontekst je ipak neto iri od
"razloga poznate naravi" na koje je u to doba kulturna politika koju je zastupala
Matica hrvatska svodila nacionalne knjievne i kulturne kanone. "Pomirenje" s
Ujeviem ide u isto razdoblje s naputanjem "pomirbene geste" spram Krlee, a
tie se nacionalnoga karaktera kulture (i knjievnosti) kako ga je razumijevao i
tumaio Filip Lukas (usp. bilj 37). Potekoe s tako pozicioniranim sredinjim
kulturnim planom, koji prihvaa ili odbija, nisu imale tek koncepcije koje bi s
njim bile u polemici ili ga pokuale zaobii (Marinkovi i drugi "pristupnici")
nego i pisci poput Ljube Wiesnera, oslonjeni na upravo "nacionalno" korektni
Matoev kanon, ili afirmator kanonskih opusa (Vidri) Antun Barac, spram
kojega je Matica hrvatska, premda joj sadrajno njegove monografije nisu bile
sporne, kao ni Ujevieve pjesme, njegovala osobit kulturni oprez (usp. Antun
Barac, Bijeg od knjige, Zagreb: Naprijed, 1965). Takvo je kulturno stanje,
unato rastu kulturnih standarda, pogodovalo dezintegraciji kanonskoga
potencijala: kultura se ponekad ne moe pomiriti sa svojim pjesnicima na drugi
nain osim u njihovu tekstu, "birajui" izmeu tekstova po kontekstima
"poznatih razloga", ona potie mehanizme korisnih zaborava.
423
Marinkovi je sredinji, kanonski, tekst svojega opusa, roman Kiklop,
objavio (1965) u Beogradu.
424
Usp. npr. Miroslav Vaupoti, Triptih o Ranku Marinkoviu, Republika,
1973. "Dakle, koliinom skromnim djelom, a i relativno nepoznat i nepriznat
bio je Marinkovi sve do pojave oveih proza 'Sunana je Dalmacija' i 'Hiljadu i
jedna no' u Krleinu asopisu 'Peat'", cit. prema Miroslav Vaupoti, Tragom
tradicije, Zagreb: Matica hrvatske, 2002, str. 193194. Natuknica o

189
Zagrebu u drugoj polovici 1930-ih bio ei, eksplicitniji i organiziraniji
nego prema Ujeviu, u hrvatskoj je knjievnosti uivao kanonski status,
ponajvema stoga to su njegovi osporavatelji priznavali iznimnost
njegove "umjetnosti". Kada je na povratku iz beogradskoga "izgnanstva"
pokrenuo Peat Krlea je svoju poziciju osnaio i tako to je ne samo
privukao nego i izravno pozvao u svoj krug najbolje mlade pisce.
"Zaudio sam se to me zvao", sjea se Marinkovi i kae da je Krlea u
kavani "Corso" bio "srdaan" a on "stidljiv". Pozivanje na stidljivost
vano je jer neutralizira moguu ironiju u iskazu: "Osjeao sam se
hendikepiranim pred tim autoritetom i veliinom". Marinkovi dakle i
memoarski rabi Frangeov pojam "veliina" i Bloomov "autoritet". Ipak,
u zakljuku kako s Krleom u razgovoru nije bilo teko "uhvatiti
kontakt", poentira: "Samo, naravno, to nikada nije bio kontakt na ravnoj
nozi".425 Marinkovieva delikatnost prema Krlei bila je opravdana,
makar on nikad nije prekoraio diskreciju; uporno utemeljivanje njegova
djela u ishoditu "krleijane" bilo je izraz iste, zapravo afirmativne
kulturne inercije, primijenjene kanonizacije kakva ralambu kriterija
dovodi pred svren in. Neko se vrijeme "ak moglo govoriti i o
nastojanju da se Marinkovi posmatra kao pisac koji je izaao iz Krleina
injela".426

Kao to percepciji o Marinkovievu dolasku iz Peata nije

smetalo ni to to je prije proza to ih je napisao za urednika Krleu
objavio tekstove po kojima ga je Krlea zapazio, ukljuujui onaj o

Marinkoviu, Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb: kolska knjiga, 2000, str. 452,
utvruje da je Marinkoviev "knjievni talent definitivno je potvren u
Krleinu asopisu Peat".
425
Anelka Mustapi, ovjek s ovoga svijeta (Razgovor s Rankom
Marinkoviem), Arena, XXIII/1982, br. 1104, cit. prema Ranko Marinkovi,
Nevesele oi klauna, Zagreb: Ljevak, 2009, str. 167.
426
Radivoje Miki, Vodvilj i rat, Pogovor, u: Ranko Marinkovi, Kiklop,
Beograd: NIN, 2004, str. 540.

190
Driu, u kojem Krleu i spominje, tako ni njegovu otimanju iz Krleina
"zagrljaja" nakon drutvenoga prevrata koji ih je obojicu promovirao u
pripadnike ne samo knjievne nego i kulturne elite, nije koristilo njihovo
osobno udaljavanje. To je "udaljavanje" osim anegdotalnoga427 imalo i
sutinski karakter, a kako su se obojica svojim knjievnim i kulturnim
djelovanjem suzdrala od disidentske geste spram poretka, dvostrukost,
zapravo trostrukost kanonskoga repozicioniranja time se, ipak, ne
komplicira. Obojica, ali svaki za sebe, djeluju i iz Zagreba i iz Beograda,
obojica, ali svaki na svoj nain, primaju najvia knjievna i drutvena
priznanja i nagrade, obojica se, ali opet izvana, razdvojeno i tono
priznaju za knjievne "autoritete".428

Posebno vaan institucijski oblik u kanonskom rasporedu knjievnih

opusa s obzirom na drutvene kriterije u jugoslavenskom razdoblju bilo
je lanstvo u Akademiji. U socijalistikoj Jugoslaviji nije organizirana
jedinstvena Akademija, ve je obnovljeno djelovanje postojeih, a
postupno su utemeljene i nacionalne akademije u federalnim jedinicama,
te je njihov rad koordinirao "meuakademijski savjet". Takva je

427
Usp. Nikola Batui, Kazaline kritike Ranka Marinkovia izvan zbirke
Geste i grimase, Komparativna povijest hrvatske knjievnosti, VI, Split:
Knjievni krug Split, 2004. "Znamo li za kasniji obostrano prikrivani, ali ipak
opepoznati animozitet izmeu Marinkovia i Krlee koji je nastao etrdesetih
godina 'zaslugom' Krleine supruge Bele, bit e jasno zbog ega u Geste i
grimase nije ula niti jedna primisao o Krlei unato prethodnom afirmativnom
diskursu, pa i "apologiji netom izalih" Balada, i nadalje u biljeci "Iz
osobnih razgovora s Marinkoviem poznato mi je kako je do potpunoga
zahlaenja odnosa izmeu njega i Krlee dolo kada Marinkovi kao ravnatelj
Drame HNK u Zagrebu nije udovoljio nekim repertoarnim eljama glumice
Bele Krlee, a bio je i nepopustljiv prema njezinim povremenim izostancima iz
ansambla kada bi pratila supruga na neka od njegovih putovanja".
428
Njemaki opi leksikoni, primjerice, skreu pozornost na Marinkovia i prije
Kiklopa, za Das Grosse Duden (Mannheim, 1966) je "majstor stila", poslije
Brockhaus Enzyklopaedie (Weisbaden, 1971) dosljedno domaim uvidima istie
humorinost i grotesku, a Meyers (Leipzig, 1974) intelektualnost; poljska
Encyklopedia powszechna (Varava, 1985) upuuje na povezanost njegove
proze s filozofijom egzistencijalizma.

191
koordinacija svedena uglavnom na naelna i statusna pitanja, pogotovo
nakon to su se reformama politikoga sustava kulturne politike upravno
samostalno artikulirale u republikama. Savjet je odmah na poetku svoga
rada, nakon to je (1948) osnovan, preporuio da se netom pokrenuti
historijski Institut u Dubrovniku organizira kao savezna ustanova.429
Nakon to je NR Hrvatska ipak zatraila da Institut ostane pod upravom
JAZU, Krlea je, kao lan Savjeta, pokuao artikulirati pomirljiv
pristup, prema kojem bi se, drei se prethodnog bilateralnog dogovora
dvije Akademije o kondominiju u tom Institutu, SANU omoguio
znatan, pa i predvodniki utjecaj, ali je reakcija srpskih akademika bila
vrlo estoka430. Krleina biljeka o raspravi u kojoj je srpska strana
inzistirala na vlastitome kanonskome pravu da samostalno nastavi
zapoetu seriju izdanja grae iz dubrovakog Arhiva doista sadri
estoke opaske o muketirima kraljevske estojanuarske radikalne

429
Magdalena Najbar Agii, Okolnosti osnivanja i poeci rada Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku, Anali Dubrovnik, 2013, sv. LI/2, str. 729752; U
prilogu lanka objavljena je biljeka iz Krleine ostavtine.
430
Negdje u pedesetim godinama predloio sam da se organizira zajedniki
historiografski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i Srpske
akademije nauka. Na prvom radnom sastanku na elu srpske grupe bio je
predsjednik Akademije dr. Aleksandar Beli, a u ime Jugoslavenske, ja.
Sastanak je odran u Dubrovniku. Naa je delegacija imala dva-tri lana, a
srpska je bila vrlo brojna. Redali su se govornici sa svojim tezama, a ja sam
biljeio. Vidjeli su da biljeim i bilo im je udno. Sve te spise imam i danas, a
kad bih to objavio, izbio bi pravi skandal, jer nita drugo u svojim tezama nisu
iznosili nego argumente o srpskom porijeklu Dubrovnika na takav nain da je to
jednostavno neshvatljivo. Kad je sastanak bio zavren, pitam Belia: Jeste li Vi
sluali izlaganja Vaih suradnika? Sluao sam. I to kaete? Ne slaem se s
njima, ali ja sam u manjini, oni imaju demokratsku veinu. A znate li Vi da
sam sve biljeio i da sutra u obliku izvjetaja sve ove Vae profesore mogu dati
pozvati na red, i to na osnovi pozitivnih zakona, jer ono to su oni iznosili to su
kriminalni delikti. Neete to valjda uiniti? Uiniti neu i to je moja greka,
a najvea je greka, gospodine predsjednie, to ste Vi predsjednik Srpske
akademije nauka. Enes engi, S Krleom iz dana u dan,II, str. 268.

192
nauke, s vrlo osobnim invektivama431, da bi Krlea i sam uskoro postao
lan njihova radnog sastava u SAN.432

Tipologija lanstva nije izmeu akademija bila nominalno

usklaena, a takoer se mijenjala, no u radni sastav vie akademija posve
su iznimno uvrtavane iste osobe. Takav je pristup primijenjen iz vie
razloga jedno, da bi se neformalnim zbrojem radnih sastava dobio
uravnoteen i ravnopravan, reprezentativan pregled jugoslavenskih
akademika, a drugo, kako bi se izbjeglo da koji akademik u nekoj drugoj
akademiji ne proe proceduru izbora, to bi poremetilo simbolinu
uvezanost sustava.433 S druge se strane povezanost akademija naglaavala

431
Bakalarska inteligencija, loptasta glava, stari cirkuski direktor. Usp.
bilj. 431.
432
Odeljenje literature i jezika je predloilo [prema Zapisniku IV skupa
plenuma Predsednitva SAN, odrana u ponedeljak, 13. ovembra 1950] za
redovite lanove: Isidoru Sekuli, knjievnicu i dopisnog lana SAN i
Miroslava Krleu, knjievnika i potpredsednika Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti; Na skuptini lanova SAN, odranoj u utorak, 14. XI
1950. (prisutno 24 od 21 redovitih lanova), predsjednik Aleksandar Beli
predlae da se za dvojicu od predloenih osam kandidata za redovite lanove,
meu njima i Miroslava Krleu, primjeni statutarna mogunost izbora
aklamacijom, jer se po svojoj ulozi u dravnom i javnom ivotu naroito istiu
i da za Akademiju ne bi bilo celishodno da se oni biraju preglasavanjem.
Predstavljajui Krleu, Beli posebno istie da je napredni knjievnik, a kao
poznavalac umetnosti on je pokazao i osobit organizacioni talent, kako pri
ureivanju galerija Akademije znanosti i umjetnosti tako i pri prikazivanju nae
umetnosti u celom kulturnom svetu. Potom Skuptina aklamacijom prihvata
ovaj predlog i Pretsednik objavljuje da je Miroslav Krlea, knjievnik i
potpredsednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, aklamacijom
izabran za redovnog lana akademika SAN. Zapisnici SAN (1950), Arhiv
SANU.
433
Proces stabilizacije nove kulturne elite unutar Akademijinih radnih sastava
trpio je u prijelaznom razdoblju od trenja naslijeene graanske strukture i
novih standarda revolucionarne vlasti. Tako je 1947. nakratko rasputena
uprava beogradske akademije, a jedan od razloga ticao se toga "to je
Akademija odbila sa jedanaest glasova prema tri [...] da se primi Believ
predlog [Aleksandar Beli, predsjednik Akademije], to jest zvanini: Mitra
Mitrovi, ministar prosvete Srbije, da postane akademik [...] Todor Pavlov...
"(usp. Branko Lazarevi, Dnevnik jednoga nikoga [ir.], Beograd: Zavod za

193
uvrtavanjem u lanstvo istaknutih pojedinaca izvan matinih
nacionalnih kultura, pa su i JAZU (HAZU) u Zagrebu i SKA (SANU) u
Beogradu prema svojim pravilima "razmjenjivale" lanstvo "izvan
radnog sastava". Posve se iznimno moglo dogoditi da se lanom
Akademije postane prvo izvan svoje matine sredine. No upravo je
Ranko Marinkovi 1968. proglaen lanom SANU a da nije bio lan
JAZU.434 Takva bi nesklapnost bila uoljiva i mimo meuakademijske
lojalnosti, a i u drutvu slabijih regulatornih tenzija. Ocjena Krleine
(ne)izravne uloge u tome proizlazi iz proturjenih procesa. Krlea je bio
utjecajan u objema akademijama jo od obnove njihova rada, uostalom i
njegov je akademiki radni poloaj presedan, jer je i u JAZU i u SANU
sve do smrti bio u radnom sastavu knjievnih razreda. Napetosti koje su u
objema akademijama povremeno izbijale zbog naina kako bi zastupao
svoja gledita ticale su se kanonske osvijetenosti "autoriteta"435 kojim je

udbenike, 2007, str. 470). Pristajanje na "aklamaciju" kao oblik odluivanja u

akademijama, pa i o primanju novih lanova, nije se ipak odnosilo na
prevladavanje potekoa oko prihvaanja kojega novog lana pojedinano (pa
ni Krlee u radni sastav SANU 1950), koliko urne iznude lojalnosti poretku.
Razlike u shvaanju jugoslavenske konstitucije ostat e vidljive u djelovanju
SANU sve do kraja jugoslavenskoga razdoblja, pri emu vjerojatno nije
sluajno to je aklamacija zadrana pri izboru lanova "van radnog sastava" iz
drugih republika i kada je prevladalo tradicionalno tajno glasovanje u
popunjavanju radnog sastava, ime se uva osjeaj autonomije Akademije.
434
Marinkovi je izabran "pojedinano", "aklamacijom", na prijedlog Odeljenja
literature i jezika, bez rasprave, na izvanrednoj skuptini SANU 7. oujka 1968.
Zajedno s njim primljeni su Mirko Boi, lan JAZU, te Ciril Kosma i Aco
opov, akademici iz Slovenije i Makedonije, ali i Mea Selimovi, kao "redovni
lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine" (Godinjak SANU, sv.
75, Beograd, 1971, str. 359). Marinkovi je tada jedan od 36 lanova Odeljenja
literature i jezika SANU 10 je redovnih, pet dopisnih iz Srbije, 10 "dopisnih
sa teritorija drugih saveznih republika" i 11 "inostranih" lanova. Meu
redovnima izrazito prevladavaju "knjievnici", a meu "inostranima"
"profesori", u lanstvu su ukupno etiri hrvatska pisca, uz Marinkovia i Boia
dopisni je od 1965. Vjekoslav Kaleb, a Krlea je, za razliku od Mee
Selimovia, redovni lan! (Godinjak SANU, sv. 75, Beograd, 1971, str. 1617).
435
Razlike kulturnih paradigmi u odnosu sa SANU posebno su dole do izraaja
u leksikografskim prijeporima (Usp. "Po oportunitetu ne bi ga trebalo brisati

194
raspolagao. Krlea se osim toga moe smatrati utemeljiteljem
Knjievnoga razreda u JAZU, a nije mali broj hrvatskih pisaca
neusporediva statusa s Marinkoviem koji su ili otpoetka kulturno rasli
iz toga razreda, ili mu postupno prilazili. Prije nego pretpostaviti da bi
Krlea prijeio Marinkoviev ulazak u JAZU treba oekivati kako se sam
Marinkovi diskretno distancirao od kulturne atmosfere "razrednoga"
okupljanja. Marinkovieva beogradska akademika inicijacija takvo
razmiljanje uvruje, "poruka" Krlei iz nje mnogo je itljivija od
mogue poruke zagrebakoj akademiji. Marinkovi e u JAZU biti
primljen tek u godini Krleine smrti,436 a da u pretapanju njegovih

[akademika Sanu Elezovia, op.], poto je jedan od glasnijih protivnika E. J. u

okviru SAN...", Iz Krleine ostavtine. Marginalije, Kolo, 27/2007, br. 1, str.
187) a u HAZU oko Knjievnoga razreda i njegova asopisa Forum ("Ne znam
kako da razumijem koji su motivi koji dovode gospodu u prezidiju [JAZU, op.]
do tako gnjevnih i bunih ispada" oko Foruma (...) pa "molim Vas da mi uinite
jo jednu uslugu i da u svojstvu sekretara Knjievnog odjela obavijestite
prezidij, neka me izvoli brisati iz redova lanstva ove ustanove", Miroslav
Krlea, Pismo Marijanu Matkoviu od 3. VI. 1963, u: Miroslav Krlea, Pisma,
Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 233234). Marinkovi u Forumu za Krleina
ivota nije objavio ni jedan prilog, kao suradnik se javlja prvi put 1985, i to
lirskom uspomenom na dugogodinjega glavnog urednika Foruma Marijana
Matkovia, a poslije jo dvama proznim prilozima (etrdeset godina hrvatske
knjievnosti na stranicama Foruma, Forum, 40/2001, br. 1012).
436
Za izvanrednog lana JAZU Marinkovi je izabran na posebnom redovitom
zasjedanju Skuptine 4. lipnja 1981, a posebno proglaenje novih lanova
Akademije bilo je 30. lipnja 1981. Tako je u istom svesku Ljetopisa
Jugoslavenske akademije za 1981. (knj. 85, Zagreb, 1982) objavljen nekrolog
Krlei i nastupna Marinkovieva biografija. Referat o Marinkoviu nije
potpisan, ali je razvidno kako je rije o varijanti Frangeova teksta o njegovu
djelu. Drutveni kontekst toga djela, ukljuujui karijeru i nagrade ne spominje
se, a priloen je Popis radova, koji sadri 47 bibliografskih jedinica, iskljuivo
samostalnih ili sabranih knjinih izdanja. Zanimljiv je razmjer: zagrebakih je
izdanja 17, beogradskih 10, prijevodnih 17. Marinkovievo "izvanredno"
lanstvo ubrzo je (1983) prevedeno u "redovno". U trenutku kada je primljen
Razred u radnom sastavu ima 16 lanova, 8 redovnih i 8 izvanrednih. Od
Marinkovia su po dobi starija samo petorica lanova Tadijanovi i Kaleb,
egedin i Donevi te Marin Franievi, po stau su najstariji bili egedin i
Matkovi, primljeni jo 1950, kao i Donevi, koji je meutim "ostao"
izvanredni lan.

195
akademijskih svojstava nije bila rije tek o sluajnom stjecaju okolnosti
pokazuje i to to je lanom SANU Marinkovi takoer ostao do smrti.437

Prigodom dobivanja Nagrade Avnoja (1981), najvanijega

jugoslavenskoga drutvenoga priznanja, Marinkovi javno oituje
"iznenaenje": "To nikako nisam oekivao. Shvaao sam da se ta nagrada
daje javnim radnicima koji nisu samo literarno zasluni za drutvo".438
Teko bi takvo to mogao izrei da inae nije uspjeno razvijao karizmu
nepristupana javnoga sugovornika; odriui se svojih drutvenih
zasluga, zapravo je relativizirao ulogu pisca u drutvu koje ga je
nagraivalo. Prenosei odmah potom raspravu u prostor "suda" knjievne
kritike, inzistira na sebi kao pojedincu, kada ita ono to se pie o njemu
ini to zbog toga to ga zanima miljenje onoga koji pie "i to ne samo o
meni nego uope o literaturi". No, Marinkovi je, kao i Krlea, dobio i
neke prestine knjievne nagrade. U jugoslavenskom kulturnom
ambijentu Ninova je nagrada za roman godine nosila poseban status,
dobivali su je ili kanonski pisci ili je ona sama trebala potaknuti takav
smjer nekog opusa u budunosti. Kako bi se provjerilo, i potvrdilo, da je
strategija nagrade doista (bila) kanonska, utemeljitelj je nakon pedeset

437
Doivljaj SANU u hrvatskoj javnosti 1980-ih postao je izrazito
kontroverzan, pogotovo kada je u njoj (1986) pripremljen strateki dokument
Memorandum o poloaju srpskoga naroda u jugoslavenskoj federaciji. Odnosi
hrvatske i srpske akademije takoer su nakon toga poremeeni, a nakon
oruanoga napada srpskih vojski na Hrvatsku 1991. i prekinuti. Hrvatski lanovi
SANU tada su se javno oitovali o neprihvaanju njezina stava. SANU ne
poznaje oblik ostavke u lanstvu. Prema pregledu lanstva moe se tek utvrditi
ako je koji lan podnio zahtvev za brisanjem iz lanstva (Cvito Fiskovi
"podneo zahtev da bude razreen lanstva u SANU izjavom u tampi 22. 9.
1991"). Marinkovi takav zahtjev nije podnio, jer je kao lan "van radnog
sastava" "preveden" (17. 12. 1998) u "inostranog lana". Ranko Marinkovi je,
dakle, 19982001., kada je i SANU uvidjela da je Hrvatska izvan njezine
programske sfere, "inostrani lan" SANU. Arhiv SANU u Beogradu.
438
Anelka Mustapi, ovjek s ovoga svijeta [Razgovor s Rankom
Marinkoviem], Arena, 23/1982, br. 1104, cit. prema Ranko Marinkovi,
Nevesele oi klauna, Zagreb: Ljevak, 2009, str. 168.

196
godina (19542003) odluio, posebnim strunim (nad)iriranjem, izabrati
deset, "iznimnih", kanonskih romana.439 Marinkoviev je Kiklop uz
Mirise, zlato i tamjan Slobodana Novaka, zadrao u tom rasporedu
kvantitativni razmjer hrvatske sastavnice u cjelini, nagradu je dobilo
sedam hrvatskih romana.440 Prireiva uz Kiklopa u toj kolekciji donosi i
dva znakovito naslovljena priloga, vlastitu interpretaciju (Vodvilj i rat), te
fragmente Marinkovieva studioznoga (razgovornog) autopoetikog
iskaza, snano idejno obiljeenog (Patnja je via od istine)441. Dogaa se
to u razdoblju kada se na ruevinama kanona kulture ije se ope
vrijednosti i tim izborom rekonstruiraju vodi rasprava o "istini" o sebi s
kojom se hrvatska kultura suoila izlaskom iz jugoslavenskoga okvira.442

439
Selimovi: Dervi i smrt; Ki: Peanik; Crnjanski: Roman o Londonu;
Pavi: Hazarski renik; Peki: Hodoae Arsenija Njegovana; Marinkovi:
Kiklop; Tima: Upotreba oveka; Petkovi: Sudbina i komentari; osi: Koreni;
Novak: Mirisi zlato i tamjan. Meu ostalima nisu uvrteni Krlea, Davio,
Bulatovi, Kova.
440
Ninovu nagradu je osim Krlee, Marinkovia i Novaka te Mirka Kovaa, ije
se djelo takoer smatra hrvatskom knjievnou, dobilo jo etvero hrvatskih
pisaca: Mirko Boi, Jure Franievi Ploar, Pavao Pavlii, Dubravka Ugrei.
441
Milo Jevti, Patnja je via od istine, razgovor s Rankom Marinkoviem za
Radio Beograd 1983, u: Ranko Marinkovi, Kiklop, Beograd, 2004, str. 533
538.
442
Slobodan Novak je u toj raspravi istaknuti zagovornik otklanjanja
dominacije srpskih kanona iz jugoslavenskoga razdoblja. Unato tomu, Novak
ne otklanja svoj roman iz Ninova kanonskoga izbora. tovie, morao se
potruditi da bi svojem beogradskom izdavau omoguio tu objavu. Novak je
imao poseban ugovor s Maticom hrvatskom o pravima za svoja djela i posebno
za roman Mirisi, zlato i tamjan. Nije ga, dodue, raskinuo samo zbog Ninova
izdanja ve i zbog ponude hrvatskoga novinskog nakladnika Veernjeg lista,
koji je istodobno (2004) Novakov roman elio uvrstiti u svoju kolekciju
dvadeset pripovjednih svezaka hrvatskih pisaca. Ni u jednom od ta dva sluaja
vjerojatno nisu bili presudni tantijemi koliko Novakova elja da njegov roman
zadri postojee i stekne nove kanonske mogunosti, u rasporedu koji ga je
verificirao u prethodnom razdoblju, na to se pozivao Nin, kao i u pristupu
kreiranju kulturnih standarda u Hrvatskoj, pri emu je utjecaj Matice hrvatske
kao promotora u usporedbi s Veernjim listom postao zanemariv. Premda je
time doao u prijepor s vlastitim kulturnopolitikim iskazima, Novak je

197
 Tekst o "vodvilju i ratu" poziva se i na srednjovjekovnu kulturnu
shemu, inverziju vrijednosnog poretka, kakva se ouvala i u narodnoj
predaji. Povezujui "kontekst anrovskih tradicija" s Marinkovievim
zaviajnim ishoditem, "mediteranski kulturni krug" ovjerava izmeu
pisaca koji su Marinkovievi "prethodnici" i "Marina Dria, koji je,
sasvim sigurno, poetiki oslonjen na sadraje narodnoga ivota". 443 Sam
Marinkovi, odgovarajui korespondentici koja mu javlja da poduava
djecu na primjerima njegove sintakse (1991) tvrdi: "Jadna dica. Pa vidi i
sama da je ta reenica prije za akulu nego za sintaksu. 'Prima pratica,
poi gramatica'. Tako sam nekako i ja gradio svoje reenice, ne po
gramatici (koju, naravno, treba znati), nego po gledanju i sluanju ivota
oko sebe".444 Do "prethodnika" Dria, koji mu je "ostajao skriven [...] u
knjigama i akademskim studijama", Marinkovi se doista probijao kroz
"govor": Dria je "pronaao" u Hekubi, jer se on u njoj i sam "probijao
kroz neku tupu i gustu materiju ostvarujui svoj pjesniki govor koji je
trebao da izrazi" sublimnost stanja "nad smru svega to je znailo ivot i
sreu". Dri mu je u "traginom tonu neke nae jezine nedoreenosti",
pa je Gavella "stalno morao pronalaziti nove varijante govornog izraza da
bi meu njima mogao odabrati onaj sinkroni medij koji bi zvuio kao na
vlastiti govor".445 Za Spajievu izvedbu Dunda Maroja koju godinu
poslije (1964) Marinkovi je sam popravljao "govor" Kombolovih

postupio logino, doputajui svojoj knjizi da ima "vlastitu sudbinu", gradi

zasebne kanone. Veernji list dobio je prava za Krleu, ali za Marinkovia ipak
ne, ni jedna Marinkovieva knjiga nije ula u dvadeset svezaka Veernjakove
biblioteke.

Radivoje Miki, Vodvilj i rat [ir.], Pogovor u: Ranko Marinkovi, Kiklop,

443

Beograd, 2004, str. 552553.

Ranko Marinkovi, Pismo Ani Linir, prema: Ranko Marinkovi, Spomenica

444

Osnovne kole Vis, Vis, 2004, str. 16.

445
Ranko Marinkovi, Dri s Gavellom (1959), u: Ranko Marinkovi,
Nevesele oi klauna, Zagreb: Ljevak, 2009, str. 223225.

198
dopuna,446 pisao vlastite replike "prethodnikove" karnevalizacije ivota.
U toj su gesti sadrane dvije redukcijske pretpostavke hrvatskoga
knjievnoga kanona: Marinkovi ne otklanja Dria, nego se sa Driem
u sebi, kao crtom (jezine) nemoi, protivi njegovu kompenzacijskom
etabliranju. I drugo, Marinkovi kao "potomak" (i Drieva)
"mediteranskoga kruga", nae kulture, uva kanone koji su Driu i
Shakespeareu u naravi zajedniki, kako ih transfer modernistike
estradizacije ne bi potopio. Grozei se Dria kao Molirea, Marinkovi
preventivno persiflira mogunost vlastite denominacije iz Drievih
sljednika nazbilj u one nahvao.

Za Marinkovievo shvaanje odnosa knjievnosti i drutva

posebno je vano kazalite. Redatelj je u njegovu kazalinom svijetu
uljez. Marinkovi se u kritikim opservacijama poziva upravo na klasike,
katkad i teoretiare, kako bi prokazao, osporio naknadno, regulatorno
itanje.447 Po takvoj koncepciji Gavellina ili Spajieva predstava po
Drievu tekstu prije ide u autorski (inter)tekst nego u redateljsku
prilagodbu. A kako je osnova "Drieve kanoniziranosti tematsko-
motivska, anrovska i svjetonazorska polivalentnost", te kako su po tome
"njegovo stvaralatvo i njegove poetike usporedivi s dramaturgijom
najpoznatijih europskih suvremenika",448 problem Drieva knjievnoga

446
Nikola Batui, Kako su hrvatski knjievnici nadopisali Drieva Dunda
Maroja, Hrvatska knjievna batina, 1/2002, knj. I, str. 431432. Fototipski
preslik dijela Marinkovieva "nadopisa" objavljen je u Leksikonu Marina
Dria, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2009, str. 476.
447
"Recite mi tko je reirao praizvedbu Hamleta, Leara, Macbetha, Othella?"
odgovara Marinkovi protupitanjem Radoslavu Laziu u razgovoru za Letopis
Matice srpske, 1983, u: Ranko Marinkovi, Nevesele oi klauna, Zagreb:
Ljevak, 2009, str. 202. O upuenosti Marinkovieve skepse govori zapaanje
"o 'novoj sekundarnoj kulturi', u kojoj reditelj dominira nad dramaturgom,
dirigent nad kompozitorom, ukratko kult zvezda nad umetnou", usp. Leksikon
savremene kulture (Weimar, 2000), cit. prema srpskom izdanju, Beograd, 2008,
str. 354.
448
Kanon, knjievni, Leksikon Marina Dria, Zagreb: LZMK, 2009, str. 360
362.

199
kanona kako se reflektira i na Marinkovievo itanje proizlazi iz
"prostora testiranja", samoga djela i "analitikih paradigmi" koje su ga
zahvaale, sinkronijskih i dijakronijskih, te afirmiranja, oivljavanja i
novoga kanoniziranja. Marinkovi je intuirao rascjep unutar Drieva
suvremenoga dubrovakoga kanona kakav nije izgubio kanonsku
valenciju ni u modernoj reaktualizaciji, tip polemike koji se oko Drieve
obljetnice vodio u hrvatskom drutvu slian je polemici oko Drieva
djela kojom se stari Dubrovnik bavio prije pola milenija, to dakako nosi
posljedice za Marinkoviev kanon i da se Driem nije izravno bavio.
Javne su vlasti u Dubrovniku (2008) oglaavale Drievu "godinu"
velikim plakatima na hrvatskom i engleskom jeziku: "Marin Dri
hrvatski Molire, Shakespeare, Goethe".449 Tom se porukom prije hoe
rei da bi Drievo "stvaralatvo", ili Drieva "veliina", za hrvatsku
kulturu bilo usporedivo s Molireovim, Shakespeareovim ili novijim
Goetheovim utjecajem u francuskom, engleskom i njemakom jeziku i
kulturi, nego to bi se sugerirala dramaturka i kulturna usporedivost
Dria i Shakespearea "u vremenu", uostalom Dri se na taj nain ne
moe "usporeivati" s Goetheom. No i kada sva trojica dubrovakih
"autoriteta" ne bi bila na popisu Bloomove "dvadesetestorice", kriza
koncepcije se ne bi ogledala toliko u arbitrarnosti usporednoga
kanonskoga niza koliko na Drievoj strani, recepcijskom doivljaju
njegove kanoniziranosti u modernoj hrvatskoj kulturi. U Drievu se
jeziku, jeziku njegove dubrovake kulture, napetost izmeu mjesta i
svijeta lomi na dubrovakoj predodbi univerzuma (Rim Dubrovnik), a
u suvremenim su hrvatskim knjievnim kanonima figure toga, pa i
Drieva dubrovakoga svijeta preuzimane bez odgovornosti za njihovu
nedovrenost. Frange tako zapaa da je Marinkovi u hrvatsku
mediteransku novelistiku unio "posve nov svijet, zabavljen skuenim,

449
Godina Marina Dria.

200
zaturenim, duboko provincijalnim problemima".450 Kontrastirajui u
stilematski Krleinoj Panoniji, hrvatska se knjievna povijest istodobno
suzdrava pokazati sputanost svojega predmeta kao njegovu prednost.

U doba kada je hrvatsko drutvo dosegnulo prag suverenosti,

samostalne organizacije svojih potencijala, pa i kanonizacije kulturnih
steevina na nominalnim vrijednosnicama nacionalne valute Marinkovi
je bio prisutan u javnom ivotu, a nije se opirao ni dojmu kako je blizak
vladajuoj eliti.451. Postao je kanonskim autorom hrvatske knjievnosti,
ali nije u to vrijeme potvrivan novim izdanjima: Ni Glorije ni Never
morea na tritu nema!".452

Popularna i antologijska izdanja, te prijevodi potiu kanoninost

opusa, kao i "vidljivost" na novanicama. Hrvatski su se pisci pojavili na
hrvatskim novanicama u paradoksalnom povijesnom trenutku kada
valute zapadnoga kanona uzmiu pred zajednikom, eurom, kao
novanicom nae kulture. Pisci su u zbroju nacionalnih "veliina"
("velikana") oito nadzastupljeni, sve i ako se Zrinski, Frankopan,
Maurani i Starevi ne doivljavaju tek piscima, a i Bokovi i Radi
su bili pisci. Knjievnost je s Gunduliem u sreditu zlatna likovna nit
toga zbrajanja. Dri, kao ni Krlea u taj raspored nisu ucrtani. Hrvatski
su kanoni tada bili protreseni, ali katkad ni u radikalnijim pretresanjima
pojedinani opusi, pa ni takvi s manjom vremenskom distancom nego ju

450
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Matica hrvatska, 1987,
str. 362. Problemi na koje Frange upuuje kao Marinkoviev "novi
pripovjedni svijet" moda su bili "zatureni", ali ih nije precizno nazvati
"provincijalnim": provincijalnost je tu mnogo blia univerzalnosti od "mjere"
nacionalne kulture koja reflektira vlastite provincijalnosti.
451
"Bio sam zato ogoren to su se na njega sruili svi antihadezeovci, pa i neki
od kojih to nisam oekivao, samo zato to je ostao stranaki opredijeljen i
lojalan Tumanu", Vlatko Pavleti, Prisjeanja o sebi i drugima, Zagreb:
Epifanija, 2006, str. 65.
452
Aleksandar Flaker, Never more drugo itanje, Komparativna povijest
hrvatske knjievnosti, VI, Split: Knjievni krug, 2004, str. 7.

201
je Hrvatska 1990-ih imala u odnosu na Krleu, ne prolaze simboliki
nepovoljno. Tako se na novanicama Bosne i Hercegovine nalazi i lik
hrvatskoga pjesnika Nikole opa. op je svoj knjievni ugled stekao
upravo poetikom ugoenou univerzalnim vrijednosnim mjerilima.453
Ne iznenauje stoga to je opov opus obraen i u Croatici,
leksikografskom zborniku potaknutom izloenosti hrvatske kulture
"dubokoj krizi" zrcaljenoj "u neumjerenom precjenjivanju hrvatskog
prinosa europskoj i svjetskoj batini".454 Marinkovi je u tom izboru
"mjere" trebao opstati prije nego Krlea, odnosno kao to je odrana
kanonska ravnotea Dria i Gundulia, trebao je u "kaotinom dobu"
biti reflektiran i Krlein "Dri" Ranko Marinkovi.

U obranu knjievnoga kanona Bloom poziva utjecajnog

engleskoga knjievnoga kritiara Franka Kermodea: na dodiru znanja i
miljenja kanoni se grade i razgrauju, njihovu "obranu vie ne moe
preuzeti mo sredinje institucije", premda je primjerice teko zamisliti
kako se "bez njih moe odvijati obian rad, pa i novaenje, u
akademskim institucijama".455 U jednoj od "akademskih razrada"
hrvatske kanonske knjievnosti prema "bloomovskoj organizaciji" od
"aristokratskih veliina", preko konsolidiranoga demokratskog pisanja,
do "kaotiara dvadesetoga stoljea" uspostavljen je krug od desetak

453
Nikola op (1904 1982), diplomirao je (1931) knjievnost na beogradskom
Univerzitetu, te do 1941, kada je teko ranjen u bombardiranju, ivio u
Beogradu. Sudjelovao je u Politikinoj anketi o poloaju knjievnosti (usp. bilj.
204). Zanimljivo je da u izboru portreta za novanice srpskoga dinara, kao i
u hrvatskom pristupu, selekcija pisaca proizlazi iz kulturne, prije nego knjievne
identifikacije (Vuk, Njego).
454
Neven Budak, Predgovor u: Croatica hrvatski udio u svjetskoj batini, I,
Zagreb: Profil, 2007, str. 8. Na Marinkovievo djelo nije skrenuta pozornost ni
u dva zbornika iz 1970-ih o europskom kontekstu hrvatske knjievnosti
(Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima, ur. Aleksandar Flaker,
Krunoslav Pranji, Zagreb: Liber, 1970; U indeksima tih zbornika Krlea je
naveden 60 puta a Marinkovi 3 puta!).
455
Cit. prema: Harold Bloom, Zapadni kanon, Kolo, 5/2006, br. 4, str. 168.

202
opusa, meu kojima je Marinkovi kronoloki posljednji. "Studentima se
na kraju svidjela takva krialjka knjievne povijesti gdje nam tek vee
vremenske distancije omoguuju da shvatimo stvaranje i mijenjanje
razliitih nacionalnih knjievnih kanona",456 uostalom distancija je radna
pretpostavka komparativnoga itanja u vremenskoj tablici.457 Jedan takav
eki preglednik prati kanonska djela u usporednoj krialjci talijanske,
francuske, engleske, njemake, ruske, ostale europske i ostale svjetske
tradicije. Marinkovi se u njoj javlja sredinom 1960-ih s Kiklopom, a
"kontekst" su Calvino: Kozmikomike, Queneau: Modri cvjetovi, Stoppard:
Rosenkrantz i Guildenstern su mrtvi, Kundera, Bulgakov, Bellow,

456
Gordana Slabinac, Zapadni kanon i hrvatska knjievnost, Knjievna smotra,
37/2005, br. 135, str. 1415. Osim to razrauje Bloomovu koncepciju kanona
od doba autoriteta, preko demokratskoga do kaotinoga doba, rasprava Gordane
Slabinac uvodi i distinkciju nasljeivanja i stjecanja kulture u razumijevanje
hrvatskog knjievnoga kanona.
457
Leksikon svjetske knjievnosti Pisci, Djela, Zagreb: kolska knjiga, 2004
05. "donosi 2700 natuknica o piscima iz stotinjak knjievnosti, ukljuujui
hrvatsku" ime se po miljenju urednika prua "i vrijednosno pouzdana slika o
tvorcima i nositeljima knjievnoga ivota u svijetu od poetaka pismenosti".
Stotinjak natuknica o hrvatskim piscima i njihovim djelima eli "hrvatsku
knjievnost, unato njezinoj relativno ogranienoj jezinoj radijaciji, predstaviti
u neto krupnijem mjerilu"; hrvatska je knjievnost svrstana u "kategoriju
europskih dostignua srednjih razmjera". No i tu se, unato uglavnom
primjerenom opsegu nadzastupljenosti, te korektnoj, premda ne i dovoljno
leksikografski discipliniranoj premreenosti lokalnih jezinih radijacija, govori
o "ispravljanju njezine donedavne slabije zastupljenosti u stranim leksikonima".
Marinkovi nije nikad bio slabo zastupljen u stranim leksikonima (suvremena,
opa B'lgarska enciklopedija, Sofia, 2003., kojoj Dri promie, takoer ga
zapaa). Dovoenje vlastitoga kanona knjievnih opusa u vidljivi razmjer
Leksikona svjetske knjievnosti jest pothvat po sebi, pa ipak se ne moe iscrpiti
u "ispravcima", prije e biti da tip kanoniziranosti inih uvrtenih tradicija bude
ugoen prezentaciji vlastite kulture itanja i pisanja. Knjievni kanoni, pa ni oni
opusa i djela, vie se ne mogu zasnivati, ako su to uope i mogli, na znatnijoj
distanci u naravi je kanona odranje vrijednosnoga sustava i u suvremenika,
pa se i u kaotinom dobu naelo autoriteta i demokratinosti stjeu kao alat
kulturnih imbenika koji se kanonima bave. Paradoksalnost toga bavljenja je i u
tome to se njime kanoni ne "ispravljaju" koliko detektiraju, time to je bio
vidljiv zapadnome kanonu iz svih prirunika jugoslavenskoga doba Krlea nije
uvrten u Bloomov popis, a Popa jest.

203
Capote, Malamud.458 Zanimljiv je utoliko i opi povijesni pogled na
hrvatski knjievni kanon druge polovice XX. stoljea: Desnica, Boi,
Kaleb, Marinkovi, Novak, Brean; nema pjesnika, Kiklop je
nedvojbeno jedan od kljunih romana hrvatskoga XX. stoljea, a
Brean dakako "taj luk knjievnih djela koja snano utjeu na ukupnu
drutvenu klimu" zaokruuje "predstavljanjem" Shakespearea.459

Drutvena predodba o tome da je knjievnost u graanskoj

Hrvatskoj, pa i u posljednjoj fazi modernizacije u drugoj polovici
prologa stoljea, poticala, moda i kreirala raspoloenja javnosti,
donekle je pretjerana, no ipak mimo knjievne kulture kojoj bi
ekspirijanski katalog bio dostupan i razumljiv ne bi bio mogu ni
Marinkoviev ni Breanov intertekst. Marinkovi je zarana osvijestio
kanonske rukavce te kulture koji su bili drukiji od Krleinih. Stabilnost
njegove kanonske pozicije stoga dolazi iz prihvaanja i mimoilaenja
Krlee kao "autoriteta", on s "veliinom" nije bio u prijeporu jer mu
unutar jezika i prie nije stajala na putu, nije se trebao emancipirati. Kada
se tono kae da je Marinkovi pisac koji u hrvatskoj knjievnosti "nema
ni pravog prethodnika, ni pravog nasljednika", odnosno da njegov
"individualizirani stil sam stvara svoj prozni model", govori se zapravo o
njegovu "romanesknom tekstu" kao "nemogunosti uspostavljanja
referencije sa stvarnou".460 Jezik koji se u preigranosti iz gospodara
premetnuo u roba odnosi se i na podnaslov romana Zajednika kupka:
to da se pria. Problem kanona sadran je i u svijesti o gubitku smisla
"prianja" ako je svako zastupanje "nedokuivog" uvijek "ve uvjetovano

458
Duan Karpatsky, Maly labyrinth literatury, Praha: Albatros, 2001;
Karpatsky evidentira i srpske prinose u nizu ostatni Europa.
459
Ivo Goldstein, Hrvatska 19182008, Zagreb: Novi Liber, 2008, str. 518519.
460
Kreimir Nemec, Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000, Zagreb:
kolska knjiga, 2003, str. 245, 254.

204
uutkivanjem drugih".461 Dolazei "iz drevne cinike kole" kao "ak
onih koji nisu vjerovali da je ikada i igdje mogue potpuno realizirati bilo
kakav egzistencijalni projekt",462 za Marinkovia bi bilo svejedno u
kakvom je povijesnom vremenu ivio: suvremenik "egzistencijalista" i
klasik nacionalne knjievnosti iz doba u kojem su proknjiavane njezine
povijesne mjenice, gradio je "autoritet nasljedovanjem i stjecanjem.
Nedovrenost je takva projekta naravno kanonska, samim smo tim to
nismo dovreni i imamo kulturnu svijest o tome je zapadni kanon.
Marinkovi je tu kulturnu zasadu za epohe stapanja prie i govora o prii
dosljedno razvio, potvrujui time, unutranjim odmakom, drugou, i
Krlein tip sumnje.

461
Vladimir Biti, Doba svjedoenja: tvorba identiteta u suvremenoj hrvatskoj
prozi, Zagreb: Matica hrvatska, 2005, str. 133.
462
Slobodan P. Novak, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Golden
marketing, 2003, str. 415416.

205
VII. Pisci

Pod naslovom Da ne bi bilo zabune urednitvo Nina (1935) donosi

biljeku za koju su umoljeni od strane Milana Dedinca, Duana Matia i
Marka Ristia, a rije je o tome da su u antologijiskom izboru Ideja
(Naa poezija posle rata) pretampane izmeu ostalog i neke [njihove
pesme], objavljene pre nekoliko godina po raznim asopisima. Ovo je
pretampavanje izvreno bez nae dozvole. Ne obazirui se na to da li su,
po Zakonu o autorskom pravu, 'Ideje' imale pravo ili ne da to uine,
hoemo samo da naglasimo jedno: u sluaju da su nam 'Ideje' traile
takvu dozvolu, ove se pesme kao ni ma koji nai radovi, u tome listu ne
bi pojavile, jer je za nas naa saradnja u 'Idejama' unapred iskljuena.463
Neto prije nego se naao na popisu suradnika kojima je Crnjanski
osnaio perspektive svoga lista, Ivo Andri je, budui da je doputenje od
njega zatraeno, otklonio uvrtenje u antologiju hrvatske lirike. On je,
pretpostavljajui da bi se takvo odbijanje trebalo podrazumijevati,
Mihovilu Kombolu ipak svoju poziciju obrazloio: Ne izgleda [mi]
razumljivo ni opravdano da se danas izdaje jedna antologija ograniena
na jedno pleme. [] Ne bih nikada mogao uestvovati u jednoj

463
NIN, I/1935, br. 17, str. 6;
Ideje (19341935), list koji je kao tjednik pokrenuo i ureivao Milo Crnjanski,
posebno je potaknuo iritaciju na graanskoj i revolucionarnoj ljevici koja je u
njegovoj idejnoj koncepciji vidjela povezanost s rastom nacistikoga pritiska. U
prvome su broju svoje priloge, izmeu ostalih, objavili Andri, Vinaver i Isidora
Sekuli.

206
publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljueni drugi nai meni bliski
pjesnici samo zbog toga to su ili druge vere ili roeni u drugoj
pokrajini.464 Andri podsjea da je jo 1917. godine, kao jedan od
osnivaa i urednika Knjievnog juga [] zastupao najire gledite
jedinstva, pa 1933. godine ja ne mogu zastupati druke gledite.
Kada, meutim, za deset godina (1942) opet otkloni uvrtenje u
antologiju, s drugim plemenskim atributom, uinit e to s drukijim
obrazloenjem: on se, kae, dodue osjea srpskim pripovedaem, ali ne
moe biti javno vidljiv dok je njegova zemlja okupirana, da bi Borislavu
Mihajloviu, u slobodnoj zemlji, usmeno posve izravno i analogno
dopustio ono to je svojedobno Kombolu uskratio.465

Cit. prema aneta uki Perii, Pisac i pria, Novi Sad: Akademska knjiga,
464

2012, str. 332.

465
Kada sam pripremao antologiju 'Srpski pesnici izmeu dva rata' i, ne elei
da pesnika mlade hrvatske lirike uvrstim u srpske pesnike bez njegove dozvole,
rekao Andriu da me njegovi stihovi stavljaju pred dilemu, odgovorio mi je
okolino ali jasno: 'Ako su vam problem moji stihovi, slobodno ih izostavite. Ja
nisam pesnik. Ali ako je u pitanju naslov vae antologije, imate moju punu
suglasnost. Borislav Mihajlovi Mihiz, Autobiografija o drugima [ir.], II,
Beograd: BIGZ, 1992, str. 137.
Kada se navodi Andrieva prepiska s Kombolom u pravilu se isputa njezin
nastavak, odnosno Kombolov odgovor Andriu: razlozi za izdavanje ove
antologije vrlo su prosti i jasni i oni su u prvom redu praktine prirode. Kod nas
se jo uvijek s mnogo neznanja govori i pie o knjievnom radu u pojedinim
dijelovima drave. [] Doe li rije na takve stvari u Beogradu i Ljubljani,
dobiva se stalan odgovor: zato ne izdajete antologije po primjeru g. B.
Popovia i ist. knjievnosti kao to je Skerlieva? Kombol utoliko upuuje
Andria da je dokumentovanu istoriju novije hrv. knjievnosti obeao nedavno
zagrebaki univ. prof. g. Antun Barac (nekadanji suradnik 'Knjievnog juga' i
jugoslavenski orijentiran), a antologiju novije hrvatske lirike spremao je g. Geca
Kon, i to u redakciji g. Milana Begovia. U svome se prvom obraanju
Andriu Kombol pozvao i na Krleu, od kojega je i dobio njegovu adresu.
Kombolovo pismo Andriu uva se u Andrievoj ostavtini, Arhiv SANU, inv.
br. 2570.
S Milanom Begoviem kao urednikom je i objavljena antologija Hrvatska proza
XX. stoljea (I II, Zagreb: A. Velzek, 1941 1942), a u nju su, prilagoene
korijenskom pravopisu, uvrtene i dvije Andrieve novele. Andri zacijelo nije
mogao utjecati na to izdanje, ali se na njega ni poslije nije osvrnuo, kao to ga u

207
 Problemi kulturnog rasporeda to proizlaze iz identifikacijskih
gesti, kakve u navedenim primjerima oituju Marko Risti i Ivo Andri, u
historiografskom narativu tumae se u pravilu s obzirom na njihova
idejna polazita, koja se potom prenose u konkurentska ili konfliktna
ideoloka sporenja. Premda nije figura bez idejnih svojstava, Andri se
kao pojava (samo)razumijeva s obzirom na onaj segment znaenjskoga
polja pojma vlast koji se primarno ne odnosi na poredak ili vladavinu, pa
onda ni na nositelje promjene ak ni kada je rije o revolucionarnoj
pobuni ve na tehnologiju vlasti: razumijevanje uspostave i odranja
vlasti kao pretpostavke (kulturnih) oblika i normi na kojima se drutvo
zasniva. Kada se taj problem svede na biografije uoava se kako se one u
nas kritiki, studijski ne razmatraju po sebi. Razlog na koji je pritom
vano upozoriti, jer zadire u problem vlasti, odnosi se na kontinuitet i
diskontinuitet u osobnim i kolektivnim biografijama dvadesetoga
stoljea: dok se u svakoj osobnoj biografiji, dok ne bude prekinuta,
kontinuitet uspostavlja sam po sebi, razliite kolektivne biografije, one
koje se primjerice odnose na uena drutva, nacionalne kulture ili drave
izrazito su obiljeene diskontinuitetima. "Kod nas je realna politika

pravilu previaju i njegovi biografi, moda i stoga to je prireiva, i to u

entuzijastikom duhu tadanjega poretka, bio Marko Fotez. Fotez bi se s
podsjeanjem na Andrieve korienske prie u beogradskom ambijentu koji je
poslije 1945. dijelio s Andriem zatekao u identinom tipu nelagode kao i sam
andri kada je izlagana forografija s potipisivanja pristupa Kraljevine
Jugoslavije Trojnom paktu. U antologiji se za Andria kae da je postao
jednim od najiztaknutijih naih novelista uobe.
No, kako je u Andrievu odgovoru Kombolu, a i u slinim prigodama, rije
prije o nelagodi da oituje svoje stvarno gledite u razumijevanju srpskog i
jugoslavenskog atributa kao sinonima (pritom se doista radi o naelu ukljuenja,
a ne iskljuenja, kako Andri kae Kombolu, nije bitno gdje su pisci roeni, a ni
koje su vjere ako je okvir jugoslavenski, odnosno srpski) dokumentira njegov
pismeni rad na ispitu za diplomatsku slubu (1922). Odgovarajui na temu
Koliko je bilo srpskih drava i kako su one postale, Andri, nakon to je zavrio
izlaganje, proiruje zakljuak zapaanjem proitavi sve, vidim da sam ispustio
jo dve srpske dravne tvorevine, od kojih je jedna republika Dubrovaka.
Miladin Miloevi, Andriev ispit za prijem u diplomatsku i konzularnu slubu,
Arhiv, 2013, br. 14, str. 223241.

208
situacija dovela do toga da su kulturne veliine poimane kao bia pod
posebnom zatitom, kao imena izvan diskusije. Bez obzira na krupne
meusobne razlike, oznaavajua imena kao to su Krlea, Andri ili
Vidmar uspijevala su postizati prividno samorazumljive aplauze bez
ozbiljnih, barem eventualno osporavajuih reagiranja".466 Pukotine koje
doista postoje izmeu spomenutih kulturnih bia mogu se razaznati i u
pojedinanom djelu svakoga od njih, kada se to djelo ralani na
razdoblja. U tim rascjepima sigurno ima vrijednosnog supstrata politike
promjene, ali i razumijevanja vlasti kao povijesnoga alata i osobnoga
izazova pojedinca.

Podsjeajui da su Andri,467 Krlea, Ujevi i Crnjanski468

pripadnici generacije to je dala najvee pisce srpske i hrvatske

466
arko Puhovski, Marksovska kritika i komunistiko dokidanje kulture,
Vidici, 1979, br. 8.
467
Ivo Andri (18921975) stekao je prvu knjievnu afirmaciju u hrvatskoj
kulturi, pripadajui i do poetka 1920-ih, kada prelazi u Beograd, krugu
nacionalistike omladine koja je u Srbiji vidjela uporite za emancipaciju i
drugih junoslavenskih narodnih zajednica pod habsburkom dominacijom.
Premda je kao profesionalni diplomat do 1941. uglavnom ivio u europskim
sreditima, srpska ga kultura u tom razdoblju identificira kao snanu figuru
vlastite nacionalne projekcije to se u prijelaznom, revolucionarnom dobu
(19441947) potvruje koincidiranjem verifikacije kanonskog prvenstva
njegova pripovjednog opusa i politikog jugoslavenstva kao redigirane
konstitucijske osnove. Za Andrievu i Krleinu koegzistenciju u kulturnom
krugu elite Titove epohe nije karakteristian konkurentski odnos, za kakav ni
psiholoki nisu bili disponirani, koliko distinkcija jugoslavenstva kao
politikog, odnosno kulturnog svojstva koju je zastupao Andri, nasuprot
identitetskoj osnovi takva, junoslovjenskog osjeaja na kojemu je Krlea
inzistirao. Tipoloki su u ovom istraivanju ta dva, po ostvarenosti
reprezentativna, naina usvajanja srpskoga diskursa kao vlastitoga stila
dalekosena jer dokumentiraju validnost kritikog pomaka iz hijerarhijskoga
kljua.
468
Milo Crnjanski (18931977) kretao se do dolaska u Beograd 1919.
habsburkim reljefom kao i Krlea i Andri; ratne je godine, takoer poput njih,
dijelom proveo u bolnicama, ali ne kao internirac ili rekonvalescent, ve kao
ranjenik sa galicijskog bojita. Unato brzoj knjievnoj afirmaciji, potom i
opusu koji nije zapostavio, a i ideolokom usmjerenju koje mu nije oteavalo

209
knjievnosti 20. veka, Jovan Dereti tom jezgru pridruuje potencijalno
ravnopravni, ali tragino prekinuti talent Milutina Bojia.469 Uvrsti li se
umjesto Bojia naratajno priblinog Dragiu Vasia, poetna Krleina
srpska knjievna generacija oituje razmjer za koji bi se moglo uzeti da
nadilazi i okvir epohe: Ivo Andri, Milo Crnjanski, Dragia Vasi.470
Tumaei kakvo je mesto Ive Andria, kakav je njegov poloaj u istoriji
nae [srpske] knjievnosti, a prema tome i kojega drugog pisca, pa i
Krlee, Dereti istie da je re o kompleksu odnosa i veza kakav se
oituje u tri segmenta: 1) odnos datog pisca, u ovom sluaju Andria,
prema njemu savremenoj knjievnosti, 2) njegov odnos prema ranijoj
knjievnosti, prema piscima koji su stvarali u prethodnim epohama, 3)
odnos drugih pisaca prema piscu o kojem je re. U prva dva sluaja pisac
se samoodreuje prema knjievnosti a u treem sluaju knjievnost se
samoodreuje prema piscu i njegovu delu, kada je samo to delo postalo
deo tradicije.471 Dok se Dereti, s obzirom na Andria, bavi prvim

karijerne izbore, u drutvenom se rasporedu jugoslavenske kraljevine nije

etablirao, ostavi poslije revolucionarnoga prevrata u graanski nesigurnom
emigrantskom poloaju u Londonu. Kada mu je doputeno da se vrati u zemlju,
nije bio u prilici raspraviti svoje nesporazume s Krleom, ako su za takvo to
vie i imali motiva, jer su se i Crnjanski i Krlea, svatko iz vlastitoga idejnoga,
prije nego kulturnoga predteksta pouzdavali u knjievni, kao svijet s kojim se
ovjek i drutvo mijenjaju, svodei svoje biografske misije vie kao kanonske, u
priblinom rasporedu, nego identitetske u za svoje doba vidljivom horizontu.
469
Jovan Dereti, Istorija srpske knjievnosti [ir.]4, Beograd: Prosveta, 2004,
str. 968.
470
Kada bi se Deretievo generacijsko preciziranje u dijakronijskom rasteru
blago pomaknulo, kao za Dragiu Vasia, zahvatilo bi, pored Tina Ujevia,
kojim se u ovom istraivanju podrobnije ne bavimo, i druge identitetski
poticajne knjievne figure, primjerice Rastka Petrovia. Isto tako, iri bi okvir, s
pristupom slovenskoj, a poslije i dugim participacijama, pomogao pri
rekonstrukciji interkulturalnog modela, posebice stoga to je Krleina kulturna
vizija bila tako koordinirana. No ovdje je rije o knjievnosti kao identitetu u
hrvatskoj i srpskoj kulturi kao zasebnim i uzajamnim entitetima.

Jovan Dereti, Mesto Ive Andria u istoriji srpske knjievnosti [ir.], Sveske
471

Zadubine Ive Andria, sv. 7, 1991, str. 184.

210
dvama segmentima, ovaj deo istraivanja usredotoen je na trei:
suodnos pisca s drugim piscima, kao tradicijom u oba pravca, a
ponajprije kao suvremenicima, i u tom kompleksu posebno prema
problemu vlasti koja je kada se misli na identitet historijski fenomen, bez
obzira na formalna i idejna polazita koja ju utemeljuju ili se na njih
poziva.

Andri i Crnjanski formirani su, zajedno s Krleom, u

habsburkom kulturnom okruenju, slom toga svijeta tovie izriito ih je
biografski obiljeio, dok je Dragia Vasi batinio iskustvo prvog
modernizacijskog razdoblja konstitucije Srbije kao europske kraljevine. S
Krleom se za graanskog razdoblja u takvu voru utemeljuju Milan
Bogdanovi472 i Marko Risti, odnosno Stanislav Vinaver, a u
(post)revolucionarnom rezimeu Milovan ilas, Oskar Davio i Dobrica
osi, da bi Danilo Ki simboliki zatvorio takav, antologijski, presjek
knjievnog stoljea, epohe koja vie, dosljedno zaraenoj europskoj
kulturi, nije mogla raunati s idejnim koncepcijama tek kao
akademskom, diskurzivnom sferom.

Na sredini razdoblja kojim se bavimo, poetkom pedesetih godina

XX. stoljea, Ivo Andri navrava ezdeset godina ivota i njegova je
biografija zaokruena. Bilo je u njoj ozbiljnih potresa, emocionalnih i
472
Milan Bogdanovi (18921964) meu sredinjim je figurama srpske
kulture prvoga jugoslavenskog razdoblja; nakon kratke akademske karijere
preuzima vodee uloge u kazalitu i knjievnosti; 19281932. urednik je
Srpskog knjievnog glasnika; knjievni modernizam shvaa s obzirom na
drutvenu odgovornost pisca. Poslije povratka iz njemakog zarobljenitva,
od 1946. opet je profesor, pa upravnik beogradskog Narodnog pozorita
(19491962). Pisao je o Krlei i druio se s Krleinima. Podsjeajui kako
je o Srbiji nauio mnogo toga, Krlea istie Bogdanovia kao prioritetnog
uitelja; u prepisci s Belom iz Beograda ponekad prima potu na Bog-
danovievu adresu, referira se i na njegove osobne prilike, a Bogdanovi uz
Krleino pismo u sijenju 1946. Beli dopisuje: Posle dosta godina hteo
bih da vas vidim. Nadam se da ete nam uskoro biti gost. Krleu smo, kao
to vidite, prisvojili.

211
problema sa zdravljem, Andri je pritom stekao iskustvo i tamnice i
ministarskoga kabineta, a kada za nekoliko godina (1961) njegovo
ivotno djelo bude potvreno Nobelovom nagradom teko e itko
doivljajno moi sporiti da nain kojim se kretao svojim ivotnim putem
kroz Europu, zakrenu preprekama, nije obiljeen smislom i
vrijednosnim sustavom, ukratko da je time izraen i neki nadosobni
kontinuitet.473 Od kada kao desetogodinjak 1903, u trenutku sloma
obrenovievske Srbije, dolazi s njene granice u Viegradu u sarajevsku
gimnaziju, Andri je tijekom pedeset godina vidljiv na drutvenoj sceni,
a da ono to pritom tumae te vidljivosti zbunjuje ostaje upravo sama ta
injenica kako to da se tip te vidljivosti nije mijenjao premda su se
prilike bez kojih ne bi mogao biti vidljiv vie puta znaajno promijenile?

Andri je stupio na drutvenu scenu u sarajevskoj gimnaziji, a taj

se iskorak povezuje, pomalo i mistificira, s protuaustrijskim pokretom
Mlada Bosna, koji se doista s ozbiljnim posljedicama artikulira u Bosni u
ozraju balkanskih ratova. No Bosna Andrieva djetinjstva nije
jednoznano pod austrijskom upravom, kako bi se to arhivskim itanjem
mirovnih memoranduma moglo pomisliti. Granica na Drini je s obzirom
na okupacijski i aneksijski kompleks, a i prilike u Srbiji, prilino
zamrena. Dok je rije o okupaciji, beki vojni aparat usklaeno
napreduje: izgradnjom uskotranih pruga, kola i uprave, a kada Bosna i
Hercegovina bude anektirana, teita su bitno promijenjena: Bosna i
Hercegovina postaje gotovo kolonijalni kondominij Bea i Pete, granica
sa Srbijom dobiva novo znaenje, a s obzirom na to znaenje dramatino
se mijenja i poloaj do tada dominantnoga turskoga naslijea. Kada se
pritom spominju i Andrievi rani zagrebaki nesporazumi, za

473
Nobelovu nagradu za knjievnost dodjeljuje se za nadvremensku,
kontemplativnu dimenziju iskustva, no primjetno je dovoljno je spomenuti
Andriu priblian Sartreov primjer kako Nobelov komitet, drei se vlastitog
civilizacijskog poslanja, nije neosjetljiv na referencijalnost laureatove
biografije.

212
studentskog razdoblja, posve se gube iz vida znaenjske silnice toga
austro-ugarskoga mikrokozmosa. Njemu je nepodnoljiv ivot u
viegradskom azilu svoga tetka austro-ugarskog inovnika, moda jo i
vie nego u zagrebakim malograanskim salonima,474 ali se istodobno
vrlo dobro snalazi sa habsburkim podanicima iz Dalmacije ili doivotno
ostaje pod afirmativnim formativnim dojmom habsburkoga ambijenta u
Krakovu.

U pamfletu Nezvani neka ute, nakon habsburkoga sloma, za

Andria se pitanje kraljevina ili republika doima irelevantnim. On
inzistira na narodnom jedinstvu i to kao pitanju preko kojega
jugoslavenski intelektualac ne moe mirno prei.475 Andria se, po svoj
prilici, nije osobito dojmio ni Solunski proces, kao ni prethodni krvavi
obraun na beogradskom dvoru: u prototekstu njegova jugoslavenstva su
vie tzv. veleizdajniki procesi kojima se propituje gimnazijalce i
studente o prirodi njihove vrijednosne privrenosti Srbiji. ini se da je
kraljevskoj administraciji, gdje su mu praktino bili povjereni vanjski
poslovi, kao i Gestapu, koji ga je s ambasadorskog poloaja dopratio u
Beograd a raspolagali su s dovoljnim zbirom injenica to su govorile
da je Andri u odnosu na njihov, pojedinani, vrijednosni sustav neto
Drugo, pa bi ga bilo dobro drati na distanci ili mu stati na put bilo

474
Ovi gragjani [Viegrad, 1913] me formalno duevno natiu na raanj.
Danas sam nervozan jae i ne mogu da ti piem sve o njima samo ti velim da ih
mrzim do kriminala. Ivo Andri, Pisma, Novi Sad: Matica srpska [ir.],
2000, str. 40.
475
Ivo Andri, Nezvani neka ute, Novosti, 12/1918, br. 299, str. 3.
Objanjavajui udnovat naslov svoje Istorije Srba u Novom veku Milorad
Ekmei se za sintagmu Dugo kretanje izmeu klanja i oranja poziva na ocenu
dugog hoda srpske istorije koju je 1919. napisao knjievnik Ivo Andri:
Zakljuak o stvaranju Jugoslavije 1918. bi bile rei mladog pesnika Ive
Andria 1919. da je time zavrena 'ona kobna linija srpske historije to se bez
prestanka kree izmeu klanja i oranja'. (Dugo kretanje izmeu klanja i
oranja2, Beograd: Zavod za udbenike, 2008, str. 378).
Zanimljivo je da se upravo 1919. Bela Kangrga oituje Krlei o
nerazumijevanju Srba i Hrvata u Lici figurom o oranju koje ih povezuje (usp.
bilj. 173).

213
jasno kako Andri vlada za vlastito okruenje netipinom, osobnom
kulturom ophoenja koja podrazumijeva klasine atribute odgovornosti u
situacijama i prilikama to se konvencionalno dre nepredvidivim.
Budui da revolucionarni pokreti znaju povjerovati da su i sami
proniknuli u mehanizme nepredvidivosti, suivot novoga,
komunistikoga, narataja jugoslavenskih nacionalista i Andria nije
ostao tek pragmatian, poprimio je razmjer kolektivne biografije, te
postupno prerastao u kulturnu i povijesnu injenicu.476

Andria je ilas upoznao ve poetkom 1945,477 ali je Andri u to

vrijeme vie impresioniran mladim bosansko-hercegovakim
rukovodstvom, koje odlikuje osjeaj nacionalnoga vitalizma, vole

476
Tri su vana svjedoka Andrieve prilagodbe promijenjenim drutvenim
okolnostima. O svojim susretima s njim, usporeujui ga pritom dakako i s
Krleom, iscrpno piu Branko Lazarevi (Dnevnik jednoga nikoga [ir.], III,
Beograd: Zavod za udbenike, 2007), Bogdan Radica (Hrvatska 1945,
MnchenBarcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1974; Radica, 19041993, bio
je publicist i diplomat, upuen u europsku kulturnu i politiku scenu; u
Beogradu je 1940. kod Gece Kona objavio Agoniju Europe, zbirku razgovornih
portreta europskih intelektualaca, kao svojevrsni prolog katastrofe) i Milovan
ilas (Vlast i pobuna, Zagreb: EPHLiber, 2009).
Andri u proljee 1945. predlae Radici da ne naputa zemlju, neka se povue
u Split i baci na pisanje romana iz dalmatinskoga ivota, jer ne treba imati
iluzije da e ovaj reim dugo trajati. Za razliku od Radice, Branko Lazarevi
svoje je memoarske biljeke ostavio kao posthumnu grau, otklanjajui tako
naknadnu redakturu svjedoka vremena, ali takoer fokusira Andrievu
nepostojanost. Kontrastnim itanjem njihovih svjedoenja, ukljuujui
ilasovo, tim prije to su proeta i meusobnim razmatranjima, dobija se slika
situacija u kojima se Andri naao. Stjee se tako dojam da je Radica, koji je
svoje uspomene objavio 1974, vie nego o Andriu, koji je u meuvremenu
postao svjetski poznat pisac, ugoavao vlastitu sliku o ilasu, jer kada
prepriava negativne ocjene to ih je o ilasu sluao ili sam bio svjedokom
neugodnih situacija kao da u njegovu dranju trai, pa onda i stilizira, klice
pobune po kojoj e postati iroko prihvaen upravo u krugu Radiine
osporavateljske geste komunizma, pri emu ga od Andria vie zanima i
nepobunjeni Krlea.
477
ilas je tada sa suprugom Mitrom Mitrovi, koja je u revolucionarnoj vlasti
bila zaduena za organizaciju kulturnog sektora, ivio u istoj vili kao i Radovan
Zogovi, a Andria su zajedno pozivali na ruak.

214
zemlju i dat e sve od sebe. Nakon etvrt stoljea od teksta Nezvani
neka ute Andri u Rodoljubu olakoviu prepoznaje lik iz legende, opet
za njega nije rije o reimu koliko o narodnom jedinstvu koje se sada
zove nacionalni vitalizam. Prisnost sa Zogoviem i ilasom prekinut
e njihovo otpadanje od vlasti, ali bliskost sa olakoviem nee
prestati.478 Dok je rat intenzivniji nego prethodnih godina, s tisuama
palih vojnika, mobilizacijom popunjenih partizanskih jedinica nesviklih
ofanzivnim operacijama od Batine do Trsta, te neselektivnom
retorzijskim amputacijama u pozadini, koje su u Beogradu i Zagrebu
izazvale pored zbiljnih frustracija i fatalne psiholoke posljedice, Andri
tijekom 1945. objavljuje tri nova, velika romana. Njegovo proglaenje za
pravoga lana Srpske akademije nauka 24. januara 1946. obostrano je
svean in, kao da su se jedan veliki pisac i jedno ozbiljno drutvo nali u
toki koju se teko moe pomjeriti.479

Andri je ubrzo zaokupljen trima dunostima: predsjednik je

Saveza knjievnika Jugoslavije,480 potpredsjednik je Drutva sovjetsko

478
Rodoljub olakovi (19001983) pobrinuo se da i u grobljanskoj aleji,
rasporedu sjeanja ostane uz Andria.
479
U Londonu je (1947) izaao prirunik The World of Learning, shematski
prikaz znanstvenih, kulturnih i umjetnikih ustanova. Jugoslavenska javnost se
oko tog prirunika prilino uzrujala, jer su prireivai uvrtavali podatke prema
vlastitom kriteriju, pa se u nazivima institucija i nomenklaturi pobrkalo mnogo
toga. Spomenuta akademija i nadalje se tako atribuira kraljevskom, a njezina
zagrebaka suspendirana posestrima hrvatskom.
480
Ni na jednom od kongresa knjievnika Andri nije odrao zapaeniji govor,
uglavnom nije govorio ni na brojnim smotrama kojima je prisustvovao, na
prvom kongresu knjievnika problemski referat podnio je Zogovi, a na
treemu Krlea. Knjievnik treba da ima punu slobodu razvijanja, ali vi
ete se u tome sigurno sloiti sa mnom, ja sam protiv toga da se pod
izgovorom obrane slobode knjievnog stvaranja, pie i ono to je
tetno rekao je maral Tito delegaciji Prvog kongresa knjievnika
Jugoslavije, u kojoj su bili i Andri i Krlea (Naprijed, 4/1946, br. 47. str.
5).

215
jugoslavenskoga prijateljstva,481 a i poslanik je u Narodnoj skuptini
Bosne i Hercegovine.482 Lazarevi je ve potkraj 1946. u svome dnevniku
napisao opsenu psiholoku studiju o Andriu s obzirom na zbunjenost,
pa i otpor beogradske graanske sredine prema njegovoj brzoj integraciji
u novi poredak. Vraajui se Andrievu sluaju, potaknut susretom s
njime, kae da bi hteo da ga opravda, ali mu to ne polazi za rukom, jer
mu je neobjanjivo otkuda on s ovim janiarima iz Crne Gore, sa ovim
ruskim poturicama. Lazarevi pedantno prati kako je akademija dospjela
u krizu jer se nije htjela implicitno podvrgnuti elji vlasti da je instruira
oko novih lanova. Lazareviev informator Branislav Petronijevi je
cinian oni bi svakako postupili po nagnuu vlasti da je vlast to od
Akademije izravno traila, a ovako su Aleksandar Beli i Andri ostali
usamljeni, pa je Mitra Mitrovi preko zajednikog radnog odbora vlade i

481
Drutvo za kulturnu suradnju sa SSSR-om bilo je razvijeno u svim
federalnim jedinicama, a Andri je u nekoliko navrata u razdoblju do 1948.
putovao u sovjetsku Uniju, i to ne samo u Rusiju. Pri njegovoj nominaciji za
dunosnika drutva prijateljstva sa postojbinom slavenske i boljevike ideji
sigurno se vodilo rauna o svojevrsnom rehabitacijskom kontinuitetu
diplomatske prakse. Dunosnici takvih drutava posjeivali su se meusobno ali
i koordinirali u meunarodnim odborima, na kongresima pisaca, slavenskim
kongresima, konferencijama za mir i slinim manifestacijama ne uvijek
ogranienim samo na sovjetsku sferu. Andri je tako sudjelovao na slavenskom
kongresu u Beogradu (1946) ili skupu za mir u Zagrebu (1951). Za potvrdu
Andria kao dunosnika spomenutoga drutva sigurno je bila potrebna
suglasnost Moskve. Moskva je pritom bila u delikatnoj situaciji jer joj nisu
mogli biti nepoznati Andrievi memorandumi u svojstvu berlinskoga
ambasadora, u kojima je svojoj vladi suzdrano govorio o potencijalu slavenske
ideje. S druge strane sam je Andriev poloaj u Berlinu iz doba sovjetskoga
paktiranja s Hitlerom bio zazoran. Andriu se simboliki spoitavala nazonost
na jugoslavenskom parafiranju Treeg pakta, to je dijelu beogradske javnosti
moglo izgledati iritantno, ali objektivno nije imalo posebno znaenje. Svakako
manje sporno od okolnosti da je kancelarija Reicha dovela Andria u travnju na
predaju akreditivnih pisama Hitleru, sa slovakim ambasadorom. Rusa se to tie
utoliko to su i sami priznavali toga slovakog ambasadora, odnosno njegovu
kvislinku vladu.
482
Krlee, naprotiv, nije bilo u sazivu Ustavotvornog Sabora Narodne
Republike Hrvatske koji je 18. I. 1947. donio prvi hrvatski Ustav. Popis
zastupnika usp. prema Ustavotvorni Sabor, Zagreb: Sabor NRH, 1949.

216
akademije na neodreeno vrijeme prolongirala njezino djelovanje.
Lazarevi izvjeuje kako je Andri postao sad neki sveti Sebastijan na
koga su uperene sve strele. Gaa ga ko stigne i ne bira se oruje. Ali ni
oni (crveni) mnogo ne govore o njemu, a kad me ko od njih i upita o
njemu, upita me kao da bi hteo da zna ta o njima govori i kao da
sumnjaju da im je iskreno pristupio483.

Govorei nad mrtvim Andriem, Krlea kae da za njegovu

umjetniku karijeru doista nije vano, no ipak treba naglasiti, kako je
svojim Nobelom pobudio pozornost meunarodne tampe ne samo na
svoje djelo, nego na nau suvremenu beletristiku uope, u cjelini. U tom
pogledu on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika jedne, do tog
trenutka, vie-manje nepoznate literature, o kojoj [] Zapadni svijet nije
imao pojma. Krlea je u pravu kada u tome vidi problem kojega je bio
svjestan i s njime se nosio i Crnjanski: Ima u sluaju Crnjanskog jedna
pouka. Moete na Zapadu biti ne znam kako velik pisac, ali ako ste iz
male zemlje, teko ete se tamo iskazati.484 Crnjanski je i prije nego t je
kao emigrant u Londonu 1945. definitivno spoznao to ogranienje
pokuao utjecati na promjene u kulturnom i drutvenom statusu
knjievnosti. Povod mu je bila stogodinjica prve tampane knjige u
Beogradu (1932), a kao zagovornika kulturnog optimizma, prema
kojemu je nova knjievnost poslije ujedinjenja trebala dobiti zamah,
moralo mu je biti teko zapaziti, kako je, upravo suprotno, relativno, pre
rata naa knjiga imala veliku prou, a jo vei ugled, da bi se sad

483
O Andrievoj iskrenosti ipak nimalo ne dvoji Josip Barkovi koji je sa
skupinom hrvatskih pisaca bio na pruzi u Bosni. Oni su pourili u Sarajevo kako
ne bi zakasnili na Andrievo predavanje o Vuku Karadiu. Nakon predavanja
piscima se pridruio predsjednik lokalne vlade Rodoljub olakovi, to je
Barkovia posebno dirnulo, a naveer ih je du umne Miljacke ispratio
Andri. Pokazao im je zgradu policije naglaavajui kako pokoljenja iz
vremena Austrije i stare Jugoslavije dobro je pamte. Josip Barkovi, S
grupom knjievnika od Srajeva do Doboja, Naprijed, 5/1947, br. 38, str. 5.

484
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, str. 122.

217
uglavnom po svim naim knjiarama videla tuinska knjiga.485
Crnjanski je poraznim kulturnim prilikama zateen u istom trenutku kada
Krlea zbog njih odlazi iz zemlje, a Andri pie Kombolu da ivi na
strani pa ih ne razumije najbolje, no umjesto da se rasprava, ije je
teite dobro pogoeno, razvije, ubrzo se pretvorila u osobni spor
Crnjanskog, prvo s Milanom Bogdanoviem, koji je u Politici
komentirao njegove prijedloge, a onda sa sve irim krugom
intelektualaca ne samo iz Beograda.486

Bogdanovi apostrofira svoju duboku veru u moan talent, ali

podsjea da nije ni prvi ni poslednji lini i knjievni prijatelj g.
Crnjanskog koji ovako prolazi. Pokazalo se da g. Crnjanski ne moe da
bude ni prijatelj ni drug, i da njemu drugarstvo i prijateljstvo imaju
smisla samo tako ako su mu svi momenti toga drugovanja, pa i oni
najintimnijeg meusobnog poverenja, material za upotrebu. 487 Suzdran

485
Crnjanski se u Vremenu (Mi postajemo kolonija strane knjige) osvre i na
hrvatske knjievne prilike: Dovoljno je spomenuti da u Zagrebu za nau knjigu
nema mesta [] kada i najpoznatija hrvatska Zabavna Biblioteka, meu do sada
izdanih svojih 500 knjiga ima svega, kako sama kae, desetak domaih da
svakom bude jasno o emu je re [] kao to je zbog tuinske kulture, tuinske
knjige, govora, pozorita, sva Hrvatska do nedavna bila u knjievnom
paenitvu. Usp. Stanko Tomai, Beogradska knjievna afera, Zagreb:
Binoza, 1932, str. 1011.
486
Meu potpisnicima koji su se u Politici (23.III.1932) pridruili Apelu
dvadeset i est knjievnika i javnih radnika da se osudi nain vreanja,
insinuiranja i sumnjienja kojim g. Milo Crnjanski vodi svoju kampanju protiv
strane knjige u drugoj je grupi mlaih knjievnika i umetnika naveden i
Milovan ilas. Politika je sutradan (24. III) donijela pod naslovom U odbranu
knjievnog posla potpise knjievnika, likovnih umjetnika, muziara i arhitekata
grada Zagreba [kojima] iz principijelnih razloga najotrije osuuju metode
Crnjanskog, a sadri veliki niz utjecajnih imena irokoga graanskoga spektra:
Ljubo Babi, Milan Begovi, August Cesarec, Ivo Tijardovi, Dobria Cesari,
Antun Augustini, Jakov Gotovac, ali i Mile Budak, uro Vilovi, Bla
Jurii; Krlea je u to vrijeme u Varavi.
487
Bogdanovi aludira na gestualnost Crnjanskoga kakva se oitovala i u pismu
Marku Ristiu (12. I. 1932): Poto Vi pripadate grupi koja ne deli literaturu od
privatnosti, a i ja ne volim, ako do sukoba doe, da se obazirem, to Vas molim,

218
i distanciran, Andri je koncentracijsko svojstvo o kakvom govori
Bogdanovi dobro razumio. Makar manje poznat u ovoj zemlji, i van
Jugoslavije uope, nego njegov kolega Jugosloven Ivo Andri, Krlea je
bio figura istovjetnog statusa. I kada je Andri iao da primi 1961.
Nobelovu nagradu za knjievnost u Stockholm pria se da je rekao svom
vedskom izdavau koji ga je pitao ta moe da uini za njega: 'Objavite
Krleu'.488 Andri je upravo u Londonu razradio figuru o knjievnosti iz
koje dolazi kao europskoj kulturnoj periferiji: Ta Evropa, o kojoj
govori svome vedskom izdavau, za nas ne zna, mi smo iz nje
odsutni. Prevoenost pritom nije izlazak iz kurtoazije, prijevod po sebi
ne omoguuje vidljivost.489 Crnjanskom se 1930-ih inilo kako je strane
knjige toliko da je ona domaa ve time zaguena, da bi se 1950-ih, kada
se provodilo kulturno planiranje kakvo je zagovarao traila otvorenost.490

da ovim pismom prekinemo nae buroasko prijateljstvo, razume se, sve do

njegovih i najbanalnijih znakova. Radovan Popovi, Beskrajni plavi krug,
Beograd: Slubeni glasnik, 2009, str. 198.
Kada je Risti, a i Bogdanovi, poslije doao u poziciju kulturnoga arbitra,
Crnjanski se graanski dostojanstveno drao s obzirom na takvo kulturno
sjeanje, ali se pri procjeni Ristieve kritike estine, s metarofom o mrtvim
pjesnicima, ono kao kontekst ponekad zanemaruje.

488
Times je (redakcijski) nekrolog Krlei objavio u broju od 30.XII.1981.
489
O tome je, kao sudbinskom kompleksu periferije, povodom svoje kronologije
o Krlei govorio Stanko Lasi. Usp. Gordogan, 1982, br. 12, str. 119.
Andri je u Londonu govorio engleskim kritiarima (1959): Kad sam bio
djeak, umro mi je ujak. Moja majka je pola na potu, gdje je bio jedini telefon
u mjestu, da se javi svojim roacima. Posmatrao sam njen profil dok je
nervozno podeavala ruku na velikoj telefonskoj kutiji. Majka je vrlo dobro
ula svoje roake, ali oni nisu razumjeli ta ona govori. Vikala je u telefon, ali
njeni roaci nikako nisu mogli da je uju. Majka je bila oajna U takvoj je
situaciji, gospodo, i naa jugoslavenska literatura. Mi u Jugoslaviji vas odlino
'ujemo', ali vi nas slabo ili uopte ne 'ujete' i ne znate da mi postojimo u
literaturi. Gojko Beri, Zbogom XX. stoljee, Zagreb: Profil, 2013, str. 196.

490
Bavei se Krleom na Plenumu knjievnika 1954. godine u Beogradu, jednoj
od kulturnih konferencija iz doba otvaranja spram umjetnikih praksi
zapadnoga kruga, Stanislav Vinaver zapaa da on u te enberge i Stravinske, u
Klea i Eliota, nije jo dovoljno prodro, ali i sam zagovara celog oveka:

219
U tom su trenutku Crnjanski iz Londona i Krlea iz Beograda zapravo na
istom tipu objektivne distance od knjievne kulture epohe kojoj
pripadaju, za pristup njezinu dijalokom sreditu potreban je pored
potencijala djela i profil pisca, osvjetenost vlastite pozicije kakvu se u
punom smislu ne moe dobiti izvana, pa ni skretanjem pozornosti vanim
priznanjima.

Razlike u angamanu491 sigurno su knjievnost i u drutvenom

razumijevanju pisaca svodile u niu razinu vidljivosti, ne samo stoga to
bi Andri bio visoki dravni inovnik a Krlea graanin bez sigurne
drutvene legitimacije, nominalno slobodni umjetnik. Za cijelog
razdoblja jugoslavenskog drutvenog kompleksa, unato cenzuri koja
poredak na kakvom se zasnivao tipoloki dijeli na parlamentarnu i
narodnu demokraciju,492 reprezentativnost knjievnosti, kao umjetnosti,
reflektirana je iz regulatornog mehanizma drave, dakle vlasti, i to vlasti
jednako kao dominantne i pretendentske vokacije. Dok bi angaman za
umjetnika koji iz kulturne autonomije u kakvoj su participirali mladi
Andri, Crnjanski i Krlea tei suverenom, cjelovitom modelu u

Dananji pogled na svet veruje u celine. Stanislav Vinaver, Beogradsko

ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 368369.
491
Nisam samo ja angairan! Angairana su bila i druga dvojica mojih kolega,
ali na drugoj strani. Jedan je sluio do posljednjeg dana monarhiji i posljednji
posao na kojem je radio bio je pakt s Hitlerom, a Crnjanski je sluio svojim
publicistikim perom najreakcionarnijim, pa ako hoete i faistikim snagama,
za cijelog ivota kraljevine. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, II, str.
286.
492
U drutvu se bez obzira na karakter poretka uvijek strukturira veina. Takva
politika veina koja legitimira vlast, ne mora po sebi reflektirati veinska
drutvena raspoloenja, kao to i pretendentske pozicije mogu raunati upravo s
kulturnom promjenom kao pokretakim kompleksom, no u promatranom je
razdoblju, unato implicitnoj ili ak doktrinarnoj upravnoj disperziji, sa
sputanjem kulturnih poslova na nie razine vlasti, to drutveno podruje, ve iz
vlastite insuficijencije, ostalo u njezinoj interesnoj sferi.

220
konstitucijskom pogledu naelno mogao biti neutralan,493 tip vlasti koji
se s prevratom profilira takav doivljajno, jednako kao i u historijskoj
zbilji, jedva moe opstati. Mehanizmi preuzimanja poluga moi,
represivnost vojnog i policijskog aparata, (ne)vjerodostojna javna uprava
tek su inicijalni segment kataloga problema s kojim se pisac, angairan u
veem ili manjem stupnju, suoava po definiciji svoje kulturne misije,
ak i kada je ona svedena u kontrolirani aspekt. U oba je jugoslavenska
politika sustava Krlea takvu kontrolingu bio suprotstavljen,
doivljavajui pritom represivni aparat, pogotovo njegovu mutnu
dravnu genezu, tekom i postojanom prijetnjom slobodi drutva. Stoga
Krlein problem s Andriem nije tek karijerni, a s Crnjanskim, ili
Vinaverom, ideoloki. Njemu nije prihvatljiva moralna, identitetska
osnova neutralne pozicije pisca koji je u stanju kreirati potentne svjetove
prema represivnom karakteru poretka kojemu takav pisac onda ne samo
slui, nego i pripada.494 Bez obzira, dakle, je li rije o naem ili
totalitarnom u drugoga, za Krleu je, barem programatski, nemogue
pristati na takav krug, metaforu vjeala. Razumije se da takva pozicija
takoer podrazumijeva ogranienja, pri emu se obino upuuje na
Krleino aboliranje Titova staljinizma, no mimo i prije toga, a i u jezgri
istraivanja kojime se bavimo, zapaa se njegov razliit pristup

493
Za umjetnike je prakse u modernim europskim konstitucijama pitanje
kraljevina ili republika, centralna ili federalna uprava, uglavnom retoriko, ili
akademsko; kulturu se u toj vrsti rasprave uzima povratno a ne programatski.

494
Kada Krlea u Panorami pogleda, pojava i pojmova (IV, Sarajevo:
Osloboenje, 19822), autorizira gledite o srpskim oficirima kao koru koji je
kompaktna drutvena grupacija on se doista bavi kontinuitetom drutvenoga
stanja u kojemu se klasno kao interesno teko strukturira naspram formativnog,
dravnog, odnosno stalekog. Pri razumijevanju takve procjene opet je
historiografska dedukcija tek sekundarna. U jugoslavenskoj je kraljevini
oficirski kor nominalno doista ostao gotovo iskljuivo srpski, ali u federaciji
nije, pa bi identitetsko razumijevanje semantikoga uporita trebalo iz
nacionalnoga atributa vratiti u dravni. Oficiri su, tako, bili srpski,
jugoslavenski, ili francuski, izvedeni iz dravnoga osjeaja, a Krlein srpski
identitet se takvom doivljaju sustavno opire.

221
biografskom oteanju te vrste, kada je, naime, rije o naima iz drugoga,
intimnoga registra, onda su i diferencijacijske nadgradnje suptilnije.

Afektacije slikara Dobrovia o propasti zapada evidentira tako u

fantazije,495 a Crnjanski mu se ne iskupljuje, jednako kao ni Vinaver, ni
dugogodinjim egzilom. Vinaver je i kao zatoenik njemakog logora
ostao ponajprije germanofil,496 dok je izbor Dragie Vasia497 predoen s

495
Poslije nervoznog rastanka na stanici [] (katastrofalan poraz engleske
flote kod Narvika), kada mi je na rastanku, ve za kretanja voza, uzvratio da
sam politiki kreten, s obzirom na moje prognoze [] u vrijeme bitke kod
Narvika, kada je Petar, jo uvijek opsjednut svojim antizapadnjakim,
antiholandskim manijama da itavu Evropu treba da proguta poar uivao u
narvikim batinama Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje,
1977, str. 4748.
496
Stanislav Vinaver (18911955) dospio je u Petrograd u doba Revolucije kao
srpski diplomat, nakon to se kao asnik dobrovoljac Srpske vojske, jedan od
simbolike skupine kaplara, probio do Krfa. Vinaver je poetkom 1920-ih bio
blizak skupini srpskih republikanaca, s kojom e se i Krlea povezati kada doe
u Beograd. Premda mu materinji jezik nije bio srpski, jer potjee iz idovske
porodice poljskih i njemakih korijena, razvio se upravo u srpskog
jezikotvorca, ne samo preko prijevoda klasinih predloaka, ve i
europeizacijom diskursa, zagovaranjem poetskog moderniteta. Krlea svoj
otpor spram Vinavera saima u (neobjavljenoj) opasci, marginaliji na predloak
enciklopedijskog lanka (Draka Reepa) o njemu: Da je Vinaver 'u svojoj
ivotnoj i knjievnoj genezi vrludao i lutao' i to jo ironino [Reep] komentira
(da je to enigmatski reeno). Nisu Vinaverova lutanja i vrludanja bila ni po
emu enigmatska i poznato je kako je on vrludao i lutao, pa kad se ve ta
njegova vrludanja i lutanja spominju, neka se kae i u emu je stvar ili neka se
preuti. Ja sam za to da se preuti, jer da se objanjava koji ga je avo nosio u
Berlin i koji ga je demon nadahnuo da se oduevljava svime ime se
oduevljavao izmeu dva rata itd., nema smisla o tome govoriti. Arhiv
Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
Krlein i Vinaverov odnos trpio je, pored vrlo vane a neoitovane srodnosti u
pobijanju kulturnoga mitomanstva, od razliitog shvaanja europskoga nasljea,
kada je rije o ruskim ili njemakim, ali i domaim refleksima toga duha. No da
na Vinavera nije zaboravio i da mu je zapravo bilo ao zbog tih njegovih
demona svjedoe Krleini dnevniki zapisi s aluzijama na Vinaverove, premda
mu ih izravno ne autorizira, dobrohotne primjedbe, poput one o poticajnoj
dokolici, ili (1952) Narodna poslovica lepo kae: 'Ne kukaj na tuem groblju'.
Miroslav Krlea u Svedoanstvima nije posluao narodnu mudrost
(Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 21): 'A to dirate

222
nevjericom, a ne otklonom: eto nije jasno kako se zatekao u okruenju
ratnoga militaristikoga taba kraljevskog pukovnika Drae Mihailovia.
U samome korijenu Krleina odnosa s Vasiem barem su dva presedana
koja tu vrstu narativa ine loginom, ali ne i cjelovitom: Vasievo
shvaanje majskoga prevrata i njegovo sudjelovanje, kao asnika srpske
vojske, u bregalnikoj bitci. Drugujui s Dragiom (19251928), mnogo
mi je priao o svome gornjomilanovakom djetinjstvu. Iz tog
obrenovievskog kraja su i Lunjevice, djedovi Dragini, i ja sam jednog
dana na Dragiinu radnom stolu primijetio fotografiju jednog, po svemu
graanskog, otmjenog mladia, sa velikim upavim bernandincem. Tko
ti je to, zapitao sam Dragiu, a on mi je kao apologet 1903. odgovorio

u grobove, ovjee', 'pa dobro, a gdje diram u grobove, ime, a gdje mi ivimo
da se nekrolozi smatraju povredom grobljanskog mira', 'pa da, upravo u tome i
lei stvar, a vama, drue, ini se, fali smisao za snalaenje'. (Miroslav Krlea,
Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 306)

497
Dragia Vasi (18851945) je s ugledom ratnika, odvjetnika i pisca
dojmljive lirske proze u Beogradu 1920-ih oporbenjak, blizak republikanskim
novinama Progres. Boravio je i u Moskvi, pa se unato njegovu potonjem
dramatinom zaokretu u radikalno nacionalistiku strukturu, kada je, uz
Slobodana Jovanovia utemeljitelj ekstremistikog Srpskog kulturnog kluba,
pekuliralo kako je ostao na vezi sovjetskih slubi. S tim je moda bio povezan i
njegov poloaj u etnikom stoeru, kojemu se 1941. na Mihailoviev poziv
pridruio. Trag mu se pod nejasnim okolnostima gubi za bijega pred
partizanima. Nataa Vasi, bila je Vasieva druga ena, nakon to je prethodno
bio u braku s Radojkom, keri politiara Stojana Ribarca. Krleini i Vasievi
bili su bliski prijatelji. U fragmentarno sauvanoj prepisci vidljivo je Vasievo
oduevljenje zagrebakim krugom u kojem se zatekao na proputovanju i elja
da im uzvrati gostoprimstvo. Krlea je s Vasievima bio u Hercegovini i
Dubrovniku 1923, vjerojatno je s Vasiem prvi put putovao i u unutranjost
Srbije (Poarevac), a ostali su u korektnim odnosima i kada su se idejno udaljili,
pa Vasi vie nije, za razliku od Knjievne republike, htio suraivati u Danasu.
Nekadanji odvjetnik prvih komunistikih zavjerenika, Vasi je i nadalje na
Krlein nagovor bio spreman u visokim vladinim krugovima intervenirati kada
bi se koji od njih naao u smrtnoj okolnosti. Takvo njegovo dranje manje udi
povee li ga se s kontaktima to ih je odravao s Mustafom Golubiem, koji se s
reputacijom prvorazrednog Staljinovog obavjetajca potkraj 1940-ih vratio u
Beograd.

223
zbunjeno: Kralj Milan,498 ponirui tako u one predjele, izmeu zbilje i
fikcije, to e ih Krlea, nerijetko i kao snove u kojima je Dragia est
gost, razvijati kao spoznajni, iskustveni trezor.499 Krlea se u Beogradu,
poslije 1922. zbliio s nekima od presudnih glasnika promjena u
srpskome drutvu,500 a prvi u tom nizu, vjerojatno ne tek kronoloki, bio
je Vasi. Advokat i autor dojmljive, melankoline proze, utjecajan
publicist i oporbenjak, proveo je Krleu organskom, unutranjom
Srbijom: Bio sam napravio plan za na zajedniki put u neka mesta u
Srbiji, pa sam i pisao nekim svojim prijateljima od kojih sam dobio
srdane pozive za gostovanje tvoje i moje. Molim te, dragi Krlea, javi
mi odmah ta si odluio o dolasku. Ja bih hteo da ne poe dok se tesno
ne dogovorimo te da ja na vreme budem u Beogradu, jer se nadam da mi
nee uiniti na ao da bez mene provede i jedan as ovamo.501
Drugom prigodom mu je ao to se zbunjen nisam smogao javiti bar sa
nekoliko rei zahvalnosti gospoi Beli i tebi za onako srdaan i bratski
doek u Zagrebu kako prilikom prolaska za Nemaku tako i prilikom
498
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 222.
499
Andri Dobrici osiu: Pazite se, Dobrice, historija ima vie lica. Ona
nikad nije jedno po injenicama. Samo su u srcu injenice jedno. Istina je po
sredini srca. Ne urite. Srodite se sa injenicama. Neka se pretope u vas. Neka
vie ne budu znanje. Neka postanu iskustvo. Dobrica osi, Pievi zapisi
19511968 [ir.], Beograd: Filip Vinji, 2000, str. 368.
500
Premda je tono da Republikanska stranka predstavljala je u graanskoj
Jugoslaviji beznaajnu grupu kabinetskih liberalnih intelektualaca, bez veeg
broja pristalica i veeg uticaja na razvoj graanskog politikog ivota, pa i to
da nije bila pod pritiskom reima, jer je svoju aktivnost provodila u okviru
akademskih teoretisanja i opte graanske liberalne ideologije (list Republika
ipak je 1925. zabranjen; Nikola uti, Liberalizam Dragie Vasia u
Kraljevini Jugoslaviji, u: ivot i delo Dragie Vasia, Gornji Milanovac: Muzej
rudniko-takovskog kraja, 2008, str. 110) s gledita rezultata historijskog
procesa a i po reprezentativnosti biografija rije je o respektabilnom krugu.
501
Fragmentarno sauvana (Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee)
Vasieva pisma Krlei iz toga, poetnoga razdoblja njihova prijateljstva nisu
datirana. No, kako se u njima spominje bolest Vasieva oca, svakako idu u
razdoblje sredina 1922. kraj 1923, jer je Vientije Vasi umro 7.XII.1922.

224
povratka. Neto sasvim srodniki oseam sad prema Vama i nikad ne bih
umeo izraziti koliko ste mi mili i blizu. Hteo bih tako da uvek budem s
Vama dok Vam ne dosadim, da Vas sluam i da Vas gledam. Ali eto
kako je ivot surov i baca oveka as ovamo as onamo te mu samo na
sekunde daje zadovoljstvo, uivanje i sreu. Kako sam se samo prijatno
oseao u onoj staroj sobi prijateljice gospoe Bele, za onaj sat koji je
proao kao sekunda. Makar ih je surovi ivot, unato kumovskim
sponama do kakvih se u srpskoj tradiciji i u moderno doba ozbiljno dri,
doista udaljio, nisu se zaboravili, pa Vasi pomogne kad ustreba:
Potovana i draga Bela, Vae sam pismo primio u subotu, te toga dana
nisam nita mogao da uradim, a sutra dan bila je nedelja. Tek jue bio
sam u Umetnikom odeljenju, gde mi je Velmar Jankovi rekao da je
stvar svrena i tantijema za 20% za Ledu odobrena. Predmet je jue imao
biti ekspedovan za Zagreb. Dakle sve je u redu,502 a Krlea od sjeanja
na Dragiu nee odustati ni kada dou vremena u kojima bi se takvo to
dobro vidjelo, nee zatajiti pjesmu koju mu je posvetio, niti se libiti
oprotajne dnevnike biljeke: Volio sam Dragiu, a gdje se izgubio, tko
bi znao.

U vrlo osobnom angamanu Krlea u Zagrebu (d)oekuje i Marka

503
Ristia : ja sam vam ve nekoliko puta pisao i bezbrojno puta usmeno
izjavio da bi mene lino neobino radovalo da ostanete u Zgb, da se
definitivno odluite na zgb boravak, da se agramirate, agramizirate,
dijagramizirate, da se pretvorite u naeg sugraanina (stalnog), da

502
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
503
Marko Risti (19021984) ve je kao student putovao po Europi; diplomirao
je knjievnost u Beogradu, gdje je 1920-ih meu pokretaima avangardistikih
asopisa. Oduevljen je nadrealistikim poetikama, pa je njegovo obimno
utjecajno knjievno djelo anrovski hibridno, s esejistikom osnovom, uz
snanu poetsku i osobnu projekciju. Nakon komunistikoga prevrata bio je do
1951. Titov veleposlanik u Parizu, potom dunosnik javne uprave za
meunarodnu kulturnu suradnju; 19521963. glavni je redaktor Enciklopedije
Jugoslavije za Srbiju.

225
postanete odbornikom Kluba zagrepana itd. itd.504 im se potkraj
1933. nastanio u Beogradu, Krlea je javio Beli: Marko R. je simpatian
i pametan mlad ovjek, od mnogih koje sam ovdje upoznao jedan od
daleko najsimpatinijih, a kada ga obveze oko asopisa obuzmu radio
[je] tri dana od 10 jutro do tri izjutra neprekidno, uz jedinu pomo
Markovu.505 Krlea se s Ristiem sreo ve za svojih prvih poslijeratnih
beogradskih boravaka, da bi poetkom 1930-ih postali prisni. Krleini i
Ristievi506 su bili u ivom prijateljskom odnosu: samo je njihova
polustoljetna, reprezentativno sauvana korespondencija rijedak
dokument dubinski opserviranoga doba. Risti i Krlea su se uzajamno i
javno podupirali zapravo do kraja, a Risti je bio ne samo glavni suradnik
Krleinih asopisa Danas i Peat, ve i osoba od njegova osobnog i
idejnog povjerenja. To se donekle promijenilo u sloenom, ponekad
proturjenom, rasporedu dunosti to su ih poslije preuzeli za Titovu
kulturnu politiku. Ristievi su s Krleom u Osijeku na premijeri Logora,
zajedno odlaze u Varadin dok se ekaju prvi otisci Petrice, Krlea je
pak gost u Vrnjcima, a Bela izraunava koliko bi Ristieve kotao
boravak u splitskom pansionu gdje se redovito ljeti odmara. Krleini
borave u Parizu u organizaciji Ristieva poslanstva kada Krlea priprema
izlobu Lart mdival Yougoslave, na ije otvaranje 8.III.1950. u Muse

504
Krleino pismo uva se u Ristievoj ostavtini (Arhiv SANU), a sadri i
detalj o novinama koje je pokrenuo Crnjanski: Hvala vam na Idejama. To
postaje sve gluplje, sve beznadnije i nepismenije, ali nemojte zaboraviti da ni
Goebels ne govori mnogo pametnije, a vidimo sa zornim rezultatom da takav
nain miljenja odobravaju milijuni.
505
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1934).
506
Risti se 1926. oenio Jelicom evom ivadinovi (19061995), iz obitelji
utjecajnog lijenika koji je imao sanatorij u Vrnjakoj banji. Obitelj doktora
ivadinovia krae je vrijeme ivjela u Zagrebu, na to Krlea moda aludira
pozivajui Ristie u takav status. evin mlai brat Stevan (Vane Bor) vratio
se u Francusku na studij, budui da je za rata bio u Nici, u zanimljivom krugu
budue srpske knjievne elite, ukljuujui Ristia. Ristievi su 1927. u Parizu,
zajedno s Borom (koji e stei ugled meu europskim nadrealistima),
sudjelovali u knjievnom okupljanju.

226
des monuments Franais poziva Association Franaise daction
artistique, posebno istiui (en prsence de) upravo Ristia.507

Krlea je precizirao kako se Petar Dobrovi u posljednje vrijeme njihova

drugovanja osjeao malko malice, zapostavljenim, s pravom. Dolo
je do poznate aberacije u odnosu spram Marka. Marko je njega naslijedio
i produio da prijateljuje sa mnom u toj sjeni jednog mrtvog asopisa.508
Gotovo sve su Krleine srpske knjievne relacije, pa i one koje prethode
tome odnosu, ukljuujui Crnjanskog i Andria,509 s iznimkom Vasia,
odreene tim prijateljstvom. Krlein se poloaj u srpskoj knjievnosti
kritiki, ali i u osvrtima suvremenika, razumijeva kroz pripadnost tome,
jednom od sredinjih modernistikih krugova, no i u meusobnim
odnosima koji se u zbilji meu piscima ukrtaju, pa i unutar takvih
skupina, Krlea je po pravilu uz Ristia. Nakon revolucionarnoga
prevrata takvi su biografski oiljci, iz prijateljskog okruenja, prerastali u
pukotine ne samo u kolateralnim aspektima razmrsivanja ideolokih
sporova kakvi su slijedili s aferama glavnih politikih protagonista
Zogovia, ilasa i Rankovia, ve i u kulturnome frontu, pa je primjerice
Milan Bogdanovi otklonio suradnju sa srpskom redakcijom

507
Irina Aleksander je u pismu (1947) upuivala Krleine na to da su se Ri-
stievi promijenili: Beloko, u Parizu smo stanovali kod Marka i eve, koje
smo katto, na vrlo kratke momente, uspjeli prepoznati, i obradovati se tome.
Ostalo vrijeme naeg zajednikog boravka ostavilo je u naim srcima udnu
mjeavinu zauenja, saaljenja i raznih drugih slinih i oprenih osjeaja.
Nema dvojbe da su se obojica napadno promijenila, te da je sav onaj dio
njihovog novog ivota u kojem su oni na visini ispunjavanja dunosti, odnosno
gdje su glumaki najjai tamo su ljudski i prijateljski najslabiji, to se iz
bogate dokumentacije, koja se uva u Memoriji Bele i Miroslava Krlee, o
parikom boravku za vrijeme izlobe ne moe potvrditi. Ta dokumentacija
sadri i pozivnicu za otvaranje izlobe.
508
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 50.
509
Risti je prijateljevao i sa Crnjanskim i s Andriem. No dok se s Crnjanskim
nepovratno raziao, relaciju s Andriem je uvrstilo iskustvo ivota pod
okupacijom (19411944), tim vie s obzirom na povremenu upuenost obojice
na Vrnjaku banju.

227
Enciklopedije sve dok joj je Risti na elu510, a sam se Krlea u vie
navrata zatekao pod povealom partijskih komisija, sada kao forme
vlasti, a ne ideoloke inspekcije. Prijepori su se i po sadraju prije
odnosili na drutvenu zbilju, a ne iz nje izvedeni idejni profil, pa se
problem vlasti, kao shvaanje dunosti, pojavio i u odnosu Krlee s
Ristiem.

Risti je ve za izlobe u Parizu (1950) bio u glupoj situaciji:

Slubeno je bio okruen ljudima koji su na njega reali sa svih strana, a
on je sam zaista bio na mojoj strani rei e Krlea ali je bio
bespomoan. Da zamasti mastilom svoje pero i da prekine neke stvari, to
nije mogao.511 Kada se uskoro vrati u Beograd, gdje e izmeu ostalih
dunosti preuzeti i onu voditelja operativnoga enciklopedijskoga radnog
sastava za Srbiju, Risti se neposredno suoava s problemima koje je
kada su se pojavili u kontekstu izlobe zahvaljujui svome poloaju
mogao izbjei.512 Ne dovodei u pitanje ni Krleinu idejnu osnovu za

510
Bogdanovievo pismo (3.II.1953) objavio je Sava Dautovi (Krlea, Albanci
i Srbi, Beograd: Narodna knjiga, 2000, str. 120121), to ipak ne znai da je
prekinuo suradnju s Enciklopedijom jer je u njoj (1955) objavio i lanak o
Andriu. ini se da je u vezi s tim lankom Bogdanovi upozorio Krleu na
Andrievo nezadovoljstvo zato to se u predloku signira hrvatsko obiljeje
porodinog kruga iz kojega potjee.
511
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, str. 119; Krlea je, prethodno,
asocirajui isti problem pisao: aljem Ti za razonodu 'Povratak' u oajnom
izdanju Cankarjeve zalobe sa studijom Bojana tiha, to je u svakom sluaju
iznenaujue. On je bio polit. kontrolor da ne kaem komesar Izlobe i
[kataloga] 1950. u Parizu, i on se jedini za razliku od Marka R. usudio
usprotiviti ikanacijama s jedne i druge strane [], a ovaj tekst o Filipu nije ba
ni neinteligentan. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1975).
512
Marko Risti se u svojstvu glavnog redaktora, a na memorandumu
Leksikografski zavod FNRJ / Republika redakcija za SR Srbiju, 26. I. 1952.
obratio Personalnom odeljenju Leksikografskog zavoda u Zagrebu sa
prijedlogom da se u vezi osnivanja Leksikografskog zavoda za NR Srbiju [!],
a u cilju obavljanja slube [] preuzmu i postave sledei slubenici [4].
Republikoj redakciji E. J. [a ne L. Z. !] za N. R. Srbiju odgovoreno je 16. II. s
potpisom direktora Miroslava Krlee da za sada nismo u mogunosti da
predloene imenujemo redovitim slubenicima, budui da ne raspolaemo

228
projekt a ni svoje osobno povjerenje u njega, Risti se pri suoenju s
partijskom komisijom, prema Krleinu dojmu, ponio prije
diplomatski nego lojalno, tovie Krlea kao da je ostao zateen
vlastitim zakljukom da ga je izravnije od Ristia u zatitu uzela vlast.513
Krleu je taj incident asocirao na vrijeme kada se beskompromisno stavio
na Ristievu stranu,514 makar se u tome prijeporu koji je doveo do
Ristieva povlaenja iz urednitva Enciklopedije, odnos spram vlasti515
reflektira i neizravno: Risti je trajno osobno blizak Andriu, iji se tip
kulturne penetracije razvija obrnuto proporcionalno od njegovih prvih

slobodnim mjestima odobrenim nam sistematizacijom, pa su predloeni

imenovani honorarnim slubenicima uz puno radno vrijeme. Sam Marko
Risti rasporeen je Rjeenjem od 5. X. 1953. za glavnog urednika srpske
redakcije Enciklopedije, 8. III. 1955. o tome je potpisao Ugovor s klauzulom da
ovaj ugovor vrijedi sve dotle, dok traje rad spomenute republike redakcije,
ugovorom od 20. V. 1959. (dr. Marko Risti) honorar mu je s 9.000 povean na
neto din. 25.000, da bi Rjeenjem od 26. V. 1963. s Krleinim potpisom ugovor,
prema Ristievu prijedlogu, s 30. VI 1963. prestao vaiti. Arhiv
Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
513
Krlea je u tom smislu lijepo govorio o srpskom partijskom rukovodiocu
Dragoslavu Drai Markoviu, koji ipak u svojim memoarima relativizira da bi
se s Krleom u toj prigodi bio posve suglasio, ali i potvruje da je presjekao
produbljivanje toga sukoba. Dragoslav Markovi, ivot i politika, Beograd:
Rad, 1987.
514
Nisam mogao shvatiti da se Marko mogao tako ponijeti, Marko koji je
mene znao bolje nego itko, Marko zbog kojeg sam, branei ga kao nitko nikog
nikada, uao 1939. u najlui okraj (Enes engi, S Krleom iz dana u dan,
III, str. 11), to je bilo tono, jer je Tito u Proleteru potpisao Neki nai asopisi
pruaju gostoprimstvo takvim tipovima kao to je nadrealista Marko Risti,
intimus parikog trockiste i buroaskog degenerika Bretona, pa Risti ak ni
1952. nije mogao kao nadrealist ui u Novu misao, kada se Krlea opet
solidarizirao s njime te ni sam nije uao u redakciju. Krlea je Ristia, s druge
strane, povrijedio jer je sporni enciklopedijski materijal, ukljuujui kontakt o
tome s Ristiem, povjerio Borku Vranicaniju, koji je u Zavodu bio politiko-
upravno lice, zapravo sigurnosni povjerenik. Sam Krlea se povjerava engiu
da je meu njima otada velika provalija.
515
Ironino je da, s obzirom na Krleinu metaforizaciju srpskoga oficirskoga
kompleksa, Ristia u ulozi glavnog redaktora, upravo srpske redakcije,
nasljeuje general.

229
revolucionarnih pokrovitelja Zogovia i ilasa, a komplementarno s
afirmacijom Davia i osia. Ne samo to ni sam Krlea, koji na taj
nain aludira na Ristia, nije mogao, a to znai ni htio zadirati u
drutvene pretpostavke Andrieva rasporeda, ve je Andrievu najbliu
suradnicu Veru Stoji prihvatio u najui, Ristiev enciklopedijski
kabinet.516 Risti jo 1956. pred Krleom nije skrivao da se, za razliku od
vile Bistrica pri Triu517, na Brionima ne bi dobro osjeao, koncept
prihvaanja simbolikih punktova vlasti u njih se dvojice oituje upravo
u identitetskoj formuli malih razlika, ije su se raspravne dimenzije kao
pitanja nadrealistike poetike osobno uvali, da bi se pri zavrnom

516
Vera Stoji (19021988) bila je bliska suradnica Iva Andria, nakon njegova
povratka u Beograd 1941. prekucavala je njegova dela, vodila
korespondenciju, brinula se o autorskim pravima, bankarskim i mnogim drugim
praktinim poslovima (aneta uki Perii, Pisac i pria, Novi Sad:
Akademska knjiga, 2012, str. 279). Umirovljena 1954. kao bankarska
slubenica, nastavila je, budui poliglot, zapaenu prevoditeljsku karijeru.
Manje je, meutim, poznato da je Vera Stoji meu vanim suradnicima srpske
redakcije Enciklopedije, praktino njezinim organizatorima. To je posebno
vano stoga jer je ona imala iskustvo u tom poslu, bila je (1920-ih) sekretar
Redakcije Stanojevieve Enciklopedije, a sam Stanoje Stanojevi bio je njezin
roak. Na Krleine zagrebake suradnike iz bivih enciklopedijskih sastava
nerijetko se gleda sa sumnjom, pa i njezin, ne i jedini takav primjer u srpskoj
sredini, pokazuje koliko je za kontinuitet tako zahtjevne djelatnosti vano
iskustvo. Roksanda Njegu, sekretar srpske redakcije, obratila se 14. X. 1955.
izravno Krlei, oslovljavajui ga prijateljski dragi drue Krlea i podsjeajui
ga kako je o tome govorila s njime, a rije je kako nagraditi rad Vere Stoji:
Dola sam do uvjerenja da je najbolje odrediti joj stalni honorar od 4000 dinara
meseno [polovica honorara glavnog urednika!], a uz to joj lektorski posao
plaati prema tabaku i prema uredbi. Stalni posao bio bi nagrada za njenu
takorei svakodnevnu pomo u redakciji. Krlea je osobno s Verom Stoji
odmah potpisao odgovarajui ugovor, da bi (1959) taj ugovor bio promijenjen u
pogledu obrauna naknade za rad, sada joj je pripadalo 200 din. po satu.
Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
517
Javio mi je Vidmar telefonski, da je Sv Jurij slobodan jula mjeseca i dao mi
je rije da e Vas o tome obavijestiti, jer mi je to javio da ja javim Vama.
Pretpostavljam da je to doista uradio. (19. VII. 1954) Arhiv SANU /
Ristieva ostavtina; Za Brione Marko je uglavnom ostao pri svome, kae da
se ne bi tamo dobro osjeao. (17. VI. 1956) Pismo eve Risti Beli Krlei,
Memorija Bele i Miroslava Krlee / Muzej grada Zagreba.

230
zbrajanju sam problem vratio u poetnom obliku, naime da bi za
prihvaanje drugoga trebalo biti odluujue to to on jest ili nije pisac, u
smislu teksta koji je po sebi svijet.
Do Krleina se miljenja o knjievnosti, a ne samo njegovih
knjievnih tekstova, u srpskoj kulturnoj javnosti dralo otkad se on u njoj
javio kao sugovornik pa sve do nemira koji je na samom kraju tako
zamiljenog razgovornog luka, potkraj pieva ivota, izazvala zbirka
pripovjedaka Danila Kia Grobnica za Borisa Davidovia.518 Razlika i
snaga njegova knjievnog autoriteta nije proizlazila tek iz programskih i
institucionaliziranih aspekata kulturnoga spektra, pa ni s njima poslije
povezanih mehanizama drutvenog rasporeda. Krlea je jednostavno
slovio za itatelja s osjeajem, dekodacijskim talentom za umjetniku
nijansu, koji se pritom znade uzdrati od selektivnog impulsa vlastitih
poetikih, idejnih i socijalnih preferencija. Polemika shema, kada se
njome koristio, zasnivala se i na strategiji totalne negacije osporavanoga,
ali je, ne samo retrospektivno, podrazumijevala diferenciranje supstrata
spora prema ljestvici na kojoj se posredno dade procijeniti stupanj ne
samo zastranjenja drugoga, s polemiareva gledita, nego i njegove ope
relevantnosti. Ve naslovi dvaju kljunih dokumenata koji reflektiraju
takvu kulturnu napetost upuuju na inicijacijski i afirmacijski kompleks
kakav na pozadini epohe pokuavamo odrediti za pisce Krlea je svoj

518
Danilo Ki (19351989) privukao je zarana pozornost javnosti profiliranom
pripovjednom manirom usredotoenom na jezinu i etiku nijansu. U Krleinoj
knjinici uva se primjerak Kiove Poetike posveen s potovanjem i
divljenjem 29. XI. 1974, i to u Zagrebu, to bi trebalo indicirati da su se toga
dana i sreli. Ki se i inae o Krlei javno oitovao kao o uitelju, a slijedee
(1975) javlja mu se u vezi sa Grobnicom koju je Krlea itao u rukopisu: Sa
zadovoljstvom se prisjeam naeg zagrebakog susreta i Vaih vedrih (uprkos
svemu) opaski. Rukopis svoje knjige povukao sam hitro iz HIT-a, kako
ondanje komercijaliste ne bih dovodio u iskuenje, i predao stvar u ruke
Goldsteinu. U najoptimistikijoj varijanti, prua mi se perspektiva da dogodine
od honorara iz LIBER-a platim veeru u Gradskom podrumu, kao to sam
obeao. Samo nemojte sad rei, molim Vas, da se alim!, da bi 2. VIII. 1976.
dopisao u pismo prijatelja Knjigu sam Vam poslao im se pojavila. itanje nije
obavezno. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

231
odluni spis projicirao kao Dijalektiki antibarbarus, a Milovan ilas519
usporednu biografsku grau retrospektira kao Vlast (i pobunu). Do
pobune s obzirom na vlast Krlea i ilas dolaze u razliitom, kako
osobnom tako i opem vremenu, a da ih taj pobunjeniki refleks
uzajamno ni u epilogu nee pribliiti. Pa ipak je vlast, preciznije njezin
barbarski gen, onaj topos historijske periode u kojemu je kao u negativu
sadran evidencijski otisak unutranje slobode pojedinca, iji se trag
moe pratiti u drutvenom reljefu.

Na slian nain kao to je u doba Antibarbarusa bio upuen u

Zagreb, Oskar Davio520 je, zajedno s Dobricom osiem,521 bio odreen

519
Milovan ilas (19111995) stekao je 1930-ih glas karizmatinog
komunistikog intelektualca, pogotovo u krugu tako senzibiliziranog dijela
beogradskog Univerziteta, pa ga je, nakon potvrde revolucionarne predanosti
iskustvom viegodinje tamnice, uzeo u Politbiro koji je organizirao partizansku
borbu i pripremio drutveni prevrat. U prijeporima s Krleom, ilas je u tom
svojstvu tvrdo zastupao partijska gledita, to je Krleu potaknulo da ga uzme
za metaforiku figuru potencijalnoga rizika u vlastitom prelasku partizanima, a
poslije i kao dunosnika koji je sabotirao Titov plan njegove integracije u novi
poredak. U Krleinoj su se predodbi pritom stopile vlastita povrijeenost i
dojam koji je ilasa u javnosti pratio kao prijekog ratnog zapovjednika. No,
kada se pri sukobu sa Staljinom pokazala ilasova privrenost Titu, unato
osobnim kontaktima to ih je imao s neprikosnovenim voom kominternovske
alijanse, Krlea se s njime zbliio. Paradoksalno, razili su se kada je sam ilas
spram imperativa autoriteta doao na pozicije Krleine sumnje, zagovarajui
demokratske institucije. U globalnom odjeku ilasova disidentstva tako se
redovito tumai i njihov odnos, koji je osobno zakljuen ilasovim respektom i
kritikim razumijevanjem, te Krleinim nervoznim otklanjanjem konzekvencija
do kojih ga je ilas, pa makar i stjecajem prilika, doveo.
520
Oskar Davio (1909 1989), pjesnik ija se nadrealistika poetika prelamala
s nadrealnim biografskim formama. Pokreui kao gimnazijalac knjievne
listove, studirao je na Sorboni i diplomirao u Beogradu, da bi, praktino odmah
potom proveo pet godina na robiji zbog ilegalne komunistike agitacije. Unato
tome je podvrgnut partijskom discipliniranju jer je (pod pseudonimom) objavio
pjesme u Krleinu Peatu (do ega je zapravo dolo preporukom Titu bliskih
partijskih krugova), pa se 1941. zatekao u Splitu, odakle je odveden u talijansku
internaciju. Uspjevi se odande pridruiti partizanima, sudjeluje u borbenim
jedinicama, a potom s Visa prelazi u Beograd, gdje je, izmeu ostaloga, 1944.
prvi sekretar srpskoga knjievnoga udruenja. Avanturistiki duh ga nee
napustiti, pa e, prije nego se njegov knjievni talent oituje u kanonskom

232
za vrlo uzak popis beogradskih suradnika prvoga broja asopisa za koji je
Krlea 1952. dobio suglasnost vlasti. Kada osi u svome svjedoenju o
toj situaciji izostavlja ilasa, koji je s Krleom u neposrednoj
konzultaciji o asopisu522, zacijelo, prije nego to o takvoj ilasovoj

razmjeru, stii kao reporter meu Markosove partizane, a polemiku strast e

zadrati i kao etablirani, zarana institucijski potvren (dopisno lanstvo u
JAZU) pisac. Takav ga je, aktivistiki naboj dodatno i uzajamno povezivao s
Krleom, koji je odricao da bi njegova procjena Daviova knjievnog formata
bila odluujua, ali ga je postojano i precizno zagovarao.
521
Dobrica osi (19212014) povezao se s ilegalnim pokretom u
poljoprivrednom tehnikumu u Aleksandrovcu, gdje su u komunistikoj agitaciji
prednjaili mladi hrvatski polaznici. Prvoborac, te ubrzo ideoloki komesar
partizanskih odreda u Srbiji, u novoj je, revolucionarnoj vlasti odmah
pozicioniran kao istaknuta figura u obje vertikale vlasti: partijskoj i
predstavnikoj. Za dvadesetogodinjega razdoblja, do sredine 1960-ih
legitimiran je kao pripadnik ueg Titova kruga (ima izravan pristup i uiva
njegovu izriitu naklonost). To se odnosi i na osievu knjievnu karijeru,
ukljuujui presedan da mu je s naslova istraivanja ili razumijevanja okolnosti
omoguen policijski pristup strogo distanciranom kompleksu tzv.
informbirovskih otpadnika. Svoje je knjievne ambicije ipak usmjerio na
anrovski nepopunjen a atraktivan prostor ratne teme, da bi se herojskom
kronikom o Prvom svjetskom ratu (Vreme smrti) odvojio od protekcijske
hipoteke poretka iz koje je izrastao. No, iako je inzistirao na disidentskom
karakteru svoje pozicije, nakon naputanja partijskih foruma, institucijski se
okvir njegova (kulturnog) djelovanja nije promijenio: odmah je primljen u
SANU (to bez, makar preutnog, partijskog akreditiva ne bi bilo mogue),
ostajui do kraja privren monolokom retorikom modelu u kojemu je
formiran. tovie, unato figurativnom oponiranju Krlei, osi je s njime, pa i
nakon svoje pristupne besjede (1978), bio u istom Akademijinom razredu i to u
radnom sastavu. Kada se govori o osievoj knjievnosti, posebno s obzirom na
tezu te besjede o ratu i miru, na tipian se nain zaboravlja da imaginacija, pa
ni knjievnost ne spada ni u razum ni u nerazum. Knjievnost esto podupire
uznapredovali nacionalizam tako to ukazuje na to da smo svi imali istu slavnu
prolost, iste velike bitke za nacionalno osloboenje, istu vjersku toleranciju,
ime se povijest pretvara u kulturno sjeanje (Gayatri Chakravorty Spivak,
Nacionalizam i imaginacija, Zagreb: Fraktura, 2011, str. 30).
522
Dragi Krlea, Ovih dana putujem u Makedoniju i tamo ostajem 34 dana
(oko 6-og maja biu u Beogradu), pa sam htio da se s tobom posavjetujem oko
mog priloga za prvi broj 'Danasa'. [] I u vezi s takvim stanjem toga problema
doao sam na misao da bih mogao da piem (makar i najoptije) o dva pitanja
(uvijek je ovjek kod ta 'dva' u nedoumici koji pade da upotrijebi!): prvo, o

233
poziciji ne bi bio upuen, rauna upravo s pretpostavkom da je ilasova
kooperacija, pa i kao moguega suradnika vertikalna, a ne horizontalna,
po tipu poziva s prioritetno knjievnom referencijom. Premda ni u cjelini
odnosa Krlee i ilasa nee ostati razgovijetno to je Krlea najposlije
mislio o ilasovu knjievnom talentu, osi pripada posve skuenoj
skupini srpskih pisaca koji su s Krleom stajali u bliskoj relaciji, a da se
ona raspala bez sadrajnoga ostatka. Nikako usamljen po ushienju s
Krleinom blizinom, koje se oituje u pismima i posvetama,523 osi e
i svome razlazu s Krleom pokuati uitati biografsku grau pa i
vrijednosni supstrat,524 doputajui pritom svome memoarskom iskazu

ulozi svijesti u drutvu, a posebno u socijalizmu, relativnoj i kao takvoj

apsolutnoj, o mogunosti, odnosno nemogunosti mijenjanja svijeta pomou
svijesti, o izvanredno velikoj ulozi svijesti naroito tamo gdje su proizvodne
snage slabe, o tome da smo ba mi sve i svja, prije i iza nas niko i nita, ova
tema mi izgleda vana iz mnogo razloga: to je danas za nas svjesni politiki i
drutveni elemenat za razvitak veoma vaan i drugo to se taj faktor
precjenjuje[] Ovdje inae nita novo. Odnos 'Svedoanstava' i 'Knjievnih
novina' se polako i neizbeno zakuhava. To bi moglo umnogome da paralie rad
beogradske grupe 'danas'. No bilo kako bilo izgleda mi da ne bi smjeli da to
prenesemo i u 'Danas'. Meni lino izgleda da ima mnogo starog i na jednoj i na
drugoj strani, prije svega zato to izgleda da nikom nije jasno ta je to novo ta
treba dati naoj kulturi iako svi o tome priaju. A meni stvar izgleda prosta
(iako tea), treba pisati, i to napisano, ako valja treba da je to novo, a ne prie o
novom. Od pria mala vajda. (28. IV. 1952) Pismo ilasa Krlei uva se u
Memoriji Bele i Miroslava Krlee / Muzej Grada Zagreba.
Davio je u svojim sjeanjima detaljno opisao kako ga je ilas 1939. uputio u
Zagreb, kako je ondje upoznavi Krleu shvatio da je rije o ovjeku kojega je
konspirativno u Beogradu pratio na susret s Moom Pijadom u bolnici, te kako
e mu Krlea poslije obiljeiti ivot (Oskar Davio, Polemika i dalje, Sarajevo:
Osloboenje, 1986).

Beli i Krlei / Mojim dragim prijateljima / ljubav i odanost bez / deoba /

523

Dobrica osi / jul 1961. Primjerak Deoba s osievom posvetom uvao se u

Leksikografskom zavodu Miroslav Krlea.
524
Oskar je pozvao Krleu i mene na ruak u svoj stan [XII/1964]. Gnevan na
antijugoslovenske stavove koji pobeuju u mimikriji samoupravnog poretka, ja
sam podran od Oskara, estoko kritikovao novu nacionalnu politiku vostva
Saveza komunista, prepriavajui im diskusiju u komisiji za programsku
deklaraciju. Krlea se estinom veom od moje oborio na moja shvatanja,

234
prilino riskantan tip polemike objektivnosti525, podastirui sjeanja
kako je o Krleinim ideolokim zastranjenjima pokuavao informirati
istaknute politike prvake, ukljuujui samoga Tita. Bez obzira na
politiku nekorektnost takve misije, ona osia posve izuzima iz
Krleina srpskog kulturnog auditorija, bez obzira na naelo ukljuenja ili
iskljuenja unutar skupina koje su ga inile, jer je razlikovnost Krleine
srpske protubiografije ponajprije u tome to ga njegovi oponenti, pa ni
oni s desnice, institucijski povezani s kraljevskim reimom, nisu kao
elementarno spornog pokuali ograniiti u audijencijama toga tipa. Za
razliku od ilasa, koji je od vlasti otpao za jednu kriznu stepenicu ranije
od osia, i o ijem se knjievnom svojstvu kanonski dvoji, osi je

prevodei temu rasprave iz oblasti privrede u prostor optih politikih shvatanja

u Srbiji, zamerajui nam izjednaavanje uloge domobrana i etnika u Drugom
svetskom ratu. Dobrica osi, Pisci moga veka [ir.], Beograd: Zavod za
udbenike, 2004, str. 36; osi se uivio u sveznajueg pripovjedaa nacionalne
povijesne proze pa je s Krleom poelio esto zaelim [1975] raspravljati
otvorenim pismom, kao piscem Zastava o njegovoj nacionalnoj ideologiji i
hrvatstvu, poistovjeujui se sa Camusom [!] i aludirajui na njegovo Pismo
jednom njemakom prijatelju. Dobrica osi, Pievi zapisi (19691980)
[ir.], Beograd: Filip Vinji, 2001, str. 210. Nasuprot Krlei, osia je u
Hrvatskoj ozbiljno shvaao Franjo Tuman, koji u svojim zapisima (28. VI.
1984) jednako samouvjereno za usporedbu sebe sa osiem tvrdi da ta
usporedba bila je slubena ocjena ljudi od utjecaja u Srbiji i Hrvatskoj koji se
nisu podredili birokratiziranoj vlasti. Franjo Tuman, Osobni dnevnik, III,
Zagreb: Veernji list, 2011, str. 55.
525
osi, tako, ne zamagljuje da je samoga Tita uvjeravao u Krlein
nacionalizam, ali mu je Tito objasnio kako se Krlea u staroj Jugoslaviji borio
protiv 'hrvatske malograantine', 'mnogi drugovi to zaboravljaju, pa kritikuju
Krleu za sve i svata, naroito zbog Enciklopedije. A ja najbolje znam ta je
Krlea znaio za na radniki pokret i klasnu borbu; tovie, poduio je osia
Krlea se potcenjuje Pa i taj Peat. Sve su to jo neraiene stvari. Njega
su najee napadali ba oni koji nisu vie s Partijom. On je prvi shvatio ta
znai socijalistiki realizam. Dobrica osi, Pievi zapisi (19511968)
[ir.], Beograd: Filip Vinji, 2000, str. 236, 176. osi se nije dao
impresionirati, pa je za svoj problem s Krleom nastojao pridobiti Krleina
oponenta u hrvatskom partijskom vodstvu Vladimira Bakaria, koji je
osievim ocjenama usmeno doista povlaivao, ali se na pisma nije oitovao, a
pouen o tome na isti nain kao i osi, u Titov se odnos s njim nije uplitao.

235
svoje kanonske povlastice poistovjetio s knjievnim identitetom,
osjeajui se pozvanim i samim time ravnopravnim pozvati Krleu na
razgovor, i to kao drugog prema vlastitom, a moda i dogovornom,
katalogu historijskih tema.

Krlea takvom kriznom polju u svome unutarnjem srpskom

monologu nee izmaknuti, ali ga nee voditi s osiem, nego s Daviom.
I u toj e se raspravi, koja pripada zakljunim razmatranjima naega
istraivanja,526 fenomen vlasti isprijeiti kao institucijski, problem
nomenklature, s Krleinim otimanjem bilo kojoj historijskoj formi koja
bi ovjeka ograniavala u pravu izbora i s njime povezanim tumaenjem
povijesne zbilje. Na to je, kao Krleinu dilemu,527 u prijelomnom
razdoblju uputio njegov davnanji oponent Vinaver: Teoretiar Krlea
nije hteo da voli Klanfara i Glembajeve, emu je kao dramatiar teio.
Polemiar je preoteo maha i naterao dramatiara da ovaj zamukne kako
ne bi uinio nita naao polemiaru. teta. Brak polemosa i dramaturgije
ovde je rastavljen presudom samog pisca, bez uea publike kojoj je
brak prijao. Ali, upravo e Vinaver upozoriti mlade pisce da iako se s
Krleinim zakljucima uopte ne slae, jer je on podvlaio da je nae
doba sve u umetnikoj krizi, kako se o takvom Krlei ne moe govoriti
apostrofiranjem senilnosti. Naprotiv, Krlea je bio u naponu, vrcao je
iskrama duha i humora, a to to je poslovima kojima se opteretio ukinuo
vlastitu dokolicu, kao preduvjet svojevrsne kontemplacije nikako ga ne
diskvalificira.528

Sve ako je i izreena s dahom erudicijske ironije, Vinaverova je

opaska dobro locirala plutajui ductus Krleina pera, posebno s naslova

526
Vidi poglavlje X.
527
Stanislav Vinaver, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012,
str. 145146.
528
Stanislav Vinaver, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012,
str. 365369.

236
itateljske kulture u kojoj je, poput samoga Vinavera, bio intuitivno i
kondicijski predan do kraja. Krlea je tako jo 1973. kazao Kiu da mu
sredina nee oprostili talent, drei se vlastitoga kulturnoga iskustva,
ali i shvaanja knjievnosti kao totalnoga jezika, odnosno identiteta.
Krleino inzistriranje na vlastitoj procjeni kada je Ki doista doao u
diferencijacijsko sredite takva kulturnog odnosa oitovano je u poruci:
svojim perom Vi draite svet oko sebe, tovie namjerno ga
razdraujete ponekad se tumai kao uzmak ili rezignacija, kao da Kia
nije uzeo u javnu zatitu.529 No Krleino se dranje moe razumjeti i s
gotovo suprotnoga gledita: on je Kievu pobjedu u tome sporu
doivljavao i kao vlastitu. Pritom treba strogo razlikovati kulturnu od
knjievne identifikacije. Krlea (vie) doista nije vjerovao u kulturnu
promjenu, pa ni to da bi Ki mogao od drutva dobiti satisfakciju, ali je u
Kiovu knjievnu egzistenciju kao oevidno ne samo ouvanu nego i
ojaanu gledao kao historijski pomak, rehabilitacijski primjenjiv i na
vlastitu dramaturgiju, kako ju je nazvao Vinaver. U prilog takvu itanju
odnosa Krlee i Kia opet idu posvete i pisma koja su slijedila, ak mimo
one sjene iz odnosa s Ristiem kakvu je Krlea osjeao, ali i vaniji, na
alost neostvaren impuls. Ki je elio prirediti Krleinu beogradsku
knjigu, a ona ne bi sadravala polemike ni idejna oitovanja, ve
pripovjetke, jer je jo (ili upravo) tada, dosljedno potonjem oitovanju
Nikole Miloevia, integralnog Krleu, kao identitet vlastitoga pisma
razumio u njegovu narativu.530

529
Mark Thompson, Izvod iz knjige roenih, Beograd: Clio, 2014, str. 451.
530
Ki pie Krlei (8. IV 1977): Potovani i dragi Krlea, Svojedobno sam bio
napravio za BIGZ jedan izbor iz Vaih pripovedaka. Ta je stvar sada postala
ponovo aktuelnom. Naime, kao to Vam je poznato, Nikola Bertolino, koji
ureuje Depnu knjigu, eleo bi da u toj kolekciji /20000 primeraka!/ objavi ne
samo novele /ukoliko se Vi sloite s ovim mojim izborom: aljem Vam u
prilogu naslove/, a Krlea mu odmah (11. IV. 1977) odgovara da bi njihovi
planovi s BIGZ-om, Dragi moj Danilo Ki, mogli ostati na vrbi svirala.
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

237
 Ki je u doba Krleina odlaska svojim talentom doista dodirnuo
temeljni drutveni odnos do simbolike toke da se o tome sam Tito
oitovao Brenjevu,531 ali to za Krleu, kao ni za Kia nije bilo nita
novo na kraju epohe koja nije zapoela Antibarbarusom, ve
vidovdanskim mitom i pijanom novembarskom noi, u kojoj se umjetnik
nije zatekao tek izmeu kaosa i harmonije, ve i naspram vlasti. Kada se
u obzir uzme dramatina historijska zbilja, a ne tek ograniene drutvene
okolnosti, pisci su iz toga vremena kao Krleini suvremenici izali s
biografijama koje oituju viestruk razmjeran rast, ne samo u
dijakronijskoj skali, ve i u odnosu na razvoj drugih kulturnih podruja i
umjetnikih praksi, a Krlein se udjel pritom, ne samo apstraktno, kao
ouvanje slobode, ve i neposredno, kao iva ljudska dimenzija, teko
osporava, pa i u kulturi ijim se prostorom kretao s osjeajem pripadnika,
ali i oprezom dvojstva kakvo odgovoran umjetnik stvaralac generiki
podrazumijeva i kada je nominalno zaviajan.

531
U srpskoj je knjievnoj javnosti pitanje obnovljenog izdanja Dijalektikog
antibarbarusa pokretano i za autorova ivota, o tome je s njime, prema
vlastitom svjedoenju, (1972) raspravljao i Predrag Palavestra, ali ni kada se to,
neposredno po Krleinoj smrti dogodilo, kao da je sjena spora koja se nadvijala
nad biografije sudionika prevladala nad predmetom, opstajui i u Kievu sluaju
kao svojevrsni istoni grijeh spram vlasti. Zanimljivo je da se Krlei
(22.II.1978) pismom javlja i Dragan M. Jeremi, kae da je izgubio stan, a i
mnogo ega drugoga. Memorija Bele i Miroslava Krlee / Muzej grada
Zagreba.

238
VIII. Sinteza

Na poziv radio stanice iz Muenchena da se svojim prilogom javi u

ciklusu predavanja o evropskoj kulturnoj i politikoj problematici,
Krlea je (1963), kao jedan od nekoliko (zapadno)europskih pisaca,
priredio tekst ta je Evropa?.532 U njemu se, citatno, vratio svojim
ranijim europskim reminiscencijama, inzistirajui iz kondicionalnog,
retorikog kuta da ako je osnovna oznaka naeg dananjeg evropskog
vremena to to je prelazno, i to izmeu dvije ere klasinih vrijednosti i
procvata tehnike onda ne treba zaboraviti njegova svojstva historinosti
i iluzije. Ne odustajui posve od ironije na slavni europski zaviaj
Krlea jedinstvo Europe razumije iz njezina bilateralnog raspona ona
je podjednako istona i zapadna. Vraajui se, tako, Mannovoj tezi
kako Evropa stoji ili pada kao jedinica533 njega i nadalje zaokuplja istina
kao odrivo, cjelovito iskustvo. Kada se Krlea nad Mannovim
europskim manifestom pita to e (njemaki) pisac uiniti ako opet
uskoro zatutnje europski ratni bubnjevi nego se povui u staklenu
532
Miroslav Krlea, ta je Evropa, Borba, 28/1963, br. 110, str, 8. Tekst priloga
proitan je na radiju 4. III, objavljen u Borbi 21. IV, praktino istodobno s
njemakom verzijom u asopisu Wort in der Zeit. Poslije je integralno na
njemakom uvrten u Krleinu knjigu Europisches Alphabet, dok u izvorniku
nije pretampan ni u jednom izdanju autorovih djela.
U eseju su integrirani fragmenti iz Krleinih tekstova Evropa danas, Thomas
Mann u Parizu, O Erazmu Rotterdamskom, Aldo Palazzeschi.

533
Miroslav Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, II, Sarajevo:
Osloboenje, 1982, str. 75, 8990.

239
konstrukciju sedam stotina stranica debeloga 'arobnoga brijega', ne
ini to tek kao polemiki efektnu korekciju graanski inspirirane iluzije,
ve i kao demonstraciju sinteze kakva proizlazi iz estetinosti, kvalitete,
vlastite poetike, prije nego se to djelo, kvantitativno, stalo obnavljati iz
sebe. Bavei se iscrpno njemakom jezinom i kulturnom osnovom u
Krleinu djelu, Ivana ivanevi Sekeru detektira njezin indikacijski,
kontraindikacijski i integrativni potencijal do formativne razine, pa i s
(unutranjim) dijalogom pri simultanim oitanjima zajednike tradicije,
kao u Manna.534 No, kada su Krleini romani i njegova pria doprli do
njemakog itatelja izazvali su divljenje, uenje i zbunjenost
kritike.535 Zanimljivo je, naime, da Fritsch zbunjenost adresira upravo
duhovnoj pozadini djela i njezina autora. Njemakoj se kritici uinilo
da su ta djela nastala u mlaem razdoblju i da su u tom odnosu povezani
sa zapadnoeuropskom prozom zadnje dekade, pa ih pokuava povezati
prije sa Sartreom nego Mannom, no kako su napisana u tridesetim
godinama, znaenje im je time samo istaknuto, budui da im ni
politika ni pjesnika dogaanja meuratnog razdoblja ne oduzimaju
snagu i valjanost.

Okvir od pedeset godina njemakog izdanja Krleina evropskog

alfabetara, kao vremenski raspon uvrtenih radova536 ne sinkronizira
tek objektivnu govornu poziciju autorskog subjekta dananja
pragmatina situacija ideoloke pat pozicije nastala je iz liberalno-
feudalne stare Europe (1914) nakon krvavih 'orgija Terora' ve i
upravo subjektivnu kakvu kao kontrapunkt, s obzirom na romanesknu

534
Ivana ivanevi Sekeru, Miroslav Krlea i Tomas Man, Zbornik Matice
srpske za slavistiku, 1997, br. 52, str. 249257.

Gerhard Fritsch, Predgovor, u: Miroslav Krlea, Europisches Alphabet,

535

Graz: Stiasny Verlag, 1964, str. 58.

536
Citati su uvrteni iz Krleinih djela.

240
svijest u Manna, razrauje ivanevi Sekeru.537 Krlein uvid da su se
sve katastrofe i sveukupni zamah Zapadne i Sredinje Europe unaprijed
zaotrili i kao u goruem ogledalu ostvarili objavljuje se premijerno na
njemakom, a kada se pritom kae da njegovo razmiljanje o tim
dogaajima neposredno je povezano, poto je esto bio aktivno upleten,
onda se to odnosi i na pokuaj da unutar takva vremena i sam dopre do
Berlina kao pozornice.538 Krleina Europa polazi od junoslavenske
situacije, koja je povijesno gledano kroz stogodinju borbu za
samoodranje, doslovce, u biolokom smislu odreena na bojnim poljima
osmansko srednjoeuropskog sukoba i kasnije protiv nacionalne
nadmoi i arhaine zaostalosti. U dijalektinim raspravama, o ijoj jaini
sva djela svjedoe, iznova provjerava svoj progresivni individualizam,
koji se, zahvaljujui otrini razmiljanja i bogatom iskustvu, osobito
uzdie iznad ideologije konformistinih lijevih autora s istoka i zapada.
Pjesnik nalazi tematsku parabolu za sebe, za svoja djela i za svoju
zemlju, u stavu Bogumila - pobunjenici protiv istone i zapadne crkve
i usamljeni pretee europske reformacije, postavili su u ast svojim
mrtvima spomenike svojih uvjerenja. Na tim je spomenicima bezbroj
ljudskih ruku u molitvi pred smrt [a da] niti jedna nije sklopljena.
Nijedna bogumilska figura ne pada na koljena.

Pri sintetskoj definiciji Krleina djela odreujua je njegova

poetika, estetska osnova povezana s idejnim, filozofskim predtekstom i
drutvenim, povijesnim impostacijama samo ta osnova nije ponajprije
537
Moglo bi se u ovom domenu takoer raspravljati o tehnici Krleinih
romana. Zapaena je na primer korespondentnost izmeu Nieovog modela
miljenja i pripovedake tehnike Tomasa Mana u perspektivizmu. O tome da
Krleina ivotno filozofsko perspektivistika estetika poiva na stalnoj
mijeni perspektiva izmeu okrenutosti svijetu (politika odgovornost) i
okrenutosti sebi (estetska sklonost) pie i Andreas Leitner: koliko pak
perspektivizam vlada Krleinim stvaranjem pokazuje se u njegovim
divergentnim i ak proturjenim iskazima o jednom te istom predmetu.
Miroslav Krlea i filozofija ivota, Republika, 49/1993, br. 1112, str. 36.
538
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1919, 1932).

241
knjievna: ona je po sebi knjievnost, Krlea je pjesnik. U ranim
programatskim tekstovima on se i sam odredio oko knjievnih prioriteta,
u duhu pripadne retorike zapaa kako je na piscu da fiksira pojave na
velikoj skali izmeu kaosa i harmonije. Sve da tada, a i poslije nije
nairoko raspravljao to se sve s priom i piscem moe dogoditi u vrtlogu
ideologije i politike predanosti, bila bi oita tipoloka cezura angamana
iz koje je crpio autoritet iskaza. Ogledao se u gotovo svim anrovima
modernistikih estetika, s retrospektivnim, gotovo citatnim nostalginim
dijalogom na jednoj i snanim, ne samo misaonom, nego i stilskim
jedinstvom na drugoj strani: svoju je kompleksnu reenicu razvio u
sintaktiki ritam bez presedana u uzorima i bez postupka za
nasljedovanje. Od avangardistikih drama539 do romansirane kronike
(Zastave) u jezgru je njegove unutranje prie fama o drutvenoj
promjeni, koja se irila u jeziku za ije je govorne raspone sroena.
Krleino se djelo znatno tee snalazi s tumaima to bi inilo potekou
onima kojima je upueno. Paradoksalna individualnost njegova iskustva
sadrana je u obrani pojedinca na doivljajni totalitet: svojevrsni
tranzicijski zijev u njegovoj recepciji dolazi i otud to su ga suvremenici
pomalo skrili od novih itanja, s vlastitom predrasudom o iskustvu to su
ga s piscem navodno dijelili. Razvijajui odnos prema svome svijetu od
avangardistike negacije do enciklopedijske sinteze, Krlei je bilo stalo
do morala koliko i do stila, pa je u toj jednostavnoj premisi, s kojom se
kao (male) kulture skanjujemo, sadrana jednostavnost njegova
knjievnog presedana, kada je u stihu dvosmislen ili kada u ocjeni
pogrijei.

S enciklopedijskom sintezom pogreke su u Krlee postale

vidljivije, ali ne i vanije, i to stoga jer se detalj, kao i u sintaktikoj

539
Za anticipativnost avangardistike projekcije usp. primjerice Kraljevo, s
recentnom afrikom, ratnom, premijerom. Dubravka Vrgo, Kazalina
sudbina Krleina Kraljeva [zbornik], Europa i enciklopedija: kultura i
kodifikacija, Zagreb: Pravni fakultet, 2015, str. 319322.

242
kaskadi koju je razvio do razine zasebnog sematikog znaka, podvrgava
perspektivi. Takav je poetiki postulat riskantan s gledita fatalne
pogreke, pa se Krleu jo 1947. oitava kao revizionista540 , ne vie
osobno, ve upravo iz cjeline djela sva ta pisanja Krleijanaca sve je
to 'Peat' bez Krlee. Pokretanjem sabranih djela (1953) takva e se
kulturna distanca povui iz forumskog u konzultacijski diskurs, ali se s
Krleom kao kanonskom milju u hrvatskoj konstituciji nije raunalo.
Njegova se djela kao kulturne reference uzimaju u obzir kao drugo
miljenje, to se odnosi i na pievu zdvojnost oko naina njihova
produciranja, u osnovi koje je zapravo redaktorsko naelo, potreba za
posredovanjem cjeline. U doba kada u Grazu objavljuje europski, pa
politiki alfabetar541, takav je brevijar542 planirao ugraditi i u zagrebako
izdanje svojih djela, ali e se izbor citata ekscerptiranih iz gotovo 300
autorovih djela kao viesveana, upravo enciklopedijska panorama
pojaviti znatno kasnije u Sarajevu.543 Na prvome popisu Krleinih djela

Zapisnici Politbiroa Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske, I,

540

Zagreb: Hrvatski dravni arhiv, 2005, str. 370.

541
Miroslav Krlea, Politisches Alphabet, Graz: Stiasny Verlag, 1967.
542
Usp. biljeku uz objavljivanje Krleina priloga Multa et varia iz estetike
(Republika, 18/1962, br. 1011, str. 474): Tekst Miroslava Krlee objavljen u
ovom broju [] fragment je iz zbirke citata istog autora, koja se u obliku neke
vrste brevijara priprema za tampu da bi u toku godine 1963. ula u seriju
sabranih djela Miroslava Krlee. Brevijar, kao izbor citata [] od romana,
novela, drama i pjesama do eseja, kritika, prikaza, osvrta, polemika i
razmatranja daje pregled preko itavog kompleksa autorovih ideja,
programatskih i principijelnih estetskih i politikih stavova od gotovo 50
godina.
543
Miroslav Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, IV, Sarajevo:
Osloboenje, 1975, 19822. Prireiva Panorame Anelko Malinar pristupno
istie da je pri dugogodinjem pripremanju ovog djela Krlea intenzivno
suraivao, to se posebno odnosi na njegova shvaanja da jedan knjievni tekst
nije nikada dovren, on je velik broj citata za ovo izdanje u veoj ili manjoj
mjeri preradio, stilistiki ih dotjeravi, ne dirajui dakako u njihovu sadrajnu
sutinu. No kada ve kae da je rije o knjievnom tekstu [!] Malinar bi trebao
biti oprezniji s definicijom posljednje autorske varijante, jer se svaka promjena

243
koja se u Leksikografskom zavodu odmah kao grau uzelo u itanje bilo
je i fikcionalnih, pa i poetskih naslova544, ali je panorama takvu registru
dala novu recepcijsku vrijednost. Pisac, koji bi se poput Danila Kia, u
Krlee elio uputiti kako da sroi vlastitu izmiljenu autobiografiju545

do nje ipak odraava na sadrajnu sutinu. S tim u vezi je i problem kako

itatelju nedvosmisleno predoiti da pisac kvaziobjektivno izlae i parafrazira,
a u stvari esto otro persiflira i kritizira. Da u pojedinom sluaju ne bi dolo do
pogrenog shvaanja o 'nosiocu' takva pogleda ili nazora, prireiva je [] na
podesan nain [] oznaio da je rije o ba takvoj parafrazi. Upravo je u
srpskoj javnosti znalo biti nesporazuma oko toga tko je nosilac poruke u
takvim, parafrazama proetim Krleinim tekstovima.
Malinar je s Krleom na posljednjim varijantama njegovih tekstova radio do
kraja. U pismu iz Sarajeva (8. X. 1980) javlja mu dragi Krlea kako se
uri imprimirati jo tri knjige kako bi izdava s njima stigao na beogradski
Sajam knjiga. (Pismo se uva u Memoriji Bele i Miroslava Krlee).

544
Na sjednicama uprave Leksikografskog zavoda (1951) vie je puta
razmatrana potreba sustavnog itanja djela hrvatskih i srpskih pisaca, pa je tako
(13. VII) odlueno da direktor, Ujevi, egedin i Malinar uzmu na itanje 15.
knjigu Matoevih Sabranih djela. U tom radu nee sakupljati samo podatke
potrebne za izradu Enciklopedije Jugoslavije, ve e nastojati iscrpsti sve
probleme s najireg knjievnog i historijskog gledita. Leksikografski zavod je
(1955) objavio knjigu Misli i pogledi A. G. Matoa (izbor tekstova, indeks i
objanjenja M. Ujevi). Od takvog strunog niza Zavod nije odustao, premda
sve do vremena kada je objavljena Krleina Panorama nije pripremio ni jedno
takvo izdanje. Ali, upravo (1975), o 25. godinjici ustanove najavljuje
biblioteku Misli i pogledi u djelima istaknutih autora naroda i narodnosti
Jugoslavije. Popis od 46 predvienih opusa zapoinje Titom i sadri Krleu, a
zanimljivo je da su na njega, pored oekivanih srpskih pisac (Ljubomir
Nenadovi, Svetozar Markovi, Stojan Novakovi), meu ostalim, uvrteni i
Milo Crnjanski te Milo uri.
Uprava je (17. VIII) odluila i da se odmah prie itanju Krleinih djela. itat
e ih, kako se navodi, Bogdanov, egedin, Matkovi, inko, Malinar, u toku
posla nainit e se popis svih Krleinih djela, koja dolaze u obzir za itanje, te
e se ravnomjerno podijeliti meu navedene itae. Kao ita, dolazi u obzir i
dr. Ujevi, kad se povrati s godinjeg odmora. Pri zaduenjima itaima
uoljiva je anrovska raznovrsnost, ukljuujui liriku i simfonije kojima se
trebao pozabaviti Petar egedin. Zapisnici sjednica Uprave Leksikografskog
zavoda (19501951), Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.

Mene danas zanimaju oni pisci koji me ue kako a ne o emu pisati. Ko e

545

me nauiti kako da napiem svoju autobiografiju, lanu? Znam samo jedan

244
dobio je na uvid anatomski prirunik za kretanje unutranjim, pa i
vremenskim, koordinatama autorskog djela. Dok je propast enciklopedije
jo bila preko horizonta epohe, a i osobnoga iskustva pisca, knjievnost
ovdje asistira celokupnosti znanja koje u svakom drutvu vri dvostruku
funkciju: ouvanje seanja i preiavanje anegdotskog sadraja kako bi
se sauvala historija.546 Publiciranje, antologiziranje nehijerarhiziranih
podataka, samo naglaava gubitak istorijske perspektive: iscrpnost
informacija je opasna kao i njihov nedostatak, viak seanja ini ivot
nepodnoljivim.

Drutva se sjeaju, u to nema logike sumnje, premda je predmet

drutvenog sjeanja zahvalno polje postmoderne spekulacije. U
modernim je tradicijama, pa i srpskoj i hrvatskoj, kriza drutvenog
sjeanja upravo europska, nae su strukture tako evropski bezuvjetno
samopercipirane temeljem izmiljene tradicije. Izmiljena tradicija je
pojam547 koji pomae kako bismo oznaili skupinu praksi ritualne ili
simbolike prirode, kojima u naelu upravljaju javno ili preutno
prihvaena pravila, a iji je cilj ponavljanjem usaditi odreene
vrijednosti i norme ponaanja. Osim to ponavljanje automatski
implicira kontinuitet s prolou, umjetni karakter izmiljenih tradicija
je i u tome to nastale kao odgovor na nove situacije, one se oblikuju
kao aluzija na prola dogaanja. Sintagma Miroslava Krlee o hrvatskoj
knjievnoj lai koja je otvorila drutveni, raspravni prostor za nacionalnu
kulturnu sintezu sadri i nezamijeeni protokritiki potencijal europske
lai. No, makar je Krlein europski otklon bio i nacionalan i eksplicitan,
hrvatske kritike europskih praksi uslijedile su tek kada je sama Europa

slian tekst u naoj literaturi: ime mu je Djetinjstvo u Agramu Miroslava

Krlee (1965). Danilo Ki, Varia, Beograd: Prosveta, 2007, str. 489.
546
Zapaanje Umberta Eca iz razgovora za pariki Le Figaro (2006), citirano
prema prijevodu u Ninu, 2006, 2. XI, str. 48.
547
Eric Hobsbawm, Izmiljanje tradicije, u: Kultura pamenja i historija,
Zagreb: Golden makreting, 2006, str. 137150.

245
omeila svoje granice, dokidajui time vanjski, rubni mit lokalnih,
izmiljenih tradicija kao europskih. Postajui time europski, Krlea je
dodatno oteao svoju domau percepciju, i to upravo na ljestvici
vrijednosnih, moralnih kriterija: kako se zapravo drao kao ovjek u
svom vremenu, ega se sjeao i to je pamtio. Krlea, ini se, nije imao
iluzija da e se upravo takvo to dogoditi.

U svome iskrenom skepticizmu, kakvim njegova pozna

raspoloenja ocjenjuje Danilo Ki, Krlea je bio opsednut injenicom i
stalno je tvrdio 'Ja sam nitko i nita, mene nitko ne zna. I nitko ne
ita'. Ki se, meutim, zatekao s Krleom na veeri gdje je za susjednim
stolom razgovarala skupina Maara. Kada su prepoznali Krleu prili su
im i sa, ve za maarski jezik poznatim formulacijama utivosti, skoro
kineskim izrazili potovanje. Na Kiovu primjedbu Evo, kako vas
niko ne zna, Krlea je odgovorio Da, znaju oni, ali ne znaju nai.548
No, Krlein asocijativni kontrapunkt oni vs. nai iz te epizode prije je
kulturni nego identitetski, Maari se od naih razlikuju utoliko to su
naitani, ali u nainu prihvaanja prepoznatog lako postanu nai: Ni o
kome ne smije kazati istinu, ako je ona na ovaj ili onaj nain negativna,
ne smije dirati u svetinje, ne smije u Zagrebu, ne smije u Beogradu, a
onda ne smije ni u Budimpeti, dakako...549 U Beogradu su Srpske teme
dodue objavljene550, pri emu Krlea dojam da ga arija ne trpi locira
kao kompleks sredine koja nije imala vlastiti glas oko ije autorizacije ne
548
Razgovor Danila Kia s Borom Krivokapiem za Televiziju Beograd
(Teleskopija, 12. IV. 1982), citirano prema prijepisu u: Krlea danas, Zagreb:
HAZU, 2012, str. 49.
549
Pokuaj da se na maarskom tampaju madarske teme nije uspio, jer tu
ima mnogo negativnog o Madarima, a oni su osjetljivi [] ovdje vlada
miljenje da Krlea u isto vrijeme mrzi i voli Madare. Enes engi, S
Krleom iz dana u dan, IV, str. 133.
550
Srpske teme izlazile su u Politici (1963), od 24. IV do 30. VI; varijacije se
odnose na biografske (Vojislav Ili, Branislav Nui, Gavrilo Princip),
historijske (Srpski ustanak, Beogradski paaluk), ali i osobne reminiscencije
(Dvorski voz na stanici u Zemunu); ukupno 20 naslova.

246
bi bilo identitetskog spora o drugome: Ne trpi da se govori ovako kako
ja govorim. A to bi bilo da je netko progovorio na drugoj strani o tome
na nain kako sam ja progovorio o Hrvatima, o ovdanjim ljudima i
prilikama. Srbija nije imala pandana meni i na to oni nisu navikli551.
Krleino oni u odnosu na Srbe sadri pritom evidentnu dvostrukost: u
srpskoj predodbi on bi bio drugi, po klasifikaciji iz koje sam govori
Hrvat, ali je istodobno za Hrvate takoer, opet, kao to sam kae drugi,
jer je o njima progovorio na nain kako to u Srba (jo) nije uinio nitko.
Krleina se (identitetska) skrupuloznost oko razumijevanja Srbije utoliko
pribliava kulturnoj paradigmi, mora se raunati i s time da netko na
neto nije navikao, promjena se dogaa iz njega, a ne iz onoga to je
proitao.

Pri razumijevanju Srbije, kada je u priu kao pripovjedni prostor

uvede na velika, romaneskna vrata u Zastavama, pisac e svojim
karakterima povjeriti upravo raspravnu platformu zakona milieua: To su
zakoni milieua, Presvetli, oni se ne mogu preskoiti. Da bi se sredili
neki pojmovi, za to nam nije potreban nikakav zakon milieua, odgovara
Presvetli, dodajui kako je jedno gledati stvari oko sebe tako kako ti
hoe da izgledaju, a posve drugo gledati u oi injenicama, jer to je
moralna funkcija, da bi i sam dobio poduku kako ga okiraju upravo
citirana fakta, a ima raznih naina kako se svijet mui i tu i tamo, a
jedan od tih modusa vivendi jest i onaj 'tamo dolje', pa kad me ve pitate,
ja sam se javio tamo dolje da [] bude li potrebno, da i poginem za stvar
tamo dolje.552 Po svojoj genezi zapravo enciklopediki razgovor o
injenicama, psiholoko je fiksiranje trenutka, toke u svijesti, u kojoj je
subjekt moralno, dakle jednako u retorikoj i povijesnoj zbilji, spreman
svoju egzistenciju poistovjetiti s vrijednosnim, spoznajnim imperativom.
S gledita Krleine sinteze, Jojino se oitovanje pred autoritetom

551
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, I, str. 67.
552
Miroslav Krlea, Zastave, III, Sarajevo: Osloboenje, 1979, str. 344.

247
(Presvetlim) prevodi i u svako drugu, pa i vlastitu podlogu da se razliiti
miljei i ivotni modusi podvrgnu supstancijalnoj a ne tek kroniarskoj
evidenciji: Vano je da se prikae atmosfera pojedinog ivota, moralno i
intelektualno podneblje pod ijim okriljem neki umjetnik ivi ili
razvijajui se stvara ili stradavajui propada.553

Knjievni tekstovi nerijetko, kao to to vidimo i u Krleinim izletima554

prikazuju likove koji putuju svijetom, te govore o zemljama i ljudima za
koje je karakteristian razlikovni temperament ili milje. Na taj se nain
uspostavljaju stabilni akterski obrasci koji se na konvencionalan ili
ironijski obojen nain mogu rabiti u svim knjievnim vrstama.555 Dok je
rije o knjievnoj kvaliteti tako izvedenih predodbi ini se posve
nebitnim jesu li evocirane nacije stvarne ili imaginarne. Krlein
postupak, meutim, proiruje knjievnost i na polja u kojima za razliku
od knjievnosti knjievnih vrsta postoje stvarne injenice, pa su za
razumijevanje poveznice izmeu umjetnikog medija i drutvene,
kulturne, etnike i politike referencije tekstovi poput dnevnikih zapisa
i marginalija pokazatelj specifinog tipa referencijalnosti u fikcionalnim
tekstovima. Provokativnost estetske uvjetovanosti knjievnog govora u
Krleinom pokuaju stabiliziranja kritike nasuprot mitolokoj koncepciji
knjievnosti, zapravo kontrapunktirane znanstvene dedukcije kulturni je
preskok s imagolokim oivljavanjem injenica kao rjenikih pojmova.

553
Vano je, u jednu rije, da se pojedini umjetnici prikau u okviru ambijenta,
u kome su djelovali, u recipronom smislu; ne govori se o pomanjkanju
pitoresknosti (koje u naim prikazima uglavnom i nema), nego o drvenom, o
sapetom i podjednako krutom nainu kazivanja, koje nije izvorno govorenje,
nego esto povrno i nepouzdano prepriavanje iz druge ili tree ruke, koje ne
postaje po tom vrednije, jer trajno smeta svojom stilskom nedotjeranou.
Miroslav Krlea, Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 100101.
554
Krlea se javlja zapisima iz stvarnih i imaginarnih zemalja: Rusije,
Madarske, Pelagonije, Blitvanije, sa leta nad Panonijom.
555
Usp. Karl Ulrich Syndram, Estetika alteriteta: knjievnost i imagoloki
pristup, u: Kako vidimo strane zemlje, Uvod u imagologiju, Zagreb: Srednja
Europa, 2009, str. 7182.

248
U rjenikom rasporedu leksikonskoga gradiva, kao i u kalendaru
imaginarnoga dnevnika trai se legitimacijski okvir za izlazak iz
dogovorenog zaborava. Krleina sinteza nije u funkciji odravanja
kulturnog modela, pa ni onoga na koji se kao idejnu matricu poziva, kada
primjerice govori o sebi kao enciklopediji, ona knjievnost promovira kao
svojstvo drutvene promjene, koristei se pritom marginom za odranje
napetosti u sreditu drutvene nestabilnosti, nezadovoljstva, odnosno
krize.556

Postojanost dikcije, a ni ciklizacije prostora, vremena i

fragmenata u dugom, polustoljetnom razmjeru, od domobranske
historije do Zastava, ipak nije potisnula oekivanje da bi se iz Krleine
ostavtine mogao javiti obrat, povezano sa samim Zastavama da bi
njihova posljednja, ili nastavna, knjiga, o kojoj je Krlea doista govorio,
mogla promijeniti perspektivu. Premda takva knjiga nije pronaena, a ni
graa na koju je pisac oporuno uputio kao vanu i nepoznatu cjelinu557
nije kao takva rekonstruirana, reprezentativnost dostupnih predloaka, pa
i kada je rije o neobjavljenim rukopisima, ovjerava autentinost
Krleina djela kao vrsto integriranoga autorstva unutar kojega spoznajni
obrat nije mogu. Oekivanja te vrste ipak nisu tek kulturna, niti
potaknuta legitimnim a konkurentskim idejnim i poetikim sustavima:
zasnivajui se na ciklusima, Krleino se djelo obnavljalo i u vanjskoj
dijalokoj poveznici, s itateljem kojega je poticalo da se zapita i uvijek
iznova oekuje neto drugo od onoga to mu je dostupno. Pisac za
kojeg se tako uporno i sa raznih strana govorilo da mu je vlastiti

556
Kriza je zasnova njegova dramatizma i patosa, ugaoni kamen njegove line
poetike, unutranja energija njegove fraze. Radomir Konstantinovi, Krlea
i kriza, Osloboenje, 1985, br. 13407, str. 8.
557
Napose za mene naroito vani i skupocjeni dokumenti i materijali vezani
uz izlobu u Parizu koji do danas nisu pregledani ni objavljeni Usp. bilj.
154, 513.

249
sudbinski prostor ogranienje558 u univerzalnome je prostoru
enciklopedije ustrajao na tome da njezin reljef bude autentian i
obnovljiv, a ne injenian prema utvrenoj granici koja se dogovorno
smatra dovrenom.

Oni koji pretenciozno ire svoje fraze o dva svijeta preuuju da

kod nas postoji i manihejska faza, bogumilska plastika i tko bi mogao da
ne vidi da su i kupole i freske i bogumilski sarkofazi dokumenti jedne
relativno zanimljive civilizacije u umjetnikostvaralakom ili u
intelektualnomoralnom smislu. Postoji heterogenost u stilovima, ali
upravo ova heterogenost u stilskim elementima znai samo to da smo mi
bili i da nismo bili periferija, to jest da se nad nama i nad naim reljefom
precrtavaju dva periferijska kruga jakih kulturnih centara zapadnog i
istonog, ali da je isto tako, kroz stoljea kod nas spram oba ova uticaja
razvijan otpor koji je postojano iv i zanimljiv, a kao odraz originalan i
prema tome nikada manje interesantan od onoga na zapadu ili na
istoku559 vano je Krlei u pripremi Parike izlobe. Nije sporno da
Sopoani, Mileeva, Deani i tako dalje znae zapravo raanje jednog
novog stila u slikarstvu na naem terenu, to nam je poznato, ali to je
poznato subjektivno samo nama, nekim pojedincima koji se tom
problematikom bave, a i ova spoznaja kod nas nije jo uvijek poprimila
oblik nekog odreenog miljenja o tim otvorenim pitanjima. Posmatrana
iz zapadne Evrope ova problematika poznata je jednom isto tako uskom
krugu specijalista, od kojih su neki pojedini, i zasad jo uvijek osamljeni,
tek poslije Prvog svjetskog rata poeli ovom zidnom slikarstvu

558
Usp. bilj. 13, 537; Mi imamo boljeg pisca od svih francuskih dananjih
pisaca, y compris Sartra: to je Krlea. Njegova knjiga Banket u Blitvi prola je u
Parizu nezapaeno. Tako e proi i njegove druge knjige u Francuskoj i na
Zapadu. [] Ba nas briga. Mi ipak uimo od njega. Danilo Ki, Varia,
Beograd: Prosveta, 2007, str. 488.

559
Citirano prema Krleinom rukopisu [strojopis]: (Izvjetaj) O izlobi
srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu, Katalog Rukopisne
ostavtine Miroslava Krlee.

250
posveivati neku pozornost na bazi estetske analize, no osim toga,
estetska valorizacija ovoga slikarstva jo je uvijek pod znakom pitanja
kao i valorizacija plastike, a naroito one bosanske, koja je uglavnom
potpuno nepoznata i kojom se do danas nije metodiki pozabavio
nitko.560 Integralnost svijeta kakav Krlea pokuava zastupati zasniva se

560
Krlea nadalje polemizira s tvrdnjom da je ova plastika, po Bokoviu,
manje vrijedna, ona predstavlja balast koji e upropastiti sve vrijednosti srpske
freske. On je naveo u diskusiji Radovanov portal trogirski za primjer.
Radovanov trogirski portal isto je tako poetak jednog novog plastinog stila.
Kao i makedonske freske ovaj portal nije samo vulgarizator romanike, jer on
prevladava ovaj stil u predosjeanju vremena koje dolazi. Ova veoma tana
Venturijeva ocjena mogla bi se uzeti kao moto svim mojim argumentima.
Raanje kupole kod nas na primjer, kupole na trompama, kao svodnog
prevladavanja drvenih tavanica i to je jedan proces koji se odigrao od Nina i
Zadra do Splita i Poljuda po malim minijaturnim katedralama, tako dirljivim
simbolima vjekovne i oajne borbe za civilizacijom u ovim krajevima a tout
prix. [] Fresaka ima po itavoj zemlji. One putuju od Porea do Buzeta, od
Pazina i Berma do Zadra i Stona, one prelaze akorske, Crnogorske i Balkanske
masive, one se spajaju sa velikim vardarskim slikarstvom i kao to je jedan Fra
Vito putuje od Kotora do Deana, izmeu makedonskog i trogirskog Radovana
ima mnogo vie slinosti no to se to moda priinja na prvi pogled ili to se to
tendenciozno negira i ne prieljkuje sa strane adepata, koji likuju nad teorijama
o 'dva svijeta'.
Bavei se Freskom kod Srba i u zasebnoj marginaliji Krlea potcrtava da je
freska u X ili XI st. evropska moda. Miroslav Krlea, Marginalije, Beograd:
Slubeni glasnik, 2011, str. 274.
Krlea je napisao predgovor i za Katalog Zbirke kopija srpskih i makedonskih
fresaka (1951), izlobe koju je Institut za Likovnu umjetnost Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti uredio u prostorijama Muzeja suvremene
plastike, Medvedgradska ul. 2 etiri dvorane kopija slika sredovjenog
slikarstva i plastike NR Hrvatske, Srbije, Bosne i Makedonije. / Ovaj katalog
daje pregled eksponata u dvoranama, gdje su izloene kopije srpskih i
makedonskih fresaka. / Materijal sakupljen n ovoj povremenoj Izlobi dio je
materijala, to ga je Savjet za nauku i kulturu F. N. R. J. dao kopirati za Izlobu
srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu god. 1950., a koji iz
tehnikih razloga nije mogao biti prikazan u Umjetnikom paviljonu. / Izloba
srpskih i makedonskih fresaka u Muzeju suvremene plastike je privremena, dok
se ne otvori analogni institut u Beogradu.

251
na integritetu povezanom s pokretnom tokom u prostoru, a onda i u
svijesti. Freske, steci ili kupole nisu perceptivno tek potencijalna
identitetska batina kojoj bi se promjenom konteksta mogla promijeniti i
simbolika vrijednost, odnosno potencijal. One su kao i jezik, a i
knjievnost u njemu, zaliha kreativnoga trezora. Zapis s kojim se
emancipatorski narataj povezuje trebao bi jednako posluiti pojedincu
kao i zajednici, njegovu snalaenju i pripadnosti u svijetu koji poinje
raunati s nedovrenou svojih oblika.

U Alfabetskim varijacijama na fugu Krleianu Marko Risti za

Krleinu marginaliu lexicographicu, nastalu po crti svoje
enciklopedijske strasti i naravi uoava da je oblik (ili kalup) za
prirodan tok ili nain Krleinih miljenja, pa te leksikografske
marginalije treba jednog dana svakako da budu u celini objavljene, kao
popratni tekst za bezbrojne, po nudi u enciklopedijama suvo i bezlino,
injeniki obraene alfabetarske jedinice, potka ili pratnja, komentar ili
varijacija, subjektivna asocijacija u stvari, s obzirom na to ija je, katkad
daleko dragocenija od svog manje vie nauno egzaktnog povoda.561
I sam vian anru marginalija, Risti se bavi Krleinim postupkom kao
ispitivanjem gradiva koje pokazuje vlastite prirodne zakonitosti, ali
istovremeno sa sobom donosi sjeanje na kulturu kojom je ispunjeno
(odjek intertekstualnosti).562 Krleine su marginalije, da parafraziramo
rodonaelnika pojma Edgara Alana Poea, filozofija kompozicije, pouak
o postupku prije nego apsorpcijsko pomagalo. U njima je rije o
sposobnosti teksta da proizvodi uvijek drukija itanja, te da se, makar
koliko invalidan s obzirom na cilj kojem je usmjeren, ne iscrpi. Sam se
Krlea nad predlokom o balkanskoj temi sjea: Marko Risti bio je
obeao, upravo grozio se na poetku, da e se pozabaviti tom

561
Marko Risti, Alfabetske varijacije na fugu Krleijanu, u: Enes engi,
Krlea, Zagreb: Mladost, 1982, str. 18.

Usp. o takvom postupku u: Umberto Eco, Pria o postupku, Istra, 1985, br.
562

78, str. 124125.

252
problematikom, meutim: Ex nihilo-nihil!.563 Dok varijacije dolaze iz
tradicije vlastitoga a itanoga djela, dakle izmiljene prie po sebi,
marginalije se i samom tradicijom kao priom bave u pravilu kao
postupkom, a i kada to izravno ne ine, narativ koji je na margini sroen
bavi se tradicijom kao problemom sinteze. Krleino je pripovjedno ja u
njima autoritativno s povratnim legitimacijskim uinkom na vlastiti
tradicijski intertekst, identitetsku postavljenost u osporenom ambijentu
kulturnog zaviaja koji nije potonuo.

Sva tri tipa izmiljene tradicije usmjerenost na pripadanje

skupini, legitimiranju institucije te napokon socijalizacija, ucjepljivanje
uvjerenja odnose se na to to o nama, to jest Krlei znaju drugi, ali ne
znaju nai. Akademija u Zagrebu, kojoj je Krlea utemeljio knjievni
razred i bio joj potpredsjednik, stavlja u zaglavlje skromnoga hommagea
o tridesetoj obljetnici njegove smrti epitaf pjesnika Jure Katelana:
Veliki brate svih nas koji drimo pero u ruci, stojim pred Vama u nekoj
vrstoj vjeri da Vi niste mrtvi. To uvjerenje nije privid. Katelan je bio u
pravu, ne samo stoga to je Krlea uspostavio razgovor mrtvih i ivih
preko granice vremena,564 ve iz jednostavnog razloga, jer se toga
razgovora, dakle samoga Krlee iz svoga vremena, boje nai.
Pokuavajui ga prevladati, predsjednik Akademije je, u toj prigodi,565
tono prenio proturjeje o doziranju tradicije: pisac ide u batinu,
narodne obiaje, a za povijest e se vidjeti. Tradiciju, pa i izmiljenu treba
jasno razlikovati od obiaja koji prevladavaju u tzv. tradicionalnim
drutvima. Tradicija implicira nepromjenjivost, a obiaj ne spreava
inovaciju, makar je promjena oito ograniena nunou da se barem

563
Miroslav Krlea, Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 65.
564
S mrtvima ivim u posljednje vrijeme i s njima razgovaram itave noi i to
je moja tajna da su mi razgovori s mrtvima nerazmjerno ivlji od svih mojih
dodira i rijei to ih izmjenjujem s licima koja me okruuju kao navodno
iva (Cvrak pod vodopadom). Miroslav Krlea, Novele, Zagreb: Ljevak,
2001, str. 399.
565
Usp. bilj. 158.

253
mora initi kompatibilnom ili ak identinom s onim to je bilo ranije.
Pospremanje Krlee u red naih velikana pisane rijei time bi bilo
verificirano kada ve ne bi postojala povelja te iste Akademije, takoer
obljetnika, koja nacionalnu sintezu i drutvene prakse definira drukije.
Tu se povelju dakako moe redefinirati, pa ak i oduzeti, ali ne i izbrisati
iz sjeanja.

Za razliku od protokola po kojemu je taj izuzetno zasluni lan

Akademije iz njezina predvorja ispraen u sjeanje, u reminiscencijama
na Krleu dotina se simbolina gesta Akademije, a u ime naroda,
gotovo nikad ne spominje. Sam se Krlea u intervalu ta dva dogaaja,
sveane sjednice od 10. prosinca 1973. i sveanog ispraaja samoga
sebe od 4. sijenja 1982. oitovao da je bio politiar jednog malog
naroda. ezdeset i vie godina zalagao sam se za neto bolje nego to je
bilo, za neku vrstu progresa Pokuavao sam neto rei o tome narodu,
njegovoj povijesnoj uvjetovanosti, njegovoj stoljetnoj potitenosti
Hoe li togod ostati od svega toga: hoe li se to zaboraviti, hoe li netko
sve to izbrisati? Tko e o tome prosuivati, i u kojim okolnostima, u
vakumu oko nas, u pomanjkanju klime. Pojmove lan, knjievnik i
svestran Krlea saima u figuru politiar, premda sebe tako inae nije
imenovao za sintezu o kojoj govori, opkoraenje nedovrenosti, trebao
mu je jednostavan, samorazumljiv oblik.566 Na sceni su time opet i
pievi suvremenici, s kojima je svestrani razgovarao jednako
nemilosrdno kao i sa sobom samim, bili prisutni ili ne. Uvodi ih u

566
Ubrzo po Krleinoj smrti postali su dostupni, u rukopisu, zapisi slikara
Josipa Vanite (1924). S obzirom na Krleinu nominalnu oporuku da se njegova
knjievna ostavtina odgodi na dvadesetogodinji rok, Vanita je svojim
Krleom pobudio zanimanje, tim vie jer je Krleinu misao i reenicu
posredovao uvjerljivo, koristei emocionalne a ne mehanike registre:
naglaavajui da njegov lik govori s malim prekidima, on uvodi itatelja u
intuirani prostor reduciranih, ali uvjerljivih Krleinih narativnih sklopova.
Vanita je poslije te zapise objavljivao u svojim knjigama, napokon kao
poglavlje Krlea (Skizzenbuch 19322010, Zagreb: Kratis, 2010, str. 110195).

254
vlastitom izboru, prema asocijacijskom impulsu koji se iri i unutar
pojedine biografske natuknice.567

Krlea je pretpostavljao da e se njegova nervoza oko

generalnog zakanjenja, za kakvo je pretpostavljao da se vidi u
enciklopediji jednom postati vidljiva: Onda e se vidjeti kako sam
reagirao na tekstove koji danas ine enciklopedijsku masu. Ali to bi
trebalo prirediti, a ne znam tko bi to mogao osim mene nainiti, a meni se
to neda raditi. Sam pritom tu vrstu teksta naziva marginalijama:
Marginalije su, dakle, moje primjedbe ili zanovijetanja na tekstove koje
su ve pripremili strunjaci iz pojedinih sektora i onda na njihov pisani
materijal ja dodajem svoje ocjene, a one su takve naravi da se o njima
argumentirano moe i diskutirati568. Takva bi diskusija, meutim,
podrazumijevala da bi trebalo rei neto i o stvarima o kojima se danas
govori.569 Ranjivost Krleina sustava dolazi iz prisnosti, a ne nadmoi:
Ni o Filipu Benei nije imao dobro miljenje. Za Gavellu to su bili

567
Krlea uporno, pa i Vaniti, tvrdi da je itava naa povijest umjetnosti,
povijest siromatva, pa da je Ljubo Babi ovdje, u ovom svrajem zakutku
propao, a da je ivio vani, ondje bi, kao dekorater postao drugi Berdsley. U
paralelnom kontekstu, Krlei se ipak ini kako Chagallov strop parike opere,
bit e takoer dekoracija, ne vrijedi nita Znate kad je Chagall vrijedio? Kad
je slikao zelene idove kako lete po zraku iznad Vitebska. Krlea je povijest
posredovao u biografskom anru, pa su njegove marginalije adresirane i
retoriki personalizirane, ali i utemeljene u paradoksu.
568
Sve to sam o enciklopedijskim jedinicama rekao ili napisao dalo bi se
skupiti u pet ili est knjiga. [Taj je materijal dodue] sreen i pisan je tako da
slui kao uputa urednicima kod prireivanja enciklopedija. Enes engi, S
Krleom iz dana u dan, I, str. 222223.
569
Objaviti za ivota izazvalo bi paniku, iza smrti govorilo bi se o
apokrifima. Ono to bi me jo veselilo, to je da u jednom listu, ali takvog kod
nas nema, svakodnevno u toku godinu dana progovorim sasvim otvoreno o
nekim stvarima koje promatram i nosim u sebi. [] Trebalo bi, na primjer, rei
o nekim imenima o kojima se mlati do besmisla kako to uope nije literatura,
ak ni publicistika, ali neu da ih sahranim, jer ako o njima kae svoj sud
takozvani literarni autoritet, mogla bi se dovesti u naim prilikama i materijalna
egzistencija njihova u pitanje. Dakle, bolje je da utim.

255
eseji, to nije bio roman. Petar Dobrovi, kojemu sam tu knjigu itao u
Pragu, nije nita razumio. Eto, to su bili moji prijatelji.570

Fenomen distance kakva obiljeava Krlein suivot s

(knjievnim) suvremenicima ne iscrpljuje se ipak u kulturnim, dotino
idejnim, te drutvenim, a onda osobnim kondicijama. Uzajamno se
podupirui i u sporei, on i oni nisu dijelili kreativnu percepciju
moguega: dovrenost i uvanje nade proturjeilo je njegovoj skepsi da
se riskira s nedovrenou i konfliktom kao kriterijem pomaka. Kada
Krlea tako reagira na tezu iz natuknice o Matou kako sve mane
Matoa kao ovjeka nisu ga omele da dade savreno tane slike: Dosta
vie o tim ljudskim manama A. G. M. Koje su to njegove mane, i to
ljudske mane, koje nisu normalno ljudske mane ili koje to ne bi bile?
pretpostavljamo da govorni subjekt nije leksikografski koliko autorski:
pisac, govorei o piscu, hoe rei, misli na sebe.571

Enciklopedija u Krlee takoer dolazi iz knjievnosti. Proturjeja

u koja bi zapadao kada je sa suradnicima stao razraivati njezin radni
okvir i ciljeve, a i razmjerno mali broj enciklopedijskih natuknica koje je
objavio upuuju da bi ga i uz fascinantnu upuenost u mnoga podruja,
matematiku memoriju, izniman redaktorski talent i nedvosmislena
kritika uporita, bilo riskantno nazivati enciklopedistom. Krleu prema

570
Josip Vanita, Skizzenbuch 19322010, Zagreb: Kratis, 2010, str. 121.
571
Jo je to oitije iz upute Neka se [lanak] vrati s napomenom, da [autor] ne
moe da se razraunava u negativnom obliku s autorom koga prikazuje. Krlea
je u tom smislu nezadovoljan prvo s Katelanom kao predlokom jer ima
pravo da se osjea osamljenikom u ovoj naoj pustinji lirskog duha, gdje on
esto vapije zaista za nekim tko bi ga uo u ovoj dosadnoj osami, a drugi put i
time kako Katelan pie o drugima: Slab prikaz. Ovako ne moe. Zanimljiv je
detalj kada Krlea odustaje od oba predloka lanaka o Vladimiru Beciu: Oba
lanka se anuliraju. Neka ih netko u redakciji ponovno preradi (Batui). Peiev
lanak je netano fabuliranje, nestvarno u ocjeni, a Baievia ne e
familija[!]. Citati iz marginalija u ovome poglavlju uzimaju se dijelom iz
rukopisnog korpusa koji se uva u Arhivu Leksikografskog zavoda Miroslav
Krlea.

256
enciklopedikome iskustvu nisu vodili toliko pragmatini kulturni
razlozi, na kojima je napokon leksikografski sustav koji mu je povjeren
potaknut i razvijen kulturna legitimacija prema vani i podizanje razine
drutvene pismenosti iznutra, koliko oskudica ureenoga javnog
ambijenta u kojem je djelovao, sve do manifestacije kulture lai i
namjernog, bezonog izvrtanja injenica. U svojim polemikama i
lancima on troi neobino mnogo energije i prostora na utvrivanje
injenica, sugerirajui kako izmeu zbilje i predodbe, zbivanja i
interpretacije postoji ozbiljan pojmovni nered. Dramatini ideoloki
prijepori u kojima se i sam zatekao doveli su 1930-ih do egzistencijalne
napetosti u drutvu kakva inae karakterizira knjievne predloke572,
koncepcije i poruke plutale su iznad i mimo razumljive logike, izmeu
ostaloga, jer su se kretale ispod nepostojeeg kataloga znaenja, rjenika
i pojmovnika koji bi sadravali civilizacijski zapis. No, kada se nakon
revolucionarnog prevrata negacija toga nereda pokae tek jednom od
objektivnih sastavnica enciklopedije kao testa integriteta neke zajednice,
Krlea e se zatei na drugoj razini dijaloke fragmentacije, prije svega
pitanja kriterija prema kojima se u projiciranu cjelinu unose definicije,
dakle pojmovna oitanja injenica.573 Krlea u memoarskom iskazu
podsjea kako se prihvatio enciklopedijskoga posla pod pretpostavkom
572
Civilizacijski lomovi, krize i propasti historijskih kultura, od poetka se
ljudske povijesti najjasnije razaznaju upravo u autobiografskim tekstovima []
U razdobljima promjena drutvenih sustava, naime, individualni se ivot
oslobaa konceptualne snage jednoga utvrenoga sistema i (prije nego to se
stekne novi) postaje za tren osobno, samostalno vaniji. Andrea Zlatar,
Ispovijest i ivotopis, Zagreb: Antibarbarus, 2000, str. 80.
573
Za tridesetak godina enciklopedijskog rada od ranih pedesetih
(Enciklopedija Jugoslavije, IVIII, 19551971) promijenile su se kulturne
okolnosti, ponajprije u rastu akademske zajednice. Koliko je pritom iskustvo
niza opih i posebnih prirunika, te prikupljanje neusporedive grae za kulturnu
i politiku povijest naroda Jugoslavije, participativno tee je procijeniti od
supstrata za enciklopedijski diskurs, koji po definiciji treba biti samorazumljiv
korisniku, ali i zajednici iz koje nastaje. Po kriteriju rairenosti u drutvu
enciklopedija je takav uvjet zadovoljila, dok je za njezinu historijsku mjeru
odluujua procjena odmaka od historicizma, na kakvom je odmaku inzistirala.

257
da se samo metodikim radom mogu prevladati razne predrasude, a
naroito primitivizam i neznanje. Izriito je o svojoj Enciklopediji
govorio kao o poetku, jer u njoj jo uvijek prevladavaju kao
preivjele sheme provincmentaliteti iz Devetnaestog stoljea.574 Svoje
primjedbe na tekstove koji ine enciklopedijsku masu naziva
marginalijama575: Osim kao uputa urednicima kod prireivanja
enciklopedija, koje su ponekad doista upute, a ponekad prava pisma, pa
i prepiska, naelnih napomena o naravi leksikografskoga posla, Krleina
su zapaanja i autoreferencijalna, bilo da ironiziraju vlastitu nemo ili
prelaze u tematske asocijacije razmjera pravih rasprava. Krlea je takve
priloge, sa samostalnim argumentacijskim pokriem, obino tematski
grupirane, i objavljivao, nazivajui ih varijacijama576.

574
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, V, str. 215216.
575
Tako u dnevnikom zapisu (2. XI 1967) kae Marginalia lexicographica.
Zalijenilo se sve. Ne da nam se raditi. Neto ranije (5. X ) bio je Diktando.
Marginalia lexicographica. O ivi Boni i manirizmu. Onda (2.III 1968) opet
diktando: Marginalia (Khuen), s primjedbom 520 str., to se iz dnevnikog
konteksta, a i usporedbom s predlocima iz ostavtine razumijeva da je korpus
prijepisa marginalija u strojopisu (ili jedna od takvih cjelina) dosezala zbir vei
od 500 stranica! Trebalo bi biti mudar, trebalo bi ivjeti kao brodolomac u
osami. U marginalijama LZ napisao sam mali roman o Selkirkovom Robinsonu,
bolje o Selkirku. Na intelektualnom konopu treba stupati oprezno! Lijevo i
desno ponori. Tue rijei, tue misli esto ometaju ovjeka u vlastitom
razboru. Nikada nitko nije slijedio nikoga, nego samo svoju 'mudru' pamet (8.
XII 1968). S takvim pristupom u vezi (25. I 1968) Marginalia lexicographica u
vezi s lankom V. [ubrilovi]a o srpskoj historiji. etrdeset napomena. Onaj
materijal napomena moe se upotrijebiti kao serija klasinih citata za tezu o
zakanjelim mentalitetima. Poslije razgovora s autorom, proglasio me
autokratom. Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977.
576
Varijacije su nastale kao Krleini osvrti i zapisi na rubu enciklopedijskih
prinosa raznih suradnika, i sadre autorove kritike opaske na rukopise za
enciklpedije. Same po sebi znak protivljenja ili simpatije, motivirane
odreenim neslaganjem s tretmanom predmetne pojave ili linosti kao
neposrednim povodom, ove se marginalije u tom pogledu ne iscrpljuju.
Naprotiv, Krlea se u njima izdie iznad toga povoda u samostalno stvaranje,
osobene varijacije, zaokruene esejistike cjeline i minijature misaono

258
 Marginalije577 su za posljednjih etvrt stoljea Krleine kreativne
energije bile i kabinet intelektualne i kulturne provjere razine s kojom je
u svojim pothvatima uvijek raunao. Izgubivi u promijenjenim
drutvenim okolnostima povlasticu doziranja javnosti u tom osjetljivom
postupku za razumijevanje javnih dosega, Krlea je u Leksikografskom
zavodu, kao stvarnom prostoru ali i kao zamiljenom ambijentu, zadrao
pristojan prostor autonomije. Marginalije dokumentiraju komunikacijske
vorove takva stanja, ali je, kada je o samome Krlei rije, od
sociokulturnih fusnota vaniji kritiki i polemiki refleks njihove geste,
posebno s obzirom na tekstove kojima se tada inae bavi, pa i definitivne
varijante svojih djela. Bavei se enciklopedijom, Krlea se suoio s
otvorenou takva pothvata, pojednostavljeno kazano: pretpostavkom da
enciklopedija nije model koliko stanje, odnosno da nije zamisliva
enciklopedija koja uz to to je selektivno odreena ne bi bila i opa.
Fama o marginalijama kao alternativnom Krlei, koji bi u njima kazao
to zapravo misli, utoliko je apsurdna: one nisu prostor konspiracije nego
diskrecije, nisu dopirale do javnosti jedino stoga to su oni koji su njima
simultano raspolagali vjerovali u uinak onoga ime se s Krleom bave
kao javnu stvar i kulturni probitak.

Suzdranost utjecajnih, institucionaliziranih segmenata javnosti, u

Hrvatskoj uglavnom politike, a u Srbiji akademske, spram Krlee,

kritikog mozaika. Mate Lonar, Predgovor, u: Miroslav Krlea, 99

varijacija, Beograd: Duga, 1972, str. 1213.
Krleinim se varijacijama, dakle, mogu uzeti dvije, uzajamno povezane
anrovske cjeline: autorizirani fragmenti s potvrenim ili impliciranim
povodom u marginalijama, te ekscerpti iz vlastitih djela, takoer autorizirani
tako da se referiraju na enciklopedijski diskurzivni i recepcijski kontekst.

577
Kako je graa marginalija u ostavtini zateena nerazvrstana, provedeno
povezivanje u cjeline nije definitivno, kao za druge vrste, tako ni za marginalije.
Pri procjeni opsega i sadraja dotine osnove korpusa marginalija dodatna je
potekoa i u tome to se u razliitim prijepisima, koji esto sadre autorove
rukopisne popravke, isti naslovni ili tematski povod varira na razliite naine.
To u Krleinom postupku, pa ni u kompoziciji romana (Zastave), nije iznimka.

259
njegove Enciklopedije i njegova razumijevanja nacionalnoga aspekta
modernizacije prevodi(lo) se i u odvojeno itanje, recepciju njegova djela
iz tako postavljenih rakursa. Cjeline tematski zasnovane na (i) srpskoj
grai, opsegom i fenomenoloki reflektirale bi (i sintetski, pa i kao
njegovo vlastito itanje Srbije prema enciklopedijskim predlocima)
fundamentalnost Krleinih poticaja578. Primjena takva koncentracijskog
naela iznevjerila bi ipak idejni predtekst Krleina interpretacijskog
pomaka, naracijska posebnost i poenta marginalijskog sklopa tie se
upravo komparativnih uvida u pripadne junoslavenske komplekse, s
njihovom sadrajnom potentnou i interpretacijskom inferiornou u
odnosu na vrijednosne ljestvice europskoga kruga. Nismo u principu
protivu hrvatovanja, ali kad se u okviru jednog lanka od 20 redaka 11
puta apostrofira neko da je hrvatski knjievnik neto tu nije u redu579.
No teko da takvo polazite ita govori o osjetljivosti na redukciju
suvinih srpskih atribucija, koje se onda doivljava kao crvenu olovku za
srpske pisce. Ne radi se pritom tek o predrasudama, suvremene su kulture
hrvatska i srpska izrazito centralizirane, nepovjerenje da bi izvan
vlastitoga sredita moglo dolaziti neto dobro po sebe, a pogotovo
odreujue, determinirajue, stoga se funkcionalno podrazumijeva.580

Krlea je sam (1956), nakon to su izali prvi svesci

enciklopedijskih izdanja zatraio posebnu sjednicu hrvatskoga Politbiroa:
Treba vidjeti to je nivo naih intelektualaca. Kad bi ja publikovao 5%
primjedbi na njihove dopise (lanke) oni bi svi otili. Odgovarajui

578
Usp. tako cjelinu Teatralija objavljenu u novosadskoj Sceni (10/1974, br. 1
2, str. 524.
579
Miroslav Krlea, Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 298.
580
Premda je u Leksikografskom zavodu osmislio i organizirao jugoslavensku
bibliografiju rasprava i lanaka od poetka tampe do 1941, u kojoj prevladava
serbica, Mate Ujevi (19011967) u srpskoj se kulturi obino percipira s
obzirom na vlastiti enciklopedijski projekt prekinute Hrvatske enciklopedije
koja je nastavila izlaziti za vrijeme ustakog reima.

260
Krlei, Vladimir Bakari je zapazio da s prevladavanjem prosjenosti na
univerzitetu nee biti lako: tek treba vidjeti s kakvim novim snagama
raspolaemo i to s njima moemo izmijeniti. Krlea je tvrdio da je
uzimao ugledne naunike kao na pr. Barca. Oni daju ono to i predaju,
to zastupaju u nastavi, a to je esto puta vrlo slabo. Pozivajui se na
Barca, kao negativan primjer, Krlea se oito referirao na stanje a ne na
osobu, jedno stoga to je toga vodeeg kroatista doista pozvao na
suradnju, a drugo jer je Barac u trenutku rasprave na Politbirou ve bio
umro581. U raspravi se istie da je stanje u republikim redakcijama
loe: efovi su nezainteresirani. Rad se prevaljuje na sekretare, a
Krlea navodi primjer u Srbiji, gdje su razni ubrilovii poseban
problem. Marko Risti je imenovan u redakciji da bi bio tampon, ali on je
preokupiran poslom u Komitetu za kulturne veze s inostranstvom.
Bakari zapaa problem suradnje, ljudi koji su pozvani da rade, ali nije
bilo uspjeha. Nije bilo elje da se angauju na tom poslu niti od njih, a
niti od redakcija da ih povuu. Na sjednicama spomenutih sekretara
republikih redakcija jo izravnije dolazi na vidjelo nerazmjer projekcije
i mogunosti: lanak Politika historija Jugoslavije 19181941. Nije
dobar, ali ako ga odbije, gubimo Vasu ubrilovia kao suradnika582.

Krlea je i osobno, ukljuujui razgovor s ubriloviem, pokuao

prevladati ogranienja enciklopedijske sinteze sa srpskim suradnicima
projekta koji je vodio. Meu onima koji su i sami ostali zateeni
Krleinim prijedlozima kako to uiniti bio je i Dejan Medakovi. Na
primjedbe o nainu kako se u enciklopediji obrauje likovna struka, koje

581
Zapisnici Politbiroa Centralnog komiteta Komunistike parija Hrvatske, IV,
Zagreb: Hrvatski dravni arhiv, 2005, str. 201204. Krlea o voditeljima
republikih redakcija govori kao o dekorativnim, posebno o predsjedniku JAZU
Andriji tamparu u hrvatskoj redakciji, dok mu je i Marko Risti u srpskoj
redakciji tek tampon, ali, jer je, za razliku od tampara, preokupiran drugim
ozbiljnim poslovima.
582
Zapisnik sjednice sekretara republikih redakcija (9. III. 1961), Arhiv
Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea; Citirana replika sekretara srpske
redakcije Roksande Njegu.

261
mu je s drugim beogradskim suradnicima neposredno predoio, Krlea je
Medakoviu odgovorio kako ne moe sve sam i poentirao: Moemo
odmah rijeiti taj problem: Doite Medakoviu u Zagreb i preuzmite
Likovnu enciklopediju kao glavni urednik, ali umjesto da takvu
ponudu prihvati ili je odbije iz merituma vlastite argumentacije,
Medakovi je ustrajao na prividno nioj razini problema, procjeni redaka
koji u enciklopediji dobije koji srpski ili hrvatski priblino relevantan
slikar, da bi se na Krleino inzistiranje oitovao da ne moe doi u
Zagreb jer ima posao na fakultetu i porodicu. Kada sam spominje
porodicu, upravo bi se Medakovi, s obzirom na, zajedniku sa Krleom,
zagrebaku porodinu zaviajnost oekivao kao potencijalno
kondicioniran kadar takva prelaska, a enciklopedija kao karijerno
superiorna fakultetu. No u drutvenoj zbilji, u kojoj se zatiu kako bi
odredili njezin kulturni prostor, rasporedi nisu tako objektivizirani: iz
Beograda se u Zagreb karijerno ne prelazi uope, a ni Enciklopedija, pa
da je utemeljena i u Beogradu, na programskoj osnovi kakvu je zastupala
ne bi u odnosu na kanonsku dimenziju katedri pretegnula kao osobni
izbor.

U memoarskom zapisu o putu u Skoplje (1937)583 Krlea tako u

Kumanovu, u sumrak, dok pada snijeg, fiksira karijernog
infanterijskog kapetana koji se oprata od svoje drube kod kojih je
oito bio u posjeti i veselo razgovara s veselim djevojkama, koje su ga
dopratile na stanicu: Elegantna figura mladoga kapetana u injelu ulazi
u moj kupej. Putujemo sami. Skinuo je injel i izvukao iz depa Petricu
Kerempuha. Tiina. On ita i glasno se smije. 'Mora da je vesela knjiga
koju itate. 'O neobino! Ba je sjajna'. 'A ta je to to itate?'. 'To su
balade Krleine'. 'A jeste li Vi Hrvat?'. Podignuo je glavu i pogledao me
sumnjiavo. Iza duge stanke promatrajui me s iznenaenjem , 'a zato
me to pitate'. Odgovorio sam mu evazivno: 'pa nita. Samo tako'. Kada

583
Citirano prema Krleinu rukopisu [strojopis] Skoplje godine 1937., mjeseca
januara. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.

262
je Ivo Andri pri ulasku u enciklopediju reagirao slino kao kapetan iz
Kumanova, Krlea je, takoer prema istom tipu sjeanja, odgovorio prvo
impulzivno a onda analogno, neka ostane kako Andri hoe.584 U
natuknicu o Tinu Ujeviu, njezin biografski dio, doista se umijeao pa je
prestilizacija njegova585 i demonstrira teite. U rasponu stoljea kojime
se bavimo Krlea je ivio s hrvatskim i srpskim pjesnicima kao
suvremenicima, biljeei i korigirajui svoja zapaanja Pitamo se za
koga i kome piu pjesme ovi nai pjesnici kada ih ni enciklopedisti nee
da itaju. No on je pritom oevidno na njihovoj, strani takve
nedovrenosti, za razliku od Maeka, koji ga odbija jer je svren
ovjek. Krleina proturjeja, kakvih razumije se ima586, ne slabe sintezu
njegova svijeta, jer su paralelizmi u njoj, ostavljeni u otvorenoj,
nedovrenoj slici povijesti kakvu je ironizirao kao europsku kristalnu
kuglu. Izmiljene tradicije poivaju na vjebama u socijalnom
ininjeringu, ako ni zbog ega drugog a ono zato to historijski novitet
implicira inovaciju. U toj se toki, u jeziku, zapletemo oko europske
prevodivosti sjeanja, kao subjektivne, a ne kulturne osnove moderne
nacije.

584
U ovom hramu biti bezbonik koji porie ba sve idole i fetie ove gospode
od Miloa Crnjanskog, Ive Andria (pismo M. V. Bogdanovia da se brie 'da je
roen u Travniku, hrvatskog podrijetla', iz M. V. B. biografije za E. J. I moj
odgovor da sam brisao, ali neka porui M. V. B. hrvatsku). Miroslav
Krlea, Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 33.
585
Jedan od jugoslavenstvujuih omladinaca, romantino oduevljen
pobjedom Srbije 1912, putuje u predveerje Prvog svjetskog rata u Beograd,
progonjen od austro-ugarskih vlasti, ostaje u emigraciji. Pripada generaciji
pjesnika i atentatora i poetski su mu prvijenci puni mladenakog buntovnog
nemira. Protjeran iz Beograda odlukom policijskih vlasti zbog svojih bohemskih
ekstravagancija, ivi tridesetih godina u Sarajevu, pred rat u Splitu, a od 1940. u
Zagrebu. Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
586
A s Nietzscheom mlate ve pedeset godina, svi jedan kao drugi i od toga
polaze, kao da su to 'duboka priznanja pisca', ali zaboga, kakav Nietzsche,
kaem ja danas!. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, str. 106.

263
 Krlea je inzistirao na tome da su narodi koji trae dokaz o svome
identitetu u otiscima srednjovjekovlja zapravo jadni,587 tim vie ako ne
mogu vlastitu emancipaciju razumjeti kao socijalistiku, lenjinistiku
koncepciju ostvarenu na temelju svoje vlastite revolucionarne borbe.
Samome mu je, ipak, pritom jasno da je svaka veliina normativni
pojam, pa se moe gubiti u relativnosti odnosa. Dovoljno je zapaziti
da imade u historiji zapadnoeuropske civilizacije relativno velikih
pojava, koje izmjerene vanjskim mjerilom moda i nisu tako
grandiozne. Stoljee kojim se, kao Krleinim dobom, bavimo
historicistiko je i s obzirom na jaanje kolektivnih ideja, a da ih u
srpskim i hrvatskim drutvenim prilikama nije pratila simultanost
drutvenog sjeanja i odgovarajueg jaanja definicije drutva kao
jednog organizma ili jedne celine. Afirmacija kolektivnih drutvenih
subjekata (civilizacije, nacije, naroda, klase) koje je zapadnjaki
istoricizam pretpostavio kao sutinske pokretae istorijskog dinamizma,
oitovala se, pa i u Krlee, u svojevrsnom teorijskom apriorizmu pri
zahtjevu poznavanja prolosti kao osnovne pretpostavke da se razume
sadanjost i da se promeni budunost.588 Krlea se, poput Katroge, u
nameri da ne dovede u pitanje objektivnost pojmova, drao uloge
linog pamenja ukljuenog u socijalizaciju i transformaciju koje svaka
jedinka dobije u naslee. Takvome Krlei postojano se inilo da mi po
evropskim kolama uimo zemljopis shematino, mi postavljamo
Evropu za nedvoumni i uglavljeni centar svijeta i sve je drugo za nas
sporedno589, dok istodobno u viim slojevima duha egzistira sinteza
evropske civilizacije.

587
Milo Jevti, Dijalog s Miroslavom Krleom i njegovim djelom, 121.

Fernando Katroga, Historija, vreme i pamenje, Beograd: Clio, 2011, str.

588

1921.
589
Milo Jevti, Dijalog s Miroslavom Krleom i njegovim djelom, 291.

264
IX. Zakljuak

Vie se puta u ovome radu Miroslava Krleu, citatno i diskurzivno,

apostrofira kao pjesnika. Knjievnohistorijski format istraivanja, a i
pristupna metodoloka i teorijska objanjenja, dovoljna su terminoloka
podloga da se znaenje toga pojma ne propituje, pa i kada se njegova
upotreba ne odnosi tek na anrovsko odreenje tekstualne tvorbe
autorskoga predloka o kojemu je rije. No, upravo nam
knjievnohistorijska paradigma pomae da u tipologiji njezinih formi,
pored personalistike historije, historije stvaralatva, pa anrovske,
odnosno historije prema tematskoj osnovi djela kao estetike projekcije,
za saimanje ovdje predloenih itanja, uzmemo i ideju povijesti
knjievnosti kao evolucije oblika autorstva. Bavei se ehovom, Igor N.
Suhih tako,590 na temelju Bahtinovih kategorija koje utemeljuju odnos
autor itatelj591 (pret)postavlja autora kao znak, simbol sustava,
odnosno kulturoloku kategoriju nastalu na granici izmeu umjetnikog
svijeta djela i 'stvaralakog kronotopa' u kojemu se na za djelo osobit
nain proimaju polazite i kulturni kontekst. Primjenjujui tu shemu

Igor N. Suhih, Pisci u ehova i literat ehov, u: Autotematizacija, Zagreb:

590

ZZK, 1996, str. 8795.

591
Pojmove autora, junaka, kronotopa i itatelja Suhih utemeljuje na
Bahtinovoj monografiji o pitanjima literature i estetike (Moskva, 1975); usp.
takoer Mihail Bahtin, Autor i junak u estetskoj aktivnosti, Novi Sad: Bratstvo
jedinstvo, 1991.

265
Suhin uoava tri paradigme to se izmjenjuju, ali istodobno utjeu jedna
na drugu, s tri terminoloka utemeljenja u evoluciji autora: pjesnik
pisac literat. Drugi, recepcijski lan u takvom periodizacijskom kljuu
markiran je manje selektivno, ali jednako precizno: naspram pjesnika
stoji narod, Bog, moda i muza, naspram pisca drutvo pri
emu pisac nedvosmisleno ve iz poticaja preuzima drutvenu obavezu
a naspram literata je publika. Kada bi se Suhihova konstrukcija
primijenila na kulturne modele u srpskoj i hrvatskoj knjievnosti XX
stoljea, to bi dodatno legitimirao dijakronijski pomak u zakanjenju
po tipu europske modernizacije spram ruskog primjera, oito bi proizale
poticajne interpretativne indicije, posebno u odnosu autora prema
evoluciji receptora od naroda, preko drutva (odnosno graanina), do
publike (kao participanta u estetski potaknutom doivljaju). U naem
raspravnom polju predloena nas paradigma zanima ponajprije u
integrativnoj potenciji autorove funkcije, kakva se oituje kada se Suhih
poziva na ehovljeve Trigorina, literata do sri, koji kae da mora
govoriti o narodu, o njegovim potrebama, o njegovoj budunosti ili
Trepljova, pjesnika po vokaciji i umjetnikim tenjama, koji se
maskira u literata, ali se [vraa] prvotnoj paradigmi, paradigmi
pjesnika.592

Objanjavajui zato se u Rijeima i stvarima, govorei o

konkretnim autorima, odmakao od uobiajene celine: knjiga, delo,
autor Michael Foucault se poziva na pokuaj da analizira verbalne

592
Objanjavajui zato je Krlein odlazak obiljeio akordom umro je na
Tolstoj, pisac Ranko Marinkovi, iji odnos s Krleom nije bio harmonian
(usp. poglavlje VI), pa je ta usporedba izazvala uenje s obzirom na Tolstoja
kao ovjeka koliko nadarena toliko izazovno udljiva, kae: Krlea je bio
iznimka po onome to mi nismo umjeli, a on je umio. Pismenih je Rusa bilo
mnogo, i literarno nadarenih i prije velikog ruskog realista Tolstoja, ali nikome
od njih nije polo za rukom da 'drma savjeu ovjeanstva'. Tolstoju je to
uspjelo. I Balzacu je uspjelo. I Krlei je uspjelo. Jozo Puljizevi, Dvadesetpet
godina od Krleine smrti, Vijenac, 14/2006. br. 323326, str. 9.

266
celine, vrste diskurzivnih slojeva, drei se pritom prirodne istorije.593
Priznajui da bi se njegova oprimjerenja mogla kao portreti smatrati
smeno nedovoljnima, on ipak podsjea da svoje autore kao primjere
nije ni imao namjeru rekonstruirati, tumaiti to su kazali ili hteli da
kau, jednostavno je tragao za pravilima prema kojima su oni
formirali izvestan broj pojmova ili teorijskih slojeva koji se mogu nai u
njihovim tekstovima. Premda je u ovome istraivanju definiran nain
na koji se upotrebljava [Krleino] ime, a i razlozi raspravljanja
(polazita) njegova djela prema problemskoj, identitetskoj,
pretpostavci Foucaultovo rastvaranje pojma autor iz identitetskog pitanja
to je (a ne tek tko je) on izravno se odnosi na zakljuni moment kakav se
ovdje predlae s obzirom na to da ime autora ne bi bilo isto to i ime
unutar govora o stvarnoj osobi te ide dalje i od imena autora koje se
protee do granice tekstova, da ih rastavlja, sledi njihove zastoje, da
manifestuje njihov nain postojanja, ili da ih barem karakterie. Doista,
u civilizaciji kao to je naa postoji odreen broj diskursa koji imaju
funkciju autor, dok su drugi lieni toga. Za analizu funkcije autor
odluujue je kako se u nekoj kulturi odreuje koji je govor nosilac
funkcije autor. Nadamo se kako su rezultati istraivanja pokazali kako je
tip spontanosti kao pripisivanja jednog naina miljenja jednom
pojedincu Krlei u srpskoj kulturi a s obzirom na receptora kao
narod, drutvo i publiku potvren, pa u prilog oite i pretpostavljene
okolnosti da je rekonstrukcija recepcije njegova djela i rekonstrukcija
same te recepcije nedovoljna i uzimamo funkciju autora koja nije
samo ista i prosta rekonstrukcija iz druge ruke, koja polazi od datog
teksta kao nepokretne materije. Koliko god da bi bilo pogreno traiti
autora u stvarnom piscu kao i u fiktivnom govorniku, funkcija autora
odvija se u tom cepanju svaki diskurs koji posreduje funkciju autora
sadri pluralitet ega. Kada definiramo Krleino autorsko poniranje u
srpsko iskustvo kao kulturni profil takav je pluralitet ega na oba
nominalna pola Krlea srpsko identitetski markiran.
593
Miel Fuko, ta je autor?, Polja, 2012, br. 473, str. 100112.

267
 Do potekoa u srpskom razumijevanju Krlee dolazilo je u
pravilu kada bi se taj pluralitet zanemario pod pretpostavkom hrvatske
autorizacije njegova govora. Dok su u 1920-ima identitetski nesporazumi
na toj razini logini, pa i oekivani, nakon pola stoljea, kada u sporu oko
javnoga dokumenta o definiciji imena jezika594 eskaliraju, mogli bi
podrazumijevati negativnu kulturnu bilancu. Stoga je, kao i Krleinu
autorsku, vano precizirati kulturnu, srpsku perspektivu, kao tradiciju,
iskustvo i nasljee, koliko je to mogue, prirodni, organski, a ne tek
predodbeni model. Historicistika zasienost konstrukta o nacionalnom
identitetu ne potire historiku svijest zajednice koja trpi takvo stanje, pa
ni srpske, odnosno hrvatske. Svijest o pripadnosti u njih se, analogno
kranskome mitu, prometnula u svojevrsni istoni grijeh, od kojega bi
se, kritikim proienjem trebalo osloboditi. Toku u kojoj se na
dijakronijskoj crti milost ili bogatstvo nasljea prometnulo u grijeh, nije,
za razliku od doba kada se u takvu grijehu poelo uivati, lako odrediti.
tovie, pretpostavlja se da su Srbi i Hrvati u tim, uvjetno reeno
nepovijesnim, razdobljima graninost dijelili skladno, unato etnikim,
poslije i konfesionalnim razlikama. Preskok u sjeanju na to doba, kada
su u svojim sredinama prakticirali suvremenu europsku modu i trendove,
nije, meutim, uvjetovan tek opim povijesnim iskustvom, ve i
dominantnim tipom zajednica u kojima su poslije ivjeli. Sam Krlea
zapaa kako se poetkom XIX stoljea a to nije samo stoljee buenja,
raanja i kretanja 'nacionalne misli' ili 'nacionalizma' u zapadnoj Evropi,
nego stoljee raanja graanske klase i kapitalizma panorama
junoslovjenskih zemalja i naroda zatie pod zulumom osmanijskog
feuduma s jedne i habsburkog terora s druge strane; na jednoj i na
drugoj, t. j. na hrvatskoj ili na srpskoj strani pokazat e se da je
buroazija zapravo sjenka od graanske klase, a bijeda od
provincijalnih jajaroa koja toi pirit i kupuje lisije repove za aku ita

594
O Deklaraciji usp. Ivo Banac, Hrvatsko jezino pitanje, Zagreb: Most, 1991,
str. 100103; usp. takoer Andrew Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije,
Beograd: Stubovi kulture, 2001, str. 229235.

268
poprimila je mentalitet treberske, poltronske, dvorske, ne rojalistike,
nego upravo dinastiarske konjukture. Slobodne i nezavisne
inteligencije kao drutvenog sloja ni u Srbiji nije bilo, a ukoliko se
javljaju neki napredni pojedinci, oni su izolovani i prema tome razumije
se, svravaju jalovo i tragino.595 Cezura izmeu evropskog
nacionalizma i njegove balkanske mutacije ne dolazi tek iz mentaliteta,
pri uspostavljanju tradicijskih figura sjeanje se obnavljalo iz jezika, a tip
temeljne, porodine zajednice, obraene u sociologiji i kao zadruga,596
upuuje na odranje i obnovu zajednice iz nje same. Kada drava u ime
nacije pone sa sjeanjem postupati na porodini, ritualni nain, pjege
zaborava plastificiraju se izmiljenom tradicijom, bez kritikog korektiva
pisanih izvora kao u evropskoj paradigmi, ali to ne delegitimira
narodnosni supstrat kulture, ona je srpska, kao i koja druga i po iskustvu
stradalnika na koje Krlea upuuje. U retorikoj nijansi kako ni u Srbiji
nije bilo nezavisne inteligencije sadrana je Krleina historijski
uvjetovana optimalna projekcija, neka vrsta suficita iz negativnog salda
da takve inteligencije u Hrvatskoj pogotovo nije bilo, pa su izgledi srpske
inteligencije ipak sve do modernog doba bolji. Krleine statistike s

595
Citirano prema grai Krleinih marginalija, Katalog Rukopisne ostavtine
Miroslava Krlee.
596
Baldo Bogii, Da li se vrijedno u nas baviti ozbiljnim naunonarodnim
pitanjima, Otadbina, IX/1892, sv. 125129. Obitelj po svojoj prirodi nije
mehanika kakva tako, da kad si joj razorio dosadanji oblik, moe ga odmah
zamijeniti drugim koji je takoe mehanike prirode. Obitelj je uredba koja je
prepuna moralnih elemenata, uredba koja se obrazuje, razvija i utvruje kao
svaki organizam, tijekom mnogih i mnogih vjekova. Moralni elementi te uredbe
uzdre se najglavnije predanjem. Ovo poljednje i ako vri funkcije obrua, opet
taj obru, dok je cio i na svome mjestu, dosta je elastian i prilagodljiv ka svim
potrebnim postepeno ogranienim izmjenama. Ali, kad radi koga drago
spoljanjeg uzroka, obru od jednom krhne i dosadanja se kuna forma, kao
tradicionalna uredba, prospe, posljedice su strane, jer nastaje moralna anarhija.
Ova pak, zbog neposredne i intimne sveze te uredbe sa svim stranama narodnog
bia, obuzme sav narodni ivot.

269
dramatinim sumarnim procentima gradskog stanovnitva u spomenutim
zemljama za predjugoslavenskog razdoblja i dramaturkom razradom
takve sheme u palanaki ambijent kvalitetna su podloga za razradu
kategorija koje identitetsko znaenjsko polje dovode u prijepor s
dogmom (tradicije). Za mentalitet palanke597 je arija formativni oblik
kakav izmie standardnom, napose komparativnom registru, ali ak ni
palanako drutvo, ne samo to ne iskljuuje pjesnika, ega je Krlea
svjestan kada govori o slomljenim pojedinanim identitetima, ve je u
njemu odriva i publika. Kada je rije o knjievnosti upravo takva
publika kristalizira javnost, drutvenu snagu moderne epohe koja
problem svoga opstanka, pa i u komunikacijskoj sferi, upravo refleksno,
automatski kao u govoru locira u univerzalnome.

Kada Krlea upuuje da pie li o jeziku, ispitaj drutvo i

drutvene prilike i odnose prije svega! Nema poezije bez drutva, nema
drutva bez gradova, referira se zapravo na vlastitu, graansku,
poziciju: Danas mi je jasno da bi nae provincijalizme trebalo prevladati
poznavanjem svih jezinih krugova od ljubljanskog Nebotinika do
Lovena i od Kolarca do Kukuljevia. Rije je o beletristikom
izraajnom sredstvu, a meni je relativno kasno poelo 'svitati' kako
bi trebalo pisati da bude 'ivo', u smislu naih politikih i drutvenih
apsurda.598 U vrijeme dok o tome (1942) razmilja njemu se ini da se
rat na generalno poremeenje kriterija i ukusa [] survao kao lavina, a
tridesetogodinji ratni vrtlog, jo od balkanskih ratova, ni kao poticaj
po tome to nas vitlaju ogromne internacionalne snage koje su nas
izbacile iz nae provincijalne arhajske inercije ne daje naslutiti da bi
protuslovni procesi za nau beletristiku poeli postojati. Pisac
kojemu je stalo do knjievnojezinog standarda nimalo sluajno se
pritom sjea Jakova Ignjatovia, pa i riskirajui distancu od Skerlia, do

597
O fenomenu palanke u srpskom drutvu usp. Radomir Konstantinovi,
Filosofija palanke, Beograd: Nolit, 1981.
598
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 109.

270
kojega mu je inae stalo: Skerli smatra da su najbriljantnije stvari
Jakova Ignjatovia 'nemute' i upravo on sa svojim simplifikacijama
klasian je dokaz kako se stvari odonda pa do danas nisu pomakle s
mjesta ni za milimetar, a taj proskribirani Jakov spada meu najblistavije
svjedoke epohe, knjievno kud i kamo suvremeniji od Skerlieva pera,
koje ga porie. U vrijeme kada Krlea govori o Skerlievim
pojednostavljenjima Simone Weil ukorijenjenost tumai kao sposobnost
postavljanja perspektive u odnosu spram dobra i zla: Prenoenje lane
veliine kroz stoljea nije svojstveno samo povijesti. To je opi zakon.
On vlada, primjerice, knjievnou i umjetnou. Postoji stanovita
vladavina knjievnog talenta kroz stoljea koja odgovara vladavini
politikog talenta u prostoru. Potcrtavajui rizik trgovakog karaktera
talenta Weil Krleinu poeziju iz grada obvezuje moralnou, jer ako
se talentom kao vrijednosnom razlikom trguje onda je krepost
ostavljena osrednjosti.599 U Skerlievu je Ignjatoviu stoga ucrtana
knjievnoidentitetska okomica srpske kulture u kakvu ulazi i o kojoj
govori Krlea, on sa Skerliem dijeli drutvenu svijest o historinosti
kanona, ali ne i o knjievnojezinom izrazu, koliko god da e ga i sam,
prema dugu ankete koju je o jezinoj osnovi Skerli provodio,600 i u tome
pokuati slijediti. Nakon pola stoljea i potpisivanja ekavske varijante,
Krlea utoliko deklaraciju vie ne potpisuje kao (drutveno odgovorni)
pisac, ve kao autor koji ne eli porei ukorijenjenost na koju upuuje
Skerlia, kada je ve u osobnom i povijesnom vremenu bilo kasno za
sudjelovanje u njegovoj anketi.

Skerli je u svojoj knjievnohistorijskoj sintezi zagovarao potrebu

za romanom, oekujui velikog romansijera kao pisca koji bi se

599
Simone Weil, Ukorijenjenost, Zagreb: Globus, 2003, str. 169171.
600
Jovan Skerli (18771914) pokrenuo je kao urednik Srpskog knjievnog
glasnika anketu o jeziku kojim govore Hrvati i Srbi, prema kojoj je artikuliran
prijedlog o zajednikoj pravopisnoj osnovi s ekavskim izgovorom i latinicom
kao pismom. Unato znatnoj potpori s obje knjievnojezine adrese, pri emu je
i Krlea prihvatio ekavski izgovor, reforma nije zaivjela.

271
svim svojim talentom bacio na roman. Skerlia ne samo Ignjatovi,
nego ni suvremeni pripovjedai koji daju iroke slike pojedinih
drutvenih sredina ne zadovoljavaju, roman moe biti i istorijski,
dapae: u tome pogledu srpska knjievnost stoji iza hrvatske. Skerli je
socio-kritike orijentire srpsko-hrvatskog kulturnog sklopa u knjievnoj
sferi skicirao precizno i nedvosmisleno. Ono to je za Krleinu kulturnu
matricu u tome presudno odnosi se na definiciju hrvatske knjievnosti
kao zasebne, a ne lokalne knjievnosti: Skerli kae da su Srbi i
Hrvati jedan narod, ali oni imaju dve knjievnosti. Hrvatska knjievnost
javila se i razvila samostalno, za razliku od srpskoj korelativnih
lokalnih knjievnosti, koje su bile sasvim prolazne i usamljene pojave.
Moe se aliti i valja teiti sjedinjenju te dve knjievnosti, ali i to e
kao historija celokupne nae knjievnosti biti mogue tek kada se
izrade njihove pojedinane istorije. A takva je pojedinana historija
podrazumijevala svijest o kontinuitetu, mjerilu, pa i imenu. Skerli je
demonstrirao izvanrednu kritiku spremu u historijskim alatima za takvu
deskripciju kada govori o Dubrovniku koji je ve bio prijeporna toka.
Identificirajui Meda Pucia srpskim piscem, on njegovo djelo uzima za
poveznicu srpske kulture sa starom dubrovakom tradicijom, da bi
tumaei (1912) kako je Vojnovieva Dubrovaka trilogija duboko
prodrla u srpsku publiku601 pisca apostrofirao hrvatskim. Sam Vojnovi
mu je (1914) jedan od onih pisaca koji su na sredini izmeu dve

601
Skerli ovdje implicira razliku izmeu (knjievne/kazaline) publike i
(kulturne) javnosti. Takvu razlika je oita po tipu integracije Iva Vojnovia i
Sime Matavulja u srpsku kulturu. Dok je Matavuljeva kulturna integracija, s
potvrdom u lanstvu Akademije, neupitna, Vojnovi je na obje strane, u
Hrvatskoj i Srbiji, kontroverzna pojava. No to nije utjecalo na disponiranost
publike. Nakon razmjernog neuspjeha drame sa siejnom osnovom iz
dubrovake tradicije Zavjet (1896) na beogradskoj (i novosadskoj) pozornici,
Matavulj je pri preradama razmatrao i knjievnojezini sloj, kao potencijalni
komunikacijski problem, no beogradske izvedbe Vojnovievih drama pokazuju
kako recepcija u to doba, kao ni poslije, nije uvjetovana govornim varijetetom
koliko estetskim uinkom, pa su fragmenti Trilogije kanonizirani, a primjerice
Lazarovo vaskrsenje, izriito kulturno aktualizirano, poput Zavjeta, arhivirano.

272
knjievnosti jednoga jezika, izmeu srpske i hrvatske.602 Iste (1912)
godine kada je izalo prvo, kolsko izdanje Skerlieve istorije objavljeno
je i drugo izdanje Pregleda srpske knjievnosti Pavla Popovia, koji se u
predgovoru osvrnuo na to da u izvesnom delu kritike pojavili su se
prekori radi ovinizma koji se tobo vidi iz moje knjige. U pristupnom
poglavlju prvoga izdanja govori se o dubrovakoj knjievnosti kao vrlo
vanoj oblasti srpske knjievnosti, a takvom je postala jer je bilo
sueno da prihvati srpsku knjievnost kad je stara irilovska knjievnost
poela padati, zapravo je taj, dubrovaki svet najpre romanski pa tek u
toku srednjeg veka posrbljen. Kada se pojavilo (1920) i tree izdanje
Krlea je Popovievu knjigu nabavio i sauvao,603 a pri izradi
enciklopedijske natuknice o njemu nije zaboravio ni da se o njoj
oitovao: To to je predvieno 50, a napisano 72 reda, ne bi bilo tako
tragino, da je samo priblino tono. Sve to se moglo ili trebalo rei o
tom ovjeku, rekao je pisac ovih redaka, ali to, dakako, ne moe biti
tampano u ovoj ecniklopediji, koja je sva konvencionalna i prema tome
vie-manje pretvorljiva. To kako je Pavle Popovi predavao hrvatsku
knjievnost, posebno je poglavlje.604 Poentirat e u trenutku kada se,
nakon Skerlieve (1953) pojavilo (1967) kanonsko izdanje i Popovieve
istorije: Dakle, 1912. godine, srpski rodoljubi su reagirali na
ovinistike tendencije jedne knjige koja se 1967. godine slubeno
preporuuje kao udbenik na Beogradskom univerzitetu.605

602
Jovan Skerli, Istorija nove srpske knjievnosti [ir.], Beograd: Rad, 1953,
str. 433.
603
Primjerak dotinog izdanja Popovieve knjige uvao se u Leksikografskom
zavodu Miroslav Krlea.

Citirano prema grai Krleinih marginalija, Arhiv Leksikografskog zavoda

604

Miroslav Krlea.
605
Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 255.

273
 Krleino inzistiranje da je postupak ujedinjenja Srba i Hrvata u
jedinstvenu dravu i (zajedniki) kulturni prostor proveden prijeko i bez
dogovora koji bi osnaio historijske silnice koje su ih kao zajednice, a ne
institucionalizirane pravne forme, magnetizirale povezano je s
kontinuitetom vlastite misli o tom pitanju. On takav kontinuitet
provjerava i u suvremenika, primjerice bez popusta za Stjepana Radia,
unato njegove simbolike rtve606, Svetozara Pribievia, koji mu kao
prognanik postaje gotovo blizak u literarnom formatu heretika i
sanjara607, doputajui si polemiki sarkazam kada mu se za pojedinu
figuru u vremenskom razmjeru uini da mimikrira vlastita polazita.
Aleksandra Belia u marginalijama reducira na bolje nita ne kazati:
ovjek pati od melodramatike beletristikih, potpuno suvinih detalja
[] ali tko ima smionosti da dirne u ovog korifeja. 608 U Krleinoj
ostavtini sauvan je, meutim, ekscerpt u etiri toke iz Believe knjige
Srbija i junoslovensko pitanje, objavljene 1915. u Niu. Bez obzira za
koju je potrebu taj predloak pripremljen, a i je li ga Krlea osobno
priredio,609 Believe teze, problemski i pojmovno, zadiru u karakter

606
Usp. npr. Ako se ve govori o njegovom aktivitetu da 'kao ministar
prosvjete razvija mnoge reformne osnove', trebalo bi rei da je ta njegova
politika taktika bila potpuna negacija njegove vlastite politike, jer se pokazao
na djelu kao kraljevski centralista, sklon svim moguim i nemoguim
kompromisima, i prema tome je logino da mu je 'utjecaj na seljake mase'
osjetljivo opao. Citirano prema grai Krleinih marginalija, Arhiv
Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
607
Pojmovni skup heretici i sanjari kao metaforika asocijacija na Krleine
karaktere pripada Aleksandru Flakeru.

Citirano prema grai Krleinih marginalija, Katalog Rukopisne ostavtine

608

Miroslava Krlee.
609
U pripremi Zastava sam je Krlea, a vjerojatno i uz pomo suradnika,
skicirao historiografske predloke za kakve je bio potreban temeljit uvid u
literaturu o kompleksima na koje se odnose. Ne treba iskljuiti da posebno
zanimanje za tee dostupnu a vanu Believu monografiju pripada tome
razdoblju, tim prije jer se u Zastavama razrauju problemi kojima se Beli bavi,
ali i ambijentalni (Ni 1915) i socijalni okvir kojim se kao i Beli kree Krlein
kritiki i kroniki lik Frana Supila.

274
ujedinjenja, kao toku a ne samo trenutak spoticanja: 1. Jer odavno je
ve reeno da izmeu Srba i Hrvata ne moe biti nikakva ugovora,
nikakve pogodbe ili nagodbe, poto su oni jedan lan sa dva imena, a za
svaki dogovor potrebna su dva zasebna predstavnika; 2. A Srbija e
biti veoma zadovoljna da svojoj brai Hrvatima, pored nacionalnog
osloboenja donese i crkveno, za kojim su oni dugo vremena uzalud
udeli; 3. mi hoemo da piemo u potpunosti onako kako se pie u
Srbiji, ne samo zato to je tako najbolje, nego zato to je to Srbija svojim
nacionalnim radom izvojevala bilo na polju knjievnosti, bilo na polju
narodnog osloboenja; 4. Sve prilike i dananjeg rata i politikih
odnosa upuuju nas pre na to, da bi ba u interesu Italije bilo, kao to smo
videli, stvaranje na Balkanu ujedinjene Srbije. I kada bi trebalo u kakvom
pravcu da se ogleda uticaj Italijin na konsolidovanju prilika na Balkanu,
to bi, po naem miljenju, na prvom mjestu trebalo biti u njenoj
naklonosti ostvarenju ujedinjene Srbije.610 Krlea je doista Believ,

610
Kada se teze Aleksandra Belia vrate u kontekst cjeline iz koje su izuzete
njihova tendencioznost slabi, ali se i nadalje itaju kao identitetska poruka. U
vezi s prvom tokom Beli se dri relevantne identitetske pretpostavke da ako
sam ovek ima da izvri prema sebi neko pravo, onda je to pravo u njemu
samom, a ne u nekom pisanom odnosu sa samim sobom. Taj ovek su Srbi i
Hrvati, iji bi brak, ve iz toga to je eljen, iskljuivao potrebu da ga se
uvruje ugovorom. Kada govori o crkvenom osloboenju, Beli ne
aludira na konfesionalno stapanje, ve pretpostavlja da bi Vatikan mogao na
cijeli prostor nove drave primijeniti ugovor koji je s njime za svoje katolike
dravljane postigla Kraljevina Srbija kao pravo na slubu u narodnom jeziku, a
za to Beli, ne bez uporita u povijesnom iskustvu i izvorima, dri da je
hrvatskim katolicima vano. Govorei o jeziku, Beli, meutim, nedvosmisleno,
za razliku od politike kombinatorike s kalkulacijom o talijanskim interesima,
zastupa pravo snage: on misli kako se posle srpskih ratnih uspeha od 1912
1913. god. istaknuti knjievnici zapadnog dela srpskohrvatskog naroda nisu
ustezali da priznaju [!] da je vostvo srpskohrvatskog naroda u kulturnom
pravcu ili definitivno prelo Srbiji [!], ili da e Srbiji u najkraem vremenu
pripasti [!]. Pojmovi priznati ili pripasti dali bi se teorijski uklopiti u Believu
identitetsku shemu o narodu kao ovjeku, ali sve i kad bi takav spekulativni
manevar raunao s primjenjivom koncepcijom sam otkriva svoje slabo mjesto
govorei da je vostvo prelo. Ako je prelo onda je negdje i bilo.
Believu koncepciju nije potrebno idejno (dis)kvalificirati, ona je legitimna i
hermeneutiki zatvorena. Tip nacije kakav projicira pomie iz kulturnog u

275
Skerlievoj graanskoj koncepciji suprotan program odbacio simultano,
podsjeajui ve 1923. kada smo mi taj apsurd proricali i ocrtavali mu
konture, svi su vikali na nas da pljujemo u narodnu juhu, da bi tom
programu suprotstavio viziju: balkanske dotino podunavske
republikanske soc. federacije [kao] one sintetine osovine, oko koje se
moe konstruisati Balkan, na kome e nepismenost stajati na nitici, vode
biti regulisane, promet i rasveta elektrificirana i tampati se i itati
knjige.611 Kada Krlea kae da su svi vikali na njih to se ne odnosi
ponajprije na svijest kakve zagovaraju Popovi ili Beli, ve na stanje u
komunistikom pokretu kojemu pripada: Diskusije u ustavotvornom
odboru Konstituante, gdje Sima Markovi sjedi sa 6 predstavnika KP
vode se punih est tjedana na bazi KPJ prijedloga Paragraf 1 Ustava:
Jugoslavija je socijalistika sovjetska republika, da bi, s tim u vezi
tampanje Internacionale Aeterne u Plamenu, upravo iz tog kruga
komunistike ljevice, bilo prokazano kao literarno brbljanje koje se ne
podudara s direktivama.612 Kada u institucijskom okviru jugoslavenske
socijalistike federacije dravno naelo prevlada kao koncentracijski

dravni model, vjerujui da je snaga Srbije, a ne zateene srpske nacije, uporite

jedinstva na kojem e se u eljenom povijesnom razvoju novoga sredita i
pripadnih mu zemalja ostvariti samorazumljivi identitet. Takve se zemlje,
poslije, zavisno od diskurzivnih planova ili osobnih narativa, doivljava ili
naziva: povijesnim, zaviajnim ili s obzirom na upravni raspored oblastima,
odnosno u hrvatskome izrazu pokrajinama. No i kada bi takvo to zadobilo
trajniju historijsku validnost, identitetski, bez dogovora sa samim sobom ne bi
iscrpilo opozitne agense. Naprotiv, kao to sam Beli pokazuje sa sjeanjem
hrvatskih katolika na svoje davno pravo na vjersku slubu u vlastitom jeziku
ak se ni crkveni kanon nije u stanju kriterijem snage (uvijek) odrati.

611
Napomena urednitva, Knjievna republika, I/1923, br. 1, str. 39.
612
Cit. prema Krleinu rkp. O emu se u Plamenu nije govorilo, Katalog
Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
Krleino se shvaanje autorstva eo ipso ne podudara s direktivama, utoliko se
njegova poruka, kao to je razvidno i u pristupu jugoslavenskom
konstitucijskom fenomenu, striktno dri zajednice kao skupa, a ne
reprezentirane u eliti. Stoga je Drainac zarana i tono zapazio njegov utjecaj na
mase (usp. bilj. 205 ).

276
argument, pa i u identitetskim pitanjima, kakvo je ve po definiranju
svoga naziva jezik, Krlea e polazine razlike smatrati
neraspravljenima.

Krleino shvaanje nacionalne ideje polazi od odmicanja dravne,

pa i poticajne uloge u njezinu oblikovanju. Kada je Matica srpska
poetkom 1950-ih pokrenula pitanje jezinoga dogovora, formalno je
takav pristup bio zadovoljen, ali je Krlea bio suzdran oko
pretpostavki,613 da bi se u razdoblju ustavnih promjena 19631974.
implicitno i eksplicitno o tome oitovao. Nakon to je jo 1954. na
sveanosti u Hrvatskom narodnom kazalitu odrao referat o stopedesetoj
godinjici (prvoga srpskog) ustanka, 1966. je u zagrebakoj
starogradskoj vijenici dao uvodnu rije na znanstvenom savjetovanju o
130. godinjici hrvatskog narodnog preporoda. On podsjea da su
upravo hrvatski preporoditelji, ilirci, poduzeli korak jedinstven u
evropskim razmjerima, odustajui od vlastitog narodnog imena i jezika,
ali na margini ostavlja primjedbu kako su pritom bacili kroz prozor
kajkavsku knjievnost. Problem Krleina prihvaanja Deklaracije koji

613
ivan Milisavac, Autoportreti s pisama [ir.], Novi Sad: Matica srpska, 1998,
str. 2134. U poglavlju Nesporazum s Krleom Milisavac govori i o tome
kako su u Matici srpskoj 1953. poeli pripremati anketu o problemima jezika.
Krlea se u anketi nije javio, ali je s Milisavcem iscrpno razgovarao o problemu
nasljea s tim u vezi, tako da na kraju njegova dugog, veoma dugog, monologa
[Milisavac] ipak nije bio naisto da li on nau akciju odobrava ili je smatra
besmislenom. Upravo tako, da li smatra besmislenim tzv. Novosadski jezini
dogovor nije sa sobom naistu bio Krlea ni kada ga je, meu posljednjima, i
zahvaljujui upornosti Matice, ipak potpisao.
Milisaveva skica o Krleinu odnosu s Maticom srpskom vaan je odvjetak i za
ovo istraivanje, koji na alost nije obraen. Krlea je 1963. otklonio poasno
lanstvo u Matici srpskoj, a ni njegova suradnja s edicijama te ustanove nije
sretno aspektirana. Je li pri pozivu za suradnju u Letopisu, odmah po njegovoj
obnovi u 1940-ima kao i prijedlogu da priredi knjigu Marka Ristia za kolekciju
srpske knjievnosti u 1960-ima, presudio nesretan splet okolnosti ili se takva
distanca zasniva na kakvoj pozadini tek treba istraiti.

277
je u srpskoj kulturi primljen okantno,614 a Krlea mu kao narativnu,
razgovornu, konstantu posveuje niz epizoda (1967, 1968) dnevnikih
zapisa615 po svome je utemeljenju mnogo vie od kulturnog identitetski
potaknut. Traei vlastiti knjievnojezini izraz, pa i sa srpskim piscima,
mimo i nakon neuspjelih dogovora, s uspjehom616, Krlea je Baladama
dodirnuo identitetsku osnovu naputene knjievnojezine mogunosti,
doivljavajui potom, postupno617 delikatnim, pa i vie od toga,
historijske rezove kakvi bi zadirali u spontane, automatizirane sklopove
povezan s jezikom, upravo one knjievne. Slijedom zapravo takve logike,
hrvatski e jezik nakratko (19741990) biti i ustavno definiran kao
knjievni,618 a da ni to nee pomoi razumijevanju Krleine maksime:

614
Usp. o tome Radovan Popovi, Krlea i Srbi, Beograd: Slubeni glasnik,
2012.
615
Transponirajui sie o Deklaraciji kao kombinaciju iz sna s pomijeanim
vremenskim perspektivama Krlea se tako, zamiljajui da je upravo poeo rat,
sjea svoje replike (locirajui je u razdoblje 19281934): Kako je slaboumno
da se uope moglo dogoditi da se ovaj jezik ne zove hrvatski, a sad je to ionako
potpuno vurt, sada kada je stigao konac konca, a taj konac predstavlja smrt
svih evropskih i neevropskih jezika. Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo:
Osloboenje, 1977, str. 330.
616
Usp. bilj. 252.
617
Trebalo bi napisati knjigu o jeziku kao takvom, o stilovima uope, o
znaenju fraza, i to na temu koja me mui ve vie od dvadeset godina, a jo je
nisam ni priblino sredio. Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo:
Osloboenje, 1977, str. 139; Jezik jednog kapucina Zagrepca je gotov,
zavren barokni jezik u agoniji jedne latinizirane civilazacije na odru, ali quand
meme ipak jezik. (1942)
618
Bio gospodin Schiller od W. D. Fernsehgesellschafta. Doao po intervju na
temu o jeziku. 'Da li postoji jugoslavenski jezik? Kakve su to varijante:
srpskohrvatska ili hrvatskosrpska, a kakva je opet posebna varijanta hrvatskog
knjievnog jezika (zapadnog tipa) i srpskog knjievnog jezika (istonog) tipa?'
Sviram svoju staru gramofonsku plou o jednom jeziku koji se zove hrvatski ili
srpski. Miroslav Krlea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 204;
Formulacija o jednom jeziku koji se zove i hrvatski i srpski ili ili hrvatski ili
srpski, a proela je kulturu sjeanja kao Krleina (obino u varijaciji da svoj
jezik Hrvati zovu hrvatskim a Srbi srpskim), semantiki se ne razlikuje od

278
Hrvati i Srbi govore jednim jezikom koji Hrvati zovu hrvatskim a Srbi
srpskim.

Krlei je pojam 'svjetske knjievnosti' [neto to] mui nas ve

vie od stotinu godina kao neka vrsta fiksne ideje, i tako pretjerujemo bez
respekta spram svoje vlastite knjievnosti, kojoj pravu vrijednost nikada
nismo uspjeli da odredimo, a kada je rije o svjetskoknjievnom
mjerilu trebalo bi prije svega progovoriti o Jeziku: Rije je spavala pod
teretom socijalnih prilika i neprilika, u besperspektivnosti politikih
stanja i odnosa. Sve to je bilo pisano pisano je hermetiki, u zatvorenim
krugovima, u punoj osamljenosti izoliranih nadarenih pojedinaca, u
gluhom barbarskom vremenu, u intelektualnom vakuumu sa jakim i
trajnim osjeanjem manje vrijednosti na geopolitikom reljefu usred
petstogodinjih ratova i ratovanja pod terorom tuih barjaka i vojsaka. U
balkanskom loncu [kao] neoliriskoj papazjaniji izmeu Grimma,
Grillparzera, Anastasiusa Grnna, Herdera i recimo kasnije Nestroya, tu
se hajduki lik Smail-age javlja kao ostvarenje svega onoga to se zove

oblika srpskohrvatski/hrvatskosrpski, jer ni kada se ini da joj to uspijeva

drugost je zapravo vidljiva, a na to je jo 1932. ('Srpska mistika' Jovana Duia,
Nova Evropa, br. 7) upozorio Ivan Metrovi: Kao Vuk Karadi, tako i Vi
Duiu, pisali ste i piete i govorite za mene mojim hrvatskim jezikom, kao to
ja za Vas Vaim srpskim taj fakat treba da je u naem saznanju, ali isto tako i
u ophoenju. Krlea se zaustavlja u toki kada srpski pisci zovu ono to su
napisali srpskim, a hrvatski isto tako hrvatskim, ali Metrovi prethodno
ralanjuje takvu situaciju kao formalnu, a da bi ju se provjerilo treba odgovoriti
na pitanje: Je li mogue Krlein jezik nazvati srpskim, a jezik Crnjanskog
hrvatskim? Takvo radno pitanje u anketnim dogovorima nikada nije
postavljano, pa je Krlea, koji ga i sam izbjegava, u pravu kada takav raspravni
prostor dri neuralginim.
Definiranje standardnog, odnosno jezika politike zajednice, knjievnim takoer
je svojevrsna sociokulturna zloupotreba knjievnosti, jer ne samo to je knjievni
jezik (tek) funkcionalni stil (ili skup stilova) jezika samoga, pa i onoga openito
konstitucijski definiranoga, a ni samo stoga to je estetizirani jezik nedohvatan,
utopijski govorni ideal za bilo koju povijesnu zajednicu, koliko posebno stoga
to knjievni jezik mnogo manje od kojeg drugog jezika podnosi dogovore ili
propise, takav jezik ih, kao to je opepoznato iz stilistike, upravo suprotno
opkorauje.

279
otjelotvorenje knjievne zamisli, kao objektivacija iluzije i na kraju bez
pretjerivanja zapravo neka vrsta poezije kakvoj tei i razvojna linija od
prote Mateje do Vuka, to povezuje ove literature (hrvatsku i srpsku)
kao jedna genealoka crta s ovom istom knjievnom problematikom.619
Krleu e na njegovo vlastito razumijevanje takva razvoja zakljuno
podsjetiti Oskar Davio: ja sam oduvek bio ubeen da e Hrvate i Srbe
sledei vek zajednike konvivencije u uslovima ovog i ne samo ovog
nego i evropskog socijalizma navii da bez meusobnog prezira i
nepoverenja pristupaju ispitivanju svojih prolosti i eventualnih literarnih
i umetnikih vrednosti koje su stvorili ne samo za to vreme nego i u
ranijim vremenima. Ukratko, da e 'nestati' onog provincijalnog
evropeiziranog 'latiniteta', kojim jedni kulturno prekonosiraju druge, kao
i da e jednom zauzeti i meu emocijama ali i argumentima pravo mesto
mit o autokefaliji slobodarstva, pijemontstva i ostalog zla koje opet ne
daje nikom prava da neinteligentno vrea ceo jedan narod svodei ga na
smrdljiv opanak. Siguran sam da je u istinskom interesu i Srba i Hrvata
da se oslobode sopstvenih buroasko-pseudofeudalnih mitova, pogotovu
kad budu trezveno i mirno ispitivali ono to moe biti zajedniko u
kulturnoj batini na osnovu onog to tvori njihovu ekonomsku i politiku
koheziju.620

Davio je bio povrijeen jer je razumio da ga Krlea u svojim

dnevnikim zapisima ironizira raspravljajui zato je historijska sinteza
jugoslavenske knjievnosti, kakvu je najavljivao Skerli, ostala
nedovrena.621 Sam se Krlea doista retoriki zapitao: Zato ne bi mogla

619
Citirano prema grai Krleinih marginalija, Katalog Rukopisne ostavtine
Miroslava Krlee.
620
Usp. bilj. 321.
621
Premda je Daviova argumentacija potaknuta nesporazumom, a u velikoj
mjeri proizlazi upravo iz Krleina gledita, ovdje je znaajna po sebi, kao vaan
istraivaki orijentir: Pitanje ta spada pod kapu jedne dravno-nacionalne
literature, stvar je vie no jasna kad je re o konglomeratu nacija kakva je bila
KuK monarhija ili kad je u pitanju SSSR. To je uvek literatura brojno, politiki

280
postojati jedna jedinstvena jugoliteratura? No, on odmah u odgovoru
tvrdi da ona i postoji, i to u smislu Svetozara Markovia, dok u smislu
Slobodana Jovanovia te literature nema niti biti moe. Sva se autorova
gorina u pogledu apostrofiranja Davia iscrpljuje u premisi da takvu
jedinstvenu literaturu nisu uspjeli (a mogli /bi/smo) da izvadimo iz
poetskog cilindra. U takvoj je, zakljunoj perspektivi sadrana
provodna, koncentracijska misao ovoga istraivanja: Krlea je jedinstvo
knjievnosti kao razumijevanje njezine funkcije ostvario, odnosno bitno
pomogao promaknuti, promijeniti takav njezin identitetski profil, dok je u
kanonskom rasporedu kulturne paradigme spram drugih koncepcija ostao
u zajednici, ili kako bi Foucault kazao porodici onih koji, kao ni druge,
pa ni suprotstavljene koncepcije, nisu prevladali: Kad govorim o
preivjelostima mentaliteta, govorim o zemlji kao cjelini. U naim
pogledima na razne mutne pojmove, od kojih se jedan od najglavnijih
zove 'enitas nationis', vladaju u hrvatsko srpskim relacijama barokne
slavjanskoserbske etatistike i hrvatske dravno pravne sheme

a najee i kulturno hegemonistika, u sluaju ova dva primera austrijskog i

ruskog. Da je maarska literatura u Austriji bila, bez obzira na etnike, jezike i
ostale razlike izmeu Osterreichera i Magyar evidentno pod uticajem bekih
literarnih moda, nezavisno od svoje idejne antibeke politike usmerenosti i bez
obzira na borbeni i slobodarski prizvuk, kao i na Adyevo antibeko
bodlerijanstvo, ipak poteklo i iz Viene i nastalo pod uticajima koji su preko
Bea stizali u Petu to si i sam tvrdio ne jednom. Ali da austrijsku literaturu
nikada nisu predstavljali ni poljski ni ehoslovaki ni hrvatski pisci, iako su se i
oni ubrajali u nju, stvar je po sebi oigledna, kao to je to i injenica da uvaki
i tadiski pisci nisu van SSSR-a (a ni u njemu) predstavnici sovjetske literature.
Znai, u vienacionalnim dravnim zajednicama ili zajednicama u kojima su
republike nosioci nacionalnih dravnosti (kao u SFRJ) jedino mudro to se
moe uiniti, pogotovo ako je neki pisac pripadnik naroda kome se jo uvek lepi
hegemonistiki lep, to je da ne govori o jedinstvu ni na planu literature. Ali isto
je tako preporuljivo, u ime zdrave pameti, ak i kad bi to bio i literarni
Friedrich Veliki, da, ako osea jo uvek da je nacionalno ugnjeten, da o
literarnom jugoslovenstvu ne govori. (Pogotovo kad se zna kako bi njegova
sredina reagovala na neki neoilirizam pod jugo-imenom i kad je poznato kako je
i sam izmaltretirao nacionalni nihilizam Iliraca.)

281
(1967), to se u odnosu na perspektivu iz 1933. ne razumije kao
promjena: u emu lei najvei percenat hrvatskosrpskih nesporazuma?
U niskom stepenu kulturne i nacionalne svijesti kao cjeline, u
nepoznavanju i nesavladavanju te materije, u nesnalaenju pred
mnogobrojnim pitanjima politike historije, u pamenju mnogobrojnih
otrovnih detalja line prirode, u pomanjkanju bilo kakvog, pa i najmanjeg
objektivnog sjeanja na raznovrsne politike obrate i zamke, u gluposti
prije svega, u duhovnoj lijenosti malograantine, za koju je jeftino
izjaviti da je 'burujska', jer se ovom jednostavnom formulom ne
obuhvaa, ve obratno prikriva. Doista, promjenom buroaske
paradigme u narodnu demokraciju i nadalje kada se kae: 'okaka
posla' ili 'onaj troco hoe da nas pounijati', ili 'vrlo vano, kakvi bakrai,
austrijske pokrajine valja prisajediniti', onda, dakako, da se time nije ni
kajmakalanski reklo mnogo vie od glupe fraze s ovu stranu: 'cincarska
posla'.

Istraivanje o Miroslavu Krlei u srpskoj kulturi ne bi kao

zaokruen sustav kakav se ovdje zakljuno pokuava predloiti i kao
mogui postupak za slijedee istraivake smjerove bilo mogue zatvoriti
bez prethodnih sintetskih radova, monografskih622 i problemskih,

622
Posebno se to odnosi na radove Marka Ristia. Uz poetak izdavanja
Krleinih sabranih djela zagrebaka je Zora objavila Ristievu brouru Krlea,
s prilozima (4), iz razdoblja 19291953. Zanimljivo je da Krlea nije vidljiv u
Ristievoj knjizi, zbirci lanaka (9) Smrt faizmu sloboda narodu, tampanoj
u 10000 primjeraka 30. aprila 1946. Takav je pristup logian, jer je Krlea jo
u okupiranom Zagrebu, a Risti pie o inventaru moralne lepote naspram
inventara strahote i sramote. Dok se u knjizi bavi istoom pobjednika, on
najavljuje i izradu onog drugog inventara za koji posebnu odgovornost imaju
oni koji su imali nesreu da ove tri i po godine proiv[e] s ove strane fronta,
pa su duni da u sastavljanju ovog drugog inventara doprinesu sve to je u
[njihovoj] moi, a da ne bi bilo nesporazuma na to se pritom misli: Gledali
smo izbliza izdajstvo i grozu, la i zloinstva koja nemaju primera, koja nemaju
imena, i sada je naa sveta dunost da uinimo sve to od nas zavisi da bi na
krivce [] pala jedna pravedna nemilosrdna kazna.

282
posebno kada su kao Kosta Milutinovi623 upuivali na identitetsku
konstantu Krleina angamana Krlea nije nikad identificirao
zvanini, reimski Beograd i beogradsku ariju, sa naprednim,
demokratskim, slobodarskim Beogradom ili Nikola Ivaniin, kada se
bavi Krleom i Vukom624: Krleina povremena netrpeljivost prema
Vuku mogla bi se vezivati uz trajnu njegovu odbojnost prema hrvatskim
ilircima koji su kao i Vuk prihvatili tokavtinu izbacivi pritom 'kroz
prozor' roenu im Krleinu srcu priraslu kajkavtinu, ali ni to se ne bi
moglo prihvatiti jer je Krlea koji je u Baladama i pjesniki osudio ilirce
to su 'popljuvali' rodnu im kajkavsku rije engiu izjavio da su ilirci
pri izboru tokavtine postupili ne pametno nego prepametno, a za Vuka
[] potkraj ivota kae da je 'nesumnjivo genijalni poznavalac jezika'.
Suglasit emo se s time, podsjea nas Cvetan Todorov, da velik dio
umjetnike proizvodnje potrebuje javnu pomo da bi opstao,625 a takva
se pomo i nesvjesno usmjerava u drutveno poeljnim oitovanjima.
Samim tim to oivljuje pluralitet subjekata te odbija biti pukom
ilustracijom neke dogmatske istine roman se anrovski emancipira, ali
tek pjesnik popravlja svijet, i to ne samo stoga to ga uljepava, pa ni
stoga to bi stoga pronosio neku moralnu pouku, koliko zbog toga to
nam otkriva svoju istinu, ma koliko se njoj pritom moglo dogoditi za
zaobie cjelinu Istine. Zamka spisateljske shizofrenije spremnosti
pisca da ubije svoje likove vodi autora, kada govori o drugima
drugim piscima (Vuku), drugim prostorima (Beogradu), drugim
svjetovima (politika) u jezik kao azil, pri emu se s gledita drutva ili
javnosti gr lake previa nego iz publike. Pozornica, jednako u
diskurzivnoj, romanesknoj, kao i predodbenoj dimenziji kazalita uvodi
receptora u vrtlog nesigurnih znaenja koja, ako mu je do boljeg svijeta,

623
Kosta Milutinovi, Krlea i Srbija, Republika, 20/1964, br. 5, str. 213215.
624
Nikola Ivaniin, Krlea o Vuku Karadiu, Zadarska revija, 36/1987, br. 6.
625
Tzvetan Todorov, Poezija i moral, Lettere internationale, 6/1996, br. 1718,
str. 14.

283
treba sam usvojiti, jer nije pouzdano da e mu oko toga drutvo u koli,
pa ni antologijama biti dovoljno pri ruci.

Bio je Krlea nevoljeni prorok, kao i mnogi intelektualci koji

nisu istinsku sumnju spremni zamijeniti nekakvom lanom vjerom:
njegove su politike i moralne istine uvijek bile izreene iskljuivo u
povijesnom kontekstu trenutka, kasnije, kada su se pretvarale u nepobitno
politike pozicije, gubile bi na ivotnosti, ali Krlea nije bio sklon
laganju, rekao je mnoge teke istine i o Srbima, i onda kada je govorio
o Hrvatima. Sve to bilo je protiv interesa onih koji svijet tumae ili crno
ili bijelo, jer da bismo ga razumjeli trebalo je imati razvijen osjeaj za
nijanse i ono bitno do kojeg se dolazi samo ako se slatka la zamijeni
mrskom istinom.626 Upravo zato to je dolazio iz stradalnike, rebelske
tradicije hrvatskog pravatva nalazio je u srpskoj kulturi kao ljudskoj
zajednici, napose kada je u naponu njegove stvaralake snage, ondje
prodisao graanski ambijent publiku za koju je, drimo da smo pokazali s
razlogom, vjerovao kako ga razumije. Na tezu o velikim i malim
narodima rekao je: netko je Velik u ime Velikog Naroda, a sasvim
neugledan ili primjetljiv u ime nekog narodia, pa gutao ivu vatru ili
hodao na glavi. Odgovarajui Gyuli Illesu (1977) na prijedlog da se javi
u anketi o velikim i malim narodima, o velikim i malim literaturama, o
velikim i malim jezicima, o 'svjetskoj' vrijednosti pisane rijei, to jest
'vjene poezije' Krlea skromno primjeuje da je rije o praznim
frazama: jedno, jer svi mi koji piemo u gaama i opancima stojimo
pred opasnim zidinama evropskog analfabetskog antemurala kao
goloruka raja, a drugo jer je prava poezija neprevodiva.627 I u toj
dimenziji, svijesti da e ga u srpskome razumjeti bez prijevoda, odnosno
da e pjesnika snaga prevladati mogue nijanse, identitetski je ulog s

626
Branimir Donat, Nevoljeni prorok, Vjesnik, 1993, 7. VII, str. 23.
627
Miroslav Krlea, Pisma, Sarajevo: Osloboenje, 1988, str. 168169.

284
pjesnike, autorske strane, u kojemu spram srpske sredine po definiciji
nije moglo biti kalkulacije, ni prijevodne konjukture.

Kada se preko valova beogradskoga radija (1980) oprata od

svoje srpske publike Krlea to ini s osjeajem za onaj autobiografski
moment koji se dogaa kao sravnjivanje izmeu dva subjekta ukljuena u
proces itanja u kojem odreuju jedan drugog kroz uzajamnu refleksivnu
supstituciju. Ta struktura implicira diferencijaciju kao slinost, poto oba
zavise od supstituitivne zamene koja konstruie subjekt. Proglaavajui
sebe subjektom samorazumijevanja, eksplicira se iri zahtev za
autorstvom, to se deava kadgod se tvrdi da je tekst neiji i pretpostavlja
da ga je mogue razumeti u onoj meri u kojoj sluaj to doputa.628 Bez
obzira to je u katastrofama, danas, lice Evrope stravina grimasa, a
civilizacija je poblijedila kao sadra posmrtnog odljeva mrtvake maske,
autor potie vjeru u umjetnost dvadeset i prvog stoljea, koja da e po
svoj prilici smireno i klasino govoriti o ivotnim intenzitetima kao o
inspiraciji kolektivnoj, a da one gigantske slike po stijenama onih
nepoznatih buduih nebodera, one muzike i one knjige nama nejasnog,
makar nasluenog vremena, nee biti nae muzike i nae slike.629
Utoliko je ovo istraivanje pokualo uvati nadu u razumijevanje
identiteta, koji kao crv evropske sumnje nagriza projekciju budunosti
kao nuno nae, povjerenja u knjievnost kao iskustvo u kojemu
prestajemo zazirati od drugoga.

628
Pol de Man, Autobiografija kao razoblienje, Knjievna kritika, 19/1988, br.
2, str. 121.
629
Milo Jevti, Dijalog s Miroslavom Krleom i njegovim djelom, str. 291.

285
X. Literatura i izvori

A/ Izvor / Izdanja djela Miroslava Krlee

Krlea, Miroslav, Sabrana djela, Zagreb: Minerva, IIX, 19321934. [M]

Krlea, Miroslav, Djela, Zagreb: Biblioteka nezavisnih pisaca, IVI, 1937
1938. [B]
Krlea, Miroslav, Sabrana djela, Zagreb: Zora, IXXVII, 19531972. [Z]
Krlea, Miroslav, Sabrana djela, IXLV, Sarajevo: Osloboenje, 19751988.
[O]
Krlea, Miroslav, Izabrana djela [ir.], IX, Beograd: Sloboda, 1977. [ir.] [S]
Krlea, Miroslav, Panorama pogleda, pojava i pojmova, IV, Sarajevo:
Osloboenje, 1975, 19822.

Kapetani, Davor, Bibliografija djela Miroslava Krlee, u: Bibliografija

Miroslava Krlee, Bibliografije, sv. XV, Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea, 1999.

[Nastavno se navode izdanja djela Miroslava Krlee citirana u ovome radu. U

uglatoj zagradi je slovna oznaka iz pojedinog izdavakog niza na kojem se
istraivanje temelji, kada mu izdanje pripada.]
Krlea, Miroslav, Djetinjstvo i drugi zapisi, Zagreb: Zora, 1972. [Z]
Krlea, Miroslav, Zapisi sa Tria, Sarajevo: Osloboenje, 1988. [O]
Krlea, Miroslav, Novele, Zagreb: Ljevak, 2001.
Krlea, Miroslav, Fragmenti iz dnevnika godine 1942, Rad JAZU, 1954, knj.
301.
Krlea, Miroslav, Tri drame, Zagreb: Zora, 1955. [Z]
Krlea, Miroslav, Fragmenti dnevnika iz godine 1943, Forum, 11/1972, br. 3.
Krlea, Miroslav, Crno-uti skandal, Sloboda, 2/1918, br. 1.
Krlea, Miroslav, Hrvatska knjievna la, Plamen, 1/1919, br. 1.
Krlea, Miroslav, Napomena o Kristovalu Kolonu, Knjievna republika, 2/1924,
br. 56.
Krlea, Miroslav, Davni dani, Zagreb: Zora, 1956. [Z]

286
Krlea, Miroslav, O nekim problemima Enciklopedije, Eseji, V, Zagreb: Zora,
1966. [Z]
Krlea, Miroslav, Rusija umire, u: Rusija umire od gladi, Zagreb: Slobodna re,
3/1922.
Krlea, Miroslav, Na grobu Petra Dobrovia, Svedoanstva, 1/1952, br. 1.
Krlea, Miroslav, Marginalije, Beograd: Slubeni glasnik, 2011.
Krlea, Miroslav, 99 varijacija, Beograd: NIP Duga, 1972.
Krlea, Miroslav, Severni gradovi (O putovanju uope), Knjievna republika
2/1924, br. 1.
Krlea, Miroslav, Izlet u Rusiju, Zagreb: Izdanje Narodne knjinice, 1926.
Krlea, Miroslav, Djetinjstvo i drugi zapisi, Zagreb: Zora, 1972. [Z]
Krlea, Miroslav, Sluaj kipara Studina, Zagreb: Rije Srba, Hrvata, Slovenaca,
1919.
Krlea, Miroslav, Moj obraun s njima, Zagreb: vlastita naklada, 1932.
Krlea, Miroslav, Pijana no etrnaestog novembra 1918, Republika 8/1952,
br. 1011.
Krlea, Miroslav, O gladnima u Rusiji, Videlo, 21/1922, br. 84.
Krlea, Miroslav, Jedno pismo iz godine 1922. (Milanu urinu, uredniku Nove
Evrope), Vjesnik, 21/1960, br. 4968.
Krlea, Miroslav, Letimo nad Panonijom, Knjievnik, 2/1929, br. 8.
Krlea, Miroslav, Pisma, Sarajevo: Osloboenje, 1988. [O]
Krlea, Miroslav, Vujak, Zagreb: Ljevak, 2003.
Krlea, Miroslav, Davni dani, Zagreb: Zora, 1956. [Z]
Krlea, Miroslav, Mister Vu San Pej, zanima se za srpskohrvatsko pitanje,
Knjievna republika, 2/1924, br. 2.
Krlea, Miroslav, Ljudi putuju, Danas, 1/1934, br. 5.
Krlea, Miroslav, Predgovor, u: Zlato i srebro Zadra, Zagreb: JAZU, 1951.
Krlea, Miroslav, Oktobar 19171947, Naprijed, 5/1947, br. 45.
Krlea, Miroslav, Dnevnik, IV, Sarajevo: Osloboenje, 1977. [O]
Krlea, Miroslav, ta je Evropa, Borba, 28/1963, br. 110.
Krlea, Miroslav, Politisches Alphabet, Graz: Stiasny Verlag, 1967.
Krlea, Miroslav, Multa et varia iz estetike, Republika, 18/1962, br. 1011.
Krlea, Miroslav, Zastave, III, Sarajevo: Osloboenje, 1979. [O]
Krlea, Miroslav, Smrt Florijana Kranjeca, nadstraara Kraljevske
redarstvene strae [ir.], Srpski knjievni glasnik, 1922, NS, knj. 56.
Krlea, Miroslav, Golgota, Srpski knjievni glasnik, 1922, NS, knj. 7. [ir.]
Krlea, Miroslav, Glembajevi, Srpski knjievni glasnik, 1928, NS, knj. 24. [ir.]
Krlea, Miroslav, Knjiga pjesama, Beograd: Izdavaka knjiarnica Gece Kona,
1931. [ir.]
Krlea, Miroslav, U agoniji, Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1931. [ir.]
Krlea, Miroslav, Izlet u Rusiju 1925, Beograd: Nolit, 1958. [ir.]
Krlea, Miroslav, Knjiga eseja, Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1961. [ir.]

287
B/ Izvor / Arhivska graa

Zbirka rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee / Katalog

Muzej grada Zagreba / Memorija Bele i Miroslava Krlee

Izvjetaj o popisu predmeta dijela ostavtine Miroslava Krlee na Krleinom
Gvozdu 23 / IV Dokumentarni materijal

Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea u Zagrebu

Arhiv SANU u Beogradu
Privatne zbirke Radovana Popovia (Beograd) i Drage Ungaro (Zagreb)

C/ Opa i teorijska literatura

Andri, Ivo, Pisma, Novi Sad: Matica srpska, 2000. [ir.]

Autotematizacija [zbornik], uredila Magdalena Medari, Zagreb: ZZK, 1996.
Bahr, Hermann, Dalmatinsko putovanje (1909), Zagreb: Grafiki zavod
Hrvatske, 1991.
Bahtin, Mihail, Autor i junak u estetskoj aktivnosti, Novi Sad: Bratstvo
jedinstvo, 1991.
Banac, Ivo, Hrvatsko jezino pitanje, Zagreb: Most, 1991.
Banac, Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb: Durieux, 1995.
Barac, Antun, Bijeg od knjige, Zagreb: Naprijed, 1965.
Beli, Aleksandar, Srbija i junoslovensko pitanje, Ni: Dravna tamparija
Kraljevine Srbije, 1915. [ir.]
Benigar, Alexio, Theologia spiritualis, Roma: Secretaria Missionum, 1964.
Beri, Gojko, Zbogom XX. stoljee: sjeanja Ive Vejvode, Zagreb: Profil, 2013.
Bukovac, Vlaho, Moj ivot, Zagreb: Knjievni jug, 1919.
Calinescu, Matei, Lica moderniteta, Zagreb: Stvarnost, 1988.
Cioran, Emil M., Istorija i utopija, aak: Gradac, 2009.
Citat Vinaver, priredio Gojko Tei, Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007.
erina, Vladimir, Beograd bez maske, Spljet [Split]: Biblioteka Ujedinjene
nacijonalistike Omladine, 1912.
ovjek, prostor, vrijeme, [zbornik], uredila iva Beni, zagreb: Disput, 2006.
osi, Dobrica, Pisci moga veka [ir.], Beograd: Zavod za udbenike, 2004.
osi, Dobrica, Pievi zapisi (19691980) [ir.], Beograd: Filip Vinji, 2001.
osi, Dobrica, Pievi zapisi (19511968) [ir.], Beograd: Filip Vinji, 2000.
Dereti, Jovan, Istorija srpske knjievnosti [ir.], Beograd: Prosveta, 20044.
Duda, Dean, Hrvatski knjievni bajkomat, Zagreb: Disput, 2010.
Dugast, Jacques, Kulturni ivot u Evropi na prelazu iz 19. u 20. vek, Beograd:
Clio, 2007.
ilas, Milovan, Vlast i pobuna, Zagreb: EPHLiber, 2009.
uki Perii, aneta, Pisac i pria, Novi Sad: Akademska knjiga, 2012.
uki, Slavoljub, Lovljenje vetra: politika ispovest Dobrice osia, Beograd:
Samizdat B92, 2001.

288
uri, Ljubodrag, Seanja na ljude i dogaaje, Beograd: Rad, 1989.
Ekmei, Milorad, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja, Beograd: Zavod za
udbenike, 2008. [ir.]
Flaker, Aleksandar, Poetika osporavanja, Zagreb: kolska knjiga, 1984.
Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Matica hrvatska, 1987.
Gligori, Velibor, Mato, Dis, Ujevi, Beograd, 1929. [ir.]
Gligorijevi, Branislav, Kominterna, jugoslovensko i srpsko pitanje, Beograd:
Institut za savremenu istoriju, 1992.
Goff, Jacques de, Stara i naa Europa, Zagreb: Matica hrvatska, 2004.
Goldstein, Ivo, Hrvatska 19182008, Zagreb: Novi Liber, 2008.
Hammer Tomi, Dragica, Jugoslavenstvo Ivana Metrovia, Zagreb: Srednja
Europa, 2011.
Hocke, Gustav R., Svijet kao labirint, Zagreb: August Cesarec, 1991.
Hrnevi, Josip, Svjedoanstva, Zagreb: Globus, 1984.
Jeli, Dubravko, Poetak Ljetopisa Drutva hrvatskih knjievnika, Kronika
Zavoda za knjievnost i teatrologiju JAZU, Zagreb: JAZU, 1980.
Jeli, Dubravko, Strast avanture ili avantura strasti, Zagreb: August Cesarec,
1988.
Jei, Nedeljko, Tin Ujevi u Beogradu, Beograd: Slubeni glasnik, 2008. [ir.]
Jei, Slavko, Hrvatska knjievnost, Zagreb: Naklada A. Velzek, 1944.
Jovanovi, Slobodan, Ustavno pravo, Beograd: Geca Kon, 1924. [ir.]
Kangrga, Milan, Izvan povijesnog dogaanja, Split: Feral, 1977.
Ki, Danilo, Varia, Beograd: Prosveta, 2007.
Kombol, Mihovil, Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda,
Zagreb: Matica hrvatska, 1945.
Konstantinovi, Radomir, Filosofija palanke, Beograd: Nolit, 1981.
Kordi, Snjeana, Jezik i nacionalizam, Zagreb: Durieux, 2010.
Kova, Zvonko, Poredbena i/ili interkulturna povijest knjievnosti, Zagreb,
2001.
Lauer, Reinhard, Okviri hrvatske knjievnosti, Zagreb: Hrvatsko filoloko
drutvo, 2006.
Lazarevi, Branko, Dnevnik jednoga nikoga, III, Beograd: Zavod za
udbenike, 2007. [ir.]
Mari, Milomir, Deca komunizma, I, Beograd: Laguna, 2014.
Mato, Antun Gustav, Misli i pogledi, izbor tekstova, indeks i objanjenja Mate
Ujevi, Zagreb: Leksikografski zavod, 1955, 19882.
Medakovi, Dejan, Srbi u Zagrebu, Novi Sad: Prometej, 2004. [ir.]
Mihajlovi Mihiz, Borislav, Autobiografija o drugima [ir.], Beograd: BIGZ,
1992, 20082.
Mujadevi, Dino, Bakari, politika biografija, Zagreb: Plejada, 2011.
Najbar Agii, Magdalena, Kultura, znanost, ideologija, Zagreb: Matica
hrvatska, 2013.
Nemec, Kreimir, Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000, Zagreb:
kolska knjiga, 2003.

289
Nikoli, Kosta, Srpska knjievnost i politika, 19451991 [ir.], Beograd: Zavod
za udbenike, 2012.
Nova Evropa [zbornik], urednici Marko Nedi, Vesna Matovi, Beograd:
Institut za knjievnost i umetnost, 2010.
Novak, Slobodan P., Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb: Golden marketing,
2003.
Palavestra, Predrag, Istorija srpske knjievne kritike [ir.], III, Novi Sad:
Matica srpska, 2008.
Pavleti, Vlatko, Prisjeanja o sebi i drugima, Zagreb: Epifanija, 2006.
Petrov, Aleksandar, Kanon: srpski pesnici XX. veka, Beograd: Slubeni glasnik,
2008. [ir.]
Planinc, Milka, isti rauni eljezne lady, Zagreb: Profil, 2011.
Politbiro Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 19451948:
Zapisnici sa sednica Politbiroa CK KPJ (11. jun 1945 7. jul 1948), priredio
Branko Petranovi, Beograd: Arhiv Jugoslavije / Slubeni list SRJ, 1995.
Popovi, Miodrag, Poznice: memoarski eseji, Beograd: Prosveta, 1999. [ir.]
Popovi, Radovan, Beskrajni plavi krug, Beograd: Slubeni glasnik, 2009. [ir.]
Popovi, Radovan, Srpski knjievni zverinjak, Beograd: Slubeni glasnik, 2011.
[ir.]
Protrka, Marina, Stvaranje knjievne nacije: oblikovanje kanona u hrvatskoj
knjievnoj periodici XIX. stoljea, Periodica Croatica, Zagreb: Filozofski
fakultet, 2008.
Radica, Bogdan, Agonija Europe, Beograd: Geca Kon, 1940. [ir.]
Radica, Bogdan, Hrvatska 1945, MnchenBarcelona: Knjinica Hrvatske
revije, 1974.
Skerli, Jovan, Eseji o srpsko-hrvatskom pitanju, Zagreb: elap, 1918.
Skerli, Jovan, Istorija nove srpske knjievnosti, Beograd: Rad, 19533. [ir.]
Staljin, Josif, Pitanja lenjinizma, Zagreb: CDD SSOH, 1981.
Stefanovi, Mirjana D., Kratki uvod u istoriju srpske kulture, Beograd: Slubeni
glasnik, 2008. [ir.]
Tei, Gojko, Otkrovenje srpske avangarde, Beograd: Institut za knjievnost i
umetnost i igoja tampa, 2005. [ir.]
Tei, Gojko, Srpska knjievna avangarda, Beograd: Slubeni glasnik, 2009.
[ir.]
Thompson, Mark, Izvod iz knjige roenih, Beograd: Clio, 2014.
Tomai, Stanko, Beogradska knjievna afera, Zagreb: Binoza, 1932.
Tuman, Franjo, Osobni dnevnik, III, Zagreb: Veernji list, 2011.
Ustavotvorni Sabor, Zagreb: Sabor NRH, 1949.
Uvod u komparativnu historiju [zbornik], uredio Drago Roksandi, Zagreb:
Golden marketing, 2004.
Vasi, Dragia, Dva meseca u jugoslovenskom Sibiru, Beograd: Geca Kon,
1921. [ir.]
Vasi, Dragia, Utisci iz Rusije, Beograd: Biblioteka ivot i rad, 1928. [ir.]
Vaupoti, Miroslav, Tragom tradicije, Zagreb: Matica hrvatska, 2002.
Vidmar, Josip, O slovenstvu i jugoslavenstvu, Zagreb: Globus, 1986.

290
Vinaver, Stanislav, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012.
[ir.]
Vodika, Feliks, Problemi knjievne istorije [ir.], Novi Sad: Knjievna
zajednica Novog Sada, 1987.
Vojnovi, Lujo, Skromni pomeni o velikom kralju, Zagreb: Jugoslovenska
tampa, 1922.
Vladisavljevi, Milan, Hrvatska autonomija pod Austro-Ugarskom, Beograd:
Politika AD, 1939. [ir.]
Wachtel, Andrew, Stvaranje nacije, razaranje nacije, Beograd: Stubovi kulture,
2001.
Weil, Simone, Ukorijenjenost, Zagreb: Globus, 2003.
Zapisnici Politbiroa Centralnog komiteta Komunistike parija Hrvatske, IIV,
Zagreb: Hrvatski dravni arhiv, 20052010.
Zlatar, Andrea, Ispovijest i ivotopis, Zagreb: Antibarbarus, 2000.
ivanevi Sekeru, Ivana, Uporednici junoslovenskih knjievnosti, Novi Sad:
Zmaj, 2004. [ir.]
mega, Viktor, Knjievnost i filozofija povijesti, Zagreb: Hrvatsko filozofsko
drutvo, 1994.

Andri, Ivo, Nezvani neka ute, Novosti, 1918, 8. XI.

Bachelard, Gaston, Poetika prostora, Zagreb: Ceres, 2000.
Bogii, Valtazar [Baldo], Da li se vrijedno u nas baviti ozbiljnim nauno-
narodnim pitanjima, Otadbina, 9/1892, sv. 125129.
ulji, Branka, Originali falsifikata [razgovor s Miloem Labanom], Duga,
1989, 5. VIII.
orovi, Vladimir, Za knjievno jedinstvo, Knjievni jug, 1/1918, 16. II.
Dereti, Jovan, Mesto Ive Andria u istoriji srpske knjievnosti [ir.], Sveske
Zadubine Ive Andria, 1991, sv. 7. [ir.]
Dui, Jovan, Srpska mistika Metrovi, Pravda, 1932, br. 121124. [ir.]
Duda, Dean, Prema modernistikoj kulturi putovanja, u: Poetika pitanja,
Zbornik radova u povodu 70. roendana Milivoja Solara, Zagreb, 2007.
Eco, Umberto, Pria o postupku, Istra, 23/1985, br. 78.
Flaker, Aleksandar, Never more drugo itanje, Komparativna povijest
hrvatske knjievnosti, VI, Split: Knjievni krug, 2004.
Fuko, Miel [Foucault, Michel], ta je autor?, Polja, 37/2012, br. 473.
Gordi Petkovi, Vladislava, Na enskom kontinentu, Novi Sad: Dnevnik, 2007.
Horvat, Josip, Pisma Slavku Batuiu, priredio Branko Matan, Zagreb: HDA,
2014.
Ionesco, Eugene, ovek pod znakom pitanja, aak: Gradac, 1990.
Kapetani, Davor, A. G. Mato u Beogradu, Ljetopis JAZU, 1963, knj. 68.
Kapetani, Davor, Dokumentacijska istraivanja u studiju novije hrvatske
knjievnosti, Umjetnost rijei, 11/1967, br. 3.
Lupi, Ivan, Nove teorije i stare knjige, Forum, 40/2010, br. 1012.
M. V., Pravo lice jedne : Povodom ankete u Politici o poloaju naih
knjievnika, NIN, 1/1935, br. 17.

291
Man, Paul de, Autobiografija kao raz-oblienje, Knjievna kritika, 19/1988, br.
2.
Miloevi, Miladin, Andriev ispit za prijem u diplomatsku i konzularnu slubu,
Arhiv, 14/2013, br. 12. [ir.]
Mustapi, Anelka, ovjek s ovoga svijeta (Razgovor s Rankom
Marinkoviem), Arena, 23/1982, br. 1104.
Ostoji, Stevo, Javni dnevnik (19521980), Zagreb: Globus, 1981.
Panti, Mihajlo, Junoslovenska literarna zajednica: odnosi srpske i hrvatske
knjievnosti 19181930., Zbornik Matice srpske za slavistiku, 1994, 4647.
[ir.]
Puhovski, arko, Marksovska kritika i komunistiko dokidanje kulture, Vidici,
25/1979, br. 8.
Radivoje Miki, Vodvilj i rat, Pogovor, u: Ranko Marinkovi, Kiklop, Beograd:
NIN, 2004.
Slabinac, Gordana, Zapadni kanon i hrvatska knjievnost, Knjievna smotra,
37/2005, br. 135.
Splivalo-Rusan, Jagoda, Uvodna biljeka, u: Harold Bloom, Zapadni kanon,
Kolo, 5/1996, br. 4.
Todorov, Tzvetan, Poezija i moral, Lettere internationale, 6/1996, br. 1718,
Suhih, N. Igor, Pisci u ehova i literat ehov, u: Autotematizacija, Zagreb:
ZZK, 1996.
Vrdoljak, Antun, Posjet nobelovcu, Globus, 1961, br. 123.
Wagner, Vjekoslav, Povijest katolike Crkve u Srbiji u XIX. vijeku,
Bogoslovska smotra, 23/1933.

D/ Rjenici i leksikoni

Antologija savremenih hrvatskih pripovjedaa, Beograd: Dravna tamparija,

1940.
Biseri hrvatske knjievnosti, Zagreb: Mozaik knjiga, 1990 .
Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb:
Matica hrvatska, 2000.
Croatica hrvatski udio u svjetskoj batini, uredio Neven Budak, I, Zagreb:
Profil, 2007.
Dinzelbacher, Peter, Istorija evropskog mentaliteta, Beograd/Podgorica;
Slubeni glasnik/CID, 2009.
Enciklopediji Jugoslavije, IVIII, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod,
19551971.
Hrvatska enciklopedija, VII, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
2005.
Hrvatski biografski leksikon, VIII, Zagreb: LZMK, 2014.
Hrvatski leksikon, I, Zagreb: Naklada Leksikon, 1996.
Karpatsky, Duan, Maly labyrint literatury, Praha: Albatros, 2001.
Kulturna geografija [rjenik], uredili David Atkinson, Peter Jackson, David
Sibley i Neil Washbourne, Zagreb: Disput, 2008.

292
Leksikon hrvatske knjievnosti Djela, Zagreb: kolska knjiga, 2008.
Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb: kolska knjiga, 2000.
Leksikon pisaca Jugoslavije, III, Novi Sad: Matica srpska, 1987.
Leksikon svjetske knjievnosti Pisci, Djela, Zagreb: kolska knjiga, 2004
2005.
Leksikon Marina Dria, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2009.
Minerva, Zagreb: Minerva, 1936.
Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Zagreb: Matica hrvatska i Zora, 19621995.
Renik knjievnih termina, Beograd: Nolit, 1985.
Solar, Milivoj, Knjievni leksikon, Zagreb, 2007.
Srpski biografski renik, V [ir.], Novi Sad: Matica srpska, 2011.
Sto godina hrvatske knjievnosti 18301930, IVI, Zagreb: Minerva, 1934.
Sveznanje [ir.], Beograd: Narodno delo, 1937.
Tei, Gojko, Avangarda i tradicija, [pojmovnik], Beograd: Narodna knjiga,
2002.
Zagrebaki leksikon, III, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea
/Masmedia, 2006.

E/ Teorijska literatura o identitetu

Assman, Jan, Kulturno pamenje, Zenica: Vrijeme, 2005.

Assman, Aleida, Rad na nacionalnom pamenju, Beograd: XX vek, 2002.
Biti, Vladimir, Doba svjedoenja: tvorba identiteta u suvremenoj hrvatskoj
prozi, Zagreb: Matica hrvatska, 2005.
Brajovi, Tihomir, Komparativni identiteti, Beograd: Slubeni glasnik, 2012.
Bugarski, Ranko, Jezik i identitet, Beograd: Biblioteka XX vek, 2010.
Connerton, Paul, Kako se drutva sjeaju, Zagreb: AGM, 2004.
Cooper, Robert, Raspad nacija, Beograd: Filip Vinji, 2007.
Debeljak, Ale, Sumrak idola, Zagreb: Meander, 1995.
Dereti, Jovan, Put srpske knjievnosti: identitet, granice, tenje [ir.], Beograd:
Srpska knjievna zadruga, 1996.
Doleel, Lubomir, Heterokosmika Fikcija i mogui svetovi, Beograd: Slubeni
glasnik, 2008.
Duda, Dean, Kulturalni studiji, Zagreb: AGM, 2002.
Eagleton, Terry, Ideja kulture, Zagreb: Jesenski i Turk, 2002.
Etninost, nacija, identitet [zbornik], urednica Jadranka ai Kumpes, Zagreb,
1998.
Europa i nacionalizam [zbornik], uredili Carole Hodge, Mladen Grbin, Zagreb:
Durieux, 1998.
Geary, Patrick, Mit o nacijama, Novi Sad: Cenzura, 2007.
Identitet i politika [zbornik], urednik Furio Cerutti, Zagreb: Politika kultura,
2006.
Kako vidimo strane zemlje [zbornik], priredi Davor Duki, Zrinka Blaevi,
Lahorka Pleji, Ivana Brkovi, Zagreb: Srednja Europa, 2009.

293
Kalanj, Rade, Modernizacija i identitet, Zagreb: Politika kultura, 2008.
Katroga, Fernando, Historija, vreme i pamenje, Beograd: Clio, 2011.
Kaufmann, JeanClaude, Iznalaenje sebe / Jedna teorija identiteta, Zagreb:
Antibarbarus, 2006.
Konstantinovi, Zoran, Literarno delo i nacionalni mentalitet [ir.], Beograd:
Narodna knjiga, 2006.
Kova, Zvonko, Meuknjievne rasprave, Beograd: Slubeni glasnik, 2011.
Kultura, etninost, identitet [zbornik], priredila Jadranka ai Kumpes,
Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.
Kultura, pamenje i historija [zbornik], priredile Maja Brkljai, Sandra
Prlenda, Zagreb: Golden marketing, 2006.
Kulturni stereotipi, koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjievnostima
[zbornik], uredili Dubravka Orai Toli, Ern Kulcsr Szab, Zagreb: FF press,
2006.
Longinovi, Tomislav Z., Granina kultura, Beograd: Slubeni glasnik, 2013.
Lukas, Filip, Problem hrvatske kulture, Zagreb: Matica hrvatska, 1938.
Maalouf, Amin, U ime identiteta, Zagreb: Prometej, 2002.
Novi evropski nacionalizam [zbornik], urednici Richard Caplan, John Feffer,
Podgorica: CID, 2015.
Patoka, Jan, to su esi, Zagreb: Durieux, 2000.
Plessner, Helmuth, Zakasnela nacija, Sremski Karlovci: Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia, 2005.
Poutignat Philippe, Jocelyne Streiff Fenart, Teorije o etnicitetu, Beograd: XX
vek, 1997.
Smith, Antony D., Nacionalni identitet, Beograd: XX vek, 1998.
Spivak, Gayatri Chakravorty, Nacionalizam i imaginacija, Zagreb: Fraktura,
2011.
Stojkovi, Branimir, Evropski kulturni identitet, Beograd: Slubeni glasnik,
2008.
Studije kulture [zbornik], uredila Jelena orevi, Beograd: Slubeni glasnik,
2008.
kori, Marko, Sokolovska Valentina, Lazar, olt, Tradicija, jezik, identitet,
Novi Sad: Mediteran, 2008.
Tutnjevi, Stania, Razmea knjievnik tokova na Slavenskom Jugu, Beograd:
Slubeni glasnik, 2011. [ir.]
Welch, Stephen, Koncept politike kulture, Zagreb: Politika kultura, 2009.

Biti, Vladimir, Od knjievnosti do kulture i natrag?, Quorum, 25/2009, br.

56.
orevi, Jelena, Uvod, u: Studije kulture [zbornik], Beograd: Slubeni glasnik,
2008.
Hobsbawm, Eric, Izmiljanje tradicije, u: Kultura pamenja i historija, Zagreb:
Golden makreting, 2006.
Ivanevi, Radovan, Ruralna i urbana komponenta kulturnog identiteta, u:
Kultura, etninost, identitet, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.

294
Syndram, Karl Ulrich, Estetika alteriteta:knjievnost i imagoloki pristup, u:
Kako vidimo strane zemlje, Uvod u imagologiju, Zagreb: Srednja Europa, 2009.
akaja, Laura, Kultura, kulturni pejza, etninost, u: Kultura, etninost,
identitet, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.

F/ Literatura o Miroslavu Krlei

Literatura o Miroslavu Krlei (19141993), Sastavili Davor Kapetani (1914

1967), Gojko Tei (19681971), Gojko Tei sa suradnicima (19721993),
Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Bibliografije, sv. 15, 1999.
[Istraivanje se temelji na dotinoj deskriptivnoj Literaturi (6193 jedinice) kao
sekundarnom izvoru. Nastavno se, dosljedno tome, zasebno navode one, njome
obuhvaene, jedinice literature o Krlei koje se u radu spominju ili citiraju. Za
razdoblje 19932015. navode se, pored spomenutih i citiranih, i drugi prinosi
kada su vani kao pretpostavka istraivanja. Na takav pristup dodatno upuuje
okolnost da je kandidat, zajedno s koautorom Literature, mentorom prof. dr.
Gojkom Teiem, jedan od (5) urednika toga izdanja. Premda je Literatura
usuglaena s bibliografskim radovima profesora Milorada ivanevia o Krlei,
dio tih radova ovdje se ipak uvodno istie, posebno zbog naina obrade, vanog
za ovo istraivanje, kao popis zasebnih izdanja (ivanevi, Miroslav Krlea
Bio bibliografski ogled). Isto tako uvodno se, prema njihovoj dokumentacijskoj
osnovi, navode glavni monografski radovi o Krlei profesora Stanka Lasia.]

ivanevi, Milorad, Miroslav Krlea Biobibliografski ogled, Letopis Matice

srpske, 158/1982, br. 2. [ir.]
ivanevi, Milorad, Miroslav Krlea u slavistici, Zbornik Matice srpske za
slavistiku, 1983, 24. [ir.]
ivanevi, Milorad, Krlea Miroslav, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, Novi
Sad: Matica srpska, 1987.
Lasi, Stanko, Krlea: kronologija ivota i rada, Zagreb: Grafiki zavod
Hrvatske, 1982.
Lasi, Stanko, Krleologija / Povijest kritike misli o Miroslavu Krlei, IVI,
Zagreb: Globus, 19891993.

Aleksander, Irina, Svi ivoti jedne ljubavi, Zagreb: HFD, 2003.

Batui, Nikola, Rije mati ina Krlein kazalini krug, Zagreb: Ljevak, 2007.
Batui, Slavko, Hrvatska pozornica, Zagreb: Mladost, 1978.
Benei, Julije, Osam godina u Varavi, Zagreb: Rad JAZU, 1981.
Borozan, Braslav, Kreativni trenutak, Beograd: Narodno pozorite, 2009.
Cvitkovi, Ivan, Krlea, Hrvati i Srbi, Sarajevo: Osloboenje public Institut
za prouavanje nacionalnih odnosa, 1991.
engi, Enes, Krlea post mortem III, Sarajevo: Svjetlost, 1990.
engi, Enes, Krlea, Zagreb: Mladost, 1982.
engi, Enes, S Krleom iz dana u dan IIV, Zagreb: Globus, 1985.
Dautovi, Sava, Krlea, Albanci i Srbi [ir.], Beograd: Narodna knjiga, 2000.
Davio, Oskar, Polemika i dalje, Sarajevo: Osloboenje, 1986.

295
Donat, Branimir, O Miroslavu Krlei jo i opet, Zagreb: Dora Krupieva, 2002.
Gavrovi, Milan, ovjek iz Krleine mape, Zagreb: Novi liber, 2011.
Gerner, Eliza, Arko, Milan, Svjedoci Krleina odlaska, Zagreb: Prometej, 2002.
Heimovi, Branko, Pod Krleinim kiobranom, Zagreb: Znanje, 1997.
Horvat Pintari, Vera, Tradicija i moderna, Zagreb: HAZU, 2009.
Horvat, Josip, Zapisci iz nepovrata, Zagreb: Rad JAZU, knj. 400, 1983.
Jevti, Milo, Dijalog s Miroslavom Krleom i njegovim delom, Beograd: Radio
Beograd 2, 1980. [Miroslav Krlea, Mnogopotovanoj gospodi mravima,
priredio Milo Jevti, Zagreb: Ljevak, 2009.]
Kalezi, Vasilije, Ljevica u sukobu sa Krleom, Beograd: KIZ Trag, 1990.
Kalezi, Vasilije, U Krleinom sazvjeu, Beograd: Narodna knjiga, 2000.
Kuzmanovi, Mladen, Krlea u sjeni Terezije, Zagreb: Matica hrvatska, 1998.
Krlea danas [zbornik], priredio Tomislav Sabljak, Zagreb: HAZU, 2012.
Krlea MMI [zbornik], Zagreb: NSK, 2003.
Krlea za ponavljae [zbornik], uredio Boris Gunjevi, Zagreb: Sandorf, 2014.
Krlea i nae doba [zbornik Krleinih dana u Osijeku, usp. i nastavne zbornike
1995], priredio Branko Heimovi, Zagreb: HAZU, 1995.
Krlea na raskriju stoljea, Vijenac, 7/ 1999, br. 148.
Lali, Dragan, Moj sugovornik Krlea, Zagreb: vlastita naklada, 1995.
Lasi, Stanko, Struktura Krleinih Zastava, Zagreb: Liber, 1974.
Lasi, Stanko, Sukob na knjievnoj ljevici 19281952, Zagreb: Liber, 1970.
Lasi, Stanko, Mladi Krlea i njegovi kritiari, Zagreb: Globus, 1987.
Lasi, Stanko, lanci, razgovori, pisma, Zagreb: Gordogan, 2004.
Lauer, Reinhard, Miroslav Krlea, hrvatski klasik, Zagreb: Ljevak, 2013.
Mali, Zdravko, Prema Krlei, Zagreb: HFD, 2009.
Matvejevi, Predrag, Razgovori s Krleom, Beograd: Ideje, 1974.
Matvejevi, Predrag, Stari i novi razgovori s Krleom, Zagreb: Spektar, 1982.
Milisavac, ivan, Autoportreti s pisama [ir.], Novi Sad: Matica srpska, 1998.
Miloevi, Nikola, Andri i Krlea kao antipodi, Beograd: Slovo ljubve, 1974.
Miroslav Krlea, [zbornik], uredio Ivica Matievi, Zagreb: DHK, 2015.
Nemec, Kreimir, itanje grada / Urbano iskustvo u hrvatskoj knjievnosti,
Zagreb: Ljevak, 2010.
(Ne)proitani Krlea: od teksta do popularne predodbe [zbornik], uredile
Cvijeta Pavlovi, Vinka Glumii Buani, Andrea Meyer Fraatz,
Split/Zagreb: Knjievni krug/Filozofski fakultet, 2013.
Oak, Ivan, Krlea Partija, Zagreb: Spektar, 1982.
Pajak, Patrycjusz, Kategorija raspada u hrvatskoj avangardi, Zagreb: Matica
hrvatska, 2007.
Palavestra, Predrag, Krlea u Beogradu i drugi ogledi, Beograd: Beogradska
knjiga, 2005.
Pranji, Krunoslav, O Krleinu stilu & koje o emu jo, Zagreb: ArTresor, 2002.
Peat o Krlei danas, priredili Marinko Vuini, Luka Mieta, Gojko Tei,
Beograd: Tersit, 1993.
Popovi, Radovan, Krlea i Srbi, Beograd: Prosveta, 1997, 20122.
Risti, Marko, Krlea, Zagreb: Zora, 1954.

296
Stani, Mirjana, Miroslav Krlea i njemaka knjievnost, Zagreb: NZMH,
1990.
kvorc, Boris, Ironija i roman: u Krleinim romanima, Zagreb: Naklada MD,
2003.
ukuljevi, Ksenija, Pozorino stvaralatvo Huga Klajna, Beograd: Muzej
pozorine umetnosti SR Srbije, 1977.
Vanita, Josip, Skizzenbuch 19322010: iza otvorenih vrata, Zagreb: Kratis,
2010.
Vaupoti, Miroslav, Tragom tradicije, Zagreb: Matica hrvatska, 2002.
Vukovi, Radovan, Krleina dela, Sarajevo: Osloboenje, 1986.
Wierzbicki, Jan, Miroslav Krlea, Zagreb: Liber, 1980.
Zelmanovi, ore, Kadet Krlea, Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1987.
mega, Viktor, Knjievnost i filozofija povijesti, Zagreb: Hrvatsko filozofsko
drutvo, 1994.
mega, Viktor, Krleini evropski obzori, Zagreb: Znanje, 1986.

Bartoli, Zvonimir, Krleina genealogija, Gordogan, 7/1985, 19, str. 151.

Batui, Nikola, Kamo je pobjegao Leone?, u: Dani hvarskog kazalita
[zbornik], 36, str. 192 203.
Brajovi, Tihomir, Ironija i kolektivna memorija: Desnica, Krlea, Andri, u:
Zbornik radova Desniinih susreta 2010, Zagreb, 2011.
Bokovi Dragan, Srpski bog rat, Knjievna istorija, 41/2009, br. 139.
Crnjanski, Milo, Posleratna knjievnost, Novi Sad: Letopis Matice srpske,
103/1929, br. 3. [ir.]
Dedinac, Milan, [D.], Nekoliko Glembajevih na beogradskoj pozornici [ir.],
Politika, 26/1929, br. 7552.
Despot, Zvonimir, Krlea je imao tienika, Veernji list, 2001, 28. I.
Drainac, Rade, Miroslav Krlea u Beogradu, Vreme, 9/1929, br. 2663. [ir.]
Drainac, Rade, Separatizam hrvatske umetnosti. Tendenciozna lokalna
literatura, Samouprava, 42/1923, br. 250. [ir.]
Duda, Dean, Biljeke uz Krleino nefikcionalno pripovjedanje, Dubrovnik,
4/1993, br. 6, str. 5263.
Flaker, Aleksandar, Ikoniko pamenje u Krleinim snovima, u:
Intertekstualnost & intermedijalnost, Zagreb, 1988.
Flaker, Aleksandar, Maskirani tekst Miroslava Krlee, Umjetnost rijei,
31/1987, br. 4.
Fritsch, Gerhard, Predgovor, u: Miroslav Krlea, Europisches Alphabet, Graz:
Stiasny Verlag, 1964.
Goldstein, Ivo, Miroslav Krlea o hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj povijesti,
Spomenica Filipa Potrebice, Zagreb, 2004.
Heimovi, Branko, Jo i opet: Krlea i Bach, u: Miroslav Krlea, Zagreb:
DHK, 2015.
Heimovi, Branko, U Krleinu oporuku kao da se umijeao sam Mefisto!,
Zagrebaki trg, 1/1995, br. 4.
Ivaniin, Nikola, Krlea o Vuku Karadiu, Zadarska revija, 36/1987, br. 6.

297
Kapetani, Davor, Stari i novi Krlea, Radovi Leksikografskoga zavoda
Miroslav Krlea, 1995, br. 4.
Konstantinovi, Radomir, Krlea i kriza, Osloboenje, 1983, br. 13407.
Kovaevi, Boidar, Krlein napad na Beograd i njegova poslednja knjiga, Re
i slika, 1926, 1/IX.
Kravar, Zoran, Nacionalno pitanje u djelima Miroslava Krlee, Radovi LZMK,
1995, 4.
Kreft, Bratko, Buntovan memento, Vjesnik, 42/1981, br. 12336.
Kruni, Duan, Gostovanje zagrebakog kazalita, Pravda, 20/1924, br. 74.
[ir.]
Ladan, Tomislav, Kritika oko Krlee. Vjesnik, 25/1964, br. 6186.
Leitner, Andreas, Miroslav Krlea i filozofija ivota, Republika, 49/1993, br.
1112.
Lonar, Mate, ivot i vrijednosti asopisa Danas, u: Danas, II, Zagreb: Liber,
1972.
Lonar, Mate, Hronologija ivota i rada Miroslava Krlee, u: Izabrana djela
Miroslava Krlee, I, Beograd: Sloboda, 1977. [ir.]
M. B., Jedno predavanje na Kolarevom univerzitetu, NIN, 1/1935, br. 5.
Milutinovi, Kosta, Krlea i Srbija, Republika, 20/1964, br. 5.
Mioinovi, Mirjana, Beleke, u: Danilo Ki, Iz prepiske, Vrac: KOV, 2005.
[ir.]
Najbar Agii, Magdalena, Okolnosti osnivanja i poeci rada Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku, Anali Dubrovnik, 2013, sv. LI/2.
Ostoji, Stevo, Moje beogradske premijere, Specijalni intervju Politici [ir.],
Politika, 68/1971, br. 20568.
Palavestra, Predrag, Miroslav Krlea, Beograd: Godinjak SANU, sv. LXXXIX,
1982. [ir.]
Panti, Mihajlo, Ratna bolnica, Itaka, 1/1995, br. 1.
Panti, Mihajlo, Torzo kao signum jednog vremena u pripovetkama Miroslava
Krlee, Raska Petrovia i Iva Andria, Srpski knjievni glasnik, 4/1995, br. 34.
[ir.]
Pavli, Goran, Trovanje povijesti o Gavellinoj dijagnozi glembajevtine, u:
Dani hvarskog kazalita [zbornik], 39, str. 8195.
Slabinac, Gordana, Ironija kao narativna figura u modernoj prozi, Umjetnost
rijei, 45/2001, br. 1, str. 6378.
Stojanovi Pantovi, Bojana, Sukob umetnika i drutva kao osnovica
ekspresionistike drame, Zbornik Matice srpske za slavistiku, 1990, br. 38.
Pavlii, Pavao, Knjievnost i drutvo u novom odnosu, Vjesnik, 43/1982, br.
12338.
Perovi, Sreten, Krlea i enciklopedije, Sveske Instituta za prouavanje
nacionalnih odnosa, III/1985.
Puljizevi, Jozo, Jedna biografija sto ivota, Ekskluzivno / Bela Krlea o
Miroslavu Krlei, Vjesnik u srijedu, 1973, 27. VI.
Puljizevi, Jozo, Dvadesetpet godina od Krleine smrti, Vijenac, 14/2006. br.
323326.

298
Ribnikar Jara, Susreti s Krleom, Sveske Zadubine Ive Andria, 1994, br. 9
10. [ir.]
Risti, Marko, Alfabetske varijacije na fugu Krleijanu, u: Enes engi, Krlea,
Zagreb: Mladost, 1982.
Savi, Milan [M. S-], Knjievne novosti, Srpstvo, 5/1914, br. 25. [ir.]
Sekuli, Isidora, Problem siromatva u naoj knjievnosti, Politika, 34/1937, br.
10283. [ir.]
Stefanovi, Mirjana D., O Miroslavu Krlei u Letopisu, Letopis Matice
srpske, 158/1982, br. 2. [ir.]
Stojanovi, Slobodan, Autobiografija o drugima: razgovor s Borislavom
Mihajloviem Mihizom, Knjievnost, 44/1989, br. 89. [ir.]
Teodosijevi Vujoevi, Jasmina, Duboke i trajne prijateljske veze, Vjesnik,
42/1981, 30. XII.
Violi, Boidar, Horvatovo prokletstvo, Dubrovnik, 4/1993, br. 6, str. 76 91.
Vrgo, Dubravka, Kazalina sudbina Krleina Kraljeva, u: Europa i
enciklopedija: kultura i kodifikacija, Zagreb: Pravni fakultet, 2015.
Vukovi, orija, Svest i svet u Krleinim romanima, Knjievna istorija,
6/1973, br. 22.
ivanevi Sekeru, Ivana, Miroslav Krlea i Tomas Man, Zbornik Matice
srpske za slavistiku, 1997, br. 52. [ir.]
mega, Viktor, Krleina dnevnika proza, Umjetnost rijei, 32/1988, br. 1.
uti, Nikola, Liberalizam Dragie Vasia u Kraljevini Jugoslaviji, u: ivot i
delo Dragie Vasia, Gornji Milanovac: Muzej rudniko-takovskog kraja, 2008.
[ir.]

G/ Prilozi kandidata

Bogii, Vlaho, Dramaturki elementi Krleina Izleta u Rusiju, Krleini dani u

Osijeku, knj. 2, Zagreb: HAZU, 2000. [Znanstveni i struni radovi kandidata
(do 2008), na temelju kojih je izrada disertacije prihvaena, nisu citatno ni na
drugi intencionalan nain koriteni u njezinoj izradi. Isto tako, kandidatov
leksikografski i uredniki rad na Krleinu djelu iz toga razdoblja se, ni kada je
neizravan, ne navodi, a, osim iznimno, ni ne koristi, to se posebno odnosi na
enciklopediju o Krlei (Krleijana, III, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, 1993, 1999; lan urednitva i autor priloga) i Djela Miroslava Krlee
(Zagreb: Ljevak, od 2000; urednik /20/ knjiga i autor vie tekstolokih
napomena). U razdoblju istraivanja (20092015), na temelju kojega je izraena
disertacija, kandidat je, uz suglasnost mentora, dijelove istraivanja prezentirao
na znanstvenim savjetovanjima i u publikacijama (HAZU, Filozofski fakultet u
Zagrebu, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Kulturni centar Beograd), a
kritikim je aparatom popratio i vie izdanja Krleinih djela. Kada se odnose na
podruje istraivanja, ti su prinosi disertaciji komplementarni.]

299