ANALITICKA GEOMETRIJA

Predavanja i zadaci za vjezbu

Zeljka s i Mea Bombardelli
Milin Sipu

Verzija 3.2.
8. 11. 2016.
Sadr
zaj

1 Vektori 4
1.1 Vektorski prostori V 1, V 2, V 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.2 Baza vektorskog prostora V 3 . Koordinatizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.3 Skalarni produkt. Ortonormirana baza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.4 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.5 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

2 Pravci i ravnine u koordinatnom sustavu 42

2.1 Koordinatni sustav u E1, E2, E3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.2 Pravac u E 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.3 Udaljenost dviju tocaka, udaljenost tocke od pravca i kut dvaju pravaca u E2 . 48
2.4 Ravnina u E 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.5 Udaljenost dviju tocaka, udaljenost tocke od ravnine i kut dviju ravnina u E 3 . 54
2.6 Pravac u E3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.7 Udaljenost tocke od pravca, udaljenost dvaju pravaca. Kut dvaju pravaca, kut
pravca i ravnine u E 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

3 Krivulje i plohe u koordinatnom sustavu 68

3.1 Kruznica u E 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.2 Polarni koordinatni sustav u E 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.3 Elipsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.4 Hiperbola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.5 Parabola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.6 Elipsa, parabola i hiperbola kao konusni presjeci . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
3.7 Koordinatni zapis geometrijskih transformacija u E2 . . . . . . . . . . . . . . . 93
3.8 Transformacije koordinata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
3.9 Krivulje drugog reda u R2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
3.10 Koordinatni sustavi u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
3.11 Plohe drugog reda (kvadrike) u R3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

1
Uvod i povijesni osvrt
Analiti cka geometrija bavi se proucavanjem (klasicne) euklidske geometrije ravnine i pros-
tora koristeci algebarske metode. Njen tvorac, Rene Descartes (1596-1650, lat. Renatus Carte-
sius), u svom djelu1 napisanom 1619., a objavljenom tek 1637. godine, nazvao ju je i metodom
koordinata. Osnovna ideja analiticke geometrije je da se tocke ravnine i prostora opisuju ko-
ordinatama, dakle, parovima ili trojkama realnih brojeva, a ostali objekti (pravci, ravnine,
krivulje, plohe, itd.) jednadzbama. Prema tome, ispitivanje odnosa medu objektima svodi se
na rjesavanje sustava jednadzbi.
Analiticka geometrija je vrlo rasirena metoda proucavanja euklidske geometrije i prisutna je
u mnogim granama matematike. Povijesno, imala je velik utjecaj i na razvoj diferencijalnog
racuna.
Polaziste za uvodenje analiticke geometrije su euklidska ravnina ili prostor koje cemo ozna-
cavati sa E 2 i E 3 i koji su aksiomatski zasnovani. Osnovne elemenate, tocku i pravac za E 2 ,
te jos ravninu za E 3 , ne definiramo, nego aksiomima, tj. prihvacenim istinama, opisujemo
njihove osnovne medusobne odnose. Ostale odnose dokazujemo koristeci aksiome. Starogrcki
matematicar Euklid (330 - 275 pr. Kr.) jos je u 3. stoljecu pr. Kr. u svom djelu Elementi
aksiomatski zasnovao ravninu koju po njemu i nazivamo euklidskom ravninom. Euklid je
pokusao definirati i osnovne objekte u smislu da intuitivno objasni njihov smisao, pa je tocku
definirao kao ono sto nema dijelova, krivulju kao duljinu bez sirine, pravac kao krivulju kojoj
su sve tocke jednako rasporedene, a plohu kao ono sto nema samo duljinu, vec ima i sirinu.
Euklidovi osnovni aksiomi su:

1. Od svake tocke do svake druge tocke moze se povuci pravac.

2. Omeden dio pravca moze se neprekidno produziti po pravcu.

3. Iz svakog sredista sa svakim polumjerom moze se opisati kruznica.

4. Svi su pravi kutovi jednaki.

5. Ako dva pravca presjecemo trecim pravcem i ako on s njima zatvara s jedne svoje strane
unutrasnje kutove ciji je zbroj manji od dva prava kuta, onda se ta dva pravca dovoljno
produzena sijeku, i to upravo s te strane.

Peti navedeni aksiom ima i svoj poznatiji ekvivalentni iskaz:

5. Neka je zadan pravac u ravnini i tocka koja mu ne pripada. Tada postoji tocno jedan
pravac koji prolazi zadanom tockom i koji je paralelan sa zadanim pravcem.
1
Rasprava o metodi pravilnog upravljanja umom i trazenje istine u znanostima, s dodatkom Geometrija

2
Peti aksiom ima vrlo vazno povijesno znacenje zbog svoje neobicne duljine smatralo se da
je mozda vec on posljedica ostalih aksioma. Taj je problem bio nerijesen vise od 2000 godina,
tek se u 19. stoljecu dokazalo da je peti aksiom zaista aksiom karakteristican za euklidsku
geometriju, a njegovim negiranjem dobivamo nove geometrije, tzv. neeuklidske geometrije.
Danas postoje i preciznije aksiomatike, kao primjerice aksiomatika njemackog matematicara
Davida Hilberta (oko 1900. godine) i mnoge druge ekvivalentne aksiomatike (vidi knjige:
B. Pavkovic, D. Veljan Elementarna matematika 1, 2 ).
Nase polaziste je, dakle, aksiomatski zasnovana euklidska ravnina ili prostor, pri cemu ko-
ristimo bez dokaza neke cinjenice elementarne geometrije izvedene iz aksioma. Tek cemo
povremeno naznaciti posljedice koristenja nekih (Euklidovih) aksioma. Osnovne definicije i
tvrdnje euklidske geometrije obraduju se u kolegiju Elementarna geometrija.
Recimo jos par rijeci o tvorcu metode koordinata Reneu Descartesu. Osim sto je bio vrstan
i vrlo cijenjen matematicar, poznat je i po svom doprinosu filozofiji. Vrlo je cuvena njegova
misao Mislim, dakle jesam. Predlagao je i univerzalnu metodu rjesavanja problema koja se
sastojala od sljedeca tri koraka:

1. Zadacu bilo koje vrste svesti na matematicku.

2. Matematicku zadacu svesti na algebarsku.

3. Algebarsku zadacu svesti na rjesavanje jedinstvene jednadzbe.

No, i sam je uvidao njene granice. Prilagodujuci tu ideju, uvodenje metode koordinata zamislio
je na sljedeci nacin:

1. Geometrijsku zadacu formulirati algebarski.

2. Algebarsku zadacu rijesiti.

3. Algebarsko rjesenje interpretirati geometrijski.

Uz metode analiticke geometrije u uzem smislu, koje uvodimo od drugog poglavlja, usko je
vezan pojam vektora. Njega uvodimo u prvom poglavlju, u kojem definiramo i operacije s vek-
torima: zbrajanje, mnozenje skalarom, skalarno mnozenje, te vektorsko i mjesovito mnozenje.
U drugom poglavlju odredujemo razne oblike jednadzbe pravca u ravnini, te jednadzbe pravca
i ravnine u prostoru. U trecem poglavlju definiramo elipsu, hiperbolu i parabolu, izvodimo nji-
hove kanonske jednadzbe, te opcenito razmatramo krivulje zadane algebarskom jednadzbom
drugog stupnja. Koristeci geometrijske transformacije, prepoznajemo krivulje drugog reda
prevodeci njihove jednadzbe na kanonski oblik. Na kraju, ukratko razmatramo i plohe 2. reda.

3
Poglavlje 1

Vektori

1.1 Vektorski prostori V 1 , V 2 , V 3

Vektor cesto zamisljamo kao duzinu sa strelicom:

Matematicka definicija vektora je ipak nesto slozenija, a ova intuitivna predodzba vise odgo-
vara pojmu usmjerene ili orijentirane duzine. No, i tu trebamo biti precizniji: usmjerena ili
orijentirana du zina je ureden par tocaka (A, B), A, B E 3 , dakle, element skupa E 3 E 3 .

Tu usmjerenu duzinu oznacavamo s AB, tocku A nazivamo pocetkom (pocetnom tockom), a

tocku B zavrsetkom ili krajem (zavrsnom ili krajnjom tockom) usmjerene duzine AB. Usmje-
renoj duzini pridruzujemo i duzinu AB kojoj pri crtnji stavljamo i strelicu:

B r B r





A r A
r

Iz pojma usmjerene duzine gradi se pojam vektora. Jednostavno receno, vektor je skup svih
paralelnih usmjerenih duzina jednake duljine:

Da bismo precizno definirali pojam vektora, uvedimo najprije sljedecu relaciju na skupu svih
usmjerenih duzina u E 3 E 3 .

4

Definicija 1.1.1 Za usmjerene duzine AB i CD kazemo da su ekvivalentne ako duzine AD

i BC imaju zajednicko poloviste. Pisemo AB CD.

Na sljedecoj su slici prikazane ekvivalentne usmjerene duzine AB i CD. Moguce su situacije:
tocke A, B, C, D ne leze na istom pravcu ili tocke A, B, C, D leze na istom pravcu.
U prvoj situaciji mozemo primijetiti da je cetverokut ABDC paralelogram. Zaista, sjetimo
se da je paralelogram cetverokut kojemu oba para nasuprotnih stranica leze na paralelnim
pravcima, a to je ako i samo ako se dijagonale tog cetverokuta raspolavljaju.

r D

r B
l
l r P
l
l A B P
lr C r r r rC D
r

A r

Prema tome, usmjerene duzine AB i CD su ekvivalentne ako i samo ako je cetverokut ABDC
paralelogram ili tocke A, B, C, D leze na istom pravcu i pritom duzine AD i BC imaju za-
jednicko poloviste. Odavde slijedi da je definicija relacije dobra (valjana) i na pravcu E 1 , u
ravnini E 2 i u prostoru E 3 . Mi cemo je razraditi samo za E 3 .

Propozicija 1.1.1 Relacija je relacija ekvivalencije na skupu E 3 E 3 .

Dokaz. Refleksivnost i simetricnost relacije su ocite. Pokazimo tranzitivnost.

Neka je AB CD, CD EF .

Pretpostavimo da usmjerene duzine AB, CD i EF leze na tri razlicita pravca u E 3 . Koristimo
i sljedecu karakterizaciju paralelograma: cetverokut ABDC paralelogram, ako i samo ako je
|AB| = |CD| i pravci AB i CD su paralelni (|AB| oznacava duljinu duzine AB, a AB pravac
odreden tockama A, B). Kako iz pretpostavke slijedi da je cetverokut ABDC paralelogram,
to je pravac AB paralelan pravcu CD i duljina duzine AB je jednaka duljini duzine CD.
Analogno, iz pretpostavke slijedi da je cetverokut CDF E paralelogram, pa je |CD| = |EF |
i CD k EF . No, kako su relacije paralelnosti i jednakosti duljina duzina tranzitivne, slijedi

|AB| = |EF | i AB k EF , tj. cetverokut ABF E je paralelogram. Prema tome je AB EF .

Slicno se pokazuje tranzitivnost i u ostalim slucajevima.

5
Relacija ekvivalencije rastavlja skup na kojem je definirana na disjunktne podskupove koje
nazivamo klasama ekvivalencije. Svaka klasa ekvivalencije sastoji se od elemenata skupa koji
su medusobno ekvivalentni i samo od njih. Primijenimo li te cinjenice na skup E 3 E 3 , imamo
sljedecu definiciju:

Definicija 1.1.2 Vektor je klasa ekvivalencije po relaciji na skupu svih usmjerenih duzina
E 3 E 3 . Skup svih vektora oznacavamo sa V 3 .

Klasu ekvivalencije odredenu usmjerenom duzinom AB oznacavat cemo sa [AB]. Dakle, vrijedi
n o
[AB] = P Q E 3 E 3 | P Q AB .

Vrijedi AB [AB], pa kazemo da je usmjerena duzina AB predstavnik ili reprezentant

vektora [AB].


Vektore krace oznacavamo i malim latinskom slovima sa strelicom

a, b,
c ,. . . ,

v,

w,

x,

y, z.
Napomena. Promatrali smo prostor E 3 s tockovnom strukturom i u njemu definirali vektore.
Da smo krenuli od E 1 , odnosno E 2 , i na njima podrazumijevali tockovnu strukturu, te da smo
definirali usmjerene duzine i relaciju na isti nacin kao u E 3 , definirali bismo vektore na
pravcu, odnosno u ravnini. Odgovarajuce skupove vektora oznacavamo s V 1 , V 2 .
Uvedimo sad neke istaknute vektore.

Promotrimo najprije klasu [AA]. Koje usmjerene duzine pripadaju toj klasi?

Neka je P Q [AA]. Tada je AA P Q, pa duzine AP i AQ imaju zajednicko poloviste. To
je moguce ako i samo ako je P = Q. Dakle,
n o
[AA] = P P | P E 3 .

Vektor [AA] nazivamo nulvektorom i oznacavamo 0 .

Nadalje, za vektor

a = [AB], definiramo vektor

a kao vektor s predstavnikom BA.
Vektor a nazivamo suprotnim vektorom vektora
a . Ocito vrijedi (

a)= a.

Vektorima mozemo birati predstavnike. Vrijedi sljedeca tvrdnja:

Propozicija 1.1.2 Neka je

a = [AB] i C E 3 . Tada postoji jedinstvena tocka D E 3

takva da je

a = [CD].

Dokaz. Ako je a = 0 , tada je B = A, pa je D = C.


Neka je a 6= 0 . Ako tocke A, B, C leze na istom pravcu, onda je tocka D ona (jedinstvena)
tocka tog pravca takva da duzine AD i BC imaju zajednicko poloviste. Ako tocka C ne lezi na
pravcu AB, tada (po 5. Euklidovom aksiomu) postoji jedinstveni pravac koji prolazi tockom
C paralelno s pravcem AB i jedinstveni pravac koji prolazi tockom B paralelno s pravcem
AC. Presjek tih pravaca je trazena tocka D. Kako je zbog konstrukcije dobiveni cetverokut

ABDC paralelogram, to je CD AB.
U situaciji iz prethodne propozicije kazemo da smo vektor a nanijeli iz tocke C.

6

Za vektor definiramo i pojmove modula, smjera i orijentacije. Neka je
a = [AB]. Modul
ili duljina vektora
a je duljina duzine AB. Modul oznacavamo |
a |, dakle, |

a | = |AB|.


Ocito je definicija dobra, tj. ne ovisi o izboru predstavnika za vektor a . Naime, ako je CD
neki drugi predstavnik od a , tada je cetverokut ABDC paralelogram, pa su duzine AB i CD
jednakih duljina. Slicno razmisljamo i ako tocke A, B, C, D leze na jednom pravcu. Uocimo
da je nulvektor jedini vektor modula 0.
Smjer vektora a je smjer pravca AB. Pritom je smjer pravca definiran kao klasa ekvivalencije
na skupu svih pravaca u E 3 s obzirom na relaciju ekvivalencije biti paralelan. Dakle, smjer
pravca je klasa (skup) svih medusobno paralelnih pravaca. Ocito definicija smjera vektora ne
ovisi o izboru predstavnika vektora. Za nulvektor smjer ne definiramo (i to je jedini takav
vektor).


Kazemo da su vektori
a i b kolinearni ako su istog smjera. Dogovorom usvajamo da je
nulvektor kolinearan sa svakim vektorom.
Orijentacija vektora je relativan pojam, tj. definiramo je s obzirom na druge vektore,


kolinearne s promatranim vektorom. Neka su a , b kolinearni vektori. Po propoziciji 1.1.2

mozemo odabrati njihove predstavnike s pocetkom u istoj tocki O, a = [OA], b = [OB].


Kazemo da su vektori

a , b jednako orijentirani ako tocke A, B leze s iste strane tocke O,
a suprotno orijentirani ako leze s razlicitih strana.

Br Br



r
A r
O


Or Ar

Ocito vrijedi sljedeca tvrdnja:

Propozicija 1.1.3 Vektor je jednoznacno odreden svojim modulom, smjerom i orijentacijom.

Sljedeci nam je cilj definirati neke operacije s vektorima pritom definiramo novi vektor kojeg
opisujemo na jedan od dva moguca nacina, ili preko predstavnika (koristeci definiciju vektora),
ili modulom, smjerom i orijentacijom (koristeci propoziciju 1.1.3).



Definicija 1.1.3 Neka su

a , b V 3,

a = [AB], b = [BC]. Zbroj vektora

a i b je


vektor

a + b odreden predstavnikom AC:



a + b = [AC].

*


C





A - B

Kazemo da smo vektore zbrojili po pravilu trokuta.

7


Pokazimo da definicija zbroja ne ovisi o izboru predstavnika. Neka su a , b dani i svojim

predstavnicima A0 B 0 , B 0 C 0 . Tada su cetverokuti ABB 0 A0 i BCC 0 B 0 paralelogrami

0
*

C






*C


0

A -

B0





-B

A

pa su duzine AA0 i BB 0 paralelne i jednakih duljina, kao i duzine BB 0 i CC 0 . Dakle, i duzine

AA0 i CC 0 su paralelne i jednakih duljina. Stoga je cetverokut ACC 0 A0 paralelogram. Odavde

je AC A0 C 0 . Slicno se tvrdnja pokazuje i u slucaju kad izabrane tocke leze na pravcu.

Zbrajanje vektora moze se definirati i na sljedeci nacin: neka je O E 3 po volji izabrana tocka


i neka su

a i b dani svojim predstavnicima s pocetkom u tocki O, a = [OA], b = [OB].


Zbroj vektora

a i b je vektor
c = [OC], pri cemu je C jedinstvena tocka u E 3 takva da je
cetverokut OACB paralelogram:



a + b = [OC]

B C


*









O - A

Ovakav nacin zbrajanja vektora nazivamo zbrajanje vektora po pravilu paralelograma.

Ni ova definicija zbrajanja vektora ne ovisi o izboru predstavnika za vektore

a , b . Dokaz se
provodi na analogan nacin kao za pravilo trokuta.

Nadalje, izborom drugog predstavnika za vektor b , b = [AC], lako se je uvjeriti da su
definicije zbrajanja vektora po pravilu trokuta i paralelograma ekvivalentne.

Sljedeca operacija koju definiramo je mnozenje vektora skalarom:

Definicija 1.1.4 Mno zenje vektora skalarom je operacija : R V 3 V 3 koja uredenom

paru (,

a ) za R\{0} i ~a V 3 \{~0} pridruzuje vektor u oznaci

a kojemu je

1. modul: |

a | = |||

a |,

2. smjer: isti kao smjer od

a , ako su oba vektora

a i

a razlicita od nulvektora,

3. orijentacija: jednaka kao orijentacija vektora

a ako je > 0 i suprotna od nje ako je
< 0.




Ako je = 0 ili
a = 0 , tada definiramo

a = 0 . Tu situaciju isticemo, jer za 0 ne
definiramo smjer.

8
Primijetimo da vrijedi:



Propozicija 1.1.4

a = 0 ako i samo ako je = 0 ili

a = 0.


Zaista, ako je = 0 ili

a = 0 , iz definicije odmah slijedi

|

a | = |||

a | = 0. (1.1)

Obratno, ako vrijedi (1.1), tada je jedan ili drugi faktor tog izraza jednak 0, tj. || = 0 ili


|

a | = 0. Iz prve relacije slijedi = 0, a iz druge

a = 0.
U ovom kontekstu, realne brojeve nazivamo skalarima.

2

a


a
1


a
2

Propozicija 1.1.5 Za svaki vektor

a V 3 vrijedi (1)

a =

a.

Dokaz. Kako je vektor jednoznacno odreden svojim modulom, smjerom i orijentacijom,

usporedimo te velicine za vektore (1)

a i
a : modul vektora (1)a je | 1||

a | = |

a |,



smjer vektora (1) a jednak je smjeru od a , a orijentacija je suprotna, jer je 1 < 0. Isto
vrijedi i za vektor

a suprotan vektoru
a . Prema tome, navedeni vektori su jednaki.



Napomena. Razliku vektora
a b definiramo kao
a + ( b ).

Napomena. Uocimo da su vektori a i b =
a kolinearni, sto slijedi iz definicije mnozenja


vektora skalarom. Pokazat cemo i obrat: ako su vektori

a 6= 0 i b kolinearni, tada postoji


jedinstveni skalar R takav da je b =
a (vidi propoziciju 1.2.1).

Teorem 1.1.6 Ako su vektori

a, b,
c po volji izabrani vektori iz V 3 , , realni brojevi,
tada vrijedi


1.
a + b V3


2. (
a + b)+
c =

a +(b +
c ), asocijativnost

9




3.

a + 0 = 0 +
a =
a, 0 je neutralni element za zbrajanje


4.

a + (

a ) = (

a)+

a = 0 , a je suprotni element od a za zbrajanje



5.

a + b = b +
a, komutativnost

6.

a V3

7. (

a ) = ()

a , kvaziasocijativnost



8. (

a + b ) =

a + b , distributivnost u odnosu na zbrajanje vektora

9. ( + )

a =

a +

a , distributivnost u odnosu na zbrajanje skalara

10. 1

a =

a.

Uz navedena svojstva zbrajanja i mnozenja skalarom na skupu V 3 , kazemo da je V 3 jedan

vektorski prostor nad R (realan vektorski prostor). Opcenito, skup na kojemu su definirane
operacije zbrajanja elemenata i mnozenja elemenata skalarima iz R koje zadovoljavaju svojstva
teorema 1.1.6 nazivamo vektorski prostor nad R. Takve apstraktne strukture proucavat ce se
u kolegiju Linearna algebra.
Dokaz. Tvrdnje 1. i 6. su posljedice definicije.

2. Neka je

a = [AB], b = [BC],
c = [CD]. Tada po pravilu trokuta imamo


(

a + b)+

c = ([AB] + [BC]) + [CD] = [AC] + [CD] = [AD],



a +(b +
c ) = [AB] + ([BC] + [CD]) = [AB] + [BD] = [AD].


3. Neka je
a = [AB], 0 = [AA]. Tada je 0 + a = [AA] + [AB] = [AB] =

a.



Slicno, za drugi dio tvrdnje uzimamo 0 = [BB], pa je



a + 0 = [AB] + [BB] = [AB] =

a.

4. Neka je

a = [AB],

a = [BA]. Tada je



a + (

a ) = [AB] + [BA] = [AA] = 0 ,


(

a)+

a = [BA] + [AB] = [BB] = 0 .


5. Neka je
a = [AB], b = [BC]. Tada je a + b = [AC].

S druge strane, neka je D E 3 tocka takva da je AD BC. Tada je i AB DC, pa je


b +
a = [BC] + [AB] = [AD] + [DC] = [AC].

7. Ako je ili jednako 0 ili

a = 0 , tvrdnja je ocita. Stoga, neka su i razliciti od 0,



a 6= 0 . Tvrdnju cemo pokazati tako da ispitamo modul, smjer i orijentaciju vektora s
lijeve i desne strane jednakosti:

(a) Modul: |(

a )| = |||
a | = ||(|||

a |) = (||||)|

a | = (||)|

a |;
(b) Smjer: po definiciji, smjer oba vektora jednak je smjeru vektora a ;

10
 (c) Orijentacija: Postoje cetiri mogucnosti
i. Ako je > 0, > 0, tada je
a orijentiran kao a , pa je (

a ) orijentiran
kao a . S druge strane je > 0, pa je vektor () a orijentiran kao



a.



ii. Ako je > 0, < 0, tada su vektori ( a ) i () a orijentirani suprotno od


a.
iii. Ako je < 0, > 0, tada su vektori ( a ) i ()
a orijentirani suprotno od


a.
iv. Ako je < 0, < 0, tada su vektori ( a ) i ()
a orijentirani jednako kao


a.
8. Ako je = 0, tvrdnja je ocita. Neka je stoga 6= 0. Dokazimo tvrdnju u slucaju da



a i b nemaju isti smjer (nisu kolinearni). Neka je
a = [OA], b = [AB]. Tada je



a + b = [OB]. Neka je nadalje
a = [OA0 ]. Kako su vektori
a i
a istog smjera,
0 0
to su tocke O, A, A na istom pravcu. Odaberimo tocku B na pravcu OB tako da su
trokuti 4OAB i 4OA0 B 0 slicni.
Br0





B r








r -r -r 0
O A A

Iz slicnosti slijedi da je AB k A0 B 0 i |A0 B 0 | = |||AB|, te zakljucujemo [A0 B 0 ] = [AB] =


b . S druge strane takoder je |OB 0 | = |||OB| i tocke O, B, B 0 leze na istom pravcu,

pa je [OB 0 ] = [OB]. Prema tome, dobili smo


(a + b ) = [OB],



a + b = [OA0 ] + [A0 B 0 ] = [OB 0 ] = [OB].
9. U dokazu ove tvrdnje, opet razmatramo razlicite mogucnosti za predznake od , .
Primjerice, pokazimo tvrdnju u slucaju > 0, < 0, || > ||, te je + > 0. Neka

je
a = [AB],
a = [BC]. Kako su ti vektori kolinearni, tocke A, B, C leze na istom
pravcu. Nadalje, jer je > 0, < 0, ti su vektori suprotnih orijentacija. Kako je
|| > ||, to je
|AB| = |
a | = |||

a | > |||

a | = |

a | = |BC|,
pa tocka C lezi izmedu tocaka A i B.

Stoga je a + a = [AC] i vrijedi da se sljedece velicine podudaraju:
(a) moduli vektora: | a +
a | = |AC| = |||
a | |||
a | = |

a | + |

a | = ( +




)| a | = | + || a | = |( + ) a |,
(b) smjerovi vektora: a +
a i ( + )a,
(c) orijentacije vektora: a + a i ( + )


a , jer su jednako orijentirani kao
a.
10. Vektori 1

a i

a ocito imaju isti modul, smjer i orijentaciju.

11
Napomena. Pojam vektora moze se uvesti i drugacije slijedeci ideju upute za gibanje,
primjerice Kreni 1 km prema sjeveru. Takva uputa je smislena bez obzira na kojem mjestu
(u kojoj tocki) se nalazimo. Uputu matematicki izrazavamo kao funkciju, tj. pravilo kojim
utvrdujemo koja je tocka pridruzena zadanoj tocki.
Napomena. Osvrnimo se jos jednom na dosad uvedene pojmove. Vektor smo definirali
polazeci od nedefiniranih pojmova (tocka, pravac, ravnina) i aksiomatski uvedene euklidske
geometrije. Mozemo krenuti i obratno: polazeci od aksiomatski uvedenog pojma vektora kao
elementa apstraktnog vektorskog prostora i zadanog skupa tocaka, mozemo definirati elemente
euklidske geometrije (pravac, ravninu). Takav pristup definira tzv. afini prostor. Vise o tome
na kolegiju Euklidski prostori.
Napomena. U srednjoj skoli vektor se ne uvodi kao klasa ekvivalencije na skupu svih
usmjerenih ili orijentiranih duzina. Vektor se definira kao jedna usmjerena (orijentirana)
duzina, a zatim se definira kad su vektori jednaki. Ne istice se uvijek ni orijentacija vektora.
Vektor je karakteriziran duljinom i smjerom, a pod smjerom se podrazumijeva i pravac odreden
vektorom kao i orijentacija vektora (primjerice, u fizici vektor je karakteriziran svojim iznosom
(duljinom, modulom) i smjerom (smjer i orijentacija)).

Zadaci

1. Koliko razlicitih (a) orijentiranih duzina, (b) vektora

odreduju (medusobo razliciti) vrhovi kvadrata ABCD?
h i
a) 12, b) 8

2. Neka je ABCDEF pravilini sesterokut i O njegovo srediste. Koliko razlicitih vektora

odreduju stranice sesterokuta? Svakom od tih vektora odredite predstavnika s pocetnom
tockom O. h
6 vektora; OA = CB = EF , OB = DC = F A, OC = ED = AB,
i
AB = F E = BC, AB = AF = CD, AB = BA = DE

3. Na crtezu paralelograma ilustrirajte jednakost

(a)

a + 12 ( b a ) = 12 (

a + b)




(b) 1 (
2
a + b ) 1 (
2
a b)= b

4. U trokutu ABC, tocka K je poloviste stranice BC. Izrazite vektor AK pomocu vektora

~a = CA i ~b = CB.
h i
AK = ~a + 21~b

5. Neka je ABC trokut, A1 , B1 i C1 polovista stranica BC, CA i AB redom, a T njegovo

teziste.

(a) Izrazite vektore T A i BC pomocu T B1 i T C1 .

(b) Izrazite vektore AC i A1 T pomocu T A i T B.

12
 h
a) T A = 2T B1 + 2T C1 , BC = 2T B1 2T C1 ;
i
b) AC = 2T A T B, A1 T = 21 T A.

6. Neka je ABCDA0 B 0 C 0 D0 kocka, neka je O njeno srediste, a P poloviste brida BB 0 .

Izrazite vektor OP pomocu vektora AB, AD i AA0 .
h i
OP = 12 AB 12 AD

7. Neka je ABCDA0 B 0 C 0 D0 kvadar. Pokazite da je suma vektora AC 0 , B 0 D, CA0 i D0 B
nulvektor.

8. Neka su P , Q, R redom polovista bridova AB, BC i CA tetraedra OABC. Dokazite da

je OA + OB + OC = OP + OQ + OR.

9. Dana je cetverostrana piramida cija je baza paralelogram ABCD, a vrh tocka V . Ako

je S sjeciste dijagonala paralelograma, pokazite da je V A + V B + V C + V D = 4V S.

10. Sportski zrakoplov leti svojom vlastitom brzinom od 150 km/h od sjevera prema jugu.
Tada pocne puhati vjetar sjeverozapadnog smjera brzinom 30 km/h. Nacrtajte vektor
brzine zrakoplova (u odnosu na Zemlju) i izracunajte njegov modul.

1.2 Baza vektorskog prostora V 3 . Koordinatizacija

Vec smo definirali kolinearne vektore kao vektore istog smjera. Uocili smo i da su vektori

a i


a , R kolinearni. Vrijedi i ovakav obrat:



Propozicija 1.2.1 Neka su
a , b V 3 kolinearni vektori,

a =
6 0 . Tada postoji jedinstven


skalar R takav da je b =
a.

Dokaz. Ako je b = 0 , stavimo = 0. Ocito je = 0 jedini takav skalar.





|b|
| b |
Ako b 6= 0 , uocimo skalar 6= 0 i usporedimo vektore b i a . Oni imaju jednak
|
a| |
a|
modul


|b| |b|

| | a || = |a | = | b |,
|a| |

a|


| b |

i jednak smjer, jer je vektor a po definiciji mnozenja vektora skalarom kolinearan s a.
|a|


| b |

Njihove orijentacije ne moraju biti jednake, vektor a ima istu orijentaciju kao a , dok
|a|



|b|
vektor b ne mora imati. No, izborom predznaka skalara = , postizemo da su vektori
|
a|

b i
a i jednako orijentirani. Iz svega navedenog zakljucujemo da se oni podudaraju



| b |

b = a.
|a|

13
Pokazimo jos da je skalar iz tvrdnje jednoznacno odreden. Pretpostavimo da postoje dva




takva skalara, b = a , b = 0
a . Tada vrijedi

a = 0

a , odnosno ( 0 )

a = 0 , iz cega


slijedi, zbog

a 6= 0 , 0 = 0.

Sad smo kolinearnost vektora (geometrijski pojam) uspjeli realizirati algebarski. Malu smetnju


u prethodnoj propoziciji cini nesimetricnost pretpostavke

a 6= 0 . No, to mozemo rijesiti na
sljedeci nacin. Uvjet iz prethodne propozicije mozemo zapisati i kao




a b = 0. (1.2)


Ako vektorima

a , b zamijenimo uloge, tada imamo




a +b = 0. (1.3)


Ovo vodi na promatranje opcenitije jednadzbe za zadane vektore

a, b




a + b = 0. (1.4)

Trazimo skalare , za koje je ta jednadzba ispunjena. Jedna mogucnost kada je ta jednadzba

svakako ispunjena je = = 0. Takav izbor skalara nazivamo trivijalnim. Iz jednakosti (1.2),


(1.3) slijedi da je u slucaju kad su vektori
a , b kolinearni jednakost ispunjena i za = ,


= 1, odnosno = 1, = kod jednakosti (1.3). Dakle, u slucaju kad su vektori
a, b
kolinearni, jednakost (1.4) je ispunjena i za netrivijalni izbor skalara.
Obratno, ako je primjerice 6= 0, tada je moguce pisati

a = b,



iz cega slijedi da su vektori

a , b kolinearni. Analogno vrijedi u situaciji ako je 6= 0. Time
smo dokazali sljedecu propoziciju:

Propozicija 1.2.2 Vektori a , b su kolinearni ako i samo ako postoji netrivijalan izbor


skalara , R tako da vrijedi
a + b = 0.

Definicija 1.2.1 Izraz oblika
a + a zove se linearna kombinacija vektora a, b s
koeficijentima , . Analogno i za k vektora, izraz oblika 1 a1 + . . . + k

ak zove se linearna



kombinacija vektora a1 , . . . , ak s koeficijentima 1 , . . . , k .

Za vektore

a , b kazemo da su nekolinearni ako nisu kolinearni.
Iz prethodnih propozicija slijedi:

Propozicija 1.2.3 Vektori

a , b su nekolinearni ako i samo ako iz jednakosti

a + b = 0
slijedi = = 0.

Drugacije receno:

Propozicija 1.2.4 Vektori a , b su nekolinearni ako i samo ako je jednakost

a + b = 0
ispunjena samo za trivijalan izbor skalara , R.

14
Ili:




Propozicija 1.2.5 Vektori a , b su nekolinearni ako i samo ako jednadzba

a + b = 0
ima jedinstveno rjesenje = = 0.

Definicija 1.2.2 Kazemo da je vektor
a = [AB] paralelan s ravninom E 3 ,
a k , ako
je pravac AB paralelan sa (pravac je paralelan s ravninom ako je paralelan s nekim pravcem
u ravnini). Za vektore koji su paralelni s istom ravninom, kazemo da su komplanarni.

Definicija paralelnosti vektora ocito ne ovisi o izboru predstavnika.

Propozicija 1.2.6 Neka su

a , b V 3 , , R i neka je

c =

a + b . Tada su vektori

a , b ,
c komplanarni.

Dokaz. Po definiciji zbrajanja vektora (pravilom trokuta ili paralelograma) slijedi da je zbroj
vektora paralelan s ravninom odredenom zadanim vektorima.

Zanimljiv je obrat prethodne propozicije:

Propozicija 1.2.7 Neka su a , b V 3 nekolinearni vektori, te neka je c V 3 s njima
komplanaran vektor. Tada postoje jedinstveni skalari , R takvi da je



c =

a + b.

Dokaz. Neka je O E 3 bilo koja tocka,
a = [OA], b = [OB], c = [OC]. Kako su a , b ,
c



komplanarni, tocke O, A, B, C leze u istoj ravnini, a jer a , b nisu kolinearni, tocke O, A, B
ne leze na istom pravcu.

B0 - C
*





B


- -
O A A0

Prema 5. Euklidovom aksiomu postoji jedinstven pravac paralelan pravcu OB koji prolazi
tockom C. Oznacimo s A0 presjek tog pravca s pravcem OA. Analogno, postoji jedinstven
pravac paralelan pravcu OA koji prolazi tockom C. Oznacimo s B 0 presjek tog pravca s
pravcem OB. Ocito je cetverokut OA0 CB 0 paralelogram. Iz definicije zbrajanja vektora po
pravilu paralelograma slijedi

[OC] = [OA0 ] + [OB 0 ].

Vektor [OA0 ] je kolinearan s vektorom [OA], pa primjenom propozicije 1.2.1 zakljucujemo da
0
postoji R takav da je [OA ] = [OA]. Analogno postoji R takav da je [OB 0 ] = [OB].
Time smo dobili



c =
a + b.
Dokazimo jos jedinstvenost prikaza.

15




Neka je takoder
c = 0 a + 0 b . Tada slijedi ( 0 )

a + ( 0 ) b = 0 . Kako su

a, b
nekolinearni vektori, to je moguce jedino ako je 0 = , 0 = (propozicija 1.2.3).

Osvrnimo se na trenutak na V 2 . Uocimo da u V 2 uvijek mozemo naci dva nekolinearna

vektora (posljedica aksioma, u ravnini postoje tri nekolinearne tocke). Prethodna propozicija,
adaptirana za V 2 glasi:

Propozicija 1.2.8 Neka su
a , b V 2 nekolinearni vektori, te neka je

c V 2 po volji
odabran vektor. Tada postoje jedinstveni skalari , R takvi da je



c =

a + b.

Uocimo dva momenta: postojanje (egzistencija) rastava i jedinstvenost rastava vektora

c.



2

Ako bismo odabrali tri vektora a , b , c V i vektor d kojeg zelimo napisati kao njihovu
linearnu kombinaciju, tada bi prikaz mogao postojati, ali sigurno ne bi bio jedinstven (ispitajte
na primjeru). Slicno, samo s jednim vektorom ne bismo mogli prikazati sve druge vektore iz
V 2 , prikaz ne bi postojao. Dakle, skup od dva nekolinearna vektora je najmanji moguci koji
zadovoljava oba svojstva. U tom smislu definiramo:

Definicija 1.2.3 Baza vektorskog prostora V 2 je skup {

a , b } od dva nekolinearna vektora.

Uocimo da postoje mnoge razlicite baze, ali svima je zajednicko da sadrze tocno dva nekoli-
nearna vektora. Kazemo da je V 2 dvodimenzionalan vektorski prostor. Pisemo dim V 2 = 2.

U V 3 dva vektora nisu dovoljna za prikaz po volji odabranog vektora. Uocimo da u V 3 uvijek
mozemo naci tri nekomplanarna vektora.

Propozicija 1.2.9 Neka su a, b, c V 3 tri nekomplanarna vektora. Ako je d V 3 bilo
koji vektor, onda postoje jedinstveni skalari , , R takvi da je



d =

a + b +

c.

Dokaz. Neka je O E 3 bilo koja tocka,

a = [OA], b = [OB], c = [OC], d = [OD].


Kako

a, b, c nisu komplanarni, tocke O, A, B, C ne leze u istoj ravnini. Uocimo i da nikoja


dva medu vektorima
a , b ,
c nisu kolinearna.
Uocimo sada da postoji jedinstven pravac koji prolazi tockom D i paralelan je pravcu OC.
Taj pravac presjeca ravninu odredenu tockama O, A, B u tocki D0 . Nadalje, pravac kroz tocku
D paralelan pravcu OD0 presjeca pravac OC u tocki koju oznacujemo kao C 0 .
Ocito je

[OD] = [OD0 ] + [OC 0 ].


Vektori

a , b , [OD0 ] su komplanarni, te po propoziciji 1.2.7 postoje skalari , R takvi da
je


[OD0 ] = a + b.

Nadalje, vektor [OC 0 ] je kolinearan s vektorom [OC], pa po propoziciji 1.2.1 postoji skalar
R takav da je

[OC 0 ] =
c .

16
Prethodna tri zakljucka, daju tvrdnju.



Dokazimo jos jedinstvenost prikaza. Ako vrijedi i d = 0 a + 0 b + 0

c i kad bi bilo 6= 0 ,
slijedilo bi

1

c = 0 ( 0 )

a + ( 0 ) b ,




sto bi znacilo da su a , b , c V 3 komplanarni, suprotno pretpostavci. Analogno se iskljucuju
mogucnosti 6= 0 , 6= 0 .

Sada definiramo:


Definicija 1.2.4 Bilo koji skup {
a , b ,
c } od tri nekomplanarna vektora nazivamo bazom
od V 3 . Kazemo da je V 3 trodimenzionalan vektorski prostor.

Pogledajmo jos jednom propoziciju 1.2.7: ako su a , b nekolinearni vektori, te

c s njima




komplanaran, tada postoje jedinstveni skalari , R takvi da je c = a + b . Jednakost
iz te propozicije mozemo zapisati i na sljedeci nacin




a + b 1
c = 0.

Dakle, u ovom je slucaju jednadzba

c =



a + b + 0

ispunjena na netrivijalan nacin. Slicnim razmatranjem kao i u slucaju dva nekolinearna vek-
tora, pokazat cemo:


Propozicija 1.2.10 Vektori

a , b ,
c V 3 su nekomplanarni ako i samo ako jednakost

c =


a + b + 0 (1.5)

povlaci = = = 0.

Dokaz. Pretpostavimo da su vektori a , b ,
c nekomplanarni. Dakle, oni cine bazu za


V 3 . Tada se svaki vektor, pa i 0 , moze na jedinstveni nacin prikazati kao njihova linearna


kombinacija. Kako je za 0 svakako jedan prikaz

c =

0

a + 0 b + 0 0,

17
jedinstvenost prikaza povlaci da je to upravo trazeni prikaz, dakle, = = = 0.
Obratno, neka je ispunjen uvjet propozicije, tj. neka iz jednadzbe (1.5) slijedi = = = 0.


Dokazimo da su vektori
a, b, c nekomplanarni.


Uocimo najprije da je svaki od vektora
a , b ,c razlicit od nulvektora. Naime, kad bi neki


bio nulvektor, npr.

a = 0 , tada bismo mogli uzeti bilo koji skalar razlicit od 0 i pritom
bi jednadzba (1.5) i dalje bila ispunjena, ali uvjet da iz nje slijedi = = = 0 ne bi bio
ispunjen, sto je kontradikcija s pretpostavkom.


Slicno, nikoja dva vektora nisu kolinearna. Naime, kad bi a , b bili kolinearni, tada bi


postojao 6= 0, takav da je b = a , pa bi uz = 0 mogli naci netrivijalne skalare , tako
da je jednadzba (1.5) ispunjena, ali uvjet iz propozicije opet ne.
c 6=

Pretpostavimo jos na kraju da je 0 komplanaran s a , b . Tada bi postojali skalari
, R koji nisu istovremeno 0, te bismo mogli pisati

c =



a + b + (1) 0,

sto je opet kontradikcija s pretpostavkom.

Napomena. U kolegiju Linearna algebra definirat ce se: Skup vektora {

a1 , . . . ,

ak } je line-


arno nezavisan ako 1 a1 + . . . + k

ak = 0 povlaci 1 = . . . = k = 0. U suprotnom se
kaze da je skup linearno zavisan (dakle, vrijedi prva jednadzba i postoje netrivijalni skalari
za koje je ispunjena). Specijalizacijom te definicije za k = 2 dobivamo da je skup vektora u
V 2 linearno nezavisan ako i samo ako su vektori nekolinearni, a za k = 3 skup vektora u V 3
je linearno nezavisan ako i samo ako su vektori nekomplanarni. U V 2 skup od bilo koja tri
vektora je linearno zavisan, a u V 3 skup od bilo koja cetiri vektora je linearno zavisan.

Koordinatizacija

Neka je u V 3 zadana baza {

a1 ,

a2 ,

a3 } i neka je

a V 3 neki vektor. Tada po propoziciji 1.2.8
postoje jedinstveni skalari 1 , 2 , 3 R takvi da je
3
X


a = 1

a1 + 2

a2 + 3

a3 = i

ai .
i=1

Sljedece preslikavanje nazivamo koordinatizacija prostora V 3

k : V 3 R3 , k(

a ) = (1 , 2 , 3 ),

gdje je R3 = R R R = {(x, y, z) : x, y, z R} skup svih uredenih trojki realnih brojeva.

Ocito vrijedi:

Propozicija 1.2.11 Preslikavanje k je bijekcija.

Ovim je postupkom vektor predstavljen (na jednoznacan nacin) kao uredena trojka realnih
brojeva. Skalare 1 , 2 , 3 nazivamo koordinatama vektora
a u odnosu na zadanu bazu,
a uredenu trojku (1 , 2 , 3 ) koordinatnim prikazom vektora
a . Uocimo da koordinate


odnosno koordinatni prikaz vektora ovisi o zadanoj bazi! Pisemo a = (1 , 2 , 3 ) kad znamo
s obzirom na koju bazu smo koordinatizirali V 3 .

18
Slicno bismo koordinatizirali V 1 i V 2 . Za V 2 definiramo

k : V 2 R2 , k(

a ) = (1 , 2 ),

gdje je

a = 1

a 1 + 2

a2 za bazu {

a1 ,

a2 }, a R2 je skup svih uredenih parova realnih brojeva
2
R = R R = {(x, y) : x, y R}.
Za V 1 definiramo
k : V 1 R, k(

a ) = 1 ,


a = 1
gdje je

a1 , a {
6 0 } baza od V 1 .
a1 =

Promotrimo kako se zbrajanje vektora i mnozenje vektora skalarom realiziraju u njihovim

koordinatnim prikazima. Neka je u V 3 zadana baza {

a1 ,

a2 ,

a3 } i neka su

a , b V 3 , R.
Tada je



a + b = 1
a3 + 1
a2 + 3
a 1 + 2

a1 + 2

a2 + 3

a3



= ( + )a + ( + )a + ( + )a ,

1 1 1 2 2 2 3 3 3


te je koordinatni prikaz vektora

a + b jednak

(1 + 1 , 2 + 2 , 3 + 3 ).

Slicno

a = 1

a1 + 2

a2 + 3

a3 , te je koordinatni prikaz vektora

a jednak

(1 , 2 , 3 ).

Specijalno

a = (1 , 2 , 3 ).


Kada su vektori kolinearni? Po propoziciji 1.2.1 za kolinearne vektore a 6= 0 , b postoji


R takav da je b =
a iz cega slijedi da za koordinate vektora dobivamo

i = i , i = 1, 2, 3.

Dakle, vektori su kolinearni ako za njihove koordinate vrijedi 1 : 1 = 2 : 2 = 3 : 3 ili

drugacije zapisano 1 : 2 : 3 = 1 : 2 : 3 .
Napomena. Ako u R3 definiramo zbrajanje uredenih trojki i mnozenje uredenih trojki
skalarom formulama

(1 , 2 , 3 ) + (1 , 2 , 3 ) = (1 + 1 , 2 + 2 , 3 + 3 )

(1 , 2 , 3 ) = (1 , 2 , 3 ),
tada R3 ispunjava uvjete teorema 1.1.6, te postaje vektorski prostor nad R. Slicno vrijedi za
R2 i R.
Napomena. Koordinate vektora vrlo cesto pisemo i u stupce

a1

a = a2 .
a3

Zapis na desnoj strani jednakosti predstavlja jednostupcanu matricu s tri retka. Skup svih
takvih matrica oznacava se s M31 (R). Koordinatizaciju vektora tada definiramo kao preslika-
vanje k : V 3 M31 (R). Vise o tome na Linearnoj algebri.

19
Zadaci


1. Neka su a, b,
c radijusvektori tocaka A, B, C. Odredite radijusvektor tocke D
tako da ABCD bude paralelogram. Odredite radijusvektor sjecista dijagonala tog
paralelograma.
h i
d~ = ~a ~b + ~c, ~s = 1 ~a + 1 ~c
2 2

2. Dane su cetiri tocke A, B, C, D. Neka su P i Q polovista duzina AB i CD redom.

Dokazite da je AD + BC = AC + BD = 2P Q.

3. Dokazite da je cetverokut paralelogram ako i samo ako mu se dijagonale raspolavljaju.

4. Pomocu vektora dokazite tvrdnju: polovista stranica bilo kojeg cetverokuta tvore paralel-
ogram.

5. Neka je ABC trokut i T njegovo teziste. Neka su A1 , B1 , C1 redom tocke simetricne

vrhovima A, B, C u odnosu na teziste, tj. takve da duzine AA1 , BB1 i CC1 imaju
zajednicko poloviste T . Dokazite da je teziste trokuta A1 B1 C1 tocka T .

6. Dokazite da trokuti 4ABC i 4P QR imaju zajednicko teziste ako i samo ako je AP +
~
BQ + CR = 0. (Uputa: prikazite vektor odreden njihovim tezistima pomocu vektora

AP , BQ i CR.)

7. Tetraedar ima tri para nasuprotnih bridova. Dokazite da duzine koje spajaju polovista
nasuprotnih bridova tetraedra prolaze istom tockom.

8. Dijagonale cetverokuta ABCD se sijeku u tocki S. Dokazite: ako je SA + SB + SC +

SD = 0 , onda je ABCD paralelogram.

9. Neka je ABCV pravilna uspravna trostrana piramida s vrhom V . Neka su A1 , B1 i

C1 tocke redom na bridovima AV , BV i CV , takve da je |V A1 | : |A1 A| = 2 : 1,
|V B1 | : |B1 B| = 2 : 1 i |V C1 | : |C1 C| = 2 : 1.

(a) Dokazite da je AB1 + BC1 + CA1 = AA1 + BB1 + CC1 .

(b) Ako je S srediste trokuta ABC, da li su vektori AB1 , BC1 , CA1 i V S linearno
zavisni, linearno nezavisni, ili je to ovisno o obliku piramide?
h i
b) 4 vektora u V 3 su uvijek linearno zavisna; vrijedi AB1 + BC1 + CA1 = V S

10. Dokazite sljedece tvrdnje:

(a) Ako je medu vektorima barem jedan nulvektor, oni su linearno zavisni.
(b) Bilo koja dva kolinearna vektora su linearno zavisna.
(c) Svaki vektor prostora V 2 moze se na jedinstven nacin prikazati kao linearna kom-
binacija vektora baze tog prostora.
(d) Svaka tri vektora prostora V 2 su linearno zavisna.
(e) Svaki vektor prostora V 3 moze se na jedinstven nacin prikazati kao linearna kom-
binacija vektora baze tog prostora.
(f) Svaka cetiri vektora prostora V 3 su linearno zavisna.

20
 (g) Svaki podskup linearno nezavisnog skupa vektora je linearno nezavisan.
je baza vektorskog prostora V 1 ? Kolika je njegova dimenzija?
11. Sto

12. Neka je OABCDE pravilan sesterokut. Odredite koordinate vektora AB, BC, OC,

OD, OE u bazi {OA, OB}.
h i
AB = (1, 1), BC = (2, 1), OC = (2, 2), OD = (3, 2), OE = (2, 1)

13. Ako je ~a = (3, 4, 1), ~b = (0, 2, 3) i ~c = (1, 2, 3) izracunajte 3~a + 2~b 2~c.
h i
(7, 4, 9)

14. Prikazite, ako je moguce, vektor (3, 4, 5) kao linearnu kombinaciju vektora (1, 1, 1) i
(1, 2, 3).
h i
2 (1, 1, 1) + (1, 2, 3)

15. Da li je {(1, 1, 1), (1, 1, 0), (0, 0, 1)} baza od V 3 ?

h i
Ne, jer vektori nisu linearno nezavisni; (1, 1, 1) = (1, 1, 0) + (0, 0, 1)

16. Cine li vektori

(a) ~a = (3, 4, 1), ~b = (0, 2, 3) i ~c = (1, 2, 3)

(b) ~a = (1, 2, 3), ~b = (1, 0, 2) i ~c = (5, 4, 3)

bazu prostora V 3 ? h i
a) Da; b) Da.

17. Neka je { i , j , k } baza u V 3 . Da li su sljedeci vektori linearno nezavisni?







(a) ~a = 2 i + j , ~b = j , ~c = 2.3 j 1.5 k , d~ = i 2.32 k





(b) ~a = 2 i + j k , ~b = 4 i + 2 j 2 k





(c) ~a = i + 5 j , ~b = i + j + k , ~c = j
(d) ~a = ~i ~j, ~b = ~i + 2~j 5~k, ~c = ~i + 4~j 5~k
(e) ~a = ~i + ~j ~k, ~b = ~i ~j + ~k
h i
a) Ne; b) Ne; c) Da; d) Ne; e) Da

18. Prikazite, ako je moguce, vektor ~x kao linearnu kombinaciju vektora ~a i ~b, odnosno ~a, ~b
i ~c.

(a) ~x = (2, 3), ~a = (1, 2), ~b = (1, 1)

(b) ~x = (2, 10), ~a = (5, 1), ~b = (2, 3)
(c) ~x = (1, 2), ~a = (2, 4), ~b = (2, 3)
(d) ~x = (2, 1, 3), ~a = (1, 1, 1), ~b = (2, 3, 4)
(e) ~x = (2, 3, 4), ~a = (1, 1, 1), ~b = (1, 1, 0), ~c = (1, 0, 0)

21
 (f) ~x = (1, 2, 5), ~a = (1, 1, 1), ~b = (2, 1, 4), ~c = (1, 1, 3)
(g) ~x = (0, 1, 2), ~a = (1, 1, 1), ~b = (2, 1, 4), ~c = (1, 1, 1)
(h) ~x = (0, 1, 2), ~a = (1, 1, 1), ~b = (2, 4, 4), ~c = (1, 1, 1)
h
a) ~x = 31 ~a + 73~b, b) ~x = 2~a + 4~b, c) ~x = 12 ~a, d) nije moguce,
i
e) ~x = 4~a 7~b + 5~c, f) nije moguce, g) ~x = ~b + 2~c, h) nije moguce.

19. Odredite t R tako da vektor w

~ bude linearna kombinacija vektora ~u i ~v , ako je:

(a) ~u = (t 1, 0, 1), ~v = (1, 2, t), w

~ = (4, 4, 3);
(b) ~u = (t 2, 1, 1), ~v = (1, t, 2), w
~ = (1, 1, 1).
h
~ = 3~u + 2~v , a za t = 21 je w
a) Za t = 3 vrijedi w ~ = 4~u + 2~v ;
i
b) Za t = 0 vrijedi w ~ = 73 ~u + 72 ~v .
~ = ~u + ~v , a za t = 5 je w

20. U ovisnosti o realnom parametru m ispitajte linearnu zavisnost i nezavisnost vektora

(1, 0, 1), (m, m, 0) i (m 1, 1, 1).
h i
Za m = 0 i m = 1 vektori su linearno zavisni, inace su lin. nezavisni.

21. Dan je trapez ABCD s osnovicama AB i CD. Dokazite da su vektori AC + DB i AB
kolinearni.

22. Dokazite da sve tri tezisnice trokuta prolaze istom tockom. U kojem omjeru teziste dijeli
tezisnice?

23. Dan je trokut ABC. Neka je M tocka na stranici BC, takva da je |BM | : |M C| = 3 : 1
i neka je N tocka na duzini AM takva da je |AN | : |N M | = 2 : 3. Neka je P tocka u
kojoj pravac BN sijece stranicu AC. Odredite |AP | : |P C|.
h i
|AP | : |P C| = 1 : 2

24. Neka je ABC trokut. Tocke M i N su zadane sa AM = 23 AB i M N = 21 M C, te T kao
sjeciste pravaca BN i AC. Odredite u kojem omjeru tocka T dijeli duzinu AC.
h i
|AT | : |T C| = 3 : 1

25. U paralelogramu ABCD tocka P je poloviste stranice CD, a tocka R sjeciste AP i

dijagonale BD. U kojim omjerima tocka R dijeli duzine AP i BD?
h i
|AR| : |RP | = 2 : 1, |BR| : |RD| = 2 : 1

26. Zadan je trokut ABC i tocke M i N na stranicama AB i BC redom takve da je AM =
2
3 AB i BN = N C. Neka je T sjeciste pravaca AN i CM . Odredite omjer u kojem tocka
T dijeli duzinu CM .

22
 h i
|CT | : |T M | = 3 : 2

27. Zadan je paralelogram ABCD i tocka T na stranici AB tako da je AT = n1 AB. Neka je
S presjek duzina AC i T D. U kojem omjeru tocka S dijeli duzinu AC?
h i
|AS| : |SC| = 1 : n

28. Neka je T po volji odabrana tocka unutar trokuta ABC. Dokazite da postoje skalari

t1 , t2 , t3 takvi da vrijedi 0 < ti < 1, i = 1, 2, 3, t1 + t2 + t3 = 1 i OT = t1 OA + t2 OB +

t3 OC.

1.3 Skalarni produkt. Ortonormirana baza

Da bismo definirali skalarni produkt dvaju vektora, prvo trebamo odrediti kako mjerimo kut
medu vektorima. Pod mjerom kuta dvaju ne-nulvektora podrazumijevamo mjeru (velicinu)
manjeg od dvaju kuteva polupravaca koji su odredeni tim vektorima. Prema tome, (radijanska)


mjera kuta dvaju vektora iznosi izmedu 0 i , pisemo (
a , b ) [0, ].

b b
@
I
@
@
@
@
@

@

-a @ -a

Ako je jedan od vektora

a , b nulvektor, tada mjeru kuta izmedu njih ne definiramo.
Ocito je mjera kuta dvaju vektora dobro definiran pojam, tj. ne ovisi o izboru predstavnika
vektora (kutovi s paralelnim kracima!).



Nadalje vrijedi i (
a , b ) = ( b ,
a ).




Ako je ( a , b ) = 2 , tada kazemo da su vektori


a , b okomiti (ortogonalni) i pisemo
a b.




Uocimo da su vektori
a , b kolinearni ako i samo ako je (
a , b ) = 0 ili (
a , b ) = . U
prvom su slucaju vektori jednako, a u drugom suprotno orijentirani.

Definicija 1.3.1 Skalarno mno zenje vektora je operacija : V 3 V 3 R koja vektorima

a , b razlicim od nulvektora pridruzuje skalar





a b = |

a || b | cos (

a , b ).



Ako je neki od vektora

a , b nulvektor, tada definiramo

a b = 0.


Vrijednost

a b R nazivamo skalarnim umno skom ili skalarnim produktom vektora

a i b.

23
Pomocu skalarnog produkta mozemo karakterizirati okomitost vektora:

Propozicija 1.3.1 Neka su

a = 6 0 V 3 . Vektori
6 0, b =
a , b su okomiti ako i samo


ako je

a b = 0.

Dokaz. Kako su

a =
6 0, b =
6 0 , ocito je





a b = |a || b | cos (

a, b)=0



ako i samo ako je cos (

a , b ) = 0, sto znaci (

a , b ) = 2 .

Pomnozimo li skalarno vektor

a sa samim sobom, dobivamo skalarni kvadrat vektora

a,
pisemo

a

a = a 2.

Skalarno mnozenje ima sljedeca svojstva:

Teorem 1.3.2 Za sve

a , b V 3 i R vrijedi

1.

a 2 0,


2.
a 2 = 0 ako i samo ako je

a = 0,


3.
a b = b a , komutativnost



4. (a ) b = (

a b ), kvaziasocijativnost



5. (
a + b) c = a
c + b
c , distributivnost prema zbrajanju.

Prva dva svojstva skalarnog produkta nazivaju se pozitivna definitnost.

Dokaz.

1.

a 2 = |

a ||

a | cos (

a ,

a ) = |

a |2 0.


2.

a 2 = 0 ako i samo ako je | a | = 0, dakle, ako i samo ako je

a = 0.







3.

a b = | a || b | cos (
a , b ) = | b ||
a | cos ( b ,
a)= b
a.



4. Ako je = 0 ili a = 0 ili b = 0 , tvrdnja je ocita.



Uzmimo zato 6= 0, a 6= 0 , b 6= 0 . Ako je > 0, tada je |
a | = |

a | i (

a, b)=


(
a , b ), pa je




(

a ) b = |

a || b | cos (
a, b)




= |

a || b | cos (

a , b ) = (

a b ).



Ako je < 0, tada je |

a | = |

a | i (

a , b ) = (

a , b ), pa je




(

a ) b = |

a || b | cos (
a, b)




= |
a || b |( cos (
a , b )) = (

a b ).

24
Za dokaz tvrdnje 5. treba nam sljedeca lema:

Lema 1.3.3 Za sve

a , b V 3 i R vrijedi



(a) (

a + b )2 =

a 2 + 2

a b + b 2,



a b )2 =
(b) (

a 2 2

a b + b 2.

Dokaz. (a) Uzmimo da

a i b nisu kolinearni. Neka je

a = [AB], b = [BC], tada je

c =


a + b = [AC].

*


C








-
A B

Primjenom kosinusovog poucka na trokut 4ABC dobivamo

(

a + b )2 =
c 2 = |
c |2 = |
a |2 + | b |2 2|

a || b | cos



= |
a |2 + | b |2 + 2|

a || b | cos( )






= |
a |2 + | b |2 + 2|

a || b | cos (

a, b)= a 2 + b 2 + 2

a b.

Ako su
a i b kolinearni vektori iste orijentacije,

a = [AB], b = [BC],
a + b = [AC],
tada je



(

a + b )2 =
c 2 = |
c |2 = (|
a | + | b |)2





= |
a |2 + | b |2 + 2|

a || b | cos 0 =

a 2 + b 2 + 2

a b.


Slicno se pokazuje ako su a i b kolinearni vektori suprotne orijentacije.
(b) Koristimo (~a ~b)2 = (~a + (~b))2 , te dalje tvrdnju (a).

Dokaz. Nastavak dokaza teorema 1.3.2, tvrdnja 5:

4(

a + b)
c = ((

a + b ) + 2
c )2 (
a + b )2 4 c2




= ((

a + b ) + 2
c )2 + (
a b )2 2 a 2 2 b 2 4c2

2 c ) (


= ((

a +
c)+(b + c )) + ((a + b + c ))2 2

a 2 2 b 2 4

c2




= 2(

a +c )2 + 2( b +
c )2 2
a 2 2 b 2 4c 2 = 4
a
c +4b
c.

Iz tvrdnji prethodnog teorema odmah slijedi i:

Korolar 1.3.4 Za sve

a , b V 3 i R vrijedi



4.

a ( b ) = (

a b ),

25



5.

a (b +
c)=

a b +
a
c.

Dokaz. Iz teorema 1.3.2 slijedi

a ( b ) = ( b )
a = ( b
a ) = (

a b ).

Analogno se dokazuje tvrdnja 5.

Ako u nekom vektorskom prostoru nad R definiramo mnozenje vektora s vrijednostima u R

koje zadovoljava svojstva 1. do 5. teorema 1.3.2, tada se taj vektorski prostor naziva unitarni
prostor. Prema tome, V 3 je jedan unitarni prostor.

Definicija 1.3.2 Neka je { i , j , k } baza vektorskog prostora V 3 sa svojstvom da su vektori
baze jedinicni i medusobno okomiti (ortogonalni) tj. neka vrijedi







| i | = | j | = | k | = 1, i j = 0, j k = 0, i k = 0.

Takvu bazu nazivamo ortonormiranom.

Navedimo jos jednom: vektor

a za koji je |

a | = 1 nazivamo jedini
cnim ili normiranim
vektorom.
Koordinate vektora u odnosu na ortonormiranu bazu nazivamo ortogonalnim ili pravokut-
nim koordinatama.
Izvedimo sada formulu za skalarni produkt vektora koji su zadani svojim koordinatnim prikaz-
ima u ortonormiranoj bazi.

Propozicija 1.3.5 Neka je { i , j , k } ortonormirana baza za V 3 , a koordinatni prikazi vek-



tora

a , b su

a = (1 , 2 , 3 ), b = (1 , 2 , 3 ). Tada je
3
X



a b = 1 1 + 2 2 + 3 3 = i i .
i=1

Dokaz. Iz tablice mnozenja

i j k


i 1 0 0


j 0 1 0


k 0 0 1

i svojstava skalarnog mnozenja slijedi

a b = (1 i + 2 j + 3 k ) (1 i + 2 j + 3 k ) = 1 1 + 2 2 + 3 3 .

26


Sljedeci korolari vrijede za vektore

a = (1 , 2 , 3 ), b = (1 , 2 , 3 ) iz V 3 zadane pravokut-
nim koordinatama.

Korolar 1.3.6 Vektori

a =
6 0 i b =
6 0 su okomiti ako i samo ako je

1 1 + 2 2 + 3 3 = 0.

Korolar 1.3.7 Modul vektora jednak je |

a |2 = 12 + 22 + 32 .

1 1 + 2 2 + 3 3
Korolar 1.3.8 cos (

a, b)= p 2 p .
1 + 22 + 32 12 + 22 + 32

Posebno, odredimo kosinuse kutova sto ga neki vektor

a zatvara s vektorima ortonormirane



baze { i , j , k }.
Prema prethodnom korolaru, vrijedi:

1
2
3
cos (

a, i )= , cos (

a, j )= , cos (

a, k)= . (1.6)
|
a| |
a| |
a|

Te vrijednosti nazivamo kosinusi smjera vektora

a.
Za kosinuse smjera vrijedi:

Korolar 1.3.9 Neka je

a V 3 . Tada je




cos2 (

a , i ) + cos2 (

a , j ) + cos2 (

a , k ) = 1.

Dokaz. Kvadriranjem i zbrajanjem formula (1.6).

Zadatak. Dokazite nejednakost Schwarz-Cauchy-Bunjakowskog: Za (1 , 2 , 3 ),

(1 , 2 , 3 ) R3 vrijedi
q q
|1 1 + 2 2 + 3 3 | 12 + 22 + 32 12 + 22 + 32 .

senje. Uvedimo vektore
Rje
a , b V 3 kojima su prikazi u nekoj ortonormiranoj bazi dani s



a = (1 , 2 , 3 ), b = (1 , 2 , 3 ).



Ako je

a = 0 ili b = 0 , tvrdnja ocito vrijedi. Za

a =
6 0, b =
6 0 imamo





|

a b | = |

a || b || cos (

a , b )| |

a || b |


jer je | cos (

a , b )| 1.
Uocimo da u prethodnoj tvrdnji jednakost vrijedi ako i samo ako su vektori kolinearni.

27
Zadaci

1. Kako definirati skalarni produkt u V 2 i V 1 ? Kako tada glasi zapis preko koordinata
vektora?

2. Cine li vektori (1, 0, 0), (0, 1, 0), (0, 0, 1) ortonormiranu bazu od V 3 ?

3. Neka je ~a = (1, 3, 3), ~b = (2, 0, 1). Izracunaj:

(a) ~a ~b,
(b) (~a 2~b)(~a + 2~b).
h i
a) 1, b) 1

4. Neka su ~a i ~b vektori za koje je |~a| = 1, |~b| = 3 i (~a, ~b) = . Izracunajte skalarni
3
produkt vektora ~a + 3~b i 2~a ~b.
h i
35
2

5
5. Vektori ~a, ~b i ~c su jedinicni, a kutevi medu njima su (~a, ~b) = , (~b, ~c) = ,
6 6

(~c, ~a) = . Izracunajte duljine dijagonala paralelograma odredenog vektorima m ~ =
6
2~a + ~b ~c i ~n = 3~a + ~b ~c. h p i
5, 9 + 4 3

6. Navedite barem jedan vektor okomit na vektor (5, 3, 0).

h i
(3, 5, 0), (0, 0, 1), (6, 10, 7)

7. Odredite a R tako da vektori ~x = (a, 0, 1 a) i ~y = (a 1, 2a, 2) budu medusobno

okomiti. h i
a = 1, a = 2

8. Neka je (~i, ~j, ~k) ortonormirana baza. Dani su vektori ~a = 2~i 3~j + ~k, ~b = 3~i + 4~k i
~c = ~i ~j + 2~k. Odredite R tako da vektori ~a + ~b i ~c budu okomiti.
h i
= 75

9. Odredite vrijednost parametra t R tako da vektori (1, 0, 3) i (1, 2, t) zatvaraju isti

kut kao i vektori (2, 1, 0) i (t, 0, 0).
h i
t=34 3

10. Neka je ~a= (1, 1, ) i ~b = (0, , 2). Odredite i tako da bude ~a ~b = 7 i

|~a + ~b| = 2.
h i
13 9
= 3, = 1 ili = 5 , = 5

11. Poznato je |~a| = 13, |~b| = 23 i |~a + ~b| = 30. Odredite |~a ~b|.

28
 h i
4 31

12. Ako je ~a + ~b + ~c = ~0, i ako su poznati moduli tih vektora, odredite ~a ~b + ~b ~c + ~c ~a.
h i
21 (|~a|2 + |~b|2 + |~c|2 )

13. Dokazite da za bilo koje vektore ~a, ~b vrijedi |~a ~b| ||~a| |~b||. Kada vrijedi jednakost?
h i
Jednakost vrijedi za kolinearne vektore iste orijentacije

14. Odredite kut izmedu vektora ~a, ~b V 3 ako je

(a) ~a (2~a + ~b) i (2~a ~b) (3~a + ~b).
(b) (2~a ~b) (~a + ~b) i (~a 2~b) (2~a + ~b);
h i
3
a) = 4 , b) cos = 110

15. Ako je ~a ~b = 5, |~b| = 2 i ~x vektor kolinearan s ~a + ~b takav da je ~x ~b = 18, cemu je

jednak ~x?
h i
~x = 2~a + 2~b

16. Za zadane vektore ~a, ~b odredite vektor p~ koji je ortogonalna projekcija vektora ~b na
vektor ~a.
h ~a ~b i
p~ = ~a
|~a|2
17. Dana je kocka ABCDA0 B 0 C 0 D0 duljine brida 4. Neka je tocka M srediste osnovice

A0 B 0 C 0 D0 , a N srediste strane BCC 0 B 0 . Odrediti module vektora AM i AN i kut medu
njima.
h i
|AM | = |AN | = 2 6, cos = 56

18. Romb je cetverokut (paralelogram) kojem su sve stranice jednakih duljina. Dokazite da
su dijagonale romba medusobno okomite.
19. Ako su tezisnice AA1 i BB1 trokuta ABC medusobno okomite, dokazite da tada vrijedi
|BC|2 + |AC|2 = 5|AB|2 .
20. Ako su u trostranoj piramidi dva para nasuprotnih bridova okomita, onda je okomit i
treci par. Dokazite.
21. Dane su tocke A = (3, 5, 6), B = (1, 5, 7), C = (8, 3, 1) i D = (4, 7, 2). Dokazite
da je cetverokut ABCD kvadrat.
22. Dani su vrhovi trokuta: A = (3, 6), B = (1, 3) i C = (2, 1). Izracunajte duljine
stranica i duljinu visine trokuta iz tocke C.
h i
|AB| = 5, |BC| = 5, |AC| = 5 2, vc = 5

29
1.4 Vektorski produkt

Vektorski produkt vektora definiramo samo u vektorskom prostoru V 3 . Operacijom vektorskog

mnozenja dvaju vektora opet dobivamo vektor kojeg opisujemo pomocu njegovog modula,
smjera i orijentacije. Da bismo definirali orijentaciju vektorskog produkta dvaju vektora,
uvodimo pojam desno orijentirane (desne, pozitivno orijentirane) baze prostora V 3 . Za


bazu { a , b ,
c } od V 3 kazemo da je desno orijentirana ili desna ako promatrajuci s vrha


vektora c uocavamo obilazak od vektora


a do vektora b kracim putom kao obilazak u
smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu (pozitivan obilazak). Za baze za koje je taj
obilazak u smjeru kazaljke na satu, kazemo da su lijevo orijentirane (lijeve, negativno


orijentirane). Tipican primjer desne baze {

a , b ,
c } prikazan je na slici

c
6

@


@


a R b
@

Je li baza desna ili lijeva mozemo odrediti i pravilom desne ruke odnosno desnog vijka. Kod
pravila desne ruke ispruzeni palac pokazuje prvi vektor, ispruzeni kaziprst pokazuje drugi
vektor, a savinuti srednji prst treci vektor. Kod pravila desnog vijka zaokruzenim prstima
od kaziprsta do malog prsta pokazujemo obilazak od prvog do drugog vektora, a treci vektor
je odreden ispruzenim palcom.

Vektorsko mnozenje definiramo na sljedeci nacin:

Definicija 1.4.1 Vektorsko mno zenje je operacija : V 3 V 3 V 3 koja paru vektora

( a , b ) pridruzuje vektor c = a b definiran na sljedeci nacin:

c =

1. ako su vektori
a , b kolinearni, tada je 0;


2. ako su vektori
a , b nekolinearni, tada je



(a) modul |c | = |
a || b | sin (

a , b ),


(b) smjer od c je smjer okomit na smjer od
a i na smjer od b ,


(c) orijentacija od c je takva da je uredena trojka {a , b ,
c } desna baza od V 3 .



Sliku

a b vektora

a , b nazivamo vektorskim umno
skom ili vektorskim produktom



vektora a , b .

Zadatak. Ako su vektori

a , b nekolinearni, zasto vektori {

a , b ,
a b } cine bazu?

Modul vektorskog produkta nekolinearnih vektora ima i geometrijsku interpretaciju: skalar

a b | jednak je povrsini paralelograma odredenog vektorima
|

a, b.

30


v

b



-
a

Zaista, P = |

a |v = |

a || b | sin (

a , b ) = |

a b |.

Propozicija 1.4.1 Vrijedi

a b = 0 ako i samo ako su vektori

a , b kolinearni.

Dokaz. Ako su vektori

a , b kolinearni, tada je

a b = 0 po definiciji. Obratno, neka je

a b = 0 . Pretpostavimo da
a , b nisu kolinearni. Tada bi bilo



|

a || b | sin (

a , b ) = 0,




odakle je |

a | = 0 ili | b | = 0 ili sin (

a , b ) = 0. Iz prve jednakosti slijedi

a = 0 , iz druge

b = 0 , a iz trece (a , b ) {0, }. Svaka od tih mogucnosti suprotna je pretpostavci (da


su vektori

a , b nekolinearni).

Korolar 1.4.2 Za svaki

a V 3 vrijedi

a

a = 0.

Vektorsko mnozenje ima sljedeca svojstva:

Teorem 1.4.3 Za svaki

a , b ,
c V 3 , R vrijedi:



1.
a b =b a , antikomutativnost



2. (
a ) b = (

a b ), kvaziasocijativnost



3. (

a + b)
c =

a

c + b
c, distributivnost prema zbrajanju.

Dokaz.

1. Dokazujemo jednakost dvaju vektora. U tu svrhu trebamo pokazati da ti vektori imaju

jednake module, smjer i orijentaciju. To se direktno provjerava primjenom definicije.

2. Provjerimo takoder modul, smjer i orijentaciju vektora na lijevoj i desnoj strani jed-
nakosti. Za = 0 ti su vektori ocito jednaki. Neka je sad 6= 0. Tada za modul vektora


(

a ) b vrijedi






|(

a ) b | = |

a || b | sin (

a , b ) = |||

a || b | sin (

a , b ).



Ako je > 0, tada su vektori
a i

a jednako orijentirani, pa je (a , b ) = (a , b ).





Ako je < 0, tada je (a , b ) = (

a , b ), no sin (
a , b ) = sin (a , b ). U
oba slucaja je






|(

a ) b | = ||(|

a || b | sin (

a , b )) = |||

a b | = |(

a b )|,

31
 cime je pokazano da su moduli vektora s lijeve i desne strane jednakosti jednaki.



Nadalje, smjer vektora (a ) b jednak je smjeru vektora (
a b ), naime oba vektora


imaju smjer kao vektor
a b . Orijentacije tih vektora su takoder jednake: za > 0


vektori su jednako orijentirani kao vektor

a b , dok su za < 0 oba vektora suprotno


orijentirana od vektora
a b.

3. Zadatak 13. ovog poglavlja ili zadatak 11. u poglavlju Mjesoviti produkt.

Za vektorsko mnozenje takoder vrijedi:

Korolar 1.4.4 Za sve

a , b ,
c V 3 , R vrijedi:



2.

a ( b ) = (

a b ) kvaziasocijativnost



3.

a (b +
c)=

a b +
a
c distributivnost prema zbrajanju.

Dokaz.

2. Koristeci antikomutativnost vektorskog mnozenja zakljucujemo

a ( b ) = ( b )

a = ( b
a ) = (

a b ).

3. Analogno, koristeci antikomutativnost vektorskog mnozenja.

Vektorsko mnozenje nije asocijativno, tj. opcenito vektori (

a b ) c i

a ( b c ) nisu



3
jednaki. Pokazimo to primjerom: neka su vektori a , b , c V komplanarni (oznacimo s


ravninu s kojom su paralelni) i neka
a ,
c nisu kolinearni. Tada su vektori
a b i b c








okomiti na , te su vektori ( a b ) c i a ( b c ) paralelni s . No vektor ( a b ) c


okomit je na
c , dok je vektor
a (b c ) okomit na
a.
Nadalje, vektorsko mnozenje ne posjeduje neutralni element tj. ne postoji vektor
e V 3 za
koji bi vrijedilo


a
e =
e a =
a,
a V 3.
Naime, zbog antikomutativnosti ne moze biti

a
e =
e a , niti

a

e =

a ne moze

3



vrijediti za svaki a V jer je a e a .

Zadatak. Pokazite Lagrangeov identitet

(

a b )2 =

a 2 b 2 (

a b )2 .

Rje
senje.





(
a b )2 = |
a b |2 = (|a || b | sin (
a , b ))2 =





|

a |2 | b |2 (1 cos2 (

a , b )) = |a |2 | b |2 (
a b )2 .

32
Cilj nam je sada naci formulu za vektorski produkt vektora koji su zadani svojim koordinatama
u nekoj (desnoj) ortonormiranoj bazi. U tu svrhu, uvedimo pojam determinante drugog i
treceg reda.
Determinanta drugog reda je funkcija koja brojevima a, b, c, d R pridruzuje realan broj
zapisan na sljedeci nacin
a b

c d = ad bc.

Determinanta tre ceg reda je funkcija koja brojevima 1 , 2 , 3 , 1 , 2 , 3 , 1 , 2 , 3 R

pridruzuje realan broj zapisan na sljedeci nacin

1 2 3

1 2 3 = 1 2 3 + 2 3 1 + 3 1 2 3 2 1 2 1 3 1 3 2 .

1 2 3

Izlucivanjem 1 , 2 , 3 iz prethodnog izraza, determinantu treceg reda mozemo zapisati i

drugacije

1 2 3
2 3 1 3 1 2
1 2 3 = 1
2 3 2 1 3 + 3 1 2 ,
1 2 3

sto nazivamo razvojem determinante po prvom retku.

Formalno, u retku determinante pisat cemo i vektore. Primjerice,




i j
1 2 =2i j.

Lakim racunom mogu se dokazati sljedeca svojstva determinante drugog i treceg reda:

1. Ako je jedan redak (stupac) determinante jednak 0, tada je determinanta jednaka 0.

2. Zamjenom dva retka (stupca) determinanta mijenja predznak.

3. Ako su reci (stupci) determinante proporcionalni, tada je determinanta jednaka 0.

Propozicija 1.4.5 Neka je { i , j , k } desna ortonormirana baza vektorskog prostora V 3 i



neka su

a = (1 , 2 , 3 ), b = (1 , 2 , 3 ) koordinatni prikazi vektora

a , b u toj bazi. Tada
vrijedi



i j k

a b = 1 2 3 . (1.7)

1 2 3

Dokaz. Tablica vektorskog mnozenja za elemente baze izgleda ovako

i j k





i 0 k j





j k 0 i





k j i 0

33
Koristeci tablicu i svojstva vektorskog mnozenja sada imamo









a b = (1 i + 2 j + 3 k ) (1 i + 2 j + 3 k ) =

(2 3 3 2 , 3 1 1 3 , 1 2 2 1 ),
sto mozemo napisati u obliku determinante (1.7).

Utvrdili smo da vektorsko mnozenje nije asocijativno. Produkte koje smo razmatrali mozemo
zapisati na sljedeci nacin:

Propozicija 1.4.6 Za

a , b ,
c V 3 vrijedi

c )


1. (

a b)
c = (

a b (b
c )
a,

c )


2.

a (b
c ) = (

a b (

a b )
c.

Dokaz. Tvrdnje dokazujemo koordinatno, rastavom vektora u koordinatne prikaze u desnoj

ortonormiranoj bazi i koristenjem odgovarajucih formula za skalarni i vektorski produkt. Ilus-


tracije radi, pokazimo samo da je prva koordinata vektora (
a b ) c lijeve strane jednakosti






jednaka prvoj koordinati vektora ( a c ) b ( b c ) a desne strane te jednakosti. Zaista,



ako oznacimo d =
a b = (1 , 2 , 3 ), tada je trazena prva koordinata jednaka

2 3 3 2 = (3 1 1 3 )3 (1 2 2 1 )2 =
= (2 2 + 3 3 )1 (2 2 + 3 3 )1
= (

a c ) (
b
c ) .
1 1

Korolar 1.4.7 (Jacobijev identitet) Za

a , b ,
c V 3 vrijedi

c + (



(

a b) b
c)

a + (

c

a) b = 0.

Dokaz. Iz propozicije 1.4.6 slijedi

(

a b)

c = (

a

c)b (b
c )
a,




(b
c) a =(b a )c (

c
a)b,

c


(

c

a ) b = ( b )a (

a b )
c.
Zbrajanjem tih jednakosti dobivamo tvrdnju.

Uocimo da prethodni identitet pokazuje da su vektori (

a b )
c , ( b
c )
a , (
c

a ) b
komplanarni.
Vektorski prostor V 3 uz operaciju vektorskog mnozenja koja zadovoljava svojstva 1, 2, 3, 20 , 30 ,
i Jacobijev identitet postaje primjer strukture koja se naziva Liejeva algebra nad R.

34
Zadaci

1. Izracunajte determinante:

1 0 0 2 4 8 0 0 2 1 2 0

2 3 0 4 1 5 3 1 0 0 6 0

4 5 6 1 2 4 2 2 0 1 2 2
h i
18, 0, 16, 12

2. Za koje vrijednosti parametra a je sljedeca determinanta jednaka nuli?

a 1 1 1

a 3 a

1 1 3 h i
a = 1, a = 6

3. Uvjerite se u ispravnost sljedecih pravila za determinante reda 3:

(a) Ako determinanta ima dva jednaka retka, ona je jednaka nuli.
(b) Ako je jedan redak jednak zbroju druga dva, determinanta je jednaka nuli.
(c) Ako zamijenimo dva retka, determinanta mijenja predznak.
(d) Ako sve elemente u nekom retku pomnozimo nekim brojem, i vrijednost determi-
nante ce biti pomnozena istim brojem.
(e) Ako prvi redak zamijenimo sumom prvog i drugog retka, determinanta se ne mi-
jenja.
(f) Ako prvom retku pribrojimo drugi redak pomnozen nekim faktorom, determinanta
se nece promijeniti.
(g) Ako prvom retku pribrojimo linearnu kombinaciju ostalih redaka, determinanta se
nece promijeniti.
(h) Ako zamijenimo retke i stupce, determinanta se ne mijenja.
(i) Ako bilo kojem retku (stupcu) pribrojimo linearnu kombinaciju ostalih redaka (stu-
paca), determinanta se nece promijeniti.

4. Izracunajte vektorski produkt vektora

(a) (5, 2, 3), (2, 1, 4).

(b) (4, 2, 1), (3, 5, 2).
h i
a) (11, 14, 9); b) (9, 11, 14)

5. Neka je |~a| = 3, |~b| = 5 i |~a ~b| = 4. Izracunajte |~a ~b|.

h i
12

6. Neka je |~a| = 1, |~b| = 9 i |~a ~b| = 3. Odredite ~a ~b.

h i
6 2

35
 7. Neka je |~a| = 10 i |~b| = 5.
(a) Ako je ~a ~b = 30, koliko je |~a ~b|?
(b) Ako je |~a ~b| = 100, koliko je ~a ~b?
h i
a) 40, b) 25 3

8. Neka je ~a = (1, 1, 1), ~b = (1, 1, 0) i ~c = (1, 1, 0). Odredite vektor ~x tako da bude
~x ~a = 3 i ~x ~b = ~c.
h i
~x = (1, 1, 1)

9. Neka su m~ i ~n jedinicni vektori koji zatvaraju kut 4. Odredite povrsinu paralelograma
s dijagonalama ~e = 2m ~ ~n i f~ = 4m ~ 5~n.
h i
3 2
2

10. Dani su vektori ~a = (2, 0, 1) i ~b = (1, 1, 3). Odredite m, n R tako da vektor m~a + n~b
bude okomit na ravninu odredenu vektorima ~x = (1, 2, 3) i ~y = (1, 1, 1).
h i
jedini takav vektor m~a + n~b je nulvektor, dakle m = n = 0

11. Dani su vektori ~a = (0, 2, ), ~b = (2, 2, 1) i ~c = (1, 2, 1).

(a) Odredite vektor d~ tako da vrijedi ~a ~b = ~c d~ i ~a ~c = ~b d.
~
(b) Pokazite da su vektori ~a d~ i ~b ~c kolinearni.
(c) Pokazite da su vektori ~a ~b, ~a ~c i d~ komplanarni.
(d) Odredite tako da vrijedi (~a ~b) ~c = ~a ~c + .
h i
a) d~ = (3, 2, ); b) ~a d~ = (~b ~c); c) ~a ~b = ~a ~c; d) = 7

12. Kako glasi odgovarajuca tablica mnozenja, a kako formula za vektorski produkt iz


propozicije 1.4.5, ako je polazna baza { i , j , k } lijeva (a definicija vektorskog mnozenja
nepromijenjena)?
13. Dokazite distributivnost vektorskog mnozenja prema zbrajanju
~a (~b + ~c) = ~a ~b + ~a ~c.
Uputa. Dokaz provodimo u nekoliko koraka:
(a) Pokazite da vrijedi ~a ~b = ~a ~b , gdje je ~b ortogonalna projekcija vektora ~b na
ravninu okomitu na vektor ~a. Pokazite to tako da usporedite module, smjerove i
orijentacije vektora lijeve i desne strane navedene jednakosti.
(b) Uocite da je vektor ~a ~b u ravnini okomitoj na ~a koji je okomit i na ~b . Mozemo
ga interpretirati kao vektor odgovarajuceg modula u ravnini okomitoj na ~a dobiven
rotacijom (u ravnini okomitoj na ~a) vektora ~b u pozitivnom smjeru za 2 .
(c) Koristeci da je (1) projekcija zbroja vektora jednaka zbroju projekcija vektora i da
je (2) rotacija zbroja vektora jednaka zbroju rotiranih vektora konacno imamo
(1)
~a (~b + ~c) = ~a (~b + ~c) = ~a (~b + ~c )
(2)
= ~a ~b + ~a ~c = ~a ~b + ~a ~c.

36
1.5 Mje
soviti produkt


Definicija 1.5.1 Operaciju m : V 3 V 3 V 3 R koja trojci vektora (

a , b ,
c ) pridruzuje



skalar ( a b ) c nazivamo mje sovitim mno zenjem.


Rezultat (
a b) c R nazivamo mje sovitim umnoskom ili mje sovitim produktom.



Koristimo i oznaku m( a , b ,

c ) = (

a , b ,

c ).

Propozicija 1.5.1 Mjesoviti produkt triju vektora jednak je 0 ako i samo ako su vektori
komplanarni.

Dokaz. Neka su vektori a , b ,c komplanarni. Pokazimo da je njihov mjesoviti produkt

c jednaki



jednak 0. Ako su, posebno, a b ili

0 (a b = 0 ako i samo ako su
a, b



kolinearni, pa su zaista a , b ,c komplanarni), tada je ( a , b ,
c ) = 0. Jos razmotrimo




situaciju kad su a b i c razliciti od nulvektora. Kako je a b 6= 0 , to vektori



a , b nisu
kolinearni, nego su paralelni s nekom ravninom, nazovimo je . Vektor c je po pretpostavci


takoder paralelan s tom ravninom. No, po definiciji vektorskog produkta, vektor
a b je



okomit na , pa je
a b c . Dakle, (
a b) c = 0.




Obratno, ako je mjesoviti produkt vektora a , b ,
c jednak 0, to znaci da je

a b = 0 ili


c = 0 ili


a b c . U prvom slucaju su vektori
a i b su kolinearni. U trecem slucaju


vektor c je paralelan s ravninom odredenom sa a , b . Dakle, u svim slucajevima vektori


a,

b i c su komplanarni.

Navedimo sada, slicno kao za vektorski produkt, geometrijsku interpretaciju mjesovitog pro-
dukta.


Neka su
a , b ,
c V 3,

a = [OA], b = [OB], c = [OC] tri nekomplanarna vektora. Oni
u prostoru odreduju jedan paralelepiped. Kazemo da je paralelepiped razapet vektorima

a , b ,
c.






c


b
*




-
O

a

Propozicija 1.5.2 Volumen paralelepipeda razapetog vektorima

a , b ,
c jednak je apsolutnoj



vrijednosti mjesovitog produkta ( a , b , c ).

Dokaz. Visina h paralelepipeda jednaka je duljini ortogonalne projekcije vektora

c na vektor

a b:


h = |
c | | cos (

a b ,c )|.

37


Osnovka paralelepipeda je paralelogram odreden vektorima
a , b , te je njegova povrsina


jednaka |

a b |. Prema tome, volumen paralelepipeda jednak je




V = Bh = |
a b | h = |
a b || c | | cos (

a b ,
c )|





= |( a b ) c | = |( a , b , c )|.

Sljedeca svojstva mjesovitog produkta posljedica su definicije i odgovarajucih svojstava

skalarnog i vektorskog produkta:

Propozicija 1.5.3 Za

a ,

a1 ,

a2 , b ,
c V 3 , R, vrijedi




1. (

a1 +

a2 , b ,
c ) = (

a1 , b ,
c ) + (

a2 , b ,
c),



2. (

a , b ,
c ) = (

a , b ,
c ).

Analogno vrijede i sljedeca svojstva:

Korolar 1.5.4 Za

a , b , b1 , b2 ,
c ,
c1 ,

c2 V 3 , R, vrijedi




1. (

a , b1 + b2 ,
c ) = (

a , b1 ,
c ) + (

a , b2 ,
c)



2. (

a , b ,
c ) = (

a , b ,
c)




1. (

a , b ,
c1 +
c2 ) = (

a , b ,
c1 ) + (

a , b ,
c2 )



2. (

a , b ,
c ) = (

a , b ,
c ).

Konacno, i za mjesoviti produkt mozemo izvesti formulu u slucaju kada su vektori dani svojim


koordinatnim prikazima u desnoj ortonormiranoj bazi. Neka je { i , j , k } desna ortonormi-


rana baza i neka su a = (1 , 2 , 3 ), b = (1 , 2 , 3 ),
c = ( , , ) koordinatni prikazi
1 2 3
vektora s obzirom na tu bazu. Iz propozicija 1.3.5 i 1.4.5 slijedi



(

a , b ,
c ) = (

a b)
c
= (2 3 3 2 , 3 1 1 3 , 1 2 2 1 ) (1 , 2 , 3 )
= 1 2 3 + 2 3 1 + 3 1 2 3 2 1 2 1 3 1 3 2 .

Dokazali smo:

Propozicija 1.5.5 Mjesoviti produkt vektora
a, b,
c jednak je

1 2 3


(
a , b ,

c ) = 1 2 3 .
1 2 3

38
Korolar 1.5.6 Tri vektora su komplanarna ako i samo ako za njihove koordinatne prikaze u
desnoj ortonormiranoj bazi vrijedi

1 2 3

1 2 3 = 0.

1 2 3

Iz propozicije 1.5.5 i svojstva determinante da zamjenom redaka mijenja predznak, za-

kljucujemo

Propozicija 1.5.7 Za

a , b ,
c V 3 vrijedi




(

a , b ,
c ) = ( b ,
c ,a ) = (
c ,

a, b)




= ( b ,
a ,c ) = (
a ,
c , b ) = (

c , b ,
a ).

Dokazimo i svojstvo mjesovitog produkta da operacije mogu zamijeniti uloge:

Korolar 1.5.8 Za

a , b ,
c V 3 vrijedi



(

a b)
c =
a (b
c ).

Dokaz.






(

a b)
c = (

a , b ,
c ) = ( b ,
c ,
a)=(b
c)
a =

a (b
c ).

Zadaci

1. Jesu li baze (~i, ~j, ~k), i (~i ~j,~i + ~j ~k, 2~i ~j + 3~k), jednako orijentirane?
h i
Da

h i
2. Izraz (2~a 3~b + ~c) (~c ~a) (~a + ~c) pojednostavnite, a zatim izracunajte njegovu
vrijednost ako je ~a = (4, 2, 7), ~b = (3, 2, 0), ~c = (0, 4, 1). h i
492

3. Provjerite da je ((~a + ~b + ~c) (~a 2~b + 2~c)) (4~a + ~b + 5~c) = 0.

4. Dokazite da su vektori ~a ~b, ~b ~c i ~c ~a uvijek komplanarni.

5. Nadite vektor ~x u ovisnosti od vektora ~a i ~b ako je: ~a ~x, ~b ~x i |~x|=3.

h ~a ~b i
~x = 3
|~a ~b|

6. Dani su vektori ~a = (1, 1, 3), ~b = (2, 0, 1) i ~c = (4, 2, 1).

39
 (a) Odredite volumen paralelepipeda odredenog vektorima ~a, ~b i ~c. Da li su ti vektori
linearno zavisni? Obrazlozite.
(b) Odredite t R tako da vektor ~v = ~a ~b + t~c lezi u ravnini odredenoj vektorima ~a
i ~b. Za dobiveni t prikazite ~v kao linearnu kombinaciju vektora ~a i ~b.
h i
17~
a) V = 12, linearno su nezavisni; b) t = 29 , 2~a + 2 b

7. Paralelepiped je odreden vektorima ~a = (2t, 1, 1 t), ~b = (1, 3, 0) i ~c = (5, 1, 8).

(a) Odredite t R tako da vektor ~a tvori jednake kuteve s vektorima ~b i ~c.

(b) Za dobiveni t, odrediti kut koji vektor ~c zatvara s ravninom odredenom vektorima
~a i ~b.
(c) Za isti t, odredite volumen paralelepipeda i njegovu visinu nad osnovicom
odredenom vektorima ~a i ~b.
h q i
a) t = 14 ; b) 70 150 ; c) V = 19
2 , v = 38
5

8. Dokazite da je (~a ~b) (~c d)

~ = (~a ~c) (~b d)
~ (~b ~c) (~a d).
~

9. Dani su vektori ~a = (1, 2, 1), ~b = (1, 1, 2) i ~c = (2, 1, 1). Odredite ortogonalnu

projekciju vektora ~b na vektor ~a (~b ~c). h i
~x = 19 (~i 4~j + 7~k) 66

10. Kod trostrane prizme ABCA0 B 0 C 0 vektori AB = (0, 1, 1) i AC = (2, 1, 4) odreduju

njenu bazu, a vektor AA0 = (3, 2, 2) bocnu stranicu. Nadite:

(a) volumen prizme,

(b) povrsinu osnovice ABC,
(c) visinu prizme. h i
17 17
a) 2 , b) 2 , c) 17

11. Dokazite distributivnost vektorskog mnozenja prema zbrajanju

~a (~b + ~c) = ~a ~b + ~a ~c. (1.8)

Uputa. Dokaz provodimo u nekoliko koraka:

(a) Pokazimo da ako za svaki ~x V 3 vrijedi ~u ~x = ~v ~x, tada je ~u = ~v .

Zaista, zbog distributivnosti skalarnog mnozenja prema zbrajanju, iz pretpostavke
slijedi (~u ~v ) ~x = 0 za svaki ~x V 3 . Posebno ta jednakost vrijedi i za ~x = ~u ~v .
Iz pozitivne definitnosti skalarnog mnozenja sada slijedi ~u ~v = ~0.
(b) Vrijedi sljedeca ciklicka zamjena

(~a, ~b, ~c) = (~b, ~c, ~a) = (~c, ~a, ~b).

Iako smo se vec uvjerili (koristenjem svojstava determinante) da vrijedi taj niz jed-
nakosti, uvjerimo se da vrijedi i zbog geometrijske interpretacije mjesovitog pro-
dukta (jednakost volumena). Naime, u dokazu tog niza tvrdnji moramo izbjeci
koristenje svojstva koje dokazujemo distributivnost vektorskog mnozenja prema
zbrajanju.

40
(c) Konacno, pokazimo (1.8). U tu svrhu, dovoljno je pokazati da za svaki vektor
~x V 3 vrijedi
~a (~b + ~c) ~x = ~a ~b + ~a ~c ~x.

Koristenjem tvrdnje (ciklicke zamjene) iz (b), te distributivnosti skalarnog mnozenja

prema zbrajanju (*) zakljucujemo
(b)
~a (~b + ~c) ~x = (~x ~a) (~b + ~c)
()
= (~x ~a) ~b + (~x ~a) ~c
(b)
= (~a ~b) ~x + (~a ~c) ~x
()

= ~a ~b + ~a ~c ~x.

41
Poglavlje 2

Pravci i ravnine u koordinatnom

sustavu

2.1 Koordinatni sustav u E 1 , E 2 , E 3

U vektorskim prostorima V 1 , V 2 , V 3 izborom baze bili smo u mogucnosti definirati koordinate

prozvoljnog vektora (koordinatizacija). Sada nam je cilj odrediti koordinate proizvoljne tocke
na pravcu E 1 , u ravnini E 2 ili u prostoru E 3 .
U tu svrhu zadajmo najprije tocku O u E 1 , E 2 ili E 3 . Svakoj tocki T pravca E 1 , ravnine E 2

ili prostora E 3 mozemo pridruziti jedinstvenu usmjerenu (orijentiranu) duzinu OT s pocetkom
u O, a krajem u T , koju nazivamo radijvektorom (vektorom polozaja) tocke T . I obratno,
tocka T je jednoznacno odredena zadavanjem radijvektora s obzirom na neku tocku O. Time je
zadano bijektivno preslikavanje izmedu tocaka iz E 1 , E 2 ili E 3 i pripadnog skupa radijvektora
kojeg oznacavamo s V 1 (O), V 2 (O) ili V 3 (O) redom.
Nadalje, skupove V 1 (O), V 2 (O), V 3 (O) mozemo organizirati u vektorske prostore, uz defini-
rane operacije zbrajanja radijvektora (pravilom paralelograma) i mnozenjem radijvektora
skalarom (kao i za vektore). Osim toga, u njima mozemo definirati i skalarno mnozenje (kao
za vektore). U vektorskom prostoru V 3 (O) mozemo definirati takoder vektorsko i mjesovito
mnozenje vektora.

Neka su sad u vektorskim prostorima V 1 (O), V 2 (O), V 3 (O) izabrane baze. Koordinate

to
cke T definiramo kao koordinate radijvektora OT s obzirom na odabrane baze.

Za T E 1 i odabranu bazu OI prostora V 1 (O), pripadni radijvektor OT mozemo rastaviti
na jedinstven nacin

OT = xOI, x R.
Kazemo da je x koordinata tocke T , pisemo T = (x) ili T (x).
n o
Ako je OI, OJ baza za V 2 (O) primjerice, tada postoji jedinstveni rastav

OT = x OI + y OJ, x, y, R.

Ureden par (x, y) R2 su koordinate tocke T , pisemo T = (x, y) ili T (x, y). Ako je iza-
brana baza ortonormirana, koordinate tocke T zovemo ortogonalnim ili pravokutnima.

Skup {O; OI, OJ} nazivamo pravokutnim ili Kartezijevim koordinatnim sustavom u

42
E 2 . Tocku O nazivamo ishodi
stem, a pravce odredene tockama OI, OJ koordinatnim
pravcima. Pravac OI je os apscisa ili x-os, a pravac OJ os ordinata ili y-os.
Ako je tocka T E 3 , tada su njene koordinate dane kao uredena trojka (x, y, z) R3 s obzirom

na bazu {OI, OJ, OK} vektorskog prostora V 3 (O). Pisemo T = (x, y, z) ili T (x, y, z). U tom
slucaju jos definiramo koordinatnu os OK kao os aplikatu ili z-os i koordinatne ravnine xy,
xz, yz kao ravnine odredene tockama O, I, J, tockama O, I, K, odnosno, tockama O, J, K.

2.2 Pravac u E 2

U ovom cemo poglavlju izvesti razne oblike jednadzbe pravca u ravnini E 2 .

Propozicija 2.2.1 Neka su A, B E 2 , A = (a1 , a2 ), B = (b1 , b2 ) tocke dane svojim koor-

dinatama (s obzirom na neku bazu koja ne mora biti ortonormirana). Tada vektor [AB] ima
koordinate

[AB] = (b1 a1 , b2 a2 ).

Dokaz. Za vektore u V 2 vrijedi

[OA] + [AB] = [OB],

pa je [AB] = [OB] [OA]. Nadalje, neka je {OI, OJ} baza za V 2 (O), te neka je

OA = a1 OI + a2 OJ, OB = b1 OI + b2 OJ.

Oduzimanjem navedenih vektora, slijedi tvrdnja.

n o
Odredimo sada jednadzbu pravca u pravokutnom koordinatnom sustavu O; OI, OJ u
ravnini E 2 .


Neka su zadani tocka T0 E 2 i vektor s V 2,
s 6= 0 . Tada postoji jedinstveni pravac
p kroz tocku T0 paralelan vektoru s (Euklidov 5. aksiom). Kazemo da je vektor s vektor
smjera pravca p.
Neka su koordinate tocke T0 , vektora
s i po volji odabrane tocke T pravca p redom T0 =



(x , y ), s = a i + b j , T = (x, y). Kako je vektor [T T ] kolinearan s vektorom
0 0


0

s , to postoji
(jedinstveni) skalar R takav da je

[T0 T ] =

s.

Odavde je [OT ] [OT0 ] =

s , tj.

[OT ] = [OT0 ] +

s.

Cesto pisemo


r =

r0 +

s, R (2.1)

pri cemu je

r = [OT ],
r0 = [OT0 ].

43
Uocite da je za svaku izabranu tocku T pravca p skalar jedinstveno odreden, te da je za
razne tocke skalar razlicit, tj. pridruzivanje tocaka T pravca p i brojeva R je bijekcija.
Jednadzbu (2.1) nazivamo parametarskim vektorskim oblikom jednad zbe pravca p.

Raspisujuci jednadzbu (2.1) po koordinatama, dobivamo

x = x0 + a
(2.2)
y = y0 + b, R,
sto nazivamo parametarskim koordinatnim oblikom jednad
zbe pravca p.

1
Ako je a 6= 0, tada iz prve jednadzbe od (2.2) slijedi = (x x0 ), sto uvrsteno u drugu
a
jednadzbu daje
b
y y0 = (x x0 ). (2.3)
a
Prethodnu jednadzbu mozemo pisati i u obliku
x x0 y y0
= (2.4)
a b
sto nazivamo kanonskim oblikom jednad
zbe pravca p.

b
Koeficijent iz jednadzbe (2.3) ima i geometrijsko znacenje jednak je tangensu kuta sto ga
a
pravac p odreduje s pozitivnim dijelom x-osi
b
tg = .
a
Sjetimo se da mjera kuta izmedu pravca i polupravca (pozitivnog dijela x-osi) pripada [0, ].

Uocimo da za razlicite vektore smjera

s pravca p, omjer koordinata iz njihovih koordinatnih
prikaza je uvijek isti, jer su pripadni pravokutni trokuti (kojima su katete paralelne koordi-
natnim osima) slicni.
b
Broj naziva se koeficijent smjera (nagib) pravca p i oznacava s k. Vec smo rekli da je
a
on konstantan za zadani pravac p. Jednadzba (2.3) prelazi u jednad zbu pravca zadanog
koeficijentom smjera k i to ckom (x0 , y0 )

y y0 = k(x x0 ). (2.5)

Uocimo, ako je a = 0, tada koeficijent smjera k nije definiran. Tada je

s = (0, b), a mjera

kuta = . Dakle, takav je pravac paralelan s y-osi, a njegova jednadzba glasi
2
x = x0 .

44
Ako je b = 0, tada je = 0, a koeficijent smjera k = 0. Takav je pravac paralelan s x-osi, a
njegova jednadzba glasi
y = y0 .

Pravac mozemo zadati i dvjema tockama T1 = (x1 , y1 ), T2 = (x2 , y2 ). Ako za vektor smjera
uzmemo vektor

[T1 T2 ] = (x2 x1 , y2 y1 ),
dobivamo sljedece jednadzbe pravca:
parametarski vektorski oblik

[OT ] = [OT1 ] + ([OT2 ] [OT1 ]), R

odnosno


r =

r1 + (

r2

r1 ), R;

te parametarski koordinatni oblik

x = x1 + (x2 x1 )
y = y1 + (y2 y1 ), R.

Ako je x1 6= x2 , tada je koeficijent smjera pravca jednak

y2 y1
k= ,
x2 x1
4y
sto cesto pisemo i kao k = . Uocimo da je broj k R neovisan o izboru tocaka pravca T1 ,
4x
T2 , sto je posljedica slicnosti odgovarajucih trokuta1 (vidi sliku). Primijetimo da ako uzmemo
4x = x2 x1 = 1, tada dobivamo jednostavnu interpretaciju koeficijenta smjera k kao razlike
y-koordinata tocaka, k = y2 y1 .2
Sada je
y2 y1
y y1 = (x x1 )
x2 x1
jednad
zba pravca odredenog to
ckama T1 , T2 .
1
Trokute 4T1 ST2 nazivamo trokuti nagiba (trokuti uspona ili pada).
2
To svojstvo mozemo koristiti kod crtanja pravca zadanog jednadzbom (2.5).

45
Posebno, ako pravac presjeca x odnosno y-os u tockama M = (m, 0) i N = (0, n), pri cemu
su m, n 6= 0, tada dobivamo segmentni oblik jednadzbe pravca (takav pravac ne prolazi
ishodistem)
x y
+ = 1.
m n
Brojevi m, n nazivaju se odsjecci (odresci, segmenti) na osima x i y.

Ako pravac presjeca y-os u tocki L = (0, l) i ima koeficijent smjera k, tada (2.5) prelazi u

y = kx + l (2.6)

sto se naziva eksplicitnim oblikom jednadzbe pravca. Broj l zove se odsjecak (odrezak) na
osi y.

Pravcu umjesto vektora smjera mozemo zadati i vektor normale

n = (A, B) koji je okomit
na vektor smjera.
Neka je T0 = (x0 , y0 ) zadana tocka pravca, a T = (x, y) po volji odabrana tocka pravca. Tada

je vektor [T0 T ] = (x x0 , y y0 ) okomit na

n , te je njihov skalarni produkt jednak 0.
Prema tome vrijedi
A(x x0 ) + B(y y0 ) = 0.

Iz prethodnog mozemo uociti da se jednadzba pravca u E 2 moze napisati u obliku

Ax + By + C = 0, (2.7)

gdje je C = (Ax0 + By0 ). Jednadzbu (2.7) nazivamo implicitnim ili op cim oblikom
jednadzbe pravca. Za razliku od eksplicitne jednadzbe pravca (2.6) njome su obuhvaceni i
pravci paralelni s y-osi.

Zadaci

1. Navedite tri razlicite tocke koje leze na pravcu

(a) s eksplicitnom jednadzbom y = 3x 2

(b) s implicitnom jednadzbom 2x 5y 7 = 0

x = 3t 1
(c) s parametarskom jednadzbom
y = t+2
x3 y+1
(d) s kanonskom jednadzbom = .
2 0
h
Npr: a) (0, 2), (1, 1), (2, 4); b) (1, 1), (0, 57 ), ( 27 , 0);
i
c) (1, 2), (2, 3), (5, 4); d) (3, 1), (0, 1), (1, 1)

2. Napisite u eksplicitnom, implicitnom, kanonskom i parametarskom obliku jednadzbu

pravca kroz tocke

(a) A(1, 2) i B(4, 3)

(b) A(0, 0) i B(1, 3)

46
 (c) A(1, 1) i B(2, 1)
(d) A(3, 2) i B(3, 5)
h
y+2
a) y = 15 x 11
5 , x + 5y + 11 = 0, x1
5 = 1 , x = 1 5t, y = 2 t;
b) y = 3x, 3x + y = 0, 1 x
= y3 , x = t, y = 3t;
y+1
c) y = 1, y + 1 = 0, x1
3 = 0 , x = t, y = 1; i
y+2
d) ne postoji, x 3 = 0, x3
0 = 7 , x = 3, y = t

3. Napisite u eksplicitnom obliku jednadzbu pravca

(a) x + 7y + 8 = 0

x = 4t 1
(b)
y = 3t + 2
x+5 y2
(c) =
2 3
h i
a) y = 17 x 87 ; b) y = 34 x + 11
4 , c) y = 32 x + 19
2

4. Pokazite da svi pravci (a + 2)x (a + 1)y 2a 3 = 0, a R prolaze istom tockom.

Kojom?
h i
(1, 1)

5. Odredite presjek pravaca p1 i p2 zadanih parametarskim jednadzbama:

x = 3 + 2t x=4+s
p1 . . . p2 . . .
y = 1 + 4t y = 5 2s
h i
(5, 3)

6. Kako se zadaje polupravac u koordinatnom sustavu? A duzina?

7. Skicirajte u ravnini skup tocaka (x, y) koje zadovoljavaju sustav nejednadzbi

x 2y + 2 > 0
2x + y 6 < 0

8. Odredite polozaj duzine AB u odnosu na pravac 2x y + 5 = 0, ako je

(a) A = (2, 3), B = (0, 1);

(b) A = (1, 1), B = (3, 0);
(c) A = (0, 5), B = (2, 0).
h i
a) duzina ne sijece pravac, b) duzina sijece pravac, c) tocka A lezi na pravcu

47
2.3 Udaljenost dviju tocaka, udaljenost to
cke od pravca i kut
dvaju pravaca u E 2

Propozicija 2.3.1 Neka su A, B E 2 , A = (a1 , a2 ), B = (b1 , b2 ) tocke dane svojim pra-

vokutnim koordinatama. Tada je udaljenost od A do B dana sa
p
d(A, B) = (b1 a1 )2 + (b2 a2 )2 .

Dokaz. Kako je d(A, B) = |AB| = |[AB]|, tvrdnja slijedi iz propozicije 2.2.1.

Opcenito, ako su A, B skupovi tocaka na pravcu, u ravnini ili u prostoru, tada se udaljenost
izmedu tih skupova definira kao

inf {d(A, B) : A A, B B} .

Nas je cilj odrediti formulu za udaljenost d(T0 , p) tocke T0 od pravca p. Sljedeca propozicija
nam kaze da je tu udaljenost moguce odrediti kao udaljenost dviju tocaka, tocke T0 i tocke N
koja je noziste normale iz T0 na p. Normala je pravac okomit na pravac p.

Propozicija 2.3.2 Neka je T0 tocka, a p pravac u E 2 . Neka je N noziste normale kroz T0

na pravac p i neka je P po volji odabrana tocka pravca p. Tada vrijedi

d(T0 , N ) d(T0 , P ), P p.

Dokaz. U pravokutnom trokutu 4T0 N P , |T0 N | je duljina katete, a |T0 P | hipotenuze, te

tvrdnja slijedi.

Tocku N nazivamo i ortogonalnom projekcijom tocke T0 na pravac p.

Izvedimo sada formulu za d(T0 , p). Neka je T0 = (x0 , y0 ), a pravac p dan jednadzbom Ax +
By + C = 0. Tada je

n = (A, B) vektor normale pravca p. Vrijedi


n |([ON ] [OT0 ])
n|
d(T0 , p) = d(T0 , N ) = |T0 N | = |[T0 N ] |=

|n| |n|

|[ON ]
n [OT0 ]
n| |Ax0 + By0 + C|
=
= .
|n| A2 + B 2

48

Koristili smo da za tocku N na pravcu p vrijedi [ON ] n = C, te cinjenicu

[OT0 ]
n = (x0 , y0 ) (A, B) = Ax0 + By0 .

Dakle, dokazali smo:

Propozicija 2.3.3 Udaljenost tocke T0 = (x0 , y0 ) od pravca p zadanog jednadzbom Ax+By +

C = 0 iznosi
|Ax0 + By0 + C|
d(T0 , p) = . (2.8)
A2 + B 2

Odredimo nadalje mjeru kuta izmedu pravaca p1 , p2 koji su zadani jednadzbama

y = k1 x + l1 , y = k2 x + l2 . (2.9)
Mjera kuta dvaju pravaca je mjera manjeg od dvaju kutova koje ti pravci zatvaraju. Dakle,

(radijanska) mjera kuta dvaju pravaca ima vrijednost u [0, ].
2
Poznato je da su koeficijenti smjera pravaca p1 , p2 tangensi kuteva 1 , 2 koje pravci zatvaraju
s pozitivnim dijelom x-osi
k1 = tg 1 , k2 = tg 2 .

Oznacemo trazenu mjeru kuta izmedu pravaca p1 , p2 s , [0, ]. Ta je mjera jednaka
2

|2 1 | ili mjeri suplementarnog kuta te razlike. Kako je tangens kuta iz [0, ] nenegativan
2
broj, to primjenom adicijskih formula za tangens dobivamo sljedecu formulu

k2 k1

tg = . (2.10)
1 + k1 k2

Uocimo da su pravci paralelni (usporedni) ako i samo ako je mjera kuta izmedu njih jednaka
0, a to je ako i samo ako je
k1 = k2 .
Pravci su okomiti ako i samo ako je mjera kuta izmedu njih jednaka 2 , a to je ako i samo ako
je
1
k1 = .
k2
Tada tg nije definiran, odnosno, nazivnik izraza (2.10) jednak je 0.

Uocimo da smo do istog zakljucka mogli doci i ako kut odredujemo kao kut vektora smjera

s1 ,

s2 pravaca p1 , p2 . Mjera kuta dvaju pravaca jednaka je mjeri kuta sto ga zatvaraju njihovi
vektori smjera ili mjeri suplementarnog kuta, pa je
|

s1
s2 |
cos =
. (2.11)
| s1 || s2 |
Ako su pravci p , p , jednadzbama (2.28), tada su njihovi vektori smjera
1 2

s = (1, k ),

s = 1 1 2
(1, k2 ). Sada je
q q


s1

s2 = 1 + k1 k2 , |

s1 | = 1+ k12 , |

s2 | = 1 + k22 ,
|1 + k1 k2 | |k2 k1 |
cos = p p , sin = p p ,
1 + k12 1 + k22 1 + k12 1 + k22
odakle takoder slijedi formula (2.10).

49
Zadaci

1. Odredite vrijednost parametra a tako da pravac (a + 2)x + (a2 9)y + 3a2 8a + 5 = 0

(a) bude paralelan s osi x,

(b) bude paralelan s osi y,
(c) sadrzi ishodiste.
h i
5
a) 2; b) 3, 3; c) 1, 3

2. Vrhovi trokuta su A = (1, 4), B = (1, 1), C = (3, 6). Odredite jednadzbe njegovih
stranica i njegovih visina, te odredite njegov ortocentar.
h i
(4, 6)

3. Odredite vrhove trokuta ABC ako mu je ortocentar tocka H = (1, 3), stranica AB lezi
na pravcu 5x 3y + 1 = 0, a stranica BC na pravcu x + 2y + 4 = 0.
h i
2 7
A(4, 0), B(2, 3), C( 11 , 11 )

4. Odredite udaljenost pravca od ishodista i kut koji pravac zatvara s osi x, ako je jednadzba
pravca

(a) x + 2 = 0

(b) x + y 3 + 2 = 0
(c) 3x + y = 10
h i
a) d = 2, = 90 ; b) d = 1, = 150 ; c) d = 10, 108, 4

5. Odredite jednadzbu pravca koji sadrzi sjeciste pravaca 3x + y 5 = 0 i x 2y + 10 = 0,

a od tocke C = (1, 2) je udaljen za d = 5.
h i
3x 4y 20 = 0, 4x + 3y 15 = 0

6. Napisite jednadzbu pravca koji prolazi tockom (1, 3), a s osi x zatvara kut od 45 .
h i
y = x + 4, y = x + 2

7. Napisite jednadzbu simetrale kuta kojeg odreduju pravci x + 2y 5 = 0 i 3x 6y + 2 = 0,

a u kojem lezi ishodiste.
h i
x = 17
12

8. Dvije stranice pravokutnika leze na pravcima 4x 6y + 13 = 0 i 3x + 2y 13 = 0, a

jedan od vrhova je tocka (2, 3). Odredite preostale vrhove.
h i
(2, 27 ), (1, 32 ), (5, 1)

50
 br.kat.
sm
6

1
O 1 ts O 1 ts

Slika 2.1: Gibanje tijela i lifta

9. Provjerite da su tocke A = (4, 3), B = (5, 0), C = (5, 6) i D = (1, 0) vrhovi trapeza,
te odredite njegovu visinu.
h i
9
2
AD k BC, v = 17

10. Na slici 2.1 a) prikazan je s-t graf gibanja tijela, gdje je s je prijedeni put izrazen u
metrima, a t vrijeme u sekundama. Kolika je brzina tijela?
h i
0.67 m/s

11. Lift krece sa sestog kata. Njegovo gibanje opisano je kao ovisnost prijedenog broja katova
o vremenu (u sekundama) i prikazano grafom na slici 2.1 b).

(a) Nakon koliko sekundi je lift na drugom katu?

(b) Kolika je brzina lifta? Izrazite je kao broj katova u sekundi.
h i
a) 6 s, b) 0.67 katova/s

12. Na Marsu je uocena promjena dnevne temperature od 5 C izmjerenih u podne do 55 C

izmjerenih 12 sati kasnije.

(a) Ukoliko se temperatura mijenja jednoliko, prikazite ovisnost temperature ( C) o

vremenu (h) graficki.
(b) Odredite brzinu promjene temperature i izrazite je u C po satu.
h i
b) 5 C/h

13. Dva tijela pocinju se gibati jednoliko po pravcu u trenutku t = 0. Njihove koordinate
polozaja su x1 = 20t i x2 = 250 5t. Polozaj x iskazan je u metrima, a vrijeme t u
sekundama.

(a) Kolika je udaljenost tijela na pocetku gibanja?

(b) Kolikom brzinom se tijela gibaju?

51
 (c) U kojem ce trenutku njihova medusobna udaljenost biti 125 m?
(d) U kojem ce se trenutku tijela susresti?
(a) Prikazite ta gibanja u (x, t)-koordinatnom sustavu.
h i
a) 250 m, b) v1 = 20 m/s, v2 = 5 m/s, c) t = 5 s, d) t = 10 s

14. Dva broda gibaju se pravocrtno, konstantnim brzinama. Prvi krece iz polozaja (1, 4),
a drugi iz (4, 1). Koordinate polozaja izrazene su u km. Brzina prvog broda je 20
km/h, a drugog 10 km/h. Vektor smjera prvog broda je (0, 1), a drugog (1, 0).

(a) Hoce li se brodovi sresti?

(b) Kolika je njihova najmanja udaljenost?
h i
a) Nece. b) Najmanja udaljenost je 5 2.24 km, a postize se za 0.3 h = 18 min.

2.4 Ravnina u E 3

Kao i u E 2 , mozemo dokazati sljedecu propoziciju:

Propozicija 2.4.1 Neka su A, B E 3 , A = (a1 , a2 , a3 ), B = (b1 , b2 , b3 ) tocke dane svojim

koordinatama (s obzirom na neku bazu koja ne mora biti ortonormirana). Tada vektor [AB]
ima koordinate

[AB] = (b1 a1 , b2 a2 , b3 a3 ).

Cilj nam je odrediti jednadzbe pravaca i ravnina u prostoru E 3 .

Odredimo najprije razne oblike jednadzbe ravnine u E 3 . Kao posljedica aksioma euklidske
geometrije u prostoru, postoji jedinstvena ravnina u E 3 koja prolazi tockom T0 i paralelna je s


dva nekolinearna vektora
a , b V 3 . Kazemo da je ravnina odredena ili razapeta vektorima

a , b i tockom T0 .

Neka je T0 zadana tocka, a T po volji odabrana tocka ravnine . Tada su vektori [T0 T ],
a, b
komplanarni, pa po propoziciji 1.2.7 postoje skalari , R takvi da vrijedi


[T0 T ] =

a +b.

Ako uvedemo oznake

r = [OT ],
r0 = [OT0 ], prethodni izraz mozemo napisati i kao



r =

r0 +

a + b , , R (2.12)

sto predstavlja parametarski vektorski oblik jednad

zbe ravnine .
Uocimo da su za svaku tocku ravnine skalari , R jedinstveno odredeni.

52


Ako su tocke T , T0 i vektori
a , b dani pravokutnim koordinatama T0 = (x0 , y0 , z0 ), T =


(x, y, z),

a = (a1 , a2 , a3 ), b = (b1 , b2 , b3 ), ista jednadzba zapisana koordinatno glasi

x = x0 + a1 + b1
y = y0 + a2 + b2 (2.13)
z = z0 + a3 + b3 , , R.

To je parametarski koordinatni oblik jednad

zbe ravnine.

Nadalje, cinjenicu da su vektori [T0 T ],
a , b komplanarni, mozemo karakterizirati i preko

njihovog mjesovitog produkta (mjesoviti produkt ([T0 T ],
a , b ) mora biti jednak 0). Dakle,

x x0 y y0 z z0

a1 a2 a3 = 0 (2.14)

b1 b2 b3

je takoder jednad
zba ravnine odredene to
ckom T0 i dvama nekolinearnim vektorima

a, b.

Ravnina moze biti zadana i trima tockama Ti = (xi , yi , zi ), i = 1, 2, 3, koje ne leze na istom

pravcu. Ako definiramo
a = [T1 T2 ], b = [T1 T3 ] i uvrstimo u prethodnu jednadzbu, dobivamo

x x1 y y1 z z1

x2 x1 y2 y1 z2 z1 = 0. (2.15)

x3 x1 y3 y1 z3 z1

Posebno, ako izaberemo tocke ravnine u kojima ona presjeca koordinatne osi T1 = (m, 0, 0),
T2 = (0, n, 0), T3 = (0, 0, p), mnp 6= 0, razvojem prethodne determinante dobivamo seg-
mentni oblik jednadzbe ravnine
x y z
+ + = 1.
m n p

Nadalje, ravninu mozemo zadati i vektorom normale n = (A, B, C) 6= 0 i jednom njenom
tockom T0 = (x0 , y0 , z0 ). Tada je tocka T = (x, y, z) tocka ravnine ako i samo ako su vektori

[T0 T ] i
n okomiti. Kako su ne-nulvektori okomiti ako i samo ako je njihov skalarni produkt
jednak 0, dobivamo jednadzbu

A(x x0 ) + B(y y0 ) + C(z z0 ) = 0. (2.16)

Prethodnu jednadzbu mozemo napisati i u obliku

Ax + Bx + Cz + D = 0, (2.17)

gdje je D = (Ax0 + By0 + Cz0 ). Jednadnakost (2.17) nazivamo implicitnim ili op

cim
oblikom jednadzbe ravnine.
Uocimo da jednadzbu (2.16) mozemo zapisati i kao

(

r

r0 )

n = 0, (2.18)

gdje je

r radijvektor tocke T , a

r0 radijvektor tocke T0 .

53
2.5 Udaljenost dviju tocaka, udaljenost to
cke od ravnine i kut
dviju ravnina u E 3

Slicno kao u prostoru E 2 , pokazuje se da vrijedi

Propozicija 2.5.1 Neka su A, B E 3 , A = (a1 , a2 , a3 ), B = (b1 , b2 , b3 ) tocke dane svojim

pravokutnim koordinatama. Tada je udaljenost od A do B jednaka
p
d(A, B) = (b1 a1 )2 + (b2 a2 )2 + (b3 a3 )2 .

Odredimo udaljenost tocke T0 = (x0 , y0 , z0 ) od ravnine .

Propozicija 2.5.2 Neka je T0 tocka, a ravnina u E 3 . Neka je N noziste normale (pravca

okomitog na ) kroz T0 na ravninu i neka je P po volji odabrana tocka ravnine . Tada
vrijedi
d(T0 , N ) d(T0 , P ), P .

Dokaz. U pravokutnom trokutu 4T0 N P , |T0 N | je duljina katete, a |T0 P | hipotenuze, pa

slijedi tvrdnja.

Tocka N naziva se i ortogonalna projekcija tocke T0 na ravninu .

Izvedimo sada formulu za d(T0 , ). Neka je T0 = (x0 , y0 , z0 ), a ravnina je dana jednadzbom

Ax + By + Cz + D = 0. Vektor
n = (A, B, C) je vektor normale ravnine . Tada je


n |([ON ] [OT0 ])
n|
d(T0 , ) = d(T0 , N ) = |T0 N | = |[T0 N ] | =
|
n| |

n|

|[ON ]
n [OT0 ]
n| |Ax0 + By0 + Cz0 + D|
=
= ,
|n| A2 + B 2 + C 2

pri cemu smo koristili da tocka N ravnine zadovoljava [ON ]
n = D.

54
Dokazali smo:

Propozicija 2.5.3 Udaljenost tocke T0 = (x0 , y0 , z0 ) od ravnine . . . Ax + By + Cz + D = 0

je
|Ax0 + By0 + Cz0 + D|
d(T0 , ) = . (2.19)
A2 + B 2 + C 2

Ako je T1 = (x1 , y1 , z1 ) tocka ravnine, a

n = (A, B, C) vektor normale ravnine, tada ko-
risteci (2.18), jednakost iz prethodne propozicije mozemo zapisati ovako:

|(

r0

r1 )

n|
d=
. (2.20)
|n|

Odredimo jos mjeru kuta izmedu dviju ravnina. Neka se ravnine sijeku po pravcu p. Kut
dviju ravnina je kut izmedu pravaca koji su presjecnice zadanih ravnina i bilo koje ravnine
okomite na pravac p.
Neka su ravnine i dane jednadzbama Ai x + Bi y + Ci z + Di = 0, i = 1, 2, pri cemu su

ni = (Ai , Bi , Ci ) njihovi vektori normala. Tada je kut dvaju ravnina jednak kutu izmedu
njihovih vektora normala ili suplementu tog kuta. Mjera kuta dviju ravnina je uvijek iz

intervala [0, ], te zakljucujemo
2
|

n
1 n2 |
cos = || .
|n 1 n2 |
Ravnine su ocito paralelne ako i samo ako su im vektori normala kolinearni

A1 : A2 = B1 : B2 = C1 : C2 ,

odnosno
A1 : B1 : C1 = A2 : B2 : C2 ,
a okomite su ako i samo ako su im vektori normala okomiti

A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0.

2.6 Pravac u E 3

Neka je p pravac u E 3 zadan tockom T0 i ne-nulvektorom

s (vektor smjera).
Neka je T po volji odabrana tocka pravca p. Parametarske jednadzbe pravca u E 3 izvodimo
analogno kao takve jednadzbe u E 2 .

Vektor [T0 T ] je kolinearan s vektorom

s , pa postoji skalar R takav da vrijedi

[T0 T ] =

s.

Ako oznacimo

r = [OT ],
r0 = [OT0 ], tada iz prethodne jednakosti slijedi


r =

r0 +

s , R. (2.21)

55
Prethodna jednadzba naziva se parametarskim vektorskim oblikom jednad
zbe pravca
3

p E koji je odreden tockom T0 i vektorom s .

Neka su sad tocka T0 i vektor

s zadani svojim pravokutnim koordinatama, T0 = (x0 , y0 , z0 ),

s = (, , ). Iz (2.21) dobivamo parametarski koordinatni oblik jednad zbe pravca

x = x0 +
y = y0 + (2.22)
z = z0 + , R.

Eliminacijom parametra dobivamo kanonski oblik jednad

zbe pravca
x x0 y y0 z z0
= = (= ).

Ako pravac zadamo dvjema tockama T1 = (x1 , y1 , z1 ), T2 = (x2 , y, z2 ) tada njegov parametarski
koordinatni oblik jednadzbe glasi

x = x0 + (x2 x1 )
y = y0 + (y2 y1 ) (2.23)
z = z0 + (z2 z1 ), R.

Kanonski oblik jednadzbe sada glasi

x x1 y y1 z z1
= = (= ).
x2 x1 y2 y1 z2 z1

I na kraju, pravac mozemo zadati i kao presjecnicu dviju neparalelnih ravnina 1 , 2 . Neka
su ravnine dane svojim implicitnim jednadzbama

A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0
(2.24)
A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0,

pri cemu vrijedi A1 : B1 : C1 6= A2 : B2 : C2 . Pravac je zadan sustavom jednadzbi (2.24).

Zadatak. Odredimo jednadzbe koordinatne osi x.

Rjesenje. Os x zadana je tockom (0, 0, 0) i vektorom smjera i = (1, 0, 0). Njene koordinatne
parametarske jednadzbe glase x = t, t R, y = 0, z = 0. Kanonski oblik jednadzbe glasi
x y z
= = ,
1 0 0
a sustav y = 0, z = 0 predstavlja x-os kao presjek dviju ravnina, konkretno koordinatne
xz-ravnine i koordinatne xy-ravnine.

Zadatak. Pravac p zadan je kao presjecnica ravnina

x+y+z = 1
x 2y z = 2.

56
Odredite parametarski koordinatni oblik jednadzbe pravca p.
Rje
senje. Stavimo x = t.
Zbrajanjem jednadzbi kojima je pravac zadan dobivamo 2x y = 1, odakle slijedi y = 2t + 1.
Sada, primjerice iz prve jednadzbe, slijedi z = 1 x y = 3t.
Dakle, parametarski koordinatni oblik jednadzbe pravca p glasi

x = t
y = 2t + 1

y = 3t, t R.

2.7 Udaljenost to
cke od pravca, udaljenost dvaju pravaca. Kut
dvaju pravaca, kut pravca i ravnine u E 3
Kao i u E 2 mozemo pokazati sljedece:

Propozicija 2.7.1 Udaljenost tocke T0 od pravca p u E 3 jednaka je udaljenosti tocke T0 od

nozista normale kroz T0 na pravac p.

Izvedimo sad formulu za udaljenost tocke T0 (s radijvektorom

r0 ) od pravca p u E 3 .
Neka je pravac p dan vektorskom jednadzbom


r =
r +

s, (2.25)
1

gdje je

r radijvektor po volji odabrane tocke T na pravcu p, a

r1 radijvektor tocke T1 pravca


p. Neka je T2 tocka pravca p za koju vrijedi [T1 T2 ] = s .

Povrsinu trokuta 4T0 T1 T2 racunamo na dva nacina. Vrijedi

baza visina 1
P = = |
s |d, (2.26)
2 2
odnosno
1 1
P = |[T0 T1 ] [T1 T2 ]| = |(
r1
r0 )

s |. (2.27)
2 2
Iz (2.26), (2.27) slijedi
|(

r1

r0 )

s|
d=
.
|s|

57
Dokazali smo:

Propozicija 2.7.2 Udaljenost tocke T0 (s radijvektorom

r0 ) od pravca p danog jednadzbom
3
(2.25) u E iznosi
|(

r1
r0 )

s|
d=
.
|s|

Iduci nam je cilj odrediti udaljenost dvaju pravaca. U tu svrhu konstruirajmo zajednicku
normalu dvaju pravaca. Zajedni cka normala dvaju pravaca je pravac koji sijece oba pravca
i na njih je okomit.
Za pravce kazemo da su mimosmjerni (mimoilazni) ako se ne sijeku i nisu paralelni. Za
takve pravce, dakle, ne postoji ravnina koja ih oba sadrzi.
Neka su p1 , p2 , dva mimosmjerna pravca zadana jednadzbama


r =
r +
s , i = 1, 2. (2.28)
i i

Pokazat cemo da dva mimosmjerna pravca imaju jedinstveno odredenu zajednicku normalu.
Vektor smjera

n zajednicke normale n je vektor okomit i na

s1 i na

s2 , pa je primjerice dan
kao

n =
s1

s2 . (2.29)
Nadalje, kako se pravci p1 i n sijeku, to oni odreduju ravninu, nazovimo je 1 . Ta ravnina
prolazi tockom T1 i razapeta je vektorima

s1 i n . Stoga je njena jednadzba dana mjesovitim
produktom (vidi (2.14))
(
r
r1 ,

s1 ,

n ) = 0. (2.30)



Analogno, tockom T i vektorima s i n razapeta je ravnina, nazovimo je , kojoj je jed-
2 2 2
nadzba
(

r

r2 ,

s2 ,

n ) = 0. (2.31)
Zajednicka normala mimosmjernih pravaca p1 i p2 odredena je kao presjecnica ravnina 1 i
2 , dakle sustavom jednadzbi (2.30), (2.31).

Zadatak. Odredite zajednicku normalu pravaca

x=t x=1
p1 . . . y = t , p2 . . . y=0 .

z=t z=t
Jesu li zadani pravci mimosmjerni?
Rjesenje. Pravci su mimosmjerni, jer se ne sijeku (provjerite) i nisu paralelni (njihovi vektori
smjera

s1 = (1, 1, 1),

s2 = (0, 0, 1) nisu kolinearni). Vektor smjera zajednicke normale je

n = s1 s2 = (1, 1, 0). Prema tome, zajednicka normala n dobiva se kao presjek ravnina
1 . . . x + y 2z = 0, 2 . . . x + y 1 = 0.
Odavde slijedi da je parametarski oblik jednadzbe normale n je, primjerice

x = t
y = 1t

z = 12 .

Odredimo sada udaljenost mimosmjernih pravaca p1 i p2 . Pokazimo najprije da udaljenost

opet mozemo racunati kao udaljenost izmedu odredenih tocaka.

58
Propozicija 2.7.3 Neka su p1 , p2 mimosmjerni pravci i neka je n njihova zajednicka nor-
mala. Neka su N1 , N2 nozista zajednicke normale n s pravcima p1 , p2 . Tada je udaljenost
mimosmjernih pravaca p1 , p2 dana je sa

d(p1 , p2 ) = d(N1 , N2 ).

Dokaz. Treba pokazati da je udaljenost tocaka N1 , N2 najmanja moguca od svih udaljenosti

tocaka P1 p1 i P2 p2 . Zaista

s1 + [N1 N2 ] + 2
[P1 P2 ] = [P1 N1 ] + [N1 N2 ] + [N2 P2 ] = 1

s1

s1 + 2
= [N1 N2 ] + (1

s1 ).

Prema tome je

s1 + 2
|[P1 P2 ]|2 = [N1 N2 ]2 + (1

s2 )2 + 21

s1 [N1 N2 ] + 22

s2 [N1 N2 ].

Kako je

s1 [N1 N2 ] =

s2 [N1 N2 ] = 0, to je

d(P1 , P2 )2 = |[P1 P2 ]|2 = d(N1 , N2 )2 + (1

s1 + 2

s2 )2 d(N1 , N2 )2 .

Izvedimo sada formulu za udaljenost mimosmjernih pravaca p1 i p2 . Iako smo dokazali da je ta

udaljenost dana kao udaljenost tocaka N1 , N2 , necemo je odrediti na taj nacin, jer je zahtjeva
slozen racun. Izracunat cemo a da ne odredujemo koordinate tocaka N1 , N2 .
Uocimo da postoje paralelne ravnine 1 , 2 koje sadrze pravce p1 , p2 (vektor normale tih
ravnina je upravo vektor
n ). Ocito je udaljenost tocaka N1 i N2 jednaka udaljenosti ravnina
1 , 2 . Udaljenost ravnina 1 , 2 mozemo izracunati kao, primjerice, udaljenost tocke T2 od

ravnine 1 . Zapisimo jednadzbu ravnine 1 kao (r

r1 )

n = 0 (vidi (2.18)). Koristeci
formulu (2.20) za udaljenost tocke od ravnine, dobivamo

|(

r2

r1 )

n|
d(T2 , 1 ) = ,
|

n|

te koristeci (2.29) dobivamo

|(

r2

r1 ) (

s1

s2 )| |(

r2
r1 ,

s1 ,

s2 )|
d(p1 , p2 ) =

=

.
| s1 s2 | | s1 s2 |

59
Dokazali smo:

Propozicija 2.7.4 Udaljenost mimosmjernih pravaca p1 i p2 zadanih jednadzbama (2.28)

jednaka je
|(

r2
r1 ,

s1 ,

s2 )|
d(p1 , p2 ) =

. (2.32)
| s1 s2 |

Zadatak. Odredite udaljenost mimosmjernih pravaca

x=t x=1
p1 . . . y=t , p2 . . . y=0 .

z=t z=t

Rje senje. Kako je r1 = (0, 0, 0),

s1 = (1, 1, 1),

r2 =(1, 0, 0),

s2 = (0, 0, 1),

s1

s2 =
2
(1, 1, 0), uvrstavanjem u formulu (2.32) dobivamo d = .
2

Analizirajmo kada je
d(p1 , p2 ) = 0.
Znaci li to nuzno da se pravci sijeku?
Analizirajmo najprije kada je brojnik izraza (2.32) jednak 0, tj. ustanovimo kada vrijedi

(

r2

r1 ,

s1 ,

s2 ) = 0.

Taj mjesoviti produkt jednak je 0 ako i samo ako su vektori

r2
r1 ,

s1 ,

s2 komplanarni. To
je moguce ako i samo ako pravci p1 , p2 leze u istoj ravnini, sto pak znaci da se oni sijeku ili
su paralelni.
U slucaju da su pravci p1 i p2 paralelni, njihovi vektori smjera
s1 i s2 su kolinearni, pa je

s1 s2 = 0 , sto znaci da je i nazivnik izraza (2.32) jednak nuli. U tom slucaju udaljenost
pravaca p1 i p2 racunamo na drugaciji nacin (kako?).
Zakljucujemo da je uvjet d(p1 , p2 ) = 0 nuzan i dovoljan da se pravci p1 , p2 sijeku, a uvjet
(

r2

r1 ,

s1 ,

s2 ) = 0 je nuzan i dovoljan da pravci p1 , p2 leze u istoj ravnini.

Na kraju, odredimo jos kut dvaju pravaca i kut pravca i ravnine u E 3 .

Ako se pravci sijeku, tada smo vec naznacili sto podrazumijevamo pod pojmom kuta. Ako su
p1 , p2 mimosmjerni, tada je kut izmedu njih definiran kao kut izmedu pravaca p1 , p02 , gdje je
pravac p02 pravac paralelan pravcu p2 , a prolazi nekom tockom T1 pravca p1 .
Kut dvaju pravaca odreduje se pomocu vektora smjera pravaca, vidi formulu (2.11).
Uocimo da se pravci ne moraju sijeci (primjerice, okomiti pravci su upravo oni kojima su
vektori smjera okomiti, pravci mogu biti i mimoilazni).

Nadalje, kut izmedu pravca i ravnine definiran je kao kut izmedu pravca i njegove ortogonalne
projekcije na ravninu, dakle, kao kut dvaju pravaca.

Ako oznacimo kut izmedu pravca i ravnine sa , tada je ocito = 2 , gdje je kut izmedu
vektora smjera pravca i normale ravnine.

60
Sada je
|s n|
cos = cos =
,
2 | s || n |
pri cemu je
cos = sin .
2
Iz prethodnog slijedi da je kut izmedu pravca i ravnine dan s

|
s n|
sin =
.
| s || n |

Zadaci

1. Kako zadajemo poluravninu u koordinatnom sustavu?

2. Zadana je ravnina
x = 2 +
y = 1 + 2
z = 1 + , , R.
Napisite neku tocku ravnine .
Sijece li pravac p
x = 1 + 2t
y = 2 2t
z = 1 + t, t R.
ravninu ?
xa y+4 z
3. Odredite a i b, tako da pravac = = prolazi tockom (4, 2, 4).
3 b 2
h i
a = 2, b = 1

x1 ya z+2
4. Odredite a i b, tako da tocka (3, 2, 4) lezi na pravcu = = .
2 2 b
h i
a = 6, b = 3

5. Dan je pravac
x = 3 2t
y = 4+t

z = 1 2t
Napisite tri razlicite tocke tog pravca. h i
npr. (3, 4, 1), (1, 5, 3), (1, 6, 5)

6. Dana je ravnina
x = 2 + 2 + 3
y = 4+

z = 1 2 + 4
Napisite kanonsku jednadzbu jednog pravca koji lezi u toj ravnini.

61
 h x+2 y4 z+1 i
npr. = =
2 1 2

x2 y2 z+1
7. Odredite sjeciste pravca = = s koordinatnom ravninom yz.
3 4 2 h i
(0, 23 , 31 )

8. Odredite jednadzbu ravnine koja

(a) sadrzi tocku (2, 4, 3) i os z.

(b) sadrzi os y i paralelna je s vektorom ~s = (1, 2, 3).
(c) prolazi tockom (1, 1, 2) i okomita je na ravnine x2y+z4 = 0 i x+2y2z4 = 0.
(d) sadrzi tocke (1, 2, 0) i (1, 1, 2) i okomita je na ravninu x + 2y + 2z 4 = 0.
(e) prolazi tockom (3, 2, 4), a na koordinatnim osima odsjeca odsjecke jednakih duljina.
Koliko ima takvih ravnina?
h
a) 2x + y = 0; b) 3x z = 0;
c) 2x + 3y + 4z + 3 = 0; d) 2x 2y + z 2 = 0;i
e) x + y + z = 9, x + y z = 1,. . . ima ih 8

9. Napisite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocke (1, 1, 1) i (2, 2, 2), a paralelna je s
x4 y+3 z2
pravcem = = . h i
3 2 1
x 2y + z = 0

x y z
10. Napisite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravac = = i tocku (3, 3, 3).
1 2 3 h i
x 2y + z = 0

11. Odredite parametar k R tako da se pravci p1 i p2 sijeku:

x2 y+4 z1 xk y3 z+5
p1 ... = = p2 ... = = .
3 5 2 2 1 0
h i
k = 5, sjeciste je (11, 11, 5)

x1 y+2 z5 x7 y2 z1
12. Pokazite da pravci = = i = = leze u istoj
2 3 4 3 2 2
ravnini. Odredite jednadzbu te ravnine.
h i
Sjeciste pravaca je (1, 2, 5), a jednadzba ravnine 2x + 16y + 13z + 99 = 0.

13. Neka je 1 ravnina koja prolazi tockama (0, 0, 0), (1, 0, 0) i (0, 1, 0), a 2 ravnina koja
prolazi tockama (1, 2, 3), (2, 1, 0) i (1, 2, 5). Napisite u kanonskom obliku jednadzbu
pravca 1 2 .
h x y z i
= =
2 1 0

62
14. Neka je 1 ravnina koja prolazi tockama (1, 1, 0), (0, 2, 0) i (2, 0, 1), te neka je 2 ravina
koja sadrzi pravac
xz = 0
p ...
xyz = 1
i tocku (0, 0, 0). Napisite u kanonskom obliku jednadzbu pravca 1 2 .
h x y2 z i
= =
1 1 1

15. Napisite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravac

x5 y z+1
= =
2 0 1
i paralelna je s pravcem
xy+z+1=0
y + 2z = 0.
h i
2x 5y 4z = 14

16. Napisite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravac

x+1 y4 z3
= =
1 3 2
i paralelna je s pravcem
x + 3z 5 = 0
x 2y + z = 0.
h i
5x 7y + 8z + 9 = 0

17. Dane su tocke A = (0, 1, 2) i B = (2, 1, 1), te pravac

yz = 0
p ...
2x y z = 0

(a) Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku A i pravac p.

(b) Odredite jednadzbu pravca q koji je okomit na ravninu i prolazi tockom B.
h x+2 y1 z1 i
a) x 2y + z = 0; b) = =
1 2 1

18. Dane su tocke A = (0, 0, 0) i B = (1, 1, 0), te pravci

x+z = 2
p ...
x + 2y + z = 1

x1 y z+2
i q ... = = .
1 1 1
Odredite:

(a) jednadzbu ravine koja prolazi tockama A, B i paralelna je s pravcem p,

(b) tocku S = q,

63
 (c) jednadzbu pravca koji prolazi tockom S i okomit je na ravninu .

h x2 y1 z+1 i
a) x y + z = 0; b) (2, 1, 1); c) = =
1 1 1

19. Odredite jednadzbu pravca koji lezi u y-z ravnini, prolazi ishodistem i okomit je na
pravac odreden presjekom ravnina 2x y = 2, y + 2z = 2.
h x y z i
= =
0 1 2
x y z
20. Odredite jednadzbu pravca koji prolazi tockom (1, 1, 1), sijece pravac = = i
1 2 3
x1 y1 z3
okomit je na pravac = = .
2 1 4
h x1 y1 z1 i
= =
9 2 5

21. Odredite udaljenost

(a) tocke M = (4, 3, 0) od ravnine odredene tockama T1 = (1, 3, 0), T2 = (4, 1, 2) i

T3 = (3, 0, 1).
(b) ravnina 4x + 3y 5z 8 = 0 i 4x + 3y 5z + 12 = 0.
(c) pravca x = y 1 = z + 1 od ravnine 2x + y 3z + 4 = 0.
h i
4 2
a) 6; b) 2 2; c) 7

22. Dani su pravci

x + 2y z 2 = 0
p1 . . .
x 2y 3z + 12 = 0
i
x+2 y3 z+1
p2 . . .
= = .
4 1 2
Odredite njihovu medusobnu udaljenost. Napisite jednadzbu jednog pravca koji je
okomit na p1 i p2 , i sijece oba pravca.
h x1 y2 z3 i
d= 5, = =
1 0 2

23. Odredite udaljenost i zajednicku normalu pravaca

x y1 z+2 x6 y 12 z8
= = i = = .
2 0 1 1 2 1
h x+4 y1 z i
= = , d = 3 21
2 1 4
24. Odredite ortogonalnu projekciju

(a) tocke (3, 1, 1) na ravninu x + 2y + 3z 30 = 0.

x y4 z+1
(b) pravca = = na ravninu x y + 3z + 8 = 0.
4 3 2

64
 x1 y2 z3
(c) tocke (4, 13, 10) na pravac = = .
2 4 5
h i
a) (5, 5, 5); c) (5, 10, 13)

x y+2
25. Dane su ravnine 1 . . . x y + 2z = 9 i 2 . . . y z + 3 = 0, te pravac p . . . = =
2 1
z2
.
0
Neka je pravac q presjek ravnina 1 i 2 , te neka pravac p sijece ravnine 1 i 2 redom
u tockama T1 i T2 . Odredite projekcije tocaka T1 i T2 na pravac q.
h i
(4, 1, 2), (2, 1, 4)

26. Odredite kut

(a) izmedu pravaca x = 2t, y = 3t, z = t i x = 3t, y = t, z = 2t.

(b) izmedu pravaca

xy+z4 = 0 x+y+z4 = 0
i
2x + y 2z + 5 = 0 2x + 3y z 6 = 0

(c) izmedu pravca x = 5 + t, y = 3 + t, z = 4 2t i ravnine 4x 2y 2z + 7 = 0.

(d) izmedu ravnina x + y + z = 3 i z = 0.
h i
5 11
a) arccos 14 ; b) arccos 26 ; c) 60 ; d) arccos 13

27. Odredite kut izmedu pravaca:

xy+3 = 0 x + 2y z = 0
(a) i
x + 2y z + 1 = 0 x y + 2z 1 = 0

xz+5 = 0 xy+z = 0
(b) i
x + 2y + z 2 = 0 2x + y + 5z 1 = 0

h i
a) arccos( 13 ); b) arccos 2
1
3

x4 y2 z1
28. Pravac = = sijece koordinatne ravnine x-y, y-z i z-x u tockama T1 , T2
1 2 2
i T3 . Odredite povrsinu trokuta T1 T2 T3 i volumen paralelepipeda odredenog vektorima

OT1 , OT2 i OT3 .
h i
P = 9 5, V = 0

x+2 y1
29. Zadane su tocke A(1, 6, 3) i B(2, 0, 4). Odredite tocku C na pravcu = =
3 2
z
, takvu da teziste trokuta ABC lezi u ravnini x + y + z = 1.
1 h i
C(5, 3, 1)

65
30. Dane su tocke A = (1, 2, 3) i B = (1, 1, 2) i pravac p

xy =2
x + y + 2z = 0

Odredite:

(a) jednadzbu pravca q koji prolazi tockom B, a paralelan je s p

(b) jednadzbu ravnine kroz tocku A, a okomita je na q
(c) presjek ravnine i pravca p
(d) udaljenost tocke A od pravca p

h x+1 y1 z2
a) = = ; b) x + y + 2z 7 = 0;
1 1 1 i
c) ( 27 , 11 ,
2 2
9
); d) 3
2 35

31. Zadane su tocka T (1, 0, 3) i ravnina . . . x + 2z = 17. Napisite:

(a) jednadzbu ravnine paralelne ravnini koja prolazi kroz tocku T .

(b) kanonsku i parametarsku jednadzbu pravca okomitog na ravninu koji prolazi kroz
tocku T , te jednadzbu tog pravca kao presjek dvije ravnine.
(c) koordinate ortogonalne projekcije tocke T na ravninu .

h x1 y z3 i
a) x + 2y 7 = 0; b) = = ; c) (3, 0, 7)
1 0 2

32. Dani su tocka A = (1, 1, 1) i pravac

x2 y3 z
... = = .
2 5 4
Odredite

(a) jednadzbu pravca kroz A paralelnog s ;

(b) vektor normale ravnine u kojoj leze tocka A i pravac ;
(c) projekciju tocke A na pravac .

h x1 y1 z1 i
a) = = ; b) (1, 2, 3); c) A0 = ( 38 , 5 16
,
15 3 15 )
2 5 4

33. Dana je tocka A = (1, 0, 0) i pravci

2x y z = 0
p ...
x+y+z = 0

x y z1
i q ... = = .
1 0 2
(a) Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku A i okomita je na pravac p.
(b) Odredite projekciju pravca q na ravninu .

66
 h x y1 z i
a) y z = 0; b) = =
0 1 1

34. Dane su tocke T1 = (0, 0, 0), T2 = (0, 4, 1) i T3 = (1, 3, 0). Neka je p1 pravac kroz
tocku A = (1, 2, 3) paralelan s T1 T2 , te neka je p2 pravac kroz tocku B = (3, 2, 1),
paralelan s T1 T3 . Napisite jednadzbe pravaca p1 i p2 , te odredite njihovu medusobnu
udaljenost.
h x1 y2 z3 x+3 y+2 z+1 i
12
2
= = , = = , d=
0 4 1 1 3 0 13

35. Vrhovi trokuta su A = (4, 1, 2), B = (2, 0, 0) i C = (2, 3, 5). Odredite duljinu visine
iz vrha B na stranicu AC, i jednadzbu pravca na kojem ona lezi.
h x2 y z i
5 17
vB = 7 , = =
74 57 110
x y z
36. Neka je p pravac zadan jednadzbom = = i neka je A = (1, 1, 1). Odredite
1 0 1
jednadzbu ravnine koja sadrzi pravac p i tocku A, te jednadzbu pravca q koji prolazi

ishodistem, lezi u ravnini i s pravcem p zatvara kut .
4
h x y z i
x z = 0, = =
1 2 1

37. Neka je p pravac koji sadrzi ishodiste i tocku (4, 6, 5), te neka je p0 njegova ortogonalna
projekcija na ravninu 3x+2y 2z = 0. Odredite kut izmedu pravca p0 i pravca q zadanog
x2 y+6 z3
sa = = . Odredite i jednadzbe simetrala kuteva koje odreduju pravci
1 0 0
p0 i q.
h x6 y+6 z3 x6 y+6 z3 i
arccos 23 ; = = , = =
5 2 1 1 2 1

38. Dva zrakoplova gibaju se zracnim koridorima. Prvi zrakoplov prolazi tockom G =
(0, 0, 10) brzinom 800 km/h i s vektorom smjera (2, 1, 0). U isto vrijeme drugi zrako-
plov prolazi tockom Z = (420, 100, 9) brzinom 700 km/h i s vektorom smjera (1, 0, 0).
Koordinate tocaka izrazene su u km.

a) Kolika je (najkraca) udaljenost zracnih koridora po kojima zrakoplovi lete?

b) Kolika je najmanja udaljenost zrakoplova (za vrijeme njihova leta)?
h i
1 km; 36.58 km postize se za t 0.3 h

67
Poglavlje 3

Krivulje i plohe u koordinatnom

sustavu

3.1 znica u E 2
Kru

znica je skup tocaka u ravnini E 2 jednako udaljenih od cvrste tocke u

Definicija 3.1.1 Kru
ravnini.

Tu cvrstu tocku nazivamo sredi

stem kruznice, a udaljenost od sredista do bilo koje tocke
kruznice polumjerom ili radijusom.

Izvedimo jednadzbu kruznice u Kartezijevom sustavu.

Neka je S = (p, q) srediste kruznice, r njen polumjer, a T = (x, y) po volji odabrana tocka
kruznice. Tada je tocka T tocka kruznice ako i samo ako je d2 (S, T ) = r2 , pa jednadzba
kruznice glasi
(x p)2 + (y q)2 = r2 .

Nadalje, ispitajmo moguce polozaje pravca i kruznice.

Neka su zadani pravac y = kx + l i kruznica (x p)2 + (y q)2 = r2 . Odredivanje zajednickih
tocaka pravca i kruznice svodi se na odredivanje rjesenja sustava

y = kx + l
(x p)2 + (y q)2 = r2 .

Uvrstavanjem jednadzbe pravca u jednadzbu kruznice, dobivamo sljedecu kvadratnu jed-

nadzbu za koordinatu x tocke presjeka

(1 + k 2 )x2 + 2x (k(l q) p) + (l q)2 + p2 r2 = 0. (3.1)

Kako prethodna jednadzba moze imati dva, jedno ili niti jedno (realno) rjesenje, to se pravac i
kruznica sijeku u dvije tocke (pravac je sekanta kruznice), u jednoj tocki (pravac je tangenta 1
kruznice) ili se ne sijeku (pravac je pasanta kruznice).
1
Opcenito, tangentu krivulje u tocki uvodimo kao granicni polozaj sekante za sto nam treba pojam derivacije.

68
Pravac je tangenta kruznice ukoliko je diskriminanta jednadzbe (3.1) jednaka 0. Tada je

((l q)k p)2 (1 + k 2 ) (l q)2 + p2 r2 = 0,

odakle slijedi uvjet dodira (tangencijalnosti) pravca i kruznice

r2 (1 + k 2 ) = (q kp l)2 . (3.2)

Uocimo da se prethodni uvjet moze izvesti i na sljedeci nacin. Pravac p je tangenta kruznice
ako i samo ako je njegova udaljenost do sredista kruznice jednaka polumjeru kruznice. Dakle,
pravac p je tangenta ako i samo ako je
|q kp l|
r= .
1 + k2
Kvadriranjem prethodnog izraza dobivamo uvjet (3.2).

Zadatak. Izvedite uvjet da je pravac zadan jednadzbom x = l tangenta kruznice x2 +y 2 = r2 .

Odredite uvjet dodira i koordinate diralista.
h i
l = r; D1,2 = (r, 0)

Zadatak. Izvedite jednadzbu tangente kruznice x2 + y 2 = r2 u tocki kruznice D = (x1 , y1 ).

Uputa. Uvjet dodira za kruznicu sa sredistem u ishodistu glasi r2 (1 + k 2 ) = l2 . Koordinate

kl l
diralista su x1 = 1+k 2 , y1 = 1+k 2 . Ukoliko je dirali
ste D = (x1 , y1 ) zadano, iz tih jednakosti
r2
odredujemo k, l; dobivamo k = xy11 , l = y1 . Jednadzba tangente glasi x1 x + y1 y = r2 .

Zadatak. Izvedite jednadzbu tangente kruznice (x p)2 + (y q)2 = r2 u tocki kruznice

D = (x1 , y1 ).
Uputa. Koristite pogodnu translaciju koordinatnog sustava (vidi Poglavlje 3.8) kako bi u
novom sustavu kruznica bila zadana jednadzbom iz prethodnog zadatka.

Zadaci

1. Odredite jednadzbu kruznice koja

(a) ima srediste u tocki A(1, 5) i dodiruje pravac 3x 2y 6 = 0.
(b) dodiruje xos u tocki A = (6, 0) i sadrzi tocku B = (9, 9).
(c) dodiruje pravac x 7y + 10 = 0 u tocki s ordinatom 2, a srediste joj se nalazi na
pravcu 2x + y = 0.
(d) ima polumjer 5 i dodiruje pravac 2x y + 4 = 0 u tocki s apscisom 1.
(e) dodiruje pravce x = 8 i 3x + 4y = 46, te prolazi tockom (1, 0).
(f) dodiruje pravce x + y 2 = 0, x y + 4 = 0 i x 7y = 0.
h
a) (x 1)2 + (y 5)2 = 13; b) (x 6)2 + (y 5)2 = 25; c) (x 6)2 + (y + 12)2 = 200;

d) (x + 1 2 5)2 + (y 2 + 5)2 = 25, (x + 1 + 2 5)2 + (y 2 5)2 = 25;
e) (x 3)2 + (y 3)2 = 52 , (x + 81)2 + (y + 39)2 = 732 ;
f) Postoje cetiri takve kruznice. Upisana kruznica ima jednadzbui
(x + 1)2 + (y 67 )2 = 121
72 .

69
 2. Odredite realne brojeve a, b tako da 2x2 + ay 2 + bx 5y + 3 = 0 bude jednadzba
kruznice koja prolazi tockom (2, 3). h i
a = 2, b = 7

3. Napisite jednadzbu tangente na kruznicu x2 + y 2 8x + 4y = 0 u njenoj tocki s apscisom

0, razlicitoj od ishodista. h i
y = 2x + 16

4. Odredite povrsinu trokuta kojeg odreduju tangente na kruznicu x2 + y 2 = 50 u tockama

(5, 5), (1, 7), (7, 1). h i
75
2

5. Napisite jednadzbe tangenata povucenih iz tocke (8, 8) na kruznicu x2 + y 2 = 32, te

odredite kut medu njima. h i

y = (2 3)(x 8) + 8, = 60

6. Iz tocke (9, 3) povucene su tangente na kruznicu x2 +y 2 6x+4y 78 = 0. Izracunajte

udaljenost sredista kruznice od tetive koja spaja diralista tih tangenata. h i
7

7. Dana je kruznica x2 + y 2 = 1 i tocke A = (1, 0) i B = (0, 1) na njoj. Provjerite da za

3
bilo koju tocku T na toj kruznici kut AT B iznosi ili . (To je posljedica teorema
4 4
o obodnom i sredisnjem kutu.)

3.2 Polarni koordinatni sustav u E 2

U ravnini E 2 mozemo uvesti koordinatni sustav i na sljedeci nacin.

Neka je O cvrsta tocka i polupravac o cvrsti polupravac s pocetkom u tocki O.
Tada je tocka T E 2 , T 6= O, jednoznacno je odredena svojom udaljenoscu r = d(O, T ) od
tocke O i kutom sto ga polupravac OT zatvara s polupravcem o, [0, 2i. Uvedeni koordi-
natni sustav nazivamo polarnim sustavom, a uredeni par (r, ) polarnim koordinatama
tocke T . Tocka O zove se pol, a polupravac O polarna os.

Odredimo vezu medu pravokutnim i polarnim koordinatama tocke T , pri cemu pravokutni
koordinatni sustav ima ishodiste u tocki O, a polarna os o se podudara s osi apscisa i to
njezinim pozitivnim dijelom. Ocito je

x = r cos , y = r sin .

Obratno, p y
r= x2 + y 2 , tg =
,
x
pri cemu kod odredivanja mjere kuta uzimamo u obzir u kojem kvadrantu lezi tocka T .

70
Zadaci

1. U pravokutnom
koordinatnom sustavu dane su tocke (60, 0), (6, 2 3), (0, 5), (11, 11),
(0, 0), (3 3, 3), (9, 12), (200, 100). Odredite njihove polarne koordinate.
h
(60, 0), (4 3, 5
6 ), (5, 3
2 ), (11 2, 4 ), r = 0 ( nije odreden),
i
(6, 7
6 ), (15, arctg 4
3 ), (100 5, arctg 1
2 )

2. Tocke (3, 2 7 3 11 7
3 ), (20, 6 ), (15, 2 ), (10, 4 ), (12, 4 ), (7, 2 ), (0, 12 ), (1, 3 ) dane su
svojim polarnim koordinatama (r, ). Odredite njihove kartezijeve koordinate.
h
( 32 , 3 2 3 ), (10 3, 10), (0, 15), (5 2, 5 2),
i
1 3
(6 2, 6 2), (0, 7), (0, 0), ( 2 , 2 )

3. Neka je ABCDEF pravilni sesterokut duljine stranice 1. Napisite koordinate svih nje-
govih vrhova i sredista S u polarnom koordinatnom sustavu kojem je pol u tocki A, a
os je polupravachAD. i

A(r = 0), B(1, 3 ), C( 3 6 ), D(2, 0), E( 3, 6 ), F (1, 3 ), S(1, 0)

4. Odredite polarne koordinate polovista duzine AB, ako je A(12, 4

9 ) i B(12, 2
9 ).
h i

r = 6, = 6

5. Odredite udaljenost tocaka A(5, 4 ) i B(8, 12

) zadanih polarnim koordinatama.
h i
d=7

6. Izvedite opcenitu formulu za udaljenost dviju tocaka s polarnim koordinatama (r1 , 1 ) i

(r2 , 2 ). h i
d2 = r12 + r22 2r1 r2 cos(1 2 )

7. Napisite formulu za povrsinu trokuta OAB ako je A = (r1 , 1 ), B = (r2 , 2 ).

h i
P = 12 r1 r2 sin |2 1 |

8. Odredite u polarnom koordinatnom sustavu jednadzbu kruznice polumjera r0 sa

sredistem u
(a) polu polarnog sustava (b) tocki S s koordinatama (r1 , 1 ) ?
71
 h i
a) r = r0 , b) r2 2rr1 cos( 1 ) = r02 r12

9. Odredite polarnu jednadzbu

(a) polupravca s vrhom u polu koordinatnog sustava

(b) pravca koji prolazi kroz pol
(c) pravca koji ne prolazi kroz pol
h d i
a) = 0 , b) 0 = k, k = 0, 1, c) r =
a cos + b sin

10. Odredite kartezijeve jednadzbe krivulja:

(a) r sin = 1,

(b) 5 sin = 1,
(c) r2 sin 2 = 2a2 ,
(d) tg = 1,
(e) r + tg = 0.
h p i
a) y = 1; b) x 2y = 0; c) xy = a2 ; d) y = x; e) x2 + y 2 = xy

11. Odredite polarne jednadzbe krivulja:

(a) y = 1,
(b) y 2 = 2px,
(c) (x 2)2 + (y 2)2 = 8,
(d) 2xy = 1,
(e) 9x2 + 4y 2 = 36,
(f) x2 y 2 + 2xy = 0.
h
2p
a) r sin = 1; b) r = ;
c) r = 4(sin + cos );
sin2 cos i
d) r2 sin 2 = 1; e) r2 (4 + 5 cos2 ) = 36; f) { 3
8 , 7 11 15
8 , 8 , 8 }

12. Skicirajte krivulje dane sljedecim polarnim jednadzbama:

(a) r = 2 cos
(b) r = 4 sin
(c) r = 1 + 2 cos

13. U polarnim koordinatama dana je jednadzba r2 sin 2 = 2. Napisite jednadzbu te

krivulje u kartezijevim koordinatama. Koja je to krivulja? Skicirajte ju.
h i
hiperbola xy = 1

2p cos
14. Provjerite da je r = polarna jednadzba parabole y 2 = 2px, ako se polarna os
sin2
podudara s xosi, a pol se nalazi u tjemenu parabole.

72
 15. Odredite
sjeciste krivulja cije su jednadzbe u polarnim koordinatama r = sin i
r = 3 cos . Koje su polarne, a koje kartezijeve koordinate sjecista? Skicirajte te
krivulje. h i
(0, 0), ( 43 , 34 ) odnosno r = 23 , = 2
3

16. Tocka A = (a, ) dana je svojim polarnim koordinatama. Pravac p prolazi tockom A i
paralelan je s polarnom osi. Odredite jednadzbu pravca p u polarnim
h koordinatama. i
r sin = a sin

3.3 Elipsa

Definicija 3.3.1 Neka su F1 , F2 dvije cvrste tocke u ravnini E 2 udaljene za 2e > 0 i neka je
a zadani realan broj, a > e. Elipsa je skup tocaka u E 2 za koje je zbroj udaljenosti od F1 i
F2 konstantan i jednak 2a

E = T E 2 : d(T, F1 ) + d(T, F2 ) = 2a .

Tocke F1 , F2 nazivamo
zari
stima ili fokusima elipse.

Napomena. Na osnovu definicije, elipsu mozemo konstruirati tzv. vrtlarskom konstruk-

cijom. Ako se napne labava nit (lopatom u rukama vrtlara) koja je ucvrscena u dvjema
tockama (fokusi), tocka u kojoj je nit napeta (lopatom) opisuje elipsu.

Odredimo jednadzbu elipse.

Postavimo pravokutni koordinatni sustav tako da tocke F1 , F2 leze na osi x i da je poloviste
O duzine F1 F2 ishodiste sustava. Tada tocke F1 , F2 imaju koordinate

F1 = (e, 0), F2 = (e, 0).

Neka je T po volji odabrana tocka elipse. Tada je

p p
d(T, F1 ) + d(T, F2 ) = (x + e)2 + y 2 + (x e)2 + y 2 = 2a. (3.3)
p p
Pomnozimo li tu jednadzbu sa (x + e)2 + y 2 (x e)2 + y 2 , sredivanjem dobivamo
p p 2ex
(x + e)2 + y 2 (x e)2 + y 2 = . (3.4)
a
Zbrajanjem (3.3) i (3.4) te kvadriranjem dobivamo
ex 2
(x + e)2 + y 2 = a + ,
a

73
te je uz b2 = a2 e2 > 0
x2 y 2
+ 2 = 1. (3.5)
a2 b

Vrijedi i obratno: tocka koja zadovoljava jednadzbu (3.5) je tocka elipse.

Zaista, ako definiramo e2 = a2 b2 , F1 = (e, 0), F2 = (e, 0), tada su F1 , F2 trazene tocke iz
definicije elipse. Pokazimo to.
Neka je T = (x, y) tocka koja zadovoljava jednadzbu (3.5). Treba pokazati da je d(T, F1 ) +
d(T, F2 ) = 2a = konst.
Vrijedi p p
d(T, F1 ) = (x + e)2 + y 2 , d(T, F2 ) = (x e)2 + y 2 ,

2 2 x2
pri cemu je y = b 1 2 . Stoga je
a
2
2 2 2 x2 2
2a b
2
2 2 e
d (T, F1 ) = (x + e) + b (1 2 ) = x + 2ex + e + b = x + a .
a a2 a

Analogno je
e 2
d2 (T, F2 ) = a x .
a
Iz toga slijedi
e
e
d(T, F1 ) = a + x , d(T, F2 ) = a x .
a a
Ukoliko utvrdimo predznake izraza napisanih u apsolutnim vrijednostima, apsolutne vrijed-
nosti mozemo maknuti. Kako je e a i kako za apscisu x tocke T mora vrijediti a x a
x2
(inace je vec pribrojnik 2 u jednadzbi (3.5) veci od 1), to je
a
e e
d(T, F1 ) = a + x, d(T, F2 ) = a x.
a a
Sada je d(T, F1 ) + d(T, F2 ) = 2a. Time je obrat pokazan.

Naglasimo jos jednom da je za tocke na elipsi uvijek |x| a. Zaista iz jednadzbe elipse (3.5)
slijedi r
x2
y = b 1 2 .
a
Uocavamo da je korijen definiran samo za |x| a.
Analogno vrijedi i |y| b. Odavde zakljucujemo da je elipsa ogranicena krivulja. Sadrzana je
u pravokutniku a x a, b y b.

74
Jednadzba (3.5) naziva se kanonskom jednad zbom elipse. Ona se naziva i sredi snjom
(centralnom) jednad zbom jer je ishodiste koordinatnog sustava smjesteno u srediste ili
centar elipse (elipsa je centralnosimetrican skup tocaka sa sredistem (centrom) simetrije u
tocki O).
Oznacimo A = (a, 0), B = (a, 0), C = (0, b), D = (0, b). Te se tocke zovu tjemena
elipse. Duzina AB zove se glavna (velika) os, duzine OA, OB glavne poluosi, a duzina
CD sporedna (mala) os, OC, OD sporedne poluosi elipse. Prema tome, a je duljina glavne
poluosi, a b sporedne poluosi.
e
Broj e zove se linearni ekscentricitet elipse, e < a, a broj = , 0 < < 1, numeri cki
a
ekscentricitet elipse. Kada je blizak 0, velicine a i b su bliske, pa je elipsa bliska kruznici.
Jos kazemo da kruznica ima numericki ekscentricitet jednak 0 (jer a = b). Ako je numericki
ekscentricitet blizak 1, tada je elipsa jako spljostena.

Napomena. J. Kepler (1571-1630) je ustanovio da se planeti gibaju oko Sunca po elipticnim

putanjama, sa Suncem u jednom fokusu. Primjerice, za Zemlju, duljine velike i male osi
njezine elipticne putanje iznose (u milijunima km)

2a 300.638, 2b 300.590.
mozete zakljuciti o toj elipsi?
Prema tome, numericki ekscentricitet te elipse je = 0.018. Sto
Mjesec i umjetni sateliti takoder se gibaju po elipticnim putanjama oko Zemlje. Orbite elek-
trona u atomu su elipse s jezgrom u jednom fokusu.

Napomena. Ako postavimo koordinatni sustav tako da fokusi odreduju y-os tog sustava,
tada je jednadzba takve elipse
x2 y 2
+ 2 = 1, b < a.
b2 a

75
U tom slucaju fokusi imaju koordinate Fi = (0, e), e2 = a2 b2 .

Sljedeci nam je cilj analizirati te analiticki opisati medusobni polozaj pravca i elipse. Pravac
x2 y 2
y = kx+l i elipsa 2 + 2 = 1 imaju dvije, jednu ili niti jednu zajednicku tocku, sto je vidljivo
a b
iz analize rjesenja sustava odredenog njihovim jednadzbama. Ukoliko iz jednadzbe elipse
eliminiramo y koristeci jednadzbu pravca, dobivamo kvadratnu jednadzbu za x-koordinatu
tocke presjeka
x2 (a2 k 2 + b2 ) + 2kla2 x + a2 (l2 b2 ) = 0. (3.6)
Pravac je tangenta elipse ukoliko ima jednu zajednicku tocku s elipsom, sto vrijedi ako i samo
ako je diskriminanta kvadratne jednadzbe (3.6) jednaka 0.
Slicnim postupkom kao kod kruznice dobivamo uvjet dodira (tangencijalnosti) pravca i elipse

k 2 a2 + b2 = l2 .

Odredimo jednadzbu tangente u tocki elipse D1 = (x1 , y1 ) (diraliste tangente). Rjesenja

jednadzbe (3.6) uz uvjet D = 0 su

ka2 b2
x1 = , y1 = .
l l
Uocimo da uvjet dodira povlaci da je l 6= 0. Iz te dvije jednadzbe odredujemo koeficijent
smjera k i odsjecak l trazene tangente

b2 x1 b2
k= , l = .
a 2 y1 y1
Uvrstavanjem u jednadzbu y = kx + l i sredivanjem dobivamo jednadzbu tangente elipse s
diralistem u tocki D1 = (x1 , y1 )
x 1 x y1 y
+ 2 = 1.
a2 b

x2 y2
Zadatak. Izvedite uvjet da je pravac zadan jednadzbom x = l tangenta elipse a2
+ b2
= 1.
Odredite uvjet dodira i koordinate diralista.

U daljnjem teksu opisujemo jos neka svojstva elipse.

Direktrisa ili ravnalica elipse je pravac p za koji vrijedi da je za svaku tocku T elipse omjer
udaljenosti od jednog zarista elipse i od tog pravca konstantan realan broj c > 0, tj. vrijedi

d(T, F )
= c. (3.7)
d(T, p)

Postoji li direktrisa elipse? Ako postoji, ona ne smije sijeci elipsu (tada bi postojale tocke
elipse cija je udaljenost od direktrise jednaka 0 i one cija udaljenost nije 0). Takoder, kako su
tocke koje su simetricne s obzirom na veliku os elipse jednako udaljene od jednog fokusa, to
moraju biti jednako udaljene i od direktrise.
Dakle, direktrisa mora biti okomita na veliku os elipse.

76
Uocimo jos sljedece: kako je elipsa simetricna u odnosu na sporednu os, tada, ako postoji jedna,
onda postoje i dvije direktise. Iz dosad recenog slijedi da bi jednadzbe direktrisa trebale biti
oblika x = x0 . Odredimo x0 > 0.
Uzmimo fokus F = (e, 0) i pravac p zadan jedndzbom x = x0 . Iz definicije direktrise, odnosno
uvjeta (3.7), za tocke A = (a, 0) i B = (a, 0) dobivamo
a+e ae
=c= .
a + x0 x0 a
a2 a
Izjednacavanje prvog i treceg izraza dobivamo x0 = = . Sada slijedi da je c = . Dakle,
e
ukoliko postoje direktrise elipse, tada bi njihove jednadzbe trebale glasiti
a
x= . (3.8)

Sada se direktnom provjerom mozemo uvjeriti da sve tocke elipse zaista zadovoljavaju uvjet
(3.7), odnosno da direktrise elipse postoje, i to dvije, te da su njihove jednadzbe (3.8). Pritom
a a
za fokus F (e, 0) treba uzeti direktrisu x = , a za fokus F (e, 0) direktrisu x = .

r !
x2
Zaista, neka je T tocka elipse i neka su njezine koordinate T = x, b 1 2 . Uzimamo
a
a
kao fokus tocku F (e, 0) i direktrisu x = . Sada imamo

s r r
x2 2 x2
d(T, F ) = (e x) + (b 1 2 ) = (e x)2 + b2 (1 2 )
2
a a
r
b2
= x2 (1 2 ) 2ex + e2 + b2
r a

e 2 e a2 a
= ( x a) = x = |x |,
a a e
a

d(T, p) = x .

d(T, F )
Prema tome, dobili smo = .
d(T, p)
Vrijedi i obratno, ako tocka T ravnine ispunjava uvjet (3.7), pri cemu je 0 < c = < 1, tada
je T tocka elipse. Zaista, neka tocka T = (x, y) zadovoljava (3.7). Tada dobivamo (za fokus

77
 a
tocku F (e, 0) i direktrisu x = )

a
(x e)2 + y 2 = 2 ( x)2 .

Za koordinate (x, y) tocke T vrijedi
x2 (1 2 ) 2x(a e) + e2 a2 + y 2 = 0,
odnosno
x2 y 2
+ 2 = 1.
a2 b
Stoga uvjet (3.7) uz c = < 1 karakterizira tocke elipse. Ta karakterizacija elipse poznata je
kao Pappus2 -Bo skoviceva3 definicija (karakterizacija) elipse.

Polazeci od Pappus-Boskoviceve karakterizacije elipse, izvedimo polarnu jednadzbu elipse.

Polarni sustav uvodimo tako da je fokus F elipse pol polarnog sustava, a polupravac s pocetkom
u F okomit na direktrisu p polarna os (vidi sliku).

Tetivu elipse koja prolazi fokusom i koja je paralelna s direktrisom elipse nazivamo latus
Kako je L
rectum. Oznacimo njenu duljinu s 2p, a tocke koje ona odsjeca na elipsi s L, L.
tocka elipse, vrijedi
d(L, F ) = d(L, p).

Neka je sada T neka tocka elipse, a (r, ) njene polarne koordinate. Takoder vrijedi
d(T, F ) = d(T, p).
Prema tome
p = d(L, F ) = d(L, p) = (r cos + d(T, p)) = r cos + d(T, F ) = r cos + r.
Polarna jednadzba elipse, dakle, glasi
p
r= . (3.9)
1 + cos

Velicinu p nazivamo i parametrom elipse.

2
Pappus Aleksandrijski starogrcki matematicar, 3. st.
3
Ruder Boskovic hrvatski matematicar, astronom, fizicar, filozof; isusovac, 18. st

78
Ako elipsu zamislimo kao zrcalo, tada vrijedi sljedece zrcalno (opticko) svojstvo elipse:

Teorem 3.3.1 Ako zraka svjetlosti izlazi iz jednog fokusa i reflektira se od elipse, tada reflek-
tirana zraka prolazi drugim fokusom.

Odatle potice naziv za fokuse (zarista).

Matematickim rjecnikom prethodni teorem izricemo na sljedeci nacin:

Teorem 3.3.2 Neka je T0 tocka elipse i neka je t tangenta elipse u tocki T0 . Tada su kutovi
koje zatvaraju spojnice F1 T0 , F2 T0 s tangentom t jednaki.

Dokaz. Oznacimo kut (F1 T0 , t) = , a kut (F2 T0 , t) = . Treba pokazati = .

Kut izmedu pravaca racunamo po formuli (2.10). Ako je T0 = (x0 , y0 ), tada je koeficijent
b2 x0
smjera tangente elipse u toj tocki jednak 2 , a koeficijent smjera pravca T0 F1 jednak
a y0
y0
. Dobivamo
x0 + e 2
b
tg = .
y0 e
Slicno dobivamo i 2
b
tg = .
y0 e
Kako je , [0, 2 ], tvrdnja slijedi.

Teorem mozemo izreci i na sljedeci nacin:

Korolar 3.3.3 Neka je T0 tocka elipse i neka je n normala elipse u tocki T0 . Tada su kutovi
koje zatvaraju spojnice F1 T0 , F2 T0 s normalom n jednaki.

Takodjer i na sljedeci nacin:

Korolar 3.3.4 Neka je T0 tocka elipse i neka je n normala elipse u tocki T0 . Tada normala
n raspolavlja unutrasnji kut izmedu spojnica F1 T0 , F2 T0 .

Korolar 3.3.5 Neka je T0 tocka elipse i neka je t tangenta elipse u tocki T0 . Tada tangenta
t raspolavlja vanjski kut izmedu spojnica F1 T0 , F2 T0 .

Napomena. Zrcalno svojstvo elipse se koristi kod gradnje tzv. prostorija sapta (whispering
galleries). Ako osoba stoji u jednom fokusu prostorije elipticnog oblika i govori saptom, tada
ju osoba koja stoji u drugom fokusu cuje.

79
Zadaci

1. Napisite kanonsku jednadzbu elipse kojoj je udaljenost izmedu fokusa 8, a udaljenost

fokusa od najdaljeg tjemena 9. Koliki joj je numericki ekscentritet?
h i
x2 y2 4
25 + 9 = 1, = 5

2. Odredite jednadzbu elipse s fokusima F1 = (3, 0), F2 = (3, 0) kojoj je pravac xy 5 =

0 tangenta.
h i
x2 y2
17 + 8 =1

3. Odredite jednadzbe tangenata elipse 25x2 +64y 2 = 1600 koje imaju koeficijent smjera 23 ,
te provjerite da diralista tih tangenata leze na istom promjeru (tetivi koja sadrzi srediste
elipse).
h i
y = 32 x 13

4. Na pravcu x = 4 odredite sve tocke iz kojih se elipsa 5x2 + 12y 2 = 60 vidi pod pravim
kutem.
h i
(4, 1), (4, 1)

5. Tetiva koja prolazi fokusom elipse (cije su poluosi a, b) i koja je paralelna s njenom
direktrisom naziva se latus rectum. Izracunajte duljinu te tetive u ovisnosti o a, b.
h i
2b2
a

6. Neka je b2 x2 + a2 y 2 = a2 b2 elipsa, te neka je P = (x0 , y0 ) tocka u ravnini elipse. Tada

pravac p zadan s jednadzbom b2 x0 x + a2 y0 y = a2 b2 zovemo polarom tocke P s obzirom
na zadanu elipsu.
Ako je P vanjska tocka elipse, onda je polara tocke P spojnica diralista tangenata iz P
na elipsu. Dokazite.

7. Odredite jednadzbe tangenata iz tocke P = (14, 1) na elipsu x2 + 4y 2 = 100. Zadatak

rjesite na dva nacina: pomocu polare i pomocu uvjeta dodira.
h i
2x 3y 25 = 0, 3x + 8y 50 = 0

8. Ako normala u svakoj tocki elipse prolazi centrom, onda je ta elipsa kruznica. Dokazite.
x2 y2
9. Neka je D neka tocka elipse 2 + 2 = 1 razlicita od tjemena i M njena projekcija
a b
na y os. Tangenta na elipsu u tocki D sijece y os u tocki N . Tocka O je ishodiste
koordinatnog sustava. Pokazite da je |OM | |ON | = b2 .

80
3.4 Hiperbola

Definicija 3.4.1 Neka su F1 , F2 dvije cvrste tocke u ravnini E 2 udaljene za 2e > 0 i neka
je a zadani pozitivan realan broj, a < e. Hiperbola je skup tocaka u E 2 za koje je apsolutna
vrijednost razlike udaljenosti od F1 i F2 konstantna i jednaka 2a

H = T E 2 : |d(T, F1 ) d(T, F2 )| = 2a .

Tocke F1 , F2 nazivamo
zari
stima ili fokusima hiperbole.

Jednadzbu hiperbole izvodimo analogno kao jednadzbu elipse. Dobivamo

x2 y 2
2 = 1, (3.10)
a2 b
gdje je b2 = e2 a2 . Analogno kako kod elipse provjeravamo da sve tocke skupa zadanog
jednadzbom (3.10) su tocke hiperbole opisane definicijom.

Iz jednadzbe (3.10) slijedi r

x2
y = b 1
a2
odakle zakljucujemo da je y definiran za sve x, |x| a, te je hiperbola neogranicena krivulja
koja se sastoji od dviju grana. Ne postoje tocke hipebole za koje vrijedi |x| a.

Tocke A = (a, 0), B = (a, 0) zovemo tjemena hiperbole. Dobivaju se kao presjecne tocke
hiperbole i x-osi. Tocke C = (0, b), D = (0, b) nisu tocke hiperbole. Duzinu AB zovemo
realna os, duzine OA, OB realne poluosi, a duzinu CD imaginarna os, OC, OD imaginarne
poluosi hiperbole.
Jednadzba (3.10) takoder se naziva kanonskom jednad zbom hiperbole. Naziva se i
sredi snjom (centralnom) jednad zbom jer je ishodiste koordinatnog sustava smjestemo
u srediste ili centar hiperbole (hiperbola je centralnosimetrican skup tocaka sa sredistem
simetrije u tocki O).
e
Velicina e naziva se linearni ekscentricitet, a = numeri cki ekscentricitet hiperbole.
a
Iz e > a slijedi > 1.

81
Napomena. Ako postavimo koordinatni sustav tako da fokusi odreduju y-os tog sustava,
tada je jednadzba takve hiperbole
x2 y 2
2 + 2 = 1.
b a
Fokusi imaju koordinate Fi = (0, e), i = 1, 2, e2 = a2 + b2 .

Analizirajmo medusobni polozaj pravca i hiperbole. Pravac i hiperbola mogu imati dvije,
jednu ili niti jednu zajednicku tocku. Kao i kod elipse, kao tangentu hiperbole razmatrat
cemo pravac koji ima jednu zajednicku tocku s hiperbolom.4 Uvjet da je pravac y = kx +
l tangenta hiperbole (3.10) dobivamo na analogan nacin kao kod elipse (uvjet dodira ili
tangencijalnosti )
k 2 a2 b2 = l2 .

Analogno se odreduje jednad

zba tangente u tocki hiperbole D1 = (x1 , y1 ) (diraliste tan-
gente). Dobivamo
x 1 x y1 y
2 = 1.
a2 b

x2 y 2
Zadatak. Izvedite uvjet da je pravac zadan jednadzbom x = l tangenta hiperbole 2 2 = 1.
a b
Odredite uvjet dodira i koordinate diralista.

Za razliku od elipse, hiperbola je neogranicena krivulja i ima asimptote. Asimptote hiperbole

su pravci kojima se hiperbola sve vise priblizava, a da ih ne sijece, kada se po nekoj njenoj
grani giba prema beskonacnosti. Jednadzbe asimptota mozemo odrediti na sljedeci intuitivan
nacin: primijetimo da koordinate tocke hiperbole mozemo zapisati na sljedeci nacin
r
x2
T (x, b 1).
a2
q
Za jako velike vrijednosti od |x|, korijen xa2 1 se ponasa kao |x|
2
a (jedinicu mo
zemo zane-
mariti). Stoga se tocka hiperbole ponasa kao tocka pravca
b
y = x. (3.11)
a
Jednadzbe (3.11) su jednadzbe asimptota hiperbole.
Uvjerimo se da su (3.11) jednadzbe asimptotaqjos i sljedecim racunom. Zaista, pokazimo sad
x2
da se tocka gornje grane hiperbole T1 = (x1 , b a21 1) sve vise priblizava pravcu p zadanom
b
jednadzbom y = x kad x tezi u beskonacnost. Udaljenost tocke T1 od pravca p dana je
a
izrazom
r
x21
|bx1 ab 1| q
a2 b x1 x2 a2
d(T1 , p) = = 1
a2 + b2 a2 + b2

b x21 (x21 a2 )
= p
a2 + b2 x1 + x21 a2

b a2
= p
a2 + b2 x1 + x21 a2
4
Neke pravce koji zadovoljavaju taj uvjet ipak necemo smatrati tangentama hiperbole.

82
iz cega je vidljivo da d(T1 , p) tezi u 0 kad x1 tezi u beskonacnost. Osim toga, jednostavno se
provjeri da pravac p ne sijece hiperbolu.

Primijetimo da za hiperbolu, asimptote mozemo definirati ekvivalentno kao pravce koji su

granicni polozaji tangente kada se diraliste tangente giba po grani hiperbole prema beskonac-
nosti. Odredimo jednadzbe asimptota iz prethodnog opisa tangente. Tangenta dira hiperbolu
u tocki s koordinatama
a2 kl b2 l
x1 = 2 , y1 = .
b a2 k 2 b2 a2 k 2
Diraliste je beskonacno daleka tocka hiperbole ako i samo ako je b2 a2 k 2 = 0, odakle slijedi
b
k = . Uvjet dodira povlaci da je tada l = 0, pa su jednadzbe asimptota
a
b
y = x.
a

x2
Zadatak. Odredite jednadzbe tangenata povucenih na hiperbolu + y 2 = 1 iz:
4

(i) tocke T1 = (4, 2),

(ii) tocke T2 = (2, 1).

h
Obje tocke T1 = (4, 2), T2 = (2, 1) su tocke asipmtote. (i) Jednadzbe tangenata su y = 12 x
i
(asimptota), y = 56 x 68 . (ii) Jednadzbe tangenata su y = 12 x (asimptota), x = 2.

Zadatak. U koliko tocaka pravac paralelan asimptotama, y = ab x + l, sijece hiperbolu?

Smatramo li taj pravac tangentom hiperbole?

Direktrisa ili ravnalica hiperbole je pravac p za koji vrijedi da je za svaku tocku T hiperbole
omjer
d(T, F )
, (3.12)
d(T, p)

83
konstantan realan broj c > 0. Kao i kod elipse, pokazuje se da hiperbola ima dvije direktrise
dane jednadzbama
a a2
x= = .
e
Nadalje, za hiperbolu takoder vrijedi Pappus-Bo skovi
ceva karakterizacija: Neka je F
2 2
cvrsta tocka, p cvrsti pravac u E . Skup tocaka T u E koje zadovoljavaju uvjet

d(T, F )
= , >1
d(T, p)

je hiperbola.
Polarna jednadzba hiperbole dana je s (3.9) uz uvjet > 1.

Izrecimo jos i zrcalno svojstvo za hiperbolu:

Teorem 3.4.1 Ako zraka svjetlosti izlazi iz jednog fokusa i reflektira se od hiperbole, tada
reflektirana zraka izgleda kao da izlazi iz drugog fokusa.

Zrcalno svojstvo izricemo i na sljedeci nacin:

Teorem 3.4.2 Neka je T0 tocka hiperbole i neka je t tangenta hiperbole u tocki T0 . Tada su
kutovi koje zatvaraju spojnice F1 T0 , F2 T0 s tangentom t jednaki.

Ili:

Teorem 3.4.3 Neka je T0 tocka hiperbole i neka je t tangenta hiperbole u tocki T0 . Tada
tangenta t raspolavlja unutrasnji kut izmedu spojnica F1 T0 , F2 T0 .

Napomena. Svojstvo koje definira hiperbolu koristi se u navigaciji. Brod na moru mjeri ra-
zliku udaljenosti od dva fiksna odasiljaca (mjereci razliku u vremenu primanja sinkroniziranih
radio-signala). Time je polozaj broda smjesten na hiperbolu kojoj su odasiljaci u fokusima.
Ako se koriste cetiri odasiljaca (tj. dva para odasiljaca), tada je polozaj broda na presjeku
hiperbola.

84
Zadaci

1. Napisite kanonsku jednadzbu hiperbole kojoj je udaljenost izmedu fokusa 8, a od fokusa

do blizeg tjemena 2. Koliki joj je numericki ekscentritet?
h i
3x2 y 2 = 12, = 2

2. Napisite jednadzbu centralne hiperbole koja dodiruje kruznicu x2 + y 2 = 50 u dvije

tocke, a jedna asimptota joj je paralelna s pravcem 3x + y 4 = 0.
h i
9x2 y 2 = 450

3. Napisite jednadzbu centralne hiperbole kojoj kruznica x2 + y 2 = 26 prolazi kroz fokuse,

a tocka (6, 4) lezi na asimptoti.
h i
4x2 9y 2 = 72

x2 y2
4. Naci udaljenosti fokusa hiperbole = 1 od njenih asimptota.
36 64
h i
8

5. Na hiperboli 3x2 4y 2 = 72 odredite tocku najblizu pravcu 3x + 2y + 1 = 0.

h i
(6, 3)

6. Na hiperboli 3x2 y 2 = 12 odredite tocku koja je dva puta bliza desnom nego lijevom
fokusu.
h i
(3, 15)

7. U sjecistima pravca x+y = 2 i hiperbole 2x2 y 2 = 8 povucene su tangente na hiperbolu.

U kojoj tocki i pod kojim kutem se sijeku te tangente?
h i
2
Tangente se sijeku u tocki (2, 4) pod kutem arctg 3 33 410 .

8. Tetiva koja prolazi fokusom hiperbole (kojoj su duljine poluosi a, b) i koja je paralelna
s njenom direktrisom naziva se latus rectum. Izracunajte duljinu te tetive u ovisnosti o
a, b.
h 2b2 i
a

9. Neka je b2 x2 a2 y 2 = a2 b2 hiperbola, te neka je P = (x0 , y0 ) tocka u ravnini elipse.

Tada pravac p zadan s jednadzbom b2 x0 x a2 y0 y = a2 b2 zovemo polarom tocke P s
obzirom na zadanu hiperbolu.
Uvjerite se da je za vanjsku tocku hiperbole P polara upravo spojnica diralista tangenata
iz P na hiperbolu.

85
 10. Nadite jednadzbe tangenata iz tocke T = (7, 13 2 2
3 ) na hiperbolu 4x 9y 36 = 0 pomo cu
uvjeta dodira i pomocu polare.
h i
5x 6y 9 = 0, 41x 60y 27 = 0

11. Dokazite da je diraliste tangente hiperbole ujedno i poloviste duzine koju ta tangenta
odsjeca medu asimptotama hiperbole.

12. Osobe A, B, C nalazile su se u tockama s koordinatama (8, 0), (8, 0), (8, 10) kad su
zacule eksploziju. Osobe B i C cule su je u isto vrijeme, a osoba A 12 sekundi kasnije.
Odredite koordinate tocke u kojoj je bila eksplozija. Brzina zvuka iznosi 1/3 km/s.
h q i
E( 17
3 , 5)

3.5 Parabola

Definicija 3.5.1 Neka je p cvrsti pravac i F cvrsta tocka u E 2 koja ne pripada pravcu p.
Parabola je skup tocaka u E 2 koje su jednako udaljene od p i F

P = T E 2 : d(T, F ) = d(T, p) .

Pravac p nazivamo ravnalicom ili direktrisom, a tocku F

zari
stem ili fokusom parabole.
Uocimo odmah da je ova definicija jednaka Pappus-Boskovicevoj uz zahtjev = 1. Polarna
jednadzba parabole dana je s (3.9) uz = 1.

Izvedimo sada direktno jednadzbu parabole u Kartezijevim koordinatama.

Prije nego sto izaberemo pravokutni koordinatni sustav, definirajmo tjeme i os parabole. Ako
oznacimo noziste okomice iz F na p sa N , tada je tjeme parabole poloviste duzine F N ,
oznacimo ga s A. Tjeme ocito pripada paraboli. Povucenu okomicu na direktrisu p kroz F
(stoga i kroz A) nazivamo os parabole.
Neka je ishodiste pravokutnog koordinatnog sustava u A, a x-os neka se podudara s osi
parabole.
Neka je p parametar parabole, tj. polovina duljine tetive latus rectum (tetive koja prolazi
fokusom i koja je paralelna s direktrisom). Krajnje tocke te tetive, kao tocke parabole, udaljene
su jednako od fokusa F i od direktrise p i ta je udaljenost jednaka p.

86
 p
Prema tome, udaljenost fokusa od direktrise jednaka je p, pa su koordinate fokusa F = ,0 ,
2
p
a jednadzba direktrise p je x = .
2
Sada za po volji odabranu tocku T parabole vrijedi
r
p 2 p
d(T, F ) = x + y2, d(T, p) = x + ,
2 2
odakle izjednacavanjem i kvadriranjem dobivamo

y 2 = 2px. (3.13)

To je tzv. kanonska jednad

zba parabole. Nazivamo je jos i tjemenom (vr
snom) jed-
nadzbom.

Vrijedi i obratno, tocke (x, y) koje zadovoljavaju jednadzbu (2.1) su tocke parabole. Zaista,
kako je x uvijek nenegativan broj, to vrijedi
r
p 2 p
d(T, F ) = x + y2, d(T, p) = x + .
2 2
r r
p 2 p 2
Nadalje, kako vrijedi i (3.13), dobivamo d(T, F ) = x + y2 = x+ , odakle je
2 2
p
i d(T, F ) = x + .
2
Iz jednadzbe (3.13) slijedi da je y definiran za x 0, te da je parabola neogranicena krivulja.

Zadatak. Kako glasi jednadzba parabole u koordinatnom sustavu kojemu je ishodiste u

tjemenu parabole A, a y-os se podudara s osi parabole. Razmotrite razne mogucnosti s
obzirom na otvor parabole.

Pravac i parabola mogu imati dvije, jednu ili niti jednu zajednicku tocku. Uvjet da je pravac
y = kx+l, k 6= 0, l 6= 0, tangenta5 parabole dobivamo na analogan nacin kao kod elipse (uvjet
dodira ili tangencijalnosti )
p = 2kl.

Odredimo sada jednadzbu tangente u tocki parabole D1 = (x1 , y1 ) (diraliste tangente). Ko-
ordinate diralista se dobivaju kao korijeni kvadratne jednadzbe

k 2 x2 + 2(kl p)x + l2 = 0
p kl l
uz uvjet da je diskriminanta jednaka 0. Dobivamo x1 = 2
= , y1 = 2l. Odavde je
k k
y1 l y1
l = , k = = Uvrstavanjem u jednadzbu y = kx + l i koristenjem cinjenice da je
2 x1 2x1
diraliste tocka parabole, y12 = 2px1 , dobivamo

yy1 = p(x + x1 ).

Zadatak. U koliko tocaka pravci y = kx, y = l, x = l sijeku parabolu? Jesu li ti pravci

tangente parabole?

Izrecimo sada zrcalno svojstvo za parabolu. Ono glasi:

87
Teorem 3.5.1 Ako zraka svjetlosti izlazi iz fokusa i reflektira se od parabole, tada je reflekti-
rana zraka paralelna s osi parabole i obrnuto.

Ili, drugacije receno:

Teorem 3.5.2 Neka je T0 tocka parabole i t tangenta parabole u T0 . Tada je kut sto ga
tangenta t zatvara sa spojnicom F T0 jednak kutu sto ga tangenta zatvara s osi parabole.

Dokaz. Oznacimo s P tocku u kojoj tangenta presjeca x-os. Tada je tvrdnja teorem ekvi-
valenta s tvrdnjom da je trokut 4T0 P F jednakokracan. U tu svrhu 2 dovoljno
je pokazati da
y0
je d(F, P ) = d(F, T0 ). Kako je T0 tocka parabole, to je T0 = , y0 . Tangenta kojoj je
2p
jednadzba yy0 = p(x + x0 ) presjeca x-os u tocki P = (x0 , 0), x0 > 0. Dakle
p p 2
d(F, P ) = + x0 , d(F, T )2 = + x0 .
2 2

Napomena. Zrcalno svojstvo za parabolu (i za plohu koja se zove elipticki paraboloid) koristi
se kod parabolicnih antena. Parabola se javlja i u mnogim drugim situacijama, primjerice
opisuje putanje projektila (kosi hitac), putanje kometa, u gradevinarstvu itd.

Zadaci

1. Nadite jednadzbu parabole (u kanonskom obliku) s tjemenom u ishodistu koja sadrzi

tocku (2, 3). Odredite fokus te parabole.
h i
y 2 = 92 x, ( 89 , 0)

2. Odredite duzinu tetive parabole y 2 = 8x koja sadrzi tocku T = (2, 4), a paralelna je s
pravcem 2x 2y 3 = 0.
5
Neke pravce koji imaju jednu zajednicku tocku s parabolom ipak necemo smatrati njezinim tangentama.

88
 h i
16 2

3. Odredite jednadzbe zajednickih tangenata kruznice 10x2 +10y 2 = 81 i parabole y 2 = 4x.

h i
y = 13 x + 3, y = 13 x 3

4. Kolika je duljina tetive parabole y 2 = 2px koja prolazi kroz njen fokus, i okomita je na
os parabole? Ako je nacrtana parabola i oznaceno njeno tjeme, kako biste konstruirali
os i fokus parabole?
h i
2p

5. Neka je A bilo koja tocka na paraboli s fokusom F , neka je t tangenta na tu parabolu u

tocki A i neka je B tocka u kojoj pravac t sijece direktrisu te parabole. Pokazite da je
kut AF B uvijek pravi kut, neovisno o izboru tocke A.

6. Dokazite da su tangente na parabolu povucene iz bilo koje tocke njene direktrise

medusobno okomite.

7. Neka je T tocka parabole, a pravac n neka je normala parabole u toj tocki. Neka je P
projekcija tocke T na os parabole, a tocka N sjeciste normale n s osi parabole. Dokazite
da udaljenost tocaka P i N ne ovisi o tocki T .

8. Neka je F fokus parabole i p pravac kroz F okomit na os parabole. Neka je T bilo koja
tocka na paraboli koja se nalazi s iste strane pravca p kao i tjeme parabole. Ako je T 0
projekcija tocke T na pravac p, pokazite da |T T 0 | + |T F | ne ovisi o izboru tocke T .

3.6 Elipsa, parabola i hiperbola kao konusni presjeci

Recimo jos da elipsu, hiperbolu i parabolu dobivamo i kao presjeke uspravnog kruznog stosca
(stozaste plohe) ravninom. Preciznije, presjek uspravnog kruznog stosca (stozaste plohe) i rav-
nine nazivamo konusnim presjekom prema rijeci konus (stozac). Razlikujemo degenerirane
i nedegenerirane presjeke.

Degenerirane konusne presjeke dobivamo kad presjecna ravnina prolazi vrhom stosca. To su
sljedeci skupovi tocaka:

1. sam vrh stosca (tocka),

2. jedna izvodnica (ravnina je tangencijalna ili dirna),

3. dvije izvodnice.

Nedegenerirani konusni presjeci su:

1. elipsa (presjecna ravnina sijece sve izvodnice); specijalno ako je presjecna ravnina
okomita na os stosca presjek je kruznica,

89
 2. parabola (presjecna ravnina je paralelna s jednom izvodnicom),

3. hiperbola (presjecna ravnina je paralelna s dvije izvodnice).

Sljedeci teorem nam govori da su svi nedegenerirani konusni presjeci upravo elipsa, hiperbola
i parabola. Nazivamo ih konikama. U dokazu teorema, koji iznosimo samo idejno, konike ce
biti opisane Pappus-Boskovicevom karakterizacijom.

Teorem 3.6.1 Neka je K krivulja dobivena kao presjek uspravnog kruznog stosca i ravnine.
d(T, F )
Tada u ravnini postoji tocka F i pravac p takvi da je omjer udaljenosti konstantan,
d(T, p)
gdje je T K po volji odabrana tocka krivulje K.

Skica dokaza.

je presjecna ravnina

je sfera upisana u stozac

F je diraliste sfere i presjecne ravnine

90
 k je kruznica diranja sfere i stosca

ravnina u kojoj lezi kruznica k

d je pravac presjeka ravnina i

je kut izmedu ravnina i

je kut izmedu izvodnice i ravnine .

Moze se pokazati da za svaku tocku T krivulje K vrijedi

d(T, F ) sin
= = konst.
d(T, d) sin

sto pokazuje da tocke krivulje K zadovoljavaju Pappus-Boskovicevu karakterizaciju elipse,

hiperbole ili parabole.

Zadaci

1. Dana je hiperbola x2 y 2 = 8. Napisite jednadzbu elipse koja ima iste fokuse kao i dana
hiperbola, a prolazi tockom (4, 6).
h i
3x2 + 4y 2 = 192

2. Odredite jednadzbu kruznice koja dodiruje asimptotu hiperbole x2 y 2 = 1 u tocki (1, 1)

i cije se srediste nalazi na pravcu x + 2y = 4.
h i
x2 + (y 2)2 = 2

x2 y 2
3. Tocka A je fokus elipse + = 1 koji lezi u poluravnini x 0, a p je pravac paralelan
9 5
sa x + y = 0 koji prolazi kroz A. Odredite jednadzbu kruznice koja dira pravac p u tocki
A, a srediste joj lezi na pravcu x + y + 2 = 0.
h i
x2 + (y + 2)2 = 8

4. Napisite jednadzbu tangente na parabolu y 2 = 4x koja je paralelna s jednom od asimp-

tota hiperbole 9x2 4y 2 = 36. U kojoj tocki ta tangenta dodiruje parabolu?
h i
y = 32 x + 32 , ( 94 , 43 ); y = 32 x 32 , ( 94 , 43 )

5. Neka je K kruznica koja u tocki ( 21 , 52 ) dodiruje pravac 4x 10y = 27, i prolazi tockom
( 23 , 52 ). Neka je H hiperbola 3x2 7y 2 = 5. Odredite sjecista hiperbole H i kruznice
K. Pod kojim se kutem H i K sijeku u sjecistu koje lezi u prvom kvadrantu?
h i
241 241
sjecista su (2, 1), (2, 1), ( 27
10 , 10 ), ( 27
10 , 10 ), kut je arctg 47
16 71, 2

91
 6. Neka je K kruznica koja prolazi tockama (1, 6) i (5, 2) i ima srediste na pravcu
x2 y 2
2x + y 2 = 0, te neka je A njezino srediste. Neka je E elipsa + = 1. Pod kojim
18 7
kutem se iz tocke A vidi elipsa E?
h i
A(3, 4), kut je pravi.

7. Na elipsu b2 x2 + a2 y 2 = a2 b2 povucene su tangente paralelne s asimptotama hiperbole

b2 x2 a2 y 2 = a2 b2 . Odredite povrsinu romba kojeg odreduju te cetiri tangente.
h i
4ab

3.7 Koordinatni zapis geometrijskih transformacija u E 2

Geometrijske transformacije ili preslikavanja ravnine su preslikavanja ravnine E 2 na samu

sebe, f : E 2 E 2 . Pritom se tocka T preslikava u tocku T 0 . Neka su koordinate tocke T u
odabranom koordinatnom sustavu (x, y), a koordinate tocke T 0 u istom koordinatnom sustavu
(x0 , y 0 ).

Za primjer, navedimo koordinatne zapise nekih geometrijskih transformacija.

Translacija za vektor ~a = (v, w) tocki T = (x, y) pridruzuje tocku T 0 = (x + v, y + w).

Rotacija oko ishodista O za kut u pozitivnom smjeru tocki T pridruzuje tocku T 0 pri cemu
njihove koordinate najlakse zapisujemo u polarnom sustavu kao T = (r, ) i T 0 = (r, + ).
U Kartezijevom sustavu, primjenom adicijskih formula, dobivamo

x0 = r cos( + ) = r cos cos r sin sin = x cos y sin

y 0 = r sin( + ) = r sin cos + r cos sin = x sin + y cos .

92
Centralna simetrija sa sredistem u O tocki T = (x, y) pridruzuje tocku T 0 = (x, y).
Centralnu simetriju mozemo dobiti kao poseban slucaj rotacije (za kut ).

Osna simetrija (zrcaljenje) s obzirom na x-os tocki T = (x, y) pridruzuje tocku T 0 = (x, y).
Osna simetrija s obzirom na y-os tocki T = (x, y) pridruzuje tocku T 0 = (x, y).
Opcenitije, osna simetrija s obzirom na os pravac kroz ishodiste = tocki T s polarnim
koordinatama (r, ) pridruzuje tocku T 0 = (r, 2 ).

Homotetija sa sredistem O i koeficijentom k R je preslikavanje koje tocki T = (x, y)

pridruzuje tocku T 0 = (kx, ky).

Napomena. Rotacija, centralna i osna simetrija su tzv. linearna preslikavanja. Vise o

takvim preslikavanjima na kolegiju Linearna algebra.

3.8 Transformacije koordinata

Cilj je sljedeceg odjeljka prepoznati krivulju koja je zadana opcom algebarskom jednadzbom
drugog stupnja u varijablama x, y.
U tu svrhu, promjenom koordinatnog sustava (tj. rotacijom i translacijom polaznog koordi-
natnog sustava) nalazimo nove koordinate u kojima ce zadana jednadzba imati prepoznatljiv

93
(kanonski) oblik kao jednadzba kruznice, elipse, hiperbole, parabole ili kao jednadzba pravca,
para pravaca, odnosno kao koordinate jedne tocke ili .

Promotrimo najprije rotaciju koordinatnog sustava za kut u pozitivnom smjeru oko O.

Oznacimo sa x, y osi polaznog sustava, a sa x0 , y 0 osi rotiranog sustava.

y6
y0 @
I
@ x


0
rT
@
@ @@

@
r
@

@
@ -
@ x

Ocito je u polaznom sustavu

x = r cos( + ) = r cos cos r sin sin ,

a u novom sustavu x0 = r cos .

Slicno je
y = r sin( + ) = r sin cos + r cos sin ,
i y 0 = r sin .
Zato je veza medu koordinatama tocke T u ta dva sustava dana sa

x = x0 cos y 0 sin
(3.14)
y = x0 sin + y 0 cos .

Promotrimo sada translaciju koordinatnog sustava za vektor (v, w). Oznacimo sa x, y

osi polaznog sustava, a sa x0 , y 0 osi novog translatiranog sustava.
0
y
6

y 6

rT
0
y y 0
x-
0

x
w
-
v x x

Tada je veza medu koordinatama tocke T u polaznom i translatiranom koordinatnom sustavu

dana sa
x = x0 + v
(3.15)
y = y 0 + w.

94
Primjer. Odredimo jednadzbu krivulje xy = 1 u koordinatnom sustavu {O; x0 , y 0 } koji je

dobiven rotacijom sustava {O; x, y} oko O za u pozitivnom smjeru.
4
Koordinate (x, y) tocke u polaznom sustavu povezane su s koordinatama (x0 , y 0 ) te iste tocke
u rotiranom sustavu na sljedeci nacin (zbog (3.14))

2 0
x= (x y 0 )
2

0 2 0
y = (x + y 0 ).
2
Prema tome, jednadzba krivulje xy = 1 u novom koordinatom sustavu glasi
(x0 )2 (y 0 )2
= 1.
2 2
Uocavamo da je ta krivulja hiperbola.

3.9 Krivulje drugog reda u R2

Promotrimo opci polinom 2. stupnja u varijablama x i y
f (x, y) = ax2 + 2bxy + cy 2 + 2dx + 2ey + f, (3.16)
gdje su a, b, c, d, e, f R i bar jedan od koeficijenata a, b, c nije 0. Skup
K = {(x, y) R2 : f (x, y) = 0}
nazivamo krivuljom 2. reda.

Posebne primjere krivulja 2. reda upoznali smo i ranije (kruznica, elipsa, hiperbola, parabola).
Cilj nam je pokazati da je skup K uvijek jedna od tih krivulja (u nedegeneriranom slucaju).
To cemo postici tako da cemo uvesti novi Kartezijev koordinatni sustav (dakle, nove koordinate
x0 , y 0 ) u kojem ce promatrani skup biti opisan vec poznatim jednadzbama za elipsu, hiperbolu
ili parabolu.
Dakle, uvodenjem novog koordinatnog sustava ne mijenjamo promatrani skup, nego pojed-
nostavljujemo njegovu jednadzbu.

U tu svrhu promotrimo najprije rotaciju koordinatnog sustava za kut u pozitivnom

smjeru. Oznacimo sa x, y osi polaznog sustava, a sa x0 , y 0 osi rotiranog sustava. Veza medu
koordinatama tocke T u ta dva sustava dana je sa (3.14).
Stoga u novim koordinatama polinom f glasi
f (x0 , y 0 ) = a0 x02 + 2b0 x0 y 0 + c0 y 02 + 2d0 x0 + 2e0 y 0 + f 0 , (3.17)
gdje su
a0 = a cos2 + c sin2 + b sin 2,
b0 = (c a) cos sin + b(cos2 sin2 ) = 21 (c a) sin 2 + b cos 2,
c0 = a sin2 + c cos2 b sin 2,
(3.18)
d0 = d cos + e sin ,
e0 = d sin + e cos ,
f0 = f.

95
Kut rotacije izabrat cemo tako da se clan b0 u polinomu (3.17) ponistava. Dakle, iz b0 = 0
dobivamo
ac
ctg (2) = . (3.19)
2b
Sada polinom f glasi
f (x0 , y 0 ) = a0 x02 + c0 y 02 + 2d0 x0 + 2e0 y 0 + f 0 . (3.20)
Pokusajmo nadalje eliminirati koeficijente uz x0 i y 0 (to je zapravo postupak svodenja izraza
na puni kvadrat u svakoj varijabli).

Translantirajmo koordinatni sustav za vektor (v, w). Oznacimo sa x00 , y 00 nove koordinate.
Veza sa starima koordinatama x0 , y 0 je dana sa (3.15), imajuci na umu imena novih i starih
koordinata (uoci, prije smo imali x, y kao stare i x0 , y 0 kao nove koordinate).
U novim koordinatama dobivamo
f (x00 , y 00 ) = a0 (x00 + v)2 + c0 (y 00 + w)2 + 2d0 (x00 + v) + 2e0 (y 00 + w) + f 0
= a00 x002 + c00 y 002 + 2d00 x00 + 2e00 y 00 + f 00 , (3.21)
gdje su
a00 = a0 ,
c00 = c0 ,
d00 = a0 v + d0 ,
e00 = c0 w + e0 ,
f 00 = a0 v 2 + c0 w2 + 2d0 v + 2e0 w + f 0 .

caj A. Ako su oba a0 i c0 razliciti od 0, tj. a0 c0 6= 0, tada v i w mozemo jednoznacno

Slu
odrediti iz zahtjeva d00 = 0, e00 = 0
d0 e0
v=
, w = ,
a0 c0
pa mozemo postici da polinom f poprima oblik
f (x00 , y 00 ) = a0 x002 + c0 y 002 + f 00 . (3.22)

Proanalizirajmo jednadzbu
f (x00 , y 00 ) = 0. (3.23)

A1. Ako je f 00 = 0, tada jednadzba (3.23) postaje

a0 x002 + c0 y 002 = 0,
sto predstavlja

(i) tocku (0, 0); ukoliko su a0 , c0 istog predznaka,

(ii) par ukrstenih pravaca; ukoliko su a0 , c0 razlicitih predznaka.
U tom se slucaju dobiva
y 002 a0
002
= 0 > 0,
x c
pa su jednadzbe pravaca r
a0
y 00 = 0 x00 .
c

96
A2. Neka je f 00 6= 0 (i jos od prije a0 c0 6= 0).

(i) Ako su oba a0 , c0 istog predznaka, ali suprotnog od f 00 , dobivamo

x002 y 002
00 + 00 = 1,
fa0 fc0

sto predstavlja elipsu.

(ii) Ako su a0 , c0 razlicitih predznaka, npr. a0 > 0, c0 < 0 i neka je npr. f 00 < 0, tada
dobivamo
x002 y 002
00 f 00
= 1,
fa0 c0
sto predstavlja hiperbolu.
(iii) Ako su a0 , c0 , f 00 istog predznaka, za skup K dobivamo prazan skup , tj. nema tocke
iz R2 koja zadovoljava jednadzbu (3.23).

Uocimo da smo ovu analizu (slucaj A) napravili uz pretpostavku a0 c0 6= 0. Lakim racunom

rabeci formule (3.18) moze se pokazati da vrijedi

a0 c0 = ac b2 ,

gdje su a, b, c koeficijenti iz polaznog zapisa (3.16) polinoma f .

Ako polinomu (3.16) pridruzimo determinantu

a b
= = ac b2 , (3.24)
b c

a polinomu (3.20) determinatu

0
a 0
= a0 c0 = ac b2 , (3.25)
0 c0

tada zapravo vrijedi da su te determinante jednake.

Napomenimo jos da prijelazom iz determinante (3.24) na determinantu oblika (3.25)
u kojoj
a b
smo postigli dijagonalni oblik, odredujemo svojstvene vrijednosti matrice . O
b c
tome vise na Linearnoj algebri.

Slicno se moze provjeriti da je

0
a b d a 0 0

:= b c e = 0 c0 0

.

d e f 0 0 f 00

Dakle, u slucaju A1 vrijedi = 0; posebno za (i) vrijedi > 0, odnosno za (ii) < 0.
U slucaju A2 vrijedi 6= 0.

Da bismo mogli dobro opisati podslucajeve od A2 uvedimo jos jednu velicinu

S = a + c.

a b
S je tzv. trag matrice , tj. suma elemenata na dijagonali navedene matrice.
b c

97
Za tu se velicinu takoder moze provjeriti, rabeci (3.18), da je S = a0 + c0 .

Sad se lako vidi da:

za (i) vrijedi > 0, S < 0,
za (iii) vrijedi > 0, S > 0, a
za (ii) vrijedi < 0, S 6= 0.

Ispisimo dobiveno u tablicu:

> 0 tocka
=0 < 0 par ukrstenih pravaca
6= 0 > 0, S < 0 elipsa
6= 0 > 0, S > 0 prazan skup
< 0 hiperbola

ili, malo drugacije

6= 0, S < 0 elipsa
>0 6= 0, S > 0 prazan skup
6= 0 = 0 tocka
< 0 6= 0 hiperbola
= 0 par ukrstenih pravaca

Navedimo jos da se krivulje za koje je 6= 0 zovu centralne. To su krivulje koje imaju samo
jedan centar ili srediste, tocku s obzirom na koju su centralnosimetricne. U nedegeneriranom
slucaju, to su elipsa i hiperbola. Primijetimo takoder da su nedegenerirane krivulje (u ovom
slucaju elipsa i hiperbola) opisane sa 6= 0.

Slucaj B. Ostaje razmotriti situaciju kad je = a0 c0 = ac b2 = 0, dakle, kad je jedan od

a , c0 jednak 0 (ne mogu biti oba, jer tada (3.20) vise nije polinom 2. stupnja).
0

Bez smanjenja opcenitosti mozemo pretpostaviti da je c0 = 0. (Sjetimo se da su a0 , c0 koefici-

jenti polinoma f u rotiranom sustavu.)
Dakle, imamo
f (x0 , y 0 ) = a0 x02 + 2d0 x0 + 2e0 y 0 + f 0 . (3.26)
Translacijom koordinatnog sustava duz x0 -osi

x0 = x00 + v
y 0 = y 00

dobivamo
f (x00 , y 00 ) = a0 (x00 + v)2 + 2d0 (x00 + v) + 2e0 y 00 + f 0
= a00 x002 + 2d00 x00 + 2e00 y 00 + f 00 ,

98
gdje su

a00 = a0 ,
d00 = a0 v + d0 ,
e00 = e0 ,
f 00 = a0 v 2 + 2d0 v + f 0 .

d0 d0
Ako zelimo d00 = 0, tada je v = 0
, tj. x00 = x0 0 .
a a
d02
Tada f 00 postaje f 00 = + f 0 , i promatrana jednadzba skupa K glasi
a0
f (x00 , y 00 ) = a0 x002 + 2e0 y 00 + f 00 = 0. (3.27)

Imamo sljedece mogucnosti:

B1. Ako je e00 (= e0 ) = 0, tada jednadzba postaje

f 00
x002 = .
a0
U ovisnosti o desnoj strani te jednadzbe imamo
q
f 00 00
(i) za 0 > 0, jednadzba se transformira u x00 = fa0 cime se dobivaju dva
a
paralelna pravca;
f 00
(ii) za 0 = 0, jednadzba postaje x00 = 0 sto je jednadzba jednog pravca (y 00 -osi);
a
f 00
(iii) za 0 < 0, nema tocaka koje zadovoljavaju jednadzbu (3.27).
a
B2. Ako je e00 (= e0 ) 6= 0, translacijom sustava

x00 = x000
y 00 = y 000 + w.

mozemo postici da slobodni clan iscezne. Kako slobodni clan u polinomu f glasi

f 000 = f 00 + 2e00 w,

f 00
to uvjet f 000 = 0 daje w = . Tada jednadzba (3.27) postaje
2e00
f (x000 , y 000 ) = a0 x0002 + 2e000 y 000 = 0,

sto predstavlja parabolu.

Time smo razmotrili sve mogucnosti za analizu skupa K.

99
Opisimo jos slucaj B preko velicina , , S.
U slucaju B1 imamo 0
a 0 0

= 0 0 0 = a0 f 00 0 = 0,

0 0 f 00

dok u slucaju B2 imamo 0

a 0 0

= 0 e00 = a0 e002 6= 0.
0 e00 0

(Opet 6= 0 opisuje nedegeneriranu koniku!)

Nadalje, u slucaju B1 promotrimo velicinu

f 00 d02 f 0 d02 f 0 a0
= = .
a0 a02 a0 a02
Ocito
za (i) vrijedi d02 f 0 a0 > 0,
za (ii) vrijedi d02 f 0 a0 = 0 i
za (iii) vrijedi d02 f 0 a0 < 0.
Lakim racunom (koristeci (3.18) i cinjenicu c0 = 0, e00 = e0 = 0) mozemo se uvjeriti da je

T := d02 f 0 a0 = d2 + e2 (a + c)f.

Navedimo jos da su velicine , , S tzv. invarijante krivulje 2. reda (ne mijenjaju se pri
rotacijama i translacijama koordinatnog sustava), dok je velicina T poluinvarijanta (ne
mijenja se pri rotaciji ali se mijenja pri translaciji).

Sada rezultat mozemo ispisati u tablicu

6= 0 parabola
=0 T > 0 dva paralelna pravca
=0 T = 0 jedan (dvostruki) pravac
T < 0 prazan skup

Napomena. Proucili smo krivulje zadane polinom prvog stupnja u varijablama x, y (pravci)
i polinomom drugog stupnja (konike). Klasifikacija krivulja treceg i veceg stupnja znatno
je slozenija. Nju je zapoceo I. Newton 1695. godine klasifikacijom kubika (krivulja zadanih
polinomom 3. stupnja) na 72 razlicita tipa.

100
Zadaci

1. Skicirajte skup tocaka u ravnini za koje vrijedi:

(a) x2 + 4y 2 16 > 0, x + 2y 8 < 0 i x + y 2 > 0.

(b) y 2 12x < 0, 6x y 12 > 0 i y 2 > 0.

2. Odredite (i skicirajte) skupove dane sljedecim jednadzbama:

(a) x2 2xy = 0
(b) xy + y 2 = 0
(c) x2 y 2 = 0
(d) xy = 0
(e) x2 + y 2 + 4 = 0 h
a) unija pravaca x = 0 i x 2y = 0; b), c), d) slicno;
(f) x2 + 2y 2 = 0 i
e) prazan skup; f) tocka (0, 0)

3. Odredite duljine velike i male poluosi, linearni i numericki ekscentricitet, koordinate

(x 2)2 (y + 3)2
sredista i koordinate obaju fokusa elipse + = 1.
16 9
h
a = 4, b = 3, e = 7, = 47 ,
i
srediste (2, 3), fokusi (2 7, 3)

4. Odredite numericki ekscentricitet i skicirajte krivulje:

1
(a) y 2 = x x2 ,
4
1
(b) y 2 = x + x2 ,
4
(c) y 2 = x. h i
3 5
a) = 2 , elipsa; b) = 2 , hiperbola; c) = 1

5. Svedite jednadzbe na kanonski oblik, odredite srediste i numericki ekscentricitet konike

te (ako se radi o hiperboli) asimptote i skicirajte ju:

(a) x2 + y 2 4x + 2y + 1 = 0,
(b) 11x2 + 7y 2 + 66x 28y + 50 = 0,
(c) 3x2 5y 2 24x 30y 12 = 0,
(d) 3y 2 2x + 12y + 18 = 0,
(e) 4x2 + 9y 2 + 4x + 6y + 2 = 0,
(f) 16x2 9y 2 64x 54y 161 = 0,
(g) x2 + 2y 2 + 4y 4x + 4 = 0.
h
a) (x 2)2 + (y + 1)2 = 4; b) 11(x + 3)2 + 7(y 2)2 = 11;
c) 3(x 4)2 5(y + 3)2 = 15; d) (y + 2)2 = 32 (x 3);i
e) tocka ( 12 , 13 ); f) 16(x 2)2 9(y + 3)2 = 144; g) (x 2)2 + 2(y + 1)2 = 2.

101
 6. Napisite jednadzbu
(a) elipse koja je simetricna u odnosu na pravce x = 1 i y = 2, a poluosi su joj a = 2 i
b = 1;
(b) elipse koja prolazi tockom ( 52 , 2), a fokusi su joj (2, 5) i (2, 3);
(c) parabole kojoj je tjeme u tocki (1, 3), a fokus u (3, 3);
(d) parabole kojoj je tjeme u tocki (2, 1), a direktrisa ima jednadzbu y = 5;
6
(e) hiperbole s fokusima (7, 1) i (3, 1), i direktrisom x = .
5
h
a) (x 1)2 + 4(y 2)2 = 4; b) 25(x 2)2 + 9(y + 1)2 = 225;
i
c) (y + 3)2 = 8(x 1); d) (x 2)2 = 12(y 2); e) 4(x + 2)2 (y 1)2 = 20

7. Napisite jednadzbu
(a) elipse sa sredistem u (2, 2), tjemenom (5, 5) i fokusom (0, 0);
(b) hiperbole kojoj su tjemena u tockama 12 (1, 1) i 12 (1, 1), a numericki ekscen-

tricitet = 2. h i
a) 7x2 4xy + 7y 2 20x 20y 50 = 0; b) xy = 14

8. Provjerite da je (x a)(y b) = k jednadzba hiperbole. Napisite sljedece jednadzbe

u tom obliku: xy 2x = 6, xy 2x y + 4 = 0, xy + 2x = 3y, 2xy + 2x + y 5 = 0.
h i
x(y 2) = 6, (x 1)(y 2) = 2, (x 3)(y + 2) = 6, (x + 21 )(y + 1) = 3

3x + 2
9. Skicirajte krivulju y = , pokazite da je to hiperbola i odredite joj numericki
2x 1
ekscentricitet, asimptote i fokuse.
h i
= 2, asimptote x = 12 , y = 32 , fokusi ( 12 14 , 32 14 )

10. Rotacijom i translacijom koordinatnog sustava svedite na kanonski oblik, odredite

srediste i numericki ekscentricitet, te skicirajte:
(a) 6xy + 8y 2 12x 26y + 11 = 0
(b) 23x2 + 72xy + 2y 2 + 25 = 0
(c) 9x2 + 4y 2 12xy + 39 = 0
(d) xy + 2x + y + 52 = 0
h q
a) hiperbola, S(1, 2), = 10; b) hiperbola, S(0, 0), = 32 ;
i
c) prazan skup; d) hiperbola, S(1, 2), = 2

11. Skicirajte krivulju x + y = a. Koja je to krivulja?
h i
Dio parabole (x + y a)2 = 4xy izmedu (0, a) i (a, 0) gdje dira koordinatne osi.

12. Za koje vrijednosti parametra D je krivulja zadana s jednadzbom (1D)x2 +2xy+y 2 = 1

elipsa, za koje hiperbola, a za koje unija dva pravca?
h i
za D < 0 elipsa; za D = 0 dva paralelna pravca; za D > 0 hiperbola.

102
3.10 Koordinatni sustavi u prostoru

Definirajmo najprije sferu:

Definicija 3.10.1 Sfera je skup tocaka u prostoru E 3 jednako udaljenih od neke cvrste tocke
prostora.

Tu cvrstu tocku zovemo sredi

stem sfere, a udaljenost od sredista do neke tocke na sferi
polumjerom ili radijusom sfere.
Izvedimo jednadzbu sfere u Kartezijevom koordinatnom sustavu u prostoru. Neka je S =
(p, q, r) srediste sfere, R njen polumjer. Tocka T je tocka sfere ako i samo ako vrijedi

d(S, T )2 = R2 .

Prema tome, jednadzba sfere glasi

(x p)2 + (y q)2 + (z r)2 = R2 .

Napomena. Navigacijski sustav GPS odreduje polozaj tocke na Zemlji preko tri satelita u
orbiti Zemlje. Poznavajuci udaljenosti promatrane tocke u odnosu na satelite (preko vremena
potrebnog da elektromagnetski val prevali udaljenost), dobivaju se tri sfere sa sredistima u
tockama polozaja satelita. Promatrana tocka na Zemlji nalazi se u presjeku tih sfera.

Zadaci

1. Zadana je sfera (x + 1)2 + (y + 1)2 + (z + 1)2 = 9. Odredite jednadzbe onih ravnina

paralelnih s ravninom x + z = 0 koje diraju tu sferu.
h i
x + z = 2, x + z = 6

2. Odredite polumjer kruznice koja nastaje presjekom sfere x2 + y 2 + z 2 = 126 i ravnine

y + 9 = 0.
h i
3 5

3. Odredite srediste i polumjer kruznice

(x 4)2 + (y 7)2 + (z + 1)2 = 36,
3x + y z 9 = 0.
h i
srediste (1, 6, 0), polumjer 5

4. Na ravnini x 3y + 2z + 5 = 0 odredite tocku najblizu sferi sa sredistem (5, 14, 9) i

polumjerom 12. Kolika je udaljenost te tocke od sredista sfere, a kolika od sfere (tj. njene
najblize tocke) ?
h i
(0, 1, 1), 5 14, 5 14 12

103
 5. Odredite jednadzbu sfere opisane tetraedru koji je omeden ravninama x = 0, y = 0,
z = 0 i 3x 2y + 6z = 18.
h i
(x 3)2 + (y + 92 )2 + (z 23 )2 = 126
4

6. Odredite jednadzbu sfere kojoj srediste lezi na pravcu

2x 4y z 12 = 0,
4x + 5y 6z 3 = 0

i koja dodiruje ravnine x + 2y 2z 2 = 0 i x + 2y 2z + 4 = 0.

h i
(x 5)2 + (y + 1)2 + (z 2)2 = 1

Sferni koordinatni sustav

Sferni koordinatni sustav uvodimo na sljedeci nacin: neka je O cvrsta tocka u E 3 i

cvrsta ravnina kroz O. Pravac z neka je pravac okomit na ravninu u tocki O, a pravac x
pravac u ravnini kroz tocku O.
Neka je T 0 ortogonalna projekcija tocke T na ravninu .
Tocku T E 3 mozemo na jednoznacan nacin opisati uredenom trojkom T = (r, , ), gdje je
r = d(O, T ), kut sto ga spojnica OT 0 zatvara sa pozitivnim dijelom x-osi, [0, 2i, kut
sto ga spojnica OT zatvara sa pozitivnim dijelom z-osi, [0, ].

Uvedemo li Kartezijev sustav kojemu je tocka O ishodiste, pravac x os apscisa, pravac z

os aplikata, a os ordinata y je pravac okomit na x-os i z-os, tada za sferne koordinate i za
pravokutne koordinate vrijede sljedece veze:

x = r sin cos , y = r sin sin , z = r cos ,

p z y
r = x2 + y 2 + z 2 , cos = , tg = .
r x

104
Zadaci

1. Uvjerite se da je veza sfernih koordinata (R, , ) i kartezijevih koordinata (x, y, z) dana

jednakostima p
2 2 2 2 y x2 + y 2
R = x + y + z , tg = , tg = ,
x z
odnosno
x = R sin cos , y = R sin sin , z = R cos .

2. Tocke A i B dane su sfernim koordinatama:

A . . . R = 1, = 0, = ,
2
B . . . R = 1, = 0, = .
Neka je S sfera sa sredistem u A koja prolazi kroz B. Odredite presjek sfere S i ravnine
x = 2.
h
sfera (x 1)2 + y 2 + z 2 = 2;
i
presjek je kruznica okomita na os x sa sredistem (2, 0, 0) i polumjerom 1.

3. Kako glasi u sfernom koordinatnom sustavu jednadzba sfere sa sredistem u ishodistu?

h i
R = konst

4. Zemljopisne koordinate slicne su sfernim koordinatama, na povrsini Zemlje. Uz pret-

postavku da je Zemlja kugla polumjera 6400 km, odredite udaljenosti

(a) Zagreba (16 E, 46 N) i Moskve (38 E, 56 N),

(b) Buenos Airesa (58 W, 34 S) i Hong Konga (115 E, 22 N).

Prvi podatak oznacava istocnu / zapadnu zemljopisnu duzinu, tj. kutnu udaljenost od
nultog meridijana, a drugi podatak sjevernu / juznu zemljopisnu sirinu, tj. kutnu udal-
jenost od ekvatora.
Uputa: odredite kut pod kojim se iz sredista Zemlje vidi luk glavne kruznice izmedu
navedenih gradova, npr. pomocu vektora.
h i
a) 1893 km, b) 18600 km

105
Cilindri
cni koordinatni sustav

U prostoru mozemo uvesti i cilindri cni koordinatni sustav koji je zadan je sljedecim
elementima: neka je O cvrsta tocka u E 3 i cvrsta ravnina kroz O. Pravac z neka je pravac
okomit na ravninu u tocki O. Neka je u ravnini s polom u tocki O zadan polarni sustav,
te neka je T 0 ortogonalna projekcija tocke T na ravninu .
Tocku T E 3 mozemo na jednoznacan nacin opisati uredenom trojkom T = (r, , z), gdje su
(r, ) polarne koordinate tocke T 0 u ravnini , a z (pozitivna ili negativna) udaljenost tocke
T od ravnine .
Veze izmedu cilindricnog i Kartezijevog sustava kojemu je tocka O ishodiste, pravac z os
aplikata, polarna os je os apscisa, os ordinata je pravac okomit na polarnu os i z-os, glase

x = r cos , y = r sin , z = z,
p y
r = x2 + y 2 , tg = , z = z.
x

Zadaci

1. Izvedite vezu cilindricnih koordinata (r, , z) i kartezijevih koordinata (x, y, z).

2. Izvedite vezu cilindricnih koordinata (r, , z) i sfernih koordinata (R, , ).
h r i
R sin = r, R cos = z, tg = , R2 = r2 + z 2
z
3. U pravokutnom koordinatnom sustavu dane su tocke (0, 0, 5), (4, 3, 52 ), (2, 2, 0),

(0, 3, 0), (0, 0, 0), (3 3, 3, 12), (9, 12, 5), (1, 2, 3). Odredite njihove cilindricne i
sferne koordinate.
h
Cilindricne koordinate (r, , z): (0, , 5), (5, arctg 34 , 52 ), (2 2, 3 3
4 , 0), (3, 2 , 0),

(0, , 0), (6, 7 4
6 , 12), (15, arctg 3 , 5), ( 5, arctg 2, 3)

Sferne koordinate (R, , ): (5, , 0), ( 5 2 5 , arctg 34 , arctg 2), (2 2, 3 3
4 , 2 ), (3, 2, 2 ),
i
5
(0, , ), (6 5, 7 6 , arctg 1
2 ), (5 10, arctg 4
3 , arctg 3), ( 14, arctg 2, arctg 3 )

106
 q
4. Tocke (0, , 5), (2, 2 , 0), (5, 4 , 2), (4, 0, 3), (0, 0, 0), ( 23 , 4 , 33 ), (1, 0, 0), (5, 3 , 5)
dane su svojim cilindricnim koordinatama (r, , z). Odredite njihove kartezijeve i sferne
koordinate.
h
Kartezijeve koordinate (x, y, z): (0, 0, 5), (0, 2, 0), ( 5 2 2 , 5 2 2 , 2), (4, 0, 3),

(0, 0, 0), ( 13 , 13 , 33 ), (1, 0, 0), ( 25 , 5 2 3 , 5)

Sferne koordinate (R, , ): (5, , 0), (2, 2 , 2 ), ( 29, 4 , arctg 52 ), (5, 0, arctg 34 ),i

(0, , ), (1, 4 , arctg 2), (1, 0, 2 ), (5 2, 3 , 4 )

5. Tocke (0, , 2
3 ), (1, 2 , 2 ), (5, 4 , ), (4, 0, 0), (0, 0, 0), (2 2, 4 , 4 ), (1, 0, ), (9, , 6 )
dane su svojim sfernim koordinatama (r, , ). Odredite njihove cilindricne i kartezijeve
koordinate.
h
Cilindricne koordinate (r, , z): (0, , ), (1, 2 , 0), (0, , 5), (0, 0, 4),

(0, , 0), (2, 4 , 2), (0, , 1), ( 9 2 3 , , 29 )
Kartezijeve koordinate (x, y, z): (0, 0, 0), (0, 1, 0), (0, 0, 5), (0, 0, 4),i

9 3
(0, 0, 0), ( 2, 2, 2), (0, 0, 1), ( 2 , 0, 29 )

6. Kako glasi u cilindricnom koordinatnom sustavu jednadzba kruznog cilindra kojemu je

presjek s xy-ravninom kruznica polumjera R sa sredistem u ishodistu O?
h i
r=R

3.11 Plohe drugog reda (kvadrike) u R3

Kao i u ravnini moze se postaviti problem odredivanja skupa tocaka u prostoru koji je opisan
algebarskom jednadzbom 2. stupnja u varijablama x, y, z. Analiza se provodi sofisticirani-
jim sredstvima nego sto smo to napravili u ravnini (dijagonalizacija simetricnog operatora,
odnosno dijagonalizacija kvadratne forme (ukljucuje odredivanje svojstvenih vrijednosti). Ista
se takva analiza moze provesti i u ravnini, dok bi u prostoru analiza na prste kakvu smo
proveli u ravnini bila prilicno mukotrpna. O tome vise na Linearnoj algebri.

Promotrimo opci polinom 2. stupnja u varijablama x, y i z

f (x, y, z) = a11 x2 + a22 y 2 + a33 z 2 + 2a12 xy + 2a13 xz + 2a23 yz

+2a14 x + 2a24 y + 2a34 z + a44 ,

gdje su aij R, i j = 1, . . . , 4, i bar jedan od koeficijenata aij , i j = 1, . . . 3 nije 0.

Skup
K = {(x, y, z) R3 : f (x, y, z) = 0}
nazivamo algebarskom plohom 2. reda.

107
Invarijante algebarske plohe 2. reda su

a11 a12 a13 a14
a11 a12 a13
a a22 a23 a24
= 12 , = a12 a22 a23

,

a13 a23 a33 a34 a13 a23 a33
a14 a24 a34 a44

S = a11 + a22 + a33 ,

T = a22 a33 + a33 a11 + a11 a22 a223 a213 a212 .
Te se velicine ne mijenjaju pri translacijama i rotacija koordinatnog sustava. Na osnovu njih
mozemo dobiti sljedecu klasifikaciju:

=0 Centralne plohe

S > 0, T > 0 S i T nisu oba > 0

<0 elipsoid dvoplo
sni hiperboloid
>0 prazan skup jednoplo
sni hiperboloid
=0 tocka konus

=0 Paraboloidi

< 0 ( T > 0) > 0 ( T < 0)

6= 0 elipti
cki paraboloid hiperboli
cki paraboloid

108
=0 Cilindri i ravnine

T > 0 elipti
cki cilindar dvije ravnine
=0 T < 0 hiperboli
cki cilindar ili jedna ravnina
T = 0 paraboli
cki cilindar prazan skup

Zadaci

1. Nadite
udaljenost ravnine x + y + z = 12 i plohe cija jednadzba u sfernim koordinatama
je R = 3. Nadalje, odredite tocku na toj plohi koja je najblize zadanoj ravnini.
h i
udaljenost 3 3, tocka (1, 1, 1)

2. Tocke A = ( 18, 2 , 3) i B = (8, 4 , 7) dane su svojim cilindicnim koordinatama
(r, , z). Odredite kartezijeve koordinate tih tocaka, i napisite jednadzbu sfere sa
sredistem u A, koja prolazi kroz B. Koliki je polumjer kruznice koja nastaje presjekom
te sfere i ravnine x = 15 ?
h
A = (0, 3 2, 3), B = (4 2, 4 2, 7);
i
x2 + (y 3 3)2 + (z + 3)2 = 230; r = 5.

3. Napisite jednadzbu plohe cije tocke su dvostruko vise udaljene od ishodista nego od
tocke (0, 3, 0).

109
 h i
x2 + y 2 + z 2 + 8y + 12 = 0

4. Odredite jednadzbu plohe takve da je zbroj kvadrata udaljenosti bilo koje njezine tocke
od tocaka F1 (a, 0, 0) i F2 (a, 0, 0) jednak 4a2 .
h i
x2 + y 2 + z 2 = a2

5. Odredite jednadzbu plohe takve da je zbroj udaljenosti bilo koje njezine tocke od tocaka
F1 (1, 0, 0) i F2 (1, 0, 0) jednak 4.
h i
3x2 + 4y 2 + 4z 2 = 12

110