Professional Documents
Culture Documents
TA JE KORISNO ZNATI
ORGANSKA HRANA
Da li zaista znamo ta se sve nalazi u hrani koju jedemo? Hajde da sagledamo koje nam prednosti
prua organska hrana. Nije nikakva tajna da mnogi proizvodjai hrane, u cilju postizanja to veih
prinosa a samim tim i novanih prihoda, upotrebljavaju veliki broj pesticida koji su opasni po
zdravlje. Jabuka proizvedena na taj nain divno izgleda ali ak i nakon pranja, u sebi moe imati i
vie od 30 razliitih pesticida. To moe biti dobra vest za njihove bankovne raune, ali svakako nije
dobra za nae zdravlje.
Od drugog svetskog rata pa do danas kvalitet hrane je definitivno na daleko niem nivou. Tako na
primer, nivo vitamina C u dananjem vou nije isti kao to je bio pre 60 godina. Ne treba zaboraviti
da su razna hormonska sredstva i antibiotici koji se daju ivotinjama namenjenim za ishranu ljudi,
takoe, veoma tetni po zdravlje.Pesticidi i druge hemijske supstance dovode se u vezu sa
mnogim bolestima kao sto su rak, Alzhaimer, alergija, gojaznost... Uz unos otrova u organizam
sasvim je normalno oekivati razne reakcije u telu.
Sve to je dovoljan razlog da moramo biti informisani o prednostima organske hrane. Organska
hrana proizvodi se na ekoloki istom i zdravom zemljitu, u istom okruenju i bez upotrebe
hemijskih sredstava. Samo tako proizvedena hrana moe se nazvati zdravom hranom i pruiti nam
ono sto je naem organizmu potrebno za normalno i zdravo funkcionisanje. Ne tako davno bilo je
besmisleno uopte i priati o tome jer druge hrane nije ni bilo. Zato ni danas ne smemo zaboraviti
ta nam priprema priroda a ta covek u hemijskim laboratorijama.
Poznato je da organski proizvedena hrana sadri i do 50% vie hranljivih materija, vitamina i
minerala. Osim toga ukus i miris kvalitetne i zdrave organske hrane se bitno razlikuje od vetacki
proizvedene, to je ono to stariju populaciju podsea na mladost a svima nama prua potpuno
uivanje.
Zato ukoliko brinete o svom zdravlju i zdravlju svoje porodice opredelite se za organsku hranu, a
kada se jednom naviknete na nju vie se nikada neete vratiti na masovno proizvedeno i nezdravo
voe, povre i meso bez pravog ukusa. Naravno da ete u poetku naii na probleme vazane za
dostupnost i cenu organske hrane medjutim ukoliko se malo potrudite na pijacama i u oblinjim
selima i te kako se mogu nai kvalitetni, svezi i miriljavi proizvodi majke prirode. Zdravstvene
prednosti su nebrojive...
CVEKLA PRIRODNI LEK PROTIV STARENJA I ANEMIJE
Cvekla je prirodni je antianemik, antibakterik, antikarcinom, antipiretik, antioksidant, antisklerotik,
detoksikant, diuretik, remineralizant. Ova lekovita biljka je kao lek poznata ve 2000 godina. Sok
od cvekle regenerie jetru i spreava starenje organizma. Jo u ranoj medicini cvekla predstavlja
lek za krv, tanije leenje malokrvnosti, mada ima lekovito dejstvo na niz drugih oboljenja. Cvekla
uspeno regulie krvni pritisak. Sok od cvekle koristan je antipiretik, jer sniava visoku telesnu
temperaturu. Seme cvekle koristi se za terapijsko leenje tumora genitalija i creva.
Ova biljka poznata je i kao: antikarcinom, antioksidant, laksativ. Blagotvorno deluje kod bolesti
jetre, bolesti pluca, bolesti koe, cicenja organizma, groznice, jetrenih komplikacija, konstipacije,
karcinoma, prehlade, posledica puenja, regenerator stanica, trovanje nikotinom, tumora, zatvora i
drugih zdravstvenih problema. Zdravija je tamnije crvena cvekla i ona koja je duguljastog oblika.
Nakon dugotrajnog uzimanja cvekle u veim koliinama mogu se javiti odredeni zdravstveni
problemi kao to su teina u elucu i poremeaji varenja.
Treba znati da prilikom upotrebe cvekle mokraa i stolica dobijaju crvenkastu boju to je sasvim
normalna pojava. Kuvana cvekla nije lekovita i korisna je u raznim dijeto-terapijama. Za leenje se
koristi iskljuivo sirova cvekla.
Prema ayurvedi, cvekla je namirnica koja ima zagrejavajua svojstva, zbog toga je idealna hrana
tokom hladnih zimskih meseci.Cvekla je jedinstvena zbog visokog sadraja anti-kancerogenih tvari
i karotenoida. Ovo povre je takoer odlian izvor folne kiseline. Cvekla je prepuna
antioksidanata, koji tite organizam od prevremenog starenja i pomau u borbi protiv mnogih
bolesti.
Jo neto o cvekli... (iz drugih izvora)
Betacyanin je pigment, koji daje cvekli njezinu crvenu boju. Ovaj pigment se apsorbuje u krvi i
poveava sposobnost krvi da prenosi kiseonik i do 400%. Nemojte baciti lie cvekle. Ono je
bogato beta-karotenom, folnom kiselinom, klorofilom, kalijem, vitaminom C i gvoem. Od lia
cvekle moete napraviti zeleni kaasti sok ili pripremiti ga kao pinat.
Cvekla je tradicionalni lek za leukemiju. Ovo povre sadri aminokiselinu betain, koja ima
antikancerogena svojstva. Terapija cveklom, koja podrazumeva svakodnevno uzimanje soka od
cvekle ili sirove ribane cvekle, ima pozitivan uinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.
Redovno konzumiranje cvekle pomae protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.
Vlakna, koja sadri cvekla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.
Poznato je da cvekla normalizira krvni pritisak.
cvekla pomae u ouvanju elastinosti arterija. Redovito konzumiranje cvekle moe spreiti
proirene vene.
Iako koliina gvoa, koju sadri cvekla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. gvoe
iz cvekle je mono sredstvo za ienje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga
cvekla je efikasna u leenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.
cvekla se posebice preporuuje trudnicama zbog visokog sadraja folne kiseline. Folna kiselina
moe spreiti mnoge bolesti u novoroenadi.
Sok od cvekle stimulira rad jetre i ui i spreava zatvor.
Sok od cvekle u kombinaciji sa sokom mrkve je odlian lek za giht, bolesti bubrega i unog
mehura
Poznato je da cvekla moe pomoi i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije,
krstobolje, konih problema, menstrualnih bolova itd.
Cveklu moete konzumirati u kuvanom ili sirovom obliku. Tokom kuvanja cvekla na alost gubi
neke vredne sastojke, zbog toga sirova cvekla ima najvea terapeutska svojstva. Tokom zimskih
meseci popularna je kisela cvekla. Sirovu cveklu takoe moete naribati i dodati u Vau salatu.
Sok od cvekle posjeduje mona ljekovita svojstva. Ovaj sok je deo mnogih alternativnih metoda,
posebno poznate terapije protiv raka Rudolfa Breussa.
Rudolf Breuss, alternativni lekar iz Austriji, celi svoj ivot je posvetio pronalaenju najboljeg
prirodnog leka protiv raka. Napravio je poseban sok, koji je davao odline rezultate u leenju ove
bolesti. Uz pomo svoje metode izleio je preko 45000 ljudi od raka i drugih neizleivih bolesti.
Prema Breussu, rak moe preiveti samo uz pomo belanevina, koje sadri kruta hrana. Zbog
toga je razradio poseban post trajanjem 42 dana, tokom kojeg se piju samo ajevi i poseban sok
od povra, glavni sastojak kojeg je cvekla. Tokom ovih 42 dana stanice raka gladuju i umiru, dok se
zdravlje kompletnog organizma poboljava.
Breussov sok se pravi samo od ekoloki gajenog povra. Sok se moe napraviti kod kue od
domaeg povra ili od sokova, koje moete nabaviti u trgovinama zdrave hrane (preporuujemo
sokove Biotta).
Sastav soka:
cvekla (55%)
argarepa (20%)
celerov koren (20%)
krompir (3%)
rotkva(2%)
Moramo napomenuti, da terapija protiv raka prema Rudolfu Breussu ukljuuje ne samo 42-dnevni
post, nego i mnotvo drugih faktora, kao to su eliminacija iz kue svih otrova, izbacivanje iz
prehrane eera, regulacija varenja, fizika aktivnost itd. Vie o Breussovoj metodi moete proitati
na naem forumu ili u knjizi Rudolfa Breussa.
Napomena:
Ako odluite uzimati sok cvekle, nikada nemojte zapoeti sa velikom koliinom. Sok od cvekle je
toliko jak, da tokom ienja moete osjetiti vrtoglavicu. To je normalan znak eliminacije toksina iz
organizma. Pijte vie vode, da bi pomogli procesu ienja i postepeno poveavajte unos soka.
ARGAREPA
argarepa je nezamenljivi sastojak jela tokom cele godine, u supi, u orbi, u glavnom jelu, za
ukraavane predjela, u salati ili soku, pa ak i u kolaima. argarepu moete dodati i pri pravljenju
demova od razliitog voa. Iako je najbolje koristiti je sveu ili svee ceen sok, argarepa se
moe i kuvati i pei. Uz to, u 100g svee argarepe ima samo 42 kalorije.
Pretpostavlja se da potie iz Evrope i prisutna je u ljudskoj ishrani oko 2000 godina. A ta mi danas
znamo o njoj?
Sniava povien nivo loeg holesterola u krvi za 10 20%. Istovremeno nivo dobrog
holesterola se podie u roku od samo nekoliko dana, sa samo dve pojedene argarepe dnevno.
Smanjuje rizik od modanog udara ak za 68% ako se jede redovno (pet puta nedeljno u raznim
obrocima). Razlog za to je beta-karotin iz argarepe koji deluje kao antioksidant, spreavajui da
holesterol postane toksian i stvori naslage koje zatvaraju arterije i spreavaju protok krvi. Kod
modanog udara od presudne vanosti je koliina vitamina A i beta-karotina u krvi, koji ublaavaju
razarajui tok izumiranja nervnih elija.
Igra vanu ulogu u prevenciji raka. Karotin, koga ima dosta u argarepi, je antikancerogena
materija. Kod osoba koje redovno jedu povre bogato karotinom, leukociti su dva puta snaniji u
borbi protiv malignih elija, virusa i bakterija.
Dobra je za dobar vid. Visoke doze beta-karotina smanjuju mogunost nastajanja katarakte i
degeneracije ronjae.
argarepa je jedno od najzdravijih povra, jer sadri dosta korisnih i lekovitih sastojaka. Kao hrana
koristi se u celom svetu. Ima antimikrobno (antibiotiko) dejstvo. argarepa je dvogodinja zeljasta
biljka, a za ishranu se koristi njen koren. argarepa potie iz Avganistana, a tokom istorije preneta
je u sve zemlje sveta. argarepa se koristi u ishrani u toku cele godine.
Sastav
Interesantno je da sada postoje argarepe raznih boja: narandaste, bele, ute, crvene,
ljubiaste... Razliite boje sadre i razliite antioksidante. Najee se koristi koren, a mogu se
koristiti i listovi, ali kuvani. argarepa sadri sledee hranljive sastojke:
beta-karoten
biljna vlakna
vitamin C
vitamin A
vitamin B
vitamin D
vitamin PP
vitamin H
gvoe
glutamin
kalijum
kalcijum
kalcijum-pektat
karotenoide
ksantofile
likopen
natrijum
pektin
razgradiva vlakna
ugljene hidrate
fosfor
cink
eterino ulje
Nain korienja
argarepa se u ishrani koristi: sirova (kao salata, cela, seckana na kolutie ili rendana...), kuvana
ili barena (supe, orbe, jela bez mesa ili jela sa mesom), kao zain ili kao prilog drugim jelima.
argarepa se koristi i zimi poto se lako uva (u rovu, u friideru ili zamrzivau). Poto sadri malo
kalorija a mnogo korisnih sastojaka, koristi se za dijetalnu ishranu, ali i za ishranu dece. Preporuka
je da se pre korienja dobro opere i oljuti povrinski sloj.
Veoma je zdrav sok od argarepe, bilo da se koristi sam ili pomean sa drugim sokom. Sok od
argarepe se koristi i za obloge protiv nekih konih bolesti.
Dejstvo
argarepa u sebi sadri dosta vitamina i minerala, a zbog antioksidanskog dejstva veoma povoljno
deluje na organizam, pa se preporuuje protiv sledeih bolesti:
anemija
bolesti zuba
bolesti srca i krvnih sudova
gojaznost
goruica
gubitak apetita
depresija i stres
deje gliste
dermatitis
ekcem i problemi sa koom
za dobar vid
za bre zarastanje rana
za bolje sagorevanje masti u organizmu
imunodeficijencija
jaanje noktiju
kokoje slepilo
makularna degeneracija
oboljenja bubrega
odravanje modanih funkcija
opekotine
osteoporoza
otklanjanje umora
poviena temperatura
povien holesterol
prehlade i grip
problemi sa kosom
protiv kalja (sok)
protiv kiseline u elucu
regulisanje varenja i protiv zatvora
regulisanje krvnog pritiska
regulisanje prekomerne teine
regulisanje metabolizma
spreavanje raka
upala krajnika i glasnih ica
utie na ten i boju koe
celulit
eerna bolest
log
Nain delovanja
Ispitivanjima je utvreno da argarepa ima ulogu kao ista organizma od tetnih materija nastalih
loom ishranom i dejstvom zagaene sredine i raznih zraenja. U Norvekoj se preporuuje deci u
vidu "Oslo doruka", jer se smatra da pomae u otklanjanju umora, poboljanju koncentracije, za
bolje uenje i bolji uspeh u koli.
argarepa je veoma korisna namirnica i dobar prirodni lek za prevenciju i leenje mnogih bolesti.
Poto je korisna, jeftina i pristupana, argarepu treba esto koristiti u ishrani.
Jarko narandasta boja argarepe potie od karotina, kojeg u sargarepi ima u izobilju, kao ni u
jednoj drugoj namirnici. Iz karotina nastaje vitamin A koji nam obezbedjuje bolju pigmentaciju i
zdravu kou, kosu i nokte. Zatim utie na pravilan rast, rad jetre, eluca, creva, jaa srce, popravlja
vid, podie imunitet i jo dosta toga.
Sok od argarepe odlino je prirodno sredstvo za ienje organizma od tetnih materija (posebno
se preporuuje u prolee), protiv poliartritisa, osteohondroze, loeg varenja, problema sa stolicom i
hemoroidima. Ublazava psihiki umor nastao prekomernim intelektualnim radom i stresom.
Ublazava zamor srcanog misica, regulise razmenu materija u organizmu pa time utice i na
regulisanje telesne teine.
U terapijske svrhe, kao lek, sok od argarepe potrebno je piti ujutru pre doruka i to oko 150 ml,
obavezno svee cedjenog soka. Posto sok od sargarepe vrlo efikasno ubija bakterije, poeljno je i
zadrati ga malo u ustima pre gutanja. Osim toga jedna aa ovog napitka dovoljna je da otkloni
goruicu. Zato je sasvim sigurno da bismo bili mnogo zdraviji ukoliko bi dan, umesto uobiajenom
crnom kafom, zapoinjali ovim blagotvornim crvenim napitkom. Pa, dragi moji, molim vas
razmislite o tome...
CELER
Celer (lat. apium graveolens) je dvogodinja zeljasta biljka sa mesnatim i vretenastim korenom koji
ponekad moe biti i gomoljast. Stabljika mu je uspravna, visine od 30 do 100 santimetara. Listovi
su tamnozeleni i sjajni, perasto razdeljeni. Plod kuglastog oblika je rebrast.
Biljka raste kao divlja, ali se i uzgaja u povrtnjacima. Samonikla je na vlanim livadama, movarnim
mestima i priobalnom podruju. Moe se nai na Britanskim ostrvima, u Sredozemlju, Severnoj
Africi i Aziji, u Indiji. U domainstvu i u medicini koristi se samo "pitomi" celer. Kao zainska i
povrtna biljka celer je poeo da se uzgaja u Evropi tek u 18. veku.
Zanimljivo je da je divlji celer pronaen upleten u vence u egipatskim grobnicama. Poznat je bio i u
antiko doba. U Homerovoj Ilijadi Mirmidonovi konji pasu divlji celer koji raste u movarama Troje,
dok se u Odiseji pominju livade ljubiica i divljeg celera koje okruuju Kalipsinu peinu. Zanimljivo
je da su se u istoriji i mitologiji biljci pridavala razliita znaenja, od simbola lepote i veselja u
antiko doba, preko suza i alosti, do simbola smrti u doba Rima. Zabeleeno je da su neto
kasnije Rimljani celerom ovenavali glave pobednika, pa je biljka postala simbol trijumfa.
Verovanje da celer pospeuje polnu mo zadralo se do danas sadri androsteron, hormon za
koji se smatra da privlai ene!
Listovi i koren biljke bogati su mineralima, vitaminima, nutrijantima i eterinim uljima koji joj daju
snaan, karakteristian miris. Celer ima izuzetna lekovita svojstva. Pomae u leenju astme,
katara plua, promuklosti, reume, gihta, mokranih puteva, bubrega, nervnih oboljenja, poboljava
apetit i otklanja probavne smetnje. Celer poboljava krvnu sliku i cirkulaciju. Utvreno je i da jedan
od njegovih sastojaka acetileniks zaustavlja umnoavanje elija raka.
Celer je prisutan na trpezama irom sveta. Ne sumnjamo da je uz argarepu, luk i perun jedan od
"etiri asa" svake kuhinje. Kako obaren tako i sve, celer se koristi u pripremanju supa i jela, dok
se seme upotrebljava kao zain. Lie celera je, takoe, est ukras raznovrsnih kulinarskih
specijaliteta.
Celer se moe nai tokom cele godine. Najbolji je u jesen. Biljka dobro uspeva u batama, ali i na
terasama. Predrag Spasi, inenjer poljoprivrede u Garden centru, savetuje one koji ele da imaju
celer u blizini:
Biljka se uzgaja iz semena. Najbolje je posejati je u periodu april-maj, napolju ili u ardinjere na
santimetar dubine. Razmak treba da bude oko deset, a prored do 40 santimetara. Celeru prija
vlano tlo i polusenka. Zato biljku treba redovno zalivati. Kad biljka dostigne visinu 15 do 20
santimetara, spremna je za presaivanje. Plod se vadi od avgusta do kraja oktobra. Dakle, upravo
sada. Preporuuje se upotreba celera u ishrani.
Divlji celer koristili su za jelo drevni Egipani, Grci i Rimljani i o tome postoje mnogi istorijski zapisi.
Celeru su kroz istoriju, zbog mirisa i ukusa, pripisivana razna simbolina znaenja. Divlji celer i
danas raste u movarnim i priobalnim podrujima Evrope, ali se u ishrani od 16. veka koristi
domai celer. I u naoj kulturi je celer poznat od davnina, pa se u narodnim predanjima i pesmama
pominje i kao afrodizijak.
Korisni satojci
Celer ima malu energetsku vrednost, pa je pogodan za dijetalnu ishranu, ali je zato bogat
mineralima, vitaminima i drugim korisnim sastojcima. Celer sadri hranljive i korisne satojke u
korenu, stablu i listovima:
belanevine
vitamin C
vitamin B1
vitamin B2
vitamin PP
vitamin E
gvoe
eterina ulja
karotin
kalijum
kalcijum
natrijum
ugljene hidrate
hlor
Primena u ishrani
Celer je gotovo nezamenjiv sastojak u pripremi domae supe ili orbe s mesom. Pored toga to
jelu ili supi daje odlian prepoznatljiv ukus, celer sadri hranljive materije, pa njima obogauje i
tenost u kojoj se kuva.
Da bi u jelu koje pripremamo i samom celeru ostalo to vie korisnih sastojaka, celer se stavlja u
vrelu vodu i kratko kuva. Obino se pri pripremi jela uz celer dodaje i perun kako bi ukus bio
potpun.
Celer se sirov koristi za pripremanje salate, ali veoma brzo potamni u prisustvu vazduha, pa zato
treba da se poprska limunovim sokom ili siretom.
Lekovito dejstvo
reumatizam
vrtoglavica
visok krvni pritisak
glavobolja
migrena
giht
gojaznost
katar plua
nadutost
zatvor
grevi u grudima
bolesti eluca
kamen u bubregu, beici, ui
smanjeni apetit
avitaminoza
oteano mokrenje
malokrvnost
dijabetes
problemi sa varenjem
mamurluk
problemi sa jetrom
nervoza
reumatoidni artritis
neke vrste raka
problemi sa nervima
kaalj
Veoma je lekovita smesa celera i meda ako se uzimaju dve do tri kaiice dnevno.
Celer ili sok od celera deluju lekovito i u obliku obloga ili premaza bolnih mesta za razna kona
oboljenja.
Oprez u korienju vee koliine celera u ishrani nalae se trudnicama i pacijentima obolelim od
hroninih bolesti bubrega, pa se pre upotrebe treba posavetovati sa lekarom.
Zakljuak
Iz navedenog se vidi da celer treba to vie koristiti u svakodnevnoj ishrani zato to povoljno deluje
na: bubrege, stomak, creva, miie, krvne sudove i imuni sistem. Celer naravno ne moe biti
osnovni lek za leenje bolesti, ali u spreavanju nastanka bolesti i kao dodatak terapiji moe biti
veoma koristan.
PAKANAT
U zvaninoj medicini nije priznata njegova lekovitost, mada se alkaloid pastinacid, koji se nalazi u
svim delovima biljke, u pojedinim zemljama koristi kao lek protiv neuroze, nemira i nesanica, ali i
greva u elucu i crevima, kao i podsticaja boljeg varenja. Osim toga, pojaava znojenje i na taj
nain smanjuje telesnu temperaturu. Pokazalo se i da redovno uzimanje meavine pakanata i
praziluka u obliku guste supe, moe da smanji telesnu teinu.
Pakanat je dvogodinja biljka sa beliastim vretenastim korenom, iz koga tek druge godine izrasta
snana stabljika visine do metar. Kod pakanata nije upotrebljiv samo koren, ve i svi drugi delovi
koji imaju specifian zainski miris i ukus. Aromatian ukus i miris potiu iz eterinog ulja kojeg
najvie ima u plodovima. Naalost, i tamo gde za njega znaju nije dovoljno iskorien, jer se
uglavnom koristi kao dodatak za poboljanje ukusa supa i orbi.
Energetska vrednost sto grama pakanata odgovara, otprilike, energetskoj vrednosti decilitra
mleka. Pakanat sadri najvie ugljenih hidrata, pa belanevina, organskih kiselina, a masti samo
oko 0,4 procenta, to ga svrstava u red sa drugim korenastim povrem.
Ali ga zato, od drugog korenastog povra, izdvaja visok sadraj mineralnih sastojaka. Najvie ima
kalijuma, to je od posebnog fiziolokog znaaja. Kalcijuma i fosfora ima podjednako, a bogat je i
magnezijumom i sumporom, gvoem i bakrom. Natrijuma ima relativno malo, to ga i svrstava u
red vrednih dijetalnih namirnica. Vitaminski sastav pakanata slian je vitaminskom sastavu
ostalog korenastog povra. Najvie ima vitamina C, E i beta karotina.
PAKANAT, patrnak (Pastinaca sativa) ima karakteristian miris. Svi biljni delovi (koren, list i
plod) imaju specifian miris i ukus. Aromatian ukus i miris potie od eterinog ulja koga ima
najvie u plodovima. 100 g ima 84 kalorije. Sadri: 1,7 g proteina, 18,3 g ugljenih hidrata i 0,4 g
masnog i etarskog ulja. Bogat je vitaminom C, B i E, organskim kiselinama, pektinom i alkaloidom
pastinacin (ima ga u svim delovima biljke).
U kulinarstvu se koristi sve i osuen, kao dodatak za supe, jela sa mesom, povrem i dr.
Lekovita svojstva: jaa apetit, pospeuje varenje, ublaava stomane tegobe i bolove u grudnom
kou (prouzrokovane zaepljenjem arterije sranog miia). Jaa srce i regulie njegov nepravilan
rad, regulie krvni pritisak i ojaava zidove krvnih sudova. Deluje na bubrege poboljavajui njihov
rad i izluivanje mokrae. Ima umirujue dejstvo na organizam, pojaava znojenje ime smanjuje
telesnu temperaturu). Koren i seme deluju kao diuretik, reguliu krvni pritisak i poboljava laktaciju
kod dojilja.
KROMPIR
beskorisno povre ili dar prirode?
U nae vrijeme, kada je krompir na loem glasu kao nezdrava namirnica i bezvredno povre, koje
ne sadre vitamine, moram stati na njegovu obranu, jer to jednostavno nije istina.Niti jedno povre
nije toliko mnogostrano, kao skroman krompir. Jednako fin u kuhanom, peenom ili prenom
obliku, krompir rijetko dobiva pohvale koje zasluuje.
Zaboravljamo da je ova skromna namirnica igrala vanu ulogu u istoriji ovjeanstva. Puno puta
spaavala je ljude od gladi tokom rata ili u podrujima loih klimatskih uvjeta.
U mnogim zemljama krompir je pogodovao rastu stanovnitva i ekonomskom razvoju. Krompir su
prvi poeli uzgajati Indijanci iz Perua prije vie od 4000 godina. Iz Amerike u Europu krajem 16.
veka ga je doneo Sir Francis Drake - pomorski istraiva i vojskovoa. Naziv krompir potie od
bavarske rei Gruntbir - "kruka iz zemlje". Engleski naziv potato poie od ameriko-indijanske rei
"batata".
1. krompir je ekoloki ista namirnica. Uzgajati krompir je lako i jeftino. Za njegov uzgoj nije
potrebno vetako ubrivo niti pesticidi (iako ih mnogi poljoprivrednici svejedno koriste).
3. krompir je savrena kultura za uzgoj u siromanim zemljama. Ova jeftina i hranjiva namirnica
raste ak i u loim klimatskim uslovima.
5. Po koliini fenolnih spojeva krompir se moe takmiiti sa brokulom, pinatom i kelj puparom.
Flavonoidi koji sadri krompir tite od bolesti srca i krvnih ila, bolesti disajnih puteva i raka.
6. Engleski naunici u krompiru su pronali poseban sastojak - kukoamin - koji titi od visokog
krvnog pritiska.
8. Postoji preko 1000 vrsta krompira. krompir je etvrta najvie uzgajana kultura u svijetu. Ova
namirnica se danas koristi u svakom delu sveta.
Nutricionistike karakteristike
Krompir ne deblja
Fitness gurui su proglasili krompir namirnicom koja deblja. Tvrde da zbog visokog glikemikog
indeksa i velikog sadraja skroba krompir nije pogodan za mravljenje.
Meutim to nije istina. Provedena su istraivanja o uticaju krompira na telesnu teinu. Osobe koje
su tokom 6 nedelja svakodnevno konzumirali 7-9 krompira se nisu debljale, nego mravile!
To se objanjava time da krompir izaziva osjeaj sitosti, dok sadri relativno malo kalorija. (Jedan
krompir u proseku sadri 100-120 kalorija - 2,5 puta manje nego kruh).
Ali ako svakodnevno konzumirate pomfrit ili ips svakako ete se udebljati, jer ova hrana sadri
puno kalorija zbog velikog udela masnoa.
Kada govorimo da je krompir zdrav, ne mislimo na pomfrit. Pomfrit je najnezdravija hrana na naoj
planeti!
1. Pomfrit sadri velike koliine "loih" masnoa, koje poveavaju rizik od sranog i modanog
udara, debljanja i visokog kolesterola.
2. Zbog prenja u ulju na visokoj temperaturi, pomfrit sadri akrilamid - poznati kancerogen i
neurotoksin. Pretpostavlja se da samo u SAD-u akrilamid uzrokuje nekoliko tisua sluajeva raka
svake godine.
krompir se koristi ne samo kao hrana, nego i kao lek. Nekoliko primjera primjene krompire u svrhe
leenja:
obloge od kuhanog krompira koriste se kod reume, gihta, ozeblina
umivanje sa sokom od krompira lijei akne, ekcem i mrlje na licu
obloge od sirovog krompira koriste se kod temperature, opekotina, glavobolje
kora kuvanog krompira sniava krvni pritisak
kod gastritisa uzima se 1 kaika soka od krompira 3 puta dnevno pre obroka
Operite i naribajte krompir, stavite ga u lanenu krpu i stiskanjem iscedite sok. Sok moete
pripremiti i u sokovniku. Koristite uvijek svjee pripremljen sok. Zbog njegove pristupane cene,
izvrsnog ukusa, hranjivosti i bogatstva nutrijenata, krompir itekako zasluuje da ga stavimo na
popis super-namirnica, koje su prijatelji naeg zdravlja.
PAPRIKA
Paprike se ve dugo vremena upotrebljavaju u kuhinjama sirom sveta. Teko bi bilo nabrojati vrste
jela a kamoli recepte u kojima se pominje paprika. Zbog jarkih i raznovrsnih boja rado ih koriste i
za dekoraciju hrane. Svima je dobro poznat veoma aromatian miris i ukus ovog povra koji e
svakom jelu, ak upotrebljen u malim kolicinama, dati predivnu aromu. Ovu temu sada ostavljamo
kuvarima a mi prelazimo na priu o paprici i njenim lekovitim svojstvima.
A sada ta nauka kae o parikama? Ovo povre moe biti u raznovrsnim bojama i to: utoj,
narandastoj, crvenoj, ljubiastoj, zelenoj pa ak braon i crnoj. Svaka boja paprike u sebi sadri
razliite vrste fitohemikalija potrebnih za zdravo funkcionisanje organizma. Veliki broj fitohemikalija
u paprikama ima antioksidantna svojstva, pa mogu spreiti ili smanjiti simptome odreenih bolesti.
Osim toga one mogu biti i razliitog ukusa, pa su tako neke blage i slatke a druge ljute. Bitno je
znati da kakav god ukus imale, paprike su veoma hranljive i spadaju u biljke najbogatije vitaminima
C i A. Imaju nisku energetsku vrednost, pa su odline za dijetalnu ishranu, posebno zbog toga sto
obiluju mineralima, naroito kalijumom.
Crvena paprika je posebno bogata fitohemikalijama i dobar je izvor vitamina K, minerala mangana i
molibdena. Pa da pogledamo i njena lekovita svojstva:
- Zahvaljujuci vitaminu A, korisna je za ouvanje vida i protiv raznih vrsta infekcija.
- Vitamin C podie imunitet i smanjuje rizik od pojave raka.
- Vitamin B6 je od vitalnog znaaja za ljudski organizam, hrani nervni sistem i popravlja imunitet.
- Beta-karoten koji se nalazi u crvenoj paprici poznat je kao zatita od odreenih vrsta raka, kao to
je rak dojke.
- Likopen u crvenoj paprici moe smanjiti rizik od raka jajnika.
- Ovo povre deluje antidepresivno, antiseptiki, otvara apetit, podstie varenje hrane, pozitivno
deluje na rad bubrega i creva.
I na kraju da kaemo, da je i papriku kao i mnogo drugo povre, najbolje jesti dok je svea, da bi
se vitamini (pogotovo vitamin C) sto bolje iskoristili.
BUNDEVA
Bundeva mnogim ljudima predstavlja omiljeno povre, pogotovo u zimskom periodu s obzirom da
ova biljka sazreva na jesen i moe se do prolea uspeno ouvati u sveem stanju. Inae,
bundeva se esto koristi za pripremu poslastica, orbaste hrane i sokova. Ovde govorimo o
bundevi i njenim lekovitim svojstvima.
Unutranji i jestivi deo bundeve je uto-narandaste boje. Bitno je istai da je ovo jesenje povre
bogato antioksidansima i beta karotenom (provitaminom A), zatim mineralima (pogotovo cinkom i
kalijumom), vitaminima (E, C, B) i vlaknima. Redovnom upotrebom bundeve u ishrani organizmu
pruamo zatitiu od tetnog dejstva slobodnih radikala. Bundeva takoe, spreava prerano
starenje organizma, nastanak kardiovaskularnih bolesti, degeneraciju tkiva oka, stvaranje
katarakte. Zahvaljujuci cinku prua podrku gustoi kostiju pa moe posluiti kao dobar saveznik u
borbi protiv osteoporoze. Ova biljka regulie varenje hrane pa se preporuuje osobama koje imaju
problema sa elucem. Deluje i kao laksativ pa je korisna za suzbijanje zatvora.
Osim toga, verovatno je manje poznata injenica da meso bundeve sadri aminokiselinu L-
tryptophan koja podstie izluivanje serotonina u organizmu a on izaziva dobro raspolozenje i
oseaj sree. Tako bundeva kao deo svakodnevne ishrane moze spreiti nastanak depresije i
ouvati vedro stanje duha.
Sok od bundeve
Sok od bundeve je dobar za bubrege, podstie varenje, dobro raspoloenje a narodna medicina ga
preporuuje i osobama sa kardiovaskularnim tegobama. Za to je svakodnevno potrebno popiti po 1
dl svee ceenog soka.
Evo i jedan jednostavan recept za sok od bundeve kako se moe pripremiti za zimnicu, meutim
treba znati da ipak ima neto manje lekovitih svojstava od sveeg soka.
Priprema: 3 kg na kockice iseckanog mesa bundeve, 2 kg eera i 7 l vode, kuvati da bundeva
lepo omeka. Dok je smesa jo uvek vrela sve zajedno dobro propasirati (moe i mikserom),
dodati 2 kesice limuntusa i naliti u staklene flae. Flae zatim zatvoriti celofanom, umotati u ebe i
tako ostaviti preko noi da se sok potpuno ohladi. Drati sa ostalom zimnicom na tamnom mestu.
PARADAJZ
Osim toga to se lepo uklapa kao dekoracija i salata uz skoro sva kuvana jela, paradajz je veoma
korisna biljka koju treba uvrstiti u ishranu i ako je potrebno kao prirodni lek za mnoge bolesti i
tegobe. Paradajz je bogat vitaminima (C, B, K) i mineralnim solima (kalijuma, natrijuma,
magnezijuma, kalcijuma, gvoa) i svakako spada u zdravu hranu.
Lipoken, koji se nalazi u paradajzu, prua zatitu od nastanka arteroskleroze, infarkta srca i
poboljava celokupno stanje organizma. Posebno je znaajan u prevenciji malignih bolesti i moe
spreiti pojavu raka eluca, debelog creva, prostate, grlia materice.
Sok od paradajza
Paradajz kao lek, do sada je pokazao najbolje rezultate u vidu soka od paradajza. Lekovita
svojstva ovog napitka ogledaju se u tome da: regulie metabolizam, jaa otpornost organizma,
izbacuje suvinu tenost iz organizma, sniava krvni pritisak (ukoliko se ne posoli), popravlja krvnu
sliku (deluje protiv malokrvnosti), regulie varenje, pozitivno deluje na bolesti jetre, pankreasa i
protiv reume.
Sok od paradajza treba koristiti kod premora jer okrepljuje i isti organizam a ujedno telo oslobaa
od neprijatnih mirisa. Takoe je dobar prirodni lek protiv prevremenog starenja, kalja, plunih
bolesti i bolesti mokranih organa.
Podstie stvaranje crvenih krvnih zrnaca i pravilan rad pankreasa pa je koristan osobama koje pate
od anemije i opet dijabetiarima. Regulise rad jetre i ui a u vrelim letnjim danima ublaava e i
okrepljuje organizam.
Kada se sok od paradajza upotrebljava kao lek potrebno je dnevno piti najmanje 2 dl svee
pripremljenog napitka. Ako je leenje anemije u pitanju ili nagli gubitak krvi, potrebno je poveati
dnevnu dozu soka. Pored soka, paradajz pripremljen kao salata, orba ili drugaiji vid dodatku
jelima imae pozitivan uinak na organizam. Izuzetak je zeleni paradajz, koji nije dobar za
upotrebu i treba ga izbegavati.
ROTKVA
Domaa crvena rotkvica (Raphanus sativus) je niskokalorina biljka tako da je u doba drevnih
Egipana bila vaan deo faraonove dijete. Zbog svojih lekovitih svojstava crvenom rotkvicom
hranili su i radnike piramide kojima je bilo neophodno obezbediti dobro zdravlje. Zatim rotkvica je
kao lekovita i zdrava hrana bila visoko cenjena u staroj Grkoj, Kini, Japanu pa i danas je na
dobrom glasu. Crvena rotkvica je dobar izvor C vitamina i antioksidansa a evo i koje su sve
prednosti upotrebe ove biljke. Rotkvica sadri nizak nivo kalorija pa je time korisna za dijetalnu
ishranu.
Zbog svog lepog izgleda crvena rotkva se esto upotrebljava kao dekoracija na trpezi.
Osobe sa osetljivim elucem trebaju biti obazrive sa upotrebom rotkvice jer se teko vari.
Crna rotkva
Crna rotkva je veliine repe, sa crnom koom i belim unutranjim delom. Narodna medicina crnu
rotkvu najee preporuuje kao lek za jetru i u. Znai, poznato je da ova rotkva podstie
proizvodnju ui, poveava protok u unoj kesi, ispira i razlae nagomilani kamenac u unoj
kesi. Crna rotkva ima i antibakterijsko dejstvo, popravlja apetit, a koristi se i kao lek za reumu,
bronhitis i kaalj.
U ishrani se crna rotkva najee upotrebljava kao salata a da bi sauvala svoja lekovita svojstva
ne treba je ni malo soliti. Za leenje bolesti ui upotrebljava se sok od crne rotkve, priprema se
tako to se prethodno oljutena rotkva narenda, ostavi malo da odstoji i nako toga iscedi. Potrebno
je piti oko 1 dl soka dnevno, podeljeno u tri doze, ujutru u podne i uvee. Nakon 5 dana napraviti
pauzu od 3 dana, pa nastaviti. Da bi se postiglo potpuno izleenje obino je potrebno due vreme.
Jedan od naina na koji se dobija sok je da se crna rotkva noem izdubi i u nju stavi med. Nakon
nekog vremena sok iz rotkve bi trebao sam da se izdvoji. Osobe koje imaju problema sa
bubrezima kao i oni sa irom na elucu ili dvanaestopalanom crevu ne bi trebali da upotrebljavaju
sok od crne rotkve. Seme crne rotkve upotrebljava se za leenje gljivinih oboljenja koe.
UMBIR
umbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana poznata po svome korenju. umbir se koristi
ve hiljadama godina kao lek, zain, hrana i sredstvo za ulepavanje. Ova biljka je poreklom iz
Kine, ali sada se uzgaja u mnogim zemljama, ukljuujui Aziju, Indiju, Afriku i Karipska ostrva.
umbir je veoma popularan u kuhinji zbog svog posebnog ljutkastog okusa, to je upravo zasluga
eterinih ulja, koja sadri koren umbira. Korin umbira je dostupan u sirovom obliku, u prahu,
ueeren ili ukiseljen, u obliku sirupa ili tinkture u trgovinama zdrave hrane i supermarketima.
1.umbir je karminativ (ublaava eluane tegobe i nadutost) i zbog toga se moe koristiti za
eluane probleme.
2. Upotreba umbira stimulie sekreciju mukusa i na takav nain ublaava kaalj i olakava bol u
grlu.
3. Brojna istraivanja potvruju da umbir olakava muninu, naroito morsku bolest, jutarnju
muninu, muninu izazvanu kretanjem i muninu uslijed kemoterapije.
4.umbir posjeduje anti-bakterijska, anti-gljivina i anti-toksina svojstva, zbog toga se koristi kao
prevencija gripa i prehlade.
6.umbir ima anti-upalna svojstva, zbog kojih se koristi kod leenja reumatoidnog artritisa,
osteoartritisa i drugih bolesti miino kotanog i vezivnog tkiva. Hemijski sastojci, koje sadri
umbir, su korisni u spreavanju procesa biosinteza prostaglandina, koji je odgovoran za nastanak
upale. Koren umbira se pokazao visoko efektivnim lekom protiv artritisa. Rezultati leenja sa
umbirom premauju rezultate leenja konvencionalnim lekovima.
7.umbir sadri posebne enzime koji su odgovorni za katalizu proteina u hrani, i na takav nain
pomau probavi i spreavaju greve. Drevni Grci nakon veeg obroka esto su jeli umbir, da bih
olakali proces varenja.
8. Zahvaljujui tome, da umbir podstie sekreciju mukusa, on spreava nastanak ira oteenja
sluznice eluca.
9. Potvreno je da umbir smanjuje nivo kolesterola i spreava nastanak krvnih ugruaka.
10.umbir se koristi za leenje eluanih bolesti poput dispepsije i kolika. U zemljama treeg
svijeta umbir se koristi za leenje dijareje.
Djumbir se vekovima upotrebljava kao zain za mnoga jela a ima i isto toliko dugu tradiciju kao
pomono sredstvo za leenje mnogih bolesti. Poreklom je iz Azije, sada se gaji irom planete a
najvie ga upotrebljavaju u Indiji. Ova korenasta biljka u sebi sadri proteine, eterina ulja, gvoe,
fosfor, kalcijum, magnezijum, mangan, folnu kiselinu, vitamine C i B6, gingerol, zingeron. Djumbir
je dobar antioksidans, antiseptik, analgetik, antikoagulans a njegova lekovita svojstva dokazala su i
mnoga nauna istraivanja. Tradicionalna medicina ga najee preporuuje kao prirodni lek protiv
raznih vrsta upala, prehlade, kalja i nadimanja. Koristan je za podsticanje apetita, podstie
cirkulaciju i preznojavanje a u poslednje vreme se koristi i kao pomono sredstvo za mravljenje.
Orijentalna medicina esto preporuuje upotrebu djumbira protiv bolesti zglobova i reumatizma.
Posto ima analgetsko dejstvo vekovima se upotrebljava protiv bolova izazvanim kamenom u
bubregu, zubobolje i glavobolje. Kineska medicina veoma esto preporuuje upotrebu djumbira u
kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama zbog toga sto ima moc da ubrza dejstvo tih biljaka.
Treba znati da postoji bitna razlika izmedju sveeg i osuenog djumbira tako da orijentalna
medicina koren sveeg djumbira preporuuje za zagrevanje organizma, preznojavanje i
izbacivanje tetnih materija a osuen koren protiv kalja, reume i stomanih tegoba.
Zahvaljujuci vitaminu B6, djumbir moe odagnati jutarnju muninu. aj od djumbira koristan je
prirodni lek protiv goruice, menstrualnih bolova, glavobolje i migrene.
aj od djumbira za zagrevanje
aj od sveeg djumbira zagreva telo i vraa oseaj toplote nakon dugotrajne izloenosti hladnoi,
za vreme poviene temperature i slino.
Priprema: Jedan manji komad sveeg djumbira isei na komadie, naliti 2,5 dl vode pa ga nekoliko
minuta prokuvati. Nakon toga procediti i piti vru aj.
Oblozi od djumbira
Oblozi od djumbira ire krvne sudove i podstiu cirkulaciju, ublaavaju zubobolju, miinu
napetost, bolove izazvane reumatizmom, bolove izazvane kamenom u bubregu i ucnoj kesi.
Kupka od djumbira
Djumbir je bogat magnezijumom i C vitaminom pa je dobro prirodno sredstvo za relaksaciju ukoliko
se ubaci u vodu za kupanje. Dve-tri kaike djumbira u prahu i topla kupka opustie nervni sistem,
sniziti nivo hormona stresa i otkloniti umor a njegov prijatan miris osveie um i duu.
Mere opreza: Djumbir ne treba uzimati na prazan stomak, ne primenjivati ga na osetljivu ili
oteenu kou i ne treba ga u veim koncentracijama davati deci mladjoj od est godina.
IOKA
Ako se povede pria o zdravoj hrani, u poslednje vreme plod ioke je nezaobilazna tema. Re je
o biljki koja je stigla iz Amerike i kod nas je poznata i kao divlji krompir. Umesto skroba sadri
inulin. Re je o probiotiku koji pospeuje razvoj korisnih bakterija u crevima (bifidobakterije i acid-
ofila). Inulin, dakle, normalizuje varenje, oporavlja crevnu floru kod primene antibiotika, pomae
kod opstipacije i crevnih infekcija. Osim toga, inulin normalizuje nivo triglicerida i holesterola u krvi,
ime spreava kardiovaskularna oboljenja i postepeno smanjuje masne naslage, koje mue mnoge
ljude s vikom kilograma. Kako razgradnjom inulina ne dolazi do porasta nivoa eera i insulina u
krvi, ioka je odlina namirnica za dijabetiare. ioka se odlikuje niskom energetskom vredno-
u. Dobar je izvor kalijuma i fosfora. Kalijum je vaan za kontrolu krvnog pritiska, prenos nervnih
impulsa, rad miia i srca i regulaciju vode u telu. Fosfor je sastavni deo kostiju, zuba i vaan je
faktor za procese u elijama. ioka takoe sadri kalcijum, magnezijum i gvoe u neto manjim
koliinama, meutim, zahvaljujui inulinu, njihova je apsorpcija poboljana. Domovina ioke je
Severna Amerika, u kojoj je bila izdana hrana i lijek amerikim Indijancima. ioka je viegodinja
biljka sa dobro razvijenim korenom u obliku vretenastih gomolja, koji prodire duboko u zemlju.
Gomolji su slini su krtolama krompira, duine do 10 cm i irine 5-7 cm, boja im moe biti u
razliitim nijansama, od bele do ljubiastocrvene. Masa im je od 10 do 100 g. Formira jednogodi-
nje, u poetku zeljasto stablo, koje kasnije odrvenjava, visine 1,5-3,5 m. Stablo, grane i lie
obrasli su grubim dlaicama. Cvetovi su na vrhu stabla u obliku glavice, ute su boje i slini su
cvetovima suncokreta, ali su znatno sitniji. Sirov gomolj ima ukus slian lenicima, a skuvan
artioki. ioka raste kao samonikla biljka uz puteve, rubove uma, na umskim istinama, uz
nasipe i na naputenim zemljitima, gde stalno raste, jer se sama regenerie.
Hemijski sastav
ioka predstavlja veoma kvalitetno povre visoke hranjive vrednosti, jer sadri suve materije oko
21%, ugljenih hidrata oko 17%, proteina 1,5%, masti 0,2%, mineralnih materija oko 1,1% i vitamin
D, A i C, mineralne materije (kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, gvoe i dr). ioka je
interesantna kao izvor esencijalnih aminokiselina,koje organizam ne moe proizvesti. Osnovni
sastojak ugljenih hidrata je inulin, koji je veoma vaan u ishrani dijabetiara.
Lekovitost
U narodu se ioka upotrebljava kao antioksidant aperitiv, afrodizijak, diuretik, holagog,
spermatogenik, stomahik, tonik, detoksikant i antibakterik, za leenje: artritisa, bolesti krvi i krvnih
sudova, bolestiprobavnog sistema, dijabetesa, impotencije, reume i reumatskih tegoba, eerne
bolesti, osteoporoze, itd. Smanjuje i nivo holesterola i triglicerida.
Inulin je probiotik, pa stimulie razvoj korisnih bakterija u crevima (bifidobakterija i acidofila), koje
imaju viestruko pozitivno delovanje na organizam; eliminiu tetne mikroorganizme crevne flore
(Clostridium sp., Salmonella sp., E. coli, Candida sp), sprjeavaju crevne infekcije, poboljavaju
apsorpciju minerala za 20% (Ca, Mg i Fe), same proizvode vitamine B-grupe, smanjuju
proizvodnju jetrenih toksina, jaaju imunitet i pomau u prevenciji raka debelog creva.
Da bi se iskoristila lekovitost ioke, treba konzumirati sirovi gomolj. Toplotom preraen gomolj
nema lekovita svojstva karakteristina za sirov koren pa se preporuuje za ishranu zdrave osobe.
BELI LUK
Beli luk, lat. - allium sativum) je biljka vrlo jakog ukusa, koja je poznata zbog svojih vrhunskih
kulinarskih i medicinskih osobina. Glavni sastojak beli luka je allicin, koji posjeduje udesna anti-
bakterijska, anti-virusna, anti-gljivina, anti-parazitska i antioksidacijska svojstva.
Poreklom iz centralne Azije, beli luk je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka u svetu, koja se
uzgaja ve preko 5000 godina. Izgleda da su Egipani prvi poeli uzgajati ovu biljku, koja je igrala
vanu ulogu u njihovoj kulturi. beli luk, koji su Egipani smatrali svetom biljkom, pronaen je u
grobnicama faraona. Znali su i za ljekovita svojstva beli luka davali su ga robovima, da poveaju
njihovu snagu i otpornost na bolesti.
O lekovitim osobinama bjelog luka jako su dobro znali drevne Grci i Rimljani, iji su atleti jeli beli
luk pre sportskih takmienja. Prije nego to su krenuli u rat, grki i rimski vojnici su konzumirali beli
luk da bi poveali izdrljivost i otpornost na bolesti. Kasnije, bijeli luk se proirio i u druga podruja
sveta. U 6. veku, beli luk se poeo gajiti u Kini i Indiji, gdje je poznat zbog svojih terapeutskih
osobina. Ve stotinama godina, beli luk je omiljena biljka mnogih naroda kako zbog ukusa, tako i
zbog ljekovitog delovanja. U zadnjih nekoliko godina beli luk stekao je jo veu popularnost, poto
su nauna istraivanja poela potvrivati njegova brojna medicinska svojstva.
Zbog svojeg jedinstvenog sastava, beli luk povoljno utjee na mnoge bolesti poput virusnih i
bakterijskih infekcija, artritisa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti dinih puteva, probavnih tegoba,
parazita i kroninog umora. Istraivanja potvruju da redovno koritenje belog luka regulie pritisak
i nivo holesterola i eera u krvi. Studije takoer govore o tome, da beli luk moe posluiti kao
odlina prevencija protiv mnogih vrsta raka.
Kardiovaskularne bolesti
Brojna istraivanja beli luka potvruju, da ova biljka igra vanu ulogu u zdravlju naeg
kardiovaskularnog sistema. Najvea dobrobit belog luka se sastoji u tome, da on titi krvne stanice
i ile od upalnih i oksidativnih procesa. Oteenje krvnih ila visoko reaktivnim molekulima
kiseonika je kljuni faktor, koji poveava rizik od kardiovaskularnih bolesti, ukljuujui infarkt i
aterosklerozu. Oksidativno oteenje takoer uzrokuje nepoeljne upale i oksidativni stres, koji
poveava rizik od zaepljenja krvnih ila. Jedinstveni sastav beli luka, koji sadri cijeli niz
sumpornih spojeva, titi nas od oksidativnog stresa i upala.
Lista spojeva sumpora u beli luku:
alliin
allicin
allixin
allyl polysulfides (APS)*
diallyl sulfide (DAS)
diallyl disulfude (DADS)
diallyl trisulfide (DATS)
N-acetylcysteine (NAC)
N-acetyl-S-allylcysteine (NASC)
S-allylcysteine (SAC)
S-allylmercaptocysteine (SAMC)
S-ethylcysteine (SEC)
S-methylcysteine (SMC)
S-propylcysteine (SPC)
1,2-vinyldithiin (1,2-DT)
thiacremonone
Prevencija raka
Istraivanja beli luka potvruju, da ova biljka ima znaajna anti-kancerogena svojstva. Pokazalo
se, da redovno konzumiranje veih koliina belog luka znaajno smanjuje rizik od pojave mnogih
vrsta raka. Dok umereno konzumiranje ove namirnice moe posluiti za prevenciju samo dve vrste
raka - rektuma i bubrega. Takva razlika izmeu "pojaanog" i "umerenog" unosa belog luka
pokazuje, da radi efikasne prevencije raka je ipak potrebno konzumirati vee koliine ove
namirnice, u emu mogu pomoi kapsule ili tablete beli luka.
Praktini saveti
Alergija
Beli luk regulie rad imuniteta i spreava upale, izazvane alergijom. Pojaajte unos belog luka 2 ili
3 nedelje pre poetka sezonske alergije. Ako ga uzimate u kapsulama, preporuena doza za
odrasle je 2-3 kapsule belog luka dnevno.
Kaalj
Zbog svojih antibakterijskih svojstava, beli luk je odlino sredstvo protiv kalja. Takoer ublaava
infekcije respiratornog trakta.
Dijabetes
Beli luk moe pomoi u regulaciji nivoa eera u krvi. Preporuuje se uzimati 1-2 kapsule beli luka
dnevno tokom dueg vremena.
Holesterol
Prema istraivanjima, 600-900 mg (2 kapsule) beli luka dnevno mogu pomoi sniziti nivo
holesterola do 18%.
Visoki pritisak
Istraivanja su potvrdila, da su ljudi, koji su uzimali 2-3 kapsule beli luka dnevno tokom 5 mjeseci,
kontrolirali nivo pritisaka sa istom uspenou, kao i ljudi, koji su uzimali propisane lekove.
Preporuena koliina je 600-900 mg belog luka dnevno.
Zubobolja
Beli luk ima svojstva analgetika i anestetika, zbog ega moe pomoi kod zubobolje. Jednostavno
stavite komadi zgnjeenog beli luka na bolni zub, da bi dobili trenutno olakanje (ne zaboravite
posle otii kod zubara!).
Bradavice
Zbog svojih antimikrobnih svojstava, bijeli luk je odlino sredstvo protiv bradavica i drugih konih
problema:
Veina ljudi nee imati nikakvih nuspojava tokom konzumiranja ove namirnice. Beli luk se pokazao
sigurnim ak kod trudnica i dojilja. Kod dojenja, bebe su rado pile mleko od majki, koje su
konzumirale beli luk. Ipak, postoji kategorija ljudi, koji su alergini na beli luk. Naravno, u ovom
sluaju, konzumiranje beli luka se ne preporuuje. Kod ljudi sa osjetljivim elucem unos velikih
koliina beli luka moe uzrokovati garavicu i neugodan osjeaj u elucu.
Beli luk poseduje lekovita svojstva kako u sveem, tako i u kuvanom obliku a vano je znati da se
protiv parazita, gljivica, virusa i bakterija preporuuje upotreba sveeg belog luka. U kuvanom
obliku daje najbolje rezultate za zatitu krvnih sudova, protiv infarkta i tromboze, dok se ukiseljen
beli luk preporuuje kao zatita od raka.
Vjerujete li da je jabuka na na jelovnik stigla ravno iz raja? Da je ona simbol poude, ljubavi i
vjene mladosti? Ovi epiteti odraavaju ljudsko divljenje prema tom vou.
Ve su stari Kelti smatrali da jabuka ima udotvorne osobine i da onaj ko uspe pojesti jabuku iz
arobnog vrta nee vie nikad biti ni gladan, ni edan, ni bolestan niti e ikad ostariti. Naravno, u
svakoj bajci ima istine. Hvalospevi jabuci poteu od njenog izvrsnog ukusa i efekta na zdravlje.
Iako ona direktno ne lei bolesti, njenim svakodnevnim konzumiranjem moete spreiti pojavu
mnogih zdravstvenih problema.
Stara engleska poslovica glasi, "an apple a day keeps the doctor away" - pojedete li jabuku ili jo
bolje dve velike jabuke dnevno, uinit ete mnogo za ouvanje vaeg zdravlja.
Jabuka korene vue iz Evrope.Pitoma jabuka potie iz junog Sibira i Azije, a ve Grci i Rimljani
uzgajali su brojne sorte. Stablo jabuke moe narasti i do 12 metara i ima razgranatu kronju s
jajolikim listovima. Jabuka cvate u maju blijedo ruiastim do bijelim cvjetovima, a plodovi
sazrevaju od jula do oktobra, ovisno o sorti. Jabuka je danas meu najrasprostranjenijim vrstama
voa. Postoji oko 10 000 sorti jabuke, koje se meusobno razlikuju po okusu, slatkoi ili kiselosti,
konzistenciji i sonosti.
Plod jabuke bogat je hranjivim sastojcima ija koliina ovisi o vrsti i nainu uzgoja. Ona sadri
gotovo sve potrebne nutrijente. U jabuci ima i do 40 mg vitamina C, potom vitamina A, E, B1, B2,
B6 i beta-karotena. Ona sadri i minerale kalijum (100 do 180 mg) te kalcijum, fosfor, magnezijum i
gvoe. Jabuka je bogata polifenolima - biljnim spojevima koji imaju snanu antioksidacijsku
aktivnost. Sadri kvercetin, kamferol, miricetin, katehine, antocijanine i jo preko 20 antioksidanata!
100 grama jabuke sadri 3,3 grama dijetalnih vlakana, to je vie od deset posto preporuene
dnevne koliine.
Jabuka pozitivno deluje i na srce i sistem krvotoka. Spreava nakupljanje tetnih tvari u krvi,
smanjuje povieni holesterol i zaepljenje krvnih ila. Na takav nain titi od tromboze i
ateroskleroze. Zbog bogatstva pektina i celuloze, jabuka poboljava varenje, stabilizira crevnu floru
te pomae kod proljeva i zatvora. Jabuka je neizostavna namirnica kod bilo koje dijete. Budui da
sadri mnogo kalijuma, potie izluivanje suvine tenosti iz organizma pa pogoduje mravljenju.
Njeno obilje vlakana bubri u elucu i tako stvara oseaj sitosti.Jabuka sadri i monosaharid
fruktozu, eer koji smanjuje elju za slatkim, i ne izaziva promenu koncentracije glukoze u krvi.
Novija istraivanja pokazuju da taninska kiselina sadrana u jabuci znaajno utie na metabolizam
masti i onemoguuje njihovo taloenje u jetri. Jabuka pozitivno utie i na rad bubrega, jetre i ui.
Njen uticaj na lunatost mokrae pomae kod komplikacija u trudnoi. Od bioflavonoida jabuka
sadri najvie antocijana, koji su koncentrirani u kori i daju nekim sortama jabuke crvenu boju. Iz
tog je razloga preporuljivo jesti jabuku s korom (to se ne odnosi na jabuke pricane pesticidima).
Antocijani imaju protuupalno djelovanje. Djeluju zatitno na jetru i srce te spreavaju nastanak
karcinoma, a s druge strane potiu imunoloki sustav. Zahvaljujui kalciju i fosforu povoljno utjee
na izgradnju kosti i zuba. Jabuka spreava karijes te jaa i titi zubno meso i usnu floru.
Polaganim vakanjem jabuke iste se zubi i unitavaju tetne bakterije u usnoj upljini. Ona
pomae protiv karijesa ak i bolje nego pranje zuba! Pranjem unitavamo 60 posto bakterija u
ustima, a jedenjem jabuke 90 posto. Budui da sadri i do 90 posto vode i nimalo masnoa,
jabuka uspjeno gasi e i osvjeava nakon napornog treninga. U njoj se krije i triptofan -
metaboliki prethodnik serotonina - pa je u podizanju naeg raspoloenja uspjenija i od ploice
okolade. K tome jabuka smiruje i ublaava neurozu i razdraljivost te je dobrodola i kao sredstvo
za smirenje i uspavljivanje.
Kupovanje i uvanje
Kod kupovine birajte jabuke koje su vrste, glatke i sjajne na dodir. Pazite da kora bude vrsta i
neoteena. Iako ih moete pronai u trgovinama tokom cele godine. Jabuka je voe koje dugo
moe ostati svee. Ako imate podrum, moete ih uvati u drvenim sanducima, ali im osigurajte
manje svetla, stabilnu temperaturu, prozranost i dovoljno vlage. S vremena na vrijeme jabuke
proberite kako bi uklonili one koje su s vremenom poele truliti.
U hladnjaku ih moete uvati u delu za povre nekoliko nedelja. Vano ih je uvati u papirnatoj
ambalai, jer oslobaaju plin etilen, koji pospjeuje zrenje ostalog povra ili voa koje uvate u
hladnjaku. Ako jabuke drite na osvetljenom mjestu, pre dozrevaju, a ako se nalaze na suvom
mjestu bez dovoljno vlage, plodovi e izgubiti vodu i smeurae se.
Jabuka se najee jede sirova, ali se i pee, kuva, sui, prerauje u sokove, marmelade,
demove, elee, a poznato je i vrlo cenjeno jabukovo sire. Ono se dobija vrenjem jabuka ili
jabunog soka. Konzumira se najee u salati ili kao napitak pomean s medom i vodom. U
alternativnoj medicini koristi se za leenje mnogih bolesti. Svee jabuke jedite pola sata pre ili
nekoliko sati posle obroka.
Budui da jabuka sadri veliki procenat vode u kojoj su otopljeni hranjivi sastojci, prolazi kroz
eludac za 15 do 20 minuta pa se brzo resorbuje. Jedete li jabuku s drugom hranom, posebno
masnom i bogatom belanevinama, zajedno s njima zadrat e se u elucu i nekoliko sati. U
domainstvu se jabuke esto upotrebljavaju kao fil za pite, savijae, torte, krustade i palainke.
Kao jednostavna djeja poslastica jabuke se esto pripremaju narezane na krike, obuene u
tekue testo, prene i posipane cimetom i eerom. Poznate su pod imenom jabuke u testu ili po
domai jabuke "u lafroku".
Jednako se konzumiraju i svjee pokapane limunovim sokom, kao deo vonih salata ili kuvane
kao kompot. Jabuke se mogu narezati na tanke krike i suiti na suncu ili u penici na 70C, ime
postaju ukusni voni ips.
KRUKA
Slatke i sone, najee mekane, a ponekad tvrde unutranjosti - kruke su nekada nazivane
"darom bogova". Postoji mnogo razliitih vrsta, tako da se mogu nai na pijacama i u marketima
gotovo tokom itave godine, mada im je glavno vreme zrenja period od avgusta do oktobra.
Spadaju u istu porodicu voaka kao jabuke i dunje. U zavisnosti od vrste, kruke mogu biti ute,
zelene, braon ili crvene.
Kruka je dobar izvor vitamina C. Poznato je, ali nije zgoreg da ponovimo - ovaj vitamin je mono
sredstvo u borbi protiv prehlade, jer stimulie bela krvna zrnca da se bore protiv infekcije, direktno
unitava mnoge viruse i bakterije, a takoe i regenerie vitamin E - snaan antioksidant.
Konsumiranje ove voke pomae i u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i bolesti crevnog trakta.
Ova voka je jedna od prvih koje se preporuuju za ishranu odojadi, kao glavni sastojak kaica.
Zbog primamljivog i slatkog ukusa, vae dete se nee buniti kada mu spremite obrok od kruaka.
Iako je poznata injenica da voe treba da bude deo nae svakodnevne ishrane, esto se, kod
dece najee, javljaju alergijske reakcije na pojedine vrste voa. U odnosu na ostalo voe,
zanemarljivo je mala mogunost da se konsumiranjem kruaka dobije alergija, tako da se ona
smatra i hipoalergentskim voem.
Za one koje to zanima, latinsko ime kruke je Pyrus communis. Ova voka ima i zanimljivu istoriju:
poreklom je iz zapadne Azije. U ovim se krajevima za kruku zna ve tri hiljade godina. Ima
pretpostavki da se za nju znalo ak i mnogo ranije od toga, jo u kameno doba. Kakvo god da joj je
tano poreklo, sigurno je da se sastav kruke dosta promenio kroz vreme. Sve do 18. veka,
njihova unutranjost nije bila tako sona i mekana kao danas. Sadanje stanje posledica je
kultivisanja ove biljke i meanja sa drugim vokama. Danas se najvei broj plantaa na kojima se
uzgajaju kruke nalazi u Kini, Italiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tanka koica kruaka
takoe sadri hranljive sastojke, kao i njeno "meso", tako da je najbolje ne odstranjivati je prilikom
uzimanja. Kada je jednom preseena, kruka e brzo oksidirati i zadobiti braonkastu boju. Moete
spreiti da se to desi tako to ete je preliti sokom od limuna ili narande.
Dodajte iseckane kruke, umbir i med u kau od prosa - dobiete veoma ukusan i hranljiv
doruak.
Izvadite koice i oljutite kruke, a potom ih obarite u jabukovom soku ili vinu.
Za kraj jo malo istorije: kruka je nekada bila ekskluzivno voe vie klase, a danas svi moemo
uivati u njenom primamljivom ukusu.
LJIVA
ljiva, jedan od najeih simbola Srbije i vaan izvozni brend, je takoe i namirnica koja itekako
moe da doprinese zdravoj ishrani. Ova nae ljubiasto voe nije samo dobra podloga za razne
rakije i uvertira u jesen, ve i pravi rudnik zdravlja.
Poslednja istraivanja pokazuju da ljiva smanjuje ''lo'' holesterol, jaa kosti, smanjuje neke
faktore rizika debelog creva. Ukusne, mesnate, sone ljive su niskokalorine, a ne sadre
zasiene masti, a pritom sadre brojne sastojke koji pozitivno utiu na zdravlje, kao i minerale i
vitamine. O bilo kojoj vrsti da se radi, ljiva je niskokalorino voe. Treba je jesti najvie zbog
njenih nutritivnih svojstava: Vitamina C , magnezijuma, kalcijuma, a naroito je treba uzimati zbog
velike koliine kalijuma. Za zdrava jedinjenja prisutna u ljiva, kao to su dijetalna vlakna, sorbitol i
isatin se zna da pomou regulaciju funkcionisanja digestivnog sistema i na taj nain pomau u
problemima opstipacije. Svee ljive su odlian izvor vitamina C, koji je takoe moan prirodni
antioksidant. Potronja hrane bogate vitaminom C pomae telu da razvijaja otpornost protiv
zaraznih agenasa, protiv upala i izbaciju tetne slobodne radikale. Svee ljive, pogotovo ute,
veoma su dobar izvor vitamina A i beta karotena. Vitamin A je neophodan za vid. Takoe je
potreban za odravanje zdrave sluzi membrane i koe. Potronja prirodnog voa bogata vitaminom
zna da titi od plua i raka usne duplje.
Ova voka je takoe dobra jer sadri flavonoidne polifenolne antioksidante, kao to su lutein,
criptokanthin i zeoksantina u znaajnim koliinama. Ovi sastojci funkcioniu kao zatita u ienju
kiseonika koje proizvode slobodni radikali i reaktivnih kiseoninih vrsta (ROS) koji igraju neku
ulogu u starenju i raznih bolesti proces. Zeaksantin, vaan dodatak karotenoida selektivno
apsorbuje mrenjae Macula lutea gde se smatra da obezbeuje antioksidantivno i funkciju
zatitnog filtriranja svetla. ljive su bogate mineralima poput kalijuma, fluora i gvoa. Gvoe je
neophodno za stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Kalijum je vana komponenta elija i telesnih
tenosti koja pomae kontroli srca i krvnog pritiska. Bogata je vitaminima grupe B-kompleks, kao
to su niacin, vitamina B-6 i pantotenske kiseline. Ovi vitamini deluju kao kofaktori koji pomau
metabolizam metabolizovanje ugljenih hidrata, proteina i masti. Oni takoe pruaju oko 5%
preporuenog dnevnog unosa vitamina K. Vitamin K je neophodan za mnoge funkcije zgruavanje
krvi, kao i u metabolizmu kostiju i usporava Alchajmerovu bolest kod starih.
GRODJE I VINO
Grozdje je od davnina poznato kao hrana bogova jer je primamljivog izgleda, neodoljivo ukusno,
veoma hranljivo i izuzetno zdravo voe. U svetu postoji preko 50 sorti stonog grodja i preko 60
sorti grodja koje se uzgajaju za vinarije. Sledea podela ovog voa jeste na crno, belo i crveno
grodje. Najvie naunih ispitivanja usmerana su na uticaj grodja u prevenciji i ublazavanju bolesti
srca mada grodje karakteriu i druga lekovita svojstva.
U ovim predivnim plodovima vinove loze kriju se vitamini A, B i C, folna kiselina, enzimi, fruktoza,
glukoza, proteini, kao i trinaest minerala vanih za ljudski organizam medju kojima su kalcijum,
kalijum, magnezijum, mangan, fosfor, gvozdje, natrijum, cink, selen... Tako vidimo da je grodje
bogat izvor brojnih hranljivih i lekovitih materija. Mnoga istraivanja potvrdjuju da sok od grodja i
crno vino mogu smanjiti rizik od pojave sranih oboljenja. Dokaz za to jeste francuski narod za koji
se zna da uz jelo esto konzumira crno vino i manje oboljeva od sranih oboljenja u odnosu na
druge narode irom sveta. Objasnjenje lei u tome to crno vino spreava zaepljenje krvnih
sudova koje moe dovesti do infarkta srca ali i mozga. Saponini, korisne materije koje se nalaze u
grodju vezuju se uz holesterol i na taj nain spreavaju njegovu apsorpciju u organizam. Osim
toga, saponini mogu blokirati i upale u telu.
Sledea stvar ini grodje dobrim borcem protiv raka a to su bioflavonoidi. To je skup hemijskih
materija koje doprinose unitavanju stanica raka. ini se da je crveno grodje najzdravije i najbolje
jesti u cilju spreavanja ove opake bolesti. Zatim, visoka koncentracija tanina (polifenola) u
grodju, moe pomoi u borbi protiv virusa i tumora. Odredjene supstance u grodju aktiviraju
enzime koji poveavaju stabilnost DNA i usporavaju starenje organizma. Grodje je korisno i za oi
pa poveanjem unosa ovog voa moemo smanjiti rizik od gubitka vida za 30-40%.
Suvo grodje, "grodje u malom pakovanju" veoma je bogato eerom i ima visoku hranljivu
vrednost pa ga valja upotrebljavati u sluajevima umora, iscrpljenosti kao i nakon due bolesti.
Ulje semena grodja regulie nivo dobrog i loeg holesterola u krvi, sniava krvni pritisak a moe
se upotrebljavati na razne naine (za kuvanje, prenje, kao preliv za hladna jela i salate...).
Sagoreva na visokim temperaturama pa prilikom prenja ne dolazi lako do razvijanja kancerogenih
materija. Ulje od semenki grodja upotrebljeno u kozmetike svrhe za negu koe tela i lica deluje
regenerativno, obnavlja i hidrira kou.
Hrana bogova moze imati ogroman pozitivan uinak na ljudski organizam mada postoje i neka
ogranicenja pa se oprez preporuuje osobama koje boluju od dijabetesa i onima koji imaju
eludanih tegoba. Takodje, ne zaboravite da grodje ne treba konzumirati zajedno sa pivom,
mineralnom vodom, mlekom ili dinjama jer takve kombinacije mogu izazvati ozbiljne probleme
eluca.
LIMUN
Limun i rak, tanije limun kao lek protiv raka jeste jedna od najnovijih vesti iz savremene medicine.
Naime, ameriki nauni institut za zdravlje u Baltimoru, Merilend, nedavno je objavio da je limun
moan prirodni proizvod za unitavanje kancerogenih elija. Utvrdjeno je da je limun ak 10.000
puta snaniji od hemoterapije a to je veoma bitno, pri tom ne utie na zdrave elije. Jedino to jo
uvek nije objavljeno o kojoj se koliini limuna radi.
Bez obzira na to, da je limun kao moan antioksidans dokazani lek protiv raznih vrsta bolesti pa i
raka, poznato je vekovima u nazad. Beli luk i limun su osnovni sastojci starog tibetanskog leka,
nastalog pre vie od 2000 godina za koji se zna, da izmedju ostalog, spreava nastanak tumora.
Danas se govori o tome da limun ima najblagotvorniji efekat na ciste i tumore. Povoljno utie na
sve oblike raka a posebno raka plua, dojke, prostate, debelog creva i pankreasa.
Limun i zeleni aj - poznato je da katehini u zelenom aju smanjuju mogunost od pojave raka i
infarkta a naunici sa amerikog Univerziteta Purdue, pokazali su da se pozitivno dejstvo zelenog
aja poveava dodavanjem limunovog soka (preteno zbog C vitamina). Zeleni aj sa limunom
ucinice da organizam bolje apsorbuje katehine.
Jo neto o limunu - vitamin C popravlja imunitet organizma i usporava proces starenja, dok
limunska kiselina neutralie otrovne materije iz organizma, olakava varenje i pospeuje
sagorevanje masti. Selen ima antidepresivno dejstvo.
Na sreu, limun se moe upotrebljavati tokom cele godine i to u razliitim oblicima: kao limunada,
dodatak cajevima, sokovima, sosovima, orbama, slatkim i slanim kolaima, uz ribu, meso...
Ne zaboravite da je i kora od limuna jestiva i korisna. Limonin iz kore limuna ima antiseptiko
dejstvo a flavonoidi podstiu razmenu kiseonika u telu. Limun je jedna od najkorisnijih namirnica na
naoj planeti. Limun titi od tolikog broja bolesti, da ga s pravom moemo nazvati super-hranom.
Limun je pun nutrijenata - sadri bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamini C, A, B1, B6, kalijum,
kalcijum, magnezijum, fosfor, mangan.
Povoljno djeluje na rad jetre, creva, eluca, imunog, ivanog i kardiovaskularnog sistema. Ako
redovno konzumirate limun, moete spreiti bolesti poput laringitisa, bronhitisa, gripa, prehlade,
artritisa, visokog krvnog pritisaka, bakterijskih infekcija, bubrenih i unih kamenaca, a prema
najnovijim istraivanjima i raka! Postoji puno naina da ovu namirnicu uvrstite u Va svakodnevni
meni. Ipak, najjednostavniji nain je svaki dan popiti 1-2 ae mlake vode sa limunom.
Voda sa limunom
aa vode sa limunom odmah nakon buenja ima iznenaujue dobar efekat na zdravlje.
Joga i ayurveda koriste ovaj postupak za stimulaciju probave i eliminaciju ame (toksina) iz
organizma. Meutim, voda sa limunom ima i mnoge druge dobrobiti za nae zdravlje.
19 razloga zbog kojih trebate svakodnevno popiti au vode sa limunom.
Osim toga, limun je odlina namirnica za ienje organizma i efikasno ekoloko sredstvo za
ienje stana.
Limun i rak
Ova biljka je izvor mnogih hranljivih, lekovitih i zatitnih sastojaka koji se koriste i u proizvodnju
lekova. Brusnica je bogat izvor flavonoida (antocijanina), flavonola i proantocijanida. Pored toga
sadri visok nivo C vitamina, provitamina A (kao beta karotin), B vitamina (B1, B2, B3), kalcijuma,
magnezijuma, fosfora, kalijuma, arbutin i vlakna. Plod ove lekovite biljke ima jako antioksidantsko
dejstvo, a dokazano je da ima i antikancerogeno dejstvo.
Brusnica se koristi u ishrani kao: sve plod, sueno voe, dem, sok, sirup, ele, vino ili aj.
Proizvodi se i kao lek u obliku sirupa za decu i tabletama za odrasle.
Nauna ispitivanja su pokazala da je sok od amerike i evropske brusnice efikasan lek protiv
bakterije eerihije koli i da za 20% umanjuje rizik od ponovnog pojavljivanja bakterije. Pored toga
dobra je u borbi protiv bakterije "helicobacter pylory" i gljivice kandide. aj od brusnice se koristi u
prevenciji i leenju svih vrsta bakterija urinarnog trakta. Ova biljka je dobar laktasiv, pomoc varenju,
normalizuje rad digestivnog trakta, dobro se pokazala u preventivi i leenju gonoreje, artritisa,
reumatizma, dijabetesa, dijareje, bolesti (infekcije) koe, oiju, polnih organa, protiv gljivica, protiv
bolesti jetre, upale grla (ispiranjem), prehlade, kalja, kamena u bubregu, kancera prostate i
urinarnog trakta (kancerogenih celija "in vitro"), poremeaja u kardio-vaskularnom sistemu, raznih
urinarnih infekcija, stresa itd. Uopte biljka brusnica je dobar prirodni antibiotik.
Kada se sve sabere, jasno je da je brusnica veoma lekovita i korisna namirnica i prirodni lek za
prevenciju i leenje mnogih bolesti pa je zato treba ee imati na trpezi.
aj od brusnice
Priprema:
U 2 dl kljucale vode potopiti jednu kasikicu najbolje svezih, a moze i suvih plodova brusnice.
Ostaviti da odstoji 5-10 minuta i piti dok je jos vruce.
TRNJINA
Trnjina je rasprostranjena u skoro celoj Evropi, Maloj Aziji, Iranu te delu severne Afrike. Ova biljka
najbolje uspeva na dubokim tlima, mada moe iveti i na krkim terenima. Najee je nalazimo u
ivicama, uz reke, po panjacima, rubovima uma i si. Iz dubokog i razgranatog korena raste
listopadni grm od 1 do 5 m visine s trnovitim granama.
Mlae grane su smee ili crvenkaste. Na granama se nalaze elipsasti listovi pilastoga ruba. Plojke
duine 2 do 5 cm su na oko 1 cm dugoj peteljci. Cvetovi su beli sa po 5 latica. Ima ih mnogo.
Plodovi su okrugle crne bobice. Promera su 1 do 1,5 cm i kiselkastog ukusa. Trnjina cveta od
marta do maja. Ova biljka se koristi u narodnoj medicini za jaanje eluca, protiv kalja i greva, za
mravljenje i ienje krvi, te kod nekih poremeaja mokranog sistema. Koristi se kao ukrasna
biljka za ive ograde te za spreavanje erozije tla.
U plodu i kori ima tanina i gorkih materija, u stabljici i liu ima kalijuma, kalcijuma i flavonskih
heteroida, a u plodu ima pektina, jabune i cijanovodonine kiseline, kao i vitamina C.
Bere se u doba cvetanja, od marta do aprila, plod u jesen, kad ga je mraz omrazio, a koren u
prolee i jesen.
Uzima se i za jaanje krvi, posebno u sluaju konih bolesti, za bolesti plua i dinih organa, protiv
utice i dizenterije, kao i kod bolova u elucu i probavnim organima.Deluje septino (zbog sadraja
tanina), protiv proliva, isceen sok deluje na zapaljenu sluznicu organa za varenje, a u obliku
kompota dobar je kao tonik
aj od trnjine:
1 supena kaika osuenog ili 7 supenih kaika sveeg cveta prelje se sa 2,5 dl kljuale vode,
prokuva 1 minut, i poklopljno ostavi da stoji 10 minuta, pa procedi.
Pije se 3-4 dana po jedna olja dnevno i to gutljaj po gutljaj svaki sat.
Ako taj proceeni aj prokuvamo sa 1 supenom kaikom meda, dobijemo lek za upalu plua i
bronhija, koji omekava sluz i olakava iskaljavanje.
Piju se 2-3 olje dnevno, svakih pola sata po jedna supena kaika.
Protiv osipa kod dece se daje 1 olja tog aja dnevno, tako da se koliina razdeli na etiri dela.
Praak od samlevenih suvih cvetova uklanja bolove oko srca i pritisak oko jetre. Uzima se, na vrhu
noa ujutro i uvee, pola sata pre jela.
LUBENICA
Lubenica - idealna hrana za vrue dane. Dolaskom ljeta dolazi i novo sezonsko voe.
No, nema voa koje bolje gasi e u vruim letnjim danima od lubenice. Iako za lubenicu kaemo
da je "voe", ona ja zapravo povre - poput bundeve i tikve. Lubenice mogu biti duguljastog ili
okruglog oblika. Imaju gustu i zelenu koru koja moe biti pjegava ili prugasta. Ovo voe moete
pronai u supermarketima tokom cele godine, no najbolje ga je jesti u letnjim mesecima jer tada
sadri najvie hranjivih sastojaka. Lubenica je izvrstan izvor vitamina C, vitamina A, kalijuma i
magnezijuma, sadri puno vode, a ima samo 30 kcal na 100 g.
Lubenica nije samo ukusno, nego i zdravo voe. Lubenica sadri aktivne supstance koje
ublaavaju upalna stanja, kao i antioksidanse koji nas tite od slobodnih radikala.
Odlian je diuretik jer stimulie rad bubrega. Poveava stvaranje urina to pogoduje izbacivanju
toksina iz organizma. Za osobe sa slabim libidom, lubenica je savreno voe. Naime, lubenica
sadri fitokemikaliju citrulin koja ima svojstvo oputanja krvnih ila ime utjee na libido. U 120
grama lubenice nalazi se ak 150 miligrama citrulina.
Takoer, lubenica je bogat izvor nutrijenata vanih za zdravlje srca kao to su vitamini A, C i B6.
Sadri kalijum i magnezijum, dva minerala koji su poznati po tome to pomau regulaciji krvnog
pritiska. Lubenica je odlian izvor vitamina B1 vitamina koji uestvuje u proizvodnji energije.
Kotice lubenice nisu tetne - upravo suprotno. Bogat su izvor magnezijuma, fosfora, kalijuma i
drugih minerala. U azijskoj medicini kotice lubenice se koriste za ienje bubrega i u druge
medicinske svrhe.
Ako elite iskoristiti sezonu lubenica i pritom oistiti svoj organizam, napravite jednodnevno
ienje organizma lubenicom. Ujutro i naveer popijte au probiotikog jogurta, a ostatak dana
jedite samo lubenicu. Nije odreeno koliko lubenice smijete pojesti - to zavisi samo od vas. Ako
elite, tokom dana moete pojesti i do 5 kilograma lubenice.
Bez obzira na to da lubenica sadri ak 92% vode, tokom ienja svejedno trebate piti vodu.
Idui dan zaponite voem, a par sati nakon toga moete pojesti kuvano povre ili laganu juhu.
ienje tela lubenicom je zdravo i nije naporno za organizam. Ovo ienje moete napraviti dva
puta meseno u letnjem periodu.
aj od sjemenki lubenice
Edgar Cayce posebno preporuuje aj od semenke lubenice osobama koje imaju bubrene
kamence. Ovaj aj takoer stimulira rad bubrega.
Da biste pripremili aj, potrebna Vam je juna lica sjemenki lubenice, koje prethodno trebate
samljeti ili isjeckati.Prelijte sjemenke s pola litre kipue vode i ostavite da se aj ohladi. Zatim
procijedite i odmah popijte aj. Ako je mogue, uvijek pripremite svjei aj.
aj pijte tri puta tjedno, a moete ga piti i vie puta na dan.
Kao i svo voe, lubenica pomae pri mravljenju i odravanju eljene tjelesne teine.
Lubenica sadri mali broj kalorija - svega 30 kcal na 100 grama. Zbog visokog sadraja vode
smanjuje apetit i ima osvjeavajue djelovanje. No, lubenica ima visok glikemijski indeks. Ako
patite od eerne bolesti, jedite lubenicu uz drugo voe niskog glikemijskog indeksa.
Zanimljivosti
Senat Oklahome je 17. travnja 2007. proglasio lubenicu slubenim dravnim voem, uz neke
dvojbe je li lubenica uope voe.
U Kini se kotice lubenice pre i posluuju kao grickalice.
Svaki dio lubenice je jestiv, ak i njegova kora.
Usprkos opeprihvaenom miljenju, ne morate drati lubenicu u hladnjaku da biste sauvali
njezin okus, boju i aromu.
Ipak ako ste lubenicu ve prerezali, najbolje je staviti je u hladnjak i to prije pojesti.
Glog je tvrdo i ilavo drvo srednje velicine. Nekada moe biti i vornovato. Cvetovi gloga imaju jak
miris i miriu na med. Plodovi su crvene boje i beru se u kasno leto kada su potpuno zreli.
Biljka glog veoma cesto raste u ikarama i uz ograde i ivice.
Veruje se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvornijih lekovitih biljaka za srce. Glog jaa i
regulie rad srca. Pored toga, glog se od davnina upotrebljava kao prirodni lek za regulaciju krvnog
pritiska, jer ne samo da moe sniziti povieni krvni pritisak, nego i podii nizak u sluajevima
oslabljenog sranog miia. Dobar je u leenju oteenog sranog miica u starosti, kod upale
sranog miica, blagotvorno deluje u leenju zakreenja krvnih sudova i dobar je prirodni lek protiv
angine pectoris. Drugim recima blagotvorno deluje protiv svih sranih oboljenja. Glog isto tako ima
pozitivan efekat na smirenje nervnog sistema.
ALFIJA
Zovu je jo i kadulja, ku, lekovita slavulja, krstaica. alfija je viegodinja lekovita biljka koja
raste u visinu od 30 do 60 cm. Ima drvenastu stabljiku i veoma jak koren. Raste kao divlja biljka,
najcesce po kamenitim mestima, a cesto se uzgaja i u vrtovima. Bere se pre cvetanja a lekoviti deo
biljke su listovi i mlade granice.
Naziv ove lekovite biljke na latinskom (salvia officinalis) upucuje nas da je smatramo veoma
lekovitom - njeno ime, naime, znai spasonosna i lekovita. alfija ili kadulja lei mnoge bolesti i to
promuklost, isti krv i jaa ivce, greje eludac, otklanja vetrove, ublazava simptome alergijskog
rinitisa, pomae kod svake vrste prehlade, katara i influence. alfija se upotrebljava za cicenje
krvi, jetre, za bolesti bubrega i protiv nonog znojenja i samim tim predstavlja prirodni lek za
mnoge bolesti. Ima i protivupalno dejstvo, tako da se toplo preporuuje protiv svih zapaljenja , od
zapaljenja drela, preko unutranjih organa, do beike i vaginalnih upala. alfija je u stanju da
regulie i znojenje, odnosno da ga dovede na pravu meru: kada se znojite od slabosti posle gripa
ili zapaljenja plua kadulja taj problem reava za par dana. alfija je zatim, odlian antibiotik
irokog spektra i daje dobre rezultate kada se upotrebljava za leenje reumatizma. Dobar je
hormonalni regulator pa se preporuuje u periodu puberteta i menopauze. Poznato je i da ima
pozitivno dejstvo za odravanje higijene i zdravlja usta i zuba.
aj od zalfije
aj od zalfije priprema se od jedne kaike svee ili osuene biljke na olju vode. Preliti lie
kljualom vodom i pustiti da stoji pola sata. Piti po jednu olju aja tri puta na dan. Ako je u pitanju
neuredan menstrualni ciklus, aj od alfije je potrebno piti tri puta dnevno u trajanju od tri nedelje,
izmedju menstruacija.
Za grgljanje ili vaginalno ispiranje
Za grgljanje ili vaginalno ispiranje, jedna pregrt ove biljke kuva se u 1 litar vode 10 minuta.
alfija za inhalaciju
U sezoni gripa, udiite paru nad posudom u kojoj se kuvaju alfija, majcina duica, lavanda i
ruzmarin, a posle inhalacije iskoristiti tecnost za kupku.
RUZMARIN ZA CIRKULACIJU
Ruzmarin je jo jedan veliki dar prirode. Latinski naziv za ovu lekovitu biljku je Rosmarinus
officinalis a njegov najvaniji sastojak je etarsko ulje, u iji sastav ulaze kamfor, cineol, pinen. Osim
toga sadri i gorke materije, holin, tanin, smole... Lekoviti deo ruzmarina su listovi biljke. Ruzmarin
je u nasim krajevima dosta rasprostranjena biljka, ne zahteva neku posebu negu stoga nam je lako
dostupan, zato vredi znati i njegova lekovita svojstva. Ako se vratimo u istoriju saznajemo da su
stari Grci ovu biljku posvetili boginji lepote, Afroditi a maarska kraljica Izabela, upotrebljavala je
ruzmarin kao prirodno sredstvo za podmlaivanje.
Naa narodna medicina najee koristi ruzmarin kao sredstvo za bolju cirkulaciju krvi i podizanje
niskog krvnog pritiska. Moda je manje poznata ali ne i manje bitna injenica da ruzmarin leci
malokrvnost kod dece, popravlja apetiti, blagotvorno deluje na rad eluca, krepi iscrpljen
organizam, popravlja raspoloenje, smiruje nervozu, napetost, otklanja anksioznosti (strahove).
Zbog pomenutog pozitivnog uticaja na cirkulaciju, ova biljka takoe ublaava menstrualne bolove
(dismenoreju), i moze pomoi kod izostanka menstruacije (amenoreje).
Vino od ruzmarina
Ako niste raspoloeni, ujutru se budite umorniji nego to ste bili kada ste otili na spavanje, tokom
dana ste tromi i pospani, pri tom imate nizak krvni pritisak, dobro e vam doi vino od ruzmarina.
Priprema:
Jednu saku listova ruzmarina umeati u 1 litar kvalitetnog vina (najbolje je domae crno vino).
Meavinu uvati u staklenoj flai sedam dana i svakoga dana 2-3 puta dobro promukati. Osmi
dan procediti i piti svakodnevno po jednu rakijsku aicu, ujutru pre doruka i jednu popodne pre
ruka. Kao i kod svake druge prirodne terapije i u ovom sluaju je potrebno odreeno vreme da bi
se ispoljili svi pozitivni efekti (oko 30-tak dana). U blaim oblicima bolesti i kod osetljivijih osoba
efekat se ispoljava i ranije.
Kupka od ruzmarina
Kupka od ruzmarina korisna je u jutarnjim satima jer razbuuje i osveava organizam, nakon ega
e biti sposoban da lake podnese dnevne aktivnosti. Ne treba je koristiti u veernjim satima jer
moe rasterati san. Za ovu kupku dobro e posluiti ekstrakt od ruzmarina. Moe se nabaviti i u
vidu ruzmarinske soli za kupanje.
Lekovito delovanje postie samo originalan karanfili, koji prilikom stavljanja u vodu potone,
oslobaajui jak, otar i prijatan miris.. Zainsku biljku karanfili (Syzygium aromaticum) kod nas
uglavnom vezuju za ritual kuvanja vina. A malo njih zna da je on, zbog karakteristine arome,
savren dodatak mnogim jelima, kolaima, napicima. Karanfili spada u slatke zaine, zbog ega
se dodaje pre svega slatkim jelima. Uz njega, meutim, poseban ukus dobija i svinjsko peenje,
peena divlja, pojedine kobasice i salame, kao i supe. Prapostojbina ove tropske biljke iz porodice
mirti je Indonezija, koja je i danas njen najvei potroa, sa polovinom od celokupne proizvodnje u
celom svetu. Na nae prostore stie u obliku osuenih, nerascvetalih pupoljaka. A da li su pravi,
lako ih je proveriti, jednostavnim bacanjem u vodu. Ako potonu, i puste intenzivan, otar i prijatan
miris, zbog ak 12 odsto prisutnog aromatinog ulja, znai da se radi o originalima. Ako ne potonu i
puste blag miris, pokazuje da se radi o odlino napravljenim falsifikatima od estrahovanog etarskog
ulja.
Ovo je vano da se zna i zbog lekovitog delovanja karanfilia, koji ukoliko nije original ne moe da
postigne eljeni efekat. Za karanfili je potvreno da pospeuje apetit i varenje, deluje kao
antiseptik, odstranjuje sluz, jaa jetru. Dokazano je i da su terpenski sastojci eterinog ulja
eugenola, koga ima u zavidnim koliinama, najzasluniji za antibakterijsko delovanje na vei broj
bakterijskih vrsta. Eterino ulje karanfilia deluje i na mnoge vrste gljivica.
Ukoliko se gricka, dobar je aromatik za uklanjanje loeg mirisa iz usta, ali i kao antiseptik za
spreavanje zubnog karijesa. Deluje i kao lokalni anestetik i trenutno zaustavlja zubobolju.
Istovremeno poboljava cirkulaciju krvi u desnima, inei ih jaim i zdravijim.
U ajurvedskoj medicini za ovaj zain se smatra da poboljava cirkulaciju, varenje i metabolizam.
Savladava stomane probleme kao to su gasovi, nadimanje i munina.
Kada je maarska kraljica Elizabeta odluila da se pod stare dane (u sedmoj deceniji) uda za
vedskog kralja suoila se sa velikim problemom. Artritis je od nje napravio invalida, jako teko se
kretala, zglobovi su joj se deformisali i jako je boleli. Tada joj je neko preporuio ruzmarin. Za
kratko vreme bolest se povukla, bolovi su prestali, kraljica se ispravila i podmladila. Prezadovoljna
rezultatima, odluila je da svatovi na njenoj svadbi budu zakieni granicama ruzmarina. Tako je,
po legendi, nastao ovaj obiaj koji se zadrao do danas u mnogim evropskim zemljama.Ruzmarin
(Rosmarinus officinalis) je jedna od najee korienih lekovitih, aromatinih biljaka. Koristi ga
fitoterapija, kozmetika ali je ova biljka i vrlo popularan zain. Miris i aroma ruzmarina potie od
etarskog ulja koje je osnovni aktivni princip ove biljke. Pored etarskog ulja (koje sadri cineol, levi i
desni kamfor, borneol, pinen), ruzmarin sadri i tanine i saponine i gorke materije koje takoe
doprinose lekovitosti ove biljke.
Antioksidantno delovanje ove biljke korisno je i sranim bolesnicima naroito onima koji pate od
angine pektoris. U tom sluaju fitoterapeuti ga preporuuju u kombinaciji sa valerijanom,
matinjakom, imelom i glogom.Narodna medicina preporuuje ruzmarin kuvan u mleku protiv
kalja i bolesti plua.
Profesr Jovan Tucakov, na najvei autoritet u fitoterapiji, ruzmarin preporuuje protiv belog pranja
i za ureivanje neredovnog menstrualnog ciklusa (u kombinaciji sa kamilicom, odoljenom,
matinjakom i omanom). Zbog visokog sadraja etarskog ulja ruzmarin se ne preporuuje
trudnicama i maloj deci. Zahvaljujui sadraju tanina, ruzmarin moe da zaustavi proliv.
Adstrigentno (skupljajue) dejstvo tanina i antiseptino delovanje etarskog ulja zasluni su za to
to se ova biljka esto stavlja u paste za zube i razne vodice za odravanje oralne higijene.
Ruzmarin spreava delovanje visokoreaktivnih molekula kiseonika, koji prouzrokuju starenje koe,
stimulie cirkulaciju, podstie limfnu drenau i podie tonus miia. Zbog ovih osobina on je est
sastojak krema i drugih preparata za negu lica i spreavanje nastanka bora. Takoe etarsko ulje
ove biljke vekovima se koristi i u parfimerskoj industriji (on je osnovni sastojak uvene vodice
maarske kraljice, koja je ime dobila po kraljici sa poetka teksta). ene na Mediteranu svee
oprano rublje ostavljaju da se sui raireno na grmovima ruzmarina kako bi ve upio svei miris
ove biljke.
Kopriva ima dosta veliki koren a stabljika raste u visinu i do metar i po. Listovi su joj u obliku srca,
na vrhovima zailjeni a na obodima testerasti. Prekriveni su aokama koje su kukaste na
vrhovima.Kada se dodirne, ari, jer izliva ostare sokove na kou. Veruje se da ovakvo arenje
koprivom lei reumatizam. Koristi se u lekovite svrhe i kao industrijska biljka. Kopriva raste kao
korovska biljka na zaputenim mestima, neobraenim oranicama, pored puteva, u jarkovima i
slino. Sigurno da ne postoji osoba na naim prostorima, koja nikada nije videla koprivu. Drugi
nazivi za ovu lekovitu biljku su jo i kopriva obina, pasja kupina, pitoma kopriva, velika kopriva,
ara.
Cela biljka je lekovita, tako da se u prolee kada je kopriva mlada, beru listovi i cela biljka sa
stabljikom. Moe se brati i tokom cele godine, dok se koren skuplja u prolee i jesen. Seme
sazreva u avgustu.
Lekovita svojstva
Kopriva se najee upotrebljava kao lek za ienje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma,
groznice, prekomernog mokrenja, tuberkoloze plua, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u
bubregu, za zarastanje rana, protiv zraenja, malokrvnosti, ira na elucu, nesanice, nervoze.
Izuzetno je bogata korisnim sastojcima: belanevinama, ugljenim hidratima, mastima, kalcijumom,
fosforom, gvoem, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. aj od
koprive odlino je prirodno sredstvo za iskaljavanje, proiava jetru, eludac i creva, a ujedno je
koristan lek protiv anemije, groznice, utice, malarije. U kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama
lei ir na elucu i dvanaestopalanom crevu, proiava krv, olakava varenje, umanjuje
uznemirenost i nesanicu. Isto tako, kopriva je dobar prirodni lek protiv vodene bolesti, gihta, jetre,
bubrega, prostate i nesvestice. Ipak u naem narodu se najee koristi za leenje malokrvnosti.
Osim aja, od koprive se mogu spravljati razna ukusna i lekovita jela, kao sto su supe, orbe, pite,
rolati, salate i slino. Zato je, kad god je mogue, treba imati na trpezi. Kapi od koprive preporuuju
se za jaanje korena kose i protiv opadanja kose.
Jednom sam dao savjet majci sedmero djece, koja je od svog zadnjeg poroda patila od glavobolje i
ekcema, da pije aj od koprive.U kratkom vremenu rijeila se ekcema i glavobolje. Poto ekcem
ima unutranji razlog, treba ga leiti uzimajui trave koje iste krv. Kopriva je najbolja biljka za
ienje i poboljanje krvi. Pozitivno djeluje na guterau i pomae sniavanju eera u krvi.
Kopriva lei upale urinarnog trakta i stimulie rad creva. Zbog toga koprivu preporuuju kao deo
prolenog ienja organizma.
U biljnoj medicini aj od koprive se koristi za bolesti jetre i ui, za poremeaje sna, kod tumora
slezine, za greve u stomaku, ireve, bolesti plua itd. aj se pije 4 nedelje. Nemojte aj zakuhati,
jer e to unititi dragocjene sastojke. Moete piti 1 au aja od koprive svaki dan tokom cijele
godine, radi prevencije. aj od koprive takoer je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija.
Ako imate manjak gvoa u organizmu i osjeate se umorno i beskorisno, kopriva je to to Vam
treba! Kopriva sadri puno gvoa, i uspjeno se koristi kod anemije. Nakon odreenog vremena,
opet ete se osjeati puni energije i zdravlja.
aj od koprive je diuretik i zbog toga se moe koristiti kod vodene bolesti. Izgrauje krv i zbog toga
je dobrotvoran kod mnogih bolesti krvi. U kombinaciji sa drugim lekovitim biljem, kopriva se moe
uspjeno koristiti za leenje leukemije. Ljudi, koji pate od alergije, ukljuujui polensku groznicu,
takoer bi trebali piti aj od koprive.
ORAH
Sa stanovita narodne medicine, orah kao prirodni lek je simbol intelektualne snage jer se unutar
njegove vrste ljuske nalik lobanji, nalazi vijugavi plod koji izgledom podsea na mozak. Sa naune
take gledita, plodovi oraha su bogati omega-3 masnim kiselinama koje su zaista neophodne za
zdravo funksionisanje mozga. Prema tome, nema dileme u prii da orah povoljno deluje na
najbitniji organ ljudskog organizma koji ini da budemo to to jesmo i 24 asa dnevno upravlja
naim telom i umom.
Drvo oraha potie iz june Evrope i centralne Azije a danas se preteno uzgaja u Evropskim
zemljama, Indiji, Kini, Japanu, Cileu, SAD i Kanadi. Moe da raste i na manje plodnoj zemlji ali ipak
najvie prinosa daje u vinogradarskoj zoni na umereno vlanom zemljitu.
Plodovi oraha pristiu krajem septembra, a s obzirom na to da se mogu dugo ouvati dostupni su
tokom cele godine i pri tom ne gube na kvalitetu. Zdravi orasi bi trebali biti svetlo smedje boje,
kompaktnog izgleda, priblini po veliini, teki u ruci i bez ueglog mirisa. Ovo kotunjavo voe je
snaan izvor energije a bogato je mnotvom vitamina, minerala i antioksidansnih materija.
Redovna konzumacija oraha podie nivo dobrog a sniava nivo loeg holesterola u krvi, podstie
koncentraciju, pamenje i uopte je izvrsna hrana za mozak. Mladi zeleni plodovi oraha sadre
dosta C vitamina i joda a tradicionalna medicina ih najee preporuuje za leenje titne lezde
kao sastavni deo likera od oraha ili orahovae. Osim toga, ovaj narodni lek blagotvorno deluje na
eludac i jaa krv. Zeleni plodovi oraha beru se u maju i junu.
Recept za ovaj tibetanski lek pronaen je u starom tibetanskom manastiru, ispisan na glinenim
ploicama. Pretpostavlja se da je zapisan pre vie od 2000 godina a koristi se protiv triglicerida,
holesterola i krenih naslaga na krvnim sudovima, kao i za dug vek. Pored toga sto uspesno isti
krvne sudove, ovaj stari tibetanski lek poboljava elastinost krvnih sudova (spreava pucanje
krvnih sudova a samim tim i izliv krvi), spreava infarkt srca, mozga i anginu pektoris. Zatim,
spreava nastanak tumora, popravlja vid i podmlauje organizam.
Riblje ulje
Da riblje ulje moe poboljsati zdravstveno stanje naeg organizma vec odavno nije nikakva tajna,
zato hajde da sagledamo kakve su njegove konkretne zdravstvene prednosti i lekovita svojstva.
Najbitniji sastojak koji riblje ulje ini toliko lekovitim jesu omega-3 masne kiseline. Dakle, omega-3
masne kiseline imaju veoma povoljan uticaj na zdravo funckionisanje kardiovaskularnog sistema,
mozga, daju podrku imunolokom sistemu, deluju antioksidativno, podstiu metabolizam koe i
jo mnogo toga.
Kao prvo, riblje ulje nam je od velike koristi jo i pre nego to se rodimo. Ono se preporuuje u
ishrani trudnica za odravanje zdrave trudnoe. Brojna nauna ispitivanja pokazuju da je posebno
bitno za razvoj mozga bebe. Tako postoje podaci o tome da deca ije su majke uzimale riblje ulje
za vreme trudnoe kao dodatak ishrani, imaju vei nivo inteligencije i redju pojavu mentalnih
nedostataka.
Kada se rodimo riblje ulje nam prua energiju koja stimulie brzi prenos impulsa iz jedne elije u
drugu. To nam daje brzinu misli, lake skladitenje podataka u memoriju i ponovno preuzimanje
podataka u zavisnosti od potrebe. Kako preterana konzumacija alkohola umanjuje nivo omega-3
masnih kiselina u organizmu (pogotovo u mozgu), to vremenom dovodi do raznih nervnih
oboljenja, tako riblje ulje smanjuje mogunost takvih oteenja. Riblje ulje kao prirodni lek za srce i
druge kardiovaskularne bolesti sve je vie u upotrebi. Redovna konzumacija ribljeg ulja znaajno
umanjuje rizik od sranog udara i to do 45%, ublaava aritmije srca, sniava krvni pritisak, sniava
nivo holesterola u krvi, spreava nastanak tromba i u svakom sluaju povoljno utie na kvalitet
ivota osoba koje su pretrpele srani udar.
Jedno istraivanje koje je sprovedeno u Australiji pokazalo je da riblje ulje normalizuje nivo
serotonina, kojem dugujemo za "dobro raspoloenje". Zato se redovan unos ribljeg ulja
preporuuje i kao lek protiv depresije, neprijatnih simptoma menopauze i slinih pojava koje nam
kvare raspoloenje. Zatim, riblje ulje povoljno utie na vid, spreava isuivanje oka, ublaava
simptome bronhitisa, bronhijalne astme, artritisa i raznih konih oboljenja. Prema najnovijim
istraivanjima, u ribljem ulju se ak moe pronai spas od prevremenog starenja organizma i
nastanaka raka.
Na kraju da kaemo da se riblje ulje moze nabaviti u apotekama u vidu granula ali je mozda ipak
bolje ukoliko ga unosimo konzumacijom sveze masnije ribe kao sto su skua, tunjevina ili haringa.
Napomena: Americki lekari sa Univerziteta u Michiganu preporucuju oprez osobama koje pate od
hronicnih bolesti creva jer su ustanovili da u takvim slucajevima preterani unos ribljeg ulja, tacnije
dokozaheksaenoinske kiseline (DHA) koja se u njemu nalazi, moze izazvati i neke nuspojave kao
sto su razvoj kolitisa (upala sluzokoe debelog creva) i raka debelog creva.
Kako odabrati najbolje ulje za vae zdravlje?
Nasuprot uvrijeenom miljenju, nisu sve masnoe koje unosimo u organizam tetne po zdravlje.
Ustvari, mnoge masnoe, izmeu ostalog, pogoduju odravanju odgovaraue telesne teine i
pravilnom funkcioniranju kardiovaskularnog i nervnog sistema. Ipak, uz toliko pogrenih informacija
o tetnosti masti i ulja, teko je verovati u suprotno, pa mnogi ljudi, na tetu vlastitog zdravlja,
izbjegavaju masnou. Radi razjanjenja tih nedoumica, sledi nekoliko informacija o uljima koja
pogoduju zdravlju.
Kokosovo ulje sve je ee zastupljeno u ishrani sportista i onih osoba koje imaju problema sa
vikom kilograma. Osnovni razlog za to jeste injenica da je kokosovo ulje manje kalorino od
ostalih ulja, brzo se pretvara u energiju i ne doprinosi taloenju masti na krvnim sudovima.
Kokosovo ulje, takodje, poveava nivo izdrljivosti organizma i na taj nain poboljava
performance sportista a ujedno je visoko rangirano na spisku najzdravijih ulja na svetu. Zbog toga
zasluuje svoju stranicu na kojoj emo opisati njegove osobine i lekovita svojstva.
Pre svega da kaemo da se kokosovo ulje sastoji od 90% zasienih masnih kiselina (veina od njih
su trigliceridi srednjeg lanca), zatim viestruko nezasienih masnih kiselina (linoleic acid),
mononezasienih masnih kiselina (oleinska kiselina), odredjenih derivata masnih kiselina, masnih
alkohola, polifenola koji su odgovorni za miris i ukus kokosovog ulja, vitamina (E, K) i minerala. Na
niim temperaturama moe se stegnuti pa ga je u tom sluaju pre upotrebe potrebno malo
zagrejati.
Kokosovo ulje doprinosi reavanju mnogih zdravstvenih problema i preporuuje se kao pomono
prirodno sredstvo za spreavanje nastanka i leenje sledeih oboljenja: gojaznost, dijabetes,
srane bolesti, problemi sa bubrezima, visok krvni pritisak. Zatim za podizanje imuniteta,
odravanje normalnog nivoa holesterola, regulisanje varenja, regulisanje metabolizma, pomae
zdravom funkcioniranju titne lezde. Pored toga kokosovo ulje ima antivirusno i antibakterijsko
dejstvo pa je vrlo efikasno sredstvo protiv raznih infekcija. Kokosovo ulje ubija viruse koji izazivaju
ospice, grip, herpes, hepatitis, SARS, itd. Zatim bakterije koje izazivaju razne infekcije grla,
infekcije mokranih kanala, upalu plua, gonoreju, itd.
Prisustvo triglicerida srednjeg lanca i masnih kiselina u kokosovom ulju veoma je korisno u
prevenciji bolesti jetre jer se materije lako pretvaraju u energiju, ime se smanjuje optereenje jetre
i spreava nakupljanje masnoa.Smatra se da kokosovo ulje ima uticaj na smanjenje osjetljivosti
virusa HIV-a i raka. Kokosovo ulje pomae u leenju razliitih konih bolesti, kao to su psorijaza,
dermatitis, ekcemi i druge kone infekcije. Kokosovo ulje je vrlo umirujue i stoga pomae u
uklanjanju stresa. Nena masaa glave kokosovim uljem pomae u uklanjanju mentalnog umora.
Na kraju, kokosovo ulje u kozmetike svrhe jedan je od najboljih prirodnih sredstava za negu kose.
Ono kosi daje sjaj i podstie zdrav rast kose. Ukoliko se redovno utrljava u koren kose otklanja
perut a esencijalni proteini u kokosovom ulju hrane i regeneriu otecnu kosu. Kokosovo ulje
predstavlja sigurno reenje problema sa suvom i perutavom koom, hidrira i spreava prerano
starenje koe. Iz tih razloga kokosovo ulje je omiljeni sastojak za izradu savremenih kozmetikih
preparata za negu kose i tela, kao to su sapuni, samponi, losioni, kreme i sl.
Kokosovo ulje viestruko je korisna namirnica i najbogatiji poznati izvor srednjeg lanca masnih
kiselina (MCFA). One reguliu probavu, potpomau asimilaciju masti i snabdevaju organizam
energijom. Kokosovo ulje bogato je zdravim zasienim mastima i antioksidansima. Pospeuje rad
mozga, jaa imunitet i omoguuje pravilan rad titnjae.
Budui da ima visoku taku dimljenja, vrlo je stabilno. Zahvaljujui tome odlino je i za kuvanje i za
konzumiranje u sirovom obliku. Mnogi ljudi svakodnevno uzimaju po kaiicu nerafiniranog ekstra
djevianskog kokosovog ulja, jer je njegov kljuni sastojak, laurinska kiselina koja ima snano
protivgljivino, protivvirusno i protivbakterijsko dejstvo. Budui da brzo prodire u stanice, kokosovo
ulje ubrzava probavu, no ujedno je i snaan izvor energije.
Oko proizvodnje ovog ulja vode se brojne polemike, zbog bojazni da plantae palmi ne ugroze
prirodno stanite orangutana i drugih ivotinja. Taj problem zahteva odgovoran pristup, ali
nezavisno od toga, palmino ulje vrlo je kvalitetno, stabilno ulje, bogato prirodnim vitaminom E i
karotenom (vitamin A).
Kao i kokosovo ulje, ima visoku taku dimljenja, ne zahteva hidrogenaciju da bi zadralo stabilnost
i u skladu s tim potpuno je lieno transmasnih kiselina. To ga ini odlinim za pripremu kuvane i
prene hrane. Palmino ulje jedino je ulje koje ima savren odnos tokoferola i tokotrienola (dva
oblika E vitamina).
Takoer, u njemu nalazimo 13 puta vie karotena (A vitamina), nego u argarepi, to ga ini jednim
od najboljih izvora tog vanog nutrijenta.
Ulje avokada - snaan antioksidans
Kod nas skoro nepoznato, ulje avokada sve vie dobija na znaaju kao snano sredstvo u borbi
protiv slobodnih radikala, koje titi stanice od oteenja.
Proseni zapadnjak unosi u organizam znatno vie omega-6, nego omega-3 masnih kiselina, usled
ega dolazi do pojave mnogih, esto i hroninih bolesti. Ali, ulje makadamije ima izuzetno nizak
udeo omega-6 masnih kiselina, i relativno visok udeo omega-3 masnih kiselina, to ga ini jedim
od najzdravijih orahovih ulja za konzumaciju. Takoer je bogato oleinskom kiselinom, odnosno
omega-9 masnom kiselinom koja se pokazala izuzetno korisnom u borbi protiv raka i u zatiti od
sranih oboljenja. Ulje australskog oraha, zahvaljujui ukusnoj, bogatoj aromi, odlino je salatno
ulje. Budui da ima visoku taku dimljenja, pogodno je za pirjanje i prenje hrane.
Zdravstvene prednosti upotrebe maslinova ulja oigledno su poznate. Zahvaljujui tome je ovo ulje
postalo jednim od onih koja se najee preporuuju za konzumaciju, posebno za ouvanje
zdravog srca. Zaista, autentino, ekstra deviansko maslinovo ulje poseduje sva svojstva koja im
pripisuje industrija zdrave hrane. Kao jedan od glavnih sastojaka mediteranske prehrane,
maslinovo ulje bogato je mononezasienim mastima i lipoproteinima velike gustoe (HDL), koji
pomau smanjenju nivoa holesterola u krvi. Zahvaljujui raznim vitaminima, hranjivim tvarima i
antioksidansima, efikasno titi od sranih bolesti. Izmeu ostalog, poboljava varenje, titi od ira
na elucu i gastritisa, te spreava nastanak unih kamenaca.
Masline i maslinovo ulje su dragocena blagodet prirode. Kroz istoriju maslina je sinonim za mir,
slavu, mo, plodnost i mudrost. Masline i maslinovo ulje vekovima unazad upotrebljavaju se kao
hrana i lek. Osim toga maslinovo ulje se smatra svetim uljem tako da se jo uvek koristi u mnogim
verskim obredima. Maslinovo drvo potie sa podrucja Mediterana i zapadne Azije a uzgoj maslina
poeo je pre vie od 7000 godina. Drevni Grci mazali su svoje telo i kosu maslinovim uljem u cilju
postizanja dobrog zdravlja. Drvo masline je veoma izdrljivo i moe iveti nekoliko vekova. Postoje
i kazivanja da su neka stabla stara 1600 ili ak 2000 godina. Verovali ili ne, stanovnici Santa
Bartolo di Carana na Sardiniji za jedno zaista staro stablo masline koje se tamo nalazi, tvrde da je
staro od 3000 do 4000 godina.
Masline se danas uzgajaju u mnogim krajevima sveta sa mediteranskom klimom kao sto je
Sredozemlje, Izrael, Palestina, Juna Afrika, ile, Peru, Kalifornija... Masline sazrevaju i beru se u
septembru ali se ne jedu u tako sveem obliku ve zahtevaju odredjenu vrstu pripreme i prerade
pre nego dospeju na trpezu, bilo da se radi o celom plodu masline sa koticom ili o maslinovom
ulju. Inae, hladno cedjeno maslinovo ulje poznato je kao jedna od najzdravijih namirnica koje se
koriste u kuhinji. Zbog svojih zaista veoma lekovitih moi maslinovo ulje se sve vie preporuuje od
strane savremenih lekara i sve ee upotrebljava u kuhinji. Kao i svaki drugi prirodni lek i
maslinovo ulje bie od vee koristi ukoliko se sa njegovom primenom pone na vreme, to znaci u
preventivne svrhe (pre ispoljavanja bolesti). Treba znati da je za ishranu najzdravije hladno
cedjeno nerafinisano maslinovo ulje i da njime ve pripremljenu hranu treba prelivati a sto manje
ga prziti i izlagati visokim temperaturama.
Kada je u pitanju maslina kao lek, veruje se da ova biljka lei ak 60 vrsta bolesti. Zahvaljujuci
visokom sadraju vitamina E masline su koristan antioksidans. Pored toga u sebi sadre mnoge
hranljive i lekovite materije: vitamin C, D, A, K, biljne masti, belanevine, beta-karoten, enzime,
nezasiene masne kiseline, omega-3 kiselinu, oleuropein, oliensku kiselinu, stearinsku kiselinu,
palmitinsku kiselinu, hlorofil, flavonoide, fitosterole, gvodje... Tako da masline i maslinovo ulje
povoljno deluju na zdravstvene probleme kao to su: loe varenje, ir na elucu, ir na
dvanaestopalanom crevu, poremeena funkcija jetre, povien holesterol u krvi, poremeen krvni
pritisak, modani udar, bolesti srca i krvnih sudova, dijabetes, hipertireoza, PMS i klimakterine
tegobe, tegobe sa prostatom, reuma, bronhitis, astma, bolesti usta i zuba, glavobolja, upale i
virusne infekcije, kandida, zatvor, oteenje elija, bubuljice, akne, ekcem, suva koa, oteena
kosa, nokti, opekotine zbog preteranog izlaganja suncu...
U kozmetike svrhe maslinovo ulje nalazi primenu u gotovo svim sredstvima za negu tela, lica,
kose, noktiju i pri tom daje vidljive pozitivne rezultate. Verovatno da je vec svima poznato da nema
nita efikasnije za negu oteene i suve koe i kose od maslinovog ulja. Zato ne dozvolite da u
svojoj kuhinji i kupatilu ostanete bez ovog divnog prirodnog saveznika.
Popularno u azijskoj kuhinji, susamovo ulje ima specifian okus, zahvaljujui kojem je postalo
omiljenim dodatkom brojnim jelima. Uz to, izuzetno je zdravo, jer u meuvremenu se ustanovilo da
sniava krvni pritisak i smanjuje rizik od sranih bolesti. Bogato je gvoem, kalcijumom i
magnezijumom te polinezasienim mastima, koje pomau pravilnoj apsorpciji masti. Nadalje,
izotrava um, jaa zube i kosti, koi daje zdrav izgled. Pomae u borbi protiv dijabetesa, spreava
upale desni i pojavu zubnih naslaga, titi bubrege i odlino je sredstvo u borbi protiv depresije.
U ovom lanku nismo nabrojali sva zdrava ulja. Ostala ulja na koja valja obratiti panju su...
bademovo
buino
laneno
ulje sjemenki groa
orahovo
ulje konoplje
sacha inchi ulje
ghee (ayurvedski proieni maslac)
S druge strane, "popularna" rafinirana ulja poput suncokretovog, uljene repice, kukuruznog,
sojinog, ulja sjemenki pamuka izbjegavajte, jer kode zdravlju.
KALINJI ILI ULJE CRNOG KIMA (CRNI KUMIN)
Zbog svog bogatog hemijskog sastava - sadri preko 100 aktivnih sastojaka - crni kim je vrlo
lekovit. Crni kim blagotvorno djeluje na disajni, mokrani sistem, sistem za varenje, imuni sistem i
cirkulaciju. Daje odline rezultate u lijeenju astme i alergije, jer ima svojstva antihistamina
(smanjuje i eliminira posljedice djelovanja histamina, koji se stvara kod alergijskih reakcija).
Pomae kod bronhitisa, kroninog kalja i emfizema, bolesti eluca i koe (akne, dermatitis,
psorijazu), spreava napade astme.
Kalinji se preporuuje:
za jaanje imuniteta
kod hroninog kalja
kod alergija i astme
kod konih bolesti
kod bolesti eluca
Nigella sativa (poznata kao kim, crni kumin, urekot ili kalinji) je jednogodinja biljka iz porodice
Ranunculaceae. Poznata po svom plodu - crnom semenu koje se zove crni kumin (nemojte ga
zamijeniti sa kuminom tj. obinim kimom, Cumunum cyminum, koji moete pronai skoro u svakoj
trgovini). Crni kumin je jedna od najpoznatijih biljaka u istoriji medicine. U starom Egiptu su ga
koristili za poboljanje varenja, kod prehlada, glavobolja, infekcija i zubobolja. Seme crnog kumina
bilo je pronaeno u grobnici faraona Tutankamona. Kalinji se spominje u Bibliji i Hadithu.
Islamski prorok Muhamed o njemu govori sledee:"Crni kumin lei sve bolesti osim smrti."
Poznati grki lenik Dioskorid koristio je crni kim za glavobolju i zubobolju. Hriani su ga
upotrebljavali za ienje od parazita i crevnih glista te protiv nadutosti stomaka. Nuna ispitivanja
crnog kima poela su pre 60-ak godina. Na razliitim univerzitetima sveta bilo je napravljeno oko
200 istraivanja, koja su potvrdila neverovatna lekovita svojstva ove biljke. Zbog svog bogatog
hemijskog sastava - sadri preko 100 aktivnih sastojaka - crni kim je vrlo lekovit. Daje odline
rezultate u lijeenju astme i alergije, jer ima svojstva antihistamina (smanjuje i eliminie posledice
delovanja histamina, koji se stvara kod alergijskih reakcija). Lei bronhitis, hronini kaalj i
emfizem, bolesti eluca i koe (akne, dermatitis, psorijazu), spreava napade astme.
Zahvaljujui sterolu i beta-sitosterolu, koji imaju anti-tumorna svojstva, crni kumin je odlian nain
prevencije svih vrsta raka. Podstie proizvodnju odbrambenih elija, zdrave elije titi od
oteenja, unitava elije tumora. Kada su ene u pitanju umiruje greve materice, pospeuje
menstruaciju, olakava bolove prilikom poroaja i sam poroaj, enama za vreme dojenja
obezbeuje mleko.
Popis svojstava crnog kumina:
Nigella sativa sadri vie od 100 nutrijenata, mnogi od njih jo nisu poznati znanosti. Istraivanja
crnog kumina se nastavljaju, a bogati sastav biljke sve vie iznenauje znanstvenike. Glavni
ljekoviti sastojci crnog kumina su crystalline nigellone i thymoquinone. Drugi vani sastojci su
aminokiseline, probavni enzimi, masne kiseline i minerali. Neki od njih su:
myristic acid
palmitic acid
palmitoleic acid
stearic acid
oleic acid
linoleic acid (omega-6)
linolenic acid (omega-3)
arahidonska kiselina
tiamin
riboflavin
piridoksin
niacin
folacin
kalcij
gvoe
bakar
cink
fosfor
Kada se due vreme koristi otklanja simptome reumatizma, dijabetesa, tezih upala i povienog
pritiska. Zato bi oboleli od ovakvih bolesti trebali konzumirati hranu oplemenjenu uljem ove biljke, u
periodu od pola godine. Ukoliko se u tom periodu vodi i zdrav nain ivota mogue je osloboditi se
simptoma bolesti, a nekada i bolesti u celini.
Ulje crnog kima preporuuje se kao dodatak salatama i za prelivanje ve gotove hrane. Moe se
dodavati i pred kraj kuvanja ali ne treba ga koristiti za duga prenja da se ne bi unistile lekovite
materije. Za leenje bolesti ulje treba uzimati po 25 kapi tri puta na dan, a zdrave osobe svega 25
kapi dnevno.
Zeleni aj se dobija od sasuenog lia biljke Camellia smensis, koja prirodno raste u Kini, Japanu,
Indiji, Gruziji, ri Lanci. Ovo uveno pie, blago kiselog ukusa, o kojem se u poslednje vreme toliko
pria, moe biti klju za postizanje dobrog zdravlja a vrlo esto se koristi kao prirodno sredstvo za
ienje organizma. Razlog za to jeste to ovaj napitak ima pozitivan uticaj na skoro svaki deo
ljudskog tela. Sardi vitamin C, E, minerale, katehine, polifenole, fluorin, kofein.
Nivo kofeina u zelenom aju zavisi od veliine lista i vrste aja. Naime, to je manji list, vea je
koncentracija kofeina u njemu i obrnuto. Zatim, biljka koja je rasla u hladu razvie vei nivo kofeina
od one koja je gajena na suncu. Vei je nivo kofeina u listovima koji se nalaze na vrhu biljke od
onih koji su na dnu. Treba znati da zeleni aj u odnosu na kafu ima pozitivno stimulativno dejstvo,
tanije, ne izaziva nervozu, lupanje srca i sline neprijatnosti. Pri tom, jedna oljica kafe sadri od
60 do 160 mg kofeina, dok oljica zelenog aja od 6 do 30 mg.
Lekovita svojstva
Narodna medicina irom sveta veoma ceni lekovite moi ove biljke. Naunim ispitivanjima
potvreno je da je zeleni aj moan antioksidans, tako da organizam uspesno titi od tetnog
uticaja slobodnih radikala. To su visoko reaktivni molekuli koji imaju sposobnost da otete elije
tela. Takve promene mogu izazvati bolesti srca, rak, prevremeno starenje i mnoge druge
degenerativne bolesti. Antioksidansi su, dakle, vana odbrambena linija protiv mnogih bolesti.
Redovnom upotrebom zelenog aja moze se spreiti pojava raka, pogotovo raka prostate. Zeleni
aj je dobar prirodni lek protiv bolesti srca i krvnih sudova, sniava krvni pritisak, holesterol, nivo
lipida i triglicerida u krvi. Pored toga proiava ceo organizam, relaksira telo posle napora,
otklanja depresivne misli i ak, zahvaljujuci fluorinu, spreava razvoj karijesa na zubima.
Ne treba zanemariti njegovu primenu za ouvanje i negu lepote tela jer zeleni aj blagotvorno
deluje na kou lica, dobar je u borbi protiv celulita (podstie povrinsku cirkulaciju), spreava
gojaznosti, koristan je za leenje akni, protiv peruti.
Zeleni aj za mravljenje
Kofein u zelenom aju poveava bazalnu metaboliku stopu u telu (stopa po kojoj se koristi
energija za osnovne funkcije kao to su disanje, pumpanje krvi i regulaciju telesne temperature).
Ovaj aj je dobar diuretik, ublaava apsorpciju masti i poveava sposobnost tela da sagori unete
kalorije, zbog ega se sve vie koristi kao efikasno prirodno sredstvo za mravljenje. Kao i svako
drugo sredstvo, treba ga kombinovati sa pravilnom i zdravom ishranom i odgovarajuim vebama.
Lekovita biljka pelen nairoko je poznata po svijim lekovitim moima. Rimljani su nekada svoje
najbolje pobednike nagraivali napitkom od pelena, sa uverenjem da je to najvea mogua
nagrada za pobednika, jer im se na taj nain daruje dobro i veno zdravlje, najvee ovozemaljsko
bogastvo.
Pelen je odlian prirodni lek za ienje krvi i jacanje eluca. Ova biljka upotrebljava se protiv
bolesti eluca, loeg varenja, mucnine, garavice, nadimanja, nadostatka apetita (podstie
izluivanje eludacnih sokova), bolesti jetre, slezene, bubrega, beike, utice, groznice, vodene
bolesti, glista i osipa. Izuzetna lekovita svojstva pelena povoljno utiu na rad celokupnog
organizma tako da posredno lee i izvor bolesti. Upotrebom pelena reguliu se disbalansirane
funkcije u organizmu koje uzrokuju razne poremeaje kao to su: smetnje u razmeni materija,
gojaznost, psihiki poremeaji uzrokovani nepravilnim radom probavnih organa, jetre, uci,
slezene, enskih polnih organa i uopte hormona. U naem narodu je najpoznatija lekovita mo
pelena kada je u pitanju leenje eludanih problema, protiv bolova u elucu izazvanih irom,
gastritisom i slino. Za ove vrste tegoba narodna medicina preporucuje aj od pelena.
aj od pelena za eludac
U 2 dl kljuale vode spustiti pola kaiice pelena. Ostaviti svega nekoliko sekundi da odstoji, pa
procediti. Ovako pripremljen aj je svetle boje, nije previe gorak i treba ga piti u gutljajima tokom
dana. Ovo je blag, nekodljiv a ipak delotvoran napitak jer treba imati na umu da pelen u
prevelikim i koncetrovanim kolicinama moe biti i tetan. Prejak aj prepoznaje se po tamno utoj
boji i velikoj gorini. Upotrebom ovog aja najee se ve za nekoliko dana postie eljeno
ozdravljenje.
UTI NOURAK
uti nourak (latinski naziv: Oenothera biennis) je biljka poreklom sa amerikog kontinenta. Naziv
je dobila po izrazito utim cvetovima koji se otvaraju u veernjim satima i polako zatvaraju u rano
jutro.Indijanska plemena severne Amerike konzumirala su celu biljku u sveem obliku kao salatu.
Dakle, uti nourak je jestiva biljka ali se ipak najee primenjuje kao lek.
Ova biljka zaista ima iroku lepezu lekovitih svojstava pa se upotrebljava za otklanjanje hroninog
umora, PMS-a (predmenstrualni sindrom), za leenje alkoholizma, astme, magareeg kalja,
poremeaja ponasanja kod dece kao sto je hiperaktivnost i slaba koncentracija, protiv
osteoporoze, reumatoidnog artritisa...Osim toga, uti nourak nalazi primenu i u lecenju veoma
ozbiljnih i teskih oboljenja kao sto su: rak, Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest, multipla
skleroza, bolesti srca i krvnih sudova, dijabetes. U dananje vreme u terapeutske svrhe najee
je u upotrebi ulje utog nourka a moze se nai na policama svih bolje snabdevenih apoteka i
prodavnica zdrave hrane.
Sveti bosiljak (latinski naziv Octimum sanctum), u mnogim zemljama sveta cenjen kao zaista sveta
biljka esto prisutna u mnogim verskim obredima, osim toga to je krunisan divnim mirisom
karakteriu ga i mnoga lekovita svojstva. Da sveti bosiljak s pravom nosi naziv i "kralj biljaka"
govori i injenica da mu se Hindusi naroito klanjaju kao biljci sa ogromnim svetim i lekovitim
moima. Iz tog razloga ga upotrebljavaju iskljuivo za leenje bolesti i u znak potovanja ne koriste
ga u redovnoj ishrani. Za ishranu kao zain upotrebljavaju samo obian bosiljak (Ocimum
basilicum).
Naredni redovi odnose se na lekovita svojstva svetog bosiljka.
Ako se ponovo vratimo u prolost zakljuak je da su mnogi drevni narodi smatrali da sveti bosiljak
pozitivno utie kako na telo tako i na duh.
Savremena ispitivanja potvrdjuju da sveti bosiljak svakako blagotvorno deluje na ljudsku psihu jer
ima umirujue dejstvo pa se preporuuje kao prirodni lek protiv stresa i napetosti nastale usled
svakodnevnih briga i pritisaka. Posebno je koristan osobama cija profesija iziskuje velike
intelektualne napore jer doprinosi i boljem pamenju.
Bosiljak zatim suzbija simptome prehlade kao to su kaalj i bolovi u grlu. Otvara apetit i umanjuje
nadimanje stomaka. Preporuuje se protiv crevnih upala i upala mokranih kanala. Narodna
medicina preporuuje upotrebu svetog bosiljka dojiljama za bolje luenje mleka.
Na samom kraju, u korist prie o tome koliko je ova biljka zaista dobra govori i narodna izreka koja
glasi: "Dua dobrih ljudi mirie na bosiljak".
Ova lekovita biljka je rasprostranjena u istonim i centralnim delovima Azije gde je nazivaju
udotvornim korenom. Koren en-ena je cilindrian, tako da oblikom podsea na telo oveka.
Neki ljudi su ceo svoj ivot posvetili traenju udotvornog korena koji to vie lii na ljudsko telo jer
se veruje da mu je tada i lekovita mo vea. U Kini je zbog dugogodinje eksploatacije skoro
iskorenjena na prirodnim stanitima. Pozitivni efekti primene ove lekovite biljke su mnogobrojni.
en-en je tradicionalni psihofiziki tonik i stimulans. Koristi se kao opti tonik, sredstvo za
poveanje otpornosti organizma prema raznim stresnim situacijama i bolestima. Primena en-ena
odlae pojavu zamora i poboljava fizike sposobnosti. en en je drevna biljka a u ljudskoj
prehrani i leenju primenjuje se vie od 5000 godina. Kineska medicina vekovima ovu biljku
smatraja udotvornom. Razne vrste en ena, koje se danas mogu nai u irokoj prodaji, potiu iz
Koreje, Kine, Amerike i Sibira, a sve su poreklom iz porodice Araliacea. Celokupno iskustvo
vezano uz ovu biljku govori da ona podstie mentalnu i fiziku snagu i sposobnost pa sveukupno
blagotvorno deluje na ljudski organizam.
Drevni istonjaki zapisi, poreklom od kineskih lekara, nazivaju koren ove biljke "biljkom koja lei
sve" i "korenom ivota". Tvrde da usporava proces starenja, uva i vraa telesnu i mentalnu snagu.
Strunjaci najcee vitalnost i dug ivot svojstven Kinezima objanjavaju redovnim korienjem
ovog udotvornog korena. en-en uspeno normalizuje funkcije organizma poremeene usled
stresa. Bitno je istai da podstie reproduktivni sistem i cirkulaciju kod mukaraca i na taj nain
otklanja muku impotenciju.
Sibirski i indijski en-en imaju i dodatne karakteristike. Tako sibirski en-en podstie imunoloke
funkcije organizma. Zato se preporuuje kao preventiva protiv prehlade i gripa. Nedavna nauna
istraivanja govore da sibirski en-en pozitivan efekat kada je u pitanju dugotrajno leenje teih
oblika bolesti imunog sistema, kao to su: razna autoimuna oboljenja, lupus, HIV infekcija, sindrom
hroninog umora.
Indijski en-en, avaganda, je odlino sredstvo protiv stresa, umiruje ali telu daje energiju, za
razliku od sedativa koji uspavljuju. Avaganda proiava organizam a dobro je uzimati ga u
kombinaciji sa umbirom zbog boljeg varenja.
en-en preporuuje se:
- sportistima i osobama koje obavljaju teke fizike poslove
- obolelima od bronhitisa, astme, artritisa, raznih zapaljenja i infekcije kandidom
- nakon zraenja i hemoterapije
- malokrvnim osobama i onima sa slabom cirkulacijom
- osobama sa poremeenim varenjem i slabom cirkulacijom
- protiv nesanice, depresije, hroninog umora
- za optu vitalnost, ienje i detoksikaciju organizma
Lekovita svojstva
Prema zapisima kineske medicine, en en delotvorno lei, izmedu ostalog, impotenciju i
poremeaje krvnog pritiska (na poseban na nain: sniava pritisak osobama koje pate od
povienog krvnog pritiska, a povisuje onima koji imaju problema s niskim pritiskom). Isto tako, en
en povoljno deluje na slabokrvnost, upalne bolesti zglobova, probavne smetnje, otklanja
nesanicu, umor i cirkulacijske smetnje te spreava hipoglikemiju (pomanjkanje eera u krvi).
Nain pripreme
1-2 gr suvog korena konzumirati svakog dana skuvanog kao aj ili u supi. Dodajte komadie
suenog korena en ena u olju vrele vode i ostavite da odstoji 4-5 minuta (u zavisnosti koliko
elite da aj bude "jak"). Komadie korena moete iskoristiti jo 2-3 puta za ovakvu pripremu aja,
a zatim ih moete pojesti. en en moete dodati i u toku pripreme drugih ajeva.
Potrebno je upozoriti na jednu karakteristiku en ena: niske doze povisuju, dok visoke doze
sniavaju krvni pritisak! Vano je znati i da je dovoljno delotvoran oblik ekstrakta en ena u obliku
tableta ili kapsula, a najdelotvorniji je u obliku tinktura ekstrakta. Preparati en ena u pravilu se
uzimaju na prazan eludac, s mnogo tenosti, jer samo tako mogu u punoj meri manifestovati
svoja lekovita svojstva.
BAMIJA ili OKRA
Hibiscus esculentus; Abelmoshus esculentus
Bamija je jednogodinja, grmolika biljka iz bojeg vrta. Poela se uzgajati u dolini reke Nil
vekovima pre Hrista. U veem delu Evrope, pa i kod nas, malo je poznata.
Osobine bamije: Mlada bamija koristi se na razne naine, kuvana ili pirjana sa raznim vrstama
povra i mesa. Bamijina sluz povezuje sastojke u jelima i daje odlian, specifian ukus. U
plodovima bamije zastupljeni su vaniji minerali i vitamini. Koristi se svea, smrznuta, marinirana,
suena i mlevena. Zastupljena je u prehrambenoj, kozmetikoj, farmaceutskoj industriji, kao i u
narodnoj medicini.
Blagotvornost bamije: Regulia nivo eera u krvi, pomae rad jetre, korisna je u leenju astme i
za redukcijske dijete. Bamijina sluz vee holesterol. Pomae kod hronine iscrpljenosti. Izvrsna je
za oblaganje zida eluca i razvoj crevne faune.
Kao kafa ili aj: Sueno seme bamije moe se koristiti kao dodatak ili kao potpuna zamena za
kafu ili se sueni deo ploda koristi kao aj.
Eksperimentalno u 2009. godini prvi put je zasejana na naim poljima dekorativna crvena bamija,
koja ne menja boju ni nakon termike obrade (kuvanje, pirjanje, peenje i dr.). Setva bamije u polje
u naim krajevima poinje polovinom maja, a u krajevima uz more i ranije, im temperatura
vazduha i zemlje dostigne 15C. Rasad se priprema mjesec dana pre ve poetkom aprila. Prvi
plodovi se pojavljuje u drugoj polovini juna i ima ih sve do prvih mrazeva. Najbolje ju je konzumirati
sveu. Rok trajanja je 7 dana na temp 7-10C. Ali kako sezona kratko traje, obino se sui i uva
suena u tradicionalnim vencima. Suena bamija se moe pakovati u vreice bilo rezana, mrvljena
ili cela. Rok trajanja je 1 godina. Svea bamija se izuzetno dobro zamrzava i ne gubi svoja
blagotvorna svojstva.
DIJABETES
7 biljaka za lijeenje dijabetesa
Dijabetes uzima maha. Prvo zabeleen u Drevnoj Grkoj, dijabetes je sada jedna od najproirenijih
bolesti u svetu. Broj osoba obolelih od dijabetesa u zadnjih 10 godina se udvostruio.
Pretpostavlja se da e u iduih 20 godina dijabetes poprimiti razmjere prave epidemije. Ali
alternativna medicina i najnovija istraivanja daju nadu. Uz pravilan nain ivota i ovih 7 biljaka
moete rei "NE" dijabetesu.
1.Borovnica
Jedan od najboljih lekova protiv dijabetesa je obina borovnica (Vaccinium myrtillus). Pokazalo se
da lie ove biljke smanjuje nivo eera u krvi. 2-3 pregrti lia borovnice kuvajte pola sata u 3-4
ae vode. Uzimajte nekoliko aa ovog aja dnevno. Prema izjavi jednog farmaceuta iz Biljne
apoteke (i Instituta) "Josif Pani", aj od lista borovnice je toliko jak da kod zdravih osoba moe
da izazove HIPOGLIKEMIJU
4. Ginkgo biloba
Ginkgo se pokazao delotvornim u leenju simptoma dijabetesa. Ginkgo poveava dotok krvi u oi i
ekstremitete i koristi se za spreavanje dijabetike retinopatije. Aktivni sastojak u ginkgu se zove
flavoglikozid, a preporuena doza je 50-80 mg tri puta dnevno.
5. Crni kumin
Crni kumin ili nigella sativa je poznat kao "lek za sve bolesti osim smrti". Crni kim posjeduje
udesna lekovita svojstva i koristi se za mnoge bolesti od alergije do raka titnjae. Najnovija
istraivanja potvruju da nigella sativa pomae i kod dijabetesa. Preporuena doza je 1 ajna
kaiica ulja crnog kumina 3 puta dnevno.
6. Lie smokve
Lie smokve je ve odavno poznato zbog svojih ljekovitih svojstava - lijei bronhitis, bradavice,
cirozu jetre, visoki tlak, kone probleme i ireve. Ali novost je da je lie smokve takoer izuzetno
dobro za dijabetes. Obino se koristi sok lia smokve, koji se uzima odmah nakon ustajanja, uz
doruak. Moete takoer prokuvati lie smokve u proienoj vodi i uzimati to kao aj.
7. Cimet
Prema istraivanju objavljenom u asopisu Diabetes Care, cimet pomae u smanjenju nivoa
eera i holesterola u krvi. U istraivanju pacijenti su uzimali 6g cimeta dnevno tokom 40 dana.
Svoj uobiajeni reim ishrane nisu menjali. Na kraju istraivanja nivo eera im je pao do 30%.
Moete dodavati cimet u jela, uzimati ga sa medom ili napraviti aj od cimeta. ajnu kaiicu
mlevenog cimeta prelijte vrelom vodom, te ostavite sa strane 5 minuta. Procijedite aj i zasladite
medom.
Zdrava dijeta i pravilan nain ivota su najbitniji. Medicina konano poine govoriti o tome, da se
dijabetes moe izleiti uz pomo dijete i zdravog naina ivota - to, o emu alternativni lekari
govore ve godinama. U pravilu, od dijabetesa oboljevaju ljudi koji imaju viak kila, nezdravo se
hrane i malo vebaju.
Konvencionalno lijeenje dijabetesa ukljuuje kontrolu nivoa eera u krvi i dnevne inekcije insulina
- to nikako ne deluje na uzrok bolesti. Prema istraivanjima, koja je objavio CNN, poboljanjem
dijete, gubitkom kila i redovnom vebom milioni ljudi mogu se zauvek rijeiti dijabetesa. "Vidjeli
smo kako su se mnogi ljudi na takav nain izborili za svoje zdravlje", - govori dr. Michelle Magee,
direktor na fakultetu MedStar Diabetes u Washingtonu. "Ali morate biti odluni da sledite zdrave
navike celog Vaeg ivota".
Komentar:
... Ja sam bio na insulinu gotovo jednu godinu i sada sam, hvala Bogu, zdrav . Dodao bih Vam jo
neto iz mog iskustva. Uzmite biljku" Lady finger" ili kod nas poznatu kao Bamija i nareite je na
kolutie u 2 dcl vode. Ujutro popijete i eer se smanjuje malo po malo da bi se na kraju ostavili
igle . Ima i biljka slian naem krastavcu -zove se Bitter Gord i ona je prirodan izvor insulina.
Jedna na dan ne treba uzeti inekciju.