Muanis Sinanovi

GERILSKI SAVEZI
Taja Kramberger
V tvojem objemu je prostor zame
Center za slovensko knjievnost, zbirka Aleph, Ljubljana, 2014.
preveo sa slovenakog
Goran Jankovi

Sreko Kosovel je dvadesetih godina prolog stoljea napisao sljedee stihove: Ljubljana spava./
Evropa umire u crvenoj svjetlosti./ Sve telefonske veze prekinute./ O, pa beini je!
Evokacija proroke beine telefonije, uz jasnu analogiju izmeu istorijiskih situacija, implicira
izvjestan specifian dispozitiv provincijalnih literarnih polja (kao to ih je u svojim studijama
analizirala autorica ovdje prikazane pjesnike zbirke): ispod javne letarginosti lokalnog ivota i
(ne)miljenja operira netransparentnost, koja se u literarnom polju pokazuje kao utaja progresivnih i
kvalitetnih literarnih glasova te klijentelistiko namjetanje lokalnih genija.
Rije je o strukturi sa dugim trajanjem koja getoizira prostor. Funkcija takve getoizacije jeste
utvrivanje moi odreenih agensa u polju, a ujedno i nadzirana selekcija onih autora kojima je
omoguen prodor u inostranstvo, pri emu ti prodori, naravno, jo dodatno uvtruju mo.
Predstavljati knjige izdate u Sloveniji, mimo lokalnih cenzorskih aparata u obliku kritike, mimo
uvrivanja agensa u antiintelektualnim diskurzima, koji se u velikoj mjeri ire i usmeno u obliku
glasina a i preko neoliberalnog meunarodnog mreenja i dodjeljivanja nebrojenih knjievnih
nagrada, predstavlja poseban oblik hereze koja je provinciji najnemilija.
Ruiti njenu reprezentaciju u tuini za veinu je aktera zloin koji se teko prata. Pogledajmo kako
o tome, u jednom od uvodnika Literature, vodee revije za knjievnost u Sloveniji (godite 2010.),
pie, tek djelimino prikriveno, urednik Urban Vovk: Iako sam prilino uzdran to se tie pojava
kada izvozni plasmani domaih literarnih proizvoda prestiu domau kritiku provjeru i postojee
modele vrednovanja autori, koji se kui nikada nisu popeli niti do nominacije za neku od ne tako
rijetkih nagrada, po mojoj ocjeni, teko ta mogu da doprinesu snazi literarne reprezentancije na
njenim inostranim desantima , svjestan sam da moje intimne tenje ka usklaenim, promiljenim i
planiranim ispaljivanjem domaih literarnih projektila na tue teritorije mogu da padnu na plodno tlo
samo uz uspjeno sudjelovanje svih 'podsistema'. (Metaforiku sam djelimino podcrtao jer je upravo
ona kljuna za razumjevanje ove goropadne diskurzivne formacije.)
Specifini modeli vrednovanja u ovom sluaju predstavljaju sholastike i zdravorazumske komplekse
antiintelektualnih referencijskih taaka koje su prilagodljive svakom konkretnom lansiranju novih
zvijezda. Ovdje ne moemo opisivati konkretne mehanizme tog dispozitiva, ali na njih vrijedi, zbog
razumjevanja konteksta a i u samoodbrambene namjene, upozoriti.

96

Taja Kramberger (1970.) je slovenaka pjesnikinja i antropolokinja istorije. Nekoliko godina je

predavala na Fakultetu za humanistike studije u Kopru, sve dok na njemu nije dolo do istke
kritikih intelektualaca, a pod uplivom neoliberalnog osiromaenja univerziteta kao obrazovne
institucije na jednoj strani, i na drugoj strani pod uplivom specifinosti lokalnog drutva i njegovih
miljea, ija je osnovna funkcija multipliciranje podraavanja kritinosti (reprodukcija optih mjesta,
sentimentalnih blagonaklonosti i najapstraktnijih kulturnokritikih dogmi bez analitine
implementacije u trenutnu situaciju) pri emu stvarna kritika, naravno, smeta. Od tada ivi i radi u
Parizu. V tvojem objemu je prostor zame (U tvom zagrljaju je prostor za mene, Center za slovensko
knjievnost, zbirka Aleph, Ljubljana, 2014.) jeste njena deklarativno posljednja knjiga namjenjena
slovenakoj publici.
U njoj objavljene pjesme odlikuje parrhesiastiko dranje, kako ga odreuje Foucault u studiji na tu
temu. To dranje ima kroz razliite faze razvoja grke filozofije specifine konotacije, koje se ipak
uvijek usredotouju oko nekoliko kljunih pretpostavki: parrhesiastiki govor dolazi iz podreene
pozicije i govori istinu koja ugroava one na nadreenim pozicijama, pri emu je lina investicija
govornika (uz kriterij njegove postojanosti i kriterij prijanjih doprinosa drutvu) ve kriterij
legitimacije njegovog govora.
Pjesme u ovoj knjizi su eksplicitno politike, naime, u njima se pojavljaju politike teme i motivi koji
imaju svoje realne referencije u slovenakom drutvenom dogaanju. Tu je dakako potrebno
napraviti distinkciju koja u naem jeziku nije napravljena i koja nije napravljena niti u drutvenom
ivotu. Naime, distinkciju izmeu realpolitike djelatnosti, povezane sa vladinim ili nevladinim
grupama (obje se usredsreuju oko dravnih aparata), te izmeu djelatnosti koja doprinosi
organizovanju, udruivanju ljudi kao i osvjeivanju i mijenjanju mikrovladalakih odnosa na bilo kojoj
taki javnog ivota i djelovanja. Takva djelatnost se takoe ne zavarava da vlast proizilazi samo iz
evidentnih institucionalnih centara nego je svjesna kako je vlast, pomou razliitih mrea i
permutacija, rasporeena unutar cjelokupnog drutvenog tkiva. Kramberger, razumljivo, proizlazi iz
drugog tipa politikog i kroz poeziju ga oplouje lucidnou pri razumjevanju lokalnih dispozitiva, to
je dodatno oplemenjeno i njenim dugogodinjim istraivanjima na podruju antropologije istorije.
Sa pomenutom parrhesiom neposredno je povezana jezgrovitost pjesnikog izraza koja see i u formu
pjesama, utie na ritmiku i na leksiku. Stihovi su dodue slobodni, ali su cijelo vrijeme odluni i napeti,
pri emu ne evociraju, recimo, vojniki mar nego prije situaciju elaboracije stanovita koja su tvrdo
formirana i koja posljedino proima samosvjesnost. Prozranost stihova i ritma ujedno omoguava i
ukljuivanje rijei iz naunog vokabulara. Pogledajmo stihove iz pjesme sa rjeitim naslovom Zloguj
svobodo (Srii slobodu):
Tvoja suita
bodi iz neizpisanih besed v eksilu,
zvezanih s sintakso izvrene jasnine.
(Tvoja svita
budi iz neispisanih rijei u egzilu,
svezanih sa sintaksom odbaene jasnosti.)

97

Ovde je posebno zanimljiv nastup muzikog motiva (svite) u odnosu s motivom sintakse. U modernoj
slovenakoj poeziji postoji tendencija za stvaranjem slika, dakle vizualnih senzacija, uz pomo
slobodnih asocijacijskih lanaca usredotoenih oko naizgled arbitrarnih (samo)referencija, a koji se
esto mogu pratiti do razliitih ideologema. Sami ti lanci su u stvari neposredni zapisi nekih vizuelnih
utisaka. Nasuprot tome, u novim pjesmama Taje Kramberger opaamo da do proklijavanja slika
dolazi drugim putevima, ne neposrednim ispisivanjem nego sa senzibilno datim razmjerama u ritmu,
meu pojmovima, sa dinamikom preloma stihova, ili sa analogijama, esto muzikim. Ove poslednje
su posebno obraene u autopoetikoj pjesmi Sladka poezija glasbe (Slatka poezija glazbe):

Najprej uglasbitev
iskanje kljua, takta,
intonacije
intervalov, akordov,
premorov
harmonije.

(Prije svega komponovanje,

traenje kljua, takta,
intonacije
intervala, akorda,
stanki
harmonije.)

U ovoj strofi moemo da opazimo jo neto: naime, raspored dvojnih stihova dodaje vizualno
znaenje neposredno, u fizikom prostoru. U zbirci je i nekoliko pjesama-kolaa, sastavljenih od
arhivskog novinskog materijala, ili tekstualnog ili u obliku likovnih proizvoda. Rasporeeni su u
razliite likove i ravnaju se po razliitim geometrijskim permutacijama, to znai da se svi zapisi ne
itaju vodoravno sa lijeva na desno. Na djelu je dijalektika koja istupa iz glavnog toka pomenute
pjesnike tradicije. Na jednoj strani najvea neposrednost vizualnog i na drugoj posredno tvorenje
slika, a oboje je vrsto zavjetovano politikoj prodornosti pjesama. (Sastavljanje pjesama od
novinskog gradiva poznato je i iz poezije Kosovela, doim u kontekst njegovog opusa ulazi malo
drugaije. Ujedno, Taja Kramberger upotrebljava arhivsko novinsko gradivo.)
Meutim, zbog neobinosti tog revolucionisanja forme, zbog kompleksnih procesa u koje kao
semantike mrvice ulaze pjesme kao takve, mogue je to brzo previdjeti. No sa tim previanjem
izostaje jedna od kljunih dimenzija zbirke. O tome piemo prije svega zato to postoji izvjesna
korelacija meu ljudskim poimanjem prostora i pjesnikim elementima jezika (koji su, naravno,
prisutni i u njegovoj svakodnevnoj upotrebi). U zadnjim desetljeima kognitivna lingvistika utvruje
korelaciju izmeu nae nesvjesne percepcije vlastitih tijela, poloaja njihovih dijelova i odnosa meu
njima, te naim razumjevanjem vanjske realnosti (to se dogaa ve kod prostih konceptualnih
metafora koje razmatra jezikoslovac George Lakoff - recimo: dostignue osobe x je visoko iznad

98

dostignua osobe y). Moda je jedna od kljunih uloga poezije u tome da inertno prihvaene
predstave preispita na ravnima koje su drugim tipovima govora nedostupne i da time progresivno
utie na nau spoznaju.
Ova dimenzija znai sljedei korak u stalno razvijajuem pjesnitvu Taje Kramberger. U onom to smo
imenovali jezgrovitou izraza, koji je spoj evokativne hrabrosti i minimalizma i iz kojeg klijaju slike,
moe se opaziti i srodnost sa nekim kljunim politikim pjesnikinjama, poput Claribel Alegria (koju je
na slovenaki prevela, uz pisanje prateeg eseja, Taja Kramberger) i Audre Lorde, a koje u
slovenakom kontekstu ne ulaze u prostor kanonizovanih poetika.
U ovom pogledu, uprkos tome to je knjiga najavljena kao moda poslednja autoriina zbirka za
slovenaku italaku publiku, re je o izrazito dijalokoj poeziji upravo stoga to i deklarativno
zacrtava demarkacijsku liniju izmeu literature i neliterature, dakle izmeu dijalokog i njegove
mimikrije. A podrazumjevae je da se to opaa i na sadrinskoj ravni (razluivanje na sadraj i formu
ovdje upotrebljavamo samo prigodno, jer mislimo da u pjesnikoj realnosti ono ne postoji). Neke od
pjesama su posveene mladim pjesnikinjama koje se javljaju u sredini koja je prema njihovom djelu
nenaklonjena; pesnikinjama srodnih rukopisa u drugim prostor-vremenskim dimenzijama,
istorijskim situacijama i zaboravljenim diskurzima, kako u Sloveniji tako i po svijetu. U tom kontekstu i
u njegovoj povezanosti sa naim zapaanjima o ritmikim karakteristikama, zanimljiva je pjesma
Ptice z rievih polj (Ptice sa riinih polja), posveena aktivistkinjima iz Modene, koja je
ritmizovana kao radnika pjesma i u tu se tradiciju po spretnosti svoje izvedbe i artikuliranosti motiva
bez problema ukljuuje. A zorno prikazuje kompleksnu prepletenost pjesnike, naune i politikoistorijske misli koja je u zbirci prisutna.
Taj govor se u svojoj jezgrovitosti i snazi ponekad slui i nekim optim mjestima, nekim naizgled
klieiziranim metaforoma. Jedna od njih je recimo kua od karata iz pjesme In kaj boste storili
zdaj? (I ta ete sada uraditi?). Ali za interpretaciju takvih trenutaka potrebno je razmatratiti
zbirku u njenoj cjelovitosti i pozorno ii od stiha do stiha. U ovom primjeru, stanovite da je rije o
slabosti postaje ambivalentno. Naime, koliko je ovaj pjesniki govor prebrodio sedimente, mree
ideologema i slino, toliko se u tim trenucima ini kao da se tako preien i diferenciran posveuje i
priklanja onim mjestima u govoru i njegovoj svakodnevnoj upotrebi prema kojima smo, to zbog
katastrofalnih istorijskih iskustava, to zbog vlastitog elitizma, dismisivni. Izgleda kao da je poezija
proistila iskustva koja prua, intelektualno i estetski ih sublimirala (kroz vlastite izvore tj. vlastitu
konkretnu realnost) sa izvjesnom intenzivnom i za itaoca ohrabrujuom politikom vizijom te se u
toj konkretnosti nije izgubila niti se od nje odvojila. (A ako spominjemo njenu ohrabrujuu mo,
moramo posebno naglasiti da feministiki usmjereni stihovi vjerovatno predstavljaju kljuni doprinos,
neto poput utoita za sadanje i budue domae intelektualke, utoita u kojem e se moi napojiti
senzibilno umjerenim prepletom utjene topline, objanjavajue moi i pjesniki, intelektualno
militantne usmjerenosti).
Zbog pomenute jezike, motivske i tematske kompleksnosti te duine zbirke, nju na ovom mjestu ne
moemo promatrati cjelovitije i detaljnije. Na cilj je bio nai nekoliko zajednikih imenitelja koji
mogu da ponude polazite za analitiko promatranje koje bi zainteresovanim itaocima ovoga teksta
ukazalo na znaaj i vrijednost zbirke; ti imenitelji nuno uspostavljaju iskustvenu distancu u pogledu

99

itanja i zato nikako ne mogu obuhvatiti uvijek iznova uspostavljajua, u sebi pomjeana, iskustva
itanja, a ujedno se nadamo i da mogu predstavljati jedan od pragova za pristup k njoj.
Ako se za kraj opet nadoveemo na stihove Sreka Kosovela koje smo citirali na poetku... Za pjesnike
sa naih prostora glavni doprinos zbirke U tvom zagrljaju je prostor za mene artikuliran je u stihovima
iz pjesme Za baki:
Za baki smo vzdrevali mednarodna omreja,
gverilske zveze med verznimi radiotelegrafisti.
(Za baki smo odravali meunarodne mree,
gerilske saveze izmeu stihovnih radiotelegrafista.)
Ovom odravanju i toj praksi elio je doprinijeti i autor teksta koji itate, putem ove meunarodne
gerilske razmjene.

Muanis Sinanovi (Novo Mesto, 1989) slovenaki kritiar i pesnik. Kritike i teoretske tekstove objavljuje u
periodici. Autor je dve knjige poezije: tafeta okoli mestne smreke (2011) i Pesme (2015), obe kod izdavaa KUD
France Preern (Trnovo).

100

urednici bojan savi ostoji | vladimir stojni

izdaje udruenje graana knjiuljak beograd 2015
sva prava zadrana
issn online 2335-0997

101