Professional Documents
Culture Documents
UDK 37:316.422
KONCEPTUALIZACIJA VASPITANJA
I OBRAZOVANJA U PROCESU GLOBALIZACIJE
Saetak: Vaspitanje je stalno u procesu transformacije. To je rezultiralo pojavom razliitih razvojnih oblika vaspitanja: spontano, intencionalno, masovno i medijsko. Novi
oblik vaspitanja nikada u potpunosti ne zamenjuje prethodni, naprotiv, svi oblici vaspitanja su uvek prisutni, meusobno se prepliu i uslovljavaju. Uvek je razvoj drutva
determinisao i razvoj vaspitanja. Svi razvojni oblici vaspitanja do sada vie su bili
drutveno, a manje personalistiki determinisani.
U fokusu ovog rada autor stavlja pitanje potrebe i mogunosti nove konceptualizacije
vaspitanja i obrazovanja u procesu globalizacije. Cilj globalizacije je meunarodno
povezivanje. Razvoja takvog globalnog drutva nema bez efikasnog vaspitanja i obrazovanja. Efikasno vaspitanje i obrazovanje ubrzava proces globalizacije i doprinosi
razvoju ueeg drutva.
Proces vaspitanja i obrazovanja mora se usmeriti na izgradnju drutva koje ui i drutva u kojem je znanje vrednost i resurs razvoja svih njegovih aspekata. Vrednost globalnog svetskog drutva e biti prepoznata po tome koliko se smanjuju protivreenosti
izmeu potreba za uenjem, radom i zajednikim ivljenjem. Razvoju takvog drutva
doprinosi interkulturalno vaspitanje i obrazovanje.
Kljune rei: razvojni oblici vaspitanja, vrste obrazovanja, konceptualizacija, interkulturalno vaspitanje i obrazovanje
1. Uvod
Globalni svetski procesi u razliitim sferama ivota i rada izazivaju sloene
promene. Proces globalizacije treba prilagoditi drutvu ali i svako drutvo treba prilagoditi globalizaciji. Upravo u tim procesima prilagoavanja nastaju mnogobrojni
problemi. Na sve te procese moemo gledati dvojako, pozitivno i negativno. Pozitivno je to to globalizacija predstavlja proces meunarodnog povezivanja i tenju za integracijom vrednosti koje se stvaraju u razliitim drutvima i kulturama.
Negativno je to to se proces globalizacije, na neki nain, odvija prema interesima
najrazvijenih zemalja sveta i to mnoge zemlje na samom startu nemaju resurse da se
samostalno i efikasno bore s nastalim problemima. Svetski globalni procesi nisu za1
branemikanovic@gmail.com
385
sauva kao autentino obeleje pojedinca i drutva, ali i da se stvaraju nove kulturne
vrednosti.
Svi razvojni oblici vaspitanja doprineli su razvoju drutva, optedrutvenih i
civilizacijskih vrednosti i istovremeno su bili osnov za razvoj naprednijeg vaspitanja
i naprednijeg drutva. Pojava novih oblika vaspitanja nikad nije u potpunosti eliminisala prethodne oblike. Iako mnogi i danas osporavaju vrednost i uticaj vaspitanja,
dananja drutva od prethodnih drutava, izmeu ostalog, razlikuju se po dostignutom stepenu razvoja vaspitanja. U nerazvijenim zemljama jo uvek imamo situaciju da veliki broj dece i mladih ostaje izvan uticaja vaspitno-obrazovnih institucija.
Visok stepen nepismenog stanovnitva ne ivi samo u nerazvijenim ve i u srednje
razvijenim zemljama. Ni vaspitanje u najrazvijenijim drutvima nema karakter iskljuivo jednog razvojnog oblika. Vaspitanje je posao svih subjekata i mnogih
inilaca. Mnogi od njih deluju spontano, namerno, masovno i putem medija, tako da
je svaki ovek tokom ivota izloen uticaju razliitih oblika vaspitanja.
Da li posle medijskog vaspitanja moemo oekivati novi razvojni oblik vaspitanja? Odgovor je da. Da li je dananje vaspitanje zaista medijsko? Da, ali samo u
uem smislu. Vaspitanje kao najiri pedagoki proces obuhvata i obrazovanje. Onako
kako stvari danas stoje u naim kolama i na univerzitetima, ne moemo s potpunom
sigurnou tvrditi da se radi o medijskom obrazovanju. Tako i obrazovanje na daljinu, podrano putem medija, na naim prostorima jo uvek ima simbolian znaaj.
Razvoj vaspitanja u budunosti je neminovnost i zato je bitno da se na vreme
koncipiraju novi pravci njegovog razvoja. Taj razvoj ne zavisi samo od razvijenosti
pedagoke nauke (pedagoke teleologije), ve i od tenje celokupnog drutva da se
progresivnije menja u humanije i sigurnije drutvo.
izmeu razliitih sadraja vaspitanja i obrazovanja. Savremeno vaspitanje i obrazovanje, pre svega, prepoznajemo po tenji za emancipacijom vaspitanika, to se ne
moe ostvariti bez uvaavanja njegovih potreba i interesovanja.
malno obrazovanje moe se ostvariti kroz aktivnosti kao to su: kursevi specifinih
vetina, praktinih poslovnih znanja i linog usavravanja. Neformalno obrazovanje
moemo shvatiti kao dopunu formalnom obrazovanju, ono moe, ali ne mora biti
povezano sa sistemom formalnog obrazovanja. To je svesno i organizovano obrazovanje, uenje i osposobljavanje. Neformalno obrazovanje se uglavnom ostvaruje na
konkretnijim i u praksi primenjivim programima. Ukljuivanje pojedinaca u neformalno obrazovanje zavisi od sklonosti, iskustava i interesovanja. Neformalno obrazovanje treba prihvatiti kao obrazovnu strategiju u drutvu znanja i ueem drutvu.
Informalno obrazovanje se odvija pre formalnog, ono je njegov pratilac i moe
se odvijati tokom celog ivota. Informalno obrazovanje traje najdue kao to je i najdue obrazovanje odraslih. Ono esto ima kompenzacijsku funkciju. To obrazovanje
obuhvata sve aktivnosti koje pojedinac koristi u svrhu obrazovanja.
Proces obrazovanja mora biti jedinstven proces, bez obzira na to da li je dominantnije formalno, neformalno ili informalno obrazovanje. Otuda svaka podela
izmeu formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja je uslovna. Distinkcija
oblika obrazovanja na formalno, neformalno i informalno u velikoj meri je administrativna, jer ljudi pouavaju i organizuju vaspitno-obrazovne aktivnosti kao deo
njihovog svakodnevnog iskustva (Milutinovi, 2003: 398). Bilo bi sasvim pogreno
tumaiti da sva tri oblika imaju jednak udeo u procesu obrazovanja.
Zbog svega navedenog, prilikom konceptualizacije vaspitanja u procesu globalizacije ne smemo izostaviti ni pitanje konceptualizacije procesa obrazovanja.
Danas svakom subjektu obrazovanja, bez obzira na to da li je re o ueniku osnovne kole, ueniku srednje kole ili studentu, moramo jasno staviti do znanja da e
morati uiti ceo ivot kako bi postao kompetentan za ivot sa drugim ljudima, za
profesionalno radno angaovanje i za novo uenje. Nema takvog efikasnog sistema
formalnog obrazovanja po ijem zavretku nije potrebno novo uenje, struno i profesionalno usavravanje. Otuda e uenje uz rad, permanentno uenje, samousmeravajue uenje imati sve vei pedagoki i drutveni znaaj. Zbog toga je potrebno
postepeno naputati tradicionalistiki pristup institucionalnom obrazovanju, te da se
proces usvajanja znanja zameni procesom efikasnog uenja o tome kako se ui. Za
vreme obrazovanja u formalnim institucijama deca i mladi uglavnom ue po unapred
odreenim konceptima. Otuda se sistematinost i organizovanost, kao karakteristika
vaspitanja i obrazovanja, vie odnosi na strukturu i proces a manje na sadraje vaspitanja i obrazovanja.
Tako na primer Pedagoka enciklopedija iz 1989. i Pedagoki leksikon iz 1996. godine ne sadre termin drutvo znanja. O drutvu znanja vie se pie u okviru sociologije, ekonomije i drugih nauka, nego u okviru pedagoke nauke. Krajem prolog
i poetkom ovog veka drutvo znanja se kao termin sve vie koristi i u pedagokoj
nauci. esto je u upotrebi i termin uee drutvo.
U pedagokom smislu je izuzetno pozitivno to svako drutvo tei ka drutvu
znanja, ali to ne moe biti mehaniki transfer postojeeg drutva u novo i bolje drutvo. Celokupni civilizacijski tokovi drutva svedoe da je drutvo u permanentnom
procesu razvoja. Nema sumnje da su vaspitanje i obrazovanje u tom procesu razvoja
drutva bili, jesu i dalje e biti snani generiui faktori. Otuda kola kao najmasovnija i najorganizovanija vaspitno-obrazovna institucija ima izuzetno znaajno mesto
u drutvu znanja. Vaspitno-obrazovne institucije, posebno kole i univerziteti su pokretai razvoja drutva znanja. kola je, jednim delom, kriterijum nivoa i vrednosti
kojim se odlikuje drutvo znanja.
U veem broju relevantnih pedagokih radova ukazuje se na vezu obrazovanja i drutva. Zahvaljujui razvoju obrazovanja, nauke i tehnologije menjali su se i
pojedinac i drutvo. Danas je taj razvoj prepoznatljiv kao neprekidan proces. Zato
vaspitno-obrazovne institucije imaju sve veu ulogu da pojedincima omogue lake
ukljuivanje u dinamine tokove drutva znanja. Oblici formalnog kolskog obrazovanja stalno se menjaju i usvaravaju i pojedinac je danas sve ee u prilici da se
neformalno i informalno obrazuje. To je takoe jedan od pokazatelja razvoja drutva
znanja. U takvom drutvu nije ni bitno da li postoje stroge granice izmeu razliitih
oblika obrazovanja, koliko je bitno da pojedinac u to veem stepenu ovlada najnovijim nauno-tehnikim i tehnolokim dostignuima.
Tragajui za znaenjem termina drutvo znanja, mogu nam posluiti i razvojni
oblici vaspitanja. Od spontanog, preko intencijskog i masovnog vaspitanja, u dananjem drutvu primat imaju mediji. Njihovo koritenje karakteristino je za informatiko drutvo koje je nastalo poslije industrijskog drutva. Drutvo znanja praktino
proizilazi iz informatikog drutva. esto se informatiko drutvo i drutvo znanja
koriste kao sinonimi, to je pogreno. U informatikom drutvu akcenat se stavlja na
informacijsko-komunikacijske tehnologije, dok su ljudska znanja, strunost i kompetentnost najvaniji resursi razvoja drutva znanja. Postavimo jedno sasvim logino
pitanje: Da li je nae drutvo prepoznatljivo po znanju, strunim i kompetentnim
pojedincima? Odgovor je logian nije. Zbog toga, za uslove globalnih promena na
naim prostorima bolje je koristiti odrednicu uee drutvo. Takvo drutvo tei ka razvoju drutva znanja, to predstavlja sloen i dugotrajan proces (, 2012).
Termine drutvo znanja i uee drutvo lake je objasniti nego precizno definisati. Dananje drutvo razlikuje se od drutva u prolosti. Uee drutvo sve svoje resurse treba da usmeri na usvajanje potrebnih i upotrebljivih znanja, na profesionalni i
struni razvoj i na osposobljavanje pojedinaca za nove uloge u uenju, ivotu i radu.
I uee drutvo zahteva novu konceptualizaciju vaspitanja, posebno kroz uspostavljanje novih relacija izmeu formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i,
posebno, kroz osposobljavanje pojedinaca za samousmereno uenje.
391
raspad i globalizacija kulture koja je izazvana novim tehnologijama u podruju komunikacija i informacija,
jeziki i etnokulturalni pluralizam koji je nusproizvod istorije izgradnje
drava u Evropi,
rairenost stanovnitva s kulturnom posebnou (npr. Romi),
regionalni pluralizam,
kulturni pluralizam nastao je spajanjem razliitih zajednica kroz trajno
naseljavanje politikih i ekonomskih migranata,
doprinos drugih kultura i civilizacija nacionalnom kulturnom nasleu
evropskih zemalja,
ostaci kulture iz perioda kolonizacije.
Interkulturalno vaspitanje i obrazovanje treba da se temelji na integraciji vrednosti koje su nastale u razliitim kulturama. Interkulturalno obrazovanje tei da
prevazie pasivnu koegzistenciju i ostvari razvijen i odriv nain zajednikog ivota
u multikulturnom drutvu. To se ini kroz izgradnju razumevanja, uzajamnog potovanja i dijaloga meu grupama razliitih kultura, te kroz obezbeivanje jednakih mogunosti i borbu protiv diskriminacije (Mre, Petrovi, Goovi, Jerotijevi,
2007: 5). Iako se jo uvek dovoljno ne prave razlike izmeu interkulturalnog vaspitanja i interkulturalnog obrazovanja, one postoje. Interkulturalno obrazovanje nije
mogue ostvariti bez interkulturalnog vaspitanja. Otuda je interkulturalno vaspitanje
preduslov interkulturalnom obrazovanju. Stoga interkulturalno vaspitanje treba da
predstavlja tenju da se, pre svega, razvije tolerancija prema razliitostima drugih,
pa tek onda treba omoguiti kritiko prihvatanje tuih i samokritiko izraavanje
vlasitih obeleja. Interkulturalno obrazovanje moe se provoditi u zajednici kojoj je
interkulturalno vaspitanje autentino obeleje. Ako poemo od injenice da se Evropa za interkulturalizam poela interesovati jo sedamdesetih godina prolog veka,
postaje nam sasvim jasno gde je Evropa danas i ta nas jo sve eka na putu razvoja
i uspostavljanja, pre svega, interkulturalnog karaktera drutva pa tek onda interkulturalnog vaspitanja i obrazovanja.
U okviru pedagoke i drugih nauka jo uvek se vie radi o konceptualizaciji i isticanju znaaja interkulturalog vaspitanja i obrazovanja, nego to se u praksi
stvarno koriste i oseaju njegove vrednosti. Neki bi rekli da smo mi oduvek bili multikulturalno drutvo. To je tano, ali ne treba zaboraviti da se na naim prostorima
krajem devedesetih godina prolog veka desio straan graanski rat, ije se posledice
oseaju i danas. Za kratko vreme su unitene vrednosti koje su prethodne generacije
stvarale decenijama.
Na interkulturalno vaspitanje i obrazovanje treba gledati i kao na mogunost
pedagoki efikasnijeg razvoja i vaspitanja linosti. To je mogue ostvariti, jer se
takvo obrazovanje bazira na interkulturalnom uenju. Takvo uenje bavi se razliitostima i pluralizmom i omoguava da se pojava sagleda u svojoj kompleksnosti.
Interkulturalno obrazovanje ne treba vezati ni za kakve unapred odreene koncepte. Zahvaljujui otvorenim pitanjima, analizi pojava i mogunosti njihove promene,
kljuno obeleje interkulturalnog obrazovanja mora biti otvorenost.
393
nejednakosti koje su posebno izraene izmeu etnikih kultura. Zbog toga sve subjekte vaspitanja i sve raspoloive resurse treba usmeriti na promene. Koncipiranje
interkulturalnog vaspitanja i obrazovanja podrazumeva transformaciju celokupne
kulture kole. Ta transformacija se ne moe ostvariti bez ire drutvene podrke.
Interkulturalnost jednog drutva predstavlja bogatstvo razliitosti i generiui faktor
razvoja i vaspitanja linosti.
7. Zakljuni osvrt
Globalni svetski procesi zahtevaju korenite promene u sistemu vaspitanja i
obrazovanja. Zbog toga je potrebno koncipirati nove oblike vaspitanja i obrazovanja
koji e omoguiti vei uspeh i bolji kvalitet u ivotu, radu i uenju svakog pojedinca.
Potrebno je integrisati razliite kulture i interkulturalnost prihvatiti kao vrednost i u
drutvu i u vaspitno-obrazovnim institucijama.
Interkulturalno vaspitanje i obrazovanje moe razvijati interkulturalna kola i interkulturalno kompetentni nastavnici. Zbog toga savremene vaspitno-obrazovne institucije, poznate kao mesto gde se uenici upoznaju sa ve poznatim, treba da postanu
mesto razvoja, istraivanja, preobraaja i mesto zajednikog ivota i uenja interkulturalno kompetentnih subjekata vaspitanja. Interkulturalni pristup prvo mora biti vidljiv u
sadrajima nekih nastavnih predmeta (istorija, geografija, jezik, knjievnost i umetnost).
Celokupno vaspitanje i obrazovanje treba staviti u funkciju razvoja interkulturalnog drutva. Interkulturalno vaspitanje i obrazovanje je imperativ savremene kole XXI veka. Pedagogija ne treba i ne moe sama da bude odgovorna za koncipiranje
interkulturalnog vaspitanja i obrazovanja. Pre svega, to mora biti tenja celokupnog
drutva, kako globalnog, tako i onog na nivou jedne drave, pa i lokalne zajednice.
Konceptualizacija interkulturalnog vaspitanja i obrazovanja podrazumeva istovremenu promenu tradicionalnih pedagokih strategija i razvoj partnerskih odnosa izmeu
kljunih subjekata vaspitanja, te emancipaciju linosti vaspitanika koja prihvata razliitost i koja je kompetentna za komunikaciju sa pripadnicima drugih kultura, kao i uputanje u izazove da se nove strategije u vaspitanju i obrazovanju ee primenjuju.
Literatura
Hentig, H. (1997). Humana kola (kola miljenja na nov nain). Zagreb: Educa.
, . (2011). . Daroviti u procesu globalizacije 16, Vrac: Visoka kola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaa Mihailo
Palov, 253260.
Jevti, B. i Mikanovi, B. (2012). Interkulturalnost u oima nastavnika problemi i perspektive.
Pedagogija i kultura, knjiga 3. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko drutvo, 129140.
, . (2011). . Daroviti u
procesu globalizacije 16, Vrac: Visoka kola strukovnih studija za obrazovanje
vaspitaa Mihailo Palov, 329336.
396
Milutinovi, J. (2008). Ideje o drutvu znanja i cjeloivotnom uenju. Cjeloivotno uenje
za odrivi razvoj. Sveuilite u Rijeci, 3742.
, . (2012). . :
: (). :
, 111126.
Mre, S., Petrovi, D., Goovi, R. i Jerotijevi, M. (2007). Interkulturalno obrazovanje i
razumevanje. Beograd: Grupa Most.
Pavlovi, Z. (2012). Razvojni oblici vaspitanja. Pale: Filozofski fakultet.
Perotti, A. (1995). Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje. Zagreb: Educa.
urbek, B. (2013). Interkulturalne kompetencije uitelja. Pedagogija i kultura, svezak 3.
Zagreb; Hrvatsko pedagogijsko drutvo.
, . (2011).
. Daroviti u procesu globalizacije 16, Vrac: Visoka kola
strukovnih studija za obrazovanje vaspitaa Mihailo Palov, 648665.
, . , . (2008). :
. 4. : ,
530538.
Brane Mikanovi
CONCEPTUALIZATION EDUCATION
IN THE GLOBALIZATION PROCESS
Summary: Education is a continuous process of transformation. This resulted in the
appearance of various developmental stages of education: spontaneous, intentional,
and mass media. A new form of education does not completely replace the previous
one, on the contrary, whats more, all forms of education are always present, are interrelated and condition. Always has determined the development of society and the
development of education. All forms of developmental education so far were more
social and less personalistic determined.
The focus of this paper, the author puts the question of the necessity and possibility
of a new conceptualization of education in the globalization process. The goal of globalization is the international connection. Development of such a global society, there
is no effective education. Effective education is accelerating the globalization process
and contributes to the development of a learning society.
The process of education must focus on building a learning society and the society in
which knowledge of the value and resource development of all its aspects. The value
of the global world society will be recognized by how to reduce discrepancies between
the needs for study, work and live together. Development of a society contributes to
intercultural education.
397