Professional Documents
Culture Documents
XX.
IVAN PAVAO II.
LABOREM EXERCENS
RADOM OVJEK
ENCIKLIKA VRHOVNOG SVEENIKA
IVANA PAVLA II.
O LJUDSKOM RADU
(14. 9. 1981.)
Radom ovjek mora sebi priskrbljivati svagdanji kruh,1 doprinositi neprestanom razvoju
tehnike i znanosti, osobito stalnom, kulturnom i moralnom, napretku drutva u kojem ivi u
zajednitvu sa svojom braom. Rije rad oznaava svako ovjekovo djelovanje bez obzira
na znaaj i okolnosti tog djelovanja. Drugim rijeima, tim se imenom oznaava svaka ljudske
djelatnost koja se smatra ili mora smatrati radom meu tolikim mnogobrojnim oblicima
djelatnosti za koje je ovjek sposoban i prema kojima je sklon uslijed svoje naravi i snagom
svojega ovjetva. Stvoren na sliku i priliku samoga Boga2 u vidljivom svemiru, i ovdje
postavljen da sebi podvrgne zemlju,3 ovjek je, dakle, ve od samoga svog poetka pozvan na
rad. Rad je jedna od znaajki kojima se ovjek razlikuje od ostalih ivih bia. Njihovo se
djelovanje, vezano uz ivotne funkcije, ne moe nazivati radom: samo je ovjek sposoban
raditi, samo ovjek radi i time ispunja svoj zemaljski ivot. Rad stoga nosi posebnu oznaku
ovjeka i ovjetva, oznaku osobe koja djeluje u zajednitvu drugih osoba; ta oznaka
1
Usp. Ps 127 (128), 2; usp. takoer Post 3, 17-19; Izr 10, 22; Izl 1, 8-14; Jr 22, 13.
2
Usp. Post 1, 26.
3
Usp. Post 1, 28.
1
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
odreuje kvalitetu njegove nutrine i, u odreenom smislu, tvori samu njegovu narav.
I.
UVOD
4
Enciklika Redemptor hominis, 14: AAS 71 (1979), str. 284.
5
Usp. Ps 127 (198), 2.
6
Post 3, 19.
2
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
utjecaj na svijet rada i proizvodnje od industrijske revolucije prologa stoljea. Rije je o vie
imbenika od opega znaenja: iroko uvoenje automatizacije na brojna podruja
proizvodnje, sve via cijena energije i sirovina, sve ivlja svijest o ogranienosti bogatstava
prirode i njezinoj nepodnoljivoj zagaenosti, ulazak onih naroda na politiku pozornicu koji
su stoljeima bili potinjeni te sada trae svoje legitimno mjesto meu narodima i u
meunarodnom odluivanju. Ti novi uvjeti i zahtjevi trae preobrazbu i preureenje
dananjih ekonomskih struktura, kao i preraspodjele rada. Na alost, takve promjene e
takoer moda znaiti za milijune kvalificiranih radnika barem privremenu nezaposlenost, ili
prekvalificiranje; po svemu sudei doi e do umanjenja ili barem do sporijeg rasta tvarnog
bogatstva u razvijenijim zemljama; ali sve to moe donijeti takoer olakanje i nadu za
milijune osoba koje sada ive u sramotnoj i nedostojnoj bijedi.
Nije posao Crkve da znanstveno analizira mogue posljedice tih promjena na ivot
drutva. Meutim, Crkva smatra svojom zadaom da svaki podsjea na dostojanstvo i prava
radnika, da igoe okolnosti u kojima se kre i sa svoje strane pridonosi usmjeravanju tih
promjena prema autentinom razvitku ovjeka i drutva.
7
Usp. Mt 13, 52.
3
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
4
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
8
Ekum. II. vatik. kon., Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 38: AAS 58 (1966), str.
1055; usp. Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 1980.
5
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
II.
RAD I OVJEK
4. U knjizi postanka
Crkva je uvjerena da je rad temeljna dimenzija ljudskog postojanja na zemlji. Potvruje je
u tom uvjerenju pogled na sveukupne rezultate mnogobrojnih znanosti koje se bave o-
vjekom: antropologije, paleontologije, povijesti, sociologije, psihologije itd.; ini se da sve
one neoborivo svjedoe o toj stvarnosti. Ipak, Crkva to uvjerenje crpi u prvom redu iz vrela
objavljene rijei Boje te tako uvjerenje razuma postaje takoer uvjerenje vjere. Razlog je
tom to Crkva - dobro je to ve ovdje naglasiti - vjeruje u ovjeka: misli na ovjeka i njemu
se obraa ne samo u svjetlu povijesnog iskustva ili uz pomo mnogobrojnih metoda
znanstvene spoznaje nego, takoer i iznad svega, u svjetlu objavljene rijei Boga ivoga.
Govorei o ovjeku, trudi se izraziti one vjene nacrte i ona transcendentna odreenja, koja je
ivi Bog, Stvoritelj i Otkupitelj, povezao s ovjekom.
Crkva ve na prvim stranicama Knjige Postanka pronalazi vrelo svojega uvjerenja da je
rad temeljna dimenzija ljudskog postojanja na zemlji. Analizom tih tekstova postajemo
svjesni da su u njima - kadikad arhaikim govorom - bile izraene temeljne istine o ovjeku, i
to ve u vezi s otajstvom stvaranja. To su istine koje o ovjeku odluuju ve od poetka te u
isto vrijeme zacrtavaju velike pravce njegova zemaljskog postojanja, kako u stanju izvorne
pravednosti tako i nakon loma, koji je uslijedio istonim grijehom, u izvornom savezu
Stvoritelja sa stvorenjem u ovjeku. Kad je ovjek, stvoren na sliku Boju..., muko i
ensko,9 zauo rijei: Plodite se i mnoite, napunite zemlju i sebi je podloite,10 makar se
te rijei ne odnosile izravno i izriito na rad, ipak bez ikakve sumnje indirektno ukazuju na
rad kao na djelatnost koju treba vriti u svijetu. tovie, ove rijei pokazuju njezinu najdublju
bit. ovjek je slika Boja izmeu ostalog po nalogu koji je primio od svog Stvoritelja da
podloi, da vlada zemljom. Ispunjavajui taj nalog, ovjek, svako ljudsko bie, postaje
odrazom djelovanja Stvoritelja svemira.
Rad kao prijelazna djelatnost - tj. koja izvire iz ljudskog subjekta, a okrenuta je prema
vanjskom objektu - pretpostavlja specifino vladanje ovjeka zemljom i sa svoje strane
potvruje i razvija to vladanje. Jasno je da pod imenom zemlja, o kojoj govori biblijski
tekst, treba prije svega vidjeti est vidljivog svemira na kojem ovjek ivi, ali se istom rijei u
9
Usp. Post 1, 27.
10
Post 1, 28.
6
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
irem smislu moe nazivati itav vidljivi svijet, ukoliko je u domaaju ovjekova utjecaja i
njegovih nastojanja da zadovolji svoje potrebe. Izraz vladajte zemljom ima izvanredno
veliku vanost. Pod tim se podrazumijevaju sva bogatstva koja zemlja krije u sebi (a
neizravno sav vidljivi svijet), koja ovjek svojim svjesnim djelovanjem moe otkriti i pri-
kladno upotrijebiti. Tako te rijei s prvih stranica Biblije nikad ne prestaju biti aktualne.
Obuhvaaju isto tako sva prola razdoblja civilizacije i ekonomije kao i suvremenu stvarnost
i budue faze razvoja koje se moda ve danas donekle naziru, ali koje ovjeku jo uvijek
velikim dijelom ostaju nekako nepoznate i skrivene.
Ako se tu i tamo govori o razdobljima ubrzanja u privredi i civilizaciji ovjeanstva ili
pojedinih naroda, pripisujui ta ubrzanja napretku znanosti i tehnike a, posebno, otkriima
presudnim za drutveno-ekonomski ivot, ipak treba rei da nijedno od tih ubrzanja ne
prelazi bitni sadraj onoga to je bilo reeno u tom drevnom biblijskom tekstu. Postajui sve
vie gospodarom zemlje svojim radom i uvrujui, takoer radom, svoje gospodarstvo nad
vidljivim svijetom, ovjek u svakom sluaju i u svakoj fazi tog procesa ostaje na crti izvornog
Stvoriteljeva plana; taj plan je nuno i nerazdvojivo vezan uz injenicu da je ovjek, kao
muko i ensko stvoren na sliku Boju. Taj proces je takoer univerzalan: zahvaa sve
ljude, svaki narataj, svaku fazu ekonomskog i kulturnog razvoja i u isti mah se odvija u
svakom ovjeku, u svakom svjesnom ljudskom biu. Taj proces obuhvaa u isti mah sve i
svakog pojedinca. Svi i svatko, prema odgovarajuoj mjeri i na bezbroj naina, sudjeluju u
tom gigantskom procesu kojim ovjek podlae zemlju svojim radom.
7
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Danas je u industriji i u poljodjelstvu ovjekova djelatnost vrlo esto prestala biti manualni
rad jer rad ruku i miia pomau strojevi i sve savreniji mehanizmi. Ne samo u industriji
nego i u poljodjelstvu svjedoci smo preobraaja koji su omogueni postupnim i neprekidnim
razvojem znanosti i tehnike. I to je, u cjelini, povijesno postalo uzrok znaajnih prevrata u
civilizaciji, od poetka industrijske ere do faza koje su uslijedile iz razvoja novih tehnika
kao to su elektronika ili, u najnovije vrijeme, mikroprocesori. Moe se priiniti da u
industrijskom procesu stroj radi, a ovjek ga samo nadgleda, omoguavajui mu
funkcioniranje i podravajui ga na razne naine, ali je istina takoer da upravo zato
industrijski razvitak prua osnovicu da se opet na nov nain dovede u pitanje ljudski rad. I
prva industrijalizacija, koja je stvorila takozvano radniko pitanje, kao i kasnije industrijske i
postindustrijske promjene jasno pokazuju da i u razdoblju sve mehaniziranijeg rada pravi
subjekt rada ostaje ovjek.
Razvitak industrije i s njom povezanih raznih sektora, do najmodernijih elektronskih
tehnologija, posebno na podruju minijaturizacije, informatike, telematike itd., pokazuju
kakvu ogromnu ulogu u meudjelovanju subjekta i objekta rada (u najirem smislu rijei)
preuzima taj saveznik rada to ga je stvorila ljudska misao, to jest tehnika. Uzevi je u ovom
sluaju ne kao sposobnost ili prikladnost za rad nego kao skup instrumenata kojima se ovjek
slui u radu, tehnika je bez sumnje ovjekov saveznik. Olakava mu, usavrava, ubrzava i
umnoava rad. Potie kvantitativno poveanje radnog proizvoda i uvelike ga kvalitativno
poboljava. No injenica je kadikad da se taj saveznik, tehnika, moe preobraziti i u o-
vjekova protivnika, na primjer kad mehaniziranje rada istisne ovjeka oduzimajui mu
osobno zadovoljstvo, poticaj na stvaralatvo i odgovornost, kad ukida radna mjesta brojnim
radnicima ili kad zbog precjenjivanja stroja svede ovjeka na roba.
Ako se biblijski izraz podloite zemlju, upuen ovjeku na poetku, shvati u kontekstu
sveukupne nae moderne, industrijske i postindustrijske epohe, onda nesumnjivo sadri
takoer odnos prema tehnici, svijetu mehanizacije i strojeva, odnos koji je plod rada ljudske
inteligencije i koji povijesno potvruje gospodstvo ovjeka nad prirodom.
Najnovija epoha povijesti ovjeanstva, a posebno nekih drutava, pokazuje s pravom
afirmaciju tehnike kao temeljnog elementa ekonomskog progresa, ali iz te afirmacije su
proizala te neprestano proizlaze vana pitanja koja se tiu ljudskoga rada u odnosu prema
svom subjektu to je sam ovjek. Ta pitanja su posebno optereena sadrajima i napetostima
etikog i etiko-drutvenog karaktera. Stoga su ta pitanja neprestani izazov mnogobrojnim
institucijama, dravama i njihovim vladama, sustavima i meunarodnim organizacijama, a
izazov su isto tako i Crkvi.
8
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
9
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
postao slian nama,11 najvei dio svoga ivota na zemlji manualno radio u svojoj tesarskoj
radionici. Ta injenica sama sainjava najrjeitije evanelje rada, koje pokazuje da temelj
odakle se moe prosuditi vrijednost ljudskog rada nije u prvom redu vrsta izvrenog rada
nego injenica da je to osoba koja ga ini. Vrela dostojanstva rada treba dakle traiti u prvom
redu ne u objektivnoj dimenziji, nego u subjektivnoj.
Ako je tomu tako, onda s takvim poimanjem praktino nestaje temelj prema kojem su stari
razlikovali razliite stalee ljudi prema njihovu radu koji su obavljali. To ne znai da se
ljudski rad ne moe i da ga ne treba ni na koji nain vrednovati i cijeniti i s objektivnog
gledita. To samo znai da je prvi temelj vrednovanja rada sam ovjek, njegov subjekt. Iz
toga odmah slijedi vrlo vaan zakljuak etike naravi: koliko god je tono da je ovjek
odreen i pozvan raditi, rad postoji radi ovjeka a ne ovjek radi rada. Tim zakljukom s
pravom emo priznati prednost subjektivnom znaenju rada pred objektivnim znaenjem.
Polazei od takvog naina shvaanja i pretpostavljajui da razliiti poslovi to ih obavljaju
ljudi mogu imati veu ili manju objektivnu vrijednost, ipak pokuavamo naglasiti injenicu
da se svaki od njih mora procjenjivati po mjeri dostojanstva samog subjekta rada, to jest
osobe, ovjeka koji radi. S druge strane, neovisno o radu koji bilo koji ovjek obavlja i
pretpostavljajui da je taj rad cilj - koji kadikad zahtijeva mnogo zalaganja - njegova
djelovanja, taj cilj sam po sebi nema odreena i konana znaenja. Kad se sve srauna, cilj
rada, svakog rada to ga ljudi obavljaju pa bila to i najskromnija sluba, najjednoliniji rad
prema opoj ljestvici vrednovanja, dapae, koji najvie udaljuje na rub - ostaje uvijek sam
ovjek.
11
Usp. Heb 2, 17; Fil 2, 5-8.
10
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
12
Usp. Pio XI., Enciklika Quadragesimo anno: AAS 23 (1931), str. 221.
11
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
8. Solidarnost radnika
Kad je rije o ljudskom radu gledanjem u osnovnoj dimenziji onoga tko je u njemu
subjekt, to jest ovjeka kao osobe koja obavlja neki rad, mora se s tog gledita bar sumarno
procijeniti razvoj za proteklih devedeset godina nakon enciklike Rerum novarum s obzirom
na subjektivnu dimenziju rada. Uostalom, iako je subjekt rada uvijek isti, znai ovjek,
dogaaju se znaajne mijene u objektivnom gleditu na rad. Budui da se moe rei da je rad,
zbog svog subjekta, jedan (jedan i neponovljiv) promatranje njegovih objektivnih uvjeta
dovodi do konstatacije da postoji mnogo radova, toliko razliitih radova. Razvitak ljudske
civilizacije donosi na ovom podruju stalna obogaenja. U isti mah, ne moe se ne primijetiti
da u procesu tog razvoja nastaju novi oblici rada, dok drugi nestaju. Priznajui da se u naelu
radi o normalnoj pojavi, na mjestu je provjeravati da li i koliko se uuljavaju, vie ili manje
duboko, stanovite nepravilnosti koje uslijed etiko-drutvenih motiva mogu biti opasne.
Upravo zbog takve velike nejednakosti ili anomalije rodilo se u prolom stoljeu radniko
pitanje, katkada nazvano i proleterskim pitanjem. To pitanje, kao i problemi s njim vezani,
izazivali su opravdanu socijalnu reakciju, i pokrenuli pravu buru solidarnosti meu
radnicima, u prvom redu meu industrijskim radnicima. Poziv na solidarnost i zdruenu
akciju radnika - pogotovo onima koji su obavljali djelomine, osim toga jednoline poslove
koji su ljude liavali osobnosti u ogromnim halama industrije gdje maina sve vie zarobljuje
ovjeka - bio je s etike strane izvanredno vaan i znaajan. Bila je to reakcija protiv
umanjenja dostojanstva ovjeka kao subjekta rada i neuvena istovremenog iskoritavanja na
podruju plaa, uvjeta rada i skrbi za osobu radnika. Takvo je reagiranje ujedinilo radniki
svijet u zajednicu koju je obiljeavala velika solidarnost.
Ako se pogleda nauk enciklike Rerum novarum i brojnih dokumenata Uiteljstva Crkve
koji su uslijedili, treba otvoreno priznati da valja odobravati u drutveno-moralnom smislu taj
otpor koji je zazivao osvetniku srdbu s neba13 protiv nepravedna i tetna sustava to je
tlaio radnika u to doba brze industrijalizacije. Tomu stanju stvari pogodovao je liberalni
drutveno-politiki sistem koji je svojim ekonomskim principima ojaavao i osiguravao
ekonomsku inicijativu jedino vlasnika kapitala, ali se nije dovoljno brinuo za prava radnika
tvrdei da je ovjekov rad samo sredstvo proizvodnje, a da je kapital temelj, pokreta i cilj
proizvodnje.
U meuvremenu je solidarnost meu radnicima i sve jasnija i angairanija svijest meu
ljudima o pravima radnika, u mnogo sluajeva dovela do dubokih promjena. Smiljeni su
13
Pnz 24, 15; Jak 5, 4; i takoer Post 4, 10.
12
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
razni novi sistemi. Razvili su se razliiti oblici neokapitalizma ili kolektivizma. Nije rijetkost
da radnici mogu sudjelovati i doista sudjeluju u upravljanju i kontroli proizvodnje u
poduzeu. S pomou prikladnih udruenja imaju utjecaja na uvjete rada i nagraivanje, kao i
na socijalno zakonodavstvo. Meutim, razni sistemi ideologije ili vlasti, a i novi meusobni
odnosi koji su nastali na razliitim razinama drutvenog ivota, podravaju i dalje flagrantne
nepravde ili su stvorili nove. Na svjetskom planu, razvoj civilizacije i drutvenih komuni-
kacija omoguio je potpuniju dijagnozu o uvjetima ivota i rada ljudi na svem svijetu, ali je
iznio na svjetlo i nove oblike nepravde, jo rairenije od onih to su, u prolom stoljeu,
pokrenule udruivanje radnika u naroitu solidarnost u radnikom svijetu. To se dogaa u
zemljama koje su ve dosegle odreeni proces industrijske revolucije, ali i u zemljama u
kojima glavna podruja rada ostaju i nadalje obraivanje zemlje ili drugi slini radovi.
Pokreti solidarnosti na podruju rada - solidarnosti koja nikada ne smije biti zatvaranje
prema dijalogu i prema suradnji s drugima - mogu biti nuni, ak i u odnosu na drutvene
grupe koje ranije nisu pripadale tim pokretima, ali koje u promjenama drutvenih sistema i
uvjeta ivota doivljavaju stvarnu proletarizaciju ili se ve stvarno nalaze u situaciji
proletarijata, istina bez tog imena, makar ga zaista ve zasluuju. U takvoj situaciji mogu
se nai neke kategorije ili grupe radne inteligencije, osobito kad uza sve iri pristup
naobrazbi svakim danom raste broj osoba koje su postigle diplomu svojom kulturnom
pripremom a istovremeno ih prati smanjivanje radnih mjesta njihove struke. Takva se
nezaposlenost intelektualaca javlja, ili se poveava, kad dostupna naobrazba nije usmjerena
prema vrsti namjetenja ili slubi to ih trae istinske potrebe drutva, ili pak kad je rad koji
zahtijeva, barem zanatsku, izobrazbu, manje traen ili manje plaen od manualnog rada.
Oito je da je naobrazba sama po sebi uvijek vrijednost te znatno obogauje ljudsku osobu;
pa ipak, neki procesi proletarizacije ostaju mogui i nezavisno od toga.
Stoga treba i nadalje pitati o subjektu rada i o uvjetima u kojima ivi. Da bi se ostvarila
drutvena pravda u raznim dijelovima svijeta, u raznim zemljama i u odnosima meu njima,
potrebni su neprestano novi pokreti solidarnosti radnika i solidarnosti s radnicima. Takva
solidarnost mora trajno postojati ondje gdje je iziskuje drutvena degradacija subjekta rada,
eksploatacija radnika, sve vee zone bijede, ak gladi. Crkva se u najveoj mjeri zauzima za
to jer to smatra svojim poslanjem, svojom slubom, testom svoje vjernosti Kristu, kako bi
stvarno bila Crkva siromaha. A siromaha ima u raznim oblicima, na razliitim mjestima
i u razliitim trenucima, javljaju se esto kao rtve povrijeena dostojanstva ljudskog rada;
bilo zato to su ograniene mogunosti za rad zbog, na alost, prisilne nezaposlenosti - bilo
zato to se potcjenjuju vrijednosti rada, kao i prava koja iz njega proizlaze, osobito prava na
13
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
14
Usp. Post 1, 28.
15
Usp. Post 1, 26. 27.
16
Post 3, 19.
17
Heb 6, 8; usp. Post 3, 18.
18
Usp. Teoloka suma I-II, q. 40, a.1, c; I-II, q. 34, a.2, ad 1.
14
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
se eli jasnije odrediti etiki smisao rada, treba prije svega imati pred oima tu istinu. Rad je
ovjekovo dobro - dobro njegova ovjetva - jer radom ovjek ne samo preobraava prirodu,
prilagoavajui je vlastitim potrebama, nego se i sam ostvaruje kao ovjek, pa ak u nekom
smislu postaje vie ovjekom.
Bez ovog zapaanja ne moe se razumjeti smisao kreposti radinosti, a pogotovo se ne
moe shvatiti zato bi radinost bila krepost: u stvari, krepost kao moralna navika jest ono to
ini ovjeka boljim ukoliko je ovjek.19 Ta injenica nimalo ne mijenja nau opravdanu brigu
kako izbjei da rad ne umanji dostojanstvo samog ovjeka, dok istovremeno oplemenjuje
materiju.20 Poznato je, takoer, da se na mnogo naina moe rad upotrijebiti protiv ovjeka,
da se ovjek moe kanjavati sistemom prisilnog rada u koncentracionim logorima, da se rad
moe uiniti sredstvom tlake nad ovjekom, da se, konano, na razliite naine moe
eksploatirati ljudski rad, to jest radnik. Sve to potkrepljuje moralnu obvezu da se radinost
kao krepost povee s drutvenim poretkom rada, koji e omoguiti ovjeku da u radu bude
vie ovjek te zbog rada ne bude ponien - ne samo troei fizike snage (to se ne moe
izbjei barem do odreenog stupnja) - nego, pogotovo, gubei sebi svojstveno dostojanstvo i
subjektivnost.
19
Usp. Teoloka suma I-II, q. 40, a.1, c; I-II, q. 34, a.2 ad 1.
20
Usp. Pio XI., Enciklika Quadragesimo anno: AAS 23 (1931), str. 221-222.
15
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
to. Obitelj je doista u isti mah zajednica koju omoguuje rad i prva domaa kola rada za
svakog ovjeka.
Trei skup vanih vrijednosti koji susreemo u ovdje naznaenoj perspektivi - o subjektu
rada - tie se velikog drutva kojemu ovjek pripada po naroitim kulturnim i povijesnim
vezama. Takvo drutvo - pa i kad jo nije doseglo zreo oblik naroda - jest velik, iako
neizravan, odgojitelj svakog ovjeka (svatko naime u svojoj obitelji preuzima elemente i
vrednote koje svojom cjelinom tvore kulturu odreenog naroda). Drutvo je takoer
povijesno i drutveno utjelovljenje rada svih narataja. Rezultat je toga svega da ovjek
povezuje svoj najdublji ljudski identitet s pripadnou narodu te da u svom radu vidi takoer
sredstvo kojim se poveava zajedniko dobro za koje radi skupa sa svojim sunarodnjacima,
znajui da se tako pomou rada umnoava batina sveukupne ljudske obitelji, svih ljudi koji
ive na svijetu.
Ta tri skupa vrijednosti na trajan nain posjeduju svoju vanost za ljudski rad u njegovoj
subjektivnoj dimenziji. Ta dimenzija, tj. konkretna stvarnost ovjeka radnika vanija je od
objektivne dimenzije. Subjektivnom se dimenzijom, u prvom redu, ostvaruje vladanje nad
prirodom na koje je ovjek pozvan od poetka prema rijeima Knjige Postanka. Ako je
proces podlaganja zemlje, to jest rad pod tehnikim vidom, oznaen tijekom povijesti,
naroito u onim posljednjim stoljeima, ogromnim razvojem sredstava proizvodnje, onda je
to koristan i pozitivan fenomen, pod uvjetom da objektivna dimenzija rada ne zavlada nad
subjektivnom dimenzijom, oduzimajui ili umanjujui ovjeku njegovo dostojanstvo i nje-
gova neotuiva prava.
III.
SUKOB IZMEU RADA I KAPITALA U
SADANJOJ FAZI POVIJESTI
16
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
pojavljuje kao krupna realnost koja temeljno uvjetuje da se u ljudskom smislu oblikuje svijet
to ga je Stvoritelj predao ovjeku; to je realnost koja temeljno uvjetuje da se u ljudskom
smislu oblikuje svijet to ga je Stvoritelj predao ovjeku; to je realnost koja je usko povezana
s ovjekom kao sa svojim vlastitim subjektom i njegovim razumskim djelovanjem. U
normalnom tijeku stvari, ta relanost ispunja 1judski ivot i snano zahvaa njegovu vrijednost
i smisao. ak i kad je povezan s trudom i naporom, rad ne prestaje biti dobro, jer se ovjek
razvija volei svoj rad. To obiljeje ljudskog rada, sasvim pozitivno i stvaralako, odgojno
zasluno, mora biti temelj procjena i odluka koje se danas donose u odnosu na rad ak i u
vezi sa subjektivnim pravima ovjeka, kako svjedoe meunarodne deklaracije i brojni
kodeksi rada to su ih izradile nadlene zakonodavne institucije pojedinih zemalja ili
organizacije koje svoju drutvenu ili znanstveno-drutvenu aktivnost posveuju problematici
rada. Postoji organizam koji te inicijative promie i na meunarodnom planu: to je
Meunarodna organizacija rada, najstarija specijalizirana ustanova Organizacije ujedinjenih
naroda.
U daljnjem dijelu ovih razmiljanja kanim ta vana pitanja jo detaljnije iznijeti
dozivajui u pamet barem temeljne elemente crkvene doktrine o tom pitanju. Ipak je potrebno
prije toga dotaknuti vaan skup problema u okviru kojih se oblikovao taj nauk u posljednjoj
fazi, tj. u razdoblju koje u nekom smislu simboliki zapoinje s godinom objavljivanja
enciklike Rerum novarum.
Zna se da je, kroz cijelo ovo razdoblje, koje nipoto nije zavrilo, problem rada
predstavljao temelje velikog sukoba, koji je, u vrijeme industrijskog razvitka i zajedno s njim,
izbio izmeu svijeta kapitala i svijeta rada, tj. izmeu uske, ali vrlo mone grupe
poduzetnika, vlasnika ili gospodara sredstava proizvodnje i velikog mnotva ljudi koji su bili
lieni tih sredstava, te su u procesu rada sudjelovali jedino svojim radom. Sukob je nastao
zato to su radnici svoje snage stavljali na raspolaganje grupi poduzetnika, a ovi, voeni na-
elom to vee dobiti, zadravali plae za obavljeni rad na najnioj moguoj razini. Tome
treba nadodati i druge elemente izrabljivanja, vezane uz nedostatak sigurnosti na radu,
odsutnost zatite zdravlja i ivota radnika i njihovih obitelji.
Taj sukob, koji neki smatraju drutveno-ekonomskim sukobom klasnoga znaaja naao je
svoj izraz u ideolokom sukobu izmeu liberalizma, kao ideologije kapitalizma, i marksizma,
kao ideologije znanstvenog socijalizma i komunizma, koji sebe smatra glasnogovornikom
radnike klase, dapae svega proletarijata ovoga svijeta. Tako se dogodilo da se stvarni sukob
izmeu svijeta rada i svijeta kapitala pretvorio u programiranu klasnu borbu koja se ne vodi
samo ideolokim nego dapae i prvenstveno politikim metodama. Poznata je povijest tog
17
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
18
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
slue i njemu i drugima. Kako bi njegovim radom ta bogatstva donosila plodove, ovjek
prisvaja djelie raznih bogatstava prirode: podzemlja, mora, zemlje, zranoga prostora.
ovjek sve to prisvaja i pretvara u svoje radilite. Prisvaja radom da bi dalje mogao raditi.
Isto se naelo primjenjuje i na daljnje faze tog procesa u kojem je prva faza uvijek
ovjekov odnos prema bogatstvima i blagodatima prirode. Sav spoznajni napor koji tei
otkrivanju tih bogatstava, pronalaenju mogunosti njihove uporabe sa strane ovjeka i za
ovjeka, ini nas svjesnim da sve ono to u cjelini ekonomske proizvodnje od ovjeka, i rad, i
sva sredstva proizvodnje, i tehnika koja je s tim povezana (to jest mo upotrebe tih radnih
sredstava) pretpostavlja te blagodati i bogatstva vidljivog svijeta, koja ovjek nalazi, ali ih ne
stvara. Nalazi ih, u nekom smislu, ve gotova, pripremljena da budu spoznajom otkrivena i
korektno koritena u procesu proizvodnje. U svakoj razvojnoj fazi svoga rada, ovjek se
susree s injenicom da mu sve to prvotno daruje priroda, i, na koncu konca, sam Stvoritelj.
U poetku ljudskog rada stoji otajstvo stvaranja. Ta tvrdnja, naznaena ve kao polazna to-
ka, tvori nit koja povezuje ovaj dokument i koja e se dalje razviti u posljednjem dijelu
razmiljanja.
Slijedee zapaanje o istom problemu treba da nas utvrdi u uvjerenju o prvenstvu ljudskog
rada pred onim to smo se s vremenom navikli nazivati kapitalom. Doista, ako u okvir
ovog posljednjeg pojma ulaze, osim prirodnih bogatstava koja ovjeku stoje na raspolaganju,
sva sredstva kojima ih ovjek prisvaja preobraavajui ih prema svojim potrebama
(humanizirajui ih tako na neki nain) treba ve sada konstatirati da su sva sredstva
proizvodnje plod povijesne batine ljudskog rada. Sva sredstva proizvodnje, od
najprimitivnijih do najsuvremenijih, malo-pomalo napravio je ovjek, to jest ovjekovo
iskustvo i inteligencija. Na taj su nain nastala ne samo najjednostavnija sredstva koja slue
za obraivanje zemlje nego takoer - zahvaljujui adekvatnom progresu znanosti i tehnike -
modernija i sloenija: strojevi, tvornice, laboratoriji i elektronski mozgovi. Tako, sve to slui
radu, sve to je u sadanjem stanju tehnike njegov sve savreniji instrumenat, plod je rada.
Taj golemi i moni instrumenat - to jest sveukupnost sredstava za proizvodnju, koja se u
odreenom smislu smatraju sinonimom za kapital - proizlazi iz rada i nosi peat ljudskog
rada. Budui da je danas tehnika izvanredno napredovala, ovjek, koji je subjekt rada, ako se
eli posluiti tolikim obiljem modernih instrumenata, a to znai sredstvima za proizvodnju,
mora na planu spoznaje asimilirati plod rada ljudi koji su te instrumente otkrili, programirali,
izradili i usavrili, i koji ih nastavljaju izraivati. Sposobnost za rad - to znai efikasno
sudjelovanje u suvremenom procesu proizvodnje - iziskuje sve vee pripremanje, prije svega
odgovarajuu naobrazbu. Jasno je da svaki ovjek koji sudjeluje u procesu proizvodnje, pa i
19
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
kad obavlja vrstu rada koja ne zahtijeva naroitu izobrazbu i specijalnu kvalifikaciju, ostaje u
tom procesu pravi tvorni uzrok, dok su svi instrumenti, pa i najsavreniji, samo i iskljuivo
podreeni instrument ljudskom radu.
Ta istina, koja pripada pouzdanoj batini crkvene doktrine, mora se uvijek isticati kad je
rije o problemima sistema rada i svakog drutveno-ekonomskog sistema. Treba podvui i
istaknuti prvenstvo ovjeka u procesu proizvodnje, prvenstvo ovjeka nasuprot stvarima. Sve
to sadri pojam kapitala - u suenom smislu - samo je skup stvari. Jedino i samo ovjek
kao subjekt rada, bez obzira kakav posao obavlja, jest osoba. Ta istina povlai za sobom
vane i odluujue posljedice.
21
Usp. Iv 4, 38.
20
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
ovisnost o Darovatelju svih bogatstava stvorenja i, sa svoje strane, ovisnost o drugim ljudima,
onima koji su svojim radom i inicijativama dali naem vlastitom radu ve usavrene i
poveane mogunosti. O svemu onome to je u procesu proizvodnje neki skup stvari,
instrumenata, kapitala, moemo samo tvrditi da uvjetuje ljudski rad, ali ne moemo tvrditi
kao da je to neki anonimni subjekt koji sebi podvrgava ovjeka i njegov rad.
Ta suvisla slika u kojoj se strogo potuje naelo prvenstva osobe nad stvarima razbila se u
ljudskoj misli, katkada i nakon dugog razdoblja inkubacije u praktinom ivotu. Na taj se
nain zbilo da se rad dijelio od kapitala te se suprotstavljao kapitalu a kapital radu, kao da je
rije o dvije anonimne sile, dva imbenika to ih povezuje ista ekonomistika perspektiva.
U takvom nainu postavljanja problema krila se temeljna greka, koja se moe nazvati
zabludom ekonomizma, a sastoji se u tome da se ljudski rad gleda iskljuivo u odnosu na
njegov ekonomski cilj. Ta se temeljna misaona zabluda moe, a i mora, nazvati zabludom
materijalizma u smislu to ekonomizam izravno ili neizravno stvara uvjerenje o prednosti i
superiornosti onoga to je materijalno, dok ono to je duhovno i osobno (ovjekovo
djelovanje, moralne vrednote i slino) izravno ili neizravno podreuje materijalnoj stvarnosti.
To jo uvijek nije teorijski materijalizam u punom smislu rijei, ali je sigurno ve praktini
materijalizam koji se smatra sposobnim da zadovolji ovjekove potrebe ne toliko snagom
naela koja proizlaze iz materijalistike teorije koliko snagom stanovitog naina vrednovanja,
dakle odreenom hijerarhijom dobara koja se temelji na neposrednoj i jaoj privlanosti
onoga to je tvarno.
Zabluda miljenja u kategorijama ekonomizma ide pod ruku s pojavom materijalistike
filozofije i razvitkom te filozofije od njezine najelementarnije i najrasprostranjenije faze (to
je takoer zovu vulgarnim materijalizmom jer eli svesti duhovne realnosti na suvian
fenomen) do faze takozvanog dijalektikog materijalizma. Ipak se, u okviru ovoga
razmiljanja, ini da je za temeljni problem ljudskoga rada, a posebno za tu podjelu i opreku
izmeu rada i kapitala kao dva imbenika gledana iz iste spomenute ekonomistike
perspektive, ekonomizam bio od odluujue vanosti te utjecao na takvo nehumanistiko
postavljanje problema prije materijalistikog filozofskog sistema. Svejedno, oito je da
materijalizam, ak i u svojoj dijalektikoj formi, nije kadar pruiti dovoljne i konane osnove
razmiljanju o ljudskom radu kako bi prvenstvo ovjeka nad instrumentom-kapitalom,
prvenstvo osobe nad stvarima moglo u njemu nai neoborivu i adekvatnu verifikaciju i
istinski oslonac. ak ni u dijalektikom materijalizmu ovjek nije najprije subjekt rada i
tvorni uzrok proizvodnih procesa, nego se gleda i shvaa u ovisnosti o onome to je
materijalno, kao neka rezultanta ekonomskih i proizvodnih odnosa koji prevladavaju u
21
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
odreenoj epohi.
Oito, antinomija izmeu rada i kapitala koju ovdje promatramo - antinomija u okviru
koje se rad odijelio od kapitala i suprotstavio mu se, u nekom smislu, ontiki, kao da bi bio
bilo kakav elemenat ekonomskog procesa - proizlazi ne samo iz filozofije i ekonomskih
teorija 18. stoljea nego daleko vie iz svekolike ekonomsko-politike prakse onoga vremena
raanja i vrtoglava razvitka industrijalizacije, u kojoj se na prvom mjestu gledala mogunost
obilnog umnoavanja materijalnih dobara, to jest sredstava, ali gubio iz vida cilj, to jest
ovjek, kojemu ta sredstva moraju sluiti. Upravo ta zabluda praktike naravi pogodila je u
prvom redu ljudski rad, radnoga ovjeka te uzrokovala etiki opravdanu drutvenu reakciju o
kojoj je ve bilo rijei. Ista zabluda, koja ima svoj odreeni povijesni vid vezan uz razdoblje
ranog kapitalizma i liberalizma, opet se moe pojaviti u okolnostima drugih vremena i mjesta
ako se u razmiljanju polazi od istih, bilo teorijskih bilo praktikih premisa. Ne vidi se druga
mogunost da se ta zabluda radikalno prevlada ako se ne provedu adekvatne promjene kako
na podruju teorije tako i na podruju prakse, promjene koje bi ile crtom vrstog uvjerenja o
prvenstvu osobe nad stvarima, ovjekova rada nad kapitalom kao cjelinom sredstava
proizvodnje.
22
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Kranska tradicija nikada nije podravala to pravo kao apsolutno i nedodirljivo. Naprotiv,
uvijek ga je shvaala u irem kontekstu zajednikog prava svih da koriste sva stvorena dobra:
pravo na privatno vlasnitvo kao podreeno pravu na zajedniku uporabu, opoj namjeni
dobara.
Osim toga, vlasnitvo prema crkvenom nauku nije nikada bilo shvaano tako da bi moglo
postati motivom drutvenih sporova u radu. Kao to je ranije spomenuto, vlasnitvo se u
prvom redu stjee radom da bi sluilo radu. To se na poseban nain tie sredstava za
proizvodnju. Gledati ih odvojeno, kao skup zasebnog vlasnitva s ciljem da se u obliku
kapitala suprotstavi radu, i, tovie, da se eksploatira rad, suprotno je samoj naravi tih
sredstava i njihova posjedovanja. Ne smiju se posjedovati protiv rada a ne mogu se ni
posjedovati radi posjedovanja, jer jedini legalni naslov njihova posjedovanja bilo u obliku
privatne svojine, bilo u obliku javne ili kolektivne svojine - jest da slue radu i, dosljedno
tomu, da sluei radu omogue ostvarivanje prvog naela poretka vlasnitva: sveope
namjene dobara i prava na njihovu zajedniku upotrebu. Promatrajui, dakle, s tog gledita
ljudski rad i zajedniki dostup dobrima koja su namijenjena ovjeku, ne moe se, takoer,
iskljuiti ni podrutvovljavanje, pod prikladnim uvjetima, odreenih sredstava proizvodnje. U
desetljeima koja nas dijele od objavljivanja enciklike Rerum novarum, crkveni je nauk
uvijek isticao ta naela, oslanjajui se na argumente jo starije tradicije, na primjer, na
poznate argumente Teoloke sume svetog Tome Akvinskoga.22
U ovom dokumentu, kojemu je glavna tema ljudski rad, prikladno je potvrditi sav napor
kojim je crkveni nauk o vlasnitvu nastojao i uvijek nastoji oko toga da se osigura prvenstvo
rada i time subjektivnost ovjeka u drutvenom ivotu, a naroito u dinamikoj strukturi
svega ekonomskog procesa. S tog gledita i nadalje je neprihvatljiv stav krutog kapitali-
zma, koji brani ekskluzivno pravo privatnog vlasnitva nad sredstvima proizvodnje kao
nedodirljivu dogmu ekonomskog ivota. Naelo potivanja rada zahtijeva da to pravo bude
podvrgnuto konstruktivnoj reviziji, i u teoriji, i u praksi. Ako je doista istina da je kapital kao
cjelina sredstava za proizvodnju u isti mah proizvod rada mnogih narataja, tada je isto tako
istina da se kapital neprekidno stvara radom koji se vri uz pomo te cjeline sredstava za
proizvodnju. Ona su neto kao veliko radno mjesto, gdje dan na dan radi sadanji narataj
radnika. Rije je, oito, o razliitim vrstama rada: ne samo o takozvanom manualnom radu
nego i o mnogostrukom intelektualnom radu, od rada na zamisli do rukovodeeg rada.
U tom svjetlu, posebno istaknuto znaenje poprimaju brojni prijedlozi to su ih iznijeli
22
O pravu na vlasnitvo, usp. Teoloka suma II-II, q. 66. a. 2 i a. 6; De regimine principum, L. I, gl. 15i 17. O
drutvenoj ulozi vlasnitva, usp. Teoloka suma II-II, q. 134, a. 1, ad 3.
23
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
23
Usp. Pio XI., Enciklika Quadragesimo anno: AAS 23 (1931), str. 199; Ekumen. II. vatik. konc, Past. konst. o
Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 68: AAS 58 (1966), str. 1089-1090.
24
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
24
Usp. Ivan XXIII.
25
Usp. Teoloka suma II-II, q. 65, a.2.
25
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
IV.
PRAVA RADNIKA
26
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
sklapa radni ugovor i, dosljedno, oblikuju vie ili manje pravedni odnosi na podruju
ljudskog rada.
27
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
mjesnu politiku rada i poloaj radnika u ekonomski zakinutim drutvima. Izravni poslodavac,
naavi se u takvom sustavu uvjetovanosti, odreuje uvjete rada ispod objektivnih potreba
radnika, pogotovo ukoliko sam eli izvui to vei profit iz poduzea kojim upravlja (ili iz
poduzea kojima upravlja, ako je rije o prilikama gdje je vlasnitvo sredstava proizvodnje
podrutvovljeno).
Taj okvir meuovisnosti to se tie pojma neizravnog poslodavca - lako je zakljuiti -
ogroman je i izvanredno zamren. Da bismo ga odredili, moramo uzeti u obzir cjelinu ele-
menata odluujuih za ekonomski ivot u kontekstu nekog datog drutva ili drave; no
potrebno je u isti mah voditi rauna i o mnogo irim povezanostima i zavisnostima.
Ostvarenje prava radnika ne moe, ipak, biti osueno da bude samo derivat ekonomskih
sistema koje, u veoj ili manjoj mjeri, vodi kriterij to veeg dobitka. Naprotiv, upravo
potivanje objektivnih prava radnika - radnika bilo kojeg tipa: manualnog, intelektualnog,
industrijskog ili poljodjelskog radnika itd. - mora biti adekvatni i temeljni kriterij oblikovanja
svekolike ekonomije, u svakom drutvu, u svakoj dravi kao i u cjelini svjetske ekonomske
politike i u sistemima meunarodnih odnosa koji odatle proizlaze.
U tom smjeru bi trebalo da rade sve meunarodne organizacije koje imaju tu zadau,
poevi od Organizacije ujedinjenih naroda. ini se da Meunarodna organizacija rada (OIT)
kao i Organizacija ujedinjenih naroda za prehranu i poljodjelstvo (FAO) i druge, mogu dati
nove priloge ba na tom podruju. U okviru pojedinanih drava postoje ministarstva,
nadletva javne vlasti i razni drutveni organizmi ustanovljeni s tim ciljem. Sve to uspjeno
pokazuje koliko je velika uloga, kako je ranije reeno, neizravnog poslodavca u ostvarivanju
potpunog potivanja radnikih prava, jer prava ljudske osobe jesu kljuni elemenat svakog
moralnog drutvenog poretka.
28
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
drutvena nevolja. Naroito je bolan problem kad nezaposlenost pogaa prvenstveno mlade
koji, poto su se pripremili odgovarajuom kulturnom, tehnikom i profesionalnom
formacijom, ne uspijevaju nai zaposlenje, i s ogorenjem gledaju kako se izjalovljuje
njihova iskrena volja da rade i njihova raspoloenost da preuzmu svoju odgovornost za
ekonomski i drutveni razvitak zajednice. Obveza doprinosa za nezaposlene, tj. dunost da se
prue nune potpore za ivot nezaposlenih i njihovih obitelji, jest dunost koja proizlazi iz
temeljnog naela moralnog reda na tom podruju, to jest naela o zajednikoj uporabi dobara
ili, govorei jo jednostavnije, iz prava na ivot i postojanje.
Kako bi se suprotstavila opasnosti nezaposlenosti, kako bi rad osigurala svima, nadletva
koja su definirana kao neizravni poslodavci moraju se pobrinuti za globalnu planifikaciju to
se tie onog diferenciranog radnog prostora u kojem se oblikuje ne samo ekonomski nego i
kulturni ivot odreenog drutva; uz to moraju obratiti panju na ispravnu i racionalnu
organizaciju rada u takvom prostoru. Ta globalna briga poiva napokon na leima drave, ali
ne smije znaiti jednostranu centralizaciju sa strane javnih vlasti. Naprotiv, rije je o
ispravnoj i racionalnoj koordinaciji u okviru koje mora biti zajamena inicijativa pojedinih
osoba, slobodnih skupina, mjesnih radnih sredita i kompleksa, vodei rauna o onom to je
ve gore reeno o subjektivnom karakteru ljudskog rada.
injenica meusobne ovisnosti pojedinih drutava i drava i nunost suradnje na raznim
podrujima zahtijevaju da se uz potivanje suverenih prava svakoga od njih u planiranju i
organizaciji rada unutar vlastitog drutva istovremeno radi na tom vanom podruju i na
polju meunarodne suradnje pomou nunih sporazuma i ugovora. I tu je nuno da kriterij
tih ugovora i sporazuma sve vie bude ljudski rad, shvaen kao temeljno pravo svakog
ovjeka, rad koji svakomu daje analogna prava, te da na taj nain razina radnikog ivota u
razliitim drutvima bude sve manje i manje obiljeena okantnim razlikama, koje su svojom
nepravednou podobne izazvati i nasilne reakcije. Meunarodnim organizacijama predstoje
na tom podruju neizmjerne zadae. Potrebno je da se daju voditi tonom dijagnozom
sloenih prilika i prirodnih, povijesnih, drutvenih itd. uvjetovanosti. Potrebno je, takoer, da
budu operativnije, to jest djelotvornije u realizaciji zajedniki dogovorenih akcionih planova.
Tako se moe ostvariti plan sveopeg harmoninog razvoja u skladu s voditeljskom niti
enciklike Populorum progressio Pavla VI. Treba naglasiti da je konstitutivni elemenat, u isti
mah najbolja provjera tog napretka u duhu pravde i mira, to ga Crkva navijeta i za nj ne
prestaje moliti Oca svih ljudi i svih naroda, upravo neprekidna revalorizacija ljudskog rada,
kako pod vidom njegove objektivne svrhovitosti tako i pod vidom dostojanstva subjekta
svakog rada, to jest ovjeka. Napredak o kojem je rije mora se ostvarivati pomou ovjeka i
29
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
za ovjeka te mora roditi plodove u ovjeku. Provjera napretka bit e i sve zrelije priznavanje
svrhovitosti rada i sve univerzalnije potivanje prava povezanih s radom u skladu s
dostojanstvom ovjeka, subjekta rada.
Razumno planiranje i prikladno organiziranje ljudskog rada prema mogunostima
razliitih drutava i drava morali bi olakati i otkrivanje pravednih omjera izmeu razliitih
vrsta djelatnosti: obraivanja zemlje, rada u industriji, rada u uslugama, intelektualnoga, kao i
znanstvenoga i umjetnikog rada, prema sposobnostima svakoga i za zajedniko dobro
drutva i svega ovjeanstva. Organizaciji ljudskog ivota prema brojnim mogunostima rada
mora odgovarati prikladan sistem naobrazbe i odgoja, kojemu je prvenstveni cilj razvitak
zreloga ovjetva, ali i specifina priprava da se plodonosno zauzme pravo mjesto u velikom
i drutveno diferenciranom prostoru rada.
Ako se baci pogled na cjelokupnu ljudsku obitelj po svoj zemlji, ovjek se mora osjetiti
pogoenim uznemirujuom injenicom golemih razmjera: dok s jedne strane prilino velik
dio prirodnih bogatstava ostaje neiskoriten, s druge strane postoje gomile nezaposlenih,
poluzaposlenih, neizmjerno mnotvo izgladnjelih. Ta injenica, bez sumnje, svjedoi kako
unutar pojedinih politikih zajednica i u njihovim meusobnim odnosima na konkretnoj i
svjetskoj razini - to se tie organizacije rada i zaposlenja - ima neto to ne funkcionira, i to
ba na najkritinijim i najvanijim tokama drutvenog ivota.
30
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
26
Usp. Ekum. II. vat. kocil, Pastoral. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 67: AAS 58
(1966), str. 1089.
31
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
32
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
33
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
34
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
nepravedne situacije. U nekim zemljama u razvoju milijuni ljudi prisiljeni su obraivati tuu
zemlju, te ih izrabljuju latifundisti ne ostavljajui im nade da e ikada doi u posjed i
najmanjeg komada zemlje. Nedostaju oblici legalne zatite poljodjelskog radnika i njegove
obitelji u sluaju starosti, bolesti ili nezaposlenosti. Dugi dani napornog tekog fizikog rada
jadno se plaaju. Vlasnici ostavljaju obradivu zemlju neobraenom; ne uvaavaju se legalni
naslovi za posjedovanje malog zemljita koje se kao vlastito godinama obrauje, te ostaju bez
obrane pred glau za zemljom jaih pojedinaca ili grupa. No i u ekonomski razvijenim
dravama, gdje su znanstveno istraivanje, tehnike tekovine i politika drave podigli
agrikulturu do vrlo visoke razine moe se povrijediti pravo na rad kad se seljaku ne prua
mogunost da sudjeluje u odlukama koje se tiu rezultata njegova rada ili kad mu se nijee
pravo na slobodno udruivanje u svrhu pravednog drutvenog, kulturnog i ekonomskog
promaknua poljodjelskog radnika.
U brojnim situacijama nune su, dakle, radikalne i hitne promjene kako bi se poljodjelstvu
- poljodjelskim radnicima - povratila njihova prava vrijednost kao osnova zdrave ekonomije u
okviru razvitka drutvene zajednice. Eto, zato treba proglaavati i promicati dostojanstvo
rada, svakoga rada, posebno poljodjelskog, kojim ovjek na tako rjeit nain podlae
zemlju to ju je primio kao dar od Boga te potvruje svoje vladanje nad vidljivim svijetom.
35
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
prikladna. Ovdje se javljaju mnogi praktini zakonski i ekonomski problemi, ali dunost je
zajednice, to jest javnih vlasti, udruenja i posrednikih grupa, poduzea i samih oteenih da
udrue ideje i sredstva kako bi se postigao cilj kojega se ne moemo odrei: da se ponudi rad
oteenim osobama prema njihovim mogunostima, jer to zahtijeva njihovo dostojanstvo kao
ljudi i kao subjekata rada. Svako e drutvo samo stvoriti sebi prikladne strukture da se nau
ili otvore radna mjesta za te osobe, bilo u javnim bilo u privatnim poduzeima, koja e im
pruiti redovito ili prikladnije radno mjesto, u poduzeima samim ili u takozvanim
prihvatilitima.
Trebat e obratiti veliku panju, kao i u svih drugih radnika, na fizike i psiholoke uvjete
rada oteenih, na pravedno nagraivanje, na mogunost napredovanja i uklanjanja raznih
prepreka. Ne zavaravajui se da je rije o tekoj i sloenoj zadai, moemo eljeti da e pravi
pojam rada u subjektivnom smislu stvoriti situaciju koja e oteenoj osobi omoguiti da se
ne osjea na rubu svijeta rada ili zavisnom od drutva, nego subjektom rada punoga prava,
korisnim, potivanim zbog svog ljudskog dostojanstva i pozvanim da pridonosi napretku i
boljitku vlastite obitelji i zajednice prema svojim sposobnostima.
36
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Najvanije je da ovjek koji radi izvan zemlje svog rodnog kraja bilo kao trajni iseljenik ili
sezonski radnik ne bude prikraen na podruju radnih prava u odnosu na ostale radnike
dotinoga drutva. Seljenje radi rada ni na koji nain ne smije postati prilikom za novanu i
drutvenu eksploataciju. to se tie odnosa rada prema radniku useljeniku, moraju vaiti isti
kriteriji kao i za sve ostale radnike u onom drutvu. Vrijednost rada mora se mjeriti istom
mjerom, a ne po razlici u narodnosti, religiji ili rasi. Jo manje se smije eksploatirati situacija
nude u kojoj se nalazi useljenik. Sve te okolnosti moraju bezuvjetno ustupiti mjesto
dakako, poto su se uvaile posebne vlastitosti osnovnoj vrijednosti rada, vrijednosti koja je
povezana s dostojanstvom ljudske osobe. Treba jo jednom ponoviti temeljno naelo:
hijerarhija vrednota i duboki smisao samoga rada zahtijevaju da kapital bude u slubi rada a
ne rad u slubi kapitala.
V.
ELEMENTI ZA DUHOVNOST RADA
37
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
vatikanski koncil.
27
Ekum. II. vat. koncil, Pastor. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 34: AAS 58 (1966), str.
1052-1053.
28
Usp. Post 2, 2; Izl 20, 8. 11; Pnz 5, 12-14.
29
Usp. Post 2, 3.
30
Dj. 15, 3.
31
Post 1, 4. 10. 12. 18. 21. 25. 31.
32
Iv 5, 17.
33
Heb 4, 1. 9-10.
34
Iv 14, 2.
38
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Zato i ljudski rad zahtijeva ne samo odmor svakog sedmog dana35 nego, tovie, ne moe
se sastojati samo u vanjskom djelovanju ljudskih snaga; mora ostaviti slobodan nutarnji
prostor u kojem se ovjek, postajui svaki dan sve vie ono to mora biti po volji Bojoj,
pripravlja na onaj odmor to ga je Gospodin pripremio svojim slugama i prijateljima.36
Svijest da je ljudski rad sudionitvo u djelu Bojem mora kako ui Koncil proimati
ak i obine dnevne poslove. Muevi i ene koji pribavljajui za se i za svoju obitelj
sredstva potrebna za ivot tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno slue i drutvu s
pravom mogu smatrati da svojim radom nastavljaju Stvoriteljevo djelo, da slue dobrobiti
svoje brae i da osobno doprinose povijesnom ostvarenju Boje zamisli.37
Treba, dakle, da ta kranska duhovnost rada postane zajednika batina svih. Treba,
pogotovo u dananje doba, da duhovnost rada dokae zrelost koju iziskuju napetosti i nemiri
glava i srdaca: Stoga krani i ne pomiljaju da se dostignua to su ih ljudi svojim genijem
i silama stvorili suprotstavljaju Bojoj moi, kao da bi razumno stvorenje bilo takmac
Stvoritelju. Naprotiv, oni su uvjereni da su pobjede ovjeanstva znak veliine Boje i plod
njegove neizrecive zamisli. to pak vie raste mo ljudi, to se dalje protee i njihova
pojedinana i skupna odgovornost... Kranska poruka ne odvraa ljude od izgradnje svijeta
niti ih potie da zanemare dobro drugih ljudi, nego ih naprotiv na to jo vre obvezuje.38
Svijest o sudjelovanju radom u djelu stvaranja najdublji je motiv za rad na razliitim
podrujima: Zato vjernici itamo u konstituciji Lumen gentium moraju spoznati nutarnju
narav, vrijednost i ureenje svega stvorenja na slavu Boju i jedni druge pomagati i
svjetovnim djelima na svetiji ivot, tako da se svijet prome Kristovim duhom i postigne
svoju svrhu u pravednosti, ljubavi i miru... Svojom kompetentnou u profanim strukturama i
svojom aktivnou, iznutra uzdignutom Kristovom milou, neka snano rade da po
odreenju Stvoriteljevu i rasvjetljenju njegove Rijei, ljudskim radom, tehnikom i kulturom
poljepavaju stvorena dobra na korist svih ljudi...39
35
Pnz 5, 12-14; Izl 20, 8-12.
36
Usp. Mt 25, 21.
37
Ekumen. II. vat. koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 34.
38
Isto mj.
39
Ekumen. II. vatik. Koncil, Dogm. konst. o Crkvi Lumen gentium, 36.
39
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
nije ovo tesar?.40 Isus je, doista, ne samo navijetao nego, u prvom redu, djelom vrio
evanelje koje mu je bilo povjereno, rije Mudrosti vjene. Zato je to bilo takoer
evanelje rada jer onaj koji ga je navijetao bijae i sam ovjek rada, zanatskoga rada, kao i
Josip iz Nazareta.41 Ako u Isusovim rijeima ne nalazimo posebnu zapovijed o radu, naprotiv,
jedanput, zabranu prevelike brige za rad i ivljenje42 - ipak je u isti mah rjeitost Kristova
ivota posve jasna: on pripada svijetu rada, cijeni i potuje ovjekov rad, moe se rei i
vie: s ljubavlju gleda na taj rad i na njegove razne oblike gledajui u svakom obliku posebnu
crtu slinosti ovjeka s Bogom Stvoriteljem i Ocem. Zar nije rekao: Moj otac je
vinogradar...,43 prenosei to je izraava ve sva tradicija Starog zavjeta poevi od Knjige
Postanka?
U knjigama Starog zavjeta esto se spominje ljudski rad, pojedince profesije to ih obavlja
ovjek: npr. profesija lijenika,44 ljekara,45 zanatlije ili umjetnika,46 kovaa47 - te bi se rijei
mogle primijeniti na rad dananjega metalskog radnika lonara,48 ratara,49 znanstvenika,50
mornara,51 zidara,52 glazbenika,53 pastira,54 ribara.55 Poznate su lijepe rijei posveene radu
ena.56 U svojim parabolama o kraljevstvu Bojem, Isus Krist neprestano spominje rad: rad
pastira,57 seljaka,58 lijenika,59 sijaa,60 domaina,61 sluge,62 ekonoma,63 ribara,64 trgovca,65
radnika.66 Govori i o razliitim enskim poslovima.67 Apostolat predstavlja u slici manualnog
40
Mk 6, 2-3.
41
Usp. Mt 13, 55.
42
Usp. Mt 6, 25-34.
43
Iv 15, 1.
44
Usp. Sir 38, 1-3.
45
Usp. Sir 38, 4-8.
46
Usp. Izl 31, 1-5; Sir 38, 27.
47
Usp. Post 4, 22; Iz 44, 12.
48
Usp. Jr 18, 3-4; Sir 38, 29-30.
49
Usp. Post 9, 20; Iz 5, 1-2.
50
Usp. Prop 12, 9-12; Sir 39, 1-8.
51
Usp. Ps 107 (108), 23-30; Mudr 14, 2-3.
52
Usp. Post 11, 3; 2 Kr 12, 12-13; 22, 5-6.
53
Usp. Post 4-21.
54
Usp. Post 4, 2; 37, 3; Izl 3, 1; 1 Sam 16, 11.
55
Usp. Ez 47, 10.
56
Usp. Izr 31, 15-27.
57
Npr. Iv 10, 1-16.
58
Usp. Mk 12, 1-12.
59
Usp. Lk 4, 23.
60
Usp. Mk 4, 1-9.
61
Usp. Mt 13, 52.
62
Usp. Mt 24, 45; Lk 12, 41-48.
63
Usp. Lk 16, 1-8.
64
Usp. Mt 13, 47-50.
65
Usp. Mt 13, 45-46.
66
Usp. Mt 20, 1-16.
67
Usp. Mt 13, 33; Lk 15, 8-9.
40
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
68
Usp. Mt 9, 37; Iv 4, 35-38.
69
Usp. Mt 4, 19.
70
Usp. Mt 13, 52.
71
Usp. Dj 18, 3.
72
2 Sol 3, 8. Sveti Pavao priznaje da misionari imaju pravo na sredstva za uzdravanje: 1 Kor 9, 6-14; Gal 6, 6;
2 Sol 3, 9; Usp. Lk 10, 7.
73
2 Sol 3, 12.
74
2 Sol 3, 11.
75
2 Sol 3, 10.
76
Kol 3, 23-24.
77
Dj 1, 1.
78
Ekumen. II. vatik koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 35.
41
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
u drutvenim odnosima vrijedi vie nego sam tehniki napredak. Taj napredak naime moe
dati materijalnu bazu ljudskom unapreenju, ali je nesposoban da ga sam po sebi ostvari.79
Takva doktrina o problemu napretka i razvoja tema koja toliko dominira u suvremenom
mentalitetu moe se shvatiti jedino kao plod provjerene duhovnosti rada te se samo na
temelju takve duhovnosti moe ostvariti i u praksi sprovesti. To je u isti mah doktrina i
program koji uranjuju svoje korijene u evanelje rada.
79
Isto mj.
80
Post 3, 17.
81
Post 3, 19.
82
Prop 2, 11.
83
Usp. Rim 5, 19.
42
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
84
Usp. Iv 17, 4.
85
Usp. Lk 9, 23.
86
Ekumen. II. vatik koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 38.
87
Usp. 2 Pt 3, 13; Dj 21, 1.
88
Usp. 2 Pt 3, 13.
89
Ekumen. II. vatik. kocil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 39.
43
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
u zemaljskom napretku nego takoer u razvitku kraljevstva Bojega, u koje smo svi pozvani
snagom Duha Svetoga i rijeju Evanelja!
Zakljuujui ova razmiljanja, sretan sam to vam, asna brao, dragi sinovi i keri, mogu
uputiti apostolski blagoslov. Ovaj dokument, to sam ga bio pripremio da se objavi prolog
15. svibnja, na dan 90. obljetnice enciklike Rerum novarum, mogao sam definitivno
pregledati tek nakon moga boravka u bolnici.
Dano u Castel Gandolfu, 14. rujna, na blagdan Uzvienja svetog kria, godine 1981, tree
mojega pontifikata.
Ivan Pavao II.
90
Isto mj.
44