1.

PLINOVI, DIMNI PLINOVI I KRUTE ESTICE PRI ZAVARIVANJU

1.1 UVOD
Rijetka su zanimanja gdje su radnici tijekom obavljanja svoga rada izloeni tako sloenim i
raznovrsnim fizikalnim i kemijskim tetnostima kao to je zanimanje zavariva. Zbog toga je
potrebno posvetiti veliku panju zatiti zdravlja djelatnika koji obavljaju poslove zavarivanja, kako
bi se prosjeni radni sta zavarivaa od 20 godina produio i dosegnuo radni sta drugih zanimanja.
Zavariva je na svojem radnom mjestu izloen brojnim opasnostima koje imaju izvor u samom
postupku zavarivanja ili u neposrednoj okolini. Zbog toga je neophodno da zavariva poznaje
opasnosti i tetnosti u svom radu kojima je izloen tijekom rada i koje mogu naruiti njegovo
zdravlje kao i bolesti koje se mogu razviti zbog nepanje, dugotrajne izloenosti bez odgovarajue
zatite.
Osiguravanje sigurnih uvjeta rada koji se ostvaruju primjenom modernih tehnikih,
zdravstvenih, socijalnih, edukativnih i drugih mjera doprinose sprjeavanju i otklanjanju
opasnosti na radnom mjestu, te tako utjeu na sigurnost i zdravlje radnika na radu.
Pri izvoenju zavarivanja i srodnih postupaka pojavljuju se kompleksne profesionalne tetnosti
meu kojima su:
- toksini plinovi, dimnim plinovima i praini
- zraenje elektrinog luka
- prskanje uarenog metala
- opasnosti od strujnog udara, poara i eksplozije
Koliina i sastav dimnih plinova i krutih estica koji se oslobaaju u atmosferu radnih prostorija
ovise o postupku zavarivanja, o vrsti i debljini koritene elektrode, kemijskom sastavu osnovnog
materijala kao i o jaini struje i naponu
1.2 PLINOVI PRIZAVARIVANJU
Zavarivanje je postupak spajanja dvaju ili vie istovrsnih ili raznovrsnih materijala taljenjem ili
pritiskom sa ili bez dodavanja dodatnog materijala na nain da se dobije homogen zavareni spoj.
Tijekom zavarivanja nastaju toksini plinovi, dimni plinovi metala i krute estice dima.
S obzirom na raznovrsnost materijala koji se zavaruju, kao i uporabu razliitih vrsta elektroda,
zatitnih antikorozivnih sredstava na metalima i pojedinih postupaka vrlo teko je odrediti
prisutnost svih plinove koji nastaju. Osnovni izvori koji uzrokuju nastajanje plinova, dimnih
plinova i krutih estica tijekom zavarivanja su:
- obloga dodatnog materijala koja je najee bogata celulozom
- povrinska prevlaka,
- elektrini luk
- inertni plin (titi zavar pri zavarivanju u zatitnoj atmosferi)

Osim plinova koji se primjenjuju u pojedinim postupcima zavarivanja (C02, He i Ar) za zatitu
zavara, razni plinovi poput ozona nastaju u procesu zavarivanja uslijed djelovanja zraenja na
okolino okruenje. Meu nastalim plinovi najznaajniji su plinovi:
- ugljik(ll)oksid ili ugljini monoksid (CO),
- ugljik (IV)oksid ili ugljini dioksid (C02),
- Ozon (03), Duik (N2),
- Duikovi oksidi (NOXI),
- Fozgen (COCi2).
Uinci plinova na zdravlje
Plin je jedno od agregatnih stanja materije, nema vlastitog oblika i volumena nego zauzima oblik
posude ili prostora u kojem se nalazi. Djelovanje plina ovisi o njegovim fizikalnim i kemijskim
svojstvima, koncentraciji, trajanju izloenosti brzini disanja i o odnosu nazalnog i oronazalnog
disanja. Topljivost plina u vodi najvanija je osobina plina koja odreuje toksikokinetiku plina. U
vodi topljivi plinovi zadravat e se u gomjim dijelovima, a oni slabije topljivi u vodi u donjim
dijelovima dinog sustava, te svaki na svojem mjestu izazvati akutna i kronina oneienja. Neki
plinovi su bez mirisa, dok drugi imaju karakteristian miris koji se moe osjetitlkada je
koncentracija plina ispod kiitine koncentracije.
Prema tetnom djelovanju na ovjekovo zdravlje plinovi se dijele na: plinove zaguljivce
(jednostavni (inertni) zaguljivci i kemijski zaguljivci), plinove nadraljivce (nadraljivce gornjih
dinih putova i nadraljivce donjih dinih putova i opojne plinove (narkotici)
Plinovi zaguljivci
Jednostavni (inertni) zaguljivci ne stvaraju u tijelu nikakve spojeve pa i nemaju pravog
toksinog,, uinka, osim to svojom prisutnou u zraku manje ili vie smanjuju parcijalni tlak
kisika. U skupinu jednostavnih zaguljivaca ubrajaju se ugljikov dioksid C02, metan CH ,
etan(C2H6) i duik(N2).
4

Prilikom naglog udisanja istog zaguljivca mogu izazvati teskoe u disanju, pa i smrt, jer smanjuju
koncentraciju kisika u zraku, a posljedica je guenje uslijed nedostatka kisika. Unesreeni pada kao
pokoen i moe umrijeti za nekoliko minuta. Ako se koncentracija kisika u zraku polagano
smanjuje zbog prisustva zaguljivca, unesreeni prolazi kroz nekoliko stadija od jedva primjetljivih
promjena do prestanka disanja i rada srca. U prvom stadiju kada se koncentracija kisika smanji od
normalnih 21%, neophodnih za ivot, dolazi do ubrzanog disanja i poveane frekvencije pulsa. U.
drugom stadiju (koncentracija kisika 14-10%) pojavljuje se emocionalna nestabilnost i opi umor
ak i pri minimalnom naprezanju. Pri koncentraciji kisika 10 do 6% u zraku dolazi do munine i
povraanja. Unesreeni gubi sposobnost izvrenja bilo kakve jae miine kretnje i postaje potpuno
nepokretan. Nakon toga slijedi konfuzno stanje i gubitak svijesti. Kod jo niih koncentracija kisika
<6%, disanje se sastoji samo od nepravilnog hvatanja zraka i zastoja srca (etvrti stupanj)
Ugljini dioksid (C02) je plin koji nastajej od svakoa izgaranja. a pri zavarivanju kod jzgaranja
obloga elektroda, izgaranja ugljika u metalima, te kod izgaranja oneienja na povrini metala.
Ugljini dioksid je plin bez boje i mirisa, slabo kiselkastog okusa. Tei je od zraka, te se skuplja u

donjim dijelovima prostora. Ako se udie zrak koji sadravafj 3%ugljikkova dioksida javlja se
glavobolja i oteano djsanje, a izloenost koncentfaciji vioj od 10% ugljikova dioksida kroz samo
jednu minutu dolazi do gubitka svijesti, pada i umire u dubokoj nesvjestici. Pri elektrolunom
zavarivanju u zatiti aktivnih plinova (MAG postupak) zavarivaka kupka je u zatiti C02
Takoer mnogi plinovi su lakozapaljivi i eksplozivni (CO, acetilen, butan i dr.) pa postoji opasnost
od iznenadnog zapaljenja plina u ureajima, ro moe rezultirati opeklinama ili zapaljenjem odjee
radnika.
Butan i propan (C4Hio-C3H8) smjesa plinova pod nazivom butan ili plin u bocama, upotrebljava
se kao gorivo. Nema mirisa, pa mu se dodaje odreeni miris kako bi se mogao osjetiti njegov
izlazak" iz boce ili cijevovoda. Zapaljiv je i eksplozivan plin. Tei je od zraka, pa se skuplja u
niim dijelovima prostorije. Ovi zaguljivci fizioloki su neutralni plinovi, jer se ne spajaju ni s
jednom supstancijom u organizmu. No, oni svojom prisutnou istiskuju kisik iz plua, to dovodi
do guenja iii asfiksije.
Kemijski zaguljivci
U skupinu kemijskih zaguljivaca ubrajaju se plinovi koji svojom kemijskom reakcijom u
organizmu blokiraju vezivanje kisika iz zraka u krvi ili onemoguavaju iskoritavanje kisika iz krvi
u stanicama organizma te dovode do unutarnjeg guenja. Kemijski zaguljivci su ugljikov
monoksid (CO), cijanovodik (HCN) i sumporovodik (H2S).
Ugljini monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, a nastaje nepotpunim sagorijevanjem.
Kod zavarivanja tetne koncentracije CO nastaju uglavnom pri radu u skuenim prostorima, npr.
cijevima, manjim kotlovirna i slino. Isto tako, nastaje kod eleklrolunog zavarivanja u zatitnom
plinu kada je zatitni plin C02.
Ugljini monoksid je plin bez boje, mirisa i okusa te se njegova prisutnost u zraku ne moe osjetiti.
Nakon unosa preko plua u organizam u eritrocitima se vee za hemoglobin tvorei
karbohemoglobin (COHb). Afinitet hemoglobina prema CO je 240 puta vei od afiniteta prema
prema kisiku i na taj nain CO spreava osnovnu funkciju hemoglobina da prenosi kisik. Otrovanja
s CO mogu biti kronina i akutna. Kronino otrovanje moe nastati tijekom due izloenosti niskim
koncentracijama CO. Simptomi su glavobolja, vrtoglavica, opa slabost brzo zamaranje, nesanica.
Znakovi akutnog otrovanja su glavobolja, vrtoglavica, ubrzano i isprekidano disanje, zujanje u
uima, munina i titranje pred oima. Ako sre odmah ne prui prva pomo i otrovana osoba ne
izvede na isti zrak, nastupa koma i smrt. Kod koncentracije od 1% vol (10 000 ppm) smrt nastupa
ve za nekoliko minuta, a da se simptomi uope ne pojave ili su vrlo oskudni.
Maksimalno doputena koncetracija ugljik monoksida u radnim prostorima je 0.005%. Pri
zavarivanju elika MAG (CO2) postupkom, u dimu se nalazi oko 0,025%, u okolini zavarivaa s
prirodnom ventilacijom 0,007% CO. Dok je unutar rnaske zadovoljavaa koncentracija od 0,001%
CO. Pri zavarivanju aluminija u struju argona (MIG) nema prisustva ugljik monoksida.

Plinovi nadraljivci
Nadraljivci su plinovi koji pogaaju respiratorne sluznice gornjih i donjih dinih putova, ve
prema tome jesu li u vodi brzo topljivi ili nisu. U skupinu nadraljivaca gomjih dinih putova koji
se u vodi lako i brzo otapaju spadaju amonijak, sumporov dioksid, klor i njegovi spojevi i fluor.
U skupinu nadraljivaca donjih dinih putova spadaju duikovi oksidi, poznati pod nazivom
nitrozni plinovi (duikov oksid, NO, duikov oksidul, N20, dusikov dioksid, N02 i-dr); fosgen
(COCi2) i ozon (03). U skupini u vodi teko topivih riadraljivaca najee se kao kao uzronici
trovanja navode duikovi oksidi i fozgen. Razlika u brzini topljivosti dovodi do razlike u njihovu
djelovanju.
Lako topljivi nadraljivci otapaju se odmah u kontaktu sa sluznicom oka i gomjih dinih putova i
njihovo djelovanje se osjeti ve pri niskim koncentracija te na taj nain upozoravaju na svoju
prisutnost i opasnost. Osim toga, daljnji rad u takvoj atmosferi je nemogu, te je radnik naputa
prije nego je udahnuo opasnu koncentraciju.
Teko topljivi nadraljivci uzrokuju mnogo blae, gotovo neprimjetne simptome koji ne
upozoravaju radnika na opasnost i on nastavlja s radom sve dok se plin nakupi i otopi u dovoljnoj
koliini. Simptomi se javljaju s odgodom i do 10 sati. Ako se udahne vea koncentracija tih
plinova, tada oni djeluju na plua te mogu uzrokovati teka otrovanja.
Duikovi oksidi (nitrozni plinovi) su nadraljivci donjih dinih putova, nedovoljno izraenog
mirisa. Nemaju izrazito nadraujue djelovanje, pa se moe udahnuti obilna koliina, a da se to ne
osjeti. Tada dijeluje na plua, izaziva teka trovanja, pa i smrt u vrlo kratkom vremenu. Kod
nitroznih plinova vano je napomenuti da se znaci trovanja mogu javiti i 24 sata nakon udisanja.
Stvaranje duikovih oksida za vrijeme zavarivanja i rezanja metala je posljedica intenzivnog
ultraljubiastog zraenja. Sam zavarivaki (elektini) luk ne daje okside duika ve se oni stvaraju
na udaljenosti od nekoliko metara. Mjesto sa najviom konceracijom nije i neposrednoj blizini
elektrinog luka, ve 3-4 m u radnom okoliu. Posebice se mnogo razvijaju kod plinskog rezanja
jer plamen plina sadri dosta kisika koji na povienoj temperaturi reagira s duikom iz zraka
stvarajui okside. Koncentracija duikovih oksida je to vea ako su limovi premazani bojama koje
sadre duikove spojeve.
Fozgen (COC12) je bezbojan plin. Pri niskim koncentracijama ima miris na svjee sijeno, a kod
visokih na trulo voe ili pljesnivo voe. Kao i kod nitroznih plinova mogu se udahniti i visoke
razine ovog plina, bez da se osjeti, jer nije izraziti nadraljivac. Fosgen je vrlo jak otrov Kod
akutnog trovanja brzo dolazi do osteenja plua, povraanja, tekog disanja i smrti.
Fozgen se pri zavarivanju susree kao produkt raspadanja trikloretilena i tetraklorugljika koji se
koriste kao odmaivai.
Ozon O3 nastaje iz atmosferskog kisika pod utjecajem ultraljubicastih zraka iz elektricnog luka.
Ima prodorno karakteristian miris. Ozon je jae oksidacijsko sredstvo od kisika. Toksino
djelovanje ozona osniva se na oksidaciji poluzasicenih masnih kiselina. Kod viih koncentracija

(0.3 do 0.8 ppm) pojavljuje se iritacija oiju, nosa i grla, pritisak u prsima, kaalj i dispneja. Kod
koncentracija viih od 2 ppm pojavljuju se simptomi akutnog nekardiogenog plunog endema.
Kod zavarivanja TIG i MIG postupkom, ukoliko se ne provodi uinkovito ekstrahiranie plinova i
para, koncentracija ozona moe prjiei maksimalno doputenu koncentraciiu od 0.1 ppm. Radnici
zavarivai obavezni su nositi zavarivake maske. Rezultati mjerenja su pokazali prisutnost ozona u
mask tj. blizu dinih organa na granici doputenog, dok izvan maske ozon viestruko prelazi
doputenu vrijednost.
Narkotici
Narkotici su plinovi koji djeluju na centralni ivani sustav i uzrokuju stanje slino pijanstvu, a u
viim koncentracijama nesvijest i smrt. Relativno mali broj plinova ima takvo djelovanje.
Predstavnici su: acetilen i etilen.
Acetilen, (C2H2) je plin bez boje, slabog eterinog mirisa, vrlo zapaljiv i eksplozivan. Lako
eksplodira u smjesi sa zrakom ili pod tlakom. Pod tlakom od dvije atmosfere sam eksplodira.
.
1.3 DIMNI PLINOVII PRAINE PRI ZAVARIVANJU
Tijekom zavarivanja radnik je izloen osim toksinim plinovima dimovima i krutim esticama,
praini. Dimovi su vrste estice koje nastaju kondenzacijom iz plinovitog/parovitog stanja u
termikim procesima koje moe pratiti proces oksidacije. U atmosferi dimovi se ponaaju kao
plinovi. Nakon hlaenja nastaju estice aerodinamskog promjera 0.01-0.5 um.
U krute estice osim dimova spadaju i praine. Praine su veliine <1-100 um aerodinamikog
promjera. Praine tih veliina ne lebde nego se taloe, ali najsitnije estice mogu imati znatan
domet od svog izvora.
Djelovanje praine na respiracijski sustav, osim o njihovim fizikalno kemijskim svojstvima, ovisi o
veliini estica, koncentraciji ukupne i respirabilne frakcije te o duljini izloenost.
Emisija dimova i krutih estica u radni okoli, posljedica je visokotemperaturnih
fizikalno-kemijskih reakcija pri samom postupku zavarivanja i predstavlja glavnu opasnost za
izloene. Sastav dimnih plinova uglavnom ovisi o sastavu materijala koji se zavaruje i o
elektrodama koje se koriste dugim pararnetrima kao to su:
- postupak zavarivanja
- sastav ice ili elektrode
- sastav i dehljina obloge ili punjenja
- parametrima zavarivanja: struja, napon elektrinog luka, brzina zavarivanja
- operaija^avarivanje ili navarivanje
- koncentracija i sastav zatitnih plinova
- sama povrina materijala koja se zavaruje ili navaruje
Koncentracija i sastav dimnih plinova koji se oslobaaju u radni okoli ovisi prvenstveno o
postupku zavarivanja. lako je poznato vie od 70 razliitih postupaka zavarivanja, vie od 80% ih

se najee izvodi primjenom tri postupka: TIG, (Zavarivanje s netaljivom elektrodom u zatitnoj
plinskoj atmosferi) MIG/MAG (Zavarivanje taljivom elektrodom u zatitnoj atmosferi) i REL
(Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama) postupcima.
Kod TIG zavarivanja nastaje najmanje dimnih plinova a meu njima se najvie stvara ozona. Kod
ovog postupka koristi se netaljiva volframova elektroda, a elektrini luk se uspostavlja izmedu vrha
volframove elektrode i materijala koji se zavaruje. Kontinuirani protok inertnog plina, argona,
struji oko elektrode te titi elektrini luk i rastaljeni metal prije no to se oslobodi u okolinu. Metal
koji se dodaje u obliku ice za zavarivanje poveava koncentraciju dimnih plinova, a stvaraju se pri
topljenju ice u elektrinom luku.
Kod postupaka MIG/MAG zavarivanja koncentracija dimnih plinova ovisi o vrsti dodanog
materijala, a koncentracija dimnih plinova je vea nego kod TIG zavarivanja. Ovdje je elektroda
topiva ica koja se dovodi kontinuirano odreenom brzinom kroz pitolj za zavarivanje. Elektrini
luk se uspostavlja izmeu vrha ice i materijala koji se zavaruje. U struji inertnog (argon ili
helij)/aktivnog ( ugljik dioksid ili smjesa C02 i drugih plinova) plina titi se elektroda, elektiini
luk i zavar. U principu MIG i MAG postupci zavarivanja stvaraju manje ozona nego TIG jer dim
smanjuje koliinu UV zraenja. Pri zavarivanju elika MAG postupkom pored duikovih oksida i
ozona nastaje i relativno visoka koncentracija CO koji je vrlo toksian kao i manganovi oksidi.
Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama REL kao najee koriten postupak
zavarivanja stvara najveu koncentraciju dimnih plinova najsloenijeg sastava ali s najmanjom
koliinom ozona. Elektrini luk se uspostavlja izmeu potrone elektrode i materijala koji se
zavaruje. Elektrode su najee obloene s kompleksnom smjesom tvari koje variraju od sluaja do
sluaja. Sadraj dimova je jako sloen, 85-90 % dima nastaje iz dodanog materijala, te iz elektrode
i njene obloge.
Kod plinskog zavarivanja i rezanja metala ultraljubiasto zraenje je znatno slabije, a atmosfera
oko plinskog zavarivaa bogatija je duikovim oksidima i ugljik monoksidom nego kod REL
zavarivanja, a mogu biti prisutni i toksini spojevi arsena i fosfora.
Sastav dimnih plinova koji nastaju pri razliitim postupcima zavarivanja uglavnom ovisi o sastavumetala koji se zavaruje i o elektrodama koje se koriste. Osnovu ine FeO s primjesama Mn, Cr, Ni,
V. tetni plinovi nastali zavarivanjem su smjesa duikovih i ugljikovih oksida, ozona i u nekim
sluajevima fozgena i klorovodika. Toksini tetni sastojci dimnih plinova i praina pri zavarivanju
mogu se podjeliti u tri grupe:
1. izrazito otrovne tvari - oksidi i soli metala: Cr, Ni, Mo, Co, V, Cd, Pb, Be, te plinovi 03,
hidrazin N2H4
2. otrovne tvari - oksidi metala Cu, As, Mn, Zn, F, Cl, Ba, formaldehid HCOH, NaOH, KOH,
CaO, fozgen
3. tetnih tvari - ovdje spadaju sve ostale tvari koje nastaju pri zavarivanju.
Kad se dimovima i praini dodaju i plinovi koji se primjenjuju u pojedinim postupcima zavarivanja
dobije se potpuna slika o kemijskom sastavu plinova i dimnih plinova i krutih estica koji nastaju
pri zavarivanju.

Uinci dimnih plinova i krutih estica na zdravlje ovjeka

Dimni plinovi i praine ulaze u organizam ovjeka zajedno sa zrakom putem respiratomog sustava.
Koliina dima koja ue u organizam ovjeka, ovisi o koncentraciji u zraku i veliini estica. to su
estice vee, to je koliina koja ue u organizam, manja. Vee estice praine ne prodiru do plua
jer se zadravvaju u nosu i nosnoj upljini, odakle se kaljanjem i kihanjem izbacuju.
Vrlo sitne estice ulaze u plua, ali se tamo vrlo mali broj zadrava, a veina ih izlazi s izdahnutim
zrakom. Najopasnije su estice srednje veliine do 5 um koje pri udisanju dolaze do plua te se
tamo i zadravaju. Djelovanje tih estica, koje se zadravaju u pluima, ovise o kemijskom sastavu
tvari od kojih je dimni plin ili praina nastali. Prema nainu djelovanja i uinku na zdravlje
ovjeka, dimni plinovi i praine su dijele u dvije osnovne skupine kao to je ve prikazano u tablici
3.
Iritrajui, toksini i alergijski dimni plinovi i praine
U ovu skupinu s obzirom na uinke koje uzrokuju ulaskom u organizam ubrajaju se dimni plinovi
metalnih oksida, spojevi metala i krute esrtice, praine koje preko respiracijskog sustava
dospjevaju u plua te prelaze u krv, gdje se otapaju, i dalje prenose do pojedinih organa u
organizmu gdje mogu uzrokovati poremeaj normalne funkcije i bolest. Normalno u samom
procesu zavarivanju razvijaju se oksidi samo onih elemenata koji je osnovni, dodani i potroni
materijal.
Najei metali koji se koriste pri zavarivanju kao osnovni i potroni materijal i u uvjetima procesa
zavarivanja stvaraju dimne plinove i praine metalnih oksida su:
Aluminij dospijeva u dimne plinove kod zavarivanja aluminija ili pri primjeni elektroda koje
sadre aluminij kao aluminijev oksid. tetni uinci aluminija na zdravlje radnika oituju se na
pluima, koi i u poremaajima sredinjeg ivanog sustava. Mogu se pojaviti kronini bronhitis i
aluminoza nakon dugotrajne izloenosti praini aluminija a vjerojatno i dimu oksida.
Bakar dospijeva u dimne plinove kod zavarivanja i rezanja bakra ili pobakrenih dijelova. Pri
udisanju uzrokuje nadraljivost sluznica gomjih dinih putova. Moe kao i cink uzrokovati tzv.
metalnu ill Ijevaku groznicu sa simptomima poviene temperature tresavicu, bolu kostima i
zglobovima.
Berilij se upotrebljava za legiranje raznih metala. Njegovi spojevi su i u malim kolicinama vrio
otrovni. Pri udisanju, para moe uzrokovati bezazlenu metalnu groznicu, a kod dulje izloenosti i
kronine bolesti plua.
Cink u visokim koncentracijama uobliku cinkova oksida dospijeva u dimne plinove pri
zavarivanju, rezanju mjedi ili pocinanih limova. Udisanje dimova cinka ima za posljedicu
nadraljivost sluznica gornjih dinih putova i tzv. metalnu ili Ijevaku groznicu sa simptomima kao
kod gripe.
Kadmij kao utosmedi kadmijev oksid u dimnim plinovima pojavljuje se pri zavarivanju ili
rezanju komada s prevlakom kadmija kao i pri tvrdom lemljenju s materijalom koji sadri kadmij.

Kronino otrovanje kadmijem nastaje inhalacijom relativno niskih koncentracija kadmija kroz dugo
razdoblje. Akutno otravanje nastaje ponajprije inhalacijom visokih koncentracija kadmija obino
>1.0 mg Cd/m3. Simptomi su slini u Ijevakoj groznici. U teim sluajevima nastaje akutni pluni
edem esto s fatalnim zavretkom.
Kositar se u dimnim plinovima pojavljuje kao kositreni oksid koji, isto kao oksid cinka, pri
udisanju moe uzrokovati metalnu groznicu.
Krom dospijeva u dimneplinove pri rezanju i zavarivanju nehrdajuih elika i kromiranih
materijala. esterovalentni spojevi mogu izazvati alergijske, toksine i karcinogene uinke, dok su
travalentni bez zdravstvenih uinaka. Spojevi kroma u prvom redu oteuju kou i sluznice. Na
koi mogu nastati promjene u obliku ekcema. Kromni dimovi i praine mogu oteti i sluznice
dubljih dijelova dinih oorgana i dovesti do pojave bronhalne astme.
Mangan se pojavljuje u dimu pri zavarivanju jer je prisutan u oblozi i materijalu elektrode, a esto
i u osnovnom materijalu. Koncentracija dimnih manganovih oksida najvea je kod elektroda s
kiselim oblogom. Udisanje sitnih estica manganova dioksida moe uzrokovati oteenja ivanog
sustava.
Nikal u dimnim plinovima dolazi kod rezanja i zavarivanja nehrdajucih celika, te od elektroda.
Dimovi nikla nisu otrovni, ali mogu kod udisanja izazvati tzv. metalsku groznicu te preosjetljivost.
Olovo, pare olova nastaju kod zavarivanja, rezanja i lemljenja olova ili materijala s olovnom
prevlakom to materijala obojenih olovnim bojama. Otrovanje olovom moe nastupiti ve nakon
nekoliko sati rada, pri poveanoj koncentraciji, udisanjem para iii praine, ali najee djeluje tek
nakon dugotrajnije izloenosti. Do otrovanja moe doi i putem probavnih organa, unoenjem
olova u organizam prljavim rukama, npr. pri jelu ili puenju. Prvi znaci otrovanja su osjeaj
slatkoe u ustima, a nakon nekoliko tjedana ili mjeseci javljaju se probavne smetnje i bolovi u
trbuhu.
Vanadij dospijeva u dimne plinove pri zavarivanju elika koji sadre mnogo vanadija. Vanadijev
oksid ima veoma jako nadraujue djelovanje, posebno na sluznicu dinih putova, a moe
uzrokovati i upalu plua to promjene sline astmi.
eljezo i eljezni oksidi koji nastaju pri zavarivanju i rezanju eljeza taloe se pri udisanju u
pluima uzrokujui promjenu nazvanu sideroza, koja nije tetna, ne izaziva oboljevanje niti
smanjuje radnu sposobnost. eljezni oksidi mogu, inae, pri duljem udisanju, uzrokovati lake
nadraaje dinih putova.
Flour i spojevi fluora, fluoridi, pojavljuju se u dimovima pri izgaranju bazinih elektroda. Flouridi
su vrlo otrovni te pri udisanju malih koncentracija uzrokuju nadraaje dinih putova. Dolaze u
plinovitom obliku: fluorovodik (HF), tetrafluorometan (CF4), tetrafluoroetan (C2F6) i kao aerosoli
natrijev fluorid, aluminijev fluorid (ALF3), tetrafluorosilikat (SiF4). Meu njima svakako je
najvaniji plin fluorovodik.

Pneumokonioze
Sastav i koliina praine koja se stvara pri zavarivanju ovisi o vrsti i debljini elektrode, odnosno
debljina punjene ice pri elektrolunom zavarivanju u zatitnom plinu. Pri zavarivanju debeloobloenim elektrodama izdvaja se velika koliina praine u kojoj najvie ima oksida eljeza,
Visoko disperzna praina FeO lako prolazi kroz tkaninu i dine organe. Udisanje i deponiranje u
pluima praine sa eljeznim oksidom u izloenih uzrokuje bolest siderozu.
Radnici su pri postupcima zavarivanja izloeni i praini silicijeva dioksida. Praina se taloi na
pluima uzrokujui stvaranje tvrdog plunog tkiva. Nastala bolest se naziva silikoza. To je
kronina bolest, koja se razvija nakon dugotrajne izloenosti esticama slobodnog silicijeva
dioksida (10-20 godina).
Udisanjem i akumulacijom u pluima praine a vjerojatno i dima oksida aluminija razvija se
aluminoza.
Sideroza, silikoza i aluminoza zajednikirri se imenom zovu pneumokonioze
Praine s mutagenim i karcinogenim djelovanjem
U ovu grupu spadaju estice esterovalentnog kroma, nikla i berilija. Najee dospjevaju u dimove
prilikom spajanja visokolegiranih elika, gdje je koncentracija prva kroma i nikla izrazito visoka.
Ovisno o koncentraciji i nainu izloenosti, uinci mogu biti akutni i kronini s djelovanjem na
kou, nosnu sluznicu i dini sustav, a kod ingestije i na druge unutamje organe. Akutna izloenost
visokim koncentracijama praine s kromatima uzrokuje u vrlo kratkom vremenu iritaciju sluznice
oka, nosa, grla i dinog sustava. Kod radnika koji su dugotrajno izloeni spojevima
esterovalentnog kroma zabiljeen je porast karcinoma plua. lako nema sigume granine
vrijednosti koncentracije kroma, koja bi titila od nastajanja karcinoma plua, dosadanje spoznaje
upuuju da je incidencija raka manja ako su koncentracije kroma u atmosferi < 50 mg Cr^/m3
tetni uinci nikla na zdravlje ovjeka oituju se kao alergije, akutne i kronine bolesti dinog
sustava te karcinoma pluca i nosnih sinusa. Dozvoljena koncentracija nikla u serumu iznisi 2.6 do
3.1tg Ni/L.
1.4 OCJENJIVANJE OPASNOSTI OD ONEIENJA ZRAKA PLINOVIMA, DIMNIM
PLINOVIMA I KRUTIM ESTICAMA
Osnovni nain ocjenjivanja opasnosti od oneienja zraka plinovima, dimnim plinovima i krutih
estica jest odreivanje njihovih koncentracija na radnom mjestu i prostoru. Rezultati analize
usporeuju se s maksimalno dopustivom koncentracijom (MDK) za dotino oneienje zraka.
Maksimalno dopustiva koncentracija (MDK) je najvea koncentracija neke tvari kojoj radnik smije
biti izloen tijekom cijele radne smijene, 5-6 dana tjedno, tijekom itavog radnog ivota, bez
negativnih zdravstvenjh uinaka. Ako se analizom zraka ustanovi da je izmjerena koncentracjja
oneienja vea od njezine MDK ne smije se dopustiti rad radnika u takvim uvjetima. Vrijednosti
MDK nalaze se u Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama tetnih tvari u atmosferi
radnih prostorija i prostora (MDK) i o biolokim graninim vrijednostima (BGV) Republike
Hrvatske. Narodne novine 92/1993.

Kratkotrajno dopustive koncentracije (KDK) najvia je koncentracija tetne tvari kojoj radnik smije
biti izloen tijekom kraega vremena bez opasnosti od oteenja zdravlja. Izloenost KDK smije
trajati najvie 15 minuta i ne smije se ponoviti vie od 4 puta tijekom radne smjene. Izmeu dviju
izloenosti mora proi najmanje 60 minuta. Vrijednosti KDK izraavaju se u istim jedinicama kao
MDK.
Izraavaju se ppmili mg/m3 zraka za plinove i pare, u mg/m3 zraka za otrovne topljive praine,
dimove i magle.
Mjerenja se vre u svim smjenama, ukoliko postoji smjenski rad, da bi se dobio uvid u
promjenjivost koncentracija prisutnih tetnosti u zraku. Ovisno o svrsi analize zraka tri su lokacije
na kojima se direktno odreuje koncentracija oneienja ili se uzima uzorak:
u neposrednoj blizini radnika, radi ocjene stupnja njegove ekspozicije. Takva mjerenja
obavljaju se u visini nosa radnika, ako radnik mijenja svoj poloaj tijekom rada na svim tim
lokacijama. Te su lokacije najvanije za ocjenu opasnosti po zdravlje radnika, jer daju osnovu
za izraunavanje kompletne koliine oneienja koju je radnik tijekom smjene udahnuo.
u blizini izvora oneienja da bi se dobili podaci o emisiji oneienja koja prodiru u
radnu okolinu. Rezultati tih mjerenja vani su za izbor tehnikih metoda asanacija nepovoljnih
radnih uvjeta
- u opoj atmosferi radne okoline da bi se dobila prostoma raspodjela koncentracije
oneienja.
Instrumenti i metode koji se koriste za ispitivanje koncentracije plinova u radnim prostorima su:
- infracrveni spektrometar, koristi se za mjerenje koncentracije CO
- nukleama magnetna rezonancija (NMR),
- atomska apsorpciona spektrometrija (AAS), -indikatorske cjevice,
- kemijska luminisencija, koristi se za mjerenje koncentracije NOx,
Idealno rjeenje za radni okoli bilo bi potpuno uklanjanje tetnih tvari to je sa sadanjim stupnjem
razvoja tehnologije nemogue. Zadovoljavajuom zatitom smatra se dranje tetnih tvari u
koncentracijama niim od MDK.

Tablical. Maksimalno dopustive koncentracije tetnih tvari u zraku radnih prostorija i prostora
(izvod)
Oneienje
Acetaldehid

MDK -8 sati
mg/m3
90

ppm
50

KDK-15 min
mg/3
270

Uinci

Aceton

1780

750

2400

Aluminijev oksid
Azbest - krizotil
Berilijev oksid

10
/cm3
0.002

CA1

1-Butanol

150

50

RE-K, IR-D, IR-K'

NButan
Cijanid

1900
2

800
3

Cinkov oksid

Duini dioksid
Fluor Fluoridi
Fluorovodik

6
0.2
25U
2

3
0.1
3

10
0.4
5

5
0.2
6

IR-D
IR-D

Formaldehid
Kadmij
Kromna kiselina
Krom (VI) spojevi
Kvarcni pijesak

0,6
0,01
0.05
0.05
0,5U

0,5
-

3
-

2
-

CA-2, IR-DK
CA-2
CA-2
CA-2

Kvarcno staklo
Litijev hidrid
Mangan(lll,IV) oksidi
Mineralna vuna (<1%Si02)

0,3R
0.025U
1U
10U

Metanol
Molibden oksid
Nikal

250
10U
0.05

200

Olovo (anorgansko)

0,1

G-1

Olovo (organsko)
Ozon
Silicij

0,075
0.2
10U

0.1
-

RE-K, G-1

Silicijev dioksid (kvarc)

0,1 R

Silicijev karbid

4R

Sumpomi dioksid

10

ppm
150

IR-D, IR-K.CA2
IR-D, IR-K

10

IR-D

310

250

RE-K, G-2
CA-1

Sumporovodik

15

10

21

15

Trtan (IV) oksid

Ugljik (IV) oksid
Ugljik (II) oksid
Vanadijevi oksidi

6U
9000
40
0.05

5000
30

54000
44

30000
33

Zeljezni(lll)oksid

6R

Zeljezo oksid

10U

G1
.-.-

1.5 MJERE ZATITE OD DJELOVANJA PLINOVA I DIMNIH PLINOVA PRI

ZAVARIVANJU
Zbog tetnog djelovanja pojedinih plinova i dimova na organizam zavarivaa moraju se kod
zavarivanja i slinih postupaka provoditi mjere zatite, kako koncentracije naroito na mjestu rada
zavarivaa, nikada ne bi premasila propisima doputene koncentracije.
Mjere opreza koje su potrebne da bi se izbjegla izloenost ili smanjila izloenost radnika plinovima
i dimnim plinovima ispod MDK su:
- ureaji u kojima se radi s plinovima, moraju biti nepropusni, a posude dobro zatvorene jer
plinovi mogu izlaziti i kroz najmanje pukotine i brzo ispuniti sav prostor. Propusnost uredaja se
uvijek kontrolira sapnicom ili specijalnim instrumentima. Takoer treba paziti da sve cijevne
armature za plin i ventili na bocama dobro brtve.
- u radnim prostorijama treba osigurati dobru ventilaciju kako bi koncentracija plinova bila ispod
dozvoljene. Paziti da je za vrijeme rada ukljuen ventilacioni sustav.
- pri radu u prostorijama, u kojima je koncentracija plina iznad dozvoljene, treba nositi plinske
maske s odgovarajuim filterom odnosno cijevne maske ill izolacione aparate.
- najefikasniji nain uklanjanja plinova i dimova iz radnih prostorija je ventilacija. Ventilacija
moe biti opa, kada obuhvaca cijelu prostoriju i zamjenjuje neisti zrak s istim, i moe biti
lokalna koja obuhvaca samo izvor oneienja (npr. mjesto zavarivanja)
- ako se radi u prostoriji u kojoj je velika koncentracija praine, a koja se nije uklonila
ventilacijom, treba koristiti osobnu zatitu. Za zatitu organa za disanje upotrebljavaju se
respiratori s filterima, koji sprijeavaju ulazak estica sa zrakom u organe za disanje.
- potrebno je mjeriti koncentraciju kisika u atmosferi radnog prostora. Takoer, u malim
prostorima potrebno je osigurati dovod svjeeg zraka kako bi se dobile nove koliine kisika i kako
bi se odstranili plinovi ugljidioksid i duikovi oksidi.
Najuinkovitije se na smanjenje koncentracije tetnih plinova, para i krutih estica koje nastaju pri
zavarivanju moe se utjecati ventilacijom. Prema namjeni ventilacija se dijeli se na: opu i lokalnu
ventilaciju
Opa ventilacija se primjenjuje kada se u radnom prostoru istovremeno vri zavarivanje na vise
zavarivakih mjesta, pa su svi radnici unutar tog radnog prostora podvrgnuti relativno visokoj
koncentraciji tetnih plinova i para koje nastaju prilikom zavarivanja. Protok zraka treba biti
pravilan, bez tzv. depova u kojima se koncentriraju tetni sastojci nastali prilikom zavarivanja.
Prosjeni protok od 60 m3/h po jednom zavarivakom mjestu smatra se potrebnim. Vano je

predvidjeti smjer strujanja kako bi se izbjegao kontakt zavarivakih para i plinova sa zonom
udisanja zavarivaa. Kod kratkotrajnog zavarivanja, kao sto je npr. reparaturno zavarivanje
pripajanje nije potrebno koristi opu ventilacijeu Znatna poboljanja mogue je ostvariti i
promjenom pozicije zavarivaa u odnosu na izvor plinova i para, tj, elektrini luk. Budui da je dio
plinova, i para kod zavarivanja laki od zraka, oni direktno ulaze u zonu udisanja zavarivaa.
Promjenom poloaja zavarivaa smanjuje se ulazak plinova i para u zonu udisanja radnika.
Lokalna ventilacija koristi se za uklanjanje tetnih plinova i para lokalno, s mjesta gdje se vri
zavarivanje. Time se poboljava kakvoe atmosfere u radnom prostoru, a najvie u zoni disanja
zavarivaa. Usisni dio ventilacijskog sustava treba biti smjeten u blizinu mjesta zavarivanja i
lemljenja. Minimalna brzina strujanja zraka u zoni zavarivanja mora biti 0.5 m/sec. Kod
zavarivanja punjenom icom gdje nema dodatne potrebe za zatitnim plinom, koriste se pitolji na
kojima je privren usis za plinove. Ako je ovakav sustav korektno izveden i upotrijebljen nema
potrebe za drugirn metodama ventilacije, no dolazi do povecanja tezine pistolja i smanjenja
mogucnosti pristupa mjestu zavarivanja.
Osobna zatitna sredstva
Osobna zatitna sredstva obuhvaaju sve predmete, ureaje, odjeu i obuu, koje radnici nose na
sebi ili ih uptrebljavaju pri radu, a slue za zastitu tijela od tetnih utjecaja radnog okoli. tetni
utjecaji koji ugroavaju ivot ili zdravlje radnika pri spajanju i razdvajanju materijala su: praina,
dim, plinovi, rastaljeni, usijani ili vrui predmeti, elektrina struja, tetna zraenja itd.
Kod koritenja maski za disanje bitno je.dobro nalijeganje maske, kako bi se sprijeilo propustnje
nefiltriranog zraka. Filter treba odvajati cestica pare, a pri tome ne smije biti oteano disanje
zavarivaa. Takve maske ne uklanjaju plinove koje nastaju prilikom zavarivanja, s moguom
iznimkom ozona. Maske za zavarivanje s dovodom zraka uklanjaju mnoge opasnosti koje
nastaju prilikom zavarivanja (UV zrake, jaka svjetlost, plinovi i pare, itd.). Sustav za dovod zraka
mora osigurati dotok istog zraka u zonu udisanja zavarivaa. Hladniji zrak smanjuje osjeaj
nelagode kod zavarivanja.
Maske za zavarivanje s filtrom sadre filter kroz koji se upuhuje zrak uz pomo ventilatora u zonu
udisanja zavarivaa. Oprema za disanje koja se sastoji od boce pod tlakom, respiratora i
manometara, to omoguuje zavarivanje u zaguljivim ili zatrovanim atmosferama, gdje nije
mogu dovod svjeeg zraka.
Postoje i automatizirani sustavi za nanoenje sredstava za zatitu i ienje sapnice pod nazivom
Nozzle Cleaning System. Takav sustav se najee koristi u kombinaciji s robotiziranim
MIG/MAG ureajima gdje se nakon programiranog vremenskog intervala izvodi ienje sapnice.
Robot dovodi pitolj u sustav, a sapnica se stee pomou pneumatskih kljeta. Nakon toga
rotirajui alat isti nataloene kapljice nastale prilikom prskanja. Na kraju se kapljice ispuu i
pitolj tj. sapnica se zatite sredstvom protiv ljepljenja.

Tablica 2. Zatitna sredstva pri zavarivanju

Zatitna sredstva

Odgovarajua uporaba Kontrola ispravnosti

Zatitne naoale

Slue za zatitu oiju i

lica od leteih estica i
prskajuih tekuina

titnici za oi i lice
(maske za
zavarivanje rune i
naglavne)
Respiratori

Slue za zatitu oiju i

lica od leteih estica i
prskajuih tekuina

Plinske maske

Slue za zatitu dinih

organa od utjecaja
praine, plinova i

Zatitne rukavice

Slue za zatitu ruku od

mehanikih ozljeda,
utjecaja nagrizajuih
tekuina, otapala

Radna odjea
od tekstila

Slui za zatitu tijela od

mehanikih ozljeda i
tetnog zraenja
Slue za zatitu prstiju i
od pada tekih tereta

Zatitne cipele s
elinom kapicom

Nisu za uporabu kada

se stakla otete ili kada
se vie ne mogu
namjestiti na lice
Nisu za uporabu kada
postanu neprozirni ili se
otete

Slue za zatitu
Nisu za upotrebu kada
respiratornih organa od
se otete ili filtar nije
utjecaja praine, plinova i uporabljiv
dima

Nisu za upotrebu kada

se otete ili filtar nije
uporabljiv u
vremenskim razmacima
koji su propisani na
uputi proizvoaa
Nisu za upotrebu kada
se otete u tolikoj mjeri
da postoji opasnost od
ozljeda ruku kod
njihoveuporabe
Nisu za uporabu kada
se tako otete da se ne
mogu popraviti
Nisu za uporabu kada
se otete i podru

Odravanje
Odravaju se
ispraivanjem i
ispiranjem
Odrava se ispraivanjem
i pranjem

Odravaju se ispiranjem u
toploj vodi i
dezinfekcijama. Filtar se
povremeno mora ispraiti,
a mijenja se u
vremenskim razmacima
koji su propisani nauputi
proizvoaa

Odrava se ispiranjem u-vodi i premazivanjem

vazelinom za kou,
odnosno posipanjem
praka za gumu
Odrava se pranjem
Odrava se pranjem i
mazanjem koe