Professional Documents
Culture Documents
maltene staljinista.
Naroito je u tom smislu apostrofirao Mijalka
Todorovia, koji se od 1968. vie puta kritiki,
privatno izraavao o Titu kao prepreci svake
ozbiljnije reforme. Zato je pao u nemilost i
udaljen je iz politikog ivota, poto je 1971.
od Tita optuen da je klevetao jugoslovensko
rukovodstvo prilikom posete SSSR-u, i da
ima veze s Rusima, to je bilo povod za
teak razgovor sa Nikeziem i srpskim
rukovodstvom u kojem se nisu birale rei.
Liberalima je na duu stavljana velika afera (naroito je potencirao albanski funkcioner Veli
Deva), koja je izbila oko proglaenja Dobrice osia za poasnog graanina Kruevca. Prema
informaciji SDB-a, u Kruevcu su do 1975, zbog liberalistiko-nacionalistikih skretanja,
smenjene desetine lokalnih rukovodilaca.
Kao glavni protagonisti delovanja sa ovih pozicija pominju se M. Gruba, penzionisani operativac
SDB, M. Markovi, radnik MSUP-a, njegova bliska veza, zatim R. Rakovi, bivi organizacioni
sekretar Sreskog komiteta na radu u CK SKS. U dopisu se kae da je Rakovi samim tim to mu
je ena u rodbinskoj vezi sa suprugama Koe Popovia i Blagoja Nekovia (sestre Perovi),
povezan i s vrhom liberalistikih struktura i sa nacionalistom Dobricom osiem.
Nikezieva grupa je imala veinu,ali je Broz ipak odneo prevagu. Marko Nikezi i Latinka
Perovi podnose ostavke
SLAVKO Zeevi s ogorenjem primeuje kako su liberali pustili da se izbori odvijaju mimo
partije, pa su, po njegovom miljenju, izabrani ljudi koji nisu odgovarali potrebama tog
vremena, a SKS se odreklo vlasti to je neshvatljivo za politiku partiju takvog tipa.
Latinka Perovi je, navodno, dovela na rukovodea mesta u Srbiji ljude problematine prolosti i
delovanja, bilo njih, bilo lanove njihovih porodica. Tako je u Kruevcu, Poarevcu, Kragujevcu i
drugde dovodila svoje ljude. Pripadnici NOR-a ili njihovi potomci bili su politiki odbaeni ili pod
politikim pritiskom. Prednost su imala deca etnika, ljotievaca, nedievaca i nemakih agenata,
odnosno, kolaboracije za vreme Drugog svetskog rata.
Iako se Nikezieva struja drala lojalno u obraunu sa rankovievcima, to im nije bilo dovoljna
preporuka da opstanu na politikoj sceni. Rankovievac Vojin Luki u svojim memoarima
optuuje liberale da su, posle kampanje IB-a, najvie gonili i kanjavali nepodobne komuniste
koji se nisu slagali sa politikom liberala, navodei sluajeve progona lanova u Lazarevcu,
aku, Poarevcu, Aleksincu i drugde, i da su revnosno gonili vetice posle Brionskog plenuma.
Zakljuuje da je teranje Nikezieve grupe u liberalizam neosnovano koliko i teranje Rankovia
u etatizam i srpski nacionalizam, a da je pravi razlog progona, u oba sluaja, bio dalje
podreivanje i slabljenje Srbije jaanjem autonomija Kosova i Vojvodine.
PRIJATELjSKO UBEIVANjE
LATINKA Perovi je odrala sastanak sa
neformalnim centrom opozicije u Srpskoj
knjievnoj zadruzi nastojei da Vojislava
uria, Dobricu osia, Slobodana Selenia i
druge prijateljski ubedi da ne daju povode za
razne politike spekulacije, posebno se
obraajui uriu: Bar vi imate vee politiko
iskustvo nego ja.
Samo u Vojvodini smenjeno 20 funkcionera i oko 700 lanova partije. Svi vaniji mediji
ostali bez svojih prvih ljudi
POLITIKI obraun sa liberalima tekao je u vie faza. Posle ostavki usledile su smene u
medijima, srednjim i niim ealonima, zatim dovoenje podobnih kadrova i intenziviranje opte
politike represije prema nosiocima "liberalizma i tehnomenaderije" u drutvu. Pobednici su u
prvoj fazi bili milostivi prema pobeenoj struji, a ve u drugoj fazi sledilo je raskrinkavanje i
iskljuivanje iz SKJ. U treoj se partijski drugovi penzioniu ili im je predstojalo muno traganje za
poslom.
Posle 1972, iz politikog ivota, pored Nikezia i Perovieve, jedan za drugim nestaju "liberalni
funkcioneri": Koa Popovi, Bora Pavlovi, Mijalko Todorovi, Predrag Ajti, Mirko Tepavac, Mirko
anadanovi u Vojvodini, Orhan Nevzati na Kosovu i mnogi drugi sledbenici.
U medijima je nastala istka liberalnih novinara i urednika, pa ostavke podnose ili su smenjeni
Aleksandar Nenadovi, glavni urednik "Politike", Frane Barbijeri, glavni urednik NIN-a, Mirko
Stamenkovi, glavni urednik "Veernjih novosti", Dragoljub Era Ili, direktor TV Beograd,
Veroslava Tadi, glavni urednik TV Beograd, Ljubomir Veljkovi, glavni urednik "Ekonomske
politike", ivota orevi, pomonik glavnog urednika NIN-a, Jovanka Brki, predsednik
Udruenja novinara Srbije. Mandat je istekao Zdravku Vukoviu, generalnom direktoru RTV
Beograd, i Slobodanu Glumcu, glavnom uredniku "Borbe".
Smenjeni su i drugi liberali, naroito brojni u Vojvodini, 20 funkcionera i oko 700 lanova do 1975,
meu kojima: . Jojki, lan Saveta federacije, I. Radoji, predsednik Skuptine Vojvodine, M.
Radojin, P. oti, jedini ivi maarski narodni heroj i M. Keleman, G. Tikvicki, udaljen iz SIV-a i
penzionisan (nalepljena mu je etiketa da kao Hrvat razvija tezu o ugroenosti Hrvata u Subotici),
S. Marui, predsednik Izvrnog vea Vojvodine, P. Relji, sekretar OK KPJ u Sremu, S. Jerkovi
(najmlai od brae Jerkovi), potpredsednik Socijalistikog saveza Vojvodine, prvoborac M. Gaji,
lan pokrajinskog Izvrnog vea, D. Dragini, direktor "Dnevnika", V. Maksimovi, asistent na
Pravnom fakultetu u Novom Sadu, itd.
Traginija sudbina zadesila je liberale na niim nivoima, poput Blagoja Bjelogrlia, koji je zavrio
u psihijatrijskoj bolnici poto je godinama obijao pragove traei posao, dok je Nikola Petroni
smenjen posle vie sasluanja, da bi se vratio svom poslu bravara na donjem stroju tramvaja u
GSP Beograd.
Milan Kneevi, saradnik anadanovia u Vojvodini, posle partijske istrage zbog zloupotreba,
Uhapeni sudija Okrunog suda u Sarajevu preminuo u zatvoru. Partijske kazne zbog
mlake kritike staljinizma
ZA razliku od Hrvatske gde je liberalizam iao sa nacionalizmom i kao takav proganjan u vreme
masovnog pokreta, i Srbije gde su izvrene masovne istke, u ostalim republikama, osim
Slovenije, toga je bilo samo u tragovima. U Sloveniji je poetkom 70-ih potisnut liberal Stane
Kavi, koji je optuivan i za kontakte i razgovore sa pripadnicima Bele garde.
Posle dugih diskusija, savezna vlada je odluila da obustavi gradnju auto-puta od Ljubljane do
Gorice u Sloveniji. Tako je otpoela tzv. cestna afera, koja je za rezultat imala smenu liberalnog
slovenakog rukovodstva. Predsednik vlade je protiv ove odluke protestovao i podrali su ga
hiljade demonstranata, koji su osuivali odluku savezne vlade.
Kavi je i kasnije bio sumnjiv vlastima, pa se u izvetaju 1975. kae da je sluba registrovala
vie kontakata sa I. Lokovekom (generalom milicije u penziji). Citira se Kavieva izjava kako je
"zabrinut za sudbinu ovog socijalizma" i da Jugoslaviji "eli vie pameti, novca i slobode".
U jednom izvetaju kae se da je na teritoriji Slovenije zabeleeno delovanje liberala i
neprijateljske emigracije, inostranih obavetajnih slubi koje se oslanjaju na neke "domae
elemente".
Zabranjivani su studentski asopisi, naroito od 1971. do 1973. "Tribuna", "Mladina" i "Katedra",
verska glasila i Radio tudent. Navodi se podatak da je u Sloveniji od 1970. do 1980. zabranjeno
najvie stranih novina i asopisa - 740, uglavnom izdanja slovenake emigracije.
Najpoznatiji slovenaki disidenti E. Kocbek i V. Zupan (1948. osuen na 18 godina zatvora)
objavljivali su dela koja su izazivala politike napade i zabrane. Sudski su procesuirani 1976.
knjievnik Viktor Blai i Franc Miklavi za irenje neprijateljske propagande, a takoe je
kanjen i novinar Drago Janar zbog posedovanja "zabranjenih knjiga". Kazne su ipak bile
relativno blage.
U Bosni i Hercegovini se sarajevski filozofski krug bukvalno poistovetio sa novim kursom i
kolektivnim zalaganjem za obraun sa "novom levicom, Praksisom i liberalima" (A. Tanovi, F.
Muhi, M. Filipovi i drugi). Nekoliko godina kasnije i F. Muhia su politiki autoriteti pozvali na
odgovornost. Nateran je na "samokritiku" i partijski kanjen zbog suvie liberalne kritike
staljinizma i komunistike prakse ("od Oktobarske revolucije do danas nije izvrena nijedna kritika
centralnih komiteta ili njihovih pojedinih lanova koja prethodno nije odobrena od lanova tih istih
komiteta").
Zbog stavova u lancima objavljenim u asopisima "Pregled" i "ivot", posle vie sastanaka
organizacija SK Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Univerzitetskog komiteta SK BiH, M. Filipovi je
iskljuen iz SKJ. Rasputena je organizacija SK Filozofskog fakulteta zato to nije odbacila
njegove stavove.
U kampanji protiv liberalizma i u BiH dolo je do izricanja partijskih kazni nekolicini uglednih starih
kadrova poput O. Karabegovia, A. Huma i H. Kapetanovia. Savezni ministar i general Avdo
Humo je, navodno, protestovao protiv guenja liberala u Srbiji, a na sednici zatvorenoj za javnost
kritikovao koncept Socijalistikog saveza kao partije pored SKJ. Ubrzo je, kao i Karabegovi, bio
uklonjen sa dunosti u partiji i armiji. Liberalima u Bosni se stavlja na duu da su imali "negatorski
pristup prema bosansko-hercegovakoj stvarnosti" i "obezvreivanju i previanju pozitivnih
rezultata", tvrdnje da u BiH "nema demokratije", da "se zemlja nalazi u kriznoj situaciji", i slino.
U jednom izvetaju polovinom 70-ih se kae da je u akciji Sadejstvo u Bosni uhapeno sedam
lica, a pod prismotrom je sedamdesetak bivih ibeovaca, birokratsko-etatistikih elemenata i
muslimanskih nacionalista. Meu njima je bio Paaga Mandi, ali je ostalo da se razmotri da li je
politiki oportuno da se krivino goni zbog ugleda koji je uivao.
Tragian je sluaj Gojka urovia, biveg sudije OKS u Sarajevu, zatim zamenika republikog
javnog pravobranioca SR BiH, pritvorenog 27. novembra 1975. godine. Boravio je 70 dana u
pritvoru i za to vreme ga je njegova supruga Mileva, lekarka, videla samo jednom, a njegov
Podgoriki advokat osuen zbog pisma ukradenog iz njegovog radnog stola. SDB koristila
direktore preduzea za sumnjive poslove
krivino delo irenja "neprijateljske propagande" samo zato to mu je naeno neposlato pismo
"Politici" u kojem, izmeu ostalog, tvrdi da u jugoslovenskom drutvu nema kritike, niti slobode
misli i postoji monopol na patriotizam zvaninika. Obrazloenje presude zvui gotovo orvelovski:
"U toku korienja godinjeg odmora, kod preduzea 'Elektromontaa' u Titogradu ostavio je
pismo u radnom stolu u prostorijama preduzea, sa slubenim spisima, inei ga tako svesno
dostupnim drugim licima, sa ijom su se sadrinom druga lica upoznala". Zapravo, beleka mu je
ukradena iz stola dok je bio odsutan, ali uprkos tome to je to konstatovano na sudu, sudija je
prihvatio umiljaj, da je na taj nain hteo, navodno, da iri propagandu.
Detalj naroito istiemo jer je, umnogome, slian metodu osude advokata Slobodana Subotia od
nekoliko godina ranije. Taj sluaj najbolje ukazuje na metod i praksu eliminisanja nepoudnih
advokata i drugih lica i "pronalaenja" dokaza provaljivanjem u kancelarije. Na osudu je imala
uticaja i injenica da je roak disidenta Milovana ilasa, s kojim je, iako oznaen kao "ilasovac",
imao retke kontakte. Posle izdrane kazne, do preranog kraja ivota, Vitomir nije mogao nai
posao u struci, pa je radio kao fabriki radnik.
Disidentstvo u Crnoj Gori uglavnom je ostalo ogranieno na pristae IB-a. Glavni tok obrauna sa
liberalizmom i tehnomenaderijom u SFRJ odvijao se u Srbiji.
Prva vea kampanja protiv spekulanata, crnoberzijanaca i privatnika pokrenuta je odmah posle
rata tokom 1945-1946, u procesu "razvlaivanja buroazije". Druga je usledila posle poznatog
Titovog govora u Splitu 1962, kada je na stotine zanatlija, privatnih sopstvenika i direktora
zavrilo u zatvorima. Trea i najmasovnija kampanja usmerena mahom protiv "tehnomenadera"
ili "tehnobirokrata" i ostataka privatnog preduzetnitva, rasplamsala se u prvoj polovini
sedamdesetih, uporedo sa padom liberala.
Ubrzo je obraunu s ovom grupom, koja, navodno "podriva ekonomsku osnovicu drutva"
posveena posebna taka na sednici Predsednitva SFRJ, a od kraja 1972. pod oblicima
"podrivanja ekonomske osnovice drutva" podrazumevali su se razni oblici izazivanja privrednih i
politikih kriza. SDB se sedamdesetih vrlo intenzivno bavio ovom vrstom neprijatelja. Tvrdilo se
da su nosioci ovih skretanja, mahom direktori uglednih spoljnotrgovinskih firmi i banaka, povezani
sa ekstremnom emigracijom i stranim obavetajnim slubama (SSSR, SAD, SRN) i da su se
mnogi obogatili zaduivanjem i malverzacijama.
Koliko je to bila politika akcija, a koliko realna, potreba za borbom protiv privrednog kriminala,
teko je tano utvrditi, ali je sigurno da se iz ovog i ranijeg istorijskog iskustva, akcija ne deava
sluajno, zajedno sa zaustavljanjem privrednih reformi i obrauna sa nosiocima politikog
liberalizma.
esto je SDB u sumnjive poslove u korist slube uvlaila mnoge direktore privatnih i drutvenih
preduzea, ime im je obezbeena materijalna korist, ali ih je na taj nain kontrolisala u sluaju
da pokuaju da se odmetnu ili osamostale. Najpoznatiji primer oveka koji je sa podrkom slube
stekao status i obogatio se, ali i preko noi poslovno uniten i osuen kao "tehnomenader" zbog
zloupotreba, jeste biznismen Bata Todorovi.
Prilikom izbora kadrova nije se "vodilo rauna o njihovoj moralno-politikoj podobnosti", a naroito
je veliki problem kod carinskih slubi, gde je ocenjeno da treba otpustiti oko 20 odsto sastava.
Procenjeno je da "meu njima ima dosta ibeovaca i drugih obavetajno interesantnih lica".
Navode se velike utaje poreza na carini i malverzacije kojima se dramatino umanjuju dravni
prihodi.
Prema izvetaju SDB, utvreno je da su pojedina lica u bankama bila pod uticajem ili saraivala
sa "bezbednosno interesantnim, kriminogenim ili politiki nepodobnim licima, nosiocima
liberalizma, nacionalistiko-separatistikih aktivnosti, birokratsko-dogmatskih snaga". Pored toga,
bilo je velikih zloupotreba u cilju linog bogaenja, pa je, u dogovoru sa inostranim kompanijama