1

Edgar Wallace

KRIVOTVORITELJ

Velika ordinacija u Ulici Harlev br. 903 isto se toliko razlikovala od prostorija iste namjene,
koliko se i gospodin Cheyne Wells razlikovao od prosjenog lijenika.
Bilo je to neto izmeu primae sobe i biblioteke, u kojoj je ljubitelj knjiga malo po malo,
kako su mu prilike doputale, skupljao pojedine primjerke. Pomalo istroeno pokustvo
odisalo je udobnou, pa tako i duboki, koom presvueni divan postavljen ispred
crvenkastog kamina. Dva zida su bila puna polica pretrpanih neobino uvezanim knjigama.
Knjiga je bilo i na stolu, novine su bile nemarno baene na pod, ali nigdje ni traga
medicinskim instrumentima, ak ni mikroskopu ili epruveti.
U kutu sobe, nedaleko od prozora kroz koji je ulazilo uto sunevo svjetlo, nalazila su se
politirana vrata, iza njih bijelo oploena kupaonica, bez kade, ali s mnogo staklenih polica, te
stol sa staklenom ploom. Pogled na udne naprave koje su bile tamo mogao je zadovoljiti
vaa oekivanja, no pri tom bi se vae nosnice napunile otrim mirisom antiseptika. Tu su
bili paljivo zakljuani ormari s mnogo redova boica, te elini i stakleni pretinci puni
malih posuda s uzgojenim bakterijama. No, iako je Peter Clifton ve godinama bio redoviti
posjetilac, ta vrata nije nikada vidio otvorena.
Sada je sjedio na naslonu jedne od velikih stolica, njegova lijepa glava bila je okrenuta tako
daje mogao vidjeti ulicu, iako ga nije zanimao veliki automobil koji je stajao uz rub
plonika, ni gornji katovi kua s druge strane ulice u koje je gledao. No, on je bio osjetljiv
ovjek koji se uasavao pokazivati osjeaje, te tada nije elio da - ak niti Cheyne Wells vidi njegovo lice.
No upravo je, trgnuvi glavu unazad, susreo pogled ovjeka tamnih oiju koji je rairenih
nogu stajao ispred kamina, s cigaretom koja mu je visila s usana.
Gospodin Wells je bio prilino mrav i to ga je inilo viim no to je zapravo bio. Tamno,
mrzovoljno lice, urednih crnih brkova bilo je gotovo zlokobno u svojoj mirnoi, no kad se
smijeio, mijenjao se cjelokupni izgled njegova lica. A gospodin Wells se upravo smijeio.
Petar je duboko uzdahnuo, ispruivi svoja dva metra kostiju i miia.
- Bila je srea za mene to sam onog dana zabunom pomislio da si zubar! - rekao je.
U njegovu je osmijehu bilo nervoze i napetosti koja, naravno, gospodinu Donaldu Chevneu
Wellsu nije promakla.
- Drago moje mome - kimnuo je glavom - bilo je to na obostranu korist, jer ti si
najdareljiviji pacijent kojeg sam ikada imao. I blagoslivljam telefonsku centralu koja je
Ulicu Harlev 903 i dalje smatrala stanom gospodina koji je otiao tjedan dana prije nego to
sam se ja uselio.
Petar se ponovno nasmijao.
- ak si mi izlijeio onaj stari kutnjak - rekao je. Smijeak je nestao s lijenikova lica.
- Nisam izlijeio nita drugo osim tvojih sumnji. Pravo jamstvo u koje mora vjerovati je ono
Sir VVilliama Clewersa. Ja se ne bih usudio dati tako konaan sud kao on, pa ti i sad kaem
da, iako je uklonjena velika opasnost, ti podlijee napadima o kojima sam ti govorio. Nisam
smatrao potrebnim da tu mogunost razmotrim sa Sir VVilliamom, no ti se moe ponovo
konzultirati, ako eli.
Petar je snano zatresao glavom.
- Ubudue u nadaleko zaobilaziti Ulicu Harlev - rekao je i brzo dodao: - To je prilino
3

neugodno.
Lijenik je kimnuo u znak odobravanja.
- Bio bi lud kad to ne bi uinio - rekao je i naglo promijenio predmet razgovora.
- U koliko sati je ta zanimljiva sveanost?
Vidio je kako se elo njegova pacijenta na trenutak namrtilo. To je bilo zaista neobino
ponaanje za vrlo bogatog i vrlo zgodnog mladia koji se trebao vjenati s najzgodnijom
djevojkom koju je Chevne Wells vidio u svom ivotu, pa ipak lijenik ba nije bio
iznenaen.
- U ... ovaj... dvanaest i trideset. Doi e, zar ne? Primanje je u Ritzu, a kasnije odlazimo u
dvorac Longford.
Mislio sam da e Jane radije izabrati put u Evropu, no, ini se da je prilino eljna
Longforda.
Neko vrijeme nije se nita ulo osim tihog kucanja vicarskog sata na okviru kamina. Tada:
- emu se mrti? - upita VVells paljivo promatrajui lice svoga pacijenta.
Peter je nesigurno mahnuo rukom.
- Bog zna, zapravo. Samo ... bilo je to tako udno udvaranje... s tim Damoklovim maem
iznad glave. A i Jane je ponekad... kako da kaem... "hladna" nije prava rije. Ne moe
prodrijeti u
njene misli. Postaje stranac, a to me plai. Cijela stvar je krivo poela, nismo uspjeli slijediti
jedno drugo. Nastavit u s mijeanjem svojih metafora dok god ne unesem malo svjetla u sve
to. Smijeak je iskrivio kutove usana Chevnea Wellsa.
- Ja sam vas upoznao, to je bio prvi krivi korak - rekao je. I...
- Ne budi glup: to je bila jedina prava stvar Donalde, ja oboavam Jane. Nema stvari na
svijetu koju ne bih za nju uinio. Plai me to se ja osjeam tako, a ona ne. A nema ni
razloga zbog kojeg bi se trebala tako osjeati, to me jedino tjei. Nekako sam upao u taj
miran dom i postao paklenska smetnja, gotovo sam je prisilio na vezu koja i nije nikakva
veza.
Stisnuo je zube i opet poprimio onaj napeti zabrinuti izraz.
- Donalde, ja sam je kupio - rekao je mirno i sada se lijenik glasno nasmijao.
- Ima bujnu matu, prijatelju: kako je moe kupiti? Glupost!.
Ali, Peter je kimao glavom.
- Naravno, nisam rekao: "elim vau ker - dat u vam za nju sto tisua funti." Ali kad sam,
tapkajui poput nespretne budale, prikli-jetio Leitha u njegovoj radnoj sobi i izlanuo da bih
poloio tu svotu ako se oenim ... a Jane sam vidio samo dva puta! Imao sam ideju koja je
slomila njegov otpor... Nisam siguran ... Osjeam se prilino odvratno zbog toga. Zna li da
nikada, nisam poljubio Jane?
- Ja bih to uinio jo danas - odgovori drugi suho.
- Djevojka koja se prekosutra udaje oekuje neki znak. Petar je proao prstima kroz svoju
neurednu smeu kosu.
- To je loe, zar ne? - upitao je. - Ja sam kriv, naravno ... jednom me uhvatila panika. Pitao
sam se je li ula neto o meni. Ti /na to mislim. Ili je, moda, postojao neki dogovor koji
sam ja poremetio, Hale, na primjer...
- Zato bi ona ...
Netko je lagano zakucao na vrata ordinacije.
- To je moja supruga - rekao je VVells. - Smeta li ti da ue, eli da i dalje razgovaramo?
- Dosta sam se napriao - rekao je Peter tuno. Krenuo je prema vitkoj mladolikoj eni koja
4

je ula. Majorie VVells je imala tridesetpet godina, ali je izgledala deset godina mlaa iako
je bila jo tamnije puti od svog supruga.
- Rekli su mi da si ovdje - rekla je kratko se osmjehnuvi. -?Avio mladoenja! I, usput,
vidjela sam jutros mladu, blistavu kako i prilii, s pogrenim ovjekom!
Ako je i primijetila suprugov pogled, pravila se kao da je se to ne tie. I u najnevinijem
Marjorieninom komentaru bilo je bar malo zlobe, a njezina primjedba nije ba bila
bezazlena.

Donald je prihvatio izazov.

- S pogrenim ovjekom?... Da to sluajno nije bilo Basil Hale?
Vidio je kako Peterove sive oi upitno gledaju Marjorie. Prilino se lako trgnuo taj mladi
ovjek, koji je jedno bio zamjenik erifa u Gwelu i objesio vou pobunjenika L'chwea.
- Naravno, daje to bio BasiL. jadni stari Basil! Sigurna sam da se bijedno osjea ...
- Zato? Zato bi se trebao bijedno osjeati?
Kad bi glas Chevnea Wellsa poprimio ovakav metalni prizvuk, njegova supruga bi postajala
krotka i skruena.
- Ja sam zaista zlobna brbljavica, zar ne? Jako mije ao, Peter. Uzeo je svoj eir smijeei se
nekoj skrivenoj ali.
- Da, jesi - rekao je mrano. - Ti mom srcu zadaje vie boli nego bilo koja druga ena koju
poznajem. Doi sutra na veeru, VVells.
Lijenik je kimnuo.
- Morat e to biti momaka veer - rekao je znaajno. - Ne mogu te valjda rastuiti veer
prije tvog vjenanja.
Otpratio je Petera do vrata i ekao na gornjoj stepenici dok rolls nije nestao skrenuvi u
Ulicu VVigmore. Tada se vratio u ordinaciju.
- to je zapravo s Peterom, izgleda dosta zdravo? upitala je nevezano, kao da je tek sada
postala svjesna Peterovih uestalih posjeta.
- Rekao sam ti ve est puta Marjorie da ne raspravljam o svojim pacijentima, ak ni u snu. I
Marjorie - Peter ... ovaj razumije ... Dakle, to je?
Na vratima je stajala sluavka. Drala je srebrni pladanj na kojem je bila mala zatvorena
kuverta. Nije bilo adrese, no on je rastrgao omot i izvadio karticu. Prouavao ju je.
- U redu. Uvedite gospodina Roupera. Moete ii - rekao je i obratio se supruzi: - S tobom u
poslije razgovarati o Peteru, a i o drugim stvarima.
Jo nije zavrio reenicu, a ona je izila iz sobe.
Mukarac koji je uao bijae visok, irokih ramena, s neto sijede kose, a drao se poput
vojnika. Chevne VVells je zatvorio vrata i ponudio posjetiocu stolicu.
- Sjednite, inspektore.
Glavni inspektor Moses Rouper je paljivo poloio na stol svoj eir, skinuo smee kone
rukavice i zabrinuto posegnuo u dep svog ogrtaa. Izvadivi debelu konu lisnicu, sjeo je.
ao mi je to vam smetam, doktore - poeo je. - Znam da ste zaposleni, no morao sam vas
vidjeti.
Gospodin VVells je ekao, udei se.
- Evo je! - prekapajui po lisnici inspektor je naao presavijeni papir te ga je rairio na stolu.
- Novanica od pedeset funti. Nismo nita otkrili osim da je vae ime otisnuto na poleini rekao je, uvrstio svoj cviker i proitao:
5

- D. Chevne VVells, MRSC 903, Harlev Street.

Dao je novanicu lijeniku, koji ju je okrenuo i vidio izbljedje-li purpurni peat.
- Da - rekao je - to je moj peat.
- Sluim se njime u razliite svrhe. No ne sjeam se da sam ga otisnuo na ovu novanicu.
- Da li se sjeate kad ste izdali tu novanicu ili od koga ste je dobili?
Chevne VVells je mislio.
- Da, pedesetice su dosta rijetke. Dobio sam je od pacijenta, gospodina Petera Cliftona. Izdao
sam je na utrkama u Kempton Parku: volim se povremeno kladiti, a mrzim profesionalne
kladionice.
Detektiv se vedro nasmijeio.
- I izgubili ste?
Gospodin VVells je zanijekao glavom i nasmijeio se.
- Zapravo dobio sam nekoliko stotina. Rouper je brzo pisao na poleini kuverte.
- Gospodin Peter Clifton. Mislim da ga poznajem - rekao je. - Ima stan na Carlton House
Terrace.
- Ali u emu je tajna? - upitao je VVells i dodao dobro raspoloen: - Ne sumnjate valjda da
ju je on ukrao?
Inspektor je zavrio s pisanjem, prije nego to je odgovorio.
- Ne, gospodine. Ali ova novanica je krivotvorena. To je najloije djelo Mudrog. Odao gaje
papir.
Nije bilo potrebno raspitivati se o Mudrom. Ve punih pet godina njegov neovlateni prodor
u opticaj novca uzbuivao je svijet bankara. Toliko je ve dugo bio aktivan da se nitko vie
nije sjeao tko ga je tako prozvao. (Zapravo, bio je to policajac u i oku istrage koju je vodio
protiv jednog od agenata Mudrog.)
- Do sada se nije prihvaao engleskih novanica - rekao je Kouper. - Poeo je s Bank of
Africa, zatim se okrenuo vicarskoj federalnoj banci, potom je radio US novanice od stotinu
dola-i a, te se vratio na Bank of France. Mislili smo da e ponovno po-icti sa Sjedinjenim
Dravama; pronali smo jednu novanicu u Parizu, tako smo doli do neugodnog zakljuka
da momak nimalo nije patriot.
1 Iripavo se nasmijao i zakaljao.
- Niste izgubili va novac - uvjeravao je zabrinutog lijenika. Banka je dobila novanicu, a ja
sada elim dobiti ovjeka koji
ju je krivotvorio.
Wells je otvorio mali zidni sef i izvadio neku knjigu.
- elim da budemo potpuno sigurni - rekao je brzo okreui listove. Nakon nekoliko
trenutaka je zastao. - Ovdje je: gospodin Peter Clifton, 52 funte i 10 centi u gotovini. Nikada
mi nije platio ekom.
- Broj?
- Ne, nisam zapisao broj. Nikada to ne inim. Bio bi to prilino teak posao. Veina ljudi
koji dolaze plaaju mi u gotovini.
Detektiv je oima preletio stranicu.
- Datumi se podudaraju - dodao je, vadei iz depa smeu knjiicu i listajui je. - Da,
Kempton je bio istog dana. Hvala vam, doktore.
Cheyne Wells gaje otpratio do vrata. Kad se vratio, lice mu je bilo namrteno i zabrinuto - ali
se nije uzbuivao zbog falsifikata. Ako je postojala i jedna stvar u koju je bio siguran, onda
je to bila injenica da on nije otisnuo svoje ime na poleinu te novanice. Tko je to uinio? I
6

s kojom namjerom?
- Jesi li danas vidjela Petera?
John Leith je podigao pogled sa svojih veernjih novina kao da mu je to pitanje sluajno palo
na um.
- Ne, tata.
Gospodin Leith je nastavio prouavati dnevne novosti. Bio je
10 krepak ovjek s dugom bradom koja je nekad bila zlatna, a sada potpuno sijeda.
Zidovi otmjene sobe u kojoj su sjedili isto kao i visoki prozori opravdavali su naziv atelje.
Svaki djeli zida je bio pokriven njegovim pejzaima, studijama, kopijama velikih majstora.
Bila mu je navika jadikujui priznati da ga je udobnost unitila kao umjetnika. Nakon nekog
vremena spustio je novine i prepustio se svojoj omiljenoj temi.
- Ako siromatvo ne potie ovjeka, on je samo besposliar bez mate. Kad ovjek mora
slikati ono to publika eli on se mukotrpno probija do svoje veliine. Svi majstori su
napravili svoja najbolja djela po narudbi, Murillo, Leonardo, Bellini, Mi-i helangelo, robovi
u kapelama, svaki od njih! Greuze je avolski slikao da bi svoju ekstravagantnu babu
opskrbljivao novcem, Morland je pravio plakate, Gainsborough se bavio svojim vojvotkinjama; ako si umjetnik moe priutiti da sam bira teme, on je gotov!
Ali nju nisu zanimali umjetnici. Podvivi noge, nagnula se preko okruglog ruba divana,
rukama je drala glavu i ozbiljnim pogledom gledala jedino bie na svijetu koje je voljela
bez ikakvih ograda.
- Mi smo strano bogati, zar ne, tata? Skupio je svoje bradom obrasle usne.
- Prilino, draga.
- Zato se onda moram udati za Petera? Znam da je grozno bogat, ja zaista mislim da mi je
drag iako me ponekad plai izraz
11 jegova lica ... i mislim da bi mi se mogao jo vie svidjeti... da .. da se ne moramo tako
strano uriti.
Lijeno se nagnuo i uhvatio je za ruku.
- Draga moja, ja to elim. elim vidjeti da si se sredila.
li
Pogledala gaje uplaeno.
- Da nisi bolestan, tata?
Njegov glasni smijeh bio je umirujui odgovor.
- Ne, nisam bolestan - rekao je dobro raspoloen.
- Nita ne skrivam od tebe. Samo elim da se uda. On je dobar mladi, i kao to kae,
neopisivo bogat.
- Kako je zaradio sav taj novac? - upitala je, a to je pitanje znala postavljati i prije. - Peter
nikad ne govori o svojim roacima, nemogue je naslijediti golemo bogatstvo, a da svi to ne
znaju. Basil kae ...
- Basil kae mnogo toga to ne bi trebao - prekinuo ju je. Glas gospodina Leitha bio je
miran, no shvatila je da Basil toga trenutka nije ba popularna tema.
- Peter ti se nije javio, je li?
- Da, javio se. Telefonirao je. Neki policajac je bio kod njega zbog krivotvorene novanice
od pedeset funti, a na kojoj je bilo otisnuto ime Donalda Wellsa, i Peter je bio prilino
uzbuen; zna kakav tada postaje njegov glas, smijeno visok.
- Krivotvorena novanica od pedeset funti, to ima veze s momkom kojeg zovu Mudri - ree
7

gospodin Leith vrativi se svojim novinama. Istovremeno je itao i mislio na glas: - Hulja,
Uhvatit e ga!... Hm, ali Peter ... pametan je to momak. I on je optereen bogatstvom, mogao
bi biti velik kao Zohn. Zaista, Pe-terovi kliei su divni. Sjea li se onih predivnih koje je
napravio za tebe ...?
- I koje si ti izgubio - optuila ga je, a on se poput ovjeka srednjih godina tuio na svoje
loe pamenje.
- Ne mogu se sjetiti gdje sam ih, do avola, ostavio. Nekamo sam iao i stavio ih u dep,
zakleo bih se da sam ih ostavio u vlaku.
Pustila ga je da govori jer je bila potpuno zaokupljena sobom.
- I kad ve govorimo o stvarima koje se gube ... - kimnula je - tata, zar ne shvaa da u se
udati za etrdeset osam sati! A ja to nimalo ne elim; zar to nije grozno?
ovjek s bradom je spustio novine i naginjui se lupnuo po kutiji za cigare, otvorio je i
izvadio prvu cigaru koja mu je dola pod ruku. Gotovo istovremeno je odgrizao vrh i zapalio
je.
- Postoji tisuu velikih iluzija mladosti - snano je povukao dim. - A moda jo i dvije - tri
vie. No, jedna od vanijih je ta da su sve budue mladenke u posljednjih 48 sati izvan sebe
od sree i nestrpljenja. Sve mladenke vjeruju u budunost i nijedna, ili samo nekoliko
sirotica gaji neke ozbiljne sumnje u tom pogledu.
Gledao ju je preko svojih naoala.
12
- No, u zbilji one sumnjaju, i te kako sumnjaju, draga moja. Mladi ljudi koji vole jedan
drugoga jednakim arom su iznimke.
- Zapravo, moj poloaj je strano normalan! - potvrdno je kimnula toj mogunosti. - Dakle
to., to nije ugodno. Osjeam da bih trebala neto rei, predati svoje osjeaje i strahove i
ovjeriti ih pri komisiji za budale. Drugim rijeima, elim biti potena prema Peteru, a to
nisam.
Kad se kvaka okrenula, pogledala je prema vratima i namjestila se u ljupkiju pozu. Gospodin
Leith je podigao glavu i zagledao se u gosta.
- elim razgovarati s tobom, Basil - rekao je.
- Zvui kao grdnja: to sam uinio?
Bilo je dana kad je Jane mislila da mrzi Basila: obino je to bilo onda, ene esto gaje
oprene osjeaje, kad bi se Basil Hale posebno trudio da joj ugodi.
Imao je okruglo, svjee lice, kosa mu je bila crvenkasta i stalno se smijeio. Postojalo je
jedno razdoblje njihova poznanstva kad je njegova sigurnost iritirala Jane Leith, pa ak i
izazivala traak nemira u njoj. Instinktivno je znala da njegova smjelost ne poznaje granica,
daje u dui pravi razbojnik koji uzima ono to eli, ne pitajui nikoga za doputenje, ne
bojei se niijih zamjerki. Bio je strano daleko od slike zavodnika kakvu je ona zamiljala.
Nije bio zgodan, naginjao je debljini, ali njegova je vitalnost bila neizmjerna. Znao je izvui
neto iz svakog mukarca ili ene koje bi oparao i ostavio ih na kraju nepokretne i
iscrpljene.
Sada je stajao kraj vrata, s ushienim osmijehom na rumenom licu, nimalo zbunjen
zloslutnim tonom njezina oca ili neodobravanjem u njezinim oima. Zraio je sve od
ozarenog lica pa do vrha svojih ulatenih cipela. Jedan dijamant je svjetlucao medu gumbima
od oniksa na njegovom bijelom prsluku, dvije jo vee toke sjajile su s njegove koulje, ak
je i gardenija u za-puku njegova sakoa bila najbolje kvalitete.
- to nije u redu? emu tolika potitenost? Idem na ples umjetnika, a ti Jane?
8

- Jane ne ide ni na kakav ples, umjetniki ili bilo koji drugi. elio bih ti rei nekoliko rijei,
Basil.
Leith je ustao sa stolice i pokazao glavom u smjeru svoje radne sobe, u koju se ulazilo iz
ateljea.
- O Boe! Nee me valjda grditi, zar ne? - Basil je hihotao. -Zaustavi ga, Jane! Sve u
podnijeti ako poe na ples. Skoi i navuci neto jednostavno i skupo. Jane, veeras izgleda
boanstveno, tako mi nebesa! Pravo je oskvrnue udati se za onaj dosadni spomenik vrlina ...
- Hale!
13
Kad bi ga gospodin Leith oslovio po prezimenu, Basil bi se rijetko prepirao.
Kad su se vrata radne sobe zatvorila za njima, Jane je zaula zujanje zvonca na ulaznim
vratima i brzo dola do velikog prozora. Veliki rolls stajao je pred vratima u Avenue Road.
Da li se uplaila ili zabrinula? Iz nekog njoj nepoznatog razloga bila je ljuta. Nije si mogla
dopustiti da u to povjeruje - ali nije ni mogla pobjei od tog poraznog otkria. ovjek za
koga se trebala udati za 48 sati bio joj je ve sada dosadan!
Jako se trudila da se pravi sretnom pred njim, ak joj je uspjelo unijeti toplinu u svoj pozdrav
to je njega ugodno iznenadilo. Mrzila je samu sebe zbog te prijevare. Nosio je svoje
najotrcani-je odijelo i bio neobino nervozan i utljiv. Ona, pak, nije bila dovoljno uobraena
da bi shvatila da on za to ima opipljiv razlog.
Kad je Cheyne VVells rekao da je ona najljepa ena u Londonu, bilo je to vie smiono nego
pretjerano. Imala je sve uobiajene karakteristike - besprijekornu kou koja se uklapala u prirodni arm izraaja i ljupkost figure. No, postojalo je tu neto to nije bilo ni lik ni oblik,
jedna nestalna ljepota prebivala je negdje iza sivih oiju - jasan miomiris poput tropskog
svitanja, poput sunovrata koji rastu na padini sputajui se prema moru.
- Nisam te oekivala. Zvualo je uasno otrcano.
- Ne - rekao je malo promuklo - ni ja nisam mislio da u doi. No, razmiljao sam o nekim ...
stvarima. Ti zna o kojim je stvarima rije...
Ponavljanje i isprekidane reenice bile su uobiajene u Petero vom nainu izraavanja.
- O kojim stvarima?
- O tebi najvie. Bojim se da sam bio prilino... ovaj ... kako da kaem, zna ...
Znala je, ali mu nije htjela pomoi. Pronalazila je neko runo zadovoljstvo u vlastitoj
okrutnosti.
Dakle, o tebi i o svemu. Je li u redu oeniti se tobom kad ti nisi luda od sree, mislim, no ...
nisi, zar ne?
Jedan divlji trenutak imala je poriv da mu kae istinu, smirila se uvjeravajui ga u svoje
prijateljstvo.
- Ti nisi doao sve raskinuti, zar ne, Peter? Kakva laljivica! Bila je zaprepatena dvolinom
zabrinutou u svom glasu.
- Ovaj ... ne. Mislio sam da bi ti trebala rei... zna?
- Ti bi elio da ja raskinem?
Tada je postala svjesna opasnosti situacije. Zaprepateno je shvatila da e povratak njezinog
oca ovu maglovitu mjeavinu natucanja i poluizreenih namjera dovesti do neminovnog
kraja.
14
- Ne budi smijean. Naravno, ni u snu ne bih uinila neto tako ...
Zastala je traei rije, odbacila je "apsurdno" kao neodgovarajue rjeenje. Na sreu, on je
9

popunio prazninu. Naravno, ako to dugi uzdah olakanja moe uiniti.

- ao mi je, prilino sam zabrinut veeras. Jedan momak iz Scotland Yarda je bio kod mene.
To sam ti rekao. Podmuklo oboavam Scotland Yard: kao dijete sam bio u rodezijskoj polii-iji.
- Jesi li u Rodeziji pronaao rudnik zlata?
Nasmijala se svom pitanju, no, to gaje upitala namjerno. Njegova zbunjenost ju je zapanjila.
- Ne ... Ja sam ... ovaj ... naslijedio sam ga... od svog oca. Mogla se zakleti da mu je ruka
koju je podigao prema licu drhtala, on je, ini se, shvatio da mora objasniti svoje uzbuenje.
- Kako si me iznenada to upitala! Osjeao sam se kao da sam ukrao taj novac.
Netremice ga je gledala vrstim pogledom.
- Ja te nisam ni pitala za novac. alila sam se. Ja ni ne znam mogu li se u Rodeziji nai
rudnici zlata.
U neugodnoj tiini koja je nastala, ustanovila je da svakih nekoliko sekundi izgovara novu
la.
On je bio tip mukarca (zakljuila je) na kojem bi joj veina (I jcvojaka pozavidjela. Dala bi
mu najviu ocjenu za izgled - takvo bi je lice obino fasciniralo. Pravilan nos, vrsta brada i
ve-like, duboko usaene oi. I dobro tijelo, takoer - pravi atleta. kad bi samo htio govoriti!
Da ima bar malo od Basilovog samouvjerenog dranja ili da je svjetski ovjek kao Donald
VVells!
Sjedio je tamo, oito najnervozniji posjetilac koji je ikada doao u atelje, doslovce lomei
prste i pokuavajui, na svoj sme-mii nain, razgovarati o vremenu i klieima.
)ohn Leith je prvi izaao iz radne sobe, za njim Basil poneto pokunjen, ne toliko da ne bi
mogao namignuti Jane kad je uhvatio njen pogled, ali niti sasvim uutkan.
- Stvarno, Jane, to je s tim posljednjim trzajem stare cure? I'les umjetnika zove, treba ti
samo minuta da se odjene. Stari l 'itcr nam nee zamjeriti. Kladim se da eli razgovarati o
poslu.
I'ogledom punim iekivanja pogledala je Petera. Namrtio
i-, prvi put otkako se poznaju. To joj je pomoglo da se odlui. Mislim da u poi, tata - rekla
je.
(lospodin Leith je slegnuo ramenima. Kad je Jane sila, pre-111 vna, eterina, u zelenom,
Peter je ve bio otiao. Nekako nije ba uivala te veeri.
15
Kad je Peter iziao iz svog automobila ispred crkve Sv. Geor-gea, suoio se sa pedeset fotoaparata. Tucet uzbuenih glasova molio ga je da stane mirno - ulo se divlje kljocanje
aparata.
- Hvala vam, gospodine Clifton - rekao je jedan.
- Hvala vama - odgovorio je Peter mehaniki.
to je, zaboga, dovelo ove ljude ovamo? Sve klupe su bile pune, cijela je crkva odisala
slatkastim mirisom svijea. Veina njih - stranci, besposlen narod koji je privuen
znatieljom doao vidjeti kako se novac vjenava za ljepotu. Dokone ene su otvorenih usta
buljile u njega gurkajui jedna drugu - vidio je svog sobara u jednoj, svog slugu sa suprugom
u drugoj klupi. Forby se smjekao pun potovanja, na licu mu se ocrtavala tuga i
neizvjesnost. Moda nee odgovarati novoj gospoi. Bilo je prilino zastraujue da tako
mnogo ivota ovisi o jednome. Oko oltara i na njemu bilo je mnogo cvijea i zapaljenih
svijea. Njegove ruke u rukavicama savijale su rub eira.
10

- Ima li prsten? -Hm?

Maio se u dep kaputa. Da, bio je tu. Jane je isprva bilo svejedno da li e biti zlatan ili
platinast, na kraju se ipak odluila za prsten od platine.
Marjorie Wells mu se smijeila iz prve klupe. Izgledala je neobino izmodena i u njenom
smijeku nije bilo veselja. Moda je i dalje utke protestirala to je Donald vjenani kum.
Postala je zagovaratelj obiaja po kojem je bila prava nesrea imati oe-njenog kuma, bilo je
to apsurdno. Peter je sigurno imao prijatelja. Njegov advokat? I Peterov advokat je bio
oenjen - odvjetnici se ene mladi.
Majorie Cheyne Wells je plakala! Otkrio je to kad je lice okrenula prema njemu i to ga je
potreslo. Marjorie nije bila sentimentalna dua.
- Za Boga miloga, koliko dugo ve ekamo? - upitao je raz-draeno.
Donald Wells je pogledao na sat.
- Ovdje si tek neto manje od pedeset sekundi. Nervozan?
- Malo. Volio bih da sam juer vidio Jane. Bio sam prilino uskogrudan kad je trebala ii na
ples s Haleom: elio sam se ispriati.
VVells je jae stisnuo svoje tanke usnice. Jane bi trebalo istui, mislio je. Cijeli grad je o
tome govorio - veer tete-a'-tete s Ba-silom Haleom dva dana prije vjenanja.
Komeanje i izvijanje vratova. Zbor se gegao dolje da doeka i ni adu. "Geoganje" - to je bila
prava rije, zakljuio je Peter. Poput dvostrukog reda bijelih pataka.
Stigla je! Orgulje su zazvuale i jedna jasna nota povela je slat-i t glasove djeaka. Sada su
se vraali s vie dostojanstva. Jane je
I1 r/ala oca ispod ruke, a iza nje su koraale tajanstvene djevojke ii bijelom. Teko daje
poznavao bilo koju od njih - nije prepoznao ni Jane, iako je dugo zurio sve dok ga VVells
nije uhvatio za nikavi poveo...
Kleanje je bolna stvar, ali za Jane, ini se, nije predstavljalo napor. Hoe li njena ruka biti
hladna kad je uzme - ne, bila je i< >pla i meka, taknuti je bilo je isto kao milovanje.
Nije ga pogledala ni jedanput, glas joj je bio jasan dok je odgo-\. i rala na pitanja sveenika ali nije uope pogledala Petera - i
I11 je ga uzela za ruku kad su ulazili u sakristiju. Bio je toliko sme-11 mi da je morao misliti
prije nego to se potpisao u registar - svi
u ekali punih pola minute dok je on stajao s olovkom u ruci...
Ponovno kljocanje fotografskih aparata i ustalasana masa .ma koja je dopirala sve do vrata
automobila. Policajac je sta-i,iniia ploniku sve dok se nisu oslobodili gomile. Sablasno, zar
ne? - rekla je. Da... prilino... ne shvaam.
Mili su sami, onako sami kao kad bi se vozili kui iz restaurani ili kazalita. U njihovoj samoi nije bilo ljepote. Bit u ti strano dobar - izlanuo je.
sve to bi rekao bilo je banalno. Jane se povukla u kut auto-11H >l)ila, prvi put u ivotu
svjesna same sebe.
11 vala Bogu, uspjela je u jedanaest sati otkazati primanje u hotelu i premjestiti ga u kuu na
Avenue Roadu. Trebalo je raza-slati stotine telegrama, doi e neto manje ljudi - no, to je
zapravo bila prednost.
Sjela je u svoju sobu da se pribere. Najvie je bila zabrinuta za umu sebe, no tu i tamo bi joj
Peter proletio mislima i slukinja |e vidjela kako joj se lice mrai.
- Uskoro trebate sii, gospodo.
(iospoo! Ona je bila gospoa Peter Clifton. Nije bilo vremena /a razmiljanje o tome.
16
11

17
1
- Porter, koji je u kui uredio cvijee, rekao je da mu je gospodin Clifton platio loom
novanicom od pet funti, gospodine.... gospodo. Rekla sam Porteru da e sve biti u redu...
- Loom novanicom od pet funti? Krivotvorenom novanicom? - Jane je to isprva
zabavljalo.
- Da, gospoice. Odnio ju je na potu i tamo su rekli: "gdje ste to dobili", i sve tako i Porter
je rekao da si ne moe priutiti da izgubi sav taj novac.
Krivotvorena novanica od pet funti! udno! A juer je bilo problema sa pedeset funti. Jane
se vie nije zabavljala.
Izvukla je ladicu svog pisaeg stola, izvadila torbicu i otvorila je.
- Evo novih pet funti, reci Porteru da ne bude smijean, naravno da nee nita izgubiti.
Gospodin Clifton je i sam morao negdje dobiti tu krivotvorenu novanicu.
Sila je toliko zaokupljena krivotvorinama da su je morali odvesti u atelje. Sada nije bio
trenutak da o tome raspravlja s Peterom. Bilo joj je vrlo teko uope govoriti s njim.
Konano slobodna, na kraju, hvala Bogu - od bijele haljine i vela i miriljivog vjenanog
buketa, slobodna od ropskog pozdravljanja nevanih ljudi s osmijehom koji mora izgledati
sretan.
Basil Hale joj je pristupio medu posljednjima i u njegovim razigranim oima vidjela je neto
vragolasto.
- Nareeno mi je da te ne rastuujem i da ti ne dosaujem -rekao je, istovremeno se rukujui
s Peterom koga nije ni pogledao. - Sretno, Jane i sve to ide uz to. Vrati se brzo svojim prijateljima! Oh!.
Njegova se ruka jo uvijek nalazila u Peterovoj: Peter ju je iznenada i snano stisnuo.
- estitaj menU - hladno je rekao.
Bilo je to prvi put da je uoila bljesak jednog novog Petera.
- Boe, kakav ti ima stisak ruke! - alio se Basil.
To je bila jedina jasna uspomena koju je nosila iz tog kaosa bijelih rozeta i srebrnih konfeta.
Kad je automobil meko i tiho krenuo preko Hamstead Heatha stresla je posljednji srebrni
ukras sa suknje i pogledala svog supruga. Njegova ruka je bila na naslonu, oima je
zabrinuto pratio cestu. Htjela ga je upitati je li sretan, no nije to mogla izustiti. Bio bi to
vrhunac hipokrizije.
Tada se sjetila onih pet funti. Pomislila je da je nije uo pa je ponovila pitanje.
- Porter? Da, dao sam mu peticu. Krivotvorena? Kakva nepanja?
Nepanja - to ba nije bila rije koju je oekivala. Shvatila je <1 a oajniki eli da on
progovori - ivjela je u sadanjosti, o budunosti se nije moglo razumno razmiljati.
- Dvorac Longford je bila tvoja ideja. Jane - rekao je iznenada.
- Zar? - Jane je znala biti vrlo provokativna.
- Ja sam mislio na Pariz ili...
- Samo nemoj rei Como - uzdahnula je. ()sjeala je da e vrisnuti ako kae Como.
Zacrvenio se.
- Ne poznajem Como - rekao je pomalo ukoeno.
- No, bilo to da sam rekao, ne bih sigurno bio predloio 11 mgford. Mislio sam da ti se to
mjesto nije svidjelo kad si ga vi-licla.
To je tvoja vlastita kua? - izbjegla je izazov.
- Ne, bio sam je iznajmio na tri mjeseca u vrijeme kad sam se no zasitio grada. Vlasnik
12

stalno ivi u inozemstvu i kua se uvi-i-k moe dobiti. Zemljite je lijepo, a i samoa me
prilino pri-l.iila.
I mene e privlaiti - bila je uporna i nastavila: Nemoj zamjeriti to sam malo nervozna
danas, vjenanje je i apeta stvar. Jesi li vidio Marjorie? Ta ena je zaljubljena u tebe, i'i'ter.
Bio je previe zapanjen da bi protestirao.
- Znam, gledala te poput gutera. Zar to nije smijeno?
- Zakleo bih se da grijei - rekao je gotovo nasilno.
- Moda, u vezi s tobom. Ali ona me mrzi.
- Ali zato?
lane je zatresla glavom. Proli su glavne ulice Tottenhama i .ada su bili na cesti za Epping.
On se vratio razgovoru o medenom mjesecu - ona bi radije bila priala o Marjorie Cheyne
NVi-lls.
- Mogli bismo otputovati u inozemstvo... kasnije - predlagao |r. - New York.. Long Island.,
ili negdje drugdje. Fantastino je na Soundu. Poznajem dosta ljudi u Sjedinjenim Dravama.
Bio sam tamo lani s Bourkeom, on je glavni u Scotland Yardu.
()n je bio mnogo puta u Americi - putovanja za zabavu da bi i- ubila dosada.
()na se udila zato Peter izabire detektive za svoje prijatelje.
Vrlo malo su razgovarali na tom dosadnom putovanju.
S nemirom u srcu ugledala je s vrha brda iznad Newporta dimnjake Longforda u daljini. Prije
no to je bila u stanju srediti .soje misli, automobil je proao kroz vrtna vrata i zaustavio se
ispred ulaza u kuu.
18
19
Dvojica slugu ekala su na otvorenim vratima, nagluhi starci koji su godinama bili u slubi
vlasnika. Jedna stara slukinja donijela je Jane alicu aja u njenu dnevnu sobu obloenu
drve-tom - no to je prelijepo ime za tu skromnu prostoriju.
U Peterovu se sobu, jednako kao i njezinu, ulazilo iz te prostorije. Pojavio se na vratima dok
je srkala vruu tekuinu.
- Nisi vidjela vrt i njegov dio s umjetnim liticama, zar ne? -upitao ju je. Bio je sretan poput
djeteta kad je iziao na zrak i sunce, ali kad je uzeo njenu ruku nije naiao na odaziv, pa ju je
nespretno pustio da padne.
Vrijeme je stajalo. Proivljavala je svaku minutu - u toj napetosti otila se gore presvui za
veeru uz pomo stare slukinje.
Bila je zahvalna Peteru na jednoj obazrivosti: Anna je mislila da je njihov medeni mjesec pri
kraju.
- Prije no to ste otili u London, gospodo, gospodin Clifton je rekao da e vas dovesti. Ovo
je neobino mjesto za medeni mjesec. Obino iznajmljujemo kuu na mjesec dana, ali vi ste
prva mladenka koja zavrava svoj medeni mjesec u Longfordu.
Za to se vrlo ljubazno zahvalila Peteru za vrijeme veere.
- Anna ne ita novine, inae bi znala da sam laljivac - rekao je i inilo se da na brzinu eli
promijeniti temu razgovora.
Tu beskrajno dugu veer su proveli u velikoj biblioteci koja je zauzimala jedno krilo
vlastelinske kue. Jednom ili dvaput pokuao je neto rei, ali se tok njegovih misli izgubio u
pjeanoj delti nepovezanih rijei. Nekoliko puta je poeljela pobjei i pronai neko
prijevozno sredstvo kojim bi se odvezla kui. Kad bi pokuao razgovarati o kuanstvu ili
budunosti, sjedila je napeto, zatvarajui se u sebe.
13

- Potpisivat e ekove po elji, imati emo neku vrstu zajednikog rauna. Novac je prilino
odvratna tema za medeni mjesec, zar ne?
- Ti si strano velikoduan.
Svojom primjedbom ga je potaknula da izgovori jo veu ne-promiljenost.
- Ah, to je to, mislim, onih sto tisua funti... Novac je strano oruje i ako s njim ne
postupa paljivo, moe donijeti mnogo zla. Pitam se, nisam li se s njim ve krivo posluio.
- S novcem moe postii ono to eli.
avao joj nije dao mira. Peter nije mogao ni naslutiti da se ona eli osloboditi svog nemira.
- Novac mi je dao tebe... mislim, omoguio...
Govorei to bio je tako nespretan da joj je stavio ruku na rame. Ustala je i gledala ga s
bijesom u oima.
/a svoj novac si me kupio... To si htio rei! Neto takvo nisam ni pomislio...
Icsi! Novac je bio krai put. nas, ljude navikle na udobnost, 'hi zabljesne bajoslovno
bogatstvo. To je bilo jednostavnije y,i> udvaranje, stara, glupa rije, ali puna sadraja. Ne
misli il|ila date volim... Problijedio je.
Ne. Nadao sam se, ali ne vjerujem.
... ili da e od mene dobiti neto vie no to se novcem mo-c kupiti? Pogodba je pogodba...
ja u svoj dio izvriti i ostajem m > ju supruga. Nije vrijeme za gluposti, ali znaj, ne volim te.
Mr-1111 velike rijei, ali moja ljubav nije za prodaju. Moe me po-nibiii ako eli, ali mi
nee biti drago, oprosti. Trebala sam ti to i i jo sino, ali za to nisam imala priliku. Ako
si time zadovo-i ni, i ja sam! i iledao ju je zabezeknuto, lice mu je bilo bezizraajno.
Razumijem - rekao je konano. - Ne elim ono to sam Ulio. Hou samo ono to mi eli
pruiti. ()(1 mahnula je glavom.
Nita - rekla je. Kminuo je.
Dakle, imamo., ovaj... mjesec dana da ga nekako ispunimo i ckao je.
log trenutka udarac o vanjska vrata gromoglasno je odjeknuo ifoz golo kameno predvorje.
ulo se struganje nogu o kamene orc i zveckanje sigurnosnog lanca na ulaznim vratima,
i'rter je ekao oiju prikovanih za vrata. Upravo su se otvorila. Hio je to glavni inspektor
Rouper.
/'-ao mi je to vam smetam, gospodine Cliftone. \ rio kratko, gotovo osorno, poloio je malu
runu torbu za i c na stol u knjinici i otvorio je. Jane je gledala zapanjena, ivo je zaboravila
napetih pet minuta koje je upravo preiv-I i. iako se jo tresla od glave do pete. i :< uiper je
izvadio sveanj novanica i poloio ih na stol.
()vo je naeno u kovegu koji ste juer ujutro ostavili na i m iii za pakete na stanici Victoria
- rekao je mirno. - elio bih ' ka objanjenja, gospodine Cliftone. to bi to trebalo znaiti?
To znai - rekao je detektiv - da su sve te novanice krivo-\inene.
20
21
Peter Clifton je gledao as detektiva as uredan snop novanica.
- Nikad nisam ostavio koveg na stanici Victoria - rekao je j vrsto.
- Kaem vam... - poeo je inspektor podiui glas.
- Nemojte biti agresivni, molim vas - prekinuo ga je Peter. Zbog njegova autoritativnog
tona, Jane je irom otvorila oi. -Rekao sam vam da nikad nisam ostavio koveg na stanici
Victoria.
- Imao je vau naljepnicu - inzistirao je Rouper, ali neto blaim tonom.
Na Peterovim usnama zatitrao je sablasni smijeak.
14

- Nitko ne lijepi naljepnice na torbe pune krivotvorenih novanica i ne ostavlja ih na javnim

mjestima. Htio bih uti misije-' nje vaeg efa o tome, a i miljenje policijskog inspektora
Har-j veya i jo neke gospode. Iz ovoga bih trebao zakljuiti da sai_ znao da su novanice
krivotvorene i da sam ih ja raznosio. Bani of England e vam navesti milijun razloga zato
ne bih nikadaf uinio neto tako glupo. Imate li koveg?
Rouper se okrenuo jednom od dvojice mukaraca koji su stajali uz vrata i naloio mu da
donese nov novcati koveg od telee koe. Na ruki se njihala tiskana naljepnica:
Mr. Peter Clifton, 175, Carlton House Terrace
- Nisam ga nikada prije vidio - rekao je Peter nakon jednog] letiminog pogleda. -Bi li traio
da izdate slubenu tajnu kadj bih vas upitao kako ste saznali da je koveg na stanici?
Rouper, inae hladan, bjesnio je: - Doao sam ovamo ispitati] sve okolnosti. I jo neto...
- Jutros sam dao jednom ovjeku krivotvorenih pet funti, a| juer je otkriveno da jedna lana
pedesetica potjee od mene.
Peter je stavio ruku u dep i izvadio konu lisnicu. Otvorio ju| je na stolu i polako vadio
jednu po jednu novanicu.
- Ovo je dobra dvadesetica, isto tako i ova... ova - podigao jej novanicu prema svjetlu -...
ova je krivotvorena. Vodeni znak je | lo, to spada u vau nadlenost. Ova novanica paljivo je opi.ivao etvrtu... je prava, a ova je krivotvorena. Mogu to osjetiti, i lit ne gledam - rasporeivao
je jednu po jednu novanicu.
leste li ih dobili u vaoj banci?
Neke da. Nepaljiv sam s novcem. Drim ga u elinom 11 i i iicu svog stola. Kad ga
trebam, uzmem prvu novanicu ko-' m i doe pod ruku. Poto unovim ek, ponovo napunim
prei I.IC
Iz banke? - brzo je upitao detektiv. i eter je odreno zatresao glavom.
Kijetko idem u banku. Ne, od trgovaca, mog krojaa na pri-|ii, unovio sam ek na stotinu
funti prolog tjedna. Ovisi tko pri ruci.
Ime je sluala zbunjena, fascinirana. Pretpostavimo da je iiv, to bi bilo ujedno i potpuno
zbunjujue objanjenje. Rou-nr je zasigurno bio smeten. Ponovo se bacio na sveanj novaiica.
Ove niste mogli dobiti u duanu - rekao je pobjedonosno. 11 Peterovom glasu se osjeao
prezir.
Rekao sam vam: nisu moje. Koveg nije moj. Jedina stvar kosi i/gleda kao moja je
naljepnica. To je djelo nekog neprijatelja.
I inate li neprijatelja? i'cier se nasmijeio. Samo vas, Rouper. i k c detektiva se smrailo od
bijesa.
I a vam nisam neprijatelj. udim se da gospodin poput vas i h i govori. Samo vrim svoju
dunost. i ula, na uenje djevojke koja je sluala, Peter zakima glaI 'ratite me ve mjesec dana, drite me pod prismotrom, mi-i 111 da je to pravi izraz.
i (Izba je nadvladala inspektorovu razboritost. Zaista? Onda ete mi moda staviti na
raspolaganje malo vi-111 formacija. Tko je ona dama to vas posjeuje u vaem sta-i vaku
no; ulazi na stranja vrata i izlazi, tko zna kada? (irozne li izmiljotine! - Jane je jedva
mogla povjerovati da i ona izgovorila i to tako bijesno. - ak i da je to istina... ne-iir pravo
da...
Istina je - izustio je Peter hladnokrvno. - Savreno tono.
15

icivala me u mom stanu jedna dama koja obino nije ostai vie od jednog sata i odlazila je istim putem kojim je i dolai Ona ima, vjerujem, 65 godina. Nisam vam spreman dati
i' no ime i adresu...
Prijateljica? l'eter se ponovo nasmijeio.
22
23
- ak ni to. Ona me zapravo mrzi, po zanimanju jest, ili je _ _ la, kuharica, i dodao bih, vrlo
loa kuharica. I to je, mislim, sve to vam mogu rei.
Rouper je nervozno trljao bradu.
- To trebam javiti naima - rekao je.
,
- Ja u im javiti - Peter je glavom pokazao na telefon na stolu*: Inspektor je oklijevao.
- Mogu li se posluiti? - napola je posegnuo za aparatom.
- Ne - kratko - ne moete. Nema zakona koji vam daje prave da se sluite mojim telefonom.
Rouperovo iznenaenje bilo je gotovo komino.
- U redu, gospodine. ao mi je to sam vam dosaivao. Zapravo, o toj stvari nisam izvijestio
Yard...
- Ni policiju u Essexu - nasmijeio se Peter. - Zapravo Rou-i peru, od svih nas u ovoj sobi, vi
ste u najgorem kripcu. Doli ste; bez naloga, nalazite se na teritoriju gdje nemate nikakvih
prava, osim na izriit zahtjev efa policije iz Essexa, doveli ste sa sobom dvojicu ljudi,
neovlateno, pretpostavljam., i ljubazno me, zamolili da to ne spominjem u stanici.
Rouper ga je sumnjiavo gledao.
- Vi niste neke vrste policajac, zar ne? Peter je odmahnuo glavom.
- Samo inteligentni promatra - rekao je.
inilo se da je tek tada postao svjestan prisutnosti svoje supruge.
- Jane, ispriaj nas na trenutak. elio bih razgovarati s inspe-j ktorom.
Otila je u mranu dnevnu sobu i upalila svjetlo. Velika prostorija je mirisala na zemlju i
prijesan. Zadrhtala je iako je no bila topla, te je ukljuila elektrinu pe koja je stajala na
otvorenom, ciglama obrubljenom kaminu. Glasovi su dopirali do nje kao tiho mrmljanje.
Zbog novih dogaaja glavna drama je bila neto potisnuta, tih etvrt sata dok je stajala uz
svog supruga i sluala zapanjujue optube, osjetila je gotovo sve ljudske emocije. Strah koji
? raste do uasa, olakanje, gotovo sreu kad je odbio pola optube, prezir. Kad je osjetila
prezir? Sjetila se, pomalo ustraena, da je zapravo dijelila Peterov miran prezir. On se
promijenio -nervozni, utljivi Peter kojeg je poznavala, nestao je bez traga. Jedan novi
ovjek se suoio s tim nemilosrdnim slugama zakona, borio se s njima i prijetio im svojim
zakljucima.
Da li je blefirao? Srce joj je zamrlo na tu pomisao. Ipak, ona stotina tisua koju je poloio za
nju bila je i te kako stvarna. John Leith je provjerio svaku funtu.
("lula je zatvaranje ulaznih vrata - Peter je uao. Oekivala je |da e se smijeiti, no on je bio
vrlo ozbiljan. Krvoloni psi su otili - rekao je. Tko je taj Rouper?
Pravi detektiv. U Yardu ima dosta, prilino finih momaka, M jedno plaenih, ali potpuno
pouzdanih. Pretpostavljam da rale i malo sa strane, ali to inimo svi. Tu i tamo uhvate tipa
koji kakue sa zeevima, a morao bi biti kod kue, dobro skriven u \ om brlogu. To je
Rouper, on radi na sporednom kolosijeku. On je stariji ovjek...
Treba otii u mirovinu ove godine. Prilino dobro pozna- ni Scotland Yard. Morao sam se s
njima posavjetovati jednom 11 dvaput, no, ja nisam detektiv preruen u milijunaa. Ja sam
16

.11110... dakle... isplati mi se da budem u kontaktu s Yardom.

Ali taj te ovjek prati! Smijuljio se.
Izazvao sam ga pa se odao. Da, slijedi me. Pogledao je na sat.
Bit e najbolje da se odvue u krevet. Isto tako i da zaklju-i svoja vrata, kako netko ne bi
ostavio krivotvorene petice is-M kI tvoga jastuka. Prvi put tog dana nasmijala se veselo.
Dvorac Longford nema drugih iznenaenja? - Jane je bila leozbiljna. - Moda sada dolazi
obiteljski duh.
Ne doputam da moj obiteljski duh putuje zajedno sa i mom - bilo je sve to je odgovorio.
Tada je krenuo prema vra-una.
I tako je svoje prve brane noi Jane Clifton bila odluno ot-uitena.
Bilo joj je zabavno dok se uspinjala irokim stepenicama - no !ila je i pomalo uvrijeena.
Zamiljala je razne mogunosti -no nije ni sanjala u svojim neugodnim matarijama da e
biti t.iko otjerana i da e krotko posluati zapovijed.
1 )oavi do kraja stubita, preplaila se. Gorjela je samo jedna nejasna kugla u starinskoj
svjetiljci od kovanog eljeza koja je v Isila sa stropa. Jednom nogom je bila zakoraila na
posljednju itepenicu kad je ugledala obrise sjenke koja se micala. Jane je .mio krajnjim
naporom zatomila vrisak.
Oh, to ste vi Anna. Stara slukinja je izala na svjetlo.
Da, gospoo. ekam vas.
Slijedila je djevojku u spavau sobu, u kojoj je bio veliki krevet h baldahinom, a zidovi su
bili obloeni izvezenim svilenim tapetama. No uz upaljene svjetiljke bilo je dovoljno svjetla.
24
25
Starica je oekivala pohvalu zbog elektrine rasvjete.
- Mi smo jedina kua u susjedstvu koja ima takvu rasvjetu -ponosno je rekla. - Sve radimo na
struju: kuhamo, istimo, sve.
- Dolazi li gospodin Clifton esto ovamo? - upitala je Jane, skidajui haljinu.
Bila je iznenaena odgovorom koji je uslijedio.
- Mi ne obiavamo govoriti o tuim stvarima - ree Anna i spremno. - Zato smo i zadrali
na posao.
- Ali vi ste sluinad gospodina Cliftona!
- Mi pripadamo kui - glasio je tajanstven odgovor. - I mi i smo unajmljeni zajedno s njom.
- Kua nije vlasnitvo gospodina Cliftona, to znam - rekla je i Jane neustraivo.
Anna je ostala kod svog odgovora. Ona je pripadala kui i bila J unajmljena zajedno s njom.
Na to je dodala da Jinks & Jinks obavljaju sve - Jane je shvatila da je to agencija za
iznajmljivanje.
Krevet je bio neoekivano udoban - s uzglavlja su se mogla ugasiti gotovo sva svjetla.
Ugasila ih je i udobno se ugnijezdila. Bila je ve napola usnula kad se sjetila da nije
zakljuala vrata. Nije ni imala namjeru uiniti neto tako teatralno. Zaspala je i prije nego to
je na to zaboravila.
Anna je izgledala vrlo stara na prodornom jutarnjem svjetlu.
- Dobro jutro, gospoo! Gospoo! naravno. Ba smijeno!
Priekala je da starica izae iz sobe, tada je navukla svoj kuni! ogrta i papue i prila
otvorenom prozoru. Gledala je pokoen i travnjak odvojen od parka starom ianom
ogradom. Iza nje se prostiralo zelenilo parka sve do pojasa suncem obasjanih brijestova.
Petera nije vidjela, no kad se htjela odmaknuti, uoila ga je i, na njeno iznenaenje, uz njega
17

je hodao neki stranac, Peter je, ini se, bio dobre volje - njegov smijeh je dopro do nje.
-... jadni stari Rouper... izbaen...
Nije znala da li da se veseli ili da bude tuna to vidi Petera tako razdraganog.
Moda mu nije bilo osobito stalo - da li je ekao da se slomi njezin otpor ili se nadao da e
neizbjena blizina donijeti promjenu u njezinom ponaanju?
Popila je aj koji joj je Anna donijela, otvorila slavinu u svojoj kupaonici i poela raspremati
jedan veliki koveg.
Kad se pridruila dvojici mukaraca na tratini, Peterovo dobro raspoloenje je bilo prolo.
Bio je ozbiljan, gotovo mrk i, prvi put nakon scene u biblioteci, bio je opet onaj stari,
zbunjeni Peter. J
- Jane, ovo je gospodin Bourke, priao sam ti o njemu.
I )akle, to je bio taj opasni nadinspektor Bourke. Bio je debeo, .1 irokim, veselim licem i s
puno podbradaka.
ao mi je to upadam u rajski vrt, gospoo Clifton.
(iospodin Bourke nije imao ba nikakve veze s njenom preli ulbom o velikom detektivu.
Samo kad bi se zagledala u njegove oi, postojane, ispitivake, sumnjiave, nala bi u njima
vu atribute lovca na kriminalce.
- Nadam se da vas stari Rouper sino nije zabrinuo, gospoo i lifton? Rouper je dobar
momak, no malo prebrzo zakljuuje, hm?
(iotovo svako pitanje je zavravao duboki grlenim gunanjem. Naglo se okrenuo Peteru.
- Moda je to bio vrtlar, gospodine Clifton? (llifton je odreno odmahnuo glavom.
- Teko je da bi vrtlar hodao po cvjetnim gredicama, i koliko a, on nema automobil.
Ona je zbunjeno sluala.
- to se dogodilo? - upitala je, a Peter je ponovo pokazao tlakove smetenosti. Zacrvenio se i
bio je nemiran.
- injenica je... daje neki tip bio na posjedu noas.... ne znano tko je to bio, ali netko od
slugu ga je vidio - rekao je i poka-.10 je na gredicu cvijea ispod prozora. - Ostali su tragovi
stopila na zemlji. Ne treba se zabrinjavati. Bourke nije zbog toga I uao, sada smo samo o
tome raspravljali.
Vidjevi da on ne eli nastaviti razgovor, Jane ih je ostavila, ('okivala je da e Bourke
ostati na ruku, no on je, na njeno iz-irnaenje, nestao, pa se nala za dugim stolom sama s
Pete-i ni. Ni sada nije bio sklon raspravi o pononom posjetiocu.
- Vjerojatno skitnica - rekao je. - Ti momci znaju da je kua iola godine prazna.
Pretpostavljam daje traio otvoren prozor.
S oduevljenjem je govorio o Bourkeu - njegovu talentu i kva-1 tetama isljednika. Sluala je
bez prekidanja taj hvalospjev koji r trajao vei dio ruka.
- Kako si upoznao sve te ljude iz Scotland Yarda, Peter? - upi-ila je dok su tumarali suncem
obasjanom tratinom.
Pitanje je imalo udan uinak - samosvjestan, hladnokrvan \ jotski ovjek postao je
nespretni, mucavi kolarac.
- Pa... bili su prilino pristojni sa mnom... zanimali su se za mene i sve... i strano mi
pomogli, osobito Bourke. Nema pojma kako su to dobri momci. I naravno, uvijek je dobro
biti na pravoj strani.
- Na pravoj strani Scotland Yarda? Zato? - brzo je upitala.
26
18

27
Nije odmah odgovorio, oito traei u sebi pravi odgovor.
- Pa, dobro je - rekao je konano, vrlo neuvjerljivo i promijenio temu razgovora.
Poslijepodne su proveli na malom teaju golfa. to je dan vie odmicao, oboje su poeli
osjeati neto od sinonje napetosti i netrpeljivosti. Da li je to bilo neprijateljstvo? Nije li to
u njenom srcu bio strah, a u njegovu ogorenost, pitala se. On je govorio sve manje. Zatim je
i ona zautjela. utke su veerali, praeni kratkovidnim pogledom astmatinog sluge, koji je
bio ovjek za sve.
Poslije veere otila je u dnevnu sobu. No je bila svjea -mala klada je tinjala na otvorenom
ognjitu. On je doao za njom i ekao (vjerovala je) s prikrivenim nestrpljenjem kavu. To
zajedniko ispijanje kave je gotovo ve bio ritual. Djevojka u sivoj veernjoj haljini i ovjek,
koji je kruto sjedio na rubu velikog naslonjaa, uputali su se u ceremoniju u kojoj nitko od
njih dvoje nije ni najmanje uivao.
Upravo se ispriao.
- Ako me treba, bit u u biblioteci - rekao je takvim tonom, koji joj je sugerirao da ni
najmanje ne oekuje da bi ga ona mogla trebati.
U 22 sata je privirila unutra. Sjedio je za stolom s bijelim listom papira pred sobom,
grickajui vrh olovke. Peter se zbunjeno trgnuo, kao da ga je iznenadila u nekom
zabranjenom inu.
- Ja idem na spavanje - rekla je i izila, prije no to je ula njegov mucajui odgovor.
San joj nije dolazio na oi, tek to je legla sjetila se sinonjeg posjetioca. Ustala je, prila
prozoru i pogledala van. Mjesec jo nije bio iziao. Smiraj dana bio je na kraju - puhao je
promjenljiv vjetar, negdje s juga dopirala je potmula tutnjava grmljavine. Navukla je zastore
preko otvorenog prozora, vratila se u krevet i pokuala zaspati. Proao je cijeli sat prije no
to je utonula u nemiran san.
Obino nije sanjala, ali sada su teki snovi navirali jedan drugim. Sanjala je Petera, svog oca,
onog debelog detekth Snovi nisu imali poetka ni kraja - bile su to slike uasa - Pete koji se
davi u moru, a detektiv se paklenski ceri s velikog brodari
Okrenula se u snu drhtei. Peter joj je rekao da zakljua vrat ali ona se nije bojala.
Odjednom se probudila. Kroz tanku tkaninu osjetila je neif| ruku na svojim ramenima.
Usne na njenom obrazu, vrue, gladne usne, slijepo su hite Kriknula je i pokuala se
uspraviti, borei se protiv mukarc koji ju je drao.
1 Hvlje je zamahnula rukom prema bodljikavoj bradi - sjetila r jednog starog diu-dicu
trika i pritisnula ju je prema gore -odmah je osjetila kako poputa stisak ruke oko njenih
ramena. 11 i renutku se iskoprcala iz stiska i skoila iz kreveta, bez daha ila bi vikala, isuvie
prestraena da bi mislila.
Naslijepo je potrala do vrata. Bila su otvorena i nala se u tihoj dnevnoj sobi. Nita se nije
vidjelo. Navueni zastori nisu doputali blijedom nonom svjetlu da ue.
Iza sebe je ula struganje nogu po uglaanom podu njene .pavae sobe, u paninom strahu je
potrala naprijed, spota-knula se o stolicu i pala. Padajui, ruka joj je zapela o kvaku, koju je
u svom oajanju okrenula.
- Tko je tamo?
Iznenadno zasljepljujue svjetlo. Peter je bio napola ustao. Kad se pridigla s poda zurila je u
njega, zaprepatena, zapanjena. Ovaj netom probueni spava nije bio noni posjetilac. Jasno
je osjetila grub kaput od tvida i meki ovratnik.
- Jane, to se dogodilo?
19

Samo je uspjela pokazati natrag na mrana vrata i daui po-<\'la isprekidano govoriti.
Prije no to je uspjela ispriati pola prie, Peter je potrao kraj uje. Jane je oteturala do
kreveta i sjela. Drhtala je od glave do pete. Prvi put u svom ivotu je upoznala strah. I bilo
joj je hladno - uasno hladno.
Bespomono je gledala oko sebe ne bi li nala neto za obui
nije vidjela njegov crni kuni ogrta koji je visio iza vrata.
Peter se vratio i zatekao je gdje sjedi na njegovu krevetu s pe-i inom preko drhtavih ramena.
- Tvoj prozor je irom otvoren, a izvana su ljestve prislonjene uza zid. Sad mi reci to se
dogodilo.
Sjeo je na rub kreveta i sasluao njenu nepovezanu priu. Nije hio ljut kao to je oekivala.
Bilo je odreene ozbiljnosti u njegovu tonu, to ju je isprva iznenadilo, a zatim uvrijedilo.
Najvie ga je, ini se, zanimalo, kako je bio odjeven posjetilac, a ne tko je to bio.
28
29
- Sigurna si daje bio odjeven?
- Naravno - rekla je nestrpljivo. - Kaem ti, osjetila sam kaput, a u ovratniku je bila
sigurnosna igla koja se otkopala i ogrebla mi prst. Pogledaj!
utio je nekoliko trenutaka, no ona je znala da ne misli na njezinu ogrebotinu, koju je jedva i
pogledao.
- Nije progovorio, sigurna si? I imao je izme? Mora da sam vrsto spavao - nisam uo kad
si kriknula.
- Nisam kriknula! Nisam uspjela doi do daha. Mislila sam da si to ti!
Podigao je glavu i sluao. ula je kripu i brujanje automobilskog motora u daljini.
- To je on - rekao je.
Moda je to bio plod njene mate, no mogla se gotovo zakleti daje u njegovu glasu bilo
olakanja.
- Zato ga nisi slijedio?
Pokuala je prigovoriti, ali joj nije uspjelo. Bila je naprosto presretna daje nije ostavio samu.
- Nisam bio siguran - ree i doda nekako zbunjeno: - Vidi... nisam tono znao to se
dogodilo... moda je to bila nona mora. Pa ak i da sam ga slijedio, ne vjerujem da bih ga
dostigao.
Sada je hodao po sobi i skupljao svoju odjeu.
- Pretpostavljam da eli da odem? Odmahnuo je glavom.
- Ne, obui u se. Gotovo su etiri sata, dosta sam spavao. Bi| e najbolje da ostane ovdje i
ostavi upaljeno svjetlo dok se ni vratim.
Po svemu sudei, obukao se u primaoj sobi, jer se za neobino kratko vrijeme vratio i uzeo
elektrinu depnu svjetiljku sa stola.
- Idem dolje po ljestvama u malu istragu - rekao je. - U meuvremenu moe zaspati, nekako
ne mislim da e uspjeti, ili se moe odjenuti, ili pak ostani tu gdje jesi.
Popratio je to onim svojim rijetkim kratkim smijekom, osjeala je daje vrlo veseo zbog
neega. ula gaje kako se sputa niz ljestve, kliznula je s kreveta i otila u dnevnu sobu.
Elektrina grijalica je nudila ugodnu toplinu, no to je nije navelo da ostane. Ulazei u
spavau sobu, zatvorila je vrata i pogledala kroz otvoreni prozor. Peter je stajao dolje na
ljunanom puteljku. Vidjela je okruglo svjetlo njegove lampe na cvjetnim gredicama.
Vjerojatno se odala nekim umom jer joj se obratio.
- Ovdje su novi tragovi - rekao je kao da je to neto sasvim obino.
20

I udno je, mislila je, dok je zatvarala prozor i navlaila zavjese prije no to je upalila
svjetlo, kako je mirno primio njeno grozno i Uistvo. Kao daje i oekivao da se neto slino
dogodi.
Nije se jo bila odjenula, kad je ula da se vratio po ljestvama,
i iao u dnevnu sobu i proao hodnikom. Odlazei u dnevnu soi u, primijetila je da je upalio sva svjetla. Jedva je uspjela sjesti
pred pretoplog radijatora, kad je uao nosei dvije alice aja i
i n jur keksa koje je stavio na stol. Moda je znao itati misli kad
i procijenio njeno uenje i ogorenost.
- Pretpostavljam da misli da sam to prilino mirno primio -i rkao je. - Zapravo ja tek sada
poinjem shvaati to se dogodilo. Da sam bio budan, bio bih krenuo za tim momkom i
slomio mu vrat.
Bijes u njegovu glasu bio je iskren, zakljuila je. I ona je na-\ nadno doivjela ok, i premda
joj ruka kojom je posegnula za .ilicom aja nije drhtala, nije se bila jo potpuno oporavila.
Svi-i ilo je, niz brijestova bio je tvrda crna crta u sivilu jutra.
- Najbolje e biti da zamijenimo sobe - predloio je.
- Moj prozor moe ostati zatvoren. Postoje tri okna koja se M varaju i tako ulazi dovoljna
zraka. No, ne mogu zamisliti da bi i a ptiica mogla ponoviti svoj pokuaj; nisi otkrila da ti
nedosta-if nakit?
Odmahnula je glavom. Vidjela je to dok se oblaila, iako joj pomisao daje mogla biti
opljakana, uope nije pala na pamet.
- Ne, vrlo sam nesmotreno ostavila svoje prstenje na toaletnom stoliu, no sve je ostalo
netaknuto. Daje to bio kradljivac...
Znala je da to nije bio kradljivac i u to je bila toliko sigurna, da o tome nije trebalo
raspravljati.
Tok razgovora nalikovao je ispitivanju. Sa zaprepatenjem je otkrila da imaju tako malo
zajednikih prijatelja i interesa. Za-ickla se da govori o svom vjenanju kao o sveanosti na
kojoj je I)ila tek promatra.. Nije vidjela Marjorie Cheyne Wells ni u crkvi ni na primanju.
- Svia li ti se ona? - Upitala je gotovo znajui odgovor, jer on ic bio od onih ljudi koji
nemaju jasno izraene simpatije i antipatije. Bilo je zacijelo ugodno iznenaenje uti da mu
se Marjo-iie ne svia.
- Ne znam tono to bih mislio o njoj - rekao je.
- Zna biti tako mrzovoljna, bolje reeno, zlobna.
- Je li i prema tebi zlobna? - brzo je upitala, a on se nasmijao.
I- Ne, ja sam suvie beznaajan da bih izazvao njenu antipati-ju. Sada je prilika da postavi
pitanje koje joj je bilo na vrhu jezika jo od onog posjeta detektiva. udna intimnost koju je
stvorila
31
ova nona avantura doputala je da se porazgovora i o najnez-godnijim problemima.
Svejedno je mislila da je malo odsutan, a njen nemir se poveao kad je, nakon postavljenog
pitanja, nekoliko trenutaka utio.
- Da, savreno je tono da me ta dama esto posjeuje, ali ona je, kao to rekoh Rouperu,
kuharica, bar je to bila mnogo godina.
Nervozno se nasmijeio.
- Ima neku pritubu - bilo je sve to joj je htio rei, i dodac da joj je prezime Untersohn
vedskog podrijetla.
21

Sunce se pojavilo na vedrom plavom nebu, vrt i tratina su ma^j mili. Oko sedam sati,
usprkos aju, Jane se spavalo. Otila je svoju sobu, elei prilei jedan sat, a probudio ju je
zvuk gonga za ruak.
Puno se stvari dogodilo dok je spavala. Pogledala je kroz prozor i vidjela Petera gdje seta
stazom s ovjekom po ijim se obrisima nasluivalo da je to nadinspektor Bourke.
Peter ju je ekao s rukom.
- Rekao sam im da ne udaraju u taj prokleti gong! - rekao je, - Tako si vrsto spavala, pa
nisam elio da te probude.
- Jesam li to vidjela gospodina Bourkea?
Objasnio joj je da je Bourke doao na njegov zahtjev i da on ne sumnja da je ovjek koji je
nou doao u njenu sobu, onaj isti koji je no prije toga lunjao posjedom. Nije rekao odakle
to zna i nastavio:
- Meutim... nadam se da ti ne smeta, zamolio sam Donalda Wellsa da doe. Bio bih sam
otiao do njega, no, ne bih te elio ovdje ostaviti samu.
Brzo je podigla pogled sa svoga tanjura.
- Zato? Ne osjea se dobro? - upitala je.
- Ovaj... dobro? Da, da, dobro sam. Naravno, Donald mrzi to e upasti u na medeni mjesec.
Dok je govorio u oima mu se nazirao smijeak.
- Dovest e i Marjorie? Peter je odmahnuo glavom.
- Ne - rekao je kratko.
- Ali zato dolazi, ako nisi bolestan? - inzistirala je.
Bila je to prilika za prikriveno predbacivanje. No, nekako nije to oekivala i nije bila
razoarana.
Stiglo je poslije podne, a s njime i drugi ok toga dana. Peter je itao u knjinici, a ona se
nakon neuspjelog pokuaja da se bavi ruama i razgovara s prastarim, utljivim vrtlarom,
vratila u kuu s poraznim osjeajem oaja, shvativi koliko je jo praznih sati ostalo do
poinka.
Petar ju je pogledao kad je ula i uurbano sakrio knjigu koju 11 itao - udna okolnost
koja je probudila njezinu znatielju.
- Koliko dugo moramo ostati u Longfordu? - oajniki je upi-iila. - Peter, ovo je uasno
mjesto!... i ne znam da li e se jako I Hititi kad ti kaem da se stravino dosaujem.
Samilosno se nasmijeio.
- I ja sam na to mislio - priznao je - i bez tvog odobrenja rezervirao sam za nas apartman u
hotelu Ritz - Carlton. Barem emo moi u kazalite.
Bila je gotovo sretna pri pomisli da e napustiti tu neveselu okolinu.
- Otac za to ne smije znati... on to ne bi razumio - rekla je. -Kad odlazimo?
Rekao joj je da je apartman koji je elio slobodan tek od prekosutra.
- to si itao kad sam ula?
Poput krivca pokazao joj je knjigu. Bila je to knjiga o bakrorez-ima na francuskom.
Zaboravila je na njegov hobi i to mu je rekla.
- Mnogo mu dugujem - rekao je. - Da moja tatina nije zahtijevala privatnu izlobu, ne bih
bio tebe sreo.
Sasvim je zaboravila da ih je njezin otac upoznao u jednoj prljavoj galeriji na Bond Streetu.
- Jadni tata... Bio je jako uzrujan kad je izgubio tvoje bakroreze. ao mije.
Sad je Peter bio dovoljno ovjean da se njena tuga odrazi na njemu. U trenutku
razgovorljivosti posudio je svom buduem lastu komplet bakroreza, za njega od
22

neprocjenjive vrijednosti.
Peterova djela su bila izvanredna. Izgubljene ploe, ne vee < kI razglednice, predstavljale su
njegov vrhunski domet.
- To je strana teta, nikada vie neu napraviti neto tako dobro - rekao je vrlo tuno. Tada
se gotovo veselo nasmijao. -\ kau da mi Englezi nemamo umjetnikog dara. Ponudio sam i i
suu funti za ploe, no onaj tko ih je naao, vie je volio zadrati ta remek-djela.
Sjedila je u niskom naslonjau s druge strane kamina, poduprte glave, gledajui ga i
uurbano razmiljajui.
- Pretpostavljam da taj ovjek, kojeg zovu Mudri, mora i sam i aditi bakroreze. Tata kae da
samo izvanredan umjetnik moe napraviti takav posao., on je vidio neke uzorke.
- Pretpostavljam - njegov glas bio je potpuno ravnoduan. Oito nije bio previe
zainteresiran za umjetnike sposobnosti nepoznatog krivotvoritelja.
Samo spominjanje Mudrog izbrisalo je njegovo dobro raspoloenje i onemoguilo daljnji
razgovor.
32
33
Nakon nekog vremena ustala je i otila u predvorje. Stajala je na vratima, gledajui u park,
kad odjednom spazi automobil. Nije to bila obina limuzina. Na prvi pogled joj se uinilo da
je dio cirkusa nekom grekom doao na posjed. Karoserija je bila velika i staromodna,
zagasito crvene boje, posuta zlatom. Kvake i drugi metalni ukrasi bili su od potamnjelog
zlata - voza i posluitelj imali su uniforme koje su potpuno odgovarale automobilu i
njegovim presvlakama, jer su im kape bile zlatno obru-; bljene.
Gledala je taj izvanredni automobil otvorenih usta i primijeti-: la da su im kape jo ukraene
golemim kokardama.
Sluga je iziao i otvorio vrata. Izgledao je prilino samouvjereno.
Iz automobila je izila krupna ena. Bila je impozantne visine, vrsto graena, grube koe.
Ali lane je vidjela da je iza upaljenog i nateenog mesa, neko prebivala ljepota u tom
odvratnom licu. Debeli sloj bijelog pudera jo je vie isticao bore. Njene usne su bile jarko
crvene, trepavice debelo namazane -jedna mrlja rumenila na obrazu davala je tom, ionako
pomalo zastraujuem licu, jednu grotesknu crtu.
Na nateenim rukama nije bilo rukavica, a na svakom prstu nosila je od lanka do lanka,
gusto poredano prstenje. U uima i je imala dijamante, a oko vrata veliki sjajni medaljon,
koji joj je poivao na prsima.
Bila je skupo i mladenaki odjevena, no, boje je sigurno sama izabrala. Ni jedan despotski
kreator ne bi odobrio taj nesklad boja i djevojake linije.
Stajala je pred ulazom zurei mrko u djevojku.
- Ti si njegova ena? Ja sam gospoa Untersohn.
Gospoa Untersohn - kuharica! To je dakle bila ta tajanstvena ena koja je gotovo
svakodnevno posjeivala Petera. Njen glas je bio hrapav i prost - osim izgledom i statusom,
nije se dalje trudila gajiti iluziju pristojnosti.
- Ja sam gospoa Clifton, da.
Debela ena je teko disala - oito zbog neke skrivene emocije - Jane je pomiljala na
zatomljeni bijes i bila je vie znatieljna nego uznemirena.
- Dobiva ono to on nema pravo dati! - goa je odmah izla-jala tu optubu. Ono to on
oduzima zakonitom nasljedniku...
Na trenutak Jane je bila zateena. Zanemarila je teatralno ponaanje i otrcanu pozu jeftine
23

melodrame.
- Zakonitom nasljedniku? Tko je "zakoniti nasljednik"? Gospoa Untersohn je zauzela novi
stav.
- Brat Petera Cliftona... moj sin! - rekla je.
Peterov brat? Peter je bio jedinac - bila je to jedina informacija koju je dao o sebi.
- Mislim da grijeite...
- Dopustite!
Bio je to Peterov glas. Doao joj je neujno s lea, iz knjinice.
- Tebi da dopusti, je li? - rekla je, a naminkane usne su se iskrivile u runu grimasu. - Ti e
govorit'! Ali ne moe svom Jadnom bratu oduzeti njegovo pravo!
Pojavila se suptilna razlika u promuklom glasu kojim je oslovila Petera Cliftona. Grubost je
zamijenio nemirni, moleivi ton
nervozno je trljala svoje nakinurene ruke i treptala crnim i repavicama.
- Dola sam da te vidim i da to dobijem! - glas joj je postao \ ritav. - Ne bojim te se. Ako
upotrijebi neki od oevih trikova, ubit u te kao psa, tako mi Boga!
Otvorila je veliku torbu koju je nosila, zaronila u njene dubine i drhtavom rukom izvadila
niklani pitolj.
-... ubit' te im te ugledam! Hou pravdu i ti me ne' prestra-sit'!
Peter ju je bezizraajno promatrao, gledajui je strogim po-l'Jcdom ravno u oi.
- Uite, gospoo Untersohn - rekao je, okrenuo se i poao u biblioteku, ostavljajui za sobom
otvorena vrata.
Jane je zinula, zapanjena zbivanjem. Bilo je to poput isjeka nekog fantastinog sna bez
poetka i kraja. Gledala je enu kako .( gega, sumnjiavo promatrajui Petera, dok se sjajni
pitolj njihao u njenoj drhtavoj ruci.
Gospoa Untersohn je ula u sobu, a Peter za njom. Vrata su se /a njima zatvorila. Jane je
izila na travnjak, vrtjelo joj se u glavi.
to sve ovo znai - kakvo objanjenje postoji za upad ove na-kinurene stare ene, za njene
prijetnje revolverom i tajanstveno spominjanje Peterova brata?
Krenula je polako i besciljno prema cesti, kad je zaula zvuk kota-i a i vidjela automobil
kako stie pred vrtna vrata. Srce joj je posko-i ilo od radosti kad gaje prepoznala, pa je
potrala preko travnjaka.
34
35
- Strano mi je ao to prekidam idilu., i sve to.
Bijeli zubi Donalda Chevnea Wellsa zablistali su kad se nasmijeio prihvaajui njenu ruku.
- A meni je strano drago da si doao! - rekla je zaarena. -Dobro doao u zemlju udesa!
Ponovo se nasmijeio.
- Ugodna zemlja, nadam se - sugerirao je.
udno (primijetila je to tek poto je ispriala sinonje dogodovtine) da se nikad prije nije
povjeravala ni Donaldu, ni njegovoj supruzi, a sada, i prije no to je shvatila to govori, rekla
mu je o pononom posjetiocu.
Uinak prie na njega bio je oit. Ukoio se zurei u nju.
- Za Boga miloga! - uzdahnuo je, brzo dodavi : - Nisi ga prepoznala?
Njegovo uzbuenje je bilo gotovo smijeno. A tada je jo jae razrogaio oi. "Automobil"
gospoe Untersohn bio je iza kue i etajui, stigli su do njega.
- Untersohn...ona ovdje?
24

Lice mu je posivjelo. Buljila je u njega, zapanjena.

- Poznaje li je? Tko je ona?
No prije nego to je uspjela izustiti svoje pitanje, on je brzim koracima krenuo prema kui.
Nije jo bio stigao ni do ulaza kad se pojavila gospoda Untersohn. Ispod pudera njeno je lice
bilo crveno od bijesa. Zapovjedniki je kimnula sluzi i njen golemi automobil je krenuo
prema njoj.
Ugledavi je Cheyne Wells je stao i nije se pomaknuo niti je progovorio, dok automobil sa
svojim sjajnim teretom nije krenuo.
- Kako dugo je bila ovdje? - bio je osoran, gotovo grub.
- Samo nekoliko minuta - rekla je Jane zaueno.
- Tko je ona?
Zaula je njegov uzdah, uzdah ovjeka kojem je pao teret sa srca - sada je bio ljubazniji.
- To je ena koja Peteru zadaje prilino briga, ini mi se - rekao je i brzo upitao:
- Jesi li je vidjela? Da li ti je neto rekla? Jane se nasmijala.
- Ti postaje sve tajanstveniji, Donalde! - rekla je.
- Da, razgovarala sam kratko s dotinom gospoom. Rekla mi je da je njezin sin zakoniti
nasljednik, da je on Peterov brat...
Lice mu je ponovno postalo napeto, njegove tamne oi su se suzile.
- To ti je rekla! Ona je luda! Oito, luda je! Nitko se ne bi vozio okolo u takvim paradnim
kolima da nije lud. Ti nisi shvatila ozbiljno to to je rekla, zar ne?
Jane je odmahnula glavom.
- Nisam imala vremena da o tome razmiljam - rekla je i htjela nastaviti, no on ju je
prekinuo.
- Peter nije nikada imao brata. Ta ena je luakinja opsjednuta idejom daje njen sin
nasljednik Peterovog bogatstva.
- Ni ona ne izgleda siromana - rekla je Jane, sjeajui se bljetavih dijamanata. VVells je
potvrdno kimnuo.
- Ona je bogata ena. To ini njeno ponaanje jo udnijim. Strano mu je stalo da me
uvjeri, pronicljivo je pomislila, nekako previe.
- Peter ju je trebao dati uhapsiti jo prije mnogo godina, on je meka srca. Zdravo Peter, stari
mome!
Peter Clifton se izvukao iz kue, ruku zavuenih duboko u depove flanelskih hlaa i
polusmijekom na usnama. Ne uputivi djevojci ni jedne rijei, Donald VVells je pojurio k
njemu, uhvatio ga za ruku i poveo natrag u kuu.
- Sve tajanstvenije... - pomislila je Jane i popela se gore u svoju malu, runu dnevnu sobu.
Nijedna mladenka se nikada nije osjeala kao ona - tako udaljena od sree, utjehe ili bilo kakve zabave.
etvrt sata kasnije nije mogla vjerovati svojim uima, kad je ula da Donaldov automobil
odlazi. Otiao je bez pozdrava, bez ijedne rijei. Isprva ju je to zabavljalo, zatim je bila malo
ljuta i bilo joj je potrebno neto vie od pozdrava isporuenog po Petru, da bi joj se vratio
mir.
- Morao je odjuriti natrag u grad.
- Zato je uope dojurio ovamo? - upitala je kiselo.
- Zamolio sam ga da me posjeti. to misli o onoj dami? Slijedio ju je u biblioteku i privukao
joj naslonja, no ona je
stajala kraj stola, ljutito lupkajui prstima.
25

- Ima li jo koje iznenaenje za mene? - upitala je, a on se nasmijao kao da ga neto u

njenom glasu jako zabavlja.
- Strano mi je ao.
Peter se ispriavao, ali ni u kom sluaju nije bio zbunjen niti je pokazivao zabrinutost.
- Ona je bila iznenaenje, zar ne?
ekao je novo pitanje i ona ga nije razoarala.
- to je mislila kad je spomenula tvog brata? Slabo se osmjehnuo.
- To je jedna od mojih mnogih sramnih obiteljskih tajni - rekao je - za mene najmanja.
Pretpostavljam da sam nemoralan, ali ta indiskrecija mog oca me smeta manje nego to bi
trebala.
utjela je.
36
37
- A tako je to? - rekla je nespretno.
- Da, tako je to. ao mi je. Gospoda Untersohn koja je zaista, koliko ja znam, gospoica
Untersohn, ima vrlo zbrkane ideje o svom prvoroenom sinu i misli da on ima pravo na...
ovaj... dio imovine.
Njegov upitni pogled je poivao na njoj. "Vjeruje li" inilo se da pita.
- To je vrlo runo, zar ne?
Bio je to traljav, gotovo licemjeran odgovor s njene strane. Ona zaista nije bila okirana, nije
ni shvatila svu neugodnost tog otkria. Olakanje je bila njezina glavna emocija.
- Da, vrlo. Zamolio sam Bourkea da doe na veeru. Zamjera li mi?
Malo je oklijevala.
- Policajca? Peter, zato toliko udi da te okruuju detektivi? To ga je iskreno razveselilo.
- Mislio sam da sam ti objasnio - smijao se. - Zapravo to ti ne mogu bolje objasniti. Bourke
je moj vrlo dobar prijatelj. Mnogo je uinio za mene. Zaista ti smeta da doe? Mogu otkazati...
Nije imala prigovora. Netko trei na veeri smanjit e napetost.
- Ostaje li on i preko noi? Peter je zanijekao glavom.
- Vraa se u London odmah poslije veere.
Nije bilo nikakve veze izmeu njihovog razgovora i stvarnosti. To joj je iznenada palo na um
- groteskna nestvarnost njihovog poloaja. Peter ju je prihvatio sa zauujuom spremnou.
Njegova popustljivost je prelazila granice ljudskoga. Sjedila je uz prozor u svojoj spavaoj
sobi, gledajui u svijet koji je postao taman i pomalo ruan, pitajui se hoe li se bar na tren
probuditi i otkriti da je njena udaja samo san, i tu je bila ta udna nastranost - prilino
ugodan san.
Kad je vidjela Petera gdje polako prilazi tratinom, morala je rei samoj sebi: "to je tvoj
suprug - ti nosi njegovo prezime -ti si njegova dok vas smrt ne rastavi".
ak je ni ta uasna injenica nije okirala - kao da nije vjerovala u udan fenomen svoje
udaje, tako je i prihvatila svoju sudbinu kao neto to se nje osobno ne tie.
- To je glupo - rekla je samoj sebi, ali nije bila ljuta. Poslijepodnevnom potom stiglo je
pismo Basila Halea - i
sam pogled na njegov rukopis malo ju je zabolio. Peter joj je pismo donio u sobu, zajedno sa
sloenim novinama.
- Nisam vidjela potara - rekla je iznenaena.
38
26

- Bio je ovdje prije sat vremena; zaboravio sam ti dati pismo

- rekao je.
Otvorila je kuvertu. to joj je Basil htio rei?
Pisao je da se tog jutra vratio iz Bournemoutha, londonska potanska marka nosila je peat
najranije poiljke.
Pitam se kad e biti razumno i pristojno vrijeme da vas se posjeti, vi zaljubljene ptiice...
Tvoj otac je bio tako tmuran one veeri kad si otila da sam sjeo u noni vlak za
Bournemouth. Ni satn ne znam zato..
Ostatak pisma bilo je nabrajanje nevanih osobnih iskustava.
Iz nekog razloga pismo ju je iznerviralo. Moda zbog onog nagovjetaja odreene intimnosti
u koju ni on ni nitko drugi ne bi smio zadirati.
Basil je bio prirodno nestrpljiv. Prisilila se da razmilja o njemu. Bili su prijatelji mnogo
godina prije nego to je srela Petera. Tipini mladi srekovi, neuglaene prirode, bez dlake
na jeziku, ali sve u svemu zabavan. Ponekad briljantan, izvanredan pratilac koji zna
zapanjiti, ali nikada nije dosadan.
Lijeno je okrenula list papira i na dnu pronala post-scriptum
- jedan od njegovih trikova:
Strano sam zabrinut za tebe - zaista. Jesam li dobro postupio? Je li itko od nas to uinio? Ta
strast za novcem zbog koje smo spremni sve rtvovati...
Tako je postseriptum zavravao bez toke.
Jane je pretraila kuvertu ne bi li nala ostatak poruke - uzalud. Ali, otkrila je neto drugo.
Preklop omotnice se savio - ljepljivi dio bio je jo uvijek mokar.
Netko je otvorio pismo i proitao ga - a taj netko nije mogao hiti nitko drugi nego njezin
suprug.
39
Nala je Petera kako drijema nad nekom knjigom u biblioteci i optuila ga bez uvoda.
- Vjerojatno sam vrlo nepravedna to te sumnjiim za podlost koju je samo netko od slugu...
- Ne krivi sluge - rekao je mirno. - Da, ja sam otvorio pismo. Preplavio ju je takav val bijesa
da je na trenutak zanijemila.
- Ti si otvorio moje pismo? Zato? Da li je to jedna od povlastica koje se dobivaju
vjenanjem?
- Nisam jo do sada primijetio neke osobite povlastice vezane uz brak - rekao je, napola se
smjekajui, to ju je razbjesnilo. (Rekla je samoj sebi da mrzi Petera kad je pun
samopouzdanja.)
- Hoe li mi, molim te, objasniti - nastojala je da joj glas bude miran - zato si to uinio?
Nije bilo sluajno, inae bi mi rekao.
- Nije bilo sluajno - rekao je hladno. Smeta me jedino to se Basil Hale dopisuje s tobom.
Mislio sam ti to kasnije rei. Nisam ni sanjao da e imati petlje pisati ti dok si na medenom
mjesecu.
Bila je ljuta, ali i smetena. Uvijek je mislila da su on i Basil dobri prijatelji. Kao daje
proitao njene misi, brzo je nastavio:
- Nisam ljubomoran doslovno... Hale i ja smo udaljeni kao nebo i zemlja. Ja njemu ne
vjerujem, a on mene ne voli.
- Zato mu ne vjeruje? Slegnuo je ramenima.
- Koji put nekoga ne voli bez pravog razloga. Tako je i s njim. Znam da sam uinio
neoprostivu pogreku, Jane, ali na pameti mi je bila samo tvoja srea.
27

Posljednji dio njegova govora bio je pomalo epavo izreen. Nije je ba uvjerio. Nije se
eljela dalje svaati, najpametnije je bilo ostaviti stvar na miru, ili jo bolje, nekako mu
oprostiti, da ne bi bila unitena mogunost za razvoj prijateljstva koje je poelo rasti medu
njima. Tako je i uinila.
- Zapravo nije vano - rekla je gotovo nemarno. - Zasmetalo me... ovjek pismima pridaje
posebno znaenje.
40
- Naravno, jako mi je ao.
No, taj ih je incident ipak udaljio. Kad je Bourke stigao odnosi su bili gotovo ledeni i bila je
presretna daje doveo nekog treeg 11 a tu neugodnu veeru.
Gospodin Boruke, taj snaan ovjek, bio je vrlo srdaan, pa je potpala pod njegov utjecaj i
zatekla se kako se sve vie zanima /a kriminalce.
inilo se da postoji samo jedan kriminalac na svijetu, a taj je bio izvanredno pametan.
- Ja sam siromaan, ali bih dao tisuu funti da ga zgrabim -galamio je Bourke.
Imao je obiaj naglaavati rijei zamiljenim udarcima o stol. Svaki put kad bi podigao svoju
veliku aku, Jane se trgnula, ali oekivani udarac se nikada ne bi uo.
- On je ovjek izvan svih kategorija kriminala: ima pomonike, ali nijedan ga nije izdao.
Zato? Zato jer ga ne poznaju!
- Na koji nain se razlikuje od ostalih krivotvoritelja?
Nije bilo potrebno da se pravi kako je ta tema zanima - nepoznati krivotvoritelj je zaokupio
njenu matu.
Bourke je posegnuo u dep, izvadio debelu konu lisnicu i otvorio je. Izvadio je novanicu
od stotinu amerikih dolara. -Pogledajte ovo! - rekao je. - Vi niste strunjak, ali i da jeste
rekli biste isto. Nemogue je razlikovati ovu novanicu od prave. Postoji puno jeftinijih
krivotvorina u opticaju. Na jednom mjestu 11 Hamburgu moete kupiti novanice od pet
funti za osam pe-11 i ja. Ali onaj koji kupuje neto od Mudrog mora platiti; i on placa
sigurnost.
Peter, koga je to, ini se, jedva zanimalo, upao je s pitanjem.
- Koliko bi ta novanica od stotinu dolara stajala ravno iz ruku krivotvoritelja?
Nagnuo se naprijed, gledajui detektiva u lice.
- Dvadeset dolara - spremno je odgovorio Bourke - ili toni-jc, to bi bila cijena posrednika
koji bi zaraunao jo pet dolara /a transakciju. To je ono to ini Mudrog razliitim od
ostalih, on zaraunava i mirnu duu. Mogli biste proi Sjedinjene Drave s depom punim
ovakvih novanica i ansa da vas uhvate bila bi jedan naprama deset tisua. Jedino ako niste
u Washingto-tiu ili nekom drugom gradu gdje vlasti ponekad vre rutinsku provjeru novca u
opticaju. Postoji bankar u Ohiu koji je u roku od godine dana izdao tri tisue ovakvih
novanica od 100 dolara, naravno, ne slutei nita.
Smatrao je da je teko objasniti nain rada Mudrog. Njegovi agenti su uhapeni u Parizu,
Berlinu i Chicagu, no nisu mogli rei nita vie, nego da su na odreenom mjestu, u
dogovoreno
41
vrijeme obino nou, negdje na otvorenom gdje nije bilo mogunosti da ih se prati, dobili
krivotvorene novanice i da su ih platili do posljednjeg penija. S novanicama su dobili i
tipkanu traku s informacijama na koju adresu treba pisati za iduu poiljku. Adresa nije
nikada bila ista, bilo je to, policija je otkrila jedanput, "sklonite" koje je osigurao jedan sitni
novinski izdava. Uvijek je jedan nasumce odabrani djeak skupljao pisma, koja su
28

vjerojatno morala proi kroz nekoliko ruku prije no to bi na kraju stigla do krivotvoritelja.
- Nikada ne preplavljuje trite. Ali ono to napravi jest vrhunsko. Jedino u to smo sigurni
je da ima samo nekoliko agenata. Nikada se nije dogodilo da je istovremeno isporuio poiljku u Parizu i Berlinu.
- Ipak, njegova zarada mora biti golema - rekla je djevojka razmiljajui.
Bourke je potvrdno kimnuo.
- ezdeset tisua godinje. To je mnogo novaca. Samo jednom je napravio rasprodaju
krivotvorenih novanica. Bilo je to za vrijeme pada vrijednosti francuskog franka, to je bio
vjerojatno i jedan od dodatnih uzroka devalvacije. Stavio je u opticaj na francusko trite
trideset milijuna franaka u novanicama po tisuu.
Dok su razgovarali, Peter se igrao noem, pogleda uprta u stol. Jane se inilo da se pomalo
dosauje i udila se, kako to da ovjek kojeg toliko zanima rad policije, ne nalazi nita
uzbuu-jue u ovoj prii.
Po njegovu nemiru shvatila je da nestrpljivo eka trenutak kada e ostati s Bourkeom
nasamo. Za cijelo vrijeme veere prepustio je Bourkeu i njoj sav razgovor, a on je zurio u
jedinu sliku u sobi - veliko ulje na platnu u tamnom zlatnom okviru privreno na drvenu
zidnu oblogu. Bila je to slika ovjeka iz doba re-gentstva - visokog podrijetla, mrka lica sa
strogim, velikim ustima i ledenim oima, punim zlobe. inilo se da ga slika fascinira, jer mu
se pogled neprestano vraao na nju.
im se pruio pogodni trenutak, ustala je i ostavila ih, a Peter se vidljivo razvedrio na prvi
nagovjetaj odlaska.
Po prirodi nije bila znatieljna i bila je ljuta to razmilja o emu bi ta dvojica mukaraca
mogla tako povjerljivo razgovarati. Zaista, to je se nije ticalo.
Odlutala je gore do svoje dnevne sobe, poravnala tinjajue drvo u kaminu i iz puke dosade
poela pretraivati malu policu za knjige. Bilo je tu nekoliko romana, jedna knjiga o
arheologiji (izdana 1863.), neki stari kolski udbenik i na njeno iznenaenje, jedna
suvremena knjiga na njemakom. Nije znala njemaki, ali
42
ilustracije su jasno nagovjetale sadraj. Bio je to prirunik o 11 mjetnosti bakroreza.
l'eterov? Sjetila se ploa koje je njezin otac izgubio - sjetila se i.ikoer i nekih jo boljih
Peterovih radova. Movarni krajolik, pun svjetla i mekih sjena. John Leith joj je rekao da se
to malo
I 'cterovo djelo nesumnjivo moe usporediti s najboljim Zohno-. i m radovima.
Netko je paljivo proitao knjigu, jer su neke reenice bile potcrtane. Dakle, Peter je govorio
ili itao njemaki - svakodnevno je otkrivala njegovu nadarenost. Zaudila ju je podrugljivost njenih misli - nije bilo razloga da prezire Petera. Dapa-> c, bilo je tu puno razloga za
divljenje i potovanje.
Bilo je deset sati naveer kad ju je Peter pozvao dolje da po-dravi gospodina Bourkea.
Stajala je uz svog supruga i gledala i veno stranje svjetlo automobila kako nestaje u daljini tada u se vratili u biblioteku, pomalo nespretni u svom druenju.
- Onda, jesi li zadovoljan razgovorom? - upitala je.
To je zapravo uope nije zanimalo, no oajniki je pokuavala . ratiti njihovo prijateljstvo na
stupanj gdje je bilo tog poslijepo-ilneva.
Neto je petljao, zamuckivao i potom je zavladala neugodna i iina, prije no to je ona
nekako urno rekla "laku no" i otila
I1 svoju sobu.
29

Veeras je zakljuala vrata, navukla zastore i zatvorila prozor, uvrstivi zasun da se ne

moe otvoriti i tek tada se svukla. Nije I )ila nimalo umorna, bilo joj je samo dosadno,
beskrajno dosadno. Sat vremena je leala, okreui se s boka na bok, uzalud po-I- liavajui
zaspati, dok napokon nije upala u neku vrstu drije-inea, omamljenosti izmeu sna i jave.
to ju je probudilo nije znala - srce joj je ubrzano radilo. Bio ir to zvuk - neiji koraci na
ljunku. Moda je i u snu, polusvjes-iio sluala. Opasnost je ve i prije bila tu, moe ponovno
doi, niotkuda.
U sekundi je ustala, i navukavi kuni ogrta, tiho se privukla prozoru i pogledala van. Isprva
nije vidjela nita, a tada....
Nije to bila uobrazilja - na tamnom travnjaku micalo se neto lo tamnije - obrisi nekog
mukarca!
Morala je rukom zatvoriti usta da ne krikne. Evo ga ponovno!
I rhtavim rukama je otvorila vrata, prola kroz dnevnu sobu i i ila u Peterovu. Krevet je bio
neraspremljen i prazan, uz njega ! gorjela mala svjetiljka.
Sat na nonom ormariu pokazivao je dva sata poslije ponoi. ila je stepenicama. Vrata
mrane biblioteke bila su svjetla pa
I1 ula. I ta je soba bila prazna, no jo dok je posizala za kvakom
43
iI
postala je svjesna laganog ritmikog brujanja - poput zvuka ne-'' kog stroja.
Gdje je bio portret zloudnog ovjeka?
Nestao je sa zida, a na njegovom mjestu je zjapio duguljasti otvor. Slika i donji dio drvene
zidne obloge inili su vrata koja su sada bila irom otvorena.
Jane se priuljala i zavirila unutra - ugledala je neto to nikada nee zaboraviti.
Duga, uska soba, prana, bez ikakvog pokustva osim jedne velike klupe u sredini i jedne
manje uz zid, zakrene alatom za bakrorez. No, to nije bilo ono to je zaokupilo njenu
panju. Na klupi u sredini nalazio se mali stroj koji je meko brujao dok su se cilindri okretali
- tiskarski stroj!
A onda je njezino srce zamrlo - ugledala je pravokutne otiske kako se slau du platnene
vrpce. Bile su to novanice, a ovjek koji je stojei nadzirao automatski rad stroja bio je njen
suprug!
Jane je zurila u supruga - nijema. To je, dakle bila tajna Mu-< I rog - a Mudri je bio...
I Itjela je vrisnuti kad je pojmila sav uas svojega otkria. Bila i < udata za krivotvoritelja,
najpoznatijeg na svijetu, za ovjeka hijeg je traila policija Evrope i Amerike. Nije istina, to
nije moja biti istina! Ipak, on je ovdje, kritikim okom prouava jednu ni novanicas vrpce.
Bio joj je leima okrenut kad se odmaknula od vrata. Prola je predvorjem i nogom
zakoraila na stepenice, kad se sjetila ovjeka ni tratini. Pod stresom ovog novog oka on joj
se inio beznaajan. 11 'k kad se popela na vrh stubita vratio joj se stari strah, pa se nagmila preko ograde i pozvala Petera. Na trei poziv se odazvao.
- to je, Jane? - upitao je
- ovjek... na tratini...
Pokuala je da joj glas bude vrst. On je primijetio njezin strah i pogreno shvatio uzrok.
ula je kako se vratio u blagovaonicu, 11 ieki zvuk zatvaranja vrata i otri "klik".
Neposredno nakon to- i potrao je kroz predvorje i poeo skidati lanac s vrata.
S prozora svoje sobe ugledala gaje na trenutak u svjetlu koje i' dopiralo iz predvorja. Uljeza
nije bilo nigdje i nakon nekog icmena Peter se ponovo pojavio iz mraka. ()na je sada sjedila
30

potpuno mirna, ne kao prole noi. Otkri-m' ju je zapanjilo, ali njen je um radio s upravo
neprirodnom laloenou. Mogla se prisjetiti nekih sitnih incidenata i anali-nati ih s udnog
odstojanja, bez strasti. To je bio izvor Peterovog bogatstva, objanjenje njegova "naIjedstva". On je bio Mudri, a ova kua, koju je navodno iznajmio, bila je njegov glavni tab.
Kad je ponovno navukla zastor i upalila svjetla, ula je njegove korake na stubitu, a kad se
pojavio na vratima, bila je sa-nio nekoliko stopa udaljena od njega.
- Nikoga nisam vidio - rekao je zadihano, i tada, vidjevi njeno lice, otkrio joj strah u oima.
Znala je da je blijeda,ali nije mogla ni sanjati koliko joj je lice bezbojno i umorno.
44
45
I
- Draga moja! Izgleda uasno! Ako naem tog ovjeka, ubit; cuga!
- ovjeka? - gotovo je zaboravila sjenku koju je vidjela na tratini. - On, da! Nisi ga naao?
Nije odgovorio. Glavna mu je briga u tom trenutku bila njegova potresena supruga.
- Sutra idemo u grad - rekao je, a kad je odreno odmahnula glavom, upitao je iznenaeno: Zato?
- Ne znam, rei u ti sutra. Jako sam umorna.
Bila je i vie nego umorna. Bila je i duevno i fiziki iscrpljena. Leala je pola sata buljei u
mrak, pokuavajui preinaiti svoje poglede na ivot i na Petera. ula je gdje ponovo izlazi
iz kue, vjerojatno u potragu za nepoznatim uljezom.
Jane se sledila kad joj je palo na pamet jedno od moguih objanjenja tog upada. Neki
detektiv! Motrili su na Petera! U elji da bude prijatelj policije moda je bio i slijep na to
daje Bourke otkrio njegovu tajnu i da ga motri?
Usred tih nagaanja pala je u dubok san i probudila se da bi ugledala svoju sobu punu sunca i
kiselo sobariino lice. Anna ju je pitala je li dobro spavala. Jane je sjela na krevet i ogledala
se zbunjeno. Da li je sve to bio samo ruan san? Gotovo da se i nije moglo pomisliti bilo to
drugo ovog svjeeg i vedrog jutra...
- Jeste li silazili nou, gospodo? - Anna je pitala.
- Nala sam jednu vau papuu u predvorju.
Nije znai bio san, nego mrska stvarnost. Sjetila se da je izgubila papuu kad je trala gore.
- Podsjeate me na Pepeljugu - priala je Anna, ini se daje jutro unijelo neto svoje draesti
u njeno staro srce. - udno da sam na to pomislila. Godinama nisam vidjela tu predstavu.
Jane se neega sjetila srui aj.
- Anna, kome pripada ova kua?
- Ne znam, gospodo. Pripada jednom starom gospodinu koji ivi u inozemstvu. Moda je ve
mrtav. Iznajmljiva je neki gospodin Blonberg, ima ured u West Endu, Knowlby Street. Nisam ga nikada vidjela. Ponekad dolazi ovamo na mjesec dana.
Jane se zagledala u enu.
- A vi ga niste nikada vidjeli?
- Ne, gospodo. Kada doe gospodin Blonberg dovodi svoju sluinad, sama bijeda, jadnici.
Cijela kua je kao svinjac kad odu. Nita obrisano, sve prekrito prainom, vrt obrastao u korov.
- Ali, gdje ste vi kad je on ovdje? Krezuba Anna se nasmijala.
- Kod svojega brata u Londonu. Sva sluinad dobiva plaeni i idmor, nitko od nas ne ivi u
blizini, osim vrtlara. On radi u vrtu i ri puta tjedno, ali mu nije doputeno ulaziti u kuu.
lane je o tim udnim okolnostima stalno razmiljala. Tko je bio gospodin Blonberg? Netko
31

tko je svim silama nastojao izbjei da ga prepoznaju...

Konano joj je postalo jasno. Bila je to Peterova kua. Iza imena Blonberg skrivao se ovjek
koji je, prema detektivu Bourkeu, Imao mnogo suradnika, ali ga nitko nije izdao, jer je
njegov identitet bio svima nepoznat.
Sada je bila vrlo hladnokrvna, sve dok je bol u srcu nije dovelo do najneobinijeg i
najporaznijeg saznanja. Voljela je Petera! Zato je otkrie njegove krivice povealo njegovu
privlanost, nije mogla objasniti. Odjednom je postala svjesna njegove i isamljenosti,
opasnosti i njegove njenosti prema njoj.
to je mogla uiniti? Pisati svom ocu i sve mu ispriati? Na tu pomisao je odreno
odmahnula glavom. Ne, to mora ostati njena tajna - njena i Peterova - i ona mora nai naina
da sprijei neizbjenu katastrofu koja mu prijeti.
Policija je ve sumnjala i mrea je bila razapeta. Rouper je 11 ao tko je on, Bourke je
morao takoer znati i koristio je njiho-\o prijateljstvo da zaslijepi Petera kako ne bi vidio
opasnost u kojoj se nalazi.
lane je bila osoba koja buja pod prijetnjom nesree. Sve njene uspavane kvalitete bile su
probuene. Bila je gotovo vesela dok f tuirala i osjeala hladnu vodu kako pljuti po
njenom vitkom tijelu.
Peter je bio vani, hodao je gore dolje po tratini i kad je vidjela njegovo lice, jedva se
suzdrala da ne vikne. Bio je blijed, upal-11 oiju, bezvoljan.
- Ne nisam dobro spavao - rekao je. - U stvari, selo mi ne dgovara. Ali bojim se da e jo
jednu no morati provesti u i oiigfordu, onaj smueni hotel nas ne moe primiti prije sutranjegdana.
Njegov ton je bio svadljiv - nikad ga nije vidjela tako nervoznog i razdraljivog.
- Htjela bih ovdje ostati cijeli tjedan. Moemo li? - upitala je. Napustiti ovo mjesto i njegovu
stranu tajnu neijim ispituju im oima bila bi neoprostiva ludost.
Njen prijedlog ga je razvedrio, no tada mu se lice ponovo mrailo.
- Pretpostavljam da nije mogue da ti ode u grad i ostavi n le ovdje dan - dva - i tada brzo
doda: - To je neobian pri-M'dlog. Znam, naravno, da to nije mogue. Samo... postoje neke
46
47
stvari koje bih htio razjasniti. Mislio sam pozvati Chevnea Wel-j lsa da doe ovamo na jednu
no. Htio bih ga vidjeti zbog ne-] kih... stvari.
Zbunio ju je prijedlog da bi Donald Wells trebao doi k njima. Je li ga Peter htio vidjeti kao
lijenika ili kao prijatelja? Napetost j pod kojom je ivio bila je zastraujua i zahtijevala je
sav poticaj koji znanost moe pruiti.
- Naravno, pozovi ga Peter, ali ja nikako ne mogu otii sama u grad, ljudi bi svata pomislili.
Trebao je znati, mislila je, da to to e ljudi rei nju ni najmanje ne pogaa. No, oito je njen
konvencionalni izgovor prihva- i tio bez prigovora.
Bila je gotovo ozlojeena. Uhvatila gaje pod ruku i prilagodila svoj korak njegovu.
- Peter, ja sam sebina svinja, ti si pravi aneo. Ako me ne ] mrzi, trebao bi; da sam na
tvom mjestu mrzila bih samu pomisao na mene... Ja ti zaista elim pomoi, gdje i kako
mogu. Mislim.... na razliite naine.
- Ni sama ne zna koliko mi u ovom trenutku pomae - rekao je i dodao, prije no to se
uspio obuzdati: - Nadam se da nikada nee ni saznati.
Ovo je bio izazov koji bi juer bila smjesta prihvatila. S olak-; anjem je shvatio da ga nee
32

upitati ono to je mislio daje neiz- j bjeno. Nije ni bilo prilike za to, jer je nastavio:
- Ako misli da si bila nerazumna, utjeit u te kad ti budem: rekao da ja nisam zabrinut,
zaista. Moja tatina je bila malo ranjena. Mukarci su slini bogovima: misle da je svijet i sve
na svijetu stvoreno radi njihovog zadovoljstva. Ne mislim da me mrzi ili da emo se razii,
ili da smo oboje otkrili da smo uasno pogrijeili i da je budunost tragina praznina. Jedina
nerealnost u naem braku je potpuni nedostatak udvaranja, staromodna je to rije, ali jedina
koja postoji.
Potvrdno je kimnula. To je zaista bilo tako. Njihove su zaruke bile sasvim formalne. Osim
poljupca koji joj je dao u sakristiji na dan vjenanja, nieg drugog nije bilo.
- U svakom sluaju, izbjegli smo tu iluziju - nastavio je neoekivano. - A to je najvea od
svih postojeih iluzija. Mukarac] sretne djevojku, ponaa se to bolje moe, ponovno se
susreu, upoznaje njenu obitelj, izvodi je na ples i slino. Poinje joj se' sviati, doputa mu
izvjesne sitne povlastice, upadaju u vezu. Rijetko joj pokazuje svoju runu stranu, uvijek se
lijepo ponaa, nastoji biti savren. Naravno, ona je idealist i gledajui svoj ideal, voli
mukarca kojeg joj on pokazuje. Tada se vjenaju i onj se opusti. Ona ga vidi za dorukom,
kad ne glumi, i poslije veei
rr, kakvog ga je priroda stvorila i zna da je prevarena. Volio bih da ti nikada ne bude
prevarena.
Jane je sluala, zadivljena. Na trenutak je zaboravila da razgovara s Mudrim,
krivotvoriteljem za kojim traga policija Evrope, /aboravila je na oblak koji je zasjenio
njihove ivote, sluajui njegovu filozofiju koja je za nju sadravala nadu - izvjesnost Mee.
- Jednostavno emo nastaviti i vjerovati istini - udno joj se nasmijeio. - Mislim da emo
jedno drugo jako trebati. Moli Boga da u bliskoj budunosti ne doivi vie velikih okova,
ali iko se to i dogodi, elim znati da postoji vrsto tlo ispod blata kroz koje emo moda
morati gaziti.
rako ju je u jutarnjem sunanom sjaju i usred mirisa cvijea prvi put upozorio na katastrofu,
koja e je potresti do same sri I ivota.
48
49
- Kako to misli: blato?
Prisilila se da postavi to pitanje, glas joj je bio promukao. Moda e joj rei istinu i zatraiti
pomo. Znala je da je voli. Bila je u: to sigurnija no ikada. Ta spoznaja joj je gotovo natjerala
suze na j oi. Nestrpljivo, ali ipak bojaljivo, ekala je, suspregnuta daha.
- Blato... pa, runoa. Ne mogu ti objasniti.
Govorio je openito, nevoljko, nije elio dalje priati o sebi. j Gong za doruak je prozaino
prekinuo njihov razgovor.
Za dorukom je zapao u utnju. Jednom ga je uhvatila kako! netremice zuri u sliku na zidu i
zadrhtala je, usprkos svojoj sa- j mokontroli. Na sreu, on to nije uoio.
Pokuala je razgovarati. Vrlo oprezno je spomenula ekscentrinu gospodu Untersohn - temu
koja je preutnim sporazu- j mom postala tabu - i tek tada je pokazao neko zanimanje.
- udna ena, ivi u Hampsteadu, ne, nije zbog toga udna. Tamo ivi puno dragih,
normalnih ljudi. Trebala bi biti imuna, ali mislim da je njen sin iskoritava. Pomogao sam
joj mnogo puta, pretpostavljam da sam joj u protekle etiri godine dao deset tisua funti.
Nekako mu se nije sviao njegov plan da Chevne Wells pre-1 noi kod njih.
- Zapravo, to mi je on predloio, misli da izgledam iscrpljeno.... Sigurna si da nema nita
protiv?
33

Da ju je upitao prole noi podrala bi njegov plan svim sr- i cem. Ali sada? Nije eljela
strance u kui. Ako bude s Peterom J nasamo, imat e vie ansi zadobiti njegovo povjerenje.
- Kada dolazi?
- Veeras... ako eli, mogu to odgoditi? Ali ona je odmahnula glavom.
Tog jutra kad je Peter otiao u selo poslati neke brzojave (tak(| je barem rekao), otkrila je
neto. To se dogodilo posve sluajne Anna je raspremila njen koveg i sloila stvari u razne
pretinci starinskog ormara. Jane nije mogla pronai svoje rupie, pa jj pozvonila slukinji.
- Gdje sam li ih samo stavila, gospoo?
Anna je namrtila svoje priprosto lice.
- Sjetila sam se, stavila sam ih zajedno s rupiima gospodina Cliftona, u ladicu. Donijet u
ih.
- Ne trebate se truditi, nai u ih sama.
Jane se nije urilo. Tek pola sata kasnije ula je u Peterovu sobu. Jedna ladica njegovog
toaletnog stolia je bila zakljuana, ili je klju bio na stoliu. Otkljuala je ladicu, otvorila je
i prvo sto je ugledala bila je uredna hrpa malih bakrenih ploa. Podi-i;la je prvu plou i
smjesta prepoznala jedan od onih bakroreza /a koje je Peter rekao da ih je njen otac izgubio.
Tako dakle, one uope nisu bile izgubljene! Peter je u svojoj rastresenosti zabo-i avio da su
cijelo vrijeme bile ovdje. Kada su se zagubile? Koncentrirala se i pokuala se sjetiti. Prvoga
travnja! Sjetila se, jer se njen otac alio zbog datuma, nijeui daje uope primio bakro-i eze
i tvrdei da Peter zbija s njim prvoaprilsku alu.
Nedugo poslije toga se pojavila slukinja i Jane je nezainteresirano upitala:
- Kada je gospodin Blonberg bio ovdje posljednji put? Anna je mislila.
- Poetkom travnja, gospoo.
To je to! Jane se sjetila daje poetkom travnja Peter bio tajanstveno pozvan u Pariz.
- Gospodin Blonberg ne spava uvijek ovdje. Doe ovamo preko dana, a naveer se odveze
natrag. Uvijek vozi mali, zatvoreni automobil.
- Vrlo zanimljivo! - rekla je.
S naporom je zapoela razgovor o neem svakodnevnom.
- Dr. Wells e prenoiti ovdje. Pretpostavljam da postoji jo lena spavaa soba?
- Tri gospoo. Dolazi li sam?
Postojala je mogunost da Donald Wells dovede svoju supru-\\u, jedinu enu na svijetu koju
Jane nije voljela.
- Pretpostavljam... da. Sigurna sam.
Mije se uope usudila razmiljati o tome da bi morala zabav-liati Marjorie Chevne Wells.
Donald je doao poslije ruka - sam.
- Nema razloga za uzbuenje - rekao joj je kad ga je prvom prilikom odvukla u stranu i
otvoreno zapitala postoji li poseban i .i/log za njegov posjet.
- Peter je iscrpljen, ne znam zato. Bio je u izvrsnoj formi kad |e napustio London. Nadam se
da ga ta ena... Untersohn nije uznemirila. Marjorie? Dobro je - odgovorio je kratko.
Imala je osjeaj da nerado razgovara o svojoj supruzi. Jane je zakljuila da njihov odnos nije
najbolji, a Basil Hale joj je natuk50
51
nuo da gospoa Chevne Wells ima vrlo teku narav. Ali, Basil ju je samo zlobno ogovarao.
Iz nekog razloga Jane je, i prije nego to je proao tek jedai sat, zaalila to je lijenik doao.
On je predstavljao prepreki bezbolnom razvoju njenog novog razumijevanja s Peterom
34

razumijevanja koje e ostati jednostrano sve dok joj se ne prui* prilika da mu kae sve to
zna i ega se boji. Pred smiraj dana, meutim, doivjela je neto to je unitilo njene nade da
bi to razumijevanje moglo postati obostrano.
Bila je s njim nasamo nekoliko trenutaka prije serviranja aj i podsjetila ga na jutarnji
incident. Moda ni sam nije znao di su se izgubljene ploe nale.
- Oh, zaboravila sam ti rei, Peter. Zna li da su tvoji bakrorezi u ladici... oni za koje si
mislio da ih je tata izgubio....
Tu je stala. Problijedio je.
- Odakle zna? Zato si otvarala moju ladicu?
Glas mu je bio otar, gotovo ljutit i naas se uplaila tona.
- Traila sam rupie..., ali, zato se ljuti, Peter? Mislila sar da su ti te ploe vane.
Krajnjim naporom se savladao.
- Da... ao mije... tako sam nervozan. U ladici su? Kakva sar ja nepaljiva budala! I ostavio
sam klju na stolu, pretpostav-| ljam? Zaista mi treba bolniarka!
Boja mu se vratila u lice, ali je bio oito pogoen njezinim otkriem. Znala je da je lagao kad
je rekao da ne zna gdje su bakrorezi - i to vrlo nespretno lagao.
- Vrlo nezgodno, mislim... budui da sam optuio tvog oca daj ih je izgubio. Jane, bio bih ti
vrlo zahvalan kad bi to zadrala sebe. Mislim, ne bih volio da tvoj otac dozna kakva sam
budala|
- Ali... on e razumjeti...
- Radije bih da mu ne kae, zaista. Prilino mi je stalo da te ne sazna.
inilo se da je glupo praviti toliku zbrku oko te sitnice, pa mi je sve obeala sa smijekom smijeak je bio usiljen.
Razumijela je njegovu ljutnju, ali njegov neprikriveni strah je bio neobjanjiv. Jane je bila
potpuno zbunjena. Upravo kad je pomislila da ga poinje upoznavati, dogodilo se neto to
ju je bacilo natrag odakle je i poela. Neku vrstu objanjenja nala je u prisutnosti Donalda
Wellsa. Peter je bio sveanj napetih iva] ca - na trenutke normalan. Koliko je ona
pridonijela takvoi stanju, mogao je biti predmet neugodnog razmiljanja.
Napisala je tog poslijepodneva Johnu Leithu bezbojno pisme o beznaajnim stvarima. Nije
spominjala izgubljene bakroreze
I njeno pismo Basilu Haleu bilo je isto tako lieno svih informacija. Piui mu, razmiljala je
kakva bi bila njegova jetka primjedba kad bi doznao da je njegovo pismo bilo otvarano. To
je bio jo jedan udan dogaaj u protuslovlju sa svim njenim unaprijed stvorenim
zakljucima o Peteru. Veera je bila predviena za osam sati, a u sedam su Peter i Donald
Wells jo uvijek sjedili u knjinici. Odjenula se i sila. I dalje su bili zauzeti pa je ona izala
u vrt. Vani je bilo vrlo mirno, osim ptijeg cvrkutanja, nita se drugo nije ulo. Veernja
tiina ju je nekako udno smirila - a ona je u zadnje vrijeme postajala sve nervoznija. Koliko
nervozna, otkrila je, prolazei kraj otvora u tisovoj ivici koji je vodio u vrt. Netko je apui
zazvao njeno ime, a ona je poskoila.
- Oh, tko je to?
Okrenula se, srce joj je divlje lupalo, nije vidjela nikoga i upravo je htjela pobjei, kad se
glas ponovo javio, ovaj put glasnije.
- Jane!
Bio je to Basil Hale - sjedio je na niskoj vrtnoj klupi i jedva ga se vidjelo ispod nisko
sputenih grana vrbe.
- Basil! to ti radi ovdje, zaboga!?
35

Oprezno je iziao iz svog zaklona, iroko se smijui.

- Prestraio sam te! - hihotao je. - Gdje ti je mui... s Donal-dom?
Bilo je neeg u njegovu glasu to joj se nije svialo. Moda je zaboravila na onaj
dominirajui stav koji je obino zauzimao. Sada ju je to pomalo vrijealo.
- Da, u knjinici su. Ostaje li na veeri? Odmahnuo je glavom.
- Ne, auti mi je dolje. Vraao sam se u grad pa sam skoio na irenutak do sretne mladenke.
Oi su joj se smijale - uvijek je bilo teko dosaivati se s Basilom - iako joj se to sada nije
inilo tako vanim kao prije.
- Bio sam dolje na uvodnom sudskom postupku protiv Wor-iha, nekog ludog radnika koji je
svoju enu ubio sjekirom - rekao je umiljato.
Basil je bio odvjetnik. Nije nikada imao vlastitu praksu, ali se akademski zanimao za
stravine sluajeve. Jane to uope nije zanimalo, ali dogodilo se daje u svojoj dosadi tog
poslijepodneva vrlo temeljito proitala novine, meu ostalim i to daje postupak protiv ludog
Wortha odgoen. Upravo mu je ironino htjela izraziti svoju suut to je uzalud putovao, kad
je on nastavio:
- Bio sam na sudu cijeli dan...
- Ali... sluaj je odgoen. Smatrao je to, ini se, dobrom alom.
52
53
- Zamisli, ti to zna! Jane, postaje pravi strunjak za ubojst-j va. Da, odgoeno je i moj je
uvod propao. Prokletstvo, a tako sam ga paljivo pripremao! Sjea li se sluaja
AlexandraWeler-[ sona?
Gledala gaje zinuvi zapanjeno.
- O emu to govori, Basil? Jesi li...
- Pio? Ne. Welerson je bio vrlo bogat ovjek koji je potpuno) hladnokrvno ubio dvoje
savreno nedunih slugu. On je predmet mog ispitivanja. Bio je potpuno lud, naravno. U
obitelji je duevna bolest bila nasljedna. Njegov je otac umro u ludnici, a Welerson je
skonao u Bartmoru. Nije postojao ni jedan lan obitelji koji na neki nain nije bio lud.
- Kakve to veze ima sa mnom? - upitala je, a on joj se prepredeno nasmijao.
- Wells je ovdje, zar ne? On se godinama brine o Peteru. Zato je Wells sada ovdje? Jer Peter
osjea da se pribliava novi napadaj, nakon to mu je Donald izdao uredan nalaz za
vjenanje.
Stajala je skamenjena od uasa. - Peter? - Kako to misli? Vidio je da je shvatila i potvrdno
kimnuo.
- Peter je lud. Previe si mi draga da bih dopustio da ivi ne-l svjesna opasnosti u kojoj se
nalazi. On je sin Alexandra Weler-I sona, luaka i ubojice; vrijeme je da dozna za koga ti
je tvoj a-| avi otac dopustio da se uda!
Jane Clifton je gledala u njegovo crveno lice, zaprepatena, ne| shvaajui. Uas tog saznanja
ju je u trenutku paralizirao.
- Nije istina - istisnula je jedva ujno. - To to si mi rekao je... grozno! Grozno!
On je bio smrtno ozbiljan.
- Ne krivim tvog oca. Wells je rekao daje izlijeen i svi su igrali na tu kartu. Ali, ulog je tvoj
ivot, Jane.
uo je brze korake po ljunku i na licu mu se pojavila grimasa straha, to je ona uoila.
- to radi ovdje?
Bio je to Peterov glas, vrst, autoritativan. Basil je zamirio u njegovom smjeru.
36

- Hm? Sluajno sam prolazio pa sam svratio pozdraviti Jane.| Nadam se da nema nita
protiv?
Peter je brzo pogledao jedno pa drugo. Njeno lice je bilo izobli-| eno i prestravljeno, njeno
drhtavo tijelo mu je govorilo manje ne to je htio znati, ali vie no to bi mogao bezbolno
gledati.
- to si joj ispriao? - tiho je upitao.
Basil je upravo kukavno pokuavao djelovati ravnoduno.
- Same gradske traeve, stari moj.. - poeo je, ali se Peter na-| glo okrenuo djevojci.
54
- to se dogodilo, Jane? to ti je rekao? Odmahnula je glavom.
- Nita - promucala je i pokuala se provui kraj njega.
- to ti je rekao? - njegove vrste ruke su je drale za ramena. Gledao joj je ravno u lice. Nije
odgovorila pa se okrenuo Basilu. - Imam dva neraiena rauna s tobom, Hale, i neu
dopustiti da na tome ostane - rekao je polako.
- Bojim se da te ne razumijem - Basil se smijeio, ali je Jane osjetila nemir u njegovu glasu.
- Provalio si u kuu drugu no kako smo doli ovamo i upao u sobu moje supruge. Zato sam
te namjeravao ubiti. A ako si rekao Jane, ono to pretpostavljam, sklanjaj mi se s puta, Hale!
- Nemoj mi prijetiti! - zakrgutao je Basil, iji je bijes nadvladao strah.
- Upozorio sam te - rekao je Peter.
Ono to je uslijedilo bilo je tako neoekivano i dogodilo se tako brzo, da se Jane kasnije
svega samo nejasno sjeala. Vidjela je kako se Basil sagnuo, ula je Peterov udarac koji ga je
zahvatio koso preko vilice, i u slijedeoj sekundi on je jecao, ivotinjski urlao, savijajui se
meu patuljastim ruama.
Podigavi je, Peter ju je jednim zamahom provukao kroz otvor u ivici.
- Mislim daje najbolje da ue u kuu - rekao je i okrenuo se da bi se suoio s furijom koja je
jurila prema njemu lamatajui rukama.
55
10
Gospoa Untersohn je ivjela u maloj, mranoj, georgijanskoj kui u Hampsteadu - bila je to
zbijena dvokatnica, koja se jedva nazirala iza visokih zidova i kroz gusto, tko zna kada,
deblo uz deblo posaeno drvee. Sagraena je u danima kad je Amerika jo bila britanska
kolonija i to sagraena u susjedstvu prave ume. Kua je imala nejednake katove i niske
stropove - prizemne prostorije su zaudarale na plijesan, to je ini se, bilo neizbjeno u
takvim starim kuama, koje su jo ivjele ukorijenjene u prljavtini, trunui sve vie.
Bila je to mrana kua, puna kripe i umova, gotovo se moglo uti ukanje jezivih koraka
na raspuknutom podu hodnika.
Ako je gospoa Untersohn igdje mogla sretno ivjeti, onda je to bilo u Heathlandu, s
njegovih pola jutra zaputenog vrta. To je mjesto odgovaralo njenom ukusu. Dugi dnevni
boravak zatrpan neobinim modernim pokustvom, japanski ormari s ladicama i sitnim,
neukusnim suvenirima s njenih rijetkih putovanja, bio je za nju ideal toplog doma. Dvojica
kunih slugu i voza (posluitelja je iznajmljivala za posebne prilike iz mjesne garae), inili
su njenu sluinad.
Gospoa Untersohn je bila u svojoj dnevnoj sobi, sjedila je za neprikladnim pisaim stolom i
trudila se da sastavi kraj s krajem, upirui vrh olovke o notes. Bilo je tu loih prorauna, pogreaka u zbrajanju i oduzimanju, ali je konani rezultat njenog raunanja bio porazan.
Protrljala je nos zapeem ruke, zatres-la glavom i ostalim znakovima pokazala koliko je
37

zabrinuta.
Uivala je stalan prihod od kojeg je mogla udobno ivjeti, ali gospoa Untersohn je imala
mnogo izdataka - mnogo stalnih zahtjeva koji su se obarali na njezin novanik.
Pogledala je na svoj skupocjeni sat, ustala gunajui i krenula gore u svoju spavau sobu.
Kad je sila bila je odjevena u neupadljivi prostrani kaput i jednostavan eir - bila je to
promjena koja je u mnogome poboljala njezin izgled, iako bi se razljutila da joj je to netko
rekao.
Izila je, ne javivi se nikome, otila do Edgware Roada i ula u autobus. Bilo je devet sati
kad je stigla do Marvlebone Lanea i
56
Knowlby Streeta. Higgson House je bio uzak blok ureda sagraen uz fasadu stambene kue.
Zgrada je stajala uz bok lijepih graevina, a otraga je doticala prljavo smetite. Higgson
House je unitio svoga graditelja i doveo do bankrota sljedea dva kupaca. Sadanji vlasnik
je oito naao stanare za male stanove uskih soba, jer je na ulaznim vratima bilo mnogo
razliitih plo-(ica s imenima. utim, izbljedjelim slovima pisalo je Blonberg, bankar.
Pozvonila je, jer su vrata bila zatvorena. Gotovo istovremeno zauo se - klik - i vrata su se
pod njenim pritiskom otvorila. Za-I vorila ih je za sobom, prola kroz siromani hodnik i
poela se uspinjao' stubitem. Popela se stepenicama i stigla na malo od-morite s dvojim
vratima. Otvorila je ona ispred sebe i ula u malu sobu, osvijetljenu samo jednom pranom
svjetiljkom.
- Uite - rekao je netko.
Glas je dolazio iz stranje sobe. Nije bilo svjetla, osim onog to je dolazilo iz prednje sobe vidio se mali stol postavljen uza zid. Gospoa Untersohn je znala, kad je sjela bez daha, da je
taj "zid" zapravo mrea od fine ice i da iza nje sjedi ovjek kojeg t rai.
- Primio sam vau poruku - glas iz mraka je imao udan zvuk, pomalo metalan i neprirodan.
- Traite mnogo novca.
- Ja vrijedim mnogo novca - odgovorila je svojim dubokim glasom. - Milijune! Da dobijem
svoja prava...
- Ne zanimaju me vaa prava - rekao je glas - ali me jako zanima neto drugo. Dolazite u
pravo vrijeme. Gospoo Untersohn, ako va sin cijeni svoj ivot, ne smije ponoviti svoj
posjet dvorcu Longford!
- Hm!?
Nevidljivi je mogao zamisliti kako je zaueno otvorila usta. Dakle, ona nema veze s tim,
zakljuio je.
- Ne znam o emu govorite, gospodine Blonberg - izustila je. - Moj sin? On uope nije iao u
Longford. Ja sam bila tamo i kao da sam govorila kamenu, kad sam od Cliftona pokuala
dobiti sto mi pripada. On se kupa u novcu, a ja jedva sastavljam kraj s krajem...
- Va sin je sino bio u dvorcu Longford - rekao je glas hladno. - Upao je u sobu gospoe
Clifton. Upozorite ga! Trebao bi pasti na koljena od zahvalnosti zbog prilike koju sam mu
pruio. Koliko elite?
Ovo posljednje pitanje dolo je nenadano.
- Tisuu, gospodine Blonberg i to za svoga sina.
- Ne moete dobiti tisuu. Poslat u vam potom pet stotina. Imate li mjenicu?
57
Kopala je po torbi, izvadila komad papira i gurnula ga kroz otvor, izrezan u mrei velik kao
otvor za pisma na potanskom sanduiu. Odjednom je ula ukanje novca i tanak sveanj
38

novanica je leao pred njom na stolu.

- Otvorite zasun kad budete izili i zatvorite vrata za sobom -rekao je glas gospodina
Blonberga. - I kao obino, ekajte u uredu dok ne ujete moje zvono.
Gospoda Untersohn je ustala.
- Htjela bih vam samo rei da moj djeak ne bi uinio nita loe - rekla je. - On je duhovit,
roen gospodin, ali...
- Bolje iv, nego mrtav gospodin - rekao je zloslutan glas. -ekajte u uredu.
Otila je van. ula je kljocanje brave i zujanje dalekog zvonca. Nekoliko sekundi kasnije
gospoda Untersohn je izala, posluno otpustila zasun i zalupila vratima.
Ovaj put se nije vratila autobusom - kiilo je, i sreom je na Marvlebone Laneu uhvatila taksi
i odvezla se kui.
U toku cijelog putovanja bila je toliko zaokupljena opasnou koja prijeti jedinoj osobi koju
voli, da nije primijetila da i dalje dri sveanj novanica, koji joj je Blonberg gurnuo u ruku.
Njen sin. U Blonbergovu glasu nazirala se prijetnja.
to je on znao o njenom djeaku? Blonberg ju je plaio - jako ju je plaio sjaj tih nevidljivih
oiju. Imala je udnu, grotesknu sliku Bolnberga u svojoj mati, sliku nemani u ianom
kavezu koja je sve znala - koja joj je rekla, kad ju je prvi put posjetila, sve tajne za koje je
mislila da su vrsto zakljuane u njezinoj dui.
Ali on ne bi nanio zlo njenom djeaku - za koga je rtvovala sve - gotovo sve.
Utjeivi se tako, otila je u krevet.
Sljedeeg jutra slukinja joj je donijela alicu kave i novine. Polako je srkala kavu
zadovoljna sama sobom. Teki problemi koji su je pritiskali cijeli proli tjedan, sad su bili
rijeeni. On je bio dragi djeak, rekla je samoj sebi, i zavrijedio je to.
Slukinja je podigla rolete i dodala joj naoale, dok je ona lijeno listala novine. Isto tako
lijeno je proitala i veliki naslov:
MISTERIOZNO UBOJSTVO U HERTFORDSHIREU
Gosp. Basil Hale pronaen na smrt isprebijan na zemljitu povijesnog dvorca
Slukinja je ula krik, okrenula se zaueno i vidjela staru enu kako puzi iz kreveta,
nerazumljivo buncajui, jo uvijek s novinama u ruci.
- Moj sin, moj sin! - vritala je. - Ubijen moj sin!
58
11
Jane Clifton je shvatila da se u njoj kriju dvije osobe. Trenutano je bila jedna od njih - i to
ona pogrena. Mogla je veerati sa svojim suprugom i Wellsom i bezbrino se zabavljati,
priajui o ljudima koje su poznavali, mirno je mogla pitati kako je Marjorie i zanimati se, ili
se bar praviti da se zanima za enu koja joj je bila antipatina. Zatekla se gdje govori o
vjenanju i bila je okirana.
Zadivljujue je bilo to daje mogla razgovarati i djelovati racionalno. Bila je ljuta na svoju
vlastitu ravnodunost, na svoju nenormalnu mirnou. Pokuala je izazvati neku vrstu osjeaja
strave kad se on ve nije prirodno razvio. Bila je udata za luaka -vezana za njega do kraja
ivota - on je bio sin ubojice, krivotvoritelj koji je lukavo planirao i provodio u djelo svoj
luaki zloin.
Jane ga je poela prouavati, dio po dio. U oima mu se nije naziralo ludilo - mutno se
sjeala jedne slike na kojoj je njen otac naslikao lice luaka. Drao ju je u jednom crtaem
bloku, zakljuanu, ali ona ju je jednom vidjela i gotovo joj je pozlilo. Poluotvorena usta,
nepravilne crte, udna izoblienost lica. John Leith je tu sliku nacrtao vodenim bojama za
39

vjebu i upravo je brutalno vjerno naslikao svoj model.

Peter nije imao nikakve slinosti s tim stravinim portretom. Ruke koje je drao na stolu bile
su posebno lijepe, velike, ali oblikovane poput enskih. Usta su mu bila vrsta, pogled koji je
poivao na Donaldu Wellsu, nepomuen.
Kad bi bar mogla neto osjetiti - strah, prezir, gnuanje zbog zla koje je poinio oenivi se
njome - kad bi bila bilo to drugo, samo ne ovakav bezlini promatra njegovih slabosti,
mogla bi se nadati boljoj sudbini.
inilo se da Donald Wells ne opaa napetu atmosferu. Nitko nije spominjao susret u vrtu.
Iako je Petera vidjela na trenutak, prije veere, nije ga zapitala to je bilo s Basilom, a on
sam joj nita nije rekao. Imao je modricu na obrazu i jedan prst mu je bio povezan. Za
vrijeme veere rekao je Wellsu da ga je ugrizao pas i nehajno odbio prijedlog da se ta rana,
koliko god neznatna bila, pregleda.
59
Jane je bilo jasno da Donald Wells ne zna nita o tunjavi ni o Basilovom posjetu, jer je
jedanput za vrijeme jela sluajno spomenuo daje sreo Basila u Bond Streetu i da on odlazi u
inozemstvo na tri mjeseca. Ali doktor nije dugo bio ostavljen u neznanju. Tek to je Jane
napustila sobu, lijenik je postavio pitanje koje je elio postaviti cijele veeri.
- to nije u redu Peter? Peter je odmahnuo glavom.
- Nita - rekao je kratko.
- Ne budi lud. Neto te uzrujalo.
Peter je nekoliko trenutaka oklijevao i tada je kratko i suzdrano ispriao to se dogodilo u
vrtu. Kad je spomenuo Basila, lijenik je napola ustao sa stolice.
- Basil? - rekao je s nevjericom. - to je on ovdje traio? O emu je govorio?
Peter je slegnuo ramenima.
- Zar ne moe pogoditi? - gorko je upitao. - Ta svinja zna tko sam., i to sam!
Wells gaje gledao ne vjerujui.
- Misli da je rekao Jane... nemogue!
- Nisi li je vidio za veerom? Nije li bilo jasno kao dan da ona zna? Donald Wells je grickao
donju usnicu.
- Ne mogu vjerovati da je to mogue... dobri Boe! Odakle bi on to znao?
Peter je zatresao glavom i nestrpljivo slegnuo ramenima.
- Odakle? Ne znam. Ta zmija zabada nos u svaku runu tajnu. Za trenutak sam pomislio da si
ti...
- Ja? Ne govori gluposti! - uzviknuo je Wells - Da sam mu rekao, bila bi to krajnje
neprofesionalna i neoprostiva stvar, ak kad bi i Hale bio moj najbolji prijatelj, to nije.
Peter je dugo sjedio zurei pred sebe, lice mu je bilo napeto i zabrinuto - tada je iznenada
zapitao:
- Misli li da postoji neka opasnost? Taj me je ovjek prestraio... bojim se kao dijete u
mraku.
Donald Wells je ispruio ruku, uhvatio je Petera za zapee i naas mu opipao puls. Na svoje
zaprepatenje, Peter je vidio da se lijenik namrtio.
- Prilino si uzrujan, zar ne? - upitao je Wells, zamiljeno grizui usnu. - Nisam shvatio da te
to toliko pogodilo, kakva svinja! Idem gore do Jane da je upitam, smeta li joj da ovdje ostanem preko noi.
- Ne smije je prestraiti - glas Petera Cliftona je bio grub -Boe! Dao bih sve svoje
bogatstvo da sam ovo mogao sprijeiti, Donalde! Kakva li sam budala bio, kakva budala!
40

60
Donald Wells ga je krivo razumio.
- Pretpostavljam da si ga prebio, u tome nema nieg glupog.
- Govorim o svom vjenanju - rekao je Peter polako. - Oslonio sam se na tebe... ne krivim te,
stari, jer si postupio prema savjetu specijalista. Postoji li neposredna opasnost od novog napadaja?
Donald je odmahnuo glavom.
- Ne moe dobiti "ponovni napadaj" jer nikada nisi pokazao simptome bolesti. Rekao bih da
nema ni najmanje vjerojatnosti da ih ikada pokae. - Dat u ti noas lagano sredstvo za umirenje i javit u Marjorie da se veeras neu vratiti.
Kad je ustao od stola zauo se zvuk automobilskih konica i dvojica mukaraca su se
pogledala.
- Oekuje li nekoga? - upitao je Donald. Peter je odmahnuo glavom.
- Ne, osim ako gospodin Hale nije odluio ponoviti posjet -rekao je mrko. - Sad bi mi jo
samo to trebalo!
Jane je takoer ula automobil i otila je u predvorje, vidjevi da stari sluga ve otvara vrata.
Ustuknula je kad je ugleda posjetioca. Bila je to Marjorie Wells i na njenom predivnom licu
titrao je ispriavajui smijeak.
- Vjerujem da sam dola po Donalda, ali nisam sigurna - rekla je. Smeta li ti jako to
prekidam tvoj medeni mjesec?
Usprkos svemu, Jane se nasmijala. Bilo je tako udno uti tu rije.
- Svatko prekida moj medeni mjesec - rekla je dobro raspoloena. Mogla bih ti pasti oko
vrata od zahvalnosti, Marjorie!
- Ve se dosauje...
- to eli?
Bio je to glas Chevnea Wellsa - u njemu je titrao loe prikriveni bijes.
- Zdravo, dragi! - rekla je Marjorie hladnokrvno. - Ja sam ena puna ljubavi i panje. Znam
da mrzi voziti sam, mislila sam da bi bilo dobro doi po tebe.
Donald nije nita odgovorio. Na slabom svjetlu hodnika Jane je vidjela kako se trudi zadrati
samokontrolu.
Njegovo ponaanje je nije iznenadilo. Bilo je glasina, dodue, slubeno nepotvrenih, da
brak VVellsovih nije naroit. Basil je bio glavni za irenje tih traeva, ali iza njegove zlobe
krilo se obino, na alost, neto istine.
- Ne vraam se veeras - rekao je kratko i neto ljubaznije. -Peter se ne osjea ba najbolje,
pa u ostati uz njega.
- Izvrsno! - Nije ni trepnula pod njegovim elinim pogledom. - Mislila sam da se neto
slino moe dogoditi, pa sam
donijela tvoju pidamu. Peter, dragi, molim te, plati moj unajmljeni automobil. Jednostavno
se ne usudim traiti novac od Donalda. Uvijek je loe volje kad je rije o financijama.
Potpuno olakanje bilo je ono osnovno to je Jane osjetila. Povela ih je gore prema sobama
koje je u mislima bila pripremila za svoje neoekivane goste.
- U pravilu ne opratam ljudima koji me mrze - nastavila je naklapati Marjorie, bacivi svoj
kaput na krevet - ali tebi u oprostiti ako bude bar malo zloesta. Gdje Donald spava? - iznenada je upitala.
Na trenutak je Jane bila zbunjena.
- Ne znam. Nisam o tome razmiljala. Nisam ni znala da ostaje - odgovorila je. Ali ova stara
41

kua ima mnogo praznih soba. Rei u Anni da pripremi krevete.

- Samo pitam - rekla je Marjorie mirno - jer mislim da elim biti noas vrlo daleko od njega.
Donald ima divlju ud, veina supruga postaje takva nakon nekog vremena. Ne, neu ti
iznositi nae obiteljske probleme, draga. Ova soba je prekrasna!
Otila je do vrata i provjerila bravu.
- A tu je i klju. Da ti neto kaem? Nije priekala odgovor, ve je nastavila:
- Shvaa li da je najstranija stvar koju ena moe dobiti... brbljavi suprug? Suprug koji
pola noi provede eui gore -dolje po sobi, nabrajajui ti tvoje pogreke i dajui ti upute
kako da ih ukloni!
- Sigurna sam da Peter to nikada nee uiniti.
- Ti si prevelika bubica da bi dosad bila poinila neku pogreku u svom kratkom braku.
- Basile Hale je danas bio ovdje.
Zato je to rekla, Jane nikad nee shvatiti. Bila je to jedna od onih nepromiljenih reenica,
za koju bi kasnije dali sve da je niste rekli. No njen uinak na Marjorie je bio zapanjujui.
Gledala je svoj odraz u dugom, starinskom zidnom ogledalu iznad kamina, pa se okrenula
brzo, irom otvorenih oiju.
- Basil Hale ovdje? Zato je doao? - brzo je upitala. - Nisi ga valjda pozvala, zar ne?
Govorila je brzo, prepliui rijei od uzbuenja.
- Pomislila sam na to kad si rekla da ti je medeni mjesec ve bio prekinut... ipak se usudio!
A tada je Jane izlanula: - Zna li neto o Peteru? - postala je bezobrazna, konano je dala
oduka svojim skrivenim osjeajima. - Ti ga poznaje dulje od mene, je li istina ono to je
Basil rekao o njemu? Htjela sam to pitati Donalda, ali se nisam usudila, a i nisam imala
priliku, oh, zapravo ne znam o emu govo62
rim. Mislit e da sam luda, ali me nije dovoljno zanimalo da bi ga pitala.
Iznenadila se, otkrivi da drhti cijelim tijelom. Marjorie Chey-ne Wells ju je uhvatila za
ramena, lagano gurnula na stolicu i gledala je kroz stisnute kapke.
- Znam li neto o Peteru? - rekla je. - to nije u redu, Jane? Ima li to veze s Basilovim
posjetom?
Djevojka je kimnula.
Neto ti je rekao o Peteru?
Jane je ponovo kimnula. Progovorila je drhtavim glasom:
- Rekao je daje Peterov otac bio lud, a i njegov djed. U obitelji postoji nasljedno ludilo. I...
oh, postoji jo neto, Marjorie, ne mogu ti rei. Do sada... kao da mi nije bilo stalo. Ne znam
zato sam tako slaba, ali bojim se., uasno se bojim.
Jane je drhtala.
- Ne, ne bojim se Petera, bojim se za njega. Ne vjerujem da ga volim, Marjorie. Sviao mi
se, a i tata je bio jako zadovoljan to se udajem. Ali, ja ga jako alim.
Majorie je utjela, svoje tamne oi uprla je u djevojku.
- Peter je sin luaka, hm? - rekla je tiho. - Naravno, to objanjava mnogo toga. Kakva sam
bila budala! - Zastala je i tada upitala: - Nije li on kojim sluajem Mudri?
63
12
- Ne, ne nije! - rekla je bez daha i onda panino: - Ne znam na to misli. Mudri? Misli na
onog krivotvoritelja?
- Mislim na krivotvoritelja - rekla je Marjorie nemilosrdno. -Mislim na ovjeka o kojem
42

govori cijeli London, na gospodina s novanicama.

ekala je odgovor, ali nije ga bilo. Tada je polako kimnula.
- Razumijem. Tko ti je rekao da je Peter krivotvoritelj?
Tek sada je Jane shvatila to je uinila. U trenutku slabosti vrijedne saaljenja povjerila se
posljednjoj osobi na svijetu, kojoj bi mogla vjerovati i rekla joj ili nagovijestila stranu tajnu,
koja moe cijeli njen ivot pretvoriti u beznadnu ruevinu.
- Apsurdno!
Svojski se trudila da razgovoru opet dade normalan tok, ali bila je otila predaleko da bi joj
to uspjelo. - Samo ti kaem to je Basil rekao o Peteru. Ti si to, naravno, znala?
Marjorie je odmahnula glavom.
- Moj mili suprug mi nita ne govori - rekla je malo se nasmi-jeivi. - Mnogo nagaam,
ponekad i grijeim. Ali nikada nisam pretpostavljala da je Peter lud... a lud je, zar ne?
Obgrlila je djevojina drhtava ramena.
- Obuzimaju me majinski osjeaji - rekla je, ali je Jane osjetila loe prikrivenu porugu i
oslobodila se zagrljaja. - A najgore je to da mi nikad nisi bila draga i da si me uvijek mrzila.
Pretpostavljam da zna da sam oajniki zaljubljena u Petera?
Rekla je to tako mirno da je Jane pomislila da se ali, ali brz pogled na enino lice rekao joj
je da se iza neumjesne neozbiljnosti krije istina.
- To je sramotno priznanje za jednu pristojnu, udatu enu, ali bila sam zaljubljena i jo
uvijek jesam. Do odreene granice.
Jane ju je trenutak zaprepateno gledala - mala iskra gnuanja se zapalila i umrla u njenom
srcu.
- Da si jako zaljubljena u njega - rekla je Marjorie - poeljela bi da me ubije! Sreom nisi!
Cijelo vrijeme je gledala Jane ravno u oi.
64
- Svia ti se i ali ga, to znai da se poinje zaljubljivati - duboko je uzdahnula. - Peter ti
naravno nije rekao o bezbroj sramnih znakova koje sam mu dala. Moda ih nije ni shvatio,
jadnik!
Vratila se do ogledala i paljivo premazala usne crvenim ru-em, prije no to je opet
progovorila.
- Boe dragi, kako je to udno! - sama je sebi kimnula u znak odobravanja. - To ti je Basil
rekao, a naravno on ne bi lagao. On nikada ne lae kad eli nekoga povrijediti. Jesi li
razgovarala s mojim dobrim suprugom?
- Ne - rekla je Jane.
Prvi put u ivotu razumjela je ovu teku enu. Marjorie ju je uvijek zastraivala - ena s
otrovnim jezikom, uvijek spremna da se podruguje stvarima koje su Jane bile prilino
dragocjene.
- Dakle, Basil ti je rekao, hm? - glas Marjorie Cheyne Wells je bio gotovo umiljat. - ao mije
Basila. On je budala, ali zabavan.
- Zato ti ga je ao? - upitala je Jane.
Marjorie jo nije okrenula glavu i bavila se svojim ruem.
- Zato - rekla je polako i potpuno bezosjeajno - jer mislim da nee vie dugo ivjeti.
Jane je zaueno zurila u nju.
- Kako to misli?
- Mislim, ako je rekao Peteru i ako Peter zna...
Jane je osjeala da e supruga Chevnea VVellsa izrei neko uasno proroanstvo, ali ona se
43

sabrala i meko nasmijeila.

Ako i voli Petera, sebe sigurno voli vie. Marjorie Wells je sada ivot gledala drugim oima.
Spoznavanje nekih injenica ju je od promatraa koji samo sumnja, pretvorilo u sudionika
tako velike igre daje njenu pravu vrijednost poela tek sada otkrivati.
Smijeak je nestao s njezinog lica isto tako naglo kao to se i pojavio. Sagnula je glavu i
oslukivala.
- To je dragi Donald dolje u predvorju i sigurno se pita kakve ti sve strane tajne priam o
njegovim pacijentima. Siimo! elim dobro pogledati Petera, i ne zaboravi da ga ludo volim.
Veselost u njenom glasu mogla je izazvati osmijeh, ali Jane je tajanstvenom sposobnou
prodirala iza povrnosti glasa i ponaanja, te je znala da je Marjorie Wells staru istinu samo
obukla u novo ruho.
- Nema suparnika - rekla je jednako nemarno. Marjorie joj je uputila udan pogled, koji je
bilo nemogue
objasniti.
Njezin suprug je ponekad bio gotovo vidovit. Uoila je to i prije. I sada je ostala zapanjena
njegovom tajanstvenom moi. Bacio je jedan pogled na Jane i usprkos Peterovoj oitoj
zbunjenosti, naglo rekao:
65
- Hale je bio ovdje i ispriao hrpu gluposti o Peteru. Marjorie nije ni pokuala hiniti
iznenaenje. To je prije pokuavala i svi pokuaji su bijedno propali, nije ga uspjela zavarati.
- Jane mi je to upravo ispriala - rekla je.
Bolje joj je uspijevalo praviti se ravnodunom. - Znao sam da e prije ili kasnije ta pijana
ivotinja praviti neprilike.
ula je gdje Peter mrmljajui protestira, s pravom je pretpostavila da e to Donaldu biti
dovoljan razlog da skrene razgovor u drugom smjeru. Ona sama ga je usmjerila na sigurniji
teren. Veer je prola u avrljanju, tako obian zavretak jednog tako zbunjujueg dana,
razmiljala je Jane dok je zatvarala i zakljuavala vrata svoje spavae sobe.
Te noi je donijela odluku. Pisat e svom ocu i sve e rei otroumnom Johnu Leithu.
Sreom u sobi je bilo dovoljno pisaeg pribora - mnogo puta je poinjala dok konano nije
uronila u more svojih jada.
Uvijek je ocu povjeravala svoje probleme, ali sada je morala uloiti napor da mu kae sve o
svojem otkriu. Nita nije preu-tjela. Bit e pogoen, uzbuen, prestravljen i jedina logina
posljedica njenog pisma bit e njegov dolazak po nju. Zar to nije bio jedini zdravi korak koji
je mogla poduzeti? Bila je udata za krivotvoritelja - kriminalca, kojem vjerojatno prijeti
doivotna kazna. Ali to se inilo gotovo nevanim, pisala je, u usporedbi s jo veom i
strasnijom prijetnjom, koja se ve nadvila nad njenim ivotom. Pisala je:
... Ne znam to drugo moe uiniti, tata, osim da doe i da me odvede. Mislim da e Peter
razumjeti. On je svjestan toga da ja znam. I zaista je vrlo paljiv i brian - pravo srce. Grozna
sam kukavica jer bjeim, ali tjedan dana ovakvog ivota unitio mije ivce, i bolje je da
odem prije nego to se on vrati u London. Napravili smo stranu pogreku...
Pisala je do jedan sat poslije ponoi, a zatim je unitila pismo - spalila ga je na reetki
kamina. Peter i Cheyne Wells su legli -ula je kako se zatvaraju Peterova vrata i njegovo
kratko "laku no" u prolazu. U glavi joj je vladala zbrka, bila je duevno i fiziki iscrpljena i
zaspala je nekoliko trenutaka nakon to je ugasila svjetlo.
Kuc, kuc, kud
Zvuk je bio tih, ali uporan. Istog je asa bila potpuno budna, sjela je na krevet dok joj je srce
44

bolno lupalo.
- Tko je? - tiho je zapitala, kad je otkrila odakle zvuk dolazi.
- Marjorie; pusti me da uem!
U apatu se osjeala urba. Jane je kliznula iz kreveta, otkljuala vrata i pustila je u sobu.
66
- Zatvori vrata, zakljuaj ih.
Ruka, kojom je uhvatila Jane, bila je hladna i drhtava.
- to se dogodilo?
Marjorie je pogodila da pipa naokolo traei prekida male none svjetiljke, pa ju je
zaustavila.
Ne, nemoj paliti svjetlo! Dobila sam jedan od svojih ivanih napadaja, ne mogu spavati.
Ovo je jeziva kua.
Oito je donijela sa sobom svoj kuni ogrta, jer je Jane ula utanje svile dok gaje oblaila.
- Gdje spava Peter?
- U sobi do moje - treba li ga?
Trenutak nije bilo odgovora, a tada - Ova soba je vrlo mrana. Jesu li zastori dosta debeli,
vidi li se svjetlo izvana?
- Ne - rekla je Jane, udei se.
- Dobro, upali svjetlo.
Na priguenom, toplom svjetlu lice Marjorie Wells bilo je upalo i blijedo.
- Gdje spava Donald? Nisam si dala truda da ga naem.
- Donald spava u stranjem dijelu kue - rekla je Jane, i ena koja je drhtala, uzdahnu s
olakanjem.
- Ako uje da govorim, doi e, a ja ga noas ne elim vidjeti. Otila je do prozora,
pregledala zavjese i izgledala je zadovoljna.
- Koliko je sati?
Pogledala je na mali zlatni sat na nonom ormariu. Bila je, otkrila je Jane, malo
kratkovidna.
- Pola tri. Ja sam otila spavati u jedanaest.
Jane je bacila drvo na poluugaenu vatru - no je bila svjea. Pitala se koliko dugo Marjorie
namjerava ostati, ipak osjeala je prije zadovoljstvo, nego neugodu u njenom drutvu.
Donaldova supruga je dovukla naslonja ispred kamina i sklupala se u njemu, grijui svoje
drhtave ruke. Napokon je prekinula svoju utnju.
- Sigurno si mislila da sam luda kad sam te pitala o Mudrom; nisi nita rekla Peteru, zar ne?
- Jedva sam s njim i prozborila - rekla je Jane vrstim glasom. - Tko je taj krivotvoritelj?
Ima li neku ideju?
- Ne znam - rekla je ravnoduno. - O tim ljudima svi govore, iako nitko nikada nema ni
najmanji kontakt s njima. Donald je imao jednu od njegovih krivotvorenih novanica.
Mudrije sigurno jako bogat - rekla je i bacila je brz pogled na djevojku. - Uhvatit e ga ovih
dana i otii e doivotno u zatvor, pa e svi biti sretni.
Jane je zadrhtala zbog pakosti u njenom glasu. Kao da je ona osobno imala neto protiv
krivotvoritelja. Tada je Marjorie naglo skrenula razgovor na drugu stranu.
67
- Je li Basil bio jako zloban? On je odurna zvijer! Ali, tebi se prilino sviao, zar ne?
Jane je potvrdno kimnula.
- On je uvijek zabavan - rekla je.
45

- Zabavan! - prosiktala je Marjorie Wells. - Na tui raun!

- Dugo ga poznaje?
Nije je zapravo zanimalo, ali je to upitala da se ne prekine razgovor.
- Dugo, jo dok smo ivjeli u Nunheadu. Vidjela je da to ime Jane nita ne znai.
- Nisi znala da je Donald imao obinu, jeftinu ordinaciju u junom Londonu, zar ne? Imao
je. I ako misli da ga je njegovo znanje dovelo u Ulicu Harlev, morat u te razoarati. Donald
je jednom bio na samom rubu propasti, ponekad alim to nije propao - dodala je ledeno.
68
13
Jane ju je gledala u udu, zapanjena.
- Bio je umijean u jedan neugodan sluaj.
Marjorie je ini se uivala u iznoenju tog sramotnog incidenta iz Donaldovog ivota.
- Imali smo neugodnosti s policijom, dolo je do istrage, i tada je Donald naao svog bogatog
pacijenta. Ne, to nije bio dragi, poremeeni Peter, neka te to ne pogodi, draga, malo sam
zlobna, bio je to tajanstveni gospodin Looker, ili se moda nekako drugaije zvao. Bio je
hipohondar i imao povjerenje u Donalda. Odatle sjaj i slava Ulice Harlev i na fantastini
ulazak u drutvo. Imali smo etverosobni stan u Nunheadu, iznad ordinacije, koja je zapravo
bila preureeni duan. Ne kaem da Donald nije pametan, na neki nain on je izvanredno
bistar. Razgovor mu je jaa strana nego praktini rad, a konano, to je ono to se trai na
West Endu. Stare dame iz Bayswatera se zaklinju njime, njegove metode su zaista divne.
Svu staru gospodu alje u Torquay, a sve stare dame u Bath. Neke je slao i u Wiesbaden, ali
su ih oni bezvezni njemaki lijenici zadrali i izlijeili, pa smo izgubili svoje pacijente.
Sada ih Donald vie uope ne alje u inozemstvo.
- Je li on specijalist za ivane bolesti? - upitala je Jane, osjeajui kako je obuzima strah.
inilo joj se da se oko nje sve rui.
- Specijalist? Da, pretpostavljam. A tko nije? On je slatkorje-iv, i kao to sam rekla, zna
razgovarati, a kod sluajeva mentalne poremeenosti uvjerljivi govornik moe oguliti
pacijenta do gole koe. Oslabila sam tvoju vjeru u Donalda, zar ne - Ali...
Obje su ule taj zvuk - bile bi gluhe da nisu - prodorno, prestraeno cviljenje, glas koji moe
ispustiti samo ivotinja koju mue. Marjorie je skoila na noge, lice joj je bilo zgreno od
straha.
- to je to?... to je to bilo? - aptala je.
Jane je krenula prema prozoru, ali ju je Marjorie uhvatila za ruku.
- Ne, ne, ne... - gotovo je preklinjala. - Najprije ugasi svjetlo! Naspram njenog
nekontroliranog straha, Jane je bila mirna.
Otila je do kreveta, okrenula prekida, otrala do prozora i raz69
maknula teke zastore. Naveer je kiilo, ali sada su blistale zvijezde. ulo se samo utanje
lia i u daljini slabi fijuk lokomotive.
- to je to bilo? - Marjorie ju je drala za ruku.
- Vjerojatno sova - rekla je Jane.
Navukla je zastore i gotovo odnijela Marjorie do kreveta. Kad je upalila svjedo, Donaldova
supruga je leala lica zarinutog u plahte, jecajui. Jane joj je pruila au vode. Prolo je pola
sata dok se nije smirila. Dok je Jane sjedila na rubu kreveta i tjeila je, uinilo joj se da je
ula kripu dasaka na hodniku priuljala se vratima i oslukivala. kripa se vie nije ula, pa
se vratila svojoj pacijentici.
46

- Ja sam luda... Boe, ja sam luda! - rekla je Marjorie Wells promuklo. - Tako dugo sam
ivjela na rubu dogaaja da sam i sama pomalo poludjela. to misli daje to bilo, Jane?
Jane je oklijevala, a ona je nastavila:
- To nije bila sova, bio je to neki luak. Donald me jednom poveo u obilazak ludnice...
Zadrhtala je i zatvorila oi.
- ula sam i vidjela takve stvari, bilo je uasno. Jedan mukarac je ba tako vikao.
Jane je na trenutak pomislila da e ponovno uslijediti slom, ali Marjorie se svladala.
- Postajem histerina, to je to?
- Netko je na hodniku. Pogledat u tko je.
- Ne, ne., ne otvaraj vrata, molim te!
Oslukivale su, ali se kripa daska vie nije ponovila. Nisu ule nikakav drugi zvuk.
Sat kasnije Jane je otila do prozora i izvirila van. Bilo je jutro, park je bio okupan u sivom
svjetlu zore. Gospoa Wells se oporavila, nagovjetaj dana bio je dovoljan da joj vrati
samopouzdanje.
- Upropastila sam ti odmor, jako mi je ao. Ne bih vie spavala u ovoj kui ni za sve blago
ovoga svijeta. Kad se vraa u grad?
Jane je oklijevala.
- Danas, mislim - rekla je. - Peter je rezervirao apartman u Ritzu.
Majorie je gledala kraj nje, zamiljeno je nakubila usne.
- elim s tobom dugo razgovarati, ali na sastanak moramo odrati u tajnosti. Donald je
protiv tog da se s tobom sprijateljim, ali mi bi se ipak morale ee viati. Idem sada, hoe
li me dopratiti do vrata moje sobe?
- Toliko se boji? - nasmijala se Jane.
70
Marjorie je kimnula.
- Ni ne zna koliko se bojim - rekla je ozbiljno.
Jane se vratila u svoju sobu, no vie nije imala nikakve elje lei u krevet. Bila je potpuno
budna i imala je puno toga za razmiljanje dok se kua ne probudi. Marjorie Wells joj je
prikazala Donalda u potpuno novom svjetlu. Sve njegovo dostojanstvo, njegova pretenciozna
mudrost spalo je s njega poput lijepog plata, ostavljajui goli kostur fakira. Nije joj bilo
ugodno pomisao da je Peterovo zdravlje u rukama takva ovjeka. I taj urlik... neugodno je
bilo sjetiti ga se - urlik luaka, rekla je Marjorie. Peter? Ukoila se na tu pomisao, a tada ju je
potisnula. Peter je sigurno u krevetu.
Sjedila je neko vrijeme ispred ugaenog kamina - tada je ustala uznemirena i pola u mali
dnevni boravak, koji je dijelio njenu sobu od Peterove. Njeno je okrenula kvaku i ula.
Najprije je uoila da je prozor irom otvoren i da su zavjese odmaknute. Preko ruba prozora
vidio se vrak vrtnih ljestava. Tada joj je pogled skrenuo prema krevetu. Krevet je imao
visoki okvir pa je mogla vidjeti samo glavu i ramena svog supruga, no i to je bilo dovoljno
da ostane bez daha. Jo je bio u veernjem sakou, leao je na krevetu potpuno odjeven. Prila
mu je na prstima i zamalo kriknula pred stranim prizorom. Prednji dio njegove bijele
koulje bio je poprskan i natopljen krvlju, ruka koja je visjela sa strane kreveta bila je krvava,
krvi je bilo na njegovom licu, ovratnik je bio poderan i izguvan, njegova crna kravata je bila
razvezana. Jo uvijek je imao lagane veernje cipele, ali one su bile uprljane blatom koje se
jo nije bilo osuilo, blata je bilo i na svilenom poplunu.
Stajala je, okamenjena od uasa, drei se za rub kreveta - tada je na sagu kraj kreveta
ugledala veliki eki i automatski ga podigla. Ta odvratna stvar je bila krvava od drke pa do
47

samog vrha. Htjela gaje ispustiti - umjesto toga stavila gaje na noni ormari. - Peter! aptala je prestraeno. Peter!
Tresla ga je svom snagom, ali on se nije probudio. Spavao je kao daje drogiran. Htjela je
vrisnuti, pobjei iz sobe, ali instinkt ju je zadrao. Njena se dunost inila groteskna naspram
tih sablasnih dokaza. Poinjeno je ubojstvo. Onaj krik u noi - znaio je neto o emu se nije
usudila razmiljati.
Tog trenutka vidjela je Petera u novom svjetlu - bespomonog, strano osamljenog. Nije
imao prijatelja. ena koja je tvrdila da ga voli, prva bi ga napustila. Zastao joj je dah - svi su
bili protiv njega, zakon, "prijatelji".
Otila je do vrata i stavila zasun. Tada se vratila i ponovno ga je pokuala probuditi.
Zagundao je, ali nije otvorio oi. Uskoro
71
e se pojaviti sluge i otkrit e se to je uinio. U tom trenutku bolesnog, jezivog straha
shvatila je svoju stranu dunost.
Otkopala mu je ovratnik i skinula ga, stinuvi zube i drhtavim rukama ga je poela svlaiti.
Upalila je svjetlo i temeljito provjerila da li krvi ima samo na sakou i koulji, pa je poela
posao koji je zahtijevao izvanrednu snagu, jer je Peter bio snaan mukarac i nije ga bilo
lako pomaknuti. Za etvrt sata gaje skinula do pasa i odnijela cipele, sako, prsluk i onu
odvratnu koulju u svoju sobu. U loniu za aj zagrijala je na kaminu vodu, vratila se s
vrem i spuvom i s ruku mu sprala dokaze strane tragedije. Samo jednom je neto
promrmljao u snu i ona se sa-gnula da uje.
- Basil... svinja... - rekao je i ponovno zapao u utnju.
Podigla je eki komadom papira, odnijela i njega u svoju sobu, bacila ga u vatru i gledala
kako njegov drveni drak gori. Mora se nekako rijeiti odjee i cipela. Mozak joj je uurbano
radio. inilo joj se da je ona sama poinila ubojstvo i kao da sada planira kako ukloniti
dokaze protiv sebe. Odjeu nije mogla spaliti. Svezala ju je u zaveljaj i stavila na dno svog
kovega. Vraajui se u Peterovu sobu, otvorila je njegov ormar i izvadila drugi sako i
koulju. Dugmad i kopu s krvave koulje premjestila je na istu.
Sada je glava ekia bila uarena. Gurnula ju je u stranu da se ohladi i sjetila se ljestava.
Vratila se u Peterovu sobu i gurnula ljestve tako da su pale na travnjak. Tada je napola
zatvorila prozor, navukla zavjese i vratila se u svoju spavau sobu. ekala je.
Pola sata kasnije stara slukinja joj je donijela aj.
- Zato ste ve ustali, gospoo? - zaueno je upitala. Jane se usiljeno nasmijeila.
- Bilo bi grijeh ostati u krevetu u ovakvo jutro - rekla je veselo.
Anna se zadrala na vratima.
- Oprostite, gospodo... jeste li neto uli noas? Srce joj je bilo u grlu, ali Jane je odmahnula
glavom.
- to sam to trebala uti?- Uasnu buku. Parsons je takoer uo, kao da zavija veliki pas.
Jane je u mati vidjela ovu sliku: veliki pas - ludi pas.
- I vrtlar je uo. On spava dolje kod ulaza.
- Vjerojatno je to bio pas - rekla je Jane vrsto.
Kad je Anna dola, bila je ve okupana i odjevena, pa je sada sila dolje na zrak. Nikoga nije
bilo, ak ni vrtlara. Polako je proetala do prednjeg dijela kue, podigla ljestve - bile su dosta
teke i odnijela ih podalje, preko travnjaka. Krenula je natrag prema kui, kad je zaula da je
netko izdaleka zove, okrenula se i
ugledala vrtlara kako tri prema njoj, maui rukama kao da je poludio.
48

- Oh, gospoo... - gotovo je jecao od straha - neto sam vidio!

Srce joj je zamrlo, napela je svu snagu za ono to e doi.
- ovjek... ubijen! Onaj crvenokosi gospodin koji je juer bio ovdje., dolje kraj zida... ubijen!
Peter je ubio Basila Halea!
72
73
14
Nesigurno je prolazila predvorjem ba kad je silazio Donald Wells. Bacio je pogled na njeno
lice i pritrao joj.
- to se dogodilo?
Nije uope mogla govoriti - pokazala je kroz vrata na izbezumljenog vrtlara. Donald se na
trenutak zadrao na dnu stubita da bi pozvao svoju suprugu. Nakon nekoliko trenutaka pojavila se Marjorie u kunom ogrtau.
- Doi dolje i pobrini se za Jane - rekao je i iziao do vrtlara.
ovjek im nije mogao mnogo rei. Bio je krenuo prema spremitu za alat, sagraenom uz zid
koji okruuje imanje, kad je I ugledao neije noge kako vire iz grmlja. Isprva je pomislio da
je | to neka skitnica, a tada je vidio...
- Priekajte, odmah u se vratiti. Donald Wells se vratio do Jane.
- Je li Peter ustao?
Jane je odmahnula glavom.
- Nisam ga ula - rekla je.
- Doi gore sa mnom - okrenuo se i poao gore po stepenicama.
- Moe se vratiti u svoju sobu, Marjorie.
- Ne elim se vratiti u svoju sobu - rekla je Marjorie Wells | hladno. - to se dogaa?
- Netko je ranjen ili ubijen na imanju!
- Boe moj! To je dakle bio taj zvuk.
- Koji zvuk? - Donald se okrenuo na pola stubita i gledao | dolje prema njoj. - I ti si ga
ula? - upitao je.
- Nadao sam se da spava. Mene je probudio. Mislim da bih | otiao u svoju sobu, da sam na
tvom mjestu, draga.
To je u usporedi s ranijim tonom, bilo gotovo blago reeno.
- Ja ne mislim tako. Nema razloga da se vratim u svoju sobu. Majorie je bila uporna i on se
vie nije suprotstavljao. Pokucao je na Peterova vrata i pokuao ih otvoriti.
- Peter! - pozvao je, ali nije bilo odgovora. - Postoji li neki | drugi ulaz u sobu?
Jane se sjetila da je ona gurnula zasun na vrata i sada je skoro izlanula istinu.
- Moe se ui i iz dnevne sobe - rekla je i pokazala mu put.
- Sino sam mu dao malu dozu sedativa, bio je poneto uzbuen... ali od toga ne bi smio
tako vrsto spavati. Jesi li ula da je noas hodao okolo?
Odmahnula je glavom i slijedila lijenika u Peterovu sobu. Leao je tako kako ga je i
ostavila, pokriven perinom, pravilno diui.
- Odmakni zastore - naredio je Donald i kad gaje posluala, nagnuo se nad usnulog
mukarca. Zaula je njegov priguen krik.
- to se dogodilo? - Marjorie je stajala na vratima, glas joj je bio otar, pun iekivanja.
- Nita - zareao je Donald. Tada se obratio Jane:
- to je s tim tvojim suprugom? Probudi se, Peter!
S olakanjem je primijetila da se Petrovi kapci miu, ispruio je ruke i zagunao:
49

- U glavi mi je strano...
Donald je gledao po sobi istraivakim pogledom.
- Napola je razodjeven. Gdje je ostala odjea?
- Ovdje! - Jane je pokazala na stvari prebaene preko stolice.
- Odjea? to nije u redu s mojom odjeom? - zagunao je Peter.
Sjedio je na rubu kreveta, drao je rukama glavu, ne obazirui se njihovu prisutnost. Nebesa! Vraki je jaka ta tvoja droga, VVells. Osjeam se kao mrtvac.
Donald je pozvao svoju enu, koja je stajala na vratima.
- Donesi moju torbu s lijekovima i au vode!
Dok je ekao, priao je prozoru i pogledao van. Na jutarnjem svjetlu Jane je vidjela njegovo
izmodeno lice.
Uoila je jednu udnu stvar - nije ni pokuao prii drhtavom vrtlaru ili vidjeti mrtvaca, koji
je leao negdje u grmlju. Ona ga je na to upozorila.
- To je Basil Hale - rekla je jednostavno. Otro ju je pogledao.
- Dobri Boe! Nisi valjda bila., misli mrtvac? Potvrdno je kimnula glavom.
- Odakle zna?
- Vrtlar mi je rekao da je to ovjek koji je juer bio ovdje. Oh, Donalde.. zar to nije strano!
Kratko je kimnuo.
- Da. Pitao sam se da li je to Hale. Nekako., oekivao sam to. Uporno je gledao u nju,
njegovo mravo lice bilo je bezizraajno poput sfinge. -Pretpostavljao sam da bi to mogao
biti Ha74
75
le - rekao je tiho. - Kad je doao ovamo, bio sam uspanien. Peter ga je mrzio.
- Peter ne mrzi nikoga - odgovorila je Jane otrim, uvrijeenim tonom. Wells se zapanjeno
namrtio. Oito nije bio pripremljen na ovu slijepu obranu.
- Oh, dobro... moda i ne mrzi.
Jo jedna udna okolnost - Donald je govorio kao da Peter nije prisutan, ili kao da zna, da
ono to govori, on u svom polu-svjesnom stanju nee shvatiti.
- Hm? - Peter ih je tupo pogledao. - to sve ovo znai? Do avola, glava mi puca!
Donald je uzeo au vode, to ju je njegova supruga donijela tog trenutka, izlio u nju pola
sadraja dviju boica i pomijeao tekuinu staklenim tapiem.
- Popij ovo naiskap! - rekao je, i Peter je posluao. - Sada legni!
Lijenik ga je gurnuo na krevet i pacijent se mrmljajui pokorio.
- Sada ga moemo ostaviti. Poi u vidjeti tog...
Oito je odbijao izgovoriti tu rije, a isto tako je izbjegavao da njih dvije ostavi same, pa je
pronaao neki nitavni razlog da svoju suprugu poalje natrag u njenu sobu, a ona je - Jane je
bila iznenaena - krotko posluala. Meutim, im je Donald otiao, Marjorie se vratila.
- Tko je? Netko je ubijen? Nije valjda - Basil? Jane je kimnula.
- Bojim se daje tako - rekla je. - Nije li to uasno? Uslijedila je duga stanka, nitko nije
progovarao.
- To je bio onaj zvuk to smo ule - ree Marjorie i na licu joj se pojavi odvratna grimasa. Tko zna kako je Peter?
Otvorila je vrata i ula. Peter je leao potpuno budan.
- Glava je bolje. Zdravo, Marjorie! to se dogaa?
Tada je Peter ugledao svoju suprugu, na licu mu se pojavio izraz uznemirenosti.
50

- Kaem, nisam valjda bio bolestan, zar ne? - upitao je. Vjerojatno je proitao neto u njenim
oima, jer je skoio iz |
kreveta i nesigurno se ljuljajui, ostao stajati.
- to sam uinio? - zapitao je.
- Priekat emo radije da se potpuno oporavi.
- Sada mi je dobro - glas mu je bio iznenaujue miran. -Neto se dogodilo?
- Netko je ubijen na imanju. Mislim da je to netko koga po-1 znajemo.
Nestalo je boje s njegova lica.
- Tko? - upitao je.
Jane je ovlaila svoje suhe usnice i poela ubrzano disati, zna-(i ona mu to mora rei,
Marjorie je utjela.
- Bojim se daje to Basil - rekla je promuklo. Uhvatio se za krevet.
- Basil?... Misli Basil Hale? Ubijen? Kimnula je. Marjorie ga je uhvatila za ruku.
- Sjedni, Peter.
- To je nemogue! - otrgnuo joj se. - Basil ubijen.. Tko je to uinio?
Nije znao. Jane je zaprepateno zurila u njega. On nije znao nita od svega to se te noi
dogodilo. Nije se pretvarao - bio je iskreno potresen novostima.
- Jadnik. Pitam se tko...
Tada se pojavio strah u njegovim oima. Kao da mu se pred oima pojavila slika ludog oca.
Prestraeno, na brzinu, pogledao je svoje ruke i kad na njima nije vidio ono to je oekivao,
lane je jasno osjetila njegovo olakanje.
- Grozno! Okupat u se i odjenuti, ako nemate nita protiv.
Bio je potresen vie no ikada, mislila je Jane, kad ga je napustila s Marjorie Wells. Bile su u
spavaoj sobi. Marjorie je paljivo zatvorila vrata, prije no to je progovorila.
- Peter je mislio da je on poinio ubojstvo. Jesi li vidjela kako je gledao svoje ruke? Pitam se
je li to zaista on uinio?
Jane Clifton je planula. Razbjesnilo ju je da ta ena koja javno ispovijeda razumijevanje i
prijateljstvo, ak ljubav prema njemu, moe sumnjiiti Petera bez dokaza.
- Zato to pita? Poznaje ga bolje od mene! Moe li zamisli-t i da bi on mogao poiniti
opako ubojstvo?
Majorie se nije naljutila, niti smela.
- Peter je malo lud, to si mi ve rekla. Zaista, Jane, tvoja odanost je divna. Ne bude li
oprezna, i sama e se zaljubiti u njega!
Ostavila je Jane zbunjenu i uvrijeenu.
to da radi? Tada se sjetila inspektora Bourkea. Nazvat e telefonom Scotland Yard i rei e
mu sve, a ako ga ne nae, moda e joj dati njegovu kunu adresu. Instinkt joj je govorio
daje on Peterov pravi prijatelj. Mora to uiniti prije nego to lokalna policija preuzme sluaj.
Bilo je tek sedam i trideset, nije oekivala da e inspektora tako rano zatei u uredu, ali ba
se on javio na telefon.
- Da, gospoo Clifton (Kako je to udno zvualo!). - Da, Bo-urke ovdje. Neto nije u redu?
Sve mu je ispriala u nekoliko rijei, a kad je spomenula Basi-la, zazvidao je.
76
77
- Dolazim odmah. Dvorac Longford je na samom rubu gradskog podruja. Zna li va suprug
da ste me zvali?
- Ne, ne zna - rekla je urno.
51

Vrativi se u svoju sobu, zatekla je Marjorie kako seta gore -dolje po prostoriji.
- Dolazi gospodin Bourke - rekla je bez daha od uzbuenja. Majorie nije odgovorila, elo joj
je bilo namrteno.
- Bourke je policajac, zar ne? Peterov prijatelj? - Voljela bih znati sve to ti zna - nastavila
je. - Mislim... sve ono to mi nisi rekla. Basil se vrzma ovuda otkako si stigla, ja to znam.
Donald je to jutros sluajno izlanuo. Ne mislim daje bio ozbiljno u tebe zaljubljen sve dok se
nisi udala... ali to je njemu slino. Neka | osoba ili stvar moraju biti nedostine da bi zaista
postale zanimljive.
- Ali, mi smo bili samo prijatelji - protestirala je Jane. - Nikada mi nije izjavio ljubav, a
prema meni se ponaao kao brat.
Smijeak je zatitrao na zabrinutom licu Marjorie.
- Upravo na to mislim - rekla je. - Samo udaja je to mogla | promijeniti. Kad si postala
gospoda Peter Clifton...
Tu je zastala i ljutito zatresla glavom.
- Kad bih bar znala.
Bilo je gorine u njenom glasu, Jane za to nije znala razlog.
- Ti si napola razodjenula Petera?
Prouavala je djevojino lice, ali Jane je skupila su svoju odlunost i slagala.
- Ne - rekla je.
78
15
Ako sada pocrveni, njena prijevara nema smisla. Mislila je na neto nevano i ini se da se
uspjela svladati jer Marjorie nije nita posumnjala.
- Zato bih? - upitala je Jane, no njena je druica gledala kroz prozor.
Polako preko travnjaka dolazio je Donald Wells. Ruke je gurnuo duboko u depove, pogled
mu je bio uprt u zemlju. Po njegovu dranju znala je da vrtlar nije pogrijeio, i svjesna da se
izlae neizbjenom ukoru, spustila se stubama njemu u susret.
- Da... to je Basil - bio je iznenaujue pristojan. - Jadnik... izudaran je na smrt... ekiem ili
neim slinim.
Stojei na gornjem odmoritu Jane je oslukivala vlastito srce, koje je divlje udaralo.
Izudaran na smrt - ekiem!
Vratila se u sobu, izvadila glavu ekia iz kutije za ugljen gdje je bila skrivena, i uspjela je
ubaciti u koveg i otkljuati vrata, prije nego je Marjorie uletjela u sobu.
- Rekla sam Donaldu da si pozvala gospodina Bourkea - rekla je tiho. - Bijesan je na tebe,
kae da si moda strano nakodila Peteru.
Zaulo se kucanje na vratima. Jane ih je tiho otvorila, njen suprug je stajao pred njom u
kupaem ogrtau.
- emu sva ta zbrka? - upitao je. Neto se dogodilo? Netko mi je rekao neto neugodno, ali
ne mogu se sjetiti to je to bilo.
Bio je nervozan i razdraljiv. Jane je jae otvorila vrata.
- Udi - pozvala gaje.
Zaboravio je sve to se dogodilo prije nekoliko minuta, zaboravio je da mu je rekla za
Basilovu smrt!
- Zar se ne sjea? Jedan ovjek je naen mrtav na imanju, ubijen!
Ruka mu je lagano zadrhtala dok ju je podizao.
- Ubijen? Tko je to bio? - upitao je promuklo. Ovog puta mu je odgovorila Marjorie:
52

- Basil Hale.
Okrenuvi se k njoj, zamirio je kao da ga je zaslijepilo jako svjetlo.
79
- Basil Hale ubijen? - rekao je i tada upitao: - Tko gaje ubio? Kada?
- Noas - Jane je govorila vrlo blago. - Mislim da je bio oko tri sata poslije ponoi. I, Peter...
pozvala sam gospodina Bour-kea!
Tupo ju je pogledao kao da ne shvaa potpuno sav uas onoga to mu je rekla.
- Hale ubijen...! Dobri Boe!
- Smeta li ti... to sam pozvala Bourkea? Odmahnuo je glavom.
- Ne, puno ti hvala. Kako zna u koliko sati se to dogodilo? Rekla mu je sve o vrisku u noi,
ponovo je zamirio.
- Ja sam spavao - glas mu je bio izazovan, prkosan. Svjesno se branio. - Nisam nita uo, a
imam vrlo lagan san. Je li ga Do-nald vidio?
Jane je kimnula. Stajao je trenutak- dva, gledajui as jednu, as drugu.
- Odjenut u se i sii - rekao je i otiao u svoju sobu.
Jane je priekala da ga uje kako zatvara vrata, tada se okrenula i susrela ispitujui pogled
gospoe Wells.
- Peter je prilino potresen.
- Zar za to nema razloga? - upitala je Jane uvrijeeno, a kad joj se Marjorie nasmijeila,
mrzila ju je.
- Ne budi glupa!...ujem korak svog ljubljenog, tako je lagan kao u make.
- Je li netko rekao Peteru?
- Da, ja - odgovorila je Jane.
- I pozvala si Bourkea, je li? To nije bilo pametno. Veernje novine e od toga napraviti
senzaciju.
- Ne vjerujem da se to moe zatakati - rekla je Jane. - Dogodila se grozna stvar, ali ne vidim
kakve to veze ima s nama.
Namjerno je bila gruba i nije osjeala grinju savjesti zbog svoje beutnosti.
- To se tie svih nas - rekao je Donald otro. - Ne bi to bilo toliko vano da juer naveer nije
bilo one tunjave. Ne misli valjda da e sluge to preutjeti? Mrzili su se, on i Peter. Osim toga, ve sam telefonirao Rouperu, on je sluajno u Hertfordu. Rekao sam mu da smjesta doe
ovamo. Ne elimo da se Bourke mijea u...
- Gospodin Rouper ne voli Petera - rekla je Jane vrsto. - Mislim da si se trebao sa mnom
posavjetovao' prije no to si ga pozvao.
Donald je bio iznenaen njenim tonom, a Jane je iznenada uvidjela da ju je do ovog trenutka
smatrao vie ili manje niti80
com, bezvrijednim stvorenjem s kojim se ne moe raunati u ovom kriznom trenutku.
- Da, vjerojatno sam trebao - rekao je nakon krae stanke. -Nekako sam zaboravio da ste ti i
Peter vjenani. Rouper nije lo, zaista, i ne mislim da ima neto protiv Petera. Naravno, svaki
policajac je sumnjiav kada ispituje neki zloin.
Jane je ve bila odjevena i doekala je Roupera ispred kue.
- Dobro jutro, gospoo Clifton - bio je i suvie kratak, da bi bio ljubazan. - Primio sam
poruku doktora VVellsa kad sam stigao u efov ured. Dolo je do male svae, zar ne?
Pretpostavljam da nee biti tube zbog tjelesnog napada? Bio bih ve sino telefonirao, ali
sam radio vani na jednom sluaju.
53

Otar glas Donalda VVellsa ga je pozvao iz predvorja.

- Jeste li to vi, Rouper? Uite, hoete li? elim s vama razgovarati nasamo.
Ostavio je Jane potpuno zbunjenu. Tunjava? Znai Donald mu je sino telefonirao - zato?
Tada joj je sinulo da mu je ispriao sve o tunjavi u ruinjaku. Bilo je sigurno da Rouper ne
zna nita o ubojstvu. Odmah je potraila Marjorie da bi joj rekla da je doao detektiv i
ispriala joj njihov razgovor.
Kad je Jane ula u njenu sobu, Marjorie se oblaila. Sluala je bez prekidanja i kad je Jane
zavrila, nasmijeila se. Bio je to kratak, neveseo smijeak. Tada je na zaprepatenje
djevojke, istrala iz svoje sobe, uletjela u spavau sobu i pojurila k prozoru. Upravo u tom
trenutku je Donald s detektivom, zamaknuo za grmlje gdje je leao le.
- U emu je tajna, molim?
Glas Jane Clifton nije nikada bio tako otar i hladan. To nije bilo pitanje, nego naredba. Na
trenutak je sa zlobnim zadovoljstvom zanemarila svoj vlastiti strah.
- Jednog dana saznat e sve - rekla je Marjorie, ali Jane nije dopustila da tako lako razgovor
skrene s te vane teme.
- Neto zaista nije u redu, Marjorie - rekla je mirno. - Ne mislim da ti mnogo zna. Rekla si
mi da esto nagaa, ja mislim da esto i pogaa. Hoe li mi se povjeriti i rei mi sve to
zna, misli i vjeruje? Ja sada tapkam u mraku. To sve skupa tie se Petera, zar ne?... Misli
li da je Peter ubio tog ovjeka?
Marjorie je nakubila usne. Bila je to udna ena, puna proturjeja, koja se preputala
trenutanim raspoloenjima. Jane je osjetila da se njihov preutno sklopljeni savez raspao.
Supruga Donalda VVellsa imala je neki osobni cilj kojem je sve podredila i nije htjela
rtvovati svoje vlastite interese zbog glupog altruizma. Zaista je bila spremna rtvovati
Petera, u sluaju da se bilo to isprijei na putu njene vlastite udobne budunosti.
81
- Vjerujem da mi eli pomoi do odreene granice, Marjo-rie, i mislim da smo stigle do te
granice. No, ne moe mi pomoi ako mi ne kae to zna. Dakle, to zna, Marjorie?
- Nita.
Odgovor je bio nagao i odluan, i u trenutku se Jane osjetila oajno osamljenom. Samo joj je
jedna osoba mogla pomoi -Peter.
Nekoliko minuta kasnije pokucala je na Peterova vrata. Stajao je kraj prozora u koulji,
odsutno zurei prema grmlju gdje su nestala ona dvojica mukaraca. I on ih je takoer promatrao.
- Peter!
Nije uo kad je ula i trgnuo se kad ga je oslovila.
- Zar mi nee dopustiti da ti pomognem?
To iznenadno pitanje izmamilo je izdajniku gestu oajanja.
- Tko moe pomoi... - poeo je klonulo, i prekasno shvatio da je odao svoj vlastiti strah. Misli li na moju glavobolju? -rekao je neuvjerljivo.
- Mislim na Basila Halea... i na sve to je rekao. I mislim... bio je potreban uasan napor da
zavri reenicu. - I mislim na sobu s tiskarskim strojem.
Problijedio je, ali nije okrenuo glavu.
- Ti zna, zar ne? Kako si to otkrila? Kako je to grozno za tebe!
- Sila sam dolje preksino - nastavila je gotovo normalnim tonom - i vidjela te u sobi, stroj
je radio.
Predbacivanja, objanjenja, neshvaanje - bile bi to samo banalnosti, mislila je. Nije dalje
54

komentirao njeno otkrie, oito je neto puno vanije zaokupljalo njegove misli.
- Netko me razodjenuo sino ili jutros - rekao je, ne gledajui je. - To nije odijelo koje sam
nosio.
Pokazao je na sako koji je Jane bila prebacila preko stolice. -A niti je to ona koulja.
- Ja sam te svukla - rekla je. - Rano jutros. Jo je buljio kroz prozor.
- Zato? - konano je upitao. - Je li bilo neega., jesu li bili...? Sada ju je gledao tuna lica,
oekujui njen odgovor.
- Odjea je bila krvava - rekla je Jane mirno. Uzdahnuo je drui.
- To sam i mislio, bilo je jo mrlja na vru u kupaonici. I ruke su mi bile... krvave.
Kimnula je.
- Ja sam ih oprala - rekla je jednostavno. - Pogledaj me, Peter, molim te.
Posluao je.
82
- Sigurno sam ga ubio - rekao je. - Nieg se ne sjeam, samo sam jo uasno umoran. Zna li
kako sam izaao kroz prozor? Jesu li tamo bile ljestve?
- Da., no moda je on doao u sobu? - odgovorila je.
Peter je odmahnuo glavom. Bio je vrlo miran, stara nervoza je prola.
- Sino sam bio prilino uzrujan, bio sam nesiguran i zato sam pozvao Donalda. Postoji
uvijek mogunost da dobijem te udne napadaje, iako bih se zakleo da sam najzdraviji na
svijetu. Ali Donald me upozorio, isto tako i Sir William Clewers.
- On je specijalist? - upitala je. Kimnuo je.
- On je taj koji je malo preuranjeno dao zeleno svjetlo - njegov smijeak je bio leden. - Samo
sam jednu ludost uinio svjesno: oenio sam se tobom, Jane. Ne znam je li to ludo ili pokvareno. Oprala si moje ruke i lice? Kako si draga!
Govorio je tako milo da su joj suze navrle na oi.
- to eli da uinim? - bio je poput djeteta, taj visoki atleta. - Potreban mi je netko da me
vodi. Pretpostavljam da Bourkeu moram rei sve kad doe.
- Nita mu nee rei, osim za svau - rekla je vatreno. - Mora misliti i na mene, Peter.
Rijei se Donalda to prije bude mogao i kad policija ode, vratit emo se u London.
Kimnuo je potvrdno.
- U redu... nita o krvi i svemu? Uinit u kako ti misli da je najbolje. Ali ako nekog drugog
osumnjie, ne mogu utjeti, zar ne? Da nema tebe, sve bih mu priznao. Svejedno emo se
morati rastati. Netko se mora brinuti za mene.
Polako je siao stepenicama, a ona za njim. Donald se jo nije vratio, a Marjorie je bila u
svojoj sobi.
Bili su sami kad je Bourkeov snani automobil skrenuo u vrt. Njegovo veliko lice bilo je
ozbiljno.
- Kada se to dogodilo? - upitao je bez uvoda. - Negdje poslije jedan iza ponoi, znam.
- Odakle zna? - upitao je Peter. Bourke gaje ozbiljno pogledao.
- Jer je u jedan sat - rekao je - Hale nazvao Scotland Yard i rekao deurnom oficiru da je
dvorac Lonfgord glavni tab Mudrog i da emo stroj za tiskanje novanica nai u tajnoj
prostoriji u koju se ulazi iz knjinice.
83
16
Jane Clifton se ukoila od straha. inilo joj se da glas detektiva dolazi iz velike udaljenosti.
-... raspolagao je injenicama., dao je naem ovjeku najsitnije detalje. Rekao je da postoji
55

slika na zidu i ako opipamo okvir, nai emo oprugu pomou koje e se otvoriti vrata. To je
ta slika, zar ne?
Nije vie bila u stanju doivjeti ok - tek tada je shvatila da su zajedno uli u sobu gdje je
sakriven tiskarski stroj.
Peter je govorio - glas mu nije odavao ni uzbuenje ni strah.
- Istina je, ta soba postoji. Sluajno sam je pronaao neki dan.
Otiao je do zida, taknuo sliku i zaulo se "klik". Okvir se otvorio uz pomo tajne opruge.
Iza njega je bila udubina, a u njenom sreditu mali eljezni kota. Okrenuo gaje i gurnuo. Zid
se otvorio. Pruio je ruku, upalio svjetlo i uao, a Bourke za njim. Jane se polako pribliila
vratima. Vidjela je dugu i visoku sobu, klupe koje je vidjela i prvo put - ali ni traga stroju, ni
novanicama, ni svim onim potreptinama za krivotvorenje.
-Aha!
- Neto je bilo privreno za ovu sredinju klupu - prouavao je rupe u drvu. - ini se da su
dosta stare - rekao je gledajui ih. - Ove ice bile su spojene za ono to je bilo na stolu. Ne
bih se iznenadio da je ovo mjesto sluilo u takve svrhe.
- Mislio sam daje ta soba sluila kao tamna komora.
Kako je samo Peter mirno govorio. Njegova hladnokrvnost ju je vratila u stvarnost. Bourke
je prstom trljao povrinu stola.
- Kiselina - rekao je, okrenuo se na peti i iziao iz sobe. - Ovo moe priekati. Hej, Rouper je
ovdje! Tko ga je doveo?
- Doktor VVells - zaula je Jane svoj glas.
- Zar on? To je vrlo poduzetno od njega! Zdravo Rouper. Inspektor je pozdravio svog efa
bez oduevljenja.
- Doktor me pozvao ovamo iz Hertforda da vidim ovog ovjeka.
- Meni ste rekli da vas je pozvao zbog svae koju je moj suprug imao s gospodinom Haleom
- rekla je Jane.
84
- Niste ni znali za ubojstvo kad ste stigli, zar ne? Inspektor je bio smeten.
- S vama ne mogu raspravljati o toj stvari gospoo - rekao je grubo.
- Raspravi to sa mnom - Bourkeov glas je bio miran. - Jesi li znao za ubojstvo kad si doao iz
Hertgforda?
Detektiv je oklijevao.
- Ne, gospodine.
- Dobro, da vidimo le.
im su policajci izili iz kue, Donald VVells je upitao:
- Zato si, zaboga, Roupera pokuala uvaliti u nevolju, Jane? Grickao je usne, grevito
tragajui za objanjenjem njenog
novog ponaanja. Peter je inzistirao da poe s Bourkeom i Rou-perom. Marjorie je diskretno
nestala. Bili su sami u knjinici.
- Jane, mora se pomiriti s injenicom da Peter nije normalan. Teko mi je to priznati., ali
jutros kad sam poao gore vidjeti ga, oekivao sam da... Bog zna to sam oekivao!
Pogledi su im se susreli.
- Pitam se to si oekivao? - upitala je polako. - Petera poprskanog krvlju i eki kraj
kreveta?
Ovoga puta to nije bilo brzopleto pitanje koje joj je izletjelo u trenutku nepanje. Izgovorila
ga je s hladnom promiljenou.
56

- Da - izustio je jedva ujno. - udno da si to rekla... kako si to uope pomislila?

Njen osmijeh je bio leden kao i njene rijei.
- Sigurno si ugodno iznenaen - rekla je.
Krenula je u park, u susret trojici mukaraca koji su se vraali. Petar je bio blijed i izgledao
je bolesno. Bourke je bio zagonetan poput sfinge. Samo je Rouper pokazivao odreenu
veselost.
Peter je neto ozbiljno govorio detektivu. ula ga je kako uzbueno kae: ".. vidjeti
Radlowa", a tada, im je postao svjestan njene prisutnosti, krenuo je prema njoj,
- Hoe li otii u grad i priekati me tamo? - upitao je. - Br-zojavit u tvom ocu da te doeka
u stanu, mislim da je bolje da ode u Carlton House Terrace nego u hotel.
Oklijevala je.
- Ono je.. Basil?
- Da - kratko je odgovorio i nastavio: Bourke e odvesti tebe i Marjorie, neka ti Anna
pomogne kod pakiranja kovega, ja u tvoju prtljagu poslati ili dovesti sa sobom. Trebao
sam prvo br-zojaviti tvom ocu, ali nisam elio da ovdje ostane ni minutu vie no to je
potrebno. Donald ostaje sa mnom.
- Zar ne bih mogla i ja ostati? - moleivo je zapitala. Odmahnuo je glavom.
85

- Ne, elim da odmah ode, molim te.

Pokorno se vratila u kuu i zatekla Marjorie u knjinici. Gospoa VVells je sasluala
prijedlog, a kad je Jane zavrila:
- Ja u priekati Donalda ako ti arko ne eli da se vratim s tobom. I, Jane, zaboravi sve
gluposti to sam ti noas rekla o Donaldu. Bila sam prilino ljuta na njega, a bojim se da
imam duu i jezik svadljive babe. Ono je Basil naravno? Bolje da se oistimo odavde. Oni e
htjeti telefonirati. Pretpostavljam da ima rodbinu, nikad nisam ula za nju.
Ta misao nije djevojci pala na pamet. Postojao je negdje moda neki starac ili starica, kojima
e ta vijest odjeknuti kao alo-bno zvono. Zadrhtala je i molila se da nigdje na svijetu ova
vijest ne donese takvu nesreu.
Kad se poela uurbano pakirati, bila je zapanjena svojim ponaanjem. Sviao joj se Basil,
ali u tome nije bilo njenosti. Bilo joj ga je uasno ao - ali, zato nije bila tuna onako kao
kad se gubi netko, tko je na svaki nain, ipak bio prijatelj?
Kleala je kraj kovega kad joj se sve samo od sebe razjasnilo. Basil Hale je bio onaj
pononi posjetilac - ovjek koji je na silu upao u njenu sobu prve brane noi, uljez ispod
njenog prozora! Podsvjesno je to znala - ali otkada? Vjerojatno od onog njihovog razgovora
u ruinjaku, kad joj je on govorio o Peteru. Odalo ga je njegovo skrivanje i sama injenica
da je uope bio tamo.
Sjela je na pete, skamenjena, zaprepatena. Tek ju je Peterov glas s druge strane vrata trgnuo.
- Jesi li spremna. Bourke odmah odlazi!
Stavila je jo nekoliko stvari na vrh kovega i zatvorila ga. Na njegovu dnu su leali odvratni
dokazi ubojstva.
- Ui!
Uao je i zbunjeno pogledao koveg.
- Zar ga ne mogu ja dovesti? Prilino je velik.
- Ne, moram ga ja ponijeti.
Vratio se na poetak stubita i pozvao Bourkea. Gospodin Bourke nije bio iznenaen.
57

- Moemo ga staviti otraga - rekao je. - ao mi je to vas pourujem, gospoo Clifton, ali
moramo Halea unijeti u kuu.
To nije bilo dovoljno da ubrza njene pripreme za odlazak.
Bourke se vraao u grad s namjerom koju nije otkrio. togod bilo, inilo se da je hitno, jer je
nestrpljivo elio to prije otii. Koveg je bio donesen dolje u predvorje, ona je ila za njim.
Bourke je stajao na vratima biblioteke. Dok se pakirala, stigle su novine i sada su stajale na
stolu. Bourke ih je uzeo i otvorio u trenutku kad se ona pojavila.
- Jeste li spremni? - poeo je, a tada je krajikom oka ugledao naslov koji plijeni panju.
- Dobri Boe! - zinuo je od uda. Na sredini prve stranice pisalo je krupnim slovima:
TAJANSTVENO UBOJSTVO UHERTFORDU
Smrt na imanju mladenaca
Gospodin Basil Hale, popularni poznavalac umjetnosti, naen je mrtav rano jutros na imanju
dvorca Longford. Gospodin Peter Clifton i njegova mlada supruga provode u dvorcu
Longford svoj medeni mjesec. Oboje, gospodin i gospoa Clifton, bili su osobni prijatelji
pokojnika. Gotovo nema sumnje da je gospodin Hale rtva podmukle igre. Policija iz
Hertfordshirea istrauje ubojstvo.
- Proitaj ovo!
Dao je novine Peteru u ruke i otrao u knjinicu. Jane gaje ula kako uurbano telefonira.
Preko Peterovog ramena proitala je lanak sa strahom u srcu. Nije bilo sumnje da je taj
lanak lo znak.
- Strano mije ao - Peter je gunajui spustio novine. - Naravno, morali su navesti injenice,
ali, nadao sam se da tebe nee spominjati.
Jane je dobro znala zato Bourke telefonira i sa zebnjom je oekivala njegov povratak. Za
nekoliko minuta detektiv se pojavio.
- To je londonsko izdanje - rekao je. - Dali su ga u tisak u etiri sata ujutro; ubojstvo je
poinjeno u tri, a otkriveno tek u sedam sati. Netko je bio zaista brz izvjestilac. A taj netko je
ubojica!
Pogledao je Jane, pa onda automobil koji je ekao.
- Telefonisti koji su noas radili, otili su kuama, potrajat e nekoliko sati dok s njima ne
stupim u vezu, a to isto vrijedi i za deurnu ekipu u novinama. Zamolio sam ih da gospodina
koji je primio vijest, poalju danas u podne k meni u Scotland Yard. Doite, gospoo
Clifton!
Ali njihov odlazak je bio ponovo odgoen. Upravo su doli do vrata kad se pred njima
zaustavio praan taksi. Gospoa Unter-sohn nije bila potpuno odjevena. Na hladnom
jutarnjem svjetlu i bez minke, njeno lice je bilo runo, iskrivljeno u grimasu uasnog bijesa.
- Gdje je? - urlala je, gegajui se prema njima.
Tada je ugledala Petera i njeni i drhtavi prsti ga optuie. -Ubojico!... Ubojico! - jaukala je. Ti si ga ubio! Bacila se na njega, ali ju je Bourke uhvatio i zadrao.
86
87
- Pustite me... ubit u ga.. Peter Clifton.. Peter Welerson, zna li to si uinio?.. Ubio si mog
sina, svog vlastitog brata! Jane Clifton je zateturala kao da ju je netko udario posred lica.
17
Basil Hale je bio Peterov polubrat!
U sobi je ponavljala rijei poludjele ene - i nakon deset minuta, kad je Bourke naredio
velikim policijskim kolima da krenu, jo ih je automatski ponavljala.
58

Ta jecajua olupina, koju je poluodjevenu ostavila leati na svom krevetu, koja je prestala
drhtati tek pod uinkom Donal-dove injekcije, bila je majka Basila Halea.
- Ne mislite o tome - zagunao je Bourke, kad ga je neto upitala.
Svje jutarnji zrak bio je istovremeno i umirujui i poticajan. Nedugo poto su dvorac
Longford ostavili iza sebe, Jane se ponovno osjeala onom starom, osjeala se ugodno kraj
Bourkea, iako to prije nije mogla ni pretpostaviti. Razumjela se s tim velikim ovjekom.
Juer je bio sasvim obian, ak i neugledan. Danas je pokazao novi autoritet, novo
dostojanstvo. Osjeala je prema njemu ono to je Peter osjeao sve ove godine.
- Recite mi, gospodine Bourke, koje osobine mora imati jedan detektiv?
Naslonio se.
- Odnio me vrag ako znam! Pretpostavljam da je najvanije biti sumnjiav po prirodi i
vjerovati u pokvarenost ljudskog roda - rekao je ne okreui glavu. - Zato pitate?
Njene zbrkane namjere su se poele kristalizirati, no jo nisu bile toliko jasne da bi mu ih
mogla razumno izloiti.
- Mislim da je Peteru potrebna pomo, osobita pomo, koju mu vi ne moete pruiti, jer vam
ne smijemo rei u emu je problem. Ne znamo mnogo o Scotland Yardu, ali sam jednom
proitala da policija, ako zna neke stvari, sumnjive stvari, mora djelovati, ak ako moda i
vjeruje u nevinost dotine osobe.
Potvrdno je kimnuo, pogledavi je s razumijevanjem.
- Pretpostavljam da mislite da sam romantina budala kad kaem da elim biti detektiv. Ali,
ipak elim. elim doprijeti do dna te uasne tajne: - ubojstva, gospode Untersohn, svega. I
tada u, mislim biti u stanju sve rei policiji, a da nikoga ne povrijedim, nikoga koga volim.
Sada se bojim bilo to rei...
89
- Znate li neto sigurno? - otvoreno je upitao, no, ona je odmahnula glavom.
- Ne, mislim da ne. Pretpostavljam, svi mi nagaamo. Ne mogu nai vezu, je li ta prava
rije? izmeu nekih podudarnosti. Jako bih vam rado rekla dvije stvari, ali nikada si ne bih
oprostila da to uinim.
Bourke je vozio jednom rukom, drugom je iz depa izvadio dugu kutiju za cigare. Nije traio
doputenje za puenje - iznenadilo bi je da jest. Odgrizao je vrh i zapalio cigaru malim srebrnim upaljaem. Uinio je to vrlo promiljeno i ona je shvatila da time eli samo dobiti na
vremenu kako bi razmotrio njene rijei - teko da je mogao uivati vozei ovakvom brzinom.
- Peter nikad nije bio "sluaj" u pravom smislu te rijei - rekao je. - Hou rei, nikada nije
bio predmet policijske istrage. U prvo vrijeme mi je dosaivao svojim brigama i strahom.
No, ja sam se poeo baviti njime kao nekim hobijem sve dok ga nisam upoznao i zavolio. Na
neki je nain bilo teko druiti se s njim, on je bogat, a ja sam siromaan ovjek. Prvi put kad
mi je ponudio nagradu, tisuu funti, za malu uslugu koju sam mu uinio, bilo je vrlo teko
odbiti. Ne kaem da nisam nikada nita primio od ljudi kojima sam pomogao, ali s Peterom
je bilo drugaije, i ja sam tu imao vlastiti interes, pretpostavljam nikada nisam znao nee li
jednog dana krenuti stopama Alexandra We-lersona, a to bi bilo grozno.
Sada su se bliili Barnetu i usporili su jer je promet bio gui nego obino.
- Ne znam kojim ete putem krenuti u vaoj istrazi. ovjek koji je o Peteru najvie znao bio
je Basil Hale. Zapanjeno ga je pogledala.
- Basil? Odakle vam ta pomisao? - upitala je
- Proveo je godinu, a moda i vie, njukajui oko Elmwooda. To je selo gdje je Peterov otac
imao svoju kuu. U Southportu je takoer mnogo boravio. Welersonov odvjetnik je tamo
59

imao svoj ured, R. & B., stari Radlovv je bio jedan o Peterovih skrbnika.
Radlow. Sjetila se Peterovih rijei.
- Hale je pokuao neto izvui iz njega - nastavio je detektiv, poto je zastraujuim
manevrom izbjegao jednog psa - ali Radlovv nije progovorio. Ima osamdeset godina, ali duh
etrdeset-godinjaka. Ne znam to je oekivao da e doznati od odvjetnika, nije postojalo
nita to bi bilo vrijedno znati u vezi s Peterom.
Zapamtila je ime, iako nikada nije vidjela starog odvjetnika. Predstavnik te advokatske
kancelarije je u kui njenog oca nevjerojatnom brzinom proitao brane obveze na njenom vjenanju.
No, to je bio mlai Radlovv - ovjek stisnutih usana, odsutan duhom, kojeg ne zanima nita
osim posla i koji je gotovo svaki slobodni trenutak iskoristio da bi pogledao na sat.
Bourke ju je ponovo vratio u runu stvarnost.
- Pitam se, nagaate li tko je upao u vau sobu, gospoo Clifton?
- Da, mislim da znam. To je jedna od stvari koju nikada neu razumjeti. Zato je doao u
dvorac Longford?
- Bio je zaljubljen, ili je mislio da jest. On je bio takav ovjek, i naravno, poprilino lud.
Lud. Shvatila je i na trenutak je bila zapanjena. Basil Hale je bio sin Alexandra VVelersona Peterov polubrat! Bolest je bila i u njegovoj krvi!
- ao mi je, bojim se da vas je to okiralo. Da, Hale je bio lud. I njegova majka je opravdano
bila zabrinuta. Stari VVelerson se oenio s njom na svoj ludi nain, iako mu je supruga jo
bila iva. Ona je znala da je oenjen, ali on ju je uvjerio da to vjenanje nije pravovaljano,
Peterova majka mu je bila neka vrsta roakinje, stari Radlovv bi mogao razjasniti tu tajnu, ali
on to ne eli. Prije no to sam otiao, zamolio sam Petera da mu brzojavi, ali bojim se da
nita nee natjerati tu staru koljku da se otvori.
Sada su ve zali u londonski promet i razgovarali su isprekidano i o nevanim stvarima.
Automobil se zaustavio kod velikog kolnog ulaza ispred Peterova stana. Jednom je bila
posjetila taj njegov lijepi stan, pa nije bila potpuni stranac za slugu koji ju je doekao.
- Bojim se da kod nas ba nije sve u najboljem redu, gospoo - rekao je. - Nismo oekivali
gospodina Cliftona jo nekoliko dana, pa istimo stan.
Meutim, nije se ba primjeivao nered. Walker joj je objasnio da je Peter telefonirao rano
ujutro, pa je njezina soba bila spremna.
- I, oh, oprostite, gospoo, jedan gospodin vas eka. Smjestio sam ga u primau sobu.
Kimnula je.
- Da... moj otac.
Walker se sloio, on je bio tip dobro odgojenog sluge koji vrlo spremno kima glavom.
No, kad je ula u veliki salon koji gleda na Freen Park, doivjela je iznenaenje. John Leith
nije stajao na sagu ispred kamina s rukama na leima i s bradom na grudima, nego je pred
njom bio neki slabani starac, kojeg nikada prije nije vidjela. Bio je potpuno elav, lica
punog zamrenih bora.
90
91
- Gospoo Clifton? - glas mu je bio tanak i prodoran, uz to je i kod svakog slova "s"
piskutao.
- Da? - rekla je zaueno.
- Zovem se Radlovv.. odvjetnik., dobio sam Peterov telegram... sreom sam bio odjeven.,
vidio sam novine... zvjerski, cijela stvar... Hale je sam kriv.
60

Govorio je brzo, bez daha, izbacujui nepovezane reenice, jednu za drugom. Oito se
izvjebao u toj ekonomici govora, bila je to navika, koja se usavravala kroz cijeli ivot.
Izvukao je iz depa svoga dugog salonskog kaputa presavinu-ti komad novinskog papira i
svojim kvrgavim kaiprstom pokazao na jedno mjesto.
- Basil Hale je bio lud... uvijek sam to govorio... i njegovoj majci... glupa stara baba!
- Poznajete gospou Untersohn? - upitala je.
- Poznajem li je? - glas gospodina Radlowa bio je pun ljutnje. - Opsjedala je moj ured...
izvanredna renta... magarea ekstravagancija... jeste li vidjeli njen automobil? Nemogue!..
Ona je kuharica...
Ponovo je presavio papir.
- Odvratna stvar... Netko zna sve o tome... i neto smjera.... Moj sin se raspituje.. Vi ga
poznajete zar ne?
Jane je shvatila da je "moj sin" onaj odvjetnik tankih usana s njenog vjenanja.
- Fin, zgodan mladi.
U bilo koje drugo vrijeme bila bi se nasmijala. Kao da je odvjetnik na trenutak izgubio nit
razgovora, jer se namrtio i neto je mrmljao.
- Ah, da - rekao je konano. - Ovaj novinski lanak., loe za Petera, vrlo loe. Loe za Petera
Cliftona VVelersona, sina pokojnog Alexandra Hale VVelersona... odatle je i uzela ime
Hale., njeno prezime je Untersohn, vedsko. Morat u neto uiniti, odmah... statutarnu
izjavu u mojoj dobi, a nadao sam se da nikada vie neu vidjeti te proklete sudove! Da su
budale samo paljivije prouile oporuku....
Tek tada se sjetio zbog ega je zapravo doao i upitao je kada oekuje Petera. Nekako je
saznao, vjerojatno od slugu, daje dola sama.
- Glupo je to je ostao... Recite mu da me nazove.
Brzinu i naglost iz govora prenio je i na svoje pokrete. Nagnuo se naprijed, iznenaujue
vrsto joj je stisnuo ruku, stavio je staromodni eir na glavu i izaao iz sobe, prije no to je
uspjela doi do daha. im su se za njim zatvorila vrata, urno je uao sluga.
92
- Gospodin Leith - rekao je i Jane je potrala u susret svom ocu.
Kao daje prolo stotinu godina otkako je posljednji put vidjela to iscrpljeno lice. Sada je bilo
upalo od zabrinutosti i prvo put u svom ivotu ga je vidjela ozbiljno uzrujanog.
- To je uasna stvar, Jane! Duo moja jadna!
Ruka oko njenog ramena je drhtala i tog je trenutka bila vie zabrinuta za njega nego za
samu sebe. Jo nije bila odluila koliko toga e mu rei. Peterova tajna je bila strogo osobna
stvar, nije je smjela otkriti, pa ak ni voljenom ocu. Jednog je bila poteena: Peter je
telefonirao Johnu Leithu i rekao mu sve o svom zdravstvenom stanju.
- Teko mi je povjerovati da Peter nije najzdraviji ovjek na svijetu - rekao je mrtei se
zlovoljno. Tada se okrenuo i odgurnuo je od sebe. - Daj da te pogledam! To je za tebe bilo
uasno iskustvo. Boe moj, novac je grozna stvar!
Ona se slabo nasmijeila.
- Misli da se nisam trebala udati za Petera i da sam se za njega udala samo zbog njegovog
novca.
Kimnuo je
- Ja sam te vjenao za njega zbog novca - rekao je gorko. -Mislio sam da e to biti kraj svim
opasnostima i tekoama. Ja nisam tako bogat kako ti misli - dodao je brzo vidjevi njen
upitni pogled - i stvarno sam bio zabrinut za budunost. Kad je Peter uao u na mali krug, ja
61

sam ga zaskoio, doslovce zaskoio.

Nije pojasnio zbog ega je bio toliko zabrinut, nego je upitao:
- Tko je sada s Peterom? Je li Bourke tamo?
- Gospodin Bourke me doveo - objasnila je. - Donald je s njim, i Marjorie.
Na "Majorie" se trgnuo.
- Marjorie Wells? Kako je ona tamo dospjela?
Jane mu je ispriala. inilo joj se da je zbog neeg odahnuo.
- Jesam li to vidio starog Radlowa kako izlazi odavde? Poznajem ga. On je Peterov
odvjetnik, bolje reeno glava advokatske kancelarije koja radi za Petera. Sjea li se, draga,
upoznala si njegovog sina? to je htio?
Pokuala je, najbolje to je znala, povezano ispriati razgovor s gospodinom Radlovvom.
Paljivo je sluao, ispitujui je ponekad o stvarima, koje je ona smatrala sitnicama.
- Volio bih da se sa mnom vrati u Avenue Road - rekao je kad je zavrila - ali
pretpostavljam da to ne bi bilo poteno prema Peteru. Voli li ga?
Predugo je oklijevala.
93
- No, ipak ti se svia? - upitao je zabrinuto.
- Jako mi se svia. Mogla bih ga i zavoljeti - rekla je iskreno, ali je primijetila da se otac
trgnuo - Ne eli to?
- Naravno - brzo je rekao. - Ali, draga moja, bilo bi bolje da., da ga ne voli, zna. Ako je
istina ono to kae...
Odmahnula je glavom.
- To u tek otkriti - rekla je mirno.
Ruao je s njom i dvaput mu je gotovo rekla sve o tajnoj osobi i tajanstvenom nestanku, za
samo dvadeset etiri sata, svih dokaza Peterova traginog ludila. Oba puta se na vrijeme
zaustavila, iako je morala lagati da bi zavrila ve zapoetu reenicu, a da ne izazove
sumnju.
Taj ruak je za Jane bio teka kunja. To ju je zapanjilo, jer je duboko voljela tog mirnog
ovjeka i oekivala je da e je susret s njim utjeiti. Bila je gotovo zadovoljna kad je otiao i
ostavio je samu.
Sastanak s odvjetnikom donio je novi problem - jedna od njenih poluteorija bila je sruena. U
krivotvorenju novanica vidjela je tajnu Peterova bogatstva i bila je uvjerena da je bogat otac
bio puka izmiljotina. Ali, odvjetnik nije lagao kad je spomenuo nasljedstvo od dva milijuna.
emu onda taj neizrecivo ludi pothvat? Zato je Peter namjerno krio zakon? Je li to bio
simptom obiteljske bolesti, nakazni hobi, perverzna napetost i uzbuenje koje donosi ivot
krivotvoritelja?
Jednu stvar je ipak namjeravala rei svom ocu - sjetila se kad je otiao - to daje pronala
Peterove bakroreze. Nikada nije vidjela Johna Letiha tako ljutog sama na sebe, kao kad ih je
nepanjom izgubio. Mora mu to rei kad se idui put sastanu.
Poslije ruka telefonirala je u Longford i doznala da se Bourke vratio i da su on i Peter izali
iz kue. Donald Wells je sa suprugom otiao u London. Na telefon joj se javio neki nepoznati
glas. Po njegovom autoritativnom tonu pretpostavila je da je detektiv, koji je oito dobio
upute da joj da sve informacije koje zatrai.
- Gospodin Clifton e se zajedno s nadinspektorom veeras vratiti u grad - rekao je glas.
I gospoa Untersohn je oito otila, jer kad je upitala za nju, kratko joj je reeno da je
odvedena - tko ju je odveo i pod kojim okolnostima nije doznala.
62

Imala je jo najmanje dva slobodna sata do Peterova povratka. Poslala je po veernje novine.
"Da su budale samo prouile oporuku". to je starac time mislio, pitala se. to je to bilo u
oporuci, to bi joj rasvijetlilo dogaaje?
94
Odluila je prvom prilikom nabaviti kopiju tog dokumenta.
Prije nekoliko minuta stigle su novine. Pronala je lanak pod naslovom "Ubojstvo u dvorcu"
i upravo je poela itati, kad su joj najavili reportera.
Jane se sastala s dosta novinara u kui svog oca i nije ih se bojala.
- Oprostite to vam smetam, gospoo Clifton - ispriavao se mladi. - Prilino nam je stalo
da provjerimo vrijeme ubojstva. Vjerujem da ste uli gospodina Halea kako vie?
- Kako znate? - brzo je upitala.
- Tako stoji u veernjim novinama. Pie da ste se probudili usred noi, da ste pokuali
probuditi svog supruga, ali da on nije bio u svojoj sobi.
Zablenula se u njega.
- Tko je to rekao? - upitala je. Novinar se nasmijeio
- Teko je ovako nepripremljen navesti izvor informacija, ali, tako nam je javljeno. Mislim
da ete to nai u ovim veernjim novinama.
Preletjela je pogledom lanak i dola do sljedeeg odlomka: Gospou Clifton, koja je
spavala, probudio je uasan krik. Toliko se prestraila daje otila u sobu svog supruga i
budui da ga tamo nije bilo, zamolila je gospodu Wells, suprugu poznatog lijenika s West
Enda, koju je takoer probudio vrisak, da ga potrae. ini se da je i sam gospodin Clifton
izaao iz kue, jer je uo buku, iako se on ne sjea daje naputao sobu. Marjorie je bila izvor
informacija! Ona ili Cheyne Wells?
- To je obina izmiljotina - rekla je Jane. - Istina je da sam otila u sobu svog supruga, ali on
je veer prije uzeo sredstvo za spavanje, pa ga nisam uspjela probuditi. Sve ostalo je ista izmiljotina.
Neto nie panju joj je zaokupio jo jedan odlomak:
Sir VVilliam Cleivers, ugledni psihijatar, koji je jutros posjetio gospodina Cliftona, rekao je,
da je zloin neosporno djelo luaka.
Lice joj nije odavalo nikakve emocije kad je pruila novine natrag reporteru.
Sir VVilliam Clewers je bio tamo! Tko gaje doveo? vie nije bila zbunjena - jedan od oblaka
koji je zasjenjivao istinu razilazio se.
95
18
- Ne znam elite mi to rei ili ne, gospoo Clifton - rekao je reporter - ali kola pria, koju
naravno nismo objavili bez provjere, da su se va suprug i gospodin Hale estoko posvaali
juer naveer i daje, u stvari, dolo do tunjave.
Kimnula je. Hladno je razmiljala - potpuno je vladala sobom. Lai se mora suprotstaviti lai
sve dok joj u ruke ne doe vre oruje.
- Gospodin Hale je bio vrlo naprasit. Provalio je u nau kuu one noi kad smo stigli, i moj
suprug, otkrivi to, rekao mu je kad ga je zatekao na imanju, da ode. Gospodin Hale ga je
udario, a moj se suprug samo branio. To je sve to vam mogu rei.
U trenutku nadahnua je dodala:
- Ne znam koliko je pametno da to objavite, ta izjava bi se mogla odraziti negativno na mog
supruga, moda e se initi da je on imao neki sukob s Basilom Haleom.
Reporter se nasmijao.
63

- U ovom trenutku ne bismo objavili neto to bi inkriminiralo vaeg supruga ili bilo koga
drugoga, gospoo Clifton - rekao je. - Pitam vas sada za svoju osobnu informaciju, ja, naime,
izvjetavam o ovom sluaju. Postoji jo jedna koja nam se ini vrlo udnom. Ubojstvo je
poinjeno izmeu tri, i tri i petnaest minuta. Raspitivali smo se u novinskoj agenciji koja
nam je dala tu informaciju i otkrili smo da im je netko telefonirao u tri sata i pedeset minuta.
Vijest koju smo dobili iz dvorca Longford kae da je tijelo gospodina Halea otkriveno negdje
oko sedam sati ujutro. Pretpostavljate li moda tko je prvi mogao agenciji javiti tu vijest?
Bila je zadovoljna to moe ponoviti Bourkeove rijei.
- Kad biste znali tko je to javio novinskoj agenciji, znali biste i tko je ubojica - rekla je.
Poto je otiao, ula je u svoju sobu, zakljuala vrata i poela raspremati koveg. Konano je
dola do debelog papira koji je razdvajao njenu odjeu od Peterovih, krvlju natopljenih,
stvari. Jedva je svladala muninu i podigla taj uasni omot, stavivsi ga na komad papira koji
je bacila na pod. U kovegu nije ostalo ni96
kakvih mrlja, primijetila je s olakanjem. Mora se toga odmah rijeiti - ali gdje i kako?
Napravila je paket u kojem je bila odjea i glava ekia, odnijela ga u malu dnevnu sobu,
koju je ve smatrala svojom, i pozvonila sluzi.
- Ima li u kui pei?
- Centralno grijanje? Da, gospodo. Njime se upravlja iz podruma, loa se brine za pe.
Imate li neto to biste eljeli spaliti?
To je pitanje za Jane bilo isuvie izravno.
- Ne - rekla je.
U Green Parku je postojao ribnjak, ali je znala da ga u pravilnim razmacima isuuju. Rijeka?
Izgledalo je jednostavno baciti te rjeite dokaze u brzu Temzu - ali, dama koja baca veliki
paket u vodu, sigurno bi izazvala panju. To mora uiniti nou, zakljuila je i sjela kako bi
razradila plan. Kasno te noi uzet e taksi do obale Temze i ekat e povoljnu priliku, zatim
e baci-t i paket preko ograde. inilo se lako, ali hoe li tako i biti? Obala je bila dobro
osvijetljena i rijetko kad nije bilo etaa, ak i za najhladnijih noi. Magla bi olakala cijelu
operaciju, ali nje nije bilo...
- Hoete li primiti gospodina Bourkea? Na VValkerov glas trgla se poput krivca.
- Gospodina Bourkea? - zamucala je i pocrvenjela. - Da, da, neka ude u primau sobu.
Zakljuala je paket u prazan pretinac pisaeg stola i pourila do detektiva.
- Ne, Peter nije doao - rekao je dok su se rukovali. - elio je tamo prenoiti i mislim daje to
pametno, sutra e biti sasluanje. Ne trebate se brinuti za njega, gospoo Clifton, nita mu se
ne moe dogoditi. Ostavio sam tamo trojicu svojih najboljih ljudi, ne raunajui gospodina
Roupera dodao je mrko.
Prije nego to je bilo to odgovorila, nastavio je:
- Jeste li vidjeli veernje novine? Nijemo je potvrdila.
- Okrutno, hm? gospodin X e uvui Petera u ovaj sluaj ili e pri tom pokuaju umrijeti!
- Tko je gospodin X? - upitala je.
- Moda je i gospoa X - rekao je, poto se udobno smjestio u naslonjau. - Ovo je najudniji
sluaj koji sam ikada imao u svojoj detektivskoj praksi. Ubojstva? Na tucete! ali bili su to
jednostavni zloini u kojima se samo moralo otkriti tko je posljednji bio s pokojnikom ili tko
je imao najjai motiv da ga se rijei. No, Basila Halea ubila je nepoznata osoba ili osobe, a
ubojica se
97
64

uporno trudi, ne da spasi svoju kou, nego da okrivi Petera! Da, ispitao sam sve u vezi s
porukom novinskoj agenciji. Telefonirao im je u tri sata i etrdeset osam minuta.
- Odakle? - brzo je upitala.
- Iz dvorca Longford - rekao je Bourke, paljivo promatrajui sag, kao da neto trai. Neobino, zar ne? Dvorac Longford! Telefonist je bio tako pospan da mu je trebalo dvije
minute da uspostavi vezu, tako da je prvi poziv vjerojatno uslijedio neto prije tri sata i
pedeset minuta. Tko je to bio? To je ono neobino!
Bourke je nervozno trljao bradu.
- Telefonist koji poznaje svoje podruje i koji zna da je dvorac Longford esto iznajmljen
udnim gostima, zatraio je ime ovjeka koji je telefonirao.
- Tko je to bio? - gotovo je apnula. Bourke je polako digao pogled prema njoj.
- to mislite, gospodo Clifton? Peter, naravno! Peter je javio detalje o ubojstvu. Telefonist
kae da je prepoznao njegov glas.
Uslijedila je duga tiina.
- Neobino - rekao je Bourke konano, a zatim je naglo rekao neto to ju je zaprepastilo. Postoji nekoliko stvari koje elim pronai, gospodo Clifton. Dio odijela i koulju koju je Peter nosio one noi kad se dogodilo ubojstvo. I eki za razbijanje ugljena koji je bio u sobi.
Stari sluga u Longfordu, koji se brine o vaem suprugu, sam mi je rekao da Peter ima dva
odijela; jedan sako nedostaje, nije siguran za bijeli prsluk, ali je siguran za sako, a jednako je
tako siguran i za koulju, koju je Peter nosio one noi. Kae da je to primijetio, jer je i ona
koju je pripremio Peteru imala uglaste manete, to je jedina njegova tako skrojena koulja,
sve druge imaju zaobljene donje krajeve rukava. Rekao je takoer da koulja koja je naena
u Peterovoj sobi i koju je navodno nosio one noi, nikada prije nije bila noena, rukavi su bili
ukrobljeni i sastavljeni izmeu ramena i lakata, to dokazuje da nitko nije kroz njih gurnuo
ruku.
- Kad ste nai Petera - nastavio je - bio je u potkoulji i hlaama, pa pretpostavljam da gaje
netko skinuo. Taj netko je mogao i oprati njegove ruke i lice, no, u to nisam siguran. elio bi
biti potpuno siguran - sada su njegove oi poivale na njoj, gledao ju je netremice, prijetei gdje je ta odjea u ovom trenutku... a isto tako i eki.
Htjela je odgovoriti, ali ju je sprijeio.
- Ne govorite nita dok ne zavrim. I, zapamtite, gospoo Clifton, da ja imam visok poloaj
u Scotland Yardu i da, iako sam teoretski na dunosti 24 sata dnevno, postoje i trenuci odmora, kad postajem obini graanin.
98
A kad sam obini graanin, tada moram zaboraviti da sam detektiv, inae bih poludio.
Pogledao je na sat.
- Ve sam tri minute obian graanin. I moda u to ostati do sedam sati naveer. U tom
razdoblju ja sam Peterov vrlo dobar prijatelj.
Razumjela je i kimnula mu.
- A sada o sakou, ako je mogue, i o prsluku, a svakako i o koulji, a pogotovo o ekiu.
Kopao je po svom depu i ovoga puta je zapitao smije li puiti. Prinijela mu je ibicu
drhtavom rukom, ali on se pravio da ne primjeuje njeno uzbuenje.
- Hvala, gospoo Clifton... i kao to sam rekao u vezi s tim zanimljivim stvaricama... bio
bih strano zabrinut da su u rukama Peterovih neprijatelja ili da su na nekom mjestu, gdje bi
ih se oni mogli lako dokopati. To bi me, priznajem, avolski muilo, ali... - otpuhnuo je kolut
dima prema visokom stropu i promatrao ga s neobinim zanimanjem - ali kad bih bio siguran
65

da su ti suveniri u rukama nekoga tko voli Petera i eli mu pomoi, ne bih se toliko brinuo.
- Onda mislim da se ne trebate brinuti - rekla je bez oklijevanja.
Pogleda ju je na trenutak.
- Zaista? Dakle, laknulo mi je. Ovo govorim kao obini graanin. Oko sedam sati veeras bit
u ovdje u drugoj ulozi i gnjavit u vas sa svim moguim pitanjima. Mogu li dobiti alicu
aja, molim?
Brzo je ustala i pozvonila. Gospodin Bourke je zahtijevao jo vremena za razmiljanje.
- aj mi je slabost - priznao je, kad je Walker uao s poslu-/.avnikom -... i to ne jedina.
Priekao je da sluga izie.
- Slabost su mi i siromani: volim im poklanjati staru odjeu i sline stvari. Ako imate stari
sako ili koulju koja vam vie ne (reba, nai u im novi dom. I alat! Dlijeta ili ak ekie,
mnogi kriminalci koji ele voditi poten ivot, ne mogu raditi, jer nemaju pravi alat. Mnogo
traim, znam - nastavio je, usredotoen na mijeanje aja i razumijem vae oklijevanje zbog
straha da te stvari ne padnu u krive ruke. Ali, pretpostavimo gospoo Clifton, da vi imate te
stvari i da ih se elite rijeiti. Neete ih spaliti, a u rijeku je zabranjeno bacati smee. Rouper
je savjestan ovjek - skrenuo je razgovor na drugu temu. - On je ovjek koji mrzi
zagaivanje Temze i ako iz Carlton House Terrace izaete s paketom kojeg se elite rijeiti,
on e vas pratiti i zaustaviti e
99
vas u trenutku kad ga budete eljeli baciti. Vidite, gospodo Clif-ton - ponovo je susreo njen
pogled - ja nisam jedina osoba koja voli davati odjeu siromanima i koja sumnja da vi imate
nekakvu odjeu koje se elite rijeiti. Jane je jedva progovorila.
- Radije u je dati vama nego bilo kome drugome - rekla je. Gospodin Bourke je kimnuo.
- Drago mi je da ste to rekli - bijesno je mijeao aj. - Kada doe Rouper s nalogom za
pretres, to e se vjerojatno dogoditi, sigurno e htjeti uzeti svu staru odjeu koju e ovdje
nai za svoje siromane prijatelje.
- ini se da vam se ne svia gospodin Rouper - rekla je, shvativi istog trenutka besmislenost
te primjedbe.
Bourke se iroko nasmijao.
- Svi smo mi drugovi u Scotland Yardu, a ja sam Rouperov ef. Da nisam pretpostavljeni
Rouperu, mogao bih mnogo toga ispriati, ali budui da sam njegov ef, ne mogu.
Spustio je alicu s ajem, koji nije ni okusio.
- Jeste li ikada vidjeli kako se vri pretres? - upitao je, ponovo uzimajui cigaru, koja je neko
vrijeme poivala na rubu pepeljare.
Odmahnula je glavom.
- Da li biste to eljeli vidjeti?
Tada je uoivi njeno uzbuenje, zahihotao:
- Zar ne biste eljeli vidjeti generalnu probu?
- Zaista to mislite? - ozbiljno je upitala - Pretrait e ovaj stan?
Potvrdno je kimnuo.
- Veeras?
- Negdje oko est sati, pretpostavljam - rekao je Bourke polako. - Htio bih vam pokazati to
e uiniti, potpuno neslubeno.
Naglo je ustala.
- Odakle e poeti?
- Od Peterove sobe - rekao je spremno. - On ima radnu sobu, zar ne? Veina ljudi je ima. Ja
66

osobno radim u krevetu.

- Niste nikada prije bili u toj sobi? - upitala je, vodei ga.
- Desetak puta - odgovorio je hladno - ali stavljam se u poloaj momka koji ne poznaje stan.
Sada se zovem Rouper.
100
19
Peterova radna soba bila je velika prostorija na drugom katu (njegov stan se prostirao na dva
kata) i nalazila se neposredno iznad primae sobe. Bourke je stajao na vratima i letimice pogledao sobu.
- Ormare za knjige nee dirati, zar ne? - glasno je razmiljao. - A stol je, pretpostavljam,
zakljuan.
Bio je to pisai stol i Bourke je otvorio njegove etiri ladice. U njima je bio samo pisai
pribor, koji svaki uredan ovjek dri u svom stolu.
- Tu negdje postoji sef.
Konano ga je pronaao. Bio je ugraen u zidu. Na njeno uenje, nepogreivo je odabrao
kombinaciju, okrenuo polugu i jednim trzajem otvorio vrata.
- Da, znam kombinaciju, to je jedna od tajni koje dijelimo Pe-ter i ja. Vidite, uvijek se
bojao...
Iznenada je zastao, namrtio se i zagledao kroz prozor.
- Nikada nisam na to pomislio - rekao je, razmiljajui na glas.
- Na to? - upitala je. - ega se Peter bojao?
Nije joj odgovorio. Ponovo se usredotoio na sef i zagleda se u njegove dubine. Bilo je tu
nekoliko debelih omotnica - vrsto zapeaenih. Vadio ih je jednu po jednu, letimino
proitao natpise, ne doputajui joj da ih vidi, a tada je ruku zavukao dublje u sef.
- Evo ga!
Uzviknuo je, izvukavi debeli dnevnik. Bio je uvezan u crvenu kou s naznaenom tekuom
godinom. Okrenuo je svoje vedro lice prema djevojci.
- Nisam tajanstven, kaem vam da je to ta knjiga, koju sam ja Moses Rouper, elio pronai.
- to je to? - upitala je i tada, ugledala godinu i izustila: - Ah dnevnik!
Privukao je jo jednu stolicu i sada su, jedan kraj drugoga, sjedili za stolom. Nije otvorio
knjigu - njegova velika ruka ju je pokrivala.
101
- elite li ovo vidjeti? - upitao je.
- to je to? - bila je zbunjena. - Nisam znala da Peter vodi dnevnik.
Shvatila je da postoji tako mnogo stvari koje ne zna o Peteru, i daje isticanje bilo koje od njih
suvino.
Otvorio je dnevnik i poeo listati. Prva je stranica bila prazna, isto tako i druga, i trea, a ne
etvrtoj je pisalo Peterovim karakteristinim rukopisom:
240 Usn 100 sve odline - poslane B.
Namrtila se.
- to to znai? - upitala je.
- 240 US dolara, novanice, za 100 dolara - rekao je gospodin Bourke mirno. - Poslane su
potom nekom agentu, ako je vjerovati ovoj biljeci.
Odjednom je osjetila slabost, zavrtjelo joj se u glavi i na trenutak je pomislila da e se
onesvijestiti. Istog asa su je prihvatile njegove ruke.
- Znai... istina je?
67

Njen glas je bio potpuno izmijenjen. - Ja sam Rouper, ne zaboravite, ja sam Rouper.
Govorim vam okrutnu istinu. Za trenutak bit u ponovo Bourke.
Listao je dalje i opet zastao. Nije eljela gledati taj mrski dnevnik, ali on ju je fascinirao i
neodoljivo privlaio njezin pogled.
300 USN 100 tri neispravne - poslane SG 3 Chicago
- Primijetili ste da ih sve zove novanicama. To je njegova jednostranost - mrmljao je
Bourke i dalje okreui stranice.
Ponovo je zastao - 3. svibnja 700 Ml SFB odi. ploe, 2 neispravne
Ta joj je zabiljeka bila potpuno zagonetna, pa je Bourke objasnio:
- Ml stoji umjesto "mille", to znai tisuu. SFB je vicarska federalna banka. Nema
odredita. Za podignuti, pretpostavljam. Krajem svibnja na trite je stavljeno mnogo SFB
lanih novanica.
- Oh to je uasno... uasno! - rukama je prekrila oi - Ne elim vie itati! Zar je istina,
gospodine Bourke?
- Rouper - lakonski ju je ispravio. - Nema smisla njega pitati je li istina, jer e on odgovoriti
potvrdno. Meutim, Rouper nema pojma o istini, niti e je ikada znati...
- Ne elim to vie gledati - ponovila je, dok je on listao dnevnik. Zahihotao je i ukoeno se
digao od stola.
- Najbolje e biti da ovo stavim zajedno sa starom odjeom -rekao je. - Znam mnogo
siromaha koji bi dali glavu za dnevnik, ak i ako je djelomino iskoriten.
102
Samo na as ju je obuzela uasna panika - bojala se da je taj mirni ovjek ne uvlai u klopku.
inilo se daje on pogodio njene misli, jer je rekao potpuno drugaijim tonom:
- Nekome morate vjerovati, gospoo Clifton.
Vratio se do sefa i zakljuao ga. Oima je premjerio udaljenost od sefa do prozora. Podigao
je donje okno, izaao na balkon i pogleda dolje.
- Znai, iznutra - rekao je zagonetno, uavi u sobu no nije nita poblie objasnio.
Sobu je pregledao brzo, ali temeljito, oima je preletio knjige na policama, jednu ili dvije je
izvadio i prelistao, i na kraju je izgledao gotovo zadovoljan.
- Ne, ne elim pregledavati druge sobe, gospoo Clifton. Mislim da mi se aj ohladio, ali nije
vano! Idem sada u primau sobu.
Govorio je polako i svaka rije je imala posebno znaenje.
- Bit u vam zahvalan, ako donesete neki paket odjee koja vam vie ne treba.
Sam je izaao u hodnik, sjeo na svoje mjesto uz vatru, a nekoliko minuta kasnije, dola je i
Jane, vrlo blijeda, nosei u ruci paket zamotan u smei papir.
- Tu je odjea, gospodine Bourke - rekla je i usiljeno se nasmijeila:
- Ili gospodine Rouper.
- Bourke - odgovorio je spremno.
- Gospodin Rouper...
Vrata su se naglo otvorila i prije no to je sluga stigao najaviti posjetioca. Jane je ugledala
Rouperovo lice. Uao je u sobu bez ceremonija i otpustio sobara trzajem glave.
- Vrlo mi je ao, gospoo Clifton, ali moram obaviti jednu vrlo neugodnu dunost - rekao je.
ini se daje tek tada opazio nadinspektora Bourkea.
- Vi ste me malo preduhitrili - rekao je pomalo gorko.
- Upravo sam stigao, Rouperu - promrmljao je inspektor. -Samo nastavite poslom.
Rouper je progutao slinu, posegnuo u svoj unutranji dep i izvukao papir.
68

- Imam nalog za pretres izdan od magistra gradske policije gospoo Clifton. elim temeljito
pregledati ovaj stan.
- To je njegova dunost, gospoo Clifton - Bourkeov glas je bio pun suuti.
Pokupio je svoj eir i pod ruku stavio paket u smeem papiru.
- Nosim kui rublje iz praonice, Rouperu. - rekao je vedro se smjeei i kimnuvi Jane izaao
iz sobe, ostavljajui je da zabe103
zeknutog Roupera vodi kroz cijeli stan u uzaludnoj potrazi za krvavom odjeom i
inkriminirajuim dnevnikom. Prva stvar koju je Rouper pregledao bio je zidni sef.
- Znate li kombinaciju? - upitao je.
- Ne - rekla mu je istinu.
Oito joj nije vjerovao, ali pitanje je bilo potpuno nepotrebno, jer je iz ogrtaa izvadio
komad papira, prouio skupinu znakova i u roku od jedne minute sef je bio otvoren.
Otvorio je zapeaene omotnice i pregledao ih jednu po jednu. Njihov sadraj je bio sasvim
osobne prirode - jedan ili dva ugovora o zakupu, debeli sveanj pisama u vezi s Peterovim
boravkom u Junoj Africi i jedan pravni dokument, koji je Rouper otvorio i preletio
pogledom. Preko njegova ramena vidjela je da je rije o oporuci i zakljuila daje to oporuka
Peterova oca. Tog trenutka se sjetila rijei gospodina Radlowa: "Da su budale samo prouile
oporuku"...
Postoji li neto to bi Rouper mogao otkriti, pitala se. - Oito ne - ponovo je presavio
dokument, stavio ga u kuvertu i odloio ga na stolicu s ostalima.
vrsto je odluila - pronai e kombinaciju, koju jo nije znala i paljivo e prouiti
oporuku. No veer je donijela nove probleme koji su tu odluku potisnuli iz njenih misli.
Pretres je razoarao Roupera, pa je divljaki zalupio vratima sefa.
- Jeste li raspremali prtljagu koju ste donijeli iz Longforda? Nakon to je izvadila Peterove
stvari, svoju je odjeu ponovno
stavila u koveg. Rouper ga je pregledao, a tada je u svom bijesu napravio groznu pogreku.
- Kakav je ono bio paket to gaje nosio nadinspektor Bourke? - upitao je, i istoga asa postao
svjestan svoje pogreke,
- Zar to ne biste trebali njega pitati? - rekla je Jane.
- Samo sam se alio, gospoo Clifton.
Po njegovoj urbi i strahu, shvatila je daje Bourke jedini ovjek na svijetu kojeg se boji.
- Nadam se da to neete rei gospodinu Bourkeu, on to moda ne bi razumio.
Otiao je naglo i Jane je ostala sama s jo nekoliko zagonetki koje treba rijeiti.
Peter je telefonirao, neposredno prije nego to joj je trebala biti servirana njena osamljenika
veera. Bio je vrlo nervozan. U njegovu je glasu osjeala napetost kojoj je bio izloen.
- ao mi je to te prije nisam nazvao, ali imao sam mnogo neugodnih poslova - rekao je, i
upitao je ima li sve to joj je potrebno. -Sigurno ti je dosadno. Zar ne bi mogla zamoliti svog
oca da doe i prenoi kod tebe?
104
Ona je i sama razmiljala o tome, no odluila je da to ne uini.
- Doi u sutra - nastavio je, a zatim upitao: - Jesi li vidjela Bourkea ili Roupera?
Ukratko mu je ispriala o Rouperovu posjetu, ali nije htjela preko telefona govoriti o
Bourkeovom neobinom ponaanju.
- U prilinoj sam guvi - rekao je. - ini se da sam ja bio ona osoba koja je telefonirala
novinskoj agenciji, premda ne znam zato bih to uinio. Nisam znao ni da postoje, a jo
69

manje njihovu adresu.

- to? - bila je zapanjena. - Siguran si da nisi imao njihov telefonski broj?
- Siguran?! - rekao je iznenaeno. - Naravno da sam siguran. Nisam nikada imao prilike biti
u vezi s novinama. Zato?
Nekoliko trenutaka mu nije odgovorila, pa je ponovio pitanje, mislei da ga nije ula.
- Zato - rekla je polako - jer u Longfordu nema telefonskog imenika. Prvog dana kad smo
stigli, htjela sam pronai neku adresu i Anna mi je rekla da je stari imenik baen, a novi nije
isporuen.
Nije smatrala pametnim da mu sada govori o posjetu starog Radiowa, a on ionako nije nita
pitao.
- Peter - rekla je tiho. - Sutra bih eljela s tobom razgovarati... o tvom dnevniku.
- O emu?
- O tvom dnevniku. Stanka.
- Ali ja ne vodim dnevnik.
- To sam i mislila - odgovorila je razdragano.
105
20
im je spustila slualicu, telefon je ponovno zazvonio.
Pomislila je daje to uobiajeni znak centrale nakon zavrenog razgovora, no, budui daje
nastavio zvoniti, podigla je slualicu i zaula duboki, grubi glas:
- Petar Clifton? Jesi li to ti?... Ubojico! Bila je to gospoda Untersohn.
- Poznajem te, Blonberg! Znam...
S druge strane ice uli su se mnogi glasovi, kao daje netko poludjelu enu odvlaio od
telefona, a tada je miran, vrst glas rekao:
- Je li vas uznemiravala? Ja sam bolniarka. Grlo joj je bilo suho i Jane je jedva progovorila.
- Gdje je ona? - najzad je izustila.
U svojoj kui, u St. Johan's Woodu. Jeste li vi gospoa Clifton? Cijelu veer pokuava ustati
i nazvati vas ali uspjela je tek sada, kad sam izala iz sobe...
Sestra je bila razgovorljiva i neobino dugo je objanjavala i ispriavala se. Jane je nije
sluala, jer su njene misli bile na drugoj strani.
Blonberg je iznajmljivao dvorac Longford - on je ovjek koji je kuu iznajmio Peteru. Koja
je njegova uloga u ovoj drami? To je bio novi trag.
Bila je to najdulja i najdosadnija veer koju je ikada imala. Slagala je pasijans, ali karte se
nisu poklapale. Tada je sjela za klavir i poela svirati, ali je nakon prvih taktova odustala.
U devet sati naveer odjenula je kaput i eir i zamolila Wal-kera da joj pozove taksi.
Prolo je manje od tjedan dana otkako je napustila Avenue Road i ve joj se put inio
udnim, a i stara obiteljska kua, gdje je provela djetinjstvo, bila joj je strana. Njena stara
slukinja joj je otvorila vrata i ostala zapanjena neoekivanim posjetom.
- Hvala Bogu da ste se vratili, gospoice! - rekla je priguenim glasom, uobiajenim u
njenim krugovima kad se raspravlja o javnim stvarima kao to su tajanstvena ubojstva.
- Cijeli dan sam bila zabrinuta za vas dok ste bili u onoj groznoj seoskoj kui...
106
- Gdje je moj otac? - upitala je Jane, prekidajui je.
- On je u radnoj sobi, gospoice... gospoo. Mislim... radi... Jane je otila u stranji dio kue,
gdje je bila velika radna soba,
i otvorila vrata. Gorjela je samo jedna svjetiljka na stropu. Johna Leitha nije bilo - oito - bio
70

je u svojoj sobi. Dola je do malog ureda i pokuala otvoriti vrata, ali ona su bila zakljuana.
- Tko je? - ula je oev glas.
- Jane... tata...
ula je uzvik, kripanje stolice i vrata su se nakon nekoliko trenutaka otvorila. Oito je radio
na Broadsovoj slici vodenim bojama, nezavren crte bio je privren na njegovoj crtaoj
dasci.
- to se dogodilo, draga? - naglo je upitao.
- Dosadno mije - rekla je sa smijekom.
- Oh! - a tada: - Je li Peter stigao u grad?
- Sutra dolazi.
Izgleda neobino bolesno, pomislila je, imao je tamne podonjake, bore na licu su bile
izrazitije. Postala je svjesna da su u nekim razdobljima njihova ivota odnosi meu njima bili
pomalo usiljeni. Tog jutra je imala osjeaj da su njen otac i ona, kad malo bolje razmisli,
zapravo oduvijek bili stranci. Sve to je inila radila je na svoju ruku, uvijek uz njegovu
suglasnost i odobravanje. Njihova ljubav se vjerojatno temeljila na bezbrinom odnosu koji
je postojao meu njima.
- Cijela stvar je poprilino... uasna.
Sjedio je u starom naslonjau, gladei bradu svojim dugim bijelim rukama.
- Ne alim Halea istinski, bio je u neku ruku zaista surov. Morao sam s njim dosta otro
razgovarati dan prije tvog vjenanja, sjea se?
- Shvaa li da je Peter osumnjien? Kimnuo je.
- Da, itao sam novine. Ispruio se i duboko uzdahnuo.
- Hvala Bogu da nisi zaljubljena u njega! - rekao je gorljivo.
- Vjerojatno to smatra prilino udnom opaskom ali... ja sam zaljubljena u njega - rekla je
mirno.
On se uspravio u stolici i zapiljio u nju.
- Ti to ne misli ozbiljno, Jane?
Nije ni pokuao sakriti svoju zabrinutost i strepnju.
- Naravno, inilo mi se da ti se svia... i tako, i nadao sam se da e ga prije ili kasnije...
zavoljeti...
On je oklijevao, petljao, bio je potpuno neuvjerljiv. U trenutku je spoznala zapanjujuu
injenicu da on zapravo nije oekivao nita od svega toga. Sada ga je poznavala manje
107
nego ikad. Kao daje umjesto njenog oca pred njom stajao potpuni neznanac.
- Ali, razumio sam - bilo mu je nelagodno.
John Leith je bio prilino stidljiv u nekim stvarima, primijetila je.
- Shvatio sam da tvoje vjenanje... Sjea li se da si mi rekla prije no to si otila na medeni
mjesec da e zamoliti Petera da ti da malo vremena da ga bolje upozna... zapravo, ja sam
Peteru natuknuo.
Kimnulaje.
- Imala sam dovoljno vremena da ga bolje upoznam, i volim ga. Ne znam zato. Sve to si
mu ti natuknuo i to sam ja rekla je prolost. Nisam sigurna, jesam li zbog toga imalo
sretnija...
Pogledao ju je namrtena ela.
- To je divno - rekao je nespretno. - Naravno, svi bismo to eljeli... da se ova grozna stvar
nije dogodila.
71

Tog se trenutka sjetila onog to mu je htjela jutros rei.

- Zna li da je Peter naao bakroreze? - upitala je. Na trenutak je bio zbunjen.
- Bakroreze? - zinuo je. - Misli... one ploe?! - brzo se savladao. - Odlino - rekao je. Rekao ti je gdje ih je naao?
Bila je bez rijei od zaprepatenja. Zbog ega bi ova sitnica natjerala Johna Leitha da
problijedi, da mu drhte ruke i da spusti pogled? Oajniki je tragala za atmosferom njenog
sretnog doma, za tren oka sve se promijenilo ak i on, kojeg je smatrala najpouzdanijom
osobom u svom ivotu. To je bilo nevjerojatno. Nije mogla vjerovati svojim oima.
- Drago mi je da je Peter naao bakrorez. Sada je potpuno vladao sobom.
- Da zna, Jane, to nisu bila remek-djela, nego zgodne male stvarice, vie su obeavale no
to su pokazivale. Ali, Peteru su mnogo znaile, uostalom i ja bih volio da sam u njegovim
godinama napravio tako dobar rad.
ini se da mu se urilo natrag na posao, svakako nije pokazao veliku elju da porazgovori o
vanim dogaajima prolog tjedna, ali se opet vratio na njene osjeaje prema Peteru.
- Da sam na tvom mjestu, draga, ne bih previe razmiljao o Peteru; dugo sam razgovarao s
VVellsom. Kae da je jutros neki specijalist posjetio Petera i da su obojica pomalo zabrinuti.
Ne znam to e pokazati istraga. Mora biti spremna na najgore.
- Drugim rijeima, ti misli daje Peter lud - rekla je vrsto. Slegnuo je ramenima.
- Ne znam. VVells je dosta otrouman momak i on je na Pete-rovoj strani.
108
- Misli?
Otro ju je pogledao.
- Zato to kae, draga?
- Pitam se!
- Mislim da nema sumnje u to - rekao je neto glasnije. - Naravno, VVells mora obavljati
svoju lijeniku dunost. On je ugledan lijenik.
- Koliko dugo je on ugledan, tata? Bila je to veer okova za Johna Leitha.
- Postavlja udna pitanja! Mislio sam da ti se Donald svia.
- Koliko dugo je on ugledan ovjek? Otkako je napustio Nun-head?
Na rije "Nunhead" John Leith je napola ustao sa stolice.
- Tko ti je to rekao? - ree i ne ekajui njen odgovor nastavi: - Pretpostavljam da si ula o
onom nesretnom sluaju. Ja sluajno znam sve o tome. Donald nije bio kriv... optunica...
dakle, nije ba dolo do toga... podignuta je zbog profesionalne ljubomore. Starica je umrla
prirodnom smru, nisu bili naeni tragovi otrova. Osim toga, Donald nije dobio ni penija
njenom oporukom. Sve su to zlobna naklapanja, draga moja.
Ustao je.
- Sada mislim da je najbolje da pouri kui. Moda te Peter nazove.
Za cijelog razgovora bilo mu je nelagodno, bio je toliko nervozan da ni trenutka nije mirovao
na stolici.
Nikada u svom ivotu nije ga vidjela tako nemirnog, i bila je zbunjena, i njegovim
ponaanjem, i novostima koje je saznala. Sada je o Donaldu znala neto to joj prije nije bilo
poznato.
Ostavila je oca na vratima njegove radne sobe i otila u predvorje. Slukinja ju je ispratila.
- Kua je okrenuta naglavce, otkako ste otili, gospodo - brbljala je. - Cijeli gornji kat se
preureuje, a danas je ovdje bio i ovjek od VVaringa zbog vaeg pokustva.
- Moga pokustva? Kako to mislite? Slukinju je zapekla savjest.
72

- Oh, nadam se da neete rei gospodinu Leithu. To je stroga tajna. Gornji kat pregrauje u
mali stan, specijalno za vas, u sluaju da ikada zaelite stanovati ovdje...
Jane je ula u taksi potpuno zbunjena. John Leith je oekivao njen povratak - oekivao je to
od dana njezinog vjenanja: znao je da svoje jedino dijete udaje za luaka!
109
21
Za vrijeme njenog izbivanja nije ostavljena nikakva poruka. Oekivala je da e se javiti
Donald Wells ili bar razgovorljiva Marjorie, ali sluga joj je rekao da telefon nije zazvonio.
Otila je u krevet i spavala bolje no to se nadala.
Bilo je devet sati kad se probudila. Nije se sjeala da je prethodne veeri vidjela zgodnu
slukinju koja joj je sada donijela aj. Djevojka je poela raditi prije njenog vjenanja, ali je
imala praznike, no sluga ju je pozvao da joj bude pri ruci.
Stigla su dva pisma i jedna razglednica. Prvo pismo je bilo Pe-terovo. Pola lista papira
ispisanog u jednom dahu, bez poetka i kraja.
Drugo - dugo, bilo je pismo njenog oca.
Sigurno misli da sam sino bio dosta neljubazan, draga, ali istina je da me jako uzrujalo ono
to mije rekao Donald Wells, pa nisam bio u stanju raspravljati o Peteru i tvojoj budunosti.
Bojim se da se Peteru crno pie. Donald mije rekao da detektiv zaduen za taj sluaj kae da
bi s punim pravom mogao uhapsiti Petera, i bio bi to smjesta uinio da se nije uplela jedna
utjecajna osoba.
(Tu je Jane prepoznala odnos Roupera i Bourkea i osmjehnula se).
Kad si otila, doao je Donald Wells. Njegova ena je doivjela ivani slom, pa je on alje u
inozemstvo da bi potpuno promijenila okolinu. Ona odlazi vlakom sutra ujutro u osam sati.
To ti piem u sluaju da eli nazvati. Drago mije bilo uti od Donal-da da ste vas dvije tako
dobre prijateljice. Ona je vrlo indiskretna i, bojim se, zlobna ena, i govori hrpu gluposti Donald mi je rekao da ti je ona ispriala sve o aferi Nunhead. IDonald i ja mislimo da bi
trebala uzeti dobrog odvjetnika, najbolje Johna Lafea (spomenuo je ime najpoznatijeg
odvjetnika u Londonu.)
Ostatak pisma bio je opis njegova duevnog stanja, aljenje to je pristao na vjenanje i tada:
Donald mije izloio svoju teoriju, koju smatram fantastinom - on kae daje Peter - Mudri,
krivotvoritelj o kojem svi govore. Kae da nije neobino da se ludilo pojavi u takvom obliku
i upo110
zorio me na neto, emu prije nisam obraao panju - na Pete-rovo izvanredno umijee u
bakrorezu. Kae daje policija otkrila neku tajnu prostoriju u dvorcu Longford i daje inspektor
Rouper rekao, kako nema sumnje da je ta soba sluila za graviranje ili tiskanje krivotvorenih
novanica. udna je podudarnost to je Peter u nekoliko navrata ivio u Longfordu. Postoji
mogunost daje ta kua u stvari njegova.
Dvaput je proitala pismo prije no to ga je poderala i bacila u vatru. Tada je proitala
razglednicu. Pisala je Marjorie.
Hoe li ruati sa mnom u utorak u Carltonu - 13h? M.
Tu nije bilo nikakvog znaka ivanog sloma - ili pak nagovjetaja da putuje. Jane je
bespomono zatresla glavom.
Jedna stvar mora biti raiena i to jo ovog jutra. Naruila je svoj automobil i, poto je
pogleda u telefonski imenik, odvezla se u Knowlby Street.
U ovo doba jutra bilo je to prometno mjesto. eljezniki kamioni za dostavu stizali su jedan
73

za drugim. Higson je bila zgrada nakaznog izgleda koju nije bilo teko pronai. Pregledala je
imena i ugledala natpis - Blonberg, bankar - ispod toga, oito nedavno napisano Informacije, III kat.
Popela se uz usko stubite i bez daha stigla na odmorite, pred staklena vrata na kojima je
pisalo - Informacije. Oito je gospodin Blonberg imao jo jedan ured. Mali putokaz na zidu
pokazivao je u smjeru kata vie. Ispod je pisalo - Blonberg. Privatno.
Pokucala je na vrata, jedan visoki glas pozvao ju je da ude. Nala se u malom, vrlo
neurednom predvorju ureda. Dvije slubenice su marljivo tipkale, a trea je ispred malog
ogledala iznad kamina, pudrala svoj nos.
- eljela bih vidjeti gospodina Blonberga.
- Imate li dogovoren sastanak? - upitala je trea djevojka nemarno i zatvorila pudrijeru.
- Recite mu, molim vas, da ga eli vidjeti gospoda Clifton. Slubenica je nestala iza vrata i
nije je bilo dvije minute. Kad
se pojavila, otvorila joj je uljudno vrata i Jane je ula u svetite. Soba je bila jo manja od
prethodne. Za neuglednim stoliem sjedio je malen, neuredan ovjek. Ovratnik mu je bio
prljav, rukavi koji su virili ispod iznoenog kaputa bili su izlizani, a i ruke su mu bile
zamazane.
- Uite, gospoo i sjednite, hoete li?
Bio je to ovjek duguljasta lica, potpuno nepravilnih crta, njegova uska glava bila je
pokrivena hrpom sive kose i danima se ve nije obrijao.
111
- to mogu uini za vas gospodo?
- Iznajmljujete li vi dvorac Longford? Kimnuo je nekoliko puta.
- Mislio sam da ste to vi... im sam uo vae ime, znao sam da to mora biti mlada dama koja
je bila u kui gdje se dogodilo ubojstvo. Tuan dogaaj, gospoo...
Jane nije bilo do razgovora.
- elim znati tko je vlasnik te kue! Zatresao je glavom.
- Ah, ba ste me nali! Mi samo iznajmljujemo. Postoji jo mnogo iznajmljivaa. Stari
gospodin, vlasnik dvorca Longford, ivi u Firenci, u Italiji - dodao je nepotrebno. - Mi ga
nikada ne vidimo, samo aljemo novac njegovom agentu u Parizu.
- Vi tamo i sami ponekad odlazite, zar ne? Pogledao ju je lukavo ispod oka.
- Pa... kad ste to ve spomenuli, odlazim tamo i tratim vrijeme naokolo - rekao je. - To su
jedini praznici koje imam, a nita me ne stoje. To su praznici, gospoo! Dopust, zovu ih u
Americi! Bio sam dvije godine u Chicagu, ali nisam se slagao s Amerikancima...
- Poznajete li gospou Untersohn? Odmahnuo je glavom.
- Zvui kao strano prezime. Nikad uo za nju. Upitat u svoje slubenice.
Stavio je ruku na zvonce, no prije no to ga je pritisnuo, ona ga je zaustavila.
- Sigurni ste daje ne poznajete?
- Nikada je u svom ivotu nisam vidio - rekao je.
- Svakojake ene dolaze ovamo posuditi novac, ili to bar pokuavaju, ali njenog se imena ne
sjeam.
S ponosom joj je objasnio da je on registrirani pozajmljiva novca i oito je unosno poslovao
sa sitnim trgovcima i obrtnicima. Agencija za iznajmljivanje bila je sporedni posao.
- Vi ste doista gospodin Blonberg? - Jeste li vi mom suprugu iznajmili dvorac Longford?
Potvrdno je kimnuo.
- Naravno, jesam. On je stara muterija, ve pet ili est godina. Dvorac Longford se redovito
74

iznajmljuje. Neki burzovni meetar ga uzima preko Boia, iako to nije mjesto gdje bih ja
rado proveo zimu. A gospodin Clifton je na najredovitiji klijent.
Od tog se ovjeka nita nije moglo doznati. inilo joj se da je iskreno odgovorio, kad je
rekao da ne poznaje gospou Untersohn, a ipak ta ju je udna ena uvjerila da Blonberg dri
kljueve cijele tajne.
112
- Dopustite da vas ispratim, gospodo...
Poskoio je i krenuo prvi. Nosio je svijetlocrvene kone papue. Oito je gospodin Blonberg
drao do udobnosti. Pitala se spava li odjeven i zakljuila da bi odgovor vrlo vjerojatno bio
potvrdan.
- Hvala, ne treba. Izai u sama. Ne moete mi rei ime vlasnika dvorca Longforda?
- Mogao bih, gospodo, ali bilo bi to neprofesionalno. Gospodin eli da se ne zna da on
iznajmljuje. Sa starom gospodom se ne moete prepirati, kao to znate. Loe je... ta guva u
Longfor-du. Ne bih se iznenadio kad bi ostao prazan godinama. Neki ljudi vjeruju u duhove.
Ja osobno ne...
Dok je silazila, govorio je i dalje. Oito, mirno je razmiljala, ona ne posjeduje osobine
detektiva. Nita nije saznala. Kad bi bila vjeta poput Bourkea, mogla bi od te odvratne
spodobe doznati dosta vanih injenica. Odluila je predloiti gospodinu Bourkeu, kad ga
vidi, neka on pokua neto doznati - iako nije mogla ni zamisliti kakvu bi joj korist donijelo
da sazna tko je vlasnik dvorca Longford.
Jane je bila razoarana - oekivala je neto tajanstvenije od tog klimavca uska lica - sve u
svemu nije imala uspjeha. Bilo je glupo to je uope dola. Trebala je rei Bourkeu...
- Dobro jutro, gospodo Clifton.
Upravo je otvarala vrata automobila kad je ula glas i trgla se. Bourke je stajao kraj nje na
ploniku, iroko se smjekajui.
- Niste valjda posuivali novac? - upitao je veselo. Blonberg ne posuuje rado.
- Oh! - proaputala je. - Vi znate gdje sam bila?
- Da, uo sam vas kako ulazite, a bio sam na donjem odmo-ritu kad ste izali.
Pretpostavljam da ste htjeli neto doznati o dvorcu Longford? Ima u vama detektivske krvi.
To je bilo prvo to sam istraio. Vlasnik je ovjek imenom Brance, koji i zimi i ljeti ivi u
Montecattiniju, to znai da je ekscentrian. Blonberg je njegov agent za iznajmljivanje, to
znai da je imbecil.
- Tko je Blonberg? - upitala je.
- Bivi zatvorenik. Tri puta je osuivan, ali sada se smirio po-svetivi se zakonom doputenoj
pljaki, drugim rijeima, poeo je s pozajmljivanjem novca, vrlo vjerojatno s poetnim
kapitalom, koji je bio ukraden. Ne znam sve o Branceu ali pretpostavljam daje dvorac
Longford pod hipotekom, a Blonberg je vjerojatno njegov vjerovnik. To je, naravno, razlog
da on iznajmljuje dvorac i praktiki je njegov vlasnik. Gospoo Clifton, duan sam vam se
ispriati. Rado bih se odvezao s vama, i ako mi dopustite, siao bih negdje kod Trafalgar
Squarea.
113
Uao je za njom u automobil.
- Zato mi se morate ispriati?
- Sjeate li se one odjee koju ste mi dali za siromane? Ne moete ni sanjati to se s njom
dogodilo. Nosio sam je sino kui i oko dva sata ujutro zastao sam na sred
VVestminsterskog mosta da upalim cigaru. Paket sam, vrlo glupo, odloio na rub ograde i...
75

to mislite da se tada dogodilo?

Srce joj je jae zakucalo.
- Paket je pao u rijeku poput olova. Sigurno niste vjerovali da ovjek mog iskustva moe biti
tako neoprezan. Bio je to teak paket, siguran sam da je potonuo ravno do dna. Smijem li
vam dati jedan savjet?
- Voljela bih - rekla je, alei se.
- Kada dajete staru odjeu - rekao je zurei kroz prozor - posebno muku, zapamtite da dobri
krojai stavljaju uvijek svoju etiketu s imenom i adresom kupca. Obino se nalazi s unutranje strane depa. Isto je i s kouljama. Preporuljivo je da se to skine, prije no to se odjea
da siromanima, jer se oni obino vrate po jo.
Jane je sluala i njena zabezeknutost je rasla. Njen neoprez je bio grozan. Bila je tako
zbunjena da mu nije ni zahvalila, ali ni on joj nije dao priliku za to. Brzo je skrenuo razgovor
na Blon-berga. Govorio je bez prestanka. Iscrpio se u dugom i cininom opisu, a tada je
naglo poeo priati o ubojstvu.
- elio bih malo porazgovarati s gospoom Chevne Wells. Vi ste rekli da je i ona ula vrisak.
- Gospoa Wells je otputovala... u inozemstvo.
- Hm?
Vie nije bio ljubazan. Taj "hm" je bio otar i metalan.
114
22
- Jeste li sigurni, gospoo Clifton? Gdje ste to uli?
Rekla mu je za pismo to ga je dobila od oca, a Bourke je sluao, prelazei prstima po svom
velikom licu.
- Sino nije imala slom, zapravo, nisam nikada vidio enu koja je izgledala manje
neurastenino. Osam i trideset, to znai da je otila u Belgiju. Znate li njeno odredite?
- Mogu znati - rekla je Jane - ako poete sa mnom kui. Na njeno iznenaenje, Marjorin
odlazak je smatrao dovoljno
vanim razlogom da promijeni plan. Odmah je dobila Donalda VVellsa.
- Da, Marjorie je jutros otputovala - rekao je Donald. - elio sam je udaljiti od ovog uasnog
dogaaja. Otila je u Njemaku i ostat e na putu nekoliko mjeseci. Htjela ti je telefonirati,
ali sam mislio da je bolje da ti ne dosauje sa svojim planovima. Kako se osjea? Danas se
vraam da vidim Petera i da prisustvujem tom prokletom ispitivanju. Gdje je Bourke?
Oekivao sam jutros njegov telefonski poziv.
Bourke je oito kroz telefon uo pitanje, jer joj je apnuo: Dvorac Longford
- On je u Longfordu - rekla je Jane.
- Ne razumijem zato se Peter sprijateljio s tim ovjekom.... Prvo, on previe pije.
(Krajikom oka Jane je vidjela kako se inspektor smijulji i znala je da je i to uo.)
- Mora biti vrlo oprezna s njim, Jane. Ti ljudi se pretvaraju da su ti prijatelji i tako zadobiju
povjerenje; mogla bi mu rei neto to Peteru moe jako nakoditi.
- Bit u vrlo oprezna - rekla je Jane.
ini se daje to smatrao krajem razgovora jer je prekinuo vezu.
- On me ne voli - rekao je Bourke tuno. Sada je bila prilika koju nije smjela propustiti.
- to se dogodilo u Nunheadu, gospodine Bourke?
- U Nunheadu? Ah, mislite na Wellsa. Bilo je to prije mnogo godina. Jedna vrlo bogata stara
dama ivjela je u predgrau Brockleva. Ona je bila Wellsov pacijent. Rekla je njemu ili
neko76

115
me drugome da e Donaldu ostaviti sve svoje bogatstvo, bila je jedna od onih mrzovoljnih
starih cura, koje se cijeli svoj ivot svaaju s rodbinom. Umrla je tako naglo daje
mrtvozornik odbio Wellsovu smrtovnicu i zatraio istragu. Prialo se o otrovu, ali se
strunjaci nisu mogli sloiti. Meutim, kad se otkrilo da Wellsu nije ostavila ni penija, nije
vie bilo motiva. Mislim da ga je oporuka iznenadila, jednako kao i istraga. Najvie je
govorilo protiv njega to to je neosporno bio strunjak za mijeanje otrova. Ne znam je li to
pravi izraz, ali sigurno je znao vie o svojstvima biljnih otrova nego veina lijenika. To se
otkrilo u istrazi. Na svaki nain, stvar se slegnula i est mjeseci poslije dr Wells bio je tada
obini dr VVells, nije imao ono "Cheyne", napustio je taj kraj. Kako je dospio u Ulicu
Harlev sam Bog zna, jer je bio duan na sve strane. Ve su mu bili slani i sudski pozivi. Kad
sam sljedei put uo za njega, ve je bio u Ulici Harlev. Pogledao je na sat.
- Najbolje e biti da skoim do dragog starog dvorca - rekao je sarkastino. - Ne vjerujem da
je bilo tko ubijen u mojoj odsutnosti, jer sam tamo ostavio nekoliko posebnih povjerljivih
ljudi, osim ako nisu ubili Roupera, koji ba nije jako popularan u Yardu. Da li se dugo
zadrao juer poslijepodne?
- Ne ba dugo - odgovorila je.
- Vidjeli ste pretres, naravno, Rouper je bio vrlo temeljit. Pitam, samo usput, je li znao ifru
sefa.
Kimnula je potvrdno.
- Mislio sam da zna - zahihotao je Bourke. - Zasigurno ni jednu kombinaciju ne poznaje vie
ljudi nego ovu. Vi je naravno znate "Janet". To je bilo ime njegove majke. Nisam vam
rekao? Jako mi je ao, Peter mi je dao ifru prije no to sam doao i zamolio me da vam je
prenesem.
Tek to su se vrata za Bourkeom zatvorila, ona je ve bila u Pe-terovoj biblioteci i okretala
zupanik. Sljedeeg trenutka sef se otvorio na "Janet" i nakon kratkog traenja meu
omotnicama pronala je oporuku. to e joj taj dokument razjasniti? Ubrzano je disala, sjela
je za Peterov pisai stol i razmotala tvrdi papir. To je oito bila kopija oporuke pisana
strojem. Ona ju je paljivo proitala. Nakon nekoliko uvodnih stavki, ukljuujui i ovu "Peter Clifton VVelerson dobiva 100.000 funti" - pisalo je dalje:
Ostatak svoje imovine oporuno ostavljam gore spomenutom Peteru Cliftonu Welersonu,
roenom u Elm Houseu u selu Cha-mwick, 4. svibnja godine Gospodnje 1902. i zaduujem
ga da cijeli svoj ivot slijedi primjer svoje majke u iskrenosti, skromnosti i ljubaznosti i da
razvija svoju marljivost i skromnost po ugledu na svog potovanog oca...
116
Jane se nasmijeila toj maloj demonstraciji egoizma. Paljivo je proitala oporuku od
poetka do kraja, ali nije nala nita to bi joj pomoglo.
Tog poslijepodneva, kopajui po dobro popunjenim policama u radnoj sobi, pronala je jo
dokaza o mnogostranosti pokojnog gospodina VVelersona. Na jednoj polici pretrpanoj starim kolskim knjigama, pogled joj se iznenada zaustavio na prezimenu "VVelerson" na
poleini jedne knjige. Uzela je tu tanku knjigu i pogledala naslovnu stranicu. Oito je bila
tiskana u vlastitoj nakladi sa zaista zanimljivim naslovom Povijest papirnatog novca - A.
VVelerson B.A.
Knjiga je bila vrlo lijepo ilustrirana i sada joj je bilo jasno zato je izala u vlastitoj nakladi bilo je tu pola tuceta reprodukcija poznatih krivotvorina, a pogreke na njima bile su
naznaene crvenom tintom. VVelerson je napisao jo knjiga, jer je na dnu jedne stranice
77

proitala: Vidi - Reakcija na kiseline, Gibbson & Fry, od istog autora.

Oito se radilo o geniju - ali geniju koji je prekoraio nevidljivu granicu izmeu zdravlja i
ludila.
Upravo je stavljala knjigu natrag na policu, kad su se korice otvorile i na prvom listu je
ugledala posvetu napisanu ispisanim rukopisom:
Mojoj dragoj supruzi, Janet Welerson
(i u zagradi)
Ova knjiga je objavljena onog dana kad nam se rodio na Peter
Vratila je knjigu na policu, duboko uzdahnuvi. Nadala se da e joj se javiti stari odvjetnik
Radlow, ali nita nije stiglo ni jutarnjom ni veernjom potom. Peter je telefonirao
poslijepodne i rekao daje ispitivanje odgoeno za tjedan dana i da se vraa veeras. Jo je
razgovarala telefonom, kad je stigao brzojav. Otvorila ga je - nije bilo potpisa, a predan je u
13 sati na poti u Amsterdamu.
Nemoj nikome rei da sam ti se javila. Pii mi na "Continental" Berlin o svemu to se
dogaa. Mora Donaldu bezuvjetno vjerovati - ne zna to on sve ini za Petera.
To je oito pisala Marjorie, ali zato se nije i potpisala? to se krilo iza njenog tajanstvenog
bijega?
Jane je u koli nauila stenografiju - nije bila osobito brza, ali ta joj se metoda pisanja inila
vrlo korisnom, pa je telegram prepisala u mali notes, prije no to je poruku bacila u vatru.
Peter se nije vratio ni u etiri ni u pet sati poslije podne. U est sati je nazvala dvorac
Longford i on se javio.
117
- Bojim se da neu na vrijeme stii na veeru, Jane. Bourke e ti ispriati sve to se dogodilo.
- Zato ostaje? upitala je, srce joj je zamrlo.
- Nisi valjda... Kratko se nasmijao.
- Ne nisam uhapen, hvala Bogu! Ne znam koliko e to potrajati. Zamolio sam Bourkea da
postavi jednog ovjeka u Carlton House Terrace.
- Zato? - upitala je, ali nije dobila zadovoljavajui odgovor.
- Pa... ne elim da te gnjave reporteri. Doi u kui u deset. Je li tvoj otac s tobom?
- Ne - odgovorila je, a neto u njenom glasu ga je navelo da zapita:
- Je li jako ljut na mene?... Ne bih se udio.
- Ne, ne - uvjeravala ga je.
Gospodin Bourke je stigao tek oko devet sati. Jako je kiilo i njegova kabanica je bila posve
mokra, iako je hodao samo nekoliko metara.
- Peter je ovdje?
Bio je zaista iznenaen, gotovo uznemiren, kad je odmahnula glavom.
- Rekao je da e doi u deset - odgovorila je. Zamirio je.
Neto njegovo uznemirenosti prelo je i na Jane.
- Sam?
Bourke je kimnuo.
- Da. Wells i onaj drugi lijenik su otili u sedam. Inzistirali su na tome da se posavjetuju,
vjerujem da je predmet razgovora bio na nesretni Peter. Pogledajte je li od njega? - rekao je
kad je Walker uao s brzojavom.
Rastrgala je kuvertu i izvadila dva gusto ispisana lista papira, proitala ih i predala Bourkeu.
Brzojav nije bio Peterov. Prvo je pogledao potpis - Radloiv.
- Ovo je namijenjeno Peteru - rekao je, ali je poeo itati na-glas:
78

S obzirom na tvoj telefonski poziv odluio, u pogledu aluzija u veernjim novinama, dati
punu izjavu veeras, doi u deset i trideset Lands Sydenham, izjava spremna za
punomonika sutra...
- Ne razumijem ba sve - rekla je. - Gospodin Radlow je u svojim brojevima jednako saet
kao i u svom govoru. to je to "Lands"?
- To je njegova kua u Svdenhamu. Pretpostavljam da je to stari Radlow?
Bourke je pregledao brzojav. Nije bilo vidljivo iz koje je pote odaslan, pisalo je samo
"London", to znai da je brzojav predan telefonom.
- Peter se nee vratiti do deset sati. Mislim da bi i mi mogli otii dolje., jeste li na dunosti
ili ne? - izazivala gaje.
- Nisam na dunosti - spremno je odgovorio. - Moemo li se odvesti vaim automobilom?
Pozvonila je VValkeru i naredila da joj dovezu rolls.
- Ako se Peter pojavi prije nego to krenemo, morat e s nama. U svakom sluaju, napiite
mu poruku kamo ste otili.
Ponovo je pogledao na sat i namrtio se.
- To mi se ne svia - rekao je.
- Trebao je ve biti ovdje. Cesta je dobra i za dvadeset minuta bi trebao biti u predgrau
Londona.
Dok su ekali automobil, Bourke je ponovno proitao brzojav i objasnio joj tajanstvene rijei
na kraju.
- Radlow se sprema dati izjavu pred pravnim punomonikom. Telefonski razgovor... to ne
razumijem, ali e nam to on bez sumnje objasniti.
Usprkos kii, no je bila topla. Uzela je kini kaput i bilo joj je drago da je to uinila, jer je
tako jako padalo da bi bila posve mokra za samo nekoliko koraka, od kue do automobila.
Bilo je mrano, i na putu od Londona do Svdenhama moralo se vrlo oprezno voziti. Put ih je
vodio uglavnom vanijim prometnicama, a cesta je na nekim mjestima bila prekrivena
debelim slojem blata. Putem joj je priao neto o Radlowu.
Prialo se da je starac mizantrop i da zapravo ivi sam, s troje sluinadi, u velikoj kui u
kojoj mu je umrla ena i u kojoj je proveo najsretnije godine svoga ivota. Iako je radio u
South-portu, ve etrdeset godina bio je vlasnik Landsa.
Kua je bila smjetena na osami Svdenham Hilla - visoka, prilino tmurna graevina,
okruena vrtom i visokim zidom.
Bourkea je izdalo pamenje, pa je skrenuo na pokrajnji prilaz, mislei da kua gleda na
sjever. Ta mu se pogreka mogla oprostiti jer je uz rub plonika, nedaleko od drvenih vrata,
ugledao svjetla jednog drugog automobila i naredio vozau da stane pokraj njega.
- Priekajte trenutak - rekao je djevojci i poao po kii do vrata.
Na prvi pogled je shvatio da je pogrijeio i da se nalazi pred vrtnim vratima. Vratio se do
Jane koja je gledala kroz prozor.
- Doli smo s krive strane... poeo je.
- iji je ono automobil? - tiho je upitala. - Sigurna sam daje Peterov!
118
119
23
Sljedee je sekunde ve bila na ploniku i brzo krenula prema naputenom bentleyu.
- Peterovjel
Na svjetlu uline svjetiljke Bourke je vidio da je taj stari dvosjed cijeli poprskan blatom. Da
79

bi ga bolje pogledao izvadio je depnu svjetiljku i usmjerio trak svjetlosti u unutranjost

automobila.
Na podu je leao remen, podigao ga je i pregledao, tada je obiao automobil. Sjedalo je bilo
napola sputeno.
- Da, Peterov je - rekao je uputivi se natrag prema vrtnim vratima.
Vrata su se otvorila i on se naao na ljunanoj stazi koja je vodila kroz visoko grmlje
rumarina. Nakon nekoliko trenutaka se vratio i pridruio djevojci.
- Ne razumijem - rekao je uznemireno. - Naravno, Peter je moda ovdje stalni posjetilac, a
da to nitko ne zna. Moda ulazi ovim putem. Ali, to mi je nekako udno - priekajte ovdje.
Vratio se u vrt i uz pomo svjetiljke poeo se probijati do mjesta gdje je pretpostavljao da se
nalazi glavni ulaz. Bacio je pogled na kuu - cijela je bila u mraku, osim jednog nezastrtog
francuskog prozora u prizemlju. Na sreu, nikakav pas nije zalajao.
Doao je do tratine i namjeravao se vratiti, kad je zauo duboko stenjanje - naglo se okrenuo,
prelazei lijevo-desno snopom svjetla iz svjetiljke. Tada je ugledao ruku, ispruen dlan u
rukavici i odmaknuvi u stranu cvjetnu granu, vidio je ovjeka gdje lei na leima.
Bio je to Peter!
Bourke je tiho zazvidao, sagnuo se i uspravio to onesvijete-no tijelo u sjedei poloaj.
Odloio je svjetiljku da bi imao slobodne ruke i upravo ju je htio podii, kad je u njenom
svjetlu ugledao neto, to mu je, iako je bio iskusan ovjek, izmamilo uzvik zaprepatenja.
Bio je to automatski pitolj, a na cijev je bila privrena udna metalna kuglica - prepoznao
je novu vrstu njemakog priguivaa.
120
Podignuo je pitolj, omirisao cijevi i zakoivi ga, stavio u dep. Bourke je bio izvanredno
jak ovjek, pa je uspio podii Petera na noge i odvui do vrtnih vrata. Tada se sjetio vozaa.
- Neto nije u redu? - upitala je Jane, bez daha, dotravi mu u susret.
- Znate li voziti bentley?~ upitao je Bourke tiho, a kad je odgovorila potvrdno, rekao je: Poaljite rolls okolo do prednjeg ulaza u kuu i recite vozau neka eka.
Tek tada je ugledala mlitavu spodobu koja je bila oslonjena na otvorena vrata.
- Oh, Boe! Zar je to Peter? - upitala je prestraeno apui.
- Uinite kako vam kaem - prosiktao je detektiv.
Odvukao je beivotno tijelo dublje u sjenu. Neki sluajni prolaznik ili policajac u patroli
moe unititi njegov plan. On je osobno riskirao, ali inio je to svjesno, vjerujui da ini
pravednu stvar.
uo je kako automobil odlazi - tada se Jane vratila.
- Sklonite se s puta - upozorio ju je.
Prebacio je Petera preko ramena, brzo proao plonikom i poloio ga na duboko, nisko
sjedalo u automobilu.
- Uite s druge strane i vozite natrag u Carlton House Terra-ce! - urno je naredio. - Do tada
moda doe k svijesti. Ve se mie. Odvedite ga u stan i ekajte dok se ne vratim.
Htjela gaje upitati stotinu stvari, ali bila je dovoljno pametna da to odgodi za kasnije. Drhtei
od glave do pete, stisnula je zube i sjela za upravlja - Bourke je promatrao stranja svjetla
automobila dok nisu zamakla za ugao i nala se na glavnoj cesti.
Ponovo je izvadio pitolj iz depa, pomirisao otvor cijevi - lice mu je bilo bezizraajno kad
je zatvorio vrata i polako krenuo prema proelju zgrade.
Prvo mora razgovarati s vozaem. Ako je i on prepoznao Peterov automobil, bit e nezgodno
- ali ini se da ga nije primijetio, a niti je uo primjedbu Jane. Nita udnog - no je bila vje80

trovita, a ona je aputala.

- Gospoda Clifton se vratila u grad taksijem, ne osjea se dobro... (Sreom su proli pokraj
stajalita taksija neposredno prije nego su skrenuli na sporednu cestu.)
- Priekat ete me ovdje.
Bourke je krenuo asfaltiranom stazom do mranog ulaza i pozvonio. Morao je zvoniti tri
puta dok mu slukinja nije otvorila vrata mranog predvorja.
- To ste vi, gospodine Clifton? - rekla je. - Gospodar vas oekuje. Oprostite to je mrak, ali
gospodar ne voli svjetlo u predvorju.
121
Oito da nikada nije vidjela gospodina Cliftona, jer je umjesto njega dopustila detektivu da
ue. Usprkos tedljivosti gospodina Radlowa, upalila je mali plamen u velikoj viseoj
svjetiljci i povela ga prema stranjem dijelu kue.
- Gospodar je rekao da ga ne smetamo dok vi ne doete -proaptala je.
Oito je starac bio strah i trepet u toj kui.
- U redu - rekao je Bourke. - Sam u se najaviti.
Otvorio je vrata i naao se na propuhu. Znai da je stranji prozor bio otvoren.
- Priekajte ovdje.
Plinski svijenjak visio je iznad stola, i njegove bijele kugle inile su svjetlo postojanim,
usprkos propuhu. U samom sreditu sobe bio je veliki staromodan uredski stol, a na njemu ovjek, udno ispruen - glava mu je poivala na bugaici, a ruka je bespomono visjela uz
stolicu.
- Imate li telefon? Gdje je?
- U predvorju, gospodine - rekla je slukinja drhtei. Neto nije u redu?
- Da. Pozovite policiju, samo recite telefonistu da trebate policiju. Recite daje ovdje
nadinspektor Bourke, neka poalju policijskog lijenika i detektiva koji su u slubi.
Zatvorio je vrata za njom i polako priao stolu.
Jedan od dva francuska prozora bio je irom otvoren - zastori su vijorili u kutu.
Paljivo je zatvorio prozor, prije no to se pozabavio mrtva-cem. Bugaica je bila natopljena
krvlju. Isto tako i papir ispod pera, koje je drala ukoena ruka.
Bourke se zaustavio i promatrao. Tada je zaobiao beivotno tijelo i proitao nekoliko redaka
napisanih na vrhu stranice koja je nosila broj sedam:
... Smatrao sam da pod datim okolnostima ne mogu odbiti za-1 htjeve svog klijenta. U to
vrijeme nije bilo tragova zastraujueg\ oboljenja...
To je bio kraj. Stranice od jedan do est su nedostajale. Pregledao je koaru za otpatke - bila
je prazna. Ostatak izjave odvjet-1 nika Radlowa je nestao. Bourke je iziao iz sobe, uzeo
klju, koji se nalazio s unutarnje strane vrata i zakljuao prostoriju. Slu-inad je bila u
predvorju, uzbueno i preplaeno razgovarajui | - jedan drhtavi glas je govorio na telefon.
Bourke je otiao do telefona i porazgovarao s policijskim narednikom.
- Da, da i hitnu pomo, molim. Da, neosporno je rije o ubojstvu.
122
uo je priguene uzvike straha i dao znak enama da izau iz predvorja.
- Priekajte trenutak, dok sluinad izae. Ubijen je metkom i/, neposredne blizine. Sluajno
sam se ovdje naao, istraujui sluaj dvorca Longford. To moete zabiljeiti narednice.
Spustio je slualicu i siao uskim, kamenim stubama u suteren, traei domaicu. To je ba
bila ona slukinja koja ga je primila.
- Nije mrtav, gospodine, zar ne? - aptala je -... Dragi stari gospodar...
81

- Doite gore - naredio je, ali ona je ustuknula.

- Ne elim ga vidjeti, gospodine., zaista ne bih mogla. Ipak ju je zamolio da u primaoj sobi
upali svjetlo.
Malo toga mu je mogla rei. "Gospodar" se poslije veere povukao u svoju radnu sobu, u
osam sati i deset minuta, naredivi da ga nitko ne ometa. Odmah zatim ona mu je donijela
kavu i otada nije iz sobe vie nita ula. Sjeala se svih telefonskih poziva toga dana.
Gospodin Radlow je vrlo rijetko razgovarao telefonom - poput veine starih ljudi mrzio je tu
spravu, koju je drao u kui samo zato to se bojao vatre, pa je elio biti u vezi s
vatrogascima. Tijekom jutra telefon je zazvonio etiri puta -dva puta su zvali iz trgovina,
jednom je bio krivi spoj, a zatim je uslijedio poziv lijenika gospodina Radlowa, koji je
obiavao posjeivati starog gospodina dva puta tjedno, pa je nazvao da se dogovori za
sastanak sljedeeg dana. Poslijepodne, ja ga nisam htjela smetati. Kad se probudio, kazala
samu da je zvao gospodin Clifton i on je rekao da ga svakako pozovem u sluaju da on
ponovo nazove. Gospodin Clifton je nazvao oko pola est.... ili moda ba u est sati.
Gospodar me zamolio da iziem iz predvorja, kao i vi maloas dok ste telefonirali, ali dok
sam silazila stubama, ula sam ga kako kae: "Napisat u izjavu - svejedno svialo ti se to ili
ne, ti budalo mlada!" ili neto slino, a tada se ini se predomislio, jer je rekao: "Dobro,
razmislit u o tome, i ako promijenim miljenje, javit u ti." Poslije, kad sam mu donijela
kavu, zamolio me da nazovem potu i poaljem brzojav gospodinu Cliftonu.
Otila je u svoju sobu po komad papira. Bila je to poruka koju je primila Jane.
- Tako sam znala da ete doi... oh, ali vi niste gospodin Clifton, vi ste gospodin iz policije.
- Jeste li uli bilo kakav zvuk? - prekinuo ju je Bourke. ena je oklijevala.
- Mislim da sam ula kako se zatvaraju neka vrata. U ovoj staroj kui sve se uje.
123
- Brz, otar zvuk... - predlagao je.
Bio je nekako priguen, mislila je slukinja.
- Koliko je bilo sati?
Na to pitanje mu je precizno odgovorila. Bilo je to pola sata prije njegova dolaska; ula je
odbijanje sata.
Upravo kad su zavrili razgovor zaulo se snano kucanje i Bourke je uveo narednika i dva
policajca iz lokalne policijske stanice. Iza njih, vani ispred ulaznih vrata, ugledao je jednog
policajca u uniformi. Prepoznao je u njemu svog starog pomonika.
- Ui, Rennie. U redu, ne morate ekati. Kako se zovete?
- Gospoica Stodder, Sir - promucala je domaica. Povela je Rennia u sobu gdje se nalazio
les, a nekoliko minuta kasnije pridruio im se i odjelni lijenik.
- Nita nisam dirao - rekao je Bourke. - Starac je pisao izjavu po koju sam doao; rije je o
sluaju Longford. I sami vidite da je bio na sedmoj stranici, ali prvih est nedostaje.
124
24
Na podu, uz stol, nalazila se etvrtasta srebrna kutija koju je nadinspektor previdio. Rennie je
zastao i podigao je.
- Hej, to je to? - rekao je.
Otvorio ju je. Bila je to kutija za cigarete, kakve obino dre u automobilu, i Bourke ju je
prepoznao prije nego to je Rennie ugledao inicijale "P.C.".
Na licu mu se nije pomakao niti jedan mii.
- To je meni ispalo - rekao je. - Tu malu kutiju dri Peter Clifton u konom pretincu kraj
82

upravljaa.
Stotinu puta je vidio tu kutiju u uporabi. Peter je imao jednu osobitu naviku - rijetko je puio,
osim ako nije vozio, a ta mu je mala kutije omoguavala da cigarete ima uvijek pri ruci.
Ponovo je pogledao unutra. Kutija je bila puna. Izvukao je jednu cigaretu i pregledao je. Bila
je to popularna i esto reklamirana vrsta duhana.
- udan momak - rekao je bez veze i gurnuo kutiju u dep. Dva detektiva su paljivo
pretraivala sobu.
- Da, onaj prozor bio je otvoren kad sam uao. Papiri su moda izletjeli van - rekao je
Bourke, iako je bio posve siguran, da su papiri, u sluaju da su negdje odletjeli, morali
odletjeti u smjeru vrata kad ih je on otvorio.
- Na sagu su vidljivi tragovi stopala - rekao je iznenada jedan od detektiva, sagnuo se i
dotaknuo blatnu povrinu -... jo su mokri...
- Telefonirajte u Yard po fotografa - rekao je Bourke. - Zamolite ih da obavijeste i poalju
ovamo glavnog inspektora Wit-kinsa. (To je bio glavni inspektor tog okruga.) - On e
preuzeti sluaj. I da znate, kad budete ispitivali poslugu, rei e vam da su oekivali posjet
gospodina Petera Cliftona. Radlow je njegov odvjetnik... njegova oca. Ja sam doao umjesto
njega.
Oko ulaznih vrata skupila se grupa znatieljnika, dokaz da se loe vijesti brzo ire. Jedan
policajac je uveo gospodina koji je bio prvi susjed starog Radlowa, poznati trgovac ajem.
Nalazio se u vrtu traei svog malog psa, koji je izjurio u no i nije se vraao na zviduk.
Bourke je odveo svog svjedoka natrag u predvorje.
125
- Udimo u kuu - rekao je Bourke nakon to je sasluao taj uvod.
Uveo je tog novog i vanog svjedoka u primau sobu.
- Kakav ste zvuk uli?
- Poput metka ispaljenog iz pitolja s priguivaem - rekao je susjed. - Pohaao sam vojnu
kolu u Hvtheu za vrijeme rata i tamo smo vrili pokuse s razliitim vrstama priguivaa, pa
sam odmah prepoznao zvuk. A i vjetar je puhao u mom smjeru, te se zvuk prilino jasno uo.
- Jeste li uli jo neto?
- Nita, a nisam nita ni vidio. Proao sam dijelom staze koja vodi uz ogradni zid, pa sam
doao do mjesta odakle sam mogao vidjeti prijeko. Nisam bio osobito znatieljan, jer po tako
runom vremenu ovjek ne eli biti vani ni tren due no to je neophodno. Ali kad sam
pogledao preko zida, vidio sam ovjeka kako prelazi travnjak u smjeru stranjih vrata. Ova i
sljedeih est kua imaju stranje ulaze, koje su svi, osim gospodina Rad-lowa pretvorili u
ulaz za automobile. Zazvao sam ga, mislei da je to Radlovv, ali nije odgovorio. S mjesta
gdje sam stajao mogao sam vidjeti daje prozor u odvjetnikovoj sobi otvoren. Nedavno smo u
susjedstvu imali provalu, pa sam bio poneto uznemiren. Malo je, zapravo, nedostajalo da
telefoniram policiji, no ne volim se mijeati u tua posla, a i sluajno znam, da gospodin
Radlovv uvijek provodi veer u toj sobi i da voli svje zrak.
- Tog ovjeka niste vidjeli?
- Ne, ne dovoljno da bih ga mogao identificirati.
- Je li bio visok ili nizak?
Svjedok na to nije znao odgovoriti. On je samo uo kako se vrtna vrata zatvaraju i nedugo
zatim je pronaao svog psia i vratio se u kuu.
- Htio bih vas upitati samo jednu stvar: je li taj ovjek hodao brzo ili polako? Da li je hodao
uspravno ili teturao?
83

- Hodao je vrlo uspravno i vrlo brzo. Bourke je kimnuo.

- Bio bih iznenaen da nije.
Detektiv se jako zabrinut odvezao ravno u Carlton House Ter-race. Peterov automobil nije
bio pred kuom, pitao se da li je Jane stigla - no upravo ona mu je otvorila vrata.
- Spava - rekla je tiho.
- Znai nije se oporavio? - namrtio se Bourke.
- Samo na trenutak, sam je uao u kuu i sigurna sam da me nije prepoznao, niti je znao gdje
je. Hvala Bogu, Walker je bio u smonici, pa sam Petera bez pomoi odvela u njegovu sobu.
Zabrinuto ga je gledala.
126
- Neto se strano dogodilo? A kad je potvrdno kimnuo:
- Gospodin Radlovv? - upitala je.
- Radlovv je ustrijeljen iz neposredne blizine. Da sam na vaem mjestu, gospoo Clifton, ne
bih dalje nita pitao. Gdje je taj va suprug?
Odvela gaje u spavau sobu. Peter je leao na krevetu potpuno odjeven, pokriven perinom.
Spavao je. Bourke ga nije ni pokuao probuditi, nego mu je na brzinu pretraio depove.
Prvo to je naao bio je dugi, crni arer, za kojeg je odmah znao da odgovara onom
automatskom pitolju. Druga zanimljiva stvar bio je plosnati paketi u Peterovom
unutarnjem depu. Bio je zapeaen i zavezan zelenom vrpcom, no na njemu nije nita
pisalo. Bourke gaje otvorio. Naiao je na jo jedan omot od tankog srebrnog papira, a u
njemu sveanj amerikih novanica od po stotinu dolara. Bilo ih je pedeset - lako ih je
prebrojio jer su se serijski brojevi nizali jedan za drugim. Gospodin Bourke se namrtio.
- Sad jo samo treba priznati zloin! - promrmljao je. Zanimala gaje jedna stvar, tanka zlatna
kutija za cigarete koju
je naao u Peterovom depu. Bila je prazna. To gaje zaprepastilo. Vidio je, naime, Petera,
kako tu kutiju puni cigaretama prije samo nekoliko sati. Prodrmao ga je. Peter je polako
otvorio oi.
- Ustani - rekao je Bourke zapovjedniki i spava gaje posluao. - Skini sako!
- Peter je skinuo sako zatvorenih oiju. Nije htio ili nije mogao govoriti. Tako je vrsto
spavao, da je istog trenutka kad su ga poloili na jastuk, izgubio svijest. Bourke je zavrnuo
njegov rukav i pomou depne svjetiljke mu je pregledao ruku. Bio je oito zadovoljan onim
to je vidio, jer se okrenuo zabrinutoj Jane s pobjedonosnim osmjehom.
- Znate li to treba vaem suprugu? Svjetlo!
- Svjetlo? - rekla je djevojka zbunjeno.
Bourke je pokazao na dvije zasjenjene zidne svjetiljke koje su predstavljale jedino
osvjetljenje u sobi. Kraj kreveta se nalazila svjetiljka - odstranio je svileno sjenilo i upaljenu
lampu postavio tono pred lice spavaa. Peterovi kapci su zadrhtali, lice mu se izobliilo u
bolnu grimasu, podigao je ruku da odgurne svjetlo - ali Bourke je bio neumoljiv.
- Probudi se - rekao je, i kao da su njegove rijei imale neki tajanstveni uinak, Peterove su
se oi irom otvorile i on je bez iije pomoi sjeo na krevet.
- to je?
127
- A to nije - siktao je Bourke.
- Upropastio si jednu slavnu karijeru, koja je ve bila pri kraju. Jo su mi ostale samo dvije
godine do mirovine, a ini se da u ih odsluiti u jednom od zatvora Njezina Velianstva.
Peter je gledao as detektiva, as djevojku, a zatim se osvrnuo po sobi.
84

- Kod kue sam, zar ne?

- Da, kod kue si u pravom smislu te rijei - rekao je Bourke.
Znaajno je pogledao Jane i ona ih je ostavila nasamo. Za etvrt sata su joj se pridruili.
Peter je bio vrlo blijed, Bourkeova kosa je bila razbaruena.
- Zna li sluinad da se Peter vratio? - zapitao je detektiv.
- Da - rekla sam im daje doao.
- Dobro, oni nisu uli kad je uao. Pogledao je na sat.
- Vi ste stigli deset minuta do deset. Je li dolje na vratima bio portir?
- Ne, nije bio na dunosti. Dizalo radi automatski. Ponovno je kimnuo.
- Dobro. Tko je odvezao automobil?
- Ja. im sam Petera otpremila u kuu, odvezla sam automobil u garau iza ugla koju
ponekad koristim. Ne znam gdje je Pe-terova garaa.
- Odlino - komentirao je Bourke. - Znai da ga voza nije vidio.
Peter je uzdahnuo.
- Vezao si mi ruke, Bourke - rekao je.
- to si htio uiniti? - brzo je upitala Jane. Bourke je kimnuo.
- Gospodin Peter Clifton je doao na veliku i originalnu ideju da ode do najblie policijske
stanice i da prizna krivicu za dva ubojstva - rekao je. - Ali to moe uiniti samo ako svoju
suprugu proglasi sukrivcem, a detektiva nadinspektora Joea Bourkea sudionikom, pa je
najljubaznije obeao odustati od toga. Gdje ste ostavili taj automobil, gospoo Clifton?
Na papiri mu je napisala adresu garae.
- Idem pregledati automobil. Ti se vrati u krevet, Peter, a to e raditi tvoja supruga, ne
znam. Da sam na njenom mjestu, sjedio bih kraj telefona, ne bih davao nikakve informacije i
pripremio bih se primiti detektiva inspektora Mosesa Roupera, kad se pojavi. Svakako u se
vratiti, moda stignem prije njega.
- Da poem s tobom? - upitao je Peter.
- Ti si posljednja osoba koju elim kraj sebe - rekao je Bourke. - Ostani ovdje. Ako dou
novinari, nemoj ih primiti.
128
- Nee li to izgledati sumnjivo? Bourke je odmahnuo glavom.
- Ovdje stanuje ovjek koji je upravo doao iz dvorca Long-forda gdje je poinjeno
ubojstvo, ak se na neki nain i na njega sumnja. Za oekivati je da ga novinari gnjave. To je
ujedno i izgovor da se svaki od njih odbije. Ne vjerujem da se motri na kuu. Pretpostavljam
da je Rouper suvie zaposlen na drugoj strani.
Odmah zatim Bourke je otiao.
129
25
Kad je iziao iz kue, Boruke se osvrnuo ne bi li primijetio nekog agenta. Tono je znao
mjesta gdje se ti promatrai najradije postave, ali nigdje nije bilo nikoga. Kasnije, kad je
proao pokraj uniformiranog pozornika na uglu i zaelio mu laku no, ovaj ga je prepoznao,
ali nije spomenuo nikakvo nadziranje.
Peterov automobil bio je u javnoj garai. Bourke je pokazao svoju iskaznicu i istog trenutka
bio odveden do bentleya, kojeg su prali nasred dvorita. Pomou depne svjetiljke temeljito
je pretraio unutranjost automobila. Posao je bio lak, jer je automobil iznutra ve bio
oien, a praina sa sjedala usisana. Potraio je efa praonice.
- Ne, gospodine. Unutra nismo nali nita osim nekoliko opuaka.
85

- Hm? - Bourke se naglo okrenuo. - Pretpostavljam da ih jo moemo vidjeti.

ovjek je kimnuo.
- Da, nalaze se u vreici usisaa.
Vreica je smjesta bila ispranjena. Jedan opuak je ostao netaknut. Cigareta je bila napola
popuena - i to na cigarluku, zakljuio je Bourke. Paljivo ju je zamotao u papir i spremio u
dep. U gomilici sive praine usisaa, vidjelo se neto malo, bijelo. Paljivo se sagnuo - i
vrkom kaiprsta njeno razgrnuvi prainu ugledao malu, bijelu pilulu.
- Jeste li jo neke automobile istili ovim usisaem?
- Samo ovaj, gospodine - brzo je odgovorio ef. - Sva praina koju ovdje vidite usisana je u
ovom automobilu. Za svaki automobil uzimamo novu vreicu, a prainu pregledavamo u sluaju daje neto izgubljeno. Tako obino naemo izgubljene perle, a jednom je jedna dama
izgubila dijamantni prsten.
Bourke je otvorio zamotuljak u kojem je bila cigareta i tamo stavio pilulu.
- Nita drugo nije naeno?
ef je odmahnuo glavom, ali je jedan od njegovih ljudi neka-jui se priznao da je na
sjeditu naao tri cigarete. Ispriao se zbog te male krae. Imao ih je u depu. Bourke ih je
uzeo i pre130
gledao - bile su, kao to je i oekivao, iste vrste kao i one u srebrnoj kutiji. Stavio ih je u
svoju kutiju za cigarete i budui da vie nita zanimljivog nije bilo u automobilu, bacio se u
izvanredan troak i uzeo taksi do Scotland Yarda. Tu je potraio efa odreenog odjela i
predao mu srebrnu kutiju za cigarete.
- Na njoj ima puno otisaka - rekao je. - Snimite ih. elim da sutra u podne fotografije budu
na mom stolu. Jedna kopija se mora predati u arhivu radi identifikacije i izvjetaja.
Izvadio je iz depa napola popuenu cigaretu i ubacio je u malu epruvetu, koju je naao u
svojoj sobi. - Ovo je za kemijsku analizu.
Odvojio je tabletu od cigarete i zamotao je u poseban papir.
- elim da se i ovo kemijski ispita. Pretpostavljam da je rije o hioscinu.
Ova otkria iz automobila prelazila su njegova oekivanja. Ni u snu nije mislio da e doi do
takve lovine, pa je likovao kad je pozvonio na vrata u Ulici Harlev broj 903.
- Doktor je otiao u krevet, gospodine, a gospoa Chevne Wells je otputovala.
- Recite doktoru Wellsu da ga nadinspektor Bourke eli vidjeti.
Sluga je otiao gore i ostavio ga samog u predvorju. Kad je silazio, Donald Wells je iao za
njim. Nosio je svileni kuni ogrta sa cvjetnim uzorkom, ali je ispod njega bio potpuno
odjeven.
- Upravo sam htio lei, Bourke. Imate li neki poseban razlog zbog kojeg me elite vidjeti?
Veeras me prilino boli glava.
- Ujutro e sve nas boljeti glava, ako ne grijeim - rekao Bourke veselo. - Mislim sve osim
mene. Jadnog starog Petera Clif-tona i gospou Clifton i Mosesa Roupera... a i vas, doktore.
Chevne Wells je otvorio vrata i uveo svog posjetioca u radnu sobu, istovremeno upalivi
svjetlo. Otiao je do stolia i pritisnuo oprugu, gornja ploa se digla otkivajui odlino
opremljeni kuni bar.
- to ete popiti?- Vodu - rekao je Bourke kratko. - Kad doe do obrauna volim biti
trijezan.
Wells se nasmijao i natoio malo vhiskvja u au, punei je sodom iz iteeg sifona.
- S kim ete se obraunati veeras?
86

- To bih i sam elio znati. Nisam posve siguran tko je to, ali pitanje je dana kad u ga
smjestiti iza reetaka.
Telefonom sam razgovarao sa Sowlbyjem, odvjetnicima koji rade na sluaju Longford.
Govorio je prilino polagano i dosta nezanimljivo, mislio je Donald. Tada je Bourke
iznenada rekao:
131
- Pretpostavljam da znate da je stari odvjetnik ubijen... ustrijeljen u svojoj radnoj sobi,
veeras u deset sati?
Na licu Donalda Wellsa pojavio se izraz uasa.
- Radlow - ubijen? Dobri Boe!
- Zar sam rekao Radlow? - Bourkeov glas bio je leden. Donald nije bio u stanju odgovoriti.
- Zar sam rekao Radlow? - ponovo je upitao Bourke. - Govorio sam o Sowlbyju, zar ne? On
je odvjetnik i star je. Zato ste pomislili da je rije o Radlowu? Vi ga ionako ne poznajete?
Donald Wells se pribrao.
- Poznajem ga, bio je Peterov odvjetnik, zar ne? Peter je o njemu govorio danima. Pitao sam
se to se dogodilo s tim starcem, nisam ga vidio godinama. udno je to sam pomislio da
govorite o Radlowu, ali ja sam ve gotovo poludio.
Bourke mu nije odgovorio - hladnim pogledom je promatrao lijenika. Progovorio je polako
i znaajno.
- Radlowa je veeras u njegovoj radnoj sobi ustrijelio nepoznati ovjek, kojega je, meutim,
vidio susjed. On je bio izaao u vrt traiti svoga psa, pa je vidio ubojicu kako izlazi iz sobe
nakon pucnjave.
Njegov glas je bio vrst, gotovo jednolian - govorio je bez stanke, ne dajui sugovorniku
priliku da ga prekine.
- Tako je to obino kod ubojstva, doktore, uvijek se dogodi neto nepredvieno. Tko bi
pretpostavio da jedne takve olujne noi, ugledni graanin Svdenhama njuka po svom vrtu,
traei psia? I on je vidio ubojicu, opisao mi gaje, pa sam doao uhvatiti....
ovjek pred njim se ukoio od straha.
-... svaki pa i najmanji znak daje Peter Clifton bio u Svdenha-mu.
Tek tada, na silu, Donald Wells je spustio pogled. aa mu je podrhtavala u ruci, ali on je
ve na brzinu pronaao izgovor za svoje uzbuenje.
- Radlow! Dobri Boe! - promrmljao je, poto je iskapio whisky. - Uasna stvar, zar ne?
- Gdje ste ostavili Petera?
- Ostavio sam ga u Longfordu - rekao je Wells. - Rekao je da ima sastanak i da e doi
kasnije. Trebao se s nekim sresti u gradu. inilo mi se da je to Radlow.
Bourke je zamiljeno napuio usne.
- To je bila njegova zamisao. Sluajno sam se naao ispred njegova stana u Carlton House
Terrace deset do deset kad je stigao kui. Nisam nikada vidio nekoga da tako loe izgleda,
kao jadni stari Peter Clifton. Dobro ste mislili, doktore, trebao se sa132
stati s Radlovom, ali ja sam ga uvjerio da ode u krevet. Sam sam otiao do Radlowa. Kad
kaem sam - dodao je paljivo - hou rei daje sa mnom pola gospoa Clifton, ali bila je
toliko zabrinuta za Petera, da se taksijem vratila kui. Naao sam Radlowa pola sata nakon
ubojstva, pa sam pomislio da bi bilo grozno za Petera da je sluajno vien blizu odvjetnikove
kue oko deset sati.
Chevne Wells nije odgovorio. Jo je promatrao sag. Sada je podigao pogled.
87

- to mislite, tko je ubio Radlowa? - mirno je upitao.

- To emo lako otkriti im naemo pitolj. Sutra e pretraiti vrt. Ne vjerujem da e ita
pronai. Prvorazredni ubojice ne ostavljaju oruje za sobom, osim u priama ili u sluaju da
ele ubojstvo prikrpiti nekom drugome. Znam daje to uinjeno jednom ili dvaput. Ostavljaju
se udne kutije cigareta da bi i tupo-glavi policajac, poput mene, povjerovao daje Peter
ubojica.
Bourke je Wellsa netremice gledao u oi. Donald nije niti tre-pnuo.
- To vie slii na krimi, nego na posao Scotland Yarda - rekao je, smjekajui se. - to elite
da za vas uinim, Bourke?
- Vi ste lijenik - Bourke je zamiljeno gledao u strop. - elio bih od vas protuotrov za
hioscin i morfij, ubrizgan potkono, kako sam to lijepo rekao!
Donald je spustio pogled, ali mu se na licu nije pomakao ni jedan mii.
- To zvui poput onoga to neuki ljudi nazivaju "mjeseare-njem"?
Bourke je kimnuo.
- Da, i ja sam neuk, pa to isto tako nazivam - rekao je. Donald je slegnuo ramenima.
- Ne znam kakav protuotrov elite. Nema tetnih uinaka, ako se pravilno ubrizga...
-... od strane struno obrazovanog lijenika... - promrmljao je Bourke. - udi me, naao sam
hisocin, ali mi nedostaje morfij, siuna tableta. Sigurno je bila na podu automobila, pa ju je
pokupio usisa.. Zamolio sam istae da potrae malu smeu tabletu, ali ne vjerujem da e je
nai. Lijenici strunjaci nisu toliko nepaljivi da bi ispustili dvije tablete.
133
26
Wells je zatresao glavom.
- Zaista ne znam koji automobil? - upitao je, a zatim iznenada dodao: - Sjednite Bourke. Vi i
ja ne govorimo istim jezikom. Vi ste strano tajanstveni, a mene to prilino zbunjuje. Recite
mi to imate na umu. Je li rije o Peteru? I tko je taj lijenik -strunjak? Ne poznajem
nijednoga, osim sebe - zahihotao je. -Optuujete li me da drogiram Petera ili neto slino?
Kakve to sve skupa ima veze s Radlowom?
Govorio je brzo i nervozno. Pod hladnokrvnim Bourkeovim pogledom nije mogao sakriti
napetost.
- Volio bih znati to vam je na umu, nadinspektore?
- Rei u vam, doktore Wells - rekao je Boruke mirno. - Mislim o tome, kako ste sve novosti
koje sam ispriao, krivo shvatili. Vi ste prijatelj gospodina Cliftona, zvat u ga Peter, jer i
sam imam ast biti njegovim prijateljem. Vi niste reagirali, je li to pravi medicinski izraz?,
onako kako sam to oekivao. Doao sam i rekao vam da je jo jedan njegov poznanik ubijen.
Takoer sam vam rekao da Peter trpi posljedice droge, a nisam uoio da ste se uznemirili,
nisam uo da ste rekli da elite odmah k Peteru kako biste mu pomogli. A upravo sam to
oekivao od vas, doktore Wells, no vi to niste uinili. Cijelo vrijeme se branite. Od ega?
Kad sam upotrijebio glagol "uhvatiti" gotovo ste se onesvijestili. Zato? ega se bojite?
Govorim s vama kao mukarac s mukarcem, bez svjedoka.
Chevne Wells je stajao ispred kamina u svojoj omiljenoj pozi, s rukama u depovima, glave
nagnute u stranu, promatrao je detektiva ve pomalo vrativi svoje staro samopouzdanje.
- Pa... i ja u vama rei neto kao mukarac mukarcu i bez svjedoka - dodao je tiho.
Istupio je naprijed, kucnuo o stol da bi istakao svoje rijei.
- Pretpostavimo, nadinspektore Bourke, da vam kaem kako mi je Peter Clifton priznao da je
umorio Basila Halea. to biste vi uinili? To bi bilo vrlo neugodno za vas, zar ne?
88

Pretpostavimo da sada kaem ili napiem: "Smatram svojom graanskom dunou da

obavijestim policiju da mi je gospodin Peter Clifton iz Carlton House Terace br. 175 priznao da je u trenutku ludila ubio Basila Halea u
dvorcu Longford..." Da potpiem taj papir i predam vam ga, to biste uinili?
Bourke je nagnuo naprijed svoju veliku glavu. Njegove oi su bile dva uska proreza.
- Rei u vam to bih uinio - rekao je svojim dubokim glasom. - Uhapsio bih vas na licu
mjesta! Ako ikome treba suditi, onda ste to vi. Imam dovoljno dokaza da vas uhapsim bez
istrage.
Usprkos samokontroli, Wells je problijedio.
- Pod kojom optubom?
- Za svjesno izdavanje falsificirane novanice na utrkama u Hurst Parku. To je prva optuba.
Usuujem se rei da u ih sutra u ovo vrijeme imati jo nekoliko u rukavu.
Sada su maske pale. Iz Donaldovih oiju sijevala je mrnja.
- ini se da ne shvaate to govorite, nadinspektore. Morate znati da ne razgovarate s
doktorom VVellsom iz Nunheada!
Bourke je kimnuo.
- Vi, ini se ne razumijete, Wells - odbacio je sve titule i uljudnost. - Policija nikada ne trai
guvu. Kad se pojavi neto, spremna je uhvatiti se u kotac s tim. Policija ne ini zlodjela,
ona eka na zloin. Vi niste doktor Wells iz Nunheada, ja to znam. Za samo dvanaest
mjeseci nakon one istrage, imali ste ve dobru praksu u Ulici Harlev. Odakle vam novac?
- to se to, do vraga, vas tie? - planuo je Donald.
- Tie me se. Pretpostavimo da vas dovuem na sud, biste li mogli dovesti dva svjedoka ije
bi svjedoenje prihvatila svaka porota, da objasne kako ste iznenada postali bogati, kako ste
se od doktora Wellsa iz Nunheada pretvorili u doktora Chevne VVellsa iz Ulice Harlev,
specijalistu za ivane bolesti. Razmislite o tome, ako taj svoj iznenadni i fantastini
napredak moete objasniti, otiite u Scotland Yard i prijavite me, jer ja neu porei ovo to
sam veeras rekao. Upozoravam vas - upro je prstom u blijedog Donalda - ostavite Petera
Cliftona na miru. Ako imate plan kako zgrnuti njegovo bogatstvo, zaboravite ga. Poinjena
su dva ubojstva. Bili ste u dvorcu Longford kad je ubijen Basil Hale...
- Noas nisam naputao kuu...
- Vi ste laljivac - rekao je Boruke mirno. - Moj ovjek vas je pratio cijeli dan. Izili ste
veeras u osam sati i vratili se etvrt do jedanaest. Moj vas je ovjek izgubio, sluajte me
dobro!, izmeu devet i petnaest i onog trenutka kad ste se taksijem dovezli pred kuu.
Uzeo je svoj eir, otiao do vrata i naglo ih otvorio, gotovo ih iupavi iz okvira.
135
- Netko e biti uhvaen zbog tih ubojstava Wells! - rekao je -ali to nee biti Peter Clifton.
Utuvite si to u glavu! ak ni Rouper vam ne moe pomoi ako idui tjedan bude jo uvijek u
slubi. Prenesite mu to! Nikakve kutije cigareta pune duhana koji Peter ne pui, i nikakvi
lani dnevnici, koje je pisao va drukan Mudri, nee vam pomoi.
Bourke je izaao i zalupio vratima. Wells je sjeo da bi razmislio o ovoj izrazito opasnoj
situaciji. Sluga je uao u sobu poslije ponoi, A Donald je jo sjedio, drei se rukama za
glavu.
- Idite na spavanje - rekao je Wells, a da ga nije ni pogledao, i ostao u istom poloaju dva
sata. Tada je ustao, protegnuo svoje ukoene udove, otiao u svoj mali laboratorij i smijeao
sebi neto mnogo jae od whiskyja.
Sada mu je glava bila bistra, mozak je radio brzo. Uzeo je list papira i poeo pisati. U est
89

ujutro zavrio je pismo, stavio ga u veliku kuvertu naslovljenu na glavnog efa Scotland
Yarda. Prilijepio je marku, proao predvorjem i oklijevajui stao kraj vrata. Ne, prespavat e
to, pismo moe poslati i kasnije tog dana. To je za njega bila dobra odluka, jer je pred kuom
ekao ovjek iz Scotland Yarda s tonim uputama nadinspektora Bourkea.
- Ako vidite da Wells izlazi s pismom naslovljenim na Scotland Yard, uhapsite ga u
Marvlebone Lane dok ja ne doem.
Ako ve mora nastradati, zakljuio je gospodin Bourke, svejedno je koliko grijeha ima na
dui. Kako kau lopovi, samo jednom se visi - bilo zbog janjeta ili zbog ovce. Premda ni u
svom najdobrostivi]em raspoloenju doktora Donalda Chevnea Wel-lsa ne bi mogao smatrati
ovcom.
136
27
Petar se probudio ujutro poslije zdravog sna bez snova. Osjetio je da netko stoji kraj njegova
kreveta i zauo je ugodno zveckanje alica.
- Jai ili slabiji? - rekao je najslai glas na svijetu. - Nisam s tobom u braku dovoljno dugo da
bih znala stavlja li uope eer u aj.
Otvorio je oi. Jane je stajala kraj kreveta, odjevena u kimono cvjetnog uzorka, drei u ruci
mali kineski ajnik.
- Ej... - rekao je i pogledao okolo -... pa ja sam ovdje, zar ne?
- Da, ti si zaista ovdje - rekla je mirno. - Pitam se shvaa li kako je zanimljivo imati
supruga koji nikada ne zna tono u kojem krevetu spava!
Peter se skrueno nasmijao i proao prstima kroz kosu.
- Shvaam da je brak sa mnom najuasnija stvar koja se moe dogoditi jednoj eni - rekao je,
uzimajui alicu iz njenih ruku.
- Koliko je sati?
Ona se tiho nasmijala.
- To je prava kuna atmosfera, pola osam. Zbunjeno je pogledao po sobi.
- Je li Bourke ovdje? - upitao je.
- Gospodin Bourke nije ovdje - rekla je. - Ozbiljno sam razmiljala o tome da mu ponudim
da prespava kod nas, ali on to sigurno ne bi prihvatio.
Zahvalno je popio aj i namrtio se, gledajui vitku osobu koja je sjedila na rubu kreveta.
- Sino se neto dogodilo, to je to bilo? ini mi se da mi je Bourke neto rekao - zatvorio je
oi, pokuavajui se prisjetiti i apnuo: - Radlow, ubijen je!
Ona je potvrdno kimnula.
- Da - rekla je Jane mirno. - Gospodin Radlowje ustrijeljen. Peter je sakrio lice meu ruke i
promrmljao:
- Uasno! Pretpostavljam...
- Nemoj nita pretpostavljati dok ne vidi gospodina Bourkea - rekla je spremno - osobito
ako pretpostavlja da si ga ti ubio.
Odmahnuo je glavom.
137
- Ne vrijedi, Jane - rekao je pun oajanja. - Ti si sa mnom divna, ali sada kad zna... sve o
mom ludom pretku, mogu slobodno govoriti. Mislio sam da sam izlijeen, da vie nema
opasnosti... inae ne bih nikada dopustio da se uda za mene. Do-nald mi je rekao da su
ovakvi napadaji mogui.. Zato me tako gleda?
Jane gaje svojim lijepim oima udno gledala.
90

- udno te gledam? Moda. Peter, ja se ne bih mnogo brinula o tome to kae Donald Wells.
Ti ga isuvie ozbiljno shvaa. Ne gledaj me tako uplaeno, dragi, ne smetaju te valjda ovi
uobiajeni izrazi prisnosti. Moramo se pretvarati da ivimo u sretnom braku i ti se mora
nauiti na izraze njenosti.
Mirno se nasmijao. To je bilo prvi put nakon vjenanja da se Peter normalno smije.
- To mi nee biti teko - rekao je i dodao ozbiljno: - Zato ti se Donald ne svia? On je moj
dobar prijatelj, Jane. Ne znam to bih bio uinio bez njegove pomoi.
Pogledala gaje sveanog izraza lica.
- Detektivi stalno sumnjaju - rekla je. To me je nauio Gospodin Bourke.
- Detektivi? Kimnula je.
- Ja sam detektiv - rekla je mirno. - S oduevljenjem sam prihvatila svoje novo zanimanje.
Sumnjam u Donalda, u Marjo-rie, ak i u samog Bourkea..
- I u mene? Blijedo se nasmijeio.
- Ne, u tebe ne. Mislim da si sposoban za mnoge lijepe stvari, ali i pomalo aave.
Ustala je i natoila jo jednu alicu aja.
- Zamolit u te ovih dana da mi polako sve ispria, osobito kako si upoznao Donalda. A
sada u te napustiti. Kad se odje-ne, doi u moju sobu... pretpostavljam da je ono moja
soba. ekat u te s listom papira, perom, i naravno, mnogo pitanja!
Ponovo se nasmijao.
- Ja u biti najzahvalniji svjedok kojeg si ikada ispitivala - rekao je.
I ona se morala odjenuti, ali se zadrala u dnevnoj sobi da bi prelistala novine. Samo je jedan
list na naslovnoj stranici donio lanak o smrti gospodina Radlowa. Na sreu, za sada se ta
tragedija nije mogla povezati s Peterom, pa e on biti poteen na-metljivosti reportera koji
ele doznati uvijek sve pojedinosti.
Polako se odjenula i vratila u lijepu, malu dnevnu sobu. Peter je ve stajao kraj otvorenog
prozora, gledajui u park obasjan
138
suncem. Oito je i on proitao onaj lanak, jer je zapoeo razgovor o zloinu im je ula u
sobu.
- Bourke mi je neto rekao... - obratio joj se. - Ne mogu se sjetiti to, ali mui me osjeaj da
je to bilo neto neugodno. Jesam li ja sino bio u Svdenhamu?
- Da, bio si - odgovorila je bez oklijevanja.
- Ne razumijem, a opet se uasno bojim da razumijem! Je li Bourke rekao...
- Nije vano to je Bourke rekao - rekla je odreito i poslovno. Kao to je obeala, sjela je za
stol. - elim injenice, Peter. Kako si upoznao Donalda Wellsa?
- Draga, zar je to neophodno? - postao je nestrpljiv. Kimnula je.
- Neophodno je. Gospodin Bourke me zamolio da doem do tih podataka.
Peter je s rukama na leima, namrten, etao gore dolje po sobi.
- Upoznao sam ga... kada zapravo? Poslije svog povratka iz Afrike. Na brodu me jako
zabolio zub, pa mi je jedan ovjek, kojeg sam tamo upoznao, preporuio lijenika u Ulici
Harlev. Zapamtio sam broj, 903, ali je bol nestala, dva ili tri mjeseca nisam osjetio
zubobolju. Jedne veeri se bol ponovo javila, odvezao sam se u Ulicu Harlev i upoznao
Donalda Wellsa... Jasno ti je da sam stalno imao na umu i onu veu nevolju. To me pratilo
cijeli ivot poput more, od onog dana kad sam sluajno otkrio da mi je otac umro u
Bradmooru.
- Kad si to otkrio? - brzo je upitala.
91

- Imao sam dvadeset jednu godinu. Odvjetnici su mi to morali rei. Morao sam potpisati
mnogo papira i tada sam otkrio da mi je prezime VVelerson. Nisam morao pitati zato su mi
ga promijenili. U dokumentima koje sam proitao i potpisao, bilo je navedeno i mjesto smrti
moga oca. Donijeli su mi te papire u Gvvelo u Rodeziji, gdje sam tada ivio, a slubenik koji
ih je donio bio je prilino brbljiv. Sve mi je ispriao. Oduvijek sam znao da neto nije u redu.
Stari Radlow se trudio da me dri podalje od svega, izvan zemlje, na istom zraku. Mislio
sam da u obitelji moda postoji sklonost plunim oboljenjima. Doivio sam ok kad sam
otkrio o emu je zapravo rije.
Duboko je uzdahnula i zatekla se kako miluje ruku, koja je leala na stolu kraj njene.
- Priaj mi sada o Donaldu - rekla je njeno.
- Dakle, otiao sam u Ulicu Harlev, upoznao Wellsa i objasnio mu da sam pogrijeio. On je
kupio kuu od zubara koji je umro, ali me odveo drugom lijeniku, u Ulicu Devonshire, mis139
lim, koji je umrtvio ivac i izlijeio me. Wells me priekao, pa smo kasnije otili njegovoj
kui. Supruga mu je bila na putu. Uinio mi se vrlo simpatinim. Bio je lijenik, pa sam mu
mogao rei mnoge stvari koje su godinama bile zapeaene u mojoj glavi. Nisam nikada bio
razgovarao s nekim lijenikom o svom stanju, ni o mogunosti nasljeivanja oeve bolesti.
I tada, kad mi se pruila prva prilika, sve sam mu rekao. Do-naldu dugujem vie no to bih
mu ikada mogao platiti. Morao sam mu obeati da u ga posjeivati svaki tjedan, postali smo
dobri prijatelji. I jo za jednu stvar mu nikada ne mogu biti dovoljno zahvalan, preko njega
sam upoznao tebe.
Kimnulaje.
- Sjeam se one veeri kad te doveo. Bio je moj roendan, zar ne?
Prije no to je uspio odgovoriti, upitala je brzo: - Je li bio prisutan i Basil Hale? Razmiljao
je trenutak.
- Da, mislim da jest. Ne sjeam se tono, ali ini mi se da se motao tamo negdje u pozadini.
Jane je neto pribiljeila.
- Jo jedno pitanje, mislim, najvanije: sjea li se koji je razlog naveo Donalda da te dovede
na nau zabavu?
Kimnuo je.
- Tvoj otac me elio upoznati. Vidio je neke moje bakroreze. Ona je odgurnula papir. On je s
olakanjem pomislio daje ispitivanje pri kraju.
- Peteru, jesi li esto imao te napadaje... mislim, razdoblja kad nisi znao to ini?
- Ne, donedavna - odgovorio je. - Ali Donald mi je rekao da sam sada u kritinoj dobi. To je
potvrdio i specijalist, doktor Clewers.
- Jesi li imao napadaj od dana Basilove smrti?
- Ne, osim sino, naravno. Zaista ne razumijem to se dogodilo. Jasno se sjeam da sam
otiao iz dvorca Longford, ali ne znam to se zbilo nakon toga. Jako sam se trudio da se bilo
ega sjetim, no pamtim samo vrata na ogradi dvorca. Iza toga sve je nejasno i zbrkano.
- Jesi li proao pokraj automobila koji je bio zaustavljen uz rub ceste?
Jane se trgla. Bio je to Bourke.
S obzirom na svoju veliinu, kretao se iznenaujue tiho. Vjerojatno je otvorio vrata dok su
razgovarali, pa ga nisu uli. Bio je ve u sredini sobe kad je progovorio svojim hrapavim
glasom.
- Zdravo! - Peter je zbunjeno ustao. - Odakle si se stvorio?
- Doao sam kroz pod - rekao je Bourke, smijui se. - Uvjebao sam to u ranoj mladosti,
92

glumei Lucifera u jednoj pantomimi. Dobroj jutro, gospoo Clifton. ao mi je to sam vas
prestraio.
- Niste me prestraili. Priznajem, ipak, da sam se trgla. Bourke se nasmijao.
- Ponaam se teatralno, istina je. Moja ivotna ambicija je jednom nadmaiti detektive iz
pria, ali do sada jo nisam imao prilike za to. to je bilo s tim automobilom?
Privukao je stolicu i sjeo s druge strane stola, svoje veliko lice okrenuo je prema Peteru.
- Automobilom? Da, sjeam se nekog automobila... velikog crnog coupea.
- Proao si kraj njega i tada si ga ponovo vidio? Slijedio te, zar ne? - rekao je Bourke.
Peter je razmiljao trenutak.
- Da, i toga se sjeam. Vozio sam prilino sporo, pa sam se udio zato me ne pretjee. Bio
je to mnogo snaniji automobil od moga. To je otprilike sve ega se sjeam.
- Dovoljno - rekao je Bourke. - to ste ga sve pitali, gospoo Clifton?
Pokazala mu je papir na koji je narkala Peterove odgovore. Bourke je stavio svoj cviker i
paljivo ih proitao.
- Dobro - konano je rekao i skinuo naoale. - Veinu toga sam ve znao. Nisam, meutim,
znao - govorio je polako -... neto posve drugo. Ti prilino dobro poznaje zemljite oko
dvorca Longford, zar ne?
- Da - odgovorio je Peter mirno. Na licu mu se iznenada pojavio izraz napetosti. Gledajui
ga, Jane je zaprepateno shvatila da je zauzeo obrambeni stav.
- Zna li da iza kue postoji stari bunar, koji se ne upotrebljava ve godinama?
Peter je potvrdno kimnuo. Lice mu je bilo potpuno blijedo, ak su mu i usne izgubile boju.
- To sam se pitao - rekao je Bourke. Gledao je sada u prazno, pokraj Petera. - Jedan stari suhi
bunar, koji se ve godinama ne upotrebljava.
- Dobro, i to s njim? - istisnuo je Peter. - Sjeam se tog bunara. Vrtlar mi je rekao da ga
treba zatrpati.
Bourke je zamiljeno trljao bradu, a zatim mu se pogled vratio na mladia.
- Ti si tajanstven, ne razumijem te - rekao je. - Sve mi je jasno... osim...
- Osim ega? - upitala je Jane zabrinuto.
I
140
141
Ako se Bourkeu sve inilo tajanstvenim, isto se inilo i njoj. Jedan trenutak je pomislila da
e im detektiv saopiti kako bunar skriva neku strahotu. Kakva god bila, ta tajna je dovela
Petera na rub panike.
- Va stari mui me zbunjuje - rekao je Bourke koji je znao biti vrlo otar. Na ove njegove
rijei ona se mogla samo histerino nasmijati. - Zbunjuje me i vara; odveo me bezbroj puta
na krivu stranu. Ali danas mi nee pobjei, prijatelju!
- Ja ne idem nikuda - promrmljao je Peter. Jo uvijek je bio pod okom Bourkeove zagonetne
primjedbe.
- Moje je miljenje da e se u roku od 24 sata raistiti sve u vezi s tim sluajem. Rei u ti,
iako to nije moj obiaj, da me ova ubojstva vode ravno do Mudrog. Noas e u Londonu biti
stavljeno u promet mnogo krivotvorenih novanica, to e vjerojatno biti posljednji posao tog
pametnog momka, jer, ako ne grijeim priklijetit emo ovjeka koji zna dovoljno da bi nam
mogao dati sve potrebne informacije.
Zastao je oekujui komentar, no Peter je utio.
- Rei u ti jo neto, Peter. I velikog momka emo strpati iz reetaka. Uinio je veliku
93

pogreku. On o tome nita ne zna, inae bi noas napustio zemlju.

- Zna li tko je on? - upitao je Peter, ne podiui pogled sa stola.
- Da, Peter - rekao je Bourke tiho. - Da, znam.
Nakon to je detektiv otiao, Jane satima nije vidjela supruga. Peter se vrlo brzo povukao u
svoju radnu sobu, pretpostavljajui vjerojatno da bi ona mogla nastaviti s neugodnim pitanjima. Ruali su zajedno, budui daje znala uzrok njegove nervoze, nije ga niim podsjetila na
bunar koji je Bourke spomenuo. Za vrijeme ruka malo se smirio, ak se i nasmijao kad mu
je rekla "dragi".
- Privida radi, morat e i sam tako govoriti, Peter, - rekla je. - Mogao bi potajno vjebati.
Dat u ti popis naziva kojima se mora obraati svojoj supruzi.
- Mislim da ih gotovo sve znam - rekao je Peter tiho. - Vidi, ja mnogo razmiljam o tebi...
Ona se zarumenila i pokuala je skrenuti razgovor na sigurniji teren.
- Ne znam to e uiniti sa mnom, Jane. Ne moe se rastati ako ja ne napravim neto jako
runo, a to ne namjeravam.
- Mogla bih se zaljubiti u nekoga drugoga - predloila je, a on se na to toliko zaprepastio da
se morala nasmijati.
udilo ju je kako se uope mogla smijati. Nekoliko puta je naila na frazu "ivjeti na rubu
vulkana". Sigurno ni jedna ena ni142
je nikada ivjela tako blizu unitenju mira i sree, kao ona sada. Svakog trenutka - progonila
ju je ta strana pomisao - navratima se moe pojaviti neki ovjek i odvesti Petera. Ona ga
vie nikada nee vidjeti. Je li on krivotvoritelj - ubojica? Zatresla je glavom. Ubojica nije.
- O emu razmilja? - upitao je
- Tako, razmiljam..
- O rastavi? - upitao je i dodao iskreno: - Jane, ako se bilo to dogodi, ako me odvedu, sud e
te vjerojatno imenovati upraviteljicom mog imanja. Zaboga, to ti je?
Stajala je kraj stola potpuno blijeda i zurila u njega.
Tek sada je shvatila beutnu zavjeru koja je hladnokrvno skovana protiv Petera Cliftona.
Tog trenutka, ljubav koju je cijelog ivota gajila prema svom ocu, pretvorila se u hladnu,
gotovo zloudnu mrnju.
143
28
Kad je bio stigao u Ulicu Harlev, doktor Wells je bio pun planova. Nije znao da li da otvori
savjetovalite ili da nastavi s praktinim lijeenjem, u emu ba nije bio osobito spretan, ili,
pak, da pretvori dio vlastite kue u bolnicu za mentalno oboljele osobe, to bi mu najvie
odgovaralo.
Peterov dolazak i njegova neobina pria pomogli su Donaldu da se odlui za ovo
posljednje. elio je udomiti poremeene i bogate, pa se pun entuzijazma dao na posao. Ve
je bio pripremio dva mala, zvuno izolirana stana tapeciranih zidova, ali kad je spomenuo
jednom poznatijem kolegi svoje planove, ovaj je bio zaprepaten.
- Gospode Boe, nee nikada dobiti dozvolu za tako neto! -rekao je okirani lijenik. - Za
to e ti trebati posebna dozvola. Ona se vrlo teko dobiva jer pacijentima mora osigurati
dovoljno prostora za etnju i rekreaciju.
Doktor Wells je zabrinuto sluao. Malo dvorite iza kue sigurno ne bi zadovoljilo
zdravstvenu slubu. Tako je napustio svoj plan i ostao vlasnikom dvaju potpuno ureenih
stanova, koji nee nikada doekati stanare.
94

Poto je pismo spremio u dep, popeo se stubama do drugog odmorita. Odatle su stepenice
vodile dalje, ali je najprije trebalo otkljuati vrata, koja su spreavala prolaz.
Lijenik je otvorio vrata i ponovo ih za sobom zakljuao, popeo se jo jedan kat, otkljuao
jo jedna vrata i uao u mali stan.
ena koja je leala na krevetu naglo je ustala.
- to je, Donalde? - uzbueno je upitala.
- Sve je u redu, ne boj se, neu te zaklati ili neto slino. Upalio je svjetlo jer je soba i danju
bila mrana.
- Budi razuman, Donalde... dragi - molila je Marjorie. - Kunem ti se da vie neu praviti
neprilike, zaista u paziti to govorim. Pusti me danas van.
- Ti si u Njemakoj - rekao je mirno - i ostat e tamo tri ili etiri mjeseca. To sam dao
objaviti u Timesu.
- Ali... to sam uinila? - jecala je.
- Ti si previe osebujna - rekao je - i previe lukava. Dovoljno lukava da otkrije kako ja
raznosim krivotvorene novanice,
144
pa si iz iste zlobe na jednoj od njih otisnula moje ime i adresu. Trebalo mi je mnogo
vremena da to otkrijem, ali kad mi je to postalo jasno, za mene su postojala samo dva izlaza.
Prvi, da te oplakujem kao svaki vjerni suprug ili da te sklonim na neko vrijeme i uinim
nekodljivom. injenica je, Marjorie, da si postala vrlo ozbiljna opasnost, ak vea opasnost
nego na dragi nadinspektor Bourke, koji mi je ovdje prijetio bogtepitaj im.
- Ali, Donalde - zacvrkutala je - ja ne mogu svjedoiti protiv tebe. Zakon mi to ne doputa.
- I to si doznala! - njegove tanke usnice su se iskrivile u smijeak. - Praktiki, to je vrlo
zanimljivo, ali mi mnogo ne pomae. Ti moe dati podatke ljudima koji bi protiv mene
svjedoili bez imalo oklijevanja, a upravo to elim izbjei. ak sam poslao ovjeka u
Nizozemsku da od tamo poalje telegram tvojoj dragoj mladoj prijateljici, gospodi Clifton.
- Sluge e se uditi... - poela je.
- Za to sam se pobrinuo. Svi, osim Franka, imaju dopust, a i on sutra odlazi. Ja u obavljati
sve kune poslove, a ti e se morati zadovoljiti hranom koju e dobivati.
- Ne moe me ovdje drati zauvijek - rekla je svaalaki.
- Drat u te ovdje dok te ne napravim sukrivcem u zloinu -nasmijao se, i vidjevi njenu
zabunu, rekao: - Gluplja si nego to sam mislio. Nisam nikada osobito cijenio tvoju
inteligenciju. Ostat e ovdje, Marjorie, dok u sve ovo ne bude upletena isto koliko i ja, pa
se od straha za vlastitu glavu nee usuditi govoriti.
Bacila se natrake na krevet.
- Oh, moj Boe! Ne misli valjda da ja moram... nekoga ubiti?
- Zato ne? - bio je potpuno hladnokrvan. Tada je iznenada prasnuo u smijeh. - Ne, ne
mislim, rekao je. - Ne elim da krvlju uprlja svoje ruke, nita tako melodramatino. Ono to
elim je mnogo jednostavnije. elim postii da se toliko boji za vlastitu kou da vie nikada
ne izlane neto nepromiljeno. A to e se dogoditi tek kad mi postane ortak u jednoj maloj
prijevari.
- Sve u uiniti, Donalde - rekla je spremno, suvie spremno za njegov ukus. - Ali... ovo je
besmisleno i.... to su srednjovjekovne metode... drati me ovdje zakljuanu u ovoj uasnoj
sobi. Nemam nita za itanje.
- Donijet u ti sve knjige koje zaeli.
- Ali poludjet u ako ne budem mogla s nekim razgovarati!
95

- Pa, ima mene! Ne znam tko bi ti mogao biti zabavnije drutvo - rekao je. - Ako bude jako
dobra, nee dugo ostati u zatvoru. Za samo mjesec dana, Marjorie, moi e klisnuti iz En145
gleske, ako eli, i od mene, i moi e potroiti gomilu novca u Parizu.
- Mjesec dana! - rekla je uasnuto.
- To zapravo i nije tako dugo - rekao je veselo. - Osobito ako na kraju neto dobije.
Mozgala je o tome neko vrijeme, a zatim mu je postavila jedno pitanje.
- Bourke? Da, on prikriva Petera. Priznajem da me je prestraio. Nisam znao da u policiji
postoji toliko korupcije. Na Roupe-ra sam potroio tisuu funti, a pokazalo se da nije
vrijedan ni pet para - odgovorio je.
- Donalde, reci mi neto - prekinula ga je. - Jesi li ti... jesi li ti Mudri?
- Jesam li ja Mudri? - oponaao ju je. - Imam mnogo sposobnosti, draga moja, ali
krivotvorenje novanica nije jedna od njih! To zahtijeva dugogodinji rad i vjebu, a ja sam
samo bezvrijedni sluga medicine.
- Ali ti si imao krivotvorene novanice - bila je uporna. - Vidjela sam ih u kui. Jednom su u
tvojoj sobi bila dva velika paketa. Poderala sam omot i vidjela da su unutra krivotvorene
novanice.
On je sjeo na krevet i nasmijao se. Jer Donald Chexne Wells je imao vrlo udan smisao za
humor.
- Draga Marjorie - smjekao joj se ljubazno - sad si mi dala jo jedan razlog zbog kojeg te se
moram rijeiti. Ne mogu zamisliti nita tako indiskretno, kao to je odavanje te prljave tajne.
Grickao je donju usnu, gledajui je zamiljeno. - Nisam ni sanjao da sam sentimentalan, ali
ini se, da smo to ipak, na kraju, svi. Zbog dugog zajednikog ivota pridajem ti potpuno
lanu vrijednost.
- Ne znam o emu govori - bespomono je odmahnula glavom.
- Pokuavam ti objasniti zato si jo na ivotu - rekao je gotovo srdano.
- Ne, draga moja, ja nisam krivotvoritelj. Ja sam samo kotai u prilino zamrenom stroju.
Bar sam to bio - ispravio se paljivo. - Bio sam kotai. Sada sam jedna od pokretakih
poluga zahvaljujui svojim sposobnostima. To je izvanredno sloen stroj, Marjorie, s
fantastinom slubom osiguranja. Ve sam se i u to ukljuio. Zapamti dobro ove zanimljive
injenice, zabavit e njima svoje prijatelje kad ih opet sretne. teta to se to nee tako brzo
dogoditi. Moj gospodar je dosta teke naravi. Sino dok sam s njim razgovarao o poslu,
bojao sam se da te on hladnokrvno ne da zauvijek ukloniti. Na sreu, nije predloio tako
drastine mjere.
146
- to eli da uinim? - upitala je.
Dovoljno dobro ju je poznavao da bi uvidio da je potpuno prestraena. Ako je uspije zadrati
u takvom stanju, moi e to smatrati uspjehom premda je ve poalio nain na koji je to postigao. Donald Wells bi bio spreman mnogo dati da moe povui obavijest koju je poslao
novinama, kao i onaj brzojav, koji je njegov ovjek uputio iz Nizozemske. No, ve se i prije
bio ope-kao s Marjorie i njenim kajanjem, pa je povremeno morao poduzimati otre mjere da
zauzda njen jezik. Uinak bi, meutim, uvijek brzo izblijedio. Zato, prije no to je pusti,
mora biti siguran da ona nee ponoviti svoju ludost.
- Tvoje prvo kriminalno djelo bit e ovo: napisat e Peteru pismo. Toliko puta si mi priala
da ga oboava, pa ti to nee biti teko. Obeajem da neu prigovarati koliko god ono bilo
osjeajno. Pisat e na papiru hotela Continental, Berlin, ali ga ne treba poslati potom.
96

Najbolje e biti da pone: "aljem ti ovo pismo po..." po kome, to da kaemo? Pa... moe
spomenuti bilo kojeg zajednikog prijatelja. Moe pisati to god eli, ali postoje neke bitne
stvari. Podsjetit e ga na lijepe trenutke koje ste zajedno proveli, natuknut e da ba sve
nije bilo posve nevino, opomenut e ga na opasnost koja mu prijeti i zamoliti ga da odmah
doe k tebi.
- eli Jane uiniti ljubomornom? Umorno je zatvorio oi.
- Molim te ne pokuavaj biti pametna! Budui da Jane nije zaljubljena u Petera, teko da e
napraviti lom zbog tog pisma.
- Ali... kad u ja izai odavde? - bila je uporna. - Grozno mi je, Donalde. Naviknuta sam na
aktivnost...
- Neko si mnogo znala o gimnastici. Preporuam ti da u slobodno vrijeme vjeba.
Iako prole noi nije ni oka sklopio, nakon kupanja, bio je svje i bistar. Trebalo je mnogo
toga uiniti. Njegova karijera bila je u opasnosti i samo ga je jedan pogrean korak mogao
odvesti u potpunu propast. To jutro doao je inspektor Rouper, naoko zbog ubojstva u dvorcu
Longford. Rouper je bio zabrinut i nervozan. U njegovoj dugoj i prilino zapaenoj karijeri u
Scotland Yardu bilo je nekoliko neugodnih incidenata, koji bi, ako se neto slino ponovi,
mogli lako dovesti do katastrofe.
- Mislim da ne mogu mnogo uiniti za vas, doktore. Ve sam uinio i previe, i ovog jutra
sam gotovo zaalio to sam se uope mijeao u ovaj sluaj. Bourke me prati, a on je najvei
u Scotland Yardu. Poznajem ga ve dvadeset godina i sada ga ne mogu prepoznati. On nije
ovjek koji bi titio Petera Cliftona, ako ne
147
misli daje nevin, ili ako - otro je pogledao Wellsa - ili ako sigurno ne zna tko je ubojica.
- Glupost! Tko bi to drugi mogao biti? - rekao je Wells pruajui inspektoru kutiju cigareta.
- To se i ja pitam - odgovorio je Rouper, pravei se da ne vidi taj pokret. - Vidite, znam
Bourkeove metode. U istranom uredu ga zovu Bourke "bomba", on nikada ne iznosi dokaz
po dokaz, nego eka dok ne skupi sve pojedinosti i dok ne ispita i posljednjeg svjedoka, tada
rjeenje odjekne poput eksplozije. Jo u vam neto rei, doktore: Bourke ne bi prikrivao ni
vlastitog brata. Da mu date dvadeset ili pedeset tisua funti ne moete ga kupiti. Peter Clifton
bi uao u zatvoru ekajui suenje, da Bourke misli da je kriv. Bojim se kao sam vrag.
- Bojite se? Vi?
Rouper je kimnuo svojom sijedom glavom.
- Vi ne znate koliko je detektiva Bourke izbacio iz Scotland Yarda, zar ne?
Rouper je ponovo kimnuo.
- Da, ako dovedete krivog ubojicu - rekao je ozbiljno. -Mnogo stvari u ovom sluaju ne
razumijem, doktore. Rekli ste mi da je Clifton ubojica, da ste ga vidjeli na krevetu
poprskanog krvlju. Rekli ste mi daje njegova supruga odnijela odjeu u London i da u je
nai u njegovu stanu. Rekli ste mi da postoji dnevnik s tonim popisom svih novanica koje
je Peter krivotvorio. Nita se od svega toga nije obistinilo. Ono to ste mi rekli o dogaaju u
Svdenhamu povjerio sam policajcu koji je tamo bio na dunosti, ali on nije pronaao nikakav
pitolj i uope nisu pronaeni tragovi Peterove prisutnosti u blizini kue starog Radlo-wa one
noi kad je ustrijeljen. Odakle znate da je bio tamo?
Rouperov ton je bio neprijateljski i prvi put se Donald poeo nelagodno osjeati. Potroio je
veliku svotu novca na detektiva i mislio je da ga dri u aci.
- Zato ne date izjavu na policiji ako je istina da vam je Clifton sve priznao? - nastavio je
Rouper.
97

Donaldu je bilo na vrh jezika da mu kae da je cijelu no pisao tu izjavu, ali da ju je nakon
duljeg razmiljanja spalio.
- Ima li novosti o Mudrom? - upitao je.
Rouper je oklijevao. To nije bilo beznaajno. Do sada nije bio uzdrljiv ni kad je bila rije o
najvanijim tajnama Scotland Yar-da.
- Da - rekao je polako i oito preko volje. - Francuska policija misli da e ovoga tjedna biti
stavljene u opticaj velike koliine krivotvorenih nizozemskih novanica, u Londonu ili
Parizu, nisam ba siguran. U Parizu, pretpostavljam. Ona gospoda Unter148
sohn se oporavila, mislio sam da e potpuno poludjeti, ali kako ujem, mnogo je bolje. Jeste
li znali da je Hale bio njen sin?
Donald je odmahnuo glavom.
To je zbilja zauujue otkrie - rekao je. No nije ba uvjerljivo zvualo.
Rouper je smjesta poao u dvorac Longford. Automobil ga je ekao pred vratima. Nakon to
je otiao, Donald se uputio u Ox-ford Street. Imao je vaan sastanak sa svojim bankarom.
Donald je bio ovjek bistra uma, mudar investitor, dobar poznavalac trita i njegovih
zakona. U ovom trenutku trite nije zahtijevalo posebnu panju. Dogaaji na Dalekom
istoku doveli su sve uloge na rub sigurnosti i sada nije bio trenutak za transakcije, rekao mu
je njegov bankar.
- Za etrnaest dana trite e se oporaviti - rekao je. - Imamo vijesti iz angaja...
Donald ga je zaustavio, smjekajui se.
- Shvaam, potpuno shvaam, gospodin Reed - rekao je Wells. - Sljedeeg u tjedna trebati
mnogo novaca i zaista moram prodati akcije, ak i uz manju dobit.
Za etrnaest dana ta ga pitanja vie nee zanimati razmiljao je Donald hodajui Oxford
Streetom. Poeo se pripremati za propast. Njegove prijetnje da e Marjorie drati zatvorenu
tri mjeseca bile su isti blef. Ako mu jedan potez ne uspije, sljedeeg tjedna e trebati sav
svoj novac i svu svoju pamet.
Marjorie je bila problem. To mu je prilino ilo na ivce. Postupio je naglo i nepromiljeno,
zatvorivi je i glumei da je otputovala. Naglost je bliska panici. Psiholog u njemu se ljutio
na taj trenutak slabosti. Zatvorena Marjorie je predstavljala opasnost. Da ima snage i
domiljatosti moga bi lako privui neiju panju kroz prozor. Bila bi to krajnje neugodna
situacija da se vrati u Ulicu Harlev i zatekne gomilu ljudi i policajca pred vratima kako se
raspituje za udnu pojavu na gornjem prozoru.
S druge bi strane Marjorie na slobodi mogla biti vrlo koristan saveznik, jedina pomo na
koju bi se mogao potpuno osloniti.
Bio je bijesan kad mu je sluajno rekla daje bila s Jane one noi kad je Hale ubijen, a kad mu
je zastraena njegovim neobjanjivim bijesom priznala to je sve djevojci ispriala, zamalo
ju je ubio. Umjesto toga, u naletu neopisivog bijesa, odvukao ju je gore i zakljuao u sobu, te
na brzinu poslao svog ovjeka u Nizozemsku. To je bilo glupo. Doveo je sam sebe
nepotrebno u opasnost. Sada je najprije to trebao ispraviti i potpuno zadobiti Marjorie za
sebe.
Kad se vratio kui, sluga, koji je ve bio odjeven za put jer je poslijepodne odlazio, rekao mu
je daje Rouper zvao dva puta.
149
- Bio je nekako uzbuen, gospodine - dodao je. Donald ga je pogleda zabezeknuto.
- Zar je bio uzbuen? U redu, Frank. Kada odlazite?
98

- Otiao bih odmah, gospodine. Hoete li ruati vani? Wells je kimnuo.

- Otii u poslije vas - rekao je.
Sluga je doao iz suterena nosei svoju prtljagu i zatekao je doktora Wellsa na vratima
njegove sobe.
- Dao sam vam etrnaest dana, zar ne? No, moete produiti praznike na tri tjedna. Ako se
bilo to dogodi da se morate ranije vratiti, javit u vam.
Priekao je dok je sluga zatvorio za sobom vrata, a tada se polako uputio stubitem do
lijepog, malog zatvora svoje supruge.
- Moe van - rekao je kratko i irom otvorio vrata. Bila mu je beskrajno zahvalna.
- Oh, Donalde dragi, kako razumno od tebe! Ovo mjesto mije zaista ilo na ivce. Sigurna
sam da bih ovdje poludjela...
Nije je prekidao dok su silazili stepenicama u malu dnevnu sobu u stranjem dijelu kue.
Iznio je hladan ruak na stol. Sam je otvorio bocu ampanjca i napunio njenu au. Ona je
pijuckala s olakanjem.
- Bilo bi glupo da si me gore dulje drao. Naravno, Donalde, moe mi vjerovati...
- Jesi li skicirala pismo? - upitao je. Iz papira koje je donijela, izvukla je jedan list ispisan
njenim raskonim rukopisom.
- Naravno, prilino je neobino - nee li te povrijediti ono to sam napisala? - poela je
nervozno.
- Rekao si mi...
- Zavei! - prosiktao je, proitao pismo, prekriio nekoliko redaka, tu i tamo dodao poneku
reenicu i na kraju kimnuo. -Izvanredno - rekao je. - Ipak, nisi me trebala omalovaavati.
- Mislila sam da e tako biti uvjerljivije - rekla je, a on se nasmijao.
- To je prava zavjera, Marjorie. Zaista, od tebe e jo neto biti. Nastavi s rukom.
On sam je vrlo malo jeo, ali je popio gotovo cijelu bocu vina koju je otvorio. U kutu dnevne
sobe nalazio se mali pisai stol. Ustao je, otiao u svoju radnu sobu, donio neke listove
papira i kuvertu.
- Prepii ovo pismo - rekao je. - Kad zavri, neto u ti rei. Sjedio je za stolom namrtena
ela, puei i strpljivo ekajui
da ona prepie pismo. Paljivo ga je proitao, presavinuo i stavio u kuvertu, na kojoj je ona
ve bila napisala adresu.
- Odlino - rekao je. - Popij svoje vino do kraja.
150
- Mogao bi javiti novinama da je ona vijest o mom putovanju u inozemstvo bila pogrena.
Ne mogu stalno biti u kui.
Zadrhtala je pod njegovim pogledom.
- Ostat e u kui najmanje pet dana - rekao je. - Zapravo sve dok se Peterov sluaj
zadovoljavajue ne zavri. Danas u ga vidjeti. Moram ti vjerovati, a to e mi biti lake ako
bude odvojena od zahvalnih sluatelja.
- Prije si mi vjerovao, zar ne? - planula je kao to je neko obiavala. - Jesam li te izdala?
Jesam li rekla policiji u Nunhe-adu da sam te vidjela kako priprema lijek za staru gospoicu
Stillman? Jesam li im rekla za male boice koje su stizale iz Indije...
- Nisi - rekao je mirno. - A da si im i rekla, to policiji ne bi mnogo koristilo, jer ena ne
moe svjedoiti protiv supruga.
- to e uiniti s Peterom? - upitala je. - Kakav ima plan? Njegov zagonetan smijeak
uvijek ju je razbjesnio.
99

- Dosta mi je ve tih planova i zavjera. Da bar nikada nismo otili iz Nunheada! Tamo sam
bila sretna, dok se nije pojavila ona stvar...
- Tono. Ali ona me stvar, kako je ti zove, unitila. A ni ne ini mi se da si u onom jeftinom
stanu bila osobito sretna. Sjeam se da si svakog dana kukala, ali ti si ena i samim time nestalna, pa me to ne ljuti. I ti, Marjorie, voli fine stvari: lijepu odjeu, dobru hranu, svake
godine ide na utrke u Ascot. Nadam se da e ovo to u ti rei biti dovoljno da te urazumi.
Ako mi ne pomogne svim srcem i bez ikakvih ustezanja mogu zapasti u ozbiljne nevolje.
Tako ozbiljne da u morati nestati iz zemlje, a sa mnom e nestati i sav novac koji posjedujem. U tom sluaju bit e ostavljena na milost i nemilost svojih prijatelja, a gdje su ti oni? Ti
ima izvanrednu sposobnost za stvaranje neprijatelja, draga moja. Ako sada sjedne i pokua napisati imena ljudi koji bi ti htjeli posuditi stotinu funti, mislim da ne bi odmakla dalje
od Petera. To znai da e morati sama zaraivati za ivot i povui se u neki siromani stan,
gdje e ivjeti skromno do kraja ivota. Vidim te kako stoji na svojim vratima i gleda
kako se tvoji nekadanji prijatelji voze na veeru. A to ba nije lijepa budunost, zar ne,
draga moja?
- Moji argumenti nisu herojski. Samo te elim uvjeriti da su tvoji interesi jednaki mojima.
Neu ti rei da u te otrovati ili da u se vratiti i prerezati ti grkljan, ako me izda, jedino ti
elim predoiti to e ti se dogoditi kad ostane na ivotu, a bez novca.
Ona je bila na rubu plaa.
151
- Nemoj biti ivotinja, Donalde! Naravno da u uiniti sve to zaeli! Ali, bit e to vrlo
opasno... mislim ako budem radila protuzakonite stvari.
Odmahnuo je glavom.
- eni se ne moe suditi, ako ju je njen suprug prisilio na protuzakonite postupke - rekao je. Stavljam sve svoje karte na stol, Marjorie. Moj poloaj moe biti tako siguran kao i onaj u
Engleske banke. S druge strane, pak, on moe biti toliko ozbiljan, da u morati pobjei u
Evropu. elim tvoje prijateljstvo i pomo, voljan sam za to platiti.
Izvadio je iz depa papir i gurnuo ga preko stola prema njoj.
- Jutros sam na tvoj raun uplatio deset tisua funti da te potpuno osiguram.
Vidio je kako su joj se oi rairile i odmah je prekinuo njeno pretjerano zahvaljivanje.
Predugo je ivio s Marjorie, a da ne bi znao to misli. Ona je oboavala novac i sve
udobnosti koje se njime mogu kupiti.
- Postoje tri stvari koje mogu uiniti u vezi s Peterom Clifto-nom - rekao je. - Danas u
pokuati prvu. Druga je preopasna, a trea je stvar mogua, iako teko izvediva. Vjerojatno
u uspjeti u prvom pokuaju, ali ako ne uspijem, moram se osloniti na tebe.
- Sve u uiniti, Donalde, sve. Divno je da si mi dao toliki novac, stvarno predivno. Krv mi
se sledila dok si priao o malom stanu i... drugim stvarima. Mrzim siromatvo. to eli da
uinim?
- Prvo, a to je jako vano, ostat e u kui i nee se pokazivati. To znai da e kuhati i
spremati, ali samo nekoliko dana. Drugo, elim da bude spremna, uredio sam ti vizu, otii u
Sjedinjene Drave.
Kimnulaje.
- Naravno, uinit u sve... - poela, ali on ju je ponovo prekinuo.
- Ako bude dobra, pretvorit u onih deset tisua u pedeset. Udobrovoljio se. Otvorio je jo
jednu bocu ampanjca. Sjedili
su jo sat vremena, razmatrajui sredstva i metode. Ona je bila zaista izvrstan pomaga.
100

Donald se spremao krenuti na sastanak kad je zazvonio telefon. Bio je to Rouper.

- Cijelo jutro vas pokuavam dobiti - Rouperov glas je bio nestrpljiv, ali i nekako ushien.
- to se dogodilo? - brzo je upitao Donald.
- Neto smo pronali.
Na drugom kraju ice ulo se hihotanje. Opis uzbuenog Ro-upera, koji je dao sluga, oito
nije bio pretjeran.
152
- Sa stranje strane dvorca Longford postoji bunar i jedan mjesni policajac koji je jutros
njukao okolo, podigao je poklopac i svojom svjetiljkom zavirio unutra. to mislite to smo
nali?
Donald je mogao pogoditi, ali nije se potrudio iznijeti svoje miljenje.
- Tiskarski stroj i ploe, cijeli pogon za krivotvorenje novanica! A imamo i iskaz vrtlarevog
sina. On je ispred kuhinje skupljao prazne boce mlijeka veer prije ubojstva i vidio je kako
Clifton neto nosi u smjeru bunara.
- Zna li Bourke za to? Ponovo veselo hihotanje.
- Ne! Njegova dva ovjeka koje je ovdje ostavio vrila su ispitivanja u selu. Ali, naravno,
doznat e to jo danas. Moji radnici su ve gotovo sve izvadili iz bunara.
Donald je spustio slualicu smjekajui se. Nije znao hoe li mu to otkrie pomoi ili ne.
Otiao je u svoj laboratorij, otvorio mali sef i izvadio presavijen list novina. Donio ga je u
radnu sobu i stavio u omotnicu. U ovim trenucima nita ne smije prepustiti sluaju. Svakog
trenutka mogao bi stii Bourke s nalogom za pretres i pregledati svaki, pa i najtajniji papir
koji je imao. Postojalo je samo jedno sigurno mjesto za taj isjeak iz seoskih novina starih 25
godina. Bio je to sef njegova odvjetnika. Na omotnici je narkao Osobno. Spremiti zajedno
s mojim dokumentima i ne otvarati. Zatim je tu omotnicu stavio u jednu veu i zapeatio je.
Upravo je zavrio kad je ula Marjorie.
- Ima posla? - upitala je. - Razmiljala sam o onome to je rekla Jane. Pokuala sam se
sjetiti svake rijei naeg razgovora i njenih reakcija, Donalde, siguran si da ne grijei u vezi
s njom?
- Kako to misli? - upitao je.
- Ona nije glupa i s njom nee biti lako kako ti misli. Na tvom mjestu ne bih raunala na to
da e njoj biti svejedno to se dogaa s Peterom. Ona ga voli.
- Glupost! - rekao je tvrdoglavo. - Ako je ono to mislim istina i ako je ona ta koja je... ostavio je reenicu nedovrenom, jer Marjorie nije znala nita o tome u kakvom je stanju bio
Peter Clifton onog jutra. - Ako Jane titi Petera, ona to ini samo iz osjeaja dunosti.
Majorie je zatresla glavom.
- Ona ga zaista voli - rekla je istiui svaku rije. - Ne kaem da je ludo zaljubljena u njega.
No, u svakom sluaju sumnja i u mene i u tebe.
- Da, vjerojatno sumnja, i to zahvaljujui tvom dugom jeziku - zareao je Donald. - Ali ona
isto tako voli i svog oca, mog pri153
jatelja, i kad stigne trenutak odluke, posluat e savjet Johna Le-itha. Majorie je ponovno
odmahnula glavom.
- Pitam se da li je zaista tako - rekla je. - Ja ba nemam taj dojam.
- U redu - okrenuo je glavu prema vratima. Mislim da grijei, ali pripazit u.
Sjedio je mrtei se na nenaslovljeno pismo odvjetniku. Jane Clifton? Uvijek ju je smatrao
samo nevanim pijunom u velikoj igri - armantna djevojka, suvremena, pomalo povrna.
101

Nije bila njegov tip, pa je stoga nije nikada ni pokuao razumjeti. Donald VVells nije imao
visoko miljenje o enskoj inteligenciji, pa tako nije smatrao da bi Jane mogla predstavljati
neku prepreku. Nerviralo gaje to sada mora jo i s njom raunati.
Jane Clifton? Potisnuo je pomisao na nju, brzo naslovio pismo i gurnuo ga u dep. U svakom
sluaju, vidjet e je poslije podne pa e, budui da je upozoren, obratiti panju na ono to je
rekla Marjorie.
Otiao je u Wigmore Street i predao svoje pismo, mislei jo uvijek na djevojku. Bio je
pomalo nemiran, iz razloga koji ni njemu samom nije bio jasan. Podsvjesno je osjeao da je
pogrijeio - ne valjda u procjeni Jane Clifton?
To gaje muilo cijelim putem od St. John's VVooda. Nije to bilo zbog Marjorie, nije to
moglo biti ni zbog Jane. Rouperov izvanredni uspjeh je potpuno izbrisao jutarnje nevolje.
Nije to bilo ni zbog Petera - on je bio stalna briga. Iziao je iz automobila ispred kue Johna
Leitha i rekao vozau taksija neka prieka. Slukinja koja ga je primila, rekla je da je
gospodin Leith u vrtu, to je Donald upravo i oekivao.
Bio je to dosta velik komad zemlje iza kue na ijem je kraju bila rustikalna sjenica,
neobino solidno sagraena i udobno namjetena. John Leith se upravo bio uputio prema
njoj, kad je krajikom oka ugledao svog posjetioca, pa je usporio korak i priekao ga na
vratima paviljona.
- Dakle? - rekao je.
Glas mu nije bio siguran i uvjerljiv kao obino, iz njega je izbijala nervoza, to je bila
potpuna novost.
Donald je uao za njim u sjenicu i uzdahnuvi, zavalio se u naslonja od prua.
- Noas u otii do proroita - rekao je veselo.
- Neka ti je sa sreom - promrmljao je John Leith.
Sjedio je na rubu stolice, laktovima se oslonio na koljena, svojim bijelim rukama nervozno je
dodirivao brkove. Donald ga je znatieljno gledao.
154
f!
- esto se pitam kako si ti upao u ovu kombinaciju Johne? John Leith je slegnuo ramenima.
- Moda se pita kako ivim - rekao je zajedljivo. - Rei u ti, razlog je vrlo slian onome
koji je i tebe u to upleo. Sada nagaam, jer nita sigurno ne znam. Volim putovanja, govorim
nekoliko jezika, imam pristup u pristojno drutvo. Ti si, Donalde, u odnosu na mene, bio u
mnogim stvarima u prednosti.
Donald se nagnuo naprijed i tiho upitao:
- Jesi li ikad vidio Mudrog?
- Zapravo, ne - rekao je John Leith. - Vjerojatno smo obojica doivjeli isto. Razgovarao sam
s njim u onoj njegovoj grotesknoj sobi, uzeo sam njegov novac i raznosio ga, sa srcem u
grlu, sve do Bukureta.
Donald je pripalio cigaretu.
- Malo sam zabrinut - rekao je.
- Zabrinut sam za sebe, za tebe, za Jane.
- Zato za Jane? - brzo je upitao John Leith. Tada, vidjevi Donaldov pogled, dodao je: - Ne
mora se bojati. Ova sjenica je zvuno izolirana. Ako hoe moe zatvoriti vrata, ali bit e
nam paklenski vrue.
- Rei u ti zato sam zabrinut - poeo je Donald i pribliio svoj naslonja njegovoj stolici. Pretpostavimo da se ova stvar dobro svri. Pretpostavimo da ja uvjerim Petera da ode na
102

lijeenje i da Jane preuzme upravljanje njegovim novcem, to je bio na plan od poetka,

samo smo malo zabrljali u njegovoj provedbi, zar ne? Hoe li nam na lukavi prijatelj
oduzeti plodove naeg truda?
John Leith zatresao je glavom.
- Ne znam. I ja sam o tome razmiljao - rekao je. - Uvijek je bio velikoduan, a zamisao je
bila takva da svatko dobije svoj dio.
Iznenada je lice zario medu ruke i uzdahnuo.
- O Boe! Kakva sam ivotinja bio! Mislio sam da e to brzo i lako srediti. Nismo ni sanjali
da bi Basil mogao biti ubijen, to je bilo uasno. Planirali smo njegov nestanak, a ti si trebao
smisliti ubojstvo.
Znaajno je pogledao Donalda: - U tom ubojstvu, Donalde, ima, po mom miljenju, previe
stvari koje se poklapaju.
- Ubili su ga zvjerokradice, rekao sam ti - rekao je Donald mirno. - Rouper se slae s tom
teorijom. Basil se sigurno uljao okolo i netko ga je dotukao. Jedan ili dva mukarca su lovili
zeeve na zemljitu dvorca.
John Leith ga je dugo utke gledao.
- I Radlowa su ubili zvjerokradice? - upitao je. - Zato je on ubijen, Donalde? Uasnut sam,
uasnut! Otili smo predaleko, u krivom smjeru. Smrt Radlowa me silno zbunjuje.
155
- Divno - rekao je VVells sarkastino - Ti sada sebe ubraja medu one duboko iznenaene i
zbunjene, a mene iskljuuje iz te kategorije. Ne, ne, dragi moj prijatelju.
Ne znam nita vie o smrti Radlovva nego to znam o smrti Basila Halea.
- to je on to pisao? - upitao je Leith. - U policijskom izvjetaju se kae da nedostaje est
stranica rukopisa.
Ustao je, krenuo prema vratima, a zatim se iznenada vratio.
- Nisam te nikada upitao kako si ti upao u ovaj posao, no budui da sada tako povjerljivo
razgovaramo, moda e mi rei zato ti to radi, to oekuje, kakva je tvoja vizija
konanog kra-ja?
Sada je Donald VVells zastao razmiljajui. Godinama su ova dvojica mukaraca
svakodnevno kontaktirala, godinama su u potaji razgovarali o svom poslu, ipak nikada nisu
otvoreno priali o onome to se nekako preutno znalo. Za Donalda je ovaj nehajni slabi bio
samo nezanimljivo orue jedne organizacije, koja je ve dvadeset godina pljakala Evropu i
Ameriku. VVells je bio vjet u procjenjivanju ljudi. Od poetka je smatrao Johna Leitha
ovjekom koji je krenuo linijom manjeg otpora, te nije toliko on sam izabrao ivot
kriminalca, koliko ga je ivot sam gurnuo u to, a on je tada prekriio ruke i pokorio se
okolnostima. No, to je Johna bolje upoznavao, to ga je manje potovao. On se, rekao je
jednom Marjorie, jednostavno prepustio struji da ga nosi kroz ivot. Sve je dugovao igri
sluaja. Za svoje usluge bio je dobro plaen. Donald je sumnjao da je on na elu obavjetajne
slube Mudrog, no prezir samog voe se najbolje oitovao u tome to je Jane izabrao za
rtvu, a njen otac je posluno pristao na to da ona odigra tu ulogu.
- Doao sam efu vjerojatno kad i ti - rekao je Donald, paljivo ga promatrajui. - Bio sam
bez novca, oajan, a Blonberg mi je poslao obavijest nudei mi zajam pod neobino
povoljnim uvjetima. Mislio sam da se iza toga krije neka podvala, ali u ono sam se vrijeme
hvatao za svaku slamku, pa sam otiao u Know-lby Street i razgovarao s njim u onoj
njegovoj smijenoj zamraenoj sobi. Bio je nemilosrdno otvoren, rekao mi je da treba agenta,
obrazovanog ovjeka koji bi raznosio krivotvorene novanice. Tada mi je dao tisuu
103

nekrivotvorenih funti da se izvuem iz guve u kojoj sam bio, a na sljedeem sastanku mi je

izloio plan mog preseljenja u Ulicu Harlev. On je i sam najbolje znao da nisam dovoljno
struan za obavljanje takve prakse.
Ali trebalo mu je ba neto takvog... i evo me! Bio je to unosan pothvat!
- Ti si mu rekao za Petera? - Leith je vie konstatirao nego pitao.
Donald VVells je kimnuo.
- Bila je to neoekivana srea. Peter se pojavio kod mene jer ga je bolio zub. Netko mu je
preporuio zubara koji je stanovao u toj kui, prije no to sam je ja kupio. Poeli smo
razgovarati, a on mi je malo po malo ispriao sve o svojim nevoljama i o svom strahu.
Naravno, sjeao sam se sluaja VVelerson, pa sam te dvije stvari brzo povezao.
- Ti si tada razradio cijeli plan i uvukao Jane u sve to.
- A ti si ga prihvatio bez prigovora - okrivio ga je Donald. -Dragi moj, sada nije trenutak za
predbacivanja. Posve sam siguran da e na mali plan uspjeti. Naravno, to je srea i za Jane.
Postat e vrlo popularna.
- Ona ga voli - rekao je John Leith mirno. Donald se zapiljio u njega.
- Besmislica! Kako ga moe voljeti! Ne zna nita o njemu, osim da je lud!
- Voli ga - polako je ponovio Leith. - To je ludo. Nisam ni sanjao da bi se Jane mogla
zaljubiti. Bio sam budala to sam te posluao, ali primamila su me dva milijuna i sve mi se
inilo jednostavno.
Na Donaldovo uenje, dodao je:
- Nisi mi rekao sve to zna o Peteru, zar ne? Ima neto to krije. Imam osjeaj da se iza
svih tih velikih planova skriva neki tvoj vlastiti mali plan koji pripada Donaldu VVellsu i
nikom drugom i da igra na vlastitu ruku kako bi neto postigao, ali to?
Donald se usiljeno nasmijeio.
- to to govori... poeo je, ali ga je John Leith odmah prekinuo.
- Imam taj osjeaj. U dubini tvog prepredenog mozga krije se neto to ni veliki ef ne zna,
to je mala osobna igra koju igra usporedno i nezavisno od one druge.
Suvie se opasno pribliio istini za Donaldov ukus.
- Postaje nervozan i ako ne budem paljiv, i mene e iznervirati.
John Leith nije skidao pogled s Donaldovog lica.
- Kad otkrijem da se netko priprema pobjei iz zemlje, znam samo da, ili postoji vea
opasnost no to ja mislim, ili da dotini radi za vlastite ciljeve. Tvoja banka ve tri dana
prodaje tvoje dionice. Danas si bio kod bankara i proveo u njegovoj sobi vie od sat
vremena.
Donald je bio zaprepaten, ali je to uspio sakriti glasnim smijehom. - Zdravo, efe
obavjetajne slube! - rekao je zadirkiva-jui. - Zdravo, estitam ti! Kao bezvrijedni sluga u
slubi kriminala, divim se djelotvornosti ak i kad je usmjerena protiv mene. Pozdravljam te
kao glavnog pijuna velikog efa.
156
157
John Leith je spustio pogled.
- Radim ono to moram - rekao je mrzovoljno. - Nisam vie tako mlad, ne mogu tumarati
Evropom s paketima lanih novanica.
- Ne ispriavaj se - rekao je Donald.
Ustao je otresajui tragove pepela s prsluka i popravio kravatu.
- I izbrii si iz glave da ja pokuavam prevariti Velikog efa -rekao je i iznenada dodao: 104

Javit u ti to Peter kae, iako to vjerojatno nije potrebno, jer se tvoj pijun moda krije u
nekom ormaru. Nadam se da e prihvatiti prijedlog koji u mu iznijeti, tada moramo obaviti
jo samo nekoliko zakonskih formalnosti, i mi smo uskoro milijunai.
John Leith mu nije nita odgovorio. Gledao je kako se lijenikova pojava udaljuje vrtnom
stazom i nestaje u kui. Tada se zagledao u pod i dugo sjedio prepliui prste i razmiljajui
o stotinu mogunosti, od kojih je jedna bila neugodnija od druge. Na kraju je ustao, otvorio
mali zidni ormar, izvadio bocu brandvja i ulio obilnu koliinu u au. Odmah ju je iskapio.
Vratio se u kuu da bi primio telefonsku poruku jedne ene koja mu je mnogo puta bila od
koristi.
- Oprostite gospodine - rekao je neobrazovani glas - ali mislim da vam moram javiti da
gospoa Untersohn u svojoj spavaoj sobi dri napunjen pitolj. Vidjela sam je danas kako
ga gleda...
- Hvala vam - rekao je John Leith gotovo vedro.
Dr Chevne Donald Wells je po/ na i ekao. Nakon nekoliko trom to je maknuo prst sa
zvonca, v otvorio sluga kao to je Donald o
- Jane, to se dogodilo? Shtf.in je dobro raspoloen.
Nije mu odgovorila i samo jcd dovoljan tom otroumnom i-ovjr potpuno promijenila otkako
ju \v je na neki neodreeni nain stari nenada sazrela u enu, i Donald dala Marjorie.
- Ui - rekla je i zatvorila vrati
- Kako je Peter? Zar nije kod k\
- Peter je ovdje - rekla je, a on j tak da pokae kako je primijetio nju.
- to je Jane? Zar sam te mo/d Odmahnula je glavom.
- Ne, ne ljutim se. - rekla je
- Doktore! - oponaao ju je si
- No to je, Jane? Otkad sam ju Tada se sjetio.
- Oh, razumijem. Moja draga I dila propagandnu akciju protiv it da odnosi izmeu mene i
Maijo biti; i poto smo imali prilino i kad je dola u Longford Manor, o pruga osobito
dobrostivim pogl biljno shvaati.
- Tumaila sam Peteru da ni t ati - rekla je. - Problem je u tor ten i iskren pa vjeruje da su
svi njegovu kalupu.
Donald se zabavljao.
158
- ini se da smo se malo porjekali - nasmijao se. - Gdje je Peter?
- U knjinici. Rei u mu da si ovdje, ali prvo elim razgovarati s tobom. Zar nee sjesti?
Njena je ljubaznost bila toliko formalna i ponaala se upravo razdraujue "odraslo", da nije
znao da li da se ljuti ili da se zabavlja.
- To zvui kao da mi neto sprema? to je?
- Je li Peter lud?
Bez uvoda i uobiajeno obzirnog pristupa, to je pitanje zazvu-alo brutalno. Ali Donaldu nije
bilo ao to gaje postavila. U neku ruku, to mu je olakavalo njegov zadatak. Moda bi u
ovom trenutku bilo mudro daje i on izravno odgovorio. Meutim, njegova profesionalna
rutina gaje nagnala da se ogradi pitanjem.
- Kakvo udno pitanje; zar nismo svi pomalo ludi?
- Jeli Petar lud? Budimo otvoreni: je li toliko lud da bi mogao biti smjeten u ludnicu? - bila
je uporna.
Ponovo mu se pruila prilika i on ju je opet propustio.
105

- Peterovo zdravlje tie se samo njega i ne bih ni u kom sluaju razgovarao o tome bez
njegova odobrenja.
- Tie se i mene.
Njen glas bio je njean, zavarala ga je njena prividna krotkost.
- Ja sam njegova supruga i samim tim sam na sebe preuzela veliku odgovornost. Isprva
nisam ni znala koliko veliku. Ali sada, doktore VVells, uz odgovornost imam takoer i neka
prava zajamena zakonom, pa tako i pravo da znam kakvo je zdravstveno stanje mog
supruga. Zapravo, ja sam jedina osoba koja na to ima pravo.
- Zato ne razgovara sa svojim ocem? - zapoeo je.
- Razgovaram s tobom i bit u potpuno iskrena. elim od tebe uti jasno i glasno miljenje o
Peterovu stanju. Ako mi sada i ovdje ne kae to nije u redu s njim, morat u te zamoliti da
napusti nau kuu.
Zurio je u nju zaprepaten.
- Ali... draga moja Jane... ti se najblae reeno udno ponaa, i to prema starom prijatelju!
Ne svia mi se nain na koji govori o svom ocu.
- Mislim da e biti najbolje da me ubudue zove gospoa Clifton!
Tek sada je Donald VVells potpuno shvatio svu opasnost poloaja u kojem se nalazio.
Hladnokrvno i dostojanstveno dranje djevojke gaje isprva zapanjilo, a zatim razbjesnilo.
- Gluposti! Besmislica! - rekao je grubo. - Nema smisla praviti se... - zastao je.
- "Vana" je i ak sam, Slovi1 mem potpunu
Uslijedila )< <
- Dobro - i Njegov otac bl< stvo i umro u H sti i postoje sv'
- Na temelju Uspijevao so
- Postoji nek raspravljati. Pito znai u stan) ili je pak bio us svojih djela.
- Ubojstvo h
- Da - reku sam siguran <!; Peter je posjet bolesti i Clevvr
- To nije pri
- U svakom no, Jane, ne n; stvenim proi1!
- Ti uope n gomPeteraCIi
Tada je na otvorila ih.
- Odvest u Morao je pr
enje, daje Jai bio je prostrt i upotrijebljenu glas ju je pozv ne nije ni poki je pero i ustao Zdravo, i) pureno. Zar si
- Ne znam njom nije lako
Posluio se <
- Tko je bio
- Ne. Jane j< zabavni, iako!
Donald je zauzeo svoju omiljenu pozu ispred ugaenog kamina i nakubio usne.
- Ono sino je bila gadna stvar - rekao je.
- Misli na Radlowa?
- Mislim na Radlowa!
- Misli li... Peter je oklijevao - Valjda ne misli da ja imam neke veze s tim?
- Nema? - upitao je Donald odsjeno, ali nije dobio odgovor. - Ne namjeravam to
provjeravati, Peter. Bitno je to da je doao trenutak odluke. Mora odluiti, i to smjesta, za
tvoje vlastito dobro i za dobro tvoje Jane. Jasno je kao dan da si, kaimo to bez uvijanja,
duevno bolestan. Bojim se da sada nema vie nikakve sumnje o tome. A plaim se takoer
106

da e istina o ovim ubojstvima izii na vidjelo. Doi e do velikog sudskog procesa i ja

najiskrenije mislim da to moe sprijeiti jedino ako preduhitri pravdu jednim dobrovoljnim
potezom.
Peter je jo sjedio za stolom, prekrienih ruku, pognute glave.
- to predlae? - tiho je zapitao.
- Predlaem da razgovara s Jane i da je uvjeri da sam ja u pravu. Tada emo skupiti
nekoliko strunjaka da te pregledaju i stavit emo te u jednu dobru specijaliziranu ustanovu,
gdje e se sposobni ljudi brinuti o tebi. To e vjerojatno potrajati samo pet ili est godina, a
tada e ti uasni simptomi moda nestati.
U sobi je zavlada tiina koju je prekidalo samo kucanje sata na kaminu.
- Drugim rijeima, moram sam sebe proglasiti ludim? - upitao je Peter apui.
Donald je kimnuo.
- Sve se moe napraviti u tiini. Sud e imenovati Jane upraviteljicom tvog posjeda, a moda
bi htio da ja i njen otac budemo tvoji skrbnici.
Peter nije podizao pogled. Donald Wells gaje paljivo promatrao i vidio kako mu je glava
klonula na stol.
- Ono to elim izbjei - nastavio je Wells - je publicitet. Ako te mirno sklonimo, a policija
otkrije pravog poinitelja ubojstva, nee nita poduzeti; kako se moe poduzeti neto protiv
ovjeka koji je ve u duevnoj bolnici? Mora misliti i na Jane, dragi moj (ovdje je bio na
sigurnom terenu i bez Peterovog potvrdnog kimanja glavom). Ne moe dopustiti da bude
oigosa-na kao supruga osuenika i ubojice.
Mladi za stolom je podigao svoje izmueno lice.
- Nema nikakve sumnje? - rekao je moleivo. Donald je odmahnuo glavom.
- Nema - rekao je tako odluno da je Peter zadrhtao.
162
Pet minuta je sjedio bez rijei, a tada je podigao glavu i uzdahnuo.
- U redu - rekao je. - Molim te, potrai Jane i pozovi je da doe ovamo.
Djevojka je bila u sobi u kojoj ga je primila i nije pokazala ni iznenaenje, ni zabrinutost kad
ju je Donald s dolinom ozbiljnou pozvao da doe u knjinicu. Peter joj je ukratko ispriao
sadraj razgovora, a ona je sluala bez komentara.
- Mislim da je Donaldov plan najbolji - rekao je. - Znam da ti je grozno, ali moramo se
suoiti s runim injenicama. Zna u kakvom sam stanju doao sino kui vjerojatno nagaa
to se dogodilo, Jane. Srce me boli to ti to moram rei, ali na alost, neizbjeno je.
- to predlae Donald? - upitala je. Izbjegavao je njen pogled.
- On e urediti da me pregledaju. Ti zna to to znai? Kimnula je.
- Znam to to znai. On i jo jedan lijenik potvrdit e da si ti mentalno poremeen i tebe e
odvesti nekamo...
- Poznajem mjesto koje bi odgovaralo - upao je Wells. - To je prekrasna mala kua na selu
gdje nema drugih pacijenata.
Utiala ga je pokretom ruke.
- Pretpostavljam da e Sir VVilliam Clewers biti taj drugi lijenik?
Donald se sloio.
- On je najuglednije ime u naoj struci - rekao je pun oduevljenja.
- Dosta ljudi misli da on vie uope ne bi trebao biti u toj struci, ili bar ne bi smio lijeiti rekla je iznenaujue mirno. -Otili su tako daleko da tvrde da je beznadno staromodan, da
previe pije i da ve dugo nije u toku zbivanja u medicini.
107

Donald Wells je uzdahnuo.

- To je vrlo runa pria - rekao je gorko. - On je jedan od najpoznatijih svjetskih lijenika.
- Draga - javio se Peter njeno - bolje e biti da te stvari ostavi Donaldu.
- Dosta dugo smo te stvari ostavljali Donaldu - rekla je Jane. - Ali u ovoj stvari sam previe i
sama zainteresirana da bih samo tek tako odustala. Kad smo ve kod toga kako znate daje
Peter lud? Postoje li znakovi koji ga razlikuju od ostalih ljudi?
- Neosporno - rekao je Donald Wells spremno. - Postoje odreene neobinosti u govoru,
pogledu i ponaanju koje ga izdaju, ak i sada, kad je naoko potpuno normalan. To nisam
nikada prije rekao jer nisam htio povrijediti Petera.
163
- Prestanite, zaboga! - molio je Peter. - To je vrlo runa stvar, Jane, i to prije s tim zavrimo,
to bolje.
Ali Jane se pravila da ga ne uje.
- Kakve su to neobinosti? - upitala je. - Moe li ih uoiti bilo koji lijenik?
Donald je kimnuo.
- Svatko tko neto zna o duevnim bolestima - rekao je.
- Bi li te neobinosti primijetili gospodin Goerge Grathman ili dr Heinrich Straus?
Tako glatko je spomenula ta dva velika specijalista da se Donald zablenu u nju.
- Zato? Naravno! - rekao je.
Na njegovo zaprepatenje, ona se nasmijala.
- Misli li da bi doktor Vardon Jackson otkrio znakove ludila u pacijenta?
Doktor Vardon Jackson je od svih velikih strunjaka bio najvei. Njegov autoritet priznavali
su svi evropski i ameriki medicinski fakulteti, a njegova knjiga o neurozama bila je ve
klasina literatura.
- Naravno - rekao je Donald. - Mogu pozvati sve te ljude, ali bit e neophodno otkriti sve
odvratne detalje oko Basilovog ubojstva, a to bih elio izbjei.
ujela je jo trenutak, smijeak je titrao na njenim usnama -tada je rekla polako:
- Utedjela sam ti trud. Ta tri ovjeka koja sam spomenula bila su danas poslijepodne ovdje!
- to? - upitao je Peter zapanjeno. - Ona trojica mukaraca koji su bili na aju?
Kimnula je.
- Da. Pozvala sam ih na aj, jer sam eljela biti potpuno sigurna to se tebe tie. Rekla sam
im sve, osim za ubojstva, i zamolila ih da budu sa mnom posve otvoreni. Svaki od njih je
potvrdio da je Peter zdrav kao i ja.
Uslijedila je mrtvaka tiina. Peter je polako okrenu glavu prema Donaldu Wellsu, njegovo
lice se zgrilo, ali nije nita rekao. Ono to je izjavila Jane oduzelo mu je dar govora.
- Hoe li svoje miljenje suprotstaviti miljenju te gospode?
- upitala je Jane.
- Da, mogao bih - odgovorio je Donald, guei se od bijesa.
- Ja poznajem taj sluaj, znam za ubojstva, znam tono to se dogodilo, gotovo kao da mi je
Peter sam priznao da je ubio Ha-lea. Oni su veliki strunjaci, priznajem, ali ne znaju nita o
okolnostima u kojima se to dogodilo. Kako mogu iz sluajnog posjeta zakljuiti kakvo je
Peterovo metalno stanje?
164
Jane Clifton je nagnula glavu u stranu. Oi su joj ledeno i neprijateljski svjetlucale. Donald
je znao da mu je ona sada smrtni neprijatelj.
- U redu - rekla je. - Sloit u se s tvojim planom. Ali ta trojica lijenika moraju Petera
108

proglasiti ludim, nitko drugi. Ako oni nakon temeljitog pregleda utvrde daje Peter lud, ja
neu prigovarati. Rei u ti samo jednu stvar, doktore Wells - govorila je vrlo tiho -ako
Petera odvedu u ludnicu, moji odvjetnici e se obratiti sudu i cijela stvar e doi pred
Vrhovni sud Engleske. Kako ti se to ini?
Znala je! Otkako je razgovor poeo imao je udan osjeaj da se iza njenog ponaanja krije
neto vie od nepovjerenja izazvanog Marjorienim nepromiljenim povjeravanjem one noi.
Imao je jo jedan adut, no upotrijebiti ga sada znailo bi izdati poslodavca. Taj mogui izvor
zarade sad je ionako propao.
- Ti e rei doktoru Vardonu i ostalim lijenicima da je Peter ubojica, zar ne? Rei e im o
lesu Basila Halea, o tome kako si Petera nala poprskanog krvlju gdje lei potpuno odjeven
na krevetu? Sve e im to rei, zar ne?
Ponovo se nasmijala.
- To im ti moe rei - rekla je brzo - jer ti zna kako je tamo dospio.
Nakon ovoga nije bilo druge nego svriti razgovor, ali Donald je odugovlaio. Jo je
postojala nada u spas. Brzo je poeo graditi svoju obranu.
- Stavit u sve karte na stol, Jane... u redu, gospoo Clifton.
- Mislim da e biti najbolje da se od sada obraa meni - Pe-terov glas je bio leden i vrst. Ni
traga vie onom zbunjenom i uspanienom Peteru od malo prije. Izgledao je kao da je netko
drugi uao u sobu. - Koje su tvoje karte, Wells, i koliko ih misli jo podvaliti?
Donald se trgnuo. On je bio ovjek s izopaenim osjeajem dostojanstva. Imao je jo jednu
osobinu - svi njegovi nastupi bili su briljivo uvjebani. Sada je morao bez pripreme izloiti
pojedinosti svog prijedloga, ali je u tome zabrljao.
- Na koju kartu najvie polae, Cliftone? - upitao je. - Plati mi stotinu tisua funti i uinit u
te vrlo sretnim ovjekom. Zvui smijeno, ali ja mogu odagnati sve tvoje brige. Mogu ti dati
novu budunost. Ali mora se brzo odluiti.
Peter se uputio k vratima koja vode u hodnik i otvorio ih naglim pokretom.
- Potrebno mi je vie od tvojih obeanja da bih bio sretan -rekao je. - Tu su vrata!
- Razumijem.
Donald je uzeo svoj eir i automatski ga opraio.
165
- Prihvaa miljenje svoje supruge o meni, bez obzira na usluge koje sam ti uinio.
- Neu biti toliko vulgaran, pa da te podsjetim da tvoje usluge nisu ba bile besplatne - rekao
je Peter. - Da, prihvaam miljenje Jane. Ne znam kolika sam bio budala, a konano poinjem shvaati da ba nisam bio osobito mudar.
Wells je jo otezao svoj odlazak.
- Ne znam je li ti jasno da e tvoja supruga biti uhapena kao sukrivac, ako policija dozna
istinu o Haleu. Razmisli malo o tome!
Peter nije odgovorio. I dalje je znaajno stajao na vratima. Otpratio je posjetioca do izlaza i
za njim zatvorio vrata.
Kad se vratio naao je Jane kako sjedi za stolom savijajui se u napadu histerinog smijeha.
Trenutak ju je zaprepateno gledao, a tada se i on poeo smijati. Jane se prva pribrala.
- Sada kreemo u krvavi rat, Peter - rekla je.
Znala je da sada imaju u ruci svoj zajedniki ivot koji moraju izvui iz krize, a da pri tom
imaju posla sa snagom toliko beskrupuloznom da ne pree ni od ubojstva. Rado bi znala
odgovor na jo jedno pitanje. Je li Basil Hale u trenutku kad se udavala znao da se ona
doivotno vee za, kako je vjerovao, luaka i ubojicu? Je li njegov posjet dvorcu Longford
109

one noi nakon njenog vjenanja bio zaista posve sluajan? Nije mogla a da ne razmilja o
tome. Odjednom je ispruila ruku prema telefonu i nazvala Johna Leitha.
- Dakle, Jane, to ste odluili?
Nije odmah razumjela o emu on govori.
- Odluili, oh! Ti si, dakle, znao da e Donald doi ovamo? Nije bilo odgovora. Ponovila je
pitanje.
- Da, znao sam. to e Peter uiniti?
- Rei u ti oe, ako i ti meni neto kae.
- Sve u ti rei, draga moja.
U glasu mu se naziralo lagano iznenaenje, koje se pretvorilo u ok kad je uo pitanje:
- Zato si poslao Basila u dvorac one noi kad sam se udala? Kroz slualicu je ula kako mu
je zastao dah - ekala je. Kad
je progovorio, glas mu je bio otar i piskutav.
- On ti je to rekao? Pa, zna., nisam te elio izlagati opasnosti, draga... s Peterom... Povijest
Peterove obitelji... mislio sam da je najbolje da netko bude pri ruci..
- Razumijem, oe. Ti si znao, ili bar mislio da zna da je Peter lud, jo prije nego sam se ja
udala za njega?
Nije ekala odgovor, spustila je slualicu. Nakon toga telefon je luaki zvonio punih pet
minuta, ali ona nije odgovarala niti je doputala Peteru da se on javi.
166
I kada je pola sata kasnije krajnje uzrujani John Leith stigao pred njihova vrata nitko nije
odgovorio na njegovo uporno zvonjenje. Ona nije otvarala, nego gaje samo promatrala s
prozora svoje spavae sobe.
167
30
U Scotland Yardu vlada nepomuen mir. Slubenici se dokono eu nisko nadsvoenim
hodnicima u prizemlju i samo po deurnom policajcu na ulazu i po mramornoj spomen-ploi
poginulim policajcima u predvorju, mogue je glavni tab policije razlikovati od bilo koje
druge zgrade dravnih ureda.
Gospodin Bourke je sjedio za stolom u svom uredu igrajui se noem za papir. Inspektor
Moses Rouper je gledao as svog efa, as obalu Temze. Na stolu je bilo poredano nekoliko
bakrenih ploa, koje je Bourke s vremena na vrijeme pogledavao s najveim zanimanjem.
Jedna od njih je bila gotovo prelomljena, ali na ostalima nije bilo ni traga grubog postupka
kojem su bile izloene.
- Za mene je sve jasno kao dan, gospodine - rekao je Rouper pun potovanja. - Clifton je
doznao da emo pretresti kuu; ne kaem da mu je to dojavio netko iz Yarda...
- Na tvom mjestu, Rouper, ja to ne bih rekao - mrmljao je Bourke, prividno zabavljen
ploama.
- Ne kaem to - pourio se Rouper. - U svakom sluaju, saznao je da emo htjeti ispitati sve
o mjestu koje on tako esto posjeuje, pa je uzeo ploe i stroj i bacio ih u stari bunar. Da ih
jedan o mjesnih policajaca nije naao, ne bismo nikada saznali za njih.
- Ja bih saznao, Rouper - rekao je Bourke ljubazno kao i uvijek. - Znao sam da su tamo ili
sam bar nagaao; taj dan sam upravo htio provesti temeljitu potragu za njima. Papir i novanice su naravno spaljeni.
- Spalio ih je Clifton - rekao je Rouper pobjedonosno.
- Vrlo vjerojatno gospodin Clifton - sloio se Bourke.
110

Bio je toliko fin i pristojan daje Rouperov nemir rastao sa svako minutom koja je prolazila.
Nije bilo sigurnijeg nagovjetaja nadolazee oluje, no kad bi se Bourke iznenada poeo
uglaeno ponaati.
- U tom dvorcu je sigurno bilo puno krivotvorenja, Rouper. Pretpostavljam da ga je
gospodin X, Y ili Z godinama upotrebljavao. Kako je gospoa Untersohn?
168
- Dobro je - rekao je Rouper, iznenaen pitanjem. - Nisam je vidio otkako su je onda odveli
iz Longforda, ali sam jednog slugu sluajno sreo u Ulici Harlev... zapravo, htjedoh rei
Mary-lebone Lane - dodao je brzo.
- Reci ipak u Ulici Harlev, bolje zvui - predloio je Bourke, smijeei se dobrostivo. - I
sluga kae da se dobro oporavila?
Rouper je kimnuo. Mrzio je svog efa kad je bio ovako sarkastian.
- Kao to ste rekli sigurno je mnogo novanica tiskano u Longfordu. Peter Clifton je tamo
godinama boravio. Vrlo je vjerojatno da je on i vlasnik dvorca.
- Vlasnik je gospodin Blonberg. On ga bar iznajmljuje - rekao je Bourke. - Ali, istina je da je
gospodin Clifton tamo boravio. No, boravili su i drugi ljudi. Slaem se daje prilian broj
krivotvorenih novanica potekao iz one zanimljive sobe. Ali pet novanica od stotinu funti
koje si prolog etvrtka uloio na raun svoje supruge su, pretpostavljam, pravi proizvod
Bank of En-gland.
Nije podigao pogled, govorio je potpuno obinim tonom. No Rouper je zinuo.
- Pet... pet stotina - mucao je. - Ne znam to mislite...
- Imam i njihove brojeve, pa znam i odakle potjeu - rekao je Boruke, lagano uzdahnuvi. Dole su iz banke Donalda Chey-nea VVellsa i otile u banku tvoje supruge. To mi se
uinilo prilino udnim, no palo mi je na pamet da si moda doktoru prodao neku veliku
ideju iz podruja medicine, a i nema razloga zbog kojeg to ne bi smio uiniti. S druge strane
- Bourke je govorio i dalje prouavajui bakrene ploe koje su ga prividno potpuno
zaokupile -... ako si pet stotina funti primio na dar, bojim se da je to protivno policijskim
pravilima i da bi se zbog toga morao pojaviti pred glavnim komesarom.
- Neto sam mu prodao - Rouperu se konano vratila mo govora.
- Bilo je to neto vrlo vrijedno, nadam se? - rekao je Bourke tiho - Bilo bi mi drago znati da
doktor Wells nije bacio svoj novac.
- Bila je to slika... jedan stari majstor. Kupio sam je vrlo jeftino.
- I prodao vrlo skupo - rekao je Bourke muei ga. - Stari majstori su najbolji majstori,
Rouper. Stari majstor ti daje plau ve osamnaest godina i ovih dana e ti dati i mirovinu.
Ludo je riskirati mirovinu starog majstora radi pet stotina funti nekog mladia, ili moda
tisuu?
Inspektor Moses Rouper je sluao i znojio se.
169
- to e poduzeti u vezi s tim? - Bourke je pokazao na bakrene ploe i natueni tiskarski stol
koji je bio u drugoj sobi.
- Napisao sam izvjetaj o tome - rekao je Rouper. Ruka mu je krenula prema depu.
- Trenutak! Spominje li se Peter Clifton u tom izvjetaju? Vidi, ako je njegovo ime
spomenuto, morat u poduzeti neto. Ako je to samo obian izvjetaj o pronalaenju tih
stvari u bunaru, onda u redu. Ali ako to moram pokazati komesaru... dakle, bilo bi mi ao,
zbog svih.
Njegov je ton bio pun dvosmislenosti koje Rouperu nisu mogle izbjei.
111

- Nisam siguran daje moj izvjetaj ispravan - rekao je. - Pregledat u ga i napisati novi.
Bourke je kimnuo nekoliko puta.
- Uvijek je mudro biti oprezan - rekao je znaajno - Nadam se i molim te da se veeras
dogodi neto to bi nam svim spasilo obraz, svima osim mladom majstoru.
Tada je bez upozorenja odbacio prividnu ravnodunost i postao ponovo onaj stari otar
Bourke.
- Rouper, pazi se! To nije prijetnja, to je upozorenje! I sam sam u posljednje vrijeme
prekrio toliko pravila da ve gajim nezdrave simpatije prema ljudima koji to ine cijelog
ivota. Otii i napii taj svoj izvjetaj i donesi mi ga da ga vidim prije no to odem iz ureda.
Jedva da je Rouper za sobom zatvorio vrata, a Bourke je ve telefonirao glavnom inspektoru
okruga sredinji London. Kao posljedica tog razgovora, pedeset policajaca je te veeri
deuralo u razliitim restaurantima West Enda, ekajui skupinu kurira koji su morali
raznositi posljednju poiljku krivotvoritelja.
170
31
Donald Wells je doao u St. John's Wood da se posavjetuje s prijateljem. Johna Leitha je
naao potpuno slomljenog. Wells mu nije trebao nita ispriati - Leith je sve otkrio iz glasa
svoje keri. Okomio se na lijenika, no njegova je ljutnja bila nekako mlaka.
- Neto si joj rekao, neto ti je izletjelo, ti prokleta budalo! -vikao je. - Sve za to sam ivio i
radio propalo je!
- Radio si samo za sebe, dragi moj Johne - rekao je Donald hladno. - Meutim, ako ti
predstavlja zadovoljstvo da se zavarava kako si se rtvovao za Jane, samo izvoli. Dao si joj
sve to je zaeljela, jer ti je to bilo najjednostavnije. Razmilja vie o svojim slikama nego o
bilo kojem ljudskom biu. Nema smisla preputati se bijesu. Pitanje je to sada uiniti?
Gotovo je s Pe-terovom ulogom bogatog luaka. Ali on nam jo moe donijeti mnogo novca
- govorio je vrlo otvoreno. - Iz njega moemo izvui etvrt milijuna, ako si spreman
rtvovati svoju tatinu.
John Leith je brzo podigao pogled.
- Kako to misli "rtvovati svoju tatinu"?
- Jane zna, ili bar nagaa, koju ulogu ti igra. Ako se ne dogodi neko udo, saznat e prije ili
kasnije, da je njen otac jedan od najbolje plaenih agenata najvee organizacije za
krivotvorenje koja je ikada postojala u nekoj zemlji. Kad to sazna, ti e ve biti sasvim
izgubljen. Predlaem da ode do Petera ili da mi dopusti da ja to uinim, usuujem se rei
da sam to sposoban, i da mu na poloaj...
- Kakav poloaj? - upitao je John Leith ljutito.
- Reci mu to si: raznositelj krivotvorenih novanica! Reci mu da eli otputovati kako ne bi
Jane nanio zlo... zna ve, sve te ganutljive gluposti. Peter e zagristi.
John je zareao.
- Oh, Peter e zagristi, zar ne? A ti e uzeti svoj dio, pretpostavljam? Ne shvaa li da ja
nisam slobodni agent, kao ni ti? Da se ne mogu maknuti iz Londona bez izriitog doputenja
Mudrog?
Donald se prezirno nasmijao.
171
- Kakav Mudri! Sad se spaava tko moe! Misli li da ga ja ili ti ne bi prodali da znamo tko
je? Imam mnogo novca, pretpostavljam da ga i ti ima dosta, ali ja imam neiskorjenjivu
slabost da uvijek elim jo malo vie. Ako propadne stvar s Peterom, ne zaboravi da Jane
112

ima pravo na stotinu tisua. Poduzmi neto, i to brzo, Johne! Osjeam u kostima da je
nevolja vrlo blizu, a elio bih biti daleko kad pucnjava pone.
- to e uiniti s Marjorie? - upitao je Leith.
Zvualo je to tako prisno i njeno da se Donald morao nasmijati.
U trenutku ludila jutros sam na njen raun uplatio deset tisua funti. Nekako sam slab prema
njoj, vjerojatno zato to sam tako dugo u braku, a brak vrlo loe utjee na razumno rasuivanje. Ne treba se brinuti o Marjorie. Onda, namjerava li neto poduzeti?
John Leith se nelagodno promekoljio.
- Ne bih si nikada oprostio da to uinim.
Donald ga je ostavio, zadovoljan da je sjeme koje je posijao palo na plodno tlo.
Zaboravio je ponijeti kljueve, pa se zabrinuo nije li ih Marjorie pronala. im je pozvonio,
vrata su se otvorila. Oito ga je oekivala.
- Jeim se biti ovako posve sama u kui - rekla je. - Dakle, dragi, jesi li imao uspjeha?
- Straan uspjeh! - rekao je zajedljivo i poao u radnu sobu. Kljuevi su bili tamo gdje ih je
ostavio, u jednoj ladici njegova
stola. Stavio ih je u dep.
- Stiglo je neko pismo - rekla je. - Ubaeno je osobno. Da mi tako ljutito ne brani otvarati
tvoja pisma, bila bih pogledala to pie, ini se neto vano.
Ve na prvi pogled znao je da je vano. Samo je jedan ovjek pisao na tom debelom bijelom
papiru. Marjorie je poslao u podrum po ampanjac, pa je otvorio prvu, a zatim i drugu omotnicu. Na prve dvije, a i na treoj pisalo je strojem Donaldovo ime i osobno. Pismo je takoer
bilo napisano strojem, bez datuma i potpisa. Paljivo ga je proitao. Bilo je to prilino dugo
pismo za nekoga tko u pravilu vrlo malo govori. Donald je itao i bio je fasciniran.
U pismu je bio mali klju privezan na crvenu vrpcu. Donald ga je ponovo proitao, pamtei
svaku rije. Veer bi, ini se, ipak mogla biti zabavna i unosna. Stavio je klju u dep i spalio
pismo. Upravo se u tom trenutku vratila Marjorie, nosei bocu i dvije ae.
- Spaljuje sve svoje rune tajne? - rekla je veselo.
Najvie je mrzio njenu plitkost. Ali sada je bio dosta dobro raspoloen, pa se nasmijao na
njenu ispraznu primjedbu. Ona je bila neobino nervozna, ali on to u svojoj napetosti nije
prim-jetio, sve dok nije uoio kako joj ruka kojom je ulijevala vino, drhti.
- I ti si nervozna, ha?
- Jesam. Ni sama ne znam zato.
- Nema razloga - rekao je zapovjednim tonom - Da, Marjorie, onaj na mali plan...
Izvadio je iz depa ono pismo koje je ona napisala po njegovu nalogu i bacio ga u vatru. Nije
primjetio koliko joj je laknulo.
- Umijee dobrog generala lei u tome da je u stanju promijeniti plan u toku najee bitke rekao je. - Jane je zaljubljena u tog luaka.
- Srce mi se para - rekla je posprdno. Tada je dodala ozbiljno.
- Zaista, Donalde, mislim da ga Jane jako voli i bilo bi mi vrlo neugodno da joj je to pismo
dospjelo u ruke.
- Ba me briga za to - rekao je sarkastino. - Bilo je namijenjeno ba njenim rukama, ti,
budalo!
Zajedno su veerali sueni jezik i ampanjac. U osam sati Donald je iziao. Njegova supruga
je gledala kroz prozor i vidjela ga kako ulazi u taksi i odlazi. Tada je klonula u naslonja i
obrisala znojno lice.
Proivjela je dva sata uasne napetosti. Da je Donald kojim sluajem otvorio sef, to je
113

mogao uiniti u svakom tenutku, u omotnici u kojoj je tog jutra donio novac iz banke ne bi
naao nita vrednijeg od jueranjih novina. Marjorie nije htjela riskirati. Onih dvanaest sati
u tapeciranoj sobi nije se smjelo ponoviti.
Odjenula se na brzinu, spremila malu putnu torbu i provjerila jo jednom karte za vlak, koji
ju je trebao odvesti na put u Evropu, gdje je ve i sada navodno bila. Posljednji put se osvrnula po kui.
Tada se zaulo kucanje. Potrala je u Donaldovu radnu sobu i provirila kroz prozor. Pred
vratima su stajala dva mukarca, na ploniku unifromirani policajac.
Otvorila je torbu, izvadila novac i stavila ga u dep koji je sa-ila na svojoj podsuknji. Tek
tada je otvorila vrata i uvela gosp-dina Bourkea u kuu.
172
173
32
Za Petera Cliftona to poslijepodne i veer imali su neobjanjivu ar, kao ni jedan drugi dan u
njegovom ivotu. On i Jane su rano veerali i Peter se na njen zahtjev nije odjenuo. Upoznao
je jednu novu Jane - vrckavu, duhovitu, enstvenu. Bila je to djevojka koja ga je uspjela
rastresti i pomoi mu da zaboravi traginu atmosferu u kojoj su ivjeli. Stotinu puta je navodio razgovor na runu stvarnost, stotinu puta gaje odvratila od toga.
Bili su u maloj knjinici. Jane je pregledavala knjige i upravo je zastala.
- Peter, smijem li te neto upitati?
- Samo naprijed - rekao je lijeno.
Sjedio je u dubokom naslonjau, s lulom u ustima i knjigom na koljenima.
- Je li tvoj otac bio veliki znanstvenik?
- Zato? Da, pretpostavljam da jest - rekao je polako. - Nala si njegovu knjigu, zar ne? Ba
udna podudarnost, o krivotvorenju! U mladosti je bio kemiar. Otkrio je neki novi nain
prerade eljeza. O tome zaista malo znam, ali tako se obogatio.
Listala je knjigu. Bila je nezanimljiva, suhoparno pisana, puna tehnikih izraza i podataka.
- Da li si ikada... - oklijevala je s pitanjem. - Jesi li ikada poelio krivotvoriti novanice?
- Ja? Ne, zaboga! Uasno bih se bojao!
Rekao je to naglo i pokuao razgovor skrenuti na druge stvari.
- Ali, zna gravirati ploe za novanice? Mislim, znao bi kad bi morao? To nije jako teko,
zar ne?
- Jane, draga, razgovarajmo radije o neemu drugom.
- Peter, dragi, nita drugo mi ne pada na pamet. On je duboko uzdanuo.
- Zna li koliko dugo smo u braku?
- Tisuu godina - rekla je. - Ja sam ve sijeda stara dama.
- Pitam, zna li koliko dana?
Pokuala se prisjetiti i pri tome je zadrhtala. inilo joj se da je prola cijela vjenost otkako
je s njim prola crkvom, drei ga
174
pod ruku. utio je punih pet minuta, oito razmiljajui o poslijepodnevnim dogaajima, jer
ju je zapitao:
- Misli li da je u Donaldovoj ponudi da me uini potpuno sretnim za stotinu tisua funti,
bilo neega?
Toplo se nasmijeila.
- Dragi moj, zar ti nije dozlogrdilo kupovanje sree za sto tisua funti?
114

Vidjevi njegov zapanjen pogled, dodala je:

- To je svota koju si platio za mene, anele moj! On je zahihotao.
- Vrijedilo je - rekao je. Ti si bila pun pogodak, Jane. Pitam se, kad bi svi ovi grozni dogaaji
bili samo ruan san, bi li ovjek poput mene mogao biti sretan s takvom djevojkom kao to
siti?
- Ja mislim da pitanje treba glasiti, moe li djevojka poput mene biti sretna s ovjekom kao
to si ti? - upitala je veselo. -Ne znam, Peter, s tobom je previe uzbudljivo. Rekla sam ti da
sam stara dama, jutros sam pronala prvu sijedu vlas.
Iz hodnika se zau neki um.
- To je pota. Ve sam umorna od odgovaranja na tvoja pisma. Otila je u hodnik i vratila se
s hrpom pisama koja je razvrstala na stolu:
- Sva su za tebe, mislim... - rekla je. -.. Gosp. Peter Clifton... Gospodin P. Clifton... Cijenjeni
g. Clifton... a, evo i jednoga za mene!
Razrogaio je oi kad je prepoznao rukopis.
- Od Donalda. Da nije vjenani dar?
- Wells? to pie?
Otvorila je omotnicu i unutra pronala jo jednu.
- To je neto jako tajanstveno. Pie Staviti s mojim dokumentima i ne otvarati.
Ispod toga pisalo je ime poznatog odvjetnika. Oklijevala je samo trenutak. Bilo joj je jasno
da je pismo zabunom stiglo na krivu adresu. No nije mogla znati daje toliko zaokupila
Donaldove misli u trenutku kad je ba adresirao pismo da ga je na kraju krivo naslovio.
Otvorila je i drugu omotnicu i izvadila njen sadraj. Bio je to izblijedjeli list novina, sav
istroen i iskrzanih rubova. U lijevom gornjem kutu bilo je Donaldovim itkim rukopisom
ispisano nekoliko redaka. On je bio vrlo metodian, sjetila se, i uredno je vodio svu svoju
dokumentaciju.
Napisao je:
udnom igrom sluaja naao neke stare knjige zamotane u ovaj papir tri tjedna nakon prvog
razgovora s P. "Cumberland Herald, 1898"
175
- Cumberland! - uzviknuo je Peter. - udno. Moja je majka tamo ivjela. Zapravo, mi smo iz
Cumberlanda.
Na prvoj stranici nije bilo nieg uzbudljivog. Okenula je list i odmah ugledala stupac na
sredini stranice:
SMRT GOSPODINA ALEXANDERA WELERSONA
uo se njen uzvik, skoio je iz naslonjaa i naao se kraj nje.
Sa aljenjem objavljujemo vijest o smrti gosp. Alexandera We-lersona, dugogodinjeg
stanovnika Carlislea i poznatog kemiara. Gospodin Welerson se upravo vraao iz vicarske
i na putu za Carlisle njegov se konj prestraio i prevrnuo koiju u jarak. Gospodin VVelerson
se nije oporavio od zadobivenih ozljeda. Pokojnik ostavlja za sobom suprugu i dijete staro tri
mjeseca. Igrom sluaja njegov roak - imenjak, gospodin Alexander VVelerson, poznati
proizvoa eljeza iz Middlesbrougha, nalazio se kod gosp. Welersona u vrijeme njegove
smrti. Vjeruje se daje pokojni gospodin VVelerson vrio pokuse u vezi s topljenjem tog
metala.
Gledali su se u tiini.
- 1900.? Nemogue!
- Kada je umro tvoj otac? - upitala je Jane jedva ujnim glasom.
115

- 1918., posljednje godine rata.

Pokazala mu je sliku koja se nalazila iznad obavijesti. Bila je to loa fotografija ovjeka
tridesetih godina, glatko izbrijanog, izrazito njenih crta lica.
- Je li to tvoj otac? Odmahnuo je glavom.
- Ne - rekao je. - Ne onaj kojeg ja poznajem. to je to privreno za papir?
Okrenula je stranicu i ugledala mali lanak privren u kutu stranice - promaknuo joj je kod
prvog pregleda. Nije bilo datuma, ali lanak je govorio sam za sebe.
Nosio je naslov:
BEZ PROMJENE IMENA
Gospoa Alexander VVelerson, udovica pokojnog Petera Clif-tona Welersona, udala se u
utorak za svog roaka istog prezimena. Gospodin i gopoa VVelerson su sa
sedmomjesenim djetetom mladenke otputovali na Rivijeru.
- Dakle? - rekla je Jane drhtavim glasom. - Zna li sada kakvu ti je to tajnu VVells htio
prodati za stotinu tisua funti.
Peter je zanijemio. Mozak mu je bio paraliziran.
- Ne razumijem - promucao je. - Vjenali su se u studenome 1900. Ja sam se rodio 27.
oujka 1900.
Drala je novine drhtavom rukom.
- Peter - glas joj je bio promukao. - Ti si sin onog prvog Ale-xandera, ne onog koji je umro u
Bradmoru. Na to je on mislio
176
kad je napisao da se nada da e biti dostojan svog cijenjenog i plemenitog oca. O, Boe, pa
to je divno!
Ne shvativi pravo to se zbiva, odjednom se nala u njegovu zagrljaju. Drao ju je vrsto,
obraz uz obraz - bojali su se disati.
- Divno... - jecala je. - Peter, zar ne razumije...
Tada su zauli visoki i prodorni glas Marjorie. Tek to su se odmaknuli jedno od drugog, ona
je ve uletjela u sobu. Jane ju je zaprepateno gledala.
- Marjorie. Mislila sam da si u Njemakoj...
Ali Marjorie je nije sluala, vidjela je samo Petera. Dojurila je do njega i uhvatila ga za ruku.
- Peter! Policija! U mojoj kui... Bourke! Bila je bez daha, jedva je govorila.
- Gdje ti je suprug? - brzo je upitao Peter. Odmahnula je glavom.
- Ne znam... iziao je., i ja sam upravo izlazila kad je doao Bourke. Sve je pretraio. Sada
trae Donalda. I... oh, Peter, zna li to je Bourke rekao?
Stavila je ruku na grudi, pokuavajui se pribrati.
- Odveo me u blagavaonicu, zatvorio vrata i rekao:
Znate li tko je Mudri? Ako znate, recite mu da veeras dolazimo po njega!
Jane je gledala as Petera as Marjorie. Zato je to Bourke rekao. Srce joj je zamrlo, ali se
pokuala ohrabriti. Mora vjerovati - mora!
- Zato ga je htio upozoriti?
- Odakle da ja znam - rekla je Marjorie. - Zna li ti Peter, tko je on? Da nije Donald? Uasno!
Dva detektiva pregledavaju sve njegove papire, a kau da policija nadzire i sve eljeznice
stanice. to da radim?
- Moe ostati ovdje - rekla je Jane ozbiljno.
- Ne, ne mogu ostati. Donaldu se moe neto dogoditi, htjela bih biti...
Traila je pravu rije.
116

- elim znati. Mogu mu pomoi. On ne zna da ja to mogu. Bila sam grozno nepravedna
prema njemu Jane.
Majorie je bila na rubu sloma. Jane ju je zagrlila i odvela u sobu. inilo se da ju je aa vode
malo vratila iz oka. Jane se vratila u sobu po Petera.
- Dobro je... - poela je, ali u knjinici nije bilo nikoga. Otila je u Peterovu sobu, ali i ona je
bila prazna. Tada je ula
kako je netko zalupio vratima, potrala je u predvorje i naletjela na sobara.
- Gospodin Clifton je upravo iziao. Ne znam to mu je, gospoo... nije uzeo ni kaput ni
eir.
177
Jane je projurila kraj njega i potrala niz stube. Kad je stigla na ulicu, Peter je ve bio nestao.
Brzo je krenula prema Pali Mallu. Blizu Carlton Cluba bilo je stajalite taksija. Moda je
tamo uzeo taksi. Njena nagaanja su bila tona. Vidjela je kako jedan taksi odlazi, prije no
to je stigla do stajalita. Prila je drugom vozau.
- Znate li kamo se odvezao gospodin u onom taksiju?
- U Knowlby Street, gospoice.
Ulica joj se uinila poznatom, ali nije znala odakle.
- To je blizu Marvlebone Lane. Voza nije znao tono, pa je mene zapitao, tako znam.
Knowlby Street! Tamo je Blonbergov ured! Sada se sjetila!
- Doite u Carlton House Terrace 175 - rekla je i priekajte me!
Otrala je natrag u stan, navukla kaput i eir i uzela torbicu. Marjorie je sjedila, glasno
jecajui i ispitujui je neto, no Jane, u takvom stanju nisu uope dopirala do svijesti njena
pitanja. Jane je izala, taksi ju je ekao.
- Do kraja Knowlby Streeta. Zaustavite tamo i ekajte!
U to doba noi Knowlby Street je bio potpuno pust. Tko e je pustiti u onu zgradu punu
ureda, pitala se. Sigurno su imali ku-epazitelja, a nadala se daje i neka istaica tamo.
Brzo je prela ulicu i zaustavila se kraj ulaza. to da kae, zato je dola? U svojoj je naglosti
glupo postupila. Ipak je pozvonila na jedno zvono koje je nala, premda nije vidjela ime
"Blon-berg". Zazvonila je opet - uzaludno. Tada se okrenula i vidjela gdje se zaustavlja jo
jedan taksi. Neka golema ena je izala iz njega. Bila je to gospoa Untersohn. Jane je
pobjegla niz ulicu i sakrila se u prvu kunu veu.
33
I
Gospoa Untersohn je svoj ivot proivjela u strahu od luaka i ubojica, pa je bila navikla na
iracionalne postupke. No bila je vrlo razumna kad je zakljuila da krevet nije pravo mjesto za
enu poput nje. Njezin lijenik je protestirao, dvije bolnarke su je pokuale uvjeriti, ali ona
je bila gospodarica u svojoj kui, iz-modena gospodarica divljeg pogleda koji je ulijevao
strah. Nije bilo rodbine kojoj bi se lijenik mogao obratiti, a premda mu je policija povjerila
taj sluaj, znao je da gospou Untersohn ne smije drati u pritvoru. Pokorio se njezinoj
naredbi i otiao, ali joj je svojim dranjem dao do znanja da je odsad sama kriva za sve to
joj se dogodi. Bolniarke je isplatila teka srca, jadikujui daje opljakana.
Pozvala je svu sluinad u spavau sobu, a oni su pourili uzaludno se nadajui da gospoa
Untersohn umire, pa eli malim poklonom nadoknaditi bijedne plae i gorke trenutke koje su
imali u njezinoj slubi.
Sjedila je ispred svog toaletnog stolia, pudrajui lice. Nije se ni okrenula da ih pogleda,
nego ih je promatrala u ogledalu.
117

- Ako se vrate bolniarke ili lijenik, ne putajte ih unutra! Od danas je cijela kua u alosti.
Svatko e dobiti po funtu za crninu. Kod Cathreya je raspordaja, vidjela sam oglas u
dananjim novinama.
Otvorila je torbicu i izvadila tri funte. Raspustila je sluinad pokretom ruke. Pria kae da je
jedan od njih izaao kupiti crninu i da se nikada vie nije vratio. Pismo koje je u vezi s tim
sluajem gospoa Untersohn uputila policijskom inspektoru moe se pronai u arhivu
policijske stanice u Hampsteadu.
To je otkrila naveer. Cijelo poslije podne se odmarala i pijuckala brandy iz boce koju je
skrivala pod jstukom. Vratila joj se snaga i samopouzdanje, pa je napisala ono odluno
pismo o nestalom sluzi.
Cijele je veeri koraala po primaoj sobi ili je sjedila zgurena uz vatru. Basil je bio mrtav.
Njen djeak. Stotinu puta je sama sebi ponovila tu reenicu. Pala je u duboku apatiju.
Pokuala se prisiliti na bijes koji nije osjeala. Sin Alexandra Welersona, ta179
ko pametan, tako spretan, tako beskrupulozan. Ovo posljednje je smtrala vrlinom. O svome
jadu je mogla potpuno mirno razmiljati. Stari Welerson se vjenao s njom u matinom
uredu u Manchesteru. Ona je to prihvatila, iako je znala da je on ve oenjen i da ima dijete.
Izvukao ju je iz bijede, a ona ga je mrzila jer joj nije dao vie. Sjeala se svih onih veeri
provedenih s njim kad joj je pripovijedao lude dogaaje koji se nisu desili nigdje osim u
nejgovom bolesnom umu. Nikada ga se nije bojala. Nije se bojala ak niti one noi kad je
porazbijao sve pokustvo i pokuao je zadaviti, pa je dola policija. Uvijek je znala izii na
kraj s njim. U mladosti je bila izvanredno snana ena. Gotovo je dolo do skandala i suenja
jer je tada udario jednog policajca. Ali sve se zatakalo. Peter nije poznavao svog oca onako
kako ga je ona poznavala. Peter? On je sada bio oenjen. Bijesno se namrtila na tu pomisao.
Cijelu je no leala poduprta jastucima i razmiljala.... razmiljala. Dolo je jutro, a za njim i
poslijepodne. Predveerje u kuu dostavljeno jedno pismo Proitala ga je polako, redak po
redak.
Bilo bi mi drago da mi vratite novac koji mi dugujete, ekat u vas u uobiajeno vrijeme na
uobiajenom mjestu. Sad kad je va sin mrtav, ne moe naslijediti bogatstvo svog oca kako
ste se nadali. Sam je kriv. Rekao sam vam daje prekoraio svoja ovlatenja i da e poginuti.
Dobro je za sve daje mrtav. Donesite bar novac koji ste posudili - B.
Proitala je pismo u svojoj neurednoj spavaoj sobi. U njoj je kljuao bijes, ali se jo
suzdravala. Iz jedne zakljuane ladice izvadila je veliki njemaki pitolj. Dao joj ga je Basil
- bio je to ratni suvenir koji je kupio iz druge ruke. Kad ga je donio bio je pun, isto kao i
sada. No revolver je bio predug za njenu torbicu. Morala je odjenuti krzneni kaput iako je
no bila topla, samo zbog velikog depa u koji je mogla sakriti oruje.
Ba kad je htjela izai, najstarija sluavka i jedina koja joj je bila pomalo bliska, donijela joj
je aj. Bila je odjevena u prekratku crnu suknju i preiroku crnu bluzu.
- Oprostite, gospoo - rekla je - ali kuhar pita koga oplakujemo?
Gospoa Untersohn ju je sveano pogledala.
- Mene - rekla je.
Slukinja se vratila u kuhinju i rekla je da je gospodarica "udna".
Gospoda Untersohn je srkala vruu tekuinu i razmiljala. Blonberg! Blonberg koji prijeti i
izvrava. On je Peterovo orue. Nije li od Blonberga godinama posuivala novac? Zar on
nije
180
118

znao sve o Peteru, o Basilu i o Alexanderu VVelersonu. A tada ju je iznevjerio. Postao je

neprijatelj. Prijetio je Basilu, a Basil je umro od Peterove ruke. Ovo pismo to potvruje.
Peter je potplatio i policiju. Taj debeli detektiv se uvijek vrzma okolo. titi Petera. Kamo se
god okrene... tu je njen neprijatelj.... da je opljaka, uniti i na kraju ubije njenog sina.
- Zakonski nasljednik - promrmljala je. - Moj djeak! Postojao je jedan stari odvjetnik - zavo
se Radman ili Radlow.
Radlow, tako nekako. Slao joj je milostinju svakog prvog u mjesecu. Nedovoljno da bi Basil
mogao zadrati ugled koji je imao - on je bio gospodin i druio se s gospodom.
Za kraj je uvala ono strano iznenaenje. Peter nije smio saznati da je Basil Hale njegov
brat. To ga je trebalo dotui, ali on je to saznao i ubio Basila.
Blonberg e sada moliti za milost. Neka padne na koljena. Imala je dva sata vremena do
sastanka s njim - dovoljno da o svemu razmisli. Konano je dolo vrijeme za polazak. Izila
je iz kue i posrnula jer je jo bila slaba na nogama. Pozvala je taksi. Kad je izila iz
automobila, sat je odbijao devet sati. Jako je kiilo.
- Tu smo, gospoo. elite li da vas priekam? - pitao je taksist.
Nije ba bila posve sigurna.
- Da, moete - rekla je.
Pozvonila je, zaula "klik" kontrolirane brave i ula. Vukla se uz uske stepenice teko diui.
Zaustavila se na kraju stubita da doe do daha. Tada je vlanom rukom zgrabila pitolj i
ula. Doekala ju je ona ista mrana soba. Napipala je stolicu i sjela. Jednom rukom je
dodirnula gusto pletenu mreu.
- Jeste li tu? proaptala je i odmah zaula nejasan odgovor.
- Da, tu sam. Jeste li donijeli novac?
- Moj sin... - poela je drhtavim glasom.
- Va sin je bio lud kao i njegov otac - odgovor je bio leden. Bijes joj je dao hrabrost.
- Vi ste znali sve o tome, zar ne? Vi i Peter... i ona njegova djevojka...
Pokuala je izvui pitolj. Zapeo je u poderanoj podstavi njenog kaputa.
- Ne budite ludi. Basil Hale je bio upozoren, imao je odreeni zadatak, ali je prekoraio
ovlatenja...
- Ma nemojte! - zaurlala je. - Ubojico!
U lice ju je udario zasljepljujui bljesak. Negdje ispred Blonberga se zapalila snana
svjetiljka. Ustala je prevrnuvi stolicu. Ispalila je dva hica u mrak iza svjetiljke. Eksplozija je
bila zaglu-ujua, grozna.
181
ir
Zaula je duboki uzdah i kidanje iane zavjese.
- Ubila sam vas... ubila - prosiktala je i pobjegla iz sobe. Oteturala se niz stube i otvorila
ulazna vrata.
- Pazite! Ima pitolj! - zaula je neiji glas.
Netko ju je uhvatio za ruku i oteo joj pitolj. Kroz maglu je vidjela gomilu mukaraca, a tada
se sruila u ruke jednog policajca.
- Odvedite je taksijem u bolnicu! - rekao je Bourke. - Trojica, za mnom! Pucajte samo ako je
neophodno.
34
182
Jane Clifton je vidjela kako gospoa Untersohn ulazi u kuu. Moda ima klju, pomislila je i
119

ekala. Prolo je pet, deset minuta, ali ena se nije pojavljivala. Tada je u mraku razabrala
skupinu mukaraca koji su hitali ulicom i prepoznala Bourkea medu njima. Srce joj je gotovo
zastalo. Doli su pretraiti ured, a Peter je sigurno gore.
Trojica policajaca su se neto dogovarala. Uinilo joj se da je Rouper jedan od njih.
Razgovarali su vrlo tiho. A tada...
Zaula su se dva uzastopna pucnja. Instiktivno je znala odakle dolaze. Netko je u uredu
pucao, a Peter je bio tamo!
Vidjela je kako se Bourke pribliava vratima koja su se iznenada otvorila - neka tamna
spodoba je izletjela van uasno vrite-i. Bila je to gospoda Untersohn.
Jane je pretrala na drugu stranu ulice do taksija koji ju je ekao. Taksisti su, privueni
guvom, napustili automobile. Ona je nestrpljivo ekala da se vrate - Bourke je nikako ne
smije vidjeti.
Nasuprot uredu bio je uski poploeni put kojie je vodio u dvorita. Jane je stajala na sredini
tog prolaza kad je zaula zvuk motora i automobilske trube iza svojih lea. Jedva je imala
vremena skoiti u stranu ispred taksija koji je projurio kraj nje. Dobro je vidjela vozaa - bio
je glatko izbrijani mukarac s lulom u ustima. A tada je ugledala putnika. Bioj je to Peter!
Jedan trenutak je skamenjena djevojka gledala svog supruga ravno u oi.
- Peter! - viknula je.
Brzo je okrenuo glavu na drugu stranu. Prije no to je shvatila to se dogaa, automobil je
skrenuo u Marvlebone Lane i nestao. Kad se pojavio voza taksija, Jane je jo zurila za
automobilom.
- U kui se dogodila neka nesrea, gospoice - rekao je. - ini se daje netko ustrijeljen.
Tupo je kimnula.
- Odvezite me kui - konano je izustila.
Hoe li Peter stii prvi? Sama je sebi odgovarala odmahnuvi glavom.
183
Bourke se prvi popeo uskim stubitem. Na trenutak se zaustavio da pregleda Blonbergov
glavni ured na treem katu, a tada je krenuo gore, u tajanstvenu sobicu ije je postojanje ve
dugo nasluivao. Bacio je samo letimian pogled na dio prostorije ispred zavjese, a zatim je
svu panju posvetio jakoj svjetlosti koja je dopirala kroz pletenu icu.
Pokuao je dohvatiti svjetiljku, ali ga je mrea sprijeila. Iz depa je izvukao noi, izrezao
rupu u mrei i svom snago je povukao. S treskom se odvojila od stropa za koji je bila
privrena.
Bourke je gurnuo u stranu pisai stol, no s druge strane mree naiao je na jo jedan, koji se
svojim rubovima naslanjao na prvog. Iznad njega je gorjela snana svjetiljka, icom
privrena na strop. Bourke ju je zgrabio i usmjerio njenu svjetlost u suprotnom smjeru.
Neki je ovjek sjedio naslonjen na ormar. Glava mu je pala na prsa, ruke su mu bile
ispruene kao da se brani. Bourke gaje podigao uhvativi ga za ramena. Pri tom mu je glava
pala untarag i detektiv je ugledao beivotno lice Donalda Wellsa.
- Oho! Tako neto sam i mislio - rekao je Bourke.
Uz pomo jednog policajca odmaknuo je tijelo od ormara i potraio mali prekida na zidu.
Pritisnuo ga je i vrata "ormara" su se otvorila. Usmjerivi svjetlost u tom smjeru, Bourke je
ugledao malo dizalo za dvoje ljudi.
- Poalji po odjelnog lijenika. Jesi li odredio nekoga da uva dvorite, Rouper?
- Da, gospodine - lagao je Rouper i prvom prilikom nestao da ispravi svoju pogreku.
Takva mu se prilika pruila u trenutku kad je Bourke uao u dizalo i pritisnuo jedno od dva
120

gumba. Dizalo se polako spustilo do podruma, kako je i pretpostavljao. Otvorio je vrata i

izaiao.
Naao se u garai. U njoj nije bilo automobila, nego samo limenke alkohola poredane uz zid.
U kutu je bio stolarski stol, koji je nedavno bio u upotrebi.
Bourke je otvorio vrata i iziao u dvorite koje je bilo ispod razine ulice. Jedan voza je
istio automobil i nije htio razgovarati, sve dok mu Bourke nije pokazao iskaznicu Scotland
Yarda.
- Oh, da gospodine. Tu garau upotrebljava jedan stari taksist. Zovemo ga stari Joe. Tek
noas sam ga prvi put vidio.
- Kada? - brzo je upitao Bourke.
- Prije nekih deset minuta. Izvezao se s jednim putnikom. ovjek je bolje opisao putnika
nego vozaa. Bourke je odmah
prepoznao Petera. Moda je i bolje to izlaz iz dvorita ipak nije bio uvan, pomislio je.
Nitko nije poznavao starog Joea. On je imao vlastiti taksi i radio je samo nou. Nikome nije
smetao i u pravilu je uvijek dolazio i odlazio nou.
Bourke se vratio u garau, zakljuao vrata i ponovno se popeo u sobu.
- Ljudi uvaju izlaz iz dvorita - rekao je Rouper bez daha, jer se upravo popeo stubama.
- Vidio sam kad si ih postavio - rekao je Bourke neljubazno. Pogleda je na sat.
- Priekaj lijenika ovdje. Neka jedan ovjek temeljito pretrai ovaj gornji ured. Zaduujem
te za svaki papir u ovoj zgradi! -naredio je. - Nee morati dugo ekati. Poslat u nekog
kompetentnog da preuzme zadatak.
- Ja sam ovdje - rekao je Rouper potiteno.
- Ba zbog toga - dodao je Bourke uvredljivo. - Idem potraiti Petera Cliftona.
184
185
Kad je Jane stigla kui, nije zatekla nikoga, osim slugu. VValker joj je rekao daje gospoa
Wells otila pet minuta nakon nje. Naruila je vrlo urno taksi i naredila vozau da je odveze
na stanicu Waterloo.
- Je li dolazio gospodin Clifton?
- Ne gospoo.
- Nije ni telefonirao?
- Ne, gospoo.
Preostalo joj je samo ekanje. Za manje od pola sata pridruio joj se Bourke.
- Navratio sam - rekao je razgovorljivo. - Peter nije kod kue?
- Ne, otiao se proetati u park. Upravo je iziao, sigurno ste se mimoili.
Gospodin Bourke se nasmijao.
- Kao mladom policajcu esto mi se znalo dogoditi da doem uhapsiti nekog bistrog momka,
a njegova mi supruga kae da je upravo iziao. Kasnije se uspostavi da se cijelo vrijeme krio
u podrumu.
- Peter se ne skriva u podrumu - rekla je gorljivo. - Nema se zato kriti, niste ga valjda doli
uhapsiti?
Bourke je zatresao glavom.
- Doao sam provesti jednu mirnu veer - rekao je bez sarkazma. - Atmosfera u Carlton
House Terrace me smiruje. Uspavljuje me ekstravagantni osjeaj da ivim na tlu vrijednom
milijun funti. Jeste li izlazili veeras, gospoo Clifton?
- Ne - odgovorila je hrabro. - Osim da bacim pismo u potu. On je zamiljeno zurio u strop.
121

- Pokuavam se sjetiti postoji li potanski sandui u Knowl-by Streetu - govorio je sam sebi,
ekajui bradu. - Sigurno postoji...
- Najvjerojatnije mislite da sam uasna laljivica - rekla je mirno.
- Dunost svake supruge je da lae u korist svoga mua - rekao je nemoralni Bourke. - Ja vas
osobno nisam vidio, ali vas je
186
vidio jedan od mojih ljudi. Vozili ste se u taksiju PC 97581. Ime vozaa je Leanv, a ivi u
Gravside Mews. Zna moje metode, zar ne Watsone? Bila je to Bourkeova ala koja ga je
uvijek zabavljala.
- Neto u vam pokazati - rekla je, iznenada se sjetivi novina, koje su jo bile na stolu u
knjinici. Poao je za njom. Pet minuta je stajao i zurio u ona dva lanka.
- To je ono to nisam znao! - rekao je s velikim zadovoljstvom. - Gospode boe! Koje li
podvale! Da sam bar imao hrabrosti uhapsiti VVellsa juer, na temelju svojih pretpostavki.
- VVellsa? Zar je on ponio ubojstva?
- Oba - odgovorio je Bourke. - Vjerojatno ih je poinio desetak. To ine svi veliki ubojice, a
Wells je jedan od njih.
- Jeste li ga uhapsili? Odmahnuo je glavom.
- Namjeravate li?
Ponovo je odmahnuo glavom.
- Zato ne? - upitala je zbunjeno.
- Jer - rekao je Bourke tajanstveno - ni jedan sudac ili krvnik ne mogu uiniti vie od onoga
to je ve uinila gospoa Untersohn.
Uhvatila se za njega i on ju je pridrao.
- Samo hrabro - rekao je ljubazno mrmljajui.
- On je... mrtav? - apnula je. Bourke je kimnuo.
- Ustrijeljen.
- ula sam pucnjeve... Ona je pucala, jeste li sigurni?
- Potpuno. Kad je sila imala je pitolj u ruci. Nije ga ni pokuavala sakriti, njemaki pitolj,
vrlo zanimljiv primjerak.
Donald Wells mrtav! Nevjerojatno! To poslijepodne je bio kod njih, stajao je ba na istom
mjestu gdje sada stoji Bourke. Zatresla je glavom.
- Ne mogu to povjerovati.
U tom je trenutku uao Peter. S nepovjerenjem je pogledao Bourkea, svoju suprugu kao da
nije ni vidio.
- Jesi li uivao u etnji? - upitao je gospodin Bourke mirno.
- Da - odgovor je bio kratak i nije doputao nova pitanja.
- Pretpostavljam da je voza taksija uspio pobjei iz Londona?
- Ne znam o emu govori.
- Samo razmiljam - rekao je Bourke i nastavio: - Ono to ti imam rei, kazat u ti pred
tvojom suprugom, Cliftone. Prije dosta vremena ponudio si mi mnogo novca, a ja sam ga
odbio. Rekao sam ti da ovjek ne moe sluiti dva gospodara, to zvui otrcano, ali je istinito.
Od tada sluim tri gospodara i mislim da je
187
to previe. Nemam savjesti, ali imam jako razvijen osjeaj dunosti i zbog toga u veeras
glavnom komesaru predati svoju ostavku, ne prekidaj me! To e malo utjecati na moju
mirovinu. Ne mogu si priutiti da gubim ni jednu jedinu funtu tjedno. ivim u smrtnom
122

strahu da e Rouper ili netko drugi otkriti to radim, a tada u morati napustiti Yard bez
mirovine i provesti dvanaest mjeseci u Wormwoodu, razmiljajui o svemu to se dogodilo.
Ali imam sree, ba kao i ti, Cliftone, i ako mi onog dana kad budem naputao Yard poalje
mali dar, upozoravam te da u ga prihvatiti. Ne traim ga; na neki nain imam na njega
pravo, nemam lanog srama ili lane skromnosti ili bilo ega lanog, ali kao to rekoh, ne
mogu sluiti dva gospodara i zato odlazim iz Yarda.
- Dobit e... - zapoeo je Peter vatreno. No gospodin Boruke je samo podigao ruku.
- Ne spominji svotu, moglo bi mi se zavrtjeti u glavi. - rekao je. - Razmiljao sam b tome da
ti se ponudim za uvara, ali ini mi se da si se oenio djevojkom koja se umije odlino
brinuti o tebi. Ovime se opratam od vas.
- Zato to ini? Nisi me nikada ni na to upozorio. Znam da sam mogao unititi tvoju
karijeru, ali sada...
To to nisi htio razgovarati o onom taksistu, natjeralo me da se odluim - rekao je Bourke
tajanstveno. Nekon to je otiao dugo su utjeli.
- ao mi je to se nisam odazvao kad si me zvala - rekao je Peter konano - ali...
Tada su, iz nekog nepoznatog razloga, poveli nevezani razgovor o sasvim obinim stvarima o nacrtu Le Torqueta, o konjima koje e Peter kupiti u prosincu. Bili su ve na rubu ivaca
kada se Bourke vratio.
- Oprostite to smetam - pretjerano se ispriavao, to je znailo da ima valjan razlog za
povratak. - Naao sam listove koji su nedostajali.
- One starog Radlowa? - brzo je upitao Peter.
- Upravo te.
Boruke je iz depa izvadio presavijene papire, a ni Jane ni Petar ga nisu pitali kako je doao
do njih. Znali su i predobro daje te papire prije dva sata Donald Wells imao u svom depu.
Detektiv je pruio papire Peteru i on ih je u tiini proitao. Prve dvije stranice govorile su o
onome to su toga dana otkrili -o vjenanju Alexandera VVelersona i njegove roakinje.
Gospoa se nije nikada potpuno oporavila nakon smrti svoga supruga i njezino tuno stanje
je vjerojatno pridonijelo razvoju bolesti kod gospodina VVelersona. Ona je dugo bolovala.
Jo za
188
i
njezina ivota, VVelerson se u jednom od svojih napada ludila vjenao djevojkom koja se
zvala Untersohn i bila zaposlena kod njih kao kuharica i sobarica. Tako je dvije godine, sve
do smrti svoje supruge, Alexander VVelerson vodio dvostruki ivot. Rodilo mu se i dijete
koje je, bojim se, naslijedilo opaku bolest koja je unitila njegova oca. Gospodin VVelerson
je od prvog asa jako volio sina svoje supruge, u lucidnim trenucima alio mi se na dvostruki
ivot koji je vodio. Natjerao je suprugu da mu obea da djetetu nikada niim nee pokazati
da mu on nije pravi otac i u tu svrhu me obvezao da drim u tajnosti datum njihova vjenanja, kao i list. Vjerujem, meutim, daje sve to kasnije dospjelo u ruke Basila Halea ili
Untersohna, koji je to istraivao na zahtjev doktora Cheynea VVellsa. Nasluujem daje to
istina, ali nemam tonih podataka... Peter je zavrio s itanjem i predao papire djevojci.
- Vjerujem da je Wells doznao da e stari napisati tu izjavu -rekao je Bourke. - Ako se
sjeate, netko je poslijepodne telefonirao Radlowu. Prvi put je stari odvjetnik spavao, drugi
put se sam javio na telefon i vjerovao je da je razgovarao s Peterom. No zvao ga je bez
ikakve sumnje sam Wells. im je doznao da e izjava biti napisana, smislio je malu zavjeru.
Vjerojatno je telefonirao iz dvorca Longford. Znao je Peterove navike, znao je da on pui
123

kad se vozi sam u automobilu. Najjednostavnije je bilo podmetnuti drogu u cigarete, to je

uinio. ekao ga je na cesti i im je Peter automatski skrenuo u stranu, te izgubio svijest,
Donald je uao u automobil i ubrizgao mu injekciju. Zatim ga je odvezao u Svdenham.
Sjeate li se, no je bila vlana i kiovita i da se osigura od sluajne provjere prometne
policije, Donald je Petera uspravio na sjedalu pokraj sebe. Naao sam tragove na podu
automobila. Sjeate se, gospodo Clifton? Otiao je tamo s namjerom da ubije starca, pa je
Petera ostavio u vrtu kako bi ga optuili za ubojstvo. To je bio vraki dobro smiljen plan.
Vjerojatno je oekivao daje izjava ve napisana. Telefonom je upozorio Radlowa da Peter
dolazi. Iznenadio je starog odvjetnika u pisanju i ustrijelio ga - zastao je i nastavio:
- Ubojstvo Halea nije bilo tako dobro smiljeno. Hale je svojim ludim ponaanjem dovodio u
opasnost veliki plan po kojem je Peter trebao biti proglaen ludim, a banda bi se dokopala
njegova bogatstva.
Bourke je zatresao glavom.
- Sjajan plan! Jedan od najboljih koje je itko iskada smislio. Ne mogu vam ovo ostaviti, no,
vjerojatno, ste sve zapamtili.
Presavinuo je papire i stavio ih u dep, zastao je trenutak na vratima i podigao ruke.
189
- Veeras me vie neete vidjeti - rekao je.
Nakon njegova odlaska, ponovo je uslijedila duga utnja. Tada je Jane skupila svu hrabrost,
prila Peteru, koji je sjedio, iza lea i poloila mu ruku na rame.
- Peter! - rekla je. - Je li moj otac pobjegao? Kimnuo je.
- Nadam se - rekao je.
- Opet stanka ispunjena utnjom.
- On je bio Mudri, zar ne? Peter je ponovo kimnuo.
- Da. ao mije draga... znao sam to, naravno, od trenutka kad sam one svoje bakroreze naao
na klupi pokraj tiskarskog stroja. Oito je doao otisnuti novanice, stavio je bakroreze na
klupu i zaboravio ih. Kad sam sluajno pronaao tu sobu i ugledao ploe, gotovo sam se
onvesvijestio.
Nije odgovorila, a on je potraio njenu ruku i zadrao je u svojoj.
- On je genij. Godinama je stvarao tu organizaciju. Pronalazio je agente preko Blonberga
koji je bio samo paravan. Posuujui novac dolazio je u doticaj s udnim ljudima. Saznao je
za nedae gospoe Untersohn kada je dola posuditi novac od njega. Na isti se nain
upoznao i s Haleom. A tada je, udnom igrom sluaja, Wells pronaao mene.
- Tko ti je sve to rekao? - tiho je upitala. -On.
Naglo je ustala.
- Brzo u se vratiti - rekla je ne osvrui se.
Sat vremena je sjedio pred ugaenim kaminom i pomamno puio, sve dok se soba nije
sasvim ispunila dimom. Nakon itavog sata, Jane se vratila. Nosila je svoj kimono i jedva se
moglo primijetiti daje plakala.
Sjela je na rub njegova naslonjaa i poloila mu glavu na rame.
- Priajmo sada o neem drugom! - rekla je.
190

124