SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE

Kolegij: Novi religijski pokreti
Semestralni pismeni rad

Adventistiti sedmog dana

Zagreb, 2013g.

Student: Josip Sveti

Sadraj:
1

Uvod................................................................................................................. 3

Pojmovno odreenje......................................................................................... 4

2.1

Adventizam................................................................................................ 4

2.2

Milenarizam............................................................................................... 4

Adventizam kroz povijest................................................................................. 4

3.1

Katoliko vienje adventistike povijesti....................................................5

3.2

Adventistika povijest iz adventistike perspektive...................................7

Nauavanje adventista..................................................................................... 9
4.1

4.1.1

Razumijevanje subote.......................................................................10

4.1.2

1000 godina...................................................................................... 11

4.2
5

Katoliko vienje adventistikog nauka.....................................................9

Adventistiki govor o vlastitom nauku.....................................................12

Ekumenska djelatnost.................................................................................... 22
5.1

Adventistiki pristup ekumenizmu...........................................................22

5.2 Katoliko gledanje na ekumenizam sa adventistima i na adventistik

ekumenizam...................................................................................................... 22
6

Zakljuak........................................................................................................ 25

Literatura....................................................................................................... 26

Uvod

Adventisti sedmog dana su kranska zajednica prisutna u naem drutvu ali esto nedovoljno
poznata. Mogue predrasude koje imamo prema manjim zajednicama nerijetko su posljedica
nepoznavanja istih. U ovom radu dan je povijesni pregled nastanaka adventista te pregled
njihova nauka. Nakon toga govori se o mogunosti ekumenskog dijaloga sa istima. Pri pisanju
ovog rada koriteni su podataci dostupni na slubenoj internetskoj stranici adventistike
zajednice u Hrvatskoj i jo neki adventistiki izvori, te katoliki izvori. Pri govoru o
adventistima pokuava se uzeti u obzir i ono to adventisti govore sami o sebi. Ovakvim
pristupom, u kojem se usporeuju adventistiko i katoliko vienje, ukazano je na neke na
razlike koje se javljaju izmeu naina na koji mi (katolici) govorimo o nekoj zajednici i
naina na koji takva zajednica govori o sebi samoj. Razumjevanje kako neka zajednica
doivljava sebe samu znaajana je pretpostavka za izbjegavanja tvrdog uvjeravanja u vlastite
vjerske stavove i otvaranje prostora za dijalog. Uvaavajui drugu stranu u dijalogu, dijalog
nam se nudi kao izazov sa posve neizvjesnim rezultatima. Ovakav pristup treba biti prisutan
na svim stranama koje stupaju u dijalog.
Nije rijetka situacija u kojoj se manje vjerske zajednice osjeaju ugroene od strane velikih
zajednica tako se i adventisti osjeaju ugroeni od strane Katolike Crkve. U prosudbu
utemeljenosti ovakovih staova neemo ulaziti u ovom radu ali moramo prihvatiti postojanje
ovakovog stanja. Takav osjeaj ugroenosti dovodi do zatvaranja zajednica prema van i do
stanovitog obrambenog stava prema katolicima.Osjea se neraspoloenje za bilo kakav
dijalog a osobito sa pripadnicima velikih vjerskih zajednicama. S druge strane nagleano
misijsko shvaanje vlastite uloge adventiste nuno dovodi u kontakte sa ljudima van
adventistike zajednice. Kao posljedicu toga moemo primjetiti odreenu iskljuivost i
kontradiktornost prisutnu u njihovim dokumentima i radu, na jednoj strani je misionarstvo tj.
djelovanje u sredini u kojoj zajednica ivi a na drugoj je stanovita zatvorenost prema
okruenju.

1
1.1

Pojmovno odreenje
Adventizam

Adventisti (lat. adventus: dolazak), kranska eshatoloka slijedba koja vjeruje u skori
ponovni Kristov dolazak na zemlju.1 U samom nazivu ove kranske zajednice sadran je
adventus ili dolazak i sedmi dan koji se odnosi na biblijsku subotu koja je od samoga
stvaranja, po razumjevanju adventista, izraz Boje volje.2 Adventiste sedmoga dana u
Hrvatskoj najee oslovljava samo s adventisti. I pripadnici hrvatske adventistike crkve
najee izostavljaju produetak sedmog dana, iz razloga to u Hrvatskoj ne postoji niti jedna
adventistika vjerska zajednica koja ne svetkuje subotu. Jedan od naziva koji se u Hrvatskoj
upotrebljava za adventiste jest kolokvijalni termin s esto negativnim konotacijama subotari. Naziv je nastao na temelju adventistikog svetkovanja subote i koristi se samo u
govornom jeziku ili argonu. Adventisti sedmog dana kod nas se slubeno zovu Kranska
adventistika Crkva.3
1.2

Milenarizam

Milenarizam je bitna odrednica adventistikog nauavanja te je razumjevanje tog pojma

neophodno kad se govori o adventistikom nauku. Milenarizam ( lat. millenarisimus, od
mille: tisua), od grkog korijena imamo rije hilijazam ( gr. : tisua) koja ima isto
znaenje. Hilijazam nauava tisugodinju vladavinu Krista na zemlji, nakon njegova
ponovnog dolaska a prije svretka svijeta. Budui da prema biblijskom uenju postoji
jednokratno uskrsnue, Crkva je osudila hilijazam kao herezu.4

1 REBI, Adalbert (ur.): Opi religiski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, str 8.

2 Usp. KOLARI, Juraj: Ekumenska trilogija, Zagreb, Prometej, 2005, str 504.
3 Usp. Isto, str 518.
4 Usp. REBI, Adalbert (ur.):Nav. djelo, str 329, 330.
4

Adventizam kroz povijest

Kod govora o adventistima primjeujemo stanovite razlike u tumaenju pojedinih dogaaja

ovisno od izvora kojeg upotrebljavamo. Na slubenim stranicama Kranske adventistike
Crkve naii emo na slijedee navode: Prvi adventisti, to jest vjernici koji su arko
vjerovali u drugi Kristov dolazak, bili su sami apostoli. Pavao je s velikom enjom oekivao
Isusov povratak (1 Sol 4,16). Petar je objanjavao prividno odlaganje obeanog dolaska i
upuivao na pripremu za taj dogaaj (2 Ptr 3,1-18).5 Dok e mo kod katolikog profesora
Kolaria nai slinu ali ne identinu formulaciju: Prvim "adventistima" mogli bismo nazvati
same apostole jer su arko vjerovali u drugi Kristov dolazak. Pavao je s velikom enjom
oekivao Isusov povratak (1 Sol 4, 16). Petar je objanjavao prividno odgaanje obeanoga
Kristovog dolaska i upuivao na pripremu za taj dogaaj (2 Pt 3, 1-18). 6 U adventistikom
izvoru tvrdi se da apopostoli jesu prvi adventisti dok u katolikom izriaju ta formulacija
nema oblik tvrdnje. Ova samo naizgled neznatna jezina razliitost nas upuuje na potrebu
koritenja vie izvora kod govora o drugim vjerskim zajednicama, tj. pored katolikih izvora
nije loe usporedeti to pojedine zajednice kau same o sebi. Ovakovi kategoriki izriaji i
stanovita nepopustivost u odreenim stavovima adventista neke su od karakteristika koje
oteevaju ekumenski dijalog. Adventisti apostole nazivaju prvim adventistima, no iako oni ne
spominju neke druge osobe mogli bismo i jo pokoju osobu iz crkvene povijesti nazvati
preteom adventizma. Augustin (354-430), je najvei meu crkvenim ocima, prema nekim
miljenjnima, iza apostola Pavla za kranstvo najzasluniji. On je strukturirao povijest prema
Kristova tri adventa - stvaranje, utjelovljenje i sudnji dan - te pozivao da se krani ne bave
samo poetnim i prolim dogaajima ve i krajem povijesti. Svoju teologiju zasnovao je na
dva grada i prema toj teologiji pravi graani Bojega grada ive oekujui konani advent.7
Prethodnici Reformacije John Wyclif i Jan Hus oekivali su da e Gospodin doi u slavi
svoga Oca. M. Luther i J. Calvin stalno su naglaavali kako vrhunac povijesti svijeta nije
samo stvaran ve i jako blizu.

5 http://adventisti.hr
6 KOLARI, Juraj: Nav. djelo, str 504.
7 Usp. Isto.
5

2.1

Katoliko vienje adventistike povijesti

Povijest Milerova uenja, prema Kolariu, izgleda ukratko ovako: itajui proroka Danijela
i Otkrivenje sv. Ivana, Milleru se uinilo da je naao nain po kojem e tono izraunati
vrijeme drugog Kristova dolaska! To su rijei proroka Danijela: "Jo dvije tisue i tri stotine
veeri i jutara: tada e Svetite biti oieno." (Dn 8, 14) Ovo se prorotvo odnosi na
jeruzalemski hram, ali je Miller shvatio da je tu rije o oienju Zemlje na svretku svijeta.
Prema Knjizi Brojeva (Br 14, 34) jedan dan oznauje vrijeme od jedne godine. Millera nije
smetalo to to taj Mojsijev tekst jasno govori o tome da e idovi ostati 40 godina u pustinji
prema 40 dana koliko su uhodili zemlju. On je Danijelovih 2300 dana pretvorio u 2300
godina, stavljajui posve samovoljno godinu 457. prije Krista kao poetak brojenja godina do
ponovnog Kristova dolaska. Te je, naime, godine perzijski kralj Artakserkso izdao proglas
kojim je dopustio idovima povratak u domovinu, a oni su obnovili jeruzalemski hram. Ako
se od broja 2300 oduzme 457, dobije se godina 1843. Dakle, na izmaku te godine ostvarit e
se Danijelovo proroanstvo i Krist e drugi put doi na svijet. Miller je svoje veliko "otkrie"
odmah poeo propovijedati. Trebao je odrediti i toan dan. On je predvidio da e to biti 21.
oujka 1844. Ljudska naivnost i priroena elja da se doivi neto uzbuujue i neobino
svakim su danom poveavale broj Millerovih pristalica. Velik broj zanesenjaka prestao je
obraivati svoja polja, a mnogi su svoja imanja darovali "nevjernicima", kako bi prigodom
Gospodnjeg dolaska bili posve slobodni od svake zemaljske veze. Obraenici, ukoliko nisu
bili baptisti, ponovno su se dali krstiti uronjavanjem. 8 Kad je doao ikevaini dan Krist se
nije pojavio to je dovelo do velikog razoarenja. Mnogi su napustili Millera, koji je javno
priznao da se prevario u raunanju. Teko da bi nakon ovakvih promaaja adventizam opstao
da se nije pojavio Millerov pristalica S. S. Snow koji donsi novu verziju tumaenja Kristova
dolaska. On je tvrdio da Miler u svojem raunanju nije uzeo u obzir evaneosku prispodobu o
deset djevica, koja govori o dolasku zarunika, Krista, koji je zakasnio za pola dana (Mt 25,
1-13). Prema tome, Krist e doi pola godine kasnije. Ako nije doao 21. oujka, sigurno e
doi 22. listopada 1844. Ljudi su brzo zaboravili prvotno razoaranje i prihvatili novo
prorotvo. Pod vedrim nebom sveano odjeveni, pogleda uprtih u nebo, Millerovi su
sljedbenici cijeli dan ekali dolazak Gospodnji. Meutim i taj je dan proao, a Krist se opet
nije pojavio. S. S. Snow je bio u poetku skeptik, a kasnije je postao fanatiki nastrojen
milenarist, koji se nakon svih razoaranja posvaao s milenaristima i proglasio prorokom

8 Isto str 506.

6

Ilijom. Nakon ovih dogaaja mnogi su napustili Millera, koji je poeo napadati sve postojee
Crkve, kao i svoju Baptistiku crkvu. U sijenju 1845. god. Miller je zbog toga izopen.
Bilo kakva budunost ovog vjerskog pokreta bila bi upitna da se nije pojavila Ellen White,
vrlo nadarena, i introvertirana 19-godinja baptistkinja. Ona je zadrla Millerovo nauavanje
ali je istakla subotu kao vjerski blagdan koji treba slaviti umjesto nedjelje. Tako je sestra
White, kako je nazivaju adventisti, postala osnivateljicom najvee i najznaajnije sljedbe
adventista, koji se naziva adventisti sedmog dana ili krae subotari.9 Oduevljena
adventistikim naukom, Ellen White je napustila metodiste. Pozivajui se na Boje "vienje",
ona nije rijei proroka Danijela "oienje Svetita" primijenila na Zemlju nego na nebo. Krist
je 22. listopada 1844. doista doao, ali ne na Zemlju nego na nebesko Svetite, da ga oisti od
grijeha djece Boje, prema rijeima prve Petrove poslanice: "Jer je vrijeme da pone sud s
kuom Bojom" (1 Pt 4, 17 - prema Bibliji, izd. Stvarnost). Prema tome, Miller je ispravno
prorekao vrijeme Kristova dolaska, jer je Krist spomenutog dana uniao u "Svetite neba", da
bi, prije svoga ponovnog dolaska na Zemlju, oistio svijet od najveeg grijeha - nepotivanja
subote. Ljudi su, naime, obeastili dan Gospodnji slavei ga u nedjelju, a ne u subotu.
Millerova neuspjela proroanstva bila su na taj nain "asno spaena", a da se neto slino i
jo neugodnije ne bi vie dogodilo, bilo je pod utjecajem "sestre White" odlueno da se vie
ne govori o datumu Kristova dolaska, ve samo openito o tome da e Krist uskoro doi. 10 U
dotadanjem predvianju datuma pozivali su se na 6 tekstova iz Sv. pisma: dva iz Apokalipse
(11,2; 11,3) i etiri iz Danijelove knjige (4; 8,14; 12,11; 12,12). Vidljivo je iz ovog povijesnog
pregleda da adventistiko uenje zanemaruje Isusovu poruku u kojoj nam Isus govori da
vrijeme sudnjeg dana odnosno njegova ponovnog dolaska na ovaj svijet nitko ne zna doli
samo Otac nebeski, i bave pokuajima predvianja Kristova drugog dolaska na zemlju.
2.2

Adventistika povijest iz adventistike perspektive

Nastanak adventistike zajednice smjetamo u sjevernu Ameriku. Adventisti e o poetku

adventizma rei: U Sjevernoj Americi je poetak devetnaestog stoljea bilo vrijeme velike
vjerske revnosti. U ovome razdoblju velikog buenja nastali su snani inozemni
misionarski pokreti, kao Ameriko biblijsko drutvo. U dravi New York 1816. William

9 Usp. Isto, str 507.

10 Isto, str 508.
7

Miller je otpoeo s paljivim prouavanjem Biblije u vezi s proroanstvima i Kristovim

dolaskom.11
Najistaknutiji meu pojedincima koji su proizali iz mileritskog pokreta i poveli u osnivanju
Kranske adventistike crkve bili su Joseph Bates i James i Ellen White. No oni, kao i drugi
pioniri, nisu se smatrali utemeljiteljima novog vjerskog pokreta. Oni su bili duhovni batinici
istine i popravljai pukotina; ne inovatori ve reformatori. Adventistiki pioniri nisu izmiljali
nova uenja, ve su prihvatili kransku biblijsku batinu istiui pritom nekoliko
zanemarenih istina kao to su: Kristov ponovni dolazak, Njegovo posrednitvo u spasenju i
biblijsku subotu. Uz ove istine, navijetanje vjenog evanelja Boga Stvoritelja, Spasitelja,
Gospodara i Suca prema Ivanovom Otkrivenju 14, 6-12, formiralo je adventistiki identitet u
smislu ostatka kao proroke manjine onih koji uvaju zapovijedi Boje i vjeru Isusovu.
1863. osnovana je Generalna konferencija adventista sedmog dana kao najvie upravno tijelo
Crkve. Prva adventistika odgojna ustanova bila je zdravstvenoga tipa i otvorena je 1866. u
Battle Creeku, SAD-u.
Ubrzo dolazi i do misijskih djelatnosti. John Newins Andrews (1829.-1883.) bio je prvi
misionar kojega su adventisti sedmog dana slubeno poslali u inozemstvo. Skupina misionara,
predvoena S. N. Haskellom, otplovila je1885. godine u Australiju. Prvi adventistiki traktati
stigli su u Brazil 1879. godine. Godine 1888. Abram La Rue djeluje u Hong Kongu. Jedan
rudar iz Nevade ponio je sa sobom adventistike publikacije u Junu Afriku, kamo je otiao u
potrazi za dijamantima itd.
1900. godine bilo je gotovo 80 000 krtenih adventistikih vjernika u svijetu i oko 1500
propovjednika i djelatnika u mjesnim crkvama i ustanovama.
Ratovi su uzrokovali poremeaje u svijetu pa i u Crkvi. Prvi svjetski rat je bio posebno teak
za europske adventiste i misije u Africi kao i Junoj Americi. I tek to se inilo da se Crkva
potpuno oporavila od rata, u Europi su se ponovno poeli glasati ratni poklii. Drugi svjetski
rat doveo je do prisilnog zatvaranja mnogih misija i zahtijevao je golema sredstva za pruanje
pomoi Crkvi u Europi. Unato svemu tome Kranska adventistika crkva je rasla po
cijelome svijetu.
Od oko pet tisua odraslih krtenih vjernika 1870. Crkva je narasla na jedanaest milijuna u
2000. ne raunajui djecu i prijatelje u crkvama. Od 230 zemalja na popisu Ujedinjenih
11 http://adventisti.hr
8

naroda adventisti imaju ustanovljenu crkvenu djelatnost u 205 zemalja. Crkva je organizirana
u 12 svjetskih ogranaka (divizija) Generalne konferencije, 90. unija, 483 konferencije. Danas
crkva broji preko 16 000 000 vjernika diljem svijeta.
Misijski program Adventistike crkve, koji je poeo slanjem J. N. Andrewsa u vicarsku,
danas tee u mnogo pravaca. Vie misionari ne dolaze samo iz Sjeverne Amerike. Filipinci
vode crkvene institucije i njeguju bolesne u Africi; Argentinci vode misionarsko-zdravstveni
rad u Nepalu; profesori iz gotovo dvadeset zemalja predaju na Teolokom seminaru pri
Sveuilitu Andrews. Crkva se slui mnogim i razliitim metodama u objavljivanju cjelovitog
evanelja. To moe biti tako privatno kao posjet susjedu ili tako javno kao evangelizacija
kojoj prisustvuju tisue. 12 Vidimo kako u povijesnom prikazu nastanaka zajednice adventisti
istiu kako oni nisu razvijali nova vjerska tumaenja ve da oni naglaavaju neke
zapostavljene vjerske istine. Ovu injenicu adventisti dre presudnom pri tumaenju vlastitog
nauka i vlastite pozicije unutar kranske zajednice. Po adventistikom tumaenju oni nisu
utemeljitelji novog religijskog pokreta ve sebe smatraju nuno potrebnim reformatorima.

3
3.1

Nauavanje adventista
Katoliko vienje adventistikog nauka

Adventisti sedmog dana ili vjernici Kranske adventistike crkve konzervativna su vjerska
zajednica evangelikih krana koji svoju vjeru temelje na Bibliji istiui Kristovu rtvu
pomirnicu, njegovu posredniku slubu, subotu kao biblijski dan odmora i Kristov drugi
dolazak. 13 Vjeruju u spasenje milou, prakticiraju krtenje odraslih, a prekogrobni ivot
nazivaju poinak u Kristu, koji e trajati do paruzije, kad e svi uskrsnuti u slavi. Strogi su
apstinenti (alkohol, nikotin), bore se za zdravo ljudsko tijelo.14
Adventisti vjeruju samo u neke kranske istine, neke shvaaju na svoj nain, a neke
jednostavno nijeu.
Adventisti dre Sveto pismo jedinim temeljem vjerovanja, crkvenu predaju ne priznaju.
Smatraju da svakog vjernika dok ita Bibliju nadahnjuje Duh Sveti, pouavajui ga kako
mora shvatiti pojedina mjesta. Ne postojanja jasnih kriterija procjene nadahnua dovodi do
12 http://adventisti.hr
13 KOLARI, Juraj: Nav. djelo, str 508.
14 REBI, Adalbert (ur.): Nav. djelo, str 8.
9

izrazito slobodnih tumaenja Svetog pisma. Ta sloboda tumaenja Svetog pisma dovela je do
mnotvom protestantskih i adventistikih sljedbi. Adventisti sedmog dana svoje stavove i
principe uglavnom argumentiraju biblijskim citatima i dosta esto citiranje postaje samom
sebi svrha. Pored pozivanje na Sveto pismo kao jedin izvor ipak se ve u samim uvodima u
knjige Ellen G. White o njoj govori kao o proroici. U tumaenju Biblije adventisti esto
koriste privatnim objavama i vienjima E. White. Vienja Ellen White o zapovijedi
abata npr. su toliko duboko utjecala na strukturu adventistikog pokreta da postaje
evidentno kako bi pokret bez njezinih spisa bio sasvim neto drugo. 15 Adventisti sedmog
dana vjeruju da je razumijevanje Novoga zavjeta nepotpuno bez dobrog poznavanja Starog
zavjeta i stoga vide sebe kao duhovne batinike drevnog Izraela i apostolske Crkve. Djela
Ellen White ne posjeduju biblijski kanonski autoritet ve su, kako je sama autorica pisala,
"manje svjetlo koje upuuje ljude i ene veem svjetlu".
Adventisti vjeruju u Presveto Trojstvo i pripisuju Ocu i Sinu boansku narav, ali jedinstveno
govore o Duhu Svetom. Ova pozicija Duha Svetog donekle je nejasna, izgleda da ga ne
smatraju jednakim Ocu i Sinu ve nekakvom Bojom silom koja nadahnjuje vjernika dok ita
Sveto pismo. Ovo pitanje nije nevano jer Katolika crkva priznaje valjanim adventistiko
krtenje, ukoliko bi Duh Sveti bio po biti drugaiji tj. ukoliko nije jednako Bog njihovo
krtenje ne bi bilo valjano.
Od sakramenata adventisti priznaju krtenje, ali samo odraslih osoba, i tzv. "Gospodnju
veeru", koja ne moe biti misna rtva, jer zabacuju sveeniki red, a "misu" slue
bezalkoholnim vinom ili motom. Iako enidbu ne smatraju sakramentom, uzimaju je vrlo
ozbiljno; ne doputaju rastave, a onoga tko se rastavi, odmah iskljuuju iz Crkve. Imaju obred
prigodom smrti, ali to ne smatraju nikakvim sakramentom. Adventisti ne priznaju gotovo
nijedan sakrament osim krtenja odraslih od petneste godina ivota nadalje, i to uronjavanjem,
jer smatraju da je krtenje svjesno obeanje dobre savjesti Bogu, te ono pobuuje u dui
vjernika vjeru, pa se moe podjeljivati samo odraslim osobama. Po preuzetom protestantskom
shvaanju, ovjek se spaava jedino vjerom u Isusa Krista. U novije vrijeme adventisti
njeguju hermeneutiku koja se vie slui katolikom, a manje liberalnom protestantskom
teologijom.16

15 PORI, Ivan: Biblija i novi religiozni pokreti, u: NIKI, Mijo (ur.): Nav. djelo, str 74.

16 Usp KOLARI, Juraj: Nav. djelo, 523, 524.

10

Adventisti imaju posebna pravila u svojim prehrambenim navikama ne jedu svinjetinu i

pojedine vrste riba, ne piju aj ni kavu (osim iz zdravstvenih razloga), ne uzimaju alkoholna
pia, cigarete su zabranjene a kao najveu zapovijed smatraju svetkovanje subote.
3.1.1

Razumijevanje subote

Kako je ranije reeno adventiste nazivamo i subotarima, iz te injenice vidimo i koliki znaaj
oni pridaju suboti, oni onog koji kri subotnji poinak i na tome ustrajava iskljuuju iz Crkve.
Sestra White u svojoj knjizi Velika borba sve zlo na svijetu pripisuje nepotivanju subote.
U emu je problem? Zato katolici tuju nedjelje? idovi su vremenski ciklus od sedam dana
nazvali abbath, po nazivu sedmoga, posljednjeg dana. abbath znai ne raditi, poinuti.
Prema tome, subota znai dan nedjelovanja (= nedjelja). Vaniji od naziva jesu dogaaji koje
su idovi povezivali sa subotom, a to su stvaranje svijeta i izlazak iz Egipta. Katolici priznaju
sve navode Svetog pisma Starog saveza koji se odnose na svetkovanje subote, ali tvrde da je
Krist ukinuo starozavjetni obredni zakon (ne i moralni!) i da je Stari zavjet slika Novog
zavjeta. Najvaniji dogaaj za krane jest Kristovo uskrsnue, koje se zbilo u nedjelju.
Krani su smatrali da je tim inom zapravo u pravom smislu rijei dovreno stvaranje
svijeta.17 Osim toga, u nedjelju je nad apostole siao Duh Sveti (Dj 2, 1). Stoga je posve
opravdano da Crkva na taj dan slavi svoj roendan. Konano, slavei nedjelju umjesto subote,
krani ne samo to su pokazivali svijest da su oni sada izabrani narod Novoga zavjeta i "novo
stvorenje" (2 Kor 5, 17), nego su se time posve odijelili od idova. Adventistiko pozivanje
na injenicu da je Krist subotom dolazio u sinagogu nita ne dokazuje. Isus je traio prigodu
da ljudima navijesti evanelje, pa ih je potraio ondje gdje su se skupljali. Prisjetimo se da su
idovi odluili ubiti Isusa upravo zato to je "krio subotu" (Iv 5, 18). Isto je tako Pavao
svraao subotom u idovske sinagoge, propovijedajui sakupljenim idovima Krista, ali je
slubu Boju s kranima obavljao nedjeljom (Dj 20, 7; 1 Kor 16, 2).18
3.1.2

1000 godina

Adventisti vjeruju da e Krist uskoro doi i za pravednike osnovati kraljevstvo koje e trajati
1000 godina. Nakon toga slijedit e drugi Kristov dolazak, kada e zli biti uniteni a
pravednici ui s Kristom u nebo. Povod takvu vjerovanju dalo je krivo shvaanje Apokalipse
(Otk 20), gdje Ivan proroki gleda anela koji zatvara Sotonu "za tisuu godina", dok Krist za
to vrijeme sa svojima vlada. S tim u vezi zanimljivo je i neobino nauavanje adventista o
17 Isto, str 524.
18 Isto, str 525.
11

besmrtnosti due. Oni vjeruju da ovjek ima duu, ali ona po svojoj naravi nije besmrtna.
Mrtvi imaju uvjetnu besmrtnost, ali nakon uskrsnua. Kad umru, spavaju kao Lazar. Dah ili
Bogom dano naelo ivota odlazi Stvoritelju, a tijelo u prah. Due nema (Post 2,7; Prop.
12,7). Kad ovjek umre, tijelo se raspadne, a tzv. dua ostaje u grobu u besvjesnom stanju sve
do drugoga Kristovog dolaska. Tada e Krist uskrisiti pravednike i podijeliti im besmrtnost.
Due zlih morat e se jo malo strpjeti u grobu, dok ih Krist na kraju svoga tisuugodinjeg
kraljevstva ne uskrisi. To je drugo uskrsnue. Ali due zlih ne dobivaju tom prilikom
besmrtnost, ve nakon bezuspjene navale na Novi Jeruzalem, podignut u tu svrhu na
Maslinskoj gori, bivaju za svu vjenost unitene. Dakle, po adventistima, za zle ljude ne
postoji besmrtnost due, pa prema tome ne postoji ni pakao ni istilite. Sotona ipak nee biti
uniten. On e se i nadalje muiti, zbog zla to e ga prouzrokovati na svijetu prije drugog
Kristova dolaska. Nijekanjem besmrtnosti ljudske due i postojanja pakla adventisti rue svoj
moralni nauk. Ljudska narav sklona zlu treba poticaje da bi ustrajala u dobru. Oni se sastoje u
tome to se dobro nagrauje a zlo kanjava, i to vjenim sankcijama. Ako se tijelo raspadne, a
dua eka uskrsnue u nekakvom uspavanom stanju da bi zatim, ukoliko je grena, bila
unitena, gdje je onda sankcija za zlo, odnosno nagrada za dobro? U unitenju? ovjek sklon
zlu uinit e zlo gledajui u tome svoje vremenito dobro, a za stanje poslije smrti uope se
nee brinuti. Jer, kad vie ne bude postojao, nee ni trpjeti!
Katolika teologija promatra hilijazam, pa ak i onaj umjereni, kao zabludu. Drugim rijeima,
zabacuje vjerovanje u nekakvo meurazdoblje u kojemu bi uskrsnuli muenici i ispovjedaoci
na zemlji vladali s Kristom.19
3.2

Adventistiki govor o vlastitom nauku

O svom vjerovanju adventisti e rei: Vjerovanja adventista sedmoga dana zasnivaju se na

jasnom uenju Svetog pisma. Budui da je Sveto pismo jedini izvor spasonosne istine, mi
vjerujemo u:
Boje otkrivenje. Vjerujemo da se Bog otkrio ljudima kroz svoju Rije; kroz Bibliju i kroz
svoga Sina Isusa Krista kao najpotpuniju objavu Boga.
U Boga. Vjerujemo u jednog Boga Stvoritelja i Spasitelja, ija je priroda zavijena velom tajni
ali iji je karakter jasno objavljen kroz Sveto Pismo (Bibliju) i kroz Isusa Krista. Njegovo

19 Isto, str 534.

12

djelovanje opisano u Bibliji i ivot Isusa Krista svjedoi o njegovoj ljubavi i milosti prema
grenom ovjeku.
U biblijski nauk o ovjeku. Tj. Biblija otkriva prirodu ovjeka kao multidimenzionalnog bia
tijela, uma i duha. Otkriva svrhu ljudskog postojanja, ovjekovu odgovornost prema
Stvoritelju i svemu stvorenom te njegovom greno stanje u kojem se sada nalazi.
U spasenje. Vjerujemo da je Isus Krist doao na svijet kao utjelovljeni Bog kako bi pomirio
ovjeka i Boga. To pomirenje raa novim ivotom u Kristu.
U zajednicu vjere koja ima jasno definiranu narav, misiju i strukturu prema Svetom Pismu.
U kraj vremena. Vjerujemo u skori Kristov dolazak kao blaeno ispunjenje nade.
Adventistika teologija dodaje tri razliita elementa u svom tumaenju vjere: Subota, svetite
na nebu i proroka sluba Ellen Gould White.20
Obrazac vjerovanja adventisti nam daju na svojoj internetskoj stranici kako slijedi:

1. Sveto pismo
Biblija ili Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pisana je Boja Rije, dana boanskim
nadahnuem preko svetih Bojih ljudi koji su govorili i pisali pod utjecajem Svetoga Duha. U
svojoj Rijei Bog je povjerio ovjeku znanje nuno za spasenje. Sveto pismo je nepogreiva
objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativna objava istine i
vjerodostojni izvjetaj o Bojem djelovanju u povijesti. (2 Pet 1,20.21; 2 Tim 3,16.17; Ps
119,105; Izr 30,5.6; Iz 8,20; Iv 17,17; 1 Sol 2,13; Heb 4,12)
2. Sveto Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri vjene Osobe. Bog je besmrtan,
svemogu, sveznaju, iznad svega i uvijek nazoan. On je neogranien i izvan moi ljudske
spoznaje; pa ipak poznat po onome kako se sam objavio. On je vjeno dostojan da Ga
oboava, potuje i da Mu slui sve to je stvoreno. (Pnz 6,4; Mt 28,19; 2 Kor 13,14; Ef 4,4-6;
1 Pt 1,2; 1 Tim 1,17; Otk 14,7)
3. Bog Otac
20 http://adventisti.hr
13

Bog vjeni Otac je Stvoritelj, Izvor, Odravatelj i Vladar svega to je stvorio. On je pravedan i
svet, milostiv i milosrdan, spor na srdbu i obilan u nepokolebljivoj ljubavi i vjernosti.
Osobine i moi koje pokazuju Sin i Sveti Duh takoer su objave o Ocu. (Post 1,1; Otk 4,11; 1
Kor 15,28; Iv 3,16; 1 Iv 4,8; 1 Tim 1,17; Izl 34,6; Iv 14,9)
4. Bog Sin
Bog vjeni Sin utjelovio se u Isusu Kristu. Kroz Njega je sve stvoreno, otkriven Boji
karakter, postignuto spasenje ovjeanstva i On e suditi svijetu. Vjeni pravi Bog postao je i
pravi ovjek Isus Krist. Zaet je po Svetom Duhu i roen od blaene Djevice Marije. ivio je
i pretrpio kunje kao ljudsko bie, ali je primjerom savreno pokazao Boju pravednost i
ljubav. Svojim udesima pokazao je Boju mo i posvjedoio se kao obeani Mesija. Stradao
je i dragovoljno umro na kriu za nae grijehe i umjesto nas, uskrsnuo je iz mrtvih i uznio se
da bi u nebeskom Svetitu sluio za nas. On e ponovno doi u slavi danapokon oslobodi svoj
narod i obnovi Zemlju. (Iv 1,1-3.14; Kol 1,15-19; Iv 10,30; 14,9; Rim 6,23; 2 Kor 5,17-19; Iv
5,22; Lk 1,35; Fil 2,5-11; Heb 2,9-18; 1 Kor 15,3.4; Heb 8,1.2; Iv 14,1-3)

5. Bog Sveti Duh

Bog vjeni Duh sudjelovao je s Ocem i sa Sinom u stvaranju, utjelovljenju i otkupu. On je
nadahnjivao pisce Svetoga pisma. On je Kristov ivot ispunio silom. On privlai i
osvjedoava ljude; one koji se odazovu obnavlja i preobraava u Boje oblije. Poslan od Oca
i Sina da uvijek bude s Njegovom djecom, On daje Crkvi duhovne darove, osposobljava je da
svjedoi za Krista i uskladu sa Svetim pismom upuuje u potpunu istinu. (Post 1,1.2; Lk 1,35;
4,18; Dj 10,38; 2 Pt 1,21; 2 Kor 3,18; Ef 4,11.12; Dj 1,8; Iv 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je Stvoritelj svega. U Svetom pismu otkrio je vjerodostojni izvjetaj o svojoj stvaralakoj
djelatnosti. Za est dana Gospodin je stvorio nebo i zemlju i sve ivo na njoj i otpoinuo
sedmog dana prvoga tjedna. Tako je ustanovio subotu kao trajnu uspomenu na zavreno
stvaralako djelo. Prvi ovjek i ena stvoreni su po Bojem obliju kao kruna stvaranja.
Povjereno im je da upravljaju zemljom i da se o njoj odgovorno staraju. Kad je stvaranje
svijeta bilo zavreno, sve je bilo veoma dobro, te je svjedoilo o Bojoj slavi. (Post 1.2; Izl
20,8-11; Ps 19,1-6; 33,6.9; 104; Heb 11,3)
14

7. Ljudska priroda
ovjek i ena stvoreni su na Boju sliku, s osobnou, moi i slobodom da misle i djeluju.
Iako su bili stvoreni kao slobodna bia, svatko je od njih bio nedjeljivo jedinstvo tijela, uma i
duha; iji su ivot, dah i sve ostalo ovisili o Bogu. Kad nai praroditelji nisu posluali Boga, i
kad su se htjeli osloboditi ove ovisnosti, pali su sa svog uzvienog poloaja to su ga uivali
pred Bogom. Izgubili su savreno Boje oblije i postali su podloni smrti. Njihovi potomci
dijele s njima ovu grenu prirodu i njezine posljedice. Raaju se sa slabostima i sklonostima k
zlu. No Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom te svojim Duhom obnavlja u smrtnicima koji
se kaju oblije njihova Stvoritelja. Stvoreni Bogu na slavu pozvani su da ljube Njega i jedan
drugoga te da se brinu za sredinu u kojoj ive. (Post 1,26-28; 2,7; Ps 8,4-8; Dj 17,24-28; Post
3; Ps 51,5; Rim 5,12-17; 2 Kor 5,19,20; Ps 51,10; 1 Iv 4,7.8.11.20; Post 2,15)
8. Velika borba
Cijelo ovjeanstvo ukljueno je u veliku borbu izmeu Krista i Sotone u odnosu na Boji
karakter, Njegov Zakon i Njegovu vlast u svemiru. Ovaj je sukob zapoeo na Nebu kad je
jedno stvoreno bie, obdareno slobodom izbora, u elji za vlau postalo Sotonom, Bojim
neprijateljem, i povelo u pobunu dio anela. To je bie, Sotona, unijelo duh pobune i u ovaj
svijet kad je navelo Adama i Evu na grijeh. Njihov grijeh uzrokovao je izopaivanje Bojega
lika u ovjeku, nered u stvorenom svijetu, i napokon njegovo konano unitenje u sveopem
potopu. Pred oima svega to je stvoreno ovaj svijet postao je pozornicom sveopeg sukoba u
kojem e na kraju Bog ljubavi biti opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Krist
alje Svetog Duha i vjerne anele da ga vode, tite i podravaju na putu spasenja. (Otk 12,4-9;
Iz 14,12-14; Ez 28,12-18; Post 3; Rim 1,19-32; 5,12-21; 8,19-22; Post 6-8; 2 Pt 3,6; 1 Kor
4,9; Heb 1,14)
9. Kristov ivot, smrt i uskrsnue
Kroz Kristov ivot savrene poslunosti Bojoj volji, kroz Njegovo trpljenje, smrt i uskrsnue
Bog je ovjeku pribavio jedino sredstvo oienja od grijeha. Tako oni koji vjerom prihvaaju
ovo oienje mogu imati vjeni ivot, a sve to je stvoreno moe bolje razumjeti beskrajnu i
svetu Stvoriteljevu ljubav. Savrenooienje pomiruje pravednost Bojeg Zakona i milosre
Njegova karaktera, jer ono ujedno osuuje na grijeh pruajui nam oprost. Kristova smrt je
zamjena za nau smrt, ona pomiruje i preobraava. Kristovo uskrsnue najavljuje Boju
pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvaaju oienje On osigurava konanu pobjedu nad
15

grijehom i smru. Kristova pobjeda nad smru proglaava Ga Gospodarom pred kojim e se
pokloniti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Iv 3,16; Iz 53; 1 Pt 2,21.22; 1 Kor 15,3.4.20-22;
2 Kor 5,14.15.19-21; Rim 1,4; 3,25; 4,25; 8,3.4; 1 Iv 2,2: 4,10; Kol 2,15; Fil 2,6-11)
10. Iskustvo spasenja
Boja beskonana ljubav i milost uinili su Krista, koji nije znao za grijeh, grijehom radi nas,
da bismo mi u Njemu mogli postati pravednicima pred Bogom. Voeni Svetim Duhom mi
osjeamo potrebu za pokajanjem, priznajemo svoju grenost, kajemo se za svoje prijestupe i
izraavamo vjeru u Isusa kao Gospodina i Krista, nau Zamjenu i Uzor. Ovu vjeru kojom
prihvaamo spasenje daje boanska sila kroz Rije i dar je Boje milosti. Kroz Krista smo
opravdani, usvojeni kao Boji sinovi i keri i osloboeni vlasti grijeha. Duhom smo nanovo
roeni i posveeni. Duh obnavlja na um, upisuje Boji Zakon ljubavi u nae srce i daje nam
silu da ivimo svetim ivotom. Ostajui u Njemu postajemo sudionicima boanske prirode i
imamo sigurnost spasenja sada i na Sudu. (2 Kor 5,17-21; Iv 3,16; Gal 1,4; 4,4-7; Tit 3,3-7; Iv
16,8; Gal 3,13.14; 1 Pt 2,21.22; Rim 10,17; Lk 17,5; Mk 9,23.24; Ef 2,5-10; Rim 3,21-26;
Kol 1,13.14; Rim 8,14-17; Gal 3,26; Iv 3,3-8; 1 Pt 1,23; Rim 12,2; Heb 8,7-12; Ez 36,25-27;
2 Pt 1,3.4; Rim 8,1-4; 5,6-10)
11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji prihvaaju istinu da je Isus Krist Spasitelj i Gospodin. Poput
Bojeg naroda u starozavjetna vremena, i Crkva je pozvana iz svijeta. Vjernici se sjedinjuju
na bogosluju, u zajednitu, u prouavanju iz Boje Rijei, u Veeri Gospodnjoj, u sluenju
svim ljudima i objavljivanju Evanelja cijelom svijetu. Autoritet Crkve proistjee iz Krista
koji je utjelovljena Rije, i iz Pisma koje je napisana Rije. Crkva je Boja obitelj; njeni
vjernici, koje je Bog usvojio kao svoju djecu, ive na temelju novoga zavjeta. Crkva je
Kristovo Tijelo, zajednica vjernika ija je Glava sam Krist. Crkva je nevjesta za koju je Isus
umro da bi je mogao oistiti i posvetiti. Prigodom Njegova povratka u slavi On e izvesti pred
sebe vjerne svih vjekova otkupljene Njegovom krvlju, bez ljage i bore, slavnu Crkvu,
svetu i bez mane. (Post 12,3; Dj 7,38; Ef 4,11-15; 3,8-11; Mt 28,19-20; 16,13-20; 18,18; Ef
2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kol 1,17.18)
12. Ostatak i njegova zadaa
Sveopu Crkvu tvore svi koji istinski vjeruju u Krista, ali u posljednjim danima, u razdoblju
iroko rasprostranjenog otpada, pozvan je Ostatak da vri Boje zapovijedi i uva vjeru
16

Isusovu. Ovaj Ostatak najavljuje dolazak vremena Suda, objavljuje spasenje kroz Krista i
navjeuje pribliavanje Njegova drugog dolaska. Ovo navijetanje prikazano je simbolom
trojice anela u Otkrivenju 14; ono se zbiva u isto vrijeme kad i djelo Suda na Nebu, te na
Zemlji izaziva kajanje i reformu. Svaki je vjernik pozvan da surauje u ovom objavljivanju po
cijelom svijetu. (Otk 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2 Kor 5,10, Jd 3,14; 1 Pt 1,16-19; 2 Pt 3,10-14;
Otk 21,1-14)
13. Jedinstvo Kristova Tijela
Crkva je jedno Tijelo s mnogo udova koji su pozvani iz svakog naroda, plemena, jezika i
puka. U Kristu smo svi novo stvorenje; razlike u rasi, kulturi, obrazovanju, nacionalnosti,
pa razlike izmeu velikih i malih, bogatih i siromanih, mukog i enskog ne smiju nas
dijeliti. Svi smo jednaki u Kristu koji nas je istim Duhom povezao u zajednitvo sa sobom i
meusobno; trebamo sluiti bez pristranosti i ustezanja. Kroz Kristovu objavu u Pismu
sudionici smo iste nade i vjere, i nastojimo svjedoiti svima. Ovo jedinstvo ima svoj izvor u
jedinstvu Trojednog Boga koji nas je prihvatio kao svoju djecu. (Rim 12,4.5; 1 Kor 12,12-14;
Mt 28,19.20; Ps 133,1; 2 Kor 5,16.17; Dj 17,26.27; Gal 3,27.29; Kol 3,10-15; Ef 4,14-16; 4,16; Iv 17,20-23)
14. Krtenje
Krtenjem priznajemo svoju vjeru u smrt i uskrsnue Isusa Krista, i svjedoimo o svojoj smrti
grijehu te o odluci da ivimo novim ivotom. Tako mi priznajemo Krista kao Spasitelja i
Gospodara, postajemo Njegovim narodom i vjernicima Njegove Crkve. Krtenje je simbol
nae zajednice s Kristom, oprosta naih grijeha i naeg primanja Svetoga Duha. Ono se
obavlja uronjavanjem u vodu i uvjetovano je priznanjem vjere u Isusa i dokazima pokajanja
za grijehe. Njemu prethodi pouavanje iz Pisma i prihvaanje njegova nauka. (Rim 6,1-6; Kol
2,12.13; Dj 16,30-33; 22,16; 2,38; Mt 28,19-20)
15. Gospodnja veera
Gospodnja veera je in uzimanja udjela u simbolima Kristova tijela i krvi kao izraz vjere u
Njega, naega Spasitelja i Gospodara. Svojom nazonou u ovom zajednitvu Krist se
zbliava sa svojim narodom i jaa ga. Uzimanjem udjela u Gospodnjoj veeri mi s radou
objavljujemo smrt Gospodnju dok On ne doe. Priprema za Veeru ukljuuje preispitivanje,
pokajanje i priznanje. Uitelj je naredio da sluba pranja nogu treba oznaiti obnovljeno
ienje, izraziti spremnost na uzajamno sluenje u duhu Kristove poniznosti i sjediniti naa
17

srca u ljubavi. Udio u ovom zajednitvu otvoren je za sve krane koji vjeruju. (1 Kor
10,16.17; 11,23-30; Mt 26,17-30; Otk 3,20; Iv 6,48-63; 13,1-17)
16. Duhovni darovi i slube
Bog svim vjernicima svoje Crkve u sva vremena poklanja duhovne darove koje svatko treba
upotrijebiti u dragovoljnoj slubi iz ljubavi na opu dobrobit Crkve i ljudskog roda. Darovi
Svetoga Duha, koje On dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, obuhvaaju sve
sposobnosti i slube koje su potrebne Crkvi radi izvrenja zadae koju joj je Bog povjerio.
Prema Bibliji ovi su darovi vjera, lijeenje, prorotvo, propovijedanje, uenje, upravljanje,
mirenje, tjeenje, samoprijegorna sluba, i ljubav za pomaganje i hrabrenje ljudi. Neke
vjernike je Bog pozvao i obdario ih Duhom za slube kao to su pastoralna, evaneoska,
apostolska, i za slubu pouavanja koja je naroito potrebna pri osposobljavanju vjernika za
sluenje, za izgradnju Crkve, za duhovnu zrelost i za unapreivanje jedinstva u vjeri i
spoznavanju Boga. Kad vjernici koriste ove duhovne darove kao izraz Boje milosti, Crkva je
zatiena od razornih utjecaja lanih nauka, ona raste pod Bojim okriljem i izgrauje se u
vjeri i ljubavi. (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,9-11.27.28; Ef 4,8.11-16; Dj 6,1-7; 1 Tim 2,1-3; 1 Pt
4,10.11)
17. Dar prorotva
Jedan od darova Svetoga Duha jest prorotvo. Ovaj dar je jedan od znakova raspoznavanja
Crkve Ostatka i oitovao se u slubi Gospodnje vjesnice Ellen G. White. Njezini spisi trajan
su i vjerodostojan izvor istine koja Crkvi prua utjehu, upute, usmjerava je i navodi na
popravljanje. Oni takoer jasno otkrivaju kako je Biblija mjerilo svakog uenja i svakog
iskustva. (Jl 2,28.29; Dj 2,14-21; Heb 1,1-3; Otk 12,17; 19,10)
18. Boji Zakon
Velika naela Bojeg Zakona sadrana su u Deset zapovijedi i potvrena u Kristovu ivotu.
Ona izraavaju Boju ljubav, i obvezuju sve ljude u svim vremenima. Ovi su propisi temelj
Bojeg saveza s Njegovim narodom i mjerilo na Bojem Sudu. Posredovanjem Svetog Duha
oni ukazuju na grijeh i izazivaju potrebu za Spasiteljem. Spasenje je u cijelosti po milosti, a
ne po djelima, ali je plod spasenja poslunost Zapovijedima. Poslunost razvija kranski
karakter i daje osjeaj zadovoljstva. Ona je dokaz nae ljubavi prema Gospodinu i nae brige
za blinje. Poslunost vjerom otkriva Kristovu silu koja preobraava ivot i time snano

18

svjedoi za Krista. (Izl 20,1.17; Ps 40,7.8; Mt 22,36-40; Pnz 28,1-14; Mt 5,17-20; Heb 8,8-10;
Iv 16,7-10; Ef 2,8-10; 1 Iv 5,3; Rim 8,3.4; Ps 19,7-14)
19. Subota dan odmora
Stvoritelj je nakon est dana stvaranja poinuo sedmoga dana i ustanovio subotu za sve ljude,
kao uspomenu na Stvaranje. etvrta zapovijed Bojeg nepromjenjivog Zakona zahtijeva
potovanje sedmog dana, subote, kao dana odmora, bogosluja i sluenja u skladu s uenjem i
djelom Isusa, Gospodara subote. Subota je dan radosne zajednice s Bogom i blinjima, simbol
otkupa u Kristu, znak naeg posveenja i vjernosti, vizija nae vjene budunosti u Bojem
kraljevstvu. Subota je Boji trajni znak Njegovog vjenog zavjeta s Njegovim narodom.
Radosnim svetkovanjem ovog dana, od zalaska do zalaska sunca, proslavljamo Boje
stvaralako i otkupiteljsko djelo. (Post 2,1-3; Izl 20,8-11; Lk 4,16; Iz 56,5.6; 58,13.14; Mt
12,1-12; Izl 31,13-17; Ez 20,12.20; Pnz 5,12-15; Heb 4,1-11; Lev 23,32; Mk 1,32)
20. Upraviteljska sluba
Mi smo upravitelji kojima je Bog povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i imovinu,
blagoslove zemlje i njena dobra. Njemu smo odgovorni za pravilno koritenje povjerenih
vrijednosti. Mi priznajemo Boga kao Vlasnika svojom vjernom slubom Njemu i naim
blinjima, i davanjem desetine i darova za objavljivanje Evanelja i napredak Njegove Crkve.
Upraviteljska sluba je prednost koju nam je Bog dao da bismo razvijali ljubav i pobjedu nad
sebinou i lakomou. Upravitelj se raduje blagoslovima koje drugi primaju zbog njegove
vjernosti. (Post 1,26-28; 2,15; 1 Ljet 29,14; Hag 1,3-11; Mal 3,8-12; 1 Kor 9,9-14; Mt 23,23;
Rim 15,26.27)
21. Kransko vladanje
Mi smo pozvani da budemo poboan narod koji misli, osjea i djeluje u skladu s nebeskim
naelima. Da bi Sveti Duh mogao u nama obnoviti karakter naega Gospodina, mi
prihvaamo samo ono to e u naem ivotu proizvesti moralnu istou, zdravlje i radost po
uzoru na Krista. To znai da na odmor i rekreacija trebaju odgovarati najviim mjerilima
kranskog ukusa i ljepote. Iako priznajemo razlike u kulturi, naa odjea treba biti
jednostavna, skromna i skladna, dolina onima ija se prava ljepota ne sastoji u izvanjskom
ukraavanju nego u neprolaznim ukrasima plemenitog i tihog duha. To takoer znai da se
trebamo razumno starati o svome tijelu, budui da je ono hram Svetoga Duha. Pored dovoljno
kretanja i odmora, trebamo usvojiti zdravu prehranu i uzdravatise od hrane koju Pismo
19

proglaava neistom. Budui da su alkoholna pia, duhan i neodgovorna uporaba lijekova i

opijata tetni za nae tijelo, trebamo se uzdravati i od njih. Umjesto toga trebamo se ukljuiti
u sve to nae misli i tijelo dovodi u sklad s Kristom. On eli da budemo zdravi, radosni i
estiti. (Rim 12,1.2; 1 Iv 2,6; Ef 5,1-21; Fil 4,8; 2 Kor 10,5; 6,14-7,1; 1 Pt 3,1-4; 1 Kor
6,19.20; 10,31; Lev 11,1-47; 3 Iv 2)
22. Brak i obitelj
Bog je stvorio brak u Edenu, a Isus ga je potvrdio kao doivotnu zajednicu izmeu ovjeka i
ene u ljubavi. Za kranina brak je zavjet kojim se obeao Bogu i svom branom drugu. U tu
zajednicu trebaju ulaziti samo oni koji dijele zajedniku vjeru. Uzajamna ljubav, potovanje i
odgovornost temelji su ovog odnosa koji treba odraavati ljubav, svetost, bliskost i trajnost
odnosa izmeu Krista i Njegove Crkve. to se tie rastave, Isus je uio da onaj koji naputa
svog branog druga, osim za preljub, i stupa u brak s drugim ini preljub. Iako odnosi u
obitelji katkad nisu idealni, suprunici, koji se potpuno posvete jedno drugome u Kristu,
mogu postii zajednitvo u ljubavi kroz vodstvo Svetoga Duha i uz pomo Crkve. Bog
blagoslivlja obitelj i eli da njeni lanovi pomau jedan drugome u kranskom sazrijevanju.
Roditelji trebaju odgajati svoju djecu da ljube i sluaju Boga. Svojim primjerom i rijeima
trebaju ih osvjedoiti kako Krist pouava s ljubavlju, njeno i paljivo, jer eli da ona postanu
udovi Njegova tijela, lanovi Boje obitelji. Jedna od posljednjih Bojih evaneoskih poruka
svijetu jest poziv na zbliavanje u obitelji. (Post 2,18-25; Mt 19,3-9; Iv 2,1-11; 2 Kor 6,14; Ef
5,21-23; Mt 5,31.32; Mk 10,11.12; Lk 16,18; 1 Kor 7,10,11; Izl 20,12; Ef 6,1-4; Pnz 6,5-9; Izr
22,6; Mal 4,5.6)
23. Kristova sluba u nebeskom Svetitu
Na Nebu postoji Svetite koje je postavio Gospodin a ne ovjek. U njemu Krist slui za nas,
stavljajui vjernicima na raspolaganje zasluge svoje rtve pomirnice koju je prinio na kriu
jedanput za sve. Na Veliki sveenik ustolien je prigodom svoga uzaaa, kad je i otpoeo
svoje posredovanje. Godine 1844., na kraju prorokog razdoblja od 2300 dana, zapoeo je
drugo i posljednje razdoblje svoje slube pomirnice. To je djelo Istranog suda ija je svrha
konano uklanjanje grijeha, a ispunjenje je simbolike slube u negdanjem hebrejskom
Svetitu na Dan pomirenja. U toj simbolikoj slubi Svetite se istilo krvlju ivotinjskih
rtava, dok se na Nebu ienje obavlja Isusovom krvlju i Njegovom savrenom rtvom.
Istrani sud otkriva nebeskim biima tko je izmeu mrtvih zaspao vjeran Kristu i tko je,
prema tome, u Njemu dostojan ustati iz groba o prvom uskrsnuu. Ovaj Sud takoer otkriva
20

tko izmeu ivih ivi u Kristu, vri Boje zapovijedi i uva vjeru Isusovu te je tako u Njemu
spreman za preobraenje i ulazak u Njegovo vjeno kraljevstvo. On dokazuje Boju
pravednost u spaavanju onih koji vjeruju u Isusa i objavljuje da e oni koji su ostali vjerni
Bogu ui u Njegovo kraljevstvo. Zavretak ove Isusove slube oznait e kraj vremena
milosti za ljudski rod, neposredno prije Njegova drugog dolaska. (Heb 8,1-5; 4,14-16; 9,1128; 10,19-22; 1,3; 2,16.17; Dn 7,9-27; 8,13.14; 9,24-27; Br 14,34; Ez 4,6; Lev 16; Otk 14,6.7;
20,12; 14,12; 22,12)
24. Kristov drugi dolazak
Drugi Kristov dolazak blaena je nada Crkve i velianstveni vrhunac Evanelja. Spasiteljev
dolazak e biti doslovan, osoban i vidljiv na cijelom svijetu. Kad se On vrati, uskrsnut e svi
pravednici i zajedno sa ivim pravednicima bit e preobraeni i uzeti na Nebo, dok e
nepravednici pomrijeti. Skoro potpuno ispunjenje veine prorokih objava, zajedno sa
sadanjim stanjem svijeta, ukazuje da je Kristov dolazak blizu. Vrijeme Njegova dolaska nije
otkriveno, pa smo stoga pozvani da budemo uvijek pripravni. (Tit 2,13; Heb 9,28; Iv 14,1-3;
Dj 1,9-11; Mt 24,14; Otk 1,7; Mt 26,43-44; 1 Sol 4,13-18; 1 Kor 15,51-54; 2 Sol 1,7-10; 2,8;
Otk 14,14-20; 19,11-21; Mt 24; Mk 13; Lk 21; 2 Tim 3,1-5; 1 Sol 5,1-6)

25. Smrt i uskrsnue

Plaa grijeha je smrt. Meutim, Bog, koji je jedini besmrtan, dat e vjeni ivot onima to ih
je otkupio. Do toga dana smrt je besvjesno stanje svih ljudi. Kad se javi Krist, koji je na
ivot, uskrsli pravednici i ivi pravednici bit e proslavljeni i uzeti u susret svome Gospodinu.
Drugo uskrsnue, uskrsnue nepravednika, dogodit e se tisuu godina kasnije. (Rim 6,23; 1
Tim 6,15.16; Prop 9,5.6; Ps 146,3.4; Iv 11,11-14; Kol 3,4; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,13-17; Iv
5,28.29; Otk 20,1-10)
26. Tisugodinjica i kraj grijeha
Milenij je tisugodinja Kristova vladavina sa spaenim pravednicima na Nebu, izmeu prvog
i drugog uskrsnua. U to vrijeme sudit e se mrtvim nepravednicima; zemlja e biti potpuno
pusta, bez ivih ljudskih stanovnika. Na njoj e biti zatoeni Sotona i njegovi demoni. Na
kraju tog razdoblja Krist e sa svojim spaenim pravednicima i Svetim gradom sii s Neba na
Zemlju. Mrtvi nepravednici e uskrsnuti i zajedno sa Sotonom i njegovim anelima okruiti
21

Grad, ali e ih oganj od Boga unititi i oistiti Zemlju. Tako e svemir zauvijek biti osloboen
grijeha i grenika. (Otk 20; 1 Kor 6,2.3; Jer 4,23-26; Otk 21,1-5; Mal 4,1; Ez 28,18.19)
27. Nova zemlja
Na Novoj zemlji, na kojoj vlada pravednost, Bog e otkupljenima pripremiti vjeni dom i
savrene okolnosti za vjeni ivot, ljubav, radost i uenje u Njegovoj nazonosti. Ondje e
boraviti sam Bog sa svojim narodom, a patnje i smrti vie nee biti. Velika borba bit e
zavrena i grijeha vie nee biti. Sve ivo i neivo objavljivat e da je Bog ljubav, i On e
vladati zauvijek. Amen. (2 Pet 3,13; Iz 35; 65,17-25; Mt 5,5; Otk 21,1-7; 22,1-5; 11,15)21

21 http://adventisti.hr
22

4
4.1

Ekumenska djelatnost
Adventistiki pristup ekumenizmu

Adventistiki pristup ekumenizmu sigurno je jedno od slonijih podruja. Njihov nastanak u

okviru protestantizma obiljeava i njihov odnos prema katolianstvu te e mo u nekim
knjgama temeljnim za nauavanje adventista naii i na ovakve misli: Klanjanje slikama i
relikvijama, prizivanjae svetaca i uzvisivanje pape su sotonine zamke koje imaju za cilj da
odvrate panju naroda od Boga i njegovog Sina. Da bi upropastio due, sotona se trudi da
skrene njihovu panju sa Onoga u kojem jedino mogu nai spasenje. 22 Svjesni smo da i
katolici, u retorikom smislu, toga vremena nisu bili nita blai te je praktiki dijalog bio
nemogu. Govor o dananjem razumjevanju ekumenizma unutar adventistike zajednice
nalazimo u dokumentu dostupnom na stranici Kranske adventistike Crkve. U ovom
dokumentu vidljiv je problem razumjevanja ekumenizma i svojevrstan strah od velikh
vjerskih zajednica. Gledajui povijest, adventisti vide stoljea ispunjena progonstvom i
protukranskim oitovanjima papinske vlasti. Oni vide diskriminaciju i mnoge sluajeve
nesnoljivosti od drave i veinskih crkava. Gledajui budunost, vide opasnost da e katolici
i protestanti meusobno pruiti ruke i ostvariti vjersko-politiku mo na dominirajui nain,
uz sve uvjete za proganjanje. Za njih vjerna Boja crkva nije divovska crkva, ve ostatak.
Sebe vide jezgrom tog ostatka i nisu spremni povezati se sa sve veim kranskim otpadom
posljednjih dana. Gledajui sadanjost, adventisti svoju zadau vide u propovijedanju vjenog
evanelja svim ljudima pozivajui na oboavanje Stvoritelja i poslunu privrenost Isusovoj
vjeri te u navijetanju da je doao as Bojeg suda, neki elementi ove vijesti nisu popularni.
Kako adventisti mogu najbolje ispuniti svoju proroku zadau? Nae je miljenje
(adventistiko) da Crkva adventista sedmog dana moe najbolje ostvariti svoju boansku
zadau ouvanjem svojega identiteta, svoje motivacije, svojega osjeaja urnosti, svojim
metodama djelovanja.23

22 WHITE, G. Ellen: Velika borba izmeu Krista i sotone, Zagreb, Kranska

adventistika crkva, 1962., str 461.
23usp http://adventisti.hr , Adventisti i ekumenski pokret
23

4.2

Katoliko gledanje na ekumenizam sa adventistima i na adventistik ekumenizam

Katoliko gledanje na druge kranske zajednice a samim tim i na mogunost dijaloga sa

istima ima svoj povijesni razvoj u kojem je dolo do znaajnih promjena u pogledu prema
drugim zajednicama a tako i prema adventistima. Stjepan Baki e u svom spisu iz 1930
godine za adventiste e rei: Poznavanje adventistike sljedbe u nae je dane od osobitog
znaenja. Razlog je u tome to ni jedna savremena sljedba ne provodi tako strastvenu
propagandu, niti se ikoja tako grevito bori protiv katolike crkve kao adventizam 24 U
nastavku istog sdpisa adventizam je doivljen kao bolesno nastrojenje: Uvijek su naime u
povijesti ovjeanstva jai socijalni preokreti bili plodno tlo za razvitak raznih bolesnih
nastrojenja ljudske due i uvijek ssu se u mutnim duevnim asovima raali ili dolazili do
jaeg izraaja razni i najneshvatljiviji religijozni sustavi.25
Vidjeli smo velike zablude adventizma. Te su zablude tolike, da adventizmu od pravog
kranstva ostaje veoma malo. Adventisti priznavaju dodue Kristovo boanstvo, ali su inae
iskrivili tako rei sve ostalo, to je Krist nauavao zapovijedio vjerovati. i26 Vidljivo je
znaajno negativistiko raspoloenje prema adventistima, izrazi kojima se koristi Baki,
oznaavajui adventiste pri emu ih nazva bolesno nastrojenima i slino, vjerovatno nisu
najbolja platforma za ekumenski dijalog. Za razliku od tog vremena II vatikanski sabor u
svom dokumentu Unitatis Redintegratio ve e u uvodu istaknuti potrebu jedinstva krana.
Jedan od glavnih ciljeva Svetog ekumenskog sabora vatikanskog II jest promicati obnovu
jedinstva meu svim kranima.27 Isti sabor e dalje u tekstu, priznajui razliitost ali i
mogunost spasenja u drugim zajednicama, rei: U brae od nas odijeljene obavljaju se i
mnogi ini kranske vjere koji na razne naine, nesumnjivo, ve prema razliitom poloaju
svake pojedine Crkve ili Zaajednice, mogu zbiljski roditi ivot milosti i valja ih smatrati
podesnima da otvore vrata u zajednitvo spasa.28 Vidljive promjene u pristupu ekumenizmu
24 BAKI, Stjepan: Tko su adventisti i to ue?, Zagreb, Tisak nadbiskupske
tiskare, 1930.
25 Isto.
26 Isto.
27 II VATIKANSKI KONCIL: Dokumenti. Latinski i hrvatski,Zagreb, Kranska
sadanjost, 1970.,str 207.
28 Isto, str 211.
24

od strane katolika nisu uvijek naile na jednak odjek kod drugih kranskih zajednica tako da
adventisti i dalje nisu pretjerano otvoreni za ekumenizam. Njihovo razumjevanje ekumunizma
govori o tome da ekumenizam ide za tim da se svi krani stope u jedno. U tom "sjedinjenju"
netko mora neto rtvovati od svog uvjerenja. Oni se meutim ne mogu niega odrei jer bi se
odrekli Svetog pisma a to je neprihvatljivo te je svako pregovaranje u svoj biti nemogue.
Adventisti dre da je adventistiki pokret pokrenuo sam Bog, da pripravi put Kristovom
drugom dolasku. Bog ima svoju djecu i u drugim Crkvama, ali su adventisti pozvani da u sili
Duha Svetoga objave i tim ljudima istine koje im je Bog objavio i to je jedini nain
sjedinjenja krana smatraju adventisti. Adventisti smatraju da je dolo do pojave smanjenja
meucrkvenih neprijateljstava i teolokih ratova rijeima. Nijedan iskreni kranin ne moe
biti ravnoduan prema potrebi za kranskim jedinstvom. U tome i jest privlanost
ekumenizma. Pa ipak, koncept i traganje za crkvenim jedinstvom imaju prevelikih problema.
Adventisti imaju primjedbe na ekumenizam u "praksi". Kad god se radi o episkopalnim
crkvama, uzima se vanjsko, povijesno "apostolsko nasljedstvo" kao vaan kriterij prave
Crkve. Ne istie se mnogo svetost koja je posljedica obraenog, posveenog ivota. Iluzija je
misliti da e do posveivanja istinom doi nakon traenja jedinstva. Staviti na prvo mjesto
jedinstvo znai izii na igralite s nogometnim timom koji nije trenirao i nema pojma o taktici
koja bi dovela do pobjede. Jedinstvo je vie plod nego uzrok.29

29 KOLARI, Juraj: Nav. djelo, str 537.

25

Zakljuak

U ovom radu dan je pogled na adventizam iz dvije perspektive, adventistike i katolike.

Svaka od ovih perspektiva pokuava dati objektivan prikaz ali vidimo da se neka tumaenja
ak i kod povijesnog pregleda razlikuju. Ako to ne bi razumjeli kao dva povijesna tumaenja
istog dogaanja svakako je vidljiva razlika u dogaajima na koje je stavljen naglasak. Kod
tumaenja nauka stvar je jo sloenija. Adventizam je zapravo jedna mjeavina kranstva,
idovskih starozavjetnih propisa i modernih zahtjeva o uvanju u njegovanju zdravlja. Oni to
opravdavaju injenicom da su i apostoli bili mjeavina Starog i Novog zavjeta. Adventisti
sedmog dana podravaju svako djelovanje koje uzdie Krista i visoko cijene sve ljude u
drugim zajednicama koji upuuju ljude na Krista. Vjeruju da se istinska religija temelji na
osobnom uvjerenju i savjesti i zato svatko ima pravo bti pouen i donositi svoje odluke.
Dijalog sa adventistima sa pozicije katolikog nauka i danas je pravi izazov.
Neki od adventistikih staova u totalnoj su suprotsti sa Katolikom crkvom tako da oni i
danas govore o sotoninim zamkama u Katolikoj Crkvi.Vjerovatno je podruje dijaloga sa
advenstima, sa pozicija katolianstva, najzahtjevniji dio odnosa ali samim tim i najvei
izazov. Unato svojevsrnoj iskljuivosti adventista dijalog je podruje koje nije uputno
izbjegavati, na ovom podruju jo je puno mjesta za napredovanje. Prole godine bio sam u
nekoliko razgovora sa pripadnicima adventista i na osnovu tih razgovora ini mi se da u
dananjoj sveopoj neoliberalnoj ideologizaciji i oni ostale krane ne doivljavaju kao
protivnike te smatraju da stanovita neslaganja unutar kranstva nisu najvei problem drutva
ve ukazuju na duboku moralnu krizu cijelog drutva.
Njihova odanost zajednici i potivanje nekih normi ponaanja mogu biti uzor svatkom i to ne
samo na vjerskom podruju. Nada je neto to je snano prisutno u adventistikom
nauavanju. Ne pliva li ovjeanstvo prema svojoj posljednjoj obali, kako to navjeuju
adventisti? U svakom sluaju adventisti pokuavaju ovo osiromaeno ovjeanstvo obogatiti
jednom novom nadom. Moda se i u tome krije jedan od razloga njihova sve veeg uspjeha.
Adventizam sa svojom porukom nade pokuava dananjeg ovjeka izvui iz beznaa i
pesimizma u koje je upao.
Veliki teolog Teilhard de Chardin izrazio je misao da e svijet pripasti onome tko mu bude
ponudio najveu nadu.

26

Literatura

BAKI, Stjepan: Tko su adventisti i to ue?, Zagreb, Tisak nadbiskupske tiskare, 1930.
KOLARI, Juraj: Ekumenska trilogija, Zagreb, Prometej, 2005.
NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija
Filozofsko teolokog instituta i Filozofskog fakulteta Drube Isusove u Zagrebu o novim
religioznim pokretima, odranog 15. i 16. Studenog 1996. U Zagrebu, Filozofsko teoloki
institut, Zagreb, 1997.
REBI, Adalbert (ur.): Opi religiski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea.
WHITE,G. Ellen: Velika borba izmeu Krista i sotone, Zagreb, Kranska adventistika
crkva, 1962.
II VATIKANSKI KONCIL: Dokumenti. Latinski i hrvatski, Zagreb, Kranska sadanjost,
1970.
http://adventisti.hr

27