1

UVOD
Zoonoze su zarazna oboljenja ivotinja koja se pod prirodnim uslovima mogu prenijeti i na
ovjeka, odnosno zarazna oboljenja koja su zajednika za ljude i ivotinje. Postoji preko 150
zoonoza, tanije 153 sa uraunatim salmonelozama. Prema tome njihova vanost je znaajna u
obinom ivotu, a jo znaajnija u posebnim uslovima, kod elementarnih nesrea, za vrijeme
lova i naroito u ratnim prilikama, kada je kontakt sa zemljitem i divljai daleko vei. U ovom
radu, upoznat emo se sa tipovima zoocenoza i nekim od vanijih

koje e biti opisane

ponaosob.

1. TIPOVI ZOONOZA
Openito gledajui imamo dva tipa zoonoza one koje dolaze od domaih i divljih ivotinja. Ti
se putevi zoonoza esto ukrtaju i isprepleteni su mnogobrojnim vezama u odreenim
predjelima, odnosno stanitima i ivotnim zajednicama.

Slika 1. ematski prikaz zoonoza

A antroponoze, bolesti koje se iskljucivo prenose izmeu ljudi
B zoonoze domaih ivotinja
C zoonoze divljih ivotinja prirodna arita

Kako bi se lake shvatili tipovi zoonoza ematski ih predstavljamo sa 2 koncentrina kruga u

ijoj se sredini nalaze ljudi. Prvi tip zaraza su antroponoze u koje spadaju difterija , veliki kaalj,
velike boginje i sl. Drugi krug je ne tako est predstavljen je krugom bliim ovjeku , gdje krue
meu domaim ivotinjama i povremeno prelaze na ovjeka kao to su Q-groznica, leptospiroza
i sl. U spoljanjem krugu nalaze se zoonoze divljih ivotinja u tzv. prirodnim aritima, koje pri
3

dodiru sa prirodom prelaze na ovjeka. To je trei najrjei tip zaraze npr. Hemoragicna
groznica, tularemija i sl.
Iz ovih prirodnih arita bolest moe prei i na domae ivotinje (bjesnilo pasa preko zaraenih
lisica), ili obrnuto, sa domaih na divlje (antraks krupne divljai preko domae ovce). Kao jednu
od karakteristika zoonoza, pominjemo i to da se one ne mogu prenijeti sa ovjeka na ivotinje,
tj. u obrnutom pravcu. Od ovih bolesti u prvom redu obolijevaju zemljoradnici, posebno stoari
i umari, veterinari, agronomi, lovci, biolozi, geolozi i dr. Kod zoonoza znaajan je i njihov
sezonski karakter npr. Q-groznica vezana je za jagnjenje ovaca, muflona i jarenje divokoza koja
poinje u rano proljee. Od zaraene ivotinje i njenih spoljanijh parazita zoonoze se ire svim
poznatim putevima rasprostiranja. Hranom se ire salmoneloze i botulizam, dodirom
leptospiroze i hemoragine groznice, vazduhom q-groznica, ornitoza, preko prenosilaca
(krpelja, grinja , komaraca i dr.) encefaliti, tularemija, kuga i dr.
Kao izvori zaraze za zoonoze od divljih ivotinja to su skoro svi glodari, mesojedi i svatojedi,
ptice grabljivice i neke barske ptice (divlja patka, aplja, gak).

2. PRIRODNA ARITA
Prirodno arite imamo ako u jednom stanitu sa svojom ivotnom zajednicom krui zaraza od
koje moe oboljeti ovjek. Takva arita postoje u prirodi nezavisno od prisustva ovjeka. Kako
u dubokoj prolosti tako i danas uzronici ovih bolesti kao to su virusi, rikecije bakterije i
protozoe cirkuliu u beskrajnom nizu generacija insekata prenosilaca i divljih ivotinja kao
primalaca i davalaca zaraze. Kada se pojavi ovjek u takvom aritu, zarazi se preko uboda
insekata ili preko izluevina glodara sa kojima ovjek dolazi u dodir. Tako insekat predstavlja
vektor bolesti, i bolest zapravo prenosi od divlje ivotinje i predaje je ovjeku.
Ljudi se mogu zaraziti zoonozama ugrizom divljih ivotinja, skidanjem trofeja i koe krznaa,
prepariranjem ptica i sisara, obradom trofeja i na kraju upotrebom mesa divljai koje je
nedovoljno termiki obraeno (trihineloza, salomeneloza i dr.) U posebnu vrstu spadaju zaraze
preko grinja, krpelja, glodara, prilikom sjedenja lovaca na travi, noenja u atorima i sl.
I sasvim sluajno se moe dogoditi da upadnu u malo ili veliko prirodno arite.

U nastavku emo razmotriti svako oboljenje ponaosob sljedeim redoslijedom: leptospiroze,

tetanus, antraks, Q-groznicu, tularemiju, bjesnilo, ehinokokus i trihinelozu.

2.1 Leptospiroza
Predstavlja akutno zarazno oboljenje kod koga su izvori zaraze i kliconoe pacovi, kao i glodari
te domae divlje ivotinje. Leptospirama su najvie ugroeni ribolovci, ali ne moe se iskljuiti
ni velika ugroenost lovaca koji love po movarnim predjelima, obalama i meandrima rijeka. Te
movare i bare obiluju mnotvom glodara i divljih svinja, pa se lovci najee zaraze gazei ili
boravei u blizini tih stajaih voda. Prepariranje ptica i ivotinja moe dovesti do zaraze, a
posebno prilikom rukovanja sa koom i mesom divljih svinja odstrijeljenih u ritovima. Izaziva
oboljenja je tanka spiroheta koja ivi u bubrezima oboljelih ivotinja te ih one mokraom lako
prenose.
Predohrana i suzbijanje: zatita ruku i nogu u barskim terenima, hlorisanje vode za pie ako je
ona iz barskih podruja, unitavanje glodara koji su prenosioci zaraze, izbjegavanje barskih
terena za postavljanje atora i logora itd.

2.2 Tetanus

Tetanus je zarazno oboljenje

koje izaziva Clostridium tetani. Ova bolest preovladava u

stoarskim predjelima sa niom nadmorskom visinom. Pored konja, mazgi i magarca rijei
nosioci su i goveda i ovce. Bacil saprofitira u njihovom organu za varenje, a kod izlaska u
izmetu se pretvori u sporu koja se poslije prenosi vjetrovima i praktino zagauje svu zemlju.
Ulazi u organizam iskljuivo preko ozljede ili opekotine, a naroito su opasne ubodne rane. Kod
lovaca, ranjavanje i dodir rane sa zemljom u svim uslovima lova kao to su: ubod od trna i
ogrebotine od iblja, kod hvatanja i putanja ivotinja u lovite, prepariranje ptica (naroito
grabljivica), guljenja koa divljaci itd. Danas, preventivni nain borbe protiv ovog oboljenja je
vakcinacija.

2.3 Antraks
Antraks prije svega predstavlja bolest biljojeda, kopitara i papkara. Od njega obolijeva naa
krupna divlja, domaa stoka, a na kraju i ovjek. Zaraza se iri preko ispae na poljima
zaraena sporom antraksa. Izaziva bolesti je bacil antraks koji se javlja u lancima, i u
vegetativnom obliku je osjetljiv, kao i druge bakterije na kuhanje ili dezinfekciona sredstva.
Poto se izlui iz organizma ivotinje mokraom, izmetom i sluzi, pretvara se u veoma otporne
5

spore koje su neosjetljive na spoljnu sredinu, i mogu opstati dugi niz godina. Prvi simptomi ove
bolesti su visoka temperatura i utrobni poremeaji, na kraju sa letalnim ishodom po ivotinje.
Kod ovjeka razlikujemo: koni antraks, pluni crijevni antraks, kao i antraksna sepsa.
Poljoprivredni tip antraksa imamo kod ljudi koji su u bliskom dodiru sa ivotinjama prilikom
klanja, deranja i sl. Pri tome obolijevaju: stoari, mesari, lovci, veterinari i sl. Industrijski tip
antraksa postoji kod prerade koe, vune, dlaka, ekinja, rogova itd. Predohrana i suzbijanje:
vana je brza dijagnoza kod oboljelih ivotinja, lijeenje ili ubijanje stoke i pravilno uklanjanje
njihovih leeva spaljivanjem ili zakopavanjem.

2.4 Q-groznica
Bolest stepskih podruja, ovaca, krava, muflona i ovjeka koji je s njima u bliskom dodiru
(obani, veterinari, lovci i sl.). Uzronik je Rickettsia burneti, bipolarni tapi. Dokazana je ak
u 22 vrste krpelja koji su za nju prirodan rezervoar. Od ovog oboljenja veoma je ugroena
krupna divlja (srne, jeleni, mufloni). Prema tome mogu doi u obzir i zaraze meu lovcima,
lugarima i osobljem pri uzgajalitima krupne divljai i to pri obradi sirovih koa, mesa, a
nerijetko i udisanjem za vjetrovita vremena prilikom lova. Predohrana i suzbijanje: vriti
dezinfekciju torova , posteljica i lohija divljai i domae stoke, dezinsekciju ivotinja i torova
protiv krpelja, dezinfekciju lovakih logora.

2.5 Tularemija

Jo jedna tipina zoonoza koja nastaje posredstvom prenosilaca iz prirodnih arita, i to ljudi
koji duboko zalaze u divlju prirodu kao to su: lovci, umari, umski radnici, vojnici u ratu. U
prolosti, na Balkanu bila su poznata arista u Hrvatskoj i Vojvodini, a u SAD-u u pokrajini
Tulare prilikom ega je zaraza izbijala posredstvom divljeg zeca. Poznate su i zaraze
vjevericom, vodenim pacovom, voluharicama kao i nekim pticama. uvena je epidemija na
Ukrajinskom frontu 1942. godine sa vie hiljada oboljelih. Prenosilac je bio vodeni pacov,
njegove grinje i krpelji u slami koju su vojnici upotrebljavali. Izaziva je Pasteurella tularensis,
koja pripada grupi brucela. Veoma je otporan u spoljanjoj sredini, i u leevima ivotinja ivi
preko 100 dana. Predohrana i suzbijanje: primjena ive vakcine kod eksponiranih, deratizacija
ugroenih terena, zatita hrane i vode glodara (hlorisanje vode), zabrana lova i upotrebe mesa za
vrijeme epizootije, prikupljanje uginulih zeeva uz upotrebu zatitnih sredstava i njihovo
spaljivanje.
6

2.6 Bjesnilo
Zoonoza koja predstavlja smrtnu opasnost kako za lovce tako i za pse sa kojima su u stalnom
dodiru. Sa veterinarskog aspekta razlikujemo urbano i silvatino bjesnilo. Radi se o istoj bolesti,
s tim to urbano bjesnilo pogaa naselja i u njima ljude, pse, make, krave i ostale domae
ivotinje. Dok se silvatino bjesnilo odnosi na divlja, najee na lisice odnosno na sve
mesojede poevi od lasice pa do medvjeda, i na svatojede kao to su je, jazavac ili divlja
svinja. Takoer bjesnilo je zabiljeeno i kod srna, a prenosi se ujedom bijesne lisice. Lugari,
lovci, obani koji hvataju divlja su u velikoj opasnosti naroito pri velikim ivotinjskim
zarazama bjesnila. Izaziva bjesnila je virus koji se nalazi nervnom tkivu ivotinje. Predohrana
i suzbijanje: kod ujeda na terenu, vano je momentalno ienje rane. Nju treba dugo ispirati
vodom uz upotrebu sapuna, deterdenta ili amonijanih baza, zatim ranu jodirati. Zatim se kao
pomona sredstva pri ispiranju mogu koristiti: alkohol, rakija ili kupka u rastvoru
hipermangana. Suzbijanje bjesnila se sprovodi samo blagovremeno vakcinacijom pasa i maaka
kao i ugroenog osoblja za vrijeme zaraze.

2.7 Ehinokokoza
Ehinokokoza je zoonoza koja se karakterie formiranjem cista larvenih oblika tenije
Echinococcus granulosus u raznim organima. Izaziva bolesti je psea pantljiara koja za svoj
razvoj zahtjeva dva domaina: pravog mesojeda (pas, vuk, akal i dr.) i prelaznog, ovjeka ili
biljojeda (ovce, goveda, svinje i dr.). ivi u tankom crijevu pravog domaina gdje polae jaja i
izmetom bude izbaena u spoljnu sredinu. Jaja dospijevaju u organe za varenje putem hrane
prelaznog domaina i iz njih izlaze zameci koji prodiru u krvotok i ire se po unutranjim
organima najee u jetri i pluima, ali i drugim organima. Rezervoar bolesti za ovjeka je pas.
Infekcije pasa nastaju kada oni pojedu fertilnu hidatidnu cistu zaklanog biljojeda. To se deava
kod klanja stoke na selu gdje vlasnik hrani pse iznutricama zaklane stoke. Predohrane i
suzbijanje: u prirodnim aritima i uopte treba smanjivati broj pasa lutalica. Uzgajanje rasnih
pasa koji e biti redovno vakcinisani i povremeno zatieni od crijevnih glista. U klaonicama, a
i kod kunog klanja stoke obavezno prokuhati iznutrice i tek onda ih dati psu kao hranu.

2.8 Trihineloza
Ova bolest predstavlja prijelaz izmeu pravih zoonoza i parazitnih bolesti, a izaziva je obla
glista Trichinella spiralis. Zaraza trihinelom nastaje upotrebom nedovoljno termiki obraenog
mesa, ili ak upotrebom mesa u sirovom stanju na arktikim i antarktikim ekspedicijama.
Trihinela je naena u pitomoj i divljoj svinji, bijelom medvjedu, vuku, lisici, jazavcu, kuni,
tvoru, lasici, psu, maki, itd. Prema tome ona ima mnogo domaina u prirodi i njeni lanci
ishrane su viestruko isprepleteni. Prelazi sa ivotinje na ivotinju kada se jedna ivotinja hrani
mesom druge, zaraene ivotinje. Tako prelazi na ovjeka kada upotrijebi meso neke
trihinelozne ivotinje (najee svinje) ako meso nije dovoljno termiki obraeno. Kod nas do
zaraze najee dolazi preko kobasica i unke kada se jedu osuene i dimljene, tj. u sirovom
stanju. Predohrana i suzbijanje: Zavisi od vrste saradnje medicinskih, veterinarskih,
inspektorskih i lovakih institucija. Na svim klaonicama, a i kod privatnog klanja kada je meso
za iru upotrebu, zakonski je obavezno trihineloskopiranje svinjskog mesa i kod svih zaklanih
svinja iz prirodnog arita. Kod lovaca i njihovih lovakih drutava trebalo bi da bude pravilo
da se meso ubijene divlje svinje, jazavca i ponegdje medvjeda nikako ne upotrebljava bez
prethodnog pregleda. Poto je lisica glavni prenosilac trihinele kod nas, treba najstroije
zabraniti bacanje lea oderane lisice u lovite, tamo gdje je ubijena. Ti leevi se moraju spaliti
isto kao i unke, kobasice i ostalo gdje je potvrena larva trihinele.

iva larva trihine

Uahurena larva trihine u miinom tkivu

ZAKLJUAK
Poznavanje zoonoza i njihovog ivotnog ciklusa, i naina kojima se one prenose sa ivotinje na
ovjeka, od velike je vanosti. Prije svega za ljude koji dolaze u kontakt posredno ili
neposredno sa ivotinjama. Rizine grupe ljudi su: veterinari, lovci, umari, umski radnici,
vojnici u ratu i sl. Ove rizine grupe ljudi, na poecima karijera bi trebali biti upoznati sa time.
Pravovremena i dobra edukacija, i pridravanje odreenih mjera predostronosti prilikom
boravka u prirodi, ili dodira sa ivotinjama su kljune za sauvanje zdravlja.

LITERATURA:
1. Stankovi, S. (1991): Velika ilustrovana enciklopedija lovstva. DNEVNIK. Novi Sad
2. Anonymous:http://www.wormbook.org/chapters/www_genomesTrichinella/genomesTri
chinella.html (pristup: 08.12.2013.)

10