Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

120
INFO-43
Primljeno/Received: 2012-03-10

UDK:37:001:331
Original Scientific Paper/Izvorni znanstveni rad

IZMEU DRUTVA RADA I DRUTVA ZNANJA

Antun undali
Ekonomski fakultet, Sveuilite u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Saetak
Industrijalizacija 19. stoljea je donijela prvo Europi, a potom i svijetu, novo drutvo rada nazvano kapitalizam.
Taj kapitalizam i dalje postoji samo ne na nain 19. stoljea. Protekla su dva stoljea pokazala svu sposobnost
prilagoavanja, preslagivanja, fleksibilnosti i umreavanja kapitalistikog drutva rada i to tako da se ono sve
vie prepoznaje kao drutvo bez rada. Globalizacija je donijela otvoreno, svjetsko, slobodno trite na kojemu je
zavladala nova paradigma informacijske tehnologije. Ona je ekonomiji nametnula prioritet simbolikog kapitala
pred fizikim kapitalom, radnika znanja fizikom radniku. Takoer je staru sintagmu drutvo rada zamijenila
novom drutvo znanja. Koliko je drutvo znanja iskorak prema slobodi od rada kao egzistencijalne nude, a
koliko je ono put u novu podlonost krupnom kapitalu, tema je kojom se lanak bavi. Takoer se u lanku naznauje stanje u hrvatskom drutvu koje se trudi ui iz drutva rada u drutvo znanja.

1. UVOD
Suvremeni je ovjek naviknut na sintagmu globalno drutvo koja ima, pojmovno kazano, vrlo
iroki opseg i uzak sadraj. U njen opseg ulaze
sva drutva suvremenog kapitalizma koja se
nisu uspjela odhrvati umreavanju suvremene
informacijske tehnologije, ukljuivanju u svjetsko (tj. globalno) trite, prihvaanju svjetskih
trendova u kulturi i slino. Kada je rije o sadraju sintagme globalno drutvo, tada se on
svodi na tip drutva koji je odreen otvorenou i povezanou tehnologijom, tritem i kulturom. Dakle, tu su sva suvremena drutva u
zadnjih nekoliko desetljea kojima je (1) svjetsko gospodarstvo okvir za razvijanje vlastitog
nacionalnog gospodarstva, (2) svjetska politika
integriranja okvir za ouvanje vlastitog nacionalnog suvereniteta, (3) svjetska kultura pluralizma okvir za ouvanje vlastitog nacionalnog
identiteta. Ova uvodna vrlo uopena deskripcija globalnog drutva se moe svesti na Beckovo
poimanje globaliteta. Globalitet ili svjetsko drutvo je pojam koji znai injenicu da ve dugo
ivimo u svjetskom drutvu, da vie nema zatvorenih prostora. Globalizacija, pak, je ukupnost
procesa kojima se transnacionalni akteri povezuju i potkopavaju suverenitet nacionalnih
drava. Ona donosi transnacionalnost, bezmjesnost, globalnu ekoloku svijest, cirkulaciju
globalnih kulturnih industrija i slino. Ako
globalizaciju reduciramo na ekonomsku dimenziju, tada je na djelu, rei e Beck, globalizam
ISSN 1333-6371

koji ostale dimenzije globalizacije gura u okvir

dominacije svjetskog trita (poput ekoloke,
kulturne politike, civilno drutvene globalizacije) /1/. Upravo na tragu ove redukcije u lanku e biti analizirana u okviru ekonomske dimenzije globalizacije jedna znaajna promjena/prijelaz od drutva rada u drutvo znanja.
Ova se promjena najee pokazuje kao vano
obiljeje postindustrijskog drutva i postmoderniteta, a prezentira je porast moi kapitala
nad radom, kao i naglaavanje prioriteta simbolikog kapitala pred fizikim /2/, /3/, /4/, /5/.
2. OD DRUTVO RADA DO DRUTVA
ZNANJA
Nekadanje zlatno doba kontroliranog kapitalizma (izmeu 1945. i 1975.), inspirirano
Keynesovim uenjem o vanosti snane i utjecajne drave koja osigurava politiku pune zaposlenosti, regulira trite i poreze te skrbi za
socijalna pitanja /6/, naslijedio je kapitalizam
otvorenog trita, multinacionalnog kapitala i
globalnih politikih integracija koji volimo saeti u pojmu globalizacija. Novi, aktualni stadij u
ivotu kapitalizma najee se predstavlja kao
prijelaz iz industrijskog (fordizam) u postindustrijsko drutvo (postfordizam). Taj se
prijelaz ujedno predstavlja i kao prijelaz iz
drutva rada u drutvo znanja. Oba ova
prijelaza nisu donijela ukinue prethodnog
stanja ve njegovo ouvanje, ali u podreenoj
poziciji. Zagovornici nove ekonomije ovu

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

promjenu, tj. prijelaz s proizvodnje i raspodjele

roba na proizvodnju i raspodjelu znanja smatraju vrlo radikalnom koja se ne moe prikazati
kao povijesni ili teorijski kontinuitet u okvirima
stare ekonomske teorije /7/. Kada se govori o
drutvu rada, tj. o drutvu u kojemu je rad osnova stjecanja vlasnitva, izgraivanja profesionalne karijere, postizanja drutvenog ugleda i
slino, tada se redovito vraamo u poetnu
industrijalizaciju i razvoj kapitalizma od 19.
stoljea. To je vrijeme obiljeeno industrijskom
revolucijom koju se moe opisati trostrukom
zamjenom: zamjenom ljudskog rada strojevima,
zamjenom ivih izvora energije neivima, zamjenom prirodnih sirovina neprirodnima /8/. No,
unato ovim zamjenama rad je vaan resurs
koji stavlja u funkciju promjene nastale industrijskom revolucijom. Ove promjene, znatno
razvijenije i sloenije, ive i u drutvu rada
dvadesetog stoljea s tom razlikom da se u njegovoj zadnjoj etvrtini sve ee uje kvalifikacija o nastajanju drutva znanja.
Drutvo rada je dalo kapitalizmu uglavnom
obiljeja negativne konotacije. Tako kapitalizam
iz Marxova vremena prepoznajemo kao drutvo koje je razdvojilo rad i vlasnitvo, koje je
vlasnitvu dalo mo nad radom, koje je zaotrilo klasne razlike, koje je snizilo cijenu rada i
slino /9/. No, tu je i jedna vana pozitivna odrednica: kapitalizam je prepoznat kao najnaprednija ekonomska formacija glede koliine
proizvoda (masovna proizvodnja), njihove dostupnosti (za veinu graana) i trine otvorenosti (pozitivni uinci nevidljive ruke trita).
Drutvo rada je, takoer, izgradilo drutvenu
stratifikaciju kojoj je osnovno uporite razlika u
bogatstvu, a na kojoj su se gradile razlike ugleda i moi. No, po drugima, drutvo rada kapitalizma je dalo mogunosti promjene, poticalo je
socijalnu mobilnost i osloboenje pojedinca. To
M. Novak pokazuje kao kljuna obiljeja kapitalizma nastajanje demokratske politike zajednice, trinog poduzetnitva kao temelja ekonomije, moralnog kulturnog sustava koji je pluralistian i liberalan. Kao takav, demokratski kapitalizam ograniava mo drave te oslobaa
snage pojedinca i nezavisno organiziranih zajednica. Sustav je to koji omoguuje talentiranima
razvijanje talenata na opu korist drutva, time
potie ekonomski aktivizam koji doprinosi kako bogatstvu nacije tako i rastu osobne slobode
ISSN 1333-6371

121

svakog pojedinca /10/ Fukuyama e takoer u

kapitalizmu nai osloboenje pojedinca kroz
priznanje individualnih prava i sloboda u okviru vladavine zakona. Liberalna je demokracija
zamijenila povijesno prisutnu elju za dominacijom, potrebom za priznanjem jednakosti i
orijentacijom na ekonomizaciju ivota /11/.
Drutvo rada je inauguriralo odvajanje rada od
vlasnitva, ali i spajanje moi i vlasnitva, kao i
ugleda i vlasnitva. Ono je polariziralo drutvo
na vlasnike i radnike, bogate i siromane. Vlasnitvo je donosilo ekonomsku mo, rad na
tuem vlasnitvu je donosio nadnicu. Apstrahirajui od brojnih promjena, moemo ustvrditi
da je taj obrazac moi i bogatstva iv i u suvremenom kapitalizmu. No, mo i bogatstvo danas
postavljaju drugaije osnove vlasnitva, a onda
i drugaije poimanje klasnih razlika. Moderna
analiza klasa poinje ekonomskom teorijom A.
Smitha, D. Ricarda i J. Benthama koji su pokuali filozofske rasprave o moralu i etikom djelovanju primijeniti na tumaenje problema vezanih uz kapitalistiko trite. Interes ekonomista za drutvenu stratifikaciju bio je potaknut
korjenitom promjenom ekonomskih okolnosti,
tj. transformacijom poljoprivredne proizvodnje
u rastuu tekstilnu i ostalu industriju. Ekspanzija trita, inovacije u tehnologiji proizvodnje i
ubrzana industrijalizacija znaajno su promijenile tradicionalnu sliku drutva. Nove klase,
radnika i kapitalistika, obiljeile su daljnji
razvoj drutvenih odnosa. /12/ Suvremeni ameriki sociolog Peter L. Berger drutvenu stratifikaciju vidi kroz klasni sustav koji ivi u suvremenom kapitalizmu. Berger daje jednu eklektiku definiciju klase (uvaava i Marxovu i
Weberovu tradiciju) kojom objedinjuje sve za
klasu bitno odnos prema vlasnitvu i radu,
interes i kulturni identitet skupine: Klasa je
skupina koja izvodi svoj privilegij iz svoje uloge u
proizvodnom procesu, a obiljeavaju je zajedniki
interesi i zajednike kulturalne znaajke; klasno
drutvo je ono u kojem je klasa dominantna forma
stratifikacije. U industrijskom je drutvu klasa
potisnula sve ostale oblike stratifikacije drutva,
jer u kapitalizmu novac najglasnije govori, a
ne porijeklo, obiteljska tradicija, osobna ast.
Meutim, polazna toka socijalne mobilnosti
nije klasa ve obitelj. U njoj se raaju elje za
popravljanjem poloaja novih generacija. To
najee ide kroz visoko vrednovanje uloge

122

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

obrazovanja, istie Berger: U svim razvijenim

industrijskim drutvima obrazovanje je postalo
daleko najvanije sredstvo mobilnosti prema gore.
Berger uoava specifian klasni sukob u suvremenom zapadnom drutvu: rije je o sukobu dviju
srednjih klasa stare (koja se bavi proizvodnjom
i distribucijom materijalnih dobara i usluga) i
nove (koja se bavi proizvodnjom i distribucijom
simbolikog znanja). Nova klasa onih koji imaju
znanje u zapadnim drutvima, glavni je antagonist
kapitalizma. /13/ Bergerova nas analiza drutvene stratifikacije vodi do znaajne promjene
koja je upravo prijelaznica iz drutva rada u
drutvo znanja. Nova drutvena elita postaje
nova srednja klasa koju e P. Drucker nazvati
radnici znanja. /14/ Rije je o pojedincima koji
trebaju zadovoljiti dva osnovna zahtjeva: da
imaju formalno obrazovanje, koje im omoguuje da uu u svijet radnika znanja, te da budu
spremni nastaviti obrazovanje tijekom radnog
vijeka kako bi unapreivali to znanje. Radnici
znanja su postali novi kapitalisti, a njihovo
znanje kljuni i jedini nedostajui resurs. Radnici znanja kao novi kapitalisti se profesionalno
organiziraju i kao takvi su jednaki onima koji
naruuju njihovu uslugu. Time se drutvo znanja treba gledati kao drutvo seniora i juniora, a ne kao drutvo poslodavaca (kapitalista) i
zaposlenih (najamnih radnika) /15/. Zaivljavanje drutva znanja najavio je Drucker ve 1989.
godine poglavljem Drutvo znanja u knjizi Nova
zbilja. On e vrijeme 21. stoljea a ono je ve
nastupilo svojim problemima krajem 20. stoljea nazvati postposlovno drutvo. Takvo drutvo obiljeavaju tri komponente: informacija,
management i umni radnik. Imperativ umnosti
radnika postavila je suvremena tehnologija koja
trai sposobnost pretvaranja informacije u znanje. Stoga, kada se govori o perspektivi razvoja
drutva, govori se o ulaganju u obrazovanje.
Ono je najisplativije ulaganje za samo gospodarstvo i predstavlja njegovo pogonsko gorivo. kolovana, pak, osoba je nositelj gospodarskih procesa i oblikovatelj drutvenih odnosa
/16/. Hoe li se u uvjetima ekonomske potrebe
za demokratizacijom obrazovanja stvoriti drutveni odnosi koji e drutvo znanja predstaviti
kao povijesno bitan napredak u odnosu na drutvo rada, ili e oni i dalje biti ogledalo drutvene stratifikacije s razlikom to je simboliki
kapital zamijenio ulogu fizikog kapitala? TaISSN 1333-6371

koer pitati se je hoe li se rad kao egzistencijalna nuda u drutvu rada supstituirati radom
kao slobodnim stvaralatvom u drutvu znanja?
3. DRUTVO ZNANJA
Od 19. st. naovamo kretali smo se od drutva
rada prema drutvu znanja. To je kretanje bilo
svojevrsna borba da svijet rada prestane biti
carstvo nunosti, te da drutvo rada postane
ono to moe biti drutvo slobodnog vremena. Transformiranje drutva rada u drutvo bez
rada Dahrendorf pokazuje kao skraenje radnog
vijeka, skraenje radne godine, skraenje radnog dana. Ne samo da je radno vrijeme krae, i
sam rad je drugaiji: manuelna ekonomija
zamijenjena je ekonomijom ekrana. Rad sve
vie postaje sredstvo kontrole, dok se kapital
pojavljuje u svojoj samostalnosti i neovisnosti o
radu. Radnici znanja, koji se pojavljuju kao
nositelji nove ekonomije rade sve due dnevno,
u tjednu, godinje. Jesu li sretni, imaju li ono
kljuno slobodu? Ova je dilema ujedno i dilema koliko je drutvo znanja uinkovit nasljednik drutva rada, tj. vodi li ova promjena osloboenju, pita se Dahrendorf /17/. Odmaknemo li se od dileme osloboenja rada u drutvu
znanja, moemo se pitati to diferencira drutvo znanja od drutva rada. L. Edvinson e
odgovor potraiti u ekonomiji znanja koju obiljeavaju: uloga neopipljivih vrijednosti (znanja) u stvaranju vrijednosti, seljenje konkurentske prednosti od fizikog k neopipljivom,
od vidljivog prema nevidljivom, od vienog k
nevienome. Konkurentska prednost se vie ne
temelji na trenutanoj poziciji na tritu, te veliini i moi tvrtke u prolosti, ve na ukljuivanju znanja u sve aktivnosti u tvrtki. Konkurentske prednosti koje se temelje na znanju
ukljuuju mo neopipljivih dobara u obliku
indikatora vrijednosti standarda, poput Microsoftova operacijskog sustava ili engleskog
jezika, inovacije koje tite patenti, vlasnikih
prava i tajnosti (kao u sluajevima tvrtaka
Merck ili Coca Cola), te jednostavno ugleda koji
na podruju inovacija uiva tvrtka Sony /18/.
Kada se govori o suvremenom kapitalizmu,
meu inim obiljejima uje se i ono korporacijski
kapitalizam. Njegovo je temeljno obiljeje svijest
o ogranienosti resursa kojima raspolae ovjeanstvo, te da isti nisu vlasnitvo nekih nego

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

svih /19/. Ovakvoj su orijentaciji sklone same

korporacije, meunarodne organizacije, vlade,
nevladine udruge, akademske zajednice i javnost potaknuta medijskim izvjeima /20/. Demokratizacija informacija je omoguila stvaranje znanja o nastajuem drutvu rizika za koje je
potrebno preuzeti odgovornost. Stvara se nova
svijest koja trai subjekte odgovornosti za ciklike krize, ali i za budunost koja je vrlo nesigurna. Ono to drutvu rada nije bilo sredinja
tema opstanak samog drutva drutvu se
znanja postavlja kao imperativni zadatak ije e
rjeavanje ujedno biti kriterij njegove uspjenosti i prihvatljivosti. Drutvo znanja je mogue
odrediti kao ono u kojemu je znanje njegov
kljuni resurs, a radnici znanja dominantna
skupina unutar radne snage. Znanje, kao osnovni resurs, obiljeava troje: mogunost njegova nekontroliranog irenja; vertikalna pokretljivost znanja kroz sustav obrazovanja (od niih
prema viim razinama); znanje nije jamstvo
uspjeha, ono je sredstvo koje se koristi u proizvodnji /21/. Koliko je znanje vano sredstvo u
proizvodnji kazuju rasprave o kognitivnom kapitalizmu dananjice u kojemu se glavni izvor
vrijednosti nalazi u znanjima koja utjelovljuju i
mobiliziraju ivi rad, a ne u kapitalu i materijalnom radu. Otuda se i izvor bogatstva nacija
treba traiti u sustavu obrazovanja i istraivanja. To je ona radikalna promjena kojom se
kapitalizam transformira u kognitivni kapitalizam. Naime, kapitalizam i dalje zadrava kljuna obiljeja poput profita i najamnine, ali njegova kognitivna dimenzija istie novu prirodu
rada, izvora vrednovanja i strukturu rada koju
odreuje znanje. Znanje se inkorporira u rad i u
kapital, ono stvara pravo intelektualnog vlasnitva te postaje kljuna kompetitivna varijabla.
Nastajanje kognitivnog kapitalizma odvija se
kroz tri procesa: 1. rastua potreba za autonomijom radnika i odbijanje parceliziranog rada
svojstvenog fordizmu; 2. intenziviranje proizvodnje znanja u djelatnostima koje primarno
slue ovjeku (zdravstvo, obrazovanje, istraivanje i sl.); 3. demokratizacija obrazovanja i
porast ope razine izobrazbe /22/. Fordistiki
koncept zamjene manualnog rada strojevima
poticao je i preusmjeravao sadraj rada prema
apstraktnijim i simbolinijim zadaama. To je
imalo za posljedicu zaivljavanje tehnologije i
organizacije proizvodnje koji u prvi plan stavISSN 1333-6371

123

ljaju intelektualnu dimenziju rada. Nova organizacija poduzea zamjenjuje parcelizirane i repetitivne zadae radnika timskom organizacijom rada.
Radnik prestaje biti usko specijaliziran, lako
zamjenjiv kotai u proizvodnji (standardiziranog tipa i ekonomiji razmjera fordistikog vremena) i sve vie postaje polivalentan radnik, fleksibilno specijaliziran (prema zahtjevima promjena vanjskog okruenja)/23/. Njegova uinkovitost kroz mrenu organizaciju i vertikalnu
dezintegraciju potvruje vanost uenja i podjele znanja koja osobito dolazi do izraaja u
podjeli rada meu poduzeima /24/. Poduzea
su, pak, u toj promjeni prisiljena postati uee
organizacije koje statiko upravljanje resursima
zamjenjuju dinamikim upravljanjem znanjem,
a to postaje osnova komunikacije meu poduzeima, bilo da je rije o kooperaciji, bilo o konkurenciji. Takva su poduzea osnova gospodarstva znanja u kojima se dogaa zaokret: nematerijalni proizvodni faktori (a to su obrazovanje,
razvoj i istraivanje, ljudski kapital) prestaju
biti faktori potronje i postaju oni koji proizvodima dodaju novu vrijednost. Nastaje novi tip
gospodarstva koji ima postindustrijski karakter,
a to znai da se teite prenosi s materijalnih
faktora proizvodnje na nematerijalne, neopipljive faktore poput intelektualnih prava, obrazovanja, marketinga i medija, informacijskokomunikacijskih i drugih usluga. Glavna imovina takvih poduzea nisu zgrade i strojevi ve
kreativnost, znanje, intelektualna prava i slino
/25/. M. Castells nastajui kapitalizam naziva
informatikim kapitalizmom, a novu ekonomiju
informatika globalna ekonomija. Ta je ekonomija organizirana oko upravljakih i kontrolnih
sredita koja su u stanju koordinirati, unaprjeivati i upravljati isprepletenim aktivnostima
umreenih tvrtki. Usluge koje ova ekonomija
nudi poput raunovodstva, osiguranja, nekretnina, savjetovanje, pravne usluge, oglaavanje,
oblikovanje, marketing, odnosi s javnou, sigurnost, prikupljanje informacija i upravljanje
informatikim sustavima, ali i razvojna istraivanja i znanstvena otkria otkrivaju novo lice
ekonomije, sredite su svih ekonomskih procesa
u proizvodnji, poljoprivredi, energetici ili uslugama razliitih vrsta. Sve se one mogu reducirati
na stvaranje znanja i protok informacija /26/. Do
sada navedene analize pokazuju da je znanje
doivjelo veliko premjetanje: od jednog od

124

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

pomonih sredstava u proizvodnji drutva rada, do jedinog uporita proizvodnje u drutvu

znanja. Nekada brojni plavi ovratnici ustupaju
mjesto stvarnim nositeljima proizvodnje i konkurentnosti, radnicima znanja. Znanost kao
posebna djelatnost proizvoenja i irenja znanja
putem sustava obrazovanja biva ukljuena u
sve drutvene procese. Znanost i istraivanje
postaju djelatnosti o kojima ovisi tehniki napredak i ukupni drutveni razvoj. U takvim
okolnostima obrazovanje prestaje biti statusni
simbol i postaje egzistencijalni uvjet. Drutvo
znanja je donijelo promjene koje je svaki pojedinac mogao testirati i na svom profesionalnom
putu: za osobni probitak vaniji je postignuti
stupanj obrazovanja nego socijalno porijeklo.
Stoga je i ovaj segment drutvenog ivota osamio pojedinca, usmjeravajui ga na vlastite
sposobnosti i motivirajui ga za napredovanje u
karijeri. Znanost je donijela velike promjene
koje se nisu mogle negirati: u materijalnom
pogledu obilje proizvoda, u tehnikom pogledu
razvoj i usavravanje tehnologije, u radnom
pogledu oslobaanje ljudskog rada, u duhovnom pogledu pluralizam i individualni izbor.
Takve se promjene ocjenjuju kao razvojne, te kao
civilizacijski napredak, ako se kao kriterij u ocjenjivanju uzima aplikacija znanosti u vidu novih
tehnologija i inoviranja proizvodnih procesa.
Ako se, pak, kao kriterij uzima socijalni uinak,
tada je upitan doseg dobrobiti takvog razvoja i
napretka, upitna je i postignuta sloboda u radu
(na to je ve ukazano u Dahrendorfovoj raspravi). Drutvo rada je iznjedrilo drutvo znanja, industrijsko drutvo postindustrijsko, a
modernitet postmodernitet. Na kapitalizam
suvremenog svijeta mogu se primijeniti obiljeja da je to drutvo znanja, postindustrijsko drutvo s prevladavajuim mentalitetom postmoderne. U temelju svih ovih zamjena je ona kljuna, na koju je osamdesetih godina prolog
stoljea ukazao Daniel Bell, zamjena stare osovine rad kapital, novim osovinskim principom, a to je teorijsko znanje. Komunikacije i
informacijska tehnologija postaju kljuni nositelji promjena, kako ekonomskih tako i socijalnih,
kako u razvoju znanja tako i u njegovu irenju,
u karakteru rada i u njegovoj organizaciji /27/.
Sve se ove promjene najee pripisuju karakteru samog kapitalizma koji u svakoj promjeni
okolnosti socijalnih, politikih, ekonomskih, a
ISSN 1333-6371

posebice znanstveno-tehnolokih nalazi nove

poticaje za nova rjeenja kojima se otklanja
mogua ne-kapitalistika alternativa.
4. HRVATSKO DRUTVO IZMEU DRUTVA RADA I DRUTVA ZNANJA
Tranzicija hrvatskog drutva je imala jasan
idejni smjer: trina ekonomija i demokratizacija drutvenog ivota. To je takoer znailo otvaranje drutva prema razlikama koje su u
socijalizmu bile nepoeljne, posebice kada je
rije o privatnom vlasnitvu i viestranaju. No,
kada je idejna koncepcija dobila svoje prve nositelje u praksi, vienje tranzicije vie nije bilo
svima jednako prihvatljivo. Ubrzana polarizacija drutva i socijalna nesigurnost nisu vie ostavljali prostora oduevljavanju novim poretkom. Dok su sindikati traili kapitalizam s
ljudskim likom, novonastala poduzetnika
elita je bila opijena prvobitnoakumulacijskim
zanosom. Drutvo rada je zaivjelo ak kroz
doslovnu primjenu Taylorove teze radnik ne
bi trebao misliti, ostali su za to plaeni, ve
samo izvravati zadau to vie mehaniki.
Kapitalizam koji se razvijao bio je mjeavina
dravnog kapitalizma i neoliberalnog /28/. S
jedne strane je drava brinula o nacionalnom
kapitalu prema unutra i prema van, a s druge je
davala prostora pojedincima da se pojavljuju
kao ekonomska elita. Takav tip kapitalizma nije
niti pokuao biti pregovaraki kapitalizam pa
je od poetka zagovarao tezu o kraju socijalne
drave i drutva blagostanja. Proces privatizacije dojueranjega dravnog vlasnitva trebao je
biti znaajan korak u kapitalizam, dakle, u trino gospodarstvo. Njome su se trebali odrediti
vrste vlasnitva i vlasnici kako bi i odgovornost
u gospodarstvu imala svoje nositelje. Ciljevi
privatizacije su u Hrvatskoj, kao i u Srednjoj i
Istonoj Europi, bili trovrsni: (1) gospodarski:
uinkovitost, maksimizacija profita, dioniarstvo, popuna prorauna, financijski rast, jaanje
konkurencije, stabilizacija gospodarstva; (2)
politiki: deetatizacija, jaanje demokracije, socijalna stabilnost, uklanjanje nomenklature; (3)
socijalni: socijalna integracija, socijalni mir /29/.
Privatizacija je znaila ne samo oduzimanje
imovine dravi, ve i stvaranje novog sloja vlasnika koji e se izdvojiti po bogatstvu i drutvenoj
moi. Takvo je raslojavanje bilo znatno pod utjecajem politike podobnosti, a bez stvarnih po-

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

duzetnikih rezultata koji i nisu mogli biti ostvareni u socijalistikom gospodarstvu. Privatizacija i pretvorba u prvim godinama tranzicije
uzrokovale su ubrzano socijalno raslojavanje i
pojavu novih bogataa. Postupno se oblikuje
novi sloj u drutvu koji si priskrbljuje naziv
elita. Glede njena nastajanja moe se ustvrditi
da je nova elita vie politiki proizvod, a ne
trini. Takvu poduzetniku elitu u Hrvatskoj
obiljeavaju nepoduzetniki elementi: posjedovanje i troenje, te politika podobnost koja im je
priskrbila imovinu /30/. upanov joj jo dodaje
obiljeja dezindustrijalizirajue, descijentizirajue, retradicionalizirajue i birokratske elite
/31/. Kao posljedica toga javlja se nezadovoljstvo tijekom privatizacije zbog socijalno neosjetljive rasprodaje (putem menaderskih kredita)
dojueranje zajednike imovine. Poslovni moral i etika poduzetnitva nisu zaivjeli, te se
uslijed toga iri antipoduzetnika klima, a to se
pokazuje kao dugoroan problem razvoja hrvatskog gospodarstva. Tranzicijska kriza drutva pokazuje se vieslojnom. Moralnu krizu moemo pratiti kroz tzv. krizu socijalnog kapitala
(upitnost socijalne kohezije, solidarnosti i povjerenja kako meu pojedincima, tako i meu
socijalnim skupinama). Gospodarsku krizu pratimo kroz rast nezaposlenosti, proizvodnju bez
trita, rast unutranjeg duga, rad bez plae,
brojni steajevi poduzea i slino. Sve to potie
socijalno konfliktno stanje koje se najee javlja
kada se otvoreno pone ukazivati na nedostatak
socijalne osjetljivosti i pravde. Upravo je to podruje za koje je u suvremenim postindustrijskim
drutvima zaduena drava. No hrvatska je
drava razvijala kapitalizam koji je imao dvije
strane, a to upanov naziva modelski dualizam:
s jedne strane jo je vrlo snaan dravni kapitalizam (dravno vlasnitvo, fragmentarno trite;
na tritu su uglavnom samo proizvodi), politiki lairano trite (monopoli), glavni su akteri politiki menaderi (politiki akteri u poduzeu i lokalnoj zajednici) a ne profesionalni
menaderi, drava ima dvije temeljne funkcije:
titi poduzee od vanjske konkurencije i pokriTablica 1. Ulaganje u obrazovanje i I&R
Vrsta ulaganja
Ukupna ulaganja u I&R (% BDP)
Ukupna ulaganja u I&R po stanovniku (u )
Javna ulaganja u visoko obrazovanje (% BDP)
ISSN 1333-6371

125

va gubitke, te osigurava zaposlenima vlasnitvo

nad radnim mjestom i velika socijalna prava,
veliki dio DBP-a redistribuira se dravnim kanalima u budet, izvanbudetske bilance, paradravne fondove i sl., dok je s druge strane jo
vrlo slab poduzetniki kapitalizam (privatno vlasnitvo, integralno trite (na tritu su svi resursi), konkurentsko trite, ekonomski akteri
koji upravljaju kao individualni poduzetnici,
opunomoenici dioniara i plaeni menaderi
(oni su autonomni u odnosu na dravnu upravu), drava samo regulira pravila igre za sve
aktere podjednako, razmjerno manji dio DBP-a
redistribuira se dravnim kanalima) /32/.
Navedene su okolnosti bile okvir unutar kojega
se razvijala svijest o potrebi iskoraka u drutvo
znanja. Tekoa koje je trebalo prevladati je bilo
vie: nezaivljenost trine ekonomije (drava
je jo uvijek mona u kreiranju gospodarske
politike), nedosegnuta razina tehnoloke
opremljenosti
konkurentskih
ekonomija,
nedovoljna prosjena razina obrazovanja
radnog kontingenta stanovnitva, ali i
nepostojanje tradicije kapitalizma koja je u
europskom okruenju prisutna vie od dva
stoljea. Rije je, dakle, o okolnostima hrvatskog
kapitalizma koje pokazuju da u njemu niti je
znanje kljuni resurs, niti su radnici znanja
dominirajua populacija meu radnicima. Odnos
prema znanju i obrazovanju u Hrvatskoj jo
uvijek nije primjeren trendovima visoko
razvijenih ekonomija, kako u institucionalnom
pogledu, tako i u miljenju samih graana.
Primjer odnosa drave prema obrazovanju,
istraivanju i razvoju djelomino je prezentiran
u Tablici 1. U Tablici 2. prikazana je obrazovna
struktura zaposlenog stanovnitva koja takoer
ne daje argumente orijentaciji drutva prema
znanju kao kljunom resursu. Zamjetno je
zaostajanje za prosjekom zemalja EU, a to je
jasan indikator nedostataka s kojima je teko
graditi ekonomiju znanja, kao i razvijati kulturu
drutva znanja.

Hrvatska
0,84
85,8
0,81

EU 27 (prosjek)
2,01
473,4
1,03

126

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

Populacija (30-34 g.) s visokim obrazovanjem

Izvor: varc, 2011:935

20,5

Tablica 2. Struktura zaposlenog stanovnitva prema obrazovanju (%)

Stupanj obrazovanja
2008.
Nezavrena osnovna kola
3,5
Osnovna kola
14,7
1 3-godinja srednja kola za zanimanja
32,7
4-godinja srednja kola za zanimanja
26,6
Gimnazija
3,1
Via kola
7,2
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat
12,2
Ukupno
100
Izvor: Statistiki ljetopis RH 2011:153
Graani su toga svjesni kao neega to se esto
prikazuje loim socio-kulturnim nasljeem. To
potvruje i nedavno provedeno istraivanje
meu studentima zavrnih godina diplomskog
studija Sveuilita J.J. Strossmayera u Osijeku.
Na pitanje u kojoj je mjeri obrazovanje prisutno
kao
mehanizam
dodjeljivanja
vanih
drutvenih poloaja u hrvatskom drutvu,
odgovori ispitanika potvrivali su tezu da se
dodjeljivanje vanih drutvenih poloaja ne vri
vrednovanjem obrazovnih kvalifikacija. Tako
se, primjerice, ak 79,1% ispitanika slae ili
potpuno slae s tvrdnjom da je za karijeru
vanije imati utjecajnog prijatelja ili roaka
(vezu) nego fakultetsku diplomu, a 79,5% da
u hrvatskom drutvu jo uvijek vai pravilo
'snai se drue'. Obrazovanje ne samo da nije
shvaeno kao put osobnog uspjeha (to vrijedi
samo za 39% ispitanika), ve niti kao put prema
drutvenom ugledu (to vrijedi samo za njih
6,9%) /33/. Nekadanja je komparativna
prednost hrvatskog drutva bila obrazovanost
stanovnitva. Sada se ona izgubila u odnosu na
razvijena drutva Zapada koja su znanost i
obrazovanje nadredila ostalim resursima
drutvenoga razvoja. Na to ukazuje S. Lelas
kada kae da u hrvatskom drutvu nisu
ostvarene dvije osnovne pretpostavke za
primjereno vrednovanje znanosti i obrazovanja:
prvo, nije zaivjelo trino natjecanje, osobito
ne u podrujima raznovrsnosti znanja u
primjeni kako u tehnolokoj sferi, tako niti u
upravljanju i financijama; drugo, umjesto da se
primjereno vrednuje znanje i obrazovanje, u
Hrvatskoj se jo govori o prosvjeti i
ISSN 1333-6371

32,3

Zaposleni
2009.
3,3
14,4
31,8
26,7
3,0
7,2
13,6
100

2010.
2,7
14,7
28,7
28,5
3,3
8,0
14,1
100

prosvjeivanju stanovnitva /34/. U jednom je

istraivanju D. Polek potvrdio da stanovnitvo
ne prihvaa trini model samofinanciranja
znanosti ve dravi stavlja u zadatak razvoj
znanosti i obrazovanja. Takoer, ono ne
iskazuje nezadovoljstvo s aktualnim stanjem u
znanosti /35/. No, stanje u gospodarstvu i
dosegnuta razina ukljuenosti znanja u
razvojne projekte ukazuju na nedovoljne
promjene odnosa drave prema znanju. J. varc
upozorava da znanost, inovacije, tehnologije i
obrazovanje
u
Hrvatskoj
imaju
samo
deklarativno
i
programsko
mjesto
u
ekonomskom razvoju pa je sama tranzicija u
drutvo znanja neekonomska kategorija.
Politika i poduzetnika elita u Hrvatskoj jo se
dri neoliberalne ekonomske doktrine o
gospodarskom rastu i tehnolokom napretku
usljed trinih sloboda, a ne usljed razvoja i
primjene znanstvenih i tehnolokih dostignua.
Znanje tako u Hrvatskoj jo nije razvojni resurs
i ne ini polazinu osnovu druge faze tranzicije
/36/. Otuda je teko pravdati tvrdnju da je
Hrvatska ula u drutvo znanja.
5. ZAKLJUNE TEZE
Industrijalizacija je posebice obiljeena naglaenom vanou materijalnih proizvodnih faktora, ekonomskom racionalnou i materijalnom
efikasnou. Uska specijaliziranost radnika bila
je u slubi tejloristike podjele rada. Rad je bio
pretpostavka poveanja vrijednosti uloenog
kapitala. Sve je to obiljeavalo drutvo rada.
Drutvo znanja se razvija u promijenjenim okolnostima postindustrijskog drutva. Ovdje su na

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

prvom mjestu znanje, informacija i komunikacija pretvoreni u simbolike proizvodne initelje,

tzv. simboliki kapital. Kako je ovjek nositelj
simbolikog kapitala, on se pretvara u radnika
znanja, a radnici znanja postaju novi kapitalisti.
Nekadanja uska specijaliziranost se ovdje pretvara u fleksibilnu prilagodljivost. Ekoloke i
humane vrijednosti postaju sastavnicama brige
o drutvenom razvoju koji dobiva atribut odrivi. Nova orijentacija na drutvo znanja, dakle,
postaje uvjetovana problemima odrivosti te je
time organski nastavak razvoja drutva rada.
Dok je u ranoj industrijalizaciji, drutvu rada u
pravom smislu, intelektualni rad bio privilegij manjine, u drutvu znanja, kako se najee
odreuje suvremeni kapitalizam, sluaj je obrnut: samo su malobrojni potrebni kao fiziki
radnici, a veina je osuena na intelektualni
rad, od veine se oekuje spremnost da postanu
radnici znanja, ne samo kao poznavatelji koritenja informacijske tehnologije, ve i kao cjeloivotni uenici. Ovakav radikalni zaokret
prema vanosti obrazovanja otvara staru temu,
ali u novom kontekstu: koliko e demokratizacija obrazovanja biti potvrda demokratskog
prava na obrazovanje, a koliko potreba i zahtjev
scijentizirane tehnologije u slubi porasta ekonomske moi krupnog kapitala. Takoer je
upitno koliko kroz poveanje vertikalne mobilnosti u sustavu obrazovanja radnik znanja postaje samokreativan, koliko se ostvaruje u
Maslowljevoj petoj potrebi samoaktualizacije, a
koliko udovoljava zahtjevima zadanoga posla.
Novo je vrijeme postavilo drugaiju svrhu samom obrazovanju. Ono vie ne poznaje pojam
zavreno kolovanje, upozorio je krajem prolog stoljea Drucker. Inenjeri su deset godina
nakon diplome zastarjeli, ako ne obnavljaju
svoje znanje. Isto je i s drugim strukama. Znanje
donosi mo, ali i odgovornost za drutveni
razvoj. Obrazovani strunjaci postaju voe pa je
nezaobilazan i moralni odgoj u obrazovanju
/37/. Koliko je ovakva orijentacija marginalizirana u duhu suvremenih reformi obrazovanja
pokazuje svojom kritikom drutva znanja K. P.
Liessman. Reforme obrazovanja vode industrijalizaciji i ekonomizaciji znanja pa su ovjekove
kognitivne sposobnosti stavljene na raspolaganje tritu. Zadaa obrazovanja postaje partikularizacija, fragmentacija i istodobna univerzalna
raspoloivost znanja. Dogaa se degradacija obISSN 1333-6371

127

razovanja na izobrazbu, a znanja na humani

kapital kojim se moe raunovodstveno raspolagati, tvrdi Liessman. Danas se drutvo znanja predstavlja procesom zamjene materijalne
ekonomije simbolikom ekonomijom. Drutvo znanja bi trebalo biti ono u kojem su razum i uviavnost, prosuivanje i oprez, dugorono miljenje i pametno promiljanje, znanstvena radoznalost i kritika autorefleksija,
prikupljanje argumenata i preispitivanje hipoteza konano dobili prevagu nad iracionalnou
i ideologijom, praznovjerjem i umiljanjem,
poudom i odsutnou duha. Ovakva europska tradicija, meutim, nema veze s onim to se
u suvremenosti proglaava drutvom znanja.
Suvremeno drutvo znanje definira kao informaciju opskrbljenu znaenjem pa se onda i drutvo znanja identificira s pojmom informacijsko
drutvo. Znanje je vie od informacije, ono je
oblik proimanja svijeta: spoznati, razumjeti,
pojmiti to je ono za to se nema vremena u
ubrzanom ritmu studiranja koji sve polae na
dostupnost svega putem interneta. Bezbroj
nagomilanih podataka i pojmova u glavi ne ini
znanje, tvrdi Liessmann. Iako je znanje proglaeno resursom budunosti, ope obrazovanje
opada ubrzanim tempom. Rupe u obrazovanju tzv. politike elite dobar su primjer za to,
navodi Liessmann. Obrazovna se uloga kole
mijenja. ... kola koja je prestala biti mjestom
dokolice, usredotoenosti, kontemplacije prestala je biti kolom. Ona je postala mjestom ivotne nevolje. A u njoj zatim dominiraju projekti i
praksa, iskustva i umreenja, ekskurzije i izleti.
Vremena za razmiljanje nema. Znakovito je
da je u samim sreditima obrazovanja najizraenije odvraanje od ideje obrazovanja. Za to je
najbolji indikator preusmjeravanje obrazovnih
ciljeva na sposobnosti i kompetencije. Promaaj je ako se kao obrazovni ciljevi postave sposobnost za timski rad, fleksibilnost i komunikacijska spremnost. Za to je, po Liessmannu,
dobar primjer PISA (= Programme for International Student Assessment) kojim se u okviru
OECD-a svake tri godine obavlja meunarodno
usporeivanje osnovnih uenikih kompetencija kod petnaestogodinjaka. Strunost je tu, dakle, stavljena ispred obrazovanosti. Na kole i sveuilita prebacuje se paradigma poslovnoekonomskog miljenja, od njih se eli napraviti
poduzea (sve su prisutniji pojmovi efikasnost,

128

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

konkurentnost, prilagodljivost, promjenljivost).

Kritizirajui reformu sveuilita, Liessmann
istie besmislenost raznih rangiranja i mjerenja koji su doveli do zamjene ciljeva obrazovanja: umjesto da se obrazovanje rukovodi
spoznajom, znanstvenom znatieljom i akademskom
slobodom, ono je sve podredilo efikasnosti, iskoristivosti, kontroli, uinkovitosti i prilagoavanju
sve samim oblicima neobrazovanosti. Na toj razlici
moe se razlikovati znanstvenik od znanstvenog
menadera. Prvom je cilj istina, drugom efikasnost. Samo znanje se sve vie odreuje svojom
upotrebnom vrijednou. Menaderi znanja vjeruju da je znanje resurs koji se u okviru poduzea moe optimirati, raspodijeliti, gomilati,
uvoziti, izvoziti i dijeliti poput ostalih sirovina i
postupaka. Znanje se prihvaa ako se moe
unoviti. Mobilnost i fleksibilnost glavne su parole reformatora znanja fleksibilna istraivaka
struktura umjesto okamenjenih fakulteta,
manjkava umreenja umjesto definiranih
jedinica. Sve to nas upozorava da smo umjesto
drutva znanja dobili drutvo kontrole,
Biljeke
/1/ Beck, Ulrich: to je globalizacija?, Vizura, Zagreb,
2003.
/2/ Dahrendorf, Ralf: U potrazi za novim poretkom,
Naklada Deltakont d.o.o., Zagreb, 2005.
/3/ Castells, Manuel: Uspon umreenog drutva,
Golden marketing, Zagreb, 2000.
/4/ Gray, John: Lana zora Iluzije globalnog kapitalizma, Masmedia, Zagreb, 2002.
/5/ Leonard, Peter: Postmodern Welfare, SAGE
Publications, London, 1997.
/6/ Ferenak, Ivan: Kompendij o (neo)liberalizmu,
Ekonomski vjesnik, Vol. 24(2011), No. 2, str.
337-347.
/7/ Schmeder, Genevieve: Prijelomi i diskontinuiteti
u dinamici podjele rada, u knjizi: Vercellone,
Carlo (ur.): Kognitivni kapitalizam, Politika
kultura, Zagreb, 2007., str. 57-65.
/8/ Landes, David S.: Bogatstvo i siromatvo naroda,
Masmedia, Zagreb, 2003.
/9/ U Ekonomsko-filozofskim rukopisima Marx je
prikazivao promjene koje je kapitalizam pretvorio u obrasce tvornike proizvodnje, ostvarivanja
profita, odreivanja nadnice, pretvaranja radnika u jeftino plaenu robu i drugo (vidi Marx,
1978:189-354).
/10/ Novak, Michael: Duh demokratskog kapitalizma, Globus kolska knjiga, Zagreb, 1993.

ISSN 1333-6371

poruuje Liessmann /38/. Iako neafirmativan,

Liessmanov nam kritiki pristup drutvu znanja moe biti argumentirano upozorenje na
nerjeavanje prvog osnovnoga pitanja: koliko je
drutvo znanja u odnosu na drutvo rada oslobodilo ovjeka glede njegovih intelektualnih
sposobnosti, a koliko je te iste sposobnosti podredilo zahtjevima ubrzanog ritma informatike
tehnologije i na njoj temeljene ekonomije? Nije
rijeeno niti drugo osnovno pitanje: koliko je
znanje pretoeno u tehnologiju imalo za svrhu
potvrditi ovjeka kao gospodara prirode, a koliko kao njenog uvara kroz orijentaciju na odrivi razvoj? Traenje odgovora na oba pitanja
pokazuje da ovjekov povijesni put u slobodu
ne moe biti drugo do sinergija humanizma i
ekocentrizma. Stoga prijelaz iz drutva rada u
drutvo znanja ne smije biti mjeren samo poveanom tehnolokom sposobnou kontrole i
predvidljivosti temeljenim na znanju, ve i
stvaranjem uvjeta razvoja za sve pa time i opstanka ivota samog.

/11/ Fukuyama, Francis: Kraj povijesti i posljednji

ovjek, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb,
1994.
/12/ Turner, Bryan S.: Clasical Sociology, SAGE
Publications, London, 1999.
/13/ Berger, Peter L.: Kapitalistika revolucija, Naprijed, Zagreb, 1995.
/14/ Pojmovi ekonomija znanja, posao znanja i radnik
znanja, stari su samo etrdeset godina. Nastali su
oko 1960., istodobno, ali nezavisno; prvi je pojam skovao ekonomist s Princetona Fritz Machlup. Danas ih svi koriste, ali jo malo tko razumije njihovo djelovanje na ljudske vrijednosti i
ljudsko ponaanje, na upravljanje ljudima i produktivnost, na ekonomiju i politiku. Meutim,
ve je sada jasno da e drutvo znanja i ekonomija znanja, koji su na pomolu, biti radikalno
drukiji od drutva i ekonomije posljednjih godina 20. stoljea., tvrdi P. Drucker (2007:179).
/15/Drucker, Peter: Upravljanje u buduem drutvu,
MEP Consult, Zagreb, 2007.
/16/ Drucker, Peter: Nova zbilja, Novi liber, Zagreb,
1992.
/17/ Dahrendorf, Ralf: U potrazi za novim poretkom, Naklada Deltakont d.o.o., Zagreb, 2005.
/18/ Edvinsson, Leif: Korporacijska longituda, Differo, Zagreb, 2003.
/19/ R. Costanza ovako komentira stanje prirodnih
resursa: Ekonomija je prela iz razdoblja praznoga svijeta u kojemu je kapital kojeg je proiz-

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

veo ovjek predstavljao ograniavajui imbenik

ekonomskog razvoja u sadanje razdoblje punog svijeta u kojemu je preostali prirodni kapital postao ograniavajuim imbenikom. (prema
Metrovi, 2011:108)
/20/ Letica, Bartol: Doba odgovornosti, Korporacijska drutvena odgovornost u vrijeme svjetske
financijske krize, MATE d.o.o., Zagreb, 2010.
/21/ Drucker, Peter: Upravljanje u buduem drutvu, MEP Consult, Zagreb, 2007.
/22/ Lebert, D., Vercellone, C.: Uloga znanja u dinamici dugog razdoblja kapitalizma: hipoteze o
kognitivnom kapitalizmu, u knjizi: Vercellone,
Carlo: Kognitivni kapitalizam, Politika kultura,
Zagreb, 2007. str. 15-28.
/23/ Tojotizam umjesto fordizma, obiljeje je novog
odnosa proizvoaa prema tritu. Cilj je tojotizma smanjenje neizvjesnosti umjesto poticanja
prilagodljivosti (Castells, 2000:191).
/24/ Schmeder, Genevieve: Prijelomi i diskontinuiteti u dinamici podjele rada, u knjizi: Vercellone,
Carlo (ur.): Kognitivni kapitalizam, Politika
kultura, Zagreb, 2007., str. 57-65.
/25/ varc, Jadranka: Hrvatska u gospodarstvu znanja, Drutvena istraivanja, Vol. 20(2011), No
4(114), str. 919-942.
/26/ Castells, Manuel: Uspon umreenog drutva,
Golden marketing, Zagreb, 2000.
/27/ Lyon, David: Post-modernity, u knjizi:
Browning, G., Halcli, A., Webster, F. (ed.): Understanding Contemporary Society, SAGE Pulications Ltd, London, 2000., str. 221-237.
/28/ Mendras razlikuje u Europi etiri tipa kapitalizma: 1. Pregovaraki kapitalizam kao kapitalizam s ljudskim likom, vedski model koji je u
nestajanju; 2. Mreni kapitalizam kao suradnja i
povezivanje malih i srednjih obiteljskih poduzea u regijama (primjer sjeverna Italija); 3. Kapitalizam Colbertovog tipa, dravni kapitalizam na
primjeru Francuske; 4. Individualistiki kapitalizam koji ignorira drutvo, sve stavlja na individualni uspjeh. (Mendras, 2004:183-192)
/29/ engi, Drago: Manageri i privatizacija, Alinea,
Zagreb, 1995.
/30/ Na drugom mjestu upanov navodi da ...u
Hrvatskoj postaje javna tajna (osobito u 1994.) da
je preko noi iilio sloj novih bogataa ni iz e-

ISSN 1333-6371

129

ga, tj. ljudi koji u 1991. nisu imali ni prebijenog

dinara vlastitog kapitala, a obogatili su se u godinu-dvije. Budui da u normalnom kapitalizmu to nije mogue, onda nema drugog objanjenja ve da je rije o pljaki i grabeu narodne
imovine, odnosno neopravdanom bogaenju.
Javnost to povezuje s dosadanjim tijekom pretvorbe i privatizacije, osobito s menaderskim
kreditima, premda sigurno postoji 1001 nain
neopravdanog bogaenja, a o mnogima od njih
javnost nita ne zna niti e moda ikad saznati.
(upanov, 1995:146)
/31/
upanov,
Josip:
Industrijalizirajua
i
dezindustrijalizirajua elita u Hrvatskoj u drugoj
polovici 20. stoljea, u zborniku: engi, D.
Rogi, I. (ur.): Upravljake elite i modernizacija,
Institut drutvenih znanosti I. Pilar, Zagreb,
2001., str. 11-36.
/32/ upanov, Josip: Od komunistikog pakla do
divljeg kapitalizma, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2002.
/33/ undali, Antun, Pavi, eljko: Izmeu vrijednosti obrazovanja i negativnog sociokulturnog
nasljea, Drutvena istraivanja, Vol.
20(2011), No 4(114), str. 943-965.
/34/ Lelas, Sran: Obrazovanje i drutveno vrednovanje znanja, u zborniku: Polek, D. (ur.): Vidljiva i nevidljiva akademija, Institut drutvenih
znanosti I. Pilar, Zagreb, 1998. str. 163-174.
/35/ Polek, Darko: Stavovi javnosti prema znanosti
i znanstvenome razvoju u Hrvatskoj, u zborniku: Polek, D. (ur.): Vidljiva i nevidljiva akademija, Institut drutvenih znanosti I. Pilar,
Zagreb, 1998., str. 227-233.
/36/ varc, Jadranka: Institucionalne pretpostavke
tranzicije u gospodarstvo znanja: karika koja nedostaje, Drutvena istraivanja, Vol. 15(2006),
No. 3(83), str. 319-344.
/37/ Drucker, Peter: Nova zbilja, Novi liber, Zagreb,
1992.
/38/ Liessmann, Konrad Paul: Teorija neobrazovanosti, Zablude drutva znanja, Naklada Jesenski
i Turk, Zagreb, 2008.

Antun undali: Izmeu drutva rada i drutva znanja

Media, culture and public relations, 3, 2012, 2, 120-130

130

BETWEEN THE SOCIETY OF WORK AND THE SOCIETY OF

KNOWLEDGE
Antun undali
Faculty of Economy, University of Osijek, Osijek, Croatia
Abstract
The nineteenth century industrialization brought at first to Europe, a then to the world, a new society of work,
called capitalism. That capitalism still exists just not in the way of the nineteenth century. The past two centuries
have shown the whole capacity of adaptation, rearrangement, flexibility and networking of the capitalist society
of work in a manner that it has become more known like the society without work. Globalization brought an
open, free, world market in which the new paradigm of information technology has become dominant. It enforced the priority of symbolic capital over physical capital, the worker of knowledge over the physical worker, to
the economy. In addition, it changed the old syntagma society of work with the new society of knowledge. Is
the society of knowledge a step towards freedom of labor as an existential necessity, or is it the way towards a
new susceptibility to large capital is the subject of this paper. This paper also shows the state of Croatian society
which is trying to enter the society of knowledge from the society of work.

ISSN 1333-6371