You are on page 1of 5

Woodrow Wilson

Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai
Thomas Woodrow Wilson

28. predsjednik SAD-a


U slubi
4. oujka 1913. 4. oujka 1921.
Potpredsjednik
Thomas R. Marshall
Prethodnik
William Howard Taft
Nasljednik
Warren G. Harding
Roenje
Smrt
Politika stranka
Supruga

28. prosinca 1856.


Staunton, Virginia, SAD
3. veljae 1924.
Washington, DC, SAD
Demokrat
1) Ellen Axson Wilson
2) Edith Galt Wilson

Thomas Woodrow Wilson (28. prosinca 1856. - 3. veljae 1924.), ameriki povjesniar,
publicist i politiar, 28. predsjednik SAD koji je potakao stvaranje Lige naroda.

Sadraj
[sakrij]

1 Rani ivot
2 Wilsonovo predsjednitvo
3 Vanjske poveznice

4 Drugi projekti

Rani ivot [uredi]


Thomas Woodrow Wilson rodio se kao sin vl. dr. Josepha Ruggersa Wilsona i Janet
Woodrow. Roditelji su mu se poetkom 1850-ih doselili iz Ohia u Virginiju te prihvatili
junjaki nain ivota. Wilsonovi su drali robove, a nakon izbijanja graanskog rata
podravali Konfederaciju. Wilsonov otac, inae prezbiterijanski sveenik, je sluio kao
kapelan u junjakoj vojsci, a Wilson e esto spominjati kako mu je najsretniji dan u
ivotu bio kada se sreo oi u oi sa slavnim junjakim generalom Leejem.
Nakon rata je Wilsonov otac sluio u Georgiji i Junoj Karolini. Mladi Wilson je 1870-ih
upisao Davidson College, ali se poslije preselio na Princeton gdje je diplomirao 1879.
godine. Nakon toga je diplomirao pravo na Univerzitetu Virginije i krae vrijeme se
bavio advokaturom. Ipak, Wilsona je od prava daleko vie zanimala politika, ali ne u
praksi, nego kao znanost. Stoga se upisao na novootvoreni Johns Hopkins Univerzitet
gdje je upisao studij politikih znanosti.
Wilson je diplomirao godine 1886, a njegov diplomski rad je kasnije izdan kao knjiga
Congressional Government (Kongresna vlada) te izazvao veliku panju javnosti. U njemu
je na temelju paljivog prouavanja amerikog politikog sistema, kojim su u poratnom
periodu dominirali korumpirani republikanski Kongres i neefikasna izvrna vlast, doao
do zakljuka da se tadanji Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava s trodiobom vlasti mora
ukinuti i zamijeniti novim kroz koji bi se u SAD uveo parlamentarni sistem nalik na onaj
u Velikoj Britaniji.
Iako ti stavovi nisu prihvaeni od amerikih politiara, i iako ih je i sam Wilson kasnije
revidirao, ta je knjiga uinila Wilsona jednim od najpoznatijih i najutjecajnijih
intelektualaca svog doba. Wilson je postao predava na Bryn Mawr koledu, te Wesleyan
univerzitetu, da bi 1890. godine postao profesor prava i politike ekonomije na
Princetonu.
Wilsonov ugled je rastao sve dok godine 1902. nije postao predsjednikom Univerziteta.
To je iskoristio kao priliku da neke od svojih reformatorskih ideja primijeni u praksi.
Zamislio je univerzitet kao "demokratsku dravu" te poduzeo niz reformi u cilju
autonomije fakulteta, poveanja broja i kvalitete nastavnika, te pootrenja akademskih
kriterija. Zbog toga je s vremenom doao u sukob s dekanom Andrewom Flemingom
Westom i bivim predsjednikom SAD, a sada lanom uprave, Groverom Clevelandom.
Iscrpljen tim sukobom, Wilson je prihvatio ponudu Demokratske stranke da se po prvi
put okua kao politiar. Kao zagovornik institucionalnih reformi se kandidirao za
guvernera New Jerseya te je izabran 1910. godine.

Na tom poloaju je pokazao bliskost stavovima Williama Jenningsa Bryana,


karizmatskog voe populistike frakcije u Demokratskoj stranci. Njihovo saveznitvo je
godine 1912. na demokratskoj konvenciji rezultiralo nominacijom Wilsona kao
predsjednikog kandidata. Wilson je na izborima vrlo dobro iskoristio raskol meu
republikancima i podjelu njihovih glasova na tadanjeg predsjednika Tafta i biveg
predsjednika Roosevelta. S 42 % glasova Wilson je glatko izabran za predsjednika. Time
je postao prvi junjak izabran na tu funkciju nakon graanskog rata.

Wilsonovo predsjednitvo [uredi]


Wilsonova administracija je u sferi politike predstavljala kontinuitet s politikom dvojice
svojih prethodnika. Zakoni protiv trustova su pootreni, te je osnovana Federalna
trgovinska komisija (FTC) kao novo regulatorno tijelo s jo veim regulatornim
ovlastima. Jo je vanija bila dotada najvea reforma bankarskog sistema, kojim je
stvoren amerikih Federalnih rezervi, te tako vlada dobila jo veu kontrolu nad
monetarnom i financijskom politikom.
Wilsonovo predsjednitvo je ipak daleko vie obiljeilo izbijanje prvog svjetskog rata.
SAD su proglasile neutralnost, a javnost je po pitanju rata bila podijeljena. Najvei dio je
htio da se zadri neutralnost; neto manji dio je, zgroen njemakim gaenjem
neutralnosti Belgije, htio da se SAD prikljue Antanti; irski i njemaki imigranti i njihovi
potomci su, pak, htjeli da SAD stupe u rat na strani Sredinjih sila.
Wilson se, pak, drao neutralnosti, iako je rat i pitanje nacionalne sigurnosti posluio kao
izgovor za okupaciju Haitija, kupovinu Djevianskih otoka od Danske, te vojne
intervencije u Meksiku i Nikaragvi. Wilson je u isto vrijeme odbio pozive da ameriku
vojsku ozbiljnije pripremi za sukob, drei da bi same pripreme mogle isprovocirati
nepotrebni rat.
S druge strane je antipatija prema Njemakoj rasla u amerikoj javnosti, dijelom i zbog
neogranienog podmornikog rata, te potapanja putnikog broda RMS Lusitania gdje je
poginuo veliki broj amerikih dravljana. To su na predsjednikim izborima 1916. godine
nastojali iskoristiti republikanci i njihov kandidat Charles Evans Hughes. Meutim,
Wilson je prije toga uspio od Nijemaca ishoditi prekid neogranienog podmornikog rata
te tako sebi omoguiti tijesnu izbornu pobjedu.
Poetkom slijedee godine Njemaka je ponovno proglasila neogranieni podmorniki
rat, a u amerikoj tampi se uskoro pojavio Zimmermanov telegram u kojem Njemaka
nudi Meksiku savez i povrat teritorija izgubljenih u meksiko-amerikom ratu kao
nagradu za objavu rata SAD. Wilson je, suoen s otvorenim neprijateljstvom Njemake,
stavljen pred gotov in te je 1. travnja 1917. zatraio objavu rata Centralnim silama.
Amerika javnost je na to reagirala izljevima ovinistike histerije, ispoetka usmjerene
prema njemakim imigrantima i njihovim potomcima, a zatim i prema socijalistima i
pacifistima. Wilsonova administracija je tome dala svoj doprinos zakonima koji su
ograniili slobodu izraavanja, te stvaranjem Komiteta za javne informacije - prvim

federalnim tijelom organiziranim u svrhu propagande. SAD su takoer uvele regrutaciju i


mobilizirale veliku vojsku. Meutim, trebat e proi najmanje godinu dana prije nego to
se ekspedicijski korpus pod generalom Johnom C. Pershingom dovoljno obui kako bi
mogao aktivnije sudjelovati u borbama na zapadnom frontu.
Ulazak SAD u rat je ipak dao snaan propagandni poticaj Antanti. Wilson je, nastojei
opravdati odluku da se pogaze predizborna obeanja i ue u rat, toj odluci dao ideoloko
objanjenje. Opisavi rat kao podrivanje temelja zapadne civilizacije, odnosno kao plod
"despotskih" reima Starog svijeta, Wilson je drao da SAD imaju moralnu dunost stari
poredak temeljen na tajnoj diplomaciji velikih sila zamijeniti transparentnim sistemom
temeljenom na ravnopravnim dravama, odnosno modeliranom prema amerikoj
demokraciji. Time bi se sprijeili svi budui ratovi, odnosno prvi svjetski rat uinilo
"ratom koji e prekinuti sve ratove". Wilson je poetkom 1918. te stavove iznio u
programu zvanom 14 toaka, u kome je prvi put spomenuto pravo na samoodreenje
naroda.
Wilson je iz ideolokih razloga bio prilino zadovoljan s februarskom revolucijom, isto
kao i prilino razoaran s oktobarskom revolucijom, koja je u Rusiji sruili kratkotrajnu
demokratsku vladu. Zbog toga je jo krajem 1917. poeo podravati kontrarevolucionare
u graanskom ratu, a na sjever Rusije i u Vladivostok su poslani ekspedicijski korpusi. U
samom SAD se to odrazilo kao antikomunistika histerija te niz represivnih mjera
usmjerenih prema komunistima, socijalistima i anarhistima.
Nakon zavretka rata Wilson je kao prvi ameriki predsjednik u povijesti slubeno
doputovao u Europu kako bi sudjelovao u radu versajske mirovne konferencija. Wilson je
tada bio najpopularniji svjetski voa - javnost ratom iscrpljenih zemalja Antante ga je
drala spasiteljem, a 14 toaka su ga uinili herojem novostvorenih nacionalnih drava na
istoku Europe. Tako je Bratislava u ehoslovakoj u to doba promijenila ime u
Wilsonovo mjesto (slovaki Wilsonov grad).
Wilson je sav svoj autoritet i energiju uloio u stvaranje to boljem mirovnog ugovora.
Inzistirao je da on sadri odredbe o stvaranju Lige naroda - institucije koja bi u
budunosti morala garantirati svjetski mir. Versajski ugovor je tako donesen 1919.
godine. Iste godine dobio je i Nobelovu nagradu za mir.
Meutim, u samim SAD je Wilson nije uivao tako veliku popularnost, pa su godine
1918. na izborima veinu u Senatu stekli republikanci. Amerika javnost je s prestankom
rata izgubila interes za meunarodnu politiku, pogotovo kada je, kao u sluaju Wilsona,
ona bila motivirana apstraknim idealima. Senat je odbio ratificirati Versajski ugovor i
SAD nije postala lanicom Lige naroda.
Wilson je 2. listopada 1919. doivio teki modani udar, nakon koga je ostao potpuno
oduzet. Njegova supruga Edith Wilson je odluila to sakriti od javnosti i u tome do kraja
mandata uspjela, postavi de facto predsjednica SAD.
Wilson se nakon izlaska iz Bijele kue povukao iz javnosti te umro tri godine kasnije.

Vanjske poveznice [uredi]

Official White House biography


Woodrow Wilson Biography
Library of Congress: "Today in History: December 28"
Library of Congress: "Today in History: June 9"

Drugi projekti [uredi]


U Wikimedijinu spremniku nalazi se lanak na temu: Woodrow Wilson
Wikizvor ima izvorna djela autora: Woodrow Wilson
Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Woodrow Wilson

You might also like