Marin Dri Vidra, Dundo Maroje, drama (komedija), hrvatska renesansa

Renesansa u europskim knjievnostima

Trajanje: sredina 14. - kraj 16. st.
Franc. renaissance = preporod, ponovno roenje
Mijenja se ovjekov nain razmiljanja i javlja se:
- zanimanje za ljepotu prirode i ovjekova unutranja proivljavanja
- zanimanje za ivot openito
- pronalaenje uzora u antikoj knjievnosti
- promjena naina ivota i razmiljanja (zbog: razvoja gradova, nastajanja graanske klase, novih
znanstvenih i zemljopisnih otkria)
Najznaajniji prestavnici:
Talijanska knjievnost: Lodovico Ariosto (1474.-1533.)
Bijesni Orlando ep u 46 pjevanja
borba krana i Saracena u blizini Pariza
ispreplitanje ljubavne tematike i vitekih pustolovina
panjolska knjievnost: Miguel de Cervantes Saavedra (1547.-1616.)
Bistri vitez Don Quijote od Manche
roman karaktera, Don Quijote tragian i uzvien lik
karakteroloki paralelizam: idealizam (Don Quijote) i realizam (Sancho Pansa), parodija vitekih
romana
Engleska knjievnost: William Shakespeare (1564.-1616.)
tragedije (Hamlet, Kralj Lear, Machbet)
komedije (Ukroena goropadnica, Na Tri kralja)
romance (Zimska pria, Romeo i Julija
povijesne drame (Richard II., Richard III., Henrik IV.)
zbirka pjesama (Soneti)
Renesansa u hrvatskoj knjievnosti
Trajanje: 16. st., Knjievnost se razvija osobito u priobalnom podruju zbog gospodarske razvijenosti i
blizine Italije; renesansna sredita: Split, Zadar, ibenik, Hvar, Dubrovnik
Razvija se knjievnost na narodnom jeziku
Predstavnici:
Lirika: Hrvatski petrarkisti: iko Meneti (Prvi pogled), Dore Dri, Hanibal Luci (Jur ni jedna na
svit vila)
Misaona, satirina i religiozna lirika: Mavro Vetranovi (Moja plavca)
Pokladne pjesme: Mika Pelegrinovi (Jeupka)
Epika: Ep:
Judita, Marko Maruli
Vazetje Sigeta grada, Brne Karnaruti (Obrana Sigeta i smrt Nikole Zrinskoga)
Prvi hrvatski roman: Planine, Petar Zorani
Putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje, Petar Hektorovi (prvi hrvatski folklorist)
Drama: Marin Dri: Dundo Maroje, Skup (komedije), Novela od Stanca, (farsa), Hekuba
(tragedija)
Prva hrvatska svjetovna drama: Robinja, Hanibal Luci
Crkvena prikazanja: Mavro Vetranovi
Marin Dri (Vidra) (1508. 1567.)
Najistaknutiji hrvatski knjievnik 16. stoljea. Roen je u Dubrovniku , u puanskoj obitelji. Kad mu
je bilo 30 godina , Vijee umoljenih Dubrovake Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaa
stolne crkve Sv. Marije . Odlazi na studij u Sienu u Italiju gdje e se zadrati 7 godina. U Italiji je
upoznao talijansku komediografiju. 1541. godine biran je za vicerektora sveuilita u Sieni. Godine
1548. Pomet druina je izvela prid Dvorom njegovu komediju Pomet , ali je taj tekst izgubljen.
Sljedee godine izvedena je Tirena , a u iduih 10 godina i sva ostala djela. 1562. napustio je
Dubrovnik. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovake vlasti pod kraj ivota pie pisma
toskanskom vojvodi Cosimu I. Mediciju s namjerom da mu pomogne sruiti dubrovaku vlast, no
nikada nije primio odgovor.

U Veneciji je ivio posljednjih 5 godina ivota. Pokopan je u bazilici Sv. Ivana i Pavla
Djela:
komedije: Dundo Maroje, Arkulin, Skup, Tripe de Utole; Pastirske igre: Tirena, Venera i Adon,
Griula; Pokladna igra: Novela od Stanca; Tragedija: Hekuba
Novela od Stanca:
Pokladna jednoinka u dvanaesterakim stihovima gdje je Dri suprotstavio svijet grada i svijet sela,
te starost i mladost, te na tom sukobu gradio komiku. Radnja se zbiva u pokladnoj noi kada starog
seljaka Stanca prevari i izruga obijesna dubrovaka mlade uvjeravajui ga da e doi vile i pomladiti
ga. Vile su zapravo dubrovake makare koje mu zagarave lice aom i ukradu kozle i sir koje je
doao prodati.
Dundo Maroje
Dundo Maroje najpoznatija, najslavnija je i najvie prikazivana i objavljivana Drieva komedija , ne
samo zato to ima najvie raznovrsnih likova, nego i zato to u sebi ima molijerovski dubokih
moralnih i rableovski duhovitih misaonih dimenzija.
Klju za razumijevanje je prolog negromanta Dugog Nosa u kojemu se objanjava postanak ljudi
nahvao i njihovo mijeanje s ljudima nazbilj.
U komediji se pokazuje Driev renesansni svjetonazor u liku sluge Pometa te negativan stav prema
dubrovakoj vlasteli.
To je renesansna komedija u 5 inova, iji tekst nije potpun, a dopunio ga je Mihovil Kombol i objavio
1955. g.)
Radnja se dogaa u Rimu, ali su likovi Dubrovani.
LIKOVI: gospodari: Dundo Marije, Maro, Laura, Ugo Tudeak
Sluge: Bokilo,Popiva, Petrunjela, Pomet
Komedija je naslovljena prema dundu (stricu) Maroju, dubrovakom starom i krtom trgovcu, koji je
poslao sina Mara u pratnji sluge Popive, s 5 tisua dukata za trgovinu u svijet. Umjesto trgovanja Maro
je otiao u Rim i provodi vrijeme s Laurom, djevojkom lakog ponaanja koja za sobaricu ima
snalaljivu Petrunjelu.
Sukob u drami nastaje kada otac Maroje, tedljivi dubrovaki trgovac, dolazi u Rim i otkriva da
njegov sin Maro ne vodi u Rimu spretne i uspjene trgovake poslove, ve novac troi na kurtizanu
Lauru. Na tom sukobu Dri gradi zaplet komedije.
Radnja se zbiva pred Laurinom kuom u Rimu gdje se u potrazi za sinom naao stari Maroje sa
slugom Bokilom. U nastojanju da sina vrati kui, Maroju pomae vrlo spretni Pomet, sluga Nijemca
Uga Tudeka, takoer zaljubljenog u Lauru. Sve se veselo zavrava prema Pometovim zamislima i
usmjerivanju: Maro se vrati u Dubrovnik nakon to je po njega dola njegova zarunica Pera.
Nespretnom Tudeku ostavljena je njegova Laura.
Komedija je popraena dvama prolozima
Prolog Dugog Nosa U Prologu negromant (arobnjak) Dugi Nos govori o svom putovanju u Velike Indije (zemlja magije),
Male Indije (zemlja u kojoj su nekada ivjeli patuljci i borili se sa dralovima), Nove Indije
(novootkriveni kontinent) i Stare Indije (raj zemaljski, zemlja na kraju svijeta), iznosei pri tom svoju
viziju idealnog drutva u kojem ive samo ljudi nazbilj, te kritiku dubrovakog drutva.
Dugi Nos dijeli ljude na ljude nazbilj i ljude nahvao.
ljudi nazbilj pravi, poteni, dobri, blagi, mirni ljudi
ljudi nahvao (zli, pokvareni, pohlepni, krti)
Pomet - od svih likova u komediji jedini ovjek nazbilj je Pomet sluga, koji je samouvjeren,
inteligentan, daroviti pojedinac (virtuoz) koji zna okrenuti sreu (fortunu) u svoju korist to je ideal
renesansnog doba. Njemu je gospodar njegov trbuh jer ga on nikada nije iznevjerio na dobrom
obroku. Lik Pometa jedan je od najzanimljivijih likova hrvatske knjievnosti, oblikovan kao potpuna
osobnost, s brojnim manama i vrlinama, komini junak koji svojim postupcima i stavovima izaziva
obilje smijenog i kominog gospodar smijeha. No nikada on nije izvrgnut smijehu, nikad se
gledatelj ne smije Pometu, ve s njim. (Pomet: Trjeba je bit vjertuozu tko hoe renjat na svijetu Tko
hoe vladati, mora biti pun vrlina)
Jezina karakterizacija likova: podrijetlo, pripadnost staleu, nain miljenja

Pomet se esto slui iskrivljenim latinskim pokuavajui se uiniti uenijim nego to jest, ali i
narodnim poslovicama kada se eli pribliiti Petrunjeli; Dubrovani se izraavaju dubrovakim
gradskim govorom, a rimski trgovci i gostioniari govore talijanskim jezikom.
Opreke u djelu: mladi stari, gospodari sluge, naijenci stranci
Virtu (spretnost, inteligencija) i fortuna (srea)
Zlato i novac mjerilo ljudskih odnosa:
Pet tisu dukata dat djetetu u ruke
Dukate plae, a dukati ti rave u skrinji. Brini ti dukati, kad se ne umije njima branit. Plae, er mu
je sin spendao od svoga. Za esa su dukati neg da se pije i ije i trunpa? (Bokilo)
Uzmi mi dukate, uzmi mi asti i ivot (Tripeta)

MARIN DRI, DUNDO MAROJE

Pred tobom je tekst koji treba pozorno proitati. Taj tekst bit e polazite za pisanje
interpretativog eseja o djelu iz kojega je ponueni ulomak. Svoj esej sastavit e kao
smislenu cjelinu sastavljenu od tri ulomka. Pri sastavljanju vodi rauna o pravopisnoj i
gramatikoj tonosti te stilskoj ujednaenosti i skladu teksta. Trudi se da reenice budu
povezane i logino proizlaze jedna iz druge.

Da bi se lake snalazio u sastavljanju eseja, ispod teksta nalaze se smjernice za itanje

koje upuuju na tonu i uinkovitu interpretaciju. Smjernice imaju i zadau olakati
vrjednovanje eseja jer su na temelju njih sastavljeni opisivai za ocjenjivanje. U svome
eseju ne mora se pridravati ponuenog redoslijeda smjernica.
DUGI NOS: Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu no i
pritilo godite svitlijem, uzmnonijem dubrovakijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk:
ljudi-ene, stare-mlade, velike i male, puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat
poguba ljucke naravi.
....
Ma prije neg vam to moje negromancije ukaem, hou vam odkrit jedan sekret koji dosle od
ovizijeh strana nijedan ovjek ni mudar ni tri mudar nije znao, od ta se su skule od
mudaraca vazda veoma udile i veoma napastovale, - sekret dostojan da ga vi znate, plemeniti
i vrijedni Dubrovani. Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, onas se uputih put
Indija Velicijeh, gdje osli, aplje, abe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh
Indija, gdje pigmaleoni, ovuljici mali, s dralovi boj biju. Otole otegnuh nog k Novijem
Indijama, gdje vele da se psi kobasami veu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od
aba kant u scjeni bijee kako meu nami od slavica. U Stare Indije otole htjeh naprijeda pro,
ma mi bi reeno er se ve naprijeda ne more pro. Rekoe mi da su tamo Stare Indije, i da u
Stare Indije nitko ne more po, govorei: "Uprijeilo se je ledeno more, koje se ne more
broditi, i vrla vjena zima, koja galatinu od ivijeh ljudi ini"; a s drugu stranu veljahu da
gorute sunce i paljevito ljeto dan bez noi ne da ne taam ivu ovjeku pristupit, ma 12 zemlji
od vruine plod plodit. I rekoe mi: "Po negromanciji samo u te strane moe se pro". Kako ja
to uh, otvorih moja libra od negromancije, - to ete ino? U hip, u as ugledah se u Indijah
Starijeh!
Tuj naoh pravi ivot, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje
rui i razlikomu cvitju ne dogara gorute ljeto, i gdje sunce s istoi vodi tihi dan samo od
dzore do istoi i od istoi do dzore; a svitla zvizda danica ne skriva se kako ovdi meu vami,
ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak as kae; a dzora, koja rumenimi i bijelim
ruami cafti, i ne dijelja se s oiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki uber od razlicijeh ptica
sa svijeh strana vjeno veselje ine. A ostavljam vode bistre, studene ke, odasvud tekui,
vjenu hranu zelenim travam i gustomu dubju daju; a bogata polja ne zatvaraju draom slatko,
lijepo, zrjelo voe, ni ga lakomos brani ljudem, ma otvoreno sve svakomu stoji. Tuj ne ima
imena "moje" i "tvoje", ma je sve openo svijeh, i svak je gospodar od svega. A ljudi koji te
strane uivaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresila
pameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi openo uzrasta su uinjena; njih ne smeta nenavidos,
ni lakomos vlada; njih oi uprav gledaju, a srce im se ne makarava; srce nose prid oima, da

svak vidi njih dobre misli; i, za dugijem mojijem besjeenjem ne domorit vam, ljudi su koji se
zovu ljudi nazbilj.
I za rijet vam sve to sam vidio, i da me bolje razumijete, vidjeh u tjezijeh stranah, u jednomu
zgradu veliku, visoku i vele ureenu, jedna pisma i od kamena ovuljica, vele uinjeno,
obraza od mojemue, od papagala, od virata, od barbaepa; ljudi s nogami od aplje, stasa od
abe; tamae, izjee, glumci, feca od ljuckoga naroda. Upitah koji su ovo obrazi, to li hoe
tolika gruboa, tolik nesmirna od lica ovjeanskijeh rijet. Rekoe mi da negromanti u stara
brjemena, kako to bud' ja, po negromanciji dohodei u njih strane i donosei diverse trgovine
za otuda zlato odnosit, er se u rijekah tamo veliko zlato nahodi, donoahu meu ine virata,
ovuljica, barbaepa od drva, obraza od papagala, od mojemua, od aba, oslastijeh, kozjijeh i
na svaki nain.
I ene od tizijeh strana, - kako i nae, koje polaku pamet imaju od ljudi, - gledajui te obraze,
poee se smijejat kako od stvari ku prije ne bijehu vidjeli, i rekoe: "Smijeno ti bi bilo da
ovi ljudi mogu hodit i govorit!" I rekoe negromantom: "Vi ste negromanti; ako hoete da od
ovizijeh strana zlata odnesete, uinite po vaoj negromanciji da ovi ovuljici oive, i da ponu
hodit i govorit, er bi tada na pravi nain smijeni bili, a taki mrtvi ne valjaju nita".
Negromanti, za lakomos od zlata, dae duh viratom, barbaepom, ovuljicom, obrazom od
papagala, od mojemua, od aba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh naina. Ti ljudici, kako
imae duh, poee hodit, govorit i smijenice init po taki nain, er se nigdje gozba ni pir ne
injae gdje oni ne bi dozvani bili. Mislite je li smijena stvar bila gledat te obraze u to prvo
brijeme gdje tamae!
I, za dovrit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemua, od aba, virati, barbaepi i s
koze udreni i, za u krae rijet, ljudi nahvao, poee se plodit i mijeat s enami nazbilj po taki
nain, er se ljudi nahvao toliko poee umnaat, er poe vee broja bit od ljudi nahvao neg
ljudi nazbilj. I ti ljudi nahvao od ruke im ide uinit jednu konjuru, da iz gospoctva izagnu ljudi
nazbilj. Ljudi nazbilj to uzaznavi skoie, uzee oruje, izagnae sve te ljudi nahvao i ne
ktjee da jedan cigloviti za lijek u tjezijeh stranah ostane.
Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, prioe u ove nae strane, i to prokleto sjeme, - ovuljici,
virati, barbaepi, obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze udreni, ljudi
nahvao - uselie se u ovi na svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac
Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu.
Marin Dri, Dundo Maroje
SMJERNICE
Marin Dri najvei je hrvatski dramatiar starije hrvatske knjievnosti. Smjestite autora u
vrijeme i mjesto njegova stvaranja. Obrazloite uvodnu tvrdnju navoenjem dramskih vrsta i
djela koja je stvorio. Dokaite njegovu ulogu stavljajui ga u kontekst hrvatske i svjetske
knjievnosti toga vremena. Ukaite na Drieve knjievne uzore i prethodnike te dokaite da
je najavio velike knjievne teme koje e obraivati velikani europske dramaturgije sljedeih
stoljea.
Tko je Dugi Nos? Kakvu ulogu ima to lice u daljnjem razvoju radnje? Kako nazivamo dio
teksta u kojemu se pojavljuje Dugi Nos? Ima li u Dundu Maroju jo takvih tekstova?
Kakvu veliku tajnu (sekret) otkriva Dugi Nos? Citirajte dijelove teksta u kojima Dugi Nos
objanjava kakva je sve uda vidio na svojim putovanjima do Starih Indija, poveite to s
vremenom karnevala i zakonitostima preokrenuta svijeta. Kako se i zato Dugi Nos naao u
Starijem Indijama?Zato tamo vlada vjeno proljee? Obrazloi i dovedi u vezu s antikom
mitologijom i priama o zlatnom dobu. Koje jo utjecaje antikoga svjetonazora

prepoznaje u prianju Dugoga Nosa? Kako opisuje ljude nazbilj? A kako ljude nahvao? Ima
li taj opis simbolino i alegorijsko znaenje? Zato ljudi nahvao imaju obraze od barbaepa,
papagala i mojemuna? Dovedite taj opis u vezu s priama mornara s prekomorskih brodova
koji su vidjeli Novi svijet. to se dogodilo s ljudima nazbilj i ljudima nahvao u Starim
Indijama? Kako su ljudi nahvao doli u na svijet? Razvrstajte likove iz drame na ljude nazbilj
i ljude nahvao i obrazloite svoju podjelu. Kako zavrava djelo?
Zato knjievni znanstvenici smatraju da bi Dri bio upamen u povijesti hrvatske
knjievnosti i da je samo napisao ovaj prozni tekst? Izdvoji odlike stila koje si prepoznao/la.
Kojim stilskim sredstvom autor povezuje 4.-6. odlomak u ponuenom ulomku. Izdvoji
metaforike i metonimijske izraze te figure konstrukcije kojima se postie ritam i slikovitost
teksta. Zato se moe rei da je tekst napisan jezikom pisane knjievnosti 16. st. kojima se
nije govorilo ni u jednome priobalnome hrvatskom gradu?
Moemo li i danas rei da je teko razabrati prave ljude od naopakih, kojima se srce
makarava? Moemo li rei da je sekret Dugoga Nosa i danas dobro uvana tajna?

Marin Dri, Dundo Maroje (Pometov monolog)

Pomet: Ma se trijeba s brjemenom akomodavat trijeba je bit vjertuozu, tko hoe renjat na svijetu .
Kralj je ovjek od ljudi kad se umije vladat . Nije ga imat dinar, er vidim mnoge s dinarmi potitene;
nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike , nije ga nit, junak s maem u ruci, er su ti
veekrat ali ubijeni, ali ih se pune tamnice; nije ga bit poeta, ni komedije umjet init, er tizijem svak`
ore i na svaki ga pijer hoe operat , kao bastaha , i umjesto zahvaljenja da mu reku: Ne valja nita,
ideni ! i da mu neprijatelji ostanu: nije ga bit muik , er tizijeh druzi ine pjet , kad veu volju plakat
imaju.
Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uiva. Svakijem kami ! Maro mi
prijeti, a ja mu s baretom u ruci klanjam; Tudeak me, moj idol, dvie s trpeze delicija; srcem muno
idem, ijerom volontijero . I tko k meni doe: Pomete, opravi mi! opravljam . Po` za mene!
idem. Konselj mi pita . Umijem mu ga dat. Ovaki ljudi renjaju; a merita moj profumani trbuh, da
mu vjerno sluim. Sve sam ove galanterije za njega nauio, er me nigda ne izdava na dobru obroku;
vazda je bio pripravljen, dispos ponijet.
Smjernice za pisanje
U uvodnom dijelu sastavka smjesti ulomak u djelo Marina Dria. Navedi knjievnu vrstu kojoj djelo
pripada. Navedi u kojem je knjievnom razdoblju autor stvarao i kojem je knjievnom krugu pripadao.
Ukratko navedi na emu se temelji sukob u djelu (nemoj pisati sadraj, nego samo navedi sukob ili
sukobe u djelu koje smatra vanima).
Pozorno proitaj ulomak i napii na koji nain Pomet razmilja o ivotu. Obrati pozornost na to kako
Pomet vidi uspjena ovjeka. Smatra li bogate, obrazovane i vitezove ratnike te pjesnike i
komediografe uspjenim ljudima?
Kako se ponaa Pomet? Zato je nauio sve te vjetine? Kojim je vrlinama obdaren? Na kraju napii
zato je Pomet kova svoje sree.
Objasni zato Pometa smatramo pravim predstavnikom vremena u kojem je ivio.