JIM MARRS

VLADARI
IZ SJENE
Sk r iv e n a

p o v i j e s t k o ja p o v e z u je
T r il a t e r a l n u k o m is iju , s l o b o d n e
z id a r e i v e l ik e p ir a m id e

JIM
MARRS

Kao nezavisni novinar M arrs

je vrlo est gost na raznim
radiotelevizijskim stanicama i
programima: ABC, NBC, CBS, CNN,
C-SPAN, The Discovery Channel, The
History Channel itd. ivi i radi u
Teksasu (SAD).

Izdava: Profil Multimedija, dio grupe Profil International d.o.o.

Naslov izvornika: Rule by Secrecy: The Hidden History that Connects the Trilateral Com m ission,
the Freemasons, and the Great Pyramids

Za izdavaa: Daniel deri

Glavni urednik: D ra g o Glam uzina
Urednik: Stjepan Ravi
Prijevod: Igor Buljan
Lektura: Branka Ivanjek
Korektura: A n a ordi
Grafiko oblikovanje: Renata Puki
Oblikovanje naslovnice: Studio 2 M
Tisak:
Profil, listopad 2 0 1 0 .

Harper Collins Publishers, 2000.

Za hrvatsko izdanje: Profil Multimedija, listopad 2010.

ISBN 978-953-319-152-2

C IP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline

knjinice u Zagrebu pod brojem 746854.

VLADARI IZ SJENE
Skrivena povijest koja povezuje Trilateralnu komisiju,
slobodne zidare i velike egipatske piramide

Jim Marrs

PROfIL

| Sadraj
i

UVOD ................................................................................................................................
Napomena ..........................................................................................................................
Pitanje zavjere ...................................................................................................................
Vladavina nekolicine........................................................................................................
Stajalite nekolicine .........................................................................................................

7
9
11
16
19

PRVI DIO: SU V R EM EN A TAJNA DRUTVA ......................................................

Trilateralna komisija ........................................................................................................
Vijee za inozemne o d n o se ............................................................................................
Bilderberka skupina .......................................................................................................
Rockefelleri ........................................................................................................................
Morgani ..............................................................................................................................
Rothschildi ........................................................................................................................
Tajne novca i Sustav saveznih priuva .......................................................................
Izgradnja imperija ............................................................................................................
Kraljevski institut za meunarodne poslove - okrugli stolovi ..............................
Rhodes i Ruskin ................................................................................................................
Drutvo lubanje i kostiju ................................................................................................
Zaklade osloboene od poreza i abecedne agencije ............................................
7o su za nas vijesti ..........................................................................................................
O sv rt....................................................................................................................................

25
29
37
43
48
57
60
65
76
80
82
86
92
97
102

DRUGI DIO. TRAGOVI Z A V JE R E ...........................................................................

Izvjetaj iz Iron M o u n tain a"........................................................................................
Perzijski zaljev ...................................................................................................................
Tko plaa raun? ..............................................................................................................
Vijetnam .............................................................................................................................
J. F Kennedy protiv globalista .......................................................................................
Prema cilju s Lyndonom B. Johnsonom .....................................................................
Trgovanje s neprijateljem ................................................................................................
Koreja ..................................................................................................................................

105
108
112
115
118
120
124
130
133

Uspon nacistikog kulta ................................................................................................. ..138

Teozofi, lanovi Drutva Thule i pripadnici drugih kultova ...................................144
Voa dolazi ...........................................................................................................................148
Skupina potpore Hitleru ..................................................................................................153
Hitlerova se srea okree ..................................................................................................159
Japan bez izlaza ................................................................................................................ ..161
Drugi svjetski rat ................................................................................................................165
Posao kao i obino ..............................................................................................................167
Prvi svjetski rat ................................................................................................................. ..172
Poticaj za r a t ...................................................................................................................... ..176
Ruska revolucija................................................................................................................ ..181
Uspon komunizma .......................................................................................................... ..185
O sv rt.......................................................................................................................................188
T R E I DIO: PO BU N A I R E V O L U C IJA ....................................................................191
Ameriki graanski rat ................................................................................................... ..195
Agitiranje tajnih d ru tav a.................................................................................................197
Preventivni udari ................................................................................................................201
Antimasonski po kret........................................................................................................ ..204
Francuska revolucija ...............................................i..........................................................208
Jakobinci i jakobiti ..............................................................................................................210
Sir Francis Bacon i Nova A tlan tida............................................................................. ..214
Amerika revolucija ......................................................................................................... ..218
Uuminati ............................................................................................................................ ..221
Slobodno zidarstvo .......................................................................................................... ..227
Grof Saint-Germain i drugi magiari ............................................................................234
Masonske sp letk e.............................................................................................................. ..237
Slobodno zidarstvo protiv kranstva ............................................................................242
Rozenkrojceri.......................................................................................................................246
O sv rt...................................................................................................................................... 249
ETV RTI DIO: STARIJA TAJNA D R U T V A ........................................................ .251
Vitezovi templari ................................................................................................................255
Asasini ..................................................................................................................................260
Templarski bankari i grad itelji........................... .............................................................264
K a ta ri................................................................................................................................... .269
Albigenka kriarska v o jn a ...............................................................................................275
Propast tem plara............................................................................................................... .279
Sionski priorat ....................................................................................................................288
Merovinzi ............................................................................................................................297
Dalekosena mrea .......................................................................................................... .303
O sv rt......................................................................................................................................307

PETI DIO: DREVNI M ISTERIJI .............................................................................. 311

Put u R im ........................................................................................................................... 315
K ab ala.................................................................................................................................. 322
Drevne tajne i zagonetke ................................................................................................ 326
Znamo li sve o Mojsiju? ................................................................................................. 332
Svi putevi vode u Sumer ................................................................................................ 338
Anunaki .............................................................................................................................. 342
Poplave i ratovi ................................................................................................................. 351
O svrt.................................................................................................................................... 36 1

UVOD
Svijetom vladaju p o sve d ru g i liko vi n e g o to to zam iljaju o n i ko ji
nisu iza kulisa.
BENJAMIN DISRAELI

Monsoni

& LM gaps
V a t F O tM J H 2*\ K n r i Q f

|Napomena

Ako vam potpuno odgovara va osobni pogled na ljudski rod, religiju, povijest i
svijet, i zadovoljni ste njime, ne itajte dalje.
Ako doista vjerujete da je ovjeanstvo gotovo doseglo vrhunac svojega znan
stvenog i duhovnog razvoja i da vas masovni mediji u vlasnitvu korporacija dovoljno
dobro informiraju, zaustavite se ovdje.
No, ako ste jedan od milijuna koji gledaju dnevne vijesti, ekaju se po glavi u
udu i pitaju: to se to, zaboga, dogaa?; ili ako se bavite pitanjima kao to su tko
smo?, odakle dolazimo? i kamo idemo?, spremni ste za zabavu.
Ova knjiga bavi se vladarima iz sjene, skrivenom povijesti i tajnim religijama;
tajnama bogatstva, moi i kontrole; tajnama rijetko zabiljeenima u knjigama o povi
jesti i potpuno preuenima u masovnim medijima. Te bi teme neke mogle uznemiriti
i zbuniti. Ali, nitko nikada nije stekao mudrost prouavajui samo onu grau koja
podupire neije ustaljene predodbe.
Dotaknut emo pitanja za koja mnogi od nas smatraju da pripadaju samo rubnim
znanjima. Ali, koliko su esto rubna pitanja iznenada postala podrujima velikog zani
manja? Stariji itatelji mogli bi se prisjetiti iritantnog, ali naoko nevanoga njemakog
radikala koji je osvojio vlast u Europi 1930-ih godina. Tu je i onaj mali sukob na drugoj
strani svijeta na slabo poznatu mjestu zvanom Vijetnam. Ili bismo se mogli prisjetiti one
medijski slabo popraene provale u sredinjicu Demokratske stranke 1972. godine.
Ova se knjiga bavi i zavjerom, djelatnou koju veliki mediji ve dugo omalova
avaju unato injenici da ameriko pravosue redovito osuuje ljude zbog zloina
kih zavjera.
Pbstoje li doista tajna drutva? Postoji li doista tajna vlada? Postoji li svjetska
zavjera iji je cilj podrivanje slobode i demokracije? Ili su takve prie samo nesuvisle
besmislice teoretiara zavjere?
Odgovor posve ovisi o tome koga elite sluati. A previe ljudi koji piu o zavje
rama - s obiju strana tog problema - ima svoje posebne ciljeve. Vrijeme je da, uz
odreen odmak, ire sagledamo svoj svijet i njegovu povijest.
N a poetku novoga tisuljea ameriki narod postaje svjesniji jedne ne tako
tajnovite zavjere: da pola godine radi samo za vladu. Otprilike prvih est mjeseci

JIM MARRS

zaposlenikove zarade nestaje u porezima prije nego to zaposlenik uope dobije svoju
plau. Zbog dugogodinjeg uzimanja tog poreznog novca, veina graana zaboravlja
koliki porezni teret doista nosi. A da ne spominjemo svakodnevne prodajne, dravne,
gradske i druge poreze koji nas izravno optereuju. Obian britanski porez na aj, koji
je navodno potaknuo ameriku revoluciju, u usporedbi s time je milostinja.
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih statistika masovnih medija i politiara
da je gospodarstvo zdravo, ankete pokazuju da javnost osjea sve veu zabrinutost
zbog smjera u kojem ide naa zemlja.
Moda zato sve vie razboritih ljudi ozbiljno gleda na zavjere i tajne skupine koje
ih pokreu. Internet je pun stranica i foruma gdje je zavjera glavna tema. Objavljuje se
sve vie knjiga i asopisa o zavjerama, od kriarskih tajni do atentata na Kennedyja.
Ipak, unato visoko razvijenim telekomunikacijama, prosjeni Amerikanci i
dalje su alosno neuki. To ne znai da su glupi ili duevno zaostali. Jednostavno
im nisu pruene danas dostupne informacije. Mnogi razboriti, obrazovani ljudi iz
raznih podruja - lijenici, pravnici, raunalni strunjaci, burzovni posrednici, rau
novoe, bankari, veletrgovci, znanstvenici, uitelji itd. - potpuno su neupueni u
veliko mnotvo spornih pitanja i veza izmeu njih, a koja se tiu toga tko doista vlada
Sjedinjenim Dravama.
Glavni su razlozi takva neznanja nedostatak vremena za obrazovanje i nae
oslanjanje na masovne medije u vlasnitvu korporacija koji ne iznose informacije s
njihovim najirim implikacijama. Kako je A. J. Liebling jednom rekao, sloboda tiska
vrijedi za vlasnike tiskovina... ili radijskih i televizijskih postaja.
Kako onda znati to je istina, a to nije? Sto je vano, a to beznaajno? Tko je
uistinu odgovoran? Odvijaju li se trenutno zavjere koje utjeu na sve nas? Postoje li
urote koje se mogu pratiti kroz ljudsku povijest? Kakve su i to im je cilj?
Ova se knjiga bavi tim pitanjima. Ali, prije nego to stignemo do odgovora,
moramo dotaknuti temu zavjere.

10

| Pitanje zavjere

Pojam zavjere ve dugo predstavlja anatemu za veinu Amerikanaca, koje su

masovni mediji naveli da vjeruju kako zavjere protiv javnosti postoje samo u bananarepublikama ili komunistikim dravama.
Taj pojednostavljeni stav, koji potiu mediji iji je cilj odrati status quo, ne
uzima u obzir ljudsku povijest i ljepe znaenje rijei zavjera (eng. conspiracy).
Ona potjee od latinske rijei conspirare, koja doslovno znai disati zajedno,
djelovati ili razmiljati usklaeno. U novije doba rije je poprimila zlokobnija znae
nja. Veina rjenika danas nudi dvije definicije: 1. tajno zajedno planirati neto, oso
bito izvrenje protuzakonitog ili zloinakog ina, ili 2. tajno planirati ili spletkariti.
Prva je definicija zlokobna, druga neto manje.
Tajnovitost je vezivno tkivo koje se provlai kroz cijelu ljudsku povijest. Postoje
tajne izmeu pojedinih osoba i skupina kao i tajne koje moraju uvati i crkvene i
dravne vlasti. Postoje politike tajne, pa ak i financijske i trgovake.
Oito, zavjera zaposlenika s ciljem da kupe efu dar nije na istoj razini kao
zavjera pljakaa banaka koji planiraju svoju sljedeu akciju. Isto tako, sitni trgovac
koji svoj poslovni plan skriva pred konkurencijom ne sudjeluje u zavjeri jednakoj onoj
voama korporacija koji dogovaraju cijene.
Klju zle zavjere jest svrha tajnovitosti.
Dok su neke tajne bezazlene - zato kvariti roendansko iznenaenje odava
njem? - druge tajne, poput preuivanja lijeka za rak, AIDS ili poticanja rata, savjesni
ljudi smatrali bi podlima. Tajne zbog kojih se oduzimaju ili razaraju ivoti, koje spre
avaju ljude da ive slono, i koje se koriste za kontrolu ili nedoputenu dobit, veini
su ljudi neprihvatljive. Zato svakoga tko se urotio kako bi sauvao takve tajne moraju
pomno nadzirati svi kojima je stalo do individualne slobode.
Komentator Stewart Alsop jednom je napisao da je znanje mo, a mo je naj
vrednija roba vlasti. Stoga svatko tko zna tajne, kontrolira znanje i zato ima mo.
Mnogi ljudi danas smatraju da puka aica pojedinaca i organizacija kontrolira velik
dio svjetskoga znanja. To se znanje ljubomorno uva tajnovitou. Ona potpuno
izokree staru izreku: Ono to ne zna, ne moe ti nauditi. Ono to ne zna, moe
ti nauditi!

11

JIM MARRS

Pitanje zavjere takoer je bitno za stajalite prema povijesti. Postoje samo dva
stajalita: akcientalno i zavjereniko.
Prema prvom povijest je jednostavno niz sluajnih dogaaja, ili Bojih djela,
koje svjetski voe ne mogu promijeniti ili sprijeiti. Jedan od pristaa tog stajalita je
Zbigniew Brzezinski, dravni savjetnik za sigurnost predsjednika Jimmyja artera.
Brzezinski, danas lan Izvrnog odbora tajnovite Trilateralne komisije, rekao je 1981.
godine: Povijest je mnogo vie posljedica kaosa nego zavjere... Kreatori politike sve
su vie zasuti dogaajima i informacijama.
Pristaa akcidentalnog pogleda na povijest bio je i novinar i samozvani sekular
ni hum anist" George Johnson. On je napisao da ideju zavjere nameu desniarski
ekstremisti s poetka stoljea ukazujui na to da paranoini stil amerike politike
nije umro sa senatorom Josephom McCarthyjem.
Zavjereniko stajalite, s druge strane, moglo bi se preciznije nazvati stajalitem
uzroka i posljedice. Nema sumnje da se nesretni sluajevi dogaaju. Zrakoplovne,
eljeznike i automobilske nesree. Potonua brodova. Ali, kroz itavu povijest oito
je da ljudsko planiranje najee prethodi dogaajima.
Zato onda ne znamo vie o takvom tajnom planiranju?
Prema istraivaima zavjera, Jonathanu Vankinu i Johnu Whalenu, stavove
amerike javnosti oblikuje uljepani diznijevski pogled i na povijest i na trenutna
zbivanja. ' Diznijevska verzija' povijesti mogla bi se lako nazvati i 'verzijom New
)brk T im esa', ili 'verzijom televizijskih vijesti', ili udbenikom verzijom '", pisali
su. Glavni otpor teorijama zavjere ne pruaju ljudi s ulice nego mediji, akademska
zajednica i vlast - ljudi koji upravljaju nacionalnim i globalnim informacijama.
Anthony C. Sutton, londonski profesor ekonomije koji se bavio istraivakim
radom u Zavodu Hoover Sveuilita Stanford, slae se kako povijest estabiim enta dominira u udbenicima, nakladnitvu, medijima i na policama knjinica.
Posljednjih stotinu godina svaka teorija povijesti ili historijski dokaz koji se ne ukla
paju u obrazac to ga je utvrdilo Ameriko drutvo povjesniara, i velike zaklade sa
svojom dotacijskom moi, napadnuti su ili odbijeni - ne na temelju iznesenih dokaza,
nego na temelju toga jesu li argumenti prihvatljivi liberalnom establimentu s istone
obale, primijetio je. Teko svakoj knjizi ili autoru koji se ne uklapa u slubene smjer
nice. Za njih nema potpora zaklada. Nakladnici se uplae. Distribucija je nasumina
ili je uope nem a.
To je ponovio i dr. Carroll Quigley, sveuilini mentor predsjednika Billa
Clintona. Njegova knjiga iz 1966. godine, Tragedija i nada: povijest svijeta u nae doba
(Tragedy and Hope: A History o f the World in Our Time), otkriva njegovu izravnu upuenost u suvremena tajna drutva. Quigley je rekao da ju je iznenada povukao veliki
njujorki nakladnik. D anas sam posve siguran da je Tragedija i nada bila zabranje
na..., napisao je Quigley sredinom 1970-ih.
Istraivai i pisci - poput pokojnog Garyja Aliena, A. Ralpha Eppersona, G.
Edwarda Griffina, dr. Johna Colemana, Jonathana Vankina, Anthony C. Suttona i

12

VLADARI IZ SJENE

Eustacea Mullinsa, da spomenemo samo neke - godinama su pisali o zavjerama. Ali,

te su radove gotovo uvijek objavljivali mali nakladnici s ogranienom distribucijom.
Ti autori upozoravaju da masovne medije kontroliraju amerike korporacije, to one
moguuje svaku znaajniju dostupnost njihovih materijala.
Ta se zabrinutost pojavljuje i izvan SAD-a. Jednom je jedan francuski nakladnik
citiran: N e moe se ui u trag vlasnicima korporacija i ustroju vlasti u Sjedinjenim
Dravama. O n i' to ne bi dopustili. O n i' bi nali naina da pronau i podvrgnu
mukama svakoga tko bi to pokuao. ini se da su on i' prilino mala skupina ljudi
koji se meusobno poznaju, ali mnogi od njih uope nisu poznati javnosti. O n i'
dobivaju i preputaju dravne poslove, ali javna im sluba oito slui za stjecanje
osobne koristi, a ne obratno. Vladinoj kontroli', koju gotovo svatko spominje, ne
moe se ui u trag preko dionikih udjela, regulatornih agencija, dravnih odluka.
ini se da funkcionira pomou labirinta osobnih kontakata i preutnih sporazuma."
Tome bi se moglo dodati njihovo lanstvo u tajnim drutvima.
Mnogi autori pisali su o mranim spletkama, iji je cilj nametanje novoga svjet
skog poretka, unutar tajnih drutava poput Trilateralne komisije, Vijea za inozemne
odnose, iluminata. Komiteta 300 i drugih. Nepristrani istraivai ukazuju na nepo
stojanje tubi protiv tih autora zbog klevete, to pridaje odreenu vjerodostojnost
njihovim stavovima. Meutim, glavni mediji rijetko smatraju shodnim raspravljati o
takvim optubama, a pogotovo istraiti ih.
Ipak, dolaskom novoga tisuljea, tema zavjere nala je svoj put do svakog aspek
ta amerike svakodnevice - od knjiga, televizije i filma do politike. ak ni predsjednik
Sjedinjenih Drava ne moe odoljeti arima zavjere.
Godine 1991. novoustolieni predsjednik Bill Clinton postavio je svog bliskog
prijatelja s kojim je igrao golf, VVebstera Hubbella, na mjesto pomonika ministra unu
tarnjih poslova. U svojim nedavnim memoarima pod naslovom Prijatelji na visokim
poloajima (Friends in High Places), Hubbell je napisao da mu je Clinton rekao: Webb...
ako te postavim u ministarstvo, elim da mi pronae odgovore na dva pitanja. Prvo,
tko je ubio Kennedyja? I drugo, postoje li N LO -i? Bio je smrtno ozbiljan, dodaje
Hubbell. Istraio sam oba, ali nisam bio zadovoljan odgovorima koje sam dobio.
Predsjednik i osoba koju je imenovao na jednu od najviih dunosti u
Ministarstvu unutarnjih poslova ne mogu dobiti izravan odgovor? Tko tu zapravo
zapovijeda?
Nakon Hubbellova razotkrivanja, dr. Steven Greer, direktor Centra za proua
vanje izvanzemaljske inteligencije (C SE T I), otkrio je d a je 1993. godine tadanjeg
direktora ClA-e, admirala Jam esa Woolseyja, tri sata izvjetavao o postojanju NLO-a.
Greer kae da su Woolseyjeva nastojanja da provjeri njegove informacije bila osujee
na i da nije mogao dobiti relevantne dokumente iz arhiva CIA-e.
Kad se stigne do najdubljih, najmranijih tajni ove zemlje, ini se da postoje sile
vie i od predsjednika Sjedinjenih Drava i direktora Sredinje obavjetajne agencije
(CIA).

13

JIM MARRS

Autori koji piu o zavjerama i vladini dunosnici nisu jedini koji sumnjaju u
zavjere.
Godine 1997. anketa Scripps-Howard News Servicea i Sveuilita Ohio dala je
sljedee izvanredne rezultate:
- 51 posto ispitanika smatra vjerojatnim da su neki dunosnici izravno odgovor
ni za atentat na predsjednika Johna E Kennedyja
-vie od treine ispitanika sumnja da je Amerika mornarica oborila Trans World
Airlinesov let br. 800 , namjerno ili nenamjerno
-veina ispitanika smatra kako je mogue da su dunosnici ClA-e namjerno
doputali srednjoamerikim raspaivaima droge da prodaju kokain crnakoj
djeci u sirotinjskim etvrtima
- 60 posto ispitanika dri da vlasti zadravaju informacije o Agent Orangeu" i
uzrocima sindroma Zaljevskoga rata
-gotovo polovina ispitanika sumnja da su FBI-ovi agenti prvi otvorili vatru u
kojoj je poginuo 61 lan sekte davidijanaca kod VVacoa u Teksasu 1993. godine.
(Taj je broj nesumnjivo narastao 1999. godine nakon otkria vladinih obmana
u vezi s pirotehnikim sredstvima koje su davidijanci navodno koristili.)
- nakon to je Ameriko ratno zrakoplovstvo objavilo izvjee o tome da su
izvanzemaljci pronaeni u Roswellu, u New Mexicu, bili zapravo lutke za
testiranja koja su zapoela 1954. godine, jo je vei broj ljudi poeo smatrati da
Vlada prikriva i informacije o izvanzemaljcima
Reagirajui na tu anketu, Curtis Gans, izvrni direktor Vaingtonskog odbora za
prouavanje amerikoga birakog tijela, jadikovao je kako paranoja ubija ovu zemlju".
No, je li to doista paranoja? Zar uistinu ne postoji nitko tko negdje kuje zavjere
kako bi stekao bogatstvo i mo? Stara, otrcana izreka nas podsjea: Sam o zato to si
paranoian, ne znai da te nee epati!
iri se uvjerenje da su stanovite osobe s golemim bogatstvom i moi, veim dije
lom nepoznate javnosti, pravi gospodari Sjedinjenih Drava i svijeta. Mo je ivotna
injenica u Americi, ali veina Amerikanaca daleko je od nje. Tajnovitost je glavni
alat moi. Vlada se ini suzdranom, ali ipak silnikom. Sve smo vie odvojeni jedni
od drugih - prikovani uz raunala i televizijske ekrane, zatoenici iza stakla. Postoji
frustrirajui osjeaj nepovezanosti u suvremenom amerikom ivotu... Teorije zavjere
nastoje ponovno uspostaviti cjelinu, napisao je Jonathan Vankin, novinar koji je
istraivao brojne razliite teorije zavjera koje ukljuuju ameriku Vladu.
Teorije zavjere pokuaj su da se sagleda cjelovita slika povijesti. .Vjerujemo
da se mnogi veliki svjetski dogaaji koji oblikuju sudbine zbivaju zato to ih je netko
Let u kojem je 1996. g. poginulo svih 230 putnika i lanova posade. Razlozi nesree nisu utvreni do danas.
nap. ur.
Zloglasni bojni otrov koji je amerika vojska koristila u Vijetnamskom ratu. nap. ur.

14

VLADARI IZ SJENE

isplanirao, razmiljao je konzervativni autor Gary Allen. Radi li se o pukom zakonu

velikih brojeva, polovina dogaaja koji utjeu na dobrobit nae zemlje trebala bi biti
dobra za Ameriku. Radi li se o pukoj nesposobnosti, nai bi voe trebali povremeno
pogrijeiti u nau korist... Ne radi se doista o sluajnosti ili gluposti, nego o planiranju
i promiljenosti.
Manje refleksivan bio je Johnson koji je odredio nain Reaganove vladavine obja
vivi 1983. godine knjigu Arhitekti straha: teorije zavjere i paranoja u amerikoj politici
(Architects of Fear: Conspiracy Theories and Paranoia in American Politics), plod niza
lanaka koje je napisao kao izvjestitelj Minneapolis Stara. Johnson je tvrdio kako velik
broj Amerikanaca jednostavno ne moe prihvatiti ideju da postoje brojni naini da
se protumae dogaaji, dodajui uvjereno kako ne postoji nijedan sveobuhvatan
sustav. Rekao je da paranoini Amerikanci stvaraju sloene sustave tumaei sve
svjetske probleme kao dio zavjere" kako bi racionalizirali svoj strah i mrnju umjesto
da prihvate ono to on opisuje kao pluralistiki pogled na povijest, ekonomiju i
politiku.
Postoji razlika izmeu onih koji povremeno podlegnu privlanosti pripravnih,
zavjerenikih tumaenja i teoretiara zavjere... koji vjeruju da je sve loe to se ikad
dogodilo dio sveobuhvatne, viestoljetne urote, izjavio je.
Rekavi to, Johnson je bio primoran priznati kako ni historiografska ni sociolo
ka analiza ne objanjavaju zato brojni teoretiari zavjere imaju tako napadno sline
svjetonazore". Osim toga, propustio je opaziti kako oni koji iskreno vjeruju da zavjere
ne postoje, samo potpomau one koji moda zavjere kuju.

15

Vladavina nekolicine

Elite, a ne mase, kontroliraju Ameriku, zakljuili su lanovi akademske zajed

nice Thom as R. Dye i L. Harmon Zeigler u svojoj knjizi Ironija demokracije (The Irony
of Democracy). ,,U industrijskom, znanstvenom i atomskom dobu ivot u demokraciji,
ba kao i u totalitarnom drutvu, oblikuje aica ljudi. Unato razlikama u pristupu
prouavanju vlasti u Americi, strunjaci - politiki znanstvenici i sociolozi podjedna
ko - slau se da kljune politike, ekonomske i drutvene odluke donosi neznatna
m an jin a'.
ini se kako ideju da mala, bogata vladajua elita - oligarhija - kontrolira
Ameriku dobrano podupiru injenice. Nerazmjernu koliinu amerikih resursa
kontrolira mala skupina naspram njezinih 265 milijuna stanovnika. Prema studiji
Upravnog odbora Sredinje banke iz 1983. godine, dva posto amerikih obitelji kon
trolira 54 posto nacionalnog bogatstva, a deset posto ljudi posjeduje 86 posto uku
pnih financijskih sredstava. Veina amerikih obitelji - njih 55 posto - bila je na nuli
ili u dugovima. Ta studija nije ukljuivala ukupnu vrijednost ustanova koju kontrolira
gore spomenutih dva posto.
Taj ciklus u kojem se bogati bogate, a siromani osiromauju ubrzava se od 1960.
godine, i za vlasti republikanaca i za vlasti demokrata, a prema amerikom Uredu
za popis stanovnitva, zahuktao se u 1990-ima. Od 1992. do 1994., udio pet posto
najbogatijih u nacionalnom dohotku narastao je za 14 posto, gotovo dvostruko vie
nego dobit svih ostalih posljednjih 25 godina. Prosjena radnika plaa 1998. godi
ne - usklaena s inflacijom - za cijeli je dolar bila nia od satnice 1973. godine. U
posljednjih dvadeset godina jaz u prihodima izmeu mukaraca sa sveuilinim obra
zovanjem i onih bez njega poveao se s 42 na 89 posto. Sindikalni poslovi ponijeli su
glavni teret. Godine 1970. sindikati automobilske i industrije elika imali su gotovo
tri milijuna lanova. Dananji broj lanova manji je od milijun.
Razvili smo se u dvoslojno drutvo gdje ljudi u industriji znanja napreduju,
a oni bez sveuilinog obrazovanja ili tehnikih vjetina propadaju, primijetio je
Mortimer B. Zuckerman, glavni urednik U. S. News & World Reporta. Mnogi se sad
pitaju je li to nestajanje amerike srednje klase doista prirodna evolucija ili svjesno
planiranje novoga svjetskog poretka.

16

VLADARI 12 SJB C

Naveliko se govori o tome kako Sjedinjene Drave iskoritavaju svjetska prirodna

bogatstva sasvim nerazmjerno svom udjelu u broju stanovnika u svijetu. Takoer je
neosporna injenica da na poetku novoga tisuljea Amerika ostaje vrhovna svjetska
sila.
Tko onda doista kontrolira Sjedinjene Drave i, prema tome, svijet?
Svi su ve uli kako oni posjeduju golemu veinu prirodnih bogatstava, mani
puliraju dionicama, kontroliraju cijene i izbjegavaju poreze. Oni takoer odravaju
monopole na energiju, medicinu, naoruanje i proizvodnju potiskujui nove tehno
logije.
Oni imaju i prekomjeran utjecaj na medije i svjetske vlade kontrolirajui multi
nacionalne korporacije kao i privatne organizacije poput engleskoga Kraljevskog institu
ta za meunarodne poslove, Vijea za inozemne odnose i Trilateralne komisije.
Oni takoer pripadaju tajnim drutvima poput iluminata, Drutva lubanje i
kostiju, Maltekih vitezova i jezgri slobodnih zidara.
Ali, tko su tono oni? Tko su mukarci - ini se da je malo ena ukljueno
- koji moda kontroliraju sudbinu planeta Zemlje? Zato djeluju tajnovito i zato ih
privlae tajne organizacije? Kakvim tajnama raspolau i to im omoguuje da preuzi
maju ulogu vladajue elite? I to je jo vanije, kakvi su im ciljevi i namjere?
Mnogi su ljudi uli za gore spomenuta tajna drutva. Ali, malo ih je imalo priliku
saznati pojedinosti o njihovu podrijetlu, nakanama i vezama. Stoga je prirodno upita
ti se koliki utjecaj ili kontrolu imaju te skupine nad stvarnim dogaajima.
Ova je knjiga analiza tih tajnih drutava - i suvremenih i drevnih - i njihove
uloge u svjetskoj povijesti, pokuaj razotkrivanja njihovih tajni, potrage za pravim
znaenjem njihovih zagonetki.
ak i najnemarnijem istraivau postaje jasno da tajna drutva ne samo da
postoje nego da su stoljeima igrala kljunu ulogu u svjetskim zbivanjima. Nejasno je
koja su tono ta drutva i koliko ih je ukljueno. A kakve su veze izmeu tih skupina?
N a kraju krajeva, to su tajna drutva.
Godine 1909. Walter Rathenau iz General Electrica u Njemakoj rekao je: Tri
stotine ljudi, koji se meusobno poznaju, upravljaju ekonomskom sudbinom Europe
i odabiru svoje nasljednike izmeu sebe." Rathenauova brojka moda je posluila kao
osnova za tvrdnju dr. Johna Colemana, koji pie o zavjerama, da Komitet 300 kontro
lira tajnu, viu paralelnu vlast koja vlada Britanijom i SAD-om.
Joseph F Kennedy, praotac glasovite obitelji Kennedy, jednom je komentirao:
Pedeset ljudi vlada Amerikom, a i to je velika brojka.
Opisujui tko vlada Sjedinjenim Dravama danas, David Wallechinsky i Irving
Wallace, autori popularnoga Narodnog almanaha (The People 's Almanac), ponovili
su srednjokolsko gradivo o dravnom ureenju navevi predsjednika, dvodomno
zakonodavno tijelo i deveterolani Vrhovni sud. Spomenuli su i dravne, okrune
i gradske vlasti, ali tono su primijetili da veinu njihovih zakona moe ponititi
Savezna vlada.

17

JIM MARRS

Ali, to je sa skrivenom vlau i kontrolom? Mnoge sile djeluju u amerikom

drutvu, ali daleko su najmonije povezane uprave velikih banaka, korporacija i osi
guravajuih drutava, uz podrku vojnih voa; rijeima bivega predsjednika Dwighta
Eisenhovvera, vojno-industrijski kompleks . U redu, ali tko kontrolira taj vojnoindustrijski kompleks?

18

i
I

Stajalite nekolicine

Nisu samo radikalni teoretiari zavjere progovarali o skrivenoj kontroli u svi

jetu. Britanski premijer Benjamin Disraeli jo je 1856. godine govorio pred Donjim
domom Britanskoga parlamenta: Uzaludno je poricati, zato to je nemogue tajiti,
da je velik dio Europe - cijela Italija i Francuska te velik dio [tada rascjepkane]
Njemake, da ne govorim o drugim zemljama - prekriven mreom tih tajnih druta
va... A koji su njihovi ciljevi? Ne pokuavaju ih sakriti. Oni ne ele zakonitu vlast...
ele promijeniti vlasnitvo nad zemljom, istjerati sadanje vlasnike i ukinuti religijske
ustanove [crkve].
Predsjednik Woodrow Wilson, koji je, kako emo vidjeti, bio blisko povezan sa
zavjerenikim silama, napisao je: Neki od najveih ljudi u Sjedinjenim Dravama,
s podruja trgovine i industrije, boje se nekoga, boje se neega. Oni znaju da negdje
postoji sila koja je tako organizirana, tako lukava, tako oprezna, tako zatvorena, tako
sveobuhvatna, tako proimajua, da im je bolje da apu kad je proklinju.
Felix Frankfurter, sudac amerikoga Vrhovnog suda, jednom je otkrio: Pravi
vladari u Washingtonu nevidljivi su i vladaju iza kulisa.
U pismu datiranom 23. studenog 1933., novoizabrani predsjednik Franklin D.
Roosevelt napisao je pukovniku Edwardu Houseu, glavnom savjetniku predsjednika
Woodrowa Wilsona: Prava je istina, kao to vi i ja znamo, da su financijski elementi
u velikim sreditima imali vlast jo od doba Andrewa Jacksona.
Rooseveltov sin Elliot je napisao: U naem svijetu postoji moda samo desetak
organizacija koje djeluju na nae sudbine jednako nepokolebljivo kao zakonito izabra
ne vlade.
Upozorenja o tajnoj vladi u Sjedinjenim Dravama godinama su iznosili mnogi
ljudi.
John F Hylan, bivi gradonaelnik New Yorka, izjavio je 1922. godine: Prava
je prijetnja naoj republici nevidljiva vlada koja poput divovske hobotnice iri svoje
ljigave pipke iznad naega grada, drave i zemlje... N a elu te hobotnice su poslovni
krugovi oko Rockefellera i Standard Oila te mala skupina monih bankarskih kua
koje obino nazivamo meunarodnim bankarima [koji] praktiki upravljaju ameri
kom Vladom radi vlastitih sebinih ciljeva.

19

JM MARRS

Pukovnik L. Fletcher Prouty (u mirovini) sluio je kao asnik za vezu izmeu

Pentagona i ClA-e od 1955. do 1963. godine. Sa svoje pozicije Prouty se mogao uvje
riti u kontrolne mehanizme i obavjetajne agencije i vojske.
Godine 1973. pisao je da Sjedinjenim Dravama upravlja tajni tim , skrovito
svetite novog religijskog poretka odgovorno samo sebi. Mo tog tima potjee od
njegove goleme infrastrukture unutar vlade i izravne povezanosti s velikim privatnim
industrijama, zajednikim fondovima i investicijskim ustanovama, sveuilitima i
medijima, ukljuujui strane i domae nakladnike... Svi pravi lanovi tog tima ostaju
u sreditu moi bilo kao vladini dunosnici ili bez slubenog poloaja, kao dio najue
elite. Jednostavno se izmjenjuju na slubenim pozicijama i u poslovnom svijetu, ili u
sigurnoj luci akademskih krugova.
Prouty pie: Taj veliki stroj stvorili su sposobni ljudi poput 'Divljeg B illa'
Donovana, Clarka Clifforda, Waltera Bedella Smitha, Aliena Dullesa, Maxwella
Taylora, McGeorgea Bundyja i mnogih drugih, koji su ga vodili i pretvorili u odbjeglog
diva kakav je danas. Svi ti poslovni, vladini, novarski, interesni krugovi... djeluju u
samodovoljnoj i krajnje sebinoj sigurnosti i tajnosti.
Skeptik bi trebao primijetiti kako e se ta ista imena neprekidno pojavljivati u
vezi sa suvremenim tajnim drutvima.
Veliki inovativni mislilac R. Buckminster Fuller takoer je shvatio da Sjedinjenim
Dravama vladaju moni ljudi iza kulisa. ,,SAD-om ne vlada njezina tobonja demo
kratska' vlast, napisao je malo prije smrti 1983. godine. Nem a nieg jadnijeg od
predsjednika Sjedinjenih Drava, ija je mo otprilike jednaka nuli. Usprkos tome,
mediji i veina amerikih graana starijih od trideset godina i dalje se ponaaju kao
da predsjednik ima vrhovnu mo.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt, i sam blisko povezan s istaknutim lanovima
tajnih drutava, jednom je primijetio: U politici se nita ne dogaa sluajno. Ako se
dogodi, moete se kladiti d a je tako bilo planirano.
Druga upuena osoba koja je potvrdila postojanje urote bio je prvi ameriki
ministar obrane Jam es Forrestal, koji je svoju otvorenost moda platio glavom. Od
1947. godine Forrestal je izraavao zabrinutost zbog toga to dravni voe dosljedno
ine ustupke Sovjetima. Skupio je vie od tri tisue stranica biljeki koje je htio, kako
je rekao jednom prijatelju, pretoiti u knjigu kako bi razotkrio prave motive svojih
nadreenih.
Ti ljudi nisu nesposobni ili glupi. Prepredeni su i otroumni. Da su samo glupi,
povremeno bi poinili greku u nau korist, primijetio je.
Forrestal, koji je znao za mnoge tajne, prema kontroverznim dokumentima
MJ-12, bio je na popisu originalnih lanova krajnje tajne skupine odgovorne za pita
nje NLO -a, dao je ostavku na zahtjev predsjednika Trumana 2. oujka 1949. Dva
mjeseca kasnije, opet na Trumanov zahtjev, javio se u mornariku bolnicu u Bethesdi
na rutinski pregled. Jedan je lijenik uvjeravao njegova brata da je Forrestal dobro,
ali nije dopustio ni bratu ni obiteljskom sveeniku da ga vide. Na dan kad mu je brat

20

VLADARI IZ SJENE

stigao da ga odvede iz bolnice, Forrestalovo tijelo pronaeno je u bolnici s konopcem

oko vrata. Dunosnici su tvrdili da je Forrestal poinio samoubojstvo, ali mnogi ljudi
- kako tada, tako i danas - ne vjeruju u taj zakljuak. Njegove biljeke i dnevnike
oduzele su vlasti i zadrale ih dulje od jedne godine prije nego to je proiena verzija
napokon objavljena.
Premda su razni dunosnici tvrdili da je Forrestal u to vrijeme bio umobolan,
ini se da mu je to njegovo stanje probudilo sposobnost predvianja" budunost.
Prije nego to je otiao u Bethesdu, Forrestal je rekao jednom prijatelju da e ameri
ki vojnici uskoro ginuti u Koreji. Ta je tvrdnja izreena 15 mjeseci prije nego to su
Sjevemokorejci izvrili iznenadni napad na Junu Koreju.
Drugi luak" koji je imao proroansku viziju rata bio je senator Joseph
McCarthy, koji je dokaz o zavjeri svjetskih razmjera pogreno shvatio kao podrku za
vlastitu predrasudu prema komunizmu.
McCarthy, koji je prouzrokovao toliko nevolja svojim nepromiljenim i vatre
nim napadom na komunizam, ipak je bio na dobrom tragu u svojoj procjeni da se
radi o uroti za podupiranje rata za profit. Upozorio je da sporazum u Jalti izmeu
Roosevelta, Churchilla i Staljina stoji iza sukoba u poslijeratnom svijetu. Tajni
dogovori tih svjetskih voa - izmeu ostalog o preputanju Istone Europe Staljinu,
Bliskog istoka Britaniji, a Pacifika i Jugoistone Azije Americi - potvreni su sredi
nom 1970-ih objavljivanjem nekih Chruchillovih spisa i pisama.
23. rujna 1950., McCarthy je izjavio: Tu [u Jalti] je potpisana smrtna presuda
za mladie koji danas ginu u korejskim brdima i dolinama. Tu je potpisana smrtna
presuda za mladie koji e sutra ginuti u praumama Indokine [kasnije nazvanoj
Vijetnam], Kako moemo odgovarati za sadanju situaciju ako vjerujemo da su se
visokopozicionirani ljudi u Vladi dogovorili [sic/] da nas prepuste katastrofi? To mora
biti plod velike zavjere, zavjere tako golemih razmjera da nadilazi sve sline podu
hvate u povijesti ovjeanstva, upozorio je McCarthy. to se moe zakljuiti iz tog
neprekinutog niza odluka i postupaka koji pridonose strategiji poraza? N e mogu se
pripisati nesposobnosti."
McCarthyja je zadesio neslavan kraj zato to nije mogao - ili nije htio - gledati
dalje od prijetnje komunistike zavjere svjetskih razmjera. Sreom, tijekom vremena
mogle su se diskreditirati neke njegove bezobzirne i bombastine optube. Naalost,
propast makartizma ostavila je neke tajne netaknutima.
Jesu li svi ti ljudi bili zalueni teoretiari zavjere? Ili su svi, na svoj manjkav i
ogranien nain, pokuali razotkriti tajne namjere iza pria koje se podmeu javno
sti?
Komentatori poput Noama Chomskog i Gorea Viala progovorili su protiv sta
nja nacionalne sigurnosti" s ljevice. Pokojni senator Barry Goldwater i propovjednik
Pat Robertson progovorili su s desnice. ak su i srednjostrujaki pripadnici centra,
poput komentatora Billa Moyersa i odvjetnika Gerryja Spencea, upozorili na tajnu
vladu. Kad povijesne osobe s razliitih krajeva politikoga spektra, zajedno sa zabri-

21

JIM MARRS

nutim graanima, govore istu stvar, vrijeme je da se dobro obrati pozornost na ono
to se dogaa u dravi.
David Wise i Thomas B. Ross pisali su o tim pitanjima poetkom 1960-ih u
knjizi Nevidljiva vlada (The Invisible Government), koju je C1A pokuala zabraniti.
Upozorili su da organi tajne vlade imaju financijske veze sa zakladama i sveuilitima
te da se koriste amerikim interesima kao izlikom za svoje operacije, izravno krei
svoje ovlasti. U novije su vrijeme ti autori napisali: Nije se dogodilo nita... to bi nas
uvjerilo da se opasnost od tajne vlade u otvorenu drutvu imalo smanjila.
U Vladarima iz sjene izloit emo nove informacije i nove naine gledanja na
povijest. Pokuat emo povezati labave dijelove naega kolektivnog znanja kako bismo
prikazali dugaak trag naznaka i dokaza zavjere.
Nem a jam stva da su sve ovdje iznijete informacije apsolutno i nepobitno istini
te. No, kako bi se shvatila istina, potrebno je to vie podataka. N ita se ne bi smjelo
otpisati. Svaka informacija, ma koliko naoko bila neobina ili nelogina, trebala bi se
razmotriti i ocijeniti.
lako se ini da postoji velik broj tajnih drutava - i politikih i religijskih - koja
djeluju u svijetu, ovdje emo razmotriti samo ona za koja se ini da imaju najvei utje
caj na javnost. Raskolnike sekte i ekscentrini kultovi - kao to su Osvetnici, Beati
Paoli, Red anela pauna, Rajska vrata itd. - samo odvraaju od istraivanja uistinu
ozbiljnih organizacija.
Ovdje mi dopustite da dobro razjasnim jednu stvar: nita u ovoj knjizi nije prika
zano s namjerom da zadire u iija religijska uvjerenja. Sloboda vjeroispovijesti jedna je
od najvanijih znaajki amerikog ivota. Svakoj osobi treba biti doputeno izlaganje
vlastitih uvjerenja sve dok ona ne utjeu nepovoljno na druge osobe.
No, istraujui povijest i tajna drutva postaje jasno da su religija i politika, oso
bito u prolosti, bile nerazmrsivo isprepletene. Iskljuivanje religijskih tema znailo bi
iznijeti samo polovinu prie. Ta se tema mora intelektualno razmotriti. Kako se ona
moe uklopiti u neiji svjetonazor, odluit e svaki itatelj, ovisno o svojim religijskim
stavovima i intelektualnoj razini.
Golemo mnotvo informacija o tajnim drutvima, veinom davno zapisanih,
prepuno je imena, datuma i dogaaja koji nita ne znae suvremenom itatelju. Stoga
promiljeno ureivanje i prostorna ogranienja neizbjeno ine ovu analizu pomalo
povrnom. Nadam se da je sauvano dovoljno pojedinosti koje e potkrijepiti ovaj
prikaz aktivnosti tajnih drutava i da je istodobno omoguena lakoa itanja teksta o
ovom vrlo sloenom i kontroverznom predmetu.
Tajnovita narav tih skupina ini svaki pokuaj otkrivanja apsolutnog dokaza nji
hova djelovanja i krajnjih ciljeva gotovo nemoguim. Ba kao to organi za provoenje
zakona istrauju organizirani kriminal, istraivai esto moraju traiti obrasce pona
anja i osobne veze izmeu pojedinih ljudi i organizacija. Dok dokaz obino govori
sam za sebe, kolektivno okrivljavanje mora se uzeti u obzir i izbjei. N isu svi lanovi
tajnih drutava zavjerenici. Cjelokupno podruje raznih predmeta mora se temeljito

22

VLADARI IZ SJENE

prouiti budno pazei na smicalice i obmane. Mnogi su povijesni podaci nepotpuni

ili su ih iskrivili konvencionalni kroniari.
Koje to onda tajne povezuju Vijee za inozemne odnose i slobodne zidare s veli
kim egipatskim piramidama i onime to je bilo jo prije njih?
Odbacite predrasude i unaprijed stvorene zakljuke te se pridruite pokuaju
razotkrivanja povijesti i ciljeva onih koji vladaju tajnovitou.

23

Prvi dio

SUVREMENA TAJNA
DRUTVA
Tajnovitost je slo b o d a o k o jo j sanjaju fanatici: nem a straara ko ji
e provjeravati vrata, nem a revizora k o ji e p ro v je riti knjige, nem a
su ca ko ji e p ro v je riti zakon. Tajna vlast nem a ustav. Ona s lije d i pravila
koja sam a izm isli.
BILL MOYERS

Tajna drutva ne samo da postoje nego su igrala vanu ulogu u nacionalnim i

meunarodnim dogaajima sve do danas.
Kad razmatramo doseg suvremenih tajnih drutava, pouno je najprije osvrnuti
se na nedavne amerike predsjednike te ljude i dogaaje oko njih.
Dok su mnogi Amerikanci gledali na predsjednika Billa Clintona kao na mla
dolikog saksofonista koji voli ene, veina nije znala za njegove veze s tri najozloglaenija suvremena tajna drutva: Trilateralnom komisijom, Vijeem za inozemne
odnose (C F R ) [osobito obratite pozornost na to kako se kratica C FR neprekidno
pojavljuje u analizi amerikih politikih odluka i svjetskih sukoba] i bilderberkom
skupinom.
Trilateralna komisija objavljuje popis svojih lanova kao i deklaracije, ali njezino
unutarnje funkcioniranje je tajna. C FR takoer objavljuje popis lanova, ali lanovi
su se obvezali da e utjeti o njegovim ciljevima i operacijama. Bilderberka skupina
dri tajnima i namjere i lanstvo.
Meu istaknutim lanovima Clintonove administracije su i bivi predsjednik
CFR-a Peter Tarnoff, Anthony Lake, A1 Gore, Warren Christopher, Colin Powell, Les
Aspin, Jam es Woolsey, William Cohen, Samuel Lewis, Joan Edelman Spero, Timothy
Wirth, Winston Lord, Lloyd Bentsen, Laura Tyson i George Stephenopoulos. Bivi su
lanovi Trilateralne komisije Bruce Babbitt, Stephen W Bosworth, William Cohen,
Thomas Foley, Alan Greenspan, Donna Shalala i Strobe Talbott.
Nakladnik John F. M cM anus napomenuo je kako se ujesen 1998. godine, dok
mu je prijetio opoziv, Clinton pourio u New York zatraiti podrku od svojih prijate
lja u CFR-u. Bill Clinton je svjestan da je predsjednik zato to su ga izabrali lanovi
'tajnog drutva' kojemu pripada i da oekuju od njega da izvri njihove planove,
pisao je McManus.
Clinton nije bio jedini predsjednik povezan s tim skupinama.
Predsjednik George Bush bio je lan Trilateralne komisije, CFR-a i tajanstvenog
Drutva lubanje i kostiju. Predsjednik Ronald Reagan, bivi glasnogovornik General
Electrica, nije slubeno pripadao tim skupinama, ali njegove su administracije bile
prepune i tadanjih i bivih lanova, o emu e se iscrpnije govoriti kasnije.

27

JIM MARRS

U administraciji predsjednika Jimmyja artera bilo je toliko lanova Trilateralne

komisije da su istraivai zavjera digli veliku galamu. ak su i elitni mediji poeli
brujati o tome.

Trilaterdna komisija

Do poetka 1970-ih, zahvaljujui razvoju komunikacijske tehnologije, mnogi su

Amerikanci postali svjesniji zatvorenih organizacija poput Vijea za inozemne odnose.
Njegov bivi predsjednik David Rockefeller, oito nastojei skrenuti pozornost jav
nosti s aktivnosti CFR-a, potaknuo je osnivanje otvorenijeg izdanka te organizacije:
Trilateralne komisije.
I Komisiju i njezina prethodnika, C FR , istraivai zavjera smatraju simbolima
tajnih organizacija koje moda vode dravnu politiku u smjeru suprotnom od onoga
koji je u najboljem interesu javnosti ili koji ta javnost eli.
Ideju o Trilateralnoj komisiji prvotno je Rockefelleru iznio Zbigniew Brzezinski,
tada naelnik Odsjeka za ruske studije Sveuilita Columbia. Dok je radio u Zavodu
Brookings, Brzezinski je analizirao potrebu za uom suradnjom europskih, sjevemoamerikih i azijskih zemalja.
Godine 1970. pisao je u Foreign Ajfairsu, publikaciji CFR-a: Potreban je nov
i iri pristup - stvaranje zajednice razvijenih zemalja koja se moe uinkovito baviti
problemima s kojima se suoava ovjeanstvo... Vijee koje predstavlja Sjedinjene
Drave, zapadnu Europu i Japan, uz redovite susrete efova vlada kao i nekakav mali
trajni mehanizam, bilo bi dovoljno za poetak.
Kasnije iste godine objavio je knjigu pod naslovom Izmeu dva doba: amerika
uloga u tehnotronskoj eri (Between Two Ages: America 's Role in the Technotronic Era).
Na stranicama te knjige Brzezinski je iznio svoju viziju budunosti.
Proroanski je predvidio drutvo ...kulturno, psiholoki, socijalno i ekonomski
oblikovano pod utjecajem tehnologije i elektronike - osobito na podruju raunala i
komunikacija.
Vizije Brzezinskoga izazvat e sumnje onih koji se protive stapanju svjetske
politike i ekonomske moi. Ustvrdivi da nacionalna suverenost vie nije odriv
koncept, predvidio je kretanje razvijenih zemalja prema veoj zajednici... putem
raznih neizravnih veza i ve nastalih ogranienja nacionalne suverenosti". Predviao
je da e se ta zajednica financirati putem globalnog sustava oporezivanja".
Tumaei kako bi suradniki stoer, kao to je Trilateralna komisija, mogao izvr
iti pripreme za budue stapanje, zakljuio je da iako je cilj stvaranja zajednice razvi

29

JIM MARRS

jenih zemalja manje ambiciozan od cilja stvaranja svjetske vlade, ipak je dostiniji.
Vjera Brzezinskog u globalno drutvo nije iskljuivala zemlje koje su tada bile
pod vlau marksizma, a opisao ga je kao jo jednu bitnu kreativnu fazu u sazrije
vanju ovjekove univerzalne vizije i pobjedu otvorenog ovjeka nad zatvorenim,
pasivnim ovjekom, te pobjedu razuma nad vjerom.
Plan Brzezinskoga za Trilateralnu komisiju prvi je put predstavljen na sastanku
krajnje tajnovite bilderberke skupine u travnju 1972. godine u belgijskom gradiu
Knokke-Heistu. Prijedlog Brzezinskoga navodno je doekan s oduevljenjem. U to su
doba meunarodni novari bili zabrinuti zbog Nixonove devalvacije dolara, dodatnih
poreza na uvoz i zapoetog poputanja napetosti s Kinom, zbog ega su se pogoravali
odnosi s Japanom . Povrh toga, energetski problemi bili su sve vei uslijed poveanja
cijena Organizacije zemalja izvoznica nafte (O PEC).
Uz blagoslov bilderberke skupine i CFR-a, Trilateralna komisija poela se orga
nizirati 23. - 24. srpnja 1972. na Rockefellerovu posjedu od 3500 jutara u Pocantico
Hillsu, kod Tarrytowna u dravi New York. Meu sudionicima tog privatnog sastanka
bili su Rockefeller, Brzezinski, ravnatelj vanjskopolitikih studija Zavoda Brookings
Henry Owen, McGeorge Bundy, Robert Bowie, C. Fred Bergsten, Bayless Manning,
Karl Carstens, Guido Colonna di Paliano, Francois Duchene, Rene Foch, Max
Kohnstamm, Kiichi Miyazawa, Saburo Ikita i Tadashi Yamamoto. Po svemu sudei,
te su osnivae odabrali Rockefeller i Brzezinski.
Trilateralna komisija slubeno je osnovana 1. srpnja 1973., s Davidom
Rockefellerom kao predsjednikom. Brzezinski je imenovan za sjevernoamerikog
direktora-osnivaa. Meu sjevemoamerikim lanovima bili su guverner Georgije
Jimmy Carter, lan amerikog Kongresa John B. Anderson (jo jedan predsjedniki
kandidat) i glavni urednik Timea Hedly Donovan. Strani lanovi osnivai bili su
pokojni Reginald Maudling, lord Eric Roll, urednik Economista Alistair Burnet,
predsjednik FlAT-a Giovanni Agnelli i francuski potpredsjednik Europske komisije
Raymond Barre. Ukupno ekskluzivno lanstvo broji oko tri stotine ljudi.
Prema Komisijinoj slubenoj godinjoj publikaciji Trialogiie, Trilateralnu komisi
ju utemeljili su 1973. godine zapadnoeuropski, japanski i sjevernoameriki dravljani
kako bi potaknuli uu suradnju tih triju regija na zajednikim problemima. Skeptini
autori koji piu o zavjerama vidjeli su tu uu suradnju kao tajni sporazum multi
nacionalnih bankara i korporacijske elite u svrhu stvaranja svjetske vlade.
Trilateralna komisija ima stoere u New Yorku, Parizu i Tokiju. Izvrni odbor
od trideset pet lanova upravlja radom Komisije, koja se sastaje otprilike svakih devet
mjeseci izmjenjujui se u tri regije.
Ne udi stoga to se postavilo pitanje tko financira tu skupinu. Komisijini
glasnogovornici istiu kako skupina ne dobiva nikakva dravna sredstva. Izvjee iz
1978. godine pokazuje d a je Komisijin fond, od sredine 1976. do sredine 1979. godi
ne, iznosio 1 180 000 dolara, od ega je veina dola iz fondacija osloboenih plaanja
poreza kao to je Fond brae Rockefeller, koji je samo 1977. donirao 120 000 dolara.

30

VLADARI IZ SJENE

Donacije su dolazile i od Zaklade Ford, Zadubine Lilly, Njemakog Marshallova

fonda i korporacija kao to su Time, Bechtel, Exxon, General Motors, VVells-Fargo i
Texas Instruments.
Uz svoj bilten Trialogue, Komisija je redovito objavljivala izvjea radne skupine
koja su dostupna javnosti. Godinama su zavjereniki orijentirani bilteni na desnici i
ljevici razglaavali tajne' Trilateralne komisije koje su dobili izravno od nje!, smijuljio se novinar i istraiva Trilateralne komisije Robert Eringer. Veini istraivaa jasno
je da ti dokumenti ne sadre nikakve prave tajn e' sve dok su dostupni javnosti.
Jedan takav dokument, naslovljen Kriza demokracije, Komisija je objavila 1975.
godine. Jedan od njezinih autora, politolog s Harvarda Samuel R Huntington, tvrdio
je da Amerika treba vei stupanj umjerenosti demokracije. Naveo je kako demokrat
ske institucije nisu u stanju odgovoriti na krize poput nuklearnog incidenta na Three
Mile Islandu ili prihvata kubanskih izbjeglica. U dokumentu se izraavao stav da su
potrebni voe sa strunim znanjem, stazom, iskustvom i posebnim talentima kako
bi se nadili zahtjevi demokracije.
Evo samo nekoliko primjera koji pokazuju kako oni koji podravaju politiku
Trilateralne komisije esto na koncu primjenjuju tu istu politiku u vladi. Tri godine
nakon to mu je objavljen rad, Huntington je imenovan za koordinatora pripreme
osiguranja za Carterovo Nacionalno vijee sigurnosti. U tom je svojstvu Huntington
pripremio predsjedniki Memorandum 32" koji je 1979. doveo do predsjednikog
naloga za stvaranje Federalne agencije za postupanje u kriznim situacijama, civilne
organizacije s moi da preuzme totalitarnu kontrolu Vladinih funkcija u sluaju naci
onalne krize.
Richard Cooper, ekonomist sa Sveuilita Yale, vodio je Komisijinu radnu
skupinu za monetarnu politiku, koja je predlagala prodaju slubenih zlatnih rezervi
privatnim burzama. Cooper je postao pomonik ministra vanjskih poslova za eko
nomska pitanja, i obavljao je tu dunost kad je Meunarodni monetarni fond prodao
dio svojega zlata.
John Savvhill, lan Trilateralne komisije, bio je autor ranoga Komisijina izvjea
pod naslovom Energija: upravljanje tranzicijom, u kojemu se savjetovalo kako upravlja
ti prijelazom na skuplju energiju. Carter je imenovao Savvhilla zamjenikom ministra
energetike. C. Fred Bergsen sudjelovao je u pripremi Komisijina izvjea pod naslo
vom Reforma meunarodnih institucija i kasnije postao pomonik ministra financija za
meunarodne poslove.
Mnogi izvorni lanovi Trilateralne komisije sada su na pozicijama moi gdje
mogu primijeniti Komisijine politike preporuke; preporuke koje su sami pripremili
u Komisijino ime, primijetio je Eringer. Zbog tog je razloga Trilateralna komisija
stekla glas zapadne vlade u sjeni.
Pipci Trilateralne komisije seu tako daleko u politiku i ekonomsku sferu da
je neki opisuju kao kliku monih ljudi koja eli preuzeti kontrolu nad svijetom stva
ranjem nadnacionalne zajednice kojom bi dominirale multinacionalne korporacije,

31

JIM MARRS

pisao je istraiva Laurie K. Strand u tekstu pod naslovom Tko ima glavnu rije est moguih aspiranata u Narodnom almanahu 3 (People 's Almanac 3).
ak se i U.S. News & World Report osvrnuo na Komisijin globalistiki cilj izvjestivi kako lanovi Komisije ne okoliaju glede toga: angairaju samo ljude koje zani
ma promicanje ue meunarodne suradnje...
Istraivai Anthony C. Sutton i Patrick M. Wood u svojoj su knjizi Trilateralci
iznad Washingtona ('Trilaterals Over Washington) izrazili sumnje u tu skupinu te ponu
dili sljedei pogled na njezin zaetak. Trilateralna komisija utemeljena je upornim
manevriranjem Davida Rockefellera i Zbigniewa Brzezinskoga. Rockefeller, [tadanji]
predsjednik iznimno mone banke Chase Manhattan, direktor mnogih multinacio
nalnih korporacija i zaklada', dugo je bio sredinja figura tajnovitog Vijea za ino
zemne odnose. Brzezinski, sjajni prognostiar globalistikog idealizma, profesor je na
Sveuilitu Columbia i autor nekoliko knjiga koje su sluile kao ' politike sm jernice'
za C FR . Brzezinski je radio kao izvrni direktor Trilateralne komisije od njezinih zaetaka 1973. godine do kraja 1976., kad ga je predsjednik Carter imenovao pomonikom
za pitanja nacionalne sigurnosti."
Brzezinski je bio taj koji je vrbovao artera za Trilateralnu komisiju 1973. godi
ne. Zapravo je za vrijeme administracije predsjednika Jimmyja artera objelodanjeno
toliko materijala Trilateralne komisije da se u medijima povela ozbiljna debata.
ak se i prema establimentu orijentirani Washington Post poetkom 1977. pitao:
Ali, evo to uznemiruje u sluaju Trilateralne komisije. Izabrani predsjednik (Carter)
njezin je lan. Takoer i izabrani potpredsjednik Walter B. Mondale. Isto tako i novi
ministri vanjskih poslova, obrane i financija, Cyrus R. Vance, Harold Brown i W.
Michael Blumenthal. Isto tako i Zbigniew Brzezinski, koji je bivi direktor Trilateralne
komisije i Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost, kao i mnotvo drugih koji e
kreirati ameriku vanjsku politiku sljedee etiri godine.
Sutton i Wood su komentirali: Pokuavate li izraunati izglede da tri prakti
ki nepoznata ovjeka (Carter, Mondale i Brzezinski), izmeu svega 60 komisijinih
lanova iz SAD-a, osvoje tri najmonije pozicije u dravi, nemojte se truditi. Vai e
izrauni biti beznaajni.
Carterova administracija ukljuivala je i ove lanove Trilateralne komisi
je: veleposlanike Andrewa Younga, Gerarda Smitha, Richarda Gardnera i Elliota
Richardsona, ekonomskog savjetnika Bijele kue Henryja Owena, zamjenika ministra
vanjskih poslova Warrena Christophera, direktora Agencije za kontrolu naoruanja
i razoruanje Paula Warnkea, pomonika ministra vanjskih poslova za ekonomska
pitanja Richarda Coopera, pomonicu ministra vanjskih poslova za sigurnost Lucy
Benson, pomonika ministra financija Anthonyja Solomona, Roberta Bowieja iz
CIA-e i pomonika ministra vanjskih poslova Richarda Holbrookea.
Da ne bi tko pomislio kako je Trilateralna komisija naprosto neki organ
Demokratske stranke, U.S. News & World Report popisao je 1978. ugledne repu
blikance koji su bili njezini lanovi. Meu njima su bivi ministar vanjskih poslova

32

VLADARI IZ SJENE

Henry Kissinger, bivi ministar prometa William Coleman, biva ministrica gradi
teljstva i urbanog razvoja Carla Hills, bivi ministar trgovine Peter Peterson i bivi
ministar zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi Casper Weinberger.
N a popisu su bili i bivi upravitelj Agencije za energetiku John Sawhill, bivi
direktor ClA-e i budui predsjednik George Bush, bivi zamjenici ministra vanjskih
poslova Robert Ingersoll i Charles Robinson, bivi zamjenik ministra obrane David
Packard, bivi upravitelj Agencije za zatitu okolia Russell E. Train, veleposlanik u
UN -u William Scanton, veleposlanica u Velikoj Britaniji Anne Armstrong, lanovi
Kongresa John Anderson, William Brock, William Cohen, Barber Conable, John
Danforth i Robert Taft Jr. te Marina Whitman, biva lanica Vijea ekonomskih
savjetnika.
Dodatnu zabrinutost meu istraivaima zavjera izazvao je Carterov odabir
bankara Paula Volckera za elnika amerike mone sredinje banke Federal Reserve.
Navodno imenovan prema uputama Davida Rockefellera, Volcker je bio sjevernoameriki predsjednik Trilateralne komisije kao i lan drugih tajnih skupina. Vijea za
inozemne odnose i bilderberke skupine. Na mjestu predsjednika Sredinje banke
zamijenio ga je njezin dananji predsjednik Alan Greenspan, takoer lan Trilateralne
komisije, C FR -a i bilderberke skupine.
Lako je shvatiti zato mnogi ljudi smatraju da se politikom amerike Vlade
upravlja iz tih organizacija kojima dominiraju Rockefelleri.
Usprkos tome to su napisane prije gotovo dvadeset godina, Suttonove i
Woodove rijei danas zvue istinito mnogim prosjenim Amerikancima koji su
zabrinuti za stanje nacije i koji sumnjaju kako superelita pokuava stei kontrolu
nad svijetom. Pisali su: Prema biblijskim standardima. Sjedinjene Drave svakako
zasluuju Boju kaznu - u njima vlada razularena izopaenost, zlostavljanje djece je
uobiajeno, gramzivost i pohlepa preduvjet su uspjeha, a moral je iskvaren. Ako emo
biti baeni u pakao srednjega vijeka, najloginiji katalizator ili motivator na vidiku jest
Trilateralna komisija.
Bivi senator i predsjedniki kandidat Barry Goldwater ponovio je strahove
mnogih kad je napisao: Stvarna namjera trilateralaca stvaranje je svjetske ekonomske
sile nadmone politikoj vlasti nacionalnih drava. Kao upravitelji i tvorci tog sustava,
vladat e svijetom."
Takva je kritika nagnala Davida Rockefellera da brani Komisiju u jednom izda
nju Wall Street Jou rm la iz 1980. godine: Daleko od nekakve klike meunarodnih
zavjerenika kojima je namjera da potajno vladaju svijetom, Trilateralna komisija u
stvarnosti je skupina zabrinutih graana zainteresiranih za poticanje veeg razumije
vanja i suradnje izmeu meunarodnih saveznika...
Ali, neke su kritike dolazile i iz same Carterove administracije. Ministar vanjskih
poslova Edmund Muskie upozoravao je da Brzezinski ne koordinira vanjsku politiku,
nego je kreira. William Sullivan, koji je bio ameriki veleposlanik u Iranu, optuio je
Brzezinskoga za sabotiranje amerikih nastojanja da se poboljaju odnosi s Iranom

33

JIM MARRS

nakon ahova odstupanja. ,,U studenom 1978., Brzezinski je poeo kreirati vlastitu
politiku i formirati vlastito veleposlanstvo u Iranu, alio se Sullivan.
Takve su optube izazvale u Washingtonu iznenadnu zabrinutost zbog tajnih i
polutajnih organizacija. Kolumnist Nicholas von Hoffman zabiljeio je: Brzezinski
je dugo plaio one koji se brinu zbog Trilateralne komisije, te skupine globalno
usmjerenih velikih zvjerki iz velikih industrijskih sila koju je potaknuo Rockefeller. Za
mnoge Amerikance i ljeviarskih i desniarskih uvjerenja, ta je komisija, koja poku
ava utjecati na Vladinu trgovinsku politiku i diplomaciju, primjer zabrinjavajueg
udruivanja.
Zabrinutost se prelila i u organizacije veterana. Godine 1980. konvencija
Amerike legije prihvatila je Rezoluciju 773 koja je pozivala Kongres na istragu
Trilateralne komisije i njezina prethodnika, Vijea za inozemne odnose. Sljedee godi
ne slinu su rezoluciju usvojili Veterani inozemnih ratova (VFW).
lan Kongresa Larry McDonald predstavio je te rezolucije Zastupnikom domu,
ali nita se iz toga nije izrodilo. McDonald, koji je kao predsjednik Drutva John
Birch bio glasan kritiar tih tajnih drutava, poginuo je 1. rujna 1983. u jo uvijek
nerazjanjenom obaranju zrakoplova na letu 007 Korean Airlinesa.
Tijekom predsjednikih kampanja 1980. godine, republikanski kandidat Ronald
Reagan otro je napao devetnaest trilateralaca u Carterovoj administraciji - uklju
ujui samog artera, koji je napisao da je njegov kontakt s Komisijom bila izvrsna
prilika za uenje - i obeao da e istraiti tu skupinu ako bude izabran. Dok se natje
cao s Georgeom Bushom za nominaciju, Reagan se okomio na njega zbog lanstva i u
Trilateralnoj komisiji i u CFR-u te je obeao da mu nee dati poloaj u svojoj vladi.
Meutim, tijekom republikanske nacionalne konvencije zbio se niz udnih
dogaaja.
Dok je Reagan bio siguran predsjedniki kandidat, za mjesto potpredsjednika
vodila se estoka borba. Sredinom tjedna medijski su komentatori iznenada poeli
govoriti o dvojcu iz snova koji bi trebali initi predsjednik Reagan i potpredsjednik
(i bivi predsjednik) Gerald Ford. Poeo se stvarati pritisak za tu ideju koja bi dovela
do zajednikog predsjednikovanja i, prema tome, podijeljene vlasti. ak se predlagalo
da bi Ford kao bivi predsjednik trebao odabrati pola Reaganova kabineta.
Suoen s mogunou da vodi pola vlade, Reagan se pourio uzeti rije na
konvenciji kasno nou te obznanio: Znam da je to to sam doao ovamo veeras bez
presedana i uvjeravam vas u ovo kasno doba da vam neu drati govor za prihvaanje
kandidature... Ali, s obzirom na to da sam gledao televiziju u hotelu i vidio da ovdje
krue glasine i traevi... dopustite mi da se to jednostavnije izjasnim i zakljuim slje
dee. Tono je da brojni republikanski vode... misle kako bi prava kombinacija uklju
ivala bivega predsjednika Sjedinjenih Drava Geralda Forda na drugom mjestu...
Stoga sam smatrao da je zbog svih tih pria i zato to se svata moe izroditi preko
noi vrijeme da malo ubrzam dnevni red... Traio sam i preporuujem ovom skupu da
sutra, kad se zasjedanje nastavi, George Bush bude nominiran za potpredsjednika.

34

VLADARI IZ SJENE

Reagan vie nikad nije izgovorio ni rije protiv Komisije ili CFR-a. Nakon to je
izabran, njegov tranzicijski tim od 59 lanova bio je sastavljen od 28 lanova CFR-a,
deset lanova elitne bilderberke skupine i barem deset trilateralaca. ak je postavio
istaknute lanove CFR-a na tri najosjetljivija dravna poloaja: Alexandrea Haiga za
ministra vanjskih poslova, Caspera Weinbergera za ministra obrane i Donalda Regana
za ministra financija. Naknadno je imenovao voditelja Busheve kampanje Jam esa
A. Bakera III., koji je tada radio kao predsjednik Reaganova i Busheva kampanjskog
odbora, za svoga efa osoblja. Baker pripada etvrtom narataju obitelji koja je dugo
povezana s Rockefellerovim naftakim interesima.
Potom je, malo vie od dva mjeseca nakon to je preuzeo dunost, predsjednika
Reagana pogodio atentatorov metak koji bi, da nije bilo pola centimetra, pogurao
Busha u Ovalni ured sedam godina ranije. Prilino je neobino da je brat nesuenog
ubojice John W Hinckley dogovorio veeru s Bushevim sinom Neilom iste noi kad
je Reagan bio ustrijeljen. Hinckleyjev otac, teksaki nafta, i George Bush bili su
dugogodinji prijatelji. Treba spomenuti i d a je Bushevo ime - ukljuujui njegov tada
slabo poznat nadimak Poppy - zajedno s adresom i telefonskim brojem pronaeno
u osobnom notesu naftnoga geologa Georgea DeMohrenschildta, posljednjega pozna
toga bliskog prijatelja Leeja Harveyja Osvvalda. Postojanje FBI-ova izvjea iz 1963.
godine u kojemu se spominje George Bush iz CIA-e, u vezi s reakcijama amerike
kubanske zajednice na umorstvo J. F. Kennedyja, privuklo je pozornost medija za vri
jeme izbora 1992. godine. Za mnoge istraivae takve naoko sitne, nepovezane i slabo
objavljivane pojedinosti naruavaju dojam sluajnosti.
Neporecive veze izmeu amerikog vodstva i CFR-a te Trilateralne komisije - uz
injenicu da je svjetski bankar David Rockefeller vodea figura u objema skupinama
- izazvale su mnogo nemira meu autorima koji piu o zavjerama, kako na ljevici,
tako i na desnici.
Ako se za Vijee za inozemne odnose moe rei da je leglo ideja o jednom
svijetu, Trilateralna komisija radna je skupina okupljena za ju ri, pisali su Sutton i
Wood 1979. godine. Komisija je ve postavila svoje lanove... na najvia mjesta koja
SAD moe ponuditi.
Texe Marrs (nije u srodstvu s autorom ove knjige), predsjednik Living Truth
Publishersa iz Austina u Texasu, upozorio je: Trilateralna komisija skupina je iji
je cilj pouriti doba svjetske vlade i promoviranje meunarodne ekonomije koju iza
kulisa kontrolira Tajno bratstvo (iluminati). Pokojni senator Barry Goldwater sli
no je upozoravao. U svojoj knjizi iz 1979. godine Bez isprika (With No Apologies),
napomenuo je: Cilj najnovije meunarodne klike Davida Rockefellera... jest da bude
sredstvo za multinacionalnu konsolidaciju trgovinskih i bankarskih interesa preuzi
manjem kontrole nad politikom vlau u Sjedinjenim Dravama. Takve su tvrdnje
1981. godine izazvale osvrt autora Washington Posta, inae nezainteresiranih za bilo
kakve teorije zavjere. N a koncu su priznali umijeanost Trilateralne komisije sarka
stino napisavi: Sjeate li se onih groznih trilateralaca, meunarodnih zavjerenika

35

JIM MARRS

s Davidom Rockefellerom na elu koji su kanili osvojiti svijet? Jimmy Carter bio je
jedan od njih. I George Bush, i to ga je skupo stajalo u prologodinjoj kampanji
protiv Ronalda Reagana. Pogodite tko dolazi u Bijelu kuu. Pogodite tko ih je pozvao.
Pogodite tko e voditi delegaciju. Tako je. Trilateralci dolaze. Predsjednik Reagan
pozvao ih je da dou. Vodit e ih David Rockefeller. Trilateralci su se iskrcali, a teore
tiari zavjere bez sumnje e biti blizu, podsmjehivali su se.
Usprkos javnim poricanjima, Trilateralna komisija jam ano spada u tajna
drutva budui da joj sastanci nisu otvoreni za javnost. I sasvim sigurno predstavlja
produetak Vijea za inozemne odnose budui da je svih osam sjevernoamerikih
predstavnika na osnivakom sastanku Trilateralne komisije bilo lanovima CFR-a.

Vijee za inozemne odnose

Globalizam nije zapoeo Trilateralnom komisijom. Ideja o svjetskoj zajednici

potjee davno prije 20. stoljea, ali koncentrirana je u zaetniku suvremenih ameri
kih tajnih drutava - Vijeu za inozemne odnose (CFR).
Vijee je nastalo kao rezultat niza susreta koji su se odvijali za vrijeme Prvoga
svjetskog rata. Godine 1917. pukovnik Edward Mandell House, povjerljivi savjetnik
predsjednika Woodrowa Wilsona, okupio je u New Yorku stotinjak uglednih ljudi kako
bi raspravljali o poslijeratnom svijetu. Proglasivi svoj rad istraivanjem, stvarali su
planove za mirovni sporazum koji je kasnije prerastao u slavnih Wilsonovih etrnaest
toaka, koje je prvi put predstavio Kongresu 8. sijenja 1918. Bili su zapravo globalisti, pozivali su na uklanjanje svih ekonomskih zapreka izmeu zemalja, jednakost
trgovinskih uvjeta" i stvaranje sveope zajednice zemalja.
Pukovnik House, koji se jedanput opisao kao marksistiki socijalist, ali iji su
postupci vie odraavali fabijanski socijalizam, bio je autor knjige iz 1912. godine pod
naslovom Philip Dru: upravitelj (Philip Dru: Administrator). U tom je djelu House
opisao zavjeru unutar Sjedinjenih Drava s ciljem uspostave Sredinje banke, stup
njevitog poreza na dohodak i kontrole obiju politikih stranaka. Dvije godine nakon
objavljivanja knjige, ostvarila su se dva njegova knjievna cilja, ako ne i sva tri.
Krajem 1918. godine pat-pozicija na zapadnom frontu i ulazak SAD-a u rat
prisilili su Njemaku i centralne sile da prihvate Wilsonove mirovne uvjete. Kasnija
Parika mirovna konferencija 1919. godine rezultirala je neugodnim Versajskim
mirovnim ugovorom koji je primorao Njemaku da plaa velike reparacije saveznici
ma. To je unitilo njemako gospodarstvo, to je dovelo do depresije i kasnijeg uspona
Adolfa Hitlera i njegovih nacista.
Parikoj mirovnoj konferenciji prisustvovali su predsjednik Woodrow Wilson i
njegovi najblii savjetnici, pukovnik House, bankari Paul Warburg i Bernard Baruch
te dvadesetak sudionika istraivanja. Sudionici Konferencije prihvatili su Wilsonov
mirovni plan, ukljuujui stvaranje Lige naroda. Meutim, prema amerikom zako
nu, sporazum je trebao ratificirati Senat, koji to nije uinio, oito ne vjerujui ni u
kakvu nadnacionalnu organizaciju.
Nepokolebljivi pukovnik House sastao se s britanskim i amerikim delegatima
na mirovnoj konferenciji u parikom hotelu Majestic 30. svibnja 1919. g. Odluili

37

JIM MARRS

su formirati Institut za meunarodne poslove, s jednim ogrankom u Sjedinjenim

Dravama i jednim u Engleskoj. Engleski ogranak postao je Kraljevski institut za
meunarodne poslove. Institut je trebao usmjeravati javno mnijenje prema prihvaa
nju svjetske vlade ili globalizma.
Ameriki ogranak osnovan je 21. srpnja 1921. kao Vijee za inozemne odnose
(C FR ). Stvoreno je na temelju postojeeg ali neaktivnoga istoimenoga njujorkoga
kluba koji su 1918. godine formirali ugledni bankari i pravnici kako bi raspravljali o
trgovini i meunarodnim financijama. U drugom lanku propisa novoga CFR-a stoji
da svatko tko otkrije pojedinosti sa sastanaka CFR-a, kri njegova pravila te moe biti
iskljuen iz lanstva, ime se C FR kvalificira kao tajno drutvo.
Tu tajnovitost neumorno tite glavni ameriki mediji. Analitiari sovjetskoga
tiska kau da se Vijee redovitije pojavljuje u listovima Pravda i Izvestija nego u New
Y)rk Timesu, primijetio je novinar J. Anthony Lucas 1971. godine.
Od 1945. godine stoer CFR-a smjeten je u otmjenoj kui Harolda Pratta u
New Yorku. Zgradu je darovala obitelj Pratt iz Rockefellerova Standard Oila. Zdanje
sa svojim obojanim ostakljenim vratima, otmjenim tapiserijama i kaminima ima
klupsku atmosferu.
Karakteriziranje CFR-a kao kluba starih momaka potie injenica da mnogi
lanovi pripadaju elitnim skupinama kao to su Century Association, Links Club,
University Club i Washington s Metropolitan Club.
U godinjem izvjeu CFR-a iz 1997. godine predsjednik Odbora Peter G.
Peterson priznao je da postoji zrnce istine u optubi da je Vijee organizacija njujorke liberalne elite, ali ustvrdio je da se C F R danas sve vie iri Amerikom te da
ima sve vei broj lanova koji ive izvan New Yorka i Washingtona.
lanom CFR -a moe se postati samo pozivom; lanstvo, izvorno ogranieno
na 1600 ljudi, danas broji vie od 3300 osoba koje predstavljaju najutjecajnije lidere
u financijskom, trgovakom, komunikacijskom i akademskom svijetu. Primanje je
vrlo osjetljiv i muan proces; kandidate treba predloiti neki lan, poduprijeti drugi,
odobriti lansko povjerenstvo, provjeriti profesionalno osoblje i na koncu potvrditi
Upravni odbor.
Nastojei se prilagoditi suvremenom svijetu, Vijee je poetkom 1970-ih proi
rilo svoje lanstvo na nekoliko Afroamerikanaca i desetak ena. Kako bi proirio svoj
utjecaj izvan istone obale, C FR je osnovao odbore za inozemne odnose sastavljene
od lokalnih lidera u gradovima diljem zemlje. Vie od 37 takvih odbora s otprilike
etiri tisue lanova postojalo je poetkom 1980-ih.
Meu izvornim lanovima CFR-a bili su pukovnik House, bivi njujorki sena
tor i ministar vanjskih poslova Elihu Root, kolumnist Walter Lippmann, John Foster
Dulles i Christian Herter, koji su obojica kasnije radili kao ministri vanjskih poslova,
i Dullesov brat Alien, koji je kasnije radio kao direktor ClA-e.
Osnivaki predsjednik CFR-a milijuna John W. Davies bio je osobni odvjet
nik financijaa J. P Morgana, dok je potpredsjednik Paul Cravath takoer zastupao

38

VLADARI IZ SJENE

Morganove interese. Prvi predsjedatelj Vijea bio je Russell Leffingwell, jedan od

Morganovih partnera. S obzirom na to da je veina prvih lanova CFR-a bila poveza
na s Morganom na ovaj ili onaj nain, moglo bi se rei da su na Vijee ozbiljno utjecali
Morganovi interesi.
C FR su financirali bankari i novari poput Morgana, Johna D. Rockefellera,
Bernarda Barucha, Jacoba Schiffa, O tta Kahna i Paula Warburga. Danas C FR finan
ciraju velike korporacije kao to su Xerox, General Motors, Bristol-Meyers Squibb,
Texaco i drugi, kao i Njemaki Marshallov fond, Zaklada McKnight, Fond Dillion,
Zaklada Ford, Zaklada Andrew W Mellon, Fond brae Rockefeller, Zaklada Starr i
Dobrotvorni trustovi Pew.
Prema Vodiu za neprofitno posredovanje i politike grupacije Centra za kapi
talna istraivanja, lanovi Odbora CFR-a povezani su s utjecajnim organizacijama
kao to su Odbor za ekonomski razvoj, Institut za meunarodnu ekonomiju, Odbor
za odgovoran savezni proraun, Business Enterprise Trust, Urbani institut, Poslovni
okrugli stol, Vijee za konkurentnost, Amerika trgovaka komora, Nacionalna poslov
na zajednica, zavod Brookings, Forum za vie poslovno obrazovanje, Vaingtonski
institut za bliskoistonu politiku, Centar za etiku i dravnu politiku, Institut Hoover,
Centar za strateke i meunarodne studije, Wilderness Society i Ameriko vijee za
kapitalne investicije.
C F R je igrao kljunu ulogu u amerikoj politici tijekom Drugoga svjetskog rata
pa je novinar J. Anthony Lucas primijetio: Od 1945. sve do 60-ih lanovi Vijea bili
su u prvim redovima amerikoga globalistikoga aktivizma.
U izjavi o ciljevima iz 1997. godine slubenici CFR-a, koji su bili na gotovo svim
prolim i sadanjim poloajima u amerikoj Vladi vezanim uz meunarodna pitanja,
stoji kako je Vijee samo jedinstvena lanska organizacija i trust mozgova koji obuava
lanove i osoblje kako bi sluili zemlji s idejama za bolji i sigurniji svijet.
Kritiari osporavaju taj cilj, napominjui da je C F R imao svoje prste u gotovo
svakom velikom sukobu u 20. stoljeu. Mnogi autori gledaju na C FR kao na skupinu
ljudi iji je cilj ostvariti svjetsku prevlast preko multinacionalnih tvrtki, meunarod
nih ugovora i svjetske vlade.
ak je i njegovim pripadnicima teko uvjeriti svoje kolege da nema pokuaja
zavjerenike kontrole. Admiral Chester Ward, umirovljeni glavni odvjetnik Amerike
mornarice i dugogodinji lan CFR-a, jednom je citiran: CFR kao takav ne pie
programe obiju politikih stranaka, niti odabire njihove predsjednike kandidate, niti
kontrolira ameriku obrambenu i vanjsku politiku. Ali, lanovi CFR-a kao pojedinci,
djelujui slono s drugim pojedinim lanovima CFR-a, to ine.
J. Anthony Lucas slae se s tim, napominjui da ak i ako se odbija prostoduni diktatorski pogled na CFR, mora se priznati da utjecaj tee zamrenijim
kanalima: kroz osobne veze stvorene izmeu ljudi iji se putevi neprestano kriaju
u svlaionicama, asnikim menzama, klubovima, poslanikim konferencijskim dvo
ranama, na vrtnim zabavama, terenima za skvo i sastancima upravnih odbora. Ako

39

JIM MARRS

Vijee ima utjecaj - a dokazi ukazuju na to da ima - onda taj utjecaj njegovi lanovi
provode putem tih kanala.
Admiral Ward nadalje je objasnio kako je jedini zajedniki cilj lanova
CFR-a izazvati predaju suverenosti i nacionalne nezavisnosti Sjedinjenih Drava...
Ponajprije ele svjetski bankarski monopol bez obzira na to koja sila na koncu preuz
me kontrolu nad svjetskom vladom", dodao je Ward.
Potanko je opisao metode CFR-a u knjizi iz 1975. godine, u koautorstvu s
Phyllis Schlafly, pod naslovom Kissinger na kauu (Kissinger on the Couch). im
vodei lanovi CFR-a odlue da amerika Vlada treba prihvatiti odreenu politiku,
angairaju se glavna istraivaka sredstva CFR-a kako bi se stvorili argumenti, inte
lektualni i emocionalni, za podrku novoj politici, i kako bi se osujetio i diskreditirao,
intelektualno i politiki, svaki otpor, objasnio je.
C F R se javno oituje putem svoje publikacije Foreign Affairs, prozvane neslu
benim glasilom vodstva amerike vanjske politike". Premda pristae Vijea tvrde kako
lanci u Foreign Affairsu ne odraavaju nikakve jednodune stavove..., kritiari
uzvraaju da C FR tim lancima signalizira lanovima eljenu politiku.
ak i glomazna Encyclopaedia Britannica priznaje: Ideje koje se probno iznose u
ovom asopisu esto se, ako ih dobro prime itatelji Foreign Affairsa, pojavljuju kasnije
u sklopu politike amerike Vlade ili zakonodavstva; smjernice koje ne prou taj test
obino nestanu.
Alvin Moscow, blagonakloni biograf obitelji Rockefeller, bio je konkretniji napisavi: lanstvo u Vijeu toliko je znaajno da se ono u nekim krugovima smatra jezgrom
istonog establimenta. Kad je rije o vanjskim poslovima, ono jest istoni establiment.
Zapravo je teko ukazati na makar jednu znaajnu smjernicu amerike vanjske politike
utvrenu od [predsjednika] Wilsona naovamo koja bi bila dijametralno suprotna tre
nutnom razmiljanju u Vijeu za inozemne odnose. [naglasak u izvorniku]
Vijee ima dvije metode iznoenja ideja i elja uskoga kruga elnika: redoviti
ruci i veere gdje se istaknuti mislioci i lideri iz svih krajeva svijeta obraaju lano
vima Vijea i njegovim analitikim skupinama koji periodiki podastiru dokumente o
stajalitu prema predmetu koji je pobudio zanimanje.
Vijee takoer nudi korporativne usluge, putem kojih je tvrtkama koje su
se pretplatile omogueno da ih dvaput godinje na veerama izvjetavaju Vladini
dunosnici kao to su ministar financija ili direktor CIA-e. Ugledni autor John
Kenneth Galbraith, koji je istupio iz CFR-a 1970. godine iz dosade, nazvao je takve
neslubene razgovore skandalom. Zato bi Vladin dunosnik trebao izvjetavati
poslovnoga ovjeka o informacijama nedostupnim javnosti, osobito ako to moe biti
financijski korisno?, pitao se.
G. Edward Griffin sloio se da je isprva CFR-om , kao paravanom za britanski
Okrugli stol, dominirala obitelj J. P Morgana. Morgane je postupno zamijenio
Rockefellerov konzorcij, pa sad popis ukljuenih tvrtki izgleda kao Fortuneova lista
500 najveih korporacija, napisao je 1994.

40

VLADARI IZ SJENE

Jedan od primjera Rockefellerove dominacije CFR-om potjee s poetka 1970-ih

kad je David Rockefeller zaobiao Odbor za imenovanja i ponudio uredniko mjesto u
Foreign Affairsu Williamu Bundvju, bivem dunosniku CIA-e koji je igrao znaajnu
ulogu u Vijetnamskom ratu.
Pokazujui kako je svaka amerika Vlada od poetaka Vijea bila prepuna nje
govih lanova, konzervativni novinar i istraiva CFR-a Jam es Perloff primijetio je:
Povijesni arhivi govore jo jasnije... Do 1988. godine etrnaest ministara vanjskih
poslova, etrnaest ministara financija, jedanaest ministara obrane i deseci elnika
drugih ministarstava bili su lanovi C FR -a.
Gotovo svaki direktor CIA-e od Allena Dullesa bio je lan CFR-a, ukljuujui
Richarda Helmsa, Williama Colbyja, Georgea Busha, Williama Webstera, Jam esa
YVoolseyja, Johna Deutscha i Williama Caseyja. Mnogi lanovi Vijea imaju osobne
financijske interese u inozemnim odnosima, primijetio je istraiva Laurie Strand,
zato to njihovo vlasnitvo i ulaganja tite Ministarstvo vanjskih poslova i vojska [i
C IA ]..
Mnogi su istraivai ustvrdili da CIA zapravo slui kao sigurnosna snaga ne
samo za korporativnu Ameriku nego i za prijatelje, roake i ortake lanova CFR-a.
Tu bi se moglo raditi o obostranoj koristi. Prema bivem izvrnom pomoniku zamje
nika direktora CIA-e Victoru Marchettiju i bivem analitiaru Ministarstva vanjskih
poslova Johnu D. Marksu: Utjecajno ali nepristupano Vijee, sastavljeno od nekoli
ko stotina politikih, vojnih, poslovnih i akademskih elnika u zemlji, esto je glavni
zastupnik' CIA-e u amerikoj javnosti. Kad je agencija trebala ugledne graane da
se zauzmu za agencijina privatna poduzea ili za neku drugu posebnu pomo, esto
se obraala lanovima Vijea.
lanovi CFR-a koji zauzmu poloaje u vladi esto dovode druge lanove. Kad je
Henry Stimson, lan CFR-a, kao ministar rata 1940. godine doao u Washington, doveo
je sa sobom drugoga lana Johna J. McCloyja kao pomonika za osoblje. McCloy je
zauzvrat obavio svoj dio posla dovevi tijekom nekoliko godina jo neke lanove CFR-a u
Vladu. Kad god zatrebamo novoga ovjeka [za poziciju u Vladi], samo prelistamo popis
lanova Vijea i nazovemo New York, komentirao je jednom McCloy, bivi predsjednik
Odbora CFR-a, predsjednik Upravnog odbora banke Chase Manhattan, mentor Davida
Rockefellera i savjetnik za vanjsku politiku estorice amerikih predsjednika.
Drugi primjer utjecaja CFR-a vidljiv je iz primjera meteorskog uspona Henryja
Kissingera. Godine 1955. Kissinger je bio samo jo jedan nepoznati lan akademske
zajednice koji je prisustvovao sastanku u vojnoj koli u Quanticu u Virginiji, iji je
domain bio tadanji pomonik predsjednika za vanjsku politiku Nelson Rockefeller.
Taj je sastanak bio poetak dugotrajnog prijateljstva izmeu njih dvojice, iji je
vrhunac bio Rockefellerovo darivanje 50 000 dolara Kissingeru. Kissinger je uskoro
bio predstavljen Davidu Rockefelleru i drugim istaknutim lanovima CFR-a. Preko
CFR-a Kissinger je dobivao financije i pristup visokim dunosnicima Komisije za
atomsku energiju, triju ogranaka vojske, CIA-e i Ministarstva vanjskih poslova. To

JIM MARRS

je iskoristio za izdavanje bestselera Nuklearno naoruanje i vanjska politika (Nuclear

Weapons and Foreign Policy), u kojemu je dokazivao kako bi se nuklearni rat mogao
dobiti. Za vrijeme Nixonove administracije, Kissinger je bio ministar vanjskih
poslova, a i dalje ima velik utjecaj u svjetskoj politici.
Prema objavljenim izvjeima, u Clintonovoj administraciji bilo je vie od sto
tinu lanova CFR-a koji su mu na poetku mandata bili na usluzi. lanovi CFR-a
imenovani su za veleposlanike u panjolskoj, Velikoj Britaniji, Australiji, ileu, Siriji,
Junoj Africi, Rusiji, Rumunjskoj, Japanu, Koreji, Meksiku, Italiji, Indiji, Francuskoj,
ekoj, Poljskoj, Nigeriji i na Filipinima. Trenutno je vie od dvadeset lanova CFR-a
i u Predstavnikom domu i Senatu.
Robert Anton Wilson je komentirao: Kad bi C F R imao milijune lanova poput,
recimo, Prezbiterijanske crkve, taj popis moda ne bi mnogo znaio. Ali, C FR ima
samo 3200 lanova.
Zbog svojih volstritsko-bankarskih korijena i priroene tajnovitosti, Vijee za
inozemne odnose dospjelo je pod nesmiljen udar konzervativnih autora. Ta pozornost
javnosti dovela je do stvaranja manje tajnovite Trilateralne komisije.
Svijest o sveobuhvatnoj prisutnosti C FR -a u Vladi toliko se proirila u javnosti
da je pokojni Gary Allen, ija se knjiga o globalistikim organizacijama Nitko se ne
usuuje spomenuti zavjeru (None Dare Call It Conspiracy) prodala u vie od pet mili
juna primjeraka usprkos ignoriranju elitnih medija, komentirao prije nacionalnih
izbora 1972. godine: Doista nije bilo ni najmanje razlike [izmeu predsjednikih
kandidata]. Biraima je ponueno da biraju izmeu CFR-ova zagovornika svjetske
vlade Nixona i CFR-ova zagovornika svjetske vlade Humphreyja. Promijenjena je
samo retorika kako bi se zavarala javnost.
Pozivajui na djelovanje, Alien je ponovio upozorenje mnogih istraivaa koji
su sumnjiavi prema motivima CFR-a napisavi: Demokrati i republikanci moraju
prekinuti kontrolu koju provode lanovi CFR-a nad njihovim strankama. Od tipova
iz CFR-a, njihovih slugana i oportunistikih pristaa, radi drutvenog uspona mora
se zatraiti da odu ili e morati otii domoljubi." Mnogi istraivai zavjera vide para
lelnu situaciju oko izbora 2000. godine, koji su bili natjecanje demokrata Ala Gorea
i republikanca Georgea W. Busha, a obojica su poslovno i obiteljski vezani s Wall
Streetom i lanovima CFR-a.
Perloff je iz kranske perspektive upozorio da se priprema monumentalna bitka
izmeu Kristova kraljevstva i zle svjetske vlade: Antikristova kraljevstva... Mnogi
ugledni pripadnici amerikog establimenta predali su se jednoj strani u tom sukobu,
a to nije strana koju preporuuju drevni spisi... Bez obzira na to jesu li doista zavje
renici i jesu li svjesni krajnjih posljedica svojih djela, njihov moan utjecaj pridonio je
tome da svijet krene prema apokaliptinim dogaajim a.
Oito je C F R imao snaan utjecaj, ako ne i izravnu kontrolu, na ameriku politi
ku gotovo cijelo prolo stoljee. Ali, gotovo pedeset godina taj je utjecaj bio podijeljen
s drugom usko povezanom tajnom organizacijom - bilderberkom skupinom.

42

Bilderberka skupina

Bilderbeku skupinu ine moni mukarci i ene - mnogi od njih pripadnici su

europskih kraljevskih obitelji - koji se tajno sastaju svake godine kako bi raspravljali o
aktualnim pitanjima. Mnogi sumnjiavi istraivai tvrde da spletkare kako bi izazivali
svjetske dogaaje i upravljali njima.
Usprkos tome to se mnogi vrlo cijenjeni ameriki novinari sastaju s bilderberkom skupinom, malo se ili gotovo nita ne izvjetava o toj skupini i njezinim
aktivnostima, to navodi autore da sumnjaju u cenzuru i manipuliranje vijestima.
Kao i u sluaju Trilateralne komisije i Vijea za inozemne odnose, lanovi bilder
berke skupine esto su lanovi i jo jedne ili dviju tih skupina.
Britanski autor David Icke objavio je priu dr. Kitty Little koja prua fascinantan
uvid u dugorono planiranje jedne tajne skupine. Dr. Little, koja je radila za britan
sko Ministarstvo proizvodnje zrakoplova tijekom Drugoga svjetskog rata i kasnije za
Zavod za istraivanje atomske energije, prisjetila se kako je prisustvovala sastanku
analitike skupine Laburistike stranke na Sveuilitu Oxford 1940. godine.
Te je veeri govorio mladi koji je tvrdio da sudjeluje u marksistikoj uroti za pre
uzimanje vlasti . Rekao je da je lan bezimene skupine (nije imala ime kako bi bilo tee
dokazati njezino postojanje) iji je cilj uspostaviti marksistiku vlast u Britaniji, Europi
i dijelovima Afrike. S obzirom na to da Britanci ne vjeruju ekstremistima, objasnio je,
lanovi skupine glumit e umjerenjake, to e im omoguiti da uklone kritiare pod
izlikom da se radi o desniarima. Dodao je kako je odabran da predvodi politiku sekciju
skupine i kako oekuje da e jednoga dana biti imenovan za premijera Velike Britanije.
Taj je govornik bio Harold Wilson, koji je doista bio premijer 1960-ih i 1970-ih
godina.
Wilson se pozivao na skupinu koja e postati poznata kao Bilderberzi. Jo nema
slubeno ime, ali identificirana je s hotelom Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozemskoj,
gdje je 1954. godine javnost prvi put saznala za njezino postojanje. Njezin sastanak u
veljai 1957. godine na otoku Saint Simons, blizu otoka Jekylla u Georgiji, bio je prvi na
amerikom tlu.
Wilson nije bio jedini dravni poglavar koji se druio s Bilderberzima. Godine
1991., tadanjem arkansakom guverneru Billu Clintonu pripala je ast da bude gost
Bilderberga. Sljedee se godine kandidirao za predsjednika SAD-a i pobijedio. Nakon

43

JIM MARRS

izbora Clinton nije spominjao sastanke Bilderberga, ali je prema Spotlightu (vaingtonskom tabloidu koji je godinama pratio njihove konferencije) Hillary Clinton pri
sustvovala sastanku 1997. godine, postavi prva amerika prva dama koja je to uinila.
Nakon toga bilo je sve vie glasina o njezinoj buduoj ulozi u politici.
Ova iznimno tajnovita organizacija slubeno je nastala negdje poetkom
1950-ih godina, nakon neslubenih susreta lanova europske elite tijekom 1940-ih.
Ukljuivali su europske ministre vanjskih poslova, nizozemskog princa Bernharda i
poljskog socijalista dr. Josepha Hieronima Retingera, utemeljitelja Europskog pokreta
nakon Drugoga svjetskog rata. Retinger je postao poznat kao otac Bilderberga.
Retingera je u Ameriku doveo Averell Harriman (C FR ), tadanji ameriki vele
poslanik u Engleskoj, gdje je posjeivao ugledne graane kao to su David i Nelson
Rockefeller, John Foster Dulles i tadanji direktor ClA-e Walter Bedell Smith. Prije
toga Retinger je formirao Ameriki odbor za ujedinjenu Europu zajedno s buduim
direktorom ClA-e i lanom CFR-a Allenom Dullesom, tadanjim direktorom CFR-a
Georgeom Franklinom, dunosnikom ClA-e Thomasom Bradenom i Williamom
Donovanom, bivim efom Uprave stratekih slubi (O SS), preteom CIA-e.
Donovan je poeo svoju obavjetajnu karijeru kao agent J. P Morgana mlaeg i bio je
poznat kao anglofU", pristaa bliskih britansko-amerikih odnosa. Retinger je i dalje
sudjelovao na sastancima Bilderberga, sve do svoje smrti 1960. godine. Druga osoba
povezana s CIA-om koja je pridonijela osnivanju bilderberke skupine bio je izdava
asopisa Life C. D. Jackson, koji je u vrijeme predsjednika Eisenhovvera radio kao
posebni savjetnik za psiholoko ratovanje.
Iz tih veza nastala je ideja o odravanju redovitih susreta istaknutih poslovnih
ljudi, politiara, bankara, pedagoga, vlasnika i voditelja medija te vojnih voa iz svih
krajeva svijeta. Bilderberzi su takoer blisko povezani s europskim plemstvom, uklju
ujui britansku kraljevsku obitelj. Prema nekoliko izvora, sastancima esto prisustvu
ju lanovi kraljevskih obitelji iz vedske, Nizozemske i panjolske.
Prvi poticaj za sastanke Bilderberga dao je nizozemski princ Bernhard, iji
su puno ime i titula glasili Bernhard Julius Coert Karel Godfried Pieter, princ
Nizozemske i princ Lippe-Biesterfelda.
Bernhard je bio bivi lan nacistikog Schutzstaffela (SS) i zaposlenik njemakog
I. G. Farbena u Parizu. Godine 1937. oenio se nizozemskom princezom Julianom
i postao veliki dioniar i slubenik Dutch Shell Oila, zajedno s britanskim lordom
Victorom Rothschildom.
Nakon to su Nijemci okupirali Nizozemsku, kraljevski par preselio se u London.
Tu su nakon rata Rothschild i Retinger potaknuli princa Bernharda na stvaranje bil
derberke skupine. Princ je osobno predsjedavao skupinom do 1976. godine kad je
odstupio nakon otkria da je dobivao veliko mito od Lockiieeda kako bi zagovarao
prodaju njegovih zrakoplova u Nizozemskoj.

' Jedna od najveih amerikih zrakoplovnih kompanija, nap ur.

44

VLADARI IZ SJENE

Od 1991. Bilderberzima predsjedava britanski lord Peter Carrington, bivi

ministar, glavni tajnik NATO-a i predsjednik Kraljevskog instituta za meunarodne
poslove, sestrinske organizacije CFR-a. Carrington je povezan s bankarskim carstvom
Rothschilda, i poslovno i brakom.
Meu poznatim Amerikancima koji su prisustvovali sastancima Bilderberga
bili su lanovi CFR -a George Ball, Dean Acheson, Dean Rusk, McGeorge Bundy,
Christian Herter, Zbigniew Brzezinski, Douglas Dillon, J. Robert Oppenheimer,
Walter Reuther, Jacob Javits, Robert M cNamara, Walter Bedell Smith i general
Lyman Leminitzer. Meu ostalim istaknutim gostima bili su J. William Fulbright,
Henry Ford II., Georges-Jean Pompidou, Giscard d'E stain g, Helmut Schmidt i fran
cuski barun Edmond de Rothschild.
Bilderberzi su zapravo neka vrsta neslubenog CFR-a podignutog na meuna
rodnu razinu", izjavio je autor Neal Wilgus.
Autor i bivi obavjetajac dr. John Coleman tvrdio je da je bilderberka konferen
cija tvorevina [britanskog] MI6 pod ravnanjem Kraljevskog instituta za meunarodne
poslove. S obzirom na veze amerike obavjetajne slube, opravdano se moe zakljuiti
da je bilderberke konferencije, barem djelomino, organizirala i podupirala CIA.
Prema strogo povjerljivim zapisnicima Prve bilderberke konferencije, dosad
se nedovoljna pozornost posveivala dugoronom planiranju i razvijanju meuna
rodnog poretka koji e nastupiti nakon dananje krize [Hladnoga rata]. Kad sazrije
vrijeme, nae sadanje ideje o svjetskim pitanjima proirit e se na cijeli svijet.
Istraivaki novinar Jam es P Tucker, koji je godinama uporno pratio Bilderberge,
napisao je: Nam jera Bilderberga posve je ista kao ona njihove bratske organizacije,
Trilateralne komisije... Te dvije skupine imaju povezano elnitvo i zajedniku viziju
svijeta. David Rockefeller osnovao je Trilateralnu skupinu, ali dijeli mo u starijoj
bilderberkoj skupini s britanskim i europskim Rothschildima.
Bilderberzi se obino sastaju jednom godinje u luksuznim odmaralitima diljem
svijeta, a aktivnosti su im obavijene potpunom tajnovitou usprkos prisutnosti el
nih ljudi amerikih medija. Premda skupina tvrdi da vodi samo neformalne rasprave
o svjetskim pitanjima, ima dokaza da njezine preporuke esto postaju slubena poli
tika.
ini se da je ideja ujedinjene Europe pod centraliziranom vlau - cilj srednjo
vjekovnih vitezova templara - dobrano na putu da postane stvarnou zahvaljujui
Bilderberzima. George McGhee, lan Bilderberga i bivi ameriki veleposlanik u
Zapadnoj Njemakoj, priznao je da je Rimski ugovor, kojim je stvoreno [europsko]
zajedniko trite, dogovoren na sastancima Bilderberga".
Jack Sheinkman, predsjednik Odbora banke Amalgamated i lan bilderberke
skupine, izjavio je 1996. godine: ,,U nekim sluajevima rasprave imaju utjecaja i
postaju smjernice. O ideji zajednike europske valute raspravljalo se nekoliko godina
prije nego to je postala smjernicom. Raspravljali smo o amerikoj uspostavi slubenih
odnosa s Kinom prije nego to je Nixon to ostvario. "

45

JIM MARRS

Sheinkman je moda jedan od onih lanova bilderberke skupine koji ne razumi

ju prave ciljeve njezine elne elite. Prema lekeu, bilderberka elita, poput Carringtona
i lanova Glavnog odbora, koordinira redovite goste sastanaka Bilderberga - koji znaju
plan igre - i one koji se pozivaju rijetko ili samo jednom - koji moda ne znaju stvarnu
namjeru te organizacije, ali moe im se podmetnuti partijska linija da svjetske insti
tucije predstavljaju put prema miru i blagostanju.
A koja je to stvarna namjera? Moda ju je otkrio princ Bernhard izjavivi kako
je teko preodgojiti ljude odrasle na nacionalizmu da prihvate ideju preputanja
dijela njihova suvereniteta nekom nadnacionalnom tijelu...
Sastanak bilderberke skupine 1998. godine odravao se od 14. do 18. svibnja u
raskonom hotelu Turnberry kod Glasgowa u kotskoj. Kao i obino, u glavnim ame
rikim medijima, malo se ili gotovo nimalo izvjetavalo o tom dogaaju.
Za razliku od svojih amerikih kolega, neki su se kotski novinari oglasili. Pod
naslovom Cijeli svijet u njihovim rukama Jim McBeth iz Scotsmana opisao je nepro
bojno osiguranje sastanka komentirajui: Svi koji su prili hotelu, a nisu imali svoj
udio u upravljanju planetom, bili su odbijeni.
McBeth je opisao popis gostiju kao meunarodni tko je tko' meu imunima,
utjecajnima i monima... Jednom godinje, 120 mukaraca i ena kojima se pripisuje
postavljanje Billa Clintona u Ovalni ured i izbacivanje lady [Margaret] Thatcher
s broja 10 [Downing Street], sastaju se kako bi pretresli svjetske dogaaje i, neki
tvrde, manipulirali njima, dodao je. Barem jednog izvjestitelja, Campbella Thomasa
iz Scottish Daily Maila, uhitili su slubenici osiguranja, stavili mu lisice i drali ga
zatoenog osam sati zato to se usudio prii mjestu odravanja sastanka bilderberke
skupine.
Pisalo se da je jedna od odluka na sastanku Bilderberga 1998. godine bila
potaknuti britanskoga premijera Tonyja Blaira da izvri jai pritisak kako bi Britanija
ula u sve veu Europsku Uniju, to je korak na koji je sa sumnjom gledala njegova
prethodnica Margaret Thatcher. Blair je moda otiao dalje u tom planu ogranienja
britanske nezavisnosti, budui da je ostvario svoju nakanu da raspusti Dom lordova
kasnije 1998. godine. Dok su ih mnogi smatrali neprosvijetljenim besposliarima,
drugi su imune, ali domoljubne lordove smatrali branikom pred podrivanjem engle
ske suverenosti od strane pristaa novoga svjetskog poretka.
Za razliku od njihovih amerikih kolega, kanadski su mediji doista izvjetavali sa
sastanka bilderberke skupine 1996. godine kod Toronta, uz naslove poput [kanad
ski premijer] Chretien govorit e na tajnom svjetskom sastanku, [kanadski izdava
Conrad] Black ugouje svjetske voe i Svjetska dominacija ili partija golfa? .
Upitan da komentira zato novinar William F Buckley, koji je prisustvovao
sastanku u Kanadi, nije izvjetavao, njegov je tajnik odgovorio: Mislim da to nije u
prirodi tog sastanka, zar n e? Paul Gigot iz Wall Street Joum ala, jo jedan gost, obja
snio je: Prema pravilima konferencije, kojih se svi drimo, ne govorimo o onome to
je reeno. Sve je neslubeno. To to sam prisustvovao, nije tajna.

46

VLADARI IZ SJENE

Moda ti izvjestitelji ne govore o onome to su saznali na tim tajnim sastanci

ma, ali oito je da im njihova druenja daju smjernice za urednike stavove. Medijski
kritiari dugo su upozoravali da su razlike u urednikim stavovima glavnih amerikih
medija zanemarive.
Ako bilderberka skupina nije neka vrsta zavjere, onda je, sudei prema ponaa
nju, njezina izvanredna imitacija, pisao je novinar C. Gordon Tether u londonskom
Financial Timesu 1975. godine. Otprilike godinu kasnije, nakon dugotrajnih prepirki
zbog cenzure, Tethera je otpustio urednik Financial Timesa Max Henry Fredy
Fisher, lan Trilateralne komisije.
Oita poveznica izmeu CFR-a, Trilateralne komisije i Bilderberga obitelj je
Rockefeller, poglavito najmlai sin David.
Nekoliko imunih i poznatih poslovnih ljudi inilo je ono to je zapravo
predstavljalo ameriku kraljevsku obitelj na poetku 20. stoljea: vlasnik eliana
magnat Andrew Carnegie, bankar Andrew Mellon te prijevozniki moguli Cornelius
Vanderbilt i Edward Harriman.
Ali, nijedan od njih nije se pribliio dugotrajnoj moi ili meunarodnim vezama
Rockefellera i Morgana.

Rockefelleri

John Davis Rockefeller i dalje je najprepoznatljiviji (i moda najpreziraniji)

bogata na svijetu premda je umro 1937. godine. Tijekom protekloga stoljea nijedna
obitelj u Americi nije stekla takvu mo i utjecaj kao Rockefelleri, zahvaljujui bogat
stvu i bliskim vezama s Engleskom.
Prije mnogo godina Rockefellerovo se ime neprekidno pojavljivalo u svakoj
raspravi o tajnim drutvima, ali dananji masovni mediji rijetko govore o ulozi
Rockefellerovih u svjetskim dogaajima. No, u jednom je trenu ime Johna D.
Rockefellera bilo na svaijim usnama, a njegove financije bile su poznate svima.
Godine 1897. u izdanju jednoga ruralnoga teksakoga lista pisalo je: John D.
Rockefeller spava osam i pol sati svake noi; lijeui u 22:30 i ustajui u 7:00. Svakog
jutra kad se probudi bogatiji je za 17 075 dolara nego to je bio kad je otiao u krevet.
Sjeda za doruak u 8 sati i die se od stola u 8:30, i u tom kratkom vremenu imutak
mu se povea za 1041,50 dolara. Nedjeljom ide u crkvu i za dva sata, koliko ga nema
kod kue, bogatstvo mu naraste za 4166 dolara. Veernja mu je razonoda sviranje
violine. Svake veeri kad uzme svoje glazbalo bogatiji je za 50 000 dolara nego to je
bio kad ga je odloio prethodne noi. Te male injenice donekle predouju nesmiljen
rast bogatstva tog ovjeka."
Jedan uvid u nastanak poslovne filozofije Johna D. Rockefellera moe se dobiti
iz anegdote koju je ispripovijedao Nelson Rockefeller. Navodno je Johna D., kad je bio
malo dijete, njegov otac William .Veliki Bill Rockefeller, koji je kao trgovaki putnik
prodavao lijekove za rak, uio da mu skoi na ruke s visoke stolice. Jednom je otac
ispruio ruke kako bi ga uhvatio, ali ih je povukao kad je mali John skoio. Sinu koji
je pao strogo je rekao: Upamti, nikad nikome ne vjeruj potpuno, ak ni meni.
N a poetku Amerikoga graanskog rata, Rockefeller je bio meetar za poljopri
vrednu robu u Clevelandu u Ohiju. Brzo je ondje prepoznao potencijal mlade naftne
industrije te 1863. s nekim suradnicima izgradio rafineriju. Godine 1870. osnovao je
Standard Oil Company Ohio.
Od banke National City iz Clevelanda, koja je na kongresnim sasluavanjima
identificirana kao jedna od triju banaka obitelji Rothschild [glavna europska bankar
ska obitelj] u Sjedinjenim Dravama, John D. Rockefeller nabavio je novac za poetak

48

VLADARI IZ SJENE

svoje monopolizacije naftnoga biznisa, to je rezultiralo nastankom Standard O ila,

spominje se u nedavnom istraivakom videofilmu pod naslovom Gospodari novca
(The Money Masters).
Rockefeller, kojega se citiralo da je izjavio konkurencija je grijeh, nemilosrdno
je uklanjao konkurente spajanjem ili isplaivanjem udjela. Ako mu to ne bi uspjelo,
rezao bi cijene sve dok konkurenti ne bi bili prisiljeni prodati. Takoer je isposlovao
isplative ugovore za eljezniki popust, to mu je gotovo priskrbilo monopol na prije
voz nafte. Standard Oil - Exxonov izravni predak - silno je napredovao pa je 1880.
godine Rockefeller nadzirao 95 posto cjelokupne proizvodnje nafte u Sjedinjenim
Dravama.
Nevolje za Rockefellera poele su 1902. godine kada je Ida Tarbell, ki pensilvanijskog proizvoaa nafte koji je propao zbog Rockefellera, objavila niz lanaka.
Temeljeni na petogodinjem istraivanju, lanci Ide Tarbell bili su objavljivani u
McClure s Magazineu pod naslovom Povijest tvrtke Standard O il. Jedan je recen
zent proglasio njezin rad neustraivim raskrinkavanjem moralnoga kriminala koji se
skriva iza ugleda i kranstva.
To je razotkrivanje rezultiralo vladinim i sudskim mjerama, zbog kojih je naoko
prekinut monopol Standard Oila. Meutim, jo 1882. godine Rockefeller je poduzeo
korake za prikrivanje svojega poslovanja stvorivi prvu veliku ameriku korporaciju:
Standard Oil Trust. Trust je ukljuivao pravi labirint pravnog ustroja, zbog ega je
javnosti jednostavno bilo nemogue analizirati i shvatiti njegovo funkcioniranje,
tumai Encyclopedia Britannica.
Takvo se manipuliranje nastavilo 1892. godine kad je Vrhovni sud drave Ohio
odredio da se trust raspusti. Umjesto toga Rockefeller je jednostavno preselio sjedite
Standard Oila u New York. Godine 1899. sva imovina i udjeli prebaeni su u novu
tvorevinu pod nazivom Standard Oil Company iz New Jerseyja.
Godine 1906. amerika je Vlada optuila Standard Oil da je prekrio Shermanov
antitrustovski zakon. Premda su hranitelji tvrdili da je Standard Oil jednostavno
zahvatio val nezadovoljstva javnosti prekomjernim irenjem velike tvrtke, ameriki
Vrhovni sud je 15. svibnja 1911. formulirao svoju odluku sljedeim jasnim izrazima:
Sedmero ljudi i korporativni stroj urotili su se protiv svojih sugraana. Radi sigur
nosti Republike odreujemo da se ovo opasno udruivanje mora prekinuti do 15.
studenog."
Osam tvrtki formiranih nakon rasputanja zadralo je Standard Oil u svojim
imenima, ali ak su ih i ona ubrzo promijenila kako bi se izazvao dojam razliitosti.
Standard Oil iz New Yorka prvo se spojio s tvrtkom Vacuum Oil formiravi SoconyVacuum, koja je 1966. postala Mobil Oil. Standard Oil iz Indiane spojio se s tvrtkama
Standard Oil iz Nebraske i Standard Oil iz Kansasa te 1985. postao Amoco. Godine
1984. Standard Oil iz Kalifornije i Standard Oil iz Kentuckyja postali su Chevron.
Meu ostale bive tvrtke Standard Oila spadaju Atlantic Richfield, Buckeye, Pennzoil
i Union Tank Car.

49

JIM MARRS

Ironino, raspad Standard Oila samo je poveao bogatstvo Rockefellera, koji

je sada posjedovao etvrtinu dionica 33 razliitih naftnih tvrtki nastalih raspadom
Standard Oila. Ubrzo nakon poetka novoga stoljea, Rockefeller je postao prvi ame
riki milijarder.
Da je Rockefeller nastavio upravljati, potvrdila je krajem 1930-ih godina jedina
analiza pravoga vlasnitva najveih amerikih korporacija koju je napravila Komisija
za obveznice i burzu. Analiza pod naslovom Raspodjela vlasnitva u 200 najveih
nefinancijskih korporacija objavljena je 1940. godine. U njoj je zakljueno da se
Rockefellerovi udjeli, naoko mali - veina je bila manja od 20 posto raspoloivih dio
nica - u usporedbi s preostalim vrlo rasprenim vlasnitvom, smatraju dovoljnim da
omogue obitelji Rockefeller kontrolu nad korporacijama.
I opet su meusobno povezana direktorska mjesta omoguila Rockefellerima i
drugima da zadre kontrolu nad naftnom industrijom. Svih osam najveih naftnih
kompanija bilo je povezano 1972. godine preko velikih komercijalnih banaka s barem
jo jednom lanicom glavne skupine, napisao je dr. John M. Blair, bivi pomonik
glavnog ekonomista Savezne komisije za trgovinu. Exxon je imao etiri takve veze
- s Mobilom, Standardom iz Indiane, Texacom i ARCO-om. Mobil je imao tri - s
Exxonom, Shellom i Texacom - kao i Standard iz Indiane - s Exxonom, Texacom i
ARCO-om - kao i Texaco - s Exxonom, Mobilom i Standardom iz Indiane - a Shell
s Mobilom. Kad god est [najveih] komercijalnih banaka - izuzev Bank of America
i Western Bancorporationa - odravaju sastanke svojih upravnih odbora, direktori
prvih osam - osim Gulfa i SoCala - sastaju se s direktorima, prosjeno, dva-tri najvea
konkurenta.
Ironino, na prijelazu stoljea stari monopol Standard Oila ponovno se stva
ra predvienim spajanjem dva svjetska naftna diva: Exxona i Mobila. Megaposao
vrijedan 75 milijardi dolara brzo je prozvan Rockefellerovom osvetom". U vrijeme
nastanka ove knjige, stapanje naftnih kompanija nastavlja se najavljenim planovima
British Petroleum PLC-a da preuzme Amoco.
Do svoje smrti 1937. godine, Rockefeller i njegov jedinac John D. Rockefeller
mlai nisu samo sagradili golemo naftno carstvo ve su osnovali i ustanove kao to
su Zavod za medicinska istraivanja Rockefeller (1901.), Odbor za ope obrazovanje
(1903.), Sveuilite u Chicagu (1889.), Zaklada Rockefeller (1913.), kola Lincoln
(1917.), gdje su Rockefellerova djeca zapoela svoje obrazovanje, te Sveuilite
Rockefeller u New Yorku.
Rockefelleri su takoer imali velik udio u eugenikom pokretu, programu znan
stveno primijenjenoga genetikog odabira kako bi se odrale i unaprijedile idealne
ljudske karakteristike, to ukljuuje kontrolu raanja i broja stanovnika. Ta je ideja
potekla iz spisa viktorijanskog znanstvenika sira Francisa Galtona, koji je nakon istra
ivanja zakljuio da su istaknuti lanovi britanskoga drutva takvi zato to su imali
vrsne roditelje, spojivi tako Darwinovu ideju o preivljavanju najsposobnijih s
klasno osvijetenim pitanjem tko ti je tata?.

50

VLADARI IZ SJENE

Ako vam ovo zvui kao nacistiki pokus koji je izmakao kontroli, uzmite u obzir
da su se krajem 19. stoljea Sjedinjene Drave prikljuile 14 drugih zemalja donijevi
neku vrstu zakonskih odredbi o eugenici. Trideset drava imalo je zakone koji su
propisivali sterilizaciju duevnih bolesnika i slaboumnika. Najmanje 60 000 takvih
defektnih osoba bilo je zakonito sterilizirano.
Naravno, kako bi se odredilo tko oneiuje" gensku bazu bila je potrebna opsena
statistika stanovnitva. Zato je 1910. godine, kao ogranak Galtonova nacionalnog labo
ratorija u Londonu, osnovan Eugeniki arhiv sredstvima ge E. H. Harriman, supruge
eljeznikog magnata Edvvarda Harrimana i majke diplomata Averella Harrimana. Ga
Harriman prodala je 1912. godine svoje dionice njujorke banke Guaranty Trust J. R
Morganu, omoguivi mu tako nadzor nad tom ustanovom.
Nakon 1900. godine Harrimanovi - obitelj koja je pomogla Prescottu Bushu
na poetku njegove karijere - zajedno s Rockefellerima dali su vie od 11 milijuna
dolara za osnivanje eugenikoga istraivakog laboratorija u Cold Spring Harboru u
New Yorku, kao i za eugenike studije na Harvardu i Cornellu. Prvi Meunarodni
eugeniki kongres odran je u Londonu 1912. godine, s Winstonom Churchillom kao
direktorom. Oito je ideja krvnog podrijetla tim ljudima bila vrlo vana.
Godine 1932., kad se kongres odravao u New Yorku, ugledni Nijemci stigli su na
njega brodom Hamburko-amerike brodarske tvrtke, koju su nadzirali Harrimanovi
ortaci George Walker i Prescott Bush. Jedan od njih bio je dr. Em st Rudin s berlinskoga
Zavoda cara Vilima za genealogiju i demografiju. Rudin je bio jednoglasno izabran za
predsjednika Meunarodnog saveza eugenikih drutava zbog svojega rada na osniva
nju Njemakoga drutva za rasnu higijenu, preteu Hitlerovih rasnih institucija.
Eugeniko djelovanje, pod politiki korektnijim nazivima, nastavlja se sve do
danas. General William H. Draper mlai bio je pridrueni lan" Meunarodnog
eugenikog kongresa 1932. godine i, usprkos ili zahvaljujui svojim vezama s obiteljima
Harriman i Bush, bio je postavljen za elnika Ekonomskog odjela Amerike kontrolne
komisije u Njemakoj nakon prekida neprijateljstava. Prema Tarpleyju i Chaikinu,
general Draper osnovao je (kasnije) 'O dbor za populacijsku krizu' i Draperov
fon d', udruivi se s obiteljima Rockefeller i Du Pont kako bi promicao eugeniku kao
kontrolu broja stanovnika' Administracija predsjednika Lyndona Johnsona, koju je
o toj temi savjetovao general Draper, poela je financirati kontrolu raanja u tropskim
zemljama preko Amerike agencije za meunarodni razvoj (USA1D).
General Draper bio je guru Georgea Busha za populacijska pitanja... Draperov
sin i nasljednik William H. Draper III. bio je dopredsjednik za financije - ef za pri
kupljanje novanih sredstava - organizacije Busheve predsjednike kampanje 1980.
godine. Draper mlai kasnije je sudjelovao u aktivnostima Ujedinjenih naroda na
kontroli broja stanovnika.
Rudinova eugenika djelatnost velikim je dijelom bila financirana Rockefellerovim
novcem. Te bogate amerike obitelji, kao i njihovi pandani u Britaniji, smatraju se
rasno superiornima te ele zatititi tu svoju rasnu superiornost, napominje Icke.

51

JIM MARRS

Nepotizam se pokazao kao karika koja povezuje lanac tih obitelji. Prema bio
grafu Alvinu Moscowu, poevi od 1917. i tijekom sljedeih pet godina, stariji je
Rockefeller preputao bogatstvo svom jedincu bez ikakvih uvjeta. John mlai, bavei
se poglavito filantropskom djelatnou, ipak je slijedio oev nain poslovanja, osobi
to to se tie otpora sindikatima. Taj se stav ublaio, barem javno, nakon pokolja u
Ludlowu 1914. godine u kojemu su pripadnici milicije iz Kolorada pucali na trajkae
kod tvrtke Colorado Fuel and Iron, u Rockefellerovu vlasnitvu, i ubili 40 osoba.
Rockefeller mlai pomogao je stvaranju Sjedinjenih uslunih organizacija (U SO )
za vojnike tijekom Drugoga svjetskog rata i nadzirao je izgradnju Rockefellerova cen
tra na Manhattanu. Nakon rata, Rockefeller je darovao zemlju na Manhattanu za
sjedite Ujedinjenih naroda.
Rockefeller mlai bio je otac jedne keri, Abby, koja je umrla od raka 1976. u
dobi od 72 godine, i petorice sinova, Johna III., Nelsona, Laurancea, VVinthropa i
Davida.
Najstariji, John III., postao je predsjednik Zaklade Rockefeller i usmjerio je
milijune dolara meunarodnim agencijama kao to su Indijski meunarodni centar
i Japanski meunarodni dom. Privatni je novac davao za svoju fantastinu zbirku
orijentalne umjetnosti i osnivanje Vijea za populaciju, organizacije koja se bavi prenapuenou i planiranjem obitelji. Umro je 1978. godine, ali njegov sin John Jay"
Davison Rockefeller nastavio je zastupati obiteljske interese kao guverner Zapadne
Virginije.
Nelson Aldrich Rockefeller takoer je izgradio politiku karijeru. Prije Drugoga
svjetskog rata putovao je u Venezuelu, gdje je otkrio junoameriku kulturu, kao i
unosan naftni biznis. Zbog njegova poznavanja tog podruja, sugraanin predsjednik
Franklin D. Roosevelt povjerio je Rockefelleru mjesto u Vladi imenovavi ga koordi
natorom za meuamerike poslove. Rockefeller je, nakon raznih pozicija u obiteljskim
naftnim i bankarskim tvrtkama, odradio i etiri mandata kao guverner drave New
York.
Godine 1953. osnovano je Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi,
a Rockefeller je na preporuku ministrice Ovete Culp Hobby imenovan njezinim
pomonikom. Tu je Rockefeller mogao progurati mnoge socijalne programe, kako to
potanko opisuje Alvin Moscow, koji je napisao: Oveta Culp Hobby bila je u prvom
planu kao ministrica; Nelson je djelovao iza kulisa, pronalazei kljuno osoblje za
voenje raznih programa, provodei istraivanja i analize, sastavljajui nove progra
me i zatim nastojei da ti novi programi prou Eisenhowerovu administraciju i esto
skeptini Kongres. Eisenhower je ak postavio Rockefellera za posebnog pomonika
za vanjske poslove, na istu poziciju koju je njegov bliski prijatelj Henry Kissinger
drao pod predsjednikom Nixonom.
Neprekidno je nastojao nominirati se kao republikanski kandidat za predsjedni
ka, ali planove su mu pokvarili Nixon I960, i 1968. te senator Barry Goldwater 1964.
godine. Rockefellera je naposljetku 1974. godine za potpredsjednika Sjedinjenih

52

VLADARI IZ SJENE

Drava postavio predsjednik Gerald R. Ford, kojega je pak imenovao predsjednik

Richard Nixon, prisiljen odstupiti zbog skandala Watergate. Rockefeller je umro
1979., u dobi od 70 godina, u spornim okolnostima koje su ukljuivale mladu asi
stenticu.
Laurance Spelman Rockefeller bio je najvie poslovno orijentiran meu braom
i ostvario je uspjenu karijeru kao poduzetnik. Rano pokazavi zanimanje za zrako
plovstvo, uloio je u Eastern Airlines 1938. godine, zajedno sa slavnim avijatiarem
kapetanom Eddiejem Rickenbackerom, i pretvorio tu zrakoplovnu tvrtku u jednu od
najveih na svijetu. Rockefeller je mnogo uloio i u snove mladoga kota po imenu
Jam es McDonnell mlai, koji je osnovao ono to je postalo poznato kao McDonnellDouglas Aircraft Corp. Poeo se baviti ekologijom i postao predsjednik Graanskoga
savjetodavnog odbora za kvalitetu okolia, predsjednik Amerike udruge za ouvanje
i predsjednik Njujorkog zoolokog drutva.
Winthrop Rockefeller smatran je crnom ovcom klana Rockefellerovih. Odustavi
od studija na Yaleu, otiao je u Texas gdje je radio na naftnom polju. Tijekom Drugoga
svjetskog rata sluio je u pjeatvu na pacifikom bojitu zasluivi Ljubiasto srce i
Bronanu zvijezdu s dva hrastova lista. Vrativi se kui, postao je sklon piu, enama
i njujorkom kavanskom drutvu. No, 1953. godine, umoran od takva naina ivota,
iznenada se preselio u Arkansas, gdje je 1956. proglaen za ovjeka godine. Njegovo
slavno ime omoguilo mu je da osvoji guvernerski poloaj 1967. godine. Moda je
tada mladi arkansaki demokrat, Rhodesov stipendist i lan DeMolayjeva bratstva,
Bill Clinton, privukao Rockefellerovu pozornost. Winthrop je umro 1973. godine,
takoer od raka, samo dva mjeseca nakon ezdeset prvog roendana.
David Rockefeller najmlai je od petero brae Rockefeller i onaj koji je postao
najmoniji, ako ne i najistaknutiji. Nakon to je diplomirao na Harvardu, stupio je
u Londonsku kolu ekonomije, koju veim dijelom financiraju Zaklada Rockefeller,
Fond Carnegie United Kingdom Trust i udovica Williarda Straighta, partnera J. P
Morgana. Tu je doao u dodir s uenjima Ruskina i drugih socijalista, ukljuujui
Harolda Laskija. Obrazovan na Oxfordu, Laski je isprva zagovarao politiki plurali
zam, ali poslije se okrenuo marksizmu te postao istaknuti lan britanske Socijalistike
partije. Jednom je napisao da je drava temeljni instrument drutva.
Vrativi se u Sjedinjene Drave, David Rockefeller ispoljio je duboku sklonost
prema Engleskoj u pismu New 'tbrk Timesu u travnju 1941. godine tvrdei: Trebali
bismo se drati Britanskog Carstva do kraja i pod svaku cijenu... Ba pred izbija
nje rata, doktorirao je na Sveuilitu u Chicagu. Doktorski rad nosio mu je naslov
Neiskoriteni resursi i ekonomsko rasipanje. Moda obrazlaui pokretaku tenju
brae Rockefeller, napisao je: Od svih oblika rasipanja, meutim, najodbojniji je
lijenost. Moralna ljaga povezana s nepotrebnom i nehotinom lijenou duboko je
usaena u nau savjest.
Tijekom rata stupio je u ameriku vojsku kao redov, ali ubrzo je suraivao u
sjevernoj Africi i Francuskoj s Upravom stratekih slubi (O SS), preteom CIA-e. To

53

JIM MARRS

iskustvo, skupa sa kolovanjem u Engleskoj, pojaalo je doivotni interes za vanjske

poslove. Najvjerojatnije u to vrijeme, Rockefeller je stekao visoko pozicionirane kon
takte u obavjetajnoj zajednici, pomou kojih je kasnije iznutra doznavao za mnoge
strogo povjerljive operacije.
Do 1948. godine David Rockefeller bio je predsjednik Upravnog odbora Zavoda
Rockefeller. Predsjednik Zavoda bio je dr. Detlev VVulf Bronk, biofiziar specijaliziran
za ljudski ivani sustav. Prema kontroverznim dokumentima MJ-12, Bronk nije bio
samo lan MJ-12 - navodno supertajne skupine odgovorne za pitanje N LO -a - nego
i voda tima koji je izvrio obdukciju izvanzemaljskih biolokih entiteta otkrivenih u
sruenom objektu blizu Roswella u Novom Meksiku, u srpnju 1947. godine.
Nakon rata Rockefeller se pridruio kadru banke Chase National u New Yorku,
gdje mu je ujak, Winthrop Aldrich, bio predsjednik Upravnog odbora. Ta banka
vue podrijetlo jo od banke Manhattan Company Alexandera Hamiltona, zagovor
nika Sredinje banke, utemeljene 1799. godine, a do 1921. postala je druga najvea
banka u Sjedinjenim Dravama. Godine 1955. Rockefeller je igrao veliku ulogu
u spajanju Chase Nationala i banke Manhattan Company, ime je nastala banka
Chase Manhattan. Godine 1969. ta je banka postala dijelom Chase Manhattan
Corporationa, u skladu s trendom osnivanja holdinga kako bi se izbjegli zakoni o ban
karstvu koji zabranjuju odreene aktivnosti, poput akvizicije financijskih kompanija.
Iste je godine David Rockefeller postao predsjednik Upravnog odbora i glavni izvrni
direktor, zahvaljujui ponajprije svojem ugledu u meunarodnom bankarstvu.
Svoje veze sa svijetom meunarodne politike, kao i s obavjetajnom zajednicom,
iskoristio je kad mu se ujak Aldrich povukao s mjesta predsjednika Upravnog odbora
banke 1953. godine, kako bi postao ameriki veleposlanik u Velikoj Britaniji. Aldricha
je naslijedio John J. McCloy, bivi predsjednik Vijea za inozemne odnose. McCloy,
kojega su nazivali arhitektom vrha poslijeratne amerike obavjetajne zajednice,
sluio je kao pomonik ministra rata od travnja 1941. do studenog 1945. godine,
predsjednik Svjetske banke od 1947. do 1949. te ameriki namjesnik i visoki povje
renik za Njemaku od 1949. do 1952. g. McCloy je radio i u Warrenovoj komisiji,
pomaui izgladiti nesporazume s lanovima koje je brinula kontroverzna teorija
jednoga metka o atentatu na Kennedyja. Prema Alvinu Moscowu, David Rockefeller
ubrzo je postao neosporni McCloyjev tienik".
Rockefeller se ve 1941., prije poetka rata, bio pridruio Vijeu za inozemne
odnose, a 1950. izabran je i za potpredsjednika.
Njegovo zanimanje za vanjske poslove nije moglo biti posve altruistino budui da
se procjenjuje kako su multinacionalne banke, s Chaseom na elu, pozajmile vie od 50
milijardi dolara zemljama u razvoju izmeu 1957. i 1977. godine. ak i, njemu sklon,
biograf Moscow priznaje: Davidova opinjenost meunarodnim odnosima, koja zahti
jeva sloeno poznavanje dravne, socijalne i ekonomske politike zemalja diljem svijeta, s
obiju strana eljezne zavjese, izvanredno se poklapa s njegovim interesom i nastojanjem
da proiri poslovanje Chase Manhattana na meunarodno bankarsko trite.

54

VLADARI IZ SJENE

Rei da je David Rockefeller vjerojatno jedan od najvanijih ljudi u Americi bilo

bi preskromno. Prema Garyju Allenu, samo 1973. godine David Rockefeller sastao
se s 27 dravnih poglavara, ukljuujui elnike Rusije i komunistike Kine. Godine
1976., kad je australski predsjednik Malcolm Fraser posjetio Sjedinjene Drave,
razgovarao je s Davidom Rockefellerom prije nego to se sastao s predsjednikom
Geraldom Fordom. To je doista nevjerojatno, napisao je Ralph Epperson, jer David
Rockefeller niti je izabran niti postavljen na bilo koji dravni poloaj da bi mogao
slubeno predstavljati Vladu Sjedinjenih Drava.
Ali, utjecaj Rockefellera - ako ne i nadzor - protee se daleko izvan njihovih
bankarskih i naftnih interesa. Fond brae Rockefeller, primjerice, godine 1997. imao
je imovinu vrijednu 500 milijuna dolara. Osnovala su ga 1940. godine petorica brae.
Otada je Fond podijelio vie od 461 milijuna dolara potpore irokom spektru djelat
nosti i ustanova, ukljuujui razna sveuilita, brojne umjetnike programe, Institut
Smithsonian, Budistiki zen centar, Aspenski zavod. Institut Brookings, Nacionalno
Audubonovo drutvo, Zakladu nacionalnih parkova, Planirano roditeljstvo iz New
Yorka, NAACR ameriki Njemaki Marshallov Fond, Sveuilite Yale, Centar za
strateke i meunarodne studije, Nacionalnu akademiju znanosti i Drutvo za meu
narodni razvoj.
Godine 1977. Fond je dao milijun dolara Vijeu za inozemne odnose. Moda
zahvaljujui negativnom publicitetu autora koji piu o zavjerama, taj je iznos pao na
samo 45 000 dolara 1997. godine, od ega je 25 000 otilo na analizu ekonomskih
i politikih implikacija korejskog ujedinjenja. Trilateralna komisija, koja je 1977.
godine dobila 120 000 dolara od Fonda, ne spominje se u njegovu godinjem izvjeu
za 1997. godinu.
Te je godine Fond podijelio vie od 1,2 milijuna dolara potpore raznim projekti
ma u New Yorku, podruju od posebnog i dugoronog interesa za Fond.
Fond je osobito ukljuen u pitanja okolia, to dokazuju njegove donacije
Nacionalnoj zakladi za okoli, Greenpeaceovoj zakladi za okoli, Nacionalnoj federa
ciji za ivotinjski svijet, Amerikoj udruzi za ouvanje prirode i Fondu za obranu oko
lia, izmeu ostalih. Autori koji piu o zavjerama primijetili su da je predstavnicima
tvrtki koje negativno utjeu na okoli najbolji nain za stjecanje odreenog stupnja
kontrole nad aktivistima davanje velikih doprinosa.
Abby M. O 'N eill, neakinja petorice brae Rockefeller, godine 1998. okonala je
svoj mandat na mjestu predsjednice Fonda. Poloaj je preuzeo Nelsonov sin, Steven
C. Rockefeller. Stajalite Rockefellera o jedinstvenom svijetu jo je uvijek oito u
godinjem izvjetaju Fonda za 1997. godinu. Gda O 'N eill napisala je kako Fond ima
preusmjerenu strategiju 'jedinstvenoga svijeta', uz izriito globalnu perspektivu i
naglasak na stapanje nacionalnih i meunarodnih okvira.
Predsjednik Fonda i lan CFR-a Colin G. Campbell napisao je da se novac
Rockefellera koristi kako bi se pomoglo stvoriti brojna interdisciplinarna partner
stva... koja katkad ukljuuju tako razliite partnere kao to su neprofitne i profitne

55

JIM MARRS

organizacije, vladine agencije i nevladine udruge, znanstvena sveuilita i puke

aktivistike skupine.
Zapravo, ini se da je djelovanje Zaklade Rockefeller u prvoj polovini 20. sto
ljea uvelike prokrilo put angairanosti amerikih vlasti u zdravstvu, obrazovanju i
socijalnoj skrbi u drugoj polovini 20. stoljea , napomenuo je Moscow.
ini se da aktivnosti Rockefellera uvijek ukljuuju ili stvaraju svjetske voe.
Henry Kissinger ve je spomenut. Prije Drugoga svjetskog rata na elu Odjela za eko
nomska istraivanja Zaklade Rockefeller nalazio se Kanaanin W. L. Mackenzie King.
Mentor Johna D. mlaega Mackenzie kasnije je postao kanadski premijer.
Moi njihova imena pridonijelo je to to su projekti Rockefellera gotovo uvijek
bili uspjeni. Prema biografu Alvinu Moscowu, braa su oprezno vukla poteze prije
nego to bi ustupila Rockefellerovo ime ili financije bilo kojem novom poslu ili pot
hvatu. Ali kad bi se obvezali, drali bi se svoje obveze dugorono, ulaui velikoduno
svoj novac, vrijeme i trud. Postalo je poznato u mnogim graanskim i drutvenim
krugovima da projekt najvjerojatnije vrijedi, i oekuje se da uspije, ako su u njega
ukljueni Rockefelleri.
Usprkos njihovim bliskim vezama s Britanijom i pristajanjem uz nju, Rockefelleri
se ine kao iskljuivo ameriki fenomen. No, drugo ameriko bankarsko carstvo doista
je zapoelo u Britaniji.

Morgani

Ako je John D. Rockefeller imao premca u zlatnim danima bezobzirnih magnata

s kraja 19. stoljea, bio je to John Pierpont Morgan, ovjek jo vidljivije povezan s
anglofilskom mreom.
Morganovo bankarsko carstvo jo uvijek kontrolira i poslovne i politike odluke
koje se danas donose, a mnogi Morganovi zaposlenici i posrednici mogu se ubrojiti
meu lanove tajnih drutava.
Morganova majka bila je Juliet Pierpont Morgan, iji je otac, sveenik John
Pierpont, bio javno probritanski orijentiran sin osnivaa Sveuilita Yale. Otac J. R
Morgana, Junius Spencer Morgan, bio je ameriki novar koji je putovao u Englesku
1850-ih gdje se sprijateljio sa sunarodnjakom po imenu George Peabody, ovjekom
koji je ve poslovao s britanskim Rothschildima. Udruivi se s Peabodyjem pod ime
nom Peabody, Morgan & Company", Junius je poveao bogatstvo, to je bilo rezultat
pozajmica Sjeveru tijekom Amerikoga graanskog rata. Njegov sin John Pierpont
Morgan roenje 1837. godine.
Junius i njegov sin preuzeli su brigu o poslu nakon Peabodyjeva povlaenja 1864.
godine i odmah promijenili ime u Morgan 8c Company.
Morgani su se takoer blisko povezali s britanskim Rothschildima te povremeno
ak odsjedali u njihovu domu. Mnogi su autori pisali da su Morgani na koncu postali
prikriveni posrednici Rothschilda. Morganove aktivnosti 1895. - 1896., prilikom
prodaje obveznica u Europi, temeljile su se na njegovu savezu s Rothschildima ,
primjeuje Gabriel Kolko.
Ideju da su Morgani bili paravan za interese britanskog baruna Nathana Mayera
Rothschilda iznio je i Eustace Mullins, autor koji je 1952. godine prvi razotkrio manipu
lacije koje su rezultirale stvaranjem amerike Sredinje banke (Federal Reserve System).
to se tie Rothschilda, Mullins je napisao: Iako su imali prijavljenog posrednika u
Sjedinjenim Dravama..., iznimno im je koristilo imati amerikoga predstavnika koji
nije poznat kao posrednik Rothschilda." Mullins tvrdi da su Rothschildi u Sjedinjenim
Dravama preferirali djelovati anonimno, iza fasade J. P Morgana i njegove tvrtke.
Dio tadanje stvarnosti bio je neugodni preporod antisemitizma, pisao je
George Wheeler, autor knjige Pierpont Morgan i prijatelji: anatomija jednog mita

57

JIM MARRS

(Pierpont Morgan and Friends: Anatomy of a Myth). Trebali su nekoga kao pokrie. Tko
bi bio bolji od J. Pierponta Morgana, primjera ozbiljnoga protestantskoga kapitalista
ija obitelj vue podrijetlo jo od predrevolucionarnih vremena?
Oita je mogunost da su se iza velikog dijela bogatstva i moi Morganovih
uvijek nalazili bogatstvo i mo Rothschilda, koji su im pomogli u poetku, i podupirali
ih sve vrijeme, slae se Griffin.
Premda je J. P Morgan roen u Americi i kolovan u Bostonu, godine 1856. oti
ao je u Njemaku gdje je studirao na Sveuilitu u Gottingenu, koje je 1737. godine
osnovao engleski kralj George II. koji je tada slubovao kao izborni knez Hannovera.
Ozloglaeno zbog izgona profesora disidenata prozvanih getingenka sedmorica" meu kojima su bili braa Grimm i drugi pristae Georga Hegela, ukljuujui Karla
Marxa - to je sveuilite i dalje bilo leglo antiestablimentske aktivnosti i tajnih dru
tava.
Vrativi se u Sjedinjene Drave, Morgan se pridruio njujorkoj bankarskoj tvrt
ki Duncan, Sherman & Company, amerikom predstavniku londonske tvrtke. Nakon
toga, ini se da je Morgan radio kao financijski zastupnik Rothschilda i uvelike je
ostavljao dojam istog Amerikanca, pisao je Griffith.
Kad je izbio Ameriki graanski rat, mladi je Morgan pokazao kako zakonitost i
potenje igraju malu ulogu u njegovoj poslovnoj praksi. U svibnju 1861. godine, dvadesetetverogodinji Morgan ponudio je na prodaju 5 000 vojnih puaka zapovjedni
ku Federalne vojske stacionirane u St. Louisu, za 22 dolara po komadu. Zapovjednik
je oajniki trebao puke pa je pristao, ali kad su puke stigle, odbio je isplatu tvrdei
da je oruje zastarjelo i oteeno. Morgan je tuio vojsku i dobio sudsku presudu
kojom se odreivalo da mu se isplati 109 912 dolara.
Kongresno istrano povjerenstvo zakljuilo je 1862. godine d aje Morgan prevario
Vladu. Povjerenstvo je otkrilo da je puke, koje su se smatrale posve neupotrebljivi
ma, zastarjelima i opasnim a, za 3,50 dolara po komadu u njujorkom arsenalu kupio
Simon Stevens, kojega je angairao Morgan. Kad je zapovjednik u St. Louisu pristao
kupiti oruje na nevieno, Morgan je iskoristio ugovor kao zalog da posudi novac kako
bi platio oruje. Tako je amerika vojska kupila vlastite oteene puke od Morgana
koji je, bez financijskoga rizika, ostvario dobit od 500 posto po svakoj puci.
Godine 1871. postao je partner u jednoj od oevih tvrtki, Drexel, Morgan 8c
Company, koja je kasnije postala jednostavno J. P Morgan 8c Company. Ta je tvrtka
ubrzo postala glavni izvor financiranja amerike Vlade.
Zbog svoje povezanosti s Peabodyjevom tvrtkom, Morgan je imao bliske i vrlo
korisne veze s londonskom financijskim svijetom pa je stoga tijekom 1870-ih mogao
opskrbljivati amerike brzorastue industrijske korporacije prijeko potrebnim kapita
lom britanskih bankara, biljei Encyclopaedia Britannica.
Uz europsku obitelj Rothschild, Morganova je kompanija postala jednom od
najmonijih bankarskih kua u svijetu. Ali, to nije bilo dovoljno za Johna P Morgana,
koji je naslijedio obiteljske udjele 1890. godine, nakon oeve pogibije u nesrei koije

58

VLADARI IZ SJENE

na francuskoj Rivijeri. Pet godina ranije zapoeo je reorganizaciju najveih amerikih

eljeznica pa je do 1902. postao najmoniji eljezniki magnat na svijetu, nadzirui
oko 8000 kilometara pruga.
Morgan je ak pomogao spasiti ameriku Vladu nakon bankarske panike 1893.
godine. Oformivi konzorcij, Morgan je sanirao vladine iscrpljene rezerve sa 62 mili
juna dolara vrijednim Rothschildovim zlatom. 1890-ih je nadgledao spajanje Edison
General Electrica i Thomson-Houston General Electrica, ime je nastao General
Electric, koji je ubrzo preuzeo glavnu rije u proizvodnji elektrine opreme. Potom je
Morgan spojio nekoliko eliana osnovavi United States Steel Corporation, a 1902.
stvorio je International Harvester Company od nekoliko konkurentskih proizvoaa
poljoprivredne opreme.
To raznoliko Morganovo carstvo nikad nije nadmaeno te i dan-danas nastavlja
dominirati amerikom financijskom industrijom. Putem sustava povezanih lan
stava u upravnim odborima tvrtki koje je organizirao ili na koje je utjecao, Morgan i
njegova bankarska kua stekli su nestabilnu koncentraciju kontrole nad nekim vode
im korporacijama i financijskim institucijama u zemlji, pojanjava Encyclopaedia
Britannica. To je carstvo proireno kako bi ukljuivalo fondacije osloboene od poreza,
zaklade, mirovinske fondove pa ak i pozicije u vladi. Takva manipulacija moe obja
sniti kako su oni koji imaju znanje, snagu volje i bogatstvo stekli i odrali nadzor nad
trgovinskim i ekonomskim ivotom Sjedinjenih Drava.
Premda su J. P Morgan i John D. Rockefeller konkurirali jedan drugom na
mnogim podrujima, na kraju su radili zajedno kako bi stvorili nacionalni bankarski
kartel zvan Sustav saveznih priuva (Federal Reserve System), pisao je Griffin.
Prvotni plan za Sustav saveznih priuva zaet je na tajnom sastanku 1910. godi
ne u Morganovu privatnom odmaralitu na otoku Jekyll kod obale Georgije.
Morgan, koji je bio povezan s Rockefellerima preko svojeg ortaka ulagaa
Nelsona Aldricha, ostao je dominantnim amerikim kapitalistom do smrti 1913., iste
godine kad je nastao Sustav saveznih priuva.
Morganov sin John Pierpont mlai, poznat kao Jack, nastavio je poveavati obi
teljsko bogatstvo nakon oeve smrti. Pripremajui se za mjesto upravitelja Morganova
carstva, mlai je Morgan proveo osam godina radei u tvrtkinu londonskom uredu i
razvijajui bliske veze s britanskim elitnim bankarskim krugovima. Tijekom Prvoga
svjetskog rata, Morgan je organizirao vie od dvije tisue banaka radi izdavanja save
znikih obveznica u vrijednosti od jedne milijarde dolara. Postao je jedini bankar koji
je nabavljao materijal, i vojni i drugi, i za britansku i za francusku vladu tijekom rata.
To ukazuje na povoljan poloaj i prilian utjecaj unutar tih vlada, to opet upuuje
na umijeanost Rothschilda.

Rothschildi

Premda uglavnom nepoznato dananjim Amerikancima, ime Rothschild sino

nim je za meunarodno bankarstvo i moe se otkriti iza kulisa mnogih velikih svjet
skih dogaaja.
Tu tajnovitu bankarsku dinastiju zaeo je Mayer Amschel Bauer, njemaki idov
roen 23. veljae 1744. godine u Frankfurtu, tada leglu antisemitizma, koji je potjecao iz
nairoko spominjane filozofije Immanuela Kanta i Johanna Fichtea. Otac mu je proda
vao finu svilenu tkaninu usprkos uredbama koje su Zidovima zabranjivale tu praksu.
Mladi se Mayer kolovao za rabina. Osobito je bio poduavan u haskali, spoju
religije, hebrejskog prava i racionalizma koji je postao popularan tijekom razdoblja
prosvjetiteljstva. Smrt roditelja primorala je Mayera da napusti rabinsku kolu i posta
ne egrt u jednoj bankarskoj kui.
Brzo nauivi zanat, postao je dvorski financijski meetar Vilima IX., kraljevskog
upravitelja regije Hessen-Kassel, i istaknuti slobodni zidar. Ulagivao se Vilimu, koji
je bio samo godinu stariji od njega, pridruivi se njegovu zanimanju za masonstvo
i antikvitete. Mayer je traio stare kovanice i prodavao ih svom dobroinitelju po
uvelike snienoj cijeni. Uzevi u obzir njegovu obuku za rabina i ozbiljnu potragu za
antikvitetima, sigurno je temeljito upoznao drevne misterije, osobito one vezane uza
idovsku kabalu. U tom istom razdoblju, metafizika kabale poela se stapati s tradici
jam a masonstva, to e biti opisano kasnije.
Mladi je Mayer dodao na popis svojih muterija i njemaku kraljevsku obitelj
Thurn und Taxis, iji e potomak biti pogubljen kao lan tajnoga drutva koje je
stvorilo Adolfa Hitlera. Ugledna obitelj Thurn und Taxis vodila je kurirsku slubu u
Svetom Rimskom Carstvu. Napredovali su zato to su prije svojih suparnika dobi
vali vijesti o trendovima na tritu, cijenama robe i velikim politikim dogaajima,
zabiljeio je biograf Rothschilda Derek Wilson. Mayer se iz prve ruke uvjerio da infor
macija, osobito ona brzo dobivena, esto znai veliko bogatstvo. Danas je taj aksiom
poznat kao vrijeme je novac . Kako bi sprijeila radoznale oi da im itaju potu,
obitelj je svu svoju korespondenciju pisala na Judendeutschu, njemakom pisanom
hebrejskim znakovima. Ta je ifra sprijeila mnoge istraivae da jasno shvate njihove
metode i namjere.

60

VLADARI IZ SJENE

LI tom je razdoblju, prema Encyclopaediji Britannici, Mayer uspostavio obrazac

koji e obitelj uspjeno slijediti - poslovati s vladarskim kuama i izroditi to vie
sinova koji e voditi mnogobrojne obiteljske poslove u inozemstvu".
Prema nekoliko autora, obiteljsko je bogatstvo stvoreno novcem pronevjerenim
od Vilima IX., kojemu je britanska Vlada isplatila golemu svotu kako bi osigurao
vojnike iz Hessena koji e se boriti protiv amerikih kolonista za vrijeme Amerikoga
rata za nezavisnost. Vilim je taj novac dao Mayeru za ulaganja, ali ovaj ga je navodno
umjesto toga iskoristio za postavljanje svoga sina Nathana na elo londonskog ogran
ka obiteljske bankarske kue. Mayer je na koncu vratio novac, ali Nathan je manipu
lirao situacijom tako se to danas smatra poetkom golemog bogatstva Rothschilda,
pie Icke.
Biograf Derek Wilson priznao je to napisavi: Privremeno preusmjeravanje
golemih svota novca koji je potjecao iz Hessen-Kassela omoguilo je N. M.-u [kako
je Nathan volio da ga zovu] da zapone svoju bankarsku djelatnost, pribavivi mu i
likvidnost i ugled."
Od prvih dana Rothschildi su znali cijeniti vanost bliskosti s politiarima,
ljudima koji odreuju ne samo razmjer proraunskih deficita, nego i unutarnju i
vanjsku politiku..., pie biograf Niall Ferguson. Utjecaj Rothschilda proirio se i na
kraljevske obitelji. Nathan je prvo stupio u kontakt s britanskom kraljevskom obitelji
zahvaljujui tome to je njegov otac otkupio dugove princa regenta Georgea - kasnije
kralja Georgea IV. - i njegove brae.
Ferguson prati utjecaj Rothschilda na britansku kraljevsku obitelj do Alberta,
mua kraljice Viktorije, i njegova sina. Britanski Rothschildi bili su sasvim bliski s
najistaknutijim viktorijanskim politiarima kao to su lord John Russell, lord William
Gladstone, Benjamin Disraeli, Arthur Balfour, Joseph Chamberlain i lord Randolph
Churchill, Winstonov otac.
U vrijeme Nathanova dolaska u London, Mayer Bauer promijenio je ime u
Rothschild (doslovno: crveni tit), prema amblemu s crvenim titom na kui nje
govih predaka u getu. To je ime nesumnjivo bilo pokuaj da odvoji svoju obitelj od
antisemitizma koji je tada uvelike bjesnio u Njemakoj. Kako bi to vie izolirali obi
telj od takva rasizma, Rothschildi su se kao fasadom sluili iskusnim posrednicima za
voenje svojih posvuda rasprostranjenih poslova.
Ovdje bi bilo dobro odbaciti tvrdnje kako suvremena tajna drutva, svjesno ili
ne, promiu ciljeve meunarodne idovske zavjere. Premda je nedvojbeno tono da
su mnogi pripadnici svjetske bogate elite idovskoga podrijetla, ne treba biti zaveden
pitanjem rase ili religije. Ne postoji pravi dokaz da su Zidovi ili Hebreji - ili bilo koja
druga rasna ili religijska skupina - pohlepniji ili ambiciozniji od drugih. Nadalje,
svaka rasprava o antisemitizmu esto se gubi u pogrenom shvaanju razlike izmeu
Hebreja, Zidova i cionista.
Rjenik amerike batine engleskoga jezika definira Hebreja kao pripadnika
semitskoga naroda, rase koja potjee od Abrahama iz Staroga zavjeta i koja, ironino,

JIM MARRS

ukljuuje veinu Arapa. idov je, s druge strane, pristaa judaizma, religije koju su
namrijeli Izraeliani. Cionist je lan politikoga pokreta iji je cilj ouvati i promicati
interese izraelske drave. Tu se radi o tri razliita predmeta: rasi, religiji i politici.
Povezati te odvojene predmete u jednu zavjeru, pogreno je i protivno povije
snim dokazima. Veina ljudi u dananjoj Americi shvaa kako je pogreno prosuivati
osobu na temelju rase, znaajke nad kojom ta osoba nema nadzora. Isto tako, veina
smatra nepristojnim javno napadati vjeru druge osobe. Jedino se neije politiko opre
djeljenje smatra potenom metom za neslaganje i prepiranje.
Upravo je tu, na podruju politike, posijano mnogo zbrke. Pristae cionizma
godinama su vjeto napadali svoje protivnike kao antisemite" u tolikoj mjeri da su
mnogi Amerikanci, idovi i neidovi podjednako, a osobito mediji, neskloni ak i
propitivati politike odluke Izraela, koliko god odbojne bile.
Povrh toga, iroko primjenjiva etiketa antisemitizma esto se lijepila za svakoga
tko iskazuje zavjereniki pogled na povijest.
Premda je moda tono da su tajne organizacije u prolosti bile izgraene i na
rasnim i na religijskim temeljima, pokuaj uvlaenja rase ili religije u raspravu o suvre
menim tajnim drutvima slui samo zamagljivanju teme i odbijanju savjesnih istra
ivaa. Iako su mnogi meunarodni novari idovskoga podrijetla, optuiti hebrejsku
rasu za meunarodnu zavjeru bilo bi jednako pravedno kao okriviti sve bijelce zbog
postupaka Hitlerovih nacista.
W Cleon Skousen, bivi agent FBI-a koji je radio kao ef policije u Salt Lake
Citvju krajem 1950-ih godina, pisao je o meunarodnim zavjerama u nekoliko knjiga,
ukljuujui i knjigu Goli komunist (The Naked Communist). I on je shvatio da je rasna
identifikacija pojednostavljeno objanjenje uspona globalne vladajue strukture koja je
uhvatila ovjeanstvo u zamku . Pojasnio je: Pri analizi globalne zavjere vano je imati
na umu kako nije neka odreena rasa ili religija ve 'udnja za novcem i m oi' usko
povezala svjetske financijske tajkune u drutvo u kojemu se meusobno potpomau.
No, takvo razborito i argumentirano shvaanje antisemitizma nije bilo u modi u
vrijeme Mayera Rothschilda. Zato je stvarao svoje financijsko carstvo paljivo nasto
jei izbjei tadanji rasizam.
To ne mora znaiti da Rothschildi nisu bili ponosni na svoje idovsko podrijetlo.
Po svemu sudei, glave obitelji krajnje su se usrdno pridravale idovskih tradicija i
obiaja. Tijekom mnogih godina ta je obitelj izdano doprinosila idovskoj stvari i
moda je ak igrala kljunu ulogu u osnivanju izraelske drave premda neki zavjere
niki autori tvrde kako se interesi Rothschilda u Izraelu vie tiu nadzora nad naftom
nego ljubavi prema domovini.
Jedna od metoda koje su se rabile za izbjegavanje rasizma bilo je angaira
nje neidovskih agenata kao paravana za organizaciju Rothschildovih. Za vrijeme
Amerikoga graanskog rata, J. P Morgan javno je iznosio antisemitske opaske, a ipak
je ostvarivao ciljeve Rothschilda. Koliko je Morganov prividni antisemitizam bio
stvaran, a koliko moda pragmatina izlika, u krajnjoj je liniji od male vanosti... Bez

62

VLADARI IZ SJENE

obzira na to kako tko tumaio narav odnosa Morgana i Rothschilda, ostaje injenica
da je on bio blizak, trajan i unosan za obje strane. Ako je Morgan doista bio sklon
antisemitizmu, ni on ni Rothschildi nikad nisu dopustili da im to stoji na putu u
poslovanju, napominje Griffith.
Prema Ickeu, Morgan i Rockefeller bili su imuna potrkala koja su
Rothschildovim financijama izgradili golema carstva koja nadziru bankarstvo, biznis,
naftu, elik itd. te upravljaju amerikom ekonomijom kao to Oppenheimeri uprav
ljaju junoafrikom.
Proraunato je bilo i koritenje sinova Mayera Rothschilda, poznatih kao fran
kfurtska petorka, koji su se brino kolovali i odgajali kako bi odano proirili obiteljski
bankarski biznis.
Dok su ga Mayer i najstariji sin Amschel Mayer nadzirali iz svoje frankfurtske
banke, sin Nathan Mayer osnovao je 1804. godine londonsku podrunicu. U meu
vremenu, najmlai sin Jakob (koji je vie volio da ga zovu Jam es) prikljuio se pari
kim bankarskim krugovima 1811. godine, dok je Salomon Mayer poeo djelovati u
Beu, a Karl Mayer u Napulju.
Mayer je radio i sa susjedima. Warburgovi su poeli lobirati za Rothschildovu
tvrtku u Hamburgu ve 1814. godine iako redovito poslovanje nije pokrenuto do
1830-ih..., pie biograf Niall Ferguson.
Godine 1785. Rothschildi su dijelili stan s obitelji Schiff. Unuk Jacob Henry
Schiff emigrirao je u Ameriku 1865. godine nakon to je upoznao Abrahama Kuhna,
koji g a je pozvao da se pridrui njegovoj ulagakoj tvrtki u New Yorku. Godine 1875.
mladi se Schiff oenio keri Solomona Loeba, tadanjega direktora mone ulagake
bankarske tvrtke Kuhn, Loeb & Company iz New Yorka. Schiff je postao direktor
tvrtke 1885. godine, nakon Loebove smrti. Schiff je bio taj koji je financirao kupnju
Union Pacifica za eljeznikog magnata Edwarda H. Harrimana, oca dravnika W.
Averella Harrimana. 1 Schiff i Averell igrat e vane uloge u usponu komunizma u
Rusiji.
Harrimanova dva najstarija sina pohaala su Yale i postala lanovima Drutva
lubanje i kostiju - William Averell (lan Reda od 1913.) i Edward Roland Noel
(lan Reda od 1917.). 1930-ih godina Averellova bankarska tvrtka, W A. Harriman
& Company, spojila se s meunarodnom bankarskom tvrtkom brae Brown te je
tako nastao Brown Brothers, Harriman 8c Company, iji je dugogodinji partner bio
Prescott Bush (lan Reda od 1917.), otac Georgea Busha (lan Reda od 1949.).
Brakovi izmeu istaknutih idovskih useljenikih obitelji bili su uobiajeni
na prijelazu stoljea. Kad su poinjali tititi svoje goleme imetke, ti su idovski
monici esto smatrali korisnim sklapati brakove izmeu lanova svojih obitelji,
kako u Sjedinjenim Dravama, tako i u Europi", pie profesor povijesti Howard M.
Sachar. Solomon Loeb oenio je sestru Abrahama Kuhna, a Kuhn njegovu, dok je
Jacob Schiff automatski postao partner oenivi Loebovu ker. S druge strane, Felix
Warburg, potomak ugledne hamburke bankarske obitelji, osigurao si je elno par-

63

JIM MARRS

tnersko mjesto uz Kuhna i Loeba oenivi Schiffovu ker Friedu. Felixov brat Paul
oenio je ker Solomona Loeba, Ninu - od Loebove druge ene. Drugi partner, Otto
Kahn, oenio je Adelaide Wolff, ker jednog od izvornih ulagaa tvrtke. U tvrtki
Goldman, Sachs & Co. dva su Sachsova sina oenila dvije Goldmanove keri.
Drugi, noviji primjer tih visokih veza bila je mnogo spominjana ljubavna pria
iz 1950-ih godina izmeu Elieja de Rothschilda i Pamele Churchill, bive snahe
Winstona Churchilla. Nakon to su prekinuli vezu, ona se preselila u New York gdje
se, nakon kratkotrajna braka s jednim brodvejskim producentom, udala za novara
i lana CFR-a Averella Harrimana. Godine 1993. predsjednik Clinton imenovao je
Pamelu Harriman za ameriku veleposlanicu u Francuskoj.
Neumoljiva usmjerenost na posao, zajedno s brakovima unutar istog roda i kori
tenjem paravana, stvorila je divovsko i tajnovito bankarsko carstvo Rothschilda. To
je carstvo izvrilo znatan utjecaj na ekonomsku pa stoga i politiku povijest Europe,
kao i Sjedinjenih Drava, premda na prikriveniji i neizravniji nain.
Godine 1806. Nathan je postao engleskim graaninom i oenio je Hannu
Cohen, najstariju ker Levija Barenta Cohena, tadanjega vodeega londonskog nov
ara. Taj je brak potvrdio njegovo primanje u britansku bankarsku elitu.
Nathan Rothschild mogao se kasnije hvalisati kako je u 17 godina, koliko je bio
u Engleskoj, prvotni ulog od 20 000 funti, koji mu je dao otac, poveao za 2500 puta,
odnosno na 50 milijuna funti - to je uistinu golema svota za ono doba, u usporedbi
s dananjom kupovnom moi milijardi dolara, tvrdi jedan istraiva Rothschilda.
Derek Wilson, Rothschildima sklon biograf, napominje kako je 1810. godine
Nathan bio samo jedan od nekoliko novara koji su djelovali u Londonu. No, do
1815. postao je jedan od glavnih financijera britanske Vlade i njezine Sredinje banke
(Bank o f England). Taj izvanredan uspjeh mogao se postii samo zamrenim nizom
poslovnih poteza, od kojih su mnogi bili obavijeni tajnovitou kroz koju se danas ne
moe prodrijeti, komentirao je Wilson.
Icke vidi tu povezanost kao dokaz zavjerenike kontrole Rothschilda. Bile su
im dune i europske okrunjene glave, meu njima i jedna od dinastija crnoga plem
stva, Habsburgovci, koji su vladali Svetim Rimskim Carstvom 600 godina, pie on.
Rothschildi su preuzeli nadzor i nad engleskom Sredinjom bankom. Ako bi dolo do
rata, Rothschildi bi bili iza kulisa, potiui sukob i financirajui obje strane.
Moda su imali dravljanstvo zemlje u kojoj su prebivali, ali domoljublje je bilo
izvan njihove sposobnosti shvaanja", pie Griffin. Bili su takoer vrlo bistri, ako ne
i prepredeni, i spoj tih osobina ini ih uzorom hladnih pragmatiara koji dominiraju
dananjim politikim i financijskim svijetom.
Financijsko carstvo Rothschilda poteklo je od zajmova europskim vladarima i
uspjene obiteljske uporabe frakcijskoga bankarstva. Kako bi se razumjelo frakcijsko
bankarstvo, nuan je kratak pregled terminologije i povijesti novca; a kako bi se razu
mjela njegova primjena, nuno je baciti pogled na jednu od najmonijih financijskih
institucija na svijetu.

64

i Tajne novca i Sustav

i
.1 . v
i saveznih priuva

Novac - bilo kao komad papira ili brojka na ekranu raunala - u biti je bezvri
jedan, ali ipak pokree dananji svijet. Simbolika novca i bankarstva usporeuje se sa
simbolikom religije, no samo oni koji profitiraju od njega razumiju unutarnje funkci
oniranje kulta novca. 1 silno se trude da tako ostane.
U Americi vrhovni nadzor nad novcem imaju bankari iz Sustava saveznih priu
va (Federal Reserve System), kljune anomalije u samoj jezgri predstavnike demokra
cije, koja stoji u neugodnom proturjeju s graanskom mitologijom samoupravljanja",
kako ga je opisao William Greider, bivi pomonik izvrnog urednika Washington
Posta. Njegova knjiga iz 1987. godine, Tajne hrama: kako Sustav saveznih priuva vlada
zemljom (Secrets o f the Temple: How the Federal Resen>e Runs the Country), omalova
ava nativistike teorije zavjere, no ipak predstavlja rjeit dokaz koji otkriva zavje
reniku kontrolu Sredinje banke.
Rani ljudi nisu trebali novac. Kad su bili gladni, lovili su i obraivali zemlju kako
bi skupili hranu za zimu. Ako su trebali robu koju su imali njihovi susjedi, dolazilo
bi do zamjene.
Ali, kako je rad postajao sve specijaliziraniji, postajala su oita i ogranienja
zamjene. uvar ovaca nije uvijek mogao odvesti cijelo stado na trnicu. Zato su se
ljudi okrenuli kovanom novcu kao mjeri vrijednosti. Koliina plemenitih metala, oso
bito zlata, bila je ograniena, ali uvijek su bili poeljni i lako su se prenosili kao male
kovanice s utisnutim rijeima ili slikama, kako bi se osigurala autentinost i istoa - k
tome jo, prema njima se osjealo neko drevno, gotovo pobono potovanje. Ali, teke,
pretrpane vree zlatnika bile su optereenje, a takoer, to ne treba ni spominjati,
privlana meta za lopove i pljakae.
Tako je roen papirnati novac. Papirnata novanica jednostavno je bila zaduni
ca. Kao takav, papir se smatrao vrijednim kao i stvarna roba i usluge. Taj je postupak
dobro funkcionirao neko vrijeme, ali onda su neke osobe shvatile da se papirnati
novac, posudi li se uz pristojbu, moe iskoristiti da bi se stvorilo jo novca.
Rani zlatari koji su skladitili zlatnike koristili su to nagomilano bogatstvo kao
temelj za izdavanje papirnatih novanica. Budui da je bilo vrlo malo vjerojatno da e
svi istodobno traiti svoje zlato natrag, zlatari su postali bankari. Posudili bi dio svojih

65

JIM MARRS

zaliha za kamatu ili profit. Ta praksa posuivanja veega dijela bogatstva i zadravanja
samo malog dijela za hitne sluajeve postala je poznata kao frakcijsko zadravanje
ili frakcijsko bankarstvo. Taj sustav dovoljno dobro djeluje ukoliko svi najednom ne
navale" na banku i zatrae povrat svojih pologa.
Frakcijskom bankarstvu pridodana je ideja novca bez pokria - radi se zapravo
o bezvrijednom papirnatom novcu koji postane prihvatljivim zakonom ili odredbom
vlade. Rani primjer takva sustava zabiljeio je Marco Polo na svom putovanju u Kinu
1275. godine. Polo je zapisao kako je car primorao ljude da prihvate crne komade
papira sa slubenim peatom kao zakonit novac pod prijetnjom zatvora ili smrti. Car
je potom iskoristio taj novac bez pokria kako bi platio sve svoje dugove.
Doe vam da se udite [carevoj] drskoj moi i pokornosti njegovih podanika
koji su podnosili takvo nasilje, pie Griffith, ali naa samodopadnost nestaje kad
uzmemo u obzir slinost s naim novanicama koje izdaje Sredinja banka. Ukraene
su potpisima i igovima, krivotvoritelji se teko kanjavaju, vlada njima plaa svoje
trokove, stanovnitvo je primorano prihvatiti ih; jednako kao i nevidljivi' ekovni
novac za koji se mogu zamijeniti, izrauju se u tako golemoj koliini da su valjda jed
nake svom blagu svijeta. A ipak njihova izrada ne stoji nita. Zapravo je na monetarni
sustav identina kopija onoga koji je uzdravao vojskovoe prije sedam stoljea.
Ali, danas su bankari, a ne vojskovoe, ti koji profitiraju od novca, i stvorili su
nevjerojatan mehanizam za to: Sustav saveznih priuva.
Svatko tko nastoji dokazati postojanje zavjera u Americi ne treba traiti dalje
od podrijetla nae dananje Sredinje banke. To je dobro dokumentirana zavjera koja
ukljuuje ista imena povezana sa suvremenim tajnim drutvima.
Rani ameriki kolonisti tiskali su male koliine papirnatoga novca i uspjeno
se razvijali. Benjamin Franklin je objasnio: ,,U kolonijama izdajemo vlastiti novac.
Zovemo ga kolonijalni bon. Izdajemo ga u koliini koja odgovara zahtjevima trgovi
ne i industrije kako bi proizvodi lako prelazili od proizvoaa do potroaa... Na taj
nain, stvarajui za sebe vlastiti papirnati novac, nadziremo njegovu kupovnu mo i
ne moramo nikome plaati kamate.
Engleski parlament, na poticaj Sredinje banke, obustavio je taj napredak kolonija
usvojivi zakon o valuti 1764. godine, kojim se zabranjivalo tiskanje novca. Kolonisti su
bili primorani prihvatiti novanice engleske Sredinje banke. Franklin i drugi tvrdili su
d aje to stavljanje izvan zakona novca slobodnog od duga uzrokovalo ekonomsku depre
siju i rasprostranjenu nezaposlenost koji su doveli do Amerike revolucije.
Sama ideja sredinje banke koju vode profesionalni bankari prijeporno je pita
nje jo od osnutka Sjedinjenih Drava. Argumenti za i protiv sredinje banke mogu
se nai u debatama lanova Ustavotvorne skuptine SAD-a Thomasa Jeffersona i
Alexandera Hamiltona.
Hamilton je vjerovao u snanu centraliziranu vlast i sredinju banku koju nad
zire bogata elita. Nijedno drutvo koje nije ujedinilo interese i utjecaj bogatih poje
dinaca i drave nije moglo uspjeti, pisao je. Pristae Hamiltonovih elitistikih ideala

66

VLADARI 12 SJENE

osnovali su prvu ameriku politiku stranku - federaliste. Hamilton, jednom opisan

kao marioneta meunarodnih bankara, smatrao je da e nacionalni dug, ako nije
pretjeran, za nas biti nacionalni blagoslov.
Sjevemoameriku banku stvorio je 1781. godine, ak i prije nacrta ustava, lan
ustanikog kongresa Robert Morris, koji ju je pokuao ustrojiti kao sredinju banku po
uzoru na englesku. Trajala je samo tri godine prije nego sto je rasputena zbog brojnih
prijevara i inflacije uzrokovane stvaranjem novca bez pokria.
Hamilton, bivi Morrisov suradnik, postao je ministar financija, a 1791. godi
ne predvodio je sljedei pokuaj uspostave sredinje banke osnivanjem Prve banke
Sjedinjenih Drava - potez kojemu su se snano protivili Jefferson i njegovi pristae.
Jefferson je na primjeru europske povijesti znao da sredinja banka moe vrlo
lako postati gospodar zemlje. Ukazao je na britansko iskustvo i primijetio kako su
druge zemlje u Europi iskuale svaki nasilni ili besmisleni nain u jalovoj potrazi
za istim ciljem, a mi ipak oekujemo da emo onglerskim trikovima i bankarskim
snovima otkriti kako se novac moe stvoriti ni iz ega...
Iskreno vjerujem... da su bankarske ustanove opasnije od vojske; i da naelo
troenja novca koji e otplatiti potomci, pod imenom fondova, nije nita drugo doli
masovno varanje buduih narataja, pisao je Johnu Tayloru 1816. godine, dodajui:
Ve su stvorili novarsku aristokraciju... Mo izdavanja novca treba biti oduzeta ban
kama i vraena narodu kojemu s pravom pripada.
Jefferson je osim toga smatrao da je sredinja banka neustavna. Smatram da
se Ustav temelji na sljedeem: sve ovlasti koje prema Ustavu nisu prenijete na
Sjedinjene Drave niti se prema njemu uskrauju Dravama, rezervirane su za Drave
ili za n arod.' Uiniti samo jedan korak izvan granica koje su namjerno postavljene
oko ovlasti Kongresa, znai stei bezgraninu mo koja vie nije podlona nikakvoj
definiciji. Osnivanje banke, i ovlasti predviene ovim zakonom, po mom miljenju
nisu prenijete na Sjedinjene Drave, prema U stavu.
Ironino, Jeffersonovi pristae, tada smatrani liberalnima, osnovali su ono to e
postati Republikanska stranka.
Jefferon nije bio jedini lan Ustavotvorne skuptine koji je izraavao nesklonost
prema profitu banaka. Uvijek sam se gnuao cijelog naeg bankarskog sustava, gnu
am ga se i dalje, i umrijet u gnuajui ga se..., pisao je John Adams 1811. godine.
Svaka banka s kamatama, svaki profit koji ostvari [pozajmljiva], izravna je korupcija.
To je oporezivanje javnosti radi koristi i profita pojedinaca..."
Prva banka Sjedinjenih Drava takoer je bila slino ustrojena kao engleska
Sredinja banka i stvorila je partnerstvo izmeu Vlade i bankarskih interesa. 20 posto
kapitala banke osigurala je savezna Vlada, dok su preostalih 80 posto uloili privatni
ulagai, ukljuujui strance kao to su Rothschildi. Pravni arhiv pokazuje da su oni
[Rothschildi] imali mo u staroj banci Sjedinjenih Drava", pie Gustavus Myers.
Oito je da su udrueni europski bankari i njihovi ortaci iz Novoga svijeta pokuavali
stei nadzor nad amerikom zalihom novca.

67

JIM MARRS

Ta je banka prouzroila i inflaciju proizvodnjom novanica frakcijske priuve.

Trgovci novcem su napredovali, ali prosjeni su graani trpjeli. Godine 1811., kad se
bankin dvadesetogodinji patent trebao produljiti, ukinut je veinom od jednog glasa
i u Senatu i u Zastupnikom domu.
Ali, trokovi rata 1812. godine, zajedno s kaotinim financijskim prilikama,
naveli su Kongres da izda dvadesetogodinji patent Drugoj banci 1816. godine. Ta
je Sredinja banka prestala postojati 1836. godine, nakon to je predsjednik Andrew
Jackson 1832. uloio veto na kongresni zakon kojim joj se produljuje patent, to je
dovelo do Bankovnog rata. Jackson, junak Bitke za New Orleans i prvi ameriki pred
sjednik koji nije bio roen na Istonoj obali, optuio je Sredinju banku da je neu
stavna i nesrea za republiku; budui d a je smiljena kako bi Vladu okruila bogatom
aristokracijom koja je opasna za slobode zemlje.
Vjerojatno nije bila sluajnost to je upravo na Jacksona bio izvren prvi pokuaj
atentata u Americi 1835. godine, od strane ovjeka po imenu Richard Lawrence, koji
je tvrdio da je ,,u kontaktu s europskim silam a. Lawrenceov je pitolj zatajio, a neo
zlijeeni, ali pobjenjeli Jackson povukao je Vladine fondove iz legla otrovnica pa je
predsjednik Druge banke Nicholas Biddle uzvratio ograniavanjem kredita u cijeloj
zemlji, prouzroivi opu ekonomsku paniku. Prema Eustaceu Mullinsu, Biddle je bio
zastupnik Jakoba Rothschilda u Parizu.
N adalje, Jacksonu su Biddleovi pomagai u Senatu izglasali nepovjerenje
(omjer glasova 26:20) zato to nije uspio dobiti odobrenje od Kongresa za povla
enje fondova. Politika motivacija tog postupka potvrena je 1837. kad je Senat
ponitio to izglasavanje nepovjerenja (omjer glasova 24:19). Biddle je nestao sa
scene, i do kraja svoja dva mandata Stari Hikori" uspio je potpuno eliminirati
nacionalni dug.
Jackson je Biddleovo manipuliranje smatrao neprikrivenim pokuajem ucjenji
vanja Vlade da obnovi bankin patent. Upozorio je: Drski pokuaj sadanje banke da
kontrolira Vladu, oskudica koju je bezobzirno prouzroila... nisu nita doli nagovjetaj
sudbine koja oekuje ameriki narod bude li namamljen da produlji trajanje te insti
tucije ili osnuje drugu nalik njoj.
Bilo je drugih pokuaja oivljavanja Sredinje banke, ali nijedan nije uspio sve
do stvaranja Sustava saveznih priuva 1913. godine.
Akcija obnavljanja Sredinje banke zapravo je poela tri godine ranije. Jednom
sam prilikom, pred kraj 1910. godine, doista sudjelovao u neem tajnom i ponaao se
kao zavjerenik... N e smatram pretjeranim govoriti o naoj tajnoj ekspediciji na otok
Jekvll kao o prigodi kad je zapravo zamiljeno ono to je na koncu postalo Sustav
saveznih priuva..., pisao je Frank A. Vanderlip, jedan od ljudi koji su stvorili Sustav.
Kasnije je postao predsjednik njujorke banke National City.
Vanderlip je mislio na tajno nono putovanje, 22. studenog 1910. godine, sed
morice ljudi koji su predstavljali moda etvrtinu svjetskoga bogatstva na otok Jekyll,
odmaralite J. P Morgana blizu obale Georgije. Ta je misija bila tako povjerljiva da

68

VLADARI IZ SJENE

su se koristila samo osobna imena, a uobiajene sluge na otoku zamijenili su novi

namjetenici koji nisu poznavali nijednog sudionika.
Tajnovita sedmorica bili su Vanderlip, koji je predstavljao Williama Rockefellera i
ulagaku tvrtku Jacoba Schiffa - Kuhn, Loeb & Company; pomonik ministra finan
cija Sjedinjenih Drava Abraham Piatt Andrew; glava tvrtke J. P Morgan Company
Henry R Davison; predsjednik banke First National iz New Yorka (institucija kojom
je dominirao Morgan) Charles D. Norton; Morganov pomonik Benjamin Strong;
partner tvrtke Kuhn, Loeb & Company Paul Moritz Warburg; i voa Republikanske
stranke u Senatu iz Rhode Islanda Nelson W Aldrich, predsjednik Nacionalne mone
tarne komisije, jedini nebankar u toj skupini. No, bio je ortak bankara J. P Morgana i
tast Johna D. Rockefellera mlaeg. Warburg, predstavnik europskih Rothschilda, bio
je brat Maxa Warburga, efa tvrtke M. M. Warburg Company, bankovnog konzorcija
u Njemakoj i Nizozemskoj.
Skupina se na tjedan dana osamila na otoku kako bi pripremila planove za
bankovnu reformu, koju je Vlada smatrala nunom zbog niza financijskih panika.
Danas mnogi istraivai vjeruju da su te panike umjetno stvarane kako bi se javnost
primorala da prihvati te iste reforme.
Ralph Epperson spominje da se Morgan vratio u Ameriku nakon posjeta Europi
poetkom 1907. i pokrenuo glasine da je banka Knickerbocker u New Yorku insolventna. Uplaeni klijenti izvrili su navalu na banku, sto je izazvalo navale na druge
banke, pa je nastala panika. Analiza panika 1873., 1893. i 1907. godine pokazuje da
su te panike bile posljedica operacija meunarodnih bankara u Londonu, zakljuio
je Eustace Mullins, ovlateni biograf pjesnika Ezre Pounda, koji je potaknuo Mullinsa
da istrai Sustav saveznih priuva 1948. godine.
Rektor Sveuilita Princeton Woodrow Wilson (koji e ubzro postati ameriki
predsjednik) iznio je svoje rjeenje za financijsku paniku: Sve te neprilike mogle bi
se izbjei ako imenujemo odbor od est ili sedam ljudi kojima je stalo do drutvene
dobrobiti, poput J. P Morgana, da srede stvari u naoj zemlji. Vapaji za stabilnim
nacionalnim bankarskim sustavom bili su sve glasniji.
Tako je ameriki narod, koji je pretrpio Ameriku revoluciju, rat 1812. godine,
borbe izmeu Andrewa Jacksona i Druge banke Sjedinjenih Drava, Graanski rat,
prijanje panike 1873. i 1893. godine, i sad paniku 1907., na koncu doveden do
prihvaanja rjeenja koje su ponudili oni koji su prouzroili sve te dogaaje: meuna
rodni bankari. To je rjeenje sredinja banka, pie Epperson.
Pod pritiskom biraa. Kongres je 1908. prihvatio Aldrich-Vreelandov zakon
kojim su nacionalne banke ovlatene da izdaju kriznu valutu zvanu bon i formirao
Nacionalno monetarno povjerenstvo - sa senatorom Aldrichem kao predsjednikom koje e preporuiti kako stabilizirati ameriki monetarni sustav.
,.Od samih poetka bilo je oito da je povjerenstvo prijevara, pie Griffin.
Takozvano istrano tijelo nije odralo slubeni sastanak gotovo dvije godine, dok je
Aldrich obilazio Europu savjetujui se sa sredinjim bankama Engleske, Francuske

69

JIM MARRS

i Njemake. 300 000 tisua poreznih dolara potroeno je na ta putovanja, a jedini

opipljivi plod rada povjerenstva bilo je 38 golemih svezaka povijesti europskoga ban
karstva." I i su svesci bili usredotoeni na njemaki Reichsbank, iji su glavni dioniari
bili Rothschildi i VVarburgova obiteljska tvrtka M. M. Warburg Company.
Zavrni izvjetaj povjerenstva pripremilo je sedmero istaknutih ljudi koji su
tajno otputovali na Morganov otok Jekyll kako bi toboe lovili patke. Ti su ljudi
odredili da u Sjedinjenim Dravama bude nekoliko sredinjih banaka umjesto jedne
i dogovorili se da nitko nee izgovarati rijei sredinja i banka". to je najvanije,,
odluili su da e ta tvorevina biti organizirana tako da izgleda kao slubena agencija
amerike Vlade.
U govoru pred zahvalnom publikom Amerikoga bankarskog drutva, Aldrich
je izjavio kako predloena organizacija nije banka, nego zadruga svih banaka u
dravi za tono odreene svrhe". Warburg je zamislio formiranje te zadruge na nain
prihvatljiv i bankarima i javnosti. Sva ogranienja koja se tiu bankara mogla su se
kasnije ukinuti - to je i uinjeno.
Ali, taj prijedlog, koji je postao poznat kao Aldrichev plan, prema svom senat
skom predlagatelju, bio je zle sree od poetka. Previe je ljudi shvaalo da je to
proziran pokuaj bankara da stvore sustav za same bankare. Aldrichev je plan Wall
Streetov plan, upozorio je lan Kongresa Charles A. Lindbergh, otac slavnog avijatiara. Kad je Aldrich iznosio svoj plan u obliku zakonskoga prijedloga, nikad nije izaao
izvan povjerenstva.
Greider se podrugivao da su kritiari skloni zavjerama preuveliavali vanost
sastanka na otoku Jekyll, ali priznao je da su njihove sumnje u prenesenom smislu
tone" budui da su bankari znali da bi svaki prijedlog prepoznat kao prijedlog Wall
Streeta bio osuen na propast u Zastupnikom domu s demokratskom veinom.
Bila je potrebna nova taktika, i dola je u obliku predsjednika Odbora za ban
karstvo i teaj artera Glassa, lana Kongresa iz Virginije, koji je otvoreno napao
Aldrichev plan tvrdei da mu manjka Vladine kontrole i da stvara bankarski monopol.
Glass je sastavio nacrt alternative, Zakon o saveznim priuvama, i izjasnio se protiv
Wall Streeta.
Planeri s otoka Jekyll Vanderlip i Aldrich uljivo su govorili protiv Glassova
prijedloga zakona premda su cijeli odjeljci bili isti kao u Aldrichevu planu. Bio je to
oit pokuaj skupljanja javne podrke Glassovu prijedlogu prividnim protivljenjem
bankara.
Te je pokuaje naglaavala organizacija za bankovnu reformu zvana Nacionalna
graanska liga, koju su u cijelosti financirale i kontrolirale banke pod vodstvom Paula
Warburga, prema Griffinu.
Zadaa te organizacije bila je podijeliti stotine tisua 'obrazovnih' broura,
organizirati kampanje pisanja pisama lanovima Kongresa, dobavljati medijima mate
rijale koji se mogu citirati i na druge naine stvoriti privid najire podrke planu s
otoka Jekyll, dodao je.

70

VLADARI IZ SJENE

N a elu Lige bio je J. Laurence Laughlin, profesor ekonomije sa Sveuilita u

Chicagu, koje je primalo obilne donacije od Johna D. Rockefellera.
Dok se prikupljala narodna podrka za novi bankarski sustav, u politikoj areni
koristila se jo jedna esto primjenjivana taktika. Predsjednik William Howard Taft
ve je javno dao rije da e uloiti veto na svaki zakon kojim bi se stvorila sredinja
banka. Bankari su trebali popustljivijeg vou.
Taj je voa bio Woodrow Wilson, lan akademske zajednice kojega su na poloaju
rektora Sveuilita Princeton zadrali njegovi bivi drugovi iz razreda, Cleveland H.
Dodge i Cyrus McCormick, oba direktori Rockefellerove banke National City iz New
Yorka. Gotovo dvadeset godina prije svoje nominacije, Woodrow Wilson kretao se u
sjeni Wall Streeta", pie Ferdinand Lundberg. Wilson, koji je uzdizao J. P Morgana 1907.
godine, bio je imenovan za guvernera New Jerseyja. Sad je bio bankarski izbor za pred
sjednika. Wilsonovu nominaciju osigurao je ovjek koji e otada nadalje biti njegov stalni
pratitelj i savjetnik, pukovnik Edward Mandell House, bliski Warburgov i Morganov
suradnik. Schiffovi, Warburgovi, Kahnovi, Rockefelleri i Morgani imali su povjerenja u
Housea, napominje profesor Charles Seymour, koji je uredio Houseove spise.
Ali, postojao je jedan problem. Rane ankete pokazivale su da demokrat Wilson ne
moe pobijediti republikanca Tafta. Manevrom koji je otada uspjeno koriten neko
liko puta, bivi predsjednik Theodore Teddy Roosevelt, takoer republikanac, bio je
potaknut da se kandidira u ime tree stranke velikim svotama novca koje su njegovoj
Naprednoj stranci pribavila dva velika donatora blisko povezana s Morganom. Plan je
dobro funkcionirao. Roosevelt je oteo glasove Taftu pa je Wilson, koji je ve obeao da
e potpisati Zakon o saveznim priuvama, bio izabran neznatnom veinom.
Bilo je nuno prividno protivljenje Wall Streeta. William McAdoo, Wilsonov
zet koji je bio imenovan za ministra financija, kasnije je otkrio: Bankari su se borili
protiv... Zakona o saveznim priuvama s neumornom energijom ljudi koji se bore
protiv umskoga poara. Govorili su d a je populistiki, socijalistiki, nepotpun, pogu
ban, djetinjast, loe zamiljen i neprovediv. Meutim, McAdoo je o razgovorima s
tim bankarima rekao: Postupno sam uvidio, kroz svu maglu i dim polemika, da se
bankarski svijet zapravo ne protivi toliko zakonu koliko se ini...
Wilson je potpisao Zakon o saveznim priuvama 23. prosinca 1913. godine,
samo dva dana prije Boia, dok su neki lanovi Kongresa ve bili kod kue za blagda
ne, i dok je pozornost prosjenog graanina oito bila usmjerena drugamo.
Kongres je bio nadigran, nadmudren i nadmaen varavim ali sjajnim psiholoko-politikim napadom , komentirao je Griffin.
Sustav saveznih priuva danas je sastavljen od dvanaest banaka Saveznih priu
va, svaka opsluuje jedan dio zemlje, ali dominira njujorka banka Saveznih priuva.
Te banke vodi Upravni odbor ije lanove imenuje predsjednik, a potvruje Senat, to
je obino automatski postupak.
Sustav predstavlja tako vanu silu u svjetskoj ekonomiji da financijski strunjaci
svih drava pozorno prate svaku akciju koju poduzme. Pozornost je opravdana, pie

71

JIM MARRS

Kim Clark iz U.S. News & World Reporta, budui da i najmanja promjena kamatnih
stopa moe uznemiriti trita i stvoriti ili unititi milijune radnih mjesta".
Ali, bit itavog sustava je u tome tko njime upravlja i radi ega. Koritenje
Sredinje banke za stvaranje izmjeninih razdoblja inflacije i deflacije radi ostvarenja
golemih profita, ime se dvostruko vara javnost, meunarodni su bankari razradili u
egzaktnu znanost", napominje Alien.
lan Kongresa Lindbergh izjavio je 1913. da Sustav saveznih priuva formira naj
vei konzorcij na svijetu... Kad predsjednik potpie taj zakon, bit e legalizirana nevidljiva
vlada koja e vladati zahvaljujui moi novca. Novi e zakon stvoriti inflaciju kad god
konzorcij bude htio inflaciju. Odsada e depresije biti znanstveno stvarane, upozorio je.
Sustav saveznih priuva brzo su popunili isti ljudi koji su stajali iza njegova stva
ranja. Morganov bankar Benjamin Strong postao je prvi upravitelj njujorke banke
Saveznih priuva, dok je prvi upravitelj Upravnog odbora Sustava bio nitko drugi
doli Paul Warburg, ovjek kojemu se pripisuje planiranje veine pojedinosti Sustava
saveznih priuva i koji je kasnije postao njegov predsjednik.
Usprkos rijei savezne u svojem imenu, Sustav nije dio amerike Vlade. To je
privatna organizacija ije su vlasnice banke lanice, koje su, s druge strane, vlasnitvo
privatnih dioniara. A tko su ti dioniari?
Pregled najveih dioniara njujorkih banaka jasno pokazuje da nekoliko obitelji,
povezanih podrijetlom, brano ili poslovnim interesima, jo uvijek nadzire njujorke
banke koje, s druge strane, dre kontrolni paket dionica njujorke banke Saveznih
priuva, izvjetava istraiva Eustace Mullins u svojoj knjizi iz 1983. godine Tajne
Saveznih priuva (The Secrets of the Federal Reserve). Mullins je pokazao grafikone koji
povezuju obitelji Rothschild, Morgan, Rockefeller, Warburg i druge.
Ta kontrola privatnih banaka nad Sustavom traje i danas. Njujorka banka
Saveznih priuva - koja potpuno dominira nad ostalih jedanaest ogranaka vlasnikim
udjelom, kontrolom i utjecajem, ima jedino stalno mjesto s pravom glasa u Saveznom
odboru za otvoreno trite i upravlja svim transakcijama obveznica na otvorenom
tritu - ima 19 752 655 neplaenih dionica i u veinskom je vlasnitvu dviju banaka:
Chase Manhattan (sad je spojena s bankom Chemical), koja ima 6 389 445 dionica
ili 32,35 posto, i Citibank, koja ima 4 051 851 dionicu ili 20,51 posto. Te dvije banke
zajedno imaju 10 441 295 dionica ili 52,86 posto, to je veinski udio, stoji u izvje
taju istraivaa Erica Samuelsona iz 1997. godine.
Reklo bi se da su se Jeffersonova i Lindberghova upozorenja o privatnom nad
zoru nad Sredinjom bankom pokazala tonima.
Griffin je ukazao na to da su stvaranjem Saveznih priuva najvei bankari
konano postigli dugogodinji cilj - odgovornost poreznih obveznika za gubitke pri
vatnih banaka. Citirao je Paula Warburga, koji je priznao: Dok je tehniki i zakonski
novanica Saveznih priuva, obveznica Vlade Sjedinjenih Drava, u stvari je ona
obveznica za koju jedina stvarna odgovornost lei na bankama priuva... Vlada jedino
moe biti pozvana da ih preuzme nakon to banke priuva padnu pod steaj.

72

VLADARI IZ SJENE

ovjek koji stoji iza Sustava saveznih priuva kae nam da novanice Sustava
priuva predstavljaju privatno izdani novac, a porezni su obveznici spremni pokriti potenci
jalne gubitke tih banaka koje su ga izdale, pojanjava Griffin [naglasak u izvorniku].
Novac kojim se pokriva Vladino prekomjerno troenje dolazi putem mehanizma
koji su potaknuli isti ljudi u istom razdoblju - poreza na dohodak i sredstava njegova
ubiranja.
Zapravo su globalistiki bankari iza Wilsona imali razloga za slavlje. Zvuei
jezivo slino dananjim politiarima, Wilson je proglasio da njegovu Vladu vie
zanimaju ljudska prava nego vlasnika prava". Pod krinkom te retorike, Wilson je
progurao zakonske odredbe naprednije" od svih prijanjih amerikih administracija,
pridodavi Sustavu saveznih priuva nametanje stupnjevitog poreza na dohodak (koji
e prikupljati Porezna sluba Ministarstva financija), savezni Zakon o poljoprivred
nim zajmovima (kojim je stvoreno dvanaest banaka za poljoprivrednike) i Savezno
trgovinsko povjerenstvo koje regulira poslovanje, izmeu ostalih zakona.
Mnogim su se ljudima u ono doba svi ti zakoni inili nunima. Neki bi i dalje mogli
tvrditi kako je moda bolje da upueni bankari budu odgovorni za nacionalnu zalihu
novca. N a kraju krajeva, u publikaciji Saveznih priuva iz 1963. stoji: Zadaa Saveznih
priuva je da potie protok novca i kredita, koji e olakati uredan gospodarski rast, sta
bilnost dolara i dugotrajnu ravnoteu u naem meunarodnom platnom prometu.
No, je li Sustav ostvario svoje naznaene ciljeve? Svatko stariji od 40 godina
iskusio je izmjenina razdoblja inflacije i recesije. Godine 1972. Nixon je devalvirao
dolar nakon to su ga Europljani odbili prihvatiti. Od 1976. Sjedinjene Drave
imaju negativnu trgovinsku bilancu, a 1985., prvi put od 1914., amerika dugovanja
stranim vjerovnicima premaila su strana dugovanja amerikim vjerovnicima, stoji u
Encyclopaediji Britannici.
Ako su iznesene zadae Sustava prave, onda je Sustav neslavno zatajio. ini
se da bi Sustav s tako bijednim rezultatima... bio ukinut bez odlaganja, smatra
Epperson, koji sugerira da je moda Sustav stvoren da radi ba suprotno od onoga
to tvrdi amerikom narodu.
Druga tajna znaajka te igre novcem jesu traeni depoziti, novac pohranjen u
banci koji na zahtjev moe biti povuen bilo kada. Taj sustav nam je poznat kao teku
i rauni. Danas se vrlo brzo novac zamjenjuje plastinim debitnim karticama, a
deponenti plaaju sve vee trokove usluge za pravo da njihova banka koristi njihov
novac radi profita.
Recimo da neka osoba poloi 50 dolara u banku, to je u stvari pozajmica banci,
budui da na zahtjev taj novac mora biti vraen. Zato se u evidenciji tih 50 dolara
vodi kao pasiva. Meutim, banka zatim posuuje tih 50 dolara nekom drugom koji ih
mora vratiti s kamatama. Sad se tih 50 dolara smatra aktivom. Istih 50 dolara je i akti
va i pasiva, koje se stoga neutraliziraju, dokazujui da je novac u biti bezvrijedan.
Ali, tu je onda pitanje kamata. Kad se 50 dolara poloi na tedni raun, prido
daje se odreeni mali postotak kamata, esto pod uvjetom da se novac ne moe brzo

73

JIM MARRS

povui. Kad se 50 dolara poloi na tekui raun, deponent ne dobiva nikakve kamate.
No, kad banka pozajmi 50 dolara, zaraunava poprilinu kamatu prema trenutnim
stopama i ubire profit. Stoga je oito da je u bankarstvu dug jednak profitu.
To je glavna tajna novca.
Nije teko uvidjeti d aje mnogo unosnije otvoriti banku nego tekui raun. To tako
er moe objasniti zato su neko mone Sjedinjene Drave postale dunika zemlja.
l ihva je izraz koji je gotovo nestao iz naega jezika. Danas mlai ljudi nemaju
predodbu o toj rijei. Neko se lihva definirala kao bilo kakva kamata koja se zarau
nava za pozajmicu, ali suvremeni rjenici ublaili su to na samo previsoku kamatu.
Teksaki ustav neko je definirao lihvu kao svaku kamatu koja premauje est posto.
Ta je granica poveana tijekom godina sve dok cijeli pojam nije izbrisan. Kritiari
bankarstva primijetili su da ak i Biblija zahtijeva deset posto za Boga.
Zaraunavanje kamata na tobonje pozajmice je lihva, i to je postalo institucio
nalizirano pod Sustavom saveznih priuva, tvrdi Griffin. To se postiglo prikrivanjem
postupaka Sustava tajnovitim i zakuastim ekonomskim izrazima. Mehanizam kojim
Sustav pretvara dug u novac moda se ini sloenim na prvi pogled, ali jednostavan
je sjetimo li se da nakana ni nije bila da taj proces bude logian, nego zbunjujui i
varav, dodaje Griffin.
Greider se sloio napisavi: Predvieno je da postupci Sustava budu preezoterini da bi ih shvatio obian graanin. Neki smatraju da bi to neznanje moglo biti
blagoslov. Henry Ford navodno je rekao: Dobro je da ljudi u naoj zemlji ne razu
miju na bankovni i monetarni sustav jer da razumiju, mislim da bi do jutra izbila
revolucija.
.Veina Amerikanaca zapravo ne razumije djelovanje meunarodnih pozajmljivaa novca, slagao se s tim pokojni senator Barry Goldvvater. Bankari ele da tako
bude. Svjesni smo na maglovit nain da obitelji Rothschild i Warburg iz Europe te J. P
Morgan, Kuhn, Loeb & Company, Schiff, Lehman i Rockefelleri posjeduju i kontrolira
ju golemo bogatstvo. Kako su stekli tu golemu financijsku mo i kako je primjenjuju, za
veinu je nas neshvatljivo. Meunarodni bankari zarauju dajui kredite vladama. to
je vei dug drave, vee su kamate koje su vraaju pozajmljivaima. Europske nacional
ne banke zapravo su u vlasnitvu i pod kontrolom privatnih interesa. Moe se dokazati
da ti isti privatni interesi posjeduju i kontroliraju Sustav saveznih priuva.
Prema Greideru, dananji gospodari novca stvorili su tako zamrene i ezoterine
detalje oko svojih financijskih transakcija da je Sustav poprimio razmjere kulta.
Modernim se umovima ini bizarnim razmiljati o Sustavu priuva kao o
religijskoj instituciji, pie on. No, teoretiari zavjere na svoj su suludi nain bili
na tragu neeg stvarnog i znaajnog... [Sustav] takoer funkcionira u sferi religije.
Njihova tajanstvena mo stvaranja novca, naslijeena od sveenikih pretea, zakriljuje sloen niz socijalnih i psiholokih znaenja. S vlastitim oblikom tajnih arobnih
rijei, Savezne priuve vre drutvene rituale koji izazivaju strahopotovanje, tako
mone i zastraujue transakcije da se ine izvan naeg poimanja... Prije svega, novac

74

VLADARI IZ SJENE

je funkcija vjere. Zahtijeva bezuvjetni i sveopi drutveni pristanak koji je doista

misteriozan. Da bi se stvarao i rabio novac, svi moraju vjerovati. Samo tada bezvri
jedni komadii papira dobivaju vrijednost.
Mnogi istraivai i autori smatraju profitiranje od duga, zaodjeveno u drevni i
mistini argon, skupa s dokumentiranim vezama bankara koji upravljaju odlukama
vlasti, glavnim uzrokom poveanja duga, kako javnog, tako i osobnog.
Zahvaljujui odluci Saveznih priuva da dopuste enormno poveanje zalihe
novca i obilju stranog kapitala koji trai sigurnu luku u Sjedinjenim Dravama,
potroai i tvrtke i dalje su prezasieni kreditom koji im stoji na raspolaganju", piu
Phillip J. Langman i Jack Egan u poslovno orijentiranom U.S. News & World Reportu
u sijenju 1999. godine. Takoer napominju: Gospodarstvo i dalje stvara nova radna
mjesta, ali Amerikanci se zaduuju bre nego to im rastu prihodi.
Prije 1930-ih godina papirnate novanice mogle su se zamijeniti za zlato, s obzi
rom na to d a je paragraf 10 amerikog Ustava oznaivao zlato i srebro kao jedino zako
nito sredstvo plaanja. Stare novanice Saveznih priuva imale su natpis: Zamjenjivo
za zakonit novac u dravnoj blagajni Sjedinjenih Drava ili bilo kojoj banci Saveznih
priuva. Ali, vie ne.
Nova dimenzija povjerenja pridodana je iluziji [stvarne vrijednosti], pojanja
va Greider. N a koncu, posljednje uporite iluzije novca odbaeno je u ovom stoljeu:
naputen je zlatni standard. Izvorna svrha novca - da predstavlja konkretna dobra i
usluge - zaboravljena je.
Jednostavne tajne novca pomno je sakrilo sveenstvo kulta novca. Amerika
javnost, ime se ne razlikuje od svojih politikih voa, ovisi o poznatim kliejima zbog
svojeg ogranienog razumijevanja novca, napominje Greider. Prosjeni graani jedno
stavno ne mogu razumjeti taj jezik, a veina ekonomista nije im ga pokuala prevesti.
Novac su danas sve vie elektronske tokice na ekranu raunala kojemu se pri
stupa plastinim karticama na bankomatima. N ita ne stoji iza njega. Ipak, taj ilu
zorni novac velike institucije posuuju uz kamate. Kako ukupna koliina novca raste,
njegova se vrijednost smanjuje. To se naziva inflacijom, to je zapravo ugraeni porez
na uporabu novca. A oni koji nadziru optjecaj papirnatoga novca ili elektronskih to
kica mogu manipulirati inflacijom u oba smjera.
Posljedica tog cijelog sustava golem je dug na svim razinama dananjega dru
tva, pie William Bramley. Banke su dune klijentima, a novac klijenata je posuen
i stvara zaduenost prema bankama. Ono to taj sustav ini nalik neemu proizalom
iz luakog delirija injenica je da banke, poput drugih pozajmljivaa, esto imaju
pravo zaplijeniti fiziku imovinu ako im se ne vrati njihov papirnati novac.
Tijekom Velike depresije 1930-ih godina, novac je zadrao svoju vrijednost.
Jednostavno je bilo teko doi do njega pa su cijene pale odraavajui njegovu nesta
icu. Danas Amerika doivljava inflatornu depresiju - cijene nastavljaju rasti zbog
napuhane koliine novca. to je vie novca u optjecaju, manje vrijedi.

75

Izgradnja imperija

Bankari poput Rothschilda brzo su shvatili da mogu manipulirati vrijednou

novca nadzirui koliinu u optjecaju. Frakcijsko bankarstvo omoguilo im je da izdaju
ili povlae novac prema vlastitom nahoenju.
Umnogostruili su svoje profite i mo iznova posuujui novac itavim drava
ma radije nego samo pojedincima. Kako su sazrijevali i uili magiju pretvaranja duga
u novac, prelazili su granice Frankfurta, biljei Griffin. Kao to je dokumentiralo
nekoliko autora, Rothschildi su pridodali i uinkovite obavjetajne mree i kvazislubeno krijumarenje kako bi poveali svoje carstvo.
Primjerice, kad je Napoleon odbio pozajmice od Rothschilda, osnovavi svoju
Francusku banku, stvorio je osvetljive neprijatelje. Nakon povratka iz progonstva
1815. godine, Napoleona su okolnosti prisilile na velike pozajmice kako bi obranio
Francusku od britanskoga vojvode od Wellingtona i njegove skrpane europske vojske.
Nathan Rothschild iz Londona pozajmio je Napoleonu pet milijuna funti. Nathan
je u isto vrijeme, pomou drugih lanova obitelji Rothschild, prokrijumario golemu
koliinu zlata preko Francuske kako bi opskrbio Wellingtona. Opet su Rothschildi
sjedili na dvije stolice.
Kada je u lipnju 1815. godine Wellingtonova preporoena vojska porazila
Napoleona kod Waterlooa, u Englesku su, zajedno s vijeu o pobjedi, pohita
li i Rothschildovi teklii nosei svoje dobro poznate nedodirljive crvene torbe.
Rothschildov glasnik stigao je cijeli dan prije Wellingtonova. Znajui za tu sposobnost
brzog informiranja, sve oi na londonskoj burzi bile su uprte u Nathana Rothschilda,
koji je, inei se malodunim, naredio prodaju svojih dionica. Sigurni u to da je
Wellington poraen, svi su poeli mahnito prodavati, to je na kraju rezultiralo time
da su meetari Nathana Rothschilda ubrzo mogli pokupovati prilinu veinu britan
skih dugova za samo mali dio njihove prave vrijednosti.
Mnogo kasnije, Nathan Rothschild komentirao je svoj postupak: Bio je to naj
bolji poslovni potez u mom ivotu.
Do poetka 19. stoljea Rothschildi su uspjeli stei plemike titule. Francuska
loza dodala je ,,e" ispred imena 1816. godine, dok su austrijski ogranci postali baru
nima 1882. Nesklona kraljica Viktorija 1885. g. dodijelila je titulu baruna Nathanielu
Rothschildu, Nathanovu unuku.
76

VLADARI IZ SJENE

Tijekom prve polovine 19. stoljea braa su izvravala vane transakcije u ime
vlada Engleske, Francuske, Prusije, Austrije, Belgije, panjolske, Napulja, Portugala,
Brazila, raznih njemakih drava i manjih zemalja. Bili su osobni bankari mnogih
okrunjenih europskih glava. Mnogo su ulagali, preko posrednika, u daleka trita
poput amerikog, indijskog, kubanskog i australskog, napominje Griffin.
Naravno, da bi zatitili tako velika ulaganja, Rothschildi su morali u nekoj mjeri
nadzirati aktivnosti drava u kojima su djelovali. Takoer, financirali su razne zemlje
i zatim ih navodili na sukob kako bi ih podvrgli svojoj volji. Taj je manevar poznat kao
ravnotea snaga i zahtijevao je veliku tajnovitost.
Ostajui iza kulisa, mogli su izbjei nalet bijesa javnosti koji je, umjesto prema
njima, bio usmjeren na politike figure koje su oni u velikoj mjeri kontrolirali", obja
njava Griffin, dodajui: To je tehnika kojom se otada slue financijski manipulatori,
a danas se u cijelosti njome koriste oni koji upravljaju Sustavom saveznih priuva.
Rothschildi su ostali klanski orijentirani kroz cijelo 20. stoljee, kao to dokazuje
biograf Wilson opisujui kako je Lionel de Rothschild jednom proao sa mnom popis
svih ivuih lanova obitelji - desetine njih. 1 mogao je svakog na brzinu verbalno
skicirati."
Do kraja 1990-ih patrijarsi carstva Rothschilda bili su baruni Guy i Elie
de Rothschild u Francuskoj i lord Jacob Rothschild i sir Evelyn de Rothschild u
Britaniji.
Usprkos dananjoj otvorenosti medija, Rothschildi i dalje kriju svoje tajne.
Godine 1998. predavau povijesti na Oxfordu, Niallu Fergusonu, dopustili su objaviti
iscrpnu biografiju Rothschilda - ali samo do 1848. godine. Osvrnuo se na suludu
skupinu" zavjerenikih autora koji vide svjetsku kontrolu u aktivnostima Rothschilda
i pokuao napisati toboe znanstvenu povijest" te obitelji.
Meutim, Fergusonove izjave o nedunosti Rothschilda opovrgava njegovo vla
stito priznanje da mu je ak i kao slubenom biografu istraivanje bilo ogranieno.
Od poetka je slubeno dogovoreno da u imati pravo slobodno citirati bilo koji
materijal iz arhive Rothschilda u Londonu datiran prije oujka 1915. godine... i iz
bilo kojeg drugog arhiva i privatne zbirke spisa ako mi njihovi skrbnici to dopuste",
objasnio je.
ak i tada je Ferguson otkrio znaajne praznine i isputanja u arhivima, osobito
to se tie godina koje prethode Amerikom graanskom ratu. Kao samozvani ateist
iz kalvinistike sredine, nije obraao nimalo pozornosti na metafizike aspekte podri
jetla Rothschilda, njihovo poznavanje kabalistike tradicije ili vezu s masonstvom i
drugim tajnim drutvima.
Meutim, Rothschildi ne mogu pobjei svim medijskim istraivanjima pa do nas
povremeno dopre neka kratka vijest, kao 8. srpnja 1996. g., o tajnovitom samouboj
stvu 41-godinjeg Amshela Rothschilda, upravitelja obiteljskoga financijskog carstva.
Amshel je, kao najstariji sin, postao izvrni direktor Rothschild Asset
Managementa 1990. godine te napredovao do mjesta predsjednika 1993. Navodno

77

JIM MARRS

mu je bila neugodna njegova uloga u bankarskom carstvu na koju g a je prisilio nje

gov otac lord Victor Rothschild. Kruile su glasine da su lanovi obitelji nezadovoljni
njegovom poslovnom politikom. Prema novinarki Sally Bedell Smith, tvrtka je izgu
bila devet milijuna dolara u godini prije Amshelove smrti, l o se dogodilo u vrijeme
kad je Evelyn Rothschild upravo dogovorio partnerstvo s drugom najveom bankom
u Kini. Nastojei neutralizirati taj gubitak, Amshel je planirao stopiti ratrkane obi
teljske operacije u jedan globalni koncern vrijedan 28 milijardi dolara.
Amshel Rothschild pronaen je mrtav u mramornoj kupaonici svoje hotelske
sobe u Parizu. Leao je ispod draa za runike koji je bio samo metar i pol od poda,
to je nagnalo jednog izvjestitelja na komentar: ovjeku visokom 1,85 m nije bilo
lako objesiti se. Nosio je samo frotirni orgta, a jedan kraj remena ogrtaa bio mu je
omotan oko vrata. Drugi je kraj bio svezan za dra runika koji je navodno sluajno
izvukao iz zida jedan od istraitelja.
Isprva je objavljeno da je uzrok smrti srani udar, ali kasnije je to promijenjeno
u oito samoubojstvo guenjem. Nije bilo poruke ni dokaza nasilnog ina premda je
policijski izvjetaj poslan izravno francuskom ministru unutarnjih poslova, zaobilaze
i uobiajene kanale. To je oito uinjeno na zahtjev obitelji koja izbjegava publicitet,
to je dobar pokazatelj njezine moi nad Vladom.
Zbog izostanka uoljivih privatnih problema i poruke, samoubojstvo se ini naj
manje vjerojatnom teorijom o Amshelovoj smrti.
Usprkos neobinim okolnostima smrti i njegovu poloaju u svjetskom bankar
stvu, Amshel jedva da je bio spomenut u medijima, a zakljuak da se objesio objav
ljen je bez pitanja ili komentara. U Godinjaku Encylopediae Britannice 1997. njegova
se smrt spominje u samo jednoj reenici. Zametnuta je u odjeljku pod naslovom
Ekonomski poslovi: bankarstvo" i glasi: Britansku bankarsku industriju u srpnju je
potreslo navodno samoubojstvo Amshela Rothschilda, izvrnog direktora rukovodstva
imovinom i ulaganja londonskog ogranka obitelji Rothschild i vjerojatnog nasljednika
obiteljskih globalnih bankarskih operacija. Nedostatak izvjetavanja o sumnjivoj
smrti tako istaknute osobe govori u prilog onih koji vide skrivenu kontrolu medija.
Biograf Rothschilda Derek Wilson bio je zapanjen izdrljivou te obitelji.
Genetika, mitologija, promiljena obuka, prilike koje pruaju bogatstvo i veze, sve
je to imalo svoju ulogu u stvaranju jedne od najizuzetnijih - moda i najizuzetnije obitelji u novijoj povijesti, zakljuio je s divljenjem. Malo je dinastija, s iznimkom
nasljednih monarhija sauvanih od zaborava pravom prvorodstva, odralo svoj utjecaj
u svijetu kroz sedam narataja.
Prvorodstvo se odnosi na glavni uvjet izvorne oporuke Mayera Amschela koji
nalae da samo najstariji sin u svakom narataju moe upravljati obiteljskim bogat
stvom. N a taj nain ne samo da se obitelj Rothschild vrsto dri zajedno, nego, kao u
tajnim drutvima, oni lanovi obitelji koji nisu upueni u najskrovitiju kontrolu malo
znaju o njezinim financijskim poslovima. Bivi visoki rukovoditelji tvrtki Rothschilda
ale se kako esto nisu bili u toku glede vanih odluka.

78

VLADARI 12 SJENE

To obiteljsko zajednitvo i tajnovitost, zajedno s nevjerojatnom moi njiho

va bogatstva, moe razjasniti esto citirane rijei patrijarha Mayera Rothschilda:
Dopustite li mi da upravljam novcem neke zemlje, nije me briga tko odreuje njezine
zakone."
v
Utjecaj Rothschilda proirio se diljem svijeta. Njihov utjecaj na glavnu japansku
bankarsku kuu Nomura potjee od prijateljstva Edmunda Rothschilda i Tsunaa
Okumure, ovjeka najodgovornijeg za stvaranje tog financijskog diva.
Upravo su Rothschildi pridonijeli stvaranju izraelske drave. Godine 1917.,
nakon to je sluio kao lan britanskoga Parlamenta, cionist lord Lionel Walter
Rothschild drugi - najstariji sin koji je naslijedio Nathanov novac i titulu nakon nje
gove smrti 1915. - primio je pismo od britanskoga ministra vanjskih poslova Arthura
Balfoura kojim se izraava suglasnost za osnivanje idovskoga nacionalnog doma u
Palestini. To je pismo kasnije postalo poznato kao Balfourova deklaracija. Godine
1922. Liga naroda potvrdila je Balfourov mandat u Palestini, utrvi tako put za
kasnije stvaranje Izraela. Barun Edmond de Rothschild, koji je izgradio prvi naftovod
od Crvenoga mora do Sredozemlja kako bi iransku naftu doveo u Izrael i utemeljio
izraelsku Sredinju banku, prozvan je ocem modernog Izraela.
U SAD-u je novinar William T. Still rekao da je obiteljsko stvaranje bogatstva
bilo temeljito. Djelujui preko volstritskih tvrtki Kuhn, Loeb & Co. i J. P Morgan
Co., Rothschildi su financirali Johna D. Rockefellera kako bi mogao stvoriti carstvo
Standard Oila", pie Still. Financirali su i aktivnosti Edvvarda Harrimana [eljezni
ce] i Andrevva Cam egieja [elik].
Bez obzira na to dominiraju li doista Rothschildi amerikom ekonomijom ili
utjeu na nju, bliske veze izmeu amerikih i britanskih bogatih obitelji i tajnih dru
tava vrsto dokazuju povezanost s Europom.
Jedna od takvih veza je sestrinska organizacija Trilateralne komisije, CFR-a i
Bilderberga: Kraljevski institut za meunarodne poslove.

| Kraljevski institut za meunarodne

j poslove - okrugli stolovi

Zadaci i metode suvremenih amerikih tajnih drutava nisu nastali u Americi,

ve su uvezeni iz tajnih drutava koja su stoljeima dominirala Europom.
Vratimo li se na sastanak u Parizu 1919. godine koji je doveo do stvaranja Vijea
za inozemne odnose, valja napomenuti da je to Vijee bilo samo ameriki ogranak
predloenog Instituta za medunarodne poslove". Engleski ogranak zadrao je izvor
no ime, postavi poznat kao Kraljevski inistitut za meunarodne poslove (R1IA).
Kao i u sluaju CFR-a, stvaranje Instituta potaknuli su savjetnik VVoodrovva
Wilsona, pukovnik House, bankari Warburg i Baruch te drugi lanovi Houseove
istraivake skupine" internacionalista. RIIA je izgraena na postojeem tajnom
drutvu, Skupinama okruglog stola, koje je oko 1910. osnovao trust engleskoga dija
mantnog magnata Cerila Rhodesa.
Donald Gibson ovako je sve to objasnio: Kraljevski institut osnovan je 1919.
kako bi odrao britansku mo u svijetu i potpomogao je osnivanje Vijea za inozemne
odnose kao dio nastojanja da povee britansku i ameriku viu klasu i njihove vanj
skopolitike interese.
Taj je pogled iznio i David leke napisavi: Takozvani poseban odnos' izmeu
Britanije i Amerike ustvari je odnos izmeu RlIA-e i Vijea za inozemne odnose.
Sjedite RIlA-e je u Chatham Houseu na londonskom St. Ja m e s's Squareu,
nasuprot doma bogate obitelji Astor. esto se kae da se britanska vanjska politika
kreira u Chatham Houseu.
Stvaranje RIlA-e vodio je Lionel Curtis, veteran junoafrikih burskih ratova
koji je postao tajnik sira Alfreda Milnera, britanskoga visokog povjerenika za Junu
Afriku. Curtis je bio jedan od nadarenih mladih Milnerovih tienika poznatih kao
Milnerov djeji vrti. Opisivali su ga kao britanskoga javnog djelatnika i pisca,
zagovornika britanskoga imperijalnog federalizma i svjetske drave koji je imao pri
lian utjecaj na nastanak Commonwealtha... Bio je najvie odgovoran za zamjenu
izraza [britansko] 'carstvo' 'Commonvvealthom
Milner, vatreni imperijalist obrazovan na Oxfordu, izazvao je svojim krutim
stavovima Burski rat (1899. - 1902.), a pobjedom je Britanija stekla nadzor nad
junoafrikim rudnicima dijamanata i dobrim dijelom zaliha zlata. Nije sluajno
Milner postao glavni upravitelj imetka Cecila Rhodesa, junoafrikoga dijamantskog

80

VLADARI IZ SJENE

tajkuna.
Cecil Rhodes, vie od bilo koga drugog, dao je poticaj za formiranje nekoliko
tajnih drutava ukljuujui RIIA-u i C FR , poevi s njegovim Skupinama okruglog
stola.
Profesor Carroll Quigley, ugledni povjesniar i profesor povijesti u Diplomatskoj
koli na Sveuilitu u Georgetownu i sveuilini mentor predsjednika Clintona, obja
snio je: Rhodesove stipendije [Clinton je dobio jednu]... poznate su svima. Ono to
nije ope poznato jest da je Rhodes u pet prethodnih oporuka ostavio svoje bogat
stvo za stvaranje tajnoga drutva koje e se posvetiti ouvanju i irenju Britanskoga
Carstva. A ono to se ini da nije poznato nikome jest to da to tajno drutvo... postoji
i danas.
Budui da Quigley i mnogi drugi smatraju Skupine okruglog stola preteama
suvremenih tajnih drutava, trebalo bi se poblie pozabaviti Cecilom Rhodesom,
njegovim pouzdanikom lordom Milnerom i njihovim stajalitima.

Rhodes i Ruskin

Cecil Rhodes, duhovni otac suvremenih tajnih drutava, i njegov sveuilini

mentor John Ruskin nastavljali su filozofsku tradiciju koja se moe pratiti sve do stare
Grke pa i prije. Tu tradiciju slijedili su i pioniri socijalizma Karl Marx i Friedrich
Engels.
Roen 1853. godine, Rhodes, sin vikara iz B ish o p 's Stortforda, bio je obuzet
religijskim idejama od rane dobi. Godine 1879. pridruio se svojemu bratu, koji je
upravljao jednom junoafrikom farmom pamuka. Oba je brata ubrzo privuklo tra
ganje za dijamantima.
Nakon odreenoga poetnog uspjeha, Rhodes je osnovao tvrtku De Beers
Consolidated Mines, nazvanu prema parcelama obitelji Nicholasa de Beersa koje je
preuzeo.
Osam je godina Rhodes provodio vrijeme paralelno u rudnicima u Kimberleyju
u Junoj Africi i na studiju na Oxfordu, gdje g a je oarao profesor likovnih umjetnosti
John Ruskin.
Sin imunog trgovca vinom, Ruskin se toliko udaljio od uobiajenog naina raz
miljanja da je jedan biograf rekao kako ivi teak, osamljeniki unutarnji ivot, esto
proganjan i zahvaen ludilom. Sklon estom masturbiranju i nimfolepsiji (mahnita
sklonost prema maloljetnicama), Ruskin ipak nije uspio konzumirati brak s devetnae
stogodinjom Effie Gray, 1848. godine. est godina kasnije, jo uvijek djevica, dala je
ponititi brak, to je bio okantan razvoj dogaaja za ono doba.
Ruskin je bio revni prouavatelj Biblije, ali kasnije je odustao od vjerovanja u
Boga. John Ruskin, ovjek koji je nadahnuo Cecila Rhodesa, Alfreda Milnera i one
koji su osnovali tajno drutvo Okrugli stol, bio je pod utjecajem ezoterinih tekstova
[grkoga filozofa] Platona i madame Blavatsky [osnivaica okultnog Teozofskog dru
tva], knjiga lorda Edwarda Bulwera-Lyttona i tajnih drutava tipa Red zlatne zore,
pie Icke.
Ruskin, koji je navodno svaki dan itao Platonovu Dravu, prihvatio je Platonovu
ideju savrenoga drutva u ijoj je strukturi na vrhu centralizirano vodstvo - vladajua
klasa. Marx i Engels, utemeljitelji modernog komunizma, takoer su bili poznavatelji
Platona i imali su sline poglede kao Ruskin. Zagovarajui strogo centralizirani nad

82

VLADARI IZ SJENE

zor nad dravom, bilo diktatora ili posebne vladajue klase, Ruskin je ustvrdio: Moj
je stalni cilj pokazati vjeitu nadmo nekih ljudi nad drugima, katkad ak i jednoga
ovjeka nad svima ostalim a.
Prema Quigleyju, Rhodesa se toliko dojmila Ruskinova filozofija da je rukom
prepisao jedno od njegovih oksfordskih predavanja i nosio ga sa sobom trideset
godina.
Michael Baigent i Richard Leigh, autori Hrama i loe, otkrili su da je Rhodes
bio aktivan meu britanskim slobodnim zidarima, to ga povezuje s drugim istaknu
tim osobama iz 19. stoljea poput kraljeva Georgea IV i Vilima IV., kao i s lordom
Randolphom Churchillom (Winstonovim ocem), markizom od Salisburyja, Arthurom
Conanon Doyleom, Rudyardom Kiplingom i Oscarom Wildeom. Zaokupljenost te
skupine Platonovom i Ruskinovom filozofijom te teozofijom madame Blavatsky
podudarala se s idealima slobodnih zidara.
Uz pomo bliskoga prijatelja, njemakoga veletrgovca Alfreda Beita, Rhodes
je irio.svoju dijamantsku tvrtku pa je De Beers 1891. godine kontrolirao 90 posto
svjetske proizvodnje dijamanata. Sredinom 1890-ih Rhodes je utemeljio Diamond
Syndicate, preteu dananjega Central Selling Organizationa, koji nadzire gotovo 80
posto svjetske trgovine dijamantima.
Takoer je stekao velik nadzor nad transvalskim rudnicima zlata, koji su se vrlo
brzo razvijali. Uz bogatstvo koje se neprekidno poveavalo, Rhodes je poeo sanjati
i o eljeznikoj pruzi od June Afrike do Kaira i irenju britanskog imperija, to je
ukljuivalo i stoljetni san o vraanju amerikih kolonija.
Kao i iza Morgana i Rockefellera, i iza Rhodesa otkrivamo golemu mo obitelji
Rothschild.
Bili su financijeri Cecila Rhodesa, omoguivi mu da ostvari monopol nad
nalazitima dijamanata u Junoj Africi, pie Griffin. Jo su uvijek povezani s De
Beersom. U studenom 1997. godine kad je, u dobi od sedamdeset jedne godine, u
Zencvi umro barun Edmond Adolphe Maurice Jules Jacques de Rothschild, izvjeteno
je da je imao znaajan udio u tvrtki De Beers Consolidated Mines u Junoj Africi.
Ideju o povezanosti Rhodesa i Rothschilda iznio je i bivi britanski obavjetajac
dr. John Coleman, koji pie: Rhodes je bio glavni posrednik Rothschilda... [koji je]
izvlastio junoafrike Bure od njihova prava na zlato i dijamante koji lee u njihovoj
zemlji. Prema Colemanu, Rhodesova prva Skupina okrugloga stola osnovana je u
unoj Africi financijama britanskih Rothschilda da bi se Britaniji odani poslovni
deri obuavali kako odrati nadzor nad bogatstvom te zemlje. Ideju da su Rothchildi
nancirali Rhodesa podrava i Frank Aydelotte, koji je u Amerikim Rhodesovim stiidijama (American Rhodes Scholarships) napisao: Rhodes je 1888. napisao svoju
~u oporuku... ostavivi sve lordu Rothschildu...
Okrugli stolovi poeli su kao niz polutajnih skupina, po uzoru na iluminate
slobodne zidare s unutarnjim" i vanjskim krugovima i piramidalnom hijerarjom. Unutarnji se krug nazivao krugom upuenih (ili odabranih) dok se vanjski

83

JIM MARRS

nazivao drutvom pomagaa. Dva lana Rhodesova unutarnjega kruga upuenih bili
su britanski novar lord Victor Rothschild i lord Milner. Rhodes je prozvao svoje
tajno drutvo Okruglim stolom prema legendarnom sastajalitu kralja Artura. Valja
napomenuti da je legenda o Arturu i Svetom gralu usko povezana s kontroverznom
idejom loze koja vue podrijetlo od Isusa - sangreala ili kraljevske krvi, o emu emo
raspravljati kasnije.
Coleman pie da su se, opskrbljeni golemim bogatstvom koje su stekli kontro
lirajui zlato, dijamante i lijekove, lanovi Okrugloga stola ratrkali po svijetu kako
bi preuzeli kontrolu nad fiskalnom i monetarnom politikom i politikim vodstvom u
svim zemljama u kojima su djelovali.
Predstavljajui primjer za dananje meusobno povezane uprave korporacija i
zaklada osloboenih od poreza, sam Okrugli stol sastoji se od labirinta tvrtki, insti
tucija, banaka i obrazovnih ustanova, za koji bi i kvalificiranom aktuaru trebala cijela
godina da ga sredi, tvrdi Coleman.
Dok bi neki mogli optuiti Colemana kao teoretiara zavjere, to ne bi mogli rei
i za dr. Quigleyja.
Uistinu postoji, i postojala je cijeli jedan narataj, meunarodna anglofilska
mrea koja djeluje, u odreenoj mjeri, onako kako radikalna desnica smatra da djeluju
komunisti, potvrdio je Quigley. Znam za djelovanje te mree zato to sam je istrai
vao 20 godina, a dvije mi je godine, poetkom 1960-ih, bilo doputeno prouavati nje
zine dokumente i tajne arhive. Nemam averziju prema njoj ni prema veini njezinih
ciljeva jer velik sam dio ivota bio blizak i njoj i njezinim instrumentima... Openito,
moje se miljenje najvie razlikuje po tome to ona eli ostati nepoznata, a ja vjerujem
da je njezina uloga u povijesti dovoljno znaajna da bude poznata.
Quigleyjeve rijei ponovili su Wallechinsky i Wallace, koji su citirali Rhodesovu
oporuku. Ona poziva na osnivanje, promicanje i razvoj tajnoga drutva, iji e pravi
cilj i svrha biti produljenje britanske vladavine diljem svijeta... [to ukljuuje] konani
povratak Sjedinjenih Amerikih Drava.
Godine 1890. kraljica Viktorija, impresionirana njegovim imperijalistikim
pogledima, imenovala je Rhodesa premijerom afrike kolonije Cape. Nakon njegove
smrti od srane bolesti 1902. godine, Rhodesovu reputaciju nepopustljivog biznisme
na i politiara ublaila je vijest o njegovu velikodunom planu da omogui stipendije
mladim ljudima na Oxfordu koji mnogo obeavaju. Premda su Rhodesa uzdizali zato
to je zabranio diskvalificiranje kandidata na temelju rase, oito je ostao ovjek svoje
ga doba budui da je jednom iznio svoju elju za jednakim pravima za sve bijelce".
Za samoga se Rhodesa smatralo da je bio lan tajne skupine poznate kao olimpijci, po grkim bogovima. Prema Colemanu, to je bilo samo drugo ime za globaliste
koje on naziva Komitetom 300. Povrh toga, smatralo se da je Rhodes bio povezan i s
tajnovitim iluminatima, najvjerojatnije preko svojih masonskih veza.
Quigley je Rhodesovo tajno drutvo oslovljavao u mnoini - Skupine okrugloga
stola, koje su imale pridodane ogranke u sedam zemalja do 1915. godine. Premda su

84

VLADARI IZ SJENE

ga stvorili Curtis i drugi, drutvo su financirali uglavnom Rhodesovi sljedbenici i lord

Milner. Od 1925. bilo je znaajnih donacija od bogatih pojedinaca i zaklada te tvrt
ki povezanih s meunarodnim bankarskim bratstvom, osobito od Carnegie United
Kingdom Trusta i drugih organizacija povezanih s J. P Morganom, Rockefellerima i
W hitneyjima..., dodao je Quigley, ne spominjui Rothschilde imenom.
Nakon Rhodesove smrti, Milner, Rothschild i njihovi meunarodni bankarski
ortaci stekli su potpuni nadzor nad Okruglim stolovima koji su se poeli iriti daleko
izvan Britanskoga Carstva. Profesor Quigley objanjava: N a kraju Prvoga svjetskog
rata postalo je jasno da e se ta organizacija [Okrugli stol] morati silno proiriti."
Lionel Curtis pozvan je da osnuje Kraljevski institut za meunarodne poslove kao
okvirnu organizaciju tu. Skupine okrugloga stola.
Quigley je ciljeve tih skupina - od kojih je glavni oito bio spajanje svjetskih
drava u jedan entitet gdje bi se govorio engleski, kako bi se odrao mir i omoguili
stabilnost i napredak nerazvijenim podrujima - smatrao vrlo pohvalnima".
Velika je ironija da je organizacija Okrugloga stola - koja je proklamirala svjetski
mir kao glavni cilj - moda izravno potaknula razvoj atomske bombe. Tijekom svojega
razdoblja irenja, Okrugli stolovi osnovali su mnoge pratee organizacije, od kojih je
jedna Zavod za napredna istraivanja (IAS) u Princetonu u New Jerseyju. To je bila
amerika kopija koleda All Souls na Oxfordu", prema Quigleyju. IAS je izdano
financirao Rockefellerov Odbor za ope obrazovanje. Ondje su znanstvenicima koji
su radili na atomskoj bombi pomagali lanovi IAS-a Robert Oppenheimer, Niels Bohr
i Albert Einstein.
Unato svemu tome, Quigley je pisao s divljenjem: Bila su to dobrohotna i kul
turna gospoda donekle ograniena drutvenog iskustva, vrlo zainteresirana za slobodu
izraavanja manjina i vladavinu zakona za sve..."
Drugi komentatori nisu bili tako laskavi. Novinar William T. Still u svojoj knjizi
N m i svjetski poredak: drevni plan tajnih drutava (New World Order: The Ancient Plan
of Secret Societies) pie o stoljetnim planovima tajnih drutava da graanima oduzmu
Ustav Sjedinjenih Drava.
Rhodes je napravio istu pogreku poput tolikih filantropa prije njega, pie
William Bramley, mislio je da moe postii svoje ciljeve preko kanala iskvarene mree
Bratstva. Rhodes je stoga zavrio osnivajui institucije koje su odmah pale u ruke onih
koji e uinkovito koristiti te institucije kako bi ugnjetavali ljudsku rasu.
Ali, nisu samo organizacije Okrugloga stola omoguile amerikim bogatim mo
nicima da se drue i razgovaraju. U stanovitim krugovima postojale su bratske veze
preko mnogo tajanstvenijih skupina, poput zlokobnoga Drutva lubanje i kostiju.

85

| Drutvo lubanje i
I kostiju

Lubanja i kosti, vrlo tajnovito bratstvo otkriveno po svemu sudei samo na

Sveuilitu Yale, izvor je nezapamenoga broja vladinih dunosnika koji su promicali
globalistike ciljeve svoje brae iz drugih tajnih skupina, kako tvrde istraivai.
Kad su lanove CFR-a optuili da su ukljueni u zavjeru, prosvjedovali su protiv
toga. I uvelike su bili u pravu, navodi istraiva zavjera Anthony C. Sutton. .Veina
lanova CFR-a nije ukljuena u zavjeru i ne zna nita ni o kakvoj zavjeri... Meutim,
postoji skupina unutar Vijea za inozemne odnose koja pripada tajnom drutvu, koja
se zaklela na utnju i koja vie-manje kontrolira C F R . [naglasak u izvorniku]
lanstvo ine iznimno moni ljudi kao to su Henry Stimson, ministar rata za
vrijeme predsjednika Franklina D. Roosevelta, opisivan kao ovjek iz najueg vodstva
amerike vladajue klase, ameriki veleposlanik u Rusiji Averell Harriman, naklad
nik Henry Luce te dugogodinji upravitelj Rockefellerova bogatstva, J. Richardson
Dilvvorth.
Prema Suttonu i drugima, to je tajno drutvo ameriki ogranak starije njemake
tajne organizacije. Poznata kao Ogranak 322, Bratstvo sm rti ili Red, t a je sku
pina ire poznata kao Lubanja i kosti" ili jednostavno Kosti.
Ameriki ogranak Reda osnovali su na Sveuilitu Yale, 1832. godine, general
William Huntington Russell i Alphonso Taft.
Taft, koji e 1876. godine postati ministar rata, a kasnije i ministar unutarnjih
poslova te veleposlanik u Rusiji, bio je otac Williama Hovvarda Tafta, jedine osobe
koja je sluila kao predsjednik Sjedinjenih Drava i kao predsjednik Vrhovnoga suda
SAD-a.
Russell e kasnije postati lan Ope skuptine Connecticuta. Njegova je obitelj
bila u vrhu tvrtke Russell & Company, koju su nadzirale neke od najboljih bostonskih
obitelji plave krvi, koje su se isprva obogatile trgovinom robljem, a zatim krijum
arenjem opijuma poetkom 19. stoljea. Neki istraivai smatraju da ta sumnjiva
prolost objanjava gusarski simbol lubanje i prekrienih kostiju koji je prihvaen kao
znak Reda, a izvorno se rabio i kao zastava starih vitezova templara.
Prema Suttonu, Red je iz Njemake u Yale doveo Russell, iji je brati Samuel
Russell sudjelovao u opijumskim ratovima u Kini, koje su izazvali Britanci. U pam

86

VLADARI IZ SJENE

fletu s pojedinostima istraivanja stoera Lubanje i kostiju na Yaleu (poznatog kao

Grobnica), koje je provelo suparniko tajno drutvo, stoji: Njegov osniva [Russell]
boravio je u Njemakoj prije zavrne godine i sklopio prijateljstvo s vodeim lanom
jednoga njemakog drutva. Doveo ga je pred upravu koleda kako bi ondje osnovao
ogranak. Tako su osnovane Kosti.
To tajno njemako drutvo moda su upravo tajanstveni i zloglasni iluminati.
Ron Rosenbaum, jedan od nekolicine novinara koji su ozbiljno istraivali Lubanju i
kosti, primijetio je da je slubeni znak drutva - lubanja i kosti - bio i slubeni grb
iluminata. U istraivakom texstu za asopis Esquire, Rosenbaum je napisao: ini
se da sam pronaao nepobitne, premda okvirne veze izmeu porijekla rituala Kostiju
i onih ozloglaenih bavarskih iluminata... [koji] imaju stvarno mjesto u povijesti... od
1776. do 1785. bili su ezoterino tajno drutvo vezano uz mistinije slobodoumne
njemake masonske loe.
Ecke se sloio s tim, napisavi da je predstavljao samo prikrivene iluminate...
ini se da simbolizam [njegove] inicijacijske ceremonije upuuje u najmanju ruku na
bliske veze s masonima, dodao je. Masonski znakovi i simboli, njemaka krilatica, ak
i ureenje njihovih inicijacijskih prostorija - sve je to isto kao u masonskim loama u
Njemakoj, povezanim s iluminatima.
S obzirom na sramotnu prolost njegovih osnivaa i njihovih obitelji, Webster
Griffin Tarpley i Anton Chaitkin upozoravaju: Iza Lubanje i kostiju stoji pria o
opijumu i imperiju, ogorena borba za politiku kontrolu nad novom amerikom
republikom.
Kakav god bio njihov poetak. Lubanja i kosti slubeno su osnovane kao Russell
Trust 1856. godine. Red odrava godinje sastanke na lokaciji Deer Hand" (sic) na
rijeci Saint Lawrence u dravi New York. Ime se pogreno pie na zahtjev darivatelja,
lana Kostiju Georgea D. Millera.
Iako nesumnjivo najvaniji tajni klub, Lubanja i kosti nisu jedini. Prema
Tarpleyju i Chaitkinu, Princeton ima svoje banketske klubove', osobito Ivy Club i
Cottage Club, ija oligarhijska tradicija vodi od Jonathana Edwardsa i Aarona Burra
preko brae Dulles. N a Harvardu postoji potpuno aristokratski Porcelian (poznat i
kao Pore ili Pig Club). Theodore Roosevelt hvalisao se njemakom caru da je lan tog
kluba; Franklin D. Roosevelt bio je lan malo 'priprostijega' Fly C luba.
Postoje i drugi tajni klubovi na Yaleu - Vuja glava i Svitak i klju, da spomene
mo dva - a, kako tvrdi Rosenbaum, svatko iz istonog establimenta tko ne pripada
Lubanji i kostima gotovo sigurno pripada jednoj od tih drugih skupina. Ali, nijedna
druga skupina nema tako oite krvne i financijske veze kao Lubanja i kosti.
Svake godine odabire se samo petnaest studenata tree godine koji e sudjelovati
u aktivnostima Lubanje i kostiju tijekom svoje etvrte godine.
Uz iznimnu tajnovitost - lanovi Kostiju moraju napustiti prostoriju ako tko
spomene skupinu - red ima vlastito nazivlje za lanove. Novi lanovi nazivaju se
vitezovima, prema obiaju starijih tajnih drutava poput vitezova templara, maltekih

87

JIM MARRS

vitezova ili vitezova svetog Ivana. Punopravni lan poznat je kao starjeina, i potuje
ga se kao osnivaa.
Nelanovi se pogrdno nazivaju poganima ili vandalima.
Sutton napominje da aktivni lanovi u Lubanji i kostima dolaze iz jezgre od
moda 20 - 30 obitelji... Najprije imamo stare amerike obitelji koje su stigle na
istonu obalu u 17. stoljeu, primjerice Whitney, Lord, Phelps, Wadsworth, Allen,
Bundy, Adams i tako dalje, pie on. Zatim imamo obitelji koje su stekle bogatstvo
u posljednjih 100 godina, slale svoje sinove na Yale i u meuvremenu postale poput
starih obitelji, primjerice Harriman, Rockefeller, Payne, Davison.
Ecke pie da se te obitelji brinu o svojemu nasljedstvu i lozama kao u Starom
svijetu. Kae da se koriste dogovorenim brakovima kako bi zatitile ili unaprijedile'
genetiko nasljedstvo nazoviaristokrata koji duguju svoje naslijeeno bogatstvo i utje
caj krijumarenju droge, robovlasnitvu i pomno odabranim branim partnerima. Te
meusobno izmijeane obitelji pomau i podupiru jedna drugu u svojemu nastojanju
da ostvare financijsku, politiku i genetsku dominaciju.
Imate osjeaj da je mnogo brakova izmeu obitelji iji su lanovi pripadnici reda
Kostiju", slae se Rosenbaum. Godinu za godinom u Kostima nalazite Whitneyja,
Townsenda, Phelpsa... Zapravo bi se moglo napola ozbiljno ustvrditi da Kosti slue
kao neka vrsta trajnoga neslubenoga elitnoga eugenikog projekta kojim se novi jaki
geni dodaju lozama stimsonskog establimenta."
Nepotizam je duboko ukorijenjen u Redu, to se vidi iz injenice da je financijama
Russell Trusta upravljao John B. Madden mlai, partner u Brown Brothers Harrimanu,
koji je nastao spajanjem tvrtki Brown Bros. & Company i W. A. Harriman & Company
1933. godine. Madden je poeo raditi ondje 1940-ih dok je glava tvrtke bio Prescott Bush,
otac bivega predsjednika Georgea Busha, a svi su oni bili lanovi Lubanje i kostiju.
Noviji primjer strastvene odanosti lanova vien je u skandalu iz 1980-ih,
povodom povezanosti predsjednika Busha s kriminalnim aktivnostima u Kreditnotrgovakoj meunarodnoj banci (BC C I). Kad su nezakonite aktivnosti te banke izale
na vidjelo - ukljuujui mnoga istaknuta imena, Busheva administracija pokuala
je sprijeiti ili oslabiti bilo kakvu znaajnu istragu. N a koncu je slubenu istragu
BCCl-ja pokrenuo Senatov vanjskoposlovni pododbor za terorizam, narkotike i
meunarodne aktivnosti koji je vodio senator iz Massachusettsa John Kerry. Kerry je
bio predsjednik Odbora za kampanju za Senat Demokratske stranke, koji je dobivao
znaajne priloge od BCCI-ja, a Kerry je bio i lan Lubanje i kostiju. Istraga koju je
vodio Kerry je propala. Jack Blum, posebni odvjetnik Kerryjeva pododbora izjavio je:
Predloio sam ozbiljnu istragu BCCI-ja, i ignorirali su me... Zatakavanje na visokoj
razini svega to se tie BCCI-ja poelo je nakon to su carinske vlasti otkrile njihovu
operaciju pranja novca u Miamiju, a to je i dalje zatakano.
Interesi Morgana i Rockefellera bili su dobro zastupljeni u Redu. lan Percy
Rockefeller povezao je Red sa Standard Oilom, a brojni Morganovi ljudi pojavljuju se
na popisima Lubanje i kostiju.

VLADARI IZ SJENE

Dok J. P Morgan nije bio lan Kostiju, Harold Stanley (Red, 1908.) priklju
io se Morganovoj bankarskoj tvrtki Guaranty Trust 1915. godine i kasnije postao
Morganov partner i predsjednik udruene tvrtke Morgan, Stanley & Company. W.
Averell Harriman (Red, 1913.) bio je lan uprave Guaranty Trusta. H. R Whitney
(Red, 1894.) i njegov otac W. C. Whitney (Red, 1863.) bili su direktori Guaranty
Frusta.
Financijska mo nije uvijek bila usmjerena kroz izravno lanstvo u Lubanji i
kostima. Red kontrolira znaajan dio bogatstva Andrevva Carnegieja, ali nijedan
Carnegie nije bio lan Reda", pie Sutton. Red je iskoritavao Fordovo bogatstvo tako
oito protiv elja obitelji Ford, da su se dva lana obitelji povukla iz Upravnog odbora
Zaklade Ford. Nijedan Ford nije bio lan Reda. Morganovo ime nikad se nije pojavilo
na popisu lanova, premda su neki Morganovi suradnici bili u najuoj jezgri Reda,
primjerice [partner Harold] Stanley [iz tvrtke Morgan, Stanley & Co.], [sin Henryja
R] Davison i [John] Perkins.
MeGeorge Bundy (Red, 1940.) bio je predsjednik Zaklade Ford od 1966. do
1979. godine. Od poetka do sredine 1960-ih Bundy je sluio kao nacionalni savjetnik
za sigurnost i predsjedniku Johnu F Kennedyju i predsjedniku Lyndonu Johnsonu. U
isto vrijeme, njegov brat William Bundy (Red, 1939.), koji je radio za ClA-u, sluio
je kao pomonik ministra vanjskih poslova za istonu Aziju i Pacifik.
Mnoga druga glasovita imena mogu se povezati s Lubanjom i kostima: Low,
Forbes, Coolidge, Delano, Taft, Stimson i drugi. Meu istaknute lanove u novije
vrijeme spadaju predsjednik George Bush (Red, 1949.), William Bissell (Red, 1925.),
iji je brat Richard Bissell postao zamjenik direktora planiranja u CIA-i; Amory Howe
Bradford (Red, 1943.), koji je oenio Carol Warburg Rothschild 1941. i ubrzo postao
glavni direktor New )brk Timesa: Henry Luce (Red, 1919.), koji je postao elnik mo
noga i utjecajnoga nakladnikog carstva koje ukljuuje asopise Time i Life; i William
F. Buckley (Red, 1950.), poznati konzervativni kolumnist.
Tarpley i Chaitkin nisu sve to smatrali bezazlenim sveuilinim bratstvom.
Ovo stoljee duguje mnoge svoje strahote utjecajnim anglofilskim amerikim obiteljima koje dominiraju drutvom Lubanja i kosti i koriste ga kao agenciju za politiko
novaenje, osobito obiteljima Harriman, Whitney, Vanderbilt, Rockefeller i njihovim
odvjetnicima iz obitelji Lord, Taft i Bundy, komentirali su.
Drugi istraivai vide Lubanju i kosti kao epicentar kontrole novoga svjet
skog poretka. Red se naziva odskonom daskom za Vijee za inozemne odnose,
Bilderberge i Trilateralnu komisiju.
Nakon prouavanja utjecaja tog Reda i njegove kontrole na podruju vanjske
politike, financija, obrazovanja i religije, kranski autor i nakladnik Texe Marrs ista
knuo je: Drutvo lubanje i kostiju mora biti raskrinkano - ono je velika i neposredna
opasnost za nae slobode i naa ustavna prava.
Rosenbaum je u pokuaju da objasni sablasna vanjska obiljeja Reda napisao
da to jednostavno treba pripisati povodljivom mladom Russellu [koji je] nabasao

89

JIM MARRS

na istu zlatnu ilu pseudomasonske maskerade kao i iluminati". Iako je, moda uz
malo sarkazma, izrazio i mogunost da je istoni establiment demonska tvorevina
skrivene elite koja manipulira povijeu, a Lubanja i kosti jedan od njezinih centara
za novaenje.
Rosenbaum je takoer napisao da vidi Lubanju i kosti u strmoglavom opada
nju pa su posljednjih godina postale apatinija, hedonistikija, lagodnija pa ak,
kau neki, i dekadentnija skupina.
Kontroverza oko Reda izbila je na povrinu tijekom predsjednikih izbora
1980. godine. Bivi predsjednik amerike Laburistike stranke Lyndon H. LaRouche
pokuao je nominirati se kao nezavisni kandidat. N a nominacijskim izborima u New
Hampshireu, LaRouche je napao republikanskog kandidata Georgea Busha zbog
njegova lanstva u Redu izjavivi kako Lubanja i kosti nisu obino bratstvo, nisu
posebno drutvo bivih studenata s pridodanim glupostima. To je vrlo ozbiljan, vrlo
predan kult i zavjera protiv amerikog ustava. Poput apostola s Cambridgea, osoba
uvedena u Lubanju i kosti ostaje doivotno predani agent britanske tajne obavjetajne
slube. Mnogi promatrai smatraju d a je otkrivanje povezanosti s Lubanjom i kosti
ma, CFR-om i Trilateralnom komisijom stajalo Busha nominacijskih izbora u New
Hampshireu i naposljetku predsjednikog mandata 1980. godine.
Red je ili osnovao ili uao u ba svaku znaajnu znanstvenu, politiku i istrai
vaku organizaciju u Sjedinjenim Dravama, obznanio je Sutton.
Postoje naznake da bi Sutton mogao imati pravo. Jedno od najtemeljitijih istra
ivanja institucionalnih vlasnikih udjela, analiza je senatskog Odbora za dravne
poslove iz 1980. godine pod naslovom Struktura korporativne koncentracije vlasnitva
(Structure o f Corporate Concentration). Njezin zakljuak, kako izvjetava Donald
Gibson, bio je konkretan: Financijske institucije, dijelom ili u velikoj mjeri povezane
s Morganovim i Rockefellerovim kompleksom, dominantna su sila u gospodarstvu.
Nakon analize tog izvjetaja, Gibson je napisao: Morganov Upravni odbor
ukljuuje pojedince koji sjede u odborima 31 od prvih 100 tvrtki. Citicorp je povezan
s 49 najveih tvrtki, a Chase Manhattan, Chemical i Metropolitan Life imaju po 24
predstavnika drugih najveih tvrtki u svojim upravnim odborima. Ta i niz drugih pre
klapanja meu 100 najveih tvrtki predstavljaju gustu mreu odnosa pojaanu estim
vezama preko privatnih klubova, obrazovanja, brakova i lanstva u organizacijama
poput Vijea za inozemne odnose [Lubanja i kosti, Trilateralna komisija] i Poslovnog
vijea.
Gibson takoer napominje da su barem dvije Morganove i Rockefellerove insti
tucije meu est najveih dioniara AT&T-a, General Motorsa, Du Ponta, Exxona,
General Electrica, IBM-a, United Technologiesa i Union Pacifica.
Kao i u drugim tajnim drutvima, mogu se uoiti mnoge dounike veze izmeu
Lubanje i kostiju i CIA-e. Uz prije spomenute Busha, Bundyja i Bissella, meu druge
lanove Kostiju koji su postali dunosnici CIA-e spadaju direktor osoblja F. Trubee
Davison (Red, 1918.); ef CIA-ine-oaze u Bejrutu Jam es Buckley (Red, 1944.);

90

VLADARI IZ SJENE

Khodesov stipendist i zamjenik direktora za planiranje Hugh Cunningham (Red,

1934.); i pjesnik Archibald MacLeish (Red, 1915.), koji je pomogao efu Uprave
stratekih slubi (O SS) Williamu Donovanu osnovati CIA-u krajem 1940-ih.
Yale je utjecao na Sredinju obavjetajnu agenciju vie od bilo kojega drugog
sveuilita, zbog ega se C1A ini kao sredite ponovnog okupljanja studenata, ustvr
dio je Gaddis Smith, profesor povijesti na Yaleu. Rosenbaum je dobro primijetio kako
je na Yaleu argonska rije za lana tajnoga drutva sablast (spook), ista kojom se
C1A slui za tajnog agenta.
Ipak, CIA je samo jedna od brojnih abecednih slubi amerike Vlade koju
mnogi optuuju da se koristi kao orue za promjene i kontrolu, zajedno s desecima
i desecima paravanskih organizacija, zaklada, trustova mozgova i kruoka koje su
stvorila i/ili financirala tajna drutva. Mnogi istraivai tvrde da su te privatne orga
nizacije zapravo stvorili vodei lanovi tajnih drutava.

I Zaklade osloboene od poreza i

i abecedne" agencije

Danas u Sjedinjenim Dravama postoji vie od 40 000 zaklada osloboenih od

poreza, a veina ih izraava najpohvalnije namjere. No, za mnoge od njih moglo bi se
rei da promiu plan tajnih drutava koji se odnosi na globalizaciju i centraliziranu
vlast.
Norman Dodd, ef Povjerenstva Zastupnikog doma za istragu zaklada i slinih
organizacija, izjavio je 1952. godine da mu je predsjednik Zaklade Ford bez uvijanja
rekao kako e njegova zaklada iskoristiti svoju donacijsku mo da promijenimo nain
ivota u Sjedinjenim Dravama kako bismo se bez tekoa mogli spojiti sa Sovjetskim
Savezom. Sa slomom komunizma, usponom Ujedinjenih naroda i NATO-a, te
zajedno s raznim ekonomskim sporazumima koji se trenutno provode, ini se da je
taj cilj blizu ostvarenja.
Letimian pogled nekoliko autora na neke bive i sadanje organizacije i zaklade
povezane s Lubanjom i kostima, CFR-om , Trilateralnom komisijom, iluminatima
i drugim tajnim drutvima otkriva neka iznenaenja. Da spomenemo samo neke:
Agencija za meunarodni razvoj, Ameriki savez za graanske slobode, Ameriko
vijee za rasne odnose, Ameriki zavod za tisak, Antidefamacijska liga, Arapski ured,
Aspenski zavod, Drutvo za humanistiku psihologiju, Memorijalni zavod Battelle,
Centar za napredne studije u bihavioristikim znanostima, Centar za ustavna prava,
Centar za kubanske studije, Centar za demokratske institucije. Kranska socija
listika liga, Komunistika liga, Fond za okoli, Fabijansko drutvo, Zaklada Ford,
Zaklada za nacionalni napredak, Njemaki Marshallov fond, Zavod Hudson, Zavod
za pacifike odnose, Zavod za narkotike, kriminal i pravosue, Meunarodni zavod za
strateke studije. Zavod Mellon, Metafiziko drutvo. Grupa Milner, Drutvo Mont
Pelerin, Nacionalna udruga za napredak ljudi druge boje koe, Nacionalno vijee
crkava, Zaklada Novog svijeta, Zavod Rand, Istraivaki zavod Stanford, Zavod za
ljudske odnose Tavistock, Savez zabrinutih znanstvenika, Meunarodni crveni kri i
YMCA.
Aspenski je zavod, primjerice, globalni koncern s osjetnim diplomatskim
utjecajem vrijedan gotovo 60 milijuna dolara koji redovito ugouje predsjednike,
premijere, filozofe, dravnike, savjetnike, pedagoge, novinare, umjetnike, aktiviste i

92

VLADARI 12 SJENE

niz predstavnika korporacija koje bi mogli konkurirati Fortuneovoj listi 500 najveih
tvrtki, pie Paul Anderson u Aspen Times Weeklyju. Ipak, usprkos njegovu nacio
nalnom - zapravo, meunarodnom - znaenju, Zavod ostaje enigma veini lokalnih
stanovnika i posjetitelja.
Osnovan je 1940-ih godina kao Aspenski zavod za humanistike studije - dio
imena koji se tie humanizma izbaen je 1970-ih godina. Meu utemeljiteljima
su bili Walter Paepcke, ikaki industrijalac; Robert Maynard Hutchins, rektor
Sveuilita u Chicagu kojim dominiraju Rockefelleri; filozof Mortimer Adler; i lan
C FR -a i Kostiju Henry Luce, utjecajni ef publikacija Time i Life. Svi su ti ljudi bili
blisko povezani s tvrtkom Encyclopaedia Britannica, povezanom sa Sveuilitem u
Chicagu.
Usprkos nizu estokih razmirica s gradom zbog irenja i koritenja zemljita,
Zavod i dalje koristi smirujuu atmosferu Stjenjaka kako bi ugodio gostima na mno
gim utjecajnim seminarima i konferencijama.
Zavod za politike studije (IPS), krovna organizacija koja obuhvaa stotine razli
itih skupina koje predstavljaju i lijevi i desni dio politikoga spektra, i dalje djeluje
u Washingtonu. To je jo jedan primjer organizacije povezane s tajnim drutvima.
Coleman pie: IPS je oblikovao i preoblikovao ameriku politiku, vanjsku i unutar
nju, otkad su ga osnovali Jam es P Warburg i Rothschildove tvorevine u Sjedinjenim
Dravama, te podupirali Bertrand Russell i britanski socijalisti preko svojih mrea
u Americi... Ciljevi IPS-a potjeu od zadataka koje je pred njega postavio britanski
Okrugli stol... od kojih je jedan od najvanijih stvoriti 'novu ljevicu' kao masovni
pokret u SAD-u. IPS treba izazvati razdor i nemire te proiriti kaos poput poara koji
se oteo nadzoru, proiriti ideale' ljeviarskoga nihilistikog socijalizma, podrati
neogranienu uporabu droga svih vrsta te biti batina' kojom e se udarati po poli
tikom establimentu Sjedinjenih Drava.
Prema Colemanu, osnivai IPS-a Richard Barnett i Marcus Raskin kontrolirali
su tako razliite elemente kao to su Crne pantere, Daniel Ellsberg, lan osoblja
Nacionalnoga sigurnosnog vijea Morton Halperin, organizacije Weatherman i
Venceremos te kampanjsko osoblje predsjednikoga kandidata Georgea McGoverna.
S. Steven Powell napominje da je proklamirani cilj IPS-a bio likvidirati sve eko
nomske, politike, socijalne i kulturne institucije u Sjedinjenim Dravama. Nakon
opsenog istraivanja, malo prije sloma komunizma, zakljuio je: Temeljiti pregled
[aktivnosti IPS-a] otkriva da mnogo toga to Zavod ini zapravo slui i interesima
Sovjetskoga Saveza... IPS je bio iznimno uspjean u promoviranju sveobuhvatnoga
radikalnog plana odravajui fasadu znanstvenoga istraivakog centra."
Prema istraivaima, IPS dobrim dijelom financiraju organizacije povezane s
CFR-om, ukljuujui Zakladu Rubin, koju predstavlja njujorka odvjetnika tvrtka
Lord. Day & Lord. Obitelj Lord ima lanove na popisima Lubanje i kostiju od 1898.
godine. Winston Lord (Red, 1959.), bivi pomonik Henryja Kissingera, bio je predsjed
nik Vijea za inozemne odnose 1983. godine, a kasnije Reaganov veleposlanik u Kini.

93

JIM MARRS

Dugogodinji predsjednik Zaklade Ford bio je sveprisutni MeGeorge Bundy,

lan CFR -a i Kostiju te savjetnik za nacionalnu sigurnost koji je nadzirao incident u
Tonkinkom zaljevu to je doveo do Vijetnamskoga rata.
Sredinom 1980-ih pokret za promjenu amerikog Ustava zahuktao se djelomice
zahvaljujui radu Centra za prouavanje demokratskih institucija, koji je osnovan
novcem Zaklade Ford. Izjalovio se zbog opeg protivljenja.
Stajalita bogatih utuvljuju se drugima osiguravanjem velikih obrazovnih cen
tara poput Londonske kole ekonomije i politikih znanosti. Osnivanje te ustanove
financirali su Zaklada Rockefeller, Fondacija Carnegie United Kingdom Trust i druge
organizacije povezane s tvrtkom J. R Morgan & Company. Tu je prestinu ustanovu
osnovao Sidney Jam es Webb, jedan od utemeljitelja Fabijanskoga drutva.
Utemeljeno u Londonu 1883. godine, Fabijansko je drutvo bilo skupina evolu
cijskih socijalista koja je ime uzela prema rimskom vojskovoi Fabiju Cunctatoru, koji
je uspio poraziti brojniju Hanibalovu vojsku nizom iznenadnih napada. Izbjegavajui
klasine frontalne bitke, Fabije je na koncu uspio slaviti. Fabijansko drutvo, iji je cilj
bio reorganizacija drutva emancipacijom zemlje i industrijskoga kapitala od indivi
dualnog i klasnog vlasnitva, prihvatilo je Fabijevu taktiku.
Zapravo, pitanje taktike bilo je vjerojatno jedina razlika izmeu fabijanskih
socijalista i komunista. Dok su komunisti eljeli uspostaviti socijalistiku vlast putem
revolucije, fabijanski socijalisti zadovoljavali su se time da se polako kreu prema
socijalizmu putem propagande i zakonodavstva.
Jednom ih je zbog njihovih metoda ukorio jedan od najistaknutijih lanova, pisac
H. G. Wells. Godine 1906. Wells je rekao: .Vidim u naem drutvu... neobino utvaranje lukavosti, neto poput uvjerenja da se svijet moe manipulacijom uvesti u socijali
zam, a da toga ne bude svjestan. Radije nego da prihvate taj poziv na veu otvorenost,
fabijanski socijalisti ignorirali su Wellsa i nastavili taktikom tajnosti i smicalica.
Drugi znaajni fabijanski socijalisti bili su George Bernard Shaw i engleski eko
nomist John Maynard Keynes, ija je nova ekonomija" vee zaduenosti i Vladina
stroega ekonomskog nadzora bila glavni oslonac amerike ekonomije do dolaska
reganomije i protureformacije koju je svojim monetarnim teorijama potaknuo
ekonomist sa Sveuilita u Chicagu, Milton Friedman.
Nakon to nisu uspjeli ostvariti svoje socijalistike ideale unutar britanske
Liberalne i Konzervativne stranke, fabijanski socijalisti osnovali su 1906. godine
monu Britansku laburistiku stranku.
Poetkom 20. stoljea, osniva Fabijanskoga drutva Sidney Webb reorganizirao
je Sveuilite u Londonu u drutvo obrazovnih ustanova, pripremio britanske zakone
o obrazovanju 1902. i 1903. godine te utemeljio Londonsku kolu ekonomije.
Meu poznate studente tog fakulteta spadaju David Rockefeller, Joseph
Kennedy ml. i njegov mlai brat, budui predsjednik John F. Kennedy, Robert
Kennedy ml., budui senator Daniel Moynihan, pisac Zecharia Sitchin i komentator
Eric Sevareid.

94

VLADARI IZ SJENE

Meu Vladine abecedne agencije podlone kontroli tajnih drutava ne

spada sam o Sredinja obavjetajna agencija (CIA ), nego i Nacionalno vijee za
sigurnost (N S C ), Savezni istrani ured (F B I), Nacionalna agencija za sigurnost
(N SA ), O bram bena obavjetajna agencija (D IA ), Nacionalna uprava za izvianje
(N R O ), Agencija za borbu protiv droge (D EA ), Ured za alkohol, duhan i vatreno
oruje (BA TF), Porezna sluba (IR S), Savezna agencija za upravljanje kriznim
situacijam a (FEM A ) i mnoge druge. Te su agencije tajnovite, pozivaju se na naci
onalnu sigurnost, pravo izvrne vlasti ili potrebu da zatite dounike ili kriminalne
istrage.
Jedan od glavnih primjera stroge unutarnje kontrole Vlade koju provode lano
vi tajnih drutava moe se nai u Nacionalnom vijeu za sigurnost (N S C ) koje od
svojeg osnutka zakonom o nacionalnoj sigurnosti 1947. godine dominira amerikim
politikim odlukama ukljuujui i one koje se tiu uporabe oruane sile. Veina
Amerikanaca nema pojma o tome tko tono spada u N SC . Mogli bi se iznenaditi
kad saznaju da su glavni lanovi vijea predsjednik, potpredsjednik i ministri vanj
skih poslova i obrane, ije su pozicije u 20. stoljeu preteno drali lanovi CFR-a
ili Trilateralne komisije.
Ako vrhovne pozicije u vlasti i biznisu kontroliraju tajna drutva, kao to tvrdi
veina autora koji piu o toj temi, onda su aktivnosti podreenih agencija i odsjeka
od malog znaenja. Vladini birokrati - veinom poteni i dobronamjerni radnici jednostavno se pokoravaju naredbama i odlukama koje donesu nadreeni. Mnogi
Vladini namjetenici izgubili su svoj posao ili odstupili zbog direktiva koje zbunjuju
neupuene u unutarnje tajne.
Mnogi ljudi danas smatraju da ta ista skupina mukaraca i ena, skupa s prija
teljima i ortacima, ne samo manipulira velikim svjetskim dogaajima nego i nadzire
zaklade osloboene od poreza. Ti se ljudi povezuju jedni s drugima na razne naine putem meunarodnoga biznisa i politike, konferencija, drutvenih okupljanja, zakla
da itd. - i stoga tvore kohezivnu skupinu. Ta se skupina naziva brojnim imenima:
novi svjetski poredak. Komitet 300, iluminati, tajno bratstvo ili jednostavno oni".
Nekoliko autora ak pretpostavlja da te osobe vodi ili kontrolira neljudska inteligen
cija, koju se opisuje kao nadzornike" ili straare.
D o poetka 20. stoljea sredite plana za novi svjetski poredak bilo je u mason
stvu, zatim iluminiranom masonstvu, ali pojavom Skupina okrugloga stola - koje
postoje i danas - i njihove amerike subrae, Vijea za inozemne odnose, tafeta se
prenosila iz stoljea u stoljee, pie novinar William T Still.
Do sredine 1999. godine inilo se da se ta ista stara tafeta i dalje prenosi, kad
se poela nazirati izborna godina - 2000. Zagovarajui suosjeajni konzervativizam,
George W Bush, stariji sin bivega predsjednika i direktora CIA-e koji je pripadao
svim gore spomenutim tajnim drutvima, bio je vodei republikanski kandidat.
Clintonov potpredsjednik i lan CFR-a, A1 Gore, bio je na elu svadljivog drutva
demokrata. Gore je od poetka traio upute vodeih glava Wall Streeta.

95

JIM MARRS

Jo su jednom ameriki birai trebali odabrati izmeu kandidata s podrkom

globalista Busha i kandidata s podrkom globalista Gorea. Oito, globalisti e biti
pobjednici, bez obzira na ishod izbora.
Krajem 1999. godine globalizam je pretrpio mali neuspjeh kad je vie od 60 000
demonstranata, koji su predstavljali udnu mjeavinu sindikalista, zelenih i strogih
konstitucionalista, prosvjedovalo protiv gubitka suverenosti Sjedinjenih Drava i
radnih mjesta tijekom sastanka Svjetske trgovinske organizacije (W TO) u Seattleu.
Predvidljivo, mediji pod kontrolom korporacija prozvali su prosvjednike neposlunim
izgrednicima premda je u drugim izvjetajima stajalo da su problemi poeli tek kad je
teko naoruana policija poela mlatiti sudionike i bacati suzavac.
Kontroverzni Opi carinsko-trgovinski sporazum (GATT), preimenovan 1995.
u Svjetsku trgovinsku organizaciju (W TO), mnogi su vidjeli tek kao sredstvo za
ostvarivanje cilja Bilderberga - uklanjanja svih trgovinskih zapreka. Napomenuvi da
slobodna trgovina ukida stare nacionalnosti" i pospjeuje drutveni prevrat, Karl
Marx je 1848. godine obznanio: Ja podupirem slobodnu trgovinu.
Kako se cilj novoga svjetskog poretka danas blii ostvarenju, autori i istraivai
koji su sumnjiavi prema ulozi tajnih drutava i njihovih financijskih podupiratelja u
vlasti, biznisu i zakladama, osjeaju kako se suoavaju s deprimirajuim nizom pre
preka dok nastoje iznijeti priu pred javnost. Veliki nakladnici i novinske agencije ne
ele prihvatiti ili distribuirati te prie i esto ismijavaju njihove autore kao paniare
i teoretiare zavjere". Povremeno se ak prijeti nasiljem istraivaima koji kopaju
preduboko.
Pogled prosjenoga graanina - dovedenoga do toga da uzima u obzir samo
teme koje mu svakodnevno nude mediji - zamuuje se prilikom bilo kakve rasprave
o tajnim drutvima ili skrivenoj povijesti. N a kraju krajeva, pitaju oni, ako bi ita od
toga bilo stvarno, ne bi li bilo prikazano u emisiji 60 minuta ili veernjim vijestima?

96

To su za nas vijesti

<

Iako masovni mediji ne djeluju u tajnosti, njihova unutarnja struktura i funk

cioniranje ostaju zagonetni veem dijelu javnosti. A njihov utjecaj ne moe se pod
cijeniti.
Tijekom 1998. godine, u vrijeme Clintonove administracije, nije se moglo previ
e pratiti ustupanje nuklearne tehnologije Kini ili predsjednikovo potpisivanje upitnih
izvrnih naloga, kao sto je produenje meunarodne zone du june amerike granice
za vie od 200 kilometara. Masovni su mediji svima usmjerili pozornost iskljuivo na
Clintonove seksualne ispade.
Mediji nam moda ne mogu uvijek govoriti to da mislimo, ali iznimno nam
uspjeno govore o emu da mislimo", izjavio je medijski kritiar Michael Parenti.
Mnogi se ljudi ale da su veliki mediji povrni, konformistiki i subjektivni pri
odabiru vijesti. Anketa Istraivakog centra Pew pokazala je da 60 posto ispitanika
smatra medijsko izvjetavanje pristranim i netonim. Istraivanje koje je provela
publikacija medijske industrije Editor & Publisher pokazalo je da se i sami novinari
slau s tim. Gotovo polovina njih izrazila je uvjerenje da su medijski izvjetaji plitki
i manjkavi.
Svrha masovnih medija, prema medijskim kritiarima, nije da kau kako stvari
stoje, nego prije da kau ono to ele i misle njihovi vlasnici. Parenti pie da je glavna
uloga tiska da neprestano iznosi pogled na stvarnost koji podrava postojeu vlast
odreene drutvene i ekonomske klase. Ta iskrivljena perspektiva lako je uoljiva u
izrazima koji se koriste u izvjetajima o radnikim nemirima" - nikad se ne spominju
menaderski neredi. Ukazao je na to da uprava uvijek daje ponude, dok radnici
imaju zahtjeve.
Dobar dio onoga o emu se govori kao o vijestim a' nije mnogo vie od nekri
tikog prenoenja slubenih stajalita nesumnjiavoj javnosti. Ono to [izvjestitelji]
prikazuju kao objektivnost samo je neinteligentna vrsta neutralnosti, rekao je novi
nar Britt Hume, dodajui da izvjestitelji ne bi trebali pokuavati biti objektivni, nego
poteni".
Ipak, mo je udruenih medija golema. Istraivanje koje je 1994. proveo Veronis,
Suhler 8c Associates otkriva da tipini Amerikanac provodi dnevno vie od etiri sata

JIM MARRS

gledajui televiziju, tri sata sluajui radio, 48 minuta sluajui snimljenu glazbu, 28
minuta itajui novine, 17 minuta itajui knjige i 14 minuta itajui asopise.
Stapanje korporacijske medijske moi koja stvara te proizvode to troe vrijeme
strahovito se ubrzalo u 1990-im godinama, pretvarajui neko ugledne tiskovine u
tek neto vie od reklamnih distribucijskih sustava. A ak se i njihov broj smanjuje.
Ben Bagdikian, bivi dekan Fakulteta novinarstva na Kalifornijskom sveuilitu u
Berkeleyju, izvjetava d a je 1982. godine 50 korporacija kontroliralo veinu masovnih
medija u Sjedinjenim Dravama. Do sijenja 1990. taj se broj smanjio na samo 23, a
do kraja 1997. pao je na deset.
Prema istraivanju Standard & Poora, deset najveih medijskih korporacija
(poevi od najvee) bili su Time-Warner (asopisi, radio/TV, kabelska TV); Walt
Disney (novine, asopisi, radio/TV, kabelska TV); Tele-Communications (kabelska
TV); News Corp. (novine, asopisi, radio/TV' kabelska TV, drugo); C B S (radio/TV,
kabelska TV, drugo); General Electric (radio/TV, kabelska TV); Gannett (novine,
radio/TV, kabelska TV); Advance Publications (novine, asopisi); Cox Enterprises
(novine, radio/TV, kabelska TV); i New York Tim es (novine, asopisi, radio/TV).
Svaka od tih deset kompanija ima godinji bruto-prihod vei nego sljedeih pet
naest najveih medijskih tvrtki zajedno.
Tijekom 1990-ih telekomunikacijske tvrtke bile su sudionice najpraenijih i
najdramatinijih udruivanja i spajanja, pie Greider u knjizi Jedan svijet, spremni ili
ne (One World, Ready or Not). AT&T, Time Warner, T C I, M CI, Ameritech i Nynex,
C B S, ABC, Disney i mnogi drugi - dogovori o spajanju bili su zapanjujui, dok su
amerike tvrtke hrlile ujediniti trine snage i tehnoloka sredstva u kabelskim i tele
fonskim sustavima, radioteleviziji, filmskoj industriji, nakladnitvu i drugim medi
jima, istodobno osnivajui telekomunikacijska partnerstva u inozemstvu. Ameriki
potroai osigurat e kapital za te goleme nove konglomerate preko dereguliranih
pristojbi koje plaaju kabelskim i telefonskim tvrtkama. Jasno je da e pobjednici biti
nekoliko golemih i monih medijskih saveza, koji e dominirati kao eljezniki i naftni
trustovi 1890-ih godina.
Veterani Drugoga svjetskog rata mogli bi se lecnuti kad saznaju da je preuzima
njem Random Housea u srpnju 1998., njemaka tvrtka Bertelsmann A. G. postala
najvei nakladnik na engleskom govornom podruju. Samo ta tvrtka sad kontrolira vie
od dvadeset najveih nakladnika, ukljuujui Ballantine, Bantam, Crown, Del Ray,
Delacorte Press, Broadway Books, Dell, Dial, Doubleday, Fawcett, Harmony, Laurel,
Pantheon, Princeton Reviews i Times Books. Uza svu nakladniku mo, Bertelsmann,
ije je sjedite u Frankfurtu, rodnom gradu Mayera Rothschilda, u listopadu 1998.
kupio je 50 posto udjela knjiarske internetske stranice barnesandnoble.com.
Povrh tog vlasnikog udruivanja smanjuje se broj distribucijskih tvrtki, koje su
kljune za irenje informacija. Urednici Standard 8c Poora poalili su se 1996. godine
da su distribucijski problemi uzrokovani udruivanjem neko nezavisnih distributera
poremetili isporuke i odnose s trgovcima... Odgoene, pogrene i zakanjele isporu

98

VLADARI IZ SJENE

ke bile su uobiajena pojava. Autori su se godinama alili da se ini kao da knjige o

kontroverznim temama uvijek nailaze na probleme s distribucijom ili reklamiranjem.
S obzirom na procijenjenih 800 novih asopisa koji se svake godine pojavljuju, uz
postojeih 18 000 (veina propadne tijekom prve godine), lako je shvatiti vanost
distribucije.
Velike banke posjeduju znaajan broj dionica u sve veem broju medijskih korpo
racija, koje s druge strane kontroliraju lanovi tajnih drutava. Preko elitnih skupina
koje odreuju politike smjernice, kao to su Vijee za inozemne odnose i Poslovni
okrugli stol, skreu dravni brod prema onom to smatraju financijski povoljnim
smjerom, upozoravali su Martin A. Lee i Norman Solomon 1990. godine. Neki
lanovi upravnih odbora GE-e, CapCitiesa, CBS-a, New York Timesa i Washington
Posta sjede u Vijeu za inozemne odnose. Danas se malo toga promijenilo. Letimian
pogled na Standard & Poorov izvjetaj o korporacijama za 1998. godinu otkriva da
nekoliko lanova CFR-a i Trilateralne komisije sjedi u upravnim odborima velikih
medijskih korporacija.
Vlasnika struktura korporacija proeta lanovima tajnih drutava, od kojih
su mnogi zaposleni u medijima, mogla bi objasniti zato o sastancima Bilderberga,
Trilateralne komisije i C FR-a ne izvjetavaju budni ameriki mediji. Ustvari, popisi
lanova tih tajnih drutava izgledaju kao tko je tko u masovnim medijima.
Meu te lanove spadaju mnogi bivi i sadanji korporacijski elnici kao to su
Laurence A. Tisch i William Paley iz C BS-a; John F. Welch ml. iz N BC-a; Thomas S.
Murphy iz ABC-a; Robert McNeil, Jim Lehrer, Hodding Carter III. i Daniel Schorr iz
Public Broadcast Servicea; Katherine Graham, Harold Anderson i Stanley Swinton iz
Associated Pressa; Michael Posner iz Reutersa; Joan Ganz-Cooney iz Children 's TV
Workshopa (Ulica Sezam); W Thomas Johnson iz C N N -a; David Gergen iz U.S. News
& World Reporta; Richard Gelb, William Scranton, Cyrus Vance, A. M. Rosenthal i
Harrison Salisbury iz New* Y)rk Timesa; Ralph Davidson, Henry Grunwald, Sol
Linowitz i Strobe Talbott iz Timea; Robert Christopher i Phillip Geyelin iz Newsueeka;
Katherine Graham, Leonard Downie ml. i Stephen S. Rosenfeld iz Washington Posta;
Arnaud de Borchgrave iz Washington Timesa; Richard Wood, Robert Bartley i Karen
House iz Wall Street Joum ala; William F. Buckley ml. iz National Reviewa; te George
V Grune i William G. Bowen iz Reader's Digesta. Osim toga, u upravnim odborima
korporacija koje posjeduju medije sjede lanovi tajnih drutava.
Neki od dobro poznatih izvjestitelja, voditelja i kolumnista koji su lanovi
CFR-a i/ili Trilateralne komisije su Dan Rather, Bill Moyers, C. C. Collinwood,
Diane Sawyer, David Brinkley, Ted Koppel, Barbara Walters, John Chancellor, Marvin
Kalb, Daniel Schorr, Joseph Kraft. Jam es Reston, Max Frankel, David Halberstram,
Harrison Salisbury, A. Ochs Sulzberger, Sol Linowitz, Nicholas Katzenbach, George
Will, Tom Brokaw, Robert McNeil, David Gergen, Mortimer Zuckerman, Georgie
Ann Geyer, Ben J. Wattenberg i mnogi drugi. Nije udno to mnogi istraivai vide
zavjeru utnje izmeu tih medijskih monika.

99

JIM MARRS

Tu su i organizacije koje prate medije, poput Tonosti u medijima (AIM). Mnogi

ljudi pretpostavljaju da takve skupine paze na interese javnosti.
N e prema Michaelu Collinsu Piperu, koji je 1990. godine objavio da je osniva
AIM-a Reed Irvine plaen 37 000 dolara godinje kao savjetnik Odsjeka za meuna
rodne financije Sustava saveznih priuva. Napomenuvi da i mnogi lanovi Sustava
saveznih priuva pripadaju tajnim drutvima, Piper pie: ,.Do danas Irvine i AIM
nikad nisu dotaknuli nijednu temu koja je osjetljiva za interese meunarodnog establimenta: radilo se o bilderberkoj skupini, Trilateralnoj komisiji, Vijeu za inozemne
odnose ili istini o privatnom vlasnitvu nad Saveznim priuvama.
Postoje i toke zaguenja u protoku informacija, kao to je meunarodni desk u
sjeditu Associated Pressa u New Yorku, gdje jedna osoba odluuje koje e se vijesti
izvan Sjedinjenih Drava prenijeti. Vano je shvatiti da stvarna kontrola nad masov
nim medijima nije izravna kontrola nad tisuama marljivih urednika, izvjestitelja i
novinara diljem zemlje, ve prije kontrola nad distribucijom informacija.
Tu je i strahovit pritisak koji stvara strah za sigurnost radnoga mjesta i od gubit
ka izvora. Mnogi kolumnisti moraju se oslanjati na unutarnje izvore kako bi pruili
sonu informaciju. Mnoge od tih informacija dolaze od Vladinih izvora, koji bi bili
izgubljeni objave li pogrenu priu. ak i agresivniji izvjestitelji moraju biti suzdrani
ako ele sauvati svoje unutarnje izvore.
Koncentrirano vlasnitvo korporacija nad medijima znai da je objektivnost
novinarstva, koje se dugo smatralo javnom slubom, izbaeno iz igre u korist krajnjega
profita temeljenog na rejtingu. U vrijeme atentata na Kennedyja tri najvee televizijske
mree - ABC, C B S i N B C - podupirale su svoje odjele vijesti sredstvima javnih slubi.
Danas se ti isti odjeli vijesti financiraju kao programi ija je primarna briga gledanost.
Novinarstvo je danas neka vrsta robe na tritu, a ne vie posveeno zanimanje,
komentirao je bivi dopisnik CBS-a Daniel Schorr. Danas novinarstvo jednostavno vie
nije vano. Naprosto zaraujete svoj novac, a javna sluba neka ide kvragu.
Novinarski veteran Walter Cronkite slae se s tim. Za jedan profesionalni aso
pis izjavio je da je sadanje stanje televizijskoga novinarstva katastrofalno i opasno
te je osudio pretjerane profite... kako bi se zadovoljili dioniari. Zahtijevajui profit
slian onome na podruju zabave, sve nas srozavaju."
Izazivam svakoga gledatelja da uoi razliku izmeu [voditelja televizijske emisi
je] Jerryja Springera, triju veernjih emisija vijesti i C N N -a, komentirao je dopisnik
emisije 60 minuta Morley Safer.
Budni ameriki mediji, kako se vole prikazivati, prije se ine kao da spavaju u
krilu svojih korporativnih vlasnika. To bi moda moglo objasniti zato est od prvih
deset cenzuriranih pria 1995. godine, kako je utvrdila novinska agencija Alternet,
ukljuuju poslovne prie poput monopolizacije telekomunikacija, prisilnoga djejeg
rada, poveanoga Vladinog troenja na nuklearno naoruanje, prijevara medicinske
industrije, borbi kemijske industrije da potkopa zakone za ouvanje okolia te prekr
enih obeanja Sjevernoamerikog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA).

100

VLADARI IZ SJENE

Takve prie ne uspijevaju stii do ire javnosti zato to e, kako Greider tono
ukazuje, svakoga tko preispituje vladajuu opeprihvaenu ekonomsku mantru otro
kazniti tisak i multinacionalni interesi".
Osobito je zagonetno to to nijedan od amerikih budnih medija ne pokazuje
mnogo zanimanja da se ustanovi tko je vlasnik korporacija koje kontroliraju medije i
zemlju. Jedno od objanjenja za taj nedostatak istraivakoga ara mogao bi se nai u
prii jednoga novinara N BC-ja koji se 1990. godine obratio Toddu Putnamu, ured
niku National Boycott Newsa. Novinara je zanimalo koji je trenutno najvei bojkot.
Putnam je odgovorio: Najvei bojkot u zemlji je onaj protiv General Electrica. Na
to je novinar N BC-ja odmah odvratio: N e moemo to objaviti... Zapravo, mogli
bismo to objaviti, ali neemo. Godine 1986. General Electric kupio je N BC .

101

Osvrt

N e bi trebalo biti spora o realnosti tajnih drutava danas. Postojanje skupina

poput Trilateralne komisije, Vijea za inozemne odnose i Bilderberga dobro je doku
mentirano. Jedino je pitanje razmjer njihova nadzora i manipulacije velikim svjetskim
dogaajima.
Isto tako, nije upitno imaju li ta drutva pretjeranu kontrolu nad mnogim
velikim svjetskim korporacijama i bankama. Te korporacije, opet, kontroliraju bitne
rude, energiju, prijevoz, lijekove, poljoprivredu, telekomunikacije i zabavu - drugim
rijeima, osnove suvremenoga ivota.
Takoer, guraju ljude za kljune pozicije u Vladi na temelju sustava okretnih
vrata. Ti dunosnici esto provode istu politiku koju su odredila i za koju se zalau
ta drutva.
Ia drutva imaju prilian utjecaj na dravne izbore i politiku, ali ipak se ine
neobino imunima na bilo kakvu istragu, bilo od strane Vlade, bilo od strane masov
nih medija. Od njegovih poetaka 1913. godine, nije bilo vanjske, objektivne revizije
Sustava saveznih priuva usprkos povremenim zahtjevima. Isto se moe rei i za
mone privatne zaklade koje uvelike ravnaju suvremenom znanou i kulturom.
Sagledane zajedno, te injenice ukazuju na to da je generalni plan tih suvre
menih drutava stvoriti jedinstvenu svjetsku vladu s popratnom centraliziranom
drutvenom kontrolom i gubitkom nacionalne suverenosti. Taj se cilj sve vie blii
ostvarenju, uglavnom kroza sve veu korporativnu i financijsku kontrolu, i nad vla
dama i nad ekonomijama.
Samuel Berger, Clintonov savjetnik za sigurnost, koji redovito prisustvuje
sastancima Bilderberga, otkrio je stajalite te skupine u nedavnom razgovoru na
Institutu Brookings ustvrdivi: Globalizacija - proces ubrzavanja ekonomske, tehno
loke, kulturne i politike integracije - nije izbor. To je sve vea realnost. To je realnost
koja e se nastaviti, s naom privolom ili bez nje. To je realnost koju ignoriramo na
svoj rizik.
Nitko ne predlae da se ta tema ignorira. Upravo suprotno. Autori koji piu
o zavjerama trae otvoreniji dijalog o tom pitanju. Veliki su mediji ti koji se boje te
teme.

102

VLADARI IZ SJENE

Moda je globalna vlada poeljna. Svakako se ini neizbjenom. 1 to nije nita

novo. Svjetska prevlast u aritu je interesa ljudi jo otprije Aleksandra Velikog. Zato
je onda ta tema danas tako obavijena tajnovitou?
Pitanje - je li plan za jedinstvenu svjetsku vladu mrana zavjera za podjarmljiva
nje stanovnitva ili jednostavno nastojanje da se olaka prirodni evolucijski korak - jo
uvijek eka odgovor, oito uz slabu pomo masovnih medija ili posve bez nje.
Ali, jedna je stvar apsolutno jasrta. Oito je da globalizacija, ili jedinstvena svjet
ska vlada, ili novi svjetski poredak, nije samo tlapnja teoretiara zavjere ili paranoika,
nego artikuliran cilj tajnih bratstava, organizacija i skupina, od kojih svi nose trag
starih redova slobodnih zidara, okruglih stolova i iluminata, koje emo podrobnije
istraiti kasnije.
Upueni strunjaci, poput Quigleyja i drugih citiranih, prepoznali su vladajuu
elitu to je, sa sumnjama mnogih drugih u tajnu kontrolu, stvorilo klimu u kojoj
prosjena osoba osjea da ima sve manje nadzora i nad nacionalnom i nad vlastitom
sudbinom.
N ije nuno vjerovati u tako sveobuhvatne zavjere. Nuno je znati da drugi vje
ruju i djeluju u skladu s tim. Kako bismo shvatili svijet oko nas, moramo analizirati
sve dokaze ako elimo izbjei pogubnu paranoinost ili neosnovanu i naivnu vjeru.
Dokazi jasno ukazuju na zajedniku namjeru lanova tajnih drutava i na to da
su ti lanovi, njihovi roaci, suradnici i najamnici meusobno blisko povezani.
Nepobitno je da vodee linosti suvremenih tajnih drutava - ljudi povezani
rodbinski, brano, drutvenim ili poslovnim vezama - upravljaju meunarodnim
korporacijama koje dominiraju dobrim dijelom suvremenoga ivota preko svoje moi
u biznisu, oglaavanju, vlasti i masovnim medijima. Dominirali su situacijom jo
od vremena Mayera i Nathana Rothschilda, Cecila Rhodesa i Alfreda Milnera, J. R
Morgana i Johna D. Rockefellera.
A trag njihovih drutava moe se pratiti izravno do starijih tajnih organizacija,
ime se uspostavlja zavjereniki lanac kroz povijest. ini se da slijede plan koji je
formuliran i artikuliran prije mnogo godina. Taj je plan, nastavak ciljeva iluminata
i slobodnih zidara, naao svoj izraz u Okruglim stolovima masona Cecila Rhodesa.
Preuzeli su ga prosvijetljeni lanovi Kraljevskog instituta za meunarodne poslove,
Vijea za inozemne odnose, Trilateralne komisije i njihovih brojnih zaklada i trustova.
To se incestuozno bratstvo takoer obilato koristilo tajnim obavjetajnim agencijama
i u Britaniji i u Americi kako bi ostvarilo svoje planove.
Sve to navodi na nekoliko pitanja. Ako su CFR, Trilateralna komisija i Bilderberzi
samo nevini dobronamjerni ljudi koji se trude stvoriti miroljubiv i uspjean svijet, kako
tvrde, emu onda sva ta tajnovitost? emu sve te paravanske organizacije, od kojih su
mnoge suprotnost jedne drugima? emu oito nepovjerenje u pozornost javnosti?
Sve to vodi nas do najvanijega pitanja: ako doista stvaraju centraliziranu jedin
stvenu svjetsku vladu, to e sprijeiti nekog tiranina nalik na Hitlera da preuzme
kontrolu?

103

JIM MARRS

lajnovitost je kljuna. Svaka pravedna i plemenita aktivnost trebala bi se suoiti

sa sudom javnosti. Kad se tajne tih drutava otvoreno iznesu pred javnost, svatko e
moi sam procijeniti vrijednost njihovih ciljeva i namjera.
l)ok se to ne dogodi, marljivi istraiva mora prebirati po historijskim zapisima,
sastavljajui dijelove indicija koje e dokazati ili opovrgnuti umijeanost tajnih dru
tava u svjetske dogaaje, traei izdajnike tragove zavjere.

104

Drugi dio

TRAGOVI ZAVJERE
Rat je reket... Rat je veim d ije lo m stvar novca. B ankari p o su u ju
novac stranim zem ljam a, a ka d ove ne m o g u platiti, p re d s je d n ik alje
vojsku.
general-bojnik Smedley D. Butler (1881. - 1940.)

Teoretiari zavjere dugo su sumnjiili lanove tajnih drutava da koriste svoju

mo i utjecaj kako bi izazivali ratove. Optueni su da su potaknuli Hladni rat, dva
svjetska rata, Ameriku, Francusku i Rusku revoluciju, uz nebrojene druge sukobe i
prevrate. Takoer se tvrdilo kako se te skrivene ruke mogu pratiti izravno do tajnih
organizacija u prolosti.
A pomna analiza povijesti doista otkriva prevratnike tragove tajnih drutava
kroz povijest ratovanja.
Od svih ljudskih aktivnosti, rat nudi najvei potencijal za profit - i od ratnih
materijala i od pozajmica za njihovu proizvodnju. A postoje i skriveniji razlozi, kao to
su potreba da se javnost odvrati od domaih problema i skrivene namjere vladara.
Ameriki kapitalizam trebao je meunarodno suparnitvo - i povremene ratove
- kako bi stvorio neprirodno zajednitvo interesa bogatih i siromanih, potkopavajui
prave zajednike interese siromanih koji se ispoljuju u sporadinim pokretima, pisao
je profesor povijesti Howard Zinn.
O
tom se stajalitu iscrpno govori u kontroverznoj analizi rata i mira iz 1966.
godine pod naslovom Izvjetaj iz Iron M ountaina".

107

Izvjetaj iz
Iron Mountaina"

Istraivanje koje je dovelo do Izvjetaja iz Iron Mountaina" zapoeli su 1961.

dunosnici Kennedyjeve administracije kao to su McGeorge Bundy (C FR , Bilderberg
i Drutvo lubanje i kostiju), Robert M cNamara (Trilateralna komisija, C F R i
Bilderberg) i Dean Rusk (CFR i Bilderberg). Znajui za Kennedyjev cilj okonanja
Hladnoga rata, ti su se ljudi pobrinuli da ne bude ozbiljnog planiranja dugoronog
mira.
Poetkom 1963. godine odabrana je radna skupina iji je zadatak bio analizirati
hipotetske probleme mira, kao to su Vladini trustovi mozgova, poput zavoda Rand
i Hudson, analizirali rat. Petnaest lanova te skupine nikad nije javno identificirano,
ali meu njima je navodno bilo vrlo cijenjenih povjesniara, ekonomista, sociologa,
psihologa, znanstvenika pa ak i jedan astronom i industrijalac. Skupina se sastajala
jednom mjeseno na raznim lokacijama diljem zemlje.
No, glavni susreti odravali su se u Iron Mountainu, golemom podzemnom
korporacijskom atomskom sklonitu blizu Hudsona u dravi New York, sjeditu
Zavoda Hudson, koji se openito smatra CFR-ovim trustom mozgova. Ondje su za
sluaj nuklearnoga napada bili smjeteni mnogobrojni zajedniki uredi Rockefellerova
Standard Oila iz New Jerseyja, Morganove banke, Manufacturers Hanover T rusta
i Dutch Shell Oila, kojemu je tada na elu bio osniva bilderberke skupine princ
Bernhard.
Kopija Izvjetaja iz Iron M ountaina procurila je preko ovjeka poznatog samo
kao John Doe, sveuilinog profesora sa Srednjeg zapada koji je tvrdio da je sudje
lovao u njegovoj izradi. Objavio ga je Dial Press 1967. godine. John Doe je rekao
nakladniku da se, iako se slae s nalazima istraivanja, ne slae s odlukom skupine
da sakrije svoj rad od javnosti, koja nije podlona nudi visoke politike ili vojne
odgovornosti". Rekao je kako smatra da amerika javnost, ijim je poreznim novcem
plaen izvjetaj, ima pravo znati za njegove uznemirujue zakljuke, dok su se njegovi
kolege koautori plaili oite i predvidljive opasnosti od krize povjerenja javnosti, koju
bi prerano objavljivanje Izvjetaja' oekivano moglo izazvati".
Izvjetaj iz Iron M ountaina dugo nije dobivao gotovo nimalo publiciteta, a
odreeni lanovi Vlade i medija pokuali su ga odbaciti kao alu ili satiru. Ali, Dial

108

VLADARI IZ SJENE

Press objavio je taj rad bez ikakva ograivanja, a ozbiljan i uen ton te studije s fusno
tama, skupa s globalnim i makroanalitikim pristupom, protuslove tvrdnji da se radi
0 fikciji. Rije je o nevjerojatnom dokumentu, napisanom na poetku amerikoga
nacionalnog iskustva u Vijetnamu, i on nesumnjivo odraava elitistike poglede onih
koji su navodno traili tu analizu.
John Doe je tvrdio da su momci iz Iron M ountaina, kako su se nazivali, proveli
neslubeno, neregistrirano istraivanje nesputano uobiajenim Vladinim ogranienji
ma. Predali su svoj izvjetaj u oujku 1966. godine.
Prema izvjetaju, sam rat temeljni je drutveni sustav unutar kojega se drugi
sporedni naini drutvene organizacije sukobljavaju ili kuju urote. To je sustav koji je
upravljao veinom povijesnih ljudskih drutava, kao to upravlja i dananjim. Autori
izvjetaja smatraju rat i nunom i poeljnom glavnom organizacijskom snagom" kao
1 bitnim ekonomskim stabilizatorom suvremenih drutava.
Izrazili su zabrinutost da bi zbog neodlunog vodstva" vladajua upravljaka
klasa mogla izgubiti sposobnost da racionalizira eljeni rat, to bi dovelo prak
tiki do ukidanja vojnih institucija", mogue posljedice koju su smatrali katastrofal
nom .
Stoga autori izvjetaja zakljuuju: najprije moramo odgovoriti, najodlunije
to moemo, da se ne moe odgovorno dopustiti da ratni sustav nestane dok (1.) ne
znamo kojim ga tono oblicima drutvene kontrole kanimo zamijeniti, i (2.) dok ne
budemo sigurni, bez ikakve opravdane sumnje, da e te zamjenske institucije sluiti
svojoj svrsi...
Najvanije, u izvjetaju stoji: Eliminiranje rata podrazumijeva eliminiranje
nacionalne suverenosti i tradicionalne nacionalne drave. I osim toga: Mogunost
rata prua osjeaj vanjske nunosti bez koje nijedna vlada ne moe dugo ostati na
vlasti... Temeljna vlast suvremene drave nad svojim narodom poiva u njezinoj rat
noj snazi.
U izvjetaju nadalje stoji da je rat sluio kao posljednja velika zatita od elimi
nacije nunih drutvenih klasa... drvosjea i vodonoa i da je funkcija rata kontrola
bitnih klasnih odnosa.
Autori izvjetaja pripisuju u zasluge vojnim institucijama to to su omoguile
asocijalnim elementima prihvatljivu ulogu u drutvenoj strukturi... Nije teko zami
sliti, primjerice, stupanj drutvenog poremeaja do kojega je moglo doi u Sjedinjenim
Dravama u posljednja dva desetljea da problem socijalno nezadovoljnih razdobljem
nakon Drugoga svjetskog rata nije bio predvien i uspjeno doekan, stoji u izvjeta
ju. Mlae i opasnije od tih neprijateljskih drutvenih grupacija dri pod kontrolom
Sustav selektivne slube." U prolosti se maloljetnim prijestupnicima esto nudio
izbor izmeu odlaska u zatvor i odlaska u vojsku.
U izvjetaju se sugerira to bi trebalo uiniti s ekonomski ili kulturno hendikepi
ranima meu nama. Mogui nadomjestak za kontrolu potencijalnih neprijatelja jest
ponovno uvoenje ropstva, u nekom obliku usklaenom s modernom tehnologijom

109

JIM MARRS

i politikim napretkom... Razvoj sofisticiranog oblika ropstva moda je iskljuivi pre

duvjet drutvene kontrole u mirnodopskom svijetu. Moda se to odnosi na trenutno
sve raireniju praksu privatnih tvrtki da koriste robovski rad ili rad za preivljavanje",
odnosno iskoritavaju one koji su toliko zaglibili u kredite da nemaju nikakva izbora
doli nastaviti raditi za nadnicu na poslu koji ih nimalo ne usreuje.
Vrlo je zanimljivo usporediti preporuke tog izvjetaja s dananjim ivotom u
Sjedinjenim Dravama. M omci iz Irona Mountaina nabrojali su sljedee mogue
zamjene za funkcije rata:
- opsean program socijalne skrbi,
-golemi program istraivanja svemira bez definiranog kraja, usmjeren prema
nedohvatnim ciljevima (misija na Jupiter itd.),
- trajan, ritualiziran, pretjerano sloen sustav kontrole razoruanja (kao u Iraku
i Bosni),
- sveprisutne, praktiki svemone meunarodne policijske snage (mirovne snage
U N -a, kao u ratu u Perzijskom zaljevu ili na Balkanu),
-ustanovljena i prepoznata izvanzemaljska prijetnja (N LO -i i izvanzemaljske
otmice),
- masovno globalno zagaenje okolia,
-izmjenini fiktivni neprijatelji (Sadam Husein, Moamer Gadafi, Slobodan
Miloevi, i svi koji ih slijede),
-programi koji su veim dijelom proistekli iz modela Mirovnoga zbora (Radni
zbor, Dobrovoljci u slubi Americi),
- moderan, sofisticiran oblik ropstva (gore spomenut),
- nove religije ili druge mitologije (teologije New Agea, kultovi, itd.),
- drutveno orijentirane krvave igre (nogometna liga, WWF itd.),
-sveobuhvatni program primijenjene eugenike (pobaaji i kontrola raanja).
Autori su priznali da se alternativni neprijatelji moda nee pojaviti, ali nagla
sili su da se moraju pronai [naglasak u izvorniku] ili, to je vjerojatnije, da se takva
prijetnja mora izmisliti".
N a koncu, posebna radna skupina iz Iron Mountaina predlae osnivanje, putem
predsjednikog naloga, trajne i strogo povjerljive ratne/mirnodopske istraivake
agencije, organizirane poput Nacionalnog vijea za sigurnost (izvan vidokruga
Kongresa, medija i javnosti), koja bi raspolagala sredstvima nepodlonima reviziji
i odgovarala iskljuivo predsjedniku. Svrha te agencije bilo bi mirnodopsko istra
ivanje" koje bi ukljuivalo gore nabrojane zamjene za funkcije rata i neogranieno
pravo uskraivanja informacija o svojim aktivnostima i odlukama svima osim pred
sjedniku, kad god se smatra d a je takva povjerljivost u javnom interesu".
ini se da nitko ne zna - ili nije voljan rei je li se o takvoj tajnoj agenciji ikad
razmiljalo i je li ikad osnovana. Bez obzira na to, ton ovih prijedloga nedvojbeno je

110

VLADARI 12 SJENE

zavjereniki, a zasnovali su ih ljudi povezani s tajnim drutvima iji su klasno svje

sni ciljevi odraeni u tom izvjetaju. Isti su ljudi odgovorni za ameriki angaman u
Vijetnamu 1960-ih i 1970-ih godina, a njihov nain razmiljanja stoji iza pokuaja
raspirivanja rata u Nikaragvi 1980-ih, kao i sukoba na Bliskom istoku i Balkanu
1990-ih.
,,U humanistikom smislu, rije je o skandaloznom dokumentu", komentirao
je Leonard C. Lewin, koji je pripremio izvjetaj za objavljivanje. ,,I objanjava, ili se
barem ini da objanjava, aspekte amerike politike inae neshvatljive prema uobia
jenim standardima zdravog razum a.
Usprkos toj analizi mira", kako se Hladni rat poetkom 1990-ih okonao, dolo
je do jo jednog velikog, naizgled neshvatljivoga" modernog rata za ostvarivanje cilje
va onih ljudi iz tajnih drutava koji trae profit iz neprijateljstava: rata u Perzijskom
zaljevu.

111

I Perzijski zaljev

Savezniku pobjedu u Perzijskom zaljevu 1991. godine ameriki su masovni

mediji razglaavali na sva usta, ali o akcijama koje su dovele do tog sukoba rijetko se
izvjetavalo. Te su makinacije ukljuivale ljude iz tajnih drutava i ukazivale su na
mnogo drugaije opravdanje za rat od onog koje je iznijeto pred javnost.
Nitko ne moe osporiti da se amerika vojska, uz odreenu pomo britanskih,
francuskih i arapskih snaga, nije iskazala tijekom tog kratkog sukoba. Bilo je potreb
no samo kratko vrijeme izmeu 17. sijenja i 28. veljae 1991. godine da koalicija u
operaciji Pustinjska oluja do nogu porazi irake snage Sadama Huseina, koje su tada
predstavljale petu najveu vojsku na svijetu. Glavni je razlog tog zapanjujueg vojnog
uspjeha nadmo saveznikih snaga u naoruanju i obuci nad Sadamovim unovae
nim vojnicima koji su, premda su bili veterani rata protiv Irana, imali ogranienu
obuku i nizak moral.
Ta je neujednaenost dovela do neravnopravnog rata koji je rezultirao s vie od
300 000 irakih rtava, kako vojnih, tako i civilnih, i 65 000 zarobljenika, u usporedbi s
izvanredno malim saveznikim gubicima - 234 poginula, 470 ranjenih i 57 nestalih.
Glavni ratni voa bio je ameriki predsjednik George Bush, bivi lan CFR-a,
Trilateralne komisije i Lubanje i kostiju.
Kao i u veini ratnih sukoba na Bliskom istoku, glavna sporna toka bila je nafta.
1 Bush i ameriki ministar vanjskih poslova Jam es Baker bili su duboko u naftnom
biznisu. Svaka Busheva odluka koja bi dovela do poveanja cijene nafte znaila je vei
profit za njegove tvrtke, tvrtke njegovih naftakih pristaa i, naravno, naftni kartel
kojim dominiraju Rockefelleri.
Dodatni je bonus bio to to bi svaki sukob koji bi podijelio arapski svijet samo pove
ao mo SAD-a, Britanije i Izraela u toj regiji. Koalicija zemalja koja se bori za Ujedinjene
narode samo bi mogla pospjeiti globalistiki plan za jedinstvenu svjetsku vojnu silu.
Ta bitka za novi svjetski poredak bila je neka vrsta izmiljene krize sa skrivenim
namjerama, piu istraivai zavjera Jonathan Vankin i John Whalen nakon pomne
analize dogaaja koji su doveli do tog sukoba.
Bush i Sadam Husein imali su blizak odnos mnogo godina. U svojoj ulozi
direktora CIA-e, i kasnije kao potpredsjednik, George Bush podravao je Sadam a u
osmogodinjem ratu protiv Irana nakon zbacivanja aha 1979. godine.

112

VLADARI IZ SJENE

Do 1990. Sadamov Irak bio je glavna prijetnja ravnotei snaga izmeu Izraela i
njegovih arapskih susjeda, ali nedostajalo mu je gotovine zbog rata s Iranom pa nije
mogao platiti svoje raune. Pod pritiskom meunarodnih bankara zbog sporog vraa
nja zajmova i Organizacije zemalja izvoznica nafte (O PEC ), koje mu nisu dopustile
da podigne cijenu nafte, Sadam se okrenuo Kuvajtu kao izvoru prihoda. U to je doba
Kuvajt bio trei najvei proizvoa nafte, uz Irak i Saudijsku Arabiju.
Kuvajt je od Iraka odvojila Britanija, koja je 1899. godine preuzela kontrolu nad
kuvajtskom vanjskom politikom prema sporazumu s diktatorskom obitelji Sabah. Ta
je obitelj dala niz eika nakon sto je preuzela vlast nad nomadskim plemenima na tom
podruju 1756. godine. Kuvajt je postao britanski protektorat 1914. godine, kad je
njemaki interes iznenada tom podruju dao strateku vanost. Britanska dominacija
uvrena je i slanjem britanskih postrojbi na to podruje 1961. godine, nakon to je
Irak zatraio njegov povratak.
Pentagon je jo od sredine srpnja 1990. godine znao da se irake postrojbe
koncentriraju du kuvajtske granice. 25. srpnja Sadam je traio savjet od Sjedinjenih
Drava glede svojih namjera da vrati Kuvajt. Sastao se s amerikom veleposlanicom
April Glaspie koja mu je rekla: Imam upute izravno od predsjednika Busha da
poboljam nae odnose s Irakom. Imamo prilino razumijevanje za va zahtjev za
viim cijenama nafte, neposredan uzrok vae konfrontacije s Kuvajtom... Dobila sam
nalog da vas pitam, u duhu prijateljstva, a ne konfrontacije, glede vaih namjera: zato
se vae postrojbe koncentriraju tako blizu kuvajtske granice?"
Prema transkriptima objavljenim dugo nakon rata, Husein je objasnio da mu je,
iako je spreman na pregovore o svojem graninom sporu s Kuvajtom, namjera ou
vati cjelovitost Iraka u obliku koji elimo. Taj je oblik, dakako, ukljuivao Kuvajt,
koji je Sadam i dalje smatrao dijelom Iraka. Koje je miljenje Sjedinjenih Drava o
tom e? pitao je.
Nemamo miljenje o vaim meuarapskim sukobima, kao to je va spor s
Kuvajtom, odvratila je Glaspie. Ministar Baker uputio me da naglasim kako kuvajtsko
pitanje nema veze s Amerikom, to je prvi put reeno Iraku 1960-ih godina."
..Ubrzo nakon toga, April Glaspie napustila je Kuvajt radi ljetnog odmora, to
je bio jo jedan znak ope amerike nezainteresiranosti za kuvajtsko-iraku krizu",
napominju Tarpley i Chaitkin, autori knjige George Bush: neautorizirana biografija
(George Bush: The Unauthorized Biography). Bush se 31. srpnja sastao s republikan
skim elnicima u Kongresu, ali nije nita rekao o situaciji u Zaljevu.
Kriza se zaotrila 2. kolovoza kad su irake postrojbe ule u Kuvajt. Bush je
zamrznuo svu iraku imovinu u SAD-u, poveavi tako Sadamove probleme koji su
se pogorali nakon to su mu 1990. godine meunarodni bankari odbili daljnje pozaj
mice. Glaspiejevoj je Ministarstvo vanjskih poslova zabranilo da govori pa amerika
javnost nije mogla saznati za Bushevu dvolinost.
U kasnijem svjedoenju pred senatskim Odborom za vanjske poslove, Glaspie je
ukazala na to da je sastanak 25. srpnja bio njezin prvi i jedini susret sa Sadamom, koji

113

JIM MARRS

se nije sastao ni s jednim stranim veleposlanikom jo od 1984. godine, usred njegova

rata s Iranom.
Ali, ako se Sadam nije sastajao s amerikim diplomatima, isto se ne moe rei
za amerike biznismene. Ekonomist Paul Adler napominje: Poznato je da se David
Rockefeller sastao s irakim elnicima u barem tri navrata nakon to je konzorcij Chase
Manhattan postao glavna banka u mnogim najveim irakim kreditnim zadrugama.
Takoer je izvjetavano da se Alan Stoga, potpredsjednik Kissinger Associatesa, sasta
jao s irakim elnicima u dvogodinjem razdoblju prije zaljevskog sukoba.
Sadam je poeo shvaati da ne moe dobiti ono to eli. Poeo je poslovati s
ljudima koji su mu bili vani - stranim biznismenima, vojnim dobavljaima, tehnolozima i znanstvenicima, povremeno ak i gostujuim novinarima", izvjetavao je
vaingtonski list The Spotlight.
Pratei put novca od tih nediplomatskih kontakata koji je doveo do Zaljevskog
rata, lan Kongresa Henry Gonzalez, predsjednik Odbora za bankarstvo, financije i
urbanizam, otkrio je da je gotovo pet milijardi dolara zajmova proslijeeno Sadamu
Huseinu 1980-ih godina preko podrunice talijanske dravne banke Banca Nazional
del lavoro (B N L) u Atlanti u Georgiji. Upravitelj te podrunice Christopher Drogoul
na koncu je izveden pred Savezni sud, gdje je priznao krivnju za odobrenje te goleme
novane transakcije bez odobrenja BNL-ova stoera u Italiji. Meutim, cijela je istra
ga stavljena na ekanje za vrijeme Zaljevskoga rata.
Veina promatraa ne vjeruje da je Drogoul mogao izvriti tako golemu tran
sakciju bez znanja nadreenih. Bobby Lee Cook, jedan od Drogoulovih branitelja,
zakljuio je da je njegov klijent ispao naivina u spletki orkestriranoj na najviim
pozicijama amerike Vlade.
N a sudu je BNL-ov slubenik Franz von Wedel posvjedoio da je njegov ef
Drogoul djelovao prema savjetu bankinih konzultanata, tvrtke Kissinger Associates.
I
1989. i 1990. godine Bushevo Ministarstvo unutarnjih poslova ponitilo je
optunicu protiv BN L-a, koja je uslijedila nakon racije FBI-a 4. kolovoza 1989. godi
ne. Postupak protiv menadera banke otezao se vie od godinu dana. Optunice su
napokon podignute nakon to je Bush proglasio prekid vatre u Zaljevskom ratu.
Taj je skandal - prozvan Iraqgate - potaknuo Gonzaleza da pripremi rezoluci
ju Zastupnikog doma Kongresa kojom se trai postupak za opoziv Busheva ministra
unutarnjih poslova Williama Barra zbog ometanja istrage u skandalu oko BN L-a.
Predsjednik Sudskog odbora Zastupnikog doma, Jack Brooks, pozvao je Barra da ime
nuje posebnog tuitelja za taj sluaj. U klasinom primjeru sluaja tko e nadgledati
nadglednike?, Barr je rekao da ne vidi dokaze za svoju krivicu i odbio je imenovati
posebnog tuitelja. To je jedini sluaj da ministar unutarnjih poslova nije imenovao
posebnog tuitelja kad je Kongres to zatraio.

114

j Tko plaa raun?

Presudan faktor ove rune prie o financijskom spletkarenju i dunosnikom

kriminalu jest injenica da ne samo da je vei dio od pet milijardi dolara Sadam
iskoristio za kupovinu oruja kojim e se sluiti protiv amerikih pripadnika oruanih
snaga nego su ameriki porezni obveznici platili raun za to!
Gonzalez je rekao da je 500 milijuna dolara od pozajmica Sadamu dolo preko
tvrtke Commodity Credit Corporation (C C C ) iza koje stoji Vlada, a taj je novac bio
namijenjen kupovini itarica od amerikih poljoprivrednika. Meutim, itarice otpre
mljene iz luke u Houstonu otile su u zemlje tadanjega sovjetskog bloka u zamjenu
za oruje, dok je novac namijenjen itaricama omoguio Sadamu da ogranienim pri
uvama gotovine kupi jo vojnog materijala. Busheva je administracija dala jamstva
poreznih obveznika u sluaju da Sadam ne vrati pozajmice, to se i dogodilo nakon to
je poslao vojsku u Kuvajt. Prema barem jednom javnom izvoru, vie od 360 milijuna
dolara amerikoga poreznog novca plaeno je banci G ulf International u Bahreinu,
koja je bila u vlasnitvu sedam zaljevskih zemalja, ukljuujui Irak. Ta je svota bila
samo dio procijenjene jedne milijarde dolara koje e C C C isplatiti deset banaka kako
bi pokrio pet milijardi Sadamovih pozajmica koje nije vratio.
Isporuka jedne milijarde dolara, u obliku Vladinih jamstava za kupovinu ame
rikih poljoprivrednih proizvoda, omoguila je Sadamu da kupi potrebnu hranu na
kredit i potroi svoj oskudni konvertibilni novac na oruje, to je dovelo do rata u
Perzijskom zaljevu , pie Russell S. Bowen.
ak i nakon poetka invazije na Irak 2. kolovoza, Bush se u javnosti inio neo
bino suzdranim. N a pitanje novinara namjerava li intervenirati u zaljevskoj krizi,
Bush je rekao: N e razmiljam o takvoj akciji...
Oito je drastino promijenio stav istog dana nakon susreta s britanskom premijerkom Margaret Thatcher, redovitom goom na sastancima Bilderberga, koja je
zajedno s Bushem bila upletena u dva skandala: Iran-Contra i Listopadsko iznena
enje".
Nakon susreta s Thatcher, Bush je poeo opisivati Sadama kao novog Hitlera
te je izjavio da je status quo neprihvatljiv i da bi daljnja [iraka] ekspanzija bila jo
neprihvatljivija".

115

JIM MARRS

Usprkos Sadamovim uvjeravanjima da mu je Kuvajt jedini cilj, i bez konkretnih

dokaza za suprotno. Bush je ipak osobno nazvao elnike Saudijske Arabije i upozorio
ih da e biti sljedea meta novog Hitlera. Saudijci su u panici preko lana obitelji
Sabah i predsjednika kuvajtskog Ureda za ulaganja, eika Fahda Mohammeda alSabaha, Bushu i drugim svjetskim elnicima isplatili etiri milijarde dolara, kao tajnu
naknadu da im obrane kraljevstvo.
Dugo poslije Zaljevskog rata, kad su revizori otkrili da je taj novac skrenut u
jedan londonski crni fond, protusabahski elementi u Saudijskoj Arabiji kritizirali
su tu isplatu. Prema al-Sabahu reeno im je: Taj je novac iskoriten za kupovinu
kuvajtskog osloboenja. Njime je plaena politika podrka Zapada i arapskih elnika
- podrka za Pustinjsku oluju, meunarodnu akciju koju smo hitno trebali."
Igrao taj novac ikakvu ulogu ili ne, Bush je ubrzo povukao crtu u pijesku
kako bi sprijeio daljnje irako uplitanje. Zanimljivo je da se ta crta nalazila izmeu
irakih snaga i naftnih interesa njegova sina Georgea W. Busha, koji e ubrzo postati
guverner Teksasa.
Bush, predsjednikov najstariji sin, bio je konzultant za 50 000 dolara godinje
i lan Upravnog odbora tvrtke Harken Energy iz mjesta Grand Prairie u Teksasu,
blizu sjedita Texas Rangersa, bejzbolske momadi iji je mlai Bush bio suvlasnik.
U sijenju 1991., samo nekoliko dana prije nego to je zapoela Pustinjska oluja,
Harken je okirao poslovni svijet objavivi sporazum o proizvodnji nafte s Bahreinom,
malom otonom dravom, bivim britanskim protektoratom i utoitem meunarodnih
bankara, nedaleko od obale Saudijske Arabije u Perzijskom zaljevu. Bahrein je bio meu
etrdeset drava u svijetu s najviim bruto domaim proizvodom 1996. godine. Iskusni
naftai glasno su se pitali kako je nepoznati Harken, bez prijanjeg iskustva crpljenja
nafte, sklopio tako unosan posao. Povrh toga, obznanjeno je da e Harkenova ulaganja
na tom podruju tititi sporazum koji je 1990. godine Bahrein potpisao s SAD-om, kojim
doputa amerikim i multinacionalnim' snagama da postave trajne baze u toj zemlji.
Mlai je Bush u listopadu 1990. godine izjavio novinaru Houston Posta Peteru
Brewtonu kako su optube da je njegov otac poslao postrojbe na to podruje kako bi
zatitio Harkenova buotine malo nategnute. K tome je tvrdio da je prodao svoj
udio u Harkenu prije invazije na Irak, ali Brewton nije mogao pronai zapis o prodaji
u Komisiji za vrijednosnice i burzu (SEC ).
Zapis o Bushevoj prodaji Harkenovih dionica konano se pojavio u oujku
1991. godine, osam mjeseci nakon 10. srpnja 1990. godine, SEC-ova krajnjeg roka
za prijavu takvih priopenja. Tjedan dana nakon to su Sadamove postrojbe ule u
Kuvajt, Harkenove dionice pale su za 3,03 dolara. Zakanjeli SEC-ov zapis otkriva da
je nekim sretnim sluajem Bush prodao 66 posto svojeg udjela u Harkenu 22. lipnja
1990. godine - samo nekoliko tjedana prije irake invazije - za odlinu cijenu od etiri
dolara po dionici, ime je ostvario ist dobitak od od 848 560 dolara. Usprkos otkri
u bogatih izvora u Junoj Americi, zbog pada cijena nafte poetkom 1999. godine,
Harkenove dionice ostale su na otprilike etiri dolara.

116

VLADARI IZ SJENE

Kupovina dionica, poslovi s naftom i itaricama, prodaja oruja, pozajmice i

jamstva, slabljenje Arapa u korist Izraela, kretanje prema stvaranju globalne vojske i
vlade, stvaraju zatupljujuu zbrku. Dvojbeno je hoe li pravi' razlozi zbog kojih su
Sjedinjene Drave ule u rat u Perzijskom zaljevu ikad izai na vidjelo, piu Vankin
i Whaley. Za razliku od Vijetnama, gdje je nejasan ishod izazvao razumljive sumnje,
u Perzijskom je zaljevu nesumnjivost pobjede zakopala istinu dublje nego ijednoga
irakog ili amerikog vojnika koji je zavrio u pjeanom grobu.
Dvolinost nije prestala s prestankom borbi. Za vrijeme Clintonove administra
cije bilo je povremenih zranih upada u Irak, toboe da bi se kaznio Sadam zato to
spreava UN-ov nadzor njegovih razvojnih centara za bioloko i nuklearno oruje.
Meutim, ovaj je put postojala velika razlika - ozbiljna su pitanja postavljali i sum
njiava javnost i nekoliko manje bojaljivih pripadnika medija.
Nakon napada projektilima i bombama krajem 1998. godine, jedan je itatelj u
pismu jednom informativnom tjedniku pitao: Sluei se orujem za masovno uni
tenje kako bismo sprijeili Irak da proizvede oruje za masovno unitenje, ne ini
li Amerika istu stvar za koju mi upozoravamo Irak da je ne ini? Drugi su posta
vili pitanje zato smo napali Irak zbog njegova odbijanja UN-ove inspekcije vojnih
postrojenja kad je predsjednik Clinton takoer odbio takve inspekcije u Sjedinjenim
Dravama - to je bilo iroko pozdravljeno u javnosti.
Scott Ritter, lan Posebne komisije U N -a (U N SC O M ), osnovane kako bi se loci
rala i unitila tajna skladita oruja Sadama Huseina, odstupio je u kolovozu 1998.
godine i optuio ameriku Vladu da je koristila komisiju kako bi opravdala napad na
Irak. Ritter je rekao da prije svoje ostavke nije vjerovao bagdadskom ministru obrane
kad mu je rekao da je U N SC O M iskoriten za izazivanje krize", ali s vremenom se
sloio s tom optubom. Ritterovi nadreeni ismijali su te navode, ustvrdivi da je
Ritterovo poznavanje situacije bilo ogranieno.
Meutim, poetkom 1999. godine obznanjeno je da je Washington iskoristio
U N SC O M kako bi podmetnuo ureaje za prislukivanje u Ministarstvo obrane (ira
ki Pentagon), a drugi ameriki dunosnici potvrdili su dobar dio Ritterovih optubi.
Odnos izmeu Sjedinjenih Drava i nadzorne komisije... dugo je bio predmet
rasprava, pie novinar U.S. Newsa Bruce B. Auster. Tema je osjetljiva zato to je
U N SC O M tijelo Vijea sigurnosti U N -a, a ne agencija Sjedinjenih Drava, iako se
oslanja na amerike obavjetajce i osoblje.
15. prosinca 1998. godine, nakon nagomilavanja krstareih raketa u Perzijskom
zaljevu tijekom jeseni, SAD je zapoeo dugo odgaani zrani napad na Bagdad.
Ali, dok se bliio Boi, veina Amerikanaca nije se mogla previe uzrujavati
zbog civilnih rtava na drugom kraju svijeta. A sve sumnje o amerikoj umijeanosti u
Perzijskom zaljevu - osim meu onim nesretnicima koji su se morali nositi sa sindromom
Zaljevskoga rata uzrokovanim smrtonosnom kombinacijom naftnih poara, biolokih
agensa, topnikih i tenkovskih projektila punjenih radioaktivnim uranom - odbaene su,
zajedno sa utim vrpcama koje su ponosno iskazivale potpunu podrku neupuenih.

117

Vijetnam

Iako se preutni pristanak ljudi na namjerno prouzroen rat moe initi nevje
rojatnim onima koji nisu svjesni metoda tajnih drutava, postoji mnogo dokaza koji
ukazuju na to da su Vijetnamski rat smislili ljudi s istim nainom razmiljanja kao
autori Izvjetaja iz Iron Mountaina .
Mnogi autori koji piu o zavjerama vide Vijetnamski rat kao klasian primjer
Hegelove dijalektike na djelu - stvoriti problem (Vijetkong kojega podupire Sjeverni
Vijetnam), ponuditi rjeenje (sve vea pomo i sve brojnije postrojbe u Junom
Vijetnamu) kako bi se stvorila sinteza (amerika prevlast u jugoistonoj Aziji).
Ameriki angaman u Vijetnamu poeo je tajnim sporazumima na Jalti za vrijeme
Drugoga svjetskog rata. Amerika sfera utjecaja trebala je biti Pacifik - jo smo uvijek
prisutni na Filipinima i junopacifikim otocima - i jugoistona Azija. Meutim, nakon
prekida neprijateljstava u Europi, Francuska je brzo povratila svoju vojnu kontrolu nad
francuskom Indokinom pa su ameriki planovi za tu regiju stavljeni na ekanje.
Povijest Vijetnamskog rata moe se ocrtati na primjeru Nguyena Vana Thanha,
sina skromnoga vijetnamskoga seoskog uitelja. Taj je ovjek kasnije promijenio ime
u Ho i Min (Onaj Koji Prosvjetljuje) i postao pokretaka snaga indokineskog nacio
nalizma tijekom tri desetljea. I njega se moe povezati s istim silama koje su stvorile
komunistiki pokret u 20. stoljeu.
Kao mladi Ho je za vrijeme Prvoga svjetskog rata ivio u Francuskoj gdje je stu
pio u kontakt s francuskim socijalistima i njihovom filozofijom koja vue korijene od
iluminata i masona. Godine 1919. govorio je pred braom Warburg i drugim uzvani
cima na Versajskoj mirovnoj konferenciji, pozivajui na proirenje prava u Indokini.
Godine 1930. Ho je osnovao Vijetnamsku komunistiku partiju koja je kasnije,
na poticaj sovjetskih elnika, promijenila ime u Indokineska komunistika partija da
je se ne bi doivljavalo samo kao nacionalni pokret. Meutim, nacionalizam Hoove
partije potvren je 1941. godine, kad su on i drugi stigli u Vijetnam i osnovali Ligu
za nezavisnost Vijetnama, ili Vijetmin.
Kad su Japanci pregazili Indokinu 1945. godine, Ho i general Vo Nguyen Giap
poeli su suraivati s amerikom Upravom stratekih slubi kako bi izbacili okupa
cijske snage.

118

VLADARI IZ SJENE

Ho je i dalje primao ameriku pomo kad su se Japanci povukli iz Vijetnama

nakon predaje 14. kolovoza 1945. godine. Imali smo pouzdanog zastupnika kojega
smo redovito opskrbljivali orujem, radijskom opremom, tehniarima i lijekovima. Sve
je to posluilo za jaanje njegove pozicije i statusa, pisao je novinar Lloyd Shearer.
Charles de Gaulle shvatio je da Ho namjerava stvoriti nezavisni Vijetnam, to
bi njegovim amerikim pomagaima dalo pristup tom podruju. Zato je u listopadu
1945. godine poslao francuske-postrojbe u Sajgon. Nadajui se povratku Vijetnama u
francuski posjed, de Gaulle je ak obeao da e vratiti vijetnamskoga cara Bao Daija
na vlast, ali Ho nije htio pristati ni na to manje od nezavisnosti.
Nakon dugogodinjih borbi, Ho i Minov Vijetmin, pod vodstvom njegova sposob
noga generala Giapa, stekao je kontrolu nad veinom seoskih podruja pa je nakon pora
za kod Dien Bien Phua, u svibnju 1954. godine, francuska vojska bila prisiljena otii.
N a kasnijoj enevskoj konferenciji u srpnju, na kojoj se trebala definirati
budunost Vijetnama, Hoovu delegaciju doekala je suparnika delegacija koja je
predstavljala cara Bao Daija, uz francusku potporu. Nastali spor izglaen je podjelom
Vijetnama du sedamnaeste paralele, a Ho je dobio kontrolu nad sjevernim dijelom.
Ho je prihvatio tu podjelu uglavnom zato to su enevskim sporazumom bili obeani
izbori za ponovno ujedinjenje na objema stranama, a on je bio uvjeren da e se ujedi
niti pod njegovim vodstvom. Sporazum nisu potpisale Sjedinjene Drave.
Juni Vijetnam, u kojemu se nalazi veina prirodnih bogatstava, zavrio je u
rukama Ngoa Dinha Diema, katolika u zemlji s 95 posto budista. Diem je nakon
francuskoga poraza ivio u SAD-u i sastajao se s visokim dunosnicima i lanovima
CFR-a. S dvadesetogodinjim iskustvom u dravnoj upravi, Diem je imao podrku
pukovnika Edwarda Lansdalea, efa upravo pristigle Skupine za savjetodavnu i vojnu
pomo. Lansdaleova skupina bila je ondje kako bi pomagala Vijetnamskoj nacionalnoj
armiji od 234 000 pripadnika, koju je stvorio i financirao SAD.
Diemova vlada, u dogovoru sa Sjedinjenim Dravama, odgodila je, na neodree
no vrijeme, izbore za ponovno ujedinjenje. Sve to ukazuje na to d a je SAD spletkario
protiv enevskog sporazum a..., pie novinar Michael McClear. To je, takoer, prak
tiki jamilo graanski rat u Vijetnamu.
Vijetnamski nacionalisti, veinom protukatoliki raspoloeni budisti i veterani
Vijetmina, potpomognuti sve veim brojem prognanika koji su se vraali sa Sjevera,
poeli su traiti povratak podruja na jugu pod imenom Viet Nam Cong-san ili samo
Vijetkong.
Sve vee nasilje potaknulo je dolazak amerikih vojnih savjetnika u Juni
Vijetnam, potez koji Kongres nije potpuno podravao. Nikakva amerika vojna
pomo u Indokini ne moe svladati neprijatelja koji je posvuda i istodobno nigdje,
'neprijatelja naroda' koji uiva simpatije i prikrivenu podrku toga istog naroda",
upozorio je senator John F. Kennedy 1954. godine.
Pomo komunistikom Sjevernom Vijetnamu stizala je iz Rusije i Kine, dok je
Juni Vijetnam bio sve ovisniji o amerikoj podrci. Ravnotea snaga se izravnavala
Sve je bilo spremno za rat.
119

I J. F. Kennedy
i protiv globalista

Do 1963. godine najvea smetnja veem ratu u Jugoistonoj Aziji bio je pred
sjednik John F. Kennedy, koji je ve izraavao svoju suzdranost glede amerikog
uplitanja.
Demokrat John F Kennedy pobijedio je Eisenhowerova potpredsjednika, repu
blikanca Richarda Nixona na izborima 1960. godine, a glavni su mu savjetnici dolazili
iz tajnih drutava. Posebni savjetnik John Kenneth Galbraith napomenuo je: N as
koji smo radili na Kennedyjevu izboru Vlada je zbog toga tolerirala i pitala nas za
miljenje, ali vanjsku politiku i dalje su odreivali ljudi iz Vijea za inozemne odnose."
Prekomjeran broj lanova CFR-a u Vladi ak je privukao i pozornost predsjednika
Kennedyja koji je komentirao: .Volio bih vidjeti neka nova lica, ali tu su neprestano
jedna te ista.
Odmah nakon to je izabran, Kennedy se suoio sa sukobom u Laosu.
Nagovjetavajui Vijetnam, u tom su sukobu bili suprotstavljeni komunisti Pathet
Laoa i general Phoumi Nosavan, koji je imao podrku CIA-e. Nakon to je preuzeo
dunost, Kennedyju su svi, od bivega predsjednika Eisenhowera do Glavnoga stoe
ra, savjetovali da poalje postrojbe kao podrku Nosavanu. Ministar obrane Robert
Strange, M cNam ara i Walt Rostow, elnik Vijea za strateke smjernice Ministarstva
vanjskih poslova, oba lanovi CFR-a, glasno su podravali slanje postrojbi. Kennedy
je to odbio.
C F R se zanimao za Vijetnam od samoga poetka. Godine 1951. C F R je zajedno
s Kraljevskim institutom za meunarodne poslove osnovao radnu skupinu, financira
nu preko Zaklade Rockefeller, koja e se izmeu ostalog baviti Jugoistonom Azijom.
Ia je skupina predlagala zajedniku britansko-ameriku prevlast nad tim podrujem
u skladu sa sporazumima iz Jalte. Za vrijeme Eisenhowerova mandata, osniva CFR-a
i ministar vanjskih poslova John Foster Dulles, zajedno sa svojim bratom Allenom
Dullesom, takoer osnivaem CFR-a i direktorom ClA-e, nadzirao je provedbu te
politike koja je kasnije ukljuivala i dolazak amerikih vojnih savjetnika nakon poraza
Francuza.
U rujnu 1954. godine, samo etiri mjeseca nakon pada kod Dien Bien Phua,
ameriki ministar vanjskih poslova John Foster Dulles, osniva CFR-a, sazvao je
120

VLADARI IZ SJENE

Manilsku konferenciju, koja je rezultirala Obrambenim savezom jugoistone Azije

(SEA TO ). Tim su se potezom SADv Velika Britanija (ukljuujui Australiju i Novi
Zeland), Francuska, Filipini i jo neke zemlje ukljuile u zajedniki obrambeni pakt
u Indokini.
C. L. Sulzberger iz New York Timesa izjavio je 1966. godine: Dulles je bio
zaetnik SEATO-a s promiljenom namjerom, kako mi je objasnio, da prui am e
rikom predsjedniku zakonske ovlasti za intervenciju u Indokini. Kad je Kongres
potvrdio SEATO, potpisao je prvi u nizu akata koji daju ovlasti nad politikom prema
Vijetnamu.
Ubrzo je postalo oito da Kennedy, za razliku od svojih prethodnika, nije
bio voljan da njime manipulira istoni establiment. Zapravo je neprihvaanje
Kennedyja od strane establimenta postajalo sve snanije tijekom njegova m andata,
pie profesor sa Sveuilita u Pittsburghu Donald Gibson u svojoj odlino dokumenti
ranoj knjizi iz 1994. godine, Borba protiv Wall Streeta: Kennedyjev predsjedniki mandat
(Battlittg Wall Street: The Kennedy Presidency).
Sve vie prouavatelja Kennedyjeva umorstva vjeruje da je protivljenje namjera
ma globalista moglo igrati znaajnu ulogu u njegovoj nerazjanjenoj smrti.
Kao dotad u ekonomiju najupueniji predsjednik", kako g a je opisao ekonomist
Seymour Harris, Kennedy je brzo pokrenuo razne dalekosene inicijative kako bi
poveao i ljudski i tehnoloki potencijal zemlje. Svime to je poduzeo, od globalnoga
investicijskog sustava do poreznih uteda za pojedince, pokuao je preoblikovati zako
ne i politiku tako da mo vlasnitva i tenja za profitom na koncu ne unite, nego
omogue ekonomski napredak drave, objasnio je Gibson.
Kennedy je otkrio svoj animozitet prema poslovnim divovima u proljee 1962.
godine kad je prisilio velike amerike proizvoae elika na opoziv poveanja cijena.
Dogovor da se cijene ne podiu u zamjenu za radnike ustupke iznenada je dobio
drugo znaenje nakon to je obustavljeno poveanje plaa. Bijesan zbog te izdaje,
Kennedy je naredio svojemu bratu, ministru unutarnjih poslova Robertu Kennedyju,
da pokrene istragu o pekulantskom odreivanju cijena, zaprijetio otkazivanjem ugo
vora Ministarstva obrane s proizvoaima elika te objavio amerikoj javnosti da je
njihov postupak bio neopravdan i neodgovoran. Proizvoai elika, na elu s tvrtkom
United States Steel, popustili su.
Smatrajui postupke upravnih odbora proizvoaa elika napadom na njegov
cjelokupni predloeni ekonomski program, Kennedy je izjavio novinarima: Po moje
mu miljenju, da se dopustilo poveanje cijena, bilo bi iznimno teko osigurati pri
hvaanje zakona. Valja napomenuti d a je Upravni odbor U.S. Steela, koji je dugo bio
pod kontrolom interesa Morgana, ukljuivao mnoge lanove CFR-a i drugih monih
institucija.
Kennedyjev kontrolor novca u optjecaju, Jam es J. Saxon, bio je u sve veem
sukobu s Upravnim odborom Saveznih priuva potiui ira ulaganja i dajui sve vee
ovlasti bankama izvan Sustava saveznih priuva. Saxon je takoer odluio da te banke

121

JIM MARRS

mogu izdavati dravne i municipalne obveznice, jo vie oslabljujui dominantne

banke Saveznih priuva.
U lipnju 1963. godine, Kennedy je poduzeo radikalan korak protiv Sredinje
banke odobrivi izdavanje vie od etiri milijarde dolara u novanicama Sjedinjenih
Drava" preko Ministarstva financija, a ne Saveznih priuva. Kennedy je oito
zakljuio da bi se vraanjem Ustavu, u kojemu stoji da samo Kongres smije izdavati
i regulirati novac, sve vei nacionalni dug mogao smanjiti tako to se nee plaati
kamate bankarima iz Sustava saveznih priuva, koji tiskaju papirnati novac i onda ga
posuuju Vladi uz kamate, primjeuje jedan autor teorija zavjere.
U svojem nastojanju da uravnotei ekonomsko poprite, Kennedy je povukao
cijeli niz poteza, od kojih su svi produbili neprijateljstvo Wall Streeta. Kako je doku
mentirao Gibson, to ukljuuje:
-porezne prijedloge kako bi se preusmjerila ulaganja amerikih tvrtki u inozem
stvu,
-razlikovanje u poreznoj reformi proizvodnih i neproizvodnih ulaganja,
- ukidanje poreznih povlastica za globalne ulagake tvrtke sa sjeditem u SADu,
- otre mjere protiv stranih poreznih rajeva,
- podravanje prijedloga za ukidanje poreznih povlastica za bogate,
- prijedlog poveanja poreza za velike naftne i rudarske tvrtke,
- reviziju rastereenja poreza na ulaganje,
- izradu prijedloga za proirenje predsjednikih ovlasti u borbi protiv recesije.
Kennedyjevu ekonomsku politiku i prijedloge napali su urednik asopisa Fortune
Charles J. V Murphy, guverner New Yorka Nelson Rockefeller, David Rockefeller i
urednici Wall Street Joum ala. Kennedyjev ministar financija, lan CFR-a, Douglas
Dillon izrazio je slaganje s Davidom Rockefellerom glede njegova protivljenja pred
sjednikovoj politici 1962. godine, a 1965. pridruio se Rockefelleru pri osnivanju
formalne skupine za podrku ratu u Vijetnamu.
U vanjskoj politici Kennedy se izrazito protivio i kolonijalizmu (otvorenoj kon
troli nad politikim i ekonomskim ivotom neke zemlje) i neokolonijalizmu (skrivenoj
kontroli). Kennedyjeva podrka ekonomskom razvoju i nacionalizmu Treega svijeta
te njegova tolerancija spram dravne planske ekonomije, ak i kad to ukljuuje ekspro
prijaciju imovine u vlasnitvu amerikih tvrtki, dovele su do sukoba izmeu njega i
elita, kako u SAD-u, tako i u inozemstvu, pie Gibson.
U Vijetnamu je Kennedy od poetka umirio svoje ratu sklone savjetnike pove
avajui broj vojnih savjetnika, sve dok krajem 1963. godine taj broj nije narastao
na otprilike 15 000. Ali, kolebao se pa je, nakon zlosretne invazije u Zaljevu svinja
1961. godine, postajao sve sumnjiaviji u obavjetajne podatke i vojske i CIA-e. 11.
listopada 1963. godine odobrio je predstavku o nacionalnoj sigurnosti br. 263, kojom

122

VLADARI IZ SJENE

se odobrava mogui prekid akcija u Vijetnamu do kraja 1965. godine i ak nareuje

pritajeno povlaenje dijela vojnog osoblja do kraja tekue godine.
Uporno je odbijao preporuke da ukljui kopnene snage, kao to je to uinio
ranije u Laosu. Odbijajui proiriti vojnu umijeanost, Kennedy se protivio Glavnom
stoeru i mnogim visoko pozicioniranim ljudima u svojoj Vladi, ukljuujui (lanove
CFR-a) Deana Ruska, Roberta M cNamaru i McGeorgea i Williama Bundyja", napo
minje Gibson.
Drugi kljuni igra bio je Averell Harriman, lan CFR-a, ija se povezanost
s manipulacijama tajnog drutva protee sve do Prvoga svjetskog rata i nastanka
sovjetskoga komunizma. U jesen 1963. godine, Harriman, jedan od najbliih ljudi
JFK-a, bio je taj koji je zagovarao uklanjanje vijetnamskoga predsjednika Diema i koji
je poslao ono to je postalo poznato kao brzojav sa zelenim svjetlom u Sajgon. U
tom je brzojavu izraena podrka pokretu protiv korumpirane Diemove vlade. Nije
se radilo o upozorenju o dravnom udaru pa se stoga inilo da ga podrava, primje
uje Michael McCIear. Diem je ubijen 2. studenog u dravnom udaru koji su izvrili
njegovi vlastiti generali, a mnogi smatraju da ga je potaknula CIA. Vijetnamski rat
uskoro se rasplamsao.
Osovina Lodge [CFR] - Harriman [CFR] bila je prejaka da bi je predsjednik
Kennedy mogao osujetiti ili nadvladati, primijetio je bivi ameriki veleposlanik u
Sajgonu Frederick E. Nolting.
Kennedy je znao da treba oprezno postupati protivei se ratu koji su podra
vali tako moni interesi. Povjerio je senatoru Mikeu Mansfieldu da se odluio na
potpuno povlaenje iz Vijetnama, ali rekao je da se to ne moe izvriti prije nego
to osvoji drugi mandat na izborima 1964. godine. Korporativna Amerika mogla je
Kennedyja smatrati itekako neodlunim voom" koji je toliko brinuo momke iz Iron
M ountaina.
Premda postoje svi znakovi da je Kennedy planirao okonati ameriki vojni
angaman u Vijetnamu, nikad neemo moi biti sigurni u to. Atentat u Dallasu 22.
studenog 1963. godine, prekinuo je njegovo predsjednikovanje. Okolnosti atentata na
Kennedyja ostaju u najmanju ruku kontroverzne.
Moemo napomenuti da je supruga optuenog atentatora Leeja Harveyja
Oswalda godine 1994. izjavila A. J. Webermanu: Rjeenje Kenenedyjeva umorstva
nalazi se u Sustavu saveznih priuva. Nemojte to omalovaavati. Pogreno je kriviti
iskljuivo [dunosnika CIA-e Jamesa] Angletona i CIA-u. To je samo jedan prst na
istoj ruci. Ljudi koji izdaju novac iznad su CIA-e.
Valja napomenuti jo dvije stvari. Jedna je da je dr. Martin Luther King ml.
ubijen 1968. godine tek kad je usmjerio svoje dinamine govornike i organizatorske vjetine protiv Vijetnamskoga rata. Drugo, brojni dokazi ometanja vjerodostojne
istrage Kennedyjeve smrti ukazuju na primjenu strahovite i trajne sile koja potjee s
najvie razine amerike vladajue strukture - razine koju kontroliraju tajna drutva i
njihovi lanovi iz Wall Streeta.

123

Prema cilju s
Lyndonom B. Johnsonom

Kennedyjev nasljednik, Teksaanin Lyndon B. Johnson, moni voa senatske

veine koji je bio lan Odbora za oruane snage Zastupnikog doma, bio je paljiviji
prema Glavnom stoeru i drutvu iz CFR-a.
2. prosinca 1963. godine, samo nekoliko dana nakon to je postao predsjednik,
Johnson je poslao predstavku generalu Maxwellu Tayloru (C FR ), javno objavljenu tek
1998. godine, u kojoj stoji: to vie gledam, sve mi je jasnije da je Juni Vijetnam
trenutno nae najkritinije vojno podruje. Nadam se da ete se Vi i Vai kolege
iz Glavnoga stoera pobrinuti da se najbolji asnici stave na raspolaganje generalu
[Paulu] Harkinsu na svim podrujima i u sve svrhe. Moramo angairati svoje najbolje
ljude za ovaj zadatak na svim razinama.
ak i uz taj promijenjeni stav Washingtona prema Vijetnamu, rat je trebao biti
isprovociran kako bi se pridobila podrka javnosti skupa s odobrenjem Kongresa.
,,U nadi da e isprovocirati sjevernovijetnamski napad, Johnson je odobrio ponovno
uvoenje razarakih patrola u Tonkinkom zaljevu, pie povjesniar s West Pointa,
bojnik H. R. McMaster. Ta se taktika pokazala uspjenom u takozvanom incidentu u
Tonkinkom zaljevu.
4. kolovoza 1964. godine, ameriki razarai Maddox i Turner Joy, koji su
patrolirali u Tonkinkom zaljevu ispred vijetnamske obale, dobili su poruku da je
Nacionalna agencija za sigurnost uoila pripreme za napad sjevernovijetnamskih
topovnjaa. Ministar obrane telefonirao je predsjedniku Johnsonu i potvrdio pred
vieni" napad.
To je bilo samo dva dana nakon to su tri mala sjevemovijetnamska torpedna
amca izvrila neuspjene napade na Maddox u znak odmazde zbog prepada amaca
pod zajednikim vodstvom Amerike mornarice i Junoga Vijetnama na sjevernovijetnamskoj obali, u akciji zvanoj Operacija planiranje (O PLA N) 34-A', provokativnom
planu koji je oduevljeno odobrio McNamara. Posade razaraa nisu nita znale o
O PLAN-u 34-A.
Posade razaraa zauzele su borbene poloaje, a dva sata kasnije grmjeli su mor
nariki topovi. Kad se raziao dim, nije prijavljena nikakva teta ili rtve, niti su torpedni amci uope vieni. Zapovjednik Wesley McDonald, ija je eskadrila zrakoplova
124

VLADARI IZ SJENE

A-4 kruila iznad zaljeva, kasnije je izvijestio: Posade razaraa dojavljivale su gdje
misle da su bili torpedni amci, ali ja nigdje nisam mogao nai te proklete amce.
Ipak, na temelju toga fantomskog napada, Johnson je sazvao kongresne vode i
zatraio odobrenje da vojno odgovori. Rekao im je: elim da oni [Sjevernovijetnamci]
znaju da to neemo pokorno podnositi i da nai momci plove tim vodama".
Uspanien u tim napetim hladnoratovskim danima, Zastupniki dom jednogla
sno je dopustio Johnsonu, kao vrhovnom zapovjedniku, da poduzme sve nune kora
ke, ukljuujui uporabu oruane sile, kako bi se pruila pomo svakoj zemlji lanici ili
potpisnici Sporazuma o zajednikoj obrani koja trai pomo u obrani svoje slobode.
Rezolucija o ouvanju meunarodnoga mira i sigurnosti u jugoistonoj Aziji,
poznatija kao rezolucija o Tonkinkom zaljevu, usvojena je u Senatu s omjerom gla
sova 88 naprema 2. Jedan od protivnika rezolucije, aljaki senator Ernest Gruening,
upozorio je da rezolucija nije nita drugo doli prijevremena objava rata. A oregonski
senator Wayne Morse upozorio je: Smatram da e u sljedeem stoljeu budui nara
taji gledati sa zgraanjem i velikim razoaranjem na Kongres koji je poinio takvu
povijesnu pogreku."
Rezolucija je uredno zaobila ustavni uvjet prema kojemu samo Kongres ima
ovlasti objaviti rat. Krajem sijenja 1965. M cNamara i savjetnik za nacionalnu sigur
nost McGeorge Bundy rekli su predsjedniku Johnsonu kako je vrijeme da se prekine
petnaestogodinji ogranieni ameriki angaman u Vijetnamu. Rekli su da je vrijeme
za izravnu vojnu intervenciju ili za kraj sukoba putem pregovora. Bob i ja bili smo
skloniji prvom rjeenju, Bundy je kasnije napisao. Johnson se sloio, i mjesec dana
kasnije zapoela je akcija bombardiranja Sjevernog Vijetnama pod kodnim imenom
Kotrljajua grmljavina". Do lipnja je Johnson poslao 100 000 vojnika i Vijetnamski
je rat ozbiljno zapoeo.
Kako bi se dodatno ojaala ta kampanja, ameriki veleposlanik u Sajgonu, lan
CFR-a, Henry Cabot Lodge, zamijenjen je lanom CFR-a i bivim efom Glavnoga
stoera, generalom Maxwellom Taylorom.
Iz perspektive 1984. godine, urednici U.S. News & World Reporta tono su
uvidjeli da je tada posijano sjeme za dananji sukob izmeu predsjednika Reagana
i Kongresa zbog uporabe amerike vojne sile - od Centralne Amerike do Libanona
i Perzijskoga zaljeva. Godine 1999., dok je predsjednik Clinton bio pred opozivom
/bog tajenja seksualne afere, ini se da se nitko u Kongresu nije zamarao time to
je nastavio tu neustavnu tradiciju napadima na Irak i Kosovo u ime Ujedinjenih
naroda.
Pogled na lanove Vijea za inozemne poslove - tu tvorevinu Rockefellerovih
Morganovih ljudi koji su povezani s mentalitetom Rhodesova i Milnerova tajnoga
drutva - otkriva nam popis glavnih likova ere Vijetnamskoga rata: M cNamara, Cyrus
Since, Walt Rostow, William i McGeorge Bundy, Dean Acheson, Dean Rusk i Averell
'arriman. Svi ameriki veleposlanici u Sajgonu za vrijeme rata - Henry Cabot Lodge,
laxwell Taylor i Ellsworth Bunker - bili su lanovi CFR-a i igrali su istaknute uloge

125

JIM MARRS

u amerikoj politici. Ustvari, mnogi od najvanijih zagovaraa amerikog angama

na u Vijetnamu, i unutar i izvan Vlade, bili su lanovi Upravnog odbora C FR -a,
napominje Donald Gibson. To ukljuuje Aliena Dullesa, Davida Rockefellera, Johna
J. McCloyja i Henryja M. Wristona (Morganova suradnika).
Primijetivi d a je William Divlji Bill Donovan, elnik Uprave stratekih slubi,
pretee ClA-e, kao mladi bio osobni posrednik J. P Morgana mlaeg, Gibson napo
minje: ..Do poetka 1960-ih Vijee za inozemne odnose, Morganovi i Rockefellerovi
interesi i obavjetajna zajednica bili su toliko meusobno povezani da su praktiki bili
jedan entitet.' Prema istraivau CFR-a Jamesu Perloffu, Walt Rostovv, koji je postao
nacionalni savjetnik za sigurnost predsjednika Johnsona 1966. godine, ne samo d a je
bio lan CFR-a, nego je bio i triput odbijen za mjesto u Eisenhovverovoj administraciji
zato to nije proao sigurnosne provjere. U svojoj knjizi iz 1960. godine, Sjeditijene
Drave na svjetskom popritu (The United States in the World Arena), Rostow je otkrio
svoje CFR-ovsko globalistiko stajalite pozivajui na stvaranje meunarodnih policij
skih snaga. Legitiman ameriki nacionalni cilj jest da se svim dravama - ukljuujui
Sjedinjene Drave - ukine pravo da koriste temeljnu vojnu silu kako bi provodile
vlastite interese. Budui d a je to preostalo pravo korijen dravne suverenosti... u ame
rikom je interesu da nestane dravnosti u historijskom sm islu, napisao je.
lan C FR -a M cNam ara pridodao je amerikom obavjetajnom aparatu
Obrambenu obavjetajnu agenciju (DIA), osnovanu 1. kolovoza 1961. godine. Do
rujna, on i Taylor vrili su pritisak za vei ameriki angaman u Vijetnamu prepo
ruujui slanje dodatnih 16 000 vojnika. estoko se usprotivio pomonik ministra
vanjskih poslova George Ball, upozorivi da bi takav potez rezultirao razmjetajem
najmanje 300 000 amerikih vojnika u dvije godine. Kennedy je uvaio McNamarin
savjet.
Upravo je M cNamara kasnije, sluei kao ministar obrane do 1968. godine,
neprekidno smanjivao amerike vojne snage i formulirao politiku kojom su se zabra
njivali strateki zrani napadi na Sjeverni Vijetnam. Godine 1978., nakon to je
Vijetnamski rat zavrio komunistikim preuzimanjem vlasti u Junom Vijetnamu,
McNamara je postao predsjednik Svjetske banke (profitne agencije Ujedinjenih
naroda i omiljen projekt CFR-a) te koordinirao pozajmicu 60 milijuna dolara pobjed
nicima.
William Bundy (Red, 1939.), koji se pridruio CIA-i 1951. godine, postao je
direktor C FR-a 1964., iste godine kad je imenovan pomonikom ministra vanjskih
poslova za dalekoistone poslove. Velikim dijelom stojei iza planiranja amerike poli
tike prema Vijetnamu, Bundy je, prema pentagonskim dokumentima", nainio nacrt
rezolucije o lonkinkom zaljevu. Bundy je bio umijean i u OPI A N 34-A, agresivne
upade amerikih topovnjaa pred sjevernovijetnamsku obalu pod vodstvom CIA-e
(moda uz krenje meunarodnih zakona) koji su izazvali odmazdu prema amerikoj
estoj floti, to je rezultiralo incidentom u Tonkinkom zaljevu. Bundy je kasnije
postao urednikom CFR-ove publikacije Foreign Affairs.

126

VLADARI IZ SJENE

*
Bundyjev brat, lan CFR-a, McGeorge Bundy (Red, 1940.), navodno je bio
jedan od poticatelja Izvjetaja iz Iron M ountaina" te Kennedyjev i Johnsonov
posebni pomonik za pitanja nacionalne sigurnosti; tu je poziciju mogao koristiti
da sortira informacije svom efu. Bundy se prikljuio amerikoj vojsci kao redov na
poetku Drugoga svjetskog rata i ubrzo je pomagao u planiranju invazije na Siciliju i
Normandiju. Kasnije je, u dobi od 27 godina, postao pomonik ministra rata. Potom
je sluio kao predsjednik Zaklade Ford od 1966. do 1979. godine.
Djelujui zajedno, braa Bundy mogla su potpuno kontrolirati tijek informacija
koje se odnose na Vijetnam iz obavjetajnih agencija te Ministarstva vanjskih poslova
i obrane, pretpostavlja Anthony C. Sutton.
Ministar vanjskih poslova Dean Rusk, koji je takoer imenovan kao poticatelj
Izvjetaja iz Iron M ountaina", bio je zamjenik efa osoblja u saveznikom zapo
vjednitvu u Aziji za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Dean Rusk, Rhodesov stipen
dist, lan CFR-a i predsjednik Zaklade Rockefeller, provodio je politiku Johna F
Kennedyja, ali i politiku svojega bliskog prijatelja Lyndona Johnsona, koji je svojoj
biografinji Doris Kearns rekao da je izgradio svoj savjetniki sustav oko Ruska.
lanovi CFR-a Dean Acheson i Robert Lovett oduevljeno" su preporuili Ruska
predsjedniku Kennedyju.
Kako su dokumentirali Walter Isaacson i Evan Thomas, predsjednik Johnson
sastajao se s odabranom skupinom od etrnaest savjetnika gotovo svakodnevno. Meu
njima je bilo dvanaest lanova CFR-a, svi su bili bankari ili pravnici i svi su prepo
ruivali vei angaman u Vijetnamu. estorica kljunih savjetnika bili su Trumanov
ministar obrane Robert Lovett, John J. McCloy, Averell Harriman, Dean Acheson te
savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Charles Bohlen i bivi ameriki veleposlanik
u Rusiji George Kenna - svi lanovi CFR-a. Johnson ih je zvao svojim mudracima.
Do 1968. godine svi ti savjetnici najednom su se okrenuli protiv rata.
Johnson je bio tako okiran i utuen zbog te izdaje vanjskopolitike elite da je
na televiziji obznanio da se nee ponovno kandidirati. Kad su ga upitali zato su
Johnsonovi savjetnici promijenili stav, general Maxwell Taylor mogao je odgovoriti
samo sljedee: Moji prijatelji iz Vijea za inozemne odnose ivjeli su u sjeni Next'
\brk lim esa." Drugim rijeima, ti su se ljudi prenuli iz samozavaravanja i shvatili da
su Sjedinjene Drave podijeljene oko Vijetnama. ak i tada, rat se nastavio sljedeih
sedam godina.
S novoimenovanim predsjednikom Richardom Nixonom na elu ratnog pothva
ta. lan CFR-a i Trilateralne komisije Henry Kissinger stupio je na dunost savjetnika
za nacionalnu sigurnost poetkom 1969. godine. Do kraja te godine Kissinger je
;uzeo kontrolu nad amerikom politikom u Vijetnamu. Neki tvrde da je postavljen
tu poziciju upravo radi toga. Nixonov ministar obrane Melvin Laird priznao je:
kao bih d aje , to se tie ideolokog pogleda na svijet, predsjednik Nixon u velikoj
jeri bio pod Kissingerovim utjecajem premda mu nije bio prijatelj i nije ga poznavao
je prosinca 1968. godine.

127

JIM MARRS

Godine 1970. Kissinger se sastao nasamo s lanom osoblja VVinstonom Lordom.

Prema Lordu, njegov je ef htio podijeliti i razmotriti sa svojim najbliim suradnici
ma glavne politike odluke, tako da se rairena predodba o Kissingeru kao o ovjeku
koji ne voli uti neslaganje pokae neistinitom". Lord i drugi lanovi osoblja oito su
odobrili Kissingerov plan za eskalaciju rata, budui da su se borbe uskoro proirile
i u Kambodu. Usprkos tom irenju, u ratu je bilo sve manje pomaka te je poeo
jenjavati.
Kissinger, smatran vodeim amerikim diplomatom sve do 1990-ih godina,
naveo je Eugenea McCartyhja na komentar: Henry Kissinger dobio je Nobelovu
nagradu [za mir] za nadgledanje zavretka rata koji je zagovarao - to je uistinu visoka
diplomacija.
Godine 1971. lan Kongresa iz Louisiane John R. Rarick bezobzirno je optuio
C FR da je poticao rat u Vijetnamu. U jednoj okrunici Rarick je napisao: Masakr
u Mi Laiju, osuivanje porunika [Williama] Calleyja na doivotni zatvor, Prodaja
Pentagona' i takozvani pentagonski dokumenti glavni su primjeri pokuaja da se
sva krivnja u oima naroda svali na vojsku. Ali, nitko ne pokazuje na Vijee za
inozemne odnose - C FR - skupinu od otprilike 1400 Amerikanaca koja ukljuuje
gotovo sve osobe na najviim razinama koje su donosile odluke i vodile politiku u
Vijetnamskom ratu. C B S govori narodu kako eli da zna to se dogada i koga valja
kriviti. Zato C B S ne kae amerikom narodu o CFR -u i pusti ga da sam odlui
koga kriviti za fijasko u Vijetnamu - planere i one koji su donosili najvanije odlu
ke iz tijesno povezane financijsko-industrijsko-intelektualne aristokracije ili vojne
voe pod civilnom kontrolom koji su imali malo ili nimalo glasa u cjelokupnoj poli
tici i operacijama te kojima je zakonom zabranjeno rei amerikom narodu svoju
stranu prie... Tko e narodu rei istinu ako oni koji kontroliraju 'm ehanizam prava
na zn an je' kontroliraju i V ladu?
Budui da su lanovi CFR-a shvaali ekonomsku nunost rata, ali su se i slagali
da nuklearni rat ne dolazi u obzir, odlueno je da e budui sukobi biti ograniena
domaaja. Moramo biti spremni sami izvoditi ograniene akcije, napisao je jedan
suradnik CFR-ova Foreign Affairsa 1957. godine. Inae neemo napredovati dalje od
' masovne odm azde', to nam vee ruke u sukobima gdje je u pitanju manje od naeg
opstanka. A moramo biti spremni i na gubitke u ogranienim akcijama.
Nije teko izgubiti u sukobu kad je vojska onemoguena. Godine 1985.,
Kongresni arhiv objavio je pravila angamana pod kojima se amerika vojska borila
u Vijetnamu, s kojih je tada skinuta oznaka povjerljivosti. Ta su pravila zauzimala 26
stranica i ukljuivala ogranienja kao to su opetovana odbijanja doputenja zranim
snagama da bombardiraju mete od najvee strateke vanosti koje je odredio Glavni
stoer, opa naredba amerikim vojnicima da ne smiju pucati na Vijetkong ako oni ne
pucaju na njih, zabrana bombardiranja vozila udaljena vie od 200 metara od Ho i
Minova puta, zabrana napadanja sjevernovijetnamskih lovaca ako nisu u zraku i ne
ponaaju se otvoreno neprijateljski, zabranjen pristup mjestima za lansiranje projek

128

VLADARI IZ SJENE

tila zemlja-zrak u izgradnji, zabrana progona neprijateljskih postrojbi ako prijeu u

Laos ili Kambodu.
SAD je javno uvjeravao Sjeverni Vijetnam da nee bombardirati odreena
podruja, to je omoguilo njihovim protuzranim postrojbama da se koncentriraju
na podrujima koja bi mogla biti bombardirana, zbog ega su uvelike poveani ame
riki gubici.
Povrh tih ogranienja, koja su bila potpuno neshvatljiva obrazovanim asnicima,
bilo je doputeno da se vitalni materijali i zalihe neometano prevoze preko sjevernovijetnamske luke Haiphong, od ega je oko 80 posto dolazilo od tobonjih neprijatelja
- Rusije i Kine.

129

I Trgovanje s neprijateljem

N a vrhuncu rata, trgovina s komunistikim zemljama koje su opskrbljivale

Sjeverni Vijetnam zapravo se pojaala - to je bio jo jedan cilj CFR-a.
Jo 1961. godine, osniva Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski napisao je u
Foreign Affairsu da bi SAD trebale pruiti ekonomsku pomo istonoj Europi. David
Rockefeller signalizirao je da odobrava tu trgovinu posjetom Moskvi sredinom 1964.
godine.
David Rockefeller, predsjednik banke Chase Manhattan, izvijestio je danas
predsjednika Johnsona o svojem nedavnom susretu s ruskim premijerom Nikitom S.
Hruovom. Rockefeller je obavijestio Johnsona d a je u dvosatnom razgovoru komu
nistiki elnik rekao kako bi SAD i Sovjetski Savez trebali vie trgovati'. H ruovje,
prema Rockefellera, rekao da bi volio da SAD povea dugorone kredite [pozajmice]
Rusima, izvijestio je Chicago Tribune 12. rujna. Rockefelleri su imali dugu povijest
trgovanja s Rusima, koja datira jo od 1920-ih godina kad je banka Chase poduprla
osnivanje Ameriko-ruske trgovake komore.
13. listopada 1966. godine New Ibrk Times je izvijestio: SAD je danas prihva
tio jedan od prijedloga predsjednika Johnsona za poticaj trgovine izmeu Istoka i
Zapada ukinuvi ogranienja izvoza vie od 400 proizvoda u Sovjetski Savez i istonu
Europu. Niti jedan mjesec kasnije, 27. listopada, Times izvjetava: Sovjetski Savez i
njegovi saveznici sporazumjeli su se na konferenciji svojih elnika u Moskvi prologa
tjedna da dodijele Sjevernom Vijetnamu materijalnu i novanu pomo u iznosu od
oko jedne milijarde dolara.
Godine 1967. Rockefelleri su zajedno sa Cyrusom Eatonom, kojega je asopis
Parade nazvao najboljim kapitalistikim prijateljem komunista, financirali tvornice
aluminija i gume u Sovjetskom Savezu. Mladog je Eatona John D. Rockefeller odvra
tio od toga da postane propovjednik pa je umjesto toga postao osniva tvrtke Republic
Steel. Amerikom tehnologijom i financijama, uglavnom preko Rockefellerove banke
Chase Manhattan, izgraena je 1970-ih godina tvornica na rijeci Kami vrijedna pet
milijardi dolara. U tvornici su se proizvodili kamioni, od kojih su mnogi bili prilago
eni za vojnu uporabu.
Sporazume koji odobravaju ameriko financiranje te tvornice potpisao je George
Pratt Shultz, koji je kasnije zamijenio lana C FR-a Alexandera Haiga na mjestu mini

130

VLADARI IZ SJENE

stra vanjskih poslova predsjednika Reagana. Shultz je bio direktor CFR-a i roak ge
Harold Pratt, koja je donirala Pratt House Vijeu za sjedite.
Dakle, ameriki vojnici borili su se protiv Sjevernog Vijetnama, dok su ameriki
proizvodi i financije odlazili u Rusiju i istonu Europu koji su slali novac i materijale
u Sjeverni Vijetnam. Stoga je razumljivo zato su studenti, od kojih su mnogi bili
itekako svjesni apsurdnosti te situacije i od kojih su svi bili podloni vojnoj obvezi,
poeli demonstrirati protiv rata.
ak i u antiratnom pokretu moe se pronai ruka tajnih drutava. Godine 1968.,
Jam es Simon Kunen, autor knjige o svojim studentskim aktivistikim danima pod
naslovom Izjava o jagodama: biljeke studenta revolucionara (The Strawberry Statement:
Notes of a College Revolutionary), napisao je: ,,I na skupu [Prve studentske internacionale pod pokroviteljstvom organizacije Studenti za demokratsko drutvo] ljudi s
okruglih stolova Business Internationala - sastanaka pod pokroviteljstvom Business
Intemationala za njihove klijente i elnike vlada - pokuali su vrbovati neke radikale.
T i su ljudi vodei svjetski industrijalci i sastaju se kako bi odluili kako e nam se
odvijati ivoti. To su tipovi koji su napisali Savez za napredak [Kennedyjev program iz
1961. godine ija je svrha bila oko 20 milijardi dolara pozajmica za ekonomske i dru
tvene reforme u 22 latinoamerike zemlje, koji je propao ubrzo nakon njegove smrti].
Oni su lijevo krilo vladajue klase... Ponudili su da financiraju nae demonstracije u
Chicagu. Nudili su nam i novac od Essa, tj. Rockefellera. ele da napravimo velik
radikalni mete kako bi se inilo da su oni u centru dok se kreu ulijevo.
Kunen je uhvatio zbunjeno stanje duha mlaahnih antiratnih demonstranata na
poetku svoje knjige napisavi: Nije li neobino da nitko nikad ne ide u zatvor zato
to vodi rat, a kamoli zato to ga zagovara? Ali, zatvori su puni onih koji ele mir. Ne
htjeti ubijati znai biti kriminalac. Strpaju te u zatvor samo ako trai od njih da te
puste na miru. To mi se ini sasvim neobinim.
Za one Amerikance koji su to proivjeli - bili protiv rata ili ne - cijena
Vijetnamskoga rata trebala bi ostati svjea u svijesti: gotovo 50 000 mrtvih vojnika,
vie od 300 000 ranjenih (mnogo vie onih s mentalnim i emocionalnim problemima)
i propale nade predsjednika Johnsona u divno drutvo, koje je sruila podijeljena,
neprijateljska javnost, optereeno uzdrmanim gospodarstvom. Mnogo je veu cijenu
platio Vijetnam - 250 000 mrtvih Junovijetnamaca i 600 000 ranjenih, u usporedbi
s 900 000 ubijenih i dva milijuna ranjenih Sjevernovijetnamaca i vijetkongovaca.
Pbginule su jo stotine tisua civila i u Sjevernom i u Junom Vijetnamu, mnogi u
amerikim bombardiranjima, a seoska su podruja bila unitena bombama, topni
tvom, minama i kemikalijama. Ukupna financijska cijena rata procijenjena je na 200
milijardi dolara.
Nakon svega toga, SAD se povukao. Nepojmljivo je kako itko danas moe
promatrati ameriko iskustvo u Vijetnamu ikako drugaije nego kao potpuni poraz raz neshvatljiv hrabrim mukarcima i enama koji su se borili ondje, kao i veini
merikanaca.

131

JIM MARRS

Vijetnamski je rat zagonetka samo ako ga se promatra kroz mitove stvorene o

njemu - poput onoga da je posljedica nepromiljenosti ili presamouvjerenog ovinizma", objanjava Perloff. Meutim, gledan kao vjebanje hotimino loeg voenja, ne
moe zavarati, jer njegov je ishod posve ispunio uobiajene ciljeve C FR -a.

I Koreja

Manipulacija tajnih drutava objema sukobljenim stranama bila je najoitija u

Koreji poetkom 1950-ih godina. Kao i u Perzijskom zaljevu i Vijetnamu, taj se sukob,
koji je stajao ivota 34 000 Amerikanaca, slubenom terminologijom nazivao policij
skom akcijom, a ne ratom.
Mnogi dokumenti pokazuju da je korejski sukob bio rezultat pomnog planiranja
ljudi ija se kontrola protee i na SAD i na Sovjetski Savez.
Taj je sukob zapoeo osnivanjem Ujedinjenih naroda krajem Drugoga svjetskog
rata. Naziv Ujedinjeni narodi" utisnut je u umove Amerikanaca tijekom rata kad se
odnosio na drave ujedinjene protiv Njemake, Italije i Japana.
Organizacija U N -a samo je izdanak stare Lige naroda, tog neuspjenog pokua
ja stvaranja svjetske vlade koji su potaknuli Woodrow Wilson i lanovi Milnerovih i
Rhodesovih tajnih drutava. Ta je ideja oivjela tijekom ludila svjetskoga rata kad su
se predstavnici SAD-a, Sovjetskoga Saveza, Velike Britanije i ang Kai-ekove Kine
sastajali na posjedu Dumbarton Oaks kod Washingtona od 21. kolovoza do 7. listo
pada 1944. godine.
Glavni pokreta te i sljedeih akcija za osnivanje Ujedinjenih naroda bio je John
Foster Dulles, koji je pomagao pri osnivanju Vijea za inozemne odnose. Sudionik
mirovne konferencije u Versaillesu 1917. godine, Dulles je stvorio i Obrambeni savez
jugoistone Azije, koji je pruio opravdanje za Vijetnamski rat.
Daljnje potankosti djelovanja Ujedinjenih naroda razraene su tijekom kljune
Konferencije u Jalti u veljai 1945. godine. Upravo je tajnim protokolima u Jalti
dogovorena podjela Koreje du 38. paralele te doputeno Sovjetskom Savezu i Kini
da kontroliraju sjeverni dio.
Takav se potez razmatrao godinu ranije. lanak u Foreign Affairsn u travnju
1944. godine pozvao je na skrbnitvo nad Korejom... koje ne bi preuzela odreena
Vava, nego skupina sila, recimo, SAD, Velika Britanija, Kina i Rusija. elnitvo
F R -a shvaalo je da amerika javnost moda nee pristati na rat u sluaju da takvo
krbnitvo bude ugroeno pa je poelo smiljati opravdanje za intervenciju.
U internoj predstavci CFR-a iz 1944. stajalo je da bi se feti suverenosti i te'a... koja nastaje zbog ustavne odredbe da samo Kongres moe objaviti rat mogli

133

JIM MARRS

pohiti tvrdnjom da bi sporazum prevladao tu zapreku [pa se]... nae sudjelovanje u

takvoj policijskoj akciji, koju bi mogla preporuiti [neka] meunarodna organizacija
za sigurnost, ne bi nuno moralo shvaati kao rat.
Nije nerazumno tvrditi da komunistikog reima u Sjevernoj Koreji i Korejskoga
rata ne bi ni bilo, da pomou amerikih pregovora [koje su vodili lanovi CFR-a] i poiljki,
u Drugom svjetskom ratu, SSSR nije doveden na pacifiko ratite, komentira Perloff.
Slubeno stvaranje UN -a zapoeto je dva mjeseca nakon Jalte na Konferenciji
Ujedinjenih naroda o meunarodnoj organizaciji odranoj u San Franciscu. Rezultat
je bila povelja potpisana u lipnju, koja je stupila na snagu 24. listopada 1945. godine,
malo vie od dva mjeseca nakon zavretka Drugoga svjetskog rata. Ujedinjene narode
stvorilo je Vijee za inozemne odnose", pie Ralph Fpperson. ,,U amerikoj delegaciji
na UN-ovoj konferenciji u San Franciscu bilo je 47 lanova Vijea.
Njihov glavni savjetnik" bio je John Foster Dulles. Ohrabren tim impresivnim
postignuima, Dulles je smatrao svoje imenovanje za ministra vanjskih poslova predsjed
nika Eisenhovvera, u sijenju 1953. godine, mandatom za odreivanje vanjske politike,
to se obino smatra predsjednikovom domenom", stoji u Encyclopaediji Britannici.
S obzirom na to da Dulles i drugi lanovi CFR-a stoje iza stvaranja UN-a, ne
iznenauje to to ta organizacija danas nadzire Meunarodnu banku za obnovu i
razvoj (koja se obino naziva Svjetskom bankom) i Meunarodni monetarni fond.
UN je takoer dom brojnih drutvenih organizacija, ukljuujui Meunarodnu orga
nizaciju rada (ILO ), Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetsku zdrav
stvenu organizaciju (W HO), UN-ovu organizaciju za obrazovanje, znanost i kulturu
(U N E S C O ) i Fond U N -a za djecu (U N IC E F ).
Godine 1947., nakon prekida pregovora o ponovnom ujedinjenju, pitanje Koreje
preputeno je Ujedinjenim narodima. Do 1949. godine i SAD i Sovjetski Savez
povukli su vei dio ratnih okupacijskih postrojbi s Korejskog poluotoka. Ameriko
povlaenje ostavilo je samo 16 000 Junokorejaca naoruanih uglavnom pjeakim
orujem da se suoe s vie od 150 000 pripadnika sjevernokorejske komunistike voj
ske s najmodernijim ruskim tenkovima, zrakoplovima i topnitvom. General Albert C.
Wedemeyer, kojega je predsjednik Truman poslao da procijeni situaciju, izvijestio je
da komunisti predstavljaju izravnu prijetnju Junoj Koreji. Bio je ignoriran, a njegov
izvjetaj skriven od javnosti.
U sijenju 1950. godine sjevernokorejski premijer Kim Il-sung proglasio je
godinu ujedinjenja i poeo gomilati postrojbe du 38. paralele. Kao i u buduem
Zaljevskom ratu, ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, puno lanova CFR-a, nije
uinilo nita. Trumanov ministar vanjskih poslova, lan CFR-a, Dean Acheson, javno
je rekao d a je Koreja izvan obrambene linije SAD-a. To je dalo jasan znak Kimu, koji
je u lipnju, uz pokroviteljstvo Rusa, izvrio invaziju na Junu Koreju , pie Perloff.
Ameriki elnici izraavali su iznenaenost i ljutnju zbog sjevernokorejskoga
napada te zatraili hitan sastanak Vijea sigurnosti UN -a, tada sastavljenog od SADa, Velike Britanije, Francuske, Sovjetskoga Saveza i nacionalistike Kine.

134

VLADARI IZ SJENE

\
Vijee je u odsutnosti Sovjetskoga Saveza i s Kinom, koju je predstavljao samo
antikomunist ang Kai-ek, izglasalo intervenciju UN-a u Koreji. Teoretiari zavjere
napominju da je tu odluku mogao sprijeiti ruski veto. Ali, neobino je da su sovjet
ski delegati bojkotirali sastanak zato to U N nije priznao komunistiku Kinu. Ubrzo
nakon tog glasanja sovjetski su se delegati vratili iako Narodna Republika Kina jo
nije bila priznata.
27. lipnja, uz odobrenje UN-a, predsjednik Truman naredio je amerikim
postrojbama sudjelovanje u UN-ovoj policijskoj akciji" obrane June Koreje. Tijekom
srpnja i kolovoza, brojano i naoruanjem slabija junokorejska vojska, zajedno s
etiri slabo opremljene amerike divizije koje je poslao Truman, bila je potisnuta na
vrh Korejskog poluotoka. Situacija je do sredine rujna izgledala vrlo loe, a tada je
general Douglas MacArthur izvrio sjajan i smion napad na luku Inchon, smjetenu
na polovici poluotoka, kojim je prekinuta sjevernokorejska borbena linija i kojom su
presjeene opskrbne rute.
Razbijeni Sjevernokorejci povukli su se pred postrojbama U N -a - od kojih su
90 posto inili Amerikanci. Kad su borbe prele 38. paralelu, Mao Zedong je upo
zorio da bi svaki pokret postrojbi UN-a prema rijeci Yalu Jiang na granici s Kinom
bio neprihvatljiv. MacArthur je upozorio Ministarstvo vanjskih poslova da se kineske
postrojbe gomilaju sjeverno od te rijeke, ali na njegova se upozorenja nisu obazirali.
25 studenog gotovo 200 000 kineskih dobrovoljaca prelo je Yalu Jiang i sukobilo
se s nepripremljenim postrojbama UN-a. U prosincu ih je prelo jo 500 000. Opet
su Amerikanci i njihovi saveznici bili potisnuti, ali uspjeli su se pregrupirati pa su
se kasnije protunapadom vratili do 38. paralele. Rat se pretvorio u niz akcija iznad i
ispod sporne paralele.
Kao i u Vijetnamu, amerika je vojska bila onemoguena politikim odlukama
koje su je sprijeile da u potpunosti sudjeluje u korejskom sukobu. Ali, za razliku od
Vijetnamskoga rata, prilino ugledni vojni elnici usprotivili su se tim ogranienjima
i apelirali izravno na ameriku javnost da ih podri.
General MacArthur, junak Drugoga svjetskog rata, zapovjedio je zranim snaga
ma da bombardiraju mostove na rijeci Yalu Jiang, to bi prekinulo kineske opskrbne i
komunikacijske linije. Obratio se naklonjenim lanovima Kongresa da podre njegove
vojne akcije i dopuste nacionalistikim Kinezima na Tajvanu da otvore drugi front
protiv Kine kako bi se ublaio pritisak na Koreju.
Slubena reakcija bila je ustra. MacArthurove zapovijcdi za bombardiranje
ponitio je general George Marshall (otac Marshallova plana za obnovu Europe nakon
Drugoga svjetskog rata i lan C FR-a kojega je predsjednik Truman povukao iz miro
vine da mu bude ministar obrane). To je isti Marshall koji je kao ef Glavnog stoera
navodno bio unaprijed obavijeten o napadu na Pearl Harbor.
MacArthuru je nareeno da ne bombardira kljune kineske opskrbne baze i da
zapovijedi pilotima da ne love neprijateljske zrakoplove u bijegu. Kineski zapovjednik
Lin Piao rei e kasnije: Nikad ne bih izvrio napad te riskirao ivote svojih ljudi

135

JIM MARRS

i svoj vojniki ugled da nisam bio uvjeren kako e Washington sprijeiti generala
MacArthura da poduzme odgovarajue protumjere protiv mojih opskrbnih i komu
nikacijskih linija.
Zbog obraanja javnosti predsjednik Truman razrijeio je MacArthura dunosti
10. travnja 1951. godine. Zamijenio ga je general Matthew B. Ridgeway, koji je kasnije
postao lan CFR-a.
MacArthurov plan za diverzijski napad Tajvana nikad nije ostvaren. Blokiran
je Trumanovom naredbom samo dva dana nakon sjevernokorejskog napada. IVema
Vladinim dokumentima, Truman je rekao: Zapovjedio sam Sedmoj floti da sprijei
svaki napad na Formozu [dananji lajvan]. Kao dodatak tom potezu, pozivam kinesku
Vladu na Formozi da prekine sve zrane i pomorske operacije protiv kontinenta. Sedma
flota pobrinut e se da to bude uinjeno. General Marshall takoer je odbio ponudu
ang Kai-eka da poalje postrojbe kako bi pomogle Amerikancima u Koreji.
Osim tih neshvatljivih naredbi kojima su se ograniavale vojne opcije, nevjero
jatna je i injenica da su ruski zapovjednici upravljali sukobom na objema stranama.
Zbog sporazuma iz Jalte i zahvaljujui opskrbljivanju Sjeverne Koreje vojnom opre
mom i tehnologijom, sovjetski su vojni dunosnici uvelike nadzirali rat. Epperson
je citirao priopenje za tisak Pentagona koje oznaava dva sovjetska asnika odgo
vornima za pokrete preko 38. paralele. Jedan od njih, general Vasiljev, bio je zapravo
prislukivan dok je davao zapovijed za napad 25. lipnja 1951. godine.
Zapovjedni lanac generala Vasiljeva pruao se od Koreje preko Moskve do UN-ova
glavnog podtajnika za politika pitanja i pitanja Vijea sigurnosti. Istodobno, zapo
vjedni lanac generala MacArthura iao je preko predsjednika Trumana do zamjenika
glavnog tajnika UN -a za politika pitanja i pitanja Vijea sigurnosti, iju je funkciju
tada obnaao Rus Konstantin Zinenko. To znai da su sovjetski asnici nadgledali
sjevernokorejsku ratnu strategiju izvjetavajui drugoga sovjetskog dunosnika u istoj
UN-ovoj slubi koja je koordinirala saveznike ratne akcije.
Ustvari, komunisti su upravljali objema stranama u ratu", pie Griffin. Ono to
teoretiari zavjera dosad nisu uzimali u obzir jest dokaz da su komunistiku Rusiju
od poetka financirali i kontrolirali najui krugovi suvremenih amerikih tajnih dru
tava.
U ratu je na koncu dolo do pat-pozicije, to je zavrilo primirjem potpisanim
27. srpnja 1953. godine, est mjeseci nakon to je general Dwight Eisenhower postao
predsjednik SAD-a.
MacArthur je, napomenuvi da prvi put u svojoj vojnoj povijesti SAD nije uspio
izvojevati pobjedu, kasnije izjavio: Nikad prije ova zemlja nije bila upletena u borbu
na ivot i smrt s neprijateljskom silom bez vojnoga cilja, bez politike osim ogranienja
koja su utjecala na operacije i zapravo ak bez slubeno proglaenoga ratnog stanja."
To je presedan u SAD-u koji nas proganja do dana dananjeg.
JV>, je li opet postojala skrivena svrha tog naoko besmislenog sukoba, svrha
koja dopire do najviih krugova tajnih drutava? lanak u Foreignu Affairsu iz 1952.

136

VLADARI IZ SJENE

godine objanjava: Znaenje naeg iskustva u Koreji, kako ga ja vidim, u r-me je

to smo napravili povijesni napredak prema odrivom sustavu kolektivne sigur
nosti. Dakle, Koreja je bila jo jedan korak naprijed prema ostvarivanju CFR-ova
cilja jedinstvene svjetske vlade, poduprt ujedinjenim vojnim zapovjednitvom kao u
Sjevernoatlantskom savezu (NATO). lan CFR-a Dean Acheson kasnije je priznao:
Jedini razlog zato sam rekao predsjedniku da se bori u Koreji bio je taj da se potvrdi
NATO.
I NATO i Ujedinjeni narodi posljedica su najznaajnijeg dogaaja 20. stoljea Drugoga svjetskog rata - a revni istraiva tu otkriva jo jedan bjelodani otisak tajnih
drutava.

137

Uspon nacistikog kulta

Amerikancima odgojenim na ratnim propagandnim filmovima i izdanjima

posveenim samo ratnoj tehnologiji i bitkama teko je povjerovati da je Drugi svjet
ski rat velikim dijelom bio posljedica interne borbe izmeu tajnih okultnih drutava
sastavljenih od bogatih biznismena koja je naposljetku dovela do meunarodnih
napetosti to su izazvale otvoreni rat.
Kao i u drugim sukobima, manipulacija i utjecaj tih drutava moe se otkriti u
izvoritu i financiranju tog rata, a ne na bojnom polju. Danas postoji obilje dokaza koji
ukazuju na to da su Drugi svjetski rat izazvali posrednici i lanovi tajnih drutava pove
zanih s iluminatima i masonima i u Njemakoj i u Britaniji. Upravo su se u tom pra
vednom ratu starija mistina drutva koja trae osloboenje od Crkve i drave stopila sa
suvremenim tajnim drutvima kojima je ponajprije stalo do bogatstva, moi i kontrole.
Sir Winston Churchill osobno je... zahtijevao da se okultizam Nacistike partije
ni pod kakvim okolnostima ne otkrije irokoj javnosti, pie Trevor Ravenscroft, koji
je tvrdio da je blisko suraivao s dr. Walterom Johannesom Steinom, Churchillovim
povjerljivim savjetnikom. Zato to Niirnberki proces nije uspio identificirati narav
zla koje je djelovalo iza vanjske fasade nacionalsocijalizma, bio je uvjeren da moraju
proi jo tri desetljea prije nego to e postojati dovoljno brojno itateljstvo koje e
razumjeti inicijacijske obrede i metode crne magije jezgre nacistikog vodstva.
Tu znaajnu izjavu potvrdio je Airey Neave, jedan od tuitelja u Niirnbergu, koji
je rekao da su okultni aspekti djelovanja nacista proglaeni neprihvatljivima zato to
se sud bojao psiholokih i duhovnih implikacija u zapadnim zemljama. Takoer su
smatrali da bi se takva vjerovanja, oprena opem racionalizmu, mogla iskoristiti za
obranu koja bi se temeljila na neuraunljivosti nacistikih voa.
4
Povijest prepoznaje Adolfa Hitlera kao dominantnu figuru rata, stoga da bi se
razumjela umijeanost tajnih drutava, mora se prvo razumjeti Hitler i podrijetlo
njegove Nacistike partije. Napisano je mnogo knjiga i lanaka te snimljeno mnogo
posebnih televizijskih emisija koji dokumentiraju veze Hitlerovih nacista i okultnih
drutava, ali malo ih je uspjelo razjasniti da je Hitler bio njihovo djelo.
Kako bi se potpuno shvatilo kako je i radi ega Hitler bio stvoren, treba pomno
analizirati tajne skupine koje su djelovale oko Hitlera, kao i njihove veze s vojnim
obavjetajnim slubama.
138

VLADARI IZ SJENE

Hitlerovi nacisti bili su kudikamo vie od obinoga politikog pokreta. Sebe su

vidjeli kao voe kvazireligijskog pokreta poteklog iz tajnih organizacija iji su ciljevi
bili isti kao oni iluminata ili slobodnih zidara. Bili su kult... i kao kod svakog tipinog
kulta, glavni su im neprijatelji bili drugi kultovi, napominje Peter Levenda u dobro
dokumentiranoj knjizi o nacistima i okultnom.
Hitler je sam to priznao izjavivi: Svatko tko tumai nacionalsocijalizam samo
kao politiki pokret ne zna nita o njemu. On je vie od religije; on je nastojanje da
se stvori nov ovjek.
Nacistiki kult nastao je iz raznih organizacija, teologija i vjerovanja koja su
postojala u Njemakoj na kraju Prvoga svjetskog rata, a sva potjeu od misterija stari
jih skupina kao to su bavarski iluminati, Germanenorden, slobodni zidari i teutonski
vitezovi.
Preduvjet za razumijevanje tog podrijetla jest razumijevanje Protokola uenih
siomkih staraca, poznatih i kao Protokoli sionskih mudraca, popis postupaka za svjet
sku prevlast. Taj je dokument moda uzrokovao najvie razaranja od svih knjievnih
radova u novije doba.
Jedna verzija Protokola najprije se pojavila 1864. u Francuskoj u knjizi pod naslo
vom Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua ili Machiavellijeva politika u
19. stoljeu prema jednom suvremeniku. Napisao ju je anonimno francuski odvjetnik
Maurice Joly, a shvaena je kao politika satira protiv Macchiavellijem nadahnutih
makinacija Napoleona III. Joly je navodno bio prijatelj Victora I lugoa, a obojica su
bila lanovi Reda rue i kria ili rozenkrojcera, tajnoga drutva koje je moda utjecalo
na njegovo djelo. Jolyjev identitet bio je otkriven pa je osuen na petnaestomjesenu
zatvorsku kaznu zbog svoje drskosti, a knjiga je bila gotovo zaboravljena.
Sredinom 1890-ih Jolvjevu opskurnu knjigu prepisala je i opremila antisemit
skim materijalima ruska Ohrana, carska tajna policija. Knjiga je pridodana djelu
religioznog pisca po imenu Sergej Nilus i objavljena kako bi se poklopila s osnivanjem
prvoga cionistikog pokreta (koji je traio povratak u Palestinu) na Svjetskom kon
gresu Zidova u vicarskom Baselu 1897. godine. Protokoli su ukljueni kao dodatak
Nilusovoj knjizi djelomice naslovljenoj Antikrist je blizu.
Cilj je bio rijeiti cara pritiska javnosti prikazujui ruske revolucionare kao piju
ne meunarodne idovske zavjere. U dokumentu se tvrdilo da e idovska i masonska
klika udruiti snage kako bi stvorile jedinstvenu svjetsku vladu pomou liberalizma i
socijalizma, a ta je zavjerenika teorija jo iva u nekim krugovima.
itatelje Protokola jo uvijek hvata jeza od proroanskog opisa metodologije za
tiraniju nekolicine. Njihova se poruka posve podudara s elitistikim nazorima ljudi
poput Cecila Rhodesa i Rothschilda. Mi smo izabrani, mi smo jedini pravi ljudi.
Nai umovi zrae istinskom moi duha; inteligencija ostatka svijeta tek je instinktivna
I i ivotinjska. Oni mogu vidjeti, ali ne mogu predvidjeti; njihova je domiljatost samo
materijalna. Ne proizlazi li iz toga da nas je sama priroda predodredila da dominira
mo cijelim svijetom ? stoji u Protokolima. Izvana, meutim, u naem slubenom '

139

JM MARRS

izraavanju, odabrat emo suprotan postupak i uvijek davati sve od sebe kako bismo
se inili asnima i susretljivima. Dravnikove rijei ne moraju se uvijek podudarati s
njegovim postupcima. Drimo li se tih naela, vlade i narodi koje smo na taj nain
pripremili primat e nae zadunice kao gotovinu. Jednog e nas dana prihvatiti kao
dobroinitelje i spasitelje ljudske rase. Ako nam se bilo koja drava usudi oduprijeti,
ako njezini susjedi pristanu uz nju protiv nas, pokrenut emo svjetski rat."
Protokoli dalje objanjavaju kako e cilj svjetske prevlasti biti dostignut kontro
liranjem javnoga miljenja, kontroliranjem onoga to uje, stvaranjem novih sukoba
ili restauracijom starih poredaka, irenjem gladi, neimatine i poasti, zavoenjem i
smuivanjem mladei. Svim tim metodama tako emo slomiti drave da e biti pri
morane ponuditi nam svjetsku prevlast", najavljuju.
Neki od 24 protokola imaju kratak saetak. Ako je vjerovati ijednom njihovu
dijelu, oni otkrivaju jasnu vezu sa slobodnim zidarima i drevnim misterijima, kao i
zapanjujue upute za podjarmljivanje svijeta. Zato to su prije Prvoga svjetskog rata
Protokoli bili preraeni i pripisani Zidovima, s namjerom pobuivanja protuidovskog
raspoloenja, izraz gojim, pogrdna idovska rije za neidova, zamijenjena je izrazom
m ase. Relevantne toke ukljuuju:
- Plan Protokola ostat e nevidljivim do trenutka kad stekne toliku snagu da
ga vie nikakva prepredenost ne moe potkopati". (Protokol I)
- Ratovi, koliko je to mogue, ne bi smjeli rezultirati teritorijalnim dobicima."
(Protokol 2)
- Umovi [masa] moraju biti preusmjereni prema industriji i trgovini, lako e
svi narodi biti obuzeti jurnjavom za dobiti i... nee primjeivati zajednikog
neprijatelja. (Protokol 4)
- Pokrenut emo pojaanu centralizaciju vlasti, (Protokol 5 ) .... moramo stvo
riti nadvladu predstavljajui je kao zatitnicu i dobrotvorku svih onih koji joj
je se dobrovoljno pokore... Ubrzo emo poeti stvarati goleme monopole...
(Protokol 6)
- Pojaano naoruavanje, poveanje policijskih snaga... [tako da e] u svim
dravama svijeta, osim nas, [biti] samo mase proletarijata, nekolicina miliju
naa odanih naim interesima, policija i vojnici. (Protokol 7)
- Predat emo vladarsku mo u ruke osoba s takvom prolou i reputacijom
da izmeu njih i naroda lei ponor, osobe koje e se, u sluaju nepokoravanja
naim uputama, morati suoiti s optubama za kriminal... (Protokol 8)
- Zaludili smo, smutili i iskvarili mlade [masa] odgojivi ih na naelima i
teorijama za koje znamo da su pogrene... (Protokol 9) Unitit emo meu
masama vanost obitelji i njezinu obrazovnu vrijednost. (Protokol 10)
- Smislili smo svu tu politiku i usadili je u umove [masa]... kako bismo zaobilaznim
putem postigli ono to je... nedohvatno na izravan nain... Upravo je to posluilo
kao temelj nae organizacije tajne masonerije, koja je nepoznata, i ije ciljeve ak

140

VLADARI IZ SJENE

ni ne nasluuje ta... stoka, koju smo namamili u lano mnotvo masonskih loa
kako bismo bacili prainu u oi njihovim drugovima." (Protokol 11)
Koju ulogu igra tisak danas?... Slui sebinim ciljevima... esto je plitak,
nepravedan, laljiv, a vei dio javnosti nema pojma o tome kojim ciljevima
tisak uistinu slui. vrsto emo ga zauzdati... Nijedna vijest nee izai u
javnost bez naega nadzora... (Protokol 12)
Potreba za kruhom svagdanjim prisiljava mase da ute i pokorno nam slue...
Kako same mase ne bi naslutile to im se sprema, dodatno emo ih odvratiti
zabavom, igrama, razbibrigama, strastima, narodnim domovima [nema tele
vizije u to doba]. Ubrzo emo putem tiska predlagati natjecanja u umjetnosti,
u svim vrstama sporta..." (Protokol 13)
Bit e nepoeljno da postoji ijedna druga religija osim nae... Stoga moramo
zbrisati sve oblike vjerovanja." (Protokol 14) Sloboda savjesti proglaava
se posvuda, tako da nas sad samo godine dijele od asa potpunog unitenja
kranske religije, dok emo s drugim religijama imati jo manje tekoa pri
obraunavanju. (Protokol 17)
Kad konano u cijelosti uspostavimo svoju vladavinu pomou dravnih udara,
koji e posvuda biti pripremljeni za jedan te isti dan... zadaa e nam biti da se
pobrinemo da protiv nas ne bude vie nikakvih urota. U tu emo svrhu nemi
losrdno pobiti sve koji uzmu oruje u ruke kako bi se oduprli naem dolasku...
Sve nalik na tajno drutvo takoer e biti kanjivo smru... (Protokol 15)
Prema naem programu jedna treina [masa] nadzirat e ostale iz osjeaja
dunosti, po naelu dobrovoljnoga sluenja Dravi. Nee biti sramota uho
diti ili potkazivati, nego vrlina... kako [bismo] drukije... poveali... nerede?"
(Protokol 17) Buntovnitvo nije nita drugo doli tektanje psia na slona...
Kako bismo unitili ugled junatva, politiki zloinci bit e procesuirani u
kategoriji krae, umorstva i svih vrsta odvratnih i prljavih zloina. Tada e
ih javno mnijenje... igosati s jednakim prezirom. (Protokol 19) Sve dok
[protivnici] ne poine neko neprikriveno djelo neemo ih ni pipnuti, ve samo
uvesti u u njihove krugove nadzorne elemente..." (Protokol 18)

Daljnji protokoli bave se financijama. Protokol 20 poziva na ope oporezivanje,

.zakonitu konfiskaciju bilo kojeg iznosa radi reguliranja optjecaja u Dravi. To e biti
popraeno progresivnim porezom na imovinu a onda na koncu i stupnjevitim porem na dohodak, porezom koji se poveava u odnosu na kapital, kao i porezima na
odaju, novani prihod, nasljedstvo i prijenos vlasnitva. Raspravlja se o zamjeni
pirnatoga novca optereenog kamatama, budui da izazivamo ekonomske krize...
'ino povlaenjem novca iz optjecaja.
Protokoli takoer nairoko razmatraju pozajmice, za koje tvrdi da vise poput
moklova maa iznad glava vladara, koji umjesto da uzimaju od svojih podanika
mou privremenog poreza, prose ispruenih ruku od naih bankara.

141

JIM MARRS

Tko god izdao Protokole oito je razumio tajne bankarstva. U odjeljku koji bi
mogao biti naslovljen Nacionalni dug SAD-a, u Protokolu 20 stoji: Pozajmica je
izdavanje dravnih mjenica s kamatnim postotkom u razmjeru s iznosom pozajmlje
nog kapitala. Nadalje se objanjava: Ako pristojba za pozajmicu iznosi 5% [prilina
kamata za to doba] onda e drava dvadeset godina uludo plaati postotke iji e iznos
biti skoro u visini posuenoga, za etrdeset godina platit e dvostruko, a za ezdeset
godina trostruko od pozajmice, a dug uvijek ostaje jednak i nepokriven."
Autor je takoer utvrdio da nitko nee shvatiti to se dogaa. Tako emo urediti
na sustav raunanja da ni vladar ni sitni namjetenik nee moi neprimjetno podii
ni najmanji iznos, osim ako je dio isplaniranoga u kojoj od namjena.
U Protokolima se vidi i veza s drevnim misterijima, aludiranjem na loze kao to
je sjeme Davidovo, tajne misterije pa ak i na simbolikog zm aja, simbol naj
starijih kultova.
Sam og su N ilusa Protokoli oito posve opinili. Zvuei jezivo slino dana
njim televizijskim propovjednicima, napisao je 1905. godine da se nada kako e
upozoriti na opasnost one koji jo uvijek imaju ui da uju i oi da vide kako se
dogaaji u svijetu zastraujue ubrzavaju: svae, ratovi, glasine, gladi, epidemije,
potresi - sve to je jo juer bilo nemogue, danas je gotovo injenica... Sve stoljetne
svae i raskoli moraju se zaboraviti u ime neizbjene potrebe za pripremu protiv
Antikristova dolaska."
Usprkos njihovu sumnjivu podrijetlu, Protokole su ozbiljno shvatili mnogi
moni ljudi, ukljuujui njemakoga cara Vilima II., ruskoga cara Nikolu I. i ameri
kog industrijalca Henryja Forda, koji se njima posluio kako bi nagovarao ameriki
Senat da ne pristupi Ligi naroda predsjednika Wilsona.
Ohranin plan bio je previe uspjean. Dolo je do kontrarevolucije i uslijedili
su dobrovoljaki pogromi ruskih Zidova, koje je potaknula caristika propaganda.
Neprekidna nestabilnost i nasilje konano su rezultirali Ruskom revolucijom 1905.
godine, za vrijeme koje su caristiki elementi ponovno izvukli Protokole kako bi razja
rili javnost.
Hitler je smatrao Protokole stvarnim proglasom unato dokazima o izmiljotini.
U Mein Kampfu napisao je: Navodno su krivotvorina', o kojoj Frankfurter Zeitung
cvili i vriti svijetu jednom tjedno; to je najbolji dokaz da su ipak autentini... Ali,
najbolji sud o njima daje stvarnost. Tko god istrauje povijesni razvoj u posljednjih
stotinu godina sa stajalita ove knjige [Protokola], odmah e shvatiti i galamu idov
skoga tiska. Jer im je ta knjiga postala zajedniko vlasnitvo naroda, idovska je
opasnost morala biti onemoguena.
Premda je poricao autentinost Protokola, Hitlerov suvremenik i antinacist,
Konrad Heiden u njima je vidio i odreenu tonost. Danas je neosporno dokazano
da je rije o krivotvorini, no ipak je ostalo neto neizmjerno znaajno: udbenik za
svjetsku prevlast... vano naelo nejednakosti bori se da ouva svoju vladavinu; filozo
fija \ ladajue klase o prirodnoj hijerarhiji, o priroenim razlikama meu ljudima. im

142

VLADARI IZ SJENE

je to naelo izraeno u obliku povijesnih dogaaja, ubrzo poprima i aspekt zavjere...

Duh Protokola stoga sadri povijesnu istinu premda su sve injenice iznijete u njima
krivotvorine."
Upravo zbog mogunosti povijesne istine. Protokoli neprekidno krue od svo
jih poetaka. Danas ih autori koji piu o zavjerama smatraju stvarnim programom koji
prethodi nacizmu i komunizmu. Neki tvrde da je Joly jednostavno ukljuio u svoju
knjigu ideje koje je uo kao lan tajnog drutva. David Icke vidi napadnu slinost
izmeu Protokola i zaplijenjenih tajnih dokumenata zagonetnih bavarskih iluminata s
kraja 18. stoljea. Ja ih zovem Protokolima iluminata, pie Icke, uz odreeni odmak
s obzirom na brojne masonske reference u njima.
Autori Svete krvi, Svetog grala imaju jo intrigantniji pogled na Protokole.
Napominju da izvorno Nilusovo izdanje sadri reference na kralja, kao i na mason
sko kraljevstvo, pojmove koji oito nisu idovskoga podrijetla. Osim toga, zavrava
se oitovanjem: Potpisali predstavnici Siona 33. stupnja."
Ti autori zakljuuju da je Nilus stvorio radikalno izmijenjen tekst temeljen
na pravovaljanom izvorniku koji je kreirala neka masonska organizacija ili masonski
orijentirano tajno drutvo koje je prihvatilo rije ' S i o n i koji je doista mogao biti
ozbiljan plan za infiltriranje meu slobodne zidare i stjecanje globalne prevlasti.
Ukazali su na jedno tajno drutvo kao na glavnog sumnjivca - zagonetni Sionski
priorat, o kojemu e kasnije biti vie govora.
Protokoli bi doista mogli odraavati neku dublju zavjeru iza njihove namjene
da potaknu antisemitizam, skrivenu meu najviim krugovima iluminata i slobodnih
zidara.
Ljeta 1917. godine, mladi estonski idov po imenu Alfred Rosenberg bio je stu
dent u Moskvi, gdje je dobio primjerak Protokola od nekog neznanca. Nakon Ruske
revolucije sljedee godine, Rosenberg je kao antiboljevik pobjegao u Njemaku, gdje
je iskoristio knjigu kako bi uao u jedno tajno drutvo u Miinchenu, to je bio potez
koji je imao dalekosene posljedice po svijet.
Krajem 1918. godine Rosenberg je pokazao Protokole vremenom minhenskom
novinskom nakladniku po imenu Dietrich Eckart. Piu sklon bonvivan i jedan od
poznatijih pjesnika u tadanjoj Njemakoj, Eckart je bio oaran tim planom za
.svjetsku prevlast. Predstavio je Rosenberga kolegama lanovima Thule Geselhchafta
ili Drutva Thule, skupine za knjievne razgovore koju je osnovao barun Rudolf
Freiherr von Sebottendorff. Pokazalo se da je drutvo samo paravan za jo tajnije
drutvo, Gennanenorden ili Njemaki red. Oba su bila antisemitske nacionalistike
anizacije protkane vjerovanjima u nadnaravno. Eckart je tvrdio da je kranski
istik koji je, prema lanku koji je napisao Rosenberg nakon Eckartove smrti, biu
puen u drevnu indijsku predaju o kozmikoj svijesti (atman) i ideju da je stvarnost
zapravo iluzija (maya).
Sebotendorff, Eckart i drugi unutar Drutva Thule bili su pod velikim utjecajem
erovanja najistaknutije dvadesetostoljetne okultne skupine - Teozofskoga drutva

143

Teozofi, lanovi Drutva Thule i

pripadnici drugih kultova

Izraz teozofija potjee od grkih rijei theos (bog) i sophia (mudrost) i tumai se
kao boanska mudrost.
Teozofija je ula u uporabu 1875. godine kad je mistiarka ruskoga podrijetla
Helena Petrovna Blavatsky u New \brku osnovala Teozofsko drutvo. Blavatsky je
emigrirala u Ameriku 1873. godine nakon dugogodinjih putovanja i istraivanja po
Europi i Bliskom istoku.
Izmeu 1877. i 1888. godine, Blavatsky je objavila okultne materijale ukljuu
jui dvije svoje najpoznatije knjige Razotkrivena Izida i Tajni nauk. Nakana obiju bila
je da ponude kvaziznanstvenu potporu religiji, iji je utjecaj tada bio u opadanju
zahvaljujui znanstvenim otkriima i teorijama Charlesa Danvina.
Godine 1878., Blavatsky je zajedno sa svojim gorljivim sljedbenikom, pukovni
kom amerike vojske Henryjem Steelom Olcottom, preselila sjedite drutva u Madras
u Indiji, gdje je ostalo do danas. Teozofska drutva ire se preko Istoka u Europu i
Ameriku, privlaei znatnu pozornost na istonjake filozofije. To promicanje hindu
izma i budizma uvelike je utjecalo na pojedine religijski orijentirane pokrete uklju
ujui Jesam ", Liberalnu katoliku crkvu, rozenkrojcere. Crkvu jedinstva i, u novije
doba, razne new age skupine.
Teozofija crpi svoja razmiljanja od istih starih filozofa koje su tovala tajna
drutva poput slobodnih zidara, iluminata i okruglih stolova - Platona i Pitagore,
kao i od egipatskih starih misterijskih kola. Prema Nesti Webster, bilo je oito da je
Blavatsky uvelike crpila i iz hebrejske kabale i Talmuda, potvrujui vezu s drevnim
misterijima.
Piui 1924. godine, Webster je upozorila: Teozofsko drutvo nije kruok,
nego propagandno drutvo koje tei zamijeniti isto i jednostavno uenje kranstva
zaudnom smjesom istonjakog praznovjerja, kabalizma i osamnaestostoljetnog
arlatanstva...
To je drutvo propovijedalo vjeru u jednog stvoritelja, u to da postoji skriveno
jedinstvo u svemiru koje ukljuuje sve ljude, da se tajna znaenja nalaze u svim reli
gijama i, to je najkontroverznije, da veliki uitelji ili adepti, katkad zvani veliko
bijelo bratstvo, tajno upravljaju evolucijom ovjeanstva.

144

VLADARI IZ SJENE

Blavatsky je osnivanjem njemakog ogranka Teozofskoga drutva 1884. godine

donijela i svoje vjerovanje u kanaliziranje, reinkarnaciju, rasnu superiornost i izvan
zemaljske posjete ljudima, koji e kasnije formirati teoloku osnovu nacizma.
Njemaki okultisti kao to su Lanz von Liebenfels, Guido von List i Rudolf
von Sebottendorff mnogo su toga prisvojili od Blavatskyjeve. Nastojali su dokazati
da su stari Germani bili uvari tajne znanosti - koja potjee iz raja/Atlantide, pie
William Henry.
Temelj mnogih kasnijih nacistikih projekata moe se nai... u idejama koje je
prva popularizirala Blavatsky", slae se Levenda, koji je potanko opisao veze s drugim
europskim tajnim organizacijama. Imamo Teozofsko drutvo, O TO [Ordo Templi
Orientis ili istonjake templare], Antropozofsko drutvo [dr. Rudolfa Steinera] i Red
zlatne zore isprepletene u incestuoznom zagrljaju.
Nakon Prvoga svjetskog rata, okultna drutva poela su se spajati s politikim
aktivizmom, osobito u junoj Njemakoj.
Miinchen je bio preplavljen antikomunistikim izbjeglicama iz Rusije, a Dietrich
Eckart bio je presretan to je u Protokolima naao ono to je smatrao konanim
dokazom idovsko-masonsko-boljevike svjetske zavjere o kojoj se dugo teoretiziralo.
Pobrinuo se za njihovo brzo objavljivanje, a knjiga se munjevito proirila Njemakom,
Europom pa ak i Amerikom. Pria o kolanju Protokola sionskih mudraca kao da uka
zuje na postojanje meunarodne mree tajnih veza i suradnikih sila... prilino jasno
opisanih u samim Protokolima, komentira Heiden.
Protokoli su bili osobito dobro primljeni u Njemakoj, gdje se izbezumljeno i osi
romaeno stanovnitvo pitalo zato je Njemaka izgubila rat. Bez crnaca, Hispanaca
ili Azijaca pri ruci, sudbina rtvenog jarca zapala je istonoeuropske idove. Kolanje
Protokola rasplamsalo je dugotinjajui antisemitizam u uarenu lomau mrnje i
razdora.
Politike struje borile su se u cijeloj zemlji, a novopristigla komunistika filozofija
stjecala je mnotvo poklonika u razoaranoj javnosti nenavikloj na samoupravljanje.
Radi otpora toj komunistikoj prijetnji i sve veem kaosu, samo u Miinchenu
nastalo je vie od dvadeset desniarskih nacionalistikih organizacija. Meu njima
bilo i Drutvo Thule, nazvano po mitskoj germanskoj domovini okovanoj ledom.
Ultima Thule. Znak drutva bila je svastika iznad maa.
Thule je prema razmiljanjima njemakih okultista bila teutonska Atlantida,
mistini prapovijesni otok u sjevernim krajevima za koji se vjerovalo da je domovina
vno nestale civilizacije izvanzemaljaca koji su izgubili svijest o svojemu podrijetlu kri
jui se s ljudima. Eckart, Sebottendorff i njihovi sljedbenici vjerovali su da je napredznanost Thule preivjela kroz stoljea tako to su je prenosili odabrani pojedinci
ueni u tu tajnu i ezoterinu mudrost. lanovi Drutva Thule neprestano su tragali
tom mudrou putem obreda ija je namjena bila kontakt sa superiornim biima.
Svi u jezgri te skupine bili su sotonisti koji su prakticirali crnu magiju", pie
ror Ravenscroft. To znai da ih je zanimalo iskljuivo uzdizanje svijesti putem

je

145

JIM MARRS

obreda kako bi postali svjesni zla i neljudskih inteligencija u svemiru te tako ste
kli sposobnost komunikacije s tim inteligencijama. A glavni adept tog kruga bio je
Dietrich Eckart.
Dobro je poznato da je u Miinchenu tijekom tih turbulentnih poslijeratnih
godina bilo nekoliko stotina nerazrijeenih politikih" umorstava i otmica. I upravo
meu tim nestalim osobama, od kojih su veina bili ili Zidovi ili komunisti, mora
mo traiti 'rtv e' ubijene u obredima 'astroloke m agije' koje su izvodili Dietrich
Eckart i najua jezgra Thule Geselkchafta, optuuje Ravenscroft, koji je tvrdio kako
je dobro poznata injenica da su lanovi Drutva Thule bili drutvo ubojica.
Bili ubojice ili ne, tono je da su 7. travnja 1919. godine, kad su komunistiki
revolucionari na kratko preuzeli Miinchen proglasivi Bavarsku Sovjetsku Republiku,
jedini ljudi koje su revolucionari uhiivali i pogubljivali kao opasne subverzivce bili
lanovi Drutva Thule, ukljuujui njihova mladog tajnika i princa von Thurn und
Taxisa. Do 3. svibnja, vojni su veterani, koji su sainjavali Freikorps, sa svojim kaci
gama ukraenim svastikom Drutva Thule, oslobodili Miinchen od boljevika. Bila
je to posljednja ozbiljna komunistika prijetnja Njemakoj sve do razdoblja nakon
Drugoga svjetskog rata.
Monarhisti i industrijalci iz Drutva Thule znali su da moraju osvojiti potporu
obinih radnika kako bi pobijedili radnike sindikate prepune socijalista. U tu su
svrhu odabrali dvostranu strategiju. Dok su minhenski poslovni, vojni i intelektualni
elnici kovali urote na sastancima Drutva Thule u hotelu Vier Jahreszeiten, osnovana
je druga, radnika organizacija, Njemaka radnika partija, koju su vodili sportski
novinar Karl Harrer i eljezniki strojar Anton Drexler. Prema urednicima Time-Lifea,
Drutvo [Thule] se obratilo Drexleru zato to se nadalo da e potaknuti radniku
revoluciju, ali nije znalo nita o radnicima.
Stranka je osnovana u sijenju 1919. godine spajanjem Drexlerova Odbora neza
visnih radnika s Harrerovim Radnikim politikim krugom. Krug je osnovao teozof
Sebottendorff, koji je sudjelovao i u stvaranju tajnog Germanenordem.
Gemianenorden je bio red po uzoru na slobodne zidare, ali nedvojbeno antimasonski i antiidovski, sa zamrenim inicijacijama i ceremonijama kojima se veliala
slava njemake mitologije i srednjovjekovnih teutonskih vitezova, koji su osnovani uz
pomo vitezova templara.
Ugledni Hitlerov biograf John Toland opisao je Sebottendorffa samo kao tajan
stvena ovjeka i Platonova poklonika. Kako se ispostavilo, Sebottendorff je zapravo
roen kao Rudolf Glauer, sin drezdenskog vlakovoe. Grof je rekao da ga je zakonito
usvojio grof Heinrich von Sebottendorff te da ima pravo prisvojiti naslijeenu titulu.
Eckart i ostali nisu htjeli otkriti njegov pravi identitet zbog straha da ne diskreditiraju
svoju ideju.
Openito smatran subverzivnim, Sebottcndorffov Germatienorden stvorio je
Drutvo Thule kao paravan. Izvorna predodba modernih lanova Drutva Thule
bila je krajnje sirova i naivna, pie Ravenscroft. Sofisticiranije verzije legende o Thuli

146

VLADARI IZ SJENE

tek su se postupno razvile u rukama Dietricha Eckarta i generala Karla Haushoffera,

a kasnije su usavrene i proirene prema uputama Reichsfiihrera SS-a Heinricha
Himmlera koji je zastraivao velik dio njemakoga sveuilinog svijeta kako bi pruili
profesionalnu pomo i ovjekovjeili mit o njemakoj rasnoj superirornosti.
Prema Williamu Bramleyju, Haushofer je bio lan .Vrila, jo jednog tajnog
drutva, koje se zasnivalo na knjizi britanskoga rozenkrojcera lorda Bulvvarda Littona
o posjeti arijevske nadrase Zemlji u dalekoj prolosti. Haushofer je bio mentor i
Hitleru i njegovu zamjeniku Rudolfu Hessu. Himmler je bio i istaknuti lan ,,Vrila.
Haushofer je mnogo putovao na Daleki istok prije nego to je postao general car
ske vojske. Njegove stare veze s utjecajnim japanskim biznismenima i dravnicima
bile su kljune za stvaranje njemako-japanskoga saveznitva u Drugom svjetskom
ratu, pie Levenda. Takoer je bio prvi visoko pozicionirani nacist koji je uspostavio
vane odnose s junoamerikim vladama u oekivanju vojne i politike akcije protiv
SAD-a, odnose koji e kasnije iskoristiti ratni zloinci - i nacistiki kultisti - bjeei
izvan dohvata niirnberkih tuitelja. Haushofer je kao profesor na Sveuilitu u
Miinchenu razradio Hitlerovu politiku Lebensrauma, ivotnoga prostora za okru
enu Njemaku.
Uz potporu nasilnih smeekouljaa kapetana Ernsta Rohma i nahukana protuidovskim i protuboljevikim tiradama, mlada Njemaka radnika partija pridru
ila se sve veoj oporbi nestabilnoj vajmarskoj vladi.
Eckart, koji je bio lan i mlade Partije i Drutva Thule, shvaao je da Njemaka
radnika partija treba vou. Trebamo na elu osobu koja moe podnijeti zvuk stroj
nice. Rulja im mora utjerati strah u kosti. Ne moemo iskoristiti nekog asnika zato
to im ljudi vie ne vjeruju. Najbolji bi bio neki radnik koji zna kako govoriti... Ne
ora biti osobito pametan... Mora biti neenja, onda emo privui ene, rekao je
novima za vrijeme jednog sastanka 1919. godine.

147

I Voa dolazi
i

Eckart je naao svojega vou u vojnom obavjetajnom agentu poslanom da se

infiltrira u partiju - propalom slikaru roenom u Austriji, Adolfu Hitleru, jednom
opisanom kao dijete iluminizma.
Dobro je dokumentirano kako je Hitler dijelio Eekartovo zanimanje za nad
naravno i okultno. Kao dijete rastao je u Austriji na junakim narodnim priama o
teutonskim vitezovima.
Kao siromaan umjetnik u Beu prije Prvoga svjetskog rata, Hitler je obilazio
stare knjiare punei si glavu ezoterinim predajama i protuidovskom propagandom.
Bio je oboavatelj Hegela i njegove filozofije, a prouavao je drevnu povijest, isto
njake religije, jogu, okultizam, hipnotizam, teozofiju i astrologiju.
Prema Ravenscroftu, ak je traio prosvjetljenje u stilu 1960-ih godina uzima
jui halucinogene droge. ,,U malom uredu knjiare u staroj gradskoj etvrti Ernst
Pretzsche [vlasnik knjiare] otkrio je Hitleru tajne skrivene iza astrolokog i alke
mijskog simbolizma potrage za gralom, pie on. Upravo je ondje zlokobni grbavac
dao svom monstruoznom gojencu drogu koja je izazvala vidovnjaku viziju Azteka,
arobni pejotl oboavan poput boanstva."
Ravenscroft, bivi britanski komandoski asnik, napominje d a je Hitler, dok je
boravio u Beu, postao opsjednut takozvanim Kopljem sudbine, navodno kopljem
rimskoga vojnika Gaja Kasija koji e postati poznat kao Longin. Prema legendi,
Longin je kopljem probo bok Isusu na kriu, ne da bi ga kaznio, nego da bi mu
milostivo skratio muke. Navodno se radi o koplju izloenom u muzeju Hofburg u
Beu.
Tamo je, prema Ravenscroftu, mladi Hitler doznao za legendu prema kojoj onaj
koji posjeduje Heilige Lanze, ili Sveto koplje, kontrolira sudbinu svijeta. U svojoj knjizi
Koplje sudbine Ravenscroft izrauje bogat vez njemake povijesti i folklora, povezujui
Hitlera i koplje s iscrpnom povijeu magije, okultizma i tajnih drutava.
Ravenscroft je svoje spoznaje o koplju i o Hitleru pripisivao svojem mentoru, dr.
Walteru Johannesu Steinu, bekom znanstveniku i filozofu koji je poznavao Hitlera,
ali je kasnije pobjegao u Englesku. Stein je govorio o tome kako je Hitler pao u trans
dok je kanalizirao neko neljudsko bie u blizini koplja. Hitlerov duevni ivot nije

148

VLADARI IZ SJENE

bio u tom trenutku dovoljno zreo kako bi odrao svijest o sebi i svojoj okolini kad je
to izvanzemaljsko bie ulo u njega, objanjavao je Stein Ravenscroftu.
To kanaliziranje nalik na trans primijetio je jedan sluatelj za vrijeme jednog
Hitlerova govora: Sam o je govorio i govorio, kao ploa koja se vrti, sat i pol prije
nego to se potpuno iscrpio... a kad je zavrio i ostao bez daha, samo je sjeo, opet
kao jednostavan i pristojan ovjek... Kao da se prebacio u drugu brzinu. A nije bilo
meurazdoblja.
Sam Hitler aludirao je na metafiziku kontrolu. Spomenuo je pojedinim surad
nicima da ga vodi unutarnji glas" i jednom je rekao: Slijedim put tono i sigurno
poput mjeseara.
Takoer za vrijeme boravka u Beu, Hitler je upoznao Jorga Lanza von
Ijebenfelsa, nakladnika Ostare, asopisa o okultnim i ezoterinim temama. Liebenfels,
cistercitski redovnik koji je osnovao tajni antisemitski Red novih templara, zajedno
sa svojim mentorom, Guidom von Listom, htio je obnoviti srednjovjekovno bratstvo
teutonskih vitezova koji su rabili svastiku kao svoj znak.
List je bio cijenjen autor koji je pisao o pangermanskom misticizmu, sve dok nije
otjeran iz Bea nakon otkria da je njegovo tajno bratstvo ukljuivalo seksualne per
verzije i srednjovjekovnu crnu magiju. Upravo je Liebenfelsova i Listova filozofija,
koja je uzdizala slavu poganskog okultizma i superiornost arijske rase, dala temelj za
Drutvo Thule. Listovo i Liebenfelsovo ime ubrzo je postalo sinonim za pangermanski volkisch pokret koji je kasnije rezultirao Nacistikom partijom, pie Levenda.
Sto god Hitler saznao u Beu, to ga je drastino promijenilo. Dotad poboni
katoliki momak iz crkvenog zbora, koji je razmiljao o tome da postane sveenik,
stao je otvoreno antireligiozan i ak je bio optuen da prtlja sa sotonizmom,
person je ponudio ovu vezu: Dakle, svastika je bila simbol Drutva Thule; bila je
simbol Nacistike partije; bila je i nekako povezana sa simbolom boga Sunca; a bog
nce bio je simbol Lucifera.
Kao potpora optubi za oboavanje Sotone, koja osim toga odraava Hitlerovu
'injenost nadnaravnim, moe posluiti pjesma koju je napisao 1915. godine dok
sluio u njemakoj vojsci na istonom bojitu. Ponovno ju je objavio John Toland
Adolfu Hitleru:
esto odem za tunih noi
Do Wotanova hrasta na tihom proplanku
S mranim moima da istkam savez
liuna koju Mjesec stvara svojom arolijom
l svi puni drskosti tijekom dana
Postaju sitni od arobne formule!
Hitlerova veza s nadnaravnim postala je osobnija nakon to ga je oslijepio iperit
vrijeme britanskoga napada u noi izmeu 13. i 14. listopada 1918. godine.

149

J U MARRS

Poslali su ga u bolnicu u Pasewalk, a vid mu se poboljao kad je od pastora koji

mu je bio u posjetu saznao za poraz Njemake i potpisivanje primirja.
Dok je venuo u oaju, doivio je nadnaravnu viziju. Poput svete Ivane, uo je
glasove koji ga pozivaju da spasi Njemaku, pie Toland. Najednom, dogodilo se
u d o ', tama koja je okruivala Hitlera nestala je. Opet je mogao vidjeti! Sveano se
zakleo, kao to je obeao, da e postati politiar i posvetiti svoju energiju izvravanju
naredbe koju je d o b io '.
Peter Levenda vidi Hitlerovo iskustvo kao neku vrstu mistinoga prosvjetljenja,
poput onoga koje je doivio Guido von List mnogo godina ranije za vrijeme vlastitoga
privremenog sljepila - ili poput onog Pavlova na putu u Damask - jer otada je Adolf
1Iitler bio drukiji .
Stigavi u Miinchen nakon rata, kaplar Hitler dobio je poniavajui posao uva
nja zatvorenika do komunistikog preuzimanja vlasti u proljee 1919. godine. Kad je
Reichswehr napustio grad, Hitler je ostao kako bi uhodio revolucionare. Kasnije, kad
su vojska i Freikorps ponovno preuzeli Miinchen, upravo je Hitler mirno hodao uz
postrojene zarobljene komuniste i izdvajao kolovoe radi pogubljenja.
Kao nagradu za taj tajni posao, Hitler je bio dodijeljen Slubi za tisak i informi
ranje Politikog odjela njemake vojske, to je bila jedva prikrivena vojna obavjetajna
sluba. Do jeseni 1919. uhodio je razne revolucionarne skupine koje su nastajale na
uzburkanoj bavarskoj politikoj sceni. Hitlerov zapovjednik, kapetan Karl Mayr sjeao
se d a je Hitler podsjeao na umorna psa lutalicu koji trai gazdu... spreman dijeliti
sudbinu sa svakim tko bi iskazao ljubaznost i d a je bio potpuno ravnoduan prema
njemakim ljudima i njihovim sudbinam a.
Hitler se prisjeao: Jednog sam dana dobio zapovijed iz stoera da otkrijem to
stoji iza, po svemu sudei, politikoga drutva koje pod imenom Njemaka radnika
partija' namjerava odrati skup... Trebao sam otii onamo, vidjeti o kakvom se dru
tvu radi te dati o tome izvjetaj. Stigavi u pivnicu Sterneckerbrau, nije bio previe
impresioniran. N aao sam ondje 20 - 25 ljudi, uglavnom iz niih slojeva, pisao je
Hitler. Mladi vojni agent zapanjio je mali skup navodei razloge protiv prijedloga
da Bavarska prekine veze s Prusijom.
N a njegovo iznenaenje, nekoliko dana kasnije u Hitlerovu vojarnu stigla
je dopisnica kojom ga obavjetavaju da je primljen u Njemaku radniku partiju.
Nisam znao bih li se ljutio ili sm ijao, pisao je. Nisam kanio prikljuiti se nekoj
konfekcijskoj stranci, nego sam elio osnovati vlastitu. Ipak, na zapovijed svojih
pretpostavljenih, Hitler se vratio.
Jedan od prvih lanova Njemake radnike partije bio je Eckart, na kojega se
esto ukazuje kao na duhovnog osnivaa nacionalsocijalizma. Eckart je vidio u Hitleru
prilagodljiva vou kakva je traio i uskoro je predstavio novoga lana desniarskim
krugovima u Munchenu i svojim prijateljima intelektualcima u Drutvu Thule.
Premda Eckartovu ulogu u metafizikim praksama kao i u osnivanju Nacistike
partije marginalizira veina povjesniara, znaajno je da je Hitler oito shvaao

150

VLADARI IZ SJENE

Eckartovu vanost. Zavrio je svoju zloglasnu knjigu Mein Kumpf ovim rijeima:
Takoer elim ubrojiti meu nacistike junake onoga ovjeka koji je, kao jedan od
najboljih, rijeima, mislima te, na koncu, djelima posvetio svoj ivot buenju svoje,
nae nacije: Dietricha Eckarta.
Eckart je na samrti 1923. godine rekao: Slijedite Hitlera! On e plesati, ali ja
sam taj koji je zasvirao. Ja sam taj koji ga je uveo u tajni n au k ', otvorio mu centre
za vizije i dao mu sredstva da komunicira sa Silama. Ne oplakujte me: utjecao sam na
povijest vie od ijednog drugog Nijem ca.
lajni nauk koji su Hitleru prenijeli Eckart i profesor Haushofer sa Sveuilita
u iVliinchenu bio je amalgam ideja i filozofija koje su velikim dijelom potjecale iz djela
madame Blavatsky i njezina Teozofskoga drutva.
Mijeajui istonjaki misticizam, okultizam i skrivenu povijest, taj se nauk tie
nastojanja da se shvati ovjekovo podrijetlo. Prema Ravenscroftu: Kad se tree oko [za
koje mnogi smatraju daje zapravo epifiza] otvori za potpuni uvid u akau [mistini skrive
ni arhiv ovjeanstva], upueni [u tajni nauk] postaje ivim svjedokom cijele evolucije svi
jeta i ljudskoga roda. Dok je putovao unatrag kroz goleme odsjeke vremena, razotkriveno
mu je samo duhovno izvorite Zemlje i ovjeka, i mogao je pratiti kako se razvija sudbina
ovjeanstva kroz ivotne uvjete koji se neprekidno mijenjaju i razvojne cikluse.
Prema tom nauku, neljudski posjetitelji na Zemlji davno su genetskom mani
pulacijom stvorili boansko-ljudska hibridna bia, neku vrstu bogova-ljudi" podije
ljenih na sedam podrasa - Rmoahale, Tlavatlije, Tolteke, Turance, Arijce, Akaane i
Mongole. Tijekom tog procesa bilo je mnogo pogreaka, to je rezultiralo mutacijama
poput divova iz biblijske i nordijske mitologije. Te su rase ivjele kroz progresivne
ivotne cikluse u vremenu legendarne Atlantide.
Nakon unitenja Atlantide, ratrkale su se po svijetu, a njihove mentalne i
duevne znaajke poele su nazadovati. ivotni vijek znaajno im se smanjio. Iako
su im se misaoni procesi u materijalnom svijetu izotrili, te su misaone i osjetilne
sobnosti steene uz cijenu potpunoga gubitka svih arobnih moi nad prirodom i
ivotnim silama u ljudskom organizmu, pie Ravenscroft. Uz gubitak tih intuitivnih
oi, te su prve ljude njihovi stvoritelji uili da svime na svijetu upravljaju nevidljivi
-govi i da te bogove trebaju bezrezervno sluiti. Iznad svega, uili su ih da trebaju
tovati i tititi istou svoje krvi, dodao je.
Hitler ponavlja te ideje u Mein Kampfu, gdje pie: Arijska plemena... podjarljuju strane narode i... razvijaju mentalne i organizatorske [sic/] sposobnosti koje
"ivaju u njima. esto, tijekom nekoliko tisuljea ili ak stoljea, stvaraju kulture
je... imaju unutarnje znaajke njihova karaktera... N a koncu, meutim, osvajai se
Ijuju od istoe svoje krvi koju su isprva odravali, poinju se mijeati s podjarjenim stanovnitvom i tako privode kraju vlastito postojanje; jer ovjekov pad u
ju uvijek je popraen izgonom iz njega.
U ovoj toci nije nuno odluiti treba li ita od toga shvatiti ozbiljno. Dovoljno
razumjeti da su mnogi obrazovani i razboriti ljudi u ono doba ozbiljno shvaali

151

JIM MARRS

te ideje. I, kao u Hitlerovu sluaju, te su ideje imale ozbiljne posljedice za milijune

ljudi.
Zanimljivo je spomenuti da se izraz Arijac (sanskrtska rije koja znai pleme
nit) sve do Hitlerova doba obino odnosila samo na narode koji govore indoeurop
skim jezicima, a ne na neku rasu. Meutim, i u znanstvenim i okultnim analizama
taj se izraz povezuje s narodom koji govori indoeuropski jezik kojemu se moe nai
trag u prahistorijskom dobu. Taj je narod nepoznata podrijetla, ali zbog zajednikih
jezinih obiljeja mnogi znanstvenici smatraju da dolazi iz sjeverne Europe. Jedan
ogranak tih Arijaca bio je smjeten u dananjem Iraku i povezan je s drevnim priama
o bogovima koji su stigli s neba.
Drugi je ogranak doao u Indiju i izmijeao se s postojeim stanovnitvom.
Spominje se u hinduistikim Vedama, takoer u vezi s bogovima koji su letjeli u lete
im strojevima zvanim i imune. Sve to poinje jezivo nalikovati vjerovanju teozofista
u izvanzemaljske posjetitelje.
Uz financijsku potporu vojno-obavjetajne postrojbe kapetana Mayra i preda
nih antikomunista iz Thulea preko Eckarta, Hitler je brzo preuzeo kontrolu nad
Njemakom radnikom partijom koja je ubrzo stekla 3000 lanova. Levenda pie da
je Mayr izvjetavao bogate industrijalce i vojne dunosnike koji su upravljali iz hote
la Vier Jahreszeiten, ukazujui na vezu izmeu vojno-obavjetajne slube i Drutva
Thule.
U travnju 1920. godine. Hitler je promijenio ime partije u Nationalsozialistische
Deutsche Arbeiterpartei, Njemaka nacionalsocijalistika radnika partija, skraeno
nacisti. Kasnije iste godine, Partija je kupila list VolkJscher Beobachter (Narodni obzor)
pomou tajnih vojnih fondova te postavila Eckarta na njegovo elo. Poetkom 1923.
godine Volkischer Beobachter postao je dnevni list, to je Hitleru dalo prednost pred
svim njemakim politikim strankama, dnevni list u kojemu e propovijedati partijsko
evanelje", pie William Shirer. Otada se nacistiki stroj neumoljivo kretao naprijed.
Oito je da nacisti nikad ne bi mogli postojati bez pomoi i podrke njemakoga
lieichsivehra i tajnoga Drutva Thule.
Analiza 25 toaka koje su Hitler, Drexler i Eckart 1920. godine formulirali kao
temelj Nacistike partije, otkriva da su mnoge gotovo jednake proklamiranim idea
lima marksizma, to ukazuje na zajedniko podrijetlo. Takoer, spomenute su refor
me na podruju meunarodnoga bankarstva i biznisa, pri emu se osobito osuuje
kamatno ropstvo.

152

Skupina potpore Hitleru

Usprkos svojim oitim planovima za nacionalizaciju i ograniavanjem moi

meunarodnoga biznisa i financija, Hitler nije imao mnogo tekoa pri dobivanju
sredstava od korporacijskih sponzora koji su u nacionalsocijalizmu vidjeli dobrodolu
alternativu komunizmu.
Zapravo su bogati poslovni ljudi u zapadnim industrijskim i bankarskim kru
govima bili ti koji su jamili Hitlerov uspjeh. Nakon to je Hitler izgubio na opim
izborima od vremena ratnoga junaka feldmarala Ptmla von Hindenburga 1932.
godine, 39 poslovnih elnika, poznatih imena kao to su Krupp, Siemens, Thyssen i
Bosch, potpisalo je peticiju kojom od Hindenburga trae da Hitler bude imenovan za
njemakog kancelara.
Taj dogovor da se Hitlera dovede na vlast postignut je u domu bankara baru
na Kurta von Schrodera 4. sijenja 1933. godine. Prema Eustaceu Mullinsu, na
tom su sastanku prisustvovali i John Foster i Allen Dulles iz njujorke odvjetnike
tvrtke Sullivan & Cromwell, koja je zastupala banku Schroder. Sljedee godine,
kad je Rosenberg zastupao Hitlera u Engleskoj, susreo se T. C. Tiarksom, direkto
rom londonske podrunice banke Schroder, koji je bio i direktor engleske Sredinje
banke. Tijekom Drugoga svjetskog rata, banka Schroder bila je financijski posrednik
Njemake i u Britaniji i u SAD-u.
Von Schroder, moni elnik kelnske bankarske kue J. H. Stein, dugo je pruao
financijsku potporu nacistima u nadi da e suzbiti irenje komunizma. Hitler je dao
rije von Schroderu da se nacionalsocijalizam nee uputati ni u kakve nerazborite
nomske eksperimente. Drugim rijeima, nee napadati postupke bankara, osim
oriki.
Uz to jamstvo i uz von Schroderov blagoslov, senilni predsjednik Hindenburg
novao je Hitlera njemakim kancelarom 30. sijenja 1933. godine. Tjedan kasnije,
ada Reichstaga izgorjela je u poaru za koji su okrivljeni komunisti. U sljedeih
koliko dana Hitleru je dana diktatorska mo usvajanjem hitnoga dekreta, Zakona
ovlastima, pod eufemistikim nazivom Zakon o uklanjanju napetosti u narodu i
vi, pa je poeo preuzimati kontrolu nad Vladom.
Vojni i vladini dunosnici uznemirili su se zbog Hitlerove moi, osobito zbog
rilike tri milijuna pripadnika Sturmabteilunga (SA), ili Jurinih odreda, pod zapo

153

JIM MARRS

vjednitvom Ernsta Rohma. Vojska je predloila dogovor: ako se SA raspusti, vojska

e se obvezati na odanost Hitleru. Hitler je pristao i 30. lipnja 1934. godine, zbog
izmiljenih optubi o kovanju urote, provedena je istka u kojoj su stradali Rohm i
stotine smeekouljaa, a SA je preko noi nestao.
Nakon smrti 87-godinjeg Hindenburga 2. kolovoza 1934. godine, Hitler je
spojio dunosti predsjednika i kancelara te se proglasio vrhovnim zapovjednikom
Oruanih snaga, apsolutnim voom - Fiihrerom - cijele Njemake.
Drei vrsto i Vladu i vojsku u aci, Hitler je znao da je vrijeme za nagodbe
s meunarodnim bankarima i industrijalcima. To se pokazalo laganim zadatkom s
obzirom na njihovu multinacionalnu narav.
1930-ih godina mnogi su u Britaniji i Americi s naklonou gledali na nacisti
ku ideologiju. Godine 1934. ak je dolo do neuspjenog pokuaja Morganovih i Du
Pontovih predstavnika da uvedu faistiku diktaturu u SAD-u, to je potanko opisano
u mojoj knjizi Alien Agenda.
Proizvoa automobila Henry Ford postao je uzor Hitleru, osobito to se tie
antisemitizma. Godine 1920. Ford je objavio antiidovsku knjigu pod naslovom
Meunarodni idov (The International Jew). Dok je Hitler radio na svojoj knjizi Mein
Kampf 1924. godine, prepisao je priline dijelove Fordova teksta i ak aludirao na
Forda kao na jednoga velikog ovjeka.
Ford je postao Hitlerov oboavatelj, osiguravao je sredstva za naciste, a 1938.
godine postao je prvi Amerikanac koji je dobio najvie nacistiko odlije koje je stranac
mogao dobiti - Veliki kri najvieg reda njemakog orla.
Kao i Hitler, Ford je isprva sumnje usmjerio na meunarodne novare. Prvo je
govorio samo o 'velikim igraim a' i kako nema nita protiv obinih Zidova, prisjeao
se Edwin Pipp, urednik Fordova antisemitskoga lista Dearborn Independent. Kasnije
je tvrdio: 'Sv i su oni isti ... Rekao je kako smatra da su se urotili kako bi izazvali rat
radi profita.
Ford je rekao da je to saznao 1915. godine kad je unajmio brod za Europu u neu
spjenom pokuaju da ondje dogovori mir. Kasnije je rekao da su mu idovski putnici
na brodu rekli kako su meunarodni idovski bankari ti koji pripremaju ratove radi
profita i da e njegov mirovni pokuaj biti uzaludan ako ne stupi u kontakt s odree
nim Zidovima u Francuskoj i Engleskoj, nesumnjivo aludirajui na Rothschilde.
I Hitler je isprva ograniavao svoje verbalne napade na meunarodne bankare,
osobito na Rothschilde. U govorima na poetku 1920-ih godina, Hitler je hvalio nje
make industrijalce poput Alfreda Kruppa, dok je osuivao gramzivost Rothschilda,
koji financiraju ratove i revolucije te dovode ljude do kamatnoga ropstva putem
pozajmica.
Usprkos tim napadima, sve vea mo nacista i dalje je nailazila na podrku u
Britaniji, ak i unutar Sredinje banke, kojom su dominirali Rothschildi. N a Novu
godinu 1924., financijska sudbina Njemake dogovorena je u Londonu na sastan
ku izmeu Hjalmara Schachta, novoga povjerenika Reicha za nacionalnu valutu, i

154

VLADARI IZ SJENE

Montagua Normana, guvernera engleske Sredinje banke, napominje John Toland.

Schacht, koji je ve ukinuo krizni zamjenski novac, poeo je s razotkrivanjem nje
make oajne financijske situacije.
Predloio je otvaranje njemake kreditne banke podreene Reichsbatiku, ali s tim
da bi ona izdavala funte. Schacht je traio od Normana da osigura polovinu kapitala
za tu novu banku te ustvrdio: Kakve bi mogunosti takva mjera otvorila za ekonom
sku suradnju izmeu britanskoga svjetskog imperija i Njemake...
Unutar 48 sati Norman nije samo slubeno odobrio pozajmicu uz iznimno
nisku kamatu od pet posto, ve je nagovorio skupinu londonskih bankara da prihvate
mjenice koje daleko nadmauju pozajmicu. William Bramley upozorio je na ove
meunarodne bankarske veze: Max Warburg, veliki njemaki bankar, i njegov brat
Paul Warburg, koji je odigrao znaajnu ulogu u osnivanju Sustava saveznih priuva u
SAD-u, bili su direktori Interessen Gemeinschaft Parbena, ili I. G. Farbena, divovske
njemake kemijske tvrtke koja je proizvodila plin ciklon B, koriten u nacistikim logo
rima smrti. H. A. Metz iz 1. G. Farbena bio je direktor Warburgove banke Manhattan,
koja je kasnije postala dijelom Rockefellerove banke Chase Manhattan. Standard Oil
iz New Jerseyja bio je kartelski partner I. G. Farbena prije rata. Jedan od direktora
amerikog 1. G. Farbena bio je C. E. Mitchell, koji je ujedno bio i direktor njujorke
Banke saveznih priuva i Warburgove banke National City. Predsjednik I. G. Farbena
u Njemakoj Hermann Schmitz sjedio je u upravnim odoborima Deutsche Banka i
Banke za meunarodna poravnanja. Godine 1929. Schmitz je izglasan za predsjedni
ka Upravnog odbora banke National City, dananjeg Citibanka.
Paul Manning, CBS-ov dopisnik iz Europe tijekom Drugoga svjetskog rata,
napisao je d a je Schmitz jednom imao jednak udio u Standard Oilu iz New Jerseyja
kao i Rockefelleri. Schmitz je nadzirao i devet tvrtki I. G. Farbena u Japanu. Nakon
rata, 24 vodea ovjeka 1. G. Farbena optuena su u Niirnbergu za zloine protiv
ovjenosti, ukljuujui izgradnju i odravanje koncentracijskih logora i iskoritavanje
robovskog rada.
Amerika podrunica 1. G. Farbena, American 1. G. Chemical Corporation,
kazala se kao trajni izvor obavjetajnih podataka za naciste tijekom rata, kako je
primijetio njemaki ministar gospodarstva dr. Max Ugner. Napisao je: Obilje inforlacija koje neprekidno dobivamo [od Chemical Corporationa] neophodno je za nae
romatranje situacije u Americi... [i] od poetka rata vaan je izvor informacija za
Vladine, ekonomske i vojne slube.
Financiranje ponovnog naoruavanja Njemake, ime su se krili Versajski ugo
ri, pokazalo se jednako profitabilnim koliko i opasnim po mir u Europi.
Pristaa Hitlera bio je i Joseph P Kennedy, otac buduega predsjednika,
irektor CIA-e, J. Edgar Hoover, obavijestio je 3. svibnja 1941. godine predsjednika
isevelta da su se Joseph P Kennedy, bivi veleposlanik u Engleskoj, i Ben Smith,
kulant iz Wall Streeta, jednom davno sastali sa [efom Luftwaffea] Hermannom
^ringom u Vichyju u Francuskoj te da su nakon toga donirali znaajnu svotu

155

JIM MARRS

novca za njemaku stvar. Obojica su opisivani kao vrlo protubritanski i pronjemaki

orijentirani
A podrka Hitleru i dalje je rasla u Britaniji. Prema Howardu S. Katzu: U pro
ljee 1934. godine odabrana skupina londonskih novara okupila se oko M ontagua
N orm ana... elnika engleske Sredinje banke... Hitler je razoarao svoje kritiare.
Njegov reim nije bio privremena mora, nego sustav s lijepom budunou pa je
g. Norman savjetovao svoje direktore da ukljue Hitlera u svoje planove. N ije bilo
otpora pa je odlueno da Hitler treba dobiti prikrivenu pomo od londonskoga
financijskog sektora dok g. Norman ne uspije dovoljno pritisnuti Vladu da odusta
ne od svoje profrancuske politike u korist perspektivnije pronjemake orijentacije.
Znaajna financijska potpora stigla je i od sira Henrija Deterdinga, monog elnika
Royal Dutch-Shell Oila koji je ivio u Londonu. Njega je potaknula nada da bi
Hitler, koji je u Meiti Kampfu otvoreno obznanio da namjerava podjarmiti Rusiju,
mogao povratiti Deterdingovu imovinu na naftnim poljima u Bakuu, Groznom i
Majkopu.
Zato bi ti moni biznismeni, svi povezani s velikim carstvom Rothschilda,
podupirali otvoreno protuidovski raspoloenog Hitlera? Dio odgovora mogao bi biti
u zapanjujuoj tvrdnji da je Hitler bio roak Rothschilda!
Dr. Walter C . Langer, psiholog koji je za vrijeme rata proveo psihoanalizu Hitlera
za ameriku Upravu stratekih slubi (O SS), izvijestio je kako tajni prijeratni izvjetaj
austrijske policije dokazuje d a je Hitlerov otac bio izvanbrani sin seoske kuharice po
imenu Maria Anna Schicklgruber, koja je u vrijeme kad je zaela bila zaposlena kao
slukinja u domu baruna Rothschilda u Beu. Nakon to je saznala da je trudna
1837. godine, napustila je Be i rodila Hitlerova slubenog oca Aloisa. Pet godina
kasnije, navodno se udala za putujueg mlinara po imenu Johann Georg Hiedler. No,
Alois je nosio majino prezime Schicklgruber sve dok mu, kad je bio gotovo etrdesetogodinjak, Hiedlerov brat Johann Nepomuk Hiedler nije ponudio zakonito prezime.
Zbog neitljiva rukopisa upnika koji je unio promjenu u matinu knjigu, prezime
Hiedler postalo je Hitler, ili grekom ili radi zbunjivanja vlasti.
Alois Hitler vodio je sumoran ivot, uglavnom kao dravni birokrat, a oenio
je vlastitu sestrinu u drugom koljenu Klaru Polzl 1885. godine, nakon to je dobio
posebno biskupovo doputenje. Adolf je roen u austrijskom mjestu Braunau 1889.
godine kad je Alois imao 52 godine.
Ta nevjerojatna pria mogla bi se otpisati kao matovita ratna propaganda da
nije injenice kako je O SS nikad nije iznio u javnost, to ukazuje na to da se mogla
smatrati preosjetljivom za objavljivanje.
Stvar je iskrsnula krajem 1930-ih kad je Hitlerov engleski neak William Patrick
Hitler natuknuo jednom novinaru neto o idovskom podrijetlu njemakoga voe.
Hitlerov osobni odvjetnik Hans Frank potvrdio je tu skandaloznu informaciju, ali
prezime Frankenberger zamijenilo je prezime Rotshchild. Kad nikakav zapis o obitelji
Frankenberger nije pronaen u Beu, od stvari su pomalo odustali svi osim Hitlera.

156

VLADARI IZ SJENE

Povjesniari su dugo napominjali da je pitanje moguega idovskog podrijetla proga

njalo Hitlera cijeli ivot.
Za one koji se pitaju kako je jednom Rothschildu palo na pamet ljubakati sa
slukinjama, pouno je da je biograf Rothschilda Niall Ferguson spomenuo kako se
sin jednog od Salomonovih glavnih knjigovoa sjetio da je 1840-ih godina [beki
Rothschild] postao pomalo lakoumno sklon mladim djevojkam a.
Pokojni Philippe Rothschild, Nathanov potomak, godine 1984. objavio je
memoare otkrivajui svoj skandalozni ljubavni ivot. Pisao je: Bio sam strano
uspjean... skaui od kreveta do kreveta kao jarac... Uvijek sam bio uvjeren d a je [moj
otac] stekao svoj glas jaui bakine sobarice. "
Mogue je d aje Hitler otkrio svoje idovsko podrijetlo i srodstvo s Rothschildima
pa je, svjestan njihove goleme moi da formiraju ili rue europske vlade, obnovio
kontakt s obitelji, pie Epperson. To bi djelomice objasnilo golemu podrku koju je
dobio od meunarodne bankarske bratije, blisko povezane s obitelji Rothschild, dok
se uspinjao na vlast.
Oito je zato ni Hitler ili njegovi sljedbenici, ni dananji neonacisti, ni
Rothschildi, ni oni koji ele profitirati od svoje meunarodne moi ne ele da se veza
izmeu Hitlera i Rothschilda objelodani.
Svakako se ini da su uza sve svoje bogatstvo i mo Rothschildi malo prepatili tijekom Hitlerova holokausta. Encyclopaedia Britannica obzirno spominje:
..Rotshchildi, osobito oni iz Bea i Pariza, tijekom nacistikoga razdoblja sauvali su
onu vrstu obiteljskoga jedinstva nunog da se prebrode velike nesree.
Prema biografu Dereku Wilsonu, razni lanovi obitelji za dlaku su i traumatino
pobjegli iz Europe nakon njemakih pobjeda 1940. godine, ali ostaje injenica da se
veina okupila na sigurnom u New Yorku.
Daleko od toga da su bili siromani izbjeglice, kako ih se katkad prikazuje, neki su
Rothschildi igrali kljune uloge u ratnim zbivanjima. U svibnju 1940. godine upravo
je Maurice de Rothschild iz Francuske u parikom hotelu Ritz dogovorio tajni susret
francuskoga premijera Paula Reynauda, njegova ministra rata Georgesa Mandela (ije
pravo prezime bilo Rothschild premda se tvrdi da nije bio u rodu s bankarskom
itelji) i britanskoga premijera Churchilla, zajedno s Anthonyjem Edenom, kako bi
redili sudbinu Francuske. Bio je prisutan i francuski general Charles de Gaulle koji
mjesec dana kasnije organizirao francusku Vladu u egzilu u Londonu.
Drugi lan obitelji, lord Victor Rothschild, pruao je sigurnost Churchillu za
ijeme rata. Kasnije je imenovan efom monoga britanskog Stoera za politiku
iziju. Lord Rothschild imao je pristup mnogim liderima i strunjacima", napoinje Wilson. Polagao je raune samo premijeru, a nije bio odgovoran ni izbornom
*' lu ni efovima graanskih slubi.
Jedina je iznimka bio Robert Rothschild koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata
bio prodati svoje francuske dionice Alfriedu Kruppu, unuku velikoga njemakog
izvoaa oruja Alfreda Kruppa. Prema Encyclopaediji Britannici, gnjevni je Krupp

157

JIM MARRS

poslao Rothschilda u zloglasni logor smrti Auschwitz, gdje je uguen plinom. Zbog
tog incidenta i iskoritavanja robovskoga rada, Krupp je zavrio pred Niirnberkim
sudom za ratne zloine.
S utjecajem Rothschilda ili bez njega, nema spora da se Hitlerov uspon na vlast
uvelike osnivao na podrci velikih njemakih banaka - Schroderove kelnske bankarske
tvrtke, Deutsche Banka, Deutsche Kredit Gesellschafta i velike osiguravateljske tvrtke
Allianz.
Jedan rukovoditelj Deutsche Banka naveo je nekoliko pozajmica te banke za
vrijeme rata: 150 milijuna maraka zrakoplovnoj industriji, 22 milijuna BMVV-u,
deset milijuna Daimler-Benzu (Mercedesu) samo 1943. godine. Slini iznosi opet su
pozajmljeni 1944. godine.

158

i Hitlerova se srea okree

i

U zenitu njegove moi, dvije su se vane znaajke Hitlerove pozicije preokrenule. Nakon udna leta njegova zamjenika Rudolfa Hessa u Englesku slubeno se
okrenuo protiv okultizma, a meunarodni se poredak okrenuo protiv njega.
Jedan od prvih Hitlerovih prijatelja bio je Rudolf Hess, koji je postao zamjenik
voe Nacistike partije. Hess je takoer bio duboko ukljuen u metafizika istrai
vanja, osobito astrologiju. Oduevljeno je sluao tumaenja tajnog nauka profesora
Haushofera i bio je uenik u koli antropozofije dr. Rudolfa Steinera, gdje se ovjekova
via svijest koristila za kontakt s duhovnim svijetom. Bio je i jedan od prvih lanova
Drutva Thule.
10. svibnja 1941. godine, nakon tajnih, ali temeljitih priprema, Hess je odletio
specijalno pripremljenim Messerschmittom 110 u Englesku, gdje je padobranom
sletio na posjed vojvode od Hamiltona. Po svemu sudei nadao se da e dogovoriti
mir izmeu Britanije i Njemake. Dvadeset pet godina kasnije u zatvoru Spandau,
Hess me vrlo ozbiljno uvjeravao da su ga na tu ideju u snu potaknule nadnaravne
sile, pisao je nacistiki ministar za proizvodnju oruja Albert Speer. Drugi su mislili
da je Hessov let bio potajni Hitlerov pokuaj da zavri borbe na Zapadu kako bi se
pripremio za nadolazei napad na Rusiju.
Koja god bila prava svrha, let nije donio nita. Hessa su odmah zatoili u lon
donski Tower, a Hitler g a je proglasio samotnim luakom. Prema Speeru, Hitler je za
taj let okrivljavao tetan utjecaj profesora Haushofera. General Walter Schellenberg,
ef nacistike vanjske obavjetajne slube koji je smatrao da su britanski obavjetajci
moda utjecali na Hessa preko Haushofera, rekao je da ga je Hess iznenadio svojim
erovanjem u stara proroanstva i vizionarska otkria... Recitirao je cijele odlomke
proroanskih knjiga, poput Nostradamusovih i drugih kojih se ne mogu sjetiti, a
zivao se i na stare horoskope koji se tiu njegove sudbine, kao i sudbine njegove
itelji i Njemake.
U strahu da Hess ne otkrije planove za njegov napad na Sovjetski Savez, Hitler
je proglasio ludim i obeao da e stati na kraj tim zvjezdoznancima. Hitler je
vio izvan zakona javno prakticiranje astrologije, gatanje i spiritistike seanse, kao i
e organizacije nalik na masonske loe, ukljuujui Teozofsko drutvo, orijentalne

159

JIM MARRS

templare, Red zlatne zore i Antropozofsko drutvo dr. Steinera. Mnogi povjesniari
ukazuju na te otre mjere kao na dokaz da Hitler nije vjerovao u takve stvari.
Levenda tvrdi da je naprosto bila rije o internom sukobu. Okultisti se openi
to lako distanciraju - uz prikladne pogrdne i astralne kletve - od drugih okultista s
kojima se ne slau oko filozofskih pitanja; i praktiki svaki ozbiljan okultist'... moe
samo prezirati one koji itaju iz listova aja ili dlana te jeftine astrologe. Stoga... uope
ne vidim proturjeje u Hitlerovoj opinjenosti okultizmom s jedne strane i njegove
naredbe da se zabrani popularna' okultna praksa s druge.
Dvolian pristup okultizmu nije bio nita novo za Hitlera. Fiihrer je sam
neprekidno ismijavao volkisch okultne skupine u svojim slubenim govorima - dok je
potajno traio njihov savjet, daleko od radoznalih oiju i tiska i praznovjerne kran
ske javnosti, napominje Levenda, koji takoer iscrpno opisuje, na osnovi zaplijenjene
nacistike dokumentacije, nekoliko istraivakih ekspedicija Ahnenerbe SS-a u Tibet,
koji je 1940. godine postao dijelom Himmlerova stoera.
Nakon pripajanja Gdanjska, Sudeta i Austrije, Hitler je podijelio ehoslovaku
prema sporazumu s Francuzima i Britancima na sastanku u Munchenu. Do sredine
1939. godine bio je spreman krenuti na Poljsku, koja je imala ugovore o zajednikoj
obrani sa zapadnim silama.
Opet je bila potrebna javna izlika za rat. Nakon nekoliko tjedana sve veih
napetosti, mrtvi zatvorenici preodjeveni su u poljske odore i ostavljeni blizu granine
radijske postaje, a Hitler je ustvrdio da se radi o poljskom napadu. U znak odmazde,
1. rujna 1939. godine, milijun i pol vojnika njemakoga Wehrmachta, ukljuujui 55
oklopnih i motoriziranih divizija, ulo je u Poljsku pod zatitom najvee zrane flote
ikad mobilizirane. Tom novom munjevitom ratu ili Blitzkriegu suprotstavila se poljska
vojska koja je jo uvijek imala konjanike postrojbe naoruane kopljima.
Britanija i Francuska potovale su svoje sporazume o zajednikoj sigurnosti s
Poljskom, ali nisu mogle zaustaviti njemaku agresiju, i zbog vremena i zbog udaljenosti. Rat je opet buknuo 9. travnja 1940. godine kad je Hitler pokrenuo Blitdirieg
na Belgiju i Nizozemsku. 10. lipnja, dok su saveznike snage uzmicale u svim sekto
rima, ohrabreni diktator Mussolini pridruio se Hitleru protiv Francuske i Britanije.
Francuska je pala za nekoliko tjedana, ostavivi oajnu Britaniju da se nastavi boriti
sama. Ravnotea snaga opasno se promijenila i medunarodni su bankari zacijelo
morali ponovno razmotriti svoju podrku Hitleru.

160

I Japan bez izlaza

Na drugoj strani svijeta. Japansko se Carstvo bliilo vrhuncu. Kao i u sluaju

Britanije, opstanak te otone zemlje potpuno je ovisio o uvozu, a zbog ekonomske
krize krajem 1930-ih godina, zemlja je bila u oajnikom kripcu. Potaknut svojom
povijeu drutava s ratobornim vitezovima (samurajima) i strogim kodeksom asti
(buido), Japan je traio vlastiti Lebensraum napavi kinesku Manduriju 1931.
godine. Tijekom nekoliko sljedeih godina, japanske su snage zauzimale sve vee
dijelove Kine, oslabljene graanskim ratom izmeu ang Kai-ekovih nacionalista i
komunista.
Dok je Britanija bila zauzeta borbom protiv Hitlera 1940. godine, bilo je jasno
d aje SAD jedina sila sposobna zaustaviti japansku ekspanziju na Pacifiku. Animozitet
izmeu dviju zemalja pojaao se kad je Japan bio primoran dokopati se jo resursa u
Kini zbog sve stroega amerikog embarga zbog kojega su Japanu bili uskraeni vitalni
materijali.
U rujnu 1940. godine Japan je postao partner Njemake i Italije u Trojnom
ktu kojim su si obeali meusobnu pomo ako SAD ue u rat.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt reagirao je prekinuvi izvoz amerike nafte u
Japan, kojom je on zadovoljavao vie od 90 posto svojih potreba. 2. srpnja 1941. Japan
uao u Indokinu, najblii alternativni izvor goriva. Predsjednik Roosevelt uzvratio
zamrznuvi svu japansku imovinu u SAD-u. Bilo je jasno da je rat izmeu Japana
I SAD-a neizbjean.
Ta injenica nije promakla Rooseveltu koji je vodio kampanju za trei mandat
1940. godine, obeavajui da e Ameriku zadrati izvan europskoga rata. Meutim,
t se ve planirao - barem unutar tajnovita Vijea za inozemne odnose.
Novinar Jim Lucas pie: ,.U rujnu 1939. godine Vijee je ponudilo da preuzme
Vjgorono planiranje za optereeno Ministarstvo vanjskih poslova. M inistarstvo je
'stalo i osnovano je pet radnih skupina - za sigurnost i naoruanje, ekonomiju
financije, politiku, teritorije i mirnodopske ciljeve. Tijekom sljedeih est godina
: su skupine, financirane od Zaklade Rockefeller, zatrpale M inistarstvo vanjskih
slova sa 682 predstavke... Do 1942. godine Ministarstvo je praktiki preuzelo te
upine.

r
je
le

161

JIM MARRS

Zakljuak tog CFR-ova poduhvata - poznatog kao Projekt ratnih i mirnodop

skih analiza - objelodanjen je 1940. godine kad je skupina lanova CFR-a objavila
novinski oglas izjasnivi se da bi SAD trebao odmah proglasiti ratno stanje izmeu
ove zemlje i Njemake
lanovi CFR-a bili su zainteresirani da iskoriste Drugi svjetski rat - ba kao
onaj Prvi - kao opravdanje za stvaranje svjetske vlade, ustvrdio je Perloff. Globalisti
su se nadali da e iskoristiti prijetnju sila osovine kako bi natjerali SAD i Englesku u
trajno atlantsko saveznitvo - to bi bio prijelazni korak prema svjetskoj vladi.
N o tijekom 1941. godine, ak i nakon to je tog ljeta Hitler upao u Rusiju, am e
rika je javnost tvrdoglavo ostajala na poziciji nemijeanja u rat. Gallupova anketa iz
1940. godine pokazala je da je 83 posto amerikih graana bilo protiv intervencije.
Bila je potrebna dobra izlika kako bi se dobila podrka nepopustljive javnosti.
Godinama bjesne prijepori o tome je li Roosevelt unaprijed znao za napad na
Pearl Harbor 7. prosinca 1941. godine. Dok nepobitnog dokaza i dalje nema, zbog
brojnih raspoloivih informacija iroko je prihvaena ideja da je taj razorni napad bio
potaknut i doputen u pokuaju da se stvori javna podrka amerikom sudjelovanju
u ratu.
Ne moe se porei da je Rooseveltova socijalna i ekonomska politika u razdoblju
depresije uvelike centralizirala saveznu vlast i potaknula drutveno manipuliranje koje
traje i danas, a on sam bio je vrlo otvoreno privren Engleskoj. Dok je proklamirao
neutralnost, slao je ratne brodove i streljivo u Britaniju, kako je to predloila Skupina
Century, sastavljena od lanova CFR-a. Zapovjedio je okupaciju Islanda, izoliravi ga
od Nijemaca, i odobrio napade na podmornice. Otvoreno je odobrio pozajmice naci
onalistikoj Kini, japanskom neprijatelju, a potajno odobrio novaenje dobro plaenih
amerikih dobrovoljaca za Kai-ekove slavne letee tigrove. Dobar dio toga bilo je
krenje meunarodnih ratnih zakona i jam ano je izazivalo sile osovine.
Roosevelt je i sam bio pravi ovjek iz Wall Streeta, pie Perloff. Njegova
je obitelj ukljuena u njujorke bankarske krugove jo od 18. stoljea. Njegov ujak
Frederic Delano bio je u Upravnom odboru izvornih Saveznih priuva." Rooseveltov
zet Curtis B. Dali pie: Veina njegovih [Rooseveltovih] ideja, njegova politikoga
streljiva', unaprijed je za nj smiljala skupina lanova CFR-a koja se zalagala za
jedinstvenu svjetsku valutu.
Oni koji prihvaaju ideju da su Roosevelt i jo nekoliko upuenih osoba znali da
e Pearl Harbor biti napadnut, ukazuju na ove sumnjive injenice:
- Za vrijeme pacifikih pomorskih vjebi 1932. i 1938. godine, uz poman nad
zor japanskih vojnih ataea, asnici Amerike mornarice teoretski su unitili
pacifiku flotu u Pearl Harboru.
- Roosevelt je zapovjedio da se pacifika flota premjesti na izloen poloaj u
Pearl Harboru unato estokim prigovorima admirala Jam esa O. Richardsona
koji je smijenjen zato to je odbio izvriti zapovijed.

162

VLADARI IZ SJENE

- Roosevelt, ministar vanjskih poslova Cordell Hull i drugi visoki dunosnici

znali su da je rat neizbjean i da su pregovori s japanskim veleposlanikom
Kichisaburom Nomurom uzaludni s obzirom na to d a je deifrirana japanska
poruka otkrila kako je Nomura imao upute da ne poputa Hullovim strogim
zahtjevima.
- Znali su i da je velika japanska borbena skupina, ukljuujui est nosaa zra
koplova, nestala iz vida nakon to je krenula prema Americi.
- To je nagnalo efa Glavnog stoera amerike vojske George C. Marshalla, bli
skog suradnika mnogih lanova CFR-a, da poalje udno formuliranu poruku
zapovjednicima u Pearl Harboru 27. studenog 1941. godine: Neprijateljske
akcije mogue u svakom trenutku. Ako se neprijateljstva ne mogu, ponavljam,
N E M OGU izbjei, SAD eli da Japan izvri prvi otvoreni in. Ova smjer
nica ne treba, ponavljam N E TREBA biti shvaena tako da vas ograniava u
postupcima koji bi mogli ugroziti vau obranu. Usprkos tom oitom upo zorenju, uz popratnu sugestiju da se ne napadaju nikakvi napadai, brodovi
Pacifiko flote ostali su usidreni, a zrakoplovi su bili zbijeni u skupine lakih
m eta kao osiguranje protiv sabotera.
- Tijekom prvoga tjedna prosinca Amerikanci su presreli japansku diplomatsku
ljubiastu ifriranu poruku kojom se njihovu veleposlanstvu u Washingtonu
nareuje da unite sve tajne dokumente i pripreme se za evakuaciju.
- 4. prosinca australski obavjetajci prijavili su da je viena nestala japanska
borbena skupina kako se kree prema Pearl Harboru, ali Roosevelt je to odba
cio kao glasinu koju su pokrenuli ratoborni republikanci.
- Britanski agent po imenu Duko Popov saznao je za japanske planove od nje
makih izvora, ali njegova upozorenja Washingtonu bila su ignorirana.
- Prema Johnu Tolandu, odvojena upozorenja o oekivanom napadu na Pearl
Harbor, premda su se razlikovala u tonom vremenu, stizala su od amerikoga
veleposlanika u Japanu Josepha Grewa, direktora FBI-a J. Edgara Hoovera,
senatora Guya Gillettea, lana Kongresa Martina Diesa, general-brigadira
Elliota Thorpea s Jave i pukovnika F. G. L. Weijermana, nizozemskoga voj
nog ataea u Washingtonu. Kasnije je nizozemski mornariki asnik kapetan
Johan Ranneft izjavio da su mu 6. prosinca ameriki obavjetajni izvori javili
da su japanski nosai zrakoplova samo 640 kilometara sjeverozapadno od
Havaja.
- Tijekom istraga nakon napada, Marshall i zapovjednik mornarice Frank Knox
svjedoili su da se ne mogu sjetiti gdje su bili nou 6. prosinca. Kasnije je
otkriveno da su obojica bila u Bijeloj kui s Rooseveltom.
Tu je i pitanje nosaa zrakoplova. Godine 1941. amerika je javnost, kao i nekozadrtih vojnih dunosnika, jo uvijek smatrala d a je bojni brod glavno oruje. Ali,
tko tko je obraao pozornost znao je da je general Billy Mitchell sredinom 1920-

163

JM MARRS

ih dokazao da samo jedan zrakoplov pun bombi moe unititi bojni brod. Bojni su
brodovi bili zastarjeli. Pobjeda u svakom ratu na Pacifiku otila bi na stranu onoga s
najjaim zranim snagama, a to je znailo nosaima zrakoplova.
Nijedan nosa zrakoplova nije bio prisutan kad je napadnut Pearl Harbor.
25. studenog 1941. godine ministar rata Henry Stimson razgovarao je s
Rooseveltom nakon ega je zapisao u dnevnik: Pitanje je bilo kako ih izmanipulirati
da prvi zapucaju bez previe opasnosti za nas... Bilo je poeljno osigurati da Japanci
budu ti koji e to uiniti, tako da nitko nimalo ne posumnja u to tko je agresor.
Odgovor na tu dilemu stigao je unutar 24 sata. Dokaz koji dosad najjae optu
uje Roosevelta da je unaprijed znao za napad potjee sa sasluavanja efa Gestapa
Heinricha Miillera 1948. godine. U knjizi Gregoryja Douglasa iz 1995. godine, teme
ljenoj na nekad tajnim dosjeima, Miiller je izjavio da su 26. studenog 1941. godine
Nijemci u Nizozemskoj prislukivali prekoatlantski telefonski razgovor izmeu
Roosevelta i britanskoga premijera Churchilla.
Churchill je izvijestio Roosevelta o kretanju nestale japanske flote i ustvr
dio: Uvjeravam vas da im je cilj (razgovor prekinut) flota na Havajima, u Pearl
Harboru.
To je grozno, uzviknuo je Roosevelt. Moete li mi rei... naznaiti... vjerodostojnost tog podatka? Pouzdan je , odgovorio je Churchill koji je spomenuo agente
u japanskoj vojsci i diplomatskoj slubi, kao i njihovu probijenu ifru.
Oit je zakljuak da nam Japanci spremaju Port Arthur u Pearl Harboru. Slaete
li se ? pitao je Roosevelt. Churchill je odgovorio: Itekako, ukoliko tom podlom inu
ne dodaju i napad na Panamski kanal. Port Arthur, danas zvan Liishun, bio je stra
teka ruska luka na kineskom poluotoku Liaodong. Japanci su bili izvrili iznenadni
napad torpedima na luku, kojim je zapoeo Rusko-japanski rat 1904. - 1905.
Roosevelt je tada rekao: Morat u razmotriti cijeli problem... Japanski napad na
nas, koji bi rezultirao ratom izmeu njih i nas - i vas takoer - sigurno bi ispunio dva
vana zahtjeva nae politike. Roosevelt govori o svom izostanku iz Bijele kue zbog
neke izlike, dodajui: Ono to ne znam, ne moe mi nauditi i ne razumijem poruke
s velike udaljenosti.
Glede nevjerojatne tvrdnje da bi ameriki vojni dunosnici namjerno dopustili
da amerike postrojbe budu napadnute, Douglas objanjava: Upozorenje Rooseveltu
nije dolo odozdo, nego s paralelne razine i od stranoga obavjetajnog izvora koji je bio
kudikamo opremljeniji za deifriranje i prevoenje japanskih poruka

164

| Drugi svjetski rat

To to se unaprijed znalo za napad 7. prosinca daje novo znaenje Rooseveltovim

rijeima o datumu koji e ostati sramotan . Tog je dana okirana amerika javnost
saznala da su njezine snage na Havajima doivjele gubitke od 2400 mrtvih, 1200
ranjenih, etiri potopljena bojna broda i jo tri teko oteena, uz unitene mnoge
druge manje brodove i stotine zrakoplova.
Sljedeeg dana Roosevelt se obratio Kongresu traei objavu rata. To je brzo
odobreno sa samo jednim glasom protiv - zastupnice Jeannete Rankin iz Montane,
prve ene u bilo kojem domu Kongresa. Rankin je takoer bila meu 49 lanova
Kongresa koji su glasali protiv VVilsonove objave rata 1917. godine, a 1968., u dobi od
87 godina, predvodila je 5000 ena iz Brigade Jeannette Rankin u pohodu na Capitol
Hill kako bi prosvjedovala protiv Vijetnamskoga rata. Meu mnogima prezirana kao
pacifistkinja, Rankin je moda razumjela skrivene makinacije iza tih ratova bolje
nego njezini sunarodnjaci.
Roosevelt je imenovao posebno povjerenstvo kako bi se utvrdila odgovornost za
napad na Pearl Harbor. N a elu mu je bio sudac Vrhovnoga suda Owen Roberts s dva
lana CFR-a u peterolanom tijelu. Robertsovo povjerenstvo optuilo je zapovjednike
Pearl Harbora admirala Husbanda Kimmela i generala Waltera C. Shorta, da su zane
marivanjem dunosti skrivili tragediju.
Razbjenjeni asnici zahtijevali su vojno suenje kako bi sprali ljagu sa svojih
imena, to je Kongres napokon naredio 1944. godine. Za vrijeme tih postupaka,
unutarnje istrage vojske i mornarice pokazale su da krivnja za iznenadni napad lei
na Marshallu i drugim vaingtonskim efovima. Kimmel je bio osloboen, a Short
go ukoren. Poput buduega VVarrenova povjerenstva, Robertsovo je povjerenstvo
tupalo prema pretpostavci krivnje i pristrano biralo odgovarajue dokaze. Osim
a, istraitelji su zakljuili da ako su deifrirane poruke bile proslijeene Kimmelu
Havaje, onda su mogle sadravati vjerojatno tono vrijeme i datum napada".
Otkria Vojnoga suda zakopana su u 40 svezaka Vladina izvjetaja o Pearl
arboru i malo je Amerikanaca saznalo pravu istinu, napominje Perloff.
S
cijelim svijetom u plamenu rata i s gotovo pola Europe pod Hitlerovom
ntrolom, meunarodni ratni financijeri shvatili su da su stvorili frankentajnsko

165

JIM MARRS

udovite, stvorenje bez nadzora. Njihov prezir spram komunizma kao i gnuanje nad
Japanskim Carstvom stavljeni su u drugi plan, dok su se mobilizirali kako bi zaustavili
ovjeka koji se zavjetovao da e likvidirati ratne profitere, slobodne zidare, Zidove i
meunarodne bankare.

i Posao kao i obino

ak i nakon to jc vie od 20 zemalja oformilo savez za borbu protiv Hitlera i

japanskih militarista, bilo je nekih biznismena - veinom povezanih s tajnim drutvi
ma - koji nisu mogli odoljeti da ne profitiraju na svjetskoj nesrei.
Dobar primjer bio je Walter C. Teagle, predsjednik Standard Oila iz New Jerseyja
u vlasnitvu Roekefellerove banke Chase. Teagle je bio i direktor amerike tvrtke I. G.
Chemical, podrunice divovskoga konglomerata I. G. Farben.
Charles Higham opisao je kako je Teagle, preko Rockefellerovih bankarskih i
naftnih interesa, donio svojim poslodavcima prilian profit malo prije rata. [Teagle]
je nastavio suraivati s Farbenom u poslovima s tetraetil-olovom, dodatkom zrako
plovnog goriva, pie Higham u svojoj knjizi Trgovina s neprijateljem: razotkrivanje
nacistiko-amerike novane urote 1933. - 1949. (Trading with the Enemy: An Expose of
the Nazi-American Money Plot 1933-1949).
Goringovi zrakoplovi nisu mogli letjeti bez toga. Samo su Standard, Du Pont i
General Motors imali prava proizvoditi ga. Teagle je pomogao ogranizirati prodaju te
dragocjene tvari [Farbenovu predsjedniku] Schmitzu, koji je 1938. godine putovao u
London i posudio' 500 tona od Ethyla, britanske podrunice Standarda. Sljedee
godine Schmitz i partneri vratili su se u London i obavili kupnju u vrijednosti 15
milijuna dolara. Zahvaljujui tome, Hitlerovo se zrakoplovsto osposobilo za bom
bardiranje Londona, grada gdje je obavljena nabava. Isto tako, opskrbljujui Japan
tetraetilom, Teagle je pomogao Japancima da sudjeluju u Drugom svjetskom ratu.
Neobino je da je taj isti Walter Teagle pomagao pri stvaranju Nacionalne upra
ve za obnovu, jedne od agencija predsjednika Roosevelta u vrijeme New Deala, ija
je svrha bila reguliranje amerikoga biznisa. To je udan izbor ako se uzme u obzir
da su se industrijski magnati toliko protivili Rooseveltovoj politici. Neki istraivai
smatraju takvo djelovanje dokazom da se tajni naumi ostvaruju iza naoko bezazlenih
zbivanja.
Kako se rat bliio, poslovne i bankarske veze bile su sve tjenje. Godine 1936.,
obitelji Schroder i Rockefeller oformile su Schroder, Rockefeller & Company, koji je
asopis Time opisao kao dodatni ekonomski pokreta osovine Rim - Berlin". Partneri
u toj tvrtki bili su neak Johna D. Rockefellera Avery Rockefeller, barun Bruno von

167

JIM MARRS

Schroder u Londonu i Kurt von Schroder u Kolnu. Pravnici su im bili iz odvjetnike

tvrtke Johna Fostera i Allena Dullesa. Mlai je Dulles zajedno s Edselom Fordom
sjedio u tvrtkinu Upravnom odboru.
I. G. Farben i Rockefellerov Standard Oil toliko su se isprepleli da je 1942.
Thurman Arnold, ef Antitrustovskog odjela amerikog Ministarstva unutarnjih
poslova, iznio dokumente za obrambeno povjerenstvo senatora Harryja S. Trumana
koji pokazuju da su Standard Oil i njemaki Farben doslovno podijelili svjetska tri
ta te uspostavili naftne i kemijske monopole u cijelom svijetu".
ak i nakon to je SAD uao u rat, taj se ugodan odnos nastavio. Putem zamr
enih poslovnih transakcija Rockefelleri su nastavili prodavati naftne proizvode
Njemakoj preko treih zemalja. Dok su ameriki civili i oruane snage podjednako
trpjeli zbog restrikcija, vie je benzina odlazilo u panjolsku [nakon ega se prebacivao
u Njemaku] nego domaim potroaima, pie Higham.
Higham je zvao medunarodnu kliku meupovezanih biznismena i bankara
..Bratstvom, povezanim ideologijom 'posao kao obino ... Povezani istim natranjakim idejama, lanovi tee k zajednikoj budunosti pod faistikom prevlau
bez obzira na to koji bi svjetski voa mogao ostvariti tu ambiciju, objanjava on.
Tako efovi multinacionalki kakve danas poznajemo imaju esticu na svakoj strani
kocke. Koja god strana pobijedi u ratu, sile koje doista upravljaju dravama nee biti
pogoene. Kad je postalo jasno da Njemaka gubi rat, biznismeni su postali napadno
lojalniji'. Zatim, kad se rat zavrio, preivjeli su ulagali u Njemaku, titili svoju
imovinu, vratili nacistike prijatelje na visoke pozicije, pomogli izazvati Hladni rat i
osigurali trajnu budunost Bratstva.
Iscrpno je dokumentirano kako je Standard Oil iz New Jerseyja slao gorivo u
Njemaku preko vicarske 1942. godine; kako je banka Chase poslovala u okupira
nom Parizu uz potpuno znanje sredinjice u New Yorku; kako su se Fordovi kamioni
proizvodili za njemaku vojsku s odobrenjem Uprave; kako je pukovnik Sosthenes
Behn, ef tvrtke International Telephone & Telegraph i direktor banke National City,
radio na unapreivanju nacistikih telefonskih komunikacija te proizvodnji lovaca i
projektila V-1.
Sve je to raeno zakonito zahvaljujui predsjedniku Rooseveltu. Samo est dana
nakon Pearl Harbora, 13. prosinca 1941. Roosevelt je naloio: Ovime se odobrava
ope doputenje kojim se dozvoljava svaka transakcija ili djelovanje zabranjeno odjelj
kom 3(a) Zakona o trgovini s neprijateljem, pod uvjetom da... takvu transakciju ili
djelovanje odobri Ministarstvo financija... prema izvrnoj odredbi br. 8389."
l o znai da se svaka poslovna transakcija mogla ozakoniti uz odobrenje
Rooseveltova ministra financija Henryja Morgenthaua, iji je otac pomogao osnivanju
Vijea za inozemne odnose.
Znaajne koliine sredstava iskoritenih za odravanje rata stizale su preko
Banke za meunarodna poravnanja (B IS), u vlasnitvu Morganove podrunice banke
First National iz New Yorka, engleske Sredinje banke, njemakog Reichsbanka, tali

168

VLADARI IZ SJENE

janske Sredinje banke, francuske Sredinje banke i drugih velikih sredinjih banaka.
Osnovan u Baselu 1930. godine, toboe kako bi se bavio njemakim ratnim reparaci
jam a, BIS je zapravo tvorevina manipulatora iz tajnih drutava. Prema povjesniaru
Quigleyju, bio je dio plana za stvaranje svjetskog sustava financijske kontrole u
privatnim rukama kadrog da dominira politikim sustavom svake zemlje i svjetskom
ekonomijom u cjelini... koji e na feudalistiki nain nadzirati sredinje banke u svi
jetu djelujui sporazumno putem tajnih dogovora postignutih na estim sastancima
i konferencijama.
BIS je ubrzo pao pod kontrolu Hitlerovih suradnika Kurta von Schrodera, pred
sjednika Reichsbanka Hjalmara Horacea Greelyja Schachta i potpredsjednika Emila
Puhla. Prema Highamu, banka je postala novani lijevak amerikih i britanskih
fondova kojim su se sredstva slijevala u Hitlerovu riznicu i pomogle mu izgraditi ratni
stroj. Prvi predsjednik BIS-a bio je Rockefellerov bankar Gates W. McGarrah, bivi
dunosnik banke Chase National i banke Saveznih priuva te djed budueg direktora
CIA-e Richarda Helmsa. Prema nekoliko autora koji piu o zavjerama, BIS je i dalje
arite pranja novca i meupovezane bankarske kontrole.
Mnogi zamreni i isprepleteni financijski poslovi tijekom rata obavljeni su u
neutralnoj vicarskoj koja je 1939. godine imala 2278 registriranih meunarodnih
korporacija i 2026 holdinga iji vlasnici nisu bili vicarci te bila sjedite 214 meu
narodnih banaka.
Veze izmeu njemake i amerike industrije elika obznanio je 1944. godine SS
Obergruppenfiihrer, koji je objasnio njemakim industrijalcima i Vladinim dunosnici
ma da patenti za nehrajui elik pripadaju zajedno Chemical Foundationu iz New
'iorka i njemakoj tvrtki Krupp te da su stoga tvrtke United States Steel, Carnegie,
Illinois, American Steel & Wire, National Tube itd. obvezne suraivati s koncernom
Krupp. Upravo je njemaki magnat industrije elika Fritz Thyssen, nacist od ranih
dana, financirao Hitlera i uveo ga u vane poslovne krugove.
Godine 1942. sporazumom koji ukljuuje Karla Lindemanna, predstavnika
Standard Oila u Berlinu, efa SS-ove kontraobavjetajne slube Schellenberga, ban
kara Kurta von Schrodera i elnika ITT-a Behna, Hitlerova vlada ula je u partnerstvo
s ITT-om. Zahvaljujui tim isprepletenim poslovnim vezama, nakon Pearl Harbora,
njemaka vojska, mornarica i zrakoplovstvo ugovorili su s ITT-om proizvodnju tele
fonskih centrala, telefona, alarmnih ureaja, plutaa, ureaja za uzbunjivanje, radar
ske opreme i 30 000 upaljaa mjeseno za topovsko streljivo kojim su ubijani britanski
i ameriki vojnici , navodi Higham. D o 1944. godine taj je iznos povean na 50 000
mjeseno. Povrh toga, IT T je dobavljao sastavne dijelove za raketne bombe koje su
" udale na London, selenske elije za suhe ispravljae, radijsku opremu i fortifikacijske
i borbene komunikacijske ureaje.
General Motors je prije 1939. godine uloio vie od 30 milijuna dolara u postro:nja I. G. Farbena u Njemakoj premda su rukovoditelji bili itekako svjesni toga da se
1,5 posto svih plaa donira nacistima. Osim toga, najvei njemaki proizvoai oklo

169

JIM MARRS

pnih borbenih vozila bili su Opel, u cijelosti u vlasnitvu podrunice General Motorsa
pod kontrolom Morganovih interesa, i njemaka podrunica tvrtke Ford. Novinska
agencija Reuters izvijestila je da je nacistiki ef naoruanja Albert Speer izjavio kako
Hitler nikad ne bi razmiljao o invaziji na Poljsku bez tehnologije za sintetiko gorivo
koju je Njemakoj pribavio General Motors. Higham tvrdi d a je , zahvaljujui politi
koj i drutvenoj moi lanova tajnih drutava s obiju strana Atlantika, Niirnberki
proces uspjeno zakopao istinu o vezama Bratstva.
To bratstvo ljudi povezanih tajnim osobnim i poslovnim spletkama nastavilo
je djelovati i nakon prekida vatre. Tuitelj Ministarstva unutarnjih poslova po imenu
Jam es Steward Martin doao je s istraiteljskim timom u Njemaku nakon rata i
pokuao rasplesti zamrenu mreu poslovnih dogovora. Neprekidno je bio opstruiran,
i na koncu je razoaran odstupio.
U svojoj knjizi iz 1950. pod naslovom Svi asni ljudi (All Honorable Men) Martin
je napisao: U Njemakoj nas nisu zaustavile njemake tvrtke. II Njemakoj su nas
zaustavile amerike tvrtke. Sile koje su nas zaustavile djelovale su iz SAD-a, ali nisu
djelovale otvoreno. Nije nas zaustavio zakon koji je donesen u Kongresu, ni predsjed
nikova izvrna odredba, ak ni promjena politike koju je odobrio predsjednik... ukrat
ko, to god nas to zaustavilo, nije bilo 'v la st'. Ali, oito je upravljalo kanalima putem
kojih vlast obino djeluje. Relativna nemo vlada... naravno, nije nova... nacionalne
vlade stajale su postrani, dok su vei igrai sreivali svjetske poslove.
Nijednu od ovdje iznesenih informacija ne treba shvatiti kao da znai kako nije
bilo nuno boriti se protiv nacista i japanskih militarista. Oito, kako god gledali na
dananju situaciju u svijetu, sigurno je bolja od niza interkontinentalnih koncen
tracijskih logora punih nearijaca kojima zapovijedaju SS-ovci u izmama i japanski
straari.
Ali, kako bi se sprijeile takve pojave u budunosti, vano je shvatiti da tajna
drutva manipuliraju javnou. 1 mora se ukazati na to da ljudi iz tajnih drutava
koji promiu i financiraju rat i dalje profitiraju dok traju neprijateljstva. Ne pokazu
jui privrenost zemljama u kojima prosperiraju, ti ljudi i njihove tvrtke nastavili su
pruati potporu najubojitijem neprijatelju u najopasnijem razdoblju za SAD i Veliku
Britaniju.
Kako nitko ne bi pomislio da je to nezanimljiva drevna povijest koja nema veze s
dananjom stvarnou, treba uzeti u obzir da je jo krajem 1998. godine bilo mnogo
nerijeenih sudskih tubi protiv Ford Motora, banke Chase Manhattan, J. R Morgan
& Companyja, nekoliko vicarskih banaka i drugih tvrtki zbog njihova davnog poslo
vanja s nacistikom Njemakom.
Njemaki osiguravateljski div Allianz AG, koji je 1990. godine preuzeo ameriku
tvrtku Firem an's Fund Insurance u poslu vrijednom 3,3 milijarde dolara, tuen je
zato to nije isplatio police osiguranja idovskih klijenata. Takoer je otkriveno da je ta
tvrtka osigurala zgrade i civilne zaposlenike iz zloglasnog logora smrti u Auschwitzu
za sluaj nemarnih ili zlonamjernih postupaka od strane zatvorenika".

170

VLADARI IZ SJENE

Poetkom 1999. godine dunosnici njemake Deutsche Banke brinuli su se da

bi njihovo priznanje d a je banka pozajmljivala novac za izgradnju Auschvvitza moglo
ugroziti kupovinu njujorke tvrtke Bankers Trust vrijednu 9,8 milijardi dolara. emu
tako kasno priznanje? Dr. Hermann Josef Abs, osniva te Sredinje banke i vodei
Hitlerov i nacistiki bankar, ostao je njezin poasni predsjednik sve do smrti 1994.
godine.

171

| Prvi svjetski rat

Huka tajnih drutava i njihovo popratno bankarsko i poslovno manipuliranje

ratom jo je uoljivije u ratu za zavretak svih ratova", obino poznatom kao Prvi
svjetski rat.
Protivno kolskom udbenikom objanjenju da je rat uzrokovao atentat jednog
Srbina na austro-ugarskog nadvojvodu Franju Ferdinanda 1914. godine, istraivai
su otkrili da je planiranje toga ratnog poara zapoelo mnogo godina ranije i da je, jo
jednom, ukljuivalo lanove tajnih drutava.
,,()d posljednjeg dijela 18. stoljea Rothschildov recept [suprotstaviti jednu
zemlju drugoj dajui pozajmice objema] kontrolirao je europsku politiku klimu,
pie Griffin. Utrka u naoruanju odvijala se mnogo godina... Atentat na Franju
Ferdinanda nije bio uzrok nego okida.
Kao i danas, balkanske su drave bile zatvorene u krug rata, prevrata i etnikih
sukoba. Nakon ratova 1912. - 1913. godine, pukovnik Dragutin Dimitrijevi, ef srp
ske vojne obavjetajne slube, kovao je urotu za atentat na Franju Ferdinanda, to je
bilo dio plana za osloboenje Srba u junoj Austro-Ugarskoj. Djelovao je pod imenom
Apis u tajnom drutvu poznatom kao Crna ruka.
Prema jednoj masonskoj publikaciji iz 1952. godine, Ferdinandov ubojica,
Iwisanski Srbin Gavrilo Princip, i drugi bili su slobodni zidari koje je potaknuo
Apis, a razbjesnilo ih je razotkrivanje tajnog sporazuma izmeu Vatikana i Srbije.
Ferdinandova smrt prouzroila je lananu reakciju ultimatuma i mobilizacija koji se
na koncu proirio s Balkana na cijelu Europu.
Prije toga, Upravni odbor Zaklade za meunarodni mir Fondacije Andrewa
Carnegieja sastao se 1909. godine kako bi raspravljao o promjeni amerikog naina
ivota. lan Kostiju Daniel Coit Gilman bio je bivi predsjednik Zavoda Carnegie, a
drugi lanovi Reda sjedili su u Upravnom odboru. Prema jednom kongresnom istra
ivau, Upravni je odbor doao do istog zakljuka kao Izvjetaj iz Iron M ountaina":
Nem a poznatih naina koji bi bili uinkovitiji od rata, uz pretpostavku da je cilj
promjena naina ivota cijelog naroda... Kako emo SAD ukljuiti u rat?
Bilo je to vrlo dobro pitanje budui da su Amerikanci bili u golemoj veini izolacionisti, priklonjeni savjetu predsjednika Georgea VVashingtona da izbjegavaju trajno
saveznitvo s bilo kojim dijelom stranog svijeta.
172

VLADARI IZ SJENE

Gary Allen u svojem podzemnom klasiku iz 1971. godine Nitko se ne usuuje

spomenuti zavjeru (None Dare Call It Conspiracy) takoer vidi zlu namjeru u tom
ratu. Napisao je: Woodrow Wilson ponovno je izabran za dlaku. Temeljio je svoju
kampanju na sloganu: On nas je zadrao izvan rata!'... Samo pet mjeseci kasnije bili
smo u njemu. Ista klika koja je izmanipulirala usvajanje poreza na dohodak i Sustava
saveznih priuva htjela je Ameriku u ratu. J. R Morgan, John D. Rockefeller, pukov
nik ' House, Jacob Schiff, Raul Warburg i ostali zavjerenici s otoka Jekyll duboko su
umijeani u to.
ak i prije oruanog sukoba, iz francuske tvrtke Rothschild Freres brzojavili
su tvrtki Morgan & Company u New York, predlaui pozajmicu od 100 milijuna
dolara, od ega bi znatan dio ostao u SAD-u kako bi se platila francuska kupovina
amerikih dobara", pie Charles Callan Tansill u knjizi Amerika ide u rat (America
Goes to War).
U tu je pozajmicu bio ukljuen J. R Morgan mlai, koji je preuzeo kontrolu
nad financijskim carstvom Morgana nakon smrti svojeg glasovitog oca 1913. godine.
Morgan je kao ameriki predstavnik Rothschilda - neki bi rekli partner - bio kljuni
lik u nadolazeem krvoproliu.
Predsjednik Woodrow Wilson, koji je stupio na svoju dunost zahvaljujui dona
cijama bankara Morgana, Bernarda Barucha, Jacoba Schiffa i Clevelanda Dodgea,
j odabrao je Morgana mlaeg kao glavnoga amerikog posrednika pri kupovini iako
je ovaj bio jedini posrednik pri kupovini za Britaniju, Francusku, Rusiju, Italiju i
Kanadu. U tom je svojstvu Morgan nadgledao prijenos golemih koliina novca za
vrijeme rata. Kupio je amerike vojne i druge materijale u vrijednosti veoj od tri
milijarde dolara u ime saveznikih snaga i organizirao vie od 2000 amerikih bana
ka da izdaju vie od 1,5 milijarde saveznikih obveznica. Nakon rata, Morganova je
tvrtka dogovorila pozajmice za obnovu europskih zemalja u ukupnoj vrijednosti veoj
deset milijardi.
Bankara Bernarda Barucha, koji je kasnije pomogao financirati Vijee za inozene odnose, predsjednik Wilson imenovao je elnikom Odbora za ratnu industriju,
dje je nadzirao sve domae ugovore o ratnim materijalima. ,,U Wall Streetu se naiko govorkalo da je na ratu, koji je svijet trebao uiniti sigurnim za meunarodne
ikare, osobno zaradio 200 milijuna dolara, pie Alien.
Morgan i Baruch nisu bili jedini koji su profitirali na ratu. Prema objavljenoj
itistici, godinja dobit Du Pontovih, proizvoaa baruta, narasla je sa est milijuna
ara 1914. godine na 58 milijuna 1918., to je porast od 950 posto. U pet godina
su prethodile ratu godinja zarada U.S. Steela prosjeno je iznosila 105 milijuna
!ara. To je skoilo na 240 milijuna tijekom ratnih godina, 1 9 1 4 .-1 9 1 8 . Dobit tvrtInternational Nickel porasla je s etiri milijuna dolara godinje na 73,5 milijuna
18., to je rast vei od 1700 posto.
Je li ta golema koliina novca bila dobro iskoritena? Ne, prema general-bojniku
leyju D. Butleru. U svojoj knjizi iz 1935. godine Rat je reket (War Is a Racket),

173

JM MARRS

Butler je komentirao: Uzmimo proizvoae cipela... Primjerice, prodali su SAD-u

35 000 000 pari vojnikih cipela potkovanih avlima. U ratu je sudjelovalo etiri miliju
na vojnika. Osam pari, i vie, po vojniku. Moja je pukovnija za vrijeme rata imala samo
jedan par po vojniku. Neke od tih cipela vjerojatno jo postoje... Ostalo je i mnogo koe
pa su proizvoai koe prodali SAD-u stotine tisua McClellanovih sedala za konjicu.
Ali, amerika konjica uope nije sudjelovala u ratu!... Prodali su SAD-u 20 000 000
mrea protiv komaraca za vojniku uporabu... Nijedna od tih mrea nikad nije stigla
u Francusku!... Oko 6000 konjskih zaprega prodano je SAD-u da ih koriste pukovnici!
Nijedna nije iskoritena. Ali, proizvoa zaprega imao je svoj ratni profit.
No, ubrzo je dolo do nevolje za te divovske novane transakcije - inilo se
da Njemaka dobiva rat, a dravne blagajne Engleske i Francuske bile su prazne.
Britanski i francuski bankari, suoeni s potpunim gubitkom ako Njemaka pobje
dom dokraji ravnoteu snaga, obratili su se SAD-u za spas. Ameriki veleposlanik
Walter Hines Page, koji je bio i lan Rockefellerova Odbora za ope obrazovanje, a
dobivao je i godinju potporu od 25 000 dolara od Rockefellerove banke National
City, izloio je problem Ministarstvu vanjskih poslova u brzojavu od 15. oujka 1917.
godine: Mislim da pritisak te nadolazee krize nadmauje sposobnosti Morganova
financijskog posrednitva za britansku i francusku Vladu... Ukoliko ne stupimo u rat
s Njemakom, naa Vlada, naravno, ne moe... izravno dodijeliti kredit.
Voe su htjeli Ameriku u ratu, ali predsjednik Wilson se obvezao da se nee umi
jeati. No, potajno je postigao druge dogovore. 9. oujka 1916. godine, osam mjeseci
prije predsjednikih izbora, Wilson je odobrio tajni sporazum koji je pripremila nje
gova desna ruka, pukovnik House, da se ue u rat na saveznikoj strani. Nakon rata,
tekst tog sporazuma proturio je u javnost, pie njemaki simpatizer George Viereck.
[Sir Edward] Gray se prvi izbrbljao. Rage je naveliko raspravljao o tome. Pukovnik
House pria svoju priu... Ali, iz nekog nepojmljivog razloga enormno znaenje tog
otkria nikad nije ulo u svijest amerikog naroda."
Ipak, amerika javnost i dalje se protivila stupanju u rat. Oito, stavovi javnosti
morali su se promijeniti.
Stavove oblikuju mediji, a ak i u Prvom svjetskom ratu veliki su mediji bili pod
kontrolom interesa Rockefellera i Morgana. Kako je zabiljeeno u Kongresnom arhivu
1917. godine: ,,U oujku 1915. tvrtke J. P Morgana... imaju 12 ljudi na najviim
pozicijama u novinskom svijetu, i angairaju ih da odabiru najutjecajnije novine u
SAD, kao i dovoljan broj njih da openito kontroliraju politiku dnevnog tiska... Otkrili
su da je nuno preuzeti nadzor nad samo 25 najveih izdanja. Postignut je dogovor;
kupljena je politika tih listova, plaalo se mjeseno; postavljen je urednik za svaki list
da kako valja nadgleda i ureuje informacije koje se tiu pitanja spremnosti, milita
rizma, financijske politike i drugih stvari nacionalne i meunarodne naravi koje se
smatraju kljunima za interese kupaca.
Svako izdanje koje nije bilo potpuno kontrolirano bilo je zastraeno snagom
Rockefellerovih i Morganovih oglaivakih dolara. Griffin napominje: Nakon bloka

174

VLADARI IZ SJENE

J. R Morgana, Roekefelleri imaju najvie oglaivakog prostora na raspolaganju. A

kad samo oglaavanje nije dovoljno da osigura odanost nekog lista, poznato je da
Roekefellerove tvrtke izvravaju izravne uplate u zamjenu za prijateljski uredniki
stav."
Ali, ak i to novcem potpomognuto medijsko bombardiranje, zajedno s protunjemakom retorikom Rockefellerovih i Morganovih zaklada i sveuilita, nije uspjelo
uvjeriti ameriku javnost da treba stupiti u rat. Ispitivanja javnosti pokazala su da je
protiv stupanja u europski rat bilo gotovo 90 posto ljudi.

i Poticaj za rat

Kao i kroz cijelu povijest, bila je nuna provokacija kako bi se tvrdoglava javnost
natjerala u rat. Ta je provokacija bila potonue putnikoga broda Lusitania. Analiza
tog okrutnog ina otkriva intrigantan primjer zakulisnog manipuliranja.
Winston Churchill, koji je imenovan ministrom ratne mornarice 1911. godine,
oajniki je elio da se Amerika pridrui Engleskoj kao saveznica. U kasnijoj knjizi
Svjetska kriza (The World Crisis) Churchill je napisao: Manevar koji dovede saveznika
na bojno polje jednako je koristan kao onaj kojim se dobiva velika bitka.
Prema postojeim ratnim pravilima, i britanski i njemaki ratni brodovi trebali
su dati posadama neprijateljskih plovila priliku da pobjegnu prije potapanja. Za pod
mornice je to znailo izranjanje i pozivanje neprijatelja. Godine 1914. Churchill je
naredio britanskim trgovakim brodovima da se ne obaziru ni na kakve pozive te da
uzvrate ak i protunapadom ako su naoruani. Ta je naredba prisilila zapovjednike
njemakih podmornica da ispaljuju torpeda dok zaranjaju radi zatite. Churchill je
takoer naredio britanskim brodovima da uklone imena s trupa i podignu zastave
neutralnih zemalja kad su u luci.
Churchill je otvoreno priznao da su te naredbe bile trik za uvlaenje drugih
zemalja u rat. Podmornica koja je zaronila morala se vie oslanjati na podvodne
napade pa se tako vie izlagala opasnosti da zamijeni neutralne brodove za britanske
i potopi neutralne posade te tako dovede Njemaku u sukob s drugim velikim sila
m a.
Upravo takva pogreka dogodila se 7. svibnja 1915. godine kad je zapovjednik
jedne njemake podmornice torpedirao britanski putniki brod Lusitania na putu iz
New Yorka u Liverpool.
Gotovo 2000 ljudi potonulo je s brodom, ukljuujui 128 Amerikanaca. Taj je
in pokrenuo poar protunjemakog raspoloenja diljem SAD-a koji je raspirivao tisak
pod dominacijom Rockefellera i Morgana.
Tek su kasnijih godina injenice o Lusitanijinu potonuu postale dostupne jav
nosti. Protivno amerikim tvrdnjama o neutralnosti, brod je nosio 600 tona topovskog
praha, est milijuna komada streljiva, 1248 topovskih projektila te druge ratne mate
rijale. Kad je Lusitania krenula iz njujorke luke na svoje posljednje putovanje, bila

176

VLADARI IZ SJENE

je praktiki plutajue skladite streljiva, napominje Griffin. Prema Colinu Simpsonu,

Wilson je naredio da se izvorni brodski manifest s popisom tog naoruanja sakrije u
arhivima Ministarstva financija.
Griffin je takoer ukazao na to da je Lusitaniju britanska mornarica registrirala
kao naoruanu pomonu krstaricu u vlasnitvu kompanije Cunard, najveeg konku
renta meunarodnoga brodarskog trusta J. P Morgana, koji je ukljuivao dvije najvee
brodarske tvrtke, zajedno s britanskim White Starom. Morgan je 1902. godine poku
ao preuzeti... Cunard, ali blokirala ga je britanska mornarica koja je htjela zadrati
Cunard izvan strane kontrole kako bi se njegovi brodovi mogli koristiti u vojne svrhe
za vrijeme rata ako bude nuno, napominje Griffin.
Njemako veleposlanstvo u Washingtonu, potpuno svjesno da se tone ratnih
materijala unose u ratnu zonu oko Engleske, osim to je uzalud uloilo prosvjed
amerikoj Vladi, nastojalo je sprijeiti tragediju. Dunosnici veleposlanstva pokuali
su objaviti oglase u 50 listova na istonoj obali.
Oglas je glasio: U PO ZO REN JE! PU TN ICI koji se namjeravaju ukrcati na prekoatlantske brodove podsjeaju se da je na snazi ratno stanje izmeu Njemake i njezinih
saveznika te Velike Britanije i njezinih saveznika; da ratna zona ukljuuje vode koje
granie s Britanskim otojem; da su, prema slubenom upozorenju koje je izdala Carska
Njemaka Vlada, brodovi koji plove pod zastavom Velike Britanije ili bilo kojeg njezina
saveznika podloni unitenju u tim vodama te da putnici koji plove u ratnoj zoni na
brodovima Velike Britanije ili njezinih saveznika, to ine na vlastitu odgovornost.
Od 50 listova predvienih za objavljivanje tog upozorenja, samo je Des Moines
Register to uinio traenog datuma. Ostali listovi povukli su oglas zbog intervencije
amerikog Ministarstva vanjskih poslova. Vladini dunosnici zastraili su urednike
tvrdei da bi, zbog mogunosti parnica zbog klevete, najprije trebali nabaviti odobre
nje pravnika Ministarstva vanjskih poslova.
Predsjednik Wilson bio je upozoren na situaciju. Godinama kasnije Simpson je
napisao: Nem a sumnje da je predsjednik Wilson bio obavijeten o tipu tereta namijenjenog Lusitaniji. Nije uinio nita, samo je priznao da je onog dana kad su mu javili
za potapanje, proveo mnoge besane sate.
Dodatnu podrku onima koji vjeruju da je Lusitania svjesno preputena svojoj
sudbini dao je britanski zapovjednik Joseph Kenworthy, koji je bio na dunosti kad je
brod potopljen, otkrivi kasnije da je njegova vojna pratnja povuena u posljednjem
trenutku, a kapetanu je nareeno da smanjenom brzinom ue u podruje za koje se
znalo da je pod nadzorom njemakih podmornica. Jasno je zato je Njemaka napala
taj brod, a Britanija bi uinila isto da se ameriko streljivo dopremalo Njemakoj.
.Nijem ci, iji je torpedo pogodio putniki brod, bili su nehotini ortaci ili rtve splet
ke koju je vjerojatno skovao Winston Churchill, zakljuuje Simpson.
Preivjeli i kasnije istrage otkrivaju da njemaki torpedo nije potopio Lusitaniju.
Ijezino je unitenje prouzroila sekundarna unutranja eksplozija - najvjerojatnije
skladitenog eksploziva i streljiva.

177

JIM MARRS

Bez obzira na to je li potapanje Lusitatiije bilo smiljeno ili nije, taj incident
jo uvijek nije bio dovoljan da natjera ameriki narod u rat. Torpediranje trgova
kih brodova i gubitak civilnih ivota, ukljuujui amerike, uvjerio je Amerikance u
njemake strahote, ali ne i u njemako neprijateljstvo prema njima, pie Barbara W.
Tuchman.
Njemako je zapovjednitvo, promiljeno nastojei izbjei izazivanje neprijatelj
stva SAD-a nakon potapanja nekoliko trgovakih brodova, ukljuujui Lusitaniju, u
rujnu 1915. godine obustavilo neogranieno podmorniko ratovanje.
Usprkos svim Wilsonovim i Churchillovim manipulacijama, sami su Nijemci na
koncu gurnuli Ameriku u rat. Taj je dogaaj ukljuivao Meksiko i osobito ovjeka koji
je vie nego itko drugi pokrenuo Prvi svjetski rat. To je bio Arthur Zimmermann, koji
je kao zamjenik njemakog ministra vanjskih poslova 1914. godine pridonio poetku
rata ponajprije time to je sastavio brzojav kojim se obznanila odluka Njemake da
podri Austro-Ugarsku protiv Srbije nakon umorstva nadvojvode Ferdinanda. Taj je
in razljutio Rusiju i ubrzao rat.
Prije sijenja 1917. godine Zimmermann je imenovan ministrom vanjskih poslo
va i snano je podupirao neogranieno podmorniko ratovanje. 16. sijenja poslao
je ifrirani brzojav njemakom veleposlaniku u Meksiku preko njemakog velepo
slanika u Washingtonu potvrujui predloeno saveznitvo s Meksikom i Japanom.
Te su dvije drave zategnule odnose s SAD-om. General-brigadir John Blackjack
Pershing, koji e postati zapovjednik amerikih ekspeicijskih snaga u Francuskoj,
u to je vrijeme hvatao meksikog revolucionara Pancha Villu; istodobno, japanska
krstarica Asama izazivala je zabrinutost u Kaliforniji manevrirajui pred zapadnom
obalom Meksika.
Zimmermann je obavijestio meksikoga predsjednika Venustiana Carranzu da e
Njemaka nastaviti neogranieno podmorniko ratovanje. U sluaju da uslijedi rat s
SAD-om, Njemaka je obeala pomoi Meksiku da ponovno osvoji svoje izgubljene
teritorije u Teksasu, Arizoni i Novom Meksiku.
Iako je to obeanje po svoj prilici bilo samo uobiajeno ratno diplomatsko mane
vriranje, upravo to je bio katalizator koji je Ameriku uvukao u rat. Senzacionalni
brzojav uhvatili su britanski kriptografi koji su danima deifrirali taj dokument prije
nego to je predan amerikom veleposlaniku 25. veljae. Objavljen je 1. oujka i isprva
doekan s velikom skepsom.
Bivi senator Elihu Root - koji je kasnije postao poasni predsjednik CFR-a - i
drugi njujorki elitisti koji su se sastajali u klubu Okrugli stol, pretei Vijea za ino
zemne odnose, nisu mogli vjerovati srei koja ih prati. Bivi ameriki veleposlanik u
Engleskoj Joseph H. Choate, najei anglofil u Americi... otvoreno je rekao da je
Zimmermannov brzojav krivotvorina, i praktiki ga je jednoglasno podrala cijela
skupina, izvjetava Tuchman.
No, pitanje autentinosti brzojava ostavljeno je po strani 3. oujka na tiskovnoj
konferenciji u Berlinu. Ondje je Hearstov novinski dopisnik, za kojega se kasnije

178

VLADARI IZ SJENE

ispostavilo da je njemaki agent, pruio Zimmermannu svaku priliku da zanijee

brzojav. Dakako, Vaa e Ekscelencija opovrgnuti tu priu, pozvao ga je dopisnik.
Zimmermann je tada neobjanjivo izjavio: N e mogu je opovrgnuti. Tona je .
Jednostavno priznanje izazvalo je eljenu posljedicu u Americi. Novinski uvod
nici grmjeli su protiv vabe, a pritisak javnosti za rat protiv njemakog Kaisera
nezadrivo je rastao. Wilson, koji se tako dugo i teko borio za sporazumni mir kao
voa lige" naroda, bio je primoran proglasiti rat 6. travnja 1917. godine. Osam dana
kasnije, novac je poeo tei kad je usvajanjem zakona o ratnim pozajmicama odobren
kredit od jedne milijarde dolara praznim saveznikim bankama.
1 dok je Zimmermannov brzojav oito bio autentian, nitko nikad nee saznati
zato je neto tako smiono uope uinjeno ili barem zato je potvreno kad se otkri
lo.
Prvi svjetski rat stajao je Ameriku 323 000 ivota, to je sitnica u usporedbi s
devet milijuna Rusa, est milijuna Francuza i tri milijuna Britanaca. Rat je takoer
uspjeno dokrajio svaki znaajniji zlatni standard za novac premda mu se nekoliko
drava pokualo vratiti 1920-ih godina.
N e samo da je ukupna potronja SAD-a ratnih godina porasla na nezapame
nih 35 bilijuna dolara, nego se zaliha novca bez pokria u zlatu - papira iza kojega
stoji samo Vladin proglas - gotovo udvostruila s 20,6 na 39,8 milijardi, zbog ega je
kupovna mo dolara pala za gotovo 50 posto. Stvoreni su strahoviti dugovi, a koristi
su imali samo oni koji ubiru kamate. Kao i uvijek, ameriki je narod bio taj koji je
pretrpio stvarne gubitke u mrtvim roacima, devalviranu novcu i trajnim obvezama
prema inozemstvu.
Ulazak Amerike zajamio je saveznicima pobjedu u Prvom svjetskom ratu.
Neprijateljstva su prekinuta Versajskim mirovnim ugovorima, koje su potpisale
zaraene drave 28. lipnja 1919. godine. Prisustvovali su i Paul Warburg, koji je kao
dsjednik Sustava saveznih priuva zastupao amerike bankarske interese, i njegov
at Max Warburg, koji je zastupao njemaku Sredinju banku, svoju vlastitu tvrtku
1 M. Warburg & Company, i koji je navodno suraivao s njemakom obavjetajnom
ubom za vrijeme rata.
Predsjednik Wilson, koji je odrastao na Jugu pod tekom republikanskom poli*'om obnove, iz prve je ruke znao kakvu dugotrajnu bijedu i pustoenje uzrokuje
t. ini se oitim da je njegovo nastojanje da zadri Ameriku izvan europskoga rata
temeljeno na iskrenom osobnom uvjerenju. Jednako je oito da su tu plemenitu
udu potkopavali na svakom koraku engleski spletkari i njegovi vlastiti savjetnici.
Moda je najtraginija znaajka rata za zavretak svih ratova to da taj rat nije
ogo izgladio. Teki uvjeti Versajskih mirovnih ugovora samo su potaknuli ogorost u Njemakoj i utrli put Hitleru. Sve su se strane ubrzo poele obnavljati i
ovno naoruavati, bogatei zajmodavce sve veim troenjem i posuivanjem.
Britanski ministar vanjskih poslova lord George Nathaniel Curzon, jo jedan
anik, rekao je da su ugovori samo izvrili pripreme za novi rat i ak je predvidio

179

JIM MARRS

datum. Ovo nije mir, ovo je samo dvadesetogodinje primirje", izjavio je 1919. godi
ne na Versajskoj konferenciji. Njegov komentar - ili upueno proroanstvo? - izazvao
je mnogo osvrta meu istraivaima zavjera budui da je Drugi svjetski rat doista
zapoeo 1939. godine, tono dvadeset godina kasnije.
Curzon je moda znao tono o emu govori, s obzirom na to da je pohaao i
Oxford i koled All Souls, dom Cecila Rhodesa i Johna Ruskina. Nakon vjenanja s
keri jednoga ikakog milijunaa, postao je elnik Doma lordova 1915. godine, a bio
je i lan najue skupine koja je odreivala politiku u Prvom svjetskom ratu.
ini se da je brak igrao vanu ulogu u povezivanju lanova tih starijih tajnih
drutava. Novarski monici poput Rockefellera iz banki National City i Chase, J.
R Morgana iz Morgan & Companyja, Jacoba Schiffa iz Kuhn, Loeb & Companyja te,
najvanijih, brae Warburg... vrsto su se spetljali tako to se Paul oenio Schiffovom,
a Felix [Warburg] Loebovom keri, dok je Max ostao u Njemakoj gdje je mogao utje
cati na Kaisera i pomoi u financiranju Ruske revolucije, napominje Neal Wilgus u
knjizi lluminoidi (The lllumitioids).

180

Ruska revolucija

Doista postoji obilje dokumentacije koja ukazuje na to da je Ruska revolucija uistinu djelo komunizma - proizala iz zapadnjakih zavjera koje su zapoele ak i
prije Prvoga svjetskog rata.
Jedan od najveih mitova novije povijesti jest to da je boljevika revolucija u
Rusiji bila narodni ustanak potlaenih masa protiv omraene vladajue klase careva,
pie Griffin, koji tvrdi da su revoluciju planirali i financirali novari iz Njemake,
Britanije i SAD-a.
U sijenju 1917. godine Lav Trocki ivio je u New Yorku i radio kao izvjestitelj
za komunistiki list The Neu World. Trocki je pobjegao nakon ranijeg neuspjenog
pokuaja revolucije u Rusiji i sklonio se u Francusku, odakle je prognan zbog revolu
cionarne aktivnosti. Ubrzo je otkrio da u Wall Streetu ima bogatih bankara voljnih
financirati revoluciju u Rusiji, pie Still.
Jedan od tih bankara bio je Jacob Schiff, ija je obitelj ivjela s Rothschildima u
Frankfurtu. Drugi je bio Elihu Root, odvjetnik tvrtke Paula Warburga Kuhn, Loeb &
Company. Prema New \n k Joumal-Americanw. Jacobov unuk John Schiff procijenio
- d a je stari uloio oko 20 milijuna dolara za konanu pobjedu boljevizma u Rusiji.
oot, lan CFR-a, pridonio je s jo 20 milijuna, prema Kongresnom arhivu od 2.
jna 1919. godine.
Schiff i Root nisu bili jedini. Arsene de Goulevitch, koji je doivio prve dane
Ijevike vlasti, kasnije je napisao: ,,U privatnim razgovorima reeno mi je da je
Milner potroio vie od 21 milijun rubalja za financiranje Ruske revolucije."
sjetimo se da je upravo Alfred Milner bio glavna snaga iza Rhodesovih Okruglih
olova, toga velikog pretee suvremenih tajnih drutava.
Godine 1915. osnovan je American International Corporation za financiranje
ske revolucije", pie Icke. Njegovi su direktori zastupali interese Rockefellera,
thschilda, Du Ponta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Saveznih priuva. Meu njima
bili Frank Vanderlip (jedan iz skupine s otoka Jekyll koja je stvorila Savezne priu) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha.
Gary Allen napominje: U boljevikoj revoluciji neki od najbogatijih i naj'nijih ljudi na svijetu financiraju pokret koji tvrdi da se samo njegovo postojanje

181

JIM MARRS

temelji na ideji liavanja bogatstva ljudi poput Rothschilda, Rockefellera, Schiffa,

Warburga, Morgana, Harrimana i Milnera. Ali, ti se ljudi oito ne boje meunarod
nog komunizma. Jedino je logino pretpostaviti da ga po svoj prilici kontroliraju ako
ga financiraju i ne boje ga se. Moe li neko drugo objanjenje imati sm isla?"
Taj zavjereniki pogled ponovio je nitko drugi doli Winston Churchill, koji je
1920. godine napisao: Od vremena Spartaka-Weishaupta [voe zagonetnih ilumi
nata] do Karla Marxa, do [socijalista Lava] Trockog, Bele Kuna, Rose Luxemburg i
Emme Goldman, ta svjetska zavjera za ruenje civilizacije... neprekidno se iri. Igrala
je nedvojbeno prepoznatljivu ulogu u tragediji Francuske revolucije. Bila je glavni
pokreta svakog prevratnikog pokreta tijekom 19. stoljea, i sad je napokon ta drui
na neobinih osoba iz podzemlja velikih europskih i amerikih gradova zgrabila ruski
narod za kosu i postala praktiki neosporni gospodar toga golemog carstva.
Ako se moe oznaiti samo jedan pokretaki faktor iza uasa i tragedija doiv
ljenih u 20. stoljeu, to je svakako antikomunizam. Animozitet izmeu takozvanih
zapadnih demokracija i istonoga komunizma stvarao je trajne nemire od 1918.
godine do kraja stoljea.
Bijeg povlatene elite iz Rusije 1918. godine i iz Kine 1949. izazvao je okove u
glavnim gradovima Europe i Amerike te potaknuo protuakciju koja je trajala deset
ljeima. Pokli Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" ulijevao je strah neupuenim
kapitalistima zapadne industrije, bankarstva i trgovine. Taj se strah irio na njihove
politike predstavnike, zaposlenike i praktiki na svaki dom.
Smueni istraivai zavjera godinama su razbijali glavu nad time kako su najvei
kapitalisti poput Morgana, Warburga, Schiffa i Rockefellera mogli gledati kroz prste, a
kamoli podravati ideologiju koja je otvoreno prijetila njihovoj poziciji i bogatstvu.
Da bi se shvatila ta prividna podvojenost, da bi se doista shvatilo kako lanovi
tajnih drutava djeluju, potrebno je prouiti filozofa koji je utjecao na te ljude preko
Rhodesa i Ruskina - Georga Wilhelma Friedricha Hegela.
Pojavivi se odmah nakon razdoblja prosvjetiteljstva - intelektualne pobune
protiv autoriteta Crkve - njemaki filozofi Hegel, Johann Gottlieb Fichte i Imannuel
Kant nadahnuli su budue narataje idejom da moderni ovjek ne mora biti sputan
religijskom dogmom i tradicijom. Ti su se ikonoklasti razilazili samo u tome to je
Kant smatrao da ovjek ne moe spoznati ono to se ne moe doivjeti u materijal
nom svijetu, dok su metafiziari Fichte i Hegel smatrali d a je ovjekov razum Boja
svijea, da intuicija i ljubav tvore jedinstvo ovjeka i boanskog, to donosi razumi
jevanje i jednakost.
Hegelov zahtjev za racionalnim tumaenjem ljudske biti, nazvanim hegelijanski
sustav, bio je pokuaj usklaivanja suprotnosti, poimanja cijelog svemira kao sustavne
cjeline. Bio je to zapanjujui pokuaj koji jo nije dovren. Hegelovi pristae i protivni
ci nastavit e filozofirati jo dugo i u nadolazeem tisuljeu. Lako je shvatiti zato su
tako apstraktno razmiljanje na toliko razliitih naina tumaili Hegelovi sljedbenici,
ukljuujui Karla Marxa i Hitlera.

182

VLADARI IZ SJENE

Fichte, Hegelov kolega idealist i ovjek koji je najvie utjecao na njegovo djelo,
bio je lan tajnih drutava. Zanimljivo je da je Fichte, koji je razvio te ideje prije
Hegela, bio slobodni zidar, gotovo sigurno iluminat, a nedvojbeno su ga podupirali
iluminati , pie Sutton. ak se pretpostavlja da je sam Hegel moda bio lan revolu
cionarne njemake loe iluminata, koju su vlasti stavile izvan zakona 1784. godine,
premda nije pronaena uvjerljiva dokumentacija. Sigurno je prihvaao masonsku
racionalistiku teologiju.
Marx je skrenuo Hegelovu teorijsku filozofiju prema materijalnom svijetu i
razvio izvanredno sredstvo za manipuliranje ljudima i dogaajima. To je postalo
poznato kao hegelijanska dijalektika, proces u kojemu se suprotnosti - teza i antiteza
- usklauju u kompromisu ili sintezi.
Primijenimo li to ovdje, dobivamo ideju da su zapadni kapitalisti stvorili komu
nizam na jednoj strani (teza) kao vidljiva neprijatelja demokratskih zemalja (antiteza)
na drugoj. Sukob koji je nastao stvorio je golema trita za financije i naoruanje te
na koncu izjednaio obje strane (sinteza). esto se u posljednjih 50 godina govorilo
kako SAD postaje sve sliniji Rusiji, a Rusija sve slinija SAD-u..
lanovi tajnih drutava kojima se moe ui u trag do Rhodesovih Okruglih
stolova dobro su razumjeli tu hegelijansku dijalektiku. Njihovi prethodnici uspje
no su je koristili stoljeima bez Hegelova imena. Ti rani Machiavelliji otkrili su da
je samo mali korak do spoznaje da ne treba ekati krizu i nemire. Drutveni prevrat
moe se stvoriti i kontrolirati u vlastitu korist. Odatle dolaze ciklusi financijskih
procvata i krahova, kriza i revolucija, ratova i ratnih prijetnji, a sve to odrava rav
noteu snaga.
Drutveni aktivisti, kao i birokrati, dobro su nauili tu lukavtinu sjedenja na
Vije stolice, bilo iskustvom, intuicijom ili analizom. Zahtijevaj vie nego to uistinu
treba (teza) od svojih protivnika (antiteza) i, nakon kompromisa, obino e zavriti
s onim to si i elio na poetku (sinteza)!
Ta revolucionarna metoda - sustavno djelovanje teze protiv antiteze daje sinzu - klju je za razumijevanje svjetske povijesti, ustvrdio je autor teorija zavjere
exe Marrs.
Vratimo li se Trockom, vidjet emo da je napustio SAD brodom 27. oujka 1917.
ine - samo nekoliko dana prije nego to je Amerika stupila u rat - zajedno s gotovo
i stotine revolucionara i sa sredstvima koje mu je pribavio Wall Street. Trockoga, ije
pravo ime bilo Lav Borisovi Brontejn, pratili su britanski agenti, koji su sumnjali
surauje s njemakom obavjetajnom slubom od predratnog boravka u Beu. U
voru koji je odrao prije nego to je napustio New York Trocki je obznanio: Vraam
u Rusiju da zbacim privremenu Vladu i zaustavim rat protiv Njemake.
Kad je brod koji je prevozio Trockog i njegovu svitu zaustavljen u Halifaxu u
voj kotskoj, zajedno sa sredstvima zadrale su ga kanadske vlasti, koje su se opravo bojale da bi revolucija u Rusiji mogla osloboditi njemake postrojbe za borbu
tiv saveznikih vojnika na zapadnom bojitu.

183

JIM MARRS

Ali, tu itekako utemeljenu zabrinutost nadvladao je alter ego predsjedni

ka Wilsona, pukovnik House, koji je rekao efu britanske tajne slube Williamu
VVisemanu kako Wilson eli da Trocki bude puten. 21. travna 1917. godine, manje
od jednog mjeseca nakon to je SAD uao u rat, britanska ratna mornarica naredila je
da se Trocki pusti pa je on s amerikom putovnicom, koju je odobrio Wilson, nastavio
svoj put u Rusiju i povijest.
Nakon neuspjele revolucije 1905. godine, tisue su ruskih aktivista izbjegle,
ukljuujui Trockog i Vladimira lljia Lenjina, revolucionarnog intelektualca koji je
prilagodio Hegelove, Fichteove, Ruskinove i Marxove teorije na rusku teku politiku
i ekonomsku situaciju. Nakon dugogodinjih pokuaja reformi, car je 15. oujka 1917.
godine, poslije nereda u Sankt Peterburgu (tadanjem Petrogradu) za koje mnogi vje
ruju da su ih potaknuli britanski agenti, bio primoran abdicirati.
Dok je Trocki putovao u Rusiju s amerikom putovnicom i sredstvima Wall
Streeta, Lenjin se takoer vraao iz progonstva. Uz njemaku potporu i pratnju oko
150 uvjebanih revolucionara, smjeten je u zloglasni 'zapeaeni vlak' u vicarskoj
s najmanje pet milijuna dolara, pie Still. Vlak je neometano proao kroz Njemaku,
za to su se pobrinuli Max Warburg i njemako elnitvo. Lenjina je, kao i Trockog,
Vlada Aleksandra Kerenskog, druga privremena vlada formirana nakon careve abdi
kacije, oznaila kao njemakog agenta. U studenom 1917. godine Lenjin i Trocki,
potpomognuti zapadnjakim sredstvima, potaknuli su uspjean prevrat i dokopali se
ruske vlasti u ime boljevika.
Ali, komunistiki stisak Rusije nije bio vrst. Unutarnje borbe izmeu crvenih
i bijelih" trajale su do 1922. godine i stajale oko 8 milijuna ruskih ivota, mnogo
vie od ratnih gubitaka. Lenjin je umro 1924. godine od niza sranih udara nakon
to je pomogao u stvaranju Tree internacionale ili Kominterne, organizacije za izvoz
komunizma diljem svijeta. Trocki je pobjegao iz Rusije nakon to je Staljin preuzeo
diktatorsku kontrolu, a u Meksiku g a je 1940. godine ubio staljinistiki agent.
Icke vidi viedimenzionalne aspekte u financiranju boljevika. Ruski revo
lucionari' poput Lenjina i Trockog iskoriteni su da izvuku Rusiju iz rata, u korist
Njemake. Ali na razini elite, bauk pod imenom komunizma stvoren je kako bi se
potaknula podjela straha i nepovjerenja prikazana kao komunizam protiv kapitalizma
protiv faizm a.
ak je i Lenjin po svemu sudei na koncu shvatio da su njime manipulirale
monije sile. Drava ne funkcionira onako kako smo eljeli", pisao je. ovjek je za
upravljaem, i ini se da upravlja, ali kola ne idu u eljenom smjeru. Kree se kako
neka druga sila eli."
Ta su druga sila bili lanovi tajnih drutava, koji su stajali iza raanja samoga
komunizma, monopolistiki financijski kapitalisti", kako ih je Lenjin opisao.

184

| Uspon komunizma

Razna tajna drutva bila su ukljuena u pokret koji je na koncu doveo do komu
nizma. Jedno od najstarijih moda su srednjovjekovni talijanski karbonari, ili ugljenari. Prema Arkonu Daraulu, karbonari su tvrdili da su nastali u kotskoj, gdje su ivjeli
slobodnim ivotom u komunama u divljim umama palei drvo kako bi proizveli
ugljen. Stvorili su vladu koja se sastojala od tri vendite ili loe, za upravu, zakonodav
stvo i sudska pitanja. Loama je upravljala visoka loa pod vodstvom velikog majstora,
koji je bio na elu neke vrste primitivnih slobodnih zidara.
Pod izlikom da nose ugljen na prodaju, ulazili su u sela i pod imenom pravih
karbonara lako se nalazili s pristaama i prenosili zajednike planove, pie Daraul.
Prepoznavali su se prema znakovima, dodirima i rijeima." Antiklerikalno uenje
karbonara, koje je postalo poznato kao umska masonerija, veoma se proirilo nakon
inicijacije francuskog kralja Franje I. U jednom je trenu lanstvo toliko preplavilo
Italiju da su gotovo dominirali tom zemljom.
Poetkom 1820-ih godina bili su vie od jedne sile u zemlji, pie Daraul.
Hvalili su se podrunicama ak i u Poljskoj, Francuskoj i Njemakoj."
Dodaje: Boljevike i njihove komunistike teoretiare mnogi smatraju potom
cima ugljenara...
Antiautoritarni socijalizam karbonara, iluminiranih slobodnih zidara i drugih
racionalistikih i humanistikih skupina, koje su se mnoile tijekom razdoblja prosvje
titeljstva, stopio se poetkom 19. stoljea, uvelike razdraujui Katoliku crkvu.
,,U nae doba, ako masoni ne osnivaju jakobitske ili druge klubove, stvaraju i
potiu jednako sotonske i opasne pokrete. Komunisti su, ba kao i karbonari, neka
vrsta Weishauptovih [osniva iluminata] iluminiranih masona, upozorio je monsignor George Dillon 1885. godine.
Jedan takav pokret bila je Meunarodna radnika organizacija - poznatija kao
Prva internacionala - izravni pretea komunizma; sazvana je 1864. u Londonu i
ubrzo prela pod vodstvo Karla Marxa.
Marx je roen 1818. u Trieru u Njemakoj, roditelji su mu bili Heinrich i
Henrietta Marx, oboje potomci loze idovskih rabina pa su prema tome nesumnjivo
bili upoznati s mistinim tradicijama Tore i kabale. Kako bi izbjegli antisemitizam, i

185

JIM MARRS

Karl i njegov otae krstili su se u Evangelikoj crkvi. Oba su bila pod velikim utjecajem
prosvjetiteljskog humanizma.
Nakon to je diplomirao na Sveuilitu u Bonnu, Marx je stupio na Sveuilite
u Berlinu 1836. godine, gdje se pridruio tajnom drutvu zvanom Doktorski klub,
punom pristaa Hegela i njegove filozofije. Premda je ranije usrdno iskazivao kran
ske ideale, Marx se prikljuio tim hegelijancima kreui se od vjerovanja da su kran
ska evanelja ljudske sanjarije nastale iz emocionalnih potreba prema potpunom
ateizmu.
Neki suvremeni teoretiari zavjera tvrde da je Marx na koncu postao sotonist.
Ukazuju na njegovu zakljunu kritiku Hegela da nije dovoljno materijalistiki orijen
tiran u svom razmiljanju, asocijalna drutva u kojima se kretao i djelo koje je napisao
kao student u kojemu stoji: Ako postoji Neto to hara, skoit u u to, makar pre
tvorio svijet u ruevine... to bi bilo doista ivotno. Ipak, metafiziki pogledi i Marxa
i njegovih klevetnika ne mogu se ignorirati.
Godine 1843. Marx se oenio i preselio u Pariz, leglo socijalizma i ekstremi
stikih skupina poznatih kao komunisti. Upravo se u Parizu Marx sprijateljio s
Friedrichom Engelsom, sinom imunoga engleskog vlasnika tekstilne tvornice. Marx
i Engels postali su uvjereni komunisti i suraivali su u pisanju brojnih revolucio
narnih pamfleta i knjiga, ukljuujui najpoznatiju trosveanu raspravu o kapitalu
Das Kapital. Ironino, Engels, sin kapitalista, bio je taj koji je financijski potpomagao
Marxa, junaka radnike klase, vei dio ivota.
Engelsa, takoer odana hegelijanca, na socijalistiki humanizam preobratili su
Moses Hess, zvan komunistiki rabin, i Robert Owen, utopijski socijalist i spiritua
list otvoreno neprijateljski raspoloen prema tradicionalnoj religiji.
Marx i Engles kasnije su se preselili u Bruxelles, a zatim u London, gdje su se
1847. godine pridruili jo jednom tajnom drutvu pod nazivom Liga pravednika,
sastavljenom uglavnom od njemakih emigranata, od kojih se za mnoge smatralo da
su izbjegli odmetnuti iluminati.
Skupina je uskoro promijenila ime u Komunistika liga, a Marx je zajedno s
Engelsom objavio uveni proglas Komunistiki manifest.
Marxov manifest istaknuo je deset izravnih koraka za stvaranje idealne komuni
stike drave. Napadno nalikuju Protokolima sionskih mudraca, to ukazuje na stano
vito zajedniko podrijetlo. Ti koraci ukljuuju:
-

ukidanje privatnoga vlasnitva,

progresivni ili stupnjeviti porez na dohodak,
ukidanje svih oblika nasljeivanja,
zapljenu sve imovine disidenata i emigranata,
stvaranje monopolistike sredinje banke s dravnim kapitalom radi kontrole
kredita,
- centralizaciju cjelokupnog prometa i veza,

186

VLADARI IZ SJENE

- dravnu kontrolu nad tvornicama i poljoprivrednom proizvodnjom,

- dravno vlasnitvo nad svim kapitalom i stvaranje organizirane radne snage,
- udruivanje poljoprivrede i proizvodnih industrija te postupnu raspodjelu
stanovnitva kako bi se izbrisala razlika izmeu gradova i sela,
- besplatno javno obrazovanje za svu djecu.
Taj popis takoer izvanredno nalikuje koracima za stvaranje idealnoga drutva
koje su predlagali bavarski iluminati, to vrsto ukazuje na blisku vezu. Ustvari,
Internacionala se teko moe smatrati iim drugim doli iluminiziranim slobodnim
zidarstvom pod novom krinkom", komentira Still.
Godine 1848. Marx nije uspio izazvati socijalistiku revoluciju u Pruskoj pa se,
nakon to je izbjegao zatvor, vratio u London. Osobni sukobi, sitne zadjevice i frak
cijske borbe zbog ideologije sprijeile su Komunistiku ligu da postane djelotvorna
snaga. Ratoborne struje predbacivale su Marxu da se vie brine o govorima nego o
revolucijama pa se on postupno povukao u izolaciju, koju je prekinuo tek kad se poja
vio na Prvoj internacionali 1864. godine.
Marxov ivot u borbi i siromatvu imao je strahovit utjecaj na svjetsku povijest,
osiguravi filozofsku platformu za suvremena tajna drutva temeljena na zasadama
starijih drutava. Umro je od plunih granuloma 14. oujka 1883. godine, potiten
zbog samoubojstava dviju keri, samo dva mjeseca nakon suprugine smrti.
Oito je da komunizam nije potekao spontano iz siromanih, potlaenih radni
kih masa, nego je bio posljedica dugoronih planova i spletki tajnih drutava. Nema
proleterskog pa ak ni komunistikog pokreta koji nije djelovao u interesu novca... i
bez idealista meu njegovim voama koji nisu imali pojma o toj injenici, pie nje
maki filozof Oswald Spengler, autor Propasti Zapada.

187

Osvrt

Trag tajnih drutava moe se nai u svakom ratu i sukobu u 20. stoljeu.
Povijesni su zapisi jasni. lanovi istih drutava pojavljuju se u svakom primjeru
- od oca do sina, od poslovnog partnera do suradnika, od jednog lana bratstva do
drugoga. ini se, na temelju dokazane odbojnosti javnosti prema ratu, da bi povre
meno trebalo dolaziti do ienja u vlasti, potpune zamjene vodstva i dunosnika.
Ipak, ista stara lica iz tajnih drutava i dalje se vraaju na vlast, kako je primijetio
predsjednik Kennedy. Masovni mediji ine se ravnodunima, a od javnosti se trai
da vjeruje kako je sve to puka sluajnost - jednostavno se radi o najkompetentnijim
ljudima za taj posao.
Izvjetaj iz Iron M ountaina", bez obzira na to moe li ga se dokazati kao povi
jesnu injenicu, tono odraava razmiljanje lanova tajnih drutava. Primjerice, u
razgovoru o prenapuenosti 1981. godine, lan CFR-a Maxwell Taylor bezbrino je
rekao: Ja sam ve otpisao vie od milijardu ljudi. Ti su ljudi u Africi, Aziji, Latinskoj
Americi. Ne moemo ih spasiti. Populacijska kriza i pitanje opskrbe hranom nalau
nam da se ne bismo trebali ni truditi. To je gubitak vremena.
Dok su neki sukobi moda bili neizbjeni - poput Drugoga svjetskog rata drugi, poput Vijetnamskog i Zaljevskog rata manje se ine takvima. Meutim, svi su
bili neizmjerno unosni za lanove tajnih drutava i svi su pridonijeli njihovu cilju
jedinstvene svjetske vlade.
Kraljevski institut za meunarodne poslove i C FR planirali su sukob u jugoisto
noj Aziji jo 1951. godine. Stvaranje Obrambenog saveza jugoistone Azije 1954. godi
ne bilo je proraunato kako bi se amerikim dunosnicima omoguilo zakonsko uporite
za intervenciju u Vijetnamu. Predsjednik Kennedy, koji je ubijen prije nego to je mogao
povui postrojbe, bio je u sve veoj zavadi s lanovima tajnih drutava iz Wall Streeta,
od kojih su neki donijeli sud o njegovoj smrti kao lanovi Warrenove komisije.
Predsjednik Johnson i njegovi savjetnici iz CFR-a manipulirali su javnou kako
bi dobili neustavne ratne ovlasti od Kongresa nakon lanog incidenta u Tonkinkom
zaljevu 1964. godine. Isti ti savjetnici nastavili su podravati taj rat sve dok nije
postalo oito da cijena - i u ivotima, i u novcu, i u nacionalnom jedinstvu - postaje
vea od dobiti, kad su se okrenuli protiv Johnsona.
188

VLADARI IZ SJENE

Koreja je bila prototip sukoba prema kojemu se prosuivalo kako bi amerika

javnost reagirala na neuspjenu policijsku akciju UN-a. Bio je to prvi sluaj da se
ameriki vojnici bore izvan SAD-a pod stranim zapovjednitvom, a ta aktivnost traje
i danas. Ironino je to to su visoki ruski dunosnici zapovijedali Sjevernokorejcima
na jednoj strani i postrojbama UN -a na drugoj.
Drugi svjetski rat voen je kako bi se zaustavili faisti u Njemakoj, Italiji i
Japanu, koje su stvorili i financirali lanovi tajnih drutava na Zapadu. Usprkos tome
to se radilo o ratu na ivot i smrt, ameriki i britanski lanovi drutava nastavili su
poslovati s neprijateljem i potom dogovorili njegovu poslijeratnu obnovu. Nigdje ta
dvolinost nije bila oitija nego u propustu predsjednika Roosevelta da upozori ame
rike postrojbe u Pearl Harboru na oekivani japanski napad koji je izazvala njegova
vlastita politika obuzdavanja.
Hitler, ta velika poast 20. stoljea, bio je oito tvorevina i tajnih drutava i nji
hovih zapadnih financijera. Tumaenja te neobine okolnosti kreu se od elje za stva
ranjem ravnotee snaga s komunizmom do izvanredne mogunosti da je Hitler bio
u izravnom srodstvu s bekim Rothschildima. Njegovi nacisti bili su vie kult nego
politika stranka, a bavili su se drevnim znanjem i bili opsjednuti starijim europskim
tajnim drutvima koja se mogu pratiti sve do drevnih misterija.
Ta su drutva bila aktivna tijekom Prvoga svjetskog rata, a financirali su ih ame
riki i britanski lanovi tajnih drutava. Ciljevi Ruske revolucije i Karla Marxa bili su
velikim dijelom ciljevi iluminata i kontinentalnih slobodnih zidara. Bio je to model
Hegelove teorije u stvarnom svijetu. On je shvatio da jedna strana u sukobu (teza)
suprotstavljena drugoj (antiteza) stvara kompromis (sintezu). Taj recept - uz dodani
element izazivanja sukoba - uspjeno rabe Hegelovi uenici, meu kojima su ilumi
nati, Cecil Rhodes, Hitler i lanovi suvremenih tajnih drutava.
Oito je da su, bez obzira na to u kolikoj mjeri, pojedinci - povezani krvnim
srodstvom, titulama, brakom ili lanstvom u tajnim drutvima - manipulirali i kon
trolirali sudbine itavih naroda raspirivanjem i financiranjem rata. Ti ljudi smatraju
da su iznad morala i etike prosjena ovjeka. Oito su okrenuti prema nekom viem
cilju - bilo to samo bogatstvo i mo ili moda neki skriveni plan povezan s ljudskim
podrijetlom, sudbinom i duhovnou.
ak i dok su Marx, Engels i njihovi sljedbenici u Londonu sredinom 19. stolje
a stvarali komunizam, dugoroni planovi iluminata i njihovih potomaka da raspire
razdor unutar SAD-a ostvarivali su se u velikoj pobuni.

189

Trei dio

POBUNA I REVOLUCIJA
N isam n i sum njao u to da su se uenja ilum inata i naela jakob inizma proirila SAD-om. Naprotiv, nitko nije zadovoljniji tom injenicom
o d mene.
predsjednik George Washington u pismu iz 1782. godine

Stabilnost amerikoga naroda i njegovih financija poetkom 19. stoljea zacijelo

je bila povod velike uzrujanosti bogatih spletkara iz europskih tajnih drutava, ak i u
procesu preusmjeravanja s crkvene kontrole na manipuliranje dugom.
Rusija je bila pod tiranijom cara, koji je nepokolebljivo odbijao osnovati sredi
nju banku. Zapadna Europa bila je financijski iscrpljena nakon Francuske revolucije
i Napoleonovih ratova. A s obzirom na to da ako nema pozajmica nema ni profita,
europski su se bankari okrenuli Amerikama radi novih prihoda.
Nakon rata 1812. godine, zvanog i drugi rat za ameriku nezavisnost, SAD je bio
u iznimno zavidnoj situaciji: porazio je Britansko Carstvo, a granice s manje napue
nima Meksikom i Kanadom bile su sigurne.
Kako je prethodno spomenuto, predsjednik Andrew'Jackson stao je na kraj ponavIjanim pokuajima stvaranja sredinje banke, a do 1835. godine ak je uspio otplatiti
nacionalni dug. Sljedee godine zaustavkTje inflaciju uzrokovanu zemljinom pekula
cijom odredivi da se dravna zemljita mogu prodavati samo za zlato ili srebro.
Privlanost Amerike zacijelo je bila neodoljiva. Meutim, predsjednik James
Monroe odvratio je sva europska upletanja i iskoritavanja Amerike izloivi tzv.
Monroevu doktrinu. Kako bi se osujetila ta politika, bio je potreban polagan i potajan
proces infiltracije stranaca, a moda je zapoeo jo 1837. godine kad je Jackson umi
rovljen. Te je godine njemaki predstavnik bankarskog carstva Rothschildovih stigao
u SAD i promijenio ime iz August Schonberg u August Belmont. Prema naklonom
biografu Rothschilda, zapravo su Amshel Rothschild i njegov sin poslali Belmonta na
Kubu, ali on je na svoju ruku umjesto toga otiao u New York. ak se govorkalo da je
i sam izvanbrani Rothschild. Sto god bila istina, Belmont se svakodnevno dopisivao
s Rothschildima i postao je njihov priznati predstavnik u SAD-u.
Bez vlastitoga vidljivoga kapitala Belmont je ubrzo poeo kupovati Vladine
obveznice i za nekoliko je godina stvorio jednu od najveih bankarskih tvrtki u zemlji.
August Belmont & Company. Zbog njegovih veza s tom obitelji, tu su tvrtku istrai
vai zavjera uvijek smatrali poduzeem Rothschilda.
N a poetku Meksikoga rata 1846. upravo je Belmont kupio vei dio obveznica
amerike Vlade. Zahvaljujui agresivnoj poslovnoj taktici Rothschildi su ubrzo poeli

JtM MARRS

ulagati u ameriku industriju, banke, eljeznicu, savezne i dravne obveznice, duha

pamuk i, naravno, zlato. Belmont je igrao znaajnu ulogu i u kasnijem financiranj
Sjevera i Juga tijekom rata koji je poeo 1861. godine.
Od 1863. do 1867. godine, dijelom zahvaljujui znaajnim donacija
Demokratskoj stranci, Belmont je predstavljao SAD u Haagu, sjeditu nizozems
Vlade. Takoer se uklopio u ameriko drutvo oenivi se s keri slavnog zapovjedni
Amerike mornarice Matthewa Perryja, junaka Meksikoga rata i Tokijskoga zaljeva
Kao strastveni jaha, uveo je utrke konja istokrvne engleske pasmine u SAD te bi
predsjednik Amerikoga dokejskog kluba.
Godine 1849. Alphonse Rothschild otputovao je u New York kako bi ustanovi
treba li obitelj zamijeniti svojega posrednika Belmonta stalnom bankarskom tvrtkom.
Rothschild je bio impresioniran oiglednim prilikama u Americi pa je pisao brai da
bi trebalo osnovati banku, dodavi: Bez i najmanje sumnje, ovo je kolijevka nove
civilizacije."
Ipak, unato oiglednoj prilici, Rotshschildi su po svemu sudei uinili pogreku
time to nisu izvrili velika ulaganja u SAD-u - barem ne otvoreno.
Da su osnovali banku u New Yorku u ranoj fazi razvoja te zemlje, zacijelo bi
bogatstvo koje bi nastalo samo iz tog izvora zasjenilo, unutar jednoga narataja, sve
to su dotad zgrnuli u Europi, pie biograf Rothschilda Derek Wilson. Teko je
shvatiti zato su Jam es i Lionel [Rothschild] ignorirali Alphonseovo uvjerljivo zago
varanje."
To je doista teko shvatiti s isto poslovnoga stajalita, ali ta bi odluka itekako
mogla imati smisla u zavjerenikom pogledu na povijest.
Ponajprije, tu je stara tvrdnja da su Rothschildi, i zbog antisemitizma i zbog
sumnjiavosti Amerikanaca spram Europljana, odluili nametati svoju volju preko
posrednika kao to su Belmont, Rockefelleri, Morgani i drugi. A sad postoji i obilje
dokaza da su europski bankari ve kovali urotu da unite ekonomski jak, ali politiki
krhak ameriki savez.

194

| Ameriki graanski rat

Epperson izvjetava da se u autoriziranoj biografiji Hotshchilda spominje jedan

londonski sastanak na kojemu je meunarodna bankarska klika odluila ameri
ki Sjever suprotstaviti Jugu strategijom zavadi pa vladaj . Taj e plan amerikoj
Saveznoj vladi priskrbiti neprijatelja koji e zahtijevati goleme ratne trokove i kao
posljedicu toga zaduivanje.
A u sluaju neovisnosti Juga, svaka bi se drava mogla povui iz Konfederaciji-,
ponovno uspostaviti svoju suverenost i osnovati vlastitu sredinju banku. June bi
drave onda mogle imati niz banaka kontroliranih iz Europe, Banku Georgije, Banku
June Karolinc itd., a potom bi bilo koje dvije mogle voditi niz ratova poput onih u
Europi koji se vode ve stoljeima, u neprekidnoj igri politike ravnotee snaga. To
bi bila uinkovita metoda da se osiguraju veliki profiti putem pozajmljivanja novca
pomenutim dravama, objanjava Epperson.
Griffin je citirao njemakoga kancelara Otta von Bismarcka: Najvie financij1,e sile Europe odluile su podijeliti SAD na federacije jednake snage mnogo prije
Graanskoga rata. Ti su se bankari bojali da e SAD, ostane li u jednom bloku kao
na drava, stei ekonomsku i financijsku nezavisnost, to bi poremetilo njihofinancijsku prevlast u svijetu. Glas Rothschilda je prevladao... Zato su poslali
oje izaslanike na teren da iskoriste pitanje ropstva i stvore jaz izmeu dva dijela
veza."
Povijesna je injenica da su Rothschildi nekoliko godina financirali velike projeks obiju strana Masonove i Dixonove linije. Nathan Rothschild, koji je bio vlasnik
ne velike manesterske tvornice tekstila, kupovao je pamuk od junjakih zemljosjednika i financirao uvoz junjakoga pamuka prije rata. Istodobno, pie biograf
thschilda Derek Wilson, davao je pozajmice raznim amerikim dravama, neko
vrijeme bio slubeni europski bankar za ameriku Vladu i uvjereni pristaa Banke
D-a."
Europske aristokracije nikad nisu bile zadovoljne udesnim uspjehom jenkijevdemokracije. Da se zemlja raspala na dvije polovine, dokazujui da demokracija
moe opstati, europskim bi vladama to itekako odgovaralo , napominje povjesniar
ce Catton. Podrku ideji europske manipulacije situacijom u Americi daje i drugi

195

JIM MARRS

biograf Rothschilda Niall Ferguson, primijetivi da postoji znaajna i neobjanjena

praznina u privatnoj korespondenciji Rothschilda izmeu 1854. i 1860. godine te
da su gotovo svi primjerci poslanih pisama londonskih Rothschilda uniteni prema
nalogu nasljednih glava obitelji.
Ako se doista radilo o gambitu, predsjedniki kandidat Abraham Lincoln to je
oito shvaao. Cesto je pokuavao objasniti da mu je cilj bio ouvati ameriki savez,
a ne osloboditi robove. Za vrijeme uvenih debata sa Stephenom Douglasom 1858.
godine, Lincoln je posve jasno izrazio svoj osobni stav o rasama: Rei u stoga da
nisam, niti sam ikad bio, sklon postizanju na bilo kakav nain socijalne i politike
ravnopravnosti bijele i crne rase... Ja sam kao i svaki drugi ovjek sklon tome da bijela
rasa bude u nadmonom poloaju.
No, jednako je jasna bila Lincolnova odlunost da ouva federalni savez. Krajem
1862. godine obznanio je: Moj je glavni cilj u ovoj borbi sauvati savez... Ako bih
mogao sauvati savez, a da ne oslobodim nijednog roba, to bih uinio; ako bih ga
mogao sauvati tako da oslobodim samo neke, a ne i ostale, opet bih to uinio.
Lincoln je shvaao da pravi razlog lokalnih trzavica u SAD-u nije bilo ropstvo,
nego ekonomija. Ju g je htio kupovati jeftinije uvozne europske proizvode, ali moni
sjevernjaki proizvoai nametali su visoke uvozne carine. Te su carine brzo pove
ane nakon to su junjaki lanovi Kongresa napustili Washington 1861. godine.
Industrijski Sjever, koji su brzo naseljavali imigranti voljni raditi za bijednu plau,
nije trebao robove, dok su veliki plantaeri na zemljoradnikom Jugu potpuno ovisili o
ljudskom radu. Premda su junjaki elnici neprekidno iskazivali spremnost na kom
promis glede pitanja ropstva, smatrali su da se ne mogu naglo odrei svoje osebujne
institucije.
Borci protiv ropstva i na Sjeveru i na Jugu shvaali su da tehnoloki napredak
znai da je propast ropstva samo pitanje vremena. Ali, ekstremisti na objema stra
nama, koje su poticali zastupnici europskih novara, neprekidno su raspirivali vatru
nezadovoljstva.
Predvodnik te agitacije bilo je jo jedno tajno drutvo: Vitezovi zlatnoga kruga
(KGC - Knights of the Golden Circle).

196

Agitiranje tajnih drutava

Ta je tajnovita organizacija tvorevina kirurga i pisca dr. Georgea W. L. Bickleyja,

koji je 1854. godine osnovao prvi viteki zamak" u Cincinnatiju u dravi Ohio,
uvelike pod utjecajem mjesnih slobodnih zidara. To je drutvo imalo bliske veze s
jednim tajnim drutvom u Francuskoj zvanom Godinja doba, koje je pak bilo odvojak
iluminata, upozorava G. Edward Griffin.
Po uzoru na masonske loe, Vitezovi su imali sline lozinke, naine rukovanja,
hramove te velika, mala i vrhovna vijea. Novaci su se zaklinjali na utnju dok su
im iznad glave drali ivu zmiju uz ovu jezovitu kletvu:
Tko god se usudi otkriti na cilj
Iskusit e snagu vitekog elika;
A kad se muke pokau preslabima,
Iupat emo mu mozak iz lubanje
I staviti svjetiljku u rupu
Da mu obasjava duu odavle do pakla.
Ime .Vitezovi zlatnoga kruga poteklo je od Bickleyjeva grandiozna plana da
rori golemo kruno robovlasniko carstvo iji bi radijus iznosio 3800 kilometara, s
bom u sreditu. Ta je nova drava trebala obuhvaati juni dio SAD-a, Meksiko,
o Srednje Amerike i Karibe, kako bi se stekla prevlast u svjetskoj opskrbi duhanom,
*'rom , riom i kavom.
Dok dananji povjesniari ili ignoriraju ili omalovaavaju znaaj KGC-a, iz
anjih spisa i novinskih izvjetaja oito je da se ta organizacija smatrala posve
lodostojnom prijetnjom u ono doba. Bickley je nedvojbeno bio zagonetna osoba,
ijek je tvrdio da mu treba novac, no ipak je neprekidno putovao i zabavljao dostotvenike. Financijska jezgra njegova reda bila je tvrtka American Colonization
Steamship, osnovana u Veracruzu u Meksiku, s kapitalom od pet milijuna dolara,
ko je drugi plaao raune, a ne Bickley.
Imao je i dokazive veze s Velikom Britanijom, tvrdio je da je 1842. godine iploo na Sveuilitu u Londonu. N a poetku rata bio je u Montgomeryju u dravi

197

JIM MARRS

Alabama, glavnom gradu Konfederacije, predstavljajui se kao dopisnik londonsk

Timesa, a nakon rata mnogo je predavao u Engleskoj.
ini se da je Bickley mijenjao politike stavove i filozofiju. Ranije je osnova
drutvo pod nazivom Wavneov krug Bratstva Sjedinjenih Drava, koje je teilo /
ustavnim jedinstvom. Uoi rata Biekley je napisao lanak za svoj list iz Cincinnatij
Scientific Artisan u kojemu je predvidio kraj ropstva, ustvrdivi da je ta institucija
krajnje nepoeljna, to e svaki razuman ovjek u Americi odmah potvrditi.
Usprkos idejama koje je iznio u svojemu lanku, prvi korak Bickleyjevih plan ov
za Vitezove zlatnoga kruga bio je stvoriti posebnu robovlasniku junjaku dravu, a
zatim krenuti juno prema Meksiku. Kao i nacisti mnogo kasnije, KGC se zanimao
za istou krvi, to se vidi u njegovu pozivanju na anglosaksonsku krv kojom e se
teksasizirati meksiko stanovnitvo.
Godine 1860. drutvo je imalo vie od 50 000 vitezova, uglavnom u Teksasu,
koji su ekali naredbe za pohod na Meksiko. Sa sjeditem u San Antoniju, Bickley je
stekao popularnost obvezavi se da e pobiti bankare iz Wall Streeta, za koje je rekao
da spletkare protiv Juga. Rekao je i da e, bude li Lincoln izabran za predsjednika,
Washington, a ne Meksiko, postati meta Vitezova.
Zapravo su postojala dva pokuaja invazije na Meksiko u proljee 1860. godine,
ali oba su bila suzbijena nakon to Bickley nije uspio pribaviti svojim ljudima obeana
pojaanja i zalihe.
Teksaki junak i guverner Sam Houston navodno je u to vrijeme bio lan
Vitezova, ali povukao se nakon to su Vitezovi skrenuli pozornost s invazije na
Meksiko na pokret za otcjepljenje.
Sto se tie otcjepljenja Juga, tu se Bickley pokazao uspjenijim, jer KGC je inio
jezgru junjake vojske. Prema Ollingeru Crenshavvu, junjaki je tisak prihvatio
planove reda s oduevljenjem i mnogi su listovi postali njegovi zagovornici... U viksburkom Sun u pisalo je da su Vitezovi zlatnoga kruga dali Jugu vojnu organizaciju
kadru braniti njegova prava u domovini i izvan nje.
KGC je bio podijeljen na tri dijela ili stupnja - vanjska i domaa milicija,
vanjski i domai Straarski korpus i Amerika legija, koja je bila politiki i uprav
ljaki ogranak. Navodno je 1860. bilo vie od 65 000 lanova KGC-a, koji su inili
mozak" Juga. Bickley je jasno iznio njihov cilj obznanivi: injenica je da elimo
borbu, ali pitanje je kako je izazvati.
Neprekidno agitirajui, Vitezovi su podjarivali mrnju i strah diljem Sjevera
i Juga. Nakon to je Lincoln izabran 1860. godine, ta manjina junjake manjine
kovala je urotu kako bi izvela posljednji riskantan pothvat. Godine 1861., na uenje
ekstremista, dolo je do raskida, pie povjesniar Wiliam W Freehling.
Aktivnost KGC-a u sjevernim dravama ukljuivala je plan za stvaranje
Sjeverozapadne konfederacije koju bi oformili junjaki pristae u nekoliko dra
va, medu kojima su bili Ohio, Indiana, Minnesota i Michigan. Samo je u Illinoisu
navodno bilo 20 000 lanova KGC-a. Plan je bio osvojiti savezna skladita oruja,

198

VLADARI IZ SJENE

preuzeti kontrolu nad dravama i osloboditi sve zatvorenike iz Konfederacije. Jedan

dravni dunosnik, Edmund Wright, pokuao se usprotiviti Vitezovima, zbog ega su
mu otrovali suprugu i spalili kuu. U kolovozu 1862. godine 60 lanova KGC-a - od
navodnih 15 000 lanova u Indiani - optueno je za urotu i izdaju, ali su ih kasnije
pustili. Savezni tuitelji bojali su se da ne stvore muenike pa su optunice za urotu
bile manjkave.
Akcije Vitezova uzrokovale su mete u nacionalnoj Vladi, potaknuvi Lincolna
da se poali: Neprijatelj iza nas opasniji je za zemlju od neprijatelja ispred nas."
Lincolnova je vlast bila primorana zatvoriti vie od 13 000 ljudi pod optubom
za nelojalnost, to je moglo znaiti bilo to, od govora protiv vlasti do odgovaranja
od stupanja u vojsku. O onima koji su se prije rata nazivali lojalnom oporbom
nakon 1861. obino se govorilo kao o izdajicama, pie Larry Starkey.
Takva je represija razbjesnila demokrate i antirepublikance, koji su optuivali
savezne dunosnike da preuveliavaju KGC-ovu prijetnju kako bi suzbili kritiziranje
vlasti. Broj lanova organizacije Viteza i njezinih izdanaka, Reda amerikih vitezova
i Sinova slobode, poveao se na stotine tisua. Prema Griffinu, Vitezovi su preli u
ilegalu nakon rata, kasnije se pojavivi kao Ku Klux Klan.
Godine 1863. Bickley je uhien kao pijun u Indiani i zadran je bez suenja
sve do putanja 1865. godine. Umro je kao slomljen ovjek u Baltimoreu 10. kolovoza
1867. g.
Dok je pozornost nacije bila usmjerena na junjaku pobunu i razjedinjenost na
Sjeveru, u VVashingtonu su poduzimane dalekosene financijske mjere.
Sredinom 1861. godine, nakon to je rat tek zapoeo, ministar financija Salmon
Chase (imenjak banke Chase Manhattan) zatraio je od Kongresa uvoenje prvog
poreza na dohodak u Americi, koji je i usvojen. Krenulo je s malih tri posto saveznog
poreza na sav dohodak, ali samo godinu kasnije porez je povean na pet posto na sav
dohodak iznad 10 000 dolara. Bio je to stupnjeviti porez na dohodak, ba kao to je
Karl Marx predloio trinaest godina ranije, napominje Epperson, natuknuvi da su
se provodile skrivene namjere iza ratnih dogaanja.
Kako se rat nastavljao, Lincoln je oajniki trebao vie novca. Umjesto da posu
uje od europskih banaka, kako se oekivalo, godine 1862. izdao je novac tiskan zele
nom tintom zvan greenbacks u vrijednosti od 450 milijuna dolara. Taj je papirnati
novac ozakonio Kongres, bez ikakva pokria. Podupirui taj novac slobodan od duga
i bez pokria u zlatu, Lincoln je proglasio: Vlada, budui da ima mo proizvoditi i
izdavati valutu... ne mora i ne smije posuivati novac uz kamate... Pravo na proizvod
nju i izdavanje novca nije samo vrhovno pravo Vlade, nego i njezina najvea kreativna
prilika.
Zapanjujue je da su oba amerika predsjednika koja su izdala valutu slobod
nu od duga - Lincoln 1862. i John F. Kennedy 1963. godine - ubijena. Lincolnov
ubojica, simpatizer Juga John Wilkes Booth, bio je lan Vitezova zlatnoga kruga (uz
slavnog odmetnika Jesseja Jam esa). Razni istraivai zavjera povezali su Bootha s

199

JIM MARRS

ranije spomenutim iluminatima, talijanskim karbonarima, a preko junjakog mini

stra vanjskih poslova Judaha Benjamina i s obitelji Rothschild. Nakon rata Benjamin,
esto zvan zlokobnom silom iza trona junjakoga predsjednika Jeffersona Davisa,
pobjegao je u Englesku, gdje je postao uspjean odvjetnik.
Kao i u sluaju Kennedyjeva ubojstva, Lincolnova smrt potaknula je povike o
zavjeri koji odjekuju i danas. Zavjera oko Lincolnova ubojstva ukljuuje nekoliko
osoba, od kojih su etiri objeene, ukljuujui Mary Surratt, prvu enu pogubljenu u
Americi zbog zloina kanjivog smru. Povijesna je injenica da je sluaj Lincolnova
ubojstva bio zamrena urota s planovima za krijumarenje i otmicu, koji ukljuuju
agente Vitezova zlatnoga kruga. Ostaje injenica da se pria o tome zato je Abraham
Linocln ubijen moe dovriti samo unutar konfederacijske klike u Kanadi [koja uklju
uje lanove KGC-a, kao i britanske agente]... , napominje Starkey. Urota ukljuuje i
neke od najviih dunosnika u Washingtonu, meu kojima i Lincolnova ministra rata
Edvvina Stantona. Potpuna pria o toj uroti tek treba stii do ire publike.
Usprkos rairenoj uporabi tog izraza, sukob izmeu 1861. i 1865. godine nikad
nije doista bio graanski rat, koji se definira kao sukob izmeu frakcija ili regija unu
tar jedne zemlje. Veina graana u svim junjakim dravama slobodno je izabrala
izai iz SAD-a. Predsjednik Konfederacije Davi, bivi senator i ministar rata SAD-a,
u svom nastupnom obraanju 18. veljae 1861. godine naveo je ameriko shvaanje
da se vlade temelje na pristanku onih kojima se vlada i da ih narod ima pravo zamije
niti ili ukloniti po volji kad god postanu pogubne po ciljeve radi kojih su postavljene...
Stoga su ovdje zastupljene suverene drave nastavile s formiranjem Konfederacije; a
zlouporabom jezika njihov se in nazivao revolucijom.
Otcjepljenje - ili pobuna, kako je jakobinci vie vole nazivati - moglo bi biti
izdajom, ali nijedan sud to nikad nije rekao - niti bi ikad rekao - bez obzira na to
kakvo miljenje radikali imali o tome, komentira povjesniar Shelby Foote.
Ali, Lincoln i radikalni republikanci proglasili su da je otcjepljenje izdaja te
pripremili golemu vojsku i pomorsku blokadu kako bi prisilili june drave da se
vrate u SAD. A dok se 22 milijuna Sjevernjaka borilo protiv devet milijuna Junjaka,
Francuska i Britanija povlaile su poteze kako bi okruile sukobljene zemlje.
Dok su pukovnijski glazbenici izvodili Dixie, Britanija je poslala 11 000 dodat
nih vojnika u Kanadu, koja je postala sklonite za konfederacijske agente. Napoleon
III. postavio je austrijskoga nadvojvodu Maksimilijana za cara Meksika, koji je odmah
otpoeo pregovore s Konfederacijom i dopustio prijevoz robe u Teksas, zaobilazei
sjevernjaku blokadu. Francuske postrojbe stajale su na granici Teksasa. I Francuska
i Engleska bile su spremne umijeati se im Sjever i Ju g iskrvare.
Dvije su sluajnosti sprijeile potpuni raspad Sjedinjenih Drava: Lincolnov
proglas kojim je oslobodio robove u dravama Konfederacije i potajna intervencija
Rusije.

200

Preventivni udari

22. rujna 1862. godine, samo nekoliko dana nakon to je savezna vojska zau
stavila napredovanje Konfederacije u bitci kod Antietama, Lincoln je obznanio svoje
planove da oslobodi junjake robove ukoliko se june drave ne vrate u sastav SAD-a.
Ta je odluka drana u neizvjesnosti devet mjeseci, dok se ekala pobjeda Sjevera na
bojnom' polju.
Bez reakcije s Juga, Lincoln je izdao Proglas o osloboenju 1. sijenja 1863. godi
ne. Proglasio je osloboenima sve robove na teritoriju koji dre pobunjenici. Bio je to
isti politiki in, s obzirom na to da oito nije imao vlast na tim podrujima. Ali, to je
pitanje ropstva dovelo u prvi plan sukoba. Lincoln je kasnije objasnio taj pragmatini
potez rekavi: Stvari su se pogoravale sve dok nisam osjetio da smo doli u kripac sa
svojim planom operacija kojega smo se drali, da smo odigrali svoju posljednju kartu
i da moramo promijeniti taktiku ili emo izgubiti igru. Sad sam odluio primijeniti
politiku osloboenja." Drugim rijeima, na polovini toga bratoubilakog rata ropstvo
je postalo glavno pitanje.
Proglas je bio sjajan strateki manevar, s obzirom na to da ni britanski ni francu
ski graani ne bi prihvatili podrku svoje zemlje ropstvu - usto je uvrstio Lincolnovu
poziciju u domovini.
Kad je Lincoln uveo vojnu obvezu 1863. godine, izbili su neredi u nekoliko velih gradova, ukljuujui New York. Izmeu 13. i 16. srpnja ubijeno je ili ranjeno vie
tisuu ljudi dok su vojne postrojbe orujem uspostavljale mir. Nakon to je prolo
mnogo godina, lako je zaboraviti d aje Lincoln imao pobunu i na Sjeveru kao i na Jugu",
adno komentira Griffin. Kako bi kontrolirao pobunu [na Sjeveru], jo je jednom
orirao ustav ukinuvi habeas corpus , to je vlastima omoguilo da zatvore kritiare
:z slubene optunice i bez suenja. Tako ne samo da se pod parolom suprotstavljanja
stvu amerike graane na Sjeveru ubijalo na ulicama njihovih gradova, nego ih se
lo na bojite protiv njihove volje i bacalo u zatvor bez propisanog suenja ili zakona,
gim rijeima, slobodne se ljude porobljivalo kako bi se robovi mogli osloboditi. ak
da je tobonja kampanja bila autentina, bila je to loa razmjena."
Dio iz engleskog zakona iz 1679. godine (Habeas corpus act) koji omoguuje zatvoreniku da trai od sudca da ispita
nitost zadravanja i pritvaranja prije no 5to se raspravi pitanje njegove krivite ili nevinosti, nap. ur.

201

JIM MARRS

Do jeseni 1863. godine Lincoln je bio sve zabrinutiji zbog strane vojne pri
sutnosti u Kanadi i Meksiku. Zabrinutost zbog Francuza u Meksiku dovela je
nepromiljena napada kod Sabine Passa na uu rijeke Sabine koja odvaja Texas
Louisiane. 8. rujna 1863. godine samo 47 pripadnika teksake milicije sa est topov
otjeralo je tlotilu sjevernjakih transportnih brodova s 5000 vojnika praenu s etil
topovnjae.
Dok su Francuska i Britanija bile opasno blizu toga da priznaju Ju g i da m
pomognu, prosjevernjaki ruski car Aleksandar 11. donio je prevagu drugoj strani.
Nakon to je dobio informaciju da Engleska i Francuska planiraju rat kako bi podij
lile Rusko Carstvo, Aleksandar je poslao dvije ruske flote prema SAD-u u jesen 186
godine. Jedna se usidrila ispred obale \ irginije, a druga je stala kod San Francis
Obje su bile u savrenom poloaju za napad na britanske i francuske trgovake brod]
ske linije. Nisu objavljene nikakve prijetnje ultimatumom, ali bilo je jasno da je r
sluaju rata Ruska mornarica kadra stvoriti kaos. Bez sputavajueg efekta prisutnos
ruskih flota, tijek rata mogao je biti znatno drugaiji, komentira Griffin.
Zahvaljujui ponajprije prisutnosti tih flota, skupa s dojmom koji je proglas
osloboenju imao na njihove birae, Britanija i Francuska odustale su od planira
intervencije u korist Juga.
Poetkom 1865. Ju g je bio iscrpljen, i to se tie ljudstva i to se tie materijala.
Rijeka Mississippi bila je u sjevernjakim rukama, a general Wiliam T. Sherman pre
sjekao je Konfederaciju napola svojim zloglasnim marom na more kroz Georgiju
Konfederacija je mogla drati vojsku na bojnom polju samo zahvaljujui neusporedi
voj izdrljivosti i odlunosti preivjelih vojnika, pie Catton. ,,S druge je strane bil
drava koju je rat ojaao, a ne oslabio - drava koja je na poetku bila jaa i koja '
sad postajala jedna od najjaih sila na svijetu. Rat se mogao zavriti samo tako ka!
se zavrio. Konfederacija je nestala zato to ju je rat na koncu iscrpio.
Krvava cijena rata bila je uasna - 365 000 mrtvih Sjevernjaka, uz 258 tisu
Junjaka, daju vie poginulih nego svi ostali ameriki ratovi zajedno.
1 financijska cijena bila je vrtoglava. Krajem 1861. godine Vladin troak iznosio*
je 67 milijuna dolara. Godine 1865. taj je broj narastao na vie od jedne milijarde.
Nacionalni dug, koji je iznosio samo 2,80 dolara po glavi stanovnika 1861. godine,
narastao je na 75 dolara 1865. Godine 1910. procijenjeno je d a je ukupni ratni troakj
ukljuujui mirovine i pokope veterana, iznosio gotovo 12 milijardi dolara, to je
ono doba apsurdna svota.
U sreditu toga golemog optjecaja novca bio je Rothschildov posrednik Belmont,
financirajui obje strane. Snano je utjecao na bankare, i u Engleskoj i u Francuskoj,
da podre sjevernjake ratne napore kupovinom dravnih obveznica. Istodobno je
potajno kupovao bezvrijedne bankovne obveznice Juga po znatno snienim cijenama,
smatrajui da e ih Ju g biti primoran u cijelosti priznati nakon rata. Godine 1863.
Chicago Tribune napao je Belmonta, Rothschilde i cijelo idovsko pleme, koji su
kupovali konfederacijske obveznice. Mnogo kasnije, tu su optubu nazivali kleve

202

VLADARI IZ SJENE

tom oni koji nisu mogli shvatiti dvolinost Belmonta i njegovih poslodavaca koji su
javno podravali Sjever.
Jedan od mlaih Rothschilda posjetio je Ameriku poetkom rata i bio je otvore
no naklonjen Konfederaciji, dok je njihov zastupnik Belmont bio naklonjen Sjeveru.
I Glede L.incolna, Salomon Rothschild je napisao: Odbija sve oblike kompromisa i
razmilja samo o oruanom suzbijanju pobune. Izgleda kao seljak i zna priati samo
barske prie.
Rothschildi su igrali za obje strane i oito su slabo marili za ameriku tragediju.
Barun Jacob Rothschild racionalizirao je krvoprolie rekavi amerikom poslaniku u
Bruxellesu Henryju Sanfordu: Kad vam je pacijent u oajnom stanju, poduzimate
oajnike mjere, ak putate krv.
Otisak Rotshchildove izme vidljiv je na grobovima amerikih vojnika na obje
ma stranam a", zakljuuje Griffin.
Ako je graanski rat doista bio urota tajnih drutava radi razdvajanja SAD-a,
I kako se tvrdi u traktatu Vitezova zlatnoga kruga objavljenom 1861. godine, uz pot
poru europskih Rothschilda, zamalo je uspjela. Otra politika obnove republikanske
vlade, zbog koje je Ju g trpio pod kaznenom ekonomskom politikom sve do 1960-ih
godina, stvorila je trajnu mrnju i gorinu u 20. stoljeu te potaknula nastanak drugih
tajnih drutava na Jugu, poput Ku Klux Klana.
Povjesniar Foote sluio se nazivom jakobinci kako bi opisao tadanje secesi
oniste - remetitelje utvrenoga drutvenog, religijskog i politikog poretka - koji su
djelovali u Americi od kraja 18. stoljea. Jakobinci, neka vrsta iluminiziraih" slo
bodnih zidara, bili su tkivo koje je povezivalo tajna drutva Staroga svijeta i skrivene
manipulacije u Novom.
Preli su Atlantik nakon to su uspjeno unitili stari svjetski poredak" u
Francuskoj i traili su nove svjetove za osvajanje. Ti su bjegunci bili bivi lanovi i
potomci lanova starijih tajnih drutava poput bavarskih iluminata, koja vuku podri
jetlo sve do poetaka ovjeanstva.
Ljudi koji su stvorili drutva kao to su Vitezovi zlatnoga kruga, Thule
-esellschaft i Skupine okrugloga stola Cecila Rhodesa crpili su iz duge povijesti tih
tajnovitih europskih organizacija.
Meutim, prije graanskoga rata, veinu tih manipulacija tajnih drutava
amerika je javnost zaboravila zahvaljujui Antimasonskom pokretu s poetka 19.
stoljea.

203

Antimasonski pokret

Slobodni zidari, najstarije i najmonije tajno drutvo u svjetskoj povijesti vrst

se ukorijenilo u ranim danima Amerike i ak je odigralo znaajnu ulogu u Amerik
revoluciji. Jo je veu ulogu imalo u kasnijoj Francuskoj revoluciji, koja je isprv
bila pozdravljena s velikom radou i odobravanjem u SAD-u. Broj masonskih lo
se poveavao, a broj lanova rastao. Godine 1826. procjenjivalo se da u SAD-u i
gotovo 50 000 slobodnih zidara, veinom obrazovanih i strunih ljudi.
No, te je godine jedan slobodni zidar istupio iz reda. Proulo se da kapetan
William Morgan iz Batavije u dravi New York planira objaviti knjigu u kojoj e otkriti
tajne simbole, naine rukovanja, zakletve i namjere slobodnih zidara. Morgan, koji
je bio trideset godina lan tog reda, napisao je: Propast naih graanskih instituci
ja treba traiti u slobodnom zidarstvu, koje je ve mono i svakim danom sve jae.
Duan sam svojoj zemlji otkriti njegove opasnosti."
Prije nego to se knjiga mogla otisnuti, Morgan i njegov nakladnik oteti su u
Bataviji. Gnjevni prijatelji i susjedi progonili su otimae i uspjeli spasiti nakladnika,
ali Morgan nije bio te sree. Nikad ga vie nisu vidjeli.
Godinama kasnije slobodni zidar po imenu Henry L. Valance povjerio je na
umoru svojemu lijeniku da je s jo dvojicom slobodnih zidara bacio Morgana u rijeku
Niagaru. Rekao je da ga je od te noi morila savjest - Kainov znak - pa je traio
od rjeenje svog grijeha.
No, u vrijeme otmice ini se da nitko nije mogao tono odgovoriti kakva je bila
Morganova sudbina. Prema pisanju veleasnog Charlesa G. Finneyja 1869. godine,
kota pravde usporavala su braa slobodni zidari na sudovima i u institucijama za
provoenje zakona te meu svjedocima i porotnicima. Glasine da su Morgana oteli i
ubili slobodni zidari proirila se New Yorkom, Novom Engleskom i srednjoatlantskim
dravama pa je izbio veliki skandal.
Zbog reakcije javnosti protiv tajnovitosti i ekskluzivnosti slobodnih zidara,
Finney je tvrdio da je oko 45 000 lanova napustilo red, a vie od 2 000 loa se
zatvorilo. Tisue slobodnih zidara spalilo je svoje ogrtae. U nekoliko godina broj
lanova njujorkih loa pao je s 30 000 na 300, to je bila izravna posljedica incidenta
s Morganom, pie William J. Whaley.

204

VLADARI IZ SJENE

Godine 1827. posmrtno je objavljena Morganova knjiga Ilustracije slobodnog zidar

stva jednoga lana tog bratstva koji mu je posvetio trideset godina (Illustrations of Masonry
by one of the Fratemitiy Who Has Devoted Thirty Years to the Subject). Po prvi su put ljudi
izvan masonskih krugova mogli saznati neto o unutarnjem funkcioniranju tog reda.
Jezovite krvne kletve" za otkrivanje masonskih tajni obnovile su raireno vje
rovanje da su Morgana ubili njegovi kolege, lanovi drutva. Morgan je otkrio da se
osoba koja stupa u Prvi stupanj Plave loe obvezuje na najmanju kaznu da e mi
prerezati grlo, iupati jezik iz korijena, a tijelo zakopati u grubi morski pijesak na
razinu najniega vodostaja na mjestu gdje do plime i oseke dolazi dvaput u 24 sata...
Kazne na viim stupnjevima postupno su sve morbidnije.
Godine 1829., pod pritiskom javnosti, Senat drave New \ork proveo je istragu
nad slobodnim zidarima i izvijestio da su bogati i moni masoni pronaeni na svim
razinama vlasti. Senat je kritizirao i mrtvaku tiinu informativnih medija ustvrdiv
i: Ti samoproglaeni uvari slobode osjetili su snagu masonskog utjecaja..."
Protivnici predsjednika Andrewa Jacksona - koji je i sam bio slobodni zidar iskoristili su skandal kako bi stvorili Antimasonsku stranku; to je prvi put da je u
SAD-u osnovana trea stranka. Antimasonski kandidati bili su uspjeni na dravnim
i lokalnim izborima, ali nisu uspjeli zbaciti Jacksona 1832. godine. Krajem 1830-ih
godina Antimasonska stranka okrenula se agitaciji protiv ropstva, a lanovi koji su
bili strogo protiv Jacksona osnovali su Vigovsku stranku. Ipak, slobodnim je zidarima
nanesen ozbiljan udarac od kojega se nee oporaviti desetljeima.
Sumnje i raspoloenje protiv slobodnih zidara sve su vie rasli u razdoblju prije
Morganove otmice, dok je sve vie Amerikanaca shvaalo kakvu je ulogu ta organiza
cija igrala u dvije prijanje, ali ve dugo zaboravljene pobune.
Poetkom 1787. godine tisuu masausetskih poljodjelaca, pod vodstvom vete
rana revolucionarnoga rata Daniela Shaysa, napalo je springfildski arsenal kako bi
oteli oruje. Njihov je ustanak bio posljedica gnjeva zbog poveanih poreza, zabrane
papirnatoga novca i zakona po kojima samo bogati smiju obnaati dravne funkcije.
Gnjevni i preoptereeni poljodjelci demonstrirali su u nekoliko gradova. Samuel
dams, koji je tvrdio da europski izaslanici potajno podjaruju narod, sudjelovao je
sastavljanju masausetske rezolucije kojom se suspendira habeas corpus, kao i uve:g zakona protiv naruavanja javnog reda kojim su bez velikog uinka opomenuti
pokorni poljodjelci.
Ljudi koji su se prije manje od deset godina bunili protiv engleske vladavine sad
traili smrtnu kaznu za Shaysove pobunjenike. Jedino je Thomas Jefferson, koji je
': daleko od mjesta dogaaja kao ameriki veleposlanik u Francuskoj, izrazio razumianje: Smatram da je malo buntovnitva s vremena na vrijeme dobra stvar", pisao
jednom prijatelju. Boe sauvaj da ikad budemo dvadeset godina bez takva bunnitva... Stablo slobode treba katkad osvjeiti krvlju domoljuba i tirana. Shavsova
a vojska na koncu je odmarirala prema Bostonu, ali se vratila, vie zbog meave
0 zbog urno skupljene milicije koju su financirali bostonski veletrgovci.

205

JIM MARRS

Ameriki savez nije bio ni izbliza stabilan, osobito na zapadnim podrujir

Godine 1791. ministar financija Alexander Hamilton - inae slobodni zidar - prov
kao je kroz Kongres niz poreznih zakona ija je svrha bila poduprijeti novoosnovan
Banku SAD-a i potaknuti potpunu otplatu dravnih obveznica koje su drali nje
vi prijatelji. Bila je to i vjeba da se potvrdi mo mlade Savezne vlade. Njegovi
postupci rezultirali Bunom zbog viskija 1794. godine.
Hamiltonovim su porezima najtee bili pogoeni kotsko-irski poljodjelci i
zapadne Pennsylvanije, koje je osobito razbjesnio porez na viski. Veina poljodjela
preraivala je ito u viski, ne samo da bi ga pili, nego i zato to ga je bilo lake tran
sportirati do istonih trita. Porez na viski smatrali su izravnim napadom na sv
kruh i ubirae poreza doekivali su s orujem. Nekoliko njih namazali su katranom
zasuli perjem.
Prema nekim istraivaima tog razdoblja, moe se dokazati umijeanost tajni
drutava pod utjecajem stranaca. Primjerice, razumljiv neposluh ljutitih poljodjela
pojaala je agitacija francuskoga veleposlanika u SAD-u Edmonda Geneta.
Protjeran iz Rusije zbog poticanja na revoluciju, Genet je stigao u Ameriku u
proljee 1793. godine i poeo organizirati tajna drutva zvana demokratski klubo
vi. To su bile iste kopije klubova nadahnutih iluminatima koji su tada zagovarali!
revoluciju u Francuskoj. John Quincy Adams napominje da su demokratski klubovi)
tako savreno povezani s parikim jakobincima da o njihovu zajednikom podrijetlu
ne moe biti dvojbe".
Predsjednik George Washington takoer je izrazio zabrinutost izjavivi: Moje
je miljenje... da ako se protiv tih drutava ne djeluje... potrest e Vladu sve do teme
lja."
U srpnju 1794. godine Washington je odjenuo svoju staru vojnu odoru i odrao
smotru vojske od 13 000 ljudi pod vodstvom oca Roberta E. Leeja, generala Henryja
Lake Konjice Harryja" Leeja. Postrojbe skupljene iz susjednih drava krenule su u
Pennsylvaniju, a nekoliko stotina poljodjelaca koji su im se suprotstavili brzo je rastje
rano. Dva su poljodjelca osuena zbog izdaje, ali kasnije ih je Washington pomilovao,
nakon to su Jeffersonovi republikanci izrazili konsterniranost zbog onoga to su sma
trali Vladinom pretjeranom reakcijom. Federalisti su taj incident smatrali pobjedom,
budui da im je to bila prva prilika da uspostave saveznu vlast vojnim sredstvima
unutar dravnih granica.
Ali, kritiari su to vidjeli kao daljnje nametanje elitistike vlasti pod drugim
imenom. Zato su g. Hamilton i Washington uope sudjelovali u Amerikoj revolu
ciji? pita se Bramley. Jednostavno su iskoristili svoj utjecaj da u Americi stvore iste
institucije koje su kolonistima bile toliko mrske pod britanskom vlau.
S revolucijom u Francuskoj u punom zamahu, pod kritikama Jeffersonovih
republikanaca i u strahu od utjecaja iluminata u nacionalnim masonskim loama i
demokratskim klubovima, federalisti su 1798. godine u Kongresu usvojili etiri zako
na o strancima i pobunama. Ti nepopularni zakoni, smiljeni kako bi zatitili SAD

206

VLADARI IZ SJENE

od velike zavjere francuskih jakobinaca, iji se plaeni agenti nalaze ak i na visokim

poloajima u Vladi, ovlastili su predsjednika da protjera ili utamnii strance, ogra
niili imigraciju i omoguivali kanjavanje svakoga tko pie ili govori ,,s nakanom da
okleveta Vladu.
Mnogi su te zakone smatrali slabo prikrivenim pokuajem da se uvrsti neovla
tena savezna vlast pa su zakonodavna tijela u Kentuckyju i Virginiji usvojila rezoluci
je koje ih u biti negiraju. Te su drave objavile da s obzirom na to da je Savezna vlada
rezultat sporazuma izmeu drava, ako ona preuzima ovlasti koje joj nisu izriito
dodijeljene ustavom, drave imaju pravo proglasiti te ovlasti neustavnima. To je bio
poetak ustavnog argumenta kojim se podravalo otcjepljenje sredinom stoljea.
Religiozna narav rane sjeveroistone Amerike, koju su velikim dijelom utemeljili
puritanci, pokazala se otpornom na anarhistike ideje koje su uveli iluminizirani slo
bodni zidari - ali, to nije bio sluaj u Francuskoj.

207

i Francuska revolucija

eli li se ukazati na neki veliki svjetski dogaaj koji su dokazano potaknule ma

nacije tajnoga drutva, ne treba gledati dalje od Francuske revolucije, koja je pohara
tu zemlju 1789. godine. Revolucionarni voe, nastojei zbaciti dekadentnu monarhi
ju kralja Luja XVI., pokrenuli su prvu nacionalnu revoluciju modernoga doba.
Premda se popularno vjeruje da je zapoela zahvaljujui narodnom ustank
zbog nedostatka hrane i zastupanja u vlasti, zapisi jasno govore da su revoluciju pota
knule elije francuskih slobodnih zidara i njemakih iluminata.
U Encyclopaediji Britannia stoji da se u Francuskoj pojavio politiki sustav i
filozofski svjetonazor koji vie nije kranstvo shvaao ozbiljno, i koji mu se zapravo
izriito suprotstavljao... Bratstvo koje je uilo od takvih skupina kao to su slobodni
zidari, lanovi tajnih bratskih drutava i iluminati, racionalistiko tajno drutvo, pred
stavljalo je suparnika katolikom shvaanju zajednice.
Istraivaica tajnih drutava, Nesta H. Webster, bila je jo otrija, napisavi
1924. godine: [M asonska knjiga Obred i tumaenja slobodnog zidarstva] sadri
sljedei odlomak: Slobodni zidari... pokrenuli su revoluciju sa zloglasnim vojvodom
od Orleansa na elu.
Bramley pie: Za vrijeme prve Francuske revolucije kljuni voa pobunjenika
bio je vojvoda od Orleansa, koji je bio veliki metar francuske masonerije prije nego
to je odstupio u jeku revolucije. Markiz de Lafayette, ovjek kojega je u masonsko
bratstvo uveo George Washington, takoer je igrao vanu ulogu u Francuskoj revo
luciji. Jakobinski klub, koji je inio radikalnu jezgru francuskoga revolucionarnog
pokreta, osnovali su istaknuti slobodni zidari."
Navodno je ba vojvoda od Orleansa, veliki metar loe Velikog Orijenta slo
bodnih zidara, pokupovao sve ito 1789. godine te ga prodao u inozemstvu ili ga
sakrio, zamalo izazvavi glad meu pukom. Suvremenik Galart de Montjoie krivio je
za revoluciju gotovo iskljuivo vojvodu od Orleansa, dodajui da ga je pokretala ona
nevidljiva ruka koja je, ini se, izazvala sve dogaaje nae revolucije kako bi nas odvela
prema cilju koji trenutno jo ne vidimo...
Crpei iz impresivna broja tadanjih zapisa Webster dodaje: Ako je stoga reeno
da se [Francuska] revolucija pripremala u masonskim loama - a mnogi francuski

208

VLADARI IZ SJENE

masoni razmetali su se time - treba svakako dodati da su upravo iluminizirani slobod

ni zidari stvorili revoluciju i da su slobodni zidari koji je slave iluminizirani slobodni
zidari, batinici iste tradicije koju su u francuske loe 1787. godine uveli uenici
Weishaupta, rodozaetnika jakobinaca. [naglasak u izvorniku]
Giuseppe Balsamo, prouavatelj idovske kabale, slobodni zidar i rozenkrojcer,
postao je poznat kao Cagliostro, dvorski arobnjak Luja XIV. Napisao je kako su se
njemaki iluminati godinama infiltrirali u francuske masonske loe te dodao: Do
oujka 1789. godine 266 loa pod kontrolom loe Velikog Orijenta bilo je iluminizirano', a da to nije znalo, jer se slobodnim zidarima openito nije govorilo ime sekte
koja im je donijela te misterije, a samo je vrlo malen broj bio upuen u tu tajnu.

I Jakobinci i jakobiti

lanovi francuske Ustavotvorne skuptine skloni revoluciji osnovali su skupi

koja je postala poznata kao Drutvo prijatelja ustava. Nakon to se skuptina pr
lila u Pariz, ta se skupina ondje sastajala u dvorani iznajmljenoj od dominikansk
samostana sv. Jakoba. Ti su revolucionari, koji su se zakleli da e braniti revolucr
od aristokrata, ubrzo postali poznati kao Jakobinski klub. Otada se svi revolucion
nazivaju jakobincima.
To je barem slubena pria o njima. Kao i obino, jakobinci se povezuju
starijim tajnim drutvima, u ovom sluaju s Pokretom za restauraciju monarhije
Britaniji.
U Engleskoj je 1688. godine nepopularnog kralja iz kue Stuart, naklonjen
katolicima, Jakova II. svrgnuo njegov nizozemski zet, protestant Vilim Oranski. Jak
je pobjegao u Francusku. Ondje su ga i dalje podupirali kotski i velki slobodni zida
koji su ga nastojali vratiti na englesko prijestolje. Francuski slobodni zidari optuili s
ih da su iskoristili masonske obrede i titule za politiku potporu toj restauraciji.
Prema nekim verzijama povijesti slobodnih zidara, Jakova je u dvorac SaintGermain smjestio njegov prijatelj, francuski kralj Luj XIV., gdje je uz pomo isusovaca
utemeljio masonski sustav koji je postao temelj masonskih tradicija poput kotsk
obreda.
Teorija koja povezuje kraljevsku kuu Stuarta sa slobodnim zidarima... kao1
politiki pokreta povratka prognane obitelji na prijestolje... toliko je svima odbojna...
da je teko povjerovati da je takvu teoriju itko ikad ozbiljno razmatrao, kad ne bi bilo
mnogo itekako uvjerljivih dokaza za to, neizravno je priznao to uplitanje u politiku
masonski autor Albert Mackey u 19. stoljeu.
Nakon niza neuspjenih pobuna, jakobiti su u kotskoj napokon potueni u bitci
u Culloden Mooru kod Invernessa 1746. godine. Njihov voa Charles Edward Stuart,
Bonnie Prince Charlie, mladi pretendent, pobjegao je u Francusku, povevi sa
sobom jakobite zadojene masonskim idealima. Godinu kasnije u Arrasu u Francuskoj,
Charles je osnovao masonski suvereni prvobitni ogranak rozenkrojcera, poznat kao
kotski jakobiti".
..Organizacijom tog ogranka kanilo se samo zapoeti plan pridobivanja drugih
slobodnih zidara... da osnuju ogranke u svakom gradu koji smatraju prikladnim, to
210

VLADARI IZ SJENE

su i uinili... izmeu ostalih jedan u Parizu 1780. godine, koji se 1801. ujedinio s
francuskom loom Velikog Orijenta, objanjava Mackey.
Jakobitski karakter parike loe nije sporan, pie Webster. Ali, ona zakljuuje
da osnivai Velike loe u Parizu ne potjeu iz Velike loe u Londonu, od koje nisu
imali ovlatenje, nego... su stigli u Francusku prije nego to je londonska Velika loa
utemeljena; stoga ni na koji nain nisu bili vezani njezinim propisima. Moda su se
tada engleski i europski slobodni zidari poeli razdvajati.
Prema Mackeyju, pokuaj povezivanja masonskih tradicija s pretenzijama
Stuarta na englesko prijestolje prvi je put da je politika uvedena u spekulativnu
filozofiju slobodnoga zidarstva. Sigurno nije bio posljednji.
I francuski su masoni bili uvelike umijeani u tadanja politika zbivanja.
Webster napominje: Svi revolucionari iz Ustavotvorne skuptine bili su inicirani u
trei stupanj iluminiziranoga slobodnog zidarstva, ukljuujui revolucionarne el
nike kao to su vojvoda od Orleansa, Valance, Lafayette, Mirabeau, Garat, Rabaud,
Marat, Robespierre, Danton i Desmoulins.
Honore-Gabriel Riqueti, grof od Mirabeaua, jedan od vodeih revolucionara, doista
se zalagao za ideale jednake onima Adama Weishaupta, utemeljitelja bavarskih iluminiziranih slobodnih zidara. U privatnim spisima Mirabeau je pozivao na zbacivanje svih
poredaka, svih zakona i sve vlasti kako bi se narod ostavio u anarhiji. Rekao je da se jav
nosti treba obeavati vlast narodu i nii porezi, ali joj se nikad ne smije dati stvarna mo,
zato to je narod kao zakonodavac vrlo opasan, jer donosi samo zakone koji odgovaraju
njegovim strastima. Rekao je i da sveenstvo treba unititi ismijavanjem religije.
Mirabeau je zavrio svoju tiradu proglasivi: Tko mari za sredstva ako se ostva
ruje cilj? To je ista filozofija cilja koji opravdava sredstvo koja se propovijedala od
Weishaupta preko Lenjina do Hitlera.
Kao to je uobiajeno u svjetskim dogaajima, ono to je potaknulo revoluciju
isprva se vrtjelo oko financija. Francuska je potroila prilinu svotu podravajui
Ameriku revoluciju. U veljai 1787. godine francusko je plemstvo okupio glavni
revizor financija, koji je predloio poveanje poreza za bogate kako bi se smanjio nacinalni dug. Ne treba rei da su bogati plemii odbili tu ideju i umjesto toga zatraili
zivanje Generalnih stalea, francuskoga parlamenta sastavljenog od plemia, svenstva i puana. Nisu bili sazivani 200 godina.
Tijekom 1788. godine zahtijevalo se da Generalni stalei razmotre politike
forme, uz nemire u velikim francuskim gradovima, ukljuujui Pariz. U tom su
.dobiju izabrani predstavnici triju stalea.
Stalei su se okupili u Versaillesu 5. svibnja 1789. godine i odmah se podijelili
o naina glasanja. Opi izbori odgovarali bi veini, ponajprije puanima, dok bi
sanje pojedinih stalea odgovaralo plemstvu i sveenstvu.
Puani su, uz podrku nekih sveenika, pobijedili pa je kralj Luj XVI. nerado
zvao Narodnu ustavotvornu skuptinu da izradi novi ustav, dok je potajno skupljao
trojbe kako bi sprijeio okupljanje.

211

JIM MARRS

Proirile su se glasine o kretanju tih postrojbi, nakon ega je, tijekom razdobl
Velikog straha u srpnju 1789. godine, svjetina na juri osvojila Bastilju, kraljevu gl
nu tamnicu, odakle je oslobodila samo sedam zatvorenika - veina su bili duev
bolesnici - ali je i uzela itekako potrebne puke i barut.
Suprotno od onog to tvrdi iroko prihvaena povijest, taj napad nije b:
spontan in potlaene rulje. Razbojnike s juga namjerno su 1789. godine doveli
Pariz, angairali i plaali revolucionarni elnici, to je injenica koju su potvrdili toli
brojni autoriteti... Drugim rijeima, dovoenje kontingenta unajmljenih razbojnif
uvjerljivo pobija teoriju po kojoj je revolucija bila nesavladiv narodni ustanak", pi
Websterova.
U meuvremenu su kuriri koje su poslala tajna drutva jahali od grada do gra
upozoravajui straljive seljake da se protunarodni zavjerenici skrivaju u plemiki
dvorcima i na posjedima. Reeno im je da je kralj naredio da ih se napadne. Kaos
nasilje ubrzo su se proirili i slavili kao revolucija.
,,U sluaju Francuske revolucije prvi se put vidi kako su se sustavno izaziva
nevolje da bi ih se iskoristilo, pie Still.
To je iskoritavanje poelo sa slobodnim zidarima ve 1772. godine kad se Veli
Orijent uvrstio u Francuskoj sa 104 loe. Taj je broj narastao na 2000 loa do rev
lucije, a 447 lanova loa bilo je u Generalnim staleima koji su brojali 605 lanova.
Prema nekoliko istraivaa, loe Velikog Orijenta bile su jezgra penetracije iluminata
meu slobodne zidare.
Ta je penetracija krenula poetkom 18. stoljea kad su se jakobiti i ostaci tem
plara borili za kontrolu nad francuskim masonskim loama. Webster smatra da je
kotska masonerija bila samo krinka za templarstvo i da su u francusku Veliku lou
uli spletkari (mislei na jakobite).
Francuski slobodni zidari razdvojili su se na dvije frakcije - francusku Veliku lou
s njezinom templarskom tradicijom proetom iluminizmom i izbaenu Lacorneovu
Veliku lou koja je 1772. godine postala loa Velikog Orijenta s buduim vojvodom
od Orleansa na elu.
Loa Velikog Orijenta potom je pozvala Veliku lou Francuske da opozove odlu
ku o iskljuenju i ujedini se s njom, i kad je taj prijedlog prihvaen, revolucionarna
stranka neminovno je ponjela velik uspjeh, a vojvoda od Chartresa [koji e uskoro
postati vojvoda od Orleansa] proglaen je velikim metrom svih vijea, ogranaka
i kotskih loa u Francuskoj. Godine 1782. Vijee imperatora i Vitezovi Istoka
udruili su se stvorivi Glavnu veliku lou Francuske, koja se 1786. spojila s loom
Velikog Orijenta. Pobjeda revolucionarne stranke bila je tada potpuna, objanjava
Webster.
Uznemirena zbog sve veeg pustoenja, Narodna je skuptina 1789. godine
urno usvojila Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina koja proglaava neotuivima
prava na slobodu, ravnopravnost, nepovredivost vlasnitva i otpor ugnjetavanju - sve
dugogodinje osnovne ideje slobodnih zidara.

212

VLADARI 12 SJENE

Kad je kralj odbio potvrditi deklaraciju, parika je svjetina umarirala u Versailles

i odvela ga u Pariz, gdje je Skuptina i dalje donosila nove zakone i odluke. Jedna je
bila da se nacionalizira vlasnitvo Katolike crkve kako bi se otplatio nacionalni dug.
To je unijelo razdor izmeu puana i njihovih pristaa unutar sveenstva, poveava
jui neprijateljstvo na objema stranama. Skuptina je tada pokuala stvoriti ustavnu
monarhiju slinu engleskoj, ali slabi i straljivi Luj pokuao je pobjei iz zemlje u
lipnju 1791. godine. Uhvaen je u Varennesu i vraen pod straom u Pariz.
U meuvremenu, obodreni situacijom u Francuskoj, poeli su se pojavljivati
revolucionarni klubovi u drugim zemljama, ukljuujui Englesku, Irsku, njemake
drave, Austriju, Belgiju, Italiju i vicarsku. Napetosti izmeu drugih zemalja i
Francuske pojaavale su se sve dok 1792. godine Francuska nije objavila rat Austriji
i Pruskoj.
Suoena s ratom i revolucijom, Francuska je potonula u vladavinu terora tije
kom koje su kralj Luj XVI., Marija Antoaneta i tisue ljudi, uglavnom aristokrata,
pogubljeni.
Potezom slinim Hitlerovoj akciji 150 godina kasnije, jakobinci su zatvorili sve
masonske loe 1791. godine, ironino se bojei da bi se masonska organizatorska mo
mogla okrenuti protiv njih.
Iza Konventa, iza klubova, iza Revolucionarnoga suda, postojao je... onaj
najtajnovitiji konvent koji je upravljao svime... okultna i uasna sila iji je onaj
drugi Konvent postao rob i koju su sainjavali glavni upuenici u iluminizam, pie
Websterova.
Epperson se nakon iscrpne analize tog predmeta sloio s tim. Napisao je:
Nevidljiva ruka koja je vodila cijelu Francusku revoluciju bili su iluminati, koji su
tada postojali samo 13 godina, ali su ipak bili dovoljno moni da izazovu revoluciju u
jednoj od glavnih svjetskih drava.
Ratovi, pobune i dravni udari trajali su u Francuskoj sve dok mladi general
Napoleon Bonaparte napokon nije potpuno preuzeo vlast 1799. godine. Premda je
godinama provodio svoju vrstu terora u Europi, proglasio je kraj revolucije. Francuska
je bila razorena. Stotine tisua stradale su od gladi, rata, nasilja i giljotine. Mo
monarhije i monolitne crkve uvelike je unitena.
Tako su se u velikom brodolomu civilizacije, kako je to jedan suvremenik opi
o, ostvarile zamisli kabalista, gnostika i tajnih drutava koja su gotovo 18 stoljea
otkopavala temelje kranstva, komentira Websterova.
Samopouzdanje za pokretanje velikog prevrata poput Francuske revolucije
oda je steeno i u novim amerikim zemljama. Premda Amerika revolucija ni|c
la iskljuivo tvorevina tajnih drutava kao u Francuskoj, ipak je nedvojbeno postoo skriveno strujanje veza izmeu tajnih drutava temeljeno i na religijskim i na
ozofskim razlikama.

21J

j Sir Francis Bacon i

i Nova Atlantida

I
I

Poetkom 17. stoljea dvije su se razliite skupine Engleza zaputile u novu a

riku zemlju: iluminizirani slobodni zidari, koji su osnovali zlosretnu koloniju
Jamestovvnu, i religiozni puritanci, koji su bolje proli u Plymouthu. Pouno je krat
razmotriti obje.
Jamestown je nazvan po engleskom kralju Jakovu (Jamesu) 1., koji je zasluan
prvu autoriziranu verziju Biblije. Utemeljio ga je kapetan John Smith 1607. godine, k
prvo trajno englesko naselje u Americi, l a j e kolonija bila iskljuivo poslovni pothvat lon
donske tvrtke Virginia, koju su 1606. godine osnovali lanovi tajnoga drutva, ukljuuju'
sira Francisa Bacona koji bi se s pravom mogao smatrati osnivaem moderne Amerike.
Kao obrazovani sin lorda uvara britanskoga dravnog peata, Bacon je posta
pravnik i lan Parlamenta. Usprkos svai s kraljicom Elizabethom, postao je vitez
1603. godine.
Bio je engleski kancelar pod kraljem Jakovom 1., a Marie Bauer Hall opisuje ga
kao utemeljitelja [engleske] masonerije... vodeu linost reda rozenkrojcera, iji su
lanovi odravali lu istinskog univerzalnog znanja, drevnoga tajnog nauka, ivim
kroz mrak srednjega vijeka". Icke kae da je Bacon bio veliki voa bratstva pod nazi
vom rozenkrojceri i uvelike umijean u tajne operacije nastavljaa tradicije vitezova
templara.
Bacon je doista bio fascinantna osoba, koja je kroz povijest uglavnom ignorirana,
osim to se tie njegova znanstvenog rada.
Usprkos svojim napadima na kolsku pravovjernost, Bacon je stekao ugled
kao znanstvenik i filozof. Dvadeset godina nakon Baconove smrti 1626., njegov
nevidljivi koled sljedbenika osnovao je drutvo uenih ljudi koje je 1660. postalo
Londonsko kraljevsko drutvo za promicanje prirodoznanstva. Prema masonskom
povjesniaru Albertu Mackeyju, mnogi lanovi originalnoga drutva bili su istodobno
lanovi Drutva slobodnih zidara.
To je razlog zato je [Drutvo] odravalo sastanke u Mason 's Hallu u M asons'
Alleyju u Basinghall Streetu, pie Mackey. Svi su uli u to Drutvo i stekli ime slo
bodnih i priznatih zidara... [to je] potaknulo masonsku terminologiju koja je kasnije
postala tako poznata.

214

VLADARI IZ SJENE

,,U Engleskoj za vrijeme vladavine Stuarta, stari slobodni zidari pod Karlom I.
i Karlom II. bili su ljudi koji su se bavili filozofijom, astronomijom, fizikom, arhitek
turom, kemijom i openito naprednim uenjima. Mnogi od njih bili su lanovima
najvanije znanstvene akademije, Kraljevskoga drutva, koje se nazivalo nevidljivim
koledom nakon to je bilo prisiljeno prijei u ilegalu za vrijeme Cromwellova protek
torata... Meu prvim lanovima bili su Robert Boyle, Isaac Newton, Robert Hooke,
Christopher Wren i Samuel Pepys, pie Laurence Gardner. Napominje da su ljudi iz
Kraljevskoga drutva, poput prvih templara, posjedovali posebno znanje".
Gotovo tri desetljea, prema Michaelu Baigentu i Richardu Princeu, ,,rozenkrojceri, slobodni zidari i Kraljevsko drutvo nisu se samo preklapali, ve su praktiki
bili nerazluivi jedni od drugih". Prema nekim masonskim autorima, jedina znaajna
razlika izmeu slobodnih zidara i Kraljevskoga drutva bila je ta da je potonje odra
valo otvorene sastanke.
Prva zabiljeena masonska inicijacija u Engleskoj bila je ona sira Roberta Morayja
1641. godine. Moray je bio i jedan od osnivaa Kraljevskoga drutva te navodno nje
gova dua i vodei duh. Navodno je bio i kemiar te pokrovitelj rozenkrojcera, to
je jo jedan primjer penetracije te sekte meu slobodne zidare.
Bacona su mnogo godina neki oznaavali kao pravog autora tekstova Williama
Shakespearea, to nije tako apsurdna tvrdnja kako se ini. Ima brojnih dokaza koji je
podupiru, a meu one koji su vjerovali u nju spadaju Mark Twain, Walt Whitman,
Henry Jam es, Sigmund Freud i Ralph Waldo Emerson.
Tvrdilo se da je William Shakespeare bio tek nepismeni konjuar i glumac ije je
ime iskoriteno kako bi se zamaskirali radikalni politiki tekstovi tajnoga elizabetanskog
drutva meu ijim su lanovima bili Bacon, sir Walter Raleigh i Edmund Spenser.
ak se govorkalo da je Bacon zapravo bio nezakonito dijete kraljice Elizabete.
Sum nje glede Shakespeareova pravog identiteta poveava injenica da nijedna
bardova biografija nije napisana vie od stotinu godina nakon njegove smrti 1616.
godine. Povrh toga, nijedan ostatak izvornoga Shakespearova rukopisa nikad nije pro
naen - ak ni korespondencija s reiserima, pokroviteljima ili kolegama glumcima
- i doista nema dokaza o njegovoj slubenoj biografiji glumca i dramatiara osim da
je neki Shakespeare doista postojao. U svojoj oporuci taj Shakespeare nije spomenuo
svoja knjievna djela, ostavio je eni samo drugorazredni krevet i nam jetaj te pot
pisao dokument kao William Shackspeare
Drugi je valjani argument protiv Shakespeareova autorstva da drame i komedije
odaju poznavanje povijesti, politike, geografije i dvorske etikete neuobiajeno za puanina. U Izgubljenom ljubavnom trudu navodno je pronaen anagram na latinskom koji
u prijevodu glasi: Ovi komadi, djela E Bacona, sauvani su za svijet. Kao priznati
majstor engleske proze, uglaeni se Bacon svakako ini glavnim kandidatom za
autora Shakespeareovih radova.
Baconova masonska uvjerenja iznose se u dvjema knjigama - De sapient u
veterum (Mudrost drevnih naroda) i Nova Atlantida. U potonjoj, prema istraivau

215

JIM MARRS

okultizma Andreu Natafu, Bacon opisuje utopiju koja je u osnovi mnogih taj
drutava, ukljuujui moderne slobodne zidare.
Masonski autor Manly R Hali tvrdi da Nova Atlantida nije objavljena p *
Baconove smrti zato to je govorila previe... [otkrivajui] cijeli sustav tajnih dl
tava koja su djelovala tisuama godina kako bi se ostvario ideal zajednikog dobra
politikom svijetu.
Tim idealnim zajednikim dobrom pokazala se Amerika, slavljena kao zem
bezgraninih prilika i sredite masonskoga velikog plana za izgradnju No
Atlantide.
Vrijeme e pokazati da je kontinent sada poznat kao Amerika zapravo otkriv
i u znaajnoj mjeri istraen vie od tisuu godina prije poetka kranske ere", pi
Hali. Pravu istinu uvale su misterijske kole, a preko njih je proslijeena srednf
vjekovnim tajnim drutvima. Ezoterini redovi u Europi, Aziji i na Bliskom isto1
bili su u najmanju ruku u neredovitu kontaktu sa sveenstvom naprednijih amer
indijanskih naroda. Planovi za razvoj zapadne polutke formulirani su u Aleksandriji
Meki, Delhiju i Lhasi mnogo prije nego to je veina europskih dravnika bila svjes?
velikoga utopijskog plana.
Slijedei taj drevni plan tajnih drutava, sir Walter Raleigh i drugi lano\
bejkonskog kruga izvrili su zlosretnu ekspediciju u Ameriku, iskrcavi se na ot
Roanoke u Sjevernoj Karolini 1584. godine. Raleigha, kojega je pogubio kralj Jak
I. zbog izdaje, isusovci su optuili da vodi kolu ateizma" zbog njegovih masonskih
veza i filozofije.
S neuspjehom Raleighjeve kolonije splasnulo je zanimanje za Ameriku
Engleskoj sve do posmrtnog objavljivanja Baconove Nove Atlantide.
Mnogi kasniji kolonisti u Jamestovvnu pod vodstvom kapetana Johna Smitha bili
su rozenkrojcerski slobodni zidari i, kako neki kau, Baconovi roaci. Svakako su bili
veinom engleski aristokrati koji su se vie oslanjali na utopijske ideale nego na teak
rad. Kolonija je trpjela ozbiljne tekoe i nestala bi da nije bilo pomoi prijateljski
naklonjenih Indijanaca i dolaska Thomasa Westa, lorda de la Warra i pojaanja 1610.
godine.
U meuvremenu su dvije skupine religijskih otpadnika kolonizirale Ameriku
sjevernije.
Godine 1534. kralj Henrik VIII. raskinuo je s katolicizmom i osnovao
Anglikansku crkvu. Oni koji su nastojali oistiti novu Crkvu od svih natruha katoli
cizma nazivali su se puritancima, a frakcija koja nije htjela imati nita s Crkvom bila
je poznata kao separatisti. Po dolasku u Ameriku, svi ti otpadnici postali su poznati
kao hodoasnici {pilgrims).
Podigli su kolonije u Plymouthu u M assachusettsu i drugdje u Novoj Engleskoj.
Plimutski voa William Bradford brzo je zakljuio da komunalni stil ivota to su ga
zagovarali londonski veletrgovci, koji su financirali koloniju, ne funkcionira.
Svi su se hranili iz zajednikih zaliha, pie Still. Nedostatak inicijative prije

216

VLADARI IZ SJENE

tio je da e pretvoriti Plymouth u drugi Jamestown... Stoga je Bradford organizirao

poticajni sustav. Odredio je da svaka obitelj obrauje jednu parcelu zemlje. Otada
maloj zajednici nikad nije manjkalo hrane..."
Prve dvije kolonije u Americi bile su izvrsni primjeri dvaju suparnikih susta
va, nastavlja Still, jednoga temeljenog na ideji posjeda u vlasnitvu pojedinca kojega
pokree inicijativa, drugoga temeljenog na Platonovim i Baconovim teorijama zajed
nitva.
Uz Ameriku se razvijala i engleska masonerija. Masonski centar utemeljen
je u Londonu 24. lipnja 1717. godine kad su se etiri loe ujedinile u Veliku lou
Engleske, zvanu i Matina svjetska velika loa. Potaknute londonskom Matinom
velikom loom, masonske loe u amerikim kolonijama poele su spletkariti i agitirati
protiv britanske vladavine, pie Icke.
Prema Stillu, jednu od prvih pobuna vodio je Nathaniel Bacon, potomak sira
Francisa. Bacon je 1676. godine organizirao miliciju navodno da bi se borio protiv
Indijanaca, ali umjesto toga je preuzeo kontrolu nad Jamestownom, zapoevi tako
prvu revoluciju u Americi. Taj je ustanak propao nakon njegove iznenadne smrti u
dobi od 29 godina.
Prema nekoliko izvora, meu amerike slobodne zidare spadaju George
Washington, Thomas Jefferson, Alexander Hamilton, Jam es Madison, Ethan Allen,
Henry Knox, Patrick Henry, John Hancock, Paul Revere i John Marshall. Benjamin
Franklin postao je veliki metar filadelfijske loe 1734. godine.
Pukovnik La Von P Linn, masonski kroniar, pisao je d a je meu procijenjenih 14
000 asnika ustanike vojske bilo 2018 slobodnih zidara koji su predstavljali 218 loa,
od kojih su mnoge bile bojne loe koje su se selile s vojskom od jednog do drugog
tabora. Britanski slobodni zidari regrutirali su lanove meu pripadnicima amerike
vojske koje su obuavali prije revolucije pa je veina ukljuenoga vojnog osoblja,
zapovjednika i vojnika na objema stranama ili pripadala slobodnim zidarima ili dijelila
asonske vrijednosti i stavove, napominju Baigent i Leigh.
Prema jednoj je teoriji Washington, koji je postao slobodni zidar u dobi od 20
godina, pridonio revoluciji u britanskim kolonijama. Godine 1754. Washington je
vodio vojni pohod u Dolinu Ohio, gdje su njegove postrojbe pucale na francuske
.ojnike. Ti su Francuzi kasnije tvrdili da su poslanici s diplomatskim imunitetom,
o je Washington odbacio. Francuska osvetnika akcija primorala je Washingtonove
age na predaju u Fort Necessityju u Pennsylvaniji. Taj je incident pretvorio dugodinje napetosti na granici u Francuski indijanski rat, koji se u Europu proirio
o Sedmogodinji rat. Taj je rat iscrpio britanske financije, primoravi Parlament da
tereti amerike kolonije veim porezima, to je bio kljuni uzrok revolucije.

217

Amerika revolucija

Prema Novoj enciklopediji slobodnoga zidarstva, .,u napetim vremenima pri"

Amerike revolucije tajnovitost masonskih loa omoguavala je kolonijalnim dom
ljubima da se sastaju i planiraju svoju strategiju. Bostonska ajanka bila je u cijelc
masonska, proveli su je lanovi Loe sv. Ivana nakon odgoenog sastanka.' Drugi
smatrali da se radi o Loi sv. Andrije, ali smisao ostaje isti.
Od 56 potpisnika Deklaracije o nezavisnosti, za samo jednoga se zna da nije bf
slobodni zidar, tvrdi masonski autor Manly P Hali, koji je u Tajnim uenjima svih d
(The Secret Teachings o f All Ages) pisao i o jednom vrlo zagonetnom incidentu za v r
jeme potpisivanja toga povijesnog dokumenta. Kako je rasprava o njihovoj budunosr
dosegnula vrhunac, i mnogi su oklijevali potpisati Deklaraciju shvaajui da stavljaju
ivot na kocku, iznenada se oglasio visoki neznanac blijeda lica. Nitko nije znao tko '
on ili odakle dolazi, ali snaga njegova govora bila je zapanjujua. Njegove uzbudljiv
rijei okonale su se povikom: Bog je odredio da Amerika bude slobodna! Usr
ovacija ispunjenih emocijama svi su pohrlili potpisati Deklaraciju osim neznanca.,
N estao je , pie Hali, i nikad vie nije vien niti mu je utvren identitet. Hali ka'
da se ta epizoda podudara sa slinim zgodama u svjetskoj povijesti kad su se neobini
neznanci iznenada pojavljivali ba u vrijeme stvaranja neke nove nacije. Jesu li ti
dogaaji sluajnosti, pitao se, ili pokazuju d a je boanska mudrost drevnih misterija
i dalje prisutna u svijetu, sluei ovjeanstvu kao i u davnini?
Prisjetimo se da je Engleska 1764. godine proglasila nezakonitim stvaranje
kolonijalnog bona. To je primoralo koloniste da prodaju obveznice Engleskoj banci i
slue se njezinim novanicama. Kolonije bi bile spremno podnijele malo poreza na
aj i drugu robu da im Engleska nije uzimala novac, to je prouzroilo nezaposlenost
i nezadovoljstvo, pie Benjamin Franklin.
Epperson napominje: Franklin je priznao da je uzrok revolucije bio otpor kolo
nija prema ideji posuenog novca, to rezultira dugom i inflacijom, kao i plaanjem
kamata, a ne oporezivanje bez zastupnitva', kako se obino smatra. Opet, to je pita
nje koje mi u dananjoj Americi ne bismo trebali razmatrati, a pogotovo razumjeti.
Kada se govori o troenju deficita, objanjava G riffin ,.... kolonisti su otkrili da
se svaka Vladina zgrada, javni radovi i ratni topovi plaaju sadanjim radom i sada

218

VLADARI IZ SJENE

njim bogatstvom. Te se stvari moraju napraviti danas dananjim radom, a ljudi koji
obavljaju taj rad takoer moraju biti plaeni danas. Tono je da plaanje kamata pada
dijelom na budue narataje, ali poetni troak plaa sadanji narataj. Plaa se gubit
kom vrijednosti novane jedinice i gubitkom kupovne moi neije plae. [naglasak
u izvorniku]
Suoeni s golemim trokovima Amerike revolucije, kolonisti su shvatili da neo
granieno tiskanje novca ne nudi trajno rjeenje. Nastojei izbjei kamate na posue
ni novac, nove su drave poele tiskati vlastiti novac bez pokria u zlatu koji je kasnije
prozvan continentals. Ukupna koliina novca narasla je s 12 milijuna dolara 1775.
godine na 425 milijuna do kraja 1779. Te je godine jedan continental vrijedio manje
od penija, odatle stara izreka ne vrijedi ni continental .
Tajna drutva su sve vrijeme radila na tome da te financijske probleme pretvore
u otvorenu revoluciju. Slobodne zidare privlaili su Odbori za dopisivanje Samuela
Adamsa i Sinovi slobode, koji su organizirali bojkote britanske robe. Svrsishodne
nasilne inove, poput Bostonske ajanke, poticali su lanovi najue jezgre masonskih
loa iako su katkad i mirne demonstracije izmicale kontroli.
U ljeto 1765. godine bogati bostonski veletrgovci, ukljuujui mnoge slobodne
zidare, formirali su skupinu koja se protivila Zakonu o biljezima nazvanu Odana
devetorica. Ta je skupina organizirala povorku od vie od 2000 demonstranata koja je
marirala prema domu mjesnog naelnika za biljege i spalila lutku s njegovim likom.
Nakon to su prvotni hukai otili, raspaljeno je mnotvo poelo unitavati posjed,
rganizirane su naoruane graanske ophodnje i isti veletrgovci koji su formirali
danu devetoricu osudili su nasilje mnotva.
Thomas Paine nedvojbeno je zagovarao masonske ideale, kao kad je napao
ansko pravo kraljeva u svojoj knjizi Zdrav razum (Common Sense). Aludirajui na
normansku invaziju na Englesku pod vodstvom Vilima Osvajaa 1066. godine, Paine
napisao: Francusko kopile koje se iskrcava s naoruanim razbojnicima i proglaava
engleskim kraljem bez pristanka domaega stanovnitva, to je jednostavnim rijeia pravi primjer bijednog nitkova. U tome sigurno nema nieg boanskog.
A. Ralph Epperson zakljuuje da su slobodni zidari nadzirali Ameriku revolucii, dok William Bramley napominje: Bilo je oito da je neto dublje vodilo revoluciarnu ideju: pobunjenicima je bio cilj uvesti potpuno nov drutveni poredak... Elita
nerike revolucije gotovo je jednaka eliti amerike kolonijalne masonerije.
Veina domoljuba nikad nije shvatila tu skrivenu manipulaciju. Malo je ljudi
;lo za plan kojega su samo masonski voe bili svjesni, a moda i nitko, napominje
ili. .Veina je smatrala de se naprosto bori za neovisnost o tiraninu. Masonerija je za
'inu njih bila, kao i za veinu dananjih lanova, samo organizirano bratstvo koje
mie socijalne vjetine i omoguuje stipendije svojim lanovima.
Daljnji dokaz utjecaja slobodnih zidara na Ameriku revoluciju moe se otkriprouavanjem novanice od jednog dolara - sa slobodnim zidarom Georgeom
shingtonom na licu i masonskim simbolima na naliju. Vidi se i piramida bez

219

JIM MARRS

vrha, ali sa svevideim okom, to su vani i stari masonski simboli. Tu su i izrazi n

latinskom Annuit coeptis (N aa je stvar okrunjena uspjehom) i Novus ordo seclorii
(Novi svjetski poredak).
Charles Thompson, dizajner velikog peata SAD-a, bio je slobodni zidar
lan Franklinova Amerikoga filozofskog drutva, amerikog pandana britansko
Nevidljivom koledu. Prema Laurenceu Gardneru, slika peata izravno je pov
zana s alkemijskom tradicijom, naslijeenom od egipatskog terapeutata [medicine]
Orao, grana masline, strijele i pentagrami okultni su simboli suprotnosti: dobra i zl
mukog i enskog, rata i mira, tame i svjetla. N a naliju - to je ponovljeno na nov
anici od jednog dolara - krnja je piramida, to ukazuje na gubitak drevne mudrosti,
koju je prekinula i otjerala u podzemlje crkvena elita. Ali, iznad toga su zrake svje
tla punog nade, koje utjelovljuju svevidee oko, koriteno kao simbol za vrijem
Francuske revolucije.
Bramley napominje da su na slubenom peatu SAD-a rijei E pluribus utium
(Jedan iz mnogih), a na njemu je bio prikazan feniks kako ustaje iz pepela, to je
masonski simbol koji potjee iz drevnog Egipta. Ali, toliko je ljudi bilo brkalo dugovratog feniksa s puranom d a je elavi orao 1841. godine ipak zamijenjen.
S obzirom na te nedvojbeno masonske simbole istaknute na novcu i obilje infor
macija na raspolaganju strunjacima, Washington je oito bio u pravu u svojoj izjavi
iz 1782. godine kad je potvrdio ulogu nauka iluminiziranih slobodnih zidara u ranoj
povijesti SAD-a.
Mnogi teoretiari zavjera smatraju jedno tajno drutvo - iluminate - starim
zakulisnim reiserom svjetskih dogaaja, skupinu dovoljno monu i predanu da
se moe infiltrirati ak i meu slobodne zidare i kontrolirati ih. Da bi se razumjeli
zagonetni i neuhvatljivi iluminati ili prosvijetljeni, moramo se najprije okrenuti osamnaestostoljetnoj Njemakoj.

220

Iluminati

Premda se ideje iluminata mogu pratiti kroz povijest sve do najstarijih sekti
je su svojatale ezoterino znanje, red je prvi put javno prepoznat 1776. godine. 1.
ibnja te godine - dan koji slave komunisti, za koje neki smatraju da su svoju filozoju temeljili na uenju iluminata - bavarske je iluminate osnovao Adam Weishaupt,
fesor kanonskoga prava na Sveuilitu u Ingolstadtu u njemakoj Bavarskoj.
Jedan od suosnivaa navodno je bio Vilim od Hessena, poslodavac Mayera
athschilda. Nedvojbeno je tono da su Rothschildi i njemake kraljevske obitei bili povezani preko slobodnih zidara. Biograf Rothschilda Niall Ferguson pie
3 je Mayerov sin Salomon bio lan iste masonske loe kao i Mayerov knjigovoa
ligmann Geisenheimer.
kolujui se za isusovakog sveenika, Weishaupt je bez sumnje bio bijesan
d je 1773. godine papa Klement XIV. ukinuo taj red. Premda je taj in naposljetku
veo Weishaupta da raskine s Crkvom, ostao je opinjen isusovakom teologijom,
oer je bio pod velikim utjecajem veletrgovca poznatog samo kao Kolmer, kojega
Websterova nazvala najzagonetnijim od svih zagonetnih ljudi.
Kolmer, za kojega neki istraivai sumnjaju da je ista osoba po imenu Altotas,
jemu se divio i spominjao ga francuski dvorski arobnjak i revolucionar Cagliostro,
kao je ezoterino znanje Egipta i Perzije za dugogodinjeg ivota na Bliskom istoku,
'mer je propovijedao tajni nauk temeljen na drevnom obliku gnosticizma po imenu
niheizam ili mandeizam, koji se sluio rijeju prosvijetljeni prije 3. stoljea.
Kolmer je navodno sreo Cagliostra na Malti, starom uporitu vitezova templara,
svom putu u Francusku i Njemaku poetkom 1770-ih godina. Cagliostro, budui
cuski revolucionar, potom se ukljuio u masonske aktivnosti sa slavnim mletakim
bavnikom Giovannijem Giacomom Casanovom, kao i sa zagonetnim grofom Saintainom.
U Njemakoj je Kolmer proslijedio svoje tajne Weishauptu, koji je zatim proveo
oliko godina razmatrajui kako ujediniti sve okultne sustave u svoj novi prosvi'jeni" red. Weishauptovu privrenost drevnim mezopotamijskim misterijima pokainjenica da su iluminati prihvatili perzijski kalendar.
S obzirom na veliko znanje isusovaca, Weishaupt je moda preuzeo ime ilumii od tajne panjolske frakcije zvane alumbrados (prosvijetljeni ili iluminizirani),
221

JIM MARRS

koju je utemeljio osniva isusovaca, panjolac Ignacije Loyola. Alutnbrados su nauv

vali neku vrstu gnosticizma, vjerujui da ljudski duh moe izravno spoznati Boga i
vanjska obiljeja formalne religije nisu neophodna za one koji pronau svjetlo. Nif
udno to je panjolska inkvizicija izdavala proglase protiv te skupine 1568., 1574.
1623. godine. VVeishaupt je napisao da se formiranjem iluminata i on izvrgao ne
mirljivu neprijateljstvu isusovaca, ijim je spletkama bio neprekidno izloen".
Usprkos tom neprijateljstvu, Weishaupt je stvorio piramidalnu strukturu stu
. njeva za inicirane, temeljenu na isusovakoj i masonskoj strukturi, s kljunim lan
vima samo unutar devet najviih stupnjeva. Svojim kolegama iluminatima Weishaui
je bio poznat po kodnom imenu Spartak, u ast roba koji je vodio krvavi ustanald
protiv Rimljana 73. godine pr. Kr.
Prema lanku u jednom asopisu iz 1969. godine, iluminati su nastali unutar
muslimanske sekte ismailita, skupine blisko povezane s cijenjenim vitezovima templa
rima, koji su moda donijeli ideale iluminata u Europu stoljeima prije VVeishaupta. U
tom se lanku tvrdi da je Weishaupt prouavao uenja voe zloglasnih muslimanskih
asasina, nazvanih tako zbog konzumiranja haia, te da je i sam postigao prosvjetljenje uzimajui marihuanu iz domaeg uzgoja. Kao najava psihodelinih 1960-ih
godina, parola iluminata Ewige Blumenkraft znaila je vjena snaga cvijea.
Iluminati su bili zadojeni drevnim ezoterinim znanjem i protivili su se onome
to su smatrali tiranijom Katolike crkve i nacionalnih vlada koje je ona podupirala.
ovjek nije zao, pisao je Weishaupt, samo ga je takvim uinio proizvoljni moral.
Zao je zbog religije, drave, a loi ga primjeri izopauju. Kad napokon razum postane
religija ljudi, problem e biti rijeen.
Weishaupt se pozivao i na filozofiju kojom e se s uasnim posljedicama mnogo
godina sluiti Hitler i drugi tirani. Pazite na nau tajnu. Upamtite da cilj opravdava
sredstva, pisao je, i da mudri moraju koristiti sva sredstva da ine dobro koja zli |
koriste da ine zlo. Tako je za prosvijetljene ili iluminizirane svako sredstvo kojim se
postie cilj prihvatljivo - bez obzira na to je li rije o laima, prijevari, krai, umorstvu |
ili ratu.
Klju za kontrolu iluminata bila ja tajnovitost. Profesor sa Sveuilita u
Edinburghu John Robison bio je slobodni zidar pozvan da se pridrui iluminatima
krajem 18. stoljea. Nakon to je istraio red, Robison je objavio knjigu koja svoje
zakljuke iznosi u naslovu: Dokazi zavjere protiv svih religija i europskih vlada koja se
kuje na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i itateljskih drutava.
Citirao je Weishauptova pisma drugim iluminatima. U jednom djelu iz 1794.
godine pod naslovom Die neuesten Arbeiten des Spartacus und Philo in dem llluminaten
Orden stoji:
Najvea snaga naega reda u njegovoj je skrovitosti. Neka se nikad nigdje ne
pojavljuje pod svojim imenom, ve uvijek prikriven nekim drugim imenom i drugom
djelatnou. Nitko nije podesniji od tri najnia stupnja slobodnih zidara; javnost se
privikla na njih, malo od njih oekuje i zato im pridaje malo pozornosti. Nakon toga

222

VLADARI 12 SJENE

je oblik uenog ili knjievnog drutva [Drutvo Thule] najprikladniji za nau svrhu...
Osnivajui itateljska drutva i pretplatnike knjinice... moemo usmjeravati javno
mnijenje kako elimo. N a slian nain moramo pokuati stei utjecaj u... svim slu
bama koje na bilo koji nain sudjeluju u formiranju, zastupanju ili ak upravljanju
miljenjem ljudi.
Weishaupt nije samo planirao obmanjivati javnost, ve je podsjeao elnike na to
da trebaju kriti svoje namjere od iniciranih govorei katkad na jedan nain, katkad na
drugi, tako da neija stvarna nakana ostane nedokuiva njegovim podreenima.
Weishauptovi sljedbenici bili su pridobiveni najlukavijim metodama prijevare i
voeni prema cilju koji im je bio posve nepoznat, napominje Websterova. To je ono
to... ini svu razliku izmeu asnih i neasnih tajnih drutava."
Za razliku od anarhista iji je cilj nestanak svake vlasti, Weishaupt i njegovi
iluminati teili su za svjetskom vladom koja e se temeljiti na njihovoj filozofiji raci
onalizma s ovjekom u sreditu. Tu e svjetsku vladu, naravno, sami voditi. Uenici
[iluminata] uvjereni su da e red zavladati svijetom. Svaki lan stoga postaje vladarem", proglasio je.
Godine 1777. Weishaupt je spojio svoj tip iluminizma s masonstvom nakon to
se pridruio masonskoj Loi Teodora od dobrog savjeta u Miinchenu. Francuski revo
lucionarni voa i lan iluminata Mirabeau zabiljeio je u svojim memoarima: Lodge
Theodore de Bon Conseil u Miinchenu, gdje ima nekoliko ljudi s mozgom i srcem...
odluila je nakalamiti na svoj ogranak jo jedno tajno udruenje, kojemu su dali ime
ed iluminata. Oblikovali su ga prema Drubi Isusovoj, zagovarajui dijametralno
uprotne stavove. Upravo se tu antiklerikalna poruka slobodnih zidara spojila s
nom usmjerenom protiv institucionalne vlasti. U toj su masonskoj loi Mirabeau i
"um inati formulirali isti politiki program iznijet u francuskoj Ustavotvornoj skup
ini 12 godina kasnije.
Filozofiju iluminata proirila je dalje - premda nehotice - bavarska Vlada okomivi
na red 1783. godine. Vlasti su smatrale iluminate izravnom prijetnjom utvrenom
retku pa su organizaciju proglasile ilegalnom. Taj je in nagnao mnoge lanove da
bjegnu iz Njemake, ime su se njihovi stavovi samo proirili. Tajni redovi iluminata
javili su se u Francuskoj, Italiji, Engleskoj pa ak i u novim amerikim zemljama.
Slobodni zidar, lan Ustavotvorne skuptine SAD-a i bivi predsjednik Thomas
erson pisao je s divljenjem: ini se da je Weishaupt zaneseni filantrop. On vjeje da je promicanje savrenstva ljudskog karaktera bio cilj Isusa Krista. Njegova
pravila Ijubav prema Bogu i ljubav prema blinjem." Ili Jefferson nije poznavao
utarnji nauk iluminata, ili je i sam, kako se upozoravalo u njegovo doba, bio njihov
jni lan.
Upozorenja protiv iluminata stizala su s mnogih strana. Profesor Robison, slu-i se internim dokumentima reda, potpuno je razjasnio da je ta organizacija stvoa r a d i.... hitnog iskoijenjivanja svih religijskih ustanova i obaranja svih postojeih
ropskih vlada".

223

JIM MARRS

No, Weishaupt je pokazao jo jednu dimenziju tog cilja politikog i religijsk

prevrata, onu koja moda predstavlja temeljnu motivaciju svih tajnih drutava sve
danas: udnju za moi. Napisao je: Shvaate li dovoljno to znai vladati - vlada
u tajnom drutvu? Ne samo manjim ili manje vrijednim dijelom stanovnitva, ve
najboljim ljudima, ljudima svih poloaja, narodnosti i religija, vladati bez izvanjsf
sile, ujediniti ih neraskidivo, udahnuti jedan duh i duu u njih, ljude rasporeene
svim dijelovima svijeta?
Weishaupt je sam stekao takvu mo stvorivi tako siguran piramidalni zapovj
ni lanac da nitko nije znao d aje on elnik iluminata sve dok bavarske vlasti nisu zapli
jenile interne dokumente te skupine. U njima je Weishaupt opisao svoju organizaciji
Imam dvojicu neposredno pod sobom kojima sam udahnuo cijeli svoj duh, a svaki
te dvojice ima dvojicu drugih, i tako dalje. Tako mogu pokrenuti i raspaliti tisue Iju
na najjednostavniji nain, i tako svatko mora davati naredbe i voditi politiku."
ini se da su se do 1790. godine iluminati razili, ali mnogi su lanovi naprost
pobjegli u druge zemlje ostajui odani idealima te skupine. Bavarska je Vlada poku
upozoriti druge zemlje na ono to su smatrali opasnou od iluminata. Dunosnici
skupili dokumente iluminata u publikaciji pod naslovom Izvorni spisi Reda iluminata
dijelili je drugim europskim vladama. Ali, njihova upozorenja nisu imala odjeka.
Websterova pie: Ekstravagantnost plana [iluminata]... inila ga je nevjerojat
nim pa su ga europski vladari, odbijajui shvatiti iluminate ozbiljno, zanemarili...
Mnogi istraivai tvrde da je isti skeptini stav pomogao da se zatite nasljedni
iluminata ak i danas.
Iluminatima je bilo prilino lako umaknuti bavarskim vlastima krajem 1780-i
godina. Jednostavno su preli u dublju ilegalu, uspjeno se izmijeavi s europski
slobodnim zidarima na poetku tog desetljea.
Masonski povjesniar Waite pokuao je udaljiti slobodne zidare od ilumina
napisavi: ,Veza iluminata sa starijom ustanovom naprosto je u tome to su prisvoji
neke njezine stupnjeve.
Usprkos Waiteovu nastojanju da ukae na tu razliku, zabiljeeno je da j
Weishauptova skupina ranije sklopila savez s masonskim Redom strogog obreda i
Frankfurta. Taj se red temeljio na starijoj rozenkrojcerskoj skupini zvanoj Red zlatn
ruina kria.
Ugledni lan Reda strogog pridravanja bio je hanoverski barun Adolph Fra
Friedrich Ludwig von Knigge. Premda je i sam dugo predlagao reforme slobodn
zidarstva, kad je otkrio snagu Weishauptovih iluminata, pridruio im se i posvetio
njihovoj stvari.
U Weishauptovoj odsutnosti, Knigge je predstavljao iluminate na masonskom
skupu u Wilhelmsbadu, odranom 16. srpnja 1782. godine, kojim je predsjedao vojvod
od Brunsvvicka i kojemu su prisustvovali masonski predstavnici iz svih dijelova Europe.
Vodei skupinu iluminata pod svojim iluminatskim imenom Philo, Knigge je posti
gao neku vrstu sporazuma izmeu masonskih i iluminatskih naprednijih stupnjeva.

224

VLADARI IZ SJENE

pie Waite. Premda su se Knigge i Weishaupt kasnije posvaali i razili, pokazalo se da

je barun doprinio spajanju iluminata s viim masonskim stupnjevima.
Prema Websterovoj, Knigge, koji je putovao Njemakom proglaavajui se
reformatorom slobodnog zidarstva, stigao je u Wilhelmsbad sa svim ovlastima od
Weishaupta te je uspio unovaiti mnoge suce, uenjake, sveenike i dravne ministre
u iluminate... lluminizam je ostavljen na podruju borbe.
Iste godine kad je odran kongres u Wilhelsmbadu, prema Stillu, stoer iluminiziranih slobodnih zidara preselio se u Frankfurt, njemako financijsko sredite pod
kontrolom Rotshchilda. Dodaje: Po prvi su put Zidovi primljeni u red. Ranije su se
Zidovi primali sami u odjel reda zvan Mali stalni europski sanhedrin'."
Jacob Katz u svojoj knjizi Zidovi i slobodno zidarstvo u Europi pie da su meu
osnivaima frankfurtske loe slobodnih zidara bili frankfurtski rabin Zvi Hirsch,
Rotshchildov prvi knjigovoa Sigismund Geisenheimer i svi vodei frankfurtski
bankari, ukljuujui Rothschilde, koji e kasnije financirati Cecila Rhodesa i njegova
drutva.
Iako je Red strogog obreda slubeno nestao nakon skupa u Wilhelsmbadu, Lynn
Picknett i Clive Prince zakljuuju da je Proieni kotski obred smatrao da je posto
jao Red strogog obreda, samo pod drugim imenom. Ideju da je Red strogog obreda,
koji je svojatao podrijetlo od drevnih misterija preko vitezova templara, jednostavno
mijenjao imena kako bi se zamaskirao, itekako podupire injenica da je predsjedavaju
i u Wilhelsmbadu, vojvoda od Brunswicka, jedan od najaktivnijih i najutjecajnijih
slobodnih zidara onoga doba", i sam bio lan tog reda. Povrh toga, prema Waiteu,
.ini se da moemo otkriti vezu [s Redom strogog obreda] - praktiki bez iznimke
svake vane osobe povezane s francuskim slobodnim zidarima, da ne spominjemo
mu N jem aku. Waite doputa da se, nakon skupa u Wilhelsmbadu, taj red tranormirao" u druge obrede i skrivene stupnjeve.
S rijeenim spornim pitanjima i iluminatima sigurno skrivenim meu slobodne
dare, skup u Wilhelsmbadu pokazao se kao prijelomna toka za red. Premda su se
i prisutni zakleli na utnju, grof de Virieu napisao je kasnije u biografiji: Urota koja
skovana tako je dobro smiljena a joj... monarhija i Crkva nee moi umaknuti.
Iz frankfurtske je loe gigantski plan za svjetsku revoluciju krenuo dalje", pie
tili. injenice pokazuju da su iluminati i njihov donji dom, slobodni zidari, bili
jno drutvo unutar tajnoga drutva."
Weishauptov iluminizam bio je javno oitovanje viestoljetne borbe izmedogmi organizirane religije i humanizma temeljenog na drevnom ezoterinom
anju, i teolokom i svjetovnom. To je znanje zahtijevalo veliku tajnovitost zbog
milosrdnih napada i Crkve i monarhija. No, dok su mnoge starije gnostike sekte,
ljuujui karbonare, promicale asna vjerovanja i vrijednosti, Weishaupt je imao
titi, cininiji i razorniji plan.
Weishaupt je... znao kako preuzeti od svakog drutva, prolog i sadanjeg, dijee koji su mu trebali i sve ih iskoristi za funkcionalan sustav strane uinkovitosti,

225

JIM MARRS

pie kritino Websterova, ...razjedinjujua uenja gnostika i manihejaea, mode

filozofa i enciklopedista, metode ismailita i asasina, disciplinu isusovaca i tempi
organiziranost i tajnovitost slobodnih zidara, Machiavellijevu filozofiju, zagonetn
rozenkrojcera - osim toga, znao je kako angairati prave elemente u svim postoje '
drutvima kao i izolirane pojedince te ih usmjeriti u svoju korist.
S obzirom na to to je samo taj njemaki profesor postigao u 18. stoljeu, jas
je da su noviji teoretiari zavjera zabrinuti zbog onoga to bi moderni iluminati, op
mijeni tehnologijom i utjecajem na masovne medije, mogli ostvariti.
Mnogi istraivai vjeruju da iluminati i dalje postoje te da cilj tog reda nije ni
manje nego ukidanje svake vlasti, privatnoga vlasnitva, nasljea, nacionalizma, o
telji i organizirane religije. To vjerovanje djelomino potjee od intrigantne ideje
su silno osuivani Protokoli sionskih mudraca - koji se od svojeg objavljivanja 18
godine esto koriste za opravdavanje antisemitizma - zapravo dokument ilumina
sa idovskim elementima dodanim radi dezinformiranja.
Iako su iluminati nestali iz javnosti, monolitni aparat koji je pokren
Weishaupt moda i danas postoji", napominje Still. Ciljevi i metode jam ano i d
postoje. Postoji li jo naziv iluminati doista je nevano."

226

I Slobodno zidarstvo
i

Trajna je poveznica izmeu suvremenih i starih tajnih drutava slobodno zidar

stvo, koje je postojalo kao mona sila mnogo prije nego to su odreene loe postale
iluminizirane.
Tijekom kasnoga srednjeg vijeka, kad je svaka oporba Rimokatolikoj crkvi bila
primorana prijei u ilegalu, meu jedinim organiziranim skupinama koje su se mogle
slobodno kretati po Europi bili su klesarski cehovi, koji su odravali dvorane za sku
pove ili loe" u svim velikim gradovima.
Masoni, ije je poznavanje arhitekture i graenja potjecalo iz starog Egipta i
ranijih vremena, bili su od presudne vanosti za izgradnju europskih crkava i kate
drala. Bili su izravni nasljednici starih zidarskih cehova koji su postojali i u Egiptu i u
Grkoj i koristili se ezoterinim graevnim tehnikama u svom zanatu. Te su se tehni
ke prenosile preko sljedbi i misterijskih kola, a neke zapanjuju i dananje graditelje.
Prema Encvclopaediji Britannici, slobodno je zidarstvo najvee tajno drutvo na
svijetu, a proirilo se uglavnom zahvaljujui razvoju Britanskoga carstva u 19. stolje
u. Osnivale su se masonske loe ak i u Kini pod pokroviteljstvom Velike engleske
loe od 1788. godine. Zloglasne kineske trijade poele su kao masonski red, zajedno s
jednim zvanim Red svastike, prema autoru Nove enciklopedije slobodnoga zidarstva. Ti
su kineski masoni izvodili identine obrede te nosili sline simbole ukraene dragulji
ma i kone pregae. Boanstvo su nazivali prvim graditeljem".
Ima nekoliko organizacija koje, iako nisu slubeno masonske, vuku podrije
tlo od masona. Meu njih spadaju takve drutvene ili zabavne organizacije kao
to su Drevni arapski red plemenitaa mistinog hrama i Redovi istone zvijezde,
eMolayjev red, Red graditelja i duge. Te su skupine preteno amerike, budui da je
ritanskim masonima izriito zabranjeno pridruivati se takvim drutvima.
Prema novinaru Georgeu Johnsonu, slobodno je zidarstvo vrlo rano stvorilo
Sistin u auru. Njegovi su lanovi imali mo koja se nije temeljila na kraljevskom ili
kvenom autoritetu nego na znanju, ne samo o obradi kamena i bukanju, ve i o
jnama antikih grkih strunjaka za geometriju. S obzirom na to da su ve imali
reeno ezoterino ili tajno znanje, masoni su bili idealni posrednici za tajno irenje
tiklerikalnih uenja.

227

JIM MARRS

Najslavniji masonski simbol - slovo G unutar kutomjera i estara - prema

masonskom povjesniaru Albertu iVIackeyju zapravo oznaava geometriju. Mackey
dodaje da masoni ue kako su zidarstvo i geometrija sinonimi" i da se geometrijski
simboli u obredima modernih slobodnih zidara mogu smatrati ostacima geometrij
skih tajni srednjovjekovnih masona koje se sad smatraju izgubljenim a. Okultna
geometrija, katkad nazivana tajnom geometrijom, dugo se koristila geometrijskim
simbolima poput kruga, trokuta, pentagrama itd., kao simbolima metafizikih i filo
zofskih ideja.
Christopher Knight i Robert Lomas imaju zanimljiv pogled na dobro poznat
masonski simbol kutomjera i estara. Oni tvrde da je nastao kao stiliziran oblik drev
nog simbola kraljeve moi - piramide s osnovom u podnoju koja predstavlja zemalj
sku mo - prekrivenu obrnutom piramidom koja predstavlja nebesku mo sveenika.
Zajedno te piramide moi tvore simbol koji je postao poznat kao Davidova zvijezda.
Prvi se put poeo nairoko koristiti na brojnim kranskim crkvama u srednjem vije
ku, piu oni, ,,a najstarije smo primjere, na vlastito iznenaenje, otkrili na graevina
ma koje su podigli vitezovi templari. U sinagogama se poeo rabiti mnogo kasnije." i
Prema jednoj masonskoj predaji, Abraham, praotac Hebreja, poduio je Egipane
posebnom znanju koje potjee iz razdoblja prije velikog potopa. Kasnije je to znanje
- prikazano kao djelo legendarnog Hermesa Trismegistosa - sakupio grki filozof
Euklid, koji je ta djela prouavao pod nazivom geometrija. Grci, i kasnije Rimljani,
nazivali su tu disciplinu arhitekturom.
Kritiari slobodnoga zidarstva tvrdili su da istaknuto G znai gnosticizam, filo
zofiju gnostikih sljedbi poput alumbradosa, koje je izopila rana Crkva.
Strunjaci se ne slau oko pravog podrijetla slobodnoga zidarstva, ali svi potvr
uju da potjee iz. razdoblja prije starog Egipta. Prema masonskoj predaji, potjee od
izgradnje babilonskog tornja i jeruzalemskog hrama kralja Salomona.
U 19. stoljeu Mackey je ustvrdio da organizacija i poznavanje graditeljstva
srednjovjekovnih masona potjeu od lombardijskih arhitekata". Taj je ceh iz sjeverne
Italije prvi preuzeo ime slobodni zidari", to je bio skraeni naziv bratskog Reda slo
bodnih i primljenih zidara. Naziv primljeni odnosi se na kasnije lanove koji nisu
imali veze s izvornim klesarima. Jedan tekst o alkemiji u kojemu se izriito spominje
slobodni zidar" moe se datirati u 1450-e godine.
Drugi poznavatelji masona povijesno datiraju red u vrijeme rimskog Collegiuiiia
Fabroruma ili Radnikog kolegija, skupine graditelja i arhitekata koja je postala uzor
kasnijim cehovima. Veina autora prati masonske tajne preko ratnika-sveenika iz kri
arskih ratova, vitezova templara. Jedan autor iz 18. stoljea tvrdio je da je moderno
slobodno zidarstvo utemeljio Godfrey de Bouillon, voa Prvoga kriarskog rata, koji je
osvojio Jeruzalem i navodno bio i osniva tajnovitoga Sionskog priorata.
Tajne podrijetla slobodnih zidara dobro se uvaju usprkos brojnim objavljenim
knjigama i literaturi o toj temi. Walter Leslie Wilmshurst, istaknuti slobodni zidar i
autor Smisla slobodttoga zidarstva, napisao je: U pravu, skrovitu povijest slobodnoga

228

VLADARI IZ SJENE

zidarstva nije upueno ak ni samo drutvo. Mnogi istraivai smatraju da je ak

i veina slobodnih zidara izgubila iz vida pravo podrijetlo i svrhu te organizacije.
Openito se ta organizacija doima kao da je zaboravila svoj izvorni smisao", piu
autori Templarskog otkrivenja (The Templar Revelation).
Tu su tvrdnju ponovili masonski autori Hiramova kljua (The Hiram Key),
Knight i Lomas, koji su napisali: N e samo da podrijetlo slobodnoga zidarstva vie
nije poznato, nego se priznaje da su prave tajne reda izgubljene, a u dananjim
masonskim obredima umjesto njih koriste se zamjenske tajne ...
Ipak, nakon iscrpne analize vitezova templara, zakljuili su: Sada moemo biti
sigurni, bez i najmanje sumnje, d a je poetna toka slobodnoga zidarstva bila izgrad
nja crkve u Rosslynu sredinom 15. stoljea. Rosslvn, kod Edinburgha u kotskoj,
izgradila je obitelj Saint-Clair. Oni su bili bliski s izvornim vitezovima templarima, a
William Saint-Clair iz Rosslyna postao je prvi veliki metar kotskih slobodnih zidara.
Catherine de Saint-Clair bila je udana za prvoga velikog metra vitezova templara.
Mnoge nejasnoe oko porijekla i razvoja slobodnog zidarstva potjeu od rasko
la Rimokatolike crkve i protestantske Anglikanske crkve, kad su izgubljeni mnogi
masonski arhivi. Ratovi i revolucije uzeli su svoj danak od masonskih knjinica u
svim zemljama.
Kralj Henrik VIII., raskidajui s Rimom, nije samo prekinuo planove za izgrad
nju crkava u Engleskoj, prouzroivi opu nezaposlenost, ve je i opljakao imovinu
masona pod izlikom poreza i dabina. Kako bi opstale, loe su poele primati meu
lanove i nemasone. Ti vanjski veletrgovci, zemljoposjednici i ostali - mnogi tem
plarskog podrijetla - postali su poznati kao spekulativni slobodni zidari. Prihvatili
su mistini i ezoterini nauk temeljen na tradicijama koje potjeu iz razdoblja prije
slobodnoga zidarstva i koje su u red donijeli lanovi vitezova templara koji su bjeali
pred progonom Crkve.
Kad su etiri londonske loe oformile Ujedinjenu veliku lou 1717. godine, spe
kulativni slobodni zidari posve su dominirali izvornim cehom klesara ili operativnih
obodnih zidara. Upravo je ponajprije od spekulativnih slobodnih zidara red crpio
oje ezoterino znanje.
Websterova tvrdi da se podrijetlo slobodnoga zidarstva ne moe povezati ni s
Inim izvorom, nego da je red nastao spajanjem tradicija koje su se pojavljivale i
ijeale s vremenom. Tako operativno slobodno zidarstvo moda potjee od rimskih
legija preko srednjovjekovnih operativnih slobodnih zidara, dok spekulativno slo'no zidarstvo moda potjee od [hebrejskih] patrijarha i poganskih misterija. Ali,
r koji se ne moe porei jest idovska kabala... Ostaje injenica da nakon to su
ncipirani obredi i ustroj slobodnoga zidarstva 1717. godine, utemeljitelji Velike loe
brali su idovsku verziju tajne tradicije za uspostavljanje svojega sustava premda
sauvali odreene fragmente drevnih egipatskih i pitagorejskih uenja."
Slobodno zidarstvo nastavilo je sve vie primamljivati. Godine 1720. masonske
loe osnovane u Francuskoj pod pokroviteljstvom engleske Ujedinjene velike loe.

229

JIM MARRS

Oformile su veliku lou u Francuskoj 1735. godine. Bile su odvojene od kotske 1

koju je formirao Karlo I. Stuart nakon to je pobjegao iz Engleske. Napetosti izme
dvaju ogranaka francuske masonerije pojaale su se 1746. godine nakon progons
Charlesa Edwarda Bonnieja prince Charlieja Stuarta, mladog pretendenta" i n f
govih pristaa koji su poticali koritenje reda u politike svrhe.
Upravo je u tom razdoblju postalo javno poznato pravo podrijetlo slobodn
zidarstva. Godine 1737. skrbnik sinova princa Charlesa Edwarda i lan Kraljevsk
drutva Andrew Michael Ramsey odrao je govor pred slobodnim zidarima u Pari
U onome to je postalo poznato kao Ramseyjev govor " jasno je ustvrdio da na
tvori bliski savez s vitezovima sv. Ivana od Jeruzalem a, reda koji se usko povezuje
vitezovima templarima. Ramsey je rekao i da je slobodno zidarstvo povezano s d
nim misterijskim kolama grke boice Dijane i egipatske boice Izide.
Njemaki slobodni zidar barun Karl Gottlieb von Hund prikljuio se frankfu
skoj loi i 1751. osnovao odvojak kotskog obreda nazvan Red strogog ohreda, i
zakletvi na slijepu poslunost zagonetnim i nevienim pretpostavljenima. Kal
je prije opisano, taj je red zavrio spajanjem s iluminatima i njemakim slobodni
zidarima za vrijeme skupa u Wilhelsmbadu.
Von Hund je priznao da nastavlja tradicije vitezova templara, koji su bili prisil
ni pobjei u kotsku poetkom 14. stoljea. lanovi reda proglasili su se vitezovi
hram a. Tvrdio je da izvrava naredbe nepoznatih pretpostavljenih, koji nisu nik
identificirani ili locirani. Dok neki tvrde da ti pretpostavljeni nisu bili ljudi, vei;
istraivaa smatra da su vjerojatno bili jakobitski pristae Stuarta koji su umrli i
izgubili vjeru nakon poraza mladoga pretendenta.
Ti su pretpostavljeni dali von Hundu popis osoba koje su navodno bile veli
ki metri vitezova templara, za koje se smatra da su nestali sredinom 14. stoljea.
Nedavno otkriveni gotovo identian popis povezivao se sa zagonetnim Sionski
prioratom sa sjeditem u Rennes-le-Chateauu u junoj Francuskoj, preko austrijsk
povjesniara Lea Schidlofa, navodnog autora genealokih popisa nazvanih dossi
secrets ili tajni dosjei. Osim naina pisanja jednog prezimena, popis koji je je dobio
Hund tono se slae s jednim iz tajnih dosjea. Ukratko, Hund je nekako doao do
popisa templarskih velikih metara tonijeg od bilo kojeg tada poznatog, piu autori
Svete krvi, svetog grala. Smatrali su da to uvelike podrava ideju da su i Priorat i slo
bodni zidar Hund bili izravno povezani s vitezovima templarima.
Nakon dugogodinjih sukoba s Rimokatolikom crkvom, slobodni zidari u
Engleskoj - sad pod Anglikanskom crkvom - obznanili su 1723. godine da e organi
zacija primati osobe svih vjeroispovijesti. Danas se procjenjuje da u svijetu djeluje est
milijuna slobodnih zidara, rasporeenih u gotovo sto tisua loa.
Slobodno zidarstvo ine tri osnovne loe: Plava loa, poetni stadij podijeljen
na tri stupnja; Jorki obred, sastavljen od deset dodatnih stupnjeva; i kotski obred
s ukupno 32 stupnja inicijacije. Trideset trei stupanj, u koji se ulazi samo pozivom,
predstavlja ljudsku glavu na vrhu 32 kraljeka. To je najvii javno poznati stupanj.

230

VLADARI IZ SJENE

Golema veina lanova smatra svoje lanstvo u masonima tek neto malo druk
ijim od lanstva u L io n 's Clubu, Optimistima ili trgovakim komorama. I s njihova
stajalita, to je tono. ak i masonska literatura jasno daje do znanja da samo oni
lanovi koji napreduju iznad 33. stupnja bivaju upueni u prave ciljeve i tajne te
skupine.
Tu hijerarhiju spremno potvruju masonski autori. Uvijek je postojao vidljivi,
elementarni, popularni nauk koji je sluio za pouavanje masa koje su nedovoljno spre
mne za dublje uenje, pie slobodni zidar Wilmshurst. Postoji unutarnji, napredniji
nauk, tajnije znanje, koje je rezervirano za zrelije umove i u koje se upuuju samo spo
sobni i pravilno pripremljeni kandidati koji dobrovoljno ele udio u njemu.
Slobodni zidar 33. stupnja Manly R Hali pie: Slobodno je zidarstvo bratstvo
unutar bratstva - vanjska organizacija koja skriva unutarnje bratstvo odabranih...
jedno je vidljivo, drugo nevidiljivo. Vidljivo je drutvo divna skupina slobodnih i pri
hvaenih' ljudi kojima je naloeno da se posvete etikim, obrazovnim, bratstvenim,
domoljubnim i humanitarnim problemima. Nevidljivo je drutvo tajno i najuzvienije
bratstvo, iji su lanovi posveeni sluenju... arcanum arcandrumu [svetoj tajni].
Istaknuti devetnaestostoljetni slobodni zidar Albert Pike priznao je da slobodno
zidarstvo ima dva nauka, jedan skriven i rezerviran za metre... drugi javan... Bivi
provincijski veliki arhivar W ilmshurst potvruje da se prvi stadij ili poetni stupnjevi
slobodnoga zidarstva bave samo povrinskom vrijednou nauka i da taj stadij
golema veina slobodnih zidara, bojimo se, nikad ne prijee.
ak ni mnogi visoko pozicionirani masoni nikad ne dosegnu unutarnji krug
znanja. U svojim memoarima slavni slobodni zidar Casanova pie da ak i oni koji 50
godina zauzimaju poziciju metra moda jo nisu upoznati s njegovim M isterijima.
Epperson iznosi zanimljivu opasku kako e svaki mason porei da postoji unu
tarnji i vanjski krug reda zato to prosjeni m ason doista nije svjestan tog sustava,
dok se prosvijeeni m ason obvezao da to nee otkriti. Taj je drugi sloj zatien
prisegom uvanja tajne, to znai da ete, ako znate za njegovo postojanje, morati
prisegnuti da to nikome neete rei", objasnio je.
Struktura moi tog reda takoer je izazvala zabrinutost meu mnogim istraiva
ima. Svjetsko slobodno zidarstvo je golema piramida manipulacije", pie zavjereni
ki autor Icke. Piramidalna struktura omoguuje eliti, nekolicini u vrhu slobodnoga
zidarstva, da kontrolira veinu obmanjujui je i drei je u neznanju."
Ta je prijevara ostvarena pruanjem tolikih proturjenih i zbunjujuih infor
macija i upuenim masonima i radoznaloj javnosti, da se ak ni masonski uenjaci
oko mnogih stvari ne mogu usuglasiti. Mackey priznaje da masonski arhivi obiluju
povijesnim netonostima, anakronizmima pa ak i besmislicima.
Postoji razlog za tu smetenost. Rast [slobodnoga zidarstva] podudara se s odgo
varajuim opadanjem zanimanja za ortodoksnu religiju i javno bogotovlje , napominje
Wilmshurst. Jednostavna naela vjere i humanistikih ideala slobodnoga zidarstva
meu nekim ljudima zauzimaju mjesto teologije koju nude razne crkve.

231

JIM MARRS

Premda njegovi voe poriu da se radi o religiji, slobodno zidarstvo ipak nudi
zamjenu za nju. Nije udno to mora biti oprezno u svojim nauavanjima. Jo za
naega pamtivijeka svatko tko je izraavao ideje koje su se javno smatrale svetogrdni
ma ili bogohulnima riskirao je ozbiljnu osudu zajednice, tjelesne ozljede ili ak smrt.
W ilmshurst tumai da onaj koji trai prosvjetljenje ,.u obliku poviene svjesnosti
i poveanih osjetilnih sposobnosti... mora biti pripravan odrei se svih prolih pre
drasuda i misaonih navika te s djetinjom krotkou i poslunou prepustiti svoj um
primanju nekih moda udnovatih i neoekivanih istina...
O pisujui uenja slobodnoga zidarstva prikrivenima i tajnovitima, napisao
je: Smisao slobodnoga zidarstva... predmet je koji se obino ostavlja posve ncprotumaenim i to u skladu s tim ne shvaa veina njegovih lanova, osim moda nekoli
cine, tako malobrojne da im to postaje osobno uenje...
Ipak, Wilmshurst daje neke naznake o skrivenoj povijesti slobodnoga zidarstva
kad pie o zlatnom dobu kad su ljudi neko svjesno opili s nevidljivim svijetom,
a uvali su ih, uili i vodili bogovi... Napominje d a je ovjeanstvo skrenulo s puta
nakon pada zbog nastojanja da stekne isto znanje kao i njegovi stvoritelji, to je
ideja usporediva s biblijskim grijehom.
la j pad ovjeanstva, prema Wilsmhurstovu tekstu iz. 1927. godine, nije uzro
kovan nikakvim individualnim prekrajem nego nekom slabou ili nedostatkom u
kolektivnoj ili skupnoj dui Adamove rase pa je u boanskom vijeu" odlueno da
se ovjeanstvo treba iskupiti i vratiti u prvobitno stanje, to je proces koji zahtijeva
goleme vremenske cikluse kako bi se ostvario. Dodaje i da taj povratak zahtijeva i
strunu znanstvenu pomo onih bogova i aneoskih uvara zabludjele rase o koji
ma govore sve drevne predaje i sveti spisi.
Masonski autor Manly P Hali pokazuje da Wilmshurst nije govorio samo alegoriki, objasnivi: U dalekoj prolosti bogovi su hodali meu ljudima i... odabirali su
izmeu sinova ovjejih najmudrije i najodanije. Tim predodreenim i prosvijetljenim
sinovima ostavili su kljueve svoje velike mudrosti... Predodredili su te pomazanike
i odabranike da budu sveenici ili posrednici izmeu njih - bogova - i ovjeanstva
koje jo nije razvilo oi kojima bi moglo gledati u lice Istini i ivjeti... Ti prosvijetljeni
utemeljili su ono to poznajemo kao drevne misterije.
Dakle, jedna unutarnja masonska tajna tie se njihove svijesti o prapovijesnim
bogovima koji su ostavili svoje znanje odreenim pojedincima, tako ih prosvijetlivi.
To je znanje proslijeeno preko drevnih misterijskih kola utemeljiteljima i idovske
i kranske religije, za ije su predaje doznali vitezovi templari i donijeli ih u jezgru
modernoga slobodnog zidarstva.
Prijenos od drevnih tajnih drutava do modernijih tajnih organizacija pospjeila
je pojava tog iluminiziranoga slobodnog zidarstva krajem 18. stoljea, koje je i samo
spojilo stariji ezoterini nauk s kabalistikim tradicijama. Te tajne i dalje vrebaju u
jezgri slobodnoga zidarstva, ak i dok neznani milijuni lanova uivaju u njegovoj
vanjskoj filantropiji i kolegijalnosti.

VLADARI IZ SJENE

Marljiv istraitelj moe poeti shvaati te drevne tajne tek nakon vrlo munog
i ozbiljnog prouavanja - mnogo se toga jo uvijek ne govori izravno, kako priznaju
Druga drevna tajna tie se ideje reinkarnacije, koja e, ispriava se VVilsmhurst,
biti udnovata i vjerojatno neprihvatljiva nekim itateljima. Dodaje: Mi samo
biljeimo ono to tajni nauk ui."
Upravo je ta skrivena i ezoterina strana slobodnoga zidarstva nagnala kritiare
da optue red da je protureligijski. Optube da su se slobodni zidari bavili okultnim
anostima, osobito alkemijom, astrologijom i obrednom magijom, pratile su red kroz
vijest, priznaju dananji urednici Mackeyjeve knjige.
Meu starim slobodnim zidarima bili su ljudi koji su se nazivali magiarima e dananji maioniari, nego ljudi koji su ime uzeli prema nazivu magi, ili mudraci.
Sve do prosvjetiteljstva u 18. stoljeu, magija je bila samo drugo ime za znanost. Ti
u magiari ozbiljno tvrdili da posjeduju drevno znanje o pretvorbi metala, manipuranju materijom i vjenoj mladosti.
Jedan od najmaginijih takvih masona bila je osoba poznata kao udotvorac
- kojega se smatra da je ivio stotinama godina.

I Grof Saint-Germain i
i drugi magiari

Ljudi koji su poznavali grofa Saint-Germaina karakteriziraju ga ili kao arlata

ili kao besmrtnog magiara. Istina je vjerojatno negdje u sredini iako je nedvojbe
bilo neega neobinog u tom ovjeku.
Nitko nikad nije saznao njegovo pravo podrijetlo, ali glasina je bilo mno
Neki su tvrdili da je taj izvanredan ovjek, koji je govorio sve europske jezike
pokazivao duboko poznavanje mnogih podruja, zapravo bio trei sin Leopolda
Georga, treeg sina transilvanijskog kneza Ferenca II. i Charlotte Amalie c
Hessen-Rheinfelsa. Okultni autor Hali izvjetava da je Saint-Germain jednom
rekao Vilimu od Hessena d a je zapravo transilvanijski knez Rakoczy i da ga je obra
zovao posljednji vojvoda Medici. S obzirom na to da je Saint-Germain tvrdio kako
je otkrio tajnu besmrtnosti, moda je grofovo pamenje zasluno za neke moderne
legende o grofu Drakuli.
Jedni su govorili da je taj istaknuti violinist bio sin portugalskog kralja, dok su
drugi govorili da je samo potomak nekoga lutajuega portugalskog idova ili, prema
nekim izvjetajima, Daniel Wolf, sin jednoga strasburkog lijenika. U jednom izvje
taju ak stoji da je plod veze izmeu jedne arapske princeze i gmaza.
Tko god bio, grof od Saint-Germaina, zvan udotvorac" zbog svojega golemog
znanja i socijalnih vjetina, pokazao se jednim od najuspjenijih agenata tajnih dru
tava svojega doba. Prvo se pojavio u Londonu oko 1743. godine, gdje je, dvije godine
kasnije, uhien kao jakobitski uhoda, ali kasnije je puten.
Napustivi London, grof je putovao Njemakom i Austrijom. Upoznao je
Marshala de Belle-Islea, francuskoga ministra rata koji ga je uveo na francuski dvor.
Smjesta je postao popularan, tvrdei da ivi stoljeima nakon to je otkrio eliksir
ivota , formulu za fiziku besmrtnost. Kako pripovijeda Richard Cavendish, grof
je rekao dvoranima da je bio meu uzvanicima u Kani kad je Isus pretvorio vodu
u vino i da je poznavao egipatsku kraljicu Kleopatru. Njegovo poznavanje povijesti
bilo je izvanredno, budui da je opisivao pojedinosti dogaaja koje su zapanjivale
veinu uenih povjesniara. Smatran jednim od najveih svjetskih umova, francuski
knjievni div Francois-Marie Arouet, poznatiji kao Voltaire, jednom je izjavio da je
Saint-Germain ovjek koji zna sve.

234

VLADARI IZ SJENE

Oito je bio pravi zabavlja. Jednom je priao kako je bio prijatelj legendarnokralja Richarda Lavljeg Srca, ...okrenuvi se prema svojemu sluzi radi potvrde.
boravljate, gospodine, rekao je sluga ozbiljno, da sam u Vaoj slubi samo 500
t ft
1a.
Saint-Germain je tvrdio i da zna tajnu uklanjanja greaka s dijamanata i tranutacije raznih kovina. Laboratorij za njegove alkemijske pokuse dao mu je kralj Luj
[, koji ga je angairao i za tajne diplomatske i pijunske misije. Saint-Germain je
jasnio gdje je stekao svoje izvanredno znanje. ovjek mora uiti u piramidama,
to sam ja uio, jednom je rekao.
Godine 1762. putovao je u Sankt Peterburg, gdje je pomagao pri postavljanju
ljateljeve keri, kneginje od Anhalt-Zerbsta, na rusko prijestolje nakon smrti Petra
I. Ki njegova prijatelja postala je poznata kao Katarina Velika. Saint-Germainova
ijeanost u zbacivanje ruskoga kralja Petra nije bila sitna prijevara, napominje
mley, bio je to veliki dravni udar koji je promijenio politiki krajolik Europe.
Vanost Saint-Germaina u njegovim je bliskim vezama. Nakon to je napustio
siju, grof se povezao s vanim slobodnim zidarima poput Casanove i buduega
cuskog revolucionara Cagliostra. U Njemakoj je, prema Cagliostru, Saintrmain sudjelovao u formiranju slobodnih zidara i uveo ga u Red strogog obreda u
^zemnoj odaji blizu Frankfurta. Vodstvo tog reda dijelili su vojvoda od Brunswicka
knez Karl od Hessena, glava svih njemakih slobodnih zidara i brat Vilima IX.,
rovitelja Mayera Rothschilda. Jedan od Saint-Germainovih najboljih prijatelja i
nika bio je knez od Hessen-Kassela, napominje Tomas, koji je napisao Memoires
moti temps [Sjeanja na moje doba], gdje naziva grofa jednim od najveih filozofa
:i je ikad ivio ."
Saint-Germain bio je veliki metar slobodnih zidara i onaj koji je uputio
gliostra u tajne egipatske masonerije, potvruje VVebsterova, koja dodaje da je
glistro ubrzo uvelike zasjenio svog uitelja. Cagliostro je osnovao svoj egipatski
anak slobodnih zidara crpei iz Saint-Germainovih uenja i njegova poznavanja
ovske kabale. Sve je to poloilo temelje za iluminatsko preuzimanje njemakih
dnih zidara.
Dok je bio u Njemakoj 1774. godine, Saint-Germain je neko vrijeme boravio
Vilima IX. od Hessena. Moda je za vrijeme tog boravka Saint-Germain izmjenjitajne s Vilimom i njegovim financijskim savjetnikom Mayerom Rothschildom. S
irom na Rothschildovo zanimanje za antikvitete kao i za kabalu, moemo zamisliti
ovu oaranost Saint-Germainovim poznavanjem egipatskih misterija.
Saint-Germainove aktivnosti su vane zato to njegova kretanja pokazuju fascintnu vezu izmeu ratova koji su se odvijali u Europi, dubljih razina bratstva i klike
makih kneeva, osobito kue H essen, pie Bramley.
Druga veza izmeu Rothschildova visokog pokrovitelja i okultnoga slobodnog
arstva bio je Jean-Baptiste Willermoz, koji se kao mason od 1753. godine i imuni
izvoa svile iz Lyona nesumnjivo kretao u istim krugovima kao i Mayer Rothschild.

235

JIM MARRS

Willermoz, koji je takoer tvrdio da je dobivao upute od nepoznatih nadreenih

boravio je neko vrijeme kod kneza od Hessen-Kassela. Kao lan masonskog Obre
izabranog Cohena, Willermoz je bio pokretaka snaga tijekom skupa u Wilhelmsba
1782. godine, a mnogi ga smatraju utemeljiteljem modernog spiritizma.
Willermoz je moda kontaktirao sa Saint-Germainom, budui da u starom dje
pod naslovom Freitnaurer Bruderschaft in Frankreich [Bratstvo slobodnih zidara
Francuskoj], u drugom svesku stoji: Meu slobodnim zidarima pozvanima na veli
konferenciju u Wilhelmsbadu... nalazimo St. Germaina zajedno sa St. Martinom
mnogim drugim a.
Saint-Germain i Cagliostro moda nisu jedine veze izmeu idovske kabale
slobodnoga zidarstva. Drugi je aspirant bio tajanstven i slabo poznat ovjek po imen
Havyim Samuel Jacob Falk. Dok se St. Germain i Cagliostro spominju u svako
izvjetaju o magiarima 18. stoljea, neke osvrte na Falka nai emo iskljuivo
idovskim ili masonskim djelima koja nisu namijenjena iroj javnosti, napomin'
Websterova.
Njemaki pjesnik Gotthold Ephraim Lessing, blizak prijatelj kabalistikog fil
zofa Mosesa Mendelssohna i knjiniar vojvode od Brunswicka, visokoga masonsk
dunosnika, napisao je nekoliko vanih masonskih rasprava pod naslovom Enist un
Falk: Gesprache fiir Freitnaurer (Ernst i Falk: razgovori za slobodne zidare). Prem
to nije dokumentirano, Lessingov naslov ukazuje na vezu izmeu Falka i njemaki
slobodnih zidara, meu koje spadaju i Hothschildi.
Falk je pobjegao iz Njemake kako bi izbjegao spaljivanje na lomai kao vjetac
stigao je u London 1742. godine, oito kao puki siromah. Ipak, ubrzo je kupio udoban
dom s mnogo srebrnine i zlata, kao i s privatnom sinagogom.
Websterova povezuje Falka ne samo s kabalom nego i s Francuskom revolucijo]
Vojvoda [od Orleansa] bio je u kontaktu s Falkom dok je boravio u Londonu, a Fal
je podravao njegov plan uzurpacije, pie Websterova, pitajui se bismo li mogli u
Falkovim zlatnim fondovima nai izvor nekih od pozajmica koje je u Londonu dobi
vojvoda od Orleansa za financiranje revolucionarnih pobuna...
Webster je Falka smatrala najvjerojatnijom osobom iz povijesnih zapisa - pore
Rotshchilda - koja je mogla uvesti kabalistika uenja u vie stupnjeve slobodnoga
zidarstva. Falk je uistinu bio vie od m asona", pie ona, bio je visoko upuen vrhovni autoritet kojemu su se tajna drutva obraala radi uputa. Websterova dodaje
da je nepristupani Falk lako mogao biti jedan od stvarnih upuenika ije se ime
tako pomno uva u tajnosti... dok St. Germain i Cagliostro... stoje u sreditu pozor
nosti...
Bez obzira na to predstavljaju li Rothschild ili Falk, ili obojica, tu vezu, oito je
da su i slobodni zidari i vitezovi templari uvelike crpili iz kabale i ideje i obrede.

236

| Masonske spletke

Godinama je bilo mnogo zabrinutosti, ak i prave paranoje-kao u Antimasonskom

krctu - zbog uloge masonskih redova u svjetskim dogaajima, poevi od Amerike
Francuske revolucije pa sve do danas.
Taj se nain razmiljanja moe bolje shvatiti nabrojimo li samo nekolicinu vamasona, poevi od amerikih predsjednika Washingtona, Monroea, Jacksona,
lka, Buchanana, Andrevva Johnsona, Garfielda, Tafta, Hardinga, Trumana, Forda
Teddyja i Franklina Roosevelta. Meu ostalim su slavnim amerikim masonima
n Hancock, Benjamin Franklin, Paul Revere, Sam Houston, Davy Crockett, Jim
wie, Douglas MacArthur, J. Edgar Hoover i Hubert Humphrey. Meu inozemne
vijesne masone spadaju Winston Churchill, Cecil Rhodes, Horatio Nelson, voja Arthur Wellington, sir John Moore, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Franz
ph Haydn (koji je skladao melodiju za Deutschland iiber alles), Wolfgang Amadeus
lozart, Johann Wolfgang von Goethe, Voltaire (Francois-Marie Arouet), Giuseppe
lazzini, Mihail Bakunjin, Aleksandar Kerenski, Aleksandar Pukin, Benito Juarez i
e de San Martin.
Toliki broj razliitih osobnosti nagnao je Baigenta i Leigha na zakljuak kako je
emogue pripisati ikakvu politiku orijentaciju ili ak politiku dosljednost slobod
ni zidarstvu". Meutim, u svojoj podrobnoj studiji o ranom slobodnom zidarstvu
vitezovima templarima, Baigent i Leigh nisu se obazirali na infiltraciju iluminata
eu slobodne zidare krajem 18. stoljea. T aje infiltracija sa sobom donijela Hegelova
Weishauptova razmiljanja, koja ukljuuju cilj opravdava sredstvo" i kako bi se
stigla sinteza, nune su dvije suprotstavljene sile. Istraivai zavjera razjasnili su
su iluminizirani slobodni zidari iskoristili svaku priliku za promicanje svoje stvari,
z obzira na to koju bi stranu u odreenom trenutku mogli podupirati.
Za masonsku krilaticu Ordo ah ehao, ili Red iz kaosa, openito se smatra da se
nosi na nastojanje reda da unese poredak znanja u kaos raznih ljudskih vjerovanja
filozofija u svijetu - novi svjetski poredak.
Zavjereniki autor Epperson tumai da ta krilatica zapravo znai da e
Luciferov poredak zamijeniti Boji kaos. Texe Marrs smjestio je svoje tumaenje
a svjetovniju razinu, napisavi da je Ordo ah ehao tajni nauk iluminata temeljen

237

JIM MARRS

na hegelijanskoj ideji da kriza dovodi do prilike. Marrs tvrdi: Nastoje stvoriti ka

izazvati bijes i nezadovoljstvo medu ljudima i tako iskoristiti oajniku potrebu Iju
za redom."
Bramley vidi upravo taj mehanizam na djelu u Engleskoj nakon zbacivanj
katolikoga kralja Jakova II. 1688. godine. Napominjui da je Matina velika lo
prenijela masonske stupnjeve na njegova hanoverskog nasljednika, Bramley ka
Engleska Velika loa bila je nedvojbeno prohanoverska i njezino je izopenje unat
politikim prijeporima znailo podrku hanoverskoj stvari. U svjetlu makijavelisti
naravi aktivnosti bratstva, promatramo li Matinu veliku lou kao frakciju bratst
stvorenu da odrava na ivotu kontroverznu politiku ideju, tj. hanoversku vlast
Britaniji, oekivali bismo da e mrea bratstva biti izvor frakcije koja podrava opor
bu. Upravo se to dogodilo. Ubrzo nakon osnutka Matine velike loe, pokrenut '
drugi sustav slobodnoga zidarstva [masonski jakobiti] koji se izravno suprotstavlj
hanoverancima!
Navodi o masonskim spletkama - koje je teko nai u srednjostrujakim publik
cijama i jo tee dokazati - nisu ogranieni samo na nejasnu povijest. Jedna pria i
razdoblja Reaganova predsjednikovanja o kojoj se vrlo malo izvjetavalo ukazuje na t
da je barem jedna masonska loa kovala urotu za zbacivanje talijanske vlade.
Taj je skandal ukljuivao i slabo poznatu skupinu povezanu sa slobodnim zidari
ma zvanu Malteki vitezovi, koja je naslijedila vojne redove starih vitezova templara.
John J. Raskob, jedan od trinaest osnivaa Amerikog reda Maltekih vitezova,
bio je umijean u neuspjeli dravni udar protiv predsjednika Roosevelta poetkom
1930-ih godina, koji je sprijeen tek nakon to je general-bojnik Smedley Butler u
zorio na taj plan.
Meu moderne amerike vitezove spadaju direktori CIA-e John McCone i
William Casey. Casey je, zajedno s Reaganovim prvim ministrom vanjskih poslova
Alexanderom Haigom, bio povezan s kolegom vitezom po imenu Liio Gelli, koji je
tijekom 1980-ih godina pretvorio slabo aktivnu talijansku masonsku lou u ono to se
nazivalo svjetska faistika zavjera uz pomo mafije. Vatikanske banke i CIA-e.
Propagandu masonica due, poznatija kao Loa P2, osnovana je u Italiji 1877.
godine kako bi sluila talijanskim slobodnim zidarima koji dolaze u Rim. Gelli, koji je
postao mason 1963. godine, preuzeo je kontrolu nad Loom P2 1966. i poveao broj
lanova s 14 na gotovo 1000. Oito je imao pomo. Mino Pecorelli, i sam lan P2,
tvrdio je da je CIA financirala P2, a tu je optubu ponovio unajmljeni agent CIA-e
Richard Brenneke 1990. godine. Pecorelli je kasnije pronaen ustrijeljen u usta, to
je primjer klasinoga gangsterskog ubojstva. Prema Ickeu, Loa P2 nije bila povezana
samo s CIA-om, nego i s karbonarima, spojem slobodnih zidara, mafije i [talijanske]
vojske...
Gelli - poslovni partner [nacistikoga ratnog zloinca] Klausa Barbieja,;
financijski pomaga [faistikoga junoamerikog diktatora] Juana Perona, plaeni
suradnik CIA-e i poasni gost na Reaganovoj inauguraciji 1980. godine" - stvorio je

238

VLADARI IZ SJENE

o to je u optunici talijanskoga suda nazvano tajnom strukturom koja je imala

jerojatnu sposobnost kontroliranja dravnih institucija u tolikoj mjeri da je prakki postajala drava unutar drave. Gelli je tvrdio i da je u prijateljskim odnosima
bivim direktorom CIA-e i predsjednikom Georgeom Bushem, za kojega neki tvrde
je bio poasni lan Loe P2.
Godine 1981. talijanske su vlasti otkrile urotu P2. Pretraivi Gellijev dom, pro
le su popis imena masonskih zavjerenika, koji je ukljuivao tri ministra, etrdeset
nova parlamenta, etrdeset tri generala, osam admirala, efove sigurnosne slube,
licijske naelnike iz etiri velika grada, industrijalce, novare, estradne zvijezde,
aeset etiri novinara i stotine diplomata i dravnih slubenika.
Takoer su pronale dokument pod naslovom Strategija napetosti, pomno
raen plan za izmiljanje porasta ljeviarskoga terorizma tako da Talijani zatrae
toritativnu ili ak faistiku vlast. Taj se plan razvio iz operacije zvane Gladio",
ju je odmah nakon Drugoga svjetskog rata kreirao dunosnik CIA-e Jam es Jesus
gleton u nastojanju da sprijei komunistiko preuzimanje vlasti u Italiji. Taktika
dija ukljuivala je stvaranje saveza izmeu mafije i vatikanskih dunosnika kao i
lA-e i Maltekih vitezova.
Nekoliko je istraitelja tvrdilo da je glavna snaga iza Loe P2 bila vrlo tajnovita
)nska Velika alpska loa iz vicarske, ije lanstvo ukljuuje gotovo sve iole vane
be u toj zemlji banaka. Bivi britanski premijer i lan Bilderberga, Harold Wilson,
ao je lanove alpske loe cirikim patuljcima, tvrdei da su moniji od svake
ie.
P2 je bila upletena u nekoliko teroristikih inova, poevi od napada na
Jjeznikoj stanici u Bologni 1980. godine u kojemu je poginulo 85 osoba i moda
u obaranju Pan Amova leta broj 103 iznad Lockerbieja u kotskoj. Prema slabo
minjanom izvjetaju istraitelja osiguravajue kue tog avioprijevoznika, meu
ama na Pan Amovu letu bio je i tim CIA-e na povratku u Washington s izvjejem o otkriu krijumarenja droge i oruja od CIA-e na Bliskom istoku koje su
ncirali lanovi P2. Tim nezakonitim aktivnostima upravljalo se iz Washingtona
slian nain kao u skandalu Iran-Contra, i navodno su ukljuivale visoke du
nike. Drugi agenti CIA-e brzo su stigli na mjesto pada i navodno umaknuli s
nim dokazima.
Zavjereniki autor Jonathan Vankin izvjetavao je o tvrdnjama talijanskih medida je Lou P2 financirala panamska tvrtka Amitalia i da je invazija predsjednika
sha na Panamu 1989. godine bila djelomice izlika za unitavanje dokaza koji
ezuju njega, Lou P2 i CIA-u s bombardiranjem Pan Amova leta 103. Vankin je
lovaio tu tvrdnju kao jo jednog demona probuenog iz zavjerenikog pakla",
je ipak iznio mnoge intrigantne dokaze koji podupiru tu tezu.
! Za vrijeme kasnijih suenja u Italiji koja su ukljuivala lanove P2, neprekidno
spominjalo jedno istaknuto ameriko ime - ime koje je blisko povezano s tajnim
tvima u SAD-u. Talijanski premijer Giulio Andreotti, Gellijev bliski prijatelj

239

JIM MARRS

kojemu se sudilo za umijeanost u mafijake poslove, naveo je Henryja Kissingera kao

karakternog svjedoka. Povrh toga, i jedan bliski suradnik i udovica bivega talijanskog
premijera Alda Mora - kojega su navodno otele i ubile ljeviarske Crvene brigade
1978. godine - svjedoili su da je Kissinger rekao Moru da prekine svoju stabilizacij
sku politiku ili e to skupo platiti.
U jednom lanku u londonskom Independent tvrdi se da je skandal oko P2
mogla smisliti CIA preko lanova P2 u talijanskoj Vladi. Drugi su ak tvrdili da je
cijeli skandal oko P2 moda orkestrirao zagonetni i vrlo tajnoviti Sionski priorat.
Sluaj P2 izazvao je velik skandal u Europi, ali dobio je malo pozornosti u ame
rikim medijima, ak i kad je poeo bacati sjenu na najvie vatikanske dunosnike,
amerikog biskupa Paula Marcinkusa i Kissingera.
Michele Sindona i Roberto Calvi, dva istaknuta lana buntovne Loe P2, bili su
umijeani u brojne upitne poslovne dogovore s Marcinkusom, amerikim katolikim
biskupom koji je tada vodio Vatikansku banku. Sindona je kasnije optuen da je prao
novac i za sicilijansku i za ameriku mafiju, a Calvi je koristio vatikanski novac za
ulaganja u banke i pothvate diljem svijeta, ukljuujui vaingtonski zloglasni kom
pleks Watergate.
Marcinkus i Vatikanska banka postali su veliki dioniari banke Ambrosiano, iji
je vlasnik bio Sindonin partner Calvi (zvan Boji bankar zbog svojih vatikanskih
veza). Sredinom 1982. godine, kad se mafijako-masonsko-faistiko-vatikanski plan
poeo dalje razmrsivati, osueni je Calvi pobjegao u London, gdje je pronaen obje
en za skelu ispod mosta Blackfriars u okolnostima s masonskim konotacijama. Sam
nekoliko sati prije toga, Calvijeva tajnica Graziella Corrocher - koja je sluajno bila
i knjigovotkinja Loe P2 - pala je ili bila gurnuta s prozora na treem katu zgrade
banke Ambrosiano.
Godine 1986. Sindona i jedan sukrivac osueni su zbog nareivanja ubojstv
Giorgia Ambrosolija. Kao steajni upravitelj, Ambrosoli je ustrijeljen 1979. godine
nakon to je pronaao dokaze o kriminalnoj aktivnosti u Sindonim dokumentima do
je radio u njegovu domu. Samo dva dana nakon to je osuen na doivotni zatvor,
Sindona je pronaen mrtav zbog trovanja cijankalijem u svojoj eliji. Iako se jo uvijek
raspravlja o tome je li Sindonina smrt posljedica samoubojstva ili ubojstva, on je prije
smrti rekao: Boje se da bih mogao odati neke vrlo kakljive stvari za koje oni ne el
da se objelodane.
Marcinkus je nakon jam stva da ga nee tuiti talijanske vlasti osramoen napu
stio Vatikan i vratio se u SAD kako bi se napola umirovio. Ironino je da je upravo
imenjak banke Ambrosiano - sveti Ambrozije milanski - u 4. stoljeu osudio s
kamate na pozajmice kao protivne prirodi.
Njujorki javni tuitelj Frank Hogan, koji je tuio nekoliko mjesnih mafijaa
zbog nezakonitog poduhvata [s P2], pokuao je izruiti i tuiti i Marcinkusa, ali bio
je blokiran intervencijom Bijele kue, napominje Wilson. Gelli, koji ima nekolik
optunica u Italiji, po svemu sudei ostaje slobodan i skriven.

240

VLADARI IZ SJENE

Ti su masoni organizirali prijevare koje su dovele do najveih bankovnih steaja

u amerikoj i talijanskoj povijesti", izvjetavaju Vankin i Whalen, meutim, tu kata
strofu vrijednu milijarde dolara ameriki mediji gotovo uope nisu pratili.
Birtanski autor Icke ponovio je strahove mnogih teoretiara zavjera kad je napi
sao: vrsto vjerujem da se neto slino dogaa u Velikoj Britaniji i u mnogim drugim
ravama [SAD-u], to odraava metode i ciljeve Loe P2.

241

Slobodno zidarstvo
protiv kranstva

Svaki pokuaj temeljite rasprave o unutarnjem funkcioniranju i filozofiji slo

noga zidarstva zapeo bi na beskrajnim pojedinostima i nerijeenim prijeporima. To
na kraju krajeva tajno bratstvo i trebaju mu odreene tajne.
Dovoljno je rei da slobodno zidarstvo predstavlja neskriveni most do mode
ga doba za tajna uenja drevnih misterija, ime se izlae gnjevu i Crkve i drave.
To je jasno tvrdio masonski autor Mason F Hali, napisavi: Slobodno je zi
stvo stoga vie od puke drutvene organizacije stare nekoliko stoljea, i moe se s
trati nastavkom filozofskih misterija i inicijacija drevnih naroda.
W ilmshurst je bio jo odreeniji. N apisao je: Kad je kranstvo post
dravnom religijom, a Crkva svjetskom silom, materijaliziranje njezina nauka b
se nastavilo i samo se poveavalo kroz stoljea. Um jesto da postane ujedinjuju
sila kao to su htjeli njezini voe, njezino vezivanje uz svjetovno vlasnitvo u *
nilo ju je razjedinjujuom. Zlouporabe su dovele do raskola i sektatva... dok su
protestantske zajednice i takozvane slobodne Crkve na nesreu posve otrgnule
izvorne tradicije, a njihova tobonja sloboda i nezavisnost nisu nita doli zaroblf
nost vlastitim idejama, koje nemaju veze s temeljnom gnozom ni razumijevanja
one M isterije koje se uvijek nalaze dublje od popularne javne religije odfeen
razdoblja... Od potiskivanja tih Misterija u 6. stoljeu, njihova predaja i uen
nastavljaju se u tajnosti i pod raznim krinkama, i tom nastavljanju pripada n
dananji masonski sustav.
Dakle, jo je jedna tajna otkrivena. Slobodni zidari i njihovi pretee prenosili
znanje tetno i opasno po organiziranu religiju.
Dok prihvaaju kranske ideale bratske ljubavi, milosra i istine, ak i masons
autori jasno govore da slobodno zidarstvo nije dodatak kranskoj religiji. Najdubi'
tajne reda, od kojih su neke, ini se, antiteza kranstva, izazivale su prilinu sumnj
mnogo godina, ukljuujui zabranu rane Crkve.
28. travnja 1738. godine, samo godinu nakon to je slobodni zidar Ramsey javr
povezao slobodno zidarstvo s izopenim vitezovima templarima, papa Klement XII
izdao je svoju slavnu bulu In eminenti. O sudio je slobodno zidarstvo kao pogansko
nedoputeno te zaprijetio izopenjem svim katolicima koji mu se prikljue.

242

VLADARI IZ SJENE

M odemi kranski autori nastavili su osuivati taj red. Masoni imaju samo
jedan cilj, zakljuio je Epperson, ,.da potpuno unite kranstvo..."
Drugi u slobodnom zidarstvu u najboljem sluaju vide podvojeno javno staja
lite. Novinar Still, koji je opirno analizirao tu skupinu, napisao je 1990. godine:
Svaka znaajka masonerije ini se da ima i dobru i lou stranu - zlo i dobroudno
tumaenje. Oni koji ele nai kransko tumaenje u njegovim simbolima mogu
pronai brojna objavljena masonska opravdanja. Oni koji ele pokazati d a je m ason
stvo zapravo oblik deizma - stvorenog za sve religije i vjere - to vrlo lako mogu
uiniti."
Websterova, ta rana istraivaica slobodnoga zidarstva i autorica, sloila se s
tim, napisavi 1924. godine: Istina je d a je slobodno zidarstvo u generikom smislu
naprosto sustav povezivanja ljudi radi bilo kojeg cilja, budui da je oito kako se ale
gorije i simboli, kao x i y u algebri, mogu tumaiti na stotine razliitih naina.
No, masonski autori sami otkrivaju da red nije bez metafizike ideje, zapravo
je u velikoj mjeri posveen razumijevanju boanskog. Osloboen od ogranienja
vjerovanja i sljedbe, mason je gospodar svih vjera, pie Manly R Hali. Slobodno
zidarstvo... nije vjerovanje ili nauk, nego univerzalan izraz boanske mudrosti... koja
se otkriva kroz tajnu hijerarhiju prosvijetljenih umova.
Hali je vidio slobodno zidarstvo kao svjetsko sveuilite koje poduava humani
stikim znanostima due sve koji ele sluati njegove rijei. Rekao je da su tradicije
stotine religija i znanje tisua narataja rodile masonsku filozofiju.
W ilmshurst je ustvrdio da je masonstvo sustav religijske filozofije po tome to
nam prua nauk o svemiru i naem mjestu u njemu.
Iako je pisao 1920-ih godina, Wilmshurst zvui kao pravi sljedbenik new agea.
Pisao je o pozitivnoj energiji, reinkarnaciji ili regeneraciji duha, kao i o osobnoj
auri , kojom je objanjavao kienu haljinu biblijskog Josipa. ak je otiao tako daleko
te ustvrdio: Ba kao to naa masonska organizacija ima vie skuptine i vijea... tako
u golemu sustavu nae svemirske strukture postoje stupnjevi vieg ivota, hijerarhije
nebeskih bia koja djeluju i pomau... iznad naeg shvaanja.
Navevi sve to, Wilmshurst tvrdi da se tajne slobodnog zidarstva tiu samoopaanja ljudske due, ali da izvan toga kratkog osvrta na tu temu nije preporuljivo
ovdje rei neto vie. Oito, nisu sve masonske tajne dostupne javnosti, usprkos
obilju objavljenog materijala.
Lako se vidi zato Still, Epperson, Websterova i drugi u slobodnom zidarstvu vide
podmukli pokuaj da se potkopa kranstvo. Still tvrdi da masonski inicijacijski obredi
predstavljaju sustav za postupno i neprimjetno poravnavanje ljudskih religijskih vjero
vanja. Tako se kranin polako potie da postane deist [onaj koji ne vjeruje u nadnaravnu
boansku intervenciju u ljudskom razvoju]; deist postaje ateist; ateist postaje sotonist.
Na jednom drugom mjestu Still se ogradio od tvrdnje da su masoni sotonisti.
Rekao je da je masonski bog zapravo Lucifer i objasnio da je razlika u tome to luciferovci misle da ine dobro, dok sotonisti znaju da su zli.

243

JIM MARRS

Epperson se slae s tim luciferovskim tumaenjem te pie: Dakle, unutarnja

tajna masonskoga reda d aje Lucifer njihov tajni bog. Citira metra Pikea: Moete
ponoviti 32., 31. i 30. stupnju - masonska se religija treba, preko svih nas inicirau visoke stupnjeve, pridravati istoe luciferskog nauka.
Wilmshurst je to objasnio tipinom masonskom nerazumljivou: Pogleda
se jasno, kranski i masonski nauk jednaki su po namjeri, premda se razlikuju
metodama. Prvi kae Via crucis [putem kria]; drugi Via lucis [putem Lucifera]
no ta su dva puta isti pu t.
To vjerovanje u dva odvojena, ali jednaka boga u znaajnoj mjeri podupire o
koji povezuju slobodno zidarstvo s francuskim katarima i starijim gnosticima, koje!
nemilosrdno istrijebila Katolika crkva. Obje su sljedbe bile poznati dualisti, oni k
vjeruju u jednaku snagu dobra i zla, svjetla i tame.
Znakovito je da su se 1980-ih godina kranski fundamentalisti uznemirili
su saznali da je trust Lucis, njujorka neprofitna new age organizacija oslobode;
poreza koja se bavi stvarima omiljenim meu tajnim drutvima, poput ekonomi'
i ekologije, prvobitno osnovana kao nakladnika tvrtka Lucifer. Objavljivala je dje
Alice Bailey i madame Blavatsky, koje su zagovornice teozofije. Predstavnici trus
objasnili su da Lucifer tu znai luonoa ili zvijezda Danica te da nema nikale
veze sa Sotonom kako se openito smatra ,
Suprotno od ideje da su Pike i drugi masoni naprosto Sotonini tovatelji, nek
liko masonskih autora pokazuje da se tu ne radi o tako pojednostavljenim stvarim
ak i antimasonski autor Epperson pokazuje da je Pike dublje prouio svoju tem
navodei rijei iz Pikeove knjige Magnum Opus: Svi su priznavali dva boga s razli'5
tim okupacijama, jedan ini dobro, a drugi zlo koje nalazimo u prirodi. Prvi se naziv
bogom', drugi demonom. Perzijanci ili Zaratustra prozvali su prvog Ormuzd,
drugog Ahriman, i za prvog kau da predstavlja narav Svjetla, a drugi Tame. Egip
su prvog nazivali Oziris, a drugoga Tifon, njegova vjenog neprijatelja.
Still je objasnio da, prema luciferovcima, Bog ima dvojnu narav - stranu pun
Ijubavi, Lucifer, i lou stranu, Adonaj, jednake moi, ali razliitih nakana. Tu idej
simbolizira budistiki kruni simbol janga i jina ili uzorak crno-bijelog polja koji
via na podovima masonskih loa ili zgradama , pie on.
Pike pie da je Adonaj, jedno od biblijskih imena za Boga, bio suparnik Ozirisa,
egipatskog boga sunca, vane figure u masonskim tradicijama.
Neki antimasonski autori vide u masonskim simbolima starog Egipta povratak
tovanju poganskoga boga Sunca. Meutim, Pike u svojoj knjizi Morals and Dogm
(Moral i dogma), namijenjenoj samo masonskoj jezgri, jasno daje do znanja da je to-j
vanje Sunca krivotvorenje starijeg vjerovanja. Prije vie tisua godina ljudi su tovali
Sunce... Prvobitno su gledali u krugu [zvijezdi naeg Suneva sustava] nevidljivog
boga... tovanje Sunca [nevidljivog boga] postalo je temelj svih antikih religija.

* Zapravo putem svjetla", nap. ur.

244

VLADARI IZ SJENE

Ta tajna postaje jasnija nakon to se pomnijom analizom otkrije da je taj veliki

graditelj svemira vrhovno stvaralako bie, dok prema Pikeu bog sunca [Oziris]...
nije stvorio nita.
Masonski autori razlikuju nebesko Sunce i boga Sunca, koji je, kako kau,
nositelj svjetla. Dar svjetla - koje se obino tumai kao znanje - uvelike se potuje u
masonskim obredima. Zanimljivo je da se naziv zvijezda Danica i nositelj svjetla
povremeno odnose na Isusa.
Dakle, jedna masonska tajna odrava vjerovanje starih gnostika i katara prema
kojemu postoji samo jedan veliki stvaralaki kozmiki bog, koji se u masonskoj litera
turi naziva velikim graditeljem svemira, ali da moda postoje dva suprotna aspekta tog
boanstva. Skriveni je aspekt tog vjerovanja ideja da su u dalekoj prolosti Zemljom
hodali bogovi, ili mona neljudska bia iz hebrejske Biblije i jo starijih babilonskih
i sumerskih legendi. Prema raznim predajama, upravo su ti bogovi donijeli ljudima
civilizaciju i znanost.
Da su slobodni zidari iz jezgre razumjeli znanstvena, kao i metafizika naela,
ilustrira njihovo tovanje grkih spisa koje su Platonovi uenici nazivali Hermes
Trismegistos, po grkom bogu Hermesu, koji je utemeljio alkemiju i geometriju.
Slobodni zidari crpe svoju filozofiju i od grkog filozofa Pitagore, koji je uvelike utje
cao na Platona, idola Cecila Rhodesa i Johna Ruskina.
I
Pitagora, koji je tvrdio da se Zemlja kree oko Sunca, i hermetiki spisi navodno
su koristili tajnu znanost koja je preivjela Noin potop. Hermes, kojega su Egipani
tovali kao Thotha i smatrali d a je imao duboko znanje o bogovima i zvijezdama, izra
zio je naelo kako gore, tako i dolje. To je ukazivalo na znanje o sveopem jedinstvu,
to se zgodno usporeuje s Einsteinovom jedinstvenom teorijom polja. Od najma
nje stanice do najirih galaktikih prostranstava prevladava repetitivni geometrijski
zakon, i to se shvaalo od najstarijih vremena, objanjava Laurence Gardner.
W ilmshurst tvrdi da e osoba koja dosegne vrhunac masonske vjere postati
svjesna da je mjerilo univerzuma, shvatit e da su Zemlja, nebesa i sav njihov sadraj
vanjska oitovanja, projicirane slike odgovarajuih realnosti prisutnih unutar nje.
Alkemija je postala poznata kao hermetika znanost, a slobodno zidarstvo
sadri i hermetike ogranke i hermetike obrede. Mitsku i maginu praksu alkemije
proslijedili su Egipani. Bilo je to vie od znanosti, objanjavaju Picknett i Prince.
Praksa je obuhvaala finu mreu meusobno povezanih djelatnosti i naina razmi
ljanja, od magije do kemije, od filozofije i hermetike do svete geometrije i kozmo
logije. Takoer se bavila onim to ljudi danas nazivaju genetikim inenjeringom i
metodama odgaanja procesa starenja te pokuajima stjecanja fizike besmrtnosti.
N e moe biti dvojbe da su neki takozvani [masonski] visoki stupnjevi oito
proeti hermetikim elementima. To se ne moe porei, pie masonski povjesniar
Mackey. Ta je hermetika tradicija koncentrirana u tajnom drutvu bliskom slobod
nim zidarima - rozenkrojcerima.

245

j Rozenkrojceri

Neki istraivai smatraju da je slobodno zidarstvo poteklo iz starijih mistini

tradicija rozenkrojcera, tajnoga bratstva sa znanjem koje navodno see do antike.
U dokumentima koji su danas dostupni u Francuskoj stoji d a je Red ruina kri
utemeljio 1188. godine predmasonski templar po imenu Jean de Gisors, vazal engl
skog kralja Henrika II. i prvi nezavisni veliki metar Sionskog reda.
Neki noviji autori, meutim, smatraju da su rozenkrojcerstvo i slobodno zidars
dvije odvojene filozofije koje su se spojile tek u 18. stoljeu uz utjecaj iluminata.
Sto god bilo tono, ostaje injenica, to potvruje i Mackey, da je rozenk"
cerski element bio vrlo rasprostranjen meu Hautes Grades ili visokim stupnjevi
[slobodnih zidara] na europskom kontinentu sredinom 18. stoljea.
Premda roznekrojeceri tvrde da vuku podrijetlo jo od starog Egipta pa i otprij
njihovo se ime poelo spominjati tek 1614. - 1615., s objavljivanjem dviju rasprav
Jednu, pod naslovom Fama Frateniitatis Rosae Crusis ili Prikaz rozenkrojcersk
bratstva, navodno je napisao Christian Rosenkreutz (u doslovnom prijevodu: r ir '
kri), a potanko opisuje njegova putovanja kroz Svetu Zemlju i mediteransko podru
je te stjecanje ezoterinoga istonjakog znanja. Nakon uenja s prosvijetljenim
njolskim alutnbradosima, Rosenkreutz se vratio u Njemaku, gdje je utemeljio R
ruina kria.
Ime se razliito tumailo kao igra s prezimenom Rosenkreutz, kao izvedenica
latinskog ros ili rosa i crux ili kri, kao kemijski simbol za svjetlo - dakle, zn an je,!
kao aluzija na krvavi Isusov kri ili crveni kri. na titovima vitezova templara. Gr
Mirabeau, masonski voa Francuske revolucije, tvrdio je da rozenkrojceri zaprav
nisu nita drugo doli izopeni vitezovi templari koji su nastavili djelovanje pod d
gim imenom.
Fiktivne rasprave, poznate kao rozenkrojcerski manifesti, razotkrivale su post
janje toga tajnog bratstva i obeavale dolazak doba prosvijetljenosti zajedno s otkriv
njem drevnih tajni. Najvjerojatnije ih je napisao Johann Valentin Andrea, njema
luteranski sveenik koji je mnogo putovao po Europi prije nego to je postao duhov
savjetnik vojvode od Brunsvvicka, predsjednika masonskog skupa u Wilhelmsbadu
masonskog elnika povezanog s Vilimom od Hessea i Rothschildima.

246

VLADARI 12 SJENE

Prema Mackeyju, Andrea je smislio te rasprave u nastojanju da prodrma drutvo

kako bi se okolnosti njegovih blinjih mogle popraviti, a suha, jalova teologija Crkve
preobratiti u neki ivotniji, djelatniji, ovjeniji sustav.
Trea rozenkrojcerska publikacija, fantazija Chemische Hochzeit ili Kemijsko
vjenanje Christiana Rosenkreutza, bila je toliko ispunjeno simbolikim referencama
na izopene vitezove templare da ju je Katolika crkva osudila zajedno s roznekrojcerskim manifestima. Jedno rano njemako rozenkrojcersko drutvo zvano Red zlatnog
ruina kria postalo je temelj masonskog Reda strogog obreda, koji je mnogo godina
kasnije skrivao iluminate.
Crkva je rozenkrojcere smatrala sotonistima i optuivala ih da sklapaju ugovore s
avlom i rtvuju djecu. Drugi su ih smatrali preteama dananje znanstvene analize,
kao i zatitnicima drevnih tajni.
Meu istaknute rozenkrojcere spadaju Dante Alighieri (autor Boanstvene kome
dije), dr. John Dee (znanstvenik i pijun 007 kraljice Elizabete I.), Robert Fludd
ikoji je sudjelovao u prevoenju Biblije na engleski za kralja Jakova I.) i sir Francis
Bacon, iji su spisi nadahnuli kolonizaciju Amerike. Premda je ivio prije tog reda,
Picknett i Prince nalaze rozenkrojcerske ideale i kod Leonarda da Vincija, za kojega
tvrde d a je nainio slavno torinsko platno pomou rane fotografske tehnike, sluei se
vlastitim crtama lica kao modelom.
Veina istraivaa vidi rozenkrojcerski pokret kao veliku silu u tadanjoj borbi
izmeu znanstvenoga racionalizma i crkvene dogme, koja je rezultirala raspadom
Svetoga Rimskog Carstva, nastankom protestantizma i nakon toga Anglikanske crkve,
o i renesanse. Prema Picknettu i Princeu, nije pretjerano rei da rozenkrojcerstvo
t renesansa, [naglasak u izvorniku]
Gardner dodaje: Nakon [protestantske] reformacije, rozenkrojcerski je red bio
velike odgovoran za novo, duhovno svjesno okruenje. Ljudi su otkrili da je apostola povijest rimskih biskupa potpuna prijevara i da je Crkva smiljeno sabotirala priu
Isusu. Takoer je postalo oito da su rozenkrojceri - poput katara i templara prije
jih - imali pristup drevnom znanju koje je imalo vie prave vrijednosti od svega to
irio Rim.
Ali, uspon protestantskih redova malo je toga uinio da bi smanjio nasilje
smjereno protiv bilo koga tko se otklanja od aktualnog naina razmiljanja. Gardner
'jetava da su, ironino, rozenkrojcerski znanstvenici, astronomi, matematiari,
oreplovci i arhitekti postajali rtvama opasne protestantske elite. Anglikanski sveeici nazivali su ih poganima, okultistima i hereticima, ba kao ranije Rimska crkva.
Tako je racionalne humanistike rozenkrojcere Crkva otjerala u ilegalu. Kad
1717. godine osnovana masonska Velika matina loa, rozenkrojcerski elnici
hristopher Wren i Elias Ashmole uvrstili su unutar reda spekulativnu masoneriju
ziranu na rozenkrojcerima. Upravo je deklarirani rozenkrojcer Ashmole, prema
ebsterovoj, koncipirao tri postojea masonska stupnja koje je usvojila Velika loa.
vetnaestostoljetni masonski autor J. M. Ragon ustvrdio je da su se rozenkrojceri i

247

JIM MARRS

slobodni zidari spojili u to vrijeme, ak se i sastajui u istoj sobi u M ason s' Hallu
Londonu.
Nakon 1750. godine... tamo gdje su postojale jasne razlike izmeu maso;
rozenkrojcera i organizacija koje su se pozivale na templarsko podrijetlo, iznena
su sve te skupine postale tako vrsto isprepletene da su se inile praktiki jednom
istom , izvjetavaju Picknett i Prince.
Dva konkurentska roznekrojcerska reda danas su jo aktivna u SAD-u. Oi
tvrde da posjeduju tajne koje su im proslijeene iz starog Egipta i oba su predm
ismijavanja i prezira od religijskih fundamentalista.
Rozenkrojcerske su publikacije doista pokazivale znanje koje je uvelike nadm
ivalo doba njihovih utemeljitelja. Gardner je glatko ustvrdio da rozenkrojcerska fil
zofija vue podrijetlo preko Platona i Pitagore do egipatske misterijske kole farao
Tutmozisa III., oko 1500 godina prije Krista. Tu vezu potvruju i nalazi Websterov
Ona pie: Rozenkrojcerstvo je bilo spoj drevne tajne tradicije koju su praoci proslij
dili preko grkih filozofa i prve idovske kabale.

248

O s v rt

Kao i u sluaju dvadesetostoljetnih ratova i sukoba, tragovi agitiranja i manipuranja tajnih drutava pronaeni su i u ranijim pobunama i revolucijama, ukljuujui
meriki graanski rat te Francusku i Ameriku revoluciju.
to se tie lokalnoga amerikog sukoba, postaje jasno da su europski posrednici
taknuli nasilje i na Sjeveru i na Jugu. To je agitiranje nalo plodno tlo meu domam fanaticima kao to je John Wilkes Booth, lan tajnih Vitezova zlatnoga kruga.
Europski bankari i pozajmljivai, pod vodstvom sveprisutnih Rothschilda,
nancirali su obje strane. U biti, Ameriki graanski rat bio je borba za kontrolu
meu europskih bankara i Abrahama Lincolna - jedinog ovjeka u SAD-u koji je,
ini se, shvaao koje su sile u igri.
Nakon izbijanja rata, Britanija i Francuska koncentrirale su postrojbe u Kanadi i
Meksiku oekujui pravu priliku da iskoriste situaciju. Tek je Proglas o osloboenju"
predsjednika Lincolna istaknuo ropstvo kao glavni uzrok sukoba, a potajna intervenj a ruske mornarice osujetila je taj plan za razbijanje SAD-a.
Bio je to neuspjeh za europska tajna drutva, koja su uspjeno unitila i Crkvu
i monarhiju u Francuskoj izmeu 1789. i 1799. godine. Najprije agitirajui preko
' kobinskih drutava, a kasnije se sluei plaenim agentima koji su vodili svjetinu
na Bastilju i plemike domove, lanovi tih drutava potaknuli su revoluciju i kasnije
davinu terora.
Uloga slobodnih zidara, i poglavito iluminiziranih loa, bila je oita i u toj
ncuskoj tragediji. Neke masonske publikacije ponosno su priznale umijeanost
slobodnih zidara. Mnogi masoni, ukljuujui predsjednika Thomasa Jeffersona, podr
avali su Francusku revoluciju i prve pobune u mladim Sjedinjenim Dravama.
ak je dokumentirana i umijeanost slobodnih zidara u Ameriku revoluciju,
' r mnogi su kolonisti bili angairani u bojnim loama prije raskida s Britanijom.
Moda je upravo bratoubilaki karakter pobune sprijeio daleko nadmoniju englesku
ojsku da energino povede rat protiv odrpanih kolonijalnih pobunjenika, osiguravi
ko uspjeh njihove pobune.
Slobodno zidarstvo, koje je preraslo u vanu i monu silu nakon revolucije,
pretrpjelo je ozbiljan neuspjeh poevi od otmice kapetana Williama Morgana 1826.

249

JIM MARRS

godine. Sumnjiavi lanovi antimasonskoga pokreta izazvali su dugogodinji gubi

lanova i ugleda tog reda.
I to je moda bilo jednako dobro, budui da dokumentirana povijest njema'
iluminata jasno ukazuje na postojanje tajnoga drutva ija je svrha ruenje svake vi
i religije. Usprkos zakonima protiv tog reda, iluminati su se samo sakrili meu
novima slobodnih zidara. Njihove ideale nastavili su promicati tajni Okrugli sto
Cecila Rhodesa, potpomognuti snagom frankfurtske loe, koja je bila pod kontro
hesenske vladarske obitelji, Rothschilda i njihovih suradnika.
Grof od Saint-Germaina i drugi magiari prenijeli su drevno znanje s Blis
istoka u jezgru slobodnoga zidarstva. To je znanje ukljuivalo tajne predaje vezane
biblijski prikaz Isusova ivota kao i uz podrijetlo i svrhu ovjeanstva, koje su
mnogoemu razlikovale od tadanje crkvene dogme. Ustvari, mnogi kritiari slo
noga zidarstva, tada i danas, optuuju taj red da je protukranski, ako ne i izra
sotonistiki. Takve su optube iziskivale krajnju tajnovitost, budui da su otpa
od Crkve dugo bili podvrgnuti osudi zajednice, pa ak i fizikom nasilju.
Tajnovitost je ostala uobiajenom meu tajnim drutvima sve do kraja 20.
ljea kad je otkriveno da su lanovi talijanske loe Propaganda l)ue (P2) pota
faistiku urotu koja je ukljuivala Vatikan, neke velike banke, mafiju i CIA-u.
Tajne slobodnoga zidarstva zacijelo su duboke i izuzetne, s obzirom na to da
zbog njih njegovi lanovi stoljeima ustrajno nastojali zatititi i propagirati svoje 7
nje unato slubenoj i crkvenoj osudi te ugnjetavanju. Potpuno je jasno da to zn
koje se prenosilo uglavnom putem obrednih alegorija i simbola, potjee iz razd
starijeg od drevnog Egipta.
Vrlo je znakovito da mnoga ezoterina vjerovanja potjeu iz Egipta te osobit
drevnih kultura Perzije.
No, svaka rasprava koja se tie filozofije, magije i religije brzo zapne u m
definicija, tumaenja i osobnih vjerovanja. Neosporna je injenica da postoji zna"
prapovijesni prizvuk u nauku i slobodnoga zidarstva i rozenkrojcera. To e biti po
istraeno u vezi s drevnim misterijima.
Meutim, prvo valja razmotriti kako su neke niti toga drevnog znanja stigle
slobodnih zidara. ini se da su glavni izvor tih drevnih tajni bila otkria jedne sk
ne srednjovjekovnih vitezova: legendarnih vitezova templara.

250

etvrti dio

STARIJA TAJNA DRUTVA

Tem plarsko poznavanje rane p o vije s ti kranstva nesum njivo je
bilo je d n im o d glavnih razloga za njiho v p ro g o n i ko n a n o ukinue.
Manly P. Hali, masonski filozof

U ranom srednjem vijeku, nakon pada Rimskoga Carstva, jedna je religija stekla
potpunu prevlast u zapadnom svijetu: kranstvo. Premda se naoko temelji na uenju
Isusa Krista, uenjaci danas mogu pratiti evoluciju kranstva preko ideologija Grke,
Egipta i Babilona sve do mnogo starije kulture Sumera.
Novija otkria izgubljenih spisa koja datiraju iz razdoblja prije Isusova vremena
pruaju nam vrlo potrebne podatke za popunjavanje praznina u znanju i o njemu i
o njegovu vremenu.
Zbog nedostatka izvjetaja o Isusu iz prve ruke, otre rasprave o kranskim vjevanjima i teologiji trajale su stoljeima od doba svjetovne moi Svete rimokatolike
.univerzalne crkve koja se razvila u srednjem vijeku.
Do pada Konstantinopola 1453. godine, Rimska je crkva bila vrhovni autoritet
u zapadnom svijetu. Pozajmljivanjem novca i davanjem blagoslova, Vatikan je name
tao svoju volju kraljevima i kraljicama te kontrolirao ivote obinih graana pomou
Taha od izopenja i svoje zloglasne inkvizicije.
Najbolje i najpametnije europske ljude sveenstvo je poticalo na borbu za Boga
dravu, a kranska je europa pokretala jedan kriarski rat za drugim protiv musliana koji su drali Svetu zemlju na Bliskom istoku. Mo Crkve postajala je sve cenaliziranija i sveobuhvatnija.
Neki od tih ljudi, osobito u junoj Francuskoj gdje su postojale veze s odredenim
endama o Mariji Magdaleni i njezinim potomcima, imali su znanje o tajnim tradi
cijama koje su se kosile s uenjima Crkve. Kriarski su ratovi predstavljali prikladan
govor za zauzimanje Svete Zemlje i potragu za potvrdom tih tradicija.
Neki istraivai ak sugeriraju da su kriarski ratovi moda bili nadahnuti tom
Dtragom za skrivenim znanjem. Prema francuskom autoru Gerardu de Sedeu, Petar
stinjak - za kojega se openito smatra da je odigrao znaajnu ulogu u poticanju
oga kriarskog rata, zajedno sa svetim Bernardom, bio je osobni uitelj voe kriaroga rata Godefroyja de Bouillona, ovjeka povezivanog s vitezovima templarima.
Stigavi u Svetu Zemlju, kriari su oito pronali nekakvu potvrdu heretikih
ideja koje podupiru starije predaje, uglavnom one koje su kruile junom Francuskom,
a razlikovale se od uenja Crkve. Upravo je taj sukob doveo do stvaranja drutava koja

253

JIM MARRS

su se sluila tajnovitou kao zatitom od Rimske crkve koja je, s druge strane, pt
braniti svoju utvrenu teologiju sve nasilnijim sredstvima.
Prema mnogim novijim izvjetajima, barem jedna skupina kriara donijela je
sobom vie od pukih heretikih glasina - navodno su se vratili u Europu s vrs
dokazima zablude i dvolinosti crkvene dogme. Ti su kriari s vremenom pos
poznati kao heretici i bogohulnici, i Crkva ih je pokuala istrijebiti. Bili su to vite
templari, ije predaje ive i danas unutar slobodnoga zidarstva.

Vitezovi templari

Religiozno-vojniki Red siromanih Kristovih vitezova i Salomonova hrama

novan je 1118. godine kad je devet francuskih kriara dolo pred jeruzalemskoga
alja Balduina i zatrailo da im se dopusti tititi hodoasnike koji putuju u Svetu
miju. Takoer su zatraili doputenje da odsjednu u ruevinama Salomonova
ama.
Zahtjevi su im odobreni i red je postao poznat pod imenom hramovnici ili temri.

Malo se pozornosti daje templarima u povijesnim knjigama, a njihova uloga u

likovanju buduih dogaaja uglavnom se spominje u fusnotama. Poznato je da je
' cvjetao, postavi izvanredno bogat i utjecajan, sve dok ih 1307. godine nisu uniili zavidni francuski kralj i papa, koji su se bojali njihovih tajni.
Kao to je sluaj s veim dijelom povijesti, i ova pria govori vie nego to je reeno
koj javnosti. Uz unitenje templara, Crkva je nastojala izbrisati sve dokaze o tom
u i njegovim tajnama, koje su ukljuivale najdublje misterije kranstva - pitanja
o kakljiva da je templare morala unititi ista ona Crkva koja ih je zaredila.
Sve donedavno, veina onoga to se znalo o podrijetlu templara stiglo je od frakog povjesniara Guillaumea de Tyrea, koji je pisao nakon vie od pedeset godina
lije tih dogaaja. Njegov je izvjetaj povran, nepotpun i moda ak netoan u
im stvarima. Danas, zahvaljujui trudu brojnih uenjaka, zapisi su potpuniji i
rinos templara je preispitan.
Bliski je istok u to doba bio u previranju. Godine 1099. vitezovi Prvoga kriarrata, pod vodstvom Godefroyja de Bouillona, oslobodili su sveti grad Jeruzalem
muslimana i stvorili kransko kraljevstvo pod tim imenom. Ali, seoska podruja
u ni izdaleka bila mirna, pa je put od luka istonoga Sredozemlja do svetoga grada
pogibeljan.
Stoga je devet vitezova zatrailo od jeruzalemskog kralja Balduina II. da im
usti utemeljiti vojniki red i nastaniti se u istonom krilu njegova dvorca koji je
niio s nedavno osvojenom damijom Al-Aqsa, nekadanjem mjestu hrama kralja
omona. Balduin je pristao i ak dao vitezovima malu plau. Zbog toga su neki
ivai smatrali da je Balduin moda potajno znao za njihove aktivnosti.

255

JIM MARRS

Te su vitezove vodili Hugh de Payens - plemi u slubi svoga bratia Hugh

grofa od Champagne - i Andre de Montbard, ujak Bernarda iz Clairvauxa, ciste:
kasnije poznatog kao sveti Bernard. Montbard je bio i vazal grofa od Champa
Barem dva izvorna viteza, Rosal i Gondemare, bila su cistercitski redovnici p
odlaska u Jeruzalem. Zapravo je cijela skupina bila blisko obiteljski i na druge n a "
povezana s cistercitima i flamanskim vladarima.
Payens i njegovih devet drugova dolazili su ili iz Champagne ili iz Langued
a meu njima je bio i grof od Provanse, i posve je oito da su otili u Sv
Zemlju s odreenim zadatkom na um u, piu Picknett i Prince. Provansa granii
Languedocom i ukljuuje Marseille, kamo je navodno Marija Magdalena doputov
nakon raspea Isusa Krista.
U pismu poslanom iz Champagne 1114. godine biskup iz Chartresa est'
grofu na njegovoj nakani da se pridrui la Milice du Christ (Kristovim vojnicim
uzoru vitezova templara. Osim toga, Graham Hancock pie da je utvrdio kako
Payens i Champagne putovali zajedno u Svetu zemlju 1104. godine i zajedno se vra
u Francusku 1113., ukazujui na to da su se planovi za takav red kovali ve nekol'
godina prije primanja kod kralja Balduina.
Ironija je u tome da se kasnije Champagne i sam pridruio templarima, posta
zapravo vazal vlastita vazala. Objanjenje za taj neobian dogaaj - i znakovit
se tie samog reda - u tome je da se na odanost nisu zaklinjali ni kralju ni svojem
velikom metru, nego svojemu religijskom dobrotvoru opatu Bernardu iz Clairvau
koji je i dalje podupirao tu skupinu dok se sam sve vie isticao. Kanoniziran je 117
godine.
U prvih devet godina postojanja taj neslubeni red nije primao nove lan o '
to je neobina okolnost za jednu malu skupinu koja tvrdi da titi jeruzalemske put
ve. Povrh toga, zatitu hodoasnika ve je provodio drugi red, Vitezovi svetog Iva
Jeruzalemskog, poznati i kao hospitalci.
Ideja da bi samo devet vitezova moglo uspjeno obilaziti puteve koji vode
Jeruzalem besmislena je. Oito je da su templari imali posve drugi razlog za putovanf
u Svetu Zemlju. N isu se osobito trudili uvati puteve, prepustivi zatitu hospital
cima. Umjesto toga, templari su se drali svojega prebivalita i kopali u potrazi
blagom duboko pod ruevinama prvoga trajnoga idovskog hrama.
Salomonov hram, prvi put izgraen prije nekih 3000 godina, zapravo je isplani
rao njegov otac, biblijski kralj David. Kralj Salomon izgradio je hram na brdu Morij
u Jeruzalemu.
Prije izgradnje hrama u Jeruzalemu Jahvin je dom od izlaska iz Egipta bio obian
ator. Prema predaji, taj prenosivi hram uvao je zavjetni koveg, za koji se govoril
da je sredstvo komunikacije s Bogom. Jedan hebrejski naziv za njihov hram bio j
hekal, to je sumerski naziv za veliku kuu. Zaptavo, neki su strunjaci tvrdili d a je
Salomonov hram gotovo kopija sumerskog hrama podignutog u ast boga Ninurte
tisuu godina ranije".

256

VLADARI 12 SJENE

Salomonov hram bio je uniten tijekom babilonskog osvajanja oko 586. pr. Kr.,
a kasnije ga je obnovio kralj Zorobabel nakon to su se Zidovi vratili iz suanjstva.
Velik dio novoga nacrta temeljio se na viziji proroka Ezekijela, koji je u Starom zavjetu
opisao svoja iskustva s leteim napravama. U Isusovo doba Zorobabelov je hram u
velikoj mjeri preraen, postavi hram Heroda Velikog. Uniten je samo etiri godine
nakon zavretka 70. godine, za vrijeme idovskog ustanka protiv Rimljana. Danas se
ostaci idovskih hramova nalaze unutar Omarove damije, najvanijega islamskog
svetita nakon Meke i Medine.
Nema dvojbe da su templarska iskapanja bila opsena. Godine 1894. skupina
britanskih inenjera pod vodstvom porunika Charlesa Wilsona otkrila je dokaze pri
sutnosti templara dok je crtala karte podzemnih prostorija ispod brda Morije. Pronali
su nadsvoene prolaze s lukovima od zaglavnoga kamenja, to je tipino templarsko
djelo. Pronali su i ostrugu, dijelove maa i koplje te mali templarski kri koji je jo
uvijek izloen u kotskoj.
Upravo su za vrijeme tih iskapanja, prema nekoliko izvjetaja, templari pronali
svitke s tajnim znanjem koji se, opet, najvjerojatnije tiu Isusova ivota i njegovih
veza s esenima i gnosticima. Takoer, navodno su pronali legendarne zavjetne ploe
koje je dobio Mojsije, kao i druge relikvije - moda ak i legendarni zavjetni koveg i
Longinov ma - koje su se mogle iskoristiti za potvrdu njihova prisvajanja religijskog
utoriteta pored Rimske crkve.
Takve izvjetaje uvelike podupire otkrie dokumenta urezanog u bakar pokraj
itaka pronaenih u Kumranu na sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora 1947.
ine. Taj bakreni svitak", preveden sredinom 1950-ih godina na Sveuilitu u
lanchesteru, ne spominje samo golemo blago, i u zlatu i u literaturi, nego zapravo
isuje i gdje je skriveno - na mjestu templarskih iskapanja ispod Salomonova hrama,
svoj se prilici radilo o jednoj od nekoliko kopija, od kojih je jedna dopala u ruke
mplarima. S podrobnim uputama za skrivene idovske dragocjenosti, bakreni svik bio je doslovno mapa blaga.
Hancock smatra da je potraga templara bila samo djelomino uspjena. D a su
mplari pronali koveg, sigurno bi ga trijumfalno donijeli u Europu. S obzirom na
da to nisu uinili, ini mi se da se s potpunom sigurnou moe zakljuiti da ga
isu pronali, pie on. Hancock teoretizira d a je koveg odavno prebaen u Etiopiju,
je je i dalje skriven.
Prema Laurenceu Gardneru, povrh zlata, templari su iskopali i brojne drevne
kopise na hebrejskom i starosirijskom... mnogi od njih prethode evaneljima, predvljajui izvjetaje iz prve ruke koje nisu ureivali nikakvi crkveni strunjaci. iroko
prihvaeno da su vitezovi imali uvid koji je zasjenjivao ortodoksno kranstvo, uvid
;g kojega su bili sigurni da je Crkva pogreno protumaila i Bezgreno zaee i
skrsnue.
Bogatstvo koje su pronali, kao i posjedovanje izgubljenih dokumenata, mogli
objasniti zato su ih tako brzo prihvatili zapanjeni crkveni elnici. Prema Knightu

257

JIM MARRS

i Lom asu, templari su oito posjedovali najie kranske dokumente - kudi

mo vanije od sinoptikih evanelja! S tim su znanjem templarski voe, izravno
neizravno, zacijelo u velikoj mjeri plaili crkvene dunosnike, to je dovelo do veli
rasta i moi.
Ne primivi gotovo cijelo desetljee nijednoga novog lana i tvrdei da su s=
mani, iako je veina njih bila lanovima vladarskih obitelji ili povezana s nji
njihov izvorni peat prikazuje dva viteza koji dijele jednog konja - bogatstvo tog
iznenada je naraslo.
Njihovi su voe poeli putovati, primajui nove lanove i stjeui odobrava
Crkve i europskih vladarskih kua.
i 1. sijenja 1128. godine, templarski veliki metar Payens i Montbard otputosu u Troyes, oko 120 kilometara jugoistono od Pariza, kako bi se zauzeli za slu
priznanje Crkve pred, upravo radi toga sazvanim, koncilom. Taj su koncil inili
liki nadbiskupi, biskupi i opati, ukljuujui Montbardova neaka, svetog Berna
dotad elnika utjecajnoga cistercitskog reda. Uz pristanak kralja Balduina, konc'
potvrdio templare kao slubeni vojniki i religijski red. To je rezultiralo potvrivanf
pravila ili statuta od strane pape Honorija II. kojim se odobravaju doprinosi t
redu.
Taj je propis pripremio sveti Bernard i kopirao je strukturu cistercitskog
Kako bi poduprlo religijsku stranu reda, pravilo je, izmeu ostalih stvari, nala
svim novim templarima da se zavjetuju na krepost i siromatvo, to je ukljuiv
predaju sve imovine redu. S vojnike strane, templarima je bilo zabranjeno povla'
u borbi ukoliko ih neprijatelj brojano trostruko ne nadmai i njihov zapovjednik
odobri uzmak.
Struktura reda pretea je slobodnoga zidarstva. Svaki lokalni ogranak nazivao
hramom, a njegov zapovjednik pokoravao se velikom metru i izvjetavao ga.
Poloaji su bili podijeljeni na etiri razreda - vitezove, narednike, kapela
sluge. Kao i u kasnijem slobodnom zidarstvu, veoma se naglaavalo uvanje tajni i
javnosti i od kolega templara. Picknett i Prince piu da, s obzirom na strogu pira
dalnu zapovjednu strukturu reda, vjerojatno veina vitezova templara nije bila nf
vie od obinih kranskih vojnika kakvima su se inili, ali jezgra je bila druga
Mo i ugled reda brzo su rasli, i na vrhuncu popularnosti lanstvo je brojilo
20 000 vitezova. Uoljivi bijeli ogrta ukraen crvenim kriem, kakav su nosili "
vitezovi templari, uvijek se vidio u vrevi bitke. Njihov je ugled brzo poeo konkuri
onom modernih borbenih elita poput amerikih marinaca, britanskog SAS-a ili r?
jeg njemakog Wajfen SS-a. [Payens i Montbard] otili su na zapad bez iega i vra
se s papinskim propisom, novcem, dragocjenim predmetima, zemljinim posjedi)
i ne manje od 300 unovaenih plemia koji e slijediti Hugha de Payensa kao vod
velikog metra znaajnog reda, piu Knight i Lomas.
Nakon godinu dana [od koncila u Troyesu] posjedovali su zemlju u Francus'
Engleskoj, kotskoj. panjolskoj i Portugalu , napominju Baigent i Leigh. Unu

258

VLADARI IZ SJENE

jednoga desetljea posjedi e im se proiriti do Italije, Austrije, Njemake, Maarske i

konstantinopola. Godine 1131. aragonski kralj oporuno im je ostavio treinu svojih
posjeda. Do sredine 12. stoljea red se afirmirao kao najbogatija i najmonija institu
cija kranstva, uz iznimku papinstva.
Doprinosi od vladarskih obitelji nisu bile samo u novcu ili zemlji. lanovi su
dobivali titule lordova, baruna, status zemljoposjednika i dvorce. Veliki metar Payens
imao je mnoge visoke veze. Bio je oenjen Catherineom de Saint-Clair, keri iz ugled
ne kotske obitelji koja je darovala zemlju juno od Edinburgha, gdje je sagraen prvi
templarski preceptorat izvan Svete Zemlje. Sveti Bernard - koji je toliko podupirao
templare u Troyesu - i njegov cistercitski red takoer su napredovali. Prema Baigentu,
Leighu i Lincolnu, cisterciti su bili praktiki insolventni prije osnivanja templara, ali
potom su doivjeli iznenadan i brz rast. ,,U sljedeih nekoliko godina utemeljeno je
vie opatija , piu oni. Godine 1153. bilo ih je vie od 300, od kojih je sveti Bernard
osobno osnovao njih 69. Taj izvanredni rast izravno se podudara s napredovanjem
templara.
Godine 1139. papa Inocent II. - tienik svetoga Bernarda - obznanio je da
templari ubudue nee odgovarati nijednom autoritetu osim papinskog. Doputenje
djelovanje izvan svake lokalne kontrole znailo je osloboenje od poreza, to je
znaajno povealo bogatstvo reda. Papa je takoer dodijelio templarima posve neuoiajeno pravo da grade vlastite crkve. Prema Baigentu i Leighu, unutar templarskih
enklava vitezovi su bili sami svoj zakon. Nudili su pravo utoita, kao bilo koja crkva,
izivali su vlastite sudove kako bi procesuirali lokalne zloine. Vodili su vlastite trnii sajmove. Bili su izuzeti od cestarina, mostarina i vodarina.
Oigledno, to god da su templari iskopali ispod Salomonova hrama, donijelo im
mo i priznanje, kako Crkve, tako i politikih elnika.
Ta se mo samo poveala nakon 1129. godine kad je kralj Balduin II. zatraio
Payensa i njegovih templara da pomognu u zlosretnom napadu na muslimanski
ad Damask. Tu pomalo nepromiljenu i loe isplaniranu operaciju moda je potauo grof Fulko V. od Anjoua. Fulko se pourio u Jeruzalem pred kraj templarskih
kapanja. Zaklevi se na odanost mladom redu, Fulko je odredio rentu kako bi
stavili s iskapanjima. Nagrada za takvu velikodunost moda je stigla 1128. godine
d je francuski kralj Luj VI. odabrao Fulka za mua svojoj keri Melisendi. Nakon
lduinove smrti poslije neuspjenog pohoda na Damask, zet Fulko, templar, postao
kralj Jeruzalema.
Na povratku u Svetu Zemlju nakon posjeta Europi, P&yens je, uz 300 vitezova,
'io veliko mnotvo hodoasnika. Templari su se zatim pridruili kranskim snagaa u napadu na Damask.
Tu su vitezovi templari imali jo jednu priliku saznati tajne Svete Zemlje. Za
ijeme te akcije krani su se udruili s islamskim tajnim drutvom koje je tvrdilo da
upueno u drevno znanje: zloglasnim asasinima.

259

| Asasini
I

Asasini, fanatika islamska sljedba koja je razvila diktatorsku piramidalnu struk

turu koju su kopirala sva kasnija tajna drutva, bili su tako zloglasni d a je ak i dan
njihovo ime sinonim za teror i iznenadnu smrt.
Ime je navodno poteklo od droge koja se dobiva od kanabisa, haia, a koju su
lanovi puili pripremajui se za ubijanje. Sljedbine ubojice, koje su pouavali da '
ubojstvo religijska dunost, postali su poznati kao hashshashin, to na arapsko^
znai pua haia, to je s vremenom pojednostavljeno u asasin. To je proiretumaenje podrijetla imena. Meutim, Daraul i drugi nagaaju da je moglo nastati i
od arapske rijei assasseen koja znai uvari tajni.
Osniva asasina, Hasan bin Sabh, bio je kolski drug slavnoga perzijskog pjesnika
Omara Hajjama i Nizama ul Mulka koji je kasnije postao veliki vezir turskog sultana
u Perziji. Imao je vlastite tajne koje je trebao uvati. Stekao je ezoterino znanje od
prvog i kraljevske povlastice od drugog. Nakon to je uhvaen u krai novca, Hasan je
bio primoran pobjei iz Perzije u Egipat, gdje je bio dodatno upuen u drevne tajne, ]
ukljuujui iscrpno znanje o idovskoj kabali.
Dok je boravio u Egiptu, Hasan je mogao skovati planove za formiranje sljedbe
asasina dok je prouavao organizaciju i metode Dar ul Hikmata (Doma znanja) ili
kairske Velike loe. Ta je loa bila riznica drevnoga znanja i mudrosti prenoenog od
vremena Adama, Noe, Abrahama i Mojsija. Prema Websterovoj, lanovi loe usavrili
su tehnike koje je stoljeima kasnije iskoristio Weishaupt kako bi organizirao ilumina
te. Iz te loe potjee i kult roanija ili prosvijetljenih, koji su postali strah i trepet za
vlasti u Afganistanu pod vodstvom Bajazida Ansarija u 16. stoljeu.
S vezama koje su sezale unatrag sve do proroka Muhameda, asasini su bili izda
nak islamskih sljedbi Hakima, Fatime, batinija i ijita. Oko 872. godine Abdallah ibn
Maimum osnovao je sljedbu batinija, koja je pripremila teren za formiranje asasina.
Predani materijalist, Abdallah je izuavao gnosticizam i vrsto je odluio ukinuti sve
organizirane religije, ukljuujui ismailite, kojima je pripadao. Kako bi postigao taj cilj,
Abdallah je bio primoran ponaati se kao poboan lan ismailita. Ismailiti su smatrali da
potjeu od Jimaela, sina hebrejskog praoca Abrahama i njegove zamjenske ene Hagare,
to opet ukazuje na isprepletene povijesti Izraeliana i njegovih bliskoistonih susjeda.

260

VLADARI IZ SJENE

Websterova citira starijeg istraivaa Reinharta Dozyja, prema kojemu je

Abdallahov plan bio oformiti golemo tajno drutvo puno i slobodoumnika i bogomoIjaca u svrhu diskreditiranja i unitenja religije. Nakon opirnih inicijacija iznio bi
posljednju tajnu i otkrio da imami [duhovni voe], religije i moral nisu nita drugo
doli prevara i besmislica. Takoer je teio za svrgavanjem svih vladajuih reima i
preuzimanjem vlasti, najprije smicalicama, a potom silom. Iskazujui prezir prema
javnosti, pridobio je lakovjerne arobnjakim trikovima prikazanim kao uda, religij
ske voe iskazivanjem pobonosti, a mistike opirnim raspravama o drevnim misteri
jima. Pomou takve dvolinosti, mnotvo ljudi raznih uvjerenja zajedno je radilo na
cilju koji je bio poznat samo nekolicini.
Nakon godina razdora s ismailitima, Abdallahovi sljedbenici i drugi pridruili su
se drutvima m udrosti, koja su 1004. godine postala kairska Velika loa, iji su se
lanovi pretvarali u fanatike. Upravo su nju kontrolirali kasniji Druzi.
Druzi su po svoj prilici nastavili s Abdallahovim dvolinim metodama, budui
da su istodobno tvrdili da su muslimani i krani. Takoer su se koristili znacima
prepoznavanja koji se jo mogu nai u masonskim velikim loama. Kao u svim tajnim
drutvima, dok su veina lanova naprosto gorljivi oboavatelji, elnitvo ima druge
planove. Upravo je u kairskoj Velikoj loi, pod kontrolom Druza, Hasan dobro nauio
tehnike koje je primjenjivao u vlastitu drutvu.
Hasanov kult ubojica nastao je oko 1094., kada je skupa s nekim perzijskim
saveznicima zauzeo planinsku utvrdu Alamut na Kaspijskom jezeru u Iranu. Osnovao
je vlastitu ijitsku ismailitsku sektu, koja je postala poznata kao asasini. Proglasivi
se velikim duhovnim voom, Hasan je stvorio vlastiti kult linosti uz pomo smr
tonosnog nasilja. Prema Websterovoj, krajnji je cilj bio dominacija nekolicine ljudi
obuzetih udnjom za moi pod krinkom religije i pobonosti, a to se trebalo postii
masovnim ubijanjem onih koji im se odupiru.
Vie rangirane lanove upuivalo se u tajne nauke asasina, od kojih je jedan bio:
Nita nije istinito i sve je doputeno. Druga je tajna bila da postoji samo jedan bog i
da je sve stvoreno, ukljuujui ovjeanstvo, dio univerzalne cjeline, to je ideja u skladu
s Einsteinovom jedinstvenom teorijom polja, koju i dalje ozbiljno prouavaju dananji
znanstvenici. N a koncu, lako je mogue d a je dogma asasina prema kojoj cilj opravdava
sredstva pretea iste filozofije koja je stigla do iluminiziranih slobodnih zidara.
Hasanove metode novaenja bila su tako neobine da ih se smatra legendom.
Prema nekoliko izvora, Hasan je pronaao i uredio neku skrivenu dolinu koju je ispu
nio udobnim dvorcima i pejzanim vrtovima punim egzotinih ivotinja i lijepih ena.
Mjesni mladii sprijateljili bi se s neznancima na mjestima gdje se pije. Probudili bi se
iz drogom izazvane obamrlosti okrueni takvom ljepotom da se moglo raditi samo o
obeanom raju. Nakon nekoliko dana ivota iznad svih oekivanja, novaci bi opet bili
drogirani i probudili bi se ponovno u tmurnoj stvarnosti.
Nakon nekoliko takvih iskustava, Hasan nije imao tekoa stei njihovu odanost
obeavi im da e ih trajno vratiti u raj u zamjenu za njihove smrtonosne usluge.

JIM MARRS

Ushieni tim obeanjem vjenoga raja, ti su se indoktrinirani pastiri pokazali

gorljivi vojnici, u tolikoj mjeri da bi ak i sami sebe rtvovali kad bi to bilo nuno.
Nazivajui se Velikim metrom ili Seikom al-Dabalom, Hasan je upravljao t'
starim drutvom ubojica iz svoje gorske utvrde, stekavi titulu Starca s planine, ?
je ime koje je sijalo strah i trepet meu njegovim susjedima.
Mo asasina poveavala se sve do sredine 12. stoljea kad se kult mogao pohva
nizom uporita koja su se protezala diljem Perzije i Iraka. Utjecaj im je moda sez
do tajnog drutva razbojnika u Indiji, za koje se znalo da se slui znacima prepoz
vanja slinim onima asasina.
Kao veliki metar, Hasan je stvorio sustav egrta, djetia i majstora, to se us
redivalo s kasnijim masonskim stupnjevima. Masonski povjesniar Mackey potvrdi
da su asasini, ija je povezanost s templarima, kao povijesno dokazana, moda im
nekakav utjecaj na taj red u formuliranju, ili barem predlaganju, nekih njegovih e'
terinih dogmi i obreda".
Daraul citira jednog orijentalista po imenu Syed Ameer Ali: Kriari su od is
ilita preuzeli koncepciju koja je vodila do stvaranja svih europskih tajnih druta
religijskih i svjetovnih... Osobito vitezovi templari, sa svojim sustavom velikih me
ra, velikih priora i religijskih posveenika te inicijacijskim stupnjevima, imaju najv
slinosti s istonjakim ismailitima.
Nekoliko izvjetaja povezuje templare s asasinima u zajednikim operacijama
vrijeme kriarskih ratova, ukljuujui napad na Damask 1129. godine pod vodstv
jeruzalemskoga kralja Balduina. Jedan osamnaestostoljetni autor jadikuje nad in
nicom da e se templari udruiti s onim uasnim i krvoednim princom zvan:
Starac s planine', princ asasina".
One koji misle da su asasini bili fanatini muslimani te da stoga ne bi skla
nikakav savez s onima koji su za njih bili nevjernici, valja podsjetiti da je za sijed
nike Starca s planine samo on bio u pravu i da su Saraceni koji su vodili sveti rat
Alaha protiv kriara bili jednako loi kao svi drugi koji nisu prihvaali nauk asasina
napominje Daraul.
Neto prije napada na Damask, Balduin je sklopio sporazum s asasinima, k
su imali mnoge lanove unutar gradskih zidina. Grad je trebao biti osvojen uz p o ~
pete kolone, a asasinima je za njihovu pomo bio obean grad Tir. Urota je, meuti:
bila otkrivena i sve su asasine u Damasku pohvatali i linovali njegovi stanovnici.
Ohrabren povratkom velikoga metra Payensa i njegovih templara iz Euro:
Balduin je odluio izvriti izravan napad na grad, ali bio je odbijen uz velike gubitke.
T aje bitka, uz druge kasnije zajednike operacije, moda bila prilika za tempi
i asasine da podijele ezoterino znanje kao i vane vojne obavjetajne podatke, s ob
rom na to d a je zabiljeeno da su asasini uli duboko u muslimansku hijerarhiju.
Templari su u razna vremena sklapali prijateljske dogovore i pogodbe s asasi
ma, potvruje Mackey,.... stoga s razlogom moemo smatrati da je u razdobljima !*
rat nije bjesnio moda bilo izmjenjivanja usluga, posjeivanja i sastanaka."

262

VLADARI 12 SJENE

Ubilaki karakter asasina dokazuje njihova propast. Hasana, Starca s pla

nine, ubio je vlastiti sin Muhamed, kojega je pak otrovao njegov sin, saznavi za
Muhamedov plan da ubije njega. Godine 1250., mongolske su horde osvojile posljed
nje uporite asasina, praktiki likvidiravi taj red. Iako prema nekim istraivaima jo
i danas postoje asasinske enklave na Bliskom istoku.
Valja napomenuti da je bilo tek nekoliko razlika izmeu prosjenoga templarskog
i asasinskog borca. Obje su skupine bile pune surovih, neukih i krvolonih ljudi koji
su radili samo ono to im se kae. Samo su njihovi voe znali skrivene istine njihova
reda.
Koliko god obini lanovi bili surovi, templarsko je vodstvo bili otroumno i brzo
je podiglo jednu od najmonijih nevladinih organizacija u povijesti. Ravens je umro
1136. godine, a naslijedio ga je na mjestu templarskoga velikog metra lord Robert,
zet nadbiskupa Canterburyja, to takoer ukazuje na aristokratski karakter templar
ske vladaj ue hijerarhije.
U 13. stoljeu templari su posjedovali oko 9000 dvoraca i imanja diljem Europe,
ali kao religijski red nisu plaali poreze. Ulagali su u temeljnu industriju, osobito
u graevinske poslove. Posjedovali su vie od 5000 nekretnina samo u Engleskoj i
VValesu. Njihov se imperij protezao od Danske do Palestine. Ako im je konaan cilj
bio svjetska prevlast, nisu se mogli bolje organizirati niti temeljitije ustrojiti svoju
aristokratsku hijerarhiju, napominje Daraul.
Koristili su prihode od tih posjeda za izgradnju goleme pomorske flote i stvaranje
golema bankarskog sustava. Ideja koritenja novca za stvaranje jo novca sve je vie
dolazila do izraaja.

| Templarski bankari i graditelji

Iako konvencionalna historiografija pripisuje razvoj modernoga bankarstva s

rim idovskim i talijanskim zajmenim institucijama, Rothschildima i Medicijevi
prethodili su vitezovi templari.
Uveli su pojam kreditnih sredstava, kao i alokaciju kredita za komercijal
razvoj i ekspanziju. Ustvari, izvravali su praktiki sve funkcije dvadesetostoljetnih
trgovakih banaka, piu Baigent i Leigh, napominjui: N a vrhuncu svoje moi te;
plari su baratali velikim dijelom, ako ne i veinom, kapitala u zapadnoj Europi.
Kranima je bilo zabranjeno baviti se lihvarstvom, to je tada znailo zarau
navati bilo kakvu kamatu na pozajmice, ali templari su uspjeli izbjei to ogranienj
vjerojatno naglaavajui vie vojnu nego religijsku stranu svojega reda. U jednom slu
aju dokumenti pokazuju da su templari zaraunavali ak 60 posto kamata godinj
to je mnogo via stopa od drugih tadanjih pozajmljivaa.
Poput dananjih vicarskih banaka, templari su drali dugorone privatne zakla
de kojima su mogli pristupiti samo oni koji su otvorili raun.
Takoer, moe se dokazati da su templari prvi uveli kreditnu karticu i paketaranmane, razvivi mjenini prijenos sredstava, muslimansku tehniku koju se vjer~
jatno preuzeli od asasina i drugih kontakata na Bliskom istoku.
Hodoasnici, trgovci, dunosnici i sveenici suoavali su se s mnogim opasno
stima i zaprekama putujui po Europi i Svetoj Zemlji. Bili su rtve brodara, ubiraa
poreza, gostioniara pa ak i crkvenih vlasti, koje su traile milodare, da ne spominje
mo cestovne razbojnike i lopove.
Kako bi se zatitili od takvih nesrea, templari su razvili sustav u kojemu je
putnik mogao pohraniti sredstva za pokrivanje putnih trokova kod zapovjednika
lokalnoga hrama i dobiti priznanicu s posebnom ifrom, l a se priznanica ili potvrda
izdavala u obliku kreditnog pisma otkupljivog u bilo kojem hramu. N a kraju svojega
putovanja, putnik bi dobio povrat novca ili raun za pokrivanje prekoraenja pologa.
Bio je to sustav koji veoma podsjea i na bankovne ekove i na modemu kreditnu
karticu.
..U Engleskoj su templari djelovali i kao ubirai poreza", napominju Baigent i
Leigh. N isu samo ubirali papinske poreze, desetine i prinose nego i poreze i prinose

264

VLADARI IZ SJENE

za kralja - i ini se da su u tom svojstvu bili strasniji od [britanske] porezne uprave

[ili amerike]. Godine 1294. proveli su konverziju staroga novca u novi. Cesto su bili
skrbnici fondova ili posjeda pod svojim nadzorom, kao posrednici i ubirai dugova.
Posredovali su u sporovima ukljuujui isplate ucjena, miraze, mirovine i mnoge
druge transakcije."
Uz bankarstvo, templari su u Europu donijeli steeno znanje o arhitekturi,
astronomiji, matematici, medicini i medicinskim tehnikama. Za manje od stotinu
godina nakon osnivanja reda, vitezovi templari razvili su se u srednjovjekovni ekviva
lent dananjih multinacionalnih korporacija.
Templarima nije bilo dovoljno samo stei postojee dvorce i druge objekte. Bili su
strastveni graditelji, podizali su goleme utvrene posjede, osobito u junoj Francuskoj
i Svetoj Zemlji. Mnogi su bili sagraeni na poluotocima ili planinskim vrhovima, to
ih je inilo praktiki neosvojivima. S povlasticom da grade vlastite crkve, templari su
postali glavni pokretai izgradnje velikih srednjovjekovnih katedrala u Europi.
Jedno od najpoznatijih templarskih djela uvena je katedrala u Chartresu jugo
zapadno od Pariza na rijeci Eure. Chartres je podignut na mjestu staroga druidskog
sredita i zapravo je nazvan po Karnima, keltskom plemenu. Bilo je to pogansko
sjedite, pie Laurence Gardner, posveeno tradicionalnoj boici majci - sjedite u
koje su hodoasnici putovali mnogo prije Isusova doba.
Dovrena 1134. godine, samo 30 godina nakon poetka, katedrala u Chartresu
navodno je prva izgraena u gotikom stilu. Mnogi smatraju da su tu novotariju s
Bliskog istoka u Europu donijeli templari, osobito stoga to je izgradnju uvelike poti
cao s templarima povezani sveti Bernard, koji je gotovo svakodnevno odravao sastan
ke s graditeljima. Razmatrajui povijest templara, Hancock kae kako je uvjeren da
su doista mogli na brdu Moriji pronai nekakvu riznicu drevnoga znanja koje se tie
graditeljskog umijea i da su mogli prenijeti ono to su saznali svetom Bernardu, u
zamjenu za njegovu podrku."
Smatra se da izraz gotiki potjee od germanskih plemena koja su pregazila Rimsko
Carstvo. Meutim, Gardner i drugi dre da bi, barem to se tie arhitekture, taj izraz
mogao dolaziti od grke rijei goetik, to znai neto magino. A Goti sigurno nisu imali
nieg zajednikog s maginom arhitekturom nevjerojatnog broja katedrala sagraenih u
12. stoljeu - odmah nakon to su se templari vratili sa svojim tajnama u Europu.
Dotada su europske graevine bile niske, zbijene, etvrtaste strukture izgrae
ne za praktinu i obrambenu svrhu. Najednom su ljudi bili zapanjeni nevjerojatno
visokim svodovima i potpornim stupovima novih katedrala. Zailjeni lukovi i svodovi
zajedno s velianstvenim vitrajima odraavali su novu tebniku koju je nadahnulo
templarsko poznavanje svete geometrije i metalurkih tehnika.
Upravo su templari potaknuli prve klesarske cehove. Prema Picknettu i Princeu,
templari su stajali iza formiranja graditeljskih cehova, ukljuujui klesarski, iji su
pripadnici postali svjetovnim lanovima templarskoga reda i koji su uivali sve njihove
povlastice, poput osloboenja od plaanja poreza.

265

JIM MARRS

Vitraji u Chartresu izazvali su mnogo osvrta. N ita slino nije ranije vide
a nita slino nije vieno ni kasnije, napominje Gardner. ak i u sumrak to sta
zadrava svoj sjaj daleko vie od bilo kakvog drugog. Gotiki vitraji imaju i jedinstv
nu sposobnost preobraavanja tetnih ultraljubiastih zraka u blagotvorno svjetl
ali tajna njihove izrade nije nikad otkrivena... Nijedan moderni znanstveni proces ili
kemijska analiza jo nije uspjela dokuiti njihovu tajnu. Gardner napominje da j
medu onima koji su usavrili vitraje bio i Omar Hajjam, koji opet povezuje templarsk
graditelje s istonjakim znanjem asasina.
1lancotk napominje da mo i rasko egipatskoga hrama u Karnaku, Djoserove
stepcnaste" piramide i Velike egipatske piramide nisu nadmaene sve do doba tem
plarskih katedrala. Dodao je da je postao jo uvjereniji u nekakvu povezanost drevnih
misterija i katedrala kad se sjetio da je sveti Bernard jednom definirao Boga kao
duinu, irinu, visinu i dubinu, to oito zaziva znanje Pitagore, Platona i starih
Egipana.
Postoji i fiziki dokaz unutar katedrale u Chartresu koji daje jaku potporu ideji
da su templari stekli tajno znanje povezano s priom o Isusu. N a sjevernim vratima
katedrale iznad maloga stupa nalazi se uklesan zavjetni koveg na kolima. Budui da
je koveg nestao od razaranja idovskoga hrama 70. godine i da otada svi izvjetaji pri
kazuju koveg kako se nosi na rukama, mnogi istraivai smatraju kako je to dokaz da
su templari pronali koveg i prenijeli ga u Europu. Sigurno se radi o kovegu, budui
da ispod stoji zapis na latinskom: N a ovome se mjestu koveg ljubi i tuje, premda
bi mogao znaiti i: N a ovom je mjestu skriven koveg. U drugom dijelu katedrale
u Chartresu rezbarija je za koju se smatra da predstavlja djevicu Mariju i povezana je
sa zapisom arcis foederis, ili zavjetni koveg.
Premda je tono da razne kranske predaje opisuju djevicu Mariju kao ivi"
zavjetni koveg koji nosi Isusa, rezbarija kovega na kolima jasno ukazuje na to da bi
se mogla odnositi na konkretni koveg iz Staroga Zavjeta.
Sav taj interes za Mariju i koveg uvelike podupire ideju da su mnogi ueni
ljudi u srednjem vijeku znali za predaju prema kojoj su oboje moda jedno vrijeme
prebivali u Europi. Tona sudbina legendarnoga kovega ostaje velikom zagonetkom.
Neki istraivai smatraju d a je uniten, drugi vjeruju da jo postoji skriven u nekom
tajnom drutvu ili je moda pohranjen u katakombama pod Vatikanom. Graham
Hancock, bivi istonoafriki dopisnik The Economista, temeljito je analizirao priu o
kovegu te zakljuio d a je u tajnosti prenijet u Etiopiju, gdje je i danas. Barem jedan
moderni istraiva vjeruje da se taj sveti predmet jo uvijek krije ispod brda Morije u
Jeruzalemu.
Druga oita veza izmeu templara i njihova rada u Salomonovu hramu moe se
pronai u minijaturnoj katedrali u kotskom gradiu Rosslynu juno od Edinburgha.
William Sinclair, potomak istaknute obitelji Saint-Clair brano povezane s velikim
metrom Payensom, utemeljio je crkvu 1446. godine, ali dovrio ju je 1486. njegov
sin Oliver. Trebala je biti prvi dio vee crkve koja nikad nije dovrena.

266

VLADARI IZ SJENE

Iako je na prvi pogled rije o kranskoj bogomolji, pojavila su se neka pitanja u

vezi s njom. Radi se zapravo o udnom spoju nordijskog, keltskog i gotikog stila,
napominje Gardner. Nakon provjere slubene povijesti otkrili smo da je Rosslyn
morao biti nanovo posveen 1862. godine, piu Knight i Lomas. Do tog datuma
nije siguran njegov posveeni status... [Rosslynov] simbolizam je po raskonosti egi
patski, keltski, idovski, templarski i masonski; zvijezdama prekriven strop, raslinje
koje izlazi iz usta keltskih zelenih ljudi, isprepletene piramide, slike Mojsija, kule
nebeskog Jeruzalema, izrezbareni krievi te kutomjeri i estari. Jedine nedvojbeno
kranske slike rezultat su kasnijih viktorijanskih izmjena...
Knight i Lomas otkrili su da tlocrt crkve u Rosslynu potpuno odgovara tlocrtu
Salomonova hrama u Jeruzalemu, ukljuujui ak i dva vana stupa na ulazu. Ti se
stupovi nazivaju Jahin i Boaz, to su imena koja se povezuju s drevnim misterijima i
koja jo uvijek imaju mitsko i mistino znaenje i za Zidove i za slobodne zidare.
Rosslyn nije bio obina crkva", zakljuuju Knight i Lomas, bio je posttemplarsko svetite sagraeno kako bi se u njemu smjestili svici koje su pronali Hugh de
Payens i njegov tim pod svetitem nad svetitima posljednjeg hrama u Jeruzalemu.
Crkva Rosslyn bila je promiljena kopija mjesta na kojemu su zakopani sveti svici!
Ti autori piu da su svici skriveni ispod jeruzalemskoga hrama najcjenjeniji idovski
spisi, osobito pobonijih sljedbi, i da predstavljaju najvrednije blago kranstva
koje moda ukljuuje dugo izgubljeni dokument ,,Q, navodno osnovu za Matejevu,
Markovu, Lukinu i Ivanovu knjigu. Svjetovniji materijal, poput Pravila zajednice,
pohranjen je oko Judeje na tako skromnim mjestima kao to su spilje kod Kumrana,
dodaju.
Valja napomenuti i da u doba kad su templari gradili svoje gotike katedrale,
nijedna nije imala sliku raspea, to je krajnje neobina anomalija za jedan kranski
red, ali i jak dokaz da su templari doista poricali ortodoksni pogled na taj dogaaj.
Jo jedan faktor koji povezuje templare s tadanjim krivovjerjem romantizirani
su tekstovi VVolframa von Eschenbacha, iji je junak Parsival postao Parsifal iz slav
ne Wagnerove opere. Parsifal, za kojega se esto navodi da je jedno od VVagnerovih
najmistinijih i najezoterinijih djela, povezuje Wagnerove nazore s templarskom
tradicijom. Siromani bavarski vitez Wolfram bio je, kako mnogi dre, i sam templar,
s obzirom na to da je sigurno pokazao vrlo osobno poznavanje templara kao i njihove
opreme i borbenih metoda. Opisao je bratstvo vitezova odjevenih u bijele ogrtae
ukraene crvenim krievima koji uvaju neku veliku svetu tajnu i ak se nazivaju
tetnpleis, to bi se moglo prevesti kao templari.
Upravo je Wolfram bio meu prvima koji su popularizirali legendu o Svetom
gralu, tom neuhvatljivom cilju mnogih srednjovjekovnih potraga. Mitologija o
gralu - kralj Artur, Merlin, Okrugli stol - zapravo je poela sa spjevom Chretiena
de Troyesa napisanim krajem 12. stoljea. Upravo je on prvi prozvao Arturovo
prebivalite Camelotom. S obzirom na to da je Chretien ivio u Troyesu, mjestu
slubenog odobrenja reda, a angairao ga je grof od Champagne, feudalni gospodar

267

JIM MARRS

templarskoga velikog metra P&yens, moda je imao pristup templarskom zna

donesenom iz Svete Zemlje, koje je unio u svoj tekst.
U Wolframovu Parsivalu gral je arobni kamen koji je obdarivao mladou one k
ga posjeduju. Taj kamen uvaju vitezovi hrama u velikom hramu na Munsalvaesch
ili Planini spasa, za koju se smatra da je povezana s planinskom utvrdom Montse
u junoj Francuskoj, posljednjem bastionu katara.
Wolfram se jo vie povezao s templarima obznanivi da mu je izvor za Parsiv
bio stari arapski rukopis koji je uvala obitelj Anjou. Prisjetimo se da je grof Fulko c
Anjoua, kasnije jeruzalemski kralj, blisko suraivao s izvornim vitezovima templari
te ih financirao. Zanimljivo je d a je Wolfram poeo pisati Parsivala otprilike u vrije
kad je zavren rad na katedrali u Chartresu.
Poevi s templarima, koji su se tada probijali preko cistercita svetoga Bernar
do simbolike arhitekture gotikih katedrala, sjeme njihove hereze nadaleko se p
irilo.
Templari su napredovali, zahvaljujui tehnologijama i filozofijama otkrivenim
u Jeruzalemu, dok je Crkva postajala sve vie neprijateljski raspoloena, postupno
shvaajui kakvu prijetnju predstavlja njihovo znanje. Templari su s druge strane
postajali sve vie neprijateljski raspoloeni prema Crkvi. Istraiva i autor David
Hatcher Childress zapaa: Za templare je istinsku Crkvu, onu koja je poduavala
misticizam, reinkarnaciju i dobra djela, potiskivala mrana sila koja je sebe nazivala
jedinom pravom vjerom."
Tijekom stoljea svoje moi Crkva - tada neodoljivo privlana za korumpirane
dunosnike, nitarije i varalice kao i za pobone - esto je poticala krvave pokolje
nad svojim neprijateljima, to se naposljetku odnosilo na sve one koji se nisu mirili s
njezinom vlau. Primjerice, izmeu 1208. i 1244. godine desetke tisua ljudi pou
bijala je papinska vojska koju je Vatikan slao u pokrajinu Languedoc u jugozapadnoj
Francuskoj, dugogodinje sjedite vitezova templara - kao i nekih vrlo krivovjernih
ideja.

268

Katari

Cilj toga papinskog napada bili su ljudi znani kao katari, praoci talijanskih i
kotskih karbonara, koji su toliko utjecali na iluminate. Bili su sljedbenici starijih
gnostika, koji su vie bili posveeni pitanjima duha nego materijalnom blagostanju.
Katari, ije ime znai isti, jer smatrali su da su njihovi religijski pogledi ii
od pogleda Katolike crkve, bili su na idealnom mjestu za stjecanje neortodoksnih
vjerovanja. Languedoc, neko znan kao Oksitanija, obuhvaao je sredozemnu obalu
zapadno od Marseillea, Montagne Noire i Corbieres te Pireneje, koji odvajaju to
podruje od panjolske. Kao nezavisna drava, ta je regija bila vezanija uz panjolsku
granicu i ostatke septimanijskoga kraljevstva nego uz francusku naciju koja je upravo
nastajala. Languedoc je bio raskrije kojim su prolazili putnici s Bliskog istoka preko
muslimanske Iberije i preko mora.
Raspadom Karolinkog Carstva koje je stvorio Karlo Veliki nakon tekog osvaja
nja tog podruja 801. godine, taj je kutak starog Rimskog Carstva pao pod vlast raznih
franakih kraljeva, ije e se ime ubrzo primjenjivati na cijelu zemlju - Francusku.
Languedoc je bio mjesto brojnih drevnih gradova, od kojih su mnogi potjecali
od Grka i prvih Rimljana. Imao je vlastite tradicije, kulturu i jezik. Oksitanijski jezik
ili iMtigue d Oc dao je tom podruju identitet i ime.
Moda zahvaljujui tom sjecitu ideja i tradicija, Langudeoc je bio kultiviraniji i
napredniji od svojih susjeda. Predrasude protiv Zidova bile su uobiajene, ali... pro
goni nisu", napominje Michael Costen, docent na Odsjeku za obrazovanje odraslih
Sveuilita u Bristolu. Organizirani i slubeni progoni Zidova postali su uobiajena
znaajka ivota na jugu tek nakon kriarskih ratova, zato to je tek tada Crkva postala
dovoljno monom da ustraje na... diskriminaciji. Katari su se takoer razmjerno dobro
slagali s cistercitskim redovnicima, prevladavajuim predstavnicima Crkve u toj regiji.
Nakon posjeta Rennes-Ie-Chateauu u Languedocu, Picknett i Prince rekli su da
su nali dokaze mnogobrojnih veza koje vode do gnostike tradicije na tom podru
ju, mjestu zloglasnom po svojim hereticima, bili to katari, templari ili takozvane
vjetice.
Prema Costenu, katarizam je bio najozbiljniji i najraireniji od svih heretikih
pokreta koji su prkosili Katolikoj crkvi u 12. stoljeu. Sve donedavno malo se toga

JIM MARRS

znalo o katarima, osim da su bili smatrani hereticima. Razlog tomu je taj to su

raspoloivi podaci o njima stizali od njihova nepomirljiva neprijatelja. Rimske cr'
koja se pobrinula da svi materijali koji podupiru katare budu uniteni.
Katari su bili nairoko poznati kao botis hommes ili dobri ljudi koji su vodili jed
stavan ivot usredotoen na religiju. Radije su se sastajali u prirodi nego u prostra
crkvama. Katarski sveenici, poznati kao perfecti ili savreni, nosili su duge tamne ti ponaali se vrlo isposniki, obvezavi se da se odriu svakoga svjetovnog vlasni
Postoji prilina slinost izmeu katarizma i budizma", pie dr. Arthur Guirdham,
hijatar koji je pomno analizirao tu skupinu. Oba vjeruju u reinkarnaciju, uzdrava
od mesne hrane - iako je riba bila doputena u katarizmu - u nepruanje otpora te
je grijeh oduzeti ivot bilo kojem ivom biu, ak i ivotinji."
Njihov nain ivota bio je pokuaj pridravanja Isusovih uenja, objanjava'
Picknett i Prince. Svi krteni lanovi bili su duhovno ravnopravni i smatrali su
sveenicima... Moda vie iznenauje za to doba da su naglaavali ravnopravnost sr
lova... Takoer su bili putujui propovjednici, putovali su u parovima, ivjeli u kr
njem siromatvu i jednostavnosti, zaustavljajui se kako bi pomagali i lijeili kad g
su mogli. Sve u svemu, inilo se da dobri ljudi nisu prijetnja nikome osim Crkvi.
Costen kae da bi bilo pogreno naprosto prihvatiti slubeno stajalite pre
kojemu su katari bili opasni heretici. Prije bi se na to trebalo gledati kao na ja
izbor ljudi kojima je pruena krajnje neuobiajena prilika da uju jednu novu t
logiju [izvjetaje o Isusu i Mariji Magdaleni koji su kruili junom Francuskom
ono doba] i sami odaberu, to je bila posljedica razdvojenosti crkvenih i svjetovn'
vlasti, kae Costen dodajui: Srednjovjekovna Crkva nije mogla... ignorirati iza
na vlastitu teritoriju."
Dr. Guirdham objanjava da je katarizam bio jedan oblik dualizma, vjerovanr
koje je postojalo od pamtivijeka i povezivalo se s drevnim mitraistikim i manih
istikim sljedbama. Katari su takoer smatrali Isusa duhovnim Sinom Bojim. ?
njih Krist nije postojao u ljudskom nego u duhovnom tijelu. Inkvizicija je to krivo
prevela kao da znai da je za katare Krist bio neka vrsta fantoma. Katarski pogled
podudara se s onim koji izraavaju moderni spiritualisti i pristae [Rudolfa] Steine
[koji e utjecati na nacistiki kult], kae dr. Guirdham.
U svojoj dualistikoj teologiji katari su vjerovali da su dobro i zlo suprotnosti
iste kozmike energetske sile i da je dobri bog stvorio nebo te da njime vlada, dok je
zli bog stvorio ovjeka i materijalni svijet. Zbog tog vjerovanja, bilo je oito da je Bog
iz Staroga zavjeta Sotona, tvrdi Costen, koji navodi kako su Katari vjerovali da kad
ljudi umru, ...mogu otii u svoj pravi dom [na nebu] ili ostati gdje su bili... gdje e
morati podnijeti... sedam reinkarnacija... drugi autori navode devet. Nakon toga je
dua nepovratno izgubljena.
Shvatio sam da postoji nit kroz vrijeme, komentira dr. Guirdham, manihejci,
Mitrin kult, katari, svi su potpuno uniteni, a izmeu ostalog i zbog te prie o rein
karnaciji.

270

VLADARI IZ SJENE

Drugi istraivai tvrde da je jedini problem katara bio nedostatak prave poslu
nosti Crkvi. Pieknett i Prince piu: Glavni razlog zbog kojega su se katari sukobili s
Crkvom bilo je to to su odbijali priznati papin autoritet.
Gardner se slae s tim: Katari nisu bili heretici; bili su naprosto nekonformisti
koji propovijedaju bez dozvole i nemaju potrebu za imenovanim sveenicima ni za
bogato ukraenim crkvama svojih katolikih susjeda. Meutim, Gardner je vidio
vezu izmeu katara i vitezova templara kao potencijalno opasnu po Crkvu. Za katare
se znalo i da su upueni u okultni simbolizam kabale, a to je znanje moglo biti od
velike koriti vitezovima templarima, za koje se mislilo da su prenijeli koveg i svoje
jeruzalemsko blago u tu regiju.
Neto je kod miroljubivih, iako krivovjernih katara svakako uznemirivalo Vatikan.
Zanimljivo je da je 1145. godine papa Eugenije III. poslao nikog drugog nego zatit
nika templara svetog Bernarda da propovijeda protiv katarizma u Languedocu. Prema
Gardneru, Bernard je umjesto toga izvijestio: Nikakve propovijedi nisu kranskije
od njihovih i njihov je moral ist. Znai li to d a je sveti Bernard bio nesvjestan njiho
ve teologije? Ili njegove obrambene rijei daju na znaenju tvrdnji da su on i templari
potajno dijelili katarska vjerovanja?
Odgovor je nebitan, s obzirom na to da je, opravdano ili ne, Vatikan poeo stva
rati planove za istrebljenje katara. A potpuno je jasno da su neka katarska vjerovanja
bila posve suprotna crkvenim.
Poetak katarske hereze teko je tono odrediti. Dio sveenstva iz Langudeoca
smatra da njihovi prethodnici potjeu jo iz prvih dana kranstva, to je moda
rezultiralo iim tumaenjem podrijetla Crkve u njihovu vjerovanju. Drugi smatraju
da su vitezovi templari prenijeli znanje koje su stekli iskapajui u Jeruzalemu. Tu je
i injenica da se ak i danas u tom dijelu Francuske mogu nai tragovi neobinog
vjerovanja - da je Marija Magdalena, bilo kao Isusova supruga ili druica, stigla na to
podruje nakon raspea. Govorilo se da su katari poznavali predaju koja je govorila o
Isusu kao muu i ocu.
Ideju o Mariji Magdaleni i Isusu kao paru podupiru gnostiki spisi otkriveni u
N ag Hammadiju u Egiptu 1945. godine. LI Filipovu evanelju, nazvanom po apo
stolu Filipu, za koje se smatra da je napisano u drugoj polovini 3. stoljea, stoji: A
Spasiteljeva je druica Marija Magdalena. No, Krist ju je volio vie od svih uenika
i esto ju je ljubio u usta. Ostale je uenike to ljutilo pa su negodovali. Rekli su mu:
Zato nju voli vie nego n as?' Isus im je odgovorio dugim govorom o tome kako je
velik misterij braka" i kako je nuna velika mo za postojanje svijeta.
Postoji vana veza izmeu evanelja otkrivenih tek 1945. godine i rasprave koju
je 1330. godine navodno objavio njemaki mistik Meister Eckhart pod naslovom
Schwester Katrei ili Sestra Katarina. Prema Picknettu i Princeu, ta neobina i otvo
rena rasprava... sadrava ideje u vezi s Marijom Magdalenom koje su inae pronaene
samo u evaneljima iz Nag Hammadija... Prikazana je kao da je nadmona Petru zbog
toga to bolje razumije Isusa, a postoji ista napetost izmeu Marije i Petra [naena u

271

JIM MARRS

evaneljima iz N ag Hammadija], Povrh toga, stvarni dogaaji opisani u tekstovima iz

N ag Hammadija spominju se u raspravi Sestra Katarina." [naglasak u izvorniku]
Picknett i Prince vide tu raspravu kao dokaz da su dokumenti identini nedavno
otkrivenim tekstovima bili poznati katarima, najvjerojatnije preko otkria vitezova
templara.
Druga je stvarna mogunost da su katari ve imali usmenu predaju o intimnoj
vezi Isusa i Marije, ali im je nedostajala potvrda sve dok se templari nisu vratili u
Languedoc iz Jeruzalema s novopronadenim svicima. Templarska su otkria moda
samo potkrijepila i pojaala postojea vjerovanja.
Drugi bi faktor mogla biti veza koju povlae Baigent, Leigh i Lincoln, autori Svete
krvi, svetog grala, izmeu Isusove loze i merovinkih kraljeva iz june Francuske.
Ako je naa hipoteza tona," piu oni, Isusova ena i potomci - a mogao je
imati brojnu djecu izmeu dobi od 16 ili 17 godina i pretpostavljene smrti - nakon
to su pobjegli iz Svete Zemlje, nali su utoite na jugu Francuske te u tamonjoj
idovskoj zajednici ouvali svoju lozu. ini se da je u 5. stoljeu ta loza sklapala
brakove s franakom kraljevskom lozom, stvorivi tako merovinku dinastiju. Godine
496. Crkva je sklopila pakt s tom dinastijom, obvezavi se na trajno ouvanje merovinke loze - po svoj prilici u cijelosti znajui za njezin pravi identitet... Kad se Crkva
urotila u... kasnijoj izdaji merovinke loze, nala se krivom za zloin koji se nije mogao
ni racionalizirati ni izbrisati, mogao se samo potisnuti...
Laurence Gardner, meunarodno priznati strunjak za genealogiju vladara
i vitezova, dobio je doputenje da proui privatne arhive trideset triju europskih
kraljevskih obitelji. Potvrdio je da su Merovinzi bili u srodstvu s Isusom, ali preko
njegova brata Jakova, za kojega Gardner tvrdi da je ista osoba kao Josip iz Arimateje.
Gardner je iznio i uvjerljiv dokaz d aje Marija Magdalena bila Isusova supruga u knjizi
iz 1996. godine Loza svetog grala (Bloodline of the Holy Grail).
N ikad nije bila tajna... za veinu tih ljudi [europske vladarske obitelji] da
je Isus bio oenjen i da je imao nasljednike, zato to je tako zapisano u mnogim
obiteljskim arhivima... Objavljeni spisi kotske kraljice Marije nairoko govore o
tome. Spisi engleskog kralja Jakova II., koji nije svrgnut do 1688. godine, govore
detaljno o tome... Zapravo sam bio u poziciji da mi je pokazana... neka vrlo, vrlo
stara dokum entacija, ne sam o ona koja je posljednji put otvorena u 18. stoljeu,
ve zapravo dokum entirana i zapisana stotinam a godina ranije, objasnio je dodav
i: Im ao sam pristup i templarskim dokumentima, istim onim koji su vitezovi
templari donijeli u Europu 1128. godine i suoili s njima crkvenu elitu i nasmrt
je uplaili, zato to su to bili dokumenti koji su govorili o lozi i genealogiji... Rani
elnici Kranske crkve prihvaali su tekstove i uenja koja e zamagliti istinu o
Isusovoj kraljevskoj lozi."
Rana se Crkva nije bojala samo Isusovih potomaka, nego i ena openito.
enama je bilo zabranjeno poduavati ili postati sveenicama - ta se zabrana tek sada
ublaava. Od sveenika se trai da ive u celibatu i da se nikada ne ene, usprkos

272

VLADARI IZ SJENE

jasnom Pavlovu upozorenju u Prvoj poslanici Timoteju 3,2 da biskup i crkveni voe
trebaju imati enu.
Prema Gardneru i drugim novijim autorima, rana je Crkva ocrnjivala ene kako
bi ouvala mo i autoritet unutarnje mree starih momaka kardinala i biskupa.
Danas mnogi razni poznavatelji Biblije zauzimaju drukiji stav glede enine uloge
od one kako ju je definirala rana Crkva. Veina kranskih pokreta za koje znamo da
ih je karakterizirala istaknutost ena na kraju je proglaena heretikima, primjeuje
znanstvenik sa Sveuilita u Pennsylvaniji Ross S. Kraemer.
Kako bi odvratili svaku pozornost s Marije Magdalene, Gardner tvrdi da su
crkveni oci napisali dobar dio Novoga zavjeta koji opisuje Mariju kao grenicu", to
je netoan prijevod izvorne rijei almah, koja zapravo oznaava djevicu koja se podvr
gava obredu prije udaje. Dvolini su biskupi odluili, meutim, da grena ena mora
biti kurva, komentira Gardner, pa je Marija stoga obiljeena kao bludnica! Drugi
strunjaci, poput Jane Schaberg sa Sveuilita Detroit-Mercy, zakljuuje da bi osoba
Marije Magdalene ak mogla biti kombinacija drugih biblijskih ena i da je takav spoj
hotimian.
Prema predajama iz june Francuske, kao i djelu Williama Caxtona iz 1483.
godine, Legenda Aurea ili Zlatna legenda, jednom od prvih izdanja iz engleskog
Westminstera, Marija Magdalena, njezin brat Lazar i sestra Marta, sa slukinjom
Marcelom i Isusovom djecom, otputovali su brodom u Marseille nakon raspea.
Drutvo je potom otilo na zapad gdje su preobratili stanovnike na vjeru".
Gardner pie da je Marija bila devet godina mlaa od Isusa... Imala je 30 godi
na na svojemu [simbolinom] drugom vjenanju, iste - 33. godine - zanijela je ker
lam ar. etiri godine kasnije rodila je Isusa mlaeg, a 44. g. n. e., kad joj je bila 41
godina, rodio joj se drugi sin Josip. U to je vrijeme Marija bila u Marseilleu - Massiliji
- gdje je slubeni jezik bio grki sve do 5. stoljea. Prema tim istim izvjetajima,
Marija je umrla u onome to je danas Saint Baume u junoj Francuskoj 63. g. n. e.
u dobi od 60 godina.
Vrativi se iz Sedmoga kriarskog rata s kraljem Lujem IX., neki Jean de Joinville
zapisao je 1254. godine da su stigli u grad Aix u Provansi kako bi iskazali poast bla
enoj Magdaleni... Otili smo do mjesta zvanog Baume, na vrlo strmoj i goloj stijeni,
gdje je navodno sveta Magdalena dugo boravila kao pustinjakinja.
Stoljeima nakon njezine smrti, Marijina ostavtina ostaje najveom prijetnjom
plaljivoj Crkvi koja je zaobila mesijanske potomke u korist apostolskoga nasljea",
pie Gardner napominjui: Najaktivniji Magdalenin kult na koncu je bio smjeten u
Rennes le Chateauu u regiji Languedoc.
Postoji primamljiv nagovjetaj da je u toj istoj regiji bio dokaz opipljiviji od pria
o Magdaleni. Prema Baigentu, Leighu i Lincolnu, onaj isti Joinville napisao je kako
mu je njegov prijatelj Luj IX. jednom pripovijedao o vremenu kad su katarski vode
pristupili zapovjedniku papinske vojske i zagonetno ga upitali eli li doi i pogledati
tijelo Naega Gospodina, koje je postajalo meso i krv u rukama njihovih sveenika.

273

JIM MARRS

Povrh predaja koje se tiu Marije i reinkarnacije, katari su bili uvelike pod utje
cajem vjerovanja putujueg propovjednika po imenu Peter Valdes iz Lyona. Njegovi
sljedbenici, valdenzi, kako su bili poznati, itali su iz tekstova prevedenih na njihov
puki oksitanski i vjerovali da je osobni propovjedniki poziv vaniji od crkvene
obuke. Takoer su prezirali krvoprolie, ak i ono koje potie Crkva ili drava. Kad
su valdenzi odbili prestati otvoreno propovijedati, izopili su ih i protjerali iz Lyona
mjesni crkveni dunosnici.
Mnogi smatraju da su katari potekli od bugarskog sveenika po imenu Bogumil,
ija je bogumilska sljedba bila iroko rasprostranjena Bizantskim Carstvom. Bogumili
su odbijali mnoge znaajke pravovjerne Crkve poput mise, euharistije, starozavjetnih
uda i proricanja, krtenja, braka i sveenstva. .Vjerovali su da je fiziki svijet vraje
djelo i u svojoj biti zao, pie Costen. Razvili su za sebe bogatu mitologiju Stvaranja
i Pada, koja je funkcionirala kao zamjena za velik dio Biblije koji su odbacivali. Ti su
dualisti prihvaali d a je materija djelo dobroga boga, ali vjerovali su d a je Sotona obli
kovao svijet i materijalna tijela ljudi od nje, bilo tako d a je zatoio aneoski duh unu
tar materijalnoga tijela kako bi stvorio Adama ili tako da je glinu oivio dobri bog."
Meutim, Picknett i Prince smatraju da nisu sva katarska vjerovanja mogla doi
od bogumila. Citirali su istraivanje Jurija Stojanova, koji je napisao: Uenje o Mariji
Magdaleni kao Kristovoj 'supruzi ili 'prilenici' ini se, povrh toga, izvornom katarskom predajom koja nema nikakva pandana u bogumilskom nauku."
Kakva god bila istina o njihovu podrijetlu, ta su se katarska vjerovanja razvila
tijekom dugog razdoblja, kao i odluka da se krene na njih. Unato svim dogovorima
koji su moda bili postignuti, crkvene su vlasti na koncu zacijelo zakljuile da se
neto mora uiniti glede relikvija, blaga, spisa ili bilo ega to se moglo skrivati u
l^nguedocu.

274

Albigenka kriarska vojna

Proglaeni hereticima od francuskog kralja Filipa II. na inzistiranje pape Inocenta

III., poevi od 1209. godine, katari su bili proganjani i istrebljivani tijekom onoga to
je postalo poznato kao Albigenki kriarski rat. Katare su katkad nazivali albigenzima
zbog njihove brojnosti u gradu Albiju u sreditu Languedoca. Bila je to operacija u
kojoj su mnogo hvaljeni vitezovi templari bili sumnjivo odsutni.
Bio je to dugotrajan, muan i krvav okraj, koji se okonao 1229. godine, ali
nije bio potpuno zakljuen sve do pada utvrde Montsegur 1244. godine. ak ni tada
Crkva nije posve iskorijenila katarsku herezu. U Languedocu je i danas prisutan neki
nagonski oprez i nepovjerenje i prema Crkvi i prema dravi, kako navodi nekoliko
autora.
Neko vrijeme nakon to je postao papa, Inocent III. nastojao je vriti crkveni pri
tisak na katare s upadljivim izostankom uspjeha. Kao ovjek koji se iskreno nadao da
e predvoditi veliki kriarski rat za osvajanje Svete Zemlje, taj se papa morao zadovo
ljiti kriarskim ratom u Languedocu, gdje su plemenitai, kao i obino stanovnitvo,
vidjeli malo toga zabrinjavajueg u priprostim i krotkim katarima.
U nastojanju da obuzda mo vitezova kriara, Crkva je dugo vodila politiku
poznatu kao mir Boji. Temeljen na saveznitvu Crkve i vojnih snaga, svrha tog
mira" je bila omoguiti crkvenim vlastima vrstu kontrolu nad svim vojnim aktiv
nostima.
Agencija koja je trebala nadgledati provoenje mira u Languedocu bio je Red
hrama, i u tu svrhu je mogao ubirati mali porez na svako seljako govedo, pie Costen.
Malo je dokaza da su templari ikad inili neto djelotvorno kako bi proveli mir.
Neuspjeno propovijedajui protiv katara i obuzdavajui templare, papa Inocent
III. zakljuio je 1204. godine kako je vrijeme da djeluje. Poeo je pisati francuskom
kralju Filipu Augustu pozivajui ga da krene na heretike. Takoer je vratio Raymonda
VI., grofa od Toulousea, kojega je izopio njegov prethodnik, nakon to je Raymond
prilino nevoljko pristao podrati njegov kriarski pohod. Usprkos Raymondovu pri
stanku, nije mnogo poduzeto.
Raymond je ponovno izopen zato to je propustio djelovati protiv katara, a kad
se papin predstavnik susreo s njim na Boi 1207. godine u nastojanju da opet otvori

275

JIM MARRS

to pitanje, ubio ga je jedan od Raymondovih ljudi. Posve sit te situacije, papa Inoce
III. pokrenuo je svoj kriarski pohod.
Premda se danas promatra kao rat krana protiv krana, u to su vrijeme mn
ljudi, osobito izvan Languedoea, podravali rat protiv smrtnog neprijatelja u vlas
tim redovima. Papi Inocentu kriarski je pohod bio nuan ne samo kako bi poko
herezu, nego i da pokae mo Crkve nad neposlunim svjetovnim voama pop
Raymonda.
Inocent je obeao status kriara svakome tko se pridrui njegovoj vojsci. To '
znailo i odrjeenje od svih grijeha poinjenih za vrijeme rata, kao i udio u plja
Mnogi su vidjeli priliku za pljakanje i profit, i nisu se ba razoarali, kae Coste
Ipak, u cjelini su kriari bili ponajprije motivirani religioznim arom.
Ubrzo se papina vojska, najvea koja se ikad skupila u kranskom svijetu
okupila u Lyonu pod vodstvom Arnalda-Analrica, skupa s brojnim plemiima i bisku
pima.
Dok se ta golema sila - oko 30 000 ljudi - kretala dolinom Rhone, Raymond
predomislio i odluio se prikljuiti. Nakon to se obvezao da e se pridruiti k rr
skom pohodu, pomirio se s Crkvom i obeana mu je zatita od napada.
Prvi veliki napad bio je na grad Beziers. Ondje su se, unato pozivu njiho
biskupa na predaju, graani odluili oduprijeti. Prema Costenu, pljake eljni pratit
lji utaborene vojske nahrupili su na gradska vrata, a ubrzo su im se pridruili i vojni
djelujui bez zapovijedi. I crkva i grad bili su opljakani, a stanovnici masakrira
dok su sveenici, ene i djeca poubijani u crkvama, pie on. Kad su vojni v
zaplijenili oteto od pratitelja tabora, grad je spaljen. Prema slubenom izvjetaj
ubijeno je 20 000 stanovnika.
Upravo je u Beziersu Arnald-Amalric, kad su ga upitali kako e njegovi vojni
razlikovati katolike od heretika, odgovorio: Pobijte ih sve, Bog e prepoznati svoje.
S obzirom na pokolj u Beziersu, grad za gradom diljem Languedoea pad
je pred papinskom vojskom bez borbe. Unutarnji razdor bio je estok, stanovni
su nadmaivali jedni druge u predaji poznatih i osumnjienih heretika. U gradu
Castresu vojsci predani katari spaljeni su na lomai, i ta se praksa nastavila tijekom
ostatka kriarskog pohoda.
Godine 1229. kampanja je uspjeno okonana parikim sporazumom. Prem
je sporazum dokrajio nezavisnost junofrancuske vladarske obitelji, nije zaustav'
herezu. Katarski perfeeti povukli su se u planinsku utvrdu Montsegur na obroncir
Pireneja. Poevi od proljea 1243. godine, papinska je vojska opsjedala utvrdu dul
od deset mjeseci. Prema Picknettu i Princeu, ondje se dogodio neobian fenomen.
Nekoliko vojnika koji su sudjelovali u opsadi prebjeglo je katarima usprkos tome to
su sigurno znali kako e to zavriti po njih." [naglasak u izvorniku] Katari su zacijel
imali neto to je preporuilo njihova vjerovanja vojnicima veteranima.
Konano, u oujku 1244. godine, opsada Montsegura zavrena je predajom kata
ra. Picknett i Prince spominju nekoliko zagonetki povezanih s padom Montsegura.

276

VLADARI IZ SJENE

Jedna je ta da je zbog razloga koji nikad nisu razjanjeni [katarima] doputeno ostati
u utvrdi jo 15 dana - nakon ega su se predali da budu spaljeni. Neki izvjetaji idu
jo dalje te opisuju kako su zapravo trali nizbrdo i skakali u lomae koje su ih ekale
dolje u polju. Costen donekle podupire tu priu, napomenuvi: Nema naznaka da
su se katari iz Montsegura odupirali pokolju.
Najtvrdokornija zagonetka tie se takozvanoga katarskog blaga, napominju
Picknett i Prince, koje su etvorica katara uspjela odnijeti nou prije nego to su
ostali poubijani. Ti neustraivi heretici nekako su uspjeli pobjei spustivi se pomou
ueta niz osobito strmu stranu planine usred noi.
Katari, meu kojima su mnogi bili imuni, doista su imali priline zalihe zlata i
srebra. Ali, prema Baigentu, Leighu i Lincolnu, to novano vrijedno blago prokrijum
areno je iz Montsegura i izgubljeno za povijest tri mjeseca prije pokolja u katarskoj
utvrdi.
Nitko ne zna sa sigurnou za kakvo su to tajno znanje ili blago katari smatrali
da je. nuno poslati ga iz Montsegura u posljednji as, ali openito se smatra da su
to bili spisi koji su se ticali nastavljanja Isusove loze nakon Marijina dolaska u junu
Francusku, to je tema koja je blisko povezana s vitezovima templarima.
Templari su bili gladni znanja i njihova potraga za njim bila im je glavni
pokreta, piu Picknett i Prince. Grabili su znanje gdje god su ga nalazili: od Arapa
su preuzeli naela svete geometrije, a njihov nedvojbeni kontakt s katarima pridaje
dodatni gnostiki prizvuk njihovim ionako heterodoksnim religijskim idejama.
Od svojih najranijih godina odravali su [templari] donekle topao odnos s kata
rima, osobito u Languedocu", napominju Baigent, Leigh i Lincoln. Mnogi imuni
zemljoposjednici - sami katari ili njima skloni - poklanjali su golema zemljita tom
redu... Nema spora da je Bertrand de Blanchefort, etvrti veliki metar reda, dolazio
iz katarske obitelji... U Languedocu su templarski dunosnici ee bili katari nego
katolici.
Blanchefort, koji je vodio templare od 1153. do 1170. godine, bio je najvaniji
templarski veliki m etar", prema toj trojici autora. Upravo je Bertrand preobrazio
vitezove templare u izvanredno djelotvornu, dobro organiziranu i iznimno disciplini
ranu hijerarhijsku ustanovu kakvom su postali.
Postoje dokazi da su mnogi templari i sami bili katari, a utvreno je da su
templari sakrili mnoge katare unutar svojega reda i pokopali ih na svetom tlu. Osim
injenice da templari nisu sudjelovali u albigenkom kriarskom pohodu, Picknett i
Prince otkrili su da bliske veze izmeu templara i katara nisu spomenute u kasnijim
optubama protiv reda, to je dokaz da su te veze bile neugodne za crkvenu hijerarhi
ju koja nije htjela nita drugo doli zaboraviti i katare i njihova vjerovanja.
Nakon albigenkog pohoda preivjeli su katari ili pobjegli u susjedne zemlje Italija je bila omiljena jer, ironino, ta papina domovina nije bila gorljiva u lovu na
heretike - ili se skrili uz pomo samilosnih susjeda. D o poetka 14. stoljea katari
iz Languedoca postali su izolirani i siromani", tvrdi Costen. Njihovo unitenje

277

JIM MARRS

uzrokovano je novim metodinim progonom Crkve pomou njezina novog oru

inkvizicije...
,,U Languedocu se dogodio prvi europski genocid kad je 100 000 katars
heretika poubijano prema papinoj zapovijedi za vrijeme Albigenkog kriarskog po1
da..., napominju Picknett i Prince. Upravo je radi ispitivanja i istrebljenja ka
stvorena inkvizicija.
Posljedica je toga kriarskog pohoda d a je Crkva povratila monopol na religij
aktivnost i kontrolu vjerovanja te ojaala svoju kontrolu privatnih ivota pojedin
Nova francuska drava stekla je saveznika u Crkvi radi jaanja kontrole nad grad
ma i plemstvom, pie Costen, napominjui da su jo 1920. godine, slino suzbij
jezika amerikih uroenika u 19. stoljeu, djeca u toj regiji bila kanjavana ako
govorila oksitanski jezik na igralitima javnih kola.
Istrebljenje miroljubivih katara bilo je i nagovjetaj onoga to su crkveni v
imali na umu za svoje suparnike na vlasti, vitezove templare.

Propast templara

62 godine nakon pada katarskog uporita u Montseguru, vitezovi templari stajali

su nasuprot sve veoj moi Vatikana i nacionalnih drava.
Njihova kontrola nad privredom i financijama bila je golema i izrasli su u stra
nu vojnu silu, zajedno s vlastitom pomorskom flotom s bazom u francuskoj luci La
Rochelle na Atlantiku. Upravo je Languedoc povezivao La Rochelle sa sredozemnim
lukama, omoguujui trgovinu s Portugalom i Britanskim otojem bez prolaenja
kroz Gibraltarska vrata u rukama muslimana. Templarski brodovi, koji su se meu
prvima koristili magnetskim kompasima, prevozili su oruje i zalihe u Svetu Zemlju,
kao i otprilike 6000 hodoasnika godinje.
No, uz mo i bogatstvo, rastao je i njihov ponos, ali i drskost, to se vidjelo
1252. godine kad je jedan templarski metar zaprijetio engleskom kralju Henriku III.
ovim rijeima: Sve dok provodi pravdu, vladat e. Ali, prekri li je, nee vie biti
kralj.
Da je templarski red bio blisko povezan s engleskim vladarima jasno pokazuje
injenica da je kralj Ivan stolovao povremeno u londonskom hramu 1215. godine,
kad g a je savez plemia - od kojih su mnogi bili templari - prisilio da potpie Magtia
Chartu ili Veliku povelju, kojom je stvorena ustavna monarhija u toj zemlji.
Ali, dok je templarski red cvjetao u Europi, stvari su se loe odvijale u Svetoj
Zemlji. Manje od stoljea nakon osvajanja, Jeruzalem je opet pao u ruke muslimana.
Uskoro je samo grad Akre ostao pod kontrolom krana. Godine 1291. ta je luka utvrda
pala pa je red, zajedno s hospitalcima, bio primoran preseliti se na otok Cipar, koji su
templari dobili od Rikarda Lavljeg Srca za vrijeme jednoga prijanjega kriarskog rata. S
gubitkom Svete Zemlje nestalo je i glavno opravdanje za postojanje templara.
Pred kraj 12. stoljea templari su pomogli pri stvaranju jo jednog vojnikog reda monih teutonskih vitezova, junaka Hitlerova djetinjstva. Teutonski su vitezovi stvorili
vlastitu divovsku kneevinu - zvanu Ordenstaat - koja se protezala od Pruske preko
Baltika do Finskoga zaljeva. Ta teutonska nezavisna drava moda je nadahnula snove
unutar templarskoga vodstva o slinom autonomnom imperiju u Languedocu.
Ali, to im nije bilo sueno. Poevi od ranog 14. stoljea, templari su bili osueni
na istu sudbinu kao katari.

279

JIM MARRS

Kljuni pokreta propasti templara bio je francuski kralj Filip IV., vladar
je zavidio templarima na bogatstvu i bojao se njihove vojne moi. Jednom je tr
utoite u parikom hramu kako bi pobjegao buntovnoj svjetini. Iz vlastita je iskus
znao za bogatstvo templara i bio im je do grla duan. Povrh tog gnjeva protiv te n r
ra, dvaput je bio odbijen za lana reda.
Godine 1305. Filip je otputovao u Rim i uvjerio papu Klementa V. da temp
zapravo planiraju unititi Rimsku crkvu. Papa je povjerovao Filipu, budui da
francuski kralj stajao iza njegova uspona na poloaj pape. Izmeu 1303. i 13
godine francuski kralj i njegovi ministri organizirali su otmicu i smrt jednoga pape
Bonifacija VIII. - i vrlo vjerojatno ubojstvo trovanjem drugoga - Benedikta XI. Pot
je 1305. godine Filip uspio osigurati izbor vlastita kandidata, nadbiskupa Bordeau;
na upranjeno papinsko prijestolje. N ov ije papa uzeo ime Klement V , objanjav '
Baigent, Leigh i Lincoln.
Prema masonskom autoru Albertu Mackeyju, Filip je pristao podrati Klemento
kandidaturu u zamjenu za tajno obeanje da e skriti vitezove templare.
Povrh toga, s obzirom na to da se nairoko govorkalo o tome kako tempi
nastoje vratiti stare merovinke kraljeve i u Francusku i u druge drave, Filip:
optube pale su na plodno tlo. Merovinzi su navodno vukli podrijetlo od Isusa, to
predstavljalo ozbiljan izazov autoritetu Rima i podupiralo ideju da su templari ste
tajno znanje o Kristovu pravom ivotu.
Uz blagoslov pape Klementa V, Filip se vratio u Francusku i poeo povla*
poteze protiv templara. Sastavivi popis optubi od podrivanja vlasti do hereze, Fil'
je izdao tajne zapovijedi dunosnicima diljem zemlje koje se nisu trebale otvoriti
predodreenog roka.
Bio je to petak, 13. listopada 1307. godine, datum koji je tada pridodao zlokob
konotacije svakom petku trinaestom. Vlasti su ustale diljem Francuske i brzo pohv
tale prisutne templare.
Uhvaeni vitezovi bili su zatoeni, ispitani, mueni i spaljeni, kae Gardn
Pozivani su plaeni svjedoci da prue dokaze protiv reda i dobiveni su neki uistinu
bizarni iskazi. Templari su optueni za svakakve prakse koje su se smatrale odvrat
nima, ukljuujui prizivanje duhova, homoseksualnost, pobaaje, huljenje i uporabu
magije. Nakon to bi dali svoj iskaz, bilo zbog mita, bilo zbog pritiska, svjedoci
nestali bez traga.
Jo je uvijek prijeporno jesu li templari doista bili krivi po tim optubama.
Oito je da su mnoge optube protiv toga nekadanjega kranskog reda bile lane i
nategnute. No, ima i dokaza da su lanovi jezgre templara bili simpatizeri, ako ne i
pristae, hereza povezanih s Marijom Magdalenom, Ivanom Krstiteljem te Isusovim
raspeem i uskrsnuem. Neki istraivai ak spekuliraju da se templarska zastava s
lubanjom i prekrienim kostima moda odnosila na Marijine ili Krstiteljeve ostatke, ili
oboje. Rudimentarno sjeanje na taj templarski simbol moda je nadahnulo gusarske
zastave kasnijih stoljea kao i Drutvo lubanje i kostiju.

280

VLADARI IZ SJENE

Uvjereni smo da su templari, iako su najvie pozicionirani vitezovi moda imali

radikalno atipian pogled na boanstvo Isusa Krista, bili tijekom cijelog svojeg posto
janja vjerni katoliki red... Vitezove templare izdali su Crkva i papa kojemu su dobro
sluili , komentiraju masonski autori Knight i Lomas branei njihov red.
Oito je da su, unato iznenadnosti uhienja i tajnovitosti zapovijedi, mnogi
templari bili upozoreni. Malo prije uhienja, primjerice, veliki metar Jacques de
Molay, povukao je mnoge knjige i propise reda te ih dao spaliti , napominju Baigent,
Leigh i Lincoln.
Mnogi francuski templari bili su uhieni bez otpora, po svoj prilici u nadi da e
se situacija preokrenuti, ali mnogi drugi pobjegli su iz zemlje. Najvea je zagonetka
bio nestanak templarske Flote i nagomilanog blaga u parikom hramu. Veina istrai
vaa povezuje nestanak templarske flote s nestalim blagom.
Gardner tvrdi da je templarsko blago ostalo u Francuskoj u vrijeme uhienja.
[Filipove] ulizice pretraili su uzdu i poprijeko Champagne i Languedoc - ali blago
je sve .vrijeme bilo skriveno u riznici u Parizu , pie on.
Kasnije, prema Gardneru, veliki metar Molay dao je prenijeti blago u La
Rochelle, gdje je flota od 18 galija prevezla blago u kotsku.
Baigent i Leigh uglavnom se slau s tim, ukazujui na to d a je prolo pet godina
pravnog prepiranja, pregovora, spletkarenja, pogaanja i opeg kolebanja prije nego
to je red slubeno rasputen", sasvim dovoljno vremena da se blago ratrka.
Knight i Lomas nude zapanjujui dodatak prii o bijegu templara - da je dio
templarske flote moda krenuo prema Americi 185 godina prije nego to je to uinio
Kristofor Kolumbo.
Ta tvrdnja polazi od mandejske sljedbe, iji su pripadnici vjerovali da je Ivan
Krstitelj bio pravi mesija, a da je Isus izopaio njegova uenja. Mandejci se povezuju
s nazorejcima, za koje se smatra da su bili dio kumranske zajednice iji su svici prona
eni 1945. godine. Muslimani su protjerali mandejce s obala rijeke Jordan u Perziju,
gdje ostaci te sljedbe jo uvijek postoje.
Mandejci su, poput esena, vjerovali da due dobrih ljudi nakon smrti odlaze u
divnu i mirnu prekomorsku zemlju, za koju su vjerovali da joj je simbol zvijezda zvana
Merica. S obzirom na to da su dokumenti koje su templari otkrili u jeruzalemskom
hramu duplikati onih pronaenih u Kumranu, templari su moda nali osvrt na nove
zemlje, kao i na ime Merica .
Knight i Lomas nagaaju da se barem jedan dio templarske flote opskrbio u
Portugalu pa otputovao zapadno u ,,la M ericu. Kau da su ti neustraivi pomorci,
vijui svoju dobro poznatu bojnu zastavu s lubanjom i prekrienim kostima, stigli u
Novu Englesku 1308. godine.
Zapanjujui dokaz tog pristajanja moe se nai u Westfordu u dravi
Massachusetts, gdje se danas moe vidjeti rupiasta rezbarija viteza na stijeni. Taj
lik, odjeven u stilu etrnaestostoljetnih vitezova, nosi tit sa slikom broda koji plovi
prema usamljenoj zvijezdi. U Newportu u dravi Rhode Island jedna kula odgovara

281

JIM MARRS

zaobljenoj arhitekturi templara, a datirana je u 14. stoljee. Nema sumnje d a je

graevina izuzetno stara, napominju Knight i Lomas, zato to je na karti iz 152
godine na kojoj je zabiljeeno europsko otkrie te obale talijanski pomorac Giovan
da Verrazano oznaio njuportsku kulu kao Normansku vilu.
Nedavno pronaene ruevine u Patagoniji, za koje se smatra da su izgubljeni
ciudad de los Cesares (Grad careva), otkrivaju drevno pristanite zajedno s isklesan
kamenom ploom s templarskim kriem, to je nagnalo istraivaa Flugberta Ram
na nagaanje da su templari moda onamo doputovali u pretkolumbovsko doba.
Uvjerljiviji dokaz ranije nepoznatih templarskih istraivanja moe se nai u cr
Rosslyn u kotskoj, gdje se na svodovima i stropovima nalaze jasni prikazi klip:
kukuruza i kaktusa. Prema slubenoj povijesti, sjeme indijskog kukuruza prvi
u Europu i Afriku donijeli istraivai iz 16. stoljea..., napominju Knight i Lom
S obzirom na to da je crkva Rosslyn dovrena I486., est godina prije nego to
Kolumbo zaputio preko Atlantika, a rezbarije su sastavni dio konstrukcije, ima
siguran dokaz da su ljudi koji su davali upute zidarima crkve Rosslyn morali posjet'
Ameriku barem etvrt stoljea prije Kolumba, komentiraju Knight i Lomas.
Premda ti autori priznaju da tragovi templarske prisutnosti u pretkolumbovsko
Novom svijetu nisu posve sigurni, ipak pridonose sumnji da su kasniji, templari
potaknuti slobodni zidari Bacon i Raleigh znali vie o Novoj Atlantidi nego to
prije mislilo.
Takoer su objasnili da esnaestostoljetni njemaki redovnik po imen
VValdseemiiller, koji je prvi napisao da je Amerika nazvana po istraivau Ameri
Vespucciju, nije znao nita o templarsko-mandejskoj legendi o Merici. Redovni
je uo za novootkrivenu zemlju Ameriku i za istraivaa Vespuccija te jednostavn
povezao to dvoje. Waldseemiiler je pogodio ime, ali ne i tumaenje, kau Knight
Lomas. .Vrlo brzo nakon to je napisao te rijei, shvatio je svoju pogreku te jav
povukao svoju tvrdnju da je Amerigo Vespucci otkrio Novi svijet - ali tada je ve bi
prekasno...
Standardna historiografska fraza o podrijetlu imena Novoga svijeta koja s<!
rutinski iznosi potjee u cijelosti od glupava nesporazuma jednoga neuglednog svee
nika koji nikad nije putovao dalje od nekoliko kilometara od [svojega] samostana... na
francusko-njemakoj granici, komentiraju oni.
Bez obzira na to jesu li templari pristali u ,,la Merici poetkom 14. stoljea,
mogli su lako imati veze s njezinim otkriem. Prema Baigentu i Leighu, templari su u
sklonom im Portugalu bili odrijeeni od optubi nakon istrage te su potom promije
nili ime u Kristovi vitezovi, posvetivi se uglavnom pomorskim istraivanjima. .Vasco
da Gam a bio je Kristov vitez, a princ Henrik Pomorac bio je veliki metar tog reda",;
napominju oni. Brodovi Kristovih vitezova plovili su pod poznatim crvenim kriem.
I pod istim su kriem tri karavele Kristofora Kolumba preplovile Atlantik i stigle do
Novoga svijeta. Sam je Kolumbo bio oenjen keri bivega Kristova viteza i imao je
pristup svekrovim kartama i dnevnicima.

282

VLADARI IZ SJENE

I dok e se o templarskim vezama s Amerikom raspravljati jo neko vrijeme, ini

se da nema previe sumnje u to da su mnogi lanovi reda - kao i njihovo blago, i u
dokumentima i u zlatu - otputovali sa svojom flotom u kotsku.
kotska, za koju su se tada borili Engleska i Robert I. Bruce, bila je savreno uto
ite pred progonima za red koji se ubrzo proirio izvan Francuske. N a poticaj pape
Klementa V., druge su zemlje poele uhiivati templare i napadati njihove posjede.
Engleski kralj Eduard II. isprva je oklijevao krenuti na templare, ali je kao zet kralja
Filipa na koncu pokrenuo mlitavu akciju. Nekoliko je templara uhieno, ali uglavnom
su blago kanjeni, primjerice pokorom u samostanu ili opatiji. Imovina templara pre
dana je redu hospitalaca.
Dvije godine nakon poetka napada na red, Eduard je napokon naredio da se
uhite svi templari koji su ostali pod njegovom kontrolom u kotskoj, tada pod engle
skom okupacijom. Njegovi su ljudi uspjeli zatvoriti tono dva ovjeka, jedan od njih
bio je Walter de Clifton, templarski metar. Prilikom ispitivanja Clifton je otkrio da
su njegovi kolege templari pobjegli preko mora, to je jo jedan dokaz da su templari
moda otili za Ameriku.
kotska Roberta I. Brucea bila je druga pria, sa svojom dugotrajnom povezanou s templarima. Prema Gardneru, veliki metar Payens sastao se sa kotskim kraljem
odmah nakon koncila u Troyesu, a sveti Bernard spojio je Keltsku crkvu sa svojim
cistercitskim redom. Vitezove templare poticao je i podupirao niz kotskih kraljeva,
poevi od kralja Davida, i stekli su prilinu imovinu ondje.
21a vrijeme progona templara kralj Robert imao je sve razloge da ih ne progoni
- je d in i je po roenju imao podrku svojih predaka, bio je u ratu s Eduarom II. i
izopila ga je Katolika crkva zbog rata protiv Eduarda, Filipova zeta. Izoliran i od
Crkve i od susjeda, Robertu je dobro dola svaka pomo.
Engleske blokade zatvorile su uobiajene putove s kontinenta prema kotskoj.
Ali, jedan vaan put bio je otvoren, tvrde Baigent i Leigh, od sjeverne obale Irske,
ukljuujui ue rijeke Foyle u Londonderry^, do Bruceovih posjeda u Argyllu,
Kintyreu i morskom tjesnacu Juri... Tako su templarski brodovi, oruje, materijal,
borci i, moda, blago mogli nai put do kotske, dajui kljuna pojaanja i sredstva
za Bruceovu stvar.
Premda slubena povijest ne pripisuje templarima zasluge za Bruceovu pobje
du nad Englezima, istraivai su otkrili vaan razlog da se smatra kako je upravo to
bio sluaj. Nekoliko masonskih autora je glatko ustvrdilo da su templari bili meu
Bruceovom vojskom.
Bitka kod Bannockburna, koja je osigurala kotsku nezavisnost, voena je 24.
lipnja 1314. godine. Prilino je znaajno d a je to bio dan svetog Ivana, jedan od naj
vanijih dana u godini za templare, koji su tovali tog sveca.
Toboe kako bi pomogao garnizonu pod opsadom u tvravi Stirling, ulazu u
kotsko visoje, kralj Eduard mobilizirao je vie od 20 000 vojnika, povrh 10 000 koji
su se ve nalazili u stirlinkom garnizonu. Bilo je oito d a je nastojao unititi Brucea,

283

JIM MARRS

a ne jednostavno pojaati Stirling. Kralj Robert mogao je skupiti manje od 10

vojnika, pa su mu se, nadmaenom gotovo u omjeru jedan naprema tri, anse
pobjedu inile slabanima.
Dvije su se sile sukobile u okolici tvrave Stirling i estoko se borile cijeli
Iako su toni podaci o borbi neodreeni, ini se d a je svjea snaga stigla ba kad
bitka prelamala.
Ta je nova snaga bila dovoljna da nagna kralja Eduarda i njegovih 500 naji
ljih vitezova da napuste bojite, to je izazvalo paniku meu preostalim engles1,
snagama. Povlaenje se brzo izrodilo u potpuni bezglavi uzmak, sva engleska voj
ostavljala je svoje zalihe, prtljagu, novac, zlatno i srebrno posue, oruje, oklope
opremu, izvjetavaju Baigent i Leigh.
Ti autori smatraju da je kontingent templara, s njihovim uoljivim dugim b
dama i stjegovima s crvenim kriem, bio ta svjea snaga koja je unijela strah u sr
Eduarda i njegovih ljudi. Drugi autori to potvruju. Gardner pie da je jedan f
obitelji Saint-Clair zapovijedao vitezovima templarima u bitci kod Bannockbur
Mackey pie da masonski povjesniari spominju odlikovanja prvi put dodijeljena
bojitu kod Bannockburna, kao nagradu za smionost koju je pokazala glavnina te
plara pomogavi Bruceu u toj nezaboravnoj pobjedi.
N a datum te bitke templari navodno vie nisu postojali. Godine 1312. red
slubeno raspustio papa na uporno zahtijevanje kralja Filipa, a 1314. posljednji slu
beni veliki metar reda Jacques Molay spaljen je na lomai u Parizu.
Molay je, prema devetnaestostoljetnom autoru Eliphasu Leviju, organizi
okultnu masoneriju, to jest, pridodao je johanitsku herezu tajnom znanju templa
povezanom s putovanjem Marije Magdalene u Europu s Isusovom djecom.
Johaniti su dobili ime po Ivanu Krstitelju, kojega su smatrali pravim biblijski)
mesijom, a Isusa tek sporednom figurom u vrijeme prije idovske pobune u Palestin:
Johaniti, koji su tvrdili da su naslijedili svoje tajno znanje, vjerovali su da je Isus, I
Jeua pomazanik, bio zapravo smrtnik upuen u Ozirisov kult. Smatrali su da
pria o djevici Mariji izmiljotina kasnijih autora kako bi se opravdalo njegovo nez
konito roenje.
Johanitska sljedba shvatila je da se naziv Krist nije primjenjivao samo
Isusa, objanjavaju Picknett i Prince, izvorna grka rije christos naprosto je znai
pomazanik - to je izraz koji se mogao primjenjivati na mnoge, ukljuujui kralje-j
ve i rimske dunosnike. U skladu s tim, johanitski su voe uvijek i sami preuzimali
naziv Krist. Znakovito je da Filipovo evanelje iz N ag Hammadija primjenjuje naziv
Krist na sve upuene u'gnosticizam.
Levi ak tvrdi da je veliki metar Payens bio upuen u tajne johanitske sljedbe
prije nego to je stao na elo vitezova templara. Tu ideju podupire tvrdnja masonskoga
voe Barona von Hunda, koji je izjavio da mu je iznijeta prava povijest slobodnih
zidara. Prisjetimo se da je Von Hund stvorio Red strogog obreda u Njemakoj. Isprva
je bila poznata pod nazivom Braa Ivana Krstitelja. Takoer, nagaalo se da masonski

284

VLADARI IZ SJENE

obred koji ukljuuje smrt Hirama Abifa zapravo simbolizira muenitvo templarskoga
metra Molayja.
Ako je uistinu templarska elita bila nadahnuta uenjima johanita, koje je prenio
veliki metar Molay, jasno je zato su crkvene vlasti ustrajale na njegovoj smrtnoj
kazni. Drugi bi razlog mogao biti taj da je Molay porekao ranije priznanje da su neke
optube protiv vitezova templara istinite.
Molay, koji je stupio u templarski red 1265. godine, borio se u Siriji i kasnije
je bio stacioniran u templarskoj bazi na Cipru. Izabran je za velikoga metra oko
1298. godine. Krajem 1306. ili poetkom 1307. bio je pozvan pred papu Klementa V.,
navodno radi razgovora o ponovnom osvajanju Svete Zemlje. Umjesto toga je ispiti
van o optubama protiv reda koje je iznio kralj Filip. Tog sudbonosnog petka trinae
stog Molay je uhien te je dao svoje prvotno priznanje, najvjerojatnije pod mukama.
Bio je prisiljen pisati brai templarima i nagovarati ih da se predaju i priznaju
optube. Molayjeve molbe za papinom osobnom presudom pokazale su se uzaludni
ma. Stoga je u oujku 1314. godine, nakon to su ga tri kardinala osudila na doi
votnu tamnicu, povukao svoje priznanje. Kao heretik recidivist predan je Filipovim
slubenicima, koji su ga spalili na lomai blizu katedrale Notre-Dame, iju su gradnju
inicirali templari.
Prema legendi, dok je plamen palucao oko njega, Molay je povikao da e mu se i
papa Klement i kralj Filip pridruiti pred Bogom u sljedeih godinu dana. Obojica su
zaista bila mrtva prije nego to je protekla godina. Neki vjeruju da su ih otrovali pri
kriveni templari, dok drugi smatraju da je njihova smrt posljedica Molayjeve kletve.
Knight i Lom as tvrde da su povezali Molayjevu smrt s jednom modemom kon
troverzijom. Pokrov u kumranskom/masonskom stilu koji je uzet iz parikoga hrama
vitezova templara i iskoriten za zamatanje izmrcvarena tijela velikoga metra putovao
je s de Molayjem do doma Geoffreyja de Chameyja, gdje je opran, sloen i spremljen
u ladicu. Tono 50 godina poslije, 1357., etiri metra dug komad lana izvaen je iz
spremita i javno izloen u Liveyju... taj dugaki pokrov danas se naziva Torinskim
platnom", piu oni.
U drugim dijelovima Europe veina templara obrijala je sumnjive brade i izmije
ala se s obinim stanovnicima. Nekolicini je sueno, proglaeni su nevinima i pute
ni. U Njemakoj su zastraeni suci putali templare, koji su se odmah pridruivali
drugim redovima kao to su Kristovi vitezovi, teutonski vitezovi ili hospitalci.
Hospitalci su nastali oko 1070. godine - prije Prvog kriarskog rata - kad je
skupina talijanskih trgovaca u Jeruzalemu osnovala bolnicu posveenu svetom Ivanu.
Nakon to su kriari zauzeli grad 1099. godine, hospitalci su se organizirali kao red
te je izabran veliki metar. Premda isprva nisu bili vojniki red, vitezovi svetog Ivana,
poznati jednostavno kao hospitalci, postajali su borbeniji kako su se templari sve vie
isticali.
Nakon gubitka Svete Zemlje hospitalci su uzmaknuli na Cipar zajedno s templa
rima. Poslije unitenja templara hospitalci su stekli dobar dio njihove imovine, to je

285

JIM MARRS

samo povealo njihov ve razvijen i moan red. Kasnije su bili prisiljeni povui se
Rodos. Kad su nakon tree opsade Turci napokon osvojili taj otok 1522. godine,
se preselio na otok Maltu, gdje je postao Suvereni vojniki malteki red ili jednostav
Red maltekih vitezova.
Danas je sjedite maltekih vitezova u Rimu, pod izravnim papinim nadzora:
i vie od 40 drava priznaje ih kao suverenu naciju. Britanski ogranak, poznat '
Vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog, protestantski je red sa sjeditem u London
a predvodi ga kralj ili kraljica. Prema Davidu Ickeu: Katoliko i protestantsko kr'
ustvari su ista organizacija na najvioj razini. Oba su ista sila, kao to su bili, i j
teutonski vitezovi. Svi su bili ukljueni u iste stvari, ukljuujui bankarstvo, i kori
su se istim pokvarenim, beskrupuloznim metodama da dobiju ono to ele.
Meu modernim Amerikancima povezanim s maltekim vitezovima jesu pokoj
direktori CIA-e William Casey i John McConne, predsjednik Chryslera Lee lacoc
kolumnist William F. Buckley, Joseph R Kennedy, ameriki veleposlanik u Vatika
William Wilson, Clare Boothe Luce i bivi ameriki ministar vanjskih posl
Alexander Haig. Dr. Luigija Geddu, poglavara Katolike akcije, odlikovali su m
teki vitezovi za njegovo povezivanje Vatikana, CIA-e i Europskoga pokreta Josep
Retingera, oca Bilderberga". D anas se smatra da je malteki red jedan od glavni
komunikacijskih kanala izmeu Vatikana i CIA-e, piu Baigent, Leigh i Lincoln.
D anas ima ni vie ni manje nego pet organizacija koje se na ovaj ili onaj na*
pozivaju da izravno potjeu od [templara], napominju Baigent i Leigh. Hospital
malteki vitezovi, vitezovi svetog Ivana, slobodni zidari i rozenkrojceri, i moda j
neki, tvrde da vuku podrijetlo od vitezova templara, s njihovim ezoterinim znanje
steenim ispod Salomonova hrama.
Kako su te skupine postajale isprepletenije, granice lanstva postajale su sve nei
snije. Baigent i Leigh napominju da raspolaganje templarskom imovinom u kots
ukazuje na neto sasvim izvanredno... neto to gotovo u cijelosti zanemaruju po
sniari... Vie od dva stoljea - od poetka 14. do sredine 16. - templari su u kotsk;5
ini se, bili zapravo stopljeni s hospitalcima. Tako se tijekom tog razdoblja esto aludi
na jedan zajedniki red - Red vitezova sv. Ivana i H ram a. [naglasak u izvorniku]
Malteki vitezovi preivjeli su srednjovjekovne progone udruivi se s Vat ika no
pa ak i sudjelujui u progonu njegovih neprijatelja. Slino su mnoge europsr
kraljevske obitelji, i same prisvajai prijestolja Merovinga i drugih, suraivale
Vatikanom kako bi odrale nepromijenjeno stanje. Te se obitelji katkad spominju k
crno plemstvo".
No, jo jedan red osnovan specijalno radi borbe protiv neprijatelja Vatikana
zatite crkvenih tajni bili su isusovci. Taj je red, poznat kao Druba Isusova, utem
ljio 1540. godine Ignacije Loyola, vojnik koji je postao sveenik, brzo pretvorivi
organizaciju u agresivnu ratobornu silu usmjerenu podjednako protiv heretika i p
testanata. Upravo je struktura isusovaca posluila Adamu Weishauptu kao ablo
za njegove iluminate.

286

VLADARI IZ SJENE

Ali, ak su i ratoborni isusovci bili osjetljivi na privlanost templarskoga znanja.

Fijekom vremena mnogi su se isusovci moda previe pribliili herezama toga doba.
Poeli su se opirati autoritetu Rimske crkve i njezinoj moi nad vladama, a posljedica
je bila da je papa Klement XIV. zabranio red 1773. godine. Ali, nunost obrane Crkve
primorala je papu Pija VII. da 1814. godine ponovno uspostavi isusovaki red, sa svim
bivim pravima i povlasticama.
Budui da djelovanje kralja Filipa protiv templara nije uspjelo u cijelosti istrije
biti pristae reda, a ak ni ratoborni isusovci nisu bili posve pouzdani, nastojanje da
se uklone svi neprijatelji Crkve preuzela je zloglasna inkvizicija, koja se primaknula
dovretku tog zadatka u sljedeih nekoliko stoljea.
Djelujui u ime niza papa, franjevci i dominikanci provodili su neopisiva mue
nja za vrijeme katolike inkvizicije. Godine 1480. inkvizicija je povratila izgubljeni
zamah kad je veliki inkvizitor, dominikanac Tomas de Torquemada, pokrenuo pa
njolsku inkviziciju, usmjerenu ponajprije protiv muslimana i idova. Godine 1486.
popis vjerskih zloina ukljuivao je tovatelje Sotone, travare, primalje i praktiki
svakoga tko se ne slae s crkvenom dogmom ili mjesnim drutvenim vrijednostima.
Strana inkvizicija, isprva zaeta kako bi kontrolirala katare za vrijeme Albigenke
kriarske vojne, nije u cijelosti ukinuta sve do 1820. godine. ,,U meuvremenu, oni iz
privilegiranih klasa koji su imali prave ezoterine vjetine i hermetiko znanje bili su
primorani obavljati svoje poslove u tajnosti svojih loa i ilegalnih klubova, napominje
Gardner.
Neko cijenjeno znanje templara potaknulo je progon od strane dominikanaca
inkvizitora u 14. stoljeu. Tada je u povijesti kranstva nestao posljednji trag slobod
noga miljenja, dodaje on.
Dok je Molayjeva smrt dokrajila javnu mo vitezova templara, ini se da nije
upitno kako je red preivio i stopio se s drugim tajnim drutvima. D anas povijesne
knjige i enciklopedije jednoduno obznanjuju da su vitezovi templari nestali u 14.
stoljeu. Posve su u krivu", izjavljuje Gardner. .Viteki vojniki red jeruzalemskoga
Hrama [aurirani naziv vitezova templara] - razliit od kasnije stvorenih masonskih
templara - i dalje cvjeta u kontinentalnoj Europi i kotskoj.
Nakon mranih dogaaja koji su pratili slubeno suzbijanje templara, red je
preao u ilegalu i nastavio utjecati na mnoge druge organizacije, slau se Picknett i
Prince. Postupno je izalo na vidjelo da su templari nastavili postojati kao rozenkroj
ceri i slobodni zidari, a znanje koje su stekli prenijeto je tim drutvima.
Iza vitezova templara vreba jedno od najzagonetnijih tajnih drutava: slabo
poznati Sionski priorat, jo jedna skupina opsjednuta politikom s neortodoksnim
religijskim nazorima.

287

I Sionski priorat

Ako su tvrdnje nekoliko novijih autora tone, Prieure de Sioti ili Sionski pri
moda je jedno od najstarijih i najmonijih tajnih drutava u povijesti.
Navodno je bio pokretaka snaga iza stvaranja monih vitezova templara, a a
vi pokazuju da su meu prioratskim vodstvom bila takva imena kao to su Leon
da Vinci, Robert Fludd, sir Isaac Newton, Victor Hugo i umjetnik Jean Coct
Navedeno je 26 bivih velikih metara tijekom 700 godina povijesti. No, javnost
znala za tu skupinu sve do sredine 20. stoljea, to je pothranilo sumnje da je ci:
stvar prevara.
Tek je sredinom 1950-ih godina - uglavnom u Francuskoj - javnost prvi
saznala za Priorat, to oznaava religioznu ustanovu, neto poput opatije.
Sporadini novinski lanci, poevi od 1956. godine, govorili su o tajni k
okruuje gradi u Langudeocu po imenu Rennes-le-Chateau. Isprva se inilo da
ta pria slabo razlikuje od drugih pria o lokalnom skrivenom blagu koje su se m
pronai gotovo svuda. Ali, kako su prolazile godine i sve vie informacija izlazilo
vidjelo, pria o Prioratu dobivala je sve vee znaenje.
Tajna Rennes-le-Chateaua ukljuivala je katolikoga sveenika po imenu Fran
Berenger Sauniere, koji je dodijeljen gradskoj upi 1885. godine. Mladi i dobro obrazt
ni Sauniere premjeten je u zabit nakon to je po svoj prilici razljutio nekog nadreen
Meutim, tridesettrogodinji sveenik odluio je to iskoristiti na najbolji nain.
Sauniere se, blisko suraujui s osamnaestogodinjom domaicom Mar*
Denarnaud, brinuo o svojoj upi i jo nalazio vremena za lov i pecanje. Pohlepno
itao, usavrio svoj latinski, grki [i] latio se uenja hebrejskoga, napominju Baigen
Leigh i Lincoln. Takoer je odluio obnoviti gradsku crkvu, koja je bila posvee
Mariji Magdaleni 1059. godine, a stajala je na vizigotskim ruevinama iz 6. stoljea.
Godine 1891., dok je radio u crkvi, Sauniere je pomaknuo kameni oltar i otkr~
da je jedan njegov potporanj upalj te da sadri etiri pergamenta - dvije genealogi'
koje datiraju od 1244. do 1644. godine i dvije poslanice koje je 1780-ih godina napi
sao bivi upnik, opat Antoine Bigou.
Bigouovi tekstovi bili su neobini i inilo se da su napisani razliitim iframaJ
Neke su od njih fantastino zamrene, nadmaujui ak i raunalo, i neodgonetlji

288

VLADARI IZ SJENE

bez potrebnog kljua, tvrde Baigent, Leigh i Lincoln.

Sauniere je odnio otkrie svojem nadreenom, biskupu iz oblinjeg Carcassonea,
koji ga je poslao u Pariz da se sastane s glavnim direktorom sjemenita Saint Sulpice.
Kasnije je otkriveno da je ranijih godina to sjemenite bilo sreditem neortodoksnog
drutva zvanog Compagnie du Saint-Sacreinent, koje se smatralo paravanom Sionskog
priorata. Ako je tomu bilo tako, to bi objasnilo kako su lanovi Priorata doznali za
Sauniereovo otkrie.
to god bilo u tim dokumentima, posve je preusmjerilo Sauniereov ivot. Jer
tijekom svojeg kratkog boravka u Parizu, Sauniere se poeo kretati meu gradskom
kulturnom elitom, iji su mnogi pripadnici prtljali s okultizmom, napominju Vankin
i Whalen. Prema tadanjim glasinama, seoski je sveenik imao avanturu s Emmom
Calve, slavnom opernom divom koja je ujedno bila vrhovna sveenica parikoga ezo
terinog podzemlja. Kasnije e ga redovito posjeivati u Rennes-le-Chateauu.
N e samo da je Sauniere navodnim posjetom Parizu stekao nove prijatelje na
visokim poloajima, nego se i silno obogatio. Istraivai procjenjuju da je prije izne
nadne smrti 1917. godine potroio nekoliko milijuna dolara na izgradnju i obnavljanje
u gradu. Za vrijeme rada, nakon povratka iz Pariza, Sauniere je otkrio jo neto - malu
grobnicu ispod crkve koja je navodno sadravala kosture.
Poeo se ponaati posve udno. Ostrugao je latinski zapis na nadgrobnom spo
meniku jednoga lana ugledne lokalne obitelji Blanchefort, ne shvaajui da su kopije
ve nainjene. Zapis u prijevodu glasi: Kralju Dagobertu II. i Sionu pripada ovo
blago i on tu lei mrtav. Poeo je skupljati bezvrijedne potanske marke i kamenje
zajedno sa skupim rijetkim porculanom i tkaninama.
Ali, unaprijedio je i gradsku cestu i vodoopskrbu, opremio golemu knjinicu te
sagradio zooloki vrt, raskonu ladanjsku kuu po imenu Villa Bethania i okruglu kulu po
imenu Tour Magdala ili Magdalska kula, a sve je to ukazivalo na neoekivano bogatstvo.
U obnovljenoj crkvi Sauniere je podigao udan kip demona Asmodeja - uvara
tajni i skrivenih blaga te, prema drevnoj idovskoj legendi, graditelja Salomonova
hrama. Ispunio je obnovljenu crkvu oslikanim panelima, od kojih je jedan prikazi
vao Isusovo tijelo koje nose prema grobnici. No, pun Mjesec na tom panelu naveo
je Baigenta, Leigha i Lincolna da posumnjaju kako se moda radi o tome da je tijelo
kradom izvaeno iz grobnice u gluho doba noi. Iznad ulaza u crkvu dao je uklesati
rijei na latinskom Terribilis Est Locus Iste, to znai Ovo je mjesto strano. Moda
je Sauniere ponavljao Jakovljeve rijei iz Knjiga postanka 28:17, koji je rekao Kako je
strano ovo mjesto! nakon to je shvatio da je naao Nebeska vrata".
Neuobiajeni posjetitelji dolazili su u grad, ukljuujui nadvojvodu Ivana
Habsburkog, bratia austrijskoga cara Franje Josipa. Kasniji bankovni izvjetaji
otkrivaju da su Sauniere i nadvojvoda isti dan otvorili jedan za drugim raune", napo
minje autorski trio, i d a je potonji [prenio] znaajnu svotu prvom."
Sauniere je poeo iskazivati drsku samostalnost spram crkvenih nadredenih,
odbijajui odati izvor svoga novootkrivenog bogatstva ili prihvatiti premjetaj iz

289

JIM MARRS

Rennes-le-Chateaua, gdje su on i njegova domaica vieni kako neprekidno k

na groblju oko crkve. Kad je zagustilo, Vatikan je ipak podrao Saunierea, to je
pokazatelj vanosti njegovih otkria.
7. sijenja 1917. godine - na slubeni blagdan sjemenita Saint-Sulpice,
je prvi put konzultirao strunjake o svojim otkrivenim dokumentima, kao i dan
je bio uklesan na Blanchefortovu nadgrobnom spomeniku koji je obrisao i samo
dana nakon to je njegova domaica neobjanjivo naruila lijes - Saunierea je i
nada udarila kap. Oblinji je sveenik pozvan da mu prui posljednju pomast,
vidljivo potresen" odbio je to uiniti nakon to je sasluao Sauniereovu ispovijed
nikad nije dospjela u javnost.
Marie Denarnaud utjela je o Sauniereovim aktivnostima, ivei mirno u
Bethaniji. Pred kraj ivota prodala je vilu jednom ovjeku kojemu je obeala
tajnu koja e ga uiniti i bogatim i monim. Naalost, i ona je umrla od kapi
nego to je prenijela tu tajnu.
Tako je poela zagonetka Rennes-le-Chateaua. Nagaanja o pravoj na
Sauniereova otkria varirala su tijekom godina, piu Picknett i Prince, najpro
nija bila je pretpostavka da je naao skriveno blago, dok su drugi smatrali da se r
o neem kudikamo udesnijem, poput Zavjetnoga kovega, blaga iz Jeruzalems
hrama, Svetoga grala ili ak Kristova groba... Priorat tvrdi d a je Sauniere otkrio pe
mente s genealokim podacima koji dokazuju da je merovinka dinastija preivje
Dvije se stvari ine sigurnima u ovoj prii - da je Sauniere oito naao neto
to je neka osoba ili skupina ljudi bila spremna isplatiti mu veliku svotu i da je n a :
vio traiti neto cijeli ivot. ini se jednako jasnim da su njegovi nadreeni u G
preutno odobravali ono to je Sauniere inio. Jedan dunosnik Priorata ak pre'
stavlja da su Saunierea dobro plaali visoki crkveni dunosnici i za trud i za utn
Prema jednom izvjetaju, jo jedan sveenik, po imenu Antoine Gelis, bio
blizak Sauniereu i takoer je doao do znaajne svote novca. to god je Gelis zar
toj situaciji, umrlo je s njim u studenom 1897. godine kad je stari sveenik prona
nasmrt pretuen u svom domu. Pojedinosti njegove smrti nestale su iz crkvenih z
sa pa su se morale rekonstruirati iz policijskih i sudskih izvjetaja.
Godine 1969., Henry Lincoln, dokumentarni producent britanskog BB
itao je o toj zagonetki dok je bio na odmoru u Francuskoj. Ubrzo je ujedinio sna
romanopiscem Richardom Leighem i fotoreporterom Michaelom Baigentom kako
istraili priu koja je potom rezultirala s nekoliko televizijskih emisija, kao i s knji'
bestselerom iz 1982. godine Sveta krv, Svetigral. T aje knjiga iznijela priu o Prior
pred meunarodnu javnost.
To ih je istraivanje odvelo od Rennes-le-Chateaua i obitelji Blanchefort
vitezova templara i katara te reda zvanog Sionski priorat. Bertrand de Blanche:
bio je etvrti veliki metar vitezova templara i upravljao je iz preceptorata u oke
Rennes-le-Chateaua. Utvreno je da su se Blanchefortovi borili na strani katara i
je Bertrand bio tienik osnivaa templara Andrea de Montbarda.

290

VLADARI IZ SJENE

Baigent, Leigh i Lincoln otkrili su da su, dok je Blanchefort predvodio red, tem
plari bili poslani u okolicu Rennes-le-Chateaua, gdje su sudjelovali u opsenim iska
panjima. Nagaaju da je to mogao biti zadatak zakapanja i uvanja blaga otkrivenog
ispod njihova prebivalita u Jeruzalemu. Njihova se sumnja pojaala kad su saznali
da kad je kralj Filip pokrenuo uhienja lanova reda u cijeloj zemlji 1307. godine,
samo su templari kod Rennes-le-Chateaua ostavljeni na miru. Valja spomenuti da su
za vrijeme Drugoga svjetskog rata i njemaki vojnici navodno vrili opsena iskapanja
oko Rennes-le-Chateaua, oito tragajui za svetim relikvijama, to je dramatizirano u
dvama filmovima o Indiani Jonesu redatelja Stevena Spielberga.
Tri su britanska istraivaa prikupila materijale o Prioratu, ukljuujui brojne
knjige francuskog autora Gerarda de Sedea, za kojega je otkriveno da je bio povezan
s nekim Pierreom Plantardom de Saint-Clairom, dunosnikom modernoga Sionskog
priorata. Istraujui u francuskoj Nacionalnoj knjinici analizirali su mikrofilm s
dokumentima zvanim Dossiers secrets ili Tajni dosjei, koji su navodno pratili podrijetlo
Sionskoga priorata sve do vremena kriarskih ratova i blisko povezivali to drutvo s
vitezovima templarima. Ti su dosjei nabrajali bive velike metre Priorata, iznosili
iscrpnu povijest i ak tvrdili da je Sauniere radio za red dok je boravio u Rennesle-Chateauu. S obzirom na to da ti dokumenti datiraju iz 1950-ih godina, ali nisu
arhivirani sve do sredine 1960-ih, polemike o njihovoj autentinosti i dalje se vode,
bez konanog dokaza ni za jednu stranu, slino kao u sluaju dokumenata MJ-12 u
SAD-u.
Jedna zanimljiva znaajka tih dosjea jest vrst i skriven zakljuak da su autori
imali pristup slubenim Vladinim i policijskim dokumentima, napominju Picknett
i Prince, koji su openito cininiji od drugih autora spram informacija o Prioratu.
Oni izvjetavaju da kritiari prie o Prioratu tvrde kako ta skupina nije postojala sve
dok se ime nije prvi put pojavilo u javnosti 1950-ih godina i d a je cijela ideja spletka
rojalista s beskrajnom iluzijom o veliajnosti.
Baigent, Leigh i Lincoln uzvraaju na to tvrdnjom da jo uvijek postoji barem
jedna povelja od kralja Luja VII. za Ordre de Sion u Orleansu, zajedno s papinskom
bulom koja potvruje posjede tog reda, a potjee iz 1178. godine. Objanjavaju da su
mnogi dokumenti koji se odnose na red uniteni za vrijeme njemakog bombardiranja
Orleansa 1940. godine.
Imena povezana s templarima i slobodnim zidarima pojavljuju se tijekom njihove
istrage: Marie de Saint-Clair, potomkinja Henryja Saint Claira povezanog s crkvom
Rosslyn, navodno je bila udana za Jeana de Gisorsa, navodno prvoga samostalnoga veli
kog metra Sionskog priorata; Rene d ' Anjou koji je, izmeu ostalih, nosio naslov jeru
zalemskoga kralja, koji oznaava podrijetlo od templarskog grofa od Anjoua, na popisu
je kao veliki metar Siona od 1418. do 1480. godine; veliki Leonardo da Vinci na popisu
je kao veliki metar Priorata od 1510. do 1519. godine; Robert Fludd, prijatelj sira
Francisa Bacona i engleskih kraljeva, na popisu je kao veliki metar Priorata od 1595.
do 1637.; Johann Valentin Andrea, sveenik povezan s hesenskim slobodnim zidarima,

291

JIM MARRS

smatran autorom rozenkrojcerskih manifesta, naveden je kao veliki metar od 1637.

1654.; Robert Boyle, lan Baconova nevidljivoga koleda koji je navodno poduav
alkemiji sira Isaaca Nevvtona, sluio je od 1654. do 1691.; dok je slavni slobodni zi
Newton zamijenio Boylea kao veliki metar od 1691. do 1727. godine.
Drugi veliki metri navedeni u Dossiers secrets dobar su pokazatelj koliko dubo
see Priorat. Meu njima su Charles Radclyffe, brati Bonnieja Princea Charlier
Charles de Lorraine, koji je sluio kao veliki metar teutonskoga reda koji su nada
nuli templari; Maximilian de Lorraine, Charlesov neak, mentor glazbenika Fran
Josepha Haydna, VVolfganga Amadeusa Mozarta i Ludwiga van Beethovena; Vict
Hugo, lorenski aristokrat i autor Zvonara crkve Notre-Dame i Jadnika-, skladat
Claude Debussy, meu ijim su drugovima pisac Oscar Wilde, pjesnik W B. Yea
romanopisac Marcel Proust; operna diva Emma Calve; i mladi sveenik iz Rennes-1
Chateaua Berenger Sauniere.
N a temelju svojeg istraivanja, Baigent, Leigh i Lincoln prihvatili su kao ,,n
pornu povijesnu injenicu da je Sionski priorat, pod razliitim imenima u razlii
vremena, bio tajno drutvo iza vitezova templara te da je preivio njihovo unitenje ul
14. stoljeu. U najmanju ruku, u Dossiers secret stoji da su lanovi Priorata - lanovi
obitelji Gisors, Anjou i Saint-Clair, ukljuujui Hugha de Payensa i Godefreyja de
Bouillona - bili meu osnivaima templara.
Takoer vjeruju da Priorat postoji i danas te da djeluje u sjeni, iza kulisa, i da je
orkestrirao odreene kljune dogaaje u povijesti Zapada. Neizreen je zakljuak da
su lanovi Priorata bili umijeani u jezgru slobodnoga zidarstva, iluminata i Okruglih
stolova.
Jasan i proglaen cilj Prieurede Siona, prema trojici autora, povratak je merovinke dinastije i loze - ne samo na francusko prijestolje, nego i na prijestolja svih
ostalih europskih drava.
Kau da su lanovi Priorata djelovali preko slobodnih zidara u 19. stoljeu kako
bi obnovili Sveto Rimsko Carstvo, kojim su zajedno trebali vladati habsburka dinasti
ja i reformirana Rimska crkva. Taj je plan osujetio tek Prvi svjetski rat i pad europskih
kraljevskih dinastija.
Tijekom godina Priorat - koji je po svoj prilici batinio, ako ne i potaknuo, tem
plarska otkria u Jeruzalemu - bio je zaokupljen ne samo kraljevskim lozama nego i
heretikim znanjem katara i starijih sljedbi.
Najednom, vijugava povijest Europe zadobiva dramatian, kohezivan zaplet,
napominju Vankin i Whalen. Crkveni progon katara, tajni dogovor Rima za umorstvo
[merovinkog] kralja Dagoberta, uspjena zavjera pape Klementa V. i francuskog kralja
Filipa IV za suzbijanje monih templara - sve su to bila nastojanja da se iskorijeni...
Isusova loza... Jer ona je predstavljala nita manje nego suparniku crkvu s izravnijom
vezom s naslijeem Isusa Krista nego to bi je Vatikan ikad mogao svojatati."
U jednom ranijem djelu, Vankin navodi razlog za svoje vjerovanje da je Crkva
sakrila dokumente koji se odnose na Isusa, kako sugeriraju izvjetaji templara i

292

VLADARI IZ SJENE

Priorata. Dva su mogua objanjenja za nedostatak takvog spisa, pie on. Prvo, Isus
nikad nije postojao - on je u cijelosti izmiljena osoba. Drugo, i po meni vjerojatni
je, povijesni su zapisi o Isusu cenzurirani kako bi se osiguralo da nijedna postojea
informacija ne proturjei slubenoj Isusovoj biografiji, to daje Crkvi opravdanje za
vladanje. O kojemu se god scenariju radilo, pria o Isusu sadri mnoge opasne tajne.
Kako je ranije spomenuto, Baigent, Leigh i Lincoln doli su do zakljuka da se zlo
glasni Protokoli siomkih mudraca odnose na Priorat. Nakon mnogo istraivanja, trio je
zakljuio da se protokoli temelje na stvarnom dokumentu koji nema nita s meuna
rodnom idovskom zavjerom, nego je umjesto toga objavljen preko neke masonske
organizacije ili masonski orijentiranoga tajnog drutva koje je sadravalo rije Sion ...
[i] lako je mogao sadravati plan za stjecanje vlasti, infiltriranje meu slobodne zidare
i kontroliranje drutvenih, politikih i ekonomskih institucija.
to god Priorat bio danas, prema Dossiers secrets, osnovao ga je 1090. godine
Godefrey de Bouillon, vojvoda od Donje Lorraine i naoiti potomak Karla Velikog, koji
je vodio Prvi kriarski rat za osvajanje Jeruzalema. Meutim, u drugim dokumentima
Priorata stoji da red nije osnovan do 1099. godine kad je Jeruzalem osvojen, a njegovi
stanovnici masakrirani. U tom tekstu stoji i da je Bouillonov najmlai brat dugovao
svoje prijestolje Prioratu i da je, tovie, njegov brat Balduin I. od le Bourga postao
jeruzalemski kralj. Naslijedio g a je Balduin II., koji je odobrio red vitezova templara.
Koje god godine Priorat bio osnovan, kad je Jeruzalem osvojen, neki su se vitezo
vi smjestili u opatiji koju je sagradio Bouillon na ruevinama bizantske crkve na brdu
Sionu juno od grada. To je postalo opatija Notre Dame du Mont Sion, prema kojoj
je red uzeo ime Vitezovi reda Notre Dame de Sion. Rije Sion smatrala se transliteracijom rijei Zion, to je pak transliteracija staroga idovskog naziva za Jeruzalem.
Baigent, Leigh i Lincoln tvrde da su pronali izvornu povelju Priorata, datiranu
1125. godine, s imenom templarskoga velikog metra Hugha de Payensa na njoj, to
nedvojbeno povezuje dva reda.
Picknett i Prince navode da su Priorat i templari bili praktiki ista organizacija,
predsjedao im je isti veliki metar, sve dok nije dolo do raskola pa su se razili 1188.
godine.
Gardner se openito slae, ali pie da su Sionski red osnovali vitezovi templari
da slui Zidovima i muslimanima unutar njihova kranskog reda te da su dijelili
Velikog metra. Premda su prvi templari bili vezani uz kranstvo, bili su istaknuti
zagovaratelji religijske snoljivosti, to im je omoguilo da budu utjecajni diplomati
i u idovskim i u muslimanskim zajednicama. Meutim, njihovo liberalno komuni
ciranje sa Zidovima i muslimanima igosali su kao herezu katoliki biskupi to je
pridonijelo izopenju templara od Rimske crkve 1306. godine", dodaje on.
Po svoj prilici Sionski je red restrukturiran 1188., godinu dana nakon to
su Jeruzalem ponovno zauzeli muslimani, pa su se svi ukljueni morali vratiti u
Francusku. Tada je dolo do svojevrsnog raskida izmeu reda i templara u gradu
Gisorsu. Nakon toga, red se vie bavio francuskom merovinkom lozom, dok su

293

JIM MARRS

se templari, kako je ranije spomenuto, povukli na Cipar i Rodos te se povezali

Engleskom i kotskom i njihovim kraljevskim lozama.
Jean de Gisors, prema dokumentima Priorata, bio je prvi veliki metar r
nakon njegova odvajanja od templara, koje su nazivali sjeom brijesta. Red je v
bio povezan s rozenkrojcerima preko Johanna Andreje. Prema zapisu jednog svee
ka iz 1629. godine, Gisors je ustvari osnovao rozenkrojcerski red 1188. godine. Is
sporna tvrdnja naena je u Dossiers secret, prema Baigentu, Leighu i IJncolnu. Id *
da su i Gisors i Andrea bili dunosnici Siona ini vjerodostojnom tvrdnju da su bi
ukljueni u formiranje rozenkrojcera.
Oito je da je ubrzo nakon Prvoga kriarskog rata dolo do stapanja ideja, teok
i drevnih tajni iz ega su proizali rozenkrojceri, vitezovi templari i Sionski priorat.
Nakon raskida s Templarima veliki priorat Ordre de Siona utemeljen je sredino
12. stoljea u Orleansu poveljom kralja Luja VII., iji je izvornik jo uvijek u gradski
arhivima.
Povijest Priorata otada do danas obavijena je tajnom. Prva nedvojbena javi
vijest o njegovu postojanju pojavila se u srpnju 1956. godine kad je Prieure de Sio
s proglaenim ciljem istraivanja i uzajamnog pomaganja lanova, registiran
Francuskoj. ak se i tada navedena adresa nije mogla pronai i malo se toga mo;
doznati o toj skupini. Otprilike u to vrijeme Priorat je tvrdio da ima gotovo 10 0<
lanova podijeljenih u stupnjeve, poevi od velikoga metra, premda se taj podat
smatrao krajnje dvojbenim. Takoer je tvrdio da se ne radi o tajnom drutvu iako
pokuaji dobivanja pouzdanih informacija o tom redu i dalje susreu s odbijanjim
izigravanjima i prikrivanjima.
Jedan od navedenih dunosnika Priorata bio je Pierre Plantard, isti ovjek k *
je povezivan s de Sedeom, francuskim novinarom koji je pisao o tom redu kasnijih
godina. Plantard je navodno bio glavni tajnik Odjela za dokumentaciju, to ukazuf
na postojanje drugih odjela unutar reda.
U meuvremenu, objavljeni su neki dokumenti Priorata, ali samo u malim pri
vatnim izdanjima i nakladama. Koji god motivi bili [iza toga], oito je da se ne radi
0 financijskoj koristi, napominju Baigent, Leigh i Lincoln koji smatraju d a je sporo
1 oprezno putanje informacija o Prioratu promiljeno kako bi se utro put za neko
zapanjujue otkrie.
Tri autora tvrde da je jedna vijest u francuskom tisku 1981. godine obznanil
d a je nitko drugi doli Pierre Plantard izabran za velikoga metra Sionskoga priorata i
da je njegov izbor odluan korak u razvoju ideje i duha tog reda u odnosu na svijet;
jer svaki je od 121 dostojanstvenika Prieure de Siona eminence gris [siva eminencija
ili ugledan stariji lan] visokih financijskih meunarodnih politikih ili filozofskih
drutava; a Pierre Plantard izravni je potomak, preko Dagoberta II., merovinkih
kraljeva.
Pokojni je Plantard doista bio povezan s Prioratom tijekom ivota. Ne samo da
je odabranim istraivaima bio oit izvor informacija o Prioratu nego je imao i posjed

294

VLADARI IZ SJENE

u okolici Rennes-le-Chateaua, a otac mu je navodno poznavao sveenika Saunierea.

Navodno je suraivao s francuskim Pokretom otpora za vrijeme Drugoga svjetskog
rata i njemaki ga je Gestapo zatoio na dulje od godinu dana prije kraja rata.
Zanimljivo je da je kodno ime za jednog od lanova urote protiv Hitlera prije kraja
rata bilo Siva eminencija. Godine 1958., zajedno s francuskim ministrom Andreom
Malrauxom, sudjelovao je u organiziranju pokreta za povratak Charlesa de Gaullea na
vlast u Francuskoj. Oito Plantard nije bio samo neki anonimac s ulice.
Nakon mnogo mukotrpnog truda, autori Baigent, Leigh i Lincoln uspjeli su
odraditi niz intervjua s Plantardom, poevi od 1979. godine. inio im se aristo
kratskim i uglaenim, elokventnim i zajedljiva smisla za humor. Premda uglavnom
neodreen i suzdran glede reda, Plantard je ipak ustvrdio da Priorat doista ima
izgubljeno blago iz Salomonova hrama i planove za njegov povratak u Izrael kad
za to doe vrijeme. Takoer je ukazao na to da e se u bliskoj budunosti ponovno
uspostaviti monarhija u Francuskoj i moda u drugim dravama.
.Opet smo razmiljali o tome da otpiemo Prieure de Sion kao nevanu ekscen
trinu sljedbu, ako ne i pravu prevaru, kau autori. ,,A s druge strane sva naa istra
ivanja ukazuju na to da je taj red u prolosti imao stvarnu mo i da je bio umijean
u stvari od najvie meunarodne vanosti.
I drugi su autori propitivali Plantardove tvrdnje, kao i Dossiers secret. Prema
dokazima iznijetima u tajnim dosjeima, mogunost da je [merovinka] dinastija pre
ivjela nakon kralja Dagoberta II., da ne spominjemo nastavljanje iste loze sve do
kraja 20. stoljea, u najboljem je sluaju krhka, a u najgorem dokazivo nepostojea,
komentiraju Picknett i Prince.
Robert Richardson, piui za proljetno izdanje Gnosis Magazitiea 1999. godine,
bio je izravniji izjavivi nedvosmisleno da je cijela pria o Prioratu prevara. Labavo
je povezao Plantarda s predratnim ezoterinim organizacijama te zakljuio: Lana
povijest Sionskog priorata' i njegova izmiljena loza stvorene su koritenjem golemog
broja ezoterinih dokumenata javno dostupnih u francuskim knjinicama i unoe
njem njegovih vlastitih dokumenata meu njih.
Potvrujui da je stvarni katoliki samostanski red po imenu Sionski priorat
postojao u kriarsko doba u Jeruzalemu, Richardson je rekao da se spojio s isusovcima
te da je nestao 1617. godine. Usvrdio je da su Plantard i drugi desniarski lanovi
skupine po imenu Alpha Galates izmislili priu o Prioratu umeui krivotvorene
povijesti u knjinice, lano se povezujui s drevnim ezoterinim skupinama i svojata
jui nasljee predratnih ezoterinih skupina.
Skupina koju je Priorat najvie plagirao jest Red rozenkrojcerskog hrama i grala,
koji je osnovao Josephin Peladan 1891. godine, pie Richardson. Taje skupina tijesno
povezana sa stvarnim dogaajima u Rennes-le-Chateau. Tvrdio je d a je Peladanova
tajnika, masona kotskog obreda, Georgesa grofa Israela" Montija optuila francuska
masonska velika loa kao lanog aspiranta na plemstvo. Istom optubom ocrnjuje
Plantarda tvrdei: .Vrlo je vjerojatno da je Alpha Galates [pa stoga i Plantard] bio

295

JIM MARRS

paravan za Montijevu skupinu i da je Montijeva skupina nastavila djelovati, kas

ostvarujui plan koje e se izvriti pod krinkom Sionskoga priorata .
Richardson, iako svakako ima pravo na vlastito miljenje, takoer je izn
dvojbene tvrdnje. Primjerice, osporavao je opis Baigenta, Leigha i Lincolna u ve
Bertrandom de Blanchefortom. Blanchefort je bio dom katarskoga plemia pod t
imenom, napomenuo je, ,,a ne templarski veliki metar. Malo se istraivaa potru
istraiti tu ili brojne druge prave izmiljotine.
No, masonski autor Charles G. Addison, piui 1842. godine, stoljee p
Plantarda i Alpha Galatesa, i citirajui jo starije izvore, pisao je nairoko o Bertra
de Blanchefortu i naveo ga kao templarskoga velikog metra izmeu 1156. i II
godine. Oito u toj prii ima neto vie od obine prevare premda se ini da je isti
neuhvatljiva.
Takoer ne vjerujui u priu o nastojanju da se ouva merovinka loza, Pick
i Prince zakljuuju da iza te dimne zavjese od potpunih besmislica, petljanja i sm
ivanja, stoji vrlo ozbiljna, vrlo jednostrana nakana.
Kako bi se pokualo razluiti tu nakanu, potrebno je prouiti merovinku k
ljevsku obitelj.

Merovinzi

Franaka merovinka dinastija tradicionalno se smatra prvim kraljevskim rodom

na podruju dananje Francuske. Francuska je dobila ime po Francima, a njihov prvi
vladar Francio navodno je Noin potomak.
Franciova rasa migrirala je iz Troje, legendarnoga grada u sjeverozapadnoj
Turskoj, donijevi svoju kraljevsku lozu u Galiju. Svoju su naseobinu nazvali Troyes,
prema svojem rodnom gradu. Pariz je nazvan po grkom junaku Parisu, koji je oteo
Helenu i odveo je u Troju, to je prouzroilo Trojanski rat.
Ime Merovinzi odnosi se na Meroveha, oca Hilderika I., vladara salijskih
Franaka. Prema genealogu Gardneru, Meroveh preko svojeg oca Klodiona, i Josipa iz
Arimateje, potjee od Isusa. Usprkos pomno popisanim rodoslovljima svojega doba,
Merovehovo je nasljee neobino nejasno u samostanskim analima , napominje
Gardner. Iako je bio Klodionov zakoniti sin, povjesniar Prisk ipak za nj kae da ga
je posvojilo tajanstveno morsko stvorenje, Bistea Neptunis [morska zvijer]... Bilo je
oito neega posebnog u kralju Merovehu i njegovim sveenikim nasljednicima, jer
iskazivalo im se posebno potovanje i bili su nairoko poznati po svojem ezoterinom
znanju i okultnim vjetinama."
Autori Baigent, Leigh i Lincoln smatraju da legenda o morskom stvorenju koje
posvaja Meroveha aludira na neku vrstu dinastijskog saveza ili braka, ili ih prikriva.
Neki autori nagaaju d a je pria o morskom stvorenju pogreno tumaenje ideje da
je Meroveh bio poluriba, a riba je dugotrajni simbol Krista.
Francuski autor Gerard de Sede izazvao je uenje izjavivi da su Merovinzi
zapravo potomci izvanzemaljaca koji su se kriali s odabranim drevnim Izraelianima.
Tu je tvrdnju ponovio David Wood, koji je napisao da su pripadnici te kraljevske loze,
kao i svi ljudi, potomci izvanzemaljske nadrase.
Merovehov unuk Klodvig I. preuzeo je vlast oko 482. godine (desetak godina
nakon pada Rimskoga Carstva) i kasnije je proirio na vei dio Galije. Pariz mu je bio
prijestolnica, a taj je status grad zadrao i kad je Hugo Capet postao francuski kralj
987. godine.
Prema Dossiers secret Sionskoga priorata, Merovinzi su bili idovskoga podrijetla.
Bili su izgubljeno Benjaminovo pleme koje se preselilo u Grku i zatim u Njemaku,

297

JIM MARRS

gdje je postalo pleme Sikambri [Franci]", navode Picknett i Prince. Drugi ukazuju
to da je bilo toliko mijeanih brakova na tom podruju da su izrazi Got i Zid
postali zamjenjivi.
Dossiers secret obznanjuje da su potomci Isusa i Marije Magdalene, koji su iv
u junoj Francuskoj, stupali u brakove sa sikambrijskim Francima i utemeljili me
vinku kraljevsku lozu. lanovi Priorata tvrde da su pergamenti to ih je otkrio s
enik Sauniere u Rennes-le-Chateauu rodoslovlja koja prikazuju merovinku lozu
do potomaka koji danas ive u Europi - ukljuujui dvosmislenog Pierrea Planta
Odreena potpora toj ideji moe se nai u idovskoj kneevini Septimani
nastaloj sredinom 8. stoljea nakon to su idovski stanovnici Narbonne pomogli k
Iju Pipinu da otme taj grad muslimanima. Prvi kralj Septimanije bio je franaki pl
mi po imenu Teodorik (gralske romance spominju ga kao Ajmerija), idov kojega
,,i Pipin i bagdadski kalif priznavali kao potomka Davidove kraljevske kue . Mn
smatraju da je Teodorik bio i Meroving. Njegov sin Guillem de Gellone takoer
istaknuo i kao Meroving i kao idov kraljevske krvi.
Isus je bio iz Judina plemena i Davidove kraljevske kue. Magdalena je nav
no donijela gral - Sangraal ili kraljevsku krv - u Francusku", tvrde Baigent, Leigh
Lincoln. ,,A u 8. stoljeu na jugu Francuske postojao je monik [Guillem] iz Judi
plemena i Davidove kraljevske kue koji je bio priznat kao kralj idova. Meutim, on
nije bio samo praktini idov; bio je i Meroving."
Klodvig se preobratio na kranstvo nakon to je zazvao Isusovo ime, na poti
svoje katolike supruge Klotilde, za vrijeme jedne kljune i na koncu uspjene bit
496. godine. To se zbilo u vrijeme slabljenja Rimske crkve, tada obuzete dugotrajnom
borbom protiv arijanizma.
Arijanizam, nazvan prema aleksandrijskom sveeniku Ariju, nauavao je da je
Bog stvorio sve ukljuujui Isusa, stoga sam Isus nije bio Bog, nego prije nebeski ui
telj, mesija. T aje ideja, moda ojaana magdalenskom tradicijom u junoj Francuskoj,
stekla prilinu popularnost u ono doba.
Kako bi pobio arijanizam, rimski car Konstantin sazvao je koncil u Niceji 325.
godine. Kad je Arije ustao kako bi obrazloio svoje poglede, dobio je udarac u lice.
Koncil, pod vrstom kontrolom Rimske crkve, proglasio je da je Bog trojstvo - Otac,
Sin i Duh Sveti. Sad su bila dva slubena predmeta tovanja, komentira Gardner.
Sveto trojstvo i sam car - novoimenovani spasitelj svijeta. Svatko tko bi to na bilo
koji nain osporavao, odmah bi bio proglaen heretikom. Krane koji su nastojali
ostati odani Isusu kao mesijanskom Kristu carska je crkva odbila kao pogane.
Unato ediktima iz Rima, arijanizam je ostao jak u zapadnoj Europi. Ako su
Merovinzi prije Klodviga imalo prihvaali kranstvo, to bi onda bilo arijansko kran
stvo njihovih neposrednih susjeda, Vizigota i Burgunda, napominju Baigent, Leigh
i Lincoln.
Kad se Klodvig pokatoliio, gotovo polovina njegovih vojnika slijedila je njegov
primjer. Uslijedio je veliki val preobraenja, i Rimska se crkva praktiki spasila od

298

VLADARI IZ SJENE

neizbjene propasti , kae Gardner. Ustvari, da se kralj Klodvig nije pokrstio, vrhov
na kranska religija u zapadnoj Europi lako bi mogao biti arijanizam, a ne katolici
zam . Rimske su vlasti zauzvrat proglasile Klodviga novim Konstantinom i obvezale
se na odanost i njemu i njegovim potomcima, to e ubrzo povui.
Nakon Klodvigove smrti 511. godine, njegovo su kraljevstvo podijelila etiri
sina - Teuderik, Hodomir, Hildebert i Klotar. Simboli merovinkih kraljeva su bili riba
(jo uvijek Isusov simbol), Judin lav (jo jedna naznaka njihova idovskog podrijetla)
i ljiljan (koji je postao simbol francuskih kraljeva). Usprkos svaama izmeu brae,
merovinka se vlast proirila na Septimaniju uz sredozemnu obalu izmeu Provanse
i panjolske do Saske na sjeveru i Bavarske na istoku.
Godine 561. kraljevstvo je podijeljeno izmeu Klodvigovih unuka Hariberta I.,
Guntrama, Sigeberta i Hilperika I. I ta su braa spletkarila jedni protiv drugih, slabei
kraljevstvo, to su brzo iskoristili susjedi. Godine 613. Klotar II. - sin Hilperika I. donekle je vratio jedinstvo unutar kraljevstva.
Njegov sin Dagobert otet je u dobi od pet godina i odveden u samostan blizu
Dublina u Irskoj, gdje se obrazovao, a kasnije je oenio keltsku princezu Matildu.
Nakon iznenadna povratka u Francusku, Dagobert se pokazao jo uspjenijim u uvr
ivanju merovinke vlasti, ali 679. godine u lovu g a je ubio lan svite Pipina Debelog,
jedan od njegovih vlastitih slubenika s bliskim vezama u Rimskoj crkvi.
Prema Gardneru, papinske su vlasti namjerno zamaglile povijest Merovinga kako bi
si osigurale mo i ugled. Neizbjena je posljedica ta da su izvjetaji o Dagobertovu ivo
tu bili namjerno preuivani u tolikoj mjeri da se on ne spominje u kronikama, pie on.
Sljedeih tisuu godina nee opet biti objavljeni istiniti podaci o njegovu ivotu. I tek je
tada postalo oito da je Dagobert imao sina po imenu Sigebert, koji je spaen iz majordomskih pandi 679. godine. Nakon to mu je otac ubijen preseljen je u majin dom u
Rennes-le-Chateauu u Languedocu... S vremenom je svrgnuta merovinka Sigebertova
loza ukljuivala slavnoga kriara Godefreyja de Bouillona, branitelja svetoga groba.
Tu se opet mogu nai veze izmeu Sionskoga priorata, vitezova templara i sta
rijih tradicija koje ukljuuju Isusovu lozu. Premda je, kako ukazuju Baigent, Leigh
i Lincoln, merovinkoj kraljevskoj krvi pripisivana sveta, udesna i boanska narav,
nigdje se izriito ne kae da je ta krv zapravo Isusova .
Ipak, veza postoji, to je dokazano povezanou idovskih Franaka s Merovinzima
Dagobertom i Guillemom de Gelloneom, preko Hugha de Plantarda do Eustachea,
prvoga grofa od Boulogne i djeda voe kriarskoga rata Godefreyja de Bouillona. ,,I
od Godefreyja je potekla dinastija i kraljevska tradicija koja je, na temelju toga to
je osnovana na 'sionskoj stijeni, bila jednaka onima koje su vladale Francuskom,
Engleskom i Njemakom, dodaju oni.
Zahvaljujui dinastijskim savezima i brakovima, ta je loza kasnije ukljuivala
Godefreyja de Bouillona... i razne druge plemike i kraljevske obitelji, bive i sada
nje - Blanchefort, Gisors, Saint-Clair - Sinclair u Engleskoj... Plantard i HabsburgLorraine.

299

JIM MARRS

Nakon Dagobertove smrti opet je dolo do podjele zemlje. Preivjeli Merovi

bili su primorani predati vlast dvorskim dunosnicima poznatim kao majordomi ,
koje se zna da su bili pod kontrolom Katolike crkve.
Godine 750. posljednjega merovinkog kralja Hilderika III. svrgnuo je jedan
tih majordoma - Pipin III. Mali - koji je utemeljio karolinku dinastiju, tako nazva
po njegovu ocu Karlu Martelu. Merovinka monarhija bila je strogo dinastijska"
objanjava Gardner, ali toj je tradiciji bilo sueno da bude sruena kad je Rim zgrabi
priliku da stvara kraljeve po papinoj zapovijedi... Crkvin se dugooekivani ideal ostv*
rio - i otada nadalje kraljevi su se potvrivali i krunili samo uza samozvanu rimsk
povlasticu. [naglasak u izvorniku]
Merovinki kraljevi nisu vladali zemljom niti su bili politiki aktivni, pi
Gardner. Bili su gorljivi uenici prave kraljevske prakse u drevnoj tradiciji i njihov5
uzor bio kralj Salomon, Davidov sin. Njihove su se kazne uvelike temeljile na Staror
zavjetu, ali Rimska ih je crkva svejedno proglasila bezbonicima.
Bez obzira na hereze, jasno je zato se rana Crkva plaila Merovinga. Ako '
njihovo podrijetlo doista bilo povezano s Daviovom kraljevskom kuom i posebi
s Isusom, predstavljali su izrazitu prijetnju teologiji koju je tada formulirala Crkva,
kasnije europske dinastije.
Prvi zadatak Drutva Thule bio je postaviti pripadnika Isusove obitelji Merovinga - na europsko prijestolje, pie Henry. Kad im se prikljuio Hitler, on je
prekinuo tu operaciju.
Prema nekoliko suvremenih autora, ono to postaje jasno u svjetlu novijih istra
ivanja i literature jest sljedee: Marija Magdalena, kao Isusova supruga, stigla je na
ju g Francuske nakon raspea, zajedno s Isusovom djecom. Ouvali su svoju lozu ive
i u velikoj idovskoj zajednici te regije i u 5. stoljeu sklapali su brakove s franakom
kraljevskom obitelji te utemeljili merovinku dinastiju. Rimska se crkva obvezala na
odanost toj dinastiji, potpuno svjesna njezina mesijanskoga podrijetla.
Ali, crkvene su vlasti, zbog straha i zavisti spram te dinastije nastale iz svee
nike i politike loze, potaknule umorstvo Dagoberta i uzurpaciju Hilderika III. kako
bi stekle potpunu kontrolu nad onim to e postati francuskom dravom. I kroz tu
se spletku vijugaju niti Plantardovih, Bouillonovih, vitezova templara i Sionskoga
priorata.
U 12. stoljeu te su obitelji, posve svjesne svojega podrijetla, pokrenule ekspe
diciju u Jeruzalem - ako ne i cijeli Prvi kriarski rat - kako bi povratile obiteljska
rodoslovlja ispod Salomonova hrama. Takoer su stvorile Sionski priorat, i vitezove
templare kao paravansku organizaciju, kako bi ostvarile taj cilj. Tada je povratak merovinke monarhije moda doista bila glavna zadaa.
Kako je reeno, templari su po svoj prilici uspjeli doi do blaga iz hrama, bez
obzira na to je li se radilo samo o povijesnim zapisima ili neem sadrajnijem, kao to
je zavjetni koveg ili ak Isusovo mumificirano tijelo. Sto god to bilo, brzo je preveze
no na podruje Rennes-le-Chateaua te toliko ojaalo vjerovanja katara da su bili posve

300

VLADARI IZ SJENE

spremni umrijeti za njih. Templari, koji su bili manje voljni rtvovati se, jednostavno
su stopili svoja vjerovanja s drugim tajnim drutvima.
S vremenom je bilo opetovanih pokuaja da se na francusko prijestolje dovede
merovinka loza, ali samo je jedan u 18. stoljeu bio blizu uspjeha. Prema Baigentu,
Leighu i Lincolnu, na temelju braka s Habsburzima, obitelj Lorraine [potekla od
Merovinga] zapravo je preuzela austrijsko prijestolje. Sveto Rimsko Carstvo [koje
je konano prestalo postojati 1806. godine]. Kad je Marija Antoaneta, ki Franje
Lorenskoga [Lothringena], postala kraljica Francuske, i francusko je prijestolje bilo
samo narataj ili dva udaljeno. Da nije bilo upletanja Francuske revolucije, kua
Habsburg-Lorena [Lothringen] lako je mogla poetkom 19. stoljea biti na putu
uspostave vlasti nad cijelom Europom.
Za habsburku se dinastiju vjerovalo da je sastavni dio Sionskoga priorata pa ak
i u srodstvu s Rothschildima preko Albrechta II., drugoga sina Fridrika Barbarosse,
rimsko-njemakoga cara. Obitelj vue podrijetlo iz vicarskog veleposjeda po imenu
Habichtburg (Jastrebov Zamak) ili Habsburg, koji je 1020. sagradio strasburki biskup.
Putem stratekih brakova Habsburzi su postali najmonija europska kraljevska kua.
C ar Maksimilijan, ije su francuske postrojbe odravale ravnoteu u Meksiku tijekom
Amerikoga graanskog rata, bio je Habsburg, kao i rimsko-njemaki car Karlo V.
Moda je dolo do jo jednog pokuaja ponovnog stvaranja Svetoga Rimskog
Carstva krajem 19. stoljea. Prema francuskom autoru Jean-Lucu Chaumeilu, neko
liko osoba ukljuenih u zagonetku Rennes-le-Chateaua - meu njima i sveenik
Sauniere - bili su lanovi krajnje tajnovite skupine slobodnih zidara kotskog obreda
koji su, ba kao iluminati prije njih, teili stvaranju europske zajednice temeljene na
teozofiji i gnosticizmu. Ciljevi tog drutva, zvanog Hieron du Val d 'Or, bili su veli
kim dijelom jednaki onima CFR-a ili Trilateralne komisije - stvoriti globalni Bogom
odreeni sustav ,,u kojemu drave nee biti nita vie doli provincija, a njihovi voe
prokonzuli u slubi svjetske okultne vlade sastavljene od elite. Veini istraivaa to
zvui kao poetak novoga svjetskog poretka.
Kako to Baigent, Leigh i Lincoln vide, tijekom 19. stoljea Prieure de Sion, dje
lujui preko slobodnih zidara i Hieron du Val d 'O ra, nastojao je uspostaviti obnov
ljeno i osuvremenjeno Sveto Rimsko Carstvo - neku vrstu teokratskih Sjedinjenih
Europskih Drava kojima bi istodobno vladali Habsburgovci i radikalno reformirana
Crkva. Oito su taj pokuaj osujetili dogaaji s poetka 20. stoljea.
Vlast Habsburgovaca postupno se ograniila na Austrijsko Carstvo, koje je pro
palo nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda i kraja Prvoga svjetskog rata.
Danas se ini da se Habsburgovci vraaju s Karlom Habsburgom-Lothringenom. koji
zastupa Austriju u Europskom parlamentu, njegovim sestrama koje su politiki aktiv
ne u panjolskoj i vedskoj te Gyorgyom von Habsburgom, utjecajnim direktorom
najvee filmske produkcijske i distribucijske tvrtke u srednjoj Europi.
Dokaz da lanovi Priorata moda jo uvijek imaju izravne veze sa slobodnim
zidarima koji tee politikim promjenama otkriven je kad su Baigent, Leigh i Lincoln

301

JIM MARRS

u Francuskoj nacionalnoj knjinici prouavali rasprave o Prioratu objavljene

jednoj privatnoj nakladi. Jednu od njih navodno je napisala Madeleine Blancas
to je lano ime sastavljeno od Prioratova zanimanja za Magdalenu i dviju rijeka
Langudeocu. Osobito je zanimljivo da je taj rad, prema njegovoj naslovnoj stran:
objavila vicarska Velika alpska loa - masonska loa usporediva s britanskom Velik
loom ili francuskom loom Velikog Orijenta, povezana sa skandalom oko Loe P2
Premda su dunosnici alpske loe opovrgnuli da ita znaju o toj raspravi, naj
manje dva druga rada ostavljaju dojam da se radi ba o njoj, a francuski je novii
Mathieu Paolio izjavio da je vidio te publikacije u njezinoj knjinici. Ubrzo nakon
je u Francuskoj objavio knjigu u kojoj razotkriva zanimanje Priorata za merovin
lozu, prihvatio je imenovanje u Izrael, gdje je pogubljen kao pijun.

D a le ko se n a m rea

Icke je ustvrdio da je Henry Kissinger lan Velike alpske loe i da je umijean

na vrlo visokoj razini u globalnu manipulaciju .
Prisjetimo se da se Kissingerovo ime pojavilo u slubenoj istrazi skandala oko
Loe P2 u Italiji 1980-ih godina. Ickeova tvrdnja neizravno povezuje Kissingera s
Prioratom, za koji su Baigent, Leigh i Lincoln otkrili da ima ameriki kontingent".
Taj je autorski trojac pokuao ui u trag nestalim pergamentima koje je navodno
pronaao sveenik Sauniere u Rennes-Ie-Chateauu krajem 19. stoljea. Sastavljajui
zbunjujue, katkad varljive informacije, zakljuili su da su barem tri Sauniereova
dokumenta od njegove neakinje kupila i odnijela u Englesku sredinom 1950-ih
godina tri ovjeka, od kojih je barem jedan bio lan britanske obavjetajne slube.
Prema slubenim dokumentima kojima se potvruje taj prijenos, ta rodoslovlja
sadravaju dokaz izravnoga podrijetla, preko muke linije [Merovinga] Sigiberta IV.,
sina Dagoberta II.... preko kue Plantardovih, grofova od Rhedae [stariji naziv za
Rennes-le-Chateau ]..."
Dokumenti su bili pohranjeni u Lloyds Intemationalu u Londonu do 1979.
godine, kad su po svoj prilici vraeni u jednu pariku banku nakon to je Lloyds
International obustavio pruanje usluge iznajmljivanja pretinaca za deponiranje.
Provjeravajui engleske veze s dokumentima Priorata, Baigent, Leigh i Lincoln
pronali su imena koja vode do velike osiguravajue tvrtke Guardian Assurance, koja
se danas zove Guardian Royal Exchange Assurance. Takoer su otkrili da su svi nave
deni ljudi bili istaknutim osobama s plemikim naslovima ili s poloajem u bankarskoj
i poslovnoj zajednici. Neki su imali veze s Winstonom Churchillom i obavjetajnim
slubama.
Stvari su se zaplele kad su u sijenju 1984. godine autori dobili pismo na dvije
stranice od Plantarda; s logotipom Prieure de Siona i grbom sa slovima R i C, za to se
smatralo da se odnosi na Red ruina kria. Taj mise en garde ili opomena upozoravala
je da e doi do pravnog postupka protiv svakoga osumnjienog za uzimanje ili krivo
tvorenje dokumenata Priorata. Pismo je imalo etiri potpisnika - Pierrea Plantarda,
Johna E. Dricka, Gaylorda Freemana i A. Roberta Abbouda. Freeman se ranije spo
minjao u dokumentima Priorata.

303

JIM MARRS

Znakovito je da su sva imena iz tog dokumenta, osim Plantardova, bila po

na s ikakom bankom First National. Freeman je postao predsjednik te banke 1
godine, kasnije postavi predsjednik Odbora. Sjedio je u Odboru naftne tvrtke Atla
Richfield i povezivao se s MacArthurovom zakladom i Aspenskim zavodom. Abbo
naslijedio Freemana kao predsjednik Odbora banke, a bio je i predsjednik Occide
Petroleum Corporationa. Drick je, poevi od 1969. godine, bio predsjednik i
Upravnog odbora te banke i sjedio je u odborima drugih velikih amerikih tvrtki.
Prema profesoru Donaldu Gibsonu, banka First National iz Chieaga bila
povezana s financijskim interesima Rockefellera". Povrh toga, prije 1983. godi
londonski ogranak banke First National iz Chieaga dijelio je uredski prostor ni s L
drugim doli tvrtkom Guardian Royal Exchange Assurance.
Obodreni tom naoko jakom vezom izmeu Priorata i amerikoga kontingen
Baigent, Leigh i Lincoln s gnjevom su otkrili da je Drick umro 1982., dvije god'
prije nego to su izdani dokumenti Priorata. Jo je vie zakompliciralo zagone*
otkrie da su tri amerika potpisa na dokumentu bila tone kopije - ak i po r
slijedu - njihovih potpisa na godinjem izvjeu banke First National iz Chic
iz 1974. godine. Osim toga. Freeman je opovrgao da ita zna o Prioratu. Suoen
prevarom i krivotvorenim dokumentima koji su dolazili iz Engleske, trio je napis*
Jedna se stvar ini oiglednom - netko tko ima interesa u Sionskom prioratu aktiv
je u Londonu.
U razgovoru s trojicom autora Plantard je sve ublaio - rekao je da se Drick
ime i dalje koristi na dokumentima Priorata ak i nakon njegove smrti uporabom i
poput onog koji nosi druga dva potpisa. N a pitanje zato bi se ljudi poput Freema
Abbouda i Dricka bavili drutvom iji je cilj povratak merovinkih kraljeva, Plant
je rekao autorima da je glavni cilj tih ljudi ujedinjena Europa.
Jo jedan fascinantan plod rada tih autora ukazuje na zamrenu povezan
dananjih tajnih drutava. U svojoj knjizi Sveta krv, Sveti gral nekoliko puta citira
sira Stevena Runcimana, kao strunog povjesniara koji osobito dobro poznaje kri"
re, vitezove templare pa ak i Sionski priorat. Runcimanovo ime bilo je navedeno
osobnom adresaru Clayja Shavva, direktora tvrtke Trade Mart iz New Orleansa koje
mu je sueno zbog sudjelovanja u atentatu na Kennedyja. Osim sira Stevena, dru
istaknuta europska imena u Shawovu adresaru jesu talijanski markiz Giuseppe R
talijanski barun Rafaelo de Banfield, francuska princeza Jacqueline Chimay te /
Margaret D 'Arcy, lady Hulce i sir Michael D uff iz Engleske.
Plantard je triju poslao i kopiju svojega pisma Prioratu kojim se povukao
svojega poloaja velikog metra, to je stupilo na snagu sredinom 1984. godine. T aje
prepiska najavila i ponovno uvoenje statuta Priorata kojim se lanovima zabranjuj
otkrivanje bilo ega o redu, ukljuujui njihovo lanstvo. Plantard je rekao da odstu
pa zbog zdravstvenih razloga, osobne i obiteljske neovisnosti" te zbog neslaganja
odreenim potezima nae engleske i amerike brae". Nakon ostavke M. Plantarda,
Prieure de Sion postao je praktiki nevidljiv, komentiraju autori.

304

VLADARI IZ SJENE

Malo kasnije Baigent, Leigh i Lincoln dobili su anonimni tekst u kojemu se

Priorat optuuje za povezanost s Luciom Gellijem i njegovim aktivnostima u Loi P2
i Vatikanu koje se tiu banke Ambrosiano. Vankin iznosi i mogunost da je Priorat
zagonetna sila koja stoji iza faistike Loe P2. U potrazi za potvrdom te tvrdnje,
autori su otkrili tanke veze izmeu Priorata i drugih uglavnom nepoznatih europskih
tajnih drutava.
Jedno od njih bilo je Alpha Galates, iji su se lanovi zanimali za srednjovjekov
no vitetvo. lanovi te skupine po svoj su prilici bili povezani s francuskim ratnim
listom Vaincre, koji su optuivali da podrava kolaboracionistiku Vladu u Vichyju,
ali i da radi protiv nje. Taj je list ureivao Plantard, a meu suradnicima bili su ljudi
povezani i s Prioratom i sa vicarskom alpskom masonskom loom.
Drugo tajno drutvo bilo je poznato kao Krajsauki krug, osnovala ga je 1933.
godine mala skupina asnika i profesionalaca koji su se protivili Hitleru. Krug se
sastajao na posjedu njegova voe Jam esa Grafta von Moltkea Kreisau i kovao urotu
za zbacivanje nacistikog reima. Mnogi lanovi kruga, ukljuujui grofa Clausa von
Stauffenberga, koji je postavio bombu blizu Hitlera u srpnju 1944. godine, bili su
uhieni i pogubljeni zbog svoje uloge u neuspjeloj uroti.
Upravo je Hans Adolf von Moltke pohvalio Plantarda nakon sto je postao veliki
metar Alpha Galatesa. Prije kraja rata lanovi Krajsaukoga kruga slali su ljude s
mirovnim prijedlozima britanskoj i amerikoj obavjetajnoj slubi, ukljuujui Allena
Dullesa koji je tada radio za O SS u vicarskoj. Von Moltkeovi su bili dobrim dijelom
ukljueni i u pokret za europsko jedinstvo, za to se zalagao i Retingerov Ameriki
odbor za ujedinjenu Europu. Prisjetimo se da je Retinger, otac Bilderberga", bio
povezan s Dullesom i drugim dunosnicima CIA-e, dunosnicima CFR-a, Averellom
Harrimanom te Davidom i Nelsonom Rockefellerom. Blizak suradniki odnos razvio
se izmeu CIA-e i Vatikana, uglavnom preko Maltekih vitezova i njujorkoga kardi
nala Francisa Spellmana, duhovnog savjetnika vitezova i ovjeka koji je prvi skrenuo
pozornost Vatikana na bankara biskupa Paula Marcinkusa iz zloglasnog skandala oko
P2.
Kako je prije spomenuto, 1950-ih godina Plantard je sudjelovao u stvaranju
Comites de Salut Public, ili Odbora za javnu sigurnost, koji je odigrao znaajnu ulogu
pri povratku de Gaullea na vlast u Francusku.
Oito, ta mutna smjesa zavjera ukazivala je donekle na stvarna zbivanja o koji
ma nisu govorili mediji. Baigent, Leigh i Lincoln izjavili su: Pronali smo nepobitne
dokaze koji potvruju umijeanost organiziranih i povezanih ljudi; oni slono djeluju
iza kulisa, katkad se sluei drugim institucijama kao paravanom. Ti ljudi nisu tono
imenovani, ali sve ukazuje na to da se doista radi o Prieure de Sion."
Analizirali su aktivnosti Priorata u tajnovitom europskom podzemlju - gdje se
mafija preklapa s tajnim drutvima i obavjetajnim agencijama, gdje se velike tvrtke
rukuju s Vatikanom, gdje se raspodjeljuju goleme svote novca za tajne ciljeve, gdje
crta razgranienja izmeu politike, religije, pijunae, novarskog svijeta i organizi

305

JIM MARRS

ranoga kriminala poinje nestajati... u pomalo mutnom podruju... gdje se euro

demokranske stranke, razni pokreti posveeni europskom jedinstvu, rojalisti
klike, neoviteki redovi, slobodnozidarske sljedbe, CIA, malteki vitezovi i Vati
komeaju, privremeno se udruujui u ovu ili onu svrhu..."
Ali, nitko - ponajmanje ti marljivi istraivai Baigent, Leigh i Lincoln - n
mogao vrsto uhvatiti Priorat i tajne skupine koje ga okruuju s njihovim krivotv
nim dokumentima, proturjenim izjavama i dvojbenim podrijetlom.
Prieure de Sion poeo nam se initi poput holografske slike, mijenjajui se p '
matino ovisno o svjetlu i kutu iz kojega se gleda, pisali su 1986. godine. ,,lz je
perspektive izgleda kao utjecajno, mono i bogato meunarodno tajno drutvo m
ijim su lanovima istaknute osobe iz svijeta umjetnosti, politike i financija. Iz d
perspektive ini se kao izvanredno domiljata prevara koju je smislila mala skup'
pojedinaca za vlastite nejasne ciljeve. Moda je na neki nain istina i jedno i dru
Lincoln je na koncu odustao od razmrsivanja te zbrke. Sredinom 1990-ih god;
na pitanje o novim informacijama o Prioratu odgovorio je maloduno: Odluio da se u ovim godinama drim onoga to se moe provjeriti. Naravno, nedostat
apsolutnog dokaza i dokumentacije znak je svakog dobroga tajnog drutva.
Neki istraivai smatraju da Sionski priorat predstavlja vrh dananje pirami
moi, da novai prikladne slobodne zidare preko rozenkrojcera u svoje redove. Bilo
tako planirano ili ne, nova Europska Unija izgleda kao kopija ujedinjene Europe ka
su je zamislili voe novoga svjetskog poretka i Sionski priorat.

306

Osvrt

ini se da su veze zavjerenikih tajnih drutava napravile puni krug - od CIAe, CFR -a i Bilderberga, unatrag preko Okruglih stolova i slobodnih zidara, pa dalje
preko iluminata i vitezova templara do maltekih vitezova i Sionskoga priorata te
njihovih nedavnih veza s CIA-om, CFR-om i Bilderbergom.
I uvijek se radilo o cilju diskreditiranja kako dravnih, tako i crkvenih vlasti, kao
i nastojanju da se ujedini najprije Europa, a zatim i ostatak svijeta.
Taj je napad osobito bio usmjeren na Katoliku crkvu, koja je predstavljala pre
vladavajuu religiju u zapadnom svijetu jo od vremena Rimskoga Carstva. Svaka
protestantska vjeroispovijest - bila to baptistika, metodistika, prezbiterijanska,
episkopalna, fundamentalistika, unitaristika itd. - vue podrijetlo od Katolike
crkve.
Ipak, mnogi ljudi - koje je Crkva slubeno proglasila hereticima u prolosti vjeruju da su crkveni voe od samoga poetka posve krivo shvatili prie o Bezgrenom
zaeu, duhovnom vodstvu i Uskrsnuu. ak i danas ima alternativnih predaja o
Isusu, Mariji Magdaleni i Ivanu Krstitelju koje proturjee slubenoj crkvenoj dogmi.
Umjesto da sudjeluje u ekumenskim istraivanjima kako bi se odredilo koje se
tradicije vie temelje na injenicama, Crkva je pokuavala iskorijeniti svako osporava
nje njezina autoriteta krajnje nasilnim i ubojitim sredstvima.
Jedna od najupadljivijih i najjaih prijetnji crkvenoj dogmi dolazila je od vite
zova templara. Prvobitno mala i tajnovita skupina vitezova formirana radi zatite
hodoasnika, nakon to je u Prvom kriarskom ratu uspjeno osvojen grad Jeruzalem,
taj je red zapravo malo vremena provodio obilazei putove.
Umjesto toga ta je skupina vitezova - dobro povezana s monim europskim
obiteljima - kopala duboko ispod mjesta Salomonova hrama u Jeruzalemu. to god
nali ondje, bilo je prevezeno u Europu te po svoj prilici skriveno na jugu Francuske
blizu sela po imenu Rennes-le-Chateau.
Premda se ini da nitko nema pravi dokaz o pojedinostima toga templarskog
blaga, veina je istraivaa zakljuila da su, povrh doslovnog blaga u zlatu i srebru,
pronali i drevne svitke te predmete koji su se mogli iskoristiti za unitenje crkvenih
tradicija u isto vrijeme dok su se uvrivale.

307

JIM MARRS

Skupina kojoj su templarska otkria moda ojaala religijska vjerovanja bili

katari, smjeteni uglavnom u regiji Languedoc, to e kasnije postati juna Francus
Ta je skupina vrlo duhovnih ljudi ve imala predaju koja govori o dolasku Ma
Magdalene s Isusovom djecom u Marseille te njihovim kasnijim brakovima s fran
kim idovima, to je rezultiralo lozom sveenika-kraljeva zvanih Merovinzi.
Pod prijetnjom moi merovinke loze, crkveni su dunosnici organizirali uL
stvo kralja Dagoberta I. i putem svoje kontrole merovinkih majordoma ili dvorsi
dunosnika, postavljali vlastite kraljeve. Kad su miroljubivi katari propovijedali prot
takvih crkvenih zlouporabi, papa Inocent III. pokrenuo je 1209. godine protiv nji
vojnu akciju.
U kampanji poznatoj kao Albigenka kriarska vojna, velika papinska vojs
poharala je jugozapadnu Francusku i istrijebila sve za koje se smatralo da su okalja
katarskom herezom. Katari su bili praktiki zatrti, samo ih je nekolicina uspjela pobj
i u druge zemlje ili medu vitezove templare koji su ih titili.
Uoljivo je da templari nisu sudjelovali u Albigenkoj kriarskoj vojni, to uveli
ke ini vjerodostojnom pretpostavku da je blago iskopano u Jeruzalemu pod u pira'
katarska vjerovanja. Zapravo su templari - od kojih su mnogi bili iz katarskih obitelr
- sakrili mnoge katare pred papinom vojskom.
Dotad su vitezovi templari oito uspjeli zastraiti Crkvu tako da je dodijeli'
izvanredna prava i povlastice tom redu, koji je brzo postao jedna od najmonijih
multinacionalnih organizacija na svijetu.
Borei se u kriarskim ratovima, templari su stekli mnogo ezoterinog znanja o
arhitekturi, graditeljstvu, metalurgiji, astronomiji i geografiji. Dobar dio tog znanja
potjee iz njihove suradnje s ismailitskom sektom zvanom asasini, kojoj je na elu bio
bezobzirni tiranin poznat kao Starac s planine. Asasini i njihov voa tvrdili su da
posjeduju drevno znanje koje potjee iz Noina vremena pa i otprije.
Godine 1307. doao je red na templare da osjete gnjev Vatikana i francuskoga
kralja Filipa IV., kojega su odbili za lana i koji je imao velike dugove prema redu. Te
je godine Filip dao uhititi i muiti sve templare u Francuskoj. Veina je pobjegla iz
zemlje velikom templarskom flotom smjetenom u La Rochelleu na obali Atlantika.
Vjeruje se da su uzeli sa sobom blago, koje se nije sastojalo samo od dragocjenosti
nego i od dokumenata koji sadre tajne otkrivene u Jeruzalemu.
Za neke se templare misli da su preli Atlantik, stigavi u ono to e se kasnije
zvati Nova Engleska; 185 godina prije nego to je otplovio Kristofor Kolumbo.
Drugi su templari pobjegli u kotsku, gdje ih je doekao kralj Robert I. Bruce,
koji se tada borio i protiv susjedne Engleske i protiv Vatikana. Ta je skupina templara
moda doprinijela kotskoj nezavisnosti sudjelujui u pobjedi nad Englezima u bitci
kod Bannockburna 1314. godine. Upravo su u kotskoj opstale templarske tradicije
te se ispreplele sa slobodnim zidarstvom kotskog obreda.
U drugim zemljama templari su se jednostavno stopili s drugim tajnim drutvi
ma i redovima poput Kristovih vitezova, vitezova hospitalaca i teutonskih vitezova.

308

VLADARI IZ SJENE

N a taj su se nain njihove neortodoksne ideje proirile diljem Europe i koncentrirale

se u masonskim loama Reda strogog obreda, tom izvoru iluminiziranoga slobod
nog zidarstva.
U novije doba nekoliko je autora otkrilo da iza vitezova templara moda stoji
ranije nepoznato francusko tajno drutvo. Tu skupinu, poznatu kao Sionski priorat,
danas mnogi smatraju vrhom piramidalne strukture moi koja ima nerazmjernu kon
trolu ak i nad najmonijim modernim drutvima. Premda je postao poznat javnosti
tek u posljednjih 30 godina, postojei dokumenti otkrivaju da je Priorat postojao jo
1178. godine te d aje, prema njegovim dvojbenim dokumentima, bio utemeljen otpri
like u vrijeme kad je u Prvom kriarskom ratu osvojen Jeruzalem. Ondje su osnovani
vitezovi Reda Notre Dame de Sion. U njima takoer stoji da su Priorat i templari bili
ista organizacija, ak s istim Velikim metrom.
Do raskola je dolo oko 1188. godine, i templari su krenuli svojim putem, dok se
Priorat posvetio povratku merovinke kraljevske dinastije i uvelike nestao iz vidokruga.

U novije se doba Priorat prouo uslijed publiciteta oko zagonetke vezane uz

selo Rennes-le-Chateau u Languedocu, gdje je krajem 19. stoljea sveenik po imenu
Francois Berenger Sauniere otkrio skrivene dokumente. Nakon to je odnio svoj nalaz
crkvenim vlastima, Sauniere se iznenada obogatio i primio nekoliko visoko pozicioniranih posjetitelja.
Vjeruje se da njegovo otkrie ukljuuje zakopano blago i/ili dokumente s iscr
pnim rodoslovljem koje povezuje Isusove potomke preko merovinke kraljevske obi
telji do osoba koje ive danas. Moda upravo potomci tih svrgnutih kraljeva stoje iza
pokreta za stvaranje ujedinjene Europe i obnove staroga Svetoga Rimskog Carstva.
Smatra se da ta skupina ukljuuje lanove habsburke dinastije, kao i pojedince pove
zane s obavjetajnim slubama u Britaniji i Americi.
Istraivanjem pokreta za europsko jedinstvo kao i Sionskoga priorata razabira se
skrovite veze izmeu mnogih modernih tajnih drutava, slobodnih zidara, obavjetaj
nih agencija i Vatikana. To spletkarsko podzemlje nakratko je dospjelo u javnost kad
je izbio skandal s Loom P2 u Italiji 1980-ih godina. ak i tada informativni mediji
u SAD-u nisu obraali veliku pozornost na tu zapanjujuu, iako zamrenu urotu za
podrivanje jedne moderne drave.
Dok i dalje traju prijepori o legitimnosti modernog Priorata, postoji sve vie
dokaza koji ukazuju na odreenu istinitost zavjere iza promjenjivih proglasa i doku
menata te skupine.
Oito je da se tajna drutva - i onda i sada - nisu bavila samo politikim pitanji
ma nego i stvarima koje se odnose na kraljevske loze, religiju i duhovnost.
Meutim, pojedinci unutar tih drutava podravali su i financirali bezboni"
komunizam. Iako bi ta podrka mogla predstavljati samo jo jednu primjenu hege
lijanskoga dijalektikog procesa podupiranja obaju sukobljenih strana, ona ukazuie i
na poznavanje te golemo zanimanje za tradicije starijih tajnih drutava koje su tako
pomno prouavali Marx, Trocki i Lenjin.

309

JIM MARRS

To skriveno znanje ukljuuje tajne iz daleke prolosti koje su pruile temelj

teologije tajnih drutava. Te tajne i dalje privlae pozornost visokopozicioniranih
nova tajnih drutava pa ak i obavjetajnih agencija.
Upravo te tajne povezuju moderna zavjerenika drutva s drevnim misteriji

Peti dio

DREVNI MISTERIJI
to je bilo, o p e t e biti, i to se inilo, o p e t e se initi, i nem a
nita novo p o d suncem . Ima li ita o e m u b i se m o g lo re i: G le, ovo
je n o v o !" Sve je ve davno p rije nas postojalo. Samo, o d p ro lo s ti ne
ostade n i uspom ena, kao to n i u b u d u n o s ti n e e b iti sjeanja na
on o to e p o s lije doi.
PROPOVJEDNIK 1 ,9 - 11*

* Svi navodi iz Starog i Novog zavjeta preuzeti su iz: Biblija: Stari i Noti zavjet; Kranska
sadanjost, 2003., Zagreb. Prijevod Stari zavjet (osim Petoktijija i Psalama) na temelju rukoiisa Antuna Sovica, Petoknjizje Silvije Grubii, Psalmi Filibert Gass, Novi zavjet Ljudevit
kupi, nap.ur.

311

Bibliju - nedvojbeno najutjecajniju knjigu svih vremena - napisali su ljudi s

tajnama koje su morali skrivati i od rimskih i od idovskih vlasti te od drugih konku
rentskih sljedbi.
Sve dok nije dolo do razvoja arheologije u 19. stoljeu, praktiki sve to su
ljudi znali o svojemu podrijetlu potjecalo je iz Biblije i bilo filtrirano preko sveenika.
Pojedinci su bili kanonizirani i pogubljivani, kulture graene i razarane, i voeni
ratovi - sve na temelju te jedne knjige.
Danas je jasno da je Biblija - koliko god nadahnuta bila - zbirka mitova, legendi
i parabola iz raznih kultura upotpunjenih povijesnim i filozofskim fragmentima.
Mnogi su odjeljci prvobitno bili napisani ifriranim rijeima ije se znaenje s
vremenom izgubilo, to je uzrokovalo pogrena tumaenja. U drugim se sluajevima
radilo o istom krivotvorenju kako bi se promaknuta neka tada aktualna dogma ili
politiki cilj.
Poznavatelj Biblije i bivi obavjetajni analitiar Pat Eddy pie: Jedan od naj
vanijih ciljeva [tog krivotvorenja] bio je poduprijeti tenje onih koji su nastojali
uiniti kranstvo privlanijim potencijalnim idovskim obraenicima dokazujui
da su dogaaji iz Isusova ivota ostvarena proroanstva iz Staroga zavjeta... Svim se
kranima govori, od prvih satova vjeronauka, da su roenje, smrt i vani dogaaji iz
Isusova ivota proreeni u Starom zavjetu. Malo je njih propitivalo tu tvrdnju.
Ono to strunjaci za Bibliju eufemistiki nazivaju redakcijama nije nita
drugo doli prepravljanje. To prepravljanje Biblije doprinijelo je pogrenim tumae
njima i netonim prijevodima, sauvavi mnoge njezine poruke kao tajne pred neu
puenima. esto je te tajne potiskivala Rimska crkva zato to su proturjeile njezinoj
dogmi.
U Novom zavjetu postoje izazovni nagovjetaji da je ak i Isus imao neke tajne.
U Evanelju po Mateju 13,10 stoji: Pristupie uenici i upitae ga: Zato im govo
ri u usporedbam a? On im odgovori: Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva
nebeskog, a njima nije dano. Jer, tko god ima, dat e mu se, te e obilovati: a tko god
oskudijeva, oduzet e mu se i ono to ima. Njima govorim u usporedbama zato to
gledajui ne vide i sluajui ne uju i ne razum iju.

313

JIM MARRS

Marko 4:33 dodaje: Mnogim takvim usporedbama navjeivao im je Rije,

su mogli razumjeti; njima je govorio samo u usporedbi, a svojim je uenicima, n
mo, sve tumaio. Sve tumaio? S to je Isus tumaio? S obzirom na to da se u Nozavjetu nalaze samo usporedbe, oito nisu sve njegove tajne izale u javnost.
U biblijska su vremena postojala mnoga tajna drutva i sljedbe koji su tv
da posjeduju drevno znanje. Poput dananjih religija, te su se skupine meus
natjecale za kontrolu nad tim drevnim tajnama. Vrlo slino kasnijem nevidljiv
koledu, ta su drutva zajedno bila poznata kao misterijske kole, spremita ez
rinog znanja koje je velikim dijelom bilo neshvatljivo iroj javnosti te je kao ta
izazivalo strah. Njihova literatura bila je pomno konstruirana tako i da sakrije i
otkrije neto od njihova znanja.
,,U antikom svijetu gotovo sva tajna drutva bila su filozofska ili religijs
Za vrijeme srednjega vijeka bila su uglavnom religijska i politika premda je ops
i nekoliko filozofskih kola. U moderno doba tajna drutva u zapadnim zemlja
veinom su politike organizacije ili bratovtine iako su se u nekima od njih, kao
masoneriji, ouvala drevna religijska i filozofska naela", objanjava Hali.
Eddy pie: Kako bi u cijelosti shvatio dinamiku krivotvorenja Isusovih izrer
itatelj mora shvatiti kako su funkcionirali umovi religijski protagonista u 1. stolje
Krivotvorenja nisu bila nasumina, kao neki oblik intelektualnih grafita. Postojao !
obrazac, a u njemu lei pria.

314

Put u Rim

Put koji vodi natrag od potpuno afirmirane Rimske crkve iz 2. tisuljea do

Isusova vremena teak je, pun kontroverzija, raskola i sporova.
ak i prije raspea postojalo je veliko suparnitvo izmeu Isusovih sljedbenika
i onih Ivana Krstitelja. Krajnja posljedica bila je johanitska hereza - ideja da je Ivan
bio pravi mesija, a ne Isus. Premda ju je velikim dijelom iskorijenila rana Crkva, ta se
ideja ouvala sve do modernoga doba unutar nekih elemenata slobodnoga zidarstva
kao i meu mandejcima u Iraku.
Nakon raspea suparnitvo idovske zajednice i prvih krana - pa ak i izmeu
Isusovih sljedbenika - pojaalo se.
Sve je vea bila podjela izmeu fundamentalistikih idovskih krana koji su
pripadali esenskoj sljedbi i grkih ili heleniziranih krana u Jeruzalemu u 1. stoljeu.
Zvuei uvelike kao fundamentalisti u dananjoj Americi, poboni su idovi napadali
te strance zato to su naputali religijske slube radi sportskih arena u grkom stilu
punih hrvaa i bacaa diskova.
Jakov i Marija Magdalena, kao voe Jeruzalemske crkve, bili su na ratnoj nozi
s Pavlom, koji je nosio svoju kransku poruku poganima na sjeveru. Bilo je velikih
svaa i zbog najneznatnijih pitanja. U Galaanima 5,12 Pavao je toliko ogoren
neprekidnim raspravama o obrezivanju da je izrazio nadu kako e oni koji potiu taj
spor sami sebe ukopiti!
Prvi idovski krani vjerovali su da je pokoravanje svim strogim idovskim
religijskim zakonima, ukljuujui obrezivanje i iskljuivo koer prehranu, neophod
no za spas, napominje Eddy. Pavao je propovijedao da se spas moe dosei putem
vjere i da se idovskim religijskim zakonima ne smije dopustiti da spreavaju ljude
da postanu kranima. Pavlovo je stajalite na koncu pobijedilo, budui da se sve
vie pogana preobraalo na kranstvo. U 3. stoljeu brojano nadmaujui idovske
krane, definirali su kranstvo prema Pavlovoj teologiji i poeli kritizirati idovske
krane kao heretike.
Lionski biskup Irenej sredinom 2. stoljea osuivao je kao heretike Isusove i
Jakovljeve sljedbenik poznate kao nazarenci ili siromani. Oni, kao i sam Isus,
kao i eseni te zadokiti [sljedbenici Zadoka, vrhovnog sveenika kralja Salomona]

315

JIM MARRS

otprije dva stoljea, tumae proroke knjige Staroga zavjeta, ali se Irenej. Odbij
Pavlove poslanice i odbijaju apostola Pavla, nazivajui ga apostatom [otpadniko
od Zakona. Gardner napominje: Nazarenci su... optuivali Pavla d a je odmetnik
lani apostol, tvrdei da njegove idolopoklonike spise' treba u cijelosti odbaciti
Dr. Elaine Pagels, koja je bila na elu Odsjeka za religiju na koledu Barn
Sveuilita Colombia, navodi: Razliiti oblici kranstva cvjetali su u prvim godi
ma kranskoga pokreta. Stotine suprotstavljenih propovjednika tvrdile su da pren
pravi Kristov nauk i optuivale druge kao varalice. Krani u crkvama ratrkanim
Male Azije do Grke, Jeruzalema i Rima razdvajale su se na frakcije, prepirui se zi
vodstva nad Crkvom. Svi su tvrdili da zastupaju izvornu tradiciju .
Daleko iznad prepirki lokalnih crkvi stajala je Rimska crkva, nezainteresira
i nezabrinuta", pie Eddy, dodajui da se tadanja Crkva ponajprije koncentri
na misionarski rad u Europi, to je donosilo neoekivane koristi. Nehotice se po
tavanjem tih pogana Rimska crkva na kraju spasila, zato to su je barbari i njih
sveenici smatrali autoritetom za svoja religijska vjerovanja. Kad su barbari prega
Rim, Rimska je crkva bila poteena.
Premda su je barbari potedjeli, Crkva se ipak morala boriti s raznim sljedba
od kojih je svaka imala svoju verziju kranstva.
Jedna od takvih skupina bili su gnostici, koji su tvrdiJi da intuitivno shvaa'
misterije Boga i Zemlje. To je shvaanje bilo rezultat stroge obuke, inicijacije i int
tivnih iskustava, ne samo intelektualnog izuavanja. Crkva je gnostike smatrala o
bito opasnima zato to su prezirali potrebu za hijerarhijom sveenikih dunosnil
radi tumaenja Boje rijei.
Daleko od opasnih heretika, ti su pasivni krani tvrdili da su uvari tajn
znanja, na to ukazuju gnostike knjige na papirusu otkrivene u N ag Hammadi
1945. godine. Upravo je to otkrie omoguilo drugaiji pogled na gnosticizam
osuujue retorike Crkve.
Gnosticizam, koji potjee od grke rijei gnosis ili znanje, navodno je utemelji
u 1. stoljeu imun mag, Isusov suvremenik kasnije poznat kao otac svih heretika
Promicao je ideje grkih filozofa, kao to je Sokrat, koji je pouavao da ljudska du*
postoji izvan fizikoga tijela te stoga ima pristup univerzalnom znanju i da je
mudrost (gnosis) sila na Zemlju s nebesa.
Drugi vaan gnostik bio je Bazilid, rani egipatski kranin koji je kroz sv
aleksandrijski kult nastojao stopiti s kranstvom drevne misterije Mezopotamij
Ti su Aleksandrijci vjerovali da neobina izvanzemaljska bia zvana eoni djeluju
kao glasnici izmeu neba i zemlje. Perzijski Zaratustra poeo je s vlastitim oblikom
gnosticizm a oko 500 godina prije Isusova doba. Poznat kao zaratustrijanstvo, taj s i
pokret daleko proirio sve dok ga nisu istisnuli muslimani svojim prodorima u 7
stoljeu.
Okultni autor Andre N ataf tvrdi da je gnosticizam nastao u Mezopotamiji
najprije na podruju Irana, a zatim se proirio u Malu Aziju, Siriju i Babilon, gdje su

316

VLADARI IZ SJENE

ga preuzeli izraelski zarobljenici i donijeli ga u Palestinu i Egipat. Neke pojedinosti

dokazuju da se gnostikim svetim knjigama [iz Kumrana i N ag Hammadija] mora pripisati tako rani datum da se samo kranstvo moe gledati kao nita vie doli 'ogranak
gnosticizma, pie Nataf. Ali, gnosticizam se jednako moe usporediti s bilo kojom
religijom. Sve religijsko znanje razvija se, na kraju krajeva, iz drevnoga primitivnog
poetka, izgubljenog u maglama vremena.
Prema idovskoj kabali, gnostici nastoje saznati Boje tajne, traei odgovore u
svetim tekstovima bilo koje religije koju prihvate. Tee poimanju postojanja pomou
tumaenja onoga to shvaaju kao dublje znaenje unutar simbolike religijske litera
ture. Gnosticizam je religijski egzistencijalizam, komentira Nataf. Cvjetao je dok
nije proglaen herezom na biskupskom koncilu Bimske crkve 325. godine.
Gnosticizam je bio sastavni dio drevnih misterija, budui da su i prvi i potonji
ukljuivali vjerovanje da samo osobno unutarnje prosvjetljenje moe donijeti razu
mijevanje. Prema masonskom filozofu Manlyju P Hallu: Znanje o tome kako se
ovjekqvo mnogostruko ustrojstvo moe najbre i najpotpunije preporoditi do toke
duhovnoga prosvjetljenja, inilo je tajni ili ezoterini nauk starine."
Hali tvrdi da se to prosvjetljenje i svjesnost moraju ljubomorno uvati od pro
fanih osoba koje bi mogle zlouporabiti ili pogreno primijeniti takvo znanje. Zato
su uvedena duga razdoblja inicijacije, a najosjetljivije drevno znanje zaodjenuto
je u simbole i alegorije. Sam o kranstvo moe se navesti kao prim jer", pie on.
Cijeli Novi zavjet ustvari je domiljato prikriven prikaz tajnih procesa ljudskoga
preporoda."
Gardner navodi da taj preporod, osobito ljudskoga duha ili energije, ukljuuje
poveavanje svjesnosti koje se odvija stupnjevito kroz 33 kraljeka. Znanost o tom
preporodu jedan je od izgubljenih kljueva slobodnoga zidarstva, objanjava on, i
to je razlog zato je drevno slobodno zidarstvo temeljeno na 33 stupnja.
U procesu saznavanja gnostik ima osjeaj nadmoi i samozadovoljstva. To znai
da se moe slagati s vanjskim naukom bilo koje religije te nastaviti djelovati pod mno
gim razliitim politiko-religijskim sustavima, objanjava Daraul. Gnosticizam je
duboko utjecao na ljudske umove ak i u Europi sve do srednjega vijeka i nakon njega,
a njegov temeljni nain razmiljanja skriveni je faktor u drugim tajnim drutvima, iji
bi se lanovi iznenadili kad bi to saznali.
Gnosticizam je igrao vanu ulogu i u staroj idovskoj asketskoj sljedbi poznatoj
kao eseni. Eseni su izazivali takve sukobe s religijskim voama ostalih velikih idov
skih sljedbi, farizeja i saduceja - ak su tvrdili da je utvrena idovska lunam a godina
netona - da su se na koncu odselili iz Jeruzalema i osnovali samostan u Kumranu
na sjevernom rubu Mrtvoga mora koji su nazvali Pusto . Esenska zajednica bila je
podijeljena na dva dijela - vjenani i nevjenani lanovi. Sve vlasnitvo bilo je zajed
niko. Zapravo, animozitet mnogih dananjih krana prema esenima velikim je dije
lom reakcija na neprikriveno komunistiki nain ivota. Ti kritiari oito zaboravljaju
da su svi prvi krani ivjeli na uvelike slian nain.

317

JIM MARRS

lanovi su provodili dane radei, a noi u molitvi. Pouavali su besmrtnost du

i bili su skloni dualistikom svjetonazoru, vjerujui u dobroga duha ili svjetlo i zl
duha ili tamu.
Eseni su vjerojatno nastavili hermetike tradicije Grka. Poetkom 20. stolje
ruski strojar Georgi Ivanovich Gurdjieff tvrdio je da je pronaao netaknuti ruko
jednoga esenskog uitelja u nekom indijskom samostanu u kojemu se tumai odi
glazbenih ritmova i ljudskoga tijela, kako ga je pouavao grki filozof Pitagora iz
stoljea pr. Kr. Veoma utjeui na kasnijeg Platona tog uzora slobodnih zida
iluminata, Johna Ruskina i Cecila Rhodesa - Pitagora je iznio dalekovidnu ideju
Zemlja putuje oko Sunca i bio je poznat po ideji koja se tie vibracija unutar nebes
mehanike koje je nazivao harmonijom sfera.
Prilino je zanimljivo da je upravo Pitagora, dobro poznat po svojim toni
proroanstvima, moda bio prvi koji je predvidio novi svjetski poredak. Neki
istraivai to protumaili kao znak dolaska mesije.
Rije esen" potjee od grkih rijei essaios, to znai tajna ili mistik, i essetioi,
znaenju iscjeljivanja ili lijenika. Prema Gardneru, eseni su bili povezani s ezoterini
iscjeliteljskim tradicijama poput kasnog ogranka egipatske misterijske kole zvane Veli
bijelo bratstvo ili Therapeutate. Upravo je u to Bijelo bratstvo mudrih terapeuta i iscje-j
litelja - izvorni rozenkrojceri - Isus kasnije bio uveden te je napredovao kroz stupnjeveJ
i zbog visoka poloaja stekao je tako esto koriteni naziv uitelja, dodaje Gardner. U
drugi autori tvrde da je Isus bio esen, a Hali dodaje da su mu to bili i roditelji, Marija
i Josip, zajedno s njegovim bratom Jakovom. Veina modernih fundamentalista odba
cuje tu vezu zato to povezivanje Isusa s gnosticizmom i esenima remeti njihovu krutu
dogmu.
Uznemirilo bi ih i kad bi uli Gardnerovu tezu da, usprkos tumaenju prevo
ditelja Biblije, Isus nije dolazio iz Nazareta. On tvrdi da rije Nazarenac i njezine
varijante dolaze od hebrejske rijei nazrim, imenice u mnoini koja potjee od izraza
Nazrie ha-Brit, uvari kovega, to je naziv za esensku zajednicu iz Kumrana na
Mrtvom moru. Zapravo je prijeporno je li grad Nazaret uope postojao za vrijeme
Isusova ivota, jer ne pojavljuje se na tadanjim kartama, kao ni u bilo kakvim knji
gama, dokumentima, kronikama ili vojnim arhivima tog doba.
Openito se pretpostavlja da su eseni bili uvari [ezoterinog] znanja, kao i
Isusovi inicijatori i odgajatelji", pie Hali. Ako je tako, Isus je nedvojbeno bio uveden
u isti Melkisedekov hram gdje je Pitagora uio est stoljea ranije. Biblija to potvru
je u Hebrejima 6 ,2 0 :.... kamo je uao za nas kao pretea Isus poto je zauvijek postao
Veliki sveenik, poput Melkisedeka.
Gardner tvrdi da je ime Melkisedek - koji je priznat kao jedna od najzagonet
nijih osoba u Bibliji - esenski spoj arkanela Mihaela i hebrejskoga velikog sveenika
ili Sadoka, dakle Mihael-Sadok. Pojedini autori smatraju da je Melkisedek zapravo
sumersko boanstvo Enki.
Eseni su smatrani bolje obrazovanom idovskom klasom, kae Hali. Zato to

318

VLADARI IZ SJENE

je meu njihovim lanovima bilo tako mnogo zanatlija, taj se red smatra preteom
slobodnoga zidarstva.
Kao i kod slobodnih zidara i Pitagorinih sljedbenika, istaknuti esenski simbol bila
je zidarska lica. Kao i slobodni zidari, eseni su pisali tekstove sa zamrenim iframa i
alegorijama kako bi zatitili svoje znanje od neupuenih, kao i od rimskih vlasti.
Primjerice, kad su pisali o Rimljanima, sluili su se nazivom Kittim, za koji se
misli da se odnosi na drevne Kaldejce iz Mezopotamije. Eseni su uskrsnuli stari svijet
za uporabu u svojemu dobu i prosvijetljeni su itatelji uvijek znali da Kittim oznaava
'Rimljane', objanjava Gardner dodajui: Analizom svitaka... otkrivaju se brojne takve
definicije i pseudonimi koji su se ranije krivo shvaali ili se smatralo da nemaju osobitu
vanost." Drugi je primjer uporaba izraza siromani, za koji veina ljudi zakljuuje da
oznaava ljude s malo sredstava. Svici jasno daju do znanja da je rana Kranska crkva u
Jeruzalemu nazivala svoje lanove siromanima, ukazujui na njihove skromne ivote.
Prema Gardneru i drugima, izrazi gubavae i slijepac koristili su se za oznai
vanje osoba koje nisu bile upuene u esenske tradicije ili P ut. Tekstovi u kojima se
spominje ozdravljenje slijepih ili ozdravljenje gubavaca odnose se zapravo na pro
ces obraenja na Put , objanjava Gardner. Razrjeenje od izopenja [iz zajednice]
opisivalo se kao dizanje iz mrtvih. Izraz 'neist' odnosio se uglavnom na neobrezane
pogane, a izraz bolestan oznaavao je one koji su u javnoj ili sveenikoj nemilosti.
[naglasak u izvorniku]
Nekoliko dananjih istraivaa, slijedei esene i kabaliste, slae se da je Biblija
ifrirana poruka. Michael Drosnin, bivi izvjestitelj Washington Posta i Wall Street
Journala, izazvao je senzaciju objavivi 1997. godine knjigu Biblijski kod (The Bible
Code). Drosnin pie da izraelski matematiar dr. Eliyahu Rips vjeruje kako je u Bibliji
otkrio skriveni kod nalik na krialjku koji je tono predvidio Kcnnedyjevo ubojstvo,
Drugi svjetski rat, sputanje na Mjesec, bombardiranje Hiroime, napad na Vladinu
zgradu u Oklahoma Cityju i izbor predsjednika Billa Clintona. Navodi da se skepti
ni glavni ifrant amerike Dravne agencije za sigurnost Harold Gans okirao kad je
potvrdio biblijski kod koristei se vlastitim raunalnim programom.
C. L. Turnage, revna prouavateljica te ideje, pie: Bez obzira na to radi li
se o oitom prozainom doslovnom tumaenju, gematriji, simbolici ili skrivenom
raunalnom kodu, ini se da je Biblija knjiga razliita od svih drugih. Ljudi su sto
ljeima tumaili njezine stranice u skladu sa svojom razinom tehnoloke razvijenosti
i ograniena razumijevanja mezopotamijskoga podrijetla idovske religije. Prema
Tumageovoj, biblijski kod ukljuuje simboline reference na mnogobrojna boanstva.
Te ifrirane reference pokazuju put prema shvaanju da su ta stvorenja bili bogovi,
ili Elohim, iz Biblije, ije je tovanje zapoelo u Sum eru, napominje ona, ,,i koji, na
kraju krajeva, potjeu iz drugoga svijeta."
Lako je shvatiti kako su mnogi prevoditelji i tumai Biblije zastranili. Tijekom
mnogih godina Bibliju su tumaili mukarci i ene koji niti su poznavali modernu
tehnologiju, poput letenja, niti alegorije i ifre kojima su se sluili izvorni autori.

319

JIM MARRS

Eseni su bili i jedno od najuspjenijih drevnih tajnih drutava. Premda nesu

njivo poznati svojim susjedima, njihova prisutnost niti je zabiljeena u Nov
zavjetu niti kasnije izbrisana. Neki istraivai nazivaju esene zatitnicima misti
kranstva, najranijeg oblika kranstva, koji se temeljio na drevnim misterijima.
Gotovo se nita nije znalo o esenima do otkria svitaka s Mrtvoga mora 194
godine, samo dvije godine nakon to je pronaena gnostika knjinica u planinski
peinama blizu grada N ag Hammadija u gornjem Egiptu. Izmeu 1947. i 19
godine na koncu je iz 11 peina izvaeno oko 80 rukopisa, od ega 170 fragmena
starozavjetnih tekstova.
Po svoj prilici, kako su rimske postrojbe napredovale za vrijeme idovske pobu
ne 70. godine, eseni su pobjegli iz Kumrana nakon to su sakrili svoje svete teksto
u zemljanim upovima u oblinjim peinama. To su knjievno blago otkrila dv
beduinska pastira koja su prodala nekoliko pergamenata jednom trgovcu antik
tetima.
Kasnije je vijest o tom otkriu stigla do arheologa s Hebrejskog sveuilita Yigae
Yadina, koji je zaloio svoju kuu i otputovao na opasna arapska podruja u potrazi
svicima. Uspio je osigurati njih sedam za svoje sveuilite, koje ih je odmah objavil
Tako nije bilo s preostalim svicima, izvjetava Eddy. Arheoloki muzej Rockefeller
iz Palestine ubrzo se ukljuio i uspio pribaviti ostale svitke od jordanske Vlade... koja '
uvjetovala da se nijednom idovskom uenjaku ne dopusti pristup drevnim idovskir
tekstovima. Danas Izrael kontrolira svitke, to je rezultat toga to je pregazio mjesto na
kojemu su bili spremljeni tijekom estodnevnoga rata 1967. godine... Ti svici dane.
velikim dijelom nisu objavljeni [i] nitko ne zna jesu li svi na broju. Postoji mogunost
da su neki ostali u posjedu beduina, ili da su ih beduini unitili."
Esenski autori svitaka s Mrtvoga mora imali su dubok utjecaj na prve krane u
Jeruzalemu, ija se teologija ubrzo razlikovala od Pavlove i njegovih sljedbenika izvan
Palestine. To dokazuje injenica da su tumaenja Staroga zavjeta pronaena na svici
ma slina tumaenjima Jakova i jeruzalemskih krana.
Sukobe unutar i izvan kranstva izgladio je rimski car Konstantin onime to je
Gardner nazvao neprijateljskim stratekim otkupljivanjem. Osim razliitih vjerova
nja u kultove, Rimljani su tovali i careve kao bogove potekle od drugih bogova poput
Neptuna i Jupitra , objanjava on. N a koncilu u Arlesu 314. godine Konstantin je
zadrao svoj boanski status uvevi svemoguega kranskog Boga kao vlastita pokro
vitelja. Zatim je rijeio anomalije nauka zamijenivi odreene znaajke kranskog
obreda poznatim poganskim tradicijama tovanja Sunca, zajedno s drugim uenjima
sirijskog i perzijskog podrijetla. Ukratko, nova religija Rimske crkve konstruirana je
kao hibrid kako bi se udobrovoljile sve utjecajne frakcije. N a taj je nain Konstantin
vidio u budunosti zajedniku i ujedinjenu svjetsku religiju - katolika znai sveop
a - sa sobom na njezinu elu.
Taj pokuaj kooptiranja kranstva potvren je na koncilu u Niceji 325. godine,
istom koncilu gdje je Arije udaren i izbaen. Upravo je tu zabranjen arijanizam i uve

320

VLADAR! IZ SJENE

deno nicejsko vjerovanje, koje slubeno definira Boga kao boanstvo od tri jednaka i
supostojea dijela - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Godinu kasnije Konstantin je naredio zapljenu i unitenje svih djela koja propi
tuju novouspostavljeno pravovjerje te otvorio Lateransku palau rimskom biskupu,
utemeljivi neku vrstu ranog Vatikana. Godine 331. car je naredio da se naprave nove
kopije kranskih tekstova, od kojih je veina bila izgubljena ili unitena za vrijeme
prijanjih progona. .Vjerojatno su tada napravljene kljune izmjene u Novom zavjetu,
a Isus je dobio jedinstven status koji uiva sve do danas", napominju Baigent, Leigh
i Lincoln.
N a temelju nedavnih otkria koja su uinila raspoloivima takve drevne tekstove
kao to su Evanelje istine, Tomino evanelje, Svjedoenje istine, Marijino evanelje i
Tumaenje znanja, danas istraivai imaju mnogo ire i potpunije znanje o biblijskim
vremenima nego ikad u povijesti, usprkos injenici da velik dio tih novih informacija
jo nije stigao do ire javnosti.
N esta Webster, strastvena kranka, piui 1924. godine, mnogo prije nedavnih
otkria, osudila je povezivanje Isusa i esena, kao i njihov izvor znanja. Eseni stoga
nisu bili krani nego tajno drutvo... vezano stranim zakletvama da nee odati svete
tajne koje su im povjerene, ustvrdila je. ,,A to su bile te tajne ako ne ona idovska
tajna tradicija koju poznajemo kao kabalu?... Istina je oito da su eseni bili kabalisti,
premda nesumnjivo kabalisti izuzetne vrste... Eseni su vani... kao prvo tajno drutvo
od kojega se moe pratiti izravna tradicija sve do danas.
Neka dananja nedavno steena znanja iz astronomije i filozofije moda su bila
uobiajena stvar za gnostike esene iz Isusova doba. Povrh toga, Gardner zapaa:
Potpuno odvojena od krivotvorenoga kranstva Rimskoga Carstva, njihova je vjera
bila blia izvornim Isusovim uenjima od ijedne druge...
Od svih kranskih frakcija eseni su moda uistinu imali najiu drevnu tradi
ciju u ono doba, zahvaljujui idovskim spisima poznatim kao kabala.

321

Kabala

Preteno idovskoga podrijetla, kabala znai predaja te kao i u sluaju nedav

spomenutih tvrdnji o Bibliji, navodno sadrava tajne poruke. Smatralo se da je takv
domiljato ifrirano znanje otkriveno u Tori i drugim starim hebrejskim tekstovi
poput Sefer jedre (Knjige stvaranja) i efer ha-zohara (Knjige sjaja).
Te knjige, koje prethode Talmudu, kompilaciji starijih idovskih zakona i predaja
prvi put zapisanih u 5. stoljeu, nastale su stoljeima prije Isusova doba. Prema Kuj
sjaja, Bog je predao tajne mudrosti Adamu dok je ovaj jo uvijek bio u znamenitom
rajskom vrtu. Te su drevne tajne zatim proslijeene preko Adamovih sinova do Noe
Abrahama mnogo prije nego to su Hebreji postojali kao zaseban narod.
Prema Natafu, tajnovita kabala oblik je gnosticizma [u kojemu] ovjek te
pronai boanstvo u sebi.
Autor ohara pie da ljudska dimenzija sadrava sve stvari i sve to postoji u
skladu s tim... ovjek sadrava sve to je gore na nebu i dolje na Zemlji... Tu kabala
pokazuje oiglednu povezanost s proslavljenom objavom Hermesa Trismegistosa,
poznatog i kao egipatski bog Thoth, koji je obznanio: Kako gore, tako dolje.
Veza izmeu hebrejskih predaja i egipatskoga misticizma moda je i jaa neg"
to se dosad mislilo, s obzirom na to da mnogi autori, ukljuujui idovske strunjak
danas vjeruju d a je kabala bila usmena predaja vezana uz drevne egipatske misterije"
koja se prenosila od Mojsija preko izraelskoga vodstva.
Ideju o drevnim tajnama koje su se prenosile do Mojsija od najstarijih vremena
snano je podupirao Eliphas Levi, to je pseudonim devetnaestostoljetnoga francu
skog strunjaka za Bibliju, Alphonsea Louisa Constanta. Postoji strahovita tajna
koja je ve preobrazila svijet, to pokazuju religijske predaje Egipta, koje je simboliki
preuzeo Mojsije u prvim poglavljima Postanka, pie Levi, koji je tvrdio da je kabala
sadravala znanje koje je iz Sumera donio Abraham, batinik Henokovih tajni i otac
inicijacije u Izraelu.
Biblijski patrijarh Abraham, rodom iz Sumera, ranije poznat kao Abram, prema
nekim je predajama posjedovao plou sa simbolima koji su predstavljali cjelokupno
znanje ovjeanstva prosljeivano od Noinih vremena. Sumeranima poznata kao
ploa sudbine, ta je ploa znanja - poznata starim Zidovima i kao Knjiga Razielova

322

VLADARI IZ SJENE

- navodno omoguila kralju Salomonu njegovu golemu mudrost. Filozofski klju te

ploe postao je poznat kao Ha Qabala [svjetlo i znanje], kae Gardner, i navodno
je onaj koji je imao Qabalu imao i Ram, najvii izraz kozmike svjesnosti. Samo ime
Ab-ram - ili Av-ram - znai [onaj] koji posjeduje Ram, a taj se izraz koristio u Indiji,
Tibetu, Egiptu i keltskom svijetu druida za oznaivanje visokog stupnja univerzalne
osposobljenosti.
Smatra se da je sumerska ploa sudbine isto to su i ploe svjedoanstva ,
spomenute u Knjizi izlaska 31,18. Drugi redci u Bibliji - Izlazak 24,12 i 25,16 - jasno
govore da te ploe nisu deset zapovijedi. Taj drevni arhiv izravno je povezan sa
Smaragdnom ploom Thotha-Hermesa i, kako je reeno u egipatskim alkemijskim
spisima, autor sauvanih tekstova bio je biblijski Ham... On je bio bitan utemeljitelj
ezoterine i tajanstvene podzemne struje koja se provlai kroz stoljea, a njegovo
grko ime Hermes izravno se odnosi na znanost izgradnje piramida, jer potjee od
rijei herma, to oznaava hrpu kamenja... Izvan Egipta i Mezopotamije ploa je bila
poznata grkim i rimskim metrima kao to su Homer, Vergilije, Pitagora, Platon i
Ovidije, dok je kasnije, u 17. stoljeu, britanska kraljevska obitelj Stuart bila duboko
zaokupljena analiziranjem i primjenom drevnoga znanja te povezivanjem s vitezovi
ma templarima i rozenkrojeerskim pokretom", objanjava Gardner.
Uvelike i kao nae shvaanje povijesti i religije danas, podaci iz kabale iskrivljavali
su se kroz stoljea i pogrenim tumaenjima i izvanjskim utjecajima. Sa spekulativne
strane idovska je kabala preuzimala poneto iz filozofije perzijskih maga [magiara u
okultnom smislu], neoplatonista i neopitagorejaca, napominje Websterova. Stoga je
donekle opravdana tvrdnja protivnika kabale da ono to danas poznajemo kao kabalu
nije istoga idovskog podrijetla.
isto ili okaljano, mistino znanje kabale proslijeeno je iz Mezopotamije preko
Palestine u srednjovjekovnu Europu gdje se prvi put pojavilo u spisima krajem 13.
stoljea. Napisao ih je panjolski idov Moe de Leon, koji je moda skovao naslov
Ha-zohar, knjievnu tvorevinu zbog koje su ga kritiari optuivali da je krivotvorio
cjelokupno djelo. Danas se veina strunjaka - i idovskih i poganskih - slae da
sadraj kabale sigurno potjee iz razdoblja prije kranske ere.
.Vidimo toku u povijesti iz koje e se odredivati i nadzirati svijet otada sve do
danas , pie leke. Znanje koje su [hebrejski] leviti donijeli iz Egipta i proirili uslijed
svojeg ostanka u Babilonu postalo je poznato kao kabala... Kabala je tajno znanje
skriveno u iframa unutar Staroga zavjeta i drugih tekstova. Judaizam je njegovo
doslovno tumaenje.
Reeno je kako su vitezovi templari donijeli kabalistiko znanje u Europu iz
Svete Zemlje u doba kriarskih ratova i da se to znanje prenosilo preko saveza reda i
zidarskih cehova. Masonski su povjesniari potvrdili da prvi dokazi o judeo-kran
skim misterijima uvedenima u slobodno zidarstvo potjeu upravo iz tog razdoblja.
Dokumentirano je i da su se skrivenim znanjem iz kabale stoljeima koristila gotovo

323

JIM MARRS

sva tajna drutva, od iluminata do suvremenih skupina, ukljuujui slobodne

i rozenkrojcere.
Masonski povjesniar Wilmshurst potvrdio je to izjavivi: Od suzbijanja
rija... njihova predaja i uenja nastavili su se u tajnosti pod raznim krinkama, i
nastavljanju pripada na sadanji masonski sustav."
Prema Picknettu i Princeu, kabalistiku ideju u Europu je uveo i banka
vladarski dvor Medicijevih u Firenci u 14. i 15. stoljeu, poglavito preko kabalista
imenu Pico della Mirandola.
Websterova citira devetnaestostoljetnu literaturu tvrdei da Moses Mendel
istaknuti idovski filozof i prevoditelj Biblije koji je tako mnogo uinio za oslo
nje Zidova od represivnih njemakih zakona, nije bio samo idovski kabalist,
i jedan od ljudi koji su nadahnuli i savjetovali vou iluminata Adama Weishau
Mendelssohn, koji je postao poznat kao njemaki Sokrat nakon to ga je pohv'
prikazao u jednoj drami njegov masonski prijatelj Gotthold Lessing, moda je bio i v
izmeu Weishaupta i bankara Mayera Rothschilda. Drugi je moda bio Michael H
uitelj Rothschildove djece i sljedbenik Mosesa Mendeissohna, koji je kasnije bio
elu Filantropske kole za siromanu idovsku djecu koju je osnovao Rothschild.
To stapanje kabalistikih uenja s kasnijim tajnim drutvima nadalje je potvr
no 1984. godine kad je u Engleskoj otkriveno vie od 500 spisa Johna Byroma. Byro:
koji je ivio od 1691. do 1763. godine, bio je slobodni zidar, lan Kraljevskoga dru
i voa jakobitskog pokreta za povratak Stuarta na prijestolje. Bio je lan skupine zva
Sunev klub, poznate i kao kabalistiki klub. Njegovi su se spisi, prema Picknett
i Princeu, uglavnom bavili svetom geometrijom i arhitekturom te kabalistikim,
masonskim, hermetikim i alkemijskim simbolima.
**
Sva rana drutva - ukljuujui misterijske kole Grke i Egipta - nastojala su
proniknuti u tajne prolosti.
Industrijska revolucija i teorija evolucije Charlesa Darwina navele su veinu ljudi
da vjeruju u ovjekov razvoj - da su dananji ljudi s visokom tehnologijom nastali
od primata koji su se verali po drveu. Danas novija otkria i nova tumaenja drevne
literature i artefakata mnoge navode da vjeruju u suprotno - da je ovjeanstvo palo
iz zlatnoga doba u divljatvo te da tek sad ponovno stjee izgubljeno znanje.
ak i broj stanovnika ukazuje na davno opadanje ljudske vrste, a ne rast.
Ukupan broj stanovnika izmeu 6000. pr. Kr. i poetka nove ere iznimno je znaa
jan , pie Tomas. Prije 2000 godina na Zemlji je bilo oko 250 milijuna stanovnika.
Broj stanovnika planeta 4800. godine pr. Kr. iznosio je 20 milijuna. Godine 5000. pr.
Kr. bilo ih je deset milijuna na svim kontinentima. Tisuu godina prije - 6000. g. pr.
Kr. - samo je pet milijuna ljudi ivjelo na Zemlji. N a temelju tih brojki, broj stanov
nika svijeta bio je daleko ispod jednoga milijuna 10 000. g. pr. Kr., to je zapanjujue

324

VLADARI IZ SJENE

nizak broj. Zato su ljudi bili tako malobrojni ako su neprekidno postojali kao primati
te zatim kao razumna bia barem dva milijuna godina?
Prema zapisima drevnih Sumerana i Egipana, civilizirani ljudi borave na Zemlji
dulje od 500 000 godina. No, arheoloki nalazi ukazuju na to da su ovjekovo znanje
i sposobnosti moda zapravo nazadovali do poetka polaganog napretka prije nekih
13 000 godina. Oito je potreban nov model povijesti.
Masonski filozof Hali tvrdi da su misterijske kole nastale kao tajna drutva
kako bi se sprijeilo upletanje izvana jer inicirani su nastojali prevladati jaz izmeu
materijalnog i duhovnog svijeta.
On tumai da kad se pokrenuo na Sunev sustav, duhovi mudrih bia iz
drugih solarnih sustava doli su k nama i poduili nas mudrosti kako bismo imali
priroeno pravo na znanje koje Bog daje svim svojim stvorenjima. Navodno su ba ti
umovi osnovali misterijske kole drevne mudrosti... Postupno su se misterijske kole
razdvajale. Zar kojim su sveenici irili svoja uenja u mnogim je sluajevima oito
nadilazio njihovu inteligenciju... Posljedica je bila da su ti priprosti umovi, polako
preuzimajui pozicije vlasti, na koncu postali nesposobni odravati tu instituciju...
Iako su misterijske kole nestale... dok su se divovske materijalne organizacije, ostavi
bez ikakvog dodira sa svojim boanskim izvorom, vrtjele u krugu, svakim danom sve
se vie zapliui u obrede i simbole koje vie nisu znale tumaiti.
Ako religijske institucije ne mogu ispravno tumaiti vlastitu teologiju, isto se
moe rei za njihove znanstvene pandane, koji ak ni danas ne mogu objasniti jo
uvijek postojee artefakte. U novije vrijeme slobodoumni pojedinci i znanstvenici
preispituju neke od najzagonetnijih anomalija i tajni na ovom planetu.

325

i Drevne tajne i zagonetke

Prve tajne svijeta tiu se pravoga podrijetla ovjeanstva. N i jedna od dvaj

danas prevladavajuih teorija - darvinizam i kreaeionizam - ne moe u cijelosti razj
sniti ljudsko podrijetlo i razvoj.
Darwinova teorija preivljavanja najsposobnijih ne moe objasniti kako su ljudi
nadvladali tisue nedostataka u ljudskoj strukturi DNK-a, dok kreaeionizam zanema
ruje impresivan broj fosilnih zapisa. Oito je potreban nov model.
U novije doba teorije o podrijetlu modernih ljudi dodatno su uzdrmane otkri
em fosila koji ukazuju na to da su neandertalci, primitivni ljudi, ivjeli uz kromanjonce, moderne ljude, na podruju dananjeg Izraela. No, zagonetno je to se te
dvije rase po svoj prilici nisu kriale. Preostalo je samo jedno rjeenje te zagonetke,
pie Jam es Shreeve, autor knjige Neandertahha enigma: rjeavanje zagonetke podrijetla
modernoga ovjeka (The Neanderthal Enigma: Solving the Mystery o f Modem Human
Origins). Neandertalci i moderni ljudi nisu se kriali na Levantu zato to nisu mogli.
Bili su reproduktivno nespojive, odvojene vrste... [naglasak u izvorniku]
Povrh toga, znanstvene su analize pokazale da ostaci modernih ljudi u pretpovi
jesnom Izraelu prethode ostacima neandertalaca barem 40 000 godina, to predstavlja
ozbiljan udarac teoriji neprekidne evolucije.
Ta otkria moda i daju odgovor na pitanje zloglasne karike koja nedostaje
izmeu primitivnih i modernih ljudi - tonije, da ta karika ne postoji. ini se da su
bile dvije odvojene vrste. Opet, to zahtijeva nov model ljudskoga podrijetla.
Nove modele danas iznosi sve vei broj arheolokih, teolokih i povjesniar
skih revizionista koji pobijaju prikladne odgovore koje nudi konvencionalna znanost
posljednjih nekoliko desetljea.
S obzirom na to d a je ljudska narav takva kakva jest, konzervativni znanstvenici i
teolozi zduno brane svoje dugo uvane teorije. Jednako nepopustljivo kao oni koji su
neko tvrdili da je Zemlja ravna ploa, odluno brane svoje pozicije do kraja usprkos
sve veem broju dokaza za suprotno.
Takvi dokazi nisu novija pojava. Mnoge od najveih zagonetki ovoga planeta
ukljuuju artefakte stare tisuama godina. Meu njima su:

326

VLADARI IZ SJENE

Brojni neobini mali drevni kineski porculanski peati otkriveni diljem Irske
u 18. i 19. stoljeu, u vrijeme kad nije bilo poznate trgovine izmeu irskog
otoka i Kine.
Zagonetne lubanje u prirodnoj veliini stare barem 3600 godina pronaene u
Junoj Americi. Prema osoblju laboratorija Britanskoga muzeja, lubanje uka
zuju na to da su nainjene nekom vrstom rezaa koji se napajao energijom.
Brojne divovske kamene kugle otkrivene u Kostariki 1930-ih od granita su
kakav nije pronaen na tom podruju, a tako su savreno simetrine kao da
se opiru objanjenju tko ih je i kako nainio.
Diljem Engleske, Francuske i Njemake danas stoje mnoge drevne kamene
utvrde - samo u kotskoj ih ima barem 60 - izgraene od velikog kamenja
koje je neko postakljeno, rastopljeno takvom toplinom da se stopilo i
postalo staklasto. Toplina potrebna da bi se to postiglo - 1100 c - iskljuuje
mogunost d a je kamenje rastopljeno obinom vatrom.
Ono to se po svemu sudei ini raunalom, datirano gotovo stotinu godina
prije Isusa, otkriveno je 1900. godine kod otoka Antikythere blizu Krete.
Poznata kao mehanizam s Antikythere, ta je naprava sadravala sustav
diferencijala za koji nije poznato da se koristio prije 16. stoljea.
Pokazalo se da mala posuda koja sadri bakreni cilindar sa eljeznom ipkom,
otkrivena u jednom irakom selu, datirana najmanje 220. godine pr. Kr., nije
nita drugo doli baterija. Kad je lunati sok od groa pridodan neobinom
predmetu, proizveo je pola volta struje.
Neobjanjiva ureena mjesta kao to su Stonehenge i Silbury Hill u Britaniji,
goleme glave na Uskrnjem otoku, linije u Nazci u Peruu, veliki zmijoliki
brijeg u Ohiju, kontroverzni pretpovijesni kameni zid" istono od Dallasa u
Texasu kao da ukazuju na tehnologiju koja se izgubila u prapovijesti.
Bivi dunosnik NASA-e Maurice Chatelain pisao je o trinaest mistinih mje
sta u radijusu od 700 kilometara od dugo vremena slavljenoga grkog otoka
Delosa koji povezani ravnim linijama ine savreni malteki kri, simbol kri
arskih vitezova. Chatelain tvrdi da se takav divovski obrazac mogao napraviti
samo s povoljne pozicije u svemiru.
Prema Chatelainu, kovanice jednake teine pronaene su na lokacijama uda
ljenim tisuama kilometara i u raznim kulturama koje su razdvajale tisue
godina.
Godine 1996. Han Ping Chen, autoritet za staru kinesku dinastiju Shang,
potvrdio je da su obiljeja pronaena na srednjoamerikim olmekim figu
rama, starim vie od 3000 godina, oito drevni kineski znakovi. Zbunjeni
arheolozi priznali su da se identini sustavi pisanja ne mogu izumiti neovisno
jedan o drugom.
Rezbarije smjetene sedam i pol metara iznad tla u drevnom hramu Setija
I. u Abydosu u Egiptu podsjeaju ni vie ni manje nego na dva mlanjaka

327

JIM MARRS

i borbeni helikopter Apaehe. Njihovu su prisutnost opazili noviji putnici,

navodno su spomenuti u jednom izvjetaju iz 1842. godine, no nitko ne zi
to doista predstavljaju.
- Babilonske ploice s klinastim pismom u Britanskom muzeju opisuju Veneri
mijene, etiri Jupiterova mjeseca i sedam Saturnovih satelita, a nita od t
nije se moglo vidjeti u drevnom Babilonu bez pomoi modernih teleskopa.
- Zemljovidi turskog admirala Pirija Reisa, koji potjeu s poetka 16. stolje
i navodno se temelje na starijim zemljovidima iz vremena prije Aleksand
Velikog, tono ocrtavaju bazen Amazone u Junoj Americi i sjevernu obalu
Antarktike, koji nisu istraeni sve do pojave zrakoplova u 20. stoljeu.
Preciznost tih zemljovida u sluaju Antarktike osobito je zbunjujua s obzi
rom na to da je ona pod ledenim pokrovom barem 4000 godina.
- Pravokutni zigurat sagraen prije 8000. g. pr. Kr., nedavno otkriven blizu
Okinawe, ukazuje na ljude s razvijenom tehnologijom koji su ivjeli mnogo
prije opeprihvaenog datuma prve civilizacije.
Zato ne znamo vie o svojoj prolosti i takvim artefaktima poput nekoliko gore
spomenutih? Odgovor lei u destruktivnoj prirodi ljudi. Samo je nekoliko Homerovih
spjevova preivjelo kad je grki tiranin Pizistrat unitavao njegova djela u Ateni. Nita
nije preivjelo unitenje egipatske knjinice u Ptahovu hramu u Memfisu. Slino
tome, otprilike 200 000 svezaka neprocjenjivih djela nestalo je u unitenju pergamske
knjinice u Maloj Aziji. Kad su Rimljani sravnili sa zemljom grad Kartagu, unitili su
knjinicu koja je navodno sadravala vie od 500 000 svezaka. Nakon toga je rat Julija
Cezara protiv Egipta doveo do gubitka velike aleksandrijske knjinice, koja se smatrala
najveom zbirkom knjiga u antici. S gubitkom ogranaka Serapej i Bruchion, ukupno
otprilike 700 000 svezaka prikupljenoga znanja nestalo je u plamenu. Ono malo to
je preivjelo unitili su krani 391. godine. Europske su knjinice takoer stradale od
Rimljana i kasnije od gorljivih krana. Izmeu pljakanja Konstantinopola i katolike
inkvizicije neprocjenjiv broj starih djela nepovratno je izgubljen. Azijske zbirke nisu
prole mnogo bolje, s obzirom na to da je kineski car in i Huangdi naredio veliko
spaljivanje knjiga 213. g. pr. Kr.
Zbog tih tragedija ovisimo o nepovezanim fragmentima, sluajnim odlomcima
i oskudnim izvjetajima, ali se australski autor Andrew Thomas. N aa daleka pro
lost je vakuum sporadino ispunjen ploicama, pergamentima, kipovima, slikarijama i
raznim artefaktima. Povijest znanosti izgledala bi potpuno drukije da je aleksandrijska zbirka knjiga ostala netaknutom do danas.
Tajnu prolosti ovjeanstva mogle bi simbolizirati dvije najstarije graevine na
planetu.
Konvencionalna znanost govori nam da su egipatsku veliku piramidu i sfingu
Egipani izgradili prije otprilike 4500 godina. Meutim, nedavno otkrie erozije uzroko
vane estim kiama na objema - to se moglo dogoditi vie od 10 000 godina prije nego to

328

VLADARI 12 SJENE

je plato Gize postao pustinja - dokaz je da su te slavne graevine nastale tisuama godina
prije pojave stare egipatske civilizacije. Nekonformistikog egiptologa Johna Anthonyja
Westa, koji je prije dva desetljea prvi poeo objavljivati radove o pretpovijesnom podri
jetlu sfinge, podupire rad geologa sa Sveuilita u Bostonu dr. Roberta Schocha. Nakon
znanstvenog prouavanja poetkom 1990-ih godina, West, Schoch i drugi strunjaci
zakljuili su da je sfinga izgraena prije 7000 do 5000 godina, ne kasnije - a to neki sma
traju vrlo opreznom procjenom. I dalje sam uvjeren da sfinga mora datirati iz vremena
prije kraja posljednjega ledenog doba... Da je takva tehnologija bila dostupna u Egiptu,
mislim da bismo njezine dokaze vidjeli drugdje u starom svijetu, pie West.
Usprkos novijim znanstvenim radovima o sfingi koji podupiru Westove teorije
i popularnosti emisije N BC -a o toj temi, egipatske vlasti - po svoj prilici na zahtjev
tradicionalnih egiptologa, ako ne i tajnovitijih skupina - i dalje uskrauju istraivai
ma poput Westa pristup starinama koje prouavaju.
Slavni vidovnjak Edgar Cayce ustvrdio je 1934. godine da su stari Egipani bili
potomci ranije civilizacije koja je izgradila veliku piramidu i sfingu kao arhiv njihovu verziju vremenske kapsule - kako bi prenijela znanje buduim naratajima.
Cayce je ak rekao da e ta knjinica biti pronaena pod sfinginim apama. Poetkom
1990-ih radar koji prodire kroz tlo potvrdio je ono to su Cayce i neki moderni vidov
njaci tvrdili - da postoji prostorija pod sfinginim apama. Prilino je neobino da
nikome nije doputeno izvriti iskapanja na tom mjestu.
Ako je sfinga sagraena prije kraja posljednjega ledenog doba, to bi znailo da je
ta graevina dovrena prije otprilike 15 000 godina, to svakako iskljuuje Egipane
kao njezine graditelje. Drugi sad doputaju mogunost da je mnogo starija pa ak i
razvijenija civilizacija prethodila egipatskoj.
Draguljarstvo i arhitektura u starom Egiptu na vioj su razini u starijem razdo
blju, napominje Tomas. Oito, egipatska civilizacija nije se spontano pojavila. Radilo
se o nasljeu prethodne.
Glasovita egipatska Knjiga mrtvih u odlomku koji sadrava ispovijed bogu pra
vednosti otkriva napadnu slinost s deset zapovijedi iz Staroga zavjeta:
BIBLIJA
Nemaj drugih bogova uz mene.
N e pravi si idole.
N e zloupotrebljavaj Boje ime.
Svetkuj dan Gospodnji.
Potuj oca i majku.
Ne ubij.
Ne poini preljub.
Ne ukradi.
Ne lai.
Ne poeli tue vlasnitvo.

KNJIGA MRTVIH
Ne remetim boansku ravnoteu.
Ne zaustavljam Boga kad se pojavi.
Ne vrijeam Boga koji vlada.
(Egipani nisu imali dan Gospodnji)
Ne kodim svojim roacima.
N e ubijam.
Nisam preljubnik.
Ne pljakam.
N e govorim lai umjesto istine.
Ne inim drugima naao.

329

JIM MARRS

Ova usporedba snano podupire one koji tvrde da su biblijski Izraelci mno
toga preuzeli iz drevnih egipatskih tekstova. Egipani su s druge strane preuzeli svoje
znanje i vjerovanja od starijih kultura Babilona i Sumera.
Mnogi su autori posljednjih godina iscrpno pisali o brojnim posve nespojivim
arheolokim anomalijama koje se proteu od Tibeta i Indije preko Bliskog istoka
do June i Srednje Amerike. Rekonstruirani ovjek iz Kennewicka, iji su ostaci
pronaeni u dravi Washington 1996. godine, vie podsjea na kapetana Picarda iz
Zvjezdanih staza nego na Indijanca. Arheoloka iskapanja 1977. godine pokazala su
d a je Monte Verde u ileu bio naseljen prije najmanje 12 500 godina - tisuu godina
prije nego to su prvobitni Amerikanci navodno preli ledeni most preko Beringova
prolaza.
N astalo pitanje ukazuje na to da [prapovijesni Amerikanci] nisu bili ljudi ni
azijskoga ni mongoloidnoga podrijetla koji su preli kopneni most i stigli u Aljasku
prije 11 500 godina, kako stoji u udbenicima, izvjetava Newsweek, nego razliite
etnike skupine, iz raznih mjesta o kojima znanstvenici do prije nekoliko godina nisu
ni razmiljali. Zasad konvencionalna znanost jo ne zna objasniti odakle su ti ljudi
doli ni kako su stigli u Ameriku u prapovijesno doba.
Nesumnjivi znakovi naprednih prapovijesnih civilizacija postoje diljem svijeta,
no ipak se ne uklapaju lako u konvencionalno povijesno stajalite. Novija otkria i
nova tumaenja raspoloivih informacija poveavaju sve vei broj dokaza koji uka
zuju na to da su civilizacije s naprednom tehnologijom postojale mnogo prije pisane
povijesti.
U knjizi slabo poznatoj u Americi, Bogovi novoga miletiija: znanstveni dokaz o
bogovima od krvi i mesa (Gods o f the New Millenium: Scientific Proof of Flesh and Blood
Gods), britanski autor Alan E Alford pie: ini se da tajanstvena prapovijest postoji
kao nasljee u obliku kamena, zemljovida i mitologije, koje nam je naa dvadesetostoljetna tehnologija tek nedavno omoguila prepoznati."
Tko su bili ti ljudi i odakle im tehnologija? Bi li jedna takva prapovijesna napred
na civilizacija mogla biti osnova za legende o Atlantidi i Muu?
Mnogi krive predugo ignoriranje tih tema zbog specijalizacije podruja istrai
vanja. I znanost i religija rijetko ozbiljno razmatraju jedna drugu. Arheolozi rijetko
komuniciraju s jezikoslovcima ili geolozi s povjesniarima. Zato je velik dio povijesti
ovjeanstva preputen onima koji je prikazuju iz vlastite ograniene perspektive. Oni
sumnjiaviji u tome vide zavjeru bogate elite kako bi zadrala mo i kontrolu drei
javnost nesvjesnom njezina pravog podrijetla i mogunosti.
Naravno da ideja o tome kako je ovjekovo podrijetlo uvelike namjerno skriveno,
veoma uznemiruje i one koji su kroz cijeli ivot i karijeru prikazivali povijest ovjean
stva kao dugotrajnu evoluciju od divljaka do civilizirana ovjeka. No, iz raspoloivih
dokaza oito je da moderni ovjek moda tek sad ponovno stjee znanje izgubljeno
prije mnogo tisuljea.
ini se da su se fragmenti prapovijesnoga znanja sauvali u raznim ezoterinim

330

VLADARI IZ SJENE

oblicima preko tajnih drutava poput egipatskih misterijskih i pitagorejskih kola. Te

slabo shvaene skupine nisu proslijedile samo religijske ideje kao to su reinkarna
cija ili selidba dua, nego i stvarno znanje o arhitekturi, graditeljstvu, astronomiji,
agronomiji i povijesti. Jedna od temeljnih i zajednikih ideja tih starih skupina jest
monoteizam, vjerovanje u jednoga jedinoga univerzalnoga stvaralakog boga.
Hebreji su jedan od najdokumentiranijih naroda staroga svijeta, ali, svejedno, u
iscrpnim zapisima o razdoblju dok su bili egipatski robovi nema ni spomena o radu na
velikoj piramidi. Prema svim predajama, hebrejsko znanje potjee od njihovih patri
jarha Abrahama i Mojsija. Potonji ih nije samo izveo iz egipatskog suanjstva nego im
je podario i dug popis zakona i drutvenih obiaja.

331

i Znamo li sve o Mojsiju?

Uzevi u obzir dosad pokrivene teme, jasno je da se znanje skriveno unutar taj
nih drutava, i starih i modernih, moe pratiti sve do starog Egipta.
Prema Bibliji, Mojsije i njegov izlazak iz Egipta usmjerio je povijest u pravcu
koji nam je svima poznat. Prema Websterovoj, Mojsiju je usmeno predano znanje iz
egipatskih misterijskih kola, koje je on proslijedio kasnijim idovskim vodama. Mnogi
istraivai vjeruju da su dijelovi tog znanja stigli u zapadni svijet preko tajanstvenih
odlomaka u Talmudu, idovskoj kabali i Starom zavjetu, zajedno s usmenom preda
jom koju su prenosila tajna drutva.
Mnogi ozbiljni ljudi propitkivali su Mojsijevo podrijetlo i zapise o njemu.
Sigmund Freud u svojoj je knjizi iz 1939. godine, Mojsije i monoteizam, iznio pretpo
stavku da Mojsije nije bio idov nego visoko pozicionirani Egipanin za vrijeme vla
davine faraona Ehnatona. Jedan od Freudovih argumenata jest taj da su mnogi zakoni
koje je Mojsije ponudio svojim idovskim sljedbenicima bili egipatskoga podrijetla.
Slinost izmeu deset zapovijedi i egipatske Knjige mrtvih ve je spomenuta. Freud
se pitao i zato bi bilo koji idov htio zadrati neki egipatski obiaj nakon osloboenja
od ropstva.
Freud nije bio prvi koji je propitivao Mojsijevo idovsko podrijetlo. Autor sta
rozavjetne Knjige izlaska (2,19) opisuje Mojsija kao Egipanina. Maneto, sveenik i
savjetnik faraona Ptolemeja I. oko 300 godina prije Isusova roenja, pie u Aegyptici
ili Povijesti Egipta, da je Mojsije bio istaknuti egipatski sveenik upuen u drevne
misterije u Heliopolisu, gradu u donjem Egiptu.
Gardner je iznio jo okantniju pretpostavku. Zbunjivalo ga je to to se, s
obzirom na Mojsijev visok poloaj u Egiptu, kako se tvrdi u Starom zavjetu, ini da
nema spomena o njemu u velikom broju danas dostupnih egipatskih zapisa. Nakon
pomne analize iznio je izvanrednu tvrdnju da su Mojsije i egipatski faraon Ehnaton,
ili Amenhotep IV., kako je bio slubeno poznat, ista osoba. To nije posve nova ideja,
jer iznijeli su je rozenkrojceri jo u 18. stoljeu.
Ehnaton, najzagonetniji i slabo poznat faraon, izloio se gnjevu egipatskih reli
gijskih vlasti kad je zatvorio razne egipatske hramove i izgradio nove posveene neja
snom i bezlinom bogu Atonu. Sveznajui Aton ini se bliskim stajalitu misterijskih
332

VLADARI IZ SJENE

kola o jednom univerzalnom bogu. Nadalje, prema Gardneru, Aton je ekvivalent

hebrejskog Adona. Aton je moda transliteriran u hebrejsko antett, to znai neka
bude tako, fraza koja se i danas rabi u crkvama, nastala iz imena vrhovnoga sumerskog boga Anua.
Ehnatonovo djetinjstvo podudara se s Mojsijevim. Kad je ena faraona
Amenhotepa III. Tija zatrudnjela, odlueno je da e, rodi li sina i prema tome pre
tendenta na prijestolje, on biti ubijen. Njezino prvo dijete doista je bilo muko, zvao
se Tutmozis, a umro je prerano. Gardner navodi da je drugi sin bio spaen kad su se
kraljevske babice urotile s Tijom da puste dijete nizvodno u koari od trske do kue
polubrata njezina oca Levija. Ondje je dijete njegovala Tej iz Levijeve kue. Tog mla
dia nazvana Aminadab potom su odgojili ti Zidovi. Stekao je religijsko obrazovanje
u Heliopolisu i kasnije se oenio svojom polusestrom Nefertiti, ime se kandidirao
za prijestolje.
Pria o djetetu spaenom u koari od rogoza ustvari potjee od sumerskoga
Sargona Velikog koji je tvrdio: Moja prevrtljiva majka... stavila me u koaru od rogo
za i smolom mi zapeatila poklopac. Bacila me u rijeku... koja me odnijela vodonoi
Akiju."
Kad je stari faraon Amenhotep III. umro, naslijedio ga je sin Aminadab, pro
glasivi se Amenhotepom IV. Amenhotep znai Amon je zadovoljan", i Aminadab,
kojega su poduavali o idovskom jednom bogu, uskoro je promijenio ime u Ehnaton,
to znai Atonov blistavi duh".
Ehnatonovo podravanje Atona nije bilo popularno medu ljudima, osobito meu
monim sveenstvom pa je bio primoran abdicirati, prepustivi prijestolje bratiu
Smenkhareu. Prognan iz Egipta oko 1361. g. pr. Kr., faraon Ehnaton okupio je prija
telje i rodbinu - uglavnom Tejine idovske roake - i pobjegao. tovanje Atona potom
je suzbijeno, a svaki spomen Ehnatonova imena zabranjen, to je povealo tajnovitost
njegova ivota. Prema Gardneru, Ehnatonov sin od zamjenske ene po imenu Kija
kasnije je postao slavni djeak faraon Tutankaten, koji je bio primoran promijeniti ime
u Tutankamon kako bi izrazio povratak tovanju Amona umjesto Atona.
Poveemo li Ehnatona s biblijskim izvjetajem, on i njegov brat levit Aron vratili
su se u Egipat prema naredbi Abrahamova Boga" kako bi izbavili Zidove. Nakon
magijskoga dvoboja s egipatskim vjecima, otili su s preostalim Zidovima.
Dokazi iz Egipta ukazuju na to da je Mojsije/Ehnaton vodio svoje ljude od
Pi-Ramzesa - blizu dananje Kantre - prema jugu, preko Sinaja, do jezera Timsaha.
To je bilo izrazito movarno podruje i, premda se uz. odreene tekoe moglo svladati
pjeice, konji i kola koji bi ih slijedili nepovratno bi zaglibili", primjeuje Gardner.
Napominje i da su Ehnatona pristae jo uvijek smatrali zakonitim nasljednikom pri
jestolja te su ga zvali Mose, Meses ili Mosis, to znai nasljednik ili batinik". Dakle,
Mojsije bi prije mogao oznaivati naslov nego ime.
ak i u srednjem vijeku uenjaci su mozgali o slinostima izmeu Mojsija,
Hermesa i Thotha - sva su trojica bila veliki vode koji su stekli svoje znanje izravno

333

JIM MARRS

od Boga. N a mozaiku u katedrali u Sieni stoji natpis Hermes Merkur Trismegistu

Mojsijev suvremenik".
Daljnju podrku teoriji o Mojsiju/Ehnatonu daje Mirjam, ena najblia prorok
koja je igrala ulogu u izlasku iz Egipta i kasnijim dogaajima. Svi zapisi ukazuj
na to da je prije kraja Ehnatonove vladavine Merikija - Khibina ljubljena - postal
istaknuta kraljica [pod imenom] Meri-amon - Amonova ljubljena - nosei dvostruko
nasljedstvo od kraljeva Egipta i M ezopotamije, tvrdi Gardner. Upravo je ona otila
u progonstvo s Ehnatonom/Mojsijem te postala poznata Izraelcima kao Mirjam...
upravo je njezina kraljevska krv, preko njezine keri - Tutankamonove sestre uvr
stila nasljee za kasniju judejsku kraljevsku kuu.
Ako je Mojsije bio Ehnaton, to ini vezu izmeu starih Egipana i Zidova mnogo
vrom nego to se prije pretpostavljalo i uvelike objanjava oito stapanje egipatskih
vjerovanja sa idovskom teologijom. ak i ako Mojsije i Ehnaton nisu bili ista osoba,
dokumentirano je da je Mojsije bio dobro upuen u drevno znanje i da je stekao
visok status dok je ivio u Egiptu. U novozavjetnim Djelima apostolskim (7, 22) stoji:
Tako Mojsije bi pouen u svoj mudrosti egipatskoj. I bijae silan u svojim rijeima i
djelima.
Prema Bibliji, Mojsije je postao idovski patrijarh nakon to je dobio poruke i
zapovijedi od Boga kad je posjetio planinu Sinaj. Dok je on bio s Jahvom, njegovi su
sljedbenici gledali sa sigurne udaljenosti. Ono to su vidjeli opisano je u Knjizi izlaska
19,18: Brdo Sinaj zavilo se u dim jer Jahve je u obliku ognja siao na nj. Dizao se
dim kao dim iz pei. Sve se brdo silno treslo.
Taj je opis posve u skladu s kasnijim prikazom proroka Ilije o susretu s Jahvom u
Prvoj knjizi o kraljevima 19,9-13. Ilija pripovijeda kako je, dok je stajao na svetoj plani
ni, Gospodin proao pored njega uz jak vjetar, uskovitlanu prainu i podrhtavanje tla:
.... a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja apat laganog
i blagog lahora... Prorok je nastavio razgovor sa svojim Bogom.
Kad se Mojsije vratio s vrha planine nakon svojega doivljaja, nosio je kamene
ploe. Opet dolazimo do pitanja prijevoda. S obzirom na to da se sve to dogaalo
prije nastanka pisanoga hebrejskog jezika, Knight i Lomas objanjavaju: Te su ploe
mogle biti ispisane samo egipatskim hijeroglifima jer Mojsije ne bi razumio ni jedno
drugo pismo [budui da hebrejski nije postao pisani jezik jo tisuu godina]. Ideja o
porukama koje se pojavljuju iz znakova na kamenju zapanjila je obine ljude, a pisari
koji su mogli navesti kamen da govori smatrali su se posjednicima velike magije. To
se lako moe ocijeniti uvidi li se da su Egipani hijeroglife nazivali Bojim rijeima,
to je fraza koja e se esto ponavljati u Bibliji.
Hebrejska rije Jahve rano se prikazivala samo suglasnicima JHVH kako bi se
sprijeila verbalna zlouporaba tog imena. JH VH je akronim slavnih rijei na hebrej
skom u odgovoru na Mojsijevo pitanje o tome kako bi trebao zvati svojega Boga: Ja
sam koji jesam . (Izlazak 3,14) Kanaanski naziv za Jahvu bio je Elohim, imenica u
mnoini nastala od EZ ili Eloh, to znai Nebeski . Meutim, u Bibliji se nastavila

i:

334

VLADARI 12 SJENE

rabiti mnoina Elohim za jednoga boga. Jo jedna rije za Gospodina", koja oznaava
jedinoga pravog boga, bila je Adoti ili Adonaj. U najstarijim tekstovima izraz ,,E1 ili
,.El Sadaj (bog planine) koristi se 238 puta. El, koji se biblijski koristi kao sinonim
za Elohim, potjee od drevnoga sumerskog Enlila ili velikog boga planine. Jasno je da
su izvorni biblijski autori aludirali na odreenu muku osobu, prije nego na nekog
neodreenog i hipotetskog boga. Od poetka kasnije idovske kulture, meutim, sve
se promijenilo, jer Jahve se sve vie racionalizirao kao individualni apsolut - vrhovni
gospodar svega, napominje Gardner. idovska predodba o Jahvi takoer je postala
potpuno apstraktnom, tako da se izgubila sva fizika veza s ovjeanstvom.
,,U idovskoj religiji - i samo u njoj - drevna je povezanost ovjeka i prirode
unitena, tumai strunjak za Bliski istok Henri Frankfort. Oni koji su sluili Jahvi
morali su se odrei bogatstva, ispunjenosti i utjehe ivota koji se odvija u skladu s
velikim ritmovima zemlje i neba.
Mojsije je pokazao svojemu narodu kamene ploe s nizom zakona koje mu je
dao Jahve, od kojih su mnogi odmah bili prekreni na zahtjev toga istoga Gospoda.
Nakon to je upozorio Mojsija i njegov narod da ne ubijaju, kradu ili poele tue vla
snitvo, Jahve ih je poslao u zemlje Amoriana, Hetita, Kanaanaca i drugih da ubijaju
mukarce, ene i djecu te im oduzmu zemlju i imovinu. Ta stroga naredba ini se
nedostojnom boga punog ljubavi i milosti, a mogao bi je objasniti egipatski sveenik
Maneto, koji je napisao: uda o kojima Mojsije pripovijeda da su se dogodila na
planini Sinaj dijelom su prikriven prikaz egipatske inicijacije koju je [Mojsije] prenio
svojemu narodu kad je utemeljio ogranak egipatskoga bratstva... Drugim rijeima, te
su rijei prije dole od odreene fizike osobe nego od nekog duha.
Jo prijepornije tumaenje ponudio je dr. Joe Levvels, bivi naelnik Odsjeka za
novinarstvo na Teksakom sveuilitu u El Pasu, napisavi u svojoj knjizi iz 1997.
godine Hipoteza o Bogu (The God Hypothesis) da je Jahve doista bio stvorenje od krvi
i mesa koje se vozilo letjelicom to je proizvodila vatru, vjetar i buku. Tim je vozilom
Mojsije prevezen na planinu Sinaj, kako se tvrdi u Izlasku 19,4: Vi ste vidjeli to sam
uinio Egipanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.
Levvels takoer napominje kako Mojsiju i Izraelcima nikad nije bilo doputeno
vidjeti Jahvino lice i pita se nije li njegova vanjtina bila toliko neljudska da bi iza
zvala strah i gnuanje. ,Valja ukazati na to da nipoto nije rije o originalnoj ideji,
pie Lewels, spominjui mandejce, staru idovsku sljedbu koja je vjerovala u duali
stiki svemir razdvojen na svijet svjetla i tame. Po njima je fiziki svijet, ukljuujui
Zemlju, stvorio te njime vladao Gospodar tame, reptilsko stvorenje... razliito nazi
vano Zmijom, Zmajem, udovitem i Divom... koje se smatralo pravim stvoriteljem
ljudskoga roda, napominje Levvels.
Istu je ideju iznio istraiva R. A. Boulay, koji napominje da iz svih svjetskih kul
tura dolaze prie o zmajevima ili gmazovima koji su ivjeli uz ljude - ak ih i stvorili te se povezivali s monim draguljima ili kristalima, hodali na nogama, letjeli zrakom,
borili se meusobno za teritorij, a ljudi su ih tovali kao bogove. Prikazi leteih

335

JIM MARRS

gmazova diljem svijeta u cijelosti potvruju da nai stvoritelji i preci nisu bili sisavci
ve izvanzemaljska guterska vrsta, zakljuuje Boulay u svojoj knjizi iz 1997. Lete.
zmije i zmajevi: pria o reptilskoj prolosti ovjeanstva (Flying Serpents and Dragons: The
Story o f Mankind 's Reptilian Past).
Noviji autori poput Lewelsa i Boulayja zakljuuju da je biblijski Jahve zapravo
jedan od drevnih sumerskih bogova" koji se posebno zainteresirao za potomke mezopotamijskoga patrijarha Abrahama.
Od poetka svojeg odnosa s hebrejskim narodom, Jahve se koristio svim raspo
loivim sredstvima da provodi vlast i nadzire svoje stado, kae Lewels. Osvrui se
na savez izmeu Jahve i Abrahama u Knjizi postanka, Lewels smatra naredbu da se
svi mukarci obreu sustavom obiljeavanja, slino kao to danas stoari zarezuju ui
svojoj stoci.
Ne treba rei d a je iznimno teko nastojati protumaiti ideje nastale prije mnogo
tisua godina. Jedan od najveih problema pri pokuaju da se razabere istina iza starih
pria i legendi injenica je da su se razni ljudi sluili raznim imenima u razna vreme
na za iste osobe, mjesta ili ideje u simbolikim priama zvanim alegorije ili parabole.
Te su alegorije, obino prihvaene kao mitovi, temelj ranih religijskih i filozof
skih vjerovanja zapadnoga svijeta. Pomna analiza nebeskih bogova velikih kultura,
obino smatranih odvojenim panteonima mitolokih likova, jasno ukazuje na to da
svi potjeu od istog izvora. I doista, kad je preveden najstariji tekst minojske kulture,
otkriveno je da sadri jedan semitski dijalekt iz Mezopotamije. Dokazano je da grka
kultura - temelj zapadne civilizacije - potjee od starije minojske kulture na Kreti.
Nitko se nee usuglasiti oko tih specifinih veza izmeu bogova zbog velike
koliine popratnog materijala koji je nastao oko njih. Ali, openita usporedba mito
logija ukazuje na zajednike znaajke koje, ini se, nadilaze sluajnost i otkrivaju
zapanjujue slinosti izmeu drevnih bogova":

Nebeski Otac
Nebeska Majka
Gospodar Zemlje
Zemaljska majka
Zemaljski brat (graditelj)
Suparniki ratnik
Gospodar podzemlja
Donositeljica ljubavi
Glasnik bogova

SU M ERA NI
Anu
Antu
Enlil
Ninhursag
Enki
Marduk
Nergal
Aera
Nin u rta

EGIPANI
Amon Ra
Mut
Set
Izida
Oziris
Horus
Anubis
Hator
Thoth

GRCI
Kronos
Hera
Zeus
Atena
Apolon
Ares
Had
Afrodita
Hermes

RIM LJANI
Saturn
Junona
Jupiter
Minerva
Vulkan
Mars
Pluton
Venera
Merkur

Pravo je pitanje kako su Mojsije, pa stoga i Egipani, stekli znanje o drev

nim misterijima? Mnogo toga po svoj su prilici proslijedili biblijski patrijarsi Izak i
Abraham.

336

VLADARI IZ SJENE

U obiteljskoj zavrzlami vrijednoj sapunice, Abrahamova prvoga sina Imaela

rodila je egipatska slukinja Hagara, zato to je Abrahamova ena Saraja bila neplod
na. Premda je to bila njezina ideja, Saraja je maltretirala Hagaru pa je ova pobjegla.
Prema 17. odjeljku Knjige postanka, negdje u to doba Jahve je promijenio ime
svome sljedbeniku iz Abram (uzvieni otac) u Abraham (otac naroda) i naredio da
se sva muka djeca obrezuju. Abrahamu je obeana loza koja e vladati mnogim
zemljama, ukljuujui Egipat i Mezopotamiju. Sarajino ime promijenjeno je u Sara
(kneginja), i ubrzo je rodila Abrahamu, koji je tada prema Knjizi postanka 17,17 imao
stotinu godina, drugog sina, Izaka. U Knjizi postanka 17,19 Abrahamu je reeno da
e se savez s Jahvom uspostaviti preko Izaka. Po svoj je prilici Izak nosio genetske
znaajke dobivene od Sare koje su se smatrale nadmonima Imaelovim.
Svi Abrahamovi preci navedeni su u Bibliji i preko njegova oca Teraha mogu se
pratiti gotovo 2000 godina do Noina sina ema i tako sve do Adama.
Znaajno je d a je Abraham bio iz kaldejskog Ura blizu sjevernog ruba Perzijskoga
zaljeva, glavnoga sumerskog grada. Isprva se Abraham u Knjizi postanka naziva
tek Hebrejem s 318 uvjebanih vojnika kojega je blagoslovio tajnoviti Melkisedek.
Kasnije, u 24. odjeljku, Abraham je postao velik", s mnogobrojnim stadima, zlatom
i srebrom, devama i velikim gospodarstvom punim slugu. Oito nije bio beznaajni
nomad, nego bogat i moan stanovnik Sumera.
Nakon razaranja Ura u ratu oko 2000. pr. Kr., Abrahamova se obitelj preselila
na sjever u grad Haran, nazvan po Abrahamovu bratu, ocu Lota iz glasovite prie o
Sodomi i Gomori. Na poetku 20. stoljea arheolozi su otkrili nekoliko mezopotamijskih gradova nazvanih po Abrahamovim roacima, ukljuujui Haran, Terah, Nahor,
Serug i Peleg. Oigledno, patrijarsi nisu predstavljali obinu obitelj, nego su inili
vrlo monu dinastiju, primjeuje Gardner. Upravo je ta dinastija prenijela drevne
predaje Sumerana od Abrahama do Mojsija.

337

Svi putevi vode u Sumer

Sve najvee svjetske tajne vode natrag u Sumer u Mezopotamiji, prvu poznatu
veliku civilizaciju, smjetenu izmeu Tigrisa i Eufrata kod ua u Perzijskom zaljevu.
U biblijsko doba nazivao se Kaldeja ili inar. Danas je poznat kao Irak.
Sumerska kultura kao da se pojavila niotkuda prije vie od 6000 godina, a prije
nego to je neoekivano nestala uvelike je utjecala na ivot istono sve do rijeke Ind,
koja tee od Himalaje kroz Pakistan do Arapskoga mora, i zapadno sve do Nila i
kasnijih egipatskih kraljevstava.
Oko 2400. g. pr. Kr. u Sumer su sa zapada i sjevera provalila semitska pleme
na, a oko 2350. g. pr. Kr. osvojio ga je ratniki voa Sargon Veliki, koji je utemeljio
semitsku akadsku dinastiju koja je vladala od Perzijskoga zaljeva do Sredozemlja.
Nakon dugogodinjih ratova i seoba stanovnitva, sumerske zemlje ujedinile su se pod
Hamurabijem iz Babilona, iji su slavni zakoni uvedeni moda kako bi se kontrolirale
masovne migracije ljudi nakon tadanjih katastrofa.
Alan Alford napominje da su se razorna erupcija grkoga vulkanskog otoka
Santorini te zagonetna razaranja na Kreti i u Mohendo Daru, sreditu kulture doline
Inda, dogodili negdje u vrijeme Hamurabijeve vladavine. Alford je vidio vezu izmeu
tih dogaaja i preseljenja stanovnika Uskrnjeg otoka, pojave andskih civilizacija i
dolaska Maja u Srednju Ameriku - sve se to dogodilo otprilike u isto vrijeme. Danas
je jasno da Hamurabijev zakon potjee od zakona koje su zapisali Sumerani stolje
ima prije, poglavito od najstarijeg dosad otkrivenog zakonika iz razdoblja vladavine
sumerskoga kralja Urnamua.
O
Sumeranima se do prije otprilike 150 godina praktiki nita nije znalo. Tada
su arheolozi, potaknuti zapisima talijanskoga putnika Pietra della Vallea s poetka 17.
stoljea, poeli kopati po neobinim humcima kojih je bio pun krajolik u junom Iraku.
Otkad je Francuz Paul Emile Botta 1843. otkrio palau Sargona II. blizu dananjeg
Khorsabada, arheolozi su pronalazili zakopane gradove, sruene palae, rukotvorine i
tisue glinenih ploica s podrobnim opisima svih znaajki ivota Sumerana. Krajem
19. stoljea sumerski je prepoznat kao originalan jezik te se poeo prevoditi. Unato
dananjem znanju, ira javnost slabo je upuena u tu prvu veliku ljudsku civilizaciju
koja se iznenada pojavila u Mezopotamiji.

338

VLADARI IZ SJENE

Fascinantna je spoznaja da bismo o toj 6000 godina staroj civilizaciji mogli sazna
ti vie nego to emo ikada saznati o mlaoj egipatskoj, grkoj i rimskoj. Objanjenje
je u sumerskom klinastom pismu. Dok se papirus iz drugih starih carstava raspao
kroz vrijeme ili su ga unitili ratni poari, znakovi tog pisma urezivali su se pisaljkom
u vlane glinene ploice, tvorei pismo u obliku klinova. Ploice bi se potom suile,
pekle te drale u velikim knjinicama. Pronaeno je oko 500 000 tisua tih glinenih
ploica i one su modernim istraivaima dale neprocjenjive podatke o Sumeranima.
Sumerske ploice bile su veim dijelom nedeifrirane dok njemaki profesor
Georg Grotefend nije poeo sustavno prevoditi klinasto pismo 1802. godine. Danas
mnoge ploice jo nisu prevedene na engleski zato to je aica prevoditelja u svijetu
zatrpana njihovom golemom koliinom.
Valja znati da je sumerski alfabet zapravo bio skraeni oblik mnogo starijeg jezika
sastavljenog od ideograma (simbola koji predstavljaju pojmove prije nego rijei) koji
podsjeaju ni vie ni manje nego na drevne kineske znakove. S obzirom na to da nije
rije o detaljiziranu jeziku poput engleskoga, postoji prilina sloboda pri njegovu pre
voenju. Kad se poelo prevoditi u 19. stoljeu, jednostavno se smatralo da simbol za
sumerske stvoritelje oznaava mitske bogove i sve je krenulo otuda.
Arheoloka istraivanja pokazala su da su malo nakon 4000. g. pr. Kr. u dolini
Tigrisa i Eufrata isuivane movare, kopani kanali, podizani nasipi i brane, uveden
opsean sustav navodnjavanja te sagraeni veliki, sjajni gradovi.
Prvih dvanaest glavnih gradova-drava - s egzotinim imenima kao to su Ur,
Nipur, Uruk, Laga, Akad i Ki - bilo je podignuto oko visokih, stepenastih hramova
zvanih zigurati (svete gore), a svakim je vladao njegov vlastiti bog zvan ensi. Od
zigurata irile su se javne zgrade, trnice i domovi. Svaki su grad okruivale velike povr
ine zemlje koje je takoer nadzirao mjesni ensi. Kako su se ti gradovi-drave razvijali,
dolazili su pod vodstvo kralja zvanog lugal, koji je bio odgovoran mjesnom bogu.
Unato naem povrnom poznavanju Sumerana, ve im moemo pripisati
mnoga svjetska otkria. Profesor Samuel Noah Kramer, autor knjiga Povijest poinje
u Sumeru (History Begins at Sumer) i Sumerani (The Sumerians), napominje da je taj
narod izumio prvo pismo (klinasto), kota, kole, medicinsku znanost, prve pisane
poslovice, povijest, prvi dvodomni sabor, poreze, zakone, drutvene reforme, prvu
kozmogoniju i kozmologiju te prvi kovani novac (izvagani srebrni ekel).
Mnogi zapisi koji su nam ostavljeni tiu se prozainih svakodnevnih poslova
kao to su porezni arhivi, sudska sasluanja i trnike cijene. Zapravo, taj se drevni
narod malo razlikovao od dananjih drutava. Smijali su se, voljeli i mrzili, rjekali se
i spletkarili, kovali urote jedni protiv drugih te se na koncu meusobno borili.
Tomas je opisao bistu sumerske kraljice ubad izloenu u Britanskom muzeju:
Ljupka mlada dama nosi zapanjujue moderan ukras za glavu, velike naunice i ogrli
cu. Ta profinjena djevojka, koja se koristila kozmetikom te nosila ukras na glavi i skupe
dragulje, stradala je u obrednom samoubojstvu 2900. g. pr. Kr. - 2150 godina prije
osnutka Rima i 2000 godina prije nego to je Mojsije poeo pisati svoje tekstove.

339

JIM MARRS

Sumerani su putovali esto i daleko te se smatra da su donijeli naprednu teh

logiju brodogradnje i kartografije starim Fenianima, koji su naselili istonu sred
mnu obalu na podruju dananjeg Libanona.
Njihovo poznavanje neba bilo je i zapanjujue i zagonetno. Cijela konce
sferne astronomije, ukljuujui krug od 360 stupnjeva, zenit, obzor, nebesku
polove, ekliptiku, ekvinocije itd., sve se to najednom pojavilo u Sumeru , naporni
Alford. Zahvaljujui sumerskom poznavanju kretanja Sunca i Mjeseca, nastao je
svjetski kalendar, koji su stoljeima kasnije koristili Semiti, Egipani i Grci.
Kako Alfred ukazuje, malo ljudi shvaa da ne dugujemo samo svoju geo
triju nego i moderni sustav raunanja vremena sumerskom matematikom susta
temeljenom na broju 60. Podrijetlo 60 minuta u jednom satu i 60 sekundi u jed
minuti nije proizvoljno, ve je nastalo prema seksagezimalnom sustavu, izvjet
Alford, dodajui da je moderni zodijak sumerska tvorevina temeljena na njihov
12 bogova. Sluili su se njime kako bi zabiljeili veliki precesijski ciklus, podijeli
pogled sa Zemljina sjevernoga pola za vrijeme njezine dvanaestomjesene putan
oko Sunca na dvanaest jednakih dijelova - ili kua - od 30 stupnjeva. Uzevi u ob
lagano kolebanje u Zemljinoj orbiti, potpuni ciklus traje 25 920 godina, to je poznat
kao platonska godina, nazvana po grkom filozofu Platonu koji je nadahnuo vitezo
templare, iluminate i Rhodesove Okrugle stolove.
Neugodno pitanje koje su znanstvenici izbjegavali jest ovo: kako su Sumerani
ija je civilizacija trajala samo 2000 godina, mogli promatrati i biljeiti nebeski ciki
koji je trajao 25 920 godina? I zato je poetak njihove civilizacije u sredini zodijaka?
Je li to naznaka d a je njihova astronomija ostavtina bogova?" pita Alford.
Njegovo se pitanje moe proiriti upitamo li kako su se stari primitivni ljudi
otprije gotovo 6000 godina najednom preobrazili iz malih druina lovaca-skupljaa
u potpuno razvijenu - ak i prema dananjim standardima - naprednu civilizaciju?
ak i autori Encyclopaedic Britannice priznaju da i dalje ostaju ozbiljna pitanja glede
sumerske povijesti i oprezno objanjavaju da se ta pitanja postavljaju sa stajalita
dvadesetostoljetne civilizacije i dijelom su obojana etikim prizvucima, tako da odgo
vori mogu biti samo relativni
S obzirom na to da sad imamo tisue prevedenih sumerskih ploica zajedno s
njihovim ispisanim valjkastim peatima, moda bismo trebali samim Sumeranima
dati da nam to objasne.
Odgovor je da oni tvrde kako je sve to su postigli stiglo od njihovih bogova.
Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su sili na Zemlju s nebesa i koji su
mogli po volji uzletjeti na nebo, objanjava strunjak za Bliski istok Zecharia Sitchin u
uvodu svoje prve knjige iz serije u kojoj se iscrpno iznose njegovi prijevodi i tumaenja
sumerskih izvjetaja o njihovu podrijetlu i povijesti. No, te prie nikad nisu bile smatra
ne vjerodostojnima, jer uenjaci su ih od samoga poetka karakterizirali kao mitove."
Zapazivi da ak ni najueniji istraivai prije poetka 20. stoljea nisu mogli
ni razmiljati u kategorijama koje mi danas prihvaamo kao opa mjesta, Sitchin

340

VLADARI IZ SJENE

zakljuuje: Sad kad su astronauti sletjeli na Mjesec, a svemirska letjelica bez posade
istrauje druge planete, vie nije nemogue zamisliti da je civilizacija s nekog drugog
planeta, razvijenija od nae, mogla u prolosti iskrcati svoje astronaute na Zemlju.'
Vano je znati da Sumerani nikad nisu smatrali ili nazivali stvorenja koja su im
donijela znanje bogovima. To je bilo kasnije tumaenje Rimljana i Grka, koji su
oblikovali vlastite bogove prema ranijim usmenim predajama.
Sumerani su ih nazivali Anunaki, ili oni koji su sili na Zemlju s nebesa.

341

j Anunaki
i

Kako bi se shvatila sumerska verzija podrijetla ovjeanstva, potreban je samo

lagani pomak u nainu razmiljanja.
Sitchin, koji je toliko mnogo uinio kako bi sintetizirao golemu koliinu sumerskoga znanja u jednu dosljednu - makar i neobinu - hipotezu, esto spominje kako
je dolo do pomaka u njegovu nainu razmiljanja. Dok je kao djeak uio hebrejski
u Palestini, imao je odvanosti upitati zato je izraz Nefili iz Staroga zavjeta preveden
kao divovi kad izvorna rije znai oboreni. Kako se moglo oekivati, umjesto da
bude pohvaljen zbog svoje poduzetnosti i obraanja pozornosti na tonost, mladi je
Sitchin bio kanjen zato to propituje Bibliju. No, taj ga je incident nagnao da cijeli
ivot traga za istinom koja se skriva iza nedosljednosti i zagonetki drevnih tekstova.
Sitchinovo je pitanje itekako utemeljeno. Umjesto kao divove", Holmanov
biblijski rjenik starozavjetne Nefili definira kao drevne junake koji su, prema veini
tumaa, plod spolnih odnosa nebeskih stvorenja i ljudskih ena, kako stoji u Knjizi
postanka 6,4: U ona su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili kad su Boji
sinovi opili s ljudskim kerima pa su im one raale djecu. To su oni od starine po
snazi glasoviti ljudi."
Rodom iz Rusije, Sitchin se kolovao u Palestini i Londonu, gdje je diplomirao
povijest ekonomije nakon studija u londonskoj koli ekonomije i politikih znanosti.
Nakon to je neko vrijeme ureivao ekonomske i povijesne asopise te pisao za njih,
Sitchin se preselio u New York 1948. godine i ubrzo postao ameriki dravljanin. Za
vrijeme studija, Sitchin je nauio brojne jezike, ukljuujui staroegipatski, hebrejski i
akadski, kasniji oblik sumerskog.
Sitchin i drugi naprosto su zauzeli stajalite da su drevni Sumerani moda
biljeili na svoje glinene ploice povijest onako kako su je shvaali prije nego kao puke
mitove. N a kraju krajeva, sumerski opisi mnogih drevnih gradova smatrani su mato
vitim priama sve dok nisu otkrivene i iskopane njihove ruevine. Zato ne smatrati i
njihovu pisanu povijest istinom?
Nakon godina predana prevoenja i prouavanja, Sitchin je shvatio da biblijski
Nefili i sumerski Anunaki predstavljaju isti pojam - da su u dalekoj Zemljinoj pro
losti sa zvijezda stigla neka stvorenja i osnovala najstarije civilizacije, to je tema koja
342

VLADARI IZ SJENE

se provlai kroz gotovo sva tajna drutva, od slobodnih zidara do Drutva Thule, kako
je ranije spomenuto.
Sluei se Sitchinovim prijevodima kao odskonom daskom, mnogi su autori
posljednjih godina doprinijeli iscrpnijem razumijevanju prie o Anunakima. Na
temelju Sitchinovih radova, kao i drugih, ukljuujui Alana F. Alforda, R. A. Boulayja,
Neila Freera, dr. Arthura Davida Horna, dr. Joe Lewelsa, C. L. Turnagea, Lloyda Piea,
Laurencea Gardnera i Williama Bramleyja, pria o Anunakima ide otprilike ovako:
Prije oko 450 000 godina skupina ovjekolikih izvanzemaljaca koji su putovali
svemirom stigla je na planet Zemlju. Doli su s planeta oko triput veeg od Zemlje
koji su Sumerani zvali Nibiru. Nibiru je opisivan u drevnoj sumerskoj literaturi kao
dvanaesti planet naeg Suneva sustava.
Jo 1981. godine ameriki su znanstvenici teoretizirali o postojanju desetog
planeta u naem sustavu na temelju opaanja orbitalnog teleskopa i analize nepravil
nosti u Plutonovoj orbiti koje ukazuju na dodatno nebesko tijelo. Ako je novi dokaz
o desetom planetu iz amerikoga mornarikog opservatorija toan, mogao bi dokazati
da su Sumerani... bili daleko ispred modernoga ovjeka u astronomiji, komentirao
je jedan autor za Detroit News. Nije rije o nedosljednosti, jer Sumerani su raunali
Mjesec i Sunce kao planetarna tijela pa su tako stigli do broja 12, koliko ima i vrhov
nih gospodara Anunakija u njihovu panteonu.
Doista je zapanjujue da su ti drevni Sumerani, koji su navodno tek razvijali
pismo, tono opisali i skicirali planete Uran, Neptun i Pluton premda se ta tri tijela
ne mogu vidjeti bez pomoi teleskopa. Ti planeti nisu bili poznati modernom ovjeku
sve dok Uran nije otkriven 1781., Neptun 1846., a Pluton 1930. godine.
Novija tumaenja sumerskih tekstova, dugo smatranih fantastinim mitovima,
osobito onog pod naslovom Enuma eli, sada poznatog kao Ep o stvaranju, nude naj
vjerojatnije objanjenje sadanjega sastava naeg Suneva sustava. Zato ne bismo
shvatili taj ep doslovno, kao nita vie doli prikaza kozmolokih injenica kakve su bile
poznate Sumeranima, onako kako su im ih prenijeli N efili? zakljuuje Sitchin.
Tekstovi opisuju kako je prije etiri milijarde godina Nibiru, izdvojeni planet,
uao u na sustav, zamalo promaivi planet zvan Tiamat, koji je prsnuo zbog gra
vitacijskih optereenja. Pri sljedeem prolasku Nibirua - Sitchin u ranim radovima
naziva to nebesko tijelo njegovim babilonskim imenom Marduk - Tiamat su pogodili
Nibiruovi pratei sateliti. Fragmenti Tiamata razliite veliine ostali su u njegovoj
izvornoj orbiti, postavi pojas asteroida, dok je druga polovica planeta gurnuta u novu
orbitu blie Suncu. Taj se fragment vremenom zgusnuo u Zemlju. Pratio ga je jedan
od Nibiruovih satelita (Kingu), koji je postao na Mjesec.
Zanimljivo je da bi ta teorija mogla objasniti zato Zemlji nedostaje velik dio
njezine kore, osobito na polovici koja obuhvaa Tihi ocean, kao i podrijetlo pojasa
asteroida. Ta teorija nudi i objanjenje za komete, koji izazivaju tolika nagaanja
meu znanstvenicima. Ideja je da je, kad su se Nibiru i Tiamat sudarili, mnogo tona
morske vode s obaju planeta bilo izbaeno u svemir - to je nazvano mijeanjem

343

JIM MARRS

voda" u sumerskim tekstovima - zajedno s prainom i krhotinama, to se pretvori

u nepredvidive letee kugle prljava" leda.
To podupiru nedavna otkria meteorita na Antarktici koji sadre iste plinove t
tvore Marsovu atmosferu, kao i otkrie NASA-inih znanstvenika 1996. godine nee
ga nalik mikroorganizmima na jednom marsovskom meteoritu koji se smatra starim
etiri milijarde godina.
Nibiru, zvan prolazni planet zato to u svojoj orbiti prolazi kroz Sunev sustav
izmeu Marsa i Jupitera, nastavio je svoju eliptinu putanju, koja ga je odvela daleko
izvan Suneva sustava prije nego to ga je natrag povukla gravitacijska sila. Nibiru je
simboliziran u brojnim drutvima - osobito u egipatskom - kao krilati disk, krug s
krilima koja se pruaju na obje strane.
ivot na Zemlji razvio se na temelju njezine jednogodinje orbite oko Sunca,
solarne godine. ivot na Nibiruu razvio se na temelju njegove jednogodinje putanje
oko Sunca - to je 3600 zemaljskih godina. Stoga je logino da je ivot na Nibiruu
nastao neto prije nego na Zemlji. Ta nejednakost vremena mogla bi se ilustrirati
time to bi kukac s jednotjednim ivotnim vijekom mogao smatrati uobiajeni ljudski
ivotni vijek beskrajnim.
Prije oko 450 000 godina, za vrijeme Zemljina drugoga ledenog doba, visoko
razvijeni stanovnici Nibirua - Anunaki iz sumerskih tekstova - doputovali su na
Zemlju kad su se dva planeta pribliila. Prema Sumeranima, njihova prva slijetanja
bila su na vodi, ba kao to su se nai astronauti prvo spustili u ocean.
Logino, ti bi se drevni astronauti utaborili na mjestu s umjerenim vremenskim
prilikama i bogatim izvorom vode i goriva. Samo je jedna lokacija udovoljavala tim
kriterijima - Mezopotamija. Doline Inda i Nila bile su jo dva dobra izbora, ali nisu
imale lak pristup fosilnim gorivima, kojih jo ima u izobilju u junom Iraku.
Dok je vrhovni vladar Nibirua Anu - ili An ili El, ovisno o izvoru - nadgledao
njihov pothvat s matinoga planeta, Anunaki su zapoeli sa sustavnom kolonizacijom
Zemlje pod vodstvom Anuovih sinova Enlila i Enkija. Svi vode Anunakija kasnije e
preuzeti ulogu bogova ili Nefilija meu njihovim ljudskim podanicima.
Enlil je bio zapovjednik misije, a Enki izvrni i znanstveni rukovoditelj. Postojao
je neskriven i dugotrajan antagonizam izmeu dvojice polubrae zbog nibiruskog
protokola. Kao i u kasnijim zemaljskim dinastijama, prvoroeni Enki imao je sporedni
status jer mu majka nije bila slubena Anuova supruga. Zato nije pripadao nasljednoj
kraljevskoj lozi. No, ipak je Enki bio taj koji je vodio prvu ekspediciju na Zemlji.
U jednom dobro ouvanom tekstu Enki opisuje kako je pao u Perzijski zaljev:
Kad sam se pribliio Zemlji, velik je dio bio poplavljen. Kad sam se pribliio njezinim
zelenim livadama, breuljci i humci [nasipi i brane] podignuti su na moju zapovijed.
Sagradio sam si dom na istu m jestu...
Enki je bio i znanstvenik i inenjer. Pod njegovim su vodstvom isuene movare
na sjevernoj obali Perzijskoga zaljeva, sagraeni nasipi zajedno sa sustavima navodnja
vanja kao i kanali koji su povezivali Tigris i Eufrat. Pojaanja su stigla pod vodstvom

344

VLADARI 12 SJENE

Enkijeva prvoroenoga sina Marduka. Kroz tisue godina zemaljskoga vremena - no

samo nekoliko godina Anunakija - podignuta je napredna kolonija tih posjetitelja,
nakon ega su svoju pozornost usmjerili na svoj glavni cilj - zlato.
Nekoliko je istraivaa razradilo opsena metafizika objanjenja za aktivnosti
Anunakija na Zemlji, od kojih mnoga imaju veze s energetskim poljima i poremea
jim a duhovnih razina uzrokovanih prolaskom Nibirua i stvaranjem Zemlje. Prema
jednoj teoriji, razvijeniji Anunaki pokuali su spasiti izgubljene due koje su ostale
nakon sudara planeta.
No, dokumentiranija je i prihvatljivija ideja koju su ponudili Sitchin i drugi da
je cilj tih kolonista bilo Zemljino rudno bogatstvo - osobito zlato - radi koritenja na
njihovu matinu planetu. Anunaki su traili zlato kako bi spasili svoju atmosferu,
u kojoj su po svoj prilici nastale rupe sline onima koje smo mi stvorili u naoj, ote
ujui Zemljin ozonski omota fluorokarbonskim spojevima", objanjava Lloyd Pye.
Rjeenje Anunakija bilo je raspriti siune listie zlata u gornji dio svoje atmosfere
kako bi se zakrpale rupe... Ironino je to moderni znanstvenici tvrde da bi izbacivanje
sitnih estica zlata u gornji dio atmosfere bio najbolji nain za popravljanje naega
oteenoga ozonskog omotaa ako ikad budemo primorani popravljati ga.
Po svoj se prilici prvi pokuaj dobivanja zlata u Perzijskom zaljevu tretira
njem vode pokazao nedostatnim za njihove potrebe. Anu je sa svojim nasljednikom
Enlilom posjetio koloniju i dodijelio zadatak Enkiju da pronae vie zlata. Enlil je
postavljen za glavnog zapovjednika zemaljske kolonije, dok je Enki vodio pohod u
Afriku te kasnije u Junu Ameriku, gdje su podignuti pogoni za kopanje zlata. Dokaz
za to rano kopanje zlata dolazi iz znanstvenih istraivanja koje je 1970-ih provela
korporacija Anglo-American, vodea junoafrika rudarska tvrtka. Znanstvenici te
tvrtke otkrili su dokaze o drevnim rudarskim radovima, koji datiraju ak iz 100 000. g.
pr. Kr. Slina drevna rudarska iskapanja otkrivena su u Srednjoj i Junoj Americi. To
upuuje na to da su Anunaki izvodili rudarske radove diljem svijeta te moe dobrim
dijelom objasniti rano irenje ljudi.
Daljnju potvrdu tako dalekih putovanja moe se dobiti usporedbom imena drev
nih mezopotamijskih gradova kako ih je zabiljeio Ptolemej, geograf iz 2. stoljea n. e.,
s pandanima u Srednjoj Americi:
M EZOPOTAM IJSKO IME

Zuivana
olima
Zalisa

SREDNJO AM ERIK1 LOKALITETI

Chol-ula
Colua-can
Zuivan
Colima
Xalisco

Iskopana sirova ruda potom se prevozila iz ratrkanih rudnika teretnom letjeli

com natrag u Mezopotamiju radi taljenja i preraivanja u ingote u obliku pjeanih

345

JIM MARRS

ura zvanih ZAG ili proieno blago. Brojne su gravure takvih ingota, a neki pra
ingoti pronaeni su prilikom arheolokih iskapanja.
Nastojei ublaiti sve vee suparnitvo izmeu polubrae Enlila i Enkija, njih
otac Anu postavio je Enlila za zapovjednika mezopotamijske kolonije E.D IN - to
je moda osnova za biblijski Eden - dok je Enkija dopao AB.ZU ili Afrika, zemlja
rudnika.
Novi problemi za te izvanzemaljske koloniste nastali su zbog klimatskih promje
na, to je uzrokovalo tekoe meu Anunakijima, i neprekidnih mukotrpnih rudarskih
operacija. U jednom sumerskom tekstu stoji: Kad su bogovi [Anunaki], poput ljudi,
obavljali posao i podnosili napore - napori su bili silni, rad teak, muka velika.
Oito takva revizija drevne povijesti ima - a i dalje e imati - velik utjecaj na
konvencionalnu znanost. Dr. Arthur David Horn povukao se s mjesta profesora bio
loke antropologije na Dravnom sveuilitu u Koloradu 1990. godine nakon to je
zakljuio da su konvencionalna tumaenja ovjekova podrijetla besmislena. Nakon
mnogih istraivanja, i on je poeo vjerovati da su izvanzemaljci na zamren nain
povezani s podrijetlom i razvojem ljudi.
Anunaki su bili iskopavali zlato na Zemlji ve vie od 100 000 godina, kad su
se obini Anunaki, koji su naporno radili u rudnicima, pobunili prije oko 300 000
godina, objanjava Horn elaborirajui Sitchinov rad. Enlil, njihov vrhovni zapo
vjednik, htio ih je strogo kazniti pa je sazvao skuptinu visokih Anunakija, u kojoj je
bio i njegov otac Anu. On je imao vie razumijevanja za nedae rudara. Shvatio je da
je rad pobunjenika bio vrlo teak, a njihove patnje popriline. Glasno se zapitao... ima
li neki drugi nain za dobivanje zlata. Tada je Enki predloio da se stvori primitivni
radnik, Adamu, koji bi mogao preuzeti teak posao. Enki je ukazao na to da primitivni
humanoidi - ono to mi zovemo Homo erectus - prevladavaju u Abzuu [Africi], gdje
je on radio."
Enkijev plan za stvaranje radnike rase skuptina je odobrila, i to je polazite
za nastanak ovjeanstva, prema sumerskim izvjetajima. To tumaenje razjanjava i
jedan od najzagonetnijih redaka u Bibliji. Nakon uvjeravanja da postoji samo jedan
pravi Bog, u Knjizi postanka 1,26 citira se taj jedini Bog: nainimo ovjeka na svoju
sliku, sebi slina...
Taj redak moe imati dva tumaenja - prvo, da se mnoina Elohim iz Staroga
zavjeta, koju monoteisti koji su napisali Knjigu postanka tumae kao Bog, doista
mogla odnositi na skuptinu Anunakija koja je odobrila stvaranje ovjeka; i drugo,
da je ideja stvaranja ovjeka na svoju sliku jednostavno znaila genetsko manipu
liranje postojee vrste, a ne stvaranje nove rase. Kako Sitchin objanjava: Koliko je
orijentalistima i biblijskim strunjacima danas poznato... kompilatori Knjige postanka
ureivali su i saimali mnogo starije i kudikamo iscrpnije tekstove koji su prvi put
zapisani u Sum eru.
N a elu medicinskoga tima zemaljske misije Anunakija bila je enka po imenu
Ninharsag, poznata i kao Ninti, koja je s Enkijem ve izvodila genetike pokuse. N a

346

VLADARI IZ SJENE

barem jednom sumerskom valjkastom peatu prikazani su Enki i Ninharsag okrueni

boicama ili posudama, stolom, policama, opremom i asistentom, i cijeli prizor veoma
podsjea na laboratorij. Prema sumerskim zapisima, stvorili su mnoga mutirana bia
ukljuujui ivotinje poput bikova i lavova s ljudskim glavama, krilate ivotinje te
majmune i humanoide s kozjom glavom i nogama. Ako je to istina, ti su eksperimen
ti vjerojatno izvor mnogih legendi o mitolokim stvorenjima i nadljudima poput
Atlasa, Golijata, Gargantue, Polifema i Tifona.
U 19. stoljeu iskopani su golemi sfingoliki kipovi na mjestu nekadanje palae
asirskoga kralja Sargona II., koji je vladao Mezopotamijom od 721. do 705. g. pr. Kr.
Meu tim su kipovima bili krilati bik i lav s ljudskim glavama. Velik dio tih umjetni
kih djela kupio je John D. Rockefeller i prevezao ih u New York.
Sumerski izvjetaj o stvaranju prvoga ovjeka - koji se zvao Lu.Lu na sumer
skom ili Adama na hebrejskom, to doslovno prevedeno znai ovjek od zemlje" ili
jednostavno Zemljanin - potpuno je jasan u svjetlu dananjega znanja o kloniranju.
No, sve do prije nekih 25 godina cijela bi ideja bila nepojmljiva ak i najupuenijim
uenjacima. Enki i Ninharsag uzeli su reproduktivnu stanicu ili jajace od primitivne
afrike enke hominida i oplodili je spermom mladog mujaka Anunakija. Oploeno
su jajace tada stavili u enku Anunakija - navodno Enkijevu suprugu Ninki - koja
je iznijela trudnou.
Premda je bio nuan carski rez, prvi je put na Zemlji roen zdrav muki krianac
Adama, zaobiavi prirodnu evoluciju milijunima godina. Prema drevnom sumerskom
izvjetaju, kad je ljudski rod stvoren, nije znao nita o jedenju kruha, nije znao nita
0 odijevanju, jeo je biljke ustima poput ovaca, pio vodu iz jarka...
Nakon toga su Enki i Ninharsag stvorili brojne Adame, i muke i enske, iako
oni tada nisu bili sposobni za reprodukciju i ivjeli su vrlo kratko u usporedbi s
Anunakijima. To je po svoj prilici uinjeno svjesno kako bi se sprijeilo bilo kakvo
suparnitvo nove ljudske rase. Zanimljivo je napomenuti da je, prema Knjizi postanka
3,5, prva zapovijed Elohima bila da ljudi - u alegorijskom obliku Adama i Eve - mora
ju ostati u neznanju da ne bi bili kao bogovi.
Uoljivo je nekoliko veza izmeu sumerske verzije ovjekova stvaranja i Biblije.
Biblija govori o eni stvorenoj od Adamova rebra. Veliki sumerolog Samuel N.
Kramer ukazao je sredinom 20. stoljea na to da pria o Evinu podrijetlu od Adamova
rebra vjerojatno dolazi od dvostrukog znaenja sumerske rijei TI, koja znai i rebro
1 ivot, objanjava Horn. Dakle, Eva je moda dobila ivot od Adama neovisno o
ikakvoj kosti ili je genski materijal moda izvuen iz kotane sri.
Laboratorij gdje su stvoreni prvi Adame zvao se SH I.IM .TI ili kua gdje je
udahnut dah ivota prema Sumeranima. Usporedimo tu frazu s Knjigom postanka
2,7 gdje Bog, nakon to od praha zemaljskog ili Adamua stvori ovjeka, to znai
zemlja, ,,u nosnice mu udahne dah ivota.
Adam je bio prvo dijete iz epruvete , obznanio je Sitchin nakon roenja prvoga
modernog djeteta iz epruvete 1978. godine. Smatrao je to roenje potvrdom svojih

347

JIM MARRS

sumerskih prijevoda, osobito u svjetlu injenice da je moderna znanost poela raz

trati manipuliranje naim genetskim sastavom tek u 20. stoljeu.
N a to da su drevni Sumerani proslijedili simbol koji predstavlja dugo zaborav
Ijenu znanost kloniranja ukazuje kaducej, koji je i danas znak medicinske struke.
Taj drevni simbol ivotvornoga medicinskog postupka, koji predstavljaju dvije oke
krilata tapa isprepletene zmije, zapanjujue podsjea na dvostruku spiralu molekule
DNK-a. D N K (deoksiribonukleinska kiselina), otkrivena tek 1946. godine, sastavljena
je od aminokiselina u ljudskim stanicama koje pohranjuju genetiki kod pojedinca.
Manipulacijom DNK-a moe se stvoriti klon (duplikat) ili krianac.
Dokazi da su se prvi primitivni ljudi pojavili u Africi postali su brojniji 1970-ih
kad su ondje pronaeni neki od najstarijih predljudskih ostataka. Kosti Lucy i dru
gih australopiteka jasno ukazuju na to da su rani primati ivjeli na tom podruju prije
vie od tri milijuna godina, ali da nisu bili razvijeni ak ni kao neandertalci. Protivno
proirenom vjerovanju, znanstvenici C. P Groves, Charles E. Oxnard i Louis Leakey
slau se da je australopitek bio posve drugaiji po morfologiji od ljudi. Groves napo
minje da su nuna nedarvinistika naela kako bi se objasnila veza izmeu Lucy
i modernih ljudi.
No, teko onima koji pokuaju pobiti uobiajeno razmiljanje. Prema mnogim
neovisnim istraivaima, ini se da postoji zavjera protiv bilo kakva otkria koje se ne
podudara s prevladavajuim znanjem. Jedan takav primjer je sudbina Iliomasa E. Leeja
iz Kanadskog dravnog muzeja koji je poetkom 1950-ih otkrio napredno kameno orue
u ledu na otoku Manitoulin na jezeru Huron. Pokazalo se da je to orue staro najma
nje 65 000 godina, a moda ak i 125 000, to potpuno odudara od konvencionalnih
teorija. Lee je tvrdio da je otjeran sa svoje pozicije, da mu je rad pogreno prikazivan
i da nitko nije htio objaviti njegova otkria. Veina rukotvorina nestala je" u kutijama
za pohranu, a direktor muzeja otputen je zato to je odbio dati otkaz Leeju.
Postupanje prema Leeju nije izoliran sluaj, napominju autori Zabranjene
arheologije (Forbidden Archeology). U znanstvenoj zajednici postoji filtriranje znanja
kojim se reeta nepoeljne dokaze. Taj proces filtriranja znanja odvija se ve dulje od
stoljea i traje sve do danas. Jedan osobito ogoren istraiva nedavno je napisao:
Shvatite da su znanstvene institucije kao to su Smithsonian i National Geographic
Society utemeljile elitne svjetske skupine ponajprije kako bi se izobliili, iskrivili ili
jednostavno ignorirali svi znanstveni podaci kojima je cilj uputiti ljude u njihovo
pravo podrijetlo.
Kako se bez uvijanja tvrdi u Bibliji, Adamu i njegovu potomstvu nije suen
lagodan ivot, nego teak rad, a opstanak im je bio u rukama njihovih Gospodara.
Izraz koji se obino prevodi kao tovanje zapravo je bio avod - rad , tvrdi Sitchin.
Drevni i biblijski ovjek nije tovao svojega boga; radio je za njega.
Horn tvrdi da je iz analize sumerskih tekstova jasno da su Anunaki postupali
prema svojim stvorenim robovima loe, vrlo slino kako mi postupamo prema doma
im ivotinjama koje jednostavno iskoritavamo - kao stoku. Ropstvo je u ljudskim

348

VLADARI IZ SJENE

drutvima bilo uobiajeno od prve poznate civilizacije sve donedavno. Moda nas ne
bi trebalo uditi da su Anunaki bili umiljeni, sitniavi, okrutni, incestuozni, puni
mrnje - imali su gotovo sve negativne osobine koje se mogu zamisliti. Dokazi upu
uju na to da su teko izrabljivali svoje robove i da su imali malo saaljenja za tekoe
ljudi. Ipak, Anunaki su naposljetku odluili darovati ljudskom rodu prvu civilizaciju,
sumersku.
No, ta se civilizacija nije pojavila prije daljnjeg prilagoavanja ljudskoga genet
skog koda i na koncu pokuaja iskorjenjivanja ljudskog ivota.
Budui da su prvi ljudski radnici bili poput mula i da se nisu mogli razmno
avati, Anunaki su neprekidno morali stvarati nove serije, to je dugotrajan postu
pak uzevi u obzir razdoblje izmeu oplodnje in vitro i roenja. Stoga su se Enki i
Ninharsag latili stvaranja rase Adama koja e se moi razmnoavati.
U Knjizi postanka 2,8-15 jasno stoji da je Adama stvoren negdje drugdje pa smje
ten u eenski vrt ili na podruje prvobitne kolonije Anunakija zvane E.D IN , koje
je tono opisano kao nizina izmeu rijeka Eufrat i Tigris. Sumerski tekstovi kazuju
kako je zavidni Enlil silom odveo ljude iz Enkijeva afrikog laboratorija i vratio se s
njima u E.D IN , gdje su i proizvodili hranu i sluili Anunakije. Ali, Enlilu je trebalo
jo radnika pa je od svojega brata Enkija zatraio pomo.
Alford teoretizira da je iz osvete zbog Enlilova upada u njegov afriki laboratorij
Enki otputovao u Eden, gdje je napravio laboratorij za reprodukciju ljudi za Enlila, ali
je potajno izmanipulirao genetiki kod kako bi omoguio seksualno razmnoavanje.
Premda su sumerski tekstovi koji opisuju taj proces ili izgubljeni ili jo neot
kriveni, istraivai pretpostavljaju da je taj postupak ponovno ukljuivao dobivanje
Adamina D N K, vjerojatno vaenjem rebra dok je pacijent bio pod anestezijom. Ovaj
je put D N K mukog Adame bio kombiniran sa enskim Adamom, a ne s Anunakijem,
vjerojatno uz popratno razdvajanje i spajanje sekvence DNK-a, to je postupak mogu
i naom dananjom tehnologijom.
Rezultat je bio muki Adama koji se mogao razmnoavati seksualnim putem sa
enskim Adamom, ili znati" enu, kako eufemistiki stoji u Bibliji. ovjek Adam ste
kao je znanje razmnoavanja, a taj su pothvat mnogi Elohim/Anunaki, ukljuujui
Enlila, osuivali. alili su se da e ljudi uskoro htjeti ivjeti dugo poput njih. Evo,
ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo! stoji u Knjizi postanka 3,22.
Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!" Stoga je
manipulacijom DNK-a drastino smanjen ljudski ivotni vijek zajedno sa sposobno
u koritenja potpunog kapaciteta ljudskoga mozga.
Kako je ljudska populacija rasla, i u dalekim rudnicima i u Mezopotamiji, mnogi
su Adame odvoeni na rad u druge gradove, koji su nicali uz Tigris i Eufrat. Neki su
vraeni u rudnike, a drugi su moda pobjegli u divljinu ili su prognani radi kontrole
stanovnitva. U svakom sluaju, Adame su izbaeni iz Edena.
Posljedica tog rasta ljudske populacije i sve veeg bliskog dodira s Anunakijima
bila je predvidljiva. U Knjizi postanka 6,1-4 stoji: Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji

349

JIM MARRS

i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu

sebi za ene koje su god htjeli... U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili,
kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu.
Stoljeima je Adamina rasa, povrh tog krianja, bila izloena trajnim pokusima
koji su naposljetku rezultirali zamjenom neandertalaca kromanjoncima.
Ali, neki su specifini nedostaci ostali, ukljuujui sve vee smanjenje ljudskoga
ivotnog vijeka. Potomci prvih Adami ivjeli su tisuama ljudskih godina zahvaljujui
svojim genima Anunakija. Taj se vremenski okvir polako smanjivao kako se krianje
nastavljalo, a uinci ivota na Zemlji uzimali svoj danak. Ali, zbog izvanrednoga
ivotnog vijeka, isti Anunakiji inili su se besmrtnima. U Epu o Gilgameu stoji:
Sam o bogovi ive vjeno pod Suncem, a ljudima su dani odbrojani, sve to postignu
je vjetar."
Gardner, Alford i drugi smatraju da su Anunaki poveavali dugovjenost jo i
kemikalijama i(li) enzimima koji su usporavali proces starenja. Gardner tvrdi da je
esto spominjana zvjezdana vatra" drevnih bogova mogla biti spoj protiv starenja
sastavljen od enzima melatonina i serotonina pronaenih u menstrualnoj krvi.
O
dugovjenosti se dosta govori u Bibliji, gdje su navedeni ivotni vjekovi od sto
tina godina ljudi prije Noe poput Adama, Seta, Enoha, Kenana, Enoha i Metuzalema.
Ukazujui na to da je svaka stara civilizacija traila izvor mladosti ili neki oblik
besmrtnosti, Alfred vidi oitu zabrinutost starenjem u drevnim spisima, ali zakljuuje
da je njihov sustav raunanja vremena bio manjkav.
S obzirom na to da fosilni zapisi i sumerski tekstovi smjetaju pojavu ljudi u raz
doblje od prije vie od 450 000 godina, nuno je donekle prilagoditi biblijske brojeve,
navodi Alford. Otkrio je da se mnoenjem biblijskih godina sa 100 dobiva 165 000
godina izmeu roenja Adamova sina Seta i Noe u vrijeme potopa. Taj je broj vie u
skladu sa sumerskim izvjetajima. idovski narod proveo je iznimno dugo razdoblje
od 400 godina u progonstvu u Egiptu prije izlaska. Kasnije je proveo oko 60 godina
u progonstvu u Babilonu, objanjava Alford. idovi su bili daleko od sumerskoga
podrijetla njihova patrijarha Abrahama i izgubili su znanje o seksagezimalnom susta
vu kojim je njihovo podrijetlo od Abrahama zabiljeeno.
Prema Sitchinovoj kronologiji, prvi ovjek - Adama - stvoren je prije otprilike
300 000 godina. Nakon daljnje genetske manipulacije muki Anunaki poeli su se
kriati s ljudskim enama prije oko 100 000 godina. Nedugo nakon toga, novo ledeno
doba poelo je desetkovati ljudsku populaciju izvan kontrole Anunakija. Neandertalci
su nestali, dok su kromanjonci preivjeli samo na Bliskom istoku. Prije 50 000 godina
ljudima koje su posvojili Anunaki bilo je doputeno vladati u odabranim gradovima,
to je jo vie razbjesnilo Enlila, ve ljutog zbog toga to su se neki Anunaki parili s
ljudskim enama. ak se alio da zbog glasanja ljudi koji se pare ne moe nou spa
vati. Enlil je vrsto odluio uiniti neto glede iritantnih ljudi.

350

j Poplave i ratovi

Dakle, prije otprilike 12 000 godina, kad je elnitvo Anunakija shvatilo da e s

neizbjenim povratkom planeta Nibiru doi do ozbiljnih klimatskih promjena, Enlil
je povukao svoj potez. Uvjerio je veinu u velikoj skuptini da dopuste prirodi uiniti
svoje - da zbrie ljude dok e Anunaki ekati na razvoj dogaaja u evakuacijskim
brodovima koji krue oko Zemlje.
Iako je Enlilov plan prihvaen, brat Enki imao je svoj. Bilo zbog nekakve sklo
nosti prema ljudima ili jednostavno kako bi pomrsio raune Enlilu, prenio je ubojite
tajne bogova jednom od svojih najcjenjenijih ljudskih pomonika identificiranom
kao Sumeranin Ziusudra ili Utnapitim.
Akadska verzija potopa spominje Nou kao Utnapitima, Ubar-Tutuova sina,
i obojicu ih smjeta u urupak [sedmi grad koji su izgradili Anunaki], izvjetava
Alford. urupak je nedvojbeno potvren kao medicinsko sredite bogova. Spominje
se i kao grad Sud, koji je oznaivan i kao Ninharsag - to je ona ista boica koja je
pomagala Enkiju pri genetikom stvaranju LU .LU A . Ista pria o potopu ponavlja se
u babilonskoj legendi s Atrom-Hasisom kao Noom.
Utnapitim se naziva i sumerskim N oom , a paralele izmeu biblijskog prikaza
Noe i Gilgameova izvjetaja o velikom potopu zapanjujue su i oigledne. Govorei
o prii o Noi, Sitchin je ustvrdio: Biblijski izvjetaj preureena je verzija izvornoga
sumerskog izvjetaja. Kao i u drugim sluajevima, monoteistika Biblija saela je u
jedno boanstvo uloge koje je igralo nekoliko ne uvijek slonih bogova.
Prema sumerskim tekstovima, Enlilov brat Enki uputio je Utnapitima/Nou
kako da napravi arku, ukljuujui lako dostupan bitumen, kako bi bila nepromoiva.
U Gilgameovoj verziji postoje neke zanimljive pojedinosti izbrisane iz biblijskog
izvjetaja. Enki je dao Utnapitimu izliku kojom je objasnio svojim susjedima zato
pravi brod - rekao im je da je kao Enkijev pristaa primoran napustiti podruje pod
Enlilovom kontrolom pa mu treba brod za putovanje do Enkijeva teritorija u Africi.
Enki je uputio Utnapitima/Nou: N a brod ukrcaj sjeme svih ivih stvorenja...
To je vrlo zanimljiva uputa, zato to se, s obzirom na to da je Enki bio znanstvenik
ukljuen u genetiki inenjering ljudi, ini vjerojatnim da je Utnapitim /Noa uzeo
utorke DNK-a svih ivih bia prije nego pun brod ivotinja, kukaca i biljaka. Brodska

351

JIM MARRS

kabina puna boica s uzorcima ini se mnogo uvjerljivijom od plutajuega zoolokog

vrta.
Alford je iznio teoriju da je Enki, djelujui genetiki preko Utnapitima/Noe i tri
etniki razliite zamjenske ene, stvorio tri sina koja predstavljaju tri svjetske rase. Tako su
nakon potopa bile predstavljene ljudske rase. Drugi autori teoretiziraju da razliite ljudske
rase predstavljaju genetike pokuse drugih izvanzemaljskih rasa, a ne Anunakija.
Akadski izvjetaj takoer jasno daje do znanja da veliki potop nije bio posljedica
dugotrajnih kia. Opisuje tamu popraenu strahovitim vjetrovima koji su se pojaa
vali, unitavajui graevine i probijajui nasipe. Takve bi se prilike oekivale prilikom
bliskog prolaska velikoga planetarnog tijela. Dugogodinja ratrkana arheoloka iska
panja ukazuju na to da je ono to se smatra velikim potopom bilo planetarna kata
strofa premda nisu svi dijelovi svijeta bili pod vodom. Prema jednoj teoriji o potopu,
zbog gravitacijskih sila izazvanih prolaskom Nibirua, antarktiki ledeni pokrov, ve
nestabilan zbog kraja ledenog doba, kliznuo je u ocean, podigavi razinu mora na
cijelom planetu. ak je i danas veina izvornih gradova Anunakija u Mezopotamiji
duboko pod vodom i muljem blizu ua Tigrisa i Eufrata.
Nakon est dana i noi, prema akadskoj verziji, elementi su se smirili, ali zemlja
se nije vidjela. Konano, kao i u biblijskom izvjetaju, arka se zaustavila na vrhu pla
nine, identificirane kao Ararat. Nakon slanja grlice, lastavice i gavrana s arke, samo se
gavran nije vratio, to je upuivalo na to da u blizini ima suhoga tla. Utnapitim/Noa
i njegova obitelj potom su napustili arku te prinijeli rtvu paljenicu, to je privuklo
pozornost Anunakija koji su se vratili. U drevnom tekstu stoji da su se bogovi oku
pili poput m uha oko spravljena mesa. Oito su ogladnjeli za svjeom hranom nakon
duge zatoenosti u krueim brodovima.
Suoen s injenicom da su ljudi preivjeli, to je moda popratilo i kajanje zbog
vlastitih djela, Enlil nije imao mnogo izbora nego da popusti i dozvoli daljnji suivot
s ljudima.
Taj bi scenarij sigurno mogao objasniti iznenadni nestanak prilinoga dijela ljud
skog stanovnitva prije otprilike 10 000 godina - veina je nestala u velikom potopu.
Dok su se vode povlaile, a Nibiru izlazio iz Suneva sustava, Anunaki i aica
preivjelih ljudi zapoeli su obnovu svijeta. No, taj poslijepotopni svijet pokazat e se
manje miroljubivim od prijanjega.
Prije potopa svi ljudi koji nisu izravno radili za Anunakije bili su lutajui lovciskupljai. Praktiki preko noi postali su zemljoradnici. Zemljoradnja moda zahti
jeva vie rada od lova, sudei po dostupnim etnografskim podacima, [a posljedica je]
nestabilan ekosustav koji je modificirao ovjek, sa slabim pokazateljima raznolikosti ,
napominje arheolog Kent Flannery. ,,S obzirom na to da zemljoradnja predstavlja
odluku da se tee radi i jede vie hrane koja je trei izbor, slutim da su ljudi to inili
zato to su smatrali da moraju obraivati zemlju, a ne zato to su to htjeli. Zato su
to mislili moda nikad neemo saznati, usprkos injenici da je njihova odluka preoblikovala ostatak ljudske povijesti.

352

VLADARI IZ SJENE

Sumerske ploice objanjavaju zato su ljudi poeli obraivati zemlju i udomaivati ivotinje - zato to su im tako naredili njihovi bogovi. A sa zemljoradnjom je
dolo do koncentriranja ljudi u gradovima, napuenijim i veim nego prije potopa.
Svakim je vladao jedan od vladara Anunakija, koje su ljudi sad poeli smatrati bogo
vima. to se tie dodatnih dokaza potopa, prvi pokuaji poljodjelstva nisu otkriveni
na plodnom tlu rijenih dolina, nego u planinskim podrujima Mezopotamije i
Palestine.
I to se objanjava u odlomku jednog sumerskog teksta, gdje stoji: Enlil se uspeo
na vrh i podigao pogled; pogledao je dolje; sve je bilo puno vode poput mora. Pogledao
je gore; tamo je bila planina s mirisnim cedrovima. Dovukao je jeam, posadio ga
na planinskim terasama. Dovukao je ono to raste, posadio itarice na planinskim
terasam a.
Kao i ljudi, ini se da ni odreene prehrambene kulture nemaju pretee u
Zemljinu evolucijskom lancu. Jednostavno su se pojavile iznenada - posve kultivira
ne - prije oko 13 000 godina, prema arheolokim nalazima. Nem a objanjenja za to
botanogenetiko udo, osim ako se ne radi o procesu umjetne manipulacije, a ne pri
rodnog odabira, komentira Sitchin, napominjui da su se tri kljune faze ljudskoga
razvoja - zemljoradnja (oko 11 000 godina pr. Kr.), prapovijesna kultura (oko 7500
godina pr. Kr.) i civilizacija (oko 3800 godina pr. Kr.) - odvijale u intervalima od 3600
godina, to je vrijeme Nibiruove putanje.
Za vrijeme poslijepotopne skuptine Anunakija/Nefilija odlueno je da se Zemlja
razdvoji na etiri regije, a da se ljudska populacija podijeli na tri od ta etiri podru
ja - donju Mezopotamiju, dolinu Nila i dolinu Inda. Anunaki su zadrali Sinajski
poluotok - svoje novo sredite za svemirske letove nakon potopa - kao svoje privatno
ili sveto sklonite.
Oito je ta strategija podijeli pa vladaj za ratrkane zajednice ljudi zahtijevala
posebne voe. Tako je nastala ideja vladavine kraljeva - ljudskih vladara koje su iza
brali Anunaki ili bogovi kako bi ih predstavljali. Praksa dinastijskoga kraljevanja ili
kraljevskih loza koje vode podrijetlo od bogova utjee na drave i vlade sve do danas.
Ta je praksa zapoela u sumerskom gradu Kiu, koji Sitchin izjednauje s biblij
skim Kuem. Gardner se slae s tim, smjetajui biblijski Ku istono od Babilona, a
ne u Egipat. U Knjizi postanka 10,8-12 stoji d a je Ku bio Noin unuk i otac legendar
nog Nimroda, koji je podigao gradove poput Babilona, Ereka i Akada te vladao njima
iz svoje baze u Sumeru, prije izgradnje gradova u Asiriji, ukljuujui Ninivu.
Moda je Nimrodov pokuaj da osujeti Enlilov plan rasprivanja doveo do prie
o babilonskom tornju iz Staroga zavjeta. Ta je pria poela u Balbeku, smatranom
poslijepotopnim sreditem svemirskih operacija Anunakija u dananjem Libanonu.
Tamonji golemi granitni blokovi, zvani triliton, koji tee vie od 300 tona, podu
piru ideju da je to moda neko bilo slijetalite ili uzletite. Tekstualni, geografski i
fiziki dokazi meusobno se podupiru te potvruju d a je Balbek sagraen kao slijeta
lite za rakete bogova, primjeuje Alford.

353

JIM MARRS

U arapskom tekstu pronaenom u Balbeku stoji da su Nimrod i njegovi prista

e pokuali sagraditi sew, to se u K)ijizi postanka 11,4 prevodi kao: pribavimo sebi
ime... Nehotice krivo prevedenu rije 'em , veina je prevoditelja smatrala znakom
za rije ime. Meutim, izvorno znai ono to se uzdie ", objanjava Turnage.
Sitchin pripisuje emu mezopotamijsko podrijetlo od rijei mu ili semitske izvedenice
u-mu, ili am... ono po emu se netko pam ti, to je preraslo u ime. Izvorno znae
nje rijei, meutim, prvobitno je bilo povezano s pojmom neega to leti.
Uvidi li se da mu ili em u mnogim mezopotamijskim tekstovima valja itati kao
nebesko vozilo, a ne ime, otvara se put razumijevanju pravoga znaenja mnogih
drevnih pria, ukljuujui biblijsku priu o babilonskom tornju, pie Sitchin.
Prema njegovu tumaenju nevolja u Babilonu, ljudi su ondje pokuali sagraditi
vlastiti lansirni toranj, po svoj prilici kanei proizvesti vlastiti em ili letjelicu u cilju
borbe protiv razlaza ovjeanstva s vladarem s drugoga svijeta Anuom. Hajde da
sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! citirani su u Knjizi postanka 11,4.
Pribavimo sebi [em], da se ne rasprimo po svoj zemlji!
Ta je akcija samo poveala Enlilov strah od ljudskoga suparnitva i uvrstila nje
govu nakanu da uniti ljude. Njegova je reakcija moda prikazana u Knjizi postanka
11,5-8: Jahve se spusti da vidi grad i toranj to su ga sagradili sinovi ovjeji. Jahve
ree: Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poetak njihovih
nastojanja. Sad im nita nee biti neostvarivo, to god naume izvesti. Hajde da sie
mo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumiju. Tako ih Jahve rasu
odande po svoj zemlji te ne sazidae grada."
Ubrzo su tri ogranka ovjeanstva - svi potomci Sema, Hama i Jafeta, trojice
Utnapitimovih/Noinih sinova - prebaena na unaprijed odreene lokacije, gdje su
se doista vremenom razvili razliiti jezici.
Alford nagaa da je Utnapitim/Noa moda imao ene koje predstavljaju razli
ite rasne skupine. Potomci tih ena bili bi drukijih rasa, to prua objanjenje za
prisutnost crne rase u Africi, ute u Aziji i bijele na Bliskom istoku.
I
sumerski tekstovi i Biblija slau se da su em i njegovi potomci ostali na
podruju koje obuhvaa Mezopotamiju. Ham i njegova loza odvedeni su u Afriku ukljuujui i dijelove Arabije - dok su Jafetovi ljudi prebaeni u dolinu Inda, postavi
moda zagonetnim Arijcima koji su se iznenada pojavili ondje u prapovijesno
doba.
Odgovarajui mir trebao je biti postignut tim rasprivanjem, popraen nastan
kom novih gradova s njihovim novopostavljenim kraljevima i poveanom proizvod
njom hrane. Ali, naalost, ini se da drevni bogovi nisu bili nita bolji u stvaranju
dugotrajna mira od ljudi. Nevolje su poele ve kad su Anunaki poeli premjetati
svoje postrojenje iz Sumera - sad uglavnom pod vodom - na Sinajski poluotok, na
mjesto koje e se zvati El P&ran (Boje velianstveno mjesto). Kao i prije potopa,
planina Ararat - u dananjoj istonoj Turskoj, navodno mjesto gdje se arka na koncu
nasukala - bila je najsjeverniji orijentir slijetne staze sinajskoga slijetalita. Ta je baza

354

VLADARI IZ SJENE

bila smjetena na tridesetoj paraleli u geografskom sreditu Sinaja, dok su juni ori
jentir bila dva najvia vrha Sinajske gore, poznati kao Katarina (2637 m) i Mojsije
(2286 m). Toj je slijetnoj stazi nedostajao odgovarajui orijentir na zapadu.
Ondje je teren preravan da bi imao prirodne orijentire , objanjava Sitchin, i
zato su, sigurni smo u to, Anunaki pokrenuli izgradnju umjetnih vrhova, dviju velikih
piramida u Gizi."
.Velika Keopsova piramida bila je i svemirska vodilja, slae se NASA-in znan
stvenik Maurice Chatelain, koji je radio na sustavima komunikacija i obrade podataka
svemirske misije Apollo. Piramida je iz zraka, s vrlo velike udaljenosti, vidljiva golim
okom, a u svemiru se pokazuje na zaslonu radara mnogo uoljivije zbog svojih nagnu
tih strana koje okomito reflektiraju radarske zrake ako je pristupni kut 38 stupnjeva
iznad obzora. Lako je zamisliti ulatenu kamenu povrinu... kao radarski reflektor...
Tako moan reflektor mogao je sluiti kao orijentir za pristup svemirskih brodova i
vjerojatno mu je to dugo vremena bila svrha. Znamo da je piramida bila obojana u
razne boje koje su se mogle metalizirati kako bi se poveala reflektivnost za laserske
ili radarske zrake.
Urednici Holmanova biblijskog rjenika navode da Sinaj" vjerojatno dolazi
od rijei koja oznaava sjaj, a vjerojatno potjee od babilonskoga boga Sina. Sin je
jednostavno semitsko ime za Nanara, prvoroenoga sina elnika Anunakija Enlila i
vladara Ura, Abrahamova rodnoga grada. Neki istraivai nagaaju da su moda u
dalekoj prolosti vrhovi Sinajske gore mogli nositi divovske reflektore kako bi olakali
triangulaciju pilotima pri slijetanju.
Sin je bilo i kaldejsko ime za Mjesec, gdje je Enki, kako Sumerani tvrde, prvi
put nabavio ive organizme ili sjeme za svoje pokuse s ljudskim kriancima s tog
ostatka sudara Nibirua i planeta Tiamat. Nepojmljivo je koliko je ta promjena jednog
jedinog imena prouzroila zla u ljudskoj povijesti, navodi Henry. Kad su kranski
tumai stupili na scenu, ponavljali su priu o tome kako smo roeni u grijehu [engl.
sm]. Bili su posve u pravu. Meutim, promaknuta im je injenica da se Sin odnosi na
Mjesec, izvor naega genetskog materijala!
Zbog unitenja kontrolnog centra misije Anunakija u sumerskom gradu Nipuru
za vrijeme potopa i potrebe za lokacijom jednako udaljenom od slijetne linije, novi je
kontrolni centar izgraen na planini Moriji, u prijevodu planina navoenja . Bilo
je to mjesto buduega svetoga grada Jeruzalema, koji su dugo smatrale najsvetijim
mjestom sve velike zapadne religije.
Dok se njihov rad vezan uz svemir zavrio, roeni su novi narataji Anunakija na
Zemlji. Nalik na scenarij neke drevne sapunice - koja bi se ponavljala kroz zabiljeenu
povijest - postoje izvjetaji o spletkama, zavjerama i pravim ratovima u kojima je brat
ustajao protiv brata, a sestra protiv sestre. Ti sukobi, pobune i ratovi naposljetku e
ukljuivati i ljude, izloivi ih tako po prvi put oruanoj borbi, to traje do danas.
Prema sumerskim tekstovima, Enkijev prvoroeni sin Marduk stekao je vlast
nad egipatskim podrujem te postao poznat kao Ra. Njegova djeca u i Tefnut dali

355

JIM MARRS

su primjer buduim faraonima vjenavi se. Njihova djeca Geb i N ut takoer su se

vjenala te postala sljedei kraljevski par kao i roditelji nekih egipatskih najpoznatijih
bogova/vladara - Ozirisa, njegove sestre/ene Izide, Seta i Neftis, Izidine sestre. Svi ti
unutarobiteljski brakovi doveli su do problema nasljedstva koji se ijeavao podjelom
zemlje. Ozirisu je pripao Donji Egipat, a Setu brdoviti Gornji Egipat. Nezadovoljan
svojim dijelom Set je poeo manipulirati protiv Ozirisa i tako su poeli legendarni
ratovi u drevnom Egiptu.
Nakon Ozirisove smrti, njegov sin Horus htio se osvetiti Setu, koji se premjestio
istono, osvojivi sinajski kozmodrom. Gnjevni zato to Enkijevi potomci nadziru
to postrojenje, Enlilovi pristae napali su Setove snage. To se obiteljsko suparnitvo
prosljeivalo od najstarijih vremena.
Pod vodstvom Ninurte, Enlilova sina, ponovno je osvojeno sinajsko postrojenje.
Vlast je pripala novim kraljevima Babilona, Asirije i Kanaana, koji su i sami sudjelovali
u gotovo neprekidnim ratovima. Mnogi od tih sukoba vjerno su zabiljeeni u Starom
zavjetu, zajedno s nerazumljivim imenima i neizgovorivim nazivima mjesta, koja e
povjesniarima biti teko u cijelosti razumjeti zbog neprekidnih promjena pri prevo
enju s jednog jezika na drugi.
Oruani sukob, koji je zapoeo suparnitvom i spletkama izmeu gospodara
Anunakija, sad su nastavili njihovi ljudski sljedbenici te ga pretvorili u svjesni kon
trolni mehanizam zajedno s religijskim tovanjem Anunakija, to se ve pokazalo
uspjenim pri dranju priprostih ljudi na uzdi.
No, kako je to obino sluaj s tolikim ratovima, stvari su Anunakijima izmakle
kontroli. U prii koja podsjea na Romea i Juliju, Enlilova unuka Inana udala se za
Enkijeva najmlaega sina Dumuzija, uz oprezne blagoslove obaju zavaenih obitelji.
No, kad je Dumuzi stradao nakon to ga je zatvorio Marduk/Ra zbog krenja moral
nog kodeksa Anunakija, lnana je napala Marduka/Ra.
Kako bi se zaustavio sukob, Marduku/Rau je sueno zbog Dumuzijeve smrti. S obzi
rom na to da se nije moglo dokazati je li smrt bila namjerna ili sluajna, odlueno je da
se Marduk/Ra osudi na doivotno zatoenje na golemu, nepristupanu mjestu iji zidovi
doseu nebo. Sitchin oznaava Mardukov zatvor kao nita drugo doli veliku piramidu.
On pie da njegovi prijevodi sumerskih tekstova objanjavaju da je neobian
otvor u velikoj piramidi - zagonetni runo isklesani tunel koji povezuje prolaz koji se
sputa s prolazom koji se uzdie u piramidi - iskopan kako bi se zaobiao veliki gra
nitni kamen koji zatvara prolaz to se uzdie kako bi se spasio Marduk/Ra nakon to
je pomilovan, ali i prognan. To hvatanje, zatoenje i navodna smrt egipatskoga boga
potanko je ispripovijedano drevnim egipatskim hijeroglifima.
Inana, daleko od toga da bude zadovoljna takvim razvojem dogaaja i eljna
moi, mogla se ukloniti samo tako da joj se da nadzor nad drugim podrujem, moda
nad stanovnitvom doline Inda. Humci s ruevinama Mohendo Dara, najveega
grada civilizacije koja potjee iz vremena prije 2500. g. pr. Kr., prvi su put otkriveni na
rijeci Ind u junom Pakistanu 1922. godine. Premda potpuno - i neobino - razoren

356

VLADARI IZ SJENE

u prapovijesno doba, graevine od peene cigle i promiljen plan grada neke istrai
vae upuuju na oitu vezu sa Sumerom. Alford tvrdi da je grad bio naseljen ljudima
koji su se nazivali Harapancima i koji su tovali samo jedno ensko boanstvo, iji
prikaz zapanjujue podsjea na druge slike boice Inane.
Bila to indska boica Inana ili ne, nastavila je svoju potragu za moi, prema
sumerskim tekstovima, na koncu zamijenivi Ninharsag meu glavnim voama
Anunakija. Nala je i ljudskog krianca kojega je iskoristila da izbori novo carstvo.
Taj je ovjek bio Saru-Kin. bolje znan kao Sargon Veliki. Smatran potomkom ljudske
majke i oca Anunakija, Sargon je utemeljio semitsku akadsku dinastiju oko 2200. g.
pr. Kr., koja je na koncu obuhvatila cijelu Mezopotamiju. Prisjetimo se d a je Sargon
tvrdio kako gaje, poput kasnijeg Mojsija, majka stavila u zapeaenu koaru od trstike
i pustila niz rijeku do sigurnog mjesta.
Sargonovi zapisi o njegovim osvajanjima opisuju Inanu kao aktivno prisutnu
na bojitima, ali pripisuju Enlilu odlunost glede razmjera pobjeda i irine teritorija,
napominje Sitchin.
S padom Sargona i akadskoga carstva Marduk/Ra pobjegao je iz progonstva i
pokuao povratiti svoju vlast nad Babilonom. To je dovelo do promjene saveznitava,
jer Enlilove su i Inanine snage stale protiv Marduka i njegova oca Enkija. ak se i
Mardukov sin po imenu Nergal ili Era prikljuio Enlilovim snagama, to je taj sukob
uinilo pravim graanskim ratom.
Plaei se Mardukovih ambicija, Anunaki su nagovorili Anua da dopusti upora
bu sedam monih oruja, koje danas mnogi smatraju taktikim nuklearnim projekti
lima, protiv Marduka/Ra. Sve se to dogodilo neko vrijeme prije 2000. g. pr. Kr.
U tom trenutku u priu ulazi biblijski patrijarh Abraham. Prema Sitchinu,
Abraham je bio daleko od lutajuega Hebreja kao to se danas openito misli. On
tvrdi da pomna analiza raznih tekstova jasno upuuje na to da je Abraham iz Ura
bio visoko pozicionirani Sumeranin. Doavi u Egipat, Abraham i Sara dovedeni su
na faraonov dvor; u Kanaanu je Abraham sklapao sporazume s mjesnim vladarima,
napominje on. To nije slika nomada koji pljaka tuda naselja; to je slika osobe visoka
poloaja vjete u pregovaranju i diplomaciji.
Abraham je zapovijedao i naoruanim postrojbama, kako svjedoi Knjiga postan
ka 14,14-16, gdje stoji da je poveo 318 ljudi da spase njegova neaka Lota i obitelj od
nadirue vojne koalicije pod Mardukovim zapovjednitvom.
Kreui se s oitom namjerom da ponovno zauzmu sinajski kozmodrom, te su
postrojbe sa sjevera bile odbijene prije nego to su stigle do Sinajske gore i prestale
pljakati gradove Sodomu i Gomoru u dolini Sidim na junom rubu Mrtvoga mora
nakon to su porazile kraljeve tih gradova. Upravo su ondje zatoili Lota prije povrat
ka na sjever i onamo se Lot vratio nakon to ga je spasio Abraham.
I upravo je ondje svijet moda prvi put uo nuklearnu eksploziju.
Sitchin pretpostavlja da su zapravo Abraham i njegovi ratnici sprijeili
Mardukove pljakae da stignu do sinajskog postrojenja u El Paranu. Taj mu je pot

357

JIM MARRS

hvat pribavio Melkisedekovu pohvalu i blagoslov, kao i savez s Jahvom, oznaenim

kao Enlil. Alford navodi d a je Abrahamov bog Jahve, izvorno El adaj ili Bog planine,
moda Enlilov sin Iku, poznat i kao Adad. Prema Alfordu, upravo je taj Anunaki
kasnije komunicirao sa svojim odabranim narodom preko radijskoga prijamnika
nazvanog u Bibliji kovegom saveza.
I
Boulay koveg smatra radijskim ureajem i dri d a je znakovito to to se koveg
trebao izraditi prema tono odreenim uputama prije nego to se ploe s deset zapovijedi stave u njega. Ploe su vjerojatno sadravale izvor napajanja nuan za aktiviranje
prijamnika-odailjaa, pie on.
Jedan redak u Starom zavjetu (Brojevi 7,89) moda ak opisuje mjesto gdje je
bio zvunik na tom ureaju: Kad bi Mojsije ulazio u ator sastanka da razgovara
s Njim, sluao bi glas kako mu govori odozgor s Pomirilita to je bilo na Kovegu
svjedoanstva, meu dva kerubina. Tada bi mu govorio.
S obzirom na to da ih Enlilovi bogovi nisu uspjeli zatititi od napada savezni
ke vojske, kraljevi Sodome i Gomore moda su preli na Mardukovu stranu. O kojem
god razlogu bila rije, Enlil i njegovi sinovi Ninurta i Adada godinama su pripremali
napad nuklearnim projektilima radi osvete.
No, iz zahvalnosti zbog Abrahamovih prolih usluga, odluili su ga upozoriti.
Kako je opisano i u Knjizi postanka 18, Jahve je doao k Abrahamu i upozorio ga
da e gradovi biti uniteni zato to su se okrenuli protiv njega. Dokaz da je uni
tenje Sodome i Gomore bilo planirano moe se nai u tom upozorenju skupa s
Abrahamovim pogaanjem s Jahvom, pri emu je smanjio broj pravednika zbog kojih
bi grad mogao biti poteen s 50 na deset.
Dokaz da je znao upozorenje je dvaju anela Lotu u Sodomi premda je izvor
na hebrejska rije mal akhim zapravo oznaivala samo glasnike. Nakon odreenih
tekoa sa susjedima zbog tih posjetitelja, kako je navedeno u Knjizi postanka 19,
12-13, par je rekao Lotu: Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu
iz mjesta izvedi! Jer mi emo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala
tolika te nas Jahve posla da ga unitimo.
Lot je s rodbinom pobjegao u planine prema uputama, ali plamena kataklizma
zahvatila je i njegovu obitelj. Prema Knjizi postanka 19,26, Lotova ena, koja je zao
stala, pretvorila se u stup soli". Sitchin napominje d a je izvorna sumerska rije koju
su hebrejski pisari preveli kao ,,sol znaila i para. Dakle, Lotova je ena isparila od
eksplozije koja je razorila Sodomu i Gomoru. Lota i ostale lanove obitelji moda je
zaklonio vrh brda ili neto slino. Sumerski tekst Erra epos citira jednog od onih koji
su stajali iza unitenja kako se zaklinje: D ue ljudi koji e nestati pretvorit e se u
paru. U nuklearnim bombardiranjima Hiroime i Nagasakija bilo je uobiajeno da
su neke rtve zaklonjene od prvotne eksplozije preivjele dok su nezaklonjeni ljudi
pokraj njih isparili.
U meuvremenu je Abraham, koji je stajao kilometrima daleko u planinama,
pogledao dolje i vidio stup gusta dima kako se die kao iz pei.

358

VLADARI IZ SJENE

Druga posljedica napada moda je pukotina na junom rubu Mrtvoga mora,

zbog ega su bombardirani gradovi preplavljeni slanom vodom te je nastao plitki juni
dio mora ispod poluotoka Lisana.
Ironino, moda je ba Mardukov sin potaknuo nuklearni napad, budui da u
jednom babilonskom tekstu stoji: No, kad je Mardukov sin bio u obalnoj zemlji,
Onaj Od Zla Vjetra [Nergal] spalio je arom nizinu."
Dokazi za nuklearnu narav tog razaranja dolaze iz arheolokih nalaza prema
kojima su okolna naselja iznenada naputena na nekoliko stoljea oko 2040. g. pr. Kr.,
a izvorska voda u blizini Mrtvoga mora jo uvijek sadri tetne razine radioaktivno
sti.
Paralelno s razaranjem Sodome i Gomore, i sinajski je kozmodrom bio predvien
za nuklearno unitenje, po svoj prilici kako bi se sprijeilo da padne u Mardukove
ruke. Druge mete, nezabiljeene i jo neotkrivene, takoer su mogle doivjeti nukle
arne eksplozije.
Prema Sitchinu, Alfordu i drugima, sinajska je eksplozija stvorila neprirodne
biljege na tom poluotoku, to se jo moe vidjeti iz svemira, kao i mnotvo oprenih
stijena na tom podruju.
U istonom Sinaju milijuni pocrnjela kamenja ratrkani su desetinama kilome
tara. To je kamenje bez ikakve sumnje neprirodno, navodi Alford. Fotografije jasno
pokazuju da je kamenje pocrnjelo samo na povrini."
Nuklearni udari uzrokovali su i neoekivane i tragine posljedice. Nastao je
radioaktivni ciklon, koji se kretao prema sjeveroistoku kroz Mezopotamiju, izbrisavi
sav ivot i dokrajivi sumersku civilizaciju.
Konvencionalna povijest tvrdi d a je moni Sumer, koji se iznenada pojavio prije
otprilike 6000 godina, jednostavno jednako iznenadno nestao - progutala su ga nova
carstva, Babilon i Asirija. Sumerski tekstovi kazuju mnogo straniju priu.
U raznim jadikovkama koje je preveo Samuel Kramer, strunjak za stari
Sumer, stoji: Zemlju [Sumer] je zadesila velika nesrea, nepoznata ovjeku; nikad
viena, kojoj nema odupiranja. Velika oluja s neba... Oluja koja razara zemlju... Zao
vjetar, poput bujice... estoka oluja uz vatrenu egu... Danju je zemlji uskraivala
svijetlo sunce, nou zvijezde nisu sjale... Uasnuti ljudi jedva disahu; zgrabio ih zli
vjetar, ne daje im ni jo jedan dan... Usta im puna krvi, glave im plivaju u krvi... lice
je blijedo od Zlog Vjetra. Zbog njega su gradovi opustoeni, domovi opustjee; staje
opustjee, obori se ispraznie... Zbog njega sumerskim rijekama tee gorka voda; na
uzoranim poljima raste korov, na panjacima rastu usahle biljke... Stoga svi bogovi
napustie Uruk; drahu se dalje od njega; sakrie se u planinama, pobjegoe u daleke
ravnice." Ta jedna jedina velika oluja s radioaktivnim padalinama izbrisala je prvu
svjetsku veliku civilizaciju, ostavivi nagomilana trupla stanovnika.
U to se doba prekidaju iscrpne pripovijesti o Sumeru i njegovim bogovima. Proi
e stoljea prije nego to civilizacija i pismo jo jednom procvjetaju u Mezopotamiji,
dok je sjeanje na veliku kataklizmu izblijedjelo u nejasne prie o toj mori.

359

JIM MARRS

Zapravo je ieznula, objanjava Gardner, svijest o tome da su izvorni mezopotamijski zapisi bili zabiljeeni kao povijest. Ta je povijest kasnije preinaena kako
bi stvorila temelj za strane religijske kultove - prvo judaizam i zatim kranstvo.
Izobliena dogma - nova odobrena povijest - toliko se razlikovala od izvornih zapisa
da su stari izvjetaji iz prve ruke oznaeni kao mitologija.
Bio je tu nuklearni Armagedon Anunakija, u kojemu je razorena njihova tisu
ljetna edenska kolonija. Prema jednoj su se teoriji Anunaki, okirani onim to su
prouzroili, povukli u jednu enklavu na Sinaju gdje je veina odluila vratiti se kui,
ostavivi moda samo uvare.
Za ljude se sve to dogodilo u davna vremena, prije vie od 4000 godina. Za
Anunakije, to bi bilo samo malo vie od jedne godine njihova vremena. Neki istrai
vai dre da bi spasilaka misija Anunakija jo mogla biti na putu za Zemlju. Samo
e vrijeme odgovoriti.
Oni koji su preivjeli taj davni holokaust suoili su se s razdobljem zaostajanja i
divljatva. Preostali su se ljudi snalazili i poeli obnavljati svoje civilizacije, to je bio
spor proces bez pomoi njihovih bogova ".
Abraham i njegovi ljudi preselili su se s razorenog podruja na jug, gdje je on
postao otac Izaku u dobi od stotinu godina, zahvaljujui svojim mijeanim genima.
Izakov sin Jakov postao je poznat kao Izrael, to je ime koje se ubrzo poelo primje
njivati na cijeli njegov narod. Neki vjeruju da ime Izrael nije nita doli kombinacija
egipatskih bogova OzirISa, RA te mezopotamijskoga boga ELa.
Nakon to je oko 35 narataja Izraelaca prosljeivalo usmenu predaju o spome
nutim dogaajima, napokon je zapisana na hebrejskom. Ono to se potom dogodilo
je, kako kau, povijest.

360

Osvrt

Valja naglasiti da prethodno stoljee tek poinje grebati povrinu obilja sada dostu
pnih podataka - i arheolokih i onih na ploicama s klinastim pismom - koji podupiru
tu nevjerojatnu priu, zajedno s njezinim dalekosenim implikacijama. A nijedan autor
ili istraiva koji prouava tu temu ne smatra da posjeduje sve injenice.
Moda je dr. Horn govorio u ime veine kada je napisao: Raistimo jo jednom
kako ne smatramo da su drevne sumerske i druge mezopotamijske prie bezuvjetno
istinite. Te prie koje su stigle do nas'kroz tisue godina usmene predaje i zapisiva
nja jam ano su poneto iskrivljene - vjerojatno su ih u nekim sluajevima namjerno
iskrivili Anunaki. No, mislim da su te drevne prie najblie istini..."
Takoer valja shvatiti da je cijela ova pria iscrpno ispripovijedana, u ovom ili
onom obliku, u sumerskim tekstovima otkrivenim tek u posljednjih 150 godina, a svi
prethode Bibliji barem dva tisuljea.
Razmislite samo kako e sadanji dogaaji zvuati za nekih 2000 godina - naj
znaajnija drava na Zemlji bombardira neke od najmanjih i najslabijih bez jasna
razloga, ljudi skapavaju od gladi u nekim dijelovima svijeta dok su u drugim poljo
privrednici plaeni da ne sade usjeve, tehnofili sjede kod kue i igraju elektronski golf
radije nego pravi, a policijskim je snagama nareeno da uhiuju ljude samo zato to
ele konzumirati jednu psihoaktivnu biljku. Ljudi budunosti takoer e se vjerojatno
svemu tome nasmijati kao fantastinim mitovima.
Meutim, tragai za istinom ne mogu se smijati prikazima sumerskih izvjesti
telja koji su se pokazali tako tonima u veini sluajeva. Jednako tako brojni dokazi
zavjerenike kontrole u vladi, biznisu i medijima ne mogu se ignorirati.
Nevjerojatno je to to danas imamo toliko informacija. Sitchin se divi nebroje
nim neopjevanim osobama koje su, namjerno ili nehotice, tako dobro sauvale staro
znanje. Imajui na umu da su ti drevni tekstovi stigli do nas kroz vrijeme koje se
rauna u tisuljeima, ovjek se mora diviti drevnim pisarima koji su biljeili, pre
pisivali i prevodili najstarije tekstove - vrlo esto, vjerojatno, ne znajui tono to je
ovaj ili onaj izraz ili tehniki termin izvorno znaio, ali uvijek se tvrdoglavo drei
tradicija koje su zahtijevale krajnje pomno i precizno prenoenje kopiranih tekstova",
zahvaljuje on.

361

JIM MARRS

Takoer je ukazao na unutarnju dosljednost njihovih prikaza rekavi: Tvrdnju

da su prvi koji su osnovali naselja na Zemlji bili astronauti s drugoga planeta Sumerani
nisu olako iznosili. Iz teksta u tekst, kad god se spominje polazna toka, uvijek stoji
sljedee: 432 000 godina prije Potopa D IN .G IR - Pravednici iz letjelica - stigli su
na zemlju sa svojega planeta.
Koliko god se te ideje nekima inile neobine, mnogi ljudi danas vjeruju da
e u bliskoj budunosti ova verzija povijesti postati i popularna i proirena te da e
se naposljetku analizirati i poduavati u kolama, na sveuilitima i u znanstvenim
centrima. Pomaci u astronomiji, antropologiji, arheologiji i egiptologiji ve poinju
podupirati teze Sitchina i drugih.
N ita od toga ne mora poricati postojanje univerzalne stvaralake sile - Boga apsolutnog Jedinstva cjelokupne energije i materije. Danas ljudi koji su kontaktirali s
NLO-im a, ili su ih isti oteli, slono govore da ak i izvanzemaljci s kojima su imali
iskustva tvrde da su svjesni Vrhovnog bia.
Znanje o tom jedinom Bogu, koji je sigurno stvorio i stvoritelje Anunakije, uz
svijest o tome da ivot nema samo materijalnu razinu postojanja, potajno je odrava
no unutar svih tajnih drutava. Cijela ova tema nesumnjivo ima metafiziku - duhov
nu - stranu, ali to nije tema ovog rada.
Sumersko tumaenje stvaranja i ovjekova podrijetla krajnje je zanimljivo.
Nije samo unutarnje dosljedno, nego i poduprto dokazima diljem svijeta. Isto
tako, nudi uvjerljiva objanjenja nekih od najzagonetnijih anomalija i misterija na
Zemlji. Jednostavno ima vie smisla nego mnogi dosezi racionalizacije dosadanje
znanosti.
Ideja o drevnim naprednim civilizacijama zapravo nije nova. Godine 1882., u
doba neznanja i posvemanjeg nevjerovanja u izvanzemaljske stvari, uenjak Ignatius
Donnelly napisao je u knjizi Atlantida: pretpotopni svijet (Atlantis: The Antediluvian
World) da su bogovi i boice drevnih mitologija zapravo bili kraljevi i kraljice
Atlantide, pretpotopne visoko razvijene civilizacije od koje su potekla sva kasnija
ljudska drutva.
Frederick Soddy, britanski dobitnik Nobelove nagrade za kemiju koji je uveo
izotope kao odrednicu geoloke starosti, napisao je 1909. godine: .Vjerujem da je u
prolosti bilo civilizacija upoznatih s atomskom energijom i da su zbog njezine zlouporabe bile potpuno unitene.
vicarski autor Erich von Daniken, premda uz otre kritike konvencionalnih
znanstvenika i teologa, pisao je od 1970. godine strahovito popularne knjige o izvan
zemaljskim posjetiteljima ili drevnim astronautima. Kasnija arheoloka i antropoloka
otkria samo su potkrijepila von Danikenove teorije. Jo je 1998. godine napisao:
Kad je divovski izvanzemaljski matini brod uao u na Sunev sustav, izvanzemaljci
s njega... otkrili su obilje svih oblika ivota, meu kojima su bili i nai primitivni
preci... Stoga su uzeli jedno od tih stvorenja i genetiki ga izmijenili - to danas vie
nije nezamisliva ideja.

362

VLADARI IZ SJENE

Neki autori, poput Charlesa Forta, Williama Bramelyja, Davida lekea i R. A.

Boulayja, vide ovjeanstvo kao tek neto vie od krda ivotinja pod kontrolom izvan
zemaljskih gospodara.
ini se da su ljudska bia robovska rasa koja ami na jednom izoliranom plane
tu u jednoj maloj galaksiji, zakljuuje Bramley 1989. godine. Kao takva, ljudska je
rasa neko bila izvor radne snage za jednu izvanzemaljsku civilizaciju te i danas osta
je njezinim vlasnitvom. Kako bi zadrala nadzor nad svojim vlasnitvom i odrala
Zemlju kao neki oblik zatvora, ta je druga civilizacija (Straari ) izazvala beskrajan
sukob izmeu ljudskih bia, potaknula duhovnu propast ljudi i uspostavila na Zemlji
uvjete neprekidnih fizikih patnji. Ta situacija traje tisuama godina te se nastavlja i
danas.
Ukratko, pie Icke 1999. godine, rasa meusobno krianih ['kraljevskih kri
anaca reptila i ljudi] loza... bila je koncentrirana na Bliskom istoku u starom svijetu,
a kroz tisue godina koje su otada prole, proirila je svoju mo na cijeli svijet... stvarajui institucije poput religije kako bi intelektualno i emocionalno utamniila mase i
nagnala u rat jedne protiv drugih."
Boulay smatra: Od ovjeka se tisuljeima zahtijeva da porekne istinu o svom
podrijetlu, a kao palijativ razvili smo prikladan oblik amnezije. Prihvatili smo tuma
enje povijesti koje propagiraju neunitivo sveenstvo i akademska zajednica."
Novinar Charles Fort zakljuio je 1941. godine: Mislim da smo mi imovina.
elim rei da pripadamo neemu: da je neko davno ovaj planet bio niija zemlja, da
su drugi svjetovi istraivali i kolonizirali ovaj i da su se meusobno borili za vlasnitvo
te da je sad u neijem posjedu...
Alan F Alford mozgao je o tome kako bi stari bogovi mogli pokuavati danas
odravati kontrolu. Bilo tko bi se mogao pojaviti tvrdei da je Isus ili Jahve, pie
on. No, s druge strane, ne bi bilo mnogo koristi od toga da se bogovi izravno obrate
masama. Vijesti o njihovu povratku proirila bi se na temelju povjerljivosti, bile bi
dostupne samo nekolicini svjetskih elnika. inilo bi se kao da se ivot normalno
nastavlja, ali s novim politikim ciljem. Mogli bismo otkriti njihovu prisutnost u neo
bjanjivim dogaajima, promjenama vladine politike ili ratnim akcijama koje uope
nemaju smisla i moda u poveanju Vladine tajnovitosti.
Drugi autori, poput Masonsa Halla i Mackeyja, zajedno s krankom Nestom
Webster, takoer prate trag tajnoga znanja natrag do Mezopotamije, ali podjelu izme
u ljudi i neljudi vide kao metafiziku borbu izmeu svjetla i tame.
Godine 1920. Websterova je upitala: Kako se moe ignorirati djelovanje
Okultne Sile u svijetu? Pojedinci, sekte ili rase, raspaljeni eljom za svjetskom pre
vlau, dali su borbene snage za razaranje, ali iza njih su prave sile tame u vjenom
sukobu sa silama svjetla.
Mackey tvrdi da se drevno znanje sastojalo od dviju velikih religijskih istina jedinstvenosti Boga i besmrtnosti due. Napominje da stari masonski statuti prate
trag tog skrivenog znanja ili znanosti, kako se uvijek nazivalo, od [pretpotopnog

363

JIM MARRS

Noina oca] Lameka preko [legendarnoga sumerskog voe] Nimroda, koji je uteme
ljio ili izumio zidarski zanat prilikom izgradnje babilonskog tornja, pa preko [grkog
matematiara] Euklida, koji ga je utvrdio u Egiptu, odakle su ga Izraelci prenijeli u
Judeju, a tamo su ga opet utvrdili David i Salomon prilikom izgradnje Hrama... donijeto je u Francusku... Iz Francuske je prenijeto u Englesku...
Hali tvrdi da se to znanje moe iskoristiti da se prijee linija koja razdvaja isti
nito od lanoga, duhovno od materijalnoga, vjeno od privremenoga . On navodi da
su drevno znanje prvim ljudima dali njihov praoci, zmijski kraljevi, koji su vladali
Zemljom. Upravo su ti zmijski kraljevi osnovali misterijske kole... i druge oblike
drevnog okultizma.
Upravo tom strahovitom i prastarom moi upuena je elita - kojoj se moe ui u
trag i preko krvnog podrijetla i filozofije - nastojala uzurpirati i kontrolirati praktiki
svaki veliki pokret za potpuni razvoj ljudskog potencijala, jo odavno prije kranstva
pa sve do new agea. S obzirom na to da je jasno pokazano kako se to znanje - ili svjeto
nazor - i dalje vrsto zadrava unutar najuega kruga posveenih u tajnim drutvima,
ini se da postoje tri mogunosti: malobrojna posveena elita i dalje gomila bogatstvo
i mo u nadi da e stupiti u dodir s naim drevnim stvoriteljima (izvanzemaljskom
inteligencijom); ili je ve ostvarila taj kontakt te je voena i kontrolirana; ili njezini
pripadnici jesu ti drevni stvoritelji, Anunaki, zmijski kraljevi.
Ako je sumerska verzija nae povijesti tona, onda su Anunaki moda jo ovdje,
pod raznim krinkama koje se temelje na naprednoj tehnologiji. Na kraju krajeva,
dok se razaranje Sodome i Gomore za nas dogodilo prije vie od 4000 godina, za
Anunakije bi to bilo malo vie od jedne godine.
Kakva god bila istina, moramo se uvati voa koji pokuavaju - bilo silom, mani
puliranjem ili obmanom - usmjeriti cijele populacije u pravcu kojim ne ele ii i od
kojega moda uope nema koristi.
Moramo priznati da iako mnogi voe nisu na vlasti, moda kontroliraju nae
ivote mnogo vie nego bilo koji sitni birokrati zbog neumjerene moi koju imaju nad
onim to vidimo i ujemo.
U prolosti su se ratovi i religija uspjeno koristili kao kontrolni mehanizmi.
Danas, s nuklearnim orujem koje masovne ratove ini nezamislivima te organizira
nom religijom u opadanju, ekonomija - mo novca - postala je izabranom metodom
kojom najua elita tajnih drutava kontrolira mase.
Loa je vijest da je veina iznesenog u ovoj knjizi tona. Dobra je vijest da itate
ovo, to znai da stoljetna urota radi kontrole ljudske sudbine jo nije postigla potpun
uspjeh premda su znaci upozorenja posvuda. Iz perspektive 1948., George Orwell
opisao je sliku budunosti kao izmu koja gazi ljudsko lice - zauvijek . Hoe li to
biti naa budunost?
Dok ulazimo u tree tisuljee, nove zamisli, nove ideje i novo znanje kao da nas
guraju naprijed sve brim tempom. Vidimo da se na svjetonazor i nain razmiljanja
neprekidno razvijaju u nove obrasce shvaanja u ovom oito neobinom dobu.

364

VLADARI IZ SJENE

U samo nekoliko poetnih mjeseci 1999. godine, televizijskoj su publici prikaza

ne razne emisije posveene Vladinim zavjerama, NLO-im a, kontaktu s izvanzemaljcima, novim prostorijama i tunelima otkrivenim unutar velike piramide i nedvojbene
mogunosti postojanja prapovijesne visoko razvijene civilizacije na Zemlji, uz obea
nje novih otkria.
Mnogi od nas skreu pogled, nadajui se da se nee morati baviti prosvjetljujuim pitanjima koje novo znanje donosi. Izbjegavamo televizijske emisije i knjige koje
mogu poremetiti na tradicionalni nain razmiljanja.
Ali, to je uzaludno. ujemo o tome u uredskim razgovorima, radijskim emi
sijama, pa ak i povremeno u kratkim odlomcima u glavnim medijima. Rasprave o
temama koje su neko bile zabranjene sad su uobiajene.
Dakle, to valja initi u ovom dobu duhovne bijede usred materijalnog obilja?
Znanje je doista mo. Vrijeme ja da se oni koji ude za istinskom slobodom
potrude - da se odupru silama koje ele prevlast putem straha i nesloge.
To ne mora ukljuivati nasilje. To se moe initi na skromne, jednostavne nai
ne, primjerice da ne kupite novi sportski terenac, prereete sve kreditne kartice osim
jedne, ne odluite se za drugu hipoteku, umjesto da pogledate seriju na televiziji
proitate neku dobru knjigu, postavljate pitanja i otvoreno govorite u crkvi ili sinago
gi, prisustvujete sastancima kolske uprave ili gradskoga vijea, glasate za kandidata
s najmanje novca, uite o Pokretu za potpuno informiranu porotu i angairate se
kad vas pozovu - openito, da preuzmete odgovornost za vlastite postupke. Unato
sveprisutnom oglaavanju lota - legaliziranoga dravnog kockanja - sve se plaa.
O dustajanje od pojedinane moi u zamjenu za komfor i sigurnost dokazano vodi
samo do tiranije.
Vrijeme je za istinu - o naoj prolosti i sadanjosti, o tome tko doista vlada i o
tome to se ini ovom planetu u ime napretka i profita. Volite svoju zemlju toliko da
ete gledati iza ovinizma i dnevnih parola kako biste u cijelosti vidjeli zastraujuu
izopaenost i korumpiranost unutar dravne vlasti i oligarhije. Ta istina mora biti
dostupna svima, ne samo elitistikim manipulatorima iz tajnih drutava.
Vrijeme tajnovitosti je pri kraju. Ne ekajte medije pod kontrolom korporacija da
vam prue informacije i objanjenja. itajte i sluajte sve to vam je dostupno i traite
izvore alternativnih informacija - na internetu, u dokumentarnim filmovima, u sta
rim knjinicama i nekonvencionalnim knjiarama. itajte i gledajte ono to inae ne
biste. Potom u miru razmislite. Sluite se tim superraunalom pod imenom mozak",
koje vam je dao Bog. to je moda jo vanije, osjetite to je ispravno u svom srcu,
svojoj dui, svojoj najdubljoj nutrini.
I
sjetite se da ostaje jedna posljednja velika tajna. Ona je u rukama iroke javno
sti. A to je da nas ima vie nego njih. I svakodnevno stjeemo znanje.
To znanje dolazi iz inicijativa pojedinaca, ne iz Vladinih odbora ili od takozvanih
strunjaka. Ako tko doista eli biti slobodan, najprije mora tragati za istinom, bez
pomoi plaenih strunjaka, akademskih snobova, medijskih uenjaka, sveenika.

365

JIM MARRS

gurua ili dravnih voda - svi oni forsiraju vlastite ciljeve.

Pravi inovatori poput Thomasa Edisona, Alexandera Grahama Bella ili Bili
Gatesa nisu prilagodavali svoje razmiljanje konvencionalnom znanju. Poput tih
ljudi, i mnogih drugih nalik njima, svaki pojedinac stvara vlastitu sudbinu. Mi smo
kreativna bia i elimo si stvoriti najbolji mogui svijet. No, to je nemogue kad se
stvaralaki proces temelji na nepotpunim i netonim informacijama ija je namjena
usaditi strah i razdor.
Danas vie nego ikad dosad ima ljudi koji iskreno ele mir i bratsku ljubav. Na
alost, oni koji se bore za mo i kontrolu obino ih steknu. I ele ih zadrati. Ali,
vrijeme gole sile je prolo. Danas mogu nadzirati est milijardi pripadnika ljudske
zajednice samo obmanom i tajnovitou.
Kad otkrijete istinu u svojemu srcu, ta se istina mora podijeliti, kao da se podie
zavjesa s tajnovitosti koja pridonosi neznanju, strahu i zbunjenosti naega doba i
stvara nov duh ljudske snoljivosti i zajednitva.
Kao to stoji u Evanelju po Ivanu 8,32: ...upoznat ete istinu, a istina e vas
osloboditi.

366

fflijrjezprgi

JIM

MARRS

VLADARI
IZ SJENE
Kakva je veza izmeu Velikih piramida,
templara, slobodnih zidara, Trilateralne
komisije te Francuske i Ruske revolucije?
Koji ljudi i koje skrivene sile stoje u pozadini
velikih svjetskih dogaaja i revolucija te
oblikuju pravi tijek povijesti?

Vladarima iz sjene Jim Marrs, nagraivan novinar i autor

nekoliko svjetskih bestselera (meu kojima su Alien Agenda,
Crossfire: The Plot That Killed Kennedy i dr.), pronicljivo istrauje
najbolje uvane tajne svijeta, pratei povijest tajnih drutava
(masoni, rozenkrojceri, iluminati itd.) i mo koju su zadrala od
vremena drevnih civilizacija pa sve do dananjih dana.
U

Pritom M arrs iznosi na vidjelo kako i danas ta tajna drutva,

pod okriljem razliitih organizacija poput amerikog Vijea za
inozemne odnose, Trilateralne komisije, Bilderberke skupine
pa ak i CIA-e, tajno poinju i zavravaju ratove, potpisuju
mirovne sporazume, odravaju klasne razlike te manipuliraju
tritem dionica i kamatnim stopama, a kontroliraju ak i
protok informacija masovnim sredstvima priopavanja...
Ukratko, Marrsova knjiga predstavlja zadivljujuu sintezu
povijesnih injenica, od kojih su mnoge dugo bile skrivene
od javnosti, te otkriva ljude i organizacije koji vladaju naim
ivotima i oblikuju nau svakidanjicu...