Professional Documents
Culture Documents
-2-
Revt 249/14-2
-3-
Revt 249/14-2
-4-
Revt 249/14-2
-5-
Revt 249/14-2
-6-
Revt 249/14-2
estotuena O. b. H. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu
pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku estotuene O. b. H. d.d. o promjeni stope ugovorene
kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
estotuena O. b. H. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima;
7. Utvruje se da je sedmotuena S. G.-S. b. d.d. u razdoblju od 01.10.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac nije potroae u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih
ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg
Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.10.2004. godine do
06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.
godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa
te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i
prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne
i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom sedmotuene S. G.S. b. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja
ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai
nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku sedmotuene S. G.-S. b. d.d. o promjeni stope ugovorene
kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima;
8. Utvruje se da je osmotuena S. d.d. u razdoblju od 01.06.2004 godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
-7-
Revt 249/14-2
-8-
Revt 249/14-2
-9-
Revt 249/14-2
- 10 -
Revt 249/14-2
j e:
- 11 -
Revt 249/14-2
- 12 -
Revt 249/14-2
Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba parninog postupka iz
l. 354. st. 2. t. 6. i 11. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 223. Zakona o parninom postupku te
zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o
parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim
pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije 5.tuenika preinaiti pobijanu
drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz
naknadu mu parninih trokova, podredno ukinuti obje niestupanjske presude u dijelu kojim
je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno odluivanje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 6.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., l. 186., l.
196. i l. 375. st. 1. Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog
prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da
odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za
osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno
je uvaavanjem revizije 6.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u
cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova, podredno
ukinuti niestupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u
odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno
odluivanje.
Protiv drugostupanjske odluke kojom je djelomino potvrena prvostupanjska presuda
u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 7.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 2., 109. i 186.
Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i
reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o
odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene
primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije
7.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog
zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova.
Tuitelj nije odgovorio na revizije tuenika.
1., 6., 7. i 8. tuenici su odgovorili na reviziju tuitelja predloivi njezino odbijanje
kao neosnovane, dok 2., 3., 4. i 5.tuenici nisu odgovorili na reviziju tuitelja.
Revizija tuitelja nije osnovana.
Revizije 1.-7. tuenika nisu osnovane.
Doputenost revizije:
- 13 -
Revt 249/14-2
- 14 -
Revt 249/14-2
Prema odredbi l. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud e presudom odbiti albu i
potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom e preinaiti prvostupanjsku presudu
ako prema stanju spisa nae: 1) da bitne injenice meu strankama nisu sporne ili 2) da ih je
mogue utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o
tome je li prvostupanjski sud prigodom donoenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave,
odnosno izvedene dokaze.
Prema odredbi st. 2. tog l. ZPP prigodom donoenja odluke iz st. 1. drugostupanjski
sud je ovlaten uzeti u obzir i injenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo
nepravilan zakljuak na temelju drugih injenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.
Prema odredbi st. 3. tog l. ZPP u sluaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donoenje
presude iz st. 1. tog l. ZPP, drugostupanjski sud moe je donijeti i ako nae da postoji bitna
povreda odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
Drugostupanjski sud je upravo postupajui u skladu sa prethodno citiranom odredbom
l. 373.a ZPP, a nakon to je naao da je bitne injenice relevantne za odluku u ovom sporu
mogue utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu te dokaza izvedenih tijekom
postupka, neovisno o tome to ih je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom donoenja svoje
odluke, djelomino preinaio prvostupanjsku presudu odbijanjem dijela tubenog zahtjeva
tuitelja u odnosu na 1.-7. tuenike te u cijelosti odbijanjem tubenog zahtjeva u odnosu na
8.tuenika. Kako je dakle takva odluka drugostupanjskog suda upravo rezultat njegovog
zakonskog ovlatenja iz odredbe l. 373.a ZPP, ovakvi revizijski navodi tuitelja a kojim se u
tom pravcu pokuava osporiti pravilnosti pobijane presude ukazuju se bespredmetnim.
Osporavajui zakonitost pobijane odluke tuitelj se izmeu ostalog pozvao i na
revizijski razlog bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 6. ZPP, pri
emu osim paualnog pozivanja na taj razlog, odreeno ne ukazuje u emu bi se sastojala ta
povreda, zbog ega ovaj sud ocjenjuje da nema potrebe ni osvrtati se na takav neobrazloeni
navod.
Neosnovano se u reviziji tuitelja prigovora da u pobijanom odbijajuem dijelu, kako
u odnosu na 1.-7. tuenike a posebno u odnosu na 8.tuenika, drugostupanjska presuda nema
razloga o odlunim injenicama, a ime da je poinjena bitna povreda odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naprotiv pobijana presuda u tom dijelu sadri jasne i
razumljive razloge, a koji razlozi meusobno ne proturjee, te se i u tom dijelu pravilnost
pobijane presude moe ispitati, a o emu e u nastavku obrazloenja ove presude biti rijei, a
vezano za pitanje pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.
Odluujui o albi tuenika protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je
polazei od tubenog zahtjeva kako ga je tuitelja konano postavio u ovom sporu
upravljenom na zatitu kolektivnih interesa potroaa, pobijanim drugostupanjskim rjeenjem
ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu izreke a kojim je odlueno izvan granica postavljenog
tubenog zahtjeva. Pri tome se drugostupanjski sud pravilno rukovodio odredbom l. 2. st. 1.
ZPP a kojom je propisano da u parninom postupku sud odluuje u granicama postavljenog
tubenog zahtjeva, to je meutim prvostupanjski sud zanemario a kada je odluujui u ovom
postupku presudio izvan granica postavljenog tubenog zahtjeva. Zato se ovakvo postupanje
- 15 -
Revt 249/14-2
- 16 -
Revt 249/14-2
O valutnoj klauzuli:
Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa koju tuitelj zahtjeva u
smislu odredbi Zakona o zatiti potroaa smatrajui da su odredbe iz ugovora o kreditu koje
su tuene banke sklapale sa potroaima u utuenim razdobljima, a kojim odredbama je bio
ugovoren vicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, sadrajno bile nepotene ugovorne odredbe o kojima se nije
pojedinano pregovaralo, ime da su povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa.
Prvostupanjski sud prihvatio je takav tubeni zahtjev tuitelja izrazivi pravno
shvaanje da ugovorne odredbe kojima su tuene banke glavnice iz ugovora o kreditu
sklapanih sa potroaima vezale uz teaj vicarskog franka, te uz to u tim ugovorima
ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva, u
skladu sa jednostranim odlukama tuenika, su nepotene odredbe kojima su povrijeeni
kolektivni interesi i prava potroaa, a posljedica ega je nitetnost takvih ugovornih odredbi.
Drugostupanjski sud je odluujui o abama stranaka, djelomino preinaio
prvostupanjsku presudu te odbio tubeni zahtjev tuitelja u dijelu kojim je ugovaranje
vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica ocijenjeno povredom kolektivnih
interesa i prava potroaa. Pri tome taj sud izraava pravno shvaanje kako su ugovorne
odredbe u ugovorima o kreditu a kojima je glavnica bila vezana uz teaj vicarskog franka, a
koje ugovore su tuene banke sklapale u spornim razdobljima sa klijentima - potroaima,
bile jasne, razumljive i uoljive i kao takve da se su bile izuzete od ispitivanja njihove
potenosti, sve u smislu odredbe l. 85. Zakona o zatiti potroaa/03 odnosno l. 99. Zakona
o zatiti potroaa/09.
Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja tuitelj u reviziji i dalje ustraje u
tvrdnjama kako ugovorne odredbe a kojima su glavnice u ugovorima o kreditima sklapanim
kod tuenih banaka u utuenim razdobljima bile vezane uz teaj vicarskog franka,
potroaima nisu bile jasne niti razumljive, jer da su oni bili nedovoljno informirani o znaaju
i posljedicama sklapanja ugovora o kreditu sa tako ugovorenom valutnom klauzulom, a niti da
su ih o tome u postupku pregovaranja, prije sklapanja ugovora o kreditu, slubenici tuenih
banaka na valjan nain upozorili, u emu vidi nepoteno postupanje tuenika.
Sporno razdoblje unutar kojeg su sklapani ugovori o kreditu od strane tuenih banaka
uz ugovaranje vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica, okvirno je ono od 1.
sijenja 2004. do 31. prosinca 2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci).
U tom razdoblju i ba do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakona o zatiti potroaa
(NN 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. bio je na snazi novi Zakona o zatiti
potroaa (NN 79/07), izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
zatiti potroaa (NN 79/09) - koji je stupio na snagu 16. srpnja 2009. (dalje: ZZP).
Odredbama l. 81.-88. ZZP/03 bilo je ureeno pitanje nepotenih odredbi u
potroakim ugovorima, odnosno kasnije odredbama l. 96.-102. ZZP.
- 17 -
Revt 249/14-2
- 18 -
Revt 249/14-2
- 19 -
Revt 249/14-2
- 20 -
Revt 249/14-2
na bankarski i cijeli financijski, a potom i realni sektor), te se nastavila 2008. i 2009. velikom
dunikom krizom a koja je dramatine razmjere dosegla 2010.
Takvu krizu tuene banke izvjesno nisu mogle predvidjeti niti s njom raunati u
spornom razdoblju, a niti u razdoblju 2004.-2008. na temelju tih, tada nepoznatih okolnosti,
ciljano kreirati kreditnu politiku negativno usmjerenu prema potroaima, a kako to tuitelj
sugerira.
U utuenom razdoblju a kada su tuene banke sklapale ugovore o kreditu sa valutnom
klauzulom u vicarskim francima je teaj te valute u odnosu na kunu bio relativno stabilan i
imao sline trendove kretanja kao i to je bilo sa teajem EUR-a odnosno US dolara u odnosu
na kunu. Tako prema podacima Hrvatske narodne banke o kretanju teaja kune u odnosu na
pojedine strane valute u razdoblju 2004.- 2008. je razvidno:
da je tijekom 2004.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,913620 u sijenju, do 4,791358 u
kolovozu, te 4,919042 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,693386 u sijenju, do 7,369198 u kolovozu, te
7,547836 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 6,096698 u sijenju, do 6,048856 u kolovozu, te
5,637421 u prosincu;
da je tijekom 2005.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,891357 u sijenju, do 4,731222 u
kolovozu, te 4,775699 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,561546 u sijenju, do 7,347799 u kolovozu, te
7,390093 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 5,747653 u sijenju, do 5,982856 u kolovozu, te
6,232461 u prosincu;
da je tijekom 2006.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,761345 u sijenju, do 4,614575 u
kolovozu, te 4,608204 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,378070 u sijenju, do 7,276358 u kolovozu, te
7,355022 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 6,099054 u sijenju, do 5,679723 u kolovozu, te
5,565730 u prosincu;
da je tijekom 2007.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,562119 u sijenju, do 4,464012 u
kolovozu, te 4,410997 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,367082 u sijenju. do 7,311674 u kolovozu, te
7,315282 u prosincu;
- 21 -
Revt 249/14-2
- 22 -
Revt 249/14-2
Pri tome treba imati na umu i to da u tom razdoblju potroaima nije bilo
onemogueno sklapanje ugovora o kreditu i u kunama, odnosno uz valutnu klauzulu vezanu
uz drugu inozemnu valutu, npr. EUR, no oni su se slobodnom voljom opredijelili upravo za
ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u vicarskim francima, to je bio odraz njihove
slobodne volje i odabira u konkretnim okolnostima, a za to pak nije bilo nikakvih zakonskih
zapreka.
Ulogu i znaaj Hrvatske narodne banke, odnosno njezine navodne propuste u
kontroliranju poslovanja tuenih banaka u spornom razdoblju, nema potrebe ocjenjivati, a
kada ta banka nije stranka u ovom postupku. Ba zato ukazivanje tuitelja u dopuni revizije na
brouru Austrijske nacionalne banke od 31. sijenja 2006. kojom je ta banka navodno
upozoravala austrijske potroae na rizinost sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom
klauzulom u vicarskim francima nije od znaaja za ovaj spor, posebno to se faktino radi o
dostavljanju novih dokaza u revizijskom stupnju postupka, a to u svakom sluaju nije
doputeno.
Pokuavajui dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude glede razumljivosti a time
doputenosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu kojima je u spornom razdoblju
ugovorena valutna klauzula vezana uz teaj vicarskog franka, tuitelj se poziva na pravno
shvaanje Suda Europske unije izraeno u presudi C-26/13 a koja da se referira na primjenu
Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., kao i na presudu Vrhovnog suda Austrije br.
80b66/12 te presudu Kurie GPJ 2/2014 a u kojima da je u odnosu na pitanje ugovorene
valutne klauzule u ugovorima o kreditu izraeno pravno shvaanje suprotno onom zauzetom u
pobijanoj presudi.
Prije uputanja u odgovor na ove revizijske navode ovaj sud smatra potrebnim naelno
navesti slijedee:
Ovaj postupak radi zatite kolektivnih interesa potroaa vezano za odredbe iz
ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz primjenu valutne klauzule
u vicarskim francima u razdoblju 2004.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci), odnosno
vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz
ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u razdoblju 2003.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj
banci), pokrenut je tubom podnesenom 4. travnja 2012.
Republika Hrvatska postala je punopravnom lanicom Europske unije 1. srpnja 2013.
od kada pravo Europske unije ini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati,
dapae to pravo je nadreeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske
unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u podruju primjene prava Europske
unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republika Hrvatske u Europsku uniju.
Pitanje zatite kolektivnih interesa potroaa jest u podruju primjene prava Europske
unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijea 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim
odredbama u potroakim ugovorima koje se protive naelu savjesnosti i potenja
(nepotenim odredbama) - dalje: Direktiva 93/13 EEZ, a ije odredbe su implementirane u
nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti potroaa (NN
78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.
- 23 -
Revt 249/14-2
Meutim na pravne odnose i sporove proizale iz njih a koji su nastali prije ulaska
Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo
Europske unije, postoji meutim obveza hrvatskih sudova da tumae nacionalno pravo u duhu
prava Europske unije i sveope njezine pravne steevine (to ukljuuje uz ostalo i praksu
Suda Europske unije), na to se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazumom o
stabilizaciji i pridruivanju, a koji je bio u primjeni od 2005.
Dakle na konkretni predmet spora a obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i
razdoblje u odnosu na koje se trai zatita kolektivnih interesa potroaa, ima se primjenjivati
nacionalni propis, uz njegovo tumaenje u duhu prava Europske unije.
Ve prethodno je, u razmatranju revizijskih navoda tuitelja, prihvaajui razlog iz
pobijane presude, ovaj sud ocijenio da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz
vicarski franak u ugovorima o kreditu, a koje ugovore su sklapale tuene banke u spornom
razdoblju, su bile ne samo uoljive i jasne ve i razumljive, poto je na temelju istih
potroaima bilo potpuno jasno da e se tijekom trajanja kredita iznos glavnice obraunavati
primjenom teaja vicarskog franka u odnosu na kunu, a zbog ega te ugovorne odredbe i ne
podlijeu testu potenosti, sve u skladu sa odredbom l. 84. ZZP/03 odnosno odredbom l. 99.
ZZP.
Takvo zakonsko rjeenje kao doputeno predvieno je i odredbom l. 4. st. 2.
Direktive 93/13 EEZ, a prema kojoj ugovorne odredbe ako su jasno i razumljivo sastavljene
ne podlijeu ocjeni potenosti, a od ega je i polazio Sud Europske unije u obrazlaganju
razloga svog stajalita izraenog u presudi C-26/13. Oito je dakle da je primjena i tumaenje
odredbe l. 84. ZZP/03 odnosno odredbe l. 99. ZZP a kako je to uinjeno od strane
drugostupanjskog suda je u skladu sa onim Suda Europske unije.
Inae, presudu C-26/13 od 30. travnja 2014. Sud Europske unije donio je odluujui o
zahtjevu za prethodno odluivanje (preliminary ruling procedure) upuenog od strane
Kurije - maarskog suda u predmetu GPJ 2/2014 u smislu odredbe l. 267. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije. Spor pred maarskim sudom voen je vezano za pitanje
doputenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanih uz vicarski franak sadranih u ugovoru o
kreditu, a na temelju kojih je su banke iznos odobrene glavnice kredita obraunavale i
isplaivale potroau na temelju kupovnog teaja vicarskog franaka, dok su obraun
otplatnih obroka kredita vrile na temelju prodajnog teaja vicarskog franaka, dakle bitno
razliitih teaja, svaljujui teajnu razliku na teret potroaa.
Iz navedenog je jasno da injenini supstrat opisanog maarskog i ovog predmeta nije
istovjetan, te se meusobno i ne mogu usporeivati niti dovoditi u vezu.
Isto je sa presudom Vrhovnog suda Austrije br. 80b66/12 a u kojem su sporne bile
ugovorne odredbe kojima je kreditna obveza ugovorena uz valutnu klauzulu u vicarskim
francima zamijenjena valutnom klauzulom u japanski Jen., pa ni ova pravna situacija nije
istovjetna ovoj u spisu predmeta, a time nema ni znaaj za odluku u ovom sporu, a koji joj
tuitelj pokuava pripisati.
- 24 -
Revt 249/14-2
- 25 -
Revt 249/14-2
- 26 -
Revt 249/14-2
- 27 -
Revt 249/14-2
- 28 -
Revt 249/14-2
sud odluujui o trokovima ovog postupka, a polazei od utvrene vrijednost predmeta spora
u iznosu 3,000.000,00 kuna, u odnosu na svakog od osam tuenika kao vrijednost predmeta
spora utvrdio u iznosu 375.000,00 kuna, te obzirom na djelomini uspjeh/neuspjeh tuitelja
odnosno 1.-7.tuenih banaka u ovom u sporu, te uspjeh 8.tuene banke u ovom sporu, odluio
o parninim trokovima sve na temelju odredbe l. 154. st. 1. i 2. ZPP.
Na revizije tuenika 1.-7.
O procesno-pravnim prigovorima:
Osporavajui zakonitost drugostupanjske u presude u dijelu kojim je u odnosu na njih
prihvaen tubeni zahtjev, 1.-7.tuene banke u svojim revizijama kao revizijske razloge
navode brojne bitne povrede odredaba parninog postupka vezano uz koje treba rei slijedee:
Prema odredbi l. 7. ZPP stranke su dune iznijeti injenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predloiti dokaze kojima se utvruju injenice, a prema odredbi l. 220. st. 2. ZPP
sud odluuje koje e od predloenih dokaza izvesti radi utvrivanja odlunih injenica.
Kako su upravo postupajui u smislu citiranih odredbi niestupanjski sudovi ocijenili
nepotrebnim izvoenje dokaza sasluanjem dijela predloenih svjedoka, ukljuujui i onog dr.
eljka Rohatinskog, pri emu su svoju odluku o injenicama koje su ocijenili dokazanim
utemeljili na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinano tako i svih zajedno te na
temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe l. 8. ZPP, to takvim
postupanjem nije tuenicima onemogueno raspravljanje, a time niti poinjena bitna povreda
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 6. ZPP a kako to 1.tuenik pogreno smatra, a
niti bitna povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l. 7., 8. i 220.
ZPP.
Pobijana presuda upravo sadri razloge o svim odlunim injenicama vezano za
prihvaeni dio tubenog zahtjeva u odnosu na ove tuenike, zbog ega je ta presuda
razumljiva i moe se ispitati, pa se ve sada, generalno govorei moe rei da pobijana
presuda nije optereena bitnom povredom odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11.
ZPP.
Premda e u daljnjem obrazlaganju presude a vezano za pitanje pravilnosti
primijenjenog materijalnog prava, ovaj sud obrazloiti zbog ega prihvaa pravilnosti
iznesenih razloga niestupanjskog suda o nepotenosti, a time i nitetnosti ugovornih odredbi
o promjenljivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu ovih tuenih banaka sklapanih sa
potroaima u spornim razdobljima, ve sada treba rei da to. II i IV izreke pobijane presude,
a koje treba sagledati kao cjelinu a ne odvojeno, nisu nerazumljive niti ostavljaju bilo kvaku
nejasnou glede njihovog tumaenja.
Dakle to. II i IV izreke pobijane presude su jasno formulirane i kao takve ne
iskljuuju daljnje postupanje i primjenu odredbi Zakona o potroakom kreditiranju
ukljuujui njegove izmjene i dopune (NN 112/12, 56/13), poto se njima samo zabranjuje
nastavak dotadanjeg postupanja a glede jednostranog odreivanja promjenljive kamatne
stope na ugovore o kreditu a bez da se o njima pojedinano pregovaralo, to se meutim ne
- 29 -
Revt 249/14-2
odnosi i na dio ugovornih odredbi o ugovornoj kamati u dijelu kojem je odreeno naznaena
visina kamatne stope na dan sklapanja tih ugovora.
Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa koju tuitelj zahtjeva u
smislu odredbi ZZP, ijom odredbom l. 136. je poblie odreeno sadraj izreke presude
donesene u takvom sporu ako sud utvrdi osnovanost tubenog zahtjeva.
Tako je odredbom l. 136. ZZP propisano da ako utvrdi da je tubeni zahtjev osnovan,
e sud odlukom:
1) utvrditi in povrede propisa o zatiti potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona i
precizno ga definirati,
2) narediti tueniku da prekine s postupanjem koje je protivno propisima o zatiti
potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona, te narediti mu da ukoliko je to mogue, usvoji mjere
koje su potrebne za uklanjanje tetnih posljedica koje su nastale zbog njegovog protupravnog
ponaanja i
3) zabraniti mu takvo ili slino ponaanje ubudue.
Iz sadraja te odredbe ne proizlazi obveza suda da u izreci presude kojom prihvaa
tubeni zahtjev navede samu zakonsku odredbu koja je postupanjem tuenika povrijeena,
ve naprotiv da in kojim je povreda poinjena precizno (opisno) definira, a to je u pobijanoj
presudi sud i uinio, to znai da je ovako formulirana izreka pobijane presude jasna i
razumljiva.
Kako izreka pobijane presude ini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se
ista iskljuivo bavi pitanjem zatite kolektivnih interesa potroaa vezano za ugovore o
kreditu ija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu vicarskog franka, a ne i neke
druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizale iz
ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom
smislu nema govora o nejasnoi i nerazumljivosti pobijane presude.
Revizijski prigovori da je pobijanom presudom isputeno odrediti paricijski rok, a
zbog ega da je presuda nejasna i neodreena, je neosnovan odnosno neodluan. Tono je da
je odredbom l. 137. st. 1. ZZP propisano da odlukom iz l. 136. tog Zakona kojom se
prihvaa tubeni zahtjev, sud odreuje rok za ispunjenje odluke. No smislenim tumaenjem
odredbe l. 137. st. 1. u vezi s l. 136. ZZP namee se zakljuak kako se odreivanje roka za
ispunjenje odluke iz l. 137. st. 1. ZZP odnosi samo na situaciju ukoliko je, a obzirom na
postavljeni tubeni zahtjev mogue narediti tueniku da usvoji mjere koje su potrebne za
uklanjanje tetnih posljedica koje su nastale uslijed protupravnog ponaanja tuenika.
U okolnostima konkretnog sluaja, a kada pobijanom presudom usvajanje takvih
mjera tuenicima uope nije nareeno, onda niti je bilo razloga a niti potrebe odreivati rok za
njihovo provoenje.
S druge pak strane obzirom na sadraj odredbe l. 136. a koja u to. 3. ZZP propisuje
da e sud ako utvrdi da je tubeni zahtjev osnovan, odlukom zabraniti tueniku takvo ili
- 30 -
Revt 249/14-2
slino ponaanje u budue, te kako je u tom smislu tuitelj i postavio tubeni zahtjev,
unoenjem u izreku presude i tog dijela prihvaenog tubenog zahtjeva, je sud pravilno
postupio, a jesu li pojedine tuene banke naknadno, a nakon stupanja na snagu ZPK prekinule
sa praksom ugovaranja promjenljive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke,
potpuno je nebitna, niti dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude.
Kako odredbom l. 87. biveg ZZP/03 tako i odredbom l. 102. ZZP je propisano da je
posljedica nepotenosti ugovorne odredbe njezina nitetnost. Nitetnost odredbe znai da ona
uope ne proizvodi pravni uinak (djeluje ex tunc), a utvrenje suda o nitetnosti je puka
deklaracija o neemu to je nitetno po samom zakonu. Upravo zato injenica to je u izreci
pobijane presude unesena deklaracija o nitetnosti nepotene ugovorne odredbe o kamatnim
stopama iz ugovora o kreditu koje su 1.-7.tuena banke sklapale u spornim razdobljima, a bez
da je to bilo navedeno u postavljenom tubenom zahtjevu tuitelja, nama znaaj prekoraenja
tubenog zahtjeva, a kako to pogreno tuene banke smatraju. Isto tako ni okolnost to je
drugostupanjski sud postupajui u skladu sa odredbama ZZP i ba primjenjujui odredbu l.
136. tog Zakona izreku pobijane presude uskladio sa sadrajem te odredbe, nema znaaj
suenja izvan okvira postavljenog tubenog zahtjeva je. Stoga nema ni bitne povrede
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 12. ZPP.
Neosnovano tuenici i sada u reviziji prigovaraju bitnoj povredi odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 109. ZPP smatrajui da je tubu trebalo odbaciti a
nakon to tuitelj nije u udijeljenom roku od 60 dana postupio po nalogu suda i dostavio
ispravljenu tubu. Naime, kada je sud postupajui u smislu odredbe l. 109. st. 1. i. 2. ZPP
rjeenjem naloio tuitelju urediti tubu u udijeljenom roku od 60 dana, a bez da ga je
upozorio na posljedice proputanja tog roka u smislu odredbe st. 4. tog lanka ZPP onda,
premda se tuitelj nije pridravao udijeljenog roka, nije ni bilo pretpostavki za odbaaj
ispravljene tube dostavljene izvan roka udijeljenog od stane suda. Stoga je pravilno ovaj
albeni prigovor odbijen kao neosnovan od strane drugostupanjskog suda, pa nema bitne
povrede na koju se upire.
Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je odluujui o albama tuenih
banaka odgovorio na sve odlune albene navode, davi za njih valjane razloge, zbog ega
nema ni bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. i svezi sa l. 375. ZPP.
O aktivnoj legitimaciji tuitelja i podnesenoj tubi za zatitu kolektivnih interesa
potroaa:
U revizijama se i dalje prigovara nedostatku aktivne legitimacije tuitelja uz
argumentaciju da je tuitelj stekao pravo traiti zatitu kolektivnih interesa potroaa u smislu
odredbe l. 132. ZZP tek na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o odreivanju osoba
ovlatenih za pokretanje postupka za zatitu kolektivnih interesa potroaa, kada je odreen
osobom ovlatenom za pokretanje postupka za zatitu kolektivnih interesa potroaa, zbog
ega da na temelju tog ovlatenja tuitelj nije bio ovlaten traiti zatitu prava potroaa
unatrag - za razdoblje kada takvo ovlatenje jo nije imao, posebno to je pravo podnoenja
tube za zatitu kolektivnih interesa potroaa uvedeno tek izmijenjenom odredbom l. 131.
ZZP (od 16. srpnja 2009.), a koja da nema povratno djelovanje.
Takav prigovor nije osnovan.
- 31 -
Revt 249/14-2
- 32 -
Revt 249/14-2
da se one donose u svrhu ureenja odreenog pravno podruja i pravnih odnosa koji u njemu
nastaju, a u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumaiti, polazei od volje
zakonodavca ali uvijek imajui na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i uinak koji se
njihovom primjenom postie.
O ugovornoj kamati s promjenljivom kamatnom stopom:
Ve prethodno je u dijelu obrazloenja ove presude koji se odnosi na pitanje valutne
klauzule navedeno, da je predmet ovog spora i zatita kolektivnih interesa potroaa koju
tuitelj zahtjeva u smislu odredbi ZZP vezano za odredbe u ugovorima o kreditu koje su
tuene banke sklapale sa potroaima u spornom razdoblju, a kojima je bila ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, koje odredbe tuitelj smatra nepotenim ugovornim
odredbama o kojima se pojedinano nije pregovaralo, a ime da su povrijeeni kolektivni
interesi i prava potroaa.
Prvostupanjski sud prihvatio je i taj dio tubenog zahtjeva tuitelja izrazivi pravno
shvaanje da ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu kojima su tuene banke u tim ugovorima
ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza
promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuenika, su nepotene odredbe kojima su
povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa, a posljedica ega je nitetnost takvih
ugovornih odredbi.
Drugostupanjski sud odluujui o abama stranaka, uz ostalo odbio je albe 1.7.tuenih banaka i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ugovaranje redovna
kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, ocijenjeno nepotenim odredbama kojima su povrijeeni
kolektivni interesi i prava potroaa. Pri tome taj sud ocjenjuje kako su ugovorne odredbe u
ugovorima o kreditu koje ugovore su tuene banke sklapale u spornim razdobljima sa
korisnicima kredita- potroaima, a u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa,
bile uoljive i jasne, ali ne i razumljive. Stoga, primjenom testa potenosti tih odredbi
ugovora, a kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podlijeu u smislu odredbe l. 85.
ZZP/03 odnosno l. 99. ZZP, taj sud je ocijenio da su ove ugovorne odredbe nepotene,
posljedica ega je njihova nitetnost, sve u smislu odredbe l. 87. ZZP/03 odnosno l. 102.
ZZP.
Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja 1.-7.tuene banke i dalje smatraju
da ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi a kako je to bilo ugovoreno u ugovorima
o kreditu sklapanim u spornom razdoblju, nisu bile nerazumljive a time niti nepotene, jer da
nisu bile suprotne zakonskim propisima, a ije odredbe treba tumaiti u duhu Europskog
prava, posebno Direktive 93/13 EEZ.
Obzirom na razdoblje obuhvaeno ovima sporom a glede ugovorene promjenljive
kamatne stope u ugovorima o kreditu sklapanih od strane 1.-7.tuenih banaka (2003.-2008.),
za ocjenu valjanosti takvih ugovornih odredbi, mjerodavan je ZZP/03 za razdoblje do 6.
kolovoza 2007. a do kada je taj zakon bio na snazi, te potom ZZP za razdoblje od 7. kolovoza
2007. (NN 79/07, 125/07) a kada je taj zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008.
- 33 -
Revt 249/14-2
- 34 -
Revt 249/14-2
Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna naela
obveznog prava kao to su naelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, naelo
dunosti njihove suradnje, naelo jednakih vrijednosti inidbe, naelo savjesnosti i potenja,
naelo zabrane zlouporabe prava.
Polazei od navedenog, izvjesno je da unoenje u ugovore o kreditu potpuno
neodreene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako su to inile tuene banke u
spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim naelima obveznog prava, jer je time od
samog poetka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potroa doveden u neravnopravni
poloaj u odnosu na banku kao trgovca, poto je formulacija ugovornih odredbi o
promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su 1.-7.tuene
banke sklapale sa potroaima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potroai
jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni
priblino nisu mogli ocijeniti zato, kako te u kojem smjeru e tijekom budueg kreditnog
razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno
odreene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budua kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva niti je bila odreena a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o
ugovornim odredbama iji sadraj prosjenom potroau objektivno nije bio, niti je mogao
biti razumljiv.
Kada se ovome doda u postupku utvrena injenica da slubenici 1.-7. tuenih banaka
prilikom pregovaranja odnosno pri sklapanju ugovora o kreditu, korisnicima kredita nisu na
valjan i njima razumljiv nain objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve
imbenici utjee na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na
temelju ega bi oni kao potroai mogli spoznati uinke koji e za njih u budunosti proizai
iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, onda se namee zakljuak da
potroai nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
buduem razdoblju.
Polazei od naravi banaka kao novarskih institucija iji krajnji cilj je ostvarivanje
zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu
ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja
nunost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na due vremensko
razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske imbenike koji izravno ili neizravno utjeu
na odreivanje njezine visine.
No istovremeno ovaj sud smatra, polazei od znaaja i uloge koje banke openito, pa
tako i ove tuene banke imaju na gospodarstvo i odvijanje sveopih aktivnosti u Republici
Hrvatskoj, ali i od povjerenja koje tim bankama graani ove drave svakodnevno iskazuju
deponiranjem svojih novanih depozita kod njih, a koji depoziti u svojoj ukupnosti nisu
zanemarivi te izvjesno doprinose pozitivnom poslovanju tih banaka, da su tuene banke kao
dobri i odgovorni gospodarstvenici trebali imat drukiji pristup prema potroaima prilikom
ugovaranja promjenljive kamatne stope u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom
razdoblju. Banke kao visoko specijalizirane novarske ustanove, iji predmet poslovanja je
novac kojeg plasiraju potroaima u vidu raznih novarskih proizvoda, bile su dune nudei
svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potroau i pomoi mu
da u okviru zakonom doputenih mogunosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na
njegovu tetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim
- 35 -
Revt 249/14-2
- 36 -
Revt 249/14-2
Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1.-7.
tuenih banaka u utuenom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope odreena
na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepotene, to su u smislu odredbe l. 87. st. 1.
ZZP/03 odnosno l. 102. ZZP te ugovorne odredbe nitetne, a kako je pravilno to ocijenjeno
od strane niestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je
odreeno naznaena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu
nepotene a time ni nitetne, a zbog ega njihova valjanost, primjena a time i uinak nije
doveden u pitanje ovom odlukom.
Ve je prethodno u obrazloenju ove odluke a vezano za pitanje potenosti ugovorene
odredbe o valutnoj klauzuli objanjeno o mogunosti i nainu primjene Europskog prava na
ovaj spor a s obzirom na vremensko razdoblje koje je obuhvaeno ovim postupkom kao i
vrijeme podnoenja tube u ovom sporu: prije 1. srpnja 2013., a kada je Republika Hrvatske
postala lanicom Europske unije i ba da se nacionalno pravo, koliko je to mogue ima
tumaiti u duhu Europskog prava i pravne steevine. U skladu s navedenim, pri ocjeni
potenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP, a
nastojanjem njihovog tumaenja u duhu Europskog prava, u konkretnom sluaju se treba
osvrnuti na Direktivu 93/13/EEZ, a ije podruje primjene su prema to.1.(j) Priloga uz
odredbu l. 3. st. 3. Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom
stopom.
Iz preambule Direktive 93/13/EEZ razabiru se razlozi njezinog donoenja, meu
kojima je i onaj:
- obveze drava lanica osigurati da ugovori sklopljeni s potroaima ne sadre
nepotene odredbe;
- obveze drave lanica da u skladu s naelom zatite ekonomskih interesa potroaa,
onoga koji stjee robu i usluge treba zatiti od zlouporabe moi koju imaju prodavatelji robe
ili pruatelji usluga, posebno od jednostranih standardiziranih ugovora i nepotenog
isputanja prava iz ugovora; a
- budui da Direktiva obuhvaa samo one ugovorne odredbe o kojima nisu voeni
pojedinani pregovori; i
- budui da bi se ugovori trebali sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potroa bi
zapravo trebao dobiti mogunost da pregleda sve odredbe i u sluaju kakvih dvojbi, trebalo bi
prevagnuti tumaenje koje je za potroaa najpovoljnije.
Prema odredbi l. 1. svrha te Direktive je uskladiti zakone i druge propise drava
lanica koji se odnose na nepotene odredbe u ugovorima koji se sklapaju izmeu
prodavatelja robe ili pruatelja usluga i potroaa.
Prema odredbi l. 3. st. 1. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili
pojedinani pregovori smatra se nepotenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na
tetu potroaa prouzroi znatniju neravnoteu u pravima i obvezama stranaka, proizalih iz
ugovora.
- 37 -
Revt 249/14-2
U odredbi st. 3. tog lanka Direktive navedeno je da Prilog toj Direktivi sadri
indikativan i netaksativni popis odredaba koje se mogu smatrati nepotenim.
Prema odredbi l. 5. Direktive u sluaju ugovora u kojem se potroau sve ili odreene
odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sroene jasno i razumljivo.
Tokom 1.(j) Priloga u smislu odredbu l. 3. Direktive kao nepotene odredbe mogu
se smatrati i odredbe iji predmet ili svrha je davanje mogunosti prodavatelju robe ili
pruatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predvienog
ugovorom.
Tokom 2. (b) Priloga propisano je da toka (j) nije prepreka za odredbe prema kojima
pruatelj financijskih usluga pridrava pravo izmijene kamatne stope koju plaa potroa ili se
ona plaa njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u sluaju
valjanog razloga, pod uvjetom da se od pruatelja usluga trai da o tome obavijesti drugu
ugovornu stranku ili stranke u najkraem moguem vremenu i da su one tada slobodne odmah
raskinuti ugovor.
Toka (j) nije prepreka za odredbe prema kojima prodavatelj robe ili pruatelj usluga
pridrava pravo jednostrane izmijene odredaba iz ugovora sklopljenog na neodreeno
vrijeme, pod uvjetom da se od njega trai da obavijesti potroaa opravdanom obavijesti i da
potroa ima pravo raskinuti ugovor.
Dakle polazei od citiranih odredbi Direktive kojima je propisano:
- da odredba iz ugovora koja daje mogunost prodavatelju robe ili usluga da
jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dat valjani razlog, a o kojoj odredbi se
nije pojedinano pregovaralo,
- da se smatra nepotenom, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri, stvorena
znatnija neravnotea u pravima i obvezama proizalih iz ugovora, na tetu potroaa, time da
ugovorne odredbe koje se potroau nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive,
time
- da se ogranienje glede jednostrane izmjene odredaba bez valjanog razloga (toka j)
ne odnosi na ugovore sklopljene na neodreeno vrijeme,
te usporeujui ih sa mjerodavnim odredbama ZZP na temelju kojih je odlueno u
ovom postupku, naelno je zakljuiti kako je hrvatsko zakonodavstvo na podruju zatiti
kolektivnih interesa potroaa bilo sukladno onom Europske unije i prije slubenog ulaska
Republike Hrvatske u lanstvo Europske unije, jer su odredbe nacionalnog zakona na tom
podruju ve tada sadravale zakonska rjeenja predviena Direktivom 93/13, a koja je
naknadno i formalno implementirana u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe l. 1.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zatitit potroaa (NN 78/12). To je pak razlog
vie zato ima mjesta tumaenju spornog pitanja u duhu Europskog prava.
U predmetu Suda Europske unije br.C-472/10 (Nemzeti Fogyastovedelmi Hatosag v.
Invitel Tavkozlesi Zrt) u postupku prethodnog odluivanje, a povodom zahtjeva nacionalnog
suda upuenog tom sudu vezano za pitanje (ne)potene ugovorne odredbe u smislu l. 3. st. 1.
i 3. Direktive 93/13 koja doputa mogunost jednostrane izmjene pojedinih ugovornih
- 38 -
Revt 249/14-2
odredbi, neovisna odvjetnica tog sud prof. dr. V. T. izrazila je pravno shvaanje prema kojem
ugovorne odredbe koje omoguuju jednostranu izmjenu ugovora nisu automatski nepotene,
ve su to samo one odredbe koje doputaju izmjenu bez valjanog razloga ili koje u sebi ne
sadre razlog za izmjenu, time da razlog mora biti izrijekom naveden u ugovornoj odredbi.
U smislu prednjeg, a polazei od injenice da ugovori o kreditu koje su 1.-7.tuene
banke sklapale u spornom razdoblju sa potroaima, a koji su sadravali odredbu o
primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili odreeno precizirani razlozi za njezinu
izmjenu u budue, a niti se to iz sadraja odluka banaka moglo utvrditi, a zbog ega su takve
odredbe od strane sudova ocijenjene nerazumljivim, te posljedino tome i nepotene, te
dovodei takvu pravnu ocjenu sa onom izraenom u predmetu Suda Europske unije br. C472/10 od strane neovisne odvjetnice prof. dr. V. T., zakljuiti je da je ocjena niestupanjskih
sudova o nepotenosti ugovornih odredbi utemeljena na tumaenju mjerodavnih odredbe
ZZP, upravo u duh prava Europske unije.
S tim u svezi, a vezano za revizijske prigovore tuenika, kojima se pokuava sugerirati
da su sudovi pogreno ocijenili nepotenim odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi,
pozivajui se na toku 2.(b) st. 2. Priloga, treba podsjetiti kako ta odredba govori o
doputenosti jednostrane izmjene odredbi u ugovorima sklopljenim na neodreeno vrijeme,
to u konkretnom predmetu nije sluaj poto su sporni ugovori o kreditu bili sklapani na
odreeno vrijeme.
Obzirom na prethodno izraeno shvaanje suda o razlozima koji ine nepotenim
ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u ugovornima o kreditu sklapanih u
spornom razdoblju, ini se potpuno nepotrebnim osvrtati se na revizijske navode pojedinih
tuenika a koji pokuavaju odgovornost prebaciti na javne biljenike koji da su ovjeravajui
sporne ugovore o kreditu propustili postupiti u skladu sa odredbom l. 57. i l. 58. Zakona o
javnom biljenitvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 - dalje: ZJB).
Kako se to pravilno ocjenjuje u pobijanoj presudi uloga javnog biljenika u postupku
solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbi iz tih lanaka je ocijeniti ako
je to mogue, jesu li ugovorne stranke ovlatene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni
posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postajanju njihove prave volje za sklapanje
tog pravnog posla, a to su javni biljenici koji su ovjeravali predmetne ugovore i uinili.
Kako pak tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita oito javnim
biljenicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadraj i znaaj tih ugovora, pa ni sporne
odredbe, to je jasno da javni biljenici nisu imali razloga primijeniti ovlatenje iz l. 58. ZJB
u smislu upozoravanja korisnika kredita na znaaj i posljedice ugovornih odredbi o
promjenljivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobiljeniki akt. Stoga se ne moe
govoriti o propustu u radu javnih biljenika i njihovoj odgovornosti vezano za negativne
posljedice koje su proizale iz ovjerenih ugovora o kreditu sa ugovorenom promjenljivom
kamatnom stopom.
Bespredmetnim se ine i prigovori pojedinih tuenika kojima se u reviziji i dalje bave
pitanjem jesu li ugovori o potroakom zajmu a radi nabave nekretnine (l. 71. i l. 71.
ZZP/07) imali karakter potroakih ugovora i time bili obuhvaeni zatitom u smislu odredbi
ZZP, a kod injenice da su ove odredbe prestale vaiti 1. sijenja 2011. na temelju odredbe l.
- 39 -
Revt 249/14-2
29. st. 3. Zakona o potroakom kreditiranju (NN 75/09) to znai da nisu ni bile relevantne u
vrijeme donoenja prvostupanjske presude, a ni kasnije.
Ostali revizijski navodi 1.-7.tuenika kojima se paualnim prigovorima pravilnosti
ocjene izvedenih dokaza sadrajno prigovara pravilnosti utvrenog injeninog stanja i kao
takvi nedoputeni u smislu odredbe l. 385. ZPP a time i neodluni za ovaj revizijski stupanj
postupka.
O parninim trokovima:
Kako je to ve prethodno navedeno u obrazloenju ove odluke, tuene banke u ovom
postupku nemaju poloaj jedinstvenih suparniara u smislu odredbe l. 201. ZPP, ve su
formalni suparniari u smislu odredbe l. 196. st. 1. t. 2. i l. 200. ZPP, u skladu s im je
pravilno drugostupanjski sud odluujui o trokovima ovog postupka, a polazei od utvrene
vrijednost predmeta spora u iznosu 3,000.000,00 kuna, u odnosu na svakog od osam tuenika
kao vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu 375.000,00 kuna, te obzirom na djelomini
uspjeh/ neuspjeh tuitelja odnosno 1.-7.tuenih banaka u ovom u sporu, odluio da svaka
stranka snosi svoje parnine trokove, sve na temelju odredbe l. 154. st. 2. ZPP.
8.tueniku nisu priznati trokovi sastava odgovora ne reviziju tuitelja, jer ta poduzeta
radnja u postupku od strane tog tuenika nije bilo od utjecaja na donoenje odluke u ovom
postupku a povodom revizije tuitelja.
Slijedom navedenog, a kako se izjavljene revizije ukazuju neosnovanim iste je trebalo
odbiti i odluiti kao u izreci, sve na temelju odredbe l. 393. i l. 400. st. 1. i 3. ZPP.
Zagreb, 9. travnja 2015.
Predsjednik vijea:
Aleksandar Peruzovi, v.r.