1.

PEDAGOGIJA KAO ZNANOST O ODGOJU

Pedagogija je znanost o odgoju i obrazovanju koja daje teorijski okvir (skup znanstvenih
spoznaja i tvrdnji) za praktino djelovanje odgojno-obrazovne procese koji pripremaju i
usmjeravaju osobu za ivot u razliitim okruenjima (drava, kola, obitelj, posao). Pedagogija
je znanost koja se bavi odgojno-obrazovnim procesima, a subjekti odgoja su djeca, uenici, ali i
odrasli (roditelji, nastavnici, lijenici, ...).
Pedagogija je empirijska znanost iz ega proizlaze ovi ciljevi pedagogije:

prouavati odgojno-obrazovnu stvarnost (praksu) i dati neke iskaze, pretpostavke o njoj

pretpostavke se moraju provjeriti i dokazati odgovarajuim znanstvenim metodama

istraivanja (one se moraju znanstveno vrednovati)

prilikom istraivanja utvrditi zakonitosti (logike dosljednosti) u odgojno-obrazovnom

procesu, iz toga izvui norme (dokazane teorijske postavke) te ih sistematizirati
Pedagogija je praktina znanost iz ega proizlazi cilj pedagogije: dokazane tvrdnje i zakonitosti
iz teorije prenijeti na praksu, osposobiti ljude (pedagoge) da se mogu to kvalitetnije baviti tom
djelatnosti i tako unaprijediti njeno praktino djelovanje (odgojno-obrazovne procese) posebno
u njenim institucijama (kolama), ali i u obitelji.
Ralamba znanosti o odgoju prema Dietrichu:
Opa pedagogija obuhvaa temelja i ono openito svake od specijalnih pedagogija:
filozofski i bioloki aspekt pedagogije, dakle generalnu teoriju odgoja i obrazovanja koja se
moe primijeniti na svim subjektima u svim okruenjima
Komparativna pedagogija usporeuje znaajke odgoja i obrazovanja odnosno obrazovne
sustave razliitih zemalja
Povijesna pedagogija objanjava razvoj pedagogije kroz povijesna razdoblja, korijene
pedagogije u povijesti i temelja (naela) koja su se razvijala i odravala do danas i danas
imaju svoju primjenu
Posebne (specijalne) pedagogije fokusirane na specifine segmente drutva
predkolska pedagogija
kolska pedagogija
teorija kole i kolska organizacija
teorija o nastavnom planu i programu (teorija kurikuluma)
teorija nastave
obiteljska pedagogija
socijalna pedagogija
pogonska/industrijska pedagogija (pedagogija u poslovanju)
Moderna ralamba znanosti o odgoju:
prema kronolokoj dobi
pedagogija predkolske dobi
pedagogija kolske dobi
pedagogija odraslih
pedagogija starijih osoba
prema vremenu
povijest pedagogije
opa (sistematska) pedagogija
futuroloka pedagogija
prema mjestu odvijanja pedagoke djelatnosti
obiteljska pedagogija
kolska pedagogija pedagogijske discipline
didaktika
metodika
teorija kole i kolske organizacije
kurikulum

 domska (internatska) pedagogija

pedagogija slobodnog vremena
vojna pedagogija
crkvena pedagogija
specijalna pedagogija bavi se natprosjeno darovitim pojedincima i pojedincima s
razvojnim tekoama
pojedinci natprosjeno daroviti
pojedinci s razvojnim potekoama
tiflopedagogija (slijepi i slabovidni)
surdopedagogija (gluhi i nagluhi)
oligofrenopedagogija (s psihikim nedostacima)

ODNOS PREDAGOGIJE PREMA DRUGIM ZNANOSTIMA

Pedagogija ima dodirne toke s mnogim znanostima i surauje s njima. Koristi i ugrauje mnoge
spoznaje iz drugih znanosti.
Interdisciplinarni pristup odreenju pedagogije:
Filozofski
- razmatra filozofske aspekte odgoja: ciljevi odgoja i obrazovanja (smisao odgoja zato
odgajati?), vrijednosti odgoja, utjecaj pedagogije na ovjeka (ima li odgoj ikakav utjecaj,
je li odgoj svemoan ili nemoan, utjecaj na razum, moralnost, ljudskost), etika
problematika u pedagogiji
Psiholoki
- prouava osjeaje, raspoloenja (promjena raspoloenja, afektivni poremeaj),
kognitivne (misaone) procese, psihomotorike procese
- kako psiha osobe utjee na njezino ponaanje
Socioloki
- proces socijalizacije (kako odgajati osobu da se uspjeno integrira u drutvo i daje svoj
doprinos u drutvu)
- drutveni aspekti odgoja i obrazovanja (demografski, politiki, mikrosocioloki)
- odnosi u skupinama (grupe u vrtiu, razredi)
Antropoloki
- prouava temeljne strukture i funkcije ljudskog tijela
- uoava fizioloke slabosti (ovjek se raa slab i bespomoan) i odgojne procese kako
bismo te bioloke manjkavosti prevladali
- prouava tjelesne i mentalne ljudske potrebe, tenje i mogunosti te kako ih odgojem
razviti
Kibernetiki
- upravljanje usvajanjem odgojno-obrazovnih sadraja: ulaz informacija (kako osobi to
uspjenije prenijeti znanja), njihova prerada (kako osoba prihvaa i doivljava
informacije) i izlaz (kako osoba ispoljava/demonstrira ono to je nauila, povratna
informacija)
- pronai najbri put za ostvarenje zadanog cilja (kako pojedinca to bre neto nauiti)
Informatoloki
- tijek informacija izmeu odgojno-obrazovnih subjekata, informacije se prenose u
razliitim oblicima
- optimizacija tijeka informacija (kako to bolje prenositi informacije) meu subjektima
Sustavski
- teorija sustava na neki objekt gleda kao na cjelinu (sustav) koji se sastoji od meusobno
povezanih elemenata izmeu kojih se prenose informacije, pri emu je vana interakcija
sustava s okolinom
- utjecaj okoline na subjekte pedagogije, meudjelovanje subjekata (kako oni meusobno
utjeu jedan na drugog i kako djeluju kao cjelina prema ostvarenju individualnih i
zajednikih ciljeva)
Komunikoloki
- komunikacija izmeu osoba u odgojno-obrazovnom procesu

- verbalna i neverbalna komunikacija (npr. kako pospjeiti komunikaciju izmeu

nastavnika i uenika, primjeri loe komunikacije, kako loa komunikacija utjee na
odnose)
- sluanje (kako paljivo sluati, vanost sluanja), razgovor i povratna informacija
(dobivanje i koritenje povratne informacije)
- metode za rjeavanje konflikata

METODE ZNANOSTI O ODGOJU

Pedagogija je znanstvena disciplina to znai da koristi znanstvene metode istraivanja poput
eksperimenata i testova da doe do znanstvenih iskaza i tvrdnji koji se pokuavaju primijeniti u
praksi. Da bi neka tvrdnja bila valjana, treba se putem tih metoda dokazati.
Temeljne metode istraivanja u znanosti o odgoju:
1. Hermeneutike metode
Hermeneutika je umijee tumaenja, umijee razumijevanja ponajprije povijesno-literarnih
tekstova. Razumjeti neki tekst znai shvatiti njegovo znaenje, spoznati ono unutarnje to tekst
nosi. Na taj nain prouavaju se stari spisi, dokumenti ime se mogu dobiti nove pedagoke
spoznaje i iskustva.
Hermeneutiki proces (proces tumaenja tekstova) je neprekidan i moemo ga opisati pomou
hermeneutikog kruga. Znaajno za hermeneutiki krug je:

prije itanja nekog teksta imamo predrazumijevanje, predznanje, iskustvo to nam moe
pomoi lake razumjeti tekst (npr. ako imamo predznanje da dijete pie test, onda
njegovo nemirno ljuljanje na stolici i grickanje olovke neemo razumjeti kao nestrpljivost i
elju za kretanjem, ve kao nervozu, strah i lou koncentraciju)

kada razumijemo cjelinu, iz nje moemo objasniti i razumjeti pojedine dijelove (npr. iz
cjeline da dijete ima lou koncentraciju i nervozu na testu razumijemo pojedinosti: dijete
gricka olovku, gleda okolo, ljulja se na stolici)

kada znamo pojedinosti, moemo razluiti cjelinu (iz navedenih pojedinosti zakljuujemo
da dijete ima lou koncentraciju na testu)

razumijevanje nekog teksta daje nam dodatno znanje (predrazumijevanje) koje moemo
iskoristiti za (lake) razumijevanje sljedeih tekstova

Opis hermeneutikog kruga:

ita ima neko predrazumijevanje teksta, predrazumijevanje provjeravamo tako da si

postavljamo pitanja; neka od pitanja vana za predrazumijevanje: u kakvim je uvjetima
tekst nastao? o kakvoj vrsti teksta se radi? kakvo je znaenje pojedinih rijei u tekstu
(mnoge rijei imaju vie znaenja ovisno o kontekstu)?

nae predznanje prenosimo na tekst, usporeujemo ga s tekstom i vidimo da li nam

treba jo neto za razumijevanje

dobivanjem novih spoznaja proirujemo svoje razumijevanje i dobivamo novo znanje

s novim znanjem utvrujemo nae predrazumijevanje i postavljamo nova pitanja (sada

smo spremni bolje razumjeti ve proitani tekst ili prei na neki novi, zahtjevniji tekst)

Na ovaj nain se prouavanjem pedagokih spisa (spisi o odgoju i obrazovanju) mogu dobiti
nove spoznaje u pedagogiji.
2. Empirijske metode
Kod empirijskih metoda temeljno je ispitivanje hipoteza ili pretpostavki. Postavlja se hipoteza
koja se nekim metodama znanstvenog istraivanja treba dokazati i, ako se dokae, postaje
novom spoznajom, normom ili tvrdnjom u znanosti. Ta tvrdnja se moe dalje primjenjivati u
praksi, npr. u odgojnom procesu.
Pomou empirijskih metoda prouavamo promjenjiva obiljeja (varijable), odnose i
meudjelovanja u podruju odgoja i nastave. Ta obiljeja, koja istraujemo, trebaju se moi

mjeriti, brojano izraziti odnosno moraju se dati kvantificirati. kolski uspjeh je jedno takvo
obiljeje koje se moe egzaktno, precizno izraziti ocjenama, brojem bodova, postotkom
prolaznosti i slino.
Podaci koji se dobiju istraivanjem trebaju se analizirati, npr. statistiki, i iz toga izvui nove
spoznaje time proirujemo svoje znanje o odgoju i obrazovanju.
Osnovne empirijske metode istraivanja:
Eksperiment
- promjena jedne ili vie varijabli i kontroli njihova uinka, utjecaja
- mijenjamo neovisnu varijablu (npr. razliiti oblici prikaza istih informacija) da vidimo
kako to utjee na promjenu ovisne varijable (pamenje informacija); npr. pamenje je
uspjenije ako informacije prikazujemo i u slikovnom obliku, a ne samo u tekstualnom
obliku
- kod eksperimenta vano je iskljuiti, izbaciti neke remetee varijable koje nepravilno
utjeu na ovisne varijable drugim rijeima, potrebno je zatvoriti eksperiment; takvi
eksperimenti mogu dati neprecizne rezultate jer pojednostavnjuju sloenost stvari i
neprirodniji su
Opaanje
- daje neto slabiju kvalitetu podataka jer dosta ovisi o subjektivnosti opaaa, nainu na
koji je on uoio stvari (dva razliita opaaa mogu istu stvar vidjeti na dva razliita
naina)
- opaanje se provodi selektivno (bira se grupa ljudi, npr. razred, koja se istrauje)
- bitno je da su situacije objektivno promotrive (npr. promatra se koliko puta djeca dignu
ruku ili ele ii na WC) i zapisive
- neka opaanja mogu biti objektivna (predouje se brojem, npr. koliko puta su se uenici
javili da isprave ocjenu), a neka su subjektivna jer ovise o procjeni opaaa (npr. uenici
nisu bili ba zainteresirani za nastavu)
Ispitivanje
- vrlo iroko podruje koje zastupa mnogo tehnika: usmena ispitivanja (intervju), pismena
ispitivanja (veinom upitnici) i grupne rasprave
- ova metoda se jako proirila i ve predstavlja znanost u malom (prouavaju se oblici
pitanja, poeljne strukture upitnika, razumljivost pitanja i slino)
Test
- rutinska znanstvena metoda kojom se istrauju neka obiljeja koja se mogu
kvantificirati, dobivaju se konkretni rezultati
- test moe biti normativno orijentiran (testirani se s obzirom na rezultate testa se
svrstava u poredak u testiranoj grupi) ili kriterijski orijentiran (utvruje se je li testirani
dosegao odreeni cilj odnosno eljeni rezultat neovisno o tome na kojem je mjestu
poretka
3. Kvalitativne metode
Danas su istraivanja usmjerena na praksu ona zahvaaju praksu tj. donose rezultate i tvrdnje
koje imaju praktinu upotrebu u drutvu. Istraiva je, dakle, sa svojim metodama, angairan u
polju prakse.
Svrha kvalitativnih metoda je istraivati najrazliitija podruja odgoja i obrazovanja. Ove
metode koriste prednosti hermeneutikih i empirijskih metoda: vano je hermeneutiko
razumijevanje, traenje i izlaganje smisla, znaenja odreenih tvrdnji, ali i primjena stroih
kvantitativnih metoda, preispitivanje hipoteza i dokazivanje.
Glavna obiljeja kvalitativnih metoda:
drutvene injenice nisu objektivno postavljene, nisu fiksne (nepromjenjive) nego se
oblikuju s obzirom na shvaanje, tumaenje i interpretaciju onoga koga se istrauje;
dakle, one imaju dodir subjektivnosti, nisu iskljuivo objektivne kao empirijske metode
proces istraivanje je otvoren u tijeku istraivanja moe se mijenjati pristup
problematici i postupci istraivanja ovisno o gleditima onoga koga se istrauje
osim hermeneutikih i empirijskih metoda, koriste se i alternativne metode (npr.
heuristika), na taj nain se dogaa integracija metoda

2. POVIJEST PEDAGOGIJE
PRVO RAZDOBLJE: OD SREDNJEG VIJEKA K MODERNI (1600 1700)
Jedan od prvih, koji je odgoj kao smislen poduhvat doveo u svijest ire javnosti, bio je
Komensky. Komensky je vjerovao da se sudbina svijeta i ovjeka nalazi u njegovima rukama,
ovjek je taj koji svojim postupcima moe dovesti svijet u red. Temelj za poboljanje
ovjeanstva vidi u odgoju odgoj je taj koji moe promijeniti ovjeka na bolje, a bolji ovjek
moe poboljati svijet.
Njegova pansophia (nauk svemudrosti), tj. povezanost svih znanosti, treba biti omoguena svim
ljudima. Komensky je za to iznio cjelovit program: svakog sve temeljito pouiti.
Svakog to je znailo siromane i bogate, plemenite i neplemenite, mladie i djevojke,
gospodu i sluge, ... dakle sve drutvene stalee. Sve nije znailo mnogoznalost (da je netko
strunjak u mnogo podruja), ve potpun svjetonazor (ovjek treba biti upoznat sa svime, imati
osnovno, ope obrazovanje iz svih podruja kako bi lake prepoznao svoj poziv) koji se proiruje
i produbljuje na viim stupnjevima kole. Temeljito to znai prenoenje znanja na vie
naina, a ne iskljuivo verbalno kako je do tada bio sluaj.
Komensky uvodi naelo zornosti (djeca trebaju imati praktino iskustvo u nastavi): osjetilno
doivljavanje objekta o kojem se govori radi usvajanja injenica i formiranje pravilnih
predodaba o objektu. Treba omoguiti uenicima da u toku nastave osjetilnim organima
neposredno percipiraju (gledaju, diraju, njue, ...) objekte koji se u nastavi prouavaju, a onda
puno lake i bre ue o njima.
Komensky je zagovarao metodiko pouavanje koje je prikazao u svojoj Velikoj
didaktici. On zasniva metode u kojima nema prinude (uenike se ne prisiljava usvajati znanja
za koja nisu mentalno spremni i za koja jo nemaju dovoljno razvijene kognitivne sposobnosti),
usmjerene tijeku prirode to su metode koje omoguuju sigurno, lako, trajno, djelotvorno
uenje, npr. od lakog prema teem, od opeg prema posebnom, od poznatog ka nepoznatom.
Trebala je biti ukinuta srednjovjekovna individualna i grupna nastava: uitelj se pritom
posveivao samo jednom ueniku, a za to vrijeme je zadacima i kaznama muio druge
uenike. Umjesto toga je razredna nastava (u razredu je trebalo biti stotinu djece) trebala s
jednim uiteljem pouavati istodobno sve uenike, a ne samo jednog. Time je Komensky
postao ideologom frontalnog tipa nastave koji se nadmono koristi i danas.
Komensky je uveo revolucionarnu organizaciju nastave:

razrede (Komensky je pouavao skupinu od ak 300 djece koja se danas zove razred)

kolski sat (nastava je podijeljena u vremenske cjeline, trajala je odreeno vrijeme)

nastavu po predmetima (nastavni sadraji su organizirani u predmete)

kolsku godinu
Komensky je zastupao stupnjevito kolstvo za svu djecu (definirao je sustav obrazovanja
4x6 4 stupnja koja traju po 6 godina) kakvo u velikoj mjeri postoji i danas prema viim
stupnjevima kole znanje se proirivalo i produbljivalo:

1. stupanj od roenja do 6. godine ivota (materinska kola, danas vrti)

2. stupanj zajednika osnovna kola, materinska kola za jezik za sve od 6. do 12.

godine ivota

3. stupanj kola latinskog od 12. do 18. godine ivota

4. stupanj sveuilite od 18. do 24. godine ivota

DRUGO RAZDOBLJE: PROSVJETITELJSTVO ILI PEDAGOGIJSKO STOLJEE (1700 1800)

Oko 1700. nove ideje Komenskog dobivaju sve vie na aktualnosti irom Europe. U stoljeu
prosvjetiteljstva svi ljudi su trebali sudjelovati na prosvjeivanju razuma. Upotrebom uma i
razuma svi ivotni problemi ine se rjeivima, a razvoj moralnosti i cjelokupne ljudskosti kao i
gospodarstva ine se moguima. Cilj je obrazovanje i odgoj razuma radi razvoja morala i
cjelokupne ljudskosti koji e voditi prema boljem svijetu, blaenstvu i slobodi.
Ve se kod Engleza Johna Lockea vidi taj bezgranini odgojni optimizam, nevjerojatna mo
odgoja koji moe poboljati ovjeka i cijeli svijet. On kae da je ljudski um tabula rasa (prazna
ploa ovjek se raa bez osobnosti, genetskih predispozicija, uroenih osobina) koju treba
izvana putem odgoja oblikovati, ispuniti sadrajima i na taj nain oblikovati osobnost, moral.
Locke eli sve stalee odgajati na isti nain: oni trebaju biti pouavani na prirodan nain,
sukladno umu (u skladu s mogunostima uma): kratko, lako i s velikim izgledima u uspjeh
(ugraditi optimizam). Pomou odgoja ljudi trebaju biti voeni i prema moralnosti, ali i prema
sklonosti prema pozivu (ljudi trebaju otkriti to vole raditi, ime se ele baviti time oni postaju
znaajan aktivan subjekt odgoja), s time da je to neprekidno napreduju proces. Ove ideje
Locke saimlje u djelu Misli o odgoju koje su odmah postale zanimljive pedagozima. Pomou
odgoja treba teiti prirodnom stanju u svijetu to je stanje u kojem vlada jednakost meu
ljudima, blaenstvo i sloboda razum ui ljude da su jednaki i da ne smiju nanositi tetu jedan
drugome. Ljudi ovise sami o sebi, o svojem razumu koji ih mora voditi prema tome da se izbore
za vlastita prava, ravnopravnost, slobodu. Dakle, ovjek mora hrabro koristiti svoj razum da se
izbori za sebe, za svoja prava (otuda Locke polae pravo na revoluciju ovjek se ima pravo
pobuniti).
Immanuel Kant je najbolje objasnio to je to prosvjeenost ovjeka i kako ovjek postaje
prosvijeen. Prosvjeenost je izlaenje ovjeka iz njegove nezrelosti koju je sam skrivio. Ta
nezrelost poiva na manjku odlunosti i hrabrosti koristiti se vlastitim razumom bez voenja od
strane drugog. Temeljno geslo prosvjetiteljstva: imaj hrabrosti koristiti se vlastitim razumom!
Povjerenje u snagu vlastita uma treba biti vee i znaajnije od tradicije i autoriteta.
Kant naglaava dvije temeljne odrednice: vanost vlastitog miljenja te prijenos znanja i
poduka.
Temeljne misli o pedagogiji:

ovjek dri odgoj u svojim rukama, ovjek je sposoban odgajati.

Odgoj priprema ovjeka za stvarni ivot, stvarni ivot zahtjeva odgoj (dakle, inzistira se
ne samo na prijenosu znanja, ve i na razvoju tijela, osobnosti, karaktera, umijea kako
bi ovjek bio spreman za ivot).

Postoji valjana metoda odgoja odgoj mora slijediti tijek prirode (uimo od lakeg prema
teem, od opeg prema posebnom, od blieg prema daljem, ...; uimo u skladu sa svojim
prirodnim sklonostima i mentalnim sposobnostima) i ne smije biti nametnut (odgajati ne
znai prisiljavati nekoga da neto radi).

Dijete se mora odgajati kao dijete, a ne kao mali odrasli dijete zahtjeva posebna prava,
poseban odgoj.

Potreba za odgojem zahtjeva obavezno kolovanje za sve.

kola postaje autonomna i oslobaa se starateljstva crkve.

Zbog ovih gotovo revolucionarnih misli ovo razdoblje u povijesti naziva se pedagogijsko
razdoblje.
Ve u ovom razdoblju uoava se danas aktualno proturjeje odgoja: odgoj je poetak
napretka i razvoja ovjeka, njegova tijela, uma i optimizma, tako da bude prosvijeen, da ima
snagu razuma i vlastito miljenje (tako da misli samostalno). S druge strane, odgoj znai
pripremu ovjeka na ivot u drutvu ovjek se mora tako odgojiti da se prilagodi drutvu, da
pridonosi drutvu ime se gubi dobar dio njegove samostalnosti i posebnosti. Tu se vidi sukob
izmeu slobode i prinude, izmeu pojedinca i drutva, izmeu prilagoavanja i zadravanja
vlastitog miljenja.

Jean-Jacques Rouseau je bio predstavnik i nadilazitelj prosvjetiteljstva. Njegova osnovna teza

je: ovjek je od prirode dobar, samo ga institucije ine zlim. To znai da se ovjek raa dobar, a
drutvo kvari ovjeka. Zbog toga ovjeka treba odgajati da ga se ne izloi tetnim utjecajima
kulture i drutva, dakle odgajati ovjeka u skladu s njegovom prirodom. To znai da se ovjek ne
smije odgajati da zadovolji neki vanjski cilj (npr. da se ponaa kako netko drugi eli ili da se bavi
neim to netko drugi eli), nego mora biti u skladu s njegovom prirodom (u skladu s njegovom
osobnosti, prirodnim sklonostima, vlastitim interesima, voljom).
Dva najvanija njegova djela su: Drutveni ugovor i Emile. Drutveni ugovor pokazuje
kako priroda ovjeka i pojedinana volja mogu doi u sklad s drutvom svaki ovjek treba
svoju volju i razum dragovoljno postaviti i koristiti kao zajedniko dobro, dakle u korist drutva.
Ope dobro raa se iz dragovoljne podreenosti pojedinane volje zajednikoj volji. Kako uiniti
neto tako proturjeno? Odgoj mora slijediti tijek prirode, a ne bilo koji vanjski cilj i utjecaj
(drugim rijeima, odgoj ne smije biti nametnut, odgajatelj ne smije prisiljavati dijete da se
ponaa na odreeni nain i da prihvaa nametnute stavove i vrijednosti). U Emilu Rousseau
kritizira tadanji odgoj ovjek se odgaja da bude kakav cirkusantski konj, dakle lutka bez
ikakve vlastite volje i samostalnog koritenja razuma. Odgoj poinje odmah od novoroenog
djeteta, ali treba biti ogranien na zadovoljenje prirodnih potreba (hodanje, hranjenje, govor i
drugo).
Odgajatelj se treba mijeati im manje i time dopustiti da razvoj djeteta ide njegovim prirodnim
tokom, nikako ne drugaije. Odgajatelj mora oblikovati, pripremati okolinu za dijete, izraditi
pedagoke situacije, dogovarati susrete za dijete, stavljati dijete u razliite nove situacije, a
dijete u tim situacijama samo mora pronai odgovor (kako ispravno postupiti, kako se ponaati).
Time dijete spoznaje stvari, postaje zainteresirano, dobiva iskustvo to pokree uenje i proces
odgajanja. Dijete se treba razvijati slobodno iz vlastite pobude, sukladno svojoj osobnosti i
interesima.
Sljedea Rousseauova vana teza je teza o vlastitom pravu djeteta dijete nije nikakav mali
odrasli, ve bie koje svoju zrelost nosi u samom sebi. U prirodi djeteta je da ono samo,
promatrajui stvari i situacije te sakupljajui iskustvo, razvija razum i vlastito miljenje te se
tako ui i odgaja.
Dijete prvi puta u pedagogiji od objekta postaje subjektom, dakle nalazi se u centru panje.
Filantropi (izvedeno iz grke rijei: prijatelji ljudi) su bili skupina pedagoga, koji su izmeu
1750. i 1800. znaajno utjecali na razvoj pedagogijske teorije i kolstva. Pod jakim Rouseauovim
utjecajem oni su teili prosvijeenim, umno monim ovjekom koji e sluiti ekonomiji. Njihov
vodei zastupnik je bio Basedow. On je utemeljio prvi uzorni kolski zavod kojim je upravljala
drava. To je bilo mjesto gdje se ue moderni jezici, prirodne znanosti, sport ... bio je to
utilitaristiki odgoj primjenjiv u praksi odgoj koji bi pripremio ovjeka na gospodarski rad.
Pouavanje je ipak bilo odluujue sredstvo ovjek se pripremao da slui drutvu i dravi, a
njegove vlastite misli i potrebe nisu bile na prvom mjestu.
U to vrijeme utemeljile su se prve realne i strukovne kole. One su trebale pripremiti ovjeka na
neki od zanata.
Johann Heinrich Pestalozzi je bio puki pedagog i filozof. Prva iskustva sabrao je u
Veernjem satu jednog nasljednika i tri puta preraenom romanu Lienhard i Gertruda. U
Veernjom satu Pestalozzi polazi od optimistine slike ovjeka koji se razvija u skladu s
prirodom. kolu u tom razdoblju jo uvijek ne odobrava ona prua umjetno obrazovanje koje
ne slijedi tijek prirode. Ope obrazovanje ovjeka treba imati prednost nad obrazovanjem
poziva i stalea. Dakle, ovjek prvo treba primiti odgoj i obrazovanje zajedniki svim ljudima
(razvijati svoje tijelo, duh, razum, moral, ...), a nakon toga primati znanja koja e mu omoguiti
da radi svoj posao i ostvaruje svoj poziv. U romanu Lienehard i Gertruda Pestalozzi polazi od
utopijskog drutva u kojem kola priprema ovjeka za uklapanje u ureenu i dobru okolinu.
Pestalozzi je shvatio da je kola s nastupajuom industrijom potrebna jer inae ovjek nee
stei struna znanja potrebna da radi svoj posao. Dijete vie ne ui raunanje, mjerenje, pisanje
i puku teoriju, ve ima svoju kolu u umi, na polju, u tali ..., dakle istie se vanost prakse u
uenju. kola postaje potrebna za sve pozive drutveno potrebno znanje je toliko naraslo da
bez pouke u kolama se ono ne moe prenositi.
Pestalozzi govori o tri sloja u svakom ovjeku:

Kao ivotinjsko bie ovjek je u prirodnom stanju jednostavan, bezopasan divljak koji se
ponaa u skladu sa svojom prirodom (genotip).

Kao drutveno bie on se prilagoava okolini i razvija civilizirano ponaanje. Meutim,

ovjeka pripadnost drutvu ne zadovoljava, on mora ostvariti samog sebe.

Kao moralno bie ovjek se napokon oplemenjuje i usavrava. Moralnost, razvoj

ljudskosti, karaktera, unutarnja snaga razvijaju se odgojem.
Na tom tragu Pestalozzi kae da se ovjekov ivot ne moe usavravati bez odgoja. Postoji
meusobni utjecaj izmeu pedagogije mjesta (ovjek je proizvod svoje okoline, okolina utjee
na razvoj njegove osobnosti i morala) i autonomije morala (ovjek je proizvod prirode i mora
razvijati vlastitu volju).
Pestalozzi je ustvrdio: socijalno ponaanje se ui iskustvom, a ne verbalnim prenoenjem znanja
putem pouke pedagoga. Dakle, ovjek mora proi kroz odgojne situacije, a ne samo sluati o
njima. Njegov spis Kako Gertruda ui svoju djecu je svjetski poznat u kojem razvija nove
metode uenja. Iskustvo, koje se stjee praktinim radom, je ono to je osnova svakog uenja.
Da bi se neki predmet mogao shvatiti, trebaju se spoznati njegove bitne komponente. Npr. da
moemo razumjeti jezik, moramo analizirati njegove elemente poput slova i glasova.

TREE RAZDOBLJE: NJEMAKA KLASIKA ODGOJ I OBRAZOVANJE U GRAANSKOM DRUTVU U

NASTAJANJU (1800 1900)
Poetak ovog razdoblja dao je veliki broj pedagoga i njihovih djela. Meutim, na borbu oko
reforme kolstva i sveuilita u Pruskoj ponajvie je utjecao Wilhelm von Humboldt, zastupnik
novog humanizma.
Obrazovanje je za Humboldta bio put pojedinca prema samome sebi. ovjek se ne smije
neposredno iskoritavati za bilo koju svrhu to treba biti temeljno naelo obrazovanja to ga
uspostavlja drava. Istinska ovjekova svrha je paljivo obrazovanje njegovih snaga, talenata u
jednu cjelinu tako Humboldt saimlje smisao opeg obrazovanja koje ima prednost nad
svakom obrazovanju za poziv i stale. Opire se jednostranoj izobrazbi snaga razuma u razdoblju
prosvjetiteljstva.
Obrazovanje svih ljudi treba biti: individualno (dakle u skladu sa vlastitim eljama, talentom,
osobnosti), totalno (obrazovanje iznijeti kao cjelinu umjesto zasipati gradivom iz svih podruja) i
univerzalno (usmjereno na volju i talente ovjeka).
etiri su temeljne stavke koje ine jezgru Humboldt-Svernove reforme kolstva:

Prednost opeg obrazovanja nad svakom posebnom izobrazbom za poziv. Sve specijalne
kole koje ue za neki poziv ili zanimanje trebaju se pohaati nakon opeg obrazovanja.
Te specijalne kole trebaju biti privatne, a ne javne kole. Time je izvrena podjela
obrazovanja na ope kole (daju cjelokupni svjetonazor, iz svakog podruja se ui ono
bitno) i specijalne kole (obrazovanje za neki poziv).

kolstvo kao jedinstven sustav vodoravno podijeljen prema dobnom stupnju. Jedinstvena
opeobrazovna nastava odvija se u tri stupnja: elementarna nastava, kolska nastava,
sveuilina nastava. Elementarna kola dobiva novi smisao to vie nije kola samo za
siromani puk, nego za svu djecu.

Potiskivanje utjecaja drave u podruju odgoja i obrazovanja. ovjek ne smije biti

podanik drave i obrazovati se kako drava i drutvo od njega trae (na taj nain
rtvovati se za dravu), nego obrazovanje mora biti u funkciji njegovih potreba i
individualnog razvoja.

Borba protiv mentaliteta podanika. Obrazovanje je to koje osposobljava ovjeka za

samoodreenje (da ovjek otkrije i razvije svoje unutarnje snage, snagu razuma i poziv),
a ne drava.

Razvoj kolstva:
Sveuilita. Na sveuilitu znanost je sustav nezavisnog miljenja. Miljenje nije
nametnuto, postoji samo autoritet vlastitog miljenja. Svi studenti su jednokopravni
sudionici znanstvenih razgovora i istraivanja. Dakle, obrazovalo se kroz znanost putem
rasprava dakle filozofskim putem. To je bio velik korak unaprijed jer sveuilita su
postala mjesta gdje se istrauje i traga za novim, a ne gdje se samo prenose stare

spoznaje (u srednjem vijeku uila se teologija, latinski jezik, rimsko pravo, antika
medicina, profesori su bili kruti, strogi i teko izdrljivi; visoke kole su bile dostupne
samo privilegiranima, a Crkva je imala velik utjecaj na kolstvo). Nedostajala je praksa u
smislu primjene spoznatih tvrdnji. Plemstvu su ukinute privilegije pri upisu; pojavio se
opi ispit zrelosti kojeg su svi trebali poloiti za upis na sveuilite. Postojala je relativna
neovisnost o dravi (utemeljila se samouprava sveuilita).
Gimnazija. Dogodila se reforma stare latinske kole u novi gimnaziju. Gimnazija je bila
planirana kao drugi stupanj opeg obrazovanja ovjeka iza elementarne kole. Dok prije
toga nije bilo, za gimnaziju je sada odreen jedinstveni obvezatan nastavni plan i
program to je bio kraj regionalne i osobne samovolje. U sreditu su bili stari jezici,
njemaki i matematika, ali takoer i estetika i prirodoznanstvena nastava. Dok su prije
nastavnici stare latinske kole bili teolozi, uvedeni su ispiti za gimnazijske nastavnike ije
je posao nastavnika postalo posebno zanimanje. Put prema visokim dravnim
slubenicima vodio je nakon gimnazije preko ispita zrelosti (uvjet za upis na studij) te
preko dravnog ispita (dovrenje studija). Dokaz o strunoj spremi vie nije bio rodni list
ili plemika pripadnost, ve dokaz o osposobljenosti. Meutim, gimnazija je imala i loe
strane: prenaglaavanje jezine izobrazbe, zaputanje modernih prirodnih znanosti i
praktiko-tehnikih sposobnosti vezanih uz poziv, nedostatak materijalno-korisnog rada,
odjeljivanje od niih slojeva i klasa (obrazovanje prilagoeno i pogodno za graanstvo i
plemstvo).
Realna kola. Izmeu gimnazije i elementarne kole postojale su realne i graanske
kole. Te kole su bile usmjerene za trgovako-obrtnike sadraje. Ova kola otvarala je
pristup odreenih slubenikim zanimanjima (pota, pravosue). To se odralo sve do
danas (danas su to strukovne kole gdje se dobivaju znanja za razliita srednja
zanimanja poput kuhara, konobara i tokara). Djevojke su jedva bile uzimane u obzir. Ova
kola je osim specijalnog obrazovanja za neki poziv davala i ope obrazovanje
(matematika, latinski jezik).
Elementarna kola. Jako mali postotak puanstva (manje od 10%) imao je pristup gore
opisanim kolama. Zbog toga je elementarna kola postala vrlo vana u obrazovanju
najniih slojeva drutva. Stanje u elementarnim kolama bilo je vrlo teko. U
elementarnim kolama odgajaju propali krojai, otputeni vojnici ... obrazovanje ljudi je u
rukama grubih, nemoralnih, siromanih ljudi. kole su dijelom pravi zatvori i kaznionice.
Da bi se to rijeilo, uitelji su se morali obrazovati kako bi mogli pouavati u koli
(odravani su seminari za uitelje). Dugo vremena u pukim kolama (tako su se nazivale
elementarne kole) uio se ogranien sadraj (npr. zabrana knjievnosti, korjenovanja), a
uvodio se dril pamenja (trebanje gradiva). Kasnije se situacija popravila uvoenjem
novih predmeta.
Drava i zakoni nisu pretjerano zastajali pred reformama pa su kole u velikoj mjeri ostale
mjesto indoktrinacije, drutvene kontrole, osiguravanja statusa i privilegija, a manje mjesto
razvoja vlastitog razuma, osobnosti i morala.
Johann Friedrich Herbart razvio je za svoje vrijeme naprednu, kritiku teoriju kole i nastave,
koja je i danas velikim dijelom utopija. Prema njemu ovjeka tvore iskustvo, ophoenje i pouka.
Iskustvo i ophoenje ne spadaju u odgoj ovjek na njih ne moe utjecati. Herbart gradi pouku
na odgojnoj nastavi, a njen temelj je obrazovanje misli. ovjeka se mora uiti predoavati
stvari, imati asocijacije, povezivati znanja, poopavati (apstrahirati) stvari, za to je potrebno
misliti na odgovarajui nain u sreditu je razvoj kognitivnih sposobnosti. Kognitivne
sposobnosti odreuju ovjeka njegov moral, ponaanje i djelovanje. Herbart kae da karakter
nekog ovjeka, njegov moral, ovise o predodbama i mislima koje u njemu vladaju. Obrazovanje
misli najvaniji je dio odgoja tako on pie u svojoj Opoj pedagogiji. Oblikovanje misli vodi
prema oblikovanju volje odnosno savjesti, morala i interesa. Razvoj interesa izaziva poudu da
se eli uiti i raditi ono to je zanimljivo. Na taj nain znanje o zanimljivim stvarima ispunjava
ovjeka i ini ga sretnim, osjeajnim; dakle, ovjek ui ono to mu je zanimljivo, ono za to je
spoznao da ima interes.
Koje metode se mogu primijeniti na nastavi da bi se moglo uiti na takav nain? Nastava se
mora zasnivati na stalnom produbljivanju i osvjeivanju znanja. Uenje se odvija prema ova
etiri stupnja nastave:

Stupanj jasnoe. Uenik mora jasno razumjeti o emu se radi, mora imati jasnu
predodbu o objektima prouavanja (zornost), mora ih percipirati (npr. kad uimo o jabuci

ne govorimo openito: jabuka je dobra za zdravlje; na poetku je gledamo, njuimo,

predoujemo je, nabrajamo njene zapaene karakteristike, tumaimo je tako da je
razlaemo na sastavne dijelove itd.).

Stupanj asocijacije. Najprije treba jo izolirane dijelove spojiti, udruiti u cjelinu (npr. kora,
meso, kotice nastaje cjelina jabuka i povezuje se sa slinim dijelovima drugog voa).
Bitno je da uenik moe novo znanje (naueno o jabuci) povezati sa starim znanjem (koje
jo voe ima sline karakteristike i dijelove).

Stupanj sustava. Znanje se poopava, generalizira i dovodi u red. Sve naueno se

sistematizira (npr. hijerarhijski prikaz znanja ili mentalne mape). (npr. naueno voe
prema istim dijelovima svrstamo u odreene skupine voa; jabuka, kruka, dunja, ...
pripadaju skupini jezgriavog voa)

Stupanj metode. Ovakvu metodu (postupke) uenja dalje primjenjujemo na isti nain
uimo nove stvari (npr. postupak uenja o jabukama primjenjuje se na drugo voe; na isti
nain uimo o orasima ili bilo kojem drugom vou).

Herbartovi osnovni stupnjevi predstavljaju korake u usvajanju gradiva, dakle oni opisuju
spoznajni proces kako se neto ui na nekom nastavnom satu. Oni su kruti, nepromjenjivi i
moraju se koristiti za organizaciju svakog nastavnog sata, bez obzira na kolu i predmet. Dakle,
svi nastavni sati svakog predmeta trebaju se organizirati se na isti nain.
Odvijanje (ralanjivanje) nastave prema stupnjevima nazvano je jo i artikulacija nastave. To
danas ui svaki nastavnik-pripravnik. Artikulacija nastave dio je pripreme svakog nastavnog
sata. Do kraja 19. stoljea nastava se strogo odvijala prema Herbartovim formalnim
stupnjevima, to trajno nije moglo uspjeti brzo su se javili protivnici ovakvog krutog naina
uenja.

ETVRTO RAZDOBLJE: PROTEST REFORMSKA PEDAGOGIJA (1900 1933)

Reformsko-pedagogijski pokret esto se navodi kao protest protiv formaliziranja nastave od
strane herbartovaca. kola je postala kruta i zasitila je glad za obrazovanjem. Reformska
pedagogija obuhvaa razliite teorije, nije teoretski jedinstvena, obuhvaa razliita politika
strujanja. Na nju su snano utjecali drutveni procesi: uznapredovala industrija, radniki pokret,
koloniziranje, naoruanje ...
Kritika kulture (kritiziranje raspada obrazovanja, umjetnosti, kulture, profesora, morala, manjka
stvaralatva, ...) izazvala je znatne rasprave i potpomognula reformama u pedagogiji.
Reformska pedagogija takoer je bila podrana drutvenim angamanom: Pokret ena
(otkrivanje mogunosti poziva i obrazovanja, ene trebaju imati pristup visokom obrazovanju),
Pokret mladei (prijatelji prirode, izviai, studentski savezi i dr.). Mlade treba oblikovati svoj
ivot iz vlastitih pobuda i interesa, s vlastitom odgovornou slijedei vlastiti razum. Vana je
unutarnja sloboda imati slobodnu volju, slobodno izraavati svoje misli, imati vlastite interese
i sl. Isticalo se mijeanje mladia i djevojaka, njega i panja prema prirodi.
Reformska pedagogija nije u svojoj teoriji jedinstvena, ve donosi mnogo pedagogijskih
pravaca:
Ellen Key stoljee djeteta. Ellen Key donosi kritiku Rousseauovog putanja da dijete
odraste. Mnogi pedagozi su kritizirali jednostranu kolu prinude, kole verbalnog
pouavanja i uenja tono odreenih stvari, kolu velike stege i bespogovornog uenja.
Interes djece treba se pobuditi djeca trebaju uiti ono to ih zanima, a ne ono to ih se
prisiljava. Zahtijevali su slobodan sustav (ui se ono to djecu interesira) umjesto
zatvoren sustav tema, naglaava se kolski ivot (djeca trebaju uiti odlaskom u prirodu,
na izlet) umjesto puke nastavne ustanove (djeca sve ue u koli). Uenike treba prevesti
iz pasiva u aktiv umjesto da samo sluaju i piu testove, djeca svojim pitanjima oblikuju
nastavu. Profesor ne smije biti subjekt u nastavi, ve to mora biti uenik. Uenik mora
biti u sreditu nastavnog procesa.
Otto, Kerchensteiner, Gaudig kola samodjelatnosti i radna kola. Bertolt Otto je svoja
iskustva kao kuni uitelj prenio na kolu. Obrazovanje se trebalo temeljiti na onome to
djeca pitaju, na temelju njihovih interesa, obrazovanje bez prinude, bez zacrtanih tema.
Razredna nastava treba biti kao obiteljski stol gdje dijete slobodno bez straha postavlja
pitanje i to se uzima kao tema za razgovor. Nastava se odvijala bez ocjenjivanja, s

potpunom slobodom glede nastavnog plana i programa, teajevi su uspostavljeni prema

eljama djece. Pokret radne kole naglaava samostalan rad uenika nasuprot radu
usmjerenom prema pozivu. Kerschensteiner je uveo samostalni runi rad. Naela njegove
pedagogije: samostalnost, praktini rad, duhovne djelatnosti, uenje na samoj stvari
(uenje kroz praksu), samoprovjera uspjeha umjesto ocjenjivanja, strukovno znanje,
kooperativno uenje, razvoj kritikog miljenja i drugo. On je u kolama stvorio radionice
te tako zbliio poziv i kolu on je otac strukovne kole. Polagao je vanost na
oblikovanje duha, karaktera pri radu (tenja usavravanju, ustrajnost, elja za radom)
kako bi djeca radila zbog unutarnjih pobuna, a ne zbog prisile; dakle, rad koji ispunjava
djecu i ini ih sretnim. Gaudig i njegove pristae razvili su niz praktinih metoda za svaku
nastavu. Gaudig je ponajvie isticao odgoj osobnosti u smislu duhovno samostalnog,
kritikog ovjeka. Istie se samostalni duhovni rad ovjek kritiki ispituje svoj duh,
karakter; ovjek samostalno bez vanjskih utjecaja oblikuje svoj karakter.
Lichtwark inicijator Pokreta za umjetniki odgoj. Zagovarao je naela originalnosti,
doivljaja, vlastitog izraavanja, osjeanja. Ovaj pokret prenio se na mnoge druge struke:
njemaki jezik (pisanje sastavaka o vlastitim osjeajima umjesto obrade nametnutog
teksta), glazbu (puka pjesma, sviranje uivo, radnu nastavu (umjetniki obrt poput
slikanja), port (puki ples, vojnike vjebe), amatersko kazalite i drugo.
Lietz, Wyneken, Geheeb i drugi Pokret seoskih odgojnih domova. Ovaj pokret povezan
je s prirodom i unapreenjem osobnosti. Svi reformisti opirali su se nezdravim uvjetima
moderne velikogradske civilizacije i zagovarali su jedinstvo kole i doma, veu vanost
odgoja od nastave, fiziki rad, radionice, rad u grupama, kooperaciju, obiteljsko uenje
(djecu se kroz simulirane situacije ui ponaati u obitelji).

PETO RAZDOBLJE: NACIONAL-SOCIJALIZAM PORATNO VRIJEME SUVREMENOST (1933

1993)
Ovo razdoblje ne donosi nikakve revolucionarne ideje to se tie pedagogije. Javlja se odgoj za
faistiku i militaristiku dravu: iskoritavanje ljudske potrebe za zajednitvom, odgojno
naelo slijeenja i poslunosti, prezir prema ovjenosti za mladie i ideologija majke za
djevojke ... sve to moe se sabrati u jednu reenicu: najvii cilj svakog odgoja treba biti da se
jo jednom ne ponovi Auschwitz.
Ipak, nacional-socijalizam usredotoio se na etiri toke:

kolstvo je bilo sadrajno i organizacijski objedinjeno.

Ulanjenje mladei u partijske saveze kako bi se postigao politiki odgoj i izvan kole.

Negativna selekcija rasno manjevrijednih, pozitivna selekcija osposobljene njemake

djece.

Izgradnja sustava izvankolskih ustanova za daljnju izobrazbu i obrazovanje za partijski i

inovniki pomladak.
Pedesete godine vrijede kao razdoblje ope obnove tj. ponovne uspostave tradicijskih
obrazovnih struktura.
U ezdesetim, a jo vie sedamdesetim godinama dolazi do moderniziranja obrazovnih
struktura opi val reforme zahvaa kole, nastavne planove i programe te oblikovanje
nastave.
Osamdesete godine donose zbog financijske situacije totalni zastoj zapoljavanja pedagoga i
daljnje opadanje zabrana obavljanja zanimanja zbog pripadnosti neprijateljskim organizacijama.

3. SOCIJALIZACIJA
TO ZNAI SOCIJALIZACIJA?
Socijalizacija je iri pojam od odgoja. Ona predstavlja cjelokupnost drutvenih utjecaja nekog
ovjeka. Ovaj pojam je uveo francuski sociolog Emile Durkheim prema kojem je socijalizacija
djelovanje drutvenih uvjeta na oblikovanje ljudske osobnosti. Socijalizacija se moe shvatiti
kao proces nastajanja i razvoja osobnosti ovisno o materijalnim i drutvenim utjecajima koji
dolaze iz okoline. Pritom se ovjek izgrauje u drutvenog subjekta s vlastitim identitetom
(osobnosti, karakterom) sposobnog da djeluje u takvoj okolini. ovjek postaje lan nekog
drutva, inkorporira se u drutvo, postaje dijelom te cjeline spreman doprinositi drutvu.
Socijalizacija se zbiva u odnosu na (na socijalizaciju utjeu):
Subjekt, ovjek: naglauje se aktivna uloga odrastajueg ovjeka koji meudjeluje s
okolinom i postaje drutvenim subjektom sposobnim za djelovanje. Genotip ovjeka daje
ovjeku karakteristike koje utjeu na socijalizaciju (npr. ovisi o iskustvu, stavovima,
emocionalnoj strukturi, kognitivnim sposobnostima).
Institucije (mediji, kole, crkve): koje ciljeve postavljaju institucije, koje funkcije u drutvu
imaju, kako rade, koje stavove i vrijednosti naglaavaju i promiu u drutvu (npr. ovisi o
komunikaciji izmeu vrnjaka, utjecaju profesora, odnosima roditelj-dijete).
Kultura: kako ljudi tumae neke stvari (ovisno o kulturi ljudi iste stvari mogu tumaiti na
razliite naine), kako mladi doivljavaju kulturu i sudjeluju u njoj. U razliitim kulturama
isti ovjek moe proi sasvim razliite socijalizacije, u nekim kulturama lake, a u nekima
tee i due (npr. ovisi o gospodarstvu, ekonomskoj/socijalnoj situaciji, openitim
drutvenim vrijednostima, jeziku).
S obzirom na ove razliite razine utjecaja imamo razliite faze socijalizacije: primarna (npr.
osobne karakteristike; kako iskustvo, emocionalne reakcije i misaoni procesi utjeu na
socijalizaciju), sekundarna (npr. obitelj ili kola; kako interakcija s lanovima obitelji, vrnjacima
i profesorima utjee na socijalizaciju) i tercijarna (npr. posao; kako gospodarska situacija i
ekonomsko-psiholoko stanje drutva utjee na socijalizaciju). Vidimo da je socijalizacija sloen
proces i na njega utjee mnogo imbenika, to unutarnjih (potjeu iz ovjeka, njegovih
karakteristika), to vanjskih (obitelj, kola, posao).
NAJVANIJI TEORIJSKI PRISTUPI
Svaka teorija donosi svoj pristup socijalizaciji, to pokazuje da je to kompleksna pojava.
Psihologijske teorije:
Psihologija uenja i ponaanja. Uenje se u klasinom biheviorizmu shvaa kao
nastajanje veza izmeu podraaja i reakcije. Ponaanje se tumai kao rezultat ovjekove
reakcije odnosno ponaanja na impulse (podraaje) iz okoline. Pritom nije odluujui ni
genetski utjecaj ni unutarnji proces sazrijevanja ponaanje se shvaa kao prerada
iskustava nastalih pod utjecajima okoline na ponaanje utjeu doivljaji, podraaji iz
okoline. ovjek se ponaa po modelu pokuaja i pogreke pri emu stjee iskustvo
(znanje) koje mu govori kako se ponaati u odreenim situacijama. Interakcija izmeu
roditelja i djeteta moe se prikazati kao povezanost podraaja i reakcija (npr. dijete prima
impulse iz okoline biva nagraeno to mu govori da je dobro postupilo i da je to
ispravno ponaanje; ako je kanjeno, zna da svoje ponaanje mora promijeniti). ovjek
tako razvija svoje iskustvo i djeluje na temelju njega.

 Psihoanaliza. Ova teorija istie utjecaj ovjekove podsvijesti na njegovu osobnost, njeno
nastajanje, razvoj i ponaanje. ovjek djeluje odnosno ponaa se pod utjecajem
unutarnje skrivene sile njegove psihe, podsvijesti. Te psihike strukture izrastaju na
temelju emocionalne interakcije izmeu djeteta i roditelja te njegove okoline. Drugim
rijeima, ovjek prilikom emocionalne interakcije s okolinom razvija svoju psihu koja
podsvjesno ili nesvjesno utjee na njegove spoznaje i namjere. Budui da se ta unutarnja
ovjekova zbilja, psiha, ne moe ispitivati i mjeriti, psihoanaliza je razvila vlastite metode
(poput analize snova, asocijacija) pomou kojih se moe ui u psihu ovjeka i nekako
razumjeti njegove (ne)racionalne reakcije i ponaanje. Psiha je sloena struktura koja se
sastoji od tri razine: Ono ukljuuje nagone to potjei iz ovjekove prirode, dakle
tjelesne i seksualne porive, agresivne nagone i dr. Razina Ja sadri ovjekove osobne
poude i volje te potiskivanje i nadvladavanje prirodnih nagona iz razine Ono. Razina
Nad-ja postupno se formira tijekom odgoja i sadri dio psihe koji nastaje pod utjecajem
roditeljskih zabrana, zapovijedi, nagrada, normi. Stvaranje Nad-ja znai ulazak
drutvenih vrijednosti i normi u ovjekovu psihu te norme postaju dijelom njegove psihe
i podsvjesno utjeu na njegovo ponaanje.
Kognitivna psihologija razvoja. U ovoj teoriji razvoj ovjeka nije pod utjecajem nagona i
psihe, a ni vanjskih podraaja. Polazi od temeljne pretpostavke da ovjek meudjeluje s
okolinom i stvara neko razumijevanje i predodbu prema njoj ovjek razmiljajui
aktivno usvaja okolinu. Kognitivna psihologija bavi se nainom na koji ljudi percipiraju,
ue, dosjeaju se i razmiljaju o primljenim informacijama iz okoline. Ona prouava
ljudsko miljenje ovjek u interakciji s okolinom razmilja o njoj razvija vlastite
kognitivne strukture (misaone procese) te tako stjee predodbu o okolini to utjee na
njegovo ponaanje.
Ekologijski pristup. Ovaj pristup polazi od injenice da okolina utjee na ovjeka pa se
ovjek mora prilagoditi materijalnim i socijalnim uvjetima okoline ovjek tome mora
prilagoditi svoje ponaanje. Na socijalizaciju podjednako utjeu materijalni initelji (ulica,
uvjeti stanovanja, plaa) i osobe (roditelji, vrnjaci, kolege na poslu interakcija s njima).
Takoer, socijalizacija se analizira u odnosu na openite imbenike poput sustava odgoja,
ekonomske situacije, politike i drugo.
Sociologijske teorije:
Strukturalnofunkcionalna teorija. Utemeljitelj ove teorije, Talcott Parsons, zapitao se kako
je uope mogu nekakav drutveni poredak u beskrajnom mnotvu razliitih djelatnih
lanova drutva. Kako takav sustav uope moe biti stabilan? Problem se moe
pojednostavniti ako znamo da svaki sustav i podsustav (npr. kolstvo) ima neku strukturu
i funkciju (osnovnu zadau). Struktura je statiki, a funkcija je dinamiki aspekt sustava.
Funkcija mora biti takva da doprinosi stabilnosti sustava. Ova teorija analizira interakciju,
povezanost izmeu pojedinih sustava i prouava kako to doprinosi stabilnosti
cjelokupnog sustava i njegova funkcioniranja, te da li to ugroava proces socijalizacije.
Djelovanje pojedinca u sustavu ne promatra se izdvojeno nego u interakciji s dijelovima
sustava. Parsons razlikuje nekoliko sustava (organski, psihiki, socijalni, drutveni) od
kojih je sustav drutva najopenitiji. Socijalizacija se zbiva uenjem uloga pojedinac
dobiva ulogu na temelju koje drutvo oekuje od pojedinca tono odreeni doprinos
drutvu (npr. od uloge oca oekuje se skrbnitvo i zatita djeteta). Tijekom socijalizacije
pojedinac preuzima sve via uloga pa tako ima sve vie zadaa u drutvu oekivanja od
njega rastu.
Simboliki interakcionizam. Dok prethodna teorija promatra socijalizaciju na razini
sustava (na makrorazini), ova teorija ju promatra na razini pojedinca (mikrorazina). U
sreditu je dakle pojedinac i njegova svakodnevna interakcija. George Herbert Mead,
utemeljitelj ove teorije, objanjava ljudsku interakciju preko razlike izmeu ovjeka i
ivotinje: ivotinja nagonski reagira na podraaj neke druge ivotinje, a da ne pita za
njezinu namjeru ili znaenje; ljudi komuniciraju putem govora rijei nekog ovjeka imaju
tono odreenu razumljivu namjeru i znaenje za drugog ovjeka. Pritom je najvanije da
Ja (ego) se mogu staviti u poziciju ili kou drugog (alter), dakle vidim komunikaciju iz
tue perspektive time preuzimam njegovu ulogu. Ego time anticipira oekivanja altera i
moe procjenjivati kako e reagirati alter, a isto ini i alter. Taj proces se naziva
preuzimanje uloga i to je bit socijalizacije u ovoj teoriji. Iz preuzimanja uloga da se iitati
jesu li partneri u ravnopravnom odnosu, da li rade na obostrano zadovoljstvo, ili ima
represije. Ego djeluje sukladno svojem karakteru i time gradi svoju ulogu. Alter mora

zauzeti odreeni stav prema tom graenju uloge (djelovanju), mora interpretirati
(protumaiti) tu ulogu i reagirati u skladu sa svojom osobnosti alter se moe slagati s
takvom ulogom, prilagoditi se njoj donekle (uskladiti svoju ulogu s tuom) ili dolazi do
prekida komunikacije. Socijalizacija je naravno laka kada su uloge usklaene i postoji
zadovoljstvo obiju strana. U ovoj teoriji ovjek aktivno interpretira tue postupke (uloge),
reagira na to i time stvara svoj identitet, svoju sposobnost i socijalni ivot. Na razvoj
osobnosti utjeu drutvene interakcije pri emu drutveni uvjeti utjeu na ovjekovu
osobnost i djelovanje, ali ih ne definiraju u potpunosti.
Socijalnoteorijski pristup. Habermas donosi ovaj sveobuhvatni pristup koji uzima u obzir i
povezuje sve dosad navedene teorije. Mnoge uloge omoguuju pojedincima malo ili slabo
zadovoljenje, ali oni ipak moraju biti donekle tolerantni i odravati komunikaciju kako bi
se to lake socijalizirali i doprinosili drutvu (npr. programer trpi nesposobnog
administratora baze podataka). Oekivanje uloga katkad je nejasno pa je potrebno
podnositi takve nejasnoe to je tolerancija razliitosti (npr. uloga profesora katkad se
ne zna to se tono oekuje od profesora: da djeluje strogo prema propisima i ne u korist
uenika ili da djeluje praktino u korist uenika). Pojedinac takoer ima sposobnost da se
udalji od neke uloge (npr. mjesto jednog posla eli raditi neto drugo) to mu daje
autonomiju pojedinac samostalno mijenja uloge to isto doprinosi jaanju njegova
identiteta i uspjenijoj socijalizaciji. Habermas donosi pojam komunikacijske
kompetencije koja oznaava sposobnost fleksibilnog i naelnog djelovanja u ulogama pri
emu se bori za vlastiti prava. Pojedinac djeluje fleksibilno (donekle se prilagoava
drugima) i naelno (u skladu s vlastitim stavovima i vanjskim pravilima borei se za
vlastiti prava), a za to mu treba komunikacijska kompetencija. Komunikacijska
kompetencija time postaje vaan alat u stvaranju kvalitetnih uloga, razvijanju snanog
identiteta i openito u socijalizaciji pojedinca. Takoer, postaje vano sredstvo
demokracije, slobode, jednakosti jer omoguuje da se pojedinac izbori za vlastite uloge i
prava.
RAZINE SOCIJALIZACIJE
Socijalizacija istrauje proces kako pojedinac postaje lan nekog drutva. Svaki pojedinac treba
proi dvije osnovne razine socijalizacije da bi se uope mogao uklopiti u drutvo i doprinositi
mu: to su obitelj i kola (vrtii, strukovne kole, visoka uilita, ...).
Obitelj
U posljednjih tridesetak godina znatno se izmijenio oblik obitelji kao jedne od sredinjih mjesta
socijalizacije. To potvruju ove injenice:

Obitelj vie nije statika jedinica koja interakcijama trajno utjee na djecu to je jedinica
koja se neprestano mijenja i razvija tijekom ivota. To je zato to ona treba odravati
unutarnju ravnoteu prilagoavajui se unutarnjim (npr. kriza odnosa) i vanjskim
promjenama.

Jedno te istu obitelj djeca i roditelji doivljavaju razliito. Primjerice, tree roeno dijete
zatjee odnose u obitelji i uvjete okoline razliite od onih to ih je zatekao prvoroenac.

Dijete ve vrlo rano stjee temeljne misaone procese koje primjenjuje u svojem
ponaanju , npr. u odnosu s drugima. Zbog toga se dijete ponaa konzistentno tj. ne
odstupa od obrazaca ponaanja.
Kritine faze obiteljskog razvoja:

Prva je faza prijelaza od odnosa mladog para do njihova odnosa kad postanu roditelji.
Kvaliteta odnosa mladog para presudno utjee na socijalne kompetencije djeteta (npr.
sposobnost ophoenja djeteta u drutvu), npr. u predkolskoj dobi, dakle utjee na
njegovu socijalizaciju. Otac je vaan imbenik stabilnosti u razvoju djeteta.

Daljnje tekoe se javljaju u fazi prijelaza djeteta u mladenaku dob pubertet. Problem
je dinamika obitelji (npr. odnosi u obitelji se esto mijenjaju) koja nastaje zbog nastajanja
da se djetetu da odreena autonomija, ali da ga se vee uz obitelj odreenim pravilima.
U ovoj fazi najvie pate majke.

Konana je faza prijelaza djece u srednjeodraslu dob esto se javlja napetost izmeu
djece i njihovih ostarjelih roditelja.

U novije vrijeme postoji trend porasta razvoda brakova i nastanka novih konfliktnih situacija
izmeu lanova obitelji koje mogu eskalirati u sve prisutnije nasilje u obitelji, to naravno
oteava socijalizaciju djeteta.
kola
S drutvene strane pitamo se koje funkcije kola treba ispunjavati i kakve uloge se oekuju od
sudionika u odgojno-obrazovnom procesu kakav se odvija u koli. Sa strane djeteta pitamo se
kako kola utjee na razvoj osobnosti, identiteta i kako olakava socijalizaciju.
U prouavanju socijalizacije u koli pokrenuto je pitanje seksizma u koli (socijalizacija
specifina za odreeni spol) i problem meusobnog utjecaja obitelji i kole na razvoj djeteta
(esto se odgojne norme i stavovi na ta dva mjesta ne poklapaju odnosno odstupaju pa dijete
lako zapadne u krizu razvoja).
S gledita uenika kola ima negativan utjecaj na socijalizaciju: uenici imaju tekoa s
besmislenim kolskim pravilima, apstraktnim razmiljanjem, nedostatkom slobodnog vremena,
tjeskobom ispita i stresom, strahom od djelovanja. Danas su pozitivne i negativne misli uenika
u koli podjednake; pritom postoje znatne razlike u gleditima izmeu uspjenih i neuspjenih
uenika.
Osnovni imbenici socijalizacije u koli:
kolski sustav. Pokuaj promjene trodjelnog sustava kolstva uvoenjem objedinjenih
kola nisu ni priblino dali oekivane rezultate u smislu uspjenije socijalizacije mladih.
kolska klima. Istraivanja pokazuju da kolska klima (npr. kvaliteta odnosa izmeu
vrnjaka, openita srea u koli i sl.) utjee na postizanje ciljeva uenja, a to su razvoj
misaonih procesa (nauiti razmiljati, uiti s razumijevanjem), emocionalnih struktura
(razvoj empatije, asertivnog ponaanja i dr.) i drutvene osvijetenosti (uenik mora
postati svjestan svoje uloge u drutvu i kako drutvo moe utjecati na njega).
Odnos uenik-uenik. Uenici moraju pronai ravnoteu izmeu suradnje (zajednitva) i
konkurencije (suparnitva, natjecanja).
Odnos uitelj-uenik. Interakcija je u tom odnosu neravnopravna pri emu je uitelj
dominantan. Uiteljima su zbog toga vie vole poslune uenike.
Uitelji. Ni uiteljima u tom odnosu nije lako iako su dominantni. S jedne strane oni
ueniku moraju omoguavati ravnopravnost i odreenu autonomiju, a s druge strane
trebaju biti autoritet i postaviti stroga pravila koja ograniavaju uenika. Dakle, poticati
individualnost i razliitost miljenja, ali paziti da se prema svim uenicima postupa
jednako i pravedno.
Komunikacija u razredu. Uitelji vie vole da uenici budu pasivni i da samo odgovaraju
na njihova pitanja, a ne da sami postavljaju pitanja i potiu rasprave.
Sadraji uenja. Oni imaju malo veze sa izvankolskim ivotom. Ue se apstraktne stvari,
a ne konkretne situacije to bi uenici mogli primijeniti u svojem ivotu.
Sustav zadaa i ocjenjivanja. kola vri pritisak zadae se moraju ispunjavati inae se
dobije slaba ocjena. Ocjene utjeu na predodbu koju uenik ima o sebi u sluaju
negativnih ocjena kod uenika se javlja strah od kole i negativno miljenje o sebi.
Iz svega ovoga vidimo kako kola ima veliki utjecaj na socijalizaciju uenika. Meutim, ona
utjee i na socijalizaciju uitelja, esto negativno. Naime, esto postoji nesklad izmeu onoga
to oekuju pedagozi i nastavne prakse (ono to pedagozi zahtijevaju ponekad nema pravog
uinka u razrednoj nastavi pa uitelj mora uvesti svoja pravila). Takoer, postoji velika
birokracija, krutost u nastavnim sadrajima (uitelj mora uglavnom predavati ono to od njega
trae njegovi nadreeni), obespravljenost sve to umanjuje zadovoljstvo pozivom, slabi
identitet i oteava socijalizaciju.

SOCIJALIZACIJA UVJETOVANA SPOLOM

To je spolno specifina socijalizacija naime, djeaci i djevojice prolaze razliite procese
socijalizacije. Djeaci i djevojice imaju razlike u ponaanju (kognitivne, emocionalne,
motivacijske) koje kola dodatno uvruje. Najee se spominju ove razlike:

Neka zanimanja (npr. ona iz prirodnoznanstvene domene poput fizike) preferiraju osobe
mukog spola, a neke osobe enskog spola (npr. frizerstvo).

Postoje razlike u samopovjerenju, osjeaju vlastite vrijednosti, samopotovanju (npr.

djevojke se lake raaloste zbog loije ocjene od djeaka; djevojke pripisuju dobre ocjene
napornom radu, a djeaci svojoj darovitosti). Djevojke probleme i neuspjeh pripisuju
vlastitom zakazivanju i za sve se osjeaju odgovornima.

Djevojke vie iskazuju emocije (imaju izraenije emocionalne strukture), a mukarci imaju
vie samopouzdanja, staloeniji su i asertivniji.

Uz djevojke se vee dvostruka optereenost: kuanski poslovi i zanimanje. Zbog toga

neki uitelji odnose se paljivije prema djevojkama odnosno poklanjaju im vie panje.
Sve ove razliitosti dovode do pojave stereotipa tipino muko i tipino ensko koji naravno
ne pomau u socijalizaciji. Vode se rasprave o zajednikoj edukaciji djeaka i djevojica, a
postoje feministiki zahtjevi da se osnivaju kole samo za djevojke.
Osnovni initelji socijalizacije uvjetovane spolom:

Tjelesna socijalizacija. Tjelesni odnosi izmeu djeaka i djevojaka utjeu na socijalizaciju.

Emocionalna socijalizacija. Djeaci i djevojke su emocionalno razliiti to utjee na

njihovu interakciju (djevojke lako mogu ostati povrijeene nebrigom suprotnog spola).

Kognitivna socijalizacija. Djeaci i djevojke imaju razliite kognitivne procese. Djevojke

esto zapadnu u depresivna stanja uzrokovanja manjkom samopotovanja (mislim da
nita ne vrijedim, za sve sam ja kriva i sline destruktivne misli). Djeaci su u tom smislu
emocionalno stabilniji i tee se nau povrijeeni.

Zanimanja. Jo uvijek se neka zanimanja daju uglavnom mukarcima, a neka enama.

Jedan od razloga su i stereotipi prema enama.
Dakako da sve navedene razlike izmeu spolova utjeu na socijalizaciju mukaraca i ena
njihova socijalizacija se zbog navedenih razlika bitno razlikuje. Potrebno je smanjiti potekoe
koje nastaju u socijalizaciji zbog pripadnosti odreenom spolu spol treba im manje utjecati na
socijalizaciju.

4. ODGOJ
TEMELJNI ASPEKTI ODGOJA
Biologijski aspekt
ovjek je u odnosu na ivotinju manjkavo bie: manjka mu instinkt, otriji osjetilni organi,
organska zatita od hladnoe i drugo. Usprkos tome, ovjek moe preivjeti na sjevernom polu i
u Sahari jer je to bie koje djeluje, a ne ponaa se voen instinktom. ovjek ivi od rezultata
svojeg djelovanja, od svoga rada, od kulture koju je stvorio.
S obzirom da je ovjek biologijski manjkavo bie, on se mora odgajati i obrazovati da bi mogao
opstati, preivjeti u kulturi svoga doba. ovjek ne dolazi gotov (spreman) na svijet. On
temeljem odgoja i obrazovanja ui hodati, raditi, usvaja kulturu i okolinu, postaje sposoban
djelovati. On dakle posjeduje razum, inteligenciju i sposobnost uenja to su temeljne osobine
koje mu omoguuju opstanak.
Za razliku od ivotinja, ovjek nema usku okolinu za koju je vezan i izvan koje ne moe
preivjeti. Da bi preivio u razliitim okolinama, mora usvajati naine ponaanja i norme koje
mu omoguavaju ivot u odreenoj okolini.
Filogeneza ovjeka prouava razvoj ljudskog roda. Mnoga znanja ovjek nosi u svojim genima.
To znai da mi kao pojedinci, kako bismo opstali, izvlaimo korist od znanja svih prethodnih
narataja koja su nam uroena.
ovjek i njegovo ponaanje promatraju se kao rezultat evolucije ivotinjskih vrsta. Odreene
obrasce ponaanja (mimika u spolnom kontaktu, ritual pozdravljanja, zatita teritorija) naslijedili
smo od ivotinja.
Zakljuak: ovjek je u biolokom pogledu manjkavo bie i ima potrebu za uenjem putem
odgoja i obrazovanja kako bi se tjelesno i mentalno razvio, usvojio svoju kulturu i postao
spreman djelovati. On ima sposobnost da usvaja nove stvari (da prima znanje), ali takoer da
odgaja i poduava (da predaje svoje znanje drugima). To su glavni ciljevi odgoja iz biolokog
aspekta.
Generacijski aspekt
Odgojem se znanja prenose s generacije na generaciju. Stare i nove spoznaje se akumuliraju
(skupljaju) svaka nova generacija zna neto vie o odgoju te time dolazi do unapreenja
ljudskog roda.
Filozofijski aspekt
S ovim aspektom odgoja susreemo se jo u prvim razdobljima povijesti pedagogije. Ve je
Komensky rekao da je ovjek jedino bie koje se moe poboljati odgojem i koje moe urediti
svijet. Kant tvrdi: ovjek moe postati ovjekom samo odgojem ovjek je onakav kakav se
odgaja da bude (ovjekova osobnost, karakter, dua oblikuje se odgojem). Rousseau nastavlja
da je ovjek po prirodi dobro bie, ali ga okolina iskvaruje i udaljuje od njegove biti da bude
dobar, plemenit.
Max Scheler shvaa ovjeka kao slobodno bie, bie koje ima svijest o samome sebi. ovjek
moe razmiljati o svojem nainu ivota, o svojim postupcima i djelima. ovjek je refleksivno
bie, bie koje razmilja.
Glavni ciljevi odgoja iz filozofskog aspekta:

Odgajati ovjeka da postane ovjekom dobro, plemenito bie spremno pomagati

drugima.

Odgajati ovjeka da bude spreman koristiti vlastiti razum, da razmilja, da razvija

kognitivne sposobnosti, da bude zrelo bie.

Odgajati ovjeka prirodnim tokom (u skladu s tijekom prirode) to znai uiti ga stvari
koje moe usvojiti s obzirom na svoju dob, mentalne sposobnosti i prirodne sklonosti,
interese (takvo uenje mora biti brzo, lako i s velikim izgledima za uspjeh); kako se
ovjek razvija, iriti njegov svjetonazor i pripremati ga za poziv (zanimanje).

Odgajati ovjeka da razvija svoj Ego i Alter ego ovjek mora razvijati svoju ulogu,
jaati svoj identitet (Ego) i biti sposoban staviti se u poziciju druge osobe (Alter ego;
vidjeti stvari iz perspektive druge osobe, zamisliti kako ona razmilja i to osjea,

nakratko preuzeti njen identitet). Ovo su stvari koje jako pomau u interakciji i
socijalizaciji openito.
Enkulturacija
Jedan od temeljnih ciljeva odgoja je enkulturacija stjecanje osnovnih kulturalnih sposobnosti:
nauiti jezik (govoriti, pisati, itati), nauiti prepoznati osjeaje i osjeajno se izraavati,
razumjeti umjetnost, politiku, religiju, ljudska prava i drugo. Drugi vaan cilj odgoja je
socijalizacija (ovo je objanjeno) koja je olakana ako smo usvojili kulturu. Trei cilj odgoja je
jedinstvenost postati jedinstven pojedinac pojedinac mora koristiti svoju razum, razviti svoj
identitet (osobnost, stavove, miljenje), preispitivati i kritizirati druge, boriti se za svoja prava,
brinuti se o stanju svoje due (elimo iznutra biti sretni), djelovati na sebi svojstven pozitivan
nain i tako se izdvajati od ostalih pojedinaca..., a ne stalno prilagoavati se drugima, pokorno
izvravati nareenja i trati za vanjskim ciljevima.
Odgojni proces naizgled je proturjean: sami smo bespomoni i ovisimo o drugima (nita ne
moemo napraviti sami, trebamo druge da nas poduavaju i usmjeravaju), a opet odgoj nas ui
da budemo samostalni i nezavisni.
Odgoj prema Benneru
ovjek je bie kojemu za preivljavanje nije dovoljna samo nadarenost, ve mu je potreban
odgoj i obrazovanje. Takoer, ovjek nije rob svoje okoline, ve on tu okolinu oblikuje svojim
djelovanjem.
ovjek se raa nesavren i tu se javlja potreba da bude odgojen, ali je i sam sposoban odgajati.
Odgoj se promatra kao praksa, neto to se treba izvjebati i usavriti, jer odgajanje je vjetina,
sposobnost i sloeno zanimanje. Svaki ovjek tijekom svog ivota preuzima ulogu odgajatelja i
za to mu je potrebno znanje o odgoju i praksa (iskustvo odgajanja).
Benner predlae etiri opa naela odgojne prakse koja govore kako treba odgajati:

ovjek se treba obrazovati da moe djelovati samostalno i produktivno.

Iz prvog naela slijedi ovjekova potreba za samoaktivnou (ovjek je svjestan da mora

djelovati) i samoodreenjem (mogunost ovjeka da donosi vlastite odluke, da djelima
utjee na svoj ivot i da se na taj nain istakne, postane jedinstven).

Ponaanje pojedinca u drutvu mora biti kontrolirano i korigirano npr. u institucijama

poput kole.

Temeljni zadatak odgojne prakse tj. odgoja kao zanimanja mora biti cjelokupni razvoj
ovjenosti.
Benner naglaava da se odgojem ne smije prisiljavati pojedinac da neto uini, da se ponaa na
odgovarajui nain odgojem se u pojedincu moraju potaknuti promiljanja, nova iskustva,
svijest o tome koliko je potrebno djelovati samostalno, nezavisno, u skladu s vlastitim
stavovima. Pojedinac sam mora spoznati kako se ponaati u odreenim situacijama, koje su za
njega prihvatljive drutvene norme i vrijednosti. Te stvari nikako ne smiju biti nametnute. Odgoj
nikako ne smije biti samo lukavo upravljanje osobom preko nagraivanja, kanjavanja, zabrana
i prijetnji.
DEFINICIJA ODGOJA
Odgoj je teko definirati jer ima naoko proturjene ciljeve. Da bi se lake mogao shvatiti, odgoj
se prikazuje pomou slika ili metafora. Scheuerl je predloio pet slika: putanje sjemenke da
raste, utiskivanje na votanoj ploi (oblikovanje osobnosti), pomo pri raanju, voenje na pravi
put, prosvjetljivanje. Kron opisuje odgoj pomou est slika: vuenje, voenje, upravljanje,
putanje da raste, prilagoavanje, pomaganje. U svakoj slici se moe vidjeti dio aspekta odgoja.
Dva su temeljna shvaanja odgoja koja su naoko nespojiva i nalaze se u kontradikciji:

Odgoj kao proizvodnja nekog predmeta. Odgajatelj slii zanatliji koji djelatno tei
odreenom cilju pomou odreenih sredstava i metoda. Odgajatelj svojim metodama
(npr. kaznama i nagradama) aktivno i agresivno odgaja koristei sredstva prinude.

Odgoj koji vie-manje slijedi tijek prirode. Dijete se puta da se samo razvija stavlja se u
kontrolirane pedagoke situacije u kojima se dijete prilagoava, skuplja iskustvo i ui
pravilno postupati. Odgajatelj slii vrtlaru koji njegom i zatitom pomae proces razvoja,
ali nikako se aktivno ne uplie u njega niti ga agresivno pokuava kontrolirati.

Oba koncepta odgoja trebaju se ravnomjerno kombinirati i dozirati. Odgoj ne smije biti samo
vrsta kontrola i prinuda, ali nikako ni samo putanje ni pomaganje da dijete radi to mu se
prohtije i bude preputeno samo sebi. Kako ispravno povezati oba koncepta da odgoj bude to
uspjeniji to je gorue pitanje i dan danas za mnoge odgajatelje.
Brezinkina definicija pojma odgoj
Odgoj je prema Brezinki skup socijalnih radnji kojima ljudi pokuavaju u bilo kojem pogledu
poboljati psihiku dispoziciju drugih ljudi ili odrati dobre strane dispozicije. Odgoj oznaava
radnje kojima ljudi pokuavaju unaprijediti osobnost drugih ljudi u bilo kojem pogledu. Iz ove
definicije slijedi pet znaajki odgoja:

Odgoj je proces koji se sastoji od radnji ili djelatnosti iji cilj je postii odgovarajue
ponaanje kod osnovnog subjekta odgoja ovjeka.

Odgoj ine socijalne radnje socijalno znai da se te radnje tiu drugih ljudi odnosno
one su usmjerene da pomognu drugim ljudima.

Psihika dispozicija ukljuuje uroene ili steene spremnosti, sklonosti i osobine koje
utjeu ne samo na ponaanje, nego i na zauzimanje stavova, prihvaanje drutvenih
vrijednosti, razvoj interesa. Odgojem se pokuavaju poboljati dobre sklonosti i ukloniti
loe sklonosti.

Odgoj je proces u kojem se dobre ljudske osobine i sklonosti poboljavaju, unapreuju i

odravaju, a loe se odstranjuju. Posebna pozornost je na rijei odravaju jer se pod
loim utjecajem okoline ovjek brzo moe pokvariti i ono dobro u ovjeku moe nestati.
ovjeka se stalno treba podsjeati to je ispravno, moralno, a to nije.

Odgoj je pokuavanje. Odgoje radnje mogu uspjeti, dati dobar rezultat, ali i ne moraju.
Odgoj samo moe poticati ovjeka da ui, ali uenje moe ostvariti samo onaj koji ui.
Drugim rijeima, odgajatelj ne moe prisiliti dijete da ui ispravno se ponaati dijete
mora to samo eljeti i biti svjesno o pozitivnim stranama odgoja.

Ciljevi, norme i vrijednosti odgoja

Ponekad se ova tri pojma koriste kao sinonimi, a ponekad su to razliiti pojmovi.
Cilj slui konkretnoj svrsi i opisu praktine namjere, cilj je ono konkretno to odgojem i
obrazovanjem pokuavamo postii (npr. poticati marljivost uenika, poticati potovanje
prema kulturama inozemnih kolega, usvojiti pregled povijesti kamenog doba). Moe
vrijediti za jednu osobu i to jednokratno (npr. svaki nastavni sat ima svoje ciljeve).
Opisuje idealnu psihiku dispoziciju osobe koja se odgaja.
Norma je uvjerenje ili predodba o zadanom stanju ili ponaanju koje treba nastati ako se
ispune odgovarajui ciljevi. Norme vrijeme u veem vremenskom intervalu (npr. za cijeli
ivot ili za vrijeme kolovanja) i za vei krug ljudi (npr. sluaj 10 Bojih zapovijedi, govori
istinu, potuj ljudska prava, vie provodi grupnu nastavu). Normu moemo shvatiti kao
openiti zahtjev koji ne vrijedi pojedinano i jednokratno, ve za sve osobe nekog tipa.
Norme se temelje na vrijednostima. Vrijednosti su npr. strahopotovanje prema ivotu,
vrednovanje neeg kao dobro/loe, ispravno/neispravno. Dakle, neka vrijednost u sebi
sadri skup normi i moe se vrednovati od strane pojedinca ako za neku vrijednost
mislimo da je ispravna i prihvaamo je, automatski prihvaamo njene norme i ciljeve.
Zato odgajati?
Prema gore navedenim biolokom aspektu, ovjek se raa nepotpun, slab, nesiguran, sa
slobodnom voljom te karakterom i moralom koji se u velikoj mjeri mogu oblikovati. Odgojem
ovjek preuzima u kulturne norme i vrijednosti i prema potrebi ih mijenja u skladu sa svojim
karakterom, moralom i interesima. Prilikom odgoja moramo si postaviti ciljeve odgoja odnosno
pitanje zato odgajamo? Npr. dijete odgajamo kako bi se jednog dana upisalo na sveuilite ili
kako bi postalo vrstan politiar, a sve u svrhu kako bi zaraivalo puno novca za sebe i svoju
obitelj.
Do tog cilja dolazi se odreenim sredstvima odgoja kao to su: pohvale, kuenja, prigovori,
prijetnje, kazne, savjetovanje, nareivanje, knjige, kole i slino. Koja od ovih sredstava emo
koristiti manje, a koja vie, definira na stil odgoja (npr. autoritativni stil).

Cilj odgoja moe se odnositi na razliite dimenzije (kognitivna: razvijati mentalne sposobnosti,
ispravan nain razmiljanja i uenja; afektivna: nain na koji mi doivljavamo ljude, njihove
verbalne i neverbalne poruke; socijalna: njegovati odnose sa drugim ljudima) i formulirati na
razliitim razinama (npr. vii cilj potivati tue stvari odnosno vlasnitvo moe se sastojati od
manjih ciljeva: posuene stvari vraati na vrijeme, ne uzimati stvari bez tueg doputenja, ne
krasti, ...).
Ciljevi odgoja danas
Dok su 60-ih godina u sreditu odgoja bili disciplina, ispunjavanje dunosti, poslunost,
djelatnost, poredak, ..., u posljednje vrijeme dolo je do promjene vrijednosti, a time i do
promjene ciljeva odgoja. U modernom odgoju naglaava se samorazvijanje (npr. borba za
vlastita prava i ravnopravnost, autonomija, upravljanje samim sobom, refleksivnost
razmiljanje o svojim postupcima, zrelost koritenje vlastitog razuma, kritiziranje tueg
miljenja). Neki kritiziraju ovakvu promjenu naglaavajui da je kod mnogih ljudi dolo do
promjene mentaliteta ljudi vie misle samo na sebe i pritom ne gledaju na druge. Istiu da se
kritika nalazi ispred ljubavi, sloboda ispred dunosti i odgovornosti i slino.
U pedagogiji ciljevi odgoja su nuno kontroverzni. Pedagogija ne moe utjecati na izbor ciljeva
odgoja te normi i vrijednosti koje se tim ciljevima pokuaju usvojiti svaka sredina ima svoje
ciljeve odgoja.

TEORIJE O ODGOJNOM PROCESU

Mollenhauler razlikuje tri pristupa u odgojnom procesu:
Odgoj kao komunikacijsko djelovanje. U toj komunikaciji vane su kognitivne strukture
(nain na koji se oblikuju vlastite rijei i shvaaju tue rijei, odnos (kako sudionici
shvaaju svoj odnos: jesu li u ravnopravnom poloaju, postoji li podinjavanje, ...) te
sadraji i sredstva komunikacije (neverbalni znakovi, prevladava li vrijeanje, vika ili
njene umirujue rijei, ...) izmeu sudionika u odgojnom procesu. Sve su to initelji koji
utjeu na odgoj (odgojni proces i rezultat odgoja).
Odgoj kao interakcija. Prema teoriji simbolikog interakcionizma (vidi poglavlje o
socijalizaciji) odgoj se promatra na mikrorazini kao interakcija dvaju sudionika. U toj
interakciji vani su Ego i Alter.
Odgoj kao reprodukcija. Ovaj pristup je materijalistiki temeljni cilj odgoja je pripremiti
ovjeka da bude spreman pridonositi drutvu, proizvoditi dobra i usluge.
Kron navodi etiri modela odgoja:
Funkcionalni-intencionalni odgoj. Funkcionalni odgoj stavlja panju na razne drutvene
imbenike koji nisu stvoreni da bi odgajali, ali utjeu na mlade. To su televizija, asopisi,
mediji openito, raunalne igre, obiaji i navike. To su tajni suodgajatelji. U sreditu
intencionalnog odgoja je odnos face-to-face (licem u lice, verbalna i neverbalna
komunikacija npr. izmeu oca i sina) i svjestan odgoj koji ima tono odreenu namjeru
odnosno cilj (odreenim odgojnim metodama kaznama, psovkama, nagradama,
pohvalama, podupiranjem ... ele se postii unaprijed postavljeni odgojni ciljevi: da se
dijete ponaa na tono eljeni nain i da se usvoje odreene norme i vrijednosti). U
intencionalnom odgoju prevladava jednosmjerna komunikacija roditelji zapovijedaju,
kore, kanjavaju, hvale, nagrauju, zahtijevaju bespogovornu poslunost, a dijete
pokorno slua, ne moe se izboriti za sebe i utjecati na odgojne ciljeve i metode.
Funkcionalni i intencionalni odgoj ograniavaju jedan drugoga i treba paziti da
funkcionalni odgoj previe ne utjee na intencionalni.
Pedagoki odnos. Ovaj model opisao je Hermann Nohl unutar reformske pedagogije. U
ovom modelu istie se snaan odnos izmeu zrelog ovjeka (odgajatelja) i ovjeka u
postojanju (osobe koja se odgaja). Odgajatelj uzima u obzir kulturne norme i vrijednosti,
obiaje i navike, ali i osobnost, unutarnje elje, sklonosti i interese osobe koju odgaja.
Pritom je dijete aktivno i odgovorno za svoj proces odgajanja. Dijete mora usvojiti
osnovne znaajke kulture i okoline, ali mora takoer zadrati svoju osobnost (uroene
osobine), jaati svoj identitet, prihvatiti norme i vrijednosti na svoj nain te kreirati

vlastiti sustav normi i vrijednosti. U tom pedagokom odnosu dolazi do napetosti,

tjeskobe, nesigurnosti, krize jer je teko pronai ravnoteu izmeu te dvije stvari.
Odgoj kao promjena ponaanja. Ovaj model ima bihevioristiki pristup prema kojem
organizam pokazuje spontane aktivnosti (spontano, prirodno ponaanje s obzirom na
nae uroene sklonosti), ali takoer nae ponaanje se u velikoj mjeri moe oblikovati.
Takvo oblikovano ponaanje ine postupci koji se mogu opaziti i mjeriti te tako vidjeti u
kojoj mjeri je odgoj bio uspjean. Dijete se stavlja u odreene situacije, u odreenu
okolinu kako bi se kod njega stimulirao odreen eljeni obrazac ponaanja dijete
postepeno ui koji postupci u kojim situacijama su ispravni (kako reagirati u odreenim
situacijama) i tako se oblikuje njegovo ponaanje i prilagoava se okolini. Odgajatelj ne
smije aktivno sudjelovati mora pustiti dijete da temeljem razuma i iskustva samo uvidi
kakvo ponaanje je ispravno. Pritom je bitno uenje na modelu dijete ima prirodnu
tenju oponaati, slijediti uoene postupke i reakcije svojih roditelja, s njima se
identificirati; roditelji moraju biti jako oprezni da budu pozitivan primjer djeci (djeca jako
puno ue pratei ponaanje svojih roditelja).
Odgoj kao simbolika interakcija. Ova teorija nastoji pokazati kako ovakva interakcija
ovjeka ini drutveno sposobnim za djelovanje i pridonositi drutvu, kako ovjek postaje
nezamjenjiv lan drutva te kako mu, usprkos tome to se prilagoava drutvu i usvaja
njegove norme i vrijednosti, polazi za rukom izgraditi vlastiti identitet (one osobine, vrline
karaktera i obrasci ponaanja po kojima smo posebni i razlikujemo se od drugih, po
kojima nas drutvo prepoznaje i cijeni). Izgradnja identiteta je vana kako bi nas drutvo
prepoznalo, uvailo, potovalo. U ovom modelu odgoj nije intencionalan, jednostran
(odgajatelj zapovijeda, a dijete pokorno slua i slino), nego ovjek se stavlja u poziciju
odgajatelja, tumai, preispituje i kritizira njegove odgojne postupke i stavove te oblikuje
vlastite odgojne vrijednosti i ciljeve time postaje aktivan, ravnopravan sudionik u
odgojnom procesu i gradi svoj identitet, svoj Ego, ali i svoj Alter ego (vidi poglavlje o
socijalizaciji). Ovakav model odgoja, iako gotovo utopijski, je idealan i treba mu teiti.

STRUKTURNI MODEL ODGOJA

Ovo je model odgoja koji povezuje prethodno navedene modele odgoja. Prema tom modelu
osnovne znaajke odgoja su:
Odgoj je intencionalan. On nastoji ostvariti ciljeve, norme i vrijednosti. Ovaj odgoj je
jednostran i ukida elje i interese djece.
Odgoj je interakcijski proces izmeu odgajatelja i educanda (onoga kojeg se odgaja) u
kojem oni utjeu jedan na drugoga. Stavljaju se u poziciju drugog i tumae njegove uloge
uloge ovise o tome gdje se odvija odgoj (ako je rije o koli, postoje uloge profesora i
uenika, ako je rije o obitelji, postoje uloge roditelja i djeteta).
Odgojni proces mora biti metodiki organiziran moraju postojati odgovarajue metode
odgoja kojima se postiu ciljevi odgoja. U razliitim sredinama koriste se razliite metode
odgoja (npr. odgoj u obitelji i odgoj u koli se razlikuju).
Kada odgajamo, ne moemo imati u vidu samo osobne ciljeve odgoja i elje educanda,
ve svoj odgoj moramo prilagoditi drutvenoj situaciji, uvjetima okoline. Moramo odgajati
ovjeka da bude spreman djelovati u drutvu i pridonositi mu bez obzira na njegove
osobne sklonosti i interese. No, to ne znai da mi te interese moramo zanemariti, ve ih
moramo znati uskladiti i usmjeriti prema korisnom drutvenom djelovanju tako da i
pojedinac i drutvo budu zadovoljni.
Odgojni proces dogaa se na tri razine: kognitivnoj (razvijati mentalne sposobnosti,
umijee miljenja, tumaenja i kritiziranja, umijee uenja), afektivnoj (usaditi norme,
stavove i vrijednosti, jaanje karakternih vrlina i snaga: razviti osjeajnost,
emocionalnost, nauiti doivjeti, prepoznati i ispoljiti emocije) i tjelesnoj (razviti tjelesne
sposobnosti: hodanje, plesanje, plivanje, runi rad, ...). Odgoj mora biti prepun
praktinog sadraja koji olakava razvoj ovjeka na tim razinama.

OBRAZOVANJE
Obrazovanje znai:

osposobljavanje za razborit odabir svog poziva (obrazovanje treba pomoi ovjeku

spoznati svoje interese)

produktivno sudjelovanje u kulturi (ovjek mora znati jezik, politiku i gospodarsku

situaciju, obiaje i ostala kulturoloka obiljeja svoje okoline)

postizanje individualnosti i drutvenosti; ovjek mora razviti svoju osobnost, identitet i

nauiti kako se ponaati u drutvu da se to lake uklopi u drutvo; ovjek mora razviti
odnos prema samom sebi (samopotovanje; kako doivljavamo sami sebe, svoje osjeaje
i postupke; osjeaj vlastite vrijednosti, jesmo li zadovoljni samim sobom ili si stalno neto
predbacujemo) i prema drugim ljudima (ophoenje s drugim ljudima, odgovornost)

uenje o openitim stvarima koje moraju znati svi ljudi (matematika, knjievnost, ...)

razvoj kognitivne, afektivne i praktine dimenzije ovjeka (praktina dimenzija ovjek

mora nauiti svoju struku kako bi mogao obavljati praksu, imati eljeno zanimanje)

Suvremeno obrazovanje
etiri su odrednice modernog obrazovanja:
Rad. Nove tehnologije, automatizacija, porast sektora uslunih djelatnosti itd. dovodi do
promjene u strukturi zanimanja mijenjaju se potrebne kvalifikacije i u uvjetima rada
(ovjek je izloen riziku prilikom rukovanja strojevima i tetnim utjecajima tehnologije na
zdravlje kao to su zraenja). Teorija obrazovanja mora biti usmjerena prema ekonomskoj
racionalnosti koja e pruati jednake ivotne mogunosti za sve. Primjerice, ekonomija
voena profitom koja razara okoli nije racionalna i protivi se zdravom razumu. Djeci se
mora osigurati budunost barem iste ivotne mogunosti kao to ih imaju odrasli.
Nadalje, sve je vanije obrazovati ljude za analitiko miljenje, timski rad, rad na
projektu, znanstvena istraivanja dakle razvijati sloenije sposobnosti i vjetine.
Racionalnost i znanost. U postmoderni kritizira se manjak racionalizma, razuma i
injenica da cilj opravdava sredstvo kao osnova za napredak. ovjek svojim
neracionalnim postupcima i nedovoljno ekoloki dokazanim metodama proizvodnje
razara prirodu. Takoer, ovjek je sve vie zaokupljen poslom, tri kao muha bez glave
za svojim obavezama ime pati njegov socijalni ivot, gubi socijalne kompetencije,
emocionalnost, zapostavlja djecu i ponekad postaje nemoralan. Racionalna ekonomija se
shvaa jednostrano i njen je jedini cilj ostvariti profit ne marei za ekologiju i drutvene,
obiteljske vrijednosti. Obrazovanje ima zadau osvijestiti to kod ljudi.
Subjektivnost i prerada stvarnosti. Sve vie o svojoj stvarnosti saznajemo preko medija.
Medijsko miljenje i tumaenje su nam dovoljni, gubi se subjektivno miljenje.
Obrazovanje treba poticati i razvijati vlastito miljenje i tumaenje stvarnosti ono to
nam drugi serviraju ne treba se uzeti kao zdravo za gotovo i jedino ispravno.
Vrijednosno usmjerenje i etika. Poznata je promjena sustava vrijednosti kod dananjih
ljudi. Obrazovanje nam treba omoguiti da izgraujemo vlastitu volju, vlastiti sustav
vrijednosti, da se kritiki i argumentirano moemo razraunati u odnosu sa drugima, ali i
sa samim sobom (npr. da se aktivno protivimo nepravdi, da traimo bolje uvjete rada, da
se osjeamo odgovornima za nae loe postupke i sl.). Drugim rijeima, obrazovanje nas
ui kako izgraditi svoj karakter, svoj identitet, kako se izboriti za samoga sebe, kako
etino postupati.
etiri su osnovne funkcije (zadae) modernog obrazovanja:

Heuristika funkcija nam pomae da svakidanji praktini kolski rad razjasnimo u

odnosu na postavljene ciljeve koliko mi ovakvo obrazovanje, ovo to radim u koli
pomae da postignem svoje ciljeve. Takoer nam pomae da otrije tumaimo neke
probleme, pronalazimo nove zadatke i ciljeve, npr. nove stvari koje elimo nauiti. Ona
nam daje odgovor na pitanje koliko kola uspijeva pruiti ono to od nje oekujemo (da
nas pripremaju za poziv, da postanemo bolja osoba: karakterna, socijalno kompetentna,
spremna kritiki razmiljati, ekoloki savjesna s razvijenom etikom).

Legitimacijska funkcija trai od nas da nai zahtjevi i ciljevi budu ispravni (legitimni): da
pridonose opem obrazovanju, da nas pripremaju za poziv, da postanemo kompetentni

na tritu rada, da irimo odgovornost i humanost. Ovo su naravno vii ciljevi svake
kole, meutim nastavne metode esto ne mogu postii takve ciljeve.

Funkcija strukturiranja pomae nam u mnotvu nastavnih sadraja koncentrirati se na

bitne teme i ono to nas zanima. Za to trebamo imati kvalitetne nastavne planove i
programe koji ne usitnjavaju i ne ukruuju nastavni sadraj, nego ga ine fleksibilnim,
prilagodljivim interesima uenika i koncentriraju se na one teme koje pruaju strukovna,
socijalna i individualna znanja i vjetine. Primjer: koja je svrha ako pravopis i
interpunkcija oduzmu vie vremena od rasprava o ljubavi, slobodi, miru, solidarnosti,
srei i jo se pritom ne naue?

Kritika funkcija pomae nam kritiki se postaviti prema tuim zahtjevima, ciljevima i
normama. Pomae nam da ne budemo zlorabljeni, iskoriteni, neasertivni samo da bismo
drugima udovoljavali, a iznutra bili tuni i nezadovoljni samim sobom pomae nam da
se drugima usprotivimo i ostvarimo osobno zadovoljstvo. Ovo je vana vjetina za
izgradnju kvalitetnog karaktera. kola nas mora uiti kako kritiki razmiljati, propitkivati
tue postupke, izboriti se za sebe, naposljetku izgraditi identitet ovjeka koji e biti
potivan i cijenjen u drutvu, koga drugi nee gaziti.

5. SUVREMENI ZAHTJEVI PREDAGOGIJE

POSTMODERNA
Pojam postmoderna obuhvaa dubokosene procese promjene i kritiku moderne. Moderna je
razdoblje u povijesti pedagogije od prosvjetiteljstva do kraja 20. stoljea. Postmoderna ukazuje
na dramatinu promjenu sadanjice i karakteriziraju ju pojmovi poput: netradicionalan,
nestandardiziran, bez normi, pluralizam i slino. Sve ovo govori o naputanju tradicionalnih
vrijednosti, o raznolikosti drutvenih svjetonazora i odgojnih ciljeva. Sve vie dominira
popustljiv (permisivan) odgojni stil, tolerancija, mogunost vlastitog odluivanja to donosi
nesigurnost.
Umjesto ivotne sigurnosti, prosperiteta i razvoja, ovo razdoblje donosi podvale, prijetnje,
ucjene, ratove, razaranja i gospodarski sustav siromatva i gladi za mnoge. Kulturalni sustav
(npr. putem medija) unitava moralne vrijednosti i pojaava izolaciju, nedrutvenost.
Nema vie sigurnosti, standardnih normi, zajednitva. Svatko odabire svoj stil ivota
(pluralizam, raznolikost stilova) i svoje odgojne ciljeve, traga se za individualnou (nema
pomaganja, sve uradi sam) umjesto za identitetom.
Krajem stoljea javljaju se pedagozi koji kritiki promiljaju o moderni:
Konrad Wnsche istie da stalno trebamo biti otvoreni za sve vrste iskustva (spremni
odgajati djecu u raznim drutvenim okruenjima i imati prilagodljive ciljeve odgoja i

vrijednosti), a ne imati normirane, standardizirane ciljeve odgoja (time dovodimo dijete u

opasnost da se tee prilagodi svojoj okolini i odgovori ivotnim izazovima).
Dieter Lenzen zalae se za refleksivnu pedagogiju (prema njemu to je pedagogija koja se
doslovce predano bavi odgojem; pedagogija vie ne moe dati recept o onome kako
treba odgajati). Po njemu stvarnost je drugaija od odgojno-obrazovne teorije i prakse pa
zato pedagogija ne moe davati precizne naputke kako odgajati. Klasina pedagogija
koju zagovara ne moe se prilagoditi suvremenim tendencijama poput pluralizma,
raznolikosti drutvenih normi i vrijednosti (postojanje subkultuta od kojih svaka zahtjeva
drugaije odgojne metode i ciljeve ako elimo da dijete bude spremno za socijalizaciju).
Helmut Peukert pita se ne znai li Lenzenovo miljenje bijeg pred globalnim
problemima, ne vodi li to subjektiviziranju (pojedinac gleda stvarnost na svoj nain, a ne
objektivno), iskrivljavanju stvarnosti uz pomo kulture odreene medijima. Pedagogijsko
miljenje uvijek se kritiki osvrtalo na svoju teoriju pedagogija mora svoje naputke i
tvrdnje neprestano preispitivati, prilagoavati drutvenim situacijama kako bi se ta
teorija mogla iskoristiti u praksi. Pedagoko djelovanje (praksa) usmjereno je pokretanju
drutvenog razvoja, protestu protiv njegovih razornih tendencija, traganju za drugaijim
odgojnim metodama i ciljevima, za drugaijim ivotnim stilovima koji su trebali izbaviti
pojedinca od otuenja i pomoi mu u socijalizaciji (otueni pojedinac djeluje razorno na
sebe i na drutvo!). Sadanja znanost o odgoju bi si prema Peukertu prvo trebala
postaviti pitanje: koje posljedice ima pedagoka interakcija (odgoj i obrazovanje) na
sustav normi i vrijednosti pojedinca. Ona bi se trebala orijentirati etikim principima kako
bi zatitila potenje pojedinca. Drugim rijeima: kako odgoj moe uspjeti kao interakcija
bez pruanja znanja odraslih, kako odgoj moe uspjeti u meusobnom potivanju,
priznavanju i pomaganju nezrelim pojedincima da sazriju? Pedagogija mora na temelju
tih zahtjeva razviti drugaiju, prilagodljivu teoriju odgoja i obrazovanja ukljuujui njene
institucije, ponajprije vrtie i kole. Nakraju, pedagogija treba pomoi institucijama da
djeluju (odgajaju i obrazuju) u skladu s uoenom drutvenom situacijom, nikako ne
standardizirano i po zadanom receptu. U duhu demokracije Peukert postavlja temeljno
pedagogijsko pitanje: Moemo li razviti organe koji e potpunije, temeljitije opaati i
prouavati nae drutvo i sve njegove podsustave? Moemo li stvoriti demokratske
institucije koje e promovirati, razvijati moralnost, refleksivnost (odgovornost,
propitkivanje vlastitih postupaka: inim li dobro?) i uvoditi promjene, s ciljem
obuzdavanja navedenih razornih drutvenih tendencija, a da pritom slobodu pojedinca ne
ukidaju, nego je osiguravaju?
AKTUALNI ZAHTJEVI PEDAGOGIJE
Pedagogija, ekologija i mir
Ekoloka kriza (troenje prirodnih resursa, unitavanje prirodnog okolia, globalne klimatske
promjene, itd.) posljednjih je godina dovela do zahtjeva za uenjem o ekologiji, dakle uenju o
meuovisnosti ovjeka i njegovog prirodnog okolia. Razvila su se tri nova didaktika koncepta:

Odgoj za okolini svijet rjeenje krize trai se izmijenjenom tehnikom i znanou i trai
se neki novi racionalniji, odgovorniji odnos prema prirodi i budunosti.

Ekoloko uenje naglauje ekoloki razvoj ivotnih prostora, dakle razvoj koji ima u vidu
prirodni okoli, prije svega ouvanje prirode.

Ekopedagogija kritiki preispituje kako prirodne znanosti i tehnika utjeu na prirodu.

Vidimo da je nov zahtjev pedagogije ekoloka osvijetenost dio odgoja i obrazovanja mora biti
usmjeren na razvoj ekoloke svijesti (uimo kako je prirodni okoli vaan za ovjeka, kako
svojim postupcima utjeemo na prirodu i okoli, kojim postupcima mogu pomoi u zatiti
okolia i slino).
Neposredno je s odgojem za ekologiju bio povezan i odgoj za mir. To je pokuaj da se rat, sila i
ugnjetavanje tumae u odgojnom procesu kao neto to spreava zajednitvo i napredak
ljudskog drutva. Cilj je unititi loe predrasude, stereotipe, ali i promijeniti zauzete stavove. U
odgoju za mir vodea su etiri naela: analiza aktualnih sukoba, razvoj sustavnih predodbi o
tome kako postii mir, ukljuenje povijesti (dati primjere iz povijesti koji pokazuju koliko su
sukobi uzaludni, bolni i unazaduju ovjeanstvo), razviti praktine postupke koji promiu mir i
zajednitvo.

Pedagoka pitanja ne mogu zaobii zemlje Treeg svijeta siromane zemlje u razvoju.
Glavno pitanje je iskoritavanje zemalja u razvoju u korist bogatih industrijski razvijenih
zemalja.
Interkulturalni odgoj
Migracijom stanovnika zbiva se sudar razliitih kultura pa tako i razliitih odgojnih metoda,
stilova i vrijednosti. Stanovnitvo postaje krajnje heterogeno to se tie rasa, nacionalnosti i
religija. Javlja se pitanje multikulturalnog ili interkulturalnog odgoja odgoja djece u okruenju
gdje prevladavaju dvije ili vie razliitih kultura.
Socijalizacija inozemne djece praena je temeljnim sukobom: ta djeca su izloena dvama
temeljnim sustavima vrijednosti, normi, obiaja i navika meu kojima se oni svakodnevno
(posebno u kolama) moraju snalaziti i to s ozbiljnim posljedicama za razvoj njihova identiteta.
Kako optereuje npr. mladog Turina, koji se preselio u Njemaku, kada ga u obitelji ue da
vladajuu ulogu imaju mukarci, a u koli ga ue da su djevojke i mukarci ravnopravni. Ili:
usmjerenost obitelji nasuprot individualnosti, religijske norme Kurana nasuprot kranstva...
takvih kulturalnih sukoba ima mnogo.
Interkulturalni odgoj nadilazi takav sukob. On radi na integraciji inozemne djece i istodobno
uzima u obzir i unapreuje drutvenu i kulturnu posebnost: koncepti integracije (spajanja,
sastavljanja) nasuprot koncepata segregacije (razdvajanja, rastavljanja). Pritom je sporna teza o
ravnopravnosti kultura. Dakle, inozemna djeca, da bi se lake integrirala, trebaju prihvatiti
odreene norme i vrijednosti strane kulture, ali ostati vjerna normama i vrijednostima vlastite
kulture.
Interkulturalni odgoj naglaava da navedenu heterogenost treba shvatiti kao ansu za uenje.
Djeca trebaju biti odgajana u drutvu koje obiljeava raznolikost, treba ih upoznati sa razliitim
kulturama, poticati otvorenost (tolerancija, prihvaanje raznolikosti: ne unaprijed osuivati
druge kulture milju moja kultura je jedina ispravna), radoznalost (motiviranost da se ui o
ostalim kulturama, da se tako lake prihvate). To znai promjenu kurikuluma, nova sredstva
pouavanja itd. Jedan od glavnih problema je nastava iz materinskog jezika koju treba
organizirati za inozemne uenike.
Ciljevi multikulturalne nastave su:

razvijanje sposobnosti zapaanja kulturalnih razlika i raznolikosti, ali i kritike kulture,

razvoj, osiguranje ravnopravnih ivotnih mogunosti za djecu obiju kultura (domae i

strane),

pomo kod traenja izlaza iz kulturalnih sukoba,

upoznavanje inozemnih uenika s jezikom i kulturom zemlje koja prima inozemne

uenike,

prihvaanje jezika i kulture zemlje iz koje dolaze inozemni uenici,

upoznavanje domaih uenika s jezikom i kulturom zemalja iz kojih dolaze inozemni

uenici.
Ova kolska nastojanja imaju ogranieni uspjeh otprilike polovica inozemne mladei ne dobiva
nikakvu izobrazbu za poziv.
Socijalna pedagogija
Socijalna pedagogija sve je prisutnija u dananjem drutvu. Problemi kojima se bavi lee u
svakom polju socijalizacije: promjene u obitelji (npr. rastava roditelja pokazalo se da u 30 do
50% sluajeva djeca razvedenih roditelja pokazuju normalno ponaanje), promjene u mladei i
njenim supkulturama (svatko ima svoj vlastiti ivotni stil, jaanje individualnosti), moralni odgoj,
etika odgovornosti, nasilje u kolama. Neki od drutveno-socijalnih i politikih uzroka tih
problema su: siromatvo, slaba perspektiva, zauzetost poslom, problemi na poslu, roditelji se
manje bave djecom, svae u obitelji, gube se obiteljske vrijednosti i drugo.
Gorui problemi u drutvu kojima se bavi socijalna pedagogija: zlostavljanje djece, seksualna
zlouporaba, zastraujui broj samoubojstava kod mladei, rastui broj psihosomatskih
poremeaja i bolesti, uzimanje droga i alkohola, okorjelo puenje, uinak medija na djecu i
mlade.
Dakle, prijeko je potrebno osposobiti uitelje u podruju socijalne pedagogije da prepoznaju te
probleme i valjano postupaju kad ih uoe.
U vezi rastueg problema nasilja meu adolescentima Winkel je razvio razna tumaenja. Uzroci
agresivnosti prema njemu lee od 70 do 90% u gore navedenim drutveno-socijalnim i

politikim problemima, a samo 10 do 30% u koli (mirni i povueni pojedinci se pridrue

agresivnoj skupini kako bi dobili osjeaj vanosti, pripadnosti i naklonosti te se poinju nasilno
ponaati). Winkel daje pet razloga zato djeca postaju agresivna:

Agresija moe biti igraka, oponaanje stvari uoenih u medijima, ali kasnije lako
prerasta u pravo nasilje.

Agresija slui kao obrana od prijetnje, tjeskobe, osjeaja manje vrijednosti.

Agresija moe biti rezultat frustracije, elje za osvetom da se izravnaju stari dugovi i
vrati milo za drago.

Agresija moe biti oblik samoisticanja i tenje ka moi (agresivni pojedinci vole nanositi
bol i raditi uzbudljive stvari kako bi se pravili vani i udovoljavali agresivnoj skupini).

Agresija moe biti izopaena ljubavna enja (pojedinci su pretjerano odani, paljivi i
neprimjereno iskazuju ljubav prema suprotnom spolu moe prei u seksualno
zlostavljanje).
Da bi se ublaili ti problemi, socijalna pedagogija zahtjeva ove promjene u kolama:

kole koje pruaju smisao (svemu to djeca ue i rade mora se dati neki smisao, kola za
djecu mora imati smisla),

kolu koja stalno demonstrira norme i vrijednosti kao uzor i ini ih obvezatnima,

kola koja nije dogmatina (tvrdoglava, kruta) kad je rije o metodici (kola koja koristi
razliite metode pouavanja i uenja te tako postie veu motiviranost i smanjuje
dosadu),

kolu koja tvori prostor u kojem se svi mogu dobro osjeati (razvijanje pozitivne klime),

kolu gdje uitelji surauju i meusobno se usavravaju.

Seksualna pedagogija i AIDS
Seksualna pedagogija prouava seksualnost (skup osjeaja, stavova i obrazaca ponaanja koje
dovode osobu do tjelesnog seksualnog uzbuenja, a time i do seksualne elje, odnosa i razvoja
seksualnog identiteta) i nastoji imati odgojni utjecaj na seksualnost u svim ivotnim dobima. U
posljednje vrijeme seksualnost zaokuplja sve veu pozornost javnosti, emu su posebice
doprinijele promjene u drutvenim normama, utjecaj feminizma, porast spolno prenosivih
bolesti, meu kojima bitno mjesto zauzima HIV/AIDS te porast brige za reproduktivno zdravlje.
Seksualna pedagogija potie moralni seksualni odnos, a to je seksualni odnos kojemu je
kratkoroni cilj zaee djeteta, a dugoroni cilj produljenje ljudske vrste. Tako je i razumljivo
zato se homoseksualizam, seks tijekom menstruacije, kontracepcija i seksualni odnos radi
uitka smatraju nedopustivima u moralnom smislu i predstavljaju krenje moralnih normi.
Neoprezni seksualni odnosi (prije svega to su oni koji se javljaju zbog uitka i zavravaju
kontracepcijom) veliki su rizik zbog spolno prenosivih bolesti.
Seksualna pedagogija dijeli se na tri pravca:

negativni (represivni) spolni odgoj podrava zabranu spolnih odnosa,

emancipacijski spolni odgoj podrava slobodnije spolne odnose,

afirmativni spolni odgoj podrava spolni odnos koji ima moralni cilj (razmnoavanje).
Seksualna pedagogija treba pouavati o spolnosti (to ne ukljuuje samo razmnoavanje, nego i
spolno prenosive bolesti, vrste spolnog odnosa i spolne stereotipe), osiguravati slobodno
voenje spolnog ivota, unapreivati spolni identitet i zagovarati ravnopravnost spolova u
spolnom odnosu. to se tie AIDSa, ona treba preuzeti prevencijsku i skrbniku funkciju u
pogledu na prekid trudnoe.
Pitanje razlike izmeu spolova
Seksualnost i spolni identitet (to je muko, to je ensko, spolni stereotipi) postali su aktualni
problem. Zbog svojeg spola muka i enska djecu su prikraena i podinjena u specifinim
stvarima pa se potie koedukacija (zajedniko odgajanje muke i enske djece). Feministiko
istraivanje dalo je rezultate iz podruja razlike meu spolovima. Sve vie mukaraca gradi svoj
(spolni) identitet na podinjavanju ena (fiziko i psihiko ranjavanje ena).
Slobodno vrijeme i zdravlje
Gospodarske i drutvene promjene uinile su slobodno vrijeme aktualnim problemom. to djeca
rade u slobodno vrijeme, kako bi ga trebala provoditi? postaje novo vano pedagoko pitanje.
Slobodno vrijeme je kao i rad socijalna vrednota unutar kojeg se pojedinac odgaja (tu najee
mislimo na funkcionalni odgoj usputni nenamjerni odgoj koji daju mediji).

Ovim pitanjem bavi se pedagogija slobodnog vremena koja eli pomoi u etiri podruja uenja
i odgajanja koji se zbivaju u slobodno vrijeme: drutvenom (kako se ponaati u drutvu),
kulturalnom (upoznavanje kulture, npr. uenje stranog jezika), stvaralakom (slobodno vrijeme
kao prilika za razvoj kreativnosti i umjetniko stvaranje) i komunikacijskom (razvoj
komunikacijskih vjetina). Na primjeru razornih uinaka masovnog turizma odgoj za slobodno
vrijeme moe pokazati kako se (npr. razrednim putovanjima) moe integrirati doivljaj, uivanje,
ekoloka svijest, istraivanje, uenje i odmor. Pedagogija slobodnog vremena treba pouiti ljude
kako da se animiraju u svoje slobodno vrijeme, kako da rade na svojim vjetinama, osobinama,
kako da ue neto zanimljivo, korisno i pritom se zabavljaju.
Jo jedna aktualna tema pedagogije je zdravlje. Moe li odgoj pridonijeti zdravlju u sve fiziki,
psihiki i moralno bolesnijem drutvu? Pedagogija ui i potie da se zdravlje unapreuje putem
zdrave prehrane, kretanja, higijene i doivljaja prirode.
OBRAZOVNI SUSTAV BUDUNOSTI / SUVREMENO OBRAZOVANJE
Jedna od tendencija pedagogije je ukljuivanje i poticanje kola da se ukljue u rjeavanje
navedenih drutvenih problema time one moraju postati ne sa obrazovne nego i snane
odgojne institucije.
Navode se ove moderne pojave u obrazovanju:
Druga industrijska revolucija (super brzi razvoj elektronike i raunalne tehnologije)
zahtjeva ne samo osnovno obrazovanje u podruju informacijske tehnologije, ve i
unapreivanje tog znanja. To nerijetko znai i potpuno prekolovanje znanja iz poziva i
kompetencija brzo zastarijevaju, raaju se nova znanja tako da se odrasli moraju
usavravati i aktualizirati u svojoj struci kako bi mogli nastaviti raditi svoj posao.
Urbanizacijom (porastom gradova) slabi drutvena kontrola u gradovima. Tamo nas mui
anonimnost, nepripadanje, otuenost sa svim popratnim pojavama (droga, alkohol,
uline bande, mediji, kocka ...) koje vode u kriminal. Stil ivota djece iz korijena se
mijenja svatko dijete ima svoj ivotni stil. Istodobno dolazi do sukoba razliitih
kulturalnih vrijednosti i razliitih supkultura (vidi interkulturalni odgoj). Rast e sklonost
prema faistikim ideologijama. kole moraju upoznati uenike sa tim tetnim porivima i
opasnostima. Vaan je i interkulturalni odgoj.
Znatno dulje pohaanje kole sve veeg broja mladih pojaava birokraciju (raspon
administrativnih poslova i dokumentacije) u upravljaju obrazovanjem. To znai opasnost
da se mladi u koli osjeaju kao objekt te sve vee i neprozirnije obrazovne strukture
birokracija je za mlade veliki problem u kojem se sve tee snalaze i pronalaze svoj
identitet, svoje interese, svoj pravi poziv.
Obrazovanje i steene sposobnosti su u dananjem svijetu koji ui sve vaniji uvjet da
se dobije posao. Zbog eksplozije znanja treba sve vie toga znati, a informacije su danas
lako raspoloive (Internet). To za obrazovne institucije ima loe posljedice uenje
postaje vanije od pouavanja. Uenik mora usvojiti aktualno potrebno znanje koje se
stalno mijenja to za kole znai stalno preispitivanje nastavnog sadraja i programa.
Nastavni sadraji i programi ne smiju biti kruti, moraju se prilagoavati interesima
razreda. Za mnoge profesore najvanije je djecu kratkorono nauiti nastavne sadraje
koji stoje u planu i programu, umjesto da ih ue ono to njih vie zanima. Takoer, ne
pridaju dovoljnu vanost metodama pouavanja (kako djecu motivirati i to lake im
prenijeti znanje koje e ostati dugorono i moi e ga primijeniti u praksi) vano im je
samo da prenesu znanja ne pitajui se da li to uenike zanima i da li e oni od toga imati
neke koristi. Meutim, zbog krutosti obrazovnog sustava ovo je vrlo izazovan zadatak.
Cijeli sustav obrazovanja je narastao barem 80% mladih svoje obrazovanje produuju
do 22., 23. godine ivota. Vano je ope obrazovanje obrazovanje koje svoj djeci mora
dati potpun svjetonazor kako bi djeca stekla osnovne kompetencije u svim vanim
podrujima, spektrima znanosti i lake uvidjela to ih zanima i to ele raditi. Sve vie se
naglaava razvoj kljunih sposobnosti: analitiko miljenje, sposobnost timskog rada,
samostalnost, kreativnost, samoinicijativa, metodike i individualne vjetine. Sve je vie
sveuilita iji zadatak je pripremiti za zanimanje. Za vrijeme izobrazbe studenti mogu
naizmjence studirati i raditi (poeljno naravno u svojoj struci). Razvoj obrazovnog sustava
e uveati izdatke drave za obrazovanje. Meutim, ovakav nain obrazovanja, koji
sadri praktinu nastavu, mnogo je privlaniji i izazovniji od neprestanog kljukanja

znanjem nemotiviranih uenika u punosatnoj nastavi (30-35 sati tjedno) do 18. godine
ivota.
Oblici uenja se iz korijena mijenjaju. Mediji kao skladita informacija imaju ulogu
suuitelja popratnog uitelja od kojeg dijete ne dobiva uvijek korisne i pozitivne
informacije. Djeca moraju biti upozorena o tetnim uincima medija (indoktrinacija,
Internet, nasilni filmovi i PC igre, ...). Uenike se sve vie stimulira da ue samostalno iz
ponuenih materijala, pretraivanjem i istraivanjem. Umnaaju se TV-teajevi, uenje
stranih jezika te strani teajevi s podruja strunog i opeg obrazovanja. Raste uenje u
timovima, radom na projektima i samostalnim istraivanjima. Razvija se samostalna i
timska nastava.
Obrazovne institucije moraju proiriti svoju funkciju pouavanja one moraju biti prostor
gdje djeca sabiru iskustva. Javlja se sve vea potreba za savjetovanjem uenika (kola
ima savjetodavnu funkciju) kod rjeavanja osobnih problema (nasilje, psiholoki problemi,
ispitna anksioznost, razni poremeaji) i strunih problema (odabir najbolje kole i struke,
pregled raspona zanimanja). Time se sve vie istie uloga pedagoga u kolama. Broj
djelatnika u kolama u neprestanom je porastu jer kola ima sve vie zadaa.
Sve ove nastupajue promjene u obrazovanju moraju biti s ciljem da se pobolja kvaliteta
ivota u svim segmentima: obitelj, kola i posao.