DUNDO MAROJE Marin Dri PROLOZI: Prvi prolog Dugi Nos, negromant, govori: Dugi Nos pozdravlja

itav puk koji pred njim stoji. Kae kako ga je ve prije tri godine srea dovela u njihov grad, ako se
sjeaju, kada im je Kae, kada je ve tu opet u vrijeme poklada, nije mogao a da im ne pokae opet koju
lijepu stvar. Ali prije oga e im rei jednu tajnu, tajnu kojoj su se mnogi mudraci udili, tajnu koju su oni,
vrijedini i plemeniti Dubrovani, zavrijedili saznati. Kad je prije tri godine otiao iz Dubrovnika, krenuo je
put Indija Velicijeh, gdje osli, aplje, abe i mojemuni jezikom govore. Nakon toga krenuo je put
Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, ovuljci mali, s dralovi boj biju. Otamo je krenuo u Novu Indiju, gdje
vele da se psi kobasami veu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od aba kant u scjeni bijee
kako meu nami od slavica. Tada je htip krenuti u Staru Indiju, no rekoe mu da se tamo ne moe ii jer
se na tom putu isprijeilo ledeno more i vjena zima, a na drugoj je strani prilo vjeno sunce i tamo ne
moe iv ovjek ostati niti zemlja moe dati plod. Tamo se moe doi samo arobnjatvom. I tako je Dugi
Nos otvorio svoje arobnjake knjige i naao se u Staroj Indiji. Tamo je naao divan ivot, utopijsku
zemlju, u kojoj ne postoji moje i tvoje, sve je svaije i svak je gospodar svega. Ljudi su blagi, tihi,
razumni i mudri, a i njihova je vanjtina jednako lijepa. Nisu zavidni i lakomi, svaki ovjek ima samo
dobre misli, iskreni su. To su ljudi nazbilj. Takoer, vidio je u jednom gradu veliku i jako ukraen zgradu,
a ispred kameni ovjeji lik, lutka, kip lica majmunskog, nakaznog, udovinog, s nogama od aplje, sa
abljim tijelom. Dugi Nos upitao je otkud tu tolika runoa. Ispriae mu kako su prije mnogo vremena
mnogi arobnjaci (negromanti) dolazili ovamo po zlato, i tako im donijeli mnogo tih nakaznih lutaka, a
ene, koje polaku pamet imaju od ljudi, rekle su kako bi bilo jako smijeno da te lutke znaju hodati i
govoriti, te su stoga rekli arobnjacima da oive te lutke ako ele dobiti zlato jer te lutke ovako mrtve nisu
nimalo zanimljive. I tako, lakomi arobnjaci oivjee te nakazne lutke. One su u poetku bile toliko
smijene da nijedan pir ili gozba nisu mogli proi, a da oni nisu pozvani. Te su nakaze ljudi nahvao. Tada
su se ljudi nahvao poeli mijeati sa enama nazbilj i mnoiti se, te ih je uskoro bilo vie od ljudi nazbilj.
Htjeli su zagospodariti ljudima nazbilj, no ljudi nazbilj uspjeli su ih protjerati iz njihove zemlje. Ljudi
nahvao, zajedno s arobnjacima, vratie se opet u zemlju ljudi nazbilj u vrijeme kad je umro blagi, tihi,
razumni, dobri starac Saturn, u zaltno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu . I tako Saturnovi manje
razumni nasljednici primie ljude nahvao, koji su se pomijeali s dobrima, razumnima i lijepima. Bilo je
ljudi nahvao vie nego ljudi nazbilj. Stoga su zapoeli rat za prevlast. Nekad pobjeuju ljudi nazbilj, a
nekad ljudi nahvao. Taj se rat jo uvijek vodi: i dananji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi
nahvao ljudi su nahvao i bit e potitenjaci vazda. A sada, kae Dugi Nos, pokazat e puku jednu lijepu
stvar, u kojoj e se vidjeti ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Uinit e da se pred njima pokae Rim, i kako se u
Rimu odvija jedna lijepa komedija. I kako su im prije na sceni bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubia,
zato e im ih i sada prikazati. A da ne dulji previe, doi e Prolog u kojem e im biti reeno o emu se
radi u komediji. I neka im bude drago to znaju razliku izmeu ljudi nazbilj i nahvao jer e im ta komedija
sada prikazati te ljude. Dobri e uvijek biti dobri, a ljudi nahvao e uvijek govoriti zlo jer iz zlih usta ni ne
moe izai nita drugo doli zlo. Drugi prolog (uobiajeni prolog): Izvodi ga Pomet-druina. Budui da je
vrijeme poklada, odluili su puku prikazati jednu komediju, koja moda nee biti toliko lijepa i dobra, ali
e bar ene u publici biti lijepe, a dobri svi koji sluaju. Komedija donosi jednu novu i jednu staru stvar.
Nova je ta to se ova komedija nastavlja na onu prvu, o Pometu, kako da je ona i ova sve jedna
komedija; a stara je stvar to e u njoj biti isti likovi Dundo Maroje, Pavo Novobranin, Pomet i ostali.
I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova e bit u Rimu, a vi ete iz Dubrovnika gledat. Kau, ako publici
scena nije dovoljno lijepa, to je zato to im arhitekti nisu tu; a i ako im komedija ne bude toliko draga,
bar e im biti dragi likovi. Govore kako je uloeno puno truda u stvaranje komedije. est glumaca ju je u
est dana sklopilo. Tada donose ukratko o emu se radilo u prvoj komediji, Pomet. Dundu Maroju sin je
Maro ukrao dukate, a kada ih je vratio, Dundo je s njim sklopio pogodbu da Maro, ako eli da mu se
oprosti, ode u Anconu s pet tisua dukata koje e mu Dundo dati, zatim iz Ancone u Firenzu kupiti

tkaninu koju e prodati u Sofiji, i ako se vrati s dobitkom, dat e mu pismeni ugovor u kojem e se odrei
sveg novca kako bi se Maro mogao oeniti i tada e Maro dobiti i sav ostali novac na raspolaganje.
Pomet-druina upozorava gledatelje da nikada ne daju svoje novce ni sinu ni ijednom drugom mladiu
dok ne vide kako se ponaa u svim bitnim situacijama jer je mladost po svoj naravi nesvijesna i puna
vjetra, i blia je zlu nego dobrom; njezina je pamet ograniena i njom vlada volja vie nego razlog. To im
govore da im se ne dogodi ono to se dogodilo Dundu Maroju, koji je dao sinu pet tisua dukata, nakon
ega je Maro otiao u Anconu, no iz Ancone nije otiao u Firenzu, nego u Rim i tamo potroio sav novac.
Saznavi to, Dundo se odmah uputio u Rim sa svojim vinarom Bokilom. to e slijediti nakon toga, otkrit
e im komedija, koja e sretno zavriti. Druina dalje savjetuje gledatelje da uvaju novac od lude djece
jer se ovakvo to dogaalo i u njhovu gradu, a nemaju svi sreu kao Dundo Maroje. U komediji e se
dogoditi i to da e Marova zarunica, uvi za ludo Marovo ponaanje, bojei se da ju ne ostavi, uzme
tristo dukata i zaputi se s bratom Divom u Rim, a putem se preruila u momka, glumei da je sluga svog
brata. to e biti nakon toga, ispriat e komedija. I to je sve to Pomet-druina eli rei. Mole gledatelje
da otvore srce i zavole njih i njihov rad; a ako uine suprotno, i lijepa komedija e im biti uasna. No
znaju da su gledatelji dobri pa e zato i misliti dobro o njima, a sa zlima neka raspravlja negromant. PRVI
IN Prvi prizor: Dundo Maroje dolazi u Rim za svojim sinom Marom kojem je dao pet tisua dukata da
kupi i proda tkaninu, no Maro je otiao u Rim i potroio sav novac, te ga nema kod kue ve tri godine.
Maroje kuka kako li je mogao vuku dat u pohranu meso. Bokilo se ali kako je gladan i edan, kako mu
Maroje ne da jesti ni piti, krt je. Dok oni kukaju, Tripeta i upita ih to im je. Sva trojica shvaaju da su
susjedi; Maroje i Bokilo su iz Dubrovnika, a Tripeta iz Kotora. Pozdrave se. Sretni su to su naili na
ljude koji govore istim jezikom. Bokilo upita Tripeta je li ovdje vino dobro, na to ga Maroje prekori i
kae mu da prestane govoriti o vinu te da se makne u stranu da Maroje i Tripeta mogu razgovarati.
Maroje govori Tripetu kako je dao sinu pet tisua dukata, koje je ovaj onda potroio u Rimu. Tripeta
mu kae da je bolje onda ne imati nijednog sina, nego imati takvog sina. U meuvremenu Bokilo
razmilja kako bi Tripeta mogao zaklati Maroja, a kada Maroje zavapi zbog svojih izgubljenih dukata i
pozove Bokila u pomo jer se nije dobro osjeao, Bokilo skoi i pone guiti Tripeta, no Maroje ga
zaustavi i ree mu da ode stati dalje od njih i da ne dolazi dok ga on ne pozove. Tada Maroje nastavi
Tripetu govoriti o svojim mukama. Kako je zaruio sina, dao mu pet tisua dukata da ode preko Ancone
u Firenzu kupiti tkaninu koju e prodati u Sofiji, a ako to sve dobro uini, predat e mu sve svoje
bogatstvo. No on je otiao u Rim troiti novce na enu, pa je Maroje sad doao stati tome na kraj. Kae
kako ga nije briga za Mara, nego mu je ao dukata. Pita Tripeta zna li Mara, a Tripeta mu kae da je
Maro s nekom kurtizanom. Bokilo se opet ali da je gladan i edan, a Maroje mu kae da se strpi jo
malo. Tripeta kae da je u Rimu jedan vlastelin, signor Marin, kojem je otac Maroje, bogat ovjek iz
Dubrovnika, a Maroje prepozna u tom opisu svog sina Mara. Tripeta mu kae da je Maro s prvom
kurtizanom od Rima. Odluie otii u gostionicu na objed. Postoji tri gostionice: Miseria (to znai
lakomost), zatim Ludos, te Otaria della grassezza (Gostionica obilja). Oni odoe u Miseriu jer tamo
mogu objedovati za manje novce. Drugi prizor: Ugo Tudeak i njegov sluga Pomet doli su kod kurtizane
Laure. Ugo se eli udvoriti Lauri, no ona govori Pometu da odu, da ona ne eli Uga. Pomet joj govori kako
je Ugo najbogatiji u Rimu, a lud je ba za njom. Ugo joj govori da ima tvrdo srce, no ona ga i dalje tjera.
Tada Pomet kae Ugu neka idu, bit e bolje kad se Laura malo smiri, a njih dvojica idu piti. Trei prizor:
Naiu na Popivu, Marova slugu, koji im se ruga to ih je Laura otjerala. Hvali se ogrlicom koju e njegov
sluga Maro Marojev darovati Lauri. Sve se to odvija ispred gostionice u kojoj je Maroje. Pomet toboe
doziva Dunda Maroja da vidi ako njegov sin troi uludo njegove novce. Popiva im odvraa kako Dundo
Maroje ima mnogo novca, pa da zato Maro i moe doi Lauri s nakitom i novcem, i da ga zato i voli, a ne
kao Ugo koji nudi samo vino i svakakve gluposti. etvrti prizor: Uto dolazi Maro. Pita Pometa to on tu
radi budui da je Pomet prije bio Marov sluga. Prijeti njemu i Ugu: ako ih vidi opet ispred Laurine kue,

Pometu e lice izrezati, a Ugu e probosti trbuh da mu istee sve vino koje je ikad popio. Maro alje
Popivu zlataru da kupi dijamant i rubin, i dat e za to dvjesto dukata, a dotle u gostionici Dundo Maroje
kuka zbog tog to Maro troi njegov novac uludo. Pomet Mara stalno podbada sarkastinim primjedbama.
Maro odlazi k Lauri na veeru. Peti prizor: Maroje, Bokilo i Tripeta izlaze iz gostionice. Maroje je bijesan.
No Tripeta mu savjetuje da se bolje vrate u gostionicu i priekaju da Maro izae iz Laurine kue, te se
tada suoi s njim. Maroje pristanu i oni se vrate unutra. esti prizor: Pera, preruena u mladia, i Divo
dolaze u Rim. Divo joj predlae da idu vidjeti crkvu svetog Petra. Pera se sjetila svoje tete od koje je
otila bez pozdrava, za zarunikom koji joj u tri godine nije nijedno pismo poslao. Misli to li e ljudi rei
kad to saznaju. to li e tek rei njezina teta kad sazna da joj je Pera iz krinje uzela tristo dukata. Ve su
tri dana u Rimu, a nisu saznali nita o Maru. Uto sretnu Divulina Lopuanina, s kojim je Divo plovio.
Pozdrave se. Divulin im kae kako je plovio s nekim starcem, Maroje mu je ime, koji ide u Rim za svojim
sinom Marom, a starac je poveo nekog svog slugu koji je popio sve misno vino. Divulin sad ide u crkvu
svetog Petra na protenje, pa ga Divo moli da se nau poslije kod gostionica. DRUGI IN Prvi prizor:
Pomet vodi monolog. Vidi da je istina da onaj tko je zaljubljen, nije sam. To vidi po svom gospodaru Ugu.
Sjea se kako su za objed imali mnoga ukusna jela: peenog pijetla, jarebice, teletinu, zeetinu i mnogo
toga drugoga to bi svatko jedva ekao da jede, no Ugo mu je rekao neka se pouri s jelom da moe ii k
Lauri rei joj da e joj Ugo dati jednu, dvije tisue dukata, koliko god treba. Ugo nije ni gledao svu tu
hranu. Pomet kae: Ubi me kad mi to ree; prekinuo mu je tu matariju da ima sve to poeli. Pomet
kae da se treba ovjek znati snai, prilagoditi ako eli vladati svijetom. Nije bitno ima li novca jer je
vidio mnoge bogate ljude nesretne; nije bitno jesi li doktor jer ima mnogo fantastike; nije bitno jesi li
junak s maem u ruci jer ili ubija ljude ili ih trpa u tamnicu; ne treba biti ni pjesnik ni pisati dobre
komedije jer e te stalno iskoritavati na svadbama, a umjesto zahvale e ti rei da ti rad nita ne valja i
da se gubi, postanu ti neprijatelji; ne treba biti ni glazbenik jer te prijatelji tjeraju da pjeva i kad ti se
plae. Treba biti pacijent i ugoditi zlu teretu jer e kasnije biti nagraen dobrim. Pomet govori kako je
uao preduboko u razmiljanje, a ima danas puno posla, posla dostojnog Pometa. Treba Popivu i njegova
gospodara istjerati iz kue gospoe Laure. A tom je gospodinu Marinu doao otac. Oni su samo gubitnici
bez novaca. Kraljevi idu s dukatima. Kae da e initi pothvate u Rimu kakve ni Cezar ni ila ni Marijo
nisu inili. Pobijedit e neprijatelje, ostvarit e carski trijumf. Vidi nekoga da ide iz Laurine kue.
Petrunjela je; nju je i htio najprije vidjeti. Dozove Petrunjelu; pozdrave se. Petrunjela ga upita to tu radi
budui da Laura ne eli nikoga osim Mara. Pomet veli, ako Laura eli samo Mara, onda on eli samo
Petrunjelu. Govori joj da mu se daruje, no ona mu kae neka ide kod onih svojih ljubavnica, rimskih
gospoa, a ona je dubrovaka slukinja, no Pomet i dalje govori kako on eli samo nju da mu bude
ljubavnica. Petrunjela htjede otii, no Pomet ju zaustavlja da joj kae to da priopi svojoj gospodarici.
Kae joj neka priopi lauri kako je Ugo Tudeak lud za njom i eli na nju potroiti sve svoje bogatstvo od
50 tisua dukata, i da je doao Marov otac, pa kada ga on odvede natrag u Dubrovnik, neka Laura uzme
Uga za ljubavnika. Petrunjela kae da e prenijeti Lauri poruku, a Pomet joj kae neka mu brzo donese
odgovor. Petrunjela ode. Pomet opet vodi monolog. Govori kako se Petrunjela dotjerala; kako se uistinu
postaje drugom osobom kad doe u Italiju. Pomet jedva eka da Laura dozna da je doao Marov otac.
Kae: vei dinar manjega pokriva, odnosno Laura e ostaviti Mara jer e joj Ugo ponuditi vie novaca, a
Mara e otjerati bez ijednog dukata. A Popivu bi Pomet najradije poslao u bolnicu. Ta betija kurtizana
Mande (tj. Laura) je Slavenka i ne razmilja o tome to se moe sutra dogoditi. Previe se uzoholila jer ju
je malo posluila srea, a ne zna da se srea moe promijeniti u nesreu. Treba ju nauiti ivjeti, a Pomet
e joj odrati lekciju. Kae kako je lijepo kada moe sve. On je istovremeno i doktor i filozof. Drugi
prizor: Niko i Pero, mladi Dubrovani, ve dva dana trae Mara po Rimu. Pijero predlae da nau nekog
da ih vodi ka kurtizanama jer e tako najbre nai Mara. Niko se sloi s njim. Kae kako Dundo Maroje u
Rimu malo troi da bi vie mogao utedjeti, dok Maro troi i uiva za obojicu. Govore kako bi sve bilo

bolje da se djeca raaju bez otaca budui da im tada nitko ne bi prigovarao i zapovijedao. Pijero kae
kako su mu oci smijeni budui da su oni sigurno u mladosti bili i mahnitiji od njih sada. Ugledaju Vlaha.
Pitaju ga odakle ide i je li donio to novaca. Vlaho kae da ide s Livorna i da je donio dosta novaca. Niko
kae da je Vlaho krt i da sigurno nema novaca, a Pijero govori Vlahu ako bi mu mogao posuditi dvjesto
dukata. Vlaho mu govori poasnicu: Dukat mi, dukat kralj i car, / dukat djevojci astan dar, / a za dukat
se da na har / vele lijepa, vrijedna stvar., odnosno dukat je toliko vrijedan svima, a kada ga da
nekome, dobije zahvalnost. No neka se oni ostave brbljarija; pita Nika i Pijera kako su i kako im idu
poslovi. Niko mu govori da im ide loe, a Pijero kae da su oni kao i due u paklu koje gledaju rajska
velianstva, a ne mogu ih dosei, odnosno gledaju rimsku sreu, a ne mogu ostvariti svoje elje. Niko
kae kako je uo da u Rimu ima lijepa kurtizana, a eno taman i njezine slukinje na vratima pa ide nju
upitati togod. Pita ju kako se zove gospoa koja tu stanuje, a slukinja (Petrunjela) kae da tu stanuje
njezina gospodarica. Vlaho, a kasnije i Petrunjela i Niko i Pijero shvate da dolaze iz istih krajeva. Pijero
prepozna da je ona Milica. Petrunjela ih prepozna i sretna je to ih vidi budui da ih nije vidjela ve
mnogo godina. Vlaho kae kako za njega nije jo nita pitala, a Niko joj govori da ni ne pita za njega jer
je krt i nee im posuditi novaca. Vlaho kae da on dukate uva za gospou. Niko i Pijero kau Petrunjeli
da su uli da ima najljepu gospodaricu, a Vlaho joj kae neka ga spomene svojoj gospodarici. Petrunjela
kae Vlahu da je dobrodoao, iako Niko govori kako je Vlaho lakom. No Petrunjela pohvali Vlaha, na to
joj on zahvali nazvavi ju opet Milicom, no ona ih upozorava da se vie ne zove Milica, nego Petrunjela.
Trei prizor: Laura izlazi i prekorava Petrunjelu zbog razgovora koje vodi s tom trojicom, a Sadiju govori
da ue u kuu. Pijero govori Lauri neka se ne ljuti, da su joj oni sluge. Tada Maro, stojei na Laurinu
balkonu, prepozna tu trojicu i kae im kako e sii dolje k njima, a Pijero prigovori to ih Maro nije pozvao
gore k sebi. Maro je siao pred Laurinu kuu i svi se pozdravljaju. Niko mu govori kako se on sigurno
rodio pod sretnom zvijezdom; dok on uiva, oni nemaju novaca da bi uivali. Maro govori kako uiva s
Laurom; dok je u njezinoj milosti, estit je i uivat e dok je mlad, a kad ostari, i ponaat e se u skladu s
tim. etvrti prizor: U meuvremenu, izlazi Maroje iz gostionice i vie na Mara, pita gdje je njegovih pet
tisua dukata, zove ga lopovom i psom. Maro ga upita to eli, govori mu da ga ne poznaje, govori
Maroju da je lud. Marojetada htjede napasti Mara noem, a Maro zove policiju upomo. Policajci hvataju
Maroja, a on im govori neka ga puste da ubije Mara. Budui da je Maro rekao da ne poznaje Maroja,
policajci odvode Marojau eliju da ga izlijee od ludosti. Peti prizor: Sav su taj incident vidjeli Vlaho, Niko i
Pijero. Nisu mogli vjerovati da je Maroje u Rimu. Vlaho kae kako je on znao da e Marova srea kratko
potrajati. Kae kako on poznaje Maroja i da e Maroje sigurno grdno kazniti Mara zbog tog to mu je
priutio. Niko ne moe shvatiti kako je Maro mogao onako se praviti da ne poznaje vlastitog oca, ali
nadodaje da je Maro lukav kao vrag i da e se sigurno nekako izvui iz svega toga. Pijero kae da e to
sve biti muno, no morat e priekati da vide kako e se razrijeiti nastala situacija. Doe Laura pa ih
upita kamo je gospodin Maro otiao, no Pijero joj govori da oni ne znaju gdje je on. Niko u sebi govori da
je jadno to Marovo gospodstvo. esti prizor: Dotle Laura razgovara sa Sadijem. Pita ga nee li ostaviti
bisernu ogrlicu to ju je naruila, a Sadi joj odgovara da je Maro tako urno otiao da mu nije stigao rei
treba li ju ostaviti ili ne. Laura mu govori da e se Maro brzo vratiti i neka on samo ostavi tu ogrlicu, no
Sadi ju pita tko e mu platiti. Laura mu govori da e mu Maro platiti im se vrati, no Sadi se ipak
premilja treba li ostaviti ogrlicu ili ne. Laura mu opet kae neka on samo ostavi tu ogrlicu njoj, a Maro e
brzo doi, ionako su Maro i ona kao jedna osoba. Sadi razmilja o onome to je vidio: kako starac vie za
Marom da mu vrati dukate, i nije mu ba svejedno ostavljati ogrlicu kad ne zna kad e mu platiti iako mu
je Laura uvijek poteno plaala. Laura sie k Sadiju, on njoj daje ogrlicu s trideset bisera, a Laura mu
govori da e tu ogrlicu nositi za ljubav prema Maru. Sadi odlazi.
Sedmi prizor: Bokilo kuka kako su mu odveli gospodara, sigurno e onda i njega. Ne zna kamo e sad jer
ne zna put, ne zna govoriti njihov jezik, nema novaca, ne poznaje nikog niti itko njega poznaje.

Gostioniar napada Bokila da mu plati ono to su pojeli, a Bokilo mu govori da e Maro ili Maroje platiti.
No gostioniar mu govori neka plati svojim ogrtae, govori mu da je lopov i uzme mu ogrta. Bokilo i
dalje govori da nije on nita kriv. Dolazi drugi gostioniar i pita kakva je to galama, a prvi mu gostioniar
kae kako Bokilo nije htio platiti objed pa mu je uzeo kabanicu. Drugi gostioniar mu kae neka pusti
ivotinju na miru jer e svojim vikanjem uzbuniti pola Rima, nakon ega prvi gostioniar tjera Bokila to
dalje od gostionice. Bokilo opet plae kamo e i kako, nema novaca. Sjest e negdje sa strane i ekati da
proe tkogod od poznatih da mu pomogne. Osmi prizor: Pomet ini svoj drugi monolog. Pita se je li
ijednom ovjeku na svijetu srea naklonjena kao to je njemu, moe li itko poput njega upravljati ljudima.
Bez njega se nita ne moe dogoditi ni promijeniti. Maloprije se iao raspitati o dolasku Dunda Maroja, pa
je vidio kako ga nasilno odvlae u tamnicu. Tada je on doao do Maroja i s potovanjem mu se naklonio,
a kapetana policije pozdravio s potovanjem. A kapetan je uvijek na Pometovoj strani; a tko Pometu nije
prijatelj u Rimu. Rekao je kapetanu nekoliko rijei na uho, a nakon toga uhvatio Maroja za ruku i
odetao s njim. Kapetan ga je oslobodio. Maroje je skidajui kapu zahvaljivao Pometu, no on mu je rekao
neka ne skida kapu. Pomet dalje nastavlja svoja razmiljanja. Kae kako mu Maro prijeti. Pomet eli da
Maro shvati tko je Pomet, to je vjet ovjek, ovjek s najboljim vrlinama. Zato se Pometov trbuh uvijek
najede najbolje hrane, ivi kao kralj. Tada Pomet ugleda Popivu, koji ide ulicom pjevajui neku talijansku
puku pjesmu. Popiva dolazi k Petrunjeli. Donosi joj nekakvu robu i usput joj govori kako noima nekad
ne spava zbog nje, neka se uda za njega. Pomet to sve slua skriven iza ugla, bijesan je to mu Popiva
eli ukrasti Petrunjelu. Petrunjela mu govori da e moda doi i taj dan, a dotad neka joj ne dosauje
toliko s tim. Petrunjela ode kuhati veeru. Deveti prizor: Pomet susree Bokila. Bokilo je sretan to je
napokon naiao na nekog iz Dubrovnika, no Pomet njega u poetku ne prepoznaje, no Bokilo ga podsjeti
koliko je vina kod njega u krmi popio, pa se Pomet svega sjetio. Pita Bokila otkud on u Rimu. Bokilo
mu se jada kako je doao s Dundom Marojem, no on je noem htio napasti Mara pa ga je odvela policija,
a on sad ne zna ni gdje je, a on nit' razumije jezik, ni't poznaje grad, a nema ni novaca. Pomet mu govori
neka se ne brine, on e ga uputiti kako da doe do Maroja. Kae mu neka ide do onih vrata i pita je li
Popiva unutra, a kad Popiva izae, neka mu kae da je njegovom gospodaru Maru doao otac i donio sto
smotaka fine tkanine i toliko vrea papra, afrana i druge robe za 30 tisua dukata. I neka ne kae Popivi
da ga je poslao Pomet. Pomet kae Bokilu da e tamo dobiti jesti i piti i da e se moi odmoriti kao kralj.
Bokilo ode, a Pomet se sakrije opet iza ugla da promatra to e se dogoditi. Deseti prizor: Bokilo
pokuca, otvara mu Popiva. Bokilo ga ne prepozna te ga pita za Popivu, govori mu da je sluga Dunda
Maroja, te kako je Maroje doao u Rim i sve ono to mu je Pomet rekao da kae. Popiva ga prepozna, i
Bokilo njega, pa Bokilo kae Popivi neka sie dolje da se pozdrave, no Popiva mu, uz Laurino
doputenje, kae da on doe k njima unutra, pa e mu dati jesti i piti. Pomet sve to gleda i smilja kako
e se osvetiti Popivi i Maru. Otii e po Maroja i pokazati mu kako da se ulaguje Popivi tako da i njega
pozove u Laurinu kuu. Tada e Maroje traiti svoje novce, a budui da su potroeni, nastat e kaos.
Tada e se Laura okrenuti njemu i Ugu. Pomet odlazi srediti taj posao. TREI IN Prvi prizor:
Razgovaraju Popiva i Bokilo. Popiva pita gdje je Maroje, a Bokilo odgovara da je u gostionici Od
zvona. Njih e dvojica poi po njega. Popiva pita je li Maroje donio dukata, a Bokilo mu kae da je
donio neku krinjicu, a budui da je teka, misli da je u njoj novac. Njih dvojica odoe. Drugi prizor: Sadi
dolazi k Lauri. Doao je pitati je li se vratio Maro jer mu trebaju novci, no Laura mu kae da Mara nema i
neka doe poslije pa e mu platiti kako je i obeano. Sadi e uiniti kako je Laura rekla. Trei prizor: Sadi
se kaje to je ostavio bisernu oglicu kod Laure, a nisu mu odmah platili, no dosaivat e im dok mu ne
plate. Uto sretne Mara. Govori mu da je ostavio bisernu ogrlicu od trideset bisera kod Laure, to kota
150 kuda, no maro mu govori neka ne dosauje neka doe kasnije k Lauri pa e mu platiti. Sadi kae da
e uiniti tako, no kad Maro ue u kuu, Sadi se sakrije iza ugla kako bi opet doekao Mara. etvrti
prizor: Maro govori sam sebi kako mu je ve dosta tog dosadnog idova Sadija. Srea se okrenula protiv

njega; treba plaati dugove, a nema vie novaca. Kae kako nije bio kod Laure ve dva sata, mora joj
objasniti sve u vezi s ocem jer ako sazna to od nekog drugog, bit e zlo. im je Maro uao, Laura mu
kae da zna da mu je otac tu i da joj je drago zbog njega. Maro ju pita kako ona to zna, a ona kae da joj
je rekao Bokilo. Laura kae da je Maroje donio puno robe i da je sada Popiva otiao s Bokilom po
Maroja da ga dovedu kod njih u kuu. Maro kae da je Popiva prvo trebao doi k njemu sve mu rei, a u
sebi kae da e ga ubiti kad ga nae zato to ga je tako izdao. Peti prizor: Opet im dolazi Sadi po novce.
Kae kako mu hitno treba dvjesto dukata, a ako mu oni ne ele platiti, on e uzeti natrag tu ogrlicu. Laura
natjera Mara da plati. Laura pita Mara dolazi li na veeru, a on kae da e se zbog nje potruditi da doe
to prije kui. esti prizor: Maro jadikuje kako je morao dati Sadiju 150 dukata, a skoro pa ni nema vie
novaca. A jo ga je i Popiva izdao i dovest e Maroja u kuu. Ugleda Popivu kako dolazi. Pita ga gdje je
bio dosad, a popiva mu veli da mu je otac Maroje doao. Maro pone vikati na njega, da ga je izdao,
unitio jer ga je Maroje doao osramotiti i kazniti. Kae Popiva da je Maroje rekao da je doao na
protenje i da je donio svakojaku robu. Maro mu na to govori kako ne moe Maroju vjerovati jer Popiva
ne zna kako je Maroje doao za Marom, a Maro ga je pred Laurom zanijekao, pa je otac na njega
narsnuo noem i policajci su ga odveli u tamnicu, no ne zna kako je Maroje mogao izai iz tamnice kad se
za napad noem u Rimu ide na vjeala. Popiva tada shvaa da im je sigurno Pomet sve to smjestio. Maro
kae da ne zna tko to sve radi, ali sad ima toliko nesree da bi se najradije ubio, no Popiva mu govori da
ne treba oajavati i da e mu on pomoi, to Maro prihvaa. Popiva mu kae neka od sve rei Lauri, na
to Maro kae da je to isto kao da uzme konopac i objesi se. No Popiva nastavlja. Kae da Laura zna da
je Marov otac veliki bogata pa neka onda Maro kae Lauri neka mu pomogne ako ga imalo voli jer e
otac traiti dukate natrag, one dukate koje je potroio na nju, pa neka Laura ode k Sadiju traiti da joj
nabavi odjee za 3000 dukata. Nakon toga neka se Maro obue kao trgovac, ode k ocu i neka se pretvara
da ono prije nije bio on kad su se sreli, nego netko tko mu nalikuje. Kada Dundo Maroje bude traio svoje
novce, neka mu Maro pokae odjeu i kae mu da je ostatak robe poslao nekamo, ali da ima za naplatiti.
I neka pokae ocu potovanje. Maro kae kako e sve to biti muno, a i ni nema neke lijepe odjee, no
Popiva ga prekorava to jadikuje, kae da Sadi ima mnogo lijepih haljina za prodati. Popiva govori kako
svatko u dobru umije jesti, no u zlu se treba prilagoavati. Maro kae da e uiniti sve kako mu je Popiva
rekao. Odoe k Lauri. Sedmi prizor: Petrunjela pria sama sa sobom. Laura ju je poslala za Marom, da mu
kae za razne tkanine koje mora otii kupiti. Petrunjela se pita gdje e ona sad nai Mara. Bolje e ona
stati negdje sa strane i promatrati mukarce koji prolaze, gledati kojeg bi mogla uzeti za mua. Jedan ima
velik nos, drugi prevelika usta. Tada ugleda nekog kako stie, ima velik nos i grbu, blebee sam sa
sobom. To je Tripe. Glasno govori neka svoja filozofska razmiljanja; usporeuje ljude sa ivotinjama,
odnosno ljudske osobine sa ivotinjskim. Iako ga nitko ne razumije, on sam sebe razumije. Petrunjela sve
to slua, shvaa da je Tripe sigurno neki uitelj kad tako govori. Petrunjela ne moe odoljeti da ga ne
pozdravi kad je on iz istih krajeva kao ona. Pozdravi ga govorei neku pjesmu. Tripe se razveseli to je
naiao na sunarodnjakinju, pa joj uzvrati pjesmom. I tako oni razmijene jo pokoji stih, a Tripe joj govori
kako je lijepa, da je veselje istoka. Tada mu ona kae kako uje da netko ide, pa neka on stane malo
dalje da ljudi ne pomisle svata. Osmi prizor: Dolazi Ugo. Govori Petrunjeli da e dati Lauri koliko god
dukata eli, samo neka bude njegova. Tripe misli da mu Ugo eli poremetiti novonastali odnos s
Petrunjelom, odnosno da eli Petrunjelu pa mu govori neka ode. Ugo poludi, htjede se potui s
Tripetom, kae da e ubiti i kurvu Petrunjelu i njezinu kurvu gospodaricu. Tripe mu govori da nije u
Njemakoj i neka ne luduje, a Petrunjela mu kae kako e rei Lauri sve to je Ugo rekao za nju, i da su
mu kurve majka, sestre i svi ostali. Tripe mu govori da bi se rado htio nai s njim nasamo, da mu pokae
zvijezde u podne. Deveti prizor: Dolazi i Laura, pita kakve je to galama. Tripe kae Ugu da ga ide
prijaviti policiji, a Ugo ga proklinje da dobije rak. Deseti prizor: Dolazi Popiva, pita kakve to galama, to je
htio Ugo. Laura kae da ne zna, da je sigurno poludio i pomamio se, na to joj Popiva kae: kakav

gospodar, takav i sluga, odnosno Pomet. Popiva se pita kako je Pomet uspio saznati da je Dundo Maroje
doao i donio toliko robe. Govori Lauri kako je Maroje uglaen ovjek. Kae kako je Maroje saznao da je
Maro kod Laure, pa je samo rekao da mu je ipak drago to je Maro s tako uglaenom enom. Popiva
nastavlja dalje govorei o lopovu Pometu, kako su Ugo i on sigurno shvatili da se sada moraju drati
podalje Laurine kue. Laura mu kae da e se potruditi da oni budu to dalje. Popiva kae da, to ne
mogu dobrim djelom postii, oni postiu lopovlukom. Kae kako je Pomet izveo lukavu stvar. uo ga je
kako se s neki mdogovara da doe k Lauri i kae joj da je Marov otac doao u Rim po novce i sina, a
takoer je smislio i da e rei Luri kako je onaj ovjek to je Mara napao noem zapravo Marov otac.
Popiva kae da takvo to moe samo vrag izmisliti. Laura na to kae da ona uistinu voli Mara i da sve
ostale tjera od sebe jer eli samo Mara i njega e voljeti do smrti. Popiva kae da se ta njezina ljubav vidi
i da nju Maro oboava, iako je u zadnje vrijeme malo u neprilici. Laura pita moe li ona nekako pomoi.
Popiva dodaje kako joj je zaboravio rei da su Maro i on bili kod kouhara i da je gotova podstava od
krzna od bijele kune i da e ju sutra ujutro donijeti. Laura opet pita Popivu u kakvoj je Maro neprilici.
Popiva kae kako bi Maro htio nekako dokazati ocu da je napredovao u trgovini kako bi mu otac dao
imanje. Laura pita moe li ona kako pomoi, na to joj Popiva odgovara da moe, no sve e se jo
dogovoriti kasnije. Popiva joj govori da je Marovo dobro i njezino dobro, a on e im biti vjeran sluga, pa
e odsad lake ivjeti jer kad ima vie dukata, vie ih se treba i troiti jer dukati i jesu da se troe. Laura
se slae s tim. Popiva joj govori kako je ona uvijek bila i bit e prava gospoa. On sad ide kod zlatara
Danpjetra po rubin i dijamant, a Laura mu kae da poalje Mara k njoj ako ga sretne. Popiva kae da
hoe te ode. Jedanaesti prizor: Popiva govori sam sebi kako je u dobar trenutak doao k Lauri i
ispripovijedao joj sve to Pomet kani napraviti. Pomet e doi k njoj i sve joj rei, lukav je on laljivac. No
ak i da Pomet govori istinu, Laura mu nee vjerovati jer e sad misliti da Pomet zbog svoje koristi govori
protiv Mara i Popive. Popiva naie na Mara, kae mu da je sve rekao Lauri i da ona sad nee nita
vjerovati Pometu, te da ona ne zna da Dundo Maroje nije donio nikakvo blago u Rim i spremna je sve
uiniti za Mara. Kae neka pou prije nego to Pomet doe. Maro je sretan to ima tako vjernog slugu.
Govori Popivi da je bio kod Sadija i darovao mu sto dukata tako da mu Sadi da robe za 3000 dukata.
Maro dolazi k Lauri. Dvanaesti prizor: Pomet vodi monolog. Pita se je li ikome srea toliko naklonjena kao
to je njemu, sve to zamisli, tako se i dogodi. Kae kako to nije ni udo jer srea je uvijek s razumnima;
srea nikada nije s luacima i glupanima. On zna milovati sreu, tako da srea ostaje s njim. Naao je
Dunda Maroja i rekao mu da e Popiva doi s Bokilom, pa neka onda kae Popivi da je donio mnogo
robe; tada e se Popiva razveselitii pozvati ga u Laurinu kuu. Pomet nastavlja priu, kako se on skrio iza
ugla kada su Popiva i Bokilo izali, a s njima i onaj starac kojeg je on nauio kako da se prilagodi, a
Popiva je pristojno pozvao Dunda Maroja u kuu. A Pomet, vidjevi da mu je vragolija uspjela, uri se da
to prije doe do Laurine kue. Pokuca. Petrunjela pita tko kuca, a Pomet govori da eli razgovarati s
Laurom. Petrunjela kae da Laura spava i neka shvate Pomet i njegov gospodar da ih Laura ne eli ni s
novcima ni bez njih. Govori mu da je lupe. Dolazi Maro i govori Pometu da je varalica, a Pomet mu kae
da ne zna to je on njemu uinio da ga tako vrijea. Trinaesti prizor: Pomet je otiao, a Maro kae da e
mu uskoro dati to je zasluio. No sad Maro ide obaviti to treba, kod oca, ali Laura mu kae da obavezno
doe na veeru, na to Maro kae da e doi. Maro e se sad otii lijepo obui, otii e k ocu, praviti se
da ga prije nije vidio kad je izbio onaj incident i nada se da e sve proi dobro. etrnaesti prizor: Pera se
ali babi kako je u zao as dola u Rim; pola je traiti zarunika, a nigdje ga ne moe nai. Pita babu
misli li da Maro zna da je ona stigla u Rim, na to joj baba kae da ve svi znaju da je ona ovdje, no on
oito ne eli znati. Zbog zle ene e izgubiti i duu. Baba kae kako j mladost ludost, i da e to mladi
shvatiti tek kad budu stari. Shvatit e da su se zabavljali zlim stvarima, da su zle ene grinje i da se
odmah vidi kad je netko zao. Pera pokazuje babi neku djevojku za koju misli da je iz njihovog kraja, pa
kae neka ju upitaju tko je i zna li neto o Maru. Pera i baba uju kako Petrunjela govori neto o Maru, pa

ju odu pozdraviti. Petrunjela shvati da su baba i Pera Dubrovkinje, pa joj baba govori da su dole iz
Dubrovnika u Rim na protenje. Pitaju Petrunjelu poznaje li Mara Marojeva Dubrovanina. Petrunjela kae
da je on kod njih od jutra do veeri, a kad ju baba upita tko je ona, Petrunjela kae da je ona slukinja
prve rimske kurtizane koju Marko jako voli i daje joj sve to ima. Peru srce zaboli. Petrunjela pita bi li
Pera moda htjela raditi kod Laure, no baba joj odgovori da su sve kurtizane zle. Petrunjela kae da je
Laura bogata gospoa kojoj je kua puna srebra i zlata, a ne kao one dubrovake kurve pune buha, no
baba i dalje nastavi govoriti loe o Lauri. Petrunjela joj kae da je Maro na njezinu gospodaricu potroio
5000 dukata, a Pera se opet pone loe osjeati. Petrunjela joj kae da se sigurno prehladila, pa nastavlja
kako je Maro na Lauru potroio 5000 dukata i kako e se oeniti njome. Peru opet zaboli srce, a baba
kae Petrunjeli da se Maro ne moe oeniti Laurom jer je zaruen ve tri godine. Petrunjela ne moe
vjerovati da je Maro takav izdajnik, njezinoj gospoi stalno govori da e ju uzeti za enu. Baba kae kako
ne moe to vie trpjeti, neka znaju da je maro zaruen i da mu je zarunica dola u Rim. Kae da e to ii
rei Lauri, no Petrunjela joj kae da e joj ona to odmah ii rei, im obavi poslove koje joj je zadala
Laura. Baba i Pera su jo okirane. Naile su na Diva i sve m urekle: gdje je maro, s kim je i da se eli
oeniti tom enom, na to Divo kae da je Marov otac u Rimu i da zna to trebaju uiniti. Petnaesti
prizor: Popiva razgovara sam sa sobom. Kae kako su sretni to su uspjeli Lauri uzeti 3000 dukata iz
ruku. Laura je stavila u opasnost 3000 dukata kako bi se uinila gospoom od 50 000 dukata, a i zamislila
si je da e ju Maro oeniti. Kae sarkastino da bi si Maro lijepo uinio da se oeni zlom enom. Smatra
da bi Maro, ako je pametan, trebao uzeti te 3000 dukata, a nju ostaviti na uglu, ali Maro to ne moe.
Kae da e on poi traiti mara da mu pomogne da s ocem neto pametno napravi jer kad Maroje vidi
robu, sve e se uspjeti napraviti.
ETVRTI IN Prvi prizor: Dundo Maroje jadikuje kako je ve star, kako i kolu pohaa, a uitelj mu je sin,
koji mu zadaje tolike udarce. Sin mu je potroio sve dukate, no probat e spasiti to god moe. Ve mu je
iz kue uzeo neke stvari to je naao. I dalje jadikuje za svojim dukatima. Pita se gdje je ve Bokilo s
robom; sigurno je otiao u neku krmu. Dolazi Bokilo, kae da se jedva kree pod tolikim teretom.
Bokilo se ali kako nije trebao poi za Marojem i njegovom hranom u Rim, pita se kad e napokon doi u
svoj ubogi stan da pjeva sa svojim vinom, a da Maroje plae za dukatima bez njega. Bokilo se rijei
tereta koji je nosio, a Maroje ga prekorava kako se to odnosi prema njegovoj robi, na to ga Bokilo pita
zar se tako odnosi sa slugama, da mu ne da ni jesti ni piti koliko treba. Maroje mu kae neka onda poe k
njegovu sinu Marinu jer e tamo moi piti po cijele dane, a on mu daje to moe. Dok njih dvojica
raspravljaju, ugledaju Popivu i Mara kako se neto dogovaraju. Maroje kae Bokilu neka uzme svu tu
robu da mogu poi u gostionicu. Bokilo pokrije robu kabanicom, a Maroje ue u gostionicu. Drugi prizor:
Razgovaraju Maro i Popiva. Popiva se udi to se Maro boji susreta s ocem, na to mu Maro kae da ne
ide k ocu, nego k bazilisku koji e ga otrovati oima. Kae da ide k ovjeku koji voli samo novac i nita i
nikog drugog. Popiva mu kae da samo treba biti strpljiv jer vjetu ovjeku sve uspije. Kad Maro doe
pred oca, neka se pravi da ga prije nije vidio i neka bude uvjerljiv. Popiva smatra da bi bolje bilo da njih
dvojica pobjegnu nekamo i od Dunda Maroja i od Laure, no Maro kae kako njegov otac ima novaca kao
blata i ne eli da ga izbaci iz oporuke. Maroje ih slua skriven i komentira. Maro i Popiva naiu na Bokila.
Bokilo je sretan to je tako brzo naiao na Mara, govori mu da mu je i otac ovdje. Dundo Maroje i Maro
se pozdravljaju, svi se prave kao da se nita nije dogodilo. Maro kae ocu da ga je traio po cijelom Rimu
kad je saznao da je doao. Pita oca zato je doao, a Dundo Maroje mu odgovori da je doao na
protenje i da vidi sina. Maro mu kae da idu njegovoj kui, no Maroje mu kae neka prvo idu malo sa
strane popriati. Maroje mu kae neka mu prizna da je on obio on i da ga je zanijekao, no Maro ostaje pri
svome, da ga nije uope dosad vidio, pa Maroje povjeruje. Nadalje mu Dundo Maroje kazuje da je donio
ipke i listie zlata pa pita Mara ima li on kakvo skladite gdje dri robu, pa mu Maro kae da ima. Tada
Maroje upita sina zato nije otiao u Firenzu kako mu je bilo reeno, a Maro mu kae da e mu sve rei,

imaju vremena razgovarati. Maroje mu kae da e zlato staviti pod klju nekamo, na to mu Maro kae da
ima neku krinju pa e to tamo staviti, no Maroje kae da on ima krinjicu u kojoj to dri pa ga pita samo
je li njegovo skladite sigurno. Maro kae da je jako sigurno. Tad kae Maroje neka pou vidjeti tu
Marovu robu pa da onda mogu ii kui malo se odmoriti. No prvo da Maroje kae neto Bokilu. Daje mu
vino, na emu mu je Bokilo vrlo zahvalan, a kasnije mu govori da mu bude i dalje vjeran pa e mu se on
oduiti, i neka pokrije kabanicom ovu njihovu robu da ju Maro ne vidi. Maro pita oca ima li kakvo pismo
od njegove zarunice, no Maroje kae da nema jer se u urbi nije ni iao s njima pozdraviti. Popiva se
pita kako li e zavriti ovo ulizivanje oca i sina. Sad svi krenue prema Laurinoj kui. Trei prizor: Pomet
dri monolog, kae kako je vrag uzeo i sreu i nesreu. Ne oslovljavaju sreu uzalud enskim imenom, i
dobro ine zovui ju tako. Ona se obre sad ovamo, sad onamo; sad je dobra, sad zla; prvo te miluje pa
te gui. Vraja enska narav, u kojoj je do maloprije napredovao sa svojim Tudeko, no on sad vie nije
njegov, istjerao ga je iz kue. Pomet se pita gdje da se sad utjei. Kae da on nije jedan od onih koji
ljube prijatelja u dobru, a u zlu ga ne ele ni vidjeti. Ne zna to je njegovom Tudeku, napao ga je da je
izdajica. Pomet tad ugleda nekog kako ide prema njemu i gleda ga, a misli da je tog ovjeka netko poslao
da ga ubije. To je bio ovjek po imenu Gulisav. Doe do Pometa i pozdravi ga, a Pomet ga upita tko je i
odakle dolazi. Gulisav mu kae da je prijatelj i da se ne brine. Pomet mu kae da tako i neprijatelji
govore, no da vidi da je on dobar ovjek pa ga pita odakle je. Gulisav kae da dolazi iz tue zemlje zbog
velikog posla. Poslao ga je Ondardo Tudeak, vlastelin iz Auguste, da mu nae ker koju je izgubio prije
osam godina. Pomet upita kako se zove ta ker, a Gulisav kae da joj je ime Mandalijena. Gulisav pria
kako je Ondardo ovdje stao da se odmori od trgovanja i tu je spavao s jednom plemkinjom, koja je
zatrudnjela i rodila mandalijenu. Kad je djevojka odrasla, jedan se susjedni vlastelin zaljubio u nju, i ona
u njega, pa su nakon nekog vremena pobjegli zajedno. Djevojka se nije vratila, a otac bi uinio sve samo
da ju nae. Pometa udi kako je Ondardo tako dugo ekao da ide traiti ki jer sad e ju biti jako teko
nai nakon toliko godina, a Gulisav odgovara kako se Ondardo u meuvremenu oenio i imao drugu
djecu, pa nije vie ba mario za Mandalijenu. Pomet pita to onda sad Ondardo eli, a Gulisav kae da su
mu umrli i ena i djeca, a ima veliko imanje pa se sjetio Mandalijene i poslao Gulisava da ju nae, a
onome tko ju nae, dat e sto kuda. Pometa zanima to ako se neka djevojka bude predstavila kao
Mandalijena samo da bi dobila imanje, a da uope nije Mandalijena, na to mu Gulisav ree da prava
Mandalijena ima made ispod lijeve dojke te na ruci ima znamenja koja Gulisav zna. Pomet kae da e se
onda ion raspitati okolo pa da on dobije tih sto kuda. Gulisav mu ree da e biti u gostionici Della
grasezza i pozove Pometa da mu se pridrui na pii, no Pomet odbije rekavi da sad ima nekog posla, no
da e se drugi put sastati na piu. etvrti prizor: Pomet razgovara sam sa sobom. Kae kako bi bilo
odlino da je Mande zapravo Mandalijena pa da on dobije sto kuda. Ma vidi on da nije danas te sree, a i
sigurno je Gulisav htio da ga Pomet odvede k sebi kui pa da ga gosti. Pomet tada ugleda Petrunjelu
kako mrmlja neto sama sa sobom, pa kae da e poi uti to to ona govori, no nee joj se javiti jer su
ga ionako svi prezreli sad. Petrunjela neto spominje kako je maro od Laure uzeo 3000 dukata i govorio
joj da ju voli, a sad je onaj starac svu odjeu odnio. Pomet ne moe odoljeti da ne pita Petrunjelu to se
dogaa, stoga joj se javi i pita ju to joj je, eli li i ona da je on mrtav. Petrunjela mu kae neka ju ne
gnjavi sad i on. Pomet ju moli da mu kae to joj je, no Petrunjela ne eli jer je on izdajica kao Maro i
njegov otac, koji su uzeli Lauri 3000 dukata. Pomet joj govori da su trebali njega sluati kad im je
govorio, a govorio im je istinu, no oni su radije sluali Mara pa neka sad ispataju zbog toga. Pita
Petrunjelu to su uinile te izdajice, a Petrunjela kae da je Marov otac doao s nosaem i uzeo iz Laurina
skladita svu robu i odnio tko zna kamo. A njezina je gospoa morala prikupiti 3000 dukata. Pomet kae
da joj je to sad kazna to nije njega sluala jer je on sve znao o Marovu ocu, koji je krt i doao je u Rim
kako bi uzeo natrag one novce to mu je Maro potroio. Petrunjela kae kako e se Laura razoarati kad
sve to uje. Pomet ju upita je li Maro bio kod kue kad je Dundo Maroje odnio svu tu odjeu, na to

Petrunjela odgovori da je Mara otac poslao nekamo. Pomet shvaa da je to i bila Marojeva namjera.
Zatim pita Petrunjelu za babu koja ivi s Laurom, je li ona Laurina baka i je li iz tue zemlje, odnosno
Njemake. Petrunjela kae da je i Laura iz Njemake i da joj je priala kako joj je otac Nijemac, no ne zna
o njemu nita. Pomet se razveseli to je Laurin otac Nijemac (Tudeko), pa pita zato se u Rimu gospoa
zove Laura, a u Kotoru se zvala Mande. Petrunjela kae da je Laurino pravo ime Mandalijena, pa su ju
zvali i Mande, a u Rimu je promijenila ime u Laura silom prilika jer ju je otac traio da ju ubije. Pomet sav
veseo da Petrunjeli nekoliko kuda neka si neto kupi, iskazuje joj opet svoju naklonost, pa joj kae neka
pita Lauru bi li se udala za Uga Tudeka da ju zaprosi, i neka joj naglasi da je Ugo bogati vlastelin koji
ima 50 000 dukata. Petrunjela kae da e to uiniti, i da e se sigurno Laura udati za Uga, a Pomet joj
kae neka ide to rei Lauri pa e ih on posjetiti malo kasnije. Pomet, ostavi sam, ali se sa sreom,
govori joj da vidi da se malo poigrava njime, ali oito je da ga ljubi,a i on je lud za njom. Srea mu je
omoguila ono to nije ni sanjao; Laura e postati Ugova. Shvaa da je Laura ki onog Ondarda de
Augusta. Govori kako e Ugu dati lauru da bude njegova do smrti, a Lauri e dati Uga, bogata vlastelina.
Uto ugleda Dunda Maroja s Bokilom; poi e prislukivati o emu govore. Peti prizor: Maroje je
zadovoljan to je toliko robe uzeo Maru, kae da je uzeo velik komad lavu iz apa. Ugledaju Mara kako im
se pribliava pa Maroje kae kako e se sad on praviti da ne poznaje sina, kao to je i ovaj njega
zanijekao. Maro ih pozdravi, a Maroje ga pita tko je on. Pomet sve to gleda skriven. Maro pita kakav je to
lopovluk, neka mu da kljueve od skladita jer roba u njemu nije njegova, a Maroje pone zvati upomo i
neka dre razbojnika, a Maro pobjegne. Maroje je sretan to je pobijedio, a Bokilo mu kae da e se
dogovoriti njih dvojica kad su otac i sin, no Maroje kae da izmeu lisice i psa nema dogovora, a zatim
kae da idu u gostionicu veseliti se, a Bokilo nadodaje, i jesti. esti prizor: Pomet govori o komediji koje
se nagledao, o tome kako je Maro pobjegao, a Laurini su novci sad kod Maroja. Kae Pomet da je on
nauio Maroja sve to, to su Pometovi poslovi: Ja mu sam tramuntanu otkrio, a on je umio jedrit.. Pomet
ugleda potara Maziju. Pozdrave se. Mazija kae da je sretan to je sreo Pometa jer je uo da svi koji
imaju neke vez s Pometom, dobro jedu, piju i veseli su. Mazija kae da ga se sjea otkad je Pomet bio
jako siromaan da si nije mogao kupiti ni malo kruha, a sad je Pomet gospodin, a on siromah. Pomet ga
pita nosi li kakve novosti, ima li kakvih pisama, na to ga Mazija pita zna li gdje stanuje Maro Marojev, da
ima za njega pismo iz grada. Pomet kae da ga on poznaje pa e mu dati pismo, a Mazija mu daje i
pismo za Diva, neka im ih preda umjesto njega, a Pomet kae neka to prepusti njemu. Mazija kae da je
u gradu umrla neka udovica pa je ostavila veliko imanje iza sebe, no ne zna tko je ona, kae da pie u
pismima. Pomet mu kae da e ga poastiti, no mazija mora ii jer ima jo puno posla za obaviti. Pomet
ostaje sam. Kae kako e on prvi znati novosti, otvorit e pisma, a kasnije e otii Ugu rei novosti.
Novost da je Laura zapravo Mandalijena, ki Ondarda od Auguste, kojem su umrli ena i djeca, pa e
sada gospoa Mande naslijediti cijelo Ondardovo bogatstvo, a Pomet e dobiti sto dukata. Ide u
gostionicu nai onog Hrvata (Gulisava) da ga tkogod ne pretekne i uzme njegove novce. Sedmi prizor:
Petrunjela samu sebe pita to eka, trebala je odavno ostaviti sve i otii Lauri ispriati kakvu je sramotu
ula i vidjela. Laura je izgubila 3000 dukata, pa Petrunjela proklinje Mara. Laura pita Petrunjelu zato se
tako kasno vraa kui, a ova joj odgovori da joj nosi tune vijesti. Petrunjela kae kako je Maru u Rim
dola zarunica, da je zaruen, a Laura ga nazove izdajnikom. Petrunjela joj jo kae kako je Laura
izgubila 3000 dukata jer je neki starac odnio svu njezinu robu. Laura je bijesna. Osmi prizor: Popiva
dolazi do Laurine kue. Pokuca. Kad Petrunjela upita tko to kuca, Popiva kae da je on, no Petrunjela ga
nazove izdajnikom i pita zato je doao. Popiva misli da ga tako zove zato to ju je jednom poljubio i
utipnuo, no Petrunjela kae da je neto drugo u pitanju. Laura pita Petrunjelu s kim razgovara, a Popiva
joj kae da je donio rubin i dijamant kakvih odavno u Rimu nije bilo, no Laura ga pita gdje je Maro.
Popiva kae da e i on uskoro doi, a kada ga Laura upita to su radili tamo, on kae da su sve dobro
inili. Laura mu kae neka ju prieka, da e sad sii k njemu. Popivu to malo zabrine, pomisli da je Laura

saznala togod. Laura sie i kae Popivi neka ide po Mara, da ga hitno treba, a Popiva ode. Deveti prizor:
Popiva razmilja kako se Laura ne ponaa kao inae, a tako se ponaa onaj tko sumnja neto. Ugleda
Mara. Maro mu govori da je izdajnik, da ga je unitio. Upita ga je li odnio Lauri rubin i dijamant, a Popiva
kae da jest, na to mu Maro kae da bi ga sad najradije ubio, ali kad bolje razmisli, bolje da uzme no i
ubije sebe. Popiva ga pita zato toliko oajava, kae mu da se sve moe popraviti. Maro mu i dalje govori
da je on njegova smrt. Popiva mu odgovara da ga je sigurno neka bolest i melankolija stegla oko srca pa
mu se i najmanji problem ini velikim. Maro jadikuje da nema novaca, izgubio je ast, ima dugova na sve
strane, ne zna to e. Iz Rima ne moe otii jer nema ime, nema gdje ni stanovati. Kae Popivi da je on
dao kljueve vragu Maroju. Popiva shvaa da ih je zadesila velika nesrea, a Maro mu kae neka pokua
pronai nain da popravi stvari. PETI IN Prvi prizor: Pomet vodi monolog. Kae da ast mijenja obiaje;
tko ga bude vidio u novim haljinama, rei e da se pomamio, no on je postao plemi, a Maro nije. Pita se
hoe li ikad ii u Dubrovnik da vidi slui li Maro na nekom brodu. Dalje Pomet govori kako mu dobro
pristaje haljina. Otkrio je da je Laura uistinu Mandalijena, ki Ondarda od Auguste, a otamo je i Ugo
Tudeko, odnosno njegov Nijemac. Pria kako je ovjeka koji mu je donio tu vijest ostavio u gostionici da
se veseli, no on je veseliji od njega. Poi e k Lauri, Mandalijeni, no nee joj rei da joj je otac ostavio
toliko imanje jer bi se uzoholila jer je kurtizana. Hoe da joj ta vijest doe spontano, tako da bude duna
zahvaliti Pometu, no Ugu e sve rei, tako da ju ovaj drage volje uzme za enu. Ugleda Mara i sakrije se
kako mu Maro ne bi pomutio te vane poslove. Maro jadikuje na to je spao, da ne moe imati ni ogrta
od baruna, nego ima lou haljinu. to e na to sve rei Laura? Popiva mu kae da ne vrijedi sad plakati,
nego da treba biti hrabar, treba uzeti Lauri neki prsten ili ogrlicu jer inae nee moi ni otii, a nee imati
ni to jesti. Pomet to sve slua i komentira da su doli tono tamo gdje ih on eli. Maro i Popiva i dalje
razgovaraju, no tad Maro ugleda Pometa, a Popiva kae kako se taj lopov obukao u barun. Maro
predlae da ga odmah ubiju, tad nitko nee moi rei da su pobjegli kao lopovi, nego kao ubojice, pa im
to nee biti tolika sramota, no Popiva kae neka to uine bolje sutra jer Pomet ima oruje. Maro se obrati
Pometu, a Pomet mu ljubazno odvrati. Maro mu kae da se malprije spasio, no drugi put se nee uspjeti
spasiti, a Popiva ga viui pita kako ima obraza uope razgovarati s njima. Pomet kae Maru da je odluio
uvije imati oruje uz sebe, i predlae neka mu Popiva makne muhu s nosa. Popiva je okiran to Pomet
jo ima hrabrosti izazivati ih. Drugi prizor: Pomet odlazei govori kako bi mu bilo drago da Maro zavri u
tamnici. No on sad ide k Lauri da joj sve kae. Pokuca viui: Gospoo Laura, gospodarice moja! Laura
izae i pozove ga unutra, na to joj on kae da je to trebala odavno uiniti i imala bi jo uvijek svoje 3000
dukata. Pomet joj kae da ima novosti za nju koje e joj sigurno biti drago uti. Ulazi i Petrunjela i divi se
Pometovoj odjei. Trei prizor: Maro se tui Popivi vidi li kako ih je srea priisnula uza zid, da sva njegova
nada sad stoji u lopovluku. Ako ne ukradu neto Lauri, ne znaju ni kud ni kamo e. Popiva mu kae neka
ne tuguje, nego e poi k Lauri na veeru i napraviti to trebaju ako ne ele sutra u tamnici zavriti. Doli
su pred Laurinu kuu, pokucaju. Petrunjela izae, govore joj neka im otvori. Tada izlaze Vlaho, Pijero i
Niko iz skrovita. Vlaho im govori da je ono Maro pred Laurinim vratima. Popiva pita Petrunjelu zato im
nee otvoriti. Dolazi Laura. Pita Mara je li ona zasluila sve to od njega. Kad Maro upita to, Petrunjela
kae kako bi sad najradije tom laljivcu iskopala oi, no Laura ju uutka. Popiva ih pita je li im Pomet
togod nalagao, a Petrunjela im opet kae da su laljivci koji su uzeli Lauri 3000 dukata. Maro opet govori
da je Pomet togod slagao, no Petrunjela kae da je svojim oima vidjela starca kako odnosi robu, a
idov (Sadi) je odmah otiao u banku, odnosno kako uzimaju novac s bankovne knjiice. Maro kae kako
on ne zna nita o tome. Laura mu sad prigovara kako je dobio pismo od zarunice, a njoj je rekao da nije
zaruen. Kae kako ju je prevario kako nijedna ena nije bila nikad prevarena; neka joj vrati njezine 3000
dukata bez skandala i bez njegove sramote. Maro joj kae da je loe informirana, a Popiva kae neka ih
bolje pozove u kuu da sve objasne, no Petrunjela kae da bi im mogli jo togod ukrasti. etvrti prizor:
Pomet kae Maru da nema vie mjesta za stolom za njih, a da je komedija odavno poela; vuk je lisicu

prevario. Maro i Popiva mu govore neka sie pa da mu oni pokau s kim ima posla. Pomet im kae da se
on uzvisio, a oni su pali. Kae im da su i oni bili na njegovu mjestu, no sami su se otjerali otamo jer na
dobrom mjestu ne smiju sjediti zli. Maro i Popiva navaljuju da im Laura otvori vrata. Vlaho, Niko i Pijero
sve gledaju iz prikrajka. Petrunjela i Laura im ne daju da razbiju vrata. Maro kae kako eli ubiti Pometa
na mjestu, no okree se Popivi i kae mu da su dotueni. Popiva kae neka se ne preda jo. Maro
proklinje sreu, kamo ga je dovela, a Popivi kae da eli ubiti Pometa, na to mu Popiva kae da e biti uz
njega. Maro kae da eli silom ui u Laurinu kuu i sve ih zaklati. Kae da je toliko oajan da i sebe eli
ubiti. Vlaho, Niko i Pijero gledajui to komentiraju kako bi i oni takvu enu tukli biem da im takvo to
napravi, a Pijero kae da bi Maro takav oajan mogao bilo kakav skandal napraviti. Petrunjela kae da e
ih sve istui batinom, tko god joj doe pod ruku, ako im razbiju vrata. Peti prizor: Maro i Popiva i dalje
razmiljaju to e uiniti, a Vlaho, Pijero i Niko i dalje skriveni gledaju. Popiva kae maru da mogu negdje
doekati Pometa i ubiti ga. Vlaho govori da bi Mara mogao uhvatiti ef policije, a Niko kae neka idu za
njim, neka ga ne napuste sad, da u tom bijesu ne poini kakvu glupost. Vlaho kae neka pou i uine
togod budu mogli. esti prizor: Tripe govori Maroju da ga je ostavio u velikoj alosti, no vidi da se sad
spasio; pita ga je li se dogovorio sa sinom. Maroje mu kae da s Marom nema dogovora, da mu je uzeo
robu za 3000 dukata, a 2000 je bacio u more. Kae da on nema vie sina, no Tripe mu kae da mu je on
sin jedinac i neka ne pusti da se Maro uniti. Pera jauknu, a Divulin pita je li to onaj mladi s broda, pita
Diva je li mu kupio loni i licu za kau. No Divo kae da imaju drugih problema, te kae Maroju kako
mu trebaju rei istinu. Maroje je zauen, pita ih kako su doli u Rim bez novaca. Divo kae da je on kriv
jer je savjetovao Peri da uzme iz tetine krinje tristo dukata da pou traiti njezina nevjernog zarunika.
Maroje ih prekorava to e sada biti jo jedan skandal koji se tie njegova sina, i to skandal zbog toga to
je Marova zarunica hodala svijetom preruena u mladia. Divo im kae da se sad sve okrenulo na zlo,
no nije smao on kriv. Kae kako je prolo tri godine otkad Mara nema kod kue, a nije poslao nijedno
pismo. Kae kako to njegova obitelj ne zasluuje. Maroje je ljutit i kae da nije ni on zasluio to od Mara,
no najvie se udi babi koja im je dopustila i pomogla u tome to rade, a trebala bi biti pametnija od
toga. No baba kae da je odgojila Peru i ne moe ju gledati da plae i vene. Petrunjela se takoer ubaci u
razgovor. Sad shvaa zato je Pera bila toliko uznemirena kad joj je Petrunjela priala o Maru. Kae da se
njezina gospodarica ipak nee udati za Mara. Petrunjela ugleda kako netko vodi Mara i Popivu i stoga
kae da e ui u kuu kako joj Popiva ne bi mogao uiniti togod. Sedmi prizor: Bokilo se ruga Popivi
kako slabo sad pjeva, a Pomet sad jede, pije i pjeva. Niko kae da im dovode Mara i da su mu uzeli no iz
ruke jer bi inae i samom sebi neto napravio. Maroja nije briga to e Maro initi, no Bokilo i Tripe mu
govore da ga ne naputa sad kad je toliko oajan. Maro moli oca da mu oprosti, kae da je nauio svoju
lekciju, a Pijero takoer govori Maroju neka oprosti Maru. Osmi prizor: Tripe ugleda Uga kako stie. Kae
kako ga je Ugo prije htio ubiti, no sad se ini da ga i ne poznaje. Pomet kae da je njegov gospodar
ugledan vlastelin i da je sve to je inio, inio iz bijesa, dok nije bilo Pometa, a Ugo moli Tripeta da mu
oprosti. Tripe mu udovolji. Pomet im kae da vidi da ih je neka tuga stigla, no ne valja joj se davati, no
on im sad donosi novosti koje e ih razveseliti. Prva su novost pisma iz Dubrovnika za Diva i Mara, a u
ije e ruke prvo doi ako ne u Pometove. Kae da je u Dubrovniku umrla teta, no ve je bila i stara, a i
svima nam je sueno umrijeti, tako da ne treba previe aliti. No ostavila je veliko imanje da ga podijele
njezina neakinja i Maro kad se vjenaju. Pomet se obrati maroju pitajui ga nije li mu uvijek davao dobre
savjete, tako da je sad na kraju sve dobro proizalo i za njega i za Mara. Niko, Vlaho i Pijero komentiraju
kako je Pomet veliki vrag, kako je Maro opet dobio vjetar u jedra, a Maroje sve to gleda kao vuk i uti
otkad je nanjuio Perine dukate. Pomet e im sad rei drugu novost kakvu jo nisu uli. Kae kako je
doao njihov sunarodnjak iz Njemake, poslao ga je bogati Ondardo od Auguste kako bi mu naao ki
Mandalijenu koju je izgubio prije osam godina, a sad joj eli ostaviti svoje veliko imanje. Kae Pomet, da
je taj sunarodnjak naiao na Popivu ili nekog drugo, nikad ne bi saznali tko je Ondardova ki, ali sva

srea, naiao je na Pometa. Mandalijena, Ondardova ki, u Kotoru se zvala Mande, a sad se zove Laura, a
kua joj je pred njima. I sad e Pomet odvesti Uga Lauri, da Nijemac (Tudeak) uzme Nijemicu, a domai
neka uzmu domae. Bokilo pita hoe li malo popiti, a Pomet mu kae da e veeras biti i pijan i sit.
Petrunjela kae Ugu i Pometu da dou gore k Lauri. Divulin kae kako je sad sve zavreno, a on e sutra
u Anconu, pa im predlae da oni odu s njim jer tu nemaju vie to traiti. Baba kae da jedva eka da
doe u svoj grad, a Bokilo eli svoju vinariju, dok Niko kae da e umjesto rimskih kurtizana radije tipati
slukinje. Pijero dodaje kako e im oci biti sretni kad ih vide, iako im nee dati vie previe dinara. Laura,
Ugo i Pomet pojave se na balkonu. Pomet kae da im jo prije nego odu u Dubrovnik pokae nove
zarunike pa neka onda idu s mirom i sreom. Pomet kae da je on doveo svog gospodara Lauri za
zarunika, a on je od Laure isprosio Petrunjelu. Pita Popivu to se sakrio iza Mara, a Popiva mu odvrati da
je lopov, no Maro ga uutka. Petrunjela kae: Mili moj, / dalek stoj; / imam svoga, / neu tvoga.. Pomet
kae Popivi da je to za njega, on nije za velik svijet poput njih; neka radije ode u svoj Dubrovnik gdje e
se zadovoljiti s manjim komadima. Tako se i komedija srjeno svrila, almanko za mlade, a stari nek
uvaju dinare. A sad po'mo na posao, ekaju nas na veeru.