-Poredbena gramatika usporeuje jezike.

Pri tome nam se ini obinim i normalnim

da su jezici meusobno razliiti i stoga razlike meu jezicima nisu osobito
obavijesne ako se promatraju neovisno o slinostima.
-Mnogo je zanimljivija injenica da meu jezicima postoje i slinosti (srodnosti).
- Jezici mogu biti
a) tipoloko srodni (imaju iste vrste jedinica na razliitim strukturnim razinama)
b) kontaktno srodni (srodnost koja je posljedica zajednikog ivota, tj. dodira)
c) genetski srodni (srodnost po podrijetlu).

Poredbenu gramatiku zanima samo genetska srodnost.
O pojmu genetske srodnosti u suvremenom smislu prvi je govorio engleski
kolonijalni sudac u Indiji Sir William Jones koji je 1786. odrao predavanje o
sanskrtu i njegovoj srodnosti s grkim i latinskim: "Slinost je tolika da nijedan filolog
ne moe prouavati ta tri jezika a da ne povjeruje da potjeu iz zajednikoga izvora
koji moda vie ne postoji."
- No gotovo jedno stoljee prije Jonesa njemaki filozof G. W. Leibniz tvrdio je da su
svi jezici povezani jer imaju zajedniki izvor, tj. da su svi inaice istoga korijena. Taj
prajezik Leibniz nazvao je adamskim. On je jasno odredio cilj poredbenih
istraivanja, a to je rekonstrukcija prajezika.

-Pojmovi jezine porodice i prajezika poivaju na pretpostavci da se jezici mijenjaju:
neki bre, neki sporije.
Npr. imamo jezik A. S vremenom su se na podruju jezika A dogodile promjene koje
nisu zahvatile cijelo podruje na kojemu se on govori ve samo dio.... (slike 1-4).
U tim su slikama sve promjene opisane s pomou slike vala. Kad bacimo kameni u
vodu, on uzrokuje nastanak vala koji se u koncentrinim krugovima iri dok ne naie
na prepreku i zamre. Svaki val dopire do odreene crte. Takav se nain prikazivanja
jezinih promjena uobiajio nakon njemakog jezikovca druge polovice 19. st.
Johannesa Scmidta, a poznat je pod nazivom teorija valova (Wellentheorie).
Crtu do koje je dopro val, odnosno granicu proirenosti jezine promjene ili svojstva
zovemo izoglosom. Gdje se meusobno poklapaju dvije ili vie izoglosa, tj. granice
proirenosti dvaju ili vie jezinih svojstava, govorimo o snopu izoglosa.

- No iz toga ne vidimo vremenski tijek zbivanja pa postoji i drugi nain prikazivanja
poznat kao teorija rodoslovnog stabla. (Stammbaumtheorie) i stariji je od prvoga:
prvi ga je popularizirao August Schleicher u prvoj polovici 19. st. Jezik iz kojeg su
dijeljenjem (Spaltung) posredno ili neposredno proizala dva ili vie jezika zovemo
njihovim zajednikim prajezikom.
-Dva su mogua odnosa izmeu prajezika i jezika potomaka: prvi je da prajezik
prestane postojati kada se njegovi dijalekti razdvoje i ponu ivjeti samostalno.
Druga je mogunost da prajezik postoji i dalje, tj. da kao ivi jezik ivi sa svojim
potomcima. Indoeuropski prajezik supostojao je s veinom svojih potomaka, a prestao
je postojati kada su se preostali dijalekti razdvojili na baltoslavenski i germanski
ogranak.
-STABLIMA SE PRIKAZUJE DIJELJENJE JEZIKA U VREMENU, A
IZOGLOSAMA U PROSTORU.

-Glasovna promjena povijesni je dogaaj kojim se jedan glas ili skupina glasova
zamjenjuje drugim glasom ili skupinom. To je dogaaj kojim glas jednog jezika
postaje glasom drugog jezika. Glas izvornog jezika zovemo izvorom, a glasove koji
su se od njega razvili refleksom. Odnos je izmeu izvora tranzitivan: ako je glas x
izvor glasu y, a glas y glasu z, tada je x izvor i glasu z.
-Glasovna promjena moe biti neuvjetovana (ako pogaa svaku pojavu nekoga glasa
bez obzira na okolinu - apsolutna neutralizacija) ili uvjetovana (ovisna o okolini).
Veina su promjena uvjetovane.
Uvjeti mogu biti sljedei: a) poloaj glasa u rijei: poetak, sredina, kraj
b) narav prethodnoga ili sljedeega glasa c) poloaj naglaska u odnosu na pogoeni
glas d) narav sloga (je li otvoren ili zatvoren).
-Glasovne promjene opisujemo pomou glasovnih zakona. To je pravilo s pomou
kojega se refleksi mogu jednoznano izvesti iz izvora. Pri formulaciji tih pravila samu
promjenu obino oznaujemo ili >. Izvorni znak stavljamo lijevo od znaka za
promjenu, a refleks desno. y i
Za uvjetovane glasovne promjene moramo u formulaciju pravila ukljuiti i okolinu: /
k / _______e
-Odnos meu razliitim refleksima istoga prajezinoga glasa u jezicima potomcima
koji su rezultat primjene glasovnih zakona zovemo podudarnou. Podudarnost meu
morfemima i rijeima zvoemo etimolokom podudarnou.

-Rasmus Kristian Rask 1818. prvi je uoio da su se "slova" u indoeuropskim
jezicima promijenila tako da se mogu formulirati odreena pravila. Usporedbom
mnogih rijei u germanskim jezicima utvrdio je da esto postoji podudarnost
latinskoga i grkoga p s germanskim f.
-Da glasovni zakoni djeluju slijepo i mehaniki prvi su doli pripadnici
mladogramatiarske kole (Wilhelm Scherer 1875. i August Leskien).
Promjena na nekom podruju pogaa sve rijei obuhvaene pravilom, a nedosljednosti
postoje samo na prijelaznim podrujima izmeu dijalekata koji su jasno definirani i u
kojima promjena pogaa svaku rije.
Takoer treba napomenuti da se poredbena gramatika ne bave jezicima koji su jo u
procesu mijenjanja, ve gotovo samo jezicima u kojima su promjene ve izvrene i
zavrene.

TIPOLOGIJA GLASOVNIH PROMJENA:
-ovjek ne moe trajno ponavljati sloeni obrazac ponaanja, a da ne unese kakvu
promjenu.
1) SLABLJENJE (LENICIJA): Openito se smatra da su zatvornici jai od
tjesnanika, suglasnici od poluvokala, glasovi koji se artikuliraju u ustima od onih koji
se artikuliraju u drijelu i na glotisu te da su prednji i stranji samoglasnici jai od
sredinjih. Najee slabiji glas zamjenjuje jai.
2) JAANJE (FORTICIJA): Slabiji se glas zamjenjuje jaim. To je mnogo rjee.
Primjer je rotacizam, npr. promjena u r izmeu samoglasnika (jee u jer; moi u
morem). U nekim se govorima jo uva i meuoblik jere.
U forticiju spadaju i razliita ispadanja: to su krajnji sluajevi slabljenja jer se moe
rei da je najslabiji glas onaj kojega uope nema.
a) afereza (oduzimanje): ispadanje poetnoga glasa u rijei, npr. ou, ajde.
b) apokopa (odsijecanje): otpadanje zavrnoga samoglasnika u rijei, npr. jer od jee;
otpadanje jerova na kraju rijei u slavenskim jezicima
c) sinkopa (izrezivanje): ispadanje samoglasnika u sredini rijei. Njezin je rezultat
esto postanak novih suglasnikih skupina kojih prije nije bilo. Tako je ispadanje
slabih jerova na kraju praslavenskoga razdoblja dovelo do ponovnoga pojavljivanja
zatvorenih slogova i suglasnikih skupova koje prije nisu bile doputene. Oznailo je
to ujedno i kraj praslavenskoga razvoja i poetak razvoja pojedinanih slavenskih
jezika.
d) redukcija (pojednostavljivanje suglasnikih skupina): Kada se neposredno jedan
iza drugoga nae vie suglasnika meu kojima nema samoglasnika, govorimo o
suglasnikoj skupini. U mnogim su jezicima takve skupine neprihvatljive i stoga se
pojednostavljuju, npr. enica, ti, lasi.
e) haplologija (pojednostavljenje): gubljenje cijeloga sloga (to je vrlo rijetko), npr.
morfonologija < morfofonologija. Haplologija je lo primjer onoga to imenuje.

3) DODAVANJE GLASOVA

Ono je mnogo rjee. Mnogo je ea na kraju rijei, i to posebice kod posuivanja
rijei u jezicima koji doputaju samo otvorene slogove.
a) ekskrescencija (usaivanje) dodavanje je suglasnika izmeu druga dva suglasnika,
npr. zrak > zdrak; Izrael > Izdrail.
b) epenteza (anaptiksa ili umetanje): dodavanje samoglasnika unutar rijei da bi se
razbila neprihvatljiva (teka) suglasnika skupina, npr. za praslavenski vtr i ogn
c) proteza (predmetanje) je dodavanje glasa na poetku rijei. Npr. u mnogim
jezicima rijei ili uope ne mogu poinjati samoglasnikom ili se zbog razliitih
ogranienja pojedini samoglasnici ne mogu pojaviti na poetku rijei ili se ne tolerira
zijev na granici dviju rijei. U takvim se sluajevima ispred samoglasnika umee
suglasnik, obino kliznici j ili v, ali katkad se kao protetski suglasnik dodaje l, r ili koji
drugi glas, npr. jagnje, jabuka, joko, jotec, jopet.

4) PREMETANJE GLASOVA
Metateza promjena je redoslijeda glasova u rijei. Jedna je od najvanijih
praslavenskih glasovnih promjena metateza likvida.

5) STAPANJE GLASOVA
Stapanje (fuzija) - stapanje dvaju glasova u jedan pri emu dobiveni glas zadrava
neka glasovna svojstva i jednoga i drugoga glasa. Primjer je takve promjene u
povijesti slavenskih jezika monoftongizacija diftonga. Monoftongizacijom
praslavenskoga diftonga ai dobiva se dugo (kasnije je postalo jat) koje od a zadrava
svojstvo niskosti, a od i svojstvo prednjosti (nestranjosti).
* paina > pna *kaina > cna *laisa > lha
-Tu spada i tzv. kompenzacijsko duljenje: kada se jedan glas izgubi, susjedni glas
(obino samoglasnik) se produlji: klac : klca; jrac : jrca

6) CIJEPANJE GLASOVA
Cijepanje (fisija) suprotan je proces od stapanja. To je pojava da od jednoga glasa
postaje slijed dvaju glasova od kojih svaki ima neko svojstvo izvornoga glasa. Primjer
je jat u hrv. stand. jeziku. Taj se fonem rascijepio na dva glasa od kojih je jedan (i ili j)
zadrao obiljeje napetosti, a drugi (e) obiljeje otvorenosti, dva obiljeja koja su bila
najrazlikovnija za fonem "jat" u kasnom praslavenskom.



7) JEDNAENJE GLASOVA
Jednaenja (asimilicije) najei su oblik glasovnih promjena. To je promjena kojom
se jedan glas mijenja pod utjecajem drugoga glasa u svojoj okolini tako da mu postaje
glasovno sliniji (jednak). Jedan e glas postati sliniji drugom ako se povea broj
njihovih zajednikih glasovnih svojstava. Djelomina su jednaenja ea od
potpunih.
Postoji jednaenje po nainu artikulacije (npr. po zvunosti: vrabac vrapca) i
jednaenje po mjestu artikulacije (npr. prva palatalizacija: vuk vue, junak
junaina).
S obzirom na redoslijed pogoenoga i uvjetujuega glasa jednaenja mogu biti
regresivna (ako se uvjetujui glas nalazi iza pogoenoga glasa) i progresivna (ako se
uvjetujui glas nalazi ispred pogoenog glasa). I jednaenje po zvunosti i prva
palatalizacija regresivna su jednaenja, a zamjenjivanje samoglasnika o
samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika progresivna (selo polje, volovi noevi)
-Glasovi se mogu mijenjati i pod utjecajem glasova koji im nisu susjedni, ve se
nalaze dalje od njih. U takvim primjerima rije je o daljinskom jednaenju
(asimilaciji na daljinu). Daljinska jednaenja koja su pravilna zovu se harmonijama.
U mnogim jezicima postoji samoglasnika harmonija, tj. pojava da se jedan
samoglasnik nekim svojim svojstvima prilagouje drugim samoglasnicima u istoj
rijei.

Razjednaivanja glasova
Razjednaivanje glasova (disimilacija) je promjena gdje glasovi postaju manje slini
jedan drugome. Ono smanjuje broj zajednikih svojstava dvaju glasova. Najpoznatiji
je primjer promjena praslavenskih skupina *dt i *tt u st: *pletti plesti; *vedti vesti.

KRONOLOGIJA GLASOVNIH PROMJENA:
Glasovne se promjene zbivaju u tono odreenom vremenskom razdoblju i nakon toga
zamiru.
Za odreivanje kronologije glasovnih promjena vane su i posuenice, kako one iz
drugih jezika u jezik koji se promatra, tako i one iz tog jezika u druge jezike. Ako
postoje posuenice koje su u jeziku primaocu podlone dvjema glasovnim
promjenama A i B, tada kaemo da je promjena A starija od promjene B i da su
posuenice u taj jezik dole izmeu tih dviju glasovnih promjena.
Npr. na temelju posuenica iz germanskih jezika koje su u slavenski ule nakon 375.
g. i u kojima je izvrena prva palatalizacija znamo da ta promjena ne moe biti starija
od te godine: *kinda > do, geld > ld-, *helmaz > lm itd. Ako je ta promjena
zavrena prije posuivanja, u posuenicama iz drugih jezika glasovi koji bi inae bili
podloni toj promjeni nee se mijenjati, a posuenice u druge jezike bit e u oblicima
s izvrenom promjenom. Tako na temelju slavenskih posuenica u grki iji su oblici
palatalizirani moemo zakljuiti da je prva palatalizacija bila zavrena prije doseljenja
junih Slavena na dananja podruja.


UZROCI GLASOVNIH PROMJENA:
Uzroci se dijele na unutarnje (jezine) i vanjske.
Od unutarnjih treba istaknuti sljedee: tenja za lakim izgovorom, naglasak (npr.
jak naglasak na prvom slogu u rijei moe uzrokovati otpadanje, sinkopu, zavrnih
glasova ili ak cijeloga sloga), fonemski sustav, tonije postojanje praznina u njemu i
tenja da se uspostavi simetrinost; ekonominost fonemskog sustava (tenja da se
uz to manje napora postigne to vie tako se katkad iz sustava uklanjaju opreke koje
su funkcionalno slabo optereene, a veliko su optereenje za govornikovu memoriju,
npr. i ).
Meu vanjskim imbenicima vaan je utjecaj drugih jezika. Krajnji je primjer takvog
utjecaja kad govornici jednog jezika prihvate drugi jezik kao svoj, ali govorei ga,
zadravaju stare artikulacijske navike i tako nastaju promjene. Jezik koji je u osnovi
govornih navika zove se supstratom, a novi jezik superstratom. Dva jezika koja
postoje usporedno jedan na drugi zovu se adstratima.

ANALOGIJA
Analogija je promjena jednog oblika ili rijei po uzoru na koji drugi oblik ili rije.
Razlikujemo razmjernu (proporcionalnu) analogiju od nerazmjerne
(nepropocionalne).
Primjer za razmjernu A: sin : sinovi = sat : satovi = dan : x
pei : peem : pee = moi : x : moe
Primjer za nerazmjernu A: *nogat nokta nokat

-Glasovni zakoni djeluju slijepo (mehaniki) ne obazirui se na znaenje i morfoloki
sustav jezika. Oni mogu naruiti npr. morfoloki sustav i njegovu pravilnost i
predvidljivost. Tu analogija moe ponovno uspostaviti stanje kakvo je bilo prije.
Primjer za to je uklanjanje uinka druge palatalizacije kod pridjeva: tih -*tisi tihi;
suh - * susi suhi, velik - *velici veliki (u staroglagoljskim spomenicima oblici pod
zvjezdicom zabiljeeni su).
-Analogija mora imati model. Razlozi za analoke promjene mogu biti razliiti, ali
najei je razlog smanjenje broja morfolokih tipova i pojednostavljivanje sustava.

-Nije lako odrediti u kojem e smjeru analogija djelovati jer i u srodnim jezicima
moe djelovati u suprotnim smjerovima. U baltoslavenskom je razdoblju akuzativni
nastavak *-om postao *-um djelovanjem glasovnih zakona U praslavenskom se jeziku
za akuzativom povelo i nominativno *-os koje je dalo *-us u mukom rodu. Tako se
otpadanjem zavrnog s i prelaskom kratkoga u u nominativni se oblik izjednaio s
akuzativnim. U prabaltikom je razvoj tekao obratno. Tamo se akuzativ poveo za
nominativom.
- U potpuno istim uvjetima analogija katkad djeluje, a katkad ne. U hrv. je jeziku, npr.,
u prvom licu jednine prezenta veine glagola nekad bio nastavak u, a onda je
analogijom prema maloj skupini glagola koji su tvorili prezent nastavkom m, kao to
su glagoli biti i dati, kod veine glagola u zamijenjeno nastavkom m. Kod moi i
htjeti to se nije dogodilo jer su posrijedi 2 modalna glagola koji se zbog svoje funkcije
esto pojavljuju. Vrlo este rijei otpornije su na djelovanje analogije. One su tako
vrsto ukorijenjene u pamenju da ih nije lako zamijeniti drugim oblicima.
-Analogije u korijenskim morfemima mnogo su rjee. Poznata je ona npr. gdje je glas
d doao u devet pod utjecajem deset (oekivali bismo fonem n).


DRUGE VRSTE OBLINIH PROMJENA
Takva je promjena dodavanje. Posrijedi je najee stapanje pune rijei s enklitikom
ili proklitikom u jednu rije. Tipian je primjer stapanje prijedloga i imenice u prilog,
a enklitike postaju nastavci, npr. praslavenski nastavak za 3. l. jd. -t postao je od
pokazne zamjenice *tas taj, on.
-Preuzimanje oblika: oblik neke kategorije nestale iz sustava preuzima i rabi u kojoj
drugoj kategoriji. Tako je imperativno u praslavenskome preuzeto od staroga
indoeuropskoga tematskog optativa, glagolskog naina to izraava elju, koji se kao
kategorija u slavenskim jezicima izgubio.
-Novotvorevine, npr. razvoj opisnih (perifrastinih) oblika kao razvoj futura u
slavenskim jezicima ili pak imperativnog oblika za 3. l. jd. s pomou estica da i neka.

RJENIKE PROMJENE

Rijei moraju prikazivati cijelu stvarnost, ili jo tonije, nae percipiranje i spoznaju te
stvarnosti. Stoga se one mijenjaju na sve mogue i nemogue naine.
a) nestanak rijei: Rijei obino nestaju kad nestane njihov referent, tj. stvar ili
pojam koji oznauju. Katkad rije nestane, a da referent nije nestao. Tada je rije o
zamjenjivanju jedne rijei drugom. Referent moe nestati, a rije i dalje postoji.
Tada govorimo o prijenosu znaenja.
b) pojava novih rijei: Tu se ne radi o novim rijeima koje postaju tvorbom od ve
postojeih korijena, tj. o izvedenicama, ve o onima iji korijeni prije nisu
postojali u jeziku (npr. po svojim izumiteljima ili otkrivaima, npr.volt, penkala,
sendvi, giljotina).
Rijei mogu nastati i od naziva za skupine ljudi (vandal, ciganiti, cincariti). Da
bismo to znali objasniti, moramo znati najudnije i najbizarnije injenice iz
izvanjezine stvarnosti, npr. sabotaa (od sabot drvena cipela koju su tkalci u
strojeve kako bi ih zaustavili).
Takoer rijei mogu nastati od kratica (radar radio detecting and ranging);
skraivanjem ili krnjenjem vee rijei (bus omnibus vozilo za svakoga ili sve gdje
je bus bio nastavak D mn.). Nove rijei nastaju doslovnim prijevodom stranih rijei
(kolodvor Bahnhof;dalekovidnica Fernsehen; domobranstvo honvedseg).

Daljnje su promjene suenje ili irenje znaenja rijei. Npr. deer u engleskom je
nekada znaila svaku ivotinju, a danas znai jelen (usp. s njemakim Tier).
Primjer je irenja znaenja kaladont za svaku zubnu pastu.
Promjene mogu biti metonimijske i metaforike, npr. kua za obitelj (kue Tudor i
Stewart), ognjite za rodna kua, kruna za kralja.
-Jedan je od najoitijih uzroka promjena rijei i stvari (Wrter und Sachen). Naime,
kada se mijenja stvarni svijet, mijenjaju se i rijei kojima se on opisuje.
-I tabu doprinosi stvaranju novih rijei: medvjed je onaj koji jede med.

POREDBENA METODA
Da bi se odluilo jesu li oblici srodni ili nisu, valja usporediti i njihov glasovni lik i
znaenje. Tek ako su dovoljno slini i glasovno i znaenjski, moe se pretpostaviti da
su srodni. Ako meu njima postoje podudarnosti svedive na glasovne zakone, doputa
se odstupanje u znaenju, npr. eng. silly glup i njem. selig sretan; franc. chretien
kranin i cretin kreten (rije cretin potjee iz dijalekta vicarskog kantona Wallis
gdje je meu protestantima postala pogrdan naziv za katolike, a onda poprimila
dananje znaenje).

KULTURNA REKONSTRUKCIJA:
Poredbeno jezikoslovlje daje obavijesti o cijepanju skupina govornika i o redoslijedu
njihova odvajanja; obavijesti o kulturnim dodirima s govornicima drugih jezika.
Moemo doznati i o njihovom ivotu i kulturi. Na temelju naziva biljaka, drvea,
voda, ivotinja, planina itd. moemo zakljuiti jesu li ivjeli u ravnicama, brdima, na
obali rijeka ili mora, jesu li bili lovci ili poljodjelci....



INDOEUROPSKI JEZICI

Veliko je bilo mijeanje indoeuropskih i neindoeuropskih elemenata elementa: Tako
su Hrvati kod naseljavanja nali u svojoj novoj postojbini Avare i Obre s kojima su neko
vrijeme ivjeli. Tako je ime avarskog poglavice *bajan ostalo kao ban.
Bugari su se pomijeali s turskim stanovnitvom i preuzeli su mnoge rijei, npr. belug
(bioug), paenog mu enine sestre (badanak), rtog soba, odaja (perz. ar-tak, ar
etiri + tak trijem), tojaga toljaga (dajak).

Tradicionalno se dijele na kentumske i satemske jezike.
A) Kentumski jezici:
1. Anatolijski jezici govorili su se na podruju dananje Turske: hetitski, palajski,
luvijski, licijski, lidijski, karijski

2. Grki jezik Najstariji oblik tog jezika zovemo KRETSKO-MIKENSKIM.
4 su skupine grkih dijalekata: jonsko-atika (Homerovi spjevovi; klasini grki), arkadijsko-
ciparska; eolska, zapadnogrka skupina.
Novozavjetni grki temelji se na razgovornome grkome jeziku 1. i 2. st.
Suvremeni grki jezik razvio se iz koine nastalog na temelju atikoga dijalekta. Dvije su
inaice suvremenoga grkoga: dimotiki (puka inaica) i katarevusa (arhaizirana inaica).
Diglosijsko je stanje formalno razrijeeno 1976. kada je dimotiki priznat kao slubeni jezik.

3. Italski jezici Oni se dijele na latinsko-faliskiku i sabinsku skupinu.
Latinski je jezik pokrajine Lacija i grada Rima. irenjem Rimskog carstva postao je jezik
razliitih zemalja i klasini jezik zapadnoeuropske civilizacije. Iz njegovih lokalnih
inaica u razliitim zemljama razvili su se suvremeni romanski jezici: portugalski,
panjolski, katalonski, provansalski, rumunjski i dalmatski (jezik istonojadranske
obale: raguzejski u Dubrovniku do 15. st. i veljotski: zadnji govornik Tone Udina umro je
1898.).
Od sabinske skupine najpoznatiji je umbrijski jezik.

4. Keltski jezici Kelti su narod koji je razvio i proirio u Europi kulturu mlaega
eljeznoga doba. Obitavali su na podruju srednje Europe odakle su na prijelazu iz 5.
u 4. st. pr. Krista zapoeli pohode u sve europske krajeve. Proirili su se tako od
panjolske do Male Azije, a potkraj stare ere preli u Britaniju i Irsku.
Najpoznatiji keltski jezici su galski (govorio se u Francuskoj za vrijeme Cezarovih
osvajanja, a preivio je do 4. st.); staroirski, kotski, manski (govorio se do 1974. na
otoku Manu), velki i bretonski (njegovi govornici su preli izmeu 5. i 7. st. preko
kanala u dananju francusku pokrajinu Bretagnu gdje ima jo dosta govornika tog jezika).

5. Germanski jezici
Podruje najgue koncetracije germanskih jezika bio je europski sjever, tonije njemaka
obala, Danska, jug Norveke i vedske. Odatle su se irili prema jugu i zapadu.
Tradicionalno se dijele na istone, sjeverne i zapadne.
-Istoni su se irili rijekom Vislom, a najpoznatiji je gotski jezik koji je izumro do
poetka srednjega vijeka (osim na Krimu gdje se uvao do 16. st.). Zapadni su Goti
uspostavili svoje kraljevstvo u panjolskoj i junoj Francuskoj, a Istoni su Goti zauzeli
sjever Italije i vei dio Balkana.
-Sjevernogermanske (nordijski) jezike ine skandinavski jezici vedski, danski, norveki
i islandski. Treba napomenuti da je Island naseljen iz Norveke krajem 9. i 10. st.
-Zapadnogermanske jezike dijelimo na engleski, njemaki, nizozemski s
flamanskim, frizijski i jidi.
Najpoznatije djelo na staroengleskom je Beowulf.
Starovisokonjemaki, iz kojeg se razvio suvremeni njemaki jezik, potvren je u 8. st.
Najstarije su potvrde frizijskoga iz 10. st. i on je najsrodniji engleskom.
Jidi je jezik istonoeuropskih idova koji se u srednjem vijeku razvio iz
starovisokonjemakoga.
Franaki se proirio na zapad do Seine te je prema njemu dobila naziv Francuska i
romanski francuski jezik koji ga je na veem dijelu podruja potisnuo.



A) Satemski jezici:
1. Iranski jezici Oni su blisko srodni indijskim jezicima, tako da se s pravom govori
o indoiranskim jezicima. Govornici obaju jezika nazivali su se arijcima. Dva su
najpoznatija staroiranska jezika avestiki (jezik Aveste svetih tekstova
zoroastrizma) i staroperzijski (jezik kralja Darija i njegovih nasljednika).
-Iranskoj porodici pripadaju suvremeni iranski jezici kao to su perzijski (slubeni jezik
Irana), tadiki (slubeni jezik Tadikastana), pato (slubeni jezik Afganistana),
kurdski, osetski...

2. Indijski jezici: - Podatci o tom jeziku potjeu iz 15. st. pr.n.e. Najstariji dobro
posvjedoeni oblik staroindijskoga u Indiji zove se vedskim prema najstarijim
hinduistikim tekstovima Vedama.
Posveeni jezik hinduistike vjere i klasini jezik indijske civilizacije i cijele indijske
knjievne kulture zove se sanskrt. On je najstarijih indoeuropski kodificirani jezik.
Pisan je poznatim indijskim pismom koje se zove devanagari.
- Od oko 500. p.n.e. govori se o srednjoindijskim jezicima koji se zovu prakrtima.
Najpoznatiji je meu njima pali, jezik starijih budistikih tekstova.
- Od suvremenih indijskih jezika najpoznatiji su hindski i urdski. Oba su jezika
postala iz istoga (delhijskog) narjeja, ali su kodificirani prema razliitim uzorima.
Hindski je standardiziran prema sanskrtu, a urdski (slubeni jezik u Pakistanu)
prema arapskome i perzijskome.
Osim njih tu su bengalski, nepalski, sindski, biharski i mnogi drugi, ukljuujui
razliita narjeja romskog jezika to se govore u europskim zemljama.

3. Nuristanski (kafirski) jezici:
Oni se govore na sjeveroistoku Afganistana. Najpoznatiji su prasunski, akunski i
kamirski.

4. Armenski jezik
Za njega se pretpostavlja da je ostatak nekad vee porodice ijim se ostalim lanovima
izgubio svaki trag. Nema bliih srodnika meu indoeuropskim jezicima. Klasini je
armenski oblikovan u 5. st. kao rezultat kranskoga misionarenja. Rjenik ima najvie
slinost s grkim (zbog prijevoda Svetog pisma s grkog originala)
, ali ima i puno posuenica iz iranskih jezika.

5. Albanski jezik esto se tvrdi da se razvio iz ilirskoga, ali kasna posvjedoenost
(15.st.) oteava utvrivanje toga kako je izgledao prije snanoga grkoga,
romanskog, slavenskog i turskog utjecaja. Dvije su skupine narjeja: gegijski (sjever
Albanije) i toskijski (jug Albanije i na temelju njega razvio se standardni jezik).
Osim u Albaniji, albanski se govori na Kosovu, Makedoniji, Grkoj i Italiji.

6. Baltiki jezici: Mnoge su zajednike izoglose baltikih jezika sa slavenskima. Jedni
smatraju da je postojao zajedniki baltoslavenski meuprajezik. Prema drugima,
moe se govoriti o zajednikom baltoslavenskom razdoblju u kojemu su te dvije
porodice bile u bliskim dodirima, ali se ne moe govoriti o zajednikom prajeziku.

-U prapovijesno su se vrijeme baltiki jezici govorili sjeverno od slavenskih, od rijeke
Visle na zapadu do srednjega i gornjega toka Dnjepra na istoku. To je podruje bilo
prekriveno neprohodnim umama i udaljeno od svih vanijih migracijskih i trgovakih
putova. Ta je izoliranost pridonijela ouvanju staroga indoeuropskog naina ivota i
kulturnih vjerskih navika i velikoj arhainosti baltikih jezika.
-Dijele se na zapadnobaltiku i istonobaltiku skupinu jezika.
Nijedan se zapadnobaltiki jezik nije odrao do danas. Najpoznatiji je staropruski koji
je izumro na poetku 18. st. Prusku je zemlju osvojio Njemaki red u 13. st. i nakon toga
njemaki jezik potiskuje pruski
-Oba su se dananja baltika jezika (litavski i latvijski) razvila iz istonobaltikoga.
Vjeruje se da je razlog za podjelu istonobaltikoga na dva podruja bio snaan finski
utjecaj.

7. Slavenski jezici:

Tradicionalno se dijele na istonoslavenske, zapadnoslavenske i junoslavenske. S vie
od 280 milijuna stanovnika peta su po veliini jezina skupina u svijetu.
-Najstariji je dobro posvjedoeni slavenski jezik crkvenoslavenski. Njegov se postanak
vee s djelovanjem svete brae irila i Metoda u drugoj polovici 9. st. Zapravo je to
jezik kanonskih spomenika iz 10. i 11. st. Pisani su glagoljicom ili irilicom.
Najstariji su spomenik glagoljski Kijevski listii s poetka 10. st.
Jezik je stvoren na temelju junoslavenskoga (makedonskoga) dijalekta koji se govorio
u okolici Soluna. Sluio je stoljeima kao knjievni ili liturgijski jezik veini Slavena.
-Ve najstariji tekstovi pokazuju neke lokalne crte, ponajprije bugarsko-makedonske i, u
manjoj mjeri, zapadnoslavenske (moravske).
-U njega su poele postupno prodirati elementi lokalnih govora podruja gdje se rabio.
Time se jezik podijelio na vie nacionalnih inaica. To razdoblje njegove povijesti koje
zapoinje krajem 11. st. i traje do uspostave knjievnih jezika zove se
crkvenoslavenskim, a razliite se inaice zovu redakcijama.
-Nakon uspostave knjievnih jezika postaje crkvenoslavenski samo lingua sacra ,
udaljuje se od govornog jezika i umjetno se normira. To se razdoblje zove
novocrkvenoslavenskim i razlikuju se dvije inaice: ruska (kod pravoslavnih Slavena) i
hrvatska.

1. Istonoslavenski jezici:
-Najvei je ruski jezik. Od samog poetka pie se irilicom. Azbuka ima 33 znaka: 21
za suglasnike, 10 za samoglasniek i 2 znaka tzv. meki () i tvrdi ()
koja nemaju svoju glasovnu vrijednost.
Vrlo je dobro opisan. Najpoznatije su gramatike Lomonosova iz 1755. godine i gramatika
Vostokova iz 1831.
Podruje na kojem se govori ruski jezik predstavlja veliki dijalekatski kontinuum, od krajnjeg
sjevera (Murmansk) do granice s ukrajinskim. Na zapadu se ruski dijalekti postupno pretapaju
s bjeloruskima te je granicu tih dvaju jezika mogue povui samo arbitrarno. Gradski idiom
Moskve jako je utjecao na suvremeni standardni jezik.

- Ukrajinski jezik ima oko 40 milijuna govornika.
Standardni jezik nastao je na temelju jugoistonih dijalekata sa sreditem u Kijevu. Treba
napomenuti da je staroruski jezik kijevske Rusije bio pod jakim utjecajem staroukrajinskog
jezika.
-Bjeloruski jezik Slubena uporaba jezika zabranjena je 1696. Bjelorusi su kroz cijelu
povijesti bili podvrgnuti izrazitoj rusifikaciji. 1990. Vrhovni je sovjet Bjelorusije proglasio
bjeloruski slubenim jezikom. Do 1994. trajalo je kratko vrijeme nacionalnog preporoda i
buenja. No 1995., poslije referenduma, slubenim je proglaen i ruski nakon ega je opet
uslijedilo omalovaavanje bjeloruskog jezika
-rusinski jezik knjievni jezik Rusija u Srbiji i Hrvatskoj (Petrovci, Mikluevci, Vukovar,
Vinkovci) te karpatorusinski dijalekti u jugozapadnoj Ukrajini, jugoistonoj Poljskoj, istonoj
Slovakoj i sjevernoj Maarskoj.


1. Zapadnoslavenski jezici:
Dijele se na lehitske (poljski, kaupski, slovinski, polapski) i nelehitske (eki,
slovaki, luikosrspki,).
a) poljski Poljski dijalekti dijele se na velikopoljske (oko Poznanja), malopoljske na jugu
(Krakov), mazurske (na srednjoj Visli oko Varave) i leske (na zapadu sa sreditem u
Katovicama). Standardni poljski ima jednakopravna oblika: jedan zasnovan na govoru
Varave, a drugi oblikovan pod utjecajem krakovskoga govora. Poljski se pie latinicom kojoj
su dodani razliiti dijakritiki znakovi i slovne kombinacije da bi se mogli oznaiti svi glasovi
poljskog jezika.

b) kaupski Kaubi ive oko grada Gdanjska u Pribaltiku i od davnih su vremena izloeni
polonizaciji i germanizaciji, tako da se u etnikom smislu Kaubi smatraju Poljacima ili
Nijemcima. Danas taj jezik govori oko 55000 ljudi.

c) slovinski Izumro je oko 1900. Govorio se u sjevernoj Poljskoj, oko jezera Gardno)

d) polapski - izumrli jezik Slavena koji su obitavali u sjevernoj Njemakoj oko Lneburga na
Labi). Odrao se do poetka 18. st.

e) eki eki se dijalekti dijele na:
a) bohemske (zapadne, srednjoeke i istone - Standardni jezik zasnovan je srednjoekim
govorima sa sreditem u Pragu)
b) moravske (Brno)
c) istonomoravske
d) leske (Ostrava i Opava).
Osnove ekog pravopisa s tipinim dijakritikim znakovima oblikovale su se jo u husitskom
razdoblju (jedna od najstarijih europskih pravopisnih tradicija).
Specifinost je dananjeg ekog jezika postojanje jasne opreke izmeu pisanoga i govornoga
jezika koji se rabi u neslubenoj i neslubenoj komunikaciji.
30000 eha ivi u Hrvatskoj.

f) slovaki (3 skupine dijalekata: zapadnoslovaki, srednjoslovaki i istonoslovaki)
Kao standardni jezik uspostavljen je tek polovicom 19. st. Od 15. do 17. st. kao knjievni
jezik sluio je eki s mnogim slovakim osobinama. Tek je u 19. st. Ljudovitu turu uspjelo
u 40-tim godinama uspostaviti knjievni jezik utemeljen na srednjoslovakim dijalektima. Ti
se dijalekti najvie razlikuju od od ekog i poljskog i po nekim je karakteristikama povezan s
junoslavenskim jezicima.
Za vrijeme slovake drave (1939-1945) mnogi su ehizmi, germanizmi i hungarizmi
zamijenjeni domaim rijeima.

g) luikosrpski: ostatak idioma nekadanjeg slavenskojezinog stanovnitva jugoistone
Njemake (dijeli se na gornjoluiki i donjoluiki). Gornjoluikisrpski srodniji je ekom i
slovakom, a donjoluikisrpski srodniji lehitskim jezicima.



Junoslavenski jezici
Dijele se na istone (bugarski i makedonski) i zapadne.
a) makedonski jezik:
Slavensku su pismenost u Makedoniju donijeli uenici sv. irila i Metoda na elu
s Klimentom i Naumom. Ustanovili su Ohridsku knjievnu kolu iji se tekstovi
odlikuju arhainou.
Od 14. st. iri se u Makedoniji srpska redakcija crkvenoslavenskog jezika koja je
do 18. st. imala najistaknutije mjesto u makedonskoj pismenosti. Jedino se u
damaskinima poelo osjeati unoenje elemenata narodnog jezika.
-Tek su poetkom 19. st. poeli pokuaji stvaranja opega knjievnog narodnog jezika.
- u 19. st. makedonski se pisao irilicom i grkim pismom, no naposljetku je prevladala
irilica
-Nakon 2. svjetskog rata poeo se izgraivati makedonski standardni jezik (Blae Koneski).
Standardni jezik oblikovan je na temelju sredinjega zapadnog narjeja koje se prostire na crti
Veles-Prilep-Bitola.

c) Bugarski je poput makedonskog vrlo blizak staroslavenskom. U njemakoj tradiciji
uobiajeno je staroslavenski nazivati altbulgarisch.
-O osobitostima kojima se bugarski izdvaja iz kanonskoga jezinog idioma staroslavenskog
korpusa mogue je govoriti tek u okviru bugarske redakcije crkvenoslavenskog od 12. - 14. st.
(Dobromirovo evanelje, Bojansko evanelje, Ohridski apostol).
Poetak bugarskoga knjievnoga jezika obino se povezuje s pojavom damaskina (knjige
vjerskog sadraja koje su dijelom prijevodi novogrke zbirke propovijedi Damaskina Studita).
-Bugarski standardni jezik razvija se u 19. st., i to na temelju istonobugarskih dijalekata.


d) Slovenski jezik je posvjedoen u 10. st. Briinskim listiima, prvim slavenskim tekstvom
koji je pisan latinicom.
Slovenski knjievni jezik razvija se od 16. st. u djelima Primoa Trubara i Adama Bohoria
koji je sastavio prvu slovensku gramatiku. Taj je jezik izgraen veim dijelom na osnovici
donjokranjskih i panonskih govora, a tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima iz
kojih je uzet vokalizam.
Slovenski jezik izuzetno je dobro opisan.


e) Srpski jezik
Na podruju srednjevjekovne srpske drave rabio se kao knjievni crkvenoslavenski
jezik srpske redakcije pisan irilicom.
Velikom seobom Srba na podruju Ugarske i istone Slavonije krajem 17. i poetkom
18. st. razvija se na tom podruju (u sklopu Habsburke Monarhije) srpsko graanstvo
koje stvara svoj knjievni jezik na temelju mjeavine ruskoga crkvenoslavenskoga i
srpskih govora. Taj je jezik nazvan slavenoserpski (gradanski).
-Godine 1813. zapoeo je u Beu Vuk Karadi pod vodstvom Jerneja Kopitara rad na
reformi srpskoga jezika i irilice. Temelji za stvaranje standardnoga jezika na osnovi
istonohercegovakog novotokavskoga ijekavskoga dijalekta poloeni su u Pismenici
(gramatika) iz 1814. i Srpskom rjeniku iz 1818. gdje se pojavljuje i njegova irilska
grafija i fonoloki pravopis.
-Otpor novom standardu bio je vrlo jak. Iako je slavenoserpski nestao tek 30-tih
godina, Karadieva koncepcija prihvaena je 1868. Standardizacija srpskoga jezika
dovrena je tek 90-tih godina 19. st. pri emu je kljunu imao uro Danii.
Usprkos Karadievu zalaganju za ijekavsku normu, u srpskom standardu je
prevladala ekavica s osloncem na srpske ekavske govore i raniju pisanu tradiciju.
-Razdoblje od 1918. do 1990. obiljeeno je neuspjelim pokuajima da se srpski
standard nametne Hrvatima.

e) Hrvatski jezik
Iako su se u 17. i 18. st. razvili regionalni knjievni jezici, ve se tu hrvatski knjievni
jezik pokazuje kao cjelina u kojoj e budunost pripasti tokavskoj standardizaciji.
Kljunu je ulogu za to imao Bartol Kai autor prve hrvatske gramatike (1604.).
-U drugoj polovici 18. st. tokavski standardni jezik obuhvatio je ve akavsko
podruje, a njegovi glavni nositelji (A. Kai Mioi, M. Relkovi...) itani su i na
kajkavskom podruju gdje se u to vrijeme razvio kajkavski knjievni jezik.
-U prvoj polovici ilirci su, na elu s Ljudevitom Gajem, uveli novotokavski standard
na podruje kajkavskoga knjievnoga jezika i prema ekom uzoru reformirali
latininu grafiju.
-Vanu su ulogu u izgradnji standarda ilirskog razdoblja imali Vjekoslav Babuki i
Antun Maurani.
-Standardizaciju su krajem 19. st. i poetkom 20. st. dovrili hrvatski vukovci. Vana
je pritom gramatika Tome Maretia, pravopis Ivana Broza i rjenik Ivana Broza i
Franje Ivekovia.


INDOEUROPSKA KULTURA I PRADOMOVINA
Sadraj toga izrekonstruiranoga prajezika govori nam o nainu njihova ivota, o
gospodarstvu, drutvenom ustrojstvu, oruu i orujima, jelu i piu, odijevanju, pa ak i
o usmenoj poeziji, vjerovanjima i mitovima.
-Indoeuropljani nisu imali gradove. Postoji dodue rije *p(o)l, ali ini se da je ona
oznaavala samo ograeni prostor, obino na uzvisini, gdje su se lanovi zajednice
sklanjali u sluaju opasnosti.
-Rije *wik' (lat. vicus, stsl. vs) znaila je neto poput sela i to je zapravo bilo
sjedite plemena, roda i obitelji.
-Rije za kuu je *dom-.Budui da je od istoga korijena u nekim jezicima i glagol koji
znai graditi, a u nekima i tesar, to znai da su kue gotovo sigurno bile drvene.
Imale su i vrata - *dhwer- (stsl. dvri). Vjerojatno su to bila dvostruka drvena vrata jer
je u veini jezika ta rije u mnoini.
-Praindoeuropsko drutvo bilo je patrijarhalno i patrilinearno (nevjesta je dolazila
ivjeti s muevom obitelji). VIdimo to po injenici da postoji vrlo bogat fond
prajezinih naziva za muevu obitelj. Osim oca (*pter-), majke (*mat(e)r-), sestre
(*swes(o)r-), sina (*sunu-) i keri (*dhugter-), tu su jo nazivi za snahu (*snuso-),
mueva oca (*swek'wer-) i majku (*swekru-), mueva brata (*daiwer-) i sestru (*gel-
ou) i za enu mueva brata (*j(e)nter-). Nema naziva za eninu obitelj. O muu se
govori kao o gospodaru (*poti-), a on je i gospodar kue (*demspoti-9.
-Rije za narod bila je *teuta- (odatle i dananji naziv za Nijemce Deutsch i
Nizozemce Dutch). Slobodan ovjek bio je *viro-, a poglavica se nazivao *reg-.
Stranac je bio *ghosti-, a ta je rije mogla znaiti gost ili neprijatelj.

-Jeli (*ed-) su i pili (po(i)-). Meu ostalim i meso (*mems-) i ribu (*dg'hu-) to su ih
znali kuhati (*pek-) u loncu (*auk-) i pei (*bhg-), a poznavali su i sol (*sal-).
Poznavali su med i pili medovinu (*medhu-). Znamo da su imali odjeu (*wes-) i da
nisu hodali nagi (*ne/og-). Odjeu su tkali (*teks-) i ili (*sju-) od vune (*wna-) koja
je za tu svrhu bila osnovni materijal.
Utvreno je da su imali i pojas (*jos-).
-Bavili su se i poljdjelstvom te imali rijei za sijanje (*jos-), oranje (*ar-), etvu
(*kerp-), jaram (*jugo-), srp (*serp-), rvanj (*g(e)rn-), polje (*agro-) i mnoge
itarice: *jewo- jeam, *puro- penica, *wrughjo- ra itd.
-Uzgajali su i domae ivotinje od kojih je najvanija bilo govedo (*gou-). Tu su
zatim ovca (*owi-), koza (*aig-) i svinja (*su-). Najdrai im je kuni ljubimac bio pas
(*kon-). Osobito je vaan bio konj (*ekwo-). Zbog konja i kola koja su od najstarijih
vremena vukli volovi (*uksen-) bili su veoma pokretljivi. Da su imali kola govore nam
rijei *wegh- voziti, *keklo kota i osovina (*aks-). Vodama su se vozili u laama
(*nau-), na vesla (*re-). Imali su samo jednu rije za kovinu (*ajos-) koja je vjerojatno
oznaivala bakar ili broncu. Nazivi za zlato (*ghto- ) i srebro (*arg-nt-) izvedene su
vjerojatno od rijei za utu i bijelu boju.
-Meu njima je bilo i tatova (*ta-). Poznato je ime samo jednoga boga (*Djeus pter)
(lat. Iuppiter). Bogovi su im bili besmrtni (nmrto-). Znamo i za rije "vjerovanje"
(*kred-dhe).
-O problemu indoeuropske pradomovine postoji bogata literatura i mnogo
suprostavljenih teorija. Veina ih smatra da se ta pradomovina nalazila negdje u
stepama june Rusije, izmeu rijeka Dnjepra i Volge. U poetku se smatralo da svi
indoeuropljani potjeu iz Indije.
- Zbog naziva za bukvu *bhag'o- koja raste samo do crte Kalinjingrad Krim neki su
smatrali da su indoeuropljani ivjeli zapadno, tj. u Europi. No imena drvea
nepouzdana su kao dokaz za smjetaj pradomovine. Sporno je je li to uope
indoeuropska rije jer se pojavljuje i u neindoeuropskim jezicima, a i ta rije ne
oznaava u svim jezicima isto drvo. U grkom je njezino znaenja hrast, a u
slavenskim jezicima bazga. A i dananji prostor bukve ne mora biti jednak onome iz
praindoeuropskih vremena.
-Vanu je ulogu u tim raspravama imala i rije *lok'so- losos koji ivi samo u
vodama sjeverne Europe. No danas znamo da rije izvorno nije oznaavala samo
lososa ve i vrstu lososolike pastrve rasprostranjene i u vodama sjeverno od
Kaspijskog jezera.




INDOEUROPSKI FONOLOKI SUSTAV
Samoglasnici
-5 samoglasnika od kojih svaki moe biti kratak i dug
*ag'ro- paa, polje lat. ager
*g'hans- guska lat. anser stsl. gs

* mt()r- mati lat. mter stsl. mati
* bhrt()r brat lat. frter stsl. bratr

*bher- nositi lat. fer stsl. ber
*nebhes- nebo lat. nebula stsl. nebo

*dh postavljati, polagati, initi lat. f ci stsl. dti
*rg'- kralj lat. rx

*owi ovca lat. ovis stsl. ovca
*poti- gospodar, mu lat. potis

*g'n- znati stlat. gnsco stsl. znati
* d- dati lat. d stsl. dati

*widheu- udovica lat. vidua stsl. vdova
*misdho- plaa stsl. mzda

*g
w
wo iv lat. vivus stsl. iv
*p piti stsl. pivo pie

*medhu med stsl. med
*snuso- snaha lat. nurus stsl. snha

*ms- mi lat. ms stsl. my
*dhmo- dim lat. fumus stsl. dym

Imao je sljedee dvoglasnike: ei, oi, ai, eu, ou, au.
*ei-ti ide lat. t stsl. iti
*deiwo- bog lat. deus

*woida znam stsl. vd got. wait
*snoigwho- snijeg stsl. sng got. snaiws

*daiwr djever stsl. dver
*laiwo- lijev lat. laevus stsl. lv

*leuk- svijetliti gr. leukos skr. roka- svjetlo
*eus gorim lat. r skr. omi

*roudho- crven lat. rfus stsl. rud
*louksno- svijetlei lat. lna stsl. luna

*sauso- suh stsl. suh
*aus- uho lat. auris stsl. uho

Sonanti:
w: *wers- povieno mjesto stsl. vrh
Stari indoeuropski bilabijalni izgovor prijelaznika w u nekim jezicima ve od poetka
pismenosti zamijenjen labiodentalnim, a sauvan je u klasinom latinskom i do danas u
engleskom.

j: *medhjo- srednji lat. medius stsl. medu meu

j je u grkom na poetku rijei prelo u h i z. U latinskom se j dobro uva. Jedino se gubi
meu samoglasnicima., a iza suglasnika prelazi u slogotvorno i. I u germanskim se jezicima
dobro uva osim na poetku rijei.

n: *nouk
w
t- no stsl. not
l: *leig'h lizati lat. ling stsl. lizati

Zanimljivo je da su se u indoeuropskim jezicima l i r stopili. Zbog mijeanja dijalekata stanje
je tako sloeno da i r i l mogu biti refleksi indoeuropskoga r i l.

Slogotvorni nosnici i protonici:
Nosnici i protonici mogli su u indoeuropskom jeziku biti i slogotvorni.
* gr. a lat. em stsl.
* gr. a lat. en stsl.

*dek' (t) deset lat. decem stsl. dest
*mti- misao lat. mens, mentis stsl. pamt

gr. ra / ar lat. or stsl. r got. ur
gr. la / al lat. ol stsl. got. ul

- srce lat. cor stsl. srdce
*g' no- zrno lat. grnum stsl. zrno
w
o- vuk got. wulfs stsl. vlk
*p no- pun stsl. p n pun got. fulls

Spirant
*sed- sjediti lat. sedeo stsl. sdti
Taj se glas dobro uva u sanskrtu, baltikim i slavenskim jezicima.
U latinskome je u veini okolina s ostalo nepromijenjeno, a meu samoglasnicima prelazi u r.
To je poznati latinski rotacizam.
U germanskim jezicima nepromijenjeno je samo na poetku rijei, a drugdje je prelo u z.
- U arijskim i slavenskim jezicima vlada pravilo ruki gdje se iza glasova r, u, k, i prelazi u
koje u slavenskim jezicima ispred stranjih samoglasnika esto prelazi u h.

Zatvornici (okluzivi)
labijalni dentalni palatalni velarni labiovelarni
*p *t *k' *k *k
w
*
b *d *g' *g *g
w

*bh *dh *g'h *gh *g
w
h

Postojanje treeg niza potvren je u grkom, sanskrtu i germanskim jezicima.
U keltskim, baltikim i slavenskim jezicima aspirirani su se zatvornici izgubili stopivi se sa
zvunim neaspiriranim.
Je li dh prelo u th ili u d vano je za podjelu jezika na kentumske i satemske. U satemskim
jezicima labiovelari izgubili su labijalnost i stopili se s obinim velarima. U kentumskim
jezicima razvoj je mnogo sloeniji.

Prijevoj
Alternacije u morfemskim likovima uobiajena su pojava u svim jezicima.
klati koljem
razdrijeti razderi razdor razdrto

lat. facio inim feci uinio sam efficio uinim
lat. tego pokrivam toga toga tegula crijep

Obina indoeuropska smjena obuhvaa korijenske morfeme e, o i . Njemaki je naziv
ablaut, grki apofonija, a hrvatski prijevoj.
Oblik u kojemu se pojavljuje samoglasnik e zove se e-stupanj, a onaj s o-samoglasnikom o-
stupnjem. Oblici u kojima se pojavljuju samoglasnici e i o zovu se punina, a oblici bez
samoglasnika praznina.
stsl. ber-e-i izbor
vez-e-i voz
po-greb-a-ti grob
po-vel--ti volja
plet-e-i plot
leg-oh loe
ved-e-i vod
tek-t tok


Naglasak:
Naglasak oznauje isticanje jednog sloga u rijei s obzirom na druge slogove. Najvanija su
sredstva isticanja intenzitet (jaina izdaha), visoki ton i duljina.
-Naglasak je ponajprije pitanje vee slune istaknutosti. On je zapravo percepcijska pojava, a
artikulacijske mu odrednice nisu tako precizno odreene. Naglaeni slogovi obino su vii i
traju dulje nego nenaglaeni, a najee su izgovoreni glasnije od ostalih slogova, iako je
glasnoa manje vaan imbenik nego ton i duljina.
-Za jezike u kojima intenzitet i visoki ton obuhvaaju cijeli slog kaemo da imaju dinamiki
ili ekspiratoran naglasak (npr. engleski jezik). Takav naglasak esto ima utjecaja na
samoglasnik idueg sloga i izaziva njegovo slabljenje ili ak sinkopu.
-Drukija vrsta naglaska nalazi se u tonskim jezicima. Za razliku od kulminativnog naglaska
gdje postoji samo visok ton, tu se pojavljuje vie tonova. Razlikuju se tzv. ravni tonovi (visoki
i niski) i obrisni ili konturni tonovi (uzlazni, silazni, uzlazno-silazni...).
-Jezici se mogu razlikovati i prema mjestu naglaska u rijei. U mnogim je jezicima mjesto
naglaska odreeno mehaniki. Uvijek je vezan za odreeno mjesto u rijei. Tako je primjerice
u ekom i maarskom naglasak uvijek na prvom slogu, u francuskom na posljednjem, a u
makedonskom na 3. slogu od kraja rijei.





OD INDOEUROPSKOGA DO PRASLAVENSKOGA
A) Gubljenje aspiracije
Za indoeuropski smo prajezik rekonstruirali zvune aspirirane zatvornike bh, dh, g'h, i g
w
h. U
slavenskim jezicima gubljenje aspiracije zvunih aspiriranih suglasnika najranija je dijalektna
promjena u indoeuropskom prajeziku kojom zapoinje razvoj koji e u konanici dovesto do
postojanja slavenske porodice kao posebne grane indoeuropskih jezika.
bh > b; dh > d; g'h > g'; gh > g; g
w
h > g
w
. Uklanjanjem opreke po aspiriranosti poveala se
vanost opreke po zvunosti i ona je postala jedna od najvanijih u praslavenskom
suglasnikom sustavu.

B) Gubljenje labiovelara
U satemskim jezicima labiovelari beziznimno se razvijaju u obine velare.
k
w
> k; g
w
> g.

C) Gubljenje slogotvnornih sonanata
U praslavenskom su se praindoeuropski slogotvorni sonanti razdijelili na niz "samoglasnik +
sonant": slogotvorno r postalo je r / r; slogotvorno l u l / l; slogotvorno m u m / m i
slogotvorno n u n / n.

Tako smo dobili baltoslavenski suglasniki sustav koji se sastoji od 15 suglasnika:
okluzivi p t k' k
b d g' g
spirant s
nosnici m n
protonici r,l
prijelaznici w j

Promjena s u h (pravilo ruki)
Veina slavenskog h potjee od indoeuropskog s. Ta se promjena dogodila samo u
specifinim uvjetima, tj. samo kad je s iza i, u, r, k i kad je iza njega samoglasnik. zato se to
pravilo zove ruki. Tako prema *auso imamo slav. uho; prema *porsu slav. prah; prema
*lois imamo stsl. lha.
-To je prva promjena poslije koje moemo o slavenskim jezicima govoriti kao o posebnoj
grani indoeuropskih jezika drukijoj od baltikih.

Razvoj palatovelara (satemizacija)
Indoeuropski glasovi k' i g' koji su zaostali u prabaltoslavenskom, u praslavenskom su se
spirantizirali kao i u drugim satemskim jezicima. Pritom je k' postalo s, a g' je postalo z.
Nasuprot tome, u litavskom su refleksi i . To je dakle jo jedna promjena kojom se
slavenski jezici odvajaju od baltikih.
Kao primjeri poznati su des t (lit. deimt), srdce (lit. irdis), zrno (lit. irnis), zima (lit.
iema), zemlja (lit. eme).


Nakon tih promjena doli smo do suglasnikog sustava praslavenskog:
okluzivi p t k
b d g
frikativi s h
z
nosnici m n
protonici r,l
prijelaznici w j
KLASINI PRASLAVENSKI
a) Stapanje a i o
Stapanje indoeuropskih samoglasnika a i o prva je slavenska promjena u samoglasnikom
sustavu, koja je oznaila zavretak indoeuropskoga (ili baltoslavenskog) razdoblja i
poetak praslavenskog razdoblja.
-Da praslavenski nije imao samoglasnika o, potvruje i injenica da se vulgarnolatinsko o
posuivalo kao , a naglaeno (dugo) zatvoreno o kao koje je poslije preko y prelo u
hrvatskom i: Aenona Nin; Scardona Skradin; Albona Labin

b) Zakon otvorenih slogova:
Ve u ranom praslavenskom glasovnom razvoju razvidno je da promjene tee dati jeziku
slogovnu strukturu CV (bilo koji suglasnik + bilo koji samoglasnik). Ta je tendencija
prisutna sve do gubljenja jerova krajem 10. st.
-Zakon otvorenih slogova oituje se 1. otpadanjem zavrnih suglasnika 2. pomicanjem
granice sloga 3. pojednostavljivanjem suglasnikih skupina. U prvom razdoblju zakon
pogaa samo slogove zatvorene nesonornim suglasnicima, a slogovi zatvoreni sonantima
ostaju netaknuti. Pod udar toga zakona oni dolaze tek u drugom razdoblju.
-Zbog zakona otvorenih slogova otpali su svi zavrni suglasnici: tako je npr. u nastavcima
3. l. jd. jednine i mnoine praslavenskog aorista i imperfekta (*-et i te u 3. l. jd.
imperativa (*oit) otpalo je zavrno t, ime su u stsl. dobiveni oblici koji zavravaju
samoglasnikom: pade, pad, padah, padi.
Zavrno je s otpalo u nastavcima nominativa jednine o-osnova (*rakos rak), u-osnova
(*sunus syn), u genitivu jednine suglasnikih osnova (*materes matere; *sloveses
slovese).
-Jedine rijei u kojima nisu otpali suglasnici su prijedlozi koji po svojoj naravi ne mogu
doi na kraju reenice.
-Otpadanje zavrnih suglasnika imalo je velike posljedice ne samo za slogovnu strukturu
jezika ve i za morfologiju. U nekim su se deklinacijskim razredima zbog toga izjednaili
zavretci N i A to je utjecalo na pojavu nove morfoloke kategorije ivosti. Izjednaili su
se i oblici 2. i 3. l. aorista i imperativa, to je moglo djelovati na razvoj perifrastinih
imperativnih oblika...
-Kad se izmeu samoglasnika (unutar rijei) pojave 2 samoglasnika koji pripadaju
razliitim morfemima, slogovna se granica pomie tako da oba suglasnika budu u pristupu
drugog sloga, npr. *gnez-da gne-zda; nes-tei nestei nesti; esmi e-smi jesm.
Ako suglasniki niz koji je nastao preslogovljivanjem nije bio prihvatljiv, tada se
pojednostavljuje tako da ispada jedan suglasnik ili vie njih (obino ispada prvi
suglasnik): npr. *rek-som rek-hom re-khum re-khu rehu rh (1. l. sigmatskog
aorista); *ved-som ve-dsum ve-dsu vs (1. l. sigmatskog aorista); *nektopir
netopir; *supnos san
-Zanimljivo je i karakteristino preslogovljavanje koje se dogaanje kod skupina tt i dt
koje se ne pojednostavljuju uklanjanjem prvog lana, ve procesom disimilacije obje
skupine daju st.
*met-tei me-ttei mesti
*ved-tei ve-dtei ve-ttei vesti
strast od stradati; vrsta od vrtjeti
Zanimljivo je da se tt u indoeuropskom obliku *atta 'otac' ne mijenja u st, ve se poslije
pojednostavljuje prema pravilu tt-t. Shevelov to objanjava injenicom da je ta rije
pripadala afektivnome jezinom sloju, a afektivne se rijei esto odupiru glasovnim
zakonima.
-Praslavenski je ipak dozvoljavao dvolane, trolane, a iznimno i etverolane suglasnike
skupine. Ako je prvi lan dvolane skupine bio zatvornik, drugi je morao biti sonant; iza
usnenih zatvornika b i p mogli su stajati samo protonici r i l, iza zubnih zatvornika d i t
mogao se, osim r i l, nalaziti i prijelaznik v....


c) Razvoj protetskih suglasnika i sprjeavanje zijeva:

Zbog zakona otvorenih slogova veina je rijei zavravala samoglasnikom. Stoga se na
granicama oblika koji su zapoinjali samoglasnikom pojavljivao zijev koji je valjalo sprijeiti
jer je naruavao osnovnu slogovnu strukturu. Zijev se mogao sprijeiti unoenjem suglasnika
na poetak drugog oblika, ispred poetnog samoglasnika. Takva se zamjena zove proteza.

-Dva su protetska suglasnika u praslavenskom j i v. Pravilo je jednostavno: ispred stranjih
samoglasnika dolazi v, a ispred prednjih j. Tako imamo praslavensko vidra prema litavskom
udra. I danas se razmjerno dobro uva j ispred prednjih samoglasnika, npr. jest (sanskrt asti);
jesti (lat. edo); je (lit. eys). Meutim, u istonoslavenskim jezicima u dijelu primjera nema
proteze. To znai da do nje nije ni dolo ili je izgubljena (rus. odin jedan, osen jesen,
ozero jezero, olen jelen).

-Ispred praslavenskih stranjih nevisokih samoglasnika protetski suglasnici su manje stabilni i
najee su se ili sasvim izgubili ili su kasnije zamijenjeni novim protetskim suglasnicima u
kasnijim razdobljima razvoja pojedinih slavenskih jezika. Ispred a djelomice je j: jagnje (lat.
agnus), jablko (njem. Apfel), a djelomice v, npr. eko i slovako vajce prema hrvatskom
jajce.


d) Slogovna harmonija

Slogovna harmonija djeluje u nizovima gdje se u neposrednom susjedstvu nau stranji
suglasnik i prednji samoglasnik ili obrnuto. U takvim primjerima suglasnik i samoglasnik iza
njega tee tomu da budu artikulirani to je mogue blie jedan drugome.
Asimilacija (prilagoavanje) ide u smjeru prednjeg fonema: stranji se suglasnik prilagouje
prednjemu samoglasniku, a stranji samoglasnici prilagouju se prednjemu suglasniku.
-Kao posljedica toga pojavljuju se u praslavenskom glasovne promjene poznate kao
palatalizacije velara i prilagodba samoglasnika (prijeglas).


1) Prva palatalizacija velara:

Ona je regresivna i dogaa se ispred svih prednjih samoglasnika, npr. lat. quid, hetitski kuit,
prsl. to; lat. excelsus uzvien prsl. elo, staropruski genno prsl. ena; sluga sluiti,
sng snn, krik kriati, duh due.

Prva palatalizacija pogodila je i skupine zg i sk koje su dale (t) i (d), npr. stsl. tit,
rusko, slov. it; stsl. drodie hrv. droe. U hrvatskom je stanje vrlo sloeno. U
knjievnom jeziku sauvao je praslavensko u umanjenicama enskog roda koje se tvore
sufiksom ica: daica, treica, guica. Slovenski knjievni jezik i veina dijalekata uvaju
, samo je u manjem broju narjeja refleks (kao akavski). Skupinu uvaju samo
kajkavski govori, Prekmurje i neki govori u istonoj tajerskoj.
-Prema nekih posuenicama iz germanskih jezika vidimo da je promjena izvrena do 5. st.,
npr. ljem (*helmaz), do (*kinda-).


2. Prijeglas

Stranji samoglasnik zamjenjuje se odgovarajuim prednjim samoglasnikom. Visoki stranji
zamjenjuje se visokim prednjim, a nevisoki stranji nevisokim prednjim. Ta se promjena
dogaa iza prve palatalizacije velara, ali prije monoftongizacije diftogna. U to vrijeme jedini
izvorni praslavenski palatalni suglasnis koji se moe nai ispred stranjeg samoglasnika je
kliznik j.

*sjuti sjiti - iti

*juga jiga jgo - igo

* jaga jega - jego

*palja - polje

*marja mor'e

* kanjami - konjem


Monoftongizacija diftonga

Do prve palatalizacije velara zakon otvorenih slogova nije se odnosio na slogove zatvorene
poluvokalima i sonantima. Nakon prve palatalizacije pod utjecaj tog zakona doli su i takvi
slogovi, dakle i diftonzi. Kako ne bi naruavali zadanu slogovnu strukturu, dvoglasi su morali
biti uklonjeni iz sustava. To se zbivalo na 2 naina: 1. ako je iza diftonga bio suglasnik ili ako
je diftong bio na kraju rijei, samoglasnik i pratei poluvokal stapali su se u jedan, dugi
samoglasnik, tj. monoftong 2. ako je iza diftonga bio samoglasnik, dolo je do
preslogovljivanja, poluvokal je postao suglasnik j ili w i nije vie funkcionirao kao dio
dvoglasa.
Monoftonogizacijom au postaje dugo u, ai obino prelazi u dugo e, ei uvijek postaje dugo i, ai
obino prelazi u dugo e koje kasnije postaje jat, ei uvijek postaje dugo i, a eu se pretvara u (j)
*paina pna; * rankai rc; *kaina cna; *weidas vid; *eitei iti; *sausas suh;
*raudas rud; *dausas duh; *leubas ljub; *keuda udo
- U 3 morfoloke kategorije na kraju rijei ai se nije promijenilo u (poslije jata), kako bi se
oekivalo, ve u dugo i. Te tri kategorije su: a) N mn. imenica mukog roda o-osnova 2. N
mn. mukog roda pridjeva i zamjenica c) 2. i 3. l. jd. imperativa. Tako od *stalai umjesto
oekivanog *stal imamo u stsl. stoli; *navai postaje novi.
Kao razlog zato navodi se uzlazna intonacija.

-Promjenom ai u dugo e i dugo i ponovno se pojavljuju prednji samoglasnici i iza stranjih
suglasnika (velara), to naruava slogovnu harmoniju i izravno izaziva drugu palatalizaciju
velara.





OPA PODJELA JEZIKA:

1) Aglutinativni jezici su jezici u kojima se rijei formiraju kombiniranjem morfema. Ovaj
izraz je u znanost uveo Wilhelm von Humboldt 1836. da bi klasificirao jezike po morfologiji.
Naziv je izveden od latinskog glagola agglutinare, to znai sljepiti.
Aglutinativni jezik je vrsta sintetikog jezika gdje svaki dodatak predstavlja jedinicu znaenja
(kao diminutiv, prolo vrijeme, mnoinu i slino), dok se osnova rijei ne mjenja. Ovi dodaci
(afiksi) se ne spajaju sa drugim afiksima, niti mijenjaju njihovo znaenje.
Sintetiki jezici koji nisu aglutinativni se nazivaju fuzijski jezici. Kod njih se afiksi
kombiniraju i nose vie znaenja. Recimo, u panjolskoj rijei com (jeo sam), sufiks - nosi
znaenja indikativa, prolog vremena i prvog lica jednine.
Primjeri:
Finska rije taloissani u mojim kuama se analizira ovako: talo (kua) + i
(mnoina) + ssa (inesivni pade, u) + ni (oznaava pripadnost prvom licu
jednine, moj)
Maarski jezik potuje isti princip: hz (kua) hzam (moja kua) hzaim
(moje kue) hzaimban (u mojim kuama)
Turski: ev (kua) - evler (kue) - evlerim (moje kue) - evlerimde (u mojim
kuama)
Japanski: samukunakattadeshka ne bijee tako hladno kao sada, zar ne? analizira
se na ovaj nain: samui (hladno) + kunai (negacija) + katta (prolo vrijeme) + desh
(kondicional) + ka (oznaava pitanje)
Razlika izmeu aglutinativnih i fuzijskih jezika obino nije otra. Vrlo mali broj jezika je
ist po ovom kriteriju. Najvei broj jezika naginje na jednu ili drugu stranu. Po tvorbi rijei,
njemaki i nizozemski jezik podsjeaju na aglutinativne jezike, ali ne i po deklinaciji.
Dobri primjeri aglutinativnih jezika su baskijski, turski, eenski, dravidski jezici, uralski
jezici (finski, estonski, maarski), japanski, korejski, inuktitut, svahili, esperanto, neki jezici
amerikih domorodaca, kao i klingonski. Druge primjere nalazimo u ranoj povijesti Bliskog
istoka: elamitski jezik, uratu jezik, hetitski jezik, sumerski jezik.
Aglutinativni jezici u principu imaju veliki broj afiksa/morfema po rijei i naglaeno iskazuju
pravilnost. Na primjer, japanski jezik ima samo tri nepravilna glagola, a turski jezik, samo
jedan.


2) flektirajui jezici (npr. indoeuropski)

3) monosilabiki ili izolirajui (npr. kineski) rijei su jednoslone i nemaju morfologiju;
svaki dodatak nosi svoje znaenje


NAJSTARIJI JEZINI TRAGOVI SLAVENA I PROBLEM SLAVENSKE
PRADOMOVINE

-Povijesni poetci Slavena vrlo su nejasni i tajnoviti: Slaveni su kao etnika zajednica sa
svijeu o vlastitom identitetu nastali u 6. st., za vrijeme seobe naroda, u neprekidnim
ratovima s Bizantom i Avarima. Slavensko se zajednitvo oblikovalo na dunavskom dijelu
Bizanta, gdje se u svrhu lake komunikacije meu govornicima razliitih, ali bliskih dijalekata
i usko srodnih jezika proirila neka vrsta koine, zajedneikog naddijalektalnog idioma koji
nazivamo praslavenskim.
Govornici toga jezika potekli su iz razliitih dijelova Istone Europe sjeverno od Karpata i
Dunava i zapadno od Visle, a meu njima je zasigurno bilo i mnogo onih koji su sauvali
predaju o svojem iranskom, skitskom ili sarmatskom podrijetlu.
- irenje Slavena prgma zapadu i jugu ostavilo je neka svjedoanstva i u populacijskoj
genetici. Neki geni koji su najraireniji u Poljskoj, Slovakoj i ekoj najraireniji su u
konuinentalnim dijelovima Hrvatske i sjeverozapadnog Balkana. Junije, sjevernije i
istonije broj tih gena opada. Meu Hrvatima je najei genetiki tip haplotip Eu7 koji je
pripadao autohtonom stanovnitvu koje je u jadranskom priobalju preivjelo posljednje
ledeno doba.
Zakljuak je da veinu suvremenog stanovnitva Hrvatske sainjavaju potomci prvobitnog
paleolitskog stanovnitva, a ne doljaci kasnije slavenske kolonizacije.
-Najvjerojatniji razlog zato je predslavensko stanovnitvo prihvatilo jezik slavenskih
doljaka lei u tome da je u doba potpunog rimskog kolapsa domae romansko stanovnitvo
bilo potpuno dezorijentirano. Dobro organizirani Slaveni i slavizirani Avari pruali su model
koji se mogao oponaati: oni nisu donijeli samo svoj jezik, ve i kulturne i pravne institucije,
vojnu organizaciju i religiju. U takvoj situaciji ne bi bilo neobino ako je praslavenski jezik
doljaka postao prestinim idiomom koji starosjedioci nisu nuno morali, ve su ga i eljeli
nauiti i prenijeti svojim potomcima.

ODNOS SLAVENSKOG I IRANSKOG
Nema nikakve dvojbe da su predci Slavena dolazili u este dodire s iranskim nomadima
(Skitima, Sarmatima i Alanima). Imena dviju velikih rijeka Dnjepra i Dnjestra iranska su.
-iran. *patray "tititi" - polj. patrzy "promatrati"
-iran. *gu-pana "nadglednik stoke" - polj. pan "gospodar"
-iran. *gonja "ogrta" - polj. gunja

U strukturalnom pogledu, zanimljivo je da postoje iznenaujue podudarnosti izmeu
slavenskih jezika i osetskoga, iranskog jezika koji je postao od alanskoga, a danas se govori
na Kavkazu.
Osetski se poput slavenskoga dijeli glagole na svrene i nesvrene, pri emu se glagoli
svrenog vida izvode iz nesvrenih prefiksacijom. Zamjenike klitike se takoer u osetskom
sintaktiki ponaaju slino kao u slavenskom, a slina je i upotreba genitiva za izraavanje
izravnoga objekta u nekim konstrukcijama.

SLAVENSKI I GERMANSKI
Goti su prvi germanski narod za koji se moe dokazati da je imao intezivne dodire s predcima
Slavena.
Goti su se oko prijelaza iz stare u novu eru doselili iz Skandinavije na podruje oko ua
Visle. Oko 150 godina kasnije zapoeli su svoju seobu koja ih je sredinom 3. st. dovela u
sukob s Rimljanima u Daciji.
Najpoznatije posuenice iz predslavenskog razdoblja su got. wein, stsl. vino, got. *akit - stsl.
oc6t; got. *kaisareis - stsl. csar6

50. - 52. str. POPIS RIJEI KOJE se najee smatraju germanskim posuenicama u
praslavenskom, i obrnuto

PRASLAVENSKI I OPESLAVENSKI:

Pod praslavenskim podrazumijevamo rekonstruirani prajezik iz kojega su se razvili svi
posvjedoeni slavenski jezici.

U doba najvee teritorijalne ekspanzije Slavena bio je u glasovnom pogledu iznenaujue
jedinstven jezik: od Novgoroda do june Grke govorio se jezik koji nije imao prepoznatljivih
dijalekata. To doba maksimalne jedinstvenosti u razvoju izmeu indoeuropskoga i
posvjedoenih slavenskih jezika zove se praslavenski. Tek su se oko 600. godine poele
dogaati jezine promjene koje su se dogodile nakon 600. godine zahvatile i itavo slavensko
podruje, a neke su ostale ograniene samo na njegov dio:

- nastanak nazalnih samoglasnika; prijelaz praslavenskog u y; monoftongizacija diftonga
*aj; prijelaz *a u *o; gubitak poluglasova u slabom poloaju

RASPAD PRASLAVENSKOGA I GENETSKA PODJELA SLAVENSKIH JEZIKA
Tradicionalno se slavenski jezici dijele na istone, zapadne i june (slovenski, makedonski,
bugarski i kompleks hrvatskoga, srpskoga, bosanskog i crnogorskog).

Meu zajednike inovacije junoslavenskih i istonoslavenskih jezika ubrajaju se
dosljedno provoenje 2. palatalizacije i ispred praslavenskog *w (usp. hrv. cvijet, rus. cvet
spram poljskoga kwiat, hrv. zvijezda, rus. zvezda spram polj. gwiazda) i gubitak glasa *d
ispred praslavenskog *l, npr. u hrv. ralo, rus. ralo spram ekog radlo (od prasl. *ardla)
Tipine junoslavenske fonoloke osobine spram zapadnoslavenskih su metateza
likvida (150. str. - no postoji i u srednjoslovakim govorima) i promjena stsl. y u i (no, postoji
i u ekom i polapskom) (152. str.).
Tipina morfoloka obiljeja junoslavenskoga su sljedea (60. i 61. str.):
Dok je istonoslavenski odreen itavim nizom fonolokih i morfolokih kategorija
meu kojima se moe uspostaviti jasna relativna kronologija, "tipinih"
junoslavenskih izoglosa je vrlo malo, a i one su relativne.

Iako se govori o srednjojunoslavenskom sistemu, taj sistem jako malo toga vee. Bolja je
teza da se iz zapadnojunoslavenskoga izdvojilo 5 primarnih grana: slovenski, kajkavski,
akavski (zapadnotokavski) i istonotokavski.
U literaturi se jo uvijek inzistira na genetskom jedinstvu "srednjojunoslavenskoga" koji se u
tom smislu jo najee naziva "srpskohrvatskim". Pri tome se misli da je
"srednjojunoslavenski" ista pojava kao i npr. eki ili ruski jezik, to nije tono.
Sve to znai da hrvatski jezik ima dvostruki identitet: kao standardni jezik potekao je iz
genetski istog narjeja (tokavskoga) iz kojega su nastali ostali srednjojunoslavenski
standardni jezici (bosanski, srpski, crnogorski). No kajkavski i akavski su podjednako
"hrvatski" kao i tokavski. To ujedno znai da i nema smisla govoriti o nekom genetskom
jedinstvu hrvatskoga, srpskoga i bonjakoga jezika. Zajednikoga prajezika iz kojega bi
potekli svi srpski, hrvatski i crnogorski i bosanski idiomi nikada nije bilo.


Morfolokim obiljejima junoslavenskog smatraju se obino:
-participi prezenta na -y umjesto -a (na sjeveru)
- u I jd. o-osnova junoslavenski jezici imaju nastavak -om umjesto -jormjor

-padeni nastavak -j u G jd. i NA mn. j- osnova....61. str. KOPIRATI
BOSANSKI I TURSKI:
Bosanski je jezik s turskim u dodir stupio u 15. i 16. st. (str. 311; 312). Kao izvor turcizama
posluili su rumelijski dijalekti turskoga jezika koji se uvelike razlikuju od maloazijskih
dijalekata na temelju kojih je izgraen suvremeni turski standard.
(Stachowski, S., Fonetyka zapozyczen osmansko-tureckich w jezyku serbsko-chowrackim,
Ossolineum, Wroclav 1973) -NAJPOZNATIJA STUDIJA O TOJ PROBLEMATICI
- Iz turskoga je u bosanski posuen i odreen broj sufiksa: -dija (< tur. -ci), -luk (< tur. lik), -
ana (< hane "kua")

BOSANSKI I LATINSKI: samo nabrojati najee posuenice (str. 310)

BOSANSKI I NJEMAKI: (str. 312, 313)

BOSANSKI I DRUGI JEZICI (314-315)


MORFOLOGIJA:
O-osnove (tematske osnove - tvrde imenice mukog i srednjeg roda)
184. str. USPOREDNA TABLICA
str. 184, - str. 188.

JO-osnove (meke osnove - tvrde imenice mukog i srednjeg roda)
str. 188.- 189.

A-osnove na tvrdi suglasnik enskog roda
str. 192-194.

Osnove na meki suglasnik enskog roda
str. 195.- 197.

I-osnove
str. 196-200.

U-osnove
str. 200-203.

Osnove na suglasnik
str. 203-208.

PRIDJEVI
U ie. jeziku pridjevi se u deklinaciji nisu razlikovali od imenica. Oni se mogu upotrebljavati
kao imenice, bez ikakve morfoloke ili tvorbene preoblike. I obrnuto, imenice u najstarijim
tekstovima mogu doi u atributivnoj ulozi pridjeva.
216-225.

POKAZNE ZAMJENICE
tablice sa stranica 228-229-230

LINE ZAMJENICE
236-237-238 -tablice

UPITNE ZAMJENICE
tablica str. 241.

PREZENT
glagol "biti" - 253. str.
str. 262.

OPREKA NESVRENIH I SVRENIH GLAGOLA U SLAVENSKOME
str. 276-277.

IMPERATIV
str. 280.

FUTUR
286-287. str.

GLAGOLSKI PRIDJEVI I PRILOZI; INFINITIV I SUPIN
291-301