Professional Documents
Culture Documents
Hidrogeologija
Hid l ij kkao nauka k jje u tesnojj vezii sa d
drugim
i naučnim
č i
disciplinama: litologija, tektonika, geomorfologija, mineralogija, hidrologija
i hidrometeorologija
Hidrologija i hidrometeorologija izučavaju ostale vidove prirodnih voda na
zemlji
Prvo zahvatanje površinskih voda, a potom i raznim oruđem zahvatanje i
podzemne vode, razvijajući na taj način i teoriju o njihovom postanku
1126. g. izbušen prvi bunar kod Mesta Artois, u Francuskoj, koji je davao
vodu
d pod d pritiskom-razvoj
iti k j ttehnike
h ik iizrade
d b bunara
Korišćenje podzemnih voda datira još od starih Rimljana i za duge svrhe
sem za vodosnabdevanje ( rimska kupatila, ostaci starih kaptaža,
današnja banjska mesta..)
Z h lj j ći svom velikom
Zahvaljujući lik značaju
č j hid
hidrogeologija
l ij se iizdvojila
d jil kkao
posebna disciplina u sklopu geoloških nauka: početak moderne
hidrogeologije vezuje se za početak XX veka kada u našoj zemlji u
šezdesetim godinama doživljava pun razvoj
Uloga hidrogeologije kao nauke
Juvenilne vode – mlade, novonastale vode nastale iz mantla ili iz kosmosa i koje do
svog pojavljivanja nisu učestvovale u opštem hidrološkom ciklusu.One spadaju u
prvonastale vode na zemlji
U – I = ±∆ W
U-zapremina vode koja ulazi u posmatreno
područje
p j
I-zapreina vode koja izlazi
∆W-promena zapremine vode u
posmatranom
području za vreme osmatranja ∆t 1 - padavine; 2 - vodopropusne stene; 3 - slabopropusne stene;4 -
nepropusne stene; 5 - izvor; 6 - pravac kretanja voda i vodenih para
Deo voda koji se infiltrira ispod površine zemlje, egzistira u obliku
slobodnih podzemnih voda koje se javljaju u različitim geološkim
sredinama (metamorfnim, magmatskim i sedimentnim ) različitih
struktura, poroznosti, vodopropusnosti i izdašnosti
Geološke sredine potpuno ili delimično zasićene slobodnim podzemnim
vodama, sposobne da akumuliraju i odaju podzemne vode, predstavlljaju
IZDANI
(aguifer, engleski,nemački)
Svi međuprostori u steni koji nisu zauzeti čvrstom mineralnom materijom, bez
obzira na način postanka, oblik, veličinu i međusobnu povezanost
predstavljaju ukupnu poroznost. Sa hidrogeološkog aspekta poroznost
predstavlja jednu od najznačajnijih fizičkih svojstava stenskih masa, naime
akumuliranje i kretanje podzemnh voda uslovljeno je postojanjem
međuprostora u steni, njihovom veličinom i povezanošću
µ=Vv/V
µ- izdašnost stena
Vv- zapremina vod koja nakon zasićenja može isteći pod uticajem gravitacije
V- zapremina stene zasićene gravitacionom vodom
Retencija stene predstavlja svojstvo stene da u svojim porama zadržava vodu nakon
zasićenja, protiv sili gravitacije. Glinovite stene, bogate kapilarnim i subkapilarnim
porama se odlikuju znatnom retencijom.
Kretanje podzemnih voda odnosi se prvenstveno na
slobodne,
l b d gravitacione
it i vode,a
d objašnjava
bj š j se procesima
i filt
filtracije
ij i iinfiltracije
filt ij
(prodiranje pov. vode u sklopu procesa hranjenja izdani). Infiltracija predstavlja
kretanje vode u zoni aeracije, za razliku od podzemne vode koja se odvija u zoni
potpunog zasićenja porozne sredine slobodnim podzemnim vodama
Proces filtracije predstavlja mehaničko kretanje slobodne vode u poroznom
prostoru, pod dejstvom gradijenta pritiska, a u uslovima potpunog zasićenja
vodom. U površinskim delovima litosfere, vodeću ulogu u kretanju
podzemnih voda ima sila teže i prvenstveno silazno kretanje voda
voda. Sa
dubinom raste dejstvo kompresionih sila, pri čemu vodeću ulogu ima ulazno
kretanje podzemnih voda. Jedan od najvažnjih faktora koji određuje uslove
kretanja podzemnih voda kroz stensku masu jeste poroznost i to aktivna
poroznost Kretanje vode u poroznoj sredini kreće se kroz sisteme otkrivenih
poroznost.
i međusobno spojenih pora, pukotina i kaverni, različitih razmera oblika i položaja.
V = Q/F (m/s)
Q- filtracioni proticaj podzemnih voda koji karakteriše količinu slobodne vode koja se kreće
kroz poroznu sredinu ( m3/s)
F- površina poprečnog kretanja toka upravnog na smer kretanja podzemnih voda
D
Darsijev
ij zakon
k filtracije
filt ij
Q=Kf·h/l·F
Kf- koeficijent filtracije koji zavisi od fizičkih svojstava stena(poroznosti) i filtrirajuće tečnosti
h/l- razlika nivoa podzemnih voda na putu filtracije koja se naziva hidraulički gradijent
Ukoliko su pore manjih razmera,onda je u steni više fizičke vezane vode, a samim tim
je i vrednost koeficijenta filtracije manja ( glina čiji je n (poroznost) od 45 do 60 % ima Kf max je
0,0004, a karstifikovani krečnjak čija je poroznost od 5 do 50 % ima Kf max 1000 m/dan, a Kf za
šljunak iznosi max. 50000 m/dan)
Darsijev zakon filtracije opisuje laminaran režim kretanja podzemnih voda. U
prirodnim uslovima odgovara kretanju u intergranularnim i slabije ispucalim
stenama Mnogobrojni opiti su pokazali da se može primeniti i u
stenama.
gruboklastičnim i pukotinskim stenama.
Laminaran režim strujanja Re = Vdef/v, gde je v - brzina filtracije (m/s), def - efektivni
prečnik zrna (mm) v - kinematski, koeficijent viskoznosti
vode (m2/s).
a - jednoslojni; b - dvoslojni; c - višesIojni; I - vodonepropusne stene; 2 - I - vodonosne stene (peskovi); 2 - vodonepropusne stene; 3 - 5 - nivoi
vodonosni pesak; 3 - glinoviti pesak; 4 - peskovitošljunkovite vodonosne izdani pod pritiskom koji odgovaraju I, Il iIlI vodonosnom horizontu; 6 -
naslage; 5 - slobodni nivo podzemnih voda; 6- 6 nivo podzemnih voda pod pravac kretanja podzemnih voda; 7- oblast hranjenja vodonosnog
pritiskom; K1, K2, K3, K4 - koeficijenti filtracije kompleksa (infiItracija padavina); 8 - gravitacioni izvor
Kod čvrstih ispucalih ili karstifikovanih stenskih masa nije moguće izdvojiti
vodonosne slojeve, horizonte iii komplekse, jer se oni razlikuju različitim Prema otkrivenosti
stepenom ispucalosti ili karstifikovanosti u planu i profilu. Jedna ista čvrsta
stenska masa može u jednom delu biti vodonosna, a u drugom bezvodna.
vodonosne sredine u odnosu
Tako, na primer, u zoni intenzivne ispucalosti I raspadnutosti na atmosferu,, sve
ove stene mogu biti jako vodonosne a u dubljim delovima bezvodne. Isto tako,
u čvrstim stenama postoje tektonski razlomi od kojih su mnogi vodonosni i hidrogeološke strukture se
obrazuju vodonosne zone koje se pružaju na različitim dubinama.
mogu podeliti u tri grupe:
ššematski
t ki prikaz
ik b basena iizdanskih
d kih voda
d
sa slobodnim nivoom u kojima odsustvuje oticaj:
¾ Izdani u eluvijalnim
j naslagama
g - izdan sa slobodnim nivoom formirana u eluvijalnom
j materijalu
j
nastalom u toku fizičko-hemijskog raspadanja čvrstih masa. Mogu obilovati značajnom količinom rezervi
podzemnih voda. Sipari su česta pojava u podnožju stenovitih planina koja nisu bogata podzemnim vodama, i
često maskiraju izvore koji dreniraju karstnu ili pukotinsku izdan.
¾ Izdani u deluvijalnim naslagama- izdan siromašna vodom u sklopu deluvijalnih naslaga koje su nastale
transportom raspadnutog materijala povremenim tokovima niz padinu
¾ Izdani u rečnim naslagama (široko se primenjuje u vodosnabdevanju naselja): -izdan
izdan u
aluvijalnim naslagama reka i potoka u kojima mogu biti akumulirane značajne količine rezervi podzemnih
voda. Donji deo aluvijona je predstavljen facijom korita koji, izgrađju obluci, peskovi i šljnkovi dobrih filtracionih
karakteristika. Gornji deo predstavljen je šljunkovito-peskovitim glinama,peskovima i prašinom. Mogu se javiti
izdani sa slobdnim nivoom i izdani pod pritiskom. U ovu grupu spadaju još: izdani u naslagama rečnih ostrva
(ade)-iste karakteristike kao izdani u aluvijalnim nanosima sa još boljim prihranjivanjem, izdani u terasnim
naslagama ( odsustvuje hidraulička veza sa površinskim vodama) , izdani u proluvijalnim naslagama ( plavine-
naslage stvarane radom povrenennih tokova)
¾ Izdan u naslagama delti
¾ Izdan u glacijalnim naslagama
¾ Izdan u eolskim naslagama- formirane u lesu, na velikm dubinama ispod površine terena,slobodan nivo pozemnih
voda
¾ Izdan u jezerskin naslagama- šljunkovito-peskovite naslage, sličnih karakteristika kao i izdani aluvijalnih naslaga
¾ Izdan u močvarnim naslagama- ove izdani nemaju praktičnu primenu zbog loših filtracionih karakteristika, kao i
zbog loših fizičkih i hemijskih karakteristika podzemnih voda
¾ Izdan u marinskim rastresitim naslagama- naslage stvarane pod uticajem morske vode su mineralizovane
pa su obično neupotrbljive za upotrebu.Izuzuetajmogu biti podzemne vode na peščanim ostrvina koja se uz odgovarajuća
i t ži
istraživanja,
j mogu zahvatiti
h titi i kkoristiti
i titi za vodosnabdevanje
d bd j
Pukotinski tip izdani- izdani razbijenog tipa u čvrstim
stenskim masama. Raprostranjene su u različitim intruzivnim i
efuzivnim stenama, kristalalstim škriljcima i čvrstim sedimentnim
stenama ( peščari, laporci, konglomerati, breče i karbonatne stene koje
nisu u većojj meri karstifikovane))
Ostvaruje se postojana
hidraulička veza
Najbolja hidraulička veza između površinskih i
podzemnih voda sa slobodnim nivoom ostvaruje se u
dolinama reka, na obalama jezera, i drugih vodnih
akumulacija, u uslovima postojanja stena sa
međuzrnskom poroznošću a - reka drenira izdan; b - reka
hrani izdan;
c - reka na levoj obali hrani,a na
desnoj drenira izdan
Odnos podzemnih i površinskih a - pri otkrivanju arteskog horizonta erozionim radom reke; b - kroz relativno
vodonepropusne naslage u povlati vodonosnog horizonta
voda u planinskim
oblastima
¾ Uzlazni (arterski izvori) – mnogo se ređe sreću, imaju prilično ustaljen režim
isticanja sa manjim oscilacijama izdašnosti
isticanja, izdašnosti, temperature i hemijskog sastava
¾ Silazni- dreniraju izdan sa slobodnim nivoom, njihova izdašnost temperatura i i
hemijski sastav su podložni sezonskom kolebanju koje zavisi od hidrometeoroloških
uslova date oblasti
Depresioni izvor
1 - vodonosne
d stene
t (peskovi);
( k i) 2 - bezvodne
b d
(vodonepropusne) stene; 3 - nivo izdani; 4 - pravac
kretanja podzemnih voda; 5 - depresioni izvor
Kontaktni izvor
¾ Uzlazni (arterski izvori) –vezuju se za određene tektonske pukotine i razlome, koji zaležu
dosta duboko ispod lokalnog erozionog bazis, uz prateće visoke pritiske, pregrejanu paru,
i,gasove (mineralni izvori)
¾ Silazni- deo pukotinske izdani iznad lokalnog erozionog bazisa, odnosno za zonu intezivne
ispucalostii raspadanja magmatskih, metamorfnih i čvrstih sedimentnih stena.