Danielle Steel

Danielle Steel
ODRAZ U OGLEDALU

Danielle Steel: Odraz u ogledalu

~ 2 ~

1.
Pjev ptica u vrtu priguile su teke brokatne zavjese Henderson Manora.
Olivia Henderson odmakne s lica uperak duge tamne kose i nastavi paljivo
popisivati oev porculan. Bio je topao ljetni dan i, kao i obino, njena je
sestra bila nekamo otila. Njen otac, Edward Henderson, oekivao je posjet
svojih odvjetnika. Iako su ivjeli sakriveni u Croton-on-Hudsonu, gotovo tri
sata vonje od New Yorka, oevi su odvjetnici dolazili dosta esto u posjete.
Edward Henderson je odavde upravljao svim svojim ulaganjima, a nadgledao
je i tvornicu elika koja je jo uvijek nosila njegovo ime, ali kojom vie nije
osobno upravljao. Posve se povukao iz posla prije dvije godine, 1911.,
zadravi sve svoje udjele, ali poklonivi potpuno povjerenje odvjetnicima i
ljudima koji su u njegovo ime upravljali tvornicom. Budui da nije imao
sinova, poslovi ga vie nisu zaokupljali kao nekada. Keri mu nee nikada
voditi tvornicu. Bio je tek u ezdeset i petoj, ali zdravlje mu je poelo
propadati prije nekoliko godina, tako da je radije promatrao svijet sa svog
trijema u Croton-on-Hudsonu. Odavde je mogao mirno promatrati svijet, a
njegove su keri vodile zdrav i zanimljiv ivot. Naravno, tu nije bilo ba uz-
budljivo, ali nikada ni dosadno, a imali su prijatelje u svim velikim obiteljima
uz i niz rijeku Hudson.
Imanje Van Cortlandtovih bilo je u blizini, kao i obitelji Shepard na starom
imanju Lvndhurstovih. Otac Helen Shepard bio je Jay Gould, koji je umro
prije dvadeset godina ostavivi golemo imanje svojoj keri. Ona i njen mu,
Finlev Shepard, njime su izvrsno upravljali i esto prireivali zabave za mlade
iz susjedstva. Tek neto sjevernije, Rockefellerovi su te godine dovrili
gradnju Kvkuita u Tarrytownu, s predivnim vrtovima i velianstvenim
terenom i kuom koja se nadmetala u ljepoti s onom Edwarda Hendersona.
Henderson Manor je bio lijepo ureeni dom, pa su ljudi izdaleka dolazili
pogledati ga, navirujui se kroz ogradu u krasne vrtove. S mjesta gdje su
stajali jedva da su mogli vidjeti kuu, zaklonjenu visokim drveem i zavojitim
puteljkom koji je vodio do irokog prilaznog puta. Sama je kua stajala
visoko na stijeni nadgledajui rijeku Hudson. Edvvard je znao satima sjediti
u radnoj sobi, gledajui svijet kako prolazi, sjeajui se prolih vremena,
starih prijatelja i dana kada se njegov ivot kretao daleko bre... preuzimanja
oevih tvornica 1870-tih... svoje vodee uloge u mnogobrojnim industrijskim
promjenama krajem prolog stoljea. ivot mu je tada bio tako uurban. Kada
je bio mlai vodio je posve drukiji ivot. Edward Henderson se oenio jo kao
mladi, a enu i sina oduzela mu je difterija. Nakon toga je mnogo godina bio
sam, dok se nije pojavila Elizabeth. Ona je bila sve o emu je sanjao, sjajna
zraka svjetla, komet na ljetnom nebu, tako prozrana, tako zasljepljujua, tako
lijepa, a tako ga je rano napustila. Vjenali su se unutar godinu dana od prvog
susreta. Njoj je bilo devetnaest, a on je bio u ranim etrdesetim. Kad je
napunila dvadeset i prvu, vie je nije bilo. Na Edwardov uas, umrla je pri
porodu. Nakon njene smrti radio je jo ee nego inae, gonei se do
iznemoglosti. Ostavio je keri na brizi domaici i dadiljama, ali na kraju je
ipak shvatio da ima obveze prema njima. Tada je poeo graditi Henderson
Manor. elio je da vode zdrav, ispunjen ivot, daleko od grada. Godine 1903.
New York nije bio mjesto za djecu. Bilo im je deset godina kada ih je preselio,
a sada im je bilo dvadeset. Zadrao je kuu u gradu i tamo radio, ali dolazio je
da ih vidi to je ee mogao, isprva samo krajem tjedna a onda, kada se
zaljubio u taj kraj, provodio je sve vie vremena na rijeci Hudson, radije nego
u New Yorku, Pittsburghu ili u Europi. Srce mu je bilo u Crotonu s kerima,
gledao ih je kako odrastaju i, malo-pomalo, ivot mu se poeo sporije kretati.
Volio je biti s njima, a sada ih vie nije naputao. Protekle dvije godine nije

~ 3 ~

uope nikamo odlazio. Zdravlje mu je poelo propadati tri-etiri godine prije
toga. Najvie tekoa zadavalo mu je srce, ali samo kada bi previe radio, ili
dopustio da ga neto uznemiri, ili se strano naljutio, to se sada rijetko
dogaalo. U Crotonu je, s kerima, bio sretan.
Prolo je dvadeset godina otkad je njihova majka umrla jednog ugodno toplog
proljetnog dana 1893., zbog ega je smatrao da ga je Bog iznevjerio. ekao je
vani, ispunjen tolikim ponosom, i tolikim uzbuenjem. Nije ni sanjao da bi
mu se to moglo ponovno dogoditi. Njegova su prva ena i sini bili umrli za
epidemije difterije prije vie od desetak godina. Ali ovaj put, gubitak
Elizabeth gotovo ga je ubio. U etrdeset-petoj bio je to gotovo smrtonosan
udarac i jedva da je mogao ivjeti bez nje. Umrla je u njihovom newyorkom
domu, i isprva je tamo osjeao njenu prisutnost. Ali nakon nekog vremena
ogadila mu se praznina te kue, te je izbjegavao boraviti u njoj. Mjesecima
nakon toga odlazio je na povremena putovanja, ali izbjegavati kuu znailo je
izbjegavati i dvije djevojice koje mu je Elizabeth ostavila. No nije se mogao
prisiliti da proda dom koji je njegov otac sagradio i u kojem je sam odrastao.
Tradicionalan do sri, osjeao je obvezu da je sauva za djecu. Na kraju ju je
zatvorio i prole su dvije godine otkad je posljednji put bio tamo. Sada, ivei
stalno u Crotonu, nije mu nedostajala. Ni kua, ni New York, ni drutveni ivot
koji je tamo ostavio.
I dok se ljeto i dalje izvana oglaavalo, Olivia je nastavila pomno popisivati
porculan. Imala je dugake listove papira koje je ispisivala svojim preciznim
rukopisom, zapisujui ono to je trebalo zamijeniti i naruiti. Ponekad bi
poslala nekog od posluge u kuu u gradu da im neto donese, ali vei dio
vremena kua je bila zatvorena i nikada nisu tamo odlazili. Znala je da je njen
otac ne voli. Oevo zdravlje bilo je krhko i, poput njega, ona je bila sretna
ovdje, zadovoljna mirnim ivotom u Croton-on--Hudsonu. U djetinjstvu je
provela tek kratko vrijeme u New Yorku, a nakon toga otac ih je prije dvije
godine nakratko odveo u New York kako bi ih uveo u drutvo i predstavio
svim svojim prijateljima. To je bilo zanimljivo iskustvo, ali zaista iscrpljujue.
Shrvale su je zabave, odlasci u kazalite, nametnute im stalne drutvene
obveze. Osjeala se kao da je sve vrijeme na pozornici i mrzila je posveenu
joj pozornost. Victoria je, naprotiv, uivala u tome i zapala je u potpunu
potitenost kada su se na Boi vratili u Croton. Oliviji je laknulo kada se
mogla vratiti svojim knjigama, njihovom domu, umirujucim etnjama koje bi
je ponekad odvele do susjednih farmi. Voljela je onuda jahati i sluati
zvukove proljea, promatrati kako se zima polako otapa, diviti se novim
bojama lia u listopadu. Voljela se brinuti o oevoj kui, to je inila jo kao
djevojica, uz pomo Alberte Peabody, ene koja ih je odgojila. Za njih je ona
bila "Bertie", neto najblie majci to su male Hendersonove ikad imale. Imala
je slab vid, ali otar um, i mogla je razlikovati te dvije mlade ene i u mraku,
zatvorenih oiju.
Sada je dola pogledati Oliviju te je upitala dokle je stigla. Nije vie imala
strpljenja, a ni dovoljno dobre oi da radi ovako precizan posao i bila je
uvijek zahvalna kad bi ga Olivia obavila umjesto nje. Olivia paljivo provjeri
vez, kristal, stolnjakc i ubruse. Drala je sve na oku i voljela je to raditi, za
razliku od Victorije, koja je mrzila sve kuanske poslove. Victoria se u svemu
razlikovala od sestre.
- No, jesu li nam porazbijali sve tanjure ili emo ipak uspjeti prirediti
boinu veeru? - Bertie se nasmijei drei au ledenohladne limunade i
tanjur kolaia od umbira upravo izvaenih iz penice. Alberta Peabody je
provela dvadeset godina brinui se o dvije djevojice koje je ve smatrala
"svojom djecom". Prigrlila ih je odmah po roenju i nikada ih vie nije
naputala, ni na jedan dan. Kada im je majka umrla, a ona se prvi put
zagledala u Olivijine oi, istog je trena shvatila koliko je voli.
Bila je to niska, punana ena, bijele kose spletene u nisku pundu. Imala je
bujna prsa na koja je Olivia naslanjala glavu gotovo kroz cijelo djetinjstvo.
Tjeila ih je kad god je trebalo, i kad god im oca nije bilo, to se esto

~ 4 ~

dogaalo kada su bile djevojice. Godinama je on tajno oplakivao njihovu
majku i drao se na udaljenosti. Ali posljednjih nekoliko godina zagrijao se za
njih i znatno je omekao otkad mu je zdravlje oslabjelo i otkada se morao
povui iz posla. Imao je slabo srce, to je pripisivao oku i tuzi zbog gubitka
dviju mladih supruga i tekoama modernog poslovanja. Bio je daleko sretniji
vodei poslove odavde, a u tome su mu pomagali i njegovi odvjetnici.
- Trebaju nam tanjuri za juhu, Bertie - sveano izvijesti Olivia, po
novno odmiui dugu tamnu kosu, potpuno nesvjesna svoje zasljeplju-
jue ljepote. Imala je mlijenobijelu kou, goleme tamnoplave oi i gu
stu, sjajnu, kao gavran crnu kosu. - Trebaju nam i tanjuri za ribu. Naruit
u ih od Tiffanvja sljedei tjedan. Moramo rei djevojkama u kuhinji da
budu paljivije.
Bertie kimne glavom, smijeei joj se. Olivia je ve mogla biti udana ena,
mogla je popisivati vlastite tanjure; umjesto toga, bila je jo tu, u ulozi koja
joj je savreno pristajala, brinui za oca i kuu i sve njegove ljude. Olivia nije
osjeala elju da ikamo ode. Nije nikada na to ni pomiljala. Bila je sretna
upravo ovdje, u Henderson Manom. Za razliku od Victorije, koja je uvijek
sanjarila o mjestima na drugoj strani svijeta, ili barem u Europi. Uvijek bi se
smrknula kad bi pomislila na neiskoritenu kuu u New Yorku i kako bi im
zabavno bilo tamo.
Olivia pogleda Bertie s djetinjim osmijehom na licu. Na sebi je imala haljinu
od blijedoplave svile, koja joj je zamalo dopirala do gleanja, doimljui se
gotovo kao komad plavog ljetnog neba omotanog oko nje. Kroj te haljine
Olivia je preuzela iz nekog asopisa, a izradila ju je mjesna velja. Bio je to
Poiretov model, i divno joj je stajao. Olivia je uvijek birala i krojila njihove
haljine. Victoriju nije bilo briga. Pustila bi da ih Olivia izabere, osobito stoga,
kao to je rekla, jer je Olivia bila njena starija sestra.
- Kolaii su vrlo ukusni, zar ne? Ocu e se zaista dopasti. - Olivia
ih je naruila posebno za njega i Johna Watsona, njegova glavnog od
vjetnika. - Mislim da bih morala rei da im ih odnesu, ili si ti to ve ui
nila? - Dvije ene izmijenie osmijehe u znak razumijevanja, koje je pro
izlazilo iz godina dijeljenja odgovornosti i dunosti. U posljednjih neko
liko godina Olivia je iz djeteta polako izrasla u djevojku, u mladu enu,
uz to gospodaricu oevog doma. Olivia je vrsto ovladala svojom okoli
nom, i Bertie je to znala. Potovala je to i esto se pokoravala njenom
miljenju, iako se nije bojala usprotiviti joj se, ili je ukoriti kad bi izila
na pljusak ili uinila neto djetinjasto, emu je ponekad naginjala ak i
u dvadesetoj. Ali ovih ju je dana to vie uveseljavalo nego to bi je zabri
njavalo. Olivia je bila toliko ozbiljna i odgovorna, da joj se inilo dobrim da
ponekad zaboravi sve ono to se od nje oekivalo.
- Pripremila sam ti pladanj, ali sam rekla kuharici da e ga sama htjeti
naruiti u posljednji tren - ree joj Bertie.
- Hvala ti. - Olivia graciozno sie niz ljestve i poljubi stariin obraz obavivi
duge, profinjene ruke oko nje. Na trenutak poloi glavu na Bertieno rame,
poput djeteta, a zatim, ponovo je srdano poljubivi u obraz, pouri u
kuhinju da se pobrine za pladanj za oca i njegova odvjetnika.
Naloi da se priredi vr limunade, veliki pladanj kolaia i mali sendvii od
potoarke i krastavaca, s tanko narezanom rajicom iz njihovog vrta.
Pripremila im je i seri, a i jaa pia, ako su im draa. Budui da je odrasla u
oevom drutvu, Olivia se nije stidjela pomisli da mukarci piju viski ili pue
cigare; naprotiv, voljela je njihov miris, kao i njena sestra.
Kada je prekontrolirala ubruse i srebrni pladanj koje je Bertie pripremila,
izila je iz kuhinje i potraila oca u biblioteci. Zastori od tamnocrvenog
brokata s tekim resama bili su navueni da zadre svjeinu u sobi, i Olivia ih
nesvjesno popravi gledajui oca preko ramena.

~ 5 ~

- Kako se danas osjea, oe? Strano je vrue, zar ne?
- To mi se dopada. - Zadovoljno joj se nasmijei, potpuno svjestan njenog
izvanrednog dara za domainstvo. Cesto je govorio, da nema Olivije, ne bi
mogao sam voditi kuu, ili barem ne tako uinkovito. Jednom je ak u ali
rekao da se boji da bi se jedan od Rockefellera mogao pokuati oeniti njome,
samo da bi upravljala Kvkuitom umjesto njega. Nedavno je posjetio to
imanje; John D. Rockefeller je zaista sagradio spektakularan dom. Imao je
sve moderne udobnosti, ukljuujui i telefon, centralno grijanje, generator i
spremite za koije. Olivijin otac se naalio ustvrdivi da prema njemu njihov
dom izgleda poput kakve seljake kuice, to jedva da je bilo tako, ali Kvkuit
je sigurno bilo najvelianstvenije imanje u susjedstvu.
- Ova toplina prija mojim starim kostima - oputeno ree, palei cigaru
dok je ekao na odvjetnika. - Gdje ti je sestra? - nehajno upita. Oliviju se
uvijek moglo nai negdje u kui, kako neto popisuje, pie poruke osoblju,
provjerava neto to treba popraviti ili namjeta cvijee za oev stol.
Victorijina je kretanja bilo daleko tee pratiti.
- Mislim da je otila Astorovima na tenis - Olivija ree neodreeno, ne
znajui tono gdje bi bila, ali nagaajui.
- Tipino za nju - ree on tuno se nasmijeivi starijoj keri. - Mislim da su
Astorovi preko ljeta u Maineu. - Kao i veina njihovih susjeda. Hendersonovi su
takoer proteklih ljeta odlazili u Maine, kao i u Newport, Rhode Island, ali
Edward Henderson vie nije elio odlaziti iz Crotona, ak ni za najtoplijeg
ljeta.
- ao mi je, oe. - Olivia pocrveni od stida zbog lai koju je izrekla o sestri.
- Mislila sam da su se moda vratili iz Bal Harbora.
- Siguran sam da jesi. - inilo se da se zabavlja. - I sam Bog zna
gdje ti je sestra i kakav nestaluk sprema.
Oboje su znali da su njeni hirovi bili prilino bezazleni. Victoria je bila
samosvjesna, sam svoj ovjek, puna duha i odlunosti. Bila je neovisna kao i
pokojna joj majka, i Edward Henderson je uvijek nekako sumnjao da mu je
mlaa ki blago ekscentrina. Ali sve dok to nije pretjerano iskazivala,
tolerirao je njeno ponaanje, a osim toga, ovdje nije mogla upasti u velike
nevolje. Najgore to bi joj se moglo dogoditi bilo je da padne s drveta, dobije
toplotni udar hodajui miljama do najbliih prijatelja ili otpliva malo
predaleko niz rijeku. Zabava je ovdje bila sasvim bezazlena. Victoria nije
imala pustolovina u susjedstvu, mladii joj nisu trali za petama, iako je
nekoliko mladih Rockefellera i Van Cortlanda doista pokazalo prilino
zanimanje za nju. No svi su bili dobro odgojeni, i ak je njen otac znao da je
Victoria zapravo vie misaona nego romantina osoba.
- Potrait u je kad izaem - tiho ree Olivia, no nisu se posebno
zabrinuli.
Stigao je pladanj s kolaima i ona odredi kuhinjskom pomoniku kamo da
ga odloi.
- Trebat e ti jo jedna aa, draga - ree joj otac ponovo palei ci
garu i zahvali djeaku ijeg se imena nije nikada mogao sjetiti.
Olivia je poznavala sve ljude koji su radili za njih, znala im je imena,
ivotne prie, roditelje, djecu. Znala je njihove mane i prednosti i sve neprilike
u kojima bi se povremeno nali. Bila je zaista Gospodarica Henderson Manora,
moda i vie no to bi joj majka bila da je poivjela. Na odreeni nain Olivia
je nagaala da je njihova majka bila daleko slinija njenoj sestri.
- Zar John dovodi nekoga sa sobom? - iznenadi se Olivia. Oev je
odvjetnik obino dolazio sam, osim kada je bilo problema s tvornicom,
a ona ovaj put nije ula neto takvo. Obino bi im otac priopio takve
vijesti. Sve e to jednoga dana biti njihovo, iako e djevojke vrlo vjero
jatno prodati tvornice, ako se ne udaju za mueve koji e znati njima
upravljati, to je Edvvard smatrao prilino nevjerojatnim.

~ 6 ~

Njen otac uzdahne nad cigarom odgovarajui na njeno pitanje.
- Naalost, draga moja, John danas dovodi nekoga. Bojim se da sam
predugo na ovome svijetu. Nadivio sam dvije ene, sina, prole godine i svog
lijenika, veinu svojih prijatelja tijekom prolog desetljea, a sada mi John
Watson kae da razmilja o povlaenju. Dovodi sa sobom ovjeka koji se
nedavno pridruio njegovoj tvrtki i o kojem, ini se, ima visoko miljenje.
Ali John nije tako star - Olivia je bila iznenaena i gotovo toliko
uznemirena kao i njen otac - a nisi ni ti, zato prestani to govoriti. - Znala je da
se poeo osjeati starim otkada mu nije bilo dobro, a jo vie otkako je otiao
u mirovinu.
- Ja jesam star. Ne zna kako je to kada svi oko tebe ponu nestajati - ree
mrtei se i mislei na novog pravnika kojega nije elio upoznati tog
poslijepodneva.
- Nitko ne odlazi, pa vjerojatno ni John, sigurna sam - razuvjeri ga ona
sipajui mu malo serija u au i dodajui mu je uz pladanj svjeih kolaia od
dumbira.
On uze jedan kolai pogledavi je s izrazom velikog zadovoljstva.
- Moda ipak nee otii nakon to kua ove kolae. Zaista, Olivia, ti
postie da u toj kuhinji ine uda.
- Hvala ti. - Nadvije se nad njega i poljubi ga, a on uzgleda prema njoj sa
zadovoljstvom koje je osjeao kad god bi je vidio. U tom toplom danu
izgledala je potpuno oputeno i svjee; i sama uzevi jedan kolai, sjela je
pored njega ekajui Johna Watsona. - Pa, tko je novajlija? -radoznalo upita
nakon nekoliko minuta. Znala je da je Watson godinu--dvije mladi od njenog
oca, ali njoj se jo inio premladim za mirovinu, a i uvijek je izgledao
mladoliko. Ali moda je postupao mudro, uvodei nekoga u njihov posao, to
ranije to bolje. - Jesi li ga ve upoznao?
- Ne jo. Ovo je prvi put. John kae da je izvanredan u onome ime se bavi,
uglavnom poslovnim transakcijama, a za Astore se pozabavio i nekim
nekretninama. Doao je u Johnov ured iz odline tvrtke, s vrlo dobrim
preporukama.
- Zato se premjestio? - upita ona sa zanimanjem. Voljela je sluati o
oevom poslu. Voljela je to i Victoria, ali svoje je miljenje iznosila mnogo
vatrenije. Ponekad je njih troje vodilo estoke raspre o nekom politikom ili
poslovnom pitanju, ali svo troje je u njima potpuno uivalo. Moda zato jer
nije imao sinova, Edward Henderson je volio raspravljati zanimljive teme sa
svojim kerima.
John tvrdi da je novajlija, Dawson, pretrpio teak udarac prole godine.
Zapravo, saalio sam se, te mislim da sam zato dopustio Johnu da ga
dovede... to je neto to, bojim se, i predobro razumijem. - Tuno joj se
nasmijei. - Izgubio je enu prole godine na Titanicu. Bila je ki lorda
Arnsborougha, mislim da je otputovala kui u posjet sestri. Prokleta je teta
to se vraala Titanicom. Gotovo je izgubio i sina. ini se da su ga spasili u
jednom od posljednjih amaca. Bio je ve prepun, a ona je stavila neko dijete
na svoje mjesto i rekla da e doi sljedeim amcem. No drugoga amca nije
bilo, a nije se ukrcala ni u posljednji. Mislim da je ostavio tvrtku gdje je radio,
uzeo djeaka i proveo godinu dana u Europi. To se zbilo tek prije esnaest
mjeseci, a vjerujem da radi s "VVatsonom tek od svibnja ili lipnja. Jadnik.
John kae da je vrlo dobar, ali malo sumoran. Proi e ga to, kao to proe
svih. Morat e, radi djeteta. - Previe ga je to podsjealo na gubitak Elizabeth,
iako je uzrok tome bila komplikacija pri porodu, a ne tragedija poput
Titanica. Pa ipak, za njega je to bila tragedija, i znao je i predobro kako se
ovjek osjea. Edward Henderson se na tren izgubio u mislima, kao i Olivia,
ralanjujui ono to joj je otac ispriao, tako da se oboje iznenaeno
prenue ugledavi Johna Watsona na vratima.
- No, pa kako si uao nenajavljen? Zar si se poeo uspinjati kroz prozore? -

~ 7 ~

Edvvard Henderson se nasmije svom starom prijatelju, ustajui da ga
pozdravi i prelazei sobu doimajui se savreno zdravim. Tih dana je bio u
dobroj formi, zahvaljujui Olivijinoj neprestanoj njezi i unato svojim
jadikovkama o tome kako loe stari.
- Nitko ne obraa pozornost na mene - nasmije se John Watson. Bio je
visok, s mnogo upave sijede kose, kao i Olivijin otac koji je takoer bio visok
i otmjen, a jednom je imao i sjajnu crnu kosu poput njegove keri. I plave su
im oi bile jednake, i sada su oivjele dok je ivahno avrljao s Johnom
Watsonom. Poznavali su se jo iz kole. Edvvard je zapravo bio najbolji
prijatelj Johnova starijeg brata. On je bio mrtav ve godinama, ali su Edvvard i
John odavno postali prisni prijatelji i partneri u svim pravnim poslovima
Hendersonovih.
Kako su oni gotovo odmah zapoeli ozbiljan razgovor, Olivia ponovo
pogleda pladanj, provjerivi je li sve u redu, i uputi se da izae iz sobe;
okrenuvi se, na svoje iznenaenje gotovo uleti u naruje Charlesa Dawsona.
Vidjeti ga tamo bilo je udno, nakon to su upravo razgovarali o njemu, ali i
neugodno znati toliko o njegovom gubitku i tuzi, ne poznavajui ga. Doimao
se vrlo pristalo i nekako strogo, i ona pomisli da nikada nije vidjela tunije
oi. Bile su poput tamnih zelenih jezera, gotovo boje mora. No on se uspije
blago nasmijeiti kada ih je otac upoznavao. Dok su razgovarali, zamijetila je
u njemu vie od povrinske traginosti. Oi su mu zraile ljubaznou i
njenou, tako da je gotovo poeljela dotai i utjeiti ga.
- Drago mi je - ree on uljudno joj stisnuvi ruku, promatrajui je pomno i
sa zanimanjem. Pogled mu nije bio nepristojan, iako je zacijelo bio svijestan
njene ljepote, ve je vie iskazivao zanimanje.
- Smijem li vam ponuditi malo limunade? - upita ona, postavi iznenada
stidljivom, krijui se iza poznatih joj dunosti. - Ili biste radije seri? Bojim se
da otac vie voli seri, ak i kad je ovako toplo kao danas.
- Limunada bi bila sjajna. - Ponovo joj se nasmijei, a dva starija mukarca
se opet posvetie svom razgovoru.
Ona nalije au limunade i za Johna Watsona, a sva trojica se rado
posluie kolaiima od umbira. Obavivi dunost domaice, Olivia se tiho
povue i zatvori vrata za sobom. No dok je izlazila iz sobe, neto ju je u
Davvsonovu pogledu progonilo, iako moda samo zato jer je od oca ula
njegovu ivotnu priu. Pitala se koliko je star njegov sin i kako se Charles
snalazi bez ene, a moda je ve imao nekoga uza se. Pokuala je prestati
misliti o njemu. Bilo je smijeno brinuti zbog jednog od oevih odvjetnika,
zapravo potpuno neprikladno, prekori se i krene u kuhinju kad se gotovo
sudari s oevim mlaim vozaem. Bio je to esnaestogodinji djeak koji je
godinama radio u konjunici, ali znao je mnogo vie o automobilima nego o
konjima. A budui da je njen otac volio moderne strojeve, a i kupio je jedan
od prvih automobila dok su jo ivjeli u New Yorku, Petrie, stajski momak,
ubrzo je premjeten na ope zadovoljstvo.
- Sto je, Petrie? Sto nije u redu? - upita ona smireno.
Bio je sav raskutran i potpuno izvan sebe.
- Moram odmah vidjeti vaeg oca, gospoice - ree, oito na rubu plaa, i
ona ga pokua odvesti dalje od knjinice prije no to omete sastanak.
- Bojim se da ne moe. Zauzet je. Mogu li ti ja ikako pomoi? -ree
ljubazno, no odluno.
On je oklijevao, zatim pogledao oko sebe, kao da se boji da bi ga netko
mogao uti.
- Radi se ofordu - prestraeno je govorio. - Ukraden je. - Oi mu se rairie,
pune suza. Znao je to e mu se dogoditi ako se to prouje. Izgubit e najbolji
posao koji je ikada mogao imati, a nije shvaao kako se to dogodilo.
- Ukraden? - Bila je iznenaena koliko i on. - Kako je to mogue? Kako je
netko mogao doi na posjed i samo ga odvesti, a da nitko ne primijeti?
- Ne znam, gospoice. Primijetio sam to tek jutros. istio sam ga. Sav se

~ 8 ~

sjajio kao kad ga je va otac kupio. Samo sam nakratko ostavio vrata od
garae otvorena, da je prozraim, tako se zagrije, znate, jer sunce tue ravno
na nju, i pola sata kasnije nije ga bilo. Nestao je. - Oi mu se opet napunie
suzama, i Olivia mu njeno poloi ruku na rame. Neto u njegovoj prii
privuklo joj je panju.
- Koliko je sati bilo, Petrie? Sjea li se? - Glas i ponaanje bili su joj izrazito
mirni, vrlo neobino za dvadesetogodinju djevojku, ali navikla je rjeavati
svakodnevne male krize na imanju. A ovo je zvualo poznato.
- Bilo je jedanaest i trideset. Tono znam.
Olivia je posljednji put vidjela sestru u jedanaest. Aford, zbog kojega je
Petrie bio toliko oajan, bio je automobil koji je otac pred godinu dana kupio
za potrebe domainstva, jer se za kupovinu u gradu i ostale potrebe nije
mogao koristiti cadillac Tourer u kojem se vozio kad god bi napustio
Henderson Manor.
- Zna, Petrie - ree mirno Olivia - mislim da bi morao pustiti da se praina
na tren slegne. Sasvim je mogue da ga je netko od posluge posudio za neku
nabavu, ne spomenuvi ti to. Moda je to bio vrtlar, zamolila sam ga da mi
pogleda neke ruine grmove kod Shepardovih, a on ti je zaboravio rei. -
Iznenada je bila sigurna da. automobil nije ukraden i da ga mora umiriti. Kad
bi rekao ocu, on bi pozvao policiju, a to bi bilo strano neugodno. Nije smjela
to dopustiti.
Ali Kittering ne zna voziti, gospoice. Ne bi uzeo ford da pogleda vae rue.
Uzeo bi konja ili bicikl, ali ne ford, gospoice.
- Dobro, moda ga netko drugi vozi, ali mislim da jo ne trebamo rei ocu.
Osim toga, i zauzet je, priekat emo do veere, zar ne? I vidjet emo hoe li ga
netko dovesti natrag. Sigurna sam da hoe. No, jesi li za malo limunade i
kolaa? - Odvede ga u kuhinju; inilo se da se malo opustio, iako je jo bio
vrlo uznemiren. Bojao se da e izgubiti posao kada njen otac otkrije da je
dopustio da mu ukradu automobil ravno iz garae. Ali Olivia ga nastavi
umirivati, ulijevajui mu limunadu u au i pruajui mu pladanj neodoljivih
kolaa, dok ih je kuharica znatieljno promatrala.
Olivia mu ree da e ga kasnije obii i natjera ga da joj obea kako u
meuvremenu nee rei ni rijei ocu, a onda, namignuvi kuharici, pohita iz
kuhinje nadajui se da e izbjei Bertie, koja je upravo dolazila. No Olivia je
bila bra. Iskrala se kroz francuski prozor u boni vrt i uzdahnula osjetivi
zaguljivu vrelinu ljeta koja je tih dana vladala na podruju sjevernog New
Yorka. Zbog toga su ljudi odlazili u Newport ili Maine. Ovdje je ljeti bilo
nepodnoljivo i nitko nije ostajao ako ba nije morao. U jesen e opet biti
lijepo. A u proljee, kada se beskonana zima konano primakne kraju, bilo je
uvijek idilino. No zime su bile okrutne, a ljeta jo i vie. Veina je zimi
odlazila u grad, a ljeti na more, no njen je otac od toga odustao. Sada su
ostajali ovdje, u Croton-on-Hudsonu, tijekom cijele godine.
Zamiljeno hodajui niz jedan od njenih omiljenih puteljaka prema
stranjem dijelu posjeda gdje se nalazio prekrasan skroviti vrt, Olivia poeli
otii na kupanje. Voljela je onuda jahati, a tamo su bila i uska vrata u
susjedov posjed kroz koja bi se esto iskrala da bi uivala jaui i njegovim
imanjem, to nikome nije smetalo. Svi su uivali u ovim brdima kao jedna
sretna obitelj, a oni koji su ovdje gradili bili su i dobri prijatelji.
Usprkos vruini, tog je poslijepodneva dugo hodala ne mislei vie na
nestali automobil, ali, sasvim neoekivano, zatekla se kako razmilja o
Charlesu Davvsonu i prii koju joj je otac ispriao. Strano je bilo izgubiti enu
na tako tragian i dramatian nain. Sigurno se razbolio od brige kada je uo
vijest. Mogla si je to dobro predoiti. Jo uvijek razmiljajui o njemu, sjedne
na oboreno deblo i tada zauje u daljini grmljavinu motora. Vrlo je mirno
sjedila jo trenutak, oslukujui, zatim je, podignuvi pogled, ugledala nestali
ford kako se provlai kroz uska drvena vrata na stranjoj strani imanja, uz

~ 9 ~

iznenadnu kripu kad je voza ogulio gumu i boju s bonih papua samo da
proe. No unato oito uskom prolazu, automobil nije nimalo usporio. Olivia
je zapanjeno gledala kako automobil brekui prilazi sve blie, a njena joj se
sestra nasmijala s vozakog mjesta i mahnula joj. A u ruci kojom je Victoria
mahala bila je cigareta. Puila je.
Olivia se nije maknula s mjesta na kojem je sjedila, samo je buljila u nju
odmahujui glavom. Victoria zaustavi auto i dalje joj se smijeei i otpuhne
oblak dima prema njoj.
- Zna li da je Petrie htio rei ocu da je auto ukraden, i da bi bio zvao
policiju da sam mu dopustila?
Olivia nije bila iznenaena vidjevi je u automobilu, ali nije bila ni sretna.
Sestrini pothvati bili su joj i predobro poznati; dvije ene su se sjedei
promatrale, jedna savreno mirna i oito nezadovoljna, druga zabavljajui se
vlastitim nestalukom. Ali najudnije u svemu tome bilo je, osim razlike u
izrazu lica i injenice da je Victorijina kosa bila rasputenija i zamrenija
vjetrom od Olivijine, da su dvije djevojke potpuno identine. Svaka od njih
kao da je stajala pred ogledalom. Jednake oi, jednaka usta, jednake jagodice
i kosa, a i jednaki pokreti. Postojale su tek neznatne razlike: Victoria je
odavala dobroudnu i bezbrinu prirodu koja je graniila s nestalukom, no
bilo ih je teko razlikovati. Otac se znao esto zabuniti kad bi naao jednu od
njih samu u sobi ili negdje na imanju, a posluga ih je stalno zamjenjivala.
Prijatelji u koli, jo dok su pohaale kolu i nisu imale privatnu poduku,
nikada ih nisu znali razlikovati, dok otac nije na kraju odluio da uzme
privatnog uitelja, jer su u koli izazivale toliko uenja i privlaile toliku
panju. Zamijenjivale su mjesta kad god bi im se prohtjelo, nemilosrdno
muei uitelje, ili barem je Olivia tvrdila da to Victoria ini. Izvrsno su se
zabavljale, no otac je ozbiljno sumnjao da su neto i nauile. Ali kuna
poduka ih je odvojila od svijeta, ostavivi im tek meusobno prijateljstvo.
Objema su nedostajali odlasci u kolu, ali otac je bio odluan. Nije nipoto
doputao da se ponaaju kao cirkuska udovita, i ako ih kola nije mogla nad-
zirati, gospoa Peabodv i njihovi uitelji su mogli. Zapravo je gospoa Peabodv
bila jedina osoba koja ih je nepogreivo razlikovala. Mogla ih je raspoznati
bilo gdje, sprijeda, straga, ak i prije no to bi progovorile. Ona je takoer
znala jedinu tajnu po kojoj ih je bilo mogue razlikovati, jednu malu pjegu
koju je Olivia imala na pregibu desnog dlana, dok se Victorijina jednako
siuna pjcga nalazila na njenom lijevom dlanu. Otac je naravno to takoer
znao, iako nitko od prijatelja nije bio upuen u tu tajnu, no sjetiti se toga ipak
je iziskivalo prevelik napor. Bilo je lake jednostavno ih ispitati i nadati se da
govore istinu o svom identitetu, to je obino i bilo tako, pogotovo sada kad
su odrasle. Bile su potpuno identine, zrcalne blizanke, to je od roenja oko
njih izazivalo strku, a to je vrijedilo i sada.
Prije dvije godine njihov je ulazak u drutvo u New Yorku izazvao potpunu
pomutnju, i zbog toga je njihov otac te godine odluio da ih dovede kui jo
prije Boia. Bilo je jednostavno prenaporno privlaiti toliku panju gdje god
bi se pojavili. Mislio je da ih smatraju senzacijom, a to ga je previe
iscrpljivalo. Victoriji je teko pao povratak kui, iako Olivia nije imala nita
protiv. Spremno je pristala na povratak u Croton.
No Victoria je otada stalno prigovala njihovom ivotu, i jedino o emu je sada
htjela razgovarati bila je neizreciva jednolinost ivota na Hudsonu. Pitala se
kako je oni podnose.
Jedina druga tema koja je istinski nadahnjivala Victoriju bilo je ensko
pravo glasa. Ta je vatra u njoj gorjela, ta ju je strast neprestano zaokupljala. A
Oliviji je bilo zlo od sluanja o tome. Sve o emu je Victoria jo razgovarala bila
je Alice Paul, koja je toga travnja organizirala prosvjedni mar u Washingtonu,
kada je na desetke ena bilo uhieno, etrdeset ranjeno, a konjica je morala
uspostaviti red. Olivia je takoer i previe ula o Emily Davison, koja je prije
dva mjeseca poginula pretravi ispred kraljeva konja na derbiju u Engleskoj;
zatim pankhurstice, mere etfilles, koje su se bavile pustoenjem Engleske u

~ 10 ~

ime enskih prava. Na sam spomen njihovih imena, Victorijine oi bi ivnule, a
Oiivijine zakolutale od dosade. No sada je Olivia sjedila ekajui na sestrinu
ispriku i objanjenje.
- Pa, jesu li zvali policiju? - upita Victoria bez traka isprike, oito se
zabavljajui.
- Ne, nisu zvali policiju - strogo odvrati Olivia. - Podmitila sam P-trieja
limunadom i kolaima i rekla mu da prieka do veere. Ali trebali su. Trebala
sam im dopustiti. Znala sam da si to bila ti. - Trudila se da izgleda ljutito, no
neto u njenim oima govorilo je da nije, i Victoria je to znala.
- Kako si znala da samo to ja? - Victoria se zabavljala, ne kajui se ni na
tren.
- Osjeala sam to, nesreo jedna. Jednog dana natovarit e ti policiju za
vrat zbog neega, a ja u im to dopustiti.
- Ne, nee - ree Victoria a oi joj bljesnue sjajem koji bi im oca podsjetio
na njihovu majku. Izgledom je Victoria bila Olivijina slika i prilika, ak i do
plave svile koju je nosila.
Olivia je svaki dan sestri pripremala odjeu, a Victoria bi je obukla bez
pitanja. Voljela je biti jedna od blizanki, oduvijek, obje su to voljele. To im je
savreno odgovaralo. A Victoriju je to izvuklo iz svake nevolje u ivotu. Olivia
je uvijek bila voljna za nju nalaziti isprike, ili se ak zamijeniti s njom, bilo da
bi je izvukla iz kripca ili, dok su jo bile djeca, iz puke zabave. Otac ih je
esto zaklinjao da budu odgovorne i da ne iskoritavaju neobine okolnosti u
kojima su se nale. No ponekad je bilo teko to ne initi. Sve s njima u vezi
bilo je neobino. Bile su mnogo bliskije no to bi dvoje ljudi ikad moglo biti.
Ponekad se objema inilo da su ista osoba. Ali, duboko u sebi, znale su da su
vrlo razliite, na mnogo naina. Victoria je bila smjelija i daleko luckastija i
pustolovnija. Uvijek je ona upadala u nevolje. Bila je daleko opinjenija
vanjskim svijetom od Olivije. Olivia je radije ostajala kod kue i pristajala da
joj granice odrede obitelj, dom i obiaji. Victoria se eljela boriti za enska
prava, htjela je sudjelovati i govoriti na prosvjedima. Smatrala je brak barbar
skim obiajem koji nezavisnim enama nije potreban. Olivia je mislila da je
sve to potpuno ludo, ali i da je sestrin zanos prolazan. Victoriju su privlaili i
drugi politiki pokreti, vjerski ideali, intelektualne zamisli o kojima je itala.
Olivia je bila daleko realistinija i nesklona borbi za nejasne stvari. Njen je
svijet bio mnogo skromniji. No, neupuenima, pa ak i onima koji su ih
poznavali, inile su se jednakima.
- Kad si nauila voziti? - upita Olivia lupkajui nogom, dok se Victoria,
sjedei u autu, smijala. Upravo je bila odbacila opuak cigarete u blato blizu
kojega joj je sestra sjedila. Olivia je uvijek igrala ulogu stroge starije sestre.
Bila je jedanaest minuta starija od Victorije, no tih je jedanaest minuta
odigralo presudnu ulogu. U tunijim trenucima, kada bi se potpuno razotkrile
jedna drugoj, Victoria je odavno priznala sestri kako misli da je ona ubila
majku.
- Nisi je ti ubila - Olivia je tada odluno rekla. - Bog jest.
- Nije! - branila ga je povrijeeno Victoria. A gospoa Peabodv se uasnula
kada je otkrila o emu se svaaju, pa im je kasnije obasnila da je poroaj u
najboljem sluaju vrlo teak, a dobiti blizance je ponekad nadljudski pothvat
koji samo aneli mogu poduzeti. Naravno, njihova je majka bila aneo,
ostavila ih je na zemlji s ocem koji ih toliko voli, i vratila se na nebo. Tada je to
rijeilo pitanje krivnje, no Victoria je uvijek duboko u sebi mislila da je ona
ubila majku. Olivia je to znala, i nita to je rekla u tih dvadeset godina nije
moglo to promijeniti.
Nijedna nije sada o tome razmiljala dok je Olivia ispitivala sestru o
vonji.
- Sama sam nauila prole zime. - Victoria slegne ramenima.
- Sama si nauila? Kako?
- Jednostavno sam uzela kljueve i pokuala. Malo sam izudarala auto

~ 11 ~

prvih nekoliko puta, no Petrie nije nikad primijetio, mislio je da su drugi u
njega udarili kad bio ga u gradu ostavio na parkiralitu. -inila se zadovoljna
sama sobom i Olivia se prisili da je prijekorno pogleda, da se ne nasmije, no
Victoria ju je prozrela. - Prestani me tako gledati. To je vrlo korisna vjetina.
Sada te mogu bilo kada odbaciti do grada.
- Ili do prvog stabla, po svoj prilici. - Olivia se nije htjela smekati. Njena je
sestra mogla stradati jurei okolicom u automobilu koji nije pravo ni znala
voziti. Ludo. - A tvoje je puenje odvratno. - No barem to je ve due vrijeme
znala. Te je zime nala paket Fatima u ladici i uasnula se. Kada joj je to
spomenula, Victoria se samo nasmijala i slegnula ramenima uope se ne
branei.
- Ne budi tako staromodna - ree Victoria prijazno. - Da ivimo u Londonu
ili Parizu i ti bi puila samo da bude moderna, zna i sama.
- Ne znam ja nita, Victoria Henderson. To je odvratna navika za damu, i ti
to zna. Dakle, gdje si bila?
Victoria je podue oklijevala, a Olivia je ekala. Oekivala je odgovor, a
Victoria joj je uvijek govorila istinu. Kao da je svaka od njih uvijek znala to
ona druga misli.
- Priznaj - strogo ree Olivia i Victoria se iznenada uini mnogo mlaom od
dvadeset.
- U redu. Otila sam na skup Nacionalne amerike udruge za ensko pravo
glasa u Tarrytownu. Alice Paul je bila tamo, dola je upravo zato da
organizira skup i pobrine se za osnivanje podrunice ba ovdje na Hud-sonu. I
sama predsjednica udruge, Anna Howard Shaw, trebala je biti tamo, ali nije
mogla doi.
- O, za Boga miloga, Victoria, to to radi? Otac e pozvati policiju ako se
uplete u demonstracije ili tome slino. Vjerojatno e te uhititi i otac e
morati platiti jamevinu - ree Olivia iznenada se naljutivi, ali inilo se da
Victoriju ti izgledi nisu obeshrabrili. Naprotiv, kao da su je privlaili.
- Bilo bi vrijedno toga, Ollie. Zaista je nadahnuto govorila. Trebala bi doi
sljedei put.
- Sljedei u te put vezati za krevet. A ako ponovo ukrade auto T takve
gluposti, dopustit u da Petrie pozove policiju i ja u im rei tkc je poinitelj.
- Ne, nee. Hajde, uskai. Odvest u te do garae.
- Sjajno. Tako emo se obje nai u nevolji. Hvala ti lijepa, draga ses trice.
- Ne budi tako ukoena. Tako nitko nee znati koja je od nas to ui nila. -
Kao i uvijek, injenica da su bile identine bila je odlina isprika Nitko nikad
nije znao koja je to uinila, to je vie odgovaralo Victorij no njenoj sestri,
kojoj su izlike rijetko trebale.
- Znali bi da imaju imalo pameti - zaguna Olivia oprezno ulaze u kola.
Victoria odmah krene i odjuri preko kvrgave sporedne ceste, a Olivi; je
glasno prigovarala njenom nainu vonje. Victoria joj nato ponudi ci garetu. I
dok joj se Olivia ponovo spremala oitati bukvicu, iznenada s pone smijati
apsurdnosti situacije. Bilo je nemogue kontrolirati Vic toriju, i Olivia je to
znala. Victoria uveze auto u garau, gotovo prega zivi Petrieja. On je buljio
u njih otvorenih usta dok su obje istovremen izlazile, onda su mu sveano
zahvalile, a Victoria se ispriala zbog manj tete na kolima.
- Ali, mislio sam... ja... kada ste... hou rei... da, gospoice... hval
vam... Gospoice Olivia... gospoice Victoria... gospoice... - Nije uop
znao koja je koja, tko je to uinio, i nije ni namjeravao saznati. Mora
je samo zamijeniti gumu na papui i popraviti boju. Barem auto nije bi
ukraden. Vrlo dostojanstvenog dranja, dvije su mlade ene krenule
kuu ruku pod ruku i, penjui se prednjim stubama, prasnule u smijeh.
- Zaista si nemogua, zna - prekori je Olivia. - Jadnik je mislio da e ga tata
ubiti zbog toga. Jednog e dana zavriti u zatvoru, sigurna sam.

~ 12 ~

- I ja - ree Victoria posve bezbrino, stisnuvi sestrinu ruku. - Ali moda
e se ti zamijeniti sa mnom na mjesec ili dva, pa u izai malo na zrak i ii
na neke sastanke. Kako ti to zvui?
- Odvratno.Vie neu uskakati umjesto tebe - ree Olivia maui prstom, ali
voljela ju je vie nego ikada. Voljela je biti s njom. Njena blizanka bila je i
njena najbolja prijateljica, bile su poput dva nalija iste due. Poznavale su se
bolje nego to se dvoje ljudi ikada uspjelo poznavati i Olivia je bila
najsretnija, obje su bile najsretnije, kad su bile zajedno. Iako je Victoria veliki
dio vremena odlazila nekamo sama i upadala u nevolje.
' Dvije su djevojke upravo prolazile glavnim predvorjem, razgovarajui i
smijui se, kad se otvorie vrata knjinice i tri mukarca prijedoe u
predvorje, jo raspravljajui o planovima i odlukama. Ugledavi ih, djevojke
uutjese i Olivia odmah ugleda Charlesa i nastavi ga promatrati dok je on
buljio u njih, potpuno iznenaen i zbunjen onime to je vidio. Prelazio je
pogledom s jedne na drugu kao da pokuava nai vlastito objanjenje za dvije
tako potpuno jednake, i tako lijepe ene, no kao da je osjeao razliku izmeu
njih. Oi su mu bile prikovane za Victoriju, ija je kosa bila malo raskutranija
od Olivijine, odjea sasvim istovjetna, no noena s vie lakoe, a dranje
nekako podrugljivo i sablanjivo. No ipak, prostim se okom nije moglo
zamijetiti koliko je neobuzdana, iako je bilo mogue to naslutiti.
- Oh - ree Edward Henderson, smijeei se dok je gledao Charlesovu
reakciju. - Zar sam vas zaboravio upozoriti?
- Bojim se da jeste, gospodine - odvrati Charles Dawson, pocrvenjevi i
odvojivii pogled od Victorije, ponovno zbunjeno pogledavi Oliviju, zatim
njenog oca. Oni su bili na to naviknuti, i bilo im je smijeno, no njemu oito
nije.
- Samo optika varka, ne brinite - naali se Edward Henderson. Charles mu
se sviao. inio se dobar ovjek. A imali su i dobru raspravu, punu sjajnih
novih zamisli, naina da se posao unaprijedi i investicije zatite. - Bit e da je
tome kriv seri. - Nasmijei se mladiu koji se glasno nasmije, iznenada
poprimivi djeaki izgled. Bilo mu je trideset est godina, no tijekom prole
godine toliko se uozbiljio da su mu prijatelji govorili da je iznenada jako
ostario. Sada je ponovo djelovao poput djeaka, zbunjeno i s nevjericom
gledajui dvije ljepotice pred sobom. Jo ga je vie zbunilo to to su obje
istovremeno krenule prema njemu, nesvjesne savrenog sklada svojih
pokreta. Svaka se s njime rukovala, i Edvard ponovno predstavi Oliviju i prvi
put Victoriju, na to se obje nasmijae i upozorie oca da je pogrijeio, to je
jo vie nasmijalo Charlesa.
- ini li to esto? - upita, blago se opustivi, iako je jo uvijek bio potpuno
smeten. Bilo je nemogue ne smesti se.
- Sve vrijeme, iako mu ne kaemo uvijek - odgovori Victoria, po gledavi ga
ravno u oi. Charles se inio oaran njome, iako je moga< zapaziti neto
neobino u njoj. Na vrlo istanan nain bila je senzualnij od sestre. Iako su im
odjea, pogled i kosa bili jednaki, njen unutarn dojam bio je drukiji.
- Kada su bile vrlo male - objasni Edward - stavljali smo im razliit vrpce u
kosu da bismo ih razlikovali. To je savreno funkcioniralo, do jednog dana
nismo otkrili da su mala udovita nauila odvezati vrpc i ponovno ih
paljivo zavezati, da nas zbune. Tako bi se zamijenile i t je trajalo mjesecima
dok ih nismo otkrili. Kao djeca bile su upravo ne mogue - ree s oitim
ponosom i ljubavlju. Unato svojoj odbojnos prema opem uenju koje bi
uzrokovale kad god bi ih nekamo izvec oboavao ih je. Bile su krajnji dar ene
koju je volio cijelom duom, nikad nije volio nikoga poslije nje, osim njenih
keri.
- Jesu li sada poslunije? - upita Charles, jo uvijek zaokupljen njim i
okom koji su mu zadale. Ni Edward Henderson ni John Watson nis ga
upozorili da u kui ima blizanaca.
- Sada su tek neto bolje - prizna nevoljko Edward Henderson i s se

~ 13 ~

nasmijae, a on srdito pogleda djevojke kao da ih upozorava. - A bolje vam
je da budete dobre, vas dvije. Ova dva gospodina mi kau c moram poi u
New York na otprilike mjesec dana kako bih se pobrinu za neke poslove, i
ako vi kroz to vrijeme ne okrenete grad naglavce, p< vest u vas sa sobom. Ali
ne elim gluposti ni jedne od vas - ree, trude se da razazna koja je Victoria,
ali nije mogao - inae u vas otpravi ravno natrag k Bertie.
- Da, gospodine - ree mirno Olivia uz osmijeh, znajui da upozi renje nije
namijenjeno njoj, nego sestri. Posumnjala je da trenutano ni siguran kojoj
se obraa: Olivia je uvijek mogla procijeniti kad nije b siguran.
Ali Victoria nije dala nikakvo obeanje: oi su joj zaigrale na pon sao da e
provesti mjesec dana u gradu.
- Govori li ozbiljno? - upita, rairivi oi od veselja.
- To da u vas poslati natrag? - upita on s lanom strogou. - D kako.
- Ne, o New Yorku. - Osvrne se prema odvjetnicima koji su se sn jeili.
- ini se da je tako - odgovori otac. - Mogla bi proi i dva mjese ako ne
obave posao kako treba i ponu tratiti vrijeme kad stignemo tarr
O molim te, tatice - ree Victoria, pljesnuvi rukama i naini' malu piruetu na
peti, a zatim uhvati sestru za ramena. - Zamisli! N< York, Ollie! New York! -
Bila je izvan sebe od sree i uzbuenja, a ot joj osjeti ubod krivnje pomislivi
na njihovu ovdanju izoliranost. Bile u godinama kada im je mjesto bilo u
gradu, da upoznaju ljude i na mueve. Ali mrzio je pomisao na mogunost da
ga zauvijek napuste, p sebno Olivia. Bila mu je od velike pomoi, inila je
toliko mnogo za njega. to bi on bez nje? Ali prerano se brinuo. Jo nisu ni
spakirali torbe i otili u grad, a ve ih je zamiljao udanima, a sebe
naputenim.
- Nadam se da emo vas ee viati, Charles, kada doemo u grad
- ree Edvvard rukujui se s njim na vratima. Victoria je jo uvijek priala
Oliviji o New Yorku, ne obraajui pozornost na dvojicu posjetitelja.
Olivia je mirno promatrala Charlesa kako se oprata s njenim ocem.
Obeao je gospodinu Hendersonu da e ga vrlo esto viati u uredu, ako
mu John Watson povjeri voenje poslova. John ga uvjeri da hoe, a Ed-
ward pozove Charlesa da ih posjeti i u njihovu domu. Charles mu lju
bazno zahvali na pozivu. Odlazei, Charles preko ramena starijeg mu
karca pogleda Victoriju u oi. Nije bio siguran koja je ona, ali osjeao
je udnu privlanost kada god bi je pogledao. Ne bi to mogao objasniti
da ga je netko pitao, bilo je to nekakvo strujanje koje je osjeao da izbija
iz nje, ali ne i iz njene sestre. Bilo je zaista udno ne znati koja je koja,
no bio je oaran objema. Nikada jo nije sreo nikoga poput njih.
Edward Henderson ih otprati do automobila, i dok su odlazili Olivia ih je
pratila pogledom s prozora. I unato golemom uzbuenju zbog New Yorka,
Victoria je to zamijetila.
- O emu se tu radi? - Vidjela je s kakvom pozornou Olivia promatra auto
koji se polako udaljavao niz prilazni put.
- Kako to misli? - upita Olivia, okrenuvi se s namjerom da poe provjeriti
u knjinicu je li pladanj odnesen odmah nakon sastanka.
- Izgleda vrlo ozbiljno, Ollie - optui je Victoria. I predobro su se
poznavale. Bilo je to ponekad opasno, a ponekad tek dosadno.
- ena mu je poginula na Titanicu prole godine. Otac kae da ima malog
sina.
- Zao mi je njegove ene - ree Victoria bez neke tuge u glasu. -Ali doima
se uasno dosadno, zar ne? - nadoda, odbacivi ga u korist brojnih
neimenovanih uitaka koje e uskoro iskuati u New Yorku, meu ostalim i
politike skupove i sastanke sufraetkinja, koji nisu zanimali njenu sestru. -
Mislim da izgleda strano turobno.
Olivia kimne glavom i ne ree nita, uputivi se u knjinicu kako bi pobjegla
sestri. Kad je ponovno izila, uvjerivi se da je pladanj odnesen, Victoria je ve
bila otila da se presvue za veeru. Olivia joj je bila pripremila odjeu ranije

~ 14 ~

tog poslijepodneva. Obje e odjenuti haljine od bijele svile, svaka s broem od
akvamarina, jednim od para koji je pripadao majci.
Nekoliko minuta kasnije Olivia ode u kuhinju da potrai Bertie. Ona je
odmah znala da je to Olivia, a ne njena sestra.
- Jesi li dobro? - upita Oliviju, zabrinuvi se na trenutak. Dan je bio
brano vru, a znala je da je Olivia izila u etnju. A mlada je ena naglo
problijedjela.
- Dobro sam. Otac mi je upravo rekao da idemo u New York poetkom
rujna. Ostat emo mjesec-dva, dok se on ne pobrine za neke poslove. - Dvije
ene izmijenie osmijeh. Obje su znale to to znai: golemu koliinu posla i
brige da se kua u New Yorku otvori. - Mislila sam da bismo se ti i ja mogle
sutra sastati i poeti s pripremama - ree ona mirno. Morala je razmisliti o
mnogo stvari i mnogo toga obaviti, ega njen otac nije bio ni svijestan.
- Ti si dobra djevojka - ree joj njeno Bertie, dodirnuvi joj blijedi obraz i
pogledavi joj u krupne plave oi, pitajui se da li ju je neto uznemirilo.
Olivia je osjeala neto to nikad prije nije i to ju je uznemirivalo i zbunjivalo,
jo i vie zbog toga to se brinula da e Victoria proniknuti u njene misli i
odati ih. - Tako vrijedno radi za oca - pohvali je Bertie. Tako je dobro
poznavala obje i voljela ih je sa svim njihovim slinostima i razlikama. Obje su
bile dobre djevojke, unato razlikama ispod povrine.
- Vidimo se onda sutra ujutro - mirno ree Olivia i ode iz kuhinje na kat
da se presvue. Ovaj put se uspela stranjim stubitem, pokuavajui
razbistriti misli kako Victoria ne bi zavirila u njih kao u istu, prozirnu vodu.
Bilo je nemogue sakriti neto od nje, nijedna od njih nije mogla imati tajni
pred drugom. Nikada nisu ni pokuale.
No kada je pokuala misliti na neto drugo, pribliavajui se njihovoj
prostranoj sobi gdje su cijeloga ivota dijelile krevet s baldahinom, Olivia nije
mogla prestati misliti na njega. Mogla je razmiljati jedino o onirr zelenim
oima, dubokim tamnim jezerima koja su vodila pravo u dui; ovjeka kojemu
je Atlantik oduzeo suprugu. Okreui kvaku, na trenutak zatvori oi i prisili
se misliti na praktinije stvari, primjerice na novi posteljinu koju e
vjerojatno morati naruiti za New York i jastunice koje e morati ponijeti za
oca. Ispuni misli banalnostima i zatim ivahne koraka ue u sobu ususret
sestri.
2.
Prve srijede u rujnu, poslijepodne, oev voza Donovan cadillacom je
odvezao Oliviju i Victoriju Henderson u New York, a Petrie s gospoom
Peabodv slijedio ih je ufordu. Sa sobom su nosili beskrajne koliine namirnica,
i jo su dva automobila dan prije upuena u New York s kovezima s rubljem
i odjeom i svime onime to su Olivia i Bertie odredile da im nuno treba da bi
mogle voditi pristojno kuanstvo. Victoriju nije bilo briga to e one uzeti.
Ona je spakirala dva kovega puna knjiga, torbu punu spisa koje je htjela
proitati, prepustivi Oliviji da izabere svu njihovu odjeu. Nije je bilo briga to
e nositi, oduvijek je imala povjerenja u Olivijin ukus, koji joj se inio
izvrsnim. Olivia je itala sve parike asopise, dok je Victoria vie voljela
politike novine i ilegalne napise koje su objavljivale lanice enskog pokreta.
Ali Oliviju je ozbiljno brinulo stanje kue na junom dijelu Pete avenije
koja je bila nenastanjena dvije godine, a rijetko koritena jo nekoliko godina
prije toga. Nekada je bila udobna i u nju se ulagalo mnogo ljubavi, no to je
bilo prije dvadeset godina, i Olivia je bila sigurna da e teko vratiti taj
osjeaj udobnosti. Napokon, bila je to kua u kojoj je majka umrla i znala je
koliko su bolna oeva sjeanja na nju. No bila je to i kua u kojoj su roene
ona i Victoria, i mjesto gdje su, kratko prije toga, Edvvard Henderson i njegova
mlada nevjesta bili neizmjerno sretni.
Nakon to se pobrinula za osnovne potreptine i poslala Donovana s punim

~ 15 ~

rukama alata u pohod na kupaonice da stegne ili otpusti sve to je potrebno,
odredila je Petrieju da je odveze na trnicu cvijea na uglu este avenije i
Dvadesetosme ulice. Vratila se nakon dva sata s autom punim prekrasnih
zvjezdana i mirisnih ljiljana. Odluila je ispuniti kuu cvijeem koje je otac
volio, da ga ono doeka kada stigne dva dana kasnije.
Skinuli su i spremili prekrivae koji su titili pokustvo od praine,
preokrenuli sve krevete i madrace, ispraili sagove. Radila je cijela vojska ljudi,
no ve sljedeeg poslijepodneva Bertie i Olivia su se sastale u kuhinji za
alicom aja smijeei se od zadovoljstva zbog onog to su postigle. Lusteri su
blistali, pokustvo je bilo razmjeteno tako da su sobe bile jedva
prepoznatljive, a Olivia je odmaknula sve teke zastore da bi u kuu ulo to
vie svjetla.
, - Tvoj e otac biti vrlo zadovoljan - estita joj Bertie dok su si ulijevale
drugu alicu aja, a Olivia se podsjeti da se mora pobrinuti za kazaline
ulaznice. Poinjale su brojne nove predstave, a ona i Victoria su se bile
zaklele da e ih sve pogledati prije no to se vrate u Croton-on--Hudson. No,
sjetivi se toga, upita se gdje joj je sestra. Nije je vidjela od ranog jutra, kada
je Victoria rekla da odlazi u knjinicu Sveuilite Columbia i u muzej
Metropolitan. Do tamo je bio dalek put i Olivia jo je predloila da s njom
pode i Petrie, no Victoria je radije otila javnin prijevozom. Bila je to za nju
pustolovina. Nakon toga je Olivia potpune zaboravila na nju, sve do sada,
kada joj se neto stegnulo u elucu.
- Misli li da e ocu smetati to smo premjestili pokustvo? - upiti
rastreseno Olivia, nadajui se da Bertie nee zamijetiti njenu sve vei
zabrinutost. Oliviju su boljela lea od svih onih poslova u protekla dv; dana,
no muena brigom zbog sestrine odsutnosti vie i nije osjeala bo love. Uvijek
je instinktivno i nepogreivo osjeala kada je Victoria u ne volji. Obje su
posjedovale taj instinktivni osjeaj, o emu su esto ras pravljale. Bila je to
neka vrsta zvona na uzbunu koje je svakoj govorili kada je ona druga bila
bolesna ili u nevolji. No Olivia nije bila sigurn to joj ta slutnja ovaj put
govori, ali znala je da prima nekakav signal
- Otac e biti sretan kad vidi kako si sredila kuu - govorila joj j Bertie,
naizgled nesvjesna Olivijine rastue nelagode. - Sigurno si iscr pljena.
- I jesam - prizna Olivia, to je za nju bilo neuobiajeno, samo d bi mogla
otii u sobu i nakratko razmisliti. Bila su etiri sata poslije podne, a Victoria
je bila otila nedugo iza devet sati ujutro. I sama pc misao na to uasnula je
Oliviju, natjeravi je da se prekori to nije ustrajal na tome da netko poe s
Victorijom. To nije bio Croton-on-Hudsoi Njena je sestra bila mlada i bogato
odjevena i oito neiskusna u kretanj velikim gradovima. Sto ako su je napali
ili oteli? Nije mogla ni pomisli na to. No dok je Olivia etkala sobom, izvan
sebe od brige, zaula je zve njavu telefona i odmah pomislila da to zove
sestra. Poletjela je prem jedinom telefonu koji su imali, u predvorju na katu,
zgrabivi slualic prije nego to se itko drugi stigao javiti.
- Halo? - javi se bez daha, sigurna da je to Victoria. Razoarala se kad je
zaula nepoznati muki glas. Bila je sigurna da je netko nazvao pogrean broj.
- Je li to rezidencija Hendersonovih? - upita glas s irskim naglaskom, a
Olivia se namrti. Nisu poznavale nikoga u New Yorku, i nije mogla zamisliti
tko bi to zvao.
- Jest. Tko zove? - ree odluno, osjeajui kako joj ruke drhte dok je
jednom drala slualicu, a drugom aparat.
- Je li to gospoica Henderson? - upita neznanac zvunim glasom. Olivia
kimne glavom, a zatim odgovori:
- Da, ja sam. Tko je to? - upita ponovno.
- Ovdje narednik 0'Shaunessy iz Pete policijske postaje - ree on odluno,
a Olivia zadri dah i zatvori oi, znajui to slijedi i prije no to je on ita
rekao.

~ 16 ~

- Je... je li ona dobro? - Bio je to gotovo neujan apat. Sto ako je ranjena?
Ako ju je udario konj... probo sitni lopov... odbacila i pregazila koija... ili
podivljali konj... udario automobil... Olivia nije mogla to podnijeti.
- Dobro je. - Glas je zvuao razdraeno. - Ovdje je sa... ovaj... skupinom
mladih ena... i mi... uh... porunik je odredio po njenom izgledu da ne... ah...
ne pripada ovamo. Ostale... ovaj... mlade ene... e ostati u pritvoru preko
noi. Da budem izravan, gospoice Henderson, sve su uhiene zbog
prosvjedovanja bez dozvole. Ako budete ljubazni i doete odmah po sestru,
pustit emo je kui i neemo sastaviti zapisnik, i nitko nee nita znati. Ali ako
imate nekoga koga moete povesti sa sobom, predlaem vam da ne dolazite
sami.
Um joj se potpuno zablokirao. Nije htjela da Donovan ili Petrie saznaju da
je Victoriju upravo pokupila policija i daje za dlaku izbjegla uhienje, a
svakako nije htjela da kau ocu.
- to je tono poinila? - upita Olivia, zahvalna to e pustiti Victoriju ne
uhitivi je.
- Prosvjedovala je, kao i ostale, no vrlo je mlada i lakoumna, a osim toga
kae mi da je tek juer stigla u New York. Predlaem da se obje to prije
vratite tamo odakle ste dole, prije nego to upadne u jo vee nevolje s
ovom nesretnom Udrugom za ensko pravo glasa s kojom se spetljala. Zaista
nas je namuila. Nije htjela da vas pozovemo. Htjela je da je uhitimo. - Rekao
je to kao da se zabavlja, na to Olivia uasnuto zatvori oi.
- O Boe, molim vas, ne sluajte je. Odmah dolazim.
- Povedite nekoga sa sobom - ponovo je strogo upozori.
Molim vas, nemojte je uhititi - Olivia moleivo dahne u telefon, no on nije ni
namjeravao to uiniti i izazvati sablazan. Po njenim cipelama i odjei, ak i
eiru, koliko god ona mislila da izgleda "jednostavno", bilo je oito da
Victoriji nije bilo mjesto meu ostalima. A on nije htio da ga otpuste iz
policije jer je uhitio bogataku ki. Htio je se rijeiti im Olivia stigne.
No Olivia nije znala gdje da pone, ni s kime da razgovara. Za razliku od
sestre, nije znala voziti automobil, a nije htjela uzbuniti poslugu. Morat e
uzeti taksi, predugo bi trajalo da ode tramvajem, a nije mogla zaista nikoga
povesti sa sobom, ak ni Bertie. Nije mogla povjerovati u ono to se dogodilo.
Victoria je zaista htjela da je uhite. Bila je potpuno luda, i Olivia obea u sebi
da e na njoj iskaliti svoj bijes im je preuzme iz Pete policijske postaje. No
prvo je morala otii po nju. I dok je razmatrala sve mogunosti kako da do
nje doe, kako da je izbavi, i kako da do tamo stigne u gradu koji je jedva
poznavala i u kojem se nije uope snalazila, ona shvati da je narednik imao
pravo i da mora povesti nekoga sa sobom. I koliko god joj to bilo mrsko,
znala je da mora. Nije imala izbora, pa je mirno sjela u malu niu u kojoj je
bio smjeten telefon i polako podignula slualicu. im se telefonistica javila,
dala je broj. Bilo je to posljednje to je eljela uiniti, no jednostavno nije
mogla zvati nikoga drugog, ak ni Johna Watsona, kojega je znala cijeli ivot.
No nije ni najmanje sumnjala da bi on, kad bi ga sada pozvala, sve ispriao
njenom ocu.
Tajnica se odmah javila i rekla joj da prieka da ga ona pozove. Bilo je ve
etiri i trideset i bojala se da je moda ve otiao. Ali nije, i trenutak kasnije
javi se dubok, miran glas Charlesa Dawsona.
- Gospoice Henderson? - zvuao je iznad svega iznenaeno, i Olivia se
morala prisiliti da ne ape.
- Zaista mi je ao to smetam - zapone ispiriavajui se.
- Nita zato. Drago mi je to ste nazvali. - No u njenom glasu mogao je
razabrati oaj i jedino se nadao da se nita nije dogodilo njenom ocu.
- Zar neto nije u redu? - obzirno upita. I sam je predobro znao kako
nesrea moe brzo naii, pa je njegovo pitanje zazvualo nevjerojatno blago,
a ona nije znala kako da mu odgovori. Borila se sa suzama mislei na ono to

~ 17 ~

je Victoria ovaj put uinila. Pokuala je ne misliti na sramotu koju bi otac
pretrpio da je Victoria zaista bila uhiena i dolazilo joj je da vriti od
ponienja i straha svaki put kad bi pomislila da joj sestru dre u Petoj
policijskoj.
- Bo... bojim se... trebam vau pomo, gospodine Dawson... i vau potpunu
diskreciju. - Zvuala je tako zabrinuto da on nije mogao ni zamisliti to se
dogodilo. - Bojim se da moja sestra... ja... moete li ikako doi ovamo k meni?
- Sada? - Iziao je sa sastanka da razgovara s njom i nije mogao zamisliti
to bi tako hitno zahtijevalo njegovu pomo. - Je li hitno?
- Veoma - ree ona, s oajem u glasu. On pogleda na
sat.
- Da doem odmah?
Ona kimne glavom, a suze u oima su je pekle tako da nije mogla odgovoriti,
pa kad je ponovo progovorila mogao je uti da plae.
- Strano mi je ao... trebam vau pomo... Victoria je uinila neto
uasno glupo.
Sve to je mogao pomisliti bilo je da je pobjegla s nekim. Sigurno nije
nastradala, jer bi joj sestra zvala lijenika, a ne odvjetnika. Bilo je nemogue
pogoditi to se dogodilo. No uzeo je taksi koji ga je doveo ravno do njenih
vrata, gdje se naao za manje od petnaest minuta. Petrie ga je uveo, a Olivia
ga je ekala nestrpljivo etkajui salonom u prizemlju. Bertie je bila
zaposlena u drugom dijelu kue i na sreu ga nije ula.
im je uao, ona je ponovo ugledala one oi, oi koje su je tako oparale
kad ga je prvi put vidjela.
- Hvala vam to ste tako brzo doli - ree, i bilo je jasno vidljivo koliko je
izvan sebe dok je uzimala eir, brzo ga stavivi na glavu, i zgrabila torbu. -
Moramo odmah krenuti.
- Ali to se dogodilo? Gdje je vaa sestra, gospoice Henderson? Zar je
pobjegla? - Bio je zbunjen tajnovitoscu koja ih je obavijala, i nestrpljiv da uini
sve to je u njegovoj moi, no nije znao to se od njega trai.
Olivia se na trenutak uspravi u punoj visini u pogleda ga, oiju punih stida i
straha. Bila je sposobna djevojka, ali to je bio najneugodniji doivljaj u ivotu
njene sestre i svim je silama nastojala sprijeiti da itko drugi za njega sazna.
Sigurno ne bi shvatili koliko Victoria ima pustolovnog duha ili koliko su neki
njeni nestaluci bili nevini. A ovo je bio sluaj u kojem ne bi nita rijeile i da
se zamijene. Prvi put u ivotu osjeala se potpuno bespomonom.
- Ona je u Petoj policijskoj postaji, gospodine Dawson - ree Olivia
turobnim glasom. - Upravo su me nazvali. Zadrali su je tamo, no nee je
uhititi ako brzo doemo. - Osim ako ih Victoria ne nagovori i oni je uhite
prije no to ona i Charles stignu.
- Dragi Boe. - Ovaj je put zaista izgledao iznenaeno. Slijedio ju je kroz
vrata, niza stube i zatim urno pozvao taksi. Pomogao je Oliviji da ue u kola.
Bila je u svojoj jednostavnoj, sivoj radnoj haljini koju je nosila od jutra. Na
glavu je stavila vrlo pomodan crni eir, i zatim se sjetila da je Victoria imala
isti takav kad je toga jutra otila. ak i kad nisu namjeravale odjenuti
jednaku odjeu, gotovo uvijek se to dogaalo, tono kao to je upravo i
uinila. No nije mislila na eire, pokuavajui objasniti Charlesu Dawsonu
ono to je smatrala da se dogodilo.
- Sasvim je zaluena tom glupom Nacionalnom udrugom za ensko pravo
glasa i ljudima koji je vode. - Spomenula mu je sva imena, ispriala o
demonstracijama u Washingtonu prije pet mjeseci i o uhienju pank-hurstica
u Engleskoj. - Ti se ljudi ponose uhienjima kao nekom vrstom nagrade, kao
medaljom asti; pretpostavljam da je Victoria otila na neke demonstracije
danas poslijepodne i da je uhvaena zajedno s njima.
Narednik koji je nazvao rekao je da nema namjeru uhititi je, no dodao je
kako je Victoria htjela da je uhite.
Promatrajui je, Charles Dawson potisne osmijeh, ali se iznenada Olivia i

~ 18 ~

sama nasmijei. Sluajui samu sebe kako mu objanjava situaciju, iznenada
joj se sve uinilo tako smijenim, a Victoria jo i vie.
- Ta je vaa sestra zaista posebna djevojka. ini li uvijek takve stvari
dok vi vodite oevo kuanstvo?
Objasnila mu je da je bila zaposlena i da nije pazila kamo je Victoria toga
dana otila. Zaista je ozbiljno shvaala ulogu starije sestre, iako je medu
njima bilo jedva desetak minuta razlike.
- Ukrala je jedan od oevih automobila da bi otila na jedan od tih
sastanaka onog dana kada ste nas posjetili u Crotonu. - Iznenada se smijala
zajedno s njim, iako je jo uvijek bila oajniki zabrinuta.
- No, barem nije dosadna - ree on mirno. - Zamislite samo kakvu e djecu
imati. Pravi mali potres, zar ne? - Ponovo se smijao, no uoz-biljie se kad su
stigli do policijske postaje. Nalazila se u bijednoj etvrti; siromasi u krpama
vrzmali su se po veama, a ulice su bile prekrivene svakojakim smeem. Olivia
je, izlazei iz taksija s Charlesom, ugledala takora kako tri ulicom i uvlai se
u jarak. Instinktivno se privila uz Charlesa. U trenutku kad su ulazili u
postaju, policajci su upravo doveli nekoliko pijanaca i dva sitna lopova koji su
sada tamo sjedili s lisiinama na rukama, a tri su prostitutke vikale na
deurnog narednika iz svoje elije. Charles pogleda Oliviju da provjeri nee li
se onesvijestiti zbog okoline u kojoj su se nali. No djelovala je vrlo vrsto i
inilo se da je dobacivanja pijanaca i prostitutki ne uznemiruju hinei da ih
ne uje.
- Jeste li dobro? - potiho upita, podvlaei njenu ruku pod svoju, dok je
ona vrlo uspravno stajala pored njega. Morao se diviti njenom izvrsnom
dranju i mirnoi kojom je podnosila uvrede kurvi koje su ljubomorno
vritale na nju.
- Dobro sam - doapne mu ona jedva ga pogledavi - no kad izaemo
odavde, ubit u je.
Morao je potisnuti osmijeh, a zatim se obratio deurnom naredniku koji ih
je potom odveo u zakljuanu prostoriju gdje je Victoria sjedila na jedinoj
stolici i ispijala alicu aja pod nadzorom uvarice. Victoria je izgledala
Ijutito; ustala je i odloila alicu kad su Charles i Olivia uli u sobu, no nije se
doimala sretnom to ih vidi.
- Ti si kriva, zar ne? - upita je Victoria i ne pozdravivi Charlesa Dawsona.
Njemu je bilo nestvarno promatrati ih, tako potpuno jednakih lica, oiju, ak i
eira, iako se Victorijin neznatno pomaknuo, tako da se inilo da ga nosi
nestano naherenog. Charles je opinjeno promatrao obje i odmah je osjetio
napetost meu njima.
- Sto sam ja skrivila? - upita Olivia, oito bijesna na sestru.
- Ti si kriva to me nisu htjeli uhititi. - Victoria se doimala jednako
ljutitom.
- Ti si poremeena, Victoria Henderson - optui je Olivia. - Za
sluuje da te zatvore, ali ne ovdje. Mjesto ti je u ludnici. Jesi li svjesna
kakvu bi sablazan izazvalo tvoje uhienje? Ima li pojma kakvu bi sra
motu otac pretrpio zbog toga? Misli li ikada na ikoga osim na sebe, Vic
toria? Ili to jednostavno nije na tvom dnevnom redu?
Narednik i uvarica izmijenie osmijeh. Tome su mogli malo dodati, i
Charles se mirno dogovori s njima da je jednostavno odvedu. Nita se strano
nije dogodilo, bila je na krivom mjestu u krivo vrijeme, i bili su potpuno voljni
prijei preko toga. Narednik predloi da je ubudue dre na oku i zapita
Charlesa jesu li dvije djevojke njegove mlae sestre.
On je bio iznenaen tim pitanjem, no laskalo mu je to je Olivia pozvala
upravo njega. I dobro je uinila: doi ovamo sama bilo bi za nju zastraujue i
opasno iskustvo. Dok su se sestre svaale u sobici, taksi je i dalje ekao.
Konano ih Dawson prekine i predloi da nastave raspravu u taksiju. Olivia je
bjesnjela. Na trenutak je pomislila da bi Victoria mogla odbiti da poe, no nije
ovdje imala to traiti. Policija je nije htjela ovdje, a uzbuenje je prolo. Ali

~ 19 ~

Olivia se jo prekoravala dok su izlazili i uspinjali se u taksi; Charles im je
mirno pomogao da se ukrcaju, a zatim sjedne izmeu njih.
- Moje dame, predlaem da zavrimo s tim i zaboravimo ovu nezgodu.
Nije se dogodilo nita neprilino i nitko ne mora nita saznati. -Obrati se
Oliviji i predloi da oprosti sestri njenu lakoumnost, a zatim se okrene
Victoriji i zamoli je da se kloni demonstracija tijekom njihovog boravka u New
Yorku. U suprotnom bi je zaista mogli uhititi.
- To bi bilo potenije, ne mislite li? Vie nego razmetati se drutvenom
pripadnou i otrati kui tatici. - Bila je jo srdita to su je "spasili" starija
sestra i oev odvjetnik. A mislila je da je Charles potpuna budala jer je poao
s njom. Htjela mu je rei da ubudue gleda svoja posla.
- Ima li pojma to bi bilo s ocem da sazna? - izravno je upita Olivia. -
Zato za promjenu ne misli malo na njega umjesto na te tvoje glupe skupove
i ensko pravo glasa? Zato se ne pone pristojno vladati, umjesto to
oekuje da te ja vadim iz nevolja? - Olivijine su ruke drhtale dok je paljivo
navlaila rukavice, a Charles ih opinjeno promatrao. Jedna toliko suzdrana i
sposobna, druga tako vatrena i potpuno bez grinje savjesti. Na neki ga je
nain Victoria podsjeala na pokojnu suprugu, Suan, koja je uvijek usvajala
neobine ideje i teko ostvariva naela. No i ona je imala pitomiju, podatniju
stranu, za kojom je udio u tihim noima kad je leao sam, pokuavajui ne
misliti na nju. No koliko god nastojao, nije se mogao natjerati da je zaboravi i
duboko u srcu znao je da to i ne eli. Ali ova divlja, lakoumna djevojka u
crnom slamnatom eiru, plamteih plavih oiju, zagolicala ga je vie od njene
oito pitomije sestre.
-Htjela bih naglasiti - ree Victoria hladno dok se taksi zaustavljao pred
njihovom kuom - da nisam zvala nijedno od vas i nisam traila da me se
spaava. - Ponaala se djetinjasto i Charles se nije mogao ne nasmijati
gledajui je. Drala se poput zloeste djevojice koju je trebalo otjerati u njenu
sobu ili je grditi dok ne poslua. No nije pokazivala ni skruenost ni
zahvalnost to su doli po nju.
- Moda bi vas onda trebali poslati natrag - ree Charles.
Victoria ga bijesno pogleda izlazei iz taksija i uputi se u kuu ispred
sestre. Okrenula im je objema lea dok je skidala eir i bacila ga na stol.
- Hvala vam - zbunjeno ree Olivia, jo uvijek bijesna na sestru. -Ne bih
znala to da uinim da nije bilo vas.
- Uvijek na usluzi - nasmijei se on, no Olivia zakoluta oima na tu
pomisao.
- Nadam se da vie nee biti potrebno.
- Pokuajte je zauzdati dok va otac ne stigne - ree tiho Charles.
Oigledno je bila neumorni buntovnik, to se, vieno sa sigurne udaljenosti,
moglo smatrati i armantnim.
- Hvala Bogu da otac dolazi ve sutra uveer - ree Olivia, dobacivi
zabrinut pogled Charlesu. Poklonila mu je svoje povjerenje i nadala se da je
nee iznevjeriti. - Molim vas, nemojte mu nita rei, to bi ga strano uzrujalo.
- Obeavam. Ni rijei. - No sada kada je sve bilo gotovo, zabavljalo ga je
ono to je uinio. - Jednoga ete se dana ovome smijati, obeavam vam, kada
se obje kao bake budete prisjeale kako je ona zamalo uhiena.
Olivia se nasmijei onome to je rekao, a Victoria kratko zamumlja u znak
zahvale i zatim odjuri na kat da se presvue za veeru. Tog je dana na veeri
bila samo gospoa Peabodv, pa Olivia pozove Charlesa da im se pridrui. Bilo
je to najmanje to je mogla uiniti nakon protekla dva sata koja je proveo
spaavajui Victoriju iz policijske postaje njoj usprkos.
- Ne mogu, no mnogo vam hvala. - inilo se da mu je neugodno. - Trudim
se da svaki dan veeram sa sinom, ili toliko esto koliko stignem.
- Koliko mu je godina? - upita Olivia sa zanimanjem.
- Devet.
Znai da mu je bilo osam godina kada mu je majka poginula... kada ju je

~ 20 ~

vidio posljednji puta, prije no to ju je ostavio na Titanicu. Gotovo se stresla
na tu pomisao.
- Nadam se da emo ga jednom upoznati - ree iskreno, to je Charles
primio suzdrano i zahvalno.
- Dobar je on djeak. - Iznenadi se svojoj otvorenosti. No Olivia je imala
neto zbog ega je bilo lako razgovarati s njom, za razliku od njene sestre koju
bi prije poelio istui. - Obojici nam je teko bez njegove majke - ree tiho.
- Mogu zamisliti. - I onda polako doda: - Ja svoju nisam nikada upoznala,
no Victoria i ja smo imale jedna drugu. - Oi su joj bile tako krupne dok su
gledale u njegove, i zbog neega u njima neto ga acne u srcu.
- To mora biti divno - ree on zamiljeno. - Ne mogu zamisliti kako je to
imati neku tako blisku osobu. Osim moda enu ili mua, no ak i tada. Vas
dvije kao da ste dva dijela iste osobe.
- Ponekad mi se ini da jesmo - ree i pogleda na kat, namrtivi se - a
ponekad mislim da smo stranci. U nekim smo stvarima vrlo razliite, u
nekima posve jednake.
Izgledom sigurno; unato vrlo razliitim osobnostima, jo nije mogao
vidjeti razliku meu njima.
- Smeta li vam to to vas ljudi nikad ne razlikuju? Pretpostavljam da to
moe biti vrlo zamorno. - Bio je oaran njima, a svialo mu se to je mogao
postaviti Oliviji to pitanje.
- Naviknete se na to. Mislile smo da je to zabavno. Sada jednostavno stvari
tako stoje.
Bilo je tako lako razgovarati s njim, a inilo se i da je njemu ugodno
razgovarati s Olivijom. Bila je ena s kojom bi se mogao sprijateljiti. No bio je
opinjen Victorijom, pred kojom bi zanijemio. Nije ih mogao raspoznati, no
negdje duboko u sebi je osjeao kada je u prisutnosti Victorije i neto u njoj
ga je duboko uzbuivalo. No Olivia je sa svojim njenim nainom postigla da
se osjea ugodno, oputeno, kao u drutvu starog prijatelja ili privrene
mlae sestre.
Otiao je nedugo nakon toga. Ona je tiho zatvorila vrata za njim i
polagano se uspela na kat da popria sa sestrom.
Victoria je sjedila u svojoj sobi, nesretno gledajui kroz prozor, raz-
miljajui o tom poslijepodnevu i kako se glupo osjeala kada ju je narednik
odvojio od ostalih.
- Kako se mogu ponovo pojaviti pred njima? - nesretno upita dok ju je
Olivia promatrala.
- Uope nisi ni trebala biti s njima. - Olivia uzdahne i sjedne na krevet
nasuprot sestri. - Ne moe nastaviti ovako, Victoria. Ne moe se povoditi za
svakakvim zamislima ne razmiljajui o posljedicama. To moe nekome
nauditi, moe nauditi tebi. Ne elim da se to dogodi.
Victoria je polako pogleda, a sjaj koji je Charles vidio u njenim oima arko
je plamtio.
- to ako to ljudima vie pomogne nego naudi? to ako netko mora
dati ivot za stvar, za ideal, da bi se neto ostvarilo? Znam, sigurno ti
to zvui ludo, no ponekad mislim da bih bila spremna to uiniti.
Najgore je bilo to to je Olivia duboko u srcu znala da Victoria govori istinu.
Imala je tu vatru u sebi, tu arku, plamteu jezgru koja bije mogla natjerati da
umre za ideal ili da slijedi svoja uvjerenja i nakraj svijeta.
- Plai me kad tako govori - tiho ree Olivia, a Victoria se isprui i uhvati
je za ruku.
- To mi nije namjera. Mislim da sam jednostavno takva. Nisam poput tebe,
Ollie. Iako smo toliko sline, kako je mogue da smo toliko razliite?
- Razliite i iste - ree Olivia, udei se tajni koja ih je pratila od roenja: u
nekim stvarima tako sline, a u drugim opet tako potpuno razliite.
- ao mi je zbog onoga to se danas dogodilo. Nisam te htjela prestraiti -

~ 21 ~

skrueno e Victoria, ne zbog onoga to je uinila, nego zato to je uzrujala
sestru. Previe je voljela Oliviju da bi je povrijedila.
- Znala sam da neto nije u redu. Osjetila sam to ovdje. - Ona dotakne
eludac i Victoria kimne glavom. Objema je taj osjeaj bio poznat.
- Kada? - upita Victoria sa zanimanjem. Telepatija medu njima uvijek ju je
zanimala.
- U dva - ree Olivia, a Victoria potvrdno kimne glavom. Obje su bile
naviknute na pojavu koja ih je uvijek upozoravala kad bi se ona druga nala u
nevolji.
- Gotovo tono. Mislim da su nas tada pokupili i utrpali u kola.
- Sigurno je bilo sjajno - ree Olivia gledajui je prijekorno, no Victoria se
nasmije. Izvrsno se zabavljala.
- Zapravo, mislila sam da je prilino zabavno. Bili su tako odluni da svih
utrpaju, a nitko nije htio izostati. Svi su htjeli biti uhieni. - Victoria se opet
nasmije, a Olivia uzdahne, sjetivi se poziva narednika O'Sha-ugnessvja iz Pete
postaje.
- Drago mi je to te nisu uhitili - ree odluno Olivia.
- Zato si zvala njega? - upita tada Victoria, vrsto je gledajui u oi, traei
ono neizgovoreno. Nebrojeno je mnogo stvari ostajalo uvijek neizgovoreno,
no one su se i preutno shvaale.
- Nisam znala koga drugog da zovem. A nisam htjela da to budu Donovan
ili Petrie. Bojala sam se doi sama, a i rekli su mi da to ne inim.
- No mogla si. On ti nije trebao. Tako je beznaajan. - Victoria odbaci
Charlesa Dawsona pokretom ruke. Za nju je on bio potpuno nevaan. Nije u
njemu vidjela zasluge koje mu je Olivia pripisivala, niti ju je zanimao.
- On nije beznaajan - branila ga je Olivia. Bio je suzdran, jasno se vidjelo
da je njegova vatra oslabila, no ivot mu je zadao okrutan udarac i Olivia je
snano suosjeala s njime. Nije ga saalijevala, no dopadao joj se. Mogla je
vidjeti njegove dobre strane, ono to je prije bio i to bi mogao opet biti, uz
malo njenosti i moda uz pravu enu. - Ranjen je - objasni Olivia.
- Potedi me. - Victoria se naceri, s lakoom iskazujui neljubaznost i brzo
odbacujui nesavrene i ranjene.
- Nisi pravedna. Dojurio je ovamo za deset minuta da bi ti pomogao.
- Otac je vjerojatno jedan od njegovih najveih klijenata.
- Odvratno je to to si rekla. Mogao mi je rei da je zauzet.
- Moda mu se dopada - ree nestano Victoria, no bez nekog zanimanja.
- Ili ti - odvrati iskreno Olivia.
- Moda nas jo uvijek ne razlikuje - prizna Victoria.
- To ga ne ini loom osobom. Ni otac nas ne moe uvijek raspoznati. Bertie
je jedina koja je to oduvijek mogla.
- Moda je ona jedina kojoj je stalo do toga - okrutno ustvrdi Victoria.
- Zato si ponekad tako neljubazna? - ree nesretno Olivia. Mrzila je da joj
sestra govori takve stvari. Ponekad je bila tako bezosjeajna.
- Moda sam jednostavno takva. - Victoria se doimala iskrenom, ali ne i
skruenom. - Stroga sam i prema sebi. Oekujem mnogo od svakoga.
Oekujem da u u ivotu postii vie nego samo sjediti ovdje i ii na zabave i
plesove ili u kazalite. - Iznenada je zazvuala vrlo odraslo i Olivia je bila
iznenaena onime to je govorila.
- Mislila sam da eli doi u New York. Ti se uvijek ali to smo zakopane u
dosadnom starom Croton-on-Hudsonu.
- Znam, i svia mi se ovdje, no ne elim samo drutveni ivot. elim da mi
se dogodi neto vano u ivotu. elim ostaviti trag u svijetu. elim biti neto
vie od keri Edwarda Hendersona. - Djelovala je tako dojmljivo i ivo dok je
to govorila.
- Zvui zaista uzvieno kad tako govori. - Olivia se nasmijei blizanki.
Victoria je ponekad imala tako velianstvene zamisli, no Olivia je ipak znala da
to zaista i misli. Ali ipak je bila na neki nain jo dijete, ponekad i vrlo

~ 22 ~

razmaeno. Htjela je sve, ljude i zabavu i primanja i New York, a imala je i
ozbiljnu stranu koja se htjela boriti u svim bitkama, ispraviti sve nepravde i
ostaviti traga u svijetu. Jo nije tono znala to eli, no Olivia je ponekad
osjeala da e Victoria postii mnogo vie od jednostavnog ivota u Crotonu.
- to kae na to da bude neija ena? - tiho je upita Olivia. Bilo je to
neto na to je ona ponekad pomiljala, iako nije mogla zamisliti da napusti
oca. Bila mu je zaista potrebna.
- To nije ono to elim - ree odluno Victoria. - Ne elim pripadati nekome,
kao stol ili stolica ili automobil. "Ovo je moja ena", kao da kae ovo je moj
eir, ili moj ogrta, ili moj pas. Ne elim "pripadati" nekome, kao neki
predmet.
Provela si previe vremena s tim smijenim sufraetkinjama - zaguna Olivia.
Nije se slagala ni s onim to su te ene zagovarale, osim moda s pravom
glasa. No sve njihove zamisli o slobodi i nezavisnosti inilo se da tete
vrijednostima koje su Oliviji bile drae, poput obitelji i djece i potovanja
prema ocu i muu. Nije vjerovala u anarhiju za koju su se zalagale. Iako je
Victoria tvrdila da podrava ta njihova uvjerenja, Olivia se ponekad pitala je li
to istina. Victoria je voljela puiti i krasti oev auto i izlaziti sama, ak i
riskirati uhienje da bi dokazala neto u to vjeruje, no voljela je oca njeno
kao i ona, pa je Olivia imala osjeaj da e se, ako naie pravi mukarac,
Victoria zaljubiti snano kao i svaka ena, moda i snanije. Bila je puna vatre
i uvjerenja za koje bi gotovo dala i ivot, kao i neke neobuzdane strasti. Kako
je mogla rei da ne eli "pripadati" nekome, ili biti neija ena? To nije bilo
nalik na nju.
- Mislim ozbiljno - tiho ree Victoria. - Odluila sam jo davno. Ne elim se
udavati. - Prekrasno je izgledala dok je to govorila, i Olivia se nasmijei ne
vjerujui joj.
- Kada je bilo to "davno"? Na sastanku sufraetkinja gdje si bila danas ili
proli tjedan? Mislim da ne zna to govori.
- Da, znam. Nikad se neu udavati. - Rekla je to mirno i odluno, s
potpunim uvjerenjem. - Zapravo, mislim da mi brak ne bi odgovarao.
- Kako moe to znati? Govori li da e ostati kod kue s ocem i njegovati
ga? - Ta je pomisao zvuala svakim trenom sve smijenije. Olivia bi mogla
ostati kod kue s ocem i njegovati ga pred kraj, ali ne Victoria. Obje su znale
da ona to nije u stanju. Ili je barem Olivia znala i pitala se je li Victoria to
shvatila. Zar je zaista mogla misliti da e biti sretna s njime kod kue u
Crotonu? Sasvim nevjerojatno.
- Nisam to rekla. No moda u jednoga dana otii ivjeti u Europu, kada
budemo starije. Zapravo, mislim da bih voljela ivjeti u Engleskoj. - Borba za
ensku slobodu je tamo uznapredovala, iako nije nailazila na bolji prijem
nego u New Yorku ili drugdje u Sjedinjenim Dravama. Samo u posljednjih
nekoliko mjeseci u Engleskoj je barem desetak znaajnijih sufraetkinja bilo
uhieno i poslano u zatvor.
Olivia je bila iznenaena onime to je Victoria rekla, pogotovo o ne-udavanju
i ivotu u Europi. Sve joj je zvualo tako strano, tako udno, i ponovno je
podsjetilo na to koliko su zapravo razliite. Unato slinirr instinktima i
povrnim slinostima, meu njima su postojale goleme razlike.
- Moda bi se ti trebala udati za Charlesa Dawsona. - Victoria ji je ve
zadirkivala dok su se oblaile za veeru s Bertie. - Kad ve misli: da je tako
sladak. Moda bi voljela biti njegovom enom - ustvrdi Vic toria povlaei
zatvara na Olivijinoj haljini i okrenuvi joj se da i on pomogne njoj. Bio je to
novi izum koji je upravo te godine uao u modu izuzetno jednostavan i veliko
poboljanje u odnosu na redove sitnih gum bia koji su zapetljavali prste.
- Ne budi blesava - odvrati Olivia na sestrinu izjavu o Charlesu Daw sonu. -
Tek sam ga dvaput vidjela.
- Ali svia ti se. Ne lai mi. Vidim to.
U redu, svia mi se. Pa to onda? Inteligentan je i s njim je ugodne razgovarati,

~ 23 ~

i strano je koristan kad mi sestra zavri u zatvoru. Moda u se morati udati
za njega ako ti zatvor prijee u naviku. Ili to, ili sama postati odvjetnicom.
- Pa to bi bilo mnogo bolje - odluno ree Victoria.
Sestre su se opet pomirile i Olivia joj je gotovo oprostila zbog neobinog
zavretka poslijepodneva, no natjerala je Victoriju da joj se zakune da e se
drati dalje od demonstracija za vrijeme njihova boravka u New Yorku. Nije
htjela provoditi vrijeme vadei Victoriju iz nevolja. Victoria nevoljko obea i
zapali cigaretu u kupaonici, dok se Olivia eljala prigovarajui kako
neprivlano izgleda dama koja pui. No, Victoria joj se tek nasmijala i rekla
joj da zvui kao Bertie.
- Da zna da pui, ubila bi te! - Olivia etkom zaprijeti blizanki naglasivi
svoju tvrdnju, a Victoria se nasmije. Sjedei na rubu njihove goleme kade,
prekrienih dugih nogu, djelovala je izazovno u jednoj od haljina koje im je
Olivia nedavno kupila. Haljina je bila jarkocrvena i malo kraa od nekih
drugih haljina koje su nosile, bila je zapravo vrlo moderna i savreno joj je
pristajala.
- Usput reeno, svia mi se - pohvali je Victoria dok su zagrljene silazile u
blagovaonicu. - Sviaju mi se sve haljine koje nam bira. Moda u jednostavno
ivjeti s tobom cijelog ivota i zaboraviti na Europu.
- To mi ne bi smetalo - njeno odvrati Olivia, raalostivi se na pomisao da
e doi vrijeme kada moda nee biti zajedno. Nikada si nije doputala da
razmilja o braku jer nije mogla podnijeti pomisao da napusti ijedno od njih,
oca ili sestru blizanku. Bilo bi to poput naputanja dijela sebe same i ponekad
je mislila da bez njih od nje ne bi preostalo nita. - Ne mogu zamisliti da bih
te ikad napustila - ree Olivia gledajui u poznato lice koje je cijelog ivota
gledala, tako potpuno istovjetno njenom da joj se inilo da se vidi u ogledalu.
Svaki detalj koja je imala jedna, druga je imala na suprotnoj strani, tako da je
zaista bilo kao da se gledaju u ogledalu. - Ne bih te mogla napustiti - ponovi
Olivia gledajui u Victoriju, koja se nasmijei i njeno je poljubi u obraz.
- Nee ni morati. Mislim da ne bih podnijela da ikamo odem bez tebe.
Samo govorim u prazno - ree, osjetivi da je uznemirila Oliviju priama o
Europi. - Ostat u kod kue s tobom i putati da me uhite kad mi bude
trebalo zraka.
- Samo probaj! - Olivia joj ponovo zaprijeti prstom, a Bertie im se pridrui u
blagovaonici u crnoj svilenoj haljini koju je Olivia dala za nju saiti prema
kroju iz jednog parikog asopisa. Pristajala joj je iznenaujue dobro i Bertie
bi je odjenula kad god bi veerala s obitelji, to je smatrala velikom au.
- Gdje si bila cijelo poslijepodne, Victoria? - upita Bertie kad su sjele, na
to obje djevojke spustie pogled rasprostirui ubruse.
- U muzeju. Imaju prekrasnu izlobu Turnera iz londonske Nacionalne
galerije.
- Zaista? - ree Bertie irom otvorivi oi, pretvarajui se da joj vjeruje. -
Morat u je pogledati dok smo ovdje.
- Svidjet e ti se - ree Victoria veselo se smijeei, dok je Olivija gledala u
strop kue u kojoj su nekad ivjeli njeni roditelji. Pitala se kako je to izgledalo
kad je njena majka bila ovdje, kakva je ona bila, i koja joj je bila duhom
slinija, ona ili sestra. To su se esto pitale, no znale su da otac ne eli o tome
razgovarati. ak i nakon toliko godina, za njega je to bilo jo previe bolno.
- Bit e lijepo sutra ponovo vidjeti vaeg oca, zar ne, djevojke? - ljubazno
upita Bertie dok su privodile obrok kraju, a kuhinjska pomonica im je sluila
kavu.
- Da, hoe - odvrati Olivia mislei na njega i cvijee koje je eljela staviti u
njegovu spavau sobu, dok se Victoria pitala bi li je Olivia ubila ako se iskrade
na jo jednu demonstraciju. Dok su ih vozili u zatvor, ula je da e se jedna
odrati tog poslijepodneva i obeala je da e doi. No Olivia je pogleda i
zatrese glavom, kao da je znala to misli. To im se ponekad dogaalo, nikad

~ 24 ~

nisu znale kako, ali dogaalo se. Kao da su jedna drugoj mogle uti misli i
prije nego to bi ih izrekle.
- Da se nisi usudila - doapne joj Olivia iza Bertienih lea, ustajui od
stola.
- Nemam pojma o emu govori - ree Victoria skrueno.
- Sljedei u te put ostaviti tamo, zapamti, i prepustiti tebi da objasni
ocu.
- Sumnjam - ree Victoria smijui se i zabacujui dugu tamnu kosu preko
ramena. Nije se bojala gotovo niega. ak ni poslijepodnevni boravak u
zatvoru nije ostavio nikakav dojam na nju. Smatrala ga je zanimljivim, ali ne i
zastraujuim.
- Nepopravljiva si - ustvrdi Olivia.
Djevojke poljubie Bertie za laku no i uspee se u sobu. Olivia je
pregledavala modne asopise dok je Victoria itala letak Emmeline Pankhurst o
trajkovima glau u zatvoru. Prema Victoriji, ona je bila najvanija
sufraetkinja u Engleskoj. Victoria zapali cigaretu, znajui da je Bertie ve u
krevetu, i predloi Oliviji da uzme jednu, no ona odbije. Umjesto toga Olivia
je sjela kraj prozora promatrajui toplu rujansku no i, unato svemu onome
o emu je nastojala razmiljati te noi, misli joj odlu-taju ponovo do Charlesa
Dawsona.
- Nemoj - obrati joj se Victoria leei na krevetu i promatrajui je.
- to nemoj? - upita Olivia okrenuvi se prema Victoriji koja je pu-ila
udobno naslonjena.
- Nemoj misliti na njega - ree tiho Victoria, dugo i polako otpuhujui dim
prema prozoru.
- Na koga to misli? - iznenadi se Olivia. Uvijek bi je uznemirilo kad bi
jedna od njih pogodila ono to druga misli.
- Dobro zna na koga. Charlesa Dawsona. Imala si isti pogled u oima kad
si razgovarala s njim. Previe je dosadan za tebe. Ovdje emo upoznati mnogo
sjajnih mukaraca. Osjeam to. - Izgovarajui to izgledala je vrlo iskusno, no
Olivia je i dalje bila iznenaena.
- Kako zna o emu razmiljam?
- Na isti nain kao i ti. Ponekad te ujem u glavi, kao moj glas. A ponekad to
jednostavno vidim kad te pogledam.
- Strai me to - prizna Olivia. - Tako smo bliske da ne znam gdje ja
zavravam a ti poinje, i ima li uope poetka i kraja? Ili moda se ponekad
stapamo u jedno?
- Ponekad - nasmijei joj se Victoria - ali ne uvijek. Volim znati to misli... i
volim iznenaivati ljude i pretvarati se da sam ti, kao to smo nekad radile.
Ponekad mi to nedostaje. Morale bismo to ponoviti dok smo ovdje. Nitko
nikad ne bi uoio razliku. A bilo bi zaista zabavno, zar ne?
- ini mi se to drukijim sada kad smo odrasle. Mislim da bi to bila
prijevara - ree Olivia zamiljeno.
- Ne budi tako moralna, Ollie. Bezazleno je. Ne bi nikome naudilo. Sigurna
sam da svi blizanci to rade. - Ali upoznale su druge blizance tek jednom ili
dvaput, no nikada nisu bili iste dobi i spola, a ni identini poput njih. -
Uinimo to opet - navali Victoria, uvijek spremna prijei granicu smionosti,
kao i u djetinjstvu. Ali ovaj put ju je Olivia samo pogledala i nasmijeila se, ne
odgovorivi, i Victoria je znala da nee to uiniti. Bile su odrasle. Olivia je to
zamjenjivanje smatrala djetinjastim.
- Pretvorit e se u dosadno staro zanovijetalo ako ne pripazi - upozori je
Victoria i Olivia se iskreno nasmije.
- Ako i postanem takva, moda e se ti u meuvremenu nauiti lijepom
ponaanju.
Sestre izmijenie privrene poglede i Victoria zahihoe.
- Ne raunaj na to, sestro. Nisam sigurna da u se ikada "lijepo ponaati".
- Ni ja - apne Olivia, zatim izae iz sobe da se pripremi za spavanje, dok je

~ 25 ~

Victoria eznutljivo gledala kroz prozor.

3.
Kasno poslijepodne u petak, prema rasporedu, otac je stigao iz Cro-ton-on-
Hudsona. Donovan je otiao po njega s cadillacom, a Olivia je dovela kuu u
savren red. Sve je bilo tono kako treba, opraeno, ulateno i prozraeno, a
njegova je soba bila tono onakva kakvu je volio. Olivia je svuda rasporedila
cvijee koje je prekrasno mirisalo. ak je vrt ureen i pripremljen za uporabu,
iako je to bila tek mrlja zelenila u usporedbi s onim u Crotonu. Ali kada je
stigao, bio je zadovoljan onime to je vidio i pohvalio je Bertie i obje keri. Iz
ljubaznosti bi uvijek spomenuo i Victoriju, iako je znao da Olivia upravlja
kuanstvom.
Gledajui ih s ljubavlju, bio je sretan to ih vidi obje. Zatim je poljubio
Victoriju i zahvalio joj na Olivijom trudu, natjeravi ih na smijeh, na to je
odmah shvatio to se dogodilo.
- Zamolit u Bertie da vam ponovo uplete arene vrpce u kosu, jedino to
biste moda uinile isto to i prvi puta i ponovo ih zamijenile.
- Ve odavno to ne inimo, oe - ree Victoria sa aljenjem, a Olivia joj
dobaci prijekoran pogled.
- Tako je, a tko me je na to nagovarao upravo juer? - ree Olivia, dok se
Victoria pravila da se ne sjea.
- Ona vie nee, tata. Vie nije zabavno s njom - poali se Victoria, a on joj
se tuno nasmije.
- Vas dvije ete svakoga dovoljno zbuniti ak i bez zamjene. - Jo bi
zadrhtao kad bi se sjetio njihova ulaska u drutvo prije dvije godine. Bile su
toliko upadljive u svojim toaletama, da nije mogao s njima nikamo otii a da
se promet ne zaustavi. Smatrao je to zaista pretjeranim. I nadao se da e se
ovaj put ljudi manje uzbuivati kad ih ugledaju. No, vidjet e. Sljedee veeri
e otii u kazalite.
- One veeri kad je stigao Olivia je priredila jedno od njegovih najomiljenijih
jela, divlja, paroge i riu na divlje s rakovima donesenima tog jutra iz Long
Islanda, uz povre iz njihovog vrta u Crotonu, koje je Donovan donio sa
sobom na njen zahtjev, te okoladni kola za koji je otac rekao da e ga ubiti,
ali ga je ipak pojeo. Nakon veere su popili kavu, a on je priao o izlascima
koje planira za njih, kao i o kazalitu u koje e ii sljedee veeri i iduih
nekoliko tjedana. elio je da upoznaju neke ljude, zajedno iskuaju dva nova
restorana, a te je veeri rekao Oliviji da eli prirediti zabavu. Prole su godine
otkad je prireivao zabave u New Yorku i mislio je da bi njih to moglo
zanimati, posebice stoga jer su se sada ve svi vratili s ljetovanja u Novoj
Engleskoj i Long Islandu. Bilo je otvorenje sezone. A njima je sve to zvualo
vrlo primamljivo.
- - Zapravo - ree smijeei se, a pritom je izgledao mnogo bolje no
godinama prije - ve smo pozvani na ples kod Astorovih, a Whitncyji prireuju
veliku zabavu za dva tjedna. Bojim se da eti vi, djevojke, morati u kupovinu.
- Objema je to zvualo uzbudljivo, ali Olivija je bila jo uzbuenija zbog
njihove zabave. Otac je rekao da eli pozvati pedesetak ljudi. Taman toliko da
bude ivo, a dovoljno malo da bi za veerom svi mogli razgovarati sa svima.
Obeao je da e sutradan dati Oliviji popis uzvanika. Ve je zapisao sva imena
i ona i Bertie e se morati baciti na posao. I predobro je znao da im Victoria
nee biti ni od kakve pomoi.
- Tako je sljedeeg jutra Olivia bila ve za radnim stolom pregledavajui
imena i piui pozivnice. Zabava se trebala odrati za dva tjedna, istog tjedna
kada i ples kod Astorovih. Bit e vrlo zaposlene. Olivia je takoer bila
zadovoljna kad je vidjela da prepoznaje mnoga imena jo otprije dvije

~ 26 ~

godine, iako se nije uvijek mogla sjetiti lica. Ali sjeala se da ih je upoznala i
mislila je da e biti zabavno ponovno ih vidjeti, pogotovu ovdje u kui. Voljela
je prireivati zabave za oca. Ve je u glavi sastavila nekoliko jelovnika, a rano
tog jutra je pregledala stolnjake i ubruse. Naloit e da joj donesu jo stvari
iz Crotona. Ovdanji kristalni i porculanski pribor odgovarao je prigodi, a
tono je znala kakvo cvijee eli i nadala se da e ga jo moi dobiti iako je bio
kraj rujna.
- Olivia je ostala za radnim stolom vei dio poslijepodneva, razraujui
planove, dok je Victoria izila s ocem na vonju. Odvezli su se cadillacom u
predgrae, zatim su polako etali niz Petu aveniju, gdje je Edvvard sreo prilian
broj poznanika, kojima je ponosno predstavio ki. Oboje su bili izvrsno
raspoloeni kad su stigli kui, kao i Olivia. Uspjela je organizirati sve to je bilo
potrebno za zabavu.
Te veeri, kada su otili u Kazalite Astor pogledati The Seven Keys to
Baldpate s Wallaceom Eddingerom, inilo se da otac poznaje svih u kazalitu.
I, kao i obino, kada su predstavljene, izazvale su prilinno zanimanje. Nosile
su jednake haljine od crnog baruna s malim tolama i ovratnicima od
hermelina, i svaka je u kosi imala jedno dugako crno pero ukraeno perlama.
Viene zajedno, bile su kao dvostruki prizor iz nekog parikog modnog
asopisa, i sljedeeg jutra su ponovno bile u novinama. No ovaj put je Edward
Henderson to primio mnogo mirnije nego prije dvije godine, a djevojke su
bile manje uzbuene zbog toga. Bile su dvije godine starije i nekako navikle
da izazivaju senzaciju u javnosti.
- Bilo je divno - ree Victoria, govorei o kazalitu prethodne veeri.
Predstava joj se svidjela, dapae, toliko se uivjela da je jedva primjeivala
panju kojom su ih svi obasipali.
- Daleko bolje od uhienja - apne joj Olivia odlazei po jo jednu alicu
kave za oca.
Kasnije tog jutra zajedno su otili u crkvu sv. Tome gdje su ih svi
pozdravljali; zatim su sjeli u auto s Donovanom i vratili se u kuu na Petoj
aveniji da zajedno mirno provedu nedjelju. Sljedeeg je jutra Olivia imala pune
ruke posla upravljajui kuanstvom i naruujui stvari za zabavu, dok je otac
otiao na sastanak s odvjetnicima, to je konano i bio razlog njihovog
dolaska ovamo. John Watson i Charles Dawson su kasnije tog poslijepodneva
doli s ocem i Olivia je proivjela kratki trenutak uasa kada ih je ugledala na
vratima. Bojala se da bi se Charles mogao zabuniti i spomenuti neto o danu
kada ju je odveo u policijsku postaju. No on joj se uope nije obratio.
Ljubazno joj je kimnuo glavom kada su stigli i pozdravio je kada su odlazili,
ne odajui znakova prepoznavanja, zbog ega joj je laknulo, iako je Victoria,
kada joj je Olivia to ispriala, uzvratila da nju ne bi bilo briga i da je rekao.
- Otac bi poludio - upozori je Olivia, sputajui je odmah na zemlju - i
sama zna. Bila bi na sljedeem vlaku za Croton.
- Moda ima pravo. - Victoria joj se nasmije. Previe je uivala u New
Yorku da bi ponovno riskirala. Htjela je odlaziti na sastanke Nacionalne
udruge za ensko pravo glasa, no obeala je da e se kloniti svih njihovih
demonstracija.
Te veeri su ponovno otili u kazalite, a tog istog tjedna izile su s ocem
na veeru, gdje se Victoria izvrsno zabavila sluajui razgovore o nekom
sablanjivom ovjeku koji se zvao Tobias "VVhitticomb i koji je navodno stekao
golemo bogatstvo bavei se bankarskim pekulacijama, a jo je vei imutak
stekao oenivi se jednom Astorovom. Bio je navodno vrlo pristao i imao je
prilinu reputaciju meu enama. Svi su u gradu govorili o njemu nakon neke
njegove nedavne skandalozne veze, koju nitko nije htio podrobno ispriati ni
Victoriji ni njenoj sestri. Tada je njihov otac svih zapanjio izjavivi da je
nedavno s njime poslovno suraivao i smatrao ga pristojnim i ugodnim
ovjekom. Zapravo, sklopili su neke vrlo unosne poslove, i otac ga je drao

~ 27 ~

iskljuivo potenim i vrlo pristojnim ovjekom.
Nakon toga su se svi s njime sloili, na to je nastala vrlo iva rasprava i
ispriane su anegdote o Whitticombu, i cijelo je okupljeno drutvo moralo
priznati da, unato njegovoj reputaciji, Whitticomb i dalje prima pozive na
zabave iz najuglednijih domova. No svi se sloie da je to zbog toga to je
oenjen s Evangeline Astor, a potom ustvrdie da je ona draga djevojka i
pravi aneo to trpi Tobvja. No inilo se da ga podnosi ve dovoljno dugo, jer
su bili oenjeni ve pet godina i imali troje djece.
Tek se na putu kui Olivia sjetila da su Whitticombovi pozvani na oevu
zabavu.
- Je li zaista tako lo kao to kau? - ljubopitljivo upita Olivia kad
su se nakon veere vozili kui u udobnom cadillacu. Victoria nije na njih
obraala panju, ugodno razgovarajui s nekom enom o politici, i inilo
se da na tu temu ima mnogo za rei.
No Edward Henderson se namijei starijoj keri i slegne ramenima.
- Draga moja, moramo se uvati ljudi poput Tobiasa Whitticomba, on je
vrlo pristao i vrlo mlad i vjerojatno privlai mnoge ene. No moram priznati,
kako ujem, da on najvie osvaja udane ene, a one bi trebale znati pripaziti
na sebe. A ako ne znaju, tim gore po njih. Ne mislim da se bavi osvajanjem
djevojaka, jer ga u tom sluaju ne bih pozvao na veeru.
- Koga to? - upita Victoria nezainteresirano, tek tada obraajui pozornost
na njihov razgovor.
- ini se da je otac pozvao nekog uasnog rasputenika na nau zabavu, a
naa nas je veeranja domaica upozorila na njega.
- Zar ubija ene i djecu? - upita Victoria i dalje ne pokazujui pretjerano
zanimanje.
- Reklo bi se ba obratno - objasni joj Olivia. - Navodno je vrlo armantan i
ene mu se bacaju pred noge kao psii i ekaju da im posveti panju.
- Kako jadno - ree Victoria s otvorenim neodobravanjem, dok su se Olivia
i njen otac smijali njenoj reakciji. - Zato smo ga pozvali?
- Ima i armantnu enu.
- Zar i ona oekuje da joj se mukarci bacaju pred noge? Mogli bi izazvati
zastoj na zabavi, ako se svi oko njih budu bacali na pod cijelu veer.
Tako su stigli kui, umorni no zadovoljni provedenom veeri, ubrzo
zaboravivi na Tobiasa Whitticomba.
Unato tome to su pozvali i ozloglaene Whitticombe, koji su u me-
uvremenu i prihvatili poziv, svi su se veselili zabavi. Svi uzvanici su prihvatili
poziv, to je znailo da e biti etrdeset est gostiju za etiri okrugla stola u
blagovaonici, zatim na plesu u salonu, dok e one koji se budu etali vrtom
ugostiti u tamo postavljenom atoru. Olivia se zaista namuila.
inilo se da e veliki dan stii za trenutak; dva je dana Olivia provjeravala
samo cvijee, stolnjake i porculan. Kuala je hranu i nadzirala postavljanje
atora u vrtu, u kojem su bile postavljene i ledene skulpture. Kad je orkestar
stigao, smjestila ga je u salon. inilo se da pripremama nema kraja.
Ga Peabodv se trudila koliko je mogla, no kao da je i nju shrvala koliina
posla, dok je Victoria, naravno, nestajala prije no to bije uspjeli uposliti. U
proteklih nekoliko tjedana poela je oko sebe okupljati nove prijatelje, kojih
je veina bila intelektualno nastrojena: jedan ili dva pisca i mnogo umjetnika,
koji su ivjeli na neobinim mjestima. Poela ih je posjeivati u njihovim
ateljeima i otkrila je da mnogi dijele njene politike nazore. Imala je mnogo
vie novih prijatelja od Olivije, koja je uvijek bila zaposlena brinui se o kui
ili ocu.
Victoria joj je govorila da mora ee izlaziti, to je Olivia i obeala, im
dovri pripreme za zabavu. Nakon toga e moi raditi to bude htjela. Zapravo
su ve sljedeeg dana bili pozvani na bal Astorovih i jedva je ekala da uiva u
veeri nekoga drugog. No te je veeri bio njen veliki ispit. Ovo je bila njena prva
newyorka zabava i drhtala je od uzbuenja dok su ona i Victoria silazile u

~ 28 ~

haljinama od tamnozelenog satena koje je naruila kod njihove velje u
Crotonu. Straga su imale turnire i kratke povlake, dok je dekoltirani gornji
dio bio optoen perlama. Kosa im je bila skupljena visoko, a nosile su straga
otvorene cipele od crnog samta s visokom potpeticom. Svaka je takoer imala
dugaak niz bisera koje su dobile od oca kada su navrile osamnaestu i
identine dijamantne naunice. Bile su slika i prilika simetrije, savreni
dvojac, a kao da su se i kretale u savrenom skladu, dok je Olivia po
posljednji put sve provjeravala, a Victoria je slijedila djelujui sretno i
uzbueno. Orkestar je upravo poeo svirati, a kua je sjajno izgledala potpuno
osvijetljena svijeama. Svi su svijenjaci gorjeli, posvuda je bilo mirisno cvijee,
a i same su blizanke izgledale nestvarno dok su stajale u svijeama obasjanom
salonu, uz svog vrlo pristalog oca. On se odmakne korak natrag da ih pogleda,
i bilo je nemogue ostati ravnoduan pred njihovom ljepotom, ljupkou i
dranjem. I samo jedna bi svih zabljesnula, no dvije su izazivale nevjericu, to
se i obistinilo kada su gosti poeli pristizati i ugledali ih kako stoje pored oca.
Koliko god da su bili pripremljeni na susret, taj iznenadni prizor oduzimao im
je dah i neprestano su u njih buljili, ne znajui koja je koja, i na neki nain
promatrajui ih kao jednu cjelinu. Nijedna kao da nije bila potpuna bez one
druge odmah pored nje.
Edward Henderson ih je predstavio prijateljima i uzvanicima, no veina
gostiju nije mogla odrediti koja je od njih Olivia a koja Victoria, a Charles
Dawson, kad je stigao, nije to ni pokuao. Jednostavno je obje pozdravio uz
topao osmijeh, promatrajui ih sa zanimanjem. Tek kad se obratio jednoj od
njih u salonu, osjetio je ponovno koja je ona neobuzdanija i tihim se glasom
ak pokuao naaliti s njom.
- Ovo je daleko od policijske postaje, zar ne? - upita i sam s nestanom
iskrom u oima, na to ga Victoria izazovno pogleda, nasmijavi se, i ne
brinui slua li netko njihov razgovor ree:
- Rekla sam Oliviji da ste morali dopustiti da me uhite. Oekivala sam to.
Bila sam vrlo razoarana kad to nisu uinili.
- Ali mislim da vaa sestra nije - ree tiho Charles, divei joj se. -Mislim da
joj je zaista odlanulo kada smo vas onako brzo izvukli odande
- ree, kao da je i njemu tada bilo laknulo. Dogaaj je bio zaista neu
godan.
- Uvijek moemo ponovo pokuati. Sljedei put u vas sama pozvati
- ree ona glasom koji je senzualno nagovjeivao daljnje nestaluke, a
on se upita kako Edward Henderson uspijeva ouvati razum brinui o
dvije ovakve keri; Charles je jedino shvaao da je Olivia daleko stalo-
enija od svoje navodno "mlae" sestre, kao stoje to i sam Edward priznao.
Rekao je da je Olivia dar s neba.
- Javite mi ako vam ikad zatreba pomo. Doi u - tiho ree Charles,
udaljivi se kako bi razgovarao s gostima koje je poznavao, meu kojima
je bio i njegov partner, John Watson. Gosti su bili u vrtnom atoru, divei
se ledenim skulpturama, kada su napokon stigli i posljednji uzvanici i
Olivia se slobodno mogla kretati meu njima.
Victoria je, meutim, jo stajala kraj vrata kada su stigli Whitticom-bovi.
Nije imala pojma tko su oni i nije se sjeala razgovora koji su o njima vodili.
Opazila je tek vrlo lijepu enu u srebrnom ogrtau i haljini, sa srebrnim
turbanom iz kojega je virilo nekoliko uvojaka blijedoplave kose. Oko vrata je
imala vrlo impozantnu dijamantnu ogrlicu. Jo je ljepe izgledao mukarac
pokraj nje. Ugledavi ga, Victoria je gotovo ostala bez daha, a trenutak kasnije
njegova se ena udalji, poavi u susret prijateljima koje je ugledala kako
odlaze prema atoru neodoljivo privueni pjenucem i glazbom. Bila je vrlo
lijepa, no inilo se da je on i ne primjeuje, zagledan u Victoriju u vrlo
modernoj tamnozelenoj haljini koju su saili spretni prsti u Crotonu, a lagano
prepravila njena jo nadarenija sestra.
- Drago mi je, ja sam Tobias Whitticomb - ree, uzimajui au pjenuca s

~ 29 ~

prolazeeg srebrnog pladnja, ne skidajui oi s Victorijine zapanjujue pojave.
Dok je izgovarao svoje ime, pogleda je u oi, kao da je oekivao da joj je
poznato sve o njegovoj reputaciji. - A vi ste? - priskoi joj u pomo, ne
odvajajui pogled s njenog lica, pitajui se zato je nije prije vidio i tko je
ona. Bila je zaista rijetka ljepotica.
- Ja sam Victoria Henderson - ree ona skromno, iznenada osjetivi
nelagodu pred njegovim izrazito uglaenim ponaanjem.
Zaboga - ree on s oitim razoaranjem - vi ste ena naeg domaina. Pravi
sretnik. - Tuno joj se nasmijei. Victoria nije registrirala nijedne rijei to su
ih o njemu izgovorili otac i sestra. Nije paljivo sluala, a njihovo ogovaranje
jednog od buduih gostiju inilo joj se izu zetno nevanim. Sada je
zamjeivala tek sjajnu crnu kosu, nasmijane tamne oi i pristalu pojavu. Imao
je lice glumca i cijelo njegovo dranje govorilo je da je spreman na zabavu i
nepodoptine.
- Nisam domainova ena - ispravi ga, smijui se njegovoj zabuni i pitajui
se je li zaista tako mislio. - Njegova sam ki.
- Bogu hvala. Veer je spaena. Ne bih podnio da ste udana za njega, koliko
god armantan bio. Zapravo, ugodno smo poslovno suraivali. -Izrekao je to s
lakoom dok su hodali prema salonu i, ne upitavi nita, privukao je u naruje
i zaplesao. inilo se da se magnetski privlae i da je nemogue oduprijeti se
tome. Ispriao joj je da je vie godina studirao u Europi, tonije u Oxfordu,
gdje je igrao polo, a dvije godine kasnije je otiao ak u Junu Ameriku da bi
igrao polo u Argentini. Ispriao joj je dosta o sebi, a sve je bilo zanimljivo.
Bio je armantan, predivno je plesao, spretno se vrtei po plesnom podiju,
nasmijavajui je i ogovarajui gotovo sve prisutne. Kada su napokon sili s
podija, priao joj je anegdote o svima kojih se mogao sjetiti, svima osim o
Evangeline i njihovoj djeci. Njih nije nijednom spomenuo, no dok su ispijali
drugu au pjenuca, on i Victoria su bili ve izvrsni prijatelji; sjajno ga je
zabavilo kad je zapalio cigaretu iz koje je i ona povukla dim kada je nitko
nije mogao vidjeti.
- No, no, vi ste zaista nestani. to jo radite? Pijete li prekomjerno, puite
cigare, ostajete budni do kasno u no? Imate li drugih poroka za koje bih
trebao znati? Apsint, moda? Tajne Istoka? - Stalno je bio zaigran, no osim
toga bio je i zgodan, uglaen i stajao je vrtoglavo blizu nje. Znala je da nije
nikada upoznala nikoga poput njega. Nakon posljednjeg plesa ona se ispria i
ree da mora provjeriti veeru. No obea da e se odmah vratiti. Tada uini
neto ime je znala da e razbjesniti Oliviju, no morala je to uiniti. Zapravo,
uinila je to i za svoju sestru, uvjerena da je time osigurala uspjean ishod
veeri.
Dok je Victoria prolazila prostorijom da se pridrui Tobvju, opazi njegov
zbunjeni pogled. Olivia je razgovarala s njim, a on se ak i zacrvenio. apnuo
joj je neto na uho, o odlasku u vrt na cigaretu i uhvatio je oko struka, kao
to je drao Victoriju dok su plesali, no Olivia nije pokazala zadovoljstvo i
odmah je shvatila to se dogodilo. U taj se tren pojavila Victoria, tako da se
Toby Whitticomb suoio s objema, osjeajui se kao da vidi dvostruko.
- O Boe. - inilo se da mu je pozlilo dok je buljio u njih. - Zar sam popio
toliko ampanjca? to se dogaa? - Gledao ih je s nevjericom, budui da nikada
nije uo za Hendersonove blizanke, prvi put u ivotu nijem od uenja.
- Jeste li se loe ponijeli prema mojoj vrlo pristojnoj starijoj sestri? - upita
ga Victoria sa zloestim smijekom, dok ih je Olivia promatrala. Jo nije znala
tko je on, ni kako ga je njena sestra upoznala.
- Bojim se da jesam - odvrati on, pokuavajui se oporaviti od neugode
zbog toga to je zgrabio Oliviju oko struka, ne poznavajui je, iako je i
Victoriju tek upoznao, no inilo se da je ona spremnija prihvatiti takav
pristup, a i oprostiti. - Ponudio sam joj da zapalimo cigaretu u vrtu, nadam se
da i ona pui. Mogli bismo zajedno poi, iako se bojim da mi je potrebnije jo

~ 30 ~

jedno pie. - Spremno dohvati au ampanjca i otpije veliki gutljaj i dalje ih
promatrajui s nevjericom i uenjem. - Znate, zaista ste nevjerojatne, obje.
Nikada nisam vidio nita slino.
- Da, isprva je to ok - odvrati ljubazno Olivia, iako joj se nije dopadalo
njegovo ponaanje, ni prisnost s njenom sestrom. - No ljudi se naviknu. Ili se
barem tako ini.
- Strano mi je ao ako sam bio nepristojan - ispria se, osjeajui da
Olivia nije pristupana poput sestre. - Pretpostavljam da ste vi takoer
gospoica Henderson. Veeras sam nadmaio samoga sebe, mislio sam da je
vaa sestra Edwardova ena - naali se na svoj raun, i svi se nasmijae. - Ja
sam Toby Whitticomb. - On joj prui ruku, a Olivia se istog trena prestane
smijati. Primila je ispruenu ruku vrlo hladno i ukoeno, a Victoria je odmah
opazila njeno negodovanje.
- ula sam mnogo o vama - ree, nadajui se da e mu umanjiti zanimanje
za njenu sestru.
- U mom sluaju to obino nije kompliment - odvrati on, ne uzne-mirivi
se.
Upravo u tom trenutku glavni je sluga najavio veeru.
Oliviji je odlanulo zahvaljujui saznanju da je odabarala dobro mjesto za
svoju sestru, izmeu dva privlana mladia iz dobrih obitelji, vrlo daleko od
Tobiasa. Njeno je mjesto daleko vie odgovaralo ulozi odgovorne domaice,
budui da se nalazilo kraj jednog od oevih najstarijih prijatelja i uasno
srameljivog i alosno neprivlanog mladia. Htjela je uiniti dobro djelo i
odredila si je mjesto izmeu njega i oevog starog prijatelja, koji je imao vrlo
lo sluh. Za Oliviju e to biti vrlo dugotrajna veera. Uz oca je posjela
najznaajnije goste. Htjela je da provede savreno ugodnu veer. Ve
godinama nije primao goste u New Yorku, tako da je prijem i za njega, kao i
za njih, predstavljao svojevrstan ulazak u drtvo i htjela je da sve bude u
savrenom redu.
Do sada je veer izvrsno tekla, glazba je bila odlina, hrana je bila ukusna a
ampanjac, koji je otac izabrao, izvanredan. Polagano slijedei goste u
blagovaonicu, Olivia ih je pogledom pratila, uvjeravajui se da svatko moe
lako pronai svoje mjesto i da mu ono odgovara. etiri velika, iroka stola
bila su izuzetno ukusno namjetena. Kristal i srebro blistali su na svjetlu
svijea, gotovo poput dragulja na damama. No tek kad je Victoria sjela, Olivia
je shvatila to joj je sestra uinila. Ona zadri dah, bojei se da joj je
poremetila cijeli raspored, no tek je zamijenila svoje mjesto s jednim od
gostiju da bi mogla sjesti uz Tobvja. Olivia joj gnjevno domahne, no Victoria
je bila dovoljno pametna da joj ne prie.
Bijesna to joj je Victoria poremetila raspored, Olivia se ogleda oko sebe, ali i
brz je pregled uvjeri da se drugi gosti smjetaju na njima odreena mjesta,
osim prilino neugledne ene kojoj je bilo namijenjeno Victorijino mjesto.
Oliviji je to i bila namjera. A ta je ena sada sjedila izmeu one dvojice
privlanih mladia koje je namjestila sestri i inila se zadovoljna takvim
obratom.
Pomirivi se sa sestrinim neprimjerenim ponaanjem, odlui daje kasnije
pozove na red jer je budalasto dopustila da joj udvara oenjen ovjek, a
osobito mukarac s njegovom reputacijom. Neraspoloena, Olivia se uputi na
svoje mjesto, ali je tu zatekla drugu osobu. Tada je shvatila jo jednu
smicalicu svoje sestre, koja je pomaknula i njeno mjesto, ljubazno je
smjestivi kraj Charlesa Dawsona. Primijetivi to, Olivia se zacrveni, no zatim
mirno zauzme sjedalo kraj njega.
- Kakva ast - doeka je on ljubazno, uz oprezan pogled, oito ne
siguran u njen identitet, i nagne se prema njoj uz apat. - Jeste li vi za
tvorska ptiica ili spasiteljica? Neugodno mi je priznati da vas jo uvijek
ne mogu razlikovati.
Ona se nasmije njegovom optimizmu. Nije mogla zamisliti da e "ikada"

~ 31 ~

znati razliku, a kamoli "uvijek". Nasmijao ju je upravo toliko koliko je bilo
potrebno da se oslobodi svog prijanjeg neraspoloenja zbog Victorijinog
neposluha.
- Mislite li da ete nas ikada moi razlikovati, gospodine Dawson? -
uzvrati, zadirkujui ga. Na trenutak je bila u iskuenju da ne otkrije koja je
ona i pustiti ga da pogaa, no osjetila je neugodu na pomisao da se s njime
poigra, to i ne bi bilo na nju nalik. On ju je dugo i pomno promatrao u elji da
se uvjeri koja je ona, no i dalje ne znajui razliku, te se inilo okrutnim sakriti
istinu, iako je Olivia pustila da igra traje jo nekoliko minuta.
- ak su i vae kretnje nevjerojatno sline. Pogled vam je ponekad drukiji,
no i dalje nisam siguran koja je koja. Jedna od vas ima neto divlje u oima -
napomene on promiljeno, jer je to opazio u Crotonu i u policijskoj postaji. -
Ima neto u vaim oima to e vas vjerojatno navesti na postupke zbog kojih
ete poaliti... no koja god od vas bila ona divlja, ona druga e je ukrotiti.
Jedna od vas ima mirnu, tihu duu, dok je druga nekako nemirna - ree
gledajui je sa zanimanjem, nasluujui koja je ona, uz olakanje to sjedi
pored Olivije a ne njene sestre. Victorija ga je uznemiravala do dna due,
odve je zraila neobuzdanom strau da bi se kraj nje osjeao ugodno.
Olivia se zamislila nad onim to je rekao i morala je priznati da ih je
dobro opisao.
- Ispravno ste zakljuili, gospodine - prizna lagano se nasmijeivi,
na to je on gotovo sa sigurnou shvatio koja je ona, iako to nije glasno
izrekao. - Dobar ste promatra - mirno doda Olivia, a on potvrdno kim-
ne glavom.
- Trudim se. To je dio onoga ime se bavim - odvrati iskreno.
- No i dio vae osobnosti - primijeti ona, takoer ga paljivo promotrivi.
- Hoete li mi sada rei tko ste - upita je - ili e to cijelu veer ostati tajna? -
Bio je spreman na igru ako je tako ona htjela. Victoria bi ga ostavila u
neizvjesnosti, no Olivia nije mogla.
- Mislim da to ne bi bilo pravedno. Ja sam Olivia - prizna uz smijeak i,
iako je je jo bila bijesna na sestru zbog prijevare s rasporedom i na Tobiasa
Whitticomba zbog njegovog ponaanja prema njoj, iznenada osjeti
zahvalnost zbog toga to sjedi pokraj Charlesa Dawsona.
- Vi ste spasiteljica, ona s mirnom duom - ree on, na to ona osjeti
trenutano neslaganje s njegovim opisom, iako to nije pokazala. Bila je
jednako lijepa kao i sestra. - Jeste li zaista toliko razliite? Isprva je to teko
uoiti, iako moram priznati da sam u njoj uoio neko nezadovoljstvo, neku
glad. Vi se doimate mnogo smirenijom od nje.
- Ne znam zato je tako. Moda zato jer misli da je ubila nau majku. -
udno je bilo priznati mu tako neto, no inio se paljivim sluateljem,
dostojnim povjerenja, i znala je da ga nije krivo ocijenila. Ve je to i dokazao
ne odajui njihovu tajnu nakon to joj je pomogao da izvue Victoriju iz
policijske postaje. - Naa je majka umrla pri porodu, a Victoria je mlaa
blizanka. inilo se da je njeno roenje prouzroilo njenu smrt, no ipak se
moramo upitati je li tih jedanaest minuta bilo zaista presudno. Bojim se da
smo to obje skrivile. - I ona je takoer imala osjeaj krivnje, no ne u onoj mjeri
zbog koje je Victoria patila.
- Ne moete tako gledati na to. Nema naina da saznamo zato se takve
stvari dogaaju. Njoj ste obje bile veliki dar, a teta je to nije poivjela da u
njemu uiva. Siguran sam da ste ocu pruile mnogo radosti kroz sve ove
godine. Mislim da bi bilo prekrasno imati blizance ili biti jedan od njih. Imate
veliku sreu.
Shvatila je da su se njegove rijei odnosile takoer na smrt njegove ene; u
proteklih godinu i pol dana sigurno se esto pitao zato je umrla, no na to
pitanje nije bilo odgovora.
- Priajte mi o vaem sinu - njeno ga zamoli.
- Geoffrevju? - Nasmijei joj se. - Devet mu je godina, svjetlost je mog

~ 32 ~

ivota i mnogo ga volim. Sami smo - ree, ne znajui je li ula za to. - Njegova
je majka poginula prije neto vie od godinu dana... na Titanicu. - inilo se da
mu ta rije zapinje u grlu, na to ona nesvjesno dotakne njegovu ruku, a on
je pogleda i kimne glavom. - Dugo je bilo vrlo teko. Vratio sam se s Geoffom
u Europu da budem s njenom obitelji. Za sve nas bio je to straan ok, a
osobito za Geoffa. On je bio s njom.
- Mora da se uasno osjea - iskreno primijeti, ganuta njegovim izgledom
kada je to izrekao.
- Mue ga strana sjeanja, to je i razumljivo. No sada se bolje osjea. -
Tuno se nasmijei, osjeajui da je stekao prijatelja. Bila je iznenaujue
suosjeajna i dobra sluateljica. - Bolje nego ja. Vie ne odlazim na ovakve
veere, ali John i va otac su inzistirali.
- No, ne postupate li nepravedno prema sebi? Ne moete se zauvijek
izdvojiti od ljudi.
- Pretpostavljam da ne - tiho ree, uz zadivljen pogled. Na vlastito
iznenaenje bilo je lake razgovarati s njom nego s bilo kime u proteklih
godinu i pol dana.
- Morate nam dovesti i sina u posjet. Djeca oboavaju dolaziti u Croton. I ja
sam voljela biti tamo kada sam bila dijete. Bila sam njegovih godina kad smo
se preselili onamo.
- A sada? - Zanimala ga je, pokazivala je neobino razumijevanje.
- Volite li jo uvijek ivjeti u Crotonu?
- Volim, ali moja sestra ne voli. Ona bi radije bila ovdje, ili negdje na
demonstracijama, ili gladovala u nekom engleskom zatvoru sa su-
fraetkinjama.
- Tono kao to sam i rekao - nasmijei joj se - nemirna.
- Zapravo - nasmije se ona - veeras joj dugujem neoekivanu uslugu.
Raspored za stolom nije posve moja odgovornost.
- Mislio sam da ste vi ona koja obavlja ovakve dunosti za vaeg oca.
- Edward je oduevljeno hvalio njenu pomo u voenju njegovog kuan
stva kao i pripremu svakog detalja veeranje zabave.
- Tako je, no Victoria je veeras promijenila svoje mjesto za stolom, a i
moje. Nije joj se dopalo kamo sam je stavila.
- No, zahvalan sam joj. - On se nasmijei Oliviji, sada potpuno siguran u
njen identitet. - Moda biste joj morali ee dopustiti da se pobrine za
raspored za stolom. - Nakon tih rijei zamoli je za ples, i dok su se oprezno
kretali salonom, njegova ju je ruka jedva doticala. im je ples zavrio, odveo
ju je natrag do stola. Ples nije uope bio osjetilni doivljaj, no bilo je ugodno
biti s njime. Bio je inteligentan i dobar sluatelj, i sada je shvaala zato se
drao na udaljenosti. Iz njegovih rijei i ponaanja nasluivala je da je oito bio
vrlo zaljubljen u svoju enu i zasada se nije htio zbliiti ni s kime. Olivia je to
razumjela, no to joj nije prijeilo da osjeti privlanost prema njemu ili da
zamilja, da je ivot drukije odredio, kako bi on bio sve to eli. No sada nije
mogla na neto takvo ni pomisliti. U svakom sluaju, ne bi mogla ostaviti oca, a
na to nije ni pomiljala. Osim toga, Charles Dawson nije htio nikome otvoriti
svoje srce, ak ni zbog svog sina Geoffrevja.
Nakon veere dame se povukoe i odoe zakratko na kat; Olivia iskoristi
priliku da ponovo upozori Victoriju da prestane proganjati Tobvja.
- Ne inim nita slino - uvrijedi se Victoria na sestrina upozorenja.
Toby je bio armantan, inteligentan, sjajno je plesao i bio je razuzdaniji no
to je Victoria ikad sanjala da bi sama mogla biti, i nije vidjela nita opasno u
malom flertu. No nije shvaala da s Tobvjem ne moe bezazleno oijukati, jer
on je uvijek uspijevao u svojim naumima.
- Apsolutno ti zabranjujem da provede ostatak veeri s njim - naredi joj
Olivia ispod glasa, upravo dok je njegova ena prolazila pokraj njih. No
Victoria nije htjela popustiti sestri.
- Nema mi pravo nareivati, Olivia - odbrusi joj. - Ti mi nisi majka, a on

~ 33 ~

nije onakav kakvim ga smatra. Ljubazan je i pristojan i volim razgovarati s
njim. To je sve, Olivia. Ovo je zabava, veera, razgovor. Ne namjeravam pobjei
s njim. Nismo ljubavnici. To je samo malo prie i plesa. Nema nita loe u
tome. Ako ti to ne moe razumjeti, to je alosno.
- Razumijem daleko vie no to ti misli ili to moe sama shvatiti -
apne Olivia gnjevno. - S njime upada u opasnost, Victoria. Igra se vatrom. -
Na te se rijei Victoria tek nasmijala, i ona ih ponovi Tobvju im je ponovo
sila s kata. inilo se da nitko nije primijetio to se zbiva meu njima. Tako
Victoria i Toby nestadoe u vrtu i ak odoe iza atora. On ju je obgrlio na
toplom rujanskom zraku i s njom podijelio cigaretu, priajui joj neto to
nikome izvan braka nikada nije rekao. No, kako god ludo to zvualo, nakon
samo jedne veeri provedene s njom mislio je da je voli. Povjerio joj je takoer
da izmeu njega i Evangeline postoji tek dogovor, da je godinama bio
usamljen, da je mislio da e umrijeti. Obitelji su ih natjerale u brak, no taj je
bio prazan, bez znaenja, i njemu nije nita predstavljao. Bio je to brak bez
ljubavi, i sve ovo vrijeme traio je pravu ljubav, tako da mu je veeranji
susret s Victorijom izmijenio ivot iz temelja. Da je Olivia ula taj govor,
vjerojatno bi ga ubila.
Victoria ga je sluala, na povrini iskusna, no zapravo nevjerojatno naivna,
vjerujui u svaku njegovu rije i gledajui ga s oboavanjem i nevinou, na to
ju on je poljubio. Htio je znati kada e se ponovo vidjeti. Sumnjao je da moe
preivjeti bez nje i na trenutak. Rekao je da zna koliko su jaka njena
uvjerenja, nakon svega to mu je te veeri povjerila, koliko vatreno vjeruje u
feminizam i pravo glasa ena, ali da on dijeli njene nazore i nikad je ne bi ni
na koji nain iskoristio. Htio je samo biti s njom i upoznati je.
Victoria ja bila oarana i vjerovala je u svaku njegovu rije. eljela mu je
vjerovati. Nikad nije ula nita slino. I na kraju veeri, osjeala je da je
postala njegovim dijelom. Utvrdili su da e sljedee veeri oboje doi na bal
Astorovih, a nakon toga e morati iznai neki nain da se opet nau. U
jednom ludom trenutku, s udnim sjajem u oima, upitao je bi li joj bilo
ugodnije ako bi povela sestru sa sobom. No Victoria je bila uasnuta. Ve je
znala to Olivia misli o njemu i da bi uinila sve da sprijei sastanak.
Odgovorila je da nee povesti Oliviju sa sobom, i inilo se da on to prihvaa.
Bila je to samo pomisao koja mu je tek nakratko sinula. Nakon toga,
dogovorivi se da e se sljedeeg dana nai na balu Astorovih, nekako,
negdje, odveo ju je natrag u ator i odatle u salon gdje je sa aljenjem otkrio
da Evangeline mui strana glavobolja i da eli odmah poi kui. No teta je
bila poinjena, dogovor sklopljen, dan ugovoren, a Victoria je bila preko
uiju zaljubljena u Tobvja.
Olivia je bila u drugoj prostoriji kad su Whitticombi otili, tako da nije
vidjela nita, no Charles Dawson jest, i stojei na drugom kraju sobe
promatrao je Victoriju sa zanimanjem. Neto u nainu na koji je micala
glavom, gledala mukarce, njena suzdranost, zavodljivost, tajnovitost, inilo
ju je potpuno razliitom od sestre. Olivia je bila sasvim otvorena, spremna
pruiti srce i ruku, mogao je osjetiti koliko je dareljiva i brina. No ipak ga je
oaravala nemirna blizanka, ona koja ne zna to eli i koja je do sada htjela
samo pogrene stvari. Neto je u tome bilo toliko nezdravo i izopaeno da ga
je ak ljutilo, no dio njega je htio otii na drugi kraj sobe i osvijestiti je. Ali
to, dakako, nije uinio.
Jedan drugi dio njega htio ju je potpuno zaboraviti i posvetiti se daleko
razumnijoj, beskrajno pristojnoj Oliviji, no ona se doimala toliko
jednostavnom, toliko spremnom davati i primati, da ga je straila. Bio je
previe izmuen i izudaran nakon Susanine smrti da bi mogao prihvatiti sve
to je Olivia nudila. ak i dopustiti joj da mu se priblii znailo bi izdati
Suan. Victoria je bila neto sasvim drugo. Promatrao ju je dok se veer
bliila kraju, potpuno oaran njome. Imala je neto na umu, vjerojatno
zloglasnog Tobiasa Whitticomba. I nije mogao ne upitati se to e poduzeti u
vezi s tim. Hoe li ponovo primiti poziv u pomo? Hoe li se Olivia usuditi

~ 34 ~

sprijeiti je? Shvaa li ona uope to se dogaa, ili je Victoria dovoljno lukava
da to od nje sakrije? Opinjalo ga je i samo promatranje.
Najzad je Charles otiao razgovarati s njihovim ocem i zahvaliti mu na
protekloj veeri. Zabava je bila sjajna, prva kojoj je prisustvovao u vie od
godinu dana. Probudili su se neki stari i novi osjeaji koji su ga blago
uznemirili. Njenost koju je pobudila OVivia i g\ad i bo\na usamljenost to ih
je prouzroila Victoria. Nije se mogao suoiti ni s jednim. Te je noi otiao s
udnim osjeajem praznine koju nisu mogli ispuniti ni pristojna koliina
ispijenog alkohola, ni sin koji je mirno spavao kod kue. Htio je samo jedno,
jedan ivot, jednu osobu, ali nje vie nije bilo. A nijedna blizanka Henderson,
koliko god lijepa, nije je mogla zamijeniti.
Odlazei, Charles se pozdravi s obje sestre i zahvali im na zabavi. Victoria je
jedva razmijenila koju rije. Doimala se nezainteresirano, kao da joj je vrue, i
shvatio je da je ona takoer pila, iako Olivia nije. Dok su razgovarali ispila je
malo ampanjca i zahvalila mu na odazivu. Oprostio se s njom trudei se da
joj se ne zagleda u srce, no ona je bila i previe otvorena. Htio ju je upozoriti
da je ivot okrutan, da je srce poput njenog opasno, da bi ga morala sakriti.
No, istini za volju, Victoria je bila u pravoj opasnosti. A Olivia je to znala.
Vidjela je Tobvja s njom i, kada su otili i posljednji gosti a one se konano
uspele u svoju sobu nakon dva sata poslije ponoi, Olivia ju je zabrinuto
promatrala.
- Pristala si da se sastane s njime, zar ne? - napadne je. Briga za sestru
gotovo joj je upropastila zabavu.
- Naravno da nisam - slae Victoria, no Olivia je i to znala. Znala je sve. To
je bilo neizbjeno. Victoria je bila i previe prozirna. Nije trebala ni pribjei
njihovoj posebnoj vezi. - Uostalom, to se tebe ne tie.
- On je propalica - izdere se Olivia. - Svi u New Yorku to znaju.
- I on je uo za te glasine. Sam mi je to rekao.
- Zaista lukavo. No to ga ne ispriava. Victoria, ne smije ga viati.
- Ja smijem sve to hou, a ti me ne moe sprijeiti - prosike Victoria.
Nita je ne bi moglo sprijeiti. Tobvjeva privlanost bila je daleko jaa od
sestrinog upozorenja. On je bio Lucifer, zmija u Rajskom vrtu.
- Molim te... posluaj me... - molila je Olivia suznih oiju. - Povrijedit e te.
Nisi dorasla takvom ovjeku. Nitko mu nije ravan, osim moda nekog poput
njega samoga. Victoria, posluaj me. Vjeruj mi. Prie koje o njemu krue su
uasne.
- On kae da su to lai - odvrati Victoria, nakon jedne jedine veeri potpuno
pod njegovim utjecajem. Znao je tono kako natjerati ljude da povjeruju u sve
to je htio, a posebno ene. - Jer mu svi zavide.
- Na emu? - Olivia se pokuavala pozvati na zdrav razum, no uzalud. Bilo
je beznadno. - Na emu bi mu zavidjeli?
- Na izgledu, na poloaju, na bogatstvu. - Sve je to on rekao Victoriji, a ona
mu je vjerovala.
- Izgled e mu uskoro nestati, poloaj mu je priskrbila ena, a s novcem je
imao sree. Zato mu dakle zavidjeti? - ree Olivia hladno.
- Moda ga eli za sebe - zloesto pripomene Victoria, ni sama ne znajui
vjeruje li u to, no odluna da i to spomene. Bila je bijesna na Oliviju to ju je
pokuavala sprijeiti da se vida s Tobvjem. - Moda eli njega, a ne onog
jezivo dosadnog tatinog odvjetnika.
- Ne budi tako gruba prema njemu. Dobar je ovjek, Victoria, zna i sama.
- Dosadan je - ree, vlastitog miljenja dobro potkrijepljenog ampanjcem.
- Charles Dawson te nee povrijediti. Toby Whitticomb hoe. Iskoristit e
te, a zatim e te odbaciti poput ispisanog papira. A kada se sve zavri, vratit
e se eni i napraviti jo jedno dijete.
- Odvratna si - ree Victoria, a Olivia osjeti uobiajenu bol u elucu koja se
pojavljivala kad god bi se svaale. Mrzila je svaati se sa sestrom i rijetko je to
inila. No ova svaa nije bila poput njihovih beznaajnih prepirki, ili ak i onih

~ 35 ~

malo ozbiljnijih zbog Victorijinih djetinjastih nestaluka i pustolovina. Ovo je
bio samrtni ples i Olivia je to znala.
- Neu ti to ponovo spominjati, no znaj da u uvijek biti uz tebe,
ljek, jer te volim. I preklinjem te da se ne via s njim. Znam da e uiniti to
bude htjela, ali on je opasan, Victoria. A tata bi bio vrlo alostan da zna da si
provela veer s njim. Pozvao ga je tek iz ljubaznosti, a ti si glupo postupila
kad si sjela pored njega. Srea to je tata bio okrenut leima pa to nije opazio.
Drai lava, Victoria, a nisi dovoljno odrasla ni jaka da pobijedi. Na kraju e
te lav pojesti.
- Ne brinem - odvrati ona bezbrino. - Samo smo prijatelji, to je sve.
Uostalom, oenjen je. ~ Pokuavala je odvratiti Oliviju s traga da bi sebi
oslobodila malo prostora. Nije se ak ni potrudila da joj objasni kako je
Tobvjev brak prazan. ak joj je dao naslutiti da su nedavno razgovarali o
razvodu. Naravno, bila bi to strana sablazan, no tvrdio je da ne moe dalje
ivjeti u braku bez ljubavi. Victoria je snano suosjeala s njim, ali Olivia nije.
Ona ga je mrzila i htjela ga je otpraviti prije no to joj uniti sestru.
Kada su te noi legle, iza tri sata ujutro, Olivia je mogla razmiljati samo o
sestrinoj nevolji, a Victoria samo o balu Astorovih sljedee veeri, kad e ga
opet vidjeti.

4.
Sljedeeg jutra Oliviju su probudili prigueni zvukovi u prizemlju, i dok ih
je leei u krevetu oslukivala, prisjeti se mune prepirke sa sestrom. No kada
se okrenula da je pogleda, druga strana kreveta bila je prazna. Olivia tiho
ustane, poelja kosu i navue kunu haljinu kako bi pogledala otkud oni
zvukovi i tada se sjeti.
im je sila, ugledala je posvuda ljude: radnici su u vrtu skidali ator,
vraali namjetaj na mjesto, dok je u naramcima stizalo cvijee od sinonjih
gostiju. Kaos je bio potpun. Usred svega toga stajali su ga. Peabody i glavni
sluga, upravljajui prometom.
- Jesi li dobro spavala? - nasmijei joj se Bertie i Olivia kimne gla-vom,
ispriavajui se to nije ustala ranije da joj pomogne.
- Draga moja, sino si obavila sjajan posao. Jutros si zasluila malo
odmora. Drago mi je da si mogla spavati uza svu ovu galamu. - Bilo je teko
zamisliti kako joj je to uspjelo, budui da je skidanje atora stvaralo <tranu
buku. - Svi kau da je zabava izvanredno uspjela. Zacijelo itav New York
danas bruji o tome, sigurna sam, pogotovo sudei po koliini cvijea koje je
stiglo. Privremeno sam najvei dio stavila u blagovaonicu.
Olivia se tiho odulja u blagovaonicu, pitajui se kamo je otila Vic-toria;
prvo cvijee koje je ugledala bila je golema vaza s dva tuceta crvenih rua s
dugakom stabljikom, no na poruci koja je s njima stigla
ilo je samo "Hvala na najznaajnijoj veeri u mom ivotu." Nije bilo potpisa, no
tada je opazila da je naslovljena na njenu sestru. Bilo je i previe jednostavno
pogoditi tko ju je poslao. S ostalim su buketima stigle potpisane poruke koje
su bile daleko uvijenije, iako moda manje lijepe. I Charles je, opazi, poslao
krasan buket, naslovivi ga na sve troje, kojim je zahvaljivao na divnoj veeri.
Znala je da mu je to bio prvi izlazak u drutvo nakon enine smrti i bilo joj je
drago da je proveo ugodnu veer. Ona nesumjnivo jest, sjedei pored njega,
iako je jo bila ljuta na Victoriju zbog promjene rasporeda.
Olivia se zatim zaputi u kuhinju da bi nadzirala poslove, no tamo ugleda
Victoriju kako sjedi sama i pije kavu. Olivia ju je trenutak promatrala,
ponovno se zabrinuvi, i zatim sjela pored nje.
- Jesi li dobro spavala? - oprezno je upita, jo uvijek osjeajui nelagodu
zbog svae od prethodne veeri, koja je bila daleko ozbiljnija od svih

~ 36 ~

dotadanjih. A bila je i mnogo opasnija od svih njihovih djetinjastih prepirki.
Olivia je bila uvjerena da joj je sestra u stvarnoj opasnosti.
- Odlino, hvala - odvrati Victoria ukoeno, ne pogledavi je. - udi me da si
mogla spavati uza svu ovu buku - doda, bacivi pogled preko ramena. Olivia
pomisli da je jutros posebno lijepa, to je bilo udno. Nikad nije razmiljala o
sebi na taj nain, no uvijek je u mlaoj sestri vidjela neto drukije,
uzbudljivije. Osim toga, tog je jutra u Victorijinim oima ugledala neto
nepoznato.
- Mislim da sam bila premorena. - Olivia nije spomenula sinonju svau, no
nakon to je sjela uz kavu koju joj je posluila jedna od kuhinjskih pomonica,
upita Victoriju je li vidjela svoje cvijee.
- Jesam - odvrati ona nakon kratkog oklijevanja.
- Mislim da mogu pogoditi tko ga je poslao. A mislim da i ti zna - ree
Olivia oprezno, na to nastupi duga utnja. - Nadam se da e razmisliti o
onome to sam sino rekla, Victoria. U opasnoj si situaciji.
- To su samo rue, Olivia. Ne mora se pretjerano uzbuivati oko toga, a ni
oko bilo ega to se sino dogodilo. On je vrlo zanimljiv ovjek, i to je sve. Ne
mora praviti od buhe slona - naali se Victoria, pokuavajui na jutarnjem
suncu umanjiti ozbiljnost situacije. No Olivia se prestraila ugledavi neto u
sestrinim oima, neku odlunost i snagu. I odmah je naslutila da Victoria nee
odustati od Tobvja.
- Nadam se da ga nee ponovo vidjeti veeras. Ljudi bi poeli ogovarati, a
zabava je u domu sestrine njegove ene. Zaista bi morala pripaziti - upozori
je Olivia.
- Hvala ti, Olivia - ree Victoria ustajui, pogleda uperenog u sestru. Izvana
su bile tako sline, a iznutra tako razliite da bi bilo teko povjerovati da su
sestre, a kamoli blizanke. Olivia zadrhti od straha pred jazom koji je
iznenada osjetila izmeu njih.
- to e danas raditi? - upita bezazleno.
- Idem na predavanje. Je li to u redu, draga Olivia, ili moram traiti tvoje
odobrenje?
- Samo sam pitala. Ne mora biti tako osjetljiva ili tako gruba - odsjee
Olivia, umorna od peckanja i iznenadnog neprijateljstva koje se meu njima
pojavilo zbog Victorijinog oijukanja s Tobvjem. - Kada si me uope pitala za
ikakvu dozvolu? Samo oekuje od mene da te prik rivam, a nikad se ne bi
potrudila ni upitati smije li uiniti ono to ve namjerava.
- Danas me nee morati prikrivati, hvala lijepa. - U ovakvim prilikama
svaka bi poeljela da ima i drugih prijatelja. No iskljuivost njihovog odnosa,
neobina bliskost, neodlaenje u kolu i udaljenost njihova doma odvojile su
ih od drugih ljudi. Oduvijek su meusobno osjeale veu bliskost nego prema
ikome drugom i to im je gotovo uvijek bilo drago, no ponekad su se osjeale
pomalo usamljeno. - A to e ti raditi danas? - upita Victoria. - Kune
poslove, pretpostavljam, kao i uvijek. - Kao da je smatrala Oliviju neizrecivo
dosadnom i, pogledavi je, Olivia to osjeti. Njoj nitko nije poslao dva tuceta
rua s nepotpisanom porukom. ovjek kojem se divila poslao je bezlinu
poruku naslovljenu ne samo na nju, ve i na njenu sestru i oca, i u djeliu
sekunde se upita ima li Victoria pravo, te osjeti ljubomoru.
- Pomoi u Bertie da vrati kuu u red. Jadni bi otac poludio da mora dugo
ivjeti u ovom neredu. Mislila sam di bismo to mogli uiniti prije veeranjeg
bala kod Astorovih.
- Kako zabavno.
Izrekavi to, Victoria pojuri uza stube i nakon sat vremena napusti kuu u
tamnoplavom kompletu s modernim eirom, odvezavi se s Petriejem.
Sastanak je bio u vrlo obinom gradskom podruju i, nakon to ju je
odvezao, Petrie se ubrzo vratio.
Ostatak dana je svima proao vrlo brzo. Victoria se vratila u rano

~ 37 ~

poslijepodne i Bertie je uposlila i nju da nadgleda radnike koji su vraali
namjetaj iz skladita iza ugla. Olivia je bjesomuno radila pokuavajui
popraviti tetu poinjenu u vrtu i, nekim udom, do pet sati kua je izgledala
kao da se tu nikad nije odrala zabava. Bertie je objema estitala na izvrsno
obavljenom poslu i, kao na neki mig, pojavio se otac i pohvalio ih na izgledu
kue.
- Nitko ne bi rekao da smo uope imali nekoga na veeri, a kamoli da je
pedeset ljudi posvuda plesalo i da je ator gotovo unitio vrt. Kakvo je stanje
vani? - upita i Olivia ga umiri. - Svi u New Yorku govore da ste izvanredne
domaice - ree on objema, no Victoriju kao da nije zanimala njegova hvala, te
se nakon nekoliko minuta uspela u sobu da se preodjene za zabavu Astorovih.
Olivia je ve pripremila to e odjenuti, blijedoruiaste prozrane haljine koje
je, kao i obino, preuzela od Po-ireta, a bile su i prilino edne. Na trenutak se
pokolebala kad ih je izvadila, no tada je odluila da je takvo neto moda ono
to treba, upravo zato da ne potakne Tobvja.
- Zabava je zaista bila divna, Olivia - pohvali je ponovo otac i sjedne u svoj
omiljeni naslonja u udobnoj radnoj sobi. Sve je vraeno tono na svoje
mjesto. Olivia natoi au porta i prui mu je, na emu joj on zahvali toplim
osmijehom. Svakim je danom sve vie uivao u njenom drutvu. - Uasno si me
razmazila, draga moja. Nisam ak siguran da bi tvoja majka bila tako dobra
prema meni, da je iva. Vie je nalikovala tvojoj sestri, ponekad vatrena i
odluna da ostane neovisna. - Ta ga je kua stalno podsjeala na nju.
Ponekad je to bilo bolno, no takoer je volio biti u njoj sa kerima. Bio je
zadovoljan odvijanjem poslova i vremenom koje je provodio u planiranju sa
svojim odvjetnicima, zanimljivim i inteligentnim ljudima, to ga je podsjealo
na dane prije povlaenja, kada je vodio cijelo jedno carstvo a ne samo portfelj
investicija. Nedavno je razmatrao prodaju svojih tvornica elika u Pittsburghu
i Charles je mislio da je naao ozbiljnog, zainteresiranog kupca. No donijeti
takvu odluku nije bilo jednostavno, te je mislio da bi mogli ostati u New Yorku
barem do kraja listopada, ako ne i dulje.
- Dopada li ti se ovdje? - upita je, sretan to moe s njom provesti malo
vremena.
- Da, oe, dopada mi se - odgovori ona uz blagi smijeak. - Nisam sigurna
da bi mi se svialo stalno ivjeti ovdje. Da ivimo stalno u gradu mislim da bi
mi nedostajala priroda, no sviaju mi se muzeji, i ljudi, i zabave. Uvijek se
neto zbiva. Zabavno je biti ovdje. - Uputi mu jo topliji smijeak. Na
trenutak mu se uinila opet djetetom, no ve je bila odrasla ena i ponekad je
osjeao krivnju to je toliko posesivan prema njima. Znao je da su ve u dobi
u kojoj bi se morale kretati u drutvu, kao sada, i nai mueve, no takoer je
znao da bi mu njihov konani odlazak slomio srce.
- Mislim da bih se morao vie potruditi da vas upoznam s prikladnim
mladiima - ree s nevelikim uvjerenjem, pijuckajui porto, na to oboje
izmijenie osmijehe. - Ti i Victoria bi se morale jednoga dana udati, iako
priznajem da mi je ta pomisao mrska. Ne znam to bih bez vas, a pogotovo
bez tebe, bojim se. Mora me prestati toliko maziti, draga moja, da lake
podnesem udarac kad ode. Uasavam se tog trenutka. - Oi su mu bile pune
oinske ljubavi i ona ga uzme za ruku i poljubi je.
- Nikad te neu napustiti, zna to. Ne bih mogla. - Rekla mu je to s pet
godina i zatim s deset, no sada je to zaista i mislila. Tijekom godina njegovo
se zdravlje znatno pogoralo, srce mu je bilo slabo, i nije mogla zamisliti da
ga napusti. Tko bi se tada brinuo o njemu? Tko bi mu vodio kuanstvo?
Najzad, tko bi primjeivao kada lae o svom zdravlju a zapravo se loe osjea
i treba lijenika? Znala je da brigu o njemu nikada nee moi povjeriti nikome
drugom, a posebno ne Victoriji, koja nikad nije primjeivala da je on bolestan
sve dok joj netko, obino Olivia, to ne bi rekao. - Ne bih te mogla ostaviti, oe
- odluno ustvrdi, a to je i mislila.
-Ne moe ostati usidjelicom, ne uz tvoju ljepotu - odvrati on, divei joj se,

~ 38 ~

znajui da bi bilo krivo dopustiti da se to dogodi. No ipak, dio njega je htio
popustiti njenoj elji, iako bi time traio da se rtvuje. Kao da je ve udana za
njegov ivot, znala se pobrinuti i za najbeznaajnije sitnice. Bez nje bio bi
izgubljen, no takoer je znao da bi bilo neizrecivo sebino ako je ne bi gurnuo
iz gnijezda. Najzad, ne elei ni pomiljati na mogunost da je izgubi, on
paljivo promjeni temu. - Je li Victoria upoznala nekoga zanimljivog? Nisam
ba obraao pozornost na potencijalne udvarae. - Zamijetio je da Charles
Davvson pokazuje neko zanimanje za nju, no vjerojatno su ga, kao i veinu
ljudi, privlaile obje. Bilo je teko ostati ravnodunim na takvu izvanrednu
dvostruku ljepotu.
- Mislim da nije, oe - Olivia slae, kao i uvijek, kako bi je zatitila, usprkos
brizi zbog zloglasnog Tobvja. - Jo nismo upoznale nikoga. Hou rei... ne
zaista... - Dakako, u kazalitu, kamo ih je odveo otac, na veerama, na
koncertima kojima su prisustvovale, upoznale su svakoga tko je u New Yorku
ita znaio. No nitko ih nije upoznao s mladiima s namjerom da ih uda.
Olivia je pravilno zakljuila da se neki ljudi s njima jo osjeaju nelagodno, ili
ih smatraju udovitima, ili misle da se nikada nee htjeti rastati. Veina nije
imala pojma koliko su zapravo razliite, koliko se razlikuju njihovi ukusi i
zanimanja. Smatrali su ih tek jednom vrlo lijepom djevojkom u dvostrukom
izdanju.
- Victoria je popravila ponaanje, zar ne? - upita otac s razigranim
pogledom u oima. Konano je uo, iz drugih izvora, da mu je ki nauila voziti
i ak ukrala jedan od njegovih automobila da se proveze po Cro-tonu. Nikad
nije uo za uhienje, na sreu, dok je pustolovinu sfordom smatrao
bezopasnom i pomalo luckastom. U toj je dobi i njena majka mogla uiniti
isto, a usput i pregaziti cvjetne gredice. Jednom je na konju ula u njihovu
dnevnu sobu zbog oklade s prijateljem, uasnuvi sve prisutne. No Edwardu je
to bilo vrlo smijeno. Za ovjeka njegove dobi bio je iznenaujue popustljiv i
Victorijini su ga nestaluci rijetko uznemirivali, ak ih je i ohrabrivao, jer ga
je toliko podsjeala na njenu majku.
- Hoe li ti biti dobro ovdje? - upita ga Olivia prije nego to se otila
odjenuti za zabavu kod Astorovih. Natoila mu je jo jednu au porta i
ostavila ga da sjedi kraj vatre i ita veernje novine. Odvratio je da e i sam
uskoro poi na kat da se odjene i rekao joj kada da bude spremna za
polazak.
Dok se uspinjala na kat, razmiljala je o pitanjima koja je postavio, o
tome je li Victoria upoznala nekoga u New Yorku i o tome hoe li ijedna nai
mua i udati se. A razmiljala je takoer i onome to je sama rekla. Zaista nije
mogla zamisliti da bi ga napustila i udala se. Sto ako mu se zdravlje
pogora? Ili ako se razboli? Tko bi se brinuo za njega? Bilo bi drukije da im
je majka iva, tada bi si mogli priutiti normalan ivot. No Olivia je smatrala
da barem jedna od njih mora ostati kod kue i brinuti se za njega, a ona je
bila logian izbor. No, dok je razmiljala o tome, misli joj odlutae do
Charlesa i iznenada se upita to bi bilo da je zaprosi netko poput njega. to
bi tada uinila? Od same pomisli srce joj je poelo jae kucati. Nije mogla ni
zamisliti da bi je mukarac poput Charlesa ikada uzeo u obzir... ali to ako...
ako... nije si mogla dopustiti ni da misli na to. Ovdje ima obaveza. A Charles
nije pokazivao nikakvo zanimanje za nju. Prema njoj je bio tek uljudan kad
god bi doao posjetiti oca.
Kad je Olivia stigla do spavae sobe, ula je kako joj se sestra presvlai u
kupaonici. Tamo su bili ormari i ogledala i, kada je ula da si pripremi kupku,
ugledala je na podu pet-est haljina, a meu njima i jednu od ruiastih
haljina to ih je odabrala za veeranji bal.
- to to radi? - iznenaeno pogleda Victoriju, ubrzo shvativi to se
dogaa.
- Neu staviti onu stvar koju si odabrala za veeras - odree Victoria,
odbacivi jo jednu haljinu na stolicu. - Izgledale bismo kao par pridolica sa

~ 39 ~

sela, iako pretpostavljam da ti je to i bila namjera.
- Mislim da je haljina vrlo lijepa - odvrati mirno Olivia, ne dajui svojoj
uzrujanoj blizanki nikakav povod. - Sto bi drugo predloila? -Oito je ve
prekopala pola ormara. U tom je trenutku drala haljinu koju Olivia nikad
nije voljela. Bio je to pokuaj oponaanja Beerova modela, haljina od
tamnocrvenog samta sa siunim crnim perlama i dugom povlakom
ukraenom perlama. Olivia je mislila da haljine imaju predubok izrez i nisu ih
nosile od boine zabave u oevoj kui u Croton-on--Hudsonu. - Ne volim je,
zna to - prigovori Olivia Victoriji im je vidjela to ova dri. Uz haljinu je iao
i crni ogrta od crnog satena ukraen perlama i podstavljen istim crvenim
samtom. - Ima preduboki izrez i previe je upadljiva. Izgledale bismo
prostaki.
- Ovo je bal, a ne ajanka u Crotonu, Olivia - odsjee Victoria hladnim
glasom.
- Pokuava se istai radi njega, Victoria, ali ja ti neu pomagati u tome. U
ovoj haljini, u ovom gradu, izgledale bismo poput prostitutki. Ja je neu
staviti.
- Odlino - ree Victoria okrenuvi se na peti. Olivia nije htjela samoj sebi
priznati da izgleda sjajno. Haljina je bila daleko ljepa no to se sjeala, no
doimala se i previe smjelo. - Zato ti ne stavi onu ruiastu haljinu, Ollie
draga, a ja u odjenuti ovu.
Na Olivijino veliko iznenaenje, inilo se da tako i misli.
- Ne budi glupa. - Nikad nisu izile razliito odjevene. Oduvijek su imale sve
jednako, sve do donjeg rublja i eljeva u kosi. Jednostavno je tako bilo; da
izie drukije odjevena od sestre, Olivia bi se osjeala golom.
- Zato ne? Odrasle smo. Ne moramo vie nositi jednake stvari. Ber-tie je
uvijek mislila da je to slatko dok smo bile djeca. Ali sada vie ne moramo biti
slatke, zapravo, Olivia, ja to ne elim. Ona je ruiasta haljina "slatka", toliko
je "slatka" da mi je od nje zlo. elim staviti ovo, i to u i staviti veeras, a ako
se tebi ne svia, slobodno odjeni neto drugo.
Ovo je isti inat, Victoria. Tono znam to eli postii, a zna to i ti. Dopusti
da ti kaem, prola veer nije bila najvanija veer u njegovu ivotu, ali moe
biti u tvojem ako si ga odluila upropastiti zbog Tobiasa Whitticomba. A ako
to uini, prava si budala - otkree Olivia izvlaei istu takvu crvenu haljinu iz
svog ormara. - Mrzim ovu glupu haljinu i ao mi je to sam je dala saiti,
pogotovo ako es od nas napraviti budale tjerajui me da je odjenem veeras.
- Rekla sam ti - ree Victoria, odloivi haljinu i etkajui kosu. -
Ne mora je odjenuti.
Olivia ne odgovori nita.
Nisu vie progovorile dok su se kupale i odijevale, pudrale i parfimirale.
Olivia se iznenadi primijetivi da je Victoria nanijela malo crvenila za usne.
Nijedna ga nikada nije stavila i Olivia pomisli da joj sestra iznenada izgleda
potpuno drukije. Bila je ne samo vrlo lijepa, ve i vie nego izazovna.
- Ja to neu staviti - progunda Olivia dovravajui frizuru i promatrajui
Victoriju kako pred ogledalom nanosi crvenilo.
- Nitko nije rekao da mora.
- Potonula si preko glave, Victoria - ree Olivia prijetei.
- Moda plivam bolje od tebe.
- On e te utopiti - tuno zakljui Olivia u trenutku kad je Victoria izlazila
iz sobe, vukui za sobom ogrta od satena i samta, ukraen perlama.
Kad su nakon nekoliko minuta obje djevojke sile niz stubite, njihov se
otac zagledao u njih u potpunoj tiini. Njihov mu je izgled te veeri govorio
da vie nisu djevojice. Bile su to ene bljetave ljepote. Victoria je prva sila
niz stepenice, a ak su i njene kretnje dale naslutiti svjetove o kojima nita
nije znala, no ijim je dijelom instinktivno postala. Olivia se doimala daleko
nelagodnije u toj vrlo upadljivoj haljini, koja im je izvrsno pristajala i isticala
mlijenobijelu kou i vitka mlada tijela. Obje su imale uski struk i pune grudi,

~ 40 ~

to je u duboko dekoltiranom crvenom samtu dolazilo do punog izraaja.
- Za Boga miloga, gdje ste nabavile te haljine? - upita ih otac, iznenaen to
ih vidi u neemu tako modernom i gotovo egzotinom.
- Olivia ih je dala saiti - ree Victoria ljubazno. - Mislim da ih je sama
dizajnirala.
- Zapravo sam ih kopirala - nesretno napomene Olivia dok im je batler
pomagao obui ogrtae - ali nisu ispale onako kako sam eljela.
- Tamo e mi svi mukarci zavidjeti - ree im otac velikoduno i povede ih
prema automobilu koji ih je ekao. Zrak je bio prohladan i on promotri obje
djevojke dok su pred njim ulazile u auto. Tog je posli-jepodneva bio u pravu,
vie nisu bile djeca. A bit e pravo udo ako ih veeras ne zaprosi svaki
prisutan mukarac. Bilo mu je gotovo ao izvesti ih ovakve, jer bile su odve
privlane. No Oliviji je bilo jo gore, sjedila je stisnuta na kutu sjedala, mrzei
haljinu koju je bila prisiljena odjenuti i bijesnei na sestru.
Kada su stigli u raskoni dom Astorovih na Petoj aveniji, kua se kupala u
svjetlu i doimala se poput palae. Uzvanika je bilo etiri stotine, a o nekima
od njih djevojke su bile tek ule ili itale. Tamo su bili Goele-tovi i Gibsoni,
princ Albert od Monaka, jedan francuski grof, jedan engleski vojvoda i
skupina manjih plemenitaa iz drugih zemalja. Prisutna je bila i cijela
slobodna newyorka krema, od koje neki nisu ve godinama izili, poput
Ellsworthovih koji nisu izlazili ve dvije godine, od smrti najstarije keri.
Tamo je bila i aica preivjelih S Titanica, nesree koja se zbila prije godinu
dana, i neki su govorili da im je to doslovno prvi izlazak, na to je Olivia
odmah pomislila na Charlesa Dawsona. Ona kimne glavom u znak pozdrava
Madeleine Astor, koja je u potonuu izgubila svoga mua, Johna, a te je veeri
izgledala posebno lijepo. Dijete koje je rodila odmah nakon smrti njegova oca
imalo je sada gotovo godinu dana, i Olivia se raalosti pomislivi da ono nee
nikada upoznati svojega oca.
- Veeras ste posebno lijepi - zauje poznati glas. Kada se okrenula da vidi
tko je to, iznenadi se ugledavi Charlesa Dawsona. On se nasmije. - Znam da
ste vi gospoica Henderson i mogao bih se i praviti da znam i koja ste, ali
bojim se da ne znam, pa mi morate pomoi.
- Olivia - odvrati blago se nasmijeivi i iznenada poeli da odglumi vlastitu
sestru, samo da vidi hoe li se on drukije ponaati. - to radite ovdje,
gospodine Dawson? - upita ga uz osmijeh. Prole joj je veeri bio rekao da
nikada ne ide na zabave.
- Nadam se da ste mi rekli istinu - ree on, kao da je znao da ga je poeljela
prevariti. - Morat u vam vjerovati. Dakle, u rodu sam s As-torovima preko
ene. Moja pokojna ena bila je neakinja nae domaice, koja je bila vrlo
ljubazna i ustrajala je na pozivu. Nisam siguran da bih se odazvao da nije bilo
prole veeri. Zahvaljujui vama probio sam led, ali bojim se da je ovo mnogo
ozbiljnije no to sam oekivao. Prava ludnica.
Nije to bila zabava poput njihove ugodne male veere, s tek pedeset ljudi.
No kua Astorovih je s lakoom primila elegantno drutvo, a Vic-toria je
nestala im su uli.
Charles se dosta vremena zadrao u razgovoru s Olivijom; popriali su o
njegovom sinu i o nekolicini prisutnih koje je Olivia poznavala, a neke je
prepoznala, a zatim je spomenuo da je Madeleina Astor bila s njegovom
enom na brodu kada je ovaj potonuo. Uvijek je bio tako neizrecivo tuan
kada bi spominjao enu, da je Oliviju zaboljelo srce. Nije znala to bi mu
rekla, a sumnjala je da e se ikada oporaviti od takve boli. inilo se da je
priseban, no oito je s njom nestao i dio njega samoga kojemu nikada nee
nai nadomjestak.
- Pretpostavljam da je i vaa sestra ovdje - uljudno primijeti. - Nisam
je vidio.
- Nisam ni ja. Nestala je im smo stigli. Ima jednako uasnu haljinu -

~ 41 ~

izjada se Olivia, no barem nije bila toliko upadljiva u ovom drutvu, jer je
bilo i drugih slinih haljina, a ak i daleko smjelijih. No Charles se na njene
rijei nasmije.
- Oito je ne volite. Zapravo je vrlo lijepa. Zaista - kao da mu je bilo malo
neugodno to izrei - je li "odraslo" krivi izraz za mladu enu vae dobi?
- Radije, recimo, neprikladan. Rekla sam Victoriji da se osjeam kao
prostitutka. Ona ju je odabrala, ali ja sam je dala saiti, tako da moe okriviti
mene, to je i uinila. Sto je jo gore, otac misli da sam je ja odabrala.
- Je li protestirao? - upita Charles, oito se zabavljajui, a ona mu se
zagledala u oi. Bile su tako duboke i tako zelene i tako zanimljive. Nehotice,
ljudi su je blago gurnuli blie njemu.
- Ne, dopala mu se. - Olivia iskrivi lice sjetii se oca kojemu se dopala
omraena haljina.
- Mukarcima se uvijek dopadaju ene u crvenom samtu - obavijesti je
Charles. - Daje im dojam poronosti.
Olivia kimne glavom, nadajui se da e u sestrinom sluaju sve i ostati na
dojmu.
Najzad je Charles odvede do stola i nakon kratkog vremena ostavi je sa
skupinom mladih dama. Upoznao je Oliviju sa svakom od njih i nadao se da
e joj s njima biti ugodno kada je otiao potraiti enine roake. Ve je bio
objasnio da mu je sin bolestan, te se nije htio dugo zadravati. Bilo joj je ao
to ih naputa, jer je orkestar upravo poeo svirati. Za nekoliko trenutaka
ugledala je sestru, meu prvima na podiju, kako plee, naravno, u Tobvjevu
naruju. Promatrala ih je kako krue podijem u sporom, laganom valceru, a
osupnula se neto kasnije ugledavi ih jo uvijek na podiju kako izvode novi
fokstrot.
- Dragi Boe, kao da vidim dvostruko - ree jedna od djevojaka, pogleda
prikovanog uz nju, oarana njenom slinou sa sestrom. Doda da nikad nije
vidjela nita slino. - Jeste li ba sasvim iste u svakom pogledu? - upita,
izgarajui od znatielje, na to se Olivia nasmijei. Uvijek isto, ljudi su htjeli
znati kako je imati identinu sestru blizanku.
- Prilino. Mi smo zrcalne blizanke. Ono to ja imam na desnoj strani, ona
ima na lijevoj. Moja desna obrva je neto izvijenija, kao njezina lijeva. Moje
desno stopalo je neto vee, a ona ima vee lijevo stopalo.
Sigurno vam je bilo zabavno odrastati zajedno - ree jedna od sestrini Astor,
dok su se dvije Rockefellerove pridruile skupini. Olivia je upoznala jednu od
njih na starom imanju Gouldovih, a drugu je vidjela na ajanki koju su
Rockefelleri priredili u glazbenoj odaji u Kvkuitu. Sve to je Oliviji ostalo od te
veeri u sjeanju bile su prekrasne orgulje. Budui da Rockefelleri nisu ni
plesali ni pili, rijetko su prireivali bljetave zabave poput Vanderbilta ili
Astora, ali esto su u Kvkuitu davali male glazbene veeri ili rukove.
- Jeste li se uvijek zamjenjivale? - upita jedna od djevojaka.
- Ne - nasmije se Olivia. - Samo kad bi htjele upasti u nevolje, ili se iz njih
izvaditi. Moja je sestra mrzila polagati ispite u koli, tako da sam je ja uvijek
zamjenjivala. Kada samo bile male, stalno me nagovarala da uzimam lijekove
umjesto nje, tako da bih se razboljela uzimajui ih za obje, dok ena koja se
brinula o nama nije shvatila to radimo. Uglavnom je znala, no ponekad bi
naredila jednoj od sluavki da nam da ricinusovo ulje ili neto to smo obje
mrzile. A mi bismo ih uvijek prevarile.
- Zato ste to radili? - Jedna od djevojaka iskrivi lice na pomisao o
dvostrukoj dozi ricinusovog ulja. I sama je pomisao bila jeziva.
- Jer je volim - jednostavno odvrati Olivia, koja nikad nije mogla objasniti
do kojih bi granica ila da zatiti svoju sestru. Veza meu njima je bila
neraskidiva, neupitna, neobjanjiva. - Radila sam svakojake gluposti za nju,
kao i ona za mene. Najzad nas je otac povukao iz kole jer smo izazivale
toliko nevolja. No i strano smo se zabavljale - nasmijei im se Olivia dok su

~ 42 ~

se one udile njenim priama. No razgovor joj je odvukao panju i nakon
jednog sata Olivia opazi da joj sestra jo uvijek plee s Tobvjem. Nisu ni
silazili s podija, a Victorija je izgledala kao da se topi u njegovom naruju
dok su polagano kruili podijem, gledajui se u oi, potpuno nesvjesni stotina
ljudi oko njih.
Olivia se na to ispria mladim damama i ode potraiti Charlesa, naavi ga,
na svoje veliko olakanje, gotovo na samim vratima, u kaputu.
- Biste li mi uinili uslugu? - tiho ga upita, s molbom u oima kojoj mu je
bilo teko odoljeti. Prizvuk u njenom glasu podsjeti ga na onaj dan kad ga je
nazvala i zamolila da je otprati u Petu policijsku.
- Neto nije u redu? - zabrinuto upita, iznenaen osjeajem prisnosti meu
njima. Na neki nain, doivljavao ju je poput mlae sestre. Prema njenoj sestri
nije osjeao nita slino. No da ih vidi jednu pored druge, zanemarujui svoje
instinktivne osjeaje, ne bi znao koja je koja. Tek nakon nekog vremena, kad bi
se upustio u razgovor s njima i kad bi osjetio udno komeanje u dubini due,
bio je siguran. Volio je zamiljati da bi ih znao odmah razluiti kada bi ih
bolje upoznao. - Zar naa prijateljica opet neto smjera? - zabrinuto upita.
Kao da je uvijek Victoria bila u nevolji, a Olivia je iz nje izvlaila. Taj je vid
njihovog odnosa ve odavno shvatio.
- Bojim se da je tako. Biste li plesali sa mnom, gospodine Dawson?
Charles... molim vas. Mislim da smo to "gospodine Dawson" preli. - On skine
kaput, vrati ga glavnom slugi, ne spoitnuvi joj da mu je trebalo pola sata da
doe do njega i da eli to prije stii kui Geoffu. Uljudno ju je slijedio kroz
sljedee dvije prostorije i na plesni podij, gdje je odmah shvatio u emu je
problem. Toby i Victoria su plesali u jo jaem zagrljaju, to je Oliviju inilo
vrlo nesretnom.
Charles je povede na podij i zaplee to blie njima, no Toby ih je vjeto
izbjegavao, dok je Victoria bila oito nesvjesna sestrinog pogleda i otvorenog
neodobravanja. Najzad im okrene lea i doapne neto Tobvju, na to oboje
konano napustie podij i nestadoe u susjednoj sobi. Olivia ih izgubi iz vida
im se more ljudi za njima zatvorilo.
- Hvala vam - ree Olivia tuno, no Charles joj se nasmijei.
- Postavili ste si zahtjevan zadatak. Ona je vrlo tvrdoglava. - Jo se sjeao
kako je bila ljuta to je nisu uhitili i koliko je bila nezahvalna na sestrinoj
pomoi. - To je bio Tobias Whitticomb, zar ne? - I on je takoer uo sve prie,
kao i cijeli New York. No sada su te prie zadobile novo znaenje, ako je zaista
namjeravao od Victorije uiniti svoju sljedeu rtvu. Charles se nadao da e se
je zasititi prije no to poini pravu tetu. Ili e se Hendersonovi moda uplesti
prije no to cijela stvar ode predaleko. Svakako se inilo daje to Olivijina
namjera. Ona mu ponovno zahvali to joj je pomogao otjerati sestru s
plesnog podija.
- Ve je cijeli sat pravila predstavu od sebe - ree, gnjevno sijevajui plavim
oima.
- Nemojte brinuti radi toga. Mlada je i lijepa, mnogo e razuzdanika trati
za njom dok si ne nae mua. Ne moete dopustiti da vas oni brinu - pokua
je razuvjeriti, ali morao je priznati da je Whitticombova reputacija zaista bila
zabrinjavajua i nije joj mogao rei da je u krivu.
- Victoria kae da se nee udavati. ivjet e u Europi i boriti se za ensko
pravo glasa.
- O Boe. Prerast e to, siguran sam. Kada upozna onog pravog, zaboravit
e na sve to. Samo mu nemojte rei da eli da je uhite - naali se - i nemojte
toliko brinuti zbog nje. I vi ste zasluili malo zabave -ree pozdravljajui se
na odlasku.
Olivia se tada otputi u enski toalet, gdje je, gledajui se u ogledalu,
zagladila kosu. Imala je stranu glavobolju. Zbog svae s Victorijom veer je
zapoela loe, emu nije pomoglo ni to to je ugledala sestru zalijepljenu za

~ 43 ~

Tobvja proteklih sat vremena. No prije no to se stigla okrenuti, u ogledalu je
ugledala Evangeline Whitticomb kako joj prilazi i zaustavlja se pored nje.
Olivia se polako okrene prema njoj.
- Smijem li predloiti, gospoice Henderson, da se igrate s djecom svojih
godina ili da se barem bavite neenjama umjesto oenjenim ljudima s troje
djece. - Pogledala je Oliviju ravno u oi, bez krzmanja, na to Olivia osjeti
kako joj na obraze navire crvenilo, shvativi da ju je zamijenila za sestru.
Tobvjeva je ena bila izvan sebe od bijesa, a Olivia joj to nije mogla uzeti za
zlo.
- Strano mi je ao - mirno odvrati Olivia, preutno prihvativi ulogu svoje
sestre i nadajui se da e popraviti situaciju. Bila je to sjajna prilika i nadala
se da e uvjeriti njegovu enu da se radilo samo o prijateljskom ponaanju. -
Va je mu dosta poslovao s mojim ocem, gospoo, i mi smo samo
razgovarali o svojim obiteljima. Dok smo plesali, priao je samo o vama i
vaoj djeci.
- Sumnjam - ljutilo ree Tobvjeva ena. - udi me to se uope sjea
da ima nas. No vi se potrudite to upamtiti, ili vas uvjeravam - znaajno
je pogleda, snizivi glas, no ne umanjivi otrov svojih rijei - da ete po
aliti. Znate, vi mu ne znaite nita. Poigrat e se s vama kao s lutkom,
na neko vrijeme, i zatim vas odbaciti i kamo god pali bit ete slomljeni.
Na kraju e se vratiti meni... mora mi se vratiti. - Izrekavi to, okrene
se na peti i ode, dok je Olivia ostala potpuno bez daha. Na sreu, u pros
toriji nije bilo nikoga drugog, te je, nakon to je ena otila, sjela, toliko
joj se vrtjelo u glavi. Dakako, imala je pravo. Evangeline Whitticomb je
dobro poznavala svog mua, ve je vidjela njegovu predstavu desetke pu
ta, a on joj se uvijek vraao zbog onoga tko je bila, to je predstavljala,
i zato jer ni izbliza nije bio toliko luckast kao ene kojima se poigravao.
Veina tih ena bile su mlade i neiskusne, a mnoge su bile i djevice. Bile su
zaslijepljene njime, njegovim izgledom i uglaenim ponaanjem, njegovim
rjeima koje su oduzimale dah, i vlastitim djevojakim iluzijama ili ak
ambicijom. No, togod one mislile, i togod da im je govorio, na koncu bih ih
redovito ostavljao. Ba kao to ju je Olivia upozorila. Nadala se da je barem
uspjela uvjeriti njegovu enu u vlastitu estitost, to jest u Victorijinu, ali
sumnjala je u to. Kada je napustila toalet, ponovno je na podiju ugledala
Victoriju u Tobvjevom zagrljaju, priljubljenih tijela, usana koje su se gotovo
dodirivale. Na taj je prizor Olivia poeljela vritati, no umjesto toga je uinila
jedinu stvar koje se mogla dosjetiti. Otila je rei ocu da ima stranu
glavobolju, na to se on odmah zabrinuo, poslao sluavku da joj nae ogrta i
sam otiao po Victoriju. Naao ju je na podiju s mladim Whitticombom. Iako
se zbog toga nije doimao zadovoljnim, nije tome pridavao mnogo pozornosti.
Znao je da su se upoznali kod njega, a otada ih nije vidio zajedno. Na putu
kui je, dodue, izrazio svoje iznenaenje time da je, nakon svega to je
rekao, Olivia posjela Tobvja do svoje sestre. No takoer je naglasio kako je si-
guran da u tome nije bilo nita loe i da je Victoria bila dovoljno pametna da
mu ne dopusti da joj udvara. Nije opazio kako je Toby promatra dok su
odlazili, ni pogled koji su izmijenili, a kojim su samo potvrivali sve to su te
veeri rekli. Toby i Victoria su bili pronali zgodnu sobicu u malom paviljonu
na kraju vrta i tamo ju je prvi put poljubio, tamo su grlei se proveli sve
vrijeme kada nisu plesali.
- Zaista mi je ao, draga moja - ispriavo se otac Oliviji zbog njene
glavobolje dok su se vozili kui. - Bilo je to previe za tebe, nakon si
nonje zabave i veeranjeg bala. Ne znam to mi je bilo na pameti kada
sam prihvatio poziv. Mislio sam da biste se vi djevojke mogle zabaviti,
ali ti si zacijelo iscrpljena. - Victorija je bila sve samo ne iscrpljena, i
probadala je Oliviju pogledom im bi otac pogledao kroz prozor. Dobro je
poznavala svoju sestru i bilo joj je teko povjerovati da zaista ima glavobolju.
Nije imala pojma koliko ju je uzrujala.
- To je bilo zaista lukavo - ree ledenim glasom im su se uspele u sobu.

~ 44 ~

- Ne znam o emu govori. Zaista me boli glava - ustraje Olivia dok je
skidala omraenu haljinu. Htjela ju je spaliti. A nakon onakvog Vic-torijinog
ponaanja, doista se osjeala poput bludnice.
- Zna tono to mislim. Ali tvoja mala smicalica nee nita promijeniti. -
Bila je uvjerena da je Roby iskren. On se u nju ludo zaljubio, a njegovo
spominjanje rastave uope je nije okiralo. Nije ju ak bilo ni briga hoe li
napustiti enu. Bila je modernih shvaanja. Mogli bi biti zauvijek ljubavnici.
ak je govorio o tome da jednom odu iz zemlje, ivjeti u Europu. Toby
Whitticomb bio je sve stoje mogla poeljeti. Smion, hrabar, odvaan, poten,
spreman platiti bilo koju cijenu za svoja uvjerenja. Vidjela je u njemu viteza
u sjajnom oklopu, spremnog da je spasi od njenog beznajanog mondenog
ivota u njihovom neizrecivo dosadnom domu uz rijeku Hudson. Ve je ivio
u Parizu i Londonu i u Argentini. Bila je to glazba za njene ui i kad god bi
pomislila na njega, zadrhtala bi itavim tijelom.
- Njegova me ena napala veeras u toaletu - ree Olivia oblaei kunu
haljinu. - Mislila je da sam ja ti.
- Kako zgodno. Jesi li joj rekla koliko ti je ao i da je sve to uasan
nesporazum?
- Otprilike. - Victoria se na to nasmije. No Olivia ozbiljno nastavi: - Rekla
mi je da je to Tobvjevo uobiajeno ponaanje, kao to svi kau, i kada je sve
gotovo, on odbaci djevojke s kojima je oijukao kao razbijene lutke. Ne elim
da i ti bude jedna od njih - ree promuklo Olivia. Ovo je bila prva ozbiljna
prepirka meu njima, i Oliviji je bilo sve gore kako se produbljivala. No nije
vidjela drugog naina da se to promijeni dok se Victoria ne osvijesti. Olivia je
najvie od svega eljela da se vrate u Croton-on-Hudson. -Victoria, molim te,
budi razumna... nemoj se suvie zbliiti s njim... opasan je. elim da mi
obea da ga nee pokuavati viati.
- Obeavam - odvrati Victoria neiskreno i bezizraajno.
- Ozbiljno - zaklinjala je Olivia sa suzama u oima. Mrzila ga je jo vie jer
ih je uspio posvaditi. Nitko i nita nije se smjelo isprijeiti izmeu njih. Olivia
je smatrala da je njihova veza sveta.
- Ljubomorna si - ree hladno Victoria.
- Nisam - otpovrne Olivia, oajniki je eljei razuvjeriti.
- Jesi. On je zaljubljen u mene, a to te plai. Boji se da e me odvojiti od
tebe - ree Victoria, to je donekle bila i istina.
- On to ve ini. Zar ne uvia kako je riskantno zaljubiti se u takvog
mukarca? Taj je ovjek opasan, Victoria, ne mogu ti to dovoljno naglasiti.
Mora to shvatiti.
- Bit u oprezna, obeavam - ree ona, malo omekavi. Mrzila je svaati se
s Olivijom, to ju je plailo. Previe ju je voljela. No iznenada shvati da voli i
Tobvja. Zaljubila se u njega preko uiju i bilo je prekasno da se to sprijei. Kad
ju je te noi poljubio, mislila je da e joj se tijelo rastopiti, a kada je posegnuo
u njenu haljinu i dotaknuo joj grudi, bila bi uinila sve to bi zatraio. Nitko
joj to nije nikad uinio. Nitko je nikada nije naveo da ga poeli vie od samog
ivota. Ali, kako je to mogla objasniti sestri?
- Obeaj mi da ga nee viati - zamoli je Olivia kad je primijetila da je
slua. - Molim te.
- Ne trai to. Obeavam da neu uiniti nita nepromiljeno.
- Viati ga je nepromiljeno. ak i njegova ena to zna.
- Ljuta je jer se eli od nje rasataviti. Ne bi li i ti bila?
- Misli na sablazan koju e to izazvati. Pogotovo za jednu Astorovu. Zato
barem ne prieka da se to dogodi, da bude zaboravljeno, a tada bi te mogao
otvoreno posjeivati, a ti bi mogla objasniti ocu. - Sada ga je mogla viati
jedino u tajnosti, i upasti u unakrsnu vatru izmeu njega i njegove ene i
drutva koje ga je ve osudilo zbog minulih ludosti.
- Ollie, to e vjeno trajati.
- A kada se vratimo kui? Sto onda? Hoe li te tamo posjeivati? Sto e

~ 45 ~

ljudi rei, Victoria?... A tata?...
- Ne znam. On kae da moemo sve prebroditi ako ga volim. A ja ga volim,
Ollie, zaista. - Ona zatvori oi i srce joj se gotovo istrgne iz grudi dok je
mislila na njega, zatim ponovno otvori oi i pogleda sestru. - Kako ti mogu to
opisati? Umrla bih za njega kad bi me pitao. - Barem je bila iskrena, no Olivia
se nije nita bolje osjeala.
- Toga se i bojim - ree tuno. - Ne elim da te itko povrijedi.
- Nee. Kunem ti se. Mora poi jednom s nama na aj. elim da ga
upozna. elim da ga i ti zavoli... Ollie, molim te... ne mogu uspjeti bez tebe.
- Ali to je za nju bilo previe. Bilo je previe i traiti od nje da uti, no bilo bi
previe bolno traiti njeno sudionitvo.
- Victoria, ovaj ti put ne mogu pomoi - ree mirno Olivia. - Mislim da je
ono to radi opasno i loe, i bojim se da e nastradati. Moda te ne mogu
sprijeiti, ali neu ti ni pomoi. Ne ovaj put.
- Onda mi se zakuni da nee nita rei... zakuni mi se - preklinjala je
Victoria na koljenima, oiju punih suza, i Olivia se takoer rasplae i privine
je uza se.
- Kako moe to traiti od mene? Kako bih mu mogla dopustiti da te
povrijedi?
- Nee... vjeruj mi, nee... vjeruj mi...
- Ti nisi ta kojoj ne vjerujem u ovom sluaju - odvrati Olivia, duboko
udahnuvi i briui oi. - Zasada neu rei nita... ali ako te povrijedi, ne znam
to bih mu mogla uiniti...
- Nee. Poznajem ga bolje od ikoga drugog u ovom ivotu, osim tebe.
- Doimala se poput djeteta, skotrljavi se na krevet i leei tamo rairenih
ruku i nogu, sa irokim osmijehom na licu.
- Nakon dva dana, Victorijo Henderson? Sumnjam. Ti si sanjar. Za nekoga
tako slobodnjakih nazora zaista si romantina luda. Kako mu moe tako
brzo pokloniti povjerenje?
- Jer znam kakav je on. Potpuno ga razumijem. Mi smo dvije sasvim
neovisne osobe, s potpuno istim nazorima, koji su imali tu sreu da se sretnu.
To je udo, Ollie. Jest, zaista. Kae da me je cijelog ivota ekao, a sada kada
me je naao, jedva da moe povjerovati.
- A to s njegovom enom i djecom? Gdje je njihovo mjesto u svemu tome? -
Olivia je bila sumnjiava i Victoria se trenutano zbuni, ne znajui to da
odgovori.
- Kae da mu je nametnula djecu, on nikad ne bi imao djece u braku bez
ljubavi. Sve je njena krivnja, i njena je stvar to e s njima biti.
- To je zaista suosjeajan stav - ree Olivia, no Victoria kao da nije
zamijetila sarkazam dok je i dalje pjevala hvale Tobvju.
Neto kasnije ugasile su svjetlo i Olivia legne zagrlivi sestru.
- Budi oprezna, sestrice... budi pametna... budi paljiva... - aptala
je, no Victoria je ve napola spavala pospano kimajui glavom i povi
jajui se uz sestru. Victorijine su misli letjele k njemu. Dogovorili su sas
tanak sljedeeg dana. Nai e se u knjinici u deset sati ujutro.

5.
Sljedeeg jutra, dok je Olivia s kuharicom pregledavala jelovnike za ruak i
veeru, Victoria se iskrala. Rekla je Bertie da e se u knjinici sastati s jednom
od Rockefellerica i da e se vratiti u kasno poslijepodne. Bertie je odredila da
je Donovan odveze do knjinice, i nitko nije opazio da ima na sebi novi bijeli
komplet s pripadajuim eirom, kopiju Doeiulleta, koji Olivia jo nije bila
odjenula. Izgledala je vrlo elegantno dok se uspinjala stepenitem pred

~ 46 ~

knjinicom, drei knjige koje je namjeravala vratiti, a Donovan se vratio kui
da odveze gospodina Hendersona do ureda Johna Watsona.
im je ula, Victoria je vratila knjige i, pogledavi iza knjiniarke, ugleda ga
kako je promatra stojei upravo iza ljubazne usidjelice s naoalama koja ju je
upravo bila usluila. Trenutak kasnije izili su iz knjinice drei se rukom pod
ruku. Jo je bilo rano i nitko od poznatih nije zalazio u knjinicu u to doba,
ako su uope tamo odlazili. Nije imala pojma to e raditi, no nije je bilo ni
briga, samo da su zajedno.
Toby je parkirao svoje vozilo vani, automobil marke stutz koji je kupio ba
te godine, i nasmije se kad Victoria ree da bi ga voljela jednom voziti.
- Nemoj mi rei da zna i voziti - ree odluevljeno i zadivljeno. -Zaista si
prava moderna djevojka, kao to tvrdi da jesi. Veina ljudi se pravi da jesu,
iako zapravo nisu. - I, kao da eli potkrijepiti tu tvrdnju, ponudi joj cigaretu
Milo i ona je prihvati, iako je jo bilo malo prerano, ak i za nju. Neko su
vrijeme bez odreenog cilja kruili po East Sideu, no najzad on zaustavi
automobil i zagleda se u nju, kao da eli upiti svaki detalj njenog lica, oiju,
due, kao da si je eli zauvijek urezati u srce.
- Oboavam te, Victoria - apne joj u kosu. - Nikad nisam poznavao
nikoga poput tebe. - Njegove su rijei na nju djelovale kao afrodizijak
i kad ju je poljubio, inilo joj se da joj se dua pretapa u njegovu. Ostavi
bez daha, u tom bi trenu bila sve uinila za njega. Nakon nekog vremena
on se uspravi, nasloni se na sjedalo i zadivljeno se zagleda u Victoriju.
- Izluuje me, zna li? Htio bih te oteti i odvesti u Kanadu ili Meksiko,
ili pobjei s tobom u Argentinu ili na Azore... ti si ena koja zasluuje
egzotina mjesta. Htio bih biti s tobom na nekoj vruoj plai, sluati glaz
bu i ljubiti te - ree naginjui se da je ponovno poljubi, a ona je u nje
govom naruju gotovo ostala bez daha. Ovaj put se ona otrgnula od njega,
nesposobna da trezveno razmilja, gledajui u njegove tamne oi, elei
da zauvijek pobjegne s njim. Nije mogla podnijeti pomisao na ponovni
rastanak, pa makar i samo na trenutak.
No dok ju je s enjom gledao, on se iznenada nasmijei, kao da se neega
sjetio.
- Imam ideju - ree, ponovno pokrene automobil i na sljedeem krianju
skrene na sjever. - Tono znam kamo emo danas. Nisam davno bio tamo.
- A gdje je to? - upita ona, oputeno prihvativi od njega malenu ploku i
otpivi malo, da odri korak s njim. U boci je bio brendi koji joj je ario grlo,
ali i davao ugodan osjeaj topline.
- To je tajna - odgovori on tajanstveno, s oboavanjem u oima. inilo im
se da su stvoreni jedno za drugo, oboje su to znali. Dok su naputali sredita
grada ona ga je ispitivala kamo je to vodi, no on je odbio odgovoriti na
pitanja, pravei se da ju je oteo. Ona se ni na trenutak nije zabrinula. Vie se
puta zaustavio da je poljubi i jo su jednom otpili iz boce, no odbila je kad
joj je trei puta pruio ploku.
- Pije li uvijek brendi prije ruka? - nehajno ga upita. Nije joj to smetalo,
znala je da mnogi oevi prijatelji prilino piju, ak je i John Watson zimi
nosio sa sobom ploku. No danas nije bilo hladno, nego je pie jednostavno
pridonosilo uzbuenju.
- Jutros sam bio tako ivan - prizna on - mislio sam da e mi trebati. Kada
sam izaao na sastanak tresla su mi se koljena.
Kada ju je pogledao doimao se poput djeaka. Ugledavi ga tako ranjivog i
toliko zaljubljenog: Victoria se osjeala kao iskusna, svjetska ena. Imao je
trideset dvije godine i znala je da ga je oborila s nogu. To joj je laskalo, sve je
u vezi s njim bilo vrlo uzbudljivo, ak i injenica da ga ne smije viati i da
navodno ima uasnu reputaciju. Jedino nije eljela misliti na to da je oenjen.
To joj nije znailo nita, napokon, i sam je priznao da e se razvesti od

~ 47 ~

Evangeline, da je poinio stranu greku i proveo pet godina u braku bez
ljubavi. Nije uope pomiljala da bi rastava jedne Astorove bio sablazan
stoljea, iako ju je Olivia odmah na to upozorila.
Sada su ve bili vrlo daleko od sredita grada i kue oko njih bile su male,
jednostavne i etvrtaste, gotovo seoske. Dvadeset minuta nakon to su izili
iz knjinice, Toby zaustavi automobil pred urednom bijelom kuicom ispred
koje je rasla podivljala ivica okruena napola olienom drvenom ogradom.
- Sto je to? - upita Victoria, zabavljajui se i pitajui se kome to idu u
posjet.
- Moja kuica iz snova - odvrati on sa smijekom i obie automobil da joj
otvori vrata. Ona je kratko oklijevala dok je on uzimao koaru za piknik. Nije
je bila zamijetila, no u koari je bilo ampanjca i kavijara i mala torta i jo
neke slastice koje je ukrao iz svoje kuhinje. Sve je bilo pomno pripremljeno. I
dok ga je s uenjem gledala, on iz depa izvadi klju.
- ija je ovo kua? - upita ona, ne sa strahom, ve nesigurno i znatieljno.
udno se osjeala ne znajui gdje se to nalazi, ni koga e to posjetiti. Oprezno
ga je dopratila do vrata koja je on otkljuao, a iza kojih je ugledala urednu
dnevnu sobu. Pokustvo je bilo u dobrom stanju, iako skromno. Ovdje nije
bilo raskoi, no kua se inila ugodnim mjestom gdje se moe provesti mirna
veer. Prije no to je stigla ui, Toby je uzme u naruje i poljubi, odmiui
njenu dugu tamnu kosu i privijajui je uza se, tako blizu da se jedva
usuivao disati od straha da e je izgubiti. Zatim joj se nasmijei i bez ijedne
rijei podigne je i unese preko praga.
- Jednog e dana biti moja ena, Victoria Henderson - tiho ree. - Sada me
jedva poznaje, no upoznat e me bolje i postat e idua gospoa
Whitticomb... ako me bude htjela... - Doimao se poput djeaka, onako
nesiguran, umilnog dranja, dok ju je gledao u toj sobici, u kojoj su se
njegova iroka ramena iznenada inila prekrupna. Jedva je mogla pratiti
njegove rijei. Govorila je da se nee nikada udavati, da e jednog dana ivjeti
u Europi, a sada je, sama s tim ovjekom i potpuno podlona njemu, bila
spremna uiniti to god bi od nje zatraio. Znala je da ne smije biti sama s
njim i da je ono to ine na neki nain loe, ali kako je to moglo biti loe?
Kako je moglo biti ita drugo osim ispravno? Ita osim savreno? U dubini srca
osjeala je koliko ga voli. Njegovo srce, njegov arm, njegovo bezazleno
ponaanje potpuno su je osvojili. Vjerovala mu je kao i vlastitom ocu.
- Toliko te volim - njeno apne, na to je on ponovno poljubi. Trenutak
kasnije leali su na kauu, strastveno se ljubei i ona je osjeala njegovo tijelo
kako drhti pored nje. Nije znala to da radi, to on od nje oekuje, znala je da
ne smije prenagliti, no mogla je misliti samo na to da je s njime, da je
njegova, da e uvijek biti zajedno.
Najzad se Toby otrgne i prstima se njeno poigra s njenom kosom, dok je
ona leala otkopane bluze. Koaru za piknik odloili su u kuhinji i on je
otvorio ampanjac koji su pijuckali dok je ona zakapala bluzu, nakon ega
izaoe u vrt. U blizini nije bilo susjeda, nije bilo nigdje niko ga i dok su etali
on joj objasni da je kuu iznajmio kako bi mogao biti sam, pobjei od
Evangeline, kako bi mogao misliti i sanjati i odvojiti malo vremena za sebe.
Rekao je Victoriji da je ovdje konano odluio rastaviti se.
- Hoe li ti jako nedostajati djeca? - upita ga ona suosjeajno dok su se u
tihom razgovoru polagano vraali prema kui, drei se za ruke.
- Hoe. No nadam se da e biti razumna i dopustiti mi da ih viam.
Naravno, to e biti runo iznenaenje za svih, no mislim da e i njoj biti lake.
Nitko ne bi smio zauvijek ovako ivjeti. Naim e obiteljima biti tee nego
nama, jer nee moi shvatiti. - Victoria kimne glavom, iznenada ozbiljno
shvativi kakva e to biti sablazan. Nesumnjivo e se i njen otac uasnuti kad
sazna, no moda e s vremenom shvatiti. Victoria nije osjeala potrebu da se
odmah vjenaju, to nije bilo vano ako mogu biti zajedno. I shvati takoer da
e oboma biti teko nakon njenog povratka u Croton. No mogao bi dolaziti

~ 48 ~

esto u posjete, a to bi bilo sigurno bolje, i intimnije, dok bude prolazio kroz
rastavu. Nevjerojatno kako se ivot moe izmijeniti, pomisli, u nekoliko dana,
ili ak trenutaka. Iznenada je cijeli njen ivot poao sasvim drugim tokom od
oekivanog.
On je upita kako to izgleda imati sestru blizanku, pa se smijao njenim
aljivim priama. Kada su se ponovno nali pred vratima, on je opet poljubi.
Nije znala, a nije ni brinula, koliko je sati. Znala je samo da eli biti s njim.
Neko su vrijeme sjedili u dnevnoj sobi i razgovarali, zatim je on natoio jo
ampanjca i ponovno su se ljubili, no ovaj put, bez razmiljanja i ne pitajui
je, on joj polako svue bluzu. Ona se pobuni, htjede neto rei, no on je
uutka vjetim poljupcima i spretnim prstima. Dok ju je ljubio, polako
prelazei usnama s njenog lica na vrat i zatim na grudi i bradavice, gotovo je
prestrai snaga vlastite elje. Tiho je stenjala, a on ju je elio do boli i
iznenada ona ga pogleda i shvati, oboje shvatie, da su im ivoti zauvijek
izmijenjeni. Trenutak i ivot su pripadali njima, bila je spremna s njime
podijeliti sve, rizik, opasnost, dobro i zlo. Njena se odjea polagano istopi u
njegovim rukama i on je njeno podigne i odnese u spavau sobu.
Zavjese su bile navuene, svjetlo slabo, inilo se da ih obavija neka mistina
izmaglica, i s najveom panjom i njenou, s beskrajnim iskustvom on je
uzme. Njeno je tijelo pjevalo i eznulo za njim, srce joj je odavno pripadalo
njemu, a um joj se zamaglio od njegovih kretnji. Satima kasnije leala je u
njegovom naruju, ispunjena uenjem, ali ne i strahom, napola spavajui,
puna ljubavi i povjerenja. Dala mu je sve to mu je mogla dati i znala je bez i
traka sumnje da zauvijek pripada njemu.
Kada ju je konano probudio, bilo je pet sati i dan se bliio kraju. Nije ju htio
buditi, no znao je da moraju krenuti. Zadnje to je htio, radi nje, ali i samoga
sebe, bilo je da joj ne prouzroi nevolje. Rastati se s njime bilo je gotovo
bolno. Ona se polako obue dok ju je on promatrao, opinjen njenim dugim,
ljupkim udovima, ljepotom njenih kretnji. Nije mogao povjerovati srei to ju
je naao, a ona nije mogla povjerovati u sve to se dogodilo.
- Nikada nee poaliti to me voli - ree joj prije no to su krenuli,
oboje nekako potreseni znaenjem onoga to se dogodilo, no ona nije
poalila. Tog je dana spojila svoju sudbinu s njegovom i sada su bili zau
vijek vezani jedno za drugo.
Pustio ju je da vozi dio puta i vie ga je puta prestraila, no to mu se
svidjelo. Smijali su se, pjevali, bili su kao dvoje djece koja su krenula u
siunom amcu na uzburkano more i mogli se jedino nadati da e ih usud
tititi.
- Volim te, Toby Whitticomb - ree ona jasno i glasno kada ju je doveo tri
bloka dalje od kue, ne elei se rastati od nje.
- Ne toliko koliko ja tebe volim. Zna, jednog e dana biti moja -odgovori s
ponosom - iako te ne zasluujem.
- Ve jesam tvoja - apne ona, poljubivi ga u obraz prije no to je
zakoraila na plonik, jo oamuena onim to je uinila za njega i znaenjem
njihove veze.
Mahala mu je dok je odlazio, oiju prikovanih uz njega sve dok nije nestao
s vida. Dogovorili su ponovni sastanak za sljedei dan, opet u knjinici, odakle
e se vratiti u kuicu koja je sada pripadala njima.


~ 49 ~

6.
Listopad je svima bio ispunjen. Edward Henderson se nalazio pred
sklapanjem izuzetno znaajnog poslovnog ugovora i u tome je uivao. Svaki
je dan odlazio u ured Johna Watsona i provodio sate na sastancima, okruen
bankarima i odvjetnicima.
Olivia je stekla nekolicinu prijatelja i odasvud je primala pozive na rukove
i ajanke. Iako su pozivali i Victoriju, ona bi joj se rijetko pridruila. Govorila
je Oliviji da odlazi na predavanja i sastanke Nacionalne udruge za ensko
pravo glasa, no Olivia je sumnjala da nije samo to u pitanju. Nasluivala je da
se Victoria, izmeu ostalog, sastaje i s Tobvjem Whitticombom. Olivia vie nije
nita govorila, ali stalno ju je drala na oku. Zamijetila je promjene, znala je
koliko mora biti zaljubljena, no takoer je znala koliko malo moe poduzeti
da to sprijei.
Hendersonovi su i dalje odlazili na koncerte i kazaline predstave, a na
oev zahtjev Olivia je priredila jo dvije manje veere. Charles Dawson je doao
na jednu, no veliki je dio veeri proveo raspravljajui s njenim ocem o poslu.
A Olivia je i sama bila manje raspoloena za razgovor no inae. Bila je
zabrinuta zbog sestre. Tih je dana meu njima vladala neka utnja, neki
neprobojni zid iju je prisutnost osjeala no nije ga mogla probiti. Kad god bi
pokuala razgovarati o tome s Victorijom, ova je tvrdila da to samo zamilja,
da se nita meu njima nije promijenilo.
Olivia je poeli eznuta za danom kada e krenuti kui i kada e moi
osvijestiti sestru od opinjenosti Tobvjem. Nedostajala joj je vie no ikad. No
krajem listopada Edvvard Henderson je rekao kako sumnja da e se uspjeti
vratiti u Croton prije Dana zahvalnosti. Dovravao je posao oko prodaje
tvornice i mislio je da im ionako prija boravak u New Yorku, da imaju priliku
sklapati prijateljstva i, kao to bi ponekad namignui do dao, traiti mueve. U
svakom sluaju, bilo je oito koliko u tome uivaju. Olivia je jo uvijek bila
ista, ali usavrila je svoje vjetine i postala savrenom domaicom. No inilo se
da je Victoria procvala u enu i iznenada se doimala daleko profinjenijom. O
tome nitko nije razgovarao, no uoili su to svi oni koji su je dobro poznavali. I
Olivia je to primijetila, no nikada je nije otvoreno o tome ispitivala, smatrala je
to dranjem koje je Victoria usvojila da privue Tobvja. A Victoria nije nikome
nita govorila, a najmanje vlastitoj sestri. Olivia nije nita znala o sestrinim
tajnim sastancima s Tobvjem, a pogotovu nita o onome to se zbivalo u
kuici na kraju grada, gdje su se svakog jutra sastajali. Dodue, osjeala je da
se Victorijina veza s njim nekako produbila i da je Victoria izbjegava pravei
se da je prezaposlena, to je Olivia smatrala sumnjivim.
- Jo se niste zasitili naega grada? - Charles Dawson upita Oliviju jednog
poslijepodneva kada je doao posjetiti njenog oca. Dola je nadgledati
posluivanje aja i otac ju je bio zamolio da ostane, jer su ve bili zavrili s
poslom.
- Moda malo - nasmijei se ona. - Ovdje mi se dopada, no nedostaje mi
jesen u Crotonu.
- Uskoro emo se vratiti. - Otac joj se nasmijei, zahvalan na njenoj
pomoi. U protekla dva mjeseca savreno je vodila kuu u New Yorku.
- Morate jednom dovesti Geoffrevja - obrati se ona Charlesu, alei to ga
jo nije upoznala.
- I on bi to volio - uvjeri je Charles.
- Zna li jahati? - Charles sa aljenjem odmahne glavom. - Moda bih ga
mogla nauiti.
- Siguran sam da bi to volio.
- No, gdje ti je sestra danas? - prekine ih otac, znatieljno se raspitujui o
svojoj drugoj keri.

~ 50 ~

- Izila je s prijateljima. Kao i obino. U knjinicu. Zaista nisam sigurna.
Trebala bi se vratiti svaki as.
- Ovih dana zaista mnogo izlazi - nasmijei joj se. Radovalo ga je to mu
keri toliko uivaju u New Yorku. Svi su bili u njih zaljubljeni i oarani
potpuno jednakim sestrama.
Uskoro se Charles od njih oprostio. Izlezei iz radne sobe, ugleda Victoriju
koja se upravo uspinjala stubitem. Neki je automobil odjurio, to dodue
nitko nije zamijetio. Charles se nakratko zadri u razgovoru s njom. Ovaj put
imala je udan pogled u oima, neodreen i sanjiv. On se ponovo iznenadi
slinou izmeu dviju sestara, no i njihovom razliitou na nekoj
neodreenoj, mistinoj razini. No ipak, ponekad kada bi ih vidio zajedno, nije
ih uope mogao razlikovati. Dok se vozio kui, sinu, jo je razmiljao o tome.
Uskoro e stii Dan zahvalnosti i Boi, to ga je uasavalo. Protekle godine,
bez Suan, praznici su bili prava muka.
Te su veeri Hendersonovi otili na koncert u Carnegie Hallu, gdje su naili
na vie poznanika, meu kojima i Tobiasa Whitticomba, koji je bio u loi s
prijateljima, no njegove ene nije bilo. Netko im je rekao da je uo da je
bolesna, na to se netko drugi nasmijao i dodao da je uo kako je u drugom
stanju. Victoria se tek nasmijei u sebi, znajui da to ne moe biti istina i da
e je on uskoro ostaviti. Moda su mislili da e sve biti daleko jednostavnije
ako on bude sam izlazio. No, bez obzira na razlog, on i Victoria su proveli
veliki dio veeri oiju prikovanih jedno uz drugo.
Ovaj put je to opazio i otac, no dok su se vozili kui nije to spominjao i u
sebi se nadao da mladi Whitticomb nije izabrao Victoriju za sljedei predmet
njegovih elja.
- Otac je zamijetio ono to se veeras zbivalo - upozori je Olivia svlaei se,
no Victoria ju je ignorirala, kao to je u posljednje vrijeme uvijek inila.
Oliviju je stalno boljela udaljenost meu njima, osjeala ju je kao tjelesnu bol,
duboku bol koje se nikako nije mogla rijeiti.
- Otac ne zna nita - ree Victoria samouvjereno.
- Sto bi to tono trebao znati? - upita je tiho Olivia, iznenada prestraena
slutnjom da joj je sestra moda otila predaleko, no Victoria se nije ni
udostojila odgovoriti. Te su noi obje djevojke imale none more.
Sljedeeg su se jutra none more i obistinile. Nazvao je John Watson, kao
to je esto inio, i upitao moe li na putu do ureda posjetiti Edwarda
Hendersona. Posjet nije bio neuobiajen i Hendersonu je uvijek bilo drago da
ga vidi.
Bertie im je odnijela kavu u knjinicu, gdje je nastala duga stanka dok je
John promatrao Edwarda. Kada su ostali sami, John jo uvijek nije znao kako
da pone i kae ono to je doao rei. Mislio je na prijateljevo slabo srce, na
zdravlje koje je proteklih godina poneto oslabjelo, no takoer je znao da
nema drugog izbora. Morao mu je rei. To mu je bio duan.
- Bojim se - zapoe polako - da imam loe vijesti. - Dvojica mukaraca
izmijenie dug pogled. Kao da gledaju vrata koja se otvaraju nad provalijom
u koju nijedan ne eli skoiti.
- Prodaja tvornice je propala? - upita Henderson razoarano, no John
odmahne glavom.
- Ne, nasreu, na tom je polju sve u redu. Zapravo, nadam se da emo sve
dovriti do Boia.
- I mislio sam - ree Edward. Mnogo su radili na tome i nije bilo nikakve
naznake o moguim potekoama.
Stvar je osobna, bojim se. Zaista mi je ao to ti to moram rei, a i tebe e
raalostiti. Prole sam noi dugo razgovarao o tome s Marthom i oboje
mislimo da to mora saznati. Radi se o Victoriji, Edvvarde. Zabrinut sam - s
mukom je izvovarao rijei, strahujui da bi ga one mogle ubiti, ili u najboljem
sluaju duboko povrijediti. - Uinila je veliku glupost. Spetljala se s mladim
Whitticombom... ozbiljno... ao mi je. -Oi su im se srele, sa strahom, i u tom

~ 51 ~

pogledu bilo je tisue neizrecivih stvari. - ini se da postoji mala kua
sjeverno od grada gdje se nalaze, gdje se sastaju. Neija ih je domaica tamo
viala svakog dana proteklog mjeseca. Bojim se da je... moe i sam zamisliti.
O Boe, Edvvarde, tako mi je ao - ree, gledajui kako se Edwardove oi pune
suzama. Neko vrijeme Edward Henderson nije rekao ni rijei.
- Jesi li siguran? Tko je ta ena? Da li bih trebao razgovarati s njom? Moda
lae. Moda se radi o ucjeni.
- To je mogue. No s obzirom na njegovu reputaciju, ja bih povjerovao
njenoj prii. Ne bih ti to priopio da nisam prilino siguran... -zastane, pa
doda: - eli li da govorim s njim? Moda bismo oboje trebali.
- Mogao bih ga ubiti, ako je to istina - ree Edward smrknuvi se.
- Jednostavno ne mogu povjerovati da bi Victoria to uinila. Ponekad
je nagla i zna s vremena na vrijeme voziti moje automobile ili ukrasti
mog omiljenog konja za brzi galop kroz polja ili ak kroz moj najbolji
vrt. Ali ne ovo, Johne... ne ovo... jednostavno ne mogu vjerovati.
- Ni ja. No vrlo je mlada i naivna. Mislim da je on vrlo vjet u tome. Ona
ena kae da mu kua slui ba za te svrhe.
- Mjesto mu je u zatvoru.
-.A to ako je sve istina? to e biti s tvojom keri? Ne moe se udati za
njega. On je ve oenjen, ima kuu punu djece, enu iz otmjene obitelji i
ujem od Marthe da ona oekuje jo jedno dijete. Bojim se da je situacija vrlo
ozbiljna.
- Misli li da itko zna? - Edward ga vrsto pogleda u oi, iako se bojao
odgovora na to pitanje. No Watsonu je ovo bio najgori dio.
- Spomenuo je neto Lionelu Mathesonu u klubu, prije nekoliko dana. Tada
nisam povjerovao u to. Rekao mi je netko u uredu. Oito je potpuni
pokvarenjak ako je spreman unititi dobar glas jedne djevojke. Rekao je
Mathesonu da ima vezu sa slatkom mladom enskicom koja nema pojma ni
koliko je sati, i da, kada zavri s njom, tu je i identina sestra. Nije spominjao
imena, no s obzirom na te rijei, nije ni morao.
- Edvvard Henderson problijedi i da nije bilo Johna Watsona otiao bi
odmah na kat do keri. - Morat e vrlo brzo neto poduzeti - Watson
izree ono to je obojici bilo jasno. - Ako tako govori okolo, uskoro e
saznati cijeli grad. to kae da je na neko vrijeme poaljemo u Europu,
ili nekamo na putovanje... bilo kamo... samo da je maknemo odavde, od
njega. No nakon toga e morati ozbiljno promisliti o njenoj budunosti.
Morat e neto poduzeti. Ne moe ostaviti stvari da tako stoje, to bi
je unitilo. Nakon ovoga nikad nee nai mua, a ak i ako ga nade, to
nee biti netko koga bi ti htio.
- Znam - protisne Edward Henderson, zahvalan prijatelju na iskre
nosti, ali na mukama zbog onoga to je uo. - Morat u dobro razmisliti
o svemu. Sutra u je vratiti u Croton. No nakon toga, nisam siguran. Eu
ropa nije rjeenje... ne znam to da radim s njom. Kad bih mogao, prisilio bih
ga da je oeni, no dovraga, to da radim s oenjenim mukarcem s etvero
djece?
- Ubij ga - predloi John Watson, pokuavajui ublaiti ozbiljnu situaciju s
malo humora, ali Edward se ledeno nasmijei i kimne glavom.
- Vjeruj mi, volio bih. Mislim da bih morao razgovarati s njim. elio bih
znati to se dogodilo.
- Mislim da to ne bi trebao. Oito je to se dogodilo, a nepotrebno bi se
uzrujavao. Nadam se da je iskren, iako sumnjam u to. No ak i da jest, to
nee pomoi Victoriji. Ne moe je oeniti. Ne moe se rastaviti od Evangeline,
pogotovo ako oekuje jo jedno dijete. Skandal bi bio straan. Bilo bi najbolje
da ga Victoria zaboravi.
- Pokuaj joj to rei ako je zaista zaljubljena u njega. Vidio sam ih kako
pleu, a jednom ili dvaput kako oijukaju, no nisam ni pomiljao da e doi

~ 52 ~

do ovoga. Trebao sam to predvidjeti. Ne znam gdje mi je bila glava. Nije ni
udo da je stalno vani. - Krio je ruke i okrivljavao sebe zbog svega i kad je
John Watson otiao, Edward Henderson je bio gotovo izvan sebe. Bila je to
nona mora. Na kraju su se dogovorili da e John Watson razgovarati s
Tobvjem "VVhitticombom, a Edward e ostati izvan svega toga. Tako e sve biti
obavljeno na diskretan nain, a Watson se bojao da bi Edvvarda moglo izdati
srce kad bi se on suoio s Tobvjem.
Zapravo je John Watson od Hendersona otiao pravo u ured Tobvja
Whitticomba, kamo je Toby ionako rijetko dolazio, no sasvim sluajno je tog
jutra bio tamo. Victoria je imala ugovoren pregled kod zubara i nadao se da
e se nai kasnije, im se ona rijei sestre.
No pria koju je John uo od njega bila je i gora od onoga to je dotad
pretpostavljao. Whitticomb se ponio poput gospodina, ako se to tako moe
nazvati, i uvjerio Johna da se nee nastaviti viati s djevojkom sada kada je sve
izilo na vidjelo. Rekao je da je sve to bilo u dobroj namjeri, da je veza bila
divlja i da je ona bila navikla proganjati oenjene ljude. Nikad joj nita nije
obeao, pogotovo ne zajedniku budunost, jer su on i Evangeline zajedno
sretni, unutar razumnih granica, unato onome to se moda govori i,
naravno, pretpostavljao je da John zna da Evangeline u travnju oekuje
dijete. Nikad mu nije pala na pamet sablanjiva misao o rastavi. Naravno da
to nije dolazilo u obzir. Radilo se samo o tome da se mlada ena izmakla
kontroli i on je, prema vlastitim rijeima, bio njena rtva. Rekao je da ga je
doslovce zavela. I pri tome je izgledao prilino zaueno.
John Watson nije povjerovao ni rijei i sada je bio siguran da su prie koje
je prije uo bile istinite. Victoria je imala vezu s Tobvjem i uvjerio se da je
ona bila rtva, a ne Toby. Vrlo vjerojatno joj je obeao svata, lagao joj, i Bog
zna to jo, i zaveo je. Bila je mlada i naivna, a on je, na svoj odvratan nain,
bio vrlo zavodljiv. Johnu je sve bilo jasno, iako mu je od toga bilo zlo. Bilo je
veliko pitanje to sada poduzeti u vezi s njenom budunou.
U podne se vratio u kuu Hendersonovih i rekao Edvvardu onoliko koliko
se usuivao. Vei dio je uljepao, ali se sve svodilo na to da je Victoria imala
vezu s Whitticombom i da je sam Whitticomb bio vie nego spreman da je se
rijei. Nije htio nikakve nevolje. No ono to bi mogli poduzeti u vezi s
Victorijom, jo je bilo otvoreno pitanje. Ako ne poduzmu nita, a Toby
progovori, bit e upropatena, nitko pristojan joj nee htjeti ni blizu.
Edvvard jo jednom zahvali Johnu kad je ovaj odlazio. ekajui da se
Olivia i Victoria vratile od zubara, sasvim je posivio. Jutro mu je donijelo
nevjerojatnu bol. I dok je stajao na pragu knjinice i obraao se kerima,
osjeao se ispunjen oajem.
- Sutra ujutro odlazimo kui, Olivia - zagrmi zastraujueg izraza lica,
prei ih pogledom. Pitao se je li Olivia znala i prikrila sestrinu mranu tajnu, i
u sebi je okrivljavao za prijevaru. - Molim te da spakira stvari i odmah
zatvori kuu. Danas uradi koliko stigne. Za ono to ne dovri pobrinut e
se Petrie i jo netko kada mi odemo. - Izgledao je tako strogo da je Olivia
gotovo zadrhtala.
- Odlazimo? Tako brzo? Ali mislila sam... rekao si... - Bila je zapanjena
njegovom najavom.
- Rekao sam da odlazimo - zavie na nju, to se rijetko dogaalo, no
shrvala su ga zbivanja tog jutra. Zatim se okrene Victoriji i bez ijedne rijei
dade joj znak da mu se pridrui. Victoria je bila kao oduzeta i pogledom
potrai sestru. Bilo im je jasno da se dogodilo neto strano.
- Zar neto nije u redu? - upita tiho Olivia, no otac dugo nije odgovarao.
Samo je tamo stajao u tiini, ekajui da mu se Victoria pridrui. im je ula u
knjinicu, on za njom zalupi vratima. Olivia je ostala stajati u predvorju,
buljei u vrata, jo uvijek sa eirom na glavi i pitajui se to se dogodilo.
Iznenada se prestrai da je saznao kako se Victoria iskrada iz kue na
sastanke s Tobvjem. No nije mogla zamisliti tko bi mu rekao. Victoria se,

~ 53 ~

naravno, neodgovorno ponijela, nije poinila nikakav zloin, iako ju je
maloas tako pogledao. Nikad nije vidjela oca toliko ljutitog.
Olivia odjuri u kuhinju da kae Bertie to se dogodilo i da je obavijesti
kako ujutro odlaze. Bertie je bila iznenaena koliko i ona. Uskoro su se obje
rastrale po kui vadei kutije i kovege i izdajui naredbe i upute. Nemogue
je bilo sve obaviti, no njen je otac bio potpuno jasan. Otii e ujutro, a sada
mora uinito ono to stigne. Ostatak e obaviti posluga.
Dok su dvije ene uurbano radile opasane pregaama, Victoria je u
knjinici jecala dok ju je otac promatrao.
- Upropastila si se, Victoria. Kratko i jasno. Nema nikakvu budu
nost. Nikakvu. Nema potenog ovjeka koji bi te sada uzeo. - Muno
je bilo to izrei, a na njene ga je jecaje zaboljelo srce. Nije ni elio znati
to se izmeu njih dogodilo, no nije mogao povjerovati da se ponijela
bezduno ili jeftino. Zacijelo joj je obeao zvijezde samo da bi je mogao
iskoristiti.
Tuno je jecala, no tada ga sumorno pogleda.
- Nisam se ni htjela udavati - ree, kao da je to sad bilo od neke vanosti.
Jedno je bilo glupo i nepromiljeno davati izjave o neudavanju, a sasvim
drugo biti drutveni otpadnik i znati da te nitko nee uzeti.
- Jesi li zato to uinila? Jer te nije bilo briga? Jer si htjela upropastiti svoju
budunost... moda i budunost svoje sestre? I dobar glas nae obitelji? - Na to
je mogla samo odmahnuti glavom i plakati. - Je li ti to obeao? Je li ti obeao
da e se tobom oeniti, Victoria? - Nije ga htjela pogledati. Oborenih oiju,
krei rukama i plaui, samo je kimnula glavom. - Kako je mogao? Sto mu je
bilo na pameti? Taj je ovjek potpuna propalica. Nisam ga smio dovesti u
svoju kuu. Sve je to moja krivnja. - Otac joj tada ree da je Toby poeo javno
priati o njoj, da je priao mukarcima u klubu da s njom spava. Ponio se kao
savrena hulja, a Johnu Watsonu je rekao da je ona za sve kriva, da ga je ona
zavela.
Obraao joj se gotovo plaui i ona mu konano ispria onoliko koliko se
usuivala, onoliko koliko je mogla.
- Rekao je da ne voli nikoga osim mene, da nikad nije osjeao takvu
ljubav ni prema kome... - alosno je jecala, no otac joj nije prilazio. -
Rekao je da e se rastati, da mu u braku nema ljubavi i da e je ostaviti
i oeniti se sa mnom.
Dakle, djevojka koja se nije htjela udavati ipak je to prieljkivala. Unato
svojim hrabrim, modernim nazorima, bila je jo dijete, romantina luda.
- I ti si mu povjerovala? - Bio je uasnut, no ona kimne glavom. -to si
uope radila sama s njim? - To ga je takoer prenerazilo i shvatio je da ih je
morao mnogo paljivije nadzirati, iako Olivia nije nikamo izlazila, a nije ni
radila ono to nije smjela.
- Mislila sam samo da emo se sastajati poslijepodne. Nisam mislila... nije
mi palo na um... inae ne bih... o tata... - ispustila je jeziv jauk, ne toliko zbog
boli koju je njemu nanijela, ve zbog uasnog saznanja, shvativi da ju je Toby
iznevjerio. Rekao je Johnu Watsonu da se radilo tek o usputnoj pustolovini i
da ga je ona zavela... a ne da joj je govorio kako je voli vie od ivota i da joj je
obeao kako e je oeniti. Jedva je mogla povjerovati koliko je bila glupa i da
ju je iznevjerio u potpunosti. Bio je tono onakav kakvim su ga ljudi opisivali,
jo i gori. Lagao joj je od poetka, a ona mu je povjerovala.
Zahvaen potpunim oajem, otac postavi poslijednje pitanje:
- Pretpostavljam da mi nee rei istinu, ali svejedno u te upitati.
Je li tvoja sestra znala za ovo, Victoria? Je li znala to radi?
Victoria nije vie bila u stanju govoriti, no odmahne glavom i pogleda ga
ravno u oi.
- Ne, nije - proape. - Vidjela nas je kako pleemo kod Astora, na balu, i
strano smo se posvadile. Rekla je sve ono to sam trebala i sama znati... no
nisam joj povjerovala. Nikad joj nisam rekla to se dogaa, mislim da je znala

~ 54 ~

da smo se sastali jednom ili dvaput, ali ne i... ne i ostalo. - Bila je toliko
postidena da ga je jedva mogla pogledati u oi. Ako je Toby bude javno
ismijavao, uskoro e saznati i cijeli grad. Iznenada joj bude drago to se
vraaju u Croton. Vie nikad nije htjela vidjeti New York, ni bilo koga iz njega.
Rei e da se jedna od blizanki razboljela i da se moraju odmah vratiti u
Croton. Bit e to vrlo dug napadaj gripe. Zapravo, kao ni njegova ki, ni
Edward se nakon svega ovoga nije htio vraati u New York. Tamo mu se nita
dobroga nikada nije dogodilo. Tamo mu je umrla ena, ulazak u drutvo
djevojaka prerastao je u cirkusku toku, a ovaj drugi pokuaj je doveo do
potpune katastrofe. Edward Henderson je snano sumnjao da e ih ikada
ponovo odvesti iz Crotona. No gledajui Victoriju, shvati da unato onome
to je rekla, za nju jo nije bilo sve gotovo. Znao je da to moraju raspraviti.
- Zabranjujem ti da ga ponovno vidi, Victoria, je li to jasno? Njega nije
briga za tebe. Odrekao te se, ismijao te, iznevjerio te. Da je rekao Johnu da si
ti ljubav njegovog ivota i da sada ne zna to e, stvari bi drukije stajale. Ne
mislim da bi kraj bio drukiji, ali za pedeset bi godina, nadam se, mogla
umrijeti znajui da te je istinski talio. U najgorim trenucima mogla bi se
uhvatiti za to. Sada se nema za to uhvatiti, osim za vlastitu sramotu,
ostatke dobrog glasa koji si unitila i koji neemo moi vratiti i injenicu da
te je iskoristila hulja kojoj nije ni najmanje stalo do tebe. elim da to
upamti. Moda emo jednog dana nai naina da te iskupimo. elim
razmisliti o tome. Ali, u meuvremenu, nemoj se zavaravati u vezi s tim
ovjekom. I, upamti - grmio je, dok je ona drhtei sluala - zabranjujem ti da
ga via. Razumije li?
- Da, gospodine. - Ona kimne glavom i ponovno ispue nos, pokuavajui
priguiti nove jecaje, no jednostavno nije mogla. Bio je i previe jasan, nije se
vie mogla sakrivati. Bila je to prava nona mora.
- Sada idi u sobu i ostani tamo dok ujutro ne krenemo.
Izjurila je iz knjinice to je bre mogla i odjurila ravno na kat, sretna
to u predvorju nije bilo nikoga. Bertie i Olivia su tada bile na tavanu,
otvarajui kovege i sakupljajui putne torbe i kad su ponovno sile, Victoria
je ve bila otrala niza stepenice i kroz vrata, u crnoj haljini i eiru s velom
koji joj je sasvim prekrivao lice. ula je to je otac rekao, no morala se i sama
uvjeriti. Nije mogla povjerovati. Moda je John Watson lagao.
Odvezla se taksijem do njegovog ureda i gotovo se sudarila s njim na
stubitu. Izgledao je pristalo kao i uvijek, no iznenaen to je vidi, i ne ba
previe oduevljen.
- Moram razgovarati s tobom - ree, borei se sa suzama, dok ju
je Toby promatrao s oitim nestrpljenjem.
- Zato onda ne poalje jo jednog odvjetnika? to si mislila da e time
postii? Natjerati me da je ostavim ve ovog tjedna? emu urba?
- Nisam imala veze s tim. Netko je rekao oevom odvjetniku da si ti irio
glasine o meni, da imamo vezu, i on je rekao mom ocu. Navodno nas je netko
vidio i u kuici.
- No, pa to onda, za Boga miloga. Odrasla si djevojka, gospoice Moderna
Nikada Se Neu Udavati. Znala si o emu se radi. Samo si htjela uti lijepe
rijei, no tono si znala to se dogaa i nemoj mi rei da nisi.
Bila je osupnuta okrutnou njegovih rijei i poeli da odu nekamo
porazgovarati, no on oito nije htio. Nije se micao sa stepenica i nije je
pozvao da ue u zgradu, u njegov ured.
- O emu se onda radilo? Sada zaista ne znam to bih mislila - upita ga sa
strahom dok je drhtei tamo stajala, a gusti veo sakrivao suze koje su joj tiho
klizile niz obraze.
- Bilo pa prolo. Bilo je zabavno. Bilo je vrlo zabavno. Odmah bih sve
ponovio. Ali, to je sve, dobra zabava na vrlo kratko vrijeme. Sve ste vi
proklete ene iste, morate zamiljati da ete na kraju dobiti zlatan prsten.
Nemoj mi govoriti kako si moderna, jer i ti si isto toliko nepotena kao i sve

~ 55 ~

ostale. Ne eli ii u krevet s mukarcem ako zauzvrat ne dobije vjenani
prsten. Gdje je tu zdrav razum? Zar zaista misli da bih ostavio Evangeline i
troje djece... sada i etvero... zaista misli da bi me ona pustila da odem? Ili da
je ovo ljubav mog ivota? Kako bih mogao znati nakon dva dana? Kako ti
moe znati? Znala si sve to znam i ja, ono to ti je meu nogama i to tamo
eli, zato mi nemoj priati prie. To je bilo to, draga moja, samo dobra
zabava, i mi smo se zabavili. I nemoj mi rei da si mislila da u je ostaviti.
Astorovi bi me ubili, ti to dobro zna. To je bila igra. Oboje smo se igrali. A
ako ti progovori, i ja u. Rei u svima koliko si dobra bila... a bila si dobra,
draga moja... bila si izvrsna. - On dotakne eir u znak pozdrava i duboko se
nakloni, a kada se uspravio sa samozadovoljnim osmijehom na licu, ona ga
snano pljusne, prenerazivi enu koja je upravo prolazila.
- Ti si kopile, Toby Whitticomb - ree dok su joj suze sve jae tekle. Nikad
nije ula neto tako odvratno poput onoga to joj je upravo rekao.
Jednostavno ju je iskoristio, a nije bio ni toliko ljubazan da prizna. Pokuavao
je okriviti i nju, poniziti je, natjerati je da pomisli da ga nikada nije voljela.
alosno je bilo to to ga je ona voljela, i previe. Ponijela se neizrecivo glupo.
On se nasmije.
- To su mi ve rekli ljudi koji znaju to to znai, a ne djeca. - Bila je
potpuno naivna, lagani plijen, i on je to znao. Potpuno ju je iskoristio i nije
ga uope bilo briga to e biti s njom, to e se dogoditi.
- Sutra odlazimo - ree ona tuno, kao da jo uvijek oekuje da e je
sprijeiti, ali on nije ni pomiljao na to.
- Mislim da je to pametno. Trebam li sada oekivati i posjet tvog oca? -
upita on neljubazno. - Ili on samo alje svoje podanike?
- Ti ni ne zasluuje bolje - odvrati ona. eljela ga je zamrziti, no nije
uspijevala. Slomio joj je srce, ali dio nje ga je jo volio.
- Zna ti i bolje - uzvrati on zavodljivo, polako je vodei do taksija.
- Bilo nam je lijepo, Victoria... neka ostane tako... ne trai vie od toga...
- Za njega je to bila samo igra. Uvijek je bilo tako.
- Rekao si da me voli - ree ona, a suze su joj klizile niz lice. -Rekao si da
nikad nisi nikoga ovako volio... rekao si... - Rekao je da e ostaviti enu, da
eli provesti ostatak ivota s njom i da eli imati djecu s njom. Da e pobjei
zajedno i ivjeti u Parizu. Gledala ga je jecajui.
- Znam to sam rekao, lagao sam - ree joj ekajui da ona ue u taksi. -
Nije vie vano. - On je pogleda, ovaj put gotovo sa aljenjem. Bila je takvo
dijete. Vie mu nije bilo zabavno, no sada je ionako za sve bilo prekasno. Igra
je zavrila. - Idi kui i zaboravi me. Jednog e dana upoznati nekoga tko e ti
se svidjeti. No kladim se da e se sjeati ovoga kao najvee zabave u ivotu. -
Zloesto joj se nasmije, na to ga ona ponovno poeli pljusnuti, ali nije imalo
smisla. Bilo je gotovo. On nije mogao ni zamisliti to je osjeala prema njemu.
Bio je toliko isprazan da nikada nee saznati. Srce ju je boljelo dok ga je
gledala i, konano, osjeti mrnju. - Znam - apne on, gledajui je po poslijednji
put, upijajui njen izgled. Bila je lijepa ak i kad je plakala. teta to nije bila
starija. No dovoljno se zabavljao. Bilo je vrijeme da krene dalje. - Ja sam los
ovjek
- apne joj. - Ponekad stvari jednostavno tako stoje. - On dade vozau
njenu adresu i izie iz taksija, zatim odeta niz ulicu ne okrenuvi se.
Victoria Henderson je bila tek epizoda u njegovu ivotu. Dola je i otila,
a sada je bilo'vrijeme za neto drugo.
Victoria je plakala cijelim putem do kue. Ula je u kuu kroz stranja
vrata i tiho otrala uz stranje stepenice, molei se da nitko nije otkrio da je
nije bilo. No Olivia jest. Bila joj je otila odnijeti alicu aja i provjeriti kako
joj je i ispitati to se dogodilo kod oca. No odmah je shvatila to se dogodilo
kad je otkrila da je Victoria nestala i znala je da je vjerojatno odjurila k
Tobyju. Olivia je i sama u srcu osjeala sestrine muke. Ne rekavi ni rijei o

~ 56 ~

Victorijinom nestanku, Olivia je tihe zatvorila vrata i vratila se na tavan k
Bertie.
Dvije se sestre nisu vidjele sve do kasnog poslijepodneva kada je Olivia
ponovno dola pogledati kako se osjea, ovaj je put zatekavi u sobi Victoria
je sjedila na stolici, drei u ruci maramicu i buljei kroz prozor Nije se
okrenula na Olivijin ulazak. I sam pogled na nju u tom stanji gotovo je ubio
Oliviju. Ona joj se tiho priblii i stavi joj ruku na rame
- Je li sve u redu? - apne Olivia. Sva ljutnja koja je meu njim
postojala nestala je tog jutra. Kao da su se ponovno nale, i Olivia je
znala koliko e joj biti potrebna.
Odgovorila joj je dugaka utnja i zatim se Victoria zgri, a suze su joj
curile niz lice, na bluzu i na prste.
- Bila sam tako glupa - konano apne. - Kako sam mogla biti tako glupa? -
Zvuala je tragino.
- Htjela si mu vjerovati, a on je bio vrlo uzbudljiv. Htio je da mu
povjeruje. Dobar je u tome. - No sluajui sestru, Victoria se jo vie rasplae,
tako da je Olivia jednostavno primi u naruje. - Sve e biti dobro, otii emo
kui i vie ga nee vidjeti... zaboravit e, a na kraju e svi zaboraviti. Ovako
neto ne traje vjeno.
- Kako zna? - Victoria zajeca u sestrinom naruju, a Olivia joj se nasmijei.
Toliko ju je voljela i eljela je odagnati bol, razoaranje i prijevaru. Bila je
bijesna na Tobvja Whitticomba zbog sestre, no laknulo joj je kada ga se ona
oslobodila i bila je zahvalna to su ponovno bliske. Toby se zaista bio
isprijeio izmeu njih.
- Starija sam od tebe - nasmijei joj se Olivia - i jednostavno znam neke
stvari. Ovo nee vjeito boljeti - ree, trudei se da zvui uvjerljivo.
- Nisam znala da postoje ljudi poput njega... tako prijetvorni... tako zli...
mrzim mukarce...
- Nemoj - ree Olivia mudro, ljubei je u tjeme. - Mrzi samo njega. -
Victoria je na to pogleda i na trenutak izmijenie poglede. Poznavale su se u
duu. Sa strahom su shvatile da su u proteklih nekoliko tjedana gotovo
izgubile jedna drugu. No Olivia je znala, kao to je uvijek bilo, da se to
nikada nee dogoditi. Veza izmeu njih bila je prejaka, presnana, preduboka
i prevana, poput zajednike kosti ili srca. Bilo je to neto to su obje
posjedovale, to nijedna nije mogla oduzeti onoj drugoj.
Sljedeeg su se dana drale za ruke na stranjem sjedalu automobila,
odlazei iz grada. Olivia je znala da joj sestra osjea tugu, bol, aljenje, patnju
to ga nee vie vidjeti. I dok je Victoria plakala u tiini, vrsto drei sestrinu
ruku, njihov je otac utei sjedio sprijeda.

7.
Na neki je nain svima odlanulo kad su se vratili u Henderson Manor u
Croton-on-Hudsonu. Protekla dva mjeseca u New Yorku bila su strahovito
uurbana, a Victoria je bila potpuno shrvana nakon svih dogaaja. Blizankama
je dobro inilo to to su ponovno same zajedno, to mogu, kao to su to prije
inile, razgovarati o stvarima koje su im bile vane. inilo se da je u New
Yorku Victoria bila izgubila iz vida sve osim Tobyja. On je natkrilio njene
ciljeve, njene snove, sva njena snana uvjerenja koja su joj nekad toliko
znaila. Zbog njega se bila odrekla svega, na kraju ak i vlastitog dobrog
glasa. U tih pet kratkih tjedana, koliko je trajala njihova veza, unitila je sve,
ili joj se barem sada tako inilo, a njenom ocu takoer. Jedino je Olivia ostala
nekako prisebna i inila je sve da ih oraspoloi.
Neprestano je mazila oca, nosila mu omiljeni aj, pripremala mu najdraa
jela i brala cvijee za koje je znala da e mu se svidjeti. No u prvih nekoliko

~ 57 ~

tjedana nakon povratka jo se drao vrlo strogo i rijetko je razgovarao s
kerima. Prodaja tvornice bila je gotovo dovrena, ali u prvom tjednu
studenoga inilo se da ga optereuju mnoge misli.
Lie je ve bilo potpuno izmijenilo boju. Olivia je voljela to doba na rijeci
Hudson. Molila je Victoriju da izlazi s njom, da podu zajedno jahati kad god
je to bilo mogue, iako je Victoria vie voljela vonju od jahanja.
- Nemoj biti tako razmaena - zadirkivala ju je Olivia jednog kasnog
poslijepodneva, krajem prvog tjedna nakon povratka. inilo se da se sve vraa
na staro. Kua u New Yorku je bila zatvorena i Bertie se vratila s ostatkom
stvari i poslugom.
- A da odjaemo do Kvkuita? - predloi Olivia, no Victoria se nije inila
oduevljena idejom.
- Rockefelleri su vjerojatno uli kakva sam drolja i kamenovat e me ako im
priem - ree Victoria, na to se Olivia zahihoe.
- Prestani se saalijevati. Ja u te kamenovati ako danas ne izjai sa mnom.
Dosadilo mi je sjediti ovdje i gledati tebe i oca kako se natjeete tko e biti
sumorniji. elim jahati i ti e poi sa mnom.
Victoria konano pristane, no nisu odjahale do Kvkuita, nego su se lijepo
provele jaui niz rijeku. Ve su bile na pola puta kui, kad se iznenada jedna
vjeverica uzverala uza stablo i Victorijin se konj propeo. Ona nije jahala ve
due vrijeme, a osim toga nije bila strastvena jahaica poput sestre. Prije no
to je Olivia stigla uhvatiti uzde njena konja, Victoria je, iznenadivi se, ispala
iz sedla. Udarila je u zemlju uz mukli zvuk, a konj joj je preplaeno odjurio
do staje.
- Vidi li sad? - Victoria se podigne i otrese prainu sa sebe, dok joj se
Olivia smijala. - To mi se nikada ne dogaa kada ukradem oev automobil i
odvezem se.
- Beznadna si. Doi, uspni se iza mene. - Olivia joj prui ruku i Victoria stavi
stopalo u sestrin stremen, te je trenutak kasnije sjedila iza Olivije polako
jaui prema staji. Bio je hladan dan u studenome, pa su kui stigle promrzle.
U knjinici su na vatri grijale ruke i smijui se ispriale ocu svoju pustolovinu.
On im se ak i nasmijeio i Victoria pomisli kako je prvi put normalno
razgovarao s njom otkad su se vratili u Croton. Odlazei u sobu da se
preodjenu za veeru, spomenula je to Oliviji.
- Prestani tako govoriti - prekori je Olivia. - ini mi se da je sasvim u redu.
- Ne kada smo nas dvoje sami. Mislim da mi nee nikad oprostiti - tiho
ree, ekajui da joj Olivia izabere haljinu za veeru.
- To su besmislice - ree strogo Olivia. I ona je zamijetila da im je otac bio
tii no inae, a i sama je Victoria bila mnogo pokornija. Ovih je dana govorila
vrlo malo i nije nikada izlazila. inilo se daje sufraetkinje manje zanimaju i
prestala je odlaziti na sastanke. Na neki nain, inilo se da ju je nesretna veza
s Tobvjem Whitticombom natjerala da omeka. Nije vie bila onako sigurna u
sebe, a ni onako poduzetna. Kao da je u svijet otila cijela, sigurna u sebe, a
dva mjeseca kasnije vratila se slomljena. Sve to je Olivia sada eljela bilo je
da joj otac i sestra postanu onakvi kakvi su nekad bili. Znala je da e se to na
kraju i zbiti, no u meuvremenu bilo je teko biti s njima. Jedino dobro koje
je proizilo iz cijele te zgode bilo je da su se jo vie zbliile. Ponovno su bile
nerazdvojne kao kad su bile djeca. Kao da je, na neki neizgovoreni nain, bila
oajno potrebna Victoriji. A Olivia je vie no ikada bila sretna to moe biti s
njom. Vie se nisu ni na trenutak razdvajale. I, na sreu, inilo se da vijest o
Victorijinoj nezgodi jo nije bila stigla u Croton.
Tog dana su kao i obino veerale s ocem i otile rano spavati. Olivia je za
sebe i sestru iz knjinice donijela knjige. itala je O Pioneers i zaspala u pono
s knjigom u rukama. Victoria se ve odavno bila okrenula i zaspala. Olivia se
nou probudila i ugasila svjetlo. Vatra je u kaminu jo gorjela i soba je bila

~ 58 ~

topla. Tonui u san, pomislila je da sanja kada je pored sebe zaula tihi
uzdah. Pustila je da je taj zvuk ponovno uspava, no iznenada je presijee bol
kakvu jo nije osjetila. Ostala je bez daha i ona se probudi borei se za zrak i
instinktivno pruajui ruku prema sestri. Odmah je uhvatila Victoriju za
ruku, no budei se, shvatila je da bol nije njena, nego sestrina. Osjetila ju je
kao da je njena vlastita. Kad se posve razbudila, bol je nestala i ona ugleda
Victorijino zgreno lice, dok je ova grabila okvir kreveta. Privukla je koljena
na grudi i jedva je mogla govoriti. Olivia ju je uasnuto gledala.
- Sto je? Sto nije u redu? - I prije su meusobno osjeale bol, no
Olivia jo nije bila doivjela ovako neto. Kao da ju je proparao no, i
mogla je jasno vidjeti kakve patnje trpi Victoria. Nije znala to je to, no
kad je odmaknula pokrivae, spazi da je sve puno krvi. - O Boe... Vic
toria... reci neto... - Nije imala pojma odakle je krv dola, no bila je pos
vuda i bilo je mnogo. Olivijina je spavacica bila sva krvava, ali bila je
sigurna da ne krvari ona.
Victorijino je lice prekrilo smrtno bljedilo kada se okrenula prema njoj i
vrsto je zgrabila za ruku. Jedva je mogla govoriti od boli, no protisnula je
jasne rijei:
- Nemoj zvati lijenika.
- Zato ne?
- Nemoj. - Oi su joj zadobile divlji izraz dok ju je Olivia promatrala, ne
znajui kako da joj pomogne. - Pomozi mi do kupaonice.
Olivia ju je doslovce odnijela u kupaonicu i za njima je ostajao krvavi trag.
Victoria je krvarila, a Olivia nije znala kako da to zaustavi. Leei na podu
kupaonice i trpei iznenadnu bol, Victoria se presamitila od muke i plakala
zajedno s Olivijom, koja je pomislila da joj sestra umire.
- Reci mi to ti je. - Osjetila je da Victoria zna, ali da joj ne eli rei. - Ako
mi ne kae, zvat u Bertie i lijenika.
- Trudna sam. - Victorijino se lice ponovno zgi od bola, koji ju je
presijecao u valovima.
- O Boe... zato mi nisi rekla?
- Nisam se mogla natjerati - prizna iskreno Victoria, plaui od bola i tuge.
- to da radim? - Olivia je kleala do nje na podu kupaonice, molei se da
joj sestra ne iskrvari. Moda je tome bio kriv pad s konja tog posli-jepodneva
ili moda je to imalo neke veze i s njihovom majkom. No bilo je i previe
strano razmiljati o tome, a nije ni bilo vremena. Oliviju iznenada uasne
pomisao da e Victoria umrijeti u kupaonici. - Moram pozvati nekoga,
Victoria. Mora mi dopustiti.
- Ne... nemoj... ostani... sa... mnom... nemoj... me ostaviti... - Nezadrivo je
plakala i inilo se da jo vie krvari. I ba kada je Oliviju zaista uhvatila panika,
Victoriju zgrabi bol poput klijeta i uzrok njene agonije polako isklizne iz nje.
Nijedna nije isprva shvaala to se dogaa, no obje uskoro shvatie. inilo se
da bolni gr bekrajno traje, no konano je popustio i dijete koje se trebalo
roditi lealo je izmeu Victorijinih nogu na njenoj spavaici. Poela je histerino
jecati i Olivia pokupi fetus i pone je istiti. Polako je i krvarenje prestajalo.
Olivia ju je umotala u pokrivae i sve poistila s krpama i runicima, dok je
Victoria i dalje leala na podu kupaonice, grevito jecajui. Unato pokrivaima
kojima je bila omotana, drhtala je cvokoui zubima. Bilo je est sati kada je
Olivia konano sve poistila i objema promijenila spavaice. I zatim, vrlo
njeno, no s neobinom snagom, odnijela ju je natrag u krevet i uukala
poput djeteta.
- Sve je u redu, Victoria, ja sam ovdje. Nita ti se nee dogoditi. Sada si na
sigurnom i volim te. Gotovo je. - Nijedna nije ni rijeju spomenula ono to se
upravo dogodilo, ni uas kroz koji su prole, ni ono to se moglo dogoditi da
nije izgubila dijete. Roenje nezakonitog djeteta Tobyja Whitticomba
zauvijek bi joj unitilo ivot i ubilo njihovog oca. No sada se to nee nipoto
dogoditi.

~ 59 ~

Olivia stavi drvo u vatru, prebaci jo jedan pokriva preko sestre i sjedne
pored nje. Promatrala ju je kako konano tone u san, samrtniki blijeda, i
tuno se pitala visi li nad njima neko prokletstvo. S obzirom na ono to se
dogodilo njihovoj majci pri njihovom roenju, nije mogla ne pitati se hoe li
ijedna ikada moi imati djece. Nije mogla zamisliti sebe u braku, ni kao
majku, ali pitala se postoji li uope mogunost da jedna od njih postane
majka, ili e obje umrijeti pri porodu. Nitko im nikada nije nita rekao.
Victoria je ve duboko spavala. Olivia navue ogrta preko svoje spavaice i
sie nosei golemi zaveljaj prljavog rublja koje je namjeravala spaliti. No na
njenu veliku alost kuhinja je ve bila oivjela. Bilo je gotovo osam sati i ona
na vratima susretne Bertie.
- to to ima? - upita je ona ljubazno, no Olivia se instinktivno okrene.
- Nita. Ja... ja u se pobrinuti za to - ree vrsto Olivia, no starica se
iznenadi njenim tonom.
- to je to?
- Nije to nita, Bertie - odgovori Olivia i pogledi im se susretae dok je
Olivia i dalje vrsto drala zaveljaj. - Spalit u to. -'Nastala je beskrajna
stanka. Bertie ju je gledala u oi i onda, polako koraknuvi natrag, kimne
glavom.
- Naredit u Petrieju da vani naloi vatru. Moda bismo neto od toga
trebali zakopati.
Olivia kimne glavom. Napravila je manji, odvojeni zaveljaj s onim to je
moglo biti dijete, a to je i bila njena namjera.
Olivia i Bertie su mrano promatrale Petrieja kako kopa rupu i zatim pali
vatru. Na nju su bacile posteljinu, a ostatak je ubrzo nestao u rupi. Dvije ene
stajale su jedna uz drugu, drui u zimskom jutru. Bilo je to tiho bdijenje
kojeg nije trebalo biti i Bertie joj njeno prebaci ruku preko ramena.
- Ti si dobra djevojka, Olivia - tiho ree. Sve je shvatila. - Kako je ona?
- Izgleda strano - prizna Olivia. - No molim te, nemoj joj rei da sam ti
rekla. Ubit e me.
- Neu. No danas moramo zvati lijenika. Mogla bi umrijeti od infekcije.
Od same pomisli na to, Olivijino srce zadre i ona potvrdno kimne
glavom.
- Onda ga pozovi. Ja u se pobrinuti za nju - ree zabrinuto. - to emo rei
ocu?
- Gripa, pretpostavljam - uzdahne Bertie. Bojala se toga. Kao i svi ukuani
ula je aputanja i prie. - No ne smijemo dopustiti da se zabrine. Moda bi ti
trebala neto rei.
- O, Bertie, ne mogu. - Olivia je bila uasnuta. Kako bi mu mogla rei da je
Victoria bila trudna? - Ne bih znala to da mu kaem. - No nije htjela da se on
brine ni zbog gripe.
- Ve e neto smisliti, draga - odvrati joj Bertie.
Kasnije tog jutra, kada ju je Olivia posjetila, Victoria je ponovno krvarila i
gotovo da nije bila pri sebi. Tog su poslijepodneva pozvali lijenika koji je
naruio ambulatna kola i odvezao Victoriju u bolnicu u Tarrytownu na
transfuziju. Sada to vie nisu mogle sakriti od oca i Victoria je histerino
jecala dok joj je u ruku kapala krv iz boce, a Olivia je sjedila pokraj nje
uzalud je pokuavajui umiriti. Bila je izvan sebe od krivnje i jada, trpjela je
bolove, slaba i zbunjena. Iako se klela da nije tako, Olivia je znala da je jo
zaljubljena u Tobvja i da ezne za njim.
Njihov je otac satima sjedio u ekaonici i izgubljeno je pogledao Oliviju
kada mu je konano dola rei da Victoria spava. Lijenik ih je uvjerio da e
sve biti u redu i da e Victoria sigurno moi imati djece. Zaeto je dijete bilo
navodno vee no to je trebalo biti u toj fazi, moda su to ak ispoetka bili
blizanci, i neuobiajeno je mnogo krvarila kada je pobacila. No nikako nisu
mogli nikoga u bolnici ni u obitelji uvjeriti da se radi o gripi. Lijenik je
obeao Edwardu Hendersonu najveu moguu diskreciju, ali Edward je

~ 60 ~

takoer znao da, to god oni uinili, glasine e se na kraju prouti. Cijeli e
New York brujati o tome kako je Victoria pobacila Whitticombovo dijete, to
e potvrditi sve glasine koje su prije uli i zabiti poslijednji avao u lijes njene
unitene reputacije.
- Mogao joj je isto tako pucati u glavu - Henderson nesretno ree
dok je s Olivijom sjedio u ekaonici prije odlaska kui. Olivia je ve bila
odluila da e spavati na lealjci u podnoju sestrina kreveta, ako bude
trebalo.
- Oe, nemoj tako govoriti - prekori ga njeno Olivia. Ali u pogledu mu je
mogla proitati koliko je povrijeen i koliko se boji za njezinu reputaciju.
- Istina je. Unitio ju je. A ako hoemo biti pravedni, unitila se i sama.
Ponijela se nevjerojatno glupo. Da ju je barem netko sprijeio. -Nije nikoga
optuivao, no Olivia se odmah osjetila povrijeenom, pa je trenutano
reagirala.
- Pokuala sam, oe - tiho ree.
- Siguran sam da jesi - procijedi on kroza zube. Toliko je stisnuo usta da
su se usne jedva vidjele, kao i uvijek kada je bio ljutit. Sada je bio i vie nego
ljut, bio je i zabrinut, zbog nje, zbog onoga to je uinila samoj sebi i svima
njima svojom kratkom, ali glupom vezom. Zatim zamiljeno pogleda svoju
drugu ki. - Mora se udati. To e djelomino popraviti stvar. Jezici e moda
manje mlatarati ako pria bude imala dostojan kraj.
- On je ne moe oeniti - tiho odvrati Olivia. Bio je naivan koliko i Victoria
ako je mislio da e Toby to uiniti. Ta bio je oenjen jednom Astorovom.
- On je ne moe oeniti - sloi se otac - ali netko drugi moe. Ako itko bude
htio, nakon ovoga. To bi vjerojatno za nju bilo najbolje.
- Ona se ne eli udavati - objasni Olivia, kao da otac slabo shvaa. - Kae da
se nikada nee udati ni za koga, ni pogledati vie nijednog mukarca i drim da
ovaj put misli ozbiljno.
- Sasvim razumljivo, nakon svega to je prola. - Nisu mu rekli sve detalje,
no bio je uvjeren da ono to se protekle noi deavalo nije bilo ni najmanje
ugodno. Moda je na neki nain to bila dodatna lekcija. -Siguran sam da nee
uvijek tako misliti. - I nije bio siguran da bi ga bilo briga ako nema pravo.
Uinila je neto to e svima natetiti i sada je to morala nadoknaditi. -
Nemoj se brinuti, draga moja. - Odsutno je poljubio Oliviju. Ostavivi je u
bolnici sa sestrom, vratio se kui namrtenog lica.
Kasno te veeri Victorija je primila jo jednu transfuziju i neko se vrijeme
inilo da e ipak morati na operaciju. Ujutro je bila jo uasno slaba, ali
osjeala se ipak bolje. Prola su jo dva dana prije no to se uspjela uspraviti
u krevetu i jo dva dana prije no to je prohodala. Krajem tjedna je ve bila
kod kue, u vlastitom krevetu, gdje su se Olivia i Bertie uurbale oko nje.
Vratila je djelomino svoj stari izgled kad su je udobno smjestile u krevetu i
nahranile. Prije no to se ona vratila kui, otac je bio otiao u New York da
obavi neke poslove. Morao se sastati sa svojim odvjetnicima zbog posla oko
tvornice i jedva se uspio svladati kada je, otiavi na ruak u Sveuilini klub s
Johnom Watsonom i Charlesom Dawsonom, tamo naletio na Tobvja
Whitticomba. John Watson je oprezno pogledao Edwarda i upitao ga je li sve
u redu, na to je Edward samo kimnuo glavom. Sreom, nakon nekoliko
minuta Toby je otiao s nekolicinom prijatelja. Nije se obraao Hendersonu i
izbjegavao je pogledati Johna Watsona u oi.
Obavivi u New Yorku sve to je namjeravao, Edward Henderson se nakon
dva dana vratio u Croton. Ovaj je put bio odsjeo u Waldorf--Astoriji. Nije ak
htio ni vidjeti kuu, previe se toga tamo bilo dogodilo. U svakom sluaju, nije
poveo sa sobom poslugu, samo Donovana i automobil, a hotel je pruao sve
to mu je trebalo.
Vratio se deset dana prije Dana zahvalnosti a kad je stigao, Victoria je ve
polako obilazila imanje oslanjajui se na sestrinu ruku. Izgledala je mnogo
zdravije no prije njegovog odlaska i bio je siguran da e joj za dan-dva biti

~ 61 ~

dobro. Priekat e do tada da joj kae.
Rekao im je objema istodobno. Pred Olivijom nije imao tajni, a osim toga,
trebala mu je njena podrka. No, sloila se ona s njim ili ne, sve je ve bilo
spremno i dogovoreno. U nedjelju poslijepodne pozvao ih je u knjinicu i
Olivia je odmah naslutila da im eli neto priopiti. Imala je udan osjeaj da
e ih nekamo poslati, moda u Europu na neko vrijeme, da Victoria zaboravi
na Tobvja. Iako ga nije spominjala otkada su otili iz New Yorka, ak ni u
bolnici, odbijala je govoriti o njemu. Olivia je znala da ga nije preboljela, no
osjeala se toliko prevarenom da nije mogla podnijeti razgovor o tome.
- Djevojke - zapone otac bez ikakvog uvoda. - Moram vam neto
rei. - Pogleda ih nekako odluna izraza lica, i Victoria se upita to im
to eli rei, dok je Olivia kimala glavom. Victoria je mogla lako naslutiti
da se ovaj razgovor odnosi na njen prijestup.
Potvrujui njene slutnje, on se zagleda u Victoriju te nastavi:
- Glasine su stigle i do New Yorka, Victoria. Ne moemo ih sprijeiti, tek
ignorirati, ili porei. U ovom trenutku, mislim da je utnja najbolji odgovor.
Glasine e se uskoro rairiti i ovdje, posebice nakon tvog nedavnog posjeta
bolnici. Na nesreu, ako se spoje obje prie, jo gora slika izlazi na vidjelo.
Ve govore, a gospodin Whitticomb ih potie u tome, da si vrlo rasputena
djevojka, ne samo neodgovorna, ve i bezosjeajna. ini se da iri glasine o
tome kako si ga ti pokuala zavesti. Naravno, neki mu ne vjeruju, nadam se
ne tek nekolicina, no to god on govorio ili ljudi vjerovali, ak ni istina ne
prua lijepu sliku.
- Glupo sam se ponijela, oe - Victoria iznova prizna krivnju. Sluajui ga,
osjeala se slabijom no ikada u proteklih nekoliko dana. - Loe sam se
ponijela... kao rasputenica, ako eli... no vjerovala sam da me voli.
- Zbog toga si prije glupa, nego bezosjeajna - odvrati on neljubazno, to
nije bio njegov obiaj. Njeno ponaanje u proteklih nekoliko tjedana veoma
ga je razoaralo i bio je sputan vlastitom nemoi da bilo to poduzme. No
mogao je poduzeti jedno, i u tome je bio odluan. -
Bojim se da prie ne moemo bitno izmijeniti, a ne moemo ni utukati
gospodina Whitticomba. No moemo vratiti tvoj dobar glas, a i na. Mislim da
nam toliko duguje.
- to da uinim, oe? Zna da u uiniti sve. - U tom bi trenutku bila uinila
sve, samo da mu ugodi. Njegovo je razoaranje u nju bilo toliko snano da ga
je jedva mogla podnijeti.
- Drago mi je to to ujem. Moe se udati, Victoria, i hoe. Time e
barem stati na kraj glasinama. Ljudi e se moi pozabaviti neim drugim, a ti
e, iako si se ponijela nedgovorno i bila moda rtvom jedne hulje, to e
jednog dana netko moda i potvrditi, biti ugledna, udana ena, izvan svake
sumnje. Na kraju e ljudi moda zaboraviti ono drugo. Bez takvog ugleda -
doda, namrtivi se i uputivi joj prijetei pogled - preostaje samo jedna
pria, a ta nije lijepa. To je jedina pria koju e godinama prenositi, a ti e
biti izopena iz drutva i s tobom e postupati kao s bludnicom. - Bio je
brutalno iskren i obje su ga djevojke zbunjeno promatrale.
- Ali on me nee oeniti, oe, zna to - javi se Victoria. - Lagao mi je, i sam
je to priznao. Nikad me nije namjeravao oeniti. Njemu je sve bilo samo igra.
- Ponovi sve to joj je Toby rekao kad ga je vidjela posljednji put. - A
Evangeline e na proljee dobiti jo jedno dijete. Ne moe je ostaviti.
- Nadam se da nee - ree on zastraujueg izraza lica. - Ne, Tobias
Whitticomb se nee oeniti tobom, Victoria. Bez ikakve sumnje. Ali Charles
Dawson hoe. Dugo smo razgovarali o tome. On je razuman, pametan ovjek.
Vjerujem da je njean, moralan i shvaa situaciju. Nema nikakvih iluzija o
tvojim osjeajima prema njemu. Iako nije upoznat s detaljima, shvaa da se za
vrijeme naeg nedavnog boravka u New Yorku dogodilo neto neugodno. On
je udovac, izgubio je enu koju je njeno volio i ne pokuava joj nai zamjenu,
no ima malog sina kojemu treba majka.

~ 62 ~

Dok je govorio, Victoria je buljila u njega s potpunom nevjericom.
- Zar je to opis posla koji bih trebala obavljati? Majka njegovog sina, ali ne i
ljubljena ena? Oe, kako si mogao?
- Kako sam mogao? Ja? - Edward Henderson stranim glasom zagrmi na
mlau ki. Nijedna od njih nije u ivotu ula takav glas. Ovaj je put njihov
otac izdavao naredbe. - Kako se usuuje upitati me to nakon to si nas
osramotila ljubakajui s oenjenim ovjekom pred cijelim New Yorkom,
vrativi se kui nosei njegovo kopile! Victoria, kako se ti usuuje? Uinit e
ono to sam rekao, bez oklijevanja! U suprotnom u te zatvoriti u neki
samostan ili te ostaviti bez prebite pare.
Onda uini to! - Ustavi, ona se izdere na njega, zgrozivi sestru. U to im se
to iznenada obitelj pretvorila? - Nee me prisiliti da se udam za ovjeka
kojega jedva poznajem i ne volim, koji ne voli mene. Nee me prodati u
ropstvo kao komad pokustva, stvar, predmet! Ne ma pravo raspolagati
mnome na ovaj nain, dogovoriti se sa svojim odvjetnikom, narediti mu da me
oeni. Hoe li mu to i platiti? - upita ga, ranjena, potresena do same sri.
Osim toga, Charles Dawson joj se nije ak ni dopadao. Kako su joj mogli to
uiniti?
- Ne plaam nikome, Victoria. A on posve shvaa situaciju. Moda i bolje
od tebe. Ne moe ekati princa na bijelom konju, ni ostati u Crotonu sa
mnom i sa svojom sestrom. Nijedno od nas se ne moe pojaviti u New Yorku
dok ti ne ispravi ovaj uas. Ti sada mora poistiti za sobom i nadoknaditi
nam izgubljeno.
- Odrei mi kosu, odsjeci mi glavu, zatvori me, ini to eli, ali me ne
moe prodati nekom za "nadoknadu". - Vie nego ikom drugom, Victoriji je
to predstavljalo krajnju uvredu. - Ovo je 1913., oe, ne 1812. Ne moe to
uiniti.
- Mogu, i ti e me posluati, i tu je raspravi kraj, Victoria. Ili u te se
odrei i iskljuiti iz nasljedstva ve danas. Neu ti dopustiti da upropasti
sebe ili Oliviju samo zato jer si samovoljna i tvrdoglava. On je dobar ovjek i
moe biti sretna to je voljan ovo uiniti. Iskreno reeno, mislim da nije bilo
djeaka, ne bi na to pristao. Zato radije budi zahvalna.
- Ti to ozbiljno misli? - Buljila je u njega, ne vjerujui. U stolici do nje,
Olivia je bila jednako preneraena, no iz drugog razloga. - Zaista e me se
odrei ako se ne udam za njega?
- Hou. To ozbiljno mislim, Victoria. I ti e to uiniti. To je cijena koju
mora platiti zbog svoje ludosti, i mislim da je sasvim prikladna. U New Yorku
e ivjeti vrlo udobno. On je poten ovjek, sposoban, pred njim je ugledna
budunost. I jednog e dana podijeliti s Olivijom ono to vam budem
ostavio. To e ti dati mnogo vie slobode. U suprotnom, ribat e podove u
nekom svratitu. Ozbiljno to mislim. Uinit e to, zbog svih nas, zbog mene,
zbog sebe same i zbog sestre. Ako te nita drugo ne moe urazumiti, misli na
Oliviju. Nikad se vie nee moi pokazati u New Yorku ako me ne poslua.
Victoria, mora se udati za Charlesa Dawsona. Ne mora odmah, ovaj tjedan.
Moe priekati nekoliko mjeseci, ako eli i do proljea, tako da nitko ne
misli da smo te na to natjerali zbog... uh... oitih razloga. No objavit emo
zaruke odmah nakon Dana zahvalnosti. - Victoria je izgledala bolesno kad je
ustala iz stolice i otila do prozora. - Razumije li me? - upitao je, time poka-
zujui da je razgovoru kraj.
Victoria se nije okrenula kad je odgovorila.
- Da, oe, potpuno - ree, mrzei ga gotovo isto koliko i Tobvja, a sada i
Charlesa. Mukarci su bili svi jednaki, trgovci robljem, izrabljivaci enskih
tijela. Nijednome od njih ena nije znaila vie od stolice. Okrenuvi se,
iznenaeno je opazila da Olivia plae. Sigurno zato jer e ih sada zauvijek
razdvojiti. New York nije bio daleko, ali udaljenost je bila dovoljna i malo e
se viati. Bila je sigurna da otac nee dopustiti Oliviji da je posjeuje.

~ 63 ~

- Zao mi je to i ti mora ovo sluati - obrati se Henderson njenije Oliviji,
tapui je po ramenu. Bilo mu je zaista ao to ju je uzrujao. -No mislio sam
da e mi trebati tvoj smireni pristup da ti urazumim sestru. elim biti
siguran da shvaa kako nema drugog izbora.
- Razumijem, oe - tiho odgovori Olivia. - Mislio si na dobro svih nas. - No
zaudno, okrutan udarac koji je zadao Victoriji pogodio je nju jo tee. Ona je
bila zanesena Charlesom Dawsonom kojega je Victona smatrala dosadnim,
osobom nevrijednom bilo kakve panje. Ironija je bila u tome da je njihov
otac, i ne znajui, obje smrtno ranio istim maem. Slijepa boginja pravde.
- Moda biste radije otile u svoju sobu i raspravile ovo meu sobom -
predloi on, smatrajui da su zasada otili dovoljno daleko. Jasno je izloio
to je imao i, premda je znao da ga obje u ovom asu mrze, bio je uvjeren da
e ga Victoria posluati.
Obje su djevojke napustile prostoriju potpuno obamrle i oamuene,
polako se zaputivi u svoju sobu. Tek kad su za sobom zatvorile vrata, Victoria
si je dala oduka bijesnei, viui i plaui. Nije mogla povjerovati.
- Kako mi je to mogao uiniti? Kako je mogao otii u New York i prodati
me tom beznaajnom crvu? Kako se usuuje?
- On nije crv. - Olivia joj se nasmijei kroz vlastite suze. - Dobar je i drag i
pametan. Zavoljet e ga.
- Ama, prestani! - odbrusi Victoria. - Zvui tono kao i otac.
- Moda ima pravo, moda ti ipak ne preostaje nikakav drugi izbor. Moda
e jedino udaja za Charlesa Dawsona popraviti tvoj ugled.
- Nije me briga za ugled. Radije bih se noas ukrcala na brod i otplovila u
Englesku. Tamo bih se mogla zaposliti i pridruiti se pankhur-sticama.
- Zar nisu zavrile u zatvoru na tri godine? Ili barem jedna od njih, ako se
dobro sjeam to si govorila prolog ljeta. A ime e platiti putovanje?
Mislim da otac moda ima pravo, Victoria. Nema izbora.
- Kakav bi to ovjek elio enu na ovakav nain? Kako to moe uiniti?
- ula si to je otac rekao. eli majku za svoga sina. - I Oliviji se to inilo
hladnom trgovinom, a ona ga je poznavala, ili je barem razgovarala s njim
vie od Victorie. Moda se sam nije snalazio. Postupak je dodue bio udan,
no moda je sve to bilo u najboljoj namjeri, barem to se njih ticalo. No
Olivia je time ostala bez iega. - Victoria, barem ga pokuaj zavoljeti, radi
sebe same. - Nikada nije nikom priznala, ak ni sestri, koliko je voljela
Charlesa, pa Victoria nije imala pojma u kojoj je mjeri sada shrvana vlastitim
osjeajima.
Cijelo poslijepodne Victoria je saalijevala samu sebe da bi primijetila
koliko je Olivia uzrujana, i tog je dana odbila sii na veeru s ocem.
- Kako je ona? - otac tiho upita Oliviju kada je ova sila sama na veeru.
- Uzrujana, potresena. Ovih posljednjih nekoliko tjedana bilo joj je vrlo
teko. Navii e se. Daj joj vremena.
On kimne glavom, a pri kraju veere potape Oliviju po ruci i tuno je
pogleda.
- Ostat emo sami ovdje. Hoe li biti usamljena?
- Mnogo e mi nedostajati - prizna ona, a oi joj se ponovno napune
suzama. Pomisao da vie nee ivjeti sa sestrom bila je gotovo nepodnoljiva,
a gubitak Charlesa bio je konaan, smrtonosni udarac njenim djetinjim
snovima. - Ali ja te neu napustiti, oe, obeavam.
- Moda bi jednog dana trebala. Kada sve ovo proe, nakon to se ona uda
za Charlesa, moda bismo se trebali ponovno otisnuti u New York i potraiti
nekog zgodnog kraljevia za tebe. - Njeno se nasmijeio svojoj keri, ne
znajui kakvu joj je bol upravo priinio.
- Ne elim zgodnog kraljevia, oe. Imam tebe. I pripadam ovamo. Ne postoji
nitko za koga bih se eljela udati - ree uvjerljivo.
Njemu je bilo ao dopustiti joj da ostane usidjelica, no njegova je sebina

~ 64 ~

strana htjela da ostane ovdje s njim. Tako mu je dobro vodila kuanstvo, bila
tolika utjeha, vie no to bi Victoria ikad bila. Upita se nije li moda tako
najbolje.
- Uvijek u se brinuti o tebi. I to ti obeavam. Jednog dana sve e
ovo biti tvoje. Henderson Manor e biti tvoj, Olivia. Moe provesti osta
tak ivota ovdje. Nadoknadit u to Victoriji, no ona e imati kuu u New
Yorku u kojoj e ivjeti s Charlesom kad mene vie ne bude. Tebi ona
nee trebati. - Pobrinuo se za obje. Sve je bilo dogovoreno. Ona e ostati
i brinuti se o njemu dok bude iv, a Victoria e dobiti Charlesa.
Olivia se upita koje je bogove tako uvrijedila da su joj to uinili. Nikad nije
ni sanjala da bi mogla imati Charlesa, no nije ni oekivala da e biti ponuen
na pladnju njenoj sestri, to je najgore, kao "kazna" zbog njenog prijestupa.
- Hoe li mi dopustiti da je posjeujem u New Yorku? - upita Olivia,
zadravi dah. Bilo bi dvostruko okrutnije istovremeno izgubiti oboje, njega, o
kome nije nikad sanjala, i nju, koju je toliko snano voljela da nije mogla bez
nje ivjeti.
- Naravno da hou, draga - sloi se otac. - Ne elim vas razdvojiti, samo
pomoi Victoriji da ispravi ono to je poinila. - Sluajui ga, Olivia vie no ikad
poali to nije sprijeila Victoriju da se via s Tobvjem. Za kratko vrijeme
pretvorio im je ivote u ruevine. - Moi e je posjeivati kad god bude eljela,
ako mi obea da me nee napustiti. - On se nasmijei, na to ga ona zagrli a
suze su joj tiho curile niz obraze na njegovo rame. Vie nije imala nikakvih
elja, htijenja, snova. Bit e zauvijek njegova. Oliviji se inilo da joj je ivot
zavrio.

8.
Charles i Geoffrev Dawson stigli su u Croton-on-Hudson jednog vedrog
jesenjeg dana potkraj mjeseca studenoga. Zrak je bio otar i hladan, negdje je
gorjela vatra i osjeao se miris zime. Ba prije no to su stigli, kuharica je
zaklala purana. Sutranji je dan bio Dan zahvalnosti.
Njihov je otac otiao u Tarrytown neto obaviti, a Victoria je sama izjahala,
to je ve danima inila. Kada su se dovezli, izgledalo je kao da nema nikoga,
ali Olivia ih je ugledala pogledavi kroz kuhinjski prozor. Obrisavi ruke o
pregau, izjurila je da ih doeka, ne obukavi kaput. Bila je tako sretna to ga
vidi, da je bez razmiljanja poeljela zagrliti Charlesa oko vrata i poljubiti ga.
No, umjesto toga samo mu se nasmijeila, stisnula mu ruku i poeljela
dobrodolicu, nakon ega je pogledala Geoffrevja. Odmah je osjetila kako joj je
srce stalo: kao daje ve jednom bio dijelom njenog ivota, kao da ga poznaje.
Osjeala je da je to sudbina dok se lagano saginjala i vrlo sveano mu stisnula
ruku.
- Zdravo, Geoffrev. Ja sam Olivia, Victorijina sestra. - No, pogledavi
Charlesa, ubrzo je uvidjela da mu jo nije rekao. Htio je prvo razgovarati s
Victorijom i vidjeti ako se plan moe provesti. - Victoria i ja smo blizanke -
objasni, odmah zamijetivi da je oduevljen onime to mu je rekla. - Potpuno
smo iste i kladim se da nas nee moi razlikovati kada je upozna.
- Kladim se da hou - odgovori on hrabro, plave kose i nestanih zelenih
oiju. Veoma je nalikovao Charlesu, no bilo je tu i tragova neke druge osobe
za koju je Olivia jedino mogla naslutiti da se radi o Suan. Zaudo, dok ih je
promatrala, gotovo je osjeala njenu prisutnost, kao da je Suan postala njen
aneo uvar, duh mira. Bio je to udan osjeaj koji se ne bi usudila nikome
priznati, moda ak ni vlastitoj sestri.
- Jednog u ti dana, ako postanemo dobri prijatelji, odati tajnu o nama,
kako nas moe sigurno razlikovati - ree, zavjereniki ga vodei kroz
stranja vrata u kuhinju na svjee ispeene kolae.

~ 65 ~

- Ta bi mi tajna bila dobro dola dok ste bile u New Yorku - nasmije se
Charles. - Zato mi niste rekli?
- Nismo nikada nikome rekle, ali Geoffrev je poseban sluaj - odvrati ona
gledajui djeaka, njeno mu poloivi ruku na rame. Nije ak ni znala to ju
je na to nagnalo, no osjeala je bliskost prema njemu, kao da je k njoj doao
iz nekog razloga. Moda je on bio njena utjena nagrada, dijete koje e joj
razgaliti duu, jer sama nee imati djece. Kada joj otac umre, bit e prekasno
za udaju i raanje djece. U jednom jedinom tjednu izgubila je i sestru i svoju
budunost. Ve je prije razmiljala o tome da ostane ovdje, s ocem, no to su
bile isprazne misli. Sada se to ostvarilo.
- Nitko drugi ne zna? - Djeak se doimao zainteresiranim i u neku ruku
poaenim.
- Bertie zna - objasni Olivia i upozna ih kada je gospoa Peabodv ula u
kuhinju. Bilo joj je vrlo drago upoznati Charlesa Dawsona. Malo kasnije ih je
odvela u njihove sobe i raspakirala njihove stvari. Pola sata kasnije, Charles je
siao sam. Geoffrev je pomagao Bertie.
- Zaista je sjajan djeak - ree Olivia, toplo se nasmijeivi.
Charles ju je dugo promatrao ne govorei nita, zatim se okrenuo
i tuno pogledao kroz prozor. Nije mogla pogoditi o emu razmilja.
- Jako podsjea na majku - tiho ree Charles i zatim se ponovno okrene
prema Oliviji. - Kako ste ivjeli otkada ste otili iz New Yorka? - inilo se da
mu je doista stalo, to je samo jo vie zaboli i ona poeli da im se ostali ve
jednom pridrue.
- Dobro. Ovdje imamo mnogo posla. - Nije spomenula da je Vic-toria bila
bolesna i pitala se zna li on to.
- Drite li sestru izvan zatvora ovih dana? - upita i oboje se nasmijae
upravo u trenutku kad je Victoria ula u sobu u jahaem odijelu, blatnjavih
izama i raupane kose koja joj je oko glave stvarala tamnu aureolu.
- Mislim da to nije smijeno - ree, gledajui ih oboje.
- Charles je stigao - protisne nervozno Olivia, na to je Victoria pogleda s
gnuanjem.
- Vidim i sama. Mislim da ona pria o demonstraciji u New Yorku vie nije
zabavna - obavijesti ih oboje, a Charles i Olivia izmijenie poglede kao dvoje
nestane djece koja su upravo dobila po prstima.
- Ispriavam se, Victoria - ree on ljubazno i rukuje se s njom. -Kako je
bilo na jahanju? - Oito se iskreno trudio da je upozna, no dobio je kratak i
hladan odgovor prije no to je otila na kat presvui se za veeru. - Ne doima
se ba sretnom ovih dana - iskreno primijeti Charles
kad je izila. To je bilo najmanje to je mogao rei i Olivia se gotovo
nasmijala jednostavnosti njegove primjedbe.
- Mislim da biste mogli i tako rei. Prola je mnogo toga otkad smo onako
brzo otili iz New Yorka. - Nije bila sigurna koliko on zna, a nije mu htjela
sama rei. - Nedavno je takoer bila bolesna. - Hrabro je pokuavala nai
opravdanje za sestrino ponaanje.
- Pretpostavljam da joj ovo ne pada lako - prizna on otvoreno, na Olivijino
iznenaenje. - I ja sam sam malo iznenaen - objasni - no mislim da je to
dobro za Geoffrevja.
- inite li ovo zbog njega? - Htjela ga je upitati je li to jedini razlog, no nije
se usudila. Jedva ga je poznavala.
- Bez majke ne mogu odgajati dijete kako treba - ree nemirno po-
gledavajui uokolo.
- Moj je otac uspio - odgovori ona tiho i Charles se nasmije.
- Savjetujete li mi da se ne oenim vaom sestrom?
Poeljela je imati toliko hrabrosti da mu iskreno odgovori.
- Ne - Olivia mu se nasmijei. - Samo kaem da biste trebali imati i drugih
razloga.

~ 66 ~

- Siguran sam da e ih biti kad se bolje upoznamo.
Oni kimnue jedno drugome, nakon ega zaue glasove na stepenicama.
Victoria je silazila s Geoffrevjem.
- Izgleda isto kao i ona - govorio je, oaran tamnokosom djevojkom koja je
silazila stepenicama iza njega.
- Znam. A kako se ti zove?
- Geoffrev - odvrati on, nimalo stidljivo.
- Koliko ti je godina? - inilo se da je odgovor zapravo ne zanima, a on je
to znao. Nagonski je to nasluivao i iznenada se upita nisu li Olivia i ona
potpuno razliite.
- Devet - odgovori joj na pitanje kad su stigli do dna stepenica, no ona nije
pokazala namjeru da ga eli uhvatiti za ruku ili dodirnuti.
- Jesi li nizak za svoje godine? - Bila je iznenaena to nije stariji.
- Ne, visok - strpljivo odvrati.
- Ne znam ba mnogo o djeci.
- Olivia zna. Ona mi se dopada.
- I meni. - Mlaa se sestra nasmijei dok su zajedno ulazili u knjinicu.
Prila je Oliviji i zastala kraj nje te je iznenada slinost postala i vie nego
znatna. Izgledale su kao dva primjerka iste osobe. Kosa, oi, usta, nain na
koji su nosile odjeu, cipele, ruke, smijeak. Geoffrev zakilji oima i zagleda
se u njih vrlo dugo, a zatim, na veliko iznenaenje svih, zatrese glavom.
- Uope ne mislim da ste sline - ree ozbiljno, na to se nasmijae svi
odrasli, ak i njegov otac.
- U ponedjeljak ga vodim okulisti - ree Dawson, dok su se blizanke
smijuljile.
No Geoffrev je bio uporan.
- Nisu, tata. Pogledaj ih.
- Jesam, i vie puta. I svaki put ispadnem potpuna budala. Ako ih moe
razlikovati, estitam. Ja ne mogu. - No zapravo je i on mogao, povremeno, na
neki udan nain, i znao je to. Ne uvijek, ali ponekad. Kad bi im dopustio,
drukije su djelovale na njega. No kad bi ih samo pogledao, ne razmiljajui,
ne "osjeajui", nije mogao odrediti razliku. No Geoffrev je govorio upravo o
toj pojavi. Za Charlesa je to bio neki nagonski, ulni osjeaj, barem
djelomino. Geoffrevju je problem bio manje sloen. Jednostavno ih je
raspoznavao.
- To je Olivia - ree, bez oklijevanja pokazavi onu pravu - a ovo Victoria. -
Ponovno je bio u pravu. One zamijenie mjesta, no ponovno je pogodio.
Olivia ga je zadirkivala pleui i drei Victoriju za ruke, na to se zbunio i
pogrijeio. No sljedei je put ponovno pogodio, na ope iznenaenje, ak i
Victorijino, koja je uvijek tvrdila da mrzi djecu. Olivia ju je ve bila upozorila
da to veeras ne spominje.
- Zato ne? Moda me tada nee oeniti - odgovorila je sa zloestim izrazom
lica.
- Zato to e te otac poslati u samostan u Sibir ili udati za ribara s Aljaske.
Molim te, Victoria - zaklinjala ju je - nemoj ih vrijeati.
- Dobro, dobro, neu - obeala je. I nije. Nije govorila gotovo nita, ak ni
kada je doao otac i kad je njih etvero sjelo za stol. Olivia i Charles su
odravali razgovor.
- Zato se ti ne uda za njega? - upita je Victoria kasnije te veeri kada su
lijegale u krevet. - ini se da ti nije teko razgovarati s njim.
- Ja ne trebam vraati svoj dobar glas, a i otac me treba da mu vodim
kuanstvo - ree Olivia tupo. Otac im je objema objasnio svoj stav, iznio tono
ono to od njih oekuje. Olivijina udaja za Charlesa nije bila predviena,
koliko god neusiljeno oni meusobno razgovarali. - Geoffrev je divan, zar ne?
- ree Olivia dok su leale u krevetu u jednakim spa-vaicama.
- Ne znam, nisam zamijetila. Zna da me djeca ne zanimaju.
- Oduevljen je nama - nasmijei se Olivia, sjetivi se kako ih je pokuavao

~ 67 ~

razlikovati, pogodivi gotovo uvijek. Kao to je Olivia imala osjeaj da meu
njima postoji neka tajna veza, inilo se da i on to misli, moda o objema.
inilo se da je zavolio i Victoriju, iako ona nije ba obraala panju na njega.
Geoffrev je te veeri jeo u prostoriji za doruak s Bertie, koja je, kao i
njihov otac, bila presretna to je ponovno dijete u kui. Sljedeeg ga je dana
odvela na dugu etnju prije ruka, na kojoj im se na kraju pridruila i Olivia.
Vidjela je Victoriju kako izlazi sa Charlesom i nije im htjela smetati. Morali su
si rei mnogo toga i nadala se da e joj se sestra s time pomiriti i da ga nee
vrijeati. Ako ga uvrijedi, i on odbije da je oeni, otac e se jo vie uzrujati.
- Ovo je sve prilino neobino, zar ne? - upita Charles dok su polako etali
francuskim vrtom. - Ne znam to bih ti rekao. Malo sam se iznenadio kad mi
se obratio tvoj otac. No ideja mi se svia. ini se zaista razumnom, pogotovo
s obzirom na Geoffrevja.
- Je li to jedini razlog zbog kojega si pristao na ovo? - izravno ga upita
Victoria. Nije mogla zamisliti da bi netko htio enu koja ga ne voli.
- Najvei - prizna on. - Nije pravedno prema njemu ako ostanem sam.
Tvoja mi je sestra ak i rekla neto slino kada ste bili u New Yorku, a nije nas
ak ni poznavala. Veoma sam volio njegovu majku - ree, s oitim bolom. -
Nitko je ne moe zamijeniti. Upoznali smo se vrlo mladi. Bila je malo
razuzdana, vrlo razigrana. Neprestano se smijala i imala je jaku volju. -
Nasmijei se Victoriji. - Na neki nain, bila je poput tebe. - Oi mu ponovno
potamnie. - To ju je na kraju i ubilo. Bila je vrlo tvrdoglava i snano je
voljela djecu.
- Otac je rekao da je poginula na Titanicu - ree suho Victoria. Nastavak ju
je prie zanimao, no nije pokazivala ni priblino toliko suosjeanja kao njena
sestra. Nekako mu je zbog toga bilo lake nastaviti. Razgovor s Olivijom bi
mu ponekad natjerao suze na oi, toliko je bila suosjeajna i brina.
- Jest. Upravo je ulazila u amac za spaavanje s Geoffrevjem, no vani je
jo bilo djece. Prepustila je svoje mjesto jednom od njih. Ne mogu vjerovati da
se nije nalo mejsta i za nju, da nije mogla ui zajedno s njima. No ostala je
pomoi ukrcati djecu u poslijednji amac i na jednu ili dvije splavi. ak je
jednom djetetu dala svoj pojas za spaavanje. Poslijednja osoba koja ju je
vidjela rekla je da je drala dijete u rukama. Hvala Bogu da to nije bio
Goeffrev. - Dugo su utjeli, kada on doda: - Bila je izvanredna ena.
- ao mi je - ree njeno Victoria, ovaj put iskreno.
- Mogu zamisliti da bi i ti tako postupila - ree on velikoduno, pogledavi
je, no ona odmahne glavom. Poznavala se bolje od njega.
- Moda Olivia bi. No mislim da ja ne bih. Previe sam sebina. I ne znam
postupati s djecom.
- Nauit e - njeno ree. - A to je s tobom? to je s tim raskinutim
zarukama? ujem da je to jo neslubeno.
- Moglo bi se tako rei. - Spavala je s oenjenim ovjekom, to je sigurno bio
ljepi nain da se ta veza tako opie. - To ti je otac rekao?
Ne ba - nasmiji joj se, ne elei je povrijediti. Njen je otac bio iskren koliko
je smatrao da moe. - uo sam da je bilo neto gore od toga. No ne zamiljam
da je ovo meu nama ljubavna pria. Mislim da bismo mogli biti dobri
prijatelji. Treba mi majka za Geoffa. A tebi treba sklonite od oluje u kojoj si
sada. - U New Yorku je uo glasine o njoj i Tobvju, iako jo nije tono znao
to se dogodilo. Znao je da je oijukala s oenjenim ovjekom, da je bilo
neodranih obeanja i na kraju slomljeno srce. No nije znao detalje njenog
prijestupa, ni za pobaaj koji ju je gotovo ubio. - Mi imamo i vie sree od
drugih, jer nemamo iluzija. Nema neostvarenih snova, ni slomljenih srdaca.
Nema neodranih obeanja. Mogli bismo biti zaista dobri prijatelji, a to je sve
to sada elim. - Nije mogao zamisliti da se ponovno zaljubi, a ak ni blago
uzburkani osjeaji koje je ona izazivala nisu bili dobrodoli.
- Zato onda ne uzme domaicu? - izravno ga upita. - Nekog poput

~ 68 ~

Bertie.
Nasmijao se naivnosti prijedloga i pogledao je, otvoreno se zabavljajui.
- Zacijelo misli da sam udan, enim se enom koja me ne voli. Ali ne elim
se ponovno zaljubiti. Ne elim ponovno izgubiti voljenu osobu. Ne bih to
podnio.
- A to ako se na kraju ipak zaljubimo jedno u drugo? - upita ona, vie iz
inata nego to je to smatrala vjerojatnim.
- Misli da bi se to moglo dogoditi? - upita, potpuno svjestan njene
ravnodunosti. - Smatra me neodoljivim? Misli da e se ubrzo zaljubiti u
mene?
- Ni sluajno - odvrati Victoria smijui mu se. Iznenaeno je otkrila da joj
se dopada. Nije je privlaio, no bio je ugodan. - Nisi ni u kakvoj opasnosti.
- Odlino. A kad bi unajmio domaicu, ti bi ostala bez mua. U svakom
sluaju, ne bi imala mene i morala bi potraiti nekog drugog, to bi bilo vrlo
zamreno. Ovo je daleko jednostavnije. Samo jo neto - oprezno napomene.
- Sto? - upita ga sumnjiavo, no on joj se obrati s iskrom u pogledu.
- Drae bi mi bilo kad bi se potrudila da te ne hapse, barem ne preesto.
Meni bi, kao odvjetniku, bilo neugodno.
- Potrudit u se - obea ona, pitajui se kako e izgledati ivot u New Yorku i
susreti s Tobvjem. Tog ga je trenutka mrzila i eljela mu je iskopati oi ili
prerezati grlo kad ga sljedei puta vidi. Isto ju je tako mogao i ubiti. Zatim
pogleda ozbiljno Charlesa i izravno mu se obrati. - Neu prestati odlaziti na
sastanke. Ja sam feministkinja i sufraetkinja. I ako ti je zbog toga neugodno,
ao mi je.
- Ni najmanje. Mislim da je to vrlo zanimljivo. Nema razloga da se opirem
tvojim politikim nazorima. Ima pravo na vlastito miljenje.
- Ne znam zato si pristao na ovo - ree ona gledajui ga, nesvjesna
njegovog divljenja. I on se luckasto ponio. Tono je znao koliko je ne-
obuzdana, no jedan dio njega ju je htio ukrotiti. U nekom je smislu pred-
stavljala izazov, ak i vie od toga, jer ga nije voljela. Njihov e brak biti
zanimljiv.
Ne znam ni ja - prizna. - Vjerojatno iz vie udnih razloga, ne opasnih, nego
samo glupih. - Na kraju, kad su se polako hodajui vraali kui, on joj uputi
konano pitanje. Sklopili su poslovni ugovor. Nijedno nije bilo oarano tim
ugovorom, no mislili su da vrijedi pokuati. - Kada eli da to obavimo?
to je kasnije mogue, htjela mu je rei, ali nije.
- Nakon nekog vremena. Nema urbe. - Tako nitko nee pomisliti da to ini
jer je trudna. - to kae na lipanj?
- Zvui razumno. Geoff vie nee morati u kolu. To mi daje dovoljno
vremena da te bolje upoznam. to misli o medenom mjesecu? - upita je
poslovnim glasom. Bio je to najudniji razgovor u njihovim ivotima, gotovo
izvan pameti. - Bi li htjela poi na putovanje?
- Da, bih - nehajno odgovori.
- to kae na Kaliforniju? - predloi on. Ponovno su sklapali posao, no ona
odbije njegovu ponudu i uzvrati drugom.
- Europa.
- Ne elim putovati brodom - odgovori on zbog oitog razloga, no ona je
bila mnogo tvrdoglavija od njega.
- Ja ne elim ii u Kaliforniju.
- Morat emo to kasnije raspraviti.
- U redu - ree ona, nakon ega se pogledae. Meu njima nije bilo niega,
nikakvih osjeaja, nikakve ljubavi s njene strane, a s njegove jedino blaga ulna
privlanost. Bili su to najudniji razlozi zbog kojih se dvoje ljudi ikad trebalo
vjenati. Gradili su ivot gotovo ni na emu. No trebala mu je majka za sina, a
njoj je trebao mu da spasi reputaciju. To je bilo jedino to su mogli ponuditi
jedno drugome. U tiini su se vratili u kuu.

~ 69 ~

Unato udnom poetku, praznik Dana zahvalnosti protekao je iz-
nenaujue glatko. Victoria je pokazivala pokornost i ak je Edward bio
iznenaen kako je sve dobro prolo. Victoria je malo razgovarala s Charlesom i
nije se nikada obraala Geoffu, koji se zaljubio u Oliviju. Charles je bolje
upoznao svog budueg tasta i uivao u njegovim poslovnim priama.
Iako je Oliviji vrijeme provedeno s Charlesom zadavalo bol, bila je potpuno
oarana Geoffrevjem. U subotu ga je odvela na jahanje, u kojemu je uivao. U
nedjelju ujutro, dok su sjedili na stijeni u polju a uvarev se pas igrao u
blizini, pokazala mu je pjegicu. Pjegica se nalazila na njenom desnom dlanu,
blizu korijena prstiju i bila je tako sitna, da je bila vidljiva jedino izbliza.
Natjerala ga je da obea da nee kazati ni ivoj dui, ak ni svom ocu. Zatraila
je da podigne ruku i zakune se starom indijanskom prisegom koju su ona i
Victoria nauile jo kao djeca.
- Kada smo bile kao ti, ponekad smo zadirkivale ljude zamjenjujui se. Ja
sam se pravila da sam Victoria, a ona je oponaala mene. Bilo je zabavno,
barem vei dio vremena, i nitko nije za to znao, osim Bertie.
- Hoete li prevariti i mog oca? - upita je sa zanimanjem, no Olivia se tek
nasmije.
- Naravno da ne. To bi bilo runo. Radile smo to samo kao djeca.
- I otada vie niste? - Pogleda je iznenaeno, s nevjericom. Bio je vrlo
pametan za svoje godine i oduevljen svojom novom tetom. Dan prije rekli su
mu da e se Victoria i njegov otac vjenati. Bio je iznenaen, no ne i previe
zabrinut.
- Istini za volju, otkad smo odrasle zamijenile smo se samo nekoliko puta -
prizna Olivia. - Uglavnom zbog ljudi koji nam se nisu sviali, ili ako je jedna
od nas morala uiniti neto to nije htjela.
- Kao ii kod zubara? - upita on sa zanimanjem.
- Ne, ne zamijenjujemo se za odlazak zubaru. Ali mogle bismo za dosadnu
veeru na koju je jedna prihvatila poziv, a poalila je. No obino u takve
posjete odlazimo zajedno.
- Hoe li ti jako nedostajati Victoria kad doe ivjeti k nama?
- Da, hoe - ree tuno Olivia, ne elei misliti o tome ni na trenutak. - Jako
e mi nedostajati. Morat ete dolaziti ovamo u posjete, pogotovo ti -
nasmijei mu se. - Drago mi je to ste doli na Dan zahvalnosti.
- I meni - odvrati on i uvue svoju ruku u njenu. Zaista ju je zavolio. - I
neu nikome rei za pjegicu.
- I bolje ti je - zaprijeti ona te ga zagrli. Bilo je udno razmiljati o tome
kako bi izgledalo kad bi mu ona postala majkom. Smatrala je da je Victoria
dvostruko sretna.
Polako su se vratili u kuu i kasnije tog poslijepodneva Charles Dawson ga
je odvezao natrag u New York. No obeali su da e se vratiti za Boi. Geoffrev
nije prestajao govoriti o tome i Olivia je obeala da e im prirediti veeru. Bit
e to njihova prva veera nakon to sljedeeg tjedna objave zaruke, i Olivia je
namjeravala pozvati sve poznanike uz i niz rijeku Hudson.
Kad je Charles otiao, otac je izgledao zadovoljno, a Victoria iscrpljeno.
Sve joj je to predstavljalo prilian napor, ali ne onoliko koliko je oekivala. Te
je noi rano otila u krevet. A Olivia je satima sjedila uz vatru, mislei na
Geoffrevja i njegova oca.
Misliti na Victoriju, Charlesa i Geoffrevja bilo je neobino. Oni su sada bili
obitelj. A ona je preko noi postala usidjelicom.


~ 70 ~

9.
Zaruke Victorije Elizabeth Henderson i Charlesa Westerbrooka Dawsona
objavljene su u New York Timesu u srijedu nakon Dana zahvalnosti. U oglasu
je stajalo da e se vjenanje odrati u lipnju, no jo nije odreen datum.
Edward Henderson je izgledao zadovoljno dok je smatao novine i odlagao ih
na stol. Uspjeli su.
Vijest je izazvala uobiajenu blagu strku, stigli su neki telefonski pozivi iz
New Yorka i prilian broj pisama naslovljenih na Victoriju. U gradu su glasine
jo lagano kruile, no nijedna tako tetna kao to je mogla biti. Da nije bilo
Charlesa, poslijedice Victorijine gluposti mogle su biti katastrofalne. Sada su
ljudi govorili da je imala ozbiljan flert s Tobvjem Whitticombom i da je s njim
viana na indiskretnim mjestima. No malo se toga moglo dodati sa
sigurnou. Jedina osoba koja je znala istinu bio je Toby, no kad bi sada
progovorio, predstavio bi se u daleko gorem svjetlu no to je elio. Victoria je
bila izvan opasnosti. Gotovo. Ili e, u oevim oima, to biti kada postane
gospoa Charlesa Westerbrooka Dawsona.
Kasnije tog poslijepodneva, meutim, itajui oglas, Victoria se zagleda u
njega s tupom zapanjenou. Kako su to mogli uiniti? Zato? Sve to samo
zbog toga jer se tako snano zaljubila u Tobvja, jer mu je vjerovala. Sada e je
prodati kao roba osobi za koju nije marila, samo da je kazne. I morat e raditi
s njim ono to je nekada radila s Tobyjem. No, umjesto uzbuenja, na tu je
pomisao osjetila tek tupost i odvratnost. Pitala se kako e moi. Charles je
rekao da e biti dobri prijatelji, rekao je da od nje ne oekuje nikakvo
oboavanje. Nije traio nita osim prijateljstva, i majke za Geoffrevja. ak ju je i
sama pomisao na dijete ispunjavala odvratnou. Nije htjela biti niijom
majkom i znala je da to vie nee postati. To je podsjeti na njeno izgubljeno
dijete, to je samo po sebi bilo dovoljno traumatino. Kad se uda za Charlesa,
vrsto je odluila da poduzme sve to su ene poduzimale da izbjegnu
trudnou. Nije tono znala to, no bila je sigurna da postoji nain. I moda,
ponada se, on ni ne oekuje to od nje. To nije ulazilo u definiciju
"prijateljstva" koje je on od nje traio. Moda ni ne oekuje od nje nikakav
dodir. Svim se srcem nadala da je tako. Od same pomisli na njegov dodir,
onako kako ju je Toby doticao, potpuno se smrznula.
- to si tako ozbiljna? - upita je Olivia, ulazei u sobu s hrpom istih
ubrusa. Jedna od slukinja ih je nosila na kat, pa se Olivia ponudila da
joj pomogne. Tada primijeti da Victoria turobno gleda u newyorke no
vine, te shvati o emu se radi i obzirno se nasmijei. - Bit e sretna s
njim, Victoria... on je dobar ovjek... u New Yorku e moi raditi sve
to poeli... misli na to...
I to je bilo neto. Victoria je sumorno pogleda i kimne glavom, tako
udubljena u vlastiti oaj da nije ni opazila Olivijinu tugu.
Nakon toga je Victoria poela izlaziti na duge poslijepodnevne etnje, a
Olivia nije nikome nita govorila kad bi joj sestra nestala u smjeru Crotona ili
Dobbsove skele, ili ak Ossininga. Znala je da, kada god moe, odlazi na
sastanke s drugim enama. Opazila je daje Victoria prema mukarcima poela
iskazivati veu netrpeljivost, ak bijes koji je graniio s mrnjom. Veinu
vremena se suzdravala, no kada bi joj se pruila prilika, ili bi netko neto
rekao, Victoria je bez oklijevanja iznosila svoje nazore. Mnogi od tih nazora
krili su se pod krinkom politike, u iji su djelokrug nekada zaista i pripadali,
no Olivia je i predobro znala da su njena miljenja protiv mukaraca i njeno
vienje ena kao rtava raznih vlada, a posebice mukaraca, poticali Toby
Whitticomb, pa ak i Charles Dawson. Smatrala je Charlesa nekom vrstom
otmiara kome je bio cilj, u dogovoru s njenim ocem, da je kazni zbog toga

~ 71 ~

to je voljela Tobvja.
Naalost, zabava koju joj je Olivia htjela prirediti Victoriju uope nije
zanimala i jedva je sluala kad joj je Olivia itala popis uzvanika. Rekla je da
ne mari tko e doi i nije smatrala znaajnim uspjehom injenicu da su
Rockefelleri i Clarkovi prihvatili poziv. Bilo joj je ao to e itko doi. Nisu
imali to slaviti. Radilo se tek o ugovoru.
- Nemoj to tako nazivati, Victoria - zamoli je sestra kada joj je Victoria to
rekla dan prije dolaska Dav/sonovih u Croton, za Boi. - Uinjeno je u
najboljoj namjeri. Oboje nudite jedno drugome neto vano. Charles te
spasio od strahota koje bi ljudi inae o tebi govorili, a sjeti se i malog
Geoffrevja i kako e biti sretan to ima tebe.
- Ja mu ne elim biti majkom - odbrusi Victoria ljutito. Od Dana
zahvalnosti provodila je vrijeme saalijevajui samu sebe. - Ne znam kako da
mu budem majkom. ak me ni ne voli.
- Naravno da te voli, ne budi glupa.
- On voli tebe - ustvrdi Victoria. - I ima pravo. Shvatio je razliku medu
nama i mislim da nasluuje da ja ne volim djecu. - U neemu je ipak bila u
pravu, iako joj to Oiivia nikad ne bi priznala. Geoffrev Dawson je imao
neobinu mo da ih razlikuje, ak i bez pomoi one slavne pjegice koju mu je
Oiivia pokazala.
- Voli nas obje. A sigurna sam da e ga ubrzo i ti zavoljeti.
No Victoria se osjeala uhvaenom u zamku i ve se opirala toj obvezi. Sve
to je sada htjela bio je pristojan dogovor s Charlesom i prilika da vidi neke
prijatelje u New Yorku, i da odlazi na politike sastanke i okupljanja. ak je
sanjala o tome da jednog dana ue u politiku. Bila je uvjerena da je to njen
poziv, kao to je drugima vjera. Smatrala se nekom vrstom Ivane Orleanske,
istunice koja e poloiti ivot za svoje ideale.
Sluajui je, Oiivia je bila zapanjena ekstremnim idejama koje jeVic-toria
sve vie usvajala.
- Mora se vie pozabaviti obinim stvarima, Victoria. Na primjer,
svojim muem, svojim domom, svojim vjenanjem. - No zvati Charlesa
sestrinim "muem" izazivalo je bol koji joj je prodirao do dna due, i
izrekavi to, gotovo se presamitila od udarca. Osjeati tako neto bio je
grijeh, bilo je zlo eljeti sestrina mua, samo zato jer je bio tako drag i to
je voljela s njim razgovarati. Nije imala pravo razmiljati o njemu na taj na
in. Nikad i nije, ali kad su bili u New Yorku esto je djetinjasto sanjarila
o njemu. No djetinjstvo je prolo, za obje. Uskoro e napuniti dvadeset-
jednu i obje su, na razliit nain i iz razliitih razloga, postale ene. Vic
toria je upoznala tjelesnu ljubav, iako nezakonito, i uskoro e se udati.
A Oiivia je sada potpuno pripadala ocu i provest e sljedee desetljee ili
dva, moda ak tri, ako on pozivi dovoljno dugo, brinui se o njemu. Vic-
torijin e ivot biti pun kompromisa. Njen e biti pun rtava i samoodri-
canja. I obje su se pomirile sa svojom sudbinom, ili su barem tako mislile.
Oiivia joj ponovno spomene zabavu i ovaj put je prisili da je saslua. Za
njih je naruila nove haljine od tekog crnog samta s kratkom povlakom,
suvremene i moderne, preuzete od sestara Callot iz Pariza.
- Kad odem u Pariz - Victoria joj se zahvalno nasmijei, cijenila je
sve to je Oiivia za nju u posljednje vrijeme uinila, iako to nije uvijek
govorila - kupit u ti neto "pravo", od kreatora koje toliko voli. Dakle,
iji model? Beerov? Worthov? Poiretov? Morat e mi dati popis i ii
u u kupovinu za tebe.
Objema je bilo muno razmiljati o vremenu kada vie nee biti zajedno, i
ponekad je Oiivia odbijala tu pomisao. Jedno je bilo misliti o sestrinoj udaji i
odlasku, no sasvim neto drugo osjetiti bol sestrine odsutnosti, danju i nou,
kamo god pola. Ni jedan jedini dan u ivotu nisu bile razdvojene vie od
nekoliko sati. Oiivia se bojala da e gubitak biti jednak gubitku uda, ili svih

~ 72 ~

udova. Svaki put kad bi pomislila na to, otra bol joj nije doputala da doe
do zraka. Tada bi otila zagrliti Victoriju te bi joj priznala kako e joj uasno
nedostajati kad ode. Gotovo nepodnoljivo.
- Morat e doi ivjeti s nama - predloi Victoria poslovnim tonom. Ve je
razmiljala o tome i eljela je da Olivia pristane.
- Sigurna sam da bi Charles bio oduevljen - nasmije se uplje Olivia. ivjeti
pod istim krovom s njim i ne imati ono o emu je sanjala bilo bi pravo
muenje.
- Za cijenu jedne dobit e dvije - naali se Victoria. - A ti e se moi brinuti
o Geoffu. - Victoria se naceri i upali cigaretu, na to se Olivia nakrevelji i
otvori prozor njihove spavae sobe. - Savreno rjeenje.
- Bertie e te ubiti ako te uhvati s cigaretom - upozori je Olivia i zatim
zakljua vrata da se to ne ostvari. - A to e biti s ocem ako ja odem s tobom?
Hoe li i njega uzeti? - tuno joj se nasmijei. Mogle su izigravati to god su
htjele, no ipak su obje znale da e se morati s time suoiti. Od medenog
mjeseca pa nadalje njihovi e ivoti biti zauvijek razdvojeni. - Otac kae da u
moi ii u New York kad god budem htjela.
- To nije isto, Ollie, zna i sama.
- Nije - uzdahne ona - ali je najbolje to zasada mogu uiniti. - Na to se
sjeti neega to je barem djelomino utjei. - A to e biti s Geoffom? Hoete li
ga povesti na medeni mjesec?
- Boe, nadam se da ne. - Victoria iskrivi lice povukavi jo jedan dim iz
cigarete, a Olivia pone tjerati dim od sebe.
- To je tako odvratna navika. Htjela bih da ne pui.
- Puenje je poslijednja moda medu europskim enama - ree Victoria,
smijui joj se.
- Kao i munja krava. Ne bih htjela raditi ni to, a to ne smrdi ni upola toliko
strano. No, to e biti s Geoffom? Hoete li ga povesti?
- Charles i ja nismo razgovarali o tome, no ne mogu zamisliti da bi to htio.
elim ii u Europu.
Olivia na tu pomisao ponovno osjeti bol u srcu. Tada vie nee biti dijelom
Victorijinog ivota.
- Moda bi Geoff mogao ostati ovdje sa mnom. To e mu dobro initi, a ja
bih zaista to voljela.
- Sjajna ideja - nasmijei joj se Victoria. Pomisao da e ostaviti djeaka u
Crotonu inila joj se zaista najboljim rjeenjem. Posljednje to je eljela bilo
je juriti za njim po brodu, a jo manje po Europi. Charles, dodue, jo nije
pristao da pou u Europu na medeni mjesec. Jo je govorio o Kaliforniji, no
Victoria nije poputala i bila je sigurna da e ga na kraju uvjeriti. Ona nee ii
u Kaliforniju. Sudei po onome to je ula, Kalifornija je bila necivilizirana i
nije pruala nikakve udobnosti.
- Predloit u to Charlesu. Ili bi moda radije ti? - upita je Olivia zatvarajui
prozor. Vani je bilo ledeno i od Dana zahvalnosti je ve dvaput pao snijeg.
- Ti ga pitaj. Ja u raditi na odlasku u Europu.
Neto kasnije dvije sestre silazile su niza stepenice ruku pod ruku,
osjeajui se malo bolje. Victoria je mislila na medeni mjesec i na ene koje je
eljela posjetiti u Londonu. Ve im je pisala. Zapravo je, bez Oli-vijinog znanja,
pisala Emmeline Pankurst u zatvor. A Olivia je bila sretna zamiljajui kako e
Geoff provesti s njom cijelo ljeto. To e joj biti utjeha to nije sa sestrom.
Sljedeeg dana Dawsoni su stigli iz New Yorka u Charlesovom novom
packardu. Kad su se zaustavili, Geoff je uzbueno izletio iz automobila.
Projurio je tono pokraj Victorije koja ih je vani ekala i uzviknuo:
- Gdje je Ollie?
- U kuhinji - odvrati ona. On proleti pored nje do stranijh vrata, dok ju je
njegov otac oprezno pogledao i stidljivo se osmjehujui. Osjeao se nekako
nelagodno. elio je posjedovati sigurnosti svog sina, ali nije.
- Je li u pravu? Ti si Victoria? - Bilo je smijeno ne znati koja je njegova

~ 73 ~

zarunica, no zaista nije znao. Isprva je mislio da moe naslutiti, no nakon
posljednjeg posjeta vie nije bio tako siguran. Povremeno je u njegovom
drutvu Victoria bila stidljiva poput Olivije, a povremeno bi se Olivia opustila,
smatrajui ga ve dijelom obitelji, i ponaala se smjelo kao to je Victoria
inila od samog poetka. to ih je vie upoznavao, to su ga vie zbunjivale i
razlike meu njima bile manje vidljive. No, kad bi se one opustile u njegovom
drutvu, nalazio je da imaju slian smisao za alu i da se smiju istim
stvarima. Imale su jednak osmijeh, smijeh, kretnje. ak su i kihale na isti
nain. Bio je jo zbunjeniji sada no na samom poetku.
Victoria mu se otvoreno nasmije, kimnuvi glavom i potvrdivi da je ona
zaista njegova budua ena. Charles osjeti veliko olakanje i edno je poljubi
u obraz, govorei joj kako je sretan to je vidi.
- Mislim da u svakoj morati kupiti zgodan dijamantni bro s inicijalom ili
u ispasti prava budala svaki put kad doemo ovamo. - Oboje su se smijali
dok ga je ona uhvatila pod ruku i odvela ga u predvorje Henderson Manora.
- Odlina ideja - ree pogledavi ga, zaeljevi da se malo poigra s njim.
Bilo je preteko odoljeti kunji. Nakon to ga je uvjerila u svoj identitet,
pomisli da bi bilo zabavno malo pomijeati karte i vidjeti njegovu reakciju.
- Kako zna da zapravo ja nisam Ollie? - nevino ga upita, zbunivi ga,
uivajui u tome i vie no to je smjela.
- Jesi li? - On se brzo odmakne, postien to se s njom drao tako prisno.
Victoria kimne glavom, pravei se da je Olivia. No u tom trenutku iz kuhinje
uleti Geoffrev, ruiastih obraza i raupane kose, drei Oliviju za ruku.
- Zdravo, Victoria - pozdravi je nehajno, dok se njegov otac pokuavao
pomiriti sa alom koju mu je Victoria priredila. Ili se i djeak zabunio? Charles
pogleda obje blizanke, potpuno zbunjen, a Olivia zaprijeti sestri prstom.
Odmah je shvatila to je Victoria radila.
- Zar si muila Charlesa? - otpui je, i predobro je poznavajui. Victoria je
oduvijek voljela mijenjati identitet.
- Jest - odvrati on, pocrvenjevi od glave do pete i dobacivi zahvalan
pogled buduoj urjakinji to je tako brzo stala na kraj igri. - Pokuavala me
prevariti - objasni, na Geoffrevjevo veselje. - Na trenutak me je potpuno
zbunila.
Geoffrev je smatrao oca prilino blesavim to ne vidi razliku izmeu njih
dvije.
- A kako si ti znao s tolikom sigurnou? - upita ga Charles s blagim oajem
u glasu. Bio je zapanjen time to tako malo dijete vidi tu razliku, a on ne.
Zapita se ne zbunjuju li ga moda vlastiti osjeaji.
- Ne znam. - Geoffrev slegne ramenima. - Jednostavno mi izgledaju
razliito.
- On je jedina osoba koju sam upoznala, osim Bertie, koja moe uoiti
razliku. - Olivia se nasmijei djeaku i prui ruku Charlesu koji je stisne. On
se zatim okrene zarunici koja je jo bila zabavljena svojom alom. Voljela je
poljuljati njegovu sigurnost, izbaciti ga iz ravnotee i on je to osjeao.
- Vie ti neu vjerovati, Victoria Henderson - obrati se ovaj put onoj pravoj,
na to se Olivia nasmije.
- To je vrlo mudro s tvoje strane, Charles. Predlaem da to i upamti!
- to se dogaa? - Edward Henderson ue u predvorje, zadovoljan to ih
vidi.
Ta je veer ivahno protekla u razgovoru o New Yorku i Edwardo-vim
poslovima. Prodaja tvornice elika je konano zakljuena i Edvvard je bio vrlo
zadovoljan ishodom i nainom na koji je Charles vodio pregovore. Bio je
miran ovjek, no zaista vian poslovima.
Na kraju, nakon veere, Edward i Olivia ih ostavie nasamo. Olivia je pola
na kat pogledati Geoffa, dok je Edvvard izjavio da je umoran i da eli rano
poi u krevet. Olivia i njen otac su se rukom pod ruku uspeli uza stepenice,
razgovarajui aptom o povoljnom razvoju dogaaja. Njemu je zaista laknulo

~ 74 ~

i Olivia se slagala s njegovim miljenjem, no njeni su osjeaji s tim u vezi bili
vrlo zbrkani.
Ali, im je ugledala Geoffrevja, potpuno je zaboravila na to. Bertie ga je
stavila u krevet, no jo nije spavao i leao je u golemom krevetu u jednoj od
soba za goste obgrlivi starog, izlizanog majmuna.
- Tko je to? - upita ga Olivia sa zanimanjem, nakon to je sjela pored njega.
Ovo je Henry. Vrlo je star. Star je kao i ja. Vodim ga svuda sa sobom, osim u
kolu - obavijesti je, obrglivi ga jednom rukom i smijeei se Oliviji. U
velikom se krevetu inio zaista malen. Ona ga poeli poljubiti, no nije ga
dovoljno poznavala da bi se to i usudila.
- Vrlo je sladak - ree ozbiljno. - Grize li? Majmuni znaju ugristi, zna.
- Naravno da ne - nasmije se on. Smatrao ju je lijepom i duhovitom.
- Htio bih imati brata blizanca. Vi se moete stalno aliti sa svima, kao
to se danas Victoria naalila s tatom. Zaista je mislio da je ona ti. Sav
se zbunio. - To ga je zabavljalo.
- Kako nas ti razlikuje? - upita ga ona znatieljno, pitajui se to on to
vidi a da drugima promie. Imao je djetinju nevinost i zbog toga, moda,
jasniji pogled.
- Razmiljate drukije - jednostavno odgovori - i ja to vidim.
- Moe vidjeti kako mi razmiljamo? - osupne se Olivia. Bio je i previe
pametan za svoje godine.
- Ponekad - odgovori joj na pitanje i zatim je jo vie iznenadi. -Victoria
me ne voli.
- Naravno da te voli! - uzvrati brzo Olivia. - Samo nije ba vina djeci.
- Vina je svemu onome to i ti. Samo ne voli djecu. Ne razgovara sa
mnom kao ti. Voli li zaista mog tatu? - Za dijete njegove dobi bilo je to bolno,
izravno pitanje i na trenutak Olivia nije znala to rei.
- Mislim da veoma voli tvog oca, Geoff. No mislim da se jo ne poznaju
dovoljno dobro, ali to e s vremenom doi.
- Ali zato se onda ene ako se ne poznaju? To je prilino glupo.
Nije bio sasvim u krivu, no ivot je bio daleko sloeniji, iako mu ona
to nije mogla objasniti.
- Ponekad se ljudi ene jer znaju da je to za njih dobro i da e s
vremenom zavoljeti jedno drugo. Ponekad su najbolji brakovi oni koji
zaponu meu dvoje prijatelja, koji tokom ivota postanu vie od toga.
- Njoj je to zvualo razumno, no Geoffrev nije bio ba sasvim uvjeren.
- Moja je mama govorila da nas voli vie od cijelog svijeta i jo vie. Govorila
je da je voljela tatu vie od ikoga drugog kad se udala za njega, ak vie nego
svoju mamu i tatu. Zatim je dobila mene i voljela me jednako kao i njega. -
Potom doda, zavjereniki snizivi glas: - Zapravo je govorila da mene voli vie,
ali da mu ne kaem da ga ne povrijedim.
- To ti vjerujem - ree Olivia, prepuna suosjeanja zbog majke koju je
izgubio i djetinjstva koje mu je zamalo zauvijek uniteno. - Zacijelo te je
mnogo, mnogo voljela.
- Jest - ree on tuno i zauti dok je mislio na nju. Cesto je na nju mislio i
sanjao o njoj. Uvijek je bila u bijeloj haljini i smijeila se, hodajui prema
njemu. No on bi se uvijek probudio prije no to bi dola do njega.
- I ja sam volio nju - doda, vrsto drei Oliviju za ruku. - Bila je tako
lijepa i mnogo se smijala... poput tebe...
Na to, ne govorei ista, ona se sagne, poljubi ga u obraz i na trenutak
vrsto zagrli. On je bio dijete koje ona nee nikad imati, neoekivani dar, dijete
koje joj je dano u zamjenu za sestru.
- Volim te, Geoffy - tiho ree, i ozbiljno je to mislila, gladei mu kosu i
smijeei mu se, a on joj mirno uzvrati smijeak.
- Mama me je tako zvala... ali u redu je... smije i ti. Mislim da bi ona to
voljela.

~ 75 ~

- Hvala ti.
Tada mu ispria priu kako su ona i Victoria, kad su bile mlae, priredile
ajanku za sve svoje kolske prijatelje i zadirkivale ih zamjenjujui se i kako
je sve postalo vrlo zamreno jer su drugi oekivali da one znaju stvari koje
nisu znale. On je u tome uivao i veselo se smijao. Ostala je tako sjediti vie
od sat vremena i konano je utonuo u san, drei joj ruku, s majmunom na
jastuku pored sebe. Ona ga ponovno poljubi i zatim tiho napusti sobu,
razmiljajui o njemu i njegovoj majci. Olivia je osjeala udnu bliskost s
njom, kao da ju je poznavala.
Victoria je ve bila u njihovoj sobi. Puila je cigaretu, ne potrudivi se da
otvori prozor.
- Jedva ekam da ode. - Olivia zakoluta oima i odglumi da se davi dimom
u sobi, na to se Victoria nasmije. Bile su zaista dobre prijateljice i tako
sretne zajedno. Olivia je mrzila pomisao na njen odlazak.
- Gdje si bila?
- S Geoffom. Jadno dijete. Mislim da mu zaista nedostaje majka.
Victoria kimne glavom, ali ne ree nita.
- Charles je pristao da za medeni mjesec odemo u Europu. - Dje
lovala je zadovoljno i Olivia se nasmijei, odmahnuvi glavom.
- Jadnik. Pravo si udovite. Zna li da pui? Victoria
odmahne glavom i obje se nasmijae.
- Moda bi mu trebala rei, ili prestati, to je jo bolja ideja.
- Moda bi on trebao poeti puiti.
- Zaista zgodno - primijeti Olivia, bez urbe se svlaei i pokuavajui ne
misliti na Charlesa, osim kao na brata.
- Rekla sam mu da bi ti bilo drago da Geoffrev ostane ovdje. Misli da je to
dobra ideja. Ne eli ga povesti u Europu. Boji se da bi ga putovanje brodom
uzrujalo.
- I ja tako mislim - ree Olivia, sjetivi se to je Geoff rekao o svojoj mami.
Sjeanje na nju je jo oito bilo svjee. Nisu prole ak ni dvije godine, iako e
do vjenanja proi tono toliko. - Jeste li odredili datum?
Victoria kimne glavom, no nije se doimala sretno. Raspravljali su o tome
ba te veeri.
- Dvadesetog lipnja. Aquatania polazi iz New Yorka dvateset i prvog.
Bit e joj to prvo povratno putovanje. - Victoria se na to sretno nas
mijei, ali ne i na pomisao o vjenanju. Olivia se zabrine.
- Ne misli li da bi to putovanje za njega moglo biti traumatino?
- upita je.
Victoria je na trenutak oklijevala, a zatim slegnula ramenima.
- On nije bio s njom na brodu. Ona se vraala iz Engleske s Geoffom. On
nije bio s njima.
- Ali sigurno ga je to rastuilo. Morat e biti vrlo paljiva prema njemu za
vrijeme putovanja - ree zamiljeno, to razljuti Victoriju.
- Moda bi ti morala poi s njim. Nikad ne bi zamijetio razliku.
- Moda i ne bi - prizna tiho Olivia, no Geoff bi.
Sljedeeg je dana Charles sam popravio situaciju. Izveo je Victoriju na
etnju prije ruka. Nekoliko su minuta tiho sjedili na klupi, gledajui rijeku
Hudson.
- Ovdje je tako lijepo, ne znam kako to moe ostaviti - ree Charles, a
Victoria se prisili da ne prizna kako je otac na to tjera. No bila je dovoljno
pametna da to ne kae.
- Zapravo, vie volim New York. Ovdje je strano dosadno. Olivia voli biti
ovdje, ja volim vie uzbuenja.
- Zaista - upita toboe iznenaeno. Poznavao ju je bolje no to je mislila,
iako nije uvijek bio u stanju razlikovati ih. - To nikad ne bih pomislio. - Ona
se na to nasmije. Bio je inteligentan i imao je dobar smisao za alu. To joj se

~ 76 ~

dopadalo. I nije se zavaravao u vezi s njihovim brakom, ili se barem tako
inilo. - Zapravo, dok sam bio u New Yorku dosjetio sam se kako da te
razlikujem od Olivije. Nadam se da e ti se svidjeti. - Ona je zamislila neku
vrstu one smijene vrpce koju je nosila kao dijete i upravo se htjela pobuniti,
kad joj on uzme ruku u svoju i izvue drugu ruku iz depa. Ne rekavi ni rijei,
na prst joj stavi prekrasan dijamantni prsten, vrlo fino oblikovan, s nevelikim
kamenom. Pripadao je njegovoj majci koja je umrla prije vie godina, no on
je jo uvao sav njen nakit. Neto od toga pripadalo je Suan prije no to je
poginula, ali nikada joj nije dao taj prsten. Majka mu je jo bila iva i nosila
ga kada se prvi put oenio.
Victoria iznenaeno promotri prsten, ostavi bez rijei. Savreno joj je
pristajao, no ruka joj se tresla. Charles je samo tamo stajao, promatrajui je s
njegove priline visine, s njenou i nadom u oima. No, za razliku od Tobvja,
nije je uzeo u naruje ili joj rekao koliko je voli.
- Pripadao je mojoj majci - bilo je sve to je rekao, elei da ima barem
toliko hrabrosti da je poljubi.
- Prekrasan je... hvala ti... - Okrene se prema njemu, na trenutak poeljevi
da je sve polo drukije.
- Nadam se da emo jednog dana biti sretni - ree, uzevi je za ruku.
- Brak izmeu dva dobra prijatelja moe biti sjajna stvar.
- Zar nije potrebno neto vie od toga? - upita ga ona tuno, sje
ajui se kratkih, no divnih trenutaka provedenih s Tobvjem, prave lju
bavi i strasti koje je prema njemu osjeala.
- Ponekad, uz mnogo sree - odvrati on, sjetivi se vlastite prolosti
i poeljevi je zaboraviti. Ovo e biti neto sasvim drugo. No moda e,
ako je osvoji, ako je ukroti, i Victoria biti dobra ena. Bio je spreman
pokuati, radi Geoffa. - Ljubav je udna stvar, zar ne? - ree, obgrlivi
je jednom rukom. - Ponekad stigne kad je najmanje oekuje. Neu te
povrijediti, Victoria - ree vrlo njeno. - Bit u ti prijatelj... i bit u uz
tebe, ako mi dopusti. - No oboje su znali da ga ona jo dri na uda
ljenosti. Nije mogao rei koliko e to jo potrajati, no sada je bila poput
divlje kobile i znao je da ne smije prilaziti blie. - Ne namjeravam te
prestraiti - ree, a ona kimne glavom.
- ao mi je, Charles. - Tuga je u njenim oima bila stvarna.
Pitao se koliko e joj trebati da zaboravi bol koju joj je nanio Toby,
ako joj to ikada i uspije.
- Ne treba ti biti - tiho joj odvrati. Oboje su bili svjesni okolnosti
u kojima su sklopili zaruke i nisu imali nikakvih iluzija. - Jo mi nita
ne duguje.
Ali to e biti poslije?, upita se ona. Hoe li tada biti drukije? Hoe li ga
eljeti kao to je eljela Tobvja, samo zato to je obukla bijelu haljinu i neki je
sveenik pred njima izgovorio gomilu rijei? U emu je tu razlika?
- Pretpostavljam da je ovo slubeno - oprezno ree, gledajui u prsten. -
Zarueni smo. - Izrekla je te rijeci kao da ih posve ne razumije, i on joj se
tiho nasmije.
- Tako je. A u lipnju e postati gospoa Charlesa Dawsona. Ima est
mjeseci da se na to navikne - doda i zatim joj se oprezno priblii i njeno joj
stavi ruke na ramena. - Smijem li poljubiti mladu malo prije roka? - upita je i,
ne znajui to bi drugo, ona kimne glavom. On je na to privine k sebi i poljubi
je krajnje oprezno. Njena je blizina u njemu potakla cijeli niz sjeanja. Osjetio
je navalu enje i elje prema njoj, i mislei na nju i na Suan morao se snano
oduprijeti svojim osjeajima. Bila je prva ena koju je dodirnuo u gotovo dvije
godine. Drei je, bio je shrvan tugom i njenou, no ona nije razumjela nita
od toga. Osjetila je tek dodir usana ovjeka kojega nije voljela, a za kojega se
morala udati. Nakon toga ju je dugo promatrao, znajui da jo ne osjea nita
prema njemu, no uvjeravao se da e i to s vremenom doi. Dobro je to e pro-
vesti ljeto u Europi.

~ 77 ~

- Da se vratimo? - ljubazno je upita i uzme je za ruku, osjeajui dodir
prstena koji joj je stavio na prst.
Kad su se vratili, Victoria nije nita spomenula i Olivia je prvi put ugledala
prsten za rukom. Pogled na prsten na njenoj ruci prenerazi je. Iznenada je
sve postalo stvarno, zaruke, vjenanje, injenica da e Victoria uskoro otii, a
ona e ostati sama s ocem. Olivijine se oi napunie suzama. Postidjevi se,
ona svrne pogled. Victoria je odmah naslutila da neto nije u redu i zatim si
pogleda ruku, osjetivi aljenje i grnju sa vjeti. Om su zavrili s rukom,
ona zagrli sestru. Promatrajui ih u bolnom zagrljaju, Charles nije shvaao
to se dogaa.
- Strano e mi nedostajati - apne Olivia kada su najzad izile iz
blagovaonice.
- Mora doi sa mnom - odgovori Victoria sa estinom u glasu.
- Zna da ne mogu - odvrati Olivia i suze joj ponovno navrijee na oi.
Charles je stajao u dovratku, promatrajui ih iz daljine, pitajui se o emu
razgovaraju.
- Nikad neu voljeti nikoga osim tebe - ree Victoria s krajnjom oz-
biljnou, no Olivia odmahne glavom.
- Mora. Duguje mu to. Mora ih zavoljeti - apne Olivia i zatim se udalji
da bi estitala Charlesu na prekrasnom prstenu. inilo se da mu je drago i,
drei se ruku pod ruku, njih troje izioe na zimsko sunce.

10.
Boi s Dawsonima bio je zabavniji no inae, unato Victorijinom
krzmanju. Olivia je uivala u Geoffovom izrazu lica dok je otvarao darove, a
na boino jutro svi su otili na vonju saonicama. Na Badnjak je obilno
snijeilo i nakon to su se vratili iz crkve, breuljci nad Hudsonom bili su
prekriveni debelim slojem bijelog samta.
Olivia je dopustila Geoffu da vozi saonice i zajedno su napravili grude od
snijega kojima su gaali Victoriju i Charlesa sve dok ih nisu potjerali u kuu,
nakon ega mu je Olivia pomogla da napravi snjegovia. Dan je svima bio
savren, iako se Edvvard prehladio i morao leati gotov sve do Nove godine.
No uspio je ustati na vrijeme za zabavu koju je na Staru godinu Olivia
priredila u ast Victorije i Charlesa. Veer je bila sjajna. Obilno se jelo i popilo
mnogo ampanjca, a uzvanici su bili vrlo elegantno odjeveni. Olivia je ak
dovela orkestar. U predvorju se plesalo i svi su bili dobro raspoloeni.
Dopustili su Geoffu da im se pridrui prije veere i svim je gostima bilo
drago to su ga upoznali. Ljubazno su estitali Victoriji i nije bilo nikakvih
neprijatnosti. Njen je ugled bio spaen, budunost osigurana. Sve je bilo
dobro u Croton-on-Hudsonu. Na Novou godinu inilo se da se Victoria i
Charles dobro slau. S vremena na vrijeme prijazno bi popriali i inilo se da
su dobri prijatelji, iako ne ludo zaljubljeni jedno u drugo. Jedino to je
Victoriju jo uznemirivalo bio je Geoffrev. Olivia je bila svijesna toga i uzimala
ga je k sebi kad god je to bilo mogue, da Charles ne primijeti. No stalno je
nagovarala Victoriju da ga bolje upozna.
- On je tek dijete, za Boga miloga. Devetogodinji djeak. Kako bi ti mogao
nakoditi? Ne budi tako glupa.
- On me mrzi - primijeti suho Victoria.
- Nije istina. Svia mu se. - To je bila la, no Olivia je arko eljela
da ga Victoria upozna. - Samo je vie navikao na mene. Moda bismo
se mogle zamijeniti i ako se zaista potrudimo nee ni opaziti.
- No obje su znale da je to la i na Novu godinu, kao i obino, Olivia ga
povede sa sobom da bi ga drala to dalje od sestre.
- Unato ledu i snijegu, koji su se mjestimino zadrali na tlu, odluila ga

~ 78 ~

je povesti na jahanje.
- Budite oprezni, gospoice - upozori je konjuar. - Vrijeme je pri
lino nepouzdano.
- Olivia je i sama vidjela da se sprema jo jedna oluja.
- Neemo daleko, Roberte. Hvala ti. - Geoffu je dala najpitomijeg
konja, dragu staru ragu koju je sama jahala kao dijete, a svog je konja
navikla da jae pored nje. Tog je poslijepodneva njena kobila bila nekako
nestana i prilino svojeglava. Za vrijeme praznika je premalo izlazila jer
je vrijeme bilo loe. No Olivia je uivala u jahanju i odvela je Geoffrevja
preko breuljaka i pokazala mu sva mjesta koja je kao dijete voljela, ak
i kuicu na drvetu i tajni proplanak gdje se esto sa sestrom skrivala od
Bertie.
- Ispriala mu je kako su jednom, kad im je bilo dvanaest godina, ostale
vani cijelu no jer su u koli napravile hrpu nepodoptina i bojale se da e ih
otac grditi. Pozvali su erifa sa psima i nali su ih, naravno, a one su se
rasplakale, no nita im se strano nije dogodilo. Njihov je otac uvijek bio
njean prema njima, ak i prilino popustljiv, do Victorijine posljednje
pustolovine u New Yorku. Tu nije bilo mjesta popustljivosti. Zbog Victorijinih
postupaka bili su na milosti i nemilosti New Yorka. Jedino mogue rjeenje
bila je njena udaja za Charlesa Dawsona, no Olivia to nije objasnila
Geoffrevju.
- Jesi li ikad dobila batine? - upita je Geoffrev sa zanimanjem, no
Olivia odmahne glavom. Njihov ih otac nikad nije tukao. - Ni ja - izjavi
on, na njeno veliko zadovoljstvo.
- Nakon toga, neko su se vrijeme igrali kauboja i Indijanaca, i dok su
natjeravali jedno drugo preko uzvisina, jaraka i smrznutih potoka, bilo je
teko povjerovati da je Oliviji dvadeset godina. Olivia bi tu i tamo preskoila
preko klade, no pazila je da ne dovede Geoffrevja u opasnost. Kad je pala no,
polako su se uputili kui, prema staji. Olivia je natjerala u bijeg nekoliko
zeeva na Geoffrevjevo veselje i gotovo su stigli do kue kad je udario grom.
Nebo je proparala munja i zatim se zauo jo jedan udar groma, inilo se ba
iznad njih, no prije no to je Olivia stigla ita rei, Geoffov je konj pojurio.
Sve to je uspjela vidjeti bile su njegove uasnute oi dok je konj jurio preko
zaleenog tla, preskaui sve prepreke na putu do staje.
- Geoff, dri se! - povikala je u vjetar, molei se da je uje. - vrsto
se dri! Ne putaj! Dolazim! - Stara raga, koja se godinama jedva kre
tala, doslovce je letjela preko polja. Olivia je jurila za njom i ubrzo je
dostigla. Ispruila se to je vie mogla i spretnim je pokretom, drei se
jednom rukom za sedlo, uhvatila uzde drugog konja. Uniia je to vjeto i,
vrsto ih drei, prisilila je konja da uspori u kas ba kada se zauo jo jedan
udar. Ona snano pritegne Geoffove uzde, vrsto ih drei, kad njen konj
poskoi i pojuri. U trenutku kad se njen konj propeo, obasjan svjetlou
munje, a Olivia ga nastojala primiriti, morala je ispustiti Geoffove uzde da ga
ne povue za sobom. Vidjela je da je Geoffov konj prestraen, no nije se
pomicao, bio je iscrpljen. Ovaj put je ona bila prisiljena na borbu, no jo
jedan prasak groma potpuno je izludio njenog nemirnog konja, koji je isprva
poao postrance, a zatim pojurio ravno, neoekivano preskaui zid od ivice.
Konj je nestao s druge strane, no ostavio je za sobom Olivijino tijelo, koje je
ostalo leati na tlu pored Geoffrevja. On je odmah vidio da je ostala bez
svijesti.
- Olivia! Ollie!... - poeo je plakati, ali bojao se sjahati od straha da
nee moi ponovno uzjahati, pa umjesto toga, nezaustavljivo jecajui, po
juri prema staji.
Njegov otac i konjuar su ga ugledali kako dolazi, isprekidano jecajui i
maui rukama. Prije no to je i stigao objasniti to se dogodilo, Olivijina je
kobila protrala pokraj njega. Uputila se pravo u staju i bilo je jasno da
jahaice nema u sedlu. Geoff im je oajniki pokuavao objasniti... grom...

~ 79 ~

munja... konj... pad... ivica. Robert je ve bio na konju.
- Znate li jahati? - upita, i Charles kimne glavom. Pomogao je sinu
da sjae i preuzeo umornog konja. Jedva ga je uspio natjerati ga da po
novno krene, no nisu imali vremena osedlati drugoga konja.
Dok su jahali kroz snani pljusak, Robert je odmah shvatio gdje bi se
Olivia mogla nalaziti. Kad su je ugledali, Charles je osjeao vlastito srce kako
mu lupa u uima. Isprva su je gotovo promaili. Bila je samo tanka hrpica
smeeg jahaeg odijela, crne kose razastrte po tlu oko nje. Konjuar je prvi
sjahao, a Charles ga je slijedio. Bila je samrtniki blijeda i obojici se inila
beivotnom. Charlesu se zavrtjelo u glavi na samu pomisao, na ono to e
morati priopiti Geoffu i njenom ocu i sestri ako ju je pad ubio.
- Je li...? - apne, no zbog otrog vjetra Robert ga nije uo. Samo se
okrenuo prema njemu i zatresao glavom, rekavi da se mora vratiti po koiju.
- Ostanite s njom. Vraam se za deset minuta. Pozvat u lijenika.
Charles je tada, kleknuvi pored nje, opazio da die, no bila je u dubokoj
nesvjestici. Skinuo je kaput i pokuao napraviti mali ator koji bi je titio od
kie. Kleei pored nje i promatrajui je, iznenadio se primijetivi da plae.
Glupo je uinila to je otila jahati po zaleenom tlu, a na njenom je mjestu
mogao biti Geoff. No isto je tako znao da ona to ne bi nikad dopustila.
Budui da ga je i sam upravo jahao, shvatio je da je djeakov konj bio gotovo
mrtav od starosti i da ga ne bi ozlijedio. Dok ju je tako promatrao, osjeti kako
se u njemu neto pokrenulo, eznutljiv i topao osjeaj koji ga podsjeti na
Suan. Tako se osjeao svaki put kad bi razgovarao s njom; nasluivao je
njenost njene due, brinost, vidio je smijeh u njenim oima, koji su ga
toliko boljeli, probadali mu srce i podsjeali ga na ono to je prije dvije
godine izgubio. Nije mogao to podnijeti. Djeak je imao pravo, blizanke nisu
bile jednake, bile su potpuno razliite. Victoria, tako divlja, tako slobodna,
tako spontano senzualna, no nemarna. Htio ju je ukrotiti, slomiti je, ali u
srcu je znao da je nikad nee voljeti. A ova je djevojka bila neto posve
drugo. Osjeaji koji su se u njemu javljali kad god bi je pogledao, tjerali su ga
da potrai siguran zaklon. Nikad vie nee izgubiti voljenu osobu, nikad vie
nee pokloniti svoje srce i onda dopustiti Sudbini da mu ga oduzme. Victoria
je bila daleko bezopasnija... Olivia bolno draa... ako sada umre... ako umre...
ako ode... znao je da to nee podnijeti. Ne opet, ne sada. To nije bilo
pravedno... ono to je osjeao prema njoj nije bilo ispravno. I, to god da se
dogodi, znao je da e oeniti njenu sestru.
- Olivia... - Sagnuo se nad nju, zazvavi je imenom, njeno joj gladei
kosu, molei se da nije slomila vrat, no vidio je da jo die. - Olivia, reci
neto... Ollie, molim te... - ree, plaui poput djeteta i osjeajui navalu
ljubavi, no mrzei se zbog toga. - Olivia...
Ona se pomakne i otvori oi, i on se morao napregnuti da povrati mir.
Zbunjeno ga je gledala, kao da ga ne poznaje.
- Ne mii se, gadno si pala - ree, nadglasavajui se sa snanim vjetrom.
Bila je mokra do koe, no lice joj je titio njegov kaput. Njegovo vlastito lice
bilo je potpuno mokro, tamna kosa slijepljena uz glavu, dok su mu se suze
mijeale s kapima kie.
- Je li Geoff dobro? - Jedva je govorila, bila je bez daha i maglio joj se vid,
tako da ga je jedva prepoznala. Isprva nije bila sigurna tko
B on, zatim je prepoznala Charlesa. Pokua se nasmijeiti, no previe ju je
boljelo.
- Dobro je, doao je po nas.
Ona pokua kimnuti glavom, ali se lecne od bola i zatim, zatvorivi oi,
ostane mirno leati. On ju je promatrao. Njegovi su ga osjeaji uasnuli i znao
je da postupa ispravno uzimajui Victoriju za enu. Voljeti takvu enu bilo bi
previe opasno. Dua i srce mogli bi mu popustiti i pred plimnim valom.
Nikad nije osjetio ovako neto, ni prema kome,MITI Suan. Victoria je bila
daleko manje opasna... opasna na vlastiti nain. ali ne po njega. Bila je tek

~ 80 ~

zanimljiva. Ova ena, s njenim njenim pristupom, mogla bi ga unititi.
- Kako se osjea? - upita je minutu kasnije, jo uvijek je titei od
vjetra i kie, silno je elei dotaknuti.
- Sjajno. - Ona mu se bolno nasmijei i on joj njeno poloi ruku na lice,
borei se s vlastitim osjeajima. Nasluivao je da grijei, da je ovo samo
kratki trenutak slabosti. - Hoe li mi pomoi da se uspravim? - upita ga,
ali nije ba bila uvjerena da e uspjeti.
- Mislim da se ne bi smjela micati. Robert e dovesti koiju. Stii e ubrzo.
- Ne bih htjela zabrinuti oca.
- Svih bi nas zabrinula da si se ubila, Olivia. Bit u ti zahvalan ako ubudue
bude opreznija. - Geoffrevju nije trebala jo jedna tragedija, a ni njemu. Dok
je kleao promatrajui je, nije znao bi li je izgrdio ili izljubio.
- Dobro mi je.
- I izgleda tako. - On joj se nasmije i oni izmijenie pogled koji je sve
govorio.
Osim njega, sve se izgubilo iz sjeanja, prolost, budunost, sve, postojao je
samo ovaj trenutak na kii, s njegovom rukom na obrazu i pogledom koji ju
je milovao. Nakratko se zapita nije li poludjela.
- Je li moj konj dobro?
- Izludit e me svojim pitanjima - odgovori, dok se ona pokuavala
uspraviti. - Konj ti je dobro. Mnogo bolje od tebe.
Ona ponovno legne, glava ju je strano boljela. Kad se Robert pojavio na
brijegu s koijom, Charles u jednom suludom trenutku poeli da je sakrije od
njega. Htio ju je zauvijek zadrati pored sebe. Oboje su znali da se taj
trenutak nee ponoviti, da ga nee vie spominjati. Morali su zaboraviti.
Pogledi im se ponovno gladno susretoe, ogolivi due, a onda se vrata
zatvorie. Zauvijek.
- Kako je? - upita Robert izlazei iz koije.
- Bolje, mislim. - Charles kimne glavom i okrene se da je pogleda. Zatim je
jednim opreznim pokretom lagano podigne kao lutku i smjesti u koiju.
Poloi je na sjedalo i ona, zastenjavi, nasloni glavu na njega. Doimala se zaista
slabom. inilo se da nije slomila nita, no oito je pretrpjela potres mozga.
Charles ue za njom i sjedne njoj nasuprot, promatrajui je u tiini. Robert
zavee Charlesovog konja za stranji dio koije i krene kui. Toliko joj je toga
elio rei, no znao je da ne smije. Bilo je besmisleno to izrei. Bilo je previe
opasno. Na svom je putu stigao do ravanja i krenuo dalje. Izabrao je svoj put
kad je Suan umrla i njegova enidba s Victorijom nije predstvljala prijetnju
njegovim osjeajima. Vjenanje je bilo ono to je i trebalo biti, samo ugovor.
Ovo je bilo drukije. Ovo je bila vatra koja bi mu spalila srce i oprila prste.
Victoria je bila iskriava i senzualna. Olivia je predstavljala neto za ime je
eznuo i znao je da to vie nikada nee imati, niti bi se usudio. Ve je jednom
to imao i znao je kakva pusto nastaje nakon gubitka. Vie nikad nee trati
za snovima, niti ih ostvariti.
Ona ga pogleda kao da mu je mogla uti misli i kimne glavom. Isprui
ruku i on uzme njene ledene prste u svoje, zadravi ih.
- ao mi je - tiho ree, kao da ona moe razumjeti sve to je mislio
a nije izrekao. Ona se samo nasmijei i nasloni, zatvorivi oi. Sve joj
se inilo kao san. Charles pored nje, oluja, kia, djeak... njegova ruka u
njenoj. Sve je bilo tako sloeno, tako neshvatljivo. inilo se da postoje razlozi
za ono to nije razumjela, i onda se iznenada pokraj njega pojavi Victoria,
ba kao to treba biti... i Bertie, i otac, i lijenik. U glavi joj se vrtjelo.
Poloili su je u krevet i Victoria je ostala pored nje. Olivia je uporno
zahtijevala da dovedu Geoffrevja, nije htjela da se prestrai. Priznala mu je da
je glupo postupila to ga je izvela na jahanje za tako loeg vremena i on je
razumio. Obeao je da e uskoro ponovno doi i posjetiti je i zatim je poljubio,
podsjetivi je na nekog drugog, no nije se mogla sjetiti koga, ni kada je to
bilo. Kao da je bilo tek nedavno, a opet tako davno. Nije bila sigurna. Dali su

~ 81 ~

joj neko sredstvo za spavanje, iako nije htjela zaspati. Victoria je ostala
pored nje dok nije utonula u san. I Bertie je htjela ostati, no Victoria joj nije
dopustila. A Olivia joj je morala neto rei - neto strano vano, znala je, i
morala je to rei.
- Mora ga voljeti, Victoria, mora... potrebna si mu. - I zatim odluta
u san, mislei na oboje. Ugledala ih je kako stoje na brodu, Victoria u
vjenanoj haljini, Charles pored nje, pokuvajui joj neto rei, no Olivia
ga nije mogla uti. Geoff je stajao pored njega, drei mamu za ruku.
Suan ih je promatrala, no Victoria nije shvaala... nije shvaala nita...
nitko od njih nije shvaao. Zatim brod potone u potpunoj tiini.
Sljedeeg se dana Olivia probudila u podne s uasnom glavoboljom. inilo
joj se da je cijelu no provela budna, da su je zlostavljali zlodusi, no znala je
da nije tako. Victoria joj ree da su Davvsonovi ve otili. Geoff joj je ostavio
struak cvijea, a Charles kratku poruku u kojoj je napisao kako ali to je
nastradala i da se nada da joj je bolje. Poruku je itala leei u krevetu i
pitajui se nije li sve to bio samo san. Na njegovom je licu vidjela neto to
nije nikad prije zamijetila, ili ipak jest? Nije bila u stanju razlikovati
stvarnost od privienja.
- Dobila si prilian udarac u glavu, stara moja - ree Victoria, toei joj aja
u alicu, koju ona prihvati uz bolan izraz lica.
- Bit e da jesam. Cijelu sam no sanjala najlue snove. - Jo su je progonile
te slike, bilo stvarne ili zamiljene.
- To me ne udi. Lijenik je rekao da e ti za nekoliko dana biti bolje. Samo
zatvori oi i spavaj - ree. Victoria je najvie na svijetu voljela sestru. Tog je
dana satima sjedila uz nju, gledajui je, gladei joj kosu, razgovarajui s njom
kad bi se probudila. Kad je, istog tjedna, Olivia ustala iz kreveta, jo
nesigurna na nogama, znala je da su utvare koje su joj danima dolazile u san
bile samo to... utvare iz mate i privienja. Neto je od toga bilo vrlo
neugodno. U nekim snovima inilo joj se da je vidjela Charlesa... nagnuo se nad
nju i poloio joj ruku na lice... vozili su se negdje u koiji, a on je plakao...
- Osjea li se bolje? - upita je Victoria pomaui joj da sie niz stepenice,
na prvu veeru s ocem nakon pada.
- Mnogo bolje - odgovori, ne ba posve sigurna u to, no odluila je
da se to prije oporavi. Nije imala vremena za ovakve gluposti. - Mora
mo se potruditi oko tvog vjenanja.
- Victoria joj ne odgovori, a Olivia odluno ogradi um od svega osim od
onoga to je sada morala uiniti. Sitni drhtaji njenog srca bili su sasvim
nevani.
- Izvrsno izgleda - ree otac, sretan to je opet vidi u blagovaonici.
Ona je takoer bila sretna to moe biti s njim, dalje od snova koji su je
opsjedali u sobi. Danima je bila zatvorena s njima i nije ih vie mogla
podnijeti.
- Hvala ti, oe - tiho uzvrati i obje sestre zauzee svoja mjesta pored
njega i prionue veeri.


~ 82 ~

11.
Stjecajem okolnosti, Charles nije mogao tijekom sijenja i veljae dolaziti u
Croton jer je bio previe zaposlen pripremajui jedno vano suenje i
sreujui poslove svog budueg tasta. Olivia je namjeravala otputovati u New
York krajem veljae da bi potraila vjenanicu za sestru. Victoria je pristala, no
daleko su je vie zanimale vijesti iz Londona. Navodno je nakon godinu dana
Emmeline Pankhurst putena iz zatvora i odmah je povela napad na
londonski ured ministra unutarnjih poslova, ije su prozore prosvjednice
porazbijale i zatim zapalile Teniski klub, sve u ime enskih sloboda.
- Tako im i treba! - oduevi se Victoria im je ula vijest. Od zaruka je
postala jo vatrenija pristalica feminizma.
- Victoria! - opomene je Olivia, sablanjena njihovim nasilnim ponaanjem.
- Mislim da je to odvratno. Kako moe opravdati takav postupak? - Emmeline
Pankhurst je poslijednji put uhiena zbog podmetanja eksplozivnih naprava.
- To je za pravednu stvar, Olivia. To je rat, nije ugodno, ali je ponekad
potrebno. ene imaju pravo na slobodu.
- Ne budi smijena. - Olivia se ozbiljno ljutila na nju zbog toga. -Za Boga
miloga, za tebe smo cirkuske ivotinje u kavezima.
- Zar ti nikad nije palo na pamet da smo upravo to? ivotinje, kuni
ljubimci s kojima mukarci postupaju kako im se svidi. To je odvratno.
Ne dao Bog da te netko uje da javno ovako govori. - Olivia dobaci sestri
pogled pun upozorenja, prekinuvi razgovor o toj temi. Znala je da nema
smisla prepirati se s njom. Victoria je fanatino branila enska prava i pravo
glasa. Jednostavnije joj je bilo pokazivati modele vjenanica, koji u njoj nisu
budili ni najmanje zanimanje. Ve joj je bila ka zala da izabere to god joj se
svidi i to misli da e joj lijepo stajati. ak je predloila da Olivia sama poe u
kupovinu, jer joj ona osobno nije ni potrebna.
- To nosi nesreu, a nije ni zabavno i ne pada mi na pamet. - Po
nekad, kada bi pokuala razgovarati s njom o vjenanju, Olivia bi je po
eljela udaviti. Kao i obino, Olivia se brinula za sve. Iz Victorije je i
upala nekoliko imena za popis uzvanika, dok je Charles spremno poslao
svoj. Izmijenili su nekoliko sluebenih, no ljubaznih pisama. On je htio
pozvati stotinjak osoba, ako to njima odgovara. Nije imao obitelji, no za
to je imao prilian broj prijatelja i poslovnih poznanstava. Edward je
elio pozvati vie od dvije stotine ljudi, a djevojke jo pedeset. Sve u sve
mu, na popisu je bilo nekih etiri stotine imena i Olivia je bila sigurna
da e ih doi oko tri stotine - neki su bili prestari ili su predaleko ivjeli,
ili su pozvani tek iz pristojnosti. Vjenanje e se odrati u Croton-on-Hud-
sonu, primanje u Henderson Manom.
Naravno, Olivia e biti kuma, a Geoffrev e nositi prstenje. Victoria je
tvrdoglavo odbila djeverue.
- Ne elim nikog osim tebe - rekla je kasno jedne noi, u oblaku dima, kada
su o tome raspravljale po stoti put. I nije poputala ni za milimetar.
- eljela bih da pui negdje drugdje - zarei Olivia. Ovih je dana gotovo
neprestano puila, bila je toliko razdraljiva. - Osim toga, ile smo u kolu s
mnogo dragih djevojaka. Zacijelo bi rado bile tvoje djeverue.
- Pa, ja ih ne bih rado pozvala. Osim toga, osam godina nismo ile u kolu.
A ne mogu zamisliti nijednu od naih uiteljica kao djeveruu. - Obje se na to
nasmijae. Njihove uiteljice su bile mahom postarije, ponekad gotovo elave,
usidjelice konjskog lica.
- U redu, predajem se, no haljina e ti zato morati bi to ljepa.
- I tvoja - pravedno uzvrati Victoria, pokazujui malo zanimanja. Mogla je
podnijeti pomisao na vjenanje jedino mislei na medeni mjesec, Europu, na
ono to je eljela raditi na putovanju i na ljude koje je htjela posjetiti, a

~ 83 ~

zatim povratak u New York i na odreenu neovisnost. No samo vjenanje je
nije zanimalo. - Zato ne bismo obje stavile vjenanicu? - predloi uz nestaan
smijeak. - Mogle bismo svih zbuniti. to kae na to?
- Ne samo da pui, ve i pije.
- To je dobra ideja. Misli li da bi otac primijetio?
- Ne, ali Bertie bi, zato nemoj ni pomiljati na to. Osim toga, neu ti
dopustiti da iz ove sobe, osim puionice, napravi i bar. - Olivia joj zaprijeti
prstom, osjetivi bolan ubod na pomisao da je uskoro vie nee biti, da joj
vie nee puiti u sobi i zanovijetati. Nije mogla podnijeti pomisao na njen
odlazak za samo etiri mjeseca.
Krajem veljae su, prema planu, otputovale u New York i odsjele u Plazi,
kako Olivia ne bi morala otvarati kuu i sa sobom voditi cijelu vojsku
sluinadi. Otac je predloio da sa sobom, zbog ugleda, povedu gospou
Peabodv, no Victoria ga je uvjerila da to nije potrebno. Kada su ule u
hotelsku sobu, bacila je eir visoko u zrak. Bile su same u New Yorku i mogle
su raditi to god su htjele. Najprije je naruila pie iz restorana i upalila
cigaretu pred sestrom.
- Nije me briga to radi u ovoj sobi - strogo ree Olivia gledajui je - ali
ako se ne bude pristojno ponaala u hotelu ili bilo gdje drugdje u New
Yorku, vodim te odmah kui nakon to nazovem oca. Zato jer ti to radi, ne
elim da ljudi misle da sam pijanica ili da cijeli dan puim. Stoga budi
pristojna.
- Da, Ollie - odgovori Victoria uz vragolast smijeak. Uivala je to se
nalazi s njom u New Yorku, pogotovo zato to su bile bez pratnje. Tog su
dana imale zakazanu veeru kod Charlesa, ali poslijepodne e provesti kod
Bonwit Tellera, u potrazi za haljinom. Trebale su ne samo vjenanicu za
Victoriju i haljinu za Oliviju, nego je Victoria trebala odjeu za medeni
mjesec, za boravak na brodu i u Europi. Olivia je ve bila odabrala neke
modele i dala saiti neke stvari, one najjednostavnije to e ih Victoria nositi
na putovanju. Veernje haljine i zaista elegantnu odjeu kupiti e u New
Yorku, a Olivia joj je ve objasnila kamo da ode u Parizu. No najudnije je
bilo kupovati po jedan primjerak od svega. Prvi put u ivotu nisu kupovale
dvostruko. Oliviji nisu trebale sveane haljine, jer nee biti zajedno u takvim
prigodama. Olivijino je srce gotovo prepuklo kada je prvi put naruila samo
jednu haljinu, no znala je da to mora uiniti. Dolo je vrijeme da Victoria
krene dalje.
Pojele su lagani ruak u hotelu i zatim se taksijem odvezle do Saksa. Kamo
god ile, u restoran, u predvorje hotela, ili izlazile iz taksija, ljudi su buljili u
njih. Bile su dvostruko lijepe, izuzetno dojmljive i ljudi si nisu mogli pomoi.
Izazvale su nevieno komeanje im su kroile u B. Altmana i odmah je cijela
gomila prodavaica, pa i sam upravitelj, pojurila da ih usluzi. Olivija je
ponijela crtee, slike iz raznih urnala i nekoliko skica koje je sama nainila.
Znala je tono kakvu vjenanicu eli. Htjela je slojeve bijelog satena, po
mogunosti koso rezanog, prekrivenog kilometrima bijele ipke i povlaku
dugaku kao cijela crkva. Na glavi Victoria e nositi majinu dijamantnu tijaru,
koja e takoer biti prekrivena ipkom. Olivia je znala da e izgledati kao
kraljica ako nau nekoga tko e saiti haljinu. Kod Bonwitt Tellera upravitelj im
je rekao da nema nikakvih problema oko ivanja. Raspravljali su o haljini vie
od sat vremena, pregledavali tkanine i razmotrili kakvu ipku Olivia ima na
umu. Za to vrijeme Victoria je isprobavala eire i cipele, na marei za njih.
- Trebaju ti uzeti mjere - najzad ree Olivia, zadovoljna svime to
je postigla.
- Neka uzmu tvoje, ionako su iste - otpravi je Victoria, no Olivia je prekori.
- Nisu, zna i sama. - Victorijin je grudni ko bio neto iri, a struk samo malo
tanji, no dovoljno da nastane siuna razlika. - Hajde, skidaj se.
- Dobro, dobro. - Victoria pretrpi uzimanje mjera a zatim je Olivia s

~ 84 ~

upraviteljem raspravljala o haljini to e je ona nositi na vjenanju. Olivia je
zamislila haljinu od ledenoplavog satena, kroja slinog sestrinoj vjenanici, ali
ne tako dugu, bez povlake i ipke. Samo slojevi plavog satena, koso rezanog,
savreno jednostavnu. Skicirajui haljinu, upravitelj ju je uvjeravao da e biti
prejednostavna u odnosu na Victorijinu spektakularnu vjenanicu. Napokon
su ipak dodali kratku povlaku, dok je dugi ogrta od blijedoplave ipke s
pripadajuim eirom trebao biti u savrenom skladu s Victorijinom haljinom.
Promatrajui skice, Olivia se nasmijei i pokae ih sestri, koja joj uzvrati
osmijehom i zatim apne:
- Zato se ne bismo zamijenile na vjenanju? Nitko nee nikad primijetiti
razliku.
- Budi pristojna - strogo ree Olivia. Nakon toga su pregledale krojeve
drugih haljina i bezbrojnih komada odjee koje e Victoriji trebati. Ljeto u
Europi biti e dugo.
Olivia shvati da e zbog proba, a i da izaberu jo neke stvari, morati
ponovno navratiti. Ugovorila je ponovni posjet za sutradan, bez Victorije.
Ustavi da se pozdravi s upraviteljem, Olivia opazi da joj sestra promatra
neke pridolice. Visok, tamnokos mukarac razgovarao je s nekim, ula je
njegov smijeh i inilo se da su se sve prodavaice sjatile oko njega i ene koju
je doveo. Potonja je bila visoka plavua, umotana u krznenu ahuru i, kad su
se okrenuli, Olivia prepozna Tobvja Whitticomba i Evangeline, s golemim
trbuhom. Nije mogla zamisliti to ona ovakvog izgleda radi vani, u javnosti, no
svlaei kaput od inile i izlaui pogledima iroku povrinu dobro
zaobljenog sivog satena, inilo se da za to ne mari. Po izgledu bila je barem u
sedmom mjesecu. Svrnuvi oi s nje, Olivia pogleda sestru. Victoria je stajala
kao da ju je pogodila munja. Olivia se pozdravi s upraviteljem to je bre
mogla i odgura sestru prema izlazu.
- Idemo, Victoria, gotova sam - njeno ree, no kao da je nije mogla
pomaknuti. Victoria je stajala prikovana na mjestu, buljeu u Tobvja koji
se, kao da je na sebi osjetio njen pogled, iznenada zagleda u nju i zatim
u sestru. Bilo je oito da nije znao koja je od njih Victoria, no izgledao
je vie no uzrujan dvostrukom pojavom. Svrnuo je pogled to je bre mo
gao i odveo Evangeline u udaljeniji dio trgovine, no ona ih je ve vidjela
i odmah napala Tobvja. - Victoria, molim te... - Olivia je zamoli tiho,
no odluno, u nelagodi zbog tog prizora. Prodavaice su ih gledale. Toby
je upravo neto odbrusio eni, koja se rasplakala i poela sestrama do
bacivati prijekorne poglede.
Olivia zgrabi sestru za ruku i gotovo je silom odvue iz trgovine na ulicu,
gdje je pozvala taksi. Na svu sreu, jedan je taksi ekao u blizini.
Gurajui Victoriju unutra, koja se gotovo sruila na sjedalo, Olivia opazi da
ona plae. Rekavi vozau ime njihovog hotela, Olivia je utei sjedila, dok je
Victoria nezadrivo jecala. Bio je to njen prvi susret s Tobvjem od one
strane scene na stepenicama pred njegovim uredom.
- Sada bih bila ve u petom mjesecu - zaplae Victoria, prvi put na-glas
oplakujui dijete koje je izgubila u Crotonu u studenom.
- A ivot bi ti bio u ruevinama. Za Boga miloga, Victoria, pogledaj to ti je
uinio. Upropastio te, a zatim te se odrekao. Molim te, nemoj mi rei da ga jo
voli - s uasom apne, no Victoria je samo odmahnula glavom i zaplakala jo
jae.
- Mrzim ga. Mrzim sve to predstavlja, sve to mi je uinio. - No ipak, kad
bi se sjetila zajednikih poslijepodneva u kuici, jo uvijek bi osjetila enju u
srcu. Vjerovala je u sve to joj je govorio, da e ostaviti enu, da je voli, a sada
se Evangeline okolo razmetala, tretirajui je kao bludnicu, nosei njegovo
dijete. Konano je s gorinom shvatila od ega ju je njen otac pokuao zatititi
natjeravi je na udaju za Charlesa Dawsona. Prvi put je osjetila zahvalnost
prema Charlesu, na njegovoj zatiti, no svejedno ga nikad nee voljeti.

~ 85 ~

Stigavi u hotel jo uvijek je plakala. Jecala je i u sobi na krevetu i nije
mogla prestati. Olivia je pomislila da e joj prepui srce. Victoria je dobila
gorku pouku o okrutnosti mukaraca i Olivia je znala da je nikada nee
zaboraviti.
Najzad je u est sati Victoria prestala plakati i uspravila se u krevetu,
dobacivi sestri poraeni pogled.
- Zaboravit e ga jednog dana. Hoe - obea joj njeno Olivia.
- Vie nikad neu nikome vjerovati. Ne moe zamisliti to mi je obeavao,
Ollie... Inae ne bih to nikad uinila... - Ili ipak bi? Ni sama vie nije bila
sigurna. Naveo ju je na postupke o kojima nije ni sanjala. A kako bi to ikada
mogla objasniti Charlesu? Nakon susreta s Tobvjem, bilo je teko povjerovati
da e je Charles zaista oeniti, na emu mu je bila jo zahvalnija. - Bila sam
tako glupa - prizna i Olivia je zadri u zagrljaju dok nije stigao Charles, koji
ih je zatekao neobino potitene, posebice svoju zarunicu.
- Neto nije u redu? - upita zabrinuto. - Zar si bolesna? - Lutao je
pogledom s jedne na drugu i Olivia se nasmijei, a Victoria nijemo odmahne
glavom.
- Dan je bio prilino naporan, a i napet. Kupnja vjenanice je jedan od
najvanijih trenutaka u ivotu jedne ene - objasni Olivia, ne uspjevi ga
sasvim uvjeriti.
Saalivi se na njih, upita se nije li ih iznenada pogodila spoznaja o rastanku.
Nekoliko minuta kasnije pozvao je Oliviju da im se pridrui na veeri. Otii e
u Ritz-Carlton, a zatim na koncert. No ona ih je uvjeravala kako je bolje da
pou sami, da im ne eli smetati. Nisu se vidjeli dva mjeseca i mislila je da je
najbolje da budu malo zajedno. Ona e veerati sama u sobi i pregledati
krojeve za sestrine haljine.
- Sigurni ste? - tiho je upita Charles dok su ekali da se Victoria odjene.
- Posve - odgovori ona jednako tiho, sjetivi se neega kada je pala s konja
u Crotonu, no sjeanje joj je bilo mutno. - Ponekad joj sve ovo teko pada -
pokua mu objasniti, eljela ga je natjerati da zavoli Victoriju. Ona ju je
toliko voljela da nije mogla ni zamisliti da bi ivjela s nekim tko je ne
razumije. No znala je da je Charles dobar i njean ovjek i da e s njom lijepo
postupati, to god se meu njima dogodilo. - Strano emo nedostajati jedna
drugoj - ree Olivia uz tuan osmijeh. - Ali drago mi je to e ovog ljeta Geoff
biti sa mnom.
- On je oduevljen. - Oi mu potraie njene, no ne naoe odgovora.
Ponekad bi se pitao tko je ona, zato se tako rado odrie svega radi oca. Bila je
jednako lijepa kao i sestra, pa zato se odrie svega radi njega? Koja je njena, ni
s kim podijeljena, tajna? Kada su se upoznali prolog rujna nije mu se inilo da
je tako povuena. - Mislili smo Uskrs provesti kod vas -ree Charles oprezno. -
Ako ne smetamo. Va nas je otac pozvao.
- Bilo bi nam drago da doete - uzvrati radosno Olivia.
Victoria im se pridrui u haljini od tamnoplavog satena koju je odabrala
Olivia. Izgledala je poput kraljice noi. Na uima su joj se sjajili safiri i dijamanti
koje im je darovao otac, a nosila je i dugaku nisku biserja koja je pripadala
njihovoj majci, a koju su dijelile u vanim prigodama.
- Prekrasna si - ree Charles, ponosno je pogledavi. Bila je doista
zadivljujue lijepa mlada ena. A jo je vee iznenaenje pobuivala
pomisao da postoje dvije takve ene. Na trenutak zaali to i Olivia ne
ide s njima. Bilo bi mu drago. No nije se htjela predomisliti, pa nakon
nekoliko trenutaka Charles i Victoria odoe.
Restoran je bio vrlo otmjen i Victoria se iznenada uznemiri. Sto ako doe
Toby sa enom? Nije bila spremna da ga ponovo vidi. Sama pomisao na to
izazove jo vei nemir.
- Veeras si vrlo tiha - ree Charles, uzevi joj ruku u svoju nakon
to su naruili. - Neto nije u redu? - Ona odmahne glavom, ali on pri

~ 86 ~

mijeti suze i ne htjede dalje navaljivati. Razgovarali su o drugim stvari
ma, o politici, o njihovom putovanju, vjenanju i nemirima u Europi.
Svidjelo mu se to se zanima za dogaaje u svijetu i to je dobro oba
vijetena, iako su joj nazori bili vrlo liberalni, gotovo na granici pristoj
nosti, no to ga je ponekad radovalo.
Te ju je veeri, u loi na koncertu, predstavio nekim svojim poznanicima
koji su im se pridruili. Kad ju je odveo natrag u hotel, Victoria je izgledala
oputenije. ak je i zapalila cigaretu kad su otili na pie u hotelski restoran.
- Zaboga - ree on i nasmije se vlastitoj reakciji, a ona se nestano
osmjehne.
- Prenerazio si se? - To joj se svidjelo. Sada je nalikovala na samu sebe
vie nego tijekom cijele veeri.
- eli li to? - Pijuckao je viski divei joj se. Osim ljepote, imala je duha i
pameti. Po drugi put u ivotu imao je sree, iako ove zaruke nisu mogle biti
razliitije od onih sa Suan.
- Moda. Moda te volim sablanjavati. - Nasmijei se, otpuhnuvi dim
prema njemu.
- Mislim da je to istina - prihvati on pomirljivo. - U tom sluaju, ti i ja emo
voditi zanimljiv ivot, zar ne? - Viski mu je razvezao jezik i on se usudi
upitati neto to ga je oduvijek zanimalo. - Jesi li bila vrlo zaljubljena u
njega? Mislim, onoga koji je raskinuo zaruke. - Pomno ju je promatrao,
ekajui.
Ona je oklijevala, prisjeajui se Tobvja kojega je poznavala, kojega je tako
snano voljela i kojega je tog dana vidjela... onoga na stepenicama ureda koji
je se odrekao... onoga koji je njenom ocu rekao da je bio zaveden...
- Bila sam. Jednom. Ali vie nisam. Zapravo, ponekad mislim da ga mrzim.
- To je druga strana ljubavi, nije li?
- ini se da jest. - Susret tog jutra gotovo ju je usmrtio. - Nismo bili
zarueni. - vrsto mu pogleda u oi, ne elei ga varati. Dovoljno je bilo to to
ju je spasio. Nije htjela lagati i njemu, no on kimne glavom.
- Znao sam to. Bilo je tek jednostavnije tako se izraziti. Tvoj mi je otac
dao naslutiti to se dogodilo. Bila si vrlo mlada. Jo uvijek jesi. -Njeno joj se
nasmijei, poeljevi da meu njima postoji neto vie, no istovremeno sretan
to nije tako. Nevjerojatno ga je uzbuivala, ali to je bilo posve neto drugo. -
Nepravedno te je iskoristio. To je lako postii s mladim djevojkama, i nijedan
pravi gospodin to ne bi uinio. Tvoj je otac rekao da ti je lagao i obeao ti
brak.
Ona kimne glavom, ne elei nita dodati onome to je ve znao. I to je
bilo dovoljno. Unato svemu, htio ju je oeniti. Bilo je teko shvatiti zato.
Moda je to jednostavno bila njena sudbina.
- Teko je shvatiti to ljudi ine jedni drugima - ree ona tuno. -Nee se
ponoviti - doda, dobacivi mu pogled koji je na neki nain upozoravao.
- Nadam se da nee - nasmijei se on. No razumio je to je eljela rei.
Govorila mu je da nikad nee imati povjerenja u njega; no nije mario. On je
nikada nee povrijediti. - Neu te varati, Victoria. Neu ti lagati, ako se toga
boji. Nikad nisam nikoga prevario, barem ne koliko znam. Poten sam ovjek,
dosadan moda... ali istinoljubiv. I to moe biti korisno.
- Ja... ja... - Nakon to je tog dana vidjela Tobvja, potpuno je shvatila to
duguje Charlesu. - Zahvaljujem ti to ini ovo za mene - ree, pogledavi ga
oima punim suza. - Nitko te nije na to primorao.
- Nije, ali ne mora ni ti - tiho odvrati. - Uvijek postoje druga rje
enja. Moda oboje to elimo, a ne znamo kako to drukije ostvariti. -
Htio je u to povjerovati. Nasmijei joj se i odloi au; ona spusti cigaretu
i on je njeno poljubi. - Ne boj me se, Victoria. Kunem ti se da te neu
povrijediti.
- Ona mu dopusti da je poljubi, ali odmah shvati da ne osjea nita i upita

~ 87 ~

se zna li to on.
- Uskoro nakon toga odveo ju je do sobe, gdje ih je ekala Olivia. Opazila je
da je Victoria jo tuna, no mirnija nego to je dugo prije toga bila. Moda je
susret s Tobvjem i njegovom enom tog poslijepodneva imao na nju neki
blagotvoran uinak. Olivia se nadala da ju je to zbliilo s Charlesom. inilo se
da sada smirenije prihvaa budunost.
- Te je veeri Charles brzo otiao; sljedeeg ih je dana, usred njihove
kupovine, odveo na ruak kod Della Robbije, gdje ga je Olivia zabavljala priama
o stvarima koje su nabavile. Victoria je malo govorila, no bila je ljubazna
prema njemu kada ih je otpratio do Bonwitta da nastave s nabavkom. Te su se
veeri vratile kui ne vidjevi ga vie. Donovan je doao po njih u hotel tono
u dogovoreno vrijeme i odvezao ih kolima natrag u Croton. Oliviji je bilo ao
to nije vidjela Geoffa, za to nije bilo vremena, ali obeala je da e ih posjetiti
u oujku kada se ponovno vrate u grad da dovre kupovinu.
- Ali planovi su im propali u vodu kada im se otac razbolio krajem veljae
i s gripom proveo mjesec dana u krevetu. Olivia se uasno bojala da e se
bolest razviti u upalu plua, no nije. Otac je svejednako bio vrlo bolestan i ona
ga nije naputala gotovo ni na trenutak, no prvoga travnja najzad je ustao iz
kreveta. Dva tjedna kasnije, Dawsonovi su doli u obeani uskrnji posjet.
Olivia je pripremila sjajno iznenaenje za Geoffrevja: dva nedavno izlegla
pilia i siunog bijelog zeca.
- Sjajno! Sjajno! Tata, jesi li ih vidio? - uzviknuo je kada mu ih je
Olivia dala. Pokuala je nagovoriti Victoriju da mu ih preda, no ona je
ustvrdila da ivotinje voli jo manje nego djecu. Oliviji se inilo kao da
pokuava natjerati neposlunu kolarku da vri svoje dunosti. No stvari
su polako ile na bolje: ovaj put se barem inilo da joj je drago vidjeti
Charlesa, a i to je bio napredak.
- U susjedstvu su pripremili nekoliko zabava u njihovu ast, kao i prek-
rasan koncert kod Rockefellera kojem su svi prisustvovali. Bila je to savrena
prilika da se Charles predstavi onima koji ga jo nisu upoznali. On je uvijek
prema svima bio vrlo uljudan i ljubazan. Olivia je stalno podsjeala sestru da
pripremaju vjenanje, a ne pogreb.
- Molim te, daj se malo uivi! - korila ju je, dok su zajedno iznova
pregledavale popis uzvanika. Trebalo joj je tri mjeseca da je nagovori
da sastave jelovnik. Kada su poeli pristizati darovi, Olivia ih je sve sama
morala otvoriti i popisati; Victoria ih nije ni vidjela. Olivia je sama napi
sala i zahvale, bojei se da Victoria to nikad nee uiniti.
- Mislim da je sve to glupo - govorila je Victoria zvuei, po sestrinom
miljenju, vie kao razmaeno dijete nego kao sufraetkinja. - Isprazno je i
nepotrebno, a osim toga i rasipno. Novac koji su potroili na darove mogli su
poslati zatvorenicama.
- Oh, zaista sjajno - ree Olivia, kolutajui oima - sigurna sam da bi bili
oduevljeni. Mogli bi poslati male gravirane poruke i objasniti im kako da to
uine.
- Dobro, dobro. - Victoria se nasmije sestri, no sve o emu je mogla misliti
bilo je kako e joj Olivia nedostajati. Zbog toga joj je jo tee pala pomisao na
vjenanje. Vie joj nije toliko smetalo to e se udati za Charlesa. Uvidjela je da
to ima smisla i shvatila je da je to neizbjena posljedica vlastite
lakomislenosti. Osim toga, dopadala joj se pomisao na slobodu koju e uivati
kao udana ena u New Yorku. Ipak, teko se mirila s rastankom od Ollie i
pokuavala je nai neki nain da to izbjegne. - Ti zna mnogo bolje od mene
postupati s Geoffom - ree preklinjuim glasom, mislei da je to sasvim
dovoljan razlog da Olivia doe ivjeti s njima u New York.
- Zato te on i eni, ili je to barem razlog koji je naveo. - Olivia je bila
sigurna da postoje daleko zanimljiviji razlozi. - Nee htjeti da mu se ja
brinem za sina ako je oenjen tobom. Osim toga, zna da ne mogu ostaviti
oca. Vidi to se dogodilo proog mjeseca. Tko bi se brinuo za njega kad mene

~ 88 ~

ne bi bilo?
- Bertie - veselo odgovori Victoria.
- Zna da to nije isto - strogo ree Olivia.
- to ako se ti uda? - napomene trezveno Victoria. - Onda bi se morao
snai bez tebe.
- Neu se udavati - ree mirno Olivia - i on to zna. Tako stoje stvari. Dakle,
koji desert eli na vjenanju?
Victoria odglumi krik uasa i nekoliko minuta kasnije prie im Charles.
- Moja e me sestra izludjeti s naim vjenanjem - ree mu Victoria
smijeei se. U proteklih nekoliko mjeseci uspjeli su uvjeriti sami sebe da je
ovo za njih najbolje rjeenje i oboje su bili zbog toga sretniji.
- Nikad mi ne eli pomoi - poali se Olivia. - Morat e je tapom tjerati da
radi - upozori ga.
- Nabavit u onda dobru tapinu, ili moda bi? - On se nasmije svojoj
buduoj supruzi i ogorici, i zatim odvede Victoriju na etnju niz rijeku,
ostavivi Geoffa s Ollie. Geoff ju je odavno poeo zvati "teta Ollie".
Nakon Uskrsa, uzeo je pilie i kunia sa sobom u New York. Nekoliko
tjedana potom, Olivia mu je donijela jo jedan dar kada je dola u New York
da obavi posljednje nabavke. Iako su sve haljine ve bile saivene, morala je
kupiti jo neke sitnice. Vjenana haljina se ve nalazila u zasebnoj sobi u
Croton-on-Hudsonu, u oekivanju velikog dana.
Charles se iznenadio kada je Olivia nazvala iz New Yorka i bilo mu je
drago to je vidi kad je stigla nosei roendanski dar za Geoffrevja.
Njihovi roendani su padali u razmaku od nekoliko dana. Ona i Victoria
upravo su bile navrile dvadeset jednu. Charles je svojoj buduoj supruzi
darovao predivnu zlatnu narukvicu, a Oliviji boicu parfema. No Olivia je
Geoffu donijela neto mnogo uzbudljivije. Donijela mu je malog pjegavog
koker panijela. Geoffrev je bio izvan sebe od sree. Raskolaio je oi kada je
Olivia izvadila psia iz kutije i njeno mu ga pruila. On ga je privio uza se uz
radosne uzvike i uznemireni lave psia. Pogledavi Charlesa, Olivia u
njegovim oima ugleda iskru njenosti.
- Tako si dobra prema njemu. Potrebno mu je to. Ove dvije godine bez
majke bile su zaista teke za njega. - Upravo se u travnju navrilo dvije
godine od potonua Titanica.
- On je divan djeak. Provest emo sjajno ljeto - ree ona optimistiki,
pokuavajui ne misliti na rastanak sa sestrom. Obje je ve pomalo hvatala
panika.
- Pisat emo vam iz Europe - odgovori on, kao da je naslutio to joj je na
umu. No to nee biti isto, oboje su to znali. Moda je Victoria imala pravo,
moda bih trebala ivjeti s njima u New Yorku, pomisli Olivia, no zatim se
nasmije vlastitim strahovima.
- Bit e sve u redu - ree ona Charlesu, dok je Geoff dojurio natrag u sobu
sa psiem. - Kako e ga nazvati?
- Jo ne znam - ree zadihano Geoff, raupane plave kose i zelenih oiju
sjajnih od uzbuenja. - Moda Jack... George... Harry... ne znam, izgleda poput
okoladne pahuljice, zar ne?
- to kae na Pahuljica? - upita Olivia, smijui se njegovom uzbuenju.
- Pahuljica! - uzvikne od oduevljenja. - Svia mi se! - A svialo se i psiu,
jer on zamahne repom, to jest onime to je imao na tom mjestu, prevrne se
na podu i zatim se oglasi najtanjim glasiem koji je Olivia ikad ula. Svi se
nasmijae, nakon ega ga Geoffrev odnese pokazati kuharici i spremaici.
Kua im je bila skromna, no privlana. Nalazila se u East Sideu, s pogledom na
rijeku. Nije bila nipoto luksuzna, ali ipak dolina, i Victoria jo nije izrazila
elju da se preseli ili da je preuredi. Bavljenje kuanstvom ju je zanimalo
mnogo manje nego njenu sestru. Olivia bi posvuda jurila kupujui biljke i
nove tkanine, podnone klupice i nove jastuke i klavir. Na neki je nain ovako

~ 89 ~

bilo lake. Victoriju nije zanimao njihov kuni ivot, niti ga je htjela mijenjati.
Ona je eljela vlastiti ivot, uglavnom u politikim krugovima.
Olivia se nije dugo zadrala, jer je jo morala obaviti mnogo toga, no
Charles ju je ipak uspio nagovoriti da se vrati na veeru. Nakon veere, njih
su troje proveli vrijeme u razgovoru, smijui se i igrajui se sa psiem.
- Victoria ima pravo - nasmijei se Charles, kada je kuharica odvela
Geoffa i psia na spavanje. - Moda bi se i trebala doseliti ovamo.
- Zar ti je spomenula tu glupost? - Olivia se doimala ravnodunom dok je
kroz prozor promatrala teglja na rijeci. - Dosadit u vam sa svojim
posjetima. No sada ne mogu ostaviti oca i ona to zna.
- To i nije neki ivot, Olivia - ree on tuno, osjeajui krivnju to joj otima
sestru. Sto e joj preostati kada Victoria ode? ivot ezdese-togodinjakinje.
Sto to oni ine?
- Stvari se ponekad tako odvijaju. Nije uvijek sve onako kako bismo mi
eljeli. Jednostavno se dogodi. Kao to se i tebi dogodilo prije dvije godine.
Ni tebi nije bilo lako - odvrati ona njeno.
- I nije - odgovori on pogledavi je u oi, no odmah ustukne pred tugom
koju je u njima ugledao. Prii joj u bilo kojoj mjeri bilo je kao pruiti ruku
prema vruoj pei i opriti prste. Uzburkali bi se snani osjeaji, a njeno srce
je bilo tako puno topline da nije mogao podnijeti pomisao na njenu patnju. -
Brine me to ti otimam Victoriju.
Ona kimne glavom i nije mogla nita tome dodati. On je poeo shvaati
koliko e objema biti teko. Nadala se samo da e tog ljeta znati utjeiti
Victoriju na njihovom putovanju Europom.
Te je veeri Olivia poljubila Geoffreva za laku no; on je leao u krevetu s
Henrvjem u jednoj ruci, dok mu se pod drugom sklupala Pahuljica, a djeak
se smijao od uha do uha, to je nasmijalo i nju.
- Nemoj ga zaboraviti povesti kad doe u posjet - upozori ga, a on obea
da psia nee pustiti samog ni na trenutak, osim kad_:bude iao u kolu, a
moda e uitelj dopustiti da ga povede sa sobom.
- Sumnjam - ree ona i obea mu da e ga uskoro ponovno posjetiti, a
zatim se vrati njegovu ocu.
Charles je ustrajao na tome da je otprati do hotela te joj se obrati u
predvorju:
- Mislim da se vie neemo vidjeti prije vjenanja - ree s udnim izrazom
lica. Misliti na ponovnu enidbu bilo je zaista neobino, na neki je nain
osjeao da je strano iznevjerio Suan, no znao je da mora to uiniti, zbog
Geoffa. Bez majke, djeak nije mogao imati normalan ivot. ak su i Olivijini
kratkotrajni posjeti to dokazali. Djeak bi procvao kad bi je ugledao. Victoria
dodue nije imala isti uinak na njega, no bio je siguran da e to doi s
vremenom. Napokon, bile su identine blizanke.
- Ja u biti ona u plavoj haljini - podsjeti ga Olivia. - Ako se sluajno
zabuni. - Blago se smjekala.
- To e vjerojatno biti jedini put kada u znati koja je koja, a da neu morati
traiti majin zaruniki prsten - ree on, alei se na raun svoje neprestane
zabune.
- Samo pitaj Geoffa - naali se ona - on e ti rei. - Zatim ga pogleda,
znajui da e slijedei put biti sve drukije. Bili su samo prijatelji, no on e se
uskoro oeniti, i to njenom sestrom. - Vidimo se na vjenanju - apne ona, a
on kimne glavom, tunog izraza lica, zatim je poljubi u obraz, okrene se i
brzim korakom ode kroz predvorje.


~ 90 ~

12.
Victorijina posljednja no u njihovoj zajednikoj sobi bila je objema
neobina. Bile su svjesne da ona vie nikad nee tamo spavati. Kada se bude
vraala u oevu kuu, spavat e u nekoj drugoj sobi s muem. Sestre vie
nikada nee biti zajedno na dosadanji nain. A rastanak im se inio kao
guljenje koe s koe, trganje srca od due, udova od tijela. Nijedna nije mogla
to podnijeti. Victoria je konano zaspala, sklupavi se na boku, kao i uvijek,
dok ju je Olivia promatrala. Dodirnula je dugaku svilenu crnu kosu, potpuno
istovjetnu vlastitoj, i sestrino lice. Drala ju je za ruku, privinuvi se uz nju i
molei se da jutro nikad ne svane. No kad je svanulo, dan je bio velianstven i
sunan.
Olivia nije uope spavala, samo je leala gledajui je, kad se Victoria
protegne i okrene, nasmijeivi joj se, a onda se sjeti. Dan e biti istovremeno
velianstven i bolan. Trebalo je platiti cijenu, obeati se, poeti novi ivot,
uploviti u nove vode. I od same pomisli na ono to e se tog jutra zbiti,
zaboljelo ju je srce.
- Danas je tvoj vjenani dan - ree sveano Olivia dok su obje ustajale
savreno skladnih pokreta. Cesto su se istovremeno sasvim jednako kretale,
no rijetko bi to zapazile. udno je bilo izrei tako neto, pomisliti da se jedna
od njih udaje. A Olivia nije mogla ne pomisliti, s ljutnjom, da se moda nita
od ovoga ne bi zbilo da Victoria nije bila toliko lakomislena prije devet
mjeseci u New Yorku,.
Okupale su se i polako odijevale, gotovo ne razgovarajui. Rijei nisu ni
morale izgovoriti. Osjeale su ih, ule su ih u mislima, kao to im se dogaalo
kad su bile djeca. Kada su bile zaista male, imale su vlastiti jezik: ponekad
nisu uope razgovarale, tek osjeajui poruke koje su si meusobno slale.
Najzad, zavrile su i s eljanjem: obje su skupile kosu u pune. Nosile su
svilene arape i rublje od satena i svaka je nanijela sasvim malo minke na oi
i usta. Sve to su imale na sebi bilo je sasvim jednako i nitko ih tog jutra ne
bi mogao razaznati. ak je i prsten, koji je pripadao Charlesovoj majci, leao
na toaletnom stoliu.
- Jo nije prekasno - nasmijei joj se Victoria. - Ovo bi moglo biti
tvoje vjenanje. - Olivia joj se nasmije i na trenutak osjetie vezu koja
je pripadala samo njima, svijet u koji nitko osim njih nije nikada uao.
- Mogle bismo im predloiti da pogaaju koja je nevjesta. Sumnjam da
bi i Charles znao razliku.
- Mogao bi. Ti bi je znala - mirno ree Olivia. - Ovo je tvoj dan... i njegov... i
Geoffrevjev... Draga Victoria, toliko te volim - oi joj se napunie suzama kad
je nastavila - nadam se da e biti zaista sretna. -vrsto se zagrlie i
Victorijine se oi takoer ispunise suzama; ona se odmakne i pogleda Oliviju.
- A ako ne budem? - uasnuto apne.
- Bit e. Znam da hoe... samo mu daj priliku. On te voli. - Barem se
nadala da je tako.
- Ako ne budem sretna, Ollie - ree Victoria pogledavi sestru - zatrait u
rastavu. Toby moda nije imao toliko hrabrosti, ali ja imam... neu ostati s
njim ako ne budem sretna.
Sluajui je, Olivia se namrti.
- To nije nain da se zapone brak. Potrudi se svim srcem. Znam da te on
nee iznevjeriti.
- A ako ja iznevjerim njega? Oboje ulazimo u to na tako udan nain. On
jo vue za sobom duh svoje umrle ene, a ja svoj strani grijeh
- sarkastino doda - ...Tobvja.
- Nema ga vie, to je prolost - podsjeti je Olivia. - Ovo je tvoj ivot. I
Charlesov. Otkad je izgubio enu prole su dvije godine... vrijeme je. Znam da

~ 91 ~

je ovo ispravan korak za oboje. Osjeam to.
- Zaista? - tuno apne Victoria. - A zato ja to ne osjeam? Ollie, kad sam
s njim, ne osjeam nita.
Tragino je bilo to to je Olivia u njegovom drutvu osjeala i previe, i
uvijek se bojala da Charles to zamjeuje.
- Nisi mu uope dala priliku. Priekaj dok ne provedete neko vrijeme sami,
bez ikoga u blizini. - Olivia je sjetno pogleda. - Bit e vrlo romantino.
- Ali ja nisam romantina - odgovori Victoria, umorno pogledavi sestru. -
Ponekad mislim da ne mogu ovo privesti kraju. A najgore je to to nismo jo
ni poeli.
- Pokuaj, molim te... radi njega... radi sebe... radi Geoffrevja.
- Pokuava me se rijeiti, zar ne? - alosno joj se nasmijei Victoria.
- eli moju garderobu.
- Zapravo, elim tvoj uti eir sa zelenim perom. - Taj su uas kupile na
seoskom sajmu prije vie godina, a bio je samo jedan, tako da ga je Victoria
uzela.
- Poklanjam ti ga. Moe ga staviti i danas! Lijepo bi se slagao s tvojom
haljinom na vjenanju.
Odgaale su trenutak rastanka, ega su obje bile svijesne; nekoliko minuta
kasnije ue Bertie i prekori ih to jo nisu odjevene.
- Trebamo samo jo navui haljine, Bertie - objasni Olivia - sve ostalo je ve
spremno. ak smo obule i cipele.
- Svejedno, ne moete ovakve u crkvu. Pourite se... navucite te haljine...
Olivia je prva obukla svoju, koja joj je izvrsno pristajala, onako lede-
noplava, i isticala joj tijelo. Stavila je majinu ogrlicu od akvamarina, pri-
padajuu narukvicu i naunice; kad je obukla ogrta od ipke i eir, iznenada
je izgledala vrlo odraslo i Victoria joj se nasmijei, stojei u svojim bijelim
cipelama od satena i bijelim svilenim arapama.
- Kako bih eljela da si ti ta koja se udaje, Ollie - ree tiho, a njena sestra
kimne glavom.
- I ja... ali ovo je tvoj dan, mala moja. - Nije je tako zvala otkada su bile
djeca.
Uhvativi se za ruke, sestre odoe u susjednu sobu, gdje Victoria navue
svoju vjenanu haljinu, popravi beskrajnu povlaku, privrsti tijaru i preko nje
namjesti veo. Olivia je mislila da jo nikad nije vidjela neto tako lijepo, a
Bertie se rasplakala kad je ula. Djevojke su izgledale kao ivue kopije svoje
majke.
- O, drage moje - mogla je jedino rei popravljajui im haljine i po deseti
put poravnavajui Victorijin veo. Zatim se odmakne da ih promotri. Obje
djevojke su bile zaista neusporedive ljepote. Bertie odjuri donijeti cvijee.
Svaka je u naruju nosila golemi buket bijelih orhideja i urica, koje su
boanstveno mirisale. Kad su izile u predvorje, ugledale su oca. On je zastao
u hodu i na trenutak su se obje uplaile da e se onesvijestiti. No nije, samo
je tamo stajao, plaui od sree. Bertie mu je mogla proitati misli: toliko su joj
bile sline, a ona je imala njihove godine kad je umrla. Dok im je polako
prilazio, osjeao se kao da gleda u dvostruko privienje.
- No, barem u danas znati koja je koja - turo primijeti, briui oi
maramicom, a zatim im se nasmijei, pokuavajui ne misliti na njihovu
majku. - Ili ste ponovo pripremile neku smicalicu. Hoe li jadni Charles danas
u crkvi oeniti onu pravu?
- Tko zna, oe - odgovori Victoria u njihovo ime i svi se nasmijae.
Kad su silazili niz stepenice, svi su se sloili da jo nisu vidjeli tako
lijepu haljinu.
Trebalo im je deset minuta da povlaku, haljinu i veo utrpaju u automobil, no
Donovan je strpljivo ekao, a Bertie im je pomagala. Kad su najzad krenuli u
crkvu, Bertie ih je slijedila u autu s Petriejem. Olivia je bila ponudila da i

~ 92 ~

Geoff poe s njima, no Charles je te noi elio imati djeaka kraj sebe u hotelu,
da zajedno uu u crkvu.
Na putu do crkve ljudi su se zaustavljali i gledali ih, automobili su trubili,
djeca su mahala, jer vidjeti ovako lijepu mladenku donosilo je sreu. No
Victoria bi ih samo letimino pogledala. Bila je izgubljena u mislima o
Charlesu i o svoj ludosti i zloj srei to ju je natjerala na ovaj korak. Nije u
tome vidjela znak providnosti, ve samo veliku pogreku i mogla je razmiljati
jedino o onome to je tog jutra kazala sestri. Kad su stigli pred crkvu, gotovo
se okrenula prema ocu i rekla mu da nije u stanju to uiniti, da e je morati
ipak poslati u neki samostan u Francuskoj, ili u Sibiru, ili uiniti jo neto
gore. No prije nego to je stigla ita rei, Olivia joj je ve pomagala da izie iz
auta, ponovno joj poravnavala veo, i trenutak je zauvijek proao.
Brzo su odvedeni u stranji dio crkve, iako je Victoria oajniki pokuavala
ostati na trenutak nasamo sa sestrom. Prolo je jo deset minuta prije nego
to je sve dolo na svoje mjesto. Zatim Victoria zauje glazbu i osjeti kako je
obuzima panika.
- Ne mogu!... - apne trenutak prije no to su krenule s ocem prema oltaru,
zgrabivi Oliviju za ruku. - Ne mogu, Ollie... izvuci me iz ovoga.
- Mora! - prosike Olivia. Primijetila je da je Victoria samrtniki blijeda i
uasnuta. - Mora. Sada to ne moe vie sprijeiti. Uini to, nee nikada
poaliti.
- A ako poalim? Onda nema izlaza. to ako se ne bude htio rastaviti?
- Ne smije sada o tome razmiljati, Victoria. Mora se potruditi, radi
njega... radi Geoffa... radi sebe, molim te, mala moja... uini to.
Victorijine su oi bile pune suza. Od straha i tuge nije mogla progovoriti kada
su se otvorila vrata, a orgulje zasvirale. Olivia je polako klizila ispred njih
prema oltaru i prije no to se zaustavila, Victoria je, ruku pod ruku s ocem,
ve sveano hodala iza nje. Htjela je stati, okrenuti se i pobjei, otii prije
nego to bude prekasno, no ve je bilo prekasno i bila je toga svjesna.
Hodajui tako za sestrom prema oltaru ispred etiri stotine ljudi, osjeala se
kao da ide u smrt. Kada su stigli pred oltar, otac joj je stisnuo ruku i ostavio
je tamo, a suze su joj curile niz obraze. Tada je podigla pogled i ugledala ga.
Charles, tako visok, tako ponosan, tako pristojan, toliko se trudio, toliko je
brinuo i elio uiniti pravu stvar, stajao je tamo u sveanom aketu i prugastim
hlaama. Izgledao je tako pristalo, a njegove oi tako su je njeno gledale da je
gotovo povjerovala da e medu njima sve biti u redu. Htjela je da bude tako.
Oboje su to eljeli. Kada joj je pristupio i uzeo je za ruku, osjetio je kako
drhti i pokuao je utjeiti. Stao joj je sasvim blizu i uhvatio je za ruku. elio
je da shvati da e je uvijek tititi. Bilo je to manje no to joj je elio pruiti,
manje od onoga to je nekada imao, no sada je to bilo sve to je mogao dati.
Ona ga u tiini pogleda i shvati. Prije nijedno od njih ne bi eljelo takvu vezu,
no ona je sada za oboje bila jedina ispravna. Bio je to dogovor, nijemi zavjet,
rije zadana izmeu dvoje ljudi koji su razumjeli jedno drugo i bili su
spremni prihvatiti manje od onog za im su nekada eznuli.
Izmijenili su prstenje, zavjet vjernosti i obeanja, i Victoria je prestala
drhtati. Dok je uz Charlesa sveano odlazila od oltara, mirno se smijeila. Iza
njih hodala je Olivia s ocem, vrsto drei Geoffa za ruku. Olivia je u isto
vrijeme osjeala gubitak i tugu, i radost i ljubav, jer osim oca, ovaj djeak, ovo
dijete koje je toliko izgubilo, bilo je sve to joj je preostalo.


~ 93 ~

13.
Vjenanje je zabiljeilo golemi uspjeh, potpunu pobjedu. Kao i obino,
Olivia se pobrinula za svaku pojedinost. Mjeseci paljivog planiranja su se
isplatili. Hrana je bila izvrsna, ukrasi savreni, cvjetni aranmani bogatiji od
svih dotada vienih, ledene skulpture su izgledale stvarno, a ak su i vei dio
zabave ostale itave. Orkestar je stigao iz New Yorka i svirao je glazbu na
koju su svi voljeli plesati. Gosti su bili prekrasno odjeveni i svi su se sloili da
jo nisu vidjeli ovako lijepu mladenku. Istina, kruile su neke glasine, no bilo je
teko u njih povjerovati kada su je vidjeli ovako dolinu, smjernu, tako
zaljubljenu u svog pristalog mua. etiri stotine uzvanika zapljeskalo je na
prvi valcer, "Na lijepom plavom Dunavu", koji je Charles otplesao sa svojom
nevjestom, ija je haljina, uz svaku njihovu elegantnu kretnju, oko njih
plovila poput mora ipke. I Olivia je, naravno, iako danas nije bila toliko u
sreditu panje, izgledala jednako lijepo. Prvo je plesala s ocem, zatim sa
Charlesom i onda s Geoffrevjem. Svi su se sloili da izgleda prekrasno.
Olivia je ponovno zaplesala s Charlesom tek mnogo kasnije. Znala je da e
Victoria uskoro svui vjenanu haljinu, obui odjeu za putovanje i krenuti u
grad. Mladenci e provesti no u Waldorf-Astoriji, a zatim se ujutro ukrcati na
Aquataniju. Predloili su da njen otac i Geoff dou u New York da ih isprate,
no djeaka je strano uznemirilo to to e mu otac putovati brodom, pa se
Olivia prva sloila da ne bi smio prisustvovati polasku. Tako e se pozdraviti s
mladencima ovdje, u Crotonu.
- Obavila si sjajan posao, Olivia - pohvali je Charles. Vjenanje je doista
bilo savreno. - Odlino ti to uspijeva.
Vodim oevo kuanstvo ve godinama - nasmijei se ona. - No drago mi je da
je ovo dobro prolo. - I ona je bila zadovoljna. Zatim se nagnula unatrag,
pravei se da ga procjenjuje kroz stisnute oi, koje su jedva krile njene
osjeaje. - Dakle, osjea li se drukije sad kada si ponovno oenjen ovjek?
- Sasvim. Ne vidi li se to po tome kako pleem? Zaista je teko s tom
kuglom oko noge.
- Uasan si - nasmije se ona, no bilo joj je drago vidjeti ga tako sretnog.
I Victoria je izgledala kao da joj je laknulo. Bilo je gotovo, prolo je.
Uspjela je. Gotovo je vritei izjurila iz crkve trenutak prije no to je krenula
prema oltaru, no sve je to sada bilo iza nje. Doimala se vrlo zadovoljna
sobom dok je oputeno pozdravljala goste i plesala s oevim prijateljima ili
prijateljima njena mua. Dok je Olivia plesala sa Charlesom, Victoria joj je
mahnula. Bilo je vrijeme da se presvue iz vjenanice u putnu odjeu. Olivia
objasni Charlesu da mora pomoi Victoriji i ostavi ga u razgovoru s nekim
prijateljima. Geoffrev je sve vrijeme stajao pored njega; bio je uznemiren time
to mu otac odlazi na tako dugo putovanje, ali Olivia je obeala da e se
brinuti za njega i zabavljati ga.
Victoria ju je ekala na dnu stepenita, sretno se smijui. Olivia se nije
mogl
Q
nauditi promjeni u odnosu na to jutro.
- to se dogodilo? - apui je upita dok su se uspinjale stepenicama drei
se za ruke, slinije no ikada. Razlikovale su se jedino po odjei; lica i kosa i
ruke, pa ak i kretnje, tog su im dana bile potpuno jednake. - Izgleda kao da
iznenada uiva u svemu ovome - ree Olivia, zadivljeno je promatrajui.
- Ne znam - prizna Victoria. - Nisam sigurna. Jednostavno sam odluila da
to dovedem do kraja i prestanem se brinuti. Mislim da emo o ostalom
razmiljati poslije - rekla je pomirljivo, a Olivia primijeti da je pila. Ne
previe, tek dovoljno da se opusti.
- Dobra djevojka. Sve e biti u redu - uvjeravala ju je, dok je Victoria svlaila
prekrasnu haljinu. Paljivo su je odloile na krevet, a zatim je Olivia otila po
bijeli svileni komplet izraen u New Yorku upravo za ovu prigodu. Uz to je

~ 94 ~

iao bijeli svileni eiri. Victorijine su oi izgledale goleme kada ga je stavila
na glavu i pogledala sestru.
- to u bez tebe? - apne Victoria i Olivia se ukoi, kao i Victoria toga
jutra, sleena od straha.
- Ne misli na to - apne, zadravajui suze. - Bit u ovdje, ekat u te s
Geoffrevjem.
- O Boe, Ollie - protisne Victoria i obje pojure jedna prema drugoj,
stisnuvi se u zagrljaj. - Ne mogu te ostaviti.
- Znam... znam... - Ollie je pokuavala prikupiti hrabrost za obje, no
jednostavno joj nije uspijevalo. - Ali mislim da mora. Charles bi se alostio
kada bi umjesto tebe na medeni mjesec poslali Geoffrevja, a ti ostala u
Crotonu.
- Pokuajmo, moda nee opaziti. - Obje se nasmijae kroza suze, no bio
im je to najtei trenutak u ivotu. Sile su tek nakon pola sata, sumnjivo
crvenih oiju i paljivo napudranih noseva.
- Gdje ste bile? - upita ih otac, stojei kraj Charlesa. No djevojke su mogle
ponuditi tek neodreene isprike.
Stigao je as da Victoria baci buket, to je i uinila, bacivi ga s vrha
vanjskog kamenog stubita u skupinu neudatih djevojaka koje su nestrpljivo
ekale taj trenutak u vrtu. Olivia je bila meu njima, vie iz osjeaja dunosti
no stvarnog zanimanja. Victoria je paljivo naciljala prema sestri i bacila.
Olivia ga je morala uhvatiti, ili bi je pogodio. Neki su kroza smijeh povikali
"Nepravda!", "Namjetaljka!", no nitko se nije uvrijedio, a onda su iznenada
Charles i Victoria stajali kraj automobila. Olivia je ostala sama pored oca,
zadravajui jecaj u grlu, i tada ona i Victoria poletjee jedna drugoj u
naruje, vrsto se zagrlivi. Charlesove su se oi napunile suzama i on srvne
pogled, a zatim pogleda njihovog oca, koji je izgledao nesretno poput njih.
- Volim te... uvaj se... - apne Olivia ne skrivajui suze, dok su ih
ostali isprva promatrali, a zatim svrnuli poglede. Prizor je bio previe bo
lan.
Victoria je jedva mogla govoriti, samo je kimnula glavom, poljubila oca i
ula u auto. Geoffrevju nije rekla ni rijei. Charles je kratko, no vrsto zagrlio
djeaka, sa suzama u oima, zatim je stisnuo tastovu ruku i zahvalio mu i
onda kratko privukao k sebi svoju novosteenu sestru.
- Pazi na nju - apne mu Olivia, jo uvijek plaui. On se odvoji i pogleda je
sa svim osjeajima koji su tako dugo bili potiskivani.
- Hou... Bog te blagoslovio, Olivia... uvaj mi sina da mu se neto ne
dogodi.
- Nee - odogovori ona i nasmije mu se kroza suze, gledajui ga kako ulazi u
auto za njenom sestrom.
Mahali su im dok su odlazili, a oni ostali za njima, beskorisni, sami,
naputeni, kao nasukani mornari na pustom otoku nakon to su putnici
spaeni. Ne rekavi ni rijei, Olivia privine Geoffrevja vrsto uza se i zatim,
uzevi ga za ruku, pridrui se ostalima. Preostalo im je jedino ekati ih da se
vrate. Bit e to dugo, polagano ljeto.
Kada su zaokrenuli na cestu, Charles bez rijei doda eni rupi. Mogao je
vidjeti koliko pati, i znao je da ne moe ublaiti njenu bol. Iz njihovih rijei
znao je da se cijeloga ivota nisu rastale na vie od nekoliko sati. U proteklih
nekoliko mjeseci shvatio je koliko je ta veza meu njima rijetka i snana.
- Sve u redu? - brino je upita kada je trei put ispuhala nos, a zatim
nastavila plakati.
- Mislim da jest. - Pokua mu se nasmijeiti, no jo se jae rasplae. Nikad
nije bila toliko nesretna, ak ni kada je izgubila Tobvja.
- Isprva e objema biti teko - ree joj on iskreno; nikad nije elio laima

~ 95 ~

ublaavati bol ili neugodu. - Ali navii e se. I drugi se blizanci moraju oeniti i
ivjeti odvojeno. Jesi li ikada ikoga pitala o tome? - Ona odmahne glavom i
primakne mu se malo blie, traei utjehu. To ga je dirnulo vie no ita drugo.
Bez Olivije doimala se tako ranjivom, manjom i manje sigurnom u sebe.
Nestala je sva njena smjelost i luckasto ponaanje. - Bit e ti zabavno na
brodu - napomene, ne znajui to bi drugo rekao. - Jesi li ikada putovala
brodom?
Ona odmahne glavom i uzdahne. Zaista se trudio, no ona je tako eznula
za Ollie. To nije bila njegova krivnja.
- Zao mi je - ree, podignuvi pogled prema njemu i ponovno primijetivi
kako je pristao. No ipak, bio je potpuno razliit od Tobvja, kao to su se i
njeni osjeaji prema njemu razlikovali od onih koje je imala prema Tobvju. -
Nisam mislila da e biti ovako. - Nije ni mogla zamisliti da e rastanak s
Olivijom biti toliko bolan.
- U redu je - ree on njeno. - U redu je, Victoria - ree i obgrli je jednom
rukom. Ostatak puta su malo razgovarali i kada su te veeri legli u krevet,
bila je toliko iscrpljena od poslijepodnevnog uzbuenja da je zaspala prije no
to je on iziao iz kupaonice.
U susjednoj sobi, u posudi s ledom, bio je ampanjac, no kad ju je ugledao
samo se osmjehnuo.
- Laku no, djevojice - apnuo je, pokrivi je. Ona je meko prela.
- ivot je dugaak... bit e jo mnogo ampanjca... - Otiao je u susjednu
sobu i natoio si au, mislei na sina i na njenu sestru i pitajui se kako
su.
Olivia je tada takoer ve spavala, kao i Geoff, privijeni jedno uz drugo u
Olivijinom krevetu, zajedno s plianim majmunom Henrvjem i psiem
Pahuljicom. Da ih je Charles mogao vidjeti, razvedrio bi se. Umjesto toga,
polako se vratio u spavau sobu, pogledao svoju usnulu suprugu i upitao se
kako e izgledati njihov zajedniki ivot. Na neki nain ga je njihova
zajednika budunost ugodno uzbuivala, a opet uasavala. Zaista je bilo
teko ita predvidjeti.

14.
Sljedeeg jutra, Charles je ve bio budan i odjeven kada se Victoria
probudila. Do devet sati se obrijao, otuirao i odjenuo, a takoer je naruio
novine i kavu.
- Dobro jutro, uspavana ljepotice - rekao je sa smijekom kada je Victoria
uetala u sobu u svojoj spavaici, jo uvijek pospana. Prethodnog je dana bila
popila i vie nego to je smjela, pa je protekle veeri osjetila posljedice. - Jesi
li dobro spavala?
- Odlino - odgovori ona, toei si alicu kave. Potraila je svoju torbicu,
izvadila cigaretu i zapalila je.
On je iznenaeno pogleda preko novina, promatrajui je kako pali
cigaretu.
- Pui li uvijek u ovo doba dana? - To ga je zabavljalo, bila je upravo onako
nestana kao to si je zamiljao.
- Ako mi dopuste - nasmijei se ona. - Smijem li?
- Mislim da da, ako mi ne bude otpuhivala dim u lice prije no to popijem
kavu. Ne mogu rei da volim taj miris, no mislim da u se moi s njim
pomiriti, ako ve moram.
- Dobro. - Ona mu se nasmijei, zadovoljna to su prvu prepreku uspjeno
preli. Idemo na sljedeu. Ona zajedno s njim pregleda novine i zapone
razgovor o neredima u Italiji i trajku glau Mary Richardson u zatvoru u

~ 96 ~

Engleskoj. U novinama je pisalo da su je morali silom hraniti.
- Takve te stvari privlae, zar ne? - upita je on sa zanimanjem. Razgovor s
njom nasamo bio je zanimljiv. Mogli su si postavljati svakakva pitanja i raditi
to ele.
- Privlai me sloboda - ree ona iskreno - i sve to treba poduzeti da bismo
je ostvarili i zadrali. Sloboda potlaenih, tkogod oni bili u dano vrijeme. I
vrsto vjerujem u slobodu ena. - Ona ga pogleda u oi, a njega ponovno
zapanji putenost koje je ona oito bila nesvjesna.
- emu onda brak? - upita je, zabavljajui se.
- Jer je i to put ka slobodi. Bit u daleko slobodnija u braku s tobom nego
to sam bila dok sam ivjela s ocem.
- Kako zna? - Nasmije se njenom odgovoru.
- Jer sam sada odrasla. Do juer sam bila dijete i morala sam ga u svemu
sluati.
- A sada mora mene sluati - odvrati on, zazvuavi kao tiranin. Ona ga
pogleda u oi, pitajui se misli li on to zaista, ali on je brzo razuvjeri. - Ne,
Victoria, ja nisam udovite. Kad se vratimo, moi e raditi to eli ako me
ne bude javno sramotila ili dovodila sebe u opasnost. Ve sam ti rekao, bilo
bi mi drago kad bi se potrudila da te ne uhite. Ali sve ostalo preputam tebi.
Ako eli podravati trajkove glau ili odlaziti na sastanke ili predavanja
svojih politikih skupina ili raspravljati s drugim enama o tome kako su
mukarci zli, ima moje odobrenje.
Bila je zadovoljna njegovim odgovorom. Njen je otac bio u pravu. Charles
je bio zaista vrlo razumna osoba. Osim toga, inilo se da zasada od nje ne
trai nita.
- Hvala ti - tiho ree. Djelovala je vrlo mladoliko, ali i neto ne-sigurnije
nego trenutak prije kad je u ruci drala cigaretu.
- No sada mislim da bi se morala odjenuti ili emo zakasniti na brod. - On
pogleda na sat. Bilo je deset sati, a na pristanitu su trebali biti u jedanaest i
trideset. - eli li doruak? - uljudno je upita. Osjeao se kao da je u posjeti
kod vrlo pristojnih prijatelja. Bio je ljubazan i paljiv i pazio je na ponaanje.
Nije uinio nita to bi je prestrailo ili uznemirilo.
- Nisam gladna - oprezno odogovori, pitajui se kako je to bilo spavati s
njim. Legao je nakon to je ona zaspala i ustao prije nego to se tog jutra
probudila. udno je bilo provesti s njime no i ne sjeati se niega. inilo joj
se da nije ni udana za njega. To nije bilo ni najmanje slino onom to je imala
s Tobvjem. Znala je to se od nje ovdje oekuje, no nije mogla to ni zamisliti s
Charlesom. Zapravo, bojala se toga, no dosada se Charles ponaao savreno
pristojno i nije pokazao nikakvo puteno zanimanje za nju.
Otila se odjenuti i sat kasnije stajala je u njihovoj sobi u crvenoj haljini koju
joj je Olivia izabrala zajedno s pripadajuim kaputiem. Kosu je ponovno
splela u pundu, na koju je stavila crveni eiri. Tako odjevena u crveno
ostavljala je prilian dojam. Osjeala se nekako udno s njim ovako sama,
bez sestre, no bilo je ugodno napustiti hotel u njegovoj pratnji, dok su ga svi
pozdravljali. Charlesa su svi potovali i voljeli i osjeala se dobro zbrinutom
dok ju je on pratio do automobila koji ih je ekao. Njihova je prtljaga ve
prije krenula za Aquataniju i ekat e ih u njihovoj kabini.
Kada su stigli do golemog broda na doku 54, svirao je orkestar i posvuda
su letjeli korijandoli, a elegantno odjeveni ljudi uspinjali su se mostiem i
probijali kroz mnotvo traei svoje kabine. Posvuda je bila guva i Victorijine
se oi rairie dok je promatrala vrevu oko sebe. eljela je jedino da i Olivia to
moe vidjeti. Charles opazi kratak bljesak tuge u njenim oima i shvati o
emu razmilja.
- Moda e sljedei put moi poi s nama - njeno ree, na to mu
se ona nasmijei, zahvalna na njegovoj velikodunosti.
Njihova kabina na palubi B bila je lijepa i prostrana i iznenaujue svijetla.
Nalazila se u blizini Vrtnog salona, koji je izgledao poput starinskog

~ 97 ~

engleskog vrta. Victoria je bila zadivljena mramornim kaminom u Salonu
Adam i elegantnim ureenjem broda, a i oarana odjeom ostalih ena. inilo
joj se da gleda jedan od Olivijinih modnih asopisa i bilo joj je drago da ju je
Olivia natjerala da ponese sve one haljine paljivo sloene u njen koveg, a
koji je sobarica sada ve raspremala.
- Ovo je tako uzbudljivo - rekla je Charlesu, pljesnuvi rukama kao
dijete, a on ju je obgrlio oko ramena. On je ve prije putovao brodom
i uvijek mu je bilo lijepo, no nakon onoga to se dogodilo njegovoj eni
bio je uvjeren da vie nee u tome uivati. Victoria je to promijenila.
Otili su pogledati bazen, a zatim se vratili na glavnu palubu promatrati
isplovljavanje. Glazba je bila jo glasnija, i brodske su sirene trubile dok se
veliki brod polako odvajao od doka i kretao prema izlazu iz luke. Ljudi su
veselo mahali s pristanita; Victoria je skinula eir i korijandoli su joj odmah
prekrili kosu. Ovo je bilo prvo povratno putovanje Aquatanije, nakon njenog
prvog prelaska Atlantika tjedan prije. Charles se jedino nadao da brod ima
vie sree od svog prethodnika, Tkanica. Govorilo se da je ovo bolji brod i da
ima odgovarajui broj amaca za spaavanje, no kad su se vratili u kabinu lice
mu je imalo ozbiljan izraz. Nije mogao ne misliti.na Suan.
- Kakva je ona bila? - smjelo ga upita Victoria palei cigaretu, na to se on
nije pobunio. Htio je da s njime- bude oputena.
- Ne bi bilo pravedno kad bih rekao da je bila savrena - prizna. -Jer nije
bila. No bila je prava ena za mene i silno sam je volio. Teko mi je bilo
naviknuti se na pomisao da je vie nema. No moda e sve biti drukije sada
kada smo se vjenali. - Izrekao je to s nadom, kao da se nada ozdravljenju od
bolesti, no jo nije bio siguran.
- To je bilo hrabro s tvoje strane - tiho ree Victoria. - Zapravo me ne
poznaje.
- Mislim da da. I oboma treba pomo u tekoj situaciji.
To je udan razlog za brak, nije li? - upita ga, iznenada poeljevi neto vie
od toga. On natoio i pruio joj au ampanjca. Kao udana ena osjeala se
vrlo odraslom i uivala je u prednostima koje joj je to donosilo.
- Brak je uope udna stvar, nije li? Mislim, dvoje ljudi, doivotno zajedno.
To je veliki rizik, no mislim da je vrijedan truda - odvrati on sjedajui pored
nje i gledajui je.
- A ako se ne isplati? - Pogledala ga je vrsto u oi, a on se iznenadi
pitanjem.
- Isplati se ako mi tako elimo - ree s uvjerenjem. - Samo trebamo
dovoljno snano eljeti. - A tada je pogleda ravno u oi i postavi teko pitanje:
- eli li ti?
Nastala je tiini koja je dugo potrajala. Najzad ona ree:
- Mislim da elim. Juer sam bila uasnuta. Gotovo sam pobjegla prije
vjenanja - prizna, nasmijavi se vlastitom strahu.
- To je razumljivo. Da su ljudi iskreni, veina bi ti rekla da su i oni htjeli
pobjei s vlastitog vjenanja. I meni je tako bilo, otprilike pola minute.
- Kod mene je to malo due trajalo - ree ona tiho.
- A sada? - upita je, pribliavajui se, oarano je promatrajui. Ponovno je
osjeao njenu putenost, ono to Olivia nije imala, a izluivalo ga je. - eli li
jo uvijek pobjei? - upita je, sasvim joj se pribliivi. Ona ga pogleda u oi i
odmahne glavom. Jo nije znala to eli, no nije htjela bjeati. - Na brodu ni ne
moe daleko - doda on promuklim glasom, odlaui au i sjedajui pored
nje. Ne govorei vie, on je zagrli i poljubi. Na trenutak je ostala bez daha, a
zatim je uzvratila poljubac, snanije i dublje nego to je oekivao. Bila je
upravo onakva kakvom ju je zamiljao, divlji konj kojeg nee nikada ukrotiti,
ali koji nikad nee traiti ono to ne moe dobiti. - Prelijepa si, Victoria -
apne. Nije znao odrediti koliko je iskusna. Znao je da nije sasvim nevina, no
njen otac nije zalazio u pojedinosti, niti ih je on htio znati.
Charles joj paljivo svue kaputi i zatim je ponovno privue u zagrljaj dok

~ 98 ~

su sjedili na kauu u njihovoj kabini. Kabine su bile gospodski ureene, a
Charles nije alio novca da bi je razmazio.
Ona ponovno, malo nervozno, zapali cigaretu, no on je ovaj put ugasi i
poljubi je. Osjeao je okus cigarete na njenim usnama, no nije mu smetalo.
Uzbuivalo ga je sve u vezi s njom. Dok je oputeno sjedila kraj njega
ponovno ju je poljubio, a ona je uzvratila i inilo se da su proli sati kada ju
je najzad podignuo i odnio u spavau sobu.
Brod je ve bio na otvorenom moru, no pored prozora kabina jo su letjeli
galebovi. U blizini nije bilo nikoga, bili su sasvim sami, nitko im nee smetati.
On je svukao njenu crvenu haljinu, bacio je na pod pored kreveta i zastao, bez
daha divei se njenim dugim nogama, uskim bedrima, siunom struku i
punim grudima, a zatim je skinuo i svoju odjeu. Navukao je zavjese prije no
to se uvukao k njoj u krevet i skinuo s nje i sa sebe sve ostalo, osjeajui
bogatstvo njenog tijela kraj svoga, njenu svilenu kou za kojom je tako dugo
eznuo. Njegovo je tijelo udjelo za njom kao nikad prije. Od Susanine smrti
nije imao nikoga. Bile su to dvije beskrajno duge godine, no sada, posegnuvi
za svojom enom, osjetio je da se iznenada odmaknula i poela drhtati.
- Ne boj se - apne joj u kosu, milujui je, eznui za njenim tijelom.
- Neu te povrijediti, obeavam.
No ona se ve okrenula od njega i snano se tresla, nije mogla prestati dok
ju je on drao u naruju. Dugo su tako ostali, zatim je on okrene i prisili je da
ga pogleda.
- Neu te prisiljavati na ono to ne eli, Victoria. Ne treba me se bojati,
znam koliko ti je ovo teko. - Sjetio se svoje prve brane noi sa Suan. Ona je
takoer bila tako mlada i naivna, tako stidljiva, daleko vie od Victorije, koja se
doimala toliko smjelijom. No zapravo nije bila. Bila joj je tek dvadeset jedna i
mislio je da je, unato slomljenom srcu, jo uvijek djevica. Od nje je bio
esnaest godina stariji i imao je vremena. Unato svojoj enji za njom, bio je
voljan strpiti se.
- Ne mogu - ree ona, privinuvi se uz njega, zvuei jednako ustraeno kao
i prije vjenanja. Mogla je misliti jedino na zanos vremena provedenog s
ovjekom kojega je voljela i na patnju koja je zavrila u kupaonici. - Ne mogu
to s tobom...
- Ne mora... ne sada... cijeli je ivot pred nama.
No njegove su je rijei rasplakale i htjela je jedino sestru.
- ao mi je - zajeca - tako mi je ao... ne mogu...
- S... - odvrati on, drei je tako satima, inilo mu se, kao to bi drao
Geoffrevja da je ozlijedio koljeno ili doivio neko teko razoaranje. Najzad
se ona sklupala i zaspala mu u naruju. Dok je spavala, on je ustao i
navukao kuni ogrta. Nije elio da se prestrai kad ga ugleda golog. Naruio
je oboma aj i kada se probudila, u kasno poslijepodne, on ju je ekao i
posluio ajem i kolaiima.
- Ne zasluujem ovo - ree ona nesretno, elei da je sve drukije. Nije ak
ni htjela uzeti aj od njega. Osjeala se kao da ga je iznevjerila. A stanje je
samo pogorao brzojav od kue.
"Volimo vas. Bon Vovage i sretan medeni mjesec. Tata, Olivia i Geoffrev."
Od same pomisli na njih osjetila je enju za domom, ustala je i kao kouta
odjurila u kupaonicu. On je pokuao ne gledati je, no bila je tako lijepa da si
nije mogao pomoi.
Malo kasnije vratila se i sjela kraj njega, umotana u ljubiastu kunu
haljinu koju joj je Olivia kupila.
- Ne brini - ponovno ju je tjeio, njeno je poljubivi. Nikad joj to
ne bi priznao, no elja za njom ga je izluivala. Ipak, vie nije pokuao
nita i malo kasnije poeli su se oblaiti za veeru.
Ona je odjenula veernju haljinu od bijelog satena koja joj je gotovo
nepristojno isticala tijelo a na leima imala toliko duboki izrez da je gotovo
otkrivala stranjicu.

~ 99 ~

- Pa, to e dekima sigurno privui panju. - On joj se sretno nasmijei i
izie za njom iz kabine. Te.su veeri sjedili za stolom kapetana Turnera i im
je orkestar zasvirao, Charles povede enu na plesni podij. Svirali su tango i
on je osjeao kako se ona zanosno kree u njegovom naruju. Jedva se
savladao da je ne odvue u kabinu.
- Mislim da te vie ne smijem putati van - ree kad je glazba prestala. -
Izluuje sve mukarce. - Ona se nasmije, oito uivajui u uzbuenju koje je
izazvala. No kad se radilo o njemu... bojala se. Jednostavno nije shvaao, bila
je tako neobina.
Te noi, leei kraj nje, Charles ju je promatrao, gotovo se bojei dotaknuti
je. No nije se mogao suzdrati, a znao je da se i ona mora s time suoiti. Nije
moglo trajati zauvijek. Svukao joj je spavaicu i ona mu je ostala leati u
rukama, beivotna i prelijepa. Znao je koliko je prestraena, osjeao je njen
strah i vrsto je odluio da je ne prisiljava. Htio ju je izluditi, kao to je ona
izluivala njega, i upoznati je sa svim tajnama uitka.
Poeo je vrlo njeno i vrlo polako, no kada se elja pojaala, porasla je i
njegova strast, a bio je njean i iskusan ljubavnik, mnogo paljiviji od Tobvja,
koji je s njom postupao mnogo grublje. No razlika je bila u tome da je voljela
Tobvja i toliko ga je eljela da joj nije smetalo nita to su inili, nije se bojala
niega. eljela je sve to su radili. I sada je htjela da moe to poeljeti sa
Charlesom. Htjela je biti onakva ena kakvu je oekivao, no kad je osjetila
njegov drhtaj u svojem naruju, kada se najzad ugasio, nije osjeala nita.
On ju je paljivo pogledao i zazvao imenom. Poljubivi je, uvjeravao ju je u
svoju ljubav. Bojao se da ju je ponovno prestraio, no tada je shvatio to se
dogodilo. Iznenada je shvatio to je ona znala, a nije mu rekla.
- To ti nije bilo prvi put, zar ne? - promuklo je upita, zaronivi glavom u
njene grudi i zatim je ponovno pogleda u lice dok je ona tuno odmahivala
glavom. - Mogla si mi rei, Victoria. Bojao sam se da u te povrijediti.
- Nisi - ree ona tiho. Nije osjetila nita, dok je on bio ponesen strau.
Osjeala se bliom njemu, no jedino zato jer ga je alila zbog onog to mu
nije mogla dati. I sada vie nije vjerovala u ono to su joj govorili. To se ne ui.
Nemogue je zavoljeti nekoga s vremenom. Ili voli, ili ne voli. I shvatila je da
je prevarena i da ga je prevarila. Nita nee "doi" s vremenom. Tek e
zajedno provesti ivot, kao stranci.
- I voljela si ga, zar ne? - Charles je sad htio saznati sve.
- Jesam - prizna ona. Ovaj put nije skrenula pogled. Bilo je poteno rei
mu. - Voljela sam ga.
- Koliko je to trajalo?
Gotovo dva mjeseca. - Charles kimne glavom. Barem nije trajalo godinu-dvije,
no nije bilo ni vano. - Lagao mi je. O svemu. Nikad me nije volio. Rekao mi je
da je zarobljen u braku bez ljubavi, da e je na pustiti i zatraiti rastavu. A ja
sam mu vjerovala. Inae se ne bih nikad u to upustila. - Bolje razmislivi,
doda: - Ili moda i bih. Zaista vie ne znam. - Izgledala je jadno, no barem mu
vie nije lagala. I to je bilo neto. - Poeo je priati okolo, izrugivati se. A kada
su ga pitali, rekao je da sam ga ja zavela. Rekao je da mu ne znaim nita, da
je sve bila ala. Nikad nije namjeravao ostaviti enu ili se oeniti sa mnom.
Zapravo, dok je naa veza trajala, ona je ekala njegovo dijete.
- Koja hulja. I sada nema povjerenja u mene, zar ne?
- Nije to - protisne ona, dodirujui si prstima lice. - Ne znam to je.
Jednostavno ne mogu... kao da je zid meu nama... izmeu mene i svih
ostalih... svih mukaraca... ne elim da me itko dodiruje. - To nije bio dobar
znak za budunost.
- Je li se jo neto dogodilo, Victoria, to mi nisi rekla? - Posumnjao je i
prije no to je priznala. Poela je odmahivati glavom, zatim ga je pogledala
slegnuvsi ramenima. To je bilo jedino to mu nije htjela rei.
- Nita...
No ovaj je put znao da lae. Obuhvatio joj je grudi dlanom, nadajui se da

~ 100 ~

bi ga mogla poeljeti, no ona ga je samo tuno gledala.
- Bila sam trudna - prizna nemonim glasom.
- I mislio sam.
- Pala sam s konja i izgubila dijete im smo se vratili u Croton. Olivia je bila
uz mene, no nisam joj priznala. Spasila me ... krvarila sam... bilo je uasno...
mislim da sam gotovo umrla, no odveli su me u bolnicu u kolima Hitne
pomoi. - Suze su joj polako klizile niz obraze dok ju je on drao za ruku,
elei da se sve drukije zavrilo. - Ne elim vie imati djece.
- Ne mora biti tako. To ne mora biti tako strano i bolno i loe... tako sama
na podu kupaonice, s djetetom ovjeka koji te nije volio. -No on joj nije
mogao rei da je voli, ne iskreno, a ona je to znala. A i da je voli, to ne bi
nita znailo, jer on u njoj nije pobuivao nikakve osjeaje.
- Moja je majka umrla kad sam se rodila. Ja sam je ubila - ree, a nove su
joj suze klizile niz obraze, na to je on zagrli.
- Siguran sam do to nije istina - utjei je, znajui da ima jo.
- Osjeala se dobro nakon to je rodila Oliviju, no ja sam bila tako velika da
je umrla im me je rodila. Dola sam na svijet jedanaest minuta nakon Ollie.
Ali nisi je ubila - objasni on; u nekim je stvarima jo bila neznalica, iako je
izgubila dijete. - Nee mi biti ao ako vie ne budem imao djece - doda - ali ne
bih htio da misli da ti ne bi trebala. Najsretniji trenutak u Susaninom ivotu
bilo je Geoffrevjevo roenje, ili... barem nakon roenja - nasmijei se. Ni
Suan nije imala lak poroaj, a Geoff je bio veliko dijete. No jo je pamtio
izraz njenog lica prvi put kada ju je vidio nakon sinovog roenja, dok ga je
dojila na grudima. Nikad prije nije vi dio neto tako lijepo i zaplakao je kad
ih je ugledao. ak i sada, deset godina kasnije, nije to zaboravio. - Jednog bi
dana trebala imati dijete, Victoria. Na kraju e sve biti drukije. Naviknut emo
se jedno na drugo. Zaboravit emo ljude koje smo nekada voljeli i bol koju su
nam nanijeli.
- ime te je ona ikad povrijedila? - upita Victoria iznenaeno, elei da
moe vjerovati da e sve biti drukije. Ali nije mogla. Bili su previe udaljeni
jedno od drugoga. Osim saaljenja, prema njemu nije osjeala nita.
- Umrla je - ree on tupo - potonula je s onim prokletim brodom. To me je
povrijedilo. Dala je svoje mjesto nekom djetetu, nekome koga ne poznajem i
za koga me nije briga, i ostavila me. - Sada su njegove oi bile pune suza,
upoznao je bol i tugu i gubitak i bijes. Upoznao je patnju, no oporavio se, i
bio je voljan pruiti ruku Victoriji i dopustiti joj da mu se pridrui. No ona
nije htjela. - Ne smijemo odustati - tiho ree - ne smijemo se stalno osvrtati za
onima koji su izili iz naih ivota. ak iako te je strano povrijedio, iako te je
iznevjerio, mora ga zaboraviti.
- Jo ne mogu.
- Na kraju ipak hoe. A ja u te ekati.
- A u meuvremenu? - zabrinuto ga upita. Njihov odnos je trenutano bio
daleko od savrenstva, no obeavao je mnogo vie no to je Charles godinama
imao i bio je spreman da se zasada zadovolji time.
- Trudit emo se... ekati... postati prijatelji... neu te uznemiravati vie no
to budem morao. - No ona je znala da ga nema pravo odbiti. Ali nije ga
eljela i on je toga bio svjestan. - Vidjet emo... to je najbolje to moemo,
Victoria. Ipak smo u braku.
- Zasluuje vie no to ti ja mogu dati, Charles - ree ona iskreno.
- Ako je to istina, onda u to jednom i nai. I ti takoer. Ali do tada imamo
samo ovo... - On joj se pomirljivo nasmijei, spreman prihvatiti je onakvu
kakva je bila, lijepa djevojka koja ga je dirala u dubinu due, ali ga nije
voljela. No takoer je znao i da je vrlo mlada. Na kraju e ipak zaboraviti
Tobvja. Poeljet e onoga za kojega se udala. A kada se to dogodi, on e biti
pored nje.


~ 101 ~

15.
Medeni mjesec nije bio ono emu se Charles nadao. Odbojnost koju je
Victoria osjeala prema njemu nije se umanjila za vrijeme putovanja. Dvadeset
estog lipnja stigli su u Europu, a dva dana kasnije, sedmorica mladih srpskih
nacionalista u Sarajevu su napali i ubili neaka austrijskog cara, nadvojvodu
Franju Ferdinanda i njegovu enu.
inilo se da je to zasebni incident, no u tek nekoliko dana u cijeloj je
Europi izazvao pravu konsternaciju. Victoria i Charles su se nalazili u
Londonu, u hotelu Clardige's, gdje su posjeivali prijatelje. Victoriju je daleko
vie zanimao mar sufraetkinja na Washington, kod kue u SAD-u, i njihov
zahtjev da se i enama prizna pravo glasa. Upoznala je mnogo sufraetkinja
ak i meu Charlesovim prijateljima u Londonu, i bila je oarana tamonjim
dogaajima. No njena arka elja da posjeti pankhurstice u zatvoru nije se
ostvarila, Charles se estoko usprotivio. Nije htio da njegova ena posjeuje
ikoga u zatvoru. Posvaali su se oko toga, no Victoria nije uspjela nametnuti
svoju volju. Charles je bio voljan pokazati toleranciju, ali neke su stvari
prelazile granice.
- Ali dopisivala sam se s njima, Charles - ree Victoria, kao da bi to moglo
promijeniti njegovo miljenje.
- Nije me briga ni da su ti se ukazale za vrijeme molitve. Ne dolazi u obzir
da ih posjeuje u zatvoru. Dospjet e u njihove crne knjige i izbacit e nas
iz Engleske.
- Besmislica. Ovdje su daleko slobodarskije raspoloeni - ree ona naivno.
- Nekako sumnjam u to. - Sve mu to uope nije bilo zabavno. Tih dana kao
da je bio otresit, a oboje su znali zato. Svi njegovi pokuaji da dovede u red
njihov seksualni ivot neslavno su propali.
Tjedan dana nakon dolaska u Pariz, Victoria bi se stresla svaki put kad bi
je dotaknuo. Nije znala zato, bila je to instinktivna reakcija. Nije htjela da je
ijedan mukarac ikada vie dotakne, nije se eljela prisjetiti onoga to je
nekad osjeala, nije htjela nikome vjerovati i vrsto je odluila da ne eli
dijete. To mu je i rekla, na to ju je on uvjerio da postoje naini kojima se to
moe sprijeiti. ak se nekima i posluio, no nikada nisu stigli do te toke.
Sada se tresla i plakala svaki put kada bi je dodirnuo. Pa iako se trudio biti
strpljiv, sve ga je to poinjalo ljutiti.
- Zato nisi prije neto rekla ako si se tako osjeala? - predbacio joj je
jedne noi u Parizu, nakon to su ponovno pokuali. Situacija je i na njega
loe djelovala. Koliko god da ju je elio, nije htio i dalje voditi ljubav sa enom
koja se tresla ili plakala. Osjeao se poput silovatelja, osim toga brzo je
postajao i sve mlohaviji.
- Nisam znala da e biti ovako - dahne ona izmeu jecaja. Najbolji
apartman u hotelu Ritz nije posluio niemu. inilo se da je sva parika
romantika samo jo vie uznemiruje. Nije htjela biti zarobljena sama s njim.
Htjela je razgovarati o politici, upoznavati sufraetkinje i odlaziti na
sastanke. Charlesu se sve vie inilo da je mu ono zadnje to je htjela. - S
Tobvjem nije bilo ovako - najzad je neoprezno priznala. Doveden do krajnjih
granica i neizrecivo ponien, Charles je izletio iz apartmana i otiao na dugu,
samotnu etnju Parizom. Kada se vratio, molila ga je za oprotaj i te se noi
iskreno potrudila nadoknaditi mu uvredu. Bila je mlada i putena i vrlo
uzbudljiva. Osjetio je da mu se preputa, no gotovo odmah povukla se od
straha i odbojnosti.
- Nee ostati trudna, Victoria - uvjeravao ju je u trenutku najvee strasti.
No dok se on grio i drhtao uz uzbuenja, drei je u naruju, ona je bila
potpuno odsutna. Neto je u njoj umrlo i nita to je on inio nije ju moglo
oivjeti. - Ja nisam ni lijenik ni arobnjak - ree, gotovo s oajanjem. Jo

~ 102 ~

nikada nije doivio ovako neto: imao enu koja ga je toliko uzbuivala, a
sama nije osjeala nita. Bio je na mukama i do srpnja njegovo je rapoloenje
postalo jo gore.
Do tada im je Olivia ve vie puta pisala. Victoria kao da je ivjela u
oekivanju vijesti od sestre ili od itanja novinskih vijesti o sufraetkinjama.
Kao da joj nije stalo ni do ega drugoga. Tih se dana, osim toga, inila mnogo
oputenijom u drutvu ena. Poeo se pitati voli li uope mukarce. Moda je
problem bio vei nego to je itko ikad pomislio. I mogao se jedino uditi
nonoj mori u koju ga je uvukao Edward Hen-derson i pitati se je li on znao
to ini. Charles nije htio misliti da je tako.
Olivia je pisala da su svi dobro. Uzdu itave rijeke Hudson bilo je
neuobiajeno toplo za ovo doba godine. Otac je ovih dana bio dobrog
zdravlja, a Geoffrev je uivao u Croton-on-Hudsonu. Nauio je izvrsno jahati i
Olivia je uvjeravala Charlesa da se ne brine zbog nezgoda. Zapravo, ako
nastavi tako dobro jahati, Olivia je razmiljala da mu kupi konja koji e mu
savreno odgovarati. Konj bi mogao ostati kod nje u Crotonu, a on bi ga
jahao svaki put kad bi doli u posjet.
Takoer im je javila, ako ih zanima, da i Pahuljica dobro napreduje.
Izgrizla je sve pokustvo, a najvei je uspjeh postigla pojevi oba saga u
njenoj sobi.
No iznad svega se nadala da su oboje dobro, da su sretni i veseli i da ih
nije zabrinuo onaj besmisleni dogaaj u Sarajevu. I oni su uli za to, no drali
su kako nema razloga da se sukob proiri. Austrijance je to zacijelo
ozlovoljilo, no inilo se da ostatak svijeta nije uznemirio.
Charles je dijelio njeno miljenje, ak i kada su, posljednjeg srpanjskog
tjedna, na jugu Francuske, uli da je Austrija objavila rat Srbiji. No to ih nije
iznenadilo. Iznenadilo ih je i uznemirilo kada je, etiri dana kasnije,
Njemaka objavila rat Rusiji i kada je, dva dana kasnije, to isto uinila
Francuskoj. inilo se da se situacija u Europi brzo pogorava.
Tada su se nalazili u Nici, u Hotel d'Angleterre, i Charles se odmah htio
vratiti u Englesku.
- Ali to je smijeno, Charles - Victoria se glasno pobunila. Zavoljela je
Francusku i jo nije htjela otii. Za nekoliko dana planirali su otputovati u
Italiju. - Neu mijenjati sve planove jer je neka smijena europska zemlja
dobila napadaj zlovolje. - Ljutito ga je pogledala.
- Taj napadaj zlovolje zove se rat. Nalazimo se u zaraenoj zemlji, a
Njemaka nije smijena i mogla bi napasti svakog asa. Pakuj se. Odlazimo.
- Ja ne idem. - Ona prekrii ruke i mirno sjedne na kau u apartmanu.
- Ti si luda. I otii e odavde kad ti ja kaem. - ivjeti s njom nije bilo lako
i zamaralo ga je. Ljeto je bilo zaista dugo.
Sljedeeg su se dana jo svaali oko odlaska, kada je njemaka vojska
napala Belgiju. Victoria je ovaj put shvatila poruku i bez muevljeve pomoi.
Spakirala je stvari i sljedeeg su jutra otputovali iz Nie, istog dana kada je
Crna Gora objavila rat Austriji. U Europi se brzo plela mrea objava i optubi.
Vratili su se u Claridge's i cijeli sljedei tjedan oparano pratili dogaaje:
Srbija je objavila rat Njemakoj, Austrija Rusiji, Crna Gora opet Njemakoj.
Najzad, dvanaestog kolovoza, Britanija i Francuska objavile su rat Austriji, to
su sve londonske novine popratile golemim naslovima.
im je to uo, Charles je dojurio u apartman s kartama koje je ve
zamijenio u Cunardovom uredu. U Europi su trebali ostati jo tjedan dana, no
putovanje je bilo gotovo. Htio je odvesti Victoriju kui to prije. Imali su
rezervacije zaAquataniju za sljedee jutro. Kada se Victoria vratila iz
kupovine, kovezi su bili spremni, putovanje isplanirano, a Charles je ve
poslao brzojav Oliviji.
- Dakle, gotovo je? Odlazimo? - Zapanjila se kada joj je rekao. -
A nisi me ni pitao za miljenje.

~ 103 ~

- Tako je. Njemaka je upravo objavila rat Britaniji. Ja ne namjeravam
ekati da ovdje polete meci. Vodim svoju enu natrag u Ameriku, na sigurno.
- Charles, ja nisam predmet koji moe samo spakirati tek tako, bez
rasprave.
- ini se da ovih dana mnogo raspravljamo, Victoria, i zna to, dosta mi je.
Mislim da je to gubitak vremena i iscrpljuje me.
- ao mi je to to ujem - ree ona nesretno. Cijeli je dan bila loe volje i
imala je glavobolju. Prethodne su noi imali jo jedan neuspjean pokuaj i
oboje su nakon toga ostali nezadovoljni i ljutiti. Ona nije znala to ne valja na
njemu, ili na njoj, no itavo bi joj se tijelo zgrilo kada bi joj priao, a
njegovo bi potpuno omlohavilo. Ona nije imala iskustva s kojim bi to mogla
usporediti, no znala je da joj se to s Tobvjem nikad nije dogaalo. Charles je
rekao da to vie ne eli uti i uvjeravao ju je da mu se to nije dogaalo sa
Suan. Oboje je zbog toga bilo bijesno, frustrirano i vrlo osamljeno, jer u
blizini nije bilo ni Suan ni Tobvja i imali su tek jedno drugo.
- Odlazimo sutra ujutro u deset sati - ree Charles hladno. Smatrao je da
je njihov medeni mjesec bio prava nona mora.
- Ti odlazi, Charles - ree Victoria, ponovno mu se usprotivivi, no najgore
od svega bilo je to je otkrila da uiva u tome. Uzbuivalo ju je draiti ga i
nije se mogla zaustaviti. - Ja ne. Ja ostajem.
- U Europi? Usred rata? Samo preko mene mrtvog. Ide sa mnom.
- Moda mogu ovdje neto nauiti, Charles. Moda postoji razlog to se
nalazimo ba ovdje u ovom trenutku. - Oi su joj svijetlile od uzbuenja i
gotovo ga je preplaila. Da bude jo gore, kada ju je vidio ovakvu, poelio ju je.
Upitao se kakav mu je to zloduh opsjeo duu i dao mu enu koja ga toliko
uzbuuje, a koju ne moe zadovoljiti. - Naa prisutnost ovdje u trenutku
izbijanja rata mogao bi biti prst sudbine. - Bila je mlada i lijepa ali, pomisli
Charles, moda i pomalo luda. Imala je karakteristike pustolova i buntovnika
koje su nadilazile razum. Moda se i zato Edwardu Hendersonu toliko urilo
da je uda. Mudro je za sebe zadrao onu razumniju. No ak i kada je bijesnio
na nju, Charles je znao da Victoria nije luda, samo teka. A on je bio prestar
da se s njom stalno svaa oko svega. Najgore je bilo to je ona u tome uivala.
Uivala ga je muiti, draiti, svaati se, odbijati da uini i najmanju stvar i
zatim zahtijevati da joj se dopusti neto opasno i ludo, kao ostati u Europi.
- Znam da sam ti dosadan, Victoria - ree, trudei se da zadri mir. Stalno
ga je dovodila na rub strpljenja. - Ali nije pametno ostati u zemlji koja je
objavila rat ili kojoj je druga zemlja objavila rat. A ako te ostavim ovdje, tvoj
e me otac ubiti. Tako, svialo ti se to ili ne, slagala se sa mnom ili ne, bilo to
to smo ovdje prst sudbine ili sluajnost, sutra ujutro te vodim u New York. A
ako ne moe to podnijeti, pomisli na sestru. Izludjet e od brige ako ostane
ovdje, kao i tvoj otac. to se mene tie,
ja se vraam kui jer imam desetogodisnjeg sina koji je ve izgubio majku i ne
namjeravam ostati ovdje i dopustiti da me ubije zalutali metak. Je li ti sad
jasno?
Ovaj put je samo kimnula glavom. Kad je spomenuo Oliviju, konano je
shvatila. Iako mu to nikad ne bi priznala, znala je da bi Olivia rekla sve to i
on. No svejedno je mislila da je njegova odluka da se vrati neizrecivo dosadna.
Bilo bi sjajno ostati u Engleskoj i prisustvovati razvoju situacije.
Nakon to je on legao, ona je bila jo dugo budna, razmiljajui o onome
to im se dogodilo, o hiru sudbine koji ih je spojio i zloj srei koja kao da je
prati otkada se spetljala s Tobvjem... o djetetu koje je izgubila... dobrom glasu
koji je unitila... o injenici da je prisiljena na udaju za Charlesa i na rastanak
sa sestrom... i o seksualnim obvezama koje je morala ispunjavati, no vie nije
mogla to podnijeti. Nije mogla zamisliti sretnu budunost. Na trenutak je
pomislila da pobjegne od njega i nikad se vie ne vratiti, no znala je da ne
smije. Ako nita drugo, morala je vidjeti Oliviju, iako se sada uasavala
povratka u New York i poetka ivota s njim, s njegovim sinom. Sve obaveze

~ 104 ~

koje su se time podrazumijevale inile su joj se dosadnima do bola. U Europi
je okusila ono to je doista eljela: eljela je uzbuenja, politiku i slobodu. Uz
ovoga je ovjeka nije vezivalo nita, nije postojala neka tjelesna ili duevna
veza ni nakon dva mjeseca provedena s njim, iako je bio ljubazan i strpljiv.
Znala je da veza nee ni postojati. I on je to znao. No takoer je znala da on
to ne eli priznati. Moda nikad ni nee. A to e onda biti s njom? Kada su jo
bile u Crotonu, Oliviji je govorila o rastavi. No znala je da Charles nikada ne bi
pristao na to. Bila je u klopci, sudbina joj je bila spojena s njegovom. Bila je
vezana za njega i znala je da e na kraju zajedno potonuti. Ako nita drugo,
ivot u kavezu s ovjekom kojega ne voli ubiti e je. Znala je da mora
razgovarati s Olivijom o tome, no nije imala to rei. Sklopili su ugovor i
poloili zavjete, bacili su kocku i izgubili. Istini za volju, nisu nita znali jedno
o drugom.
- Hoe li lei noas? - upita je on, a ona poskoi na zvuk njegovog
glasa. Stajao je na vratima spavae sobe. Ona ga oklijevajui pogleda i
kimne glavom, pitajui se eli li ponovno pokuati ili je samo natjerati na
posluh. Nijedna od mogunosti joj se nije sviala.
No kada je nekoliko trenutaka kasnije legla, iznenadila se kad ju je jed-
nostavno obgrlio.
- Ne znam kako doprijeti do tebe, Victoria - rekao je tuno. - Znam da si
zatvorena tamo negdje unutra, ali ne mogu te nai. - Znao je da ima enu, ali
je jo nije upoznao i pitao se hoe li ikada. Kao i Victoria, poinjao je gubiti
nadu. Bili su dva mjeseca u braku, to nije bilo dugo, no inilo se da traje
vjenost.
- Ni ja se ne mogu nai, Charles - odvrati ona nesretno, i oni se uhvatie
jedno za drugo kao splavi u oceanu.
- Moda emo jednog dana uspjeti, ako budemo dovoljno strpljivi.
Neu odustati, zna. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da povjerujem da
je Suan mrtva. Stalno sam mislio da u je nai.
Ona kimne glavom. Na neki nain njegove su je rijei utjeile. Tako bi lako
bilo voljeti ga. eljela je to, no nije znala kako, inilo joj se da je izgubila tu
sposobnost. U njenom srcu za njega nije bilo ljubavi, a najgore je bilo to je
on to znao.
- Nemoj odustati od mene, Charles - ree slabanim glasom. - Ne jo. - Bez
Olivije bila je prestraena.
- Neu - apne on i privue je k sebi. - Neu odustati jo dugo, dugo. -
Saputao joj je u vrat dok je tonuo u san, drei je, mislei da medeni mjesec
ipak nije bio toliko uasan. A dok ju je on tako drao, Victoria mu je leala u
naruju sanjajui o slobodi.

16.
Povratno putovanje na Aquataniji inilo se dvostruko duim nego dolazak.
Victoria i Charles su se odmarali na lealjkam na palubi: on je spavao, ona je
itala. Bila je uzbuena to je na brodu upoznala Andreu Hamilton i provodila
je mnogo vremena s njom rapsravljajui najnovije teorije o enskom pravu
glasa. Charles se silio da s interesom slua te razgovore. Ispalo je da mu je
ena opsjednuta enskim pravima. To nije bila prolazna zabava ili sluajna
tema razgovora, za to je ivjela i disala. Iako je i prije znao za taj njen interes,
tek je sada shvatio koliko je bolest uznapredovala. Samo je o tome itala,
govorila, jedino se time bavila. Charlesu je ta njena strast postala neizdrivo
dosadnom.
- Veeras smo za kapetanovim stolom - rekao je pospano, otvorivi jedno
oko, dok je ona sjedila na lealjci pored njegove. - Samo da te upozorim.
- To je lijepo od njega - odvrati ona bez nekog zanimanja. - Ide plivati?
Ponekad je osjeao razliku u godinama. On je bio zadovoljan leei tamo,

~ 105 ~

upijajui sunce, dok se Victoria voljela kretati. No bio je spreman udovoljiti
joj.
Pola sata kasnije sili su do bazena i Charles se morao prisiliti da ne misli
na njeno tijelo u crnom kupaem kostimu. I dok je preplivavala bazen, nije
mogao ne diviti se njenoj plivakoj vjetini i dugom, elegantnom tijelu.
Pridruio joj se i neko su vrijeme plivali jedno uz drugo, kad je ona najzad
stala i nasmijeila mu se. inilo se da se bolje osjea.
- Strana si - ree s divljenjem. U posljednja dva mjeseca zaista ga
je iscrpila postavljajui izazove koji nisu bili uvijek ugodni. Ponekad bi
poelio da je bolje poznaje, a ponekad da je nikada nije ni upoznao.
Gledajui je tako, podsjetila ga je na njenu sestru. Upitao se hoe li ih sada,
nakon dva mjeseca ivota s njom, lake razlikovati, ili moda tee. Kao da je u
protekla dva mjeseca izgubio osjeaj za nju. Nije uope bila onakva kakvu je
oekivao.
- Je li ti Olivia mnogo nedostajala? - upita je dok su se suili, sjedei na
lealjkama pored bazena i promatrajui druge plivae.
- Uasno - prizna ona. - Nikad nisam mislila da u moi ivjeti bez nje. Kada
sam bila mala, mislila sam da u umrijeti ako nas razdvoje.
Nije joj priznao da je nekada to isto osjeao za Suan.
- A sada? - upita je s iskrenim zanimanjem. Toliko ga je toga zanimalo u
vezi s njima. Kakva to veza postoji medu njima da komuniciraju bez rijei?
Kakvi su to osjeaji koji ih povezuju?
- Znam da mogu - ree ona. - Ali ne elim. Htjela bih da doe ivjeti s nama
u New York, no znam da nee napustiti oca. Ni on to ne eli. Dri je tamo da
se brine o njemu. To nije pravedno, no ona to ne shvaa.
I Charles je to pomislio, a to je i rekao Oliviji kada je Geoffu donijela psia.
- Moda je uspijemo nagovoriti kad se vratimo. Ili emo je pozivati u duge
posjete. Geoffu bi bilo strano drago.
- Bi li ti smetalo da ivi s nama? - upita Victoria, iznenaena njegovim
rijeima, kao to se i on iznenadio na njene primjedbe o ocu. Njihov je otac
bio sebian starac, no to mu se pratalo jer su njegove keri to doputale.
Olivia je plaala cijenu, a to ga je ljutilo.
- Ne, ne bi - odgovori Charles. - Pametna je i ljubazna, nevjerojatno uljudna
i uvijek spremna pomoi - zamiljeno doda, zamijetivi tek tada izraz enina
lica. udno je bilo to to o Victoriji nije razmiljao na taj nain, iako mu je bila
ena. ak i nakon dva mjeseca, jo uvijek su bili stranci.
- Moda si trebao oeniti nju - odree Victoria.
- Nije mi ponuena - uzvrati on, ljutit to mu toliko toga nisu rekli. Victoria
nije patila samo od slomljenog srca. Imala je vezu s oenjenim ovjekom koji
ju je dobro iskoristio i s kojim je ostala trudna. To nije bilo isto, iako je sada
bio spreman pomiriti se s time.
- Moda bismo se ponekad mogle zamijeniti - dobaci Victoria, no on se
namrti.
- To nije smijeno. - Oduvijek ga je uznemirivala pomisao da bi ga mogle
prevariti ili da bi jednoj od njih mogao rei neto to ne bi smio. To ga je
zaista pogaalo. - Idemo gore? - najzad upita, a ona kimne glavom. Kao da su
se tih dana stalno svaali, ak i kad im to nije bila namjera.
Za veeru su se odijevali odvojeno i izili u sveanoj odjei na kapetanovu
veeru. Te se veeri govorilo iskljuivo o ratu u Europi. Victoria je bila oarana
temom i iznijela je mnogo zanimljivih, no radikalnih miljenja. Charles se
ponosio sluajui je. Bila je nesumnjivo vrlo inteligentna i teta je bila to
ivjeti s njom nije bilo lako.
Nakon veere nakratko su proetali. Neko su vrijeme plesali, no nisu bili u
pravom raspoloenju. Nad sjevernim Atlantikom bila je prekrasna no.
Victoria je zapalila cigaretu i stajala pored njega, puei u tiini i promatrajui
more.

~ 106 ~

- Pa - ree on, tuno joj se smijeei. - Je li medeni mjesec bio dobar ili ne?
Jesi li se zabavila? - I to bi bilo neto.
- Da ti odgovorim na pitanja: da, povremeno, ali jo ne znam. Je li bilo
dobro? to ti misli?
- Mislim da je bilo zanimljivo, no ne i jednostavno. - Osim toga, udan je
osjeaj vraati se iz Europe s ratom za petama. - Moda je u nekom trenutku
ivot jednostavno ovakav. Moda moe samo jednom pokuati pogoditi u
sredinu. Jo nisam siguran. - Govorio je o Suan, i ona je shvatila. Ona je imala
Tobvja, koji sigurno nije bio princ iz snova, no voljela ga je, i to ludo. - Moda
nam jednostavno treba vremena. "Zavoljet emo jedno drugo", kao to kau.
Dogaa se.
No nijedno nije bilo u to uvjereno.
- I, to sada? Postat u kuanica?
- Imate li neke druge planove, gospoo Dawson? elite li moda postati
lijenicom ili odvjetnicom?
- Mislim da ne. Politika. - Bila je ve opinjena ratom u Europi. -Htjela bih
se vratiti i prouavati dogaaje, moda se i nekako ukljuiti. Biti korisna.
- U kojem svojstvu? - Bio je uasnut. - Vozei kola Hitne pomoi ili tako
neto?
- Moda - odgovori ona zamiljeno.
- Da se nisi usudila - ree on ozbiljno. - Dovoljno je to to sudjeluje u
demonstracijama sufraetkinja, hvala lijepa. Molim, bez ratovanja. -No pitao
se bi li je mogao sprijeiti ako bi se zaista htjela vratiti u Europu. Znao je da
bi se Olivia s njime sloila, pa bi mogao potraiti njenu pomo, ili pomo
njenog oca. No ona je o tome ozbiljno razmiljala sve otkad su isplovili iz
Southamptona. Osjeala je da proputa neto vraajui se u Ameriku. Sva su
uzbuenja ostavili za sobom. - A to je s Geoffom? Kako on ulazi u tvoj
raspored? Hoe li imati vremena za njega?
Znala je koliko mu je to vano, djelovao je zaista zabrinuto.
- Pobrinut u se za njega. Ne brini.
- Dobro. - On joj se nasmijei, uvjeren da tako i misli, i zajedno se uputie
u kabinu. Bilo je toliko toplo da su ostavili otvorena dva prozora, no te je noi
Charles nije ni dotakao. Nije imao ni snage ni hrabrosti.
Sljedeeg jutra, u devet sati, imali su vjebu spaavanja. Vjeba je protekla
u neobino ozbiljnoj atmosferi, jer je objavljen rat i Victoria se upita hoe li ga
to rastuiti i podsjetiti na Susan. No kasnije se inilo da mu je dobro i kada
su se vratili u kabinu na doruak nasmijeio se i poljubio je ne govorei nita.
- emu to? - iznenaeno ga upita, a on joj se nasmijei.
- Jer si se udala za mene. Nije nam bilo lako zajedno. Potrudit u se da
budem bolji kad se vratimo kui. Moda e nam pomoi povratak u normalan
ivot. Moda je medeni mjesec preveliki pritisak. - Time je zapravo mislio na
njihov neuspjean seksualni ivot, i ona kimne glavom. No te su noi ponovno
pokuali. Iako je ovaj put uao u nju, a ona mu je nastojala uzvratiti, znao je
da joj je bilo jednako kao i prije, to ga je duboko zabrinulo. U jednom je
razdoblju njegova ivota seks bio sjajan, tada se i rodio Geoff, no zbog ovoga s
Victorijom osjeao se tako usamljeno i tako prazno. Kasnije, kad je Victoria
zaspala, leao je promtrajui je i pitajui se postoji li uope nada u zajedniki
ivot. Vidjet e kad stignu kui, no vie nije bio toliko optimistian.
Kada je brod proao kraj Kipa slobode, Victoria i Charles bili su na palubi,
gledajui izlazak sunca, osjeajui veu bliskost nego ikad u protekla dva
mjeseca. Oboje je bilo uzbueno zbog povratka, ona zbog ponovno susreta sa
sestrom, a on jer e ponovno vidjeti Geoffa. Olivia je pisala da e ih doekati u
New Yorku. im je divovski brod u deset sati pristao, poeli su pregledavati
pristanite, kad Victoria ispusti uzvik. Ugledala ih je. Poeli su mahnito
mahati s broda i sljedeeg ih je trena Olivia opazila i zaplakala, poskakujui i
drei Geoffa za ruku. Doao je i njen otac, a poveli su ak i psia, koji je
dostigao gotovo punu veliinu.

~ 107 ~

Victoria se jedva uspijevala suzdrati jurei prema njima. Iskazala je svoju
pravu ljubav bacivi se u sestrin naruaj. Dvije su se djevojke zavrtile, vrsto se
drei, smijui se i plaui u isti mah. Bile su pravo klupko ruku i nogu i
smijeha i kada su se najzad zaustavile, Charles je, gledajui ih, shvatio da su i
nakon dvomjesenog rastanka i dalje potpuno jednake i da ih uope ne moe
razlikovati. Sjetio se da Victoria ima crvenu haljinu, no Olivia je bila potpuno
jednako odjevena, bez ikakvog prethodnog dogovora i plana. Olivia je stavila
tu haljinu da bi bila to uoljivija. No Charles je morao potraiti prsten na
Victorijinoj ruci da se uvjeri koja je od njih njegova ena. Sablastan osjeaj.
- Pa, neke se stvari ne mijenjaju, rekao bih - ree, sp^ui se, dok su se dvije
djevojke ponovno zavrtjele i jo jae zagrlile, a Olivia izjavila kako je mislila
da e bez sestre umrijeti.
- No Geoff se izvrsno brinuo za mene - doda Olivia, ponosno ga gledajui.
Djeak je bio sjajan i zajedno su proveli prekrasno ljeto.
- Kako je bilo na medenom mjesecu? - upita otac, a Charles pouri s
odgovorom.
- Prekrasno. Osim rata u Europi, naravno. Takav nam zavretak nije trebao,
no brzo smo se izvukli odande.
- ini se da tamo vlada potpuno rasulo - ree zabrinuto Edward.
Carinici su ubrzo pregledali njihovu prtljagu i putovnice te su mogli
krenuti.
Olivia je otvorila kuu na Petoj aveniji. Ona i njen otac namjeravali su
ostati tamo nekoliko dana da budu uz mladence i da se Edward pobrine za
neke poslove. No Geoff nije znao gdje bi radije bio. eznuo je da opet bude s
ocem, no takoer nije elio ostaviti Oliviju. Ona mu je postala gotovo drugom
majkom.
- Bila je tako dobra prema meni, tata. Svaki dan smo ili jahati i plivati i na
piknik. Svugdje smo bili. ak mi je kupila konja - objanjavao je Geoff
Charlesu pomaui mu da ukrca prtljagu uford. Kada su stigli u Charlesovu
kuu u East Sideu, i u njoj su primijetili uinak Olivijinih vjetih ruku. Otvorila
im je kuu, uposlila sobaricu i odredila joj zadatke. Kua je bila prozraena,
posteljina promijenjena, posvuda je bilo cvijea. inilo se da to nije ista kua.
Takoer je pripremila malene darove za svih, a Geoffa su u njegovoj sobi
ekale nove igrake i nov leaj za psia.
- Tko je sve ovo uradio? - zapanji se Charles gledajui uokolo. Vic-toria je
dobro znala odgovor, no nije bila sigurna da joj se on i dopada. Ovo je sada
bio njen dom i ona je trebala odreivati to e se raditi. Nije eljela da se
usporedba s Olivijom loe na nju odrazi, da zbog nje loe zapone njihov
zajedniki ivot jer je ona htjela iskazati sve svoje sposobnosti. Victoria je
uope nije namjeravala oponaati.
- Olivia, naravno - tiho ree Victoria.
- Pa, neka doe malo ee - primijeti Charles sa zahvalnou, dobacivi
aljiv pogled eni.
- Ja ne radim te stvari, Charles. Ja se bavim drugim stvarima. Vrlo smo
razliite.
- Na prvi se pogled ne bi reklo - naali se on.
Kada su ponovno sili, on je i ne htijui istaknuo tu slinost jo vie. S
potovanjem je poljubio svoju enu u obraz i zahvalio joj na svemu onome
to je uinila da im uljepa povratak kui. Mislio je da je poljubio Oliviju, pa se
svi nasmijae, a Victoria se samo smijuljila.
Na Olivijinu molbu sobarica im je pripremila limunadu, pa su mukarci
sjeli u dnevnu sobu raspravljajui o ratu, dok je Geoff iziao u vrt s psiem, a
Olivia je pola na kat da pomogne sestri raspakirati kovege. Victoria se
konano opustila i, sjedei nasmijeena, gledala sestru.
- Nisam mislila da u moi... ostaviti te ovako... bilo je uasno.
- Ne vjerujem ti. - Olivia se smijeila, iako je i ona pretrpjela strane muke.
Svaki sat bez nje bio je beskrajan. - Jeste li se lijepo proveli? -upita

~ 108 ~

oklijevajui. Nije htjela pokazati pretjeranu znatielju, no morala se uvjeriti
je li joj sestra sretna.
Victoria ju je dugo promatrala prije no to je odgovorila. Kad je pro-
govorila, njene su rijei okirale Oliviju.
Govorila je vrlo tiho, da je nitko drugi ne uje:
- Nisam sigurna da ja to mogu, Ollie. Ne znam. Trudit u se koliko
god budem mogla... no nismo se smjeli u to uputati. Mislim da je i on
toga svjestan, ali nastoji spasiti to moe. Ali to je potpuno krivo... on je jo
zaljubljen u nju... a izgleda da ja ne mogu zaboraviti Tobvja, ni dobro ni zlo
u vezi s njim. Isprijeio se izmeu nas.
- Ne smije dopustiti da ti takav ovjek upropasti brak, Victoria. -Olivia je
bila uasnuta. Sjela je pored Victorije i uzela je za ruku. - Mora ga izbaciti iz
glave.
- A Suan? Jo je zaljubljen u nju. Osim toga, Ollie - izgledala je tuno, ali
ne i oajno zbog toga - on nije zaljubljen u mene. Nikad nije bio i nikad nee
biti. Sve one gluposti o tome kako emo s vremenom zavoljeti jedno drugo
upravo su to, gluposti. Kako moe zavoljeti nekoga tko ti je potpuno stran?
- Naviknut ete se jedno na drugo. S vremenom. A Geoffrev e vam pomoi.
- On me mrzi. Oboje me mrze.
- Ne govori tako. - Sluajui je, Olivia je bila na rubu plaa. Nije oekivala
ovako neto. Jednom ili dvaput osjetila je neku nelagodu u vezi s njom, ali
nije naslutila nita poput ovoga. Nije predvidjela da e se Victoria vratiti kui s
ovakvim priznanjem. - Dajte si vremena. Obeaj mi. Ne smije prenagliti.
- Uope ne znam to da uinim - prizna Victoria i Olivia iznenada pomisli
da izgleda odraslije, enstvenije, no moda je to bio tek privid. Nevjestom
promatrau izgledale su potpuno jednako. Zapravo, kao da su bile jo slinije
nego prije.
- Nikad se nisam osjeala tako bespomonom - nastavi Victoria. -Ollie, to
da radim?
- Budi mu dobra ena, budi strpljiva i njean prema njegovom sinu. Barem
pokuaj odrati ono to si obeala na vjenanju.
- Da u ga voljeti, potovati i sluati? Zvui tako nedostojanstveno, zar ne?
U svemu tome ima neto poniavajueg - bezobzirno ree Victoria palei
cigaretu. Ovo je sada bio njen dom.
- Kako moe tako neto rei? - prenerazi se Olivia. Victoria je bila
nemogua. Iako ju je voljela, uviala je da e biti naporna kao supruga. - Hoe
li se Charles ljutiti to ovdje pui? - upita zabrinuto, na to se Victoria
nasmije.
- Nadam se da nee. Ovo je sada i moj dom. - Iako joj se nije tako inilo.
Dola je u stranu kuu, meu strance. Bio je to udan povratak kui; silno se
eljela vratiti svom domu, s ocem i sestrom. No i bez pitanja znala je da joj
Olivia to ne bi dopustila, kao ni njihov otac. - Hoe Y ostati u New Yorku
nekoliko dana? - upita je zabrinuto i odahne kcd je Olivia kimnula glavom. -
Ne znam ni gdje bih zapoela - doda, s panikom u glasu, a Olivia se nasmijei.
- Dolazit u svaki dan dok se ne sredi.
- A nakon toga? - Victoria je gotovo krila ruke od oaja. Sada, kada se
ponovno mogla osloniti na sestru, mogla je dati oduka osjeajima koji su
navrli u bujici straha.
- to u onda? Uope ne znam kako da mu budem enom. to ako ne
uspijem?
- Uspjet e, samo si uzrujana. - Olivia je obgrli jednom rukom i Victoria
se odmah primiri, kao da se vratila kui majci. Zajecavi, ona poloi glavu na
sestrino rame.
- Ne mogu, Ollie... sigurna sam... u Europi je bilo uasno... - Sva njena
sofisticiranost i prividna zrelost iznenada su nestali, pretvarajui se u dijete
u Olivijinom naruju, ne starije od Geoffrevja.

~ 109 ~

- Mir... uspjet e - umirivala ju je Olivia. - Budi dobra djevojka i smiri se,
nemoj se brinuti. Upsjet emo zajedno.
Nakon toga Victoria je obrisala nos i kada su ponovno sile, ni Charles ni
Edward nisu znali koja je koja. Kada se otac najzad obratio Oliviji i rekao da
je vrijeme da se vrate u svoju kuu na Petoj aveniji, javile su se obje djevojke
i svi su se nasmijali. Nisu imali anse.
- Natjerat u ih da nose natpise kada budu zajedno u kui - veselo
ree Charles, sretan to je stigao kui i to ponovno vidi sina. inilo mu
se da se iznenada vratio u prolost, uz enu u kui i sa cvijeem posvuda.
Jedino nije mogao potpuno razumjeti zato mu nije pripala ona ena ko
ja je nabavila cvijee i uredila kuu.
Kad su odlazili, Olivia je poljubila Victoriju i obeala da e se uskoro vratiti
da joj pomogne smjestiti se. Takoer je poljubila Geoffrevja, vrsto ga
zagrlivi.
- Strano e mi nedostajati - apnula mu je. - Dobro pazi na Pahuljicu i
Henrvja.
- Brzo se vrati - tuno je odvratio dok su im mahali sa stepenita, i zatim
su se, jedan po jedan, Davvsonovi vratili u kuu zatvorivi za sobom vrata i
zapoeli zajedniki ivot.

17.
Olivia je provela tjedan dana u New Yorku pomaui Victoriji da raspakira
stvari i smjesti se u kuu na East Riveru. Kua je bila vedra i svijetla, no
Victoria ju je smatrala neudobnom i eznula za poznatim okruenjem koje je
dijelila sa sestrom. Ona i Charles su imali veliku, sunanu sobu, no drala je
da im je Geoffrev preblizu. Njegova je soba bila tono preko puta i on joj je
uvijek smetao sa svojim topovima, svojim psom, loptama i pekulama.
- Boe dragi, zar nikad ne ide nikamo osim u kolu? - jadala se Vic
toria. Upravo je tog tjedna krenuo ponovno u kolu, no jedva je ekao
da se vrati kui i bude s njima. Nije bio kod kue dva mjeseca i bio je
sretan to se vratio kui i svojim stvarima. Svake je veeri na ulaznim
stepenicama ekao tatu. Victoria se osjeala kao da mora ekati u redu
da bi vidjela mua.
Nije uope znala koja su im omiljena jela. Prva veera za koju je sastavila
jelovnik obojici nije prijala. Iako su se trudili da budu obzirni, jedva da su
neto pojeli. Sljedeeg se dana izjadala Oliviji, pa joj je ona dala popis
Geoffovih omiljenih jela koja mu je spravljala tijekom ljeta.
- Moda bi ti trebala ostati ovdje i pobrinuti se za sve - iskreno se poali
Victoria.
- Prestani tako govoriti - prekori je Olivia, no bilo joj je jasno da je Victoria
nesigurna u sebe i da se ne voli brinuti za kuanstvo. inilo se kako misli da
je to ponizuje, to je Olivia smatrala glupim stavom.
On nas ionako ne razlikuje, pa zato se onda ne bismo zamijenile na neko
vrijeme? - naali se Victoria, ali dok je to govorila neto u njenim oima nije
se dopalo Oliviji. Takav postupak ne bi donio nita dobro i Victoria to vie nije
spomenula, na Olivijino veliko olakanje. Krajem tjedna stanje se inilo malo
boljim.
Charles je bio dobro raspoloen, veere su bile ukusne, u uredu je
ponovno uspostavio nadzor nad svojim poslovima i tog je tjedna ve
zapoeo neke nove poslove za svog tasta. I Geoff se pristojno ponaao.
Victoriji je jedino smetalo to joj je voenje kuanstva oduzimalo cijeli dan i
nikad nije imala vremena da se pozabavi neim drugim.
- Ustraj samo tjedan-dva - predloila joj je Olivia. - Kada bude dovela sve

~ 110 ~

pod kontrolu, moi e raditi i druge stvari, ii u kupovinu ili na ruak s
prijateljicama... - Ili na sastanke, skupove i demonstracije. Victoria je itala o
nekim predavanjima u Klubu novinara i htjela je otii tamo to prije da slua
o ratu u Europi. Victoria je upijala sve novosti u vezi s ratom, no izvjetaji
nisu davali dovoljno podataka da bi mogla razumjeti sloenost onoga to se
dogodilo. A kad bi Charles doao kui iz ureda, bio bi preumoran da joj
objanjava.
Olivia se na kraju vratila s ocem u Croton. Ostala je pomagati to je due
mogla, no on se poeo aliti da je umoran i da se eli vratiti kui, tako da ga je
morala odvesti. Ali obeala je da e se uskoro vratiti, a Victoria i Charles su
rekli da e za nekoliko tjedana doi provesti vikend u Crotonu. No nagomilale
su se obaveze, kao to se zaposlenim ljudima uvijek dogaa: Charles je
morao pripremiti neko suenje, Geoff je imao obaveze u koli, a Victoria je
bila zaokupljena sastancima. Nazvala je Oliviju jednom ili dvaput, a pisale su
si barem jedno pismo na dan. No stigao je kraj rujna i promijenio se svijet, a
ne samo njihovi ivoti.
Krajem kolovoza Japan je objavio rat Austriji i Njemakoj. Bitka na Marni
je zaustavila njemako napredovanje prema Francuskoj, ali Nijemci su
napadali Pariz iz zraka. Rusi su pretrpjeli znaajne poraze na Mazurskim
jezerima i u Prusiji. Victoria nije bila u stanju sve to pratiti, no trudila se.
tovie, rat je gotovo zasjenio njeno zanimanje za ensko pravo glasa. Nekako
joj se inio vanijim od svega, pa jedva da je dolazila kui. Prvih nekoliko
tjedana sluala je Olivijine savjete, vodila Charlesu kuanstvo, no onda se
vratila svojim nekadanjim obiajima i provodila vrijeme bavei se vlastitim
interesima. Tih je dana odrano nekoliko vrlo zanimljivih predavanja o politici,
a Victoria je odlazila na sva mjesta gdje je mogla uti neto vie o aktualnim
svjetskim zbivanjima. Zahvaljujui tome mogla je voditi daleko zanimljivije
razgovore kad bi se Charles vratio iz ureda i kad je imao dovljno snage da
raspravlja s njom o temama koje su je zanimale, no to nije bilo esto.
Charlesa je, otkad je Olivia otila, vie brinulo to Victoria nije bila svijesna
obaveza branoga ivota. Otkad nije bilo Olivije da je podsjea, Victoria nije
uope pazila na kuu. Tako je ve za nekoliko dana kua bila u stranom
neredu, vrt potpuno zarastao, a Charles je uo od susjeda da se Geoff sve
vrijeme igrao na ulici jer Victorije nije nikad bilo da pazi na njega.
- Tako se nismo dogovorili - podsjeti je. Ona se trudila da ga poslua
i da radi ono to se od nje oekuje, no nekako jednostavno nije mogla.
A njihov meusobni odnos se jo pogorao otkad su se vratili. Vie uope
nisu vodili ljubav. Njoj je to oito bilo odbojno i uasavala se da bi ih
Geoff mogao uti. Charles je poeo piti vie nego prije medenog mje
seca, a ona je stalno puila, to je njega dovodilo do ludila. Upravo su
protno od onoga to si je Charles prieljkivao u kui, ivotu ili braku.
Kad je Olivia ponovno dola u posjet nakon est tjedana, zatekla je
Victoriju u stranom stanju, a njenog mua jo u gorem. Olivia je osjetila
laganu nelagodu prije nego to je stigla, a nije znala zato. No New York ju je
privlaio poput magneta. Smjestila se u hotelu, a kad ih je posjetila inilo se da
jedva razgovaraju meusobno.
Olivia je na nekoliko dana k sebi u hotel uzela Geoffa, s Henrvjem i
psiem, otrim rijeima naloivsi sestri da uini sve to je u njenoj moi da se
pomiri s muem.
No kada ih je sljedeeg dana vidjela, stanje je bilo jo gore.
- Sto se dogaa? to radi? - Oliva je bjesnjela na Victoriju, koja je
izgledala jednako ljutito.
- Ovo nije brak, Olivia. Ovo je "dogovor". To je sve to jest i to e ikada
biti. Unajmio me da mu budem slukinja, a Geoffu guvernanta. To je sve to
ja ovdje radim.

~ 111 ~

- Ne budi smijena - usprotivi se Olivia i uskoraa sobom, korei svoju
"mlau" sestru. Bile su iste dobi, no Olivia se jo jednom pokazala daleko
odgovornijom. - Ponaa se kao razmaeno derite - otvoreno joj ree. -
Svojim imenom ponudio ti je zatitu i spasio te od propasti zbog tvoje
greke, dao ti je svoj dom, svog sina, vrlo udoban ivot, a ti bijesni jer mu
mora voditi kuu i brinuti se da mu kuharica pripremi potenu veeru. Ne,
Victoria, on te nije "unajmio" da mu bude slukinja. No ti mu, izgleda c
eli biti ni ena.
- Ti ne zna nita o tome - izdere se Victoria, ljutita to su Olivijine
optube tako blizu istini.
- Znam koliko moe biti samoiva - ree Olivia neto mirnije, elei joj
pomoi da to uvidi. Victoria joj je nedostajala, ali to nije bio dovoljan razlog
zbog kojega bi dopustila sestri da uini neto nerazumno, da napusti
Charlesa. Olivia je znala koliko bi to svih pogodilo, ne samo Charlesa, nego i
Geoffrevja. - Mora nastojati, Victoria. Toliko mu duguje... a i Geoffu. Daj si
vremena, navii e se. Ja u ti pomoi s kuanskim poslovima - obea, molei
sestru da ne uini glupost.
- Ja ne elim voditi niije kuanstvo, pa ni njegovo. Nikad nisam to ni
htjela. Ovo je sve tatina ideja, moja kazna zbog onoga s Tobvjem.
No Olivia je znala da ju je prava kazna stigla davno prije, u njihovoj kupaonici
u Crotonu. Ovo je jednostavno bila obveza koju je morala izvriti, ivot s
kojim se morala pomiriti. Victoria je bila kao ptica koja se baca po kavezu,
lamatajui krilima po reetkama. Vie nije mogla letjeti i nije to prihvaala.
- Radije u umrijeti, Olivia, nego ostati ovdje - izrekla je najzad turobnim
glasom, sjedajui u stolicu i gledajui tuno sestru. No Oliviju njena gluma
nije zabavljala.
- Da to vie nisi rekla.
- Ozbiljno govorim. U Europi je rat, na tisue je ljudi poginulo, nevini
umiru. Radije bih bila tamo, bavila se naim korisnim, nego provodila ivot
ovdje pazei na Geoffrevja.
- Potrebna si mu, Victoria - ree Olivia sa suzama u oima, na trenutak
poeljevi da se s njom zamijeni. Victoria je uvijek imala neke lude nazore,
neto zbog ega je navodno vrijedilo ivjeti i umrijeti. No kao da nije uope
marila za vlastiti svijet i za svoje blinje koji su je trebali.
- I Charlesu si potrebna. - Olivia ju je preklinjala da je saslua, no Vic
toria odmahne glavom, ode do prozora i zagleda se u zaputen vrt. Ot
kad su se vratili iz Engleske, jo nije nijednom razgovarala s vrtlarom.
- Ne - pogleda ponovno sestru - njemu je potrebna Suan, a ona
nije tu. Nema je i nee se vratiti. Moda je imala sree - ree, na to
se Olivia jo vie uzruja. Victoria se morala smiriti i priviknuti na brak.
- Mi ne vodimo nikakav ivot, ako me shvaa. Nikad ni nismo. Ve is
poetka sve je bilo krivo... pretpostavljam da on jo sanjari o njoj, a ja...
jednostavno ne mogu... nakon onoga to se dogodilo s Tobvjem. - Ovaj
put joj se oi napunie suzama i ona prigne glavu, potpuno utuena. Oli
via je uvidjela da takvo ponaanje uope ne odgovara njenoj naravi. Vic
toria nije nikad odustajala, ni mislila da neto ne moe postii. Bilo joj
je jasno da bi uz samo malo truda Victoria mogla sve ispraviti, kad bi
htjela.
- Moda bi vas dvoje trebali provesti neko vrijeme sami - tiho ree,
osjeajui se neugodno zbog vlastitih rijei. No nije bio trenutak za stid-
ljivost. Stanje je bilo ozbiljno, ega je bila i te kako svijesna.
- Proveli smo dva mjeseca u Europi - odgovori Victoria bez ikakve nade u
glasu i prizna da ni tamo nije ilo.
- To je bilo drugo - ree Olivia, s majinskim dranjem - jedva da ste se
poznavali. Moda biste se trebali upoznati. - Ona lagano pocrveni i Victoria
joj se nasmijei. Olivia je bila tako edna, nije znala nita o njihovim

~ 112 ~

tekoama, o tome kako je jadno leati u njegovom naruju i trzati se na
svaki njegov dodir, o tome to on oekuje od nje, a ona mu ne moe pruiti,
ni o tome kako on postaje nemoan zbog njene jedva prikrivene odbojnosti. -
Nala si se u novoj kui i s novim osobama. Kad biste proveli neko vrijeme
ovdje sami, bez Geoffa, moda biste se mogli navii jedno na drugo.
Moda - sloi se Victoria, ali u to nije bila posve uvjerena. To ne bi
promijenilo njene osjeaje prema njemu, ni to to se osjea prisiljenom na taj
brak, to osjea da njemu nedostaje Suan, niti to to je ne voli, iako eli
njeno tijelo. On zapravo ne voli nikoga. Prema njoj se odnosio vrlo suzdrano,
ega je ona bila svijesna. Toby joj je barem lagao, s njime se osjeala
oboavanom, naveo ju je da mu vjeruje. Nikad ni na trenutak nije posumnjala
u njegovu ljubav. No znala je u dubini due da je Charles ne voli, koliko god
bio njean prema njoj i obziran i dobro odgojen. - Nita nije u redu, Olivia.
Vjeruj mi, ja to znam.
- Ne moe to tvrditi. U braku ste tek tri mjeseca, a jedva si ga poznavala
prije toga.
- A za godinu dana, kad ti budem rekla isto? to e onda odgovoriti? -
upita je Victoria, s pogledom koji je odavao mudrost koja je prelazila njene
godine i koji je govorio da ve zna ishod. Mogli bi provesti cijeli ivot
zajedno, no Victoria je sa sigurnou znala da se nikad nee zavoljeti. - Hoe
li mi tada rei da se mogu rastati od njega?
- Obje su znale da njihov otac ne bi htio ni uti o tome, ak se Olivia
sablaznila nad tom idejom. No Victoria je znala da nee vjeno izdrati.
- Neu ostati dok ne istrunem, Olivia, ne mogu. To bi me ubilo.
- Mora - estoko e Olivia - barem dok ne shvati to ti eli i to on eli.
Sada ne moe donijeti odluku, prerano je. - S vremenom, ako bude zaista
nesretna, moda e se moi vratiti u Croton bez rastave. Ali Olivia je znala da
bi to i nju unitilo. Victoria je trebala sadrajan ivot, trebala je ideje, politiku i
nove obzore kojima bi stremila. Nije htjela sjediti kod kue i krpati oeve
arape kao Olivia. No Olivia se ipak gotovo nadala da e joj se sestra vratiti
kui, da e biti ponovno zajedno. Ali ipak, velikoduniji dio nje je istinski
elio da Victoria ostane sa Charlesom i bude sretna. - Da povedem Geoffa sa
sobom na nekoliko dana? Moe dan-dva propustiti nastavu, pa u ga odvesti u
Croton. Vi ete tako moi ostati nasamo na neko vrijeme. To bi vam moglo
doista pomoi.
- Ollie, pravi si sanjar - ree Victoria, znajui da joj sestra nije svijesna
beznadnosti situacije. Victoria je u dui ve shvatila kamo njen brak vodi. S
druge strane, morala si je priznati da e joj djeakova odsutnost od nekoliko
dana biti pravo olakanje. Nije ga mrzila, kao to je on sam rekao, samo nije
htjela brinuti o njemu ili zbog njega, skupljati njegove igrake ili tjerati psa iz
svoje sobe. Nije htjela preuzeti odgovornost za drugo ljudsko bie. Prije nije
mislila da e to biti tako zahtjevan ili tako dosadan posao. - Moda bi ga
zaista mogla odvesti na dan-dva.
- Barem e tada moi odlaziti na sastanke. - Da je moj - zamiljeno na
doda - moda bi bilo drukije. Ali nije moj i ne mogu zamisliti kako bi
izgledalo imati vlastitu djecu. - Ta je ideja nije ni najmanje privlaila.
Iako je bila prisiljena na udaju, Charlesu je odluno rekla da nee biti
djece.
Sluajui je, Olivia se iznenadi shvativi da ona sama ne bi mogla je vie
voljeti Geoffrevja, ak i da je bio njen, to je esto eljela otkad ga je
upoznala. U njenom srcu i njenim mislima on e zamijeniti djecu koju ona
nee imati.
- Bit e mi drago odvesti ga u Croton - ree mirnim glasom. - elim da
provede neko vrijeme sa Charlesom, a ne da odlazi na sastanke sa svojim
sufraetkinjama u starim crkvama i mranim hodnicima.
- Kad tako govori to zvui zaista jadno - nasmije se Victoria, sretna to e
se na nekoliko dana rijeiti Geoffrevja. - Ali uvjeravam te da nije tako.

~ 113 ~

Uvjerila bi se i sama da poe sa mnom. Ali u posljednje vrijeme sam ionako
bila zaokupljena prouavanjem rata u Europi.
- Predlaem ti da radije proui svog mua - prekori je Olivia.
Victoria joj prie, zagrli je i poljubi.
- Ti me uvijek spaava - ree. U Olivijinom naruju ponovno zazvui
poput djevojice. Oliviji je nedostajala do boli, osobito nou, dok je leala u
njihovom zajednikom, sada prevelikom krevetu, a sada i bez Geoffrevja da
joj pravi drutvo s psiem.
- Nisam sigurna da te i ovaj put mogu spasiti - prizna. - Morat e sama
poraditi na tome.
- Bilo bi mnogo lake, zna, kad bismo se zamijenile - ree Victoria
nestano, no Oliviji nije bilo smijeno. U braku to nije bilo mogue.
- Doista? Kako bi ti se dopalo ivjeti u Crotonu i brinuti o ocu? -Victoria je
ve bila okusila svijet i Olivia je znala da se ne bi zadovoljila Crotonom, da
udi za veim zalogajima. Iskreno se nadala da joj ih Charles moe pruiti.
Moda bi sve bilo u redu kad bi imala vlastitu djecu i smirila se.
Tog poslijepodneva Olivia je u auto utrpala Geoffrevjev koveg, Henrvja i
psa, te otila po njega u kolu. Bio je oduevljen kad je uo da idu u Croton.;
Jedva je ekao da opet zajai svog konja, da bude s Olivijom i njenim ocem
kojeg je ve zvao "djed".
No jo se vie iznenadio Charles kad je stigao kui i otkrio da je djeak
otiao u Croton.
- A kola? - upitao je Victoriju s blagom nevjericom.
- Moe propustiti nekoliko dana. Ipak mu je tek deset godina - nehajno je
odgovorila. Provela je vrlo zanimljivo poslijepodne na predavanju o
kolovoskoj bici kod Bruxellesa. Olivia ne bi bila sretna da je to saznala.
- Mogla si me pitati - ree on, umoran i ljut, no i djelomice svjestan da je
ostao nasamu s Victorijom, koja je prekrasno izgledala. Oi su joj oivjele od
uzbuenja, a njeno je prelijepo tijelo isticala nova haljina, sestrin dar. Haljina
je bila duga, pripijena i crna, poslednja parika moda.
- Mislila sam da sam mu ja majka - okomi se Victoria na Charlesa.
Nije mu se dopao njen nastup, no vatra u njenim oima inila ju je
jo privlanijom.
- I jesi, no ja sam stariji i mudriji od tebe - ree neto obazrivije. - U
redu je. Nekoliko dana izvan grada init e mu dobro. Moda bi to bilo
dobro i za nas, mogli bismo i mi ovog vikenda otii tamo.
Ona nije ba voljela Croton, no uvijek je bila voljna posjetiti sestru. Ali,
kad bi sada otili u Croton, ispalo bi da je Olivia uzalud odvela Geof-frevja.
- Moda drugi put - ree neodreeno. - Mogli bismo ga ostaviti ovdje i otii
sami u posjet.
- Bez Geoffa? - iznenadi se Charles. - Nikad nam ne bi oprostio. - Zatim je
tuno pogleda. - Ne voli biti s njim, zar ne?
- Ne znam kako - odgovori Victoria, palei cigaretu i gledajui mua. ak i
biti s njim zahtijevalo je napor. Poeli u njemu vidjeti sve one vrline koje je
nalazila Olivia. ak i sada Victoria se osjeala kao da je u drutvu stranca. -
Nisam navikla na djecu.
- Ali on je tako nezahtjevno dijete - napomene Charles, mislei na
majinsku ljubav koju je djeak zasluivao, a koju mu je Suan tako dareljivo
pruala. Charles se trudio da Victoriju ne usporeuje s njom. No Victoria nije
nikad ni upoznala majinsku ljubav, osim one ljubavi koju joj je pruala
sestra. Olivia se uvijek brinula o njoj, s njom je postupala kao da je dijete. -
elio bih da se bolje upoznate. - Radi toga je i htio da njih troje zajedno
provedu ljeto u Nevvportu, no Victoria je inzistirala na dvomjesenom
medenom mjesecu u Europi.
- Olivia je isto to rekla i za nas. - Victoria mu se osmjehne, otpuhujui dim
cigarete.

~ 114 ~

- Zar si joj se poalila? - upita je, s neodreenom nelagodom. Volio je
zadrati obiteljske stvari izmeu etiri zida, no ve je odavno sumnjao da
medu blizankama nema tajni. A s obzirom na. tekoe u njihovom intimnom
ivotu, to mu nije bilo drago. - Zato je odvela Geoffrevja? Da bi mi mogli ostati
sami?
- Samo sam joj rekla da se teko navikavam na sve ovo - odgovori ona
neodreeno.
Pogledavi je u oi, shvatio je da je najvjerojatnije sestri sve priznala.
- Bilo bi mi drae da s njom ne razgovara o naim privatnim stva
rima, Victoria - prekori je, nezadovoljno se namrti i prie joj. - Nije
ba ukusno.
Victoria kimne glavom i ne ree nita, jer ih u tom trenutku kuharica
pozove na veeru.
Za veerom su odnosi bili nekako napeti. Nakon veere, Charles je otiao u
radnu sobu pregledati neke dokumente, a Victoria je u spavaoj sobi itala
Penrod. Kad je Charles najzad uao u spavau sobu bilo je ve kasno. Otkako
su se vratili radio je naporno i kad se okrenuo prema njoj doimao se umorno
i nekako ranjivo. Sjedei tamo i itajui, djelovala je tako milo i mladoliko, da
ga to podsjeti na razlog zbog kojeg ju je oenio i zbog kojeg ju je gotovo
volio. Nikad joj nije potpuno otvorio svoje srce i bio je siguran da to vie
nee ni uiniti. No, njen izgled te veeri, njena duga crna kosa, koja joj se
slijevala niza ipkastu spavaicu i pune grudi, gotovo su sruili njegov
obrambeni zid.
Budna si do kasno - nasmijei joj se. Otiao se presvui i kad se
vratio u ogrtau i pidami, ona je jo itala.
Iako to nikad nije inio s pokojom enom, s Victorijom je spavao u pidami
i pazio je da ostane na opreznoj razdaljini. Pokuali su jo nekoliko puta, ali
bez uspjeha, i inilo se da su joj njihovi noni dodiri iznimno odbojni.
Kada je uao u krevet, ona je posluno odloila knjigu i ugasila svjetlo.
Neko su vrijeme oboje leali budni, jedno pored drugog, u tiini.
- udno je kad smo ovdje sami, zar ne? Bez Geoffa, hou rei. -Uvijek je
volio misliti na to da je djeak negdje u blizini. No volio je i biti s njom, a
injenica da imaju cijeli gornji kat samo za sebe poela ga je uzbuivati.
Victoria je utjela. Iz nekog je razloga razmiljala o sestri, o tome koliko joj
Olivia nedostaje. eljela se vratiti kui, k njoj, a ne ostati s Charlesom ili
brinuti o Geoffrevju. Sve je to bilo tako teko i naporno i mnogo sloenije
nego to je oekivala. Da je to unaprijed znala, nikd se ne bi udala za njega.
Radije bi dopustila da je otac poalje u samostan. - O emu razmilja? -
proapta on, okrenuvi se da je pogleda.
- O vjeri - nestano se nasmijei, osjetivi nelagodu zbog vlastitih misli.
On joj nije povjerovao.
- To je grozna la. Iznenaen sam. Sigurno je bilo neto vrlo nepristojno.
- Jest - ree ona, glumei nevinost. U nekom su pogledu bili prijatelji, a u
drugom opet nisu. On je njeno pogladi po obrazu, elei da su drukije
zapoeli. Dosad su njihovi odnosi bili uasni, to je objema nanosilo bol,
posebice Victoriji, koja se nije znala nositi s vlastitom nelagodom i njegovim
neoekivanim, no sasvim razumljivim problemom zbog njenog odbijanja.
- Tako si lijepa - nastavi on, polako joj se primaknuvi. Ona se ukoi. -
Victoria... nemoj... molim te... vjeruj mi... - No ona je mislila jedino na
Tobvja... i ponovno se prisjeala razorne boli one noi kad je izgubila dijete... -
Ne elim te povrijediti.
- Ne voli me - izlane ona, na vlastito iznenaenje. Nije htjela to rei.
- Dopusti da nauim... moda, kad bismo imali ovo, to bi nas zbliilo.
No ona to nije mogla. Morala je osjeati bliskost da bi mogla voditi
ljubav s njim, da bi uope to poeljela. Bila je to glavna razlika izmeu
mukaraca i ena.
- Moramo nekako zavoljeti jedno drugo... moramo imati povjere

~ 115 ~

nja... - Lagao joj je, i ona je to znala. On nije imao povjerenja ni u jednu
enu, nije vjerovao da nee umrijeti i napustiti ga. To je i osjetio s Olivi-
jom one noi kad je pala s konja: bila je tako krhka i ranjiva, i da je umr
la... Nikad si vie nee dopustiti takve osjeaje, ni prema kome, ak ni prema
njenoj sestri. - Dopusti mi - apne, no Victoria je nagonski znala da eli samo
njeno tijelo i njen ivot... ljubav, potovanje i pokornost. A ona nee biti
pokorna ni jednom mukarcu, pa ni njemu.
Te je noi vodio s njom ljubav to je njenije mogao i nije bilo tako loe
kao prije. No nije se mogao zavaravati u vezi s njenim osjeajima prema
njemu, ni misliti da je meu njima nastala ikakva veza. Nije je bilo i to su
oboje znali. Njihovi su ih pokuaji, koliko god rijetki, samo jo vie otuili.
ak i te noi Charles je shvatio da meu njima nije bilo arolije i zaspali su na
suprotnim stranama kreveta u savrenoj tiini.
Vrijeme koje im je dala Olivia, Victoria je provodila u knjinici i na
predavanjima, a Charles u uredu. Sljedee je veeri veerao u svom klubu s
Johnom Watsonom i njegovim partnerima, a cijeli se vikend pripremao za
suenje. Zapravo, jedva su se viali, a kad bi se i vidjeli, uope nisu razgovarali.
Nisu bili posvaani, samo udaljeni, a nisu znali kako savladati tu udaljenost.
Kad je u nedjelju naveer Donovan doveo Geoffrevja, objema je laknulo to
ponovno uju glasove u kui, a Charles je bio sretan to moe s nekim
razgovarati.
Olivia ga je poslala kui s nekim novim igrakama, termosicom punom
tople okolade i golemom kutijom kolaia koje su zajedno ispekli. Victoriju je
zaboljelo srce kad je ugledala te poznate znakove panje svojstvene Oliviji. ak
je i maramica u njegovom depu mirisala na njen parfem. Saznanje da je
djeak tek prije nekoliko sati bio s njom, ubolo je Victoriju u srce. Osjetila je
ljubomoru i obrecnula se na njega to Olivia nije dola s njim.
- Htjela je - ree Geoffrev povrijeen Victorijinim optuujuim glasom, kao
da je on odbio Oliviju, to nije bila istina. - No djed je ponovno dobio kaalj pa
je pomislila da ga ne bi smjela ostaviti. Lijenik je rekao da je to samo
bronhitis a ne upala plua, no pripremili smo mu mnogo juhe i teta Ollie mu
je htjela napraviti neke posebne oblake, ili tako nekako.
- Obloge - ispravi ga otac uz smijeak, no Victoria je bila strano
razoarana. Nadala se da e vidjeti sestru i sada nije znala kad bi Olivia mogla
ponovno doi, posebice ako im je otac obolio, to se u posljednje vrijeme sve
ee dogaalo.
I zaista, bolest se oduljila i Olivia ga nije htjela ostaviti samoga, a nije
doputala Victoriji da ostavi Charlesa i doe u Croton. Blizanke se vie nisu
vidjele do Dana zahvalnosti.
Otac se do tada oporavio. Iako jo blijed i mraviji no prije, bio je
oduevljen to vidi Davvsonove. Na spomen njenog prezimena, Victoria se
uvijek osjeala kao da se radi o nekome drugom. Nije se mogla naviknuti na
drugo prezime osim vlastitog i nije shvaala zato bi ena morala uzeti ime
nekog mukarca samo zato to se udala za njega.
Za njihovog boravka vrijeme je bilo predivno i Geoff je s Olivijom svaki dan
odlazio na jahanje, ak i ujutro na sam blagdan. Olivia je bila vrlo ponosna
na njega, postao je vrlo spretan mali jaha. Tog je dana u ograenom
prostoru pokazao Charlesu sve to je nauio i najavio da e, kad bude stariji,
igrati polo.
Kasnije tog poslijepodneva svi su sjeli za veeru u dobrom raspoloenju.
Jedino se Victorija doimala napetom. Vei je dio toga jutra provela u kuhinji,
gdje je razgovarala s Bertie. Razgovor s njom oduvijek ju je smirivao, a bila se
zaeljela njihovog starog zajednikog ivota. Protiv svoje volje prisilila se da
spava u gostinjskoj sobi s Charlesom, no eljela se uvui u krevet k Oliviji. Ali
Geoffrev je zauzeo njeno mjesto. Zapravo, inilo se da svi, Olivia, Bertie,
Charles, ak i njen vlastiti otac, poklanjaju panju samo njemu. Kad su kasnije
te veeri, nakon to je Geoffrev otiao u krevet, svi rekli kako je bio dobar,

~ 116 ~

Victoria ih je iznenadila ispadom.
- Oh, za Boga miloga, prestanite zavijati o njemu kao hrpa starih
maaka. Gotovo mu je jedanaest godina i trebao bi se znati ponaati.
to je tako divno u tome? - obrecnula se. Dugo je vladala potpuna tiina
tijekom koje se i ona postidjela. - ao mi je - ree i brzo ustane od stola
dok ju je otac u udu promatrao, a Charles se doimao duboku povri
jeenim njenim rijeima.
Olivia ju je pola potraiti i nala je u njihovoj sobi. Geoff je mirno spavao
u krevetu, s majmunom i psom, ne doekavi Oliviju da mu se pridrui.
- ao mi je - ree Victoria postiena svojim ispadom. - Ne znam
to se dogodilo. Samo mi je dosadilo sluati kako je divan.
Olivia se prenerazi shvativi da joj je sestra ljubomorna na njega.
- Morala bi se ispriati Charlesu - njeno joj ree, alei ih oboje. inilo se
da ih neto strano mui. ak i Geoff je to opazio. Rekao je da se Victoria i
njegov tata svaki dan svaaju za dorukom i svake veeri za veerom. Nije se
tome ak ni udio, naveo je to jednostavno kao injenicu, kao da za stolom
mole ili pjevaju.
- Hou. - Uzdahnuvi, Victoria nasloni glavu na stolicu i dobaci sestri
umoran pogled. - Mislim da e uvijek biti ovako. Ogoreni stranci zarobljeni u
maloj kui s prilino zamornim djetetom, bez iega zajednikog.
Olivia nije mogla a da se ne osmjehne na te rijei. Njoj je to zvualo kao
pretjerivanje, no Victorijino je miljenje bilo oito.
- Zaista lijepa slika.
- Nije, Ollie. Ni sluajno. Nemam pojma zato smo zajedno. A ni on, ako je
imalo iskren.
- Moda bi mogla malo bolje razmisliti o tome - predloi Olivia.
Ruku pod ruku, sestre se vratie Charlesu i njihovom ocu. Kad su
ulazile u sobu, Charles je pogledao Oliviju ravno u oi i alosno joj se
nasmijeio. Njegov izravan pogled pogodio ju je ravno u srce.
- Je li ti bolje? - upita kad se pribliila.
- Ja... jest... - Nije znala to rei, a Victoria se nasmije njenoj zbunjenosti.
- Ona je dobro. Ja sam ona goropadnica koju si oenio. I ispriavam se
zbog svog ponaanja. - Njegova zabuna je sve razvedrila, a Olivia je pocrvenjela
shvativi to se dogodilo. Bile su jednako odjevene, kao i obino, imale su i
jednake frizure. Charles pomisli kako je jo uvijek lako zamijeniti ih, jer je
Victorijina novosteena karakteristina potitenost nestala im se nala sa
sestrom.
Svi su nakon toga bili vedrije raspoloeni i proveli su ugodan vikend. No
Victoria se opet natmurila kad je dolo vrijeme da krenu kui. Satima je s
ocem razgovarala o bici kod Ypresa u Francuskoj i ugodno se osjeala s njim
i s Ollie. Nije se ni najmanje eljela vratiti kui i ostaviti ih.
Ona i Charles su sjeli na prednja sjedala packarda, a Geoff se smjestio
straga s Pahuljicom i majmunom Henrvjem i svim njihovim kovezima. Olivia
ih je dugo gledala, kao da ih zauvijek eli zadrati u Crotonu.
- Budi dobra djevojka - apne Olivia sestri - ili u te doi prebiti.
- Obeaj mi da hoe. - Victoria joj se nasmijei, tunog izraza lica, elei da
Olivia pode s njima. Sa svakim je njihovim rastankom umirao i dio nje, a
Ollie se jednako osjeala. Charles ih je u tiini promatrao; mogao je jasno
vidjeti vezu koja je postojala medu njima, vezu koja ga je uvijek oaravala.
Znao je da nikada s Victorijom nee imati nita slino, ak i kad bi zajedno
ivjeli stotinu godina. Bila je to veza koju nitko drugi nije mogao ostvariti ni s
jednom od njih, neto to je meu njima nastalo davno prije no to su dole
na ovaj svijet, a trajat e i nakon to ga napuste. Stvorene su od istog tkanja,
kao dvije haljine od istog materijala, bez avova, bez rezanja, bez razlika. Nije
se moglo razluiti gdje jedna poinje a druga prestaje. Koliko god bi se

~ 117 ~

ponekad inile razliitima, uvijek ih je vidio kao jednu osobu. No ipak, ena
koja se s njim vozila u New York nije posjedovala sestrinu blagu njenost,
ve otrinu i jasne nazore vrlo zanimljive no vrlo razliite osobnosti. Moda su
bile dvije strane iste medalje. Glava - dobiva, pismo - gubi. Znao je da je,
barem na neko vrijeme, izgubio bacanje. S Victorijom nikada nee biti lako.
- Kako u znati koja je blizanka sjela u auto sa mnom? - naali se dok su
se vozili kui, vedro raspoloen nakon ugodno provedenih praznika. Olivia je
dala sve od sebe. Blagdanska veera bila je izvanredna, kao i sva posluena
jela, i sva vina. Njihova je soba bila savreno ureena, a posluga je izvravala
svaku njihovu elju za vrijeme cijelog boravka. Olivia je odlino vodila
kuanstvo.
Ne moe znati. U tome i je stvar - razigrano odvrati Victoria i oboje se
nasmijae. Jo je osjeao nelagodu jer ih je pomijeao na Dan zahvalnosti:
uvijek je mislio da bi bilo strano neugodno napraviti takvu greku ili neku jo
goru. Zato je pazio to govori kad su obje bile u blizi ni, kad god bi se nali u
Crotonu ili u njegovoj kui u New Yorku. Ispao bi savrena budala kad bi
rekao neto neprilino, a nije htio dovesti Oliviju u neugodnost. No Victoria je
uivala u tome i ispriala mu je jo jednu zabavnu priu kako su se zamijenile
u koli.
- Ne znam zato misli da je to tako zabavno - prekori je Charles. - Mislim
da je to vrlo neugodno, doista. to kad bi netko rekao neto to ne eli uti?
- Uznemiravala ga je i sama pomisao na to.
- Olivia i ja nemamo tajni.
- Nadam se da to vie nije tako. - Dobacio joj je oprezan pogled, no ona se
samo nasmijei i slegne ramenima. Uto se Geoffrev javi sa stranjeg sjedala i
ispriao ocu sve o svom konju i jahakoj priredbi to e se odrati sljedeeg
ljeta, na kojoj, kako mu je Olivia rekla, smije i on sudjelovati.
Tjedni nakon Dana zhavalnosti doslovce su proletjeli uz pripreme za Boi,
kupovinu i izraivanje darova i nekoliko zabava na koje su otili. Kada su
otili na boinu zabavu kod Astorovih, gdje su takoer bili Toby i njegova
ena, nakratko je nastala neugodna situacija, no osim to je provela nekoliko
minuta nasamo s njim u vrtu, inilo se da ga Victoria izbjegava.
Toby je elio razgovarati s njom. Mirno je puila cigaretu, kad se okrenula i
ugledala ga. Odmah se pokuala udaljiti, no on ju je zgrabio za ruku i
privukao. Na sam njegov dodir osjetila je kako je podilaze trnci.
- Toby, nemoj... molim te... - molila ga je oima punim suza. Ve ju je
dovoljno upropastio.
- Samo elim razgovarati s tobom. - Bio je ljepi no ikad, no zamijetila je
da je pio. - Zato si se udala za njega? - upita je povrijeenog izraza lica, a
ona poeli zavritati iz svega glasa i udariti ga. Svemu je bio kriv on i njegova
obeanja, sve je moglo biti drukije.
- Nisi mi ostavio izbora - odgovori, nastojei zvuati hladno, no on je
probudio osjeaje koje nije imala ve godinu dana, a nije ih ni eljela imati.
- Kako to misli? Nisi bila... - zbunio se. Nije nita uo o nekom djetetu i
znao je da se udala tek nekoliko mjeseci kasnije... teta to je moralo biti
tako... bilo je zabavno... barem njemu...
- Svima si rekao da sam te ja zavela - ree ona, povrijeena, proivljavajui
ponovno onu istu bol, gledajui ga u oi sa eljom da ga zamrzi.
- Samo sam se alio.
- Sala ti ba nije neka. - Ona mu se istrgne i vrati se u salon gdje ju je
Charles ekao. Iznenadio se kada je vidio Tobvja kako ulazi odmah za njom.
Na povratku kui nije ju pitao nita. Nije htio znati. A ona mu nije imala to
rei. Sala se prelomila na njoj i ona je sada morala ivjeti sa tetom koju je
Toby nanio njenoj dui i njenom ugledu.
No Victoria se iznenadila kad joj se Toby ponovno javio. Poslao joj je cvijee
dan nakon njihovog susreta na zabavi kod Astorovih. Poiljka je, naravno,
bila anonimna, no znala je daje od njega. Dva tuceta crvenih rua s dugakim

~ 118 ~

stabljikama. Nitko ih drugi nije mogao poslati. Iako je jo uvijek osjeala
tjelesnu privlanost, uzela je rue i bacila ih u smee. Nakon toga joj je poslao
pisamce, potpisano samo inicijalom T., molei je da se sastanu, no nije ni na
to odgovorila. Iako je jo uvijek neto osjeala prema njemu, nije uope
eljela obnoviti njihovu vezu. Sto god da se medu njima zbilo, s time je bilo
gotovo.
Kao i obino, ona i Charles su se bavili razliitim stvarima i nisu spominjali
njen ponovni susret s Tobvjem. Oboje su bili izvrsno raspoloeni kad su otili
u Croton provesti boine blagdane. Natrpali su u auto darove i hranu i
Victoria se sjetila uzeti svoj dar za Geoffa. Kupila mu je jednu sloenu igru za
koju joj je prodavaica zajamila da je ba ono to bi desetogodinji djeak
poelio za Boi.
Gotovo cijelim putem do Crotona, Victoria i Charles razgovarali su o ratu.
Pored prava enskog glasa, rat je postao podruje koje ju je najvie zanimalo
i bila je vrlo upuena u dogaaje, to se dojmilo Charlesa, no on nije uivao
raspravljati o tome kao ona. Tada se ve europska zapadna fronta spojila u
etiri stotine milja dugaak rov od Sjevernog mora do vicarskih Alpa, a
Francuzi, Britanci i Belgijanci borili su se protiv Nijemaca.
- Mi nikad neemo ui u rat, Victoria, no on nam nosi dobit - ustvrdi on
razlono. Amerika je prodavala streljivo i oruje svakome tko ga je htio
kupiti.
- To je odvratno - zagrije se ona. - Mogli bismo isto tako i sami poi tamo
ubijati ljude, umjesto da licemjerno sjedimo kod kue i pravimo se da su
nam ruke iste.
- Ne budi takav istunac, za Boga miloga - odgovori on, iznenaen njenom
naivnou. - Kako misli da se dolazi do bogatstva? Sto misli, to se
dogaalo u tvornicama tvog oca?
- Zlo mi je kad pomislim na to - ree ona, gledajui kroz prozor i mislei
na ljude koji su Boi provodili u rovovima u Europi. Slaviti Boi inilo joj se
licemjernim, znajui to im ine Nijemci, no kao da nitko drugi to nije shvaao.
- Hvala Bogu da ih je prodao - ree tiho, alosna to Charles ne dijeli nijednu
od njenih strasti. On je bio mnogo realistiniji i pragmatiniji, bavio se svojim
pravnim poslovima i stalno brinuo o Geoffrevju.
Kada su stigli u Croton, Victoria je otkrila da joj se otac ponovn razbolio i
da se ovaj put prehlada, koju je dobio prije dva tjedna, ve< razvila u upalu
plua. Bio je slab i mrav i samo je nakratko siao na boino jutro, kad su
otvarali darove. Objema je kerima darovao dvije potpuno jednake, prekrasne
dijamantne ogrlice. Obje su bile oduevljene i odmah su ih stavile preko
istovjetnih kunih haljina kako bi ih, na to je primijetio Charles, jo vie
zbunile. Priznao je da se bojao da e pravoj eni dati krivi dar, ili obratno. No
svojoj je eni darovao prelijepu maramu i dijamantne naunice koje su krasno
pristajale uz ogrlicu.
Uz edan poljubac u obraz, Oliviji je darovao topao al i knjigu pjesama.
Victoria se kasnije iznenadila opazivi da je knjiga pripadala Suan.
- Zato bi to darovao tebi? - zbunjeno je upita Victoria.
- Moda je nije htio zadrati. A ti mrzi poeziju, pa je nije mogao dati tebi,
zar ne? - Olivia se nasmijei, osjeajui laganu nelagodu. No zbirku je
poznavala i voljela, a dirnula ju je njegova posveta. Tono je znao to e joj
se svidjeti. Rekao je da je Suan to bila najdraa knjiga.
No iskre su poele frcati kad je Olivia darovala Geoffrevju dvije male puke
i starinski top s vojnicima. Odore su im bile vrlo pomno izraene, moglo se
razlikovati Francuze, Nijemce, Britance i Australce. Naruila ih je nekoliko
mjeseci prije, a Geoff je bio oduevljen, dok se Victoria bijesno zagledala u
sestru.
-Kako si mu samo mogla darovati ovako neto? - upita je, preglasno za
boino jutro, no doslovce se tresla od bijesa. - Kako si mu mogla dati neto

~ 119 ~

ovako odvratno? Zato ih ne zalije i krvlju, za Boga miloga? Kad bi to uinila,
bilo bi barem potenije. - Oi su joj se ispunile suzama, toliko ju je sestrin dar
uzrujao. Stvari su postale jo gore kad je postalo oito da je Victorijina
sloena igra Geoffu dosadna i nerazumljiva.
- Nisam imala pojma da e se ti usprotiviti... - pokunji se Olivia.
- To su samo igrake, Victoria. I dopadaju mu se. Voli se igrati vojnika.
- Ne znam i nije me briga to voli. U cijeloj Europi ljudi umiru na tisue. To
nije igra, nije zabavno. To su ljudi koji su voljeni... a ti ih pretvara u igrake.
Ne mogu to podnijeti. - Ona se okrene sa suzama u oima, a Geoffrev
zabrinuto aptom upita oca znai li to da e igrake morati vratiti teti Ollie.
Charles samo odmahne glavom i malo kasnije on i Victoria odjenue kapute i
odoe u etnju do groba njene majke.
- Mislim da se nisi trebala toliko uzrujavati - ree on njeno. - Tvoja sestra
nije mislila nita loe. Mislim da ne shvaa koliko te sve to dira.
- No nije ni on shvaao. Zapravo, nije shvaao nita u vezi s njom i oboje
su to znali.
- Ne mogu vie ovako - ree ona alosno ga gledajui. - Ne mogu biti tvoja
ena. Nisam stvorena za to, Charles. Svi to vide, osim tebe. ak i Geoff zna. -
Uasno se osjeala zbog darova, a i zbog knjige koju je on darovao Oliviji.
Nije bila ljubomorna na nju, no stalno je osjeala da je na krivom mjestu i
bila je umorna od toga. - Nisam smjela dopustiti da me otac natjera na brak.
Morala sam izabrati da me nekamo poalje i zaboravi na mene. Jednostavno
ne mogu vie ovako. - Poela je jecati, to je i njega raalostilo, ali je zatim
odlui upitati ono to ga je kopkalo jo od zabave kod Astorovih.
- Via li se s njim? Zar je u tome stvar? - grubo je upita, a ona se
iznenadi, pitajui se kako je uope saznao da se Toby pokuao vratiti u njen
ivot. Bilo bi lake da mu je to i dopustila, no jednostavno nije eljela.
- Ne, stvar nije u tome - hladno ree. - Zar si to mislio? Da te varam? Da je
bar tako, bilo bi mnogo zabavnije. - No poalila je im je to izrekla. Bilo joj je
ao zbog svega, ali jednostavno nije mogla dalje. On nije odgovorio nita i
ostali su tako stajati kraj groba njene majke, dok je Victoria plakala, a on joj
nije znao pomoi.
- Ne znam to da kaem. - Bilo mu je ao to je spomenuo Tobvja, no to ga
je progonilo otkad mu je kuharica spomenula rue koje je Victoria bacila. Bilo
joj je strano ao rua, nije znala tko ih je bacio i htjela mu je to rei prije
nekoga drugog. ak je izvadila i pisamce u kojem je stajalo tek nekoliko rijei:
"Molim te, naimo se." No sve je shvatio, ili je bar tako mislio. Izgleda da se
prevario. To dodue nije umanjilo znaenje Victorijinih rijei.
- eli li da odem? - Ona se okrene i pogleda ga, ispunjena oajem, a on je
ovaj put obgrli rukom.
- Naravno da ne. elim da ostane. Zajedno emo to prebroditi. Prolo je
tek est mjeseci. Kau da je prva godina najtea u svakom braku. - No prije
nije bilo tako. Prva godina sa Suan bila je idilina. - Ja u se pokuati
ponaati razumnije, a ti pokuaj biti strpljiva. to da uinimo s Geoffrevjem i
njegovom malom vojskom? Ne mislim da eli ostati bez nje, no ako eli
razgovarat u s njim.
- Ne. - Ona ispuhne nos u njegovu maramicu i poeli cigaretu. - Zamrzio bi
me zbog toga, i vie nego to me ve mrzi. Kupila sam mu zaista glupu igru. Ne
znam to voli, a prodavaica mi je rekla da e mu se dopasti. Ni ja je ne
razumijem.
- Ni ja - nasmije se on - no nauit u je. Mogu nauiti sve - njeno doda -
ako mi ti dopusti.
Ali ona ga nije htjela niemu uiti. Htjela je pobjei. Mislila je samo na
bijeg.
Najzad su se uputili natrag prema kui, vidno mirniji, no tog je posli-
jepodneva Victoria potraila Oliviju koja je s Bertie pregledavala rublje.

~ 120 ~

Kad ih je Bertie ostavila, Olivia potiteno ree:
- ao mi je zbog vojnika. Nisam znala da e te toliko uzrujati. - Nosile su
jednake zelene haljine i svaka je imala identine smaragdne i -usnice.
Objema je bilo drago to su ponovno zajedno i izmijenile su sm. jeak koji je
mnogo govorio.
- U redu je. Moda sam ja glupa. Sva sam zaokupljena onim to se tamo
dogaa, to mi je tako stvarno. Ponekad zaboravim da mi u tome ne
sudjelujemo. Drago mi je da je otac konano prodao tvornicu, iako se kladim
da njemu nije. Vjerojatno bih demonstrirala pred njom i uhitili bi me.
Obje se nasmijae njenoj iskrenosti i Victoria sjedne u stolicu pored
sestre. I prije nego to je progovorila, Olivia je uvidjela da eli neto od nje.
Tiina je potrajala cijelu minutu, no najzad Victoria podigne pogled i
progovori zavjerenikim apatom.
- Mora me izvui iz ovoga, Ollie. Barem nakratko, prije no to sas
vim poludim. Ne mogu ovako.
Olivia je pogleda. Osjeala je nelagodu zabrinuta zbog onoga to e je
upitati, no znala je to slijedi, iako nije htjela sluati.
- Da kaem ne i prije nego to me upita ili da te sasluam i onda
ti kaem da to ne elim uti?
Victoria jo vie snizi glas.
- Ollie, molim te, zamijenimo se... samo nakratko... pusti me da odem
nekamo... da razmislim... ne znam vie to inim. - Oima je prek-linjala
sestru da je saslua i Olivia je vidjela koliko je nesretna, no bila je uvjerena
da zamjena nije odgovor. Victoria se morala s time suoiti. Postignut je
dogovor, Charles je bio dobar ovjek i ona se jednostavno morala s time
pomiriti. Bijeg nee nita popraviti. Olivia odmahne glavom.
- Ima pravo, ne zna to ini - apne. - Zamjena bi samo pogorala stvari.
to kad bi otkrio? to bih ja onda trebala uiniti? Ne mogu glumiti da sam mu
ena. Shvatio bi za pet minuta. A ak i kad ne bi shvatio, ne smijemo to uiniti.
Victoria, ne pristajem - odluno ree, i Victoria shvati da tako i misli. Oi joj
se ispunie suzama dok je hvatala sestru za ruku, molei je.
- Znam da ne smijemo. No nismo smjele varati ni u koli i ti nisi smjela
lagati za mene i praviti se da si ja. Uinile smo to stotinu puta. I kunem ti se,
on nikada nee shvatiti... ne razlikuje nas, zna i sama.
- Najzad e ipak shvatiti. Ili Geoff. Ne elim ni raspravljati o tome. Neu!
uje li me? - Nije bila ljuta na sestru, no htjela je da Victoria shvati da to ne
dolazi u obzir. Victoria se nije ak ni pokuala prepirati, samo je kimnula
glavom i ustala, dobacivi Oliviji oajniki pogled, to je bilo jo gore. Zatim
se polako udaljila od sestre.
18.
Za vrijeme njenog boravka nisu vie spominjale zamjenu, no na odlasku
Victoria se doimala neobino mirnom. Olivia je brinula. Htjela je poi u grad i
posjetiti je na tjedan-dva, ali oevo se zdravlje ponovno pogoralo i upala se
vratila u jo gorem obliku nego prije. Jedva se izvukao, a tad je Olivia dobila
jaku gripu. Uspjela je otii u grad tek krajem veljae. Tamo se nita nije
promijenilo. Jedino to je Victoria postala otresitija, pa se obrecala sve ee
na ukuane. A Charles je izgledao jo gore od nje. Za drugog dana Olivijina
boravka Geoff je dobio vruicu.
Victoria je bila vani kad je Olivia zamijetila Geoffovu bolest i ve predveer
djeak je zapao u bunilo, a Olivia je pozvala lijenika. Zvala je i Charlesa u
ured i on je odmah dojurio kui.
- Gdje je ona? - upitao je, a Olivia je morala priznati da nema poj

~ 121 ~

ma, iako joj to nije bilo drago. Tada je Geoff ve bio dobio osip, kao
i snaan kaalj. Lijenik je rekao da se radi o tekom sluaju ospica.
Te je veeri Victoria dola kui u sedam, nakon vrlo zanimljivog predavanja
u Britanskom konzulatu o prepredenosti njemakih podmornica, koje su
upravo blokirale Britaniju. Nakon predavanja posluzen je kasni aj i Victoria se
uplela u podue rasprave. Nije se ak ni sjetila nazvati Charlesa i rei mu da e
kasniti na veeru. Nadala se da e i on kasniti, no na njenu nesreu on je
proveo cijelo poslijepodne kod kue s Geoffrevjem.
Kad je stigla, Olivia je mirno brisala djeakovo elo spuvom, a kua je
utonula u tiinu koja bi zavladala samo u sluaju smrti ili teke bolesti.
- Sto mu je? - apne Victoria s vrata kad ga je ugledala, a Olivia joj se
priblii na prstima. Izgledalo je kao da hoda prema ogledalu.
Ima ospice, jadniak. Vrlo je bolestan. Da je barem u Crotonu. Razmiljala sam
o tome da poaljem po Bertie. Bolovat e oko dva tjedna i vjerojatno e biti
vrlo loe. Mogu ostati, ako eli. - Ona pogleda Victoriju, no ve je znala
odgovor.
- O Boe... molim te... kako je Charles? - Htjela je znati je li ljut.
- Mislim da se zabrinuo zbog tebe. - Zapravo, na lijepi joj je nain htjela
rei da je bijesan zbog njenog kanjenja i sumnjiav zbog njene odsutnosti,
no sve joj je to rekao te noi, u njihovoj spavaoj sobi.
- A gdje si ti bila, lijepo molim? - zapitao ju je po drugi put. Obraao joj se
tonom neuobiajenim za njega.
- Rekla sam ti, u Britanskom konzulatu. Na predavanju o podmornicama.
- Sjajno. Moj sin ima temperaturu od etrdeset stupnjeva, a ti ui o
podmornicama. Predivno.
- Nisam vidovita, Charles, Nisam znala da e se danas razboljeti -ree ona
mirno. Mirnije nego to se osjeala. U proteklih osam mjeseci postali su
strunjaci u sukobima. Vei strunjaci od zapovjednika podmornica, no
sigurno jednako smrtonosni.
- Ti bi trebala biti ovdje s njim - izdere se on na nju. - Ja ne bih trebao
dolaziti kui iz ureda jer nitko ne moe nai njegovu majku.
- Njegova je majka mrtva, Charles, ja sam samo zamjena - uzvrati ona
hladno.
- Nisi ba neka zamjena, ako smijem napomenuti. Tvoja sestra mu
posveuje vie panje od tebe.
- Onda si trebao oeniti nju. Ona bi bila mnogo bolja supruga. I mnogo je
bolja kuanica od mene.
- Tvoj otac nije ponudio nju, ve tebe - ree on nesretno, mrzei sebe zbog
vlastitih rijei. No njihov zajedniki ivot bio je veliko razoaranje za oboje, a
nisu znali kako da si pomognu. Nije bilo izlaza. Jednostavno su morali ivjeti
zajedno dok ih suivot ne ubije. Ona mu je ve spomenula rastavu, no za
njega to nije dolazilo u obzir.
- Ako me vrati tati, moda e on zamijeniti jednu s drugom. Kao cipele
koje ne pristaju. Zato ga ne upita? - okomi se ona na njega, osjeajui se
uhvaena u klopku, jednako kao i on. Nepostojanje bilo kakvog tjelesnog
odnosa unitilo je i najmanje izglede da se izmeu njih uspostavi ikakva veza.
Njihov posljednji uzaludni pokuaj zbio se jo u sijenju kada su se, svatko za
sebe, zakleli da vie nee pokuavati, i nisu. Razoaranje je svaki put bilo
preveliko, i titalo je oboje. Bio je to samo odraz svih njihovih problema, svega
onoga to je moglo biti, a nije. Charles je vrsto odluio da je ne dotakne, ak i
ako bude morao apstinirati cijeli ivot. Jednostavno nije vrijedilo truda.
Victoria je mislila isto. Nije htjela dalje muiti sebe i njega bez ikakvog
razloga.
- Tvoj mi prijedlog nije zabavan - smrknuto ree. - A ni tvoje ponaanje.
Oekujem da bude ovdje svaki dan, s naim sinom... mojim sinom, ako ti je
tako drae... i da mu brie elo ili ga hrani kaom na liicu dok ne ozdravi.
Je li to jasno?

~ 122 ~

- Da, gospodine - odgovori ona, naklonivi mu se kao sluavka u nekoj
francuskoj komediji na Broadwayu. No tada nadoda, uozbiljivi se: - Smije li
moja sestra ostati da mi pomogne?
- Brinuti o njemu umjesto tebe, htjela si rei - odvrati on, zlobno ali
istinito, to je i Victoria znala. Nije imala pojma kako brinuti o bolesnoj djeci.
- Nije me briga koja e to raditi. Ionako vas ne razlikujem -ree on nehajno -
samo da jedna od vas bude tamo.
- Ja u biti - ree Victoria i izie iz sobe da potrai sestru. eljela je spavati
s njom te noi, no znala je da bi to jo vie razbijesnilo Char-lesa. Iako je nije
namjeravao dotai, nije elio da drugi znaju njihova posla, pogotovo njena
sestra.
- Kako je Charles? - tiho upita Olivia, sjedei na Geoffrevjevom krevetu.
Djeak je spavao, no vruica jo nije opadala.
- Nije zadovoljan, da se blago izrazim. - Victoria joj se nasmijei. ak i u
tim okolnostima bilo je lijepo biti zajedno. Biti s njom, razgovarati s njom,
ak joj se i povjeriti onoliko koliko se usuivala, bilo je za nju golemo
olakanje. Stidjela se priznati koliko je njihov brak nesretan, no slutila je da
Olivia to ve zna, a mogla je uti i prepirku.
Na kraju su ostale zajedno gotovo mjesec dana, u maloj kui na East
Riveru. Geoffrev je bolovao tri tjedna i Olivia ga ni na tren nije naputala.
Charles je bio toga svjestan, iako mu se inilo da je i Victoria bdjela uz njega.
Povremeno ju je viao kako sjedi uz djeaka i to mu je bilo drago. No nije
znao da je zapravo vidio Oliviju, koja ga je ostavila u zabludi. Dopustila je
samo tu prevaru. No barem je Victoria nije vie molila da se zamijene kao za
Boi, pa je Olivia pomislila da je odustala od te sulude ideje.
Njihovi meusobni odnosi su se zaista doimali napetima, no Olivia je i
dalje bila uvjerena da e, s vremenom i meusobnom ljubavlju, brak izdrati.
Moda i vie od toga ako bude djece; Victoria joj nije rekla da je to
nemogue. Nije joj rekla ni da ju je Charles nedavno ponovno optuio da se
via s Tobvjem. Nije mogao vjerovati da e ena, koja se jednom toliko
zaboravila i bila spremna staviti sve na kocku zbog jednog mukarca, biti
voljna sada odustati od svega i voditi ivot opatice, pogotovo zato jer nikad nije
znao gdje se ona nalazi, ili kamo ide. Njeni su izlasci zapravo bili posve
neduni, no mislila je da ga se njena kretanja ne tiu, kao ni ljudi s kojima se u
posljednje vrijeme sastajala. U Francuskoj ambasadi je upoznala jednog
generala, a u Britanskom klubu nekoliko pukovnika koji su je uvjeravali kako je
potrebno da ljudi dou u Europu i uine sve to je u njihovoj moi da pomognu
onima koji su tamo umirali. Njihove su je molbe progonile, no to nije
spominjala ni Oliviji.
Kada se krajem oujka konano vratila kui, Olivia je bila sasvim is-
crpljena. Boraviti s njima, u toj malenoj kui, bilo je naporno, a njegovanje
Geoffrevja je zahtijevalo svu njenu izdrljivost i panju. Konano je mogla
izii na zrak i jahati svog konja. I, koliko god ju je voljela, bilo joj je drago
to nije vidjela ni sestru, ni njenu obitelj sve do Uskrsa. Oni su doli u
Croton za blagdane, no svi su te godine bili mirniji. inilo se da su Victorija i
Charles tih deset mjeseci bili stalno u ratu, dok je Geoffrey bio jo uvijek
iscrpljen nakon ospica. No Olivia ga je izvrsno njegovala i djeak se potpuno
oporavio. Dvije curice iz njegovog razreda su umrle zbog epidemije.
Kad je ula tu vijest, Olivia je bila posebno sretna to se on uspjeno
opravlja. Jednog poslijepodneva, dok su etali pored rijeke, Charles joj se
htio zahvaliti. Stojei i promatrajui rijeku, Olivia je cijelim srcem suosjeala s
njim. Nasluivala je veliinu njegove tuge. Znao je to je uinio. Jednom je
imao ljubav, no prihvatio je manje od toga u jednom trenutku ludosti. Mislio
je da to ini zbog sina, no zapravo je titio sebe od buduih boli, i pogrijeio
je.
Dugo je promatrao Oliviju, ne govorei nita. Zatim su se okrenuli i poli
natrag prema kui. Ona ga je uhvatila pod ruku, no dirnulo ga je njeno

~ 123 ~

neizreceno suosjeanje, te se njeno odmaknuo. Zbliiti se sada s nekim,
pogotovo sa osjecajnijom sestrom njegove ene, bilo bi preve bolno. Nije htio
okusiti ono to je nedostajalo u njegovom braku. Iako ju je njegovo
povlaenje povrijedilo, Olivia ga je nagonski razumjela.
Olivia je ve pomislila da joj se sestra pomirila sa sudbinom, kad se
sljedeeg dana, dan prije njihovog odlaska, Victoria uuljala u njihovu sobu i
ostala stajati, promatrajui je.
- Moram razgovarati s tobom - ree Victoria, napetog izraza lica. Na
trenutak se Olivia ponadala da e joj rei da je trudna. To bi bio odgovor na
sve, veza koja bi ih konano spojila. No nije bila pripravna na ono to joj je
Victoria imala rei. Victoria jo se pribliila, pogledala je u oi i prstima joj
pogladila lice.
- Odlazim.
- to?
- ula si me. Moram. Ne mogu to vie podnijeti.
- Ali ne smije im to uiniti. Kako moe biti tako sebina? - Nije ni
pomislila na sebe, to bi Victorijin odlazak znaio za nju, mislila je samo na
Charlesa i Geoffrevja.
- Umrijet u ako ostanem, sigurna sam, Ollie. - Victoria se ushoda sobom,
pogledavajui je s vremena na vrijeme, najzad se zaustavi i uperi pogled u
nju. - Zamijenimo se, molim te. Ja odlazim, pristala ti ili ne... ali ako
pristane, barem e ti biti s njima, ako ti je toliko stalo do njih.
- Ali kamo e otii? - Olivia je bila uasnuta njenim rijeima.
- U Europu - odgovori Victoria samouvjereno. - U Francusku, mislim. Mogu
raditi u pozadini bojinice. Ako bude potrebno, mogu voziti i ambulantna
kola, prilino dobro vozim.
- Reci to ocu - protisne Olivia suznih oiju. - A i francuski ti je grozan. Ja
sam poloila sve ispite umjesto tebe - ree, rasplakavi se na pomisao da e
izgubiti sestru.
- Nauit u ga... o, Ollie, nemoj plakati, molim te... samo uini to za mene.
Posljednji put. Tri mjeseca. To je sve to traim. Brod polazi za tri tjedna, a
mogu se vratiti nakon ljeta. Moram to uiniti. Cijeli ivot itam o tome,
odlazim na sastanke, borim se za razne stvari, uvijek sam bila u pozadini,
nikad nisam uinila neto vano. Nikad nisam nita uinila ni za koga... ne kao
ti, ti to ini kroz mnotvo malih panji, ali i to je vano. Ja nisam nikad
uinila nita. - U glasu joj je bilo toliko odlunosti da se Olivia prestraila.
Shvatila je da su, zapravo, vrlo razliite.
- Ostani ovdje i moe slagati rublje umjesto mene. Ne mora ii nikamo.
Moe mi pomoi raditi u vrtu... o, Victoria - jecala je - nemoj ii, molim te...
to ako ti se neto dogodi? - Nije mogla podnijeti pomisao na mogunost da bi
je mogla izgubiti ni na jedan sat, na jedan dan, a kamoli zauvijek. Ve je bilo
teko priviknuti se na odvojeni ivot, no New York je ipak bio udaljen samo
sat vremena. Olivia se jedva uspijevala suzdrati da ne odjuri k njoj kad god
je mogla.
- Nita mi se nee dogoditi, obeavam ti. - Dvije se sestre vrsto zagrlie u
sobi u kojoj su spavale zajedno dvadeset godina, do Victorijine udaje. Sada,
bez nje, ta se soba doimala neobino praznom. - Ne mogu vie ovako ivjeti.
Mi nismo jedno za drugo. Morali bismo se rastati prije ili kasnije, no moda
e, kad ja odem, sve biti drukije.
- Zato mu ne kae - razlono napomene Olivia, ispuhujui nos u
maramicu. - Zato mu ne objasni? Pametan je, moda bi razumio.
- Nikad me ne bi pustio da odem - ree Victoria sa sigurnou, i Olivia se
nije mogla usprotiviti toj tvrdnji.
- A ako ja zauzmem tvoje mjesto? - zamiljeno je pogleda Olivia. -Onda e
misliti da sam ja otila? - Olivia se prenerazi, to joj uope nije bilo slino.
- Mogli bismo rei da si otila u Kaliforniju na nekoliko mjeseci, da
razmisli, jer ti je tako teko bez mene.

~ 124 ~

- Svi e misliti da sam udovite jer sam ostavila oca. I ja bih to pomislila. I
on e - ree Olivia, odmahujui glavom Nije to bila u stanju uiniti. No
Victoria ju je uspjela natjerati da razmotri tu mogunost.
- Mislim da bi otac shvatio - ree Victoria s nadom, udei se da je razgovor
uope dospio tako daleko, iznenada vrlo uzbuena. No Olivia je pogleda i
odmahne glavom. Sjetila se neega. Bilo je nemogue. Nee to uiniti. No
Victoria je ve znala o emu se radi. - Nee te ni dotaknuti. Meu nama nema
vie niega, ve mjesecima. Niti e ponovno biti. Nijedno od nas to ne eli.
Olivia je bila preneraena. Sve se ovo vrijeme nadala da e imati dijete.
- Zato? - On je bio tako pun ivota i paljiv, a jo je bio i mlad. Jednostavno
nije shvaala i iznenada se upita nije li to sestrina krivnja.
- Ne znam zato - zamiljeno odgovori Victoria - previe duhova... Suan...
Toby... neto nije u redu meu nama, oboje to znamo. Mislim da je tome uzrok
to se ne volimo.
- Ne vjerujem - ustvrdi Olivia.
- Istina je - ree Victoria gledajui je ravno u oi. - Ne volimo se. Ja ga ne
volim, Ollie, niti u ga ikada zavoljeti. Ljubavi jednostavno nema i nikad je
nee ni biti.
- A kad se vrati? to e onda biti drukije?
- Moda u imati hrabrosti da ga zaista ostavim. Olivia se
osupne na te rijei.
- A ako ne pristanem na zamjenu?
- Svejedno u otii. Neu mu rei kamo. Ne elim da me nae. Pisat u ti na
adresu u Petoj aveniji. Moi e tamo lako podizati pisma i nikad nitko nee
saznati. - Pomno je razradila plan i Olivia je bila sve preneraenija sluajui je.
Njoj je najvea prepreka bio otac. Bojala se da bi mu slomila srce, no veza
izmeu blizanki bila je jaa od one s njim, ak je i ona to znala. Oduvijek ju je
sestra povlaila za sobom. No ovo je bila potpuna ludost, bila je toga
svijesna. Nije mogla zauzeti njeno mjesto u kui s muem i djetetom. To bi
bilo bezumno. No tada se sjeti Geoffrevja.
- On e znati, Victoria. Jedino njega ne moemo prevariti, njega i Bertie.
- Moi e ga prevariti ako bude htjela, ako se bude ponaala poput
mene. Ne budi tako ljubazna s njim - naceri se, dok joj je Olivia zaprijetila
prstom.
- Stidi se. Kako moe tako govoriti?
- Jer sam grozna i jer te volim... u redu, bit u bolja prema njemu i Charlesu
u sljedea tri tjedna, pa tako nee osjetiti veliku promjenu kad ti doe na
moje mjesto. Prestat u puiti... o Boe, strano... - nasmije se - i pit u samo
malo serija i samo kad mi ga Charles ponudi. - Cerila se od uha do uha, a
Olivia se doimala poput neposlune nevjeste dok je s nevjericom promatrala
sestru.
- To su zaista teke rtve - sarkastino primijeti, no onda je ozbiljno
pogleda. - Zato misli da u to uiniti? - upita je stidljivo.
- Hoe li? - Victoria zadri dah ekajui odgovor.
- Ne znam.
- Hoe li razmisliti?
- Moda. - Nudila joj se prilika da bude s njima, kao i mogunost da
sprijei Victoriju da potpuno uniti svoj brak. Kad bi zauzela njeno mjesto,
Charles nikad ne bi saznao da je Victoria otila, a zatim bi se Victoria vratila i
preuzela svoje mjesto kad se osvijesti od svoje ludosti. Nikad ne bi ni saznao
da se neto dogodilo. No kad Olivia ne bi pristala, Victoria bi jednostavno
otila za tri tjedna i nehajno zalupila vratima za sobom. Moda je sprijeiti to
bilo vanije nego brinuti o ocu, a i bila bi u njegovoj blizini, u New Yorku.
Mogla bi dolaziti po potrebi. Znala je da to ne bi bilo isto, no najvie to bi
mogla uiniti, ako pristane, bilo je da pospremi Victorijin nered.
- Hoe li? - Victoria ju je promatrala, itajui joj misli. - Bit e dobro, a ti
nee biti daleko.

~ 125 ~

- To je istina, ali mislit e da smo odjurile ne pomislivi na njega, a to je
strano - tuno ree Olivia.
- Moda je to i zasluio - bezosjeajno ree Victoria. - Nije mu teko drati
te ovdje cijeli ivot da se brine o njemu i da ne moe nai mua. - U njenim
rijeima bilo je i neto istine, no Olivia se nasmije nainu na koji ih je izrekla.
- Ne elim mua, hvala lijepa - ustvrdi sa sigurnou. - Dobro mi je ovako. -
No da su stvari pole drukijim tokom, da se Victoria nije udala, ona bi rado
bila s Charlesom. Sada nikad nee saznati kako bi to bilo. Nije htjela ni misliti
o tome. ak kad bi i zauzela sestrino mjesto, to bi uinila samo na kratko
vrijeme i radi svih njih, a ne radi toga da bude s njim. Nikad ne bi to uinila
samo zbog toga, pomisli, oajno nastojei vjerovati u to, iznenada se
pobojavi da je cijeli plan i previe privlai.
- Moe zadrati mog mua - vedro ree Victoria - koliko god eli. Tri
mjeseca ili zauvijek - alila se. Olivia se zgraala. Victoria nije nikad zaboravila
da joj se on nekad dopadao, ali to je bilo davno. Takoer je znala da joj Olivia
nikad ne bi pokuala oteti mua, bila je previe pristojna, lojalna i potena.
Olivia je ponovo uspjela preuzeti nadzor nad osjeajima. Vie nije matala o
Charlesu od njihovog vjenanja i iskreno je eljela da bude sretan s njenom
sestrom.
- Bolje ti je da se vrati nakon ljeta, ili u rei svima istinu i doi u te
potraiti - naglasi Olivia, a Victoria se nasmije.
- Vjerojatno bi nas obje strpali u zatvor.
- A ti bi vjerojatno uivala - uzdahne Olivia.
- Vjerojatno. - Victoria se ponovno nasmije i baci se u sestrin zagrljaj,
molei se da pristane. Bio je to prvi traak slobode od njene katastrofalne veze
s Tobvjem. A platila je visoku cijenu za svoje grijehe. Sada je htjela slobodu. -
Molim te, pristani, Olivia... molim te... bit u posluna cijeloga ivota, kunem
se. Nauit u vesti... istit u ti cipele... nikad te vie neu moliti da se
zamijenimo, samo pristani sada, molim te...
- Samo ako obea da e se vratiti i biti uzorna supruga i majka.
No na taj zahtijev smijeak nestade s Victorijinog lica i ona se zamisli.
- Ne mogu ti to obeati. Ne znam to e se dogoditi. Moda me on nee
htjeti natrag - ree, razmiljajui naglas.
- Onda ne smije saznati da si otila - tiho ree Olivia. - Kad odlazi?
Prvog svibnja. - Za tri tjedna. Bilo je dovoljno vremena da Olivia pripremi oca i
sve potrebno da zauzme Victorijino mjesto. Dvije djevojke izmijenie dug,
ozbiljan pogled, a zatim Olivia polako kimne glavom. Victoria ispusti
pobjedniki krik i one se zagrlie. Olivia se iznenadi shvativi da se i sama
raduje. Sljedeih nekoliko minuta uzbueno su razgovarale o tome, kao to
dvoje vrlo zloeste djece razrauju neku nepodoptinu, a Olivia se pitala u
to se to upustila. Bila je uvjerena da e netko neto posumnjati u sljedea tri
tjedna, no isto je tako bila sigurna da joj Victoria vie nee dopustiti uzmak.
Spustile su se niza stepenice drei se ruku pod ruku. Geoffrev se u
predvorju igrao s vojnicima i obje su nagonski shvatile to moraju uiniti, bez
ijedne rijei dogovora. Victoria gurne lijevu ruku u dep, da sakrije vjenani
prsten, i njeno mu se nasmijei.
- Sjajna igra - oduevljeno ree, njeno mu pomrsivi kosu. - Zani
maju te moda limunada i keksi?
On je pogleda s oboavanjem, topom nacilja dvanaestoricu vojnika i obori
ih, dok ga je Olivia namrteno promatrala.
- Htjela bih da se ne igra tako. Glupo je - ree, hladno proavi kraj njega,
ekajui da vidi hoe li prijevra uspjeti. No on se tek nezainteresirano osvrne i
vrati igri, promrmljavi ispriku.
- Oprosti, Victoria. Tata je rekao da smijem... -1 zatim namigne eni za
koju je mislio da je Olivia. Oni odoe u kuhinju, a Olivia je zapanjeno zastala.
Prvi put su ga uspjele prevariti.
- Sve e biti u redu - apne joj u prolazu Victoria, pitajui se hoe li biti
iste sree s ocem.

~ 126 ~

19.
Smisliti to e rei ocu bio je Oliviji najtei dio plana. Ovih se dana osjeao
mnogo bolje nego proteklih mjeseci, ojaao je i ak je mislio otii u New York
posjetiti ker, no Olivia mu je rekla da jo nije vrijeme. Tako bi se sve
zakompliciralo. Podsjetila ga je da e Victoria i Geoff doi u Croton u lipnju,
dakle za neto vie od jednog mjeseca, i ostati cijeli mjesec. Bolje e biti da u
meuvremenu ostane u Crotonu.
Tog ljeta Charles je za njih iznajmio kuu na moru, pa su Geoff i Victoria
trebali provesti srpanj i kolovoz u Nevvportu. Charles je ak pozvao Oliviju da
im se pridrui, ne znajui da e ona biti stalno s njima. Kad se oni budu
vratili, i Victoria e se vratiti iz Europe. Olivia je ve podigla svoju putovnicu i
paljivo ju je spremila. Kasnije e je dati sestri.
- to ti misli, kako se slau? - jednog je dana iznenadi otac pita
njem, ba kad je razmiljala o pismu u kojem e mu objasniti da je otila
u Kaliforniju. Napisat e mu da je otila u samostan i molila se da joj
pvjeruje. - Ponekad sam zabrinut za nju - prizna on. - Charles je dobar
ovjek, no osjeam ponekad da ona nije sretna s njim.
Olivia je bila preneraena oevom pronicljivou.
- Nisam sigurna da je tako. - Sada se inilo sigurnijim porei, s obzirom na
njihove namjere. - Mislim da im je trebalo neko vrijeme da se prilagode, to je
normalno. On je mnogo volio svoju enu, njemu je sigurno bilo teko, a i
Geoffu... - No znala je da otac ima pravo.
Nadam se da ima pravo. Kada je bila ovdje, inila mi se vrlo nemirnom i
razdraljivom. - O Boe... Olivia se morala okrenuti dok su joj se oi punile
suzama, mrzei i samu pomisao da e ga za nekoliko dana povrijediti. A kada
se ponovno okrenula prema njemu, on je iznenadi jo vie. - A ti, draga
moja? Nisi li previe usamljena ovdje sa mnom, bez sestre?
- Ponekad mi nedostaje... strano mi nedostaje... - ree, osjeajui
kako joj se grlo stee. - No, volim te, oe... gdje god bila, uvijek u te
voljeti.
On zamijeti neto udno u njenim oima, neto neizgovoreno, ali smatrao
je da je bolje ne ulaziti u to.
- Ti si dobra djevojka - potapa je po ruci - i ja tebe volim - ree
i uputi se u vrt.
Te je noi ona ponovila te rijei u svom pismu. Ponijet e pismo sa sobom u
New York i donijeti ga natrag kad Victoria ode, u ulozi svoje sestre. Postupak
je bio nepotrebno kompliciran, no nije se mogla sjetiti boljeg naina. Nije
mogla ostaviti pismo kod Bertie i zamoliti je da mu ga preda tri dana kasnije.
Najzad, sve to je uspjela rei u pismu bilo je, kao to je i naslutio, da
teko podnosi Victorijinu odsutnost i da mora sama nai svoj put, nai sebe.
Zbog toga odlazi na nekoliko mjeseci u posjet prijateljima i zatim u
samostan u Kaliforniji. ak je i njoj to zvualo pomalo ludo, no nije znala to
bi mu drugo napisala. Uvjeravala ga je da e s njom biti sve u redu, da e im
pisati i da e se vratiti nakon ljeta. Napisala je da ju je pozvala kolska
prijateljica, no budui da ona i Victoria nisu pohaale kolu proteklih deset
godina, to je bilo malo nevjerojatno. Ipak se nadala da otac to nee zamijetiti.
Najvie ga je uvjeravala koliko ga voli, da nije uinio nita ime bi je otjerao,
no da mora provesti neko vrijeme sama i da e se vratiti bolja i jaa i posvetiti
se njemu vie no ikada prije. Zapravo, bile su to njene nade za sestru. Suze su
joj obilno padale po papiru dok je pisala. Vid joj je bio toliko zamagljen da se
jedva uspjela potpisati. Zatim je napisala pismo Geoffu i zatvorila ga, te jo
jedno pisamce Bertie u kojem je samo stajalo: "Uskoro se vraam... pazi mi na
tatu... volim te... Ollie." To je bilo dovoljno, ve je jedva mogla disati i dok je te

~ 127 ~

noi leala u krevetu, udila se ludilu koje ih je spopalo. Victoria je bila luda
to to ini, a ona je bila jo lua jer je pristala zauzeti njeno mjesto. Jedino se
nadala da e se iz toga izroditi neto dobro, da se oevo zdravlje nee
pogorati i da Charles nee otkriti to je Victoria uinila i zatraiti rastavu.
Velika je odgovornost leala na Olivijinim leima. Kad se sljedeeg jutra
probudila, odluila je razgovarati s Victorijom i odgovoriti je od svega, no
poznavala ju je dovoljno dobro da shvati kako bi Victoria radije umrla nego
odustala.
Olivia prije odlaska poljubi oca. Dok je stajala obgrlivi ga rukama i
prislonivi svoj obraz uz njegov, eljela je tako ostati zauvijek. Taj joj je
ivot odgovarao. Premda je nekad udila za neim drugim, sada ga je
prihvaala i zaista e joj nedostajati.
- Zabavi se u New Yorku i kupi lijepe stvari za obje - rekao je, sna
no je zagrlivi, a ona osjeti ubod krivnje.
- Volim te, tata - apne. Godinama ga nije tako nazvala. On je po
ljubi i ode u vrt.
Vozei se u New York bila je neobino utljiva, ak je i Donovan to kasnije
istaknuo. No sve je kasnije dobilo smisao. Osjeala je krivnju jer se spremala
pobjei u Kaliforniju. Nikad nikome nije palo na pamet da je jo u New
Yorku, otvoreno ivi s Charlesom Davvsonom i glumi vlastitu sestru. Nisu
mogli tako neto ni zamisliti.
Olivia je stigla u New York u tri sata, prije no to se Geoff vratio iz kole.
Victoria je ekala, drei se poslovno i hladno, ali je Olivia vidjela da je vrlo
uzbuena. Sljedeeg e jutra otputovati u Europu. Olivia je mislila doi
nekoliko dana ranije, no obje su se sloile da bi bile previe nemirne, to bi
moglo izazvati sumnju. Osim toga, Olivia je htjela provesti to vie vremena s
ocem.
Ona preda Victoriji svoju putovnicu. Victoria e putovati kao Olivia
Henderson. Fotografija naravno nije predstavljala nikakav problem. Tu su bili
i neki drugi dokumenti, kljuevi, papirii s imenima slugu, stvari koje je Olivia
morala znati, kao ime Charlesovog tajnika i Geoffovog uitelja, no sve je bilo
iznenaujue jednostavno. Detalji su bili tako malobrojni, tako je malo
trebalo uiniti. Olivia je jedino morala preuzeti sestrinu ulogu sljedeeg jutra.
Pomisao na to ju je uasavala. Kad se Geoff vratio iz kole, Olivia je jo uvijek
izgledala uznemireno.
- Neto nije u redu, teta Ollie? - upita je on zabrinuto. - Zar je djed
bolestan?
- Ne, dobro mu je. Bolje nego to mu je odavno bilo. Uivao je kad si ga
zadnji put posjetio. - Ona se nasmijei, mislei da e morati biti oprezna s
njim od sljedeeg dana, no zamijeti da je tih dana i Victoria bila ljubaznija
prema njemu, pripremajui teren za zamjenu. To Oliviju nagna da pomisli
kako i ona zna postupati s njim, to joj je i rekla kada je Geoff otiao na kat
obaviti domau zadau.
- Vidi, i ti zna s njim kao i ja.
- Kad glumim da sam ti - naceri se Victoria. - Inae uope ne mislim na to.
Moda e morati poeti kad se vrati - upozori je Olivia. Ve je planirala
budunost. Zapravo, ak je pomislila da bi ovaj kratki prekid mogao i koristiti
njihovom braku. U njenim se matanjima Victoria vraala udei za Charlesom
i oajniki zahvalna na djetetu poput Geoffrevja. Ona bi ih sve prigrlila, a
Olivia bi se vratila u Croton, bez ikakvih posljedica. I svi bi ivjeli sretno do
kraja ivota. Sada je ve bila sigurna da e Victoria uspjeti. Pod Victorijinim
utjecajem ve je oslikala tisue sretnih slika. No malo ju je zasmetalo kad se
Charles vratio kui, a Victoria ju je iznenada natjerala da se zamijene.
Ponijela se prema njemu hladno, to ga oito nije iznenadilo, upitala ga kako
je proveo dan, spomenula neto stoje proitala u novinama. Nakon nekoliko
minuta, Char les je otiao u radnu sobu a da nije imao pojma da je proteklih

~ 128 ~

deset minuta razgovarao s Olivijom.
- Vidi kako je to lako - ree joj Victoria - kao to je i uvijek bilo,
bez razlike.
I bilo je, to ju je iznenadilo.
Olivia je te noi spavala u Geoffovoj sobi, vrsto ga zagrlivi u uskom
krevetiu, uivajui u posljednjoj prilici da ga obasipa panjom. Od sljedeeg
e dana morati biti hladnija, no moda e se s vremenom kao Victoria zbliiti s
njim. Brinuo ju je i udarac koji e mu zadati njen navodni odlazak u
Kaliforniju bez upozorenja. Tog mu je dana pokuala neto kazati pomaui
mu da se odjene za posjet prijatelju. Bila je subota, a Victoria je posjet bila
davno ugovorila. Gledajui ga je oiju punih suza, popravljajui mu kravatu,
molila se da on ne zamijeti njen oaj.
- Jako, jako te volim - ree - bez obzira na sve. Zna, ak i kada bih na neko
vrijeme otila, vratila bih se. Ne... - Rijei su je guile, no nastavila je. Morala
je to rei. - ...Ne kao tvoja mama. - Time je htjela rei da e mu se vratiti, da
ga nee napustiti.
- Zar ide nekamo? - Geoff se iznenadi pogledavi je i primijetivi suze. -
Zar plae, teta Ollie?
- Ne, prehlaena sam. A i jako te volim i glupa sam, sentimentalna stara
baba.
- Aha - naceri joj se on i zatim odvede Pahuljicu u etnju.
Ponovno su se sreli za dorukom. Htjela je ostaviti Victoriju nasamo
s njima kako bi se mogla tiho pozdraviti, no inilo se da Victoriji to ne treba.
Olivia je nikad nije vidjela tako veselu. Bila je sjajno raspoloena, cvrkutala je i
smijala se i priala o vijestima s bojinice. ak je i poljubila Geoffrevja kad je
otiao u posjet prijatelju, to uope nije bio njen obiaj. Zaista se trudila i bila
je tako sretna to ih tri mjeseca nee vidjeti, da je gotovo vriskala od sree. I
nakon tri tjedna strogog suzdravanja u njihovoj blizini, tog e
poslijepodneva ponovo moi puiti.
Kad je Charles odlazio u ured, to je esto inio subotom, bila je neto
hladnija, dok se on nasmijeio i mahnuo na pozdrav.
- Nemojte se uvaliti u nevolju, vas dvije. Danas moram obaviti brdo
posla.
Victoria je na to i raunala, imajui na umu da brod kree u subotu. Nala
bi se u nevolji da je on odluio ostati kod kue, ali i da jest, Victoria bi nala
naina kako da se izvue, toliko je bila odluna.
- Ugodnu zabavu - naali se Victoria. On se sjuri niza stepenice i
tada ga je posljednji put vidjela.
Nakon to je otiao, sestre su se vratile na kat i zakljuale za sobom vrata
njene spavae sobe. Victoria preda Oliviji svoj vjenani i zaruniki prsten, koji
je pripadao njegovoj majci, i Olivia ih polako navue na prst. Savreno su joj
pristajali, nije bilo razlike. Victoria se ogleda po sobi, a zatim pogleda sestru.
- Dakle, mislim da je to sve.
- Samo tako? To je to? - Olivia je izgledala razoarano, no Victoria kimne
glavom. Nije skrivala veselje, toliko je bila sretna. alila je jedino zbog
neminovnog rastanka sa sestrom, kao i uvijek, no bila je toliko sretna to e
ostaviti za sobom svoj newyorki ivot sa Charlesom. Sada je znala ono to je
trebala znati prije jedanaest mjeseci, da se nije smjela udati za njega to god
otac poduzeo da je prisili.
- uvaj se - ree Oliviji. - Volim te. - vrsto je zagrli i zatim se otrgne, dok
je Olivia zabrinuto stajala.
- I ti se uvaj. Ako ti se neto dogodi... - Od suza nije mogla ni zavriti
reenicu.
- Nita mi se nee dogoditi. Sljedea tri mjeseca mijenjati u zavoje i
kuhati kavu neopranim mukarcima u sigurnosti, u pozadini bojinice - ree
Victoria, na to Olivia iskrivi lice.

~ 129 ~

- Zvui arobno. Ne mogu zamisliti zato to eli raditi. - A ne ostati ovdje,
u udobnosti i sigurnosti, s Charlesom i Geoffrevjem. Samo je Victoria vidjela u
tome neki smisao, bila je voljna staviti na kocku i vlastiti ivot da bi ih
napustila i bavila se neim to je smatrala vanim i korisnim.
- Netko mora i to - tiho ree Victoria presvlaei se u jednostavnu crnu
haljinu. Zatim je otila iz sobe na tavan, gdje je sakrila svoj jedini praktian
koveg. Donijela ga je dolje i zatim iz ormara izvadila eir ozbiljnog izgleda i
gusti crni veo.
- emu to? - zaudi se Olivia. eir nije pristajao Victorijinom ukusu, a bio
je i nevjerojatno ruan. Oito je bio namijenjen udovici, a veo je bio tako gust
da joj se lice nije ni vidjelo.
- Na brodu e biti fotografi. ula sam da je brod prilino lijep, ak i ljepi
od Aquatanije. - A ovo e putovanje biti ljepe od medenog mjeseca. Bit e to
njeno putovanje u slobodu. Rezervirala je jednostavnu kabinu prvog razreda,
koja se mnogo razlikovala od one koju je dijelila sa Charlesom na Aquataniji.
ak je oprezno podigla i dio novca koji joj je otac dao kad se udala za
Charlesa. Charles nije nita posumnjao. Nosila je pet stotina funti u
novanicama, no nije smatrala da e joj toliko trebati kad bude radila na
fronti. Uzela je i grubu, toplu odjeu, te nekoliko boljih haljina za boravak na
brodu. Ionako je vei dio putovanja namjeravla provesti u kabini, da je netko
ne bi prepoznao i to kasnije ispriao.
- Mislila si na sve, zar ne? - tuno ree Olivia. Srce joj se paralo dok je
gledala pripreme, a sestrino je veselje samo pogoravalo stvari.
Uzele su taksi do gata 54 u etrnaestoj ulici, drei se za ruke za vrijeme
vonje.
Oko broda je vladala uobiajena vreva, glazba je tretala, ljudi su se smijali i
dovikivali s prijateljima, ampanjac se toio dok su se putnici prve klase
ukrcavali na brod. Udovica s crnim velom brzo se uspela uz mosti u pratnji
sestre. Nai kabinu bilo je lako. Nosa je ve donio njene stvari.
Dugo su stajale gledajui se. Vie nisu imale to dodati. Rijei nisu bile
potrebne. Victoria je ostavila svoj ivot u sestrinim rukama i sada je odlazila
u rat. Olivia e se u njenoj odsutnosti pobrinuti za sve. Ali jedva je mogla
podnijeti rastanak. Htjela ju je zaklinjati da ne ode, no znala je da je sestra
nikad ne bi posluala.
- Znat u sve to ti bude proivljavala, osjetit u upravo ovdje - pokae na
eludac - zato nemoj da izludim od brige, molim te.
- Nastojat u - nasmije se Victoria, znajui da je to istina. Meu njima je
uvijek postojala telepatija. - Barem u znati da si ti na sigurnom sa
Charlesom. Nemoj zaboraviti da se s njim danonono svaa, jer e mu to
nedostajati - naali se, a Olivia je zagrli.
- Obeaj mi da e se vratiti iva i zdrava.
- Obeavam - ree sveano Victoria kad se oglasila brodska sirena
opominjui posjetitelje da se vrate na obalu. Oliviji je srce lupalo u grudima.
- Ne mogu te pustiti - ree Olivia, i zaista je tako mislila. Iznenada je
poeljela ovjesiti se o nju, sprijeiti je da ode.
- Da, moe - mirno odvrati Victoria - kao i kad sam odlazila na medeni
mjesec..
Olivia kimne glavom i Victoria je otprati do mostia u svom smijenom
crnom eiru s velom, nasmijavi Oliviju.
- Volim te, ludo mala. Ne znam zato sam ti ovo dopustila.
- Jer zna da moram poi. - To je bila istina. Olivia je znala da bi svejedno
otila. A ovako je bilo bolje. One se agrlie posljednji put, jae no ikad prije.
Olivia joj ugleda oi kroz veo. Obje su plakale. Rastanak nije bio lak.
- Volim te - ponovi Olivia, a Victoria je jo ve privine uza se.
- Volim te... i, o Boe, Ollie, hvala ti to si me vratila u ivot. Olivia je
poljubi jo jednom i apne:
- Neka te Bog uva - i zatim polako sie s Lusitanije.

~ 130 ~

20.
Olivia se cijelo poslijepodne osjeala tupo. Nije znala to bi zapoela,
besciljno je lutala iz sobe u sobu, mislei na sestru. Znala je da je brod ve
isplovio. Iako je pomisao na susret s njima izazivala nemir, eljela je da se
Geoffrev i Charles vrate, da ne bude tako sama. Sestrina ju je odsutnost
bacala u oaj, nije navikla dugo biti bez nje. Victoriji je bilo lake. Olivia
nikad ne bi otputovala tako daleko bez sestre. No Victoria je to ve jednom
uinila odlazei na svadbeno putovanje, i sada je to ponovila. No Olivia je bez
nje bila izgubljena.
Kad tog poslijepodneva Charles i Geoffrev dou kui morat e izvesti
najuvjerljiviju predstavu u ivotu. Pripremila je pisma za Geoffa i oca, ak i
jedno naslovljeno na Victoriju, kojima je htjela objasniti sve, pa i razlog
zato je pobjegla u Kaliforniju. Navodno je tog poslijepodneva otputovala
vlakom u Chicago, naravno ne Lusitanijom u Liverpool.
Ali kad je Charles konano stigao, bila je spremna. On se uasnuo
ugledavi joj izraz lica kad je uao u sobu. Odmah je shvatio da se dogodilo
neto strano i, zaboravivi na sve njihove svae, pojurio je k njoj.
- Zar si bolesna? - Bila je samrtniki blijeda i sjedila je u stolici otupjelog
izraza lica. - to se dogodilo?
- Ollie - tiho ree. Shvatio je da nije doivjela nesreu, jer bi u tom sluaju
sestra bila s njom u bolnici. Koliko god se povremeno prema svima ostalima
odnosila beutno, znao je koliko oboava sestru. - Otila je.
Otila je kui? - Iznenadi se on. - To je sve? - Victoria, ili ena za koju je
mislio da mu je supruga, drala se kao da je netko umro, a ne kao da joj se
sestra vratila u Croton. - Zar ste se posvadile? - Ovih se dana svadila sa
svima, moda se ak posvadila i s Ollie, no Olivia odmahne glavom gledajui
ga. Victoria joj je ve toliko nedostajala da se nije trebala pretvarati da je
oajna. Bilo joj je ve muno od boli, a tako je i izgledala. - Zar ti je otac
bolestan?
Olivia ponovno odmahne glavom i preda mu pismo koje je toboe napisala
sestri. Poput njihova izgleda, ni njihov rukopis nitko nije mogao razlikovati,
pa ak ni Bertie.
U pismu je Olivia jednostavno objasnila da, iako teka srca, jednostavno
mora otii na nekoliko mjeseci, da joj je ivot trenutano preteak. Bila je
previe usamljena otkad je Victoria otila, uvidjela je da previe ovisi o
sestri, da je gui praznina njenog ivota u Crotonu i da nekoliko mjeseci
mora razmisliti o svemu i pobjei na neko vrijeme od njih. ak je dodala da
misli ui u samostan, jer je znala da se nikad nee udavati.
- O Boe - Charles je uasnuto pogleda - strano. - Zatim pone
prekopavati depove i brzo pregleda novanik. - Htio sam vidjeti koliko
novca imam kod sebe. Veeras u otii u Chicago i sprijeiti je. Ne moe
to uiniti. To e ti ubiti oca.
Olivia se takoer toga bojala, no nije htjela da Charles beskorisno jurca
zemljom, dok joj sestra udobno putuje u Europu u brodskoj kabini prve
klase.
- Nikad je nee nai.
On shvati da ona ima pravo i svali se na stolicu pored njene. Bio je
preneraen Olivijinim postupkom i nije si mogao to zamisliti. Gledao je svoju
enu u oi ne shvaajui. Da je poznavao svoju suprugu bolje, uvidio bi da ona
stoji iza svega.
- Moe li pretpostaviti kamo je mogla otii? Kome je mogla otii?
Koja je to prijateljica? - Zvuao je napeto kao to bi se ona osjeala da
je pria bila istinita.
Ona mu svim srcem tiho zahvali na tolikoj brizi za njenu sestru.

~ 131 ~

- Ona je vrlo zatvorena osoba - rasplae se Olivia, mislei na sestru koja je
otplovila na tri mjeseca. Bilo je lake plakati kad je pomislila na njen odlazak
i koliko joj ona ve nedostaje.
- Jadnice moja - ree on, obgrlivi je jednom rukom, na Olivijino
iznenaenje. To nije oekivala. - Tako mije ao. Moda e se predomisliti i
vratiti za koji dan. Moda bismo trebali priekati neko vrijeme prije no to
kaemo tvom ocu, da vidimo to e biti.
- Charles, ti ne zna koliko je tvrdoglava - Olivia se uvjerljivo poali. - Nije
uvijek onakva kakvom se ini.
- Oito - odgovori on zabrinuto. - Misli li da je tvoj otac loe postupao s
njom otkad si ti otila? Uvijek sam mislio da je nepravedno to je zarobljena
s njim, bez vlastitog ivota, prijatelja, drutvenog ivota, ud-varaa. Nikad
nikamo ne izlazi a njemu to ne smeta, sve dok se brine za njega. Moda ju je
to i nagnalo na ovakav postupak - tuno ree.
- Moda. - Olivia nikad nije tako o tome razmiljala, no on nije bio posve u
krivu. Pitala se hoe li to misliti i otac i osjetiti se krivim, no to
nije bilo vjerojatno. - Ali ako kae da odlazi na nekoliko mjeseci, sigurna sam
da tako i misli. Ostavila je pismo i za oca. Mislila sam mu ga sutra odnijeti. -
Sutradan je bila nedjelja.
- Ne misli li da bismo trebali priekati nekoliko dana? - Bio je vrlo
zabrinut.
- Charles, ja je dobro poznajem i mislim da je ispravno rei ocu.
- Ja u te odvesti - sveano obea on, a ona kimne glavom. - Je li ti juer
ita rekla? Nije bilo nikakvih naznaka?
- Ne, nikakvih - ree Olivia, jo uvijek slomljena.
Nije joj rekao da se tako ponaaju i samoubojice. Moda je i bilo bolje da
je samo pobjegla na neko vrijeme, nego poinila neku veu ludost. No prvi put
nakon vie mjeseci suosjeao je sa svojom enom, koja se iznenada doimala
tako slabom i slomljenom, da ga je gotovo podsjetila na njenu sestru.
Kad se Geoffrev vratio kui, zabrinula ih je njegova reakcija. Rasplakao se
kad su mu rekli da je Olivia otila, a jo je gore postalo nakon to su mu dali
pismo koje je njemu namijenila.
- Upravo kao mama - rekao je, jecajui u oevom naruju. Olivia se takoer
rasplae promatrajui ga. - Nikad se nee vratiti, znam.
- Hoe - ustvrdi Olivia kroza suze. - Sjeti se to ti je rekla... kamo god
otila, uvijek e se vratiti i uvijek e te voljeti. - Ona sama mu je to rekla tog
istog jutra dok se oblaio. On se nije upitao kako ona to zna, no ona se
odmah podsjeti da mora biti opreznija. - Ona ne lae, Geoff - njeno ree
Olivia, zvuei vie kao ona sama, a ne njena sestra. - Zaista te voli, ti si joj
poput sina, sina kojega nije nikad imala niti e ikad imati. Samo mora
priekati da se vrati.
No on je odbio povjerovati u to. Kasnije te veeri, Olivia ga podsjeti da bi
se i njegova mama vratila da je mogla. Igrajui se sa psom, osjetila je dodir
Victorijinog prstenja.
- Moja se mama mogla vratiti, a nije - ree on ljutito. Ljutio se i na Oliviju
jer ga je napustila. Olivia mu to nije mogla uzeti za zlo. No iznenadila se
onime to je rekao o svojoj majci.
- Kako to misli, Geoff? - zbunjeno ga upita. Suan je poginula. Nije ga
napustila.
- Nije morala dati drugome svoje mjesto, mogla je ui u amac sa mnom.
- Zato je spasila neiji ivot, to je bilo vrlo hrabro od nje. - On je
oklijevajui pogleda i slegne ramenima dok su mu dvije suze curile niz
obraze.
- Jo mi nedostaje - apne. U normalnim okolnostima to ne bi nikad
priznao Victoriji, no bio je toliko nesretan zbog Olivijinog odlaska da joj se
povjerio. Olivia isprui ruku i pogladi ga po prstima.
Znam - tiho ree. -1 znam da ti nedostaje Ollie. I meni... no moda emo sada

~ 132 ~

biti prijatelji. - On je tada pogleda nekako iskosa, ispitujui je pogledom, ali
ona se okrene mislei na to da ne smije ii predaleko. Nekoliko minuta kasnije
ga je poljubila i otila iz njegove sobe u spavau sobu k Charlesu. Veer je bila
iznimno teka, na emu nije bila zahvalna sestri.
- Kako je? - upita Charles nemirna pogleda. Brinuo se jer mu je sin izgubio
jo jednu majinsku pojavu. Do tada mu Victoria nije pruala neku utjehu,
iako je te veeri bila ljubaznija nego proteklih mjeseci, to mu je bilo drago.
Razbjesnio bi se da nije utjeila djeaka. Barem je pokazala malo ljudskosti.
- Vrlo je uzrujan - mirno odgovori Olivia - to me ne udi. Ne znam to ju
je spopalo. I meni je to tajna, ba kao i njemu. - Ona sjedne na krevet,
potpuno iscrpljena i nadajui se da je Victoria dobila snaan napad morske
bolesti. Zasluila je to. Ponovno spozna svu ludost njihovog pothvata. A sutra
ju je ekalo suoenje s ocem.
- Misli li da se zaljubila u nekoga bez iijeg znanja?
Olivia se nasmije tom pitanju, bilo je zaista matovito. Jedini mukarac koji
joj se ikada dopao bio je Charles, a on je bio oenjen njenom sestrom. Jedino
se nadala se da si ni on, ni itko drugi, nije zabio u glavu da je potajno
zaljubljena u Charlesa. To bi je ponizilo i unitilo.
- Ne vidim kako se mogla zaljubiti u ikoga. Mukarci je uope ne zanimaju.
Vrlo je povuena - neduno ree ona, a on joj dobaci udan pogled.
- Kao i ti, draga moja - zajedljivo napomene, iznenadivi je.
- Kako to misli? - To bi mu rekla i Victoria, Olivia je to znala.
- Zna kako. ivot nam ba nije ispunjen romantikom, zar ne?
- Nisam mislila da si ti to oekivao. - Olivia oklijevajui odvrati otrijim
rijeima, no inilo se da ga to ne iznenauje.
- No nisam ni oekivao ovo. A mislim da nisi ni ti - tuno doda, a ona ga
suosjeajno pogleda. On primijeti njen pogled i iznenadi se. Odlui
promijeniti temu, doivjela je i previe u jednom jedinom danu da bi se sada
jo svaali. Znao je da to nema smisla. S te je toke gledita s njihovim brakom
bilo gotovo. - Kada eli da krenemo tvom ocu?
- Bolje da krenemo ujutro. Hoe li ti biti teko odvesti me? - Nadala se da
nee, jer ona nije znala voziti, za razliku od Victorije. Morala bi pozvati
Donovana i rei da je previe uzrujana da bi vozila do Crotona.
- Bit e mi drago. Nee ti smetati ako povedem i Geoffa? - Mislio je da je
treba upitati. Znao je da je djecakova prisutnost razdrauje, a ve je bila
uzrujana zbog sestre.
No Olivia brzo odgovori:
- Naravno da ne.
Cijele je veeri zapaao neku promjenu u njoj, inilo se da ju je Olivijin bijeg
toliko potresao da je neznatno omekala. Doimala se ranjivijom i nasluivao
je neto u njoj to prije nikad nije, iako to ne bi znao izraziti rijeima. Kao
daje bila popustljivija i nekako manja, ne u tijelu, naravno, ve nekako
neobino, neopipljivo, u dui. Bila je samo mrvicu manje samouvjerena.
Te je noi dugo leala budna, u Victorijinoj spavaici, u njenom krevetu,
smjestivi se to je dalje mogla od njega. Prvi put je spavala s mukarcem i da
nije bila toliko prestaena, situacija bi joj se inila smijenom. U svakom se
trenutku bojala da e otkriti da su se zamijenile i da e je izbaciti iz kue u
sestrinoj spavaici. No nita se slino nije dogodilo. Umjesto toga, on je leao
promatrajui je u mraku, pitajui se bi li trebao posegnuti za njom, no nije se
usuivao. Ona mu je okrenula lea i mislio je da plae. Najzad joj je njeno
dotaknuo rame.
- Jesi li budna? - apne. Ona kimne glavom, bez rijei. - Jesi li dobro? -
apne on opet. Ona se nasmijei, no nije je vidio u mraku.
- Vie-manje - tiho ree. - Stalno mislim na nju. - To je bila istina. Od tog je
jutra mislila samo na nju.
- Bit e dobro. Vrlo je sposobna djevojka - primijeti on. - I vratit e se kad
bude spremna. Nee nestati zauvijek.

~ 133 ~

Nije znao da je ena o kojoj govori njegova supruga, no vrlo vano, tuno
pomisli Olivia.
- Sto ako joj se neto dogodi? - povjeri mu Olivia svoje strahove, a on joj se
primakne malo blie.
- Nee. Indijanci su ve odavno prilino mirni. Zapravo, mislim da ih veina
sada nastupa u cirkuskim predstavama. A ve devet godina nije bilo potresa.
Mislim da e preivjeti ljeto. - On joj uzvrati smijeak, ne dodirujui je.
- A to ako bude jo jedan potres? Ili poar? Ili rat... - Samo je na to mogla
misliti.
- U Kalifomiji? Mislim da nije vjerojatno da emo se zaratiti s Ka-
lifornijom. - On je okrene prema sebi i, kao to je i mislio, primijeti da je
plakala. Na mjeseini je izgledala kao prekrasno dijete. - Pokuaj spavati i
prestani se brinuti. Moda e tvoj otac razaslati za njom detektive, koji e je
dovesti za nekoliko dana.
No nije mu mogla rei da je nee nai. Victoria je bila daleko, mnogo dalje od
Kalifornije. Olivia poeli da joj nikad nije dopustila da ode. Mislila je poslati
brzojav na brod, rei joj da se predomislila i da se mora vratiti. Olivia je znala
da jo stigne poslati brzojav prije no to brod pristane u Liverpoolu. Tada se
sjeti njemakih podmornica za koje je ula da vrebaju pred britanskim
lukama. Upita se gdje joj je bila pamet kada je pristala da je pusti u Europu.
Od same pomisli jo jae se rasplae i, ne pomiljajui na opasnost, dopusti
Charlesu da je privue u zagrljaj. Mogla je osjetiti miris sapuna i losiona na
njegovom vratu. Oito se obrijao prije no to je legao, to je Oliviju iznenadilo,
nikad nije o tome razmiljala. Bila je zadivljena snagom i toplinom njegovog
zagrljaja, no najzad se odmakne i postieno ga pogleda. On joj je ipak bio
samo urjak, ne mu, iako to nije znao.
- Zao mi je - ona nespretno ree.
- U redu je. - I on je bio iznenaen, no nije joj rekao da mu je bilo drago.
Ona se vrati na svoj dio kreveta i nekoliko trenutaka kasnije oboje su zaspali.
Ustali su i odjenuli se odvojeno: Oliviji je laknulo kad je otkrila da je on
vrlo uglaen, a njihv ivot vrlo pristojan. Nije se ponaao previe blisko prema
njoj i nije ga ponovo vidjela do doruka, kad se pojavio potpuno odjeven.
Victoria je bila u pravu, na neki nain je ovo bilo jednostavno. Geoffrev je,
razumljivo, jo bio potiten, ak nije ni htio ii u Croton, no morao je. Sobarica
i kuharica su imale slobodan dan i nisu ga mogli ostaviti. No rekao je da ne
eli poi u Croton bez Ollie, ak ni da posjeti djeda.
Vonja je bila duga i protekla je u tiini, a cijelim putem Olivia je razmiljala
to e rei ocu. Stotinu je puta uvjebavala taj prizor, no nita je nije
pripremilo na njegov bolan izraz kada mu je rekla. Manje bi ga pogodilo da ga
je ustrijelila pukom. Bila je zahvalna na Charlesovoj prisutnosti. Zajedniki
su ga posjeli u stolicu i Charles mu je natoio brendi. Ispijajui ga, oboje ih je
pogledao shrvan oajem, a zatim uperio pogled u svoju ki.
- Jesam li ja kriv? Ba sam je prije neki dan upitao - razmiljao je - upitao
sam je ako sam joj oduzeo sreu. Ovo nije ivot za mladu djevojku, no uvijek
je govorila da joj je to jedina elja. Dopustio sam joj jer je meni bilo lake...
strano bi mi nedostajala da je otila... a sada je nema... - Plakao je, a Olivia si
je eljela iupati srce. No tada se zapanji kad je otac pogledao pravo u
Charlesa. - Mislio sam da bi se moda zaljubila u tebe, da smo joj dopustili. Ali
nismo. - On skrene pogled i svi shvatie to je namjeravao rei, dok je Olivia
ostala bez daha.
- Oe, sigurna sam da to nije istina. Nikad nije nita rekla... - Bila je
postiena, sigurna da je pocrvenjela, no inilo se da nitko to ne primjeuje.
- Nije ni morala - prekine je on, briui oi i ispijajui gutljaj brendija. - Bilo
je oito. Ja sam muko, znam te stvari. No tada je bilo vanije spasiti tebe, i
tako sam odluio prijei preko toga. - Charles je vrsto stisnuo usne i nije
nita govorio. Olivia ga nekoliko minuta nije imala hrabrosti pogledati.
- Sigurna sam da se vara. Rekla bi mi - ree Olivia, pokuavajui spasiti

~ 134 ~

posljednje ostatke svog dostojanstva.
- Pa, je li ti rekla? - zagrmi on, a ona tuno odmahne glavom, istinski
nesretna. - Onda nemoj misliti da sve zna, Victoria Dawson. - Uasnulo ju je
saznanje da e Charles pomisliti kako je pobjegla jer je bila zaljubljena u
njega. Znala je da ih mora to prije razuvjeriti, zbog sebe same. No inilo se
da i Charles dijeli njeno miljenje.
Nemogue je znati to tjera ljude na ovakve postupke, gospodine. Um je
skrovito mjesto, a srce jo i vie. Meu blizancima postoji neobi na veza,
oboje to znamo. Sluali smo prie o njihovoj bliskosti, koliko znaju jedan o
drugoj, kako nasluuju stvari koje mi ostali ne moemo ni zamisliti. Moda nije
mogla podnijeti pomisao da Victoria sada vodi odvojen ivot. Moda pokuava
nai sebe, postati samostalna osoba.
- U samostanu? - Otac je bio preneraen. Svojoj keri nije prieljkivao takvu
sudbinu. - Tebi sam time zaprijetio - tuno ree keri za koju je mislio da je
Victoria - ali nisam mislio ozbiljno.
- Mislila sam da jesi - prizna ona. Obje su tako mislile.
- Ne bih ti mogao to uiniti.
Umjesto toga, prisilio je Victoriju na udaju i zbog toga je pobjegla. To je
bila sva istina. No to mu Olivia nije mogla rei.
Kao to je Charles i predvidio, Edvvard se zakleo da e angaitati detektive i
zamolio je Charlesa da se za to pobrine u gradu u ponedjeljak ujutro.
Prikupili su sva njena pisma da ih Charles preda detektivima, dok je Olivia
obeala da e se pokuati prisjetiti svih djevojica s kojima su ile u kolu
prije deset godina, kako bi mogli provjeriti ako koja od njih ivi u Kaliforniji.
Naravno, takve nije bilo.
Kad su kasnije tog poslijepodneva izili iz knjinice, Bertie ih je s
Geoffrevjem ekala u kuhinji. Oboje su plakali. Bertie je takoer dobila pismo
i bila je tako oajna da nije paljivo pogledala djevojku koja je stajala pored
nje. Nakon to ju je lagano poljubila u obraz, Olivia brzo izie. Nije htjela biti
s njom vie nego to je morala. Nije ak ni otila u svoju sobu, bojala se da bi
se mogla odati, a sada je previe toga bilo na kocki.
Edvvard Henderson im je ponudio da prenoe, no Charles je odvratio da se
moraju vratiti, ili barem on sam. Sljedeeg je jutra morao biti na sudu. Osim
toga, htio je stupiti u vezu s detektivima to ranije u ponedjeljak. Ali rekao je
Victoriji da moe ondje ostati s Geoffom, no ona nije pristala. Bez njene
sestre boravak u Henderson Manoru deprimirao bi je. Osim toga, iskreno se
bojala da e Bertie, im se smiri, shvatiti tko je ona i trebalo joj je vie
vremena da usavri ulogu. Dosad ni Charles ni Geoffrev nisu naslutili to se
zaista dogodilo.
Otac joj se ponovno rasplakao kad ga je poljubila na rastanku, zbog ega
se ona uasno osjeala. Bertie je stajala uz njega dok im je on mahao.
- Pitam se je li uope nasluivala koliko e nas rastuiti - ree Charles
odlazei, suosjeajui s njenim ocem. On je podnio vijest bolje no to je
Charles oekivao. Charles nije uope spominjao Edvvardove rijei kako je
Olivia zaljubljena u njega. Odbacio je to kao zabludu jednog starca.
- Mislim da ipak nije, jer inae ne bi nikad otila - ree Olivia govorei o
sebi, ali mislei na sestru. Victoria joj je snano nedostajala i osjeala je bol
zbog njihove sve vee udaljenosti. Ideja da poalje brzojav i zamoli je da se
odmah vrati kui inila joj se sve boljom.
Te su veeri doli kui iza devet, a nisu imali veeru. Olivia je naloila Geoffu da
obue pidamu i da doe u kuhinju pojesti juhu. Navukla je pregau i
pogledala to ima u smonici. Deset minuta kasnije, na tednjaku je krkala
piletina s povrem, a pripremila je debele krike prepeenog kruha s
maslacem i salatu.
- Kako si to uspjela tako brzo? - iznenadi se Charles. - Izgleda da mi nisi
sve rekla o sebi. - Oprezno se nasmijei, nikad ne znajui kako je
raspoloena.

~ 135 ~

- Imam vie tajni nego to moe zamisliti - nasmije se Olivia, no ta
primjedba kao da nije oduevila Charlesa, koji je utke sjeo za stol. Tada je
stigao i Geoff kojem je jelo toliko prijalo da se dvaput posluio.
- Ovo je ukusno, Victoria - iznenaeno napomene i dobaci joj stidljiv
osmijeh. No Olivia veeras nije htjela biti previe ljubazna prema njemu,
bojei se da e otkriti tko je ona. Okrene se i prui mu pladanj pun
okoladnih kolaia.
- Jesi li ih ti napravila? - iznenadi se on jo vie, no ona se nasmije i
odmahne glavom.
- Ne, kuharica - prizna.
- Vie volim Olliejine - ree Geoff, zagrizavi jedan i igrajui se sa psom.
Olivia je pospremala kuhinju, pa je Charles odveo Geoffa u krevet. Ona im
se pridruila na katu pola sata kasnije. Geoffrev je ve bio u krevetu i dok je
stajala na vratima, mislila je o tome kako joj je sestra sretna a da toga nije ni
svjesna. Victoria je putovala brodom Bog zna kamo, a mogla je biti kod kue,
u ovom prisnom domu, s muem i posinkom.
- Smijem li te uukati? - upita Geoffa nehajno, a on slegna ramenima. Jo
je bio tuan, spominjao je Olivijin povratak kui nakon ljeta. Ve je mislio o
tome i poinjao vjerovati da e se Olivia zaista i vratiti, kao to je obeala.
- Naravno - ree, odgurnuvi majmuna i drei Pahuljicu da ne skoi s
kreveta. No pas je zamahnuo repom i liznuo joj ruku. Volio je Oliviju.
- Lijepo spavaj - apne mu ona u kosu i ode u svoju sobu. Dan je bio dug i
boljela su je lea od vonje do Crotona i natrag.
- Sutra ide na sud? - nehajno upita Charlesa raseljavajui kosu, a on je
iznenaeno pogleda. Prvi ga je put upitala neto o poslu i on samo kimne
glavom.
- Nije nita vano - ree i vrati se svojim papirima. Zatim ponovno podigne
pogled. - Hvala ti na veeri.
Ona se nasmijei, ne znajui to bi rekla. Njoj je to bilo tako obino, no
oito Victoria to nije esto inila.
- Mislim da ti se otac danas dobro drao nakon svega.
- I ja - tuno odvrati ona.
- Sutra u iz ureda nazvati neke detektive. Jo ne mogu povjerovati da je
pobjegla. Inae se tako odgovorno ponaala. To joj nije nalik. Zacijelo je bila
vrlo nesretna kad se odluila na taj korak.
- Znam - tiho ree Olivia.
Zapravo, bio je to najdui razgovor koji je Charles vodio sa enom nakon
vie tjedana, osim kada su se svaali.
Presvukli su se odvojeno i te veeri, a u krevetu su leali okrenuti leima.
Dok je tonula u san, Olivia se pitala kako su mogli ivjeti ovako. Bio je to
samotan ivot.
Sljedeeg je dana ustala i pripremila doruak. Obino je to radila sluavka,
no Olivia je rekla da e to rado obaviti. Znala je da ne bi smjela initi ono to
Victoria ne bi, ali to joj se inilo tako malom panjom da joj je bilo ao da to
ne uini. No Charles je primjeivao promjenu na njoj otkad joj je sestra
otila. Iznenada kao da je osjetila potrebu da se brine o njima i morao je
priznati da mu se to dopada. I Geoff ju je vrlo udno gledao. Opazila je kako
joj pogledava ruku, no bila je pokrivena ubrusom kojim je pridravala vrue
posue. Znala je to trai i odluila je ne dopustiti mu da to i nae. Ionako je
tokica bila mala i znala da je nee vidjeti osim ako ne bude posebno
nepaljiva.
- Budi dobar u koli - ree mu nehajno, namjerno ga ne poljubivi.
Niti je ita rekla Charlesu kad je odlazio u ured. Znala je da mora biti
oprezna. Nasluivala je di im Victoria ne bi mnogo rekla, ako ih je uope
i viala ujutro.
Zapravo, Charles se iznenadio ugledavi je kad se vratio kui. Geoff se jo
i vie iznenadio kad je doao kui iz kole i naao je u kuhinji kako krpa oeve

~ 136 ~

arape.
- to to radi? - Bio je preneraen, a ona pocrveni dok je odgovarala.
- Ollie me nauila.
- Nikad nisam vidio da to radi.
- Pa, ako ne budem, otac e ti ii bos u ured. - Ona se osmjehne, a Geoff se
nasmije i uzme mlijeko i kekse prije no to je nevoljko otiao na kat napisati
domau zadau. Preostalo mu je jo samo mjesec dana kole i jedva je ekao
ljetne praznike.
Ostatak tjedna protekao je bez nekih znaajnijih dogaaja. Olivia im se
obraala to je manje mogla. Pazila je to govori i radi. Htjela je ostati na
oprezu dok ih bolje ne upozna. Stalno ivjeti s njima bilo je drukije od
dolaenja u posjete. A htjela je biti sigurna da nee poiniti neku uasnu
greku kojom e sve upropastiti. Zapravo, laknulo joj je kad ju je u petak
Geoffrev upitao smije li ostati kod prijatelja, a Charles rekao da cijelo
poslijepodne ima sastanke izvan grada, tovie, da e ostati vani na veeri.
Budui da je znao koliko ona mrzi te stvari, nije je pozvao da poe s njim.
Bila je sretna to e ostati sama sa sobom i pregledati sestrine stvari. Htjela je
paljivije pogledati knjige koje je Victoria htjela proitati, lanke koje je
izrezala, pisma nekolicine newyorkih poznanika i pozive koje je prihvatila.
Za dva tjedna je bilo neto kod Ogden Millovih i Oliviju je brinulo sve ostalo
to joj moda Victoria nije rekla, no ipak inilo se da je s veim dijelom
upoznata. A onda se tog jutra, nedugo iza devet sati, iznenada osjetila vrlo
udno, kao da gubi ravnoteu. Cijeli dan nakon toga bilo joj je loe i naveer
je dobila stranu glavobolju. Nije znala zato se razboljela, nije imala vruicu,
ni prehladu, a tog jutra se dobro osjeala. Kad se Charles vratio kui, bila je u
krevetu. Dok je tamo leala, kao da ju je poela hvatati panika. Kad ju je
ugledao, iznenadi ga njena bljedoa; izgledala je zaista grozno.
- Zar si pojela neto pokvareno? - upita je, pomalo zabrinut. Dan je bio
teak, no pregovori su dobro proli i osvojio je novog klijenta.
- Ne znam - protisne Olivia tankim glasiem, osjeajui stranu vrtoglavicu.
inilo joj se da se soba okree oko nje, tako se osjeala jo od ruka.
- Barem znamo da nisi trudna - napomene on zajedljivo, no Olivia ne
odgovori. Nije vie imala snage. Te je noi satima leala budna, turobno
raspoloena i kad je konano zaspala, imala je uasan osjeaj davljenja.
Uspravila se u krevetu, borei se za zrak, i zatim je morala ustati kako bi
mogla udahnuti. im se ona pomaknula, promekoljio se i on, zatim se
uspravio i pogledao je.
- Jesi li dobro? - upita je snenim glasom, no ona odmahne glavom i dalje
se borei za zrak. On joj brzo prie s aom vode.
Ona gutne i zakalje se i on je posjedne na stolicu.
- Ne znam to je to bilo... sanjala sam uasan san... sestra... - Tada je, opet
iznenada, zahvati val panike i ona shvati da se neto dogodilo njenoj sestri.
Uzgleda prema njemu i on zamijeti zabrinutost u njenim oima.
- Samo si previe izmorena - pokua je umiriti, ponovno zapanjen vezom
izmeu blizanki. Kao da nikad nisu ni trebale biti razdvojene, to je bilo
previe traumatino. - Siguran sam da je dobro, gdje god bila -smireno ree.
No ona ga zgrabi za ruku, uasnutog pogleda.
- Charles, znam da nije dobro.
- Ne zna ti nita - odvrati mirnim glasom i pokua je vratiti u krevet, ali
ona se opirala.
- Ne mogu disati - ree, sva prestraena. Nije bilo mogue, ne na takvom
brodu, ali ako se ipak neto dogodilo? to ako... to ako se raz-bolila?... Olivia
je znala da bi to naslutila. I Charles je uvidio da se zbiva neto vrlo udno.
Poela je plakati i nije mogla prestati. Dok ju je promatrao, bojao se da e joj
popustiti ivci.
- Da pozovem lijenika, Victoria? - upita je, a ona gotovo poskoi na zvuk

~ 137 ~

sestrina imena.
- Ne znam - ree, osjeajui da je neto gui, zatim ga pogleda i ponovo
zaplae. - O, Charles... tako se bojim...
On klekne do nje, nikad je prije nije vidio ovakvu i nije znao to bi poduzeo.
Sjedio je do nje, drei je za ruku i zatim ju je konano nago vorio da se vrati
u krevet i legne pored njega, no nije htjela zatvoriti oi. Rekla je da joj se
tada ini da se utapa.
- ao mi je - ona najzad ree - nisam ti htjela biti na teret. - Tiho je plakala.
- Samo mi se ini da joj se neto uasno dogodilo.
- Siguran sam da nije tako - odgovori on, jo uvijek je drei za ruku. elio
ju je utjeiti, iznenaen njenom krhkou i bespomonou dok je leala
pored njega. Vie nije zaspala, no do jutra se smirila. Leala je vrlo mirno i
inilo se kao da je u transu kad joj se Charles obratio.
- eli li malo aja, Victoria? - upita je. Jo je mislio da izgleda bolesno i
odluio je da pozove lijenika. U jedanaest mjeseci njihovog zajednikog ivota,
ovo je bilo prvi put da je obolila, to ga je u neku ruku iznenadilo. Inae je bila
vrlo uravnoteena i odlinog zdravlja. No pomislio je da ju je ok izazvan
bijegom njene sestre nekako izbacio iz ravnotee.
Siao je u kuhinju i priredio aj, ali prije nego to ga je uspio odnijeti gore,
ona je sila i bosonoga se ushodala po kuhinji. inilo se da se malo oporavila
kad je sjela i otvorila novine, mislei da e joj to pomoi skrenuti misli sa
brige zbog sestre. No im je otvorila novine, preneraeno se u njih zagleda.
Cijela je stranica bila ispunjena masno tiskanim velikim slovima i ona ostane
bez daha dok ih je itala. Lusitaniju je pogodio torpedo trinaest milja od
obale Irske i brod je potonuo za neto manje od osamanest minuta. Znalo se
samo ono to se moglo vidjeti s obale, no strahovalo se da je izgubljeno
mnogo ivota. Jo nije bilo popisa preivjelih. Prema izvjetajima, tijela su
posvuda plutala, a brod su potopile njemake podmornice.
- O Boe! - uzvikne, upiljivi pogled u njega. - O Boe... Charles...
- I pred njegovim zaprepatenim pogledom ona zatetura, a on je u po
sljednji trenutak uhvati da ne padne na pod.
Sluavka je upravo u tom trenutku ula i Charles joj dovikne da hitno
pozove lijenika. Gospoa Davvson je bila vrlo bolesna i upravo se ones-
vijestila.
Prije nego to je dola k sebi, Charles ju je odnio u krevet. Trenutak
kasnije se osvijestila kad joj je on uz nos prislonio mirisnu sol. Naao je
neku staru boicu u svom ormariu; koristila ju je Suan dok je nosila
Geoffrevja.
- Ja... oh... to... o Boe... Charles... - Brod je potonuo, a njena je sestra bila
na njemu. Nije znala je li mrtva ili iva, nije mogla to otkriti, a ni priznati mu
to se dogodilo. Mogla je jedino plakati i Charles se vrlo zabrinuo ekajui
lijenika.
- Ne govori, Victoria, samo zatvori oi - pokuavao ju je umiriti, no ona je
bila sva izvan sebe. Laknulo mu je kad je nakon dvadeset minuta stigao
lijenik. Bilo mu je takoer drago da Geoffrev nije kod kue; u njegovim bi se
godinama strano uzrujao kad bi vidio pomajku u tako rastrojenom stanju.
- to se dogodilo? - upita veselo lijenik, ali odmah primijeti da je gospoda
Dawson vrlo uzrujana i da je plakala.
- ao mi je, doktore - ispria se ona i ponovo se rasplae. Charles ju je
promatrao pomislivi kako se s njom zbiva neto vrlo udno. Otkad je Olivia
otila, kao da je postala druga osoba i poeo je misliti da je doivjela ivani
slom. Olivia je pokuala objasniti lijeniku svoje simptome, iako su njene
rijei zvuale tako besmisleno. No sada je znala uzrok. Pozlilo joj je istog
trenutka kad je brod potonuo i sve otada se osjeala uasno. Jedino nije
znala je li Victoria iva ili ne. Samo je to htjela saznati, no to joj nitko nije
mogao rei.

~ 138 ~

Lijenik je najzad nasamo porazgovarao sa Charlesom, koji mu je objasnio
da joj je sestra blizanka nedavno pobjegla. Potpuno su se sloili oko
zakljuka: Victoria je patila od ivanih smetnji i one histerije koja se moe
pojaviti kad se blizanci razdvoje. Lijenik se zapravo iznenadio to se to nije
dogodilo ve za vrijeme njihovog svadbenog putovanja i nije ga uope udilo
to se to pojavilo tek sada. Dodao je da je bilo sluajeva u kojima se preostali,
ili preivjeli, blizanac gubio ili preuzimao identitet i osobnost onoga drugog.
Charlesu je postala jasna nedavna gotovo neopipljiva njenost njegove ene.
Iznenada je postala nekako slinija Ollie.
Lijenik je preporuio odmor i izrazio nadu da e se s vremenom
oporaviti, ali se u meuvremenu ne smije uzbuivati. Charles mu je prepriao
njenu reakciju kada je proitala vijest o Lusitaniji.
- Strano, zar ne? Pravi uas. Prokleti vabe. - Tada se iznenada sje
tio da je Charles izgubio enu, a zamalo i sina, na Titanicu, i da mu je
taj razgovor zacijelo muan, te je promijenio temu. Predloio mu je da
udalji Geoffrevja na dan-dva, dok se ona ne smiri, te obzirno upitao je
li mogue da je trudna. Charles se na to iznenadi i odgovori da sumnja,
no iznenada nije vie bio tako siguran.
- Upitat u je. Moda bi i mogla biti - ree bezizraajnog lica.
Lijenik obea da e je ponovno posjetiti u ponedjeljak. Predloio je
Charlesu da je umiri i ostavio je sredstvo za spavanje ako ne bude mogla
zaspati, no Olivia je to odbila.
- Bit u dobro - slabano ree, u nelagodi zbog brige koju je izazvala. No
sada je eljela uti samo vijesti o Lusitaniji. Jedva se mogla suzdrati kad je
Charles sjeo kraj nje, alosnog izraza lica. - Neto nije u redu? - tiho upita,
pitajui se je li se jo neto dogodilo, zna li on, ili nasluuje, ili je moda netko
nazvao iz Cunarda. Srce joj je lupalo dok ga je gledala.
- Ne ba - odgovori on - barem se nadam da nije. Lijenik mi je postavio
pitanje na koje nisam znao odgovoriti.
- Koje pitanje? - Tko je ona? Koje pitanje? Ona osjeti kako njome ovladava
uas, no nastojala ga je prikriti.
Upitao me ako si trudna.
Olivia se s uasom zagleda u njega. Sestra joj je rekla da izmeu nje i
Charlesa vie nije bilo tjelesnog dodira. Dakle, to je time mislio?
- Naravno da ne - ree Olivia gotovo neujno.
- Znam da sigurno nisi mogla zatrudnjeti sa mnom, osim ako se ne radi o
bezgrenom zaeu, to ba i nije vjerojatno. No pitao sam se ako ste se ti i
Toby opet nali. Znam da ti je poslao cvijee, no ne znam kakvi su odnosi
meu vama, iako moda jo uvijek misli da me se to ne tie.
- Victoria je ostajala vani do kasnog poslijepodneva i nikad nije govorila
kamo ide ili gdje je bila. No Olivia se prenerazila nad njegovim rijeima.
- Kako mi moe to rei? - Bila je bijesna, no isto toliko i iznenaena
saznanjem da je Toby Whitticomb imao hrabrosti poslati cvijee njenoj
sestri. - Kako se usuuje optuiti me! Nisam ga vie vidjela. - Nadala
se da je to istina, no nije mogla zamisliti da bi joj sestra bila toliko glupa
da ponovno padne u istu klopku i bila je sigurna da to ne bi uinila. -
Ne, Charles - doda, uasnuta. - Nemam vezu s njim i nisam trudna. -
Bila je sigurna da nije ni Victoria. Previe ju je ranila prolost, bila je
previe bijesna na sve mukarce i udjela je za svojom slobodom. Olivia
je u dui znala da bi Victoria radije umrla nego se vratila Tobvju nakon
njegove izdaje. Toliko je poznavala sestru, a takoer je znala da ona sa
ma nije trudna i da ne moe biti, jer je jo bila djevica.
- Ispriavam se ako sam te uvrijedio, ali mora priznati da to nije
tako nevjerojatno. Jednom si mu ve dopala aka, i to se moglo ponoviti
- ree on s izvjesnim olakanjem. Zbog nekog razloga nije mislio da lae
i povjerovao joj je.
- Moda sam bila naivna - ree hladno Olivia, razmiljajui to bi mu

~ 139 ~

Victoria rekla i pokuavajui se toga i drati - ali nisam glupa.
- Nadam se da nisi - odvrati on i izie iz sobe, nadajui se da je nije previe
uzrujao, no inila se neto vedrijom. Kad se kasnije tog jutra vratio da je
pogleda, Olivia je plakala. Bila je sva izvan sebe zbog Lusitanije. Tog se
poslijepodneva, kad je on otiao, iskrala iz sobe i proitala sve to je nala o
zlosretnom brodu. ak je i sluavku poslala da joj kupi veernje izdanje
novina i proitala ono malo to su dodali. Jo se nita nije znalo, osim da se
nekoliko stotina ljudi utopilo pred Queenstownom u Irskoj. Neka su tijela ve
doplivala do obale. Kad je to proitala, Oliviji zadrhtae koljena. Znala je da
sada moe jedino ekati do ponedjeljka, kad e otii u Cunard u nadi da e
imati popis preivjelih. Sada se jedino mogla nadati da e njena sestra biti
meu njima. U meuvremenu morat e zavaravati Charlesa i moliti se da ne
pomisli da je potpuno poludjela.

21.
Olivia nije vidjela malu obavijest koju je Njemaka ambasada objavila u
washingtonskim i newyorkim novinama na dan polaska Lusitanije, no njena
sestra jest. U obavijesti je stajalo da se putnici koji namjeravaju krenuti na
prekooceansko putovanje podsjeaju da se vodi rat izmeu Njemake i
Britanije i njenih saveznika, da podruje zahvaeno ratom ukljuuje i vode
oko britanskih otoka, da su brodovi pod zastavom Velike Britanije u
opasnosti od potapanja u tim vodama i da putnici u tom podruju, na
britanskim brodovima, putuju na vlastitu odgovornost. Obavijest je dala
Njemaka ambasada u Washingtonu 22. travnja 1915. i zvuala je vrlo
prijetee.
Meutim, takoer je bilo poznato da su meunarodni zakoni nalagali da se
brod pod bilo kojom zastavom ne smije potopiti bez prethodnog upozorenja
i bez uklanjanja civilnih putnika. U tim okolnostima, putnici na Lusitaniji su
znali da im ne prijeti nikakva opsanost. Victoria je takoer znala da je mogla
otputovati amerikim brodom, New Yorkom, no ovaj nije bio tako lijep i vie
joj se svialo putovati Cunardovim brodom. Lusitania je osim toga bila mnogo
bra od New Yorka i, u sluaju potrebe, mislila je da bi bila bra i od
podmornice.
U to je vrijeme Lusitania plovila jednom mjeseno iz Liverpoola u New
York i nije isticala ni dravnu ni zastavu kompanije da bi bila sigurna od
Nijemaca. Iz sigurnosnih razloga ak su i njeno ime i matina luka premazani
bojom. Tijekom itavog putovanja nepropusna su vrata bila zatvorena, a
jednom, u Irskom moru, izvueni su amci za spaavanje i podvostruena je
straa. Poduzeto je sve da bi se brod zatitio i putnici na Lusitaniji su znali da
su od Nijemaca sigurni kao i bilo tko drugi. Osim toga, Lusitania je bila golemi
brod, s etiri dimnjaka obojena crno i crveno, deset paluba, sedam iznad i tri
ispod razine vode. U proteklih osam godina brod je dokazao da je vrijedan
povjerenja. Kada se Victoria ukrcala, polazio je na svoje 202. putovanje.
Lusitania nije bila Titanic. Da bi se izbjegao svaki rizik, brod je potivao
potpuno zamraenje, svi putnici u kabinama nou su bili obvezni navui
zavjese, a gospoda su zamoljena da ne pue na palubi. Dame takoer, to je
vrijedilo i za Victoriju.
Ve prve noi na brodu Victoria se osjeala sasvim udobno i bila je vrlo
uzbuena to je upoznala lady Mack\vorth, roenu Margaret Thomas.
Victoria ju je odmah prepoznala i znala je da je ne samo aktivan lan enske
drutvene i politike udruge, nego i prisna prijateljica Pankurstove. Margaret
je vlastoruno zapalila jedan potanski ured i bila je u zatvoru, na uas
njenog oca, uglednog lana Liberalne stranke i parlamenta. No na brodu se
doimala u izvrsnoj formi, nakon to je provela neko vrijeme u New Yorku.
Victoria ju je upoznala ve prve veeri, dok su zajedno stajale na palubi.

~ 140 ~

- Hrabri ste to sada putujete u Europu - rekla je Victoriji, koja joj se
predstavila kao mlada udovica na putu u Francusku da se kao dobrovoljac
prikljui Saveznicima. Ve je imala imena nekih osoba za vezu u Crvenom
kriu i u francuskoj vojsci.
- Dobro biste nam dola i u Engleskoj. - Lady Mackvvorth joj se nasmijei,
divei se njenom duhu i zatim ode na veeru s ocem, dok je Victoria radije
veerala sama u svojoj kabini.
No, sljedee su je veeri nagavorili da izae s njima. Blagovaonica prve
klase bila je prekrasna, uzdizala se dva kata, sva okruena stupovima i
natkrivena ukraenom kupolom. Tu su bili i knjinica, saloni za puenje i
golema igraonica za djecu s mnotvom igraka. Tu su se odravale i predstave
za mlade i odrasle. Victoria se iznenadi otkrivi da su, unato ratu, svi bili
izvrsno raspoloeni i jedva da su ga spominjali.
Naravno, muakrci su svaki dan raspravljali o svjeim vijestima, posebno
kad bi se okupljali na puenju, kao i Victoria i neke druge ene, no nisu se
zadravali preudgo na toj temi, a nitko nije rekao ni rijei o podmornicama.
Victoria je na brodu takoer opazila Alfreda Vanderbilta, no paljivo ga je
izbjegavala, jer je on poznavao njenog mua. Bio je Charlesov vrnjak i sjetila
se da se poznaju i da je te zime Charles jednom ruao s njim. Ali nije htjela
da Charles sazna kamo je otila i da propadne pria prema kojoj je "Olivia"
otila u Kaliforniju. Iako je putovala pod sestrinim imenom, mogao bi je
prepoznati netko tko je poznavao njih ili Charlesa, a ona bi tu osobu mogla i
ne uoiti, ako bi se radilo o poznanicima njene sestre. Bila je dakle oprezna.
Bila je manje drutvena no inae i provodila je mnogo vremena u knjinici, na
palubi ili u kabini.
Charles Frohman, poznati kazalini producent, bio je takoer na brodu i sa
sobom je doveo cijelu svitu prijatelja, od kojih je bio znatno stariji. Iao je u
London pogledati novi komad Jamesa Barrieja, The Rosy Rapture, koju je htio
prenijeti na Broadway. Charles Klein, dramaturg, provodio je mnogo vremena
u razgovoru s njim, a ak je sa sobom ponio i svoju novu dramu da bi na njoj
radio. No, iako bi ih Victoria bila rado upoznala, veliki di putovanja drala se
po strani, pa je ak odbila poziv na veeru za kapetanovim stolom. Kapetan
Turner ju je jednom vidio na palubi i privukla ga je njena izvanredna ljepota.
Zapravo, na brodu se osjeala iznenaujue slobodnom i nakon godinu
dana provedenih s Charlesom bilo je to pravo olakanje. Jedino joj je sestra
strano nedostajala. Stalno je mislila na Oliviju i usrdno se nadala da nije
odala njihovu tajnu, no slijepo joj je vjerovala. Osjeala je istu bol zbog
rastanka kao i njena sestra, bol koja ju je pratila na svakom koraku.
Za plovidbe vrijeme je bilo ugodno, nisu naili na oluje, i krajem tjedna svi
su se radovali dolasku u Liverpool. U petak ujutro Victoria je spremila
kovege i ugodno se iznenadila ponovnom susretu s lady Mackworth. Lady
Mackworth joj je dala svoju adresu u Newportu i pozvala je da je posjeti.
Victoria je trebala iz Liverpoola krenuti u Dover, zatim trajektom u Calais, i
nakon toga je namjeravala stupiti u vezu s ljudima ija je imena imala te
nekako krenuti prema bojinici.
Tog je dana Victoria ruala sama. Kad su uli u Keltsko more, bilo je
neuobiajeno toplo za to doba godine i stjuardi su otvorili sve otvore u
blagovaonici i u veem dijelu kabina prve klase. Nakon ruka, ljudi su otili u
svoje kabine da se presvuku. Kopno je ve bilo na vidiku, udaljeno tek
dvanaest milja. Nalazili su se juno od svjetionika Old Kinsale u Irskoj.
Raspoloenje je bilo veselo, slavljeniko. Uspjeli su.
Nakon ruka, Victoria je izila na palubu i stajala je kraj ograde, pro-
matrajui morsku povrinu, kad je spazila uski bijeli trag pod morem kako
juri pravo u desni bok broda. Sluajno je gledala dolje, sluajui ivahne
zvuke valcera "Na lijepom plavom Dunavu", i upitala se je li to moda neka
riba koja se zaletjela u brod. Na sebi je imala crvenu haljinu koju joj je davno
darovala Olivia, no eir je bila ostavila u kabini, tako da ju je obasjavalo

~ 141 ~

sunce. Iznenada, cijeli se brod zatresao i silina udarca ju je odbacila na
ogradu, a mlaz vode uzdigao se iz mora dosegavi do komandnog mosta.
Cijeli se pramac propeo nad vodom. Nikad nije vidjela takvo to i, grevito se
drei ograde, zapanjeno je gledala oko sebe, neodreeno se pitajui hoe li
pasti u more, no nije. Imala je cipele s visokim potpeticama i bila je nesigurna
na nogama kad je pramac golemog broda padao natrag u more, a iz njega
izvirao zaslijepljujui oblak bijele pare. Brod se upravio ravno prema
svjetioniku.
Nekoliko minuta kasnije, dok su ljudi jo uzbueno raspravljali o onome to
su vidjeli, brod se poeo jako naginjati na desni bok. Victorijina kabina je bila
na palubi B, i ona je mislila jedino kako da se tamo vrati po pojas za
spaavanje i svoj novac. No iznenada je sve bilo za kreno ljudima i im je
krenula dolje, brod se jo jae nagnuo na desni bok. Sada je hodanje ve bilo
vrlo oteano.
- Pogoeni smo!... - ula je kako netko govori. - Torpedo! - Negdje se
oglasilo zvono za uzbunu i buka je bila zagluujua, no iznad nje je jo
mogla uti glazbu i iznenada je pomislila na Suan na Titanicu.
- Ne sada - zapovijedi si i pouri dolje, nastojei odrati ravnoteu, no
stalno je padala na brodske pregrade. Brod se polako okretao na bok. Stigla je
u kabinu na vrijeme da zgrabi pojas za spaavanje, novanik i putovnicu. Nita
drugo nije uzela. Sa sobom na putovanje nije ponijela nakit ili nekakve druge
vrijednosti, nita osim putovnice i novca koji je ponijela za ivot.
Navukla je pojas i izjurila iz kabine prema palubi. U daljini je mogla uti
krikove ljudi. Svud oko nje ljudi su bezglavo jurili i kad je dola do stepenica,
gotovo se sudarila s Alfredom Vanderbiltom koji je nosio svoj koveg s
draguljima.
- Sve u redu? - upitao je savreno mirno. Nije bila sigurna je li ju prepoznao.
Kao i obino, bio je nasmijeen i uljudan. Bio je potpuno smiren, a s njim je
bio i sluga.
- Mislim da jest - odvrati ona. - to se dogaa? - Nije se ak ni stigla
prestraiti, toliko je bila zbunjena. No kad mu se obratila, oboje su zauli jo
jednu eksploziju duboko ispod njih.
- Torpeda - ree on ljubazno - mnogo torpeda. Bolje da se to bre uspnete
na palubu. - Pustio ju je ispred sebe i neko su vrijeme tako ili, no najzad ga
je izgubila iz vida. amci za spaavanje ve su spremni visjeli na sohama, no
budui da se brod sve vie naginjao na desni bok, oni na lijevom boku nisu se
mogli spustiti u more. Visili su nad brodom pod nevjerojatnim kutem, dok su
oni na desnoj strani urno sputani u vodu. Lusitania se doimala poput
igrake koja e se uskoro prevrnuti u kadi. No nije bila igraka i nalazila na
dovoljnoj udaljenosti od obale da bi se ovo pretvorilo u pravu katastrofu.
Victoria baci pogled prema obali, iznenada se zapitavi bi li uspjela otplivati
do nje. S broda se mogla vidjeti obala, a stanovnici Queenstowna mogli su
promatrati kako pramac Lusitanije naglo uranja, dok se krma podie. Krici
putnika su podsjeali na glasanje galebova.
Dok je brod polako poeo tonuti, oni otvoreni otvori su ponitili djelovanje
nepropusnih vrata i propustili nadolazeu vodu.
Victoria je promatrala prizor potpune zbrke svuda oko sebe. Ve je bila
odbacila cipele s visokim potpeticama i stajala na palubi u arapama, okruena
dimom i aom. Iznenada vie nije mogla disati. Nije bila sigurna je li to od
dima ili straha, no tada je pramac ve bio prilino nagnut i jedva je odravala
ravnoteu. Ljudi su doslovce padali u more. Pala je i brodska antena, gotovo
pokosivi nekoliko ljudi. Ljudi su iskakali s broda i zvali u pomo, djeca su
plakala dok su ih majke panino pokuavale utrpati u amce. Zatim je
ponovno ugledala Alfreda Vanderbilta, koji je pomagao djeci da uu u amce.
Vidjela ga je kako skida vlastiti pojas za spaavanje i daje ga jednoj
djevojici i, promatrajui ga, ona gurne svoj novanik dublje u haljinu i
uvrsti ga pojasom.

~ 142 ~

Dok je Victoria promatrala sputanje amaca, prva dva su se prevr-nula uz
krike ljudi, dok je jedan golemi dimnjak pao, poklopivi jednu enu. Kad je
jedna djevojica otklizala pored njenih nogu niz palubu, pravo u ocean,
osjeala je kao da promatra prizore iz pakla. Kriknula je i ispruila ruku, no
bilo je prekasno i dijete je odletjelo niz brod i utopilo se pred njenim oima.
- O Boe... o Boe... - zajeca Victoria, svrnuvi pogled s tog uasa dok su se
plavi uvojci nakratko pojavili na povrini mora, no dijete je ve sljedeeg
trena plutao s licem nadolje, a glas iza nje naredio joj da ue u amac. Na
njeno veliko iznenaenje, podsjetio ju je na glas njene sestre, no nikad nije
saznala tko je to bio. Kad je stigla do amaca, od pogotka torpeda prolo je
tek pet minuta i brod je brzo tonuo. Na trenutak se inilo da za nju nee biti
mjesta. Preostala su samo dva amca, a posvuda oko njih bila su djeca.
- Uzmite njih, ne mene - viknula je mladom asniku koji im je pomagao pri
ukrcaju u amce to su se nekontrolirano njihali.
- Znate li plivati? - vikne on i, kad je kimnula glavom, on je uputi: - Uzmite
lealjku, za minutu emo biti pod vodom - rekao je i krenuo bez nje. Ona je
posluala njegov savjet, zgrabila lealjku i doslovno otklizala niz brod koji je
samo trenutak kasnije potonuo i ona se nala u moru plutajuih madraca,
komadia drveta, kipova, lealjki i tijela, u uasnoj zbirci stvari koje su
doslovce izbijale iz broda dok je ovaj tonuo na dno uz niz priguenih,
uasavajuih eksplozija. Svuda oko nje ljudi su vritali, umirali, plakali, djeca
su plutala pored nje, ene su dozivale, a ona je vidjela enu kako tone drei
u rukama mrtvo dijete. Nitko ne bi mogao zamisliti neto takvo. Vie od
jednom potonula je ispod povrine, no inilo se da ponovno isplivava na
povrinu da bi svjedoila jo jednom uasu, dok njena lealjka nije doplutala
do lealjke na kojoj je leao djeak u plavom odijelu od samta. Doimao se
poput usnulog malog kraljevia, samo to je bio mrtav, kao i njegova majka.
Victoria nije nikad vidjela ni sanjala nita strasnije. Stalno je zatvarala oi,
nadajui se da e mora nestati, no nije. Jedva je povjerovala svojim oima kad
je ugledala kapetana Turnera i lady Mackworth, nedaleko od njega, koji su se
drali za stolice. U daljini su plutali jedan asnik i jedna starica, sjedei na
koncertnom klaviru.
Svuda oko njih ljudi su vritali i utapali se. Nakon nekog vremena Victoria
to vie nije mogla podnijeti, uas je bio prevelik, noge su joj bile ledene, nije
mogla disati od oka, a svud oko nje ljudi su umirali. Drala se za lealjku
koliko je god mogla i onda je, konano, s olakanjem kliznula pod vodu.

22.
Zaula je uasan parajui zvuk, krikove ljudi i ptica koje su letjele iznad
njih, zvukove pakla, dok ju je netko vukao za noge a glava joj odskakala na
svakom koraku. Htjela je kriknuti, ali nije mogla. Znala je da je zacijelo
mrtva, no onda vie nije bila tako sigurna, jer ju je bolio svaki djeli tijela.
Bolno otvori oi da vidi tko je to vue i zagleda se u lice ovjeka koji ju je
vukao za noge i htio je ubaciti u lijes.
- O Boe, Sean, ova je iva... mie se.
Ona s naporom zakalje i povrati, inilo se, hektolitre vode. Kosa joj je bila
slijepljena uz glavu, usne popucale, oi su je boljele, i inilo joj se da e joj
plua eksplodirati. Dok je gledala oko sebe, shvati da je no i posvuda oko
nje bili su lijesovi, miris smrti i oceana. Nad glavama su im kruile ptice.
Victoria nije imala snage ni uspraviti se u sjedei poloaj, pa joj ovjek
pomogne.
- Mislili smo da ste mrtvi - ispria se. - Tako ste izgledali.
- Osjeam se kao da jesam - odgovori ona uz ponovni gr, pitajui se to
se dogodilo ostalima. No mogla je i sama vidjeti, iako to nije eljela. Tijela,

~ 143 ~

tisue njih, inilo se, bila su svud oko njih, a najvie je bik djece. Srce joj se
slamalo dok je promatrala taj prizor. Bila su tako slatka tako lijepa ak i u
smrti, neka jo otvorenih oiju, druga zatvorenih, dot su tu i tamo jecale
majke.
- vabe su vam sredili brod - objasni ovjek imenom Sean. - Razni jeli dno.
Potonuo je za osamnaest minuta. To je bilo prije pet sati. Vai smo pronali
tik pred lukom, moj brat i ja. Svi smo izali da spaavairu ljude. No
preivjelih je prokleto malo - ree on pjevnim naglaskom koj bi je u bilo
kojem drugom trenutku oarao. - Podmornice su stajale tame tjednima,
prokleta kopilad. Motaju se oko ulaza u luku.
Nije mogla a da se ne zapita je li kapetan Turner to znao.
- Hajde da vas podignem. Vi ste sretna cura - ree on paljivo je
podiui na bose noge. Njenih svilenih arapa nije bilo, nestale su, kao
i vei dio njene haljine. Na sebi je imala neto stoje podsjealo na hlaice
i iznad pojasa crvenu bluzu ispod prsluka za spaavanje, no novanik je
jo bio tu. Nije ak ni osjeala nelagodu dok ju je mladi mornar napola
odvukao, a napola odnio u oblinju krmu gdje su prihvaali preivjele.
Smjetali su ih u crkvu, hotel, vijenicu i bolnicu u Queenstownu, kao
i u bolnicu Kraljevske ratne mornarice. inili su sve to je bilo u njihovoj
moi, a Cunard je naruio dvije tisue lijesova.
Kad je Victoria ula u gostionicu, uza Seanovu pomo, ogledala se oko
sebe i spazila jedno ili dva poznata lica, meu kojima i kapetana. On je stigao
u Queenstown malim parnm brodom Bluebell, koji je pokupio i Margaret
Mackvvorth.
- Lijepa haljina - suho ree jedna ena, pogledavi je. Ona je bila
jedna od malobrojnih kojoj su djeca bila spaena, no sve je troje bilo
golo. U drugim dijelovima prostorije, ene su jecale za izgubljenim mu
evima i djecom. Vidjele su ih kako im klize iz naruja na palubi, gledale
kako padaju ili kako ih pogaaju dijelovi broda ili jednostavno kako se
dave u hladnoj vodi. To je bilo izvan ljudskog poimanja, daleko od iega
Ito je Victoria ikad proitala ili sanjala. Sada je mislila jedino kako da
poalje brzojav sestri. Znala je da bi moglo biti opasno javiti joj se, no
takoer je bila svijesna da nema izbora. Morala je javiti Oliviji da je iva
i da je preivjela katastrofu.
U pono je ameriki konzul, Wesley Frost, obiao sva mjesta gdje prihvaeni
preivjeli i upitao to moe za njih uiniti. Victoria mu je dala Olivijino ime i
adresu i nerazumljivu poruku. Znala je da e Olivia ititi to ona znai i
zamolila ga da joj potvrdi kad je bude poslao, Ito je on i obeao. Te je noi
imao pune ruke posla. Na brodu je bilo 189 Amerikanaca i zasada se jo nije
tono znalo koliko ih je poginulo, no posvuda oko njega bili su histerini
ljudi svih nacionalnosti, od kojih su mnogi bili teko ranjeni. A svi preivjeli
su oajniki eljeli stupiti u kontakt sa svojim obiteljima i javiti im da su
dobro.
- Pobrinut u se za to im budem mogao, gospoice Henderson -obeao joj
je i predao joj jedan od pokrivaa koje su donijele mjetanke. Svud oko njih
bili su ljudi u krpama, neki i potpuno goli, no nitko se na to nije osvrtao.
Hvala vam, cijenim to - odvrati ona. Zubi su joj snano cvokotali i jo je imala
potekoa s disanjem. Popila je mnogo morske vode. Sjedei na podu,
naslonjena na zid, samo u donjem rublju, razmiljala je o svemu to se
dogodilo, o onome to je vidjela, onom uasu, i upitala K je li Alfred
Vanderbilt preivio. Jo ga nije vidjela. No onda se sjeti Geoffrevja, koji je
preivio slinu tragediju na Titanicu i gledao svoju majku kako tone s brodom.
Iznenada osjeti vee razumijevanje prema onome to je preivio i tog trenutka
ga poeli zagrliti, njega i sestru. Zatvori oi, elei pobjei od tih slika,
pogotovu od prizora ene koja je vritala da raa, upravo u trenutku dok je
tonula u besvjesticu. No kad je zatvorila oi mogla je vidjeti samo Oliviju kako
sjedi na krevetu u sobi u New Yor-ku. Victoria poeli pruiti ruku i dotaknuti

~ 144 ~

je. Cijelim svojim biem ona se pokua usredotoiti i rei joj da je dobro,
molei se svim srcem da Olivia to osjeti.

23.
Gledajui Geoffrevja i Charlesa za dorukom u ponedjeljak, 10. svibnja,
Olivia je mislila da e poeti vritati ako uskoro ne pojedu. Jo uvijek joj je bilo
loe i estoko se posvaala s Charlesom oko itanja novina.
- Lijenik je rekao da se ne smije uzrujavati - podsjeti je, oduzevi joj
novine, a ona je posegnula za njima.
- Daj mi to, Charles! - viknula je, glasom koji ni sama nije prepoznala, a on
ju je iznenaeno pogledao i vratio joj novine a ona se ispriala. - ao mi je,
nisam pri sebi. Samo bih htjela neto itati i skrenuti misli s Olivije, to je sve.
- Savreno razumijem - rekao je on suho i najzad otiao u ured.
Tog se dana inilo da i se i Geoffrev sporo sprema u kolu, no im
je otiao, Olivia je zgrabila eir i torbicu, pozvala taksi i dala mu adresu
Cunardovog ureda na State Streetu. Ali nije bila spremna na ono to je tamo
zatekla. Pred uredom se valjalo pravcato more pobjenjelih ljudi koji su
vritali, bacali stvari, dovikivali imena, plakali, molili vijesti, a kad ih ne bi
dobili, podivljali bi. Zaposlenici kompanije nastojali su umiriti ljude uz pomo
policije, no na koncu je postalo jasno da raspolau s vrlo malo informacija.
Tada su gubici ve dosegli nevjerojatan broj, bojali su se ak i vie od tisuu,
moda i vie. Frohmanovo tijelo je naeno kako pluta nedaleko od
Queenstowna, ali ostalih vijesti bilo je vrlo malo, a uasavajuih glasina
mnogo. ak se govorilo da je u Njemakoj odrano slavlje zbog uspjeha
podmornica, to je jo vie razbjesnilo ljude.
Nakon to je tamo stajala sedam sati, Olivia jo nije imala ono zbog ega je
dola, popis preivjelih. Obeali su da e ga sastaviti do sljedeeg dana. Srce joj
je bilo teko kao olovo dok je u etiri i pol izlazila iz ureda. Cijeli je dan
provela na nogama, nije nita jela, a uinila je sve kako bi se domogla makar i
najmanje vijesti. Bilo je nekoliko imena, nekoliko popisa poginulih. Jedan je
mladi rekao daje kompanija organizirala snimanje svih tijela u Queenstownu
radi kasnije identifikacije. Od same pomisli na to je zadrhtala. No, kad bi
mirno stajala, inilo joj se da uje Victoriju. Nije joj se inilo da je mrtva, kako
god da to izgledalo. Moda bi i ona tada umrla. Moda e tako saznati.
Otupjela je od umora dok se hodajui vraala kui na East Riveru.
Uspinjui se stepenicama, bolnog uma i tijela, ona ugleda djeaka u odori
kako se pribliava. Nosio je odoru Western Uniona i, dok ga je promatrala, srce
joj zastane i ona se sjuri niza stepenice, njemu u susret. Ne razmiljajui,
zgrabi ga za ruku poput luakinje.
- Ima li brzojav za mene? Victoriju Dawson? - Znala je da e to ime
upotrijebiti Victoria ako se usudi poslati ga ovamo, no bila je sigurna da je
Victoria ne bi okrutno ostavila u neznanju da je iva i zahvalno je shvatila da
je u pravu kad je djeak kimnuo glavom.
- Da... ja... evo - ree i gotovo pobjegne od nje. Osjeala se poput vjetice
kada mu ga je otela i razderala omotnicu. Ruke su joj se toliko tresle da je
jedva mogla itati i gutala je zrak snanim udisajima. Victoria je bila luda.
Potpuno aava. Ali bila je iva i u Queenstownu.
"Put poeo s vatrometom. Stop", stajalo je u brzojavu. "Hvala Bogu na g.
Bridgemanu. Stop. Sve dobro u Queenstownu. Stop. Volim te. Stop." Gospodin
Bridgeman je bio njihov uitelj plivanja u Crotonu. Olivia je na stepenicama
vikala i plakala i nije brinula hoe li je tko uti. Victoria nije nita dodala,
nikakvu adresu gdje bi joj se mogla javiti. No Olivia je znala da joj je sestra
iva i zdrava i da je preivjela potonue Lusitanije. To joj je bilo dovoljno. Ona

~ 145 ~

zguva poruku u ruci, pojuri u kuu i spali papir u pei, iako je mislila da bi ga
moda trebala sauvati, no to je ipak bilo preopasno. Netko bi ga mogao
pronai i shvatiti gdje se ona zaista nalazi.
Bila su to tri najgora dana u Olivijinom ivotu i nadala se da nikad vie
nee doivjeti nita slino. Bila je toliko iscrpljena, pa je odluila okupati se te
je napunila kadu toplom vodom i pjenom. Nije znala kako bi proslavila sretnu
vijest, bi li plesala ili pjevala ili plakala. Umjesto toga, utrala je u Geoffrevjevu
sobu i zagrlila ga, to ga je zaudilo. Mislio je da je Victoria zacijelo
poludjela. Otac mu je bio rekao neto o njenim ivcima, no sada je pomislio
da to ipak mora imati veze s umom. Nikad je nije vidio tako odobro
raspoloenu.
- to ti se danas dogodilo? - upita je, dok se ona veselo vrtjela sobom
smijui se. Vratila mi se sestra, htjela je rei. iva je. Dobro je. U Queenstownu
je. Nije poginula na Lusitaniji. - Nekako si sretna.
- Jesam. Dan je bio divan - odgovori ona, radosno mu se smijeei. - A ti?
Je li ti bilo lijepo u koli?
- Nije - uvzrati on - prilino dosadno. Gdje je tata?
- Jo nije doao. - Ona ga ostavi i uputi se u kupaonicu. Na veeru je sila u
novoj haljini i kao nova osoba. Charles je upravo ulazio. Djelovao je umorno i
mrzovoljno. No oprao je ruke i odmah doao na veeru.
- Sto si tako sretna? - nesretno je pogleda i dobaci pogled Geoffu, kao da
od njega oekuje objanjenje.
- Bolje se osjeam, to je sve.
- Zle slutnje su nestale?
- Moda - ree ona u nelagodi zbog more u koju se pretvorio vikend i s
nevjerojatnim olakanjem da je sve prolo. Naravno, Charles to nije mogao
znati. - Samo se osjeam bolje, to je sve.
Gledajui je, on se upita to se dogodilo, ima li doista ljubavnu vezu, no
lijepo se ponaala prema njemu i prema Geoffrevju. Kad je kuharica nakon
veer posluila kavu, Charles se ve neto smekao.
- Danas sam razgovarao s jednim istraiteljem - tiho ree kad je Geoffrev
otiao na kat dovriti domau zadau. - Sljedei tjedan e je poeti traiti u
Kaliforniji. Kae da tamo ima dobre veze. Ona mu zahvali na brizi, ali nije se
mogla prestati smjekati.
- Sto si to danas radila, Victoria, da si tako dobre volje? Bojim se da
poinjem sumnjati. - Ali te veeri je bila tako lijepa i mlada, pa nije imao srca
ljutiti se na nju, iako se pitao bi li trebao.
- Samo se osjeam bolje. Laknulo mi je - pokua mu objasniti onoliko
koliko se usuivala. - Kao da sada znam da je ona dobro, iako ne mogu to
objasniti.
No on je potovao njihovu tajanstvenu vezu, iako je nije shvaao.
- Moda ima pravo - tiho ree - nadam se da je tako. - Radovalo ga je to
se konano osjea bolje. Vikend je bio nona mora, ve je mislio da je
pretrpjela ivani slom.
- ao mi je to sam bila toliki teret.
- Ne brini, nisi. Samo sam se zabrinuo - ree on gotovo stidljivo, pogledavi
je. inilo se da je sada mnogo otvorenija no to je prije bila; pitao se ima li
Olivijin nagao odlazak neke veze s tim, i je li lijenik bio u pravu kad je rekao
da e nakon Olivijinog nestanka ona sve vie preuzimati njenu osobnost. U
Victorijinu sluaju to bi zaista bilo poboljanje. A otkad je Olivia otila,
Victoria se vie no ikada oslanjala na njega, bila je voljnija otvoriti se. Sjetio
se one noi kada se privinula uz njega i priznala da se boji. Sada ju je gledao
drukijim oima, iako nije elio biti previe optimistian. Ve su bili oenjeni
jedanaest mjeseci i on tek to nije odustao od njihovog braka.
Potrudit u se da se to ne ponovi - tiho ree ona i ode na kat pisati pisma.
eljela je pisati Victoriji, no, naravno, nije smjela. Barem ne jo, moi e kada

~ 146 ~

joj sestra stigne na cilj, na bojinicu. I nadala se da e joj Victoria pisati, i to
to prije, na njihovu adresu u Petoj aveniji, kao to su se dogovorile. Htjela je
saznati sve to je proivjela na Lusltanlji.
Prije nego to je te veeri legao, Charles je neko vrijeme itao. Oboje su
poljubili Geoffa za laku no; Charles se nakon toga vratio u njihovu sobu i
rekao neto o Lusitaniji.
- Strano je to su Nijemci potopili taj brod. ini se da je poginulo
mnogo ljudi, daleko vie nego na Titanicu. Nisam htio da Geoff previe
slua o tome, mislio sam da bi ga to podsjetilo na mamu.
Ona se dugo zagleda u njega i onda kimne glavom.
- A ti, Charles? - tiho ga upita. - Kako se ti osjea... je li i tebe
podsjetilo na nju?
Njena ga je panja pogodila poput udarca i na trenutak nije smogao rijei.
Nije to oekivao od nje. Imali su tako neprijateljski odnos da je bilo neobino
od nje uti njenu rije umjesto grubog prijekora ili ljutitog odgovora.
- Jest - najzad odgovori. - Bilo mi je teko cijeli vikend.
I on je patio, kao i ona, a nije bila toga svjesna.
- Zao mi je, Charles - ree, a on se okrene i kimne glavom. Nije joj se
ponovno obratio. Malo kasnije legli su u krevet, kao i obino pazei da ostanu
na svojoj strani, s velikim prostorom izmeu sebe.
- To je bilo lijepo od tebe - oglasi se on u mraku, iznenadivi je. - Sto si
upitala kako sam se osjeao... zbog Suan... i broda koji je potonuo. udno je
kako se te stvari ponekad vraaju. Strano je bilo ekati vijesti, oajavati u
neznanju. Izludio sam one u White Staru, a svejednako nisu znali, a onda
ekanje na gatu da stigne Carpathia... sve do tada nisam znao je li ijedno od
njih na ivotu - ree priguenim glasom. -Mislio sam da nisu preivjeli... a onda
sam ga ugledao... jedan od lanova posade nosio je Geoffa... posvuda iza njega
sam pogledom traio Suan. Alli nje nije bilo. Tada sam znao. Preuzeo sam
djeaka i otili smo kui. Geoff mjesecima nije progovorio o tome. Mislim da je
tako neto nemogue zaboraviti.
Kao to ni Victoria nee zaboraviti to je proivjela.
- ao mi je to si morao to pretrpjeti - njeno ree ona, ispruivi ruku da
mu dotakne rame. - To nije pravedno, ni prema kome. Niste to zasluili. -
Zalila ih je oboje, svim srcem, i kad ju je on pogledao u mutnom svjetlu
mjeseine to je dopirala izvana, ugledao je neto u njoj to bi ga nekad
prestrailo, no iznenada vie nije.
- Moda se u ivotu sve dogaa s nekim razlogom. Ti ne bi bila ovdje da se
to nije dogodilo - njeno dometne, a ona mu se tuno nasmijei i predobro
svijesna onoga to su proli.
- A ti bi bio mnogo sretniji da nisam. - Jo se ljutila na sestru to je
napustila njega i Geoffrevja, pogotovo nakon onog to joj se dogodilo. To je
pokazalo kako je opasno njeno putovanje. A njen lakomisleni opis "poelo je
s vatrometom" nije bio pretjeran.
- Ne govori tako - velikoduno je prekori. - Moda nam je Suan oduzeta
zbog odreenog razloga. Ponekad to mislim. Nemogue je znati zato se
neto dogodilo.
- Mislim da sam zaista sretna to sam te upoznala - ozbiljno prizna ona,
nesvjesna da su to udne rijei za enu koja se obraa svom muu. Olivia je
bila jo tako neduna i on, gledajui je u oi, iznenada postade svijestan toga.
- Lijepo je od tebe to to kae - ljubazno joj uzvrati, pitajui se je li je
ikada doista upoznao, ili je samo mislio da jest. Iznenada je bila tako drukija.
Ne rekavi vie ni rije, on joj se polako primakne i poljubi je. Paljivo joj je
obuhvatio lice rukama i njeno joj poljubio usne, pazei da je ne prestrai.
Nije htio ponovno probuditi stare duhove meu njima, htio je samo, u
nedostatku boljeg, izraziti zahvalnost za njene rijei i za njeno prijateljstvo.
No dok ju je ljubio, u njemu se probudilo neto to nikad prije nije osjetio s

~ 147 ~

njom, iako nije znao zato, i on je poljubi ponovno, ponavljajui si da ne bi
smio. - Smijemo li ovo? - promuklo joj apne i ona odmahne glavom, ali nije
htjela da prestane. I dok ju je ljubio, ona zaboravi da bi se morala ponaati
odbojno poput Victorije i njene su ga ruke obgrlile, a njeno se tijelo pripije uz
njegovo, koje je odmah uzvratilo.
- Victoria, ja ne elim nita to ti ne eli - apne on. Ve su ovo proli, iako
mjesecima nisu vie pokuavali, i uvijek bi poalili. Njihov intimni ivot samo
ih je jo vie unesreio.
- Charles, ne znam... ja... - Htjela mu je rei da stane, znala je koliko
grijee, on je bio mue njene sestre; a ipak, Victoria se vratila iz mrtvih i
krenula je u vlastiti ivot, a Olivia je leala u zagrljaju ovjeka kojega je tako
dugo voljela. Sada se nije mogla zaustaviti. - Volim te - apne. Nikad mu to
nije rekla i on se zagleda u nju s iznenaenjem.
- O ti, slatka djevojko - ree, otvarajaui joj srce, dajui joj sve to je
pokuao zadrati u sebi i iznenada shvati to nije bilo u redu meu njima.
Nikad se nije usudio voljeti je. - Kako te volim - ree i tada je, kao da to ini
prvi put, to je njoj i bio, njeno obljubi. Unato boli koju je isprva osjetila,
ona mu se potpuno predala, bez zadrke. Na kraju, promatrajui je, osjeao se
preporoenim. Za oboje je to bio novi poetak, novi ivot, medeni mejsec koji
nisu imali, a za kojim se oboje eznuli.
Satima je leao u njenom zagrljaju, milujui je, grlei je, otkrivajui je
ponovno, mislio je, ali zapravo po prvi put. Najzad je zaspao, uz nju, u
njenom zagrljaju, dok se ona pitala to e uiniti kad se Victoria vrati kui.
Charles je bio najvea radost u njenom ivotu, kao i najgora izdaja. Nije znala
to e rei sestri kad se ona vrati, ali ve je znala da ga ne bi mogla ostaviti.

24.
Nakon to joj je Wesley Frost, ameriki konzul u Queenstownu, nabavio
haljinu i cipele, Victoria je u nedjelju vlakom otputovala u Dublin. Tamo ju je
doekao Cunardov predstavnik, a zatim se brodom i vlakom otputila u
Liverpoolu. S njom je u vlaku bila nekolicina preivjelih i iznenadila se kad je
ugledala novinare kako ih ekaju na postaji. Vance Pitnev iz New York
Tribunea ve je bio u Queenstownu, zatim je proslijedio u Liverpool, a onda je
namjeravao otii u London. Bila je to najvea pria od potonua Titanica. A
ova je bila jo i vea, jer su brod potopili Nijemci. Nije se radilo samo o
stranoj tragediji, koja je stajala ivota vie od tisuu ljudi, bila je to ratna
vijest. No Victoria je izlazei iz kolodvora paljivo izbjegavala novinare i otila
je u hotel Adelphi, gdje je pokuala smisliti sljedei korak. Kada je u kasno
nedjeljno poslijepodne stigla u hotel, jo je bila vrlo potresena.
Haljina koju je imala na sebi bila je grozna. Kad se smjestila u sobu,
zapalila je cigaretu, sjela i ogledala se oko sebe i zatim je zaplakala, elei da
je kod kue, u Crotonu. Za povratak je bilo prekasno, no poetak je bio
vatren.
Te je veeri osoblje hotela poslalo veeru u njenu sobu. Znali su tko je
ona i zato se tamo nalazi. Kad je tog dana stigla, u predvorju su svi aputali.
Recepcioneru je ispriala to se dogodilo. Njena bankovna mjenica i britanski
novac bili su mokri, kao i njena kreditna pisma, pa ih je namjeravala u
ponedjeljak zamijeniti u banci. No nastojala je izbjei nepotrebnu panju to
je vie mogla. Ali, to god te noi poduzela, iz glave nije mogla izbaciti uasan
prizor tonueg broda i lica ljudi koji su umirali oko nje. Jo je uvijek pamtila
lice mladog lana posade koji joj je rekao, kad nije vie bilo mjesta u
amcima, da uzme lealjku i da se za nju vrsto dri, to ju je spasilo.
Probdjela je cijelu no i kad je ujutro ustala, izgledala je strano. No, nakon

~ 148 ~

to je pojela nekoliko zalogaja i popila veliku alicu vrue kave, osjetila se
bolje. Nakon doruka otila je u banku, razmijenila novac i zatim je otila u
prvu trgovinu i kupila neto odjee, nekoliko pulovera, ak i par izama koje
e nositi kada stigne u Francusku. Nije znala hoe li joj dati odoru, no sada je
barem imala neto to e odjenuti kada tamo stigne. Trebalo joj je rublje,
arape, spavaice, kozmetika i ealj. Nije vie imala nita, ak ni ostatke
njene crvene haljine koje je ostavila u Queenstownu.
- Pobjegli ste od kue? - upitala ju je prodavaica uz hihot, no Vic-toriji
zasad jo nita nije bilo smijeno. Samo ju je pogledala i odmahnula glavom.
- Bila sam na Lusitaniji kad je potonula - mirno odgovori, a ena se
zgrane. ula je za to, kao i cijeli svijet.
- Sretni ste to ste ivi, draga moja - apne joj i blagoslovi je.
Victoria se tuno osmjehne uzimajui svoje zamotuljke i vrati se u
hotel, jo uvijek pod dojmom smrti. Pitala se hoe li je cijeli ivot progoniti
utopljenici, svuda oko nje, pogotovo djeca slatkih lica i ugaslih oiju. Stalno
je mislila na djeaka koji je mrtav plutao na lealjci u plavom odjelu od
samta, sa znakom Lusitanije zabodenom u ovratnik. Svakome bi to bilo
dovoljno da zauvijek zamrzi Nijemce.
No kasnije tog poslijepodneva Victoria se polako poela vraati u ivot i
razmiljati kako e doi do Francuske. Blago reeno, planovi su joj se
izmijenili, no posluitelj u hotelu joj je objasnio kako da doe do Dovera i to
da tamo poduzme. Trebala je uzeti mali trajekt do Calaisa, to je takoer
bilo opasno, jer podmornice su vrebale u Kanalu izmeu Francuske i
Engleske. Od same pomisli na njih je zadrhtala.
- Moda sam si jednostavno trebala kupiti kupai kostim i utedjeti si
muke - ree uz nervozan osmijeh, a posluitelj joj se nasmijei.
- Imate smisla za alu, gospoice - prizna. - Nisam siguran bih li ja
pokuao ponovno nakon onog to ste vi proivjeli.
- Ne preostaje mi neki izbor ako elim stii u Francusku, zar ne? -
zamiljeno ga upita. Znala je da mora to uiniti. Zato je i dola ovamo, a
nitko joj nije rekao da e biti lako.
* Dva tjedna prije Nijemci su prvi put upotrijebili bojni otrov u bici kod
Ypresa, i prema vijestima koje je Victoria ula, bitka je jo bijenjela, a do
tada je ve prela u pravi pokolj. Pitanje je bilo kako stii u Francusku i
stupiti u vezu s onim ljudima ija je imena imal, a koji su se nalazili u Reimsu.
Najbolje to je mogla poduzeti bilo je da otputuje u Calais i pokua
telefonirati, ako veze jo rade, stoje tek trebalo vidjeti. Upustila se u
pustolovinu, hodoae koje je osjeala da mora obaviti i nadala se da nije
pogrijeila to je dola. Znaci do sada nisu bili ba povoljni.
Napustila je Liverpool u utorak ujutro, zahvalivi svima u hotelu. U protekla
dva dana ljudi su joj donosili darove, kolae i voe, kako bi joj dali do znanja
da im je drago to je preivjela nesreu Lusitanije.
Taksijem je otila do kolodvora na Lime Streetu i uzela vlak do Dovera te
se zatim ukrcala na trajekt. Trajekti su bili dovoljno maleni da na
svibanjskom suncu izgledaju bezopasno, ali nakon onoga to je proivjela u
Keltskom moru znala je koliko su podmornice podmukle i nije eznula da
sretne jo jednu.
Dogovorila se oko karte s kapetanom trajekta. Kada se ukrcala, s njom je
bila tek aica putnika. Poslijepodnevno nebo bilo je sjajnoplavo, bez oblaka,
no ona je provela cijelo putovanje grevito se drei za ogradu, u uasnom
strahu, spremna umrijeti svakog trena.
- Vous avez bienpeur, mademoiselle. - Mornar joj se nasmijei. Nikad nije
vidio tako lijepu, a tako prestraenu djevojku. Rekao je neto o tome kako je
prestraena putovanjem, a ona je samo kimnula glavom i izgovorila jednu
jedinu rije, oiju prikovanih za morsku povrinu u potrazi za podmornicama
ili bijelim tragovima poput onoga koji je ugledala prije no to je pogoena
Lusitanija.

~ 149 ~

- Lusitania - rekla je, znajui da e razumjeti, kao i cijeli svijet, kako se dalo
vidjeti iz novina. Svaki put kad bi proitala novi lanak, stresla bi se, mislei na
Oliviju i ono to ona zacijelo pomilja.
No mornar na trajektu ju je potpuno razumio. Za vrijeme kratkog
putovanja do Calaisa vie joj se nije obratio, a kada su stigli ponio joj je
torbu, predao ju je jednom ovjeku s automobilom, koji ju je zatim odvezao
do najblieg hotela i odbio bilo kakav novac. Nakon podueg razgovora, dali
su joj zgodnu malu sobicu, s pogledom na more.
Tada je upitala smije li se posluiti telefonom i nazvala jedno od imena
koja su joj dali u New Yorku u Francuskom konzulatu. Radilo se o eni koja
je u Parizu organizirala dobrovoljce za Crveni kri i koja e moi rei Victoriji
kamo da krene i gdje e biti najkorisnija. No ispostavilo se da je izila, a nitko
drugi nije govorio engleski.
- Rappellez demain, mademoiselle - i sve to su joj rekli bilo je "su
tra".
Tu je veer prosjedila sama u sobi, puei i razmiljajui o putu koji je
prela i koliko ju je on stajao. Prevarila je mua, napustila oca i sestru,
preivjela potonue broda, a sada samo Bog zna to je oekuje ovdje. Morala
se diviti vlastitoj odlunosti. Kao da je nita nije moglo zaustaviti. ak ni
neljubazna ena koju je dobila u Parizu sljedeeg dana, a koja joj je rekla da
je prezaposlena da bi mogla razgovarati s njom i da sutradan ponovno
nazove.
- Ne! - uzvikne ona urno u slualicu, ne doputajui ponovno od
gaanje. Ovdje je gubila vrijeme. - Ne, moram razgovarati s nekim sa
da... maitenant... - Zatim ubaci arobne rijei, da vidi to e se dogoditi.
- Upravo sam dola Lusitanijom. - Na trenutak je zavladala tiina, a tada je na
drugom kraju zaula prigueni razgovor. Ponovno je nastala stanka, a onda
se javio mukarac i upitao je za ime. - Olivia Henderson. Dobila sam vae ime,
to jest gospoino, od francuskog konzula u New Yorku. Dola sam raditi kao
dobrovoljac. Amerikanka sam i ternutno se nalazim u Calaisu.
- I bili ste na Lusitaniji? - Zvuao je nekako zapanjeno, a njoj je bilo drago
to je to spomenula.
- Jesam.
- Moj Boe... moete li doi u Reims sutra u pet poslijepodne?
- Ne znam - prizna ona. - Mislim da da. Gdje je to?
- Otprilike sto pedeset milja jugoistono od vas. Ako moete nai nekoga
da vas doveze, moete doi kroz ruralno podruje iza grada. Tamo se vode
borbe, ali nije tako strano kao u oblinjem Soissonsu. Ali svejedno ete
morati dobro paziti.
Ona se nasmijei u slualicu, pitajui se zato je prela toliki put da bi
sudjelovala u ratu u koji se njena vlada nije htjela uplitati. Predsjednik Wilson
je jo uvijek nastojao odrati distancu po svaku cijenu, a do sada je cijena bila
strana. Od objave rata, prolog ljeta, poginulo je pet milijuna ljudi. A daljnih
je sedam milijuna ranjeno.
- Naite nekoga s automobilom - nastavi glas na drugoj strani - i doite
tamo ako moete. Sutra nam stie delegacija dobrovoljaca. Jeste li
medicinska sestra? - upita je s nadom.
- Ne, naalost nisam - ispria se ona, pitajui se hoe li je svejedno htjeti.
- Vozite li?
-Da.
- Odlino. Moete voziti ambulantna kola, ili kamion, to god vam daju.
Samo budite tamo sutra - ree i htio je prekinuti vezu, ali ona ga sprijei.
- Kako vam je ime? - upita ga, a on se nasmijei njenoj prostodunosti.
Oito joj je sve ovo bilo novost i nije mogao ne upitati se zato je dola ovamo
izloiti ivot u ratu koji je pripadao drugim zemljama. I drugi su doli, no
uglavnom su to bili stariji ljudi, sa sloenom prolou. Preko telefona
doimala se poput djeteta, i on joj odgovori da njegovo ime nije vano, on

~ 150 ~

nee biti tamo.
- Koga onda da potraim?
U glas mu se vratila ljutnja.
- Bilo koga tko krvari. A nai ete ih mnogo, bojim se. Kada stignete
tamo, nai e vam posao. Potraite satnika nadlenog za to podruje, on
e vas uputiti u bolnicu, ili u Crveni kri, ako ga tamo ima. Nai ete
nas, bez brige. Ovo je rat u koji je upleteno mnogo ljudi. Ne moete nas
promaiti. - Tada je prekinuo.
Ona zahvali slubenicima na recepciji i vrati se u svoju sobu.
Te je veeri ukusno jela, dok joj je vlasnik hotela traio prijevoz. Naao joj
je mladia sa starim renaultom, koji joj je obeao da e je odvesti kamo treba,
dodue, sporednim cestama. Rekao je da e vonja trajati cijeli dan i htio je
krenuti rano ujutro. Pogledavi ga, ona pomisli da je mladi od nje. Zvao se
Yves. Platila mu je unaprijed, ba kako je i traio. Rekao joj je da odjene toplu
odjeu i stavi teke cipele. Kada krenu bit e hladno, a ako se automobil
pokvari nije ju zbog visokih potpetica namjeravao nositi sve do Reimsa. Ona
se priini uvrijeenom na tu primjedbu, no on se veselo nasmije, a ona ga
izravno upita kvari li mu se auto esto.
- Ne ee nego to je potrebno. Znate li voziti? - upita je, a ona
kimne glavom. Tada je otiao, rekavi da e se vidjeti ujutro.
Victoria je cijelu no proleala budna u krevetu. Bila je tako uzbuena da
nije mogla zaspati. Zbog ovoga je dola. No sljedeeg jutra bilo joj je tee toga
se prisjetiti. Bilo je hladno, vlano, a ona nije spavala cijele noi. Laknulo joj
je kad je otkrila da im je osoblje hotela pripremilo hranu za put, a mladi je
ponio termosicu punu kave koju mu je dala majka.
- Zato ste doli ovamo? - upita je nalijevajui joj kavu u alicu. Bilo je to
prvo zaustavljanje na cesti za Doullens. Put e biti dug.
- Dola sam ovamo jer sam mislila da me ovdje trebaju - odgovori ona,
pitajui se hoe li mu znati objasniti. Tih je dana teko objanjavala i samoj
sebi, a kamoli nekom mladiu iz Calaisa koji je jedva govorio njen jezik. -
Tamo gdje sam bila osjeala sam se beskorisnom jer nisam inila nita ni za
koga. Ovo se inilo vanijim.
On kimne glavom. Razumio je. Nain na koji je to izrazila inio se
plemenitim, ak i njoj.
- Nemate obitelj? - upita, pretpostavljajui da je tako. Nije mu rekla da ima
mua i posinka koje ostavila za sobom, jer bi onda tek mislio da je luda, ili
barem zla.
- Ja sam blizanka - ree mu. - Jumelle - to je zvualo zanimljivije, a'i bila je
rije koju je znala na gotovo svim jezicima. Ta je rije uvijek razvedravala
ljude. Razvedrila je i njega.
- Identiquel - upita sa zanimanjem.
- Oui. - Ona kimne glavom.
- Tres amusant - kimne on s odobravanjem. - Ona nije eljela poi s vama?
- Ne - potvrdi Victoria, priajui la koju je izmislila da bi mogla doi
ovamo. - Udana je, nije mogla.
On kimne glavom s razumijevanjem, no nije mogao znati sloenost svega
toga. Samo je mislio da razumije.
Nakon toga su se neko vrijeme vozili u tiini. Prolazili su kraj seoskih imanja i
crkava, poneke seoske kole i neobraenih polja koja te godine nisu bila
zasijana. Nije bilo nikoga tko bi to uinio. On joj je pokuao objasniti
kretnjama i ona je shvatila. Opet su se neko vrijeme vozili u tiini, a ona je
zapalila cigaretu i popila alicu kave.
- Vous fumez? - Bio je zadivljen. Francuskinje njenog poloaja nisu
to inile. Ali ona kimne glavom. - Tres modeme. - On kimne i nasmije
se.
Bila je "tres moderne" i u New Yorku, ak i malo previe.
Zatim su se provezli kroz Montdidier, onda Senlis, i nakon zalaska sunca

~ 151 ~

stigli su u Reims. Ve je odavno prolo vrijeme njenog sastanka sa Crvenim
kriem, a odavno su ostali bez kave i hrane. Mogli su uti pucnjavu u daljini.
inili su se bliima no to su zaista bili, a tu i tamo bi se zaulo i tektanje
strojnica.
- Nije dobro ostati ovdje - ree on nervozno, gledajui oko sebe, no
ulazili su u Chalonssur-Marne tono onim putem kojim su ih uputili da
idu i, neto kasnije, ugledali su poljsku bolnicu te mu ona naredi da se
zaustavi. Bolniari su unosili i iznosili nosila, mukarci u krvavim pre
gaama raspravljali su u skupinama, a sestre su jurile da prue pomo
umiruima ili ranjenima. Yves se osjeao nelagodno, a Victoria je samo
stajala, zagledana u uurbanost koja je tamo vladala. inilo joj se kao
da se odjednom probudila iz nekog sna koji je trajao danima, kao da joj
se ivot postavio naglavce, i iznenada je obuzme val uzbuenja.
Upitala je nekoga u blizini ima li ikoga iz Crvenog kria, no taj se samo
nasmijeio i udaljio, iako je bila sigurna da zna engleski. Yves je tada rekao
da mora poi. Namjeravao ju je tek tako ostaviti tamo i pustiti da se sama
snalazi. No nije ga unajmila da joj bude vodi do kraja rata, njen osobni
voza. Mahnuo joj je kad se vratio u auto, a ona mu je doviknula Merci dok je
odlazio, ali oito mu se urilo da izie iz Chalonssur-Marnea, to mu nije
mogla zamjeriti. Ali nije znala to da zapone i samo je tamo stajala.
Ljudi su uurbano ulazili i izlazili iz atora, a nekolicina se i u nju
zagledalo. Doimala se istom i nedirnutom dok je tamo izgubljeno stajala sa
svojim kovegom. Najzad, ne znajui to bi drugo, ona upita ordo-nansa gdje
se nalazi prostorija za bolniarke.
- Tamo - odgovori on, nodredeno mahnuvi preko ramena, nosei
golemu vreu punu smea. Victoria zadrhti pomislivi na njen sadraj.
No bolniarke su bile prezaposlene da bi razgovarale s njom. Upravo je
stigla nova skupina ranjenika i nitko nije mogao gubiti vrijeme sa uto-
kljunkom.
- Evo - iznenada joj se obrati deurni, dobacivi joj pregau. - Tre
bam vas. Slijedite me. - Uurbano se kretao kroz dvije stotine nosila to
su leala na podu, meusobno udaljena tek pet centimetara, i ona ga je
morala slijediti to je bre i paljivije mogla, pazei da ne stane na njih.
Iza velikog atora stajao je manji, koji je sluio kao operacijska dvorana.
Ranjenici su leali na podu ekajui red; neki od njih su tiho jecali, drugi
jezivo vikali, dok su neki na sreu bili u nesvijesti.
- Ne znam to trebam raditi - uzrujano prizna Victoria. Oekivala
je da e je netko doekati, da e joj sve objasniti, da e voziti kola prve
pomoi ili raditi neto to je u stanju, a ne nai se ovdje s tim ljudima
tijela raznesenih od eksplozija bombi i rapnela. Neki su bili grozno ope
eni, a mnogi otrovani fosgenom ili klorovim plinom kojima su ih obasi
pali Nijemci. Ta je taktika bila tako nova i tako okrutna, da Saveznici
nisu imali odgavarajueg oruja kojim bi se suprotstavili.
Deurni kojega je slijedila, bio je nizak i vrst, imao je arko crvenu kosu, a
ula je da ga je netko nazvao Didier. Na sreu, govorio je engleski. Gotovo se
onesvijestila kad je shvatila da od nje oekuje da mu pomogne pobrinuti se za
ljude koji su upravo doneseni iz rovova. Svi su bili teko otrovani plinom i
mnogi nisu bili pri svijesti. On joj pokae jednu skupinu i obrati joj se
apatom.
- Uinite za njih to moete - tiho ree u paklenoj buci. Iznenada
se sjetila ljudi koji su plutali oko nje u moru kad je potonula Lusitania.
No ovo je bilo daleko gore, a ovi ljudi su jo bili ivi. - Nee preivjeti
no. Previe plina. Ne moemo im pomoi.
ovjeku do njenih nogu zeleni je izbljuvak curio iz nosa i usta. Victoria
zgrabi Didiera za ruku kad se ovaj okrenuo da je ostavi.
- Ja nisam bolniarka - ree ona, osjeajui muninu. Ovo je bilo previe za
nju. Nije mogla. Znala je da nije smjela doi ovamo. - Ne mogu...

~ 152 ~

- Ni ja nisam bolniar - odsjee on. - Ja sam glazbenik... ostajete li ili ne? -
izravno je upita. To je bilo njeno vatreno krtenje. To je bilo ono to je eljela.
- AJco ne, idite. Nemam vremena za ovo... - Ljutito je pogleda, kao da je dola
ovamo bez razloga, kao poetnica, da se pravi vana pred prijateljima. No
njegov ju je pogled izazvao i ona kimne glavom.
- Ostajem - promuklo ree i polako klekne uz najblieg ovjeka. Njemu je
metak raznio pola lica, koje je bilo zamotano krvavim zavojima. Kirurzi su
odluili da ne trate vrijeme na njega. Stanje mu je bilo previe loe da bi na
njega potroili sate. Moda, da su bili u pravoj bolnici, ali ne ovdje. Nee
preivjeti. Bit e mrtav za nekoliko sati.
- Zdravo... kako se zovete? - upita je glasom ve obojenim smru.
- Ja sam Mark. - Bio je Englez.
- Ja sam Olivia - odgovori ona, predstavljajui se imenom kojim se sada
morala sluiti. Bespomono je uzela mladievu ruku u svoju, on ju je vrsto
uhvatio za prste. Trudila se da ga ne gleda, da ne vidi ranu, pa je pogled
uperila nekamo u daljinu.
- Vi ste Amerikanka - primijeti on, mekim jorkirskim naglaskom.
- Jednom sam bio tamo...
- Ja sam iz New Yorka. - Kao da je to bilo vano.
- Kada ste stigli ovamo? - Borio se za ivot, drei je za ruku, mislei da e
preivjeti no ako bude razgovarao s njom, no oboje su znali da nee.
- Veeras - ree ona, ponovno pozelenjevi, no nasmijei mu se, a drugi ju
je mladi vukao za pregau.
- Htio sam rei iz Amerike... kada ste stigli? - upita je Mark.
- Prolog vikenda... Lusitanijom - tupo ree ona. Bilo ih je tako mnogo. ula
je samo njihove jecaje i krikove. Kao kad je brod tonuo.
- Prokleto je to to su vabe uinili... ene i djeca... prave ivotinje -
protenja on.
Ona se zatim okrene onome drugome koji ju je zvao, zazivao je majku i bio
je edan. Imao je sedamnaest godina i bio je iz Hampshirea a nakon dvadeset
minuta umro je drei je za ruku. Te je noi razgovarala sa stotinjak
ranjenika, a deseci su umrli pred njenim oima. Nije inila nita posebno za
njih, drala ih je za ruku, palila im cigarete - podijelila je sve svoje - davala
im vode iako nisu smjeli piti, no nije bilo vano, nekima od njih utroba je bila
razneena, ili su im plua bila puna plina. Uas je nadilazio razum, i kad je
ujutro isteturala iz atora, pitala se je li bila od ikakve koristi. Bila je
prekrivena krvlju i pljuvakom i izbljuv-cima, nije znala kamo da krene, ni
kamo je prethodne veeri nestao njen koveg. Zaboravila je na sve, pa i na
njega, dok je kleala uz mladie koji su je zvali po imenu, drali je za ruku ili
samo umirali u njenom naruju, pred njenim oima. Pomagala je Didieru
iznositi ih van na nosilima, gdje su ih polagali na zemlju, da bi ih drugi ljudi
odnosili i pokapali. Sada ih je ve bilo na tisue, mladih, zakopanih medu
breuljcima.
- Tamo u atoru ima hrane. - Didier joj je priao i pokazao joj veliki
ator dovoljno daleko da se upitala hoe li stii do tamo. Cijelu no nije
spavala i bolio ju je svaki djeli tijela, a on je izgledao neumorno kada
joj se nasmijeio. - Jeste li ve poalili to ste doli, Olivia? - upita je.
Bila je tako umorna da se gotovo zabunila i rekla mu da je Olivia njena
sestra. No, sve dok je ovdje, to je njeno ime.
- Ne - slae ona uz umoran osmijeh, ali on shvati da lae. Cijelu je no
predano radila, bilo bi korisno imati je u blizini, kad bi ostala. Veina
dobrovoljaca nije. Ostali bi nekoliko dana i onda pobjegli, uasnuti onim to
su vidjeli, sretni to se mogu vratiti kui. Drugi, oni vri, oni koji su mogli
izdrati, bili su rijetki, no ti su ostajali. Neki dobrovoljci su bili s njima od
poetka, gotovo godinu dana. No nije mislio da e ona biti jedna od njih. Bila
je premlada i prelijepa. Vjerojatno je dola samo radi uzbuenja, mislio je.
- Navii ete se. Priekajte do zime, dopast e vam se. - Mjesecima su bili u

~ 153 ~

blatu do pojasa. Kia nije prestajala. No bolje to nego se smrzavati u Galiciji,
kao Rusi. No sluajui ga, ona shvati da nee ostati do zime. Tada e ve biti
ponovno u New Yorku, s Charlesom i Geoffrevjem. Sada su joj se inili tako
daleko, kao da vie ne postoje. Jedina osoba koja joj se jo inila stvarnom
bila je Olivia, ona kao da joj je ivjela u dui, i ponekad je Victoria gotovo
mogla uti njen glas. Nije mogla to objasniti.
Ona se oprosti od Didierea i otetura do atora za koji joj je rekao da je
njihova menza. Pribliavajui se, namirisala je kavu i hranu i druge nepoznate
mirise, iznenada shvatii da umire od gladi unato pokolju koji je vidjela.
Uzela je jaja u prahu i gula koji se uglavnom sastojao od hrskavice, i debeo
komad kruha, tako ustajalog da je bio tvrd kao kamen. Svejedno ga je pojela,
umaui ga u gula. Popila je takoer dvije velike alice jake crne kave.
Nekolicina bolniarki i neki deurajui su je pozdravili, no svi su bili ili
zaposleni, ili iscrpljeni. inilo se da je tamo izrastao cijeli grad. atori su sluili
kao spavaonice, bolnica, skladita, menza. Daleko u pozadini nalazio se mali
dvorac gdje su bili smjeteni stariji asnici, kao i general, njihov zapovjednik,
a tu je bilo i malo seosko imanje. Svi ostali su spavali u atorima. A Victoria jo
nije znala gdje e spavati.
- Jeste li sa Crvenim kriem? - upita je ljubazna, krupna djevojka. Imala je
odoru bolniarke i jela je obilan doruak iako je bila prekrivena krvavim
mrljama. Prije dvanaest sati Victoria bi se bila zgrozila, ali iznenada joj se to
uini normalnim.
- Trebala sam biti - objasni Victoria. Djevojka je rekla da joj je ime Rosie i,
kao i mnogi drugi ovdje, bila je Engleskinja. - Mislim da sam juer zakasnila
na sastanak s njima. Ne znam to se dogodilo.
- Mislim da ja znam. - Rosie je pogleda udnog izraza lica, dok je Victoria
iekivala odgovor. - Auto im je pogoen u Meauxu. Bilo ih je troje. Svi su
ubijeni juer poslijepodne na putu ovamo.
Victoriju uasne pomisao kako je i ona mogla biti s njima da im se
pridruila u Parizu. Hvala Bogu to nije.
- to ete sada? - upita je Rosie tiho, i Victoria se zamisli. Nije ak bila ni
sigurna hoe li ostati. Ovo je bilo daleko gore no to je oekivala. U New
Yorku, kad je sluala predavanja o ratu pri raznim konzulatima, sve se inilo
tako jasnim i razgranienim, ideologija tako istom, problemi tako
jednostavnima. Namjeravala je voziti. Ali voziti to? Umirue ljude? Leeve u
onu improviziranu mrtvanicu? Nije pojmila istinu dok nije stigla ovamo. Ali
sada je znala da, ako eli ostati, moe biti korisna.
- Nisam sigurna - oklijevajui odgovori. - Nisam obuena bolniarka niti ita
slino. Ne znam kome bih mogla koristiti. - Victoria nesigurno pogleda Rosie.
- Kome da se obratim?
- Narednici Morrison - ree Rosie uza smijeak. - Ona je nadlena za
dobrovoljce. Nemoj se zavaravati, curo. Svima nam treba pomo, struna ili
ne, ako moe izdrati. - To je bilo pravo pitanje.
- Gdje je mogu nai? - oprezno upita Victoria, jo uvijek nastojei odluiti
to e.
Rosie se nasmije na njeno pitanje i natoi si jo jednu alicu kave.
- Priekaj desetak minuta i ona e nai tebe. Narednica Morrison
zna sve to se ovdje zbiva. To je upozorenje - naceri se.
I bila je u pravu. Ni pet minuta kasnije, brzim koracima im se pribliila
divovska ena u odori i strogim pogledom promjerila Victoriju. Ve je ula o
pridolici od Didiera. Narednica Morrison bila je visoka metar i osamdeset,
imala je plavu kosu i oi i bila je Australijanka, iz Melbourna. U Francuskoj se
nalazila gotovo godinu dana, a bila je i ranjena. S dobrovoljcima je postupala
kao s robovima i, prema Rosienim rijeima, nije podnosila gluposti.
- ujem da su vas noas zaposlili - obrati se ljubazno Victoriji, a mlada je
Amerikanka zadrhtala promatrajui je.

~ 154 ~

- Da, jesu - odgovori, ispravivi se na stolici, iznenada se osjetivi kao
vojnik. Ovdje je bilo nekako udno, sve je bilo tako uredno i uljueno, a
usred kaosa. Svi su znali to treba raditi i to se od njih oekuje.
- Kako vam se dopalo? - izravno je upita narednica.
- Ne bih rekla da je "dopalo" prava rije - oprezno ree Victoria.
Rosie ih ostavi i vrati se u operacijsku dvoranu. Morala je odraditi
jo dvanaest sati. Ovdje se radilo u smjenama od dvadeset etiri sata ili do
iznemoglosti, to ve prije doe. Jednom je ak radila trideset sati bez
prestanka.
- Veina ljudi za koje sam noas brinula umrlo je prije jutra - tiho ree
Victoria, na to Penny Morrison kratko kimne glavom, no i sama je bila
dirnuta.
- To se esto dogaa. Sto mislite o tome, gospoice Henderson? -Zapamtila
joj je ime, znala je tko je ona i, to Victoria nije znala, poslala je njen koveg u
spavaonicu i odredila jedan leaj za nju u enskom odjeljenju. - Vaa e nam
pomo dobro doi - iskreno ree. - Ne znam zato ste ovdje i ne zanima me,
no ako imate jak eludac, silno ste nam potrebni. Nai su ljudi pretrpjeli
straan poraz.
Victoria je te noi to i uvidjela, a dobila je i zatitnu masku u sluaju da
sve poe krivo i da ih Nijemci pregaze.
- Voljela bih ostati - ree Victoria, iznenadivi i samu sebe. Nije znala to ju
je natjeralo da to kae. inilo joj se da je neki drugi glas odgovorio na to
pitanje.
- Odlino. - Narednica Morrison ustane i pogleda na sat. Imala je i druge
zadatke. Kasnije tog jutra bio je predvien sastanak u dvorcu i, kao narednica
zaduena za dobrovljce, bila je pozvana na njega. Ispravno je pretpostavljala
da e biti jedina ena na sastanku. - Oh. - Okrene se kao da je zaboravila
neto dodati. - Smjeteni ste u enskoj spavaonici. Noas sam poslala tamo
va koveg. Netko e vam pokazati gdje je. Za deset minuta morate se vratiti
na dunost u lijeniki ator.
- Sada? - Victoria se prenerazi. Cijelu je no provela na nogama i jedva je
ekala da legne. Sada se inilo da to nee biti tako skoro.
Vaa smjena zavrava veeras u osam sati - nasmijei joj se narednica. - Rekla
sam vam, Henderson, treba nam vaa pomo. Nadoknadit ete san za ljepotu
kasnije. Ah, jo neto. - Pogleda je nekako strogo, no oi su joj bile tople i
brine. Victoria jo nije vjerovala da se mora vratiti na dunost. ena je bila
pravi tiranin. No radije je tedjela bolniarke i upoljavala dobrovoljce.
Morali su sve umjereno koristiti, ak i ljude. - Sveite kosu - doda i nestane,
dok je Victoria buljila za njom. Onda popije jo jednu alicu kave,
razmiljajui o daljnjih dvanaest sati na dunosti. Gotovo je sumnjala da e
izdrati. Ali nije imala izbora.
- Ve ste ovdje? Zacijelo ste naletjeli na narednicu Morrison - naali
se Didier opet je ugledavi. I on je bio jo na dunosti. Victoria uzme
istu pregau. Svezala je kosu kao to joj je narednica naloila i prekrila
je kapom koja je nekad bila sterilna. Saveznici su im slali onoliko stvari
koliko su mogli, no to je bilo saalno malo u usporedbi s njihovim potre
bama. Victoria se vrati svojim pacijentima.
Sljedeih dvanaest sati proteklo je manje-vie uobiajeno: djeaci su
zapomagali, ljudi raskomadanih udova, oslijepjelih oiju i plua punih ot-
rovnog plina umirali. Ovaj put, kada je izila iz atora, gotovo je teturala. Bila
je tako umorna da je mislila da e povratiti kad je upitala nekoga da je uputi
u ensku spavaonicu. Kad je tamo stigla, nije ak ni potraila svoj koveg,
nego se sruila na najblii leaj i dok je tonula u san osjeala se kao da umire.
U ivotu nije bila toliko umorna i taj put nije ak ni sanjala sestru. Nije se
probudila do poslijepodneva sljedeeg dana. Istuirala se u improviziranoj
kupaonici, oprala kosu i otila u menzu na ono to je trebao biti odruak, no
pretvorio se gotovo u veeru. Bilo je prekrasno svibanjsko poslijepodne i dok

~ 155 ~

je uzimala hranu osjeala se ponovno kao ovjek. Uzela je jo one crne, jake
kave od koje su svi, inilo se, ivjeli; kao i automobili bez goriva, nisu mogli
raditi bez nje.
Dok je jela, pitala se kada se mora vratiti na dunost u bolnicu. Nije imala
pojma koji je njen raspored, a nitko joj nije nita rekao. Dok je dovravala
tanjur ve poznatog gulaa, ugledala je Didiera i upitala ga. On se vraao sa
tridesetesterosatnog neprekidnog rada, a tako je i izgledao.
- Mislima da ne oekuju da se vratite do veeras. Raspored bi trebao biti
izvjeen u vaoj spavaonici. Morrisonova je mislila da vam treba san,
pretpostavljam.
- I vama isto - ree ona suosjeajno, osjeajui da postaje sudionikom u
zbivanjima. Osjeaj je zapravo bio ugodan. - Hvala, Didier, vidimo se kasnije.
- Salut! - odvrati on i udalji se nosei limenu alicu kave. Znao je da ga
kava nee odrati budnim. Nita nee, ni bombe, ni lupa ekia. Bio je i vie
nego iscrpljen, no smijeio se dok je odlazio. Sviala mu se. Nije imao pojma
zato je ovdje. Veina je ljudi imala vlastite razloge i nisu nikome govorili o
njima, osim ako bi se zbliili s nekim. Mnogi su bjeali od nesretnih ivota, ili
su imali visoke ideale. to god da ih je dovelo ovamo, nije bilo ono isto to ih
je navelo da ostanu.
Victoria se nakon jela vratila u spavaonicu i pronala raspored. Za dva se
sata trebala vratiti na dunost. Neko se vrijeme odmarala na svom leaju,
zatim je ustala i proetala po logoru, da se upozna s okolinom. Mislila je
pisati Oliviji, no odluila je da nema vremena prije odlaska na dunost.
Umjesto toga, dola je u bolnicu neto ranije. Ovaj put nije bilo poznatih lica,
osim narednice Morrison koja ju je nato kasnije dola pogledati. inilo se da
je zadovoljna kosom i dala joj je nekoliko odora, koje su izgledale kao muke,
samo to su umjesto hlaa nosile duge suknje. Preko odore nosila se bijela
pregaa i kapica s crvenim kriem, a dobila je i crvenu kapu za hladno
vrijeme. Bila je to udna zbirka odjevnih predmeta, ali se barem, zahvaljujui
njima, vidjelo tko je i to radi, u sluaju da je njena pomo potrebna bilo gdje
drugdje. Zatim ju je narednica upitala kako se snala.
- Prilino dobro, mislim - odgovori Victoria oprezno. Nije bila sigurna je li
zaista tako, ali trudila se.
- Drago mi je to to ujem. Moete podignuti ploicu s imenom u atoru za
osoblje. Va je ostanak odobren na jueranjem sastanku - suho je obavijesti
narednica. - Mislim da ete biti vrlo korisni.
Victoria se iznenadi njenom pohvalom. Nekoliko minuta kasnije, narednica
je otila i Victoria nije vie ni imala vremena razmiljati o tome. Te se noi
odrala bitka u Berry au Bacu i bolnica je bila preplavljena ranjenicima na
nosilima.
Victoria je radila etrnaest sati bez prestanka i na kraju smjene bila je
preumorna i previe zgroena da bi jela, te se polako uputila u spavaonicu.
Nije mogla ne razmiljati o onima koji su umrli, te se ak i onako umorna
sjetila djece iju je smrt vidjela na Lusitaniji. Sve se inilo tako besmislenim.
Sunce je bilo visoko na nebu, bio je svibanj u Francuskoj, ptice su pjevale, a
svud oko nje ljudi su umirali. Ona polako proe kraj spavaonice, ne ulazei
unutra, i ode do male istine, sjedne naslonivi se na drvo i zapali cigaretu.
Htjela je na nekoliko minuta biti sama sa svojim mislima. Nije bila naviknuta
da stalno bude okruena ljudima, bez ijednog trenutka za sebe, pod stalnim
pritiskom. Nije predvidjela da bi moglo biti tako iscrpljujue. Victoria se
nasloni na stablo, s cigaretom u ruci, zatvorenih oiju. Sunce jo je grijalo lice,
no sjedei tamo osjeala se kao da joj je stotinu godina.
- Mogli biste lijepo pocrnjeti - zauje glas ravno pred sobom - ali ima i
ljepih mjesta za odmor. - Glas je pripadao Francuzu, mukarcu, no obratio
joj se na engleskom. Kad je otvorila oi, odozdo joj se inio visokim kao stablo
na koje se naslonila. Imao je prosijedu plavu kosu i na nekom drugom mjestu i
u drugom vremenu mislila bi da je vrlo pristao.

~ 156 ~

- Kako ste znali da govorim engleski? - zantieljno ga upita, ne os-
mjehnuvi se.
- Juer sam odobrio vae dokumente - odgovori on, mirno je pogledavi u
oi. Ni on se nije osmjehnuo. - Prepoznao sam odoru i opis.
- Penny Morrison mu je rekla da je stigla lijepa mlada Amerikanka koja
je doputovala Lusitanijom i koja e vjerojatno ostati oko deset minuta.
Ali to nije spomenuo Victoriji.
- Trebam li ustati i salutirati? - upita Victoria. Jo nije upoznala pro
tokol, no u ovom trenutku bili su vie mukarac i ena, nego satnik i bol
niarka.
On se ovaj put nasmijei.
- Ne, osim ako ne stupite u vojsku, a mislim da zaista ne biste trebali.
Sasvim je dovoljno i ovo to radite, osim ako ne smatrate da vam treba in, a
budui da niste bolniarka, bili biste obian vojnik. Iskreno reeno, ja se ne
bih trudio. - Engleski je govorio savreno; studirao je na Oxfordu i Harvardu.
inio joj se starijim od Charlesa, iako nije mogla ocijeniti koliko. Imao je
trideset devet godina i bio je vrlo privlaan. - Usput reeno, ja sam satnik
Edouard de Bonneville. - Sada se smijeio, dok su njene oi zraile svjetlom
kojeg nije bilo otkako je otputovala iz New Yorka. Nije imala s kime
razgovarati, osim s lady Mackworth na Lusitaniji. Sve otada vodila je iskljuivo
povrne razgovore. Ali ovaj joj se ovjek inio drukijim.
- Jeste li vi zapovjednik? - upita ona. - Prepostavljam da bih trebala ustati
ali, iskreno reeno, nisam sigurna da bih se odrala na nogama.
- Tuno mu se nasmijei, umornih oiju.
- To je jo jedna prednost toga to niste u vojsci. Ne morate ustajati, i
salutirati, ili stajati u stavu pozor. Ne preporuujem vam da stupite u vojsku
- naali se on, sjedajui na panj njoj nasuprot. - I ne, ja nisam zapovjednik,
tek sam trei ili etvrti asnik po inu i ne odluujem ni o emu.
- Nekako nisam sklona u to povjerovati, budui da ste juer potpisali moje
dokumente.
- To je dovoljno blizu istini. - Ali ne sasvim. Pohaao je Saumur, konjiku
akademiju za plemie i gospodu i bio je profesionalni vojnik. Ako sve dobro
proe, na kraju e postati general. No ona mu je bila mnogo zanimljivija od
vlastitog ivotopisa. U protekla dva dana uo je o njoj s vie strana, ak je i
Penny Morrison pokazala zanimanje. Bila je oito iz dobre obitelji, vrlo mlada
i lijepa i nitko nije mogao pretpostaviti zato je dola ovamo. Doimala se
poput djevojke koja bi trebala provoditi ljeto pleui u haljinama od satena i
odlazei na zabave. - ujem da ste doputovali Lusitanijom - primijeti on,
paljivo je gledajui u oi u kojima ugleda svu patnju i bol. - Bojim se da nije
bio ba neki poetak putovanja... no - gotovo se objeenjaki nasmijei - ovo
i nije ba neki kraj. Jeste li se izgubili na putu do ljepeg cilja ili ste se
namjerno ovako kaznili?
Ona se nasmije; dopadao joj se, iako ga nije poznavala. Bio je vrlo
izravan, moda ak i malo otar, to ju je privlailo.
- Ne, bilo je namjerno. Bilo bi strano da nije. - Ona mu se nasmije,
gledajui ga u oi. Bile su im gotovo jednake boje, iako je ona imala tamnu
kosu, a on svijetlu. U svaijim bi oima predstavljali privlaan par, iako je
satnik bio oitno znatno stariji. Sa trideset devet godina mogao joj je gotovo
biti otac. - Kako to da govorite tako dobro engleski?
- Studirao sam na Oxfordu godinu dana nakon to sam zavrio Sorbonu, a
da bih dotjerao naglasak - nasmijei se on, te nastavi savreno imitirajui
bostonski nazalni govor - i godinu dana na Harvardu. Onda sam pohaao
Saumur. To je prilino aava francuska vojna akademija s mnogo konja. -
Svidio joj se njegov opis; ak je i ona ula za tu ustanovu i znala je da je vrlo
ugledna, ekvivalent amerikog West Pointa, samo s konjima. - I sada sam
ovdje. No, iskreno govorei - on zapali cigaretu, dok je ona ve dovrila svoju

~ 157 ~

i zapalila u meuvremenu jo jednu - elio bih da nisam. - Ona se nasmije
njegovoj iskrenosti. Veina bi rekla isto. Nevjerojatno je bilo pomisliti da je
ona prela tri tisue milja jer je eljela biti ovdje. - A da imate imalo razuma,
ukrcali biste se na brod, ovaj put na neki ameriki, budui da je vaa zemlja
dovoljno pametna da se dri izvan svega ovoga, i vratili se odakle ste doli.
Zapravo, gdje bi to bilo? - Znao je da je Amerikanka i nita vie od toga, osim
da joj je ime Olivia Henderson, tako je barem mislio.
- New York - oprezno ree ona.
- I pobjegli ste od okrutnih roditelja? - Iz putovnice je znao da ima
dvadeset dvije godine, ali bila je jo dovoljno mlada da ivi s roditeljima, to
jest da ih iz nekog razloga eli napustiti. Ili ju je ovamo moda dovelo
slomljeno srce, to je bilo mogue, no isto tako i krajnje nepromiljeno.
- Ne. - Ona odmahne glavom. - Imam zaista njenog oca.
Edouard se iznenadi.
- I dopustio vam je da doete ovamo? Zaista udan ovjek. - No
Victoria ponovno odmahne glavom. Razgovarati s njime bilo je ugodno,
sviao joj se njegov udan francuski naglasak. - Mislim da svojoj keri
ne bih dopustio tako neto. Zapravo, siguran sam da ne bih, da je imam.
Ona mu pogleda ruku na kojoj nije bilo vjenanog prstena. No nije ga bilo
ni na njenoj ruci, iako je bila udana za Charlesa. Olivia ga je nosila umjesto
nje.
- Ne zna da sam ovdje - prizna Victoria. - Misli da sam u Kaliforniji.
- To nije lijepo - prekori je on. to ako joj se neto dogodi? A putovanje
brodom? - Zar nitko ne zna da ste ovdje? - Za dvadesetdvogodinju djevojku
bila je vrlo smjela, vrlo hrabra i vrlo luckasta.
- Moja sestra zna - odgovori Victoria, ponovno se naslonvi na stablo.
Razgovor je bio ugodan, no bila je vrlo umorna. Zbog neega u njemu
poeljela mu je rei stvari za koje nije bila sigurna bi li trebala priznati. Sada
je vie nije mogao vratiti kui. Imala je dokumente, a bila je i punoljetna.
Kako bi je mogao sprijeiti? - Blizanke smo - tiho ree.
- Identine? - Zapanji se on, a ona kimne glavom.
- Potpuno. Zrcalne blizanke. Sve to ja imam na lijevoj strani, ona ima
na desnoj, i obratno. Kao ovu pjegicu. - Ona isprui lijevu ruku i on ugleda
siunu tokicu na njenom dlanu, izmeu prstiju, i kimne glavom. Taj mu
tajni znak za prepoznavanje nije bilo od neke koristi budui da ih nije vidio
zajedno, no mogao je zamisliti potekoe koje su izazivale. - Nitko nas ne
razlikuje, osim ene koja je brinula o nama od naeg roenja. ak ni otac.
- Nestano se smijeila.
Mogao je zamisliti svu zbrku koju su mogle izazvati.
- Zacijelo je bilo komplicirano - ree, te joj se nasmijei. - Osobito
s mukarcima, zar ne? Jeste li izigrale sve mukarce koje ste upoznale?
Bio je pronicav, vie no to je i sam znao. Ona mu se nasmije. Nije bila
toga svijesna, no Edouard de Bonneville bio je oaran njenom ljepotom. O njoj
je uo mnogo, iako, prema njegovom miljenju, opis nije bio ni blizu istini.
Bila je prekrasna.
- Samo neke - prizna ona nevinog izraza lica, kojem ni na trenutak nije
povjerovao.
- Jadnici. Kako strano. Drago mi je to vas nisam upoznao zajedno, iako
moram priznati da bih volio to vidjeti. Kako se zove vaa sestra?
- upita.
Ona je oklijevala, ali kratko.
- Victoria - jednostavno ree.
- Olivia i Victoria. Savreno. Dakle, Olivia - nastavi - vi ste ovdje pod velom
tajne i to zna samo vaa sestra. Koliko ete ostati s nama? Do kraja? -
Sumnjao je. Zato bi? Oito je bila iz dobre obitelji, obrazovana, elokventna i
prekrasna. Mogla bi se vratiti kui kad god bi htjela, a bio je siguran da i hoe
im se zasiti opasnosti i neudobnosti, ega je bilo mnogo. Sumnjao je da e

~ 158 ~

ostati dulje vrijeme.
- Ne znam. - Ona ga pogleda ravno u oi; u njenom je pogledu ugledao
neto to jo nije shvaao. Moda je pobjegla od neega. - Ostat u koliko
budem mogla. Zavisi o mojoj sestri.
- O vaoj sestri? - To ga je zaista iznenadilo i on je upitno pogleda.
- Zato o njoj? - Ova je djevojka bila rijetko zanimljivo bie i elio je
s njom provesti cijeli dan razgovarajui, upoznavajui je.
- Ona se brine za neke stvari umjesto mene.
- Zvui komplicirano - diskretno primijeti.
- I jest. - Ona kimne glavom, s udnim izrazom u oima.
- Moda ete mi jednog dana ispriati sve o tome. - Zakleo se da e pratiti
njen boravak u Chalons-sur-Marneu. Bio je uvjeren da e biti zanimljivo.
Ona tada polako ustane, osjeajui istu onu bol u kostima koja ju je muila
kad je izila iz bolnikog atora. Nije se htjela rastati s njim, no znala je da
nee moi ostati budna jo dugo. No on je iznenadi, predloivi da je otprati
do enske spavaonice. Bila je uvjerena da nee htjeti da ga vide u razgovoru s
obinim dobrovoljcem, no inilo se da mu to ne smeta.
Zapravo, sljedeeg tjedna se esto pojavljivao u bolnici, gledajui je kako
klei pored ranjenika koji je zbog plinskog otrova povraao duu ili kako
plae drei umirue. Jednom ili dvaput pojavio se i u menzi i popio s njom
kavu, a jednom je sjedio s njom dok je ona, na desetominutnom predahu,
imala tek dovoljno vremena da udahne miris veeri. Uspjevali su razgovarati,
nadglasujui se sa stalnom grmljavinom topova, na koju su ve svi bili navikli, i
s povremenim piskom koji bi je uvijek podsjetio na zvuk koji je ula kad je
prvi torpedo pogodio Lusitaniju. Razgovarali su o utozelenim oblacima plina
koji su se pojavili nad Dan-gemarckom i o tisuama ljudi koji su poginuli, ili
ostali unakaeni ili osakaeni. No, u povremenim prekidima, razgovarali su
takoer o triarijama, tenisu na travi, jahtama, o njegovoj ljubavi prema
konjima koja ga je i odvela u konjicu, i njegovim bostonskim danima. Otkrili su
da imaju zajednike poznanike u Nevvportu. Bilo je tako neobino ovdje
razgovarati o svemu tome, no vei dio vremena govorili su jedino o onome
to su doivljavali iz dana u dan.
Sada je ve navraao i u ensku spavaonicu. Navrilo se mjesec dana od
njenog dolaska kada ju je pozvao na zejdniki izlazak. General je u dvorcu
prireivao skromnu veeru za vie asnike i Edouard ju je pozvao da poe s
njim.
- Ovdje? - Bila je preneraena. Nije imala to obui. Na brodu je izgubila
sve, a ono to je kupila u Liverpoolu bilo je svrsishodno, no runo. Imala je
jedino odore i ukrobljene pregae.
- Bojim se da Maxim 's u Parizu ne dolazi u obzir - naali se Edouard. Nakon
to ju je mjesec dana gledao kako radi u krvavim pregaama ili vozi
ambulatna kola u improviziranu mrtvanicu, iznenada je zazvuala kao prava
ena.
- Nemam to obui osim odore - izjada se ona. Njegov joj je poziv laskao,
no takoer je bila iznenaena. U proteklih su se mjesec dana sprijateljili, no
nije ni pomislila da ga privlai. Bio je stariji od nje, imao je visoki in, a ovo
uope nije bilo romantino mjesto, iako je znala za druge veze. U nekim
sluajevima ljude je zbliavala sveprisutna patnja, dok se u drugim
sluajevima inilo razumnijim sauvati odreenu distancu. A ona je
pretpostavljala da je Edouard izabrao ovo drugo.
- Ni ja nemam to obui osim odore, Olivia. - inilo se da se zabavlja. A
ona bi se uvijek nasmijeila kad bi izgovorio ime njene sestre. Sada se ve
odazivala bez potekoa, no u ovom sluaju inilo joj se kao da se radi o
zamjeni. Jednom ili dvaput mu je poeljela sve priznati, ali bojala se da bi
upala u nevolje. Ipak je to bilo ratom zahvaeno podruje, a ona je putovala

~ 159 ~

pod tuim imenom. - Sve je u redu - razuvjeri je on i najavi da e doi po nju
u sedam, kada zavri sa smjenom.
Znala je da bi morala ishoditi posebnu dozvolu da u to vrijeme zavri
smjenu, no na kraju je Didier pristao daje pokriva. Rekla mu je za poziv, a on
je na to uzvio obrvu.
- Pitao sam se kad e doi do toga - ree s odobravanjem. U proteklih
mjesec dana zaista ju je zavolio. Naporno je radila, uvijek je bila iskrena
prema njemu, odraivala je i izvanredne smjene kad god je bilo potrebno i
nije se alila. Cesto je radila i due od svoje smjene i nikad to nije
spominjala.
- Samo smo prijatelji - ree ona, smijui se Didieru i nainu na koji je
reagirao.
- To ti misli. Ne poznaje Francuze - nasmije se Didier.
- Ne budi blesav - ree ona i odjuri u spavaonicu da se barem presvue u
istu odoru. Kao jedini ustupak enstvenosti te je veeri raspustila kosu i na
brzinu je poeljala. Nije ak imala ni minke, koja je potonula s Lusitanijom,
a ona se nije zamarala kupovinom nove. Tada joj se to inilo nevanim. Sada
joj je bilo ao.
Edouard je po nju doao kamionom; osvrnulo se tek nekoliko glava. Svi su
ostali bili ili na veeri, ili u rovovima, ili na poslu.
- Lijepo izgleda, Olivia - oduevio se, a ona nije ni obratila panju na to
ime dok mu se osmjehujui zahvaljivala.
- Svia li ti se moja haljina? - epurila se. - Naruila sam je iz Pariza. A
frizura? - Podigne kosu kao manekenka i nasmijei se. - Satima sam je
oblikovala.
- Ti si pravo udovite. Nije ni udo da te obitelj poslala ovamo. Sigurno su
jedva ekali da te se rijee.
- I jesu - tuno ree ona, mislei na Charlesa i Geoffreyja. No, istini za volju,
nisu joj nedostajali, ni jednom otkako je stigla ovamo.
- Jesi li dobila vijesti od sestre otkad si ovdje?
- Jesam, dvaput. I ja sam joj pisala, ali moja pisma zvue tako udno. Teko
je objasniti ovo nekome tko nije ovdje. Poslala sam pisma, ali zvue tako
umjetno.
- Teko je razumjeti rat ako nisi u njemu - ree on dok su prilazili dvorcu.
Ona ponovno zagladi kosu i, ulazei pored njega, iznenada osjeti nervozu.
Tamo su bile jo dvije ene: prava gospodarica dvorca, grofica koja je ivjela u
maloj kuici na imanju, dovoljno stara da Victoriji bude majka, vrlo vedra i
ljubazna. Druga je ena bila supruga jednog pukovnika koja ga je dola
posjetiti iz Londona, to je bilo vrlo neuobiajeno, no budui da on nije
mjesecima dobio dopust, dopustio joj je da doe.
Veera je bila skromna i neformalna. Isprva se uglavnom razgovaralo o
ratu, o galicijskoj kampanji koja je bila vrlo brutalna. Proteklog mjeseca
poginulo je vie od milijun Poljaka, to se Victoriji inilo nezamislivim; no kad
je bolje razmislila, shvatila je da je, otkad je stigla, vidjela smrt vie od tisuu
ljudi.
Najzad je razgovor skrenuo i na drugo. General je prema njoj bio vie
nego ljubazan. Svi su izvrsno govorili engleski, iako se Victorijin francuski
polako poboljavao. U deset sati Edouard i Victoria su krenuli u logor.
Ponosio se njome, iako nije nita rekao. Zamijetio je da je ostavila izvanredan
dojam na generala i na groficu, no Victoria je toga bila potpuno nesvjesna
dok je na povratku cijelim putem avrljala s Edouardom. Iz daljine je dopirala
grmljavina topova i poznati itavi zvuk i molila se da te noi ne bude toliko
rtava.
- Kamo sve to vodi? - tiho upita Victoria kada je Edouard zaustavio kamion
pred spavaonicom. Nisu mogli razgovarati nigdje drugdje: menza je u svako
doba dana bila krcata. Nigdje nisu mogli nai samotni kutak gdje bi mogli

~ 160 ~

razgovarati, uglavnom su bili okrueni ljudima. No htio je ostati nasamo s
njom, htio joj je neto rei.
- Rat nikad ne vodi ka poboljanju - odgovori on filozofski. - Ako
pogledamo povijest, sve tamo do Punskih ratova, svi na kraju gube.
- Zato ne otrimo tamo i to im ne kaemo? - nasmijei se Victoria. On joj
ponudi cigaretu i ona je uzme. Sada je puila Gitane. - Svima bismo utedjeli
mnogo gnjavae.
- Ne zaboravi, glasnike uvijek ubijaju - odgovori on palei joj cigaretu
zlatnim upaljaem. - Veeras mi je zaista bilo lijepo - doda, gledajui je i
pitajui se to je ostavila za sobom u New Yorku. Bilo je teko povjerovati da
nije ostavila trag od slomljenih srdaca, no paljivim motrenjem tijekom
proteklih nekoliko dana stekao je dojam da je nita ne optereuje. - Dobro si
drutvo, Olivia. Volio bih ovo jednom ponoviti - nastavi, elei da su u Parizu
gdje bi ivot bio tako drukiji. Tamo bi joj pokazao toliko toga, odveo bi je do
svog dvorca u Chinonu, na lov u Dordogne, predstavio bi je svim svojim
prijateljima, proveli bi neko vrijeme na jugu Francuske. Bilo bi predivno. No
sada su imali jedino rovove izmeu Streenstrata i Poelcapelle i ljude koji su
umirali od fosgena.
- I meni je bilo lijepo - primijeti ona bezbrino, uivajui u francuskoj
cigareti i njegovom drutvu. Voljela je biti s njim. - General je zaista izvanredna
osoba. - Nasmijei se Edouardu, a on joj uze ruku i poljubi je.
- I ti si. - Tada joj njeno odloi ruku, ne znajui kako bi mogla reagirati na
ono to joj je morao rei. - elim ti neto rei, Olivia. Ne elim da medu nama
bude nesporazuma. - No dok je izgovarao te rijei, ona osjeti poznatu bol u
srcu, gdje je ve jednom ranjena, i tijelo joj se ukoi.
Ne ekajui da je uniti, ona ga pretekne. Nije htjela dopustiti da se to
ponovi, znala je da e se uvijek braniti od mukaraca.
- Oenjen si - ree, bez ikakvih osjeaja, traei pogledom njegove oi,
skrivajui svoje osjeaje.
- Kako si znala? - prenerazi se on. Bila je mudrija no to je mislio. Upita se
to joj se dogodilo; sada je mogao vidjeti bol u njenim oima, brutalnu i vrlo
prisutnu.
Jednostavno sam znala. Ne prije... tek kad si ono rekao. to jo?
- Oh... mnogo toga... ljudi nose toliko toga na dui. Ovo je moj teret. Brak
zapravo ne postoji - ree, no ona ga naglo prekine.
- Ne, naravno da ne, radi se o braku bez ljubavi. Nikad je nisi smio oeniti,
mogao bi je ostaviti kad rat zavri, a moda i ne... - Glas joj se polako izgubio,
a u njenim se oima pojavi bol. Okrenula je glavu od njega, zagledavi se
kroz prozor.
- Nije ba tako. Ona me ostavila prije pet godina. Istina je, brak je bio bez
ljubavi. ak ni ne znam gdje je ona sada. Moda u vicarskoj. Pobjegla je s
x

mojim najboljim prijateljem. No, iskreno govorei, bilo je to pravo olakanje.
Bili smo u braku tri godine i mrzili smo jedno drugo. Ali ne mogu se rastaviti,
ovo je katolika zemlja. elio sam da to zna. To podrazumijeva mnogo
uglavnom nepristojnih primisli, no nisam htio ekati neki kasniji trenutak da
ti to kaem. Pred zakonom i Crkvom, ja sam oenjen ovjek. Ostalo je,
naalost, manje jasno.
Ona se okrene, iznenaena. Pria je bila drukija nego to je oekivala. Ili se
moda radilo o istoj prii, a ovo je bila francuska verzija. Nije znala bi li mu
povjerovala, i to se vidjelo po njenom dranju.
- Ona te ostavila? - Doimala se vrlo mladom kad je postavila to pi
tanje i on se nasmijei njenom opreznom pogledu i mirno kimne glavom.
Prolo je mnogo vremena, a otada je upoznao jednu ili dvije ene vrijedne
panje, no nije imao nikakvu trajnu vezu, a posebno ne u posljednje vrijeme.
Ne u posljednjih godinu dana.
- Prije gotov est godina - objasni. - Moda bih trebao rei da mi je slomila
srce, da izazovem tvoje saaljenje, ali bojim se da nije tako. Kada je otila,

~ 161 ~

osjetio sam samo golemo olakanje. Georges mi je spasio ivot. Jednog dana
u mu morati poteno zahvaliti. Jadnik zacijelo osjea krivnju. - Smijeio se, a
ona se morala nasmijati njegovom izrazu lica.
- Zato si je toliko mrzio?
- Bila je razmaena, i teka i potpuno nepodnoljiva, a i vrlo zloesta. Bila je
najsebinija ena na svijetu i s njom je bilo nemogue ivjeti.
- Zato si je oenio? Je li bila lijepa? - Victoria je bila znatieljna, i vie
nego to bi tog trenutka priznala. No on je bio zanimljiv ovjek.
- Jest - iskreno prizna. Uvijek je bio slab na ljepotu. - Ali nije se radilo o
tome. Barem se nadam da nije. Bila je zaruena s mojim bratom, a on je
naalost poginuo u lovu. Trebali su se oeniti za nekoliko tjedana i bio je
dovoljno glup da joj napravi dijete. - Pogleda je s isprikom u oima. - Zao mi
je, proveo sam previe vremena na bojinici. Nisam trebao to rei.
Ona samo odmahne rukom i uzme jo jednu cigaretu, sluajui ga sa
zanimanjem. To ju je podsjealo na njenu priu.
- I tako, uinio sam ono to sam smatrao plemenitim. Preuzeo sam
njegovo mjesto i oenio je. Tri tjedna kasnije je pobacila, ili je tako ba
rem rekla. Zapravo, nisam ba siguran da je bila trudna. Mislim da mu
je podmetnula stupicu, a on je bio dovoljno naivan da joj povjeruje. Is kreno
reeno, da se oenio njome mislim da bi je ubio. Nije bio strpljiv poput mene.
- Tri godine kasnije ona je pobjegla s Georgesom, nakon to mu je bila
ljubavnicom vie od godinu dana i osiguravi sebe i njega. No ja to nisam
znao. Msilim da je prije njega imala jo dvojicu-trojicu. Otkad su pobjegli,
ivot mi je bio nevjerojatno miran. Problem je jedino u tome to ona ne eli
rastavu. To dolazi u obzir jedino ako Georges postane bajoslovno bogat, u
to sumnjam jer ba nije bistar, ili ona ne upozna nekoga drugog. Mogao bih
joj dati veliku svotu novca, i pokuao sam, no ona jo uvijek radije ima titulu.
- Titulu? - Victoria uzvije obrvu, a on odmahne rukom kao da bi elio
pomesti tu rije poput pauine.
- Sada je, naalost, barunica. Da se udala za mog brata, ne bi bila nita. On
je bio mladi sin. A bojim se da Heloise voli titule. Sada nam samo treba netko
bolji, kao markiz ili vikont. - alio se, a ona se smijala. Bila je manje
prestraena nego kad je poeo govoriti. On je pogleda u tami. Oi su im se ve
davno na nju privikle i on je sve proitao na njenom licu kad joj je rekao. - A
sada mi mora sve ispriati o ovjeku koji ti je slomio srce. Mislim da sam
dirnuo u ivac kad sam rekao "brak bez ljubavi". eli li mi priati o tome? -
upita je njeno, uzme je za ruku i zadri je u svojoj. Laknulo mu je kad joj je
priznao sve to je morao. Nije htio ostavljati dojam da je slobodan. Zapravo,
bio je slobodan za sve, ali ne i za brak. I sve dok nije sreo nju, nije mu bilo
krivo. Jedino je alio to nije imao djece. No od same pomisli da ih je mogao
imati sa Heloise, zgrozio bi se.
- Nema se to rei - u prvi trenutak slae Victoria. - Zaista nije vano.
- Dovoljno vano da si dola ovamo? - njeno je upita. - Ili se radilo o
neem drugom?
O mnogo toga - prizna ona, osjeajui obavezu da mu neto kae budui da je
on bio tako iskren, ili je barem tako mislila. No pria je zvuala istinito, kao
glupost koju je i sama mogla poiniti. - Da, postojao je netko - najzad ree. -
Bila sam vrlo mlada i vrlo glupa, prije dvije godine. Imala sam dvadeset
godina i bila sam nevjerojatno naivna. Zapravo - nakratko se postidi, a on joj
se ohrabrujue nasmijei - to sve sada zvui tako triavo. Tada se inilo tako
strano vanim. Zaljubila sam se u njega, oborio me s nogu. U vrlo kratko
vrijeme poinila sam niz gluposti. Bili smo u New Yorku na nekoliko mjeseci,
on je bio stariji i vrlo privlaan... i vrlo oenjen... imao je troje djece. Ali rekao
mi je da mrzi svoju enu, da imaju samo dogovor a ne brak i da je namjerava
ostaviti. Rastavit e se od nje i ako ja budem strpljiva mi emo se, dakako,
vjenati. Naravno... to su sve bile prie... ja... ja... - Nije mu mogla priznati,
previe se stidjela nakon onoga to je on ispriao. - Ja sam mu povjerovala - i

~ 162 ~

onda, prisilivi se, dometne - i zaljubila se u njega. Unitila sam svoj ugled i
netko je rekao mom ocu. Otac se suoio s njim, a on je rekao - pogled joj
otvrdne pred Edouardovim oima - rekao je da sam ja zavela njega. Potpuno
me zanijekao, zanijekao je da je ikad davao ikakva obeanja, ak mi je rekao
da je nikada nije namjeravao ostaviti. Zapravo, bila je trudna. - I tada odlui,
ako ga treba preneraziti, da je dobar as za to. Nije imala to izgubiti, a ako
to ikome ispria, zamrzit e ga. No neto u dubini due reklo joj je da mu
moe vjerovati. - Njegova je ena trebala imati bebu - tiho ree - kao i ja.
Vratili smo se u Croton-on-Hudson, gdje ivimo, i nekoliko tjedana kasnije ja
sam pala s konja i izgubila dijete. Morala sam ii u bolnicu i mislim da sam
gotovo umrla. Izgubila sam mnogo krvi, no sve je bilo gotovo. Otac je tada ve
bijesnio. Rekao da svi u New Yorku govore o meni. ovjek u kojega sam bila
zaljubljena priao je ljudima o naoj vezi. Mislim da je to njemu bilo vrlo
zabavno, no otac je rekao da moram poduzeti neto da spasim svoj dobar
glas, kao i njegov i sestrin. Rekao je da sam svojim postupkom ugrozila sve i
da nikad vie neu moi izii iz kue, ili tako nekako -uzdahne Victoria,
gledajui kroz prozor i prisjeajui se svog uasa i oaja kad joj je otac to
rekao. Onda se okrene prema Edouardu s tunim osmijehom. - Tako me je
natjerao da se udam za jednog od njegovih odvjetnika. Rekao je da nemam
izbora, da im to dugujem. I ja sam mu povjerovala. Nekad sam mislila da se
nikad neu udavati. Htjela sam jedino biti sufraetkinja, trajkati glau, ii na
mareve i biti u zatvoru -ree, s novim arom u oima, dok se Edouard
smijao, gledajui je sa zanimanjem.
- I to je jedna od mogunosti, iako je ja ne bih preporuio. - On
prinese njenu ruku usnama i poljubi joj prste. - Ne bih rekao da te je
prije dvije godine bilo lako obuzdati, a moda ni prije.
Ona mu se nasmijei, prihvaajui tu ocjenu.
- Moda. U svakom sluaju, uinila sam to. Udala sam se za njega. Bio je
udovac, sa sinom, ena mu je poginula na Titanicu i elio je majku za svoga
sina.
- I je li je dobio? - upita on sa sve veim zanimanjem. Krila je vie nego to
je oekivao. Ali nije dola ovamo bez razloga.
- Nije - prizna ona. - Nisam bila majka njegovom sinu, ni ena Charlesu.
Djeak me mrzio, a mislim da to vrijedi i za oca. Bila sam sve to njegova ena
nije bila. A on nije bio... ovjek u kojega sam bila zaljubljena. Nisam mogla
biti kakvom me htio, raditi ono je elio od mene. Mrzila sam sve to, a mrzila
sam i njega... - glas je izda dok ju je Edouard promatrao. - Nisam osjeala
nita prema njemu - ree tuno - a on je to znao.
- Je li i on lo ovjek?
- Nije. - Oi joj se ispunie suzama dok je odmahivala glavom. - Ne... nije.
Samo ga nisam voljela. - To je bila cijela istina, nikad ga nije voljela i nee ga
nikad voljeti. Edouard je to razumio.
- A gdje je on sada? - tiho je upita. Nije bio jedini s teretom na dui.
- U New Yorku - apne ona.
- I pretpostavljam da si jo udana za njega? - Zvuao je razoarano; ovo
nije oekivao.
- Da, jesam. - Ona ga pogleda velikim, tunim oima.
- Moda te voli vie no to misli ako ti je dopustio da doe ovamo. - Bilo
je to velikoduno od njega i Edouard mu se divio, jer je znao da on to svojoj
eni ne bi dopustio, koliko god bila tvrdoglava i neovisna.
No tada ga ona jo vie iznenadi.
- Ne zna da sam ovdje - mirno ree, znajui da mu mora sve priznati. Sada
vie nije bilo povratka, kakva god bila opasnost. Morala mu je vjerovati.
eljela mu je vjerovati. Prvi put u dvije godine vjerovala je jednom mukarcu i
znala je da je ovaj nee povrijediti.
- to onda misli, gdje se nalazi? - upita je, uasnut, a ona mu se iznenada
naceri. Istina je zapravo bila zastraujua, no iznenada joj se uinila vrlo

~ 163 ~

smijenom. Bila je toliko smijena da nije znala odakle da pone.
- Misli da sam kod kue s njim.
- Kako to misli? - Bio je potpuno zbunjen, a onda se zabulji u nju, usta
otvorenih od uenja. - O Boe... tvoja sestra... je li tako? Zar misli...?
- Nadam se.
- Zamijenila si se sa sestrom? - Zgrozio se i ona se iznenada poboja da bi
je mogao odati. Ipak je u njenoj putovnici vidio njihovu adresu. Sto ako im
bude pisao i upozorio ih? - Ne mogu povjerovati da bi uinila tako neto, ali
zacijelo... ali... mukarac i ena... mu i ena...
- Prekinuli smo s tim odmah na poetku. Bilo je grozno, sve to nismo
voljeli jedno kod drugoga meu nama je stajalo poput zida koji nam je
prijeio da se ikada zbliimo. Ona mu mora jedino voditi kuanstvo i on nikad
nee opaziti razliku.
- Jesi li sigurna? - pogleda je, jo uvijek zapanjen smjelou svega to je
poduzela da bi dola ovamo.
- Potpuno, ili je ne bih nikad zamolila da to uini. Ona je vrlo draga i vrlo
ljubazna, sve to ja nisam, a djeak je oboava.
- Hoe li on shvatiti?
- Mislim da ne. Ne ako bude oprezna.
On se tada nasloni na sjedalo, pokuavajui upiti sve to mu je priznala.
- Ostavila si za sobom prilinu zbrku, zar ne, Olivia?
Ona mu se ponovno nasmijei i odmahne glavom, prislonivi mu prst ma
usne.
- Victoria - apne.
- Victoria? Ali tvoja putovnica...
- Pripada mojoj sestri.
- Oh, ti vjetice, pa naravno... morale ste zamijeniti i dokumente... jadnik,
kako ga alim... kako e se osjeati kad mu priznate, hoete li mu uope rei?
- Moda se jednostavno namjeravala vratiti starom ivotu kada se zasiti rata,
no Edouard je sada i to elio znati. Nadao se da na to ima pravo.
- Morat u mu rei sve kad se vratim. Mislila sam mu napisati pismo, no to
bi bilo kukaviki i nepravedno prema Oliviji. Sve otkako sam otila razmiljam
o tome i znam to trebam uiniti. Ne mogu mu se vratiti. Vratit u se kui, ali
ne njemu. Ne mogu, Edouard. Ne volim ga. Nisam to uope smjela uiniti,
nisam smjela dopustiti ocu da me na to natjera, ali mislila sam da on zna
najbolje. Moda neki ljudi mogu tako ivjeti, ali ja ne. Vratit u se i ivjeti sa
sestrom. Ili u moda ostati ovdje, jo ne znam. Ali zamolit u ga da pristane
na rastavu.
- A ako ne bude htio? - znatieljno upita Edouard.
- Onda emo ivjeti odvojeno i ostati u braku - zamiljeno ree. -Nije mi
stalo to e biti, samo da se ne moram vratiti njemu. A to neu uiniti. I on
zasluuje bolje od toga. Trebao je oeniti Oliviju, ona je savrena za njega.
- Moda e se i zaljubiti u nju dok si ti ovdje - ree on, svjestan apsurdne
situacije u kojoj se nala njena sestra. Kao u najboljim francuskim
komedijama. Zapanjilo ga je to to je ona imala hrabrosti to i ostvariti. Bila je
vrlo hrabra i bez imalo srama.
- Mislim da se nee zaljubiti jedno u drugo. Olivia je previe pristojna da
bi to dopustila. Jadnica, sigurno joj nije zabavno brinuti o njima i pretvarati
se da sam ja. Pravi je aneo to je na to pristala. Rekla sam joj da u umrijeti
ako se ne zamijenimo na neko vrijeme. Uvijek me je vadila iz nevolje. -
Nasmijei se, mislei na Oliviju, a Edouard se s nevjericom smijao.
- A ti, gospoice Victoria Henderson - naali se - nisi aneo, nego vrag.
Grozno je to to si uinila. - Zapravo je bilo smijeno i sasvim bestidno,
pomisli, a onda se sjeti neega to je zaboravio pitati. - Koliko vremena ima
na raspolaganju?
Victoria je oklijevala s odgovorom. Njene se plave oi zagledae u njegove,
ispitljive.

~ 164 ~

- Tri mjeseca - mirno ree.
- A ve je prolo mjesec dana, zar ne?
- Pet tjedana - odgovori.
- Ne preostaje nam mnogo vremena, zar ne? - Ali oboje su znali da u
ivotu nita nije sigurno, da se nalaze u nesigurnom vremenu, na mjestu gdje
se sve moe stubokom izmijeniti u jednom danu, jednom satu ili ak u
jednom jedinom trenutku. - Sto misli o tome da provede neko vrijeme s
oenjenim ovjekom? - iskreno je upita.
Ona mu se nasmijei.
- to misli o tome da provede neko vrijeme s udanom enom?
- Mislim da zasluujemo jedno drugo, draga moja... ti ne?
Oboje je zapravo zasluivalo vie nego to im je bilo dano. Ne dodajui vie
nita, on se isprui preko sjedala, privue je u naruje i poljubi.
25.
Iako je Olivia obeala provesti lipanj u Crotonu s ocem, kad je dolo
vrijeme odlaska nije se mogla natjerati da ostavi Charlesa i Geoffrevja. U
proteklih nekoliko tjedana promijenio im se cijeli ivot. Otkako su se zbliili
one noi kad je Olivia saznala da joj je sestra iva, nisu se vie suzdravali.
ivot im se pretvorio u medeni mjesec koji nisu nikada imali. Olivia nije
iskljuila Geoffrevja, naprotiv, jo se vie s njim zbliila. Imala je sve o emu je
sanjala, samo to je sve to nakratko posudila od sestre. Njen mue, njegov
sin, njen vjenani prsten, sve je to zapravo pripadalo Victoriji; sada je samo
mogla uivati u njima i obasipati ih svom svojom ljubavlju. Mislila je da e sve
to bude dala biti pripisano Victoriji; to je bio njen krajnji dar sestri. No
povremeno bi je pogodila ta la na kojoj je zasnovala svoj ivot i zbog koje bi
osjeala uasnu krivnju, sve dok se on ne bi ponovno okrenuo k njoj i uzeo je
u naruje, ili nou ispruio ruku i dodirnuo je u njihovom krevetu. Njihova je
strast dostigla vrhunce koje on nikada nije upoznao, ni mislio da ih Victoria
moe pruiti. Njena je putenost bila drukija od onoga to je zamiljao. Nije
bila divlja ni neobuzdana; inilo se da su njeni osjeaji duboki, otkrila mu je
duu upravo onako kako se pribojavao da bi Olivia to mogla uiniti kad ju je
upoznao. Na neki nain bio je sretan to se ne mora suoiti s njom. Osjeaji
koje je ona u njemu budila uvijek su ga zbunjivali. Ali sada vie nije bio
smeten, osim kad je ujutro morao ii u ured.
Dok su se borili da iziu iz kreveta, smijali su se kao djeca, a nou su
ponovno u njega ulijetali spremni za nove uitke. U posljednje su vrijeme
odlazili u krevet sve ranije i ranije, tako da su se morali prisiliti da ostanu na
nogama barem koliko i Geoffrev.
- Nemogui smo - bespomono zahihoe Olivia jednog jutra, kad ju
je Charles dopratio u kupaonicu i slijedio je u kadu. - Ovo je besramno
- neuvjerljivo doda dok su vodili ljubav u toploj vodi.
Pola sata kasnije, pripremajui doruak, pogled joj je blistao od za-
dovoljstva, a on ju je prije odlaska zaigrano potapao po stranjici. No kad je
kua utonula u tiinu, Olivia je zbunjeno stajala u dnevnoj sobi pitajui se
kako bi ga ikada mogla ostaviti. Preostalo je dva mjeseca do Victorijinog
povratka u stari ivot. Najstranije je u svemu bilo to to je sad bez imalo
sumnje znala da ga njena sestra nikad nije voljela. Njegove aluzije, primjedbe,
a i ono to je saznala od Geoffrevja, jasno su govorile, to je i sama Victoria
priznala, da njihov brak nikad nije postojao. Jedino to je bio stvaran i
zakonski ih obvezivao, a Charles nije ni slutio da ona nije Victoria. Victoria e
mu se najzad vratiti, a on e se neizbjeno pitati to se dogodilo. Olivia nije
znala kako da rijei taj problem. U meuvremenu je jedino mogla ostati s

~ 165 ~

njim, obasipati panjom njega i Geoffa, i voljeti ih.
Charles je mislio da je umro i da se naao na nebu. Sada je sa svojom
enom imao ono to se nadao da e imati kad su se vjenali, a i vie od toga,
daleko vie od onoga to je ikad imao sa Suan, iako se jo bojao to priznati.
- Trebala nam je samo godina dana - napomene jedne noi, leei u
njenom naruju, zadirkujui je nakon to su vodili ljubav. - Nije dugo trajalo,
zar ne?
- I predugo - iskreno odgovori Olivia, a on se okrene i pogleda je.
- to misli, kako je dolo do ove promjene? - On joj se zagleda u oi, no
neto u njima ga prestrai. Pogled joj je bio otvoren, prepun ljubavi, vrata
njenog srca bila su irom otvorena. On se okrene i uperi pogled u strop. -
Mislim da bih trebao biti zahvalan i ne postavljati sudbini previe pitanja.
Na njegove rijei Olivia pomisli kako on zapravo zna i ne znajui. No
uskoro je mirno zaspao i vie nikada nije nita pitao, ak ni kad bi Olivia
zaboravila sitnice kojih bi se trebla sjeati, kao mjesta gdje je drao raune ili
alat. ak je i Geoff zbog toga ponekad gubio s njom strpljenje. Ali tih je dana
bila tako dobro raspoloena, da nije htio postavljati previe pitanja.
Otili su u Croton-on-Hudson im je Geoffrevju zavrila kola, krajem
prvog tjedna mjeseca lipnja. Charles je obeao da e dolaziti svaki vikend, i
odrao je rije. ak je na njihovu godinjicu, koja je te godine padala u
nedjelju, ostao do kasna i prespavao u Crotonu uzevi slobodan ponedjeljak.
I njen je otac bio zadovoljan da ih vidi tako sretne, to je bilo oito svima,
ukljuujui i Bertie, koja je vie nego jednom sumnjiavo odmjerila Oliviju.
- Sigurno eli neto od njega, moda veliku novu kuu - zadirkivala
ju je Bertie tog istog poslijepodneva, no obje su znale da e Victoria na
slijediti kuu u New Yorku, jer je sada ivjela u gradu. A Olivia e naslijediti
Henderson Manor, iako je mrzila pomisao na to. No u proteklih godinu dana
oevo zdravlje nije bilo ba sjajno, a znatno se pogoralo od Victorijinog
odlaska. Posljednjih se dana inilo da se stanje ipak smirilo. Plua su mu bila
ista, bio je dobre volje i te je veeri otvorio bocu ampanjca u ime njihove
godinjice, i onda je rano legao, kao to je uostalom uvijek i inio.
Geoffrev je spavao u staroj Olivijinoj sobi, kao i uvijek. Olivia jo nije mogla
mirno ui u tu sobu; i sam pogled na krevet koji je dijelila sa sestrom dvadeset
jednu godinu podsjetio bi je na nju. Ve je dobila dva pisma od nje, upuena
na adresu u Petoj aveniji kao to su se dogovorile. Znala je jedino da se
nalazi u Chalonssur-Marneu, da radi u poljskoj bolnici i njeguje ranjenike.
Oliviji se to inilo sumornim. Dakako, Victoria nije otila na odmor, ve i zbog
same injenice kako je njeno putovanje zapoelo, ali po njenim rijeima bilo
je oito da uiva. Bez obzira na razloge njenog odlaska i koliko god joj sestra
nedostajala, Olivia je morala priznati samoj sebi da joj je drago to je otila,
makar i samo na kratko vrijeme. Omoguila joj je da provede dragocjene
trenutke s Geoffom i Charlesom. Te su noi, na njihovu godinjicu, posebno
njeno vodili ljubav.
Nakon toga je spomenuo njihovo putovanje Aquatanijom prije godinu
dana, njihovu usamljenost i razoaranje. Olivia ga je alila svim srcem,
pravei se da se sjea ili barem da zna o emu govori. Mogla je jedino
zakljuiti koliko su oboje bili nesretni. Najzad su ponovo vodili ljubav, no
ovaj put bilo je nekako drukije. Osjetila je da su se njihova srca i due
spojili kao nijednom do sada za svih ovih tjedana to su proveli zajedno.
Nakon toga, leei pored njega, s Victorijinim prstenom na prstu, osjeala se
zaista udanom.
inilo se da je i on neto zamijetio, jer joj se drukije obraao. Kao da je
postojala jaa veza meu njima sada kada su ostvarili i onu tjelesnu. Iduegi
dana, kad je odlazio, morao se gotovo otrgnuti od nje. Nije mogao odvojiti
oi od njenog lica i im je stigao u Newburg gotovo se okrenuo i vratio.
Najzad se nasmijao samome sebi i te joj je veeri pisao da joj kae koliko mu
sada znai i koliko je voli. Olivia se rasplakala kad je proitala pismo. ivot im

~ 166 ~

je bio savren.
U Crotonu, gotovo svakog dana, Olivia bi izjahala s Geoffrevjem. Njegovo
se jahanje znatno poboljalo i uvjebavala je s njim skokove za koje se njegov
otac bojao da su previsoki, no pomno ga je nadzirala i znala je da ih moe
izvesti. Geoff je bio iznenaen to je toliko spremna voditi ga na jahanje, jer je
znao da ne voli konje koliko njena sestra. No u protekla se dva mjeseca
znatno promijenila i bio je sklon povjerovati da se trudi. Ovih ga je dana
mnogo vie podsjeala na Oliviju, ali je jo uvijek imala svoje ispade. Svako
toliko Olivia je nastojala biti gruba prema njima, da ne posumnjaju u
prijevaru. Jedina razlika izmeu nje i nje ne sestre bila u tome to je Olivia
osjeala snanu krivnju nakon toga i ostatak dana bi provela pokuavajui
popraviti dojam sitnim panjama i toplim rijeima. Geoffu se to gotovo
svialo. Sada je volio provoditi vrijeme sa svojom maehom, iako ga je jo
uvijek muio Olivijin nestanak. Tu i tamo bi ga spomenuo, no njoj je bilo
jasno da jo uvijek pati zbog toga i zbog gubitka majke. Zbog toga se
osjeala strano, no nije si mogla pomoi; mogla ga je jedino voljeti, to je i
inila, vie no ikad. Charles je trebao provesti s njima posljednji lipanjski
vikend u Cro-tonu i dan prije njegovog dolaska Olivia i Geoff su izjahali, kao i
obino. Vraali su se kui, kad je ona preskoila mali potok. Njen je konj
izgubio tlo pod nogama, spotaknuo se, no Olivia nije pala. Konj je ipak malo
epao i Olivia je sjahala i povela kobilu prema kui, dok ju je Geoff pratio na
konju. Kad su se vratili u staju, otkrila je da se veliki kamen zaglavio u potkovi
i dohvatila je otar klin da ga izvadi, no iznenadan pokret druge kobile
preplaio je njenog konja, koji se naglo izmaknuo, i klin se zario u Olivijinu
desnu ruku, izmeu prstiju. Olivia je obilato krvarila, te je jedan stajski
pomonik odjurio po runik, dok je Robert, glavni konjuar, preuzeo konja i
sam izvadio kamen. Geoff je bio gotovo u suzama kad su brzo izili da Olivia
ispere ranu pod slavinom.
- Moda e je biti potrebno ivati, gospoice Victoria - rekao je zabrinuto
jedan od ljudi, no ona se tome hrabro usprotivila. Osjeala se nekako slabom
od boli i pogleda na toliko krvi, te ju je Geoff posjeo na jednu kutiju.
- Jesi li dobro, Victoria? - uznemireno je upita. I njemu je bilo malo muno
i svrnuo je pogled kad se voda pomijeala s krvlju.
- Jesam - odvrati ona, zahvalna to moe sjesti na kutiju i spustiti glavu da
je razbistri. Geoff je pripremio isti ubrus, pa kad je konano zakljuila daje
dovoljno isprala ruku, ispruila ju je prema njemu i dopustila mu da preuzme
ulogu lijenika. - vrsto je zavei, molim - ree, ne mogavi to sama uiniti
jednom rukom.
No kad je bacio pogled na njenju ruku, iznenada je udahnuo i pogledao je.
Cijeli mu se svijet okrenuo naglavce. Ona se ak nije ni sjetila, ali on je vidio
pjegicu i sada je tono znao tko je ona.
- Teta Ollie... - apne preneraen, gledajui pjegicu s nevjericom. Znao je
da je nekako drukija, no nikad ne bi pomislio da su se zamijenile, ne na
tako dugo vrijeme. - Gdje je... - zaustio je, ali se uto vratio Robert, glavni
konjuar.
- Kako vam se ini? - zabrinuto upita. - Da pozovem lijenika?
- Ne, u redu je - ree ona, bojei se da bi i on mogao vidjeti pjegicu. Moda
je znao razliku. A Bertie bi sigurno znala. Sada nije smjela svakome pokazivati
ruku, toga je i te kako bila svjesna. - Bit e dobro. Samo sam se prepala.
Dobro da si niste probili ruku, gospoice Victoria - ree on, vrtei glavom. -
Pazite se sada. Neka ruka bude ista. Dobro je zamotaj - ob rati se Geoffrevju,
koji ju je vezivao kao da nastoji sakriti neto na njenoj ruci, no im su ostali
nasamo, nasmijeio se. Vratila se. Nikad je nije izgubio. Olivia pomisli da
nikad nije vidjela tako sretno dijete kad ga je privila k sebi.
- Rekla sam ti da te nikad neu ostaviti - apne mu u kosu.
- Zna li tata? - Potpuno se zbunio kad je ona odmahnula glavom.
- Nitko ne zna, Geoff, osim tebe. Ne smije nikome rei, mora mi obeati.

~ 167 ~

ak ni tati.
- Obeavam. - Znala je da misli ozbiljno. Kazna zbog prekrenog obeanja
mogao bi biti povratak njegove prave maehe, to nije nikako elio. Ne zbog
toga to je loe postupala s njime, samo je nije volio. I ona nije bila Ollie. A
onda se neega sjeti. - Hoe li se tata ljutiti kad sazna?
- Mogao bi se ljutiti - prizna ona. Nije htjela lagati djeaku vie no to je
bilo potrebno.
- Hoe li te otjerati?
- Ne znam. Ti i ja emo jednostavno morati utjeti o ovome i uivati dok
traje. Ozbiljno, Geoff, ovo ne smije rei ni ivoj dui. - Oima ga je molila da
joj povjeruje.
- Neu. - Uvrijedio se to ga je ponovno podsjetila na zatraeno obeanje,
no ipak ju je obgrlio oko struka, te su se tako vratili u kuu, s povezom na
njenoj ruci i zajednikom tajnom.

26.

- Charles je proveo posljednji tjedan lipnja u Crotonu s njom i Geof-fom,
ba kao to je i obeao. Njena je ruka zacijelila, a Geoff je odrao obeanje.
Nije ni zucnuo o onome to je vidio na njenoj ruci, a ni po njegovom se
dranju nikako nije moglo zakljuiti da skriva tajnu. Olivia je nekoliko dana
brinula zbog toga, no konano se opustila i, kad su otili iz Crotona, sve je
opet bilo u redu. Otac je izgledao dobro, Bertie je bila tuna to odlaze, a oni
su bili uzbueni to idu na more. Charles je iznajmio kuicu u Nevvportu, na
Rhode Islandu.
- Kao i obino, tamo su bili i Goeletovi i Vanderbilti, a u velianstvenim su
se palaama, skromno zvanim "kuicama", gotovo svake veeri odravale
zabave. Vrijeme je bilo prekrasno. Geoff je oboavao plivati s njom, a Charles
je bio sretniji no ikad. Vie no jedanom trali su plaom smijui se kao djeca.
- Na blagdan, etvrtog srpnja, bili su u ljetovalinom klubu i promatrali
vatromet. Kua koju su iznajmili bila je zaista zgodna i vrlo udobna. Nakon
to je proveo s njima cijeli mjesec, Charles se prvog kolovoza vratio u grad.
Kao i kad su u lipnju boravili u Crotonu, obeao je da e dolaziti preko
vikenda. Ve u petak poslijepodne Olivia je bila nestrpljiva. Cijeli je tjedan
provela sama s Geoffrevjem, koji je nije zvao Olivia niti je iim spomenuo
njihovu tajnu, ak ni kada su bili sami. Znao je da nikada ne smije o tome
govoriti i s jedanest je godina bio dovoljno zreo da to shvati.
Ili su na duge etnje plaom, pili su aj s prijateljima, esto su odlazili u
jedriliarski klub i skupljali koljke. Zajedniki su napravili kola za Charlesa,
ak su mu od malenih koljkica napravili mornarsku estitku koja je
izgledala kao prava. Olivia je svu svoju njenost, ljubav i darovitost dijelila s
njima. Kad je Charles u petak naveer stigao u Rhode Island, pomislio je kako
je vrijedilo prijei sav taj put da bi je vidio.
- Ne znam kako cijeli tjedan mogu izdrati bez tebe - rekao joj je ozbiljno
nakon veere. Bez nje su mu dani bili bezbojni i prazni. Kua u New Yorku
bila je pusta bez nje, i jedino se pokraj nje osjeao ivim.
- to sam radio bez tebe prije nego to smo se upoznali? - ree, ljubei je,
vrsto je zagrlivi na balkonu njihove spavae sobe, obasjani mjeseinom. No
je bila savrena i, kao i uvijek, eznuo je za njom, iako nije htio tako brzo
popustiti elji. Volio je razgovarati, grliti je, biti s njom. No im su se vratili u
sobu, nije joj se mogao oduprijeti. Kakva razlika od prve godine kada ga je
drala na udaljenosti i stresla se svaki put kad bi je dotakao! Sada je bila
beskrajno putena, kao to je oduvijek znao da jest, no prije nije znao kako
joj prii. Sve se promijenilo od trenutka kad je samom sebi priznao da je voli.
Te noi, zadovoljno leei pored nje, privio ju je k sebi i njeno joj milovao
obraz. Od nje je htio jo jedno, no nije se usuivao o tome s njom

~ 168 ~

razgovarati. Znao je njeno miljenje. No moda, ako se sve promijenilo,
moda e se i ovo. U dva mjeseca nije ak ni spomenula sastanke
sufraetkinja, iako je jo uvijek paljivo itala novine i pratila sve vijesti o ratu
u Europi. Takoer je odrala rije i prestala puiti. Znao je kolika je to rtva
bila s njene strane, no mislio je da je vrijedno truda. Puenje nije bilo za
dame, niti je bilo osobito privlano, iako je morao priznati da se isprva na
raun toga zabavljao. Nakon nekog vremena promijenio je miljenje i bilo mu
je drago kada je odustala od cigareta. Ako nita drugo, smrad je bio uasan.
Takoer je zamijetio da sada i spava drukije. Uvijek se klonila bilo kakvog
dodira, a sada mu nije mogla prii dovoljno blizu. Uivao je kad je prela pored
njega.
Dan nakon njegovog dolaska otili su kao i obino na plau i ruali na
pijesku. Na putu kui zaustavili su se u trgovini. Olivia je rekla da joj treba
novi suncobran. Sunce je u posljednje vrijeme snano grijalo, od ega joj se
vrtjelo u glavi. A Geoff je trebao nove cipele. Toliko je porastao preko ljeta da
je jedva mogao stati u stare. Na putu kui ivahno su razgovarali, kad je Olivia
bacila pogled preko ceste i ugledala djevojicu kako je potrala za loptom na
cestu, izmeu dviju koija, i odmah se nala pred konjskim kopitima. Jedan
od konja se propeo, majka je vrisnula, no nitko nije nita poduzimao.
Charles je nainio pokret kao da e skoiti za njom, ali nije se stigao
pomaknuti. Olivia ga je pretekla, zgrabila djevojicu i izvela je na sigurno.
Djevojica nije mogla imati vie od dvije-tri godine i Olivia ju je zatitila
tijelom kad je konj spustio kopita, lagano ogrebavi Oliviju. Svejedno je
uspjela prijei cestu, izbavivi dijete, no bila je lagano zbunjena jer su svuda
oko nje ljudi vikali i trali. Konji su zaustavljeni, majka je briznula u pla,
djetetova je dadilja vikala na malu, djevojica je takoer plakala, ali Charles
nije obraao panju na njih dok je jurio preko ceste prema Oliviji, s Geoffom
za petama.
- Boe dragi, zar eli poginuti? - viknuo je na nju, svijestan opasnosti
kojoj se izloila, a na koju se ona uope nije obazirala. Jednostavno je
reagirala u trenutku i sve je prolo prije nego je i shvatila to se dogodilo.
- Ali, Charles... dijete... ona djevojica... - Ona ga pogleda rairenih oiju i,
dok je govorila, uini joj se da se udaljava i da boja polako curi iz njega.
Mogla je uti njegove rijei, a onda je vidjela da mu se usta miu, no iz njih nije
izlazio zvuk, a Charles se smanjio i sasvim posivio. Pogledala ga je zbunjenog
izraza lica i, pred njegovim uasnutim oima, polako je skliznula prema tlu
kao rastopljeni vosak. Uhvatio ju je tek tren prije no to je udarila o zemlju.
Mislio je da ju je konjsko kopito samo okrznulo, no moda je udarac bio
daleko opasniji. Sa strahom u glasu vikne da netko pozove lijenika.
- to se dogodilo?... to se dogodilo?... - upita neka ena. - to joj je?
- Ne znam - odgovori Charles, zbunjen komeanjem oko njih. Pogledavi
preko ramena, vidio je da su se Geoffove oi napunile suzama, pa se pokuao
primiriti da ga utjei. No i sam je bio u panici zbog ene koju je smatrao
svojom suprugom, a za koju je Geoff znao da nije. Nakon meusobnog
odnosa koji su uspjeli uspostaviti, nije ju smio izgubiti.
- Bit e sve u redu, sine - obrati mu se polaui Oliiviju na plonik i
stavljajui joj pod glavu Geoffov omot. Olivia nije dolazila k svijesti; pala
je u duboku nesvijest.
- Nee, tata, mrtva je - ree Geoff gorko plaui. Sve se vie ljudi okupljalo
oko njih. Charles je kleao uz nju, molei ih da se odmaknu i daju joj zraka,
kad je konano stigao ovjek koji se predstavio kao lijenik. On je odmah
naredio da je odnesu u najblii restoran i poloe na stol kako bi je mogao
pregledati. Nije imala modrica niti je primila udarac u glavu; promotrivi joj
zjenice, nije smatrao da je pretrpjela potres mozga, no bila je svakako u
dubokoj nesvijesti. Protrljao joj je zglobove, stavio joj led na vrat i sljepooice
i Olivia se najzad polako osvijestila, ugledala Charlesa i, sva zelena, upitala
to se dogodilo.

~ 169 ~

- Spasila si jednu djevojicu, ludo jedna, i gotovo su te pregazili konji
- odgovori joj Charles, kolebajui izmeu straha, olakanja i bijesa. -
Bilo bi lijepo kad bi junatva prepustila nekome drugom, ljubavi - ree
ljubei joj ruku, dok je Geoff postieno brisao suze.
- ao mi je - slabano odvrati Olivia i zatim pogleda lijenika, koji
joj je sluao srce. Bio je zadovoljan, inilo se da je sve u redu, iako ih
je upitao bi li je eljeli odvesti u bolnicu. Olivia ree da bi radije pola
kui, no im je ustala zamalo se ponovno onesvijestila i slabnim je gla
som priznala Charlesu da se osjea uasno. On je to i sam uvidio i gotovo
se rasplakao dok ju je ponovno polagao na stol.
- Ako vaa ena poe kui i dobro se odmori, mislim da e sve biti
u redu. Vjerojatno je u pitanju vruina i uzbuenje. Ako me budete tre
bali, moete me ponovno pozvati - ljubazno ree lijenik i preda Char-
lesu posjetnicu.
Nekoliko minuta kasnije, Charles ju je ostavio s Geoffom i otiao po
automobil. Djeak blago pogleda Oliviju:
- Ollie, kako si? - apne.
- Geoff, ne! - ree ona, iako ih nitko nije mogao uti. - Upamti to sam ti
rekla.
- Znam... samo, tako sam se bojao... inilo se kao da si mrtva. - Oi mu se
napunie suzama i vrsto joj stisne ruku.
- Dobro, ali ako me opet tako nazove, prebit u te - nasmijei mu se i
oboje su se smijali kad je stigao Charles. Poto-poto ju je htio odnijeti do
auta, to je njoj bilo neugodno. Uporno je tvrdila da je sada dobro, iako je jo
uvijek bila vrlo blijeda. Te veeri nije mogla jesti, osjeala je jaku muninu.
- Nazvat u lijenika - odlui Charles nakon to su Geoff i on sami poveerali
u blagovaonici. - Ne svia mi se kako izgleda.
- Charles, to je zaista neljubazno od tebe - naali se ona, a on se nasmijei.
Volio je njen neukrotivi duh, koji dodue nije bio snaan kao nekada, ve je s
vremenom postao profinjeniji. No jo je uvijek imala vraki dobar smisao za
alu.
- Zna to sam htio rei - uzdahne, gledajui je. - Mislio sam da u umrijeti
kad te je onaj prokleti konj gotovo pregazio. Za Boga miloga, napravila si
pravu ludost.
- Ona djevojica je mogla poginuti - ree ona jednostavno, bez ikakvog
aljenja, jer nijedna od njih dvije nije stradala.
- I ti si mogla.
- Dobro sam - ree Olivia i njeno mu poljubi usne. Neto mu je morala
priznati. Nije znala to da poduzme; nije htjela da se to dogodi, jer bi se sve
zakompliciralo, ali tako je snano to eljela da sada nije htjela vie odustati. -
Zapravo, vie nego dobro - tiho doda, gledajui ga, na to se on iznenada
zbuni. Znala se izraavati na njean nain koji bi ga ponekad posve smeo.
- Kako to misli?
- Nisam sigurna to bih trebala rei - oprezno nastavi ona. Nije znala to e
on misliti, a znala je da njena sestra nije eljela djecu. Moda nije ni on.
- Zar neto nije u redu? - upita je zabrinuto, no ona samo odmahne
glavom, borei se sa suzama. - O, Victoria - zabrinuto e on, podsjeajui je
da ga je posudila, da nema pravo na ovu sreu, no voljela ga je svim srcem. -
Reci mi to te mui... - Nije mogao zamisliti zbog ega se tako dri i svim ju je
silama elio utjeiti.
- Ja... ja... Charles...
Pogledavi je, sjetio se to se dogodilo tog poslijepodneva i iznenada
shvati.
- Jesi li trudna, Victoria? - zapanjeno upita, a ona kimne glavom. U
posljednja dva mjeseca bio je nevjerojatno neoprezan, no ona se nikad nije

~ 170 ~

poalila, te je pustio da stvari teku svojim tokom. No sada, znajui to ona
inae misli o tome, iznenada se poboja da e pobijesnjeti i da e biti jo gore
nego na poetku njihovo braka. Ali, ponovno je pogledavi, nije se uope
doimala bijesnom; tovie, plakala je.
- Jesam - prizna Olivia. Mislila je da se to dogodilo na njihovu godinjicu.
Ve je bila kod lijenika, koji joj je rekao da e roditi krajem oujka i da je
trudna ve dva mjeseca. - Ljuti li se?
- Ako se ljutim? - zaudi se on, pitajui se kako je mogla zaboraviti sve to
je nekad govorila o tome da ne eli imati djece. - Kako bih se mogao ljutiti? Ti
nikad nisi htjela dijete. Ljuti li se ti na mene?
- Nikad nisam bila sretnija - apne, zatvorivi oi kad ju je on poljubio
preplavljen sreom i ljubavlju.
- Ne mogu vjerovati... kad e se roditi? - upita.
- U oujku - tiho odgovori Olivia, pitajui se to e uiniti kad se Victoria
vrati i zatrai ga opet za sebe. to e biti s djetetom? Kome e pripasti? to e
Victoria rei na ovo? Sablazan e biti uasna; mogla se jedino vrsto pripiti uz
njega i moliti se da budunost nikad ne stigne. Kada se i to dogodi, ona e biti
gubitnik, osobito ako oni budu htjeli zadrati dijete. Kad bi se prepustila
mislima, zamiljala je svakojake uasne ishode, no vei dio vremena nastojala
je ne misliti ni na to, osim na Charlesa i dijete.
Rekli su i Geoffu. On se takoer malo iznenadio, ali nije postavljao
nikakva pitanja. Oboje su pazili na nju kao na predmet od starinskog stakla,
to je njoj bilo smijeno, ali i drago. Charles se sada ak ustruavao voditi
ljubav s njom, no na vlastitu alost otkrio je da se ne moe suzdrati, te je bio
i dalje rapoloen i paljiv ljubavnik. Lijenik u Newportu joj je rekao da ne
mora brinuti, bila je mlada i zdrava i dijete e takoer biti zdravo, ako bude
pazila na sebe.
im su stigli u New York, Olivia je odjurila do kue na Petoj aveniji. Pisma
su se skupljala ve dva mjeseca, a ona se nije usuivala nekoga zamoliti da ih
proslijedi u Newport. Usrdno se nadala da je Victoriji dobro u Francuskoj;
ruke su joj drhtale dok je, sjedei na pragu, otvarala sestrina pisma. Victoria
je jo bila iva i zdrava i radila je u bolnici. Kad je proitala posljednje pismo,
Olivia se gotovo skameni. Bilo je to udo. Na trenutak svim srcem poeli da se
ponovno vide, no tada shvati da tako mora biti, radi nje, radi Charlesa i
njihovog djeteta. Victoria je pisala kako je to preteko objasniti, ali da je
tamo trebaju i da, iako joj je ivot trenutno vrlo sloen, nikada nije bila
sretnija i da se, iz razloga koji e kasnije objasniti Oliviji, nee vratiti krajem
ljeta kao to je namjeravala. Zasada je njen ivot bio tamo i molila je sestru
da joj oprosti.
Olivijino je srce snano lupalo dok je ponovno itala pismo. Sestra joj je
snano nedostajala, no znala je da mora biti tako, radi svih njih. Svim se
srcem nadala da e Victoria i dalje ostati iva i zdrava i da e joj jednog dana
oprostiti njen postupak.

27.
Ljeto u Chalons-sur-Marneu svima je bilo naporno. Najee bitke sad su
se vodile u nizinama pokrajine Champagne, pod vodstvom generala Petaina,
pa livade bez drvea nisu pruale nikakav zaklon i prirodnu obranu; poilus,
kako Francuzi nazivaju vojnike, ponovno su se ukopali u rovove i umirali na
tisue. Cilj pohoda na Champagne bio je presijecanje njemakih eljeznikih
linija, ali dok su ih Nijemci promatrali s uzvisina, Saveznici su bili lake mete.
Topnika je vatra tutnjala danonono. Kad bi se ukljuilo i pjeatvo, borci bi
poeli padati kao limeni vojnici, kao pokoeni, a ostaci njihovih
raskomadanih tijela donoeni su u bolnicu, na brigu lijenicima i enama

~ 171 ~

poput Victorije. No kad bi tamo stigli, jedva da se ita moglo spasiti. Bio je to
pokolj.
Krajem rujna poele su zasljepljujue kie i kamo god poli kretali su se
kroz blato i vodu. Tada se moglo vidjeti groteskne prizore; neki bi umirali u
tom blatu, doslovce se utapajui, ispuhujui mjehurie krvi u lokvu vode.
Uas i strahoviti gubici nastavili su se i u listopadu. Sjedei jedne veeri s
Victorijom u svojoj spavaonici nakon zavretka smjene, Edouard se doimao
umorno poput svih. Imao je dvije sobe na farmi koja je pripadala dvorcu:
jednu je koristio kao spavau, a drugu kao radnu sobu. Victoria je manje-vie
tamo ivjela s njim, iako su se svi pravili da to ne znaju, ali jo je uvijek imala
neke stvari u enskoj spavaonici.
- Ovaj rat nije ba zabavan, zar ne, ljubavi? - upita je Edouard nagnuvi se
prema njoj i poljubivi je. Bio je mokar do koe i upravo se pjeice vratio iz
bolnice pod prolomom oblaka; no ona je na to navikla. Nisu se uspjeli poteno
osuiti ve vie od mjesec dana; odjea, atori, plahte, sve je bilo mokro i
pljesnivo.
- Je li ti dosta? - upita je. - Jesi li spremna vratiti se kui? - Djelomino je
elio da ode, da bi bila na sigurnom, a ipak ju je htio zadrati pored sebe. U
njoj je naao neto to prije nikad nije imao, enu jednaku sebi, prijatelja,
osobu snanu poput njega, ljubavnicu i druga. Savreno su si pristajali.
- Nisam vie sigurna gdje bi to bilo - umorno mu se nasmijei i legne na
krevet nakon esnaest sati provedenih u bolnici. - Nije li to ovdje, s tobom?
Mislila sam da jest - tiho doda.
On legne do nje i poljubi je.
- Mislim da jest - odogovori, ponovno je ljubei, a onda je pogleda sa
znatieljom. - Jesi li rekla sestri za nas? - Pitao se hoe li joj ikada priznati.
Cesto su razgovarali o tome, no Victoria se bojala da bi je to okiralo.
Napokon, oboje su bili oenjeni.
- Ne, ali hou. Ona zna. Ona zna sve o meni.
- udno je imati tako nekoga. Bio sam vrlo blizak s bratom prije njegove
smrti, no oduvijek smo bili razliiti. - Volio je razgovarati s njom o ivotu,
ratu, politici, imali su mnogo zajednikih interesa, a on je bio gotovo isto
toliko slobodarski nastrojen kao i ona. Gotovo, ali ne posve. Mislio je da
sufraetkinje pretjeruju i rekao joj je da e je istui ako ikad pusti brkove i
zapone trajk glau da bi dobila pravo glasa.
- Olivia i ja smo takoer razliite - ree ona, palei jednu od njegovih
cigareta. Sada su ih sve tee nabavljali i morali su ih dijeliti. - Kao dvije strane
iste medalje. Ali ponekad kao da smo ista osoba.
- Moda i jeste - naali se on, okrene se prema njoj i povue dim iz njene
cigarete. - Kada u dobiti drugu polovicu? - nasmije se.
- Nikada - naceri se ona - morat e se zadovoljiti s ovim to ima. Sada
smo odrasle, nema vie zamjena.
On se nasmije njenim rijeima i odmakne se.
- Uvjeren sam da bi tvoj jadni mu bio sretan da to uje - zlobno
ree. - Jadnik. S ovim to si zabrljala ovdje, morat e se vratiti kui i
sve razmrsiti, radi njih - ljubazno doda.
Ona se s tim ve odavno sloila. Kada kucne pravi trenutak za povratak,
vratit e se i sve priznati Charlesu. To je bila duna sestri.
- Moda ona nee vie htjeti da mu ita kaem.
- Priznajem, postoji i ta mogunost. No barem medu njima nema tjelesnog
dodira, kako ti kae. Ali ako je ona identina tebi, sumnjam u to. Izazivam
svakog da pokua odoljeti bilo kojoj od vas vie od nekoliko tjedana. Bog zna
da ja nisam uspio.
- Jesi li pokuao? - upita ona, nestanog izraza lica i gotovo se rastopivi
kad on zahihoe. ak i u runoj, zguvanoj odori, Victoria je nekako

~ 172 ~

uspijevala izgledati privlano.
- Ni na tren, bojim se - prizna. - Nikad ti ne bih mogao odoljeti, ljubavi. -
Nekoliko trenutaka kasnije to je i dokazao.
Kasnije te noi priznao joj je da na nekoliko dana mora poi u Artois, u
sljedeu francusko-britansku ofenzivu, koja je poela istog dana kad i bitka u
Champagni, no nije dobro napredovala, a ipoilus su mrzili britanskog
zapovjednika, Sir Johna Frencha, i eljeli su nekoga od svojih. Postojala je
namjera da Sir Johna zamijeni Sir Douglas Haig, no jo nita nije poduzeto;
Francuzi ga ionako nisu htjeli, te je Edouard obeao otii u Artois i poduzeti
sve da podigne moral i pomogne izraditi plan bitke.
- uvaj se, ljubavi - pospano ree ona. Neto mu je htjela rei, no
bila je tako umorna da se nije mogla sjetiti to. Ujutro ga vie nije bilo,
a ona se morala vratiti u bolnicu. Vie joj nije teko padalo raditi pet
naest ili osamnaest sati; sada je to bio njen ivot.
ivot u New Yorku bio je, blago reeno, daleko civiliziraniji od onoga u
Chalons-sur-Marneu. Listopad je bio vedar i blag i sunan. Bilo je neobino
toplo, a Olivia i Charles bili su veoma zaposleni. Nekoliko puta su otili k Van
Cotlandovima, te na veere s klijentima u Delmdnicu, a krajem listopada su
namjeravali otii na veliku zabavu kod Astorovih. Olivia je bila trudna etiri
mjeseca, to se nije vidjelo zahvaljujui haljinama koje je nosila, no tijelo joj
se ve zaoblilo, a bez odjee vidjelo se malo ispupenje koje je on volio drati
u rukama. Lijepo je bilo vidjeti je takvu; povremeno bi se sjetio Suan kad je
nosila Geoffrevja i na neki nain, budui da je bio stariji i da je skupo platio
svoju sreu, Olivia mu je bila jo draa. Govorio je da eli djevojicu. Oliviji je
bilo svejedno, samo da beba bude zdrava.
Natjerao ju je da redovito posjeuje lijenika i jednom ju je nekako
nespretno podsjetio da prizna lijeniku pobaaj koji je imala prije njihovog
vjenanja.
- On ne mora to znati - ree Olivia pokunjeno. Ona ga ionako nije imala,
no to nije mogla rei Charlesu, a bojala se da e on sam to povjeriti lijeniku.
- Naravno da mora - trijezno ree Charles - pa zamalo si umrla. Ovaj put
bi ponovno mogla krvariti, ili jo gore, izgubiti dijete. - Oboje se bojalo toga i
kad god bi bila umorna ili se loe osjeala, otila bi se odmoriti, no to se nije
esto dogaalo. Olivia je bila dobrog zdravlja i jo boljeg raspoloenja.
Dosada, unato ratnim strahotama i golemim gubicima u Champagni i
Artoisu te jeseni, inilo se da je Victoria iva i zdrava. Uvijek kad bi itala
njena pisma, Oliviju bi ispunio osjeaj spokojnosti, kao da joj je sestra
konano nala ono to je traila. Jo nije spomenula Edouarda, no Olivia je
ipak osjeala da ona nije sama. Kad bi zatvorila oi i zamiljala je, utila je
neobino ispunjenje i potpunost, to se nije znaajno razlikovalo od onoga
to je i sama osjeala ivei s Charlesom i nosei njihovo dijete.
One veeri kad su otili k Astorovima, odjenula je svilenu haljinu boje
lavande i kaput od hermelina koji joj je darovao otac kad je uo da oekuje
dijete. Ponosio se njome i bio je zadovoljan to se na koncu sve dobro
zavrilo. Lako je bilo vidjeti koliko su sretni. Jedina alost, svima zajednika,
bila je injenica da se "Olivia" krajem ljeta nije vratila, kao to je obeala. ena
za koju su svi, osim Geoffa, mislili da je Victoria, rekla je da je dobila vijesti
od nje, da je Olivia dobro i da se, iako nije navela adresu, nalazi u samostanu
u San Franciscu i da e se vratiti kui. No potraga za njom nije urodila
nikakvim plodom. Detektivi su konano odustali krajem kolovoza. Olivia je
uvjerila oca da joj je sestra dobro i da se ne treba brinuti. To je bila njena
elja i svi su trebali to potovati. Otac je jo uvijek krivio sebe zbog Olivijinog
nestanka i u povjerenju je ponovno priznao pravoj Oliviji kako je mislio da je
njena sestra zaljubljena u Charlesa, to je Olivia odluno zanijekala.

~ 173 ~

No, osim toga, sve je bilo u redu. One veeri kad su otili k Astorovima,
Olivia je izgledala posebno lijepo. Charles se nije micao od nje, osim u
jednom trenutku kad je sreo nekog starog prijatelja, te se nakratko udaljio i
ostavio Oliviju u razgovoru s poznanicom njene sestre, koja uope nije
posumnjala da ne razgovara s Victorijom. To je vrijedilo za sve; Olivia se na to
ve bila navikla i razgovor je protekao vrlo ugodno. No sada se iznenadila kad
je otkrila da njena sestra jo uvijek duguje prijateljici novac od gubitka u
bridu. Nasmijeivi se, obea da e ovaj put platiti dug; Victoria joj se uvijek
klela da se ne kocka, jer je to glupo.
Nakon toga, Olivia je izila u vrt da se osvjei i odmori od buke u salonu. I dok
je mirno promatrala rue, iznenadi je glas koji zauje iza sebe.
- Cigaretu? - netko je upita.
Kad je zaustila da odbije, ugleda Tobvja.
- Ne, hvala - hladno ree. Bio je pristao kao i uvijek, no zamijetila je da
izgleda umornije nego prije dvije godine kad ga je upoznala.
- Kako si? - upita je s neprilinim prizvukom u glasu, gotovo se epurei,
dok joj je prilazio. Vidjelo se da je pio.
- Vrlo dobro, hvala - ree ona, odmiui se od njega, no on je zgrabi za
ruku i povue k sebi.
- Ne ostavljaj me ovako, Victoria. Ne treba me se bojati - smjelo ree.
- Ne bojim te se, Toby - odvrati ona jasnim glasom, iznenadivi ga, kao i
ovjeka koji je, neopazen, sluao nekoliko koraka dalje. - Samo mi se ne
svia.
- Ja pamtim da je bilo sasvim drukije - ree Toby, doimajui se poput
privlane zmije, no ona se okrene prema njemu oiju iskriavih od bijesa.
A to vi to pamtite, gospodine "VVhitticomb? Zar ste toliko uivali varajui
mene i svoju enu? Zapravo, ja najvie pamtim va pokuaj da zavedete
nevinu mladu enu, a onda lai koje ste izrekli njenom ocu. Ljudima poput vas
je mjesto u zatvoru, ne u salonima, Toby Whitticomb. I ne trudite se opet mi
slati cvijee, ili ljubavna pisamca. Ne gubite vrijeme. Sada sam prestara za te
gluposti, i to od ovjeka poput vas. Imam mua koji me voli i kojega volim
svim srcem. A ako mi se ponovno pribliite, neu rei samo njemu, nego i
cijelom gradu, da ste me silovali.
- To nije bilo silovanje, bilo je... - zapone on, no prije nego to je stigao
dovriti, Charles izie iz sjene, zadovoljno se smijeei svojoj eni. Poao ju je
potraiti upravo na vrijeme da opazi Whitticomba kako se ulja za njom na
terasu i onda ih je nenamjerno prislukivao. Uivao je u svemu to mu je
izgovorila, do dna due. Njene su rijei konano rasprile i posljednju sumnju.
Meu njima vie nije bilo sjena, osim moda Suan, no ak je i sjeanje na nju
pomalo palo u zaborav. Jedina preostala sjena, to je Olivia i predobro znala,
bila je njena sestra.
- Da poemo, draga? - Gledajui je s uitkom, Charles joj ponudi ruku i oni
odoe u salon. - To je bilo odlino. Podjseti me da se vie ne hvatam u kotac
s tobom. Zaboravio sam kako si dobra u tome, rijei su ti otre kao bodei.
Istini za volju, prava je Victoria bila u tome daleko bolja od nje, no on to
nije znao. Jednom u ivotu i Olivia je uspjela uzvratiti jednakom mjerom.
- Zar si prislukivao? - Bila je postiena i preneraena.
- Nisam namjerno, no vidio sam da te slijedi na terasu i poao sam za
njim kako bih se uvjerio da ti nee smetati.
- Jesi li siguran da nisi bio ljubomoran? - naali se ona i uini joj se da je
on lagano pocrvenio; odgovora nije bilo. - Nema potrebe. On je odvratan crv i
netko mu je to morao rei.
- Mislim da si ti to sasvim uspjeno obavila - nasmijei se on i, vodei je
prema plesnom podiju, poljubi je u obraz.


~ 174 ~

28.
Te su godine u Croton-on-Hudsonu proveli udan Dan zahvalnosti; Olivije
prividno nije bilo, iako je jo uvijek bila meu njima, no oni to nisu znali.
Olivia je u srcu bolno osjeala Victorijinu odsutnost. Prvi put nisu bile
zajedno za blagdane.
Njihov je otac izrekao molitvu za stolom, no ugoaj je bio manje blagdanski
nego proteklih godina, jer su svi mislili na prolost i na voljene osobe kojih vie
nema. Uveseljavalo ih je jedino skoro roenje djeteta. Geoff je mislio da je to
nekako nezgodno, no da bi moglo biti i zabavno. Olivia je bila ve u petom
mjesecu trudnoe i konano se poelo primjeivati, unato panji kojom je
birala odjeu. Znala je da u sijenju vie nee moi izlaziti, osim u posjete
prisnim prijateljima ili na intimne veere. inilo se da je dijete ve prilino
veliko; potajno se nadala blizancima, no lijenik nije tako mislio. Spomenula je
to i Charlesu, na to je on zakolutao oima i izjavio da se sigurno ne bi
mogao nositi s njima.
- Moda sljedei put? - rekao je, uputivi joj upitan pogled. No dosad je
trudnoa bila lagana, za razliku od Susanine, i unato njenom navodnom
protivljenju djeci, inilo se da se potpuno pomirila s time. Nikad nije
spominjala strah izazvan smru njene majke pri porodu, o emu je prije
govorila. Zapravo, doimala se potpuno smirenom i sretnom. No kad ju je
upitao hoe li imati jo djece nakon ovoga, odgovorila je samo da to ovisi o
njemu; znao je da e se zadovoljiti i s ovim, ako ona tako odlui. No blizanci
bi ga sasvim izbezumili.
Zima u Francuskoj godine 1915. bila je vrlo otra. Obje strane su utvrdile
svoje poloaje i pripremile se za daljnje bitke. Stigle su svjee zalihe, kao i
novi vojnici, dok su se oni stari odmarali to su najbolje mogli u ledenim
rovovima. Nastavljali su se i napadi bojnim otrovom. U studenom se Edouard
vratio iz Artoisa i spremao se provesti zimu u Chalons-sur-Marneu. On i
Victoria su se udobno smjestili u njegovim sobama na farmi. U posljednje se
vrijeme o njima dosta govorkalo; njihov odnos nije bio nikakva tajna, a svi u
logoru su ih promatrali s odobravanjem. asnici, koji su takoer stanovali u
toj kui, ostavljali su ih nasamo to su vie mogli. Jedne veeri, Victoria se
smijala dok su u staroj seoskoj kuhinji pripremali najmanju pticu koju je
ikad vidjela.
- Ne luduj, siguran sam da je prepelica - ree Edouard optimistiki.
- Nije - nasmije mu se ona od srca; ptica jedva da je bila vea od mia kad
su je izvadili iz penice. - Vrabac je.
- Nema pojma ni o emu - odvrati on ljubei je i privlaei je k sebi.
Upravo se bio vratio sa dvodnevnog zadatka u oblinjem Verdunu, gdje mu je
nedostajala, kao i uvijek. Vie nije mogao biti bez nje. Sada vie nisu
spominjali odlazak kui. Zapravo, ozbiljno joj je predloio da doe k njemu u
Pariz, ali da prije toga ode kui i suoi se s Charlesom i sestrom. Nalazili su
se u istoj situaciji: nisu mogli stupiti u novi brak, na to je on predloio da
sablazne svijet i zajedno grijeno ive u njegovom dvorcu, sretno i zauvijek. -
A moda u jednog dana, kada umre vjetica, sadanja barunica, moi od tebe
uiniti potenu enu.
- Ja ve jesam potena ena - tvrdokorno odvrati ona.
- Ma molim te... a tvoja sestra glumi tebe s tvojim jadnim muem u New
Yorku. Ne, ne bih rekao. - Oboje se neusiljeno nasmijae, no ona je barem
pokazala neki stid. Nitko u Chalons-sur-Marneu nije shavaao zato je svi
zovu Olivia, a samo on Victoria. Mislili su da se radi o nekoj njihovoj ali, a
Victoria se nikad nije potrudila objasniti.
One veeri s pticom, Victoria je obavijestila Edouarda da je u Sjedinjenim
Dravama Dan zahvalnosti.

~ 175 ~

- Sjeam se toga kad sam bio na Harvardu - nostalgino ree on, smijeei
joj se. - Dopadao mi se taj dan. Mnogo hrane i lijepih osjeaja. Zna, jednog
bih dana, kada se izbavimo iz svega ovoga, volio upoznati tvog oca - sjetno
doda, no nisu znali, kao ni ostatak svijeta, kad bi to moglo biti. inilo se da e
proi jo mnogo vremena prije no to poilus iziu iz rovova.
- Zavolio bi te - ree ona zagrizavi jabuku. Bila je to najskromnija veera
na Dan zahvalnosti koju je ikad jela, no moda i najsretnija, pomisli,
pogledavi Edouarda i trudei se da ne misli na sestru. Njihova joj je
razdvojenost teko padala, no s Edouardom joj se inilo da ima vlastiti ivot.
S Charlesom nije imala nita. - ekaj dok upozna Oliviju
- naceri mu se.
- Toga se bojim. Pomisao na vas dvije zajedno je zaista zastraujua
- odgovori on. Kasnije, leei na krevetu, razgovarali su o djetinjstvu,
prijateljima, onome to su kao djeca voljeli jesti i raditi. Priao joj je o bratu
kojega je izgubio i Victoriji je bilo jasno da ga je veoma volio, dovoljno da se
oeni djevojkom koja je s njim zatrudnjela.
No dok su te noi leali u krevetu, a Victoria poela tonuti u san nakon to
su vodili ljubav, jo je osjeala njegove ruke kako je njeno dodiruju, te je
otvorila oi i pogledala ga. U pogledu mu je mogla proitati stotinu pitanja.
- Bismo li trebali porazgovarati o neemu, gospoice Henderson?
- Ne znam na to misli - odvrati ona.
- Ti si strana laljivica - promuklo ree, primiui joj se jo blie i
obuhvativi je oko trbuha. - Zato nisi nita rekla? - Zvuao je povrijeeno,
zbog ega joj je bilo jako ao. Ona se okrene prema njemu i njeno mu poljubi
usne.
- I sama sam shvatila tek prije tri tjedna... i nisam znala to e ti rei... -
Nije mogao ne nasmijati joj se; njen se trbuh ve vidljivo zaoblio. Pretpostavio
je da je dijete njegovo; prema onome to mu je ispriala, nije moglo biti
Charlesovo.
- to si mislila, koliko e mali bonhomme jo ostati tajnom? - nasmijei se.
Bilo mu je to prvo dijete, a upravo je navrio etrdesetu. Unato okolnostima,
bio je u sedmom nebu, ali tada je zabrinuto pogleda.
- Sada bi se trebala vratiti kui, Victoria - tiho ree; pomisao da e je
izgubiti bila mu je mrska, no sada je vie no ikad elio da bude na sigur
nom.
- Zato ti nisam rekla - tuno odvrati ona. - Znala sam da e to, rei. Ali
neu otii. Ostajem.
- Rei u im da koristi ukradenu putovnicu - ree on, trudei se da zvui
strogo, no bez uspjeha.
- Ne moe to dokazati - nasmijei mu se ona. - Pomiri se s injenicom da
ne idem nikamo.
- Ne moe ovdje roditi - pobuni se on, zgranut da joj je to uope i palo na
pamet. Ali u Europi vie nijedno mjesto nije bilo sigurno, osim vicarske, no
isto bi tako mogla otii i kui. Pogledavi je, shvati da ona nee otii. A dio
njega nije se ni htio prepirati oko toga.
- Rodit u upravo ovdje - ree ona, istovremeno vrlo enstvena i vrlo lijepa,
no i malo premrsava zbog napornog rada u poljskoj bolnici. Ali u posljednje
vrijeme imala je dobar apetit.
- Ne elim da bude na nogama petnaest sati dnevno - ustraje on.
- Razgovarat u s pukovnikom.
- Ne dolazi u obzir, Edouard de Bonneville. - Bijesno ga pogleda.
- Ako to uini, rei u da si me silovao i poslat e te pred vojni sud -
ree i okrene se u krevetu sa zadovoljnim izrazom lica.
- Boe dragi, eno, pravo si udovite. Imam bolju zamisao. Bi li voljela biti
moj voza?
- Tvoj voza? - Iznenadi se. - Odlina zamisao. Mogu to raditi dok god se

~ 176 ~

budem mogla uvui za upravlja. Hoe li mi dopustiti?
- Ako zamolim pukovnika, hoe. To bi sada za tebe bilo mnogo
bolje, ako ja budem mogao podnijeti tvoju vonju. - Uvijek se alio da
prebrzo vozi, a ona bi mu odgovarala da je kukavica. Bili su u Francu
skoj, usred rata. On napomene da to nisu valjani razlozi za samouboj
stvo, no bio je voljan preuzeti taj rizik radi djeteta. Onda je ozbiljno
pogleda. Nije bilo vrijeme za alu. - Misli li ozbiljno, Victoria? Zaista
eli ostati ovdje? Moglo bi se dogoditi da ne izdri. - Znao je iz njenih
rijei da se boji poroaja. Imala je jedno loe iskustvo, koje bi se moglo
ponoviti. A Chalons-sur-Marne nije bio prikladno mjesto za poroaj, ak
i ako sve proe bez komplikacija.
- elim biti ovdje s tobom - tiho ree ona. - Ne odlazim.
Pogledavi je, znao je da je bitka izgubljena i prije nego to ju je za
poeo. Ostat e. A onda joj postavi drugo vano pitanje.
- Je li ti ao to nismo vjenani? - ozbiljno je upita, a ona se nasmijei.
- Ali mi jesmo vjenani, cheri - bezbrino odvrati. - Samo ne pred ljudima.
- Ti si potpuno nemoralna osoba - ree on, unosei cijelu duu u poljubac.
Volio ju je vie no ikoga u svom ivotu. - Ali i vrlo hrabra -tiho doda. Kad je
ponovno vodio ljubav s njom, znao je da vie ne mora brinuti hoe li imati
dijete.

29.
Boi u Crotonu te godine nije bio tako buan kao obino, no svejedno
iznenaujue veseo. Geoff je uivao u svim darovima, kojih je u velikom broju
dobio od Charlesa i djeda. No bilo je takoer oito da Edward Henderson nije
dobro. Ve je mjesecima patio od snanog kalja, a te je godine vie puta
gotovo dobio upalu plua. Olivia se zabrinula zamijetivi da se jako postarao.
Nije ak bila ni sigurna je li tome pridonio sestrin nestanak; inilo se
jednostavno da nema vie ivotne snage, a lijenik je rekao i da mu je srce
oslabjelo. No svejedno su proveli radosne praznike i odmah nakon Nove
godine vratili se u New York.
Bili su kod kue dva dana, kad je Bertie nazvala Oliviju i rekla joj da bi se
trebala vratiti. Ocu se zdravlje naglo pogoralo. Nakon njihovog odlaska jo se
jednom jako prehladio i imao je visoku vruicu. Cijelo poslijepodne je buncao
i lijenik nije bio siguran da e njegovo srce izdrati napor. Bertie je htjela
poslati Donovana po nju, no Charles je ustrajao na tome da je sam ujutro
odveze. Vie nije htio da ona ikamo ode bez njega. Bila je ve u estom
mjesecu trudnoe, s prevelikim trbuhom, mislila je, za enu koja nosi samo
jedno dijete. No lijenik je bio sasvim siguran. uo je samo jedno srce i svaki
put kad bi to ponovio, Olivia bi osjetila alac razoaranja.
Geoffa su oslobodili kole i on se vratio u Croton zajedno s njima. im je
Olivia stigla, bilo joj je drago to je dola. Otkad su otili, prije tri dana,
inilo se da je otac ostario dvadeset godina.
- Ne znam to se dogodilo - Bertie je krila ruke, sva u suzama, i onda
iskosa dobacila Oliviji pogled, ne govorei nita. Samo je ispuhala nos i vratila
se u kuhinju. Znala je da je bolesnik sada u dobrim rukama.
eljela je jedino da je i Olivia tamo, znala je koliko bi mu to znailo, no
barem je tu bila jedna ki.
Olivia je cijelo poslijepodne prosjedila uz njega, dok je Charles izjahao s
Geoffom. Nije mogao biti od neke koristi. Kuanstvo je bilo u dobrim rukama
i on je jedino mogao praviti Oliviji drutvo kad god bi izila iz bolesnikove
sobe. U uredu je ostavio poruku da e se vratiti za nekoliko dana i sada je tek
strpljivo promatrao kako Olivia uurbano priprema kau, ajeve i trave za
koje je mislila da e njenom ocu biti od neke pomoi. Bertie ju je promatrala

~ 177 ~

sa sve veom panjom, no nije mogla sasvim povjerovati svojim oima.
Nemogue, ne bi uinile takvo to, to su samo privienja.
No u sljedea dva dana zdravlje Edwarda Hendersona se pogoralo i treeg
dana njihovog boravka u Crotonu teko je disao. Lijenik ga je htio odvesti u
bolnicu, no on je to glatko odbio rekavi Oliviji da eli umrijeti kod kue, gdje
mu je mjesto.
- Ali ti ne umire, oe - ree ona, borei se sa suzama. - Samo si
bolestan. Ozdravit e za nekoliko dana.
No on odmahne glavom. Vruica je ojaala i te je noi ostala sjediti uz
njega, drei ga za ruku, promatrajui ga i dajui mu hladne vode kad god je
htio piti. Ruke su joj bile njene i vrste i paljive. Nije htjela nikome prepustiti
njegovanje. Charles se uzrujao zbog toga, no, kao to je oduvijek i znao,
njegova je ena bila vrlo tvrdoglava.
Rano sljedeeg jutra, Olivia iznenada shvati da je kucnuo as. Otac se
borio za zrak, irom rastvorenih oiju, molei je da ode po sestru i dovede je
k njemu.
- Victoria, dovedi Oliviju... moram je vidjeti... - ree, zgrabivi je za ruku
tako snano da je osjetila bol. Na trenutak nije znala to rei, no onda je
kimnula glavom i izila iz sobe, te se vratila samo trenutak kasnije.
- Olivia, jesi li to ti? - upita on, a ona potvrdno kimne glavom dok su joj
suze curile niz obraze. Bilo joj je teko to mu lae.
- Jesam, tata... ja sam to... vratila sam se.
- Gdje si bila?
- Daleko - ree ona, drei ga za ruku. ak nije ni primijetio da je trudna. -
Morala sam malo razmisliti o svemu, no sada sam tu, i mnogo te volim -
apne, svladana silinom vlastitih osjeaja. - Sada mora ozdraviti - vrsto
ree, no on samo odmahne glavom, borei se da ostane pri svijesti.
- Odlazim... vrijeme je... tvoja me majka treba.
- I mi te trebamo - ree Olivia, jecajui dok je sjedala pored njega.
On joj tihim, tjeskobnim glasom postavi pitanje koje ga je osam mje
seci muilo.
- Jesi li se ljutila na mene to sam je natjerao da se uda za njega?
- Naravno da nisam, oe. Volim te - ponovi ona, briui mu elo. Bio je tako
vru, tako uznemiren i zabrinut.
- Ti ga voli, zar ne? - Ona mu se nasmijei i kimne glavom. Moda je bolje
da sazna istinu. Moda e ga, na kraju, to smiriti.
- Moe li mi oprostiti zbog toga?
- Nemam ti to pratati. Sada sam sretna. Zato sam i otila. Sada imam sve
to elim. - Mogao je vidjeti u njenim oima da govori istinu. Tada nakratko
sklopi oi, zaspavi, onda ih ponovno otvori i pogleda je s osmijehom.
- Drago mi je da si sretna, Olivia. Tvoja majka i ja smo takoer vrlo sretni.
Veeras izlazimo, idemo na koncert. - Ponovno je zapao u bunilo i cijelog je
dana lebdio izmeu sna i jave, ne znajui tko je ona; ponekad bi mislio da je
Olivia, a onda opet Victoria. Kad je pala no, ona je izgledala gotovo jednako
loe.
- Neu ti dopustiti da provede jo jedan sat u toj sobi, Victoria - apne
strogo Charles kad ju je ugledao u hodniku kako razgovora s Bertie.
- Moram. Potrebna sam mu - ree ona s jednakom vrstinom i vrati se u
sobu. Te je noi vruica neoekivano pala. Ona je sjedila kraj njega, drei ga
za ruku, uvjerena da e mu ujutro biti bolje. Samo je jednom utonula u san,
kratko vrijeme prije zore. U snu je vidjela Victorijino lice tako jasno da je
mislila da se nalazi pored nje i njihove majke. Kad se ponovno probudila,
poloila je ruku na oevo elo i pogledala ga. Tada je vidjela da je otiao,
pridruio se svojoj eni, uvjeren da se pozdravio s obje keri.
Izlazei iz sobe, Olivia je plakala. Bertie ju je ugledala i zagrlila. Dugo su
vrijeme tako stajale, a onda je Olivia otila Charlesu. On je vrsto spavao, te je

~ 178 ~

legla pored njega, mislei na sestru. Nekako ju je eljela obavijestiti da je
njihov otac umro i pitala se zna li to ona. Namjeravala joj je pisati, no bilo joj
je ao to nije mogla biti ovdje, s njima. Barem je on mislio da jest. I to je bilo
neto. Bio je to jedini dar koji mu je mogla dati na rastanku.
- Jesi li dobro? - Charles se probudio i promatrao je. Leala je pored njega
tako blijeda i tako mirna da se zabrinuo.
- Tata je umro - tiho ree. Nisu ga tako zvale od djetinjstva, no sada se
ponovno osjeala kao dijete. Nenadano se osjeala kao da je izgubila sve njih.
Nakon to je Victoria otputovala, otiao je i otac. No ipak, ima ovog ovjeka
kojega toliko voli, sina i njihovo dijete. No to su sve darovi koje je posudila od
sestre. Charles nije znao nita od svega toga kad ju je njeano zagrlio i
privukao k sebi.
Victoria se iznenada probudila u dva sata ujutro, s vrlo udnim osjeajem.
Isprva je mislila da je u pitanju dijete, no kad je stavila ruku na trbuh i
osjetila njegove kretnje, razuvjerila se. Radilo se o neem dru gom. Ona
zatvori oi i ugleda Oliviju kako sjedi na stolici, smrtno ozbiljna. Nije bila
bolesna, nije nita govorila, samo je sjedila. No Victoria je znala da joj se
neto dogodilo.
- Jesi li dobro? - upita je Edouard, okrenuvi se na bok da je pogleda. Sada
je bila njegov voza i uvijek ga je muila briga da e drmusanje neravnim
cestama izazvati prijevremeni poroaj, a bila je tek u estom mjesecu.
- Ne znam - prizna ona. - Neto nije u redu.
- S djetetom? - On se zabrinuto uspravi, no ona odmahne glavom.
- Mislim da je beba dobro... ne znam to je... - Kao da je Olivia sjedila
pored njenog kreveta i obraala joj se, a ona je nija mogla uti.
- Pokuaj zaspati - ree on, umorno zijevnui. Za dva sata je morao ustati
da pripremi posebne premjetaje u rovovima. - Bit e da si pojela neto - ili
neto to nije pojela. Tih dana nisu imali dovoljno za jelo i veina ih je stalno
gladovala. On je obgrli jednom rukom i ona legne pored njega, ali te noi nije
ponovno zaspala i jo se danima neobino osjeala.
Olivijino je pismo stiglo u Francusku tek krajem veljae i tada je saznala to
je te noi naslutila. Njihov je otac umro. To ju je snano pogodilo i alila je
to ga nije jo jednom vidjela. Ipak joj je laknulo to nije bila u pitanju njena
sestra.
- Mora da je to zaista neobino - rekao je Edouard kad mu je ob
jasnila. Potovao je vezu koja je postojala izmeu njih dvije i nikad je
nije ismijavao. - Ne mogu zamisliti toliku bliskost s nekom osobom, osim
s tobom - nasmijei se. - Ili s njim - pokae njen trbuh. No veza izmeu
blizanki bila mu je sasvim nedokuiva.

30.
Prvog dana proljea u New Yorku Olivia je izgledala kao da e puknuti dok
je silazila na doruak. Charles nije mogao suspregnuti smijeak. Bila je
prelijepa, no isto tako i nevjerojatno krupna. Oboje su uivali u njenoj
trudnoi i bili su uzbueni zbog skorog roenja djeteta, ali u proteklih
nekoliko tjedana ona je narasla do kominih proporcija i potptuno je odustala
od izlazaka. Sada je izlazila jedino u vrt. Trbuh se doslovce kotrljao pred
njom kao golema, okrugla, nezavisna konstrukcija, a bio je tako tvrd i napet
da je jedva mogla osjetiti djetetove kretnje. Bila je to velika razlika u odnosu
na prethodni mjesec, kada joj se inilo da beba danonono skae gore-dolje,
kao to se izrazila, "s koturaljkama i kapom". Beba e zacijelo biti velika.
Charles je bio nekako zabrinut zbog toga, no nije je htio prestraiti, posebno
nakon svih pria o njenoj majci.
- Mislim da je to vrlo nepristojno od tebe - prekori ga ona, smijeei se
njemu i Geoffu, koji je takoer hihotao. Izgledala je zaista smijeno, no inilo

~ 179 ~

se da se dobro osjea i da se bebi ne uri. Prema njenoj najboljoj procjeni,
trebala je roditi ovog tjedna, no lijenik je rekao da se nikad ne zna. Ona e
znati kad doe vrijeme i rodit e dijete kod kue, u njihovom malom domu na
East Riveru. Tako je eljela. Nije bilo razloga za odlazak u bolnicu. Rekla je da
je to za bolesnike, a trudnoa teko da se moe smatrati boleu.
Sto e raditi danas? - nemarno upita Charles dok mu je natakala kavu u
alicu. Tog je tjedna Bertie dola iz Crotona da joj pomogne, pa su je
smjestili u sobu za goste, no Olivia je inzistirala da sama priprema muu
doruak. To je jo jedino mogla bez iije pomoi. Sada joj je trebala
Charlesova pomo i da ue u kadu, a gotovo joj je trebala dizalica da bi iz nje
izila. No Bertie je dola u grad da pomogne Oliviji nakon poroda. Nakon
oeve smrti nije imala nikakva posla u Crotonu. Pristala je da s njima
provede cijelo proljee i Oiivia je bila zadovoljna to e joj biti pri ruci da joj
pomogne oko bebe.
- Mislila sam otii do vrta i natrag - Oiivia nasmijeeno ree. - Mogla bih i
malo sjesti u stolicu, a onda na divan. - Leati je bilo opasno, osjeala se kao
da je na njoj komad namjetaja. Nije mogla ponovno ustati bez pomoi.
- Da ti donesem neku knjigu? - upita je on.
- To bi bilo sjajno - oduevi se ona. Upravo je objavljena nova zbirka
Henriette Dolittle, Seagarden, i jedva je ekala da je proita. - Takoer bi
mogao kupiti ukiseljene rotkvice, ako ih negdje nae.
- Potrait u ih - ree on, poljubivi je na rastanku i potapavi joj trbuh. -
Nastoj da on ne izie dok me nema.
- Nemoj biti tako siguran da je djeak - odvrati ona, ne htijui da se
razoara "samo" djevojicom, iako je govorio da eli ba to.
- Ako bude tako velika djevojica, mislim da emo imati prilian problem -
ree on smijui se i pojuri niza stepenice. Tog je dana imao mnogo posla, a
htio se vratiti rano. Volio je biti s njom, pogotovo sada kad je poroaj tako
blizu. Znao je da je nemirnija no to je spremna priznati, ili je tako barem
mislio. No na Olivijino vlastito iznenaenje, nije osjeala nikakav nemir. I
sama se iznenadila vlastitoj mirnoi. Bila je nekako uvjerena da e poroaj biti
lak, a to je kazala i Bertie, koja joj na to nije nita uzvratila.
im su oni otili, dola je Bertie i oprala sue, dok je Oiivia otila na kat
provjetriti djeju sobu i poela je spremati i istiti. Bertie se nasmijeila kad
joj se neto kasnije pridruila. Oiivia je bila zaposlena i sretna, zapravo,
provela je tamo veio dio poslijepodneva i zatim se uputila u vrt. No kad je
ponovno ula u kuu, primijeti da su prozori u dnevnoj sobi prljavi, te se
prihvatila pranja. Unato Bertienom negodovanju, ustrajala je na tome da to
obavi sama. Ribala je i prala, a kad je Charles stigao kui, istila je kuhinju i
govorila da e pristaviti veeru.
- Ne znam to joj je - poali se Bertie, dok se kuharica nasmijei.
- Cijeli dan isti kuu, od vrha do dna.
- Priprema se - ree znalaki kuharica, a Bertie zavrti glavom.
Oiivia se samo nasmije i poe po koaricu s iglama i koncem te uzme
arape koje je trebalo zakrpati. Nikad se nije bolje osjeala i imala je vie
energije nego proteklih tjedana. Charles je uivao gledajui je.
Veerala je s njim i Geoffom, a kad je Geoff otiao u krevet, udvoje su
kartali i Charles je pobijedi.
- Varao si - optui ga ona i nasmije se odlazei u kuhinju po au
mlijeka. Stojei s bocom u ruci, zaula je glasan pljusak i pomisli da je,
ne primijetivi, prolila mlijeko. No kad je spustila pogled, ugledala je po
plavu na podu i odmah shvatila to se dogodilo. Odloila je bocu i po
traila krpu da obrie pod, kad je uao Charles.
- to se dogodilo?... to to radi?... Victoria! - Sada je ve bila naviknuta na
to ime i odazivala se na njega kao i na vlastito, jer je ve jedanaest mjeseci
nitko nije zvao Olivia. - Hoe li prestati... daj da ti pomognem. - On obrie
pod umjesto nje. Ona se jedva mogla sagnuti, pa se smijala i sebi i njemu, no

~ 180 ~

on nije shvaao to se dogodilo, to je prolila. Stojei tamo, iznenada osjeti
prve trudove i zgrabi ga za ruku. Bol je bio jai no to je oekivala. - Sto nije u
redu? - upita on, jo ne shvaajui.
- Ono na podu je bila moja voda... - Ona sjedne na kuhinjsku stolicu, vie se
ne smijeei. - Mislim da u roditi.
- Sada? - iznenadi se on, kao da mu nitko nije rekao da e se dijete roditi
ovaj mjesec, a ona mu se nasmijei.
- Moda ne ba ovog trena, ali uskoro. Daj mi nekoliko minuta. -No im je
to izrekla, ponovno se namrti. Trudovi su se ponovili, ali ovaj put je bilo
gore. Nitko joj nije rekao da e biti ovako. Ona se zabrine; sve to je znala o
ovome bilo je ono to je vidjela prije dvije i pol godine u njihovoj kupaonici.
Nije imala majku koja bi joj rekla to treba oekivati, a lijenik joj je obeao da
e sve biti u redu i da e poroaj biti lak. Prava bi Victoria bila realistinija.
Olivia nije oekivala da e biti ovako bolno.
- Daj da te odvedem gore - mirno ree Charles i pomogne joj ustati.
Trebalo im je gotovo deset minuta da se uspnu uza stepenice i stignu do
sobe. On je posjedne u kupaonicu i pomogne joj svui odjeu, jer se teko
pokretala. Ostavio ju je na tren i otiao pozvati Bertie i zamoliti je da pozove
lijenika. Bertie je odmah reagirala. No kad se Charles vratio, Olivia je u panici
hvatala zrak, a trudovi su bili snani.
- Ne ostavljaj me opet - zavapi, zgrabivi ga, ba kad je ula Bertie. Ona i
Charles je polegoe u krevet i svud oko nje rasprostrijee stare plahte i
runike. Bertie je imala iskustva u tome, no Charles nije. Suan je rodila
Geoffa prije jedanaest godina, a roenju su prisustvovale brojne roakinje. On
je bio otiao sa svojim urjakom na pie i kad se vratio imao je sina. Olivia
nije pokazivala namjeru da ga pusti da ode bilo kamo. Kad je stigao lijenik,
hvatala ga je za ruke sa svakim nadolazeim osjeajem bola, borei se da ne
zavie iz straha da bi je Geoffrev mogao uti.
- Ovo je uasno - obavijesti ona lijenika, na to on i Bertie izmijenie
osmijeh, dok je Charles izgledao vrlo zabrinuto.
- Koliko e ovo trajati? - naivno upita. inilo se da je Geoffov poroaj trajao
tek sat-dva, ili je moda mnogo popio, nije se mogao sjetiti.
- Vjerojatno cijelu no - mirno ree lijenik, natjeravi Oliviju u suze.
Ja to ne mogu. Hou se vratiti u Croton. - Plakala je poput djeteta. Iznenada je
mogla misliti samo na sestru. Imala je dojam da je i Victoria tamo, da dijele
istu bol kojoj nijedna ne moe pobjei. inilo joj se da proivljava najgoru
moru, osim one kad je Victoria putovala Lusitanijom. Ali sada je na neki nain
bilo gore, jer je Olivia toliko patila da nije mo gla trijezno razmiljati. Nije se
mogla svladati, pa nakon nekog vremena vie nije prestajala vritati. Najzad je
ugledala Bertie kako odvodi Char-lesa. I on je izgledao kao da e zaplakati.
Olivia je zaklinjala Bertie da ga dovede natrag, no ova nije htjela.
- Samo e ga uzrujati - umiri je. - Ne eli da te vidi sada... ovakvu...
- Da, elim - grozniavo ree Olivia - elim ga... idi po njega... -No Bertie nije
htjela, te je Olivia ostala leati i plakati dok su se trudovi pojaavali i postajali
sve uestaliji. Konano vie nije mogla izdrati. S velike je daljine vidjela Bertie
i lijenika kako je dre za noge i ula kako joj govore da tiska, ali nije mogla. -
Hou Victoriju - rekla je izmeu bolova i u iznenadnoj tiini Bertie uzgleda
prema njoj, no novi val trudova ponovno ponese Oliviju. - Victoria - opet
apne sestrino ime te u daljini zauje sestru kako se odaziva.
- Pazi to govori - tiho joj apne Bertie. - Budi oprezna - ponovi i vrsto je
stisne za ruku, no Olivia je, vritei i tiskajui, bila predaleko da bi shvatila
znaenje tih rijei.
Svanula je zora, no jo se nita nije dogodilo. Olivia je trpjela nevjerojatnu
bol, no dijete nije izlazilo. ak je i Bertie izgledala umorno, te je Charles
pripremio kavu za nju i lijeniku. Zatim je Charles tiho pokucao i ponovno
uao u sobu, pitajui kako je Olivia.
- Uasno - zajei ona, odgovorivi umjesto njih. - O, Charles... - ree i

~ 181 ~

zajeca, a on se upita nisu li njeni stari strahovi ipak bili opravdani. Moda je
imala neku priroenu manu, kao i njena majka, neto to bi je moglo ubiti pri
porodu.
- Oh, duo - iscrpljeno uzvrati. Lijenik mu ree da bi moda bilo bolje da
prieka dolje u salonu. I sam se zabrinuo, no nije to pokazivao. Prije nego to
je Charles stigao ita dodati, trudovi su se vratili i oni se ponovo posvetie
Oliviji. Charles je neprimjeen ostao u sobi. Ali i nakon sat vremena, situacija
se doista inila beznadnom.
- Zaista bih elio da odete - okomi se lijenik na Charlesa, a Charles mu
uzvrati istom mjerom, na iznenaenje prisutnih.
- Ne idem nikamo. Ovo je moja ena i ostajem ovdje.
Unato boli, inilo se da je ohrabruje njegova prisutnost. Drao ju je za
ruku i govorio joj da tiska, kad i ostali, no svejedno se nita nije dogaalo.
Najzad, nakon to je gurnuo u nju ruku, lijenik objavi da je dijete naopako
okrenuto.
- Morat u ga okrenuti - ree, a Charles gotovo zaplae kad je ona vrisnula,
ali polako, polako, dijete se pomaknulo. No, kao to se Charles i bojao, dijete
je zacijelo bilo preveliko, to je bilo oito. Nije znao zato je nisu natjerali da
ode u bolnicu, ili je barem upozorili. No svih tih mjeseci lijenik se trudio da
je primiri govorei joj da e sve proi u najboljem redu.
Ne mogu vie izdrati - obrati se ona Charlesu izmeu trudova, a onda
povrati i zaplae jo jae. On je poeli zagrliti. alio je to je ikad vodio ljubav
s njom, no iznenada, dok su oboje plakali, ona uasno iskrivi lice i stisne
miie; ovaj put zauje se tihi cvile i iz goleme lopte, to je proteklih mjeseci
bio njen trbuh, izie siuna beba. Bila je sitna i slatka i ruiasta, savreno
oblikovana djevojica. Doktor je podigne i oboje je zapanjeno pogledae.
- O, tako je lijepa - ree Olivia gledajui je u Bertienim rukama.
- No, pa nije bilo tako strano - ree lijenik.
Olivia iskrivi lice u grimasu i nasmijeeno pogleda Charlesa, no smi-jetak
se u trenutku pretvori u izraz boli, dok ju je Charles uasnuto promatrao.
- to se dogaa? - upita, iznenada prestraen. Olivia se ponovno
presavijala od bolova, a ve je rodila.
- To se ponekad dogodi - objasni lijenik - to je posteljica, ponekad zna biti
i bolnije od samog poroda - doda tihim glasom dok je Olivia ponovno
vritala.
- Ne opet... molim vas... - vapila je - ne vie... - Ponovno je vidjela Charlesa
negdje u daljini, kao da je od njega odnose neumoljivi valovi. On je samo
mogao misliti kako ne eli vie djece; ovo je bilo i previe strano.
- Mislim da... - zausti Bertie znalaki, no lijenik je prekine u rijei.
- Za koji e trenutak izbaciti posteljicu.
Iznenada Olivia poe obilato krvariti rastrzana bolovima. Iako nitko nije
nita rekao, ona pone tiskati dok ju je Charles drao.
- Doktore, je li ovo normalno? - upita Charles promuklo, kad se iznenada
pojavi mala glavica tamo gdje je bila i prva i malo ih je lie svih promatralo i
ekalo, a Charles ga bez rijei gledao. - Victoria! - krikne. Leala je na krevetu
zatvorenih oiju, vrsto ga drei i borei se za zrak. On joj se nasmijei. -
Hajde, duo, tiskaj, dobit emo jo jednu bebu. - Istovremeno se smijao i
plakao, kao i Bertie.
- Sto? O Boe... - ree ona, te shvati i poe jae tiskati. Pojavi se jo jedna
djevojica, a trenutak nakon nje i posteljica. Djevojice su bile identine, ba
kao i Olivia i Victoria. Olivia preneraeno pogleda bebu, zatim Charlesa i
prasne u smijeh. - Ne mogu vjerovati. Ne opet.
Iznenada su se svi smijali i Olivia se ak vie nije osjeala tako loe.
Krvarenje je gotovo prestalo i drala je obje djevojice u rukama, dok ju je
Bertie umatala u iste plahte i runike. Bilo joj je prilino neugodno to je
Charles ostao, no vie joj je pomogao od lijenika.

~ 182 ~

- Toliko te volim - apne joj Charles nagnuvi se nad nju i zatim
uzme obje djevojice i ode ih pokazati Geoffu, koji takoer nije mogao
povjerovati svojim oima. Bile su tako lijepe, upravo savrene, a dvije!
Dotle je u njihovoj spavaoj sobi lijenik objanjavao zato je mislio da
uje samo jedno srce.
Malo je zaio Oliviju, a Bertie ju je isprala svjeom mirisnom vodicom. Kad
je lijenik otiao i one ostale nasamo, ona pogleda Oliviju i nasmijei joj se.
- to si to uinila, ludo jedna? - ree, a Olivia je odmah znala o emu govori.
I sama je bila iznenaena stoje prijevara toliko potrajala. Gotovo godinu dana.
- Ona me natjerala.
Bertie kimne glavom i nasmije se:
- Sto, zar i na ovo?
- Pa, ne ba - nasmije se Olivia, sretna ak i nakon tolikih bolova, koji su
joj se sada inili zanemarivim.
- Gdje je ona? - apne Bertie.
- U Europi. - No prije no to je stigla ita dodati, vratio se Charles dovodei
Geoffa koji ju je elio vidjeti.
- Tako su slatke, teto... Victoria... - Zamalo mu je pobjeglo njeno pravo ime i
on je prestraeno pogleda, no ona mu se nasmijei i poljubi ga.
- Tvoj tata kae da izgledaju ba kao ti kad si bio mali - njeno ree Olivia.
Geoff se na to postidi, te izie da bi obavijestio susjede. Najzad je Charles
ostao nasamo s njom. Bertie je odnijela djecu u susjednu sobu na pranje.
- ao mi je to si zbog mene pretrpjela sve ovo - ree, drei se is-
tovremeno ponosno i postideno.
- Ponovo bih to uinila - prizna ona. - Nije bilo tako strano.
On je preneraeno pogleda.
- Kako moe to rei? - upita, ljubei je i prisjeajui se bolje od nje same
uasnih noanjih dogaaja.
- Bilo je vrijedno truda - tiho odvrati ona uzrvraajui poljubac. Pritom je
mislila na dvije upravo roene djevojice koje su podsjeale na nju i njenu
sestru.
- Nisam siguran da u preivjeti sve njihove podvale - poali se Charles
sjedajui na krevet i sjeajui se vlastite zbunjenosti kad god bi se naao
pored nje i njene sestre. - Tvoj je otac rekao da vas nikad nije mogao
razlikovati.
- Ja u te nauiti - odgovori ona i poljubi ga. Nekoliko minuta kasnije ue
Bertie nosei obje bebe i smjesti ih u majino naruje, pitajui se" pritom to
e Olivia uiniti kad se Victoria vrati iz Europe.
Te je noi u Chalons-sur-Marneu Victoria mirno spavala, kad je osjetila da je
Edouard opetovano probada kao uarenim noem, dok nije kriknula; budei
se iz runog sna, ona shvati da taj no probada Oliviju i da ona vriti. Vriskala
je opet i opet, bez prestanka, dok najzad Victoria nije rukama zaepila ui, no
tada je opet osjetila bol i skvrila se na kre vetu, zbunjena, mokra, na
mukama, dozivajui sestru, dok ju je Edouard budio.
-Eh... petite...arrete... samo si runo sanjala... ce n'est qu'un cauche-mar, ma
cherie.
No mora je bila toliko stvarna da se nije mogla primiriti, te se privi-nula uz
njega, hvatajui zrak, a onda shvati da im je krevet mokar i da je bol istinski.
Jedva je dospjela udahnuti zrak, kad ju je iznova spopao straan bol, koji joj
je razdirao utrobu.
- Ne znam to se dogaa... - apne u mraku.
On upali svjetlo i sam zbunjen, a onda je ugleda. Leala je u lokvi krvi i vode
i drala se za trbuh.
- (Ja vient maintenant? Sad dolazi? - U polusnu joj se esto obraao na
francuskom, ali sada ga je razumjela. Ona kimne glavom, sva prestraena, a
on iskoi iz kreveta i zgrabi hlae. - Idem po lijenika.

~ 183 ~

- Ne... nemoj... ne ostavljaj me - zamoli ona, na muci, prestraena. Za
razliku od Olivije, Victoria se smrtno bojala poroda. Sada je samo htjela da
Edouard ostane pored nje.
- Moram pozvati lijenika, Olivia... ne znam poroditi dijete. Vidio sam to
samo na konjima.
- Molim te ne idi - uzvikne ona, a onda se presamiti od boli, drei se za
trbuh. - Dolazi... sad e... Edouard, ne idi... - Bila je potpuno izbezumljena od
straha,
- Molim te, ljubavi, pusti me da pozovem nekoga... Chouinarda - bio je to
najbolji kirurg u poljskoj bolnici - on e doi sa mnom, a dovest u i
bolniarku.
- Neu njih - protisne ona, ponovno ga zgrabivi rukama koje su podsjeale
na kande. - Hou tebe... - Zatim doda, u predahu izmeu trudova: - Sanjala
sam da e Olivia roditi.
On se nasmijei tom zgodnom prijenosu sna.
- U ovome ona ipak ne moe zauzeti tvoje mjesto, ljubavi. Kao ni ja -
njeno doda. - Kad bih barem mogao preuzeti bol - ree, kleknuvi kraj nje.
Bol je oito bila strana, no znao je da moe potrajati i satima, te je odluio
dovesti nekoga. On pokua odjenuti koulju, no ona mu nije doputala.
- Sada e, Edouard, osjeam to... dolazi...
Pritisak i bol bili su snani. Ugledavi svu tu krv oko nje, on se zgrozi kad u
jednom trenutku ona zavristi. Na nesreu, te noi nije bilo nikoga drugog u
kui, svi su bili na dunosti, a on nije mogao pozvati lijenika svojim
telefonom.
- Odmah se vraam - pokua on ponovno, no ona ga nije htjela pu
stiti. Bila je sva u panici, previe prestraena da bi je mogao ostaviti;
mogao je samo sjediti kraj nje i pridravati je. Tono u tom trenutku,
u New Yorku, Olivia je ponovno zadobila trudove, ovaj put dodue bla
e; rekla je neto Charlesu, a on je aljivo zakolutao oima i rekao: nisu
valjda trojci. No kad je Bertie ula u sobu, rekla je da je normalno imati
bolove i nakon poroda. Olivia je tada ponovno poloila glavu na jastuk i
kratko odspavala. No sanjala je samo sestru.
- Edouard, molim te... - ispusti Victoria jo jedan krik, zatim se iznenada
uspravi i primakne rubu kreveta. On nije znao to ona radi. -Moram tiskati -
ree ona, sva zadihana. Nije znala to da radi, ni kamo da ode, ali njome je
ovladala sila koju nije vie mogla zaustaviti.
- Dri se za mene - ree on, a ona ga uhvati za ruke, borei se sa silom koju
je osjeala, i zatim padne ponovno na krevet. Nije znala kako izbaciti dijete iz
sebe, no svejednako ga je osjeala kako se bori da izie. On se tada dosjeti, te
joj ree da legne i odupre se nogama o njega, to je pomoglo, iako je
isputala uasne zvukove. Ona se ponovno upre o njega, zatim opet padne na
krevet, a kad se sljedei put uspravila, on ugleda uperak plave kose.
- O Boe - ree, zapanjen prizorom. - O Boe... Victoria... evo ga... tiskaj. -
Ona ga poslua, te je tiskala odupirui se nogama o njega i nakon nekoliko
minuta meu njenim nogama pojavilo se malo lice koje je snano plakalo. -
Victoria! - uzvikne on, gotovo preglasno. Oboje su se smijali i plakali, a ona je
tiskala i, napokon, pojavi se njihov sin, sav zaplakan. Edouard ga podigne to
je paljivije mogao i pokae mu njegovu majku.
- Oh... pogledaj ga samo... - zaplae Victoria, jo ne vjerujui da im se to
dogodilo, a tako brzo. Bio je savren i tako nalik na oca. - Tako je lijep...
volim te - ree ona i poljubi Edouarda, dok su joj suze klizile niz lice. Bili su
zaista blagoslovljeni. U ovo mjesto, puno patnje i smrti, stigao je aneo.
- On je neto najljepe to sam ikad vidio - ree joj on na francuskom, ne
stidei se vlastitih suza - osim njegove majke. Je t'aime, Victoria, vie nego to
e ikad znati. - On joj njeno poloi dijete na grudi i ode po vodu i runike
kako bi ih oprao. Upravo je bio svjedokom izvanrednom dogaaju. A djeak
se rodio u manje od sat vremena otkad se Victoria probudila.

~ 184 ~

- Kako emo ga nazvati? - upita, nakon to se pobrinuo za oboje. Otkrilo
se da je odlian lijenik-amater i primalja.
- Izvrsno si to obavio - nasmijei mu se ona, zatim dometne nekako
postieno: - Zao mi je to sam se toliko prestraila... iznenadila sam se, a sve
se tako brzo odvijalo. - No bez obzira na brzinu, bilo je takoer i vrlo bolno.
Djeak je bio vrlo krupan, ali i sama je morala priznati da je sve proteklo
lake no to je oekivala. Bojala se dugog, mukotrpnog poroaja, poput
majinog, s traginim ishodom. - Hvala Bogu da nisu blizanci - ree Victoria s
olakanjem.
Mislim da bih volio imati blizance - odvrati Edouard s oinskim ponosom, te
upali cigaretu i ponudi i njoj jednu, ali ona ipak odbije. Bila je jo potresena i
prilino slaba. No dijete je ve sisalo. Pogledavi je, Edouard se ponovno
podsjeti da bi uskoro morala krenuti kui. Ovo nije bilo mjesto za dijete.
Onda joj se opet nasmijei i odmakne joj dugu, tamnu kosu s lica. Ona je
leala na krevetu, gola, s njihovim sinom, pokrivena samo vojnikim
pokrivaem. - Kako e se zvati budui barun? -upita on sveano, a ona
zamiljenog izraza pogleda prvo oca pa sina.
- to kae na Olivier Edouard, po mojoj sestri, tebi i mom ocu? Ta
ko smo svih obuhvatili. Izostavili smo jedino Charlesa - naceri se - a s
obzirom na sve, mislim da mu to nee smetati.
- Hoemo li mu poslati slubenu obavijest ili e jadniku pisati?
Najzad su odluili da bi tako bilo najbolje, inae bi Charles mogao
godinama ostati u neznanju, a Olivia bi zauvijek morala glumiti vlastitu
sestru. Victoria je namjeravala pisati sestri i sve joj ispriati. Bila je sigurna da
e joj tako pomoi, iako e Charles nesumnjivo pobijesniti. Bilo joj je krivo to
e se Olivia morati sama suoiti s njim, no nije se mogla natjerati na povratak
u Ameriku. No, kao i uvijek kad bi mislila na nju, sljedeih nekoliko dana
Olivia joj je stalno bila na pameti i vie od svega eljela joj je pokazati svoje
dijete. Dala bi sve samo da je moe zagrliti, ak je dva dana proplakala u
krevetu, unato srei zbog malog Oliviera. Prvi put u deset mjeseci Victoria je
umirala od enje za domom.

31.
Edouard i Victoria najzad su odluili ostaviti dijete s vlasnicom dvorca,
groficom koju je Victoria upoznala prije vie mjeseci i koja je u meuvremenu
postala generalovom ljubavnicom. Njena je kua bila sigurna, duboko u
pozadini bojinice i bila je pod zatitom Saveznika. Iako je Edouard i dalje
tvrdio da bi bio sretniji da su Victoria i dijete na sigurnom u vicarskoj, sloio
se da ostanu kod grofice, barem na nekoliko mjeseci, koliko e potrajati
dojenje. Victoria je nekoliko tjedana ostala kod kue sa sinom dok se nije
potpuno oporavila, to se zbilo iznenaujue brzo. Posjetilo ju je i nekoliko
bolniarki, a Olivier je postao logorska maskota, ak i za one koji ga nisu
upoznali. Vojnici su mu slali darove i igrake koje bi sami izradili. Didier mu
je ispleo siuan par arapa, a tko zna otkud, jedan od vojnika izvukao je
plianog medu kojeg je netko dobio od zarunice. Leei na majinim grudima,
pod ponosnim pogledom svog oca, Olivier Edouard de Bonneville se doimao
vrlo sretnom bebom. Za svih je bio cvijet ivota na polju smrti i pepela.
Victoria se potpuno oporavila do lipnja. Na muevljevu radost, ak je vratila
svoju vitkost i ponovno je vozila Edouardov dip, a dijete je dojila nou i
ujutro. Danju bi ga ostavljala s groficom, a uveer, na povratku kui, dolazila
bi po njega jedva ekajui da ga vidi, a ponekad bi joj curilo mlijeko dok je
ekala da ga podoji. No Olivier je bio vrlo vesela beba i prihvaao je i kozje
mlijeko kad god je morao, pogotovo kad bi oni otputovali predaleko, ili bi
Edouard morao negdje prenoiti, a Victoria ga pratila. Njima je to savreno
odgovaralo, a s obzirom na ratne okolnosti, nevjerojatno je da su uspjeli to

~ 185 ~

provesti. No, na svu sreu, general je zavolio Oliviera. Edouard je u posljednje
vrijeme odlazio na sastanke s Escadrille Americain, zranim odredom
sastavljenim od sedam amerikih dobrovoljaca, a poveo je i Victoriju sa
sobom da ih upozna. Ona je bila uzbuena, a oni oduevljeni to su upoznali
sunarodnjakinju. Dvojica su bili iz New Yorka, tako da im je i to bilo
zajedniko, no rat je bio dovoljno jaka veza. Svi su bili u istoj situaciji.
U lipnju, dok je Victoria vozila Edouarda, Davvsonovi su krstili svoju djecu.
Olivia je ustrajno zahtijevala da ih nazovu Elizabeth i Victoria po majci i
sestri. Teko je objasnila Charlesu zato ba Victoria, no on je pomislio da
ona eli imenjakinju. Elizabethino drugo ime bilo je Char-lotte, po ocu, dok je
Victorijino bilo Suan.
Geoff je bio oaran blizankama, a Bertie je imala pune ruke posla oblaei,
hranei i perui ih i mijenjajui im pelene, a nikakva pomo nije bila
dostatna. Olivia ih je pokuala dojiti, no bila je previe iscrpljena, pogotovo
nakon tekog poroaja, te je lijenik odredio da je preslaba za to i propisao
hranjenje na boicu, u emu su svi mogli sudjelovati.
No ve u lipnju Olivia se odlino osjeala, kao da se nita nije dogodilo.
Dok su stajali u crkvi svetog Tome, dan prije njihove druge godinjice, Olivia
se smatrala najsretnijom enom na svijetu, ali bila je svjesna toga da ivi
sestrin ivot. Nije znala to e poduzeti kad se Victoria vrati. Moda e
zauvijek morati ustrajati u ovoj travestiji. Jedino se nadala da Victoria nije
ustanovila kako je ludo zaljubljena u Charlesa, iako se to ni iz jednog pisma
nije moglo zakljuiti, a ni Victoria nije spominjala ikoga drugog. Olivia je
stekla dojam da se ipak neto zbiva, no nije mogla shvatiti to. Victoria se
uglavnom drala ratnih vijesti, onoliko koliko joj je doputala cenzura, no
Olivia je barem znala da je sretna.
U lipnju, za vrijeme bitke kod Verduna, nakon pada utvrde Vaux, Edouard
i Victoria su se vraali s tajnog sastanka sa Saveznicima u Anscourtu. Sastanku
su prisustvovali svi vii asnici, ukljuujui i Churchilla, koji je predstavljao
svoj novi bataljun. Svi su bili razoarani razvojem bitke, pokolj se inio
beskonanim. Budui da je sastanak bio tajan, Victoria je morala ekati vani s
ostalim vozaima. Na povratku, Edouard je bio vrlo utljiv, inilo se da
razmilja i jedva da je pazio na cestu, koju su oboje izvrsno poznavali.
Victoria ju je poznavala kao i vlastiti dlan, vozila se njome ve stotinu puta, a
urila je da se vrati sinu. Kao i obino, iz grudiju joj je kapalo mlijeko i htjela
se to prije vratiti u dvorac i podojiti ga. Neugoda zbog toga bila je svakim
satom sve jaa, to je lagano umanjilo njen oprez.
- Sto je to? - Edouard pogleda neto pored ceste kad su proli ve vie od
pola puta, a ona mu se nasmijei. Bio je umoran i izgledao je napeto. Rat se
nije razvijao povoljno po Saveznike. Ona se nadala da e se Amerikanci
ukljuiti, no predsjednik "VVilson se jo opirao. Kad bi samo doli u Europu i
sami se uvjerili koliko su potrebni, moda bi sve bilo drukije. Razmiljajui o
tome neoprezno je udarila u malu grbu na cesti, skrenula i gotovo udarila u
stablo. Oboje su bili umorni i uzrujani. Bili su ve nadomak Chalons-sur-
Marnea. Upravo su bili proli Epernay, kad Edouard ree da je ponovno neto
zamijetio. Htio je da uspore, no ona je htjela ubrzati. Kratko su se svaali oko
toga, dok joj on nije zapovijedio, djelomino u ali:
- Uspori, Victoria, elim to pogledati. - Bio je siguran da je u grmlju opazio
kretanje i htio je upozoriti zapovjednito u Chateau-Thierrvju ako utvrdi da su
se Nijemci nekako pribliili njihovom zaleu, to bi znailo propast. No nakon
to su se nakratko zaustavili, to je Victoria smatrala samoubojstvom, nije
uoio nita sumnjivoga te su ponovno krenuli. Konano je opet ubrzala, kad
je na cestu istrao pas, pa je morala naglo skrenuti i gotovo je opet udarila u
stablo. Nastojala se pribrati, kad iznenada zauje udan fijuk koji ju je bez
nekog razloga podsjetilo na Lusitaniju. Zvuk je bio tih, psikav, i ona napeto
pogleda Edouarda, nenadano rairivi oi. On uzvikne:

~ 186 ~

- Dolje! Baisse-toi... - i oboje se sagnue to su nie mogli, no kad ga je opet
pogledala imao je udan izraz u oima i ona s iznenaenjem opazi da krvari.
Pone zaustavljati Kola, ali on odmahne glavom i ree joj da ne staje. U
sljedeem trenutku ponovno ih pogodi metak. Gaali su ih snajperisti. Ona je
vozila to je bre mogla, pridravajui ga jednom rukom, ne znajui to bi
uinila. On je sa sobom imao svoj prijenosni telefon, ali jo su bili predaleko
da bi ga mogla upotrijebiti. Ve je krvario na usta i vidjela je da gubi svijest.
Nije znala bi li ga urno odvezla pravo u bolnicu ili se zaustavila i pobrinula se
za njegovu ranu. No nije imala izbora: Edouard se sruio na pod automobila i
jasno je vidjela da umire. Morala se zaustaviti.
- Edouard - zazove, podigavi ga i polegavi na sebe. U proteklih trinaest
mjeseci vidjela je tisuu puta takva lica, no nikad njegovo, ni nekoga
poznatog. Nije mogue da se to dogaa, ne njemu, ne danas, ne sada. Nije
mogue... dozivala ga je po imenu, tresui ga da se osvijesti, no vidjela je da
mu je metak raznio pola glave i da je gotovo mrtav. Nije mogla vjerovati da
jo die.
- Edouard! - vikne, plaui i jecajui. - Sluaj me... sluaj me... - vikala je,
pitajui se hoe li je snajperisti uti. - Edouard, molim te...
On otvori oi i nasmijei joj se, stinuvi joj ruku to je jae mogao.
- ...je t'aime... uvijek... s tobom... - Onda je ponovno pogleda, oi mu se
blago rairie, kao da se iznenadio, a onda se ukoie, a on prestane disati.
Sve se i prebrzo zavrilo.
Edouard - apne ona u mraku, sama... - ne idi... molim te... ne ostavljaj me... -
Dok ga je promatrala s uasom i nevjericom, sva umrljana njegovom krvlju,
nije ni osjetila metak koji joj je uao u lea malo ispod vrata, iako je ula onaj
koji joj je prozujao kraj glave. Ona ga njeno poloi na suvozako sjedalo i,
osjeajui kako joj neka hladna tekuina kaplje niz lea, pritisne papuicu
gasa i punom brzinom pojuri niz cestu. Morala ga je odvesti u bolnicu da mu
hitno prue pomo. Lijenici e neto uiniti... probudit e ga... on samo
spava, ponavljala je u oku. Znala je jedino da ga mora odvesti natrag. On je
bio njen nadreeni, a ona njegov voza, a on njen nadreeni... i... Dojurivi u
logor, udarila je o stablo, za dlaku promaivi dvije bolniarke koje su se
uputile u menzu. One se uzvikae, a jedna joj dobaci rune rijei, no onda se
obje zagledae u nju.
- Ranjen je - ree Victoria tupo ih gledajui. Zahvatila ju je slabost i
vrtoglavica. Bolniarke uzvratie udnim pogledima. - Uinite neto, ranjen je
- vikne ona, no one su odmah shvatile da je satnik de Bonneville mrtav. Onda
ugledae krv koja joj je iz vrata kapala niz koulju.
- I vi ste ranjeni - njeno ree jedna od njih i prui ruku prema njoj, upravo
u trenutku kad je Victoria utonula u duboki mrak. One je uhvatie kad je pala
prema naprijed, na upravlja, i ugledae krvlju prekrivena lea.
- Donesite nosila! - vikne jedna od njih nekome iza sebe, njeno pri-
dravajui Victoriju za bradu. - Ordonans! - zazove opet, na to dotrae dva
mukarca. Jedan od njih prepozna Victoriju i urno priskoi do Edouarda.
- Satnik? - upita, a bolniarka odmahne glavom. Nije bilo nade.
- Pucali su u njih... odnesite je u operacijsku dvoranu. Vidite ako je tamo
Cuinard... ili Dorsav... ili bilo tko... - Ako je metak prodro u kraljenicu, moglo
se dogoditi svata. Ako nita drugo, infekcija bi je mogla ubiti.
Deurni odjurie s njom u operacijsku dvoranu, a onda se vratie po
Edouarda. Dva vojnika su odnijeli njegovo tijelo u mrtvanicu, a trei vojnik
odveze kamion i ode izvijestiti stoer o pogibiji satnika Bonneville.
Za nju vie nisu mogli uiniti nita, osim izvaditi metak. Ako preivi, vie
nikad nee hodati, no bilo je malo vjerojatno da e ostati na ivotu. teta koju
je snajperski metak prouzroio bila je velika, jer je nanio viestruke ozljede.
Kasnije te veeri, bolniarke i deurno osoblje s kojima je Victoria radila
razgovarali su o Edoaurdu i njoj. Narednica Morrison je traila njene
dokumente. Ona je za njih bila Olivia Henderson, Amerikanka iz New Yorka, a
Morrisonova je ve odavno bila zabiljeila kunu adresu i najblieg srodnika,

~ 187 ~

enu imenom Victoria Dawson. Morrisonova je sama sastavila brzojav, sa
suzama u oima.
32.
Kolica koja je Olivia morala koristiti za blizanke bila su neto najstarije i
najnespretnije to je ikada vidjela, no Bertie ih je poto-poto htjela donijeti iz
Crotona. Donovan je doputovao posebno radi njih. Kolica su bila golema, a
pripadala su njoj i Victoriji. Unato majinim prigovorima, blizanke su bile
njima zadovoljne. Preko noi kua im je postala premala. Blizanke su dijelile
sobu s Bertie, a ona i Charles su vie puta razmatrali mogunost preseljenja u
kuu njenog oca na Petoj aveniji. Charles je mislio da kua sada pripada njoj,
ali Olivia je znala da pripada sestri i nije se htjela useliti u nju dok ne
porazgovara s Victorijom kad se ova vrati iz Europe. Kua koju je ona
naslijedila bila je u Crotonu, velianstveno, no daleko manje korisno zdanje.
Tako su, barem privremeno, ostali tamo gdje su i bili i ivjeli prilino
neudobno. Ona i Charles mogli su uti nou djeji pla, a i Geoff je neprestance
bio negdje u blizini, s Pahuljicom ili ak s nekim od djece iz susjedstva.
Charles je ve bio na rubu ivaca. Osim toga, u posljednje je vrijeme Olivia
loe spavala, te je bila vrlo umorna i sve ju je boljelo. Nadala se da nee
oboljeti.
Dok se Olivia na prednjem stepenitu borila s golemim kolicima, raz-
miljala je kako Charles ima pravo i da bi se trebali preseliti, a Victoriji e
ona kasnije objasniti.
- Mogu li vam pomoi? - obrati joj se mukarac u odori. Ona mu zahvali i
pogleda ga, zamijetivi da u ruci ima brzojav naslovljen na nju. Srce joj je
stalo. Danima je imala udan osjeaj, no najzad je uvjerila samu sebe da je
samo nervozna zbog nedostatka sna i brige za dvoje novoroenadi.
- Je li to za mene? - promuklo upita.
- Victoria Dawson? - upita on ljubazno, a ona kimne glavom.
- Da, jest.
On joj prui brzojav i pomogne joj unijeti kolica u kuu, jer su se njene
ruke tresle. Ona gurne kolica s usnulom djecom u predvorje i uurbano otvori
brzojav, a srce joj se stezalo kao da su ga obuhvatila elina klijeta. Rijei su
joj nejasno zaigrale pred oima. Narednica Morrison, asnica Saveznikih
snaga, slala joj je slubenu obavijest. "Zao mi je to Vas moram obavijestiti da
je Vaa sestra, Olivia Henderson, ranjena na dunosti. Stop. Premjetanje nije
mogue. Stop. U tekom stanju. Stop. Bit ete obavijeteni o razvoju stanja.
Stop." Brzojav je potpisala Penelope Morrison, narednik etvrte francuske
armije, zaduena za dobrovoljce. Victoria je nikad nije spomenula, ali to vie
nije bilo vano. Bila je ranjena. Olivia je plakala u predvorju, s brzojavom u
rukama, jo uvijek ne vjerujui onome to je proitala. Predosjeala je to:
nelagoda koja ju je muila nije se mogla objasniti zamorom zbog poroda. Tek
sada je shvatila pravi uzrok. Victoria je bila bolesna ili ranjena.
Kad je Bertie iz kuhinje dola u predvorje, Olivia je panino pogledavala
oko sebe. Bilo je oito da se dogodilo neto strano.
- Sto je? - Bertie odmah pojuri prema kolicima, mislei da se radi o djeci.
- Victoria... ranjena je...
- O Boe... to e rei Charlesu? - Bertie ga je zvala po imenu u njegovj
odsutnosti, iako to nikad ne bi uinila pred njim.
- Ne znam - usplahiri se Olivia. Odnijele su usnulu djecu na kat i poloile u
kolijevke ne probudivi ih, kad je Geoffrev dotrao uza stepenice i poao
napisati domau zadau. Olivia mu nita nije rekla. Morala je prvo obavijestiti
njegovog oca, a nije znala gdje da pone, da li da mu prizna cijelu istinu ili
samo pola. No neto je morala poduzeti. Odmah e otputovati u Francusku, a

~ 188 ~

Charlesu e prepustiti da odlui hoe li poi s njom; to god on izabrao, ona
e poi. Nita je nee sprijeiti.
Kada je stigao kui tog poslijepodneva, Olivia ga je ekala u dnevnoj sobi.
Ushodala se sva izvan sebe od straha i brige. im joj je vidio lice, Charles je
shvatio da se dogodilo neto uasno. Olivia je bila smrtno blijeda i u drhtavim
rukama stiskala je brzojav. Kao i Bertie, pomislio je da se radi o djeci.
- Victoria, to je?
Ona kratko udahne i odlui da e mu rei samo dio istine. Cijelo je
poslijepodne dvojila nad tom odlukom.
- Radi se o mojoj sestri.
- Oliviji? Gdje je? to se dogodilo? - Nije shvaao njene rijei.
U Europi je. I ranjena je. - Jednom kad je zapoela, rijei su tekle lake no to
je oekivala. No nikad nee izrei svu istinu. Nikad je ne bi mogla dovoljno
uljepati, a najvie od svega bojala se da bi Charles mogao zatraiti rastavu.
Zapravo, ne bi ak ni morao, bilo bi dovoljno da je izbaci iz kue. Nije ak bila
ni sigurna bi li joj u tom sluaju, s obzirom na okolnosti, morao dati djecu, ili
joj dopustiti da ih posjeuje. No sada se nije radilo o njihovom braku, ne jo,
ve o njenoj sestri.
- U Europi je? - upita je on s potpunim nerazumijevanjem. - to radi tamo?
- Radila je za Saveznike kao voza i ranjena je - ree Olivia, sjedei njemu
nasuprot i promatrajui ga sa strahom. Poeo je shvaati da je na neki nain
prevaren; iznenada je bio siguran u to.
- Jesi li ti znala za to? - upita je, vrsto je gledajui u oi, pitajui se je li
mu sve vrijeme lagala. Ona kimne glavom. - Kako je mogla to uiniti? Zar je
sve ovo vrijeme bila tamo? - Olivia ponovno kimne, bojei se da bi mogao
pogoditi i ostalo, no istina je bila i previe neverojatna da bi je mogao ak i
zamisliti. U proteklih trinaest mjeseci otile su predaleko, Olivia je bila
svijesna toga. Pitala se je li i Victoria to shvaala i alila zbog svega. Odravati
prijevaru trinaest mjeseci, zamijeniti ivote na toliko vremena bilo je zaista
previe, daleko vie od njihovog prvotnog dogovora. A i sama je prekoraila
granice tog dogovora, i bila je vie nego svijesna toga. - Zato nisi nita rekla,
Victoria?
Sestrino joj je ime iznenada zazvualo kao optuba, no vie si nije mogla
pomoi. Ona odgovori bez oklijevanja:
- Nije htjela da itko sazna. Oajniki je eljela to uiniti, Charles. Nisam
smatrala da bi bilo ispravno sprijeiti je.
- Ispravno? Misli li da je postupila ispravno kad je onako pobjegla od
oca? Za Boga miloga, to ga je ubilo.
Olivijine se oi napunie suzama.
- Nije ga samo to ubilo. Osim toga, mi to ne moemo znati. Godinama je
imao slabo srce. - Pokuala se obraniti, no on je uzvratio ljutnjom.
- Pa, zacijelo mu to nije pomoglo - odsjee, zgranut "Olivijinom"
bezobzirnou.
- Moda i nije - nevoljko prizna prava Olivia, osjeajui se poput ubojice,
iako je malom prijevarom uvjerila oca da se dola pozdraviti s njim. No to joj
sada nije bila nikakva utjeha.
- Razumio bih da si ti napravila tako neto, u starim danima, kada si bila
sva obuzeta politikom i radikalnim idejama, ali Olivia... zaista ne shvaam.
- A da sam ja otila? - njeno ga upita, a on se tuno nasmijei.
- Bio bih te ubio. Dovukao bih te natrag za kosu i zatvorio u potkrovlje. -
Moda je i trebao to uiniti. No trebao bi je i dovui natrag za kosu. Tada se
ponovno uozbilji. - Sto e sada? - upita, oekujui da e poi u Francuski
konzulat ili u Crveni kri potraiti pomo. - Je li teko ranjena?
- Ne znam. Nisam sigurna. Telegram kae "u tekom stanju". - Tada ga
vrsto pogleda u oi i ree mu odluno: - Charles, ja idem.
- Sto? - Bio je izvan sebe. - U Europi je rat, a ti se mora brinuti o troje
djece.

~ 189 ~

- Ona je moja sestra - ree Olivia. Njoj je to bilo dovoljno, no on je bio
bijesan.
- Ne nije, ona je tvoja sestra blizanka i znam to to znai. Znai da ti
ostavlja sve im te malo zaboli glava jer misli da to ona alje neku poruku. E
pa, ja ne pristajem na to. Moe biti i tvoja blizanka, ali ja ti zabranjujem da
ode, uje li me? Ti e ostati ovdje, gdje ti je i mjesto, a ne prijei pola
svijeta da bi spasila enu koja je prije godinu dana napustila svoju obitelj i
pobjegla u Europu da bi radila Bog zna to. Ne ide nikamo! - uzvikne on
glasom koji ona nikad nije ula.
No Olivia mu uzvrati pogledom koji on nikad nije vidio.
- Nita me nee zaustaviti, Charles. Ukrcavam se na prvi brod i idem k njoj,
svialo se to tebi ili ne. Moja su djeca ovdje na sigurnom. Ja odlazim k sestri.
- Ve sam izgubio jednu enu u moru - zaurla on, a posluga se pravila da ih
ne uje, iako je to bilo nemogue - i proklet bio, Victoria, ako izgubim jo
jednu - vikao je sa suzama u oima, od bijesa i od straha.
- ao mi je, Charles - uzvrati Olivia, ovaj put tiho. - Ja idem k njoj, a ako
eli, bilo bi mi drago kad bi i ti poao sa mnom.
- A to ako oboje poginemo? Sto ako brod pogodi torpedo? Tko e se
brinuti za nau djecu? Sada ih imamo troje. Jesi li uope mislila na to?
- Onda ostani - tuno ree ona - imat e tebe. - Ionako ne bi imali nju kad
bi je on izbacio i zabranio joj da ih via. Sada joj je samo ta slika bila pred
oima. Drei te noi djecu u naruju, muila ju je pomisao da se to moda nee
vie nikada ponoviti, no znala je da mora otii k Vic-toriji. Cijelim svojim biem
i svojom intuicijom znala je da mora.
Te noi, kad je stavljala Geoffa na spavanje, djeak je pokazao zabrinutost
jer je uo svau.
- Radi se o Victoriji, zar ne? - apne, a Olivia kimne glavom. - Zna li tata?
- Ne - apne ona - a ti mu ne smije rei. Prvo je moram vidjeti, a onda
emo mu zajedno rei. Ali elim razgovarati s njom.
- Misli li da e se ljutiti zbog beba? - upita on sjetnim glasom, a Olivia ga
poljubi.
- Naravno da ne, bit e oduevljena. - Trudila se da izgleda mirnijom no to
je zaista bila. U sebi je bila poptuno izbezumljena zbog sestre.
- Ali ti e ostati s nama kad se ona vrati? Ti pripada nama - ustrajao je
Geoff, a ona mu se namijei. Samo se nadala da e se Victoria zaista i vratiti,
no nije mogla rei hoe li se vratiti u ovu kuu ili ne.
- Zato i moram ii u Europu, moram razgovarati s njom i sve ovo srediti.
- Hoe li ona umrijeti? - Iznenada se doimao iznenaeno i malo
prestraeno.
- Naravno da nee - odgovori Olivia, trudei se da u to i sama povjeruje.
O Boe... molim Te, molim Te, ne daj da umre, neprestano je ponavljala te
noi, leei u krevetu pored Charlesa. On joj se dugo nije obratio, a onda se
okrenuo i pogledao je. Olivia nije mogla nazreti njegove misli.
- Oduvijek sam znao da si tvrdoglava, sve otkad sam te oenio. No
ako zaista eli poi, Victoria, idem s tobom.
Bila je iznenaena, ali laknulo joj je. Putovanje kroz ratom zahvaenu
Europu bez njega bilo bi strano i bila mu je zahvalna na podrci.
- Moe li se izvui s posla?
- Morat u. Ipak je ovo hitan sluaj. Rei u im da imam ludu ur-jakinju i
nemoguu enu i da moram pobjei u Europu da im pomognem. - Nasmijei se
i Olivia ga poljubi. Nije imala rijei da mu zahvali, ali je alila zbog onoga to
e mu morati priznati kad stignu. Nee mu govoriti nita prije susreta sa
sestrom. - Ali ako ona dva derita u susjednoj sobi budu ikad izvodila trikove
kao i vas dvije, odmah u ih zamijeniti za dvoje djece razliitog spola koja
nisu ni u kakvom srodstvu, ili za dva psia.
Ona se nasmije i potrai utjehu u njegovom naruju.

~ 190 ~

Sljedea dva dana Olivia se uurbano pripremala za putovanje. Treeg su
se dana ukrcali na francuski brod Espagne koji je za sedam dana trebao stii u
Bordeaux. Bio je to jedini brod koji je jo vozio, osim Carpathije koja je
isplovila tjedan prije, a prije etiri godine spasila je Geoffrevja nakon
potonua Titanica.
Dobili su malu kabinu s vanjske strane na palubi B. Iako nije bila luksuzna,
bila je udobna. Strogo su potivali zamraenje i vei dio putovanja proveli su
u njoj. Olivia je mislila jedino na sestru, a Charles se svim silama trudio
skrenuti joj misli i razvedriti je.
- Nije ba kao na Aquataniji - rekao je jedne noi u ali, prisjeajui se
njihovog medenog mjeseca. Ona mu se nasmijei, a tada se prenerazi nad
njegovom primjedbom. - Kako je to bilo uasno putovanje.
- Zato? - upita, iznenaena, a on joj dobaci vrlo udan pogled.
- Moda imam bolje pamenje od tebe, no moram ti priznati da me je naa
prva zajednika godina zamalo dokrajila. Da se tada nije sve promijenilo,
mislim da bih se ubio ili otiao u samostan. Bilo bi mi sasvim svejedno.
Znala je da govori o nedostatku intimnosti koji joj je sestra obeala, i
ponovno osjeti krivnju zbog svega to se dogodilo. Morale su raspraviti toliko
toga. I sama pomisao na to ju je uutkala.
udnim sluajem pristali su u Bordeauxu dva dana prije njihove godinjice.
Konzul im je pruio sve podatke koje je imao o tome kako doi do Chalons-
sur-Marnea. Iznajmili su automobil koji je izgledao kao da nee stii do
sljedeeg krianja. Putem, u Trovesu, trebali su jo povesti predstavnicu
Crvenog kria koja e s njima putovati do cilja. Put je trebao trajati etrnaest
sati. U normalnoj situaciji trajao bi znatno krae, no s bitkama koje su
bijesnile svuda oko njih, morali su se kretati zaobilaznim putevima i ve su ih
upozorili na mogue opasnosti. Dobili su plinske maske, neto lijenike
opreme i'vode. Sve ih je podsjealo na to da se nalaze u ratnom podruju.
Olivia je isprobala plinsku masku i nije mogla zamisliti da se kroz to moe
disati, ali ovjek koji joj je dao masku uvjeravao ju je da e mu biti zahvalna
ako naiu na klorni plin koji su vabe koristili taj tjedan. Charlesu je zbog
toga bilo drago to je odluio poi s njom. Sama nikad ne bi uspjela, ili je
barem tako mislio. Zapravo, ne bi joj ni dopustio. Dok su se vozili u
unutranjost, gdje su posljedice rata bile sve vidljivije, bilo mu je sve drae to
je tako mudro postupio.
U Trovesu su ukrcali u automobili i predstavnicu Crvenog kria, koja ih je
vodila do Chalons-sur-Marnea. Na pola puta pukla im je guma, vie puta su ih
zaustavili vojnici i prisiljavali ih da se kreu obilaznim putem. Te su noi stigli
u logor daleko iza ponoi. Sve troje je bilo iscrpljeno, no Olivia je samo htjela
vidjeti sestru, bez obzira na vrijeme. Charles ju je pokuao nagovoriti da
prieka do sljedeeg dana, ali nije ju mogao zaustaviti. im su izili iz
siunog renaulta, upitala je ordonansa gdje je bolnica. Na ulazu u bolnicu
susrela je bolniarku i upitala je poznaje li Oliviju Henderson. inilo joj se
kao da pita za samu sebe, no znala je koga trai i prela je daleki put da bi
do nje stigla.
Charles ju je dostigao i uo je mladu bolniarku kako joj objanjava gdje e
nai sestru. Polako ju je slijedio u ator, zgranuvi se nad smradom i gotovo
povrativi nad uasnim prizorom koji se tamo pruao. Unutra su se nalazili
osakaeni, ranjeni vojnici, nekolicina je povraala zelenu sluz zbog trovanja
klornim plinom. Taj je prizor Victoria gledala godinu dana, no nitko od njih
nije mogao zamisliti ita takvo. Olivia je poela uzmicati kad joj je jedan
ranjenik pruio ruku, a ona ju je ipak njeno prihvatila. Podsjetio ju je na
Geoffa i shvatila je da bi eljela da njega netko uhvati za ruku kad bi se tako
neto njemu dogodilo.
- Odakle si? - upita je s australskim naglaskom. Borio se u bici kod
Verduna i ostao je bez noge, no preivjet e.
- Iz New Yorka - apne Olivia, ne htijui probuditi nikoga, ali inilo se da

~ 191 ~

nitko ni ne spava. Svi oko njih su se micali.
- Ja sam iz Sydneyja. - Nasmijei joj se i salutira Charlesu, koji uzvrati
pozdrav suznih oiju. Oboje krenue dalje potraiti njenu sestru.
Victoria je leala na krevetu u udaljenom dijelu prostorije. Glava i vrat bili su
joj omotani zavojima, tako da je ni Olivia nije isprva prepoznala, ak nije ni
opazila da je ensko. Ali instinkt ju je odveo ravno k njoj i iznenada ju je
gledala, dodirivala je, pridravala. Victoria je bila vrlo slaba, ali nasmijeila se
i bilo je oito da je sretna to ih vidi, iako se najvie usredotoila na Oliviju.
Njih dvije jedva da su izgovorile koju rije ili reenicu, uli su se samo uzvici
uzbuenja. Olivia isprui ruke i zagrli je; cijelu godinu ekala je taj trenutak.
Toliko su si toga morale ispriati, a tako su malo mogle rei u ovom trenutku.
No obje su bile preplavljene osjeajima.
Suze su tekle niz Olivijino lice dok ju je Victoria drala za ruku i smijeila
se Charlesu, obraajui im se slabim, izmuenim glasom. Jo je govorila s
naporom: imala je infekciju kraljenice i postojala je opasnost da dopre do
mozga i usmrti je. Dobra vijest bila je da kraljenica nije ozlijeena. Ako
preivi, najvjerojatnije e moi hodati. Mnogi drugi nisu bili te sree: ovo je bio
naojokrutniji od svih ratova i ve je uzeo milijune ivota.
- Hvala ti to si doao - apne Victoria Charlesu, a on isprui ruku i
dodirne je. Promatrajui je, vidio je neto u njenim oima to ga je muilo; kao
da je ovdje na neki nain otvrdnula, ovrsnula. Posjedovala je otrinu koju
Olivia nikad prije nije imala, ili je barem tako mislio. Ovdje je neizbjeno
odrasla.
- Drago mi je to smo te nali - odgovori i doda: - Geoff te pozdravlja.
Nedostajala si svima nama, posebno Victoriji.
Victoria na to pogleda sestru i Olivia neprimjetno kimne glavom. Jo nije
znao, ak ni sada, uz njenu samrtnu postelju. Htjela je upitati Oliviju hoe li
mu priznati. Nadala se da hoe. eljela im je ispriati sve i zamoliti Oliviju da
uzme njeno dijete ako ona umre. Ali te noi nije bilo vremena da ih upita bilo
to; Olivia je ostala samo kratko, a onda ih je bolniarka zamolila da odu.
Odvedeni su u odvojene prostorije, jer nije bilo smjetaja za brane parove.
Ono to su Edouard i Victoria koristili bila je rijetkost, pa je njihov stan ve
preuzeo drugi satnik. Brzo su pali u zaborav. Edouard je pokopan u brdima,
u pozadini, s drugim ljudima poput njega. Nedostajao je jedino Victoriji i
njihovom sinu, no ne i Saveznicima, ili Nijemcima. Victoria je jo osjeala bol
zbog gubitka. Jedino je na to mislila kad je bila pri svijesti, na njega i Oliviju.
Barem je uspjela vidjeti sestru.
Sljedeeg dana Charles i Olivia nali su se u menzi. Oboje su loe spavali.
Olivia se jedino htjela vratiti sestri. Charles je pristao priekati vani da ih
ostavi nasamo; ekajui, razgovarao je s nekolicinom vojnika, iznenada
osjetivi krivnju to njegova zemlja ne sudjeluje u ratu. Njih se dojmilo to to
je preao toliki put, preplovio Atlantik da bi posjetio o-goricu. Charles je bio
dirnut saznavi da je mnogi od njih poznaju i potuju. Svi su rekli da se
iskreno nadaju da e preivjeti.
Dok je Olivia sjedila pokraj nje, Victoria se sretno smjeila, kao da je
vidjela djeli raja.
- Ne mogu vjerovati da si zaista ovdje. to te je navelo da doe?
- Znala je da e vjerojatno poslati obavijest, ali mislila je da e poslati pismo
koje e dugo putovati. Cak se i vie no jednom upitala hoe li ih iva
doekati.
- Primila sam brzojav od narednice Morrison. Kasnije je moram posjetiti i
zahvaliti joj - njeno ree Olivia, preplavljena osjeajima.
- Dobra stara Penny Morrison - nasmijei se Victoria i poljubi Olivijine
prste. - O Boe, toliko si mi nedostajala, Ollie... moram ti ispriati toliko toga. -
A inilo joj se da ima tako malo vremena. Bolniarke su rekle da se stanje
poboljalo, ali imala je stranu glavobolju. Ona uperi u sestru ozbiljan

~ 192 ~

pogled, divei se njenoj sposobnosti da tako dugo odri prijevaru. - Ne znam
kako ti je to uspjelo.
- Uvijek sam znala bolje lagati - naceri se Olivia.
Victoria se pokua nasmijati, no bol je bila prejaka, osjeala je da e joj
glava otpasti ako je pomakne.
- Zaista se ima ime hvaliti - ree. Proli su mjesec navrile dvadeset i
treu; iako iz razliitih razloga, obje su se osjeale prastarima. - Zao mi je
zbog oca - nastavi, pokuavajui spomenuti sve vane dogaaje koji su se zbili
od njenog odlaska. - Zao mi je to nisam bila tamo.
- Mislio je da jesi - nasmijei se Olivia. - To je bilo dovoljno. Umro je u
miru. Ja sam bila s njim.
- Draga Ollie, ti si uvijek prisutna kad te netko treba... ak i jadni Charles,
jer sam ja bila previe pokvarena da bih ostala i bila mu enom.
- Victoria, moram ti neto priznati - zapoe Olivia s nelagodom. -Nije sve
ilo kao to smo zamislile... - Pitala se hoe li sestra ikad vie htjeti govoriti s
njom, no morala joj je rei. Zbog toga je i prevalila ovoliki put. - Prije tri
mjeseca dobili smo blizanke - zabrza bez daha.
Victoria ju je zapanjeno gledala.
- Blizanke? - gotovo se uguila. Olivia joj je morala dati gutljaj vode, nakon
to je uvjerila bolniarku da je sve u redu i molei se da ih nitko vie ne
smeta. Victoria je izgledala iscrpljeno, ali razgovor jo nije zavrio. - Rekla si
blizanke, zar ne?
- Da, identine djevojice, poput nas... prekrasne su... - sjetno se nasmijei.
Zasada se nije inilo da je Victoria eli ubiti. - Elizabeth i Victoria, po majci i
tebi.
- To sam i sama shvatila - slabano joj uzvrati smijeak. - No jo ne shvaam
kako si ih dobila. - Sada je osmjeh bio nestaan. - Trebam li pomisliti da si mi
ukrala mua? - naceri se, no Olivia je sputenog pogleda plakala i nije vidjela
njeno lice.
- Victoria, molim te... nemoj... vratit u se u Croton kad doe kui... samo
bih ih eljela posjeivati... molim te.... nemoj.
Daj uuti! - unato boli nasmijei se Victoria najbolje to je mogla kad je
Olivia ponovno podigla pogled. - Ti si zloesta djevojka, zar ne? Mislim da je
to zaista smijeno. Olivia, ja ga ne volim, nikad ga nisam voljela. Ne elim ga.
Tvoj je, ako ga ti hoe. - Kao lutka koju su dijelile; Victoria ju je poklanjala
njoj. Olivia je zapanjeno pogleda. - Zato se pro slog ljeta nisam vratila... nisam
htjela... nisam mogla ... - Ponovno se osmjehne. - Kada se to dogodilo? Kada su
se... uh... stvari izmijenile izmeu vas?
- Kada sam saznala da si preivjela Lusitaniju - krotko prizna Olivia. Bila je
tako sretna to je opet sa sestrom, smatrala je to gotovo udom. ak i u
povojima, Victoria je ostala ona ista. Jo uvijek je posjedovala onu otrinu koju
je Charles osjetio prethodne noi i koje se iznenada prisjetio.
- Pretpostavljam da si tako htjela proslaviti? - naceri se Victoria, jo uvijek
obijesna, ak i na pragu smrti.
- Odvratna si - apne Olivia. Trudila se da bude ozbiljna, ali uzalud. Srea
to je s njom, i olakanje to se sestra ne ljuti na nju, bili su preveliki.
- Ne, ti si odvratna - nastavi Victoria. - Povjerila sam ti lijep, edan odnos s
mukarcem koji me mrzi i koji ne bi spavao sa mnom ni za plau, a to si ti
uinila? Zavela si ga. Ti si ta, ti si zavodnica u obitelji. Zasluuje da bude
njegovom enom. Sto se mene tie, ne mogu zamisliti goru sudbinu, no
izgleda da ste vi zadovoljni. On je sretan ovjek.
- I ja sam - apne Olivia.
Gledajui je, Victoriijino se srce ispuni ljubavlju prema njoj, prisjeajui se
koliko je i sama bila sretna s Edouardom i njihovim djetetom.
- I to emo sada? - uozbilji se Victoria. - Moramo mu rei.
- Zamrzit e me - problijedi Olivia, iako svijesna svoje dunosti.
- Preboljet e to - razuvjeri je Victoria. - On je dobar ovjek. Neko e

~ 193 ~

vrijeme biti bijesan, ali zar da ostavi enu koju voli i dvoje djece? Ne budi
luda. Kad smo ve kod toga - nestano je pogleda - i ja ti moram neto
priznati.
- Da? - Olivia je u ali prekrii i obje zahihotae. - Nakon svega to sam ja
uinila, nadam se da je to dobro. - Njihova meusobna veza i razumijevanje jo
su bili snani, kao da nisu bile odvojene godinu dana, ve samo nekoliko
minuta.
- Prije tri mjeseca i ja sam rodila. Ne blizance, hvala Bogu, ve djeaia
kojemu je ime Olivier - ponosno ree, prieljkujui da ima sliku, no naalost
nije imala. - Moda nasluuje po kome sam ga nazvala.
Iako je znala da bi se trebala preneraziti, Olivia se iz nekog udnog
razloga nije ni iznenadila. Kao da je i sama znala prije no to je Victoria ita
rekla.
- Dakle, zato se nisi vratila kui prolog ljeta - zamiljeno ree, no Victoria
odmahne glavom to je polaganije mogla.
- Ne, ne zato. Jednostavno nisam htjela. Mislim da jo nisam ni znala da
sam trudna. Njegov je otac bio zaista poseban ovjek. - Ona joj tada ispria o
Edouardu, sve to joj je on predstavljao, to je mislila o njemu, to su
planirali, kako je ubijen, zavrivi u suzama. Znala je da ivot nee biti isti bez
njega. Sluajui je, Olivia shvati da je njena sestra nala onoga pravog, ovdje u
Chalons-sur-Marneu, dok je oko njih bijesnio rat.
- Gdje je djeak sada?
Ona joj ree da ga je ostavila kod grofice u kolibi pokraj dvorca, no da joj
je prije dva dana jedna bolniarka poruila da se zbog snajperista grofica
preselila sestri.
- elim da ga uzme sa sobom. Upisala sam ga u moju putovnicu. Zapravo,
tvoju. Nee imati problema na putu, ako se Charles ne bude protivio da
putuje sa svojom starom putovnicom.
- Mislim da e se Charles mnogo emu protiviti kad budemo razgovarale s
njim, no morat e se s time pomiriti. - Nije morao i dalje ivjeti s njom, jer
ionako nisu bili vjenani, no nije je mogao sprijeiti da odvede dijete kui, na
sigurno. - A ti? - upita je, uvjerena da e ozdraviti sada kada su zajedno. -
Kada e se ti vratiti kui?
Bilo je besmisleno ostajati ovdje bez voljenog ovjeka i nakon ranjavanja,
no Victoria joj uzvrati sjetnim pogledom.
- Moda ni neu morati, Ollie - tuno ree, zadrhtavi. Bez Edo-
uarda inilo joj se da ni nema dom. Olivia e ostati s Charlesom, a ona
se nije mogla zamisliti u oevoj kui u New Yorku, a jo manje u Hen-
derson Manom. Jedino je htjela biti s Edouardom, to je i rekla Oliviji.
- Ne govori tako - prekori je Olivia, prestraena i povrijeena.
No Victoria kao da nije eljela ivjeti bez Edouarda, ak ni radi dje
teta.
- Ostavio je Olivieru svoj dvorac i kuu u Parizu. im se rodio, stupio je u
vezu s odvjetnikom i izmijenio oporuku. Htio je sprijeiti svoju enu da dobije
sve, no prema francuskom zakonu Olivier je ionako zatien. Nosi
Edouardovo ime. Kada se vrati, mora mu nabaviti njegovu putovnicu, na
njegovo ime. - Nastojala je dogovoriti sve oko djeteta, no Olivia je bila
zabrinuta zbog nje.
- Zato se ne vrati kui s nama?
- Vidjet emo - neodreeno odvrati, nemirnog pogleda. Malo kasnije
pridruio im se Charles, no do tada je sve ve bilo izreeno, a Victoria je bila
umorna. Promatrao ju je nekoliko minuta prije nego to su izili. Pomislio je
kako loe izgleda, ali nije nita spomenuo Oliviji, ve su otili u menzu na
kavu. Kad su se kasnije vratili u bolnicu, Victoria je spavala.
Bilo je kasno poslijepodne kad su ponovno uli u bolniki ator. Bolniarka
im je rekla da ima groznicu i da ne smiju dugo ostati, ali nije spomenula to bi

~ 194 ~

groznica mogla znaiti, ni kakvu opasnost predstavlja. Victoria je rekla da eli
vidjeti Charlesa, htjela mu je sama priznati, jer je mislila da je to jedino
ispravno. Kad je stao pored nje, bila je vrlo blijeda, no udnovato mirna.
- Charles, moramo ti neto priznati - tiho zapone. Olivia je jedva
mogla sluati, a kamoli bilo to rei. Srce joj je snano tuklo u grudima.
Victoria je uvijek bila hrabrija. - Prije godinu dana uinile smo neto uasno.
Ona nije kriva - dobaci pogled Oliviji, ne spominjui njeno ime. - elim da
zna da sam je ja natjerala na to. Smatrala sam da moram. Gledajui je,
Charles iznenada zadrhti. Njena pojava, njene oi, ta hladnoa u njenom
pogledu, a ipak to udno uzbuenje kojim je zraila, bili su tako zastraujue
poznati.
- Ne elim to sada sluati - ree, elei istrati iz atora kao dijete koje
bjei pred kaznom, no Victoria ga je pogledom prikovala uz krevet.
- Mora, nema vie vremena - ree gotovo hladno. Htjela je to obaviti, radi
svih njih. Znala je da mora. - Ja nisam ona kojom me smatra. Nisam ak ni
ona ije ime stoji u mojoj putovnici, Charles. - Ona mu uputi dugaak, vrst
pogled i on shvati. Otvorenih usta zagleda se u Oliviju, zatim ponovno u
svoju enu, onu pravu, koja je leala ranjena u poljskoj bolnici u Chalons-sur-
Marneu, ne onu s kojom je spavao vie od godinu dana, s kojom je imao
djecu.
- Zar mi govori... zar hoe rei... - Znao je, ali nije se mogao natjerati da
to izree.
- Govorim ti neto to ve zna i moda ne eli uti - odvrati ona, jo
uvijek snana, ak i na pragu smrti. Unato svom preziru prema njemu, dobro
ga je poznavala. Kad ju je pogledao, osjetila je njegovu nagonsku spoznaju da
je ona ena koju je oenio i da je bio prevaren.
Olivijine su se oi napunile suzama, a Victoria je nastavila s priom, koliko
god bolnom.
- Kaem ti, mi smo mrzili jedno drugo, i ti to zna. Da sam ostala,
unitili bismo se meusobno. Nismo mogli potovati ugovor... ona te voli,
zna to... Olivia je godinu dana bila dobra prema tebi. Ja nisam bila
tamo, ali vidim joj to u oima... i u tvojim... i ti nju voli. Charles, mene
nisi nikada volio, zna to.
Imala je pravo, no to je njene rijei uinilo jo bolnijima. Da je bila zdrava,
mislio je da bi je pljusnuo, no nije mogao. Mogao ju je jedino uasnuto
gledati, iznenada prisiljen da prihvati neto o emu nije elio ni razmiljati.
Suoen s tim, on je bijesno pogleda.
- Kako se usuuje rei mi to sada... kako se usuujete... - Okomio se na
njih to je tie mogao, okruen stotinama ljudi. - Niste djeca koja se igraju...
to zamjenjivanje kojim ste se uvijek ponosile... ti si bila moja ena, bila si mi
duna dati vie od ovoga, Victoria... - Ostao je gotovo bez rijei.
- Bila sam ti duna mnogo vie nego to sam ti dala. Ali bila bih ti zadala
samo bol, a ti si nikad ne bi dopustio da me zavoli. Previe si se bojao... tvoj
gubitak te je isuvie povrijedio, ali moda Olivia... moda ti je ona dala ono to
si elio. Nje se ne boji, Charles. Da si iskren, priznao bi da je voli. Mene ne
voli, mrzi me. - Htjela je da to uvidi, ako nita drugo, radi Olivije.
- Mrzim vas obje i neu stajati ovdje i sluati to jesam ili nisam, ili sam
trebao ili nisam trebao uiniti, ili koga volim, jer to vama odgovara.
Nije me briga to si bolesna, ili ranjena, to ve jesi. Mislim da ste obje
bolesne, igrate se s ljudima kao da su lutke. E pa, ja nisam vaa lutka, ujete
li me? - glasno odbrusi uz pogled pun bijesa i izjuri iz atora to je bre
mogao, borei se sa suzama i jo ne vjerujui. Olivia je tiho plakala, a Victoria
ju je drala za ruku.
- Proi e ga to, Olivia... vjeruj mi, ne mrzi te... - No previe se uz
nemirila, te im je prila bolniarka i zamolila Oliviju da ode. Ona njeno
poljubi sestru u obraz i obea joj da e se vratiti kasnije. Bile su previe
iscrpljene da bi dalje razgovarale.

~ 195 ~

Olivia vani potrai Charlesa, ali nije ga nigdje vidjela. Nala ga je kako hoda
ispred enske spavaonice.
- Ne obraaj mi se - ljutito je rekao kad mu se pribliila, ispruivi ruku kao
da je eli zaustaviti. - Ne poznajem te. Ti si stranac. Ne poznajem nikoga tko
bi mogao uiniti tako neto bilo kome, ni na jedan dan, a kamoli na godinu
dana ili trinaest mjeseci, a pogotovo ne da bi dobio dvoje djece. To je
besramno, vi nemate morala, ni jedna od vas. Bolesne ste. Trebale ste se
vjenati jedna s drugom. - Tresao se od bijesa.
- Zao mi je... ne znam to bih drugo rekla... isprva sam pristala na to zbog
nje... i tebe i Geoffa. Nisam htjela da vas napusti. To je istina.
- Gotovo je nekontrolirano jecala, nije mogla podnijeti pomisao da bi
ga mogla izgubiti, ali znala je da mora platiti cijenu njihove lai.
- Ne vjerujem ti - hladno odvrati. - Ne elim vie uti ni za tebe, ni za tvoju
sestru.
- A onda sam pristala i radi sebe - tuno nastavi ona. - Otac je bio u pravu.
- Odluila je igrati na sve ili nita. Vie nije imala to izgubiti.
- Oduvijek sam te voljela, od prvog dana. Kada te je otac zamolio da
je oeni, meni nije ostalo nita osim ivota s njim. Ovo je bila moja jedi
na prilika da budem s tobom, da budem tvoja. - Suze su joj se slijevale
niz obraze, no on je nije htio pogledati. - Charles, volim te - protisne
obuzeta oajem, ali on je pogleda s jednakim bijesom.
- Ne govori mi to. Napravila si budalu od mene. Zavela si me, lagala si mi,
prevarila si me. Ne predstavlja mi nita - okrutno nastavi - sve to si uinila
bilo je la i prevara. ak nismo ni vjenani. Ne znai mi nita - ree, a njeno
se srce slamalo u tisuu komadia.
- Naa djeca nisu la - uzvrati ona, nijemo ga molei da joj oprosti, pa
makar trajalo i itav ivot.
- Ne - ree, guei se u suzama - ali zahvaljujui tebi, ona su kopilad.
- Okrene se od nje i ode u muku spavaonicu, kamo ga nije mogla sli
jediti, te se vrati sestri. Victoria je spavala i bolniarka je, stavivi prst
na usta, zamoli da je ne budi. Bila je iscrpljena, a groznica se pojaala.
Tog dana Olivia vie nije vidjela Charlesa. Nije znala kamo je otiao, vie nije
navratio u bolnicu i pitala se nije li se naumio vratiti bez nje. Ako je tako,
morat e se s time pomiriti. Namjeravala je ostati dok ne bude mogla povesti
sa sobom Victoriju i njeno dijete. Cijelu je no pre spavala na stolici uz njeno
uzglavlje, pokuavajui se ogluiti na zvukove umiranja i patnji. Victoria se
probudila jednom ili dvaput, a kad god bi Olivia proetala da se razgiba, ljudi
su joj se obraali, mislei da je ona njena sestra. Posebno ju je zbunjivalo to
to su je zvali pravim imenom, jer su svi ovdje poznavali Victoriju kao
Oliviju, osim Edouarda.
Charles se najzad pojavio kraj Victorijinog kreveta sljedeeg jutra. Bila je
budna, a Olivia je ba otila po kavu.
- Ono juer je bila prava predstava - obrati mu se ona, umornog izgleda,
no jo uvijek dovoljno spremna da mu se suprotstavi. On joj se nasmijei;
neke se stvari ne mijenjaju. Uvidio je istinitost njenih rijei da nikad ne bi
ostali u braku. Mnogo je razmiljao te noi.
- Iznenadila si me. Bilo je to iznenaujue priznanje - ree, a ona suzi oi.
Nije mu povjerovala.
- Mislim da nije, Charles. Zar mi eli rei da nisi znao, da nisi nikada
posumnjao kako je razliita od mene? Pogledaj nas, ona je njena, draga i
odana, ak bi i sada umrla za tebe. Ti i ja bi se poubijali im bi nam se pruila
prilika. Mi smo kao Francuzi i Nijemci. - Oboje se nas-mijae. Bila je to istina.
- Nemoj mi rei da nisi nikad naslutio, da se nisi nikad upitao, nikad pomislio.
Morao si, barem jednom, moda dvaput... ili vie puta... ali nisi htio znati.
- Moda ima pravo - prizna na njeno iznenaenje. - Moda nisam htio
znati. Bilo je tako lijepo, tako ugodno, tako dobro. Tako sam snano elio da
na brak uspije i moda je Olivia bila rjeenje.

~ 196 ~

- Nemoj to zaboraviti, nemoj je unititi samo zato jer si ljut. - Obraala mu
se s nevjerojatnom vrstinom. Nije htjela dopustiti da povrijedi njenu sestru.
- Nevjerojatne ste - uzdahne on, divei joj se na neki nain. Bila je tako
snana, odluna uiniti sve za sestru, kao i Olivia za nju. - Mislim da nikad
neu shvatiti va odnos. Kao da ste dvije due i jedna osoba. Ili moda
obratno - nasmijei se. - Mislim da nitko izvana to ne moe razumjeti.
- Moda ima pravo. Ponekad je osjeam u srcu, znam kad sam joj
potrebna. - Kao sada, na primjer. Olivia se uasno osjeala zbog onoga to joj
je Charles rekao prethodnog jutra.
- I ona to isto kae - tiho ree Charles. Tada se neega sjeti i sve mu se
razbistri. Zbilo se neposredno nakon to je Olivia navodno otila u
Kaliforniju. - Jesi li moda bila na Lusitaniji? - upita je, a ona kimne glavom.
- Nemam ba sree s prekooceanskim putovanjima - poali se, a on se
nasmijei.
- Stalno je sanjala da se utapa. Morao sam pozvati lijenika.
Poslala sam joj brzojav tek nakon tri dana, u Queenstownu je bila ludnica.
Nikad ti ne bih mogla doarati kako je bilo. U usporedbi s time - prisjeti se
ene koja je rodila u vodi, do nje, prije no to se onesvijestila - ovo nije
nita. Najgore je bilo zbog djece. - Ona zatvori oi pred tim
sjeanjima, a on je uhvati za ruku. Osjeao je da kopni.
- A to e biti s tobom? Sto eli da uinim? - Doao se pomiriti s njom.
Unato poetnom oku, htio je okonati njihov rat.
- Imam sina. elim da ga Ollie uzme sa sobom - ree jasnim glasom,
zasuzivi pri pomisli na njega i njegovog oca. Ve dva tjedna nije vidjela
dijete, a tako je eznula za njime.
- Kako se to dogodilo? - iznenadi se on, a ona se nasmije kroza suze
ovjeku koji je jednom bio njen mu.
- Isto kao i tebi i Ollie. eljela bih da mogu vidjeti vae djevojice
- sjetno doda.
-1 hoe - ustvrdi on, opratajui joj sve to je uinila. Iako nije znao zato,
to vie nije bilo vano. Bilo je gotovo. Doao joj je to rei, kazati joj da nije
vano. Ako eli, rastavit e se od nje. - Vidjet e djevojice kad se vrati kui -
ponovi, trudei se da je uvjeri, no ona odmahne glavom uz pogled koji je
govorio da nee biti tako.
- Ne, neu, Charles... znam da neu... - Nije bila prestraena, tek tuna.
- Ne budi luda. Zato smo i doli, da te odvedemo kui... tebe i dijete.
- ivot nije bio jednostavan. - Gdje mu je otac? - njeno upita, pitajui
se je li je uope ikada poznavao.
- Poginuo je... tada sam ranjena.
- Dobro, sad ozdravi, tako da te mogu odvesti kui i rastaviti se od tebe. -
On se nasmijei i nagne se da je poljubi, a ona mu uzvrati neobinim
pogledom.
- Zna... pretpostavljam da sam te na svoj aavi nain ipak voljela. Samo
nije nam bilo sueno... ali na poetku sam se trudila.
- I ja sam - sjetno prizna on. - Ali mislim da tada jo nisam bio prebolio
Suan.
- Idi po svoju enu... ili ogoricu... to god da jest... - Pokua se nasmijati,
no previe ju je boljelo i gubila se.
- Zbogom, aava djevojko... vidimo se kasnije - ree i ode, udno se
osjeajui. Nije znao zbog ega, no poeo se osjeati kao Olivia, s njenim
slutnjama.
Vratio se u menzu da potrai Oliviju, no nije je mogao nai. Nije bila ni u
enskoj spavaonici. Cijelo poslijepodne nije je mogao nai. Hodajui naokolo
sjeti se da je na taj dan padala njihova godinjica braka. Druga po redu.
Pitanje je bilo s kojom enom? Morao se nasmijati apsurdnosti situacije, te je
otiao ponovno posjetiti Victoriju. U stolici pokraj kreveta vrsto je spavala
Olivia, a Victoria je spavala u svom krevetu. Drale su se za ruke kao djeca.

~ 197 ~

- Kako je? - obrati se bolniarki, no ona samo slegne ramenima i
odmahne glavom. Infekcija se polako kretala prema gore. To je bilo te
ko povjerovati. Povremeno je bila tako prisebna, tako snana, i borbena, a
povremeno se gubila. Sjedei uz nju, Olivia je vidjela oba stanja. Charles izie
ne budei ih. U pono, Olivia je pozvala bolniarku. Imala je bolove u prsima i
vidjela je da Victoria ne moe disati.
- Ne moe disati - objasni Olivia, no Victoria se vie od svega inila
pospanom.
- Da, moe - odvrati bolniarka. - Dobro joj je.
Dobro koliko je moglo biti s obzirom na sve, no Olivia nije bila sigurna u
to. Ona joj poloi vlani oblog na elo i malo je pridigne. Kad se Victoria opet
probudila, nasmijeila se sestri.
- Sve je u redu, Oliie... Edouard eka.
- Ne - usprotivi se Olivia, prestraena izrazom njenog lica. Izmicala joj je, a
nitko nije nita poduzimao da to sprijei. - Ne... ne smije to uiniti,
prokletstvo. Ne smije odustati - zaplae, zagrlivi je.
- Tako sam umorna - pospano promrmlja - pusti me, Ollie.
- Neu. - inilo joj se da se hrve s vragom.
- U redu, u redu... bit u dobra... idi spavati - naredi starijoj sestri. Olivia ju
je dugo drala, promatrajui je, dok Victoria konano nije utonula u miran
san, te joj je malo laknulo. Victoria je jednom otvorila oi i pogledala je,
nasmijeivi se, i Olivia ju je poljubila. Victoria je uzvratila poljubac i neto joj
aputala; posluavi je, Olivia je ula kako joj govori da je voli.
- I ja tebe volim. - Poloila je glavu na jastuk do nje i nakratko usnula,
sanjajui da su djeca. Igrale su se na tratini u Crotonu, pored majinog groba,
a otac ih je promatrao smijui se. Svi su bili tako sretni.
Ujutro, kad se probudila, Olivia ju je pogledala, ali nje vie nije bilo. Na
usnama joj je lebdio lagan, njean smijeak i drala je sestru za ruku. No nisu
je mogli sprijeiti. Olivia je pokuala, ali Victoria se otila igrati s drugima.

33.
Kad je tog dana Olivia izila iz bolnikog atora, teturala je. Bio je 21.
lipanj 1916. I njena je blizanka, polovica njenog ivota, njene due, njenog
bia, bila mrtva. Nije se mogla zamisliti bez nje. Iako su protekle godine bile
razdvojene, Olivia je uvije znala da je ona tamo negdje i da e je vidjeti. Sada
je vie nikada nee vidjeti. Nije je vie bilo. Gotovo je. Kraj. Izgubila je
Charlesa, morat e se odrei djece, a sada vie nije imala ni sestru blizanku.
Nije mogla zamisliti goru sudbinu; htjela je vritati za Victorijom da je uzme
sa sobom. Nije htjela ivjeti ni dana bez nje. Ali tada, kao da je u glavi ula
sestrin glas, Olivia se sjeti obeanja da e uzeti njeno dijete.
Ona ude u jedan od atora koji su sluili kao uredi i upita moe li dobiti
vozaa da je odveze u dvorac. Objasni kamo eli poi i jedan mladi Francuz joj
se nasmijei i ponudi se da je poveze. Poznavao je Edouarda i Oliviju, kako ju
je zvao, iako jo nije znao da je mrtva, a Olivia se nije mogla prisiliti da mu
kae. Rekao je da nije daleko i ona pomisli da bi morala rei Charlesu, no
znala je da mu vie nita ne moe rei. Izgubila je pravo na to. Rekao joj je da
mu vie nita ne znai, da mu ne predstavlja nita. I, iako jo nije znao, bio je
udovac.
Olivia je ve bila na putu u dvorac kad se Charles zaputio u bolnicu
posjetiti Victoriju. Kada je stigao, bolniarka je smao odmahnula glavom i
pokazala prazan krevet, a on se skamenio na mjestu. Iznenada vie nije ni
alio za njom, znao je da je htjela biti slobodna, osjetio je to, ali sada je
morao nai Oliviju i utjeiti je. Unato svom ogorenju zbog prijevare, mogao
je zamisliti njenu tugu. Morao ju je brzo nai.
- Jeste li vidjeli moju enu... moju... uh... njenu sestru? - upita bolniarku. Sve

~ 198 ~

je jo bilo prvie zbrkano, no bolniarka samo odmahne gla vom i ree mu da
je otila kad je njena sestra umrla, negdje oko sedam. On je potrai u menzi,
no nije je mogao nigdje nai. Olivia je ve bila u dvorcu, gdje su joj rekli gdje
se nalazi vlasnica. Grofica je bila u Toulu, dva sata vonje od dvorca. Marcel,
mladi koji ju je vozio, pristane da je tamo odveze.
Malo je govorila za vrijeme vonje. On ju je jednom ili dvaput pogledao i
opazio da tiho plae. Ponudio joj je cigaretu, ali ona je samo odmahnula
glavom i najzad ga pogledala. Bio je tako mlad, tek je navrio osamnaestu.
Malo su razgovarali o ratu, a onda su stigli u Toul. Olivia je pronala groficu u
kuici u koju su ih uputili, i nakon to joj je izrazila suut, grofica joj pokae
dijete. Djeak je bio prekrasan, okrugao i plavokos i veseo. Podsjeao je na
Victoriju na neki neopipljiv nain, vie nego izgledom. Zapravo, njena su
vlastita djeca vie nalikovala na Victoriju od njega, no bio je prekrasan i
veselo je gugutao u njenim rukama. Kao da je znao da je dola po njega da ga
povede kui. Iznenada je osjetila enju ne samo za Victorijom, nego i za
svojom djecom.
Grofica je bila tuna na rastanku, no bilo joj je drago to dijete odlazi kui
sa svojom tetom i upozorila je Marcela da pripazi. Bojinica se tjednima
pomicala, u brdima je ve danima bilo snajperista, to je Olivia i predobro
znala. Na povratku drala je u krilu dijete koje je uglavnom spavalo. A onda,
kad su ve preli pola puta, Marcel je spazio neto neobino s lijeve strane i
naglo skrenuo, a meci su prozujali pored njih.
- Merde! - usklikne. - Sagnite se - naredi joj i ona se skupi na podu
automobila, drei dijete. Snajperisti su ponovno zapucali i Marcel je po
jurio dalje, no tada je opet zauo paljbu puaka i topova pred njima i
skrenuo je na jednu staru sesoku cestu, prema naputenoj farmi, i sakrio
auto u staju. Pokazao je prema tavanu i oni pourie uz ljestve koje su
tamo stajale. Nismo ovo planirali, pomisli Olivia, pokuavajui ocijeniti
situaciju koja joj se nije inila ba povoljnom, sjedei tako u sijenu s
osamnaestogodinjim djeakom s pukom i djetetom umrle sestre.
Nitko ih nije slijedio. Prosjedili su tamo cijeli dan, zatvoreni u staji, dok su
male skupine Nijemaca milile svuda oko njih. Nisu prilazili staji, no ova se
nalazila u otvorenom polju i nisu je mogli napustiti. Nisu mogli otii nikamo, a
nisu imali ni hrane ni vode, ni za sebe ni za dijete.
- to emo? - uznemireno upita Olivia. Dijete je poelo plakati, a ona nije
bila ni priblino tako hrabra kao Victoria. Nikad nije mislila da e se nai u
ovakvoj situaciji, ali za Victoriju i njeno dijete bila je spremna suoiti se sa
svakom opasnou.
- Pokuat emo krenuti kad padne no - odgovori Marcel sa zabrinutim
izrazom lica. Nita im drugo nije preostalo. Do noi pucnjava se pribliila, a
uli su i zvidanje minobacakih mina. Molila se da ne doe do napada bojnim
otrovom, jer nije ponijela plinsku masku; u oku nakon Victorijine smrti
negdje ju je zametnula.
- Moramo ga nahraniti - ree najzad. Olivier ve satima nije dobio
hranu i glasno je plakao. Htio je mamu, ili neku poznatu osobu, ili bar
neto za jelo. Ali Olivia je imala jednu prednost. Gledajui je, mislio je
da je poznaje. Ali, bila mu poznata ili ne, nije imala hrane. Prestala je
dojiti prije vie mjeseci, a nije se sjetila ni pokuati.
- Kad su najzad izili iz staje bila je no i Marcel je predloio da ona ostane
u zaklonu staje a on e se pjeice vrati u logor. Htio je dovesti pomo, no nije
htio da ona pode s njim. Ustrajao je govorei da e mu trebati manje od dva
sata i da e poslati nekoga po nju. Njoj se to inilo razumnim, iako je bila
prestraena. Ako ga uhvate, znala je, Nijemci e doi po nju i ubiti je. No, ak i
da nju ubiju, nadala se da e potedjeti dijete. Nije imala izbora i, dvanaest
sati nakon to su otili iz logora, Marcel ju je ostavio u staji i sad ga je gledala
kako tri prema sigurnosti. Stigao je gotovo do drvea na suprotnom kraju
polja, kad je pogoen u lea i glavu. Vidjela je kako pada i ostaje potrbuke

~ 199 ~

leati. Nije bilo nade da je iv, leao je potpuno nepomino. Snajperisti se ak
nisu ni potrudili da provjere je li mrtav. Znali su da jest, kao to je znala i
Olivia, te su jednostavno krenuli dalje u lov, ostavivi Marcela mrtvog na
francuskom polju, a Oliviju zarobljenu u staji sa sestrinim gladnim djetetom.
Nije ovako zamislila povratak i nije znala to bi poduzela. Mogla je jedino
ekati da netko naie, po mogunosti Saveznici, ili seljaci, ili je mogla ui u
auto i voziti kao da je vrag goni. Do sada je vozila samo jednom ili dvaput i
nije ak bila ni sigurna hoe li znati upaliti motor, a kamoli voziti.
- to emo sada? - upita Oliviera, koji se konano izmorio od plaa
i zaspao.
- Ali ponovno se probudio u est sati sljedeeg jutra. Oajniki je traio
hranu ili pie i Olivia se rasplakala sluajui njegov ljutiti pla. Nije mu imala
to dati i osjeala se kao da je izdala sestru. Nije nita -jeo ve osamnaest
sati, kao ni ona, i bojala se da e dehidrirati ako ubrzo ne nabavi vode ili
mlijeka. Razmiljala je da ode pjeice do logora nosei ga i ako je Nijemci
zaustave rei e im da je Amerikanka. Ali bojala se da e prvo pucati, a onda
postavljati pitanja. Na kraju nije uinila nita, samo je sjedila molei se da
dijete ponovno zaspi. Najzad je iz oaja raskopala bluzu i prislonila ga na
grudi. Nije imala mlijeka, no inilo se da ga to tjei i vie se nije morala
brinuti da e ga snajperisti uti.
- Najzad, u etiri sata poslijepodne, zaula je dva kamiona. Kad je po-
gledala kroz prozori na tavanu, vidjela je da su savezniki. Vikala je i
mahala rukom kroz razbijena stakla i oni su se zaustavili i vratili. Hitro je
sila niz ljestve nosei dijete. Iznenadila se ugledavi u kamionu narednicu
Morrison s vozaem, dok se Charles vozio u drugom kamionu. Kad se Marcel i
ona nisu vratili, poslali su po nju konvoj na Charlesov zahtjev.
- Hvala Bogu - ree obuhvativi ih pogledom, jedva vjerujui da su
je pronali. Bila je sigurna da je nikad nee nai i da e ona i Olivier
umrijeti. Gotovo je izgubila nadu. No Charles joj se nije obratio i samo je
sjedio u kamionu, pogleda uperena u nju. Oliviji se inilo da je jo uvijek vrlo
ljut.
- Mogla si poginuti - ledeno ree drhtavim glasom, a ruke su mu se tresle.
Cijeli njihov boravak u Francuskoj bio je gori od njegovih najgorih strahova.
Njihovo priznanje, Victorijina smrt, rat, ranjeni vojnici, a sada je gotovo
poginula i Olivia, zatvorena u staji sa sestrinim djetetom. Bilo je to previe za
njega i jedva je mogao govoriti.
- ao mi je - tiho odgovori ona, pokuavajui se obraniti od siline njegove
mrnje.
Njega to podsjeti na njenu sestru. ak joj nije ni stigao rei kako mu je ao
zbog Victorijine smrti, a narednica Morrison je s djetetom ubaci u kamion i
oni najveom moguom brzinom krenu da stignu u logor prije noi. Olivia im
je ispriala o Marcelu, no prethodne su noi poslali izvidnice u to podruje te
su ve znali za njegovu pogibiju. Kasnije e poslati odred po njegovo tijelo i
tijela jo petorice. No je bila uasna.
- Zao mi je - ree Olivia narednici. Bila je oajna zbog Marcela, zbog
rata, zbog Victorije, zbog izraza u Charlesovim oima kad god bi je po
gledao. Znala je da joj nikad nee oprostiti. Odmah po povratku u logor
otila je u menzu da nahrani dijete, a on je otiao u ured da pokua dobiti
mjesto na brodu koji je polazio iz Bordeauxa. Victorijin pogreb e se
odrati sljedeeg jutra. Olivia je gotovo otupjela. Nije se mogla nositi sa
svim tim mukama.
Pogreb, kakav je ve bio, bio je malen i udan. Sveenik je odrao kratak
govor, kao i nekoliko drugih ljudi. Pokopali su je u jednostavnom drvenom
lijesu bez imena, u neoznaenom grobu. Bila je samo bijeli krii na humku u
Francuskoj. Olivia se jedino nadala da su je pokopali blizu Edouarda, no bila
je toliko izvan sebe da nije mogla ni plakati, previe smuena da bi ita
osjeala. Kao da su pokapali dio nje, njeno srce, duu, um, kao da je samo

~ 200 ~

zbirka dijelova tijela bez uma, mislila je dok su sputali njenu sestru u
zemlju.
Stojei uz raku, Charles je promatrao njeno lice, uasnut njenim os-
jeajima, no iz ponosa ga nije putala blizu. Stajali su poput dvoje stranaca,
gledajui lijes kako se sputa u zemlju, tako daleko od kue. Olivia je na grob
poloila bijeli cvjeti i otila nosei njeno dijete. Jedva je disala od boli, kao da
su nju pokopali, a moda i jesu. U proteklih tjedan dana izgubila je sve to je
voljela, ak i vlastitu djecu. No gubitak sestre blizanke nadmaivao je sve to,
osjeala je snanu fiziku bol od koje je mislila da e poludjeti, bila je gotovo
nepodnoljiva.
Polako su poli natrag prema logoru plaui, bez rijei, oboje pokuavajui
upiti injenicu da je Victoria upravo pokopana. Prije no to joj je ita stigao
rei, Olivia je nestala u enskoj spavaonici i nije vie izlazila do jutra. Charles
ju je vie puta traio, no ljudi koje je pitao bili su zaposleni, umorni ili je nisu
poznavali. Nedavno je stiglo jo volontera i te ene nisu poznavale ni Oliviju
ni njenu sestru.
Bolniarke u enskoj spavaonici su preuzele dijete im je Olivia ula. Ona je
cijeli dan ostala na leaju, plaui. S nikim nije htjela razgovarati, ak ni s
Charlesom. Mislila je smao o onome to joj je rekao nakon njihovog
priznanja i kako se drao kad su je pronali kod staje.
Sljedeeg jutra u est sati otputovali su u Bordeaux. Prije polaska Olivia je
zahvalila narednici Morrison i svim bolniarkama. Didier joj je priao sa
suzama u oima i poljubio je dijete na rastanku, rekavi da ga nikada nee
zaboraviti, kao ni njegovu majku. aica ljudi je mahala kad su odlazili. Olivia
nije poznavala veinu, no naalost vie nije bilo ni vano.
Stigli su u Bordeaux kasno poslijepodne i u predvorju malog hotela ekali
na polazak broda koji je bio zakazan za pola noi. Imali su vrlo malo
prtljage, a Olivia je kupila samo nekoliko stvari za dijete. Jedina joj je elja
bila da ga dovede kui. Brinui se o njemu s mnogo ljubavi umjesto sestre,
meu njima se stvorila snana veza. Malo-pomalo, cijela tri mjeseca nakon
roenja njenih djevojica, vratilo joj se mlijeko. Vie nego ita, bio on neak ili
sin, smatrala ga je posljednjim darom koji je dobila od sestre i zbog toga joj
je bio jo dragocjeniji.
- Sto e uraditi s njim? - tiho je upita Charles dok su u hotelu ekali na
ukrcaj na Espagne. Krenuli su iz New Yorka tek prije dva tjedna, no inilo se
da ih nije bilo cijelu vjenost.
- Povest u ga sa sobom u Croton - tiho odgovori dok ju je Charles
promatrao.
- Znai, tamo ide? - obazrivo je upita, a ona kimne glavom.
- Pretopostavljam da da - odgovori. On vie nije progovorio do ukrcaja.
Na povratku su na njegov zahtjev uzeli dvije kabine, jer je pretpostavljao
da e ona tako htjeti. Morali su potovati pravila pristojnosti kao g. Charles
Dawson i gospoica Olivia Henderson i dijete. Povratak se razlikovao od
dolaska. Za cijelog putovanja Charles je doslovce nije vidio. On je jo uvijek
lijeio rane, mislei na Victoriju i ono to je prije uinio, drei se na
udaljenosti. Nasluujui njegove osjeaje, Olivia nije izlazila iz kabine, ili ako
jest, on je nije vidio.
Uglavnom je bio sam, razmiljajui o posljednjem susretu s Victo-rijom i
onome to je rekla. Imala je potpuno pravo. Osjeao je da se konano pomirio
s njom, kao i ona s njime, i razmiljao je o onome to je rekao o njenoj
sestri. Mogao je tek zamisliti udarac koji je Oliviji zadao njen gubitak,
odvajanje dva tijela i dvije due, kidanje njihovih srca, ili moda samo
slamanje jednog jedinog srca. Nije mogao zamisliti kako e Olivia ivjeti bez
nje, kao to nije mogao ni shvatiti da su bile dovoljno lude da se zamijene
samo da bi Olivia ivjela s njim, kao mu i ena, cijelu godinu, ne govorei
nita. Mislio je na ono to je Victoria rekla, da je sigurno znao, no nije htio
priznati. Pitao se ima li istine u tome i sjetio se trenutaka kada je gotovo

~ 201 ~

posumnjao, a zatim izbacio te misli iz glave jer je tako bilo lake. Takoer je
shvatio da je Victoria zacijelo obeala Oliviji ulogu supruge u braku bez
ljubavi, bez tjelesnog dodira, i da se poslije sve promijenilo jer... jer je ona
bila tako njena... tako draga... a on ju je toliko elio. Vjenani ili ne, s njom je
imao neto to nikad prije nije imao. Sjetio se takoer one noi kad su se
rodile blizanke. Sto je jo udnije, shvatio je, kao to su to shvatile i Victoria i
Olivia, da su se djeca rodila s razmakom od tek nekoliko sati. Sve je bilo tako
neobino, tako nevjerojatno, a tako zamreno. Bilo je teko razaznati to je
la, a to istina, ili tek diskretna namjera, a jo tee shvatiti to je bila ljubav,
a to elja. Imala je pravo, bojao se voljeti je i nije joj dopustio da ga voli. No
s Olivijom je sve bilo drukije. ivio je godinu dana sa svakom od njih, kako
god ludo to zvualo, i sada mu je bilo jasno tko mu je supruga, ena koju
voli.
Putovali su trei dan, preli su ve pola puta, kada je shvatio da vie ne
moe izdrati i pokucao na vrata njene kabine. Njena kabina bila je manja od
njegove, no ustrajala je na njoj i rekla mu da e mu vratiti novac im stignu,
to je on smatrao uvredom. Nije ni oekivao niti htio da ona plati putovanje.
Olivia je tek odkrinula vrata. Izgledala je strano; mrava, blijeda i
umorna, a bilo je oito da je plakala.
- Smijem li ui? - obzirno upita.
Ona je trenutak oklijevala, zatim je otvorila vrata malo ire.
- Mali spava - ree, kao da bi ga htjela obeshrabriti, ali on se nasmijei.
- Pokuat u govoriti tiho. Ve danima elim razgovarati s tobom. Jo prije
nego to je umrla tvoja sestra. No nisam mogao doi do tebe. Vidio sam je
jutro prije... iscrpno smo razgovarali.
- Rekla mi je. Rekla je da se vie ne ljuti na nju.
- Tako je. Mislim da je imala pravo u mnogo toga. Bila je pametnija i
hrabrija od mene. Ja bih bio ostao do potonua broda, da se tako izrazim.
Ona je sila. I ja sam trebao.
- To nije uvijek lako - tiho ree Olivia, znajui to i predobro. No u njenom
sluaju nije imala sa ega sii. Oni nisu bili vjenani. Sve je bila prijevara. - Htjela
sam ti se ispriati - suzdrano nastavi. - Imao si pravo kad si ono rekao. Nismo
smjele tako postupiti. Bilo je pogreno... ne znam zato smo mislile da je
ispravno, da imamo pravo... samo sam mislila... ne znam, inilo mi se to
jedinom prilikom za ivot s tobom, prava ludost.
- Ne ba. - On joj se nasmijei, jo uvijek oamuen onime to su uinile,
no na neki nain shvatio je njihov nain razmiljanja, iako ga je jo uvijek
uznemiravao. - Ni na jedan drugi nain se ne bismo nali. A obje ste imale
pravo. Pristajemo si.
- Zaista? - tuno upita.
- Zaista - tiho dometne. - Izvrsno si pristajemo, Olivia. Bilo bi pogreno to
odbaciti. Ona to ne bi htjela - doda, bojei joj se pribliiti. Djelovala je tako
uznemireno i prestraeno.
- A to ti eli? - upita ga Olivia, prisjeajui se njegovih rijei i pogleda
punog mrnje tamo ispred staje kad je pomislila da je eli ubiti. Nikad ga nije
vidjela tako ljutitog, no nije znala da se nikad nije toliko bojao. Bio je siguran
da su je ubili Nijemci, s djetetom ili bez njega. Htio ju je jedino vratiti iz
mrtvih i protresti je.
- elim tebe - tiho ree Charles. - Da bude onako kako je bilo protekle
godine, kao to je moglo biti od samog poetka da sam tvom ocu rekao da
nestane zajedno sa svojom ludom keri i da sam bio dovoljno hrabar da
traim tebe. Znao sam da bih se mogao zaljubiti u tebe i imala je pravo, bojao
sam te se, a i nje. Tako sam se prokleto bojao voljeti, pa sam utrao ravno
njoj u naruje. Bila je divlja i uzbudljiva, ali znao sam da je nikada neu
zavoljeti.
- Bio si lud gotovo poput nas - nasmijei mu se Olivia. - To je zaista glup
razlog za stupanje u brak.

~ 202 ~

- Onda smo moda zasluili jedno drugo. - On se stidljivo nasmijei, a ona
mu pokua objasniti neto to ga je jo vie razvedrilo.
- Zna da nikad nisam namjeravala... Victoria je rekla... - Tono je znao to
misli, a ona se jo vie crvenjela.
- Ne vjerujem ti, naumila si me zavesti od poetka... znam da jesi... -
usprotivi se, privlaei je k sebi, elei da to ponovi, no ona nije znala to bi
uinila. Okrutno se ponio prema njoj i imala je pravo da mu ne oprosti. No
onda se on neega sjeti i postavi joj pitanje. - Je li Geoff znao, ili sumnjao?
Uvijek te tako dobro poznavao i mogao vas je razlikovati.
- Neko vrijeme sam ga uspjela zavarati - ree Olivia. - Mislim da je malo
sumnjao, no s vremena na vrijeme sam se trudila biti zloesta prema vama,
da ne sumnjate. No kad sam prolog lipnja posjekla ruku u Crotonu, vidio je
pjegicu prije no to sam ga stigla sprijeiti.
- I znao je sve ovo vrijeme? - Ona pokajniki kimne glavom. - Nevjerojatno. -
On posegne za njenom rukom i pogleda je. Pjegica je bila na desnom dlanu, no
oi joj se ispunie suzama dok ju je gledala. Vie nije bilo vano. Nje vie
nema, nee vie biti igara, ni smijeha, ni prijevara.
Ona se okrene i tuno sagne glavu.
- Tako mi nedostaje - apne.
- I meni - tiho ree on. - Nedostaje mi spoznaja da je ona posebna osoba u
tvom ivotu, da je uz tebe, da si sretna - tuno nastavi. - Nedostaje mi tvoj
smijeak... i tvoja ljubav... ti... ao mi je zbog svega to sam rekao... ao mi je to
sam to tako loe primio - zaplae s njom - ao mi je to si je izgubila.
Ona kimne glavom, dugo plaui u njegovom naruju, zatim pogleda
ovjeka koji je gotovo bio njenim muem.
- Voljela sam te, Charles... zaista mi je ao.
- A sada? Moe li me jo voljeti?
Ona mu se nasmijei; pitanje je zaista bilo glupo. Uvijek e ga voljeti.
- Naravno da mogu. Jo te volim, ne moe to promijeniti.
- Hoe li se udati za mene? - sveano je upita.
- Ne bi li to bilo malo neugodno za tebe, ili barem malo udno? A svakako
sablanjivo ako itko sazna.
- Ne stidim se ni najmanje. Mislim da je daleko neugodnije biti okruen
djecom od kojih nijedno nije zakonito, ili barem premali broj. Mislio sam da bi
nas kapetan mogao vjenati, na brodu, prije nego to stignemo kui. - On joj se
nasmijei, a ona uzvrati. Sviala joj se pomisao da se uda za njega na putu
kui i da ostane s njim. Sve e najzad biti po zakonu. On klekne na jedno
koljeno, primi je za ruku i zamoli je da se uda za njega, dok je ona hihotala. -
Onda, pristaje li? - slubeno je upita.
- Pristajem.
- Hvala ti - ree i ustane, poljubivi je. - Razgovarat u s kapetanom.
im je to izrekao, dijete je poelo plakati. Olivia mu se nasmijei i
dobaci pogled svom buduem muu.
- Zna, s Olivierom bit e kao da imamo trojke.
- Moda e on unijeti ravnoteu meu njih - naglasi on, a ona se
postidi. On je poljubi i izie iz kabine da dogovori vjenanje, a ona uzme
dijete da ga podoji.
Vjenali su se sljedeeg dana u podne u kapetanovoj kabini. Ona je nosila
jedinu pristojnu haljinu koju je imala, zelene boje, i nosila jedino cvijee koje
je brodska cvjearnica imala, krizanteme. Bio je rat. Charles poljubi mladu kad
ih je kapetan proglasio muem i enom, a sljedeeg dana poslali su brzojav
Geoffu i Bertie s porukom da dolaze u New York u petak, potpisavi se "tata i
Ollie".
Stajali su na palubi, uz brodsku ogradu, dok je Espagne polako i sigurno
ulazila u newyorku luku. Bertie je stajala na pristanitu s Geoffom i obje
djevojice, svatko je nosio jednu. Maui im, Geoff se zbuni ugledavi dijete u

~ 203 ~

oevim rukama, i Olivia shvati da e mu morati sve objasniti najbolje to
moe, a ostatak preutjeti dok ne odraste. No dok je brod prilazio doku,
opazila je kako je upitno promatra. Pokuavao je shvatiti koja je ona, zatim
vidje kako je kimnuo glavom i rekao neto Bertie, a zatim poeo snano
mahati. Prepoznao ju je. Vratila mu se. Nije izgubio ljubljenu Ollie. Olivia je
izgubila najdrau osobu na svijetu, sestru koja je bila njena prijateljica,
suuesnica u svim nestalucima. Nije mogla zamisliti ivot bez nje, nije se
mogla pomiriti s tim da se vie nee s njom smijati ili svaati. Svijet bez nje bit
e drukiji. Znala je da je dio nje zauvijek nestao, no isto je tako znala da e
ona uvijek biti tu, u njenom srcu, u sjeanju i dui i da je nee zaboraviti.
Victoria je bila osoba koju je pored Chariesa i djece najvie voljela. Ona je bila
nalije njenog ivota, njenog srca... njen odraz u zrcalu.

THE END

Danielle Steel - Odraz U Ogledalu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Danielle Steel - Odraz U Ogledalu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like