Danielle Steel

POLJUBAC
S engleskoga prevela:
Milica Luki
tfr/<
3
ZAGREB
m
Naslov izvornika:
DANIELLE STEEL
THE KISS
Copvright 2001 by Danielle Steel Ali
rights reserved.
Copvright 2003. za hrvatsko izdanje VB.Z. d.o.o., Zagreb
Jf/i. 6fy
%to
ISBN 953-201-238-9
\V mtt
Hrabrost nije nedostatak
straha ili oaja,
nego snaga da se to pobijedi.
Mojoj divnoj djeci,
koja su moje srce, dua
i hrabrost,
za Beatrbc, Trevora, Todda, Nicka,
Sama, Victoriju, Vanessu, Maxxa
i aru,
S ljubavlju,
mama
D.S..
J
e
d
a
n
t
r
e
n
u
t
a
k
,
u
k
l
e
s
a
n
u
v
r
e
m
e
n
u
,
s
j
a
j
a
n
k
a
o
z
v
i
j
e
z
d
a
n
a
p
o
n
o

n
o
m
n
e
b
u
,
e
o
n
,

a
s
a
k
,
m
i
l
i
j
u
n
g
o
d
i
n
a
s
a

e
t
i
h
u
j
e
d
n
u
,
k
a
d
s
v
e
s
t
a
n
e
i

i
v
o
t
e
k
s
p
l
o
d
i
r
a
u
b
e
s
k
r
a
j
n
e
s
n
o
v
e
,
i
s
v
e
s
e
m
i
j
e
n
j
a
z
a
u
v
i
j
e
k
,
u
j
e
d
n
o
m
t
r
e
p
t
a
j
u
o
k
a
.
7
Poglavlje prvo
sabelle Forrester gledala je u vrt, stojei kraj prozora svoje spavae
sobe u kui u rue de Grenelle, u parikom sedmom arondis-manu.
U toj su kui ona i Gordon ivjeli ve dvadeset godina, tu su se
rodila oba njena djeteta. Sagraena je u osamnaestom stoljeu i s
uline strane imala je visoka, upadljiva bronana vrata koja su vodila
u unutranje dvorite. Sama kua podignuta je oko dvorita, u obliku
slova U. Bila je udobna, stara i lijepa, visokih stropova i pre-divne
drvenarije, s ljupkim frizovima i parketima boje brendija. Oko
Isabelle se sve sjajilo i bilo je besprijekorno odravano. Vodila je ku-
anstvo s umijeem i preciznou, vrstom, ali blagom rukom. Vrt je
bio savreno oblikovan, a za bijele rue koje je posadila prije mnogo
godina, ljudi su esto govorili da su najljepe u Parizu. Kua je bila
puna antikviteta koje su ona i Gordon skupljali godinama, u gradu i
na putovanjima. A neto od toga pripadalo je i njenim roditeljima.
U kui je sve blistalo, drvo je bilo temeljito ulateno, srebrnina
sjajna, kristalni svijenjaci na zidovima bljetali su na jarkom lipanj-
skom suncu koje se kroz zavjese probijalo u sobu. Isabelle s tihim
uzdahom skrene pogled sa svog ruinjaka. Bila je nesretna to tog
popodneva naputa Pariz. Rijetko je uope bilo kamo ila, nije ba
esto imala prilike za to. A sada kad je mogla otputovati, osjeala se
krivom, zbog Teddvja.
Sophie, Isabellina kerka, dan ranije je otila u Portugal s prija-
teljima. Imala je osamnaest godina i na jesen e krenuti na fakultet.
Isabelle je za kuu vezivao Theodore, njen sin, a tako je bilo ve e-
trnaest godina. Roen tri mjeseca prerano, pri porodu je doivio teka
oteenja i kao posljedica toga, plua mu se nisu potpuno razvila,
zbog ega mu je srce bilo slabo. Uio je kod kue, nikada nije iao u
kolu. S etrnaest godina, vei dio vremena provodio je prikovan za
krevet, a kad je bio preslab da bi se odrao na nogama vlastitom
snagom, po kui se kretao u invalidskim kolicima. Kad je vani bilo
toplo, Isabelle ga je vodila u vrt i tamo bi, ovisno o tome kako se
osjeao, malo proetao, ili samo sjedio. Njegov duh je bio nepokole-
bljiv, a kad god bi njegova majka ula u sobu, oi bi mu zasjale istog
trena. Uvijek bi imao neku aljivu primjedbu, ili bi joj neto ispriao.
Njihova veza se nije mogla opisati rijeima; bila je jaa od vremena,
9
I
godina i strahova s kojima su se zajedno suoavali. Njoj se ponekad
inilo kao da su dvoje ljudi s jednom duom. Ulijevala mu je ivotnu
snagu, satima razgovarala s njim, drala ga u naruju kad je bio
previe slab i bez daha da bi govorio i nasmijavala ga u svakom tre-
nutku. On je ivot vidio istim oima. Isabelle je oduvijek podsjeao
na krhku ptiicu slomljenih krila.
Ona i Gordon razgovarali su s njegovim lijenicima o transplan-
taciji plua, koja bi se mogla obaviti u Sjedinjenim Dravama, ali, po
njihovom miljenju, Theodore je bio toliko slab da ne bi preivio
operaciju, moda ak ni putovanje. Takav rizik, ni u jednom ni u
drugom sluaju, nije dolazio u obzir. Theodoreov svijet sveden na
granice fine kue u rue de Grenelle inile su majka i sestra. Otac se
nikada nije dobro snaao u njegovoj bolesti i Teddy je itavog ivota
imao bolniarke, ali za njega se ipak najvie brinula majka. Odavno je
napustila svoje prijatelje, osobne elje i bilo kakav oblik vlastitog
ivota. Posljednjih godina, u svijet je izlazila samo uveer, s Gordo-
nom, a i to rijetko. Jedina misija u njenom ivotu bila je da Teddy
bude iv i sretan. Kroz godine, njegova sestra Sophie je zbog toga
ostala uskraena za vrijeme i panju, ali to je, izgleda, shvaala, a
Isabelle je uvijek iskazivala veliku ljubav prema njoj. No Teddy je,
jednostavno, morao biti na prvom mjestu. ivot mu je ovisio o tome.
Posljednja etiri mjeseca, od ranog proljea, Theodoreu je bilo bolje,
pa si je njegova majka mogla dopustiti ovo neuobiajeno i dugo oe-
kivano putovanje u London. To je bila ideja Billa Robinsona i na prvi
pogled, bila je neizvediva.
Isabelle i Bili upoznali su se prije etiri godine, na prijemu kod
amerikog ambasadora u Francuskoj, Gordonovog davnanjeg kolege
s Princetona. Bili je bio politiar, poznat kao jedan od najmonijih, a
vjerojatno i najbogatijih ljudi u Washingtonu. Gordon joj je ispriao
kako je sadanji predsjednik stigao do Ovalnog ureda zaslugom
VVilliama Robinsona. Bili je naslijedio veliko, gotovo nemjerljivo
bogatstvo, a od mladosti ga je privlaila politika i mo koju ona
prua. Ali, radije se zadrao iza kulisa; to mu je odgovaralo. Stvarao
je kraljeve i meetario s politikom moi, meutim, kad su se upoz-
nali, Isabelle se dojmilo koliko je bio tih i nepretenciozan. Kad joj je
Gordon opisao Billov poloaj u drutvu, bilo joj je teko povjerovati da
je tako bogat ili toliko moan. Bili je bio krajnje jednostavan i diskre-
tan i to joj se odmah svidjelo. Bio je vedar, izgledao je iznenaujue
mladenaki i imao je britak smisao za alu. Na veeri je sjedila kraj
njega i jako je uivala u njegovom drutvu. Iznenadila se i bilo joj je
drago kad joj je sljedeeg tjedna pisao, a kasnije poslao i staro izdanje
jedne umjetnike monografije za kojom je, kako mu je ispriala,
10
ona tragala ve godinama. Oduevilo ju je kako se on toga sjetio kraj
brojnih, puno hitnijih zaduenja; dirnulo ju je to se potrudio da tu
knjigu pronae i poalje joj. Umjetnost i rijetke knjige bile su njegova
strast.
Dugo su raspravljali o slikama, izgubljenim otkako su ih u ratu
prisvojili nacisti, koje su ba tada pronaene u jednoj spilji, negdje u
Nizozemskoj. To ih je dovelo do razgovora o krivotvorinama i krai
umjetnina, a na kraju i na restauratorske radove, to je bio njen posao
kad je upoznala Gordona. Bila je pripravnica u Louvreu, a u vrijeme
kad je prestala raditi, nakon to se rodila Sophie, vladalo je miljenje
da je struna i nadarena za taj posao.
Bili je bio fasciniran njenim priama, jednako kao i ona njego-
vim, i u nekoliko sljedeih mjeseci, meu njima se razvilo neobino,
ali ugodno prijateljstvo preko telefona i pisama. Ona je pronala neke
rijetke knjige o umjetnosti koje mu je poslala, a kad je on sljedei put
doao u Pariz, javio joj se i pitao moe li je pozvati na ruak.
Oklijevala je, no nije mogla odoljeti; to je bio jedan od rijetkih slu-
ajeva kad je ostavila Theodorea samog u vrijeme ruka. Njihovo
prijateljstvo zapoelo je prije gotovo etiri godine, a Teddvju je tada
bilo deset godina. S vremenom, prijateljstvo je procvjetalo. On joj se
povremeno javljao, za njega u udne sate, kad je radio do kasna, a
kod nje je bilo rano jutro. Ona mu je rekla da svakog jutra mora ustati
u pet, zbog Teddvja. Prolo je jo est mjeseci prije nego to ju je
upitao smeta li Gordonu to je on naziva. Zapravo, uope mu nije
rekla za to. Billovo prijateljstvo postalo je njeno skriveno blago koje
je budno uvala samo za sebe.
Zato bi mu smetalo, upitala je, zvuei iznenaeno. Nije ga
htjela udaljiti od sebe. Jako je uivala u razgovorima s njim; imali su
zaista puno zajednikih interesa. Na neki udan nain, on joj je postao
jedina prava veza s vanjskim svijetom. Prijatelji su joj se prestali
javljati ve odavno. Provodei dane i noi u brizi oko Teddvja, bila je
sve manje dostupna. No, ipak ju je pomalo brinulo bi li Gordona
smetali Billovi pozivi. Kad su stigle prve umjetnike monografije
koje je on poslao, ona ih je spomenula i inilo se da je Gordon
iznenaen, no nita nije rekao. Nije pokazao nikakvo posebno zani-
manje za to, a ona nije govorila nita o telefonskim pozivima. To bi
bilo malo tee objasniti, iako je bilo posve neduno. Ono o emu su
razgovarali nikada nije bilo osobno, nikada neprilino, nisu priali
nita o privatnom ivotu, a u poetku su rijetko spominjali svoje bra-
ne drugove. Bio je to samo prijateljski glas koji se nenadano javlja u
mranim satima ranog jutra. A kako telefon nou nije zvonio u nji-
hovim spavaim sobama, Gordon ga nikada nije uo. Zapravo, slutila
11
je da bi Gordon imao primjedbi kad bi znao, pa mu zato nije nita ni
rekla. Nije htjela ostati bez tog dara - bez Billovih poziva i njihovog
prijateljstva.
U poetku, Bili ju je zvao svakih nekoliko tjedana, a onda su po-
lako pozivi postali sve ei. Godinu dana nakon to su se upoznali,
ponovo su ruali zajedno. Jednom, dok je Gordon bio na putu, Bili ju
je izveo na veeru. Veerali su u tihom bistrou u blizini njenog doma
i ona je, kad se vratila kui, bila zapanjena shvativi da je prola
pono. Osjeala se kao uvenuli cvijet koji upija sunce i kiu. Njihovi
razgovori hranili su joj duu, a njegovi pozivi i rijetki posjeti odra-
vali su je na ivotu. Osim djece, Isabelle nije imala nikoga s kime bi
razgovarala.
Gordon je ve dugi niz godina bio ef najvee amerike investi-
cione banke u Parizu. S pedeset i osam godina, bio je sedamnaest
godina stariji od Isabelle. Bila je svjesna da su se s godinama udaljili,
no mislila je daje to zbog Teddvja. Gordon nije podnosio auru ne-
izljeive bolesti koja je lebdjela oko djeteta kao ma koji samo eka
da padne. Odbojnost prema Teddvjevoj bolesti bila je toliko snana
daje graniila s fobijom. I sam Teddy je toga bio jako svjestan i dok je
bio mlai, mislio je da ga otac mrzi. Ali kad je postao stariji, dru-
gaije je to sagledavao. Do desete godine, shvatio je da se otac boji
njegove bolesti, gotovo panino, a od toga je mogao pobjei jedino
ako ga potpuno ignorira i pravi se kao da djeak ne postoji. Teddy mu
to nikada nije zamjerio, no o tome je otvoreno razgovarao samo s
Isabelle, eznutljivog izraza, kao da pria o zemlji koju bi elio po-
sjetiti, a zna da to nikada nee moi. Sin i otac bili su jedno drugome
stranci, gotovo kao da se nikada nisu ni upoznali. Gordon ga je
odbacio i sve snage uloio u posao. Tako je bilo godinama; najvie
to je mogao, udaljio se od ivota u svom domu, a naroito od svoje
ene. Jedini lan obitelji kojem je, inilo se, barem malo sklon, bila je
Sophie. Njen karakter bio je puno sliniji njegovom nego majinom.
Sophie i Gordon imali su mnoge zajednike stavove i odreenu
hladnokrvnost u pristupu i nainu. U Gordonovom sluaju, to je bio
plod dugogodinjeg podizanja zidova izmeu njega i emocionalnije
strane ivota, koju je u svakom sluaju smatrao slabou i nije mu
bila nimalo privlana. to se tie Sophie, ona je, izgleda, naprosto
naslijedila osobinu koju je njen otac sam kod sebe stvorio. Jo kao
malo dijete, bila je puno zatvorenija nego njen brat i radije nego da se
obraa drugima za pomo, a pogotovo ne Isabelli, sve je radila sama.
Gordonova hladnoa kod nje se pretvorila u samostalnost i neku vrstu
nepristupanog ponosa. Isabelle se ponekad pitala nije li to bila njena
instinktivna reakcija na brata koji je oduzimao jako puno
12
majinog vremena. Kako se ne bi osjeala prikraenom za ono to joj
nije dostupno, uvjerila je sebe i svoj vlastiti mali svijet kako od njih
nita ne treba. Isabelli se gotovo uope nije povjeravala i, ako je bilo
mogue, nije govorila o svojim osjeajima, a to joj je uglavnom i
uspijevalo. Ako se ikome povjeravala, to su bili njeni prijatelji, a ne
majka. Isabelle je to znala. Stalno je gajila nadu da e, kad Sophie
odraste, one pronai neto zajedniko i postati prijateljice. Ali do
sada, odnos s jedinom kerkom nije joj bio lagan.
S druge strane, Gordonova hladnoa prema vlastitoj eni bila je
puno izrazitija. Prividna distanciranost Sophie prema majci mogla se
protumaiti kao nastojanje da stane na vlastite noge, kao suprotnost
neprestanim potrebama njenog brata, nastojanje da bude drugaija od
njega. U njenom sluaju, to je izgledalo gotovo kao pokuaj da
dokae kako joj ne nedostaju vrijeme i energija koje joj majka i ne
treba pruati, budui da je Teddy stalno bolestan. U Gordono-vom
sluaju, korijeni su bili mnogo dublji. Ponekad je to izgledalo, ili je
barem Isabelle to tako doivljavala, kao duboka odbojnost prema njoj
i okrutna igra sudbine koja im je dodijelila bolesnog sina, zbog ega
je on, inilo se, krivio nju.
Gordonov pogled na ivot bio je lien strasti; uglavnom je pro-
matrao ivot sa sigurne udaljenosti, kao da hoe odgledati utakmicu,
ali ne eli u njoj sudjelovati, za razliku od Teddvja i Isabelle, koji su
sve doivljavali i izraavali sa strau. Plamen koji je bio zajedniki
njoj i djetetu, odrao je Teddvja u ivotu ispunjenom boleu. A
Isabellina posveenost sinu odavno je udaljila Gordona od nje. Emo-
cionalno, Gordon je bio daleko ve godinama; udaljio se malo nakon
Teddvjevog roenja. Mnogo godina prije nego to je ona upoznala
Billa, Gordon je otiao iz njihove spavae sobe. Tada je to opravdao
time to ona odlazi na spavanje prekasno i ustaje prerano, a njega to
smeta. Ali ona je jasno osjeala da se ne radi samo o tome. Kako ne
bi jo pogorala stanje ili se sukobila s njime, ona mu se nikada nije
usudila suprotstaviti zbog toga. Ali ve dugo je znala da su
Gordonovi osjeaji prema njoj najprije oslabili, a onda, na kraju,
potpuno nestali.
Isabelle se vie nije mogla ni sjetiti kad su se posljednji put po-
ljubili, dodirnuli ili vodili ljubav. To je bila ivotna injenica koju je
sada prihvaala. Ve odavno je nauila ivjeti bez muevljeve ljuba-
vi. Cesto je sumnjala da on nije samo povezivao Teddvjevu bolest s
njom, nego ju je i krivio za to, iako su je lijenici uvjeravali da njego-
va slabost i prerani poroaj nisu bili njena greka. Gordon i ona za-
pravo nikada nisu raspravljali o tome i nije bilo naina da se ona os-
lobodi njegovih neizreenih optubi. Ali uvijek ih je osjeala i znala
13
je da postoje. Kao da je sam pogled na Isabelle podsjeao Gordona na
djeakovu bolesniku sobu; jednako kao to je odbacivao sina od
njegovog roenja, od uasa pred njegovim tegobama i bolesti, na
kraju je odbacio i Isabelle. Izmeu sebe i svoje ene podigao je zid,
kako bi se obranio od pomisli na bolest koje se gnuao. Jo od dje-
tinjstva, nije podnosio nita to je doivljavao kao slabost. Zid meu
njima bio je takav da ga Isabelle vie nije pokuavala prijei, iako se
u poetku trudila. Njeni pokuaji da mu se priblii nakon Teddvje-vog
roenja bili su uzaludni; Gordon se ogluio na sva njena nastojanja,
dok ona na kraju nije prihvatila golemi, samotni ponor meu njima
kao nain ivota.
Gordon je po prirodi uvijek bio hladan i poslovan. Govorilo se da
je nemilosrdan u poslu i u ivotu ni u emu nije bio srdana osoba, ali
usprkos tome, u poetku je pokazivao naklonost prema njoj. Njegova
nedodirljivost inila joj se gotovo kao izazov, neto njoj nepoznato.
Ba zbog toga, svaki izmamljeni osmijeh, svaki izraz topline inio joj
se kao pobjeda, tim znaajnija to on nije pokazivao toplinu ni prema
kome drugome. Tada je bila vrlo mlada, a on je izazvao veliko
zanimanje kod nje. Djelovao je silno samouvjereno i mono u njenim
oima; u mnogoemu, bio je vrlo dojmljiv. Bio je mukarac koji svoj
svijet u potpunosti dri pod kontrolom. A u Isabelli je bilo mnogo
toga to se svialo Gordonu, zbog ega je bio uvjeren da e ona biti
savrena supruga. Njeno porijeklo, bez sumnje; njeno aristokratsko
naslijee i ime, kao i njene vane drutvene veze, koje su mu u banci
dobro posluile. Bogatstvo njene obitelji istopilo se prije mnogo
godina, ali ne i njihov znaaj u drutvenim i politikim krugovima.
enidba s njom unaprijedila je njegov poloaj u drutvu, to je njemu
bilo jako vano. Njene osobine bile su savrena potpora njegovom
poloaju i karijeri. A uz privlanost njenog rodoslovlja, u njoj je bilo
djetinje nedunosti koja je nakratko otvorila vrata njegovog srca.
Uz sve krajnje drutvene motive koje je mogao imati, Isabelle je
kao mlada djevojka imala sutinsku ljupkost kojoj bi bilo koji mu-
karac teko odolio. Bila je suosjeajna i dobra, liena prijetvornosti. A
Gordonov uzvieni stil, njegova izrazita paljivost prema njoj i is-
tananost manira dok joj je udvarao, u njoj su pobudili oboavanje
dostojno heroja. Oarala ju je njegova inteligencija, bila je pod doj-
mom njegove moi i uspjeha, a Gordon je, pametno iskoristivi
prednost injenice da je sedamnaest godina stariji od Isabelle, uvijek
znao rei pravu stvar. ak je i njena obitelj bila oduevljena kad ju je
zaprosio. Po njihovom miljenju, Gordon e, sasvim oito, biti
savren suprug i odlino e se brinuti za nju. Tako su, barem, oni
14
mislili. A usprkos svojoj poznatoj otrini u bankarskom poslovanju,
prema njoj je, inilo se, bio izuzetno blag. Na kraju se, meutim, po-
kazalo da nije tako.
Kad je upoznala Billa Robinsona, Isabelle je bila usamljena ena
koja bdije nad beznadno bolesnim djetetom, s muem koji joj se ri-
jetko uope obraa; ena koja vodi neuobiajeno samotan ivot. Po-
nekad je Billov glas bio njen jedini kontakt s drugom odraslom oso-
bom u cijelom danu, osim Teddvjevog lijenika ili njegovateljice. Bio
je, inilo se, jedina osoba u njenom svijetu koja se zaista brine za nju.
Gordon ju je rijetko kad uope pitao kako je. U najboljem sluaju,
ako bi ba morao, rekao bi joj da ide van na veeru, ili da sutradan
ujutro odlazi na put. Vie joj nije priao to je radio preko dana.
Njihovi kratki razgovori kod nje su samo pojaavali osjeaj iskljue-
nosti iz njegovog ivota. Sati koje je provela razgovarajui s Billom
otvorili su prozor u prostraniji, bogatiji svijet. Za Isabelle, to je bilo
kao daak svjeeg zraka, ivotna nit koja ju je odravala u mranim
noima. Bili je, kroz godine razgovora, postao njen najbolji prijatelj,
dok je Gordon sada bio stranac u njenom ivotu.
U drugoj godini njihovog prijateljevanja, prilikom jednog tele-
fonskog poziva u rano jutro, pokuala je to objasniti Billu. Teddvju je
tjednima bilo loe, ona se osjeala razoreno, iscrpljeno i ranjivo i
oalostilo ju je koliko je Gordon bio hladan prema njoj no ranije.
Rekao joj je kako gubi vrijeme njegujui djeaka, jer je svima jasno
da e on uskoro umrijeti, pa bi joj bolje bilo da se s time pomiri. Kad
deko napokon umre, rekao je, to e biti spas za sve njih. Dok je tog
jutra razgovarala s Billom, i oi i glas bili su joj puni suza, a njega je
zgrozila bezdunost djeakovog oca i njegova okrutnost prema Isa-
belli.
Mislim da mi Gordon uasno zamjera to sam tolike godine
provela njegujui Teddvja. Nisam imala dovoljno vremena za njega,
barem ne onoliko koliko sam trebala. Primala je goste zbog njega,
ali ne onako esto koliko je on smatrao da bi trebala, i to je znala.
Gordon ju je odavno uvjerio da ga je kao supruga razoarala. A Bili
se ljutio sluajui kako ona spremno prihvaa sve to Gordon tvrdi.
S obzirom na okolnosti, zvui razumno da ti je Teddy na prvom
mjestu, Isabelle, blago je rekao Bili. Ve mjesecima je zbog nje
ispitivao lijenike, u nadi da e pronai udotvorni lijek za Teddvja,
ali ono to su mu rekli strunjaci s kojima se savjetovao, nije ga
ohrabrilo. Kako je objasnila Isabelle, djeak je imao degene-rativno
oboljenje koje mu napada srce, njegova plua bila su preslaba i itav
organizam polako je propadao. Bilo bi udo ako doivi dvadesetu,
takvo je bilo ope miljenje. Billu se zbog toga cijepalo
15
srce, jer je znao kroz to prolazi Isabelle i sa ime e se jednog dana
morati suoiti.
U godinama koje su slijedile, njihovo prijateljstvo se produbilo.
esto su razgovarali telefonom, a Isabelle mu je pisala duga, filozof-
ska pisma, naroito u noima koje je provodila budna, sjedei kraj
Teddvjevog kreveta. Teddy je ve odavno postao sredite njenog i-
vota, to je nije udaljilo samo od Gordona, nego je bilo dana kad ju je
to odvajalo i od Sophie, koja je svoju majku ne jednom prilikom
prekorila zbog toga. Optuivala je majku da brine samo za brata. A
Bili je bio jedini kome se Isabelle mogla povjeriti, u dugim razgovo-
rima usred noi.
Njihovi zajedniki trenuci nadilazili su stvarnost svakodnevice.
Kad je Bili razgovarao s njom, pritisci politike arene kao da su ie-
zavali. A to se tie Isabelle, nju su ti razgovori odvodili u neko vrije-
me i na neko mjesto gdje Teddy nije bio bolestan, Gordon je nije od-
bacio, a Sophie nikada nije bila gnjevna. Bilo je to kao da je neto
prenosi iz ivota kojeg vodi, do mjesta i sadraja koji su joj nekada
bili istinski vani. Bili joj je pruio novu sliku svijeta; njihovi razgo-
vori bili su oputeni i puni smijeha. Koji put bi joj priao o svom i-
votu, o ljudima koje je poznavao, prijateljima do kojih je drao, a
svako toliko, samom sebi usprkos, progovorio bi o svojoj eni i dvije
keri, obje ve na koledu i van kue. Bio je oenjen od dvadeset i
druge godine, a trideset godina kasnije, preostala mu je samo prazna
ljutura od braka. Njegova supruga Cvnthia zamrzila je svijet politike,
ljude koje su susretali, sve ono to je Bili morao raditi, skupove na
koje su morali ii i koliinu vremena koju je on provodio na
putovanjima. Politiare je prezirala do sri. I Billa, zato to im je po-
svetio svoj cijeli ivotni vijek.
Cvnthiju su sada, kad su djevojke otile od kue, zanimali samo
njeni prijatelji u Connecticutu, odlasci na zabave i igranje tenisa. A
hoe li Bili biti dio tog ivota ili ne, za nju je to bilo nevano. Emo-
cionalno ga je odbacila prije mnogo godina i ivjela je vlastiti ivot,
koji nije bio lien gorine prema njemu. Provela je trideset godina
kraj njega, izmeu njegovih dolazaka i odlazaka i politikih dogaaja
koji su za njega uvijek bili ispred svega to je njoj bilo vano. Nikada
nije bio kod kue za praznike i roendane, ni za maturu svojih keri.
Uvijek je bio negdje drugdje, zauzet pripremanjem kandidata za
izbore. Protekle etiri godine, bio je stalni gost u Bijeloj kui. Na nju
to vie nije ostavljalo dojam i jedva je ekala priliku da mu spomene
koliko joj je to dosadno. I gore od toga; uz karijeru koju je prezirala,
odbacila je i ovjeka. Sve to je nekada postojalo meu njima, odavno
je nestalo. Prije godinu dana, obavila je estetsku operaciju, a
16
on je znao da vec odavno ima diskretne veze s drugim mukarcima.
To je bila njena osveta za njegovu jedinu nevjeru prije deset godina,
sa suprugom jednog kongresnika, to se vie nikada nije ponovilo.
Ali Cvnthia nije lako pratala.
Za razliku od Isabelle i Gordona, on i Cvnthia jo su imali zajed-
niku spavau sobu, no bilo je ionako svejedno. Godine su prole ot-
kako su posljednji put vodili ljubav. Gotovo kao da se ona ponosila
injenicom da je suprug vie ne zanima seksualno. Bila je u dobroj
formi, stalno preplanula, a kosa joj je s godinama postajala sve svjet-
lija; gotovo jednako zgodna kao to je bila prije trideset godina kad se
on oenio njome, ali sada je u njoj bilo neke grubosti koja se vie
osjeala nego vidjela. Vie nije bilo mogue prijei zidove koje je po-
digla izmeu njih. Bili su previsoki, a njemu vie i nije padalo na pa-
met da to pokuava. Svu energiju uloio je u rad, a kad mu je trebala
prijateljska ruka, rame za plakanje ili netko s kime e se nasmijati,
razgovarao je s Isabelle. Samo njoj je priznavao kad je bio umoran ili
maloduan. Uvijek je bila voljna da ga saslua. U njoj je bilo blagosti
koju kod svoje ene nikada nije pronaao. Nekada mu se sviao
Cvnthijin ivi duh, njen izgled, energinost i sklonost ali i zabavi.
Dok su bili mladi, s njom je bilo vrlo zabavno, no sad se pitao bi li joj
uope nedostajao kad bi iezao s lica zemlje. A kad su njegove keri
bile kod kue, kao i majka, ponaale su se prema njemu prijateljski,
ali u sutini ravnoduno. Vie nikome, izgleda, nije bilo vano je li on
kod kue ili nije. Kad bi se vratio s putovanja, s njim su postupale kao
s neoekivanim gostom; zapravo se i nije osjeao kao da pripada
tamo. Bio je kao ovjek bez svoje zemlje. Osjeao se kao da nema
korijena. A djeli svog srca ostavio je u kui u rue de Grenelle, u
Parizu. Nikada nije rekao Isabelli da je voli, niti je to ona govorila
njemu, ali on joj je bio duboko odan, sad ve godinama. A Isabelle
mu se silno divila.
Osjeaji koje su Bili i Isabelle uzajamno iskazivali svih tih godi-
na slubeno nisu bili nita vie od prijateljstva. Ni sami sebi, ni jedno
drugome nisu priznavali da u tome ima neto vie od obine naklo-
nosti, vedrine i uivanja u zaboravljenom umijeu konverzacije. Ali
Bili je primijetio ve odavno da je zabrinut kad njena pisma ne bi sti-
zala, a kad ne bi mogla odgovoriti na njegov poziv jer je Teddvju
previe loe, ili je otila nekamo s Gordonom, nedostajala mu je. Vie
nego to je htio priznati. Za njega je postala neka vrsta uporita, netko
na koga moe raunati, na koga se moe osloniti. A on je njoj znaio
jednako mnogo. Bio je jedina osoba, osim njenog etrnaestogodinjeg
sina, s kojom je mogla razgovarati. Ona i Gordon nikada nisu bili u
stanju razgovarati kao ona i Bili.
Gordon je, na neki nain, bio zapravo vise Englez nego Ame-
rikanac. Njegovi roditelji su bili Amerikanci, ali on je odrastao u
Engleskoj. Iao je na Eton, a onda su ga poslali u SAD na fakultet, pa
je zavrio studij na Princetonu. Ali odmah nakon diplome, vratio se u
Englesku i od tamo preao u Pariz, u banku. Bez obzira na porijeklo,
djelovao je puno vie kao Britanac nego kao Amerikanac.
Isabelle je upoznao jednog ljeta u Hampshireu, u ljetnikovcu
njenog djeda, kad mu je ona dola iz Pariza u posjetu. Tada je imala
dvadeset godina, a njemu je bilo gotovo etrdeset i jo nije bio oe-
njen. Usprkos nizu ena u njegovom ivotu, nekih vie, a nekih manje
zanimljivih, nije naao nikoga vrijednog vezivanja ili braka. Isa-
bellina majka je bila Engleskinja, a otac Francuz. U Parizu je ivjela
cijelog ivota, ali je svakog ljeta posjeivala djeda i baku u Engleskoj.
Besprijekorno je govorila engleski i bila je zaista arobna. armantna,
inteligentna, fina, osjeajna. Njena toplina, vedrina i gotovo vilinski
lik dojmili su ga se od prvog trenutka kad su se upoznali. Prvi put u
ivotu, Gordon je povjerovao da se zaljubio. A mogue drutvene
prednosti koje je pruala njihova veza, za njega su imale neodoljivu
privlanost. Gordon je potekao iz cijenjene obitelji, ali ni priblino
tako glasovite kao to je Isabellina. Njena majka bila je iz znaajne
britanske obitelji bankara i u dalekom srodstvu s kraljicom, a otac je
bio istaknuti francuski dravnik. To je, napokon, bila veza koju je
Gordon smatrao dovoljno dostojnom svog truda. Rodoslovlje joj je
bilo bez nedostataka, a njeno stidljivo, blago i profinjeno ponaanje
savreno mu je odgovaralo. Isabellina majka je umrla prije nego to
su se Gordon i ona upoznali, a na oca je ostavio odlian dojam i on je
odobrio njihovu vezu. U Gordonu je vidio savrenog mua za
Isabelle. Gordon i Isabelle zaruili su se i vjenali u roku od godine
dana. On je upravljao svime. Od samog poetka, jasno joj je dao do
znanja da e on donositi sve odluke. A Isabelle je to poela od njega i
oekivati. Ispravno je naslutio da ona, zbog mladosti, nee nita
prigovarati. On joj je odredio s kime e se druiti, gdje e ivjeti i
kako, ak je sam izabrao kuu u rue de Grenelle i kupio je prije nego
to ju je Isabelle uope vidjela. U to vrijeme je ve bio na elu banke i
imao je istaknut poloaj. Njegov status je veoma ojaao zbog braka s
Isabelle. A on je njoj, zauzvrat, omoguio siguran, zatien ivot. Tek
s prolaskom vremena, poela je primjeivati ogranienja koja joj je
nametnuo.
Gordon joj je rekao tko mu se od njenih prijatelja ne svia, s ki-
me bi se trebala druiti, a tko nije naiao na njegovo odobravanje. Od
nje je oekivao da prireuje raskone prijeme za banku, a ona je
18
vrlo brzo nauila kako se to radi. Bila je vrijedna i sposobna, izuzetno
organizirana i spremno je u potpunosti slijedila njegove upute. Tek
kasnije, poelo joj se initi da je bio nepravedan kad je, u to doba,
rastjerao nekoliko njoj dragih ljudi iz njenog drutvenog kruga.
Gordon joj je bez ikakvih dvojbi rekao da ti ljudi nisu vrijedni njenog
drutva. Isabelle je bila puno otvorenija za nove ljude, nove okolnosti
i raznolikost mogunosti i izbora koje prua ivot. Studirala je
umjetnost, ali kad se udala za Gordona, zaposlila se kao re-
stauratorska pripravnica u Louvreu, usprkos njegovim protestima. To
je bilo njeno jedino podruje neovisnosti. Voljela je svoj posao i ljude
koje je tamo upoznala.
Po Gordonovom miljenju, to su bile boemske tenje i kad je za-
trudnjela, nosei Sophie, istog trena je poeo zahtijevati da ostavi
posao. Nakon to se beba rodila, usprkos radostima majinstva, Isa-
belle je shvatila da joj nedostaje muzej, izazovi i priznanja koje je
posao nudio. Ali Gordon uope nije htio ni sluati o njenom povratku
na posao nakon roenja djeteta. Ubrzo je ponovo ostala trudna, no
ovog puta je izgubila bebu. Oporavak je bio dug i nakon toga nije bilo
lako ponovo zanijeti. A kad se to dogodilo, imala je teku trudnou s
Teddvjem, koja je zavrila njegovim preranim roenjem i svim
brigama zbog posljedica.
U to doba su se Gordon i ona poeli udaljavati. On je bio nevje-
rojatno zaposlen u banci. I smetalo ga je to ona, s bolesnim djetetom,
vie ne moe tako esto prireivati prijeme ili se posvetiti svojim
kuanskim i drutvenim zaduenjima onoliko koliko bi on to htio.
Zaista, u tim prvim godinama Teddvjevog ivota, gotovo uope nije
imala vremena za Gordona i Sophie i ponekad joj se inilo da su se
njih dvoje urotili protiv nje, to je doivljavala kao stranu nepravdu.
itav njen ivot okretao se oko bolesnog djeteta. Kraj svih
njegovateljica koje su unajmili, nije se mogla natjerati da ga ostavi
samog. Tada je, na nesreu, i njen otac ve bio mrtav, a majka ve
godinama nije bila iva. U Teddvjevim prvim godinama, nije imala
nikoga tko bi joj bio podrka, a uz njega je bila stalno. Gordon nije
htio sluati o Teddvjevim problemima, niti o njihovim medicinskim
porazima i pobjedama. Takvi razgovori su mu se gadili i kao da je
eli kazniti, gotovo smjesta je prekinuo svaku intimnost u njihovom
braku. Na kraju, nije bilo teko povjerovati da je vie ne voli. Za to
nije imala opipljivog dokaza, nikada nije prijetio da e je napustiti,
barem ne fiziki. Ali ona je stalno imala neugodan osjeaj da ju je
odbacio i otiao svojim putem.
Nakon Teddvja, vie nije imala djece. Gordon ih nije elio, a Isa-
belle nije imala vremena. Sve to je imala, poklonila je svom sinu. A
19
Gordon joj je i dalje davao do znanja, rijeima i bez rijei, da ga je
razoarala. Bilo je to kao da je poinila najgori zloin i skrivila Ted-
dvjevu bolest. Gordon se nije ponosio ni jednom djeakovom osobi-
nom: ni njegovim umjetnikim sposobnostima, ni senzibilnim du-
hom, niti pametnom glavom, ak ni smislom za humor koji ga nije
naputao usprkos teretu kojeg nosi. A Teddvjeva slinost s Isabelle,
izgleda, za Gordona je bila samo dodatna smetnja. Prema njoj je, re-
klo bi se, osjeao samo prezir i duboki, nijemi bijes kojeg nikada nije
izrazio rijeima.
Ali, Isabelle nije znala, sve dok joj mnogo godina kasnije to nije
ispriala jedna Gordonova roakinja, da je Gordon imao mlaeg brata
koji je umro s devet godina, nakon to ga je bolest pretvorila u
invalida. Nikada tog brata nije spomenuo Isabelli, niti ikome dru-
gome. Ta tema je za njega bila nedodirljiva. A iako je Gordonova
majka bila luda za njim dok je bio sasvim mali, kasnije godine svog
djetinjstva on je proveo gledajui je kako njeguje njegovog brata, sve
dok nije umro. Roakinja nije bila sigurna o kojoj se bolesti radilo,
niti to se tono dogodilo, ali znala je da se nakon djeakove smrti i
Gordonova majka razboljela. Dugo se muila i umrla je polagano i
bolno. Gordonu je, izgleda, zbog toga ostao osjeaj da su ga oboje
izdali; liavali su ga panje, njenosti i vremena koje je trebalo biti
posveeno njemu, a onda na kraju umrli i ostavili ga samog.
Roakinja je rekla kako je njezina majka bila uvjerena da je
Gordonovom ocu puklo srce. Iako se to dogodilo nekoliko godina
kasnije, on se nikada nije oporavio od dvostrukog gubitka. Zapravo,
Gordon se osjeao kao da je izgubio cijelu obitelj zbog jednog bole-
snog djeteta. A onda je ostao i bez Isabelline panje zbog Teddvjeve
bolesti. Kad joj je to roakinja ispriala, Isabelli su mnoge stvari po-
stale jasnije, ali kad je o tome pokuala razgovarati s Gordonom, on
se samo otresao na nju, rekavi kako su to same gluposti. Nikada nije
bio blizak s bratom, tvrdio je, pa nikada i nije imao poseban osjeaj
gubitka. Majina smrt je bila nejasna uspomena, a otac je bio vrlo
teak ovjek. Meutim, kad je Isabelle progovorila o tome, usprkos
suprotnim tvrdnjama, ona je u njegovim oima opazila paniku. To su
bile oi ranjenog djeteta, a ne samo Ijutitog ovjeka. Pitala se tada,
nije li se zbog toga tako kasno oenio i ostao na udaljenosti prema
svima; to je napokon objanjavalo njegov otpor prema Ted-dyju,
kojeg je izraavao na sve mogue naine. No, sve to stoje tada
shvatila, nije joj pomoglo kod Gordona. Nebeska vrata se meu njima
nikada vie nisu otvorila. Gordon se potrudio da ostanu vrsto
zatvorena, a tako je i bilo.
20
Pokuala je to objasniti Billu, ali on nije uspio pronai razumije-
vanje za to; za njega, bilo je neovjeno kako ju je Gordon emocio-
nalno napustio. Isabelle je bila moda najzanimljivija ena koju je on
ikada upoznao, a zbog svoje blagosti i dobrote bila mu je samo jo
privlanija. No, ma to mislio, Bili joj nikada nije ni nagovijestio
svoje romantine osjeaje; nije si doputao niti da razmilja o tome.
Od prvog trena, Isabelle mu je jasno pokazala da to ne dolazi u obzir.
Ako ele biti prijatelji, moraju obostrano potovati svoje brakove.
Ona je bila potena do kraja i odana Gordonu, koliko god on prema
njoj bio nepravedan ili ravnoduan posljednjih godina. Jo uvijek je
bio njen suprug i, na Billov veliki oaj, ona ga je uvaavala i duboko
je potovala svoj brak. Pomisao na razvod, ak i na nevjeru, za nju je
bila potpuno neprihvatljiva. Od Billa je traila samo prijateljstvo. Ma
koliko se povremeno osjeala usamljenom kraj Gordo-na, sada je to
prihvaala kao sastavni dio svog braka. Nije traila nita vie i zaista
bi mogla odoljeti svakoj napasti, no bila je zahvalna Billu zbog utjehe
koju joj je pruao. Savjetovao ju je u mnogoemu, u veini stvari
imao je iste poglede kao i ona, pa je barem nakratko, dok bi
razgovarali, mogla zaboraviti sve svoje brige i probleme. U njenim
oima, Billovo prijateljstvo je bio izuzetan dar kojeg je dobila na
poklon i ona ga je pomno uvala. Ali nita vie od toga.
Ideja o putovanju u London pojavila se sasvim sluajno, u jed-
nom jutarnjem razgovoru. Priala je o sljedeoj izlobi u galeriji Tate;
umirala je od elje da je vidi, ali znala je da se to nikada nee do-
goditi jer nee biti postavljena u Parizu. A Bili joj je predloio da do-
leti u London na jedan, moda ak dva dana, pogleda izlobu i malo
uiva nasamo, za promjenu bez briga oko mua ili djece. Za nju je to
bila zaista revolucionarna ideja, neto to nikada do sada nije uinila.
Isprva je tvrdila da nikako ne moe ii. Nikada prije nije ostavila
Teddvja samog.
Zato ne? Bili je na kraju pitao, ispruivi preko radnog stola
svoje dugake noge, u cipelama. Kod njega je bila pono; u uredu je
bio od osam ujutro. Ali zadrao se jo malo, kako bi je mogao nazva-
ti. Tebi e to jako dobro doi, a Teddvju je protekla dva mjeseca bo-
lje. Ako iskrsne problem, kod kue si za nekoliko sati.
Zvualo je razumno, ali u dvadeset godina braka, ona nigdje nije
bila bez Gordona. Njihov brak je bio izrazito staromodan, europski,
potpuno drugaiji od vrlo slobodnog sporazuma kojeg je Bili po-
sljednjih godina imao sa Cvnthijom. Sada je, zapravo, bilo uobiaje-
nije da Bili i Cyn putuju odvojeno, a ne zajedno. On se vie nije ni
trudio da praznike provodi s njom, s izuzetkom ponekog tjedna, s vre-
mena na vrijeme, u Hamptonsu. A Cyn je, izgleda, bila puno sretnija
21
bez njega. Posljednji put kad je on predloio da putuju zajedno, ona je
nabrojila milijun izgovora, a onda otila na putovanje po Europi s
jednom od keri. Meu njima je sve bilo jasno. Duh njihovog braka
odavno je iezao, iako to nisu htjeli priznati. Ona je radila to eli i s
kim eli; dovoljno je da u tome ne bude previe oita. A Bili je imao
politiki ivot kojeg je volio i telefonske pozive Isabelli u Pariz. U
tome su se razlikovali.
Na kraju je, nakon nekoliko razgovora, Bili uvjerio Isabelle da
otputuje u London. Kad je odluka donesena, ona je postala vrlo uz-
buena zbog toga. Jedva je ekala da vidi izlobu i malo kupuje po
Londonu. Namjeravala je odsjesti u Claridgesu, moda ak i posjetiti
jednu kolsku prijateljicu koja se iz Pariza preselila u London.
Tek nekoliko dana kasnije, Bili je saznao da se treba sastati s
amerikim ambasadorom u Engleskoj. Bio je glavni donator poslje-
dnje predsjednike kampanje pa je Bili trebao njegovu podrku no-
vom kandidatu; htio ga je to prije dobiti u odbor, kako bi postavio
temelj za budue priloge. S njegovom podrkom, Billov kandidat iz
sjene naglo e postati puno zanimljiviji. A to to e Isabelle u isto
vrijeme biti u Londonu, bila je ugodna sluajnost. Kad joj je rekao da
e i on biti tamo, ona ga je poela zadirkivati zbog toga.
To si namjerno izveo? pitala je svojim pomalo britanskim iz-
govorom. Uz to, u njenom govoru bilo je i blagog prizvuka francu-
skog, to je po njegovom miljenju bilo vrlo armantno. S etrdeset i
jednom godinom, jo je bila lijepa i nije izgledala kao da joj je toliko.
Imala je tamnosmeu kosu s crvenim odsjajem, mlijenu porculansku
kou i velike zelene oi proarane jantarom. Na njegovo traenje,
prije dvije godine poslala mu je svoju fotografiju s djecom. Gledao ju
je esto, smjekajui se, dok su razgovarali kasno nou ili rano ujutro.
Ne, nipoto, nijekao je on, ali njeno pitanje nije bilo potpuno
neosnovano. On je bio svjestan njenih planova kad je dogovarao sa-
stanak s ambasadorom u Londonu. Sam je sebi tvrdio kako je u skla-
du s njegovim poslovnim rasporedom da tada bude tamo, ali u dnu
srca, znao je da se ne radi samo o tome.
Volio je biti s njom i veselio se mjesecima unaprijed zbog onih
nekoliko puta godinje kad ju je viao u Parizu. Kad je dugo ne bi
vidio, pronaao bi neki izgovor da doputuje, ili bi se zaustavio na
proputovanju. Obino ju je viao tri ili etiri puta godinje i kad bi
doao u Pariz, uvijek su se nalazili na ruku. Nikada nije o tim susre-
tima priala Gordonu, ali je svejedno uporno tvrdila i Billu i samoj
sebi da u njihovim sastancima nema niega loeg ili tajnog. Ona i Bili
sve su to objanjavali pristojnim, saetim, prikladnim pojmovima.
22
Kao da su pri svakom susretu nosili transparente na kojima pie pri-
jatelji, a to su, dakako, i bili. No, on je ve dugo bio svjestan da pre-
ma njoj osjea vie nego to bi ikada mogao priznati, njoj ili bilo ko-
me drugom.
Radovao se boravku u Londonu. Sastanak u ambasadi oduzet e
mu samo nekoliko sati, a nakon toga, namjeravao je s njom provesti
to je vie mogue vremena. Bili ju je uvjerio da i on umire od elje
za izlobom u Tateu, a nju je oduevila mogunost da to podijeli s
njim. Uostalom, govorila je sama sebi, to je i bio glavni razlog njenog
odlaska u London. A susret s Billom bit e neoekivani dodatak. Sve
je to sredila u glavi. Bili su pravi prijatelji, nita vie. A injenica da
nitko ne zna za to prijateljstvo znai samo da je tako jednostavnije.
Nemaju to skrivati, govorila je sama sebi. U njegovim oima, ona se
ogrnula plastom potovanja, to je za nju bilo sutinski vano. To je
bila granica koju je jo davno postavila u njihovom odnosu, a Bili je
to, zbog nje, uvaavao. On ne bi nikada uinio neto to bije
pogodilo, uplailo ili otjeralo. Nije elio stavljati na kocku vezu, ili
bolje reeno, osobu koja mu je bila tako vana.
Stojei u spavaoj sobi, u kui u rue de Grenelle, ona pogleda na
sat i uzdahne. Bilo je vrijeme da krene, ali u posljednjem trenutku,
grozno joj je bilo zbog pomisli da e ostaviti Teddvja. Bolniarkama
koje e se brinuti za njega dok nje nema dala je na tisue uputa. To su
bile iste njegovateljice koje su i inae dolazile, ali dok ona bude na
putu, spavat e s njim u sobi. Razmiljajui o Teddvju, na vr-cima
prstiju je tiho krenula do susjednih vrata, u sobu do svoje. Htjela je jo
jednom pogledati Teddvja. Ve se pozdravila s njim, ali osjeala je
kako je srce boli zbog pomisli da e ga ostaviti samog. Samo na tren,
ona se upita je li njen put u London uope dobra ideja. Ali kad je
provirila unutra, on je mirno spavao, a bolniarka je podigla pogled i
mahnula joj s osmijehom, kao da je eli pouriti. Isabelli je ba ova
njegovateljica bila jedna od najdraih; krupna, nasmijeena djevojka
iz Bretanje, vedrog lica. Isabelle joj domahne pa se tiho odmakne i
zatvori vrata. Nita vie nije trebala uiniti; bilo je vrijeme za polazak.
Isabelle uzme torbicu i mali koveg, poravna svoj jednostavni
crni kostim i jo jednom pogleda na sat. Znala je da je u ovom tre-
nutku Bili jo u avionu, na putu iz New Yorka. Tamo je radio nekoli-
ko posljednjih dana. Inae je, uglavnom, svakodnevno putovao u
VVashington.
Prtljagu je spustila na stranje sjedite auta, a crnu Hermes Kel-ly
torbicu na sjedalo suvozaa. S osmijehom je, upalivi radio, krenula
niz rue de Grenelle i uputila se prema aerodromu Charles de
23
Gaulle. Za to vrijeme je Bili Robinson, zagledan kroz prozor, sjedio u
svom privatnom Gulfstreamu kojeg je stalno koristio. Smjekao se,
razmiljajui o njoj. Svoj let je uskladio tako da sleti u London u isto
vrijeme kad i Isabelle. Putovao je preplavljen osjeajem iekivanja.
24
Poglavlje drugo
ili Robinson proao je kroz carinu na Heathrowu kao ovjek koji
ima vrlo odreenog posla; izgledao je kao da mu se uri. I bilo je
tako. Trebalo mu je samo nekoliko minuta da preuzme svoju
torbu i s aktovkom u drugoj ruci krene prema vozau iz hotela
Claridge's, koji je diskretno stajao sa strane drei u ruci mali natpis s
njegovim imenom. Kad god je bio u Londonu, odlazio je u Claridge's.
I Isabelle je nagovorio da tamo odsjedne. Prepun tradicije, taj se hotel
esto navodi kao najbolji u gradu. On je tu dolazio trideset godina.
Dobrim dijelom, hotel mu se toliko sviao zato jer su ga tamo
poznavali.
Voza je, sputajui Billovu torbu i aktovku u prtljanik limuzine,
bacio pogled na ovog visokog sjedokosog Amerikanca i odmah postao
svjestan primjetne aure moi i uspjeha oko njega, koja nije mogla
proi nezapaeno. Bili je imao svijetle plave oi koje su sjajile
prijatnim izrazom i nekada plavu, sada prosijedu kosu; lice otro
iskresanih muevnih crta i istaknute etvrtaste donje vilice. Nosio je
sive hlae, sako, plavu koulju i tamnoplavu Hermesovu kravatu, a
crne cipele bile su savreno ulatene prije polaska iz New Yorka. U
njemu je bilo neke diskretne elegancije; na sebi nije imao nita upa-
dljivo ili razmetljivo. A kad je u autu otvorio novine koje e itati,
ena bi mogla primijetiti da ima lijepe ruke i uz to nosi Patek Philli-
pe, sat kojeg mu je prije mnogo godina poklonila Cyn. Sve na njemu,
kao i ono to je imao obueno, bilo je fino i imalo neku tihu ele-
ganciju koja je izazivala pravu vrstu zanimanja. Ali Bili Robinson je,
najee, vie volio ostati ovjek iza pozornice. Usprkos nepobitnim
vezama u politici i prilikama koje su mu se pruale, nikada nije imao
potrebu da bude na elu. Zapravo, najvie je volio ba ovakvo stanje
stvari. Crpio je snagu iz moi i politikog uzbuenja, volio je ulaske i
izlaske s politike scene koja se neprestano mijenja, ali nije imao elja
za istupanjem u javnosti. Njemu je esto bilo puno vanije da ostane
nevidljiv i neprimijeen. Nije imao ni potrebu ni elju za podizanjem
velike buke, niti privlaenjem pozornosti na sebe.
To obiljeje njegovog karaktera bilo je zajedniko i Isabelli. U
njenom sluaju, to se iskazivalo kroz stidljivost, a u njegovom, bilo je
to jedno od orua koje je koristio u stvaranju vlastite moi iza zat-
vorenih vrata. Iako ga nije bilo teko primijetiti kad bi uao u neku
25
B
prostoriju, ve i samim izgledom ili nastupom kao da je, bez ijedne
izgovorene rijei, preuzimao stvar u svoje ruke. Zanimanje i poto-
vanje pobuivao je vie svojom utnjom nego bilo ime to bi uinio
ili rekao. Na slian nain, ljudi su primjeivali Isabelle, ne progovo-
rivi s njom ni rijei. Njoj je zapravo bilo neugodno kad bi se zani-
manje drugih usredotoilo na nju, i samo u privatnim razgovorima u
etiri oka, kakvi su bili njihovi, osjeala je da moe biti ono to jest.
To je bila jedna od stvari koje je voljela kod njega, tu sposobnost da
se uz njega otvori. On je poznavao svaku njenu emociju, svaku
reakciju, svaku misao, a ona je sada ve bez oklijevanja dijelila s njim
svoje najdublje tajne. Gordon i ona, ispriala mu je, to nikada nisu
imali.
Bili se prijavio u Claridge's, a recepcionar Thomas smjesta ga je
prepoznao i bilo mu je drago to ga opet vidi. Bili se upustio u pri-
stojnu konverzaciju. Srdano je popriao o vremenu i nedavnim lo-
kalnim izborima s pomonikom upravitelja koji ga je otpratio do
njegove sobe. To je bio veliki, svijetli apartman na treem katu, op-
remljen cvjetnim uzorcima, blijedo plavom svilom i antikvitetima.
Kad je pomonik upravitelja izaao, Bili je priekao jedva jedan tre-
nutak. Uzeo je telefon, ogledavajui se po sobi. I osmjehnuo se im je
zauo poznati glas.
Kako si putovala?
Vrlo ugodno. Isabelle se nasmijeila kad ga je ula. Uskladili
su dolaske; ona je stigla u hotel prije dvadeset minuta. A ti?
Dobro. Nasmijeen, izgledao je kao djeak. Imao je onu, tipi-
no ameriku, djeaku kvalitetu koja je uvijek privlaila ene. i-
nilo mi se beskonano, jedva sam ekao da stignem ovamo, ree on,
na to se oboje pomalo nervozno nasmiju. Prolo je gotovo est
mjeseci otkako su se posljednji put vidjeli u Parizu. Namjeravao je
ponovo doi i ranije, ali neoekivane politike komplikacije ovog pu-
ta su ga zadrale dulje, pa je s nestrpljenjem ekao da je vidi. Jesi li
umorna? Hoe li se malo odmoriti?
Nakon jednosatnog leta? Ona se nasmijala. Ja mislim da sam
dobro. A kako si ti?
Gladno. eli li izai, pa da neto pojedemo?
Vrlo rado. Poslije moemo proetati. Cijeli dan se ne kreem.
Samo sam sjedila u avionu. Bila je uzbuena to e ga vidjeti, a on je
to uo u njenom glasu. Njihovi susreti uvijek su oboje ispunjavali
iekivanjem, a kad su se sastali, beskonano su, satima i satima,
razgovarali, jednako kao i preko telefona. Meu njima nikada nije
bilo nikakve suzdranosti, koliko god vremena prolo otkako su se
zadnji puta vidjeli.
26
Kako je Teddvju bilo kad si odlazila? Kao uvijek, zvuao je za-
brinuto. Znao je kakvu trajnu brigu za nju znai Teddy.
Spavao je. Ali no je prola dobro. A sino se javila Sophie iz
Portugala. Odlino se zabavlja s prijateljima. Kako su cure?
Dobro, pretpostavljam. Za nekoliko tjedana dolaze ovamo s
majkom. Meni vie nitko nita ne govori. Znam gdje su prema rau-
nima za moj American Express. Cyn ih vodi na jug Francuske, prije
nego to odu u Maine kod njenih roditelja. A on e se s njima nai u
Hamptonsu krajem ljeta, kao uvijek. No prije toga je imao vlastitih
planova. Cijelo ljeto e raditi u Washingtonu. Cvnthia ga vie nije
zvala da im se pridrui; znala je da je to izgubljen sluaj i bila bi za-
panjena kad bi on to sam poelio. Koji je broj tvoje sobe? upita
ona, pogledavajui na sat. Imali su vremena za ruak na brzinu, a on
je ve znao da je eli odvesti na veeru u Harrv's Bar.
Tristo etrnaest.
Na istom smo katu, primijetio je on. Nisam potpuno siguran
gdje si. Ja sam u tristo dvadeset i devet. Doi u po tebe na izlasku.
Za deset minuta?
Savreno, ona se na to stidljivo osmjehne, a onda nastupi kra-
tka stanka. Drago mi je to u te vidjeti, Bili. Na tren, zvuala je
vrlo francuski, a on se odjednom osjeti vrlo mladim. To to je ona
njemu znaila nije mogao objasniti. Bila je ono to bi, po njegovom
shvaanju, ene uvijek trebale biti, no kad bi to morao pretoiti u ri-
jei, ne bi znao kako. Blaga, puna ljubavi, strpljiva, puna razumije-
vanja i zanimanja za sve to on radi, suosjeajna, zabavna, dobra. Bila
je kao neoekivani poklon u njegovom ivotu, kao i on u njenom. On
je bio njen pojas za spaavanje za kojeg se uhvatila kad je sve drugo
ve odavno nestalo. Vie nita nije mogla uiniti; Teddy-jeva bolest je
bila stalni izvor briga i znala je da ga moe svakog trena izgubiti, a
Gordon je bio samo ovjek s kojim je dijelila kuu i koji joj je dao
svoje ime, ali esto se osjeala kao da vie nije dio njenog ivota. U
njegovom ivotu, osim zbog povremenog pojavljivanja u javnosti,
vie nije bilo potrebe za njom. A Sophie je, u skladu sa svojim
godinama, napustila roditeljsko gnijezdo. Ovih dana, vie nego ikada,
Isabelle je osjeala da je sama. Osim s Billom, osobno ili preko
telefona. On je bio njeno glavno uporite, njena radost, smijeh, utjeha
i najbolji prijatelj.
I menije drago to u tebe vidjeti, on je blago rekao. Doi u
po tebe za deset minuta. Onda moemo sve isplanirati. Znao je da e
sutra ii u Tate, a ona je spomenula i neke privatne galerije koje bi
htjela posjetiti. elio ju je izvesti van obje veeri. Rado bi je odveo i
u kazalite jer je znao koliko to voli, ali nije htio izgubiti
27
sate dragocjenog vremena koje je mogao provesti razgovarajui s
njom. Bio je utorak poslijepodne; imali su vremena do etvrtka na-
veer. Rekla je da bi moda mogla ostati i do petka ujutro, ali to je
ovisilo o Teddvjevom stanju. A mislila je i da bi za vikend trebala biti
u Parizu. Sve je bilo vrlo slino trci s vremenom, ali tih nekoliko dana
bili su izuzetan poklon. Ovako neto nikada jo nisu uspjeli uiniti.
On nije imao nikakvih skrivenih motiva, nikakvih namjera niti
planova. Naprosto, radovao se mogunosti da bude s njom. Bilo je
neeg prekrasno istog i nedunog u njihovoj vezi.
Bili se umio, oprao ruke, na brzinu obrijao, razmiljajui o su-
sretu s njom, i deset minuta kasnije, uputio se niz hodnik, traei broj
njene sobe. Bila je dva ugla dalje; nije bilo lako, ali on ju je napokon
pronaao. Pokucao je na vrata i inilo se da ekanju nema kraja, a
onda ih je ona otvorila i na tren zastala, gledajui ga sa stidljivim
osmijehom.
Kako si? upita ona. Njena mlijeno bijela koa lagano se zaru-
menila, dok joj je duga tamna kosa sjajila sputajui se na ramena.
Gledala ga je ravno u oi. Odlino izgleda, rekla je, izlazei iz so-
be, a on je zagrli. Nikad je nije poljubio drugaije nego u obraz, kao i
sada. Bio je lagano preplanuo nakon vikenda kojeg je nekoliko tje-
dana ranije proveo kod kue u Greemvichu, u otroj suprotnosti s
njenim mlijenim tenom. Njena sunana ljeta na jugu Francuske za-
vrila su prije mnogo godina. Gordon je i dalje povremeno odlazio
tamo, u posjetu prijateljima ili sa Sophie, dok je Isabelle ostajala kod
kue s njihovim sinom.
I ti, Bili odvrati s divljenjem. Svaki put kad ju je vidio, ostao bi
zateen njenom ljepotom. Ponekad je na to zaboravljao, zaokupljen
njenim rijeima i mislima i njihovom razmjenom ideja. Vie nego
izgled, zarobio gaje njen duh. No ona je zaista bila izuzetno lijepa.
Prila mu je i uhvatila ga ispod ruke elegancijom mlade srne. Jo
uvijek se kretala kao djevojka, vie nego kao odrasla ena. On je od-
mah primijetio fini crni kostim, Hermesovu torbicu i elegantne cipele
s visokom petom. Nosila je samo vjenani prsten i par malih dija-
mantnih naunica. Gledajui je, bilo bi teko povjerovati da ima ika-
kvih briga. Imala je topao, srdaan osmijeh i bilo je dovoljno da ga
vidi pa da joj se u oima pojavi radost i uzbuenje. Boe, Isabelle,
sjajno izgleda. U posljednje etiri godine, uope se nije promijenila;
bila je malo mravija nego prije est mjeseci, ali njena klasina ljepota
kao da se zaustavila u vremenu. Dok su ruku pod ruku silazili niz
stepenice, razgovarajui o putovanju, galerijama koje ele vidjeti,
izlobi u Tateu, on se osjeao ponovo kao mladi, a ona se smijala
dok su prolazili kraj recepcije prema ulaznim vratima.
28
Jako sam se brinuo da ce se dogoditi neto sto ce nam pokvariti
ovo putovanje, priznao je on. Bojao sam se da bi tebe moglo
sprijeiti Teddvjevo zdravlje. Uvijek joj je govorio sve to misli, kao
i ona njemu. A zbog Teddvja se, bez sumnje, moglo dogoditi da ona
ne doe. Ili zbog Gordona, ukoliko bi on odluio da ona ne treba pu-
tovati. Ali njega, izgleda, njen plan da ode u London na nekoliko dana
uope nije dirao, a Teddvju je bilo drago to ide. Nije znao za Billa,
no bio je sretan to vidi osmijeh na licu svoje majke i odmah je
shvatio koliko ona eli ii, pa joj nije htio biti smetnja.
I ja sam se brinula, priznala mu je. Ali njemu je sada puno
bolje. Mislim da u proteklih pet godina nije bio ovako dobro. Teko
je podnosio adolescentsku dob; kako je rastao, u posljednjih nekoliko
godina mu se pogoralo stanje, uz stalno naprezanje srca i plua. On
je zaista elio da otputujem. Billu se inilo kao da ga ve godinama
poznaje. Iako nije znao kako, nadao se da e ga jednog dana i sresti.
Izali su na ulicu Brook i Isabelle je duboko udahnula. Stajala
mu je blizu i jo uvijek ga drala pod ruku. Bio je predivan dan, ne-
obino topao za lipanj.
Kamo bi htjela ii? upita on, u mislima nabrajajui sve mogu-
nosti; on je samo elio biti s njom. Za njega je ve i to to se nalazi
ovdje bilo kao praznik. Nikada nije odvajao vrijeme za besposlena
popodneva, neobavezne rukove ili etnju ulicom u enskom drutvu.
Njegov cijeli ivot okretao se oko posla i sve to je radio bilo je
povezano s politikom. U njegovom ivotu nije postojalo nita slino
slobodnom vremenu, osim kad je bio s Isabelle. Kraj nje, vrijeme kao
da se zaustavljalo, a njegov ritam i sredite interesa potpuno su se
mijenjali. Nitko tko ga je dobro poznavao ne bi ga prepoznao sada,
dok se oputeno smjekao lijepoj eni duge tamne kose kraj koje je
stajao. Sto kae na pizzu? on je vedro upita, a ona kimne. Osmje-
hnula mu se i bila je tako sretna da je jedva mogla pratiti to on go-
vori.
emu se ti smije? zadirkivao ju je dok su se laganim kora-
kom kretali niz ulicu, bez odreenog smjera. Oboje su znali da je,
barem za sada, vrijeme u njihovim rukama.
Samo sam sretna. Nikada nisam ovako neto uinila. Osjeam
se kao da sam ovdje jako daleko od svih svojih briga. Znala je daje
Teddy u dobrim rukama i sve je bilo u redu.
Tako i elim da ti bude. Hou samo da se opusti i zaboravi na
sve.
Nekoliko minuta kasnije, uli su u taksi i otili u Shepherd
Market, u jedan mali restoran kojeg se Bili sjeao; nalazio se blizu
29
ambasade i on je mnogo puta odlazio tamo da pregrize koji zalogaj na
brzinu, izmeu sastanaka. Imao je vrt, a vlasnik je bio oduevljen to
ih je vidio kad su uli. Bili su dotjerani i elegantni i bilo je neega
vrlo karizmatinog u njihovoj pojavi. Smjestio ih je za jedan miran
stol u pozadini. Donio je vinsku kartu Billu i jelovnike za oboje, a
onda se povukao.
Ovo je savreno, ugodno se smjestivi u svojoj stolici, Isabelle
mu se osmjehne i pogleda ga. Zadnji put kad ga je vidjela - bilo je to
prole zime u Parizu, malo prije Boia - on joj je darovao predi-van
Hermesov al i prvo izdanje jedne knjige o kojoj su razgovarali.
Knjiga je bila u konom uvezu i vrlo rijetka i njoj je to bilo veliko za-
dovoljstvo, kao i sve ostalo to joj je on poklonio u ove etiri godine.
Osjeam se vrlo razmaeno.
Ba dobro, ree on i potape je po ruci. Sloili su se da e uzeti
pizzu, a on je naruio jo i salate i bocu Corton-Charlemagnea.
Sad e me jo i opiti usred dana, alila se ona. Od prethodnih
rukova, znao je da ona gotovo i ne pije, no znao je da je to vino koje
joj se svia, uz to i vrlo dobra godina.
Ne bih rekao da postoji takav rizik, osim ako u posljednjih est
mjeseci nisi stekla neke rune navike. Puno je vjerojatnije da u se
napiti ja, a ne ti, priznao je, iako ga ona nijednom kad su se sastali
nije vidjela da previe pije. Bio je razumna osoba bez upadljivih
poroka, osim sklonosti da previe radi. Pa, to emo raditi danas
popodne?
to god eli. Menije dovoljno to sam tu. Osjeala se kao pti-
ca koja je pobjegla iz pozlaenog kaveza. On je predloio da proeu
kroz nekoliko galerija i antikvarijata, to je njoj zvualo vrlo privla-
no. Cijeli ruak su proveli razgovarajui i kad su izali iz restorana,
bilo je ve esnaest i trideset. On je ponovo zaustavio taksi. U hotelu
ga je ekala limuzina, ali oboje su uivali u slobodnom lutanju
Londonom, nasamo. Nakon galerija i duana, odetali su natrag do
hotela. Sada je bilo ve osamnaest sati.
Veera u devet? on upita, smjekajui joj se. Moemo neto
popiti ovdje u baru, a onda idemo u Harrv's Bar. Jo davno, priznala
je da joj je to omiljeni restoran, kao to je bio i njemu. Sve je bilo vrlo
pristojno i nisu osjeali nelagodu zbog mogunosti da tamo budu
vieni. Nisu imali to sakriti, pa ak i kad bi Gordon uo za to, ona bi
mu bez ustezanja rekla da je srela Billa Robinsona. Nije mu to
namjeravala ispriati svojevoljno, ali nije imala razloga da se osjea
krivom, niti se zbog bilo ega trebala ispriavati. Doi u po tebe u
osam, ree Bili; obavio je ruku oko njenih ramena i tako su uli u
lift. Nitko tko bi ih vidio ne bi pomislio da imaju zasebne sobe
30
I
i da nisu u braku. Djelovali su tako prisno i oputeno da bi se lako
moglo zakljuiti kako su, barem, u ljubavnoj vezi. Ali oni toga, ini
se, nisu bili svjesni; razgovarali su cijelim putem do treeg kata, a
onda ju je on otpratio do njenih vrata.
Popodne je bilo divno, ree ona, a onda se podigne na prste i
poljubi ga u obraz. Jako ste dobri prema meni, gospodine Robin-
son. Hvala, Bili, ozbiljno je rekla, a on se osmjehne.
Ne znam zato bih trebao biti dobar. Ti si ba grozna osoba i
strano dosadna. Ali moram se tu i tamo malo baviti dobrotvornim
radom. Zna, supruge politiara, kljasti i epavi... i vrijeme provedeno
s tobom. Skupljanje bodova za dobra djela. Ona se nasmije, a on joj
blago dotakne ruku dok je otvarala vrata. Odmori se malo prije nego
to veeras izaemo, Isabelle. Dobro e ti doi. Znao je koliko je
naporan njen ivot, kako se stalno osjeala kao da je na dunosti
brinui oko sina i elio je da se opusti i ovdje bude na pravom
odmoru. Prema onome to je priala, znao je da se inae za nju nitko
nije brinuo i htio je da to sada on uini, barem za kratko, koliko
moe. Obeala mu je da e malo odspavati i kad je ostala sama, legla
je. Ispruena na krevetu, razmiljala je o njemu. Kad bolje razmisli,
nevjerojatno je bilo kako je on istim sluajem uao u njen ivot prije
nekoliko godina i koliko je imala sree.
Ponekad se pitala zato je ostao sa svojom enom. Lako je bilo
shvatiti da meu njima nema prave komunikacije, a on je zasluio
mnogo vie od toga. Ali isto tako je znala da on ne voli priati o to-
me. Stanje njegovog braka sa Cvnthijom bilo je neto to je on prih-
vatio, ravnotea koju radije ne bi naruavao. Slutila je da bi za njega,
u svakom sluaju, bilo nezgodno kad bi to doveo u pitanje; nije elio
ni mrvicu skandala koji bi skrenuo pozornost na njega. Dio njegove
snage bio je u tome to se drao podalje od oiju javnosti, pa je
mogao drati sve u svojim rukama, a biti izvan arita. Razvod bi
izazvao preveliko zanimanje za njega, pogotovo ako bi bilo gorine, a
on je esto govorio da Cyn odgovara ba ovakvo stanje. Ona ne bi
otila tiho; sviale su joj se praktine prednosti koje je imala kao
gospoa Robinson, naroito u VVashingtonu, ali i drugdje. Iako je
ivrdila da mrzi politiku, po njenom miljenju, nije bilo loe imati su-
pruga koji ima prilian utjecaj na predsjednika. Ali Isabelle ga je a-
lila. Zasluio je puno vie nego to je imao sa Cvnthiom. No on je is-
to to govorio za Isabelle. ivot kakav je imala s Gordonom sigurno
nije bio brak kakvog je zamiljala ili kojem se prije dvadeset godina
nadala, ali to je bilo neto na to je pristala. Pomirila se s time i is-
pruena na velikom krevetu u Claridgesu, iekujui veer s Billom,
ispunjenu razgovorom i smijehom, nije o tome razmiljala. U tom
31
trenutku, inilo joj se kao da je Gordon dio nekog dalekog, gotovo
nepostojeeg svijeta. Bili ju je uvijek nasmijavao, kraj njega se osje-
ala sigurno i ugodno. A boravak u Londonu s njim bio je ba ono
emu se nadala.
Nekoliko minuta je zadrijemala, a onda, u devetnaest sati, ustala i
okupala se. Odabrala je pripijenu crnu koktel haljinu s ipkom i
svileni al, uz crne satenske cipele s visokom petom, bisernu ogrlicu
koju je tog dana kupila i naunice s biserima i dijamantima, koje su
pripadale njenoj majci. Haljina je bila vrlo decentna, ali i vrlo en-
stvena, i ba kao i sama Isabelle, izazivala je dojam pritajenog sekse-
pila. Kosu je skupila u glatku punu i briljivo se naminkala; kad se
odmaknula i pogledala se, nije primijetila nita posebno. No, njegova
reakcija ju je iznenadila, kad se pojavio na vratima tono u dvadeset
sati, tren nakon to je ona nazvala kui i razgovarala s Teddy-jevom
njegovateljicom, s olakanjem saznavi da je sve u redu. Gordon je
bio vani, a Teddvje ve vrsto spavao, pa nije s njim razgovarala, ali
bila je zadovoljna to uje da je dobro proveo dan. Znajui to, moi e
se veeras dobro zabaviti s Billom.
Oho! rekao je Bili, odmaknuvi se korak unatrag da bi je pro-
matrao s divljenjem. Preko ramena je lagano prebacila svileni al;
provirilo je gotovo golo rame, a ipkasta haljina je savreno pratila
njen stas. Izgledala je elegantno i vrlo damski, a bila je puno ljepa
nego to je to shvaala, to je bio dio njenog arma. Izgleda nevje-
rojatno. ija je haljina? on upita znalaki, a ona se nasmije. Ne bi
pomislila da on zna ita o modnim kreatorima, niti da ga to zanima.
Saint Laurentova. Iznenauje me. Otkad te zanima moda?
Nikada joj prije nije rekao nita slino. Ali ovdje je bilo drugaije.
Imali su vremena, to je bio pravi luksuz; znali su da su pred njima
cijela dva dana.
Otkako je ti nosi. Ono danas je bio Chanelov kostim, zar ne?
upita on s ponosnim izrazom, a ona mu se ponovo nasmije.
Impresionirana sam. Morat u odsada paziti to nosim i potru-
diti se da to bude na tvojoj razini.
Mislim da se ne treba zabrinjavati. Izgleda predivno, Isabel-
le, toplo odvrati on. Spustili su se liftom, stojei blizu jedno drugom,
razgovarajui tiho, aptom. Rekla mu je da je razgovarala s
njegovateljicom, da je Teddvju dobro i izgledala je sretno dok je to
priala. Silno je elio da se ona opusti i dobro provede, a dosad je
sudbina radila u njihovu korist. Puno vremena je proveo razmiljajui
to bi elio raditi s njom u ova dva njihova dana. Htio je da to bude
putovanje kojeg e se oboje sjeati cijelog ivota, jer tko zna kad e
im se putovi ponovo ukrstiti na ovakav nain.
32
Bili je uao u hotelski bar tik iza Isabelle i kad su uli, okrenulo
se vie glava. Bili su zgodan par. Sjeh su za stol u uglu i Bili je naru-
io viski sa sodom za sebe i au bijelog vina za nju. Kao i obino,
ona je jedva pijuckala dok su razgovarali o umjetnosti, politici, kaza-
litu, ljetnikovcu njegove obitelji u Vermontu i mjestima na koja su
rado odlazili kao djeca. Ona je priala o posjetima djedu i baki u
Hampshireu, dok su bili ivi, i rijetkim, ali dojmljivim prilikama kad
se susrela s kraljicom. Bio je oaran njenim priama, a njegove su
podjednako pobuivale njeno zanimanje. Kao i uvijek, neobino su se
podudarale njihove reakcije i uvjerenja oko stvari koje im neto
znae, ljudi, mjesta, vanosti obiteljskih veza. Isabelle je kasnije, u
limuzini, na putu do restorana, primijetila kako je udno to su ba
brakovi ljudi kojima obitelj tako puno znai postali otueni i lieni
prisnosti i to su izabrali partnere koji su sve prije nego tople osobe.
Cvn je bila puno toplija dok smo bili na koledu, ali kao starija
postala je poneto cinina. Ne znam je li to moja greka ili ne,
zamiljeno ree Bili. Veim dijelom, naprosto se jako razlikujemo, a
uz to mislim da kroz dugi niz godina nisam ispunjavao njene potrebe i
vjerujem da je dugo bila bijesna na mene, ili barem razoarana zbog
toga. eljela je da skupa s njom ivim u drutvenim krugovima
Connecticuta i New Yorka. Od poetka, politika scena je uope nije
zanimala, dok je mene fascinirala i do grla sam bio u njoj. A sada, kad
sam u malo mirnijim vodama, mislim da joj je ve dosta i sve joj je to
postalo odbojno. Privatno smo se naprosto udaljili. Ali Isabelle je
vjerovala da nije samo to. Ve joj se prije nekoliko godina povjerio i
rekao kako vjeruje da mu je supruga nevjerna. I priznao joj je jednu
svoju vezu. No vie od toga, po onome to je rekao i po onome to je
preutio, Isabelle je slutila da je Cvnthia sve prije nego topla osoba.
Ne samo da se udaljila od njega, nego ga je, kad su se sretali, i
kanjavala zbog onoga to je smatrala njegovim grijesima prema njoj.
Isabelle nije ula ni rijei o nekakvoj prisnosti meu njima, o
privrenosti ili bilo kakvoj emocionalnoj podrci. I morala se zapitati
nije li Billu previe bolno priznati da ga ena naprosto vie ne voli. Po
svemu to je ispriao, Isabelle se pitala je li ga uope ikada voljela.
Ista pitanja padala su joj na pamet u vezi s Gordonom. Ali Billa nije
htjela ispitivati o njegovoj eni. Sto god vidio u njoj, bili to osjeaji ili
samo uspomena, nije ga htjela prisiljavati da se suoava s onim to bi
mu bilo previe bolno ili previe neugodno priznati i o tome
raspravljati.
Mislim da je Gordon puno hladniji od Cvnthije, iskreno je re-
kao on, a Isabelle se nije usprotivila, iako je velikim dijelom i previe
spremno optuivala samu sebe.
33
Ja mislim da sam za njega bila veliko razoarenje, ona tiho
uzvrati dok ih je limuzina vozila prema Harr/s Baru. Mislim da je
oekivao da budem daleko drutvenija i otvorenija nego to jesam.
Mogu prireivati zabave za njega, na to sam spremna, ali nisam ot-
vorena pred ljudima, niti znam ostaviti dojam na njih. To mi je teko.
U poetku naeg braka, osjeala sam se kao marioneta, a Gordon je
vukao sve konce. Govorio mije to u rei ljudima, kako u postupati,
kako se ponaati, to u misliti. A onda, budui da je Teddy bolestan,
vie nisam imala vremena niti strpljenja za tu igru. I dok je Sophie
bila mala, ona me je zanimala puno vie nego svi ti bezvezni ljudi
koje sam, po njegovoj elji, trebala impresionirati. Htjela sam samo
obiteljski ivot i dom. Moglo bi se rei, valjda, da sam ga u tom
smislu razoarala. Mislim da je Gordon puno ambiciozniji nego ja.
Bili pomisli da se ne radi samo o tome, a hladnoa i okrutnost koju je
ona opisala, inilo mu se, kao da je proraunata zato da bi Isabelle
povjerovala kako je do razdora meu njima dolo u potpunosti
njenom krivnjom. Kao da Gordon eli rei kako bi, da je ona bila
bolja, jo uvijek bio aktivno ukljuen u njen ivot. Bili je slutio da
razlozi za njegovu sadanju nepristupanost nemaju nikakve veze s
njom, niti s Teddvjem, nego sa stvarima koje Isabelli nisu ni padale
na pamet. No nije je htio muiti takvim sugestijama, a ona je vrlo
spremno preuzimala krivicu. Usprkos Gordonovim postupcima prema
njoj, bila mu je odana i uvijek je pronalazila opravdanja za sve to bi
joj rekao ili uinio. Koliko je Bili mogao zakljuiti, velikodunost
duha koju mu je poklanjala bila je nezasluena, ali i tipina za nju.
Ne znam kako bi ti bilo koga mogla razoarati, Isabelle. Ne po-
znajem nikoga tko se u tolikoj mjeri daje drugima, na svaki mogui
nain, i siguran sam da tako postupa i s njim. Mogla je oprostiti
gotovo sve i opratala je. A zbog injenice daje Teddy bio bolestan
otkako se rodio, nisi ti kriva.
Gordon misli da sam u trudnoi uinila neto to je izazvalo
preuranjeni porod. Lijenik tvrdi da bi se to u svakom sluaju dogo-
dilo, ali nikada nisam u to uspjela uvjeriti Gordona. A to je samo
potvrivalo sve one rune stvari koje je o njemu mislio Bili.
Ona dva puta kad su se sreli, Gordon mu se nije svidio. inio mu
se napuhan, razmetljiv i arogantan, a od sarkastinog tona kojim se
obraao Isabelli, Bili se najeio. S njom je postupao kao s djetetom i
javno ju je omalovaavao otrim rijeima, otvorenom kritikom i
odmahivanjem. Meutim, dao je sve od sebe da bude ljubazan prema
Billu, jer je on na Gordona ostavio snaan dojam, dok svoju enu nije
ni primjeivao. Gordon je bio armantan kad je htio, s ljudima koje je
smatrao vanima ili koji bi mu mogli biti korisni,
34
ali Isabelle kao da je kanjavao zbog onoga to je bila. Sva njena do-
brota, suosjeanje i finoa samo su izgleda podjarivali njegov bijes.
Bili je slutio da je, u osnovi, Gordon impresioniran njenom obitelji, a
sam se, na izvjestan nain, osjeao manjkavo pa ju je morao poniziti
kako bi se osjeao jaim. Takvo ponaanje i takav nain razmiljanja
Billu nisu bili ni malo bliski. No, kad je Isabelle govorila o njemu,
zbog nje je glumio odreeni stupanj uvaavanja. Nije je htio dovesti u
poloaj da brani tog ovjeka. Njena odanost je bila oita; uostalom,
on joj je mu. Ali ona se pred Billom vie nije pravila da je sretna s
Gordonom; naprosto je prihvaala svoj brak kao svoju ivotnu
sudbinu i nipoto se nije htjela aliti na to stanje. Bila je zahvalna to
ima Billa s kojim moe razgovarati i koji je slua. A posebno joj se
svialo to to ju je uvijek nasmijavao.
Te veeri je u Harrv's Baru bila takva guva da su jedva proli
kroz vrata; ene u veernjim kompletima i koktel haljinama stajale su
nagurane uz ank skupa s mukarcima u tamnim odijelima, bijelim
kouljama i tamnim kravatama. Drutvo je izgledalo elegantno i
dotjerano po modi, a Isabelle se savreno uklapala u svojoj crnoj ip-
kastoj haljini. Bili je izgledao otmjeno i elegantno u dvorednom
tamnoplavom odijelu koje je kupio ba pred putovanje.
Njihov stol ih je ekao. Glavni konobar je odmah primijetio Bil-
la, a Isabelle je pozdravio sa smijekom. Dodijelio im je stol u uglu;
znao je da se to mjesto svia Billu. Oboje su prepoznali mnoga lica za
stolovima poredanim du zida. Bilo je tu nekoliko glumica, jedna
velika filmska zvijezda, neka poznata knjievna imena, jedan stol pun
poslovnih ljudi iz Bahreina, dvije saudijske princeze i jedna grupa
mondenih Amerikanaca, meu kojima i jedan naftni magnat. To je
bilo prilino otmjeno drutvo i vie ljudi se zaustavilo kako bi poz-
dravili Billa. On je Isabelle bez oklijevanja predstavljao jednostavno
kao gospou Forrester, ne dajui nikakva objanjenja tko je. U pola
veere, ona je primijetila poznatog francuskog bankara kojeg je upo-
znala prije vie godina; on je, dakako, poznavao Gordona, ali na nju
se nije ni osvrnuo, niti ih je prepoznao na izlasku.
Pitam se to ljudi misle, tko smo, ree ona, ali nije izgledala
zabrinuto, nego kao da se zabavlja. Njena savjest je bila ista, iako je
za nju neobino to je u Londonu i veera s jednim mukarcem u
Harrv's Baru.
Vjerojatno misle da si ti francuska filmska zvijezda, a ja sam
neki neotesani Amerikanac kojeg si pokupila. Nasmijao se dok im je
konobar toio Cristal uz desert. Veera je bila fantastina, a do sad su
popili i dva odlina vina. No, nisu bili pijani, nego siti, sretni i
oputeni.
35
Teko, Isabelle se zabavljala. Svi znadu tko si ti, Bili. Usprkos
tome to ti misli da to nitko ne zna. Ali nemaju pojma tko sam ja.
Mogu dati izjavu za javnost, ako eli. Ili moemo na izlasku
krenuti od stola do stola, pa u te svima predstaviti, a onda bih im
mogao rei da si mi najbolja prijateljica. Misli da bi tako uli ono to
su htjeli saznati? Ono to su mogli vidjeti, bio je izuzetno zgodan
par koji uiva u meusobnom drutvu. Ljudi su se smjekali,
promatrajui ih.
Mogue. Sto misli, bi li se Cvnthia uzrujala kad bi ula da ve-
era s drugom enom? Kod Isabelle je ona uvijek izazivala znati-
elju.
Iskreno? on upita, smjekajui joj se. S njom je uvijek bio is-
kren. Sam je sebi obeao jo davno da s njom nikada nee izbjegavati
istinu, ma koliko neugodna bila. A koliko je znao, ona je s njim
postupala jednako i stalno ga je uvjeravala da je tako. Cijenila je is-
krenost i otvorenost koja postoji meu njima. Najiskrenije, Isabelle,
ne mislim da bi je bilo briga. Mislim da je to odavno nadila. Dokle
god ne napravim budalu od nje, barem ne javno, ono to radim, to je
moja stvar. Rekao bih da tako razmilja. Ne eli da ja postavljam
pitanja o njenom ivotu. A ona ima puno vie toga to bi trebalo sa-
kriti nego ja. Godinama je sluao glasine o njoj, ali pitao ju je samo
nekoliko puta, u poetku. Nakon toga, zakljuio je da ne eli znati.
To mi se ponekad ini alosnim, Isabelle ree, gledajui ga.
Nije to smisao braka.
Nije. Ali brak izgleda pokriva iroku lepezu mogunosti. Tvoj i
moj ba nisu ono o emu ljudi sanjaju. Mi imamo ono na to ljudi
pristaju iz razliitih razloga, nakon dugog vremena.
Vjerojatno si u pravu, ona zamiljeno odvrati, dok im je kono-
bar punio ae Chateau dYquemom. Je li to tebi dovoljno, mislim, to
na to si pristao? Od vina koje je ispila, postala je malo hrabrija nego
obino.
Nemam izbora. Ako ne pristanem, ostaje mi jedino da se mak-
nem. A iz vrlo razliitih razloga, to ne elimo ni ona ni ja. Cvnthia
eli drutveni poloaj koji joj pruam i svoj nain ivota. A ja ne e-
lim buru koja bi se podigla ako se razvedemo. I zato smo tu gdje je-
smo. Osim toga, kad bi se razveli, to bi pogodilo cure. Ne vidim e-
mu. Nisam naiao na nekoga ili neto, to bih elio vie. Ili barem ne
ono to bi mu bilo dostupno. Pomirio se sa svojom situacijom, kao to
je Isabelle znala, odavno. Ali ona se ponekad pitala zato. S pedeset i
dvije godine, bio je dovoljno mlad da pone novi ivot, a zasluio je
sreu, mislila je, vie nego veina. Davao je tako puno, a dobio
zauzvrat tako malo. A Bili je isto to mislio o njoj.
36
Dokle god si vezan za nju, nee nai neto ili nekoga drugog,
ree ona uzimajui tanki gutljaj Yquema.
Savjetuje mi da se razvedem? On je izgledao iznenaeno; ni-
kada prije nije mu to ovako otvoreno rekla i morao se zapitati zato to
sada govori.
Ne znam. Samo se ponekad pitam, ne troimo li mi svoje ivote
uzalud. Ja nemam izbora zbog Teddvja, a i inae se ne bih razvodila.
Nitko u mojoj obitelji nije se razveo. U mojim godinama, prekasno je
za novi poetak. Ali, za mukarca je drugaije. Iznenadile su ga
njene rijei; vjerovao je da ona nikada ne bi ak ni razmiljala o
razlazu s Gordonom, a ovo je bio prvi takav nagovjetaj.
Nije drugaije za mukarca, tiho ree on, a ti si jedanaest go-
dina mlaa od mene. Ako bi itko trebao razmiljati o novom ivotu,
to si ti, Isabelle. Ti i Gordon ve godinama zapravo niste u braku. Ti
si zasluila neto puno bolje od toga. Sada je prvi put bio ovako iz-
ravan s njom; ona je otvorila put njegovim rijeima i bilo mu je drago
zbog toga.
Ne bih to mogla uiniti, to i sam zna, mirno je odgovorila.
Svi koje poznajemo i s kojima smo u srodstvu bili bi uasnuti, a ja
ne bih mogla razoriti Teddvjev ivot. Previe je osjetljiv da bi prei-
vio tako veliku promjenu. Uostalom, Gordon ne bi pristao na to, ni-
kada. Ubio bi me prije nego to bi me pustio da odem. U to uope ne
sumnjam. U njenim mislima, razvod nije bio ni najudaljenija
mogunost. Zvuala je vrlo trijezno kad je to rekla, ali veeras je prvi
put shvatila da se osjea kao zatvorenik na uvjetnoj slobodi. Nikada si
nije dozvolila da shvati koliko je depresivna njihova kua u Parizu,
koliko je njen ivot ogranien i kako je Gordon potpuno odsutan.
Odjednom, sjedei u Harrv's Baru s Billom, potpuno je postala svje-
sna svega to nikada nije imala. Meutim, uvjeravala je samu sebe,
tako je bilo najvie zato jer joj se ivot okretao oko bolesnog djeteta.
Nije bila spremna priznati da joj je ivot tako samotan dobrim dijelom
zato to ju je ovjek za kojeg se udala emocionalno napustio jo prije
mnogo godina.
Nisam te nikada uo da ovako govori, ree Bili, spustivi dla-
nove na njene ruke. Ni njemu ni sebi, nikada prije nije bila spremna
priznati koliko je duboko nesretna; uvijek je pronalazila isprike
podjednako kao to nikada prije nije otvoreno priznala da bi Gordon
mogao biti opasan. Bili se pitao je li joj ikada prijetio. No svejedno,
prijetio ili ne, Isabelle je izgleda bila jako svjesna kakav je i koliko je
okrutan, ne samo prema njoj nego i prema njihovom djetetu. to te
navelo da mi to sada pria, Isabelle? Je li ti on prijetio? Nikada
prije nije rekla da bi je Gordon ubio kad bi ga napustila i on se sada
37
pitao je li ona, u izvjesnom trenutku, naela tu temu s njim. Bili je
promatrao Isabelline oi dok mu se smjekala. Ispod osmijeha, njen
pogled je bio zamiljen, mudar i tuan. U svojoj budunosti nije vid-
jela nikakav drugaiji ivot od ovog kojeg ima. Nada u bolji ivot
odavno ju je napustila.
Mislim da si me napio, ree ona ispriavajui se, meutim, os-
jeala se kao zatoenik koji je pobjegao i vie se nije htjela drati do-
sadanjeg zavjeta utnje. S druge strane Engleskog kanala, iznenada
vie nije osjeala toliku odanost prema Gordonu kao kod kue. A Bili
ju je tako dobro poznavao.
Bilo bi mi drago da sam te napio, nasmijao se on, ispijajui jo
jedan gutljaj iz svoje ae. Ba bih volio vidjeti to bi radila da si pi-
jana. Hoemo li pokuati?
Grozan si. Tu se brine da ne bude predmet skandala, a mene
potie da se ponaam skandalozno. Ako mi nastavi natakati am-
panjac i Yquem, morat e me iznijeti iz restorana, sigurno.
Prebacit u te preko ramena i rei kako sam te naao ispod sto-
la. Mislim da to ne bi smetalo nikoga.
A onda, to bi uinio? Nasmijala se na sliku koju je opisao;
bila je odlino raspoloena i eljela je da ova veer traje zauvijek.
Negdje u podsvijesti, mogla je uti kako vrijeme otkucava. Nakon ove
veeri, Billu i njoj preostaje samo jo jedna no i dva dana. Dvije
noi, ako ona ostane do petka. No, nakon toga, oboje su se morali
vratiti svom stvarnom ivotu. Osjeala se kao Pepeljuga na balu, a
nije htjela da se koijai ponovo pretvore u bijele mieve. Barem ne
jo neko vrijeme.
Ako bih te morao nositi odavde, mislim da bih ti dao kavu i
otrijeznio te tek toliko da te povedem u Annabel's na ples. To mu je
upravo palo na pamet, a Isabelle se na to nasmijala.
To zvui kao pravi provod, zaista. Godinama nisam bila tamo,
otkako sam se udala. Tamo sam proslavila svoj osamnaesti roendan,
a nakon to smo se Gordon i ja zaruili, otac me jednom odveo tamo.
Gordon iz dna due mrzi ples.
Dakle, dogovoreno. Veeras idemo tamo. im isprazni au.
alio se, jer je znao je da e ona vjerojatno popiti samo jo poneki
gutljaj, a aa je jo bila gotovo puna. Popila je samo po au od oba
vina koja je naruio, au ampanjca i jedva kap Yquema. Ali to je jo
uvijek bilo vie nego stoje obino pila. Oboje su bili sretni, ali nisu
bili pijani. Ako su i bili, opijalo ih je uivanje u meusobnom dru-
enju, a ne vino.
Ne mogu vie, moleivo je rekla Isabelle gledajui ga ravno u
oi, a on se borio s porivom da je zagrli. Ali nije bio dovoljno lud da
38
uini tako neto i nije ni najmanje elio ugroziti njen ugled ili je do-
vesti u neugodan poloaj.
Ako ne moe popiti svoj Yquem do kraja, onda ne moemo u
Annabel's, on odvrati s odlunim izrazom na licu, a onda im je ko-
nobar donio pladanj s okoladama i bombonima, to je oduevilo
Isabelle. Odlino se provela i nije pretpostavljala da e ii jo negdje,
osim natrag u hotel. Nije bila pohlepna i nije oekivala odlazak na
ples. Imam ideju, ree on i dalje je bockajui. Ako pojede dvije
cokoladice, to u prihvatiti u zamjenu i vodim te u Annabel's. Ba ju
je htio tamo odvesti, sada.
Ozbiljno govori? Izgledala je iznenaeno i zabavljala se; str-
pala je okoladni bombon u usta s prijeteim pogledom. Ovo je
jedna.
A evo jo jedna, nastavi on, pruajui joj jo jedan slatki.
Ovo je strano. Ne samo da me eli napiti, nego hoe i da se
udebljam.
Za to bi mi trebalo puno vie vremena nego da te napijem, od-
vrati on smijui se, pa i sam pojede jedan bombon. Dakle, dogovo-
reno. Idemo u Annabel's, ree, domahnuvi konobaru u prolazu,
kako bi platio.
Mislim da uope vie i ne znam plesati. Osim toga, ti si pre-
mlad, a ja sam prestara. Mukarci koji tamo dolaze stari su kao moj
otac, a pleu s djevojkama Sophijine dobi.
Ti moe proi, a bojim se, i ja. Morat emo dati sve od sebe.
Nisam ba naroit plesa, ali mislim da e biti zgodno. Izgledao je
sretno i oputeno dok joj je to govorio, a kad su izlazili, za njima se
okrenulo vie glava. Bili su vrlo lijep par.
Trebalo im je samo nekoliko minuta da stignu u Annabel's, a kad
su uli, opet se inilo kao da tamo svi poznaju Billa. Ovdje je bio
prije est mjeseci, s ambasadorom, a i inae je znao tu doi na veeru
s prijateljima, kad god je bio u Londonu. Isabelle se smjekala dok su
ili prema svom stolu. Odjednom, osjetila se mlado i neozbiljno zato
to je tu, ali jako joj je laskalo to ju je Bili htio dovesti ovamo.
Te veeri u Annabel's je bila prilina guva i bilo je dosta onak-
vih parova kakve je Isabelle opisala Billu, starijih mukaraca s vrlo
mladim enama, no bilo je i mnogo parova Billove i Isabelline dobi.
Za stolovima su sjedili oni koji veeraju, a brojni gosti su se, uz pie i
razgovor, okupili u ugodnom baru. Kad su Bili i Isabelle sjeli za stol
u blizini plesnog podija, nju je iznenadilo ono to je primijetila u
njegovim oima. To je bio pogled kakvog do sada nije vidjela.
39
Pripisala je to vinu kojeg su ispili i bliskosti koju su oduvijek osjeali,
ali kad ju je pogledao, u njegovim oima je bilo neke njenosti i to-
pline; tren kasnije, poveo ju je do plesnog podija, ne govorei nita.
Svirala je jedna stara pjesma koju je oduvijek voljela i ona s iznena-
enjem ustanovi da Bili nije samo sjajan plesa, nego je savreno
usklaen s njom. Drao ju je u tijesnom zagrljaju, snano je obgrlivi,
a ona je klizila plesnim podijem, sretna i smirena. Ovako se nije
osjeala ve godinama. Prelazili su iz jedne pjesme u drugu ne na-
putajui plesni podij i kao da su proli sati dok se nisu vratili za stol,
a onda je on naruio jo ampanjca.
Ona je svoj jedva pijuckala. Preko aa, oi su im se ponovo sre-
le na tren, a onda ona skrene pogled. Uplaila se onoga to je poela
osjeati prema njemu.
On je odmah primijetio njen izraz i zabrinuo se. Jesi li dobro?
Uplaio se da je uinio neto zbog ega se uzrujala, ali ba naprotiv -
ono to je osjeala, bilo je tako duboko i tako ju je potreslo da nije
mogla pronai prave rijei.
Dobro sam. Ova veer je tako lijepa da bih najradije da nikada
ne zavri.
Mi to neemo dopustiti, on blago odvrati, ali oboje su znali da
mogu proi godine prije nego to to budu mogli ponoviti. Izleti u
London njoj sigurno nisu mogli prijei u naviku, a ako se Teddvju
opet pogora stanje, mogle bi proi godine prije nego to bude mogla
nekamo otii. A u Parizu se nije mogla tako neoptereeno sastajati s
njim kao ovdje. Gordon to nikada ne bi shvatio i nije bilo naina da
mu ona to objasni. Neemo razmiljati o onome to slijedi, Isabelle.
Uivajmo u ovome to sada imamo, dok moemo. Ona kimne i
nasmijei mu se, ali pri tome su joj se u oima pojavile suze. Kao da
je, u trenutku kad ga je pozdravila, znala da e mu vrlo skoro rei
zbogom i njih dvoje e opet postati samo glasovi na telefonu. A
njemu je bilo strano to se ona vraa svom samotnikom ivotu. Bila
je mlada, puna ivota i lijepa i zasluila je da uz sebe ima nekog tko
cijeni sve to ona moe dati. Moe li jo jedan ples? na kraju on
upita, a ona kimne. Ovog puta ju je drao za ruku dok su se vraali na
plesni podij. A ona se, kad ju je zagrlio, privila uz njega samo malo
vie. Nita joj nije govorio; zatvorio je oi, drei je u zagrljaju. Ba
tada, taj as, bio je najsavreniji trenutak u vremenu, kao jedan
blistavi, usamljeni dijamant nasred nonog neba.
Na izlasku, oboje su utjeli i ve su bili na pola puta do hotela
prije nego to su ponovo progovorili. Veeras mije bilo tako divno,
tiho proape Isabelle, vrlo svjesna koliko je on zgodan, ali isto tako i
koliko je dobar prema njoj.
40
I meni, ree on, obgrlivi joj ramena; ona se priljubila uz nje-
ga, a on je uivao u njenoj toplini. Izmeu njih nije bilo nikakve iz-
vjetaenosti, nikakve nesigurnosti, nita neugodno ili udno. A ono
to je ona osjeala dok je s njim, osim sree, bio je izuzetan doivljaj
smirenosti. Kad su stigli do hotela, oboje su ostali sjediti dok je voza
pristojno ekao vani, ne otvarajui vrata.
Hoemo li? Bili ree sa aljenjem, polako se odmaknuvi od
nje, a voza je, primijetivi kretanje u autu, otvorio vrata.
Bili je uao iza Isabelle u predvorje hotela. Bilo je dva sata ujutro
i dvojica istaa su uglaavali mramorni pod. Isabelle je pospano
zijevnula dok su se vozili liftom do treeg kata.
U koliko sati eli ujutro krenuti? on je upita, sam sebi usprkos
poeljevi da moe provesti no s njom. Znao je da to ne dolazi u
obzir i nikada ne bi ugrozio njihovo prijateljstvo takvim prijedlogom
ili nekim postupkom zbog kojeg bi ona mogla poaliti. Znao je koliko
je njeno ponaanje besprijekorno.
U deset. Kako ti se to ini? Ne vjerujem da su muzeji ranije ot-
voreni. Sada su stajali pred vratima njene sobe, a ona je izgledala
pomalo klonulo. Ova veer je ostavila silan dojam na nju, na mnogo
naina.
Doruak u devet, to misli? Doi u po tebe na silasku, ponudi
se on, stojei joj vrlo blizu.
To bi bilo lijepo, ona se opet nasmijei. Veeras sam se tako
dobro provela... hvala ti... proaptala je, dok je on njenim kljuem
otvarao vrata, a onda je poljubi na vrh glave.
A meni je bilo ba loe, ree, osmjehnuvi joj se. Ona ue u
sobu i osvrne se prema njemu, nasmijavi se.
Drago mi je, rekla je, a on domahne i uputi se hodnikom pre-
ma svojoj sobi. Tiho zatvorivi vrata za sobom, ona skine cipele i po-
misli koliko je samo sretna to ima prijatelja kao to je on.
41
Poglavlje tree
utradan ujutro, Bili je pokucao na vrata Isabelline sobe, a ona je
ve bila spremna i ekala ga, ovog puta u modrom lanenom
kostimu prekrasnog kroja. Imala je modru Kelly torbicu i modre
cipele od aligatorske koe, svjetlozeleni al oko vrata i naunice od
smaragda i safira. Izgledala je lijepo, mlado i svjee i, kao uvijek,
vrlo ik.
Danas predivno izgleda, napomenuo je on kad su ukorak
krenuli niz stepenice. Kako si spavala?
Kao mrtva, ona ree s osmijehom. A ti?
Mislim da sam previe popio. Nisam siguran jesam li zaspao ili
se onesvijestio, ali danas se osjeam sjajno. Njoj sino nije izgledao
pijan; nije ni mislila daje to istina. Samo ju je zadirkivao. U dobrom
raspoloenju, uli su u blagovaonicu. On je ve rezervirao stol i na-
ruio obilat doruak za oboje.
Ne mogu sve to pojesti, Isabelle se alila. Gledala je to je sve
naruio - jaja, kobasice i slaninu, pecivo, kroasane, zobene pahuljice i
voe, sok od narane i kavu - vie nego dovoljno za vojsku iz-
gladnjelih, primijetila je s osmijehom.
Nisam znao to voli jesti za doruak, zbunjeno joj se nasmije
on, pa sam naruio sve. Sto obino jede? upita je sa znatieljom;
bilo mu je drago da uje svaku sitnicu o njoj.
Obino kavu i tost, bez iega, ali ovo je veselije, ree ona, sta-
vljajui pecivo, jaja i slaninu na svoj tanjur, a onda doda i nekoliko
jagoda. Na njegovo veliko iznenaenje, pojela je prilinu koliinu od
svega to je naruio, a on je poistio gotovo sve to je ostalo. Kad su
krenuli iz hotela, oboje su bili dobro raspoloeni i uzajamno su se
bockali koliko su pojeli i koliko e se udebljati. Dobro je to te vi-
dim samo nekoliko puta godinje, ree ona kad su uli u limuzinu
koja ih je ekala. Utovila bih se da te ee viam, dodala je, ali on
joj je uzvratio udnim pogledom. Razmiljao je kako bi bilo lijepo
dorukovati s njom svaki dan. Bila je jako dobro drutvo i s njom je
sve bilo lako. Rijetko kad je, kad su se uli, bila loe raspoloena, ak
i kad ju je nazivao nekoliko puta tjedno. Cvnthia je uvijek govorila da
ne podnosi ljude prije podneva. Isabelle je, meutim, bila
razgovorljiva i puna informacija cijelim putem do galerije Tate.
42
S
Priala mu je sve o slikama koje e vidjeti, njihovoj povijesti, iz-
vorima, tehnikama i detaljima koji su na njima bili najzanimljiviji.
Dobro se pripremila i bila je uzbuena to e izlobu vidjeti s njim D
drutvu. On je bio presretan to moe s njom podijeliti njeno odu-
ijenje. A kad su stigli u galeriju, slike su je potpuno obuzele. Pomno
je prouavala svaku, do najsitnijih pojedinosti, i sve mu je pozivala.
Posjet muzeju s njom bio je potpuno novo iskustvo, pa se m, kad su u
podne otili iz galerije, osjeao kao daje proao intenzivni teaj
povijesti umjetnosti.
Ti si nevjerojatno upuena. Zato ne uini neto s tim zna-
njem, Isabelle? Zna previe o umjetnosti da bi to tek tako pustila.
Vie nemam vremena, s tugom ree ona, Teddvja zaista ne
mogu ostaviti.
A restauratorski radovi koje bi obavljala kod kue, pa bi tako
mogla biti kraj njega? Po tvom opisu, mogla bi tamo urediti atelje.
Kua je sigurno dovoljno velika za to.
Mislim da bi to zbog Gordona bilo jako teko, ona tiho odvrati
s prizvukom aljenja u glasu. Nikada mu se nije svialo da ja razini.
Dok sam radila u Louvreu, smatrao je daje to previe boemski izvor
zarade. Mislim da to ne bi bilo vrijedno glavobolja koje bi uz-
rokovalo. Odavno je odustala od razmiljanja o zaposlenju, ne samo
zbog Gordona, nego i zbog njihovog sina.
Ja mislim da bi to bilo izvrsno za tebe, praktino ree Bili. Di-
vio se njenom znanju i nenametljivom nainu na koji je to podijelila s
njim. Kao da dijele istu strast; nimalo mu se nije inilo da se ona
razmee ili s njim postupa kao s neznalicom, iako je o tome imao
puno manje znanja nego ona. U svemu stoje radila i to mu je govo-
rila, bilo je neke nevjerojatne ljupkosti i skromnosti. Slika li i sa-
ma? upita on sa zanimanjem.
Slikala sam, nekada. Nisam ba dobra, ali nekada sam to vo-
ljela.
I to bi mogla, kad bi imala atelje. Ja mislim da bi to za tebe bio
pravi oduak. Ona se osmjehnula na tu ideju, ali znala je koliko bi
Gordona to razbjesnilo. Njeno zaposlenje ga je stalno smetalo prije
nego to je rodila Sophie, a kad se dijete rodilo, bespogovorno je
zahtijevao da sve prekine. Smatrao je da joj je to ispod asti, a um-
jetniki rad nije se uklapao u predodbu koju je o njoj imao, ili kakva
je elio da ona bude. Od tada, od nje je traio jedino da mu raa djecu
i vodi kuu. Sve to je bila prije udaje, sve to je nekada radila s
ljubavlju, za njega vie nije imalo nikakve vanosti. Sada je bila
njegova, on njome upravlja i nadzire je i s njom postupa kao s pred-
metom u vlasnitvu. Posjedovanje za njega ima veliko znaenje.
43
Ako bih se sada vratila slikanju ili restauriranju, mislim da bi to
Gordon shvatio kao izazov. Kad su se djeca rodila, vrlo jasno mi je
dao do znanja da to pripada mojoj mladosti i nije prikladna zabava za
jednu udatu enu.
A to je prikladna zabava za udatu enu? upita Bili pomalo
razjarenim tonom. Shvatio je da mrzi tog ovjeka i sve to on pred-
stavlja. Bio je snob, povran i tlaitelj, a Billu je bilo jasno da za nju
nije imao ni malo potovanja. Ni najmanje ga nije zanimalo to ona
voli raditi, niti tko je uope. Ona je bila samo stvar koju si je nabavio
zato da bi mu ojaala karijeru i drutveni poloaj, a kad je to odradila,
vie ga nije zanimala. Po Billovom shvaanju, to je bilo nevjerojatno
nepoteno. Ona je zavrijedila puno vie.
Mislim da je voenje kue uglavnom sve to Gordon eli da ja
radim. Trebam voditi brigu o djeci i drati se po strani dok moja pri-
sutnost ne bude potrebna, to se vie ne dogaa esto. Mislim da bi
mogao podnijeti ako bih se jednog dana poela baviti dobrotvornim
radom, ukoliko se to odvija u okolini koju on odobrava, moda s lju-
dima koje smatra korisnim ili dostojnim njegovog drutva. Gordon
vjeruje samo u ono to moe posluiti u neku korisnu svrhu; inae je
to za njega gubljenje vremena.
Kako alostan pristup ivotu, Bili se osvrne s prezirom.
Daleko je stigao na taj nain. On je vjerojatno najznaajniji
bankar u Europi, pogotovo u Francuskoj, a reputacija mu je vrlo vr-
sta i u SAD. Na Wall Streetu i u svim znaajnijim zemljama Europe,
svi znadu tko je on.
I to? Na kraju krajeva, Isabelle, to to za tebe znai? Tko si,
kad sve drugo proe, a ostane ti samo tvoja karijera? Kakav si onda
ovjek? Ja sam se esto ba to pitao posljednjih godina. Nekada sam i
ja mislio da je samo to vano, da te cijene ljudi s kojima si u poslov-
nim vezama. Ali to dalje? Sto ti to znai ako nema obiteljski ivot,
tvojoj eni je svejedno jesi li iv ili mrtav, a djeca ti se ne sjeaju ak
ni kad ste zadnji puta veerali zajedno? Ne elim da me ljudi pamte
samo po tome. Vrijednosti u koje je Bili vjerovao i njegovo shvaa-
nje prioriteta bili su kristalno jasni; to je bila jedna od mnogih stvari
koje je kod njega voljela. Ali isto tako je shvaala da ih nije ba
uvijek dobro provodio u djelo, pa je platio visoku cijenu za nauene
lekcije. Njegov brak je bio prazan kao i njen, a iako je volio svoje
keri, nije bio blizak s njima i to se nije moglo porei. Preesto je bio
odsutan, zauzet stvaranjem predsjednika, stalno u politikoj trci, ak i
u ono doba dok su njegove keri bile male i u trenucima koji su im
mogli biti vani. Posljednjih godina, nastojao je provoditi vie
vremena s njima, s relativno dobrim uspjehom. Obje cure uivale su
44
njegovom drutvu i bile su ponosne na njega, iako je i sada puno
putovao. No sada, kad je bio odsutan, uvijek se potrudio da ih nazo--
Meutim, sve vei razdor izmeu njega i Cyn ostavio je traga na
obitelji. Rijetko su provodili vrijeme svi zajedno, i kad je bio sa svo-
;:m kerima, obino je to bilo sa svakom zasebno, ali i to je imalo
smisla. U mnogoemu, Isabelle je imala vie sree nego on; ono to
;oj je zaista bilo vano, to su Teddv i Sophie, a ona je oduvijek puno i
emena provodila s njima. Gordon to ne bi mogao rei. Djeca su za
njega bila stranci; ak i Sophie, koja mu je bila draa.
Ne mislim daje Gordon dostigao tvoj stupanj prosvijeenosti,
;sabelle iskreno ree, a mislim da nikada ni nee. To njemu nije va-
no. Sasvim je zadovoljan time to je vaan u financijskom svijetu,
jstalo mu ne znai nita.
Na kraju e zavriti kao vrlo jadan ovjek. Ali, s druge strane,
ree Bili, gledajui je sa aljenjem dok su se vraali do auta, moda
u i ja. Ja sam to na kraju ipak shvatio, ali malo prekasno. S tobom,
Isabelle, dijelim vie stvarnog ivota nego to sam ikada dijelio sa
Cyn ili sa curama. Bojim se da sam odavno propustio taj vlak. Nikada
nisam bio kraj njih kad je trebalo.
Sigurna sam da shvaaju zato, Isabelle ree blago. Djevojke
su sada ve gotovo odrasle, a imaju cijeli ivot pred sobom kojeg
mogu podijeliti s tobom.
Nadam se da one to tako vide. Sada imaju vlastiti ivot, ali majka
ih je nastojala uvjeriti da sam ja pravi sebini izrod. A moda e u
pravu, ree on, a onda se osmjehne svojoj prijateljici. Ti si u meni
pobudila ono najbolje. Ona nije, nikada. Ona nije topla osoba. ;sam
siguran da li bi uope htjela da budem ovakav, kao sada. Mislim da bi
se ona toga bojala, ovakve prisnosti koju mi imamo, iako se
uglavnom svodi na telefon. Nikada nije htjela razotkriti svoju duu
preda mnom niti se zaista suoiti sa mnom, htjela je samo da joj
budem pri ruci i odlazim s njom na zabave. A to nisam ja. Volim se
zabaviti, ali nisam zapravo shvaao koliko mi nedostaje netko s kim
bih mogao razgovarati. Cyn i ja se uspijevamo samo potpuno pogre-
no shvatiti i na kraju se osjeamo usamljeno, ak i ako sjedimo u
istoj sobi. To se nikada nee promijeniti.
Moglo bi, ree Isabelle, a govorila je s nadom i nastojala zvu-
ati ohrabrujue, zbog njega, ako se ti promijeni. Moda bi, ako joj
prui priliku i otvori se, mogla nauiti kako da ti bude bliska.
To ne slii Cyn, ree on, a u oima mu se pojavi neka otrina, a
to vie i ne elim. Za nas je sve gotovo i, zapravo, mislim daje tako i
bolje. Nema razoarenja, nema boli. Dokle god se svako toliko
pojavljujem na njenim dobrotvornim zabavama i plaam raune,
45
ako uz to ne zaboravim doi curama na diplomu, ona je sasvim za-
dovoljna. Mi ivimo u razliitim svjetovima. Mislim da se oboje tako
osjeamo sigurnije. Bio je vrlo siguran u ono to osjea, a bojao se
tih osjeaja.
Nevjerojatno to inimo od svojih ivota, zar ne? Isabelle ree
s uzdahom kad su se ponovo smjestili u limuzinu, a on je vozau dao
adresu restorana gdje e ruati. Isabelle je ula za to mjesto, ali nije
znala gdje je. Godinama je to bio omiljeni restoran princeze Di. Ti si
sebi dopustio da se udalji od Cvnthije i djece. Ja sam dopustila
Gordonu da me iskljui iz svog ivota, bez rijei. Zato tako spremno
doputamo ljudima da nam to rade? Zato drugima preputamo izbor
bez suprotstavljanja i pri tome nas se uope ne uje? Bila je
iznenaena vlastitim razmiljanjima. Sve joj je izgledalo jasno, vie
nego ikada ranije.
Zato jer su oni bili takvi oduvijek. Na nekoj razini, oboje smo
znali od poetka da e tako zavriti. Cvnthia je bila divna dok smo
bili na koledu, pametna, slatka i strano zabavna, ali topla nije bila
nikada. Ona je vjerojatno najsebinija, najmanipulativnija, najprora-
unatija ena na svijetu. A Gordon je okrutan, hladan tlaitelj. Nita
to bismo mi uinili ne bi to promijenilo. Priznali mi to ili ne, nevolja
je u tome to smo na to uope pristali. Pitanje je samo, zato mislimo
daje to najvie to smo zavrijedili?
Moji roditelji su bili takvi, tiho ree Isabelle gledajui ga svo-
jim ogromnim zelenim oima, a on kimne. Ja sam ih voljela, ali bili
su vrlo suzdrani i nepristupani.
Kao i moji. Moji roditelji su mrzili djecu i odluili su da ih ne-
maju, a onda sam doao ja, kao iznenaenje, u njihovim etrdesetim
godinama. Nikada mi nisu dali da to zaboravim, uvijek su mi to
davali do znanja, ili postupali tako da sam se osjeao kao da mi ine
veliku uslugu time to me uope trpe u svojoj blizini. Jedva sam e-
kao da se pokupim kad sam krenuo na koled. A oni su oboje pogi-
nuli u avionskoj nesrei kad je meni bilo dvadeset i pet godina. Nisam
ni zaplakao. Kad su mi javili iz avio-kompanije, osjeao sam se kao
da su poginuli neki nepoznati ljudi. Nisam znao to bih rekao. Nisam
znao tko su zapravo bili; samo dvoje vrlo inteligentnih ljudi koji su
mi osamnaest godina doputali da ivim s njima i kojima je laknulo
kad sam napokon otiao. Ne znam to bi uinili da sam ih zagrlio ili
poljubio i rekao da ih volim. Ne sjeam se da me je majka ikada
zagrlila ili poljubila dok sam bio dijete. Uvijek mi se obraala s
drugog kraja sobe, a otac uope nije razgovarao sa mnom. Cvnthia je
takva. Sa mnom uvijek razgovara na udaljenosti od tri metra i vie,
samo ako moe.
46
udo je to si ostao ovako zdrav, Isabelle ree sa suosjea-
njem. Jedva je mogla zamisliti njegovo djetinjstvo, iako ni njeno nije
bilo puno drugaije. Bilo je grljenja i ljubljenja, ali veinom samo
zbog forme, a ispod te forme bilo je vrlo malo ljubavi. Moja majka
je bila prava Engleskinja. Mislim da me je htjela voljeti, vjerojatno i
jest, ali nije znala kako. Bila je vrlo dostojanstvena i vrlo hladna, sa-
ma je izgubila majku kao beba, a njen otac je bio vrlo hladan prema
njoj. Poslao ju je u internat kad joj je bilo devet godina i ostavio je
tamo dok se nije udala za mog oca. Upoznala ga je prilikom njenog
predstavljanja na dvoru, a ja mislim da je moj djed dogovorio brak
kako bi je maknuo iz kue. Kad je otila, on se ponovo oenio, enom
s kojom je bio u vezi godinama i prije smrti svoje supruge. Britanski
dio obitelji bio je pun neprilinih tajni i ljudi koje nismo smje-li
spominjati, niti o njima razgovarati. Ja sam se morala samo oblaiti
kako treba, biti pristojna i praviti se daje sve lijepo. Ne znam to je
moja majka uope mislila, a otac je bio potpuno obuzet politikom, pa
mislim da nije ni znao da postojimo. Bila sam tinejderka kad mi je
umrla majka, a otac nikada nije imao vremena da razgovara ili bude
sa mnom, iako mislim da je bio pristojan ovjek. Njihov brak je bio
pomalo kao moj i Gordonov, pa moda me zato nije toliko potreslo
to imam mua koji me ne primjeuje. Nikada nisam previe
razmiljala o tome, ali to je jedini model kojeg poznajem.
I ja takoer, mudro doda on. Nije postojalo nita to ne bi mo-
gao rei Isabelli. Pretpostavljam, da je Cyn bila prisnija nego moji
roditelji, ja tada ne bih znao to da radim. Imao sam dvadeset i dvije
godine kad smo se vjenali i mislim da je jedan dio mene ostao za-
mrznut godinama. Tek kad je prije etiri godine poeo razgovarati s
njom, toliko toga mu je postalo jasno i mnogi njegovi stavovi su se
promijenili. Isabellina toplina i svjetlo privukli su ga kao plamen
muicu i, na neki nain, ona ga otada odrava na ivotu. Ali suprot-
nosti izmeu nje i njegove ene, nakon mnogih godina, jo su ga vie
udaljile od Cvnthije. Sada je mogao vidjeti koliko su se silno udaljili i
otuili, a tako je bilo ve dugo.
Pitam se koliko bi bilo drugaije da smo tada, kad smo s njima
sklapali brak, znali sve to znamo danas.
Ja se nikad ne bih oenio sa Cvnthijom kad bih je sada upoz-
nao, bez oklijevanja ree Bili. S njom ne mogu razgovarati, nikada
nisam mogao. Mrzi govoriti o osjeajima, nema potrebu za pravom
konverzacijom; zapravo joj se to gadi. Vano joj je samo da brak
dobro izgleda izvana, a ono to lei ispod toga, ni najmanje je ne zani-
ma. Nije mi drago to je opisujem kao tako plitku osobu jer ima i sjaj-
nih osobina, ali ja sam ve trideset godina u braku s neznankom.
47
I spreman si nastaviti tako iduih trideset godina? upita ga
ona.
Izgleda tako, zar ne? on iskreno odgovori, ali u posljednje vri-
jeme se i sam to pitao. Meutim, razvod bi za njega bio ozbiljna
smetnja. Poloaj iz sjene i ist obraz bili su od sutinske vanosti za
njega. Nijedan predsjednik, niti predsjedniki kandidat ne bi htjeli
imati veze s njim u sluaju da Cvnthia pone stvarati probleme, a on
odavno sluti da bi bilo tako. Nije htjela tek tako ispustiti iz ruku ono
to joj odgovara. Razvod je zadnje to bi Cyn eljela. Njoj se svialo
ovakvo stanje stvari. Zar ti nisi spremna na isto? Ostat e u braku
bez ljubavi do kraja ivota? Sada je Bili njoj postavio pitanje. Odgo-
vor je znao i prije nego to ju je upitao. O tome su ve razgovarali.
Nemam izbora.
Svi mi imamo izbor, ako smo dovoljno hrabri da donesemo od-
luku. Ali ti i ja moemo izgubiti puno. Moja karijera bi bila naruena
kad bi se Cyn i ja sada razili. A ti ima jako bolesno dijete. Razumi-
jem zato oboje radimo to to radimo. Mogu to objasniti. Ali usprkos
tome, ponekad mislim da smo oboje budale. Kad bismo zaista imali
hrabrosti i vjerovali u svoje ideale, pokupili bi se smjesta. A ne bih
rekao da e to ijedno od nas ikada uiniti. Nije donosio sud o njoj,
niti o samom sebi; to je bilo jednostavno iznoenje injenica kako ih
je on vidio.
Rekla bih da si u pravu, ree ona, a zvuala je tuno.
Samo se nadam da neemo jednog dana poaliti. ivot je kra-
tak. Moji roditelji su umrli sa ezdesetak godina, a nisam siguran da
su ikada uivali u ivotu. Samo su radili ono to su mislili da moraju i
trebaju raditi. Ja elim vie. Samo jo nisam smislio kako u to
ostvariti.
Ja si ne doputam da o tome mislim, iskreno ree Isabelle.
Prije dvadeset godina sam donijela odluku i ostala sam pri tome.
To je plemenito, ree on i uhvati je za ruku, sjedei do nje u
autu, ali za to se ne dijele priznanja. Na kraju, nitko te ne promatra,
nikoga nije briga. Nitko nam nee jednog dana prikaiti medalju zato
to smo bili dobri.
Sto to pria?
Ne znam ni sam. Ponekad se umorim od izgovora koje sam sebi
smiljam za ovakav nain ivota. Nisam siguran ni vjerujem li i sam
u te svoje gluposti. Da budem iskren, Isabelle, kad tebe vidim i
razgovaram s tobom, pitam se, kog vraga nas oboje radimo.
Jedno s drugim? Zvuala je uplaeno i pitala se govori li on to
da je vie ne eli vidjeti. Pogledala ga je rairenih oiju.
48
Ne, sa svima ostalima. Ti i ja - jedino to ima smisla. Nikada
nisam s nekim mogao tako razgovarati kao s tobom. Zar ne bi trebalo
biti tako?
Ona kimne, razmiljajui o svemu stoje rekao. Da, sada, ali ja to
ne bih shvatila s dvadeset i jednom godinom, kad sam se udala. Znala
sam samo da trebam raditi ono to mi se kae. Gordon je bio ba kao
moj otac. On mi je govorio kad trebam ustati, kad spavati, to u rei,
to uiniti, to misliti. To mi je, valjda, tada odgovaralo. Nisam uope
shvaala da postoji izbor i da se moe drugaije ivjeti.
A sada?
I dalje ne mogu birati, Bili. To zna. to bih izabrala?
Ono to poeli. U tome je stvar. Oboje govorimo o visokoj cije-
ni kojom bismo platili promjenu u ivotu. A to je s visokom cijenom
ostanka u stanju kakvo jest? Pomisli li ikada na to?
Nastojim da ne mislim, iskreno ree ona. Tu sam zbog Ted-
dyja i Sophie, shvaali oni to ili ne.
Jesi li sigurna da je to zato? Jesi li sigurna u to? upita on, na-
peto je promatrajui. Nikada nije tako silovito postupao prema njoj i
Isabelle je bila iznenaena. Pitala se to se promijenilo. Kao da vie
nije bio zadovoljan svojim ivotom, a ni njenim. Jesi li sigurna da to
nije zato to se previe boji uiniti bilo to drugo? Jer ja jesam.
Mislim da se strano bojim dii sve u zrak i otii. Netko bi mogao
pomisliti da sam ipak samo ovjek, i to ne tako savren, pa ak i da
imam stvarne potrebe. Zamisli.
Govori mi da e je ostaviti? Isabelle je bila zapanjena. U
svim tim dugogodinjim razgovorima, on je uvijek govorio da nikada
ne bi razorio svoj brak, kao ni ona.
Govorim, ili barem mislim da to govorim, kako bih volio kad
bih imao petlje da je ostavim. A onda se odluio na krupan korak.
ak i ako se razbjesni i ode, morao je to rei, jer se tako osjeao. A
bilo mu je previe vano da bi to zanemario. Za tvoje dobro, volio
bih da ti ima hrabrosti za to. Kad te nazovem, ubija me to to zvui
kao zatoenik u toj kui; izgladnjela, zaputena, prezrena, bez po-
tovanja, i tako je ve godinama. Doe mi da te otmem, tebe i Ted-
dyja, to god treba, samo da te izvuem iz te kue, dalje od njega.
Gordon te nije zavrijedio, Isabelle, nita vie nego Cvnthia mene.
tovie, nikada nisu. Oboje su godinama prolazili nekanjeno. Volio
bih daje ivot jednostavniji nego to jest. Ali nije. Prokleto je sloen,
za nas oboje. Kad barem ne bi bilo tako. Kad bismo barem oboje mo-
gli krenuti otpoetka.
I ja tako mislim, ona tiho ree. Ali ne moemo. To zna jed-
nako dobro kao i ja. Isabelle se ideja njegovog odlaska iz braka jako
49
svidjela. Ali uistinu, znala je, to bi za njega bila katastrofa. A to je i
on znao. Ako Cvnthia napravi skandal, sav tvoj politiki ivot e ti
se razbiti o glavu. Gradio si ga trideset godina. Jesi li zaista spreman
da od toga digne ruke? Zbog slobode? Jesi li ba siguran? Zbog ide-
ala? A onda, to e? I to u ja? Gordon mi je jo davno rekao, ako
ga ikada ostavim, potrudit e se da skapavam od gladi na ulici. Nita
nisam naslijedila. Sve je otilo mom bratu. A kad je on poginuo u
nesrei, sve je otilo njegovim sinovima. U potpunosti ovisim o Gor-
donu. Ne mogu si dopustiti da ga ostavim. Ne bih mogla izdravati
svog sina. Ne bih mu mogla pruiti medicinsku pomo koju treba. To
kota itavo bogatstvo, a Gordon, ma koliko mu je malo stalo do
mene ili Teddvja, plaa sve ne trepnuvi okom. Sto bi mi ti savjeto-
vao, Bille? Da izloim Teddvja krajnjem siromatvu zbog svog hira
ili da i njega ostavim? Ne, nemogue je i to zna i sam. Jako je ple-
menito razmiljati kako bih trebala napustiti Gordona jer me, kako se
ini, ne voli. Ali ljubav je u mom ivotu luksuz. I to onaj kojeg si ni
Teddy ni ja ne moemo priutiti. To su bile teke rijei i teko je bilo
s time ivjeti, ali u njenom sluaju je to bila istina. Bila je ovisna o
Gordonu kako bi mogla svom sinu pruiti najvie to moe. Ali Billu
se srce slamalo zbog njene spremnosti da tako ivi, iako je on sam,
barem prividno, inio isto. Oboje su i previe spremno pristali na
stanje u kojem ive. A za to su platili vrlo visoku cijenu.
Pa, bit e da moramo iz toga izvui najvie to moemo, tiho
ree Bili, dok su se zaustavljali pred restoranom kojeg je odabrao za
ruak. To je bio talijanski restoran, izuzetno popularan i, ponovo, vrlo
ik. Moda si u pravu. Moda nemamo izbora, iako u to nerado
vjerujem. U njenom sluaju, on nije vidio izlaza, iako je teko mo-
gao povjerovati da bi francusko pravosue dopustilo Gordonu da os-
tavi na ulici nju i njihovo bolesno dijete, no moda je bila u pravu,
moda bi zaista bilo tako.
Ako ga ostavim, s nesretnim izrazom na licu ree Isabelle, to
bi bilo neto najsebinije to sam mogla uiniti. Gordon mi ne bi dao
ni mrvicu vie nego to mora, a ja ne bih mogla Teddvju pruiti sve
pogodnosti koje sada ima. To bih uinila samo zbog sebe, a kako bih
to njemu mogla napraviti? On i ovako teko odrava ravnoteu.
To ne moe uiniti, jednostavno odvrati Bili. Nisam te htio
muiti. Mislim da postajem pohlepan kad neko vrijeme provedem s
tobom. Shvatim kakav bi ivot mogao biti, kakav nikada nije bio za
nas oboje.
Moda je meu nama ovako zato to imamo samo telefonske
razgovore i nekoliko sati zajedno u nekoliko mjeseci. Moda, kad bi-
smo bili u braku, ne bi bilo ovako.
Sradska knjinica
I
Zaista to vjeruje? on upita, gledajui je ravno u oi.
Ona je dugo oklijevala, a onda nijemo odmahne glavom. Ne, r
vjerujem. Ali neemo to nikada saznati. Ne moemo si dopustiti
ni da razmiljamo o tome, ona ree i u mislima vrsto zatvori
rata za sobom.
Ako o tome sanjamo, je li to jo jedan luksuz kojeg si ne mo-
emo priutiti, kao ljubav? on upita s nesretnim izrazom na licu.
Da, mislim. Ako traimo vie nego to sada imamo, ili to poku-
amo uzeti, samo emo se na kraju uzajamno povrijediti. Mislim da
naprosto trebamo biti zahvalni na ovome to imamo i ne traiti vie.
Ti si najbolji prijatelj kojeg imam na cijelom svijetu i volim te zbog
toga. Bille, zna da je tako. Nemojmo to pokvariti traei jo vie.
Osjeala je istu privlanost kao i on prole veeri. Bilo im je tako div-
no zajedno, u etnji, razgovoru, smijehu, plesu, dok su dijelili kroa-ne
i palainke. A onda, to? Sto bi se dogodilo kad odu kui? Ona ne bi
dopustila Billu da uini bilo to glupo; ak i ako bi on to elio, znala
je da vie od ovoga ne mogu imati. Kao i on, i ona bi bila sretna da
nije tako, ali bila je spremna prihvatiti injenicu da im to nije
namijenjeno. Ali Bili je, pogledavi je prije nego to e voza otvori-
:i vrata, djelovao tvrdoglavo.
Ja hou vie, on otvoreno ree, a ona se odjednom nasmije.
Pa, nee to dobiti. Ba si razmaen.
Prvi put nakon mnogo godina osjeam se ivim. Tako je i izgle-
dao. Kao i ona. Osjeala se kao daje deset godina mlaa nego juer.
To je zbog onih kobasica za dorukom. Mislim da su ti udarile
u glavu. Odluila je da ga ne shvaa ozbiljno, jer je zakljuila daje
:o bio jedini nain da razrijei situaciju, ali je ipak bila zateena svi-
me to je izgovorio. Moda bismo si mogli obeati da emo se ovdje
sastajati jednom godinje na nekoliko dana, kao sada. Moda bi to
bilo dovoljno. U smislu ivota s njim, samo toliko je mogla zamis-
liti.
Zna kao i ja da to nije dovoljno, on tvrdoglavo odvrati.
Sto ti predlae? Da pobjegnemo u Brazil? Bili, budi ozbiljan.
Razmisli o tome to pria. Ne budi lud. I nemoj oekivati da i ja lu-
dujem skupa s tobom. Ne mogu to. Poznavao ju je dovoljno dobro
da mu je bilo jasno kako ona nikada ne bi ugrozila svoje dijete; to je
za nju bilo najvanije. Ali nije bio siguran da li bi ona i inae, uope,
napustila Gordona. Bila je previe pristojna da uini neto tako
skandalozno. Iako je bio oduran prema njoj, bila mu je nevjerojatno
odana.
Ne moe ti se sviati to to trpi njegovo zlostavljanje.
51
I ne svia mi se. A i ne radi se o tome. On se, naprosto, potpuno
odvojio od mene.
Emocionalno te je napustio prije mnogo godina. Sto je ostalo,
osim injenice da plaa raune za Teddvja?
Dovoljno je. To je sve to trebam.
To je suludo. Ima etrdeset i jednu godinu. Treba ti vie od
toga.
O tome vie ni ne razmiljam, ona vrsto ree, nastojei da se
odupre svemu to je osjeala za njega.
Pa, trebala bi.
Mislim da tebi treba pie i malo sna. Moda i sedativ. Nikada
ga nije vidjela niti ula ovakvog. Dirnulo ju je, ali ona tu nita nije
mogla uiniti. I to je dobro znala. Jo jedan dan i ona se mora vratiti;
dva dana, najvie. Mogla je samo uivati u vremenu koje imaju, ne
kvarei ga novim eljama. Ali on to, odjednom, nije htio shvatiti i
inilo se da je spreman ugroziti sve, traei previe. Sada mora biti
razuman.
Zato? upitao je kad su izali iz auta.
Zna zato. Jer, svialo se to nama ili ne, mi nemamo izbora.
Samo se mui. Ili, u najmanju ruku, mui mene. Ima pravo da bu-
de slobodan, ako to eli, a moda bi i trebao. Ali moja situacija je
puno sloenija. Teddvjev ivot ovisi o onome to mu Gordon omo-
gui. A ona si nije mogla dopustiti neizvjesnu ovisnost o nekome
drugome, ak ni kad bi to bio Bili. Gordon je bio otac njenog sina i
dugovao mu je barem toliko.
Morao bi biti udovite da ti to uskrati. Na tren, ona nije rekla
nita, a onda ponovo pogleda Billa u oi i progovori jasno i vrsto,
kako bi znao da zaista misli to to e rei.
Ja to neu provjeravati. Ne mogu.
Shvaam, on tiho ree i krene za njom u restoran. Dok nisu
sjeli, nisu ponovo progovorili. ao mi je to sam naeo tu temu. Ni-
sam te htio uznemiriti. Samo, nita od ovoga nema smisla. Oboje i-
vimo s ljudima koji nas unesrecuju, a kad smo zajedno, sve je kako
treba. On je, najednom, htio sve dovesti u pitanje zbog nje.
Moda je tako zato jer nismo zaista zajedno. Moda bi bili ne-
sretni zajedno kao i s njima. Ne znamo to. Sve to je izmeu njih
ostalo neizgovoreno, sada je izbilo na povrinu i, na neki nain, to je
bilo olakanje. Skrivali su se iza prijateljstva, a sada se on, iznenada,
izjasnio da eli vie. Ali ona je jednako jasno tvrdila da je to za nju
nemogue, ma to osjeala za njega. Radilo se o puno veem ulogu.
Nije mogla ugroziti Teddvjev ivot ili zdravlje zbog romantinog
52
Sna. Previe je razumna za to. Ma koliko joj Bili bio drag, ma koliko
oduevljena njime, njen sin je bio na prvom mjestu. A on ju je
tovao zbog toga, oduvijek, i uvijek e biti tako.
Prihvaam sve to si rekla, Isabelle, jasno je rekao, dok su sje-
dili za stolom ispod suncobrana, zatieni od lipanjskog sunca. Ja
nikad ne bih doveo u pitanje Teddvjevo zdravlje. Ali elim da zna
koliko mi je stalo do tebe. Neu ugroavati ni tebe ni tvog sina. Za-
pravo, htio bih ti pomoi oko njega, ako ikako mogu. No, neu se
pretvarati kako mije svejedno ili da ne elim nita vie. elim da to
zna.
Znam, Bili, ona tiho ree. Ve dugo si tako dobar prema me-
ni. U protekle etiri godine, osim djece, imala je samo njega.
Ne dovoljno. Ne onoliko koliko bih htio biti. Umoran sam od
dvolinosti naih ivota. Ti se pravi da si mu ena, ja se pravim da
mije stalo kad idem sa Cvnthijom na formalne skupove. Nisam sigu-
ran da u to moi i dalje glumiti. Nisam siguran ni elim li. Mislim da
ono to dobivamo nije vrijedno cijene koju plaamo.
Ako vie ne bude igrao po pravilima, moe platiti jo veu ci-
jenu. I sama je sve to preispitala, a on je dotaknuo pravo mjesto i
pokuava je navesti na pobunu. Ali Isabelle je bila spremna da ustraje
u ulozi razumne osobe.
Jednog dana u moda sve to ostaviti iza sebe. Nikad se ne
zna, mirno ree Bili.
Mora jako dobro promisliti o tome, ona tiho doda, a on kim-
ne i uhvati je za ruku. Imala je duge, tanke prste i prelijepe, graciozne
ruke.
Ti si izuzetna ena, tiho ree on, oiju prepunih emocija, pu-
no razumnija od mene.
Moda je to dobro. Ona na to podigne njegovu ruku do svojih
usana i poljubi je. Ti si moj najmiliji prijatelj. Na tren, on nije mo-
gao progovoriti, a ona kimne. Htio joj je rei toliko toga, ali iz svega
to mu je tog jutra rekla, shvaao je da ovo nije pravi trenutak.
to bi htjela za ruak? ree on, nastojei ohladiti navalu osje-
aja koja ga je gotovo potpuno obuzela. Nije mogao ni zamisliti kako
e mu biti kad ona opet ode u Pariz. Ali nije bilo smisla da o tome
sada razmilja.
Odluili su se za tjesteninu i salate, a u razgovoru su se oboje
drali sigurnih tema kao to su knjige i umjetnost. Ona je smatrala da
bi on trebao napisati knjigu o politikoj sceni. To mu je i prije go-
vorila. Ali ono po emu bi knjiga bila posebno zanimljiva, bile bi taj-
ne koje nije mogao iznijeti u javnost.
Moda kad odem u mirovinu, rekao je on, dok su jeli desert.
53
Oboje su se do tada ve primirili. Nije mu ba bilo jasno kako su
tog jutra stvari toliko izmaknule nadzoru; znao je samo da je jako
sretan dok je s njom i bilo je teko prihvatiti da nikada nee biti vie
od toga. Znao je da ona, za Teddvjevog ivota, ne bi ni pomislila da
napusti Gordona, a zbog nje se nadao da e njen sin dugo ivjeti.
Nakon podrobnog savjetovanja, tog popodneva su otili u Bri-
tish Museum, a izali su tek u esnaest sati. Laganim hodom, ruku
pod ruku, proetali su se New Bond Streetom, razgledavajui izloge
sa slikama i nakitom. On je neprestano razmiljao koliko mu je ugo-
dno s njom i nije si mogao pomoi. Kad su se vratili u hotel, bilo je
skoro osamnaest sati, pa su odluili popiti aj. Uzeli su sendvie s
krastavcima, i jo nekoliko, sa zelenom salatom, rajicom i salatom
od jaja, a onda i kolaie koji su Isabelle podsjetili na djetinjstvo i
njenu baku. Oduvijek joj se sviao obiaj popodnevnog ispijanja aja.
Smatrala je to vrlo civiliziranim, a Bili ju je zadirkivao zbog toga. On
bi se radije najeo parikih eklera ili otiao na sladoled na mjesto kao
to je Berthillon. A ona doda da bi se to i njoj dopalo.
Kad e opet doi u Pariz? usput je upitala, natoivi mu jo
jednu alicu aja.
Recimo, sljedei tjedan? Nakon ovog tjedna, bit u u velikoj
krizi.
I ja, priznala je ona. Usprkos svim svojim junakim izjavama i
svemu onome to znadu da ne mogu imati, osjeala je isti poriv kao i
on. Kad su zajedno, ak i kad razgovaraju preko telefona, sve izgleda
ba kako treba, za oboje. Ali to je bilo zabranjeno voe. Ve i to to je
uope u njegovom drutvu, bilo je veliki dobitak.
Gdje danas eli na veeru? on upita, a ona na to zakoluta
oima i nasmije se.
Kako uope moe razmiljati o jelu nakon svega ovog? Ja tje-
dan dana neu moi jesti. Ali, kako su oboje znali, to je bila njihova
zadnja veer. Ona je namjeravala krenuti sutradan kasno popodne.
Zapravo, nije ni mislila da bi mogla ostati jo jednu no, iako je bila u
iskuenju, a on je nije htio nagovarati. Moda e, ako je ovog puta ne
bude previe nagovarao, ovako neto uiniti jo jednom. A bilo je
savreno, za oboje.
to kae na Mark's Club? upita on, ne osvrui se na njeno
negodovanje oko jela. Moemo otii kasnije, ako ti je to drae.
To bi bilo zgodno. Tamo nisam bila godinama. Zapravo, nas-
mije se ona, nisam bila nigdje.
Rezervirat u za devet naveer. Ustao je i nakratko otiao u pre-
dvorje kako bi razgovarao s recepcionarom, a ona ga je promatrala.
Imao je gotovo neodoljivu muku eleganciju dok je brzim korakom
54
prolazio predvorjem i potom se obratio slubeniku na recepciji. Pro-
matrala ga je i dalje, dok se vraao. Zato tako zuri u mene? vedro
upita on, kao da mu je bilo pomalo neugodno. Bila je prelijepa, toliko
da ga je ponekad srce zaboljelo pri samom pogledu na nju. Htio joj je
dati toliko toga, biti s njom, ii na razna mjesta, upoznati je sa svojim
prijateljima, odvesti je u Washington i ponosno je pokazati svima. Ali
znao je da oni to ne mogu uiniti. Za nju, ovo je bilo najvie to je
mogla.
Uivala sam u pogledu, prizna ona. Vi ste vrlo zgodan mu-
karac, gospodine Robinson. Nekada davno, vrlo davno, tako je mis-
lila o Gordonu. Ali vie ne. Sada je predobro poznavala njega i lede-
nu hladnou njegovog srca.
Ili si luda, ili slijepa, ree Bili, pa se nasmije, pomalo smete-
nog izraza. A onda su ustali i krenuli gore. Sada je bilo ve devetna-
est i trideset i on ree da e za sebe naruiti masau, gore u svojoj
sobi, dok se ona spremi i nazove kui. Doi u po tebe u petnaest do
devet. Je li to dovoljno vremena?
Sasvim dovoljno. Htjela je samo jo jednom uti kako je Ted-
dy, okupati se i poeljati, a za to joj nije trebalo puno vremena.
Vidimo se uskoro, ree on, zagrlivi je jednom rukom i poljubi
je u obraz. Pri tome je bio u iskuenju da je pita hoe li ostati jo
jednu no ako je Teddvju dobro. Ali, odluio je priekati i vidjeti to
e rei nakon to nazove kui i razgovara s bolniarkama i s djea-
kom.
A kad je nazvala, bila je zadovoljna onime to je ula. Teddy je
proveo jo jedan miran dan i dok su razgovarali, smijao se. S njego-
vateljicom je itao knjigu viceva koju mu je kupila prije polaska. I
njoj je proitao nekoliko, a ona se smijala skupa s njim; s osmijehom
na licu, ula je u kupaonicu. Obeala mu je da e sutra naveer biti
kod kue. Imala je rezervaciju za let u osamnaest sati; kad stigne ku-
i, u Parizu e biti oko dvadeset i jedan sat. Pomislila je da bi mogla
ostati jo jednu no, ali inilo joj se da to ne bi bilo poteno prema
njemu.
Te veeri, obukla je jednostavnu bijelu koktel haljinu od svile s
bijelom kamirskom stolom, perlama i bijelim, svilenim Chanel cipe-
lama s crnim petama. Uzela je bijelu veernju torbicu, u kojoj je bio
samo ru i klju od hotelske sobe. Vie od toga, nije joj trebalo. I,
ovog puta, odluila je spustiti kosu. Kad je otvorila vrata Billu, izgle-
dao je jo vie zadivljen nego prethodne veeri. Oito, na njega je
ostavljala jak dojam, a njoj je to priinjavalo beskrajno zadovoljstvo.
U njoj je bilo neke posebne njenosti, blagosti i toliko enstve-
nosti. Bila je utjelovljenje svega to je Bili ikada traio u eni i mo-
gao je samo aliti to je nije upoznao mnogo godina ranije.
55
Kako je Teddy? upitao je, dok su silazili dolje. Nisu imali str-
pljenja ekati lift i, barem niz stepenice, radije su hodali. U odlinoj
formi. Proitao mi je nekoliko viceva, a bolniarka kae da ga nikada
nije vidjela u tako dobrom stanju. Ne znam je li to zbog lijekova ili
zbog vremena, ili naprosto srea. Ma to bilo, nadam se da e ostati
tako. Rekla sam mu da se sutra naveer vraam kui.
Oh, ree Bili, a ona primijeti pogled u njegovim oima kad se
na zadnjoj stepenici okrenuo prema njoj. Nadao sam se da e ostati
jo jednu no. Sutra moram na sastanak s ambasadorom i ne znam
hou li biti slobodan prije podneva. Tako nam ne ostaje ba puno
vremena do tvog leta.
Znam, ree ona, uhvativi ga pod ruku. Razmiljala sam o to-
me, ali nisam imala srca da mu kaem kako elim ostati jo jednu
no. Trebala bih ga nazvati sutra.
Ja bih to volio, on iskreno ree. Zato ga ne upita da li bi mu
smetalo? Nije je elio otimati sinu, ali htio je da ostane. A i ona je
htjela ostati. Osjeala se rastrganom izmeu njega i sina, to je za nju
bio nepoznat osjeaj.
Nazvat u ujutro da ujem kako mu je. Ali ne mogu nita obe-
ati. Ako mu ova no bude teka, onda moram kui. Iznad svega,
imala je osjeaj odgovornosti.
Razumijem, zahvalno ree Bili. Bilo mu je drago to je o tome
htjela barem razmisliti. Ako bude morala ii, moda bih ja mogao
otii u Pariz s tobom. Ne bi nita smetalo ako posjetim i tamonju
ambasadu. ak i ako ne bi mogao biti dugo s njom, elio je biti u
njenoj blizini. No kad se nau na njenom domaem terenu, sve e biti
drukije. Moda e otii na ruak, ali ona nee moi tako oputeno
izai s njim ni na ruak ni na veeru, kao ovdje. Ako Gordon shvati
da se ona via s njim, ma koliko neduno, za nju bi to moglo postati
nezgodno. Ali Bili je sve to znao i shvaao. U Parizu su se i prije
sastajali. Hvala ti to ima volje da ga jo jednom nazove. Ja se u
subotu ionako moram vratiti u New York. Znao je da e tada i
njegove keri biti kod kue.
Bit e udno, tuno ree Isabelle, kad ode. Bili su zajedno
samo jedan dan, ali to druenje je bilo tako ugodno da sada nisu
mogli zamisliti kako e se razdvojiti.
I ja sam pomislio isto, ree on dok su se vozili prema restora-
nu. Ti bi mogla postati navika koje bih se teko odrekao. Ona kim-
ne u znak odgovora, a on je blago uhvati za ruku. Prelazili su granice
koje su oboje ranije potovali i zali su u dotad nepoznata podruja. I
oboje su znali da bi moglo biti opasno ako odu predaleko.
56
Popili su pie u udobnoj, elegantno otrcanoj atmosferi bara u
Mark's Clubu. Tronost je bila namjerna. Razgovarali su sjedei u
prevelikim, pohabanim konim naslonjaima, a onda su se smjestili
za stol u blagovaonici. Po nekim osobinama, Isabelle je vie voljela
Harrv's Bar, ali ovdje je atmosfera bila prisna i romantina. Razgo-
varali su satima, a Isabelle je imala osjeaj da eli zaustaviti vrijeme i
vratiti sat unazad. Minute su prebrzo otkucavale, a ona nije htjela da
ova veer zavri. Kao ni Bili.
Da odemo opet u Annabel's? upita on kad su napokon krenuli
iz restorana. Njihovi pogledi su se sreli i dugo ostali prikovani jedan
uz drugog. Nije bila sigurna hoe li zaglibiti jo dublje ako sada odu
plesati, ali nije mogla odoljeti, kao ni on. Ovo je, vrlo vjerojatno,
njihova posljednja veer i posljednja prilika koja e im se pruiti za
dugo vremena. Do idue, mogle bi proi i godine. Znali su da moraju
ugrabiti ovaj trenutak.
Bilo bi mi jako drago, tiho odvrati ona. Odjednom, u napetoj
atmosferi izmeu njih, bilo je i previe neizgovorenih rijei. Sjeli su u
auto, drei se za ruke. A kad su uli u Annabel's i sjeli uz bar, oboje
su bili vrlo tihi.
Bili je naruio ampanjac i nazdravio joj, a nakon njenog prvog
gutljaja, spustio je au, pruio joj ruku i pozvao je na ples. Presretna,
ona ga je slijedila na plesni podij, pod svodom punim blistavih
zvjezdica. Ovo je bilo najromantinije mjesto na kojem je ona ikada
bila. Ovog puta, dok je plesala s njim, njihova tijela bila su kao jedno.
Kretali su se polako uz glazbu, a sve pjesme bile su im poznate. Nisu
govorili nita, samo su se privih jedno uz drugo i plesali, a Isabelle je
zaklopila oi.
Prolo je dosta vremena dok nisu otili s plesnog podija, a oboje
su djelovali potiteno. Nisu htjeli razmiljati o sutranjem rastanku,
ali to se nije moglo izbjei. Znali su da e taj trenutak doi.
Prije odlaska, ponovo su plesali, a kad su se udaljili s plesnog
podija, Isabelle je imala oi pune suza. Na izlasku, Bili je zagrli. Bila
je predivna, topla, zvjezdana no, a on ju je pogledao s toplim osmi-
jehom i u tom trenu, kao da im je silovita eksplozija prasnula u lice. U
prvom trenu, Isabelle nije znala to je to; zaslijepio ju je bljesak
svjetla i tek kad joj se vid razbistrio, shvatila je da ih je to snimio je-
dan fotograf, ali nije shvaala zato.
to se to dogaa? U prvom trenu, to ju je uplailo i gotovo je
skoila Billu u naruje. Njegova ruka je jo bila oko njenih ramena;
bila mu je vrlo blizu i on je vrsto zagrli.
Tako ponekad rade. Paparazzi se motaju vani, pred vratima. Pr-
vo snimaju, a onda naknadno identificiraju svoje rtve. Tako uhvate
57
mnoge filmske zvijezde i politiare. A ako im naleti netko tko uope
nije vaan, pretpostavljam da to bace.
To vrijedi za mene. Ali, to je s tobom? Mogu li ti stvoriti pro-
bleme?
Ne, zapravo. Ne bih rekao da tra-rubrike uope imaju pojma
tko sam ja. Mislim da je to baena snimka.
U poetku uope nisam shvatila to je. Vidjela sam samo blje-
sak svjetla. Koristili su vrlo jaki fle, a aparat je bio samo nekoliko
centimetara od njenog lica.
To mora biti bijedan ivot, zakljui Bili. Razmiljao je o snim-
ljenoj fotografiji i pitao se hoe li ga netko prepoznati. Ali o tome nije
rekao nita Isabelli. Sada nita nisu mogli uiniti u vezi s tim. A
Isabelle je bila potpuno nepoznata. Nije bilo razloga da Gordon For-
rester ikada vidi tu snimku. Sjedajui u limuzinu, Bili je to pitanje
potpuno izbacio iz svojih misli.
Isabelle je sjela tik uz njega, a on je uhvati za ruku, to mu je ve
prelo u naviku. Oboje su razmiljali o sutranjem odlasku i u li-
muzini je vladala opipljivo ozbiljna atmosfera dok je on vozau da-
vao upute za kratku vonju na povratku do hotela. Nije im se urilo
natrag, a no je bila divna.
Prva je progovorila Isabelle, blagim, priguenim glasom. Ne
znam kako u sutra otii. Jedino ju je Teddy vukao natrag.
Moda i nee. Vidjet e kako e se osjeati kad nazove. Bili
je mogao samo moliti Boga da Teddy mirno provede no. Nije mogao
zamisliti da je gleda kako odlazi.
Isabelle kimne i nasmijei mu se, a onda spusti glavu na njegovo
rame. Veeras mi je bilo prekrasno, Bille.
I meni. A onda se on okrene i ponovo je pogleda. Njegove ri-
jei su je iznenadile. to emo sada, Isabelle? upita je on glasom
kojeg je i predobro poznavala. To je bio glas od kojeg bi uvijek pro-
trnula kad bi se javila na telefon.
U vezi ega?
Gledao ju je ozbiljnijim pogledom nego to je ikada vidjela, a
ona nije znala eli li mu odgovoriti ili ne.
U vezi s nama. Zaljubljen sam u tebe. Kleo sam se da ti neu
izgovoriti te rijei. Znam da nije poteno, ali elim da zna. elim da
to ponese sa sobom kad se vrati sutra, ili kad god to bilo. Volim te,
Isabelle. I to ve dugo. Nikada se ranije nije osjeao toliko ranjiv
kao sada, izgovarajui te rijei.
Znam, proape ona gledajui ga. Ja sam tebe zavoljela od
prvog trena kad smo se upoznali. Ali mi tu nita ne moemo uiniti.
58
Oboje su to znali. A ona mu nikada nije htjela izgovoriti te rijeci jer je
znala da e se tako sve zapetljati, ali sada se vie nisu mogli zau-
staviti. On joj je blago dotaknuo obraz, dok je auto polako skretao
prema jednom raskru, i na tren, Bili pomisli da vozau kae neka
stane. elio je biti sam s njom. Ovo je bio trenutak kojeg je htio oteti
zaboravu.
Sada ne moemo nita, Isabelle. Moda jednog dana. Nikad se
ne zna. Ali, to god se dogodilo, elim da zna... voljet u te do kraja
ivota. U to je bio potpuno siguran ve dugo. Ona je bila sve to je
ikada elio, a znao je da to ne moe imati.
Volim te, Bille, proaptala je ona dok ju je on stezao u naruju,
...jako te volim... Na te njene rijei, on spusti usne na njene i bilo
mu je samo ao to to nije prije uinio. Bio je to trenutak kojeg su
oboje ekali itavog ivota i sada su bili bliskiji nego ikada. Ljubio ju
je, ona je obavila ruke oko njega, a vrijeme i prostor kao da su se
istopili. Znala je samo da nikada u ivotu nije bila ovako sretna i nije
htjela da taj trenutak ikada proe. Zaklopila je oi i prvi put u cijelom
ivotu, dok ju je on stezao u zagrljaju, ona se osjeala potpuno
sigurno. Ljubio ju je kad su stigli na raskre, a voza ih je promatrao
u retrovizoru, toliko hipnotiziran i opinjen onime to vidi, da uope
nije primijetio kako dvokatni autobus juri prema njima punom
brzinom. Autobus je bio samo nekoliko metara do Isabelline strane
auta, kad je voza zakrenuo na raskrsnici i vie nije bilo izlaza. Bili ju
je jo ljubio, kad je autobus otkinuo cijeli prednji dio limuzine, a
voza doslovno nestao. Uope nisu stigli ni udahnuti, nisu podigli
pogled, nisu shvatili to se dogaa. inilo se kao da je autobus
progutao cijelu limuzinu, a oni su se jo ljubili. Za nekoliko sekundi,
automobil i autobus pretvorili su se u klupko skrenog lima, a
polomljeno staklo je bilo posvuda. Autobus je jo vukao limuzinu do
polovice ulice i na kraju je zdrobio; ostao je prevrnut u stranu, s
kotaima koji su se jo okretali. Isabelle je jo uvijek spokojno leala
u Billovom zagrljaju, na njemu. Krov limuzine bio je ulubljen, oboje
su bili bez svijesti, a njena haljina vie nije bila bijela nego crvena od
krvi. Preko Billovog lica protezale su se dvije dugake posjekotine, a
Isabelle je izgledala kao da mirno spava. Lice joj je bilo netaknuto, ali
cijelo tijelo izgledalo je smrskano.
U daljini su se uli zvukovi automobilskih truba, a i truba na au-
tobusu tulila je, zaglavljena. Voza je proletio kroz vjetrobran i leao
je mrtav na ulici, tamo gdje je pao. Dotralo je dvoje ljudi s baterij-
skim svjetiljkama, te su osvijetlili smrskani auto. Vidjeli su samo krv
na Billovom licu i jarko crvenu haljinu. Njegove oi su bile otvorene i
izgledao je kao mrtav, a sudei po koliini njene krvi koje je bilo
59
posvuda, nije se moglo ni pomisliti da bi Isabelle mogla preivjeti.
Dvojica mukaraca s baterijama samo su stajali i zurili u njih, a jedan
je proaptao, Oh, Boe...
Misli da su ivi? upitao je drugi.
Ni sluajno. Kad su bolje pogledali, vidjeli su tanki mlaz krvi
u uglu njenih usana.
Kako e ih izvui otamo? Onaj s baterijom nije mogao ni za-
misliti kako bi ih izvukao. Krov auta pritiskao je Isabelle s lea.
Pa, vie nije ni vano. Ali trebat e im cijela no.
Vratili su se natrag da vide to je s ljudima koji su leali na podu
autobusa; nekoliko sretnijih isteturalo je van u okrvavljenim kou-
ljama i s posjekotinama na glavi. Neki su epali, a neki su samo iz-
gledali oamueno. Netko je rekao da unutra ima petero-estero mr-
tvih. Bila je to jedna od najgorih nesrea autobusa te veliine koje
policija pamti. Dok su razgovarali sa svjedocima koji su se zatekli tu
kad je autobus udario limuzinu, pribliavao im se prodorni vrisak si-
rene i nekoliko minuta kasnije, sve je bilo puno kola hitne pomoi,
vatrogasaca i medicinskog osoblja. Svi su krenuli prema limuzini, a
ona dvojica koji su ve bili na mjestu nesree, rekli su im da su put-
nici izgleda mrtvi.
Svejedno, otili su provjeriti i, na prvi pogled, inilo im se da su
ona dvojica bili u pravu, ali kad se jedan bolniar zavukao unutra i
provjerio im puls, kako bi bio siguran, shvatili su da su Bili i Isabelle
jo ivi.
ekajte! bolniar je doviknuo najbliem vatrogascu, Ovdje je
dvoje ivih, ali su na rubu. Dajte ovamo dizalicu. Moramo ih izvui.
Imao je osjeaj da je prekasno, da e, dok ih uspiju izvui, biti uzalud,
ali morali su barem pokuati. Do tada su ve pronali i vozaa
limuzine; umro je od teke ozljede glave. A hoe li ijedno od njego-
vih putnika preivjeti, nije se moglo rei. Ona je oito gubila velike
koliine krvi zbog tekih povreda, a kad je bolniar jo jednom opi-
pao Billov puls, bio je toliko slab da ga je jedva osjetio. Oboje su im
velikom brzinom izmicali iz ruku. Stigla je dizalica; privrstili su je
za ostatke automobila i posvuda je bilo ljudi koji su se penjali, pri-
vrivali kuke i dovikivali upute onima za upravljaem vozila kojim
e rastaviti limuzinu na dijelove. Buka je bila zagluujua, ali ni Bili
ni Isabelle nisu uli nita.
60
Poglavlje etvrto
rebalo im je gotovo dva sata da rastave limuzinu. Morali su
raditi oprezno, kako ne bi jo vie povrijedili Isabelle i Billa.
Oboje su bili pod infuzijom, a uspjeli su i podvezati presjeenu
arteriju na Isabellinoj lijevoj ruci. Ljudi koji su ih obraivali bili su
umrljani krvlju i nitko nije mogao povjerovati da su njih dvoje jo
ivi. Nikako se ne bi moglo pogoditi da je Isabellina haljina nekada
bila bijela. Cijela haljina bila je natopljena njenom krvlju. Jo nitko
nije znao tko su. Dok su ih oboje uspjeli smjestiti u kola hitne pomo-
i, svi mrtvi iz autobusa ve su bili uklonjeni. Jedan bolniar je pro-
naao Billov novanik, pa su ga napokon mogli identificirati, ali i da-
lje nisu znali tko je Isabelle.
Nosi vjenani prsten, napomenuo je jedan od bolniara dok su
kola hitne pomoi jurila prema bolnici Sv. Tome, sigurno je njegova
ena. Radio-vezom je javio policiji na mjestu nesree neka pripaze
hoe li se nai kakva torbica, za svaki sluaj.
Dok su ih iznosili iz kola, ni ona ni on nisu dolazili k svijesti, a
kad su ih unijeli na traumatoloki odjel gdje su ih preuzele dvije od-
vojene lijenike ekipe, i dalje su bili u dubokoj komi. Lijenici su br-
zo zakljuili da je kod oboje potreban kirurki zahvat - kod njega
zbog povrede kimenog stuba i loma na vratu, a kod nje zbog povrede
glave, tekih unutarnjih povreda i oteene arterije, ije krvarenje je
zaustavljeno podvezivanjem. Morali su je operirati odmah jer Je
postojao rizik da izgubi ruku.
Isuse, -ovo je bilo gadno, zar ne? jedna medicinska sestra je
proaptala primjedbu o nesrei dok su ih odvozili u odvojene opera-
cijske dvorane. Ve dugo nisam vidjela ovakve povrede.
Ne mogu vjerovati da su jo ivi, dodala je druga, pripremajui
se za operaciju. Ona je bila dodijeljena Isabelli, za koju je, prema
procjeni, bilo manje vjerojatno da e preivjeti. Brinula ih je povreda
glave, ali najvea oteenja pretrpjeli su njena jetra, plua i srce; sve
je to bilo gotovo zdrobljeno.
Za nekoliko trenutaka, oboje su leali na operacijskim stolovima
u razliitim dvoranama, a oko njih su pod snanim osvjetljenjem
poslovali anesteziolozi, dok su lanovi kirurke ekipe sluali milje-
nje traumatolokog tima. Bilo je teko rei koji je od dvoje putnika
61
T
iz limuzine bio u gorem stanju. Oboje su svrstani u kategoriju krajnje
kritinih, a kad su poeli sa zahvatima, kod oboje pacijenata pri-
mijeeno je opadanje vitalnih znakova, gotovo jednakom brzinom.
Kad su poeli operirati Billa, s ciljem da namjeste brojne polom-
ljene kraljeske u njegovom kimenom stubu, on je osjetio kako se
uspravlja, sjeda, i u trenu se naao kako koraa du jarko osvijetljene
staze. Bio je svjestan svih zvukova oko sebe, a daleko ispred njega,
nalazilo se jarko, blistavo svjetlo. A kad se osvrnuo, bio je iznenaen
jer vidi Isabelle kako sjedi na kamenu uz stazu, odmah do njega.
Jesi li dobro? Izgledala mu je udno kad ju je pogledao, kao
daje spavala. Ali ona je ustala i ekala da joj se on pridrui na stazi.
Dobro sam, rekla je ona, ali nije ga gledala. Kao i on na po-
etku, bila je hipnotizirana jarkim svjetlom. Sto je to?
Ne znam, ree on, a osjeao se zbunjeno i bio je svjestan da ju
je traio i nakratko je nije mogao nai. Gdje si bila?
Bila sam tu, ekala te. Tebe dugo nije bilo. Glas joj je bio vrlo
tih i bila je vrlo blijeda, ali je djelovala neobino mirno.
Bio sam tu. Nikamo nisam otiao, objasnio je on, ali ona kao da
ga nije sluala i nestrpljivo je ekala da krene dalje prema svjetlu.
Ide li? Okrenula se i pogledala ga, a on osjeti da uri kako bi
je stigao. Ali kretala se prebrzo za njega i htio ju je zamoliti neka us-
pori.
Zato tako juri? upitao je, a ona je samo odmahnula glavom i
produila dalje prema jarkom svjetlu.
elim da doe sa mnom, rekla je, a onda se okrenula i pruila
mu ruku. On je prihvatio i mogao je osjetiti njenu prisutnost kraj sebe,
ali ruku nije osjeao. Vidio je da ga ona dri, ali nije osjeao nita.
Znao je samo da je strano umoran. Htio je negdje lei i spavati, ali
nije je htio ponovo izgubiti. Usprkos njenim rijeima, znao je da se to
nakratko dogodilo. A onda se ona okrenula, pogledala ga i jedva
ujno progovorila. Volim te, Bille, rekla je, a on ju je htio zamoliti
da uspori.
I ja tebe volim, Isabelle. Zar ne moemo malo stati? Strano
sam umoran.
Moemo se odmoriti kad stignemo tamo. ekaju nas. U to je
bila sigurna i obuzeo ju je nekakav osjeaj hitnosti. On ju je uspora-
vao.
Kamo idemo? htio je znati.
Tamo gore. Pokazala je svjetlo i on ju je neko vrijeme slijedio.
Trebalo je, izgleda, dosta da bi se stiglo tamo, a kad su gotovo stigli,
62
:n je negdje iza njih cuo glas koji je dozivao njeno ime. Kad se okre-
nuo, vidio je da je to dijete. Nije vidio jasno, ali inilo mu se da je
ijeak. Mahao im je i vikao, Mama, dok se Isabelle napokon nije ok-
renula i pogledala ga. Dugo ga je gledala. U daljini, iza njega, bio je
nejasni lik mlade djevojke.
Tko je to? upita Bili, ali znao je i prije nego to je ona progo-
vorila.
To je Teddv. I Sophie. Sada ne mogu k njima. Prekasno je. Ona
e okrene kako bi krenula dalje, a onda se iznenada djeaku i djevojci
koji su joj mahali pridrue jo dvije djevojke. Njemu su izgledale kao
djeca, ali kad se osvrnuo i pogledao ih, vidio je da su to njego-e keri,
Olivia i Jane, i one su ga dozivale ba kao stoje Teddv dozivao
Isabelle.
ekaj... Sada se borio da odri korak s njom i zadri njenu
panju, ali ona je odmaknula daleko ispred njega, a on nije bio sigu-
vn treba li krenuti za njom ili se vratiti natrag, Oliviji i Jane. Mo-
ramo se vratiti do njih, uvjeravao ju je, ali Isabelle odmahne gla-
vom.
Ja se ne vraam, Bille. Ide li sa mnom? Djelovala je vrlo od-
luno, a on je svakim korakom postajao sve umorniji. Staza se inila
beskrajnom.
Ne mogu odrati korak s tobom, alio se, zato se ne vratimo
k njima? Oni nas sada trebaju...
Ne, ne trebaju, ree Isabelle i okrene se ponovo. Ne mogu se
\Tatiti. Za mene je prekasno. Reci Teddvju i Sophie da ih volim, re-
kla je, pripremajui se da nastavi dalje sama.
Mora doi sa mnom, odjednom ree Bili, zgrabivi je za ruku.
Sluaj me... govorio je, iznenada vrlo ljut na nju. Nije ga sluala i
bila je ve gotovo kod svjetla. Mora me sasluati... Teddv i Sophie
te trebaju, vrati se... ja se moram vratiti curama. Vrati se sa mnom,
Isabelle... Ovamo moemo doi drugi put.
Oklijevala je, ali samo djeli sekunde, a on joj je dotaknuo ruku.
to ako ne dobijemo drugu priliku?
Hoemo, jednom... ali sada nije vrijeme za to.
Za mene jest. Ne elim se vratiti... Pogledala gaje moleivo i
on osjeti kako mu izmie. Molim te, Bille... doi sa mnom. Ne elim
otii sama.
Hou da ostane sa mnom. Volim te, Isabelle. Ne ostavljaj me
sada. Govorio je kroz suze; oborio je glavu, ne elei je gledati, ali
ona je stala i gledala njega, a on na to podigne glavu i prui joj ruku.
Uhvati me za ruku... neu te pustiti, kunem se. Mora se vratiti sa
63
mnom. Dok joj je on to govorio, izgledala je odjednom vrlo umorno.
Osvrnula se prema Teddvju i djevojkama. Dugo je oklijevala, a onda
polako krenula korak po korak natrag, prema njemu. Kao da je puno
tee ii natrag, nego naprijed. Kad je krenula prema njemu, on je
vidio kako svjetlo ostaje iza nje. Tren kasnije, drao ju je u naruju.
Ljubio ju je i grlio, a ona mu se smijeila. Nisu bili sigurni gdje su, ali
znali su samo da se sada moraju vratiti svojoj djeci. On osjeti kako ga
ona vrsto dri za ruku.
Siguran si da to eli? upitala ga je kad su krenuli. Sada nisu
mogli uti glasove djece, ali znali su da ih ekaju. Padao je mrak, a
svjetlo iza njih sada se inilo puno slabijim.
Siguran sam, ree on i dalje je vrsto drei za ruku.
Kasno je... tako je mrano... kako emo pronai put natrag?
upita ona. inilo joj se da su se ve jednom izgubili i nije htjela da se
to ponovo dogodi.
Samo se dri mene, ree Bili. Sada je opet mogao lake disati.
Zrak oko njih, ini se, vie nije bio tako rijedak. Ja znam put.
Zagrlio ju je i dugo su tako hodali dalje. Sada je Isabelle bila umorna,
a Bili je postajao sve jai.
Moram malo stati, ree ona. Oboje su mogli sjesti na kamen,
tamo gdje je ona sjedila ranije ekajui ga, ali on joj sada nije mogao
dopustiti da stane. Morali su stii kui.
Nemamo vremena. Bit e ti dobro. Moe se odmarati kad se
vratimo.
Ona ga je slijedila, bez rijei. Sada je oko njih ve posvuda bio
mrak, ali ona je imala osjeaj da on zna kamo ide. Htjela je samo
zaspati, lei uz put. Ali Bili nije isputao njenu ruku i nije joj dopu-
tao da uspori. A onda, nije znala kada i kako, ali nakon nekog vre-
mena, imala je osjeaj da su kod kue.
Bili su u prostoriji koju nije prepoznala, ali osjeala se sigurno uz
njega. Posvuda je bilo djece; vidjela je Teddvja i Sophie kako se
smiju s nekim prijateljima, a Billove keri su razgovarale s njim. Po-
gledala ga je i osmjehnula mu se, a on joj je uzvratio osmijeh. Dok je
tonula u san, znala je da e on uvijek biti tu kraj nje.
Isuse, nisam mislila da emo ovu izvui, rekla je medicinska
sestra anesteziologu dok su izlazili iz dvorane. Satima su se borili da
zadre Isabellin krvni tlak na razini potrebnoj da bi ostala iva dok je
operiraju. Njeni zdrobljeni organi su spaeni, kao i njena ruka, ali
prvih pola sata, svi u dvorani bili su potpuno uvjereni da e ona
umrijeti. Izgubila je ogromnu koliinu krvi. Nisu imali pojma zato
64
r:.~/e na kraju ipak promijenilo, je li to zbog lijekova koje su joj
rransfuzija, kirurkog zahvata ili je. naprosto, imala sreu.
i:; bilo, udo je to je iva; oko toga su se svi sloili.
Nisam jo vidio ovakav zahvat. Strano je sretna to je preivje-:
. sloio se jedan od kirurga. Jo se nije izvukla do kraja, ali mis-km
da bi mogla. Ovakvi sluajevi vraaju mi vjeru u Boga. Smjekao
se, izlazei iz dvorane, obliven znojem. Bila je to teka no i is-
ujua bitka.
Dvije sestre su izlazile iz susjedne dvorane, gdje su operirali
Billa, a izgledale su umorno kao i svi ostali.
Kako je bilo kod vas? pitale su ih kolegice.
etiri ili pet puta smo ga zamalo izgubili. Izvukao se, ali ima
ljna oteenja na kimi. Stalno smo ga morali vraati. Zadnji put
smo gotovo odustali.
Zvui slino kao naa. Nevjerojatno je da su preivjeli.
Kako je ona?
Jo kritino. A ja sam mislila da e ostati bez ruke. Ali uspjeli
.
;
rr.o je spasiti. Imali smo groznih problema s jetrom i srcem. Nisam
os vidjela da pacijent kraj takvih povreda preivi.
To znai da se nikada ne zna, zar ne? Bilo je ve osam ujutro :
obje ekipe su otile u kantinu na kavu i sendvie, a Bili i Isabelle
su smjeteni u odvojenim sobama. Oboje su bili jo u dubokom
nakon operacije. Do tada je ve pronaena Isabellina torbica. I
mitra je bio klju njene hotelske sobe, pa je policija zvala Cla-r.dge's
i tamo im je reeno da je njeno ime Isabelle Forrester, da je
Francuskinja, s adresom u Parizu. Pomonik direktora je obeao da :
E odmah otii u njenu sobu i potraiti njen paso, kako bi im mogao
;ci koga treba obavijestiti u ovakvom sluaju. Ali do sada se jo nitko
nije javio.
0 Billu su znali sve to im je trebalo. Telefonski broj njegove ku
e bio mu je u novaniku, a kao najblii rod naveo je svoju suprugu.
Slubenik s recepcije u hotelu namjeravao je nazvati Cvnthiju i javi
ti da je Bili imao nesreu, ali i preivio.
1Bili i Isabelle svrstani su meu kritine pacijente. Razlog je bila
; Isabellina povreda glave, ali to nije bilo toliko ozbiljno koliko unu-
:arnje povrede. A za Billa, najvie se strahovalo da bi mu povreda
kime mogla ugroziti sposobnost hodanja, ukoliko uope preivi.
Povrijeeno mjesto je sreom bilo dovoljno nisko da izbjegne potpu
nu paralizu. Veliko pitanje je bilo kako e se to odraziti na rad nogu.
Oboje su imali jo dug put pred sobom prije nego to njihov opsta
nak bude potpuno izvjestan. To je bila jedna od najgorih nesrea
65
koje je policija vidjela u posljednjih nekoliko godina; poginulo je je-
danaestero ljudi: vozai obaju vozila i devet putnika iz autobusa. Ve-
i dio noi, dok su operirali Isabelle i Billa, lanovi kirurke ekipe bi-
li su gotovo sigurni da e se broj rtava popeti na brojku trinaest.
Isabelle i Bili samo su udom bili jo ivi.
Slubenica s odjela ispunila je nekoliko formulara na svom stolu,
a onda sjela s uzdahom. Pomonik upravitelja hotela je otiao u
Isabellinu sobu i pronaao njen paso, u kojem je kao najblii rod
naveden njen suprug. Imali su njihov telefonski broj u Parizu i Bil-
lov, u Connecticutu. Mrzila je ovakve pozive. Popila je gutljaj kave
da bude vra, i prvo nazvala Pariz. Telefon je zvonio nekoliko puta
prije nego to se javio muki glas, a slubenica u bolnici je duboko
udahnula.
Monsieur Forrester, s'il vous plait, rekla je na francuskom, s
jakim britanskim naglaskom.
Ja sam, on odvrati odsjenim tonom. Prepoznala je ameriki
naglasak, pa ga odmah upita na engleskom je li Isabelle njegova su-
pruga.
Da, tako je, zabrinuto odgovori on. Slubenica mu odmah ree
da zove iz bolnice Sv. Tome i da je Isabelle povrijeena u saobra-
ajnoj nesrei prole noi. Objasnila je da je njenu limuzinu udario
autobus.
Njeno stanje je kritino, operacija je upravo zavrila, gospodine
Forrester, i naalost, do sada nije bilo poboljanja. Pretrpjela je teke
unutarnje povrede i umjerenu povredu glave. Jo nekoliko sati
neemo znati nita vie. Ali ohrabrujue je to to je preivjela opera-
ciju. ao mi je, ree ona, osjeajui se neugodno, na to na njego-
vom kraju nastane duga stanka, dok je on shvaao smisao njenih
rijei.
Da, i meni. Zvuao je potreseno. Doi u sutra, kad stignem,
neodreeno je promrmljao, pitajui se da li bi trebao najprije razgo-
varati s lijenikom. Ali ta ena na telefonu rekla mu je dovoljno po-
jedinosti da mu se inilo kako, za sada, i nema vie to pitati. Je li
pri svijesti?
Ne, gospodine, nije. Nije dola k svijesti od nesree, a sada je
pod sedativima. Izgubila je mnogo krvi. On kimne, zamiljen; nije
znao to bi rekao. Ma koliko malo toga imali zajednikog, ma koliko
bili jedno drugome daleki, ipak mu je bila ena. Pitao se treba li rei
Teddvju ili javiti Sophie u Portugal, no promislivi, odlui da im nee
nita rei. Samo bi ih uplaio. Nije bilo smisla da zove Sophie i
optereuje je brigama dok ne bude znao nita vie. Najbolje je da ni-
kome nita ne govori dok sam ne izvidi kako je, zakljuio je Gordon.
66
Osim, naravno, ako ona ne umre prije toga. Bolnika slubenica vrlo
mu je jasno rekla da je to realna mogunost. Spustivi slualicu, jedan
dugi trenutak ostao je sjediti za stolom, zurei u prazno. Ve dugo
nije nita osjeao prema njoj, ali ona je bila majka njegove djece i
dvadeset godina su proveli zajedno u braku. Nadao se da nije trpjela
bolove kad se sudar dogodio, i na tren. bio je sretan to nije umrla.
Ali iznenadilo gaje koliko malo gaje to zaista pogodilo. Jedini os-
jeaji kojih je bio svjestan bili su suosjeanje i aljenje.
Nazvao je nekoliko avioprijevoznika i raspitao se o letovima, a
onda je odluio. Nitko nije znao za nesreu, ona nije pri svijesti, a
njemu samom treba vremena da prihvati to to se dogodilo. Tog po-
podneva je imao vaan sastanak u uredu. Nije htio odjuriti u panici.
Tamo ionako nita nije mogao uiniti, a bolnice je mrzio. Nakon
trenutka oklijevanja, rezervirao je kartu za let u sedamnaest sati. Na
Heathrow e tako stii u sedamnaest i trideset po lokalnom vremenu,
a u bolnicu moe stii do devetnaest sati. Ako ona umre prije nego
to on stigne, tako je bilo sueno, rekao je sam sebi. A ako do tada jo
bude iva, bit e to znak nade. Meutim, dok lei u komi, smatrao je
on, svejedno joj je da li je on tamo ili ne. To vrijeme e bolje
iskoristiti negdje drugdje, bio je uvjeren. Ili je barem sam sebi tako
govorio.
Malo kasnije, krenuo je u ured, a svojoj tajnici je rekao samo da
e iz ureda otii u petnaest sati, nita vie. Nije htio da se oko toga
die velika bura. Nije bilo smisla; osim ako ne umre, dakako.
U bolnici u Londonu, nakon razgovora s Gordonom, slubenica s
odjela intenzivne njege pripremila se za sljedei razgovor. Razgovor
s Gordonom nekako ju je zasmetao. Postavio je vrlo malo pitanja i
zvuao je zastraujue mirno. Bilo je krajnje neobino da netko na
takav poziv odgovara ovako kao on.
Slubenica je imala pred sobom broj Robinsonovih, a dok je s
druge strane linije zvonilo, kraj njenog stola su prole dvije sestre.
Govorile su o Isabelli, nosei njen karton. Po onome to je Gordon
rekao preko telefona, slubenica nikako nije mogla zakljuiti kad e
on doi. Samo joj je zahvalio i spustio slualicu.
Billova dvadesetjednogodinja kerka Olivia javila se na telefon
u domu Robinsonovih. Bilo je est ujutro i nitko nije bio budan, ali
Olivia je ula telefon. Glas s engleskim akcentom upitao je da li je
tamo gospoa Robinson.
Spava, ree Olivia, premjestivi se na krevetu. Moete li se
javiti malo kasnije? upitala je kroz zijevanje, spremna da spusti
slualicu.
Bojim se da ne mogu ekati, niti zvati ponovo. Hoete lije poz-
vati na telefon?
67
Neto nije u redu? Olivia se razbudila i uspravila u krevetu.
Nije mogla znati o emu se radi, ali glas je zvuao napeto.
ao mi je, morala bih razgovarati s gospoom Robinson osob-
no. Olivia je izgledala zabrinuto kad joj je rekla neka prieka i ustala
iz kreveta. Pourila je niz hodnik do majine sobe, a na zvuk koraka u
hodniku i otvaranje vrata, Cvnthia se probudila.
Zdravo, jesi li dobro? proaptala je iz zamraene sobe. vrsto
je spavala, ali i nakon tolikih godina, jo je imala esto ulo za svoju
djecu. Zlo ti je?
Ne, na telefonu je neka Engleskinja koja kae da mora razgo-
varati s tobom. Majka i ker razmijenile su poglede, a Cvnthiju
obuzme nekakav neugodan osjeaj. Instinktivno je znala da to ima
neke veze s Billom. Nikada o tome nije razmiljala, ali sad se odjed-
nom zapitala postoji li u njegovom ivotu druga ena.
Javit u se, tiho je rekla i sjela. U redu je, Ollie, vrati se u kre-
vet. Ali Olivia se nije micala. I ona je imala isti neugodan osjeaj.
Ovdje gospoa Robinson, Cvnthia ree u slualicu, a potom je du-
go sluala utke. Olivia je primijetila kako je zaklopila oi. Koliko je
ozbiljno? Olivia je mogla uti samo toliko. Kada? Je li pri svijesti?
Ker ju je sluala, sve rairenijih oiju.
Je li neto s tatom? Njen glas bio je pun panike, a njena majka
otvori oi i rukom joj pokae neka uti. Htjela je uti sve to je slu-
benica s intenzivne njege govorila. Kimnula je u znak odgovora na
Olivijino pitanje, a djevojka je na to sjela na krevet. Je li dobro?
Majka joj nije odgovorila, i dalje sluajui glas s druge strane tele-
fona.
Kako se zove lijenik? Brzo je zapisala ime na blok kraj kreve-
ta, postavila jo nekoliko pitanja i zamolila neka je nazovu ako se bilo
to promijeni. Dolazim to prije. elim da me zovete ako se bilo to
dogodi i odmah mi javite kad doe k sebi, ako doe. Nazvat u za
pola sata i javit u kad stiem. Zvuala je mirno, ali njene oi su
govorile da je daleko od toga. Izgledala je izbezumljeno kad je spu-
stila slualicu i Olivia joj poleti u zagrljaj.
to se dogodilo? Bilo je suza u glasu njene keri, a Cvnthia je
i sama osjeala grudu u grlu. Ono to su joj rekli, bilo je strano i
mogla se samo nadati da nije tako loe kao to se ini. Slomljen vrat,
povreda kimenog stuba, operacija na kimi, mogua trajna uzetost,
unutarnje povrede, slomljene kosti. Nisu bili sigurni ak ni hoe li
preivjeti. A ako preivi, pitanje je bilo hoe li ikada ponovo hodati.
Bili u invalidskim kolicima; to je bilo nezamislivo. Na neki nain,
ona gotovo pomisli, za njega bi bilo bolje da umre. Njemu bi bilo
uasno da do kraja ivota ostane u invalidskim kolicima. A ona sebe
68
nije vidjela kao njegovu njegovateljicu. to ako bude paraplegiar, ili
jo gore? U mislima je grozniavo razmatrala sve to joj je ta ena
rekla, a njeni vlastiti strahovi neobuzdano su divljali.
Tata je imao nesreu. U Londonu je. Zaboravila sam, rekao je
da e biti tamo nakratko. Razgovarala sam s njim prije nekoliko dana
u New Yorku. Bio je u autu koji se sudario s autobusom, a sve zvui
prilino loe, Cvnthia iskreno ree. Vrat mu je slomljen, a kima
oteena. Upravo su zavrili operaciju, i sve je vrlo ozbiljno.
Hoe li umrijeti? Olivijine oi su izgledale ogromne.
Cvnthia je oklijevala jedan dugi trenutak, dok su suze preplav-
ljivale oi njene keri. Mogao bi, blago je rekla. Ali tata je jak. Ja
mislim da e biti sve u redu, ali to jo ne znamo. Danas idem tamo.
Idem i ja s tobom, ree Olivia. Ona je bila visoka, vitka plavu-
a, zgodnog lica i lijepe figure. Na jesen je trebala krenuti na studij
vanjske politike, na sveuilitu Georgetovvn. Bila je odlina studenti-
ca i sjajna cura i oba roditelja su opravdano bili ponosni na nju. A ona
je, usprkos tome to je malo vremena provodila s njim, bila luda za
svojim tatom. Kao dijete, doivljavala ga je kao idola, a posljednjih
godina bila je fascinirana svime to je radio.
Mislim da bi vas dvije trebale ostati ovdje, Cvnthia ree, raz-
maknuvi plahte. Ustala je. Trebala je rezervirati kartu za avion i
spremiti se. Nadala se da e uhvatiti neki podnevni let, a ako bi Oli-
viju vodila sa sobom, to bi samo zakompliciralo stvari. Nije ih htjela
uznemirivati. Po svemu to je ena iz bolnice rekla, stanje je bilo vrlo
loe.
Idem s tobom, mama. Olivia podigne glas, to se rijetko doga-
alo. Ako moram, sama u kupiti kartu i sama putovati.
to se dogaa? pospano upita Jane, ulazei u sobu. Bila je sit-
na i plava, sjajno graena; izgledala je gotovo jednako kao i Cvnthia
u njenoj dobi. Napunila je devetnaest godina i upravo je zavrila prvu
godinu na njujorkom sveuilitu. ula je njihove glasove, i po izrazu
na sestrinom licu, shvatila je da se Olivia ljuti na majku. Oko ega
se vas dvije svaate u ovo doba? Cvnthia i njena starija ker uvijek
su oko svega vodile bitke. Mirotvorac je bila uvijek vedra Jane.
Zijevnuvi, uvukla se u majin krevet.
Tata je imao nesreu, Olivia ree svojoj mlaoj sestri, a Jane je
zapanjeno pogleda. Njihova majka je ve nazivala avioprijevoznike.
Je li dobro? Teko je bilo zamisliti da nije tako. Olivia je bila
puno napetija nego ona, pa moda pretjeruje. Jane joj nije mogla tek
tako povjerovati.
Ne zvui dobro, ree Olivia, zagrcnuvi se od plaa, a onda sje-
dne na majin krevet i zagrli Jane, koja se i sama rasplakala. Slomio
69
je vrat, kima mu je povrijeena. Mama kae da nisu sigurni hoe li
ikada vie hodati. Upravo su ga operirali. Autobus je naletio na nje-
gov auto.
Oh, sranje, ree Jane, privijajui se uz stariju sestru koju je
inae uvijek tjeila, umjesto da bude obrnuto. No, Jane je uvijek bila
ona mirnija i samostalnija, ak i kao vrlo mala. U svakoj prilici znala
se brinuti za sebe ili za bilo koga drugoga kome je bila potrebna njena
pomo. Naslijedila je Cynthijinu hladnu, neosjetljivu stranu, ali ovog
puta je, zaplakavi, izgledala uspanieno.
Mama leti u London, a idem i ja, Olivia ree kroz suze.
I ja u ii, ree Jane i skoi s kreveta, kako bi majci iznijela
svoje namjere. Stala je pred nju, dok je Cvnthia dogovarala rezerva-
ciju preko telefona. Idemo s tobom obje, Jane joj se obrati, a Cvn-
thia samo odmahne rukom. Bile su tako glasne da je jedva ula to
govori. Stavila je ruku na slualicu i obratila se Jane.
Mislim da bi obje trebale ostati ovdje. Ja u vas zvati ako bu-
dem mislila da trebate doi.
Ili emo s tobom, ili idemo same, odluno ree Jane, a njena
majka je iz iskustva znala daje rasprava s njom uzaludna. Oliviju se
moglo natjerati da se predomisli, ali kad Jane neto odlui, ostaje
vrsta kao kamen. Kad kreemo?
Ima let u jedanaest i etrdeset, odgovori Cvnthia i onda pro-
mijeni rezervaciju. Rekla je da joj trebaju tri mjesta u poslovnoj klasi.
Tren kasnije, spustila je slualicu i rekla djevojkama da trebaju
krenuti od kue u devet sati. Imale su dva sata da sve pripreme, obu-
ku se i spakiraju. Nije ak bilo vremena da se Billov avion vrati u
New York po njih.
Spremit u doruak, Jane se ponudila, a Olivia je sjedila na
krevetu i plakala. Idi, spremaj se, rekla je Jane svojoj starijoj sestri,
a onda pogledala majku koja je otvorila ormar i skinula koveg s
police. Hoe li se tata izvui, mama? tiho upita Jane. Uvijek ra-
zumna, trudila se da ostane mirna. Majka se okrenula i pogledala je
izmuenim oima.
Ne znam, duo. Izgleda daje prerano da bismo mogli znati. Ali
dri se, izdrao je operaciju. Nije joj spomenula ono to je slubeni-
ca s intenzivne rekla njoj, kako je dva puta zamalo umro i kako su im
trebala gotovo dva sata da ga oslobode iz auta. Zdrav je i jak, i u
sjajnoj formi. To sigurno ne smeta.
Kako se to dogodilo? upita Jane, briui oi.
Ne znam. Znam samo da je na njegovu limuzinu naletio auto-
bus. Oito, nesrea je bila strana; poginulo je jedanaestero ljudi.
70
Budimo sretni sto vas otac nije meu njima, ree ona. Jane je nakon
toga izala iz sobe, a ona je pokuala smisliti to e ponijeti.
Ali, dok je ubacivala majice i dempere u koveg, mogla je raz-
miljati samo to to znai za Billa. U potpunosti je bila sigurna da on
radije ne bi ivio nego da ostane ozbiljno osakaen. Nije ni sama
znala to mu eli; sve ovisi o tome koliko je teko njegovo tjelesno
oteenje. Ali nita od toga nije htjela rei curama. Spremajui rublje
i cipele u svoju torbu, shvatila je da ak nije sigurna ni to sama
osjea. U braku je s njim vie od polovice svog ivota, vie nije zalju-
bljena u njega, ali ako nita drugo, bili su prijatelji. On je otac njene
djece i njen mu ve trideset godina. U njenom ivotu je bilo drugih
mukaraca, a njihov brak je ve odavno posustao, ak je jednom ili
dva puta, dok je bila u vezi s drugim mukarcima, razmiljala o raz-
vodu. Ali nikada joj, svih tih godina, nije palo na pamet da bi on mo-
gao umrijeti. Sama pomisao na to, sada je sve promijenila.
Cvnthia se sada sjeala samo kako je bilo dok su bili mladi, kako
je bila ludo zaljubljena u njega, koliko su bili sretni kad su se vjen-
ali. Kao da joj je trideset godina vlastite povijesti proletjelo pred
oima dok je ulazila u kupaonicu. Pustila je vodu na tuu i dok je
stajala pod mlazom tople vode, na pomisao da on moda vie nikada
nee hodati, mogla je samo plakati.
Malo nakon devet, krenule su prema aerodromu. Cvnthia je vo-
zila, a cure su utke sjedile otraga. Cvnthia nije progovorila ni rije, a
obje djevojke su zurile kroz prozor, izgubljene u mislima. Sve tri su
nosile traperice, majice i tenisice, a uzele su vrlo malo stvari sa
sobom. Cvnthia je pretpostavljala da vjerojatno nee puno izlaziti iz
bolnice i nijednu od njih nije bilo briga kako e izgledati. Cure su se
jedva stigle poeljati. A kad im je Jane prije odlaska pripremila do-
ruak, nitko nije jeo. U mislima im je bio samo Bili koji se u london-
skoj bolnici bori za ivot. Dok je njihov avion uzlijetao, Gordon For-
rester je ve bio u zraku, u avionu koji je upravo krenuo s aerodroma
Charles de Gaulle. Trebao je sletjeti na Heathrow za manje od sata.
U bolnici u Londonu, nita se nije promijenilo. Isabelle i Bili su
smjeteni u zasebne privatne sobe na odjelu intenzivne njege. Oboje
su bili prekriveni monitorima, svatko je imao vlastiti tim koji e ih
nadzirati i bili su u tako loem stanju da su ih odvojili od ostatka od-
jela. Isabelle je tog popodneva bila u jakoj groznici jo od petnaest
sati. Njeno srce je nepravilno kucalo, jetra je bila jako oteena, bu-
brezi su svakog trena mogli zatajiti, a prema traumatolokoj i kirur-
koj obradi, znali su daje i mozak neznatno natekao. No, EEG je po-
kazao da mozak barem radi. Lijenici su bili prilino sigurni da tu
71
nee biti trajnih oteenja, ako preivi. Bilo je teko utvrditi koja od
njenih brojnih povreda uzrokuje visoku temperaturu, a uz to je jo
uvijek bila u dubokoj komi, koliko od traume, toliko i od anestetika i
drugih lijekova. Kliniki gledano, bilo je teko vjerovati da e ostati
iva.
A Bili je bio u samo neznatno boljem stanju od nje. Njegov vrat
bio je usaen u aparat zastraujueg izgleda, sa elinim vijcima i
polugama, na leima je imao eljezni steznik i bio je poloen na rav-
nu plohu koja je medicinskom osoblju omoguavala da ga pomaknu,
iako on toga nije bio svjestan. I on je jo bio u komi.
Njegova obitelj stie iz SAD-a oko ponoi, rekla je jedna od
sestara, kad je u osamnaest sati nastupila sljedea smjena. Javila se
njegova ena, iz aviona. Na putu su. Druga sestra kimne i podesi
signal na jednom monitoru. Njegovi vitalni znakovi su barem bili
bolji nego kod Isabelle koja je stalno lebdjela izmeu ivota i smrti.
Za nju se jo manje moglo rei hoe li preivjeti, nego za njega. Jedna
sestra upita dolazi li Isabelli netko.
Ne znam. Mislim da su jutros zvali Pariz i razgovarali s njenim
muem, ali on nije rekao kad e doi. Katherine kae da je zvuao
vrlo ledeno. Vjerojatno je bio u oku.
Jadan ovjek. To je jedan od onih poziva iz nonih mora, suo-
sjeajno odvrati jedna od Billovih bolniarki. Pitam se, ima li ona
djecu. Nisu znali gotovo nita o njima, nikakvih osobnih pojedinosti,
samo dravljanstvo i imena najblie rodbine, uz ono to se dogodilo
prilikom nesree. Nitko nije znao u kakvom su odnosu njih dvoje,
jesu li povezani poslom ili na neki drugi nain, ili samo prijatelji. I
nije bilo smisla pogaati bilo to od toga. Sada je to bilo samo dvoje
pacijenata na intenzivnoj njezi koji se bore za svoj ivot. Govorilo se
o jo jednoj operaciji, kako bi se olakao pritisak na Isabellin mozak.
Kirurg se trebao vratiti svakog trena i donijeti odluku. A kad se
vratio, malo nakon osamnaest sati, pogledao je monitore i smrknutog
izraza odluio ekati. Nije vjerovao da bi preivjela jo jednu
operaciju, a moda ionako nee preivjeti. U ovom trenutku, bilo bi
nerazumno da je jo vie izlae naporima, smatrao je.
Prolo je devetnaest sati i kirurg je upravo otiao, kad se pojavio
Gordon. utke je uao na odjel, obratio se slubeniku na recepciji i
rekao tko je. Slubenik ga je pogledao, kimnuo i zamolio bolniarku
koja je prolazila da ga odvede do Isabelline sobe. Bez rijei, Gordon
ju je slijedio s mranim izrazom na licu. Imao je cijeli dan da se
pripremi na ovo i kad je uao u njenu sobu, oekivao je da e
izgledati vrlo loe. Ali nita to je zamiljao nije ga moglo pripremiti
na ovo. Izgledala mu je kao gotovo neprepoznatljiva hrpa mesa;
72
posvuda su bili zavoji, ice, cijevi i monitori, ak joj je i glava bila
obavijena navojima gaze, a i ruka s povrijeenom arterijom bila je u
debelom zavoju. Jedino prepoznatljivo na njoj bilo je njeno mrtvaki
blijedo lice koje je izvirivalo iz bezobline mase gaze. To je bio njen
jedini dio koji je izgledao kao da je ostao nedirnut.
Kad je uao, kraj nje su stajale tri osobe. Jedna od njih je mije-
njala infuziju, druga je promatrala monitore, a trea je provjeravala
stanje njenih onih jabuica, to su stalno inili, ali Gordonu je od
samog pogleda na nju pozlilo. Nije osjeao nita prema njoj, samo
uas zbog onoga to vidi. Kao da ona vie nije tamo, a ljutura koja je
preostala njemu nita nije znaila. Bila je samo slomljeno tijelo, nita
vie. Nije rekao nita, nije se ni pribliavao. A onda mu se tiho
obratila bolniarka.
Gospodin Forrester? On kimne glavom i proisti grlo, ali nije
znao to bi rekao. I bilo mu je neugodno to ju je morao vidjeti ovako,
uz publiku koja motri na njega. Nije znao to oni, zapravo, oekuju
od njega. Da se moda baci pred njen krevet, ljubi joj prste, dotie
usne? Ali, on se nije mogao natjerati da se priblii. Promatrajui je,
osjeao se kao da gleda anela smrti, a to ga je plailo.
Kako joj je? upitao je oporim glasom.
Ima temperaturu. Lijenik je upravo otiao. Razmiljali su o jo
jednoj operaciji kako bi olakali pritisak na mozak, ali on smatra da je
ona previe nestabilna da bi to mogla podnijeti. eli priekati. Rekao
je da e se vratiti u dvadeset i dva sata.
A ako ne operira? Hoe li joj mozak biti oteen? Nije mogao
zamisliti nita gore nego da ona preivi gotovo posve liena moda-
nih funkcija ili ozbiljno oteena i htio je to rei kirurgu. Ako ne bude
ono to je bila, smatrao je da su svi njihovi napori da je spase bili
obina sprdnja. Bila je lijepa, pametna i talentirana, i bez obzira na
sva njihova neslaganja, bila je dobra supruga i dobra majka njihovoj
djeci. Spasiti je zato da bi leala u krevetu kao ivi le inilo mu se
uasnim i bio je spreman na borbu kako se to ne bi dogodilo. Nije
htio da njihova djeca imaju takvu uspomenu na nju. Niti da on sam
mora ivjeti s time.
U ovom trenutku, nemogue je rei kakva je prognoza, gospo-
dine Forrester. Ali snimke mozga su ohrabrujue. Prerano je da bi
itko mogao znati. Nemogue je bilo povjerovati da e u ovakvom
stanju preivjeti sate, a o mjesecima da i ne govorimo.
Postoji li lijenik s kojim bih mogao razgovarati? Gordon je pi-
tao medicinsku sestru, bez ikakvih vidljivih znakova emocija. Ona
pomisli kako on djeluje kao neki ne ba blizak prijatelj ili njen dalji
73
roak koji je u bolnicu doao po dunosti. On je svoje osjeaje zadr-
ao za sebe.
Rei u deurnom lijeniku da ste ovdje, odvrati sestra i pro-
dui dalje niz hodnik, ostavivi druge dvije kolegice s Isabelle. Gor-
don Forrester izazvao je kod nje jak osjeaj nelagode. Boljelo ju je
srce pri pogledu na Isabelle. Bila je tako lijepa i mlada. Ali ovaj o-
vjek koji je doletio iz Pariza da vidi svoju enu, izgleda da nije osje-
ao nita. Nikada nije srela nekog tako hladnog.
Gordon je izaao iz sobe i polako krenuo hodnikom, ekajui da
netko doe i razgovara s njim. Prolo je jo desetak minuta dok se
nije pojavio mladi lijenik. Potvrdio je Gordonu ono to je, vie ili
manje, ve znao, priznajui veliku opasnost u kojoj se ona nalazi.
Rekao je da su razmatrali mogunost jo jedne operacije, ali nadali su
se da e to izbjei, ako bude mogue. Sada su mogli samo ekati i
pratiti kako njeno tijelo odgovara na pretrpljene povrede. A po nje-
govoj procjeni, jo dugo e ekati na dobre vijesti. Ali, smatrao je da
je to to je do sada izdrala, bio ohrabrujui znak, jedini kojeg imaju.
Nada je za Isabelle jo bila vrlo slaba.
Zao mi je, gospodine Forrester, na kraju ree. S obzirom na
teinu nesree, udo je to su uope preivjeli. Gordon kimne, a on-
da njegovu panju privue neto to je mladi lijenik rekao, a to je
bilo u potpunoj suprotnosti s onim to je ranije tog dana uo.
Mislio sam da je voza poginuo.
I jest, odmah, kao i voza autobusa i devetero putnika.
Uinilo mi se da sam uo kako ste upravo rekli preivjeli. Gor-
don je morao zastati na tren.
Da, jesam. S njom je bio jo jedan putnik. I on je preivio, iako
nije u nita boljem stanju nego vaa supruga. Njegove povrede su
drugaije od njenih, ali jednako teke. I njegovo stanje smatra se vrlo
kritinim. Sluajui ga, Gordon je imao neki udan osjeaj; nije
mogao zamisliti to bi ona radila u autu s nekim mukarcem, pogo-
tovo u to doba noi. Znao je da je ila u London kako bi vidjela iz-
lobu u Tateu i posjetila jo neke muzeje i galerije i u tome nije vidio
nikakvog zla, ali sve ovo sada mu je bilo vrlo udno.
Znate li moda tko je to? upita Gordon, naizgled sasvim us-
put. Ba nita neobino nije se vidjelo na njegovom licu.
Znamo njegovo ime, ali o njemu ne znamo puno vie od toga.
Zove se VVilliam Robinson i Amerikanac je. Mislim da je njegova obi-
telj na putu ovamo. Trebali bi stii veeras. Gordon kimne, kao da je
oekivao stare prijatelje; na trenje razmiljao o tom imenu, a kad se
sjetio, pitao se je li to isti ovjek. Postojao je William Robinson
74
kojeg je upoznao prije nekoliko godina, vaan lik u politikom svi-
jetu. Znao je da su Robinson i ambasador u Francuskoj stari prijatelji.
Ali nije mogao zamisliti to bi on radio s Isabelle. Nije ak bio siguran
ni jesu li se upoznali. Nije se mogao sjetiti je li Isabelle bila s njim
kad su se sreli u ambasadi. Tako je rijetko izlazila. Sto je Isabelle
radila s njim, to je bila potpuna tajna.
Hoe li s njim biti sve u redu? Gordon upita sa zabrinutim iz-
razom koji je prikrivao neizgovorena pitanja u njegovoj glavi.
Ne znamo. Slomljen mu je vrat, oteen gornji dio kimenog
stuba. Ima i unutarnjih povreda, ali nijedna nije tako ozbiljna kao kod
vae supruge.
Zvui kao da je ona prola gore, ree Gordon, ali ne puno go-
re. Hoe li ostati uzet zbog povrede kime?
Prerano je da bismo mogli rei. Jo nije pri svijesti, nije se osvi-
jestio nakon operacije. To bi mogla biti samo reakcija na traumu ili
neto sloenije, povezano s povredom vrata. I on je u kritinom sta-
nju. Dok ga je sluao, Gordonu padne na pamet da bi oboje mogli
umrijeti, ne objasnivi nikome to su radili zajedno te noi. Gordon se
pitao je li to bila samo puka sluajnost. Ako je ona imala u Londonu
stare prijatelje iz mladosti za koje on nije znao i trebala se nai s
njima, moda su ona i Robinson zajedno uzeli limuzinu iz hotela. Ali
zato bi izlazila u to doba? Otkuda su dolazili? Kamo su ili? Gdje su
bili? Zato su bili zajedno? Jesu li se uope poznavali? Jesu li se
upravo sreli? Njegovim mislima prelijetale su tisue mogunosti i
pitanja. A do odgovora se nije moglo doi, pogotovo ako ne preive.
Mislio je da dobro poznaje Isabelle, bio je siguran u to. Nije bila ena
koja bi imala vezu sa strane, ak ni tajne susrete s mukarcima. A
ipak, bili su zajedno, u limuzini, u dva poslije ponoi i ma koji Dio
razlog, sada nije bilo naina da to otkrije.
elite li prenoiti ovdje u bolnici, kraj svoje supruge? upitao
ga je mladi lijenik, ali Gordon je brzo odmahnuo glavom. Uasavao
se bolesnikih soba, bolnica i bolesnih ljudi. To ga je na neki udan
nain podsjealo na majku.
Budui da nije pri svijesti, ne vidim emu bih ovdje mogao po-
sluiti. Samo bih smetao vaem osoblju. Bit u u hotelu. Idem u Cla-
ridge's i moete me nazvati ako se ovdje ita promijeni. To mi se ini
puno razumnije. Zahvalan sam na vaim naporima i vremenu kojeg
ste posvetili brizi oko moje ene, slubeno ree Gordon i s izrazom
nelagode, ustane. Bilo je oito koliko se krajnje nelagodno osjea u
bolnici i nije imao ni najmanju elju da se vraa u sobu svoje ene.
Samo bih jo jednom svratio i pogledao je prije odlaska. Jo jednom
je zahvalio lijeniku i krenuo natrag hodnikom, a kad je stigao
75
do njenih vrata, peterolana ekipa je bila zaposlena oko nje i jo nije
bilo znakova ivota. Pogledavi ih samo na tren, nije ni pokuao ui u
sobu, a onda se okrenuo i otiao bez rijei. Nije je dotaknuo, niti
poljubio; nije se ni pribliio Isabellinom krevetu, a kad je napokon
izaao na ulicu, duboko je udahnuo svjei zrak.
Gordon se uasavao bolnica, bolesnih ljudi i nemoi. Zato mu je
Teddy uvijek bio takav problem. On to, naprosto, nije mogao podni-
jeti. S torbom u ruci, u kojoj su bile stvari za jednu no, zaustavio je
taksi i dao vozau adresu hotela Claridge's. Bilo mu je pomalo mu-
no. Silno mu je laknulo kad je pobjegao s odjela intenzivne njege i,
iako ju je alio, nije se mogao natjerati da ue u sobu i dotakne joj
barem ruku. Njeno nesvjesno stanje bila je prava milost, mislio je on,
pogotovo ako preivi, a mozak joj ostane oteen. Tu sudbinu joj nije
elio. No usprkos svom saaljenju koje je osjeao za nju, sam nije
osjeao nita. Nije imao osjeaj gubitka, oaja, niti straha da e je
izgubiti. Sada mu se inila kao strana osoba, koja slomljena i nepo-
mina lei u bolnici. Izgledala je kao beivotna lutka i bilo je teko
shvatiti da je ta ena koju je upravo vidio bila djevojka kojom se oe-
nio, a pogotovo ne njegova supruga ve dvadeset godina. Njen duh
kao da je ve odletio. Dok se taksi zaustavljao pred hotelom, on se
samo pitao to je radila u limuzini s Billom Robinsonom. Meutim,
osim Isabelle, to nije imao koga drugog pitati. Samo je ona znala od-
govor na tu zagonetku. I Bili, dakako, ali ni on, jednako kao ni Gor-
donova supruga, nije mogao odgovoriti na njegova pitanja.
Vratar je preuzeo Gordonovu malu torbu. Uzeo je samo nekoliko
koulja i neto rublja. Nije namjeravao dugo ostati. Doao je pro-
cijeniti situaciju i za dan ili dva vratit e se u Pariz. Ako bude potreb-
no, doi e opet u London. Do tada, ona moe i umrijeti. Ili e ostati
u istom stanju. Mladi lijenik mu je te veeri rekao da bi mogla ostati
u komi, bez promjene, tjednima ili ak mjesecima. A on nikako nije
mogao ostati u Londonu s njom. Morao se vratiti svojim poslovima,
morao je voditi rauna o Teddvju i vidjeti to se dogaa u banci. Ako
bude morao, svakih nekoliko dana putovat e u London i natrag. Ali,
zakljuio je, ako ovo potraje, najbolje e biti da nazove So-phie u
Portugal i kae joj neka se vrati kui. Ako nita drugo, ona moe
preuzeti nadzor nad Teddvjem umjesto njega. Sa strahom je
izbjegavao taj poziv, ali nakon ovoga to je veeras vidio, poeo je
pomiljati da bi to trebao uiniti. Morao ju je pripremiti za sluaj da
Isabelle umre.
Gordon je skrenuo do recepcije i traio Isabellin klju, a iz ureda
je odmah izaao pomonik upravitelja i izrazio mu svoje aljenje.
76
To je, kako ujemo, bila strana nesrea. Svima nam je jako
ao... ba strano... takva divna osoba... nismo nita znali dok nas
nisu zvali iz policije... I tako dalje, nekoliko minuta. Gordon je ki-
mao glavom i slagao se sa svime to je ovaj rekao. Kako je ona, go-
spodine? brino je pitao slubenik uprave.
Nije ba dobro. A onda je Gordon odluio ispitati to bi on jo
mogao znati. I gospodin Robinson je izgleda teko povrijeen. Is-
pitivaki je motrio mladieve oi, traei moe li bilo to otkriti, ali
sve se svodilo na isto. Suosjeanje i beskonano krenje ruku u znak
aljenja. Tako smo i mi uli, mladi je rekao samo to. Bilo bi nez-
godno kad bi ga pitao zna li zato su se vozili u istoj limuzini: Gordon
je tragao za prikladnim pitanjem koje bi ispunilo njegove potrebe. Ali
to nije bio lak zadatak.
Zaista, prava nesrea to su se vozili zajedno, neodreeno je
rekao. On je moj stari prijatelj. Sigurno su se ovdje sluajno sreli.
Da, pretpostavljam, ree pomonik upravitelja, kimajui gla-
vom. Vidio sam ih zajedno, ini mi se, juer popodne u predvorju,
na aju.
Znate li gdje su mogli ii sino? ispitivao je Gordon kao da is-
trauje nesreu, ali mladi slubenik uprave odmahne glavom.
Mogu pitati vratara je li imao kakvu rezervaciju za njih. Na
tren se udaljio i pitao, a vratar je rekao daje gospodin Robinson uvijek
sve sam rezervirao i rijetko kada je traio bilo to od njih, osim kad je
trebalo unajmiti auto, kao ovog puta. Ali inilo mu se da im je drugi
vratar rezervirao stol u Mark's Clubu. Danas ima slobodan dan.
Mogu ga pitati kad se vrati. Ili mogu nazvati Mark's Club, ako elite.
Naalost, voza je poginuo, kao to sigurno znate. Jedan od naih
najboljih ljudi, Irac; imao je enu i etiri sina. Strana tragedija, ree
on, oito potresen time to se dogodilo, a Gordon mu zahvali
uzimajui klju, pa ode do lifta i odveze se na kat. Jo je razmiljao o
onome to je pomonik upravitelja rekao, kako su juer popodne
zajedno pili aj u predvorju. Pitao se jesu li se nekako sreli u
umjetnikim krugovima, ili ju je on ba pokupio. Koliko je bila pro-
stoduna, mogla je biti dovoljno naivna da se sprijatelji s nekim tak-
vim. aj u predvorju je, bez sumnje, relativno bezopasna stvar, ali biti
vani u dva ujutro, u limuzini s mukarcem, po Gordonovom
shvaanju ba nije bilo neduno. Jo nije mogao zamisliti to je Bili
Robinson radio s njom. Nije mu se to svialo i kad bi to bio netko
drugi, a ne Isabelle, bilo bi mu odmah jasno o emu se tu radi. No u
njenom sluaju, lako je mogao postojati neki budalasti, bezazleni
razlog zato se nala u autu s njim. Kad je uao u njenu sobu, jo je
razmiljao o tome.
77
Soba je ostavljala udan dojam, kao da je ona tog trena izala
van, i kad se ogledao oko sebe, Gordon se odjednom osjeti gotovo
kao da je ona ve umrla. Na stoliu uz umivaonik stajala je njena
minka. Spavaica je visjela na kuki iza vrata kupaonice. U ormaru je
bila njena odjea, uredno objeena, a na stolu zbirka prospekata i
broura iz muzeja i galerija. A onda je kraj njih ugledao kutiju ibica
iz Harrv's Bara, a budui da Isabelle nije puila, on pomisli kako je to
pomalo udno. I to bi uope ona radila na mjestu kao to je Harrv's
Bar? Ili Mark's Club? A onda je vidio da je kraj ibica iz Harrv's Bara
jo jedna kutija, iz Annabel's. Ugledavi to, osjetio je kako njegovom
kimom prolijeu trnci bijesa. Moda veer s Billom Robinsonom
nije bila tako neduna kako se on nadao. Pitao se je li na tim mjestima
bila s njim. Po sobi je traio druge dokaze, ali nije bilo tragova muke
odjee, nikakvih pisama, poruka, nikakvog cvijea s posvetom od
njega. Nita, osim dvije kutije ibica s dva mondena mjesta koje je, to
je nekako shvatio, ona zadrala kao suvenir. Moda ju je Robinson
naprosto pokupio, a ona nije odoljela. Sve je, najvjerojatnije, bilo
neduno, i ma to se dogodilo meu njima te noi ili prije toga, bez
sumnje su to skupo platili. Ali i dalje se pitao kakva je to veza izmeu
njih dvoje, ako je uope postojala. Ubacio je dvije kutije ibica u
dep, sjeo i osvrnuo se po sobi, a onda nazvao recepciju i naruio si
jedno estoko pie.
Kad je Cvnthia Robinson s kerima izala iz aviona, u Londonu je bilo
pola sata do ponoi. Obje cure su spavale u avionu, barem malo. Ali
Cvnthia je let provela uglavnom izgubljena u mislima, zurei kroz
prozor. Poela je osjeati punu teinu onoga to se dogodilo Bil-lu.
Nestrpljivo je ekala da ga vidi. Moda, ako uope postoji srea, dok
one stignu do bolnice, on ve izae iz kome, i moda, samo moda,
udarac u vrat i kimu nee imati dugorone posljedice. Samo se tome
mogla nadati, za njegovo dobro.
Trebalo im je pola sata da prou carinu, a iz Claridgesa su poslali
auto po njih. Otile su ravno u bolnicu i tamo su stigle u jedan ujutro.
Na odjelu intenzivne njege u to vrijeme je jo bilo puno posla; malo
prije Cvnthije i njenih keri, stigla su etiri nova pacijenta. Ali
Cvnthia se bez problema predstavila sestrama i pronala lijenika s
kojim moe razgovarati o Billu. U tome je Cyn bila dobra. Uspjela je
presresti lijenika na putu u Billovu sobu.
Isti onaj mladi kirurg koji je ranije razgovarao s Gordonom, sjeo
je s njom u hodnik i sve joj objasnio, a Jane i Olivia su sluale. Bili
78
je jo bio u komi i do sada nije bilo nikakvih znakova poboljanja.
Poele su se stvarati velike otekline u podruju kime, to je pritis-
kalo oteene ivce, a lomovi u vratu bili su ozbiljni. Kad joj je li-
jenik sve objasnio, slika Billovog opeg stanja bila je vrlo mrana. A
kad ga je Cvnthia vidjela, bila je tek neznatno bolje pripremljena na
ono to e vidjeti. Leao je sputan zastraujuom napravom oko
\Tata, potpuno sputanog tijela, prekriven avovima, posjekotinama,
malim oiljcima i modricama. Bolniarke su ga nadzirale, monitori su
bez prestanka pitali, a on je bio tako mrtvaki blijed da su obje
djevojke zaplakale kad su mu ugledale lice. Cyn je samo zurila u nje-
ga i odjednom su je sve emocije, kojima se opirala otkako je ula no-
vosti, istovremeno savladale. Suze su se nakupile u njenim oima i on
vie nije bio bezlini skup simptoma i slomljenih dijelova tijela, ve
je to bio deko u kojeg se zaljubila na koledu, a ona je tek sada
postala potpuno svjesna koliko je strano ozlijeen. Trebala joj je sva
snaga koju je imala kako bi se ponovo pribrala i bila nekakva podrka
svojim kerima.
Jane i Olivia samo su stajale u kutu sobe, zagrljene, i tiho plakale.
Jedna bolniarka je podesila respirator, a Cyn je polako prila
njegovom krevetu. Dotaknula mu je ruku i uope joj se nije inilo da
je njegova, a previe je silovito plakala da bi se mogla sagnuti i po-
ljubiti ga. U sobi se osjetio strahovit miris sredstava za dezinfekciju.
Prsa su mu bila gola, a na svim dijelovima bio je povezan s monito-
rima.
Zdravo, duo, proaptala je, stojei kraj njega. Ja sam, Cyn.
Promatrajui ga, osjeala se opet kao djevojka, a tisue slika prelije-
tale su joj glavom; dan kad ga je upoznala, dan kad se za njega udala,
dan kad mu je rekla da je trudna. Toliko uspomena i trenutaka, a on
sada tu lei nepomian. Njihovi ivoti su se zauvijek promijenili.
Nije mogla zamisliti kako e se uope ikada vratiti u uobiajeno
stanje. Iznenada, ona shvati kako ne eli da on umre u sluaju da
ostane invalid; nije je bilo briga koliko je oteen, nije ga htjela izgu-
biti. Prvi put u mnogo godina, shvatila je da ga jo voli. Volim te,
stalno je ponavljala, elim da otvori oi, odmah. Cure su ovdje.
ele razgovarati s tobom, mili.
Ne moe vas uti, gospoo Robinson, blago je rekla jedna
sestra.
To ne znate, vrsto odvrati Cvnthia. Ni u najboljim trenucima,
ona nije bila ena s kojom se moe raspravljati, a sada pogotovo nije
htjela sluati to joj pria sestra. Uz to, godinama slua prie kako
ljudi u komi mogu uti to govore oni oko njih. Cvnthia mu je priala
i dalje; ona i djevojke ostale su s njim dva sata, dok im lijenik
79
koji ga je doao pogledati nije predloio da se malo odmore, pa se
vrate ujutro. Za sada, nije bilo promjena u Billovom stanju.
Mislite li da bih trebala ostati tu s njim? Cvnthia upita lijeni-
ka. Nije dola iz Connecticuta zato da bi sjedila u hotelu, umjesto da
bude s Billom. Osim toga, nije bila jo sigurna ima li potpuno povje-
renje u njih. Htjela je pratiti sve to rade. No barem je njega koju su
mu pruili, po svemu to je mogla zakljuiti, ostavila dovoljno dobar
dojam na nju.
Mislim da biste trebali otii u hotel. Pozvat emo vas ako bude
ikakvih promjena u njegovom stanju, vrsto ree lijenik. Shvatio je
da je ovo ena prema kojoj mora biti izravan. S njom nije bilo
okolianja, niti skrivanja injenica. Obeajem vam da emo vas zva-
ti. Trebalo mu je jo pola sata kako bi je uvjerio. Voza ih je ekao,
a sada je ve bilo gotovo etiri ujutro. Kad su otile, Cvnthia i njene
keri bile su iscrpljene.
Ona je u Claridgesu rezervirala sobu za Oliviju i Jane, a sama je
namjeravala biti u Billovoj sobi. Kad je otvorila vrata kljuem kojeg
su joj dali, imala je isti onakav udan osjeaj, kao i Gordon kad je
uao u Isabellinu sobu. Osjeala se kao uljez. Tu je bila njegova ak-
tovka, novine razbacane na nekoliko mjesta po sobi i snop broura iz
galerija i muzeja, to joj je bilo udno. Kad je stigao obilaziti muzeje?
A tu je bilo i pola tuceta rauna za kreditnu karticu i ona primijeti da
je jedan iz Harrv's Bara, a drugi iz Annabel's. Ali, znala je da on tamo
odlazi s prijateljima i poslovnim poznanicima uvijek kad je u
Londonu. To joj nije izgledalo neobino, a kad je navukla njegovu
pidamu, opet se rasplakala. Odjednom se uasno bojala da ga ne
izgubi. Kad je nazvala cure da provjeri jesu li dobro, obje su plakale.
Bio je to dan pun emocija za sve njih, a kad su vidjele oca, njih dvije
su se uplaile jo vie nego njihova majka. Nakon to su ga vidjele,
bilo je teko sauvati nadu. Izgledao je strano polomljeno i gotovo
kao da je mrtav.
Cvnthia nije mogla tek tako zaboraviti pla svojih keri pa je na-
vukla kuni ogrta preko Billove pidame i uputila se niz hodnik do
njih. Htjela ih je samo zagrliti i umiriti. A na kraju je provela pola
sata s njima. Bilo je skoro pet ujutro kad se napokon odvojila od njih i
vratila natrag u Billovu sobu. Legla je, ronei suze u jastuk koji je jo
mirisao na njega i nije zaspala sve do est sati u petak ujutro.
Kad se Cvnthia kasnije tog jutra probudila, nazvala je bolnicu da
provjeri kako je Bili, a oni su joj rekli da se preko noi nita nije
promijenilo. Vitalni znakovi bili su malo stabilniji nego prije, ali jo
je bio u dubokoj nesvjestici. Sada je ve bilo jedanaest sati, a Cyn se
osjeala kao da su je cijelu no tukli olovnim cijevima. Otila je do
80
cura, tiho se uuljala u njihovu sobu i vidjela da jo spavaju. Vratila
se natrag u svoju sobu, okupala se i obukla i malo nakon podneva,
bila je spremna za povratak u bolnicu. Keri nije htjela buditi, pa im
je napisala poruku. Ostavila ju je u njihovoj sobi; iz bolnice e im ja-
viti kako je njihov otac, rekla je. Sila je do auta koji ju je ekao i vo-
zau dala adresu. A on je putem priao o nesrei. Voza koji je pogi-
nuo bio mu je jedan od najboljih prijatelja. Rekao je Cvnthiji kako mu
je ao zbog njenog mua, a ona mu je zahvalila.
Kad je stigla u bolnicu, zatekla je uglavnom isto stanje i, nakon
to je malo priala Billu, smjestila se u ekaonicu. Htjela je razgova-
rati s nekim od njegovih lijenika. Dok je ekala, primijetila je jednog
mukarca koji je proao kraj nje. Visok i otmjenog izgleda, u dobro
skrojenom odijelu, djelovao je aristokratski i zapovjedniki, to je ona
odmah zapazila. Zaustavio se i razgovarao sa sestrama na prijemnom
pultu. Vidjela je kako one odmahuju glavom i gledaju ga s
obeshrabrenim izrazom na licu. Njemu se na to usne stisnu u smrk-
nutu liniju i on potom produi dalje hodnikom, u smjeru Billove sobe.
Cvnthia se pitala to ga je dovelo ovamo. Kasnije ga je vidjela
kako izlazi iz sobe nasuprot Billovoj i vraa se kako bi razgovarao s
jednim lijenikom u hodniku. Zatim je opet otiao, ali Cvnthia je
imala osjeaj da je zarobljen u istoj, munoj igri ekanja kao i ona,
iekujui to e se dogoditi osobi kojoj je vrlo loe. Nije znala zato,
ali inilo joj se da je na njemu neto udno. Izgledao je kao da mu je
ovdje, na odjelu intenzivne njege, strano neugodno, a ona je naslutila
i otpor i bijes u njemu, kao da je duboko uvrijeen to uope mora biti
tu. Djelovao je uznemireno, razdraljivo i napeto. Spomenula je to
jednoj od bolniarki kad se vratila u Billovu sobu.
Cvnthia tada nije znala da se Isabellino stanje pogoralo i da su
upravo objasnili Gordonu kako za njegovu suprugu sada ima bitno
manje nade. Brojne povrede iscrpile su njen organizam i ona je tonula
sve dublje u komu. Odluili su da je nee vie operirati; bili su sigurni
da njen organizam ne bi podnio novi napor. On se vratio u hotel,
odakle e nazvati svoj ured, a onda e ekati nove vijesti. Svojoj
tajnici je rekao da e ostati u Londonu preko vikenda, ne obja-
njavajui zato, a onda je nazvao Teddvjeve njegovateljice da uje
kako je on. Odjednom je odgovornost prema svom sinu osjeao kao
strano optereenje. Nikada prije nije se morao baviti time. Ni Ted-
dyju ni njegovateljici nije rekao nita o stanju djeakove majke. Ali,
nimalo mu nije bilo drago to je ta odgovornost iznenada pala na
njegova lea.
Sinu je rekao da ga nee biti preko vikenda i da je u Londonu s
mamom.
81
Mama je trebala doi juer, tako je rekla, rekao je on razoa-
rano. Zato je ostala?
Zato jer ovdje ima posla, eto zato, Gordon se otresao na nje-
ga, no njegova grubost nije iznenadila Teddvja. Njegov otac nikada
nije imao strpljenja, niti zanimanja za njega.
Nije mi se javila. Hoe joj rei da me nazove? Teddy je poma-
lo jadikovao, a Gordon je bio razjaren. Sada je bio na kraju ivaca, a
Teddvju nije mogao dati zadovoljavajue objanjenje zbog ega ga
majka nije nazvala.
Javit e ti se kasnije. Sada ima nekog posla sa mnom, lagao je
djeaku, ali inilo mu se da nema drugog izbora. U ovom trenutku, za
njega je bilo puno bolje da mu lae, nego da mu kae istinu. Ted-dy
je bio previe osjetljiv da bi podnio to to se dogodilo, pogotovo ako
to uje na ovakvoj udaljenosti. Ako mu na kraju bude trebalo rei,
Gordon e to uiniti osobno, u prisutnosti djeakovog lijenika. Jo
nije nazvao ni Sophie. Htio je vidjeti kako e se stvari razvijati. Nije
bilo smisla da ih plai, a ukoliko ona umre ne doavi k svijesti, onda
je, po njegovom miljenju, Sophie i ne treba vidjeti. Tako je odluio
jutros.
Reci mami da je volim, rekao je Teddy, a njegov otac je brzo
zavrio razgovor. Nimalo nije uivao u tome. Nije mu bilo drago to
lae deku, a nije mu htio rei to se dogodilo Isabelli.
Malo nakon toga, Gordon se vratio u bolnicu da je vidi. Kad je
stigao, stao je u najudaljeniji kut sobe s bolnim izrazom na licu i pro-
matrao to joj sve rade. Za razliku od ponaanja Cvnthije Robinson s
Billom, on se Isabelli nije ni pribliio, niti joj se obraao. Nije je ak
ni dotaknuo. Njegova odbojnost je bila toliko snana da si nije mogao
pomoi.
elite li malo biti sami sa suprugom? blago gaje upitala jedna
bolniarka. Izgledao je tako izbezumljeno da se ona saalila nad njim.
Ali Gordon nije oklijevao s odgovorom. Ne, hvala vam. Ionako
me ne moe uti. Bit u u ekaonici. Pozovite me, molim vas, ako se
bilo to promijeni. Uz te rijei, pobjegao je i sjeo u ekaonicu, kraj
Olivije i Jane. Nakon nekog vremena, dola je Cynthia, a Gordon nije
imao pojma tko je ona, niti ga je bilo briga. Iznenadio se kad mu se
Cynthia nasmijeila. Izgledala je umorno i blijedo i neto joj se
prolilo po majici, ali u njenim oima vidjelo se suosjeanje prema
njemu.
ao mi je zbog vae ene, ree ona. ula je kad su sestre go-
vorile o njoj i znala je samo da je u jo kritinijem stanju nego Bili.
Ali njoj su o tome rekle vrlo malo.
82
Hvala, odbojno odvrati Gordon. Nije imao nikakve elje za
razvijanjem prijateljstava u ekaonici odjela intenzivne njege. Ali nije
elio ni sjediti u uasu Isabelline sobe. Nije imao kamo, osim natrag u
hotel, o emu je i razmiljao kad mu se Cvnthia obratila. A onda mu
ona, na njegovo veliko iznenaenje, prui ruku i predstavi se. Po
govoru, shvatila je da je on Amerikanac i osjetila je neku povezanost
s njime. Oboje su bili daleko od kue, zateeni oajnom situacijom.
Ja sam Cvnthia Robinson, rekla je jednostavno, dok je jedna
njena ker drijemala, a druga je bila zadubljena u asopis kojeg je
kupila u predvorju bolnice. Njih dvije se nisu uope osvrtale na Cyn-
thiju, niti na Gordona. No, u trenu kad je uo njeno ime, Gordon se
zapiljio u nju, a Cvnthia je to primijetila. Ovdje sam sa suprugom.
Imao je saobraajnu nesreu prije dva dana. Sino smo doletjele.
Dok ju je sluao, pitao se shvaa li ona u potpunosti njihovu situaciju.
Ako je i bilo tako, izgleda da je to uope nije diralo. Reklo bi se da je
brine samo stanje njenog mua, to je, po Gordonovom shvaanju,
bilo plemenito od nje. Njega je puno vie nego nju brinulo to je
moglo spojiti to dvoje. Gordon odlui biti iskren prema njoj.
Pretpostavljam da ste svjesni injenice da je moja ena bila u
autu s vaim muem kad ih je udario autobus. Kad je to rekao, ona je
izgledala kao da je autobus upravo udario nju. On istog trena, po
izrazu na njenom licu, shvati da joj nitko nije rekao za Isabelle. Na to
to joj je Gordon sada rekao, ostala je bez rijei.
to hoete rei? Postala je jo bljea nego prije, ako je to uop-
e bilo mogue.
Upravo to to sam rekao. Bili su zajedno u limuzini. Ne znam
zato, niti kako to da su se poznavali. Ja sam vaeg mua upoznao
prije nekoliko godina u Parizu, ali ne sjeam se je li moja ena tada
uope bila sa mnom. U etvrtak su, izgleda, zajedno pili aj, a ona je
bila u limuzini s njim. Sad je u kritinom stanju, u dubokoj komi : mi
moda nikada neemo znati to su radili zajedno. Pretpostavljam da
ni va mu nije u takvom stanju da bi vam to mogao objasniti.
Cvnthia sjedne u stolicu nasuprot njemu; izgledala je kao da ju je
netko osamario. I to snano. Nitko mi nije rekao. Mislila sam da je
bio sam, s vozaem. Cvnthia je djelovala zbunjeno.
Oito nije, naalost. Ona je doputovala ovamo da pogleda neke
izlobe. Strastveno je zanima umjetnost. A ja zaista ne znam to je jo
radila ovdje u Londonu. Cvnthia je zurila u njega, sjetivi se broura
o umjetnosti iz raznih galerija i muzeja koje je nala u Bil-lovoj sobi.
Da li ju je va mu ikada spomenuo? Njeno ime je
83
Isabelle Forrester. Bilo mu je neugodno da o tome razgovara s njom
i, bez sumnje, bilo je nezgodno, ali postojala su pitanja na koja je on
elio dobiti odgovore, a ova ena je, barem u ovom trenutku, bila je-
dini put do njih. Meutim, ona odmahne glavom. Znala je jo manje
nego on.
Nikada nisam ula njeno ime. Nisam ak ni znala da je Bili u
Londonu. Zadnji put kad smo razgovarali, bio je u New Yorku. Ali
mi nismo u jako bliskoj vezi, ona tiho ree.
Razvedeni ste? upita Gordon s veim zanimanjem, a ona osta-
ne zateena pitanjem.
Ne, ali on puno putuje i vrlo je neovisan. Nije mu htjela rei da
je njihov brak ve godinama jako labav.
Moja ena nije. Na sin je invalid i ona vodi brigu oko njega
ve etrnaest godina, pa rijetko odlazi od kue. Ovo putovanje je bilo
prvo nakon mnogo godina i mislim da je bilo prilino neduno.
Pomislio sam da je, moda, sluajno srela vaeg mua u hotelu, mo-
da u predvorju. Ne mislim da bismo trebali brzati sa zakljucima.
Ali pomalo jest udno to su bili zajedno u autu, u dva ujutro. Zvu-
ao je gotovo kao da govori sam sebi.
Da, to je pomalo udno, ree ona, zamiljenog pogleda. Bilo je
vie nego dovoljno razloga da pomisli kako Bili ima neku vezu sa
strane. Ona sama ih je posljednjih godina imala nekoliko, a s Billom
ve dugo nije tjelesno u vezi. Ali ena koju je opisao Gordon Forre-
ster teko bi mogla biti vjerojatna kandidatkinja za romantini vikend
u drugom gradu. Cvnthia nije mogla ni zamisliti kako su se upoznali.
A to to su bili zajedno, nije joj se svialo. Dok su ona i Gordon
razgovarali, shvatila je da obje njene keri sluaju sa zanimanjem.
alosno je to ih ne moemo pitati, Cvnthia ree, meutim, one
broure joj sada nisu izlazile iz glave. A onda se sjetila rauna iz
Annabel's i Harrr's Bara. Moda ta ena i nije bila tako neduna kao
to misli njen mu, usprkos sinu invalidu i injenici da je udata.
Ako umru, nikada neemo dobiti odgovor, iskreno izvali
Gordon.
Da nisu imali nesreu, vjerojatno nikada ne bismo ni znali. Mo-
da to naprosto moramo prihvatiti, tiho ree Cvnthia. Nije bila si-
gurna eli li uope znati; bilo je pitanja na koja ni ona njemu ne bi
rado odgovarala, a i onih koje ona nije htjela postavljati. Pogotovo
sada, dok se on bori za ivot nakon nesree, ona nije htjela zavirivati
u mrane zakutke njihovog ivota. Ali Gordon ih je oboje podvrgavao
svom isljednikom svjetlu. Bilo je oito da ga ova tajna mui.
84
Ne vjerujem da e nam itko ikada rei, zamiljeno je rekao.
Ako su pametni, a bili su u nekakvoj vezi, nadajmo se da zaista
nitko ne zna, praktino odvrati Cvnthia.
Nadajmo se. Voza nam je mogao neto rei.
Moda to trebamo pustiti i ne traiti odgovore. Oboje se bore za
ivot, a ako preive, samo to bi nam trebalo biti vano. Ono to se
dogodilo prije, moda nas se uope ne tie.
To je vrlo plemenito od vas, ree Gordon, iako nije bio ni malo
zadovoljan njenim savjetom. Ako gaje Isabelle varala, htio je to znati.
Sada je bio puno manje uvjeren u njenu nedunost.
Moj suprug je vrlo diskretan ovjek. Sto god se dogodilo, to ni-
kada nee izai u javnosti. Njemu ne bi bilo slino da se ponaa ne-
prilino ili izaziva skandale, vama ili samome sebi.
Ne "bi bilo slino ni mojoj eni da se spetlja s drugim mukar-
cem, poneto razjareno ree Gordon, vie u obranu vlastitog ponosa
nego njene reputacije, a Cvnthia je to osjetila. A ja i ne mislim da je
imala neto s njim. Siguran sam da postoji vrlo razumno, neduno
objanjenje.
Ja se nadam, tiho ree ona, a onda pogleda Gordona u oi.
Htjela mu je dati do znanja kakav je njen stav u ovoj situaciji. Mis-
lim da biste trebali znati da ja ne namjeravam nita pitati.
Ja, meutim, namjeravam pitati svoju enu, ako izae iz kome.
Mislim da nam to duguju.
Zato? Sto bi to znailo? upita ona, na veliko iznenaenje
svojih keri. Sto bi to promijenilo? A ako umru, ne trebamo nita ni
znati.
Ja trebam. Ukoliko je ona bila prema meni nepotena na bilo
koji nain, mislim da to zasluujem znati, kao i vi. Ako nije, bilo bi
lijepo da ih to oslobodi krivnje.
Nije moja stvar da svog supruga oslobaam krivnje. On je od-
rastao ovjek. Ako je bio u vezi s vaom enom, ne bi mi bilo drago,
ali u ivotu ima stvari za koje je bolje da ih ne znamo.
Ne dijelim vae miljenje, gospoo Robinson, on odbojno ree
i na to se upita kakav su to brak oni imali. Zapravo, ne puno drugaiji
od njegovog, ali on nikome ne bi priznao da je njegov brak s Isabelle
bio privid, i to ve godinama. tovie, ne bi bilo veliko udo da je
Isabelle imala nekog; bila je mlada, puna ljubavi i ovjenosti.
Gordon je bolje od ikoga znao koliko je bila usamljena, zahvaljujui
njemu. Zato je i elio znati to je radila, je li ga iznevjerila ili je bila
samo vrlo lakoumna pa je otila na veeru s nepoznatim mukarcem.
U svakom sluaju, u to doba noi je bilo prekasno da ona bude
85
vani. Nije mu padalo na pamet gdje su mogli biti u taj sat, niti to su
radili. U bilo koje drugo doba, on bi mogao povjerovati da su bili na
nekoj izlobi, ali ne u dva ujutro.
Cvnthia se nakon toga vratila do Billa, a kad je ona otila, njene
keri su samo zurile u Gordona. Nakon nekoliko minuta, on se vratio
do recepcije i rekao im da ide natrag u hotel, pa ga mogu nazvati
tamo, ako se neto promijeni. Bilo mu je dosta bolnike ekaonice i
nije mu se dopala Cvnthia Robinson, niti njeni liberalni stavovi o
suprugu. Vjerojatno ju je redovno varao, a ona je to, izgleda, sasvim
mirno prihvaala. I, u to nije sumnjao, ona je varala njega. Meutim,
dok je Cvnthia stajala uz Billov krevet i promatrala ga, nakon svega
to je ula od Gordona Forrestera, osjeala je kako joj se srce slama.
Moda je Gordon mogao sam sebi rei da su njih dvoje bili zajedno u
to doba na posve neduan nain, no Cvnthia u to, srcem i duom, nije
vjerovala. Stajala je gledajui Billa, dok su joj se suze slijevale niz
lice i pitala se je li ga na kraju ipak izgubila, nakon toliko godina.
Dugo je bila ravnoduna prema njemu, ak i zla, povremeno; znala je
koliko je bila hladna i daleka, kako kritina prema njegovom nainu
ivota. Godinama nije htjela biti dio njegovog ivota, a sada kad ga je
moda zauvijek izgubila, htjela mu je samo rei da ga jo voli. Nije
znala hoe li ikada dobiti priliku za to, ali htjela mu je samo
posljednji put rei koliko ga voli. Do prole noi, nije to shvaala, no
sad je znala i htjela je da to zna i Bili. Morala se zapitati to mu je
znaila Isabelle Forrester, i je li bio zaljubljen u nju. Cvnthia je bila
svjesna da je sama kriva ako ga sada konano izgubi zbog vlastite
gluposti. U to uope nije sumnjala. Odjednom je, suoena s
mogunou da ostane bez njega, shvatila koliko je bila glupa svih
ovih godina.
Poglavlje peto
ordon je petak naveer proveo u hotelu, itajui knjigu koju je
kupio na povratku iz bolnice. Nije imao to drugo raditi.
Mogao se javiti svojim prijateljima u Londonu, ali nije bio
spreman rei ljudima to se dogodilo. Htio je najprije vidjeti to e
biti s Isabelle. itao je, no bio je odsutan. Kasno naveer, prije nego
to e lei, nazvao je bolnicu, ali nije bilo promjene. Prolo je etrde-
set i osam sati od nesree i ona je jo bila iva, ali to je bilo sve. Jo
nije bilo nikakvog poboljanja, samo joj nije bilo nita gore. Razmi-
ljao je bi li se vratio, ali nije mogao podnijeti pomisao da je ponovo
vidi u onakvom stanju. Ne bi to nikome priznao, ali pogled na nju
gaje plaio. Mrzio je bolnice, bolesnike, lijenike, sestre, sve zvukove
i mirise bolnice.
Kad je Gordon zvao, Cvnthia je jo sjedila kraj Billa. Cure su se
vratile u hotel negdje u vrijeme veere, ali Cvnthia je odluila ostati.
Povremeno je odlazila po aj kod bolniarki, a one su bile ljubazne
prema njoj. No, Cvnthia je imala puno toga o emu e razmiljati i
radije je bila sama. Pitala se, gledajui svog supruga kako se bori za
opstanak, hoe li ikada imati priliku da mu kae sve to mu je htjela
rei. Puno toga mu je morala objasniti, ispriati se za sve ove godine.
Iako on to nije govorio, bila je svjesna da vjerojatno jako dobro zna
za sve njene veze. Neke su bile prilino neprikrivene, no bilo je i onih
diskretnijih.
Poslije nekog vremena, nakon to je digla ruke od njihovog bra-
ka, nju vie nije bilo briga. A sada vie nije bila sigurna ak ni zato
mu je tako odluno okrenula lea. Moda zbog ljubomore, pomislila
je, zbog zanimljivog ivota kojeg je vodio i ljudi koje je sretao. Ni-
kada joj se nije svialo da ovisi o njemu, a sada se pitala, nije li mu to
ona htjela dokazati da ga ne treba. Uvijek ju je smetalo to se, kao
supruga ovjeka s politike scene, morala ponaati kao njegov priv-
jesak pa je, barem emocionalno, otila svojim putem. On je bio toliko
zauzet i tako esto na putu da se ponekad osjeala odbaenom. Mrzila
je sliku majke s dvoje djece koja ivi u predgrau; ona je htjela biti
puno zanimljivija i puno glamuroznija osoba. Sad je shvaala da je na
pogrean nain pokuavala proizvesti uzbuenje u svom ivotu. Sada
je to znala i najvie se bojala da je sve to shvatila prekasno.
87
G
U pono je jo razmiljala o tome, sjedei na stolici u kutu Bil-
love sobe, kad joj se, samo na djeli sekunde, uini da ga je ula kako
se pomaknuo.
Bili? Ustala je i pogledala ga paljivije. Sestre su upravo izale
iz sobe kako bi mu donijele novu infuziju, a njoj se uini da vidi kako
mu se miu one jabuice, kao da sanja. Kad su se sestre vratile, jo
je stajala kraj njega. Odmah su pogledale na monitore, ali sve je bilo
na mjestu.
Je li sve u redu, gospoo Robinson? upita jedna od njih; pro-
mijenila je infuziju i upravo je poravnavala pokriva preko njegovih
nogu.
Mislim... nisam sigurna... na as, pomislila sam... zvui glupo...
ali, uinilo mi se da se neto pomaknulo. Sestre su ga pogledale
paljivije, ali nije bilo znakova ivota, pa su ponovo provjerile
njegove vitalne znakove. Danas se stanje poneto stabiliziralo. Prolo
je gotovo tono etrdeset i osam sati od nesree, a Cvnthia je tu bila
dvadeset i etiri sata. inilo joj se kao cijela vjenost.
Medicinska sestra je podesila njegov srani monitor i ovog puta
je osjetila jedva primjetan pokret njegove ruke. Pomno gaje promo-
trila, a onda mu pregledala oi. Uperila je tanki snop svjetla u njih.
Cyn je sve pratila i ovog puta nije bilo sumnje - on je ispustio tihi,
prigueni zvuk, kao blagi jauk. Oglasio se prvi puta, a Cvnthijine oi
se ispune suzama dok ga je gledala.
O, Boe, proaptala je, a on se ponovo oglasi. Bio je to gotovo
ivotinjski zvuk. A kad mu je dotaknula prste, njegovi oni kapci su
zatreperili. Sestra pritisne zvono kojim se poziva deurni lijenik. Na
rubu stola se upali svjetlo i za nekoliko sekundi, lijenik je stigao.
to je? upitao je sestru, ulazei u sobu. Satima je ve bio de-
uran i izgledao je umorno, jednako kao to se Cvnthia osjeala. Ima
li kakvih promjena?
Jauknuo je dvaput, ree sestra.
A meni se ini da sam vidjela kako je malo prije pomaknuo ru-
ku, doda Cvnthia, dok je on ponovo usmjeravao zraku svjetla u Bil-
love oi. Ovog puta, Bili se oglasio, reagirajui na svjetlo. Cvnthia je
bila sigurna u to, a lijenik na to pogleda sestru. Njegov pogled je bio
upitan i ona na to kimne. Njegovoj eni nisu htjeli rei nita pre-
uranjeno, ali on je dolazio k sebi. U ova dva dana, to je bio prvi sigu-
ran znak i prvo ohrabrenje.
Bille, uje li me? Ja sam, ovdje sam... volim te, duo. Moe li
otvoriti oi? elim razgovarati s tobom. ekala sam da se probudi.
88
3n na to pokua pomaknuti ramena i ovog puta jaukne glasnije, vje-
rojatno od boli.
Gospodine Robinson, sad u vam dotaknuti ruku. Ako me u-
ete, stisnite moj prst to jae moete. Lijenik mu je govorio na uho,
nagnuvi se do njega, a onda mu prstom dotaknuo dlan, ekajui hoe
li biti kakvog odgovora. U prvom trenu, nita se nije dogodilo, no
onda su se polako, vrlo polako, Billovi prsti stegnuli oko lijenikovog
prsta na njegovom dlanu. Nije bilo nikakvog drugog adljivog znaka,
ali on je jasno uo lijenikov glas i razumio njegove rijei.
Oh, Boe moj, uo je, ree Cvnthia, dok su joj se suze slijeva-
le niz lice. uje li me, duo? Tu sam... otvori oi, molim te... Ali,
na njegovom licu se nita nije pomaknulo. A onda, i dalje vrlo pola-
ko, zatvorenih oiju, on se namrti, usne mu se razdvoje i on jezikom
prijee preko svojih raspucanih usana. Promatrati ga dok dolazi k
svijesti, bilo je kao da se pred njihovim oima odigrava udo.
Jako dobro, gospodine Robinson, obratio mu se lijenik iz ve-
like blizine. A sada ponovo stisnite moj prst. Bili ovog puta zaste-
nje u znak prigovora, kao da ga gnjave, ali opet je to uinio, ovog
puta drugom rukom. Obje bolniarke i lijenik razmijene pobjedo-
nosne poglede. On dolazi k sebi. Nije bilo mogue odrediti koliko
uje ili razumije, ali on im je odgovorio, u to nije bilo sumnje. Cvn-
thia se osjeala kao da e iskoiti iz koe; poeli ih odgurnuti i baciti
mu se oko vrata. Ali nije se pomaknula s mjesta. Ne bi se usudila
riskirati da ga povrijedi.
Mislite li da bi mogli otvoriti oi ako se jako potrudite, gospo-
dine Robinson? Volio bih da pokuate. Lijenik ga je poticao, ali s
Billove strane dugo nije bilo nikakvog odgovora i Cvnthia se uplai
da je ponovo pao u komu. Izgledao je kao da spava. Na to lijenik
dotakne Billove kapke, kao da eli podsjetiti njegov mozak gdje su
mu oi, a njega potaknuti na odgovor. Bili ispusti tihi uzdah, a onda,
bez glasa, otvori oba oka i pogleda ih.
Pozdrav, s osmijehom ree mladi lijenik. To je bilo jako do-
bro. Pa, drago mije to vas vidim, gospodine.
Bili ispusti tihi Hmmm..., a onda opet zaklopi oi, ali sekundu ili
dvije, gledao je ravno u lijenika. Za sada, to je bilo najvie to je
mogao. Polako je otplovio natrag tamo gdje je bio. Sanjao je Isa-
belle.
Hoete li pokuati jo jednom? Ovog puta se zaulo otro
mumljanje koje je oito znailo ne, ali minutu kasnije, svejedno je to
ponovio. S nestrpljenjem smo ekali da vas vidimo, ree lijenik
89
uz osmijeh, a na njegove rijei, Billov pogled je preletio prostorijom;
ugledao je Cvnthiju kako stoji kraj kreveta i bio je zbunjen.
Zdravo, dragi, tu sam. Volim te. Sve e biti u redu. Na to se
njegove oi opet zaklope, kao da je sve to bilo za njega previe i kao
da nije htio vidjeti nikoga od njih. Tren kasnije, ponovo je zaspao. Ali
ovo je bio znaajan dogaaj i sva lica bila su ozarena kad je Cyn-thia
krenula za lijenikom van iz sobe.
O, Boe! to to znai? upitala je, drhtei od glave do pete.
Nita je u ivotu nije toliko potreslo, a lijenik je bio zadovoljan zbog
nje.
Znai da je izaao iz kome, iako nije potpuno van opasnosti. Ali
ja mislim da je ovo vrlo ohrabrujui znak.
Moe li govoriti?
Moi e, kasnije, siguran sam. Povreda glave nije bila tolika da
bi to utjecalo na njegovu sposobnost govora. Samo je proao vrlo oz-
biljnu traumu. Najgore povrede bile su na Billovom vratu i kimi,
iako su ga i ti manji udarci u glavu koje je pretrpio, drali u komi dva
dana. Njegov mozak se treba prilagoditi svemu to mu se dogodilo.
Siguran sam da e govoriti kad se ponovo probudi. Njegovo tijelo je
doivjelo straan ok. To vam je kao potpuni nokaut, samo nekih
deset tisua puta jae. Ne zabrinjava me njegov govor. Zabrinjavalo
ga je sve ostalo. Dugorono, pravi problem e biti njegova kima i
rad nogu. Ali to to se moe sluiti rukama bilo je dobar znak. Oito,
bio je vrlo slab, ali to je znailo da e moi pomicati ruke i ake,
pogotovo kad mu vrat zacijeli. Mislim da moemo pretpostaviti
kako e spavati nekoliko sati, a sutra e uslijediti novi korak naprijed.
Moda biste mogli otii u hotel i malo odspavati, gospoo Robinson.
Sutra e biti jo jedan naporan dan. Ali ona je bila toliko uzbuena
da nipoto nije htjela otii.
Mislite da se nee opet probuditi? Ako se probudi, ja elim biti
tu.
Mislim da je puno vjerojatnije da je iscrpljen od upravo pretrp-
ljenog napora. Za njega je to moralo biti ravno usponu na Everest.
Sad je tek savladao najnii stupanj i sljedeih tjedana ga ekaju jo
mnogi teki usponi. A mogue i sljedeih nekoliko godina, ali to joj
nije htio rei. Ovo je bio tek poetak i pred njima je bio dug put, ali to
to su upravo vidjeli, jako je ohrabrilo cijelu medicinsku ekipu.
Dobro, Cvnthia se sloila. Moda u se vratiti u hotel. Sati-
ma nije vidjela svoje keri. Rekle su da e naruiti veeru u sobu i
gledati televiziju dok se ona ne vrati. Obeala im je da e im se javiti
istog trena kad ue u svoju sobu. Jedva je ekala da im kae to
90
se dogodilo. Kad im je rekla, vrativi se u hotel, Olivia je vrisnula od
sree, a Jane je malo zaplesala.
Boe, mama, to je sjajno! Je li neto rekao?
Ne, samo je nekoliko puta otvorio oi i zajaukao. Dva puta je
stisnuo lijenikov prst, a vidio je i da sam ja tamo. Ali onda je ponovo
zaspao. Lijenici misle da bi sutra mogao progovoriti. A sestra je
rekla da bi, sada kad je doao k svijesti, vrlo brzo trebao postati pri-
seban. Cvnthia se nadala da e sutra razgovarati s njim.
Sutradan ujutro, kad se vratila u bolnicu, on je leao otvorenih
oiju i ogledavao se po sobi, kao da jo nije potpuno siguran gdje je.
Izgledao je kao da jo napola spava, kao da se upravo probudio, to je
i bila istina.
Zdravo, spavalice, blago ree Cvnthia pribliivi se njegovom
krevetu. Cijelu vjenost smo ekali da se probudi. On trepne oi-
ma kao da kae, da, ali izgledao je tuno, gotovo kao da je razoaran
to je vidi, jer je oekivao nekog drugog. Njoj se inilo da bi joj on
kimnuo kad bi mogao, ali nije mogao pomaknuti glavu zarobljenu u
stezniku oko vrata. Osjea se bolje danas? On ponovo trepne
oima. A onda mu ona vrlo blago dotakne lice. Volim te, Bili. ao
mi je to se ovo dogodilo. Ali bit e sve u redu. On nije skidao
pogled s nje; zatim je ovlaio usne, kao prole noi, i ponovo sklopio
oi. Htjela mu je dati neto za pie, ali nije se usudila. Bolniarke su
je na nekoliko minuta ostavile samu s njim. Monitori e ih upozoriti
ako se bilo to promijeni. Mogu li ti neto donijeti? proaptala je, a
on otvori oi i zagleda se u njeno lice. Izgledao je kao daje zbog
neeg zabrinut i ona mu se priblii, kako bi mogla uti ako joj neto
bude pokuao rei. Njegova usta se na to otvore, ali nije bilo nikak-
vog zvuka. Sto eli, duo? Moe li govoriti? Obratila mu se kao
to bi razgovarala s djetetom. A on je izgledao kao da je ojaen zato
to ga je tako teko razumjeti. Dugo je leao u tiini, a onda ponovo
pokua, kao da je skupljao snagu dok je Cvnthia govorila. Cure su
ovdje, priala je ona dalje. Dole su sa mnom u London. On
trepne, kao da kae da je razumio, a onda se opet namrti, borei se da
ovlada svojom vilicom. Ona se pitala boli li ga taj steznik oko vrata.
Nije izgledao udobno, no reklo bi se da on sada nije trpio nikakve
jake bolove.
Gdje..., napokon je proaptao, a ona gaje napeto sluala, nas-
tojei ga razumjeti i strpljivo ekala. Za sljedeu rije, inilo se, tre-
bala mu je itava vjenost, ...je... Izzza... bel? Ovo je za njega bio
straan napor. Zurio je u svoju enu, a ona nije bila sigurna je li ju
uope prepoznao. Izgleda da su sve njegove misli bile usredotoene
91
na enu koja je bila s njim u autu. Htio je saznati, pretpostavila je
ona, je li Isabelle iva. A te njegove rijei, tako bolno izgovorene, uz
straan napor, pogodile su Cvnthiju kao udarac. Pitao je za Isabelle;
to je bilo prvo to je rekao svojoj eni, a njoj je to govorilo sve to je
trebala znati.
iva je, ona tiho odgovori, pitat u sestru kako je sada. On
na to dva puta trepne, kao da joj eli rei hvala, a onda zatvori oi.
Tren kasnije, Cvnthia izae van, a njene keri je odmah ponu salije-
tati pitanjima. Nije im ispriala to je on rekao.
Kako mu je, mama? Je li neto rekao?
Mislim daje bolje. Pomalo pokuava govoriti. A ja sam mu re-
kla da ste obje ovdje. Cyn je bila zapanjena zbog onog to joj je re-
kao. Njegove prve rijei odnosile su se na Isabelle i Cynthia se mora-
la zapitati koliko mu Isabelle znai. Bez sumnje, nije ga samo viteki
poriv ponukao da pita za nju istog trena kad se probudio.
to je rekao? Djevojke su bile strano uzbuene. Bile su van
sebe od sree to im je otac preivio.
Dvaput je trepnuo, ona ree s osmijehom, prikrivajui vlastitu
bol.
Moe li govoriti? upita Jane. Izgledala je kao majin odraz u
ogledalu. A Olivia je bila pravi Billov portret. Obje su izgledale kao
njihovi klonovi - njen i Billov.
Rekao je poneku rije, ali to mu je jo jako teko. Mislim da se
sada odmara. Zvuala je neobino potiteno kad je obeala curama
da e se odmah vratiti i otila do recepcije, obrativi se bolniarki.
Kako je gospoa Forrester? tiho je upitala. Ako nita drugo, treba
rei Billu ono to je elio znati. Ako mu je bilo stalo do nje, imao je
na to pravo, ak i ako su bili samo prijatelji. Zajedno su proli pakao.
Morala mu je rei to je novo s Isabelle; to je bilo najmanje to je za
njega mogla uiniti, kad se ve toliko potrudio da je to pita.
Nije ba dobro, naalost. Uglavnom, kao i dosad. Sino je opet
imala visoku temperaturu. Njen suprug je sad s njom.
Je li dola k svijesti? pristojno upita Cvnthia.
Ne, ali to nije udno, s obzirom na povrede i operaciju pretho-
dne noi. Cvnthia kimne i zahvali joj, a onda se vrati natrag u Bil-
lovu sobu da vidi je li budan. Ali kad mu je prila, on je tiho hrkao. A
onda, kao da ju je osjetio, pomaknuo se i otvorio oi. Ponovo je
sanjao o Isabelli. Kao i prethodna dva dana.
Pitala sam za Isabelle. Jednako je kao i dosad. U komi je i jo se
nije probudila, ali ja se nadam da hoe. On trepne oima kao da joj
odgovara. Dugo je prolo dok nije opet pokuao oblikovati rijei.
92
Hva... la... Cinnn... mislio... sam... dasi... ti... ona, rekao je, a
onda ponovo zaklopio oi i utonuo natrag u san o Isabelli. Uope nije
elio vidjeti svoju enu, niti razgovarati s njom.
eli li vidjeti cure? Cyn mu je opet prekinula san; on sada
trepne triput, a ona se nasmijei. Idem po njih, tu su u hodniku.
Tren kasnije, bile su u sobi i govorile mu uglas, a Omthia primijeti da
se on smjeka. A kad im se obratio, za to mu je trebalo manje napora
nego prije. Vraala mu se sposobnost govora: ilo je polako, ali
mozak mu je, oito, bio sasvim bistar.
Cure... volim... vas...
I mi tebe volimo, tata, ree Olivia, a Jane se sagne i poljubi
mu ruku. Imao je infuziju privrenu na obje podlaktice. Jo je bio
prekriven monitorima i cijevima. Ali djevojke su bile sretne to je
uope iv.
Sjajne... cure..., rekao je Cvnthiji kad su njih dvije otile.
I ti si sjajan, bilo je sve to je ona rekla, a on je na to izgledao
iznenaen. Uplaio si nas, nastavila je ona. Zna li to ti se dogo-
dilo? pitala je. Palo joj je na pamet da se on moda i ne sjea.
Ne. Uope se toga nije sjeao. Pamtio je samo veer koju je
prije nesree proveo s Isabelle.
Tvoju limuzinu je udario autobus. Trebalo je, kako ujem, ne-
koliko sati da vas izvuku van.
Bojao... sam... se... daje... ona... mrtva. Borio se s rijeima, a
Cvnthia pomisli kako je udno to on sa svojom enom razgovara o
Isabelli, ali njega za to izgleda nije bilo briga. Dok ju je gledao, oi su
mu se punile suzama.
Mislim da je tome bila vrlo blizu. Cvnthia mu nije rekla da bi
ona jo uvijek mogla umrijeti. Njen mu je ovdje s njom. Kad mu
je to rekla, bilo je to gotovo kao upozorenje Billu da se i on treba
vratiti stvarnom ivotu. Isabelle ima mua. A on ima dvije kerke i
enu. Sada su one na redu. On je znao da prema njima ima obaveze,
ma koliko volio Isabelle. Ali nju je sanjao, danima.
U tom trenu, u sobu su se vratile bolniarke; imale su posla oko
njega, pa je Cvnthia izala van i pridruila se curama. Morala je pro-
misliti o ovome to se s Billom dogodilo. U njenom umu nije bilo
dvojbe. Isabelle Forrester mu je bila vana i nije bila samo stranac,
kako se nadao njen mu, ak ni usputna poznanica. Prve Billove rijei
odnosile su se na nju. A njegove oi bile su ispunjene bolom i brigom
zbog nje. ak je, kad se probudio, mislio da vidi Isabelle, a ne svoju
enu.
A dok je ekala da bolniarke zavre svoj posao, Cvnthia je,
sjedei u ekaonici, uzela u ruke primjerak Herald Tribunea i vidjela
93
da je tamo objavljen lanak o nesrei. Ostala je zateena, ugledavi
fotografiju Billa i neke ene, uz snimke raskomadanog autobusa. U
lanku je pisalo da je jedanaestero ljudi poginulo, a u limuzini u koju
je udario autobus, bio je poznati politiki lobist VVilliam Robinson.
Tekst ispod fotografije navodio je da je to snimljeno samo nekoliko
trenutaka ranije. On i nepoznata ena, pisalo je, bili su u Annabel's;
njihov auto se sudario samo nekoliko blokova dalje, a voza je pogi-
nuo. Ali nije navedeno Isabellino ime, niti je li ona povrijeena u su-
daru. No, Cvnthia je, vidjevi joj lice, znala da to mora biti ona. Iz-
gledala je privlano i mlado, duge tamne kose, i fotograf ju je oito
uplaio, jer je zurila u njega irom otvorenih oiju. Na toj fotografiji,
Bili se smjekao, drei ruku oko njenih ramena. Cvnthia je ostala
bez daha vidjevi ih takve zajedno. Izgledali su sretno i oputeno i
inilo se kao da e se Bili svakog trena nasmijati. To je ponovo pod-
sjeti na moguu ozbiljnost situacije. Pitala se je li to vidio i Gordon
Forrester. Ma to postojalo izmeu njegove ene i njenog mua, po
njenom miljenju, malo je vjerojatno da je to za njih bilo nebitno.
Pogotovo sada.
Kad su je vidjele kako ita taj lanak, njene keri su razmijenile
poglede. Nita nisu rekle, ali vidjele su ga i one. One se, meutim,
sada nisu ni mogle ljutiti na svog oca, to god radio s tom enom.
Ono to se dogodilo bilo je puno ozbiljnije i one su mu mogle opro-
stiti gotovo sve. I Cvnthia se tako osjeala. Nju nije zabrinjavalo to
je on uinio, nego mogunost da mu je zaista stalo do Isabelle. Pogled
u njegovim oima kad ju je pitao za nju, govorio je Cvnthiji da to nije
samo usputna veza. Teko je mogla povjerovati da su samo dobri
prijatelji. Ona i Gordon iznenadili bi se jo vie kad bi znali da su njih
dvoje bliski ve vie od etiri godine.
Tada je jedna bolniarka dola po njih i Cvnthia s kerima ode u
Billovu sobu. Tren prije nego to e se vrata zatvoriti, spazila je
Gordona Forrestera kako izlazi iz Isabelline sobe. Nije se usudila, ali
rado bi ga bila upitala je li vidio Herald Tribune. Ali on je izgledao
kao da ga mue vee brige.
Isabelle nije pokazivala nikakve znakove oporavka, pa iako je
lijenik rekao da bi mogla dugo ostati u komi, Gordon se sve vie bo-
jao da e joj mozak ostati oteen, ako uope preivi. Uz to, upravo
su mu rekli da joj srce nepravilno kuca, a u pluima joj se skuplja te-
kuina. Opasnost od upale plua bila je sve vea, a Gordon je znao da
e, ako se to dogodi, Isabelle umrijeti. Stanje se, izgleda, pogor-
avalo. Jedan sat je proveo tamo, razgovarao je s lijenicima o mo-
guoj novoj operaciji i kad ga je Cvnthia vidjela kako izlazi iz Isabel-
line sobe, bio je na povratku u hotel.
94
Tek nakon sto su kasno tog popodneva Cvnthia i djevojke otile,
Bili je opet pitao za Isabelle. Preko dana mu se vratio govor. Cure su
neprestano priale s njim i morao je odgovarati. Sada je pitao jednu
bolniarku kako je Isabelle, a ona je oprezno birala to e rei.
Priblino jednako kao i do sada; jo je u komi, a njene povrede
su unutarnje, vie nego vae. On je slomio vie kostiju, ali kod nje
su svi unutarnji organi bili povrijeeni. Nije se moglo rei to je gore.
Ali on je preivio, sad je to bilo sigurno, dok Isabellin ivot jo visi o
niti, a opstanak je u pitanju. On je mislio samo kako ne eli da ona
umre i dao bi vlastiti ivot za nju.
Mogu lije vidjeti? tiho je upitao. Cijeli danje samo na to mis-
lio, kad god ga ne bi zaokupile Cvnthia i keri.
Mislim da to ne bi bilo mogue, odgovori bolniarka. Bila je
sigurna da bi se njegov lijenik usprotivio. Morao je leati to je mo-
gue mirnije. S takvim povredama kime i vrata, nikako ga nisu
smjeli izvlaiti iz kreveta, a Isabelle ionako ne bi bila svjesna njego-
vog posjeta.
Ali Bili je te noi svom lijeniku ponovo postavio isto pitanje.
Samo na tren. Samo je elim vidjeti, da znam kako je.
Nije ba dobro, bojim se, iskreno ree lijenik. Njen cijeli or-
ganizam je pretrpio traumu. Danas sam to objanjavao njenom su-
prugu. On je eli premjestiti u Francusku. Rekao sam mu da je to ne-
mogue. U ovako osjetljivom stanju, to bi je ubilo. Bili osjeti kako
mu se lijenikove rijei zabijaju kao no u grudi. Nije htio da Isabelle
odvedu bilo kamo, barem ne dok je on ne vidi. A pogotovo ne ako bi
je to dovelo u jo veu opasnost. Forrester je lud to uope tako brzo
pomilja na to. Lijenik mu je to i rekao. To se lako moglo zakljuiti.
Mislim da nije pametno da je vidi, Bille, suosjeajno ree lijenik.
Bili su na ti. Sad kad je Bili mogao govoriti, lijenika je iznenadilo
koliko je Bili ugodna i pristojna osoba. Po njegovom miljenju, Bili
je bio vrlo prijatan ovjek. Za razliku od Gordona Forreste-ra, koji je
otresit i arogantan i izvrijeao je sve na odjelu. Ujutro je doao sa
zahtjevom da je premjesti. Nitko nije htio ni uti za to, a on se
povukao kad mu je ef odjela neuvijenim rijeima rekao da je lud to
to predlae. Vrlo otvoreno mu je objasnio da bi to ubilo njegovu
suprugu, pa je Gordon pristao da ona ostane tamo. Ali svi su bili
sigurni da e pokuati ponovo. Oito, bio je previe tvrdoglav da bi
odustao.
Zar ne moete odgurati moj krevet u njenu sobu kad tamo ne
bude nikoga? Bili je molio, sada potpuno ovladavi svojim govor-
nim sposobnostima. Bio je vidljivo uznemiren. elim je vidjeti, sam.
Lijenik je dugo razmiljao, a Bili se uzbudio. Lijenik nije znao nita
95
o njihovoj vezi i nije htio pitati, ali Billu je oito bilo jako vano da
vidi Isabelle, a to nije moglo nakoditi ni njoj ni njemu. Samo nije
htio da Gordon Forrester bude bijesan ako to sazna.
Noas bi me mogli odvesti, zar ne? Ne moram biti dugo tamo.
Zato ne bismo priekali da vidimo kako e se sutra osjeati?
A i ona isto tako. Ni ti ni ona nikamo neete otii. Billa je izluivalo
to zna da je ona tu, s druge strane hodnika. Kad bi mogao, sam bi se
odvukao tamo, ali bio je potpuno preputen njihovoj milosti. Bio je
nepomian, zarobljen na krevetu, u stezniku i s ovratnikom. Nije
mogao ak ni podii glavu, a ruke su mu bile jako slabe. Od struka na
nie bio je nepokretan i nita nije osjeao. A za sada nitko nije znao
hoe li mu se osjet vratiti. Bio je bespomoan kao beba, ispruen na
krevetu, no svejedno je lijenika na miran i uporan nain uvjeravao da
je to dobra zamisao. Vidim da te ne mogu razuvjeriti, na kraju s
osmijehom ree lijenik. Bila je prola pono i u hodniku nije bilo
posjetitelja. On na tren izae i poalje Billovu bolniarku po lijek, a
kad se ona vratila u sobu, za njom su ula i dvojica mukaraca. Bili je
na tren izgledao zabrinuto, pitajui se to e mu sada raditi, ali oni su
se bez rijei rasporedili kraj uzglavlja i u podnoju kreveta,
bolniarka se odmaknula u stranu i Billov krevet se polako zakotrljao
prema vratima.
Kamo idemo? on upita zabrinuto, a onda, kad mu se bolniar-
ka nasmijeila, shvati. Lijenik mu je ispunio elju; ekao ih je u
hodniku i obratio se Billu dok su ga gurali.
Ako samo rije kae o ovome, ja u te sam vratiti natrag u
komu, tiho je rekao, a Bili se nasmije. Ovo je vrlo nepropisno. Ali
on je smatrao da e to Billu initi dobro, a Isabelli nije moglo nako-
diti. Nee ni znati da je bio tamo.
Trebalo je malo manevrirati, ali uspjeli su dovesti njegov krevet
do njenog. On je napregnuo pogled, ali uspio je krajem oka vidjeti
samo njenu glavu omotanu zavojima. Meutim, ako bi istegnuo lijevu
ruku najvie to moe, mogao bi joj dotaknuti prste na ruci. Dvije
sestre koje su deurale kod nje pratile su to se dogaa, a lijenik ih je
uputio da na sve to zamire. Svima je bilo jasno zato je Bili tu.
Nekoliko minuta je drao njene prste u svojoj ruci, a onda joj se ob-
ratio i uope ga nije bilo briga tko e ga u toj prostoriji uti.
Zdravo, Isabelle... ja sam... Bili... Sada se mora probuditi.
Dovoljno dugo si spavala... mora se vratiti... A onda, tihim glasom
doda, Volim te... Sve e biti dobro. Pustili su ga neka bude tamo jo
nekoliko minuta, a onda ga odgurali natrag. Bio je iscrpljen i blijed
kad se vratio u svoju sobu. Ispruen na krevetu, kasnije se,
razmiljajui o njoj, sjetio svog sna i pitao se kad se to dogodilo.
96
Oboje su hodali prema jarkom svjetlu i tren prije nego to e stii, on
ju je natjerao da se vrate, to je nju jako naljutilo. Tamo su bila
njihova djeca i on im se htio vratiti. Ali Isabelle je htjela produiti
dalje. A on joj je sada elio rei isto to i tada. Morala se vratiti. Htio
je da se ona probudi. I mislio je samo kako e je opet vidjeti. Obuzela
ga je panika kad se sjetio kako je Gordon pokuava vratiti u
Francusku. No, barem ga je lijenik uvjerio kako oni nee dopustiti
da se to dogodi. Billu je laknulo zbog nje, ali mu je jednako tako bilo
drago to zna da je u njegovoj blizini.
Te noi je utonuo u san mislei na Isabelle, a na licu mu se poja-
vio osmijeh. Leei u svom krevetu u hotelu, i Cvnthia je razmiljala
o Isabelli. A u sobi u kojoj je prije samo nekoliko dana boravila Isa-
belle, Gordon Forrester je leao budan u krevetu i razmiljao o Billu.
Svi su te noi imali mnogo toga o emu treba razmisliti, a jedini koji
su znali odgovore na njihova pitanja bili su Bili i Isabelle.
97
Poglavlje esto
ad je Cvnthia sutradan stigla u bolnicu, bolniarka je upravo
hranila Billa. Bila je nedjelja, etiri dana nakon nesree, a on je
jo izgledao krajnje izmueno. Ali oboje su bili presretni to je
priseban i iv.
Kako ide, mili? upita Cvnthia, vedrog i svjeeg izgleda. Vani
je bilo toplo, pa je na sebi imala majicu, kratke hlae i sandale koje je
posudila od jedne keri. Olivia i Jane e malo proetati po Londonu;
htjele su otii na buvljak. Vrijeme koje je Cvnthia provodila u bolnici
za njih je bilo predugo, pa su namjeravale doi kasnije tog
popodneva.
Kako se osjea? pitala je Cvnthia, pribliivi se njegovom kre-
vetu. Zbog ovratnika, nije ba mogao daleko vidjeti. Kad mu je ula u
vidno polje, on se osmjehne.
Mislio sam danas odigrati nekoliko setova tenisa, ree on.
Zvuao je promuklo, ali sada je mogao jasno govoriti.
Upravo su ga prvi put obrijali i on se osjeao malo ljudskije, ali
pred njim je jo bio dalek put. Lijeniku je rekao da mu je vid za-
magljen, to nije bilo nikakvo iznenaenje. Udarac u glavu je bio
prilian, a jo neko vrijeme e osjeati posljedice kome. Oekivao se
specijalist koji e mu jo jednom pregledati noge i kimu, a deurni
lijenik mu je rekao da e moda trebati jo jedna operacija, ovisno o
onome to specijalist zakljui. Svima je sada bilo jasno da e Billov
oporavak biti dugotrajan. A opseg tog oporavka jo se nije moglo
predvidjeti. Hoe li ili nee vie hodati, i dalje je bilo glavno pitanje.
Bili je toga bio svjestan, ali tu temu su on i Cvnthia do sada izbje-
gavali iako su oboje znali kako, s obzirom na povredu kime, postoji
ozbiljna mogunost da e ostatak ivota provesti u invalidskim ko-
licima.
Cvnthiji se nije urilo da o tome razgovara s njim; imao je do-
voljno briga. Ali u ova etiri dana, ona je stalno razmiljala kako e
odsada biti s njim u braku. Zaista nije mogla znati hoe li se on ikada
vratiti na posao, niti kakav e mu biti ivot ako se bude morao
povui. Nije to mogla ni zamisliti, a nije ni Bili, iako je pokuao. Ali
oboje su znali da je moglo biti puno gore. Mogao je ostati potpuno
uzet. I oboje su osjetili olakanje kad su shvatili da e, na kraju, ipak
98
K
u potpunosti koristiti gornji dio tijela. Meutim, hoe li ili nee moi
titi donji dio tijela, bilo je otvoreno pitanje koje je njega ispu-
njavalo uasom.
Kako su cure? upitao je kad je Cvnthia privukla stolicu i sjela.
Primijetila je da je nemiran i napet.
Dobro su, danas idu na buvljak. Rekle su da e poslije toga doi
ovamo. Obje su osjeale ogromno olakanje to im je otac iv. A
Cvnthia ih je nagovarala da odu van, kako bi promijenile okolinu.
One se trebaju vratiti kui ovaj tjedan, Cyn. Ovdje nemaju to
raditi.
Ionako smo trebale doputovati u Europu za par tjedana. Mislim
da te one sada ne bi htjele napustiti. Njegova supruga mu se
osmjehnula, a on je, na trenutak, izbjegao njen pogled. Moda u ih
odvesti u Pariz na nekoliko dana, ako tebi za koji tjedan bude bolje.
Ionako e uskoro kui. Ali, ona u to nije bila toliko sigurna koliko
je htjela da on u to povjeruje. Lijenici su je upozorili da e Bili ostati
u bolnici mjesecima, a nju je zanimalo moe li letjeti u Sjedinjene
Drave specijalnim avionom, ali oni su se sloili u jednom -jo je
prerano da ga se premjeta.
Ne znam kad u kui, Cyn. One ne mogu ovdje prosjediti cijelo
ljeto, ekajui me. A ne moe ni ti.
Ja nemam pametnijeg posla, ona vedro odvrati, a on se nas-
mijei.
Znai da su se stvari jako promijenile u posljednjih nekoliko
tjedana. Ti se inae ne zaustavlja, Cyn. Nisi li na nekom teniskom
turniru, ne ide li nekamo, priprema li kakvu zabavu? Poludjet e
ako bude samo sjedila ovdje i nadzirala me.
Ja te neu ostaviti ovdje, Bili, ona tiho ree. Poslat u cure
natrag kasnije, osim ako one ne budu htjele nekamo ii same. U do-
bni i u zlu, sjea se tog dijela? Ja se sjeam. Ne ostavljam te ovdje
samog i ne idem kui.
Nisam dijete, ree on s neuobiajeno ozbiljnim izrazom na li-
cu, a ona opazi neto zloslutno u njegovim oima. To ju je zabrinulo;
nastojala je odrati vedro raspoloenje, ali nije ga mogla sprijeiti da
izgovori to to joj je naumio rei. Htio sam o tome razgovarati. U
dobru i zlu, mislim. Posljednjih godina je bilo jako puno onog zlog.
Ja sam kriv; stalno sam bio odsutan i dugo sam ve upetljan u
politiku, pa ba i nisam bio puno uz tebe i cure. Ve dugo se osjeao
krivim zbog toga, ali oni su izmeu sebe uspostanli udaljenost kao
pravilo, pa na kraju vie i nije bilo mogue promijeniti stanje.
Navikle smo na to. Nitko te ne krivi zbog toga. Ja imam svoj
ivot, imam to raditi. Ne alim se na na brak, Bille. Izgledala je
99
ozbiljno dok mu je to govorila. Kad su poeli razgovarati, bolniarka
ih je ostavila same.
Trebala bi se aliti, Cyn. Trebala si se aliti ve odavno, kao i
ja. Mi vie nemamo brak. I tako je ve godinama. Ne radimo iste
stvari, nemamo iste prijatelje. Ja ak ni ne znam to radi, a u poslje-
dnje vrijeme ti ak zaboravljam rei gdje sam. Iskreno, nisam siguran
da li ti je to uope vano. Iznenaen sam to si dola ovamo. Do sada
sam vjerovao da bi ti bilo svejedno kad bih jednog dana naprosto
nestao.
Nije osjeao samosaaljenje. Sve je to bila istina, a nije joj ni
spomenuo da zna za njene brojne veze posljednjih godina, iako su
razgovarali o jedinoj njegovoj vezi, prije mnogo godina. Cvnthia je
zbog toga bila bijesna; rekla je da je to poniava. Ali on je bio
gospodin i nije joj nikada predbacivao da su njene kratke afere s
instruktorima tenisa, profesionalnim igraima golfa i muevima nje-
nih prijateljica njega poniavale godinama. Vjernost vie nije bila
brana osobina koje se ona pridravala. U poetku je to bila njena
osveta jer se osjeala odbaenom kad je on postao opsjednut politi-
kom, a njemu se ponekad inilo da ona na taj nain izaziva njegovu
panju, ali bio je to pogrean put. Na kraju, on se ohladio i samog
sebe prisilio da ga vie ne bude briga. Nije joj nita rekao jer je bilo
lake zatvoriti oi pred onim to se dogaalo, ali toga je bio jako
svjestan i to je na kraju ubilo njegovu ljubav prema njoj. Ono to je
nekada, prije trideset godina, osjeao za nju, ve dugo je bilo mrtvo.
Ostalo je samo prijateljstvo i on joj je bio zahvalan to je s njim, ali
vie nije bio zaljubljen u nju, a to mu sada vie nije bilo dovoljno. To
je shvatio u onih nekoliko sati koje je prethodnih dana proveo s
Isabelle.
Runo je to to kae, ree Cvnthia s povrijeenim izrazom na
licu. Kako si mogao pomisliti da ne bih dola ovamo nakon to si ti
doivio nesreu? Sigurno misli da uope nemam srca.
Ne, duo, znam da ima srce, on joj se tuno osmjehne, samo
ve dugo nije moje. Volio bih da nije tako, ponekad alim zbog toga,
ali tako je i mislim da se sada moramo suoiti s time. Htio sam o to-
me razgovarati s tobom kad se vratim kui.
Cvnthia ga je dugo gledala u bolnoj tiini, sa suzama u oima.
Nije mogla vjerovati da joj on to govori. Ironino, ba kad je ona
shvatila da ga jo voli, ili ga je ponovo zavoljela, on joj govori da je
vie ne voli i da je sve gotovo. Nije bila potpuno sigurna to joj on to,
zapravo, eli rei. Ali zasad, uvod nije zvuao ohrabrujue.
Je li to zbog Isabelle Forrester? upita ona, nastojei da ostane
mirna. Zaljubljen si u nju, zar ne? Nije bio trenutak da se skrivaju
100
iza rijei. Pitala se, da li se on namjeravao s njome oeniti. Nije bilo
slino Billu da se tek tako uputa u usputne veze; to je uinio samo
jednom i nikada vie, barem koliko je ona znala. A ta veza sa supru-
gom kongresnika postala je vrlo ozbiljna prije nego to ju je on pre-
kinuo. On je to okonao jer je znao da bi, ako ostane u vezi s njom,
napustio Cvnthiju i keri.
Ne radi se o Isabelli, on ree, a bio je iskren. Morao je biti, za
njihovo dobro. Radi se o meni. Ne znam zato smo tako dugo ostali
u braku. Navika, pretpostavljam. Ili lijenost, ili nekakva iluzija da e
biti bolje, ili potreba da se skrasim; moda zato to su djeca bila mala.
Ali, eli li ti tako ivjeti? U braku s ovjekom kojeg nikada ne vidi?
Vie uope ne razgovaramo, nemamo uope nita zajednikog, osim
cura. Ti ima svoj ivot, ja svoj. Zasluuje neto bolje od toga, a i
ja. Cvnthia je znala daje to istina, ali to su bile rijei koje ona nije
eljela uti.
Jo moemo sve popraviti, ako hoemo. Kad ti se ovo dogodilo,
shvatila sam da te jo volim. Ja sam ta koja je bila glupa sve ove
godine, a oboje su znali i zato, i nije mu to trebala objanjavati.
Mislim da sam u poetku bila bijesna zato to se ti tako dobro za-
bavlja i zato to postoji veliki dio tvog ivota u koji ja nisam bila uk-
ljuena. Pa sam se i ja odluila malo zabaviti. Radila sam to na po-
grean nain i sad se jako bijedno osjeam, i zbog sebe i zbog tebe.
Ali to se moe promijeniti. Sada shvaam koliko toga jo postoji me-
u nama, koliko se volimo. Suze koje su joj se skupile u oima sada
su se iznenada razlile po njenim obrazima; ona se nagnula i dotaknula
mu ruku. Bilo mi je uasno kad sam pomislila da bih te mogla
izgubiti. Volim te, Bille. Nemoj sada dii ruke od nas. Prerano je.
Da je mogao, on bi odmahnuo glavom, ali njegove oi odavale su
jednak odgovor. Prekasno je, Cyn. Nita nije ostalo. Jedino to zaista
imamo, to su cure i injenica da smo dobri prijatelji. Zato i jesi ovdje.
I ja bih to uinio za tebe. Nee me izgubiti, Cyn. To se ne moe
dogoditi. Zato ja to elim sada zavriti; neka ostane kako je bilo. Ako
nastavimo dalje, ako to i dalje budemo radili, na kraju emo se
zamrziti, a ja neu da se to dogodi ni zbog nas ni zbog cura. Ako sada
prekinemo, uvijek emo ostati prijatelji.
Ja sam ti ena. Sada se ona borila za ivot, ali ovu bitku nije
dobivala, to joj je bilo jasno. Ne elim ti biti samo prijateljica.
Bolje to, nego ona druga mogunost. Jednog dana, spetljat e
se s krivim ovjekom, moda nekim mojim prijateljem ili nekim do
koga mi je stalo, a ja u se ozbiljno naljutiti i na tebe i na njega. Na-
kon toga, odnosi meu nama ne bi bili ba lijepi. Iskreno se, zapra-
vo, udio to mu nikada nije priredila nikakav veliki skandal, no
barem je u tome bila jako oprezna.
101
Vie to neu raditi. Plakala je i mrcala; bilo je poniavajue
to joj on tako otvoreno govori o njenim zastranjenjima. Bilo joj je
neugodno to uje da je on cijelo vrijeme znao za to; ona je stalno
samu sebe uvjeravala kako on nita ne zna. I rado je samoj sebi go-
vorila da i on, vjerojatno, radi isto to. Ali on je za to bio previe oz-
biljan, previe odan i previe postojan, a njoj je sada bilo jasno daje to
trebala odavno shvatiti. Vjerojatno je zbog toga i zaljubljen u Isa-
belle. Zato jer je do sri ispravan ovjek, pa je i ono to osjea puno
opasnije. Kad on nekoga voli, to je ono pravo. Neu vie imati ni-
kakvih veza. Prestat u. Kunem se. Ni sada nemam nikoga. Svoju
zadnju aferu, s ovjekom kojeg je upoznala u njihovom klubu, preki-
nula je prije samo etiri tjedna, nakon tri mjeseca. On je imao enu i
troje djece i previe je pio. U krevetu je, usprkos tome, bio sjajan, ali
ona se bojala da e, dok je pijan, priati o njihovoj vezi. A nije se
htjela izloiti moguim neugodnostima koje bi on mogao izazvati.
Opet e to napraviti. Oboje znamo da hoe. A moda si u pra-
vu. Oboje smo prokleto usamljeni. Udaljeni smo milijune milja, ak i
kad smo zajedno. A to nije ono to elimo, niti smo to zasluili. Dok
joj je to govorio, on opet pomisli na Isabelle. Danju gaje muila briga
za nju, a nou snovi u kojima je besciljno lutao, traei je.
Oenit e se njome? Pitanje je zavrila jecajui, a njemu je bi-
lo grozno to joj to govori, ali bilo je vrijeme. Shvatio je to dok je bio
s Isabelle i, usprkos nesrei, htio je sada zavriti sa Cvnthijom. Bit e
samo sve gore, a ne bi bilo poteno da o njoj bude ovisan. Na kraju bi
ga zamrzila. Nije bila tip ene koja moe godine, a pogotovo ne cijeli
ivot, provesti njegujui mukarca. A ako on do kraja ivota ostane u
invalidskim kolicima, to je bilo zadnje to bi joj htio nametnuti. Znao
je da ima samo jedan izbor - morao je otii i sam se brinuti za sebe.
Ne, neu se oeniti njome. Ona nee napustiti Forrestera, ako
uope ostane iva. On je pravi gad i oduran prema njoj. Ali ona ima
jako bolesno dijete. Rekao sam ti, ne radi se o njoj. Radi se o nama.
Jednog dana e mi zahvaljivati zbog toga, kad nae pravog ovjeka.
Ja to nikada nisam bio. U poetku smo se strano dobro zabavljali, ali
nikada nismo imali iste elje. A ja vie ne vjerujem u gluposti tipa
suprotnosti se privlae, ne u naim godinama. U ovom trenutku ivota,
oboje trebamo ljude koji ele isto to i mi. Ti si uvijek htjela bitno
drugaiji ivot nego ja. Dok smo bili mladi, mislio sam da to nije
vano, ali pogrijeio sam. Tebi treba neki bezbrian i vedar tip koji e
s tobom obilaziti zabave i imati puno vremena koje e potroiti s
tobom. Ne treba ti manijak koji je opsjednut svojim poslom i stalno
odsutan i brine vie oko toga tko e biti sljedei predsjednik,
102
nego oko vlastite djece. Znao je da e se dovijeka osjeati krivim
prema kerima zbog proputenog vremena, ma koliko sada bili bliski.
Ti si sjajan otac, Bili. Uvijek si bio divan prema curama. A one
te vole toliko da ne bi ni mogle vie. To je zaista mislila; obje kerke
su ga oboavale, iako su navikle da ga nema. Duboko su potovale
sve to on radi i bile su ponosne na njega.
Nisam dovoljno bio s njima, on pokajniki ree. >=To sada
znam. I to im nikada neu moi nadoknaditi. Ali pokuat u, jednog
dana. Moda na neko vrijeme malo usporim. Ali bilo je gotovo pre-
kasno. Obje su bile na fakultetu, imale su vlastite ivote i njemu je to
bilo jasno. U mnogoemu, ve je propustio vlak, a te prilike, kad se
propuste, vie se ne ponavljaju. Sada je samo mogao biti uz njih
onoliko koliko mu one, kao odrasle osobe, dopuste.
Sto mi to govori? upita ona, ponovo briui nos. Izgledala je
uspanieno i rastrojeno.
Mislim da bismo se trebali razvesti. Samo tako moemo sau-
vati ono to je ostalo. Cvnthia, ja ti elim biti prijatelj.
Jebi se, ree ona, a onda se osmjehne kroz suze. Nikad nisam
mislila da e nas napustiti. Nije mogla vjerovati da im se to dogaa,
pogotovo ne sada. Prije tri dana, eljela je samo da on preivi, a onda se,
u djeliu sekunde, sjetila kako je tog jutra u Connecticutu, kad su joj
javili za nesreu, pomislila da bi za njega bilo bolje da umre, nego da do
kraja ivota ostane invalid. Nije htjela da se to dogodi ni njemu, ni njoj
samoj, a sad je on naputa. Morala se upitati nije li to on samo utuen pa
reagira na nesreu na pomalo histerian nain. Siguran si da to eli?
Pretrpio si straan ok. Prirodno je da... Presjekao ju je prije nego to je
stigla izgovoriti do kraja, a kad joj se obratio, izgledao je smireno.
Trebali smo to uiniti prije mnogo godina, Cvn. Samo to ja nisam
imao petlje.
Pa, ao mije stoje sada ima. Cijeli tjedan se ponovo zaljublju-
jem u tebe. A tebi je dosta. Rei u ti jednu stvar, Bille Robinsone.
Tajming ti je nikakav, na to je jo jae zaplakala i pogledala ga a-
losnim oima. Zato me nisi zaustavio, ako si znao to radim svih
ovih godina? Zato nisi neto rekao? Strano je bilo shvatiti da je
znao za njene veze. Ali oboje su znali da nije njegova dunost da je
zaustavi, nego samo njena.
Nisam znao to bih rekao. Sam se nisam htio s time suoiti. U
poetku sam si priao bajke, ponaao se kao da se to ipak ne dogaa.
A onda sam se naviknuo. Ne znam, Cvn... moda nisam htio biti
toliko iskren prema samom sebi. Ali sada nemam izbora. Za mene je
103
prekasno da budem drugaiji. Nemam vie snage da samom sebi pri-
am prie. Moda nikada vie, nakon ovog, neu imati nikoga u svom
ivotu, ali barem ni ti ni ja neemo ivjeti u lai. To mora biti bolje.
Zar ne misli tako?
Ne, ne mislim, ona iskreno ree. Radije ivim u lai nego da
te izgubim. A i ne moramo ivjeti u lai. Moemo pokuati, ovog pu-
ta kako treba, ako mi prui jo jednu priliku. Dok je to govorila,
bila je ponovo ona djevojka kojom se oenio i to mu je slamalo srce.
Gotovo je alio to se nije sukobio s njom prije mnogo godina, ali ta-
da nije bio spreman, a sada je za njega bilo prekasno.
Prekasno je. Za nas oboje. Samo to ti to jo ne shvaa.
to u rei ljudima? Bilo je bolno kao estoki udarac. Cijela
pria o razlazu bila joj je tako poniavajua da je poeljela pobjei
van i sakriti se.
Reci im da si se napokon opametila i najurila me. Vjerojatno si i
trebala, jo onda kad sam poludio i poeo raditi po stosatnom radnom
vremenu. Oboje smo napravili puno gluposti. Nisi samo ti kriva.
Kao i uvijek, on je bio pristojan, dobar i poten, zbog ega je njoj bilo
jo tee. Znala je to gubi, znala je da nee nikada vie nai nekog
kao to je on. Vrlo su rijetki mukarci kao to je Bili.
to u rei curama?
To je druga pria. Bit e teko. Mislim da bismo oboje trebali
razmisliti o tome. Dovoljno su odrasle da shvate, ali vjerojatno nee.
Nitko ne voli promjene.
Ne volim ni ja, ree ona glasom koji se guio. A najtee e biti
njemu, iako joj to nije palo na pamet. Pred njim je dug, teak put, a
on je odluio da se sam suoi s time. Nije imao iluzija o svom opo-
ravku; znao je da postoji vrlo velika mogunost da vie ne prohoda, a
ak i rehabilitacija do stupnja kojeg moe dostii bit e jako muna,
pogotovo ako bude sam. Ali isto tako je znao da Cvnthia to ne bi
mogla podnijeti. Svu sposobnost za brigu oko drugih koju je ikada
imala, utroila je ve odavno na keri. Izludila bi ivei s njim, ako on
ostane imalo oteen. Cvnthia nije bila Isabelle. Ona nikada ne bi
mogla uiniti ili proivjeti sve to je Isabelle inila za svog sina. A
Bili je bio spreman da se sa svojim novim iskuenjima suoi sam.
Cvnthia tada ustane i prie prozoru; zurila je u prazno, slomlje-
nog izraza, kad je u sobu uao ameriki ambasador. uo je za nesreu
i itao o njoj u novinama. Bio je jako pogoen i izgledao je potreseno
i zabrinuto kad je uao. A kad se Cvnthia okrenula, crvenih nateenih
oiju, vidio je daje i ona jednako potresena. Nije mogao znati o emu
su oni razgovarali i kad je urno priao krevetu i uhvatio
104
Billa za ruku s izrazom duboke zabrinutosti, nije mu padalo na pamet
da je uletio u obiteljsku dramu.
Zaboga, Robinsone, to ti se dogodilo? Proli tjedan smo se tre-
bali vidjeti. Nije mogao vjerovati kad je uo vijesti, a sad je primije-
tio kako su Cvnthia i Bili razmijenili udan pogled.
Upao sam u tunjavu s autobusom u punoj brzini. I autobus je
pobijedio. To je bila velika glupost, ree Bili s osmijehom, ali izgle-
dao je umorno. Iscrpila ga je rasprava sa Cvnthijom i on joj se obrati,
Cyn, da li bi htjela malo proetati s curama? Dobro e ti doi da se
makne odavde. Ona kimne; nije mogla progovoriti. Nije htjela
plakati pred ambasadorom, a znala je da e se to dogoditi ako ostane.
A nije htjela biti ni sa svojim kerima; bolje e biti da se vrati u hotel
i isplae se u samoi, mislila je.
Vratit u se naveer, ree ona, a suze joj ponovo preplave oi
kad ga je poljubila u obraz. Volim te, proaptala je, a onda brzo
izala iz sobe, dok ju je ambasador pratio pogledom.
Jadna Cvnthia, pretrpjela je gadan ok, suosjeao je ambasa-
dor. Godinama ih je poznavao. Bio je iz New Yorka i nekada je raz-
miljao o predsjednikoj kandidaturi, ali ga je Bili odgovorio. Nikada
ne bi pobijedio, ali u ambasadi je svoj posao obavljao sjajno i volio je
to raditi. Tu je ve tri godine, a Bili je znao da e predsjednik od
njega traiti jo jedan mandat.
Jesi li dobro? upitao je Billa, mrtei se zabrinuto.
Sada sam bolje. Usprkos ovom jutru. Nije se nimalo veselio
razgovoru s njom, ali znao je da je uinio ono to treba. Namjeravao
je to uiniti kad se vrati kui. No znao je da si ne smije dopustiti da se
zbog nesree predomisli. tovie, to je samo uvrstilo njegovu od-
luku. A njoj nije htio ostaviti nikakve iluzije o sebi, ma koliko to bilo
bolno.
Treba li to? pitao je ambasador, sjedajui. Supruga mu je re-
kla neka se ne zadrava dugo.
Nita posebno. Novi vrat, novu kimu, dobar par nogu, zna
ve. Bili je pokuavao napraviti alu iz toga, ali oi su mu bile tune.
Ambasador se osmjehne. Ako nita drugo, Bili Robinson je bio sjajan
tip i dobar ovjek.
I to kau?
Ne ba puno. Jo je prerano. A ja mislim, ako je F. D. Roosevelt
mogao voditi zemlju sjedei, to nee ni meni puno smetati. Ali oboje
su znali da hoe. Cijeli ivot mu se promijenio u treptaju oka, ne
samo politiki ivot, nego i osobni, kao mukarcu. Sveukupne pos-
ljedice nesree u ovom trenu nije bilo mogue procijeniti, ali osim
105
to vie nee hodati, nije imao pojma hoe li ikada vie biti u stanju
voditi ljubav sa enom. I o tome je vodio rauna kad je Cvnthiji rekao
da eli razvod. Tome se ona nikako ne bi mogla prilagoditi. Ali bilo
je i jaih razloga za njihov razvod koji su ga na to potaknuli. Njegove
tegobe su bile samo lag na torti.
Ima li ikakvu predodbu koliko dugo e biti ovdje?
Vjerojatno dugo, ree Bili potitenim tonom. Bio je jako umo-
ran. Jutro ni za njega nije bilo lako i duboko ga je alostilo to je
okonao svoj brak. Nije samo izgubio enu, i to po vlastitom izboru,
nego je zbog nesree izgleda izgubio i Isabelle, najbliskiju prijatelji-
cu. Nije se imao emu radovati, pred njim je bila jedna vrlo teka go-
dina ispunjena nastojanjem da ozdravi. Ali barem je bio iv.
Pa, na nas moe raunati, energino ree ambasador Ste-vens.
I Grace e te posjetiti, ali rekla je da e doi drugi put. Nije te htjela
izmuiti, a boji se da ja hou. Ako bilo to treba, to god to bilo,
nazovi ambasadu. Neka se Cvnthia javi Grace. Pretpostavljam da e
ostati ovdje s tobom. Sirota ena je izgledala razoreno kad je izala.
Pa, sigurno joj nije lako suoiti se s injenicom da e on moda ostati
zauvijek invalid, mislio je Jim Stevens. Rei u Grace da je nazove
za koji dan. Bili mu nije rekao da e Cvnthiju zamoliti neka se vrati
u Connecticut s curama. Samo se osmjehnuo i pustio ga neka pria.
Bili su stari prijatelji, ali nije mu htio rei za razvod. Novosti su jo
bile presvjee. Iz potovanja prema kerima, nije htio rei nikome
prije nego to kau njima.
Ambasador je nakon toga pogledao na sat, pa zatim Billa, i zak-
ljuio da je dovoljno dugo ostao. Grace je u pravu. Izgledao je stra-
no, pa je za pet minuta ambasador otiao. A Billu se, odjednom, ovaj
ovjek, stariji od njega, koji je prije samo nekoliko dana izgledao kao
njegov otac, sada uini mlad, vitalan i pun ivota, samo zato jer je
mogao izai iz sobe na vlastitim nogama.
Nakon toga, sati su se vukli. Bili je neko vrijeme spavao, a kasni-
je tog popodneva, pregledao ga je specijalist. Cvnthia se nije javila,
ali Bili je pretpostavljao da je u hotelu i tamo sama lie svoje rane.
Svejedno, bio je siguran da e za nju to na kraju biti bolje, ma koliko
bolno bilo.
Specijalist nije rekao nita naroito ohrabrujue. Billu je iznio
sve mogunosti, od najgore do najbolje. Prema rendgenskim snim-
kama i dokumentaciji s operacije, smatrao je da nije vjerojatno da e
Bili ikada vie hodati. Osjet bi mu se mogao djelomino i vratiti, ali
njegova kima je pretrpjela tolika oteenja da on najvjerojatnije
nikada vie nee potpuno vladati svojim nogama. ak i ako ih na
kraju bude osjeao, nee se moi uspraviti. Mogli bi ga osposobiti da
106
se kree uz pomo pomagala, pa bi, uz vjebu, mogao vui noge i
hodati sa takama, ali po njegovom miljenju, Bili e biti pokretniji i
bit e mu lake u invalidskim kolicima. To su bile dobre novosti.
Loe je bilo to to mu se, ako ivci u spoju s povredom vrata nastave
propadati, moda nee vratiti nikakav osjet nie od struka. Mogao bi
se javiti i artritis i izazvati daljnje propadanje kostiju, pa bi uz sve
ostalo, ostatak ivota mogao provesti u bolovima. No, s pedeset i
dvije godine, smatrao je lijenik, Bili ima dobre anse da barem
djelomino ovlada svojim nogama, ak i ako vie ne bude mogao
hodati. Lijenik je procijenio da e biti potrebno etiri do est mjeseci
da zaraste Billov vrat, a rehabilitacija nogu trajat e godinu ili vie.
Mogli su izvesti jo samo jednu ili dvije dodatne operacije, ali po
njegovom miljenju, korist bi bila minimalna, a rizik i prevelik. Ako
bi pokuali popraviti sadanje stanje, u sluaju neuspjeha, on bi
mogao zavriti potpuno uzet od vrata na nie i lijenik je ozbiljno
preporuio Billu neka se ne izlae takvoj opasnosti. Upozorio ga je da
bi nekim kirurzima moglo pasti na pamet da na njemu eks-
perimentiraju, obeavajui mu poboljanja koja ne mogu jamiti, ali
on je vrlo otvoreno rekao da bi svaki kirurg koji se u to upusti bio
krajnje nerazuman, a Bili se, sluajui ga, sloio. Slika koju je opisao
bila je podnoljiva, ali ne i laka i bila je potrebna ogromna hrabrost da
se s time suoi. Iskreno je rekao Billu da e se idue godine naraditi
kao pas kako bi do nekog stupnja osposobio svoje noge i morat e uz
to ojaati gornji dio tijela, kao kompenzaciju, a sve ono to mu
predstoji oko vrata ne treba ni spominjati. Ali s vremenom i uz veliki
trud, bio je uvjeren da bi se Bili mogao osposobiti za sasvim pristojan
ivot, ako bude voljan da se psiholoki prilagodi ogranienjima na
koja je osuen zbog nesree. Otvoreno je rekao da je to velika teta,
ali nije kraj svijeta.
A onda, itajui Billove misli, on odgovori i na pitanje koje se
Bili jo previe bojao postaviti. Bilo je jasno da vie nikada nee ho-
dati i da e ostati prikovan za kolica. Ali on nije imao pojma to mu
slijedi kad se radi o spolnom ivotu i hoe li ga uope vie biti, i zbog
toga ga je lagano obuzimala panika. Lijenik je praktino i neuvijeno
objasnio kako postoji dosta velika mogunost da e se Billu vratiti
spolni osjeti i da bi mogao imati relativno normalan ivot, iako je jo
bilo malo prerano da bi mogli biti sigurni. To je teko predvidjeti,
rekao je Billu. Ali, njegov stav je bio ohrabrujui i davao je nade;
jako se trudio da umiri Billa, koliko god moe. Bili e to, na kraju,
morati sam iskuati, ali jo se nije dovoljno oporavio. Bilo je dovoljno
loe to vie nee hodati, pa lijenik nije htio da Bili potpuno izgubi
nadu u sve ostalo.
107
Ako vaa ena neko vrijeme bude strpljiva, rekao je, smjeka-
jui mu se, sve moe biti dobro. Bili mu nije objasnio da vrlo skoro
vie nee imati enu, a eksperimentiranje sa enama s kojima bi po-
kuao izlaziti, nije mogao ni zamisliti. Ali htio je barem znati da e,
ako se odlui na seksualni eksperiment, to biti uspjeno. No to mu
nitko nije mogao obeati. Morat e ekati i vidjeti, a to je bilo najtee.
Kad se oporavi, bacit e se punim jedrima u posao, kao to je uvijek
radio. Vie nego ikada do sada, to je bilo sve to mu je preostalo.
Nakon to je lijenik otiao, Bili je neko vrijeme samo leao i
razmiljao. Bio je jako potiten. Puno toga se dogodilo u nekoliko sati
i puno toga je tek trebalo usvojiti. Teko je mogao shvatiti da nikad
vie nee hodati... nikad vie hodati... u mislima je uporno ponavljao
te rijei. Ali znao je da je moglo biti i gore. Mogao je ostati potpuno
uzet ili umrijeti, a zbog povrede glave mogao je ostati trajno mentalno
oteen. No usprkos izvjesnoj milosti zbog koje, znao je, treba biti
zahvalan, mogui gubitak mukosti inio mu se najteim i on je,
nepomian u krevetu, bio potiten i zabrinut. U tom razmiljanju,
misli su mu ponovo odlutale k Isabelli. Leao je, zatvorivi oi, i
razmiljao o trenucima koje su proveli zajedno, poetkom tog tjedna.
Teko je bilo povjerovati da su otada prola samo etiri dana. Prije
etiri dana, plesao je s njom u Annabel's, osjeao je kako se pripija uz
njega, a sada on vie nikada nee plesati, dok ona lebdi na rubu smrti.
Nije mogao povjerovati da bi ikada vie mogao s njom razgovarati,
uti njen glas ili joj vidjeti lijepo lice. Razmiljanje o njoj i svemu to
mu se dogodilo natjeralo mu je suze na oi. Mislio je na nju dok su
mu se suze slijevale niz obraze, kad je u sobu ula bolniarka. Znala
je da je specijalist dugo bio kod njega i da nije donio ba dobre vijesti,
pa je pomislila da je obeshrabren zbog toga i blago ga je pokuala
razvedriti. Bio je zgodan, vitalan ovjek i mogla je zamisliti to za
njega znai to to vie nikada nee hodati. Medicinske sestre su od
prvog dana pretpostavljale da e tako zavriti. Njegove povrede bile
su zaista preteke.
Hoete li neto protiv bolova, gospodine Robinson? ona upita,
a on je pogleda.
Ne, dobro sam. Kako je gospoa Forrester? Ima li kakvih prom-
jena? To je pitao svaki put kad bi vidio neku od njih i nitko nije mo-
gao shvatiti osjea li se on to na neki nain krivim zbog nesree, zato
to je ona bila s njim, ili je zaljubljen u nju. Bilo je teko rei. Jedina
koja je to znala, bila je ona bolniarka koja se zatekla tamo kad je on
prethodne noi posjetio Isabelle, a ona je lijeniku obeala da nee
rei ni rije o onome to je ula.
108
Jednako je. Njen mu je kratko bio tu i upravo je otiao. Mislim
da se vraa u Pariz na nekoliko dana. Ovdje nita ne moe uiniti za
nju. Osim to moe biti s njom i preklinjati je da se vrati. Bili je mr-
zio Gordona; dovoljno je bilo da ga se sjeti. Bio je ledeno hladan i
zaista oduran prema njoj. A onda shvati - ako je Gordon otiao iz
bolnice, onda bi je on mogao opet posjetiti; to je spomenuo i sestri.
Ona je znala da je prole noi bio kod nje i da mu je to dozvolio nji-
hov zajedniki lijenik, ali zaista nije znala to bi on rekao ako Bili to
uini opet. No onda je primijetila pogled u njegovim oima, shvatila
koliko mu je teak bio ovaj dan i koliko ga je to potreslo, pa se
saalila.
Vidjet u to mogu uiniti, ree ona i ode. Vratila se za pet mi-
nuta s dva bolniara, koji su otpustili konice na njegovom krevetu i
polako ga odgurali prema vratima. Ona je morala otkopati neke od
njegovih monitora, ali sad mu je ve bilo dovoljno dobro da bi neko
vrijeme mogao biti bez njih, a znala je koliko odluno eli prijei na
drugu stranu hodnika i vidjeti Isabelle.
Njena bolniarka im je pridrala vrata, bolniari su paljivo pre-
gurali njegov krevet na drugu stranu hodnika, u sobu, i smjestili ga do
nje. U njenoj sobi su bili navueni zastori, a respirator je proizvodio
svoj poznati um. Bolniarke su se povukle u kut sobe, kako bi ih
ostavile nasamo. Bili se okrenuo prema njoj najvie to je mogao, a
za to je imao vrlo ograniene mogunosti, i ponovo je uhvatio za
ruku, ba kao i prole noi.
Ja sam, Isabelle... mora se probuditi, ljubavi moja. Mora se
vratiti. Teddy te treba, a i ja. Moram razgovarati s tobom, strano mi
nedostaje. Suze su se nesputano slijevale niz njegove obraze dok joj
je govorio, a nakon nekog vremena, samo je nijemo leao, drei je
za ruku. Sestre su mu ve htjele savjetovati da se vrati natrag. On je
mirno leao kraj nje, u svom krevetu, i izgledao neobino smireno.
inilo se gotovo kao da e utonuti u san, a tad su se otvorila vrata i u
sobi se pojavio Gordon Forrester, ogledavajui se oko sebe. Obje
sestre su bile zateene, a bolniari su jo bili pred vratima kad se
Gordon otro obratio bolniarki svoje ene.
Molim vas, odmah odvezite gospodina Robinsona natrag u nje-
govu sobu. Bilo je to sve to je rekao, a Bili nije rekao nita kad su
ga izgurali van iz sobe. Nije bilo sumnje to se tu dogaa i zbog ega
su ga dovezli ovamo. Prolazei kraj Gordona, Bili je osjetio nagovje-
taj straha. Bio je siguran da e Gordon zahtijevati da je Bili vie ne
posjeuje. Ali ako uskoro odlazi u Pariz, Bili e se potruditi da ga
opet dovezu k njoj. Leao je u svojoj sobi i razmiljao o tome i o nje-
nom beivotnom izgledu, kad je Gordon Forrester umarirao unutra.
109
Ako vas ponovo zateknem u njenoj sobi, Robinsone, ili ujem
da ste bili tamo, uklonit u vas iz ove bolnice. Je li to jasno? Tresao
se od bijesa, a lice mu je bilo blijedo. Bili je zaao na njegov teritorij i
on to nee dopustiti. to se njega tie, Isabelle je njegovo vlasnitvo i
on e Billu onemoguiti da joj se uope priblii, ma kakva bila
priroda njihovog odnosa. Ona pripada njemu.
Niste me uplaili, gospodine Forrester, mirno ree Bili, gleda-
jui ga vrsto u oi. Mislim da bi ambasador Stevens imao poneto
rei o mom uklanjanju. No ne treba on umjesto mene voditi moje
bitke. Isabelle i ja smo prijatelji, i to ve jako dugo. Nikada nije ui-
nila nita to biste joj vi mogli zamjeriti, u to vas uvjeravam, osim
jednog poljupca u autu, one noi, ali Gordon to nije trebao znati; to je
bilo samo izmeu njih dvoje. Zabrinut sam za nju. Vi ste sretnik.
Ona je predivna ena i ja elim da ostane iva jednako kao i vi, mo-
da i vie. Teddy je treba, vie nego vi. Ako to to joj se obraam, ili je
naprosto prisiljavam da ivi zato jer je meni stalo do nje, moe po-
moi, onda je to barem neto to mogu uiniti za nju.
Drite se podalje od nje. Dovoljno ste uinili. Doavola, gotovo
je poginula s vama. to ste radili u to doba? Nije vam palo na pamet
kako e to izgledati? Snimili su vas paparazzi, napravili ste budale od
sebe i od mene. Pretpostavljam, mislili ste da ete se izvui samo
tako. Pa, oito, niste. A sada, najbolje to moete uiniti je da se
drite to dalje od njene sobe i naeg ivota. Ne treba nam skandal
koji bi i vas ukljuio.
Nema nikakvog skandala koji mene ukljuuje, ree Bili rae-
stivi se.
Nisam ba siguran u to. Ali bez obzira na to, zabranjujem vam
da ulazite u njenu sobu. Jesam li bio jasan?
Zato je toliko mrzite? Bili upita kad je Gordon stigao do vra-
ta, a onda stao kao ukopan i polako se okrenuo na njegove rijei.
Jeste li vi ludi? Ne mrzim je. Ona je moja ena. to mislite, za-
to sam ovdje?
Kakvog izbora imate? Kad ne bi bili ovdje, da li biste se mogli i
dalje, pred bilo kime, pretvarati da vam je stalo do nje? Teko.
Obojica znamo zato ste ovdje. Zbog vanjskog dojma i zato to ne-
mate izbora. Odgovorni ste za nju. Ali nije vam ni najmanje stalo do
nje, Forrester, a ja sumnjam da vam je ikada i bilo.
Vi ste pravi gad, Gordon se otrese na njega i potom izae van.
Ali morao se zapitati u tom trenu, je li mu to Isabelle ispriala da je
mu mrzi, i pitao se koliko Bili zna o njihovom obiteljskom ivotu.
Gordonu se inilo da zna i previe.
110
Bili je razmiljao o njihovoj raspravi kad su se tog popodneva
vratile Cvnthia i cure. Njih dvije su bile na buvljaku i nakupovale hr-
pu gluposti koje su im se jako svidjele, a Cvnthia je otila na dugu
etnju, razmiljajui o svemu stoje on rekao. Ali nije to spominjala,
kao ni on, niti su pred kerima govorili o rastavi. Bilo je jo prerano.
Ostale su do veere, a Olivia gaje hranila licu po licu. Pokuao je
jesti sam, ali zbog nespretnog ovratnika, posvuda je prosipao hranu,
pogotovo juhu.
Sto je rekao lijenik? tiho ga upita Cvnthia prije nego to su
otile.
Da e ti biti bolje ovako, on joj apne, a ona je ponovo izgle-
dala kao da e zaplakati. alim se. Rekao je da bih, uz veliki trud.
mogao ponovo do neke mjere ovladati nogama. Zanimljiv izazov.
Tko zna? Moda im uspije udo, pa ja opet prohodam. Jo je htio
vjerovati u to, iako, po lijenikovim rijeima, to nije bilo nimalo si-
gurno. Poet u s terapijom i rehabilitacijom za tri tjedna. Htjeli bi
mi dati jo malo vremena, da sve zaraste prije nego to ponu.
To moe i kod kue, ona tiho ree. Jo je bila shrvana njego-
vom odlukom i nadala se da e on s vremenom popustiti.
Moda. Vidjet emo, neodreeno odgovori on. Nije htio rei
previe pred curama. A vi? Kad se vraate kui? Jeste li razmislile o
tome? Bili ju je pitao, osjeajui se malaksalo. Za njega je ovo bilo
teko popodne.
Cure ele ostati jo tjedan. Mislila sam da ih odvedem u Pariz
na nekoliko dana, ako ti bude dobro, a onda se ja mogu vratiti da te
vidim. Jo se nadala da e on promijeniti miljenje o svemu to je
rekao, ali njegov glas je bio vrst. Nije se pokajao. Znao je da radi
ono to treba, za oboje.
Nemoj, blago ree. Bit u dobro. Treba se vratiti s curama.
Znam da si htjela posjetiti svoje roditelje u Maineu. Ve je odluila
da se nee vie vraati u Europu, a nakon Mainea, ide ravno u Ham-
ptons. Ja u se uskoro vratiti u Sjedinjene Drave. Imao je puno
posla. Ako se vrati, morao je nai ustanovu za rehabilitaciju gdje
moe neko vrijeme biti, a onda stan, pa se iseliti iz njihove kue. Ali
za to je jo bilo rano. Kao prvo, morat e djevojkama rei to su od-
luili. Nije se tome veselio, a htio im je to rei zajedno s njom, kako
bi cure shvatile da e on i Cvnthia i dalje ostati prijatelji. To mu je
puno znailo, a na kraju e znaiti i njima. U to je bio uvjeren.
Cvnthia se s kerima vratila natrag u hotel, na veeru, a on je
cijelu no mirno leao u krevetu. Rado bi ponovo vidio Isabelle, ali
nije htio izazivati sreu, u sluaju da je Gordon jo u gradu, a ionako
111
je bio umoran. Ovaj dan je bio znaajan. Reeno mu je da najvjero-
jatnije vie nikada nee hodati, moda e kasnije ipak biti seksa, iako
to nije sigurno, vidio je Isabelle, ukrstio rogove s njenim muem i re-
kao Cvnthiji da eli razvod. Vie od toga, osim nesree koja je nepo-
vratno svima njima promijenila ivot, nije se ni moglo dogoditi.
112
Poglavlje sedmo
ponedjeljak rano ujutro, Gordon Forrester je otiao iz Lon-
dona. Nazvao je bolnicu prije odlaska, uo da se nita nije
promijenilo i otiao na aerodrom. Sa sobom je uzeo sve Isa-
belline stvari koje je ona ostavila u hotelskoj sobi. Zakljuio je da ne-
ma smisla da joj ita ostavlja u bolnici. U ovakvom stanju, nita joj ne
treba. Dok je letio preko Engleskog kanala, nije znao nita vie nego
kad je dolazio. Lijenici jo nisu mogli rei hoe li ona preivjeti i
hoe li se oporaviti. Unutarnji organi su izgleda polako zacjeljiva-li,
ali zabrinjavalo je stanje njenog srca i plua, a bit e potrebno puno
vremena da se zalijei jetra. Udarac u glavu, iako manje teak nego
ostale povrede, drao ju je i dalje u dubokoj komi. Bila je stalno pod
sedativima kako bi povrede mogle lake zacijeliti. Ali hoe li se
probuditi, hoe li ivjeti ili ne, ili e trajno ostati u komi, to je tek
trebalo vidjeti. Jo je bilo previe pitanja na koja nitko nije imao od-
govor. Ohrabrujui znak je bila injenica da je jo iva pet dana na-
kon nesree i, bez sumnje, svaki dan je bio vaan. Ali i dalje je bila u
krajnje kritinom stanju. A Gordon je, sputajui se na aerodrom
Charles de Gaulle u Roissvju, znao da djeci mora rei to se dogodilo
i da to vie ne moe odgaati. ekao je iz dana u dan, nadajui se
nekakvom poboljanju, ali nije ga bilo. inilo mu se da je opasno
ekati i dalje. Sophie je bila dovoljno odrasla da uje istinu i shvati da
bi mogla izgubiti majku, a i Teddy se, bio bolestan ili ne, morao s
time suoiti. Gordon je bio siguran da e mu Sophie pruiti podrku.
ekat e da se ona vrati iz Portugala, kako bi mogla biti uz brata, pa
e onda rei Teddvju. Tom trenutku se Gordon nimalo nije veselio,
niti se u takvim situacijama dobro snalazio. Pogotovo u ovom sluaju,
jer sa svojim sinom gotovo i nije imao nikakav odnos.
Sputajui svoju i Isabellinu prtljagu u taksi na Roissvju, on se
ponovo sjeti Billa Robinsona i njihovog neugodnog susreta. Jo je bio
bijesan zbog Billove arogancije i drskog pitanja mrzi li on Isabel-le.
To je bila nedopustiva pomisao i on se pitao je li mu to Isabelle rekla.
Nije mrzio svoju enu. Samo ju je izgubio u kaosu tekih godina
nakon Teddvjevog roenja. U svojim mislima, vie je nije mogao
razdvojiti od uasa bolesnike sobe i svega to je njemu to predsta-
vljalo. U njegovim oima, ona mu vie nije bila ena, nego samo
Teddvjeva njegovateljica i nita vie.
113
U
Pitao se je li moda, po njenom shvaanju, uvjerenje da je Gor-
don mrzi opravdavalo vezu ili najmanje flert, kojeg je, kako je sum-
njao, imala s Billom. Ako su bili zajedno u AnnabeFs, kao to pie u
novinama, a fotografija potvruje, oito njihov odnos nije bio tako
neduan kao to tvrdi Bili Robinson. Gordon je o tome jo imao ti-
suu pitanja u svojoj glavi, ali ukoliko se Isabelle ne oporavi, znao je
da nikada nee dobiti odgovore. Bili Robinson mu sigurno nita nee
rei. Gordona je to naelno muilo, ali uistinu, o njoj nije imao
romantinih niti seksualnih misli ve godinama.
Pri odlasku, u bolnici je iznio svoj zahtjev da vie ne putaju Bil-
la u njenu sobu. Sestra je to sve vrlo slubeno zabiljeila, ali Gordon
je imao neugodan osjeaj da njegove elje uope nee biti potovane.
Svi su oni, izgleda, bili strano naklonjeni Billu, a za Gordona uope
nije bilo simpatija. Pri tome nije trebalo ni spomenuti silnu koliinu
potovanja i divljenja prema Billovom profesionalnom poloaju. Bili
Robinson je bio vrlo znaajan ovjek.
Gordon je s aerodroma otiao ravno u ured i obavio nekoliko te-
lefonskih razgovora. Objasnio je situaciju svojoj tajnici, to ranije nije
uinio, a ona mu nije spomenula da je vidjela fotografiju Isabelle i
Billa u International Herald Tribuneu. Bila je dovoljno pametna. Na
njegovo traenje, tog popodneva mu je dala Sophijin broj u Portugalu.
Isabelle ga je ostavila kod nje kad je krenula u London, za svaki
sluaj.
Sophie je s prijateljima bila u Sintri, u iznajmljenoj kui, i sada
je bila vani pa je Gordon mogao samo ostaviti poruku. Javila mu se u
osamnaest sati, ba kad je htio otii iz ureda. Duboko je udahnuo
uzimajui slualicu i sabrao se.
Kako je bilo u Londonu? ona veselo upita. Jeste li se mama i
ti dobro proveli?
Kako si znala da sam bio u Londonu? Nije rekao gotovo niko-
me, osim Teddvju i njegovoj njegovateljici.
Nazvala sam kui za vikend i razgovarala s Teddvjem. Nije ti
rekao?
Jo ga nisam vidio. Jutros sam s aerodroma sam doao ravno u
ured, hladno odvrati Gordon. Odugovlaio je, borei se za rijei.
Dobro, nazvat u kui. Moram neto pitati mamu.
Ona ne moe razgovarati s tobom, on tajanstveno ree, uasa-
vajui se ovog trenutka. Ovo je bila mora iz koje se nije mogao pro-
buditi, nego je morao jo i svoju djecu uvui u nju.
Zato ne? Vani je?
Ne, tvoja majka je u Londonu.
114
udno. Ostala je? Nije bilo slino njenoj majci da uope osta-
vlja Teddvja samog, pogotovo ne est dana. Sophie je znala daje maj-
ka otila u London u utorak. Kad se vraa? Zvuala je zbunjeno.
Jo ne znamo. Udahnuo je jo jednom i napokon to izgovorio.
Sophie, tvoja majka je imala nesreu. Na drugom kraju linije za-
vladala je mrtva tiina; ona je ekala, a srce joj je tuklo. U nainu
kako je to rekao, bilo je neto zastraujue. Vrlo ozbiljnu nesreu.
Mislim da bi ti trebala doi kui.
Sto se dogodilo? Je li sve u redu s njom? Bila je tako bez daha
da je jedva uspjela procijediti rijei.
Bila je u autu koji se sudario s autobusom. Sada vie nije mo-
gao izbjegavati istinu. U komi je. Jo ne znaju to e se dogoditi.
Ima vrlo ozbiljne unutarnje povrede. Moda nee preivjeti. ao mi je
to ti to govorim preko telefona. Ali hou da se spremi i vrati u
Pariz to prije. Usprkos onome to je osjeao za Sophie i, navodno,
za Isabelle, zvuao je kao da dogovaraju poslovni sastanak. Gordon
se svim silama trudio da ostane neosjetljiv na bol svoje keri. Takvu
slabost si nije mogao dopustiti.
O, Boe... o Boe... Sophie je zvuala kao daje na rubu histe-
rije, to njoj nije bilo slino. Inae je bila sabrana i mirna, razumna i
pomalo neosjetljiva, kao njen otac. Cijelog ivota pripremala se da e
izgubiti brata, a ne majku koju je voljela vie nego to bi sama sebi
htjela priznati. Kad joj se otac javio, ovako neto nije joj bilo ni na
kraj pameti. O Boe moj, tata, misli da e umrijeti? On je uo da
Sophie plae i na tren nije znao to bi rekao.
Mogue je, odgovori joj. Sjedio je u uredu, neugodno se osje-
ao i zurio u prazno. Sjetio se kako je bilo kad je njegova majka umr-
la i svim silama je nastojao potisnuti te uspomene. To to je jo iva,
daje nadu, ali jo je u vrlo kritinom stanju, a poboljanja nije bilo,
iskreno je rekao, a Sophie jae zaplae i vie nije mogla zaustaviti
jecaje. On je ekao i nije mu palo na pamet nita to bi mogao rei da
je umiri. Nije joj htio lagati i davati lane nade; Isabelle je mogla
umrijeti svakog trena i to je bila istina. Sophie se morala suoiti s
time, kao i Teddy.
A ona se na to, dok ju je obuzimao strah, sjeti jo neega. Zna li
Teddy? Za vikend joj je zvuao dobro, a njoj nikada nije lagao.
Sophie nije mogla zamisliti da bi Teddy pred njom skrivao takvu taj-
nu niti bi zvuao onako veselo kad gaje nazvala.
Ne, ne zna. Htio bih priekati i rei mu kad se ti vrati. Mislim
da bi sada trebali prekinuti, a ti se spremaj. Moe li ti tamo netko
pomoi?
115
Ne znam, ree ona, zvuei izgubljeno. Hou otii u London
da vidim mamu. Zvuala je kao petogodinje dijete i iznenada se
osjeala kao siroe.
Ja elim da najprije doe kui, on vrsto ree. Htio je da bude tu
kad on kae Teddvju. Nije namjeravao sam ponijeti taj teret. U
redu, ree ona, i dalje nesavladivo plaui. Javi mi kad bude znala
kad stie. Poslat u nekoga po tebe. Uope mu nije palo na pamet
da bi to mogao sam uiniti, ak ni u ovim okolnostima. Ostati na
udaljenosti i nedodirljiv, bilo mu je toliko prirodno da ni sada nije
mogao probiti taj zid, ak ni za svoju ker, no ona je to oduvijek znala
o njemu. Svi su znali, ak i ona koja mu je bila najblia.
Pokuat u stii jo veeras, ree ona odsutnim glasom. Bila je
na dva sata vonje od Lisabona, ali moda uspije uhvatiti kasni let,
ako pouri. Inae mora ekati do sutra ujutro.
Tren kasnije, zavrili su razgovor i Gordon je svojim slubenim
autom s vozaem, otiao kui. Nakon etiri dana, tek sad je vidio
Teddvja, a on je izgledao dobro raspoloen, no pitao je za majku istog
trena kad je ugledao Gordona na vratima svoje sobe.
Gdje je mama? Je li dolje? Njegove oi obasjalo je svjetlo kad
ju je spomenuo.
Ne, nije, neodreeno ree Gordon. Zavlaio je, prikrivajui se
strogim dranjem. Mislim da se Sophie veeras vraa iz Portugala.
Ozbiljno? Deko je izgledao iznenaeno, ali lukavstvo je upalilo,
barem na tren. Mama je rekla da Sophie nee biti dva tjedna. Zato
se vraa ranije? U subotu to nije spomenula preko telefona i on je
instinktivno neto naslutio. A onda, kao pas koji ne odustaje od kosti,
ponovo postavi isto pitanje. Gdje je mama? Gordon mu se nije
usudio rei da je jo u Londonu, jer bi znao da neto nije u redu.
Teddy je bio previe pametan i osjeajan da bi ga dugo mogao
zavaravati. Gordon se mogao nadati samo da e Sophie uskoro biti
kod kue, pa e mu pomoi da to kae deku.
Vidimo se uskoro, Gordon ree, ne odgovarajui mu. Moram
obaviti nekoliko poziva. S tim rijeima, otiao je iz Teddvjeve sobe.
Ali, bilo je oito da je njegov sin zabrinut. Gordon je smrknuto kre-
nuo niz hodnik do svoje sobe.
Gdje je moja majka? zatvarajui vrata, uo gaje kako pita nje-
govateljicu. Bit e to teka no dok se Sophie ne vrati kui. Odluio je
rijeiti taj problem tako to e ostati dolje, u biblioteci. Sat kasnije,
iznenadio se ugledavi Teddvja kako polako ulazi u prostoriju. Pod
svaku cijenu je htio sii dolje i njegovateljica ga nije mogla zaustaviti.
Izgledao je uzbueno i bio je vrlo blijed.
116
Neto nije u redu, tiho ree Teddv, naslonivi se bez daha na
stolicu, i pogleda oca u oi. Gordon je cijelog ivota bjeao od njega,
ali ovog puta ga nije mogao otjerati. U oima mu je bio odluan po-
gled koji Gordona podsjeti na Isabelle. Nikada prije nije vidio Ted-
dyja da tako izgleda. Hou znati gdje mi je majka, rekao je, sjeda-
jui. Bio je spreman ekati odgovor cijelu no, ako bude morao. Mo-
rat e ga odvui ili odnijeti van iz sobe.
Gordon je izgledao zlovoljno, prikrivajui vlastiti strah. U mu je
bilo neugodno u njegovoj blizini; deko je bio tako njean i osjetljiv,
ali ve dugo nije izgledao ovako dobro. est mjeseci ranije, ne bi
mogao sii dolje. Sada mu vie nije mogao pobjei, i Gordon na to
uzdahne.
Tvoja majka je u Londonu, iskreno je rekao i molio Boga da
ne treba rei nita vie. No, kad se susreo s pogledom svog sina, bilo
mu je jasno da se tome ne moe nadati.
Zato?
Otila je pogledati jednu izlobu, ree Gordon, skrenuvi po-
gled. Pokuavao ga je prisiliti da zauti.
Znam. To je bilo prije est dana. Zato se nije vratila s tobom?
Na to Gordon podigne pogled i uini mu se kao da prvi put vidi svog
sina. Cijeli ivot proveo je odbacujui ga, u nastojanju da mu se odu-
pre. A sada nije mogao izbjei Teddvjev napeti pogled.
Bio je to lijep deko, ali sve je na njemu bilo pogreno. Zdrav-
stvene tegobe koje je imao plaile su njegovog oca. Gordona je sada,
njemu samom usprkos, dirnuo taj bolni izraz u Teddvjevim oima.
Nije vie bilo odlaganja, morao mu je rei istinu, ali nije htio biti od-
govoran za posljedice koje e to ostaviti na njegovo zdravlje. Teddv-
jev ivot je uvijek visio na niti, a Gordon nije htio biti taj koji e mu
presjei tu ivotnu nit stranim vijestima o majci koju je oboavao.
Imala je nesreu, tihim glasom ree Gordon, a mogao je uti
kako Teddv ostaje bez daha i ne gledajui ga. Nije mogao podnijeti
ono to je znao da e vidjeti u djeakovim oima.
Je li dobro? Teddvjev glas je bio jedva ujni apat. Ve je shva-
tio da neto nije u redu, ali je strahovao od onoga to e mu otac sada
rei.
Bit e dobro, nadam se. Ne znamo jo. Jako joj je slabo. ao mi
je, Gordon kruto odvrati, a Teddv barem nije zaplakao. Samo je sje-
dio i promatrao svog oca, oprezno diui. ekao je da mu kae jo
neto.
Ne moe pustiti da umre, rekao je aptom, kao da Gordon ima
nekakvu mo da to promijeni.
117
Ja na to ne mogu utjecati. Zna da ne elim da joj se neto do-
godi. Ali pogled Teddvjevih oiju govorio je puno. Znao je i predo-
bro da mu majka nije sretna, iako mu ona o tome nikada nije govo-
rila. Drugi put u dva dana, netko je optuio Gordona da nije dobar
prema Isabelli; to mu se nije svialo.
Zato se Sophie vraa kui? Teddy upita, a Gordon kimne. Sje-
dio je na drugom kraju sobe, nasuprot deku. Nije mu palo na pamet
da mu prie i zagrli ga. Tako neto bilo bi mu potpuno strano, za
razliku od Isabelle koja bi sada ve vrsto grlila Teddvja da je
Gordon umjesto nje doivio nesreu. To je ak i Gordon znao. Hou
ii u London sa Sophie ili s tobom, Teddy je rekao, gledajui ga od-
luno. Kad se vraa? Bio je uvjeren da e se vratiti. Nije mogao
podnijeti pomisao da je njegova majka tamo sama.
Ne znam, iskreno ree Gordon. Mislio sam da bih se trebao
vratiti kui, k tebi. Teddy se nije osvrnuo na njegove rijei. Jo je
pokuavao shvatiti i prihvatiti to to mu je otac upravo rekao. Gordon
je bio iznenaen i zadivljen to deko nije ni zaplakao. Teddyje bio
hrabriji nego to je on mislio.
Hou razgovarati s njom. Moemo li je sada nazvati? Teddy
upita, a njegov otac odmahne glavom.
Ne, ne moemo. U nesvijesti je od nesree. U komi je zbog
udarca u glavu.
O, ne! ree Teddy naglo shvativi koliko je teko povrijeena i
napokon zaplae. Teina situacije ga je sada pogodila svom silinom.
Hou ii odmah, rekao je izbezumljeno.
Ona ne bi znala da si tamo, praktino odvrati Gordon, a za
tebe to ne bi bilo dobro. Nisi dovoljno jak da izdri putovanje.
To je bila stvarnost Teddvjevog ivota, bez obzira na to koliko
mu je majci loe ili koliko ozbiljno bilo njeno stanje. Put u London za
Teddyja nije dolazio u obzir.
Jesam, dovoljno sam jak, sa estinom odgovori Teddy hrabro
otirui oi. Ona nas treba kraj sebe u bolnici. Kad meni treba, uvijek
je tu. Ne moemo je sada ostaviti samu, tata. Ne moemo joj to
uiniti. Sada je opet izgledao kao dijete; plakao je i osjeao se bes-
pomono.
Priekajmo da se Sophie vrati kui, ree Gordon. Izgledao je
umorno. Odi gore i odmori se, hoe li? Ovo nije dobro za tebe,
rekao mu je kao daje odrastao ovjek, ali Teddy se nije obazirao. Sa-
da je htio samo biti uz majku. I nita ga nije moglo zaustaviti. I dalje
je o tome govorio, krenuvi prema malom dizalu kojeg su jo davno
za njega ugradili uz stepenice. Kad se vratio u sobu, Teddy je,
118
ispruen u krevetu, grozniavih oiju razgovarao sa svojom njegova-
teljicom. Nije prestajao priati, a nakon veere, bolniarka mu je iz-
mjerila temperaturu i bila je visoka. Previe se uzbudio, to je za nje-
ga bilo opasno. Tono takvu reakciju je Gordon i oekivao od njega
kad uje novosti.
Kad je kasno te noi stigla Sophie, Teddy je jo bio budan. Us-
pjela je uhvatiti let u dvadeset sati i do ponoi stigla u Pariz.
Gordon ju je ekao i izaao je pred nju u predvorje kad je vani
uo auto. Bacila mu se u naruje istog trena kad ga je ugledala i po-
ela plakati.
Oh, tata... molim te, ne daj da ona umre... Nikada je do sada
nije vidio tako izbezumljenu, to je bilo potpuno shvatljivo. Kad se
malo primirila, otila je gore do Teddvja. ekao ju je u krevetu. Za-
grlili su se kao da se nisu vidjeli godinama. Dogodilo im se neto
najstranije i nezamislivo. Nisu to mogli ni zamisliti. Previe strano
da bi to mogli podnijeti ili o tome razmiljati. Dugo su plakali zagr-
ljeni dok na kraju u sobu nije uao njihov otac, izgledajui iscrpljeno.
Emocije tog dana ostavile su traga i na njemu, kao i na djeci.
Idem u London s tobom, da vidim mamu, Teddy tiho ree So-
phiji, a otac ih je promatrao, smrknutog pogleda. Njihova reakcija
bila je jo gora nego to je on strahovao da e biti.
Ja mislim da ne bi trebao, ozbiljno ree Gordon. Bit e samo
jo bolesniji nego to je. Govorio je o Teddvju kao da ga on ne moe
uti.
Mami to ne bi bilo drago, ree Sophie, pogladivi brata po
raskutranoj kosi i ve na dodir, primijetila je da je vru. Da se ti
razboli, ona bi se jako uzrujala, a to ni za nju ne bi bilo dobro kad se
probudi, razumno doda Sophie, naglasivi rije kada, a ne ako.
Teddy je pogleda irom otvorenih oiju.
Svejedno je elim vidjeti, ak i ako je u komi. Znat e da sam
tamo. To je i Bili vjerovao, ali njihov otac nije se slagao. On je mis-
lio da Teddvjev posjet ne bi imao nikakvog smisla.
Ona uope ne zna je li tko kraj nje, mirno je rekao Gordon.
Bio je siguran u to i nije vjerovao da ljudi u komi uju ili osjeaju to
se dogaa. Pogotovo nakon to ju je vidio; bio je mjeren da je to
glupost i deku nee dopustiti da ide. To bi bilo bezumno i prevelika
odgovornost za svakoga tko bi ga pratio; bio je previe slab za pu-
tovanje, ak i za izlazak iz kue.
A zato onda ti ide ako ona nee znati da si tamo? Teddy
upita Sophie.
Ona nije bolesna, razumno ree Gordon. A ja mislim da bi
trebala ii. Ja u ostati tu s tobom.
119
Ti se ne vraa, tata? Sophie je izgledala zapanjeno, ali vie
nita nije rekla kad je on odmahnuo glavom.
Ne jo. ekat u da ti doe natrag kui. Moe ii sutra, na je-
dan dan, ili prenoiti. Kako eli.
Mislila sam ostati neko vrijeme, moda nekoliko dana.
Vidjet emo kako joj bude, ali nemoj ostati predugo, ree Gor-
don i potom izae iz sobe. Uope nije namjeravao dulje ostati sam u
kui sa svojim sinom. Htio je da Sophie preuzme brigu oko njega, a
to nee moi ako bude u Londonu s majkom.
Sophie je te noi spavala u Teddvjevom krevetu, zagrlivi ga.
Sutradan je rano ustala, dok je on jo spavao. Istuirala se i obukla, i
dok se on probudio, bila je spremna za polazak.
Ide sada? pospano je upitao. Hou i ja. Ali bio je preumo-
ran i preslab da bi se pomaknuo. Prola no ostavila je traga na njemu
i sada nije vie izgledao tako dobro kao prije.
Brzo u se vratiti, proape Sophie i izae iz njegove sobe.
Htjela se pozdraviti s ocem, ali on je ve otiao u banku. Sino je na-
bavio kartu za nju, a ekala ju je i rezervacija za Claridge's. Znala je
kako se zove bolnica u kojoj je njena majka. Sveti Toma. A od njenog
putovanja ostalo joj je novaca. Oev voza je ekao pred kuom i
pola sata kasnije, ona je bila na Roissvju. Uope nije bilo guve u
prometu. A Sophie je izgledala puno mirnije i zrelije nego to se os-
jeala.
Sletjela je u podne po lokalnom vremenu, a auto iz hotela odve-
zao ju je ravno u bolnicu. Ulazei unutra, osjeala se vrlo odraslo, u
jednostavnoj modroj haljini i cipelama koje joj je kupila majka. Bila
je uredno poeljana i dotjerana, ali svakome tko ju je vidio, ak i s
osamnaest godina izgledala je kao dijete velikih, uplaenih oiju
ispunjenih tugom.
Sestre su joj se smjekale kad im se obratila na recepciji odjela.
Objasnila je tko je i jedna od njih odvela ju je ravno u majinu sobu.
Vrata preko puta bila su otvorena i ona primijeti kako je promatra
jedan mukarac. Nije imao izbora; okrenuli su ga na bok i gledao je
prema vratima, a nije se mogao pomaknuti.
Oprezno, ona je ula u majinu sobu i istog trena je okiralo ono
to je tamo ugledala. Njena majka je izgledala smrtno blijedo, s veli-
kim zavojem na glavi. Respirator je disao umjesto nje, a sa svih strana
bila je spojena na cijevi i monitore. Sophijine oi ispune se suzama
kad se pribliila krevetu. Dugo je stajala tamo. Dotaknula joj je ruku i
samo je gledala, a onda je bolniarka privukla stolicu do kreveta pa
Sophie sjedne. Instinktivno, poela je govoriti Isabelli, nadajui se da
je nekako, negdje, moe uti. Rekla joj je koliko je voli i
120
preklinjala je neka ivi. Isabelle nije davala nikakvih znakova ivota.
Jedino to se pomicalo bili su respirator i tanke linije svjetla na mo-
nitorima. U sobi nije bilo drugog zvuka, ni kretanja. Njena majka iz-
gledala je jo strasnije nego stoje oekivala. Bilo je teko povjerovati
da e preivjeti.
Sophie je dugo sjedila tamo, a onda je oko esnaest sati izala iz
sobe. Isti onaj ovjek koji ju je promatrao, opet je gledao u nju. Sestre
su mu rekle tko je ona, ali on bi to ionako pogodio. Izgledala je kao
vrlo mlada Isabelle.
Sophie? pozvao je on, a ona se trgne zauvi svoje ime, izne-
naena to on zna tko je ona. Polako se pribliila i stala na vrata nje-
gove sobe.
Da, rekla je s oklijevanjem, jako pogoena onime to je upravo
vidjela. On poeli da je moe zagrliti, zbog Isabelle i zbog samog
sebe. Tako malo je mogao uiniti za nju.
Ja sam Bili Robinson. Tvoja majka i ja smo prijatelji. Ja sam bio
u autu s njom, ree on, kao da se ispriava to je ona uope bila ta-
mo. ao mije to se to dogodilo. Ona kimne, gledajui ga. Nije se
sjeala da je majka ikada spomenula njegovo ime, ali djelovao je kao
fin ovjek, a oito, bio je teko povrijeen, no za razliku od njene
majke, bio je budan i iv.
Sto se vama dogodilo u nesrei? Sophie je oprezno pitala. Bo-
jala se ui u sobu. I nije ba sasvim shvatila tko je on, niti zato je bio
s njenom majkom.
Slomio sam vrat i udario glavom. Ali tvoja mama je u puno go-
rem stanju nego ja, ree on sa alosnim izrazom. Dao bih sve da se
mogu zamijeniti s njom, Sophie. Nadam se da to shvaa. Dao bih
ivot za nju, kad bih mogao. Sophie je bila dirnuta njegovim rije-
ima; izgledao joj je kao dobar ovjek. Pitala se kako su on i njena
majka postali prijatelji. Majka nikada nije nikamo ila, zbog Ted-
dyja.
Kako je to Teddy primio? upita on. Zna li on?
Otac mu je sino rekao, ree ona. udno se osjeala. Bilo je
neobino kako ih on, izgleda, sve poznaje, a oni ne poznaju njega.
Jako je uplaen. Sino je imao visoku temperaturu, ali htio je doi.
Ja se sutra moram vratiti, da pazim na njega. Radije bih ostala, ali
mislim da sam mu tamo potrebna. Preuzela je Isabellinu ulogu, a
Bili poeli da moe ispruiti ruku i dotaknuti je. Bila je tako slina
svojoj majci.
Mogu li ita uiniti za tebe? upita Bili, osjeajui se bespo-
mono kao i ona. U ovom trenutku, nitko nita nije mogao uiniti.
121
Nisu mogli promijeniti ono to im se dogodilo, a hoe li Isabelle izai
iz kome ili ne, bilo je u Bojim rukama.
Ne, dobro sam, ree ona. Ali izgledala je neizrecivo tuno.
Gdje si se smjestila?
U Claridgesu.
Tamo su moja ena i keri. Ako veeras bude imala ikakvih
problema, nazovi ih. Ba kad je to govorio, Cvnthia i cure ile su
hodnikom i vidjele su Sophie kako razgovara s njim, sa vrata njegove
sobe. Upoznao ih je sve meusobno, a onda je Sophie rekla da mora
ii. Nije htjela smetati. Pomisli kako su mu kerke zgodne, a dobro je
pogodila da je Jane priblino njenih godina. Sophie se pristojno
pozdravi sa svima pa se uputi van. Namjeravala se vratiti kasnije te
veeri, da vidi majku jo jednom. Samo je to eljela.
Je li to njena ker? tiho upita Cvnthia.
Da. Ima i sina, ali on je jako bolestan. Cvnthia nita nije rekla
na to, pa je, u nedostatku pametnijeg posla, poela pospremati nje-
govu sobu. A cure su brbljale s njim.
One su odluile krenuti sutradan. Ii e u Pariz, na tjedan dana, a
na povratku e doi u London da ga vide. On je smatrao da je to
sjajna ideja i htio je da se malo zabave. Cvnthia i on dogovorili su se
da e im za razvod rei na povratku, tako da se kod kue prilagode toj
promjeni. On im nije htio pokvariti boravak u Parizu. Cvnthia e ih
prije odlaska odvesti na veeru. Iskoristit e njegovu lansku karticu
u Harrv's Baru. A on je, na sam spomen tog mjesta, pomislio na
Isabelle i veer koju je tamo proveo s njom.
Te veeri, Bili je mirno leao na leima, razmiljajui o njoj, kad
se Sophie vratila da vidi svoju majku. Ovog puta se zaustavila i ula u
sobu, da vidi kako je on.
Kako ste, gospodine Robinson? pristojno je pitala, a on joj se
nasmijei.
Uglavnom isto. Kako si ti? Ona slegne ramenima, a oi joj se
napune suzama. Srce joj se slamalo to gleda majku u takvom stanju,
a nije bilo ba nikakvih znakova napredovanja prema svjesnom
stanju. Bila je zaustavljena negdje na nekom dalekom, nedostupnom
mjestu i nitko nije znao hoe li se ikada vratiti otamo. Njemu su
sestre rekle da tako moe ivjeti godinama, ne izlazei uope iz
kome, dok na kraju ne umre. To je bila uasna pomisao; bio bi to
straan gubitak jedne izuzetne ene. To je bilo grozno nepravedno.
Od nesree, Bili je stalno alio to ona nije poteena, a on umro
umjesto nje.
Kako ste upoznali moju mamu? upita Sophie, stojei kraj nje-
govog kreveta. To se pitala otkako ga je tog popodneva upoznala.
122
Otac nije rekao daje bila s nekim u autu i Sophie je bila iznenaena
kad joj se Bili obratio.
Upoznali smo se davno, u amerikoj ambasadi u Parizu. Od-
jednom, imao je potrebu da pria o njoj i bilo mu je drago da je So-
phie to pitala. Nekoliko puta godinje smo znali otii na ruak i po-
nekad smo razgovarali telefonom. Ona mi stalno pria o Teddvju i
tebi. Sophie ga je htjela pitati je li zaljubljen u nju, ili majka voli
njega, ali kako su oboje u braku, smatrala je da bi to bilo nepristojno.
Ali udno joj je bilo to nikada nije ula za njega. Majka nikada nije
spomenula njegovo ime.
Poznajete li i mog oca? ona upita, a on se osmjehne i ponudi
joj neka sjedne, to ona prihvati.
Da, poznajem. Mislim daje jako bijesan na mene zbog nesree.
Mislim da je uvjeren kako joj se to nikada ne bi dogodilo da nismo
izali na veeru. I ja bih se tako osjeao na njegovom mjestu.
Niste vi krivi. Sestra je rekla daje va voza poginuo. Sve je to
tako strano. Ne shvaam kako se tako neto moe dogoditi, i na to
joj se oi opet napune suzama, moja majka je tako dobra osoba i to
je tako nepravedno.
Da, ona je jako dobra osoba. I u njegovim oima su bile suze.
Ispruio je ruku i uhvatio je. Na neki neobian nain, kao da je do-
taknuo Isabelle, a za Sophie, ovaj ovjek koji joj je bio prijatelj bio je
nekakav nain da dopre do nje. Kroz Isabelle, spajala ih je neobina
veza.
Ja nisam uvijek bila dobra prema njoj, nakon nekog vremena,
priznala je Sophie. Ljutila sam se na nju. Provodila je puno vremena
s Teddvjem dok sam ja bila mlada, a ja sam mislila da nema dovoljno
vremena za mene. Na ovaj nain, ona je priznavala svoje grijehove i
sve ono zbog ega se sada kajala, a on je to razumio.
Ona te jako voli, Sophie. O tebi govori samo da si divna djevoj-
ka, nita drugo. Htio ju je umiriti. Samo to je mogao uiniti za nju.
Je li te veeri bila sretna? Sophie tuno upita. Je li se zabav-
ljala? Bilo je udno to ga to pita, a dok je to pitala, on je mislio sa-
mo na njihov prvi i zadnji poljubac.
Da, bila je. Tog popodneva smo bili na prekrasnoj izlobi i ona
je bila oduevljena zbog toga. A onda smo izali na veeru. Ja sam
bio tu u posjeti kod amerikog ambasadora, malo je nategnuo istinu,
zbog oboje, sreli smo se u hotelu i odluili otii na veeru. Nije
imao razloga da ovom djetetu pria kako su se namjerno sastali u
Londonu i kako je zaljubljen u nju. Isabelle ne bi htjela da ona to zna,
kao ni on. Dugo se nismo vidjeli.
123
Moja majka se nikada ne zabavlja. Uvijek pazi na Teddvja i
stalno je kod kue.
Znam. To ona eli. Oboje vas jako voli. Sophie kimne. Sjedili
su u tiini neko vrijeme, jedno do drugog, a onda Sophie ustane. Jo
joj nije bilo posve jasno tko je on, ali inilo joj se da je nala novog
prijatelja. Prije odlaska, na tren je zastala, smjekajui mu se, a on je,
gledajui je, vidio samo Isabelle i enu kakva e Sophie biti jednog
dana.
Doi u k vama sutra, Sophie mu obea. Ujutro u biti ovdje,
prije polaska.
Bilo bi mi jako drago. Hvala ti to si razgovarala sa mnom,
Sophie. Za njega je to bio trenutak utjehe u danima strane usam-
ljenosti, vie nego stoje ona znala, vie nego stoje i on sam shvaao.
ivot kakvog je poznavao promijenit e se zauvijek. Nikada vie nee
hodati, skakati ili plesati, niti etati ulicom. Njegovi pokreti, kao i
cijeli ivot, bit e od sada na dalje oteani. Digao je ruke od svog
braka i izgubio enu koju voli. U ovom trenutku, nije se imao za to
uhvatiti, bio je izgubljen na otvorenom moru, a kopna nije bilo nigdje
na vidiku. Utjeno je bilo provesti nekoliko minuta s Isabellinom
keri i pokuati, zajedno s njom, pogoditi kamo e ih dalje odvesti
ivot. ak i ako je vie nikada ne vidi, a znao je da je to sasvim mo-
gue, bio je sretan to su se upoznali.
Cvnthia je s curama dola sutradan ujutro, na putu za aerodrom,
kako bi se pozdravile. A odmah nakon to su one otile, dola je
Sophie. Sjedila je s majkom vie od sat vremena, a onda dola da se
pozdravi s njim. Primijetila je da izgleda potiteno i pretpostavljala je
daje to zato stoje njegova obitelj otila pa je sada ponovo sam. Nije
znala da je u takvom stanju puno vie zbog njene majke. Nije mogla
znati da je zaljubljen u nju, iako je to naslutila.
Dovienja, gospodine Robinson, pristojno ree Sophie na od-
lasku. Nadam se da e vam uskoro biti bolje. Nije je pitao hoe li
se vratiti; to mu se inilo nezgodno, budui da jo nisu znali hoe li
Isabelle ostati iva.
Dobro se uvaj... zbog svoje mame, Sophie. Znam da bi se jako
brinula zbog tebe. Pazi na sebe i uvaj Teddvja, ree on sa suzama u
oima. Zvuao je kao da joj je majka, kao da ona od kue odlazi na
put. Mislit u na tebe.
Ja u se pomoliti za vas kad odem u crkvu, ona tiho ree. Bilo
joj je ao to ga ostavlja, kao da ostavlja djeli svoje majke. Bio je
ba dobar i bilo joj je drago to su njih dvoje bili prijatelji i to joj je s
njim bilo lijepo.
124
I ja u se pomoliti za tebe. On je uhvati za ruku i blago je po-
gubi, jer je iz svog poloaja nije mogao poljubiti u obraz. Ona potom,
uz stidljiv osmijeh, ode, a on je ispruen na svom krevetu, zatvorenih
oiju, razmiljao o njoj.
Malo kasnije, traio je da ga odguraju u Isabellinu sobu. Ona je
bila nijema i negdje daleko, kao i uvijek, no on joj je. na krevetu ko-
jeg su dogurali tik do njenog, satima priao o svom susretu sa Sophie.
Ona je divna djevojka. Shvaam zato si ponosna na nju, rekao
je, kao da ga ona moe uti, a i dalje se nadao da ga ipak uje. Dugo
je bio tamo; slao joj je svoje misli i ulijevao joj snagu da uini jo
jedan napor i ponovo ivi. Kad su ga vratili u njegovu sobu, bio je
umoran. Njegovi esti posjeti vie nisu izazivali primjedbe meu
osobljem. Oni su to sad prihvaali kao izraz njegove ljubavi. Nikoga
nisu zanimali razlozi niti su se pitali to se dogodilo meu njima, a po
miljenju nekih od njih, ako je ita moglo vratiti Isabelle, onda je to
bio upravo Bili.
125
Poglavlje osmo
ophie je puno razmiljala o Billu na povratku u Pariz i mogla je
shvatiti zato se sviao njenoj majci. Djelovao je ba kao dobar
ovjek i bilo joj gaje ao. Jedna medicinska sestra rekla joj je da
on vie nikada nee hodati. On je to, izgleda, prihvatio vrlo razumno,
a najvie gaje muilo stoje Isabelle povrijeena dok je bila vani s
njim.
Kad su sletjeli u Pariz, Sophijine misli vrate se na majku i brata.
Osjeala se rastrganom, nije znala gdje bi trebala biti. Odluila se
vratiti kui na nekoliko dana, a onda je htjela opet u London, da vidi
majku.
S aerodroma je uzela taksi, a kua je bila neobino tiha kad je
stigla. Nije se uo ni um, a kad je krenula gore, vidjela je da je u
oevoj sobi mrak. A kad je ula u Teddvjevu sobu, zapanjilo ju je nje-
govo stanje. Bio je u jakoj groznici, inilo se da nije potpuno pri sebi;
malo prije je tu bio i lijenik, objasnila joj je njegova njegovateljica.
Rekla je da e lijenik poslati Teddvja u bolnicu ako mu preko noi
ne padne temperatura. I sama pomisao na to, nakon to je vidjela
majku, bila je za Sophie neto to gotovo nije mogla podnijeti.
to se dogodilo? Sophie se spusti u stolicu, izmuenog izgle-
da; osjeala se kao da je odrasla preko noi. Teddy uope nije znao
da je ona tamo. Bio je pod sedativima, u dubokom snu.
Mislim da se uznemirio zbog vae majke, aptom ree njego-
vateljica. Nije se poteno naspavao ve danima. Nee jesti, nee pi-
ti. Ona i lijenik razmiljali su hoe li ga staviti na infuziju, ali kad
ih je on uo, usprotivio se i plakao toliko da su ga odluili pustiti jo
jedan dan, ako im obea da e barem pokuati jesti i piti. Sophie se
inilo da je smravio.
Gdje je moj otac? upita Sophie, provukavi ruku kroz kosu; vi-
e nego ikada, izgledala je kao Isabelle. U posljednjih nekoliko dana,
kao da joj je postajala sve slinija.
Izaao je, ree njegovateljica, bez komentara. Nije ga vidjela
od juer, ali to nije rekla Sophie. Kako je vaa majka? zabrinuto je
upitala njegovateljica.
I dalje isto, ree Sophie i pomisli na Billa. Nitko ne zna to
e se dogoditi. Kau da bi mogla biti dugo u komi, i svejedno se
126
S
oporaviti. Na Sophijinom licu se vidjela nada kad je to rekla, me-f
utim, rekli su joj isto tako i da bi Isabelle mogla umrijeti svakog
trenutka. Mogli su samo ekati i moliti se. Ja u se vratiti tamo za
nekoliko dana. Njegovateljica kimne, a onda ponovo izmjeri Teddy-
ju puls. Bilo je kucalo brzo i silovito i ona se namrti, sastavljajui
biljeku za lijenika. Po njenom miljenju, bilo je gotovo sigurno da
e Teddy morati u bolnicu. A Sophie se slagala. To joj se inilo najsi-
gurnije za njega.
Sophie je te noi budna ekala oca kako bi s njim razgovarala o
Teddvjevom stanju i iznenadila se kad ga u pono jo nije bilo. Upi-
tala je njegovateljicu zna li on da je Teddvju loe.
Danas popodne sam razgovarala s njim dok je bio je u uredu,
ona ree bez ikakvog izraza. Sigurna sam da e uskoro biti kod ku-
e. Ali u tri sata, Sophie je jo bila budna, a njega nije bilo. Jo ranije
je nazvala bolnicu u Londonu i pitala kako je majka, ali ni tamo nije
bilo nikakvih novosti. Na tren, gotovo je pitala moe li razgovarati s
Billom, tek toliko da ga pozdravi, ali bilo joj je neugodno, pa je
zavrila razgovor ne pitajui za njega.
Sophie se probudila ujutro, jo uvijek obuena i u naslonjau u
Teddvjevoj sobi, ba kao to je znala esto zatei majku kad je on bio
bolestan. Nije to, zapravo, namjeravala; ekala je oca i na kraju zas-
pala. Vjerojatno je pazio da je ne probudi, mislila je, i nije znao da ga
eka u Teddvjevoj sobi.
Kad je izala iz sobe, traei oca, deko je bio budan i izgledao
je malo bolje. Njegovateljica je rekla da se groznica povukla, ali So-
phie jo nije izgledao posve dobro. Kad je dola do oeve sobe da
razgovara s njim, iznenadila se vidjevi da su vrata otvorena, a kad je
pogledala unutra, tamo nije bilo nikoga.
S iznenaenjem se okrenula domaici. Je li moj otac noas spa-
vao ovdje, Josephine? ena odmahne glavom i produi dalje niz
stepenice. To, po njenom miljenju, nije bio prikladan odgovor nje-
govoj keri, u njenim godinama. Ali Sophie je i sama mogla vidjeti
da nije bio tamo. Zavjese i rolete bile su sputene, svjetla pogaena, a
soba netaknuta. Nitko nije spavao u njegovom krevetu. Na tren, ona
se uspanii. Sto ako se neto dogodilo njenom ocu? Bili bi siroad,
odjednom joj sine. Nije mogla ni pretpostaviti gdje je. Sat kasnije,
nazvala je njegov ured, a on je zvuao savreno mirno kad se javio.
Nije je vidio otkako je otila u London, a ona je bila zapanjena to
nije bio kod kue s Teddvjem. Po njenom shvaanju, to je bilo
neodgovorno.
Teddvju je bilo loe, ree ona optuujuim tonom, kao da je
on kriv za to, ali njega to izgleda nije zabrinulo.
127
Znam. Juer popodne sam razgovarao s Marthe. Lijenik ga je
pogledao i s njim sam razgovarao danas. On se sigurno nee obazi-
rati na nagovjetaj prijekora od jedne osamnaestogodinje djevojke.
Sino nisi doao kui, otresito ree Sophie, a on se gotovo na-
smije na ton njenog glasa. Njoj, meutim, nije bilo zabavno.
Ja to jako dobro znam. Bio sam s prijateljima van grada, bilo je
kasno, pa sam smatrao razumnijim ostati nego voziti kui.
Sophie je pretpostavljala da je pio, a s obzirom na ovo to se do-
godilo njenoj majci, morala se sloiti s njim to se tie vonje u tak-
vom stanju.
Upravo sam razgovarao s Londonom, on tiho ree. Nema
promjene.
Oh. Sophiji je duh jo vie klonuo na te novosti. Ali i dalje ju
je muilo to otac nije sino doao kui. Da se Teddvju dogodilo ne-
to strano, bio bi im potreban. A nitko nije znao gdje je. On se, me-
utim, nije ni najmanje ispriavao i Sophie se iznenada zapita nije li
on redovno izbivao iz kue nou. Nikada ranije nije to primijetila. I
morala se zapitati, pogotovo sada, kad je upoznala Billa, zna li ona
ba sve o svojim roditeljima. udno joj je bilo to nikada nije ula za
majino prijateljstvo s Billom, a shvatila je i da ona sama nikada nije
ula u oeve prostorije naveer ili rano ujutro. Moda se ve dogaalo
da ga tamo nema. Uveer je esto izlazio, zbog posla, a majka je sada
rijetko kada ila s njim. Sophie iznenada obuzme osjeaj kao da joj se
cijeli ivot rui, ne samo zbog onoga to se dogodilo s Isa-belle, nego
i zbog onog to je taj dogaaj otkrio. Sophie je uvijek imala bogoliku
predodbu o svom ocu, a sad se pitala ima li on tajni kojih ona nije ni
svjesna. Moda je bilo jo razloga, osim Teddvja, koji su majku
vezivali za kuu i zbog kojih njeni roditelji spavaju u odvojenim
sobama.
Hoe li veeras biti kod kue? ona upita oca nervoznim to-
nom; osjeala se vie kao njegova ena nego kao ker, a osjeala se i
jako nesigurno. Dogaalo se previe stranih stvari.
Da, hou. Veerat u vani. Ali vratit u se kui prije nego to
legne, uvjeravao ju je on.
Ako Teddy bude morao u bolnicu, elim da bude tu, objasnila
je Sophie.
Lijenik nije vie tako zabrinut, ini mi se. Mislim da je Teddy
samo doivio ok i treba mu vremena da se od toga oporavi.
Treba nam svima, tuno ree Sophie. Kad se ti vraa u Lon-
don?
Za nekoliko dana. Tamo nita ne mogu uiniti. Javit e nam ako
bude ikakve promjene. Ali ako ona umre, pomisli Sophie, nitko
128
nee biti s njom, a ako se dogodi neto to bi ih moglo na to upozori-
ti, trebat e im nekoliko sati da iz Pariza stignu do Londona. Sophie
bi najradije tamo bila stalno, ali znala je da je i Teddy treba. A sad
kad je shvatila da njen otac ostaje vani po cijelu no, bila je sigurna
da ne treba otii. Bilo je teko znati to je ispravno. Njenog oca je to
izgleda muilo puno manje nego nju.
Malo nakon razgovora, on je otiao na sastanak, a Sophie je
provela dan s bratom. itala mu je, priala prie i razgovarala s njim
o majci. Dala je sve od sebe, ali oboje su znali da nije nikakva zamje-
na za Isabelle. Kad se otac vratio kui nakon veere, osjeala se ve
kao zombi. On je izgledao dobro raspoloen i sjeo je u biblioteku da
popui cigaru. Sophie gaje ula kako ulazi i tamo gaje pronala. Iz-
nenadilo ju je to nije doao gore k njoj. Uvijek je bio prijazan prema
njoj i pun zanimanja, pa ju je iznenadilo koliko je ovih dana nepri-
stupaan, tim vie to je majci tako loe. Odjednom, gledajui ga, ona
se upita nije li njegovo dosadanje zanimanje za nju bilo vie
predstava nego istina, moda ak i zato da naljuti Isabelle, da joj po-
kae kako mu je manje vana. Sa Sophie je uvijek postupao kao sa
ljubimicom, a prema svojoj eni je bio hladan i nezainteresiran, kao
sada sa Sophie.
Kako je bilo danas, tata? oprezno upita. Ona je provela prili-
no sumoran dan izmeu strahovanja zbog majke i brige za bolesnog
brata.
Naporno. A tebi?
Cijeli dan sam bila s Teddvjem. Oekivala je da e on pitati
neto vie o tome, ali na sam spomen djeakovog imena, njen otac se,
nalijevajui si au porta, smjesta poeo dosaivati.
Sto si jo radila? upita on, usredotoen na svoju cigaru, a ona
se udno osjeala, razgovarajui tu s njim kao da se nita nije dogo-
dilo. Njena majka je u Londonu, u bolnici, i to u komi, a bratu je sve
gore otkako je to uo. A njen otac izgledao je zapanjujue mirno.
Promatrajui ga, samo se sjetila izraza oaja na licu Billa Robinsona
kad je govorio o njenoj majci. U oima svog oca nije vidjela nita sli-
no tome. Kad god bi je spomenuo, zvuao je hladno i neosjetljivo.
To je sve, tata. Bila sam s Teddvjem. Jako je uznemiren. Gor-
don kimne i ne odgovori nita. inilo se kako je ve i zaboravio da je
ona tu, kad je zazvonio telefon. On se javio i rekao osobi na telefonu
da e je nazvati. Sophie je zamalo stalo srce kad je ula telefon. Sada
je, svaki put kad se telefon oglasio, strahovala da ih to zovu iz
Londona, s najgorim vijestima.
Ti bi trebala lei, ree Gordon, pijuckajui svoj porto, a na taj
nain je se htio rijeiti. Imala si naporan dan. Oito je bilo da ne
129
eli razgovarati i Sophie je bila povrijeena. Nikada u ivotu nije se
osjeala ovako usamljeno kao sada.
Vraa se u London? ona tiho upita prije odlaska.
Kad budem zakljuio da trebam, on neprijazno odvrati, na-
mrtivi se na nju. Ila mu je na ivce. Preko noi se pretvorila u svo-
ju majku.
Ja elim ii s tobom, ona ree, svjesna injenice da mu njeno
ponaanje nije po volji, ali u ovom trenutku, nije je bilo briga.
Ovdje si potrebna bratu.
Hou ponovo vidjeti mamu. Zvuala je mlado i tvrdoglavo, a
njemu se to nije svialo.
Nee ni znati da si tamo. Trebam te ovdje. Ne mogu cijeli dan
brinuti zbog tog deka i njegovih njegovateljica. Stalno me nazivaju u
ured, a ja za to nemam vremena, Sophie. Ti se treba brinuti o nje-
mu. Nije je zamolio, samo joj je rekao to mora raditi i oekivao je
da ga ona poslua.
Taj deko je tvoj sin, tata. A on treba i tebe, ne samo mene ili
mamu. Ti nikad ne razgovara s njim. Bila je previe umorna da bi
se savladavala.
On nema to rei, grubo odvrati Gordon, nalijevajui si jo
jednu au porta. A na tebi nije da mi govori to ja trebam uiniti.
Ovakve razgovore je Isabelle vodila s njim mnogo puta proteklih go-
dina, ali ve odavno je digla ruke od toga. Iz vlastitih razloga, izmeu
ostalog temeljenih na davnoj prolosti, Gordon je vrsto odluio da ne
razvija nikakav odnos prema svom sinu. A Sophie, u svojoj naivnosti,
to nije mogla promijeniti. Da je Teddy bio zdrav i jak i sposoban da
sudjeluje u onome to je zanimalo njegovog oca, bilo bi drugaije. Ali
ovakav kakav je bio, to se Gordona tie, djeak nije postojao i uope
ga nije zanimao. tovie, iao mu je na ivce, iako ga je sada alio.
Teddy je bio samo smetnja i optereenje za svog oca. Po
Gordonovom miljenju, on je bio Isabellina odgovornost, a ne
njegova. A u odsutnosti Isabelle, odgovornost je prelazila na Sophie.
Vrativi se u sobu, Sophie je bila alosna. Dovoljno je bilo da uje
kako otac govori o Teddvju. Ona je s njim mnogo puta razgovarala o
tome i uvijek je govorio da je otac takav, a ona mu se suprotstavljala.
Ali sad je shvaala daje to istina. Teddyje govorio daje njihov otac
zao, sebian i hladan i da ga mrzi. A sada je i ona shvatila da Teddy
poznaje onu oevu stranu koju ona nikada nije htjela vidjeti. Po
Gordonovom shvaanju, sin kao to je Teddy, nije mu sluio na ast.
Radije ga je iskljuio i zaboravio, kao i svoju enu.
130
Sophie se u svojoj sobi presvukla u spavaicu, pa se vratila u
Teddvjevu sobu. Bolniarka je rekla da opet ima temperaturu, a So-
phie se uvukla u njegov krevet i sklupala kraj njega. Osjeala se kao
da su dvoje djece koji su izgubili majku, barem za sada, i u ivotu nije
bila tako tuna ili usamljena. Dok su joj se suze razlijevale po jastuku,
mogla se nadati samo da e se njihova majka uskoro probuditi iz
kome. Nije mogla ni zamisliti kakav bi im ivot bio kad bi ona umrla.
131
Poglavlje deveto
bolnici u Londonu, stvari su se odvijale svojim slijedom. Sti-
gli su i fizioterapeuti, kako bi procijenili Billovo stanje i os-
mislili program rehabilitacije za njega. esto su ga okretali u
krevetu, da odre cirkulaciju i izbjegnu upalu plua, ali za njega su to
bili dani puni dosade. Jednom do dva puta dnevno, traio je da mu
odguraju krevet u Isabellinu sobu. Bolniarke se nisu obazira-le na
Gordonove zahtjeve, a vie njih je gajilo nadu da e na Isabelle dobro
djelovati njegovi posjeti. U svakom sluaju, to nije bilo tetno ni na
koji nain, a Billu je vidno podizalo duh. Uvijek se osjeao bolje
nakon to bi je posjetio. Strano su mu nedostajali njihovi kasni noni
razgovori. Satima je samo leao i mislio na nju, tamo na drugoj strani
hodnika. Cijeli dan se radovao onim rijetkim minutama koje je
mogao provesti uz nju.
Njegove povrede su poele pomalo zacjeljivati. Vrat i kima jo
su mu zadavali priline bolove, ali sada se mogao micati bolje nego
prije, a u nogama je imao nekakve fantomske nagovjetaje osjeta. No
usprkos tome, nisu se promijenile prognoze vezane uz njega. Na-
stojao je odrati dobro raspoloenje i razmiljati 6 onome to e raditi
kad se vrati u Sjedinjene Drave, ali promjene s kojima se sada
suoavao bile su neizrecivo teke.
Postao je ljubimac cijelog osoblja, a bilo je i doaptavanja; ljudi
su pokuavali pogoditi u kakvoj je vezi s Isabelle, ali ono to su vid-
jeli nije bilo jednostavno objasniti. Veina je pretpostavljala da je on
imao neto s njom, a jedna bolniarka je sluajno ula kad je svojoj
eni govorio da eli razvod, no ma kakav bio njegov odnos s Isabelle,
sada ili nekada, on im se sviao i smatrali su ga vrlo dragim o-
vjekom.
Ja u ga uzeti! rekla je jedna sestra, razgovarajui u kantini s
grupom svojih kolega. Ba je zgodan tip. Ali on nije nita pokua-
vao s njima, nikada nije bio neotesan, drzak ili nepristojan i svi koji
su s njim razgovarali zaista su ga cijenili. Primijetili su, isto tako, i da
ga je nekoliko puta doao posjetiti ameriki ambasador.
to on radi? pitala je druga sestra, zbunjena. ula je neto, ali
sad se nije mogla sjetiti to je to bilo, no svi su znali da je on znaajna
osoba.
132
U
Neto u politici, rekla je jedna Isabellina bolniarka. Sigurno
je lud za njom. Kakva teta, stvarno. U tome su se svi slagali.
Gordon se jo nije vratio Isabelli, kao ni Sophie, kad su se Cyn-
thia i njene keri vratile s izleta u Pariz. Kad su stigle, njih dvije su
bile dobro raspoloene, ali do odlaska su se otrijeznile, kad su im
Cvnthia i Bili rekli da se rastaju. Olivia i Jane su bile zapanjene.
Zato? Olivia je sjedila u oevoj bolesnikoj sobi i plakala. Pa,
vi se volite... zar ne? Mama?... Tata?... Cure su oduvijek mislile da
je tako, ali Bili im je pokuao objasniti kako su se kroz godine udal-
jili, pa on vjeruje da je za oboje bolje da krenu svojim putem. Nije im
htio priati o majinim vezama niti koliko su oboje bili nesretni.
Godinama su to drali za sebe. A on je morao priznati, otkako joj je
rekao da je, to se njega tie, gotovo, osjeao se na neki nain bolje.
Sada se pred njom osjeao iskrenije i potenije. Ali Cvnthia mu je
pred odlazak jasno rekla da bi ona, ukoliko se on predomisli, radije
ostala u braku s njim. Bili je, meutim, bio blag, ali vrst. On vie ne
eli biti u braku s njom. U njegovim snovima sada je bilo mjesta sa-
mo za Isabelle.
Bolje je ovako, bio je uporan, ali Cvnthiju je uznemirila reak-
cija njihovih keri. On nije htio objanjavati da je ne moe zamisliti u
braku s invalidom, ili osobom koja, u najmanju ruku, ima ozbiljnih
potekoa. No, vie od svega ostalog, on vie nije bio zaljubljen u nju.
Ono to je osjeao za Isabelle govorilo mu je puno o njemu samom i
onome to nije imao. Nije vie elio ivjeti u lai. Znao je da s
Isabelle nikada nee ivjeti, oporavila se ona ili ne, no injenica da je
bio, i jo uvijek je, zaljubljen u nju, bila mu je dovoljna da joj kae
kako je vrijeme da izae iz braka bez ljubavi kojeg je i predugo
podnosio.
Nakon njihovog odlaska, on je bio utljiv i zamiljen. Curama je
obeao da e ih esto zvati kad se vrate kui. Na povratku u hotel,
one su upitale majku ne misli li moda da je otac malo poludio zbog
nesree ili udarca u glavu i misli li moda da bi se on mogao predo-
misliti. Ona se tuno osmjehnula i odmahnula glavom.
Nije lud. Ali ja sam, ini mi se, to dugo bila. Nisam mu bila ba
dobra ena, ona prizna. On je za mene bio neto to se podrazu-
mijeva, a nije mi prijao njegov uspjeh i neovisnost, to je s moje stra-
ne bilo glupo. One nita od toga nisu primijetile, a to je ipak bilo
neto, i sada ih je dotukla pomisao da e njihovi roditelji ivjeti svat-
ko za sebe.
Kako e se tata brinuti za sebe? zabrinuto je upitala Jane. Nje-
gove povrede su bile ozbiljne; reeno im je da moda vie nikada ne-
e hodati.
133
Ne znam, Cvnthia ree s uzdahom. On je vrlo ponosan i vrlo
sposoban. Smislit e neto. Ali da ti odgovorim na pitanje, Jane - ne,
ja ne mislim da e se on predomisliti. On se nikada ne predomilja.
Kad si neto utuvi u glavu, obino se toga i dri, bez obzira na sve.
ak nee ni priznati da je pogrijeio; on samo prihvaa stvari kakve
jesu i ide dalje. No, ma koliko meni bilo mrsko to to radi, ne mislim
da je to za njega loe. Na neki nain, on je uspio u onome to je htio;
okonavi brak, sauvao je njihovo prijateljstvo i Cvnthia mu je to
priznavala, bez obzira na svo svoje aljenje. Samo joj je bilo teko
zbog cura, jer je za njih to bio pravi udarac, a za sebe se plaila. Znala
je da nee vie nai ovjeka kao to je Bili.
Misli daje imao neto s Isabelle Forrester? otvoreno je upita
Olivia, a Cvnthia se zamisli. I sama je puno razmiljala o tome.
Ne znam, zapravo. On kae da nije, a nikada mi nije lagao, ba-
rem koliko ja znam. Mislim daje zaljubljen u nju, ali ne vjerujem da
su uinili bilo to, to ne bi trebali. Mogue je da su zaljubljeni jedno
u drugo, ali i samo prijatelji.
Misli da bi se tata mogao oeniti njome, ako ona ostane iva?
Jane upita sa zabrinutim izrazom.
Ne mislim da se o tome sada uope treba razmiljati, Cvnthia
odgovori. Sirota ena je napola mrtva. Ali, ne, ne mislim, ako i pre-
ivi. Va otac kae da ona nikada ne bi napustila Forrestera i cijeli
ivot joj se okree oko bolesnog djeteta.
to misli da e tata uiniti sada, kad se vrati kui... hou rei,
natrag u Sjedinjene Drave... Olivia je izgledala oaloeno, po-
stavljajui to pitanje.
Ne znam. Nai e si stan, pretpostavljam. Vratiti se na posao.
Dugo e biti na rehabilitaciji. Mislim da se nee vratiti jo nekoliko
mjeseci. ele ga najprije ovdje osposobiti. Njene keri su kimnule i
ostatak puta do hotela provele su u tiini. Jo nisu mogle povjerovati
u ovo to su upravo ule. A Cvnthia jo nije mogla potpuno pov-
jerovati da je donio takvu odluku.
To je bilo ba tipino za Billa; radio je ono to vjeruje da je is-
pravno, ma koliko teko bilo. Ona je iz njihovog braka izala s dubo-
kim potovanjem prema njemu i znala je da u njenom ivotu vie
nee biti takvog ovjeka. Sada je samo alila to to nije shvatila rani-
je. Znala je da je uglavnom ona odgovorna za rastavu, bez obzira na
koliinu krivnje koju je on bio spreman preuzeti na sebe.
Sutradan su otputovale u Sjedinjene Drave, tako rano da nisu
stigle svratiti u bolnicu i vidjeti ga prije odlaska. Cvnthia i keri su ga
nazvale s aerodroma da se pozdrave, a kad su zavrili razgovor, obje
djevojke su plakale. A on je, nakon njihovog odlaska, bio alostan,
134
iako to nikome nije rekao. Bio je usamljen i poeo je shvaati koliko
je teak i dugaak put pred njim. Slijedilo je najmanje godinu dana
truda i muke na rehabilitaciji, moda i dulje. Ali, on nije imao izbora.
Povremeno je obavljao neke poslovne razgovore, a javilo mu se i
nekoliko ljudi koji su uli za nesreu. No ipak se najee osjeao kao
da ivi u ahuri, okruen sestrama i lijenicima, kraj Isabelle koja je,
tamo s druge strane hodnika, jo bila u komi. To nije bilo lako
razdoblje za njega.
Dva tjedna nakon nesree, Bili se dosta dobro oporavio, a Gor-
don Forrester se jo nije vratio svojoj eni. Billa su redovno prevozili
u njenu sobu, ujutro i nou. Iz toga je ve stvorio naviku. Tamo je, u
svom krevetu, leao kraj nje i neko vrijeme joj priao, u nadi da ga
moe uti u svom dubokom snu, a onda se vraao u svoju sobu.
Sestre su mu rekle da Forrester nije doao zato jer je njihovom
sinu loe i Bili je cijelo vrijeme bio zabrinut za Teddvja, zbog nje. Na-
dao se da stanje nije previe loe. A esto je mislio i na Sophie i na-
dao se da je dobro.
Treeg tjedna nakon nesree, ve je gotovo izgubio svaku nadu
da e se Isabelle probuditi iz kome i pitao se hoe li je Gordon tek
tako ostaviti tamo, zaboravljenu i nevoljenu. Nije bilo naina da se
nju, ovako na respiratoru, preveze natrag u Pariz; bilo je to preopasno
i Bili se poeo brinuti to e biti s njom kad se on vrati u Sjedinjene
Drave. Lijenici su vjerovali da bi mogao krenuti na put za otprilike
mjesec dana. Nije mogao podnijeti pomisao da je ostavi ovako, kad
nema nikoga tko bi je posjeivao, razgovarao s njom, tjeio je; nikoga
kome bi bilo stalo do toga to se zbiva s njom. Nije mogao shvatiti
kako ju je Gordon sada mogao napustiti, ali tako je bilo. Jedne noi,
razmiljao je o tome, leei u krevetu do nje. Priao joj je, drei je za
ruku. Bolniarkama to vie nije bilo neobino. Samo su se smjekale i
brbljale s njim kad bi je posjeivao, kao da su oekivale da e ga u
njenoj sobi zatei nekoliko puta dnevno.
Govorio je Isabelli kako je lijepa i koliko mu, u ovoj toploj, bla-
goj srpanjskoj noi, nedostaje razgovor s njom. Prozori su bili otvo-
reni i uli su se zvukovi izvana. On je mislima bio u onoj noi kad su
zajedno ili u Harrv's Bar, pa u AnnabePs. Najradije bi da je mogao
vratiti vrijeme i ponovo se nai u toj noi.
Sjea se kako nam je bilo dobro? tiho joj je govorio. Pogladio
joj je prste, pa ih poljubio, ne isputajui joj ruku. Volim plesati s
tobom, Isabelle, rekao je. Ako se probudi, jednom moemo opet
na ples. Ali, za njega je to bila samo uspomena i daleki san. I dalje
joj je priao i podsjeao je na tu no, kad osjeti blagi pritisak na svom
dlanu. U prvi tren, on pomisli da je to samo refleks i nastavi
135
govoriti, a onda ponovo osjeti isti blagi pritisak. Zbunjen, on na tren
prestane govoriti i uputi pogled bolniarki koja je upravo ula. Nije
htio nita rei, ali njegov razgovor s Isabelle nastavio se malo odlu-
nijim tonom. A onda je zautio i pokuao se namjestiti kako bi je
mogao vidjeti.
Osjetio sam malo prije kako si mi stisnula ruku, ree joj jasno. elim
da to uini jo jednom. ekao je, inilo mu se, jako dugo, a bolniarka
ih je oboje promatrala, ali nita se nije dogodilo i ona skrene pogled. Daj,
jo jednom, Isabelle. Stisni mi ruku, samo malo... ozbiljno se potrudi. A
onda, kao da mu se vraa iz nekog drugog svijeta, ona to zaista uini,
gotovo neprimjetno. Na njegovom licu zasja irok osmijeh, a u oima mu
se pojave suze. To je bilo sjajno, ohrabrio ju je, potresen ovim to je
upravo osjetio. Sad elim da otvori oi. Samo malo... Isabelle, ja te
gledam. I elim da i ti pogleda mene. Na njenom licu nije bilo nikakvog
znaka ivota, ali na to se njeni prsti ponovo pomaknu, a on se upita nije li
to ipak samo nasumini refleks. Ba kad se on opet osjetio obeshrabreno,
ona se namrti oko nosa, iako su joj oi jo bile zatvorene. Osjetio je kako
mu je srce poskoilo. Ona se vraa. A to je to? Ovo je bilo smijeno, ali
neka, ba dobro. Moe smijeak? Dok joj je to govorio, niz obraze su mu
se slijevale suze, a sav njegov napor, sva snaga i ljubav bili su usmjereni
na nju. Bolniarka je stajala kao ukopana, promatrajui ih. To nikako nije
bio refleks. Moe li mi se nasmijeiti, ljubavi moja? Ili samo otvori
jedno oko... Tako si mi nedostajala... Preklinjao ju je, prisiljavao da mu
se vrati, htio je posegnuti u ponor u kojem je bila i povui je na sigurno, k
sebi. Jo je pola sata tako leao i razmiljao o njoj, bez rezultata, a
izgledao je iscrpljeno i umorno, no nije htio odustati. Isabelle... dobro,
napravi opet onu grimasu... daj... namrti se. Ali umjesto toga, ovog puta
je ona jednu ruku odigla nekoliko centimetara s kreveta i pustila je da
slobodno padne, kao da je napor, potreban za to, bio naprosto prevelik.
To je bilo jako, jako dobro. I teko. Odmori se malo, duo. A onda emo
to ponoviti. Nije htio da mu promakne nijedan znak, kako bi je uspio
neim zaokupiti dok se ne vrati u ivot, k njemu. Priao joj je bez
prestanka, pokuao je natjerati da trepne, pokrene neki dio lica, otvori oi
ili mu ponovo stegne ruku. Dugo se nita nije ni pomaknulo, a onda je
primijetio vrlo slabano podrhtavanje njenih onih
kapaka.
Oh, Boe moj... doapnuo je bolniarki, a ona na to pouri van,
kako bi nala lijenika koji je morao vidjeti to se dogaa. Nakon tri
tjedna na rubu smrti, Isabelle je dolazila k svijesti. A Bili je bio taj
koji ju je s mnogo ljubavi i muka vodio kui.
136
Isabelle, Bili tada ree odlunije. Mora otvoriti oi, ljubavi.
Znam daje teko. Dugo si spavala. A sada je vrijeme da se probudi.
elim vidjeti kako me gleda. elim te vidjeti, a znam da i ti eli vi-
djeti mene. Otvori oi, barem malo. Tren nakon to je to izgovorio,
to se zaista i dogodilo. Nije to ni oekivao. Nakon toliko vremena, bio
bi zadovoljan s bilo kakvim znakom s njene strane. Ali ona je ovog
puta stigla do kraja; dugo uspavane oi samo su se malo otvorile.
Tako je... tako treba... moe li ih sada malo vie otvoriti... potrudi
se, duo... otvori te svoje lijepe oi... Sada im se u sobi pridruio i
lijenik, ali ostao je po strani i nije se mijeao. Bili se dobro snalazio i
sam, a lijenik i nije vjerovao da bi njemu to tako dobro ilo.
Isabelle, ponovo pokua Bili, ekam da me pogleda. ekam te
ve jako dugo. Kako je on to izgovorio, s njenog kreveta se zauje
dugaak, blagi uzdah i uz jedva primjetan drhtaj, ona otvori oi, pa ih,
ne pogledavi ga, ponovo zaklopi, kao da je napor bio prevelik. Daj,
duo, neka budu otvorene dovoljno dugo da me pogleda. Molim te,
ljubavi... Gledati je kako se polako vraa u ivot dok joj on pria,
bilo je kao da je prati dok polako pluta prema Zemlji s neke daleke
toke u prostoru. A onda, napokon, ona otvori oi jo jednom, okrene
glavu i pogleda ravno u njega uz tihi jauk. On pretpostavi da ju je
zbog tog pokreta zaboljela glava. No ona se na to osmjehne, ponovo
zaklopivi oi; inilo se da se bori kako bi izgovorila bar jednu rije.
Dugo se trudila, a onda, napokon, opet otvorivi oi, izgovori njegovo
ime glasom koji je bio jedva jai od promuklog a-pta.
Bili... On joj na to poljubi ruku i morao je priguiti jecaj kako
bi mogao govoriti. Htio ju je nagraditi za ono to je uinila.
Isabelle, silno te volim... Ti si sjajna cura. Zaista si se potrudila
da se vrati.
Da, ona mu apne, a oi joj se sklope, no ovog puta ih je sama
ponovo otvorila. Volim te... proaptala je i opet izgovorila njegovo
ime, kao da uiva u tom zvuku.
Mislim da smo na tome i stali, ree on, smjekajui se kroz su-
ze. Kao daje proao cijeli ivot, i vie, od one noi kad su se poljubili
i sudarili s autobusom. Predugo te nije bilo, ljubavi. Jako si mi
nedostajala.
Priaj mi... ona tiho ree uz osmijeh, a Bili, bolniarka i lije-
nik se nasmiju. Priao joj je tri tjedna, i satima te noi. Kao daje cije-
lo vrijeme znao da je moe vratiti. Nije odustajao, iako je u posljed-
nje vrijeme bio obeshrabren, no svejedno nije prestajao. Volim...
sluati... kako pria, ree ona, kao daje strano umorna, a Bili shva-
ti da vjerojatno i je tako. Zaista se namuila.
137
I ja volim tebe sluati. Dugo sam ekao da mi neto kae. Gdje
si bila, ljubavi? tiho ree on, ne isputajui joj ruku.
Otila, ree ona i opet se nasmijei, a onda ga pogleda s tisuu
pitanja u oima. Znala je da on ima odgovore koje ona nema. Kako
dugo?
Tri tjedna, iskreno joj je odgovorio, a ona je izgledala zau-
eno.
Tako puno? Kao da se borila, traei rijei, ali ilo joj je dobro,
a tako je mislio i lijenik koji ju je promatrao.
Tako puno. Trebao joj je ispriati jo puno toga, toliko toga
povjeriti, ali jo je bilo prerano. Upravo je sletjela s nekog vrlo dale-
kog mjesta.
A onda se ona sjeti i pogleda ga zabrinutim oima. Teddy... i
Sophie?
Dobro su. Nadao se da joj ne lae, budui da nije imao najno-
vijih vijesti, a znao je da Teddvju nije bilo dobro. Ali bio je siguran
da e se djeaku poboljati stanje kad uje da mu se majka osvijestila.
Sophie je bila ovdje. Dola ti je u posjetu. Divna je djevojka i
izgleda ba kao ti. Isabelle se nasmijei i zaklopi oi, a kad ih je opet
otvorila, u njima je bilo jo jedno pitanje. Bili je znao o emu se radi,
gotovo da joj je mogao itati misli. Bio je ovdje. Ona kim-ne, a
onda se naglo namrti.
Glava... boli me.
Mogu misliti. To nije bilo teko povjerovati.
I... sve... drugo. Lijenika je upravo to i zanimalo, pa joj je i on
postavio nekoliko pitanja; bilo mu je jako drago zbog nje. Predloio
im je neka se oboje malo odmore; ovo je bila velika no. Kad su uli
bolniari koji e odvesti Billa, Isabelle se zabrinula zbog lijenikovih
rijei. Ne... ne idi... Drala gaje za ruku vre nego do sada. A Bili
upitno pogleda lijenika.
Mogu li ostati ovdje? Nastupila je duga stanka, dok je lijenik
razmiljao. Nije bilo pravog razloga zato ne bi. Odrasli su i prijatelji,
a bolniarke mogu pripaziti na oboje. To mu se inilo kao prikladna
nagrada za ono to je Bili za nju uinio te noi i osjeao je da je to
ispravno.
Mislim da je to dobra ideja. Bili vie nije bio na monitorima,
trebao mu je samo stalak s infuzijom kraj kreveta i sredstvo protiv
bolova, ako ga zatrai, a to se rijetko dogaalo.
elim da spava ovdje, ree Isabelle, steui mu ruku, a Bili joj
se iroko osmjehne. Vratila se, bila je iva, vratila mu se. Ovo je naj-
sretnija no njegovog ivota. Oboje su se smijeili dok su bolniarke
138
oko njih obavljale pripreme. Lijenik je temeljito pregledao Isabelle i
bio je zadovoljan. Postavio joj je jo nekoliko pitanja, a ona mu je
opisala kako stoje stvari s njenom glavom. Rekla je da joj se vlastito
tijelo sada ini premaleno; sve je unutra bilo prenapeto, a on joj je
objasnio da to osjea svoje unutarnje povrede i da e tako biti neko
vrijeme. Sutra je bilo dovoljno vremena za dodatne preglede. Sada su
oboje trebali odmora.
Bolniarka je iskljuila sva svjetla osim jednog malog, a onda je
dola jo jedna, da joj pomogne okrenuti Billa na bok. On je bio zado-
voljan jer je tako mogao bolje vidjeti Isabelle. Nije htio spavati, htio
ju je gledati cijelu no, vidjeti joj lice, dotaknuti ruku. Leali su okre-
nuti jedno prema drugome, a ona ga je jo drala za ruku. Izgledala je
kao dijete, smjekajui mu se. Dojmilo ga se koliko je slina Sophie.
Predivna si, apnuo joj je, a ja te jako volim. Nju je vrijedilo
ekati - protekla tri tjedna i cijeli ivot prije toga.
Nedostajao si mi dok me nije bilo, doapnula mu je.
Kako zna? on aptom odvrati, dok se bolniarka smjekala iz
ugla sobe.
Eto, znam. aptali su u mraku, kao dvoje djece koja e preno-
iti zajedno, a lijenik i bolniarka su izali van. Oboje su bili nasmi-
jeeni, i kad su izali, razmijenili su znaajne poglede. Njih dvoje su
bili predivan prizor. Nitko nije oekivao da e Isabelle preivjeti.
Lijenik je iste noi nazvao Pariz kako bi obavijestio Gordona da
mu supruga vie nije u komi. Smatrao je da mu to duguje. Ali Gor-
don je bio vani i lijenik je rekao eni koja se javila na telefon, Ted-
dvjevoj njegovateljici, neka kae gospodinu Forresteru da je zvao.
Nije htio ostaviti nikakvu drugu poruku, a Bili i Isabelle bili bi mu
zahvalni zbog toga, da su znali.
inilo im se kao da oduvijek spavaju zajedno, isprueni jedno
nasuprot drugome. Isabelle se u jednom trenutku pokuala okrenuti
na bok, ali pokreti glavom bili su previe bolni, pa se okrenula natrag
prema Billu, a on je bio potpuno budan i promatrao je.
to se tebi dogodilo? upitala je, upravo primijetivi ogromni
ovratnik na njegovom vratu. Nije ga prije primijetila. Dogaalo se i
previe toga, no ona je sada bila zabrinuta zbog njega.
Povrijedio sam vrat i lea. Bit e mi dobro, ree on, smijeei
joj se. Sada hoe. Tri tjedna je elio samo to.
Siguran si?
Siguran sam. U ivotu se nisam osjeao bolje nego sada.
Ni ja. A onda ga ona pogleda zamiljeno. Ne sjeam se nie-
ga... kako smo dospjeli ovamo?
139
Ljubavi, to je jako duga pria i o tome moemo priati sutra.
Udario nas je autobus. Nije joj odmah htio rei da je poginulo jeda-
naestero ljudi i da je ona zamalo bila dvanaesta. Poljubio sam te, to
je zadnje to znam, a onda sam se naao ovdje.
Toga se i ja sjeam, ona se pospano nasmijei i zijevne. On bi
je najradije opet poljubio, ali nije se mogao pomaknuti. Mogao je sa-
mo ostati ovako ispruen i dotaknuti joj lice ili ruku. Jednog dana,
rado bih te opet poljubila, sanjivo ree ona, a Bili nije odgovorio.
Nastupila je duga stanka dok je on razmiljao o mogunosti da, u
vlastitim oima, vie nee biti mukarac. utke ju je drao za ruku.
Samo to joj je sada mogao dati. Nadam se da su djeca dobro, ree
ona, razmiljajui o njima, nesvjesna Billovih strahova vezanih uz
spolnu nemo.
Bit e, kad im se javi, umirio ju je on.
Na tren, na njenom licu se pojavi tuan izraz i jae mu stegne
ruku. A onda e se on vratiti, zar ne? Nije joj htio rei da njen mu
dva tjedna nije doao da je vidi. Mislio je da to nije njegova stvar, a
tog ovjeka je ve zamrzio zbog svega to za nju nije uinio, i svega
runog to joj je radio.
Neemo sada o tome razmiljati, doapne joj Bili. Zatvori oi
i pokuaj spavati, hoe li? alio je stoje ne moe pogladiti po kosi.
Mislila sam kako eli da se probudim, bocnula ga je ona. Bit
e dobro, bez sumnje; nakon tri tjedna u komi i nesree iz koje za-
malo nije izala iva, nije se promijenila. Duh joj je i dalje bio sna-
an. Na kraju, to ju je, uz njegovu ljubav, i vratilo natrag.
Natrag na spavanje. Previe pria, sasvim e se iscrpiti. Gle-
dajui je, osmijeh mu nije silazio s lica. inila mu se jo ljepom ne-
go prije.
elim cijelu no priati s tobom, ona se nasmije, a onda se sjeti
jo neeg. elim opet ii s tobom na ples. On joj se nasmijei;
osjeao se kao da e se to zaista dogoditi.
Ii emo, jednog dana.
I elim jo jednom u Harrv's Bar. Sastavljala mu je listu svojih
elja, a on se nasmije.
Sada? alio se, sretniji nego stoje ikada bio. Bio je prezadovo-
ljan to lei uz nju i razgovara s njom.
No, dobro. Sutra. A onda u Annabel's. Moramo nadoknaditi iz-
gubljeno vrijeme. Tjednima nisam ila plesati, ree ona s nezado-
voljnim uzdahom.
Ponaaj se kako treba, ili e te lijenici opet uspavati.
Samo elim leati tu, kraj tebe. A onda se tiho nasmije u za-
mraenoj sobi. Sada moemo rei da smo spavali zajedno, zar ne?
140
Ti si jako zloesta za enu koja je tri tjedna bila ozbiljno bole-
sna. Mislim da ne bi trebala razmiljati o takvim stvarima, prekora-
vao ju je on, poeljevi da je moe zagrliti, ali u srcu je to i uinio. U
srcu, ona e uvijek biti njegova. Te noi je postala njegova i ma to
uslijedilo, znao je da se to nee nikada promijeniti. Prola je kroz ta-
mu da mu se vrati i ma to se dogodilo, kamo god otili, znao je da je
vie nikada nee izgubiti.
Hodala sam prema vrlo jakom svjetlu s tobom... ili smo neka-
mo uskim putem... djeca su nas poela dozivati i ti si me natjerao da
se vratim. Kad je to izgovorila, on osjeti kao da ga je udario grom. On
je imao ista sjeanja kad se probudio iz nesvijesti. Tono tako, kako
je ona opisala.
Kako je to bilo?
Vrlo svijetlo... a ja sam bila jako umorna... sjela sam na kamen.
Nisam se htjela vratiti, ali ti si me uporno vukao. Rekao si da tamo
moemo otii drugi put... nisam htjela, ali ti si me povukao natrag. I
ponovo je to uinio ove noi. Prvi put ju je vratio iz smrti, a drugi put
iz duboke tame gdje je beskonano spavala. Ali ono to je opisala -
kamen i jarko svjetlo - bilo je upravo ono to je i sam vidio.
Isabelle, i ja sam bio tamo. Izgledao je kao da ga je grom po-
godio, a ona nije znala zato. I ja sam sanjao to isto. Tono onako,
kako si ti opisala.
Znam, bio si tamo, njoj je to bilo normalno, vidjela sam te,
uhvatila te za ruku i vratila se s tobom.
Zato? Pretraivao je vlastito sjeanje; htio je shvatiti to im se
dogodilo. Ovo je vrlo neobino, mislio je. Ljudi priaju o takvim
iskustvima, ali uglavnom se ne radi o istom jarkom svjetlu, istom ka-
menu, istom putu u istom snu i istom sjeanju. Negdje, na neki du-
bok, znaajan nain, njihove due su se srele i udruile, shvatio je on.
U drugom ivotu, oni su se sreli i postali jedno.
Vratila sam se jer si mi ti tako rekao, ona tiho ree. Ali nakon
toga sam se opet izgubila. Mislim da sam zaspala kraj puta.
I jesi, zaista, a ako to ikada vie uini, Isabelle, ozbiljno u se
naljutiti na tebe. Da mi se vie nikada nisi izgubila!
Neu, ree ona i poljubi mu prste i ruku. Hvala ti to si me
ekao i vratio natrag. Bila je ve pospana, zijevnula je nekoliko puta
i prije nego to joj je stigao rei jo neto, utonula je u miran san,
drei ga za ruku. A on se, gledajui je, jasno sjeao onog to je ona
opisala: njihovog puta u jarko svjetlo, Isabelle koja koraa malo is-
pred njega na stazi. Trebala mu je sva snaga koju je imao da je vrati
iz tog svjetla, a noas mu se vratila opet. Nije bio siguran to znai
141
sve to, ali znao je da im se dogodilo neto izuzetno i, promatraj je
0.0K spava, znao je aa je, usprkos svemu "sto gaje zaae&o,
sretan ovjek.
142
Poglavlje deseto
utradan u osam sati, lijenik je nazvao Gordona Forrestera da mu
javi novosti, ali isti glas mu je opet rekao da je vani. U deset je
napokon dobio Gordona, u njegovom uredu. On je zvuao vrlo
iznenaeno kad je uo to se dogodilo i rekao je da je jako
zadovoljan. Pitao je moe li razgovarati s njom, ali u njenoj sobi za
sada jo nije bilo telefona. Lijenik je rekao da e ga uskoro dobiti, pa
je Gordon moe nazvati tog popodneva.
Sigurno e djeca htjeti s njom razgovarati, rekao je on, sjedei
za svojim radnim stolom odsutnog izraza lica. Razmiljao je o njoj.
Ve se pomirio s injenicom da nikada nee izai iz kome i bio je za-
panjen kad je uo da se to dogodilo. Iako mu je, dakako, laknulo zbog
nje, njemu samom je bilo potrebno da se tome prilagodi.
Kako se to dogodilo? neduno je upitao Gordon, a na lijeni-
kovom kraju veze je nastupio trenutak utnje. Nije mu htio rei za
Billa Robinsona; vjerovao je da njih dvoje to ne bi htjeli, i bio je u
pravu.
Probudila se sama od sebe, ree on. To je bilo sve to je Gor-
don trebao znati.
Jako dobro, Gordon ree kao da priaju o turniru u golfu ili
teniskom meu. U otroj suprotnosti s Billovim suzama radosnicama
prethodne noi, Gordon je zvuao potpuno ravnoduno, kao da govori
o dalekom poznaniku. Bilo je teko povjerovati da se radi o njegovoj
eni. Ali to je moda objanjavalo njen odnos s Billom. Postojala su
pitanja koja lijenik nije htio postaviti, a nakon to ih je vidio zajedno
prole noi, nije ni trebao saznati odgovore. Sve je vidio. Pitao se
koliko e proi dok se Gordon ne vrati u London da je posjeti. Zbog
Billa i Isabelle, nadao se da to nee biti prebrzo. Naprosto se zaljubio
u njih; bilo je nemogue odoljeti takvoj ljubavi koja je doprla do
samog ruba smrti i vratila se natrag. To je ono to malo ljudi moe
podijeliti i kad se dogodi, beskrajno je dragocjeno, a lijenik je to
znao. Recite joj da u je nazvati danas poslijepodne, kad se vratim
kui, to je bilo sve to je Gordon rekao, a lijenik mu obea da e
biti tako.
Kad su joj ukljuivali telefon, bolniarka je Isabelli prenijela po-
ruku. Ona se radovala razgovoru s djecom, ali ne i s njim.
143
S
to emo sada? tog popodneva je pitala Billa. Sjedio je na
svom krevetu u njenoj sobi i pravio joj drutvo dok je jela svoj prvi
ruak. Donijeli su joj ele i alicu vrlo posne juhe. Dugo je prolo ot-
kako je posljednji put vidjela hranu i nita joj uope nije bilo privla-
no.
to misli? upita Bili. Hoemo li na kriket ili golf, ili u etnju
parkom? Opet se zafrkavao, ali ovog puta se ona ne nasmije.
Gordon e htjeti da se vratim u Pariz kad mi bude bolje. Htjela
je vidjeti svoju djecu, dakako, ali nije htjela napustiti Billa.
Mislim da to nee biti tako skoro, Bili ree. Trudio se da osta-
ne miran. Ne bih rekao da moe tek tako skoiti iz kreveta i istrati
van. Njene unutarnje povrede su jo trebale zacijeliti do kraja, a s
glavom je trebalo biti oprezan. Kako joj je lijenik tog jutra rekao,
oni oekuju da e ona biti tamo jo priblino etiri tjedna. Jednako
dugo su namjeravali zadrati i Billa.
A nakon toga? upita ga ona, dok joj je bolniarka davala juhu.
Njene ruke jo nisu bile dovoljno jake za to. Bila je nevjerojatno
slaba, to nije iznenadilo nikoga osim same Isabelle.
Smislit emo neto. Jo joj nije rekao da su mu noge trajno
oduzete i da nije siguran hoe li ikada vie hodati. Htio je razmisliti o
tome. Nije bio siguran da ona to treba znati. Osim ako se stvari nisu
radikalno promijenile dok je bila u komi, znao je da e se vratiti
Gordonu i brinuti se za svoje bolesno dijete. Dakako, mogao ju je i
dalje nazivati i povremeno viati, ali ukoliko ostane u kolicima, nije
elio njeno saaljenje. elio je samo njenu ljubav. Kad izau iz
bolnice, moda je vie nee vidjeti, ako i nastave vezu preko telefona.
Nije jo tono znao to e uiniti, niti koliko esto bi je mogao viati
kad ode. Za sada, ona misli da je njegovo stanje privremeno i on bi
radije da to ostane tako. U tom sluaju, ona se nee brinuti zbog njega
i ne moe ga saalijevati. Isto tako, nije joj rekao ni za svoj razvod.
Nije htio da ona misli kako on vri pritisak na nju. Bilo mu je potpuno
jasno da se ona, na kraju, mora vratiti kui, svojoj obitelji. Htio je
samo da uivaju u vremenu koje imaju.
Kad se tog popodneva javio Gordon, ona je bila u svojoj sobi, a
bio je i Bili. Gordon joj je rekao kako mu je vrlo drago to uje da se
oporavlja. A to je zvualo kao da se oporavlja od iaenja zgloba ili
nezgodnog pada. Ustvari, osjeao se kao da se ona vratila iz mrtvih.
Do trenutka kad se probudila, on vie nije oekivao da e preivjeti,
niti izai iz kome. O sebi je poeo razmiljati kao o udovcu i sada je u
mislima morao vratiti sat unatrag i ponovo se ukljuiti u njihov brak.
Zvuao je vrlo udno i ona je ispravno pretpostavila da je bijesan
144
zbog Billa i da je kanjava zbog toga. On je izazivao nelagodu, me-
utim, nije bilo nikakve nelagode kad je razgovarala s Teddvjem i
Sophie. Sophie je zaplakala kad je ula majin glas. a Teddvje uspio
samo uhvatiti zrak i zajecati. Isabelle pomisli kako on strano zvui i
kad su se djeca maknula s telefona, postavila je Gordonu pitanje o
tome. Jo je plakala od emocija koje su je savladale kad je ula svoju
djecu. Bila je jako zabrinuta za oboje.
Teddvju e sada biti mnogo bolje, mirno ree Gordon. Sophie
je rekla da bije htjela posjetiti, ali Gordon joj je rekao da e joj majka
uskoro biti kod kue. Kad e te pustiti otamo? upitao je bez
okolianja. Nema smisla da joj dolazi u posjetu, rekao je, ako se ona
vraa kui.
Rekli su, za etiri tjedna, otprilike. Ovisi o mojoj jetri, glavi i sr-
cu. To uope nisu bile beznaajne stvari, ali Gordona se to izgleda
nije ba dojmilo. Sad kad je izala iz kome, ostalo ga vie nije zani-
malo.
etiri tjedna zvue malo dugo, zar ne? Siguran sam da e te
pustiti ranije, ako bude traila. Zvuao je blago sumnjiavo i pitao
se ne zavlai li to ona zato stoje Bili jo tamo. To Gordon nee dopu-
stiti. Ja u razgovarati s lijenikom. Svu potrebnu medicinsku njegu
moe dobiti i ovdje. Kad je zavrila razgovor, osjetila je paniku i
rekla je svom lijeniku da e ga Gordon zvati kako bi traio da je
poalju kui.
To elite, Isabelle? Mogli bismo vas, vjerojatno, prebaciti u bol-
nicu u Parizu za nekih tjedan dana. Jo niste spremni da budete kod
kue.
elim ostati ovdje, ree ona, zabrinutog izraza. Oboje su znali
zato.
Ja u se pobrinuti za to, on odvrati, umirujui je. Bio je spre-
man to uiniti za nju i Billa; oboje su mu bili dragi. Zajedno su stigli
do pakla i natrag, a njena djeca su mogla priekati. Ali ona je kasnije
priznala Billu koliko je zabrinuta za Teddvja. Nije joj zvuao dobro
preko telefona i to je bilo jedino zbog ega joj se inilo da bi trebala
otii kui prije nego to je predvieno. Izluivalo ju je to zna koliko
mu je oajniki potrebna i koliko je dugo nema, iako je znala da je u
dobrim rukama. Bili je, kao uvijek, bio pun suosjeanja kad su
kasnije o tome razgovarali.
Jasno mije daje to za njega bilo jako traumatino. Bog zna to
mu je Gordon rekao o tvom stanju. Ali sad kad je uo tvoj glas i zna
da e biti kod kue za nekoliko tjedana, siguran sam da e mu sva-
kim danom biti bolje. Ona se osjeti mirnije nakon Billovih rijei.
145
Nadam se, rekla je grozniavo. Hvala Bogu daje Sophie tamo.
Htjela je doi da me vidi, ali mislim da ne bi trebala. Teddy je treba
tamo, vie nego ja ovdje. Ona je imala Billa. Htjela je iskoristiti ovo
vrijeme s njim prije nego to se raziu i ona se vrati kui, ali ne na
tetu svoje djece. A to je sa Cvnthijom? Misli da e se vratiti?
Ne, on je jednostavno odgovorio, ne objanjavajui zato. A
cure e imati posla cijelo ljeto. Rekao sam im da se vidimo kad se
vratim. Rekao je i lijeniku da ne kae Isabelle koliko je ozbiljno o-
teenje njegove kime, niti da vjerojatno vie nee hodati. Osim raz-
voda, jedino za to nije htio da ona zna. Htio je dobiti na vremenu,
vidjeti koliko se moe oporaviti. Ona je mislila da e mu trebati dugo
da ozdravi, moda est mjeseci ili godina, pa nije bila iznenaena to
on ne hoda.
Kad bi ona htjela napustiti Gordona, to bi za njega bilo neto
drugo. Tada bi joj moda rekao istinu o svojim nogama. Ali budui da
je Isabelle vrsto odluila da se vrati Gordonu, Bili nije htio da bude
zabrinuta zbog njega. Imala je dovoljno briga oko svog bolesnog
djeteta. A sada kad je upoznao Gordona izbliza, znao je o emu se
radi i bilo mu je zlo pri pomisli na njen ivot uz njega. Gordon iz-
gleda prema njoj nije osjeao nimalo potovanja ili ljubavi, dobrote,
uvaavanja, nimalo topline. Za Gordona Forrestera, cijeli svijet se
okretao oko njega samog, a Isabelle je bila samo korisna - njegov pi-
jun i njegovateljica njihovog bolesnog sina. Koliko je Bili vidio, on
uope nije znao cijeniti dragulj koji posjeduje. Brinulo ga je nee li
njoj ivot s njim biti teak, moda jo tei nego to je bio prije. Gor-
don je sada bio sumnjiav prema njoj i bijesan zbog Billa, pa se Bili
bojao da e je kanjavati za sve to je zgrijeila njemu iza lea. Ona
odsada mora biti jako oprezna s njim i boriti se za sebe, ili e joj on
pretvoriti ivot u moru punu muka, lienu svakog potovanja. Nije se
ak ni potrudio da ostane s njom u Londonu vie od nekoliko dana
dok je bila u komi i, kako je tada izgledalo, na samrti, i otada se nije
uope vraao. No sada, kad je budna, kad su ona i Bili ponovo
zajedno, to je zapravo bilo dobro.
Kad je kasnije tog popodneva lijenik razgovarao s Gordonom,
ponovno ga je uvjeravao da se Isabelle ne smije micati barem jo
etiri tjedna. Njen suprug nije bio zadovoljan. Smatrao je da su ne-
razumni i pretjerano oprezni, ali na kraju ga je lijenik uspio uplaiti
stranim komplikacijama koje se pri tome mogu razviti, kako je tvr-
dio; ak je natuknuo da bi mogla ponovo pasti u komu. Izgubit u
pravo na lijeniku praksu zbog ovoga, smijao se, priajui o tome
kasnije Isabelli i Billu. On je, meutim, mislio da zasluuju barem
ovu malu priliku za sreu i nagradu za agoniju koju su preivjeli. A
146
Billove muke nisu nipoto bile gotove. Lijenik je i predobro znao
koliko e duga i teka biti njegova rehabilitacija. Ve mu je sredio
mjesto u bolnici u New Yorku, gdje e mu pomoi da ponovo ovlada
svojim nogama, koliko bude mogao. Ni Isabelle ni Bili nisu zapravo
imali predodbu to Billa tamo eka.
Za sada, imali su etiri tjedna da budu zajedno, smiju se i razgo-
varaju i uivaju u ljubavi i miru koje su si uzajamno pruali. Bolnica
je za oboje bila mirna luka nakon uasa kroz koji su proli, prije po-
vratka u svakodnevni ivot. Stvarnost e ih oboje udariti dovoljno
brzo.
Tu no su opet prespavali zajedno u njenoj sobi, a nakon toga su
se na neko vrijeme preselili u njegovu. Vie nisu bili prikljueni na
monitore i cijela poslijepodneva su provodili satima razgovarajui o
svom ivotu, nadama i snovima. Vrijeme provedeno zajedno bilo je
rijedak dar kojeg su oboje vrlo teko osvojili.
Kartali su, itali knjige, a on ju je uio kako se kocka. Sjedili su i
satima razgovarali, ak su i jeli u istoj sobi. Njena jetra je bila bolje i
polako se oporavljala sama od sebe. Srce je jo kucalo nepravilno,
iako manje nego prije. A ponekad je imala estoke glavobolje. Brzo
se zamarala i puno spavala, najee u krevetu do njega. Njegov vrat
je jo bio zarobljen u onom stranom ovratniku kojeg je morao nositi,
a kima mu je zacijelila; ponekad je imao bolove u leima i ona mu je
blago masirala ramena i ruke. Primijetila je koliko malo koristi noge,
ali Bili ju je uvjeravao da e, sljedei put kad se vide, on hodati, a ona
mu je vjerovala, jer je tako htjela. Bilo je shvatljivo, tako joj se barem
inilo, to on jo ne hoda. Proao je tek jedan mjesec od nesree, a to
nije ba dugo. Vrlo malo su priali o svojim brojnim bolovima i
tegobama. Najee su se uzajamno povjeravali, razgovarali
beskonano i nasmijavali jedno drugo.
Jednog sunanog popodneva u srpnju leali su na njegovom
krevetu; bila su ve puna dva tjedna otkako je ona izala iz kome.
Prozori su bili otvoreni, dan topao, a oni su razmjenjivali prie o
svom djetinjstvu. Ona je leala na njegovom krevetu, uz njega. Jako
je pazila da ga sluajno ne udari ili dotakne neko jo uvijek bolno
mjesto. Posebno je pazila na njegovu kimu. Priajui o danima koje
je provodila kod svog djeda i bake u Hampshireu, lijeno je povlaila
prste niz njegovu ruku. Umjesto njega, ekala ga je po zatiljku, a
nakon ruke, spustila je prste na njegova ramena i nie niz kimu, ta-
mo gdje je znala da mu nee nakoditi, a on ju je na to pogledao s
eznutljivim izrazom i onda se osmjehnuo kao vragolasti djeak.
Zato tako gleda? upita ona, pitajui se smije li se on to njoj.
Mislila sam ozbiljno. Moj djed je bio jako dobar ovjek.
147
Siguran sam daje bio. Prestao sam te sluati prije pet minuta,
on iskreno odvrati. elim te i to me izluuje.
Na to si mislio? eli me opet pobijediti? Stalno ju je pobje-
ivao i nije joj htio rei kako zna kad ona blefira. Jako je loe lagala,
a njemu se to ba svialo. U tome je bila potpuna suprotnost njegovoj
bivoj eni.
Neto bolje, ree on, blago joj poljubivi usne. Pronaao je na-
in kako da se nagne naprijed dovoljno da se mogu poljubiti i esto su
to radili, pogotovo nou, isprueni jedno uz drugo. Isabelle, on tiho
ree, nisam siguran kako e to ispasti, ali elim voditi ljubav s
tobom. Proteklih pola sata nije ga naputao vrlo snaan osjeaj. A s
njom je bio tako oputen, da je bio voljan pokuati. Oboje su jo bili
prilino osjetljivi, ali on je ve dugo elio voditi ljubav s njom.
Davno prije nesree, a tada je to ne bi pitao, no sada je u njegovim
oima bio izraz pun nade koji ju je pogodio u srce.
U redu je, ljubavi. To je htjela uiniti za njega, ak i ako budu
samo leali zagrljeni. Savreno dobro je razumjela to ga mui. Da
zakljuamo vrata? Na njihovim vratima su bile brave koje nitko nije
koristio, ali ovo je bio odlian trenutak da ih ponu koristiti.
to misli, hoe li nas izbaciti iz bolnice? on upita smijui se,
kad je ona ustala i zakljuala vrata. On se jedva mogao pomaknuti, ali
posljednjih pola sata osjeao je neodoljivu elju za njom i sada je
samo na to mogao misliti. Dugo je zbog toga bio jako zabrinut i bio je
uznemiren to e to sada s njom iskuati, ali ni on ni ona nisu se tome
mogli oduprijeti. Njihova veza bila je njena i strastvena, uvrena
uzajamnim povjerenjem.
Nisam sigurna da su na to mislili kad su nam dopustili da spa-
vamo u istoj sobi, Isabelle oprezno ree s vragolastim osmijehom.
To je bilo glupo s njihove strane, ree on, a izgledao je prili-
no uznemireno. Ovo je najbolji dio. Ili se barem nadao da e biti
tako. Ali to ako ne bude? Protrnuo je na tu pomisao.
Ona ga u tom trenu prekine, ozbiljnog izraza, i blago ga poljubi u
usta. Ja ti samo elim rei da je najbolji dio ovo to ve imamo...
volimo se i zajedno smo... zagrljeni... volim sve na tebi, Bille. Ono
to sada slijedi, samo je dodatak, ali nije najbolji dio. Ti jesi.
Nije znao moe li voditi ljubav s njom, ali je oajniki elio po-
kuati. Lijenik mu je rekao da je to mogue i Bili se nadao da je u
pravu. A ako je tako, elio je to podijeliti s njom. Ako ne, bio je uvje-
ren da e to biti ogromno razoaranje za oboje i njegov neuspjeh. Ali
svoje strahove nije prenio na Isabelle. Bojao se da e se zabrinuti ili
ga saalijevati. Ovog drugog se najvie bojao.
148
Ona je svukla njegov bolniki ogrta i bila je beskrajno njena s
njim; imao je lijepo tijelo, a udio je za njom. Dok ga je ona milovala,
meu njima nije bilo ni stida ni ednosti; toliko toga su proli da se
inilo kao da su oduvijek zajedno, no on je izgledao zabrinuto.
Emotivno je osjeao sve to i ona, ali za ostalo jo nije bio siguran.
Ona je skinula spavaicu, a on joj je akama obuhvatio grudi. Polom-
ljena i izmuena tijela odjednom su zaboravila na sve boli i ona ga
pone ljubiti, vrlo njeno; najprije usne, a onda je vjeto krenula
prema dolje. Znali su koliko se vole, a ovo je bio posljednji tajni vrt u
kojem jo nisu bili. Polako su ga otkrivali zajedno, a njega su savladali
osjeaji prema njoj. Bila je beskrajno paljiva dok ga je pokuavala
uzbuditi, oprezna da ga ne optereti svojom teinom, osim onoliko
koliko je potrebno, na pravim mjestima, i on je slutio fino zado-
voljstvo koje mu je namijenila, ali eljeni efekt se nije dogodio, na
njegov oaj.
Cak i ono to je osjeao, bilo je nekako prigueno, i Bili je toga
bio svjestan. Pa iako je osjeao silnu strast prema njoj, istovremeno
mu se inilo kao da ne vlada sobom. Neto je u njemu bilo prekinuto,
a on nije bio siguran je li to mozak ili kima. Usprkos silini njegove
elje da vodi ljubav s njom, on osjeti kako ga koi nesavladivi strah.
Dok je leala nad njim, poeo je shvaati da to nee ii i osjeao se ne
samo glupo, nego i ludo, zato to je to pokuao.
Isabelle je samo izdaleka bila svjesna onog to mu se dogaa, ali
bila je toliko zaljubljena u njega da ga je samo htjela usreiti i po-
kazati mu da je voljen. I sama je bila i te kako svjesna da moda nee
uspjeti, moda nikada, a sigurno ne prvi put. On je pretrpio ozbiljne
povrede i bilo je razumno oekivati da e za oivljavanje njegovih
seksualnih sposobnosti trebati strpljenja. Nije mu htjela nametnuti
izazov, nego mu dati nadu u ivot. Ali, umjesto nade, vidjela je oaj u
njegovim oima, dok su propadali napori da utai njihovu strast.
Sve je u redu, ljubavi... sve je u redu... ima vremena, aptala je
ona dok se privijao uz nju, a onda osjeti kako je on gura dalje od sebe
i okree se. Nije mogao voditi ljubav s njom i to gaje unitilo. Leei
uz nju, Bili je mislio samo kako nije uspio i nita to bi ona rekla nije
moglo promijeniti tu injenicu. Zakleo se sam sebi, drei je u
naruju, da vie nikada nee pokuati. Usprkos njenoj njenosti i
ljubavi za njega, osjeao se ponieno i jadno, vie nego u ijednom
trenutku od nesree. To je bio najgori dan njegovog ivota. Vie nije
bio mukarac. I nita na svijetu, rekao je sam sebi, nee ga natjerati da
pokua jo jednom. Pogotovo ne s njom.
149
Obuci se, apnuo joj je, a ona je oklijevala. Htjela je uiniti sve
to moe za njega. Ali mogla je vidjeti koliko je utuen i svaki poku-
aj da mu udovolji ili da ga utjei, pomiluje ili zagrli, samo bi ga jo
vie raalostio. Uvukla se pod pokriva do njega i pokrila se plahtom.
U redu je, Bille, njeno je apnula. S vremenom e se dogo-
diti samo od sebe. Oboje su znali koliko su duboki njegovi osjeaji
prema njoj, ali on je, zbog oboje, elio vie od toga. Ovo je samo
poetak, ree ona, poljubivi ga blago u obraz i pokua ga uhvatiti
za ruku, ali on se odmakne. Borio se sa suzama i samo je htio pobje-
i, no za to nije bilo mogunosti.
Ne, to nije poetak, gnjevno ree. Bio je bijesan na sebe, a ne
na nju. To je kraj. Kraj njegovog ivota kao mukarca; tako je ba-
rem on to shvaao.
To uope nije kraj, ree ona, kao to bi rekla djetetu. Lijenik
je rekao da bi moglo potrajati dok sve doe na svoje mjesto. Ali Bili
se strano bojao da je njegova nemo trajna. Bilo kojoj eni bilo bi
teko zamisliti to mu je znaio taj njegov neuspjeh u pokuaju da
vodi ljubav s njom. To nije bilo neto preko ega moe tek tako pri-
jei. Sada je pred sobom vidio samo zastraujuu budunost bez sek-
sa, uz spoznaju da vie nikada nee funkcionirati kao mukarac. Kao i
svakom drugom mukarcu, u ivotu mu se i to dogaalo, kad je bio
preumoran ili previe uznemiren, kad je previe brinuo o politici ili
kad bi previe popio. Ali ovo je bilo njegovo krtenje, njegovo uza-
ae, prvi put da vodi ljubav s Isabelle. A nakon nesree, u njegovim
oima to je bila jedina prilika da dokae kako je i dalje mukarac,
hodao ili ne. Ono to je otkrio, za njega je promijenilo sve, iako za nju
nije bilo tako. Isabelle je tome prila s puno razumijevanja i vrlo
mirno. Bila je sigurna da e na kraju sve biti u redu. A ako i ne bude,
bila je spremna prihvatiti sva ogranienja koja je imao i svejedno ga
voljeti. Za nju se nita nije promijenilo, ali to je promijenilo Billov
cijeli svijet. Bio je uvjeren da, ako ne vrati mukost, kad ve ne moe
noge, ni na koji nain ne moe ostati u njenom ivotu. Te noi je
izgubio puno - samopotovanje, samopouzdanje, vlastiti osjeaj
mukosti i svaku nadu za bilo kakvu budunost s Isabelle, ako je
njegova mo zauvijek nestala, kako se bojao. Po njenom shvaanju,
takvi zakljuci, zbog jednog neuspjelog pokuaja da vodi ljubav s
njom, bili su bezumni. Ali Billovi strahovi bili su nesavladivi. Uasno
se bojao da e to znaiti kraj za njih dvoje, iako njegova spolna nemo
Isabelli nije znaila nita. tovie, ona ga je sada jo vie voljela i
osjeala je beskrajnu njenost prema njemu.
150
Poglavlje jedanaesto
illovo stanje duha je pretrpjelo teak udarac nakon neuspjelog
pokuaja voenja ljubavi. Iako su i dalje spavali u istoj sobi, bio
je nepokolebljiv u odluci da vie ne pokuavaju. Izloio se
ponienju, najveem koje je mogao podnijeti. Isabelle ga je
pokuavala ohrabriti i potaknuti da bude optimistian, ali nije mu se
nametala. Zapravo, i pazila je da to ne radi. Bila je tiha, mirna i puna
podrke i tvrdila je, kad joj je doputao da o tome govori, da e se s
vremenom i uz strpljenje, njegove seksualne sposobnosti vrlo
vjerojatno vratiti. Osjeao je i previe, ak i prilikom njihovog krat-
kog pokuaja, da bi mogao povjerovati kako e zauvijek ostati ne-
moan. Ali Bili nije htio prihvatiti ak ni najudaljeniju mogunost da
za njega ima nade. Sto se njega tie, vrata njegove mukosti bila su
zatvorena. On i Isabelle ostali su jedno uz drugo i zajednitvo im je
prualo veliku utjehu, ali on vie nije pokuavao voditi ljubav s njom;
nije to vie ni namjeravao.
Kako su Bili i Isabelle postajali emocionalno sve blii, vrijeme
kao daje promicalo sve bre. Fizioterapeuti su poeli vjebati s Bil-
lom, a Isabelle je prola nebrojene pretrage, koje su pokrivale sve -od
EEG-a za provjeru modanih funkcija do ultrazvuka srca. Malo po
malo, napredovali su prema oporavku i bili su sve svjesniji da e
njihovi zajedniki dani uskoro zavriti. Nesrea je bila skupa cijena
za skoro dva mjeseca koje su proveli zajedno, ali kako je vrijeme od-
micalo, poeli su se osjeati gotovo kao da su u braku.
Po cijele dane su sjedili zajedno u njenoj ili njegovoj sobi, on ju
je pratio na pretrage, zajedno su itali novine i dorukovali ujutro, a
nou su spavali u dva susjedna bolnika kreveta. Jedino to je u
njihovom branom ivotu nedostajalo, bio je seks, za njega jo uvijek
osjetljiva tema. ak i bez tjelesne strane u njihovoj vezi, Isabelle
nikada u ivotu nije bila sretnija.
ini mi se da ovdje vodim odmaralite, jedna sestra se naalila
kad su se oni vratili nakon to su neko vrijeme sjedili na suncu.
Isabelle je tog dana imala glavobolju, pa su joj prije ruka snimili
mozak, no lijenik je rekao daje sve u redu. Briljivo su pratili njeno
napredovanje i zaista se dobro oporavljala. Gordon ju je stalno ispi-
tivao kad e kui. Znala je, kao i Bili, daje do njenog povratka u Pariz
151
B
ostalo jo samo nekoliko tjedana. Ona ni sebi ni njemu ne bi poeljela
nikakvo zdravstveno pogoranje, ali uasavalo ju je to e ostaviti
Billa, ne znajui kad e ga opet vidjeti.
Svaki danje razgovarala s djecom i inilo joj se da Sophie zvui
nevjerojatno napeto, to ju je zabrinulo. Potpuna odgovornost za
Teddvja bila je na njenim leima, a iako je Isabelle s njim stalno raz-
govarala, deku nije bilo onako dobro kao prije nego to je njegova
majka otila. Isabelle je osjeala krivnju zato to je tako dugo daleko
od njih, ali u ovom trenutku, nije imala izbora; mogla je samo biti u
bolnici u Parizu. A znala je, ma koliko je bila sretna to e opet
vidjeti svoju djecu, bit e strano bolno ostaviti Billa.
Nekoliko puta su o tome razgovarali i ona je rekla da bi se ubu-
due moda mogli i dalje negdje sastajati, kao ovog lipnja. Nije znala
kako e se izvui, ali mislila je da bi mogla. Ono to je sada dijelila s
Billom nije bilo neto od ega bi lako odustala, ak i ako se budu
vidjeli samo nekoliko puta godinje. Bili nije govorio nita odreeno
kad je ona priala o buduim sastancima s njim. Sada o tome nije
mogao ni razmiljati, iako je dobro napredovao, no njegov oporavak
je tekao sporije nego njen, a duh mu je posustajao. Nije joj htio nita
obeati dok ne vidi kako e se odvijati njegova rehabilitacija. I dalje
joj nije elio biti optereenje. Ali nije htio niti odustati od veze s
njom. Nakon svega to su zajedno proli u bolnici i vremena prove-
denog zajedno, bilo je teko povjerovati da bi im telefonski pozivi bili
dovoljni.
Nisam siguran da si realna kad govori o naem sastajanju u
Parizu, Bili je jednom tiho rekao. Gordon ne zna to se dogodilo
ovdje, ali zna da smo one noi bili zajedno. Ne vjerujem da e ostati
miran dok ti luta naokolo. Mislim da e biti jako sumnjiav prema
nama, a posebno prema tebi. Bili je zakljuio da bi on mogao ak i
pratiti njene telefonske pozive. Gordon je bio okiran kad je shvatio
da je ona razvila prijateljstvo s drugim mukarcem njemu ispred nosa.
A Bili nije rekao Isabelli kako je jo prije nekoliko tjedana odlu-
io da nee biti teret ni njoj, niti ikome drugome, ukoliko ostane u
invalidskim kolicima do kraja ivota. To je utjecalo na njegovu odlu-
ku o rastavi od Cvnthije, iako u njihovom sluaju nije bilo presudno.
Ako, uz to, ne moe biti mukarac s Isabelle, u svakom smislu te ri-
jei, on e prekinuti njihovu vezu.
Ako uspije ponovo prohodati, potiho e se sastajati s njom ne-
gdje u Francuskoj, kad ona uspije pobjei. Ali pitanje seksa je za nje-
ga ostalo nerijeeno. Ako ga rehabilitacijski centar u Sjedinjenim Dr-
avama ne postavi na noge nita uspjenije nego to to predviaju
lijenici u Engleskoj, on je vie nee vidjeti. U tom sluaju, o seksu
152
ne treba ni razmiljati. Nije je elio opteretiti svojim ogranienjima
ako ostane vezan za kolica do kraja ivota. U posljednjim danima
provedenim u bolnici, muila su ga oba pitanja - hoe li ikada vie
hodati i hoe li mu vrijeme vratiti njegovu mukost. Isabelli nije htio
nametati ni jedan ni drugi problem, a ona nije znala koliko se uzne-
mireno i beznadno on osjea zbog toga. Bili je pazio da ne pokazuje
svoj pesimizam, iako je ona to povremeno osjeala i bez njegovih
rijei.
Svojem lijeniku jednom prilikom je priznao da je pokuao vo-
diti ljubav s njom i da ga je jako pogodio neuspjeh, a lijenik ga je
umirivao najbolje to je znao.
Ne udim se, zna, rekao mu je s neuobiajenim razumije-
vanjem. Zapravo, to zvui prilino obeavajue za prvi put, nakon
tako velike traume. S vremenom, mislim da e te ohrabriti ono to se
dogaa. Jo je prilino vjerojatno da e postii i erekciju i orgazam u
prvoj godini oporavka. Mislim da te je malo preuranjeno obu-zelo
oduevljenje i optimizam. Jo si na poetku. No usprkos lijenikovim
rijeima koje su ga mogle utjeiti, Bili mu nije vjerovao. Ni-' je ga
naputao strah da je stanje beznadno i da se nikada nee popraviti. Bio
je nepokolebljiv u odluci da u blioj budunosti vie ne pokuava
nita, iako je Isabelle bila vie nego voljna da mu pristupi s mnogo
mate. Ali Bili nije bio voljan. Napustio je svaku pomisao na tjelesnu
vezu s Isabelle, zasad, a moda i zauvijek. A uope nije znao kada, i
hoe li uope, imati priliku da to ponove.
No usprkos muenju kojem je Bili sam sebe podvrgavao, on i
Isabelle i dalje su dijelili sobu, a ona je razmiljala to e uiniti sa
svojim ivotom. Znala je da nikada nee razoriti svoj brak, zbog Ted-
dyja i Sophie, ali ni Billa se nije htjela odrei. Uloga njegove ljubav-
nice bio je ivot kakvog si ona nikada nije zamiljala, ali to je sada
eljela, a bilo je to i sve to je mogla imati. Izmeu nje i Billa posto-
jalo je neto to nikada prije nije upoznala. Cesto se osjeala kao da su
dva tijela s jednom duom. I nita na svijetu nee je natjerati da se
toga odrekne.
Svakih nekoliko dana razgovarala je s Gordonom. Njegova taj-
nica je, po njegovom nalogu, nazivala u bolnicu svaki dan, provjera-
vajui njeno stanje, ali ona je puno ee nazivala njega, obino u
ured, iz potovanja prema njemu i zato da uje kako je Teddy. Sophie
se obino javljala s novostima o njemu. A Isabelle je zvala Ted-dyja
svaki dan. Kad je razgovarala s Gordonom, on je, kao i obino,
zvuao hladno i nepristupano. Najee joj se inilo da ga je preki-
nula i nazvala u nezgodno vrijeme. On je imao malo toga to bi joj e-
lio rei, posebno nakon nesree. A ona je mogla osjetiti da joj vie ne
153
vjeruje, iako to nikada nije rekao. Osjeala se kao daju on kanjava i
znala je da e, kad opet bude s njim u Parizu, biti ozbiljnog
objanjavanja. injenica da su ona i Bili ili u Annabel's i Harrv's
Bar, i da su bili zajedno u ono doba noi kad je autobus udario njihov
auto, govorila je dovoljno. Samo jednom joj je, u telefonskom
razgovoru, rekao, Ti nisi ena koju sam oenio, Isabelle. tovie,
nisam siguran znam li tko si. Povremeno je zbog toga osjeala kri-
vnju i znala je da nije u redu to nastavlja vezu s Billom, ali njoj je to
sada bilo kao droga; njen ivot je ovisio o tome i nije se toga htjela
liiti.
Jedne noi je o tome razgovarala s Billom, masirajui mu noge.
Rekao je da ih jo uvijek uglavnom ne osjea, iako nije stalno bilo
tako. Ponekad je osjeao bolove, gotovo kao daje dugo pjeaio. Pri-
ala mu je o razgovoru kojeg je imala s Gordonom tog dana. Bio je
izrazito kratak i ona je samo uzdahnula kad je spustila slualicu.
Ne vjerujem da e mi ikada vie vjerovati, rekla je Billu. I u
pravu je, naravno. Ne mogu ni zamisliti kako e biti kad se vratim
kui. A to je s tobom? Koliko je Cvnthia ljuta? Isabelle je primije-
tila da nikada ne pria o njoj, ve samo o curama. Ali njihov odnos je
bio drugaiji nego njen s Gordonom; oni su ivjeli svaki svoj ivot i
vie nije ostalo puno od privida veze meu njima. On jo nije rekao
Isabelli za razvod. To je bila jedina tajna koju je skrivao od nje. Nije
htio da ona zna kako e uskoro biti slobodan. Nije htio da se ona
osjea kao da je pod pritiskom. Znao je da e ona ostati u braku i i-
nilo mu se najbolje da vjeruje kako je i on oenjen.
Ne bih rekao da je bila zadovoljna kad je otila, iskreno ree
Bili. Ja sam bio iskren u vezi s mojim osjeajima prema tebi. A ni-
sam morao biti. Ali ona me poznaje i zna koliko sam bio zabrinut
zbog tebe.
To je nije smetalo?
Siguran sam da jest, ali dovoljno je pametna da ne die buru.
Ima dovoljno tajni u vlastitoj prolosti. Nasmijeio se Isabelli. Ne
moe ovjeka strpati u zatvor zato to je zaljubljen. A Cvnthia ve
dugo vodi svoj ivot. U posljednjih deset godina, nije ba ekala da je
prekrije mahovina.
Sluajui ga, Isabelle je bila zamiljena. Ne vjerujem da me Gor-
don ikada prevario, ona tiho ree. Previe je konzervativan i razu-
man i previe dri do pristojnosti da bi uinio neto takvo. Po onome
to je Bili znao o njenom braku, on nije bio siguran u to, ali nije joj to
htio rei. udno mu je bilo da jedan mukarac koji je tako hladan, pa
ak i okrutan, kao njen suprug prema njoj, ne trai utjehu i
154
zadovoljstvo negdje drugdje. Ba naprotiv, kad ga je upoznao, Gor-
don mu nije izgledao kao ovjek koji bi ikome bio vjeran ili odan. On
je mislio samo na sebe. A ljubavnica koju negdje skriva, objasnila bi
njegovo neopisivo ponaanje prema svojoj eni, mislio je Bili. Zbog
ega to misli? Bili ju je oprezno upitao: nije htio mutiti vodu,
pogotovo zato to mu se ona vraa. Htio je da ona ima miran ivot, a
ne da je potie na rat s ovjekom koji bi vrlo lako mogao biti okrutan i
poguban za nju.
Njemu nije vana njenost niti seks, ona vrlo otvoreno ree.
Ve godinama ne spavamo u istoj sobi. Znao je to ona hoe rei,
pa joj se nasmijei. Bila je jako pristojna u nekim stvarima, barem na
rijeima. Ali s njim je bila vrlo otvorena i oputena. A u vezi svog
mua, bila je i vrlo naivna, u to je bio siguran.
Bili i Isabelle su u svakom smislu bili sretni zajedno, ali sljedeeg
tjedna oboje su postali napeti. Ona je trebala proi niz pretraga i ako
lijenici budu zadovoljni s rezultatima, ii e kui. Sada je bio ve kraj
kolovoza; u bolnici su proveli dva mjeseca. Gordon je svakim danom
bio sve bjesniji i optuivao je lijenike da zavlae s njenim
otputanjem iz bolnice. A Billa su ve ekali u rehabilitacijskom
centru gdje e provesti nekoliko sljedeih mjeseci. Ona se morala
vratiti u Pariz, a njemu je dolo vrijeme za odlazak u Sjedinjene Dr-
ave. Njihova udna idila uskoro e zavriti. Nije im bilo lako suoiti
se s time.
Kune se da e me zvati svaki dan? ona upita tunog izraza, jedne
noi dok su leali u krevetu. Sutradan je trebala ii na posljednje
snimanje mozga. Njena jetra se oporavila, srce je na zadnjem
ultrazvuku izgledalo normalno, a plua su joj se napokon raistila.
Zvat u te i deset puta na dan, ako budem mogao, ree on,
privukavi je blie. I ti mene moe zvati, zna.
Hou. Ustajat u jako rano da te mogu nazvati prije nego to
naveer ode na spavanje. Meutim, isto tako je znala da e Gordon
ili njegova tajnica primijetiti Billov broj na raunu ako bude zvala
preesto. Nije ga mogla slobodno zvati, kao on nju. Bila je, uz to,
svjesna koliko e dvojben biti nastavak njihovog odnosa preko te-
lefona, ali nije mogla podnijeti pomisao da ne bude u vezi s njim. Dva
mjeseca su ivjeli zajedno.
Za boravka u bolnici, postali su razmaeni i sad ju je plaila po-
misao na razdvojenost. Nije znala kad e ga opet vidjeti. Lijenici su
mu rekli neka oekuje da e u rehabilitacijskom centru u New Yorku
provesti est mjeseci do godinu dana. Njima je to zvualo kao doi-
votni zatvor.
155
Mora pouriti i to prije ozdraviti, rekla mu je i poljubila mu
prsa, nagnuvi se prema njegovom krevetu. Hou da doe u Pariz
to prije. Ona nikako nije mogla doi u New York. Sophie je dovolj-
no dugo nosila teret odgovornosti za Teddvja, a i trebala se vratiti na
fakultet. Isabelle je znala da e proi puno vremena prije nego to ona
bude mogla opet otii iz Pariza. Oajniki je eljela vidjeti Teddvja.
Preko telefona, zvuao joj je sve slabije i slabije.
Ali Bili nije rekao nita kad je ona spomenula njegov dolazak u
Francusku, a ona to nije primijetila. Obeao je sam sebi da e se po-
lako udaljavati iz njenog ivota, ako ne bude mogao hodati, ili jo
gore, ako s njom ne bude mogao biti mukarac. Takvu pogodbu je
sklopio sam sa sobom, a njoj o tome nije govorio nita. Nikada joj
nije rekao koliko su loa njegova osobna predvianja i koliko se bojao
da vie nee hodati. Nije ba posve vjerovao da e biti osuen na
kolica. Ali ako bude, njoj je bio dovoljan jedan invalid u ivotu i on
joj nee dozvoliti da ih ima dvojicu.
Bili nije mogao podnijeti pomisao da bi ga ona saalijevala ili se
brinula za njega, kao to se brine za svog sina. Provela je etrnaest
godina sa smrtno bolesnim djetetom. On zato ne bi htio da se mora
brinuti i za njega, ak niti razmiljati o njemu na takav nain. Ali ak
i ako je vie ne bude vidio, nije mogao zamisliti da ne razgovaraju
preko telefona. Vie nije mogao zamisliti jutarnje buenje, ili no,
bez Isabelle kraj sebe. Bilo je bolno kad bi samo pomislio da e biti
tako daleko od njega i vie nee bdjeti nad njom, brinuti se za nju i
vidjeti je kako mu se smijei ulazei u sobu. Vrijeme koje su proveli
zajedno bilo je najsretnije razdoblje u njegovom ivotu. Samo je alio
to nije ispalo drugaije; da je Teddy zdraviji, Gordon bi imao manje
vlasti nad njom. Imao je na tisue elja u vezi s njom, a bojao se da se
nijedna nee ostvariti.
Posljednjih nekoliko dana u bolnici proletjelo je brzinom zvuka.
Sve njene pretrage dale su dobre rezultate, a ona je do neke mjere
vratila snagu. Bila je spremna za odlazak iz bolnice, pa su obavljene
sve pripreme. Gordon je trebao doi iz Pariza da je odvede, ali u
posljednji tren im je rekao neka uzmu bolniarku koja e je pratiti.
Rekao je da ima previe posla. No Isabelle je tako bilo drae; nije htjela
da je bilo to, ili bilo tko, odvaja od Billa posljednje noi s njim.
Njihove posljednje noi, bolniarke su ih ostavile same. eljeli
su samo jo malo vremena u miru i prisnosti. Ona je odlazila ujutro, a
Bili sljedei tjedan. On je jo morao obaviti neke pretrage.
Ne mogu zamisliti da u te sutra ostaviti, nesretno ree Isa-
belle. Uvukla mu se u krevet i vrsto su se zagrlili. Ona je eljela pro-
nai neki nain da s njim vodi ljubav, ali nije ga htjela uznemiriti ako
156
im ne uspije, pogotovo ne posljednju no. Sada nije mogla ni zamisliti
da e se vratiti Gordonu, no bilo joj je lake zbog toga to je Gordon
zadrao dosadanju udaljenost meu njima. Teko se uope mogla
sjetiti kako je bilo ivjeti s Gordonom; vie se osjeala kao da je udata
za Billa.
Mora paziti na sebe, ljubavi, ree on. vrsto je grlei. Njegov
ogromni ovratnik zamijenili su manjim, pa je mogao malo pomaknuti
glavu. Sada kad je mogao okrenuti glavu, mogao ju je bolje vidjeti, a
vidio je samo izraz u njenim oima. Za ono to su osjeali, nisu im
trebale rijei. Otili su mnogo dalje od toga. A sada su morali otii jo
dalje. Morali su nauiti kako e ivjeti, a da se ne vide svaki dan; bez
dodira, bez njenih njenih ruku na njegovim ramenima kad se bude
osjeao iscrpljeno, ili njegove ruke oko njenih ramena, dok bude
spavala. Ona to nije mogla zamisliti, ali znala je da e to sutra postati
i previe stvarno, u trenutku kad stupi u kuu u rue de Gre-nelle. Srce
joj je pucalo pri pomisli na to da e ga ostaviti.
Ja to ne mogu, ispruena uz njega, ona tiho proape dok su
joj se suze slijevale niz obraze. Ne mogu bez tebe.
Moe. Bit u daleko samo onoliko koliko je udaljen telefon.
Ali oboje su znali da e sada biti drugaije. A ona je imala neki udan
osjeaj zbog povratka Gordonu. Preko telefona je bio tako leden
prema njoj da je znala da e je kazniti zbog prijestupa i zato to je
nesreu doivjela s Billom. Kao da ono to se dogodilo nije bila do-
voljna kazna. Ali ispravno je pogodila da je bijesan na nju zato to je
bila u autu s Billom, i zbog svega to je to, po njegovoj pretpostavci,
znailo tada, a i sada.
Dugo su leali u tiini, promatrajui puni mjesec na nonom ne-
bu. A jutro je dolo prerano. Posljednjih nekoliko minuta su leali
zajedno, a onda je dola bolniarka i podsjetila Isabelle da mora us-
tati. Istuirala se, obukla i dorukovala s Billom. Ali ni ona ni on nisu
mogli jesti. Samo su sjedili i gledali se. Isabelle je zajecala i zagrlila
ga, a on ju je tjeio.
Bit e sve u redu, Isabelle. Nazvat u te veeras, ree on, sa-
bravi se. Ne plai, ljubavi... Zvuala je kao nesretno dijete, a u
mnogoemu je to i bila. Odvajanje od njega bilo je gore nego odlazak
od kue. On je bio njen jedini izvor utjehe i ljubavi.
Gordon joj je poslao odjeu iz Pariza: jednostavan crni Chane-
lov kostim koji je sada visio na njoj i par crnih konih cipela s rav-
nom petom, koje su se inile prevelikima. Izgubila je dosta na teini, i
cijelo tijelo kao da joj se promijenilo. Bila je tanka kao slamka, ali
Billu je izgledala ljepe nego ikada. Dugu tamnu kosu skupila je u
uredan rep i nije se naminkala; stavila je samo ru. Kad ju je vidio
157
takvu, podsjetila ga je na onaj dan u lipnju kad su stigli ovamo, nji-
hov prvi dan kad su izali na ruak i naveer u Harr/s Bar. Toliko
toga se dogodilo, preli su toliko mostova. Nevjerojatno je bilo sjetiti
se da su zamalo poginuli, a potom se ponovo nali. A sada e njihovi
snovi zavriti. Oboje su se morali vratiti u stvarni svijet, svijet u
kojem ne mogu biti zajedno, i zapravo e ostati doivotno razdvojeni.
uvaj se, ree ona, vrsto ga zagrlivi. Brzo mi se vrati, pro-
aptala je, a on se osmjehne vlanih oiju. I ne zaboravi koliko te
volim.
Budi jaka, Isabelle... i ja tebe volim, ree on, a onda, osjea-
jui se kao da se otkida od njega, ona odluno krene prema vratima,
zastane, posljednji put ga pogleda i smijeei se kroz suze, ode.
Zahvalila je medicinskim sestrama, pozdravila se s oba lijenika
koji su doli da se oproste s njom i u pratnji bolniarke koja e je
pratiti na putovanju krene prema liftu. Bolniarka se nije odvajala od
nje, za sluaj da Isabelle padne. A ona je cijelo vrijeme htjela samo
otrati natrag u njegovu sobu, vratiti vrijeme unazad, vratiti se ak i u
komu ako mora, sve samo da ostane s njim. U lift je ula pognute
glave i svi su vidjeli da plae. Mahnuli su joj, a vrata su se zatvorila.
Kad je otila, nitko nije ulazio u Billovu sobu, iz potovanja pre-
ma njemu. Nitko ga nije vidio kako plae i gleda u strop s bolnim
izrazom, mislei na nju. Da je tko sluao pred vratima, uli bi ga kako
jeca. To je bio glas umirue nade i izgubljenih snova. To je bio glas
ovjeka koji je znao da vie nikada nee vidjeti voljenu enu. A kad
su, satima nakon toga, bolniarke napokon ule u sobu da vide kako
je, on je spavao, iscrpljen suzama.
158
Poglavlje dvanaesto
et za koji je Gordonova tajnica rezervirala kartu Isabelli sletio je
na Charles de Gaulle malo nakon etrnaest sati. Ona nije imala
nikakve prtljage, samo malu torbu s toaletnim priborom,
nekoliko knjiga i fotografije djece i Billa. U bolnici nije, zapravo,
sakupila nikakvih osobnih stvari i slubenik na carini samo joj je
mahnuo neka proe. Nitko nije doao po nju. Gordon nije doao, a
Sophie nije rekao kojim avionom joj dolazi majka.
Kad je ula u auto koji je poslao Gordon, iznenadila se koliko je
iscrpljena. Jedva je hodala. Znala je da je to djelomino iz emocio-
nalnih razloga, ali za nju je bila ogromna promjena i to to je opet
vani. Bolniarka ju je invalidskim kolicima odvezla do izlaza iz aero-
dromske zgrade, a Isabelle je utke sjedila i mislila na Billa. Pokuala
ga je nazvati prije nego to su uli u auto, ali u bolnici su joj medi-
cinske sestre rekle da spava. Nije ga htjela buditi, a i nije mu imala
to rei, osim da ga voli i da joj je grozno to je daleko od njega. Ve
se osjeala usamljeno bez njega, a jo nije ni stigla kui. Ali znala je,
kad stigne, bit e sretna to opet vidi djecu.
Bolniarka je vrlo malo govorila za vrijeme vonje do Pariza.
Pronali su je preko bolnice, a ona je inae radila u privatnoj praksi.
Tog popodneva u osamnaest sati imala je povratni let za London. Bila
je samo bebisiterica za put, kako je rekao Bili, a on je mislio da je to
dobra ideja, budui da Gordon nije doao po nju. Ako bi Isabelle
osjetila vrtoglavicu, ako bi pala, ako bi se uplaila ili bila zbunjena,
bolje je da nije sama. Vrlo dugo je bila jako bolesna i pretrpjela je
straan ok. Ova ena joj je postavila nekoliko openitih pitanja o
nesrei - ionako je proitala njen karton - i nakon nekog vremena
utonula u utnju, a u avionu je itala knjigu.
Isabelle se osjeala neobino potiteno dok su ulazili u grad. Nije
bila oduevljena to ponovo vidi Pariz, a kad je ugledala Eiffelov
toranj, to joj nita nije znailo. eljela je biti na drugoj strani Engles-
kog kanala, u bolnici s Billom. Kad su se pribliili gradu i preli na
Lijevu obalu, prisilila se da misli na Teddvja i Sophie. Zbog toga je,
iznenada, osjetila neobino uzbuenje kad su skrenuli u rue de Gre-
nelle. Od tog trenutka, mislila je samo na svoju djecu i jedva je ekala
da ih opet vidi, no istodobno je bila svjesna snanog osjeaja enje i
tuge kad bi pomislila na Billa.
159
L
Velika bronana dvorina vrata bila su otvorena, ekajui je. u-
var je motrio kad e se pojaviti auto, a kad su skrenuli, Isabelle podi-
gne pogled prema kui. Nije vidjela nikoga. Ali sobe njene djece gle-
dale su na vrt, kao i njena, a Gordona nije ni oekivala kod kue u to
doba dana. Rekao joj je da e biti kod kue u osamnaest sati, kao i
obino; imao je puno posla u uredu, a ona je rekla da razumije.
Ovako odsutan, bio je moniji nego daje doao po nju ili da ju je do-
ekao. To je bio njegov nain da joj pokae kako nije u njenoj vlasti i
nikada nee biti. Kad je izala iz auta, nije bilo nikoga tko bi je do-
ekao s dobrodolicom.
Vratar se naklonio i dotaknuo rub kape bez rijei, ona mu je
kimnula, a voza je okrenuo auto, dok ju je bolniarka pratila uz ni-
ske stepenice u kuu.
Isabelle je pozvonila i na tren se nitko nije pojavio, a onda je do-
la Josephine, domaica. Pogledala je Isabelle, zaplakala i objesila joj
se oko vrata.
Oh, madame... Mislila je da e Isabelle umrijeti i iskreno se
radovala to je vidi. Bila je kod njih godinama, jo otkako se Isabelle
udala. A sada je brisala oi dok ju je Isabelle grlila.
Tako mi je drago to vas vidim, ree Isabelle, pa zakorai u
poznato predvorje i osvrne se oko sebe. Neobino je kako se um mo-
e poigravati s ljudima; kua joj se vie nije inila ugodnom i bilo joj
je udno, kao da se nalazi u pogrenoj kui. Pitala se, osjea li se tako
zbog nesree i povrede glave, ili je zaista tako. Nije je bilo jako dugo.
Prola su vie od dva mjeseca otkako je otila na dva dana u London,
u lipnju. Toliko toga se dogodilo i sad joj je bilo jako udno to se
vratila. inilo joj se kao da tu vie ne pripada, niti eli biti u kui u
rue de Grenelle. Jedino to ju je tu dralo, bila su njena djeca.
Zahvalila je bolniarki na pratnji i ostavila je s Josephine, a ona
se polako popela na kat da vidi svoju djecu. Zastala je na tren na vrhu
stepenica, hvatajui dah; ula je glasove u daljini. Na tren, sve oko
nje je nestalo osim glasa njenog sina. ula ga je kako pria s nekim.
Neujnim korakom, dola je do njegove sobe i otvorila vrata.
Teddy je u prvi tren nije vidio; leao je u krevetu i razgovarao sa
svojom najdraom njegovateljicom, Marthe. Isabelle je, i ne gledajui
ga, mogla zakljuiti da zvui umorno i plaljivo. Nije mu se obratila,
nije ga upozorila, samo je ula u sobu s osmijehom na licu.
Pogledao ju je i isprva kao da nije shvatio to se dogaa, a onda s
glasnim vriskom oduevljenja skoi iz kreveta i pojuri prema njoj.
Zagrlio ju je tako snano da je zamalo pala.
Mama! Vratila si se! Grlio ju je, objesio se o nju, vukao je i lju-
bio tako jako da je ona pomislila kako e oboje pasti. Nastojala je
160
odrati na nogama i sebe i njega, a njegovateljica ga upozori neka
bude njeniji. Grlila ga je i bilo je dovoljno da ga dotakne, osjeti kraj
sebe, osjeti svjei miris njegove kose, da joj se u oima pojave suze.
Oh, moj Boe, tako si mi nedostajao... ne mogu vjerovati...
Teddy, volim te... Bila je kao majka s mladunetom, a on ju je po-
vlaio i gurkao, ljubio i volio. Iznenada, vie od svega, ona shvati ko-
liko joj je nedostajao. Kad se malo odmaknula od njega i sjela na
njegov krevet i dalje ga drei za ruke, primijetila je koliko je blijed.
Bio je mraviji i izgledao je krhkije nego kad je otila, a kad je sjeo
do nje, poeo je kaljati i ona shvati koliko mu je teko da se zaustavi
ili udahne.
Isabelle pogleda njegovateljicu; na njenim obrazima su bile suze
dok ih je promatrala. No djeakova majka je mogla i po najrazli-
itijim tabletama i sirupima kraj njegovog kreveta zakljuiti da mu
nije bilo dobro. Kad ga je ostavila, bio je ba u dobroj formi. Ali za-
dnja dva mjeseca ostavila su svoj trag.
Sto radi u krevetu u ovo doba? upita ga ona zabrinutog izraza,
a on joj se veselo nasmijei, uvue se natrag u krevet i zavali u
jastuke, samo je gledajui.
Doktor mi nije dao da ustanem, ree on, kao da cijela stvar
uope nije vana. Sad kad je ona kod kue, nije ga bilo briga koliko
mu je loe. Rekao sam mu da je to glupo. Juer sam htio u vrt, a
Sophie je rekla da ne mogu. Ona je jo blesavija od tebe, stalno se
brine. I nita mi ne da raditi.
To zvui razumno, ree njegova majka, smjekajui mu se.
Zvui kao da se jako dobro brinula za tebe dok mene nije bilo.
Ti si dobro? on upita nju, zabrinut. Kaljanje je prestalo, ali
kad je bolje pogledala, vidjela je da mu se ruke tresu. Pretpostavljala
je da je to izazvao neki lijek, ali svejedno joj se nije svialo. I prije se
ve tresao od nekih lijekova za olakavanje disanja. Isabelli se nije
svialo to su ti lijekovi prejako djelovali na njegovo srce. Ali Sophie
to nije mogla znati i Isabelle je bila sigurna da je sve radila dobro.
Tata je rekao da si bila u komi, pa si se probudila, a sad si dobro.
Tako je, uglavnom. Nije ilo ba tako brzo, naalost. Ali sad sam
dobro.
Kako je bilo u komi? Je li bilo lijepo? upita on s udnim, ez-
nutljivim pogledom u oima. Sjea li se?
Ne, ne sjeam se. Pamtim samo jedan san, a ti si bio u njemu.
Bilo je neko vrlo jarko svjetlo i ja sam odlazila, ali ti si zvao natrag,
pa sam se vratila. To je bio isti san kojeg je Bili sanjao, o emu su
razgovarali mnogo puta. Ali njemu nije mogla priati o Billu. Kad je
161
na to pomislila, ona osjeti ubod enje za njim. Kad bi on barem mo-
gao vidjeti Teddvja. Toliko su priali o njemu; bilo je ba nepravedno
to se ne mogu upoznati, iako se nadala da e se i to jednog dana
dogoditi.
Jako te boljelo? On je bio vrlo zabrinut zbog nje. Izgledao je
kao Mali princ iz Saint-Exuperyjeve knjige, sjedei prekrienih nogu
na krevetu, s mekim uvojcima svilenkaste kose oko lica. Izgledao je i
ostavljao dojam da je mnogo mladi nego to je bio. S etrnaest go-
dina, nikada nije bio u koli, rijetko je izlazio iz kue, nije imao pri-
jatelja. Imao je samo Sophie i roditelje. A od svih, uvijek se najvie
oslanjao na Isabelle.
Boljelo je samo u poetku. Nakon toga, samo sam se morala
puno odmarati, ii na pretrage i uzimati lijekove, i ozdraviti kako bi
se mogla vratiti kui, tebi.
Nedostajala si mi, on jednostavno ree. Njegove rijei ni pri-
blino joj nisu mogle opisati koliko je eznuo za njom i koliko se bo-
jao da se ona nikada vie nee vratiti.
I ti si meni nedostajao. Na to se Isabelle ogleda oko sebe, prua-
jui se preko njegovog kreveta. U ovoj sobi se osjeala ugodno, puno
vie nego u predvorju, vie nego to e se osjeati u vlastitoj sobi. Ovdje
je uvijek provodila vrijeme kad je bila kod kue. Gdje je Sophie?
Morala je neto obaviti. Sljedei tjedan joj poinju predavanja.
Ba dobro to si dola kui. Tata je stalno bio vani, a Sophie je bila
bijesna zbog toga.
Dakle, ti i ja emo puno itati i slagati puzzle. Ako su svi tako
zaposleni, imat emo vie vremena za sebe, zar ne? ree ona, privi-
dno vedra, ali ipak se pitala gdje je to Gordon bio. Znala je, dodue,
da je to Teddvjevo vienje stvari, pa vjerojatno i nije bio vani toliko
koliko Teddy kae.
Razgovarali su i smijali se zagrljeni, kad je u sobu ula Sophie s
hrpom asopisa za Teddvja, a kad je ugledala majku kako lei na
krevetu uz njega, vrisnula je od sree.
Mama! Pritrala joj je i zamalo se bacila na nju, a onda se u
trenu uplaila da je ne povrijedi. Ne bitno drugaije od brata, i majka
joj je izgledala vrlo krhko. Izgleda tako mravo!
U bolnici je bila grozna hrana. Isabelle joj se smijeila. Nije joj
rekla da je nekoliko puta Bili naruivao izvana odline obroke. Ali
ona nije bila gladna, a svih tih dana je imala strano slab apetit. Od-
jea koju je kod kue nosila, sada je na njoj visjela.
Dobro se osjea? zabrinuto upita Sophie. Dok joj je majka bila
u bolnici u Londonu, ona je postala glava obiteljskog domainstva.
162
Sad kad opet mogu vidjeti vas dvoje, osjeam se divno. Isabel-
le je bila nasmijeena, kao i oni. Proao je jo jedan sat dok nije otila
u svoju sobu i malo legla. Bila je potpuno iscrpljena pa je Teddy-jeva
njegovateljica, Marthe, rekla da e pripaziti na nju.
Isabelle se ispruila na krevet i odbacila cipele: leei, osvrnula
se oko sebe. Cijela soba bila je obloena svilenim tapetama s vrlo
njenim, blijedim cvjetnim uzorkom. Ruiasta, bijela i blijedo ljubi-
asta na podlozi boje slonovae. A sav namjetaj u sobi bio je Louis
XV U nekom smislu, dobro je bilo to je ovdje i ona shvati da se opet
osjea cjelovito, sada, kad je vidjela djecu, no istovremeno, nedosta-
jao joj je jedan dio. Bili joj je nedostajao toliko da se ona u trenu
osjeti potpuno shrvano. Gotovo ju je obuzela panika zbog toga. Bili
su jako hrabri kad je odlazila, ali uope nije imala predodbu kad e
ga opet vidjeti. U najboljem sluaju, bit e to nakon jako dugo vre-
mena. eznula je da mu uje glas, da ga vidi kako joj se smjeka ili
mu samo dotakne ruku. Osjeala se neobino usamljeno u ovoj kui
gdje je ivjela s djecom i suprugom koji je za nju ve odavno postao
stranac.
Htjela se odmoriti samo nekoliko minuta, no usprkos samoj sebi,
zaspala je i probudila se tek kad je ula Sophie i blago je dotaknula
po ramenu.
Jesi li dobro, mama? I previe je odrasla preko ljeta; kao da je
iz djetinjstva uskoila u odraslu dob i primila sav teret. Sada je
zvuala vie kao roditelj nego kao dijete. Isabelle se okrene na lea i
pogleda je s osmijehom. I bez rijei, osjeala je novu bliskost meu
njima.
Dobro sam, duo. Oito sam zadrijemala. Samo sam malo
umorna.
Ne daj da te Teddy iscrpi. Toliko je sretan to te vidi, da se po-
naa kao veliko tene. Zadnjih dana je opet imao temperaturu, rekla
je Sophie sa zabrinutim izrazom na licu.
Izgleda jako mravo, primijeti Isabelle i rukom potape krevet,
pokazujui Sophie neka sjedne kraj nje.
I ti, ree Sophie, bolje pogledavi majku. Izgledala je drugaije
nego prije, kao da joj se dogodilo neto strano vano, a tako je i bilo.
Zamalo je umrla i ponovo je roena. I jako se zaljubila u predivnog
mukarca. Promjene na njoj bile su vidljive ak i njenoj
osamnaestogodinjoj keri.
Sjajno si se brinula za Teddvja, pohvalila ju je Isabelle, a to je
i bilo zaslueno. Ona je bolje od ikoga znala da briga oko bolesnog
djeteta kao to je Teddy, nije lagan posao. On je uvijek bio pun ljubavi
163
i zahvalnosti zbog svega to se za njega ini, ali imao je strano veli-
ke potrebe i trebalo ga je stalno paziti, nadzirati i njegovati. To je bio
ivot ispunjen vjenim oprezom i, doslovno, bez trenutka predaha za
one koji se brinu za njega. ao mi je to mi je trebalo tako d-ugo da
se vratim kui, tiho je rekla Isabelle.
Menije drago samo to si iva, Sophie ree s umornim osmije-
hom.
elim da se sada opusti, odvrati Isabelle, zabrinuta zbog nje.
Ja u sutra praviti drutvo Teddvju. elim da se malo zabavi prije
poetka predavanja. Kad se Sophie ovog puta osmjehnula, ponovo je
izgledala kao djevojica. Nije se htjela aliti niti priati majci kako joj
je bilo teko i koliko je bila usamljena. Nije imala nikoga s kime bi
razgovarala ili podijelila brige, osim kad bi joj se javili prijatelji. Tu i
tamo su joj dolazili u posjetu, ali nakon nekoliko tjedana, dosadila im
je njena prevelika zauzetost. A vei dio ljeta nisu ni bili u gradu. Za
nju su to bila dva duga, usamljena, teka mjeseca. Otac joj nije bio
nikakva pomo. Kao da nije htio znati nita o Teddvju. Imao je
bolesnu enu, bolesnog sina i vlastiti ivot. Jedva je razgovarao sa
Sophie dok joj je majka bila odsutna i ona se osjeala vie kao preza-
poslena namjetenica, nego kao njegova ker.
Isabelle je ustala, umila se i poeljala, a onda je pomislila naz-
vati Billa, ali nije vjerovala da ima vremena za to prije nego to se
Gordon vrati kui. Kako se pokazalo, doao je kui u devetnaest sati.
Isabelle je bila u Teddvjevoj sobi, itala mu je knjigu, i ugledala je
visoki, tamni lik kako prolazi kraj vrata. Sigurno joj je prepoznao
glas, ali je samo produio dalje, ne zaustavivi se da pogleda u sobu
ili je pozdravi.
Isabelle je zavrila stranicu i spustila knjigu. Teddy je prije sat
vremena pojeo veeru u krevetu i nakon emocija zbog ponovnog su-
sreta s majkom, bio je umoran. Sophie je izala s prijateljima, prvi put
u dva mjeseca. Njeno poljubivi Teddvja u obraz, uz obeanje da e
se vratiti, Isabelle tiho krene niz hodnik, do svog supruga. Kad gaje
pronala, on je bio u svojoj garderobi i telefonirao. Izgledao je
iznenaen to je vidi, kao da je zaboravio da se ona vraa kui. Znala
je da to nije mogue, no to je bio njegov stil; nikada nije dizao buku
oko dolazaka i odlazaka. Kad je odlazio na put, rijetko kad se po-
zdravljao, pri odlasku u ured, nikada, a po povratku kui, obino je
odlazio u svoju sobu da se malo odmori prije nego to e vidjeti Isa-
belle ili svoju djecu. Ni veeras nije bilo nita drugaije. Ispravno je
pretpostavio da je ona s Teddvjem i znao je da e je vidjeti kad za to
doe vrijeme. Oito, nije mu se urilo.
164
Kako je proao put? on upita, osmjehnuvi joj se izdaleka. Ni-
je se ni pomaknuo niti joj se pribliio, dok je ona oprezno stajala na
vratima.
Dobro. Kao da se protekla dva mjeseca uope nisu dogodila.
Osjeala se kao daje nije bilo samo dva dana; on se uope nije osvrtao
na injenicu da je bila odsutna dva mjeseca i da je za to vrijeme
zamalo umrla. Budui da je jo bila u komi kad ju je ostavio u lon-
donskoj bolnici, nije ga vidjela otkako je otila iz Pariza. -Bolniarka
je bila jako korisna. Bilo bi teko putovati bez nje. Djeca su. ini mi
se, dobro, Isabelle tiho ree; dobro, ukoliko zanemari injenicu da je
Teddy smravio i stalno ima temperaturu, a da je Sophie ostarila pet
godina u dva mjeseca. Osim toga, sve je bilo dobro. Ali znala je da on
o tome ne eli sluati. Sto se Gordona tie, ono to je vezano uz djecu
i kuu nije njegova briga.
Kako se ti osjea? Izgledao je zabrinuto kad ju je to upitao,
to ju je iznenadilo. Oekivala je da bi vie volio kad bi se ona pret-
varala da uope nije bila bolesna. Mrzio je bolesti i bolesnike toliko
daje smatrao znakom slabosti kad nekome nije bilo dobro. Kao to su
oboje znali, svaka bolest podsjeala ga je na njegovu majku, a to su
za njega bile bolne uspomene. Po njegovom shvaanju, itavo
djetinjstvo mu je bilo okaljano i narueno njenom boleu.
Osjeam se dobro. Samo umorno. Mislim da e mi trebati jo
neko vrijeme da opet budem kao prije. Sljedei tjedan je trebala otii
na specijalistiki pregled za srce i jetru, a lijenik ju je upozorio neka
odmah potrai pomo ako bude imala glavobolje, makar i najblae.
Prema oekivanju londonskog lijenika, za njen potpuni oporavak
trebat e priblino godina dana, ako ne i due.
Izgleda vrlo dobro, prijazno ree Gordon, u elji da zaista i
bude takav. Iz raznih razloga, najradije bi da se protekla dva mjeseca
uope nisu dogodila. Jo nije ustao da je zagrli ili poljubi. I nije joj se
ni pribliio dok su razgovarali. Bio je potpuno drugaija vrsta ovjeka
od Billa. Ona se ponovo zapita je li Gordon ljut na nju. Znao je za
njihovo prijateljstvo, a Bili joj je rekao da gaje Gordon istjerao iz
njene sobe. Ali nije ju nita pitao i nije spominjao Billa. Znala je da je
Bili Robinson sada potpuno zabranjena tema izmeu njih dvoje.
Gordon je nije trebao upozoriti; shvaala je i sama. Jesi li veerala?
on mirno upita.
Odmahnula je glavom i od toga joj se lagano zavrti, to se sada
stalno dogaalo. Morala se podsjeati da ne radi nikakve nagle po-
krete glavom, barem neko vrijeme. Ne jo. ekala sam te. Teddy je
jeo, a Sophie je vani s-prijateljima. Gordon se namrti kad je to re-
kla.
165
Pretpostavljao sam da e htjeti odmah na spavanje kad stigne,
Isabelle. Ovo je bio naporan dan za tebe, prvi dan vani. Ja veeras
idem na poslovni sastanak s jednim vanim klijentom iz Bang-koka.
U redu je. Nasmijeila mu se. Jo je stajala kraj vrata. Zapravo
je uope i nije pozvao unutra, a ona je tu formalnost potovala. Uvijek
je nedvojbeno davao do znanja svima kako je potreban njegov poziv
da bi netko uao u njegove prostorije, a to je vrijedilo ak i za nju.
Zamolit u Josephine da mi donese veeru u sobu. Ionako nisam
gladna. Htjela je pojesti samo malo juhe, ili moda tost i jaja.
Mislim da je to odlina ideja. Sutra emo veerati zajedno.
Prije je ne bi udilo to nije pokazao naroito uzbuenje zbog njenog
povratka kui nakon dugog izbivanja. Ali sada, kad je tako prisno
poznavala Billa i znala kako on postupa s njom, zapanjilo ju je to je
Gordon tako hladan i dalek. Njih dvojica se nisu mogli vie
razlikovati. Nije bilo nikakvog spomena njene bolesti, nikakvog slav-
lja ni cvijea. Nije joj ak ni priao da je zagrli prije nego to je tiho
izala iz njegove sobe. Znala je da ga te noi vie nee vidjeti. Zato je
i bila iznenaena kad se on na minutu zaustavio na izlasku. Nosio je
tamnoplavo odijelo, bijelu koulju, modru Hermesovu kravatu i
mirisao na kolonjsku vodu. Izgledao je kao da ide na zabavu, ali ona
ga nita nije pitala.
Jesi li jela? Za Gordona, to pitanje je bilo znak neuobiajene
brinosti i nju je dirnula ta panja. To su bile mrvice naklonosti koji-
ma se u prolosti zadovoljavala.
Pojela sam jaja i malo juhe, ona pristojno ree, a on kimne.
Odmori se malo. Nemoj probdjeti no uz Teddvja. Za to ima
bolniarku. Ona bi rado bila s Teddvjem, ali znala je da za to jo nije
dovoljno snana.
On ve spava, rekla je Gordonu. Maloprije ga je otila pogle-
dati i ba se vratila u svoju sobu kad je Gordon uao da razgovara s
njom.
I tebi bi to bilo najpametnije, ree on, ni sada ne prilazei nje-
nom krevetu. Rijetko kad bi je dodirnuo, nikad je nije grlio, nije je
poljubio ve godinama i drao se na primjetnoj udaljenosti od nje kad
su bili u istoj prostoriji. Prema njoj je bio njean jedino u javnosti.
Prije mnogo godina, to ju je moglo prevariti; mislila je da se smekao
prema njoj, no kad bi se vratili kui, on bi istog trena kad bi se
zatvorila vrata spavae sobe postajao hladan prema njoj. Biti prisan s
nekim, to je za Gordona bilo najtee na svijetu, u otroj suprotnosti s
Isabelle koja je bila topla, osjeajna i puna ljubavi. Isto
166
tako, bilo je to svjetlosnim godinama daleko od onoga sto je doivjela
s Billom koji ju je stalno elio zagrliti i dodirnuti. Vidimo se sutra,
ree Gordon, neznatno oklijevajui. Na tren, ona pomisli da e ipak
ui u sobu i prii joj, ali on se bez rijei okrenuo na peti i otiao. To
nipoto nije bio brak o kojem je ona sanjala, ali nije bilo smisla sada
razmiljati o tome; samo takav brak je imala. Sad se morala samo
ponovo prilagoditi, nakon mjeseci provedenih s Billom. A to nije bio
lak zadatak.
Nekoliko minuta nakon to je Gordon otiao, uzela je telefon i
nazvala London. Kad se javila centrala, ona je traila Billa. Zvuao je
potiteno kad se javio, ali istog trena kad je uo njen glas na drugom
kraju, na licu mu se pojavio osmijeh.
Leao sam i mislio na tebe, on vedro ree, a njegov ton je bio
u otroj suprotnosti s doekom kojeg joj je priredio Gordon. Kako
su djeca?
Sjajno, ona se nasmijeila ve i na zvuk njegovog glasa. Zvu-
ao je kao suprug na putovanju koji se javlja da uje kako je i to radi
njegova ena. Bili su jako sretni to me vide. Jadna Sophie izgleda
iscrpljeno.
Kako je Teddy?
Jako je mrav. Opet ima temperaturu. Ali veeras mi se inilo
da je malo bolje. Sutra u cijeli dan biti s njim.
Ne pretjeruj. Ni ti jo nisi u punoj formi.
Znam, duo. Kako si ti proveo dan? Po njegovom miljenju,
strano, ali to joj nije rekao. Kad je otila, cijeli dan je bio usamljen,
ali znao je da se mora naviknuti na to. Sada su imali samo telefonske
pozive. Ba kao nekada. No nakon dva mjeseca zajednikog ivota,
telefonski pozivi bili su im premalo. Oboje su eznuli za toplinom i
uzajamnom bliskou.
Dobro, lagao je on. Nedostaje mi. Pokuavaju me pripremiti
za odlazak sljedeeg tjedna. Osjeam se kao da idem na vojnu
obuku. Iao je u rehabilitacijski centar s vrlo strogim programom, jer
je smatrao da bi oni mogli postii najvie. O tome je ovisila bu-
dunost, njegova i njihova zajednika. Usprkos onome to su mu u
Londonu govorili o njegovim nogama, on nije gubio nadu. Jo je vje-
rovao da e mu u Sjedinjenim Dravama moda rei neto drugo.
Njima je vie vjerovao.
Jo neko vrijeme su razgovarali o njenom povratku kui i klinci-
ma, a njega je tog popodneva nazvala Jane, to ga je malo razvedrilo.
Tek na kraju razgovora, on je pitao za Gordona.
Kako se on ponaao?
167
Kao Gordon. Doao je kasno kui iz ureda, a veeras je izaao
van. Nije vano. Ona je svoje srce ostavila kod Billa u Londonu, osim
onog dijela koji je pripadao djeci. Ali za njenog mua nije ostalo ni-
ta. Bilo je prekasno i previe toga se dogodilo ovih godina. ak i ako
vie ne bude vidjela Billa, znala je da je za nju i Gordona prekasno.
Sada su imali samo ljuturu praznog braka, privid bez sutine i nita
vie.
ini ti se da je ljut na tebe? Bili je zbog toga bio zabrinut. U
onim prvim danima u Londonu, izgledao je strano bijesan na Billa.
Ne, nije. Ali on to nikada ne bi pokazao. Ako je, to e izbiti u
nekom trenutku kad ja to ne budem oekivala. Takav je on. Sve od-
lae. Naplata dolazi tek kasnije. Ali ona, zapravo, nije imala takav
osjeaj. Djelovao joj je nezainteresirano, no takav je bio ve godina-
ma. U tome nije bilo nita novog. Sve je bilo prilino jednako.
Samo ne bih htio da se iskaljuje na tebi zato to si bila sa mnom
u trenutku nesree. Znam da ga je to jako uzrujalo. Imao je i razloga
za to. Pogotovo sada, samo to to nije znao.
Jesi li razgovarao sa Cvnthijom? ona upita, nastojei zvuati
neobavezno. U Londonu je primijetila da ga ena nije nikada zvala. U
bolnici je obavio nekoliko razgovora sa svojim advokatom i ispunio
papire za razvod, ne govorei nita Isabelle. Jane kae da je u South
Hamptonu. Vidjet emo se kad budem u bolnici u New Yor-ku.
Nadam se. Isabelle je bila zapanjena izostankom njenog zani-
manja.
Bili joj je obeao da e je sutra zvati. Rekla je da e biti kod kue
cijeli dan. Sada je bilo lako - samo sat vremenske razlike izmeu
Pariza i Londona. Bit e tee kad on bude u New Yorku, ali Isabelle
je znala da e se snai, kao to je bilo ve godinama. Prije nego to e
spustiti slualicu, rekao joj je da je voli, a ona se te noi u svom
krevetu, u kui koja bi joj trebala biti dom, osjeala kao da je na ne-
kom stranom mjestu. Osjeala se kao da joj je dom s Billom u Lon-
donu.
Te noi nije ula Gordona kad je stigao; vrsto je spavala u svom
krevetu. Sutradan, na putu do Teddvjeve sobe, naletjela je na njega.
Spavala je dulje nego obino i kad je ustala bilo je skoro devet sati.
Bila je u kunoj haljini, umivena i poeljana, kad je ugledala
Gordona kako juri prema stepenicama s aktovkom u ruci. Nije joj
nita rekao, samo je domahnuo, urei niz stepenice. Razgovarao je
na mobitel i tren kasnije, ona ga je ula kako autom izlazi iz dvorita.
168
Ona i Teddy proveli su ugodan dan. Puno mu je itala, leala na
krevetu uz njega i to ju je malo podsjetilo na dane s Billom u lon-
donskoj bolnici. itali su, priali i igrali igre; on je poslije ruka dugo
spavao, a nakon toga je doao lijenik da ga pregleda. Zatekao ga je u
puno boljem stanju sada kad mu je majka bila kod kue, ali kad ga je
Isabelle ispraala van, on se okrenuo prema njoj s udnim izrazom.
Znate da mu se stanje pogorava, zar ne, Isabelle? Bojala se
toga, ali mislila je da je to samo privremeno. Sada kad je opet kod
kue, zapet e svim silama da ga vrati tamo gdje je bio prije dva mje-
seca, kad je otila u London. Bila je sigurna da e to moi. Sophie se
dobro brinula za njega dok je nije bilo, ali ona nije znala sve Isabel-
line trikove.
Malo je blijed i smravio je, ali jutros mi se inilo da je bolje,
ree ona s izrazom nade.
Sretniji je. Ali postaje sve slabiji. Morate se suoiti s time. Rad
njegovog srca se pogorava, a plua su cijelo ljeto bila loe.
Sto mi to govorite, doktore? Izgledala je zabrinuto.
To, da se njegovo tijelo mui drei korak s rastom. Sto je vei,
to je vei i napor za srce i plua.
A presaivanje?
Ne bi to preivio. A bez toga, znala je da su mu dani odbroje-
ni. Tek to je dola kui, morala se suoiti s takvim pitanjima; bilo je
to zaista previe, jer je i sama jo bila osjetljiva. Lijenik ju je upozo-
rio neka ne pretjeruje s naporima. Volio bih ga vidjeti s kojim kilo-
gramom vie, rekao je, a i vas, Isabelle. Bio je zabrinut za nju.
Njeno tijelo je pretrpjelo straan potres, a to se i vidjelo na njoj.
Poradit u na tome. Zajedno emo na kuru debljanja. Nasmi-
jeila se, zamiljena zbog onog to joj je upravo rekao. Ovo je bilo
teko ljeto za Teddvja, za oboje, ali sad kad je kod kue, ona e sve
promijeniti; bila je odluna i vjerovala je da to moe.
Doi u ga opet pogledati za dan-dva, a ako vi budete imali
ikakvih problema, zovite me.
Ali problemi koje je ona imala nisu bili povezani s Teddvjem
nego s Gordonom. On se te veeri vratio natmuren i nije joj dao ni-
kakvo objanjenje za to. Veerao je u svojoj sobi, a nije siao dolje da
veera s njom. Nije joj se uope obraao i nije ulazio u njenu sobu.
Kasnije te noi, dok je ispruena u krevetu razmiljala o tome, ula ga
je kako izlazi van. Uope nije znala kamo on ide kad nou izlazi iz
kue i nije ga vidjela do sljedeeg jutra. Naila je na njega kad je sila
na doruak. Sjedio je u blagovaonici, itao novine i pio
169
kavu. Osvrnuo se na nju tek kad je spustio novine i ispio kavu do
kraja. inilo joj se da je ljut na nju, a nije imala pojma to je uinila
da ga ozlovolji.
Jesi li se ula sa svojim prijateljem u Londonu? on je otvoreno
upita, a nju je to pitanje zateklo. Nije mu htjela lagati, ali nije mu
htjela ni rei da ju je dan prije Bili nazvao dvaput.
Da, razgovarala sam s njim, bilo je sve to je rekla. Iznenadilo
ju je to on spominje Billa. Onog dana kad se vratila kui, o njemu
nije rekao ni rije, ali Gordon je sada izgledao bijesno.
Ne misli li da je neprilino to te zove ovamo, Isabelle? Ja bih
oekivao da e mu to biti neugodno. K vragu, pa on te zamalo ubio.
Autobus je zamalo ubio nas oboje. To nije bila njegova greka.
Da nisi bila vani s njim, to se ne bi dogodilo. Pretpostavljam da
ne bi htjela da ti djeca znadu kako si bila vani s drugim mukarcem
kad se dogodila nesrea. U tome je bilo neizreene prijetnje da e
im on to ispriati i njoj je to bilo jasno. To je bilo upozorenje.
Ne, ne bih. Ali nije bilo tako kako ti to prikazuje. Bili smo pri-
jatelji, ona mirno odvrati, iako joj je srce tuklo.
eli li rei daje to prijateljstvo gotovo?
Nisam to rekla. Puno toga smo proli zajedno. Oprezno je po-
gledala svog supruga. Znala je koliko moe biti osvetoljubiv i nije
htjela s njim zapoinjati rat. Znala je, kad bi do toga dolo, on bi po-
bijedio. Uvijek je pobjeivao. Gordonu su mo i vlast bili neto naj-
vanije i ona je znala da joj ne bi oprostio prijevaru. Nije se htjela
uputati u okraj s njim, ako ga ikako moe izbjei. Njega se nema
zato bojati, Gordone. Ja sam sada kod kue.
Ne radi se o tome. Kaem ti, Isabelle, ostavi to. Izlae se veli-
kom riziku ako me naljuti. To ti ne bih savjetovao.
Uope te ne elim naljutiti. ao mije stoje to stvorilo vrlo nez-
godnu situaciju. Te rijei izgovorila je oborivi pogled.
Zanimljiv izbor rijei. Fiksirao ju je pogledom i u njegovim
oima se jasno oitavalo upozorenje. Da, rekao bi daje to to si, va-
rajui me, doivjela zamalo fatalnu saobraajnu nesreu, bez sumnje
nezgodno.
Ja te nisam varala. Otila sam na veeru, ona tiho ree.
I ples. Bila si vani u dva ujutro. Nije ga pitala gdje je on bio
prole noi, ili kamo ide kad u sitne sate odlazi od kue. Nikada ga to
nije pitala. Ne bi se usudila. U njihovom braku, vrlo rano joj je dao
do znanja da on postavlja pravila, a slobodan je da radi to eli. Od
nje je oekivao da ga posluno slijedi i meu njima je postojao nijemi
sporazum da ona ne smije postavljati pitanja niti dovoditi u
170
pitanje njegov autoritet ili neovisnost. Kad bi se usudila, kazna za to
bila bi nemilosrdna. To se uvijek podrazumijevalo meu njima. Ni-
kada nije bilo nikakvog privida jednakosti u njihovom braku. To joj
nikada nije obeao niti ponudio, pa nije namjeravao ni sada. A ona je
to shvaala. Jedino to ju je sada udilo bilo je to to je uvijek tako
spremno prihvaala njegovu autoritarnu vlast. Sada je shvaala da je
to bila diktatura, a ne brak. Ti si udata ena, podsjetio ju je on, i ja
elim da se tako i ponaa. Nadam se da si nauila lekciju. A to bi to
bilo, pitala se ona. Da e je udariti autobus ako ode na veeru s
drugim mukarcem? Pitala se to bi joj uinio da zna kako je dijelila
sobu s Billom u londonskoj bolnici, ili kad bi mu to netko rekao. Bio
je vrlo jasan. Od nje oekuje samo primjerno ponaanje i nita drugo
nee podnositi. Sve to je manje od toga, bilo bi kanjeno -utnjom,
prijetnjama, odbacivanjem, uvredama ako treba, moda izgonom, ak
i bez djece. A ako se on razvede od nje, ona se ne bi nikako mogla
brinuti za Teddvja, a njoj je jedino to bilo vano.
Ima sree to sam ti voljan oprostiti. Ali ako otkrijem da se ne
ponaa kako treba ili da te on ovdje posjeuje, meu nama e biti
vrlo ozbiljnih nevolja. I savjetujem ti da mu kae neka prestane na-
zivati. No ona je znala da to nikada nee uiniti. Njihovi pozivi sada
su bili sve to ima. Od Gordona sigurno nee dobiti ni malo topline ili
podrke. On je zatim ustao od stola, uzeo svoju aktovku i izaao iz
sobe. Rekao je svoje i tren kasnije, ona ga je ula kako odlazi u ured.
Neko vrijeme je sjedila u blagovaonici, sabirui misli. Osjeala
se smeteno. Pitala se hoe li je on kazniti i sad joj je sve bilo jasno.
Bila je zatoenik, osuenik na uvjetnoj slobodi i ako opet prekri
pravila, a on to sazna, Bog zna to e joj uiniti. Moda se ak raz-
vede od nje i zadri Teddvja pod svojim starateljstvom. To bi bilo os-
tvarenje njene najgore more. A znala je da je on to u stanju izvesti.
Htjela je nazvati Billa, ali nije se usudila. ekala je da se on javi njoj.
I nazvao ju je, u podne, nakon svoje fizioterapije. Zvuao je umorno,
ali nije bio loe raspoloen i bio je sretan to razgovara s njom.
Hej, mala, to radi? vedro ju je upitao, no u trenu kad je pro-
govorila, shvatio je da se neto dogodilo. Sto nije u redu? Zvui
zabrinuto.
Ne, dobro sam, lagala je, a onda, budui da on nije poputao,
ona se slomi i ispria mu. Ispriala mu je o jutronjem razgovoru s
Gordonom.
Samo te pokuava zaplaiti. To je njegova strahovlada. Bili je
mrzio sve u vezi s njim i sad je shvatio da Gordon nije dolazio k njoj
u bolnicu, upravo zato da bi je kaznio i uplaio, i izazvao kod nje
171
osjeaj nesigurnosti i ranjivosti. Ali Gordon nije znao da je to za nju,
za njih oboje, zapravo bio dar i, na kraju, pravi blagoslov. Ne moe
ti nita. Ne moe uzeti Teddvja. Uzalud ju je nastojao umiriti i kroz
razgovor je shvatio da je Isabelle zaista uplaena.
Ovdje sudovi rade u korist oeva. Moda bi ih on mogao uvje-
riti da sam nepodobna majka. Billu se srce slamalo to je uje tako
zabrinutu. Cijelo jutro je zbog toga bila uznemirena.
Kako bi on ikoga mogao uvjeriti da si nepodobna? Tako to bi
im rekao da si etrnaest godina provela njegujui ga dan i no? Duo,
ne budi smijena. On te samo pokuava uplaiti i u tome je uspio.
Taj strah je bio neutemeljen, ali Gordon ju je uvijek plaio. Djelovao
je tako svemono i sveznajue.
On je jako uvjerljiv. U njenim oima, uvijek je bio takav.
Mene nije uvjerio, Bili ree ljutitim glasom. Rado bi se upu-
stio u okraj s njim zbog ovakvih postupaka prema svojoj eni. Gor-
don Forrester je bio nasilnik. Nemoj se uope osvrtati na njega, sa-
mo nastavi po svome.
To i radim.
Danas e veerati s njim?
Ne znam. To mi nikada ne govori.
Sluajui kroz to ona prolazi, Bili je ludio, ali bio je nemoan da
bilo to poduzme oko toga. Bio bi najsretniji da se Isabelle rasta-ne s
Gordonom, ali znao je da ona to nikada ne bi uinila. Ulog je bio
prevelik i previe se bojala to bi joj Gordon mogao napraviti, a on je
ba to i elio. Bili joj je to pokuao objasniti, ali ona mu je stalno
ponavljala da je potpuno preputena njegovoj milosti. Nije imala
vlastitog novca, a imala je teko bolesno dijete koje treba izuzetno
skupu medicinsku njegu. Bili se jako uzrujao kad je to uo. On bi se
rado oenio njome i brinuo za deka. Ali sada je bilo prekasno, barem
za sada. Nije je mogao pitati da se uda za njega ako ostane invalid.
Ruke su mu bile svezane. A ljudi kao Gordon uvijek pronau pravo
oruje kojim e napasti svoje rtve. U ovom sluaju, to je bio strah.
Pitao se koliko je ve dugo tako, i kolika je zlostavljanja ona
podnosila sve te godine. inilo se da tu ne postoje granice; taj ovjek
ju je neometano gazio godinama, a svojim susretom s Billom u
Londonu i razotkrivanjem zbog nesree, ona mu je dala municiju.
Bila je prava teta to je on to otkrio.
Pokuaj mu se sklanjati s puta. A ja u ti se javiti. Znao je da
e biti bolje ako se njegov broj ne pojavljuje na telefonskim rauni-
ma. Gordon bi samo to ekao. Ti zovi mene samo ako ba mora,
rekao joj je Bili. Ja u tebe nazvati. Shvativi u kakvoj je situaciji,
172
ona se osjeti usamljeno i izolirano. Bila je u nemilosti, i vie nego sto
je on znao, a Gordon je bio spreman da od nje naplati punu cijenu. Do
zadnje mrvice.
Jo su neko vrijeme razgovarali, a onda se on morao vratiti na
terapiju. Obeao je da e joj se javiti kasnije popodne, prije nego to
se Gordon vrati iz ureda.
No ovog puta, on ju je iznenadio. Umjesto da doe kasno, doao
je rano. Stigao je kui popodne, ve u esnaest sati, i kao daje oeki-
vao da e je iznenaditi u nekakvoj nedozvoljenoj radnji. Xo Bili ju je
nazvao prije toga. Kad je Gordon doao, ona je bila u Teddvjevoj so-
bi, ispruena preko njegovog kreveta i kartala je s njim. Teddv je jako
volio igrati remi. Volio je i pasijans, ali puno mu je drae bilo igrati s
majkom.
Gordon domahne prolazei kraj sobe, ali nije se zaustavio da
razgovara s dekom, niti s Isabelle. Bilo je to jednako ponaanje kao
ono to je Sophie gledala cijelog ljeta. To je Sophie dalo novu sliku
njenog oca koja joj se nije sviala. Nain kako joj se obraao bio joj
je mrzak, kao i njegovo potpuno ignoriranje Teddvja, kao da je ne-
vidljiv ili uope ne postoji. Deko je, u Gordonovim oima, bio
manjkav, pun ozbiljnih nedostataka i on ga je prezirao. Nije bio vri-
jedan njegovog zanimanja, a Teddv je to znao. Godinama ve nije
imao ni malo potovanja prema svom ocu i vrlo malo je osjeao
prema njemu. Gordon prema njemu ve godinama nije pokazivao ni
malo naklonosti - kao ni prema Isabelle, uostalom. Sophie je to tek
poela shvaati. Kasnije tog popodneva, ona je majci rekla neto o
tome, kad ju je dola pozdraviti prije izlaska s prijateljima.
Zato mu doputa da tako postupa s tobom? prigovorila joj je
Sophie. Htjela je da se njena majka bori za sebe i muilo ju je to nije
tako. Iako se godinama borila s njom, Sophie je sada bila moda njen
najjai saveznik.
On ne misli nita loe, duo. Naprosto je takav. Isabelle ga je
uvijek spremno branila pred djecom, ma koliko bili u pravu kad su se
alili na njega. On nije otvorena osoba, objasnila je, a Sophie je
izgledala ljutito. Tog ljeta je o njemu nauila puno, vie nego to je
htjela. To joj je unitilo iluzije o ocu. Njena naklonost je sada bila
potpuno na majinoj strani. Isabelle je za nju postala heroj.
On otvoreno pokazuje ravnodunost, odbacivanje i zlou, i to
stalno. Prema tebi je grozan, a za Teddvja ga nije briga, Sophie
gnjevno ree.
Nije tako, Sophie. Sluajui to govori Sophie, Isabelle je iz-
gledala uznemireno, iako je znala da u tome ima puno istine..
173
On brine samo za sebe. Nije ga briga ni za mene.
Jako je ponosan na tebe. Sophie to nije osporila, ali nije joj ni
vjerovala.
Ako i jest, nema pravo da s tobom tako postupa, niti s Teddy-
jem. Prema Sophie je bio malo bolji nego prema ostalima, ali u po-
sljednje vrijeme je bio manje ljubazan i to nije prolo nezapaeno.
Nije joj uope zahvalio na uloenom trudu, odricanju i ljubavi kojom
je obasipala brata u majinom odsustvu. Sophie je svog oca sada
vidjela kao hladnog, tvrdog, bezosjeajnog i nemilosrdnog ovjeka, a
upravo to je i bio. U poslu, to gaje odvelo daleko, ali kod kue, u
odnosu sa enom i djecom, nipoto nije zasluio priznanje.
Molim te, nemoj se oko toga brinuti, Isabelle je pokuala utje-
cati na nju. Tvoj otac je dobar ovjek. Ali ona je znala da je to la,
ak i u trenutku kad je to izgovorila. A znala je i Sophie. Bio je sve
prije nego dobar, ili barem prijatan. Tvoj otac i ja navikli smo jedno
na drugo. Znamo to moemo oekivati i to jedno prema drugome
osjeamo. Nije tako loe kao to izgleda izvana. No Sophie je znala
da je i puno gore od toga. Sada je razumjela zato imaju odvojene
spavae sobe i shvatila je da njen otac stalno boravi vani. Dok je
Isabelle bila u bolnici, gotovo nijednu veer nije proveo kod kue, a
vie nego jednom, ona je otkrila da je prenoio vani, no to nije rekla
majci. Znala je da bi je to jako povrijedilo. Sophie nije pomislila da
on ima ljubavnicu. Nije bio takva vrsta ovjeka. Ali nije imala pojma
kamo odlazi. Nikada joj nije ostavio nikakav telefonski broj. Sve je
u redu, Isabelle je ponavljala, ali nije uvjerila svoju ker. Meutim,
po Isabellinom shvaanju, nije bilo nikakvog smisla da joj govori ko-
liko je situacija ustvari neugodna.
Je li oduvijek takav? Sada, kad se to upitala, nakon to je pro-
tekla dva mjeseca razmiljala o tome, ona se nije mogla sjetiti da je
otac ikada drugaije postupao s majkom. Nije se mogla sjetiti razdo-
blja u kojem je bilo topline i osjeaja meu njima. Ne pamti da je
otac ikada poljubio majku, ili je zagrlio. A odvojene sobe imali su ot-
kako se rodio Teddy. Majka je rekla kako je to zato da bi ona mogla
paziti na Teddvja, a da pri tome ne smeta ocu, ali Sophie je sada
shvaala da se nije radilo samo o tome. Samo nije razumjela kako
time do sada nije bila okirana. Od najranijeg djetinjstva, otac joj je
bio drai, a sad je zbog toga osjeala krivnju. Nauila je puno toga, i
odrasla, dok joj majke nije bilo. A zato to ju je zamalo izgubila u
nesrei, Sophie ju je voljela vie nego ikada. Je li bio drugaiji kad
ste se vjenali? Sophie upita, alosna zbog nje. Sada je osjeala ve-
liku njenost prema majci.
174
Kad smo se vjenali, ponaao se vrlo zatitniki. Bio je vrlo vrst, vrlo
odluan; mislila sam da to znai da me voli. Bila sam jako mlada. A kad si se
ti rodila, bio je divan. Bio je jako sretan. Nije rekla Sophie da je Gordon elio
djeaka. Nakon toga je imala spontani pobaaj, a onda se, napokon, etiri
godine nakon Sophie rodio Teddy. I nakon toga se sve pokvarilo. On je nju
krivio za Teddvjevo preuranjeno roenje, tvrdei da je sigurno ona uinila
neto ime je to izazvala i da se sve dogodilo njenom grekom.
Gordon je od samog poetka odbacivao boleljivo dijete. Nekoliko
mjeseci kasnije, udaljio se i od Isabelle. Njoj je trebala njegova podrka i
ljubav; bilo je to teko razdoblje za nju. U prve dvije godine njegovog ivota,
Teddvja su nekoliko puta gotovo izgubili i ona je bila strano uplaena. Bio je
jako mrav i vrlo slab, stalno u opasnosti, no Gordon joj je uporno davao do
znanja kako vjeruje da je ona kriva za to. Stalno joj je govorio daje puna
nedostataka, nesposobna i da sve radi krivo. Do temelja je potkopao njeno
samopouzdanje i svu vjeru u sebe koju je ikada imala - kao majka, kao ena,
kao njegova supruga. Kroz dvije godine nakon Teddvjevog roenja, potpuno
ju je iskljuio iz svog ivota. Nikada uistinu nije shvatila zato, no poela je,
nekako, vjerovati da je sama kriva za to. I sada se ponekad tako osjeala.
Uvijek je imala osjeaj da bi je on jo volio i sve bi bilo dobro, kad bi ona bila
bolja i uspjenija. On ju je uvijek krivio, kao i tog jutra zbog njenog ponaanja
i nesree u Londonu, a ona je spremno prihvaala i krivnju i odgovornost. No
ovog puta je na to bila manje spremna, zahvaljujui Billu. Znala je da nije bilo
u redu to se s njim potajno sastaje u Londonu, ali barem do tog trenutka, nije
uinila nita loe. Htjela je da to bude neduan susret; rekla mu je da potuje
svoj brak. Tek se u bolnici, nakon nesree, sve promijenilo. Sada je toliko
voljela Billa da je bila spremna podnijeti krivnju, kako bi on ostao u njenom
ivotu. Sada ga se nikako nije mogla odrei.
Ne znam zato si se udala za njega, mama, rekla je Sophie spremajui
se u grad, gdje su je ekali prijatelji. Ovog ljeta je, izmeu ostalog, otkrila da
je njen otac ponekad zao, ak i okrutan. Mrzila je tu njegovu osobinu.
Udala sam se za njega jer sam ga voljela, tuno se osmjehne Isabelle.
Imala sam dvadeset i jednu godinu i mislila sam da emo divno ivjeti. Bio
je zgodan, pametan i uspjean. Moj otac je mislio da sunce izlazi i zalazi zbog
njega. Rekao mi je da e biti savren suprug za mene, a ja sam mu vjerovala.
Tvoj otac je ostavio vrlo jak dojam na njega. Bio je jako sposoban ovjek. S
trideset i osam godina, Gordon je ve bio na elu banke, a njega su se jako
dojmile
175
njene plemike i'drutvene veze. Time mu Je, u poetku, mogfa
0/3at7'z/Votn/jta/oza/l J'reAo rocf/tet/a, /}na/ajepi7/ate//eq/jsuin"
yM'
/
J
r
tf'J2?J
hili harisni
njoj. U poetku je bio jako armantan, a onda je vrlo brzo postao
jako okrutan i potpuno samoiv, kao da ona zapravo ne postoji ni
zbog ega osim da mu slui. ^^^
Yet go&m& Vasm^., "vps. ^M s. tm,e dalo rasipati svoj arm na
nju. A sada pogotovo. Do smrti njenog oca, brak se ve pretvorio u
moru, ali ona to nikada ne bi priznala, nikome. Bilo ju je previe sram,
a Gordon ju je dotad ve uvjerio da je greka u njoj. Otada je svu
ljubav davala Sophie i Teddvju. Barem je to, mislila je, radila kako
treba. U otroj suprotnosti prema njenom iskustvu s Gordonom, Bili
je, ini se, vjerovao da sve radi odlino. Jo je bilo teko povjerovati da
je dva ovjeka mogu toliko razliito vidjeti. Ali sada je vjerovala Billu
i uvaavala njegovo miljenje. No, usprkos svemu, odluila je ostati s
Gordonom zbog djece, i morala je iz toga izvui najvie
to moe.
Sophie je malo nakon toga izala iz kue, a Gordon i Isabelle su
veerali u blagovaonici. Ali nakon tona njihovog jutronjeg razgovora,
malo toga su mogli rei. Isabelle ga nije htjela jo vie razbjesniti, a on
je naprosto isijavao znakove upozorenja da mu se ne obraa. To nikada
nije bilo izgovoreno, ali se podrazumijevalo, kao daje ak i razgovor s
njim svojevrsna nametljivost i neto njemu posve nezanimljivo. Ona je
ionako priala samo o djeci, a njemu je to bilo dosadno. Za vrijeme
veere, Isabelle nije rekla ni rije, a nakon kave je otila gore, u
Teddvjevu sobu. Gordon se, kao i obino, zabarikadirao iza vrata svoje
sobe. Kad je odlazio, rekao joj je samo da ima posla. Ona je, leei
kasnije u krevetu, razmiljala o svemu to je rekla Sophie. Ona je
pametna, zdrava, pronicljiva djevojka, a oevo ponaanje ju je
uasnulo, no majino ju je vie zabrinjavalo. Htjela je da mu se ona
suprotstavi, a Isabelle ga je umjesto toga branila, bez obzira na sve to
joj radi. Sophie je to alostilo, zbog nje.
Isabelle nije ula kad je Gordon te veeri otiao. Ali kad ga je
ujutro traila zbog nekog vanog poziva iz New Yorka, ustanovila je
da u njegovom krevetu nije nitko spavao. Nije mogla pretpostaviti
gdje je bio i nikoga nije mogla pitati. Kad je to vidjela, bila je iznena-
ena, a onda se iznenada zapitala, radi li on to esto. Toga prije nije
bila svjesna. Ali sada je bila puno spremnija otvoriti oi. Nikome nita
nije rekla, a ljude koji su ga traili uputila je neka ga zovu u ured.
Dolo joj je da ga nazove i sama upita gdje je bio, ali nije se eljela
tako poniavati. Umjesto toga, nastavila je po svome, slijedei dnevna
176
zaduenja kao sto joj je Bili savjetovao. Brinula se za Teddvja i e
kala da se Gordon vrati naveer ku, A kad je doao, ^ gl ni ta Pitala,
nm je sto rekla. Sukob nije bio u njenom stilu, a Gordonovo
odbaavanje vre JOJ nije znailo nita. Imala je Billa i njihovu Xv
Nakon veere, otila je na spavanje, a dugo nakon to S aspa
ga sr
n
n
e
j
ur
van
'
tiho zanwivi

a za
J --
*
177
Poglavlje trinaesto
ili je otiao iz bolnice u Londonu pet dana nakon to se Isa-belle
vratila u Pariz. Dani provedeni bez nje neizmjerno su ga
deprimirali. Bio je jako usamljen bez nje, ali znao je da se na to
mora naviknuti. A u vlastitom ivotu, sad ga je ekao uspon na
Mount Everest. Terapeuti su mu opisali to e sve raditi u godini koja
slijedi, ali i tom prilikom su ga upozorili neka ne gaji prevelike nade.
Vjerojatnost da e ponovo stati na svoje noge bila je ravna udu,
smatrali su, pa iako su se divili njegovoj odlunosti, nisu htjeli da
bude shrvan ako se na kraju bude uspio uspraviti samo na takama ili
se bude morao pomiriti s invalidskim kolicima. Po njihovom mi-
ljenju, izvanredno je bilo ve i to to uope neto osjea u nogama, s
obzirom na teinu povrede kime. Ali postojala je velika razlika,
objasnili su mu, izmeu ogranienog osjeta u nogama i mogunosti
da zaista hoda.
Sve sestre su ga izgrlile i isplakale se kad je odlazio. Svi su se
zaljubili u njega i bili dirnuti njegovom dubokom povezanou s Isa-
belle. injenica da su preivjeli nesreu, vjerovali su oni, bila je pravi
dar ivota. I to im je dalo novu nadu i obnovilo vjeru. Na odjelu
intenzivne njege, svi su bili zapanjeni zbog toga to su oboje prei-
vjeli.
Obeao je da e im svima poslati razglednice iz New Yorka i za
sve je naruio darove iz Harrodsa. Svim sestrama je kupio lijepe zla-
tne narukvice, a svom lijeniku, sat Patek Philippe. Bio je velikodu-
an i paljiv, drag i zahvalan i osjeali su da e im jako nedostajati.
Jedna sestra i jedan bolniar otpratili su ga na aerodrom i smjestili u
njegov avion, a predstavnici rehabilitacijskog centra doi e po njega
na aerodrom Kennedv u New Yorku.
Bili je nazvao svoje keri i rekao im da se vraa i obje su obeale
da e ga posjetiti sutradan u rehabilitacijskom centru. Namjerno se
nije javio Cvnthiji, pokuavajui zadrati udaljenost meu njima.
Mislio je da je tako bolje, s obzirom na razvod. Odvojio je prilinu
svotu novca za nju, dao joj njihov posjed i nekoliko automobila i po-
zamaan ulagaki fond. Zahtjev za razvod postavio je prije mjesec
dana. Ona je bila zateena brzinom njegovih poteza, a i irokogrud-
nou, i jo je vjerovala da je to zato to se on nada da e oeniti
178
B
Isabelle, no Bili joj je iskreno i jasno rekao da nije tako. Da Cvnthia
nije vidjela koliko je Bili zaljubljen u Isabelle, jo bi mu i povjerovala.
Prvih nekoliko sati ugodno je sjedio u avionu, no nakon nekog
vremena, poeli su ga boljeti vrat i kima. I dalje je nosio steznike, no
uspio se protegnuti, sretan to putuje vlastitim avionom. To mu je
zaista puno znailo. Njegov lijenik mu je savjetovao da se suzdrava
od jela i pia za vrijeme leta, a on ga je posluao. Osim toga,
savjetovali su mu da uzme bolniarku kao pratnju za putovanje; on je
taj prijedlog odbio, no poalio je istog trena kad su uzletjeli. Me-
utim, htio je sam sebi dokazati koliko je samostalan. Kad su sletjeli u
New York, bio je potpuno iscrpljen i osjeao je priline bolove.
Na aerodromu su ga ekali voza i dva bolniara. Samo je pro-
letio kroz carinu bez ikakvog provjeravanja, a vani je ve bio kombi,
opskrbljen nosilima. Bolniari su ga najprije odveli u zahod i on po-
misli da stane i nazove Isabelle, ali odluio je priekati dok ne stignu
do rehabilitacijskog centra. Previe ga je boljelo i jedva je ekao da se
isprui u kombiju.
Kako je sada? Bolje? pitao je jedan od bolniara kad su ga
smjestili u kombi, a Bili se osmjehne.
Ovo je bio strano gadan let. Iako je dio leta proveo u leeem
poloaju, bilo mu je teko. Spustio je sjedalo, ali ak i tako, ostalo je
lagano nakoeno, to mu je stvaralo nepodnoljive bolove. To ga jo
jednom, vrlo neugodno, podsjeti da je pred njim jo jako dalek put do
oporavka, no i dalje je bio siguran da e ipak stii do kraja. Svejedno,
uznemirila ga je spoznaja koliko je dalek taj cilj.
Donijeli su mu termosicu s kavom, nekoliko osvjeavajuih pia
i sendvi. Kad su krenuli, on se osjeti mnogo bolje. Bio je predivan
jesenji dan, a zrak je jo bio topao.
Trebalo im je pola sata da stignu do rehabilitacijskog centra; to je
bila velika, dugaka graevina s fino pokoenim travnjacima, u
predgrau New Yorka. Izgledala je vie kao klub nego kao bolnica,
no Bili je bio previe umoran da gleda oko sebe kad su stigli. Htio je
samo stii do kreveta. Prijavio se, a posvuda oko sebe vidio je mu-
karce i ene u kolicima i na takama. Dva tima u invalidskim kolici-
ma igrala su koarku, a ljudi na nosilima su gledali i navijali. Atmo-
sfera je, ini se, bila prijateljska i ivahna, a ljudi su uglavnom bili
puni energije. Ali Bili se svejedno osjeti utueno. Ovo e mu biti dom
sljedeih godinu dana, ili u najboljem sluaju, devet mjeseci. Osjeao
se kao klinac kojeg su poslali daleko u kolu i eznuo je za Isabellom
i bolnicom Svetog Tome i svim poznatim, prijateljskim licima koja je
tamo upoznao. Nije si ni dopustio da pomisli na svoj
179
dom u Connecticutu. To je sada bio dio daleke prolosti. Kad su ga
odvezli u njegovu sobu, u oima su mu bile suze. Nikada se u ivotu
nije osjeao ovako ranjivo ili usamljeno.
Je li sve u redu, gospodine Robinson? On je uspio samo kim-
nuti glavom.
Prostorija je izgledala kao uobiajena soba u istom, pristojnom
hotelu. Usprkos cijeni koja je bila pretjerana, nije bilo luksuza, nika-
kvih ukrasa i bilo je vrlo malo komfora. Solidan moderni namjetaj,
isti podovi, bolniki krevet i samo jedan plakat s prizorom iz june
Francuske na zidu. Bila je to reprodukcija akvarela koji mu je izgle-
dao poznato i inilo mu se da prepoznaje Saint-Tropez. Imao je vla-
stitu kupaonicu, a osvjetljenje u sobi je bilo dobro. Tu je bio i faks.
prikljuak za kompjuter i telefon s vlastitim brojem. Rekli su mu da u
sobi ne moe drati mikrovalnu penicu, no za to ga i nije bilo briga.
Iako to nisu izgovorili, zapravo nisu htjeli da se njihovi klijenti
izoliraju i jedu sami. Htjeli su da i on jede u kantini s ostalima, pri-
drui se nekoj sportskoj ekipi, koristi drutvene prostorije i sklapa
prijateljstva. Sve je to bilo dio rehabilitacije koju su mu namijenili. A
to je ukljuivalo i socijaliziranje u novim okolnostima. Ma tko bio,
sada ili nekada, ili tko tek moe postati, htjeli su da bude aktivan lan
njihove zajednice dok je ovdje.
Prikljuci u sobi podsjetili su ga da mora nazvati svoju tajnicu.
Njegove politike aktivnosti su se svele gotovo na nulu u protekla dva
i pol mjeseca. Iz kreveta nije mogao obaviti sve to je potrebno i ona
je morala sve otkazati. Nije bilo naina da meusobno upoznaje ljude,
smilja strategiju ili upuuje svoje tienike u postupak voenja
uspjene kampanje. Za to je nuno bila potrebna njegova prisutnost i
neposredno rukovoenje. Ogledavi se po svojoj sobi, on je jo
jednom shvatio da e, ako se uope i uspije vratiti, taj dio njegovog
ivota ostati zamrznut cijelu godinu.
U sobi je bio mali hladnjak, opremljen jednako kao to bi bio
mini-bar u dobrom hotelu - osvjeavajuim piima, grickalicama i
okoladicama. Iznenadio se i bio je zadovoljan kad je pronaao dvije
boce vina od pola litre. Kad su bolniari otili, otvorio je kolu, ispio
gutljaj i pogledao na sat. Htio je nazvati Isabelle, ali istovremeno se
bojao da bi Gordon mogao biti kod kue. No sada je bio previe
usamljen da je ne bi nazvao. Namjeravao je spustiti slualicu ako se
javi Gordon.
Telefon je zazvonio drugi put, a onda je on zauo njen glas. Za
nju je bila no, dvadeset i tri sata, ali zvuala je potpuno budno. Njen
poznati tihi glas smjesta mu se zarije u srce kao no i on osjeti enju
za njom.
180
Je li moda nezgodno vrijeme? on odmah upita, a ona se nas-
mije.
Za to, ljubavi? Zapravo, ba je pravo vrijeme, samo alim to
nisi ovdje. Gordon je u Munchenu do sutra. Kako je proao put?
Bolno, on iskreno ree, bez jadikovanja. Sad sam u zatvoru.
Ponovo se ogledao po sobi, pa iako je znao da nije tako loa - kakva
su inae takva mjesta, ovo je bilo vrhunsko - svejedno, ubijala gaje.
Grozno mi je ovdje, ree on tonom klinca koji eznutljivo naziva
kui iz internata.
No, daj, budi hrabar. Puno e postii, hrabrila ga je ona, ba
kao to bi govorila Sophie kad je odlazila od kue na fakultet. Na-
viknut e se i dok se okrene, sve e biti gotovo. Moda e ostati
samo nekoliko mjeseci. Nastojala ga je ohrabriti, ali on je zvuao
jako utueno i nju srce zaboli zbog toga. Kad bi barem neto mogla
uiniti za njega; no, na ovoj udaljenosti, to je bilo vrlo teko. Oboje su
svoje bitke morali izboriti sami. A njegova je, u mnogoemu, bila
puno tea nego njena.
A to ako budem ovdje dvije godine? upita on i ponovo je zvu-
ao kao klinac.
To se nee dogoditi. Kladim se da e za as biti gotov. Kakvih
ljudi ima u centru? Oboje su se bojali da e biti puno starijih ljudi
koji se oporavljaju od udara, s kojima on nee imati puno zajedni-
kog. No prema onome to je vidio, veina pacijenata koje je primije-
tio pri ulasku izgledala je mlado, ak mlae od njega. Mnogi od njih
bili su tu zbog skijakih padova ili pogubnih skokova u bazen, sao-
braajnih nezgoda, gimnastiarskih tragedija. Ljudi koji su bili moti-
virani da budu tamo, bili su uglavnom mladi, s dugim, potencijalno
produktivnim ivotom pred sobom.
Izgledaju pristojno, ini mi se. On uzdahne i pogleda kroz
prozor na otvoreni olimpijski bazen, gdje je mogao vidjeti vie ljudi
koji plivaju, dok su kolica bila parkirana posvuda. Samo ne elim
biti ovdje. Htio bih se vratiti u Washington i raditi, ili biti u Parizu s
tobom. ini mi se da ivot prolazi mimo mene. No nijedno od mje-
sta na kojima je elio biti nisu za njega dolazila u obzir. A najvie se
bojao da nikada vie ni nee biti. Morao bi se osposobiti da sjedi due
vrijeme, izdri naporne sate, slobodno putuje sam, brine se za sebe i
bude izdrljiv, pokretan i bistrog uma, ako se eli vratiti svojoj
karijeri. Isto tako, bojao se da e sada biti i nekakvog psiholokog
otpora prema njemu. Ljudi ponekad imaju vrlo udna shvaanja, pa
e im se moda initi da on, ako ostane u kolicima ili na bilo koji na-
in oteen, nije sposoban voditi uspjenu kampanju. Bilo je teko
181
predvidjeti kakve sve udne obrate mogu izazvati ljudske predrasude.
Iz mnogih razloga, za njega je bilo od sutinske vanosti da opet
stane na noge i hoda.
Po Isabellinom shvaanju, to se nje same tie, nije je bilo briga
ako se to nikada ne dogodi, ali zbog njega je to jako eljela. Hoe li
on hodati ili ne, ni najmanje nee utjecati na njenu ljubav prema
njemu. To mu je i rekla, no njega je to opsjedalo. Ni o kome nije htio
biti ovisan. Ni o Cvnthiji, ni o svojoj djeci, suradnicima i prijateljima,
a pogotovo ne o Isabelli. Ako je ne moe zatititi, brinuti se za nju,
stati uz nju kao pravi mukarac i voditi ljubav s njom, tada nije
namjeravao biti dio njenog ivota. Po njegovom shvaanju, mnogo
toga je ovisilo o njegovom oporavku, a Isabelle je slutila da su ulozi
vrlo veliki, iako joj on to nije doslovno rekao. Mogla je samo biti kraj
telefona i moliti se za njega.
Kako je Teddy? on suosjeajno upita. I kako si ti? Ja sam dobro.
Sophie su juer poela predavanja. Teddy je jo jako umoran, a mene
brine njegovo srce. Ponekad mi se ini da mu se stanje pogorava, a
onda provede dobar dan i osjea se bolje. Teko je rei. Ali
raspoloenje mu je dobro. Tako je bilo otkako se ona vratila, ali
njeni instinkti su joj govorili da je lijenik u pravu -Teddy je bio
slabiji nego prije. Svi dogaaji su ga ozbiljno pogodili. Olivia i Jane
vratile su se na koled proli tjedan, ali rekle su da e me posjetiti
ovaj vikend.
Hoe li i Cvnthia doi? Bila je pomalo ljubomorna na nju, iako
mu to nije htjela priznati. On je to svejedno znao i laskalo mu je.
Zapravo, Cvnthia je predloila da e doi s kerima, ali on je mislio
daje bolje ako ne doe. Nije to objasnio Isabelli jer joj nije rekao za
razvod. I dalje je vjerovao da e ona biti pod manjim pritiskom ako
vjeruje da su oboje u braku. Tako nee misliti da je on eka, niti da
trai nekog drugog. Ako se ona ikada oslobodi Gordona, on e je
ekati. No, vjerovao je da bi samo otealo stvari ako bi joj to rekao.
Zato je odravao privid kao da on i Cvnthia ostaju zajedno i kao da je
sve u redu.
Mislim da je Cvnthia otputovala na nekoliko dana, on usput doda.
Isabelle je mislila da je posebno bezduno to Cvnthia tako
tvrdoglavo vodi zaseban ivot, no njemu nita o tome nije govorila.
Gordon je u Munchenu do sutra; iao je na nekakvu konferenciju u
ime banke. Vraa se kui za vikend. Mislim da ima neke planove,
rekla je. Meutim, Gordonovi planovi nju vie nisu ukljuivali, a ona
nije ni imala nikakve elje za time. Nakon Londona, nakon Billa, os-
jeala se kao da s njim nema vie nita zajedniko i vie je nije mu-
ilo to to je Gordon nikada ne zove sa sobom. On je pretpostavljao
182
da ona eli ostati kod kue sa sinom i bio je u pravu. Uz to, jo je bila
vrlo umorna. Rano je odlazila na spavanje i sjedila s Teddvjem po
cijeli dan. Prije Sophijinog odlaska, Isabelle je bila na ruku s njom i
ve od tog jednog napora osjeala se potpuno iscijeeno. Trebat e
jo nekoliko mjeseci, rekao je lijenik, dok se Isabelle ne bude
osjeala kao prije. A Billu i due. To je i njemu sada bilo jasno. Let je
bio pravo muenje, ve mjesecima nije osjeao takve bolove, a os-
jeao ih je jo uvijek dok je razgovarao s njom.
Sto e raditi veeras? blagim tonom upita Isabelle. U glasu
mu je ula koliko je umoran i tuan i zabrinula se za njega.
Spavati, mislim. Nema dostave u sobu, ali nisam ni gladan.
Bolovi su bili prejaki da bi jeo, a nije htio uzimati sredstva protiv bo-
lova. Odrekao ih se prije vie tjedana, a cijelo vrijeme se bojao da ne
stekne naviku. I nije, sreom, ali nije htio da ih ponovo pone uzi-
mati.
Moda bi trebao malo istraiti ega ima tamo. Nije joj se svi-
alo da on ostaje sam u sobi; zvualo je previe samotno, pa se bojala
da e zbog toga biti pretjerano utuen.
To u sutra. Nisu mi ni ostavili previe izbora. S terapijom
poinjem u sedam ujutro i ne vraam se u sobu do pet. Reim je bio
vrlo strog, ali on je ba zato izabrao ovu bolnicu. Ako se bude vie
trudio, mislio je, bre e postii rezultate. A sada je, ak i prije po-
etka, samo elio otii. Zvat u te ujutro, kad se probudim. Za nju
e tada biti podne; znao je daje to dobro vrijeme. Ako je nazove kad
se vrati u sobu, predveer, kod nje e biti ve dvadeset i tri sata i ako
se Gordon javi, to bi joj moglo stvoriti probleme.
Mogu i ja tebe koji put nazvati, predloila je, ali on odvrati da
je za nju moda bolje ako on naziva nju, to je bilo istina.
Nazvat u te sutra, duo, na kraju je rekao, previe iscrpljen da
bi dalje razgovarao, ak i s njom. Lea su ga ubijala, vrat mu je bio
ukoen, a duh potonuo. Osjeao se kao da se i ona i ivot kakvog je
nekada znao, nalaze na nekom drugom planetu. Napokon se vratio u
Sjedinjene Drave, ali to mu nije nita pomoglo. Bio je usred niega,
na pustom otoku - tako je on to shvaao - osuen da tamo ostane
cijelu godinu. To nije bila pomisao koja ohrabruje.
Volim te, dragi, ona je apnula u slualicu. A nakon to su za-
vrili razgovor, ispruila se na krevetu i dugo razmiljala o njemu.
Poeljela je da ga moe zagrliti i utjeiti, ali na ovoj udaljenosti mo-
gla ga je samo voljeti i slati mu dobre misli.
Bili je ustao sutradan ujutro u est. Nakon razgovora s njom, nije
se uope micao iz kreveta. Samo se okrenuo na drugu stranu i zaspao
u odjei, a probudio se kad se oglasila budilica. Bio je umoran
183
od leta, iscrpljen i jedva se micao. Pozvonio je i pozvao bolniara da
mu pomogne i smjesti ga u kolica, pa onda odveze do tua. Pola sata
kasnije, osjeao se bolje i prije nego to je izaao iz sobe, nazvao je
Isabelle.
Kako si, duo? upita ona zabrinutim glasom. On je zvuao ve-
drije i bolje raspoloen nego sino.
Puno bolje nego sino. Bio sam na rubu snaga.
Znam. Smjekala se. Teddy se probudio dobre volje, a vani je
bio lijep rujanski dan. Kod nje je bilo podne.
Oprosti ako sam sino previe jadikovao. Osjeao sam se kao
klinac u internatu. Kad je to rekao, ona se nasmijei; i njoj je tako
zvuao.
Znam. Dolo mi je da odletim tamo i dovedem te kui, ree
ona, suosjeajui.
To majke uvijek rade. Oevi samo kau klincu neka se sabere.
To je temeljna razlika izmeu spolova. Cure su uvijek patile za do-
mom kad su ile na kampiranje. Cyn je uvijek htjela ranije otii po
njih, a ja sam mislio da trebaju izdrati.
Tko je pobjeivao? Isabelle je zvuala vedro. To je bila Cyn-
thijina blaa strana, o kojoj on nikada nije priao, a zbog toga joj se
ve vie sviala. Ona bi postupila jednako. Dok Sophie nije krenula
na fakultet, Isabelle nikada nije nikamo slala svoju djecu, a i tada je
mislila da je prerano. Htjela je da, umjesto odlaska u Grenoble, So-
phie ostane u Parizu i ide na Sorbonne.
Ona, naravno. Ja sam stalno bio odsutan i nisam mogao nametati
svoja pravila. Dok bih se vratio, one su ve bile kod kue. Tako
treba.
Pa, moram krenuti, da vidim kakva mi muenja pripremaju.
Ovdje su to sigurno doveli do umjetnikog savrenstva. Meutim,
za estoki reim kojeg su mu namijenili, ni na koji nain nije bio pri-
premljen.
Nakon umjerene terapije koju su poeli u Londonu, ovo je bilo
kao daje otiao u marince. Gimnastiku je odradio najbolje to je mo-
gao, iz kolica. Morat e dizati utege da ojaa gornji dio tijela i vje-
bati na spravama. Za vrat je postojala posebna terapija, zatim dugi
trening u bazenu i posebne vjebe za noge. Imao je pola sata za ruak
i jedva dovoljno vremena da stigne do kantine ili progovori koju rije
s ljudima, a do sedamnaest sati, kad se vratio u sobu, bio je toliko
umoran da se jedva micao. Nije se mogao ak ni dii iz kolica kako bi
doao do kreveta i morao je pozvati bolniara, koji mu se samo
smjekao kad ga je uo kako stenje.
184
Dobro ste se navjebali danas, gospodine Robinson? Bio je to
mladi Afroamerikanac koji je trenirao u Jetsima, a i sam je bio povri-
jeen prije pet godina. Sada je studirao fizikalnu terapiju. Billa je
ohrabrilo to nije mogao primijetiti nikakve znakove nekadanjih
povreda na njemu; bio je u sjajnoj formi, no imao je samo dvadeset i
est godina.
alite se? Bili ga pogleda s jadnim izrazom na licu. Mislim da
su me danas pokuali ubiti.
Za nekoliko tjedana, neete to vie ni osjetiti. Odradit ete to
kao nita. To je bilo teko zamisliti. Predloio je Billu da e ga izma-
sirati i nakon njegovog odlaska, Bili odlui preskoiti veeru i ostati u
krevetu. Ve je zadrijemao, kad se na vratima zaulo kucanje koje ga
ponovo razbudi i on pospano upita tko je. Kad je otvorio oi, u sobi je
ve bio jedan mladi u invalidskim kolicima.
Hej! Ja sam Joe Andrevvs. Ja sam u sobi do vae. Mogu li vas
nagovoriti na koarku, veeras u osam? Bili zastenje, pogledavi ga,
a onda se nasmije. Andrews je sasvim oputeno sjedio u svojim
kolicima i, izgleda, sluio se samo jednom rukom. Bio je zgodan
mladi, otprilike ranih dvadesetih godina. Prije est mjeseci, doivio
je saobraajnu nesreu u kojoj je poginulo etvero ljudi.
Koarkaku utakmicu? ali se? Moete me uzeti umjesto lopte.
Nisam siguran ni da u ikada vie sjesti, a pogotovo ne pomaknuti se.
U poetku je gadno, ree Joe Andrews, smjekajui mu se. S
vremenom postane lake. Ovo je sjajno mjesto. Prije est mjeseci, ja
sam bio prikovan za ravnu plohu i mogao sam micati samo oi. Mi-
slio sam da u biti presretan ako se uspijem poeati po nosu. Sa-
gledavi ga u tom svjetlu, Bili se sabrao i uspravio u sjedei poloaj,
uz jauk.
Godine su na tvojoj strani, napomene Bili, iako je i on sam, do
nesree, bio u odlinoj formi. Ja sam starac.
Ovdje to ne vrijedi. Kapetan koarkake momadi ima osamde-
set i dvije, i preivio je modani udar. Prije ezdeset godina je igrao
za Yankeese.
Ja sam van konkurencije. Mogao sam se isto tako prijaviti u
marince.
To bi bilo lake, ali nije tako zabavno. Tu ima i vrlo zgodnih e-
na. Na neki smijean nain, ovdje je bilo kao na koledu i Bili za-
kljui da mu se ovaj momak svia. Imao je veseo pogled, prijateljski
osmijeh i jarko crvenu kosu.
Vi ovdje, izgleda, imate puno posla. Za Joea to nije vrijedilo,
ali barem je ponovo razmiljao o tome. Djevojka s kojom je bio za-
ruen poginula je u nesrei, no to nije rekao Billu.
185
Preko vikenda odlazim u New York. Moda bi htjeli sa mnom
koji put. To je dvadeset minuta vlakom.
Dobra ideja. Ali sada nisam siguran da se mogu pomaknuti.
Doite gledati, moe? Upoznat u vas s dekima. Odluio je
ukljuiti Billa u sve, pod svaku cijenu. Joe je bio predstavnik kata i
sam se javljao za zadatke kao to je ovaj posjet Billu. Za moral paci-
jenata bilo je vano da ih se ukljui u jo neto osim terapije. Joeu je
to spasilo ivot. Kad je doao u rehabilitacijski centar, nakon nesree,
pomiljao je na samoubojstvo. A sad je proao ono najgore i vratio se
u ivot; bio je ponovo svoj.
A cure, to je s njima? Bili se alio.
Oenjeni ste? upita Joe, potiui ga da se otvori. Odlino se snalazio
s ljudima, a Bili je odmah vidio da je to dobar deko. alostilo ga je to
ga vidi u invalidskim kolicima. Ne. Razvodim se. Ba nezgodno.
Imamo par cura u ekipi. Jedna ima osamnaest
godina.
Ja bih radije izbjegao zatvor, ako moe. Koliko je stara druga?
ezdeset i tri. Joe se smijao.
Nju uzimam. Ona mi je blia po godinama.
Koliko vi imate godina?
Pedeset i dvije. Danas, oko devedeset.
Jeste li ve veerali?
Mislio sam to preskoiti. Preskoio je veeru i sino. Jednom
kad je ve bio u sobi, bilo je preteko opet izai.
To nije pametno. Dolazim po vas u pola sedam, a o utakmici
moete odluiti nakon toga. Nije ga ni pitao za miljenje i prije nego
to se Bili mogao pobuniti, Joe je izaao iz sobe.
Dobro je odradio svoj posao i Bili je, samom sebi usprkos, u
osamnaest sati i petnaest minuta ve bio u svojim kolicima, a osjeao
se bolje nego prije jednog sata. Istuirao se, obrijao i poeljao. Nosio
je majicu i traperice, pa su on i Joe izgledali kao dva mladia, uputivi
se zajedno prema blagovaonici. Joe je izgleda znao sve koje su sretali
putem i sa svima je upoznavao Billa. Do tada je Bili ve saznao da Joe
ima dvadeset i dvije godine i da je iz Minneapolisa. Zavrio je koled
i htio se upisati na pravo sljedee godine. Imao je dvije sestre i
jednojajanog blizanca koji je skupa s njim imao nesreu. Blizanac i
njegova zarunica su poginuli, kao i oboje u drugom autu. Joeov brat
blizanac je vozio kad se drugi auto, jedne snjene noi, frontalno
sudario s njima. Mnogi ljudi u ovoj bolnici imali su teke prie: klinci
koji su se samo zezali i nisu radili nita ozbiljnije nego
t
186
veina ostalih klinaca; jedna ena koja je pogoena u kimu prilikom
pljake supermarketa kad je usred dana ula unutra da svojoj djeci
kupi kolu; ljudi koji su preivjeli nesree i traume raznih vrsta.
Mnogi od njih nisu bili samo na tjelesnoj terapiji, nego su imali i psi-
hijatrijsku pomo, kao Joe i ena koja je pogoena u kimu. Ideja je
bila da, po izlasku iz bolnice, budu sposobni za ispunjen, produktivan
i neoekivano normalan ivot.
Bilo je dvjesto stalnih pacijenata i jo tristotinjak koji su dolazili
u ovu ustanovu izvana, svaki dan. Ali oni koji su ovdje ivjeli obli-
kovali su glavnu jezgru uzajamno naklonjenih ljudi koji su za vrijeme
svog poduljeg boravka postali kao jedna obitelj. Buka u kantini Billa
nije toliko podsjetila na koled, koliko na zabavu u punom zamahu.
Svi su se smijali, razgovarali, kovali planove, hvalili se svojim
dnevnim uspjesima ili se alili da su se previe namuili. A Bili je
shvatio da ve dugo nije vidio toliko nasmijeenih lica. To uope nije
bilo ono to je oekivao dolazei ovamo.
Sljedei tjedan imamo teniski turnir, ako igrate, obavijestio ga
je Joe, razgovarajui sa estero ljudi odjednom, a barem etvero od
njih, bile su djevojke. Ali on nije bio jedini takav; bilo je mnogo zgo-
dnih mladih momaka u invalidskim kolicima. Bili je procijenio da su
otprilike polovica ljudi koje je vidio mukarci dvadesetih godina.
Druga polovica pokrivala je irok dobni raspon, a manje od polovice
njih bile su ene ili djevojke. Tri etvrtine ovdanje populacije bilo je
mukog roda. Oni su, izgleda, ee upadali u nevolje ili su imali
manje sree; prebrzo voze, vie se izlau rizicima ili sudjeluju u opa-
snim sportovima. Ali bilo je nekoliko mukaraca i ena Billove dobi.
A za njihovim stolom sjedila je lijepa djevojka prekrasnog lica koja je
teko govorila. Bila je model i na snimanju je pala niz mramorno
stepenite, zaradivi stranu povredu glave. Bila je u komi osam
mjeseci i Bili je, razgovarajui s njom, shvatio koliko su sree imali
on i Isabelle. Djevojka se zvala Helena, a njena najbolja prijateljica
ovdje u centru bila je balerina povrijeena u saobraajnoj nesrei,
nepokolebljiva u odluci da ponovo zaplee. To su bili ljudi koji su se
suoili s velikim izazovima i ulagali su silne napore da savladaju te-
koe pred kojima su se nali. Billa je obuzelo divljenje prema njima.
Do kraja veere, ve se osjeao bolje, a Joe i Helena su ga nago-
vorili da doe na utakmicu, ali nije htio igrati. On e samo gledati.
Prilino su dobri, smjekala mu se Helena, objanjavajui svo-
jim nerazgovjetnim govorom. I ona je bila u kolicima, ali samo zato
jer je imala vrtoglavice zbog povrede glave i dogaalo joj se da izne-
nada padne. Osjeala se sigurnije u kolicima. Billa se jako dojmila
njena ljepota i on pomisli kako je slina Isabelli. Od Joea je saznao
187
da je prije nesree radila u New Yorku, Parizu i Milanu i bila je na
naslovnim stranicama Voguea i Harper's Bazaara. Kako je on rekao,
ilo joj je zaista dobro. Sljedei put morate igrati, ona je hrabrila
Billa.
Zato ne bi ti? uzvratio je on u ali; bila je via od dobrog dijela
mukaraca, a to je zakljuio po njenim beskrajno dugim nogama.
Sjedila je u kolicima do njega, u kratkim hlaama i sandalama, a sto-
pala su joj bila besprijekorno pedikirana, s jarko crvenim lakom na
noktima. Mnogi mladi mukarci nisu skidali oi s nje, ali njen deko
je bio fotograf s kojim je radila na kobnom snimanju i bio joj je nev-
jerojatno odan. Vjenat e se kad ona izae iz bolnice, a ona je nosila
zaruniki prsten za kojeg bi Cvnthia rekla da je veliine jajeta.
Utakmicu su gledali sjedei skupa; bilo je puno vikanja, vritanja i
ohrabrivanja na strani oba tima. Svi su bili sretni i uzbueni, bez
obzira na to tko je zabio ko. injenica da uope mogu igrati bila je
pobjeda za sve njih. A Bili je bio impresioniran lijepom sportskom
dvoranom.
Oenjeni ste? Helena upita tek tako. Svi su znali da je zarue-
na i luda za svojim zarunikom. Bila je samo znatieljna. Bili je bio
zgodan mukarac i u nekom drugom ivotu, bio bi joj privlaan, ali
sada je bila sretna sa svojim zarunikom.
Razveden. Uskoro. Za nekoliko mjeseci. Ba teta, ona je
suosjeala. Bit ete jako popularni ovdje, nasmijala se. Ali Billu se
inilo da nikada nije vidio toliko zgodnih mukaraca na jednom
mjestu, a veina je bila upola mlaa od njega. To ga nije brinulo, nije
se smatrao slobodnim. On voli Isabelle. Imate li djevojku? Zamalo
je odgovorio ne, ali onda odlui da bude iskren s njom. Da.
Vjenat ete se? Ona je pogodila ravno u sr. Ne. A onda on
odbaci sav oprez. Ovdje nije imao potrebe za tajnama. Ona je udata za
drugoga i ostat e tako. Neka, u redu je. to to znai? Napeto gaje
gledala, propustivi jedan od glavnih zgoditaka utakmice. Buka oko njih
u dvorani bila je zagluujua, ali nju je vie zanimalo ono to je Bili
upravo rekao.
To znai da joj ne trebaju jo i moji problemi, uz njene. Ona
ima bolesno dijete. Ne treba joj mu u invalidskim kolicima. Po nje-
govom miljenju, to je bilo jasno.
Zato ne? Kakve to veze ima? Morate to prevladati. Misli li i
ona tako?
Vjerojatno ne. Ali ja tako mislim. Ne elim joj biti teret.
188
To je lijepo od vas. A oni? Pokazala je na igrae koji su se su-
darali, kotrljajui se terenom punom brzinom, uz iroki osmijeh, dok
su im lica bila oblivena znojem. Sjajno su se zabavljali. Izgledaju li
vam oni kao teret?
Nisam u braku s njima. No kad bih bio, moda bih tako mislio.
Gledaj, Helena, ja ne mogu plesati, ne mogu stajati, ne mogu hodati
ulicom, ak ne znam ni mogu li i dalje raditi. Ne mogu time opteretiti
nekog drugog. A nije joj rekao ni da je, zadnji put kad je pokuao
voditi ljubav, doivio neuspjeh.
Pa to ste bili? Kliza? upita ona podigavi obrve. Bila je pa-
metna djevojka, a njemu se odmah svidio njen nastup.
Bavim se politikom.
I to ne moete raditi sjedei? To je za mene novost.
Zna o emu govorim.
Aha, znam. I ja sam se tako osjeala, a onda sam shvatila koliko
sam glupa. Sada udno govorim. Ponekad zaboravljam stvari, pa-
dnem usred razgovora s nekim. Prilino neugodno. Ni ja ne znam
hou li moi i dalje raditi. Ali, prokleta bila ako zbog toga odustanem
od ivota. Nisam tako glupa. Mogu raditi i neto drugo. Jo izgledam
do neke mjere pristojno, ona skromno ree, a on zakoluta oima;
sada su ve bili prijatelji. Ovdje su se brzo sklapala prijateljstva; bili
su kao putnici na brodu, a ono to im je bilo zajedniko, vrsto ih je
povezivalo. Jo uvijek sam pametna, ak i ako zvuim glupavo. A
ako to nekome nije dosta, neka se goni doavola. Mog zarunika nije
briga za to, a ako bi bilo drugaije, ja ga ne bih ni htjela. Moda bi
trebao pruiti toj dami priliku da se sama odlui.
To je malo sloenije.
A to nije? nepokolebljivo ree Helena, samo na tren se zadu-
bivi u utakmicu, a onda se ponovo okrene prema Billu. Samo pazi
da ne odlui tako iz krivih razloga. Kladim se u vlastito dupe da nju,
ako je vrijedna tvoje ljubavi, a vjerojatno je, ne bi uope diralo moe
li ti hodati ili ne. Znao je da je istina to to govori. Ali Isabelle je
imala jo jedan problem - Teddvja. A za Billa, pitanje hoe li je i
dalje viati ili ne, ovisilo je o tome hoe li ili nee opet hodati. To je
bio uvjet kojeg je sam sebi postavio, to Isabelle nije znala.
Zna, Helena, na tu bih okladu i pristao, on je nju bocnuo za-
uzvrat. No uo je sve to je rekla i duboko ga je dirnula, ne samo
svojom hrabrou nego i iskrenou prema njemu.
Kakvu okladu?
U tvoje dupe, ree on, a ona se glasno nasmije.
Smiri se, mukarino. Ti si zaljubljen, a ja sam zaruena.
189
Ba teta, on ree uz vedri smijeh. Ostatak utakmice odgleda-
li su zajedno, kao stari prijatelji.
Joeova ekipa je pobijedila i on im se na kraju pridruio. Bio je
sretan i znojan. Sjajan deko, ponovo je primijetio Bili kad su se njih
troje vratili u kantinu na pie nakon utakmice, a tamo su bili gotovo
svi lanovi oba tima i njihovi navijai. Veer je bila puna zabave, a
kad ih je Helena napustila i otila u svoju sobu, Joe se nasmije
Billu.
Pa, raskida li zaruke? Joe upita s osmijehom. Svi smo poku-
ali.
Radim na tome, ali ne, jo nee. Obojica su znali da se on sa-
mo ali. Ona je ludo zaljubljena u svog zarunika, a Joe je rekao da je
to jedan sjajan tip. Namjeravali su se vjenati na proljee, a Helena je
vrsto odluila da do oltara doe na vlastitim nogama. Po onome to
je ove veeri vidio, neunitivom duhu koji je isijavao iz nje kao
svjetlo iz svjetionika, Bili je shvatio da ona to moe. Bila je to
izuzetna cura.
Ima sestru koja joj dolazi u posjetu, Joe je rekao Billu dok su se
zajedno kotrljali prema sobama. Izgleda kao aba. Bili se glasno
nasmije. Sigurno nemaju istu majku, ili neto tako. Helena me je
htjela spojiti s njom i gadno sam se iznenadio. Ali, draga je. Njih
dvojica razmijene strogo muke poglede, a Bili se ponovo nasmije.
Dogaa se i to, ponekad.
Pa, hoe li igrati s nama drugi put? Joe ga upita kad su zali u
hodnik sa sobama.
Mislim da bih radije gledao. Uivao je u razgovoru s Helenom
i razmiljao je o onome to je rekla, ali svejedno se nije slagao s
njom. Ne eli biti teret ili jo jedan invalid u bilo ijem ivotu, a po-
gotovo ne Isabellinom, ak i ako se budu sretali samo nekoliko puta
godinje. Ne treba joj jo i ta muka. U njenom ivotu, ima je dovoljno
i bez toga.
Hoe li sutra ii u New York? Jo neki deki idu sa mnom. Ide-
mo na veeru i na predstavu.
Vrlo rado, ljubazno odvrati Bili, ali keri mi dolaze u posjetu.
Doi e ravno s fakulteta. Olivia e doi iz Georgetowna, a Jane sa
njujorkog sveuilita.
Koliko imaju godina? Joe upita sa zanimanjem. Bez sumnje,
djevojke su ga zanimale, iako nije ni sa kim izlazio od smrti svoje za-
runice.
Devetnaest i dvadeset i jednu. Volio bih da ih upozna ako bu-
de tu kad dou.
190
Ne idemo u grad prije est, rekao je Joe, sada ve pred vratima
Billove sobe. Sutra imam plivako natjecanje, ali bit u ovdje. Na
koledu, bio je kapetan plivake ekipe.
Potrait u te, obea mu Bili, a onda su obojica otili u svoje
sobe. Billa je muilo to veeras nije stigao nazvati Isabelle, ali sada
je bilo prekasno. Kod nje je bilo pet ujutro. Odluio je priekati jedan
sat i nazvati je kad ustane.
Legao je i itao sat vremena, trudei se da ne zaspe i onda, u
pono, nazvao. Ona se vrlo brzo javila i u glasu joj se osjetilo olak-
anje jer uje njegov glas.
Jesi li dobro? Brinula sam se za tebe.
Sve je u redu. Gledao sam koarkaku utakmicu. Ovdje me ga-
njaju bez milosti. Ali mjesto je vrlo dojmljivo. Ispriao joj je o ljudi-
ma koje je upoznao, priama koje je uo i terapiji kojoj je cijeli dan
bio podvrgnut.
Moj Boe, ja mislim da ne bih mogla nita od toga, ona ree,
impresionirana.
Ni ja nisam siguran hou li moi. Imamo samo jedan slobodan
dan. Cure dolaze sutra, bit e ih lijepo vidjeti. Nije ih vidio dva mje-
seca i obje su mu nedostajale. S iznenaenjem je shvatio da mu
nedostaje i Cvnthia. Ali to nije rekao Isabelli. Nakon trideset godina,
Cvnthijino prisustvo postalo mu je navika s kojom je bilo teko
prekinuti, iako je osjeao da ta navika vie ne pripada njegovom i-
votu. Kako si ti, duo?
Dobro. Upravo sam ustala. Teddy jo spava. Jo su neko vrije-
me razgovarali, a onda prekinuli, kad je ona ula da se Teddy probu-
dio. Na putu do njegove sobe, jo je mislila na Billa. Dala je sinu ju-
tarnju dozu lijekova i on se vratio na spavanje. Ona je otila u svoju
sobu i obukla se, a onda jo dugo stajala zagledana u vrt, razmiljajui
o Billu. alostilo ju je kad bi pomislila da e puno vremena proi dok
se ponovo ne vide, ali za to je postojao dobar razlog. Ipak, znala je da
to moe potrajati i godinu.
A Bili je, u svom krevetu, te noi zaspao sa smijekom, mislei
na nju. Sjetio se Heleninih rijei dok je tonuo u san, ali ipak je vjero-
vao da u njegovom sluaju nema pravo. Ako ne uspije ponovo pro-
hodati, nije mu mjesto u Isabellinom ivotu, niti u bilo ijem uope.
U to je vjerovao do kraja, iako je to njegovo uvjerenje bilo u suprot-
nosti sa svime to je ovdje vidio. Ali, Helena je bila lijepa i mlada, i
ena... nije shvaala kako se on osjea... za njega je to drugaije... on
je mukarac. Znao je, ako se ne bude mogao na vlastitim nogama
vratiti u Isabellin ivot, onda tamo uope i ne treba biti.
191
Poglavlje etrnaesto
ad su sutradan Olivia i Jane dole Billu u posjetu, bile su pre-
sretne to ga vide i obje su zakljuile da dobro izgleda. On im
je pokazao bolnicu i terene, upoznao ih s ljudima koje je sreo, a
onda pronaao miran kut i sjeo s njima vani, na topao rujanski zrak.
Bilo je sunano poslijepodne i obje djevojke su izgledale sretno i
dobro. Puno su priale, dosta toga o majci i rekle su da im on
nedostaje i da ele da se vrati kui. Obje su jo bile potresene zbog
razvoda, ali studij ih je vie zaokupljao.
Kasno popodne, prije njihovog odlaska, otili su u kantinu na
hamburger i tamo naletjeli na Joea. Bili je troje mladih upoznao me-
usobno i inilo se da su se odmah nali. Olivia je poznavala nekog s
kim je on iao u kolu u Minneapolisu. Studentski svijet je malen. Joe
je pitao Jane kako joj se svia njujorko sveuilite; razmiljao je da
tamo upie pravo. Rekla mu je da joj je tamo odlino i razgovor se
nastavio vrlo ivo i bez Billovog uplitanja. Joe im se pridruio u jelu i
razgovarali su o raznim temama koje su im bile zanimljive. A to to je
Joe u invalidskim kolicima izgleda da nikome nije bilo vano. Nitko to
nije ni primijetio, na to se nisu obazirali, a Bili ih je promatrao kad su
izali iz kantine i krenuli natrag prema njegovoj sobi. Olivia je hodala
uz oca, a Jane uz Joea. Ona ga je, oito, prilino zaokupila; pitao ju je
bi li ila s njim i njegovim prijateljima te veeri u grad, u kino. Ali ona
je rekla da ima druge planove i inilo se da joj je ao to ne moe ii.
Rekla mu je neka je nazove drugom prilikom, ili e se ona javiti
njemu. Imali su, izgleda, puno zajednikog i on se nije micao od nje
do samog odlaska, a onda ih je pristojno ostavio u obiteljskom krugu.
Joe je bio osjeajan, pristojan i pametan, i Bili je, nakon to je on
otiao, rekao kerima koliko mu se taj mladi svia.
Simpatian je, Jane je dodala samo toliko, a Olivia joj se nas-
mije.
Ma daj, simpatian! Ba je komad! Joe je bio vrlo zgodan mo-
mak, a Billu je bilo zabavno sluati kako oni, u toj dobi, govore jedni
o drugima. Podsjeali su ga na zaigrane psie.
Djevojke su krenule kui; prespavat e kod majke. Kad su otile,
Bili se vratio u svoju sobu. A kad je stigao do sobe, tamo ga je ekao
Joe, zabrinutog izraza.
192
K
Htio bih te neto pitati, nervozno je rekao.
Samo izvoli, Joe, to je? Pretpostavio je da se opet radi o ko-
arkakoj utakmici.
Htio sam znati ako... zapravo... mislio sam... Ovo je bilo neto
ozbiljno; pametnom samouvjerenom deku se odjednom zavezao
jezik i zacrvenio se do korijena svoje rie kose.
Bit e neto ee, bockao je Bili. Rekao bih, htio bi posuditi
moj auto. Nemam ga, a ni ti ni ja ne moemo voziti.
Joe Andrews se nasmije. Pitao sam se da li bi ti smetalo ako...
Udahnuo je i izbacio to iz sebe, ...ako koji put nazovem Jane? Ako
se ti ne slae, onda neu, a moda me ni ona ne bi htjela vidjeti...
mislim... zna... ovo... zna ve...
Mislim da je to odlina ideja. Dvije godine je imala deka ko-
jeg su svi mrzili no, na Billovo oduevljenje, prekinuli su prole godi-
ne i otada je nitko nije ozbiljno zanimao. Koliko ja znam, slobodna
je i nije nikome obeana, iako nisam uvijek upuen u te stvari. Morat
e sam provjeriti.
Rekla je da se mogu javiti, dala mi je broj kod svoje mame i
njen broj na faksu. Ali htio sam prvo pitati tebe. To je bio lijep po-
tez; Bili je bio dirnut.
Meni se ini da je to dobar znak, osmjehnuo se mladiu. Bo-
lje nego Helenina sestra, je li?
ali se? Njih se ne moe ni usporediti. Jane je super! Mislim...
Helenina sestra je draga cura, ali...
Znam. Izgleda kao aba.
Nemoj to rei Heleni. Cura je zbilja simpatina i vrlo pametna.
Izgledao je uspanieno, kao daje zaista mislio da bi Bili mogao rei
Heleni to on pria.
Neu, obeajem. Polaskan sam to ti se svia Jane. Jako sam
ponosan na njih dvije. Joe je mogao shvatiti zato. Svidjela mu se i
Olivia, ali ona je djelovala starije i zrelije, a i suzdranije. S Jane mu
je bilo ugodnije, a njen izgled ga je oborio.
Moda je nazovem veeras.
To ovisi o tebi, ree Bili s oinskim izrazom. Od sada na da-
lje, ja s time nemam vie nita. Ona je odrasla cura. No, dirnulo ga je
to ovaj deko, koji mu se tako sviao, osjea neku bliskost s Jane. Za
oboje bi to bilo dobro, mislio je. Njoj je trebao netko pametan, pri-
stojan i dobar, a on je zasluio malo sree nakon onog to mu se do-
godilo. Ni na tren mu nije palo na pamet da Joe ne bi bio prikladno
drutvo za nju samo zato to je u kolicima. Sebe je tako doivljavao
193
u odnosu na Isabelle, ali za Joea i Jane, smatrao je, to nije smetnja. Nije
primijetio nikakav nesklad izmeu ta dva shvaanja.
Cure su bile zadovoljne svojim posjetom ocu. Obje su ga sutradan
nazvale prije povratka na fakultet. Jane nije vie spominjala Joea, pa Bili
nije znao je li se on javio, a nije htio ispitivati. Prije nego to su zavrile
razgovor, Cvnthia je preuzela telefon i pitala moe li ga posjetiti tog
tjedna. On je oklijevao, a onda pristane. Nije bilo nikakvog zla u tome.
Uostalom, sam joj je rekao da se rastaju zato da bi mogli ostati prijatelji.
Kao ni keri, nije je vidio ve dva mjeseca. Dva dana kasnije, u utorak,
Cvnthia je dola k njemu na veeru. A kad su zajedno uli u kantinu, ona
je ostala zapanjena. Nasmijeeni ljudi su izgledali sretno, smijali su se i
inilo se da nije vano hodaju li ili su u kolicima, ili isprueni na
nosilima. Izgledalo je kao da se svi poznaju i imaju o emu razgovarati.
Ovo je bilo jedno od najivljih mjesta koje je ona ikada vidjela.
Helena se zaustavila da ga pozdravi i on je upozna sa Cvnthi-jom,
koju je predstavio kao svoju suprugu.
Tko je to? Cvnthia je upitala kasnije. Izgleda nevjerojatno.
Ona je model.
Izlazi s njom? doda ona, uz bljesak ljubomore u oima, a on
se nasmije.
Zaruena je.
Taj je sretnik. Cvnthiji je, izgleda, laknulo. To sam i ja rekao,
nasmije se Bili. Nakon toga su otili u njegovu sobu i jo neko vrijeme
razgovarali. Ona je izgledala dobro, ali zvuala je nesretno kad su
dotaknuli temu razvoda.
Siguran si da to eli? ona ga ponovo upita. Zvui jako glupo
da to sada uinimo, u naoj dobi, nakon toliko godina.
Nema vie niega, Cyn. To dobro zna. Bio je blag ali vrst. Ima,
neto je ostalo. Jo uvijek. Pogledaj nas. Satima ve razgovaramo. Jo
te volim, Bille. Zar ne moemo pokuati jo jednom? Ja ti vie
nemam to dati, on iskreno odvrati. I ja tebe volim, ali nemam vie
snage. Uvijek u te voljeti, ali ako pokuamo jo jednom, mislim da e
zavriti jednako. Ako se vratim na posao, nee me biti, ti e biti
bijesna i opet e nastaviti po starom, nije izgovorio do kraja, ali
oboje su znali na to on misli. Ona e i dalje imati razne veze. A ako
se ne budem mogao vratiti na posao, sjedit u kod kue i crkavati, dok
ti vodi svoj ivot, i u tom sluaju, ja u pob-jesnjeti. Bolje je da
budem sam. A i tebi, dok ne nae onog pravog. Ti si bio onaj
pravi, ree ona s tunim pogledom. Nije mu mogla rei da grijei. Ali
teko joj je bilo to ga ostavlja samog.
194
Moda sam bio, a moda i nisam. Da sam bio, ilo bi nam bolje
nego to je.
Ja sam bila glupa. Sada sam zrelija.
Oboje smo. Pa, budimo zreli i u ovom sluaju. Minutu, ona ni-
ta nije rekla, a onda uzdahne. Shvaala je da je on odluio. A kad
Bili neto odlui, on ne odustaje. Takav je bio.
A stoje s Isabelle? na to ga upita Cvnthia.
Sto s njom? Bili nije htio priati o njoj sa Cvnthijom. Nema
se to rei.
Zato ne? Cvnthia je bila iznenaena. Toliko je oito zaljub-
ljen u nju da je teko povjerovati kako bi bio spreman tek tako odus-
tati i od toga. Nije li on u depresiji, pitala se ona.
Udata je. Ja sam ovdje. Tu pria zavrava.
Tebi nije slino da tako lako odustaje. Zato to radi? Ona ne
moe biti sretna s onim ledenjakom kojeg sam vidjela u Londonu.
Djeluje kao pravi gad.
I jest. Ali ona ima vrlo bolesno dijete. To sam ti rekao. Ne moe
napustiti Forrestera jer misli da bi to bila prevelika trauma za deka, a
ona mu ne moe sama pruiti sve potrebno. Vjeruj mi, Cyn, to je jako
sloeno. Osim toga, postoji i sporna toka. Ne elim joj nametati jo i
svoje probleme, uz sve to. Zasluila je neto bolje. A i ti.
Cvnthia ga paljivo pogleda. Zato si htio razvod? Uasnula ju
je ta pomisao.
Jednim dijelom, on iskreno odgovori, ali mi imamo i drugih
razloga. Uinio sam to zbog samog sebe. A od nje u se drati podalje
zbog nje same. Osim ako ovdje ne postignu udo.
Zna to su ti rekli u Londonu, ona ga prekori, to se nee do-
goditi. Odavde nee izai na rolama, Bille. Nemoj si to raditi. Nemoj
previe oekivati.
Ne oekujem. Pretpostavljam da e sve to postignem biti na-
predak. Samo kaem, dokle god sam ovakav, ostat u izvan njenog
ivota.
Ona to zna? Cvnthia se zabrinula za njega. To je bio straan
razlog da napusti nekog koga voli, mnogo gori od onoga zbog ega
on eli razvod. A u nekom smislu, smatrala je da on i ima pravo kad
se eli rastati, iako njemu to ne bi priznala. Da joj se htio vratiti,
prihvatila bi istog trena. Ali i predobro je znala koliko je bila rav-
noduna prema njemu ve godinama. Sada je tek u potpunosti shva-
ala stoje imala. No za njih je bilo prekasno. Zna li ona zato preki-
da s njom? Zalila je oboje.
195
Bili odmahne glavom. Ne zna ak ni da prekidam. Ali na ovoj
udaljenosti, samo neko vrijeme moe odravati vezu na ivotu, ako
se ne via s tom osobom. Na kraju emo se udaljiti sami od sebe. Ja
u dugo biti ovdje. Ona ima svoj ivot. Preboljet e.
Nisam ba sigurna. Zvui kao da u njenom ivotu i ne postoji
puno drugih stvari. A jo je vanije, hoe li ti to preboljeti? I zato
bi? Ako je upola onakva osoba kao to pretpostavljam da je, budui
da si tako lud za njom, nju nee uope biti briga u kakvom si ti stanju.
Bolji si nego mnogi mukarci koji stoje na obje noge. Upravo to mu
je rekla i Helena. Ljubav se ne sastoji od toga.
Moda ne. Ali ja sam takav kakav jesam. Nikada joj to neu uiniti.
Ionako nee ostaviti Forrestera. Ne moe. Cvnthiji sve to nije zvualo
nimalo lijepo, a nakon to je ona otila, Bili je jo dugo bio zamiljen.
Zato ga svi toliko uporno uvjeravaju kako nije vano hoe li trajno ostati
u invalidskim kolicima? Njemu je bilo vano. A znao je da bi, na dulji
rok, to bilo vano i Isabelle. Nije htio krenuti tim putem, s njom ili s bilo
kim drugim, ma to govorila Cvnthia. Ona nema pojma kako je to. Jako
dobro je znao da ona to ne bi mogla izdrati. Na kraju bi ga zamrzila
zbog svega to vie ne moe uiniti ili biti. A on to nikada ne bi napravio
Isabelli, ak ni ako bi to znailo da joj mora lagati i rei joj da mu vie
nije stalo do nje. vrsto je odluio da vie ne ide k njoj u Pariz ako ne
bude mogao sam izai iz aviona. A kako ga je Cvnthia podsjetila, za to
nije bilo gotovo nikakve nade. Ako to trai, trebao je otii u Lourdes.
Kako je vrijeme pretjecalo, Billu su sve bre prolazili tjedni u re-
habilitacijskom centru. Bio je toliko zauzet, umoran i tako se trudio
na svakoj terapiji da je jedva imao kada predahnuti.
Billu se dopala veina terapeuta koji su radili s njim; bili su pa-
metni, energini i uglavnom mladi i bilo im je jako stalo do njihovih
pacijenata. Od samog poetka, ostavili su jak dojam na njega. Samo u
jednu od njih nije imao puno povjerenje i bio je nezadovoljan kad je
njoj dodijeljen. Zvala se Linda Harcourt i njeno podruje je bila
seksualna terapija, a on joj je, prvi put kad su se sreli, rekao da ga
uope ne zanima razgovor o terapiji s njom.
Zato ne? upitala je ona, mirno ga promatrajui s druge strane
stola. Bila je upadljivo zgodna ena inteligentnog lica, otprilike
njegovih godina. Mislite se odrei seksa? pitala je uz smijeak. Ili
je sve u redu? On pomisli da joj slae, ali nekakva iskrenost u njenim
oima sprijeila ga je u tome. Nije htio razgovarati s njom o svom
nepostojeem seksualnom ivotu, ali neto u nainu kako ga je gledala
govorilo mu je da ona nee imati dobro miljenje o njemu ako sada
pobjegne. Nije mu padao na pamet nijedan razlog zbog ega bi
196
mu bilo stalo do njenog miljenja, ali iz nepoznatih razloga, bilo je
tako. Ona je bila osoba koja zahtijeva pozornost i potovanje. Djelo-
vala je kao ena s kojom nema ale, no istodobno, kao i ostali tera-
peuti u bolnici, bila je brina i topla. Vidim po vaem kartonu da ste
oenjeni, oputenim tonom mu se obratila ona, mislite li da bi vaa
supruga htjela popriati sa mnom? Bila je gotovo sigurna da je
njegova spolna mo naruena zbog povreda, a ako on nije htio o tome
priati s njom, moda njegova ena hoe. Nije neobino da mukarci
isprva oklijevaju kad treba progovoriti o seksualnim tegobama.
Ponekad je razgovor sa njihovim enama, ako ih imaju, blai pristup.
Ali Bili je brzo odmahnuo glavom.
Razvodim se, on jednostavno odvrati, vrsto joj zatvorivi ta
vrata pred nosom.
Zanimljivo. Je li nesrea utjecala na tu odluku? Bili skrene po-
gled; na tren nije odgovorio, a onda jo jednom odmahne glavom.
Ne, zapravo. Trebali smo to uiniti odavno. Nesrea je samo, na
neki nain, ubrzala stvari.
A onda lijenica postane malo izravnija. Jeste li imali odnose
nakon nesree, ili ste pokuali? upitala je tako neobavezno da se on
sam iznenadio kad joj je odgovorio.
Da. U toj jedinoj rijei, nije bilo nagovjetaja kako je to prolo.
Njen ton je bio blag, ali ne pretjerano suosjeajan. Bila je prakti-
na i vrlo prizemljena i na njenom licu nita nije ukazivalo na saa-
ljenje. I, kako je bilo?
Kako je bilo meni? On se nasmije na staru frazu, a ona se os-
mjehne. To mukarci obino kau, pogotovo kad im ne uspije. Ona je
ve znala to e on rei. Nikako, zapravo.
Bez erekcije ili bez ejakulacije, ili nijedno ni drugo? ona upita
hladnokrvno, kao da pita eli li eer ili mlijeko u kavu, ili i jedno i
drugo. Zbog toga mu je bilo lake odgovoriti nego stoje i sam oeki-
vao.
Nijedno ni drugo. Nismo ni stigli do toga.
Neto ste osjetili? On ponovo kimne. Nejasno ili odreeno?
Odreeno, zapravo. Ali nisam postigao erekciju; osjeao sam
sve... dobro, gotovo sve. No svejedno nije ilo.
Obino treba vremena. ak i kod ovakvih sluajeva, kao to ste
mi opisali, mogue je da se stanje popravi toliko da kasnije moete
imati relativno normalan seksualni ivot. Puno ovisi o tome kako se
vi osjeate. Uspjeh u ovom podruju moe biti stvar kreativnosti.
Bilo mu je dosta daje uje pa da se osjeti utueno. Nije htio biti kre-
ativan ili pronalaziti novo znaenje za pojam uspjeha. tovie, vie
197
nije htio ni pokuati. A s kime bi i pokuao? S Isabelle? Ona je u
Parizu i ne eli je opteretiti jo jednim fijaskom, a sa Cyn nije vie ni
najmanje elio spavati. Bilo bi jo vee ponienje da proba s njom. U
nju vie nije bio zaljubljen. Imate li partnericu? doktorica Har-
court je jednostavno pitala.
Ne, nemam.
Sve je u redu. Moemo razgovarati, a vi moete i sami malo
eksperimentirati. Mnogo toga ovisi o vaem stavu, kako to prihvaa-
te, a ne samo kako se osjeate tjelesno ili kakvi ste u praksi.
Ne elim to uope prihvatiti, on otvoreno odvrati, odluivi da
kae svom lijeniku kako vie ne eli razgovarati s terapeutom za
seks. Ne mislim da je to sada vano za mene.
Sada, ili moda uope? Ona ga vrsto pogleda u oi, a on ki-
mne.
Tako je, doktorice. Neu praviti budalu od sebe, znajui da to
nee uspjeti.
A ako uspije? To je previe vaan dio ivota da ga se odrekne-
te u vaim godinama.
Ponekad tako ispadne. Ja sam jako zaokupljen svojim poslom. I
ja, ona mu se nasmijei i preko stola mu doda knjigu. To je bilo
neto ozbiljno i struno, medicinski, inilo mu se; oklijevao je, no
onda uzme knjigu. Obavezna literatura. Sljedei tjedan bit e is-
pitivanje. On poprimi uspanien izraz kad je ona to rekla i ona se
nasmije. Ne, zapravo. Ali moda e vam biti zanimljivo.
Time je njihov susret privela kraju; dovoljno daleko su stigli za
prvi dan. Znala je kako on shvaa stvari, kakvo je bilo njegovo isku-
stvo tog jednog puta kad je, nakon nesree, pokuao, a sada je dobio i
korisnu literaturu. Sljedeih mjeseci bit e vremena za rad s njim. U
njenom stavu je bilo puno vie optimizma nego kod njega, kad se
vratio u svoju sobu. Bacio je knjigu na krevet s bijesnim izrazom na
licu i dugo sjedio zurei kroz prozor. Nije htio terapiju za seks niti je
elio uiti kako e postati kreativan. Htio je biti mukarac, a ako ne
bude, odluno je namjeravao okrenuti lea svemu to voli. Ili barem
Isabelli. Sasvim sigurno, nee se uputati u spojeve i eksperimentira-
nje da vidi moe li postii i odrati erekciju. vrsto je odluio sauvati
svoje dostojanstvo, ako nita drugo.
Sljedei put kad je razgovarao s Isabelle, nije joj ispriao o su-
sretu s Lindom Harcourt; to je bio jedini podatak o rehabilitacijskoj
bolnici kojeg s njom nije podijelio niti joj ga opisao. Ali jo je bio
uzrujan zbog susreta s doktoricom i prolo je nekoliko dana prije ne-
go to je napokon uzeo knjigu u ruke, a onda se iznenadio koliko je
198
informativna. Prema onome to je proitao, njegovo prvo iskustvo
nije bilo atipino i moglo bi jo uvijek dovesti do znaajnog pobolj-
anja kad mu povrede jo temeljitije zacijele. Meutim, kad je stigao
do kraja knjige, jo je bio skeptian. I dalje je vjerovao da moe
zavriti u kategoriji brojnih mukaraca koji neto osjeaju, ali to ne
mogu kontrolirati, s erekcijama koje lako nestaju. I nije elio traiti
poboljanja, s partnericom ili sam. Lake mu je, uporno je tvrdio kad
je tjedan kasnije ponovo bio kod Linde Harcourt, samo zatvoriti vrata
za tim dijelom svog ivota. Uz to, rekao joj je, vie ne eli razgovarati
s njom, a ona mu je na to dala jo dvije knjige i predloila da se nau
jo samo jednom. Rekla je da bi rado ula njegovo miljenje o
knjigama; i njoj je to bila nova literatura. Bila je vrlo pametna ena,
oputenog, otvorenog pristupa. Zapravo, svidjela mu se, samo nije
elio s njom raspravljati o svom moguem seksualnom ivotu. Sto se
njega samog tie, on se pretvorio u eunuha i namjeravao je to i ostati.
Ponienje, neuspjeh i razoarenje nisu ga nimalo zanimali. Radije e
ostati u celibatu i sam.
Neki od njegovih politikih prijatelja do tada su ve otkrili gdje
je. Nekoliko njih doletjelo je iz Washingtona da ga vide, a drugi su se
dovezli iz New Yorka. Kad su se nali s njim, inilo se da su potpuno
zaboravili na njegovo tjelesno stanje i cijelo vrijeme su proveli traei
savjete od njega. Do Boia, ve su ga redovno nazivali. Bilo mu je
dovoljno teko da se usredotoi na razne oblike terapije, pa je
pokuao zadrati politika pitanja na rubu mirovanja. Ali njegova
stara ekipa nepokolebljivo ga je nastojala uvui natrag u politiku. Ako
nita drugo, to mu je laskalo i rado je sluao o njihovim aktivnostima,
nadama, strategijama i planovima. A oni su, kao i uvijek, od njega
traili pomo kojom e osigurati uspjene rezultate.
Pristao je da Boi provede sa Cvnthijom i kerima u njihovoj
kui u Greenwichu. Dogovorio je limuzinu koja e ga tamo odvesti
na Badnjak, a curama je obeao da e i prenoiti. Malo mu je bilo
neugodno zbog toga, ali Cvnthia je rekla da moe biti u jednoj od
dvije gostinjske sobe na donjem katu. Od keri je uo da u njenom
ivotu postoji novi mukarac. Bili je bio zadovoljan zbog nje. Sve se,
izgleda, dobro odvijalo.
Auto je doao po njega u esnaest sati i jedan sat kasnije, on je
stigao u Greenvvich, pribliavajui se poznatim prilazom do stare
kue. To je bila velika i impresivna zgrada, i njemu je uvijek bila dra-
ga, ali sada je izazivala udne osjeaje i nostalgiju za prolim vreme-
nima. No kad je vidio cure, Bili se odmah osjeti bolje.
Kad je uao u dnevnu sobu, one su ukraavale jelku. Svirale su
boine pjesme, a Cvnthia je izgledala jako dobro, kakvu je ve dugo
199
nije vidio. A kad se okrenuo da pozdravi Oliviu i Jane, razrogaio je
oi od iznenaenja, ugledavi Joea Andrewsa u svojim kolicima.
Kako si ti dospio ovamo? zapanjeno upita Bili. Tog popodne-
va ga je vidio u blagovaonici. Joe se nasmije i zbunjeno ga pogleda, a
Bili mu uzvrati osmijehom. Joeu je laknulo; Bili nije izgledao uzru-
jano, a Jane mu je prila i uhvatila ga za ruku.
Jane je dola po mene na povratku s faksa, objasni Joe. Htjeli
smo te iznenaditi. Oboje su se iroko osmjehivali, a Bili se zamisli.
Joe mu nije rekao ni rije o Jane nakon prvog susreta. Nije imao poj-
ma da se oni viaju, a stvari su, izgleda, dobro uznapredovale u pro-
tekla tri mjeseca.
Pa, iznenaen sam. Bili im se nasmijei; bio je i zadovoljan.
Joe je sjajan deko, smatrao je on.
Veerali su zajedno, a nakon toga su svi skupa otili u crkvu.
Sutradan ujutro, on i Joe su se dovezli u dnevnu sobu, a cure su sile s
kata. Cvnthia im je ve pripremila doruak, a njen novi prijatelj
pridruio im se za rukom. Djelovao je kao vrlo ugodan i inteligentan
ovjek. Bio je udovac s etvero odrasle djece i inilo se da mu je
Cvnthia jako prirasla srcu, stoje Billu bilo drago. Iznenadio se i sam,
shvativi da ne osjea ni ljubomoru ni posesivnost prema njoj, to mu
jo jednom potvrdi da je razvod bio prava stvar.
On i Joe vratili su se zajedno u bolnicu na boinu veer, raz-
govarajui o tome kako je ovo bio lijep praznik za sve. Jedino to je
Billu nedostajalo, bila je Isabelle. Nazvao ju je nekoliko puta, a ona je
rekla daje tamo sve u redu, no on je u njenom glasu osjetio daje
nesretna i izmuena. Gordon je bio vrlo neugodan prema njoj protekla
dva mjeseca. Kao da nesrea nije bila dovoljna kazna, jo uvijek ju je
kanjavao za vezu koju je imala, u to je vrsto vjerovao. A Teddy je
polako gubio snagu. Sophie je dola kui za praznike, a dan nakon
Boia trebala je ii na skijanje s prijateljima, u Courchevelle.
Ne ljuti se to se viam s Jane? Joe oprezno upita Billa na
putu kui, a Bili mu se nasmijei i odmahne glavom.
Zasluila je pristojnog momka kao to si ti, a ti zasluuje puno
bolje od cure koja izgleda kao aba. Obojica se nasmiju, sjetivi se
njegovog spoja na slijepo s Heleninom sestrom. Helena je za Boi
otila u New York sa svojim zarunikom. Prije odlaska, svi su razmi-
jenili sitne darove.
Bili je bio siguran da ni Jane ni Joe ne misle ozbiljno, pa ga nji-
hova veza nije zabrinjavala. Bili su premladi da bi uope razmiljali o
tome, ali oboje su zgodni mladi ljudi i lijepo je to su zajedno. A Oli-
via je priznala da i ona ima novog dragog. On je pomonik jednog
200
senatora kojeg Bili poznaje. Na povratku, pogodila gaje spoznaja da
svatko ima nekog u ivotu, osim njega. I dalje je bio zaljubljen u Isa-
belle, no inilo mu se da je ona svjetlosnim godinama daleko, tamo u
Parizu, kod kue, kraj Gordona i djece. Uavi u svoju sobu, on se,
prvi put nakon dugo vremena, opet osjeti usamljeno i tuno. Joe je
nekamo otiao s prijateljima istog trena kad su stigli, a Jane e mu
sutra doi u posjetu. Bili se uvukao u krevet i pokuao itati, ali nita
nije uspio pratiti. Kad mu se, kasno te veeri, javila Jane, to je bilo
pravo olakanje.
Ljuti se na mene, tata? ona oprezno upita. Zvuala je jednako
kao kad je razbila njegov auto jo u srednjoj koli i on se vedro
nasmije.
Ne, naravno. Zato bih se ljutio na tebe? Smjekao se, mislei
na nju i lijep dan kojeg su upravo proveli zajedno.
Nisam znala kako e se osjeati zbog mene i Joea.
A kako se ti osjea? Poalio je to se ovaj razgovor nije odi-
grao ranije, kod kue, pa bi joj mogao vidjeti lice dok razgovaraju.
Glas joj je zvuao ozbiljno.
Jako ga volim. Nisam jo upoznala nekoga kao to je on.
I meni je drag. A proao je gadne stvari. Vie ne moe hodati,
preivio je traumu nesree, izgubio zarunicu i brata blizanca. itav
ivot, zauvijek promijenjen.
Znam. Priao mi je o tome. Tata, cura s kojom je bio zaruen
umrla mu je na rukama. Kae da si nikada nee oprostiti.
Po onome to ja znam, on nije bio kriv za nesreu. On ima osje-
aj krivnje jer je preivio, dok su ostali poginuli. Prevladat e to s
vremenom.
Htjela bih biti uz njega, tata. Nastupila je duga stanka dok je
Bili polako shvaao punu teinu onoga to je upravo rekla.
to mi to govori, Janie? Odjednom, on se upita nije li mu ona
to htjela rei da e se vjenati, a to mu se nije inilo kao dobra
zamisao. Oboje su bili premladi, a Joe je imao teak put pred sobom.
Nije bilo nade da e on ikada vie prohodati. A to je, smatrao je Bili,
prevelika odgovornost za nju. Ako je njima dobro zajedno, kao
romansa, bilo je u redu, ak i ako potraje nekoliko godina, no neto
ozbiljnije od toga bilo bi greka za oboje, mislio je on.
Hou ti rei daje ovo ozbiljno, tata.
Poinjem shvaati. I on se tako osjea?
Da, mislim. Zapravo, nismo o tome razgovarali, ali on je takav
tip. Billu se to kod njega svialo; Joe je bez sumnje bio pouzdan o-
vjek. Ali je ipak mislio da to nije dobro za njih.
201
Mislim da sada ne moe razmiljati o neemu ozbiljnijem. Jo
studira, pa... no, razgovarat emo jednom o tome. Nakon toga je
promijenio temu i priali su o tome kako su proveli lijepe praznike,
kao nekada, zapravo jo i bolje. Nije bilo napetosti izmeu njega i
Cvnthije, a Billu se svidio njen novi prijatelj. A onda Jane doda da e
svratiti do njega kad sutra doe vidjeti Joea.
Kad su zavrili, ovaj razgovor potaknuo ga je na ozbiljno raz-
miljanje i o tome je priao Isabelli kad su razgovarali kasno te noi.
Ne elim ni da razmilja o udaji za tog deka, on iskreno ree.
Ali teta je, jer on je odlian mladi.
Pa zato se onda ne bi mogli vjenati jednog dana? Mnogi ljudi
sklapaju brak u toj dobi. Mladi su, ali meni se ini daje ona vrlo zrela
za svoju dob, a on je proao strane stvari, jadan deko.
Za nju bi to bila propast, Isabelle. Njoj treba netko tko moe
drati korak s njom. Ona voli skijati, trati i voziti bicikl. Jednog da-
na e htjeti djecu. A on e do kraja ivota ostati u tim kolicima. Za-
sluila je neto bolje. Kao i on, no on nema izbora. A Jane ga ima.
Strano je to to govori, Isabelle ree uzrujano. Kakve veze
ima hoe li ii na skijanje s prijateljima, ili ako bude plesala s nekim
drugim? Hoe rei da ti ne bi htio da se vjenaju ako on ne moe
voziti bicikl, iako se njih dvoje vole? To je nevjerojatno uskogrudno
od tebe. Ne mogu vjerovati da tvrdi neto tako glupo.
Znam o emu govorim, on tvrdoglavo ree, mrtei se na
svom kraju veze.
Ne, ne zna! ona vrsto ree. To je bila njihova prva svaa.
Nadam se da je Janeina majka pametnija nego ti. Nisam jo ula
neto ovako glupo. Nadam se da to nee rei Jane. Nikada ti ne bi
oprostila i bila bi u pravu.
Zatim su preli na druge teme i oboje se smirili. Ispriao joj je o
zajednikom Boiu sa Cvnthijom i curama no, naravno, Cvnthiji-nog
novog ovjeka nije spomenuo, budui da Isabelle nije znala da je Bili
izaao iz njenog ivota. Ona je Billu ispriala da Gordon sutra putuje
u Saint-Moritz na skijanje s prijateljima. Ona e ostati u Parizu s
Teddvjem i sami e doekati Novu godinu. Sophie je ve otputovala.
Bili se nije mogao nauditi koliko je Gordon bezobziran prema
Isabelli. No, istodobno mu je i laknulo to Gordon nee biti tamo da
je mui. Njegova odsutnost je zapravo bila blagoslov. Te noi su du-
go razgovarali; Bili se osjeao nezatieno, ranjivo i pomalo tuno.
Nije je vidio etiri mjeseca i strano mu je nedostajala, kao i on njoj.
Nisu mogli ak ni razgovarati o ponovnom susretu; pred njim su jo
bili mjeseci rehabilitacijske terapije.
202
Nakon razgovora, dugo je samo leao razmiljajui o onome to
je Isabelle rekla, o Jane i Joeu. Nije se slagao s njom; ona nije znala o
emu govori, niti pred kakvim se velikim iskuenjima mogu nai. On
je za Jane elio neto jednostavnije, ma koliko mu Joe bio drag. Prvi
put, nije se slagao s Isabelle, i to estoko. Bila je previe dobra i puna
idealizma da shvati o emu zapravo govori. Bili je vrsto odluio da
to objasni Jane, ako bude morao. Za sada se barem izgleda nisu urili
s donoenjem odluka. A Bili se nadao da e se opametiti prije toga.
Zaspao je, sanjajui njihovu boinu jelku i prvi put nakon dugo
vremena, opet je sanjao bijelo svjetlo. Hodao je prema njemu, drei
Isabelle za ruku, a kad se ona okrenula prema njemu, on ju je pol-
jubio; no ak i u snu uznemirilo ga je kad je na istoj stazi ugledao
Jane i Joea kako im se pribliavaju. On je bio u kolicima, a ona je
polako hodala uz njega s izmuenim izrazom lica; kad se zaustavila,
okrenula se ocu i upitala ga zato je nije upozorio koliko e to biti
teko.
Poglavlje petnaesto
ad je Gordon otiao u Saint-Moritz, a Sophie u Courchevelle,
kua je bila mrtvaki tiha, a Isabelle je cijelo popodne sjedila u
Teddvjevoj sobi i itala mu. Vani je bio tmuran dan i neuo-
biajeno hladno vrijeme. U kui je bilo propuha i ona je Teddvju na-
vukla demper preko pidame i umotala ga pod poplun.
Lijepo je proveo Boi i dobio je tonu knjiga i novih igrica. Ku-
pila mu je velikog plianog medu da mu pravi drutvo. No najradije
od svega, Isabelle bi eljela da mu moe pokloniti zdravlje. On je bio
njen stalni izvor briga.
Bili je ee zvao Isabelle, jer je znao da je Gordon otiao, a ona
je njega nazvala jednom ili dvaput. Bili ju je zvao dva puta dnevno.
eznula je za onim danima kad su bili zajedno u bolnici, pa su mogli
razgovarati u svako doba. Ona nije imala nikakve elje za izlaskom
niti posjeivanjem prijatelja. A kad je otvorila potu, malo nakon
Gordonovog odlaska, iznenadila se ugledavi jednu pozivnicu nas-
lovljenu na njih oboje. Bila je od jednog branog para koji je, kako je
Isabelle znala, bio vrlo popularan. Supruga je bila na elu modne
kue, a mu joj je bio vrlo star, imao je plemiki naslov i vodio je
jednu veliku banku. Isabelle se nije mogla sjetiti da ih je ikada upoz-
nala, ali pretpostavljala je da ih je Gordon upoznao kroz neke od
njegovih drutvenih aktivnosti koje nisu ukljuivale nju, ili je moda
znao mua iz banke. Pozivnica je bila jako lijepa i odnosila se na
vjenanje njihove keri, u sijenju. Isabelle pomisli kako mora poslati
poklon nevjesti, a potom zaboravi na to. Vie nije sudjelovala u
takvim dogaajima, a kad je Gordon iao, nju nije ni zvao sa sobom.
Nekoliko sljedeih dana provela je s Teddvjem i u razgovorima s
Billom. On e ostati u rehabilitacijskom centru na Staru godinu; tamo
spremaju razna slavlja i zabave. Obeao je da e je trideset i prvog
nazvati u pono po parikom vremenu, da zajedno doekaju Novu
godinu, a ona e njega zvati u pono po njujorkom vremenu. ekala
je njegov poziv, kad je zazvonio telefon. Kad se javila, enski glas s
druge strane zvuao je zateeno.
Oh, ba sam glupa! rekla je ena. Oprostite, molim vas, naz-
vala sam krivi broj. Htjela sam javiti da sam propustila let. Nakon
toga, reklo bi se, jo vie zbunjena i pomalo pijana, ona prekine. Tko
204
K
je i kamo leti, to je za Isabelle bila tajna. ena je zaista nazvala krivi
broj, zakljuila je i spustila slualicu.
Kao to je obeao, Bili se javio; estitali su si Novu godinu u Pa-
rizu, a Teddy je tada ve spavao. Isabelle je nazvala njega u est uju-
tro po njenom vremenu, kad je kod njega bila pono. To je bilo po-
malo budalasto, ali i zabavno. Nakon razgovora, ona je sila u kuhi-
nju da pripremi aj, proita novine i potom se vrati gore. Teddvjevoj
njegovateljici je dala slobodan dan na samu Novu godinu; nimalo je
nije smetalo to e se danas sama brinuti za njega.
Tog dana je dugo spavao i ona ponovo uzme novine; iznenadila
se, ugledavi Gordonovo ime u tra-rubrici, gdje se spominjao njegov
boravak u Saint-Moritzu. Pisalo je daje tamo s prijateljima; spo-
menuli su Aga Khana, princa Charlesa i jo nekoliko poznatih. A on-
da ona primijeti jo jedno ime. U lanku je pisalo da se u tom drutvu
oekivala i Comtesse de Ligne. To je bila ena koja im je dan prije
poslala pozivnicu za vjenanje svoje keri i Isabelle je mogla
zakljuiti samo da su ona i Gordon prijatelji. A onda, razmislivi ma-
lo, ona se sjeti sinonjeg poziva; ona ena koja je rekla da je propu-
stila avion. Jedan krajnje neugodan trenutak, Isabelle se najei. Zato
bi ta ena zvala Gordonov broj? I otkuda, uope, Isabelli pada na
pamet da je to bila Comtesse de Ligne? Ime joj je bilo Louise. Isabelle
nije mogla zamisliti da ona ima ikakve veze s Gordonom; vjerojatno
je prijateljica nekog od tih ljudi koji su bili u Saint-Moritzu. Ali ta
podudarnost ju je progonila cijeli dan. I, oko osamnaest sati, Isabelle
odlui izvesti neto potpuno ludo. Nije imala to drugo, a htjela je uti
glas Louise de Ligne. Nazvala je informacije i lako dobila broj, sjela i
jedan dugi trenutak se premiljala, a onda nazvala. Na drugom kraju,
netko se odmah javio.
Allo? Da?
Je li to Madame de Ligne? upita Isabelle, preskoivi njen na-
slov.
Da.
Zovem zbog potvrde vae rezervacije za Saint-Moritz, ree
Isabelle. Nije imala pojma to e rei nakon toga.
Rekla sam vam prije sat vremena da do sutra ne mogu krenuti.
Mom muu je jako loe, ree ona razjarenim tonom, no Isabelle je
ula ono to je htjela znati. To je bio isti glas od sino, kad je pomalo
zbunjeni i, reklo bi se, supijani enski glas nazvao da kae kako je
propustila let.
Oh, zaista se ispriavam. To je sigurno bila moja kolegica. Na-
ravno. Oprostite, Madame de Ligne.
205
Trebam li jo jednom potvrditi? upita grofica poneto zapov-
jednim tonom. Neobino, u njenom glasu se osjetila ista ona prezriva
arogancija kao kod Gordona, primijeti Isabelle. Zvuali su kao
blizanci.
Ne, ne trebate. Sretan put, Isabelle ljubazno odvrati, a onda
spusti slualicu. Nije znala zato, meutim, sva je drhtala, nastojei
shvatiti to je to upravo saznala. Nije znala zato joj je bila sumnjiva,
ali znala je daje tako. Upitala se, iznenada, zastoje grofica sino zvala
Gordona. Nije se htjela zalijetati sa zakljucima, ali esto ulo joj je
govorilo da Gordon ima neto s njom. Htjela ga je nazvati u Saint-
Moritz i javiti mu da je propustila avion, a oito je bila pijana pa je
umjesto toga nazvala njegov broj u Parizu, kod kue.
Tko je to bio? upita Teddy, koji je upravo dolutao u majinu
sobu, to je rijetko radio. Ali kad je vidio izraz na njenom licu, ostao
je zateen. Neto nije u redu?
Ne, ja... ba sam zvala tatu u Saint-Moritz. Ali vani je. Vjerojatno
skija, ili je otiao na zabavu, razumno odvrati Ted-dy, a ona kimne
glavom.
A kad ju je kasnije nazvao Bili, ona mu je to spomenula. To mi
zvui prilino pretjerano, oprezno je rekao on. Ali ene imaju
nevjerojatnu intuiciju u takvim stvarima. Vjerujem vie tvojem
osjeaju nego vlastitoj glavi. Uvijek sam znao kad je Cvnthia spavala
s nekim. Uvijek mi je izgledala drugaije, bila je ljubaznija i veselija.
Bit e da se bolje zabavljala nego sa mnom. To mu se esto dogaalo
i gotovo uvijek je bio u pravu kad je pretpostavio da ona
ima nekakvu vezu.
Ne znam ni sada zato sam zvala. Moda je bio krivi broj, ali
ona se nekako previe pristojno ispriavala. Da je bilo tako, samo bi
spustila slualicu. I zato bi nas zvala na vjenanje svoje keri?
Ako je tvoja teorija ispravna, on joj je vjerojatno rekao da ti nee
doi, a ona eli da on bude tamo. Zaribao ju je njen dobar odgoj, Bili
je ironino komentirao, trebala je pozvati samo njega. Trebala bih
uplaiti oboje i prihvatiti poziv, Isabelle ree. Stalo ti je do toga?
Bili upita, iznenaen njenom reakcijom. Znao je da ne spava s
Gordonom ve godinama, ali jo je bila u braku s njim. A Gordon je
od nesree bio tako oduran prema njoj da bi, u nekom smislu, bilo
pravo olakanje kad bi mu neto mogla priiti. To nije bilo lijepo, ali
tako se ona osjeala. Otkako se vratila iz bolnice, on se ponaao kao
uvrijeeno olienje vrline, a njoj je ve bilo zlo od toga da se s njom
postupa kao s kriminalcem u njenom vlastitom domu.
206
Ne znam to osjeam, iskreno je rekla Billu. Ljutnju, povrije-
enost, olakanje, osvetoljubivost, ponienje - nisam sigurna. Moda
su samo prijatelji i ja grijeim.
Bilo bi zanimljivo znati, tiho odvrati Bili.
Kako u to ustanoviti? Ako sam u pravu, on mi to nee priznati.
Da tako postupi, bio bi lud. Nemam pojma to on radi, kamo ide, niti
s kime se sastaje. Takve podatke joj ne daje ve godinama.
Uzmi istraitelja, praktino predloi Bili.
To bi bilo pregrubo. A on bi bio bijesan ako bi saznao. Muio bi
me jo vie, da prikrije vlastitu krivnju. Bili se sloio; to bi vjerojatno
bilo tako.
Pa, oslukuj. Moda e neto izai u novinama nakon njenog
boravka u Saint-Moritzu.
Gordon je prepametan da se toliko izloi, Isabelle ree, razmi-
ljajui o tome. A kad su zavrili razgovor, palo joj je na pamet jo
neto. Postojala je jedna ena iz svijeta visoke mode koju je pozna-
vala nekada davno. Ile su zajedno u kolu i bile su dobre prijateljice,
ali Isabelle je godinama nije vidjela, otkako se Teddy rodio, prije-
vremeno i bolestan. Ona se zvala Nathalie Vivier i kao mlade, bile su
jako bliske.
Isabelle ponovo nazove informacije i dobije Nathalijin broj. Nije
bila udata, a bila je prilino znaajna u svijetu visoke mode. U osnovi,
bila je jednako jaka kao i Louise, samo u suparnikoj kui. Isabelle se
osjeala kao da otkriva neku veliku tajnu i naprosto je morala saznati
sve to moe o Louise de Ligne. U proteklih dvanaest sati, to se
pretvorilo u opsesiju.
Isabelle je priekala pristojno doba dana, a onda nazvala Natha-
lie. Bila je nedjelja i ona se sama javila na telefon. Ostala je bez rijei
kad je shvatila tko je zove.
Boe, tebe nisam ula godinama... kako tvoj maleni? Isabelle
joj objasni da boluje svih etrnaest godina i da joj predstavlja cijeli
ivot.
Imala sam osjeaj da se tako neto dogodilo. Svi kau da si se
pretvorila u pustinjaka. Slika li jo?
Nemam vremena. Neko vrijeme su razmjenjivale novosti. Na-
thalijina majka je umrla, otac se ponovo oenio, ona je deset godina
ivjela s jednim senatorom, a onda se on vratio svojoj eni koja je bila
na umoru. Nikada se nije udavala, nema djece i kae da i dalje voli
svoj posao. Kao da vrijeme uope nije prolo otkako su se zadnji put
vidjele. U koli su bile najbolje prijateljice, a onda su se udaljile kad
se ona udala za Gordona. Nathalie ga nije mogla podnijeti;
207
smatrala ga je napuhanim i arogantnim i bila je uvjerena da se oenio
s Isabelle zbog njenih drutvenih veza. Nikada mu nije vjerovala, ali
sada je nije na to podsjeala. Isabelle je prva spomenula njegovo ime.
Moram te zamoliti neto grozno. Nita mi ne duguje, Nat, sa-
mo bih htjela neto saznati, a ne znam kako bih to drugaije ustano-
vila. Na drugom kraju je nastupila duga tiina, dok se Nathalie pitala
koliko moe biti iskrena. I prije se znala upitati hoe li jednom doi
do ovakvog poziva, pa je Isabelle ba i nije potpuno iznenadila. Iako
je bilo neobino da ona to trai sada, nakon toliko vremena.
to eli da napravim? Nathalie tiho upita.
Pitala bih te neto o nekome i neu nikada rei da sam to od te-
be traila. A voljela bih da mi kae istinu. Sto zna o Louise de Ligne?
S druge strane se zauo kratak uzdah; Nathalie odlui od poetka
igrati otvoreno. Vrlo talentirana, vrlo teka, vrlo bistra, zgodna, iako
malo starija od nas; ponekad vrlo bezobrazna. Prilino hladna. I vrlo
ambiciozna, ini mi se. Kau da je ona izvor novca za kuu u kojoj
radi. Mislim da joj je mu kupio veliki dio. Njemu je sto godina,
skroz je senilan, pretpostavljam, i vrlo bolestan. Ona e naslijediti
novac kad on umre. Bio je ve oenjen i njegova djeca je beskrajno
mrze, koliko ujem. Ali ona je dovoljno pametna da e ih izgurati,
barem onoliko koliko moe. Ve se hvalila time. Udala se za njega
zbog novca kad mu je bilo osamdesetak godina i imala dijete da bi se
kod njega osigurala za budunost. Sada je ve dobro zagazio u
devedesete. Nee jo dugo. On je jedan od najkrupnijih bogataa u
Francuskoj. Sve su to bile zanimljive informacije, ali ne ba ono to
je Isabelle htjela uti.
to jo zna?
Isabelle, nemoj traiti ono to e te povrijediti. ivot je ionako
dovoljno bolan. Zato me to pita?
Zato jer elim znati. Ti neto zna, zar ne?
Nastupila je duga tiina, a onda se uo jo jedan uzdah. To ba i
nije tajna. Pola Pariza zna. Isabelle je osjetila kako joj je srce poelo
estoko lupati na te rijei.
Je li ona u vezi s Gordonom? Isabelle napokon upita ono to je
htjela saznati, a Nathalie se nasmije. Isabelle je i nakon tolikih godina
jo uvijek bila strano naivna. U kolskim danima, to je Nathalie i
voljela kod nje. U Isabelli je bilo neke dirljive nedunosti. Ali uskoro
e odrasti. Moda je i bilo vrijeme.
Ona mu je ljubavnica otprilike zadnjih deset do dvanaest godi-
na. Svugdje idu zajedno. udim se da ti nitko prije nije rekao. Izlaze
u drutvo prilino otvoreno i tako je ve godinama. Svi znadu.
208
Ja vie nikoga ne poznajem, Isabelle ree, zvuei zapanjeno.
Ozbiljno to pria?
Da, da. Kupuje joj nakit, kupio joj je auto. Mislim da imaju za-
jedniki stan negdje na Lijevoj obali. Rue du Bac, mislim. Ljeti idu u
Hotel du Cap. Prole godine sam naletjela na njih u Saint-Tropezu. S
njom je imao potpuni ivot, potpuni svijet o kojem Isabelle nita nije
znala. To je bilo puno gore od onog ega se ona bojala. On e te
ostaviti? Nathalie praktino upita. Ako je tako, trebala bi od njega
izvui dobru odtetu. Po onome to sam ja ula, na nju je potroio
itavo bogatstvo.
Ne mogu to povjerovati, Nathalie. Kako je to mogue? Jesi li
sigurna?
Sasvim. Ako meni ne vjeruje, zovi desetero ljudi koje si neka-
da znala i oni e ti svi rei isto. Oni su zajedno ve godinama.
Ne ostavlja me, zamiljeno ree Isabelle. Tek juer sam to
shvatila, ili pogodila, ali uope nisam mislila da je ovako. U najgo-
rem sluaju, zamiljala je izlet novijeg datuma, ili usputnu vezu, a ne
drugi ivot koji traje ve desetljee, dok ona kod kue njeguje svog
bolesnog sina.
Jo nema razloga da te ostavi. Ona ne moe nikamo dok joj mu
ne umre. A tada, meutim, pretpostavljam da bi je Gordon rado
ulovio. Mona je i bogata. No, tko zna, do sada joj je Gordon moda i
dosadio. Nikad se ne zna. Ali, uvaj je se, prava je gadura. Ako
pomisli da si joj prijetnja, okomit e se na tebe. Vidjela sam kako to
radi na poslu. Nevjerojatna je. Bila je mala krojaka negdje u nekoj
zabiti, a onda je upoznala starog i on je od nje napravio groficu i ku-
pio joj taj minkerski posao. Ali, u tome je dobra, priznajem. Meu-
tim, s njom se ne treba aliti, ako zakljui da si joj prijetnja. Zbrisat
e te u tren oka, to god trebalo. Ako eli njega, uzet e ti ga ispred
nosa. A zapravo, obje su znale da se to ve dogodilo.
Ja joj nisam prijetnja, ree Isabelle izmuenim glasom. Osje-
ala se kao potpuna budala. Uz sve, jo je godinama tako okrutan
prema njoj. To je bilo posebno gadno.
Ona to moda ne shvaa tako. ao mije, Isabelle. Nathalie je
bilo grozno to joj ba ona donosi loe vijesti. Isabelle joj je uvijek
bila draga.
Nevjerojatno je bilo pomisliti da se Gordon vezao uz neku enu
do te mjere. Isabelle se morala upitati nije li to njena greka, zato to
je bila toliko zaokupljena svojim sinom. Nathalie je rekla da to traje
deset ili dvanaest godina. A Gordon ju je iskljuio iz svoje sobe, svog
srca i ivota ba u to vrijeme. Sve je imalo smisla.
209
Bit e ti bolje bez njega jednog dana, Isabelle, Nathalie iskreno
ree. A to se toga tie, bilo bi i njoj. On je samoiv do kraja, a meni
se odavno ini da zapravo mrzi ene. Isabelle joj je ispriala o
nesrei, ali ne i o Billu, a onda su si njih dvije uzajamno obeale da e
se uskoro opet uti. Isabelle je bila zahvalna to je ula istinu, ma
koliko bolna bila. Nakon to je spustila slualicu, Isabelle je jo dugo
sjedila zurei u prazno, a onda je nazvala Billa. Probudila ga je iz
dubokog sna, ali nije mogla ekati; morala mu je ispriati sve to je
ula.
Obasipala ga je rijeima dok se on pokuavao razbuditi. Dok je
zavrila, on se ve uspravio u krevetu, irom otvorenih oiju i zapan-
jen. To je zvualo vrlo francuski. Dugogodinje ljubavnice, cijelo de-
setljee ili dulje, nisu esta pojava u Sjedinjenim Dravama. Ljudi se,
veinom, razvode. Ali grofica je ekala da joj umre mu, kako bi
mogla pokupiti nasljedstvo.
estoka pria. Sigurno si dobro? To je potvrdilo ono to je on
slutio - Gordon je veliki gad.
Nathalie uvijek sve zna. Zato mi to nitko nije rekao do sada?
Poniavajue je bilo to to su svi u Parizu znali. Zbog toga se osjeala
tako glupo.
Vjerojatno su mislili da i ti zna, pa se nisu htjeli petljati. Puno
ljudi se tako ponaa, naroito u Europi, ali i ovdje. Ni njemu nitko
nikada nije rekao za Cvnthijine veze, no on je sam zakljuivao.
Ljudi vie ne rade to tako esto kad im je jednostavnije razvesti se.
Sto misli, to bih trebala uiniti? Nije uope znala kako bi mogla
iskoristiti podatke koje je skupila. to eli uiniti? trijezno upita
Bili.
Ne znam. Najradije bih mu to istresla u lice istog trena kad ue
u kuu, ili ga nazvala u Saint-Moritz, ali znam da to nije pametno.
Znala je da bi se, u tom sluaju, okomio na nju kao tigar.
Mislim da bi trebala priekati i pokazati mu to ga ide sljedei
put kad te napadne. eli li ga napustiti? Htjela je, ali nije vjerovala
da moe. Promjena bi svejedno bila preteka za Teddvja, a nita ne
jami da bi Gordon davao dovoljno za izdravanje djeaka. Njegova
draga se ionako ne moe udati, pa on ne bi urio s rastavom od
Isabelle, niti bi bio velikoduan ako do toga doe. Ne bi elio skandal,
pogotovo s obzirom na njegov ugled i besprijekornu reputaciju u
banci. Pametnije je, izgleda, bilo da se pritaji i eka, kako je rekao
Bili. Trebalo je razmisliti o mnogoemu i puno toga odluiti. Pa,
sada ima oruje, u svakom sluaju. Moda je najpametnije da to
uva do pravog trenutka, a onda ga udari ravno meu oi.
210
Ako svi ionako znadu, ne bi bio naroit skandal da se razvede-
mo, zar ne?
O, da, bio bi. Jedno je imati ljubavnicu sa strane, ak i ako je to
javna stvar iza zatvorenih vrata. Potpuno je druga stvar ako ima bi-
jesnu enu koja die sve u zrak, razgovara s novinarima, optuuje u
javnosti, oguli ga za veliku svotu, okrene javno miljenje protiv njega.
Nebesa, pa ti izgleda kao Djevica Marija s bolesnim djetetom.
Poznato mi je to, iz politike. Kad bi neki moj kandidat imao ovakvu
svinjariju, rekao bih mu neka se skloni i dobro sakrije, ostane u braku,
ponaa se strano pristojno, pone hraniti siroad ili posvajati slijepe
redovnice. Ali sigurno mu ne bi rekao da se razotkrije, kae svima i
razvede se. Njemu bi bilo stalo da se cijela zbrka raisti to tie, a to
ovisi o tebi, ljubavi. Ti njega dri za vrat, ili bolje reeno, za jaja,
oprosti mi na izrazu. Javni skandal je ba to to on ne bi elio, kao ni
razvod. Pogotovo ako ona jo nije slobodna. Kad bude, on e se htjeti
izvui to tie, ali ni trena ranije. A znajui o kome je rije, ne bih
rekao da e se ispriavati i postati dobar prema tebi, ni u kojem
sluaju. Na kraju e opet okriviti tebe. to vie skriva, to e biti zlob-
niji. Ako mu se suprotstavi, on e te nasmrt uplaiti i uvjeriti te koliko
e opak biti i pokuat e te strahom sprijeiti da podigne poklopac s
kae koju je sam zakuhao. Budi vrlo oprezna, duo. Ako ga satjera u
kut, zakrenut e ti vratom. Znam takvu vrstu ovjeka. On se nee
povui niti e se potiho izgubiti; prvo e tebe ubiti. Iz kojega god
razloga, ovaj brak, po njegovom shvaanju, slui neemu i on ti nee
dati da se u to petlja. Moda ona hoe da ostanete u braku, zbog
njenog ugleda. Ona nee najuriti starog prije nego to umre. Mislim da
se tu dogaa puno toga to ni ne sluti. Budi jako oprezna i nemoj ga
previe izazivati. To je bio razuman savjet i Isabelle je znala da je on
u pravu, samo nije znala to bi sada zapoela s time. Razmislivi,
shvatila je da je bilo mnogo noi koje on nije proveo kod kue jer je
ivio s groficom u stanu kojeg je spomenula Nathalie. Tek nedavno je
poela slutiti koliko esto je noio vani, a to je primijetila i Sophie.
Sad se prisjeala raznih putovanja na koje je iao s prijateljima i
odmora koje je provodio sam, zabava i mjesta koje je posjeivao.
Nathalie je bila u pravu - to traje ve dvanaestak godina.
Zaista zanimljivo, zar ne? ree Isabelle, jo pomalo u oku. Gor-
don joj se odjednom uini kao stranac. A Louise de Ligne je bila puno
ea i lukavija nego stoje ona ikada bila. Isabelle se osjeala krajnje
glupo zbog onoga to joj se toliko godina odvijalo pred nosom.
Htio bih jo malo razmisliti o tome. Nemoj jo nita poduzi-
mati, zamiljeno je rekao Bili. Prije svega, nije htio da ona bude po-
vrijeena na bilo koji nain, a to se lako moglo dogoditi.
211
Neu.
Zapamti, ako ga pritisne, on e udariti. U to sam siguran. U
potpunosti se sloila s njim. Gordon zna biti nevjerojatno opak ako ga
se napadne zbog bilo ega. To je ustanovila jo prije mnogo godina.
Sljedeih nekoliko dana, ona i Bili su razgovarali o tome, ali nisu
zakljuili nita novo, a kad se Gordon vratio kui, bio je prepla-nuo i
sretan i ponaao se iznenaujue prijateljski prema njoj. ak ju je
pitao kako je Teddy, a ona mu je potvrdila da je dobro. Nije rekla ni
rije o Comtesse de Ligne.
Jedinu malu psinu koju mu je priredila izvela je kad mu je predala
potu. Uklonila je jednu kuvertu jer je bila naslovljena na oboje, i
sasvim usput spomenula da su ih Comte i Comtesse de Ligne pozvali
na vjenanje. Rekla je da je prihvatila poziv za oboje i da bi moglo
biti zgodno. Izgledala je potpuno neduno, a njegove oi nita nisu
odavale dok ju je sluao. inilo se da je kod njega reakcija potpuno
izostala.
Teddvjev lijenik kae da bih trebala malo vie izlaziti, i u pra-
vu je. Pretpostavila sam da ih ti poznaje, a budui da je naslovljeno
na oboje, mislila sam da te ne bi smetalo ako doem, ona umiljato
ree, gledajui ga irom otvorenih oiju.
Ni najmanje, ree on, a izgledao je potpuno mirno i na tren se
upita nije li Nathalie pogrijeila. No, onda se okrenuo prema njoj s
udnim izrazom. Ali, malo su naporni, oboje su vrlo stari. Mislim da
bi se dosaivala. Ako eli opet izlaziti, mislim da bi trebala izabrati
neto zabavnije. Zvuao je brino, prije nego zaplaeno.
Koliko stari mogu biti ako im se ker udaje? Isabelle neduno
upita, a Gordon slegne ramenima.
Mislim da ba nije mlada. Vjerojatno je stara cura i vrlo nepri-
vlana. Meni to ne zvui naroito zabavno.
Jako se trudio da je uvjeri kako ne treba ii i Isabelle se prvi put
nakon mnogo godina zabavljala u njegovom prisustvu.
Ima pravo, ne zvui ba zabavno. Trebam li im pisati i rei da
ipak ne moemo ii, ili bi to bilo previe nepristojno?
Ja u se za to pobrinuti. Uostalom, gdje je pozivnica? Na
mom stolu.
Pokupit u je na izlasku. Neka to rijei moja tajnica. Hvala,
Gordone. Poslat u im lijep dar, kao ispriku. I to e rijeiti
Elisabeth. Ti ima dovoljno posla. Umiljato mu je zahvalila i on je
krenuo u ured, jo uvijek drei pozivnicu u ruci. Kad ju je Bili
nazvao, smijao se kad mu je to ispriala.
212
Ba si pravo udovite. Ali sjeti se to sam ti rekao. Budi oprez-
na s njim, on nije budala. Moda te ba sada promatra, da vidi to
radi. Moe pomisliti da ti je netko neto rekao, ako je tvoja prijate-
ljica u pravu kad kae da cijeli Pariz zna za to.
Neu nita uiniti. Nekoliko sljedeih dana, ona je samo pro-
vjeravala je li on u svojoj sobi kasno naveer i rano ujutro, nakon to
bi ustala. Bilo je upravo onako kako je mislila; nije se vraao kui po
cijelu no, a nije oekivao da e ona to znati jer joj je ulaz u njegovu
sobu preutno bio zabranjen. Vjerojatno je bio u stanu u rue du Bac, s
Louise.
Isabelle i Gordon igrali su se make i mia cijeli sljedei mjesec i
nita se nije promijenilo, ali s druge strane, ve godinama se nita ne
mijenja. On je imao svoj ivot, enu, stan, vezu, na neki nain bio je
vie u braku s njom nego s Isabelle. Ba kao to se ona, na neki nain,
osjeala vie kao Billova supruga, nego njegova.
Bili je sada bio ve pet mjeseci u rehabilitacijskom centru; bio je
jai i osjeao se zdravije nego to se osjeao ve dugo. Vrat mu vie
gotovo i nije zadavao muke, rairio se u ramenima, njegovi bokovi su
bili vitki i na bazenu, kad je iao na plivanje, izgledao je kao vrlo
mlad ovjek. Osjet mu se sve vie vraao u noge i lake se kretao u
kolicima, ali ne samo da nije mogao hodati, nego nije mogao ni
stajati. Njegove noge nisu imale dovoljno snage i izdavale su ga kad
god bi ih imalo opteretio. ak i proteze koje je dobio nisu niemu
sluile. S njima je samo jo bre padao. A obeanje koje je dao sam
sebi u vezi Isabelle, nije imalo dobre izglede.
I dalje je odlazio na razgovore s doktoricom Harcourt, usprkos
poetnom otporu. Jo uvijek je tvrdio da je za njega gotovo sa sek-
som. Previe ga je pogodilo kad nije uspio s Isabelle i bio je uvjeren
da se nita nee promijeniti. Ali svejedno je uivao u razgovorima s
Lindom Harcourt. Stalno mu je davala zanimljive knjige. No i dalje
ga nije uspijevala uvjeriti.
Da bi sve postalo jo sloenije, u oujku su doli Jane i Joe i rekli
mu da se ele zaruiti. Iako mu se Joe jako sviao, Billa je to uzrujalo
i imao je nekoliko dugih razgovora sa Cvnthijom, preko telefona. Ona
je imala puno vie razumijevanja nego on i nekoliko tjedana su se
prepirali oko toga. Na kraju je Bili imao jedan dugi razgovor s Jane,
kad mu je dola u posjetu s fakulteta.
Tata, znamo to radimo. Nismo djeca. Dolazim ovamo ve se-
dam mjeseci. Znam u to se uputam. Zbog prirode svojih povreda,
Joe je nosio pelene, uzimao lijekove i sluio se samo jednom rukom.
Njegova ogranienja su bila vea nego Billova. Na jesen se upisao na
213
pravo i bio je zaista bistar. A lijenici su vjerovali, iako nisu bili si-
gurni, da e ipak moi imati djecu. Linda je Billu objasnila da ima
mukaraca s kojima ene, uz medicinsku pomo, mogu zatrudnjeti,
iako oni sami ne mogu spolno opiti. Nije bilo potpuno jasno je li i
Joe jedan od takvih. I on je bio njen pacijent. Ali, po Billovom mi-
ljenju, Joe je imao mladost na svojoj strani. U svojim godinama, Bili
vie nije bio spreman na eksperimentiranje, niti je htio raditi budalu
od sebe. Bio je spreman na potpuno odricanje od seksa do kraja i-
vota. Prihvatio je to kao neizbjeno, za razliku od Joea.
Ne zna u to se uputa, Bili se svaao s Jane. On e biti pot-
puno ovisan o tebi, tjelesno i emocionalno.
To nije istina. Joe se brine za mene, i on je jedini mukarac koji se
tako ponaa, osim tebe. Bit e odvjetnik, a uloio je novac koji je
dobio kao odtetu zbog nesree; ima milijun dolara u sigurnim dio-
nicama i nekoliko dobrih ulaganja. Mamin burzovni meetar je to
pregledao i kae da Joe postupa kako treba. A to to ne moe plani-
nariti, ili plesati valcer, to me uope ne dira. Moda hoe, jednog
dana.
Ti i mama niste uspjeli, a ti si tada mogao hodati. Po emu je
ovo toliko drugaije? Zato smo mi u puno gorem poloaju nego vi
kad ste se vjenali?
Zato jer je on invalid, Bili je bio uporan, to e za tebe biti
straan teret. Tvoja mama i ja nismo uspjeli dok sam ja mogao hodati,
kako ti kae, ali ja u ovakvom stanju ne bih ni pomiljao da se
enim.
To je jadno. Ne mogu vjerovati da tako razmilja. On tog tre-
na poali to je ona ikada dola u bolnicu i to ju je on upoznao s
Joeom. Mislio je da je to bezopasno, ali bio je u krivu. Prepirao se s
Isabelle i Cvnthijom i s obje keri idua dva tjedna i na kraju, sjeo i
razgovarao s Joeom. Bili je oekivao obilje iskrenog, gorljivog uvje-
ravanja s njegove strane i bio je primjetno uznemiren prije nego to je
razgovor poeo. Ali nije bio pripremljen na ono to mu je Joe elio
rei.
Znam kako se osjea, Bille, tiho je rekao Joe. Sve je uo od
Jane. Bila je bijesna na oca zbog toga i htjela je pobjei s Joeom. Ali
Joe je i nju i Billa previe potovao da bi to uinio. Ne mogu ti rei
da grijei. Ne mogu ti rei da e biti lako; obojica znamo da nije. Ja
znam. Shvaam to bolje od Jane. A oboje smo mladi. Brak nije jed-
nostavna stvar ni u najboljim vremenima. Moji roditelji su razvedeni,
ti i Cvnthia takoer. U ivotu nema nikakvih garancija. Nita nije
potpuno sigurno. Ali isto tako vjerujem da smo Jane i ja povezani na
214
poseban nain i iskreno mislim da bismo mogli uspjeti. Ja u uiniti
sve to mogu da je titim i brinem se za nju, u njegovim oima su
bile suze, a Bili skrene pogled; nije htio da bude ganut. Meutim,
isto tako, tebe potujem previe da bih uinio neto to ti ne eli.
Vjerujem tvom sudu, iako mislim da u ovom sluaju grijei. Mislim
da i ti i ja imamo jednako pravo na dobar ivot i dobar brak kao i bilo
tko drugi. Samo zato to ne mogu hodati ili upotrebljavati lijevu ruku
ne znai da nemam pravo na ljubav. Nadam se da i ti vjeruje u to,
zbog sebe. Ali ako ne eli da se ona uda za mene, ako kae ne, rei
u joj da sam malo razmislio i predomislio se. Ako to eli, bolje je
da mrzi mene nego tebe; ti si joj otac i ona te treba moda i vie nego
mene. A ja ne elim biti dio tvoje obitelji ako to ti ne eli. To ovisi o
tebi. Billu je bilo muno dok ga je sluao. Htio je da to sve bude
istina, ali vjerovao je da je sve to preteko za njih oboje i htio je
zatititi svoju djevojicu. elio je da ima mukarca koji moe na
vlastitim nogama odetati s njom u zalazak sunca.
to ako ustanovite da ne moete imati djece, nakon to poku-
ate? To je za njega bilo veliko pitanje, a znao je da e jednog dana
biti i za Jane.
Onda emo ih posvojiti. Jane i ja smo razgovarali o tome. Ni za
koga nema garancije. Mnogi parovi koji nemaju nae probleme
ustanove da ne mogu imati djecu. Mi emo uiniti ono to oboje pro-
cijenimo kao najbolje.
Bili je znao da ne moe traiti vie od bilo kojeg mukarca. Joe
je bio pouzdan, drag, lud za Jane, pametan, pristojan, obziran, obra-
zovan, financijski pouzdan, ali do kraja ivota ostat e prikovan za
invalidska kolica. To je bila najtea odluka koju je Bili ikada donio.
Dugo je sluao Joea, a onda je sa suzama u oima ispruio ruke prema
njemu i njih dvojica se zagrle.
U redu, seronjo mali, obojica su imali oi pune suza, a Billu su
usne podrhtavale dok se borio za rijei. Samo naprijed. Ali ako
ikada bude nesretna, ubit u te.
Kunem se, do kraja ivota u raditi sve to mogu za nju. To je
bilo sve to je ovjek mogao traiti od mukarca koji se eni njego-
vom kerkom. Obojica mukaraca obrisali su suze i osmjehnuli se;
Bili izvadi jednu bocu vina iz hladnjaka u svojoj sobi.
Kad se vas dvoje elite vjenati? upitao je, nalijevajui svako-
me po au vina. Osjeao se kao da se proteklih pola sata penjao na
Alpe, a i Joe se osjeao slino.
Mislili smo, lipanj ili srpanj. Ja sam na pravu na njujorkom
sveuilitu, pa moemo dobiti brani smjetaj, tako da to ne smeta
215
njenom studiju. Ona e na jesen imati dvadeset godina, a njemu su
bile dvadeset i tri. Bili su mladi, dakako, ali i drugi su prije njih ui-
nili isto i uspjeli. Bili se nadao da e oni biti meu takvim sretnicima;
samo to im je poelio.
Kad izlazi odavde? pitao je.
Za mjesec ili dva. Ovdje sam godinu dana i mislim da sam sve
odradio. Mislio sam malo otii kui, u Minneapolis. Bili kimne. Sve
je to zvualo razumno, ako se tako moglo rei. Da Joe nije u invalid-
skim kolicima, Bili bi skakao od veselja. Ali barem se sloio.
Obojica su se pomalo napili, a kad se Joe vratio u sobu, nazvao je
Jane. Osjeao se potpuno iscijeeno. Strano se bojao to e Bili rei,
ali sve je prolo nevjerojatno dobro. A kad je to Jane ula, rasplakala
se od olakanja. Oev blagoslov znaio joj je jako puno. Nije se htjela
udavati ako on to ne odobri, niti je to elio Joe.
Pet minuta nakon to je Joe izaao iz sobe, Jane je nazvala Billa;
plakala je, smijala se i zahvaljivala mu, a onda je slualicu preuzela
Cvnthia.
Dobro si postupio. Malo sam se zabrinula zbog tebe, nakratko,
ali uinio si ono to treba. Zvuala je jako mirno i zrelo. U protekloj
godini, svi su odrasli, a ne samo djeca.
Zbog ega si tako sigurna? upita Bili, jo uvijek zabrinutim to-
nom.
Znam, eto. Kao i ti, samo si uplaen. On e biti dobar prema
njoj. Samo to su i mogli traiti. Sve ostalo je u rukama sudbine.
I bolje mu je. Ili e me uti.
Ponosna sam na tebe, Cvnthia ree.
Nemoj, momak je tako dobar da mu nisam mogao rei ne.
Drago mi je, a isto to je rekla i Isabelle kad je nazvala da uje
kako je prolo.
Nikada ti ne bih oprostila da si rekao ne, rekla je s puno strasti.
Cijelu no se brinula zbog toga i ustala je u etiri sata da bi ga mogla
nazvati. Svi su navijali za to dvoje. Nita nije tako neodoljivo kao
ljubav, a jedno je bilo sigurno - Joe i Jane se vole. Bili se samo nadao
da e ivot biti dobar prema njima. Uostalom, Joe je ve platio svoje.
U Pariz je ve stiglo proljee, a za Isabelle se nita nije promije-
nilo u protekla dva mjeseca. Svoje otkrie jo nije istresla pred Gor-
dona. ekala je povoljan trenutak. Ali, otkako je saznala za Louise.
za nju se sve promijenilo. Vie nije osjeala krivnju zbog onog to os-
jea prema Billu i uglavnom se klonila Gordona. Nije se ispriavala
nita nije oekivala od njega. On je bio samo ovjek kojeg vie ne
216
poznaje, a ive na istoj adresi. Billa je samo brinulo da Gordon ne
osjeti preveliku promjenu u njoj. No do sada, ini se, nita nije shva-
tio.
Bili ju je i dalje nazivao svaki dan, ali znao je da uskoro mora
donijeti neke odluke. U rehabilitacijskoj ustanovi je bio ve sedam
mjeseci, no iako je bio jai i zdraviji, nita se znaajno nije promije-
nilo. Njegovo tijelo se oporavilo; prvobitno je trebao ostati ovdje
cijelu godinu, no njegovi terapeuti su mu govorili da e uskoro biti
spreman za odlazak. Neodluno je razmiljao o odlasku u svibnju.
Rekli su mu, na kraju, da vie nita ne mogu uiniti za njega. Doi-
votno je bio vezan za invalidska kolica. Nije bilo nikakvog uda, ni-
kakvog kirurkog zahvata kojeg bi mu mogli ponuditi. Morao se po-
miriti sa ivotom kakav je sada; takav e i ostati. To je za njega bio
najokrutniji udarac kojeg je mogao zamisliti. Jedino bi jo gore bilo
daje Isabelle poginula kad ih je udario autobus. To to vie ne moe
hodati, za njega je znailo da je vie nikada nee vidjeti. Radije bi
umro nego da je optereti svojim tegobama. Kad su mu rekli da vie
nita ne mogu uiniti, osjeao se kao da je umro. Njoj jo nije rekao
da je meu njima gotovo, no znao je da mora uskoro, kako se ne bi
predomislio. vrsto je odluio: ubrzo e se tiho povui.
Prijatelji su ga i dalje nazivali iz VVashingtona i jedan jak kandi-
dat za senatora traio je da on preuzme njegovu kampanju u lipnju.
Imao je i neke namjere u vezi predsjednike kandidature, za etiri
godine, a znao je da je Bili pravi ovjek koji e mu to omoguiti. Bili
mu je gotovo ve obeao da e prihvatiti.
Razgovarao je o tome s Isabelle i ona je dola do zakljuka da bi
mu povratak na posao dobro inio. Shvaala je da je povremeno
obeshrabren time to na rehabilitaciji nije postigao vie, no oni su ga
doveli do onog stupnja kojeg su mogli dosegnuti. Ispravno je naslutila
da on odugovlai s odlaskom. Odlazak iz rehabilitacijskog centra bio
je pomalo kao naputanje majine utrobe.
Njene povrede su ve dobro zarasle. Pretrage su pokazivale nor-
malno stanje, samo je rijetko imala glavobolje. Zaista se dobro opo-
ravila i nije ostalo nikakvih znakova nesree, osim dugog, tankog
oiljka du lijeve ruke, gdje je bila zaivena presjeena arterija. Druge
uspomene na nesreu nije bilo, osim veze koja se u bolnici razvila
medu njima. I dalje joj je strano nedostajao i zvala ga je daje posjeti
kad izae iz rehabilitacijske ustanove. Ali on je, svaki puta kad ga je
ona pitala o tome, bio vrlo neodreen. Znala je da je prerano za
njegove putne planove, no nadala se da e se to dogoditi uskoro. Nije
ga vidjela sedam mjeseci, to joj se inilo kao vjenost. A tako se
osjeao i Bili.
217
Kako je vrijeme prolazilo, neprestano je sam sebe muio zbo; toga;
tako je bilo ve dugo. Htio ju je vidjeti, ali je vjerovao da to nije dobro.
Kad je zaista shvatio i prihvatio injenicu da vie nikada nee hodati, za
njega se sve promijenilo. A njihovi razgovori nisu mu se vie inili tako
neduni. Osjeao se kao da je zavarava, s obzirom na odluku koju je
donio. U njegovim oima, on joj vie nije imao to ponuditi, osim
emocionalne podrke i ono malo ukradenih trenutaka koje bi mogli
podijeliti nekoliko puta godinje. Premalo joj je mogao dati; nije joj
mogao pruiti budunost dokle god je ona u braku, nikakvu zatitu od
Gordona, niti pomo njenom bolesnom djetetu. A ono to nikako nije
elio, bilo je njeno saaljenje. To ne bi podnio. Znao je, ako je odlui
napustiti za njeno dobro, ona mora misliti da je potpuno zdrav. Ako ne bi
bilo tako, pa ona pomisli da mu je potrebna, nikada ga ne bi pustila.
Toliko ju je poznavao. No svaki put kad je pomislio da prekine s njom,
da je vie ne naziva, osjetio bi se kao da e mu srce puknuti. Nije htio da
se ona osjea naputeno, ali, govorio je sam sebi, na dugi rok je to za nju
bilo najbolje. Kad bi joj mogao dati budunost, onakvu kakvu bi elio,
ekao bi je zauvijek, ali sada kad je znao da to ne moe i da e zauvijek
ostati u kolicima, sam je sebi govorio da je mora pustiti, za njeno dobro.
A pogotovo ako ne moe voditi ljubav s njom. Ako su Joe i Jane i bili
dovoljno ludi da pokuaju izgraditi zajedniki ivot, to se njega tie, on
to nikada ne bi uinio Isabelli. To se ve pretvorilo u svakodnevno
hrvanje izmeu Billa i njegove savjesti.
Osim Billa, to to se Teddy znaajno oporavio u protekla dva
mjeseca bilo je jedino dobro u njenom ivotu. Nije znala je li to zbog
vremena ili je to samo srea, no on je izgledao bolje i snanije nego
cijele godine. ak je nekoliko puta siao dolje i veerao s njom u bla-
govaonici. U travnju ga je provezla kroz Bulonjsku umu, prvi put
nakon mnogo godina. Svratili su na sladoled u Jardin dAcclimata-tion
i kad je nazvala Billa, bila je van sebe od oduevljenja. Ovako neto
nije uinila jo otkako je bio sasvim mali. A kad je prvog svibnja
navrio petnaest godina, zahvaljivala je Bogu to ju je blagoslovio
njegovim postojanjem.
Dan poslije, Bili se javio i tog popodneva je poeo polagati te-
melje za ono to je vjerovao da mora uiniti. Izgovorio je prvu la.
Razmiljao je o tome dugo i teko. Ma koliko grozno se inilo, znao je
da to radi zbog nje. Dovoljno ju je volio da bi sam sebe rtvovao za
njeno dobro. Teddvju je bilo bolje, Gordon je ve nekoliko mjeseci
ostavlja na miru. Gotovo ga ni nema kod kue. Bili je znao da nikada
nee biti dobar trenutak za ono to je, po vlastitom uvjerenju, morao
uiniti, ali sada je za to bilo bolje doba nego ikada. Dok mu
218
je srce snano tuklo, rekao joj je da ima sjajne novosti i nastojao se
natjerati da zvui uvjerljivo. Previe ga je dobro poznavala, pa se
bojao da e znati kako to nije istina. No, nekim udom, ona mu je
povjerovala kad joj je rekao da je tog dana prohodao i da je napokon
uspio uspostaviti vezu izmeu mozga i nogu. Bila je zapanjena to to
uje, ak se rasplakala; bila je presretna zbog njega, a on se zato
osjeao jo gore. No, po njegovom shvaanju, nije mogao uiniti nita
drugo. Znao da je mora pustiti, za njeno dobro, i uvjeriti je da je
zdrav. Imala je Teddvja, za njega se trebala brinuti, nije joj trebao Bili
kao dodatni teret. Ovakav kakav je, mislio je, nema joj to ponuditi,
bez obzira na to to se na kraju dogodi s Gordonom. Bili joj to ne bi
uinio. Nije joj elio unititi ivot i na kraju je pretvoriti u svoju
slukinju i njegovateljicu. Za razliku od Joea i Jane, Bili je znao to to
znai. Nije joj smio dopustiti da ga ali, spaava i njeguje. Ako ne
moe hodati, vie ne eli biti dio Isabellinog ivota. A to to joj je
upravo rekao, kako je tog dana prohodao, bio je prvi korak njenog
oslobaanja. Po njegovom shvaanju, to je bilo sve to joj je mogao
dati. Bilo je to kao da predivnu pticu puta na slobodu.
Dugo su razgovarali; ona ga je pitala kako se osjeao kad je na-
pravio prve korake, je li bilo strano ili divno, a on je beskonano
priao na tu temu, u pojedinosti. Nakon toga, svakog dana je sve vie
uvrivao svoju priu. Sad mu je bilo zlo kad bi je nazvao; grozno
mu je bilo to joj lae. Bila je topla, predivna, ranjiva i puna po-
vjerenja i strano ju je volio. Dovoljno da se, ovakav kakav je, ukloni
iz njenog ivota. Samog sebe je sada vidio kao polovinu osobu, ak i
manje od toga - kao ovjeka koji vie nema to ponuditi jednoj eni.
ak i ako neki njegovi dijelovi funkcioniraju, bilo je drugih koji nisu
i nee, nikada vie. Zapravo, kako je on to vidio, prognoza koju su
mu dali njegovi terapeuti unitila je ono to je ostalo od njegovog
ivota i ono to je dijelio s Isabelle.
A kad nije razgovarao s njom, Bili je pripremao teren u Wa-
shingtonu za svoj budui ivot. Napokon je poeo smiljati to e kad
izae iz rehabilitacijskog centra. Obeao je da e preuzeti kampanju
kandidata za senat krajem lipnja.
Prije toga je morao nai stan, a htio je i neko vrijeme provesti s
kandidatom i saznati sve to moe o njemu. No, prije povratka na
posao, slijedilo je jo i vjenanje Jane i Joea. Imat e est djeverua,
Olivia e biti kuma, a prijem su mislili odrati kod kue, u Greenwi-
chu. Bit e tristo uzvanika, u atoru na prednjem travnjaku. Dogaalo
se puno toga, Cvnthia je ludovala s pripremama oko hrane i cvijea i
jurila na probe haljina s curama.
219
Joe i Jane su bili van sebe. Predbiljeili su se za brani smjetaj na
sveuilitu. Ona je bila u Minneapolisu i upoznala njegove roditelje. A na
brano putovanje idu u Italiju. Dok je sluao Joea, odlazei svakog dana s
njim na terapiju, Billu je bilo sve vie muka zbog onog to e uskoro
uiniti Isabelli. No on je donio odluku. Bio je siguran da je to jedini izbor i
ispravan potez. Trebalo joj je samo rei. Dobro si? Joe ga je upitao
jednog popodneva, dok su se vraali u sobe. U zadnje vrijeme si nekako
tih. Joe se zabrinuo za njega. Djelovao mu je udno. Znao je da je Bili,
to se tie oporavka, doao do zida i brinulo ga je kakve je to posljedice
ostavilo na njega. Svi su oni doli do odreene toke kad su se morali
suoiti s istinom
i stvarnou.
Spremam se za povratak u stvarni svijet. Nakon vjenanja, imat u
puno posla, objasnio je Bili, ali Joe je primijetio da je njegov budui
punac u proteklih mjesec dana gotovo potpuno izgubio zanimanje za
terapiju. A prestao je odlaziti i na razgovore s Lindom Harcourt. Nije
imao to vie rei, niti su ga zanimale njene knjige. Izgubio je svaku
nadu u ivot s Isabelle. Pristao je da ostane u reha-bilitacijskom centru
jo mjesec dana, no inilo se da srcem vie nije bio prisutan ni na koji
nain. U glavi, ve je bio negdje drugdje. Djelovao je odsutno i tiho, a
kad nije primjeivao ljude oko sebe, to se sada esto dogaalo, inilo se
da je utuen, a takav je i bio.
Krajem svibnja, Bili je naiao na Helenu koja se vraala iz blago-
vaonice; plakala je. Ila je ravno prema njemu i gotovo ga je oborila
kad je projurila kraj njega u svojim kolicima.
Hej, bijeg s mjesta nesree je krivino djelo! doviknuo je Bili, a
ona se polako zaustavi ne okrenuvi se da ga pogleda, a onda zabije
glavu u ake i zaplae. On priblii svoja kolica njenima i dotakne joj
rame. Mogu li pomoi? Odmahnula je glavom i na tren nije od-
govorila. A onda ga pogleda uplakanim oima. Kad je sklonila ruku s
lica, on primijeti da nema njenog prstena, ogromnog dijamanta kojeg je
nosila otkako ju je upoznao prije devet mjeseci. Bilo je lako pogoditi
to se dogodilo. Hoe li doi da malo popriamo? predloi on, a ona
kimne. Zajedno su se vratili do njegove sobe i on joj prui snop
papirnatih maramica. Ispuhala je nos i zahvalila mu uz osmijeh
pomijean sa suzama.
Oprosti. Raspadam se, ispriala se. Bila je lijepa kao i uvijek, ak i
kad je plakala. Ta djevojka je nevjerojatno dobro izgledala, bez obzira
na to to je u invalidskim kolicima. Da pogaam ili e mi ti rei?
Sergio. Nazvao me... u zadnje vrijeme je sve bilo nekako udno.
Radio je u Milanu, puno je putovao. Odgodili smo vjenanje prije
220
nekoliko mjeseci jer je on mislio da treba jo vremena... Sranje, Bili,
mi smo skupa ve est godina... ali tek nakon nesree smo se zaruili.
Mislim da je to uinio samo zbog osjeaja krivnje, jer sam pala dok
sam radila za njega. Tog dana mi je stalno govorio neka stanem dalje
i dalje, pa jo dalje, a onda sam pala niz stepenice... i... sad mi je
rekao da on to ne moe, da je preteko, jer ja trebam previe panje.
Njemu u ivotu treba netko neovisniji, tako je rekao. To je zbog
ovog, ona pljesne po svojim invalidskim kolicima s obje strane i
ponovo zaplae, a Bili je na to zagrli. Nerazgovjetnost njenog govora
znaajno se smanjila u proteklih devet mjeseci, ali druge stvari nisu i
nikada nee biti bolje. To je bilo ba ono ega se bojao kod Jane i
Joea i zato je elio osloboditi Isabelle sada, prije nego to ga zamrzi
zbog svega to vie nije bio ili nije mogao uiniti.
Vjerojatno se uplaio, razumno ree Bili. Sergio je bio jedan
od najuspjenijih mladih fotografa u svom podruju i imao je samo
dvadeset i devet godina. No isto tako, mogao je imati svaku mane-
kenku koju poeli, i to one koje nisu u invalidskim kolicima. Bilo bi
lijepo da je mogao odrati obeanje koje je dao Heleni, no za njega je
to bilo previe, rekao joj je Bili; zato je bolje da se sada izjasnio.
Zna, Helena, ako on to ne moe, onda je sada postupio kako treba.
Zato da te ostavi nakon to se vjenate? Ako nije pravi, bolje da to
odmah sazna. To je bio njegov stav u vezi Isabelle, iako je znao da
ona njega nikada ne bi napustila. Meutim, Bili je vjerovao da bi tre-
bala tako postupiti. A ako ona ne bi imala dovoljno razuma da to sa-
ma uini, on e to uiniti za njeno dobro. Posljednjih nekoliko tjedana
se muio do ludila i uspio je sam sebe uvjeriti da je u pravu. Ono to
je Sergio uinio, potvrdilo je njegovo miljenje da zdravi ljudi ne idu
uz ljude koji to nisu u potpunosti. Helena, vjeruj mi, jednog dana e
ti biti drago to se ovo dogodilo, ree on, a ona se jo jae rasplae.
Ona u tome nije vidjela nikakvog smisla. Voljela ga je i mislila je da i
on voli nju. Ve je imala pripremljenu vjenanicu, prijem, fotografa,
glazbu. Ali brak je bio puno vie od toga, pogotovo u njihovoj
situaciji.
Zato bi mi bilo drago to se to dogodilo? To to Bili govori,
po njenom miljenju nema nikakvog smisla.
Zato jer mu ne eli biti na teret. Na taj nain, samo bi te za-
mrzio.
Ja nisam teret, ree ona, razbjesnivi se. Nisam nita druga-
ija nego to sam bila prije nesree. I dalje sam ista osoba. Joe i Jane
bi zapljeskali na te rijei, ali Bili nije. On je stvari vidio upravo
suprotno.
221
Nitko od nas nije vie isti. Ne moemo biti. Imamo ogranienja.
Ima stvari koje vie nikada neemo raditi, tiho ree Bili, mislei na
Isabelle.
to, na primjer? Plesati? Skijati se? Rolati? Ma, koga briga za
to? Ponovo je ispuhala nos.
Njega, oito, jest. To ti elim rei. Barem je bio iskren, to mu
mora priznati.
Nita mu ne priznajem. On je seronja. Nisam mu uinila nita
loe da me ovako ostavi.
Ne. Samo nisi imala sree. Kao i mi ostali. Zato smo ovdje. Ti to
meni hoe rei da nas nitko nee voljeti zato jer smo ovakvi? Ako je
tako, mislim da nisi u pravu i runo je to to govori. A to je s Jane i
Joeom? Pogledaj njih.
Ima dovoljno godina da bude pametnija od njih. Njoj je bilo
dvadeset i osam i htjela je ivot s muem i djecom. I dalje mislim da
grijee i jednog dana e za to platiti. Moda e Jane jednog dana
uiniti isto to i Sergio. I to onda? Do tada e ve imati djecu i to e
svima upropastiti ivot.
Dakle, to misli? Da nitko nee ostati s nama niti e nas htjeti?
To je sranje, zna i sam. Barem se nadam da zna. Imamo pravo na
sve to i drugi.
Moda i nemamo, ree on smrknuto. Ili, barem, ja nemam.
Mogu govoriti samo u svoje ime. Ali mislim da nemam pravo optere-
titi druge s ovim, on rukom pokae na njihova invalidska kolica,
To ne bi bilo pravedno. Oboje su znali da on govori o Isabelli i He-
lena se na to jo vie uzruja.
Jesi li u zadnje vrijeme popriao s psihijatrom, Bille? ona upi-
ta, iznenada vie zabrinuta za njega nego za sebe. Mislim da bi tre-
bao, jer mi se ini da su ti stavovi jako sumnjivi. Ja mislim daje Ser-
gio guzica i moda si u pravu, moda je za mene bolje ovako nego da
me kasnije napusti, ali mislim da to ne bi trebalo imati nikakve veze s
ovim, kao i on, ona mahne rukom prema njegovim kolicima.
Mislim da bi to trebalo ovisiti o tome voli li me on ili ne i njegovim
oekivanjima kakva u mu biti ena. Moda misli da nisam dovoljno
dobra za njega.
To i ja tvrdim, Bili joj je podilazio, no Helena gaje bijesno po-
gledala.
Ne, ne tvrdi, Bili. Zbunjen si. Misli da smo onog dana kad
smo zavrili u kolicima izgubili pravo da budemo voljeni. Ja u to ne
vjerujem i neu vjerovati. Ima previe dobrih ljudi koje uope nije bri-
ga stojimo li ili sjedimo. Ni meni se ne svia to sam ovakva. Radije
222
bih slobodno trala naokolo i nosila visoke pete. Ali nije tako. I sto
onda, jebi ga? Hoe mi rei da ne bi volio enu u invalidskim kolici-
ma? Zar si toliko sitan? Ne bih to rekla. Pogledala gaje vrlo otro.
Moda nije tako, odvratio je on, izbjegavajui odgovor na nje-
no pitanje, no samom sebi usprkos, znao je da ima istine u njenim
rijeima. Jer, da je Isabelle zavrila u invalidskim kolicima, on bi je
volio jednako kao i prije, moda i vie. Ali nije se o tome radilo.
Moda samo elim rei da neki ljudi nisu dovoljno veliki da to ui-
ne. A ako i jesu, mora dobro razmisliti i shvatiti eli li im to zaista
uiniti. eli li ih zaista izloiti tome, ili ih voli toliko da e ih se
odrei? Govorio je o sebi, a Helena je izgledala zbunjeno.
Zato nas jednostavno ne strpaju sve na nekakvu santu leda? To
bi moglo biti rjeenje. Ne bi bilo problema ni za koga, oni se ne bi
trebali ponaati kao pristojna ljudska bia, niti suosjeati ili se uope
ponaati kao zrele osobe. Zna to? Strano se divim Jane i Joeu zbog
ovoga to rade. Vjeruju jedno u drugo i u pravu su. Vole se, a to je
vrijedno svake rtve. Sve ostalo, s kolicima i takama ili bez njih, ne
znai ba nita. Barem ne za mene. Nije me briga je li tip za kojeg u
se udati gluh, nijem ili slijep; ako je dobar ovjek, ako se volimo, ako
je pristojno ljudsko bie, za mene je dovoljno dobar. K vragu, da je
netko drugi umjesto mene u ovim kolica, meni to ne bi nita znailo.
Dobro. Onda se udaj za mene, Bili ju je bocnuo, a ona se zavali
dublje u kolicima i osmjehne kroz suze.
Bio bi pravi dave, nasmijala mu se. A stavovi su ti nikakvi.
I dalje mislim da bi trebao popriati s psihijatrom prije nego to iza-
e ili e napraviti neku veliku glupost. I ona je bila pacijent Linde
Harcourt i bila je zadovoljna s njom, jer se i sama trudila.
to, na primjer? On se branio. Sviala mu se, bila je vrlo bi-
stra djevojka i postali su dobri prijatelji.
Na primjer, iznevjeriti ljude koji te vole zato jer misli da si im
teret. Zato ih ne pusti da to sami zakljue, umjesto da odluuje za
njih? Nema pravo odreivati to e oni misliti, niti donositi odluke
umjesto njih.
Moda sam ja ipak u pravu. Ako nekog voli, eli tu osobu za-
tititi od nje same.
Ljude ne moe zatititi, odluno ree Helena. Puno je radila
na sebi i suoila se s mnogim pitanjima, vie nego Bili. On je sve vri-
jeme proveo diui utege i na kraju je poeo izbjegavati psihoterapiju.
Heleni je to bilo jasno. Ljudi imaju pravo na vlastiti izbor. Ne moe
to nikome oduzeti, kao to drugi to ne mogu oduzeti tebi. Radi se o
potovanju.
223
Moda je tako kako ti kae, zamiljeno ree Bili. Ja nemam
odgovore. Imam samo pitanja. A puno sam stariji od tebe. Moda bih
u tvojim godinama i ja bio hrabriji. Moda si u pravu, moda je
Sergio seronja. Ali ako je, bolje ti je bez njega i bolje ti je da to saz-
na odmah sada.
To se slaem, ona tuno ree, ali svejedno boli. Aha, ree on,
boli. Ali takav je ivot. Puno toga to se dogaa boli kao vrag. Neki
te ljudi uvijek mogu razoarati. Bolje je ako ih se rijei to prije,
ree on, a ona kimne. Mislio je na Cvnthiju, a to nije imalo nikakve
veze s njegovim kolicima.
Sergio je, valjda, jedan od tih, ona razumno odvrati. Moda e
sljedei put dobiti manji prsten i veeg ovjeka. Ona kimne; priali su jo
neko vrijeme, a onda se ona vratila u svoju sobu, no jo jednom je
podsjetila Billa da bi, po njenom miljenju, trebao popriati s
psihoterapeutom prije odlaska. A kad ga je kasnije te noi nazvala
Isabeile, on je zvuao zabrinuto. Poneto od onoga to je rekla Helena
ponovo ga je zbunilo. Toliko je gorljivo tvrdila da njihova ogranienja ne
znae nita ljudima koji ih vole, da se on gotovo pitao nije li u pravu. No,
ipak, ona je mlada ena, pa ako se neki mukarac eli brinuti za nju, to je
druga stvar. On je mukarac i morao bi biti u stanju ponuditi vie od toga.
Zvui umorno, rekla je Isabeile, osjetivi odmah da se on
osjea potiteno. Jesi li danas previe hodao i izmorio se? Potpuno
mu je povjerovala da ponovo moe hodati. A on je, sluajui je, gle-
dao u svoja kolica i osjeao krivnju. Zbog te lai, postalo je nemogue
da je ikada vie vidi. Ali to je i htio. I sada se nije namjeravao povui,
ma to priala Helena. To je ve otilo predaleko, a on je i dalje
vjerovao kako je ispravno da je ostavi. Jedino je jo ostalo pitanje,
kada.
Aha, vjerojatno. Moram puno toga obaviti prije nego to iza-
em, odvrati on neodreeno.
Odradili su sjajan posao, ree Isabeile; zvuala je njenije nego
ikada, bila je puna povjerenja, toliko da se njemu srce cijepalo na zvuk
njenog glasa. Iako ju je zavarao, on joj je elio pokloniti slobodu,
osloboditi je tereta koji bi joj, u to je bio siguran, unitio ivot. Znao je
da bi mu Helena rekla da Isabeile ima pravo na vlastiti izbor, a on joj
to pravo oduzima. No bio je uvjeren da zna to je najbolje, a Isabeile je
bila predobra da bi ga sama napustila. Meutim, ve danima je
primjeivala neto udno u njegovom glasu, a nije znala to bi to
moglo biti. Zvuao je drugaije, nesretno i nekako odsutno. Pomiljala
je samo da je uznemiren zbog odlaska iz zatiene sredine
224
u rehabilitacijskoj ustanovi i poetka novog ivota. No sada kad je
opet mogao hodati, kako je ona mislila, sve e mu biti puno lake i
ona je zbog toga osjeala veliko olakanje.
Kako napreduje vjenanje? upitala je nekoliko minuta kasnije,
nadajui se da e mu skrenuti misli od onoga to ga mui.
Cvnthia luduje. Ja se nastojim izvui. Trebam samo plaati ra-
une. To je laki dio. Tei dio je bilo ono to je namjeravao uiniti
Isabelli. Ali ona to jo nije znala. Kako je Teddy? Brzo je promije-
nio temu. Primijetila je da to ovih dana esto radi - skae s jedne teme
na drugu - kao da mu je odjednom neugodno da o bilo emu pria
podrobnije. To uope nije bilo slino ni njemu ni razgovorima koje su
vodili ve gotovo pet godina. Poznavala ga je bolje nego to je mislio,
bolje nego to je elio da ga poznaje.
Sjajno, Isabelle ree, to njega umiri. Nikada ne bi mogao ras-
kinuti s njom daje Teddvju loe. Rekavi to Billu, sama sije zapea-
tila sudbinu. Nikad nije bio bolje.
Dobro. A onda joj je rekao da e idui tjedan ii u VVashing-
ton, potraiti stan. Na to ga ona opet upita o dolasku u Pariz.
Moda bi mogao doi ovamo nakon vjenanja, ako ne bude
previe umoran. Samo na nekoliko dana, prije nego to pone radi-
ti. Puno je traila od njega, ali bojala se da nakon toga on nee imati
vremena. Znala je koliko moe biti zaposlen, a sad e i biti tako.
Moram vidjeti. Moda taj tjedan ve poinjem s kampanjom.
To je bila jo jedna la. Kampanju nee zapoeti prije kraja lipnja i
imao bi vremena, ali on ne hoda, a to joj ne moe rei. Sam je sebi
onemoguio da je posjeti. Smislit emo neto, samo to je rekao i
kad su zavrili razgovor, ona je ovog puta bila zabrinuta. Imala je
snaan osjeaj daje on izbjegava, a nije znala zato. To se poelo do-
gaati od danas do sutra, doslovno preko noi. A to da je njegovo
udno ponaanje poelo onog dana kad su mu terapeuti potvrdili da
vie nikada nee hodati, ona nije znala. To je za njega bila prekretni-
ca. Kad se to dogodi, stalno je sam sebi obeavao, prestat e je nazi-
vati i vie je nikada nee vidjeti. Ali jo se nije mogao natjerati da je
prestane zvati. S druge strane, Isabelle se zabrinula da je rekla neto
to ga je uvrijedilo. No nije zvuao kao da se ljuti na nju; samo je bio
odsutan. Prolo je devet mjeseci otkako ga je zadnji put vidjela i nije
imala nikakvu predodbu kad bi mogao doi u Pariz da je posjeti. A
nije bilo naina da ona ode u VVashington ili New York, k njemu. Nije
mogla ostaviti Teddvja tako dugo, niti otii tako daleko.
U vrijeme kad je vjenanje bilo sasvim blizu, Isabelle je ve obu-
zela panika. On je propustio nekoliko poziva, a kad ga je pitala zato,
225
rekao je da je bio previe zauzet. Pronaao je stan u VVashingtonu i
imao sastanak s mladim senatorom povodom njegove kampanje. Kad
je o tome priao, zvuao je uzbueno. A nakon vjenanja, Bili joj se
dva dana uope nije javio. Iz nekog neobinog, instinktivnog razloga,
ona se njega nije usudila nazvati. On je, odjednom, podigao zid oko
sebe.
Vjenanje je bilo predivno; svi su plakali kad su Joe i Jane izgo-
vorili svoje da. Joe u invalidskim kolicima i Jane koja stoji uz njega;
bilo je neopisivo dirljivo. A nitko nije plakao toliko kao Bili koji je u
svojim kolicima sjedio do Cvnthije, na kraju prvog reda.
Dobro si? upitala gaje ona kad su krenuli za stol. Sjedio je do
nje i njoj se inilo da je neuobiajeno tih. Izgleda izmueno.
Samo razmiljam o poslu. Za nekoliko dana izlazim iz centra i
idem u VVashington. Zna kako mi je. Fiziki, izgledao je odlino,
ali ona je vidjela da ga neto mui.
Djeluje mi uznemireno. Na kraju, pretpostavila je da ga je
potreslo to to se njegova curica udala.
Dola je Olivia i neko vrijeme sjedila kraj njega, a Jane je, umje-
sto s njim, plesala s djedom, dok su je on i Joe gledali, smjekajui se.
Joe time nije bio pogoen, ali Bili jest. I to jako. Bilo je to lijepo
vjenanje, odlina zabava i svi su se dobro proveli. A Bili je, vraa-
jui se te veeri u rehabilitacijski centar, mislio samo na Isabelle.
Dva dana je ostao u sobi, uope nije iao na fizikalnu terapiju, a
onda je napokon skupio hrabrost daje nazove. Ona se tada ve oz-
biljno zabrinula, a kad ga je zvala, on se nije javljao. Njegov telefon
je zazvonio nekoliko puta u protekla dva dana. Znao je da je to Isa-
belle. No on je samo leao na krevetu, mislio na nju i alio to nije
mrtav.
Gdje si bio? upitala je ona s prizvukom panike u glasu, kad ju
je napokon nazvao. Mislila sam da si otiao s njima na brano puto-
vanje, alila se. No on je primijetio da je zabrinuta i povrijeena i
sam je sebe mrzio zbog toga. Znao je da briga koju osjea nije nita u
usporedbi s patnjom koju e tek osjetiti. Nakon pet godina razgovora
s njom, bilo je nezamislivo da je vie nee biti u njegovom ivotu.
Kako je bilo na vjenanju? ona neduno upita, a on uzdahne.
Prekrasno. Na ceremoniji su svi plakali, a nakon toga se odlino
zabavljali.
Priaj mi malo o tome. Teddy je jo spavao. Tih dana je spa-
vao dulje i ona je imala puno vremena.
Ispriao joj je, a onda duboko udahnuo. Osjeao se kao da treba
skoiti s najvie skakaonice. Isabelle, moram ti neto rei. Ona
226
osjeti kako joj je srce stalo. Prije nego to je on progovorio, znala je
da je neto jako loe.
Pitam se, zato mi se ne svia taj ton? Zadrala je dah, eka-
jui da lavina krene.
Cvnthia i ja obnovili smo brane zavjete. Na njenom kraju, za-
vladala je beskonana tiina dok je pokuavala usvojiti to to joj je
upravo rekao.
Sto to tono znai? Nastojala je biti pristojna, iako je htjela
vritati. Kao uvijek, bila je fina i ekala da joj on objasni.
Obnovili smo nau vezu. To je bila druga najgora la koju joj
je ikada rekao. Prvu je izgovorio kad je rekao da ponovo moe hodati.
Stvari su se promijenile za vrijeme mog boravka u ovoj ustanovi.
Mislimo daje to vano za cure. Jedna se udala, a druga ima dvadeset
i dvije godine. Za dvije odrasle ene, koliko vano moe biti da
njihovi roditelji obnove brane zavjete? No Isabelle nije postavila
tako oito pitanje; bila je vana samo injenica da su to uinili i da
ona sada zna za to.
Kad ste to odluili? Cijelo tijelo joj se treslo, ali zvuala je, pri-
vidno, vrlo mirno.
Posljednjih nekoliko tjedana. On je ostavljao gotovo viteki
dojam i prisiljavao se da ne misli kako e na nju to djelovati.
Znala sam da neto nije u redu. Imala je pravo. Dobro ga je
poznavala, to i nije bilo udno nakon pet godina. Zato nisi htio
planirati nikakav dolazak u Pariz? Sad joj je sve bilo jasno. Znala je
da je on zbog neega zabrinut, samo joj nije bilo jasno zbog ega.
Sto to znai za nas?
Mislim da vie ne bismo trebali razgovarati. Njegove rijei po-
godile su je gore od sudara s autobusom. Na tren nije uope mogla
govoriti i mislila je da e se onesvijestiti. U njena plua nije ulazio
zrak i prvi put nakon nesree osjetila je stezanje srca. Kao da ju je
pogodio razornom kuglom, bila je previe skrhana da bi odgovorila.
Ali, znala je da neto mora rei. Ovo nije oekivala. Ali ne moe mu
zamjeriti. Nije htjela ostaviti Gordona zbog Teddvja. Billu je mogla
dati tako malo, samo njihove razgovore. Nije bilo besmisleno da se
on vrati Cvnthiji, ma koliko nju to povrijedilo. Za njega je to bilo do-
bro, inilo joj se, a voli ga toliko da eli samo ono to je za njega naj-
bolje.
Ne znam to bih rekla. Sretna sam zbog tebe, Bille. Oporavak
se nije odnosio samo na njegove noge, nego i na brak, i ona mu je
poeljela svako dobro. On je uo da plae i dolo mu je da umre. No
znao je daje to za nju dobro, vjerovala ona to ili ne. Samo gaje ljubav
227
prema njoj navela na ovakvu groznu stvar. Znao je, time to je njoj
rekao, unitio je i dio vlastitog srca. To je bila najvea rtva koju je
on mogao uiniti za nju i ona za njega.
Pazi na sebe. Ne daj da te Gordon savlada. uvaj svoje oruje i
ako te bude muio, upotrijebi ga. Nakon toga te vie nee dirati.
Dokle god je Louisin mu iv, njemu e biti vano da ostane u braku
s tobom. Mnogo je razmiljao o tome i samo to ga je sada zabrinja-
valo. Nije htio da je Gordon mui, a on vie nee znati za to. Ionako
je nije mogao zatititi od njega na drugi nain osim svojom ljubavlju,
a i to je, sad je bio uvjeren, bilo premalo.
Lijepo od tebe to o tome razmilja, ree ona, okirana i zbu-
njena. Ne shvaam... nisi mi rekao da se izmeu tebe i Cvnthije ne-
to poboljalo. Kako se to dogodilo? I kada?
Ne znam. Moda kad su se klinci odluili vjenati, shvatili smo
da trebamo raistiti stvari meu sobom. A uistinu, njihov razvod je
okonan u oujku, odmah nakon to su im Jane i Joe rekli da e se
vjenati. Cvnthia je, izgleda, sada bila u ozbiljnoj vezi s tim ovjekom
s kojim se via ve devet mjeseci i Billu je bilo drago zbog nje.
elim da bude sretan, Bille, ona irokogrudno ree, to god
to za tebe znailo. I, samo da zna, ja te volim svim srcem.
Znam, suze su se slijevale niz njegove obraze, ali nije smio do-
pustiti da mu ona to primijeti u glasu. Njena sloboda ovisila je o nje-
govoj uvjerljivosti i on je vrsto odluio da to uradi kako treba. I ja
tebe volim, Isabelle. Htio joj je rei kako e je uvijek voljeti, no to
nikako nije smio izgovoriti. uvaj se. Ako ti ita bude trebalo, zovi
me. Za tebe u uvijek biti tu.
Ne vjerujem da bi se to Cvnthiji dopalo.
Trideset godina je puno vremena. Teko je to samo tako napu-
stiti. No on je i to napustio. Iz slinih razloga. Jer, njegovo srce je
pripadalo Isabelli i znao je da e uvijek biti tako. Ali to je znao samo
on.
Strano e mi nedostajati, rekla je ona i poela jecati. Ali e-
lim da bude sretan... budi sretan... budi dobar prema sebi, Bili. Za-
sluio si jako puno. On je znao da zasluuje da gori u paklu zbog
ovog to joj radi, no i dalje je bio uvjeren da je dar kojeg joj daje vei
od boli koju sada osjea. To e jednog dana shvatiti, bio je siguran.
Zbogom, rekao je samo jo to, a onda paljivo prekinuo vezu,
a Isabelle je, sputajui slualicu, zaplakala, dok su je potresali dugi
jecaji. Zvualo je kao da je netko umro, a to je bila ona.
to je, mama? Teddy je dojurio u njenu sobu, prestraenih
oiju. uo ju je iz hodnika i nikada je nije vidio takvu. Bio je bez
228
daha kad je stigao do mjesta gdje je sjela nakon to je spustila slu-
alicu.
Na tren nije mogla govoriti, no znala je da se zbog njega mora
sabrati. Umro je jedan moj stari prijatelj. Nije znala to bi mu drugo
rekla, a na neki nain, to se i dogodilo. Bili je za nju sada bio mrtav.
Otiao. Izgubljen za nju. Nije mogla zamisliti ivot bez njega, nije
mogla zamisliti kakav e joj biti ivot bez njegovih poziva. Sada je
imala samo djecu. Dok ju je Teddy gledao, ona je ustala i uzela kaput,
a onda mu prila i zagrlila ga. Dobro sam. Samo sam tuna. Idem se
malo proetati. Otpratila ga je natrag u njegovu sobu i smjestila u
krevet. A onda je izala van i hodala satima. Kad se vratila, bilo je
skoro ve vrijeme ruka, a bila je mrtvaki blijeda, gotovo siva. ak
se i Teddvjeva njegovateljica uplaila za nju.
Jeste li dobro, gospoo Forrester? ona obzirno upita. Svih ovih
godina koliko je poznaje, nije je vidjela da tako loe izgleda. Isabelle
tiho kimne, sa alosnim osmijehom. Njene oi bile su dva duboka
jezera puna boli.
Dobro sam, mehaniki ree. Nita drugo nije mogla rei. No
tog popodneva, dok je itala svom sinu, niz njene obraze su se stalno
slijevali mali potoci suza i Teddy joj tiho dotakne ruku. Nije znao to
bi joj rekao. A kad ga je te veeri zagrlila prije spavanja, zagrcnu-la
se od jecaja.
ao mi je, mama, on je blago rekao, vrsto je grlei, a ona mu
kimne s tunim osmijehom.
I meni, duo.
Te noi je mislila samo na Billa. Bila je oajna, vie nego ikada u
itavom ivotu. Oduzeo joj je nadu, smijeh i ljubav, utjehu u mranim
danima. Sada joj vie nitko nije bio oslonac i znala je da e tako
ostati. Umrijet e kao Gordonova zatoenica, a vie je i nije bilo
briga. Ni za to. ivjet e da slui Teddvju i Sophie i nekako utroi
preostale dane svog postojanja.
A u rehabilitacijskom centru, u svojoj sobi, Bili je leao u mraku.
Nije se pomaknuo otkako ju je nazvao. Cijele noi nije spavao. Samo
je leao i plakao. Ali postupio je ispravno. Jedina utjeha bila mu je ta
spoznaja, i vjera da je tako.
229
Poglavlje esnaesto
a Isabelle, dani su bili beskonani otkako je Bili izaao iz
nje-M nog ivota. Nije bilo poetka ni kraja, ni trenutka u danu
koji * * bi pruio olakanje. Brinula se za Teddvja kao uvijek,
no sada se inilo daje ona bolesnik. Nije jela, nije spavala, vrlo
malo je govorila, iako se zbog Teddvja trudila da ne bude tako. No
osjeala se kao da je baena u ponor u kojem nema ni sunca ni svjetla.
eznula je da uje Billov glas, ali nije vie ni znala gdje je. Znala je da
je otiao u VVashington i pitala se je li i Cvnthia otila s njim. Ali, ma
gdje bio, vie joj nije pripadao, a sada je znala da joj nikada i nije
pripadao. Bio je privremeni dar u njenom ivotu i ona je bila zahvalna
zbog toga. Ali bol zbog gubitka bila je tako jaka da se svakog dana pitala
hoe li preivjeti. Ostati bez Billa bilo je mnogo gore nego preivjeti
nesreu. Ovog puta, pogoena je njena dua.
To je ak i Gordon primijetio, u ono malo vremena to je pro-
vodio kod kue. Pitao se je li njeno vidljivo narueno zdravlje pove-
zano s nesreom, a kad ju je Sophie vidjela, vrativi se kui za praz-
nike, bila je uasnuta. Isabelle je izgledala kao da umire.
Bolesna si? Gordon ju je na kraju upitao jednog dana za do-
rukom. Tu no je proveo kod kue. Jo nije znao je li Isabelle svje-
sna da on esto noi vani. Ali, Isabelle je toliko smravjela da je od-
jea na njoj visjela vie nego nakon nesree.
Ne osjeam se ba dobro. Imam migrene, rekla je kako bi
objasnila sivu boju svog lica. I njoj je bilo jasno kako izgleda, ali vie
nije mogla ni jesti ni spavati.
Sigurno je neki recidiv tvojih povreda, ree on s blago zabri-
nutim izrazom. Javi se lijeniku. To je bio prvi znak zanimanja ko-
jeg je pokazao prema njoj u proteklih nekoliko mjeseci. Sljedei tje-
dan idem na put i mislim da bi to trebala obaviti prije mog odlaska.
Pitala se ide li on na put s Louise. Ve odavno je shvatila da je prolo
ljeto, dok je ona bila u bolnici s Billom, on vjerojatno bio cijelo vri-
jeme s Louise. Njena odsutnost dobro mu je dola, u to je bila sigurna.
A to to je vie nije posjetio u bolnici, nije imalo nikakve veze s njom
ili Billom, ili ljutnjom zbog njih dvoje; radilo se o njegovoj vezi s
Louise i vremenu kojeg je htio provesti s njom, to mu je omoguila
Isabellina odsutnost. No njoj to vie nije bilo vano. To je
230
z
bila samo jo jedna injenica u njenom ivotu i to ve godinama,
oito
Kamo ide? ree ona, nastojei zvuati zainteresirano, iako je
nije zanimalo. Vie je nita nije zanimalo. Mogla se brinuti za Ted-
dyja i to je bilo sve, a sad kad je Sophie dola kui na nekoliko dana,
bilo joj je ipak malo lake.
Posjetiti klijente u junoj Francuskoj. Bila je sigurna daje klijent
zapravo Louise, ali naravno, nije ga to pitala. Sutra nazovi lijenika,
podsjeti je on na odlasku, ali ona ga nije posluala. Znala je to joj je.
Njeno srce je bilo slomljeno; to nije imalo nikakve veze s
prologodinjom nesreom. Prolo je tono godinu dana otada. Teko je
bilo povjerovati da je Bili otiao iz njenog ivota. U posljednje vrijeme,
dogaalo joj se da poali to nije umrla prilikom nesree. To bi bilo
puno lake nego ovo kroz to prolazi. Pitala se hoe li bol ikada prestati;
sumnjala je u to. Svaki novi dan bio je jo gori nego prethodni. Nije se
imala emu radovati, nita eljeti, niemu se nadati, ni u to vie nije
vjerovala, nije mogla vjerovati da e joj ivot biti naklonjen. Bili je sve
odnio sa sobom i ostavio joj samo uspomene i patnju. A najgore je bilo
to ona uope nije bila bijesna na njega. Samo ga je voljela i znala je da
e tako biti uvijek. Bila je kao ivotinja koja je izgubila partnera i sada
trai mirno mjesto gdje e umrijeti.
Mama, to nije u redu? pitala ju je Sophie zabrinutim glasom
kad su se tog popodneva srele pred Teddvjevom sobom.
Nita, duo. Samo sam umorna. Izgledala je strano; svi su to
mogli primijetiti. Sophie i Teddvjeva njegovateljica Marthe razgova-
rale su o tome popodne. Teddy je rekao da izgleda loe otkako su joj
javili da je umro jedan njen prijatelj. No ostali su slutili da je uzrok
Isabellinog oaja mnogo dublji i ozbiljno su se bojali ne samo za nje-
no zdravlje nego i za ivot.
Kad se Gordon te veeri raspitivao, rekla je da joj je lijenik re-
kao daje dobro. Nije mu se uope javila, a znala je da Gordon to nee
provjeravati.
Njemu je palo na pamet da bi nekakva vrlo snana emocionalna
bol mogla biti uzrok; propala ljubavna veza, slomljeno srce. U
njegovoj glavi oglasio se alarm; pomislio je na Billa, a onda je jedna-
ko brzo odbacio tu pomisao. Gordon je znao da se ona to ne bi usudila
ponoviti nakon njegovih upozorenja. Ali on uope nije shvaao
koliko je snana njena ljubav prema Billu, niti je znao tko je ona doi-
sta.
Sutradan je Gordon bezbrino otputovao na jug Francuske. Broj
koji joj je ostavio bio je Hotel du Cap. Namjeravao je ostati tri tjedna,
231
a Isabelle nije nita pitala. Njegov odlazak bio je olakanje. Sad vie
ne mora pronalaziti izgovore za svoje narueno zdravlje ili lo izgled.
Bilo joj je puno lake kad je sama.
A kad se on vratio, tri tjedna kasnije, zapanjilo ga je to ju je za-
tekao u jo gorem stanju. On je izgledao zdravo, bio je preplanuo, a
ona, kao da pati od neizljeive bolesti. Teddy i ona izgledali su jed-
nako bolesno. Sophie je plakala kad je s njim razgovarala o tome. Ali
on je rekao da je njena majka bila kod lijenika prije nekoliko tjedana
i on ju je proglasio zdravom. Vie od toga nije elio znati, niti se
suoiti s mogunou da dobije jo jednog invalida u kui.
U kolovozu je Gordon pono'vo otputovao, na dugako poslovno
putovanje po Italiji i panjolskoj. Sophie je otila na nekoliko tjedana
kod prijatelja u Bretanju. A Isabelli je bilo dovoljno to je sama s
Teddvjem. Opet mu je itala i trudila se pred njim kako se ne bi bri-
nuo, ali nije mogla zamisliti da e ikada vie biti svoja. Bilo je lake
preboljeti nesreu nego izgubiti Billa. Svakog jutra se budila mislei
na njega i alila je to nije mrtva.
Dok su i Gordon i Sophie bili odsutni, Teddy je dobio neugodnu
ljetnu gripu. U poetku je sve izgledalo kao prehlada, a onda mu je
zahvatilo plua. Imao je visoku temperaturu i lijenik mu je dao
antibiotike kako bi sprijeio daljnja pogoranja. Ali temperatura je
stalno rasla i to god poduzimale Isabelle ili njegovateljica, nita nije
pomagalo. Treeg dana je ve jedva disao. Uope nije reagirao na te-
rapiju, pa se i lijenik zabrinuo zbog toga. Dva dana kasnije, dobio je
upalu plua. Ubrzano je tonuo iz zla u gore. Pet dana nakon to se
razbolio, lijenik ga je smjestio u bolnicu, a Isabelle je ostala s njim.
Pomislila je nazvati Gordona, ali nije joj se inilo potrebnim. Ionako
ga nikada nisu zanimale Teddvjeve muke. To je uvijek padalo na
njena lea.
Hou li umrijeti? u bolnici ju je upitao Teddy, velikih stakla-
stih oiju; pogladila ga je po glavi i stavila mu hladne obloge na elo
i rune zglobove. Bolniarke su joj bile zahvalne na pomoi.
Nee, naravno. Ali sada mora ozdraviti. To je obian glupi vi-
rus i zbilja si ve dovoljno dugo bolestan. Ali te noi je imao tempe-
raturu od 41 stupnja. Isabelle je sutradan nazvala Gordona.
Ne znam to je. Nekakav virus. Ali jako mu je loe. Zvuala je
jo iscrpljenije nego prije i izgledala jo gore.
Stalno mu je loe, rekao je Gordon odbojnim tonom. Bio je u
Toskani, a Isabelle nije mogla zamisliti kakav bi posao tamo mogao
obavljati. Bio je to jo jedan odmor s Louise, bez sumnje, ali Isabelle
vie nije bilo briga. Odavde ne mogu nita uiniti.
232
Samo sam mislila da treba znati, ree ona, pitajui se zato ga
je uope nazvala. To je bila vie pristojnost nego poziv u pomo.
Zovi me ako mu bude gore. I to e on tada uiniti, pomisli
Isabelle. to ako umre, trebam li mu to javiti? Ili bi i to bila smetnja?
Ali nita od toga nije mu rekla.
ekala je jo dva dana, a onda nazvala Sophie. Teddy tada vie
nije bio potpuno priseban i Isabelle je obuzela panika dok je poku-
avala razgovarati s njim. Davali su mu antibiotike intravenoznim
putem, no sada su mu plua ve poputala, a lijenik je bio zabrinut i
za njegovo srce. Ona se iznenada strahovito uplaila daje ovo trenutak
kojeg se uvijek bojala. A Sophie je, za razliku od svog oca, odmah
doputovala iz Bretanje. Njih dvije su satima sjedile uz njega, a
nijedna od njih nije spavala; drale su se za ruke stojei kraj njegovog
kreveta dok je on drijemao. Povremeno je govorio u snu, no vrlo
malo od onoga to je rekao je imalo smisla.
Kad se sljedeeg jutra probudio, napokon je izgledao spokojno.
Bio je vru, sparan dan, a on je na dodir bio uaren, ali stalno je go-
vorio da mu je hladno. Tog dana im se obratio tek naveer. Lijenik je
dolazio i odlazio, a bolniarke su ga nadzirale. Kasno te veeri, li-
jenik je Isabelli rekao da stvari ne izgledaju dobro. Njegovo stanje se
pogoravalo.
Sto elite rei?
Bojim se za njegovo srce. Ne moe podnijeti toliki napor. On je
jako bolesno dijete. To je odavno ve znala, no izjedalo ju je to oni,
izgleda, za njega ne mogu nita uiniti.
Na njen uas, tako su proveli cijeli tjedan. Teddy je lebdio izme-
u ivota i smrti. I Sophie i Isabelle do tada su bile iscrpljene preko
vlastitih granica. Izgledale su gotovo jednako loe kao i on. Isabelle je
bila zgroena jer se Gordon uope nije javio da pita kako je Teddy,
nakon njenog poziva u Toskanu prije gotovo dva tjedna. Vjerojatno je
pretpostavio da se Teddy oporavio, zakljuila je. No, na poetku
treeg tjedna, Teddyje izgubio svijest. Imao je nekoliko napada, a upala
plua se pogorala. Isabelle nije shvaala kako je uspio preivjeti do
sada. Samo je sjedila u hodniku i plakala, a onda se vraala u njegovu
sobu i sjedila kraj njega. Te noi je ponovo nazvala Gordona.
Ba kao stoje zakljuila, on je pretpostavio daje djeaku dobro,
pa je bio zateen kad je uo koliko mu je jo uvijek loe.
Nisam znala da li bi se htio vratiti kui.
Misli da bih trebao? On nije zvuao kao daje oduevljen tom
idejom, no ipak je bio zabrinut. Stanje je bilo puno gore nego to je
oekivao.
233
Ovisi o tebi. Jako mu je loe. Nije doao k svijesti od sino, a
lijenik nije vie bio siguran hoe li se to uope dogoditi. Gordon je
rekao neka ga ona nazove sutra.
Isabelle i Sophie sjedile su kraj Teddvja cijelu tu no, a u pet
ujutro, on je otvorio oi i nasmijeio im se. Obje su zaplakale od
olakanja i pomislile da je to dobar znak. Ali bolniarka je rekla da je
temperatura narasla preko noi. Bila je blizu 42 stupnja. On je,
meutim, razgovarao s njima. Ovog puta, kad je lijenik doao, samo
je odmahnuo glavom. Djeaka je izdavalo srce. Doao je i taj trenutak
kojeg se Isabelle uasavala cijelog Teddvjevog ivota. Izgledala je
oajno, a osjeala se neobino mirno ekajui skupa sa svojim sinom
ono to im je sudbina namijenila.
Sad je sasvim jasno razgovarao s njom i drao je za ruku. Pogle-
dao je Sophie s aneoskim osmijehom. Isabelle ga poljubi u obraz,
osjeajui kako je vru i suh, dok ga nije okupala svojim suzama.
Plakala je i nije se mogla zaustaviti.
Volim te, maleni moj. Uvijek je bio pun ljubavi prema njoj,
strpljiv i drag. ivot mu je bio sama patnja, a nikada se nije alio.
Nije se alio ni sada. Samo ju je drao za ruku i lebdio izmeu sna i
budnog stanja. Ona je imala nesavladivu potrebu da ga zadri, spasi s
ruba ponora nad kojim je lebdjela njegova dua. Nije mogla podnijeti
pomisao da e ga izgubiti. Ali nita nije mogla uiniti da sprijei to
to mu se dogaa.
On je tada pogleda i nasmijei se. Sretan sam, mama, tiho je
rekao, a onda se okrene svojoj sestri, Volim te, Sophie i potom se, uz
najtii uzdah, ugasio, dok su ga njih dvije drale za ruke. Spokojno i
jednostavno, njegova dua se oslobodila iz tijela koje ga je itavog
ivota muilo. Isabelle ga uhvati u naruje i drala gaje u zagrljaju,
plaui. Sophie ih je gledala i jecala, a onda Isabelle zagrli Sophie.
Ispruen na krevetu, Teddy je izgledao prekrasno i njih dvije ga zagrle
i poljube posljednji put, a onda tiho izau iz sobe. Bio je vru sunani
dan i Isabelle se osjeala izgubljeno kad se nala na ulici. Nije mogla
vjerovati da ih je on napustio. To je bilo nezamislivo, neshvatljivo,
nepodnoljivo. Izgledao je tako milo. Znala je da e se itavog ivota
sjeati posljednjeg izraza na njegovom licu. Stajala je na ulici jecajui i
grlila svoju ker, a Sophie se vrsto privila uz
nju.
Njih dvije su zaustavile taksi i otile kui; Isabelle se guila u su-
zama ugledavi njegovu sobu. Zaista je bio kao Mali princ iz Saint-
Exuperyjeve knjige, i sad je otiao u svoj vlastiti svijet, svijet kojeg
nikada nije trebao ni naputati. Ali, u svom kratkom ivotu, njoj je
pruio veliku radost.
234
Pripremila je alicu aja za Sophie, a onda nazvala Gordona.
Zvuala je nevjerojatno mirno. On je bio zapanjen novostima. Rekao
je da e naveer biti kod kue. Nije zaplakao niti joj je rekao da mu je
ao. Nije gotovo nita rekao, samo je spustio slualicu. Isabelle
pomisli da nazove Billa, ali znala je da nema smisla; on vie nije bio
njen oslonac, a Teddvja nije nikada ni vidio. Znala je da mora pustiti
Billa neko ide svojim putem. Vie nije imala pravo da ga naziva i
ometa mu ivot.
Sophie i ona otile su tog popodneva u pogrebno poduzee i do-
govorile ispraaj. Izabrale su jednostavan bijeli lijes, a Isabelle je na-
ruila cvijee - ljiljane i bijele rue. Znala je da na pogreb nee doi
nitko osim njih i njegovih njegovateljica. On nikada nije iao u kolu,
nije imao prijatelja, a Isabelle je vodila samotniki ivot ve godi-
nama. To su bili jedini ljudi koji su ga poznavali i voljeli. Isabelle nije
mogla zamisliti to e bez njega. On nije bio samo njen ivot i njeno
srce, nego i glavno zaduenje ve godinama. Kad su se vratile kui,
Isabelle je tiho plakala, a Sophie je bila neutjena. Kasno naveer,
Gordon je stigao iz Rima, natmuren i potiten.
Sutradan je otiao u pogrebno poduzee s Isabelle i Sophie. Isa-
belle je traila da lijes bude zatvoren. Nije ga mogla gledati takvog,
iako je i u smrti bio lijep kao i u ivotu. Gordon je rekao da ga ni on
ne eli vidjeti, to je Isabelle shvaala. Nikad nije mogao podnijeti
Teddvjevu osjetljivost i bolest i jedva ga je poznavao, iako mu je bio
otac. itavog njegovog ivota odbijao je da ga upozna, a sada je bilo
prekasno.
Njih troje su veerali zajedno u blagovaonici. Isabelle nije govo-
rila nita dok su Sophie i Gordon razgovarali. Nitko nije spomenuo
Teddvja; to je bilo previe bolno. Isabelle je kasnije otila u svoju
sobu i ispruila se na krevet, a u mislima joj je bilo samo dijete koje
je donijela na svijet, iji ivot je uvijek bio tako krhak. Bio je kao lep-
tir koji im je konano pobjegao i odletio. Bila je sretna to gaje mogla
voljeti i upoznati.
Pogreb se odrao sutradan, u kapelici njihove crkve, a oprotajni
govor je napisao sveenik koji ga uope nije poznavao i krivo je
izgovorio njegovo ime. Ali vonja do groblja je gotovo unitila Isa-
belle; nije mogla podnijeti pomisao da e ga tamo ostaviti i htjela se
baciti na njegov lijes. Dotaknula ga je stotinu puta prije odlaska i
uzela je jednu njenu bijelu ruu, da je osui i spremi za uspomenu.
Osjeala se kao da se kree pod vodom ili oporavlja od jo jedne ko-
me. Nije mogla ni zamisliti koliko je loe izgledala kad su stigli kui.
Jedva je disala, jedva se kretala. Svaki trenutak bio joj je nepodno-
ljivo bolan.
235
Bilo je kasno popodne tog dana kad je Gordon uao u njenu sobu
i namrtio se, pogledavi je. Leala je na krevetu, a lice joj je bilo
bijelo kao mramor. Ne znam to ti je, ree on, izgledajui vie raz-
jareno nego zabrinuto. Poeo je mrziti njeno prisustvo. Izgledala je
bolesno, stalno, i to ve neko vrijeme. Izgleda kao da smo danas
trebali zakopati tebe umjesto Teddvja. Sto ti je, Isabelle?
Izgubila sam sina. Imala je slomljen pogled kad se okrenula
prema njemu, ne vjerujui u ovo to uje.
I ja. Ali ti ovako izgleda ve dva mjeseca. Da? Pa, ao mi je.
Okrenula se na drugu stranu. Nije ga htjela ni pogledati i najradije bi da
on ode.
Sophie jako teko pada to te vidi ovakvu. Meni jako teko pada to
sam izgubila sina, ree ona bezizraajnim glasom.
Ve godinama smo to oekivali, on je podsjeti, iako znam da je to
ok, pogotovo nakon udara na cijeli organizam kojeg si pretrpjela prole
godine. Sad mu se inilo da se nikada i nije potpuno oporavila. Ona ga
je promatrala, zapanjena njegovom hladnoom i potpunim nedostatkom
emocija. Nitko ne bi povjerovao da je i on upravo izgubio sina. Drao se
vie kao gost nego kao lan obitelj, a pogotovo ne kao otac tog djeteta.
Pogledao je Isabelle gotovo sa znatieljom, a onda joj postavi udno
pitanje. Sto e sada uiniti? U kom smislu? S njegovom sobom?
Svojim ivotom? Njegovom odjeom? Nije o tome mogla ni razmiljati.
Posljednjih petnaest godina samo si njegovala Teddvja. Ne moe
se sad zakopati skupa s njim.
Zato ne? Ali to nije izgovorila. S malo sree, zaista e i umrijeti.
Nakon to je izgubila Teddvja i Billa, osim Sophie, ostalo joj je malo
toga za to vrijedi ivjeti. Meutim, Gordon ju je zapanjio rijeima
koje su uslijedile. Mislim da bi trebala otii sa Sophie u Gre-noble,
kad se za dva tjedna vrati na fakultet. Zaista vjerujem da je to odlina
ideja. Mora napokon izai iz ove kue, a dobro e ti initi da bude s
njom. Isabelle je istog trena shvatila da je on to eli iz-gnati u
provinciju kako bi mogao biti s Louise. To je bio lukav plan, a zbog
Teddvjeve smrti, lako je bilo pronai objanjenje. Gordon je
zaista bio domiljat.
Ti to ozbiljno govori? Gotovo se nasmijala na izraz njegovog
lica. inilo se da je suosjeajan, ali je oajniki elio da ona ode. Si-
gurno se strano bojao da bi ona, bez Teddvja koji ju je zaokupljao,
mogla ponovo traiti svoje mjesto kao njegova supruga. A to bih,
zaboga, tamo trebala raditi? Sigurna sam da bi Sophie bila opravdano
236
uasnuta da joj se motam oko nogu. To je bilo zadnje to bi Isabelle
sada htjela uiniti.
Pa, ne moe samo leati ovako, ree on, ponovo razjarenim
tonom.
To, dakle, misli da radim? U njihovom razgovoru se osjeala
napetost. Isabelli je bilo dosta lai i privida kojeg odravaju predugi
niz godina i sada je nee prijei samo tako, pod izgovorom da treba
biti sa Sophie. Bila je oajna zbog gubitka Teddvja, ali dok tuguje za
njim ne eli postati smetnja svojoj keri. Bila je previe razumna i
imala previe dostojanstva da bi to mogla uiniti. A bila je i dovoljno
pametna da moe prozreti to joj je on namijenio.
Nemam pojma to ti radi, on odbojno ree, osim to si se
brinula za to dijete.
To dijete je bio tvoj sin, a sad je mrtav. Imaj malo potovanja.
Prema njemu. I meni. To je bio prvi put da se ona usudila tako raz-
govarati s njim. A njemu se to nije svidjelo.
Isabelle, nemoj mi govoriti kako da se ponaam. Ako se sjea, ja
sam otrpio prilinu koliinu tvog loeg ponaanja prole godine, u
vrijeme tvoje nesree. I vie neu podnositi nikakve gluposti od tebe.
Ozbiljno? upita Isabelle s opasnim sjajem u oima. Pribliavao se
granici onog to je mogla tolerirati i to nevjerojatnom brzinom. A
kakvo je to loe ponaanje bilo?
Jako dobro zna na to mislim. Preao sam preko tvoje afere s
Billom Robinsonom. Imala si sree to se nisam razveo od tebe.
Oruje je upravo otkriveno. Ali ovog puta, izgubivi toliko puno, Isa-
belle ga se vie nije bojala. S Teddvjevom smru, Gordon je izgubio
vlast nad njom. Moda zauvijek, a u ovom trenutku, bez sumnje.
A ti si imao jako puno sree to sam ja proteklih dvadeset godi-
na prelazila preko tvog ponaanja prema meni i petnaest godina
podnosila tvoje zapanjujue ponaanje prema vlastitom sinu. Za-pleli
su se u borbu na smrt; Isabelle nije oekivala ovakav razgovor s njim
tako brzo nakon Teddvjeve smrti, ali bila je spremna. Sjetila se stoje
Bili rekao na odlasku, neka uva svoje oruje dok je Gordon ne
napadne, a sad se i to napokon dogodilo. Na dan Teddvjevog pogreba.
To je bila zapanjujua okrutnost i nedostatak potovanja, ali kad se o
njemu radi, nikakvo iznenaenje.
Gordon je stajao gledajui je kao da je eli oamariti, ali nije se
usudio. To od tebe neu trpjeti. Zavrit e na ulici sa eirom u ruci,
Isabelle, ako ne bude oprezna.
Vie me ne moe uplaiti, Gordone. Vie nita nije mogla iz-
gubiti. Vie nije morala tititi Teddvja i vie je nije bilo briga hoe li
237
je Gordon izbaciti. Kad bi to uinio, to bi, na kraju, bio blagoslov za
nju. Uope te se ne bojim. On je vidio da to zaista i misli.
A kamo e ako te izbacim? Siktao joj je u lice, a Isabelle je
djelovala zadivljujue mirno. vrsto ga je pogledala u oi i prikova-la
ga svojim pogledom.
Moda biste ti i Comtesse de Ligne bili dovoljno ljubazni da me
pustite u svoj stan u rue du Bac? Pretpostavljam, ako me izbaci, ona
e ovdje stanovati s tobom? Rekla je to tihim, damskim glasom, a
Gordon na to bijesno zarei. Zvuao je kao ranjeni lav; priao joj je
tako blizu da je mogla vidjeti svaku poru na njemu. Bio je toliko bi-
jesan da se tresao.
Ne zna o emu govori! zaurlao je na nju, zateen njenim ri-
jeima. Takav udarac nije oekivao i na tren je izgubio ravnoteu.
Moda, ali pola Pariza oito zna, i to ve deset godina. Nazvala
je zabunom, na Staru godinu. Mislim da je bila pijana, ali to mi je
otvorilo oi i otkrilo ono to sam trebala vidjeti odavno. Zato mi ne-
moj nita govoriti o Billu Robinsonu, Gordone. Ne radi se o njemu.
On jo postoji u tvom ivotu? Nije imao nikakvog prava da to
uje, ali rekla mu je, svejedno. Zapanjilo ga je to to je ona znala za
Louise, a nije mu rekla ni rije o tome.
Ne. Ali grofica, vjerujem, i te kako postoji u tvom. Pretposta-
vljam da je bila s tobom u Italiji. On to nije priznao Isabelli, no nje-
na pretpostavka je bila ispravna i za to je znalo vie ljudi. ula sam
da se ne moe ili nee udati za tebe dok joj mu ne umre. To ti sigur-
no teko pada. A to si namjeravao tada uiniti sa mnom, Gordone?
Osim da me otpremi u Grenoble sa Sophie, kako bi me se tada ri-
jeio?
Ti si luda! Rastrojena si zbog gubitka sina. Ne elim sluati te
gluposti. Gordon je izgledao kao da e otii. Nije htio uti vie ni
rije od nje.
Ne, ona mirno odvrati. Srce mi je slomljeno, ali nisam luda.
Meutim, bila sam luda, sigurno, jer sve ove godine nisam shvaala
to radi. Nisi ak ni spavao ovdje, a ja sam bila previe glupa da bih
to shvatila, jer si se ti toliko trudio da me mui. Pa, ti dani su proli.
Gubi se van iz moje kue! zareao je na nju. Tresao se od bi-
jesa.
Hou, ali ne prije nego to budem spremna. A do tada, savjeto-
vala bih ti da stanuje s njom. Na to je on izjurio iz njene sobe i tren
kasnije, ula je kako s treskom zatvara vrata. Ovo je bio nevjerojatan
prizor i ona iznenada shvati da ju je on napustio, a nju to uope
238
ne dira. Izgubivi Teddvja i Billa, izgubila je toliko toga da joj, osim
Sophie, vie nita i nije ostalo. Svojim odlaskom, Gordon ju je oslo-
bodio jada i lai koji su meu njima postojali predugi niz godina.
Sto ti je rekao, mama? tiho je upitala Sophie. Isabelle je nije ni
primijetila kad se uvukla u njenu sobu. Ula je nakon oevog odlaska,
a izgledala je uplaeno. Nikada u ivotu nije ih ula da se tako
svaaju.
Nije vano, ree Isabelle, ponovo sjedajui na krevet. Osjeala
se potreseno, ali joj je laknulo.
Vano je, ree Sophie. Mama, grozan je prema tebi. Otac mi
je i ja ga volim, ali ne elim da ikada vie bude zao prema tebi. Po-
gotovo ne danas, nakon Teddvjevog pogreba; to je bilo strano.
Pogledavi svoju ker, Isabelle odjednom shvati to se zapravo
dogodilo. Upravo mije rekao neka se iselim. Bila je neobino mir-
na i sabrana kad je to rekla. A Sophie je htjela znati to se dogodilo.
Mora li biti tako? Sophijine oi su bile ogromne, a Isabelle je
razmiljala. Sophie je izgledala prestraeno, ali Isabelle nije. Bila je
neobino mirna.
Mislim da mora. Ovo je njegova kua. Njihov brak je okonan
na dan Teddvjevog pogreba, to je na neki nain bilo ispravno. Bilo je
gotovo, napokon.
Kamo e otii? U Sophijinim oima su bile suze. Mogu nai stan.
Trebala sam to uiniti davno prije, ali nisam mogla njegovati Teddvja
bez njegove pomoi. Sophie kimne, a Isabelle shvati da je sve oko
nje dolo do svog kraja. Izgubila je puno. Teddvja, Billa, dom, brak.
Sve to je voljela, znala i cijenila, na to je raunala ili vjerovala, sada
je bilo prolost. Nije joj preostalo nita drugo nego da pone
ispoetka. Pogledala je svoju ker, a Sophie joj prie i zagrli je.
Sjedile su zagrljene, bez rijei.
Teddy ju je napokon oslobodio od Gordona. Teddy, koji ju je
uhvatio za ruku i odveo. Bili to nije bio u stanju uiniti i prvi ju je
napustio. Ona sama nikada ne bi imala hrabrosti za to. Ali Teddy je,
oslobodivi se zemaljskog tijela koje je bilo izvor njegovih patnji, na-
pokon oslobodio svoju majku ivota koji ju je izjedao. Gotovo kao da
ga je mogla osjetiti kraj sebe, sretnog zbog onog to je uinio. Nakon
svega to je za njega radila petnaest godina, to je bio njegov posljednji
dar. Bila je napokon slobodna.
239
Poglavlje sedamnaesto
ordon se nekoliko dana nije vraao u kuu u rue de Grenel-le.
Isabelle je znala gdje ga moe nai ako eli, ali nije pokuala.
Nije bilo razloga za to. Nita si vie nisu imali rei, a bila je
sigurna da je on sa Comtesse de Ligne.
Isabelle je neko vrijeme besciljno lutala kuom, dok joj se u mis-
lima slijegalo sve to se dogodilo. Satima je sjedila u Teddvjevoj sobi
i plakala, a onda bi se odjednom nasmijeila kroz suze, sjetivi se ne-
ega to je uinio ili rekao. inilo se kao da je izgubljena u nekom
drugom svijetu. A onda je sama, kasno jedne noi, poela spremati
njegove stvari. Imao je tako malo, kao da je bio samo u prolazu kroz
ovaj svijet. Imao je knjige, slagalice, igrake iz djetinjstva, nebrojene
pidame, nekoliko religioznih stvarica koje su mu njegove bol-
niarke davale. Isabelle je omirisala njegovu odjeu i njegov jastuk
prije nego to e ih spremiti. Zaista, imao je vrlo malo. Jedino to je
njemu bilo vano, bile su fotografije njegove majke i Sophie. A imao
je i jednu vrlo lijepu fotografiju Isabelle i Gordona s njihovog vjen-
anja. To je bila jedina fotografija oca koju je imao ili volio.
Spremila je sve i u tom poslu doekala jutro; dok se Sophie pro-
budila, sve je bilo gotovo. U njegovoj sobi stajale su uredno sprem-
ljene kutije. Kad je zavrila, Isabelle se vratila u svoju sobu i zaspala.
Gordon joj se napokon javio tog popodneva. Htio je znati kakvi
su njeni planovi.
Nisam to jo smislila. Spremala sam Teddvjeve stvari.
Ba morbidno. Zato nisi dala da to naprave njegovateljice?
Sama je to uradila iz potovanja prema djetetu kojeg je toliko voljela.
Ali Gordon to nije mogao shvatiti. Nije volio nikoga osim sebe; tako
je bilo oduvijek. Isabelle nije bilo jasno kakav je njegov odnos s
Louise. Bila je sigurna da se temelji na njenoj drutvenoj vanosti i
naslovu. Isabelle mu je nekada bila privlana zbog istih stvari. Ali nju
kao osobu, niti njihovu stvarnost, nije mogao podnijeti. To nije imalo
nikakvu upotrebnu vrijednost. Nedopustivo si se ponijela one noi,
optuio ju je on, nastojei je uplaiti svojim tonom. Taj ton je ula
toliko esto da vie nije imao nikakvog utjecaja na nju. A njega je
pogodila injenica da se ona usudila postaviti pitanje njegove veze s
Louise. inilo mu se nevjerojatnim da je ona to, nakon toliko
240
G
godina, napokon otkrila. A kad je upitao Louise je li ga zaista nazvala
kui na Staru godinu, kad je propustila let za Saint-Moritz, to je po
njegovom miljenju bilo prilino nevjerojatno, priznala je daje to
mogue. To je bila neduna pogreka. Ali, razotkrila je i raskrinkala
deset godina njegovih briljivo izgraenih lai. Njoj se nije usudio
prigovoriti zbog toga.
Za mene je cijela situacijaj^duegrie^om^s^ ^abefe^^ --^^^s^SS^
vrcimgb
n
ed
0
p
USt
i
Va<<;
l
sa
belle jednostavno ree, &o J^ i bJJ*. &ri~ _s*~ -
^^ziia czct un cc na
neki nain razoarala i da si zato tako hladan prema meni. Mislila sam
da je to moja greka, jer sam uvijek bila jako zaokupljena Ted-dyjem.
Ali napokon sam shvatila da to nema nikakve veze sa mnom, niti s
njim. Ti samo nisi htio biti ovdje.
To je imalo i te kakve veze s tobom, odvrati on. Da si se po-
trudila, da si mi bila ena kako treba, to se nikada ne bi dogodilo.
Nita joj nije htio priznati, samo je nju krivio za sve; to je bilo tipino
za njega.
Bila sam ti ena kako treba, Gordone. Uvijek sam bila uz tebe.
U poetku sam te zaista voljela. Ti si odbacio mene, podigao zid iz-
meu nas, ti si otiao iz nae spavae sobe i iskljuio me iz svog i-
vota. Ali nita od toga nije imalo veze sa mnom, a mislim da to i sam
zna.
Ne moe se tako lako osloboditi svake krivnje. Ja nikada ne bih uinio
nita od toga da si odmah u poetku nauila to si trebala. On je bio
uitelj, a ona uenik, i sad joj je govorio da je nepopravljivo pala na
ispitu kod njega. Sva njena ljubav, potenje i srce, nisu za njega imali
nikakve vrijednosti. Nije znao tko je ona, niti ga je bilo briga. To je bilo
jasno. Godinama je pred njim izvodila salto, dok je on vikao vie, bre,
no nikada nije bilo dovoljno dobro. Nakon to je iskoristio njeno
porijeklo i veze i osigurao svoj poloaj, ona mu vie nije mogla niemu
posluiti. A Isabelle je znala da e isto to uiniti s Louise. Kad svijet
bude znao da se oenio groficom koja je vrlo bogata i uspjena ena, a
slui mu za njegovo zadovoljstvo, mogao bi i nju odbaciti. Isabelle vie
nije mogla zamisliti da bi Gordonu moglo biti stalo do bilo koga; ne
samo do nje, njegove djece, ak ni ljubavnice. Bio je krajnje samoljubiv.
Meni se ini da je tebi mozak oteen od nesree, on ledeno
ree, a ona iznenada shvati kakvu e sliku on prikazati: uvijek je bila
pomalo udna, a nakon smrti sina je postala ozbiljno poremeena. To
je bio savren izgovor da je se rijei. Bilo je to kao da je na tren
zavirila u duboku, mranu peinu i ugledala udovite koje tamo ivi.
Nekada bi je to uplailo, ali sada vie nije bilo tako. Nije vie
241
htjela imati nikakvog posla s tim udovitem. Oekujem da se brzo
iseli, on hladno ree. Potroio ju je i sad je elio samo da nestane.
Sve je bilo savreno. Vie niemu nije mogla posluiti i pretvorila se
u problem. I on je elio da bude uklonjena. Razotkrila ga je, a on to
nije mogao otrpjeti. Obasjala ga je prejakim svjetlom i ne eli vie
biti prevarena. Jako dugo ju je obmanjivao, ali vie nee biti tako.
Iselit u se kad naem stan, Gordone, ree ona umornim gla-
som. Probdjela je cijelu no, spremajui Teddvjeve stvari. Shvaa,
nadam se, da bi ljudi rekli puno runih stvari o tebi kad bi me izbacio
iz kue odmah nakon Teddvjeve smrti.
Rei u im da si skrenula zbog smrti sina i da si pobjegla iz me-
ni nepoznatih razloga, a sve je jo oteano tvojom povredom mozga.
Zaista, briljantno; sve je razradio. Morala se upitati nije li mu i Louise
pomogla u tome.
Pretpostavlja da e ti ljudi vjerovati, ali ja u to nisam sigurna.
Neki moda, ali svatko tko me poznaje, znat e da nisam luakinja iz
Chaillota koja se skriva na tavanu; ja sam ena kojoj si ti lagao, varao
je i s njom vrlo loe postupao. Jednog dana, ljudi e shvatiti kakav si,
kao to su to shvatila i tvoja djeca. Ne moe dovijeka zavaravati
ljude, ak ni mene. Ali njegovu izdaju jo uvijek je doivljavala kao
teak udarac. A to to je sada radio, inilo se gotovo jo gore, s
obzirom na ok zbog Teddvjeve smrti. Bili ju je napustio nakon pet
godina, a sada i Gordon, koji ju je emocionalno zapravo napustio jo
mnogo ranije; a Teddy je otiao jer nije imao izbora. Ma kako gledala
na sve te dogaaje, za Isabelle su to bili teki udarci. Vrlo teki.
Sluajui ga dok pria kako e unititi njen ugled, znala je da se
nikada nee potpuno oporaviti od izdaje ljudi koje je tako strastveno
voljela. To je ubilo svaku nadu koju je nekada imala u pravednost
ivota i sretan zavretak. U njenom svijetu nije bilo sretnog zavretka.
Vie ga ak nije ni oekivala. Samo je eljela mir.
Iseli kad hoe. Samo mi javi kad to obavi. Danas sam zvao
svog odvjetnika. Sastavit e ti prijedlog za alimentaciju. Rjeavao je
stvari velikom brzinom. Ona se pitala nije li moda Comte de Ligne
slabog zdravlja. Gordonu se odjednom, izgleda, urilo. Savreno bi
mu dobro dolo kad bi se ona htjela pokupiti u Grenoble. Mogao bi
rei da je u sanatoriju, ili da je poludjela, ili da pati od depresije.
Mogao je rei bilo to, ako je nitko vie ne bi vidio. Ali ona mu ni
najmanje nije namjeravala toliko olakati stvari. Shvatila je, sluajui
ga, da mora pronai pravnika za sebe. A onda je Gordon iznio jo
jedno upozorenje. Neka ti bude jasno, Isabelle, kad se bude spre-
mala, moe uzeti samo ono to je tvoje, ono to si donijela u brak.
Sve ostalo pripada meni.
242
To sam i namjeravala, ona hladno ree. Kako se brzo sve svodi
na pitanje kome to pripada. Htjela je samo svoju odjeu, Teddvjeve
stvari, neke slike i antikvitete svojih roditelja i malo nakita kojeg joj
je poklonio Gordon. Ostalo nije htjela vie ni pogledati, a nakit e
uzeti samo zato da ga moe dati Sophie. Javit u ti kad pronaem
smjetaj.
Sljedeih nekoliko tjedana grozniavo je traila stan, a to je po-
stalo lake kad se Sophie vratila na fakultet. Sophie je bila toliko po-
goena svime to se dogodilo da je Isabelle nije htjela dodatno uz-
nemirivati. Krajem rujna, Isabelle je pronala vrlo prikladan stan za
njih, u rue de Varenne, ne predaleko od rue de Grenelle i kue u kojoj
su Gordon i ona ivjeli. Stan je imao dvije spavae sobe, veliku
dnevnu sobu punu svjetlosti, malu blagovaonicu, pomalo starinsku
kuhinju i smonicu, i terasu koja gleda na Musee Rodin. Ustvari, to je
bio trei kat jednog starog hotel particulier, na mjestu nekadanjih
staja bila je garaa s prostorom za jedan automobil i sve je bilo u pri-
lino dobrom stanju. Sama zgrada je nekada bila raskona, iako su
ljudi koji su je generacijama posjedovali ve odavno ostali bez novca
potrebnog za odravanje, to je bio sluaj s mnogim lijepim kuama iz
osamnaestog stoljea na Lijevoj obali. Postojao je i mali lift koji je
izgledao kao kavez za ptice, stropovi su bili visoki, podovi lijepi, ali
izlizani, a vlasnici su bili lanovi jedne aristokratske obitelji koje je
ona jednom upoznala. To je bio dobar dio grada i dobra adresa, i ona
je znala da e se tamo osjeati sigurno. A znala je i da ima dovoljno
namjetaja, naslijeenog od roditelja, da pristojno namjesti stan. Kad
je potpisala ugovor o najmu, nazvala je Gordonovog odvjetnika i
rekla mu da e iseliti za dva tjedna. A onda je nazvala Sophie.
Kod Sophie, to je izazvalo oprene osjeaje. Bila je sretna to je
majka pronala stan, ali bit e udno stanovati negdje drugdje. Kad
bude posjeivala oca, ona e boraviti u rue de Grenelle, ali bez majke
i Teddvja, i sama pomisao na to bila joj je teka.
Isabelle je do tada ve dobila dokumente o razvodu od Gordo-na.
Nudio joj je malu odtetu, koja ni u kom sluaju nije bila odraz
njihovog zajednikog ivota dugog dvadeset i jednu godina. Njen
odvjetnik joj je savjetovao neka prihvati, to je ona i namjeravala,
radije nego da od Gordona trai izdravanje. U ponuenim doku-
mentima, sve je bilo usmjereno u njegovu korist i za nju je to zapravo
bio ogroman amar. Uistinu, ona nije eljela nita od njega, a ovo je
potvrivalo sve to je mislila kad ga se bojala napustiti zbog Teddvja.
Daje otila, on bi ih pustio da umru od gladi. Sada je od njega traila
vrlo malo, tek toliko da pokrije svoje trokove za sluaj da joj se neto
dogodi ili se razboli.
243
Njen odvjetnik je bio zgroen Gordonovom ponudom i htio je da
se ona bori za svoj dio, ak i da pokua dobiti kuu u rue de Gre-
nelle. Ali Isabelle je znala da bi to bila jalova pobjeda. U najboljem
sluaju, samo je htjela otii i pri tome uzeti onoliko malo, koliko joj je
potrebno da osigura svoje potrebe, nita vie. Od njega nije eljela
gotovo nita.
Sredinom listopada, preselila se u stan u rue de Varenne i izne-
nadila se koliko je zgodan postao sada kad ga je malo sredila. Pri od-
lasku iz nekadanje kue, bolno je bilo samo napustiti prostorije u
kojima je Teddy s njom proveo cijeli svoj ivot. No ona je znala da
svoje uspomene nosi sa sobom i uz posljednji, tuni pogled preko ra-
mena, izala je van, dok je domaica Josephine plakala. Isabelle joj je
obeala da e je pozvati u posjet na novoj adresi.
ak je i Sophie bila iznenaena prvi put kad je dola kui za vi-
kend. Bio je produljeni vikend za Sve Svete i imala je etiri slobodna
dana.
Divno izgleda, mama, Sophie se osmjehnula kad je vidjela
svoju sobu. Isabelle je iskoristila neke materijale koje je imala spre-
mljene i sve je bilo presvueno svilom boje lavande s jorgovanima i
ljubiicama. A zidovi su bili u toploj boji slonovae, s tankim svjetlo-
ljubiastim rubom. Svoju sobu je uredila u utom tonu, a dnevni bo-
ravak je bio pun antikviteta koji su pripadali Isabellinoj majci; bilo je
tu lijepih primjeraka, uglavnom Louis XV i XVI. Tu je provela tek dva
tjedna, a ve se zaista osjeala kao kod kue. Na neki nain, puno vie
nego u rue de Grenelle. Ovo mjesto je bilo njeno.
Najvie od svega, Isabelle je iznenadilo koliko se brzo prilagodila
novom ivotu. Gordon joj nije nedostajao, a jedini koji joj je strano
nedostajao bio je Teddy; srce ju je neprestano boljelo zbog njega.
Novi stan ju je poneto zaokupio, ali nije se mogla sakriti od injenice
da njega vie nema. Na neki nain, bilo je lake to boravi na novom
mjestu; ne bi mogla lutati hodnicima kojima je i on nekada hodao, ili
sjediti u sobi gdje je s njim boravila satima. No usprkos novom
mjestu stanovanja, sa sobom nije donijela samo tugu zbog Teddvja;
njena beskrajna enja za Billom pratila ju je u stopu. Bilo joj je
neshvatljivo da ga vie nee vidjeti i da ju je on, njen mentor i najbolji
prijatelj, nakon pet godina razgovora, savjetovanja i utjehe, odbacio i
otiao. To je bilo posljednje to bi od njega oekivala, jedina
okrutnost koju je ikada uinio. Na odreeni nain, to je bilo najo-
krutnije. Da ga zaboravi, trebat e joj cijeli ivot, ako ga uope zabo-
ravi; to joj je bilo jasno. I nije mogla zamisliti da e ikoga vie voljeti,
niti ikome vjerovati. Na kraju, nije joj Gordon toliko slomio srce i
unitio vjeru, jer od njega ve godinama vie nita nije oekivala,
244
koliko ju je Bili povrijedio, jer je njemu vjerovala i istinski ga voljela.
No znala je da s time mora ivjeti, bez obzira na cijenu.
Dva tjedna nakon to se uselila u stan, prije nego to je Sophie
dola kui za Sve Svete, vidjela je njegovu fotografiju u Herald Tri-buneu.
U lanku se govorilo o sljedeim izborima u Sjedinjenim Dravama i
njegovom udjelu u jednoj znaajnoj senatorskoj kandidaturi. Tekst je
bio pun pohvala na njegov raun, a ona je sjela i dugo zurila u
fotografiju, zakljuivi da izgleda dobro. Nije mogla tono razabrati,
ali izgledalo je kao da stoji u grupi mukaraca, a kandidat kojeg
zastupa stajao je kraj njega. Spomenuli su ak i kako je godinu ranije
imao zamalo smrtonosnu saobraajnu nesreu u Londonu i kako se
uspjeno oporavio i vratio u politiku jai nego ikada. Iako nigdje nije
pisalo da hoda ili tri maraton, lanak je, inilo se, potvrdio ono to je
Bili rekao kad joj je lagao kako opet moe hodati. Moglo se shvatiti
da mu je savreno dobro i da se potpuno oporavio. Na kraju, nakon
to je dva dana zurila u fotografiju i muila se, Isabelle je bacila
novine u smee.
Sophie se upravo vratila na fakultet nakon prazninog vikenda,
kad je Isabelle jedne veeri vidjela Billa na CNN-u. Bio je na zasjeda-
nju senata u VVashingtonu, sjedio je za dugakim stolom i obraao se
odboru za financijska pitanja. Ono to su govorili, njoj je zvualo
krajnje struno i dosadno, no u trenu kad je ugledala njegovo lice,
bila je kao hipnotizirana. Tog dana joj je bilo naroito teko zbog
Teddvja i na kraju je odustala od pokuaja da se razvedri. Legla je i
upalila televizor kako bi mislila na neto drugo. Nije mogla odvojiti
pogled s njega i njegovih pokreta; govorio je, odrao je govor pun
strasti, a onda se okrenuo ravno u kameru, kao da se njoj obraa.
Gade jedan, ona tiho proape. Rado bi da mu je mogla poe-
ljeti sreu u obnovljenoj vezi sa Cvnthijom, ali nije mogla. Jo je bila
previe povrijeena onim to joj je uinio. Jo se mogla sjetiti svake
njegove rijei koju je izgovorio kad joj je rekao da je meu njima go-
tovo. Nije to zasluila; jako ga je voljela i bili su vrlo sretni. Muila
se sjeajui se svega toga, no u tom trenutku se, po zavretku nje-
govog izlaganja, kamera udaljila i ona ugleda kako ga netko gura u
invalidskim kolicima. Usta su joj ostala otvorena kad je to vidjela.
Rekao joj je da opet potpuno vlada svojim nogama, a iz ovoga to je
vidjela, bilo je oito da je jo u invalidskim kolicima. Ali zato? Zato
bi joj rekao da moe hodati, ako nije mogao? emu bi to sluilo? A
onda se ona, gledajui ga kako nestaje s ekrana domahujui nekim
ljudima u mnotvu, sjeti to je govorio od poetka. Jo u Londonu, on
je mrano spomenuo da nee ostati s njom ako ne bude mogao hodati,
kako joj ne bi postao teret. Nije joj to nikada doslovno rekao,
245
ali ona je shvatila to eli rei, no mislila je da je samo utuen. Nije
mu tada zaista povjerovala, mislila je da on pretjeruje, no sad se od-
jednom upita, nije li zaista mislio to to je rekao. Kao da je ponovo
mogla uti njegove rijei, sasvim jasno. O tome uope nije razmilja-
la jer je on vrsto tvrdio da opet hoda. No sada se pitala, nije li lagao i
o svemu ostalom.
Dugo je sjedila u krevetu, pitajui se to bi uinila, kako bi saz-
nala to se dogodilo. Htjela je uzeti telefon i upitati ga. Ali da je elio
da ona zna istinu, to bi joj rekao i prije pet mjeseci, umjesto da lae.
Bila je potpuno zbunjena. Zbacila je pokriva, ustala i poela hodati
po sobi, dok je televizija i dalje zujala svoje. Iskljuila je aparat, kako
bi mogla jasnije razmiljati, a onda je pogledala na sat. U
VVashingtonu je sada bilo podne, a u Parizu osamnaest sati. I tad se
neega dosjetila; odjurila je u kuhinju i dohvatila telefon.
Nazvala je informacije u VVashingtonu i pitala za broj njegovog
ureda; odmah je dobila odgovor. Nije joj bilo ba jasno to e uiniti
sljedee, ali kad joj se javio jedan vrlo zaposleni glas, ona je traila
pomonika gospodina Robinsona, na to se zauo muki glas. Obja-
snila je da ju je gospodin Robinson uputio neka mu se javi u ime nje-
nog odbora za djeju pismenost u junim dravama SAD-a i primije-
tila je da pomonik slua sa zanimanjem. Isabelle je znala da je pis-
menost irom Amerike za njega vaan predmet i da je sve svoje kan-
didate poticao da to istiu kao znaajno pitanje.
Samo izvolite, rekao je pomonik, procjenjujui Isabellin pri-
jedlog.
Nadali smo se da e on i njegova supruga prisustvovati naem
skupu u prosincu. Bilo bi nam drago kad bi njegova supruga bila naa
poasna predsjednica. Nastupila je kratka stanka; pomonik je
uhvatio zrak, a Isabelle se pribrala, molei Boga da je bila u pravu.
Siguran sam da bi gospodin Robinson to rado prihvatio. Pro-
vjerit u u njegovom rasporedu kad mi kaete o kojem se datumu
radi. Ali, bojim se da... hm... gospoa Robinson nee moi predsje-
davati skupu. Ili, tonije, mogla bi, ali... no, oni su razvedeni. to-
vie, zvuao je kao da mu je pomalo neugodno, ona se ponovo
udaje sljedei mjesec. Siguran sam da e biti vrlo zainteresirana ako
je pozovete. U svakom sluaju, mislim da bi gospodina Robinsona
zanimao va skup. Moete li poslati materijal i odrediti datum?
Svakako. Danas u vam to poslati. Isabelli se tresla ruka ko-
jom je drala slualicu; zaklopila je oi. Lagao joj je oba puta. On i
Cvnthia nisu zajedno, a on ne moe hodati; ona je sad bila sigurna da
zna zato je to uinio. Oslobodio ju je, za njeno dobro, zbog ludog,
246
bezumnog uvjerenja da joj to duguje zato to je voli. Ili, moda je vi-
e nije volio... ali dvije stvari bile su nepobitne: on vie nije u braku
sa Cvnthijom i jo je u invalidskim kolicima.
Puno vam zahvaljujem, u jednom dahu je rekla njegovom po-
moniku.
Oprostite, koji je ono bio datum?
Dvanaesti prosinac. Zabiljeit u
i rei u mu. Hvala vam.
A vae ime? Oprostite... nisam zapamtio...
Nita zato. Sally Jones.
Hvala, gospoo Jones. Hvala vam to ste zvali. Dugo nakon toga,
sjedila je na krevetu, premiljajui to e sljedee uiniti. Sjedila je,
razmiljajui o njemu i bila je sve sigurnija da zna to je on uinio i
zato. No ovog puta, umjesto da eli umrijeti kao proteklih pet
mjeseci, osjeala se ponovo ivom.
U pono, nakon sati i sati razmiljanja, znala je to mora uiniti.
Uzela je telefon, nazvala aviokompaniju i rezervirala kartu za sutra-
dan poslijepodne. Izbori su bili za etiri dana i trenutak je vjerojatno
bio grozan, ali ona nije mogla ekati. Rezervirala je kartu za let u
etrnaest sati sljedeeg dana. A onda je nazvala Sophie i rekla joj da
ide u VVashington na nekoliko dana.
Zato? Sophie je zvuala iznenaeno, ali bilo joj je drago. Njena
majka je bila toliko beivotna i odsutna mjesecima, naroito nakon
Teddvjeve smrti, daje bilo olakanje uti da uope eli nekamo otii.
Idem u posjetu jednom starom prijatelju, objasnila je Isabelle. To
je netko koga ja poznajem? Sophie upita, nastojei shvatiti o kome
se radi. Njena majka se ponaala pomalo ludo i udno je zvuala.
Zvuala je uzbueno, sretno i uplaeno.
Bili Robinson. Zajedno smo doivjeli nesreu, blago ree Isa-
belle, a Sophie se nasmijei na svom kraju telefonske linije.
Znam, mama. Bio je jako ljubazan prema meni kad sam te posjetila u
Londonu, u bolnici. Ima dvije keri i zgodnu enu. To je, otprilike,
tono. Osim ene.
Bila si mu jako draga, neduno ree Sophie, a Isabelle se
smjekala.
I meni je on drag. Nazvat u te i javiti gdje sam i kad se vraam
kui. U redu? uvaj se, duo. Vraam se brzo.
Nemoj juriti. Mene nema kod kue do Boia. Dobro se pro-
vedi.
247
Hvala ti, ree Isabelle i spusti slualicu. Te noi nije mogla spavati.
Sutradan ujutro u jedanaest sati, krenula je na aerodrom. Tamo je
trebala biti u podne. Kad su poletjeli, jedva se suzdravala. Nije uope
znala kako e doi do njega, niti to e mu rei kad ga vidi. Moda e
biti bijesan na nju zato to ga je razotkrila i krenula za njim. Da je htio
biti s njom, govorila je sama sebi, i bio bi. Bio je savreno jasan,
svaala se sama sa sobom cijelim putem preko Atlantika. Ali bio je u
krivu. U tome je bila stvar. Bio je potpuno, savreno u krivu. Nije to
trebao uiniti za nju, nije se trebao rtvovati. Nju nije bilo briga hoe li
on ikada vie prohodati, osim zbog njega samog, a ne zbog nje. Morala
ga je pronai i to mu rei; to je bilo sve to je sada mogla uiniti. Ali
znala je da to nee biti lako. On je vrlo tvrdoglav ovjek. Jako se dobro
sjeala njegovih brojnih prigovora na raun Joeovog braka s Jane.
Kad je avion sletio na aerodrom Dulles, Isabelle je zaklopila oi i
nijemo se pomolila da je on saslua. Nije znala hoe li uope htjeti.
Ali potrudit e se, i to jako.
U depu joj je bila adresa njegovog ureda. Drhturei na ledenom
zraku, ona je ula u taksi i dala vozau adresu hotela Four Sea-sons, u
Georgetovvnu, gdje je jo sino rezervirala sobu. Sada je trebala jo
samo saznati gdje je on.
248
Poglavlje osamnaesto
ilo je gotovo ve esnaest sati dok se Isabelle smjestila u svoju
sobu u hotelu. Znala je da to prije mora zvati njegov ured, ako
eli saznati gdje e on biti te veeri. Ili bi moda trebala
naprosto doi k njemu, u ured. Moda je potpuno luda to je uope
dola. U glavi joj se vrtjelo tisue scenarija i nije imala pojma kako e
sve skupa zavriti. Zurila je u telefon i ve je poela vjerovati da je
uinila stranu greku. Moda on naprosto vie nije zaljubljen u nju.
Napokon, nakon jo pola sata posvemanjeg uasa, ona uzme telefon.
Javila se djevojka s recepcije i Isabelle joj se obrati vrlo zaposle-
nim tonom, kao da je pomalo na rubu ivaca i napeta.
Pozdrav, ja sam iz osiguranja za veeras. Kad dolazi gospodin
Robinson? Trudila se da zvui ameriki, kako ena s druge strane ne
bi pogodila da je Francuskinja.
Boe, ne znam, rekla je djevojka, a zvuala je puno nervoznije
nego to je Isabelle mogla odglumiti. Idu na est raznih skupova.
Oprostite, a tko je to?
Osiguranje. Znate, za veeru.
Ah, da, naravno... kvragu... mislila sam daje to otkazao... ne,
imate pravo... OK... on vam dolazi u dvadeset ijedan sat... ispriava
se to e kasniti, ali nikako ne moe ranije. Vi ete mu biti etvrti. I
ne moe ostati dugo... on je u kolicima, to znate, u redu?
U redu. Imam to zabiljeeno, Isabelle ree poslovnim i odgo-
vornim tonom.
Morate maknuti stolicu da bi se on mogao dovesti do svog mje-
sta. On ne voli komplicirati. I ne eli da ga snimaju u kolicima. Kraj-
nja diskrecija. On i senator Johnson ele ui na boni ulaz i tako e i
izai.
U redu, Isabelle ree, ali jo nije znala gdje je ta veera, a to
nije mogla pitati.
Senator Johnson ima vlastito osiguranje i oni e vas ekati na
bonom ulazu u Centar Kennedv kao i proli put... Hvala ti, Boe,
Isabelle proape u sebi. Centar Kennedv.
Hoe li biti u sveanom odijelu?... Pitam zato da ga odmah uo-
imo... Morala je znati kakva joj odjea treba.
249
B
Ne, ispriava se... nee... vjerujem da to ne smeta.
Sve je u redu.
Jo deset minuta su prolazile razne pojedinosti, ali Isabelle vie
nije bilo vano to pria djevojka s recepcije. On e biti u Centru
Kennedv te veeri u dvadeset i jedan sat; samo to je trebala znati. A
jedan sat kasnije kree dalje na sljedei skup. Mogla ga je presresti na
ulasku, ili na izlasku, ili je mogla prirediti scenu na veeri, sakriti se
ispod stola, ili uperiti pitolj u njega... mogunosti je bilo beskonano
mnogo, a sada kad je bila ovdje, njoj su uglavnom zvuale potpuno
beznadno. Nije imala pojma kako e to izvesti, ali znala je da mora
pokuati.
Na kraju, odluila je da e ga presresti vani, nakon veere, na
izlasku. To znai, tono u dvadeset i dva. Do tada je bilo jo est sati.
Najduljih est sati u njenom ivotu. Javila se na recepciju i unajmila
limuzinu za veer. Nakon toga, sjedila je u sobi, zabrinuta to e mu
rei i hoe li joj on uope dati priliku da govori. Postojala je prilina
vjerojatnost da e je on samo presjei i rei da nemaju o emu
razgovarati. Rekao joj je da je vie ne eli vidjeti, ali joj je i lagao.
Rekao je da moe hodati i da su on i Cvnthia obnovili svoj brak. Pet
mjeseci ona nije mogla shvatiti kako je mogao tek tako presjei sve
veze s njom. No sada je savreno dobro shvaala. Sve je to bilo zato
da joj ne postane teret. Nije je htio posjetiti u Parizu, shvatila je, zato
jer nije htio da ona zna kako on ne moe i nikada vie nee hodati.
Sve je ona to sada znala. Ali jo nije znala kako e ga uvjeriti da pro-
mijeni miljenje. A jasno joj je bilo da e s njim biti samo nekoliko
minuta, uz senatora koji stoji pokraj njega, prije nego to e ui u auto
i odvesti se dalje. Nije znala to e mu rei. Volim te, to bi bio
poetak, ali to je ionako znao; znao je to i kad je raskidao njihovu
vezu i to ga tada nije sprijeilo. Zato bi sada bilo drugaije?
Ali puno toga nije znao; nije znao za Teddvja, niti da je ona na-
pustila Gordona i odselila se. Nije znao da joj je slomio srce kad je
otiao. A iznad svega, nije znao da njoj nije bilo vano hoe li on
ostati u invalidskim kolicima do kraja ivota. Ona je samo eljela biti
s njim i voljeti ga do kraja ivota.
Sjedei i razmiljajui o njemu, poela se pitati je li ovaj pokuaj
da ga veeras vidi bila pogreka. Moda ga je trebala potraiti u ure-
du, ili ga nazvati telefonom. Znala je da je on sigurno na rubu ivaca
jer su izbori za samo tri dana. Mogla je priekati da to proe, govorila
je samoj sebi, ali on bi mogao otii iz grada, ili nestati. Nije htjela
ekati. Dovoljno dugo su ekali.
Te veeri nije mogla jesti, pokuala je malo odspavati, ali bila je
potpuno budna. Na kraju se okupala i spremila i u dvadeset jedan i
250
trideset, bila je u limuzini koja je jurila prema Centru Kennedv. A kad
su se pribliili bonom ulazu, obuzela ju je panika. to ako je on ve
otiao? Otupjela od zabrinutosti, izala je iz auta i stala sa strane, na
mjesto odakle moe vidjeti ulaz i njega, kad bude izlazio. Bilo je
strano hladno, ali nju nije bilo briga, a onda je, kao nekakav zloslutni
predznak, ak poeo padati snijeg.
Velike ipkaste pahulje poele su se lagano sputati s neba. Bile
su od one vrste koje se lijepe za odjeu, trepavice i kosu. Doletjele su
bez upozorenja, uz otri vjetar koji ih je raznosio posvuda. U deset i
petnaest, jo nije bilo ni traga Billu, a ona je bila uvjerena da je izaao
na neka druga vrata. Moda je dolo do promjene u planu. Isabelle je
nosila veliki, teki crni kaput i krznenu ubaru, tople crne izme od
antilopa i rukavice. Svejedno se smrzavala do kosti, prekrivena
snijegom.
U dvadeset dva sata i trideset minuta, ve je izgubila nadu. Znala
je, morat e smisliti neki drugi nain i pokuati jo jednom. Morat e
sutra primijeniti neko drugo lukavstvo. Sama je sebi rekla da e ostati
do dvadeset i tri sata, tek toliko da moe rei kako je pokuala, ali
bila je sigurna da su Bili i senator ve odavno otili na sljedei skup.
Meutim, u deset minuta do dvadeset i tri sata, kraj vrata je na-
stao nekakav mete. Izala su dva policajca, prepoznatljivi iako u ci-
vilu, jedan uniformirani zatitar s prijemnikom u uhu, a onda i jedan
zgodan mukarac koji je, glave pognute na vjetru, brzim korakom
izaao iz zgrade i krenuo prema autu koji ga je ekao, pojavivi se
niotkuda. Isabelle ga prije nije vidjela. Izgledao joj je pomalo kao se-
nator, ali iz svog kuta nije jasno vidjela. Promatrala ga je na trenutak,
no nitko drugi nije izaao van. Pitala se je li Bili uope doao, ili je
moda odluio ostati dulje. Motrila je i dalje, a onda je ugledala kako
iz zgrade polako izlaze invalidska kolica. Oko njega je bilo ljudi i svi
su bili zaokupljeni razgovorom; on je kimao glavom, sluajui to
govore. Sam je upravljao svojim kolicima. Nosio je debeli al i tamni
kaput; odmah je vidjela da je to Bili. Osjetila je kako joj srce udara
dok ga je gledala kako se sam gura prema stepenicama, a potom silazi
niz kosinu, prema njoj. Nije ju primijetio, a ostali su pred snijegom
brzo pobjegli natrag unutra. Senator i njegovi ljudi ve su bili u
limuzini i ekali su ga.
Osjeajui se kao da uzima ivot u vlastite ruke, ona prie kosini
i krene prema njemu. Presrela ga je na pola puta, zaustavivi se ravno
pred njim. Zaklanjajui se od vjetra, spustio je glavu i vidio je samo
njen kaput i noge; odsutno je promrmljao oprostite, ali ona se nije
micala.
251
Pogledala ga je. Prije nego to joj je vidio lice, zauo je njen glas.
Lagao si mi, ree ona glasom o kojem je sanjao pet mjeseci,
uvjeravajui se da ga vie nikada nee uti. Njegov pogled se podigne
do njenih oiju i on ostane bez rijei. Gledao ju je, zapanjen, i
pokuavao se pribrati to prije.
Zdravo, Isabelle. Kakva sluajnost to te ovdje vidim. Pretpo-
stavio je da je Gordon poslom doao u grad, pa je poveo i nju. Nije
ponudio nikakvo objanjenje zato je, usprkos onome to joj je rekao
prije nekoliko mjeseci, jo uvijek u invalidskim kolicima.
Zapravo, nije sluajnost, ona iskreno odvrati. Bilo je zaista
prekasno za nove lai. Doletjela sam iz Pariza da te vidim. Nije
znao kako bi joj odgovorio, dok im je vjetar ibao lica, a na njenoj
ubari se skupljao snijeg. Izgledala mu je kao boina estitka ili ru-
ska princeza. Bila je toliko lijepa da mu je srce pucalo, ali na njego-
vom licu se nije vidjelo nita. Prisilio se da izgleda ravnoduno i mir-
no i sakrije sve to osjea. Postao je strunjak u tome.
Moram ii. Cvnthia me eka u autu. To je bio jedini izgovor za
brzi bijeg kojeg je mogao smisliti. Znao je da mora pobjei od nje to
prije, dok nije izgubio odlunost.
Ne, ne eka, Isabelle ree, vre se umotavi u kaput. Raz-
veo si se. I to si mi lagao.
Oito, vie toga sam lagao. Osim da je za mene gotovo. To je
istina. Sve se na njemu opiralo, no oi su ga izdavale.
Zato je za tebe gotovo? Bila je nemilosrdna u svojoj potrazi
za istinom i kad bi joj on mogao rei da je ne voli, otila bi zauvijek.
Ali morala ga je vidjeti jo ovaj, posljednji put. Tom riziku se izloila
kad je dola. A ako je on eli jo jednom otjerati, htjela je barem da je
pri tome gleda u oi.
To se ponekad dogaa. Kako je Teddy? upita on kako bi raz-
bio napetost meu njima i zavarao je jo jednom, ali nije bio pripre-
mljen na ono to je uslijedilo.
Umro je prije tri mjeseca. Uhvatio je teku gripu. ao mi je to
ga nisi upoznao, ona tuno ree, borei se da ostane prisebna. Nije
ga namjeravala opteretiti svojim bolom, ali smatrala je da treba
znati.
I meni je ao, on tiho ree, pogoen zbog nje. Na tren, savla-
dala ga je silina udarca kojeg je pretrpjela i vlastiti osjeaj krivnje jer
nije bio uz nju u tom trenutku. Jesi li dobro? Htio ju je dodirnuti i
zagrliti, ali nije se usudio. Bilo je previe neugodno to je uhvaen u
lai i to ga je vidjela u kolicima. Bio je potpuno uvjeren da im se
putovi nikada vie nee ukrstiti i da ona nikada nee saznati za to.
252
Ne jo, ali bit u. Jako mi nedostaje. I ti mi nedostaje. Glas
joj je bio tih i tuan. Kako si ti? Htjela ga je upitati nedostaje li i
ona njemu, ali li zbog toga to je uinio, ali on je, ini se, bio ne-
strpljiv da krene dalje. Znala je da ga senator eka. No ovo je bila
njena jedina prilika.
Dobro sam. Bolje nego ikada. Vratio sam se na posao. Izbori su
za tri dana. Na to on pogleda na sat. Na sljedei skup su kasnili sat
vremena i on pogleda Isabelle kao da se ispriava, ali nije bilo nikak-
vog znaka da eli neto od nje. Zaista moram ii.
Jo te volim, Bille, ree ona, osjetivi se strano ranjivom, ali
zato je i dola. Htjela je da on zna. Nije me briga to ne moe voziti
koturaljke ili plesati. Uostalom, nisam ni ja ba neka plesaica; ni-
kada nisam ni bila.
On joj se nostalgino nasmijei i inilo se da to traje itavu vje-
nost, a onda isprui ruku i dotakne je. Ozbiljno kae da si me do-
la vidjeti? Glas mu je bio blag; to je bio glas kojeg je pamtila i pre-
dobro, i ve jako dugo. Mogla je samo kimnuti glavom, dok su joj se
oi punile suzama, a onda se pribrala. Nekoliko zalutalih suza kliz-
nulo joj je niz obraze i ona ih obrie rukom u rukavici.
Juer sam te vidjela na CNN-u i inilo mi se da znam zato si
mi lagao. Htjela sam da zna da meni to nije vano.
Znam da nije, on tiho ree, nikada ti nije bilo vano. Ali meni
je. I to je bitno. Nikada ti ne bi dopustio da si to uini. Previe te
volim da bih ti dozvolio da si uniti ivot kraj ovoga, on pogleda na
svoja kolica. ak i ako jednog dana napusti Gordona, pogotovo
tada. Je li pristojan prema tebi? U prvom trenu, traio ga je po-
gledom, ali shvatio je da nije tu. Oito, nekako mu je umaknula ili ga
je ostavila u hotelu.
Ona se nasmijei na njegovo pitanje. Upotrijebila sam oruje
protiv njega, kako si mi ti rekao, kad je Teddy umro. Izbacio me van.
Sophie i ja imamo stan u rue de Varenne. Velike i brojne promjene
dogodile su se u njihovim ivotima. Ali to nije promijenilo njegovo
uvjerenje, niti odluku. tovie, susret s njom ju je uvrstio. Sada je
slobodna i zasluuje puno vie nego to joj on moe dati, ili je barem
on mislio tako.
Drago mi je da si dobro. Ali nije htio rei nita vie.
Znam da mora ii, ree ona, otirui snjene pahuljice sa svo-
jih oiju, ja sam u hotelu Four Seasons. Ako eli razgovarati, nazo-
vi me.
On je samo odmahnuo glavom. Kosa mu je bila puna snjenih pa-
huljica i ona shvati da mu je sigurno hladno. Neu te zvati, Isabelle.
253
Postupili smo ispravno prije pet mjeseci. Ja sam ispravno postupio.
Za oboje. Sada se toga moramo drati.
Ne slaem se s tobom, to je bilo potpuno pogreno. Za oboje.
Imamo pravo da se volimo, Bille. ak i ako ne bude u mom ivotu,
ja u te i dalje voljeti. Uvijek.
Na kraju e me ipak zaboraviti, ree on, a ona odmahne gla-
vom i odmakne se. On ju je gledao dugo i vrsto. uvaj se. Htio joj
je jo jednom rei da mu je ao zbog Teddvja, ali nije. Nita vie nije
mogao rei. Odvezao se do kraja kosine, ne osvrui se, i uao u auto.
Ispriao se senatoru zbog zadravanja i rekao da je sreo jednu staru
prijateljicu. Cijelim putem do sljedeeg odredita nije rekao vie ni
rije, a senator je osjetio koliko je sumorno raspoloen. inilo se kao
da je milijun milja daleko.
Bili se vratio kui nakon ponoi i nije je nazvao. Bilo je preka-
sno, a sam je sebi rekao da je vie nikada nee zvati. Vjerovao je u to
to je uinio zbog nje i znao da je to in ljubavi. Da ju je malo manje
volio, mogao bi je opteretiti svojim prisustvom, ali volio ju je previe
da bi tako postupio i znao je da e tako biti uvijek. Srce ga je boljelo
zbog njenog sina; znao je koliko joj je Teddy znaio i mogao je samo
pretpostaviti kako je za nju strana bila njegova smrt. Laknulo mu je
barem to zna da je Gordon izaao iz njenog ivota. Bio je siguran da
e uskoro nai nekoga. Nikada je nije vidio da izgleda tako lijepo i
tako tuno, kao tamo, stojei na snijegu. U svom krevetu, te noi,
samo je na to mislio.
Snijeg je i dalje padao, a Isabelle je sjedila u svojoj sobi i mislila
na njega. Sada je znala da se on vie nikada nee javiti. Sve ono to je
vidjela na njegovom licu govorilo je o odlunosti da vie nikada nema
nita s njom. Samo su joj njegove oi rekle da mu je jo uvijek stalo.
Morala je to prihvatiti. Ako joj je i lagao, to je ipak bilo ono to on
eli. Bila je u pravu prije nekoliko mjeseci: nema sretnih zavretaka.
Postoje samo lekcije i gubici, a ona ih je imala u izobilju.
Vei dio noi je bila budna, a kad je napokon zaspala, sanjala je
njega. Bila je u dubokom snu kad se oglasio telefon kraj njenog kre-
veta, u etiri ujutro. Bio je to Bili. I ovako, uronjena u magle sna,
uvijek bi prepoznala njegov glas.
Oprosti to te zovem tako kasno. Spavala si? Zvuao je jedna-
ko izmueno kao to se ona osjeala prije nego to je zaspala.
Malo. U trenu kad je zaula njegov glas, bila je potpuno bu-
dna. Zvuao je tako bolno poznato; a onda njoj neto padne na pamet.
Gdje si? tiho upita i osjeti da on oklijeva.
254
Dolje. U predvorju tvog hotela. Lud sam kao i ti, ali nisam znao
kad odlazi, a ja sutra moram biti u New Yorku. Mislio sam, ako si
dola ak iz Pariza, moda bismo trebali razgovarati. Suludo doba
noi, izgleda, nije smetalo ni njoj ni njemu.
Drago mi je to si tu. Hoe li doi gore?
Poeljala se i oprala zube i poprskala lice vodom, dok ga je e-
kala. Pet minuta kasnije, ulo se kucanje na vratima. Bili ju je gledao
iz svojih kolica i polako uao u sobu. dok mu je ona pridravala vrata,
a onda ih paljivo zatvorila za njim. Htjela je ispruiti ruke i
dotaknuti ga, ali nije se usudila.
Oprosti to dolazim ovamo u ovo doba, Isabelle. Nisam mogao
spavati. Kad sam te sino vidio ovdje, to je bio ok. I prilino je ludo
to si to uinila. No on nije izgledao kao da je zbog toga nesretan;
bio je dirnut, ali i uznemiren. U njemu su se probudili nebrojeni pri-
gueni osjeaji kojima je mjesecima pokuavao pobjei. A onda, kad
ju je ugledao pred Centrom Kennedv, u snijegu, sve mu se vratilo.
Jako mije ao zbog Teddvja. Sto se dogodilo?
Sjela je na trosjed, okrenuvi se licem prema njemu i ukratko mu
ispriala o posljednjim danima svog sina. Glas joj je bio isprekidan
dok je govorila i oi su joj se punile neisplakanim suzama, a onda je
obrisala jednu usamljenu suzu koja joj je kliznula niz obraz. Ne raz-
miljajui, on joj dotakne ruku.
Zao mi je, proaptao je.
Ona se nasmijei kroz suze. I meni. Ljudi kau daje to za njega
bila milost; vjerojatno i jest, ali imao je i sretnih trenutaka. Jako mi
nedostaje. Nisam ni shvaala koliko mi se ivot okree oko njega. Ne
znam to da radim sa sobom sada kad ga nema, a Sophie je na fakul-
tetu.
Trebat e vremena da se prilagodi. Naviknut e se. Za tebe je
to ogromna promjena. Sve se u njenom ivotu promijenilo; njen
dom, razvod, smrt sina, gubitak Billa. U protekloj godini, samo se
suoavala s bolnim promjenama, nita drugo. Kao i on. Ne znam to
bih ti rekao, ree Bili, a izgledao je nesretno. Mislio sam da se
nikada vie neemo vidjeti. Mislio sam da ni ne trebamo. Mislio sam
da ti nemam pravo unititi ivot, Isabelle. Ti zasluuje puno vie
nego to ti ja mogu pruiti. Ti treba nekog izuzetnog u svom ivotu,
nekog itavog... a ne nekog kao to sam ja.
Ti jesi itav, ona tiho ree, a pogled joj se zaustavio na njemu.
Nije ba bila sigurna to joj on to govori i nije bila sigurna eli li to
znati. Njegove rijei su ponovo zvuale kao zbogom ili kao novi raz-
log zbog kojeg ne moe biti s njom. Ali ovog puta barem nisu bile
255
lai, nego samo ono to je on vidio kao istinu, ma koliko izvrnuta bila
ta slika.
Oboje znamo da nije tako. Nije je htio podsjeati na njihov ka-
tastrofalni pokuaj voenja ljubavi u londonskoj bolnici. On je, za
razliku od svog zeta, vjerovao da su njegovi nedostaci prepreka za
njihov brak, prevelika da bi je mogli nadvladati. A njoj nije htio po-
nuditi nita manje od braka. Bio je uvjeren da joj nema to pruiti,
nita to bi bilo pravedno ili razumno za nju. Neodreeno se prisjetio
to mu je sve Helena jednom prilikom rekla, ali i ona je bila mlada i
puna ideala. Moda je ljubav samo za mlade. U svakom sluaju, te
noi je doao u hotel da je vidi, objasni sve i pristojno joj kae
zbogom. Barem joj to duguje, rekao je sam sebi prije dolaska u Four
Seasons. Znao je da ju je proli put napustio na rijetko okrutan nain.
A ona ni to nije zasluila, pogotovo sada nakon to je izgubila i
Teddvja. Samo sam ti elio rei zbogom, i da mi je ao. Nisam te
smio nagovarati da doe u London. Osjeam se kao da sam za sve,
od samog poetka, ja kriv.
Ti si mi dao jedinu pravu ljubav koju sam ikada doivjela od
mukarca, ona blago ree. To nije neto zbog ega bi mi se trebao
ispriavati, Bille.
ao mije to ne mogu biti vie nego to jesam... Kad ju je po-
gledao i uhvatio za ruku, u njegovim oima su bile suze. ao mi je
zbog svega, on tuno ree, a ona se na to nagne i poljubi ga. On je
blago privue k sebi; sjela mu je u krilo, a on ju je neprestano ljubio.
Njihovi poljupci bili su puni njenosti i strasti i sjeanja na sve emu
su se nadali, jedva okusili i prebrzo izgubili. Drei je u naruju, on
na tren zaboravi svoju izgubljenu mukost i osjeti kako ga obuzima
elja, kao plima koju nije mogue zaustaviti, niti bi oni to htjeli.
Snaga onoga to su osjeali bila je neukrotiva i obuzela je oboje.
Iznenada, u jednom blistavom trenutku, on vie nije osjeao strah.
Dugo su se ljubili i oboje su bili bez daha kad se on odvojio od nje;
ona mu je na to, bez objanjenja i bez suvinih rijei, pomogla da
doe do trosjeda, pa mu poela njeno skidati odjeu, a on je s njenih
ramena spustio svilenu spavaicu koja je pala na pod.
Sekundu, jedan trenutak, on je oklijevao, ali ovog puta se nije
mogao zaustaviti. Svakim djeliem svoga tijela i svoje due, udio je
za njom. Ovog puta, nije bilo sumnje to se dogodilo. Nije pamtio da
je ikada s nekim vodio ljubav kao sada s Isabelle, niti je ijednu enu
elio vie od nje. Bilo je to ono o emu su oboje sanjali i emu su se
nadali: enja, otvorenost i strast koju on u ivotu nije iskusio. Ni
prije nesree, niti u mladosti. Nitko na svijetu nije bio kao ona. Zbog
nje, ponovo se osjeao kao mukarac i oboje su bili svladani eljom.
256
Kasnije je leao u zagrljaju s njom i smjekao se. Njegovi najgori
strahovi su iezli; rasprila ih je njena njenost i ljubav. Sve to se
upravo dogodilo meu njima bilo je bolje nego to su mogli zamisliti.
Bilo je oito da je sada svaki zaostatak njegovih povreda izlijeen.
Ako i nije mogao hodati, osjeao se zdrav i itav, a takav je i bio.
Oho! kasnije je tiho rekla ona, privijajui se uz njega, a on se
nasmijei. U njenom zagrljaju, osjeao se ponovo kao mladi. Ovo
je bilo nevjerojatno.
Kao i ti. Ali, jedan sat kasnije, nakon to ga je odgurala u ku-
paonicu i ostavila tamo, a on je etrdeset minuta kasnije izaao van
potpuno obuen, ono to je ugledala u njegovim oima ju je zabri-
nulo.
Bio sam lud to sam doao ovamo, sumorno ree on, opet za-
hvaen kandama krivnje i vlastitih strahova. Nisam to trebao ui-
niti. Nije je htio zavaravati ili joj davati lane nade. I dalje je nepo-
kolebljivo vjerovao da ona zasluuje bolji ivot nego to joj ga on
moe pruiti, a voenje ljubavi je samo jo vie zaplelo stvari. Proveo
je pola sata pod tuem, u mukama, prekoravajui se, no istodobno mu
je i neizmjerno laknulo zbog onoga to je podijelio s njom. Njegove
noge su izgubljene zauvijek, ali mukost se vratila u punoj snazi.
Ne vidim zato to nismo trebali uiniti, mirno ree Isabelle.
Oboje smo odrasli i slobodni. Ti si razveden, a i ja u uskoro biti.
Moj razvod e biti gotov za nekoliko mjeseci. Nemamo malu djecu
kojoj bi to moglo smetati. Ne trebamo stvarati probleme koji ne po-
stoje. ivot je dovoljno sloen i kad to ne pogoravamo. Osim toga,
ona ozbiljno ree, gledajui ga u oi, ivot je kratak i dragocjen.
Mogli smo poginuti u Londonu, zajedno ili jo gore, samo jedno od
nas. A nismo. Moda ne bismo trebali tek tako odbaciti blagoslov koji
nam je udijeljen.
Ja nisam blagoslov, Isabelle, on odvrati, odlunog pogleda.
ivot s ovjekom u invalidskim kolicima nije blagoslov, ni u kojem
smislu.
Zajedniki ivot dvoje ljudi koji se vole, jest. Stigli su do pakla
i natrag i Isabelle je vjerovala da imaju pravo na komadi Neba, za-
jedno, ma koliko neobino to bilo. Ona gaje voljela takvog kakav je,
bez oklijevanja ili kolebanja, i bila je vie nego voljna da bude uz
njega do kraja ivota; i to je eljela.
Ne mogu ti dopustiti da si to uini, Isabelle, on vrsto ree.
Neu. Bez obzira na ovo to se dogodilo. Nisam smio dopustiti da se
to dogodi. To je bilo glupo i neodgovorno s moje strane.
257
I ljudski. Ostavlja li sebi ikada prostora i za to? Zar si ponekad
ne moe dopustiti da bude sretan umjesto da se kanjava do
smrti? Nasmijeio se na njene rijei, znajui da je barem neto od
toga istina, a moda i sve. Zato se trudi da bude teko, kad nije i
ne treba biti? Mi se volimo. Zato ti to ne moe biti dovoljno? Njeni
stavovi su imali puno vie smisla nego njegovi.
Ponekad ljubav nije dovoljna. Ne zna u to se uputa, Isabelle.
Da, znam, suprotstavila se ona. Sad je bilo gotovo est ujutro i
znala je da on mora uskoro krenuti. Petnaest godina provela sam
njegujui Teddvja. Znam to znai briga i ljubav za nekog tko je zai-
sta bolestan. Ti nisi bolestan. Ti si jak, zdrav i itav. Ne moe hodati.
To meni ne znai nita. Ne bi mi bilo vano ni da ne moe voditi
ljubav. To je krasan dodatak, ali pristala bih i na ivot bez toga. Ono
to postoji meu nama, znai mi puno vie.
To ti nikako ne bih dopustio, on vrsto ree, sve vie smrknut.
Ali ne mogu ti dopustiti ni ovo. Ne elim. Doao sam ovamo da ti
kaem zbogom, a to moramo i uiniti.
To je vrlo glupo i velika teta. Ja ti to neu dopustiti.
Nema izbora. Vie te neu vidjeti. Oboje su znali daje on to u
stanju uiniti.
I to onda? Osudit e nas oboje da budemo sami do kraja
ivota, da razmiljamo o onome to smo imali i izgubili, a mogli smo
imati da nisi bio toliko tvrdoglav? emu? Gdje je u tome pobjeda?
Hoemo li na Nebu dobiti nagradu zato to smo kanjavali sebe i
druge, zato to smo sami sebi neto uskratili? U redu, moda nee
uvijek biti lako. Nee biti savreno. Ali u ivotu nita nije savreno.
A koliko ja vidim, ovo to postoji meu nama, savreno je koliko mo-
e biti. Zato nam ne doputa da imamo ono to smo zasluili i to
elimo? Dovoljno dugo si sam sebe kanjavao, koliko jo patnje mo-
ra nanijeti sebi i meni? Ja sam izgubila dovoljno u ivotu, kao i ti.
Zaboga, budi razuman... Suze su joj preplavile oi i poele se slije-
vati niz obraze; pogledala ga je, ali on je bio kao od kamena.
ao mi je, on proape, poljubi je na vrh glave, a onda se od-
veze do vrata. Okrenuo se i pogledao je.
Zato si to uinio? Plakala je, postavivi mu to pitanje. e-
mu? Samo zato da nas oboje mui? Da nas podsjeti koliko se voli-
mo i onda sve ponovo uzme, zato da bismo zauvijek ostali u mraku i
tuzi? Zato, kad smo tako sretni zajedno i toliko se volimo? Zato
nam ne doputa da to imamo? Zar ti je to tako teko?
Moda te ne volim dovoljno, on tuno odvrati, ili samog se-
be, a moda ti mene ne bi mogla voljeti onoliko koliko misli.
258
Nemoj sve prikazivati kao da je tako sloeno. Nije. Ja te volim. Samo
to je vano. A koliko god ti mene volio, menije to dovoljno. Ja
nisam dovoljan za tebe, u tome je stvar, ree on, patniki je gledajui
s vrata; htio se vratiti i zagrliti je opet, ali nee si to dopustiti.
Pusti mene da to zakljuim. Dopusti mi da ja prosudim koga
volim, a koga ne. Nema pravo da tu odluku donese umjesto mene.
Da, imam, ree on, pogledavi je posljednji put i izae iz sobe.
Sekundu kasnije, vrata su se zalupila za njim, a Isabelle je ostala ne-
pomino sjediti na kauu, u suzama.
259
Poglavlje devetnaesto
sabelle je ostala u Washingtonu etiri dana. Senator je dobio izbore
i njoj je bilo drago, zbog Billa. Vidjela ga je na vijestima kako
sjedi sa strane u svojim kolicima; mo iza kulisa. Nije joj se javio,
niti je ona zvala njega. Sada mu je vjerovala. I znala je, ma koliko bila
uvjerena da grijei, mora potovati njegovu odluku. Bilo je teko
povjerovati da moe biti toliko tvrdoglav i rtvovati sve to su imali.
Ali bio je izgleda spreman da se odrekne svega to je mogao imati s
njom. Pristanak na to slomio joj je srce, ali nije ga mogla natjerati da
joj se vrati. Morala je prihvatiti njegov izbor, koliko god se ne slagala
s njim. To je bilo njegovo pravo, ba kao to je i ona imala pravo
vjerovati da su mogli lijepo ivjeti zajedno. Ona bi bila ponosna daje
s njim, u kolicima ili ne. Njoj to nije znailo nita, ali njemu je.
Njegovo je pravo bilo da ivi po vlastitom izboru.
Nazvala je Sophie u utorak naveer, nakon izbora, i rekla joj da
se vraa kui. Isabelle je zvuala alosno, a Sophie je nije pitala za-
to. Imale su vie nego dovoljno razloga za to u posljednje vrijeme.
Sophie se borila s gubitkom brata gotovo jednako teko kao i majka.
Jesi li vidjela svog prijatelja? ona upita u elji da je razvedri.
Da, jesam, Isabelle tiho ree. Sjajno izgleda.
Moe li hodati?
Ne.
Ja nisam ni mislila da hoe. Bio je u prilino gadnom stanju kad
sam ga vidjela u bolnici. Dodue, bila si i ti.
U svemu drugom je, izgleda, dobro. Ja stiem kui sutra nave-
er, duo. Ako me treba. Voljela je da Sophie uvijek zna gdje je
ona. To joj je ostalo nakon to je tolike godine bila stalno odgovorna
za Teddvja, a Sophie zapravo nije trebala znati gdje joj je majka u
svakom trenutku, ali obje su se na taj nain osjeale sigurno. Vidimo
se za nekoliko tjedana.
Nazvat u te za vikend, mama. Jesi li se dobro provela? So-
phie se nadala da jest, ali njena majka je zvuala prilino utueno.
Ne ba, iskreno ree Isabelle, ali mi je drago to sam dola.
To ju je prisililo da prihvati ono to nije mogla svo ovo vrijeme. A i
obila je nekoliko muzeja i galerija. Nakon Nove godine, htjela se
vratiti na restauratorski posao u Louvreu i ponovo je hvatala korak
260
I
sa svijetom umjetnosti. To ju je podsjetilo na dane provedene s Bil-
lom u Londonu, prije vie od godine dana. Sve ju je podsjealo na
njega. Slike, muzeji, Harrv's Bar, ples, glazba, smijeh, atmosfera.
Moda e jednog dana to prestati. Nadala se da hoe. Ako vie nije
dio njenog ivota, morat e ga to prije zaboraviti. Moda ga jednog
dana ak vie ni nee voljeti. To bi bila prava milost za nju.
U srijedu ujutro, spremila je nekoliko stvari koje je kupila i poz-
vala nosaa da doe po njene stvari. Imala je let u trinaest sati, a iz
hotela je izala u deset. Ba kad je zatvarala vrata svoje sobe, zazvo-
nio je telefon. Trebao joj je trenutak da ponovo otkljua vrata, i kad je
ula, zvonjava je prestala. Kad se odjavljivala na recepciji, slubenik
recepcije joj je rekao da je to on zvao, kako bi provjerio kad izlazi iz
hotela. Ve je netko drugi ekao na sobu.
Vonja do aerodroma bila je mirna i duga. Te noi je ponovo pa-
dao snijeg i VVashington je izgledao prekrasno pod snjenim pokri-
vaem. Predala je svoju prtljagu i nakon nekog vremena, otila kupiti
nekoliko asopisa i knjigu, kako bi imala to itati u avionu. Osjeala
se mirno i tuno, a na neki nain i slobodno. Napokon ga je pustila i
bilo joj je drago to je dola. Nije oekivala da e se zbog toga osjeati
ovako spokojno. Plaajui asopise i knjige, prisiljavala se da ne misli
na njega. U trenu kad je zahvalila blagajnici na uzvraenoj razlici,
odmah do sebe je ula jedan glas.
Zna da si luda, zar ne? Oduvijek sam to znao. Zatvorila je oi;
ovo se nije moglo dogaati. Nije bilo mogue. Ali bilo je tako. Kad se
okrenula, gledala je u Billa. Nisi samo luda, nego i grijei, on tiho
ree. I ovako, sjedei, njegov lik je na nju ostavljao jednako jak dojam
i ona se morala nasmijeiti, samoj sebi usprkos.
Slijedi me, ili i sam putuje? Bilo je dovoljno da ga vidi, pa
da joj srce jae zakuca. Nije znala je li ovo sluajnost ili udo, a nije
se usudila pitati.
Zvao sam te u hotel, ali si ve otila.
udno, sigurno nisam ula telefon, ree ona, nastojei izgle-
dati oputeno. Ruke su joj se tresle dok je grevito stezala asopise i
knjige koje je upravo kupila. Recepcionar je rekao da je zvao zbog
sobe.
Sigurno sam zvao odmah nakon njega. Pretpostavljala je daje
zvao kako bi se pozdravili, ali zato je ovdje? Znam da sam postupio
kako treba, ree on, sklonivi svoja kolica s puta, a ona mu stane
nasuprot. Ljudi su ih zaobilazili, ali njih dvoje to nisu primjeivali.
Gledali su samo jedno drugo, a Isabelle je bila blijeda. On je izgledao
kao da danima ne spava. Zasluila si neto bolje.
261
Znam da to misli, ree ona, osjeajui kako je srce opet boli.
Koliko puta e joj rei istu stvar? Ali nema boljeg. Ovo je najbolje
to moe biti... ili barem, za mene. Izgubila sam Teddvja. Izgubila
sam tebe. Nemam vie to izgubiti, osim Sophie. Mislim da ne treba
okrenuti lea ljubavi. Ili, barem ne bi trebalo biti tako. Ljubav je pre-
vie rijetka i previe dragocjena. Ali ti to, oito, moe. Znala je, ne
moe uiniti nita da bi ga uvjerila ili natjerala da se predomisli. On
e vjerovati ono to eli. Kao i ona.
Ja ti elim neto bolje. elim ti da ima pravi ivot s tipom koji
te moe natjeravati po sobi i plesati s tobom na Staru godinu.
A ja elim puno vie od toga. elim onoga kojeg ja volim i koji
voli mene, koga mogu potovati, za koga se mogu brinuti i s kime se
mogu smijati do kraja ivota. Ja mogu jednako voljeti sjedila ili
stajala. Moda ti ne moe, ree ona, prihvaajui sudbinu koju je
on izabrao za oboje.
Zbog ega si tako sigurna?
Da li bi me volio kad bih ja sjedila tu, umjesto tebe? U njenim
oima su bile suze, a glas joj je bio tih. On je kimnuo i nita nije re-
kao. A onda joj on odgovori, napokon shvativi.
Da, bih.
Ako misli da ja to ne bih mogla, sigurno nema naroito mi-
ljenje o meni.
Nije joj rekao vie ni rije, samo ju je povukao k sebi i pogledao
je, zagrlio je i poljubio joj usne, a kad je prestao, ona je bila bez daha.
Zato si to uinio? morala ga je upitati. Je li to zbogom ili
zdravo?
Ti izaberi. Zna to mislim. Volim te. Ima pravo da se predo-
misli. Helena mu je to rekla jo davno i bila je u pravu, napokon je
shvatio. Pokuao je zatititi Isabelle, ali vie ne moe. Ona ima pravo
na izbor vlastite sudbine, a ovog puta, moda i njegove.
Isabelle mu se nasmijei i proape zdravo, a on je poljubi, vr-
sto je zagrlivi.
^:.v.. :>
:
'
262