ŽIVOTNA

ISPOVIJED
 Ž I V O T N A I S P O V I J E D-

POMIRENJE S BOGOM – SAKRAMENT POMIRBE

Sveta ispovijed

Po milosti koju smo primili na krštenju, postali smo djeca Božja, Kristova braća i sestre te članovi
Crkve i trebali bismo živjeti po Njegovu Evanđelju. No na žalost događa se protivno: svojom voljom
postajemo neposlušni Bogu i time činimo zlo koje nazivamo grijeh.
Ne griješimo samo kad činimo zlo, već i kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti.

Grijeh nam razara dušu i tijelo, uništava nas i naše obitelji, jer smo se po grijehu udaljili od Boga,
izvora svakog dobra, koji nam želi dobro i prebiva samo u čistoj duši, a dali smo moć Sotoni – Đavlu da
mrcvari, uništava nas i našu djecu. Zato prekinimo to zlo i pustimo da Bog uđe u naša srca. To možemo
učiniti temeljitom životnom ispovijedi.

Sam Gospodin Isus nam je rekao: „Perite često svoje haljine.“ – a koliko često i dobro ih mi peremo?
Zamislite da godinama nosimo jednu haljinu i nikad je ne operemo, na njoj bi se nakupilo toliko prljavštine
da bi se na kraju raspala.

A tako i naša nježna duša koja neprestano čezne za Bogom i plače u nama, svakim danom postaje sve
prljavija i crnja. operimo svoju dušu, vratimo joj ljepotu koju je primila na krštenju i dopustimo našem
dragom Isusu da može djelovati u našim životima i da nas ozdravi duhovno i tjelesno.
Svi smo grešnici: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i nema u nama istine.“ (1. Iv 1,8)

Ovo je samo podsjetnik, da dobijemo spoznaju što je sve grijeh, čime i kako griješimo, naravno da
uvijek nešto promakne i da se nikada ne može sve napisati i sabrati na jednom mjestu, konačni sudac je
dakako opet naša zdrava savjest, koja bi nas trebala upozoriti da smo nešto sagriješili.

Dakle, ako smo odlučili pokajati se, popraviti zlo i nepravdu koja je grijehom učinjena, skrušeno i na
koljenima zamolimo Gospodina da nam oprosti. Bilo bi dobro zamoliti Duha Svetoga da nam pomogne
otkriti što smo sve sagriješili. Uzmimo olovku i papir i po samom sjećanju napišimo svaki i najmanji grijeh
koji smo počinili kroz cijeli život, od najranijeg djetinjstva, do časa ispovijedi. Ne smijemo namjerno zatajiti
ni najmanji grijeh, jer tada ispovijed neće biti potpuna – životna.

Recimo iskreno sve grijehe pa i one (ako ih imamo) koji ovdje nisu zapisani.
Da se lakše odlučimo i pokajemo dobro je da pomislimo na tri križa:

 Pomislimo najprije na križ na kojem je Gospodin naš Isus Krist satima prikovan visio, da zadovolji
Božjoj pravdi za naše grijehe. Gle, koliko nas je ljubio! A kako sam mu ja uzvraćao/la i koliko sam
ga vrijeđao/la!?
 Zatim pomislimo na drveni križ na vlastitom grobu, ispod kojega će biti moje istrunulo tijelo. A
besmrtna duša, gdje će ona biti? Da li u nebu, ili u čistilištu, ili u paklu, gdje bol ne prestaje niti se
vatra gasi, gdje škrgut zuba vječno traje.
 I na koncu pomislimo na križ koji će se pojaviti na nebu, kad se Sin Božji pojavi u sjaju slave svoje,
da sudi žive i mrtve. I ja ću se tada pojaviti pred Njim u svom uskrslom tijelu. Da li ću tada
„proplakati od radosti“ ili od očaja i užasa čekajući konačnu osudu, na drugu smrt u vječnom paklu?

Braćo i sestre,
Isus vas s ljubavlju i strpljivo čeka, tako ti je blizu ako ga prizoveš, ili ostaje daleko ako ti tako želiš.
Ako Ga pustiš u svoje srce, dat će ti nadnaravnu snagu da se odupreš grijehu i napastima. Ponizno priznaj
svoje grijehe, prihvati Isusa Krista kao svog Spasitelja, dopusti mu da očisti i učini od tebe novog čovjeka.

O koliki su propali zbog manjkave ispovijedi! – znamenita je rečenica svete Tereze Avilske.
 MOLITVA PRIJE SVETE ISPOVIJEDI

Pomolimo se najprije Prečistoj Zaručnici Duha Svetoga, Presvetoj Djevici Mariji, da nam izmoli
svjetlost Duha Svetoga – da uzmognemo spoznati svoje grijehe.

„Dođi Duše Sveti, napuni mi dušu svojom milošću i užezi u meni oganj svoje ljubavi, da se uzmognem
od srca pokajati za svoje grijehe i iskreno ih ispovjediti i od Tebe za njih oproštenje zadobiti.“ Amen.
Na svetoj ispovijedi reci sve što imaš na savjesti, jasno, bez ikakva straha i stida!!!
Stidjeti se moramo onda kada griješimo, a ne kad se obraćamo Bogu i nastojimo se popraviti, da budemo
pravi sinovi i kćeri Božji. Služi nam na čast i utjehu, priznanje i skrušeno pokajanje!
Obavezno prije ispovijedi moramo sve oprostiti svima, koji su nam učinili bilo kakvo zlo, nepravdu
ili nas mučili bilo čime.
Ispovijed ne vrijedi ako namjerno zatajimo teški grijeh. To je svetogrđe!
Da bismo dobro obavili svetu ispovijed potrebno je:
 Temeljito ispitati svoju savjest
 Pokajati se za svoje grijehe
 Čvrsto odlučiti ne griješiti više, čuvati se grješne prigode i popraviti štetu učinjenu svojim grijesima.
Borit ću se da budem bolji/bolja!
 Grijehe sve iskreno ispovjediti
 Izvršiti zadanu pokoru i dati zadovoljštinu
 Čvrsto vjerovati da nam je uistinu preko pokornika (ispovjednika) sam Gospodin oprostio grijehe i
više nikad ne ispovijedati već ispovjeđeni grijeh, jer je on zauvijek oprošten!

Što je potrebno prije, za vrijeme i poslije Ispovijedi?

- Prije Ispovijedi, potrebno je ispitati svoju savjest (prema Božjim i crkvenim zapovijedima,
Isusovoj zapovijedi ljubavi, glavnim i tuđim grijesima, grijesima protiv Duha Svetoga i u
nebo vapijućim grijesima; sve se to može sagriješiti mišlju, riječju, djelom, propustom i
nemarom). Za teške grijehe potrebno je reći broj i okolnosti. Pokajanje treba biti: od srca
(mrziti grijeh kao zlo, osuditi ga), za sve barem smrtne grijehe, i prije svega što smo uvrijedili
Boga kao Oca, najveće dobro. Uz kajanje, potrebno je pouzdanje da će nam Bog oprostiti
grijehe i dobra odluka (iskrena volja popraviti se i, svjesno i voljno, više ne griješiti, što znači,
čuvati se grješne prigode i dati zadovoljštinu ili naknadu štete /nadoknaditi štetu nanesenu
grijehom: vratiti ukradene ili zadržane stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, popraviti
sablazan, izliječiti rane…/).

- Neki pisci, govoreći o ovom Sakramentu (npr. D. Betancourt, H. Caldelari, H. Mühlen…), navode da se za
neke ovaj Sakrament pretvorio u mučno i detaljno opisivanje svih grijeha, a manje kao 'slavlje' obraćenja (Lk
15,24.32).I Rimski obrednik-Red Pokore određuje da Ispovijed mora biti cjelovita: Da bi postigao spasonosni
lijek pokore, vjernik mora... ispovjediti svećeniku sve i pojedine teške grijehe kojih se, nakon ispita savjesti,
sjeća (Prethodne napomene, br. 7a). Neki teolozi, pak, tražeći u naravi Ispovijedi ono što je esencijalno
važnije od formalnih zahtjeva, napominju, da je ženi grješnici Isus sve oprostio ne zato što se je savršeno
optužila, nego jer je mnogo ljubila (usp. Lk 7,47). Pomirujući jedno i drugo, papa Ivan Pavao II., 22. ožujka
1996., u Pismu kard. W. W. Baumu, velikom pokorničaru, osjeća potrebu da ozbiljno upozori da cjelovitost
Ispovijedi treba shvatiti u smislu kao što to na XIV. zasjedanju, poglavlje V., kan 7. i 8., naučava Tridentski
koncil, koji tumači nužnost iznošenja svih i pojedinih smrtnih grijeha, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu
grijeha - ne u granicama običnoga disciplinskoga propisa Crkve, već kao zahtjev božanskoga prava.

Papa, kao naučitelj Crkve, između ostalog, izričito navodi:

Ispovijed treba biti ponizna, cjelovita, praćena čvrstom i velikodušnom nakanom za poboljšanjem u
budućnosti te, konačno, povjerenjem u postizanje toga poboljšanja. Što se tiče poniznosti… (ona ) se uistinu
poistovjećuje s osjećajem gnušanja prema grijehu (Ps 51,5-6). Ispovijed, nadalje, treba biti cjelovita u tom
smislu da treba iznijeti 'omnia peccata mortalia' /sve smrtne grijehe/, kao što to na XIV. zasjedanju,
poglavlje V., govori Tridentski koncil, koji tumači ovu nužnost ne u granicama običnoga disciplinskoga
propisa Crkve, već kao zahtjev božanskoga prava… (DS, 1679). Kanoni 7. i 8. istoga toga zasjedanja o
svemu tome podrobno govore: Kan 7: 'Ako netko kaže da u sakramentu pokore nije potrebno po božanskom
pravu /iure divino/ i raspoloživosti ispovjediti sve i pojedine smrtne grijehe koji su se spoznali nakon
dužnoga i pomnoga razmišljanja, također i one tajne te učinjenih i protiv dviju posljednjih zapovijedi
Dekaloga, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha; ili ako kaže da je ispovijed korisna samo za poučavanje
i tješenje pokornika te da je neko vrijeme bila poštivana samo kako bi se određivala kanonska pokora; ili da
oni koji se trude ispovjediti sve grijehe ne kane ništa ostaviti božanskoj milosti, kako bi to oprostila; ili,
konačno, da nije dopušteno ispovjediti lake grijehe, neka bude izopćen.' (DS, 1707)…
Danas, na žalost, ne mali broj vjernika, pristupajući sakramentu pokore, ne ispovijeda na cjelovit način
smrtne grijehe u smislu kako to donosi spomenuti Tridentski koncil i, pokatkad, reagira na svećenika koji na
propisan način ispituje radi nužne cjelovitosti, kao da si on dopušta bespravno uplitanje u svetište savjesti,
dijelom zbog pogrešnoga svođenja moralne vrijednosti samo na takozvanu 'temeljnu opciju', a dijelom zbog
jednako tako pogrešnoga sužavanja sadržaja moralnoga zakona samo na zapovijed ljubavi, često
shvaćenoga nejasno, uz isključivanje ostalih grijeha, te i zbog… - svojevoljnoga i suženoga tumačenja
'slobode djece Božje', koja se želi kao tobožnji odnos privatnoga povjerenja, zanemarujući posredovanje
Crkve. Želim i molim kako bi vjernici, koji su slabo prosvijećeni, bili i ovom poukom uvjereni da je odredba
po kojoj se zahtijeva potpunost u odnosu na vrstu i broj, onoliko koliko to sjećanje potpuno ispitano
omogućuje spoznati, nije neki teret koji se na njih proizvoljno tovari, već sredstvo oslobođenja i radosne
vedrine.Osim toga, po sebi je očigledno da ispovijedanje i optuživanje grijeha treba uključiti ozbiljnu
nakanu i odluku da se u budućnosti više neće griješiti. Ako bi nedostajala ta raspoloživost duše, tada ne bi
postojalo kajanje… ne postaviti se protiv mogućega moralnoga zla značilo bi ne osuditi zlo, ne kajati se. No
kako kajanje treba prije svega proizići iz boli što se uvrijedilo Boga, tako se nakana da se više ne griješi
treba temeljiti na božanskoj milosti koju Bog nikada ne uskraćuje onomu koji čini što može kako bi djelovao
pošteno. Ako bismo odluku da više ne griješimo željeli osloniti samo na svoju snagu… ogriješili bismo se o
istini o čovjeku… - kao da Gospodinu, manje ili više svjesno, kažemo da ga ne trebamo. Uputno je nadalje
napomenuti da je jedno postojanje iskrene odluke, a drugo razumski sud o budućnosti. Moguće je da,
premda u iskrenosti nakane da se više ne griješi, iskustvo prošlosti i svijest o sadašnjoj slabosti pobude strah
pred novim padovima, ali to ne donosi predrasudu o vjerodostojnosti nakane da se učini sve što se može
kako bi se izbjegao grijeh, kada je s tim strahom ujedinjena volja, poduprta molitvom…(Ivan Pavao II.,
Sakrament Pokore…, Kršć. sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 71-78).

O potrebi cjelovitosti Ispovijedi, a drugim povodom, Ivan Pavao II. ponovo progovara u svom apostolskom
pismu (motuproprij) Misericordia Dei (07. travnja 2002.)...

Čudno je da mnogi svećenici, a da ne govorimo o pokornicima, to omalovažavaju ili čak ne znaju!

Što je to 'generalna', 'opća', 'velika' ili 'životna' Ispovijed?

To svakako ne znači pričati svoj 'životopis' (biografiju, kronologiju važnih

događaja iz svoga života /curiculum vitae/), već grijehe svoga života (od
prošle velike ili o čitavu životu). Ako smo se dosad svaki put iskreno i
potpuno ispovijedali (sve i pojedine teške grijehe, po broju i vrsti, uz iskreno
kajanje i odluku da ubuduće nećemo griješiti), ova Ispovijed nije nužna. No,
često se površno i brzo ispovijedamo (što nije dobro ako se netko dugo
vremena nije ispovijedao, više godina ili desetljeća; krivnja može biti i na
svećeniku u na pokorniku); u tom slučaju, potrebno je u Božjem svjetlu
ponovo sagledati svoj cjelokupni život, načiniti jedno temeljito 'pospremanje', 'generalku' svoga života. Duh
Sveti će nam otkriti i raskrinkati sve skrivene i neiskreno ili nevaljano ispovjeđene, nedovoljno okajane i
neodreknute grijehe... S vremena na vrijeme (osobito za vrijeme duhovnih obnova, seminara ili pučkih
misija, kada nas Božje svjetlo i Njegova milost jače zahvaćaju, kada dolazimo do određene životne
raskrsnice, do jedne točke u svome životnom hodu na kojoj se moramo opredijeliti i donijeti svoju životnu
odluku - ili, jednostavno, nakon određenog dužeg protoka vremena, ili barem pred smrt) - potrebno je zastati
te u jednoj dobroj valjanoj životnoj Ispovijedi potpuno rasteretiti dušu grijeha, pomiriti se s Bogom i zadobiti
nutarnji mir. Kada ponovo sagledamo cjelokupni svoj život, njegove padove i krhkosti - naše pokajanje bit će
snažnije, iskrenije i dublje, naša odluka za Isusa Krista i Njegova ljubav još snažnija... Svoje posvemašnje
povjerenje predat ćemo Gospodinu, potpuno se predati u Njegove ruke i svjesno staviti svoj život pod
Njegovo vodstvo i upravljanje. Nema ništa ljepše nego kad sav naš život prođe kroz Sakrament Sv.
Ispovijedi, kada Gospodin Bog po svome Sinu Isusu Kristu pere s nas svaki grijeh i vraća nas ponovno u
stanje dubljeg prijateljstva s Njime...

- Životna Ispovijed bila bi osobito nužna za one vjernike, gdje postoji opravdana sumnja da se zapravo nisu
nikada valjano ispovjedili (sve Ispovijedi su, zapravo, bile svetogrdne); potrebna je i onima, koji su bilo kada,
pa i samo jednom, neiskreno, necjelovito i nevaljano ispovjedili ma i jedan smrtni grijeh, ili ga, iz bilo kojeg
razloga, potpuno zatajili: trebali bi se ponovo tada ispovjediti od svoje zadnje valjane Ispovijedi (jer su sve
kasnije Ispovijedi u nizu, pa makar bile one i iskrene, svetogrdne /pokornik je jednom prevario Duha
Svetoga, i to u Sakramentu/); korisna je i za one koji žele još jednom sakramentalno sagledati svoj život u
svjetlu Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodina Isusa...

Sv. Ivan Bosco znao je često govoriti o potrebi dobre Ispovijedi. Jedan događaj,
koji je gledao u svojim 'mističnim snovima' (a slično iznose i sv. Mala Terezija,
sv. Alfons de Liguori, naučitelji Crkve...), on ovako opisuje (op. a.: privatna
viđenja nisu 'istine vjere' koje smo dužni vjerovati; no, njegov je opis teološki
savršeno ispravan, psihološki neobično uvjerljiv i u skladu s naukom Crkve o
potrebi cjelovite, valjane Ispovijedi; opis donosimo u skraćenom obliku):
'Dođi sa mnom', reče mi moj vodič, anđeo čuvar... I iznenada ugledah mlade
ljude gdje padaju u... užarenu jamu. Vodič mi reče: 'To je prekršaj šeste
zapovijedi, koja je uzročnik vječne propasti tolikih mladih ljudi'. - 'Ali, ako ti
mladi ljudi griješe, oni se bez sumnje i ispovijedaju!', rekoh. 'Da, oni su se
ispovjedili, ali su grijehe protiv čistoće ili slabo ispovjedili ili jednostavno
sakrili. Npr. jedan od tih mladića je počinio taj grijeh pet puta, a kazao je samo dva ili tri. Neki su taj grijeh
počinili u djetinjstvu i nikada se nisu usudili ispovjediti ga, ili su ga slabo predstavili... Neki su izostavili
kajanje ili čvrstu odluku, neki su, umjesto da ozbiljno ispitaju savjest, nastojali obmanuti ispovjednika. Onaj
koji umre u takvu stanju, prihvaća da se pribroji osuđenima...' Vodič podiže jedan zastor i ja ugledah grupu
mladića u spavaonici; sve sam ih poznavao... Među njima je bilo i onih koji su se prividno dobro ponašali...
Potom smo oko pola sata razgovarali o uvjetima da bi se obavila dobra Ispovijed. Naš zaključak je bio:
treba izmijeniti život!... Izmijeniti život!'
- Poruka nam pomaže shvatiti značaj Ispovijedi i svetogrđa učinjenog u Sakramentu Pomirenja: u svakom
Sakramentu Ispovijedi, treba se iskreno vratiti nebeskom Ocu; i treba izmijeniti život!

Ima mnogo prigovora protiv ponovnog ispovijedanja svojih životnih grijeha (npr. da bi to značilo da
pokornik ne vjeruje u oproštenje grijeha, da ima pogrešnu sliku o Bogu koji nije policajac ili formalist, već
Ljubav i Milosrđe, da ne treba ponovo kopati po savjesti...). Prigovori su potpuno opravdani ukoliko se
pokornik redovito zaista iskreno i valjano ispovijedao. Ali potpuno neopravdani i promašeni ukoliko to nije
bio slučaj - tada je ponovno, iskreno ispovijedanje nužnost (conditio sine qua non) za dobivanje
sakramentalnog Oproštenja i Pomirenja uopće. Problem je, međutim, možda u činjenici teške krize
Sakramenta Pomirenja, jer se nitko više ne smatra grješnikom ('pa to ti je bolest, ljudska slabost, to ti je
hereditarna osobina, nemoj biti skrupulozan - to nije grijeh...')...

Ne dopušta se ponavljati velike Ispovijedi zbog skrupula jer one redovito neće skrupulanta izliječiti. Njega će
izliječiti djelotvorna ljubav prema Kristu i Njegovu djelu (I. Fuček, Vojevati pod Kristovom zastavom -
duhovne vježbe, Verbum, Split, 2004., str. 173).

Životna Ispovijed zahtijeva i više vremena. Budući da je treba obaviti temeljito i pošteno, ona se ne može
obaviti u redovitom vremenu ispovijedanja, već je potrebno prethodno se dogovoriti o posebnom vremenu s
ispovjednikom.

p. Ivan MSC
 DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI.

1. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ, NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE!

-Šest grijeha protiv Duha Svetoga:

1. Preuzetno se pouzdavati u Božje Milosrđe
2. Zdvajati o milosrđu Božjem
3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere
4. Zavidjeti bližnjemu darove Božje
5. Tvrdokorno odbijati spasonosne opomene
6. Hotimice ustrajati u nepokori.

Idolopoklonstvo, štovanje lažnih bogova ili idola { npr. kad ti je nogomet važniji od Boga i sa više
strasti se predaješ tome nego Bogu; kad ti je draže gledati serije nego slušati i gledati pobožne TV ili radio
emisije; preuzetno i strasno igranje igara na sreću; kladionice; kad ti je važnije stjecati materijalno bogatstvo
nego duhovno; kad je važnija tvoja želja što bi druga osoba trebala biti, nego Božja volja; vjerovanje u
numerologiju (npr. tog i tog datuma se stalno nešto ponavlja ili ubrati neparan ili paran broj cvjetova za vazu
itd.); kucanje u drvo, pljuckanje jer si vidio crnu mačku; vjerovanje da je broj 13 nesretan broj i svaka druga
vrsta praznovjerja – sve je to štovanje lažnih bogova ili idola i grijeh protiv prve Božje zapovijedi}.
Udaljenost od Boga ili Crkve. Zapuštanje svakodnevnih osnovnih molitava: ujutro, u podne ili uvečer. Nisi li
možda neko vrijeme, uopće ništa ne molio/la; jesi li rastreseno molio/la? Jesi li govorio protiv Boga ili ga
zbog bilo čega mrzio, prezirao Božju ljubav, sumnjao u Božju ljubav, grdio Crkvu, Papu, osuđivao/la
svećenika i osobe koje su se na bilo koji način posvetili Bogu, nevjera u Boga, osuđivanje druge vjere,
izrugivanje nekome zbog vjere, sumnjanje u Boga, nečitanje Svetog Pisma, primanje sakramenata u stanju
smrtnog grijeha (primanje sv. Pričesti u grijehu. Jesam li ispovjedio/la da sam to svjesno i namjerno učinio?),
zataja velikih grijeha, oholost, uobraženost, taština, manjak pouzdanja u Boga, potpuno napuštanje vjerske
prakse, kršćanskog života, povezivanje s pokretima koji su nespojivi s katoličkom vjerom, čitanje knjiga koje
nanose štetu vjeri ili moralu kršćanskom kreposnom životu, svaki oblik praznovjerja, bilo kakvo prakticiranje
horoskopa, sanjarica, spiritizam (prizivanje duhova umrlih ili zloduha), činio vračanje, gatanje u kavu, grah
listove čaja ili bilo kako na drugi način gatao; gledao/la u karte…., bio ili se bavio bioenergijom, da li si
mrzio, omalovažavao ili se na bilo koji način rugao pobožnosti i pobožnim ljudima, odvraćao/la ljude od
hodočašća, davao neistinite izjave o ukazanjima i vidiocima.
 Je li mi Bog na prvom mjestu u životu? ( Bog moj i sve moje – reći će sv. Franjo Asiški)
 Imam li neke druge Bogove uz Njega (novac i materijalno bogatstvo, karijera, ugled, čast, vlast, dobar
glas, tj., da svi moraju imati dobro mišljenje o meni, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled…)
 Jesu li mi možda drugi ljudi (sportaši, političari ili glumci, ili možda stvari kao što je kompjutor,
automobil, kuća…) idoli ili bogovi, tj. važniji od Boga?
 Jesi li sumnjao o vjeri?
 Daješ li Bogu dovoljno svoga vremena?
 Trudiš li se čitati Bibliju, vjerske knjige i časopise ili si u tome lijen i nezainteresiran?
 Tražiš li Boga, pravu Istinu i pravu Radost iskrenim srcem?
 Vjeruješ li iskreno da će ti Bog pomoći u životu?
 Kucaš li tri puta o drvo da se ne pokvare neke stvari u tvom životu?
 Ideš li ili si bio kod nadriliječnika, bioenergetičara, radiestezistima i sličnima ( i mnogi si kiropraktičari
zapravo bave bioenrgijom i neke vrste akupunkture su također magijskog podrijetla, zato budi
oprezan…)?
 Jesi li išao ili ideš na tečajeve transcedendetalne meditacije, joge, sudjelovao u obredima istočnjačkih i
drugih sekti (Hare Krišne i sl….)?
 Jesi li sudjelovao u Sai Babinom pokretu ili religiji Bahai ili sličnim istočnjačkim vjerskim pokretima?
 Jesi li pripadao nekoj sekti?
 Čitaš li horoskop i vjeruješ li zvijezdama?
 Ljubiš li Boga, hvališ li ga i slaviš?
 Zahvaljuješ li Gospodinu za sva dobročinstva u životu? (Tako postaješ spreman primiti još veće darove.)
 Jesi li možda zatajio svoju vjeru iz koristoljublja, iz obzira ili straha?
 Jesi li bio član neke liberalne stranke koja relativizira moral, ili član komunističke partije koja niječe
Boga, ili Socijalističke omladine ili Saveza socijalističkog radnog naroda?
 Komu ili čemu pripada prvo mjesto u tvom životu, zaista razmisli i duboko se zapitaj? Tko je tvoj Bog?


2. NE IZUSTI IMENA GOSPODINA BOGA SVOGA UZALUD!

OBAVEZNO ISPOVIJEDITI:
Psovku KRVI i RANA Isusovih, psovke i bilo kakav govor o nemoralu Majke Božje, jer je to teški smrtni
grijeh bez oproštenja od vremenitih kazni!!!
 Manjak poštovanja prema Svetom Božjem Imenu, jesi li lakoumno izgovarao sveta imena u srdžbi?
 Jesi li psovao Boga, Isusa, Presvetu Djevicu, svece poimenu? Psovao sv. Misu, ispovijed, pričest?
 Jesi li obeščastio (oskvrnuo) groblje, svete stvari, slike, kipove – pobožne ili druge predmete?
 Jesi li se bez potrebe zaklinjao imenom Božjim (možda i lažno)?
 Jesi li se krivo zaklinjao?
 Jesi li prekršio zakletvu?
 Jesi li izvršio zavjet?
 Proklinjanje imenom Božjim, podrugljivi govor o Bogu (hula) i svetim stvarima (vicevi, pjesme),
mrmljanje na Boga, srdžba i očajavanje.
 Jesi li svetogrdno primio koji sakrament: svetu ispovijed, pričest, potvrdu, ženidbu?

3. SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI, NEDJELJE I BLAGDANE!

 Jesi li u nedjelju ili blagdanom vlastitom krivnjom propustio sv.Misu ili zabranio kome ići na sv.
Misu? (TEŠKI GRIJEH) Jesi li zlostavljao ženu/muža zbog odlaska na sv. Misu? Jesi se rugao kome
zato jer ide na sv. Misu?
 Jesi li dolazio/la na sv. Misu na vrijeme, na početak i ostao/la sve do blagoslova na kraju?
 Jesi li kod sv. Mise bio/bila nepažljiv, nedolično se ponašao u crkvi – razgovor, smijeh? Jesi li dolazio
na sv. Misu samo iz običaja; ne vjerovao u vrijednost, veličinu i duhovnu korist Sv. Mise?
 Jesi li druge u njihovoj pobožnosti ometao? Izazivao požudu radi nedoličnog odijevanja (preuskog,
prozirnog, prekratkog)? U nedjelju ili blagdane radio teške poslove ili zapovijedao nekome raditi,
grješno se zabavljao na te dane ili na proštenju?
 Jesi li sudjelovao/la u plemenitosti i darežljivosti za potrebe Crkve?
 Jesi li dao/dala svoj doprinos za crkvene ustanove, za župnu crkvu, uzdržavanje svećenika i za
sjemenište?
 Jesi li u određene dane održavao post i nemrs?
 Jesi li u Korizmi ili u Adventu bio/bila na javnim zabavama i plesovima?
 Jesi li izbjegavao/la crkvene pobožnosti (primjerice Križni put i sl….)
 Jesi li minimalizirao vjeru (kada činiš samo ono što je propisano i ništa više od toga)?

4. POŠTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI!

Djeca:
Neposluh roditeljima i odgojiteljima, poštivanje starih osoba, teške uvrede, nepoštovanje, ogovaranje,
maltretiranje, preziranje, nezahvalnost, grubost, tukao/la roditelje, ostavio ih u bijedi i neimaštini,
proklinjao/la, nisi molio/la za njih, željeli im zlo ili smrt.
Jesi li im prouzročila/o velike brige i zadao/la velike boli, jesi li ih materijalno iskoristio/la i nanio im velike
dugove, jesi li im uskratio/la pomoć za dušu i tijelo, svađe u obitelji iz sebičnih razloga, odbijanje poziva za
ići u crkvu.

Roditelji:
 Jesi li u odgoju svoje djece bio/la bez ljubavi?
 Jesi li bilo kako zagorčavao/la život svojoj djeci i sprječavao/la Božju volju u njihovom životu?
 Ravnodušan/na, prepopustljiv/a, pretvrd/a, prema njima bio/la nepravedan?
 Jesi li ih navodio/la na grijeh? Odobravao/la i nekažnjavao za grijeh?
  Jesi li se brinuo za njihov vjerski odgoj? Krepost pohvalio, a zlo osudio?
 Jesi li se sa njima zajedno molio/la?
 Jesi li napustio/la svoju obitelj?
 Jesi li svojim miješanjem u brak svoje djece ili lošim savjetom doprinio/la svađi ili možda i rastavi?
 Jesi li mrzio/la svoju nevjestu/zeta?
 Jesi li dao/la loš primjer?
 Jesi li u mislima vodio/la ljubav, seks do zadovoljenja, a u slici imao vlastitu kćer ili sina?
 Jesi li svojoj obitelji nanio nepravedno trpljenje (nepotrebnim izdacima, pijanstvom, lošim primjerom
i društvom, držanjem i čitanjem nepoćudnih i nemoralnih knjiga i časopisa, kriminalnim činima itd…)
Grijesi nad djecom i supružnikom (bračnim drugom):
Proklinjao/la svoju djecu, govorio/la im ružne proročke riječi: Nikad od tebe ništa. Nećeš to i to nikad uspjeti.
Ne vjerujem da ću od tebe to i to vidjeti, doživjeti; tukao/la djecu ili suprugu/supruga, uskraćivao/la im
najpotrebnije stvari, hranu i pristojnu odjeću; držao/la strogi nadzor nad tv programom, imao/la grub ili
prepopustljiv odgoj (osakatio ili ubio), škodio/la im zdravlju, zaveo na grijeh ili im se osvećivao/la,
pretjerano ih kažnjavao/la, srdio djecu, grdio/la i previše vikao/la, prigovarao/la, mrzio. Maltretiranje djece,
maltretiranje majke koja je u blagoslovljenom stanju, preklinjanje djece u utrobi majke želeći im zlo. Jesi li
zažalio/la što se rodilo muško/žensko?

5. NE UBIJ! LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU!

Jesi li drugima u nevolji pomagao/la, bila/o nemilosrdan, nespreman da se pomiriš, svadljiv/a, bezobziran/a,
odbijanje opraštanja i pomirenja, jesi li druge mrzio/la, grdio, vrijeđao, tukao, ranio ili ubio, srdžba, naglost,
žestina, svađa, duh osjetljivosti, netolerancije, nepodnošljivosti, zavist, ljubomora, dvolično i licemjerno
ponašanje, mrmljanje, agresivnost, sablažnjiv primjer su grijesi koji spadaju u hulu: gnjev i gorčina.
Poticanje na borbu klasa – na mržnju, nasilja i zločine, neizmjerni i netolerantni nacionalizam,
rasističko ponašanje, izrugivanje i ponižavanje bližnjih. Željeti drugima smrt ili razna zla – kao i samome
sebi, željeti učiniti samoubojstvo. Prevelika nerazborita smionost u vožnji – bilo autom, motorom, biciklom
itd…., kršenje propisa u vožnji, nepropisnom vožnjom ugrožavanje života sebi i drugima, osakatio koga ili
ranio ili svojom krivnjom ubio. Prolazak kroz crveno na semaforu, nepoštivanje prometnih znakova.
Nerazumno naprezanje, bilo fizički, bilo umno. Nepoštivanje prirodnog zakona Božjega (npr. ritma
izmjene dana i noći, s tim u vezi prekasni odlazak na spavanje i spavanje do 10 i više sati po danu). Jesi li
odlazio/la u previše mračne, zadimljene i bučne disko klubove i ostajao/la u njima do kasno u noć?
Gledaš li pretjerano TV?

Jesi li uništio/la život nerođenog djeteta – abortus, druge nagovarao, savjetovao ili pomagao u tom
činu, šutio ili dozvolio abortus? Sudjelovao/la činom ili propustom sterilizacije, kod pobačaja, kod eutanazije
(prijevremeno namjerno oduzimanje života), kod samoubojstva?

Grijeh pobačaja trebaju ispovijedati i muškarac i žena.

Pokušaj samoubojstva, jesi li naškodio/la svom zdravlju ili bližnjega svoga? Pretjerani sport. Jesi li
bez potrebe stavljao u prigodu grijeha ili naveo na grijeh bračnog druga ili bližnjega, riječju ili svojim
primjerom? Bestidnim odijevanjem naveo svoga bližnjega na grijeh? Kupovao/la, čitao i drugima davao/la da
čitaju protuvjerske i bestidne časopise? Da li si mučio životinje?

Neumjerenost u jelu i piću:

Teško pijanstvo, izbjegavanje liječenja od alkohola, uzimanje droge i prodaja alkoholnih pića i pretjerano
pušenje, stavljanje u pića sredstava za omamljivanje, progon ukućana zbog toga, grubost i tučnjava. Jesi li bio
pretjerano izbirljiv ili gurman u jelima? Jesi li štetio/la zdravlju pretjeranim dijetama radi vanjskog izgleda?

6. i 9. NE SAGRIJEŠI BLUDNO I NE POŽELI TUĐEG ŽENIDBENOG DRUGA

Stidljivost i čistoća:
Jesi li bio bestidan: besramne misli (nečiste uspomene), želje, razgovori (dvoznačni odnosno
dvosmisleni vicevi, pjesme, šale, bludnički pogledi (pa i u crkvi), seksualna maštanja, filmovi, kazete, knjige,
TV program, časopisi, takvo što slikao/la ili pisao, odijevao se po bestidnoj modi, na kupanju, plesovima,
golišanje tijela, prodaja tijela za novac.

Protuprirodni grijesi: homoseksualnost i grijesi s drugim osobama istog spola, nemoralne radnje,
nepristojno doticanje, poigravanje, samozadovoljavanje sebe i drugih ili bilo koji besramni grijeh. Jesi li
učinio preljub, brakolomstvo i poželio tuđeg ženidbenog druga, živio u brakolomnim odnosima (koliko
dugo), izvanbračne veze, rastava, divlji brak – bez crkvenog vjenčanja.
Pretjerana tjelesnost i obuzetost seksom i drugim spolom (perverzije u bračnom životu), strah od djece,
egoizam u dvoje. (Za planiranje obitelji dopuštena je samo metoda plodnih i neplodnih dana koja je i
najzdravija i najbolje izgrađuje bračnu ljubav.)

Izbjegavanje rađanja: Prekid odnosa, pilule, spirale (abortivno sredstvo), nedopušteni zahvati radi
onesposobljavanja, podvezivanje jajnika, umjetna oplodnja putem epruvete, odbijanje bračne dužnosti
(koliko puta). Manjak plemenitosti za rađanje djece i obzira prema bolesnom bračnom drugu.

Zaručnici: Iskazivanje prekomjerne seksualne nježnosti, prijebračni odnosi, zajedničko stanovanje,

zajednički život bez vjenčanja, napastovanje i silovanje (koliko puta).
Da li si bila/o nezadovoljna svojim izgledom tijela i mrmljala/o? Imao/la nešto sa spolom životinja?

Naša parola: do vjenčanja: ni s kim; izvan braka: ništa!

7. i 10. NE UKRADI! NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI!

Vlasništvo:
Ukradeno vratiti, štetu nadoknadi, grijeh ispovjedi jer je oteto – prokleto.
Da li si krao, varao (kome, što, koliko, gdje i kako), prijevara (veća ili manja), pronevjera, zloupotreba moći,
nanošenje štete bližnjemu, nepoštena kupovina, ukradeno primio, kupio i dalje prodavao, svojevoljno oštetio
tuđu imovinu (u kojoj vrijednosti), drugima nanio štetu koja stalno raste, prijevarom, lošom robom,
nevaljalim radom, nečasnim vođenjem poslova, nabijanje cijena, nepravedna kamata, nepravedno stečeno
zadržao – ukradeno, posuđeno, nađeno. Dugove, račune nisi svjesno isplatio, sustezao plaću ili zatajio ili sebi
zadržao. Požuda za novcem i ovozemaljskim stvarima. Da li si svima nadoknadio/la svojevoljnu štetu? Da li
si sagriješio rasipništvom i luksuzom zbog taštine, lakoumnim zaduženjem, opasnim igrama, hazardnim
igrama, kockanjem, kartanjem, igra na sreću s mogućim velikim gubitkom.
Jesi li izrabljivao/la tuđu nevolju, lakom, škrt, poželio tuđe materijalne stvari, varanje u mjeri na vagi,
krivotvorenje, manjak marljivosti u radu, posao na brzu ruku i loše učinjen, nepravedno izostajanje s posla,
lijenost na poslu, varanje.
Mrzio/la svoje bližnje zbog njihove uspješnosti u poslovima i svjedočenju vjere.
Primanje mita. „Švercanje“ u autobusu i tramvaju ako imamo mogućnost platiti kartu.
Ako nešto više ne možemo vratiti onda trebamo približno istu vrijednost darovati za siromašne kao
naknadu!!!!

Nepoštivanje društvenih zakona:

Da li si u poslu bio nepristojan/na, srdio se, mrzio i proklinjao rad, krao? Da li si se pridržavao/la ugovora?
Da li si uzimao stvari iz poduzeća ili s javnih mjesta?

8. NE RECI LAŽNA SVJEDOČANSTVA: ISTINA I ČAST!

Da li si lagao? Iz lakoumnosti, hvalisavosti, kukavičluka, oholosti, prkosa, pohlepe za dobitkom, mržnje?

Lagao na veliku štetu drugih tj. naškodio lažima, pretvarao se riječima i djelima, bio licemjeran, ogovaranje,
nepotrebno otkrivanje tuđih grijeha, klevetanje izmišljanje laži i pripisivanje iste drugima.
Neosnovane sumnje u bližnjega, krivi sudovi o nekome. Da li si odao/la tajnu koju si obećao da ćeš čuvati ili
je po samoj naravi stvari nisi smio iznijeti, izdao službenu tajnu. Za istinu i dobro održao časnu riječ? Dali si
ogovarao, klevetao i iznosio neistine o biskupima, svećenicima i časnim sestrama ili olako pristajao na takve
razgovore i širio ih?
 -Da li sin obećanje ispunio ili koga oklevetao (ogovarao) iz zlobe ili iz lakoumnosti?
-Naškodio tuđoj časti, klevetu opozvao i štetu nadoknadio, pričao grijehe koje si čuo dok se netko
glasno ispovijedao, na sudu krivo svjedočio, krivo se zaklinjao, bio neiskren i prijetvoran, zatajio Božje
darove koje si dobio (poruke, objave i sl. i sebično ih zadržao za sebe). Ocrnjivao one koji imaju drugačije
filozofsko ili koje drugo mišljenje. Grješni kompromisi i sporazumi, podlosti,

Samosvladavanje:
Jesi li se znao svladati, težio za užitkom, bio pohlepan i lakom, neumjeren u jelu i piću, predao se mlakosti i
ravnodušnosti prema dobru, pretjerano se ljutio, bio zavidan, tašt, uobražen, ohol, osvećivao se.

Tuđi grijesi:
Savjetovati na grijeh, zapovijedati grijeh, privoliti na tuđi grijeh. Nagovarati na grijeh, hvaliti tuđi grijeh,
šutjeti na tuđi grijeh, ne pokarati grijeh, pomagati tuđi grijeh, braniti tuđi grijeh, posebno u odnosu roditelja
prema djeci.

OSTALO:
Lijenost, duhovna mlitavost, duhovna pospanost, ponos, sebeljublje, isticanje, častohleplje, hvalisanje,
preziranje, oponašanje drugih, kićenje, ismijavati se drugima, hvaliti sebe, tvrdoglavost, nestrpljivost, zavist,
skrivio tuđe suze i nesreću. Ogovaranje, kritiziranje, prigovaranje. Suđenje i osuda drugih. Tvrdoća srca na
tuđe nevolje.
Zanemarivanje duhovne dimenzije čovjeka, od koje se, zapravo i živi. Isus reče: Ne živi čovjek samo o
kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Te: Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve će vam se
ostalo nadodati.

Obavezno reći: Odričem se svih riječi i grijeha koje sam izgovorio i učinio navlačeći prokletstvo na sebe i
druge, i neznatne grijehe i sve one kojih se sada ne mogu sjetiti.
KRIV sam onoliko koliko me Gospodin vidi krivim!!!

MOLITVA

O moj dobri Isuse, ja se uzdam u Tebe, koji si neizmjerna dobrota i dostojan da budeš ljubljen nada sve i
nadam se, kad se sav meni daješ u ovom Božanskom Sakramentu, da ćeš mi dati i sve milosti koje su mi
potrebne da se spasim.
Ti si me, o moj Isuse, toliko ljubio da si sišao s neba i za mene prolio svoju Krv! Ah! Zašto Te nisam uvijek
ljubio? Zašto sam više volio varave radosti zemaljskih dobara od onih koje Ti držiš pripravne za one koji Te
ljube?
Zašto sam toliko puta uvrijedio i ražalostio Tvoje Presveto Srce? Oprosti mi, Gospodine, po veličini
milosrđa, u ovoj svetoj ispovjedi. Opet se zbog njih kajem sa svim srcem i obećavam: borit ću se i pomoću
Tvoje milosti, neću Te nikad više vrijeđati i da ću velikom ljubavlju i dobrim djelima nadoknaditi bezbrojne
uvrede koje sam Ti nanio u životu. Isuse moj, u Tebe se uzdam.
Presveta Djevice, sv.Josipe, Anđeli i Sveci nebeski, zahvaljujem vam što ste mi pritekli u pomoć. I vi
zahvalite za me Gospodinu na njegovu milosrđu i isprosite mi ustrajnost i napredak u dobru. AMEN!

H V A LJ E N I S U S I MARIJA