1

Banja Luka, juni 2011.god.

S A D R A J


UVOD ........................................................................................................................................ 2
1. PROBLEMI DEFINISANOSTI ZLOSTAVLJ ANJ A I ZANEMARIVANJ A DJECE ............. 3
2. OBLICI ZLOSTAVLJ ANJ A DJECE I NJIHOVE POSLEDICE ............................................ 5
3. TRETMAN ZLOSTAVLJ ANE DJECE................................................................................ 10


SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
VIKTIMOLOGIJA
TEMA: ZLOSTAVLJANJE DJECE


2
ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 12
LITERATURA......................................................................................................................... 13






























UVOD

Nasilje nad djecom od strane roditelja ima dugu istoriju, jer su razliiti vidovi nasilnog,
pa ak i surovog odnosa prema djeci zabiljeeni i u ranijoj istoriji civilizacije. Kod starih Grka i
Rimljana djeca su masovno ubijana i surovo kanjavana, sto se smatralo sastavnim dijelom
roditeljskog prava. Meutim, ovaj socijalno-patoloki fenomen samo je povrno i djelimino
privlaio panju naunika iz oblasti drutvenih nauka. Tek se u drugoj polovini dvadesetog vijeka
3
poveava drutvena osjetljivost za ovu pojavu, i ona postaje vidljivija. Dugo ignorisanje ovog
problema moe se objasniti nepoznavanjem pravih razmjera ove pojave. Do statistiki pouzdanih
podataka o stvarnom obimu zlostavljanja i zanemarivanja djece teko se dolazi, jer samo
neznatan broj sluajeva biva otkriven.

Mada su neki oblici zlostavljanja djece opisivani u naunoj i strunoj literaturi jo krajem
19.vijeka,od 1955.godine,zahvaljujui lanku amerikog autora Henrija Kempe-a.Sindrom
pretuenog djeteta (gdje je prvi put ukazano na tjelesne povrede kod odojadi koje se nisu
mogle objasniti poznatim uzrocima), zapoinje se intenzivnije prouavanje fizikog zlostavljanja
djece, 70-ih godina se prouava seksualna zloupotreba, dok se pojava i problemi emocionalnog
zlostavljanja i zanemarivanja u znaajnijoj mjeri prouavaju 80-ih i 90-ih godina.

Posebnu panju privlai pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece u okviru porodice, jer
se ak 70% ove pojave deava u porodici, koja u savremenim drutvima ima status visoko
zatiene drutvene grupe. Savremeni teorijski pristupi daju porodici znaaj bio-psiho-socijalnog
sistema, i naglaavaju da poremeaji porodinih odnosa (nastali u kontekstu ireg drutvenog
okruenja) koji dovode do pojave zlostavljanja i zanemarivanja djece, jesu sloena pojava za
drutvenu reakciju.
















1. PROBLEMI DEFINISANOSTI ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE

Postoje razliita shvatanja pojave i pojma nasilja nad djecom i ona proisticu iz razlicitih
filozofskih,naucnih,metodoloskih i prakticnih pristupa. Ono sto oteava precizno definisanje ove
pojave jeste dinamina priroda njenih sadraja, oblika i uzroka, s jedne strane ,i raznolikost
aspekata vrjednosne, ideoloke prirode, s druge strane. Autori koji se bave ovom pojavom
koriste razliite termine: zlostavljanje, zloupotreba, zanemarivanje, osujeivanje razvojnih
potreba djece, eksploatacija djece i sl.
4

Vecina opstih definicija sadrzi indikatore nasilja nad djecom.Takva je definicija iz
enciklopedije Britanicca,u kojoj se kaze:Nasilje nad djecom takodje i nazvano svirepost prema
djeci je nanosenje bola.Prema Milosavljevicu,nasilje nad djecom podrazumijeva takve odnose
i ponasanja pojedinaca,drustvenih grupa ili institucija,globalnih drustava i drugih kojima se uz
primjenu sile nanosi bol,fizicka,ili psihicka ostecenja,ugrozava zdravlje i fizicki i psihicki integritet
licnosti i osujecuje normalan razvoj nepunoljetne osobe. Milosavljevic shvata nasilje nad
djecom kao vid drustvene devijacije.
Odredjivanje pojma nasilja nad djecom zahtijeva razmatranje sadrzaja i znacenja takvih
pojmova kao sto su:zlostavljanje i zloupotreba, zanemarivanje ili zapostavljanje.Zlostavljanje i
zloupotreba su bliski pojmovi,koji sugerisu stetan i neadekvatan odnos prema djeci kao
objektima,a ne subjektima nasilja. Pojam zloupotrebe se upotrebljava u odredjivanju onih
odnosa prema djeci u kojima se ona koriste radi nekih potreba i interesa nasilnika na racun
potreba,interesa i licnosti djece. Zlostavljanje podrazumijeva aktivan,u razvojnom smislu stetan
i nehuman odnos prema djeci.Medjutim,pored odnosa koji podrazumijevaju aktivna cinjenja
koja nanose ostecenja, neophodno je razmatranje i pasivnih odnosa,odnosno roditeljskih
propusta sto dovode do osujecenja u zadovoljenju razvojnih potreba djeteta.Tako dolazimo do
pojma zanemarivanja, koji odrazava pasivan pristup prema potrebama djece.

Zanemarivanje i osujecivanje razvojnih potreba djeteta podrazumijeva zapostavljanje
fizickih ili psihickih djetetovih potreba i koje moze izazvati ozbiljna ostecenja zdravlja i razvoja.
Osnovne forme zanemarivanja su : fizicko, edukativno, zdravstveno, emocionalno, vaspitno
zanemarivanje, eksploatacija, neadekvatan nadzor, napustanje djeteta. Fizicko i materijalno
zanemarivanje podrazumijeva neadekvatno zadovoljenje potreba za hranom, odjecom,
obucom, smjestajem, odmorom, higijenom, kao i zdravstvenih potreba. Edukativno
zanemarivanje podrazumijeva ponasanja kojim roditelji sprecavaju ili propustaju da posalju
djecu u skolu, najcesce do nivoa obrazovanja odredjenog pozitivnim zakonskim propisima.
Emocionalno zanemarivanje podrazumijeva ponaanje roditelja preko kojih je on psiholoki
nedostupan djetetu, sto dovodi do zapostavljanja djetetovih bazicnih emocionalnih potreba.

Zanemarivanje djece privlaci znatno manju paznju strucnjaka od ostalih oblika
zlostavljanja. U medijima se izvjestava o smrti djece usled pozara, davljenja i takve situacije se
objasnjavaju kao nesrecni slucajevi, dok se rijetko obraca paznja na hronicne oblike
zanemarivanja sto su tome prethodili. To sto se pridaje vise paznje pojavi zlostavljanja nego
zanemarivanja moze imati korijene u kulturi koja je opsjednuta nasiljem u misljenju da fizika
sila privlai vie panje nego stetan pasivan odnos prema djeci. Meutim, posledice
zanemarivanja mogu biti mnogo ozbiljnije i dugotrajnije od posledica fizickog zlostavljanja.

Za razliku od drugih oblika zlostavljanja, zanemarivanje se uvijek odnosi na roditelje koji su
odgovorni za odgajanje djece. Zanemarivanje moe biti namjerno i nenamjerno. Do
zanemarivanja moe doi usled roditeljskog neznanja ili nezainteresovanosti. Meutim, ono
moze da ima za posledicu i smrt djeteta.

Zanemarivanje kod djece dovodi do poremeaja psihosocijalnoig razvoja. Kod djece se javlja
apatija,omalovazavanje sebe,prekid skolovanja ili neredovno pohadjanje nastave. Kritke
5
analize fenomena zanemarivanja naglaavaju da je drutvo tokom istorije shvatalo
zanemarivanje kao nedovoljnu materinsku brigu za dijete, da bi se skrenula panja sa
drutvenih uzroka zanemarivanja (siromatvo, marginalizacija) i redukovalo sredstva za rjeenje
problema na makro nivou.


2. OBLICI ZLOSTAVLJANJA DJECE I NJIHOVE POSLEDICE

2.1 Fizicko zlostavljanje

Fizicko nasilje nad djecom obuhvata takve odnose i ponasanja od strane pojedinca ili
drustvenih institucija putem kojih se primjenom fizicke sile,uz upotrebu ili bez upotrebe drugih
sredstava,nanose ozljede,povrede ili rane i ugrozava zdravlje ili zivot maloljetnika.
Najcesci vidovi fizickog zlostavljanja su :udaranje rukama i nogama,
kaisem,stapom,vezivanje,cupanje kose,stvaranje opekotina cigaretom,vrelom
vodom,zakljucavanje u mracnim i nehigijenskim prostorima i sl.Povrede nanijete fizickim
zlostavljanjem mogu se razlikovati od obicnih povreda jer njihov izgled podsjeca na oblik
predmeta kojim je povreda nanijeta.Tako na primjer samar ostavlja na licu karakteristican oblik
sake,modrice u uglovima usana ukazuju na vezivanje maramom,modrice stiskanja cesto se
nalaze na licu,nadlakticama i butinama,kruzne modrice oko clanaka ukazuju na vezivanje
djeteta konopcem,opekotine od cigareta su najcesce primjetne na sakama,stopalima i zadnjici.
Novija odredjenja fizickog zlostavljanja ukljucuju gusenje,trovanje I tzv.Munchausen
syndrom by proxy (indukovanu bolest),sto spada u rijetko statisticki zabiljezene slucajeve
zlostavljanja.Ovaj sindrom se odnosi na djecu koju roditelji izlazu prepisanom medicinskom
tretmanu i vise puta namjerno izazivaju simptome bolesti kod njih.
2.2 Seksualno zlostavljanje
Ovaj vid zlostavljanja se kao znacajan drustveni problem razmatra od 70-ih godina
20.vijeka.Pojacana paznja javnosti dobijena je pojavom studija Finkelhora i ukljucivanjem
stampanih medija kroz iznosenje prica odraslih osoba sto su dozivjele incest.Postoje razliciti
pristupi i shvatanja seksualnog zlostavljanja,pa otuda i razlicite definicije.Moze se reci da je ovaj
vid zlostavljanja pobudjivao najvecu paznju javnosti,ali i pored toga to je najmanje izvjestavani
oblik nasilja.Finkelhor pod seksualnim zlostavljanjem podrazumijeva svaku seksualnu aktivnost
sa djetetom,bilo da nije bilo niti je moglo biti pristanka od strane djeteta.U ovu vrstu
zloupotrebe spada i seksualni kontakt izmedju tinejdzera i mladjeg djeteta ukoliko postoji
znatna razlika u uzrastu.Seksualna eksploatacija djece odnosi se i na koriscenje djece za
prostituciju,pornografiju i druge aktivnosti.Empirijske studije saopstavaju da su porodice
seksualno zlostavljane djece manje kohezivne i u vecem stepenu dezorganizovane i
nefunkcionalne nego ostale porodice.Kod porodice seksualno zlostavljane djece zapazaju se
problemi u komunikaciji,nedostatak emocionalne bliskosti,socijalna izolacija.Neki autori
naglasavaju da je navedena patologija rezultat incesta u istoj mjeri koliko i njegov uzrok.
6
Definicija incesta se u zakonu ograniava na seksualne odnose izmeu bliskih srodnika. Vano je
istai da su mnoga deca zlostavljana od strane odraslih osoba koje uivaju njihovo povjerenje, a
koje nisu srodnici kao npr. sused, majin ljubavnik. Iako takvo zlostavljanje zakonski ne bi bilo
definisano kao incest, efekti su po dete identini. Zbog toga se u kampanji koju su vodile osobe
koje su prezivjele incest,definise kao: "Seksualno zlostavljanje djeteta od strane odrasle osobe
od povjerenja,koja je u poziciji moci i predstavlja autoritet za dijete." Identifikovano je pet
"faza" u incestuoznom zlostavljanju koje istiu tekoe sa kojim se djeca suoavaju.Pet faza su:
1) TAJNOST-Praktino ne postoji dijete koje je pripremljeno na mogunost zlostavljanja od
strane odrasle osobe od povjerenja. Ta mogunost je dobro uvana tajna, ak i meu odraslima.
Tajnost je podjednako izvor straha i garancija bezbjednosti "sve e biti u redu ako ne kae."
Ako dijete nije nikada upozoreno na mogunost zlostavljanja, onda je na raspolaganju jedino
opcija da veruje u to to mu se kae. Ono to je djeci potrebno jeste doputenje i snaga da
podijele svoju tajnu, i mogunost da im se odgovori podrkom, bez kanjavanja.
2) BESPOMONOST-Djeci moe biti dozvoljeno da izbjegavaju panju nepoznatih osoba, ali se
od njih zahtijeva da budu posluna i pokazuju naklonost prema odraslima kojima su povjerena
na uvanje. Dijete moe rei: "Ne volim da me tata kupa" ili "Mrzim ujka-Dona." Odrasli
vjerovatno ovo nee shvatiti ozbiljno i mogu izgrditi dijete to je nevaljalo, ili nepristojno. Dijete
moe osjeati da time to odbacuje pritube, majka doputa zlostavljanje.Odrasle osobe od
povjerenja odreuju stvarnost djeteta, i poto ne postoji mjesto na koje moe da pobjegne,
nema drugog izbora osim da pokua da se sakrije.Odrasli lako zaboravljaju apsolutnu
bespomonost djeteta i teko im je da vjeruju da bi se djeca mirno potinila seksualnom
zlostavljanju, ali je prijetnja gubitkom ljubavi ili gubitkom porodine sigurnosti vie zastraujua
za dijete nego prijetnja nasiljem.Djeca su, bez sumnje, postiena i zaplaena podjednako
bespomonou, kao i nesposobnou da saopte svoja osjeanja odraslima koji nemaju
razumijevanja. Potreban im je neko ko e da prevede svijet djeteta na jezik razumljiv za odrasle.
Ovaj zastupnik mora da prepozna da, bez obzira na okolnosti, dijete nije imalo izbora nego da se
mirno potini i to uva u tajnosti.
3) POSTAVLJANJE KLOPKE I PRILAGOAVANJE-Iz prethodno navedenih razloga rana
intervencija nije uobiajena i zbog toga djeca koja su izloena neprekidnom seksualnom
zlostavljanju moraju nauiti da svoje ivote prilagode takvoj realnosti. Djeca mogu odrastati u
uvjerenju da mora da su isprovocirala ili zasluila nasilje, jer za njih jedino tako zlostavljanje
dobija nekakav smisao. Uenjem da se ivi sa seksualnim zlostavljanjem naruava se djeija
sposobnost da vjeruju, vole i razvijaju se. Bilo ko, ko radi sa djetetom ili odraslom osobom, jo
uvijek skrhanom zlostavljanjem, moe biti testiran ili isprovociran da dokae da je povjerenje
nemogue, i da su negativna oekivanja i mrnja sebe same jedina sigurna realnost. Previe je
jednostavno pridruiti se roditeljima i svijetu odraslih u odbacivanju deteta.
4) USPORENO, KONFLIKTNO I NEUVERLJIVO OBJELODANJIVANJE-Veina sluajeva seksualnog
zlostavljanja koje traje se nikada ne objelodanjuje, bar ne van konkretne porodice. Ako je
konflikt u porodici izazvan objelodanjivanjem istog, to je obino nakon vie godina neprekidnog
zlostavljanja. Dijete bilo kog uzrasta se suoava sa nevjericom kada se ali da je seksualno
7
zlostavljanje u toku, dok adolescentkinja za koju se ve zna da je "problematina" i nezahvalna,
rizikuje ne samo nevjericu, ve i ponienje i kaznu.
5) ODUSTAJANJE OD DATE IZJAVE-ta god dijete kae o zlostavljanju, ono e to verovatno
preokrenuti. Porodica moe biti skrhana, dijete e biti ispitivano, ali otac moe ostati u kui u
meuvremenu.Jo jednom dijete snosi odgovornost da li e zatititi ili unititi porodicu. "Lo"
izbor je rei istinu, "dobar" izbor je predati se, vratiti se u la i sauvati porodicu.Ukoliko ne
postoji posebna podrka za dijete, i trenutna intervencija koja e ukazati na odgovornost
nasilnika, dijete e slijediti "normalan" tok i porei sve na ta se alilo.
Seksualno se najcesce zlostavljaju djeca uzrasta izmedju sedme i trinaeste godine.Neki autori
naglasavaju da je broj zlostavljane djece mladje od sest godina potcijenjen jer djeca tog uzrasta
tesko prepoznaju i rijetko otkrivaju seksualno zlostavljanje.Osobe koje seksualno zlostavljaju
djecu razlicite su starosne dobi,zanimanja i materijalnog statusa.Istrazivanja pokazuju da
izmedju 60% i 80% odraslih pocinilaca seksualnog zlostavljanja je pocelo sa devijantnim
seksualnim ponasanjem za vrijeme adolescencije.Razlicite studije naglasavaju da oko 15%
muske i izmedju 15% i 25% zenske djece koje su zrtve nasilja izvjestavaju o maloljetnom
pociniocu.Kao individualne karakteristike mladih pocinilaca mogu se istaci:nerazvijene socijalne
vjestine,slaba asertivnost,problemi u ucenju.Cesto pominjana karakteristika seksualnih
zlostavljaca djece je i prethodno iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu.
Postoje teskoce kod utvrdjivanja socijalnih i bihejvioralnih pokazatelja seksualnog
zlostavljanja.Najvaniji korak u prepoznavanju seksualnog zlostavljanja djece je svijest da je ovo
zlostavljanje mogue. Drugim rijeima, neete otkriti seksualno zlostavljanje ako ne vjerujete da
ono postoji.
"Jedno dijete je reklo svojoj majci da je ujak zadirkuje i da joj se to ne dopada. Majka je
odgovorila da svakoga zadirkuju u periodu odrastanja i da bi trebalo da se navikne na to. Dijete
je bilo vrlo uznemireno, ali vie nita nije reklo. Nekoliko mjeseci kasnije, djevojici je
postavljena dijagnoza: gonoreja u grlu. Njen ujak je to nazvao zadirkivanjem, a ona je bila
previe mala da bi znala bolje."

Zbog toga, iako e se u mnogim sluajevima komentar djeteta odnositi na neto bezazleno,
vrijedi postaviti nekoliko blagih pitanja da bi se otkrilo zato to govori.


Naredna lista daje neke od znakova koji mogu eventualno ukazati na seksualno zlostavljanje:
-urinarne infekcije koje se ponavljaju/bolno uriniranje
-venerine bolesti
-stomane tegobe/bolovi, grevi
- inkontinencija ili mokrenje u krevetu
-trudnoca
8
-modrice, naroito u predjelu genitalija
-hronini poremeaj u ishrani/anoreksia, bulimia
-depresija
- pokuaji suicida
-samopovrjeivanje
- nedostatak samopotovanja/samozanemarivanje
-none more/nesanica
-napadi panike
-kompulzivno pranje/opsesivna istoa
-odbijanje da govori (utanje kao izbor)
-nagle promjene raspoloenja
-bjeanje od kue
-izostajanje iz kole
-strah od mukaraca/odreenog mukarca
- promena uspjeha u koli
-regresija na mlai uzrast
-spavanje na asovima
-nekarakteristino ponaanje koje podsjea na seksualno
-neodgovarajua ili detaljna znanja o seksu izraena verbalno ili kroz crtee

Iako su ovi naini ponaanja zajedniki za svu djecu koja se nalaze u stanju krize, i ne moraju
nuzno biti reakcija na seksualno zlostavljanje,vazno je da sve vrijeme tokom rada sa djecom
unevolji budemo otvoreni i za takvu mogucnost.
Treba shvatiti da je za djecu veoma tesko da govore o seksualnom zlostavljanju kroz ove ili
druge znake, djeca trae doputenje da kau, i mole da se zlostavljanje zavri.

Mala djeca e upotrebiti rijei koje e odraslima biti teko da odmah razumiju. Npr., jedna
etvorogodinja djevojica koja je zlostavljana tako to ju je otac primoravao da ga manuelno
zadovoljava, rekla je: "Tata je zao ovjek kad me tjera da se igram sa njegovom nogom."

Jedno dijete je govorilo o svojim posjetama ocu. Ono je jednostavno izjavljivalo da ne eli
ponovo da ide tamo. Neto kasnije u toku dana se alilo na bolove u predjelu donjeg stomaka.
Kasnije, opet, u vreme kupanja, reklo je da ne voli da ga otac kupa. Ove izjave su date u roku od
nekoliko sati i mogle lako biti odbaene kao nepovezano ili nepristojno ponaanje od strane
deteta.
Djeca se, takoe, mogu igrati na naizgled neadekvatne naine ili neuobiajeno koristiti dio tijela
u igri, npr.: u kui lutaka, igra sa lutkama bi mogla biti scena polnog akta, oralnog seksa ili neke
druge seksualne radnje. Djeiji crtei mogu takoe izraziti osjeanja djeteta kroz simbole
opasnosti i uasa. Jedno dijete, kad je trebalo da naslika svoju porodicu, naslikalo je ljude i zmiju
koja je predstavljala djeda. Ovo dijete je bilo zlostavljano od strane svog djeda i zmija je za nju
oznaavala njegov penis.
9
Imala je tri godine. Jedna djevojica, odmah posle uasnog seksualnog kontakta sa svojim
ocem, stavila je krejon u vaginu. Dijete nije objasnilo ovaj dogaaj, samo je jednostavno reklo
"to je loe". Djeca vjerovatno nee svoj bijes usmeriti direktno na osobu koja ih zlostavlja,
verbalno ili fiziki, jer su zaplaena od strane poinioca i primorana da se osjeaju kriva i
odgovorna za zlostavljanje.
Bol koji djeca nose u sebi se moe pretvoriti u bijes pogreno usmjeren na druge drutvene
kontakte. Djeci je lake da izraze bijes tamo gdje osjeaju da to mogu, kao npr, prema
vaspitaici, uiteljici, majci ili drugoj djeci. Neka djeca e zbog toga imati tekoe u sklapanju
prijateljstava. Ovo moe biti usled osjeanja "razliitosti u odnosu na drugu djecu", zato to se
osjeaju prljavo, usled osjeanja krivice ili sramote, kao rezultata zlostavljanja. Neka djeca se
mogu povlaiti iz drutvenih kontakata, naizgled iz nepovjerenja prema odraslima. Ekstreman
primjer se moe vidjeti kad djeca bukvalno zanijeme, tako to odbijaju da govore.

2.3 Emocionalno zlostavljanje
Medju istrazivacima javlja se neusaglasenost kada je u pitanju definisanje emocionalnog
zlostavljanja.Nijedna druga forma zlostavljanja nije stvorila toliko konfuzije medju istrazivaima
i prakticarima koliko emocionalno zlostavljanje.Vecina autora smatra da je emocionalno
zlostavljanje prateci oblik ostalih formi zlostavljanja,ali da postoji i kao samostalni entitet.Javlja
se neusaglasenost u odredjenjima sta tacno oznacava i konstituise koncept emocionalnog
zlostavljanja i kako utvrditi jasne pokazatelje emocionalnog zlostavljanja.
Problem definisanja emocionalnog zlostavljanja dalje se usloznjava zbog nesaglasnosti da li
odredjenje emocionalnog zlostavljanja treba da obuhvate poremecaje u ponasanju roditelja ili
da su usmjerena na posledice koje ta ponasanja imaju na djecu.Ove teskoce proizilaze iz toga
sto posledice emocionalnog zlostavljanja nijesu jasno vidljive kao kod fizickog zlostavljanja.Ono
ne privlaci paznju javnosti kao seksualno zlostavljanje.Posledice emocionalnog zlostavljanja
nastaju tek poslije duzeg izlaganja djece takvom odnosu i one su daleko teze i dalekoseznije po
razvoj djeteta.Emocionalno zlostavljanje cesto se skriva pod otkriljem intime i ostaje skriveno
cak i za profesionalce.
Garbarino i grupa autora 1986.god. definisu emocionalno zlostavljanje kao: konkretan napad
odrasle osobe na razvoj djetetovog selfa I socijalne kompetencije kroz pet tipova ostecujuceg
roditeljskog ponasanja: odbacivanje, izolacija, zastrasivanje, ignorisanje i kvarenje.
Odbacivanje podrazumijeva verbalne ili neverbalne postupke roditelja ili staratelja prema
djetetu koji razvijaju osjecanje bezvrijednosti,ponizenja,omalovazenosti (prezir,neprijateljski
stav prema djetetu,stalno kritikovanje i omalovazavanje djeteta,uskracivanje nagrada,javno
ponizavanje).
Zastrasivanje podrazumijeva ponasanja roditelja koja stvaraju strah kod djeteta, osjecanje da e
djetetu bliska osoba biti povrijedjena, napustena ili dovedena u tesku situaciju.
Izolacija podrazumijeva ponasanje roditelja koje spreava dijete da uspostavi socijalne veze sa
djecom i odraslima u okviru domacinstva ili van njega. Izolacija podrazumijeva i postavljanje
granica djetetovoj slobodi kretanja u svom okruenju.
10
Kvarenje podrazumijeva navodjenje djece na drustveno neprihvatljivo i destruktivno
ponasanje,kao i dopustanje i ohrabrivanje takvog ponasanja(prostitucija, ucesce u
pornografskim medijima, kriminalne aktivnosti, zloupotreba psihoaktivnih supstanci);
primoravanje na gubitak razvojno adekvatne autonomije licnosti kroz dominaciju:nedopustanje
djetetu da razvija svoja shvatanja,potrebe i zelje).
Ignorisanje podrazumijeva nedostatak emocionalne razmjene sa djetetomOno podrazumijeva
neizrazavanje roditeljske ljubavi,brige i njeznosti za dijete, nezainteresovanost i neumijesanost
roditelja u djetetov zivot,bilo zbog nedostatka kapaciteta licnosti roditelja ili zbog nedostatka
motivacije.
Specificni pokazatelji emocionalnog zlostavljanja kod djece su: zaostalost u razvoju, enureza,
enkopreza, pojacani somatski simptomi kod predskolske djece ali i kasnije i poremecaji navika i
spavanja. Drugi indikatori obuhvataju neuobicajene emocionalne reakcije, poremecaje u
ponasanju, probleme u ucenju, u odnosima sa vrsnjacima, samopovredjivanje i slicno. Kako
granice izmedju neadekvatnog i emocionalno zlostavaljajuceg roditeljskog ponasanja ostaju
nedovoljno jasno odredjene,to otezava otkrivanje ove pojave i drustveno intervenisanje u
zastiti djece.


3. TRETMAN ZLOSTAVLJANE DJECE

U radu sa zlostavljanom djecom najprije treba izgraditi njegovo samopostovanje.Djeca koja su
bila zlostavljana ce se cesto osjecati bezvrijedno i misliti da nije vazno ko ih zlostavlja jer ne
zasluzuju bolje.Takva djeca su naucila da zive u stvarnosti zlostavljanja koje se ponavlja i
potrebno je dosta vremena da se oporave od tih efekata.Potrebno je puno truda u izgradjivanju
samopostovanja djeteta,uz hvaljenje novostecenih znanja i stalno uvjeravanje da je
sjajno.Potrebno je da postoje osobe koje su mu vazne u zivotu,a koje bi mu to govorile.

Treba izbjeci:

1)ISPITIVANJE-iako djeluje sasvim logicno da je to jedini nacin da sumnje da se desilo
zlostavljanje budu potvrdjene.Medjutim,djeca se u svakom trenutku mogu povuci u odnosu na
osobu koja zeli da im pomogne, ako ne postuje i ne identifikuje njihove potrebe.Tako ce ovo biti
beskorisna vjezba,u najgorem slucaju dodatna trauma za dijete koja ga moze vratiti u cutanje za
dugi niz godina.
2)ODUSTAJANJE OD SVOJIH SUMNJI-Uvijek ce postojati iskusenje da se odustane,obzirom da je
mnogo lakse za sve nas da poreknemo bol-sto je stvarnost bolnija,ovo osjecanje ce biti snaznije.
3)RAZMISLJANJE DA JE BOLJE OSTAVITI SVE KAKO JESTE-Mnogi ljudi vjeruju da vazi:najmanje
receno,najbrze popravljeno.Ovo nije uvjerenje onih koji su prezivjeli npr.incest,koji cesto
godinama nose u sebi pecat destuktivnosti koji im je pocinilac nametnuo.
4)RAZMISLJANJE DA DJECA LAZU/PREUVELICAVAJU-Djeca izlozena seksualnom zlostavljanju ce
vjerovatno prije smatrati da je krajnje jednostavno minimizirati nasilje,ukoliko uopste osjete da
je zaista moguce da to saopste,nego sto ce preuvelicavati.Od sustinskog znacaja je da im se
vjeruje i neophodno je da im se to cesto i jasno govori.
11
5)RAZMISLJANJE DA SE STVARI MORAJU RESAVATI ISTOG TRENUTKA-Naravno da je vazno
okoncati zlostavljanje djece pri razmatranju daljeg toka akcije.Prenagljene akcije mogu
primorati dijete da porekne da je izlozeno zlostavljanju,a zatim produziti nasilje.Mora biti jasno
da je svaki tip zlostavljanja odgovornost odraslog koji je to pocinio,da je zlostavljanje uvijek
pogresno,i da ce pocinilac,a ne dijete,biti kaznjen.Mora se vjerovati djeci koja su bila
zlostavljana i obezbijediti im siguran i konzistentan nacin spasavanja.Ovo mora obuhvatiti
medjusobnu povezanost sluzbi ,narocito izmedju socijalnih sluzbi,policije i zdravstvenih
sluzbi.Nastavnici,i ostali zaposleni koji provode vrijeme sa djecom igraju znacajnu ulogu.

Vazno je upamtiti da rad sa djecom u ovoj oblasti treba da bude dobro planiran,senzibilno
vodjen i finansijski osiguran.Organizacije koje pokusavaju da djeci pruze usluge i podrsku treba
da se oslanjaju na iskustvo i snagu odraslih koji su prezivjeli zlostavljanje i koriste njihovu pomoc
za razvoj odgovarajucih sluzbi.Podrska porodici je takodje veoma vazna.Kada se zlostavljanje
djece otkrije/objelodani,to moze imati razarajuci efekat kod ostalih clanova porodice koji nijesu
bili zlostavljani.Clanovi porodice ce dozivjeti sok,nevjericu,osjecanje krivice(zato sto nijesu
zastitili dijete),odgovornost(ako je pocinilac osoba od povjerenja,clan porodice ili
prijatelj),bespomocnost,tugu...Cesto,objelodanjivanje npr.seksualnog zlostavljanja ce
prouzrokovati raspad ranijih odnosa i porodicnih veza(narocito ako je pocinilac clan porodice).
Ovo moze predstavljati za majku trostruki teret izlazenja na kraj sa 1)zlostavljanjem sopstvenog
djeteta, 2)sopstvenim osjecanjima krivice i neadekvatnosti, 3)gubitkom partnera i/ili podrske
porodice. Od vitalnog znacaja jeste da porodice budu podrzane od trenutka kada je
zlostavljanje objelodanjeno.Oporavak djeteta ce umnogome zavisiti od nivoa podrske koju
ona/on dobija od ostalih clanova porodice.Pruzanjem podrske porodici indirektno se podrzava
dijete.
Svako dijete reaguje razlicito i moze imati razlicite potrebe i brige.Potrebno je biti senzibilan u
vezi sa narocitim potrebama djecaka i djevojcica,djece iz razlicitih etnickih grupa i djece
razlicitih fizickih i mentalnih sposobnosti.Vecina djece se osjeca odgovorno za
zlostavljanje,narocito,na primjer,djeca crne rase mogu umijesati rasizam kao pojam,i osjecati da
su zlostavljana zato sto su crne rase ili da je biti crn lose,sto moze biti dodatna teskoca kad
moraju da razgovaraju sa ljudima bijele rase koji se nalaze u poziciji autoriteta.Zbog toga je
potrebno zatraziti dodatnu podrsku i informacije za sebe i dijete u cilju minimiziranja
predrasuda.
Modeli drustvene reakcije se mijenjaju sa promjenama u naunim objasnjenjima.Tako se,pod
uticajem naucnih interpretacija pojave zlostavljanja,povecava sistem drustvenih reakcija koje su
usmjerene ka prevenciji,ranom otkrivanju i obezbjedjenju neposredne zastite zlostavljane
djece.Iz svega navedenog proizilazi i imperativ za obezbjedjenje prava djeteta,koja
podrazumijeva raznovrsne drustvene aktivnosti usmjerene na sprecavanje ovih pojava,kao i
organizovanje i neposredno sprovodjenje zastitnih intervencija u konkretnim slucajevima
zlostavljanja djece.Prema tome,zastita djeteta ima cilj da obezbijedi sigurnost djeteta,ali i da
stvori uslove za pozitivan razvoj i dostojanstven zivot djeteta koji podrazumijeva odredjeni
kvalitet sredine.Centri za socijalni rad imaju kljucnu ulogu u zastiti djece od zlostavljanja.Ali,tek
sveobuhvatan multidisciplinarni pristup,koji podrazumijeva saradnju svih subjekata koji se bave
ovim problemom(centri za socijalni rad,policija,sudstvo,zdravstvo,prosvjeta,itd.) moze
obezbijediti efikasnu zastitu.Neizostavna je i saradnja sa nevladinim organizacijama,ciji
12
praktican rad sa zlostavljanom djecom predstavlja nezamjenljivu pomoc u zastiti ove
najbespomocnije i najranjivije populacije.



















ZAKLJUAK

Postoje razliita shvatanja pojave i pojma nasilja nad djecom i ona proisticu iz razlicitih
filozofskih,naucnih,metodoloskih i prakticnih pristupa. Ono sto oteava precizno definisanje ove
pojave jeste dinamina priroda njenih sadraja, oblika i uzroka, s jedne strane ,i raznolikost
aspekata vrjednosne, ideoloke prirode, s druge strane.
13
Posebnu panju privlai pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece u okviru porodice, jer se ak
70% ove pojave deava u porodici, koja u savremenim drutvima ima status visoko zatiene
drutvene grupe. Savremeni teorijski pristupi daju porodici znaaj bio-psiho-socijalnog sistema,
i naglaavaju da poremeaji porodinih odnosa (nastali u kontekstu ireg drutvenog okruenja)
koji dovode do pojave zlostavljanja i zanemarivanja djece, jesu sloena pojava za drutvenu
reakciju.
Za razliku od drugih oblika zlostavljanja, zanemarivanje se uvijek odnosi na roditelje koji su
odgovorni za odgajanje djece. Zanemarivanje moe biti namjerno i nenamjerno. Do
zanemarivanja moe doi usled roditeljskog neznanja ili nezainteresovanosti. Meutim, ono
moze da ima za posledicu i smrt djeteta.
Zanemarivanje kod djece dovodi do poremeaja psihosocijalnoig razvoja. Kod djece se javlja
apatija, omalovazavanje sebe, prekid skolovanja ili neredovno pohadjanje nastave. Kritke
analize fenomena zanemarivanja naglaavaju da je drutvo tokom istorije shvatalo
zanemarivanje kao nedovoljnu materinsku brigu za dijete, da bi se skrenula panja sa
drutvenih uzroka zanemarivanja (siromatvo, marginalizacija) i redukovalo sredstva za rjeenje
problema na makro nivou.






















LITERATURA

1. Djore Ignjatovi, Biljana Simeunovi Kati, Viktimologija, Beograd 2011.godina,
2. Belsky, J. (1980.) Child maltreatment: An Ecological integration. American Psychologist,
35, 320-335.
14
3. Belsky, J. (1984.) The determinants of parenting: A prosesses model. Child Development,
55, 83-96.
4. Belsky, J. i Vondra, J. (1989.) Lessons from child abuse: The determinants of parenting.
U: Cicchetti, D i Carlson, V. (ur.); Child maltretment: Theory and research on the causes
and consequences of child abuse and neglect. Cambridge: Cambridge University Press.