Prirucnik Gender Mladi I Mediji

GENDER, MLADI I MEDIJI Trening priru~nik za trenere
GENDER, MLADI I MEDIJI IMPRESUM
Gender, mladi i mediji - Trening priru~nik za trenere

Izdava~: Harfo-graf d.o.o., Tuzla Za izdava~a: Zinka Ponjavi} Priredila: Amra Seleskovi} Selma Huki} Saradnici/e: Azir Mr|anovi} Valentina Pellizzer Marijana Ivakovi} Adis Ja{arevi} Ivana Erakovi} Erna Jusufagi} Prevod: Jasmina Raslan Divkovi} Grafi~ko oblikovanje: Adnan ]ori} [tampa: Harfo-graf d.o.o., Tuzla Tira`: 100 komada
Tuzla, mart/oùjak 2010. godine CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 371.2:305-055.1/.2(035) 316.774:305-055.1/.2(035) GENDER, mladi i mediji : trening priru~nik za trenere / [priredila Amra Seleskovi}, Selma Huki}]. - Tuzla : Harfo-graf, 2010. - 186 str. : graf. prikazi ; 33 cm Bibliografija: str. 181-186 ISBN 978-9958-49-021-7 1. Seleskovi}, Amra 2. Huki}, Selma COBISS.BH-ID 18111238
Nastanak ove publikacije podrào je Razvojni fond Ujedinjenih nacija za ène (UNIFEM). Stajali{ta iznesena u ovoj publikaciji izraàvaju mi{ljenje autora/ki, te nu`no ne predstavljaju stavove UNIFEM-a, Ujedinjenih nacija ili bilo koje druge od njihovih podru`nica. 2
Prva stepenica znanja je - neznanje! Kad zna{ da ne zna{, onda ne{to moè{ i promijeniti.
GENDER, MLADI I MEDIJI SADR@AJ
SADR@AJ
UVOD Predgovor O trening priru~niku i kako ga koristiti
I OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

Karakteristike i principi u~enja kod odraslih 1. Teorijski i metodolo{ki okvir 1.1. VAK teorija u~enja 1.2. Kolbov stil u~enja 1.3. Inkluzivni pristup u~enju 2. Karakteristike rada s mladima Vo|enje trening procesa u grupi 1. Principi saradnje: timski rad 1.1. Model saradni~ke konsultacije: Kako stvoriti uspje{an tim? 1.2. Izgradnja timova 1.3. Principi za uspje{an rad u timu 1.4. Konflikti u timu i kako ih prevazi}i 2. Komunikacijske vje{tine 2.1. Elementi komunikacionog procesa 2.2. Struktura i kanali komunikacije 2.3. Verbalna i neverbalna komunikacija 2.3.1. Verbalna komunikacija 2.3.2. Neverbalna komunikacija 2.3.3. Johari prozor 2.4. Prepreke uspje{noj komunikaciji i njihovo uklanjanje 2.5. "Te{ki" u~esnici/ce 3. Aktivno slu{anje 3.1. Principi aktivnog slu{anja 3.2. Kako pobolj{ati vje{tinu slu{anja? 4. Asertivnost ili sposobnost "zauzimanja za sebe" 4.1. Razlika izme|u asertivnosti i agresivnosti 4.2. U~enje asertivnosti 4.3. Asertivnost - klju~ uspje{ne komunikacije 4.4. Asertivnost u govoru 4.5. Prepreke asertivnosti 4.6. Lista temeljnih asertivnih prava 5. Diskusija kao nastavna metoda 5.1. Priprema za diskusiju 5.1.1. Utvrditi "pravila igre"/principe na kojima po~iva diskusija 5.1.2. Odabir teme za diskusiju 5.1.3. Prou~avanje problema o kojem se diskutuje 5.1.4. Formulacija problema koji se prou~ava 5.1.5. Utvr|ivanje èljenih rezultata u~enja 5.1.6. Utvr|ivanje plana rada i plana u~enja 5.1.7. Podjela u~esnika/ca u grupe 5.1.8. Priprema prostora 5.1.9. Priprema radnog materijala za u~esnike/ce 5.2. Vje{tine usmjeravanja diskusije 5.2.1. Postavljanje pitanja 5.2.2. Saìmanje 5.2.3. Parafraziranje 5.2.4. Preoblikovanje 5.2.5. Bodrenje 5.2.6. Povratna informacija (feedback) 6. Uloga voditelja/ice treninga 4
Trening priru~nik za trenere SADR@AJ 5 6.1. 6.2. Osnovne smjernice za efikasan rad facilitatora Korisni savjeti za uspje{no vo|enje trening procesa u grupi
Planiranje treninga: Kru`ni tok treninga 1. Planiranje treninga 2. Kreiranje trening satnice 1.1. Analiza treninga 1.2. Dizajn treninga 1.3. Razvoj treninga 1.4. Vo|enje treninga 1.5. Evaluacija treninga 1.5.1. Bazi~na evaluacija 1.5.2. Ostali nivoi provjere 1.5.3. U~esnici u evaluaciji 1.5.4. Evaluacijski obrazac Trening tehnike i pomagala 1. Tehnike koje se naj~e{}e koriste na treninzima 2. Tehnike prikupljanja povratnih informacija o treningu 3. Izbor trening pomagala Prilozi Prilog 1. Primjer satnice treninga Prilog 2. Primjer evaluacijskog upitnika
II PROGRAM OBUKE
1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Sesija 1: Osnovni pojmovi rodne ravnopravnosti 1. Teorijski okvir 1.1. Spol i rod 1.2. Rodne uloge i rodni identitet 1.2.1. Rodni identiteti van Zapadne kulture 1.3. Rodni stereotipi i predrasude 1.4. Koncept ravnopravnosti spolova 1.4.1. Diskriminacija po osnovu spola 1.4.2. Neki primjeri rodne neravnopravnosti i nepovoljnog poloàja èna u dru{tvu 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa 4. Prilog Prilog 1. Aktivnost 1: spol ili rod Prilog 2. Aktivnost 2: "A na kraju pi{e..." Sesija 2: Rodno uvjetovano nasilje u vezama mladih 1. Teorijski okvir 1.1. Istraìvanje pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama 1.2. Adolescencija i adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu 1.2.1. Adolescencija 1.2.2. Adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu 1.3. Nasilje po osnovu spola i njegovi oblici 1.3.1. Rodno uvjetovano nasilje u adolescentskim vezama 1.3.2. Oblici rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama 1.4. Osobine veza i procjene va`nosti njihovih karakteristika 1.5. Komunikacijski aspekti veze 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa
GENDER, MLADI I MEDIJI SADR@AJ 4. Prilog Prilog 1. Me|unarodna istraìvanja nasilnih pona{anja u adolescentskim vezama Prilog 2. Studije slu~aja Sesija 3: Gender, mladi i informacijsko-komunikacijske tehnologije 1. Teorijski okvir 1.1. Zna~aj informacijsko-komunikacijske tehnologije 1.1.1. ICT i razvoj 1.1.2. ICT, odnosi mo}i i dru{tvena transformacija 1.2. Kreiranje ICT politike 1.2.1. Gender i ICT-e u me|unarodnim i doma}im pravnim propisima 1.3. ICT i rodna ravnopravnost - tehnologija nije rodno neutralna 1.3.1. Rodna analiza 1.3.2. Razvoj rodnih indikatora 1.4. Osnaìvanje èna 1.4.1. Strategije rodne transformacije - Sara Hlupekile Longwe 1.4.2. Metodologija evaluacije roda (Gender Evaluation Methodology (GEM)) 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa 4. Prilog Prilog 1. Radni zadatak: Imenovanje rodnih indikatora
2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA Sesija 1: Me|unarodni i doma}i zakonski i institucionalni okvir za promociju i za{titu jednakopravnosti spolova 1. Teorijski okvir 1.1. Pravni okvir za ravnopravnost spolova 1.1.1. Me|unarodni dokumenti iz oblasti ravnoravnosti spolova 1.1.1.1. Me|unarodni dokumenti na nivou Ujedinjenih nacija 1.1.1.2. Evropski sistem za{tite ljudskih prava 1.1.1.3. Ravnopravnost spolova na nivou Evropske unije 1.1.2. Doma}i pravni okvir za ravnopravnost spolova 1.2. Institucionalni mehanizimi za ravnopravnost spolova u BiH i njihov djelokrug rada 1.2.1. Gender institucionalni mehanizmi pri zakonodavnoj vlasti 1.2.1.1. Dràvni/entitetski nivo 1.2.1.2. Kantonalni/ùpanijski nivo (Federacija BiH) 1.2.1.3. Op}inski/op{tinski nivo 1.2.2. Gender institucionalni mehanizmi pri izvr{noj vlasti 1.2.2.1. Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine 1.2.2.2. Gender centri Federacije BiH i Vlade Republike Srpske 1.2.2.3. Kantonalni koordinacioni odbori za ravnopravnost spolova 1.2.2.4. Komisije/odbori za ravnopravnost spolova u sistemu op}inske izvr{ne vlasti i Br~ko Distrikta BiH 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa 4. Prilog Prilog 1. [ema institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova u BiH Sesija 2: Rodna dimenzija politika razvoja i zagovaranje 1. Teorijski okvir 1.1. Javno zagovaranje 1.1.2. U~e{}e mladih u akcijama zagovaranja za ravnopravnost spolova 1.2. Kreiranje kampanje javnog zagovaranja 1.2.1. Identifikacija problema 1.2.2. Odre|ivanje teme javnog zagovaranja 1.2.3. Istraìvanje interesnih grupa 1.2.4. Izrada strate{kog plana kampanje javnog zagovaranja 1.2.4.1. Dugoro~ni, srednjero~ni i kratkoro~ni ciljevi kampanje 1.2.4.2. Primarne i sekundarne mete 1.2.4.3. Odre|ivanje mehanizama evaluacije 6
Trening priru~nik za trenere SADR@AJ 7 1.2.4.4. Odre|ivanje vremena potrebnog za realizaciju aktivnosti 1.2.4.5. Izrada budèta kampanje 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa 4. Prilog Prilog 1. Radni listovi: Javno zagovaranje Sesija 3: Aktivizam i uloga organizacija civilnog dru{tva u promociji jednakopravnosti spolova Teorijski okvir 1.1. Pojam civilnog dru{tva 1.1.2. Uloga civilnog dru{tva 1.1.2.1. Aktivizam OCD u promociji ravnopravnosti spolova 1.2. Kreiranje javnih politika 1.2.1. Pojam javne politike 1.2.2. Policy ciklus 1.3. Struktura policy prijedloga/dokumenta 1.3.1. Uloga policy prijedloga u procesu kreiranja politika 1.3.2. Razli~ite vrste policy prijedloga: policy studija i policy analiza 1.4. [irenje policy ideja i prezentacija donosiocima odluka Pregled sesije Opis trening procesa Prilog
1.
2. 3. 4.
3. MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI Sesija 1: Rodno senzibiliziran jezik 1. Teorijski okvir 1.1. Jezi~ka norma: Bosna i Hercegovina 1.2. Koja su rje{enja? 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa Sesija 2: Medijska pismenost 1. Teorijski okvir 1.1. Uticaj medija na formiranje stavova 1.1.2. Na~in prezentacije sadràja medija masovne komunikacije 1.2. Mu{karci i ène u medijima: proizvodnja i potro{nja nejednakosti 1.3. Kako ~itati, slu{ati, gledati i razumjeti medijske prikaze i poruke 1.4. [ta je potrebno u~initi? 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa Sesija 3: Odnosi s javno{}u 1. Teorijski okvir 1.1 Odnosi s javno{}u 1.1.1. Razlike izme|u PR-a i marketinga 1.2. Odnosi s medijima 1.2.1. Saop{tenje za javnost 1.2.1.1. Kako napisati dobro saop{tenje za javnost? 1.2.2. Konferencija za novinare 1.2.2.1. Od ideje do realizacije 1.3. Intervju 1.4. Organizacija doga|aja 2. Pregled sesije 3. Opis trening procesa 4. Prilog Prilog 1. Saop{tenje za javnost Prilog 2. Poziv za medije LITERATURA INTERNET
GENDER, MLADI I MEDIJI UVOD / PREDGOVOR
UVOD
Predgovor
avnopravnost spolova je tema koja je u posljednje vrijeme na na{im prostorima veoma aktuelna i u sklopu koje se poduzimaju opse`ne aktivnosti u promovisanju gender jednakosti, a koje se provode u bliskoj saradnji izme|u vladinog i nevladinog sektora. Iako su te aktivnosti rezultirale nekim vidljivim promjenama u gender mainstreamingu i dalje vlada op{te mi{ljenje da ène i mu{karci nisu jednaki u ostvarivanju svojih prava, te da je jo{ uvijek te{ko posti}i ravnopravnost u praksi. Razlozi za to su vi{estruki i variraju od ve}inskog prihvatanja tradicije do nedostatka sistemskih aktivnosti koje bi obuhvatile integraciju gender koncepta u sve oblasti ìvota. S druge strane, dana{nje vrijednosti i stavove u velikoj mjeri oblikuje i izloènost uticaju masovne kulture i medija koji proizvode i reprodukuju rodno stereotipne prikaze i poruke koji kategorije maskuliniteta i feminiteta predstavljaju na tradicionalan na~in, favoriziraju}i i privilegiraju}i mu{ki rod, a diskriminiraju}i ène. Na taj na~in, svakodnevno smo izloèni prepoznatljivim, uglavnom stereotipnim slikama o rodnim ulogama, za koje je dokazano da bitno uti~u na formiranje na{ih obrazaca pona{anja, izgradnju kriterija vrednovanja i uspje{nosti i pored ~injenice da uticaji koje proizvode medijski sadràji nisu uvijek jasno vidljivi, jer ne djeluju odmah, nego mogu imati odgo|eno djelovanje, pa ih je samim tim te{ko istraìti i dokazati. Mladi, kao nose}a snaga za promjene i oni "na kojima svijet ostaje", u velikoj mjeri mogu doprinijeti pozitivnim pomacima u ovoj oblasti. Uz sistemsku podr{ku, potrebno je najprije osigurati da mladi lideri/ce usvoje potrebna znanja o gender konceptu, a potom da ste~ena znanja prenose na druge ~lanove/ice omladinskih organizacija u zajednici. Tako|er, potrebno je omogu}iti uspostavu bliske saradnje mladih sa medijima u cilju promovisanja rodne ravnopravnosti, ali i sticanja "medijske pismenosti" koja omogu}ava stvaranje vlastitog kriti~kog pogleda na medijske sadràje i njihov uticaj na mlade, kao va`nog na~ina razumijevanja posljedica izloènosti medijima. Uvaàvaju}i ~injenicu da je razumijevanje koncepta gender jednakosti me|u mladima na niskom nivou i uzimaju}i u obzir na{a dosada{nja iskustava u educiranju i usmjeravanju mladih da putem medija otvore dijalog o temama koje su od posebne va`nosti za njihov dalji razvoj, Udruènje VESTA iz Tuzle je tokom 2009. i 2010. godine realizovalo projekt Gender, mladi i mediji - Trening za mlade lidere/ice iz zajednice u okviru kojeg je kreiran trening paket za predstavnike/ce omladinskih organizacija, formalnih i neformalnih grupa mladih sa podru~ja op}ine Tuzla. Va`no je istaknuti da je trening paket kreiran u skladu sa potrebama i interesima mladih koji su, kroz aktivno u~e{}e u procesu njegove izrade, adresirali predstavnici/ce omladinskih organizacija s podru~ja op}ine Tuzla. U skladu s planom projekta, kreirani paket obuke je isproban i u praksi kroz isporuku dvodnevnog treninga za mlade lidere/ice s podru~ja op}ine Tuzla. Nakon zaokruènog ciklusa nastao je ovaj trening priru~nik koji bi trebao sluìti kao alat za trenere/ice koji rade s mladima. Na ovaj na~in Udruènje VESTA èli doprinijeti senzibiliziranju mladih po pitanju rodne ravnopravnosti i njihovog osposobljavanja za kori{tenje mogu}nosti za promociju gendera u medijima, a sve u cilju pravovremenog uklanjanja svih oblika diskriminacije zasnovane na spolu. Iskrena nam je èlja da potencijalni treneri/ce u ovom priru~niku prepoznaju korisnu, ali i zanimljivu literaturu koja }e im, kroz kombinaciju teorije i instrukcija za prakti~nu primjenu, pomo}i u edukaciji mladih osoba s ciljem promjene njihove svijesti te usvajanja znanja, vje{tina i pona{anja u odnosu na pitanje gender ravnopravnosti. Smatramo da se ponu|enim sadràjima mladi mogu potaknuti i osnaìti da istraùju teme iz ove oblasti, prepoznaju oblike diskriminacije po osnovu spola u svojim okruènjima te iskoriste mogu}nosti i mehanizme za ostvarivanje rodne ravnopravnosti uz dru{tveno odgovorne medije kao saveznike. Udruènje VESTA se iskreno zahvaljuje Razvojnom fondu Ujedinjenih nacija za ène (UNIFEM) koji je finansijski podrào realizaciju projekta Gender, mladi i mediji - Trening za mlade lidere/ice iz zajednice u okviru kojeg je pripremljen i publikovan ovaj trening priru~nik. Tako|er, posebnu zahvalnost èlimo izraziti partnerskim organizacijama Omladinskom pokretu Revolt i Fondaciji tuzlanske zajednice iz Tuzle koje su svojim iskustvom i resursima doprinijele uspje{noj realizaciji projektnih aktivnosti.
Amra Seleskovi}, direktorica Udruènja VESTA
Trening priru~nik za trenere O TRENING PRIRU^NIKU I KAKO GA KORISTITI
O trening priru~niku i kako ga koristiti

Trening priru~nik je namijenjen trenerima/cama koji su angaòvani u radu s mladima, posebno u oblasti edukacije o ravnopravnosti spolova, ali i onima koji to tek namjeravaju postati. Prvi dio priru~nika sadrì teme o osnovama andragogije, odnosno principima i karakteristikama u~enja kod odraslih, a koncipiran je tako da podrazumijeva samoedukaciju budu}ih trenera/ica. Tako|er, ponu|en je i pregled osnovnih informacija za potencijalne trenere/ice potrebnih za uspje{nu pripremu i realizaciju treninga, sa posebnim naglaskom na specifi~nosti rada s mladima. Drugi dio priru~nika sadrì Program obuke za mlade, a baziran je na tri razdvojena modula koji se mogu isporu~ivati kao vremenski povezana cjelina, a mogu se i kombinovati u skladu sa potrebama i vremenom koji se za edukaciju ima na raspolaganju. Svakako, preporuka je da se moduli i sesije realizuju prema navedenom redu, jer osnovne ~injenice neophodne za usvajanje znanja hronolo{ki proizilaze jedna iz druge. Uzimaju}i u obzir principe u~enja kod odraslih, moduli se sastoje od po 3 sesije od kojih je svaka do tan~ina razra|ena: najprije je teorijski potkrijepljena, zatim je dat pregled sesije sa uputama za njenu realizaciju i priprema izlaganja trenera/ice sa opisanim vje`bama i planiranim postignu}ima. U prilozima pojedinih sesija nalaze se radni listovi, studije slu~ajeva i/ili primjeri dobre prakse koji budu}em treneru/ici umnogome mogu olak{ati pripremu za trening. Tematske cjeline (moduli) se odnose na: 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Sesija 1: Osnovni pojmovi rodne ravnopravnosti Sesija 2: Rodno uvjetovano nasilje Sesija 3: Gender, mladi i informacijsko-komunikacijske tehnologije MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA Sesija 1: Zakonski preduslovi za promociju i za{titu jednakopravnosti spolova: BiH Sesija 2: Rodna dimenzija politika razvoja i zagovaranje Sesija 3: Aktivizam i uloga organizacija civilnog dru{tva u promociji jednakopravnosti spolova MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI Sesija 1: Rodno senzibiliziran jezik Sesija 2: Medijska pismenost Sesija 3: Odnosi s javno{}u
2.
3.
Prvi modul je razra|en u 3 hronolo{ki poredane sesije, a teme su odabrane u skladu sa prijedlozima i interesima mladih. Potrebno je osnaìti mlade i razviti njihove kapacitete u borbi protiv rodne neravnopravnosti i predrasuda te stoga ovaj modul sadrì sesije koje se odnose na po{tivanje ravnopravnosti spolova i rodnih identiteta, prihvatanje kulture rodne jednakosti i ru{enje rodnih stereotipa i tradicionalnih shvatanja rodnih uloga kod mladih, kao i teme relevantne za izgradnju kriti~kog promi{ljanja mladih o rodno zasnovanom nasilju i adekvatnom reagovanju na njega. U srì savremenog okruènja je demokratizacija pristupa informacijama, komunikacijskim sredstvima i tehnolo{kim resursima. U globalizovanom svijetu, internet postaje osnovno sredstvo za odbranu i {irenje u~esni~ke demokratije. Kako informati~ka dinamika ubrzava svoju migraciju prema internetu, ljudi bez pristupa ostaju osu|eni na jo{ ve}u isklju~enost. Edukacija, trening i razvoj vje{tina mladih su stoga nu`ni, jer pomaù strate{ku upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT), kao podr{ku njihovim akcijama i programima, kako bi privukli vi{e pa`nje na pitanja koja se ti~u mladih (ali i èna), u~vrstili kampanje solidarnosti i pobolj{ali tradicionalne aktivnosti omladinskih i ènskih mreà. Ovo iziskuje rad sa mladima/ènama i njihovim organizacijama na integrisanju upotrebe ICTa na na~in koji ja~a njihove kapacitete na pobolj{anju protoka informacija u okviru njihovih organi9
GENDER, MLADI I MEDIJI O TRENING PRIRU^NIKU I KAKO GA KORISTITI
zacija. Strate{ka upotreba tako|er uklju~uje upotrebu ICT-a za organizovanje i transformisanje informacija u znanje i preno{enje tog znanja na {iru zajednicu, kako bi se promovisao razvoj kultura koje se baziraju na vrijednostima ravnopravnosti, slobode i pravde, uklju~uju}i rodnu ravnopravnost. Drugi modul se tako|er sastoji od 3 sesije, a odnosi se na kreiranje gender politika te planiranje i zagovaranje za promjene istih u skladu sa potrebama mladih. Bitno je naglasiti da mladi trebaju ste}i povjerenje u mehanizme reagovanja na rodnu neravnopravnost, tako {to }e biti upoznati sa pravnoinstitucionalnim okvirom u BiH. Ovaj modul obuhvata i poseban osvrt na zna~aj aktivizma i ulogu civilnog dru{tva u pokretanju procesa reformi, jer su mnoge nevladine organizacije stekle bogato iskustvo u radu na promociji i za{titi ljudskih prava, obrazovanju za mirno rje{avanje sukoba i rodnu ravnopravnost, u prevenciji i za{titi `rtava rodno uvjetovanog nasilja te su spremne svoja znanja i vje{tine ponuditi mladima. Organizacije koje okupljaju mlade mogu uspostaviti saradnju s nevladinim organizacijama koje su se isprofilisale za rad u pomenutim oblastima i razvijati zajedni~ke projekte kojima }e se pove}avati svjesnost o problematici ravnopravnosti spolova. Tako|er, analiza javnih politika danas sve vi{e dobiva na zna~enju, ne samo unutar rasprava o razvoju politi~ke nauke, ve} i u op}em javnom prostoru kada je rije~ o rje{avaju kolektivnih problema zajednice. Znanje za politi~ko djelovanje postaje sve traènije i ve}em broju dru{tvenih aktera su potrebna znanja o oblikovanju, odlu~ivanju, provedbi i vrednovanju javnih politika. Stoga, tre}a sesija ovog modula polazi od shvatanja policy prijedloga kao sredstva koje se koristi u procesu kreiranja politika, preko prikaza njegovih glavnih dijelova do procesa njegovog objavljivanja i prezentiranja. Tre}i modul je kroz svoje 3 sesije posve}en uticaju medija koji imaju mo} da djeluju izravno i usa|uju trenuta~na znanja, stvaraju}i stavove gledateljstva i djeluju}i na njihove emocije. Taj uticaj svakako nije uvijek negativan, ~esto se nude i vrlo korisna znanja koja mladima pomaù u snalaènju u dru{tvu i u me|uljudskim odnosima. Ipak, zbog negativnog djelovanja, va`no je osvijestiti procese i mehanizme djelovanja medija i njihove uloge u stvaranju javnog mi{ljenja, pogotovo ako se uzme u obzir ~injenica da medijsko trì{te polaè sve ve}e nade u mlade potro{a~e i teen-trì{te, {to se vidi po tome da svake godine raste broj televizijskih programa namijenjenih upravo toj grupi gledateljstva. To je sve izraènije i kod nas, ali s tom razlikom {to je kod nas regulacija tog segmenta medijske produkcije jo{ na po~etku. U prvoj sesiji, modul se bavi upotrebom gender senzibiliziranog jezika u medijima, ali i u svakodnevnom formalnom i neformalnom govoru. Imaju}i u vidu da su mediji danas postali dominantna snaga koja upravlja ìvotima svojih konzumenata/ica, te da stvaraju i ru{e ideologije i idole i uti~u na na~ine pona{anja, identifikaciju i socijalizaciju, druga sesija se bavi sposobno{}u analize i vrednovanja prikaza i poruka koje plasiraju mediji. Kako pravilno komunicirati s medijima i razviti strategije i taktike za odnose s javno{}u u cilju {irenja informacija o postignu}ima organizacije i izgradnji njene prepoznatljivosti u javnosti, tema je tre}e sesije ovog modula. Po{tivanje i prihvatanje razli~itosti po raznim osnovama, kao i duh nediskriminacije, tolerancije i zalaganje za jednak pristup resursima za sve se kao osnovna vrijednost proteù kroz sve module. Preporuka trenerima/cama je da najprije savladaju teoretski dio, a da ponu|ene sesije koriste kao osnovu za pripremu prezentacije predloènih tema u skladu sa vlastitim pristupom i navikama. Obzirom da su ciljna grupa mladi, podsje}amo trenere/ice na potrebu uzimanja u obzir specifi~nosti u radu sa ovom grupom korisnika/ca. Tako|er, prije svakog treninga neophodno je analizirati potrebe mladih i njihovo prethodno znanje te u skladu s tim korigovati ponu|ene sadràje. Svim budu}im trenerima/cama Udruènje VESTA èli uspjeh u radu i preporu~uje kori{tenje ponu|enog trening priru~nika u edukaciji mladih o temama rodne ravnopravnosti i kori{tenju medija u njihovoj promociji. Selma Huki}, projektna koordinatorica Udruènja VESTA
10
Osnove andragogije i priprema treninga
Brod ne plovi kako vjetar pu{e, ve} onako kako se okrenu jedra
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA
Karakteristike i principi u~enja kod odraslih

1. TEORIJSKI I METODOLO[KI OKVIR
U~enje moèmo definisati kao svjestan, planiran proces pomo}u kojeg se postiù èljene promjene u percepciji i pona{anju. U~enje je, dakle, kompleksan proces, odgovoran da nas osnaì sa znanjem, vje{tinama, razvijaju}i na{e sposobnosti i pri tome nam omogu}avaju}i da upoznamo na{e stavove, vrijednosti i emocije. Sasvim je jasno da ljudi u~e na razli~ite na~ine, u razli~ito vrijeme, zavisno od razli~itih situacija, uzroka, stimulacija. Upoznavanje sa razli~itim na~inima u~enja pomaè pri upoznavanju najefikasnijih individualnih na~ina mentalne prezentacije stimulusa iz okoline putem kojih najdjelotvornije u~imo i pamtimo. Da bi se postigao najbolji efekat treninga, iako je planirana njegova realizacija sa mla|im grupama u~esnika/ca, potrebno je imati u vidu karakteristike i principe u~enja kod odraslih. Ovi u~esnici/ce ve}inom na obuku dolaze s ve} definisanim ciljevima u~enja, znaju {ta èle i koje znanje im treba. Imaju radno i ìvotno iskustvo koje formira bazu za njihovo budu}e u~enje, a novo znanje grade na prethodnom znanju i iskustvu. Imaju}i u vidu navedene karakteristike u~esnika/ca, njihove edukacijske potrebe su specifi~ne i stoga je potrebno primjenjivati organizacijski model nastave, sa specifi~nim nastavnim strategijama koje imaju za cilj odgovoriti na njih. Zato nastava velikim dijelom treba biti fokusirana na vrijedna iskustva odraslih polaznika, koji postaju ravnopravni partneri u iskustvu u~enja. Polaze}i od ~etiri Knowlesove osnovne pretpostavke andragogije - samousmjerenost, iskustvo kao resurs za u~enje, spremnost za u~enje i trenutna mogu}nost primjene nau~enog - u treningu je potrebno primjeniti niz strategija, uklju~uju}i i konstruktivisti~ke metode u~enja i podu~avanja, kao odgovor na potrebe i preference u u~enju odraslih u~esnika/ca. U takvom modelu organizacije i izvo|enja nastave u~esnici/ce se postavljaju u sredi{te edukacijskog procesa , oni postaju njegovi aktivni sudionici, {to se realizuje kroz njihovo preuzimanje odgovornosti za proces i rezultate svog u~enja. Obzirom na vrijedno ìvotno i radno iskustvo koje u~esnike/ce donose u program, oni ne samo da imaju potrebu povezati nova znanja sa svojim dosada{njim znanjima, ve} moraju biti u mogu}nosti primijeniti novonastala znanja u stvarnoj situaciji. Strategije u~enja koje se primjenjuju za navedene u~esnike/ce stoga moraju biti povezane sa situacijama iz stvarnog ìvota, kroz aktivnosti u kojima se u~enje i primjena isprepli}u, poznatijeg kao situacijsko u~enje . U situacijskom u~enju znanje se stvara kroz oìvljenu praksu, sudjelovanjem u tzv. zajednicama prakse (community of practice), te integrisanjem deklarativnog ("znati {ta") i proceduralnog ("znati kako") znanja u jedinstven okvir . Stoga u~esnici/ce treninga trebaju raditi na projektnim zadacima u kojima se predlaù rje{enja za stvarne situacije u praksi, te prou~avaju studije slu~ajeva pripremljene na osnovu primjera iz sli~nih situacija koje su se zaista dogodile. Da sumiramo, u~enje kod odraslih ima najbolji efekat ukoliko postoji: Motivisanost - motivacija za u~enje se pove}ava ukoliko je ono u skladu sa stvarnim potrebama i interesima. Preuzimanje odgovornosti za vlastito u~enje - odrasli poznaju svoje potrebe i stoga se ohrabruje samorukovo|enje u~enjem na na~in da se odrasli uklju~e u kreiranje i usmjerenje vlastitog procesa u~enja. Iskustvenost - najefektivnije je ono u~enje koje se sti~e kako iz vlastitog iskustva, tako i iz iskustva drugih osoba. Nadopunjavanje postoje}eg znanja - u~enje postaje izravno korisno ukoliko je vezano za ìvotne okolnosti i situacije osobe koja sti~e znanja. Ohrabrivanje - podsti~e ja~anje povjerenja u sebe onog ko je pozvan da bez straha podijeli svoja znanja i iskustva. Participativnost - veoma je bitno da proces u~enja bude interaktivan i zanimljiv u svim svojim segmentima Povratna reakcija - efektivno u~enje zahtijeva korektnu i ohrabraju}u povratnu reakciju ne samo trenera, ve} i ostalih u~esnika/ca Prijatna atmosfera za u~enje je uspostavljena ukoliko su uzeti u obzir fizi~ki (mjesto za sjedenje, osvjetljenje, doba dana, broj pauza) i psiholo{ki faktori (povjerenje, prihvatanje, slu{anje, podr{ka, raspoloènje)
1 2 3 4
Knowles, 1980 Pratt, Daniel. Op}i model pou~avanja (1998) Brown et al, 1989 Driscoll, 2004
12
Trening priru~nik za trenere KARAKTERISTIKE I PRINCIPI UÊNJA KOD ODRASLIH Po{tovanje prema treneru/ici - ukoliko trener vi{e ima ulogu facilitatora nego didakti~kog instruktora, uspostavlja se obostrano povjerenje i po{tivanje koje potpomaè proces u~enja Uvo|enjem projektnog i problemskog u~enja poti~e se saradnja, dru{tvena angaòvanost, timski rad i dijeljenje znanja te stvaranje u grupi. Istina da je ovaj na~in u~enja posebno zanimljiv odraslim u~esnicima/cama koji su dru{tveno angaòvani i motivisani, ali bez obzira na njihovo ìvotno i poslovno iskustvo, mnogima je ovakav model nastave jo{ uvijek nov i treba im prilika da se upoznaju s njim. Upravo trening situacije nude nadogradnju u socijalnom u~enju ~ovjeka i mjesto su gdje se uz pomo} grupne dinamike integri{e niz novih iskustava, odnosno gdje se omogu}ava u~esnicima/ama da u~e o raznim temama, vje{tinama, potrebama i mogu}nostima primjene na na~in putem kojeg se znanje kreira pomo}u transformacije iskustva. Zato je potrebno osigurati sigurno okruènje za u~enje, poticati atmosferu povjerenja i me|usobnog po{tovanja kako unutar grupe u~esnika/ca, tako i na relaciji u~esnik/ca - trener/ica. Posmatraju}i u~esnike/ce kao intrinzi~no motivisane, kojima je vaàn vlastiti razvoj i razvoj znanja i vje{tina i koji znaju {ta èle, zaklju~ujemo o njihovim individualnim potrebama, ciljevima, karakteristikama i, na kraju, stilovima u~enja.
1.1. VAK teorija u~enja

Jedna od popularnijih teorija u~enja je tzv. VAK stil u kojem su zastupljena tri glavna senzorna kanala: vizuelni, auditorni, kinesteti~ki, a proistekao je iz ubrzanog tempa ìvota i potrebe za brzim usvajanjem razli~itih vrsta znanja i stavljanjem u pogon svih perceptivnih kanala koje imamo na raspolaganju. Iako se trenerima preporu~uje prezentiranje tema na na~in da ona uklju~uje upotrebu sva tri kanala pri primanju informacija, ponekad je prezentaciju mogu}e prilagoditi kanalu za koji se pretpostavi da je dominiraju}i u grupi. Svakako da i od vrste zadatka i koli~ine informacija koju treba usvojiti, zavisi koji }e se kanal najvi{e zastupiti. Osobe koje naj~e{}e primaju informacije auditivnim putem uglavnom ~itaju glasno, mogu imati pote{ko}a ukoliko treba vi{e ~itati i pisati, bolje pamte kada se predavanja snime i onda preslu{avaju. Kako bi se integrisao ovakav na~in u~enja, preporu~uje se sljede}i metod rada:
Budite konkretni i jasni, koristite zaklju~ke, recite im {to }e u~iti, ispredajite to i ponovite jo{ jednom ukratko {ta su nau~ili. Koristite Sokratovu metodu u~enja putem koje postavljenjem pitanja u~esnici/ce prvo dobijaju priliku da iznesu svoja iskustva, znanja i vje{tine, a zatim slijedi stru~ni dio koji popunjava praznine u njihovom znanju. Ukoliko je mogu}e pustite muziku u skladu sa postoje}om atmosferom ili audio kasete s razli~itim prilozima. Ostavite im vremena da poveù materijal koji se prezentirao i shvate na koji na~in to mogu primjeniti u svakodnevici. Razvijajte dijaloge!
Vizuelni tipovi, tzv. vizuelci, primaju informacije putem dva kanala: vidni i lingvisti~ki te u~e putem ~itanja i pisanja. Vole sebi praviti bilje{ke, zapisuju upute i duè zadràvaju pa`nju ukoliko mogu gledati tabele, demonstracije i vizuelne materijale. Kako bi se integrisao ovakav na~in u~enja, preporu~uje se sljede}i metod rada:
Koristite grafikone, tabele, ilustracije i druga vizuelna pomagla. Uklju~ite satnicu, pregled modula, materijal za u~esnike/ce sa {to vi{e podataka i praznog prostora za razli~ite bilje{ke. Ohrabrite postavljanje pitanja kako bi u~esnici/ce ostali "budni" u auditornom okruènju. Istaknite klju~ne ta~ke! Koristite flipchart i/ili projektor! Objasnite ilustracije, dijagrame i grafikone i/ili pored njih dodajte obja{njenja.
13
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Tre}i na~in u~enja jeste primanje informacija putem dva kanala: kinestetskog (putem pokreta) i taktilnog (putem dodira). Osobe koje na ovaj na~in u~e, brzo gube koncentraciju ukoliko ima malo vanjskih stimulacija ili dodira. Kako bi se integrisao ovakav na~in u~enja, preporu~uje se sljede}i metod rada:
Koristite vje`be istezanja i zagrijavanja u duìm pauzama. Koristite zanimljive predmete s kojima se u~esnici/ce mogu zabaviti tokom predavanja. Obezbijedite olovke i markere u razli~itim bojama. Tranformi{ite tekstualne informacije u drugi vid izraàvanja.
1.2. Kolbov stil u~enja5

Kolbov stil u~enja je baziran na teoriji Johna Deweya koji isti~e potrebu za u~enjem koja se zasniva na iskustvu. Ova se teorija tako|er zasniva i na postavkama Kurta Lewina koji isti~e va`nost da osoba bude aktivna u u~enju i teoriji Jeana Piageta po kojoj je inteligencija rezultat interakcije izme|u osobe i okoline. Krug iskustvenog u~enja je ~esto definisan kao u~enje putem refleksije i dono{enja zaklju~aka iz sopstvenog iskustva s ciljem da se primjeni u sli~nim situacijama u budu}nosti. Kru`ni tok iskustvenog u~enja je snaàn i efektivan na~in koji omogu}ava da oni koji su uklju~eni u proces u~enja napreduju kroz sve faze, usvoje i primjene ste~eno znanje. Kru`ni tok iskustvenog u~enja ohrabruje osobe da aktivno transformi{u informaciju u znanje koje je od koristi i va`nosti za njih. Kru`ni tok iskustvenog u~enja moèmo pojednostavljeno prikazati na sljede}i na~in:
Kru`ni tok u~enja Iskustvo je inicijalna faza cijelog ciklusa, jer predstavlja svojevrsnu bazu podataka koja }e se kasnije koristiti za druge dijelove ciklusa. Na treninzima i radionicama se koriste razli~ite metode i aktivnosti koje omogu}avaju iniciranje iskustava i dobru podlogu za identifikaciju ostalih triju faza. Evo samo nekih primjera: interaktivna prezentacija demonstracija video prezentacije vje`be ispravni/neispravni odgovori rje{avanje problema studija slu~aja igra uloga simulacije/igre uvje`bavanje vje{tina
Kolb, David. Kolb's Learning Style Inventory (1975)
14
Trening priru~nik za trenere KARAKTERISTIKE I PRINCIPI UÊNJA KOD ODRASLIH Procesuiranje omogu}ava u~esnicima/ama da se vrate unazad i prepoznaju sve {to su radili tokom faze iskustva. U ovoj fazi bitno je da me|usobno podijele ono {to su iskusili, svoje reakcije, emocije koje su se pojavljivale, o ~emu su razmi{ljali, itd. Na strukturiran na~in, uz asistenciju trenera/ice, u~esnici/e trebaju povezati te emocije i misli tako da se proizvede odre|eno zna~enje. Tokom ove faze trener/ica pomaè u~esnicima/ama u kriti~kom i analiti~kom razmi{ljanju o onom {to su iskusili, kao i da iskaù ono {to osje}aju. Uloga trenera/ice je da asistira u promi{ljanju u~esnika/ca o iskustvima koja su pro{li, kako bi se mogli kretati dalje prema dono{enju zaklju~aka. Primjeri pitanja za procesuiranje:
[ta je bilo te{ko/problemati~no? [ta vas je iznenadilo? Koju strategiju ste koristili? Kako je to {ta ste rekli povezano sa ... ili razli~ito od...? Kakav bi bio druga~iji pogled na ...? Koje ste sli~nosti prepoznali u onom {to su drugi rekli? Kakve su va{e reakcije? Kako se osje}ate u vezi sa...? [ta sada bolje razumijete?
Generalizacija je faza u ciklusu u~enja tokom koje u~esnici/e donose zaklju~ke, identifikuju nove spoznaje i vje{tine koje imaju osnovu u prethodne dvije faze. Trener/ica pomaè u~esnicima/ama da se vrate korak unazad iz nedavnog iskustva i diskusije i da kriti~ki razmisle o "nau~enim lekcijama" iz prethodne dvije faze. Kako bi generalizacija bila temeljito u~injena, moèmo se posluìti pitanjima kao {to su:
Koje nove spoznaje ste stekli ovom vje`bom? Koje zaklju~ke iz ove vje`be moèmo izvesti? Trener/ica najprije predlaè pojedina~no razmi{ljanje o ovim pitanjima, da bi nakon toga u~esnici/ce razmijenili u grupi svoja razmi{ljanja i zaklju~ke. U nastavku trener/ica usmjerava ovu fazu sljede}im koracima: traì od u~esnika/ca da sumiraju svoje zaklju~ke i ono {to su nau~ili pojedina~no, podupire u~esnike/ice da {to detaljnije izraze svoje nove spoznaje, povezuje zaklju~ke i integri{e ih u teoretski model, osigurava da svako ko èli podijeliti svoja razmi{ljanja, to i u~ini, ali u zadanim vremenskim okvirima, pomaè grupi da upore|uje sli~nosti i razlike u zaklju~cima, tj. da pronalazi dijelove u kojima su sli~nosti i podru~ja razli~itosti u mi{ljenjima o~igledna. Primjena: nakon {to su u~esnici/ce pro{li generaliziranje te na osnovu nau~enog iskustva iz prve dvije faze, sada sagledavaju mogu}nost upotrebe novog znanja i vje{tina u planiranju jo{ efektnijeg rada ili pona{anja u budu}nosti. U idealnim uvjetima u~esnici/ce }e imati mogu}nost odmah primjeniti ono {to su nau~ili, bilo da se to odnosi na njihov profesionalni, u~eni~ki ili privatni ìvot, ovisno o njihovim potrebama. Tehnike koje se koriste u ovoj fazi: pojedina~an rad na razvoju plana akcije koji stavlja "misli u akciju", u~esnici/ce pregledavaju planove i daju sugestije, konsultuju se i asistiraju jedni drugima, neki dijelovi li~nih planova mogu biti podijeljeni unutar velike grupe kako bi se postigao osje}aj povezanosti, u~esnici/ce identifikuju druge potrebe za u~enjem. Primjeri pitanja u ovoj fazi: Kako moèmo primjeniti ovo znanje? [ta }ete ubudu}e ~initi druga~ije? Nabrojite barem tri na~ina kako moète postati efektniji u praksi? Na ~emu biste èljeli jo{ raditi tokom treninga/radionice? 15
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Ukoliko ovaj model èlimo koristiti, on mora biti striktno i detaljno primjenjen u obe faze treninga, pripremnoj i implementacijskoj. Termin "iskustveno u~enje" je fraza koja se danas ~esto pogre{no koristi u praksi. êsto treneri/ce pu{taju u~esnike/ce treninga da u~estvuju u prezentacijama, imaju sesiju pitanja i odgovora nakon lekcije ili ~ak imaju igru uloga ili simulaciju sami za sebe, bez prolaènja ovih faza u ciklusu u~enja. U praksi su naj~e{}e faze generalizacije i primjene izostavljene, {to za rezultat ima smanjenu snagu iskustvenog u~enja i {to dovodi do nedore~enosti i neiskori{tenosti potencijala informacija koje bi ina~e proiza{le da je model bio pravilno primjenjen.
1.3. Inkluzivni pristup u~enju

Objedinjavanje znanja, vje{tina i stavova se tako|er preporu~uje prilikom vo|enja treninga, a postiè se putem participativnih aktivnosti aktivnog u~enja, kreativnosti i prakti~nosti. I treneri/ce i u~esnici/e imaju podjednaku va`nost i u~e{}e tokom procesa u~enja. Primjena inkluzivnog pristupa u~enju prikazana je u sljede}oj tabeli kroz primjer u~enja o ljudskim pravima:
[est ZNANJE
nivoa znanja: Svjesnost - sjetiti se, prepoznati, biti svjestan Razumijevanje - mo}i prevesti iz jedne forme u drugu Primjena - primjeniti ili koristiti informacije u novim situacijama Analiza - ispitivanje situacija u razli~itim dijelovima, iz razli~itih dimenzija Sinteza - postavljanje svih informacija na novi na~in Evaluacija - procjena na osnovu jasno utvr|enih kriterija
Rije~i koje koristimo da bismo opisali znanje: nabroj, reci, objasni, opi{i... Primjer: Znanje o ljudskim pravima podrazumijeva razumijevanje klju~nih rije~i koje se vezuju za ljudska prava: jednakost, sloboda, univerzalnost, demokratija i diskriminacija. Znanje o ljudskim pravima jeste shvatanje da ideja o ljudskim pravima predstavlja okvir za pregovaranje o standardima pona{anja u porodici, {koli, zajednici, svijetu i uo~avanje na kakav na~in po{tivanje ljudskih prava ima uticaja na na{ ìvot, ali i kakve razlike postoje u shvatanju ljudskih prava u razli~itim dru{tvima. Znanje o ljudskim pravima podrazumijeva poznavanje razlike izme|u civilnih/politi~kih i socio/ekonomskih prava ili poznavanje glavnih me|unarodnih, dràvnih instrumenata o ljudskim pravima, organizacija koje se bave njihovom za{titom. Ovaj dio se odnosi na u~enje O ljudskim pravima. Postoje razli~ite vje{tine koje uklju~uju vje{tine komunikacije, liderske vje{tine, vje{tine rje{avanja konflikata, itd. Li~ne/personalne vje{tine: kognitivna i bihevioralna fleksibilnost, tolerancija, po{tivanje, entuzijazam, empatija, smisao za humor, itd. Tehni~ke vje{tine: upotreba razli~itih pomagala, prakti~an pristup temama, arhiviranje, itd. Rije~i koje koristimo da bismo opisali vje{tine: primjeni, koristi, razvij, uradi, kreiraj...
VJE[TINE 16
Primjer: Aktivno slu{anje i komunikacija: biti sposoban slu{ati razli~ita mi{ljenja i zagovarati za svoja prava Razvoj kriti~kog razmi{ljanja: pronalaziti relevantne informacije, prepoznati razli~ite forme manipulacije, donositi razumne odluke koje se ti~u ljudskih prava Sposobnost da se radi kooperativno i da se konflikti adresiraju pozitivno Sposobnost da se u~estvuje i organizuju socijalne grupe Djelovanje s ciljem promovisanja za{tite ljudskih prava Ovaj dio se odnosi na u~enje ZA ljudska prava.
Trening priru~nik za trenere KARAKTERISTIKE I PRINCIPI UÊNJA KOD ODRASLIH
U~enje i evaluacija o promjenama u stavovima je najteì dio. U~enje se indirektno mjeri putem posmatranja pona{anja, te da bismo opisali stavove koristimo fraze poput: "demonstrirano od strane ... s ciljem usvajanja vrijednosti o ...". Procjena postoje}ih stavova ili njihove promjene podrazumjeva: sigurnost u primjenu znanja i vje{tina, integritet, takti~nost, diplomatiju, senzibilnost... Primjer: Smisao za prihvatanje odgovornosti za svoje akcije, obaveza za li~nom nadogradnjom i u~estvovanjem u socijalnim promjenama Otvorenost i uvaàvanje razli~itih mi{ljenja Emapti~an stav prema drugima i spremnost da se pomogne onima ~ija su ljudska prava ugroèna Smisao za ljudsko dostojanstvo, sopstvenu vrijednost i vrijednost drugih ljudi, po{tivanje socijalnih, kulturnih, lingvisti~kih i religijskih razlika Smisao za pravdu, èlja da se radi u dostizanju ideala poput slobode, jednakosti... Ovaj dio se odnosi na u~enje KROZ ljudska prava. STAVOVI
2. KARAKTERISTIKE RADA S MLADIMA

Rad s mladima podrazumijeva jednu bitnu ~injenicu, a to je da ih moramo posmatrati kao osobe i uvaìti ih kao takve. Pokroviteljski odnos, dijeljenje savjeta, neuvaàvanje i zanemarivanje njihovih potreba, mi{ljenja i stavova je strategija koja pri radu s mladima ne funkcioni{e i ne moè donijeti èljene rezultate. Svako etiketiranje i kategoriziranje mladih moè biti kontraproduktivno, jer }e u njima proizvesti osje}aj nepovjerenja i nerazumijevanja. Uobi~ajeno je mi{ljenje da su odrasli "stariji i pametniji". Me|utim, ve}ina odraslih se na{la u situaciji u kojoj su u razgovoru s mladima postali svjesni ~injenice da to ba{ i nije tako. Uvjerenje da se stavovi odraslih temelje na zreloj procjeni, a smatrati da to nije slu~aj kod mladih, oteàva bilo kakav rad s mladima koji se temelji na saradnji. U radu s mladima neophodno je biti otvoren i reagovati na njihovu radoznalost i razmi{ljanja uz pomo} kreativnog kombinovanja diskusije i razli~itih aktivnosti. Rad s mladima moè biti iscrpljuju}i, uzbudljiv, stresan, ali i prepun satisfakcija. Izgradnja jake i istovremeno otvorene veze s mladima zahtijeva spremnost za slu{anje, vjerovanje i svrstavanje na "njihovu stranu". Istovremeno, od ogromnog je zna~aja da mlade osobe dobiju iskrenu i ta~nu informaciju o pitanjima koja se ti~u njihovog vlastitog ìvota. Postoji mnogo dokaza u prilog tvrdnji da su djevojke u lo{ijoj poziciji u mje{ovitim grupama s mladi}ima. U mje{ovitoj grupi moè biti te{ko poku{ati dati jednako prostora i djevojkama i mladi}ima. Djevojke obi~no vole biti u mje{ovitim grupama zajedno s mladi}ima, ali svakako treba imati na umu da djevojkama ponekad moè biti te{ko otvoreno govoriti u prisustvu mladi}a. Tako|er, mladi}i su ponekad skloni zauzeti prostor, pri~ati cijelo vrijeme, biti glasniji, prodorniji, prekidati djevojke, itd. (mada slu~aj moè biti i obrnut). Zbog svega ovog, korisno je da se pri radu u mje{ovitoj grupi osigura da svako dobije priliku da govori, ali isto tako je potrebno u slobodnoj diskusiji biti takti~an i ~vrst. Radionice podrazumijevaju interaktivno u~enje u kojima se kombinuju razli~ite aktivnosti koje zahtijevaju aktivan anga`man u~esnika/ca, a ne samo pasivno primanje informacija. Tokom radionice potrebno je voditi ra~una o sadràju i procesu. Sadràjem dajemo znanje i iskustvo, a procesom odre|ujemo interakciju ljudi. Sadràj je ono {to je vidljivo, pomo}u njega dobivamo teoretsko znanje i prakti~ne vje{tine, a odgovara na pitanje: {ta? Proces se odnosi na emocionalni nivo reagovanja i nije vidljiv svima. To je proces koji se zbiva u nama tokom cijele radionice, a odgovara na pitanje: kako? Proces je u su{tini va`niji od sadràja, jer trener/ica treba voditi ra~una o stvaranju ugodne atmosfere koja }e u~esnicima/ama omogu}iti opu{tanje, povjerenje u grupu, otvorenost u dijeljenju iskustava, znanja i informacija. U takvoj }e atmosferi u~esnici/ce u~iti i pamtiti mnogo vi{e nego kad vlada atmosfera otu|enosti, nepovezanosti, nepovjerenja i zatvorenosti. U radu s mladima veoma je va`no primjeniti iskustveno u~enje koje implicira upravo ono {to i sam izraz govori - u~enje na osnovu iskustva. Djelotvorna trenerska strategija koja uklju~uje pristup u~enju na osnovu iskust17
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA va pruà mogu}nosti angaòvanja u aktivnostima, kriti~kog sagledavanja aktivnosti, analize onog {to se iskusilo i upotrebe najkorisnijih dijelova iskustva u drugim aktivnostima. Vrlo je va`no da mladi èle u~iti, da imaju cilj u~enja prema kojem idu, da vjeruju u proces u~enja (okruènje, trenera/icu, sadràj), te da se osje}aju slobodnima da u svakom trenutku mogu uticati na proces u~enja. Voditelji/ce treninga bi trebali imati razumijevanja i osje}aja za cijelu osobu, uklju~uju}i potrebe, osje}aje i strahove u~esnika/ica. Trenutak napetosti moè ponekad biti pokazatelj spremnosti da se u~i i volje da se prihvate promjene. Kako bi treneri/ce uspjeli kreirati poticajnu atmosferu za u~enje, neprestano moraju voditi ra~una o tome da sva tri nivoa reakcija u~esnika/ca koje su uklju~ene u taj proces (misli, osje}anja i radnje) budu zadovoljene. Kako bi to bilo mogu}e, treneri/ce trebaju obratiti pa`nju na nekoliko bitnih elementa uz pomo} kojih }e u~esnici/ce biti ohrabreni razmjenjivati iskustva i otvoreni za usvajanje novih znanja: Po{tivanje - preduslov za uspostavljanje zdrave uzajamne komunikacije i u~enje su da u~esnici/ce moraju imati osje}aj da su slu{ani i po{tovani kao osobe Povjerenje - kako bi se u potpunosti otvorili za prijem novih informacija koje }e mo`da promijeniti njihove dotada{nje stavove, u~esnici/ce moraju biti sigurni u to da se njihove izjave ne}e prosu|ivati iz bilo kojeg razloga Ugodna atmosfera - osigurava dodatnu motivaciju za otvaranje i u~enje Iskustvo - u~esnici/ce najbolje u~e kada je u~enje direktno povezano s njihovim ìvotnim iskustvom, jer strategija koja uklju~uje pristup u~enju na osnovu iskustva otvara mogu}nost ve}eg angaòvanja u aktivnostima, njihovog kriti~kog sagledavanja, analize onog {to se iskusilo i upotrebe najkorisnijih dijelova iskustva u svakodnevnom ìvotu. Primjenjivost nau~enog - u~esnici/ce moraju sagledati mogu}nost upotrebe novog znanja i vje{tina u planiranju efektnijeg rada ili pona{anja u budu}nosti. U idealnim uslovima u~esnici/ce bi trebali imati mogu}nost odmah primjeniti ono {to su nau~ili, ovisno o njihovim potrebama. Da zaklju~imo, djelotvorna strategija pri edukaciji mladih svakako treba uklju~iti mogu}nost njihovog aktivnog angaòvanja u svim aktivnostima, kriti~kog sagledavanja problematike o kojoj se razgovara i ispoljavanja svojih promi{ljanja bez straha od kritike, analize onog {to su iskusili i upotrebe najkorisnijih dijelova iskustva u drugim aktivnostima.
18
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI
Vo|enje trening procesa u grupi

Kada se zapo~inje s grupnim radom, bitno je utvrditi pravila rada grupe te prava i obaveze svih ~lanova/ica grupe. Vrlo je va`no da svi shvate smisao pravila i da sami defini{u {ta je njima va`no kako bi mogli dobro raditi i kako bi se ugodno osje}ali u grupi. Sve osobe u grupi bi trebale u~estvovati u procesu dono{enja pravila, a potrebno je provjeriti jesu li pravila prihvatljiva za sve u grupi. Neka od mogu}ih pravila su: govoriti u prvom licu, povjerljivost (ni{ta od li~nih stvari izre~enih tokom radionice ne smije se prepri~avati izvan grupe), dolaziti na vrijeme, isklju~iti mobitele, parlamentarnost (dok jedan govori, drugi slu{aju), itd.
1. PRINCIPI SARADNJE: TIMSKI RAD

Tim (engl. team) je mala, tijesno povezana grupa ljudi usmjerena na postizanje jasno odre|enih ciljeva u kojoj su svi ~lanovi tima odlu~ni da ih postignu zajedno. U skladu s tim, timski rad je interaktivni proces koji omogu}ava da ljudi sa razli~itim stepenom stru~nosti proizvedu kreativna rje{enja za zajedni~ki definisane probleme. Takvo rje{enje je bolje i uspje{nije od rje{enja koje bi neki ~lan tima samostalno pruìo6.
T. E. A. M.
(Together Everyone Achieves More)
Postoji bitna razlika izme|u timova i radnih grupa. Oni mogu biti iste veli~ine i sa istim zadatkom, ali njihov na~in rada i funkcionisanja nije isti. Timovi imaju visok stepen samostalnosti, dok u radnoj grupi postoji odgovorna osoba za funkcionisanje grupe. Odgovornost u timovima je kolektivna, dok ~lanovi radne grupe imaju individualnu odgovornost.
Pored toga, funkcionisanje tima odlikuje: jasna vizija cilja i usmjerenost na zadatak, me|uzavisnost i empatija me|u ~lanovima/cama tima, podjela odgovornosti i uloga, procedure i pravila koja defini{u na~in rada, mehanizam dono{enja zajedni~kih odluka (konsenzus), rje{avanje internih tenzija i konflikata.
6
Idol, Polucci - Whitcomb & Neven (1986)
19
1.1. Model saradni~ke konsultacije: Kako stvoriti uspje{an tim?

Postizanje uspjeha jednog tima zavisi od toga koliko je uspje{na saradnja izme|u njegovih ~lanova/ica. Da bi ljudi postali saradnici, potrebno je u timu njegovati atmosferu odre|enog kvaliteta.
Pravci
Artikulisati viziju budu}nosti Uspostaviti jasne zadatke bazirane na sveukupnim ciljevima Reflektirati viziju u svakoj prilici Razjasniti uloge i odgovornosti ~lanova (utoliko bolje ukoliko je to bazirano na njihovoj vlastitoj procjeni mogu}nosti sopstvenog doprinosa) Svako zna {ta drugi rade i kako komuniciraju unutar i izvan tima Odrediti trenutne (kratkoro~ne) ciljeve Odrediti na~in na koji bi se oni trebali posti}i, te kakva podr{ka i informacije }e trebati Dogovoriti strukturu izvje{tavanja, redovne sastanke i potrebna sredstva Pojasniti dnevne procese (odlu~ivanje, rje{avanje problema, sastanci, itd.) Dogovoriti kako i prema kojim kriterijima uspje{nosti u poslu }e tim biti ocjenjivan Dogovoriti se o akcijama koje }e se poduzeti u slu~aju nepredvi|enih situacija
Uloge
Mete
Strukture
Proces
Kriteriji izvr{avanja
Planovi u slu~aju nepredvi|enih situacija
Faktori koji pospje{uju saradnju unutar tima su mnogobrojni i raznoliki, a neke od njih donosimo u nastavku: 1. Zajedni~ki cilj Tim treba biti usmjeren prema ispunjavanju jasno odre|enog cilja koji }e sluìti kao osnova za definisanje pojedina~nih zadataka i akcija. Cilj treba biti razumljiv za sve. Da bi svi ~lanovi/ice tima osje}ali cjelokupnu problematiku zadatka kojeg rje{avaju kao svoju, neophodno ih je uklju~iti u proces definisanja cilja. To ne samo da im omogu}ava da svoja li~na vi|enja usklade sa zajedni~kom vizijom, ve} pomaè pri definisanju prioriteta, koncentri{e energiju i motivi{e ih.
2. Povjerenje i dobri me|usobni odnosi Dobri me|uljudski odnosi unutar tima tako|er predstavljaju preduslov za uspjeh. Oni trebaju biti zasnovani na otvorenosti, me|usobnom uvaàvanju i uzajamnom prihvatanju bez predrasuda. Ljudi imaju potrebu da angaùju svoje snage i koriste sopstvene sposobnosti, ali s druge strane o~ekuju da ih drugi po{tuju i uvaàvaju i da se njihov rad prepoznaje i priznaje. Konstruktivna i prijatna atmosfera, koja svima pruà priliku da u~estvuju, smanjuje mogu}nost nagomilavanja tenzija i eskalacije konflikata.
20
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI 3. Jasna podjela odgovornosti i uloga Svaki tim treba posjedovati specifi~ne uloge definisane zajedni~kom vizijom i sposobnostima potrebnim za rje{avanje pojedina~nih problema. Osim {to je neproduktivno kada ~lanovima/cama tima nije jasno ko je za {ta odgovoran, nejasna podjela uloga dovodi do sukoba i stresa unutar tima. Bez obzira na podjelu odgovornosti i na~in definisanja uloga, uloge u timu moraju biti komplementarne, a svi ~lanovi/ce tima trebaju pomagati jedni drugima i davati sugestije za svaki segment procesa rada. U literaturi koja se bavi timskim radom postoji vi{e vrsta podjela uloga u timu, ali se one mogu analizirati i generalno, posmatraju}i tim nezavisno od vrste zadatka kojom se bavi. Jedna takva podjela uloga prikazana je tabelarno:
ULOGA
TIPI^NE OSOBINE
POZITIVNE OSOBINE
MOGU]E SLABOSTI
SNALA@LJIVI ORGANIZATOR RO\ENI VO\A
Konzervativan, odgovoran, prakti~an Smiren i pouzdan, disciplinovan
Organizacione sposobnosti, "na zemlji" je, samokontrola Sposoban da procijeni potencijal drugih, orijentisan ka cilju @elja i sposobnost da se savlada inercija i dosada, samozadovoljan Genije, ma{tovit, inteligentan, pun znanja Sposoban za komunikaciju i primjenu novina, prihvata izazove
Nefleksibilan, sumnja u nove ideje i promjene Prosje~an na polju intelektualnih i kreativnih sposobnosti Provokativan, iritantan, neprijatan
OSOBA OD AKCIJE
Radoznao, voli izazove, dinami~an
OSOBA SA IDEJAMA OSOBA ZA KONTAKTE
Individualac, ozbiljan, nekonvencionalan Ekstrovertan, entuzijasta, komunikativan, sve ga zanima
Izgubljen u fantazijama, gubi iz vida detalje Lako se odu{evljava, ali brzo gubi interesovanje Nema sposobnost da inspiri{e i motivi{e druge oko sebe Neodlu~an u odlu~uju}em trenutku
SUDIJA
Trezven, nimalo emotivan, Sposoban da sagleda pa`ljiv situaciju, diskretan, nije sentimentalan Usmjeren na socijalni aspekt rada, osjetljiv, lakomislen Precizan, pridràva se dogovara, savjestan, neugodan Sposoban da sebe stavi u poloàj drugog, stvara duh grupe Sposoban da vodi ka cilju, perfekcionista
ÔVJEK TIMA
PERFEKCIONISTA
Obra}a suvi{e pa`nje na manje bitne detalje, napet
Podjela uloga na po~etku rada tima treba slijediti prirodne sposobnosti i talente koje ~lanovi/ce tima posjeduju. Me|utim, obzirom da uloge stupaju u me|uzavisne interakcije, potrebno je da se povremeno rotiraju, kako bi svi ~lanovi/ce usvojili procese koji se doga|aju unutar tima. Stoga uloge povremeno treba redefinisati da bi odgovarale promjenama koje su neminovne u procesu timskog rada. 4. Komunikacija U cilju smanjenja nedore~enosti i nesporazuma, komunikacija u timu treba biti otvorena i dvosmjerna, zasnovana na principima uspje{ne komunikacije: aktivno slu{anje, jasno i precizno izraàvanje, ravnopravnost, uvaàvanje, povjerenje, uzajamnost, pravovremenost, usmjerenost i efikasnost.
21
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA 5. Razli~itosti Ljudi unutar tima obi~no poti~u iz razli~itih profesija i sredina, posjeduju razli~it repertoar vje{tina i razli~ito gledanje na svijet i probleme koji su pred njima. Raznovrsnost iskustava i znanja i raznolikost vje{tina, sposobnosti i vrijednosti ~lanova/ca tima zna~ajno pove}avaju uspje{nost tima i omogu}ava de se problemima moè pristupiti sa vi{e strana i u raznim fazama rada. 6. Odràvanje ravnoteè izme|u zadataka i odnosa u grupi Da bi tim {to bolje funkcionisao, potrebna je ravnoteà izme|u dvije osnovne funkcije svakog tima, a to su: ostvarivanje zadataka/ciljeva i odràvanje me|usobnih odnosa u timu. Prevelika koncentrisanost na zadatke prouzrokuje stres, rad vi{e ne predstavlja zadovoljstvo i tim po~inje da se raspada i li~i na obi~nu grupu ljudi. S druge strane, prevelika koncentrisanost na odnose u grupi moè biti razlog {to zadatak nije obavljen, smanjuje povjerenje u grupu, a ~lanovi/ce su manje motivisani, {to vodi razjedinjavanju tima kao grupe usmjerene na jedan cilj/zadatak.
Saradnja je klju~ uspjeha timskog rada!
1.2. Izgradnja timova

Tokom treninga u~esnici/e imaju priliku da se bolje upoznaju i prona|u svoje mjesto u grupi. U pojedinim slu~ajevima u~esnici/e treninga nastavljaju zajedno sara|ivati i nakon zavr{etka treninga, te tako trening postaje mjesto na kojem je potrebno graditi tim. Grupa u~esnika/ca postaje tim kada: steknu osje}aj "vlasni{tva nad svojim radom", postoji predanost zajedni~kom uspostavljanju ciljeva, postoji razumijevanje da se li~ni i timski ciljevi najbolje postiù ukoliko postoji me|usobna podr{ka, postoji u~esni~ki na~in dono{enja odluka, u~esnici/e doprinose svojim li~nim resursima, kvalitetima i sposobnostima uspjehu rada, postoji atmosfera povjerenja i me|usobnog ohrabrivanja da se izraàvaju ideje, mi{ljenja, neslaganja, se konflikti shvataju kao normalan dio ljudske interakcije koji pomaè da se razvijaju nove ideje i kreativnost. Prilikom dizajniranja sesija, trener/ica moè predvidjeti izlaganje o izgradnji tima ili kroz teorijsku prezentaciju ili kroz razne vje`be koje pomaù razvoju tima. Jedan od osnovnih postupaka jeste da trener/ica podijeli sa u~esnicima/ama njihovo raspoloènje za timskim radom ili da oni podijele svoja dotada{nja iskustva u timskom radu, kako bi uo~io/la motivaciju pojedinih u~esnika/ca za sudjelovanjem u timu. Za procjenu timskog rada, sluì sljede}a lista provjere: Da li va{ tim ima vo|u i jasne odnose izme|u vo|e i ostalih ~lanova? Kako se donose odluke? Da li svi u timu doprinose potpunom razvoju potencijala tog tima? Ako ne, za{to? [ta se de{ava ukoliko je neko suvi{e dominantan, a drugi uglavnom podre|eni? Ko odre|uje prioritete i kada? Kada rezultati postaju va`niji od procesa? Kako su zadaci raspore|eni? [ta tim moè uraditi da se stvore jednake {anse za u~e{}e u odre|enim aktivnostima? 22
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI 23
1.3. Principi za uspje{an rad u timu

Tim moè raditi efektivno samo ukoliko svaki ~lan/ica tima: èli da doprinosi radu tima, odvaja vrijeme potrebno za diskusiju o osnovnim pristupima i idejama, evaluira svoj rad, daje i prima povratne informacije, djeluje na osnovu zajedni~ki uspostavljenih osnovnih vrijednosti i ciljeva, prihvati ostale ~lanove/ice tima, bude svjestan da je odgovoran sa svoje akcije i postupke, ima povjerenja u ostale ~lanove/ice tima, podràva sposobnosti drugih ~lanova/ica tima, po{tuje ograni~enja drugih ~lanova/ica tima, prihvati gre{ke kao {ansu za u~enje, shvati da su i ciljevi i proces i rezultati podjednako va`ni. Tim }e biti u prilici da pobolj{a svoj rad ukoliko se: uspostave procedure za analiziranje situacija i rje{avanje problema, emocije prihvate kao sastavni dio radnog procesa, odrì ravnoteà izme|u efikasnosti i kvaliteta socijalnih odnosa u timu, timski rad doìvljava kao zabavan.
1.4. Konflikti u timu i kako ih prevazi}i

Mnogi problemi i nesporazumi u timu nastaju upravo zbog toga {to se timovi jednostavno okupe i po~nu da rade na ostvarivanju nekog cilja, a da prethodno nisu razmotrili pojedina~ne èlje i strahovanja vezana za projekat u cjelini, ali i za ostale ~lanove/ice grupe, niti postoji saglasnost i dogovor oko toga kako postupiti kada se javi neki problem u timu. Naj~e{}i razlozi zbog kojih se unutar tima mogu javiti konflikti su: razlike u potrebama, ciljevima i vrijednostima, razli~ita o~ekivanja rezultata, razlike u prepoznavanju motiva i akcija, nepostojanje volje da se radi na odre|enim temama, da se sara|uje ili postiù kompromisi. Ukoliko do|e do konflikta unutar tima, postoje izvjesne tehnike koje se mogu primjeniti za njegovo uspje{no prevazilaènje: Direktan pristup - podrazumijeva direktno su~eljavanje strana u sukobu. Pregovaranje - je dobra tehnika kada strane u sukobu imaju ideje kako rije{iti problem koje samo treba "dovesti na zajedni~ko tlo". Primjena pravila tima - ova metoda moè dodatno zategnuti odnose izme|u vo|e tima i ostatka grupe te je treba izbjegavati kad god je to mogu}e. Povla~enje - ukoliko problem nije toliko bitan i ne naru{ava su{tinu, jednostavno treba promijeniti temu i bespotrebno "ne dizati pra{inu". Dogovor - potrebno je najprije identifikovati one stavke u kojima se strane u sukobu slaù, tzv. zone razumijevanja, pa potom iznijeti na vidjelo podru~ja neslaganja i razmimoilaènja u mi{ljenju. Nakon {to su obe strane me|usobno saslu{ale izno{enje argumenata i alternativa "onog drugog", pristupa se iznalaènju rje{enja i remodeliranju starog ili razvoju novog plana aktivnosti (ako je potrebno). Prekid saradnje - je najdrasti~nija mjera zaustavljanja konflikta i primjenjuje se samo u slu~ajevima kada nastavak komunikacije u nekoj ta~ci sukoba moè dovesti samo do njegovog daljeg razvoja. Stoga je bolje prekinuti svaku komunikaciju. Zajedni~ko za sve navedene tehnike je da je neophodno posti}i kompromis/konsenzus o spornim pitanjima i praviti odre|ene ustupke. Potrebno je imati u vidu i to da pretjerano opse`na komunikacija moè dovesti do jo{ ve}eg "zamagljivanja" problema, prije nego do njegovog rje{enja.
2. KOMUNIKACIJSKE VJE[TINE
Onaj koji èli dobro govoriti, mora prvo dobro misliti. Nepoznati autor Komunikacija, kao socijalna interakcija, je sloèn proces koji uklju~uje ne samo puko preno{enje informacija, ve} i pona{anja, mi{ljenja i stavova koje imamo o onima koji u tom procesu sudjeluju. Najjednostavnije se defini{e kao proces slanja i primanja poruka, verbalnih ili neverbalnih, izme|u govornika i slu{atelja. To je proces u kojem se informacije, zna~enja i osje}aji dijele me|u osobama kroz izmjenu verbalnih i neverbalnih poruka7. Komunikacija je temeljna, sna`na i univerzalna potreba ljudi. Povezana je sa na{om autenti~nom potrebom da kontaktiramo sa drugim ljudima, jer tako gradimo odnose koji nas emocionalno ispunjavaju, ali i stvaramo sliku o sebi i svom pona{anju. Dakle, ljudi posjeduju prirodnu i uro|enu potrebu da komuniciraju jedni sa drugima, da stvaraju me|uljudske odnose, te da odràvaju i podràvaju ljudske veze kroz izraàvanje ~itave palete fizi~kih, emocionalnih i psiholo{kih potreba. Komunikacija se odnosi na socijalnu interakciju razmjenjivanja informacija u svrhu razumijevanja, socijalne povezanosti i empatijskog vezivanja. Kako je ovo dinami~an proces, komunikacija uti~e na odnos izme|u ljudi koji me|usobno komuniciraju. Ukoliko jedno govorimo, a na{ izraz lica pokazuje ne{to sasvim drugo, onda svojim sagovornicima {aljemo zbunjuju}u poruku i to moè predstavljati izvor nesuglasica (npr. Dobro sam! izre~eno s gr~em na licu i {apatom). Ne moèmo ne komunicirati - ljudi su samom svojom prisutno{}u u odre|enom komunikacijskom odnosu. U situaciji kada su dvije (ili vi{e) osobe u kontaktu, makar samo vizuelnom, komunikacija je neizbje`na. Vje{tina uspje{nog razumijevanja drugih i vje{tina samoizraàvanja nisu samo sastavnice dinami~kog procesa komunikacije koji se odraàva na kvalitet privatnog i/ili poslovnog ìvota, ve} predstavljaju i mo}no sredstvo za ostvarivanje uspjeha. Stoga je komunikacija i uspostavljanje odnosa. Uspje{na komunikacija uti~e ne samo na odnose s drugim ljudima, ve} i na sliku o sebi i samopo{tovanje, uspjeh u {koli, na poslu, itd. Samopo{tovanje bitno uti~e na komunikacijske vje{tine. Tako ljudi koji imaju visoko samopo{tovanje govore uvjerljivo, bez puno oklijevanja, vode ra~una o drugima i spremni su priznati gre{ku, dok oni kod kojih je samopo{tovanje na niskom nivou mogu imati "mlitav" ili samoza{titni~ki stav tijela, nedostatak ìvosti, itd.
2.1. Elementi komunikacijskog procesa

Osnovni elementi procesa komunikacije su: 1. Po{iljalac - inicijator komunikacije. Da bi komunikacija bila ta~nija, potrebno je da informacija bude usred sre|ena na su{tinu i "poslana" {to jednostavnije, uz vrlo jasan "govor tijela" (ukoliko se prenosi usmenim putem); koncizna i bez gre{aka (ukoliko se prenosi pismenim putem). 2. Primalac - prevodi poruku po{iljaoca u formu koja za njega ima zna~enje, jer treba shvatiti su{tinu poruke, motive i interese po{iljaoca. Da bi se ovo ostvarilo potrebne su vje{tine aktivnog slu{anja. 3. Poruka - Sastoji se iz verbalnih (usmenih ili pismenih) simbola, kao i neverbalnih znakova. Ona sadrì informacije koje po{iljalac èli da prenese primaocu. Poruka ~esto biva druga~ije (da ne kaèmo "pogre{no") shva}ena zbog razli~itih percepcija, mi{ljenja i vjerovanja primaoca i po{iljaoca, ali i zbog izostanka njene konciznosti ili preciznosti. Da bi se to izbjeglo va`ne su: a. Povratna informacija, odnosno odgovor primaoca na poruku po{iljaoca, putem koje po{iljalac dobija signal da li je poruka primljena, te da li je i kako shva}ena. Povratna informacija bi trebala biti vi{e deskriptivna, nego evaluativna; vi{e specifi~na, nego op{ta; blagovremena i ne preobimna. b. Percepcija, odnosno zna~enje koje po{iljalac i primalac pridaju poruci. Veoma je va`no da se shvatanje zna~enja poruke ne razlikuje toliko da je oni percipiraju razli~ito. Upravo je percepcija najve}i izvor prekida u komunikaciji.
Brooks & Heath, 1993
24
2.2. Struktura i kanali komunikacije

Mreè komunikacije mogu biti: 1. Centralizovane - kod kojih je najve}i broj kanala komunikacije usmjeren prema jednoj osobi, naj~e{}e vo|i (ilustrovan lancem ili kolom) 2. Decentralizovane - kod kojih svi ~lanovi/ce grupe imaju jednaku poziciju i kanali komunikacije su jednako raspore|eni (ilustrovan krugom) Broj komunikacionih kanala mora biti ograni~en, jer ukoliko je on prevelik, dolazi do haosa u komunikaciji i tolike "buke" da se mnogo informacija izgubi ili promijeni. Neograni~eno komuniciranje, po principu "svako sa svakim", prouzrokuje haos. Nijedan oblik komunikacijske mreè nije univerzalan za sve situacije. Generalno, za grupe koje moraju brzo rje{avati laganije zadatke, pogodniji je centralizovani oblik mreè. Za sloènije zadatke, bolje je uklju~iti vi{e ljudi, te je zato podesniji decentralizovani oblik mreè. Mana centralizovanih mreà je i {to moè do}i do preoptere}enja sredi{nje pozicije i osje}aja zapostavljenosti perifernih. Zbog toga je aktivnost i zadovoljstvo u~esnika/ca ve}e u decentralizovanim mreàma. Me|utim, prednost centralizovanih mreà je {to je u ve}ini slu~ajeva ovaj oblik komunikacije efikasniji i {to grupa, ukoliko èli brzo rje{avati neke probleme, mora imati jasnu organizaciju. Osnovni kriterij za stvaranje dobre mreè komuniciranja je da svakom treba biti dostupan otprilike isti broj kanala. Mreè koje svakom omogu}avaju barem dva kanala komunikacije sa ostatkom grupe su bolje od onih koje omogu}avaju samo jedan kanal.
2.3. Verbalna i neverbalna komunikacija

Komuniciranjem prenosimo neki sadràj ili defini{emo odnos prema tom sadràju. To moèmo ~initi izgovaraju}i rije~i - verbalna komunikacija - ili neverbalno - gestama, kretnjama, mimikom. Prema istraìvanju Alberta Mehrabiana, u komunikaciji sudjeluju rije~i sa 7%, glas sa 38%, a mimika, geste i okolina - sa ~ak 55%. Stoga je va`no pa`nju usmjeriti ne samo na sadràj (ono {ta se govori), nego i na na~in (ono kako se govori) razgovora. U skladu s tim, razlikujemo verbalnu i neverbalnu komunikaciju. 2.3.1. Verbalna komunikacija Verbalni aspekt komunikacije podrazumijeva prenos informacija, odnosno semanti~kog zna~enja rije~i, uglavnom putem teksta i govora, pa stoga on mora biti jasan, razumljiv i prilago|en sagovornicima. Pri verbalnoj komunikaciji va`no je razdvojiti ~injenice od li~nog mi{ljenja, fokusirati se na predmet razgovora i kontrolisati neverbalne znakove, kako svoje, tako i one koji dolaze od ciljane javnosti. Obzirom da je razgovor osnovni oblik verbalne komunikacije, jedna od vje{tina na kojoj se temelji je govor (druga je slu{anje, o kojem }emo vi{e govoriti u nastavku). Jedan od uspje{nijih modela govora su tzv. JAporuke koje pruàju informaciju o posljedicama ne~ijeg pona{anja, ali bez osude tog pona{anja. Pomo}u njih se opisuju osje}anja i potrebe onog koji govori, dok se istovremeno umanjuje krivica onoga koji slu{a. One su podloga efikasnoj komunikaciji i u~vr{}ivanju me|uljudskih odnosa, pogotovo kada pona{anje druge osobe ima neposredan u~inak na nas. Ja-govor je tehnika nenasilne komunikacije usmjerena na specifi~an problem koja omogu}ava izraàvanje potreba i èlja osobe na konstruktivan i konkretan na~in, jer: jasno govori o pona{anju i izazvanim osje}ajima, ne vodi izbjegavanju konflikta, ve} otvaranju komunikacije oko uzroka konflikta, ne izaziva odbrambenu reakciju druge strane, kritikuje pona{anje, a ne osobu. Primjer: "Treba mi malo vi{e informacija da donesem odluku." umjesto: "Opet me niste obavijestili!" "Imam osje}aj da se moj rad ne cijeni." umjesto: "Nikad niste cijenili moj rad!" Ja-poruke su veoma djelotvorne, jer se u njima navodi: opis konkretnog pona{anja/postupka druge osobe koje nas ometa ili na bilo koji drugi na~in ugroàva, a koji nije ni vrednovanje, niti procjena ("Kad vidim da "), posljedice tog pona{anja/postupka, odnosno èljeni ishod (zahtjev) bez naredbi i ucjena ("èlio/èljela bih da ") 25
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA osje}aje koje je izazvalo takvo pona{anje govorimo o svojoj reakciji bez samooptuìvanja i pravdanja ("Ljut/a sam " ili "Brinem ") S druge strane, TI-govor se smatra nasilnom komunikacijom, jer direktno napada drugu osobu, vrednuje, procjenjuje i interpretira njeno/njegovo pona{anje/postupke, izazivaju}i poniènje, povla~enje i/ili protunapad. Postoji jo{ i tzv. MI-govor koji pretpostavlja da se svi slaù i ne po{tuje one koji druk~ije misle, odnosno koji oduzima prostor za druk~ije mi{ljenje. Ovakav govor depersonalizira pojedina~no mi{ljenje i teì osloba|anju od pojedina~ne odgovornosti za li~ni stav i pona{anje/postupanje. Obzirom da podrazumijeva uvaàvanje ve}inskog mi{ljenja, ~est je u politi~kom govoru. Primjeri TI-, MI-, JA-govora: TI-govor MI-govor Dobro kolega, ho}ete li ve} jednom prestati s upadicama, vi ste stvarno naporni! Mi svi ovdje znamo da kolega Damir upada u rije~ i da gotovo nikad ne slu{a dok drugi govore! Kolega, ljuta sam kad mi upadate u rije~, tada ne mogu re}i ono {to èlim. Htjela bih da me saslu{ate jer mi je va{e mi{ljenje va`no.
JA-govor
Tehnike koje svakako treba imati u vidu prilikom verbalne komunikacije su: Ritam - ne govoriti prebrzo, ali ni presporo. Intonacija - ton glasa treba biti energi~an, otvoren, "pozivaju}i" i iskren, a ja~ina glasa treba biti prila go|ena veli~ini grupe. Pauze u govoru - efektne, ali ne pre~este. Izgovor rije~i - pravilan i jasan. Parafraziranje - podrìte svoju poruku ponavljanjem, ali drugim rije~ima. Provjera efekta - treba se neprestano odvijati. 2.3.2. Neverbalna komunikacija Neverbalna komunikacija se sastoji od mno{tva znakova od kojih svaki ima svoje zna~enje. Ti znakovi mogu mijenjati, potvr|ivati ili negirati ono {to izgovaramo. Zato na~in na koji ne{to izgovaramo, te kako pri tome izgledamo i kako se drìmo, zna~ajno uti~e na poruku koju {aljemo. Neverbalna komunikacija ~esto moè biti uzrok sukoba - mnogi obra~uni po~inju upravo zbog nerazumijevanja neverbalne poruke (npr. neka izjava se protuma~i kao uvreda, a zapravo je izre~ena u {ali). Tako|er, bezbrojne su situacije kada i sami pogre{no protuma~imo ne~iju izjavu, upravo zbog nedovoljnog poznavanja neverbalnih znakova. Zato je vrlo va`no obratiti pa`nju kako na svoje, tako i na sagovornikove neverbalne znakove. U neverbalnu komunikaciju ubrajamo: Kontakt o~ima - je vrlo vaàn u svakodnevnoj komunikaciji. Obi~no razdoblja kontakta o~ima traju vrlo kratko. Kada je produèn, ili kad jedna od osoba po~ne buljiti u drugu, dolazi do napetosti i to se moè protuma~iti kao prijetnja. S druge strane, izbjegavanje gledanja u o~i povezuje se sa nesigurnim pona{anjem ili upu}uje na prepredenost, pa ~ak i na nepo{tenje. Izraz lica - na osnovu odgovaraju}ih facijalnih ekspresija lako se moè prepoznati {est osnovnih osje}anja: radost, tuga, iznena|enje, strah, ljutnja ili ga|enje. Me|utim, sloèna osje}anja, poput ljubavi i ljubomore, prepoznaju se ne{to teè uslijed li~ne namjere ili dru{tvenog obi~aja da potisnemo emocije i maskama zavaramo okolinu. Tjelesni kontakt - zavisi od stepena intimnosti koji postoji izme|u ljudi. Naj~e{}i kontakt je rukovanje koje sluì kao pozdrav ili kao potvrda dogovora ili prijateljstva. Labavo rukovanje ostavlja negativan dojam, za razliku od ~vrstog stiska ruke. Grljenje je kod odraslih osoba rezervisano za prisnije prijatelje, kao {to su to ljubljenje u obraz ili drànje za ruku. Me|usobni poloàj - blago naginjanje prema osobi pokazuje zainteresovanost ili empatijsko razumijevanje (zabrinutost), a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe. Kretnje (geste) - klimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za DA i NE. Klimanje glavom sluì kao povratna informacija govorniku, upu}uju}i na podr{ku i razumijevanje. Neke kretnje mogu biti 26
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI i smetnja uspje{noj interakciji, npr. kada odaju nervozu i napetost - trljanje dlanova, uvijanje kose, gla|enje brade, itd. Amblemi su posebna vrsta kretnji sa odre|enim kulturalnim zna~enjem (npr. "V" ozna~ava pobjedu, podignut palac podr{ku, mahanje kaìprstom prijetnju, itd.). Li~ni prostor - svi mi imamo svoj li~ni prostor sa nevidljivim granicama unutar kojih ne èlimo prisustvo "uljeza". Ne osje}amo se neugodno jedino kada nam pri|u intimni i dobri prijatelji, dok poznanike i strance s kojima razgovaramo obi~no drìmo na ve}oj udaljenosti. Kad zbog gu`ve i sku~enosti prostora nismo u mogu}nosti kontrolisati udaljenost drugih ljudi (npr. prilikom gu`ve u tramvaju), ~esto reagujemo odbrambeno, ograni~avanjem kontakta sa drugima (okretanje od njih, izbjegavanje pogleda, dodira, i sl.). Prikazivanje sebe - hod, odje}a, frizura, {minka, nakit, tetovaè i ostali modni dodaci predstavljaju na~ine izraàvanja. Na~in na koji se prikazujemo tako|er upu}uje na na{ dru{tveni poloàj, etni~ku pripadnost, bra~ni status, pa ~ak i crte li~nosti. Mo} temeljnih neverbalnih umije}a ~esto je podcijenjena. U situacijama sukoba, kad je rije~ o velikoj uzbu|enosti, a tolerancija je na niskom nivou, pozitivan govor tijela moè smanjiti tenzije i rije{iti konflikt. Stoga "~itanje" neverbalnih znakova u~esnicika/ca umnogome moè pomo}i da trener/ica prilagodi svoj trening pristup: ruke sklopljene - mirno}a, staloènost ruke stisnute - nervoza, prestra{enost rukama prekriva lice, prekriène ruke - èli se za{tititi glava nagnuta - pa`ljivo slu{anje glava zaba~ena - prisje}anje kontakt o~ima - zainteresovanost o~i se {ire - polaskanost o~i stisnute - osje}aj neugode trljanje nosa, istezanje uha i kose - izlaganje je nejasno slijeganje ramenima - ravnodu{nost tijelo mlitavo - nezainteresovanost
2.3.3. Johari prozor Ve} je re~eno da komunikacija pretpostavlja davanje poruka drugim ljudima te primanje i interpretiranje poruka koje su upu}ene nama. Komunikacija je kontinuiran, dvosmjerni proces u kojem je odgovor ujedno i povratna informacija na poruku. Interakcija ne}e ovisiti samo o ciljevima i porukama koje pojedinac/ka {alje, ve} i o situaciji u kojoj se nalazi, njegovim/njenim osobinama li~nosti, pro{lom iskustvu, kako opaà drugu osobu i koji utisak ima o njoj/njemu. Johari prozor je model samospoznaje u odnosima i vezama sa drugim ljudima kojeg su razvila dva psihologa, Joseph Luft i Harry Ingham, zainteresovana za istraìvanje razli~itih stilova me|uljudske komunikacije. "Prozor" ilustruje nivoe na kojima se nalaze dvoje ljudi, svjesni {ta svaki od njih poznaje, ili kako oni posmatraju istu situaciju na dva razli~ita na~ina. Dakle, na{a interpretacija odre|ene situacije se u ve}ini slu~ajeva ne podudara sa vi|enjem druge osobe s kojom komuniciramo. Osoba unutar prozora ("unutra{nja osoba") predstavlja nas, a osoba izvan prozora ("vanjska osoba") predstavlja onog s kim komuniciramo. Tokom interakcije u grupi, u~esnici/ce trebaju teìti da stvore "otvoren prozor", odnosno da streme ka tome da njihova stajali{ta budu poznata drugima, ali i njima samima.
Johari prozor 27
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Opisi razli~itih "prozora": OTVOREN (poznat sebi - poznat drugima): Unutra{nja i vanjska osoba poznaju jedna drugu i obe su svjesne potreba i prioriteta one druge osobe te mogu komunicirati otvoreno. SLIJEP (nepoznat sebi - poznat drugima): Vanjska osoba jasno osje}a probleme i vidi rje{enja, a unutra{nja ne. Vanjska osoba posmatra unutra{nju kao ignorantnu ili "slijepu". SKRIVEN (poznat sebi - nepoznat drugima): Unutra{nja osoba svoja uvjerenja, znanja i osje}anja skriva od vanjske osobe i ~uva ih za sebe. Unutra{nja osoba moè osje}ati da je vanjska osoba ne razumije i ne cijeni te da je "slijepa" za njene probleme. NEPOZNAT (nepoznat sebi - nepoznat drugima): Izme|u unutra{nje i vanjske osobe postoji potpuni nedostatak komunikacije. Ni unutra{nja, niti vanjska osoba nisu svjesne uvjerenja, znanja ili osje}anja druge osobe.
2.4. Prepreke uspje{noj komunikaciji i njihovo uklanjanje

Uspje{nom komunikacijom se smatra ona ~ije zna~enje svi sudionici u njoj jednako interpretiraju, odnosno ~ije simbole svi jednako razumiju. Na prvi pogled izgleda vrlo jednostavno, no ~esto smo svjedoci razli~itih nesporazuma i nerazumijevanja koji se javljaju u procesu komunikacije i naru{enih odnosa me|u ljudima koji nastaju kao posljedica toga. Dakle, u procesu komuniciranja mogu se javiti smetnje, kojih ponekad i nismo uvijek svjesni, ali koje mogu biti opasne, jer dovode do otu|ivanja ljudi i stvaranja negativne slike kod osoba koje su u procesu komunikacije. Naj~e{}e barijere u komunikaciji na treningu vezane su za na~in izlaganja, profil u~esnika/ca koji ~ine grupu i organizacionu strukturu, a njihovo uklanjanje se postiè: Pobolj{anjem slanja i primanja poruka (upotreba jednostavnijih rije~i i re~eni~kih konstrukcija); Obezbje|ivanjem ponavljanja i povratne sprege (recite {ta }ete re}i i ponovite {ta ste rekli); Pobolj{anjem strukture organizacije kroz: definisanje kanala komunikacije, odre|ivanje jasnih pravila koja moraju po{tovati svi u~esnici/e u komunikaciji, drànje kanala komunikacije otvorenim, smanjenje broja kanala komunikacije na najmanju mogu}u mjeru.
28
2.5. "Te{ki" u~esnici

Nerijetko, trenerima je te{ko raditi sa u~esnicima/ama, jer, kao po pravilu, u grupama se uvijek na|u osobe koje iz odre|enih razloga remete tok treninga. One osobe, koje pak ne uti~u na tok treninga vrlo rijetko uop{te sudjeluju u njemu. Imaju}i u vidu da su ljudi po prirodi razli~iti, ekstrovertni ili introvertni, oni pojedina~no oslikavaju atmosferu na treningu i stoga ih je potrebno prepoznati i blagovremeno reagirati. Slijede primjeri nekih od tipi~nih tipova osoba unutar grupe:
TIP [aljivdìja
OBILJE@JA Pun je veselih dosjetki Opu{ta grupu Moè i da ometa planirani tok grupne dinamike stalnim {alama i duhovitim upadicama [ali se na dvosmislen i neprimjeren na~in za ostale u~esnike/ce Jednostavno je ekspert za sve @eli da svi u~esnici znaju {ta on/ona zna Bori se za mo} (trener/ica ne moè "pobijediti") Vodi stalnu debatu sa u~esnicima Mirno sjedi, posmatra Na postavljena pitanja odgovara kratko Malo doprinosi radu grupe Te{ko je vidjeti da li prati i razumije ono o ~emu se pri~a
INTERVENCIJE [aljivdìji treba skrenuti pa`nju da je bitno da se drìte procedure rada u grupi i da }e na pauzama biti dovoljno vremena za {ale.
Sveznalica
Sveznalici treba odati priznanje za njegovo/njeno znanje. Pitati da li je on/ona pozvan na trening kao stru~na podr{ka procesu.
[utljivac
Treba prona}i razloge za {utljiv~evu pasivnost i uliti mu/joj povjerenje. Provjeriti postojanje motivisanosti za prisustvo na treningu direktnim pitanjem.
Smetalica
Ne prati rad u grupi i onda postavlja suvi{na pitanja Pri~a glasno sa u~esnicima/ama Svojim pona{anjem ometa u radu i druge u~esnike/ce Dolazi s prethodnim "prtljagom" koji ga optere}uje Skepti~an je po prirodi Te{ko se adaptira na promjene Neprestano govori Stalno postavlja pitanja i daje mno{tvo informacija Monopolizira grupu diskusijom Ne slu{a druge "Ono {ta JA uvijek radim..."
Smetalici treba dati feedback o njegovom/ njenom pona{anju na suptilan na~in. Stati pored njega/nje i nastaviti s treningom. Mogu}e je da }e i u~esnici/e reagovati na ovakva pona{anja. Sumnjivcu treba dati priliku da se uvjeri na konkretnom primjeru da to znanje koje je nekad usvojio i "vu~e" ga za sobom nije ta~no. Pustite ga da usvoji neku vje{tinu. Zahvalite se pri~alici ili se sloìte s njim/njom i odmah usmjerite pa`nju na ostale govornike/ce. Postavljajte mu/joj zatvorena pitanja. Recite mu/joj ne{to kao: "Dajmo i drugima priliku da ne{to kaù!".
Sumnjivac
Pri~alica
29
3. AKTIVNO SLU[ANJE
Priroda nam je dala jedan jezik i dva uha tako da bismo mogli slu{ati dvostruko vi{e nego pri~ati. Epictetus Aktivno slu{anje je, pored govorenja, klju~ni element uspje{nog procesa komunikacije. Ono predstavlja uìvljavanje u ono o ~emu osoba koju slu{amo govori. Za ve}inu ljudi slu{anje je pasivna aktivnost i ~esta je zbrka oko glagola slu{ati i ~uti. Istraìvanja pokazuju kako ljudi stvarno ~uju svega oko 30% onoga {to slu{aju. Pasivno slu{anje, za razliku od aktivnog, podrazumijeva da primatelj/ica ~uje zvukove, ali nije motivisan/a da ih razumije i/ili zapamti. Neki od faktora koji ometaju aktivno slu{anje su: preokupiranost vlastitim interesima, brigama, izgledom govornika/ce i buka. Lo{ slu{atelj/ica se ve}inu vremena koncentri{e na stvaranje vlastitih odgovora. Op}i razlozi za aktivno slu{anje: pokazuje interes i brigu za govornika/cu, vodi do bolje informisanosti o govorniku/ci ili situaciji, poti~e daljnju komunikaciju, vodi do ve}e saradnje i boljeg rje{avanja problema me|u ljudima koji osje}aju da se ne razumiju, smiruje ljude i "hladi" napete situacije, pobolj{ava odnose me|u ljudima, poti~e druge da i oni pa`ljivo slu{aju.
Postoji nekoliko vrsta nepotpunog slu{anja: Pseudoslu{anje - kada slu{atelj/ica pokazuje pa`nju, ali su mu/joj misli negdje drugo Jednoslojno slu{anje - kada slu{atelj/ica slu{a samo dio informacija Selektivno slu{anje - kada slu{atelj/ica slu{a samo ono {to ga/je posebno zanima Selektivno odbacivanje - kada se slu{atelj/ica usmjerava na teme koje ne èli ~uti i kad one do|u na red, on/a vi{e ne slu{a Otimanje rije~i - kada slu{atelj/ica jedva ~eka priliku da on/a ne{to kaè Odbrambeno slu{anje - slu{atelj/ica sve poruke tuma~i kao napad i brani se ili napada Slu{anje "u zasjedi" - slu{atelj/ica slu{a sagovornika/cu da bi ga "napao/la" kad god mu/joj se u~ini da se njegove/njene rije~i mogu dovesti u pitanje
3.1. Principi aktivnog slu{anja

Za uspje{no vo|enje treninga nu`no je da trener/ica posjeduje vje{tinu aktivnog slu{anja. Aktivno slu{anje je efektivan na~in pomo}i drugima da pojasne svoje misli i prona|u pravi put koji vodi rje{avanju pote{ko}a, briga i problema. Osje}ajno aktivno slu{anje zahtjeva suosje}anje, razumijevanje i interpretiranje. Dobri slu{a~i/ice sagovorniku/ici posve}uju potpunu pa`nju i razmi{ljaju o pitanjima koja mogu postaviti kako bi se bolje razumjeli. Stoga je iznimno va`no da trener/ica u svakom trenutku rada sa u~esnicima/ama treninga bude u stanju jasno odaslati poruku da je ~uo/la ono {to je re~eno te da je shvatio/la osje}aje sagovornika/ce. Sposobnost razumijevanja govora tijela je izrazito va`na za djelotvorno slu{anje, jer se manje od 10% komunikacije odvija preko izgovorenih rije~i. Dobro slu{anje uklju~uje uspostavljanje izravnog kontakta o~ima sa sagovornikom/com, a odgovaranje prikladnim govorom tijela tako|er potvr|uje zainteresovanost slu{atelja/ice za izgovoreno. Kori{tenje potvrdnih fraza (razumijem, vidim, a - ha, da - da, znam, jasno, i sl.) i neverbalnih znakova (klimanje glavom, osmijeh i ostali izrazi lica, i sl.) tokom slu{anja, pokazuje kako onaj/a ko slu{a obra}a pa`nju na ono {to se govori. Ohrabrenje ove vrste se koristi i kada se èli podstaknuti govornika/cu da nastavi sa pri~om i kada mu/joj se èli dati podr{ka. Saìmanje (rezimiranje) i parafraziranje (preformulisanje) onoga {to je re~eno potvr|uje zanimanje za govornika/icu i pomaè me|usobnom razumijevanju. Rezimiranje je ponavljanje su{tine onoga {to je re~eno uz saìmanje osje}aja koji je tom prilikom ispoljen (npr: "Zna~i bijesan/na si {to ti nije dala/o priliku da razjasni{..."; "Zna~i sretna/an si {to ti je bilo dopu{teno da..."). Ispri~ati svojim rije~ima ono {to je osoba rekla kako bi se provjerilo razumijevanje istog naziva se preformulisanje (npr: "Zna~i, kaè{... Jesam li te dobro shvatio/la?"). 30
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI Tako|er, postavljanje pitanja s ciljem razja{njenja onog {to je govornik/ca rekao/la je dobra tehnika slu{anja (npr: "Moète li mi, molim vas, ponovo to objasniti?"), kao {to je to i refleksija na ispoljena osje}anja osobe koja govori (npr: "Zvu~i kao da si ljut/a!"; "îni mi se da si uznemiren/a."; "O~ito si sretan/na {to...")
3.2. Kako pobolj{ati vje{tinu slu{anja?

U svrhu pobolj{anja sposobnosti slu{anja dok drugi govore potrebno je: ne govoriti previ{e i suzdràti se od prekidanja sagovornika/ice, nau~iti izbjegavati uznemiravaju}e faktore i ne dopustiti drugim stvarima ili ljudima da vam odvla~e pa`nju, biti strpljiv s ljudima koji se te{ko izraàvaju, osmjesima i potvr|ivanjem ohrabriti druge da se izraze, gledati osobu u o~i, razmi{ljati o tome {ta je re~eno, a ne o tome ko je to rekao, izbjegavati razmi{ljati o onome {ta sljede}e èlite re}i, oblikovati odgovor tek onda kada je mogu}e svu pa`nju usmjeriti na to, biti pa`ljiv i skoncentrisan kad neko govori, biti radoznao i slu{ati s empatijom, postavljati pitanja zbog provjere razumijevanja i popunjavanja "rupa" - monolog nije komunikacija, naglasak stavljati na bitne stvari, a ne na sitnice, nikad ne zaboravljaju}i da je temelj svake dobre komunikacije po{tovanje, ne slati mije{ane i dvosmislene poruke, ve} direktno i jasno izgovoriti èljenu poruku, izbjegavati komunikaciju u uslovima stresa i uzrujanosti, vjerovati svojoj intuiciji - ako osje}ate da ne{to nije u redu, vjerojatno i nije, ostaviti prostora drugoj osobi da se popravi, ohrabrivati "rast".
31
4. ASERTIVNOST ILI SPOSOBNOST "ZAUZIMANJA ZA SEBE"

Ne postoji adekvatan prevod termina asertivnost (engl. to assert, izraziti). Kao pojam, asertivnost kod nas nije zaìvjela u svakodnevnoj upotrebi, osim kod psihologa i profesionalaca srodnih struka. U psiholo{koj terminologiji, asertivnost zna~i izraàvanje sopstvenih misli, osje}anja i uvjerenja, na direktan, iskren i adekvatan na~in, uvaàvaju}i pri tome prava drugih. Ovako opisana asertivnost izraàva se u razli~itim situacijama kao {to su zauzimanje za po{tovanje vlastitih prava, interesa, potreba i èlja, suprotstavljanje nepravdi, te odbijanje neopravdanih zahtjeva bez osje}anja krivice, straha i anksioznosti. Asertivnost, me|utim, podrazumijeva i vi{e od toga: otvoreno, iskreno i adekvatno izraàvanje naklonosti, pohvala, nje`nosti, pa`nje i zahvalnosti prema drugim osobama. Asertivnost je, dakle, jedan koristan oblik pona{anja i osje}anja, jer asertivna osoba traì i dobija {ta èli, a da pri tome ne {teti osobama oko sebe. Za razliku od asertivnih osoba, neasertivne osobe su nejasne u izricanju svojih èlja, te{ko ili nikako odbijaju tu|e zahtjeve koji im nisu po volji, smatraju svoje mi{ljenje manje va`nim od tu|eg, srame`ljive su, osje}aju se frustrirano, depresivno, niskog su samopo{tovanja, te na me|uljudske probleme reaguju povla~enjem, neodlu~no{}u i odustajanjem od svojih prava, potreba i èlja (zbog ~ega se neasertivno pona{anje u stru~noj literaturi ~esto naziva i defanzivnim (submisivnim, pasivnim) pona{anjem).
4.1. Razlika izme|u asertivnosti i agresivnosti

Asertivnost se ~esto poistovje}uje sa agresivno{}u. Glavna razlika je u tome {to asertivna osoba ne ostvaruje svoja prava, interese, potrebe i èlje tako {to {teti drugim ljudima, dok agresivna osoba to ~ini. Asertivna osoba shvata da agresivnost moè biti kratkoro~no efikasna, ali da je dugoro~no {tetna, jer kod o{te}ene osobe izaziva ljutnju, bijes i povrije|enost, te dovodi do otvorene ili prikrivene osvetni~ke agresije, ~ime se ulazi u tzv. zatvoreni krug agresije. Asertivna osoba shvata da }e dugoro~no biti zadovoljna, ne tako {to }e druge frustrirati i u~initi nezadovoljnim, ve} tako {to }e zalaù}i se za svoja prava i interese uvaàvati i èlju drugih ljudi da ostvare svoja prava i interese. Agresivna osoba, za razliku od asertivne, stavlja pred sebe obavezu da pod svaku cijenu mora dobiti ono {to èli, da zna stvari bolje od drugih, da je vrijednija i pametnija od drugih. Asertivna osoba smatra da svako ima pravo na svoje mi{ljenje, da je neslaganje normalna pojava i da se razli~ita stajali{ta i pogledi na stvari mogu obrazloìti, te da svoje ciljeve moè ostvariti ako bude fleksibilnija. Asertivna osoba ne shvata stvari, naro~ito kritiku, li~no, za razliku od agresivne koja je sumnji~ava i emocionalno se vi{e uklju~uje, jer smatra da je sve {ta se doga|a usmjereno ba{ prema njoj. Ako ne uspije u onom {ta je èljela, asertivna se osoba osje}a razo~arano, tu`no, nezadovoljno, a agresivna ljutito, neprijateljski i okrivljuje druge. Agresivna osoba pona{a se osvetoljubivo, nije sklona kompromisima, vi~e, prijeti, sklona je manipulacijama, a asertivna osoba stavlja pred sebe realne i ostvarive ciljeve, sklonija je kompromisima, otvorenim izraàvanjima stavova i potreba. Razlike izme|u asertivne i agresivne osobe uo~avaju se i u davanju povratnih informacija. Asertivna osoba opisuje konkretno pona{anje na koje ima primjedbu i govori o tome, a ne o osobi op}enito. Agresivna osoba sudi cijelu osobu, ne govori o konkretnom slu~aju, navodi pro{le primjere. Asertivna osoba daje prijedloge za rje{enje nekog problema, a ne insistira na utvr|ivanju ne~ije krivice. Agresivna osoba okrivljuje, proziva i napada. Zapadanjem u ljutnju, ne ostavlja prostora tu|im argumentima ili isprikama, takva sredina je ne moè udobrovoljiti, a poznato je da agresija uvijek izaziva agresiju. Asertivna osoba ~e{}e daje povratne informacije, i to onda kad èli ne{to pohvaliti, dok agresivna osoba reaguje samo kad ne{to nije u skladu s njenim o~ekivanjima.
4.2. U~enje asertivnosti

Ba{ kao ve}ina ljudskog pona{anja, pogotovo onog vezanog uz druge ljude, i asertivnost se u~i. Ve} je re~eno da asertivnost predstavlja koristan oblik pona{anja, kojim se pri ostvarivanju li~nih prava, interesa i èlja ne nanosi {teta drugim ljudima. Ukoliko osoba tokom procesa socijalizacije nije usvojila asertivan obrazac pona{anja, trening o asertivnosti je prilika da se na najefikasniji na~in nau~i kako se u razli~itim me|uljudskim odnosima (od intimnih do profesionalnih) zauzeti za vlastita prava, interese, potrebe i èlje te ih izraziti na jasan i prihvatljiv na~in, kako se suprotstaviti nepravdi, kako odbiti neopravdane i neprihvatljive zahtjeve bez osje}anja krivice i anksioznosti, ali i kako pohvaliti drugu osobu, kako biti otvoren, njeàn i pa`ljiv. Pravovremeno usvajanje odgovaraju}ih oblika asertivnog pona{anja pozitivno uti~e na razvoj samopo{tovanja. 32
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI Nau~na istraìvanja su pokazala da asertivne osobe zna~ajno brè napreduju u poslovnoj karijeri, nego njihove jednako stru~ne neasertivne kolege, pa nije ~udo da su vode}e svjetske kompanije uvrstile trening o asertivnosti u bazi~ni edukativni paket za svoje radnike/ce. Treninzi o asertivnosti u poslovnom kontekstu imaju za cilj unaprje|enje me|uljudskih odnosa, stvaranje efikasnije i fleksibilnije komunikacije u cilju razvoja kvalitetnijih odnosa sa drugima, te smanjivanje stresa, ali je aplikativan i u mnogo vi{e drugih ìvotnih podru~ja. On moè pomo}i svim srame`ljivim ljudima, svima koji imaju osje}aj da se ne znaju dovoljno dobro izboriti za sebe i svoja prava te da ih drugi neprestano iskori{tavaju da se nau~e zauzeti za sebe i iskazati ~vrst stav bez osje}aja anksioznosti. Svakako da je nerealno o~ekivati da }e osoba koja je srame`ljiva i povu~ena nakon treninga, "preko no}i" postati odrje{ita i samosvjesna u svojim istupima. Trening, dakle, moè u~esnicima/ama osvijestiti vje{tine asertivnosti, ali ustupanje mjesta tim vje{tinama traje mnogo duè od samog treninga. Tek nakon mnogo manjih koraka i uspje{nih akcija, u~esnici/e po~inju shvatati da zaista mogu biti asertivni, a ostati zadovoljni sobom, bez straha i osje}aja krivice.
4.3. Asertivnost - klju~ uspje{ne komunikacije

ôvjek je dru{tveno bi}e, zato nije ni ~udno {to su za njegov optimalan li~ni rast i razvoj vrlo va`ni adekvatni interpersonalni odnosi, ~iji kvalitet ovisi o komunikacijskim vje{tinama osoba. Postoje tri oblika interpersonalnih stilova pona{anja koje pojedinci/ke koriste pri svom svakodnevnom komuniciranju: submisivni (defanzivni), asertivni i agresivni stil. Koji }e se od ovih stilova koristiti ovisi o konkretnoj situaciji, uklju~enim osobama i sl. Osnovne karakteristike stilova tabelarno su prikazane:
Submisivno pona{anje Neiskazivanje svojih osje}aja i mi{ljenja iskreno i direktno Stalno izvinjavanje
Asertivno pona{anje Istinsko i direktno iskazivanje osje}aja i mi{ljenja Borba za svoja prava
Agresivno pona{anje Neadekvatno iskazivanje osje}aja i mi{ljenja Stalno zahtijevanje, okrivljavanje i nare|ivanje Nepo{tivanje prava drugih
Popu{tanje pred zahtjevima i naredbama drugih Dopu{tanje da drugi donose odluke umjesto vas Samoomalovaàvanje i nisko samopo{tovanje Osje}anje povrije|enosti, nezadovoljstva i anksioznosti kao posljedica vlastitog pona{anja Dopu{tanje da budete iskori{teni
Po{tovanje li~nosti i prava drugih ljudi Samostalno dono{enje odluka
Dono{enje odluka za sebe i druge Neutemeljeno samopo{tovanje i neprikladna slika o sebi Postizanje ciljeva na ra~un drugih
Visoko samopo{tovanje i prikladna slika o sebi Preuzimanje inicijative u me|uljudskim interakcijama
Preuzimanje odgovornosti za svoja djela
Iskori{tavanje drugih i nepreuzimanje odgovornosti za svoja djela i prebacivanje krivice za neuspjeh na druge
33
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Posljedice pojedinih pona{anja }emo tako|er predstaviti u tabeli:
SUBMISIVNO OBILJE@JE PONA[ANJA @elje, misli i osje}aji se ne izraàvaju ili su samopotcjenjiva~ki NAMJERA: Udovoljiti drugima
ASERTIVNO @elje, misli i osje}aji se otvoreno izraàvaju na prikladan na~in NAMJERA: Komunicirati
AGRESIVNO @elje, misli i osje}aji se izraàvaju na {tetu drugog NAMJERA: Dominirati drugima ili ih poniziti Samozadovoljnost, posramljenost Ljutnja, èlja za osvetom êsto dobivate {ta èlite, ali preko "tu|ih le|a"
VA[I OSJE]AJI KAD Uznemirenost, nezadovoljstvo, TAKO REAGUJETE ljutnja i zamjeranje drugima [TA LJUDI OSJE]AJU Iritiranost, saàljenje PREMA VAMA ISHOD Ne dobivate {ta èlite, a drugi su ljuti na vas
Samopouzdanje, zadovoljstvo sobom Uvaàvanje i po{tovanje
êsto dobivate {ta èlite
DUGORO^NE POSLJEDICE
Izbjegavanje neugodnih situacija, konflikata, napetost konfrontacija
Osje}aj da vas drugi Osloba|a ljutnju uvaàvaju, samopo{tovanje, unaprje|ivanje odnosa
4.4. Asertivnost u govoru

Asertivnost se slobodnije moè definisati i kao borba za svoja prava, {to ~esto zahtijeva hrabrost i zna~i konfrontirati se sa drugima. Kada se izraàva ljutnja ili nezadovoljstvo, ~esto se prepu{ta negativnim emocijama i druga osoba se po~ne okrivljavati na neprimjeren na~in. Obzirom da takvo postupanje moè u tom trenutku uspje{no ukloniti uzrok nezadovoljstva, ali ne}e donijeti dugoro~an èljeni rezultat, va`no je poznavati na~in na koji se upu}uje asertivna poruka. Dobra asertivna poruka sastoji se od tri dijela: opisa pona{anja koje nam smeta bez ocjene i osu|ivanja, izraàvanja svojih osje}aja, poja{njavanja konkretnih i stvarnih posljedica opisanog pona{anja. Oblikovanje trodijelne asertivne poruke: Korak 1: Opisati pona{anje druge osobe ili problem koji vam smeta "Kad kasni{... "Kad mi zaboravi{ prenijeti telefonsku poruku... Korak 2: Izraziti osje}anja u vezi sa pomenutim pona{anjem ili problemom ... osje}am se frustrirano... ... osje}am se uznemireno... Opisati efekt/misao/vjerovanje koje je povezano s tim osje}anjem ... zato {to kasnim sa svojim obavezama za taj dan." ... zato {to ne znam ko je zvao, pa ne mogu uzvratiti poziv koji je mo`da bio vaàn." Izraziti zahtjev {ta biste èljeli da se dogodi "Ono {to èlim je da na sastanke dolazi{ u zakazano vrijeme." "@eljela bih da ubudu}e zapi{e{ ime i poruku osobe koja me je traìla." Pitati drugu osobu kako doìvljava taj zahtjev "[ta ti misli{?" "Slaè{ li se?"
Korak 3:
Korak 4:
Korak 5:
34
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI Korak 6: Sa~ekati da druga osoba izrazi svoja osje}anja/misli/odgovor "Slaèm se s tobom." "Pa... to je u redu." Zahvaliti se "Hvala." "Hvala ti. Cijenim to."
Korak 7:
Svakako da treba obratiti pa`nju i na govor tijela: zadràti direktan kontakt o~ima, dràti se opu{teno, ali dovoljno ~vrsto, izraz lica mora biti u skladu s porukom, i sl. Potrebno je zadràti umjeren ton, zvu~ati determinirano i ubjedljivo i, naravno, odabrati pravi trenutak!
4.5. Prepreke asertivnosti

Mada su prepreke asertivnosti individualne i ovise o konkretnoj situaciji, neke od prepreka asertivnom pona{anju su: 1. Anksioznost - osje}aj unutra{nje uznemirenosti i straha da }e se ne{to stra{no dogoditi obi~no je rezultat nagomilanog, akumuliranog stresa u ìvotu pojedinca/ke i u ve}ini slu~ajeva upravo je to razlog zbog kojeg on/a odustaje od "borbe za sebe" i ima "knedlu u grlu" kad se treba zauzeti za sebe. 2. Skromnost - se o~ituje kroz nesposobnost da se uvide i iskaù svoje prednosti i da se prihvati i uputi kompliment, {to ko~i osobu da izrazi jasno svoj stav i da ga se ~vrsto drì. 3. Fenomen "dobrog prijatelja" - podrazumijeva da bi osobe s kojima se druìmo trebale unaprijed znati, odnosno "~itati" na{e misli, osje}aje, èlje i potrebe. Ovo je ~est problem u odnosima, jer druge osobe nemaju mo} da proniknu u na{e misli i èlje, dok ih mi jasno i glasno ne iskaèmo. 4. Obavezivanje - se manifestuje u zata{kavanju, pre{utkivanju i zanemarivanju vlastitih potreba iz osje}aja da smo nekom ne{to du`ni ili da je to naprosto tako ispravno, da to tako treba. 5. Rodna uloga - kao kod mnogih stvari u ìvotu i asertivnost se razli~ito tuma~i ovisno o spolu osobe. Ljudi imaju potrebu da se pona{aju u skladu sa svojom rodnom ulogom, odnosno onako kako to od njih o~ekuje socijalno okruènje. Asertivne ène mnogo ~e{}e bivaju okarakterisane kao agresivne, hladne, nepristupa~ne i tvrdoglave, te stoga ~esto popu{taju u poku{ajima da se izbore za sebe, kako bi izbjegle kritiku. S druge strane, asertivni se mu{karci u dru{tvu opisuju kao inteligentni, snala`ljivi, samosvjesni, oni koji znaju {ta ho}e u ìvotu. 6. Va`nost i veli~ina problema - nekad je rizi~no boriti se za neko svoje pravo, jer se to u na{em socijalnom okruènju moè interpretirati kao vr{enje socijalnog pritiska na druge da prihvate na{e mi{ljenje, stav i osje}aje, {to uzrokuje da nas ljudi ~esto zbog toga odbace.
4.5. Lista temeljnih asertivnih prava

Imam pravo: ...djelovati tako da unapre|ujem svoj ugled i samopo{tovanje, sve dok time ne ugroàvam prava drugih! ...traìti ono {to èlim! ...izre}i svoje ideje! ...na svoje osje}aje, bez obzira da li su pozitivna ili negativna! ...grije{iti! ...poku{ati ponovo! ...predomisliti se! ...biti tretiran/na s po{tovanjem! ...re}i "NE"! ...àliti se kad ne{to nije po{teno! ...biti ponosan/na na sebe i svoje uspjehe! 35
5. DISKUSIJA KAO NASTAVNA METODA

Niko nije toliko slijep kao onaj ko ne èli slu{ati. William Slater Rad i u~enje u malim grupama za u~esnike/ce predstavlja jednu od poèljnijih nastavnih situacija, u kojima se izme|u niza drugih prednosti nagla{ava vrijednost znanja koje pojedinci donose sa sobom u grupu. Od ovog principa polazi se prilikom organizacije u~enja kroz diskusiju, procesa koji dokazano rezultira visokim kognitivnim postignu}ima u~esnika/ca. Razmjena mi{ljenja me|u u~esnicima/ama kroz argumentovanu raspravu uti~e na {irenje spoznaje o drugim, i ponekad druga~ijim, razmi{ljanjima, na~inima primjene i potrebama kod razli~itih u~esnika/ca koji/e dolaze iz razli~itih sredina. U svojim komentarima iznesenim u evaluacijskim listovima, u~esnici/e redovno prepoznaju snaàn doprinos diskusije u svom boljem razumijevanju teme i pro{irivanju perspektive kroz razmjenu iskustva s drugima (npr. "Uporedba iskustava drugih polaznika s mojima, kao i tuma~enja drugih olak{ale su mi dono{enje zaklju~aka na pojedinu temu."). Diskusija se defini{e kao poseban oblik grupne interakcije u kojoj ~lanovi zajedni~ki razmatraju pitanja od zajedni~kog interesa, razmjenjuju i ispituju razli~ite aspekte svojih odgovora, pove}avaju znanje ili razumijevanje, opravdavaju ili opovrgavaju stavove, odluke, rje{enja ili aktivnosti o problemu/predmetu koji se razmatra. Interaktivnim radom u grupi - diskusijom, koja se bazira na samostalnom izraàvanju mi{ljenja, potkrijepljenih argumentima, dolazi kod u~esnika/ca do dubljeg razumijevanja pojmova, upotrebe jezika struke te blièg kontakta izme|u trenera i u~esnika/ca, ali i u~esnika/ca me|usobno. Vi{e nego bilo koja druga metoda, diskusija stimuli{e svakog pojedinca u grupi na konstruktivno, kreativno razmi{ljanje o sadràju/predmetu, koji }e svojim iskustvima i o{troumno{}u pridonijeti dobrobiti ostalih. Naime, svaki u~esnik/ca ima priliku predstaviti svoje vi|enje problema i potaknut/a je na razmi{ljanje i dolaènje do kona~ne odluke na osnovu onog {to spozna slu{aju}i ostale u~esnike/ce u diskusiji. Onaj ko je fizi~ki i mentalno aktivniji nau~it }e vi{e od onog ko je stavljen u poziciju pasivnog slu{aoca. Osim toga, dobro je spomenuti da se u diskusiji u~i i vje{tini aktivnog slu{anja: naime, ono {to }e se re}i i argumentovati, mora se bazirati na ve} re~enom. Diskusija se moè organizovati na razli~ite na~ine. Na primjer, trener/ica moè organizovati diskusiju s cijelom grupom u~esnika/ca i sebi dodijeliti ulogu voditelja/ice; moè podijeliti grupu u nekoliko manjih grupa i organizovati diskusiju u svakoj pojedinoj maloj grupi; moè formirati dvije temeljne grupe i me|usobno ih konfrontirati, i sl. Ono {to je bitno je da trener/ica organizuje onaj oblik diskusije koji na najbolji na~in vodi prema ostvarivanju zacrtanih nastavnih ciljeva. Poznavaju}i aktivnosti koje se o~ekuju i odvijaju tokom diskusije, trener/ica }e sam/a prepoznati nastavne situacije u kojima moè primjeniti diskusiju kao nastavnu metodu od kojih valja istaknuti situacije u kojima se èli: potaknuti u~esnike/ce na razmi{ljanje o nekom doga|aju, situaciji, iskustvu, upotrijebiti znanje i iskustva ~lanova/ica grupe, omogu}iti u~esnicima/ama upotrebu principa u praksi, dobiti povratnu informaciju o stepenu postignu}a ciljeva, pomo}i u~esnicima/ama da nau~e razmi{ljati i izraàvati se u jeziku struke, pomo}i u~esnicima/ama da se suo~e s problemima i rje{avaju ih pomo}u informacija koje su stekli, potaknuti u~esnike/ce na prikupljanje potrebnih informacija i teorija, motivisati u~esnike/ce za daljnje u~enje, dovesti u~esnike/ce u poziciju da me|usobno konfrontiraju svoja znanja i iskustva. Ono {to je va`no istaknuti jeste da treneri/ce moraju postepeno privikavati u~esnike/ce ovakvom na~inu rada te im obrazloìti {ta se od njih traì i kako se to postiè. Naime, ~esto se doga|a da u~esnici/e - iako su dobili/e upute i raspored rada te materijal na kojem }e raditi - vrlo te{ko odmah mogu pravilno oblikovati i komentarisati svoje mi{ljenje i stavove, a mnogi u ovoj fazi pruàju otpor ovakvoj praksi. Prije nego odlu~i primijeniti metodu u~enja kroz diskusiju, trener/ica mora osposobiti u~esnike/ce za rje{avanje odre|enih zada}a koje diskusija u svojim pojedinim koracima zahtijeva.
36
5.1. Priprema za diskusiju

Zbog sloènosti i slojevitosti diskusije kao nastavne metode, brojne su pripreme koje trener/ica treba poduzeti kako bi ona polu~ila èljeni rezultat. 5.1.1. Utvrditi "pravila igre"/principe na kojima po~iva diskusija Poznavanje i prihvatanje temeljnih principa na kojima po~iva svaka diskusija (i o kojima ovisi njena uspje{nost) u najve}oj mjeri su fokusirana na oblikovanje tzv. moralne kulture u diskusijskoj grupi. Razboritost, disciplinovanost, istinitost, sloboda, jednakost i uvaàvanje drugih u~esnika/ca, temeljne su pretpostavke koje uti~u na stvaranje takve kulture. Ovim se principima dodaju i tzv. intelektualni principi od kojih treba ista}i: po{tovanje mi{ljenja drugih, sumnja u autoritet, razli~itost, mogu}nost davanja odgovora, pravednost - pravo na prosu|ivanje, promi{ljanje, dokazivost, jasno}a, konciznost i konzistentnost. Tek kada svi ~lanovi/ce grupe prihvate principe prema kojima se odvija diskusija, mogu}e je o~ekivati da }e se aktivnosti odvijati bez neèljenih te{ko}a. Savjet: Dobro je pretvoriti pojedine principe u "pravila igre"! Na primjer: svako izneseno mi{ljenje mora se bazirati na argumentu) ili: slobodno mijenjajte svoje mi{ljenje ako ste ~uli argument koji je ja~i od va{eg, isl.
5.1.2. Odabir teme za diskusiju Selekcija dobre teme za diskusiju bitno odre|uje uspje{nost diskusije. Kvalitet u~enja odre|en je kvalitetom kori{tenog sadràja, pa je dobro odabrati materijal koji je "dubok", interesantan i vrijedan diskusije. Problem koji se obra|uje mora biti zajedni~ki svim u~esnicima/ama, jasan, odre|en i razumljiv. Ono {to je posebno va`no je mogu}nost da se problem moè podijeliti na logi~ke cjeline/elemente, a dobra politika za trenere je i da ve} prilikom odabira sadràja poku{aju predvidjeti probleme ili pitanja koja }e se postavljati, jer to uvelike olak{ava strukturiranje pojedinih zadataka za u~esnike/ce. 5.1.3. Unaprijed prou~iti problem o kojem se diskutuje Prou~iti problem o kojem se diskutuje treba u~initi temeljito koliko to vrijeme i okolnosti dopu{taju. Smatra se da malo koja nastavna metoda zahtijeva toliko sveobuhvatnog znanja o predmetu/temi kao diskusija. Te{ko je o~ekivati koje asocijacije pojedina tema moè potaknuti kod u~esnika/ca, a trener/ica mora u razumnoj mjeri udovoljiti njihovoj znatièlji. No, u tom kontekstu treba predvidjeti i prethodnu pripremu u~esnika/ca koji moraju u odre|enoj mjeri poznavati predmet o kojem se diskutuje. 5.1.4. Formulisati problem koji se prou~ava Formulacija ta~nog predmeta diskusije omogu}ava da se cijelo predvi|eno vrijeme moè posvetiti diskutovanju o tome, bez gubljenja vremena na okoli{anje izvan okvira odnosno podru~ja pre{iroko postavljene teme. 5.1.5. Utvrditi èljene rezultate u~enja Postavljanje o~ekivanih rezultata ~ini osnovu za skiciranje samog procesa diskusije. Svaki èljeni rezultat, bez obzira na njegovu formulaciju, pretpostavlja i postupak kojim se do tog rezultata èli do}i. Dobro je napraviti listu pitanja kako bi taj proces bio olak{an: koje sadràje u~esnici/e ve} trebaju poznavati da bi postigli zacrtane rezultate, kojim sadràjima ih treba podu~iti u diskusiji, kojim vje{tinama trebaju ovladati da bi realizovali ono {to se od njih o~ekuje? 5.1.6. Utvrditi plan rada i plan u~enja Raspored rada treba sa~initi nakon {to se zna s koliko vremena se raspolaè za pokrivanje odre|ene teme i na koji na~in }e se tema podijeliti na etape rada. Taj raspored je dobro poja~ati s vi{e pitanja koje u~esnike/ce poti~u na razmi{ljanje ili navo|enjem potproblema koji se provla~e kroz temu. Ova unaprijed pripremljena pitanja i problemi usmjeravaju diskusiju i stimuli{u trenutno i konstruktivno razmi{ljanje u~esnika/ca. Dobro je napraviti i popis èljenih aktivnosti u~esnika/ca koje }e se odvijati tokom diskusije. 5.1.7. Podijeliti u~esnike/ce u grupe Podijeliti u~esnike/ce u grupe poseban je proces u kojem se moè zadovoljiti niz mogu}ih principa. Preporu~uje se da broj i sastav u~esnika/ca procijeni trener/ica u skladu s odre|enom nastavnom situacijom. Za grupe koje se udruùju radi u~enja, op}e je shvatanje da je idealan broj od 8 do 12 ~lanova/ica. Ako ih ima vi{e, prijeti opasnost da ne}e svi sudjelovati, a ako ih je manje, ne}e biti dovoljno razli~itih mi{ljenja o ne~emu.
37
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA 5.1.8. Pripremiti prostor za diskusiju Zbog svog interaktivnog karaktera diskusija mora biti vo|ena u uslovima gdje je me|usobni kontakt u~esnika/ca neizbjeàn. To zna~i da je poèljniji manji prostor u kojem je lako napraviti toplu i prijateljsku atmosferu. 5.1.9. Pripremiti radni materijal za u~esnike/ce Voditelj/ica treninga mora procijeniti koliko vremena je potrebno da u~esnici/e obave èljene predradnje, pa im toliko unaprijed i podijeliti materijal.
5.2. Vje{tine usmjeravanja diskusije

Ve} je re~eno da diskusije prvenstveno sluè za razmjenu mi{ljenja me|u u~esnicima/ama te kako bi oni/e pokazali/e razumijevanje gradiva. Me|utim, one su i prilika da treneri/ce propituju o toku u~enja i ponude pomo} u~esnicima/ama kojima je to potrebno, kako u organizacijskim aspektima, tako i u dodatnim obja{njenjima raspravljane teme. Stoga, uloga trenera/ice je usmjeravati diskusije kako bi one bile relevantne temi koja se obra|uje, no isto tako oblikovati poticajnu raspravu koja }e doprinijeti intelektualnoj saradnji u grupi i razvoju razumijevanja koje ne bi bilo mogu}e kroz isklju~ivo individualni rad. 5.2.1. Postavljanje pitanja Pitanjima upravljamo diskusijom i pritom moèmo: smanjiti sagovornikovu èlju za pri~anjem, ohrabriti sagovornika da pri~a, ograni~iti razgovor da te~e onim pravcem kojim mi to èlimo. Zato je postavljanje dobro formulisanih pitanja iznimno va`no tokom diskusije. Ona trebaju biti formulisana tako da zahtijevaju elaborirane, visoko strukturirane odgovore. Naravno da se uvijek moè zatraìti interpretacija, povezivanje, upore|ivanje, davanje kriti~kog stava, i sl. 1. Pitanja zatvorenog tipa Pitanja zatvorenog tipa zavr{avaju DA/NE odgovorima ili odgovor na njih sadrì samo jednu rije~: Da li...? Jeste li...? Znate li...? Slaète li se s tim da je...?. Svrha njihovog postavljanja je dodatna provjera ~injenica, a aktivna je osoba koja pita. Koriste se samo onda kada se èli dobiti vrlo precizan i kratak odgovor. U suprotnom ona blokiraju diskusiju, pasiviziraju sagovornika/cu i ne poti~u razgovor. Primjer: Trener/ica: "Mislite li da je ovaj prijedlog djelotvoran?" U~esnik/ica: "Ne." 2. Pitanja otvorenog tipa Postavljanjem pitanja otvorenog tipa zahtijeva se poja{njenje, a zapo~inju sa: Kako? Kada? {ta? Ko? Gdje? Koliko?. Dakle, njihova svrha je poticanje na daljnji razgovor, a aktivna je osoba koja odgovara. Primjer: Trener/ica: "[ta vam se svidjelo kod ovog prijedloga?" U~esnik/ica: "îni mi se da se radi o dobrom na~inu za rje{avanje problema koji ne zahtjeva pretjerano tro{enje energije." Primjeri "dobrih" i "lo{ih" pitanja: Za{to uvijek kasnite? [ta je razlog da kasnite? Kasnite. [to se dogodilo? Za{to to kaète? [ta vi o tome mislite? [ta vas navodi na taj zaklju~ak?
Savjet: Izbjegavajte Za{to? - pitanja, jer djeluju agresivno i optuùju}e!
38
ZATVORENA PITANJA Prednosti Treneru omogu}ava kontrolu i reguli{e dinamiku grupe Omogu}ava dobijanje dosta informacija za kratko vrijeme Nedostaci Odgovori mogu biti DA ili NE Smanjuje se prostor za iskazivanje osje}anja ili ideja
PITANJA KOJA NE OBAVEZUJU Prednosti Daje mogu}nost treneru da potvrdi da li ga u~esnici prate i razumiju Klimanje glavom i drugi neverbalni znaci mogu pomo}i Nedostaci U~esnicima treba odre|eno vrijeme da razmisle o onome {to }e re}i Ohrabrite u~esnike da iznose svoje mi{ljenje i ne poùrujte ih sa traènjem odgovora
OTVORENA PITANJA Prednosti Nedostaci
Trener moè uo~iti {ta je u~esnicima va`no Odgovori mogu biti dugi, zahtijeva vi{e vremena Ova pitanja omogu}avaju promjenu postupka Ukoliko se pravovremeno ne reaguje, gubi se Zahtijevaju dobre posmatra~ke i slu{ala~ke kontrola nad postupkom sposobnosti
5.2.2. Saìmanje Saìmanje ili sumiranje obuhvata nabrajanje klju~nih teza, rekapituliranje dotada{njeg toka rasprave i pretakanje sadràja duè rasprave u kra}i, organiziraniji oblik. Saìmanje onog {to je izloèno u teoretskom dijelu ima cilj da: ujedini bitne ideje, podatke i ~injenice, uspostavi temelj za budu}u diskusiju ili da napravi prelaz na drugu temu, prati napredak, provjerava jasno}u shvatanja izre~enog. Saìmanje zahtijeva pa`ljivo slu{anje kako bi se podaci koji se ~uju mogli organizirati i sistemati~no prezentirati. Saèta informacija osigurava da svim u~esnicima/ama bude jasno o ~emu je u prethodnom dijelu razgovora bila rije~. Trener/ica koristi saìmanje kako bi u~esnici/ce {to bolje zapamtili/e {to je re~eno ili da naglasi klju~ne ta~ke u grupnoj diskusiji. Neke od fraza kojima se moè zapo~eti saìmanje su: "Neke od klju~nih ideja koje smo ~uli " "Ako sam dobro razumio/jela, ono {to osje}ate o ovom doga|aju je " "îni se da o tome imamo isto mi{ljenje. Ono {to govorimo je da nam je namjera "
Prava vrijednost saìmanja je mogu}nost da se provjeri slaganje u mi{ljenju s drugom stranom. Ako slaganja u mi{ljenju nema, to je puno bolje saznati odmah, tokom razgovora. 5.2.3. Parafraziranje Parafraziranje je kratko ponavljanje onoga {ta je druga osoba izrekla istim ili drugim rije~ima. Svrha parafraziranja je utvr|ivanje zajedni~kog razumijevanja izre~enog sadràja. Osim {to daje priliku da se provjeri je li dobro shva}eno ono {to je re~eno, parafraziranje pruà priliku za uo~avanje nesporazuma i nejasno}a te za poja{njenje ili ispravljanje. Neke od fraza kojima se moè zapo~eti parafraziranje: "Ono {to èlite re}i je " "Drugim rije~ima, " "Kako razumijem ti govori{ o tome da " 39
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA 5.2.4. Preoblikovanje Preoblikovanjem se potvr|uje sadràj poruke tako da se uo~avaju potrebe, osje}aji i vrijednosti skrivene u poruci i izraàva ih pozitivno i nedvosmisleno. Cilj je preoblikovanja je: istaknuti pozitivnu vrijednost na kojoj se temelji poruka, ukloniti agresivne, negativne ili prosudbene implikacije, skrenuti pa`nju sa okrivljavanja na izraàvanje potreba, skrenuti pa`nju sa pro{losti na budu}nost, skrenuti pa`nju sa individualnog problema na zajedni~ki, skrenuti pa`nju sa prijetnje na zabrinutost.
Neki primjeri preoblikovanja iskaza:
Isticanje pozitivne vrijednosti:
Ne dam da ide u taj kafi}, premlada je da zna {ta je dobro. Dakle, brinete za dobrobit va{e k}eri. Tvoj sistem vrijednosti je pogre{an. Ne{to vam se ne svi|a u njegovom sistemu vrijednosti. Za{to nam uop{te dajete tih 5% pomo}i kad ste sebi uzeli ve}i dio. Brinete se da pomo} bude pravedno podijeljena svima kojima je potrebna. Ne èlim ponovo raditi s Damirom, posljednji put je skoro upropastio projekt. Brine vas uspjeh budu}eg projekta.
Od individualnog problema ka zajedni~kom: Od okrivljavanja prema potrebama:
Od pro{losti ka budu}nosti:
5.2.5. Bodrenje Za {to uspje{nije vo|enje treninga ~esto je neophodno bodriti u~esnike/ce. Trener/ica moè na verbalan (svojim komentarima), ali i na neverbalan na~in (izrazom lica, govorom tijela) ohrabriti u~esnike/ce da se otvore u izricanju svog mi{ljenja. Neki primjeri bodrenja: klimanje glavom u znak odobravanja, ponavljanje zadnjih rije~i koje osoba izgovori, ponavljanje re~enice ili dijelova re~enice koju osoba izgovori, traènje dodatnih informacija, odràvanje kontakta o~ima, govor tijela koji otkriva spremnost da se ~uje. 5.2.6. Povratna informacija (engl. feedback) Davanje povratne informacije je verbalan ili neverbalan proces kroz koji osoba iznosi svoje percepcije i osje}aje o pona{anju druge osobe. Ve}ina ljudi daje i prima povratne informacije svaki dan, a da nije toga svjesna. Proces davanja i traènja povratnih informacija je jedan od najva`nijih na~ina u~enja novih oblika pona{anja i procjenjivanja na{eg u~inka na druge. Upravo povratna informacija osigurava postizanje o~ekivanih rezultata treninga, jer omogu}ava treneru/ici da sagleda je li "na dobrom putu". Kod procesa davanja povratnih informacija va`no je zapamtiti da one trebaju biti opisne, neosu|uju}e, vrlo odre|ene (konkretne) i trebaju nuditi slobodu izbora. Davanje i primanje smislenih povratnih informacija pretpostavlja prisutnost odre|enih klju~nih elemenata, kao {to su: briga za potrebe drugih, povjerenje, prihvatanje i otvorenost. Stoga je neophodno ne samo da trener/ica ~esto provjerava zajedni~ko razumijevanje onoga o ~emu se govori, ve} i da uputi povratnu informaciju neposredno nakon nekog primjerenog/neprimjerenog pona{anja u~esnika/ca kada vje{tine davanja povratnih informacija posebno dolaze do izraàja. U takvim situacijama potrebno je: uputiti povratnu informaciju neposredno nakon primjerenog/neprimjerenog pona{anja, samo opisati pona{anje, bez poku{aja interpretacije istog (ne suditi!), fokusirati se na pona{anje koje se moè promijeniti i dopustiti slobodu osobi da promijeni ili ne promijeni svoje pona{anje. 40
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI Popunjavanjem evaluacijskog obrasca u~esnici/e dobijaju priliku da jasno iskaù koliko im je ovakva povratna informacija va`na za usmjeravanje njihovog u~enja: "Treneri su nas svojim poticajnim komentarima pojedinih diskusija, a pogotovo dobrom analizom i poja{njenjem kompletnog zadataka, te sugestijama za mogu}a pobolj{anja potaknuli na razmi{ljanje i doprinijeli boljoj kvaliteti zavr{nih zadataka, tako da smatram sugestije od strane trenera vrlo korisnima." Kako bi se potaknula ovakva saradnja i razmjena znanja, ishode u~enja je potrebno postaviti na nivo prosu|ivanja, kriti~kog razmi{ljanja, razumijevanja i upotrebe znanja, samokontrole i promi{ljene refleksije, u nastavnim uslovima osigurati dru{tveno pregovaranje, vi{estruke perspektive i oblike u~enja, poticati osje}aj vlasni{tva u u~enju i svjesno konstruisanje znanja, te koristiti kolaboracijske metode u~enja, projektno i problemsko u~enje, po mogu}nosti uz podr{ku informacijsko-komunikacijskih tehnologija8. U nastavku }e biti govora o raznovrsnim ulogama koje trener/ica moè imati tokom vo|enja trening procesa, pa tako i o ulozi trenera/ice kao voditelja/ice diskusije.
Driscoll, 2004
41
6. ULOGE VODITELJA/ICE TRENINGA

Ve} je bilo govora o tome da se od odraslih u~esnika/ca treninga o~ekuje aktivan odnos prema vlastitom u~enju, samodisciplina i organizacija vlastitog rada i vremena. Njihova je uloga redovno sudjelovanje u zadanim aktivnostima, a znanje sti~u prvenstveno kroz li~nu interpretaciju informacija koje dobivaju kroz teorijski dio, trening materijale i komunikaciju s drugim u~esnicima/ama i trenerima. Na taj na~in znanje mogu prilagoditi svojim potrebama i kontekstu, {to pozitivno uti~e na njihovu motivaciju te je u skladu s premisama konstruktivizma koji poti~e u~enje kroz sticanje vlastitih iskustava i nadogradnju prethodnog znanja. Pri svemu ovome, u~esnici/e su izravno odgovorni za proces svog u~enja, jer dizajn aktivnosti na treningu podrazumijeva da se samim prou~avanjem radnog materijala ne}e ste}i jednako primjenjiva znanja kao aktivnim sudjelovanjem u nastavi. Uloga trenera/ice u pomenutom procesu je vi{estruka. Svakako da to treba biti uloga facilitatora i voditelja kroz proces u~enja, a ne izvora gotovih znanja i ta~nih odgovora. Treneri/ce prvenstveno trebaju nastojati da sve u~esnike/ce uklju~e u planirane trening aktivnosti, ali je isto tako potrebno da se i oni sami uklju~uju u diskusije, grupne zadatke, i sl. kada smatraju da je to neophodno, kako bi u~esnike/ce motivisali ili usmjerili. No, stepen vidljive uklju~enosti trenera treba se mijenjati kroz trening program. Tokom izvedbe treninga, u~esnici/ce mijenjaju svoj odnos prema gradivu, postupno izgra|uju}i razumijevanje i vje{tine potrebne za primjenu ste~enih znanja. Taj razvoj od ovisnosti do autonomije u u~enju se moè poticati i pona{anjem voditelja/ice treninga koje treba biti prilago|eno i primjereno pojedinoj fazi u~enja u~esnika/ca9. Stoga nije rijetkost da se na treningu koristi tehnika podu~avanja, poznata kao tzv. scaffolding, koja podrazumijeva sna`niju intervenciju trenera na po~etku treninga, u fazi kad se u~esnici/e jo{ upoznaju sa sadràjem i aktivnostima treninga te okruènjem. Kako program odmi~e i u~esnici/e postaju sve samostalniji, prisutnost trenera/ice treba biti sve manje primjetna. U tom smislu, treneri/ce na po~etku trening programa imaju ulogu motivatora i voditelja (npr. sna`nije strukturiraju diskusije i ~e{}e se javljaju), s vremenom oni/e postaju facilitatori (npr. u diskusijama ravnopravno sudjeluju treneri i u~esnici/ce), a na kraju i savjetnici u~esnika/ca koji samostalno rade na izvr{avanju projektnih zadataka. Zna~ajna uloga trenera/ica vezana je i za ocjenjivanje sudjelovanja u~esnika/ca u tematskim diskusijama. Naglasak je pritom stavljen na pruànje povratnih informacija i smjernica za daljnji napredak svakog pojedinog u~esnika, ~ime se osigurava i zadovoljavanje njihovih individualnih potreba. Kao rezultat takvog na~ina podu~avanja, u~esnici/ce bi po zavr{etku trening programa trebali biti opremljeni znanjima i vje{tinama pomo}u kojih }e mo}i rje{avati stvarne probleme u svom okruènju. Bez obzira na to koju od uloga trener/ica odabere (tradicionalna uloga predava~a, uloga facilitatora, "vragovog advokata", neutralnog voditelja, savjetnika/konsultanta, opaà~a ili komentatora, "putuju}eg pijetla", "odsutnog prijatelja", i sl.) va`no je znati da odabrana uloga mora biti u funkciji zacrtanog nastavnog cilja. Tako|er, treba naglasiti da, bez obzira na preuzetu ulogu, trener/ica mora zadràti nadzor nad sljede}im bitnim funkcijama: pozicioniranje sadràja i tema u diskusiji, sumiranje (isticanje glavnih misli), otvaranje novih tema, odràvanje teme u dogovorenim okvirima i upravljanje vremenom.
6.1. Osnovne smjernice za efikasan rad facilitatora/voditelja/ice diskusije

Zbog razvoja grupne dinamike treninga, trener/ica ~esto ima ulogu facilitatora. Tada je potrebno obratiti pa`nju ne samo na proces - kako grupa zajedno radi, nego i na sadràj - na ~emu grupa radi. Facilitator tada snosi odgovornost da zadovolji potrebe grupe, vode}i se osje}ajima u~esnika/ca, njihovoj spremnosti da podijele svoja iskustva sa grupom, tj. da kaù {ta misle, pri ~emu }e stvoriti neprijete}u, sigurnu atmosferu za dalju razmjenu informacija. Prethodno je re~eno da jedan od glavnih na~ina komunikacije, ali i temeljnih nastavnih aktivnosti, koje za cilj imaju kontekstualizaciju i personalizaciju novih znanja, na treninzima su diskusije. Prema konstruktivisti~koj teoriji u~enja, u~esnici/ce kroz aktivno promi{ljanje, informisanu diskusiju i razmjenu argumenata sa ostalim u~esnicima/ama i trenerima formiraju svoje znanje o nekoj temi. Tako|er, kroz njih u~esnici/ce imaju priliku provjeriti svoje razumijevanje odre|ene teme, ali i sa ostalim u~esnicima/ama i trenerima razmijeniti ideje o
9
Vizek-Vidovi}, 2009.
42
Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI konkretnoj primjeni prethodnih i ste~enih znanja iz tog podru~ja, na osnovu vlastitih i tu|ih iskustava. Stoga je u~esnicima/ama potrebno osigurati obrazovno okruènje koje }e poticati komunikaciju i saradnju. Diskusije se na treninzima bave odre|enim temama iz podru~ja koje se obra|uje i vo|ene su od strane trenera/ica. Kada bi se precizno analizirala uloga voditelja/ice diskusije, mogle bi se uo~iti i primijeniti spoznaje brojnih poznatih teorija vo|enja, ali i usmjeriti mogu}nosti djelovanja voditelja/ice u razli~itim situacijama grupne diskusije. Ono {to je potrebno izdvojiti iz brojnih analiza vo|enja grupnih diskusija svakako je va`nost odabira adekvatne uloge voditelja/ice diskusije. U tom smislu, trener/ica }e, poznavaju}i mogu}nosti, djelovanje i ograni~enja pojedine uloge, usmjeriti diskusiju u èljenom pravcu, ali i odrediti ulogu pojedinih u~esnika/ca u njoj. Mnogi autori isti~u da je jedna od bitnih funkcija voditelja/ice diskusije i precizno osmi{ljavanje na~ina njenog zapo~injanja, budu}i da taj po~etni impuls vrlo ~esto bitno odre|uje daljnji tok diskusije. U tom se kontekstu preporu~uju razli~ite mogu}nosti otvaranja: predstavljanje problema kojeg treba rije{iti, po~injanje diskusije zajedni~kim iskustvom, zapo~injanje diskusije pitanjem, kontroverzom, i sl. Nadalje, ovdje treba ponovo napomenuti da uspje{nost toka diskusije velikim dijelom ovisi o formulaciji pitanja. Naime, sugeri{u se formulacije pitanja koje zahtijevaju dobro strukturirane i elaborirane odgovore u~esnika/ca (traènje interpretacija, upore|ivanja, povezivanja, vrednovanja, itd.). Lista kompetencija, posebno onih koji nagla{avaju aspekte komunikacije i uspostavljanja èljenih odnosa izme|u voditelja/ica i u~esnika/ca diskusije, poduà je i svaka zahtjeva smi{ljenu pripremu i upotrebu u odre|enoj nastavnoj situaciji. Najzahtjevnije su svakako one koje traè adekvatno suo~avanje s nizom neproduktivnih uloga i situacija koje se vrlo ~esto javljaju u diskusiji, pa tokom svoje pripreme za kori{tenje diskusije kao nastavne metode svaki trener/ica mora predvidjeti mogu}e neèljene situacije te na~in postupanja u njima. Tako|er su prepoznate i uloge koje olak{avaju tok diskusije, pa se sugeri{e trenerima/cama da unaprijed kreiraju poèljne situacije koje }e omogu}iti ve}u djelotvornost grupne diskusije.
6.2. Korisni savjeti za uspje{no vo|enje trening procesa u grupi

Tokom diskusije javljaju se brojne nepoèljne situacije. Ako se takve situacije dogode i vama, poku{ajte u~initi ne{to od navedenog ili pripremite va{ vlastiti na~in suo~avanja s takvim situacijama: Cijela grupa {uti i ne odaziva se! Doga|a se kad trener/ica postavi pitanje cijeloj grupi. U takvoj situaciji niko od u~esnika/ca se ne osje}a pozvanim da se uklju~i i ponudi odgovor, posebno ako situacija nije dovoljno poticajna za njihovo aktivno uklju~ivanje. Najbolji na~in da se izbjegne ovakva situacija je da trener/ica postavi specifi~no pitanje odre|enom u~esniku/ci ili podijeli grupu u parove/manje grupe koje }e promisliti o postavljenom pitanju i referirati cijeloj grupi. Pojedinci {ute i ne odazivaju se! Pojedincima koji se ne uklju~uju u rad mogu se dati jasna zaduènja unutar grupe. No, va`no je utvrditi razloge neuklju~ivanja pojedinih ~lanova/ica grupe. Pojedine grupice ne prate rad! Ovisno o razlozima neuklju~ivanja, podgrupama koje ne prate rad mogu se dodijeliti posebna zaduènja, npr. biljeènje glavnih argumenata, pra}enje odre|enih pona{anja ~lanova/ica grupe, i sl. Ponekad je dobro organizovati takmi~enje me|u grupama koje }e ih poticati na aktivan rad. Grupa se pona{a preopu{teno prema voditelju/ici treninga! Na po~etku treninga treba postaviti "pravila igre" od kojih se neka odnose i na pona{anje u~esnika/ca prema voditelju/ici treninga, ali i izme|u samih u~esnika/ca. Bitno je da voditelj/ica treninga zauzme ulogu koja mu/joj najvi{e odgovara i svoje pona{anje uskladi s tim. Diskusija se udaljava od bitnog i postaje bespredmetna! Jedna od bitnih uloga voditelja/ice treninga je i odre|ivanje okvira diskusije. Trener/ica mora na vrijeme upozoriti da se diskusija udaljava od bitnog i adekvatnim pitanjem ili konstatacijom vratiti temu unutar dogovorenog okvira. 43
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Prekida se pa`nja u~esnika/ca! Dobro je mijenjati ritam diskusije ubacivanjem primjera, zadataka, eksperimenata, i sl. Promjena aktivnosti }e vratiti pa`nju u~esnika/ca. U~esnici/ce nisu pripremljeni! Trener/ica na vrijeme mora poduzeti aktivnosti potrebne za pripremu diskusije (npr. podijeliti tekstove, radne materijale, i sl.). U~esnici/ce me|usobno ne slu{aju mi{ljenja i argumente! Na po~etku diskusije jasno postaviti "pravila igre" (npr. davati komentare na argumente i mi{ljenja drugih u~esnika/ca, i sl.). U~esnici/ce ne odgovaraju na pitanja! Ovisno o razlozima neodgovaranja na pitanja, mogu}e je dogovoriti sistem nagra|ivanja dobrih priloga ili ka`njavanja za nesudjelovanje. Jedan ili dva u~esnika/ce dominiraju u diskusiji! Zamoliti u~esnike/ce da daju priliku drugima da sudjeluju. Zaposliti ih nekim posebnim zadatkom (npr. vo|enjem bilje{ki, prikupljanjem informacija, i sl.). U~esnici/ce se àle na na~in na koji vodite diskusiju! Ovisno o opravdanosti njihovih argumenata, promijenite stil vo|enja ili pojasnite svoj pristup. U~esnici/ce se me|usobno verbalno napadaju! Postaviti "pravilo igre": u~esnici/ce mogu iznijeti neslaganje sa izre~enim stavovima/ argumentima, ali ne smiju verbalno napadati osobe s ~ijim mi{ljenjem se ne slaù. Ako se situacija ponavlja, uvesti adekvatne mjere sankcionisanja onih koji napadaju. Djelotvorne su mjere kojima pojedinac postaje odgovaran za slabiji uspjeh grupe. Jedan ili vi{e u~esnika/ca ometaju rad u diskusiji! Ako ne reaguju na opomenu, udaljiti u~esnike/ce iz diskusije.
Jo{ 44
savjeta... Bez obzira na va{e iskustvo uvijek se pripremite za prezentacije. Predavanja i prezentacije bi trebale biti {to je mogu}e kra}e: koncizne i jasne. Prilikom izno{enja nekih statisti~kih podataka ili bilo kakve informacije iz nekog vanjskog izvora, informi{ite ljude o kojem se izvoru radi. Ako prezentirate va`ne podatke, popratite ih pisanim materijalom. Pisani materijal treba biti jasan ve} nakon prvog ~itanja. Koristite raznovrsne tehnike. âk i najzanimljivija metoda moè postati dosadna, ukoliko se koristi pre~esto. I najdosadnija informacija se moè predstaviti na vrlo zanimljiv na~in, samo je pitanje napora uloènog u njegovo pronalaènje. Ukoliko neko postavi pitanje vezano za va{e izlaganje, osvrnite se na njega, ne ostavljajte ga bez odgovora. Nije nu`no da se u svakom razgovoru do|e do konsenzusa, ali je nu`no na neki na~in sumirati svaki razgovor. Tako i svaki trening treba biti sumiran i formalno zaklju~en! Uvijek imajte na umu grupu - uvaìte potrebe {to je mogu}e ve}eg broja u~esnika/ca i poku{ajte posti}i da se svako od njih osje}a ugodno. Imajte obzira prema osje}ajima u~esnika/ca, ali im ne dozvolite da uni{te proces ili da preuzmu kontrolu nad njim protiv va{e volje. Ako primjetite da se u~esnici/ce dosa|uju, rasporedite ih u male grupe na kreativan na~in, razli~itim metodama. Prethodno dobro osmislite kako }ete provoditi grupu kroz svaku pojedinu vje`bu. Prilikom vje`bi odredite vrijeme rada u maloj grupi. Prilikom rada u malim grupama budite me|u ljudima, provjeravajte s grupama je li sve u redu, budite spremni da odgovarate na pitanja. Kad god je mogu}e poveìte igrice s temom treninga. U igrama uloga ve}i naglasak stavite na uloge, nego na glumu. Prilikom razgovora o vje`bi prvo dajte priliku ljudima koji su imali najteè uloge.
Plan rada treba cijelo vrijeme biti vidljiv u~esnicima/ama. Kre}ite se po prostoriji kad razgovarate s ljudima. Nakon pauze za ru~ak napravite neku igru za podizanje energije. Radite i sa onima do kojih je teè doprijeti, umjesto samo sa onima koji su lako dostupni. Konstantno ocjenjujte svoje pona{anje i trudite se biti bolji!
Uspjeh trening procesa nije samo odgovornost za prezentaciju i usvajanje sadràja, ve} podrazumijeva i po{tivanje pravila pona{anja (disciplinu i me|usobno po{tovanje i uvaàvanje). Ne sudite, ne okrivljujte i ne kritikujte! Prosu|ujte kako biste grupi ponudili vje`bu koja im je potrebna. Ohrabrite grupu da daje pozitivne povratne informacije i/ili konstruktivne kritike! Pitajte u~esnike/ce da vam objasne {ta su mislili, ukoliko ih niste dobro razumjeli, radije nego da pretpostavljate ne{to pogre{no. Ne drìte predavanja! Izazovite u~esnike/ce da kriti~ki razmi{ljaju i postavljaju pitanja. Ne zaboravite da se nadogra|ujete! Budite opu{teni umjesto ubrzani! Pitajte, a ne budite "osobe sa svim odgovorima". Za vrijeme diskusije koristite tablu na kojoj moète zabliljeìti klju~ne stvari koje treba posebno naglasiti. Budite obazrivi na na~in na koji proslje|ujete informacije (pisane, usmene...), da li su u odgovaraju}oj formi za va{e u~esnike/ce. Posmatrajte iz drugog ugla! Umjesto nametanja svog znanja ili ideja, zastupite u~enje od i sa u~esnicima i uvaìte njihovo znanje. U~enje je dvosmjeran proces i informacije se skupljaju koriste}i ljudske kriterije i kategorije, umjesto orjentisanja samo na kriterije i kategorije facilitatora. Zadràvajte jednostavne misli. Ne traìte vi{e nego je zaista potrebno za potrebe treninga, ne odmjeravajte "snage" s u~esnicima/ama, jer za tim nema potrebe. Ne poku{avajte biti vi{e ta~ni u svojim analizama nego {to je to potrebno. Prepu{tajte drugima! Pustite u~esnike/ce da istraùju, analiziraju i prezentuju sami sebe. Dobar facilitator po~inje proces i povla~i se kako bi u~esnici/e preuzeli brigu nad procesom.
45
Planiranje treninga: Kru`ni tok treninga

Planiranje treninga je zadatak koji seè daleko vi{e u su{tinu od pukog postavljanja pitanja samom sebi: {ta }u raditi s grupom?. O pripremi je potrebno dobro promisliti i odvojiti dovoljno vremena kako bi se prikupile sve potrebne informacije za dizajniranje treninga, jer on treba zadovoljiti potrebe i ispuniti o~ekivanja grupe. Postoji grupa pitanja na koja je potrebno odgovoriti kako bi nam po{lo za rukom da trening u {to ve}oj mjeri prilagodimo potrebama grupe, a koja zapravo vode ka agendi treninga, a to su: Ko: imenuje sve one koji }e na bilo koji na~in biti uklju~eni u trening. Preporu~eno je imati 14-16 u~esnika/ca. Za{to: imenuje situaciju koja zahtijeva trening. [to se bolje defini{e situacija, to je vjerovatnije da }e joj trening odgovarati. Nabrojite sve ~injenice koje su relevantne za datu situaciju. Kada: defini{e vremenski okvir. Koliko vremena imate za trening? Koje doba dana imate na raspolaganju? Gdje: opisuje mjesto odràvanja treninga. Ako ste u mogu}nosti, svakako prethodno posjetite to mjesto. S kojim ciljem: odgovor na ovo pitanje identifikuje generalni cilj treninga koji se odnosi na kona~ni o~ekivani rezultat. [ta: odgovor na ovo pitanje identifikuje specifi~ne ciljeve treninga, odnosno ciljeve u~enja - pozitivne promjene u vje{tinama, znanjima i stavovima koje }e biti postignute treningom, a koji }e u~esnici/ce nakon treninga mo}i primijeniti u praksi, kao direktan rezultat treninga. Kako: kreira dizajn treninga, uklju~uju}i na~ine na koje }e u~esnici/ce savladavati sadràj treninga. Agenda u velikoj mjeri ovisi o odgovorima na prethodna pitanja. Pri dizajniranju treninga dobro je dràti se sljede}ih uputa: Poveìte ve} postoje}e znanje u~esnika/ica s novim znanjima koja im èlite prenijeti. Oblikujte trening za razli~ite stilove u~enja (vizualne, auditivne, kinesteti~ke) koriste}i raznolike trenerske metode i tehnike. Osigurajte vrijeme za prakti~an rad (efektivnije u~enje) i davanje povratne informacije. Poveìte u~enje s poslom koji u~esnici/ice obavljaju, jer odraslima je va`no da znaju prakti~nu vrijednost onoga {to u~e, kako oni to znanje mogu primjeniti u svom poslu i kako mogu pobolj{ati provedbu zadataka. Odmah na po~etku razjasnite da su u~esnici/ice sami odgovorni za svoje u~enje. Stvorite klimu me|usobnog po{tovanja/uvaàvanja i saradnje, jer se u takvoj klimi najbolje u~i.
1. KRU@NI TOK TRENINGA

Kru`ni tok treninga sadrì elemente pripreme i isporuke edukativnog dijela trening programa, kao i dinamiku provedbe pojedinih faza: Analiza treninga podrazumijeva identifikaciju ciljeva i tema treninga i odre|ivanje profila u~esnika/ca. Dizajn treninga podrazumijeva identifikaciju vremena koje je potrebno alocirati za uspje{no savladavanje pojedinih tema, kao i na~in i tehniku njihovog prezentiranja. Razvoj treninga podrazumijeva identifikaciju trening materijala, pomagala i drugih detalja potrebnih za odràvanje treninga. Vo|enje treninga podrazumijeva identifikaciju pristupa, uzimaju}i u obzir metode i tehnike koje }e se koristiti na treningu. Evaluacija treninga podrazumijeva procjenu uspjeha treninga.
46
Trening priru~nik za trenere PLANIRANJE TRENINGA: KRU@NI TOK TRENINGA Kru`ni tok treninga
1.1. Analiza treninga

Kvalitetna analiza trening programa vodi do pa`ljivo dizajniranog i uspje{no provedenog treninga. Elementi koji ~ine prvi korak u kru`nom toku treninga odre|uju svrhu treninga koju defini{e trening tim na samom po~etku planiranja trening programa. Analiza i procjena trening programa ima za cilj da pribliì razliku izme|u teorije i prakti~nog rada i da udovolji zahtjevima {to ve}eg broja potencijalnih u~esnika/ca. Prva faza u planiranju treninga se odnosi na definisanje sljede}ih elemenata: 1. Op{ti kontekst treninga Zbog ~ega je trening adekvatno rje{enje za odre|eni problem? Koje trening potrebe su izraène i od koga? Koja trening organizacija ili institucija }e najbolje odgovarati potrebama u~esnika/ca? Da li je trening besplatan ili je potrebna odre|ena uplata kotizacije od strane u~esnika/ca? Kolika su finansijska i materijalna sredstva dostupna za provo|enje treninga? 2. Ciljevi treninga Koja je tema i naziv treninga? Koji su op{ti i specifi~ni ciljevi treninga? Da li trening tim ima zajedni~ko razumjevanje o izraènim ciljevima? Da li su ciljevi u skladu sa op{tim socijalnim okvirom? Koliko je vremena, prostora, stru~nih osoba potrebno za postizanje ciljeva? 3. Profil u~esnika/ca Koliki je broj u~esnika/ca? Koji je prosjek godi{ta, spolna i etni~ka pripadnost, itd. u~esnika/ca? Kakva su predznanja, iskustva, stavovi i o~ekivanja u~esnika/ca? Sa kojim problemima/potrebama se u~esnici/e trenutno susre}u? Da li postoji specifi~an profil u~esnika/ca? Postoje razli~iti na~ini za provo|enje analize treninga. Prikupljanje informacija se moè uraditi: prije treninga (slanje upitnika, vo|enje li~nih ili telefonskih intervjua, fokus grupe, i sl.), za vrijeme treninga (uvodno izlaganje o treningu, interni sastanci sa u~esnicima/ama, popunjavanje dnevnih izvje{taja od strane u~esnika/ca, razne vje`be, i sl.), poslije treninga (evaluacioni interni sastanci, upitnici, follow-up aktivnosti, i sl.).
47
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Faza analize trening potreba doprinosi boljem razumijevanju potreba/problema koji su doveli do odràvanja treninga, kao i stvaranju jasnije slike o mogu}em doprinosu na treningu i rje{avanju istih. Bitno je prije po~etka treninga ustanoviti koje eventualne izmjene u strukturi treninga (organizaciji, vrstama akcija, i dr.) bi bilo mogu}e poduzeti ukoliko se tokom izvo|enja treninga primjete razlike u percepciji problema i o~ekivanjima u~esnika/ca.
1.2. Dizajn treninga

Nakon {to se odredi tema, ciljevi i oblasti treninga i profil u~esnika/ca, pristupa se dizajniranju trening programa. Dizajn trening programa podrazumijeva identifikovanje svih elemenata koji }e ~initi sadràj oblasti/modula u okviru ranije odre|ene teme i ciljeva. Ova faza kru`nog toka treninga ujedno predstavlja i "grubu obradu", nacrt ili skicu za dalji razvoj treninga. Za trenera ili tim trenera, proces fokusiranja i odlu~ivanja o sadràju treninga, kada se razli~ite ideje i pristupi trebaju uzeti u razmatranje, koordinirati i struktuirati, moè biti teàk. Pri tome pomaè zapisivanje svih ideja koje se pojave na flipchart vode}i ra~una o sljede}im koracima: napraviti listu svih mogu}ih elemenata sadràja (mogu}e uraditi putem brainstorming-a), razjasniti navedene elemente sadràja i otvoriti diskusiju - koliko ih mi zaista razumijemo?, sortirati sli~ne elemente po grupama i sloìti se o elementima sadràja, postaviti prioritete - na {ta èlimo utro{iti najvi{e vremena?, postaviti elemente po logi~kom slijedu i u odnosu na tok trening programa, kreirati trening program po danima, uklju~uju}i sve elemente, kreirati sesije, uklju~uju}i sve elemente. 1.2.2. Kreiranje trening satnice Uvijek je dobro kreirati fleksibilnu trening satnicu i tretirati je kao ne{to {to je podlo`no izmjenama i brzim prilagodbama "u hodu". Pri njenom kreiranju potrebno je imati u vidu sklonosti i mogu}nosti, ako ne svih, onda barem ve}ine korisnika/ca treninga. Ovako koncipirana trening satnica je ograni~avaju}a u zna~ajnoj mjeri, jer ostavlja relativno malo prostora za individulani rad. Tako|er, sama potreba izrade trening satnice pretpostavlja da u~esnici/ce imaju strogo ograni~eno vrijeme za edukaciju i stoga je potrebno odràti njihovo prisustvo na treningu u granicama vremena koje su oni u prilici izdvojiti. Satnica treba da bude pregledna i jednostavna, bez suvi{nih grafi~kih rje{enja. U~esnici/ce na osnovu satnice u svakom trenutku mogu pratiti de{avanja i time se zadovoljava njihova potreba za planiranjem. Dobro je uvijek biti svjestan da trening kojim facilitirate nije jedini doga|aj u tom danu za va{e u~esnike/ce. Stoga, treba imati potpuno razumijevanje za potrebu u~esnika/ca da znaju {ta ih tokom treninga o~ekuje. Svaka satnica treba da sadrì vrijeme po~etka, dinamiku rada i vrijeme zavr{etka treninga te da pretpostavi kada }e se desiti potrebne pauze. Satnica se moè formirati na na~in da njena radna, ne{to sloènija i deskriptivnija verzija bude sa~injena za potrebe trenera, a da se ona manje sloèna predo~i u~esnicima/ama. Naime, u~esnici/ce ne moraju znati metode koje }e biti kori{tene u radu, nego samo naslove sesija i vrijeme njihovog odràvanja10. Dakle, dizajn trening programa uklju~uje: identifikovanje glavnih trening oblasti/modula u okviru trening teme, identifikovanje tematskih cjelina/sesija u okviru modula, pripremu trening materijala u odnosu na sadràj treninga, kreiranje programa prema razli~itim metodama u~enja, kreiranje programa prema potrebama u~esnika/ca, kreiranje faza i toka treninga, dizajniranje treninga u odnosu na ciljeve, odre|ene oblasti/module i metode u~enja.
Za dizajniranje trening programa nakon definisanja oblasti/modula treninga, pristupa se pripremi materijala koji treba biti tematski fokusiran i integrisan sa svim potrebnim i relevantnim informacijama.
10
Model trening satnice nalazi se na kraju ovog poglavlja, u Prilogu 1.
48
Trening priru~nik za trenere PLANIRANJE TRENINGA: KRU@NI TOK TRENINGA
1.3. Razvoj treninga

Ova faza podrazumijeva detaljniju razradu trening programa, a kreiranje modula treba izvr{iti na sljede}i na~in: raspodijelite trening module u seriju sesija koje }e se logi~ki nadovezivati jedna na drugu, pri ~emu se svaka treba fokusirati na posebno tematsko podru~je, postavite ciljeve za svaku sesiju (znanje, svjesnost, razvoj vje{tina), odredite aktivnosti i tehnike za svaku sesiju (gra|enje tima, kratke pri~e, rad u malim grupama, predavanja, itd.), pripremite materijal za svaku sesiju (vizuelna pomagala, bilje{ke za u~esnike/ce, materijal za ~itanje, i dr.). Materijal generalno moèmo podijeliti u tri podru~ja: materijal za trenera/icu, materijal za u~esnike/ce, materijal za radionicu. Prilikom razrade treninga, potrebno je obratiti pa`nju na sljede}e detalje: Potrebno vrijeme: Koliko vam je minuta potrebno za svaku sesiju? Metodologija: [ta }ete re}i i kako }ete uklju~iti u~esnike/ce? Klju~ne rije~i i/ili instrukcije: Koje su osnovne ideje prezentacije i {ta ta~no o~ekujete od u~esnika/ca? Materijal: Da li pokriva svaki klju~ni aspekt prezentirane teme? Da li }ete obezbjediti dodatna sredstva ili materijal za ~itanje? Da li je jezik prilago|en? Vizuelna pomagala: Da li su vidljivi, napravljeni za jednostavno ~itanje? Oprema: Koja vam je audio/vizuelna oprema potrebna? Zaklju~ci: Koje zaklju~ke èlite iznijeti za kraj neke diskusije, aktivnosti ili sesije? Pauze: Kada je najbolje vrijeme za pauze? Testirajte sesiju i materijal: Testirajte sesiju "na suho", bez u~esnika/ca, zajedno sa kolegama/icama! Konsultujte eksperta! Ponudite test/pilot trening u~esnicima/ama sli~nim onima kojima ste namijenili trening! Redizajnirajte, modifikujte sesije i materijal u skladu sa rezultatima "testa"!
1.4. Vo|enje treninga

Razmislite o na~inu vo|enja treninga: odredite kako }ete komunicirati sa va{im trenerskim parom tokom treninga (ukoliko postoji!), odlu~ite kako }ete se predstaviti, budite spremni da "u hodu" odbacite ili dodate neke aktivnosti, razmotrite svoju ulogu kao trenera: Stimulator: prezentirate, vodite diskusiju, gradite zajednicu osoba koje }e u~iti, i sl. Facilitator: vodite u~esnike/ce putem strukturiranih aktivnosti i na taj na~in oni sti~u znanja i iskustva Predava~: prenosite teoretski okvir za pojedine teme Neutralni voditelj Savjetnik/konsultant Komentator Prije treninga: Provjerite prostoriju! Testirajte opremu, postavite flipchart, organizujte materijal, donesite sebi ~a{u vode! Pozdravite u~esnike/ce po njihovom dolasku! Tokom treninga: Po~nite na vrijeme! Predstavite se grupi, predstavite ciljeve i satnicu treninga, pitajte u~esnike/ce da li su saglasni/e! Budite jednostavni, logi~ni, konkretni! Odrìte povezanost: objasnite o~ekivanja, ideje, odgovarajte na pitanja, mijenjajte smjernice u radu, ako je potrebno! Obezbjedite sigurnu, ugodnu i bezbjednu atmosferu za razmjenu iskustava i u~enje! 49
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Ostavite dovoljno prostora za sticanje prakti~nih vje{tina! Ohrabrite u~esnike/ce da izraàvaju svoja mi{ljenja, osje}anja, stavove! Zadrìte interes uskla|enim i glasnim modulacijama svojih re~enica! Drìte kontakt o~ima sa svim u~esnicima/ama! Usmjerite pa`nju na u~esnike/ce i ~itajte izme|u redova: da li idete prebrzo/presporo! Budite fleksibilni i duhoviti! Zavr{ite na vrijeme! Procijenite uspjeh treninga! Izrazite priznanje u~esnicima/ama! Zahvalite im se na pa`nji!
1.5. Evaluacija treninga

Evaluacija, odnosno procjena uspjeha treninga obezbje|uje trenerima povratnu informaciju o promjenama koje se mogu de{avati tokom treninga i/ili u nekom narednom treningu, ali pomaè i u~esnicima/ama da sumiraju proces i osvijeste sve njegove segmente. Osim {to evaluacija omogu}ava u~esnicima/ama da sami procijene koliko su nau~ili te stvara osje}aj da je njihovo mi{ljenje va`no i da u~estvuju u procesu planiranja, na osnovu nje postavljamo nove ciljeve i planiramo daljnje aktivnosti. Korisna je i po pitanju procjene uspje{nosti u provo|enju obuke, odnosno u procesu razvijanja li~nog stila vo|enja treninga. U skladu s tim, osnovno pitanje u svakom procesu evaluacije, bez obzira na sloènost metodologije koju je ponekad potrebno zastupiti obzirom na sloènost stvarnosti u kojoj djelujemo, pitanje o tome {ta je moglo biti druga~ije. U osnovi evaluacijskog procesa nalazi se uvjerenje da smo kadri u~iti kako na vlastitim uspjesima, tako i na vlastitim gre{kama, odnosno da nam razumijevanje vlastitih uspjeha i neuspjeha omogu}ava da biramo aktivnosti koje su primjerene promjenama koje èlimo posti}i. Razlozi zbog kojih se provodi evaluacija treninga mogu biti raznoliki: pobolj{anje sada{njih i budu}ih napora trenera na osmi{ljavanju trening procesa, identifikovanje onih elemenata programa koji ne funkcioni{u i koje treba mijenjati, provjera stepena promjena kod u~esnika/ca koje se de{avaju kao rezultat treninga, provjera uspje{nosti trenerskih vje{tina prezentacije i edukacije, provjera zajedni~kog razumijevanja onoga o ~emu se govori, provjera smjera u kojem se grupa kre}e (ho}e li se uspjeti ostvariti planirana postignu}a), provjera prikladnosti kori{tenih metoda i tehnika vo|enja treninga, itd.
Plan evaluacije se razvija na osnovu potreba i raspoloìvih sredstava, a mogu se procjenjivati sljede}i elementi treninga: sadràj trening programa i dizajn, trenerske sposobnosti, usvojeno znanje, vje{tine i promjene stavova u~esnika/ca, materijal i oprema, drugi rezultati. Dakle, evaluacija treninga obuhvata procjenu stavova u~esnika/ca o dizajnu, toku i efektima obavljene obuke, a koristi se kao osnova za izradu izvje{taja sa treninga te daljeg planiranja i provo|enja budu}ih aktivnosti obuke. 1.5.1. Bazi~na evaluacija Minimum u evaluaciji treninga je posmatranje i biljeènje odziva u~esnika/ca, koliko ih je pozvano na obuku, a koliko ih se odazvalo pozivu, koliko je od onih koji su se odazvali i po~eli s obukom i zavr{ilo obuku do kraja. Pored ovog minimuma, bazi~ni nivo provjere podrazumijeva i da se nakon odràne obuke u~esnicima/ama podijele upitnici kako bi dali povratnu informaciju u vezi sa obukom. Naj~e{}a pitanja se odnose na to koliko su uìvali u obuci, koliko im je obuka bila zanimljiva, da li su nau~ili ne{to novo, mogu li to znanje iskoristiti u svom poslu, {ta nije bilo obuhva}eno obukom, a smatraju da je trebalo, i sl.
50
Trening priru~nik za trenere PLANIRANJE TRENINGA: KRU@NI TOK TRENINGA 1.5.2. Ostali nivoi provjere Evaluacija treninga se moè provesti u bilo kojem trenutku, a informacije potrebne za to mogu se prikupiti prije, tokom i/ili na kraju treninga ili u follow-up periodu. Prema podjeli koja je {iroko prihva}ena11, pored ve} spomenutog bazi~nog nivoa provjere kojoj je cilj istraìti reakcije u~esnika/ca, sljede}i nivo provjere podrazumijeva test znanja koji se moè zadati prije i poslije obuke ili samo nakon obuke, u zavisnosti od toga da li u~esnici/e imaju neko predznanje ili ne. Tre}i nivo provjere se odnosi na primjenu ste~enog znanja, odnosno da li u~esnici/e koriste u svom poslu ono {to su nau~ili i/ili da li se moè uo~iti promjena na nivou njihovog pona{anja. Posljednji nivo provjere se odnosi na poslovne rezultate, koji mogu biti iskazani na razli~ite na~ine u zavisnosti od teme obuke. Ukratko, ~etiri nivoa Kirkpatrickovog modela evaluacije mjere: Reakciju u~esnika/ca: {ta misle i kako su doìvjeli trening; U~enje: rezultate pove}anja znanja ili sposobnosti; Pona{anje: nivo promjene stavova/pona{anja u~esnika/ca, izgradnje vje{tina i implementacije/primjene nau~enog; Rezultate: efekt treninga koji }e se odraziti na prakti~an rad u~esnika/ca. Kirkpatrickov model nije jedini, no sasvim dobro funkcioni{e u ve}ini slu~ajeva i njegova primjena moè donijeti o~ekivane odgovore na pitanje: Kako moèmo procijeniti i pratiti koji je napredak postignut treningom?. Ve} je istaknuto da treninzi mogu biti predmet evaluacije prije, tokom i nakon aktivnosti. Alati i metode koji se pritom koriste variraju od upitnika, evaluacijskih formulara, procjena ili testova prije/nakon treninga, izrade li~nih akcionih planova, razgovora u odre|enim vremenskim intervalima kako bi se procijenila promjena, zna~aj promjene i njena odrìvost u radu, te mjere koje su ve} organizacijski postavljene u smislu uobi~ajenih sistema upravljanja i izvje{tavanja. Dakle, tehnike koje se koriste za procjenu informacija su raznolike. To mogu biti: Upitnici Verbalna procjena Opservacija u~esnika/ca Prije-test, poslije-test Razgovor/Intervju Izvje{taji u razli~itim formama 1.5.3. U~esnici u evaluaciji U evaluaciji, pored samih u~esnika/ca, mogu u~estvovati i sm trener i trening menadèr. Va`no je angaòvati {to vi{e njih, jer dobijeni komentari mogu biti od su{tinskog zna~aja. U suprotnom, postoji velika vjerovatno}a da se neki va`ni aspekti evaluacije previde. Potrebno je naglasiti u~esnicima/ama obuke da evaluaciju shvatamo kao povratnu informaciju i razvojni alat koji nam pomaè pri sagledavanju slabosti i dobrih strana treninga, kao i pri boljem planiranju budu}ih treninga. 1.5.4. Evaluacijski obrazac Popunjavanjem evaluacijskog obrasca, u~esnici/ce ukazuju na mjesta i na~ine kako se rad trenera/ice moè usavr{iti i {ta je potrebno napraviti kako bi sljede}i trening bio kvalitetniji. Osim toga, evaluacijski obrazac omogu}ava kvantitativnu i kvalitativnu analizu svih ostalih uklju~enih aspekata treninga. Osim eksterne evaluacije, postoji i interna evaluacija koja podrazumijeva me|usobno vrednovanje ~lanova/ica trening tima, kao i samoevaluacija trenera koja se provodi u cilju preispitivanja sopstvenog pristupa i uspje{nosti obavljenog treninga12.
11 12
Kirkpatrick, Donald. Evaluacija trening programa, 1998. Model jednog evaluacijskog obrasca nalazi se na kraju ovog poglavlja, u Prilogu 2.
51
Trening tehnike i pomagala

Razumijevanje principa u~enja odraslih i drugih osnova koje su bitne za proces u~enja, olak{ava primjenu razli~itih trening tehnika. Tokom treninga bitno je imati na umu dva klju~na faktora povezana sa u~enjem: koji se ishod ili cilj nastoji posti}i, a ~ije poznavanje je od va`nosti zbog prepoznavanja progresa tokom u~enja, i koji stil u~enja treba primjeniti da bi se postigao taj cilj. Trener/ica tada moè uo~iti potrebe u~esnika/ca i prilagoditi im trening tehniku. Mogu}e je kombinovati razli~ite tehnike i prezentovati informacije na razli~ite na~ine kako bi se potrebna poruka prenijela na {to bolji na~in. înjenica je da trening tehnike potpomaù proces u~enja, ali istovremeno njihova primjena se moè koristiti i u razli~ite druge svrhe: prikupljanje informacija kako bi se procijenio kvalitet treninga, i sl. 1. Tehnike koje se naj~e{}e koriste na treninzima:
NAZIV LEDOLOMCI (Ice breakers)
OPIS, UPOTREBA, POZITIVNI I NEGATIVNI UÎNCI Postoje razli~iti ledolomci, a uglavnom pomaù da se u~esnici/ce me|usobno upoznaju ili da se unese dinamika u trening, posebno poslije duìh pauza kao uvod/prelaz u novu sesiju. U nekim grupama, ova tehnika nije poèljna i moè izazvati negativan u~inak. Primjer 1: Ako na po~etku treniga imate sva imena u~esnika/ca napisana na kartonima koji ina~e treba da budu postavljeni ispred njih na stolu, mogu}e je uraditi sljede}u vje`bu: Nasumice podijelite u~esnicima/ama papire sa imenima i traìte od njih da na|u osobu kojoj taj papir/ime pripada. Moète re}i u {ali da ste sve pomije{ali i da vam treba njihova pomo}. U~esnici/ce neka ustanu i po|u traìti jedni druge na na~in da do svakog do|e papir sa njegovim/njenim imenom. Ovo je zabavna vje`ba nakon koje }e se u~esnici opustiti, a i upoznati jedni druge. Primjer 2: Mogu}e je provesti vje`bu u kojoj svaki u~esnik/ca kaè svoje ime i neki pridjev koji po~inje istim slovom (npr. lepr{ava Lucija, sretni Sr|an, ambiciozna Amela, itd.). Svaki naredni u~esnik/ca treba redom ponoviti sva imena i pripadaju}e pridjeve koje je dotad ~uo/la.
BUJICA IDEJA / OLUJA MOZGA (Brainstorming)
Oluja mozga je efektivna tehnika za prikupljanje ideja od grupe bez postavljanja pitanja ili dugih diskusija. U~esnici/ce trebaju izre}i asocijacije na zadatu rije~/temu koja im prva pada na pamet. Asocijaciju treba izre}i u vidu jedne do dvije rije~i ili kratke fraze. Ukoliko je odgovor nekog od u~esnika/ca preop{iran, trener/ica }e poku{ati uz pomo} ostalih u~esnika/ca ponu|eni odgovor zapisati u kra}oj formi. Svi odgovori se zapisuju na veliki papir, bez pitanja ili bilo kakvih kritika, kako bi bili vidljivi cijeloj grupi. êsto se nakon prve bujice ideja, moè pristupiti sortiranju ili grupisanju sli~nih odgovora, {to dovodi do osnovnih polazi{ta za sagledavanje i istraìvanje navedene teme ili njihovih podtema. Putem oluje mozga mogu se dobiti trenutne impresije u~esnika/ca o èljenoj temi ili pitanju, koje su uglavnom izuzetno {irokog spektra, sluè kao materijal za dalji rad i na kreativan na~in ohrabruju grupno u~e{}e u~esnika/ca.
PREDAVANJE
Omogu}ava treneru da prenese dosta informacija u kratkom vremenu. Zahtijeva dobru pripremu i praksu. Usljed prevelike upotrebe moè se javiti monotonija. Ne ostavlja mnogo prostora za davanje i primanje feedbacka. Daje treneru/ici potpunu kontrolu nad onim {to govori. Moè se dobro koristiti i u velikim grupama. Potrebna dodatna vizuelna pomagala. Poèljne su dobre verbalne i prezentacijske vje{tine, drànje. Duhovitost pomaè!
52
Trening priru~nik za trenere TRENING TEHNIKE I POMAGALA
DEMONSTRACIJA Zadràva pa`nju u~esnika/ca, ukoliko je svi mogu dobro pratiti. Zahtijeva pristup "korak po korak" pa je svaki dio/postupak potrebno dobro objasniti, ~ak i vi{e puta ukoliko je potrebno. Nakon demonstarcije u~esnici/e pobolj{avaju svoje vje{tine. Ohrabruje kreativnost! Potrebno obezbijediti dovoljno materijala i prostora za prakti~an rad. DISKUSIJA Diskusija u grupi je jedna od tehnika koja se naj~e{}e koristi na treninzima. Za trenera/icu je bitno da zna kako da stimuli{e grupu na diskusiju, da daje instrukcije, da rukovodi temama i razli~itim mi{ljenjima, da dobro opaà i efikasno donosi zaklju~ke. U velikim grupama vo|enju diskusije pomaù: vizuelna pomagala kako bi se prikazao tok diskusije (pokretna tabla, materijal za bilje{ke, i sl.), postavljanje vremenskih ograni~enja, istaknuta klju~na zapaànja ili zaklju~ci. U IGRA ULOGA manjim grupama (od 4-8 ljudi) preporu~uje se: davanje jasnih instrukcija, posebno u pisanoj formi, provjera da li su u~esnicima/ama jasne instrukcije, odabir neutralnog moderatora diskusije, pruànje podjednake {anse svim u~esnicima da iznesu svoj stav, odabir na~ina usvajanja zaklju~aka (konsenzusom ili glasanjem).
Prethodno se dobro mora pripremiti. Potraìte dobrovoljca u grupi za izvo|enje igre uloga. Ostaviti dovoljno vremena da se dobrovoljcima objasni {ta se od njih o~ekuje, ali i ostalim u~esnicima/ama koji }e posmatrati igru uloga. Obezbijediti posebne instrukcije za opservera/posmatra~a cjelokupnog procesa. Ukoliko postoji jak konflikt izme|u uloga, uz saglasnost u~esnika/ca, igru uloga ponoviti jo{ jednom, ali na na~in da isti dobrovoljci zamijene uloge. Studija slu~aja ili opis konkretne situacije je najefikasnija ukoliko je rezultat stvarne situacije i aktuelnog iskustva. Koristimo je pri analizi neke teme ili diskusiji o njoj pri likom ~ega je potrebno: Prezentirati studiju slu~aja pa zajedno sa u~esnicima/ama prodiskutovati. Postaviti vremenska ograni~enja. Ponuditi dodatne informacije, ukoliko su u~esnicima/ama potrebne za bolje razumjevanje teme o kojoj je rije~. Ohrabriti kreativnost, ne ostavljajti utisak da postoji samo jedan mogu}i na~in za rje{avanje situacije. Pitati u~esnike/ce na koji na~in bi im ova studija mogla pomo}i prilikom sagledavanja teme na kojoj se radi ili u rje{avanju aktuelnog problema.
STUDIJA SLUÂJA
ZAMI[LJANJE ili VIZUELIZACIJA
Pored tehnika opu{tanja ili vo|enih fantazija, tehnika koja se moè koristiti na treninzima na treninzima je zami{ljanje ili vizualizacija. Koristi se pri procesu planiranja ili pronalaènju rje{enja iz neke konfliktne situacije, pomaè u iznalaènju rje{enja kroz opisivanje onakvog stanja kakvo bismo èljeli imati u budu}nosti.
53
2. TEHNIKE PRIKUPLJANJA POVRATNIH INFORMACIJA O TRENINGU

Povratna informacija omogu}ava ispravak pojedinih pona{anja trenera/ice i vi|enje rezultata sopstvenog djelovanja na druge. Onaj ko daje povratnu informaciju ~ini svoje li~ne percepcije/opservacije dostupne ostalima i isklju~ivo od njih zavisi {ta }e od toga iskoristiti. Upore|uju}i svoje percepcije i percepcije drugih, dobija se {ira slika i sti~e se uvid u sopstveno pona{anje i ulogu, a postiè se i bolje razumijevanje procesa u~enja i funkcionisanja grupe uop}e. Onaj ko pruà povratnu informaciju trebao bi se rukovoditi time da ona ne bi trebala biti psihoanaliza ostalih, ve} izraz vlastitih impresija. Nasuprot tome, ona bi trebala biti: li~na, korisna, opisna, neprovokativna i oslobo|ena moralnih presuda, poèljna primaocu, jer je efektivnija kada primalac formuli{e pitanje na osnovu kojeg posmatra~ moè obezbijediti konkretan odgovor, data {to prije, jer ako se povratne informacije sakupe u nekom duèm periodu, onda se diskusija moè zavr{iti me|usobnim okrivljavanjem u~esnika/ca, koncizna, {to zna~i da ne treba sadràvati vi{e informacija no {to je potrebno, konkretna i ticati se specifi~ne situacije ili pona{anja, a ne svojim sadràjem generalizirati situacije, pona{anja, osobe, itd., aplikativna, upu}ena odmah po odre|enom pona{anju koje se èli prokomentarisati kako bi ga primalac promijenio i/ili kontrolisao. S druge strane, onaj kome je povratna informacija upu}ena treba imati u vidu sljede}e: Primalac povratne informacije treba najprije pa`ljivo slu{ati {ta mu/joj se govori. Dobar stav je re}i samom sebi: "Aha, interesantno je kako me u~esnici/e vide i doìvljavaju!", ~ak i ako postanete suo~eni sa alternativnom konstrukcijom realnosti koja nije nu`no ta~na za vas, ali to je nepoznato ostalima. Stoga, ne trebate pronalaziti obja{njenja za va{e li~no pona{anje! Moè biti potrebno pitati koja su to va{a specifi~na djelovanja ili stavovi koja prouzrokuju takva mi{ljenja kod davaoca povratne informacije, uz napomenu da ste to voljni primiti isklju~ivo kao povratnu informaciju, a nikako kao kritiku. Korisno je da primalac povratne informacije kaè davaocu koji su to osje}aji koji proizilaze iz njegove/njene povratne informacije, kao izravan rezultat tog komentara.
TEHNIKA Prazan papir
OPIS Obezbijediti prazne papire u~esnicima kako bi mogli zapisivati svoje misli tokom sesije i pota}i ih da pi{u o aspektima treninga koji im se dopada ili ne ili da zapisuju pitanja koja èle postaviti. Napraviti kutiju u kojoj }e se sabrati svi papiri (anonimno). Uvijek ~itati te papire prije sljede}e sesije i poku{ati uvrstiti promjene i komentare u sopstvenu sesiju. Postaviti veliki prazan papir na mjesto gdje }e u~esnici/e tokom pauze prolaziti. Obezbijediti im markere i zamoliti ih da pi{u svoje komentare kad god osjete da bi ne{to trebali re}i. Ovu metodu tretirati kao i metodu praznih papira.
UPOTREBA Ova metoda se naro~ito koristi kada trening sadràva vi{e od jedne sesije. Vrlo je lako uvrstiti je u trening, ali je mogu}e da se ne dobiju komentari od svih u~esnika/ca. U~esnici/ce }e biti motivisani za pisanje komentara ukoliko vide da se njihove ideje stvarno i uvr{tavaju u trening.
Mjesto za parkiranje
Ovo je dobar na~in na koji u~esnici/ce mogu tokom treninga izraziti svoje ideje, frustracije, dosadu, itd. Posebno je dobra za one u~esnike/ce koji èle crtati ili izraziti svoje misli slikom. Anonimnost nije nu`na, ali i moè biti za one koji svoje sugestije ne mogu javno izre}i. Ovo je dobar na~in angaòvanja u~esnika/ca na samom po~etku treninga. Nudi mogu}nost uo~avanja da poneki od u~esnika/ca i nemaju nekih o~ekivanja od treninga. U trening sesiju se brzo i lako moè integrisati evaluacija. Ova metoda je korisna ako su treneri/ce fleksibilni i u mogu}nosti prilagoditi trening o~ekivanjima
O~ekivanja
Na samom po~etku treninga pitati u~esnike/ce {ta o~ekuju da }e nau~iti na treningu. Zapisati njihova o~ekivanja na flipchart i, baziraju}i se na njihove odgovore, obavijestiti ih o tome koja }e od o~ekivanja treningom biti ispunjena. Na kraju trening sesije, obavezno se osvrnuti na o~ekivanja s po~etka treninga
54
Trening priru~nik za trenere i ustanoviti koliko su provedene aktivnosti uspjele da ih zadovolje. Pobolj{avanje i promjene treninga Za vrijeme ili na kraju trening sesije zatraìti od u~esnika/ca komentare na izvedene aktivnosti, kao i da sugeri{u {ta bi promijenili. Postaviti dva flipcharta i zapisivati njihove komentare i odrediti {ta raditi, a {ta ne tokom nastavka treninga. u~esnika/ca. TRENING TEHNIKE I POMAGALA
Ova tehnika je dobra ukoliko se nema dovoljno vremena za evaluaciju. U~esnici/ce }e ponekad biti skloni fokusiranju samo na pozitivno. Treneri bi trebali ohrabriti u~esnike/ce da bez ustezanja predlaù i mogu}e promjene. Dobro je koristiti ovu metodu u kombinaciji sa metodom praznih papira. Tehnika je korisna kada trener uo~i da u~esnici/e nisu aktivni ili mo`da imaju neke frustracije u vezi trening procesa. U tom slu~aju svakako je uputno pitati ih da li èle da se naprave neke promjene u na~inu izvo|enja treninga i predloìti alternative.
Proces provjere
Kroz trening sesiju odvojiti vrijeme za provjeru mi{ljenja u~esnika/ca o toku trening aktivnosti. Mogu}e je provesti na tri na~ina: provjera u krug, provjera u malim grupama, provjera jedan na jedan Proces provjere moè biti fokusiran samo na jedan segment treninga (npr. na nivo dinami~nosti, zanimljivosti, kompleksnosti, interaktivnosti, itd.). Intervjui pribavljaju osnovu za odgovaraju}e izraàvanje ideja i osje}aja u~esnika/ca te za razumijevanje njihovih èlja i o~ekivanja. Postoji nekoliko tipova intervjua, i to: u neformalnoj konverzaciji, nestrukturisani, strukturisani, ograni~eni odgovorima. Prva tri tipa intervjua omogu}avaju sakupljanje kvalitativnih podataka, dok ~etvrti koristimo za dobivanje kvantitativnih podataka. Rezultati intervjua mogu se dokumentovati koriste}i rokovnik, snimaju}i na kasetu ili video. Pitanja u upitniku mogu biti: otvorenog tipa (u~esnici/e odgovaraju opisno, svojim rije~ima), zatvorenog tipa (u~esnici/e biraju odgovore iz nekoliko ponu|enih alternativa). Upitnik treba biti prethodno testiran kako bi se uvjerili da }e priskrbiti pravi tip informacija. Proces testiranja i ispravljanja obi~no treba biti ura|en i po nekoliko puta. Zapaànje uklju~uje vizuelno i auditivno pra}enje treninga i biljeènje opservacija, a moè biti: nametljivo (u~esnici/ce znaju za{to je evaluator tu), nenametljivo (posmatra~ je neko od u~esnika/ca). Situacija uklju~uje opisno zapaànje okoline, aktivnosti i interakcije u~esnika. Mogu se koristiti formalne tehnike, kao i neki ve} opisani postupci, uzimaju}i specifi~ne faktore i uticaje u obzir.
Intervjui
Intervjui se mogu koristiti u svrhu dobivanja boljeg uvida u uticaj programa obuke na u~esnike/ce. Mogu biti dobar na~in za skupljanje informacija koje nisu zapaène. Tipi~ni intervjui kombinuju se sa ostalim evaluacijskim metodama. Oduzimaju vrijeme prilikom izrade dokumenta (prekucavanje re~enog), a dodatnu pote{ko}u moè predstavljati i to {to osoba koja ih pravi ne moè uvijek ostati objektivna i dosljedna.
Upitnik
Upitnik je jednostavna evaluacijska metoda koja predstavlja skup sistematski organizovanih pitanja u svrhu dobijanja povratnih informacija od u~esnika/ca.
Zapaànja
U~esni~ka zapaànja su korisna ukoliko se èli znati kakva je interakcija izme|u trenera i u~esnika/ca i kakvi su efekti aktivnosti treninga. Metoda je dobra za identifikaciju nazna~enih i nenazna~enih projektnih posljedica. Aktivnosti treba da budu prihvatljive i zanimljive posmatra~ima, ~ak i kada se ~esto ponavljaju.
55
3. IZBOR TRENING POMAGALA

Od izbora trening pomagala umnogome ovisi uspjeh prezentacije, a samim tim i uspjeh u~enja. Svakako da treba prona}i pravu mjeru i obezbijediti optimalan broj trening pomagala, jer previ{e njih }e skretati pa`nju u~esnika/ca, a premalo }e izazvati monotoniju i dosadu.
POMAGALA Vizualna pomagala: Video-projektor Grafoskop Pokretna tabla (flipchart) Fotografije, posteri, novinski iscje~ci, i sl. Auditivna pomagala: Kratki filmovi Muzika Drugi materijali: Materijali za kreativne vje`be (flomasteri, ljepilo, makaze, papiri u boji, i sl.) Materijali za igru uloga (lopte, baloni, i sl.) Vizuelni materijali
KOMENTARI Izvr{iti odabir odgovaraju}eg pomagala u odnosu na vrstu i obim informacija koje }e biti prezentirane. Otkloniti mogu}nost razli~itih ometanja. Upotreba table sa pokretnim listovima postala je neizostavna u procesu grupnog u~enja. Obzirom da efikasnost trenera u velikoj mjeri zavisi od njegove sposobnosti da ovo pomagalo uspje{no koristi, potrebno je znati sljede}e: Prije po~etka treninga dobro je poredati prethodno pripremljene flipcharte koji sadrè odre|ene informacije po hronolo{kom redosljedu izlaganja. Ukoliko je tekst koji se prezentuje duì, treba numerisati stranice. Obezbjediti dovoljan broj papira. Nakon prezentacije, papire ljepljivom trakom polijepiti po zidovima prostorije. Na po~etku treninga provjeriti da li je tabla pozicionirana tako da je svi u~esnici/ce mogu bez pote{ko}a vidjeti. Prilikom pisanja, ne zaklanjati tablu tijelom, provjeriti zapisano i naglas to pro~itati. Pisati ~itko, oko 5 klju~nih rije~i po re~enici. Objasniti skra}enice. Koristiti raznobojne markere (crni i plavi za pisanje osnovnog sadràja, a druge boje za nagla{avanje ili podvla~enje). Na vremenu koje }e se kasnije utro{iti na pisanje izvje{taja moè se u{tedjeti ako se sve sa table pi{e na laptop. Prilikom sakupljanja flipcharta i presavijanja u rolnu, dobro ih je odvojiti po tematskim cjelinama i ozna~iti sa vanjske strane sa osnovnim podacima: datum, ime trenera i treninga, naziv teme i broj stranica.
Opremljenost prostorija
Postavljanje stolica u krug pomaè dinami~nom procesu u~enja u neformalnoj atmosferi koja je osnova za uspostavljane povjerenja me|u u~esnicima/ama. Na taj na~in svi mogu vidjeti sve u~esnike/ce i nema potrebe za dodatnim namje{tanjem stolica kako bi neki od u~esnika/ca mogli vidjeti prezentaciju ili demonstraciju trenera/ice. Postavljanjem stolica u nizove postiè se dobra vidljivost potrebna za vizuelne prezentacije, ali pozicioniranje trenera/ice ispred u~esnika/ca umanjuje interaktivnost. Postavljanje stolica u vidu vi{e manjih krugova je povoljno za ve}e grupe, kada u~esnici/ce trebaju raditi u malim grupama. Za ovakvo ure|enje stolica potreban je ve}i prostor.
56
Trening priru~nik za trenere PRILOZI 1. modul: Trening za trenere Uvod i dobrodo{lica Upoznavanje u~esnika/ca i prezentacija projekta Razli~iti na~ini u~enja Trening i uloga trenera Pauza za kafu Kru`ni tok treninga Ru~ak Trening tehnike i pomagala Pauza za kafu Vo|enje trening procesa u grupi 2. modul: Radio menand`ment Osvrt na prvi dan treninga Participativne radio stanice lokalnih zajednica Pauza za kafu Interesne grupe u radio stanicama lokalnih zajednica Ru~ak Manjine i marginalizirane interesne grupe Pauza za kafu Analize slu{anosti radio stanica Planiranje treninga za interesne grupe Procjena drugog dana treninga 3. modul: Javno zagovaranje Osvrt na drugi dan treninga Uvod u javno zagovaranje Pauza za kafu Razvoj strategija kampanja javnog zagovaranja Ru~ak Procjena kampanja javnog zagovaranja Pauza za kafu Uloga medija u javnom zagovaranju / potrebe lokalne zajednice Umreàvanje i koalicije Procjena treninga 57
Prilozi
Prilog 1. Primjer satnice treninga
Vrijeme
Moduli/sesije
1. dan 09:00 - 9:30 09:30 - 10:00 10:00 - 10:45 10:45 - 11:45 11:45 - 12:00 12:00 - 13:30 13:30 - 14:30 14:30 - 15:30 15:30 - 15:45 15:45 - 17:00
2. dan 09:00 - 09:30 09:30 - 10:45 10:45 - 11:00 11:00 - 12:00 12:00 - 13:00 13:00 - 14:15 14:15 - 14:30 14:30 - 15:30 15:30 - 16:30 16:30 - 17:00
3. dan 09:00 - 09:30 09:30 - 11:00 11:00 - 11:15 11:15 - 12:30 12:30 - 13:30 13:30 - 14:45 14:45 - 15:00 15:00 - 15:45 15:45 - 16:30 16:30 - 17:00
GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA Prilog 2. Primjer evaluacijskog upitnika: EVALUACIJSKI OBRAZAC
Po{tovani u~esni~e/ce treninga, molimo vas da odgovorite na sljede}a pitanja i tako nam pomognete da unaprijedimo kvalitet programa: A. SADR@AJ RADIONICE 1. Kako ocjenjujete sadràj radionice: 1 - Lo{ 2 - Zadovoljava 3 - Dobar 4 - Vrlo dobar 5 - Odli~an
2. Kako ocjenjujete kompleksnost, tj. dubinu sadràja treninga? 1 - Banalna 2 - Previ{e jednostavna 3 - Odgovaraju}a 4 - Donekle kompleksna 5 - Previ{e kompleksna 3. Koliko novog ste nau~ili na ovom treningu? 1 - Ni{ta nije novo za mene 2 - Manje od 10 % sadràja bilo je novo za mene 3 - Od 10 do 30 % sadràja bilo je novo za mene 4 - Od 30 do 50 % sadràja bilo je novo za mene 5 - Od 50 do 80 % sadràja bilo je novo za mene 6 - Preko 80 % sadràja bilo je novo za mene 4. Koliko je ovaj trening sistematizovao va{e znanje o datim temama? 1 - Nimalo mi nije pomogao sistematizirati prethodno znanje 2 - Malo mi je pomogao sistematizirati prethodno znanje 3 - Djelomi~no mi je pomogao sistematizirati prethodno znanje 4 - Veoma mi je pomogao sistematizirati prethodno znanje. 5. Koliko je ovaj trening produbio va{e znanje o datim temama? 1 - Uop}e nije produbio moje prethodno znanje 2 - Malo je produbio moje prethodno znanje 3 - Djelomi~no je produbio moje prethodno znanje 4 - U velikoj mjeri je produbio moje prethodno znanje 6. U 1 2 3 4 kojoj mjeri moète primijeniti nau~eno? - Nau~eno uop{te ne mogu primijeniti - Nau~eno mogu primijeniti u maloj mjeri - Nau~eno mogu primijeniti djelomi~no - Nau~eno mogu primijeniti u velikoj mjeri
7. Na skali od 1 do 5 (gdje je 1 - lo{e, a 5 - odli~no) ocijenite va{ ukupni dojam o ovom treningu: 1 - Lo{ 2 - Zadovoljava 3 - Dobar 4 - Vrlo dobar 5 - Odli~an
B. EVALUACIJA PREDAVAÂ/ICA: 1. Molimo da na ponu|enim skalama ozna~ite u kojoj mjeri, po va{em mi{ljenju, trener-predava~ posjeduje sljede}e osobine: A. Kompetentnost - upu}enost u temu 1 - Lo{a 58 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
Trening priru~nik za trenere PRILOZI 59 B. Vje{tina prezentacije - sposobnost preno{enja znanja 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
C. Komunikativnost sa polaznicima - interaktivnost i sposobnost podsticanja participacije 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
D. Inovativnost - Zanimljiv i originalan pristup predavanju i temi 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
E. Kvalitet obezbje|enog materijala, uklju~uju}i vizuelnu prezentaciju 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
2. Ocijenite va{ ukupni dojam o ovom predava~u/treneru 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
C. UKUPNA OCJENA ORGANIZACIJE 1. Molimo vas ocijenite organizaciju treninga? 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
Molimo obrazloìte ocjenu i napi{ite sugestije i komentare za naredne treninge:
2. Molimo vas ocijenite pripremu treninga (komunikaciju mailom/telefonom, aùrnost u po{tivanju zadanih rokova u pripremnoj fazi organizacije treninga, podr{ku tokom odràvanja treninga, i dr.): 1 - Lo{a 2 - Zadovoljava 3 - Dobra 4 - Vrlo dobra 5 - Odli~na
Ukoliko va{a ocjena organizacije nije zadovoljavaju}a, molimo obrazloìte odgovor:
HVALA!
PROGRAM OBUKE
Rod se proizvodi kroz ritualno ponavljanje konvencija... Judith Butler
1. modul
RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI
Sesija 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI Sesija 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE Sesija 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI
Sesija 1: Osnovni pojmovi rodne ravnopravnosti

1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Spol i rod
U savremenoj dru{tvenoj nauci zna~ajno je razlikovanje izme|u spola (eng. sex) i roda (eng. gender), koje je va`no imati na umu u diskusijama o odnosima izme|u spolova i dru{tvenim problemima vezanim za spol uop}e. Spol podrazumijeva karakteristike po kojima se razlikuju mu{ka i ènska ljudska bi}a, uvaàvaju}i i spolne manjine, koje su biolo{ki i nasljedno uslovljene. Dakle, to je dru{tvena i zakonska klasifikacija osoba prema njihovim biolo{kim karakteristikama, odnosno na osnovu njihovih primarnih i sekundarnih seksualnih karakteristika. Me|utim, spolni identitet podrazumijeva individualnu spolnu koncepciju, koja nu`no ne zavisi od spola pripisanog ro|enjem odre|ene osobe. To je, dakle, individualan osje}aj rodne osobnosti i pripadnosti, odnosno nepripadnosti odre|enom spolu. Postoji mnogo rodnih varijeteta sa kojima se neka osoba moè identifikovati, ali se oni generalno mogu svrstati u nekoliko kategorija: èna, mu{karac, androgina, transseksualna i interseksualna osoba. U situacijama kada (vanjske) genitalije djeteta nisu prepoznatljive kao mu{ke ili ènske govorimo o interseksualnim osobama, kojima se spol uglavnom odre|uje naknadno, nakon rekonstruktivne hirurgije13. Transseksualne osobe pak samovoljno mijenjaju svoje spolne karakteristike pomo}u hormonalne terapije i/ili hirur{kih zahvata. Rodna sloboda je pravo svake osobe da izraàva svoj rod na na~in koji izabere: kroz ènskost, mu{kost, androginost ili bilo {ta drugo, uklju~uju}i i pravo na rodnu neodre|enost i rodnu kontradikciju. Jednako je va`no da svaka osoba ima pravo da odredi, uvjetuje ili mijenja svoj spol na na~in koji joj odgovara, bio mu{ki, ènski ili bilo koji drugi, uklju~uju}i tu i pravo na fizi~ku neodre|enost i kontradikciju. Rod podrazumijeva dru{tveno uslovljene razlike izme|u èna i mu{karaca koje su, za razliku od biolo{kih i fiziolo{kih razlika, nau~ene, promjenjive i zavise od razli~itih faktora: kulture, religije, dru{tvenog i politi~kog ure|enja, ekonomske situacije, klase, starosne dobi, etni~ke pripadnosti, itd. To je dru{tveno oblikovanje biolo{kog spola, odre|eno shvatanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih mu{karcima i ènama, u dru{tvu, u javnom i privatnom ìvotu. Dakle, konstrukcija i reprodukcija roda zauzima mjesto na dru{tvenom, ali i na individualnom nivou. Na dru{tvenom nivou tako {to predstavlja dru{tvenu konstrukciju spola koja odre|uje dru{tvene uloge mu{karaca i èna, a na individualnom tako {to vlastiti identitet/izraàvanje moè potvr|ivati, negirati i/ili nadilaziti dru{tveno zadane i formirane spolne i rodne uloge mu{karaca i èna, kao i binarnu osnovu "mu{kog" i "ènskog" u cjelini. Pojam roda koristi se kako bi se opisao set kvaliteta i pona{anja koje se u odre|enom dru{tvu o~ekuju od mu{karaca i èna. Takva o~ekivanja polaze od ideje da su odre|ene kvalitete, pona{anja, karakteristike, potrebe i uloge "prirodne" za mu{karce, dok su neke druge "prirodne" za ène. Me|utim, rod, za razliku od spola, nije biolo{ka kategorija, ve} se konstrui{e procesom socijalizacije koji mlade priprema za o~ekivane dru{tvene uloge. Ljudi se ra|aju kao "mu{ko" ili "ènsko", ali u~e da budu dje~aci i djevoj~ice koji }e odrasti i postati mu{karci i ène. Od malih nogu ih u~e koja su za njih prihvatljiva pona{anja i stavovi, uloge i aktivnosti, kako se trebaju odnositi prema drugim ljudima, itd. Tokom odrastanja preuzimaju na~ine i modele pona{anja zbog kojih }e se kasnije osje}ati kao integrativni dio dru{tvene zajednice kojoj pripadaju. To nau~eno pona{anje je ono {to ~ini rodni identitet i uvjetuje rodne uloge. Da sumiramo, rije~ spol koristi se za sve razlike izme|u mu{karaca i èna koje su biolo{ki i nasljedno uvjetovane, dok rod ozna~ava one osobine koje su uvjetovane dru{tvenim okruènjem i odgojem. Sloène diskusije se vode o tome gdje jedno prestaje, a drugo po~inje. U SAD se na razliku za oznaku spola ukazuje kori{tenjem termina male i female, te man i woman za oznaku roda. U na{em jeziku, u tom smislu se koriste termini mu{ko i ènsko za spol, odnosno mu{karac i èna za rod. Rodni sistem je historijski, dru{tveno i kulturalno specifi~an fenomen i odraàva na~in na koji su rodne razlike i strukture percipirane u odre|enom dru{tvu. To je dru{tveno konstruisan sistem gdje su mu{karci i ène i njihovo pona{anje percipirani, ne kao ne{to "prirodno", {to proizlazi iz biologije, ve} se pojavljuju kao posljedica
13 Procjene stru~njaka govore o jednom ili dva djeteta na 1.000 ro|enih kojima se hirur{kim putem "normalizuje" izgled genitalija kako bi ih se moglo kategorisati ili u mu{ki ili u ènski spol te odgajati (~esto uz dodatne hormonalne terapije) ili kao dje~ake ili kao djevoj~ice. (2004)
64
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI normi dru{tva u kojem ìve. Stoga nije neobi~no {to rodni sistem s pripadaju}im rodnim identitetima i ulogama odre|uje pona{anja mladih u dru{tvu, jer mladi}i i djevojke svoje budu}e uloge mu{karaca i èna prepoznaju unutar dru{tva koje je, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi, jo{ uvijek u velikoj mjeri proèto rodnom neravnopravno{}u. Ukratko, razlika izme|u spola i roda moè se svesti na par segmenata: Rod se razlikuje od spola po tome {to nije biolo{ki odre|en. Prema toj razlici, spol je povezan uz biologiju, dok su rodni identiteti mu{karaca i èna u bilo kojem dru{tvu dru{tveno i individualno definisani. Razlika izme|u roda i spola se mijenja od kulture do kulture i s ekonomskim, dru{tvenim i politi~kim kontekstom dru{tva. Isto tako, mijenja se i kroz vrijeme/historiju. Svako dru{tvo koristi spol kao jedan od kriterija za opisivanje roda i ispod te jednostavne po~etne ta~ke ne postoje dvije kulture koje bi se mogle potpuno sloìti u tome po ~emu se rodovi razlikuju. Isto tako, izme|u kultura postoje znatne razlike i u rodnim ulogama.
Dakle, rod nije samo dru{tveno konstruisana definicija èna i mu{karaca, to je i dru{tveno konstruisana definicija odnosa izme|u spolova. U vrijednosnom sistemu, utemeljenom na samo te dvije mogu}nosti, koje su predstavljene kao me|usobno isklju~ive alternative, jedna strana uvijek ima vi{e mo}i od druge. Taj nejednak odnos mo}i ogleda se u mu{koj dominaciji i ènskoj subordinaciji u ve}ini ìvotnih podru~ja. Mu{karci i zadaci, uloge, pona{anje i vrijednosti koje im se pripisuju, u mnogim aspektima ìvota vrednovani su vi{e nego ène i ono {to se uz njih veè. Uprkos nekim pozitivnim promjenama koje su se u posljednjim decenijama dogodile po pitanju izjedna~avanja prava spolova, jasno se prepoznaje da je dru{tvo pristrano i jo{ uvijek pod velikim uticajem maskuliniteta: mu{ka uloga je preuzeta kao norma za dru{tvo kao cjelinu, {to se reflektuje u gotovo svim sferama ìvota.
1.2. Rodne uloge i rodni identitet

Rodne dru{tvene norme defini{u primjereno i prihvatljivo rodno pona{anje, odnosno izraàvanje. One se provode pomo}u pozitivnih i negativnih sankcija koje se mogu posmatrati kao sredstvo o~uvanja i zadràvanja tradicionalnog sistema rodnih normi. Kao dru{tvena kategorija, rod propisuje mu{karcima i ènama razli~ite i ~esto nejednake uloge, prava i obaveze na podru~jima podjele rada i porodi~nih odnosa, odre|uje njihova djelovanja i neravnopravne poloàje u sferama ekonomije i politike. Koncept rodne neravnopravnosti i razli~itih rodnih uloga tako|er je institucionaliziran u lingvisti~ke i religijske sisteme, uklju~en u medijske, kulturalne i umjetni~ke prikaze i predod`be. Rodne uloge su sve one razli~ite ideje, o~ekivanja i norme vezane uz stavove, izgled i pona{anje koje pojedino dru{tvo ili kultura pripisuje i zahtijeva od osoba mu{kog i ènskog spola. One predstavljaju zbir svih karakteristika, na~ina pona{anja, obaveza i o~ekivanja koja se pripisuju pojedinom rodu. Rodne uloge se razlikuju s obzirom na datu kulturu, dru{tveni, ekonomski i politi~ki kontekst, te historijski period, a u~e se procesima socijalizacije i odrastanja. Rodna pravila i norme usvajaju se od roditelja, grupe vr{njaka, {kolskog sistema, medija, zakona trì{ta, religije, umjetnosti, itd. Usko su povezane sa stereotipima. Rodne uloge se u~e kroz proces socijalizacije i kroz kulturu odre|enog dru{tva, {to zna~i da se mogu mijenjati. Djeca u~e svoj rod od ro|enja - u~e kako se pona{ati da bi bili percepirani od drugih, ali i od sebe, kao dje~aci/mladi}i/mu{karci i kao djevoj~ice/djevojke/ène. Tokom ìvota to je poticano od strane njihovih roditelja, u~itelja, vr{njaka, te njihove kulture i dru{tva u cjelini. Dje~aci se socijalizuju tako da potiskuju osje}aje bola i da ne pla~u. U~i ih se da prihvate ~vrsto}u, hrabrost i neranjivost i podupire ih se da budu samostalni i samopouzdani. Kod njih se razvija i vrednuje sigurnost u sebe i natjecateljski duh. S druge strane, djevoj~ice se odgaja da budu nje`ne i da se me|usobno pomaù i sara|uju. Poti~e ih se na igre sa lutkama i doma}instva, kako bi preuzele ulogu osobe koja }e se brinuti za porodicu. Dakle, ~ak je i industrija igra~aka podre|ena tome. Tako|er, ~vrste granice i razlike nastoje se nametnuti na podru~je rodnog izraàvanja i predstavljanja kroz vanjsku prezentaciju: izgled, pona{anje, odje}u, frizuru, glas, tjelesne karakteristike ili druge vanjske oznake. Dakle, rodne uloge su povezane s rodnim izraàvanjem, definisane su rodnim normama, a dodjeljuju se isklju~ivo prema rodnom dru{tvenom sistemu. Kako je taj dru{tveni sistem rodnih odnosa patrijarhalan, rodne uloge se dodjeljuju po ste~enom rodnom statusu na {tetu èna. Tako su u izrazito patrijarhalnim dru{tvima gotovo jedine rodne uloga èn: supruga, majka, doma}ica, odgajateljica, i sl. 65
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Osobe koje djeluju izvan svoje rodne uloge mogu doìvjeti neodobravanje. Uz svaku rodnu ulogu veù se odre|ena o~ekivanja, te su propisane i poèljne osobine i pona{anja. Ako osoba izabere neka pona{anja koja nisu u skladu s njezinom rodnom ulogom, vrlo ~esto nailazi na pote{ko}e i nerazumijevanje sredine. Rodni identitet je dio li~nog identiteta koji se odnosi na socijalnu i individualnu percepciju pojedinca o pripadanju, odnosno nepripadanju vlastitom biolo{kom spolu. Rodna identifikacija je li~na odluka, ali vrlo ~esto i odluka donesena pod uticajem i pritiskom spolnih i kulturalnih definicija maskuliniteta i feminiteta. Danas moèmo govoriti o lepezi rodnih identiteta koja se naj~e{}e imenuje formulom LGBTIQ osobe, {to je krovni naziv za lezbejke, gej, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer osobe. Ponekad je veza izme|u rodne uloge i rodnog identiteta nejasna. Na individualnom planu, rodni identitet je nezavisan od toga koji spol je na ro|enju upisan pojedincu/ki, iako se ve}i dio populacije identifikuje sa svojim biolo{kim spolom, odnosno heteroseksualne osobe ~ine ve}inski dio svjetske populacije. Dru{tvo ima tendenciju da odre|ene socijalne uloge pripi{e isklju~ivo mu{kim, odnosno ènskim individuama, pa to pojednostavljivanje po kojem postoje samo pravi mu{karci i prave ène i da se oni/e trebaju pona{ati prirodno, doprinosi mnogim nejasno}ama, a ~esto i diskriminaciji osoba koje se izja{njavaju kao druge i druga~ije. Postoji vjerovatno onoliko varijanti rodnih identiteta koliko ima i ljudi i isto toliko na~ina njihovog izraàvanja/ispoljavanja u kompleksnosti dana{njice, te se rodni identitet mnogih osoba ne uklapa u ove tradicionalne koncepte i njihovo pona{anje moè biti druga~ije od onog koje bi se tradicionalno o~ekivalo od mu{karaca, odnosno èna. Ove osobe se mogu identifikovati kao transseksualne, genderqueer, mogu se ne identifikovati ni na koji na~in, ili se identifikovati cisrodno, iako imaju druga~ije rodno izraàvanje (androgini).
Mu{ki simbol
@enski simbol
Transrodni simbol
Dakle, rodni identitet je subjektivni osje}aj pripadnosti ili nepripadnosti jednom od rodova i nije nu`no zasnovan na spolu (pravom ili pripisanom), niti na seksualnoj orijentaciji. {tavi{e, on se moè u potpunosti razlikovati od onog koji je odre|enoj osobi biolo{ki pripisan, kao {to se i njen vanjski izgled ne mora poklapati sa njenim biolo{kim spolom, kada kaèmo da osoba pati od rodne disforije, odnosno duboke nesre}e zbog tog neslaganja. Stoga je socijalizacija bitna za izgradnju rodnog identiteta barem u istoj onoj mjeri u kojoj na njegovo formiranje uti~u li~ne èlje, stremljenja i sklonosti svake li~nosti. Temeljno pravilo dominantnog rodnog sistema je da se osobe jednog spola ne smiju obla~iti, izgledati i pona{ati kao osobe "suprotnog" spola. Kr{enje ovog pravila ~esto sluì kao "opravdanje" za nasilje usmjereno protiv osoba koje su u svojim predstavljanjima i/ili djelovanjima rodno neodre|ene, nejasne ili proturje~ne, odnosno protiv osoba koje se ne uklapaju u ènske i mu{ke "okvire". Tako|er, vidljivi oblici strukturalnog nasilja rodnog sistema su i seksizam i mizoginija, koji odràvaju napetosti me|u spolovima u borbi biti ili jedno ili drugo. Seksizam je sistem i praksa dru{tvene diskriminacije osobe na temelju spola. Moèmo ga definisati kao skup vjerovanja i djelovanja koja privileguju mu{karce iznad èna te podcjenjuju i degradiraju vrijednosti i aktivnosti povezane sa ènama. Tako|er, pojam seksizma odnosi se na negativne predrasude prema ènama, na stereotipiziranje èna, definisanje èna u odnosu na njihovu seksualnu dostupnost i privla~nost mu{karcima i sve svjesne ili nesvjesne pretpostavke koje uzrokuju da se ène ne tretiraju u potpunosti kao ljudska bi}a, dok se mu{karci postavljaju kao norma. Seksizam se javlja na razli~itim nivoima od individualne do institucionalne, a odgajanje dje~aka i djevoj~ica da se pona{aju u skladu sa stereotipima je jedan od na~ina na koji se seksizam odràva. Mizoginija je termin kojim se ozna~ava bezrazlo`no, ali institucionalno podràno i normalizirano neprijateljstvo i mr`nja prema ènama. Mizoginija kao ideologija stvara se i odràva kroz mitove, predrasude i stereotipe 66
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI o "zlim i lo{im ènama", a izraèna je i u javnom i medijskom prostoru, kao i na podru~ju privatnih odnosa. Prisutna je u govoru mr`nje, u isklju~ivanju i ismijavanju èna, a i u pozadini svakodnevnog nasilja i agresije, kroz prakse eksploatacije i zloupotrebe ènskih ljudskih resursa. Mizoginija proizvodi patrijarhat kao sistem dominacije nad ènama, a istovremeno sluì i opravdavanju i racionalizaciji patrijarhalnih struktura mo}i, kao {to su rodna hijerarhija i kontrola ènske seksualnosti. Na dru{tvenom planu, na rodne identitete uti~u ekonomske, politi~ke, kulturne, rasne, i druge prilike. Pravo na vlastiti rodni identitet i pravo da zbog njega ne budu diskriminisani oni koji se ne izraàvaju/opredjeljuju kao heteroseksualne osobe, u na{em zakonodavstvu prepoznato je tek nekoliko godina unazad. Me|utim, diskriminacija je i dalje prisutna u svakodnevnom ìvotu, a rodni identitet bitno opredjeljuje status pojedinca/ke u dru{tvu koje koristi razli~ite ar{ine u za{titi njihovih prava. Tako se osobama iz ovih grupa ~esto uskra}uju osnovna prava, a nerijetko su i meta ismijavanja, uznemiravanja, pa ~ak i nasilja. Naàlost, vrlo je malo svijesti o tome kako ovakve reakcije nanose {tetu i onima koji ih izazivaju, jer se kod njih razvija nerealna slika o sebi i sopstvenim mogu}nostima, a ~esto nisu u situaciji ni da ostvare efikasnu komunikaciju u zajednici koja je danas sve bogatija razli~itostima, te da svoje znanje i iskustvo predstave ljudima o kojima imaju predrasude. 1.2.1. Rodni identiteti van Zapadne kulture Rod pripisujemo na osnovu komplikovanog sistema znakova, koji se razlikuju od kulture do kulture, a koji mogu uklju~ivati ne samo fizi~ki izgled, govor, pona{anje, ve} i upotrebu mo}i. Premda se u dominantnoj kulturi na Zapadu tradicionalno prepoznaju samo dva roda (mu{ki i ènski), u nekim drugim kulturama postoje rodni koncepti koji prepoznaju vi{e rodova. Dakle, u nekim dru{tvima postoje i socijalne uloge koje su pripisane drugim rodnim identitetima, nepoznatim u Zapadnoj kulturi. U tradicionalnim balkanskim kulturama poznate su virdìne, ène koje, kad u porodici nema mu{kog nasljednika, preuzimaju ulogu mu{karca. Sredina se prema njima odnosi kao prema mu{karcima, kre}u se isklju~ivo u mu{kom dru{tvu, pu{e i piju, u~estvuju u zborovanjima mu{karaca i rade sve {to je mu{karcima dozvoljeno, a ènama uskra}eno. U polinezijskoj kulturi (na otoku Samoa), postoje fa'afafine, osobe koje se smatraju tre}im spolom, "izme|u mu{kog i ènskog". Te osobe su biolo{ki mu{karci, ali se obla~e, pona{aju i stupaju u socijalne interakcije kao ène. Smatraju se prirodnim rodom i ne trpe nikakav vid dru{tvene diskriminacije. U Indiji postoje hijre, koje se ne smatraju ni mu{karcima ni ènama (mogu se uporediti sa transvestitima i drag queensicama na Zapadu). Ve}ina su biolo{ki mu{karci ili interseksualne osobe, ali ima i biolo{kih èna. Premda se smatraju tre}im spolom, hijre ne uìvaju jednako dru{tveno prihvatanje kao mu{karci i ène u indijskom dru{tvu. U Omanu, koji ima stroìju podjelu izme|u spolova, postoje haniti, koji se bave mu{kom homoseksualnom prostitucijom, obla~e se kao mu{karci, mada nose pastelne boje (za razliku od mu{karaca koji nose bijelo) i imaju feminizirane pokrete. Mogu se druìti sa ènama i imaju svoja doma}instva, gdje obavljaju i mu{ke i ènske poslove. Omogu}eno im je da se vjen~aju sa ènama. Nakon razvoda ili smrti ène, mogu nastaviti da ìve kao haniti.
1.3. Rodni stereotipi i predrasude

Stereotipi i predrasude su uvijek aktuelna tema u radu sa mladima. înjenica je da su pona{anja i aktivnosti mladih odre|eni sistemom vrijednosti zajednice kojoj pripadaju, te da razli~iti faktori usmjeravaju njihovo pona{anje i odre|uju njihov poloàj u zajednici. Tu se, prije svega, misli na uticaj koji porodica, {kola, religija i vr{njaci imaju na formiranje obrazaca pona{anja mladih, a posebno je zna~ajno pratiti uticaj medija na razvoj i odrìvost negativnih li~nih stavova mladih prema grupi ljudi (npr. onih sa smetnjama u razvoju, starih, siroma{nih, bolesnih, itd.), pojedinim osobama ili dru{tvenim pojavama koji se formiraju opaànjem i tuma~enjem odre|enih medijskih slika. Naàlost, te slike na mlade ~esto ostavljaju lo{ utisak i razvijaju predrasude o kvalitetu ìvota i potrebama pojedinih grupa ljudi koje su {tetne za sve ~lanove dru{tvene zajednice. U tom smislu, neophodno je stvaranje povoljne klime za razvoj svakog pojedinca/ke u zajednici, {to podrazumijeva obezbje|ivanje uslova u kojima }e se mlada osoba razviti u aktivnog i osvje{tenog gra|anina/ku, bez predrasuda o drugim ljudima koji su nekad druga~iji, a pripadaju istoj zajednici, te koji }e podsticati participaciju mladih, razvoj njihovih stavova i promociju pozitivnih dru{tvenih vrijednosti kao {to su: solidarnost, tolerancija, dru{tvena pravda i svijest o okolini. Uvijek kada je rije~ o problemu postojanja stereotipa i predrasuda kod mladih, od posebnog interesa su modeli aktivnosti kroz koje se moè do}i do podataka o njihovim 67
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI stavovima i mi{ljenju ne samo o nekoj osobi ili grupi osoba, ve} i o tome kako dru{tvo uti~e na njihovo stvaranje i {ta je rezultat "iskrivljenih slika" koje mladi ~esto ugra|uju u svoj vrijednosni sistem. Predrasuda podrazumijeva negativan li~ni stav ili mi{ljenje o nekoj osobi ili o grupi ljudi koju nekad i ne poznajemo. Stereotip je pretjerano uop{ten stav o grupi ljudi koji ne mora uvijek biti negativan, ali je naj~e{}e zasnovan na predrasudi. Pojam stereotip je u socijalnu psihologiju uveo ameri~ki pisac i novinar Volter Lipman 1922. godine, ~iji je rad objavljen u knjizi Javno mijenje 1999. godine, a dotad su ga koristili samo psihijatri koji su njime ozna~avali ponavljanje istog pokreta, rije~i ili oblika pona{anja u psihopatologiji. Stereotipi su pojednostavljene i, vrlo ~esto, iskrivljene mentalne slike. U kontekstu spola, javljaju se uz odre|enu spolnu grupu i podrazumijevaju ~itav niz karakteristika, bilo fizi~kih, bilo psihi~kih, koje tu grupu opisuju i odre|uju. Zasnivaju se na uvjerenju da su svi pripadnici/ce odre|ene grupe sli~ni te da, ako i postoje, individualne razlike me|u osobama unutar te grupe, one nisu zna~ajne za njihovu karakterizaciju. Na osnovu fizi~kih i psihi~kih karakteristika, a kao posljedica odre|enog spola, kreiraju se tzv. dru{tvene uloge koje za sobom povla~e i niz stereotipiziranih radnji i pona{anja (npr. tako postoje podjele na "ènska" i "mu{ka" zanimanja, poslove, sportove, hobije, i sl.). Zna~aj mentalnih slika èna i mu{karaca koje prikazuju rodni sistem kao normativno podru~je suprotnosti sa zna~ajno razli~itim ulogama, sposobnostima, mogu}nostima, vrijednostima i prioritetima pripisanim mu{karcima i ènama, a koje su u na{em dru{tvu duboko ukorijenjene, predstavljaju idejne konstrukcije rodnih stereotipa koje se nikako ne bi smjele podcijeniti, jer predstavljaju percepcije o~ekivanih i dopu{tenih ènskih i mu{kih modela pona{anja. Naime, mnoga sociolo{ka istraìvanja su pokazala da rodni stereotipi sna`no uti~u na interpretaciju mu{kog i ènskog pona{anja. êst je slu~aj da se isto pona{anje kod mu{karaca i èna tuma~i na potpuno razli~ite na~ine, pa se tako, naprimjer, postignu}a jednog mu{karca naj~e{}e pripisuju njegovoj sposobnosti, dok se u slu~aju ène pripisuju njezinom naporu, umije}u zavo|enja ili pukoj sre}i. Ovi hijerarhijski odnosi rodnog sistema u velikoj mjeri su podràni i odràvaju se putem tradicionalnih rodnih stereotipa koji se odnose na percipirane razlike izme|u osoba ènskog i mu{kog spola i to uglavnom s obzirom na ?zi~ki izgled, osobine li~nosti, pona{anje i profesiju. Tako tradicionalni rodni stereotipi, koji uvelike odre|uju rodne uloge, a koji se veù uz osobe mu{kog spola uklju~uju sljede}e karakteristike: ?zi~ki su sna`ni, kratke kose, samostalni su i nezavisni, preuzimaju rizike, usmjereni su na natjecanje i na karijeru, ?nansijski se brinu za porodicu, kontroli{u svaku situaciju u kojoj se na|u, ne pokazuju osje}aje, preuzimaju seksualnu inicijativu i seksualno su agresivni te su skloni upotrebi nasilja prilikom rje{avanja sukoba. S druge strane, tradicionalne i stereotipne karakteristike koje se odnose na osobe ènskog spola te u najve}oj mjeri defini{u ènsku rodnu ulogu su: pasivne, emocionalne, ranjive, va`no im je da su ?zi~ki privla~ne, trebaju se udati i imati djecu bez obzira na osobne èlje, ekonomski su ovisne i brinu se o mu{karcu i djeci, potrebe porodice stavljaju ispred vlastitih potreba, karijeru odabiru u "pomaga~kim" zanimanjima (npr. nastavnice, medicinske sestre, odgajateljice), udovoljavaju èljama i zahtjevima seksualnog partnera te toleri{u seksualno uznemiravanje bez pritu`bi i pretpostavljaju vlastitu odgovornost za seksualno nasilje (tj. èna je kriva, jer je zavodila, hodala u mini suknjici, i sl.). Stereotipne rodne uloge ograni~avaju i sputavaju mladi}e jednako kao i djevojke. Prvi korak u prevladavanju stereotipnog razmi{ljanja je osvje{tavanje prisutnih stereotipa. Poloàj mladih odre|en je sveukupnim de{avanjima u zajednici, ali i sistemom vrijednosti koji proklamiraju odrasli koji ih vaspitavaju. Participacija mladih u zajednici podrazumijeva njihovo ìvljenje bez stereotipa i predrasuda, sa pravilno izgra|enim stavovima i vrijednostima o sposobnostima, postignu}ima i pona{anju drugih osoba, razli~itih potencijala. Stereotipi i predrasude su zna~ajno podru~je istraìvanja i vaspitnog djelovanja na mlade, u cilju izgra|ivanja njihovih moralnih vrijednosti i stavova o grupi ljudi ili o pojedincima. U sistemu formalnog obrazovanja treba pronalaziti mogu}nosti primjene aktuelnih neformalnih programa koje mladi rado prihvataju i u~estvuju u njima. Posebno se to odnosi na aktivnosti kojima je mogu}e razvijati stavove mladih u odnosu na ulogu medija u njihovom sistemu ìvljenja.
1.4. Koncept ravnopravnosti spolova

Koncept ravnopravnosti spolova ulazi u podru~je ljudskih prava. Kada govorimo i pi{emo o ljudskim pravima, mislimo na sistem koji je nastao u me|unarodnom pravu neposredno nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata, najprije dono{enjem Povelje o ljudskim pravima, koju su zatim pratili mnogobrojni drugi dokumenti. Cjelokupna su{tina ljudskih prava po~iva na korelaciji tri principa: 1. univerzalnost - ljudska prava pripadaju svim ljudima samo zato {to su ljudi; 68
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI 2. neotu|ivost - sti~u se ro|enjem i niko nam ih ne moè oduzeti ili dati; 3. nedjeljivost - prava nisu rangirana po prioritetima, svako od prava je podjednako va`no. Ovaj univerzalni koncept ljudskih prava u pro{losti nije obuhvatao, i to ne toliko u sadrìni, koliko prvenstveno u primjeni - prava èna. Rodna jednakost je koncept po kome su sva ìva bi}a slobodna da razviju svoje vlastite sposobnosti i naprave slobodan izbor bez ograni~enja uspostavljenih strogim rodnim ulogama; koncept po kome se razli~ito pona{anje, te`nje i potrebe èna i mu{karaca jednako cijene, razmatraju i favorizuju. Jednakost izme|u mu{karaca i èna podrazumijeva jednaka prava, odgovornosti i mogu}nosti. To zna~i da jednakost ne promovi{e identi~nost mu{karaca i èna, ve} uvaàva njihovo pravo na razli~itost. Jednakost zna~i i za{titu specifi~nosti, odnosno razlika me|u ljudima. Rodna ravnopravnost podrazumijeva pravedno tretiranje spolova, {to moè biti jednak ili razli~it tretman, ali koji se smatra ekvivalentnim u smislu prava, beneficija, obaveza i mogu}nosti. Ona podrazumijeva ravnopravnu vidljivost, osposobljenost i u~e{}e spolova u svim vidovima javnog i privatnog ìvota. Sva ljudska bi}a trebaju biti ravnopravna pred zakonima i imati slobodu i mogu}nost ravnopravnog u~e{}a u aktivnostima jednog dru{tva, javnoj i privatnoj sferi, bez ograni~enja rodnim ulogama, i da od tih aktivnosti ravnopravno dijele dobrobit. Ravnopravnost spolova je u suprotnosti sa neravnopravno{}u spolova, a ne sa razli~ito{}u spolova. Dakle, temeljnu odrednicu diskursa ljudskih prava ~ine ravnopravnost i jednake mogu}nosti za sve, bez obzira na spol ili neki drugi identitet. Ipak, postoje dva koncepta razumijevanja i pristupa pojmu ravnopravnosti u me|unarodnom i nacionalnom pravu. Ravnopravnost èna i mu{karaca treba da bude sveobuhvatna, {to zna~i da to mora biti izraèno i formalno kroz zakon, ali i da uvaàva specifi~ne potrebe pojedinaca/ki, vode}i ra~una o stvarnom stanju u dru{tvu14. Ova dva koncepta su razli~ita, ali su me|usobno povezana i isprepletena. Juridi~ka ravnopravnost podrazumijeva ravnopravnost spolova zagarantovanu ustavom, zakonom i drugim aktima koje dràva donese u svrhu promocije i provo|enja jednakog tretmana èna i mu{karaca za {ta su zaduène dràvne institucije koje provode donesene zakone i utvr|ene politike djelovanja. Prema ovom konceptu, nije dozvoljeno praviti diskriminaciju èna u odnosu na mu{karce po bilo kojem osnovu, nego i jedni i drugi imaju jednake mogu}nosti. U suprotnom, na djelu je direktna diskriminacija jednog spola u odnosu na drugi. Substantivna ravnopravnost se pak ne moè ostvariti samo dono{enjem zakonske regulative i utvr|ivanjem politika djelovanja, ve} se mora voditi ra~una o specifi~nim potrebama èna ili mu{karaca, te o jednakim rezultatima i mogu}nostima. To zna~i da, primjerice, jednak tretman u odre|enim situacijama, moè proizvesti nejednake rezultate po ène, zbog vi{estoljetne podre|enosti èna i njihovog isklju~enja sa pozicija odlu~ivanja i mo}i. U tom slu~aju je rije~ o indirektnoj diskriminaciji, jer zakon osigurava jednak tretman svima, no njegova primjena prouzrokuje diskriminatorne efekte u praksi, zbog institucionalizirane i kulturolo{ke isklju~enosti èna u javnom ìvotu. Stoga je potrebno uzeti u obzir ekonomske, socijalne i kulturne razlike koje postoje u nekim dru{tvima, kako bi rezultat bio efektniji i od pomo}i ènama. Jedan od na~ina je da dràva preduzme posebne privremene specijalne mjere za{tite kako bi se obespravljene grupe dovele u poziciju jednakog uìvanja zakonom zagarantiranih prava15. Te mjere su jo{ poznate kao Mjere pozitivne akcije i poduzimaju se u namjeri da se elimini{e i sprije~i diskriminacija ili neutrali{u nedostaci uzrokovani postoje}im stavovima, pona{anjem i strukturama. Dakle, radi se o mjerama namijenjenim manje zastupljenom spolu ili odre|enoj grupi, kako bi se sprije~ila postoje}a diskriminacija ili kako bi te grupe dobile prava i mogu}nosti koja su im bila ograni~ena uslijed postoje}ih tradicionalnih stavova, pona{anja ili struktura. Ove mjere mogu biti: Korektivne - provode se kroz npr. politi~ke ili neke druge kvote; Promotivne - provode se putem razli~itih vrsta promotivnih kampanja u oblastima u kojima se zapaà nesrazmjerno malo u~e{}e jednog spola ili odre|ene grupe ljudi. U praksi se pokazalo da je te{ko primijeniti univerzalne principe ravnopravnosti u socio-kulturnom i politi~kom kontekstu koji marginalizira ène i druge osjetljive grupe, te je stoga nu`no koristiti mehanizme za{tite i podr{ke da bi se prevladale postoje}e prepreke. Posebne mjere je regulisala CEDAW Konvencija u ~lanu 4, uz obja{njenje da se takve mjere ne smatraju diskriminacijom sve dok se ne postigne cilj i ostvare jednake
14 15
O konceptu ravnopravnosti vidjeti: Fredman Sandra, Discrimination Law, Oxford University Press, 2002. Privremene specijalne mjere, Op}a preporuka br. 25, ~lan 4, paragraf 1
69
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI mogu}nosti za oba spola. Dakako, treba voditi ra~una o tome da kada se uvode posebne mjere za{tite, one budu objektivno utemeljene i opravdane, da ne bi do{lo do zloupotreba i da ne bi predstavljale prepreku za dalji napredak. 1.4.1. Diskriminacija po osnovu spola Ve} je bilo govora o tome kako je neravnoteà dru{tvene mo}i donekle omogu}ena i samim postojanjem dvojnog spolno-rodnog sistema. Dominantan model koji ène i mu{karce suprotstavlja kao dvije potpuno odvojene klase ljudi, pretpostavlja neravnopravnost samom svojom strukturom, isto kao i svaki drugi hijerarhijski binarni sistem. U tradicionalnom vrijednosnom sistemu koji je utemeljen na mu{ko-ènskoj dihotomiji, kao dvjema me|usobno isklju~ivim alternativama, gdje jedna strana uvijek ima vi{e mo}i od druge, spol i rod predstavljaju osnovu za diskriminaciju i neravnopravnost. U dru{tvu postoje odnosi dominacije i podre|enosti u kojima je jedan dio dru{tva u povoljnijem poloàju od drugog zbog svog roda. Odnosi izme|u mu{karaca i èna uglavnom su patrijarhalni, oni reflektuju i nastavljaju hijerarhiju u kojoj su ène subordinirane mu{karcima. Mu{ka dominacija se javlja u svakodnevnim interakcijama, prenosi se s generacije na generaciju kroz dijeljenje sistema simbola, uklju~uju}i jezik, religiju i medije. S druge strane, ènska subordinacija se ogleda u neravnopravnosti i razlikama izme|u mu{karaca i èna u porodici i zajednici, ali i u svim dru{tvenim, ekonomskim, kulturnim i politi~kim interakcijama i odnosima (npr. diskriminacija u oblasti radnih odnosa, obrazovanja, zdravstvene i socijalne za{tite, itd). Patrijarhalni dru{tveni svjetonazor ènama uskra}uje mo} na razli~ite na~ine: uvjeravaju}i ih da su inferiorne u odnosu na mu{karce; traè}i od njih da se konformi{u s odre|enim stereotipnim, tzv. "prikladnim" pona{anjem; nije~u}i im kontrolu nad njihovim tijelima, ìvotima i radom; ograni~avaju}i im pristup resursima i ograni~avaju}i im mogu}nost da sudjeluju u dono{enju odluka koje uti~u na njihove ìvote. Mu{karci uìvaju najvi{e povlastica ovakve konstelacije dru{tvenih odnosa, ali naj~e{}e pasivno podupiru svoju dominaciju, ne èle}i ostati bez povlastica koje im ona donosi. Diskriminacija na osnovu spola predstavlja svako pravno ili fizi~ko, direktno ili indirektno razlikovanje, privilegovanje, isklju~ivanje ili ograni~avanje zasnovano na spolu, zbog kojeg se pojedinkama/cima oteàva ili negira priznanje, uìvanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u politi~kom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, sportskom, gra|anskom i svakom drugom podru~ju javnog ìvota. Diskriminacija moè biti direktna i indirektna. Direktna (neposredna) diskriminacija na osnovu spola postoji kada je osoba tretirana nepovoljnije u odnosu na drugu osobu, u istoj ili sli~noj situaciji, samo zbog svog spola (npr. objavljivanje oglasa za posao kojim se za odre|eno radno mjesto traì isklju~ivo osoba mu{kog ili ènskog spola; odbijanje poslodavca da zaposli ènu uz obrazloènje da ne prima trudnice; odbijanje poslodavca da zaposli mu{karca uz obrazloènje da je posao za koji je raspisan konkurs "ènski", i sl.). Indirektna (posredna) diskriminacija na osnovu spola postoji kada prividno neutralna pravna norma, kriterij, ili praksa jednaka za sve, dovede u nepovoljan poloàj osobu jednog spola u pore|enju s osobama drugog spola (npr. op}a poslovna odluka nekog preduze}a da se u radni odnos ne primaju osobe koje ispunjavaju uslove iz oglasa, a za koje se moè o~ekivati da zatraè kori{tenje bolovanja u trajanju duèm od 6 mjeseci (potencijalne trudnice indirektno pogo|ene diskriminacijom); objavljivanje oglasa za posao kojim se traì osoba odre|enih fizi~kih karakteristika koje ne moè imati ve}ina èna, odnosno mu{karaca, i sl.)16. Posredna diskriminacija je ~e{}a u demokratskim dru{tvima, jer njihovi zakoni sprje~avaju direktnu diskriminaciju. Stvarna ravnopravnost spolova se moè posti}i tek ukoliko ène i mu{karci ravnopravno dijele pozicije na tzv. mjestima mo}i i odlu~ivanja. Me|utim, mu{karci jo{ uvijek drè pozicije vi{eg statusa i imaju mo} dono{enja odluka. Dokazano je da kako bi zajedni~ki interesi èna kao grupe bili uzeti u obzir, potrebna je kriti~na masa od najmanje 30% èna na mjestima gdje se donose odluke. 1.4.2. Neki primjeri rodne neravnopravnosti i nepovoljnog poloàja èna u dru{tvu Analiza roda ne bavi se samo ulogama i aktivnostima mu{karaca i èna, ve} i njihovim odnosima, pa se stoga u njima ne postavlja samo pitanje: Ko {ta radi?, nego i: Ko donosi odluke?, Ko izvla~i korist?, Ko koristi resurse, a ko ih kontroli{e?, te kako ostali faktori u dru{tvu uti~u na rodne odnose. Razli~iti oblici kontrole djeluju tako da ja~aju jedni druge i rezultiraju marginalizacijom èna u ekonomskim, dru{tvenim i politi~kim procesima. Primjere moèmo na}i u svim podru~jima ìvota: mali je broj èna na vode}im poloàjima, ènski rad se defini{e kao razli~it i manje vaàn od mu{kog, ène su nedovoljno zastupljene u dru{tvenim, politi~kim, ekonomskim i
16
Da li ste upoznati sa Va{im pravima? - Agencija za ravnopravnost spolova BiH, 2008.
70
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI legalnim institucijama, nasilje prema ènama je u porastu, nejednako se finansiraju ènske i mu{ke aktivnosti (npr. sport), itd. Iako i mu{karci i ène igraju podjednaku ulogu u sferi ìvota i rada u jednom dru{tvu, oni biraju razli~ita zanimanja i aktivnosti te imaju razli~ite mogu}nosti u ekonomskom svijetu. Ekonomski poloàj je generalno u najuòj vezi sa politi~kom mo}i, pa je stoga nepovoljan poloàj èna u institucionalnoj politici dobar posredni indikator za odre|ivanje statusa èna u dru{tvu. Politika i strukture upravljanja ~esto reprodukuju rodnu nejednakost, jer ène ne dobijaju priliku da preuzmu vode}e funkcije u vo|enju javnih poslova, nemaju puno u~e{}e u vlasti i odlu~ivanju i malo ili nikako su zastupljene u politi~kom ìvotu. Nadalje, odluke o tome ko sti~e dohodak van porodice i kako se porodi~ni dohodak raspodjeljuje, sna`no su rodno strukturirane. Te odluke uveliko uti~u ne samo na odnose u doma}instvu i preduze}ima, ve} i na trì{ne odnose i ekonomsku politiku jedne dràve, pa tako i na ukupan ekonomski i dru{tveni razvoj svake nacionalne ekonomije. Naàlost, razli~iti doprinosi mu{karaca i èna u proizvodnji i raspodjeli dobara i usluga naj~e{}e nisu prepoznati, ve} se oni tretiraju kao rodnoneutralni. I ina~e, upravo je sfera rada podru~je u kojem se danas najbolje ogleda diskriminacija èna u jednom dru{tvu. @ene iz tranzicijskih zemalja gube svoja radna mjesta i izloène su razli~itim diskriminacijskim praksama. One pak, koje imaju sre}u da su zaposlene, ~esto ìve u sindromu trostruke optere}enosti kako bi preìvjele. Pored toga, na podru~ju radnih odnosa i ekonomije, postoji profesionalno stereotipiziranje (postoje poslovi koji su tradicionalno i poslovi~no okarakterisani kao "mu{ki" i "ènski"), a primje}ene su i razlike u visinama plata izme|u mu{karaca i èna na istoj poziciji, sa jednakim obrazovanjem i radnim staòm. Tako|er, ène su mnogo ~e{}e u poziciji zaposlenih, nego u poziciji poslodavaca. Dakle, ènski rad je ili nepriznat, ili nepla}en, ili nedovoljno pla}en, te stoga siroma{tvo èna treba shvatiti kao problem dru{tvene diskriminacije èna. Ignorisanje stvarnog radnog doprinosa èna, nepla}anje i potpla}ivanje njihovog rada, kao i konstantno niì dru{tveni ugled "ènskih" zanimanja, oteàna promocija u profesiji, itd. - sve to su oblici diskriminacije èna u podru~ju rada. Tako|er, za na{u sredinu jako je va`no da se uo~i da je ènsko siroma{tvo strukturalno razli~ito od mu{kog siroma{tva, prije svega zbog toga {to je ono povezano sa porodi~nim stanjem i uslovima. To zna~i da su mnogo ~e{}e pogo|ene ène zato {to su samohrane majke, zato {to su im porodi~ne obaveze limitiraju}i faktor kod zapo{ljavanja, napredovanja u poslu, zato {to u svemu tome izostaju i dru{tvena i partnerska podr{ka. Teret biolo{ke reprodukcije je dominantno u privatnoj sferi i dominantno na ènama, a one su vi{e uklju~ene u ku}ne, odgojne i pomaga~ke aktivnosti koje uklju~uju i brigu o starima, ~lanovima porodice sa posebnim potrebama, bolesnima, itd. U prosjeku svaka èna dnevno ostvari 4-5 sati efektivnog rada na nepla}enim doma}im poslovima, a i kategorija pomaù}i ~lan doma}instva za sobom povla~i neregulisanost statusa. Pored toga, zakoni o naslje|ivanju i posjedovanju su diskriminatorni, jer su nekretnine mnogo ~e{}e u rukama mu{karaca nego èna, a prilikom naslje|ivanja, kao rezultat obi~ajnog prava, mu{karci ~e{}e naslje|uju dobra od èna. Sve ovo ukazuje na to da postoje mnogi primjeri iz prakse iz razli~itih sfera dru{tva koji svjedo~e o nepovoljnom poloàju èna u dru{tvu, a ono {to nas mo`da najvi{e treba zabrinuti je da ne postoji op}i dru{tveni konsenzus o posebnoj ugroènosti èna usljed dugotrajnog akumuliranja diskriminacije, {to opet samo obnavlja i produbljuje njihov nezavidan poloàj.
71
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Osnovni pojmovi rodne ravnopravnosti
Vrijeme za realizaciju: 90 minuta O~ekivani rezultati: Na kraju ove sesije, u~esnici/e }e biti u mogu}nosti da: razumiju i razlikuju pojmove rod i spol, razumiju i razlikuju rodne uloge i rodni identitet, osvijeste stereotipe i predrasude u kontekstu rodne ravnopravnosti i ograni~avanju prava mladih, razumiju koncept rodne ravnopravnosti, znaju prepoznati slu~ajeve diskriminacije po osnovu spola. PREGLED SESIJE: Trajanje: 20 min. 20 min. 20 min. 10 min. 20 min. Spol i rod Rodne uloge i rodni identitet Rodni stereotipi i predsrasude Koncept ravnopravnosti spolova diskriminacija po osnovu spola Definisanje trenutnog i èljenog stanja u oblasti ravnopravnosti spolova u okruènju Teme: Na~in rada: Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija/ Rad u grupama Prezentacija/Diskusija/ Rad u grupama Prezentacija/Diskusija Rad u grupama
Trening pomagala:
Kompjuter, projektor, tabla za flipchart, papiri za rad u grupama
Prezentacija sesije u Power Point-u Materijali za u~esnike/ce: Ilustrativni materijali po potrebi (kopije radnih listova, i sl.) Priprema za trenera/icu: Power Point prezentacija Flipchart: Posebna pa`nja: Naslov: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI Obzirom da je sesija po prirodi tema uglavnom zasnovana na teorijskim obja{njenjima osnovnih pojmova, potrebno je obratiti pa`nju na povezivanje teorije sa svakodnevnim primjerima iz ìvota. Tako|er, treba imati u vidu da su u~esnici/e mlade osobe i u skladu s tim potrebno je materiju predo~iti na dinami~an i kreativan na~in.
3. OPIS TRENING PROCESA

Tema: Spol i rod Opis izlaganja trenera/ice: U~esnicima/ama treninga se obratiti pitanjem - {ta oni podrazumijevaju pod pojmom spol, a {ta pod pojmom rod i mogu li primjetiti odre|ene razlike izme|u ova dva pojma? Navode u~esnika/ca pisati na flipchart. Izloìti zatim defincije spola i roda s akcentom na razlike izme|u ovih pojmova i okolnosti koje uti~u na formiranje stavova o njima. Po potrebi definicije pojmova "spol" i "rod" se mogu prethodno napisati na flipchart i istaknuti na vidno mjesto. SPOL: biolo{ke i anatomske karakteristike koje identifikuju osobu kao ènsko ili mu{ko (hromosomi, hormoni, genitalni organi).
72
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI
ROD: dru{tveno, kulturalno i historijski uvjetovane i nau~ene razlike izme|u mu{karaca i èna (izgled, odje}a, uloge, pona{anje). Pri obja{njavanju razlika navoditi primjere iz svakodnevnog ìvota i ostaviti mogu}nost u~esnicima/ama da prezentiraju svoja mi{ljenja i stavove. Kroz diskusiju uporediti izloène definicije sa po~etnim navodima u~esni ka/ca upisanim na flipchart. Potom zamoliti u~esnike/ce da na papire napi{u brojeve od 1 do 10 za deset tvrdnji koje treba pro~itati (tvrdnje se nalaze u Prilogu 1 ovoj sesiji!). Zamoliti u~esnike/ce da na papire uz odgovaraju}i redni broj upisuju slovo S ili slovo R, ovisno o tome da li se pro~itana tvrdnja odnosi na spol (S) ili rod (R). Tokom ~itanja ne zapo~injati diskusiju o pro~itanim tvrdnjama. Nakon pro~itanih tvrdnji, razgovarati s grupom o njihovim odgovorima za svaku pojedina~nu tvrdnju. Diskusiju usmjeravati oko sljede}ih pitanja: Sugeri{u li izjave da je rod uro|en ili nau~en? Jesu li rodne uloge razli~ite u razli~itim dru{tvima, kulturama i periodima? Odre|uju li dob, rasa i klasa na{e rodne uloge? Doìvljavaju li ène u svakoj zemlji razli~ito mo} i pritisak? Planirano postignu}e: Nakon vje`be u~esnici/ce }e shvatiti da je vrlo malo razlika izme|u èna i mu{karaca posljedica spolnih kategorija, te da su rodne uloge i odgovaraju}e pona{anje, kao i dru{tveni odnosi mu{karaca i èna u cijelosti odre|eni socijalnim, kulturalnim te historijskim karakteristikama.
Napomena: Upotreba rije~i rod, za razliku od spola, relativno je nova i od same upotrebe rije~i va`nije je osvijestiti rodne uloge i dru{tvene odnose koji postoje izme|u mu{karaca i èna, kao i njihove uzroke.
Rodne uloge i rodni identitet
Napisati na fliphart definicije za pojmove "rodni identitet" i "rodne uloge" i istaknuti ih na vidno mjesto. RODNI IDENTITET: individualni osje}aj rodne osobnosti i pripadnosti, tj. kako se osoba identifikuje: kao èna, mu{karac ili izvan ovih kategorija. RODNE ULOGE: razli~ite ideje, o~ekivanja i norme vezane uz stavove, izgled i pona{anje koje pojedino dru{tvo ili kultura pripisuje osobama mu{kog i ènskog spola. Objasniti u~esnicima/ama na koji na~in rodne uloge uti~u na formiranje rodnog identiteta. Pokrenuti diskusiju sa u~esnicima/ama o ovoj temi. Potom podijeliti u~esnicima/ama radni list "A na kraju pi{e..." (radni listovi se nalaze u Prilogu 2 ovoj sesiji!) i zamoliti ih da pojedina~no dovr{e zapo~ete re~enice. Zamoliti u~esnike/ce da u manjim grupama prodiskutuju ispunjene radne listove u odnosu na vlastita iskustva, te da obrate pa`nju da li se zavr{ena re~enica odnosi na spol ili na rod. Planirano postignu}e: U~esnici/ce }e imati priliku razmisliti o na~inima i modelima u~enja rodnih uloga. Potom diskusiju usmjerenu na pitanja rodnih uloga nastaviti u velikoj grupi. U~esnici/ce se mogu uklju~iti u diskusiju i pitanjima o njihovom poznavanju ne samo vlastite, ve} i kulture drugih koji ìve u njihovoj lokalnoj zajednici, ali i u drugim dijelovima svijeta. Objasniti {ta se podrazumijeva pod pojmovima stereotipi i predsrasude uop{teno. Pitati u~esnike/ce o njihovim mi{ljenjima u vezi sa postojanjem stereotipa i predrasuda u kontekstu spola i roda koje primje}uju u sredinama u kojima ìve (npr. vicevi o plavu{ama, ènama za volanom, i sl.). Prezentirarti zatim unaprijed pripremljene primjere predrasuda i stereotipnih stavova o spolu, rodu i rodnim ulogama npr. iz novinskih ~lanaka. 73
Stereotipi i predrasude
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Priroda stereotipa vezanih za mu{ki spol karakteri{e pripadnike ovog spola kao agresivnije, bezosje}ajnije, neovisnije, objektivnije i dominantnije od pripadnica drugog spola. S druge strane, ène su okarakterisane kao pasivnije, pri~ljivije, nje`nije i osje}ajnije. Prodiskutovati sa u~esnicima/ama o razlozima i onom {ta po njihovom mi{ljenju uti~e na formiranje stereotipnih stavova o rodnim ulogama mu{karaca i èna u dru{tvu. Izloìti uticaj medija na formiranje stavova mladih. Prodiskutovati sa u~esnicima/ama koliko su svjesni postojanja uobi~ajnih stereotipa i predrasuda o drugim osobama ili grupama ljudi koje prepoznaju u sopstvenoj okolini/kulturi. Koliko su u mogu}nosti da ih otkriju i osvijeste - kod sebe, ali kod drugih. Koncept ravnopravnosti spolova - diskriminacija po osnovu spola Poèljno je najprije uklju~iti u~esnike/ce pitanjima o njihovom poznavanju i percepciji pojmova o rodnoj ravnopravnosti, te iskustvima o tretiranju spola, roda i rodne ravnopravnosti u sredinama u kojima ìve. Objasniti {ta podrazumijeva koncept rodne jednakosti i ravnopravnosti. Pitati u~esnike/ce {ta podrazumijevaju pod pojmom diskriminacija uop{teno. Kroz diskusiju navesti vrste i primjere diskriminacije po osnovu spola, te izloìti zvani~ne definicije diskriminacije po osnovu spola. Zajedno sa u~esnicima/ama navesti naj~e{}e oblike rodno zasnovane diskriminacije koje primje}uju ili se eventualno s njima li~no susre}u u sre dinama u kojima ìve. U~esnike/ce podijeliti u manje grupe (4-5 osoba) i zamoliti ih da prodiskutuju o stereotipima i predrasudama u kontekstu rodne ravnopravnosti, te pojavi i oblicima diskriminacije po osnovu spola u njihovom okruènju u (porodica, dru{tvo, {kola/fakultet, mjesta za izlazak, itd.). Grupa treba odabrati facilitatora koji }e diskusiju usmjeriti na definisanje trenutnog i èljenog stanja u navedenim oblastima, te mogu}e aktivnosti mladih i organizacija koje s njima rade koje bi mogle doprinijeti èljenom stanju. U cilju produktivnijeg rada za svaku grupu pripremiti smjernice za diskusiju i u pismenoj formi. Nakon diskusije zaklju~ke grupe treba u kratkim crtama prenijeti na flipchart, a zatim organizirati prezentaciju zaklju~aka svih grupa u plenumu.
Definisanje trenutnog i èljenog stanja u kontekstu rodne ravnopravnosti
74
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: OSNOVNI POJMOVI RODNE RAVNOPRAVNOSTI
4. PRILOG SESIJI17
Prilog 1: AKTIVNOST: SPOL ILI ROD Tvrdnje za kviz: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. @ene ra|aju djecu, a mu{karci ne. (S) Djevoj~ice su nje`ne, a dje~aci hrabri. (R) Mladi}i imaju ja~i seksualni nagon od djevojaka. (R) Prosje~na ènska starosna penzija u BiH nià je od mu{ke za oko 20%. (R) @ene mogu dojiti, a mu{karci ne. (S) Djevojke ~e{}e praktikuju prehrambene dijete, nego mladi}i. (R) @ene su plodne od puberteta do menopauze, a mu{karci od puberteta do smrti. (S) U starom Egiptu mu{karci su ostajali kod ku}e i vezli. @ene su vodile poslove i naslje|ivale porodi~ni imetak, a mu{karci ne. (R) Prema statistikama UN-a ène zara|uju samo 10% svjetskog dohotka, a obavljaju 67% svjetskoga rada. (R) U jednoj studiji o 224 razli~ite kulture/dru{tva, prona|eno je 5 kultura u kojima jedino mu{karci kuhaju i 36 kultura u kojima ène obavljaju sve poslove oko gradnje ku}a i naselja. (R)
17
Prilago|eno prema Cesar S., Hodì} A., Bijeli} N., Koba{ V., Bolje sprije~iti nego lije~iti: Prevencija nasilja u adolescentskim vezama. Priru~nik za edukatore i edukatorice. Zagreb: CESI, 2006.
75
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Prilog 2: AKTIVNOST: "A na kraju pi{e..."
RADNI LIST:
1) Pravi mu{karac je
2) Ukoliko nije macho tip, mu{karce nazivaju
3) Od djevojke se o~ekuje da
4) Ukoliko se ne pona{a kao prava dama, djevojke nazivaju
5) Mladi}e }e ismijavati ako
6) Djevojke trebaju paziti da
7) Dru{tvo vr{i pritisak na mladi}e da
8) Djevojke su odgovorne za
76
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE U VEZAMA MLADIH
Sesija 2: Rodno uvjetovano nasilje u vezama mladih

1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Istraìvanje pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama
U okviru projekta Prevencija rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama i promocija vrijednosti ravnopravnosti spolova me|u adolescentima, za ~iju je realizaciju sredstva odobrio UNIFEM, Udruènje Vesta je provelo istraìvanje u u 32 srednje {kole Tuzlanskog kantona na uzorku od 1.022 u~enika/ce i 30 pedagoga/ica u èlji da dobije uvid u prisutnost i ra{irenost pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama, otkrije stepen informisanosti adolescenata/ica o ovoj problematici, analizira koliko su stereotipni rodni stavovi adolescenata/ica i o~ekivanja mladih vezana za rodne uloge, te utvrdi postojanje potrebe za sistemskim bav+ljenjem ovim problemom na nivou srednjih {kola. Naàlost, ono je pokazalo da je interpretativni okvir u kojem mladi}i i djevojke u Bosni i Hercegovini prepoznaju svoje budu}e uloge mu{karaca i èna zna~ajno obi+ljeèn tradicionalnim rodnim odnosima koji podupiru nasilno pona{anje u intimnim vezama i koji su prepoznati unutar dru{tva koje je, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi i nekim pozitivnim promjenama, jo{ uvijek u velikoj mjeri proèto rodnom neravnopravno{}u. Istraìvanje je na svjetlo dana iznijelo ~injenicu da mladi u vezama najvi{e doìvljavaju psiholo{ke/emocionalne oblike nasilja, i to naj~e{}e u obliku izrazito ljubomornog pona{anja partnera/ice (68%), emocionalnih ucjena (40%) i pretjerane kontrole kretanja i neosnovanih optu`bi (34%). I mladi}i i djevojke doìvljavaju nasilna pona{anja u vezama, ali osje}aji i reakcije koje ispitanice i ispitanici navode kao posljedice partnerskog nasilja pokazuju da nasilje u vezama mladih nije rodno neutralan problem. Naime, posljedice doìvljenog nasilja kod djevojaka su znatno negativnije i ozbiljnije. Kod djevojaka, doìvljeno nasilno pona{anje u vezi u znatno ve}oj mjeri rezultira osje}ajima povrije|enosti, tuge, nesigurnosti, nelagode, straha i krivice. Mladi}i, s druge strane, nakon doìvljenog zlostavljanja u vezi ostaju neuznemireni, ravnodu{ni, te izjavljuju da im je nasilna situacija bila smije{na. Imaju}i u vidu rodnu dimenziju problema doìvljenog nasilja u vezama mladih, djevojke se statisti~ki zna~ajno ~e{}e nalaze u poziciji `rtava posesivnosti i ljubomore, dok su mladi}i zna~ajno skloniji doìvljavati da ih partnerica ogovara. Me|utim, zna~ajan broj mladi}a se izjasnio da ogovaranje ne smatra nasilnim pona{anjem. Najzastupljeniji oblik po~injenog nasilja u vezama mladih je emocionalno/psiholo{ko nasilje (36%), a slijede verbalno (9%) i fizi~ko nasilje (5%). Svaka tre}a djevojka i svaki peti mladi} koje/i su po~inile/i neki oblik nasilja u vezi, razlog tome nalaze u svojim ljubomornim osje}ajima. Mladi}i su statisti~ki zna~ajno skloniji ismijavati osobu s kojom su u vezi, nagovarati, ucjenjivati i prisiljavati je na seksualni odnos; prijetiti samoubistvom u slu~aju da budu ostavljeni i prijetiti fizi~kim ozlje|ivanjem osobe s kojom su u vezi ili nekog njoj bliskog. Djevojke su sklonije posesivnom pona{anju, optuìvanju i kontrolisanju kretanja partnera. Iako mladi}i i djevojke procjenjuju da su im u vezama izrazito va`ni iskrenost, ljubav, povjerenje i komunikacija, mladi}ima je u vezi statisti~ki zna~ajno va`niji seks, prepu{tanje djevojke, kontrola i ovisnost o partneru, dok djevojke procjenjuju da im je u vezi va`nija bliskost, pa`nja, prijateljstvo, kompromis i razgovor o osje}ajima. Mladi}i su statisti~ki zna~ajno skloniji ne prepoznavati odre|ena pona{anja u vezi kao rodno uvjetovano zlostavljanje, pa tako jedan od pet mladi}a (24%) smatra da prisiljavati partnera/icu na seksualne odnose nije nasilje, a gotovo svaki tre}i mladi} (27%) ~ak ni {amaranje ne smatra nasiljem. Svaka peta djevojka (23%) i ~ak 39% mladi}a emocionalne ucjene u adolescentskom odnosu ne bi okarakterisali kao nasilno pona{anje. Izraèna èlja adolescenata/ica za neovisno{}u i samostalno{}u od roditelja i drugih odraslih osoba, ali i sklonost tih istih osoba da srednjo{kolske ljubavne probleme odbacuju kao neva`ne i bezna~ajne, doprinose da nasilje u vezi dvoje mladih ~esto ostane nevidljivo, skriveno ili zanemareno. Sve to umanjuje sposobnosti mladih da prepoznaju zlostavlja~ka pona{anja, prekinu nasilnu vezu, prijave nasilje i potraè odgovaraju}u pomo}. Strah, stid, neosvije{tenost, nepovjerenje, te nedostatak relevantnih informacija i resursa razlozi su zbog kojih mladi problem nasilja u vezi uglavnom nastoje rije{iti sami, oslanjaju}i se na vlastite vje{tine i sposobnosti za eventualni prekid takve veze, te se naj~e{}e ne odlu~uju prijaviti nasilje nekoj odrasloj osobi, ni potraìti pomo} i savjet izvan grupe bliskih prijatelja i prijateljica. Razmatraju}i reakcije na zami{ljenu situaciju fizi~ki nasilne veze, izuzetno bi se malo adolescenata i adolescentica odlu~ilo kontaktirati relevantne osobe i institucije/organizacije te prijaviti doìvljeno nasilje i zatraìti odgovaraju}u pomo} i podr{ku. Mladi}i statisti~ki zna~ajno vi{e zastupaju tradicionalne i seksisti~ke stavove o rodnim ulogama, kao i stavove koji opravdavaju upotrebu nasilja u odre|enim situacijama, smatraju}i da je prisiljavanje partnerice na seksu77
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI alni odnos unutar bra~ne zajednice opravdano, te da sna`ni osje}aji ljutnje opravdavaju upotrebu fizi~kog nasilja nad ènama. Dobiveni rezultati ukazuju da postoji potreba mladih za edukacijom o rodno zasnovanom nasilju u vezama, kao i za zna~ajnijim preventivnim djelovanjem kroz odgojno-obrazovni rad. Rezultati tako|er pokazuju da mladi doìvljavaju {kolu kao sredinu pogodnu za ovu vrstu edukacije i preventivnog djelovanja. Izraèna motivacija u~enika/ca da u~estvuju u ovom istraìvanju ukazuje na to da se radi o tematici koja je njima vrlo zanimljiva i ìvotno va`na, ali nedovoljno zastupljena u sada{njim {kolskim programima. Posve je sigurno da se problemu nasilja me|u mladima treba pristupiti sistemati~no i odgovorno, {to zahtijeva podjednak anga`man i saradnju vladinih institucija i nevladinog sektora. Stoga, vrlo je zna~ajno djelovanje nevladinih organizacija, kao relevantnih aktera koji svojim djelovanjem doprinose {irenju spoznaja o ovom problemu. Napori koje razli~ite nevladine organizacije u posljednje vrijeme ulaù kako u istraìvanja o rodno uvjetovanom nasilju, tako i u izradu Akcionih planova i Programa prevencije i intervencije, imaju za cilj ne samo pove}anje stepena osvije{tenosti {ire dru{tvene zajednice o problemu nasilja, ve} i aktivno djelovanje na polju njegovog suzbijanja. Pozitivni tokovi koji su u posljednje vrijeme sve izraèniji su da je dràvna prosvjetna administracija po~ela ozbiljno uvaàvati i prihvatati inicijative koje pokre}u nevladine organizacije koje su svoje programe usmjerile na obrazovanje i za{titu ljudskih prava.
1.2. Adolescencija i adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu

1.2.1. Adolescencija Adolescencija ozna~ava period izme|u djetinjstva i zrelosti, period tranzicije, u kojem se mlade osobe nalaze na pragu zna~ajnih promjena, koje }e ih polako uvesti u svijet odraslih. Stalno eksperimentisanje sa novim i polako napu{tanje starih uloga, neke su od osnovnih odlika ovog perioda, koji mnogi nazivaju dobom buntovni{tva i suprotstavljanja svakom autoritetu ili dobom neopredjeljenih i zbunjenih osoba. Period adolescencije ima, barem u teoriji, jasno definisane uzrasne granice, pa tako razlikujemo: ranu adolescenciju (period od 12. do 15. godine), srednju adolescenciju (period od 15. do 21. godine), kasnu adolescenciju (period od 21. do 25. godine). Me|utim, individualno gledano, ova granica nije ba{ toliko jasna. Neki autori predlaù da se kao kriterijumi po~etka i kraja adolescencije uzmu biolo{ka i sociolo{ka odrednica, odnosno promjene u samom razvoju organizma (sekundarne spolne odlike, po~etak menstrualnog ciklusa kod djevoj~ica, i sl.) i socijalna zrelost pojedinca (zasnivanje radnog odnosa, pronalaènje partnera, zasnivanje porodice, i sl.). Sociolo{ka odrednica se naj~e{}e uzima kao kriterijum zavr{etka adolescencije. Sam po~etak adolescencije karakteri{e pove}ano interesovanje za seksualne pojave, kojeg prate ideje o na~inu prilago|avanja novim potrebama i novom tjelesnom izgledu. Zbog toga je u po~etku adolescentnog perioda osoba veoma osjetljiva na sve promjene koje se de{avaju u fizi~koj sferi, a pogotovo na komentare koje odrasli, pa ~ak i vr{njaci, znaju uputiti adolescentu/ici, ne razmi{ljaju}i mnogo o posljedicama. Adolescencija je period velikih promjena u ìvotu pojedinca, pra}en promjenama u odnosu prema roditeljima, vr{njacima i moralnim, ideolo{kim i drugim vrijednostima, ali prije svega promjenama u odnosu prema samom sebi. Adolescenti/ce sebe po~inju gledati "drugim o~ima'", primje}uju}i fizi~ke i psihi~ke promjene koje su nastupile. Pored toga {to dolazi do potpunog prihvatanja spolne uloge, adolescenti/ce postaju i emocionalno nezavisni u odnosu na "zna~ajne" odrasle osobe iz prethodnog perioda. Pri tome stalno balansiraju izme|u potrebe da u|u u svijet odraslih i èlje da, barem nakratko, ponovo budu djeca. Promjene koje se de{avaju u ovom periodu izuzetno su zna~ajne za dalji razvoj osobe, a ukoliko se u ovom periodu razvojni zadaci ne zavr{e uspje{no, kasnije moè do}i do lo{eg prilago|avanja ulozi odraslog. Me|utim, va`no je znati da sve promjene koje se javljaju u ovom osjetljivom dobu imaju zajedni~ki cilj: da integri{u doga|aje iz ranijih ìvotnih faza i omogu}e razvoj stabilnog identiteta. Razvija se kriti~ka sposobnost mladih ljudi i oni po~inju da istraùju svijet, u~e}i pri tome kako bolje upoznati sebe. U toj razvojnoj fazi, mladi poku{avaju prona}i vlastitu li~nost distanciranjem od okoline, s jedne strane, i identificiranjem s njom, s druge. Zna~enje roditelja postaje relevantnije i, uop}e, svijet odraslih dosadan i neatraktivan. Okolina u kojoj ìve adolescentima postaje nepodno{ljiva i oni je se na sve na~ine poku{avaju osloboditi. Me|utim, sve se ovo de{ava upravo zbog unutra{nje rastrganosti, nesigurnosti i neuravnoteènosti, svojstvene ovom dobu koju dodatno zao{travaju tri faktora: 78
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE U VEZAMA MLADIH 1. Krajem puberteta seksualne èlje mladih dostiù svoj najve}i intenzitet, a seksualni osje}aji i fantazije, koje jedva da mogu samostalno kontrolisati, sve ih vi{e zaokupljaju, ~ine}i ve} ionako teàk proces osamostaljenja od porodice jo{ teìm. 2. Mladi se moraju izboriti za vlastiti identitet, {to zna~i ste}i li~nu zrelost koja }e ih osposobiti za zada}e odraslih, za {ta su od odlu~uju}eg zna~aja iskustva iz ranijeg djetinjstva, emocionalna klima u porodici, te kvalitet psihoseksualne poduke koju su primili. 3. Mladima se prvi put pruà prilika da ostvare pravu seksualnu intimnost, a u tako bliske me|uljudske odnose mo}i }e bez straha u}i samo ukoliko su uspjeli ostvariti stabilan vlastiti identitet i dobili ozbiljnu i adekvatnu seksualnu poduku, oslobo|enu bilo kakvih ograda, koja je na pravi na~in obuhvatila njihove probleme i strahove. Dakle, sposobnost ostvarivanja intimnosti u partnerskim vezama u razdoblju adolescencije je sredi{nje pitanje. Adolescenti koji su odrasli u zadovoljavaju}em emocionalnom okruènju i koji su razvili siguran tip privrènosti i povezanosti (engl. attachment), u stanju su ostvariti zadovoljavaju}e i stabilne emocionalne veze, ali bez problema ih i prekinuti u trenutku kad im te veze vi{e ne predstavljaju zadovoljstvo. S druge strane, mladi koji su razvili nesiguran tip privrènosti/povezanosti, te{ko stvaraju zadovoljavaju}e i te{ko prekidaju nezadovoljavaju}e odnose. Kako bi prona{li svoj identitet, u vrijeme adolescencije, mladi se moraju osloboditi porodi~nih stega i kontrola, pa grupa vr{njaka s kojima se druè sve vi{e dobiva na zna~enju. Oslobo|eni roditeljskog autoriteta i kontrole, mladi poku{avaju ostvariti svoje èlje i stremljenja unutar grupe svojih vr{njaka, jer im ona daje osje}aj sigurnosti. Posebnim na~inom odijevanja, ekstravagantnim frizurama, ekstremnim mi{ljenjima i svemu ostalom {to je u suprotnosti s na~inom ìvota njihovih roditelja, poku{avaju se distancirati od svijeta odraslih. Javljaju se i drugi uzori kao modeli identifikacije - mladi poku{avaju opona{ati npr. vo|u grupe i s njim se identificirati. Ne manje zna~ajnu ulogu u razvojnom procesu adolescenata/ica i u traènju njihovog vlastitog stajali{ta igra odabrani prijatelj/ica kojem/kojoj se povjeravaju najintimnije tajne. S njim/njom se sve dijeli: misli, èlje, osje}aji, sumnje i strahovi, kojima ovo ìvotno razdoblje obiluje. Prijatelj/ica postaje drugo "JA" koje im pomaè da prona|u sebe. Prihvataju njegove/njene, ne uvijek pozitivne, navike, zavide mu/joj na njegovim/njenim sportskim, {kolskim ili uspjesima u opho|enju s drugim spolom. Takva intenzivna prijateljstva igraju va`nu ulogu u razvoju li~nosti adolescenata/ica. Adolescenti od sebe mnogo o~ekuju, ali i njihova okolina (roditelji, nastavnici, prijatelji) pred njih ponekad postavljaju nerealne zahtjeve. O~ekivanja naj~e{}e proisti~u iz ideje da umjesto doju~era{nje osobe, kojoj su bile potrebne briga i pa`nja, sada pred sobom imaju osobu koja treba biti odgovorna, umje{na i sposobna za samostalno djelovanje u ìvotu. U konfrontaciji sa svojom okolinom adolescenti/ce sti~u osje}aj vlastite snage, sakupljaju iskustva, doìvljavaju poraze i razo~arenja i ~ine postupne korake na putu ka samostalnosti i zrelosti. U natjecanju s drugima spoznaju vlastite granice i postiù svoju nezavisnost na raznim nivoima. 1.2.2. Adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu18 Adolescentsko seksualno pona{anje zaokruèno je teoretskim granicama rodnog sistema kroz socijalne, kulturalne i historijske razlike izme|u èna i mu{karaca. Ovakvo {ire poimanje rodne nejednakosti, koja se ~esto smatra prirodnom i normalnom, odraàva se u seksualnom pona{anju i vezama koje se razvijaju me|u mladim ljudima oblikovanim kulturalnim pretpostavkama o na~inima na koji bi mu{karci i ène trebali biti seksualni. Drugim rije~ima, ono {to ljudi ~ine u svom seksualnom ìvotu, tako|er, ovisi o tome vjeruju li u razlike izme|u èna i mu{karaca. Stoga, sistem nejednake mo}i izme|u mu{karaca i èna neminovno reflektuje rodne norme i uloge u seksualnim vezama mladih. Mnoga dru{tva ~esto oteàvaju pristup i uskra}uju mladima informacije o reproduktivnom zdravlju. Neadekvatna informiranost o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, te oteàn pristup i mogu}nost kori{tenja usluga zdravstvenih slu`bi za za{titu reproduktivnog zdravlja rezultira ~injenicom da adolescenti/ce ~ine populaciju koja je naj~e{}e izloèna riziku od spolno prenosivih infekcija i neèljenih trudno}a. Razlozi zbog kojih se adolescentima/cama uskra}uje i onemogu}ava pristup informacijama o seksualnosti i za{titi reproduktivnog zdravlja ~esto proizlaze iz stereotipnih na~ina na koje dru{tvo posmatra mlade ljude. Uvrijeèno je stereotipno vjerovanje da mladi ljudi aktivno traè rizi~na zadovoljstva i ìve samo za sada{njost. Mnogi odrasli imaju problem s prihvatanjem mladih ljudi kao seksualnih bi}a i zbog toga se na adolescentsku seksualnost gleda kao na ne{to {to treba biti kontrolisano i ograni~avano. Iako prevladava stereotipno vi|enje mladih ljudi kao hedonisti~ki orijentisanih i neodgovornih, oni su zapravo izuzetno heterogena grupa. Njihova iskustva variraju ovisno o kulturalnoj sredini, rodnoj pripadnosti, seksua18
Preuzeto iz: Hodì} A. i Bijeli} N., Zna~aj roda u stavovima i seksualnom pona{anju adolescenata i adolescentica: Izvje{taj istraìvanja "Mu{karci, ène i seksualnost". Zagreb: CESI, 2003. (str. 15 - 17)
79
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI lnosti i socioekonomskom statusu. Ta~nije, to bi zna~ilo da dob, {kola, religijske institucije, uklju~enost adolescenata/ica u rizi~no pona{anje, njihova emocionalna stanja, karakteristike njihovih romanti~nih veza, tradicija seksualnog zlostavljanja u porodici, te njihova li~na seksualna uvjerenja, stavovi i vje{tine uti~u na njihovo pona{anje u intimnim vezama. Moèmo zaklju~iti da su obrasci pona{anja koja mladi}i i djevojke "usvajaju", kao i posljedice tog pona{anja, kulturalno i tradicijski odre|ena i pod velikim su uticajem nau~enih rodnih obrazaca pona{anja. U bosanskohercegova~kom dru{tvu rodne su razlike ~esto shva}ene kao biolo{ki utemeljene spolne razlike te kao takve prirodne i neizbje`ne. Porodi~na etika je bazirana na tradicionalnim ènskim i mu{kim ulogama pa su konzervativni stavovi prema rodu i seksualnosti, poja~avani diskursom rata, nacionalizma i religizionih uvjerenja posljednjih godina, postali dio dominantne predod`be koju karakteri{u jake patrijarhalne vrijednosti. Isto tako, zna~ajno je ja~anje seksualne industrije i prekomjerna seksualizacija medija, kao uticajne snage u oblikovanju obrazaca adolescenata/ica. Nadalje, nedostatak seksualne edukacije rezultirao je nepotpunim razumijevanjem pona{anja u intimnoj vezi, nerazvijenim komunikacijskim vje{tinama i fragmentarnim znanjem o seksualnim pitanjima. Za mlade ljude ovo zna~i izlaganje rizi~nom seksualnom pona{anju, nerealna o~ekivanja i iskrivljeno vi|enje vlastite seksualnosti.
1.3. Nasilje po osnovu spola i njegovi oblici

1.3.1. Rodno uvjetovano nasilje u adolescentskim vezama Rodno uvjetovano nasilje u partnerskim vezama predstavlja zna~ajan dru{tveni i javno-zdravstveni problem koji zadire u sve pore jednog dru{tva. Me|utim, iako rodno uvjetovano nasilje u vezama adolescenata i adolescentica predstavlja itekako zna~ajan i ozbiljan problem, javna djelovanja i politike, kao i razne istraìva~ke, edukativno-preventivne i zagovara~ke aktivnosti, naj~e{}e se bave nasiljem u vezama u kontekstu nasilja u porodici, odnosno u okviru partnerskih veza odraslih osoba. Adolescencija je razdoblje u kojem uglavnom zapo~inje stvaranje i razvijanje partnerskih odnosa, a tada nau~eni obrasci pona{anja mogu se nastaviti i u kasnijim vezama. Pojam nasilja u adolescentskim vezama odnosi se na sistemski obrazac nasilnog pona{anja (uklju~uju}i prisile, manipulacije i prijetnje) koje se provodi u svrhu kontrole, dominacije i zastra{ivanja partnera/ice, te donekle odgovara oblicima porodi~nog nasilja odraslih. Nasilje nakon prvog incidenta postaje sve ~e{}e i intenzivnije, a zlostavljana osoba sve vi{e gubi kontrolu nad svojim ìvotom i postaje sve izolovanija. Razli~iti su oblici mo}i i kontrole koja mogu biti kori{tena u nasilnom odnosu, a neka se pona{anja ~esto uop}e i ne prepoznaju kao zlostavljanje. Me|utim, kontekst adolescentskih veza uklju~uje i specifi~nosti vezane uz ovo razdoblje brojnih i burnih psiholo{kih i fiziolo{kih promjena. Adolescentske veze su - za razliku od veza odraslih koje prete`no uklju~uju bra~ne odnose, a ~esto i zajedni~ko stanovanje sa drugim ~lanovima porodice - znatno heterogenije s obzirom na stepen intimnosti, o~ekivane uloge, trajanje i pripisana zna~enja. "Hodanje", "ozbiljna veza", "zabavljanje", "spoj" i "izlazak" oslikavaju {iroko podru~je adolescentskih veza koje uklju~uje i tradicionalni koncept "stalnog momka/stalne cure", {to moè, ali i ne mora zna~iti i seksualnu aktivnost; partnera/icu za jednokratni, planirani izlazak; kao i slu~ajni seksualni susret u "vezi za jednu no}". Tako|er, mladi ~esto u kra}em vremenskom roku ostvarenu vezu mogu smatrati vrlo zna~ajnom, te im moè biti te{ko napustiti nasilnog partnera ili partnericu, iako veza traje npr. samo mjesec dana. Adolescencija je i zna~ajno razdoblje oblikovanja stavova i uvjerenja, izme|u ostalog, i o me|uljudskim odnosima, intimnim vezama i rodnim ulogama, ali i o zloupotrebi mo}i i kontrole. Procesi u~enja i razvoja, osim porodi~nog okruènja, ~esto su u velikoj mjeri pod uticajem stavova i pona{anja vr{nja~kih grupa, kao i medijskih slika i poruka, koje uglavnom predstavljaju stereotipne i neravnopravne rodne i seksualne uloge i odnose u vezi. Nadalje, adolescenti i adolescentice razvijaju poja~an interes (ali su ujedno i pod pritiskom vr{njaka i vr{njakinja) za ostvarivanje romanti~nih i seksualnih veza, dok istovremeno posjeduju manjak iskustva i vje{tina potrebnih za uspostavljanje i odràvanje kvalitetne veze. Uz to, mladi ~esto neke oblike ljubomornog i kontroliraju}eg pona{anja (npr. stalno slanje SMS poruka) mogu interpretirati kao znakove ljubavi i privrènosti, a ne kao upozoravaju}e znakove zlostavljanja. Tako|er, izraèna èlja za nezavisno{}u i samostalno{}u od roditelja i drugih odraslih osoba, ali i sklonost tih istih osoba da srednjo{kolske ljubavne probleme odbacuju kao neva`ne i bezna~ajne, doprinose da nasilje u vezi dvoje mladih ~esto ostane nevidljivo, skriveno ili zanemareno. Sve to umanjuje sposobnosti mladih da prepoznaju zlostavlja~ka pona{anja, prekinu nasilnu vezu, prijave nasilje i potraè odgovaraju}u pomo}.
80
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE U VEZAMA MLADIH 1.3.2. Oblici rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama Pod pojmom adolescentske veze podrazumijevamo bliske odnose koje su dvije mlade osobe uspostavile na temelju zajedni~kih simpatija, s namjerom da te simpatije prerastu u iskrenu ljubav. Nasuprot tome, nasilje je primjena sile protiv volje ili prava onoga na kome se primjenjuje. Rodno uvjetovano nasilje u vezi podrazumijeva svako namjerno tjelesno, psihi~ko ili seksualno iskori{tavanje, mu~enje, iìvljavanje, nano{enje patnje, boli, emocionalne nelagode, naru{avanje ugleda, ljudskog dostojanstva, tjelesnog, du{evnog i/ili spolnog integriteta partnera/ice. Pra}eno je gor~inom, sna`nim emocionalnim nabojem i agresivnom reakcijom. Defini{emo ga i kao sistematsko zlobno postupanje prema partneru/ici i kori{tenje fizi~ke nadmo}i i ucjene u cilju pod~injavanja, omalovaàvanja, poniènja, vrije|anja i zadavanja bola partneru/ici. To je tako|er i seksualno maltretiranje, uznemiravanje, dodirivanje intimnih dijelova tijela protivno volji partnera/ice, te nagovaranje i prisiljavanje partnera/ice na seksualni odnos. Dakle, zlostavljanje je svako izlaganje tjelesnom, emocionalnom, socijalnom i/ili seksualnom napadu, traumatizaciji, stresnoj situaciji i grubom zanemarivanju. Nasilje moè biti jednokratno, ali se moè i ponavljati, a zlostavljanje se naj~e{}e provodi kontinuirano, u kra}em ili duèm vremenskom razdoblju. Prema svemu navedenom zaklju~ujemo da su brojne taktike uspostavljanja i odràvanja premo}i i kontrole u partnerskim odnosima, pa se onda i nasilje javlja u razli~itim oblicima. Postoje}e relevantne studije19 uglavnom razmatraju sljede}e oblike nasilja, koji se mogu pojavljivati istovremeno i/ili kao pojedina~an nasilni ~in: Emocionalno/psiholo{ko nasilje provodi se s ciljem kontrolisanja, izolacije i zastra{ivanja, te dovodi do slabljenja samopo{tovanja i integriteta partnera/ice i njegove/njezine sposobnosti za samostalno odlu~ivanje i djelovanje. Emocionalno/psiholo{ko zlostavljanje obuhvata verbalne i emocionalne prijetnje, zabrane, provjeravanje i pra}enje, ograni~avanje i sprje~avanje razgovora i izlazaka, ignorisanje, posesivno i ljubomorno pona{anje, ucjenjivanje, ogovaranje, vrije|anje, poniàvanje, ismijavanje, optuìvanje i uvredljive komentare. Tako|er, odnosi se i na zadirkivanje, izolaciju od prijatelja i porodice, kontrolisanje partnerovog/icinog odijevanja, pona{anja i kretanja, omalovaàvanje i sramo}enje posebno u dru{tvu i {irenje neistina. Ovakvi oblici nasilnog pona{anja uglavnom ne dovode do vidljivih posljedica pa se ~esto umanjuje njihova ozbiljnost. Me|utim, prouzrokovana emocionalna i psiholo{ka {teta za `rtvu je vrlo velika. Tako|er, obrazac nasilja u vezi ~esto zapo~inje "samo" sa vrije|anjem i omalovaàvanjem, pona{anjima koja se uvelike prihvataju kao "normalan" dio veze, ali ovakvo po~etno zlostavljanje moè dovesti i do teìh oblika fizi~kog nasilja. Seksualno nasilje odnosi se na sve oblike seksualnog uznemiravanja i prisile. To uklju~uje neèljeno seksualno pona{anje, dodire, geste, rije~i i komentare, nagovaranje ili ucjenjivanje da bi osoba pristala na seksualne aktivnosti, prisiljavanje na seksualne aktivnosti, iskori{tavanje alkoholiziranosti i/ili drogiranosti osobe u svrhu seksualnih aktivnosti, poku{aj silovanja i silovanje. Silovanje predstavlja oblik dokazivanja mo}i i odrànja kontrole nad silovanom osobom, a ne zadovoljenje seksualnih nagona i poterba, te je stoga za `rtve mnogo teì psihi~ki teret, nego neka druga forma agresivnog djelovanja. Posljedice seksualnog nasilja za `rtvu su vi{estruke: Fizi~ke posljedice (veoma ~esto te{ke povrede, seksualno prenosive bolesti); Psihi~ke posljedice (trauma sa dugoro~nim simptomima, stanje straha, potiskivanje, poreme}aji sna i ishrane, pote{ko}e sa koncentracijom, apatija i depresija, seksualne smetnje, nizak osje}aj samopo{tovanja, sklonost ka samoubistvu, upotreba droga i alkohola); Socijalne posljedice (neèljena trudno}a, povla~enje i socijalna izolacija, poreme}aji komunikacije sa porodicom). Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i pratiti ~ak do tre}e i ~etvrte generacije potomaka silovane osobe. Fizi~ko nasilje odnosi se na razli~ite oblike tjelesnog zlostavljanja, {to uklju~uje {amaranje, guranje, {tipanje, prekrivanje usta da osoba prestane govoriti, ~upanje kose, ugrize, udaranje, poku{aj ubistva i ubistvo. Fizi~ko nasilje ima za cilj postizanje kontrole i dominacije u partnerskim vezama, a ~esto je izazvano osje}ajem ljubomore. Rezultira nano{enjem tjelesnih ozljeda i traumatizacijom `rtve sa dugoro~nim simptomima (apatija i depresija, stanje straha, poreme}aji sna i ishrane, pote{ko}e sa koncentracijom, povla~enje i socijalna izolacija, itd.). Ekonomsko nasilje odnosi se na uzimanje ili uskra}ivanje novaca partneru/ici, sprje~avanje partnera/ice da prona|e posao i radi, prigovaranje zbog kupovine stvari, i sl. Ekonomska dominacija jednog partnera sluì kako bi se drugi partner obezvrijedio, obeshrabrio i uzdrmao u svojoj psihi~koj stabilnosti. Rezultira gubitkom samopo{tovanja koje dovodi do razvoja malodu{nosti, apatije, socijalne izolacije i gubitka dostojanstva `rtve ekonomskog nasilja.
19
Department of Justice Canada, 2007; Foltz, 2006; Furlong i dr. 2005; Hickman i Jaycox, 2004; Kelly, 2006; NYVPRC, 2001; Varia, 2006.
81
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI Brojne teorije poku{avaju s razli~itih aspekata objasniti pojavu rodno uvjetovanog nasilja u porodici, adolescentskim vezama, pa i u dru{tvu op}enito. Ipak, najva`niji teorijski pristupi ovom problemu su svakako sociolo{ki, psiholo{ki i integrativni. Sociolo{ki model zastupa stajali{te da su porodica u kojoj odrastamo i dru{tvo u kojem ìvimo najodgovorniji faktori za razvoj i eskalaciju nasilja. Naime, nau~no je dokazano da su djeca i mladi koji su svjedo~ili nasilju u svojoj porodici daleko skloniji kasnije ~initi nasilje u svojim partnerskim vezama, odnosno da je rodno uvjetovano nasilje transgeneracijski fenomen i da se nasilni obrasci pona{anja kojem je mlada osoba prisustvovala u djetinjstvu prenose s koljena na koljeno (sa djeda na oca, sa oca na sina, itd.). Pored toga, socio-ekonomski faktori koji prevladavaju u jednom dru{tvu, tako|er su va`na pretpostavka za razvoj nasilja, pa tako nezaposlenost, siroma{tvo, stambena prenapu~enost, nepovoljni radni uslovi, rat i posljeratno razdoblje, i sl. veoma pogoduju pove}anoj u~estalosti nasilnih pona{anja kod ljudi. Psiholo{ki model pojavu rodno uvjetovanog nasilja poku{ava posmatrati u dinamici partnerskog uzro~noposljedi~nog odnosa i objasniti ga kroz psiholo{ke karakteristike kako `rtve, tako i zlostavlja~a. Integrativni model za obja{njenje nasilja objedinjuje karakteristike oba opisana modela: sociolo{ki (kulturni background osobe i dru{tva, uticaj medija, stopu nezaposlenosti, dostupnost oru`ja, i sl.) i psiholo{ki, koji u sredi{te stavlja psiholo{ke karakteristike svakog od partnera. Istraìva~ka razumijevanja problema adolescentskog nasilja u vezama uglavnom su usmjerena teorijom socijalnog u~enja koje ukazuje da se nasilni modeli pona{anja u~e kroz li~na iskustva i posmatranjem nasilnih veza; teorijom privrènosti koja sklonost nasilju vidi u nezadovoljavaju}im odnosima sa roditeljima; te feministi~kom teorijom koja nasilje u partnerskim vezama prepoznaje kao posljedicu neravnopravnih rodnih odnosa mo}i, tj. privilegija i prava koja se tradicionalno vezuju uz mu{ke rodne uloge i identitete. Patrijarhalna mu{ka povlastica kreirana je i uklopljena u socijalne institucije i interakcije kroz porodicu, religiju, pravo, jezik i medije. Takav vrijednosni i dru{tveni sistem stvorio je i podupire uvjerenja i pona{anja, kao {to su, npr. ta da je prihvatljivo da mu` ponekad o{amari "svoju" ènu da bi "bio mir u ku}i", da mladi} udari "svoju" djevojku ako ga je prevarila (~ak i ako samo misli da mu je bila nevjerna), da je prisiljava na seks iako ona to ne èli, uz izgovor da je sve navedeno njihova "privatna stvar" u koju se ne treba mije{ati. Rodno uvjetovani model nastoji objasniti sistemsku povezanost stereotipnih dru{tvenih o~ekivanja i rodnih uloga sa partnerskim nasiljem kao instrumentom uspostavljanja i odràvanja patrijarhalne dominacije i kontrole u vezi. Imaju}i sve navedeno u vidu, svakao da ohrabruje ~injenica da su rodne uloge nau~ena pona{anja iz ~ega proizlazi da se adekvatnim tretmanom mogu i promijeniti.
1.4. Osobine veza i procjene va`nosti njihovih karakteristika

Povezanost seksualnosti i nje`nosti od velikog je zna~aja za odnose me|u spolovima. Kako bi prevladali ~este po~etne te{ko}e koje proizilaze usljed razli~itih o~ekivanja, mladi}i i djevojke bi trebali uo~iti da njihove potrebe u su{tini nisu razli~ite, nego sli~ne i da se uzajamno dopunjavaju. Tada }e uspjeti razviti osje}aj pripadnosti koji povezuje one koji se vole, imat }e obzira prema osje}ajima drugih i u spolnom }e odnosu uspjeti izraziti svoja nje`na osje}anja i zadovoljiti svoje seksualne potrebe. Seksualno pona{anje adolescenata/ica je kompromis izme|u njihovog seksualnog nagona, njihovog straha od drugog spola i raznih zabrana, a sve to ograni~ava njihovu te`nju za seksualnom aktivno{}u. êsto je seksualni odgoj djevoj~ica represivniji nego odgoj mladi}a, te one stoga na polju seksualnosti moraju u~iti vi{e nego mladi}i. Stoga je u radu s mladima potrebno razvijati vje{tine potrebne za izgra|ivanje i odràvanje nenasilnih veza temeljenih na me|usobnom po{tovanju, ravnopravnosti, podr{ci i odgovornosti. U kvalitetnoj vezi moraju postojati: povjerenje - partneri mogu ra~unati na podr{ku u dobrim i lo{im trenucima, po{tovanje - partneri se vide kao ravnopravne osobe, s jednako va`nim potrebama, uvaàvanje i kompromis - partneri me|usobno uvaàvaju mi{ljenja, stavove i ideje, podr{ka - partneri se me|usobno podràvaju i poti~u jedno drugo da daju sve od sebe kako bi njihova veza uspjela, iskrenost i bliskost, odgovornost za vlastite postupke, zajedni~ko dono{enje odluka, otvoreno izraàvanje osje}aja - partneri slobodno mogu izraziti brigu i nesigurnost bez straha od ismijavanja i omalovaàvanja, 82
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE U VEZAMA MLADIH aktivno slu{anje - partneri daju dovoljno jedno drugom, pa`ljivo se slu{aju i poku{avaju razumjeti {to onaj drugi èli re}i, ohrabrivanje prijateljstava i interesa (sport, hobi) izvan veze, prihvatanje razli~itosti - osobe u vezi ne poku{avaju promijeniti jedna drugu. Kako bi veza bila uspje{na potrebno je da mladi: upoznaju osobu kao prijatelja/icu prije nego {to se po~nu "zabavljati" (ako imaju sli~ne interese i cijene jednake vrijednosti, to je dobar znak), izbjegavaju izlaske nasamo na po~etku veze i prije nego {to se bolje upoznaju (izlasci zajedno s prijateljima), jasno pokaù svoje granice i drè se onoga {to im je va`no, {to }e smanjiti rizik od kasnijih nesporazuma (npr. unaprijed jasno staviti do znanja partneru/ici ako je osoba odlu~ila apstinirati od seksualnih odnosa ili èli izlaziti samo na javna mjesta), ne ùre u vezu, jer je potrebno vrijeme kako bi se razvilo povjerenje me|u partnerima (veza se razvija prebrzo ako osoba s kojom izlaze neprestano zove i stalno vr{i pritisak da veza bude ozbiljna. Takva pa`nja isprva moè laskati, ali isto tako to potencijalno moè zna~iti potrebu za kontrolom, posesivnost i ljubomoru, {to je jedan od pokazatelja koji ukazuju na to da bi ta veza u budu}nosti mogla postati nasilna.), nau~e kako izraziti neslaganje, a da se ne sva|ju i ne vi~u, imaju uvijek razra|en rezervni plan za odlazak ku}i ako stvari po|u krivo (npr. telefonsku karticu ili mobitel, novac za taksi, telefonski broj osobe koju mogu nazvati, i sl.).
1.5. Komunikacijski aspekti veze

Kako zdrave i ravnopravne veze obiljeàva nenasilno razrje{avanje sukoba i problema, pregovaranje, kao i asertivno izraàvanje vlastitih potreba i osje}aja, u edukaciji mladih o prevenciji rodno uvjetovanog nasilja u vezama svakako je potrebno posvetiti zna~ajnu pa`nju ja~anju njihovih komunikacijskih vje{tina. Istina je da se ove vje{tine mogu nau~iti, ali i ~injenica je da ako su neki obrasci komuniciranja i pona{anja usvajani i ponavljani godinama, promjene istih se ne}e dogoditi "preko no}i" i ne}e uvijek sve i}i glatko. Stoga bi naglasak u edukaciji trebao bi biti na razvoju vje{tina aktivnog slu{anja, jasnog iskazivanja potreba i emocija i vje{tina pregovaranja, te na prakti~nim vje`bama pokazati kako se pronalaze alternative nasilnom razrje{avanju sukoba s ciljem razvoja i njegovanja skladnih odnosa s partnerom/icom. êsto se uhvatimo kako pre~ujemo stvari koje nam govore, kako umjesto da slu{amo, razmi{ljamo o mogu}em odgovoru, prikupljamo dokaze koji }e nam potvrditi vlastite stavove, kako ocjenjujemo i procjenjujemo tu|e mi{ljenje, a vrlo ~esto i osobu koja nam govori. Me|utim, slu{anje je umije}e koje omogu}ava da razumijemo i u~imo od partnera/ice, omogu}ava da suosje}amo i sagledamo stvari iz njegove/njene perspektive. Isto tako, odgovornost svake osobe prema sebi i partneru/ici je traìti ono {to joj je potrebno u odnosu s partnerom/icom i jasno izraàvati svoje osje}aje. Pri tome je neophodno koristiti izjave u prvom licu koje jasno pokazuju preuzimanje odgovornosti za vlastite osje}aje. "Ja-izjave" izraàvaju ono {ta osoba osje}a, a ne osu|uju i ne prebacuju odgovornost na drugu osobu. Takav na~in izlaganja ne izaziva odbranu, nego poti~e dalju komunikaciju i traì poja{njenja (npr: "Meni je te{ko slijediti tvoje izlaganje kad ska~e{ s teme na temu." - umjesto: "Ti si smu{en/a i neorganizovan/a."). U komunikaciji s drugima va`no je razviti vje{tinu iskazivanja svojih zapaànja, osje}aja, mi{ljenja, potreba na jasan, direktan i iskren na~in. Model asertivnog reagovanja bazira se na uvaàvanju i po{tivanju sebe i drugih. Asertivnost je samopouzdan i samopotvr|uju}i na~in ostvarenja vlastitih prava i potreba. Dakle, ono podrazumijeva po{tivanje vlastitih prava i potreba, odgovornost za vlastito djelovanje, kao i samokontrolu da izraàvanjem vlastitih potreba, ne ugroàvaju}i pri tome tu|e interese i potrebe. Svi parovi s vremena na vrijeme prolaze kroz razdoblja neslaganja, razmirica i sukoba. To, naravno, vrijedi i za adolescentske veze. U takvim trenucima je va`no izbjegavati prijetnje, prozivanja, va`no je odijeliti osobu od odre|enog pona{anja. U sukobima se ~esto doga|a da se osoba tvrdoglavo drì vlastitih stajali{ta, èli da pod svaku cijenu bude po njenom i na kraju je va`nije pobijediti, odnosno nano{enjem bola uspostaviti nadzor nad partnerom/icom, nego prona}i rje{enje koje }e odgovarati oboma. Umjesto toga, potrebno se usmjeriti na interese koje zastupamo, a ne na odbranu vlastitih stajali{ta pod svaku cijenu, te biti otvoreni za nova rje{enja koja uvaàvaju potrebe i osje}aje oba partnera. Tako se na sukob moè gledati kao na priliku za produbljivanje, promjenu i unaprje|enje odnosa. Kako bi to bili u stanju, mladi moraju prihvatiti da je normalno da dvije osobe u vezi imaju razli~ite èlje, potrebe i prioritete te da su potrebe oba partnera jednako vrijedne, a da je svaki sukob potrebno razrije{iti zajedni~ki, kao ravnopravni partneri. Tada "zabavljanje" tokom adolescencije postaje prekrasan na~in u~enja kako biti dio zdrave, podràvaju}e ljubavne veze, te omogu}uje mladima da nau~e vi{e o sebi i drugima kroz nova, pozitivna iskustva. 83
2. PREGLED SESIJE
Naziv: Rodno uvjetovano nasilje u adolescentskim vezama
Vrijeme za realizaciju: 90 minuta O~ekivani rezultati: Na kraju ove sesije, u~esnici/ce }e biti u mogu}nosti da: budu informisani o u~estalosti, uzrocima i posljedicama nasilja u adolescentskim vezama, razumiju emocionalne, intelektualne, socijalne i seksualne promjene koje karakteri{u razdoblje adolescencije, usvoje znanje vezano uz rodno uvjetovano nasilje i shvate razli~ite pojmove vezane uz njega (vrste i oblici nasilja, uzroke, posljedice, mjesta gdje se doga|a, po~initelje, itd.), prepoznaju razli~ite oblike rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama, osvijeste na~in na koji komuniciraju, kao i na~in na koji }e uspje{nije komuni cirati, preispitaju svoja o~ekivanja od partnera/ice i razmjene ideje s vr{njacima/kinjama o tome kako bi trebala izgledati kvalitetna veza, te prepoznaju pona{anja kojima mogu iskazati ljubav prema partneru/ici, ali i prema drugoj osobi (prijatelju/ici, ~lanovima/cama porodice, i sl.). PREGLED SESIJE: Trajanje: 5 min. Teme: Saètak rezultata istraìvanja pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama Adolescencija i adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu Nasilje na osnovu spola i oblici rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama Komunikacijski aspekti veze Osobine veza i procjene va`nosti njihovih karakteristika Prezentacija Na~in rada:
10 min. 30 min. 15 min. 30 min.
Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija/ Rad u grupama Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija/Rad u grupama
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce:
Kompjuter, projektor, tabla za flipchart, papiri za rad u grupama, markeri Prezentacija sesije u Power Point-u Ilustrativni materijali po potrebi (kopije rezultata istraìvanja, studija slu~aja, i sl.) Power Point prezentacija Naslov: Rodno uvjetovano nasilje u adolescentskim vezama Obzirom da je sesija tematski uglavnom zasnovana na teorijskim obja{njenjima osnovnih pojmova, potrebno je obratiti pa`nju na povezivanje teorije sa svakodnevnim primjerima iz ìvota. Tako|er, treba imati u vidu da su u~esnici/ce mlade osobe i, u skladu s tim, potrebno je materiju predo~iti na razumljiv, dinami~an i kreativan na~in. Poèljno je potaknuti u~esnike/ce na interaktivan rad i ohrabriti ih da se aktivno uklju~e u diskusiju te pitanjima o njihovom poznavanju i percepciji pojmova iz oblasti gendera te iskustvima o tretiranju spola, roda i rodne ravnopravnosti u sredinama u kojima oni ìve.
Priprema za trenera/icu: Flipchart: Posebna pa`nja:
84

Tema: Saètak rezultata istraìvanja pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama Adolescencija i adolescentska seksualnost u dru{tvenom kontekstu Opis izlaganja trenera/ice: Ukratko prezentirati rezultate istraìvanja opisanog u teorijskom okviru. Za ilustraciju ra{irenosti pojave nasilja u vezama mladih mogu se predstaviti rezultati drugih svjetskih istraìvanja vezanih za ovu temu (neki od njih se nalaze u Prilogu 1 ovoj sesiji!).
U~esnicima/ama treninga se obratiti pitanjem - {ta oni misle kada adolescencija zapo~inje i kako se odraàva na ìvot pojedinca/ke? Navode u~esnika/ca pisati na flipchart. Zatim izloìti konceptualni okvir adolescencije i kako se adolescentska seksualnost posmatra u dru{tvenom kontekstu. Pri obja{njavanju navoditi primjere iz svakodnevnog ìvota i ostaviti mogu}nost u~esnici ma/ama da postavljaju potpitanja i prezentiraju svoja mi{ljenja i stavove. Kroz diskusiju uporediti izloène definicije sa po~etnim navodima u~esnika/ca upisanim na flipchart. Objasniti {ta se podrazumijeva pod pojmom nasilje uop{te, a zatim objasniti nasilje po osnovu spola na na~in kako je definisano u teorijskom okviru. Pitati u~esnike/ce o njihovim mi{ljenjima u vezi sa nasiljem u kontekstu spola i koje su od njegovih oblika li~no iskusili ili primjetili u svom najblièm okruènju, {koli ili sredinama u kojima ìve. Napisati na flipchart: NASILJE i zamoliti u~esnike/ce da u narednih par minuta kaù {to vi{e asocijacija na zadanu temu i zapisivati ih na flipchart. Nakon toga, na osnovu dobivenih asocijacija, definisati vrste nasilja (fizi~ko, verbalno, emocionalno, seksualno, itd.) i prezentirarti teorijski okvir o oblicima rodno zasnovanog nasilja i dodati pripremljene primjere za svaki oblik nasilja. Rad u grupama: Podijeliti u~esnike/ce u 2 grupe. Svakoj grupi podijeliti po jednu prethodno pripremljenu studiju slu~aja, a njihov zadatak }e biti proanalizirati opisanu situaciju uz pomo} zadanih pitanja. Nakon diskusije, zaklju~ke grupe u kratkim crtama prenijeti na flipchart, a zatim organizirati prezentaciju odgovora na pitanja i zaklju~aka svih grupa u plenumu. Prodiskutovati o ove tri studije slu~aja, daju}i u~esnicima/ama priliku da postave pitanja vezana uz studiju slu~aja druge grupe. U cilju produktivnijeg rada za svaku grupu pripremiti studije slu~aja i smjernice za diskusiju i u pismenoj formi*. Mogu}a pitanja za diskusiju u plenumu: Odgovaraju li ovi slu~ajevi stvarnosti? Koliko su ~este ovakve situacije u adolescentskim vezama? Planirano postignu}e: U~esnici/ce }e imati priliku osvijestiti razli~ite oblike nasilnog pona{anja u adolescentskim vezama te razmisliti o nenasilnim rje{enjima situacija u kojima se desio neki oblik nasilja.
*Napomena: Predloàk dvije studije slu~aja za vje`bu sa pitanjima za diskusiju se nalaze u Prilogu 2 ovoj sesiji, a po potrebi voditelj/ica sesije ih moè pripremiti i vi{e. Posljednje pitanje za diskusiju koje je navedeno u studiji slu~aja, a koje se odnosi na nenasilno rje{enje situacije mogu}e je odglumiti u obliku igre uloga ukoliko vrijeme to dozvoli.
Nasilje na osnovu spola i oblici rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama
Komunikacijski aspekti veze
Objasniti u~esnicima/ama na koji na~in komunikacijski obrasci uti~u na formiranje kvalitetne veze. Adolescentske veze, izme|u ostalog, predstavljaju podru~je u kojem mladi ~esto imaju priliku razvijati i vje`bati svoje vje{tine dru{tvene i intimne komunikacije. Razvijene vje{tine komunikacije, kao vaàn aspekt adolescentskih veza, mogu doprinijeti zadovoljavaju}im vezama, jer uklju~uju uspje{no izraàvanje vlastitih potreba i èlja, izbjegavanje nespo razuma, uspostavljanje granica, pregovaranje i odupiranje pritiscima, razumijevanje pozicije partnera/ice, kao i dono{enje odgovornih i samostalnih odluka. S druge strane, nedostatak tih vje{tina moè pridonijeti osje}ajima 85
nelagode, nepovjerenja straha u~esnicima/ama o ovoj temi.
sumnje.
Pokrenuti
diskusiju
sa
U ovom dijelu je potrebno naglasiti va`nost slu{anja s razumijevanjem, objasniti pojam aktivnog slu{anja i "JA-govora". Tokom obja{njavanja provjeriti s grupom kako im je bilo slu{ati bez upadica/prekidanja. Osobine veza i procjene va`nosti njihovih karakteristika Pitati u~esnike/ce da procijene koje karakteristike smatraju da su neophodneza uspje{nu vezu. Kroz diskusiju navesti neke primjere te izloìti kako bi prevladali ~este po~etne te{ko}e koje proizilaze usljed razli~itih o~ekivanja, mladi}i i djevojke bi trebali uo~iti da njihove potrebe u su{tini nisu razli~ite, nego sli~ne i da se uzajamno dopunjavaju. Iako je u sredi{tu ove sesije raz govor o rizi~nim i nasilnim adolescentskim vezama, svakako je potrebno ukazati i na zna~ajke kvalitetnih, nenasilnih veza i na njihovu va`nost u ja~anju sposobnosti adolescenata/ica za postizanje uspje{nog partnerskog odnosa u odrasloj dobi, kao i na pozitivan u~inak koji takve veze imaju na razvoj identiteta, komunikacijskih i interpersonalnih vje{tina. Zajedno sa u~esnicima/ama navesti naj~e{}e primjere pona{anja koji dovode do razvoja uspje{ne veze, bilo iz njihovih li~nih iskustava ili koje su primjetili u svom okruènju (u vezama svojih vr{njaka, ro|aka, prijatelja, i sl.). Rad u grupama: 1. vje`ba: U~esnike/ce podijeliti u manje grupe (4-6 osoba u svakoj grupi ovisno o broju u~esnika/ca) i zamoliti ih da se poku{aju prisjetiti kako se pona{amo kada volimo nekoga (tu se misli na partnerski odnos, tj. adolescentsku vezu, a ne na ljubav prema roditeljima ili sl.), kako pokazujemo drugoj osobi da nam se svi|a, da je volimo - ohrabriti ih da navedu {to vi{e pona{anja za koja smatraju da iskazuju ljubav prema drugoj osobi. Potom svaka grupa treba odabrati facilitatora koji }e prezentirati odgovore u plenumu, a nakon toga pota}i diskusiju o pona{anjima kojima iskazujemo ljubav. Me|u mladima je ~esto mi{ljenje da je ljubomora znak ljubavi i strasti pa se u diskusiji treba posebno osvrnuti i na pitanje ljubomore. Va`no ih je upozoriti da ljubomora, odnosno posesivno i kontroliraju}e pona{anje nije znak ljubavi, ve} da ukazuje na kontrolu u vezi i vrlo ~esto je rani znak upozorenja koji moè ukazivati na potencijalno nasilnu vezu. Planirano postignu}e: U~esnici/ce }e postati svjesni razli~itih pona{anja kojima moèmo iskazati ljubav prema drugoj osobi tj. partneru/ici. 2. vje`ba: Zamoliti u~esnike/ce da se prisjete razli~itih veza/odnosa u svom ìvotu odnos s prijateljima/icama, bra}om/sestrama, roditeljima, romanti~ne veze, i sl. Napisati na flipchart pitanje: {ta ~ini odnos izme|u dvije osobe uspje{nim? i ostaviti u~esnicima/ama par minuta na raspolaganju da kaù sve {to im pada na pamet vezano uz postavljeno pitanje. Zapisivati odgovore. Potom podijeliti u~esnike/ce u male grupe i podijeliti im prethodno pripremljene flipcharte sa crteìma broda na vodi uz obja{njenje da taj brod pred stavlja romanti~nu vezu. Jednako kao {to odre|eni uslovi omogu}avaju brodu da plovi (mirno more, trup broda, gorivo, itd.), tako su odre|ene stvari/uslovi potrebni da bi se jedna veza odràla. Zamoliti grupu da navede najmanje 5 stvari koje pridonose uspje{nosti romanti~ne veze me|u njihovim vr{njacima (npr. po{tovanje, iskrenost, povjerenje, pa`nja, briga, itd.). Neka ih upi{u u trup broda. Nakon toga neka navedu najmanje 5 stvari koje mogu naru{iti ili uni{titi vezu (npr. kontrola, posesivnost, neiskrenost, nepo{tovanje, zatvorenost u sebe, itd.) i neka ih upi{u u vodu ispod broda. Kada zavr{e rad u grupama, zamoliti u~esnike/ce da objese flipcharte na zid i da pro{etaju kako bi razgledali crteè drugih grupa. Zavr{iti vje`bu diskusijom. U cilju pro duktivnijeg rada, pripremiti smjernice za diskusiju u pismenoj formi.
86
Mogu}a pitanja za diskusiju: Postoje li razlike izme|u veza s drugim osobama (prijateljima/cama, roditeljima) i romanti~nih veza u adolescentskoj dobi? Pridonose li iste stvari u romanti~nim i u ostalim tipovima odnosa/veza uspje{nosti, odnosno neuspje{nosti veze? [ta mislite koje kvalitete je najteè prona}i/posti}i u vezama? Jeste li ne{to novo doznali/e, osvijestili/e? Planirano postignu}e: Nakon vje`be u~esnici/ce }e osvijestiti komponente koje ~ine vezu uspje{nom i one koje je naru{avaju. Shvatit }e da ono {to pridonosi uspje{nosti ili neuspje{nosti ljubavnih veza tako|er vrijedi i za bilo koju drugu vrstu veze.
87
4. PRILOG SESIJI
Prilog 1: Me|unarodna istraìvanja nasilnih pona{anja u adolescentskim vezama Rezultati me|unarodnih istraìvanja provedenih u zadnjih desetak godina20 pokazuju zabrinjavaju}u u~estalost nasilnih pona{anja u adolescentskim vezama, kao i ozbiljne posljedice koje ono ostavlja na fizi~ko, emocionalno, mentalno, seksualno i reproduktivno zdravlje i dobrobit mladih. Pregled ameri~kih i kanadskih studija nasilnog pona{anja u adolescentskim vezama21 pokazuje da se u~estalost neseksualnog nasilja u vezama srednjo{kolske populacije kre}e uglavnom u intervalu od 9% do 75%, ovisno o tome da li su u definiciju nasilnog pona{anja bile uklju~ene i prijetnje nasiljem i/ili emocionalna/verbalna agresija. [to se ti~e procjena samo za fizi~ko i seksualno nasilje, u~estalost ve}inom varira od 10% do 25%. Uglavnom se smatra da je u prosjeku jedan/na od tri adolescenta/ice bio/la u nekom obliku nasilne veze, s tim da je i dalje problemati~no {to se ne prijavljuju svi oblici zlostavljanja u vezi. Podaci pro{logodi{njeg istraìvanja provedenog na reprezentativnom uzorku od 1.004 mladih u dobi od 13 do 18 godina u SAD-u22 tako|er pokazuju alarmantne rezultate u~estalosti doìvljavanja pojedinih oblika nasilja u vezi: 64% mladih je u vezi doìvjelo izrazito ljubomorno pona{anje, 35% iskusilo je kontrolisanje njihovog kretanja, pona{anja i susreta, 31% mladih doìvjelo je vrije|anje i omalovaàvanje, 23% je doìvjelo dono{enje odluka umjesto njih, 18% mladih doìvjelo je udarac, guranje ili {amar, 17% njih iskusilo je prijetnje nasiljem, 17% doìvjelo je prisiljavanje na seksualne aktivnosti koje nisu èljeli/e. Iz podataka ameri~kog Ureda za statistiku vidljivo je da: jedan od 10 adolescenata i adolescentica doìvi neki oblik fizi~kog nasilja u vezi, ~ak 85% zlostavljanih u vezi su partnerice, 95% prijavljenih napada u vezama po~inili su mladi}i, vi{e od 70% adolescentica trudnica ili majki tuku njihovi partneri, 71% od svih seksualnih napada na partnerice bilo je unaprijed planirano, ve}ina silovanih `rtava ima izme|u 16 i 24 godine ìvota, u 60% silovanja koja su prijavljena kriznim centrima po~initelj je `rtvi bio poznat. Visok postotak `rtava nasilja utvr|en je i ispitivanjem koje je provela Obrazovna fondacija ameri~ke sveu~ili{ne organizacije èna na uzorku od 1.632 u~enika od 8. do 11. razreda. Istraìvanjem se, izme|u ostalog, do{lo do sljede}h rezultata: 85% djevoj~ica i 76% dje~aka je navelo da su doìvjeli seksualno uznemiravanje, 65% djevoj~ica je izjavilo da su bile dodirivane ili u{tinute na seksualiziran na~in, 13% djevoj~ica i 9% dje~aka je navelo da su bili prisiljeni na neku seksualnu aktivnost koja nije ljubljenje, 25% djevoj~ica izostalo je od {kole i ostalo kod ku}e da bi izbjeglo seksualno uznemirivanje, 86% djevoj~ica je navelo da su ih seksualno uznemirivali vr{njaci, 25% djevoj~ica je izjavilo da su ih seksualno uznemiravali djelatnici {kole. Tako|er, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraìvanje (CESI) je 2006. godine proveo istraìvanje o rodno uvjetovanom nasilju u adolescentskim vezama u Republici Hrvatskoj kojim se utvrdilo da je ovaj problem prisutan i u toj dràvi i da zahtjeva izrazitu pa`nju, jer je: 60% mladih doìvjelo neki oblik nasilja u vezi; 43% izjavilo da su se pona{ali nasilno u vezi; 57% mladi}a i 87% djevojaka nasilje u vezi smatra ozbiljnim problemom; 28% mladi}a i 8% djevojaka drì da kad èna kaè NE, u stvari misli DA; 25% mladi}a i 12% djevojaka tvrde da prisila na spolni odnos nije nasilno pona{anje; 51% mladi}a i 31% djevojaka smatra da èna mora paziti da ne izaziva mu{karca. Da situacija po pitanju rodno uvjetovanog nasilja u Bosni i Hercegovini ne odudara mnogo od predstavljenih rezultata u svijetu i na{em blièm okruènju pokazalo je istraìvanje provedeno u srednjim {kolama na podru~ju Tuzlanskog kantona koje je u teorijskom dijelu predstavljeno i ~iji rezultati jasno ukazuju na nu`nost ulaganja znatno ve}ih edukativnih napora u prevenciju ovog problema.
20 21 22
Vidi popis literature Cascardi i Avery- Leaf, 2000; Hickman i Jaycox, 2004; Foltz, 2006; Furlong i dr., 2005; Kelly, 2006; NYVPRC, 2001; O'Keefe, 2005; Powers i Kerman, 2006; Roberts i Klein, 2003; Varia 2006. Idem.
88
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNO UVJETOVANO NASILJE U VEZAMA MLADIH Prilog 2: STUDIJE SLUÂJA23 (za rad u grupama u tematskom bloku Nasilje na osnovu spola i oblici rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama): 1. Slu~aj Damira i Azre Damir (18) i Azra (17) su u vezi ve} mjesec dana. Jedne ve~eri su se dogovorili da odu u kino. Azra je do{la na vrijeme i ~ekala Damira ispred kina. On je kasnio i Azra se ve} polako po~ela brinuti. Kad se napokon pojavio odmah je komentarisao njen izgled. Rekao joj je kako super izgleda i kako je najljep{a djevojka na svijetu, ali je dodao kako joj je suknja malo uska. Ona je odmah zabrinuto reagovala, a on joj je odgovorio da je zbilja smije{na {to se zabrinjava zbog tih par kilograma vi{ka. Dodao je da je u kinu ionako mrak pa je niko ne}e vidjeti. Nakon ovoga Damir je odmah skrenuo na sljede}u temu koja se odnosila na to kako je sreo svog prijatelja Alena i kako je zapravo zbog toga kasnio u kino. Alen mu je rekao kako je sreo Azru pred {kolom prije neki dan i kako su razgovarali. Damir je odmah, prili~no o{tro, dao do znanja Azri kako ne voli da ona pri~a s Alenom, jer on misli da je zgodna i zapravo je èli samo iskoristiti. Azri nije bilo jasno za{to je on smatra toliko naivnom i za{to to èli kada je Alen njegov prijatelj. Ipak, obe}ala je da }e se dràti onoga {to je Damir od nje traìo. Kino predstava je uskoro po~injala i trebalo je jo{ samo kupiti karte. Damirovi roditelji, po njegovim rije~ima, nisu imali sitno da mu daju za kino, tako da je zamolio Azru da plati karte, {to je ona i u~inila. Pitanja za diskusiju: 1) [ta se ovdje dogodilo? 2) Prepoznajete li neke nasilne obrasce pona{anja i koje? 3) [ta mislite kako se ovo zavr{ilo? 4) Kako bi izgledalo nenasilno rje{enje ove situacije?
2. Slu~aj Gorana i Ivane Goran (19) je odlu~io odvesti svoju djevojku Ivanu (17) na pizzu kako bi proslavili tri mjeseca njihove veze. Sjedili su za stolom ve} neko vrijeme i Goran se nervirao {to konobarica nikako ne dolazi. Ivana je rekla kako nije stra{no, jer ~ekaju tek pet minuta, na {ta je Goran upitao: "Zar ho}e{ re}i da sam laòv?". U taj ~as se stvorila konobarica i upitala ih {ta bi èljeli naru~iti. Goran je odmah, kao "iz topa", naru~io i za sebe i za Ivanu 2 mije{ane pizze, jedno pivo i jedan dùs. Ivana je uspjela dodati samo to da bi ona ipak radije Coca Colu, na {to je Goran rekao konobarici neka joj donese dùs, jer ona uvijek pije dùs. Nakon {to je konobarica preuzela narud`bu i oti{la, Goran je ljutito upitao Ivanu za{to mu je to u~inila. Gledala ga je u ~udu, ne shvataju}i o ~emu on to govori. Smatrao je kako je napravila budalu od njega pred konobaricom. Ona je odgovorila da je samo htjela Colu i upitala ga za{to ju je uop}e natjerao da uzme dùs. Na to se on razbjesnio, po~eo vikati i mahati rukama: "Ba{ me nervira{! Za{to si takva gadura kad zna{ da sam imao teàk dan". Optuìo je jo{ da ga naziva laòvom i da se sva|a s njim pred konobaricom. Njihovu raspravu je prekinula konobarica koja se pojavila s pizzama, jednom mije{anom i jednom sa sirom. Kada je vidio da je pomije{ala narud`bu, Goran je po~eo vikati kako oni to nisu naru~ili i da on ne èli vi{e tu ostati niti jedne jedine sekunde i da smjesta odlaze. Ivani ni{ta nije bilo jasno, ostala je uko~eno sjediti sve dok je on nije zgrabio za rukav i po~eo vu}i prema izlazu. Nije se ni sna{la, a ve} su bili na ulici! Pitanja za diskusiju: 1) [ta se ovdje dogodilo? 2) Prepoznajete li neke nasilne obrasce pona{anja i koje? 3) [ta mislite kako se ovo zavr{ilo? 4) Kako bi izgledalo nenasilno rje{enje ove situacije?
23
Prilago|eno prema Cesar S., Hodì} A., Bijeli} N., Koba{ V., Bolje sprije~iti nego lije~iti: Prevencija nasilja u adolescentskim vezama. Priru~nik za edukatore i edukatorice. Zagreb: CESI, 2006.
89
Sesija 3: Gender, mladi i informacijsko-komunikacijske tehnologije

1. TEORIJSKI OKVIR24
1.1. Zna~aj informacijsko-komunikacijske tehnologije
Informacijsko-komunikacijska tehnologija (u daljem tekstu: ICT) jedna je od najdominantnijih modernih tehnologija koja ima sve ve}u ulogu u savremenom svijetu u kojem su informacije percipirane kao strate{ki resurs svakog razvijenog dru{tvenog sistema. Informacije su klju~ za razvoj kompetitivnosti u poslovima, proizvodnji novih ideja i istraìvanjima u razvijenim dràvama. Tako|er, ICT-e predstavljaju nuàn alat u komunikacijskim strategijama i bez trenutne elektronske telekomunikacije svjetsko trì{te ne bi moglo postojati, niti bi kompanije mogle koordinirati svoje proizvodne strategije na globalnom nivou. ICT-e nisu uzrokovale ove radikalne promjene, ali su bile njihov preduslov i sada su klju~ne za funkcionisanje ukupne globalne ekonomije. Potencijal ICT-a u demokratskoj komunikaciji i otvaranju novih komunikacijskih prostora jedan je od njihovih glavnih doprinosa dru{tvenom razvoju i transformaciji. Stoga imaju i klju~nu ulogu u poticanju inovativnosti i kreativnosti mladih. Internet je postao mo}na i {iroko rasporstranjena komunikacijska platforma, naro~ito uz pribliàvanje postoje}ih medija novim komunikacijskim tehnologijama, ali je tako|er postao izloèn sve ve}oj komercijalizaciji, korporativnom vlasni{tvu i kontroli. Pristup internetu je sve ve}i, uprkos konstantnoj isklju~enosti marginaliziranih grupa i velikog broja ljudi iz zemalja u razvoju. Tako nove ICT-e predstavljaju mo}no sredstvo procesa globalizacije, ali koji se odvija pod nejednakim uslovima, {to ~esto pove}ava socijalnu i ekonomsku nejednakost izme|u i unutar pojedinih zemalja. Stoga, ICT-e mogu biti sna`no sredstvo ja~anja otpora, socijalne mobilizacije i razvoja u rukama pojedinaca i organizacija koje se bore za pravedan, slobodan i jednak pristup informacijama i resursima. 1.1.1. ICT i razvoj Nalazimo se u sredi{tu informacijskog doba u kojem nam ICT-e omogu}avaju neslu}ene mogu}nosti na svim podru~jima ìvota i rada. ICT-e su ra{irile ljudske intelektualne mogu}nosti i tako bitno doprinijele razvoju na{e civilizacije. Sa razvojem ICT-a i pojavom onoga {to se danas moderno zove informati~ko dru{tvo ili dru{tvo bazirano na znanju, znanje i informacije postaju nezaobilazan faktor ekonomskog, dru{tvenog i kulturnog ìvota jednog dru{tva. Zbog toga su i sredstva kontrole nad {irenjem informacija postala od vitalnog zna~aja. Dru{tvene, politi~ke i ekonomske promjene, nastale upotrebom novih ICT-a, izazvale su i odre|ene promjene u razmatranju samog razvoja zemalja. Tako, strategije razvoja danas uvi|aju potrebu zemalja u razvoju da usvoje ICT-e kao na~in za izbjegavanje dalje marginalizacije u dru{tvu, ali i kao potencijalnu snagu za kreiranje novih {ansi za ekonomski rast i {irenje demokratije. Ipak, dostupnost ICT-a za ljude iz zemalja u razvoju je i dalje marginalan, prvenstveno zbog visokih cijena pristupa, {to rezultira njihovom isklju~eno{}u iz globalnog sistema koji se izgra|uje na informacijama i znanju. @ene su posebno marginalizirane, obzirom da ve}ina njih nema dovoljno razvijenu kupovnu mo}, niti pristup modernim sredstvima komunikacije. Pristup ICT-ama je tipi~no podijeljen du` tradicionalnih linija razvoja, {to dovodi do neravnopravnog pristupa, odnosno do tzv. digitalne podjele ili digitalne isklju~enosti koju naj~e{}e karakteri{e nizak nivo razvijenosti infrastrukture u zemljama u razvoju, {to je posljedica siroma{tva, nedostatka resursa, nepismenosti i niskog nivoa obrazovanja. @ene se, naàlost, nalaze na samom dnu digitalne podjele. 1.1.2. ICT, odnosi mo}i i dru{tvena transformacija Pristup pitanju roda i djelovanju ICT-a prema dru{tvenoj pravdi uklju~uje razumijevanje odnosa mo}i izme|u èna i mu{karaca u dru{tvu, kao i razmatranje uticaja koji na te odnose imaju rasna i klasna pripadnost, socijalne, ekonomske, kulturne i politi~ke sile. Isto tako, ICT-e je mogu}e koristiti u svrhu transformacije nejednakih odnosa mo}i. Pristup rodu i ICT-ama preko razumijevanja odnosa mo}i u dru{tvu uklju~uje razumijevanje nejednakih odnosa mo}i izme|u èna i mu{karaca, bogatih i siroma{nih, urbanog i ruralnog - u lokalnim sredinama, ali i na nacionalnom i globalnom nivou. ICT-e, same po sebi, ne mogu stvoriti rodnu jednakost ili okon~ati
24
Izvor: Association for Progressive Communication (APC), Trening materijali za multimediju. Dostupno na: http://www.itrainonline.org www.apc.org
90
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE siroma{tvo, ali mogu transformisati nejednake odnose mo}i i postati sredstvo dru{tvene akcije i pozitivnih dru{tvenih promjena. Kako bi se prednosti informacijske tehnologije na najbolji na~in mogle iskoristiti na svim podru~jima ljudske aktivnosti, trebalo je izgraditi osnovnu telekomunikacijsku infrastrukturu i obu~iti stru~njake/inje. Me|utim, nije ba{ svakom u svijetu omogu}ena dobrobit ICT-a i taj digitalni jaz je golem. ICT politika je klju~ni faktor u promociji dru{tvene pravde, te stoga ne smijemo ostati izvan procesa njenog kreiranja.
1.2. Kreiranje ICT politike

ICT-e omogu}avaju lokalnim glasovima da se ~uju diljem svijeta, ali ako politika i regulative ograni~e njihov pristup, ograni~it }e i njihov doseg. ICT politika moè biti nacionalna, regionalna ili me|unarodna. Svaki nivo moè imati vlastita tijela odlu~ivanja, koja ponekad imaju razli~ite ili ~ak kontradiktorne politike. Op}enito, ICT politika zahvata 3 glavna podru~ja: telekomunikacije (naro~ito telefonsku komunikaciju), emitovanje (radio i TV programa), internet. Glavni cilj nacionalne ICT politike je ujedna~iti dobrobiti i rizike (problemi privatnosti i sigurnosti, pitanja intelektualnog vlasni{tva ili pristup vladinim podacima, i sl.) masovnijeg kori{tenja ICT-a, na na~in da bude konzistentan s nacionalnim razvojnim ciljevima. Nacionalna ICT politika se uglavnom odnosi na pro{irenje komunikacijske infrastrukture kroz telekomunikacijske reforme (s ciljem stimulacije rasta privatnog sektora i otvaranja novih radnih mjesta), {to je nuàn, ali nikako ne i jedini, uslov za uspje{an doprinos ICT-a ciljevima nacionalnog razvoja. ICT politika svakako mora uzeti u obzir socijalna pitanja, obrazovanje, zdravstvo, kulturu i mnoga druga podru~ja koja uti~u na kvalitet ìvota gra|ana/ki jedne dràve. Stoga je neminovno uve}ati ljudske kapacitete i stvarati uslove za integrisanje ICT-a u {iru nacionalnu politiku. Klju~nu ulogu u stvaranju nacionalne ICT politike imaju vlada i druga tijela javnog sektora, te civilno dru{tvo i privatni sektor. Svi oni dijele odgovornost u tome koliko je ta politika ostvarena kroz procese legalizacije i regulacije, te za provo|enje te politike nakon {to se utemelje regulatorne institucije. Vlade su obi~no te koje vode razvijanje ICT politike. Ured premijera/ke ili predsjednika/ice, ministarstvo zaduèno za upravljanje komunikacijama i druga ministarstva koja koriste telekomunikacije za svoje programe (obrazovanje, zdravstvo, privreda, itd.), nacionalni telekomunikacijski operateri (ako su dràvno vlasni{tvo) i regulatori (ako postoje)25 su klju~ni dijelovi javnog sektora odgovornog za kreiranje ICT politike. Vo|enje procesa ICT reforme iz ureda predsjednika/ice ili premijera/ke ne samo da pokazuje visok nivo predanosti dràve razvoju ICT politike, ve} i omogu}ava otklanjanje tehni~kih problema koji bi mogli zako~iti proces i poti~e aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih ministarstava i tijela javnog sektora u ovom procesu. Civilno dru{tvo tako|er uti~e na uspjeh ICT politike u praksi, jer {anse da se bolje iskoriste sredstva namijenjena za pobolj{anje pristupa ICT-ama koja su gra|anima/kama postala dostupna (ra~unari, fiksne telefonske linije, mobiteli ili internet) su ve}e ako oni/e sami/e mogu sudjelovati u definisanju njihove upotrebe. Stoga su organizacije civilnog dru{tva klju~na veza izme|u {iroke populacije jedne dràve i provedbe njenih na~ela. Druga takva veza su zastupnici/e gra|ana/ki u dràvnoj vladi. Privatni sektor igra klju~nu ulogu u postavljanju ICT politike kroz sudjelovanje u tijelima za tehni~ki standard interneta i unije zaposlenika koje vr{e pritisak na vladu ili me|unarodne kompanije (ITU26, WTO27, i dr.) da udovolje potrebama tog sektora. Privatni sektor moè sistemski uklju~iti vladu u ICT politiku jedino ako je i sam organizovan u grupe po odre|enim interesima. Iako ène u sve ve}em broju osvajaju poslove i ekspertizu u IC tehnologijama, to nije slu~aj i sa pristupom procesu odlu~ivanja i kontroli resursa. Bilo na globalnom ili na nacionalnim nivoima, ène nisu dovoljno zastu-
25
26 27
Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) je nezavisna institucija koja, na nivou dràve BiH, reguli{e podru~ja telekomunikacija i elektronskih medija. Prvobitno je uspostavljena Odlukom Visokog predstavnika u martu/oùjku 2001. godine spajanjem nadle`nosti Neovisnog povjerenstva za medije (emitovanje) i Regulatorne agencije za telekomunikacije (telekomunikacije), koje su do tada radile odvojeno. Zakon o komunikacijama (Sl. glasnik BiH, br. 31/03) defini{e mandat i oblasti regulacije RAK-a, a stupio je na snagu u oktobru/listopadu 2002. godine. Me|unarodna unija za telekomunikacije (International Telecommunication Union) Svjetska organizacija za telekomunikacije (World Telecommunication Organisation)
91
GENDER, MLADI I MEDIJI 1. MODUL: RODNA RAVNOPRAVNOST I MLADI pljene u svim strukturama odlu~ivanja u okviru IC tehnologija, uklju~uju}i politiku i regulatorne institucije, ministarstva zaduèna za ICT, upravne odbore i vi{e strukture menad`menta u privatnim ICT kompanijama. Jedan od problema jeste {to se i na globalnom i na nacionalnim nivoima proces odlu~ivanja u okviru ICT-a tretira kao ~isto tehnolo{ko podru~je (tipi~no predvi|eno za mu{ke eksperte), gdje se stanovi{tima civilnog dru{tva daje malo ili nimalo prostora, a ne kao politi~ko podru~je. Deregulacija i privatizacija telekomunikacijske industrije tako|er ~ini proces odlu~ivanja u ovom sektoru sve manje i manje odgovornim gra|anima/kama i lokalnim zajednicama, {to ène jo{ vi{e udaljava od procesa odlu~ivanja i kontrole resursa. Kako je navedeno u petogodi{njem izvje{taju o implementaciji Pekin{ke platforme za akciju, rodne razlike i nejednakosti se tradicionalno ignori{u prilikom kreiranja politika i programa koji se bave razvojem i {irenjem novih tehnologija. Kao rezultat toga, ène imaju manje koristi od tehnolo{kog napretka, i na ve}oj su {teti. Zbog toga, ène trebaju biti aktivno uklju~ene u definisanje, dizajniranje i razvoj novih tehnologija. U suprotnom, informati~ka revolucija mogla bi u potpunosti zaobi}i ène ili proizvesti negativne efekte na njihov ìvot. Preporuke petogodi{njeg izvje{taja se odnose na potrebu istraìvanja novih akcija i inicijativa, kako bi se izbjegla nova forma isklju~enosti i obezbijedilo da ène dobiju podjednak pristup i podjednake mogu}nosti prilikom razvoja nauke i tehnologije. 1.2.1. Gender i ICT-e u me|unarodnim i doma}im pravnim propisima28 U okviru Milenijumske deklaracije, informacijske i komunikacijske tehnologije su okarakterisane kao va`no sredstvo za postizanje Milenijumskih razvojnih ciljeva. Danas se na ICT gleda kao na instrument koji pruà neiscrpne mogu}nosti za pristup znanju i informacijama, mogu}nostima u oblasti zapo{ljavanja, pove}anju prihoda i pobolj{anju kvaliteta ìvota, a izgradnja informacijskog dru{tva postala je imperativ ~ija se va`nost u dana{njem svijetu ne preispituje. Kao takve, ICT-e su priznate kao alat za pospje{ivanje ekonomske i socijalne inkluzije i sprje~avanje produbljivanja postoje}eg digitalnog i dru{tvenog raskoraka izme|u spolova. Ljudska prava i slobode, ~iji su integralni dio prava i slobode èna i ravnopravnosti spolova, trebaju biti ~vrsto utemeljeni u samom sredi{tu koncepta razvoja informacijskog dru{tva. U Deklaraciji Komiteta ministara za ljudska prava i zakonske odredbe u informacijskom dru{tvu pri Vije}u Evrope, potvr|uje se va`nost ICT-a, kao instrumenta za izgradnju prosperitetnog i pravednog dru{tva i isti~e da ograni~en pristup ili nedostatak pristupa ICT-u moè li{iti lica mogu}nosti da u potpunosti ostvaruju ljudska prava. Dakle, kako bi do{lo do uspje{ne realizacije ovih principa, ljudska prava i slobode trebaju se efektno implementirati, a pra}enje implementacije se treba provoditi i u kontekstu informacijskog dru{tva. Prema Deklaraciji UN-ovog Svjetskog samita za informacijsko dru{tvo vlade i drugi akteri trebaju osigurati potrebne preduslove koji }e ènama omogu}iti jednak pristup informacijama u znanju, te osigurati jednaku ulogu u procesu kreiranja i dono{enja odluka u svim aspektima koji se ti~u uspostavljanja okvira i kreiranje sadràja politike za informacijske tehnologije. U skladu sa preporukama Vije}a Evrope 2004/113/EC potrebno je pokrenuti radnje koje }e stvoriti ambijent koji podsti~e i pruà jednake mogu}nosti za pristup, obuku i upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija kao i izbalansiranu zastupljenost oba spola u rukovode}im pozicijama u sferi ICT-a. Jedan od va`nih na~ina da se postigne ovaj cilj je uklju~ivanje gender dimenzije u postoje}u dràvnu politiku, strategiju i akcioni plan za razvoj informacijskog dru{tva, kao i u proces njihove implementacije i evaluacije. Ovu problematiku treba posmatrati i iz perspektive postoje}ih me|unarodnih standarda sa posebnim naglaskom na: UN Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije èna (CEDAW), Pekin{ku deklaraciju i Platformu za akciju, ~lan 2. iz Sporazuma Evropske komisije, kao i Sporazum o EU zakonodavstvu o jednakopravnosti spolova (~lanovi 141., 131. i 137.), smjernice Me|unarodne unije za telekomunikacije (ITU), te strategije, politike i Akcioni plan za razvoj informacijskog dru{tva u jugoisto~noj Evropi i postoje}e dobre prakse u ovoj oblasti u Evropskoj uniji. @enske organizacije {irom svijeta zatraìle su ve}e u~e{}e èna u pregovorima koji se ti~u budu}nosti IC industrije i me|unarodne distribucije interneta. Pekin{ka Platforma za akciju sadrì ovaj zahtjev, djelimi~no i kroz rezolucije koje navode da ène treba osnaìti kroz uve}anje njihovih vje{tina, znanja i pristupa ICT-ama. Platforma je potvrdila potrebu da ène trebaju biti uklju~ene u proces odlu~ivanja o razvoju novih tehnologija, kako bi u potpunosti u~estvovale u njihovom rastu i uticaju. Fokusirala se na pove}anje u~e{}a èna u odlu~ivanju u medijima i pristupu ICT-ama, kako bi se prevazi{li negativni rodni stereotipi koji u medijima dominiraju i kako bi se ohrabrila izbalansirana, nestereotipna slika èna u svim vrstama medija.
28
Izvor: Gender akcioni plan BiH, poglavlje 15. Informacijske i komunikacijske tehnologije
92
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE U doma}em pravnom okviru, rodna politika je uvedena u pristup resursima i u medije kroz Zakon o ravnopravnosti spolova BiH29, Dràvni plan akcije i Srednjoro~nu razvojnu strategiju BiH (MTDS BiH). Uprkos tvrdnjama da je univerzalni pristup prioritet u ve}ini nacionalnih ICT politika, problem ve}ine zemalja ostaje njihova upotreba, jer je pristup slab, nedostatan ili nepostoje}i. Stoga, promocija prakse strate{kog kori{tenja ICT-a u svrhu osnaìvanja èna i rada na uspostavi rodne jednakosti uz ovakva ograni~enja postaje jo{ teà.
1.3. ICT i rodna ravnopravnost - tehnologija nije rodno neutralna

Kulturna analiza tehnologije je pristup koji ne posmatra tehnologiju iz dominantno mu{ke perspektive i koji stoga moè biti vrlo koristan u analizi roda i ICT-a. Tako|er, ovaj pristup ne posmatra tehnologiju i rod kao ne{to fiksno, ve} kao kulturni proces koji je predmet stalnih pregovora i transformacija. Pristup tehnologiji kao kulturi obuhvata {irok spektar situacija od potpune isklju~enosti èna, preko njihove marginalizacije i nevidljivosti u svim aspektima tehnologije do njihovog punog u~e{}a u tehnolo{kom radu. U kulturnoj analizi tehnologije, ICT-e su prepoznate kao produkti kulture, procesi koji dobijaju svoje puno zna~enje samo onda kad se iskuse u svakodnevnom ìvotu. Stoga je kulturna analiza tehnologije fokusirana na razumijevanje na~ina na koji pristup ICT-ama uti~e na ìvote èna i na rodnu jednakost u porodici, unutar zajednice i u svim drugim oblastima. [ire, ovakav analiti~ki pristup identifikaciji i razumijevanju rodnih pitanja u oblasti ICT-a, a posebno pitanjima ènskog osnaìvanja u ICT projektima namijenjenim razvoju i dru{tvenoj pravdi, nudi mogu}nost transformacije rodnih odnosa u tehnologiji, jer se ne koncentri{e samo na dobijanje pristupa znanju, nego i na stvaranje znanja kao takvog. To onda podrazumijeva aktivnu uklju~enost èna od samog po~etka, odnosno od definisanja, odre|ivanja zna~enja i stvaranja tehnolo{ke kulture u jednom dru{tvu. U svijetu je danas evidentno da se rodne nejednakosti itekako odraàvaju u pristupu ICT-ama i njihovoj upotrebi. ICT-e se mogu iskoristiti kao sredstva transformacije dru{tva koja mijenjaju odnose snaga izme|u èna i mu{karaca, ali, s druge strane, mogu se koristiti i za odràvanje neravnopravnog poloàja èna, ili ~ak za pogor{avanje trenutnog stanja. Iz tih razloga, mnoga istraìvanja ispituju uticaj ICT-a na ène kojima je, naprimjer, omogu}en rad od ku}e, ali koje u isto vrijeme preuzimaju dodatne ku}anske poslove, koji im crpe vrijeme i energiju, a ne donose nikakvu dobit. To svakako perpetuira tradicionalne rodne uloge u ku}i i stavlja jo{ vi{e tereta na ve} postoje}e vi{estruke uloge èna. Naj~e{}i problem roda i ICT-a je pristup ICT infrastrukturama i osnovnim vje{tinama njegovog kori{tenja. Uz globalnu digitalnu podijeljenost, ènama je op}enito, zbog odre|enih dru{tvenih faktora, pristup ICT-ama jo{ vi{e onemogu}en. Situacija se jo{ dodatno pogor{ava kada je rije~ o pripadnicama ranjivih grupa me|u ènama - samohranim majkama, ènama s invaliditetom, starijim ènama, siroma{nim seoskim ènama, nezaposlenim ènama, ènama s niskim dohotkom, izbjeglicama ili pripadnicama etni~kih manjina. U pristup radu na upotrebi ICT-a za postizanje socijalne pravde neophodno je uklju~iti rodnu perspektivu, {to podrazumijeva razumijevanje nejednakih odnosa mo}i u dru{tvu - izme|u mu{karaca i èna, sjevera i juga, bogatih i siroma{nih, urbanog i ruralnog, konektovanih i nekonektovanih - u lokalnoj zajednici, u dràvama i globalno. Stoga je potrebno raditi prvenstveno na transformaciji ovih relacija nejednakosti, imaju}i stalno u vidu da ICT-e mogu pospje{iti transformaciju nejednakih odnosa mo}i u dru{tvu, ali da tu postoje i odre|ena ograni~enja. Naime, ICT-e ne mogu same po sebi stvoriti jednakost spolova ili okon~ati siroma{tvo, ali mogu biti alat za dru{tvenu akciju i pozitivne socijalne promjene kroz {irenje shvatanja o medijima i komunikaciji uop}e. Njihova upotreba je naro~ito korisna u aktivnostima ~iji je cilj da iznesu probleme osnovnog pristupa ICT-ama i konektivnosti op}enito i da podignu svijest o va`nosti uklju~ivanja èna u pristup ICT-ama i njihovog u~e{}a u odlu~ivanju o tome kako }e te tehnologije biti dizajnirane i raspore|ene. Da bi se osigurala rodna jednakost, potrebno je primijeniti mjere ~ija je svrha kompenzacija historijskih i dru{tvenih prepreka koje ènama i mu{karcima onemogu}avaju djelovanje na istim nivoima. Rodna jednakost zna~i da ène i mu{karci uìvaju jednak dru{tveni status, odnosno imaju jednake uslove za ostvarivanje svojih ljudskih prava i potencijala za doprinos nacionalnom, politi~kom, ekonomskom, dru{tvenom i kulturnom razvoju, te za uìvanje rezultata tog doprinosa. Rodna jednakost stoga ozna~ava jednako dru{tveno vrednovanje kako sli~nosti i razlika izme|u èna i mu{karaca, tako i promjenljivih uloga koje mu{karci i ène ispunjavaju30.
29 30
^lan 10 odjeljku 5 - Pristup svim oblicima resursa i ~lan 16. u odjeljku 10 - Mediji Gender-Based Analysis, 1996
93
Vode}a na~ela rodne jednakosti: Rodna jednakost mora biti integrisana u politiku, programe i projekte. Za postizanje rodne jednakosti potrebno je prepoznati da svaka politika, program i projekt imaju razli~it utjecaj na ène i mu{karce. Postizanje rodne jednakosti ne zna~i da ène moraju postati jednake mu{karcima. Osnaìvanje èna temelj je postizanja rodne jednakosti. Poticanje jednakog anga`mana èna u postizanju promjena u ekonomskim, dru{tvenim i politi~kim procesima esencijalno je za ostvarivanje rodne jednakosti. Rodna jednakost ostvariva je samo kroz partnerstvo izme|u èna i mu{karaca. Postizanje rodne jednakosti iziskuje osmi{ljavanje specifi~nih mjera za eliminaciju rodnih nejednakosti. Politika, programi i projekti trebali bi doprinositi stvaranju rodne jednakosti.
1.3.1. Rodna analiza Rodna analiza podrazumijeva ispitivanje ekonomskih odnosa na svim nivoima (porodica, lokalna zajednica, trì{te i dràva) unutar velikog spektra institucionalnih konteksta, kako bi mogla ilustrovati marginalan poloàj èna na polju ICT-a i mu{kih predrasuda koji ~ine ènski rad nevidljivim. Rodna analiza unutar konteksta ICT-a je potvrdila da se odnosi mo}i koji uklju~uju klasnu, rasnu, etni~ku, dobnu i geografsku pripadnost, kombinuju sa rodnima kako bi proizveli sloène nejednakosti po pitanjima dru{tvenih promjena uop{te, a osobito promjena koje donose ICT-e. Rodno razvrstavanje podataka, analiza rodne podjele rada i razumijevanje rodnih dispariteta u pristupu i kontroli nad resursima jesu osnovne komponente rodnog pristupa procjeni. Rodna analiza u evaluaciji uklju~uje i sistematsku procjenu razli~itih uticaja koje projektne aktivnosti imaju na ène i mu{karce. Uslijed vi{estrukih rodnih uloga i odgovornosti koje ène imaju u dru{tvu (reproduktivna, produktivna, ku}na njega, volonterski rad u zajednici), ènske potrebe za ICT-ama se ~esto razlikuju od mu{kih i njihovo zadovoljavanje stoga zahtijeva specifi~no planiranje. Zbog ènske tendencije prihvatanja vi{estrukih uloga i simultanog rada (briga o djeci uz istovremeno uklju~ivanje u produktivne obaveze), va`no je razmotriti njihove trostruke uloge i odgovornosti. U kontekstu ICT-a, potrebno je razmotriti na koji na~in ICT-e ulaze u interakciju sa ènskim trostrukim ulogama i ispitati promjene koje donosi nova informati~ka ekonomija, a u smislu ènskih i mu{kih rodnih uloga. Analiza rodnih uloga je korisna u razumijevanju ciljeva za koje mu{karci i ène koriste ICT-e, odnosno da li im kori{tenje ICT-a {tedi vrijeme i da li se vremensko trajanje upotrebe ICT-a razlikuje kod èna i mu{karaca. U smislu kori{tenja i uticaja ICT-a, ispitivanje rodnih uloga moè dovesti do boljeg razumijevanja razlika u kori{tenju ICT-a izme|u èna i mu{karaca i njihovog uticaja na njih. Teoretski zna~aj za rodnu analizu ima razlikovanje prakti~nih i strate{kih rodnih potreba. Ova razlika je naro~ito va`na u rodnom planiranju, gdje postaje osnova za identifikaciju djelovanja. Za potrebe evaluacije nekog projekta i inicijative, procjena obima odgovora na prakti~ne rodne potrebe i strate{ke rodne interese moè ponuditi relevantne informacije. Prakti~ne rodne potrebe su one koje identifikuju ène koje ne osporavaju svoje dru{tveno prihva}ene uloge, a odnose se na ispunjavanje i njihovih reproduktivnih i produktivnih uloga, kao i uloga i odgovornosti koje imaju u upravljanju zajednicom. Prakti~ne rodne potrebe uklju~uju i one osnovne ìvotne potrebe, kao {to su: dom, zaposlenje i hrana. Me|utim, zadovoljavanje prakti~nih rodnih potreba ja~a postoje}u podjelu rada koja doprinosi pot~injenosti èna. Pristup internetu, na primjer, ne}e automatski promijeniti poloàj èna u odnosu na mu{karce. Strate{ki rodni interesi treba da ospore postoje}e, nepravedno podijeljene rodne uloge i da promovi{u jednakost spolova. Me|utim, u ve}ini postoje}ih dru{tvenih sistema oni ~esto po~ivaju na pretpostavci da su ène pot~injene mu{karcima, {to za posljedicu ima dru{tvenu i institucionalnu diskriminaciju usmjerenu prema ènama. Stoga je prepoznavanje i razmatranje strate{kih rodnih interesa od strane aktivista/ica u praksi neophodno za osporavanje strukture politika koje ne djeluju u korist rodne jednakosti. Na rodne disparitete se projektima moè intervenisati na dva na~ina: mogu se osvrnuti samo na neposredne, kratkoro~ne potrebe, ne doti~u}i se strukture uzroka rodne nejednakosti, 94
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE mogu se baviti opse`nijim strate{kim pitanjima koja se odnose na rodne interese mu{karaca i èna kako bi stvorili preduslove za rodnu jednakost. Naprimjer, projekt kojim }e se instalirati kompjuteri u u~ionicama ruralnih osnovnih {kola ima za cilj neodlo`nu potrebu pobolj{anog pristupa {kolske djece ICT-ama, ali ne adresira strate{ki interes pobolj{avanja rodnog dispariteta u smislu upisa ènske i mu{ke djece {kolu31. 1.3.2. Razvoj rodnih indikatora Identifikacija rodnih indikatora u ICT inicijativama, bilo u politici (dono{enju zakona, strategija, programa, i sl.) ili projektima/aktivnostima, moè biti djelotvoran na~in na koji }e se specifi~ne potrebe èna uzeti u obzir u procesu planiranja. Dok je u podru~jima poput zdravstva, edukacije, ljudskih prava i politi~kog osnaìvanja razvijeno mnogo rodnih indikatora, u inicijativama ICT-a, koje su relativno novo podru~je prou~avanja, to nije slu~aj. Ipak, rodni indikatori koji su ve} razvijeni i godinama kori{teni u drugim poljima, mogu se primijeniti i na polju ICT-a. Indikatori su klju~ne komponente pri utvr|ivanju kako i za{to su odre|ene ICT inicijative nu`ne u dono{enju promjena uslova u kojima ène ìve, rodnih uloga ili odnosa me|u spolovima. Odre|ivanje rodnih indikatora i ICT indikatora predstavlja veliki izazov, a izme|u kvantitativnih i kvalitativnih indikatora, ovi posljednji jasnije obja{njavaju odnos izme|u ICT intervencija i osnaìvanja èna, ali ih je mnogo teè identifikovati. To su indikatori pomo}u kojih se mjeri pristup, sudjelovanje i korist i koji odraàvaju razli~ite nivoe osnaìvanja èna, te se stoga bez njih jednostavno ne moè. Budu}i da ICT-e i projekti bazirani na njima funkcioni{u unutar postoje}ih rodno obiljeènih dru{tvenih struktura (poput zakona i tradicionalnih kulturnih vjerovanja i praksi), rodno razvrstani podaci nedostatno odraàvaju rodne probleme unutar samih ICT-a. Zato je va`no prou~iti razloge koji leè iza brojki, ~ak i ako ponekad pokaù da ne postoji rodna razlika izme|u onih koji samo koriste ICT-e, i onih koji iz njih izvuku neku korist. Problemi roda tad }e izroniti na povr{inu, {to }e nas onda podu~iti najboljem na~inu kori{tenja IC tehnologija u svrhu dru{tvenog razvoja i zatvaranja rodnog rascjepa. Ve} je re~eno da je sve ve}a koli~ina znanja i praksi u strate{kim i razvojnim komunikacijama razvila metodologije mjerenja uticaja komunikacijskih intervencija i inicijativa na zastupanje promjena i {ireg razvojnog procesa. Ti indikatori tako|er mogu biti veoma korisni i pri mjerenju uticaja ICT-a, a neki od njih su32: Pro{irivanje privatnog i javnog dijaloga/rasprave Otvaranje prostora za online razgovore i diskusije vjerojatno je najve}a korist ICT-a, jer oni pruàju mogu}nost politi~kog izraàvanja i sudjelovanja u kreiranju politika koje su od vitalnog javnog interesa. Anonimnost online medija stvara siguran prostor za izraàvanje vlastitih ideja i stanovi{ta. Ipak, ovdje je va`no re}i da online prostori mogu isklju~iti i otu|iti ljude koji se ne znaju dovoljno precizno i jasno izraziti ili one koji ne poznaju dominantne internacionalne jezike, koji se ~esto u takvim raspravama koriste. Ve}a ta~nost informacija koje se razmjenjuju u dijalozima/raspravama Kvalitet generisanih informacija mnogo je bitniji indikator od njihovog kvantiteta ili obima. Razlog tome je pretpostavka da upotreba ICT-a u svrhu komunikacije i razmjene informacija osigurava izravnu razmjenu znanja i informacija me|u onima koji ih generi{u. Pove}anje broja èna na rukovode}im poloàjima i njihovog uticaja pri dono{enju odluka oko bitnih problema Sve ve}e sudjelovanje èna u komunikacijskim prostorima pokazatelj je pozitivne upotrebe ICT-a, no jo{ je va`nije procijeniti njihovu ulogu u tim prostorima. Indikatori za takvu procjenu mogu uklju~ivati: sudjelovanje èna u dono{enju bitnih odluka vezanih uz neku inicijativu, zaduènja koja su ispunjavale u inicijativi, podru~ja rada u kojima su bile najaktivnije, njihovo sudjelovanje u klju~nim doga|ajima i aktivnostima unutar inicijative. Istraìvanje tih problema omogu}it }e o~itovanje rodnih problema u evaluacijskim rezultatima, {to je bitna komponenta svake intervencije.
31 32
Svjetska statistika o upisu u srednje {kole pokazuje da je samo 11% dràva dostiglo rodnu ravnopravnost, dok 51% njih ima manje upisanih djevoj~ica, nego dje~aka. Denise Gray-Felder & James Dean, Communication For Social Change: A Position Paper and Conference Report. (New York: The Rockefeller Foundation, 1999)
95
1.4. Osnaìvanje èna

Svrha osnaìvanja èna je da uzmu vlastiti ìvot u svoje ruke: kreiraju vlastite rasporede, sti~u vje{tine, pove}avaju samopouzdanje, rje{avaju probleme i osamostaljuju se. To nije samo kolektivan, dru{tveni i politi~ki, ve} i individualan proces. Niko sa strane ne}e do}i i osnaìti ène, samo ène se mogu zauzeti za sebe i po~eti donositi vlastite odluke. Ipak, institucije poput me|unarodnih agencija za saradnju mogu podràti procese koji pove}avaju samopouzdanje èna, potpomaù njihovo osamostaljivanje i pomaù im u sastavljanju vlastite agende razvoja. Osnaìvanje èna je izravno vezano za pitanja mo}i u dru{tvu, ukoliko mo} poistovjetimo sa rodnom ravnopravno{}u u pristupu resursima i beneficijama. Iako pristup resursima ozna~ava pravo svih na dobijanje roba i usluga, mu{karci i ène tradicionalno uìvaju razli~ite nivoe pristupa i kontrole nad resursima, bilo u privatnoj, bilo u javnoj sferi. Upravo je rodni jaz koji postoji u pristupu resursima, glavna prepreka ènskom razvoju. Stoga, proces osnaìvanja èna nu`no podrazumijeva njihovu mobilizaciju na otklanjanju tog jaza. Ravnopravno u~e{}e èna u odlu~ivanju, tako|er predstavlja jedan od su{tinskih aspekata osnaìvanja èna i kamen je temeljac rodnoj jednakosti. Zato je u~e{}e èna u procesima dono{enja odluka direktno povezano sa njihovim osnaìvanjem. Kroz proces podizanja svijesti, ène sagledavaju razli~ite aspekte rodne nejednakosti sa kojima se gotovo svakodnevno suo~avaju. Stoga ovaj proces predstavlja sastavni dio ènskog razvoja i su{tinski element osnaìvanja èna, te postaje osnova za djelovanje u smjeru prevazilaènja rodne nejednakosti i postizanja rodnog balansa u kontroli nad resursima. Ovaj okvir je naro~ito koristan u razumijevanju i ocjenjivanju ènskog pristupa ICT-ima i njihovog uticaja na osnaìvanje èna. Ve} je istaknuto da rodni jaz u pristupu IC resursima i uslugama predstavlja prepreku osnaìvanju èna. Tradicionalno, na mikronivou, ène su pot~injene mu{karcima, jer iako mogu davati materijalni doprinos ku}nom budètu, mu{karac odlu~uje o tome na koji }e se na~in on tro{iti. Na makropoliti~kom planu, mu{karci dominiraju u najve}em broju vladaju}ih tijela, a zakonodavne i pravosudne odluke ~esto ne sadrè rodnu perspektivu i ne zastupaju ènske interese. Pristup i kori{tenje ICT-ama moè biti ograni~en na sli~an na~in: na mikronivou, pristrasnost prema dje~acima moè im omogu}iti ve}i pristup porodi~nom ra~unaru, nego njihovim sestrama. Na makronivou, naizgled rodno neutralne ICT politike obrazovanja i strukture cijena mogu imati negativan uticaj, zasnovan na tradicionalnim rodnim ulogama i nejednakom pristupu ICT resursima. 1.4.1. Strategije rodne transformacije - Sara Hlupekile Longwe33 Nasuprot rodno neutralnim ili rodno specifi~nim politikama, politike rodne transformacije odnose se na promjene postoje}ih nejednakosti usmjerenih prema jednom ili drugom spolu, ali se pri tome ne obaziru na rodnu podjelu rada i resursa. Naprimjer, obezbje|ivanje pristupa resursima ènama omogu}ilo bi im sticanje ve}e kontrole nad ICT-ama, {to bi svakako doprinijelo tome da one same odlu~e koja vrsta ICT-a im je potrebna i da u skladu s tim osmisle politike koje }e im pomo}i da postignu te ciljeve. Da bi ène imale koristi od ICT-a, potrebno je primijeniti dva tipa strategija: odozgo prema dole i odozdo prema vrhu. Osnovni strate{ki cilj djelovanja od vrha prema dnu je da se unesu promjene u IC institucije i agencije, kako bi one same postale aktivni promotori jednakosti èna/djevoj~ica u pristupu ICT-ama i njihovog osnaìvanja na polju kori{tenja ICT-a kroz organizovanje edukacija, osiguravanje povlastica pri nabavi potrebne opreme, itd. Primjeri takvih strategija mogu biti: kori{tenje politi~kog pritiska na me|unarodnim konferencijama i konsultacijama kako bi se ukazalo na zna~aj rodno osvije{tenih politika i intervencija, watchdog uloga u monitoringu uticaja ICT-a na ène i prikupljanje relevantnih podataka koji trebaju ubi jediti IC institucije i agencije da su rodna pitanja od su{tinske va`nosti za pristup èna ICT-ama, promocija kori{tenja alata rodne analize, djelovanje unutar dràvnih struktura na postizanju promjena (putem treninga, raspodjele finansija, i sl.). Strategije odozdo prema gore su direktno usmjerene prema ènama/djevoj~icama i podràvaju njihovo aktivno kori{tenje ICT-ama. One podrazumijevaju: eliminaciju zakonskih ili dru{tvenih barijera koje ograni~avaju pristup èna ICT-ima, omogu}avanje ènama da poduzmu inicijative za njihovo uklju~ivanje u planiranje i usvajanje ICT politika,
33
APC WNSP gender matrica APC's Women's Networking Support Programme (APC WNSP) www.apcwomen.org
96
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE pruànje finansijske (povoljni krediti) ili tehni~ke (obuka i obrazovanje) pomo}i ènama kako bi im se omogu}io pristup i kontrola nad ICT-ama.
Krug ènskog osnaìvanja Sare Hlupekile Longwe 1. Blagostanje se defini{e kao najmanja razvojna intervencija kojom se moè posti}i zatvaranje gender jaza pobolj{anje socio-ekonomskog statusa èna, odnosno pobolj{anje njihovih osnovnih uslova ìvota (stanovanja, prehrane ili prihoda). Ako je razvojna intervencija ograni~ena na nivo blagostanja, onda govorimo davanju ovih beneficija ènama, a ne da ih ène stvaraju za sebe. Dakle, to je nulti nivo osnaìvanja èna, na kojem su one samo pasivne primateljice beneficija. 2. Pristup je definisan kao prvi nivo osnaìvanja èna, jer one, uslijed pove}anog pristupa resursima, svojim radom pobolj{avaju svoj status u dru{tvu. Na primjer, zemljoradnice mogu pobolj{ati poljoprivrednu proizvodnju, a tako i svoje blagostanje, ve}im pristupom vodi, zemlji, trì{tima, informacijama ili obuci u raznim vje{tinama. Ovdje je zna~ajan element ènsko djelovanje na tome da im se omogu}i pove}an pristup resursima. 3. Osvje{tavanje je proces u kojem ène uvi|aju da nedostatak njihovog prosperiteta u odnosu na mu{karce nije rezultat njihove nesposobnosti, nedostatka organizacije ili truda, ve} nedostatka pristupu ICT-ama koji postoji zbog diskriminatornih pravila i prakse koja daju prvenstvo pristupa i kontrole ICT-ama mu{karcima. Stoga, ovaj proces poziva na kolektivno djelovanje za eliminaciju (jedne ili vi{e) diskriminatornih praksi koje sprje~avaju pristup èna resursima. Pobolj{ano informisanje i komunikacija su osnovna sredstva koja omogu}avaju proces osvje{tavanja, ali on treba biti vo|en potrebom èna da shvate dublje uzroke svojih problema i da identifikuju ciljane strategije djelovanja koje }e dovesti do èljenih promjena. 4. Mobilizacija je nivo djelovanja koji dopunjuje osvje{tavanje, a uklju~uje, prije svega, udruìvanje èna kako bi najprije ustanovile i analizirale probleme, potom identifikovale strategije za prevazilaènje diskriminatornih praksi i, na kraju, kolektivno djelovale na njihovu eliminaciju. Komunikacija ovdje ne mora biti usmjerena samo na mobilizaciju grupe, ve} i na povezivanje sa {irim ènskim pokretom, kako bi one u~ile na iskustvima/(ne)uspjesima sli~nih ènskih strategija u drugim mjestima, kao i da bi se povezale i umreìle sa {irim krugom istomi{ljenica. 5. Kontrola je posljednji nivo koji se postiè u trenutku kad su se ène, preduzimanjem razli~itih akcija, izborile za dono{enje rodno odgovornih odluka u smislu jednakosti u pristupu resursima. Ovo rezultira kontrolom èna nad sopstvenim pristupom resursima. 97
Ovih pet nivoa zapravo ne predstavljaju linearnu progresiju, {to bi se moglo zaklju~iti, nego je progresija kru`na: postizanje pove}ane ènske kontrole vodi ka boljem pristupu resursima, a time i pobolj{anom socioekonomskom statusu, itd. Stoga, u procjeni nekog projekta, treba razmotriti da li on interveni{e samo na nivou obezbje|ivanja ve}eg blagostanja i pristupa informacijama, ili omogu}ava ve}e u~e{}e èna u procesima podizanja svijesti (osvje{tavanja) i mobilizacije èna, kao sredstvima njihovog pove}anog aktivnog djelovanja u cilju postizanja kontrole nad resursima. 1.4.2. Metodologija evaluacije roda (Gender Evaluation Methodology (GEM))34 Metodologija evaluacije roda, koju je osmislio APC-ov Program umreàvanja i podr{ke ènama (Women's Networking and Support Programme (APC WNSP)), je vodi~ za integrisanje rodnih analiza u evaluacijama projekata kojeg koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT) u svrhu postizanja dru{tvenih promjena. To je okvir koji pruà sredstva za provjeru koliko ICT-e stvarno pobolj{avaju ìvote èna i rodne odnose te koliko promoviraju promjenu na li~nom, institucionalnom, nivou zajednice i {irim dru{tvenim nivoima. Vodi~ daje korisnicima/ama pregled evaluacijskih postupaka (uklju~iv{i linkove o op}im evaluacijskim podacima) i isti~e predloène strategije i metodologije za uvo|enje rodne analize u procesima evaluacije.
34
Izvor: www.apcwomen.org/gem prevod na hrvastki jezik: ZaMirNet, 2005 (www.zamirnet.hr)
98
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Gender, mladi i informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT)
Vrijeme za realizaciju: 60 minuta O~ekivani rezultati: Na kraju ove sesije, u~esnici/ce }e biti u mogu}nosti da: defini{u pojam ICT-a i imenuju njegove osnovne elemente, budu upoznati sa problemima djelotvornije upotrebe ICT-a, budu upoznati i mogu prepoznati povezanost pitanja roda i ICT-a, mogu strate{ki planirati primjenu i kori{tenje informacijskih resursa, kao odrednice razvoja èna/mladih, prepoznaju i proizvode rodno izbalansiran sadràj za web i multimediju uop}e. PREGLED SESIJE: Trajanje: 10 min. 10 min. Teme: [ta je ICT i {ta je rod? Kako su povezani? Pojam ICT-a i njihov zna~aj za razvoj i dru{tvenu transformaciju (ICT politike) ICT i rodna ravnopravnost (rodna analiza i strategije rodne transformacije) Primjena nau~enog u radu: Spektrum neutralnost tehnologija Primjena nau~enog u radu: Pregled digitalne pri~e i analiza rodnih stereotipa za strate{ko kori{tenje rodno osvije{tenih sadràja (multimedija) Vje`ba Prezentacija/Diskusija Na~in rada:
10 min.
Prezentacija/Diskusija
10 min.
Prikazivanje video i/ili a digitalne pri~e/Diskusij Vje`ba
20 min.
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/icu: Flipchart: Posebna pa`nja:
Projektor, kompjuter, flipchart, papiri u bojama za rad u grupama, ljepljivi listi}i, markeri, video/digitalne pri~e ili pristup internetu PP prezentacija, radni listovi Power Point prezentacija, video i digitalne pri~e Naslov: GENDER & ICT Edukacija, trening i razvoj vje{tina su neophodni u poduzimanju bilo kakvih koraka u vezi sa ICT-ama, ali se trening program ne bi trebao fokusirati samo na obuku za upotrebu softvera i tehnologije, ve} i na to kako prona}i, rukovoditi, proizvoditi i {iriti rodno senzibilizirane informacije i kako razviti rodno osvije{tene politike i strategije za efikasno djelovanje i iskori{tavanje novih medija.
99

Informacijskokomunikacijske tehnologije i njihovzna~aj za razvoj i dru{tvenu transformaciju Sesiju zapo~eti podjelom raznobojnih ljepljivih listi}a u~esnicima/ama na kojima trebaju napisati {ta, po njihovom mi{ljenju, spada u informacijsko-komunikacijske tehnologije. Tako|er trebaju dati svoje definicije roda. Papiri}e sa njihovim odgovorima lijepiti na flipchart ispod naslova. Prezentirati ICT teoretski okvir, te objasniti ko i na koji na~in se kreira ICT politiku na osnovu prethodno pripremljene prezentacije u Power Pointu. Objasniti kako strate{ko kori{tenje ICT-a moè pospje{iti promociju prava èna/mladih i njihovo osnaìvanje unutar dru{tvenog konteksta. Posebno apostrofirati problematiku mladih! Rod i ICT-e u me|unarodnim i doma}im pravnim propisima Prezentirati u~esnicima/ama ko i na koji na~in kreira ICT politiku, te kojim je me|unarodnim i doma}im propisima rodna politika uvedena u ICT i nove medije. Izlaganje potkrijepiti teorijom kroz PP prezentaciju. Kroz diskusiju do}i do zaklju~ka na kojim bi na~elima trebalo po~ivati kreiranje ICT politike. Kroz PP prezentaciju u~esnicima/ama izloìti kako je pristup ICT-ama sna`no rodno uvjetovan. Kroz diskusiju, u~esnike/ce navoditi na odgovore kako prepoznati mogu}u rodnu neravnopravnost u pristupu resursima i beneficijama i koja su njena vode}a na~ela, te kako se rodne nejednakosti odraàvaju na upotrebu ICT-a. Objasniti prakti~ne rodne potrebe i strate{ke rodne interese i predstaviti krug ènskog osnaìvanja Sare Hlupekile Longwe, kao primjer strategije rodne transformacije. Izlaganje potkrijepiti teorijom kroz PP prezentaciju. Vje`ba: Spektrum Spektar je vrlo fleksibilna vje`ba. Papirom na podu ozna~iti jedno mjesto u prostoriji u kojoj se odvija trening i re}i u~esnicima/ama da to mjesto predstavlja "Da, slaèm se!" mjesto. Na isti na~in ozna~iti drugo mjesto na nekoj udaljenosti od prvog i objasniti da ono predstavlja "Ne, ne slaèm se!" mjesto. Prostor izme|u se tako|er ra~una (sredina zna~i "Nemam mi{ljenje (neutralan/a sam)!", a blizina sredi{tu DA ili NE mjesta ozna~ava stepen (ne)slaganja sa onim {to slijedi). Nakon toga, objasniti u~esnicima/ama da }ete pro~itati nekoliko izjava, a da oni trebaju zauzeti odre|enu poziciju u odnosu na to da li se slaù sa pro~itanom izjavom ili ne (oni/e koji/e se slaù idu prema mjestu ozna~enom kao DA, a oni/e koji/e se ne slaù idu na mjesto ozna~eno kao NE). Pripremljene izjave za ovu vje`bu nalaze se u Prilogu 1 ovoj sesiji. Nakon pro~itane izjave, kad je grupa zauzela odre|ene pozicije, prozvati 3-4 osobe na raznim mjestima du` spektra da kaù cijeloj grupi za{to su se opredijelili/e da zauzmu ba{ to mjesto. Kroz odgovore na ta pitanja i diskusiju o njima do}i do zaklju~ka da tehnologija nije rodno neutralna i da bi svi trebali/e biti aktivni/e u zagovaranju za rodno osvije{tene ICT politike. Iskori{tavanje mo}i ICT-a digitalne pri~e Vje`ba: Prezentirati grupi 2 do 3 digitalne pri~e ili kratki video. Prodiskutirati do tan~ina svaku od pri~a. Kao pomo} ovdje moè posluìti rasprava iz dijela sesije o rodnoj analizi i strategijama rodne transformacije i njenih na~ela. Planirano postignu}e: Osvijestiti kako se nove tehnologije (ICT) mogu iskoristiti za transformaciju dru{tvenih odnosa? Osim toga, u~esnici/ce }e usvojiti znanje o tome kako se iz rodne perspektive analizira sadràj (video/digitalne pri~e) i na koji na~in se, kroz kori{tenje novih tehnologija, moè imati uticaj, te kreirati i plasirati rodno osvije{ten sadràj.
Pitanje roda i ICT-a, rodna analiza i strategije rodne transformacije
Primjena nau~enog u radu: Spektrum
100
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: GENDER, MLADI I INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
4. PRILOG SESIJI
Prilog 1: Vje`ba: Spektrum - izjave o ICT 1. Svi moèmo pobolj{ati svoje ìvote i ìvote na{e porodice uz pomo} ICT. 2. @ene i mu{karci imaju jednak pristup ICT-ama. 3. @ene ne vole tehnologiju! 4. Mu{karci su mnogo bolji u razumijevanju i kori{tenju ICT alata. 5. @ene i djevojke su jo{ uvijek suo~ene s velikom diskriminacijom i rodnim stereotipima kada poku{avaju studirati ICT nauke. 6. Rodne nejednakosti su evidentne u pristupu i kori{tenju ICT-a. 7. Da bi se imalo koristi od ICT-a, pismenost, poznavanje svjetskih jezika, posjedovanje vje{tina za rad na ra~unaru i informacijska pismenost su klju~ni faktori. @ene i djevojke vjerojatno nemaju potrebne vje{tine i zbog toga su naj~e{}e isklju~ene iz lokalnih inicijativa.
Prilog 2: Digitalne pri~e ili video35 Neke osobe, ve}inom ène, su suo~eni sa raznim preprekama i problemima koji ih sprje~avaju u tome da do kraja iskreno ispri~aju svoje ìvotne pri~e. Identifikacija i utvr|ivanje ovih problema prvi je korak u razotkrivanju i razmatranju rodne jednakosti u bilo kojoj inicijativi ICT-a. Klju~na pitanja na koja bi se trebalo odgovoriti prilikom analiziranja pri~a su: O ~emu se radi u pri~i? Ko pri~a pri~u? îja pri~a se pri~a? Na koga pri~a uti~e? Za{to je pri~a va`na? Je li pri~a usredoto~ena na jednu grupu i/ili isklju~uje druge? Za{to je pripovjeda~u/ici bitno da ispri~a svoju pri~u? Je li pripovjeda~/ica samo promatra~/ica ili ima aktivnu ulogu u pri~i? Koja je uloga i pozicija pripovjeda~a/ice? Ko je, osim pripovjeda~a/ice, jo{ uklju~en u pri~u? Kako i na koji na~in su te osobe uklju~ene u pri~u? Jesu li ène uklju~ene u pri~u? Ko su one? Kako i na koji na~in su ène uklju~ene u pri~u?
35
Preuzeto iz: APC's Handout: Gender Evaluation Methodology (GEM) Prevod na hrvatski jezik: ZaMirNet, 2005 www.zamirnet.hr
101
2. modul
PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA
Sesija 1: Sesija 2: Sesija 3:
ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA
Sesija 1: Me|unarodni i doma}i zakonski i institucionalni okvir za promociju i za{titu jednakopravnosti spolova
1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Pravni okvir za ravnopravnost spolova
Jednakost spolova zna~i jednaku zastupljenost, mo} i u~e{}e oba spola u svim sferama javnog i privatnog ìvota. U suprotnosti je sa rodnom nejednako{}u, a ne sa spolnim razlikama, i ima za cilj promovisanje punog u~e{}a èna i mu{karaca u dru{tvu. Mora se konstantno {tititi i promovisati, a borba za jednakost me|u spolovima uklju~uje sljede}e aspekte: priznavanje i potpunu implementaciju prava èna kao ljudskih prava, pobolj{anje i razvoj reprezentativne demokratije kroz promovisanje jednakog u~e{}a èna i mu{karaca u politi~kom i javnom ìvotu, kao i u drugim ìvotnim sferama, uskla|ivanje profesionalnog i porodi~nog ìvota èna i mu{karaca, postizanje ekonomske nezavisnosti individua, osposobljavanje djevoj~ica i dje~aka kroz obrazovni sistem, prepoznavanje potrebe otklanjanja rodne nejednakosti u dru{tvu, te prihvatanje zajedni~ke odgovornosti obaju spolova za to. 1.1.1.Me|unarodni dokumenti iz oblasti ravnoravnosti spolova Ovdje }e biti predstavljeni klju~ni me|unarodni dokumenti koji promovi{u ravnopravnost spolova i koji su pravno obavezuju}i za dràve potpisnice da elimini{u sve oblike rodne diskriminacije. Na~in na koji me|unarodni instrumentarij ljudskih prava reguli{e pitanja ravnopravnosti i diskriminacije je terminolo{ki vrlo sli~an, no postoje razlike u prakti~noj primjeni, {to ovisi od jurisdikcije svakog dokumenta. Gra|anska i politi~ka prava su prva regulisana i predstavljaju najstariji katalog prava razvijan u zapadnom filozofskom, politi~kom i kulturolo{kom ozra~ju reformacije i prosvjetiteljstva, koji je zaokruèn nakon Drugog svjetskog rata. U skladu sa liberalnim filozofskim naslje|em, individualna prava i slobode predstavljaju okosnicu regulisanja ljudskih prava, jer je u centru pa`nje pojedinac/ka koji treba da kontroli{e vlast i mo} dràve, a dràva je obavezna {tititi i uvaàvati njegova/njena prava i slobode. U~e{}e èna na izborima i u vlasti je, stoga, izuzetno va`no kako bi se sprije~ila dominacija maskuline politi~ke perspektive i otvorio prostor za dijalog i jednu novu dimenziju politi~kog diskursa - politike odgovornosti i brige, umjesto politike nadmetanja i sile. Usvojene su brojne deklaracije, konvencije, povelje i protokoli kojima se posebno garantuju ènska ljudska prava, jer je postalo jasno da samo terminolo{ke promjene nisu dovoljne da se promijeni svijest ljudi. Dakle, postoje}i instrumentarij me|unarodnih normi nije bio dovoljan da osigura ravnopravnost èna i mu{karaca, pa je bilo potrebno usvojiti posebne mjere i mehanizme za{tite ènskih ljudskih prava. {ezdesetih godina 20. stolje}a postalo je evidentno, prvo na nivou Ujedinjenih nacija, a zatim i ostalih me|unarodnih organizacija, da se sistem ljudskih prava kakav je postojao do tada pokazao neadekvatnim i nedovoljnim da za{titi ène i omogu}i im uìvanje prava na ravnopravnoj osnovi sa mu{karcima, jer je po{tovanje samih ljudskih prava ènama generalno ostalo nedostupno, uskra}eno ili potpuno negirano. @enska ljudska prava su prepoznata kao posebna kategorija ljudskih prava i na taj na~in je omogu}eno njihovo priznanje i za{tita. Zna~aj ovog prepoznavanja i cijelog koncepta ènskih ljudskih prava uop{te, pored njihovog izri~itog dru{tvenog priznanja, leì u postavljanju zahtjeva za potpunom i odgovaraju}om dràvnom i me|unarodnom pravnom za{titom, kao i omogu}avanja pristupa~nosti ljudskih prava svim ènama. U nastavku }e biti predstavljeni samo neki najzna~ajniji me|unarodni dokumenti iz oblasti jednakosti i ravnopravnosti spolova i ukratko njihove regulative. 1.1.1.1. Me|unarodni dokumenti na nivou Ujedinjenih nacija Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (1948) predstavlja najobuhvatniji instrumentarij osnovnih prava i sloboda koji po prvi put jasno artikulira ravnopravnost spolova na me|unarodnom nivou. Deklaracija, a {to je u skladu sa prirodom ove vrste dokumenta, nije pravno obavezuju}i dokument, ali sadrì dijelove obi~ajnog me|unarodnog prava. Utvr|uje i progla{ava najva`nija gra|anska, poli104
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA{TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH ti~ka, ekonomska, socijalna i kulturna prava i slobode. Na~ela Deklaracije su ugra|ena u mnoge dràvne Ustave, pa tako i u Ustav BiH, i sadràna su u mnogim me|unarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Deklaracija proklamira op}u zabranu diskriminacije u ~lanovima 1, 2, i 7. u kojima se izri~ito nagla{ava uìvanje jednakih prava neovisno od rase, boje, jezika, spola, vjeroispovijesti politi~kog ili drugog mi{ljenja, nacionalnog ili dru{tvenog porijekla, imovine, ro|enja ili drugih okolnosti. Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku za{titu zakona. Svi imaju pravo na jednaku za{titu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se kr{i ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju. Vodilo se ra~una i o tome da jezik bude rodno osjetljiv, pa je engleski pojam za mu{karce - men zamijenjen pojmom ljudi - human beings (~lan 1.) koji je obuhvatniji i koji supsumira podjednako i mu{karce i ène. Nakon toga je Komisija Ujedinjenih nacija za poloàj èna (1947), uz pomo} nevladinih organizacija, radila na usvajanju posebnog instrumentarija ènskih ljudskih prava koji }e Be~ka deklaracija 1993. godine inaugurirati kao integralni dio sistema ljudskih prava. Imaju}i u vidu da su gra|anska i politi~ka prava - poznata jo{ i kao ljudska prava prve generacije - smatrana najva`nijim pravima koje treba regulisati na me|unarodnom nivou u cjelokupnom sistemu ljudskih prava, onda je bilo o~ekivano da se i posebni instrumentarij ènskih ljudskih prava prvo usmjeri na taj katalog prava. Dodatni razlog je i taj {to se u periodu nakon Drugog svjetskog rata intenzivno radilo na priznavanju prava glasa ènama, koje do tada nije bilo priznato u velikom broju zemalja. Konvencija o politi~kim pravima èna (1952) je potvrdila da ène imaju jednako pravo glasa na izborima, da imaju pravo biti birane u sva javno izabrana tijela i da imaju pravo obavljati sve javne du`nosti i funkcije pod istim uvjetima kao i mu{karci. Dakle, op}i pojam svako zamijenjen je pojmom èna, da se dodatno osnaè prava progla{ena u Univerzalnoj deklaraciji. Ostvarivanje prava glasa i politi~ke zastupljenosti èna je krucijalno, jer priznavanje politi~kog subjektiviteta implicira subjektivitet u porodici, oblasti rada i mijenja ukupan status èna od objekta prava u subjekt prava36. Ova Konvencija je stupila na snagu 1954. godine i predstavlja dodatnu potvrdu i opredijeljenost Ujedinjenih nacija da se ènama osiguraju politi~ka prava pod jednakim uvjetima kao i mu{karcima. Me|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima (1966)37 je iznova potvrdio gra|anska i politi~ka prava, jer u ~lanu 2. obavezuje dràve potpisnice da osiguraju ova prava svim ljudima bez obzira na bilo koju razliku. Iako ga je Generalna skup{tina UN-a usvojila 1966. godine, on je stupio na snagu tek 1976. godine. Odredbe ovog Pakta vrlo jasno reguli{u ravnopravan status svih ljudi bez obzira na bilo koju identitarnu pripadnost (~lan 1. i 2.), a u ~lanu 3. se dràve potpisnice obavezuju da poduzmu sve mjere i osiguraju jednaka gra|anska i politi~ka prava mu{karaca i èna. ^lan 26. ovog Pakta reguli{e i zabranu diskriminacije na temelju bilo kojeg razloga. Ono {to je vrlo va`no za ovaj me|unarodni instrumentarij je da je njime uspostavljen mehanizam nadzora za nadgledanje za{tite Paktom zagarantiranih prava i njegovih dvaju Opcionih protokola (iz 1966. i 1989. godine) u vidu Komiteta za ljudska prava pri UN-u. Komitet za ljudska prava je uspostavljen prvim Protokolom i bez obzira na to {to nema ovlasti suda, niti snagu da nare|uje dràvi da se povinuje odredbama Pakta, njegov uticaj je vaàn, jer se na temelju àlbi pojedinaca/ki, dràva upozorava razli~itim vrstama pritisaka da elimini{e diskriminaciju. Bosna i Hercegovina je Aneksom I Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Daytonski mirovni sporazum) usvojila ovaj Pakt zajedno sa Opcionim protokolima 1995. godine. Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) je jedan od najva`nijih me|unarodnih dokumenata u kojem su detaljno obrazloèna ekonomska, socijalna i kulturna prava, koja su op}enito poznata kao , a sadràna su u brojnim konvencijama, deklaracijama i paktovima. ^lan 3. ovog Pakta obavezuje dràve da osiguraju uìvanje ovih prava ènama i mu{karcima pod jednakim uslovima. To se prvenstveno odnosi na: pravo na rad, pravi~ne uslove rada, pravi~nu zaradu i nadnice, bezbjedne i zdrave uslove rada, pravo na odmor i odsustvo, pravo na socijalno osiguranje i sindikalno organiziranje. Tako|er, njime se propisuje zabrana diskriminacije po osnovu spola i obaveza dràva ~lanica da osiguraju ravnopravnost mu{karaca i èna u pogledu svih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, formulisanih ovim Paktom. Izme|u ostalih prava, Pakt sadrì pravo naroda na samoopredjeljenje, pravo na rad, na zadovoljavaju}i standard ìvota i pravo na obrazovanje.
36 37
Bak{i}-Mufti}, Jasna, @enska prava u sistemu ljudskih prava (2006), Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 226. Tekst Konvencije je dostupan na: www.unhchr.ch
105
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA Velika ve}ina dràva je ratifikovala oba Pakta istovremeno kako bi naglasila njihovu me|uzavisnost. Pakt je dio unutra{njeg pravnog sistema BiH, jer je usvojen, kao i prethodni, Aneksom I Daytonskog mirovnog sporazuma. Konvencije Me|unarodne organizacije rada (MOR) Stepen ekonomske razvijenosti nije jednak u svim zemljama, pa se dràve potpisnice podsti~u da kroz razli~ite ekonomske i obrazovne programe pobolj{avaju uslove rada i osiguraju jednaka prava i minimum socijalne pravde. No, kako je to op}enito te{ko ostvariti, jo{ je davne 1919. godine osnovana Me|unarodna organizacija rada - MOR (International Labour Organization, ILO), koja je intenzivno radila na pobolj{anju uslova rada u svijetu. Rezultat tih napora je usvajanje preko stotinu konvencija i preporuka MOR-a od kojih su dvije posebno va`ne: Konvencija o jednakim platama, broj 100, donesena 1951. godine i Konvencija o diskriminaciji kod zapo{ljavanja i izbora zanimanja, broj 111, donesena 1958. godine, koja u ~lanu 2. obavezuje dràve ~lanice MOR-a, da preduzmu sve mjere, uklju~uju}i i formuliranje nacionalnih politika koje }e promovirati jednake mogu}nosti i tretman svih u vezi sa zapo{ljavanjem i odabirom zanimanja38. Konvencije MOR-a predstavljaju svakako najzna~ajnije me|unarodne dokumente koji reguli{u oblast radnih odnosa, jer predvi|aju obaveze za sve dràve ~lanice koje ih ratifikuju da preduzmu sve {to je u njihovoj mo}i da omogu}e takvu nacionalnu regulativu koja }e biti u skladu sa najvi{im radnim standardima utvr|enim od strane MOR-a. Konvencije koje su u nastavku navedene su ratifikovane od strane Bosne i Hercegovine, {to zna~i da ih je BiH ugradila u svoje zakonodavstvo i na taj na~in izrazila spremnost za ostvarivanjem i za{titom me|unarodnih standarda na radu i u vezi sa radom koje konvencije uspostavljaju. Konvencija 100 o jednakom nagra|ivanju mu{ke i ènske radne snage za rad jednake vrijednosti (1951) propisuje da visina plate mora biti utvr|ena bez diskriminacije na osnovu spola. Konvencija 103 o za{titi materinstva (revidirana 1952) prema kojoj èna ima pravo na porodiljsko odsustvo na osnovu ljekarske potvrde u kojoj se navodi pretpostavljeni datum njenog poro|aja. Period porodiljskog odsustva mora obuhvatiti najmanje dvanaest sedmica i mora uklju~ivati period obaveznog odsustva nakon poro|aja. Dok je èna odsutna sa posla zbog porodiljskog odsustva, nezakonito je da joj poslodavac/ka da otkaz tokom takve odsutnosti ili ako je otpusti uz otkazni rok, koji bi s obzirom na dan dostavljanja otkaza, istekao dok porodiljsko odsustvo traje. Konvencija 111 o diskriminaciji u pogledu zapo{ljavanja i zanimanja (1958) obavezuje sve ~lanice u kojima je ova Konvencija na snazi da pomo}u metoda primjerenih nacionalnim uslovima i praksi, utvrde i provode nacionalnu politiku usmjerenu ka promociji jednakosti mogu}nosti i tretmana u odnosu na zaposlenje i zanimanje, u cilju uklanjanja svake diskriminacije u tom smislu. Konvencija 156 o jednakim mogu}nostima i tretmanu za radnike i radnice - radnici sa porodi~nim obavezama (1981) nalaè obaveze svim dràvama ~lanicama, radi postizanja stvarne jednakosti mogu}nosti i tretmana radnika i radnica, da moraju postaviti kao cilj svoje nacionalne politike omogu}avanje osobama sa porodi~nim obavezama koje su zaposlene ili se èle zaposliti ostvarenje njihovih prava bez diskriminacije, i u obimu u kojem je to mogu}e, bez sukobljavanja njihovih radnih i porodi~nih obaveza. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije èna (CEDAW)39 je jedan od najva`nijih dokumenata za ostvarivanje ènskih ljudskih prava, jer u duhu Povelje UN-a reafirmi{e vjeru u univerzalna ljudska prava i jednakopravnost èna i mu{karaca i obavezu dràva potpisnica da preduzmu sve mjere na eliminaciji svih oblika diskriminacije èna. CEDAW Konvencija je poznata i kao Me|unarodna povelja prava èna, a sadrì definiciju termina diskriminacija èna koji ozna~ava svaku razliku, isklju~enje ili ograni~enje u~injeno na osnovu spola kojem je posljedica ili svrha da ènama ugrozi ili onemogu}i priznanje, uìvanje ili kori{tenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na politi~kom, privrednom, dru{tvenom, kulturnom, gra|anskom ili drugom podru~ju, bez obzira na njihovo bra~no stanje, a na osnovu jednakosti mu{karaca i èna. Sadràjno, CEDAW Konvencija tretira sljede}e oblasti: trgovina ènama i eksploatacija prostitucije, politi~ki i javni ìvot, me|unarodno predstavljanje i u~e{}e, dràvljanstvo, obrazovanje, zaposlenje, jednakost u pristupu zdravstvenoj za{titi, dru{tvene i privredne beneficije, ène u ruralnim oblastima, jednakost pred zakonom u gra|anskim parni~nim predmetima, jednakost u braku i pitanjima koja reguli{e porodi~ni zakon. U drugom dijelu, detaljno se referira na ekonomska prava (~lan 11.), kao {to su pravo na rad, jednake mogu}nosti za zapo{ljavanje, izbor zanimanja, jednake plate i drugo, zatim socijalna prava (~lan 11. i 12.) poput prava na socijalno i zdravstveno osiguranje, dostupnost zdravstvenih usluga, pravo na kredite, za{tita za vrijeme trudno}e i
38 39
Vi{e o Ustavu MOR-a vidjeti na web site: www.ilo.org Tekst CEDAW Konvencije na engleskom jeziku: www.un.org, a na bosanskom: www.arsbih.gov.ba
106
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA{TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH ostalo. Tre}i dio je posve}en kulturnim pravima, (~lan 5. i 10.) koji se odnose na eliminiranje stereotipa o mu{ko-ènskim ulogama i poslovima, obrazovanje, biranje zanimanja i karijere, jednake mogu}nosti u sportskim aktivnostima, cjeloìvotnom u~enju i sli~no. Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju izjavom o sukcesiji (preuzimanju ugovornih obaveza zemlje prethodnice) 1993. godine, a Konvencija je ponovno uvedena u pravni sistem kroz Aneks I - Dodatni sporazum o ljudskim pravima Daytonskog mirovnog sporazuma, {to zna~i da ~ini sastavni dio Ustava BiH, ~ime je predvi|ena i njena direktna primjena i prioritet nad doma}im zakonima. Do sada je 185 zemalja ratifikovalo CEDAW Konvenciju (95% zemalja ~lanica UN-a). Ono {to je vrlo va`no za ovu Konvenciju je mehanizam nadzora koji je od strane Generalne skup{tine UN-a uspostavljen 1999. godine, a stupio je na snagu 2000. godine na temelju Opcionog protokola CEDAW-a40, pod nazivom Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ènama (CEDAW Komitet). Od stupanja na snagu Opcionog protokola, koji kao dokument nadopunjuje CEDAW Konvenciju, postoji mogu}nost da se podnose individualne predstavke CEDAW Komitetu. Do danas 89 zemalja svijeta je ratifikovalo Opcioni protokol, a Bosna i Hercegovina ga je ratifikovala 2002. godine. Ratifikacijom Opcionog protokola dràve priznaju nadle`nost CEDAW Komiteta za primanje pojedina~nih tu`bi od pojedinki i grupa pojedinki o kr{enju prava sadrànih u Konvenciji od strane dràve ~lanice. Istra`na procedura je mehanizam kroz koju Komitet na sopstvenu inicijativu moè pokrenuti istragu o te{kim i sistematskim kr{enjima prava èna koja se de{avaju unutar nadle`nosti dràve ~lanice. CEDAW Komitet je ekspertno tijelo sastavljeno od 23 ~lana/ice, visokih moralnih standarda koje biraju dràve ~lanice, ali onda sluè u li~nom kapacitetu u ~etvorogodi{njem obnovljivom mandatu. Funkcije Komiteta su da nadgleda kako dràve primjenjuju CEDAW i da prati napredak u primjeni, odnosno da razmatra dràvne izvje{taje i daje zaklju~ne komentare na iste, da daje op{te preporuke ili komentare na pojedine odredbe Konvencije, da prima pojedina~ne predstavke i sprovodi istra`nu proceduru. Rad CEDAW Komiteta je izuzetno vaàn, jer otvara mogu}nosti za podno{enje individualnih àlbi, naravno, tek onda kada se iscrpe doma}i pravni lijekovi pred nadle`nim instancama. Komitet za nadzor provo|enja CEDAW-a nema sudsku funkciju, ve} moè uticati na dràvu i javno mnijenje svojim izvje{tajima i preporukama. Druga mogu}nost je da se po{alje specijalni izvjestitelj/ica na teren u cilju pra}enja pona{anja dràve u vezi sa preporukama Komiteta. Jedna od funkcija Komiteta je i razmatranje izvje{taja dràva potpisnica Konvencije. Dràve kroz izvje{tavanje moraju pokazati koje mjere su preduzele da identifikuju i ukinu diskriminaciju protiv èna i da postignu jednakost izme|u spolova, koje prepreke postoje i kako }e biti prevazi|ene u kratkoro~nom i dugoro~nom periodu. Komitet najprije razmatra izvje{taj, a potom - kroz raspravu s vladinom delegacijom, delegacijom nevladinih organizacija dràve ~lanice i njihovog Izvje{taja u sjeni o primjeni Konvencije kojim ukazuju na probleme koje, eventualno, dràvni nadle`ni mehanizmi izbjegavaju tretirati i kroz interakciju sa cjelokupnim sistemom UN-a, od kojeg dobija podatke o stanju ljudskih prava èna u dràvi ~lanici - konsenzusom na sjednici usvaja Zaklju~ne komentare, koji identifikuju pozitivne aspekte, faktore i pote{ko}e koji poga|aju primjenu CEDAW Konvencije u konkretnoj dràvi, glavne oblasti zabrinutosti i preporuke. Dràva ~lanica je u obavezi da do sljede}eg izvje{taja koji podnese Komitetu odgovori na pitanja postavljena u Zaklju~nim komentarima. Bosna i Hercegovina je pred CEDAW Komitetom podnijela i branila Kombinirani inicijalni, drugi i tre}i periodi~ni izvje{taj po CEDAW-u41 u maju/svibnju 2006. godine, a sljede}i izvje{taj je planiran za 2010. godinu. Razmatranje izvje{taja je rezultiralo obimnom preporukom dràvi u vidu Zaklju~nih komentara CEDAW Komiteta za Bosnu i Hercegovinu42, koji navode glavne oblasti na koje BiH treba posebno obratiti pa`nju, kao i preporuke sa mjerama i akcijama koje treba preduzeti u nadolaze}em periodu radi potpune primjene CEDAW Konvencije. Dakle, iako su dràvni mehanizmi za ravnopravnost spolova (Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski Gender centri) implementirali brojne projekte u saradnji sa drugim institucijama i nevladinim organizacijama s ciljem implementacije Zakona o ravnopravnosti spolova, CEDAW Komitet je imao ozbiljne komentare i preporuke na Izvje{taj iz kojeg je vidljivo da, i pored pozitivnih pomaka koji su napravljeni u posljednjih nekoliko godina, implementacija Zakona o ravnopravnosti spolova nije zadovoljavaju}a: Komitet izraàva zabrinutost zbog u~estalosti duboko ukorijenjenih, tradicionalnih, patrijarhalnih stereotipa u vezi s ulogom i odgovornostima èna i mu{karaca u porodici i dru{tvu uop}e, {to se kod èna odraàva u izboru obrazovanja, kao i na njihov poloàj na trì{tu rada i na njihov nizak nivo u~e{}a u politi~kom i javnom ìvotu.
40 41 42
Tekst Opcionog protokola CEDAW-a je dostupan na: www.ohchr.org Izvje{taj CEDAW Komiteta je dostupan na: www.arsbih.gov.ba Prevedene Zaklju~ne komentare CEDAW Komiteta za Bosnu i Hercegovinu mogu se prona}i u Agenciji za ravnopravnost spolova BiH i Gender centrima F BiH i Vlade RS
107
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA Ono {to je posebno va`no naglasiti jeste da obaveza primjene mjera koje proizilaze iz Zaklju~nih komentara CEDAW Komiteta ne leì samo na gender institucionalnim mehanizmima Bosne i Hercegovine, ve} na svim institucijama na svim nivoima vlasti, gdje posebno nagla{avamo obaveze institucija na lokalnom nivou vlasti, kao prvih i najbliìh gra|anima i gra|ankama. Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ènama (1993) predstavlja vrlo va`nu politi~ku normu Ujedinjenih nacija kojom se jasno artikulira pitanje nasilja u porodici i op}enito nasilja nad ènama. Ova Deklaracija obavezuje dràve potpisnice da preduzmu sve potrebne mjere u cilju za{ite èna od nasilja u porodici, {to uklju~uje dono{enje adekvatne zakonske regulative, njeno uskla|ivanje sa ostalim zakonima u dràvi, dono{enje dràvnih planova akcije za borbu protiv nasilja nad ènama, te senzibiliziranje javnosti, a posebno onih koji direktno rade sa `rtvama i po~initeljima nasilja. Jo{ jedna vrlo bitna politi~ka norma u oblasti nasilja nad ènama jeste i Rezolucija Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava, 2003/45, pod nazivom Eliminacija nasilja nad ènama. Ova Rezolucija je jo{ jedna u nizu mjera koje se poduzimaju na nivou UN-a da se skrene pa`nja na {iroko rasprostranjeno nasilje nad ènama i nasilje u porodici, koje se vrlo malo ka`njava u svim dru{tvima, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Konvencija o pravima djeteta (1989)43 je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu sa pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu za{titu. Stupila je na snagu 1990. godine, a na{a zemlja je ratificirala 1993. godine, ~ime je ona postala sastavni dio kataloga ljudskih prava ustavno-pravnog poretka BiH. Jedno od na~ela na kojima se temelje sva prava sadràna u Konvenciji je i na~elo zabrane diskriminacije, izme|u ostalih, i po osnovu spola. Tako|er, poseban naglasak u Konvenciji je na kulturnim pravima koja su postala vrlo va`no pitanje u bosanskohercegova~kom kontekstu u postratnom periodu, kada se vrlo ~esto govori o vitalnom nacionalnom interesu tri konstitutivna naroda, pri ~emu je pitanje jezika i nastave na maternjem jeziku predmet najè{}ih podjela i polemika. Naàlost, prava djece u tom kontekstu niko ne spominje, ve} se njihova prava uglavnom koriste za politi~ke manipulacije. Pekin{ka deklaracija sa Platformom za akciju (1995) unaprje|uje ciljeve jednakosti, razvoja i mira za sve ène, a posebno ukazuje na potrebu preduzimanja aktivnosti u 12 klju~nih oblasti koje izazivaju posebnu zabrinutost (ène i siroma{tvo, obrazovanje i obuka, ène i zdravlje, nasilje nad ènama, ène i oruàni sukob, privreda, vlast i odlu~ivanje, me|unarodni mehanizmi za pobolj{anje poloàja èna, ljudska prava èna, mediji, okolina, ènsko dijete). Platforma za akciju, koja prati Deklaraciju, predstavlja program osposobljavanja i davanja ve}ih ovla{tenja ènama i sadrì strate{ke ciljeve i akcije koje treba preduzeti za dostizanje tih ciljeva. Platformom se èli promovisati i {tititi puno uìvanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda od strane svih èna tokom cijelog njihovog ìvota. 1.1.1.2. Evropski sistem za{tite ljudskih prava Pored me|unarodnog sistema za{tite ljudskih prava, postoje i regionalni sitemi ljudskih prava: evropski, afri~ki i ameri~ki sistem. U okviru ovog poglavlja }e biti rije~i samo o evropskom sistemu ljudskih prava, koji predstavlja jedan od najstarijih regionalnih pristupa ure|enju univerzalnih ljudskih prava. Uspostava ovog sistema ima svoju historijsku pozadinu vi{estoljetne borbe za prava ~ovjeka i uspostavu demokratskog sistema vladavine na evropskom prostoru. U okviru ovog poglavlja ukratko }e biti predstavljen sistem ljudskih prava na nivou Vije}a Evrope i Evropske unije sa pregledom najva`nijih dokumenata i mehanizama za{tite ljudskih prava, koji su izuzetno va`ni i za Bosnu i Hercegovinu, kao ~lanicu Vije}a Evrope i budu}u ~lanicu Evropske unije. Evropski sistem ljudskih prava ~ine dokumenti o ljudskim pravima i institucije koje su nadle`ne da {tite ljudska prava, ali i da zahtijevaju od dràva potpisnica da u praksi provode prava zagarantirana pojedincima/kama. Evropska konvencija o za{titi ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) reguli{e oblast gra|anskih i politi~kih prava. Bosna i Hercegovina je potpisnica Evropske konvencije koja, pored me|unarodnih instrumenta ljudskih prava i ènskih ljudskih prava, predstavlja vrlo vaàn dokument za{tite gra|anskih i politi~kih prava. ^lan 14. Konvencije propisuje op}u zabranu diskriminacije, a Protokol br. 12 Konvencije iz 2000. godine je pro{iruje na cjelokupno unutra{nje zakonodavstvo dràve potpisnice Protokola, tako {to predvi|a da se primjena svih prava propisanih u svim zakonima dràve ~lanice zasniva na principu nediskriminacije. Nadzor nad sprovo|enjem odredbi ove Konvencije sada provodi Evropski sud za ljudska prava sa sjedi{tem u Strazburu.
43
Tekst Konvencije se moè prona}i u îtanci ljudskih prava (2001), Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, a engleska verzija teksta je dostup na na: www.unhchr.ch
108
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH Bosna i Hercegovina je prihvatila Konvenciju 1995. godine Aneksom IV Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH, koji ujedno predstavlja i Ustav dràve. Ustav BiH utvr|uje da }e se prava i slobode odre|ene u ovoj Konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini i da }e imati prioritet u primjeni u odnosu na doma}e zakonodavstvo. Evropska socijalna povelja - izmijenjena (1996) je stupila na snagu 1999. godine, a reguli{e 31 oblast iz ekonomskih i socijalnih prava. Nova prava koja su uvedena su pravo na dostojanstvo na poslu, pravo radnika/ca sa porodi~nim obavezama na jednake mogu}nosti i jednak tretman, pravo èna i mu{karaca na jednaku platu za rad jednake vrijednosti, pravo na za{titu od siroma{tva i socijalne isklju~enosti, pravo na dom/smje{taj i dr. Bosna i Hercegovina je potpisnica Povelje od 2004. godine, ali je jo{ nije ratifikovala, {to svakako ne umanjuje zna~aj ovog dokumenta u unutra{njem pravnom poretku BiH, jer samim ~inom potpisivanja dràva je jasno stavila do znanja svoju namjeru po{tovanja na~ela i standarda koje Povelja uspostavlja i rada na njihovom uspostavljanju u periodu koji je pred nama. Preporuke Komiteta ministara Vije}a Evrope dràvama ~lanicama se donose na redovnoj osnovi, a sadrè naloge i uputstva za pobolj{anje njihovih zakonodavnih rje{enja dràva ~lanica u raznim oblastima dru{tvenog ìvota. Preporuke nalaù uspostavljanje stanja koja pobolj{avaju poloàj gra|ana/ki dràva ~lanica i koje nadogra|uju demokratske principe funkcionisanja evropskog dru{tva. Ono {to je va`no naglasiti je ~injenica da, iako preporuke nisu pravno obavezuju}i dokumenti, dràve ~lanice Vije}a Evrope su u obavezi da, preko svojih nadle`nih resornih institucija, redovno izvje{tavaju o postupanju po istima. U okviru Vije}a Evrope, djeluje Komitet za jednakost èna i mu{karaca (CDEG Komitet44) kojem bosanskohercegova~ki institucionalni gender mehanizmi (Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centri F BiH i Vlade RS), kao ~lanovi Komiteta, podnose izvje{taje o stanju u dràvi po pojedinim preporukama. Najzna~ajnije preporuke Komiteta ministara Vije}a Evrope dràvama ~lanicama u oblasti ravnopravnosti spolova su: 1. Preporuka R(8545) br. 4 - o nasilju u porodici 2. Preporuka R(90) br. 4 - o eliminaciji seksizma u jeziku 3. Preporuka R(91) br. 11 - u vezi sa seksualnim iskori{tavanjem, pornografijom, prostitucijom i trgovinom djecom i omladinom 4. Preporuka R(96) br. 5 - o uskla|ivanju poslovnog i porodi~nog ìvota 5. Preporuka R(98) br. 14 - o integrisanju rodnog aspekta u javnu politiku 6. Preporuka R(00) br. 11 - o mjerama za sprje~avanje trgovine ljudima u svrhu seksualnog eksploatisanja 7. Preporuka R(02) br. 5 - o za{titi èna od nasilja 8. Preporuka R(03) br. 3 - o balansiranom u~e{}u èna i mu{karaca u politi~kom i javnom odlu~ivanju 9. Preporuka R(07) br. 17 - o standardima i mehanizmima za gender ravnopravnost 10. Preporuka R(07) br. 13 - o gender mainstreaming-u u obrazovanju Deklaracija o ravnopravnosti izme|u èna i mu{karaca kao fundamentalnom kriterijumu demokratije (1997) nagla{ava da je postizanje ravnopravnosti izme|u èna i mu{karaca integralni dio procesa koji vodi stvarnoj demokratiji. 1.1.1.3. Ravnopravnost spolova na nivou Evropske unije Evropska unija (EU) se sastoji od 27 dràva ~lanica koje podlijeù njenim zakonima (direktive i ugovori)46 i jurisdikciji Evropskog suda pravde. Zakoni Evropske unije imaju prednost u odnosu na zakone dràva ~lanica koje svojevoljno reduciraju svoj suverenitet u korist Unije. Ova kompetencija se vremenom pro{irila od ekonomskih na socijalna i politi~ka pitanja, uklju~uju}i i pitanja azila i ljudskih prava. Vrhovno zakonodavno tijelo EU je Vije}e, a Evropska komisija nadzorni mehanizam koji provodi politiku EU, dok je Evropski sud pravde nadleàn da interpretira zakone EU i rje{ava sporove izme|u dràva ~lanica. Ravnopravnost me|u spolovima je osnovno pravo, zajedni~ka vrijednost cijele Evropske unije i predstavlja neophodan uslov za postizanje ciljeva Evropske unije koji se ti~u razvoja, zapo{ljavanja i socijalne kohezije. Princip ravnopravnosti spolova i jednakog tretmana i jednakih mogu}nosti za ène i mu{karce je jedan od osnovnih pravnih principa Evropske unije, sadràn u osniva~kom ugovoru EU - Amsterdamskom ugovoru/sporazumu, kao i u mnogim direktivama, koje su transpozicijom inkorporisane u unutra{nje zakon44 45 46
CDEG Komitet je me|udràvno tijelo, sastavljeno od predstavnika/ca dràva ~lanica Vije}a Evrope, odgovorno za stimulisanje i sprovo|enje akcija Vije}a Evrope za promovisanje jednakosti izme|u èna i mu{karaca. Napomena: broj u zagradi predstavlja godinu dono{enja preporuke Vi{e informacija o pravnom okviru EU na: www.curia.eu.int
109
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA odavstvo dràva ~lanica. Amsterdamski ugovor nalaè obavezu Evropskoj zajednici da promovi{e, u svim svojim politikama i aktivnostima jednakost èna i mu{karaca i da se zalaè za eliminisanje svih nejednakosti na osnovu spola. Sporazum uvodi koncept kori{tenja gender mainstreaming-a i uvo|enja specijalnih mjera za borbu protiv svih vidova diskriminacije. Brojne su direktive EU koje tretiraju oblast ravnopravnosti spolova, od kojih su svakako najzna~ajnije i najbrojnije iz oblasti zapo{ljavanja i socijalne za{tite47. Obzirom na ~injenicu da Bosna i Hercegovina za cilj ima ~lanstvo u Evropskoj uniji, nabrojat }emo najva`nije direktive Evropske unije koje pokrivaju oblast ravnopravnosti spolova, a koje }e Bosna i Hercegovina morati ugraditi u svoje unutra{nje zakonodavstvo: 1. Direktiva o jednakoj plati (o pribliàvanju zakona dràva ~lanica koji se odnose na primjenu principa jednakih zarada za mu{karce i ène) - (75/117/EEC) 2. Direktiva o jednakom tretmanu (o primjeni principa jednakog tretmana za mu{karce i ène u pogledu pristupa zapo{ljavanju, stru~noj obuci, unaprje|enju i uslovima rada) - (76/207/EEC) 3. Direktiva o socijalnom osiguranju (o progresivnoj primjeni principa jednakog tretmana za mu{karce i ène o pitanjima socijalnog osiguranja) - (79/7/EEC) 4. Direktiva o zaposlenju i socijalnoj sigurnosti - (86/378/EEC) 5. Direktiva o samozapo{ljavanju (o primjeni principa jednakog tretmana mu{karaca i èna angaìranih u nekoj aktivnosti, uklju~uju}i poljoprivredu, u svojstvu samozaposlene osobe i u za{titi samozaposlenih èna tokom trudno}e i materinstva) - (86/613/EEC) 6. Direktiva o zaposlenim trudnicama (o uvo|enju mjera za podsticanje pobolj{anja sigurnosti i zdravlja na poslu zaposlenih trudnica i porodilja ili dojilja) - (92/85/EEC) 7. Direktiva o roditeljskom odsustvu - (96/34/EEC) 8. Direktiva o teretu dokazivanja u slu~ajevima diskriminacije po osnovu spola - (97/80/EEC) 9. Direktiva o jednakom tretmanu za mu{karce i ène u pristupu zaposlenju - (02/113/EEC) 10. Direktiva o robama i uslugama - (04/113/EEC) U dodatku pravnim obavezama ka postizanju ravnopravnosti spolova, EU u petogodi{njim periodima formuli{e i okvirne strategiju EU za jednakost spolova. EU Povelja osnovnih prava (2000) potvr|uje zabranu diskriminacije i obavezu osiguranja ravnopravnosti mu{karaca i èna u svim oblastima. Evropska unija je 2006. godine donijela Mapu puta za postizanje ravnopravnosti spolova EU 2006 - 2010 (EU Gender Roadmap 2006 - 2010) koja, u glavnim crtama, izlaè {est prioritetnih oblasti u okviru kojih }e EU djelovati u periodu od 2006. do 2010. godine u cilju postizanja ravnopravnosti spolova. Te oblasti su: jednaka ekonomska nezavisnost za ène i mu{karce, uskla|ivanje profesionalnog, privatnog i porodi~nog ìvota, ravnopravna zastupljenost spolova prilikom dono{enja odluka, iskorjenjivanje svih vrsta nasilja zasnovanih na spolu, eliminacija svih vrsta stereotipa zasnovanih na spolu u dru{tvu, promovisanje spolne ravnopravnosti u vanjskoj i razvojnoj politici (izvan EU).
1.1.2.Doma}i pravni okvir za ravnopravnost spolova Bosna i Hercegovina je poduzela odre|ene mjere u vezi sa unaprje|enjem odnosa me|u spolovima i eliminisanja diskriminacije, ali jo{ uvijek nema sistematskog, kontinuiranog djelovanja svih segmenata dru{tva, {to je neophodno ako se èle napraviti promjene u rodnoj politici. Ustav Bosne i Hercegovine sadrì jasne antidiskriminatorske odredbe i propisuje da }e Bosna i Hercegovina u oba svoja entiteta osigurati najve}i nivo me|unarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, te da }e se prava i slobode predvi|ene u Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini te imati prioritet nad svim ostalim zakonima. Ustav BiH potvr|uje jednakost èna i mu{karaca odredbom o zabrani diskriminacije, izme|u ostalih osnova, i po osnovu spola. Tako je ~lan 2. Ustava Bosne i Hercegovine u cijelosti posve}en ljudskim pravima, a u ta~ki 4. navedena je odredba o zabrani diskriminacije u pogledu priznavanja, uìvanja i za{tite ljudskih prava: Uìvanje prava i sloboda predvi|enih u ovom ~lanu ili me|unarodnim sporazumima koji su navedeni u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to su spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnim manjinama, imovina, ro|enje ili neki drugi status.
47
Sveobuhvatan pregled regulative EU u vezi jednakosti izme|u mu{karaca i èna u oblasti zapo{ljavanja i socijalne politike dostupno je na portalu EU
110
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH Ustavi Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i Statut Br~ko Distrikta BiH sadrè na~elo nediskriminacije i propisuju ravnopravnost u slobodama, pravima i du`nostima, jednakost pred zakonom i uìvanje iste pravne za{tite bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, ro|enje, obrazovanje, imovinsko stanje, politi~ko ili drugo uvjerenje, dru{tveni poloàj ili drugo li~no svojstvo. Odredbe Ustava entiteta i kantona sadrè osnovne propise o osiguranju i za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ljudskom integritetu, dostojanstvu i o drugim pravima i slobodama u domenu ljudskih prava. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini48 predstavlja specijalni zakon donesen s ciljem unaprje|enja jednakosti i ravnopravnosti spolova u BiH. Zakon ure|uje, promovi{e i {titi ravnopravnost spolova i garantuje jednake mogu}nosti svim gra|anima i gra|ankama, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi dru{tva, te sprje~ava direktnu i indirektnu diskriminaciju zasnovanu na spolu. Tako|er, ovim Zakonom se garantuje puna ravnopravnost spolova u svim sferama dru{tva, a naro~ito u oblasti obrazovanja, ekonomiji, zapo{ljavanju i radu, socijalnoj i zdravstvenoj za{titi, sportu, kulturi, javnom ìvotu i medijima, bez obzira na bra~no i porodi~no stanje. Diskriminacija po osnovu spola i spolne orijentacije, ovim Zakonom zabranjena je, a dopunjeno je odre|enje diskriminacije po osnovu spola date u CEDAW Konvenciji i pro{ireno na: ...svako pravno ili fakti~ko, direktno ili indirektno razlikovanje, privilegovanje, isklju~ivanje ili ograni~avanje zasnovano na spolu zbog kojeg se pojedinkama/cima oteàva ili negira priznanje, uìvanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u politi~kom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, sportskom, gra|anskom i svakom drugom podru~ju javnog ìvota. Zakonom se na dràvnom nivou uspostavlja Agencija za ravnopravnost spolova, koja zajedno sa entitetskim Gender centrima predstavlja institucionalni mehanizam za pra}enje i nadzor nad sprovo|enjem ovog Zakona. Stoga, ukoliko je neka osoba izloèna nekom od oblika diskriminacije na osnovu spola iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, moè podnijeti zahtjev za ispitivanje povreda ovog Zakona upravo ovim institucionalnim mehanizmima49. Zna~aj Zakona je i taj {to propisuje obavezu da svi statisti~ki podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obra|uju u dràvnim organima na svim nivoima, javnim slu`bama i ustanovama, dràvnim i privatnim preduze}ima i ostalim subjektima, moraju biti razvrstani po spolu te da oni moraju biti sastavni dio statisti~ke evidencije i dostupni javnosti. Zna~aj statisti~kih podataka leì u tome {to predstavljaju jasan indikator za pregled stanja na terenu i polaznu osnovu za kreiranje politika svih vrsta. Zakon zabranjuje svaki oblik nasilja po osnovu spola u privatnom i javnom ìvotu i predvi|a obavezu nadle`nih vlasti na preduzimanje odgovaraju}ih mjera protiv te vrste nasilja, a daje definicije nasilja po osnovu spola, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja. U tom smislu, Zakon sadrì kaznene i prekr{ajne odredbe, odnosno propisuje ka`njavanje za krivi~na djela (nasilje na osnovu spola, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje) i prekr{ajna djela (nepreduzimanje mehanizama za{tite protiv diskriminacije, nerazvrstavanje po spolu statisti~kih podataka i neomogu}avanje javnosti uvida u podatke, uvredljiv i poniàvaju}i na~in predstavljanja bilo kojeg lica javno, a s obzirom na spol i dr.) koja nisu u skladu sa Zakonom. Na kraju, Zakon sadrì prelazne i zavr{ne odredbe koje propisuju obavezu da se svi dràvni i entitetski zakoni, kao i drugi odgovaraju}i propisi usklade sa odredbama ovog Zakona. Pored Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, koji decidirano propisuje zabranu diskriminacije na osnovu spola u javnom i privatnom ìvotu, i brojni drugi doma}i zakoni sadrè odredbe kojima se zabranjuje diskriminacija ne samo na osnovu spola, nego i na osnovu rase, jezika, vjere, nacionalnog ili socijalnog porijekla. Zakon o zabrani diskriminacije osigurava za{titu i promociju ljudskih prava i sloboda, stvara uslove za ostvarivanje jednakih prava i mogu}nosti, te ure|uje sistem za{tite od diskriminacije. U smislu ovog Zakona, diskriminacija je: ...svako razli~ito postupanje uklju~uju}i svako isklju~ivanje, ograni~avanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje koè, jezika, vjere, etni~ke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politi~kog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, ~lanstva u sindikatu ili dru48 49
Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine broj: 16/03 Obrazac zahtjeva moè se na}i na web stranicama: www.arsbih.gov.ba; www.fgenderc.com.ba; www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/centri/gendercentarrs/Pages/default.aspx
111
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA gom udruènju, obrazovanja, dru{tvenog poloàja i spola, spolnog izraàvanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogu}i ili ugroàva priznavanje, uìvanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog ìvota. Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizi~ka ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naro~ito: zaposlenja, ~lanstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne za{tite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga. Ukoliko je neka ososba izloèna nekom od gore navedenih oblika diskriminacije, moè se obratiti Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, kao nadle`noj instituciji za za{titu od diskriminacije. Zakoni o za{titi od nasilja u porodici (F BiH i RS) Nasilje predstavlja negativan uticaj na osnovne ljudske potrebe (ili ìvot) koji ograni~ava potencijalnu mogu}nost zadovoljenja tih potreba, a koji se moè izbje}i. To je sve ono {to vrije|a temeljna prava osoba i predstavlja napad na fizi~ki integritet i dostojanstvo pojedinca/ke. Prijetnja nasiljem je tako|er nasilje. Nasilje po osnovu spola podrazumijeva bilo koji oblik nasilja, koriste}i prijetnju fizi~kom ili emotivnom snagom, uklju~uju}i silovanje, udaranje, seksualno zlostavljanje, incest i pedofiliju. Faktori koji dovode do nasilja u porodici su mnogobrojni, od makroekonomskih, dru{tvenih, kulturolo{kih, religijskih do politi~kih, a njegove posljedice su vi{estruke, kako po `rtvu, tako i po dru{tvo u cjelini. Zbog toga je potrebno imati interdisciplinaran pristup u rje{avanju ovog problema. U ~lanu 1, Deklaracije o eliminaciji nasilja protiv èna (UN, 1993.), nasilje po osnovu spola je definisano kao: ...svaki ~in nasilja na osnovi razlike u spolovima koji rezultira u fizi~kom, seksualnom ili psiholo{kom ozlje|ivanju ili zlostavljanju èna, uklju~uju}i i prijetnje, prinudu ili namjerno li{avanje slobode, koje se moè pojaviti u privatnom ili dru{tvenom ìvotu. Na ovaj na~in nasilje po osnovu spola je definisano i u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH. Ve} je bilo govora o tome kako su nejednaki odnosi mo}i izme|u mu{karaca i èna oblikovani i ugra|eni u temeljne dru{tvene institucije kao {to su: porodica, pravni sistem, religija, itd. Poseban problem predstavlja nasilje u privatnoj sferi ìvota, naislje u porodici, ili kao se jo{ naziva "ku}no nasilje" ili "porodi~no nasilje". U BiH problem nasilja u prodici je kao dru{tvena pojava prepoznat tek prije ne{to vi{e od desetak godina kad se dràva, u skladu sa obavezama po me|unarodnim pravnim standardima, po~ela ozbiljnije baviti ovom problemom. Sve dotad nasilje u porodici se smatralo privatnom sferom i nije posmatrano kao kr{enje osnovnih ljudskih prava i sloboda, ili kao oblik diskriminacije. Zahvaljuju}i zajedni~kim naporima nevladinih organizacija i vladinog sektora na dràvnom i entitetskim nivoima usvojeni su entitetski zakoni o za{titi od nasilja u porodici. Osnovna svrha dono{enja Zakona o za{titi od nasilja u porodici je bila da se pruì za{tita `rtvama nasilja u porodici do okon~anja krivi~nog postupka, izricanjem nekih od propisanih za{titnih mjera prema po~iniocima radnji nasilja: udaljenje iz stana, ku}e ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vra}anja u isti, zabrana pribliàvanja `rtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uho|enja osobe izloène nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno lije~enje od ovisnosti. Cilj ovih za{titnih mjera jeste da se sprije~i dalje ~injenje radnji nasilja u porodici i da se pruì za{tita `rtvama nasilja u porodici, a sankcija prema po~iniocu nasilja }e uslijediti nakon okon~anja krivi~nog postupka. 1. Zakon o za{titi od nasilja u porodici Federacije BiH50 usvojen je u Parlamentu F BiH u martu 2005. godine. Nakon po~etka primjene ovog Zakona, u praksi se pokazalo da su radnje nasilja propisane kao krivi~no djelo i kao prekr{aj, u ovisnosti od teìne, na~ina izvr{enja i posljedica koje nastupe, te su sudovi imali problema kako da u praksi primjene ovaj Zakon. Stoga je u septembru 2006. godine zakonodavac donio Zakon o izmjenama Zakona o za{titi od nasilja u porodici kojim su otklonjene navedene dileme, te se o~ekivalo da }e zaìvjeti u praksi. Naàlost, ni ovim izmjenama nisu otklonjeni svi problemi u njegovoj primjeni koji su se javljali u praksi. Stoga je pripremljen novi tekst Zakona o za{titi od nasilja u porodici koji predvi|a obimnije izmjene i dopune trenutno vaè}eg Zakona (novi tekst Zakona, pored materijalnih odredaba, sadrì i procesne odredbe, odnos50
Slu`bene novine Federacije BiH, broj: 22/05
112
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH no precizno propisuje u kojem postupku i u kojim rokovima }e se izricati za{titne mjere prema nasilnim osobama), a koji je Vlada F BiH usvojila u formi nacrta u drugoj polovini 2008. godine i dostavila u parlamentarnu proceduru. Nakon toga, oba doma Parlamenta F BiH su u martu, odnosno aprilu 2009. godine usvojila Nacrt zakona o za{titi od nasilja u porodici u prvom ~itanju, kako je predloèno. Ovaj Zakon je trenutno u formi prijedloga i treba se ponovo na}i na dnevnom redu oba doma Parlamenta F BiH da bi bio usvojen u formi zakona, tako da je jo{ uvijek na snazi Zakon o za{titi od nasilja u porodici iz 2005. godine. 2. Zakon o za{titi od nasilja u porodici Republike Srpske51 je stupio na snagu 2006. godine i sadrì vrlo sli~ne odredbe kao vaè}i Zakon o za{titi od nasilja u porodici Federacije BiH. Me|utim, osnovna razlika izme|u ova dva zakona je u tome {to Zakon o za{titi od nasilja u porodici RS propisuje nasilje u porodici i kao prekr{aj i kao krivi~no djelo. Ovo svakako nije najsretnije rje{enje, jer se ne moè napraviti jasna distinkcija koje radnje predstavljaju prekr{aj, a koje krivi~no djelo. Pored toga, reformom prekr{ajnog zakonodavstva ukinute su sankcije zatvora za u~injeni prekr{aj, tako da se za u~injeni prekr{aj izri~u nov~ane kazne. Imaju}i u vidu da se nasilna osoba koja je po~inila nasilje u porodici, a ~ije radnje su okarakterisane kao prekr{aj, ka`njava nov~anom kaznom, posljedice te kazne osjete i same `rtve, odnosno cijela porodica. Na ovaj na~in, ne ostvaruje se svrha ka`njavanja, odnosno svrha sankcije, te su na ovaj na~in `rtve sekundarno viktimizirane. Sud, u krivi~nom postupku, moè izre}i odgovaraju}e sigurnosne mjere, kao {to su obavezno psihijatrijsko lije~enje ili lije~enje od ovisnosti, tj. mjere za{titnog nadzora u slu~aju izricanja uslovne osude. Mjere za{titnog nadzora su: lije~enje u odgovaraju}oj zdravstvenoj ustanovi, uzdràvanje od upotrebe alkoholnih pi}a ili opojnih droga, posje}ivanje odre|enih psihijatrijskih, psiholo{kih i drugih savjetovali{ta i postupanje po njihovim savjetima, osposobljavanje za odre|eno zanimanje, prihvatanje zaposlenja koje odgovara stru~noj spremi i sposobnostima u~initelja, raspolaganje platom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren na~in i u skladu sa bra~nim i porodi~nim obavezama. Jo{ nekoliko zakona tretira problematiku nasilja u porodici: Krivi~ni zakoni u BiH - reformom krivi~nog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini nasilje u porodici je krivi~nim zakonima propisano kao krivi~no djelo sa svim svojim obilje`jima (inkriminacija). Republika Srpska je nasilje u porodici kao krivi~no djelo propisala Krivi~nim zakonom Republike Srpske (~lan 208.) usvojenim 2000. godine, a u sklopu te iste reforme i Federacija Bosne i Hercegovine (~lan 222.) i Br~ko Distrikt Bosne i Hercegovine (~lan 218.) su svojim Krivi~nim zakonima, usvojenim 2003. godine, propisali nasilje u porodici kao posebno krivi~no djelo. Prema krivi~nim zakonima BiH entiteta, onaj ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim pona{anjem ugroàva mir, tjelesnu cjelovitost ili psihi~ko zdravlje ~lana svoje porodice, moè biti ka`njen nov~anom kaznom ili kaznom zatvora. Ukoliko se takvo djelo u~ini prema ~lanu porodice koji ìvi u zajedni~kom doma}instvu, ili ukoliko se upotrijebi oru`je, oru|e ili drugo sredstvo prikladno za ozljedu tijela, po~inilac }e biti ka`njen kaznom zatvora. Ukoliko je kao posljedica nasilja nastupilo te{ko tjelesno o{te}enje ili je nasilje poduzeto prema djetetu ili maloljetnom licu i ukoliko je usljed takvog djelovanja nastupila smrt, predvi|ene su dugotrajne zatvorske kazne. Porodi~ni zakoni (F BiH i RS) Inkriminisanje nasilja u porodici imalo je za cilj da sankcioni{e i sprije~i porodi~no nasilje koje se naj~e{}e ispoljava kao nasilje u braku, nasilje prema ~lanovima zajedni~kog doma}instva i nasilje prema djeci. Svaki od navedenih oblika podrazumijeva psihi~ko, fizi~ko i ekonomsko zlostavljanje i ukazuje na povredu i ugroàvanje sigurnosti i odnosa povjerenja, uz istovremenu manifestaciju mo}i i kontrole nad `rtvom. U doma}em zakonodavstvu sna`no je zapo~eo proces usagla{avanja i harmonizacije zakona sa odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Iako su mnogi od njih ve} usugla{eni, taj se proces odvija gotovo svakodnevno. Gender akcioni plan za Bosnu i Hercegovinu (GAP BiH)52 S ciljem {to efikasnije implementacije gender aspekta u sve vidove javnog i privatnog ìvota, Agencija za ravnopravnost spolova BiH je u saradnji sa entitetskim Gender centrima pristupila izradi Gender akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu, kao najva`nijeg strate{kog dokumenta za direktno uklju~ivanje gender jednakosti u sve sfere javnog i privatnog ìvota.
51 52
Slu`beni glasnik Republike Srpske, broj: 118/05 Gender akcioni plan je dostupan na: www.arsbih.gov.ba
113
GENDER, MLADI I MEDIJI GAP BiH (2006 - 2010) je strate{ki dokument kojeg je Vije}e ministara BiH usvojilo 2006. godine, ~iji je glavni cilj definisanje strategija i realizacija programskih ciljeva za ostvarenje ravnopravnosti èna i mu{karaca u Bosni i Hercegovini. Akcioni plan sadrì aktivnosti koje je potrebno preduzeti u sljede}ih 15 oblasti: 1. Ravnopravnost spolova i evropske integracije; 2. Saradnja i ja~anje kapaciteta; 3. Makroekonomske i razvojne strategije; 4. Gender osjetljivi budèti; 5. Politi~ki ìvot i dono{enje odluka; 6. Zapo{ljavanje, prihodi, beneficije, nepla}eni rad i trì{te rada; 7. Socijalna inkluzija; 8. Gender osjetljivi mediji; 9. Cjeloìvotno obrazovanje; 10. Zdravlje, prevencija i za{tita; 11. Nasilje i trgovina osobama; 12. Uloga mu{karaca; 13. Uskla|ivanje profesionalnog i porodi~nog ìvota; 14. Gender i odrìvi okoli{; 15. Informacijske i komunikacijske tehnologije. 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA
Zajedni~ki strate{ki ciljevi u svim podru~jima rada prema kojima su definisane aktivnosti su: Uskla|ivanje zakonodavstva u svakoj oblasti sa doma}im i me|unarodnim pravnim standardima za jednakost i ravnopravnost spolova; Unaprje|enje baza podataka, istraìvanja i socio-ekonomske analize stanja ravnopravnosti spolova u svakoj oblasti; Edukacija i podizanje svijesti javnosti o potrebi uvo|enja ravnopravnosti spolova u sve oblasti ìvota i rada; Izgradnja kapaciteta i podsticanje aktivne saradnje i participatornog pristupa svih institucionalnih i vaninstitucionalnih aktera u BiH.
1.2. Institucionalni mehanizimi za ravnopravnost spolova u BiH i njihov djelokrug rada

Integrisanje gender koncepta u institucije Bosne i Hercegovine zapo~elo je jo{ 1999. godine konkretnim aktivnostima, od kojih su klju~ne uspostava Gender centara u Vladama entiteta i stvaranje uslova za po~etak procesa izgradnje institucionalnog i pravnog okvira za gender mainstreaming u BiH. Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o ravnopravnosti spolova marta 2003. godine s ciljem potpunog integrisanja gender koncepta u institucije Bosne i Hercegovine. Razvijeni su i izgra|eni institucionalni mehanizmi za gender na dràvnom, entitetskom, kantonalnom i op}inskom nivou, te time stvoreni uslovi za provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova djeluju na svim nivoima organizovanja vlasti u BiH, i u zakonodavnoj i u izvr{noj sferi, a imaju}i u vidu kompleksnost administrativnog ustrojstva BiH, moè se re}i da postoji jaka mreà institucija za iniciranje i koordinisanje gender mainstreaming-a u doma}em sistemu vlasti. U okviru zakonodavne vlasti osnovane su Komisije za ravnopravnost spolova/odbori jednakih mogu}nosti, po~ev{i od Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine na dràvnom nivou, Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te Narodne skup{tine Republike Srpske na entitetskom nivou, preko kantonalnih skup{tina, pa do op}inskih/op{tinskih skup{tina na lokalnom nivou. U izvr{noj vlasti, u okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, djeluje Agencija za ravnopravnost spolova BiH, a na entitetskom nivou ranije uspostavljeni Gender centar Federacije BiH i Gender centar Vlade Republike Srpske. Na kantonalnom/ùpanijskom nivou u Federaciji Bosne i Hercegovine usposta114
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH vljeni su Kantonalni odbori za ravnopravnost spolova koje ~ine nominovane osobe za gender pitanja iz razli~itih ministarstava. Pri Kabinetima na~elnika/ca op}ina/op{tina i Br~ko Distrikta BiH tako|er su osnovane Komisije/odbori za ravnopravnost spolova. Ovakav obiman i razgranat gender institucionalni aparat ukazuje na temeljnu privrènost vlasti sprovo|enju principa ravnopravnosti spolova na svim nivoima njenog organizovanja. Ipak, stvarni pokreta~i inicijativa, prijedloga mjera djelovanja, te klju~ni subjekti u realizaciji i pra}enju procesa u vezi sa gender mainstreaming-om u BiH su Agencija za ravnopravnost spolova BiH i Gender centri F BiH i Vlade RS. Ova tri gender institucionalna mehanizma imaju odlu~uju}e mjesto s obzirom na aktivnosti, projekte sa organizacijama civilnog dru{tva, mjere koje su poduzimali i poduzimaju na ja~anju i odrìvosti institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, kao i iniciranju uspostavljanja takvih mehanizama na lokalnom nivou. 1.2.1. Gender institucionalni mehanizmi pri zakonodavnoj vlasti 1.2.1.1. Dràvni/entitetski nivo U Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine, te u Zastupni~kom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije BiH formirane su Komisije za ostvarenje ravnopravnosti spolova, a u Narodnoj skup{tini Republike Srpske Odbor za jednake mogu}nosti, koje imaju sljede}i djelokrug rada: razmatranje nacrta, odnosno prijedloga propisa, sa stanovi{ta njihove uskla|enosti sa Zakonom o ravno pravnosti spolova u BiH i me|unarodnim konvencijama koje tretiraju zabranu diskriminacije po osnovu spola, razmatranje pitanja u vezi s ostvarivanjem jednakosti me|u spolovima u BiH - posebno unaprje|ivanje poloàja èna u BiH, razmatranje prijedloga izvje{taja i drugih dokumenata institucija o provedbi CEDAW-a, Pekin{ke deklaracije i Platforme za akciju, ostvarivanje saradnje sa drugim radnim tijelima, tijelima izvr{ne vlasti koja se bave pitanjima ravnopravnosti spolova na svim nivoima organiziranja vlasti u BiH, predlaganje aktivnosti i mjera za sprje~avanje diskriminacije po osnovu spola. U okviru resornih ministarstava entitetskih Vlada ministri su imenovali osobe za gender pitanja u cilju koordinacije rada sa entitetskim Gender centrima, ~ime su stvoreni administrativni kapaciteti. 1.2.1.2. Kantonalni/ùpanijski nivo (Federacija BiH) U Skup{tinama kantona formirane su Komisije za jednakopravnost spolova koje imaju sljede}i djelokrug rada: razmatranje pitanja u vezi sa ostvarivanjem jednakosti me|u spolovima u kantonu, posebno u vezi sa unaprje|enjem poloàja èna u kantonu/ùpaniji, razmatranje predloènih zakona i drugih propisa kantona/ùpanija sa stanovi{ta jednakosti spolova i sprje~avanja diskriminacije èna, razmatranje prijedloga dokumenata i izvje{taja institucija kantona/ùpanija koje se odnose na ostvarivanje jednakosti spolova i provo|enje Platforme za akciju Pekin{ke deklaracije u cjelini, odnosno po pojedinim oblastima, razmatranje priprema za u~e{}e delegacije kantona/ùpanija na skupovima unutar dràve i me|unarodnim skupovima kada se razmatra provo|enje Pekin{ke deklaracije, ostvarivanje saradnje sa drugim skup{tinskim radnim tijelima, tijelima izvr{ne vlasti koje se bave gender pitanjima i sa nevladinim sektorom, razmatranje i drugih pitanja u vezi sa ostvarivanjem jednakosti spolova. 1.2.1.3. Op}inski/op{tinski nivo U ve}ini Op}inskih vije}a/Skup{tinama op{tina formirane su Komisije/odbori za ravnopravnost spolova koje vr{e: razmatranje nacrta i prijedloga, odluka i drugih akata koje donosi Op}insko vije}e/Skup{tina op{tine s aspekta ravnopravnosti spolova, razmatranje prijedloga i inicijativa gra|ana za unaprje|enje ravnopravnosti spolova, podsticanje u~e{}a èna u organima op}inskih/op{tinskih zajednica i javnim aktivnostima radi u~e{}a u odlu~ivanju, analizu stanja i predlaganje mjera na otklanjanju eventualnih povreda ravnopravnosti spolova na lokalnom nivou, promociju jednakih prava i mogu}nosti za oba spola, saradnju sa drugim radnim tijelima Op}inskog vije}a/Skup{tine op{tine i drugim subjektima koji se bave pitanjima ravnopravnosti spolova. 115
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA 1.2.2. Gender institucionalni mehanizmi pri izvr{noj vlasti 1.2.2.1. Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine Agencija na dràvnom nivou obavlja sljede}e funkcije: periodi~no izra|uje Dràvni plan akcije za promovisanje ravnopravnosti me|u spolovima, zasnovan na prijedlozima svih ministarstava na dràvnom nivou, planu Gender centra F BiH i planu Gender centra Vlade RS, a koji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH predstavlja svake godine Vije}u ministara BiH radi usvajanja, prati primjenu i vr{i koordinaciju aktivnosti sa svim relevantnim subjektima u procesu implementacije Dràvnog plana akcije, priprema godi{nje izvje{taje Vije}u ministara BiH o statusu spolova u BiH na osnovu izvje{taja Gender centra F BiH i Gender centra Vlade RS, vr{i ocjenjivanje zakona, akata i podzakonskih akata koje usvaja Vije}e ministara BiH, kako bi pratila djelovanje na ravnopravnost i ravnopravnu zastupljenost spolova, izra|uje metodologiju za ocjenu efekata dràvne politike i programa u vezi sa ravnopravno{}u spolova, obavlja ostale poslove vezane za promociju ravnopravnosti spolova i provo|enje Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. 1.2.2.2. Gender centri Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske U skladu sa odlukama o osnivanju i Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH, mandat entitetskih gender centara je da: prate poloàj èna i implementaciju njihovih zagarantovanih prava, prate i nadgledaju provo|enje Zakona o ravnopravnosti spolova i najmanje jednom godi{nje o tome izvje{tavaju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, a mogu Ministarstvu prezentirati i posebne izvje{taje u bilo koje vrijeme (svi izvje{taji objavljuju se u javnosti), koordiniraju aktivnosti na sprovo|enju Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH i ispituju njegovo kr{enje na zahtjev Ministarstava za ljudska prava i izbjeglice BiH, gra|ana/ki, nevladinih organizacija ili na vlastitu inicijativu (o svojim nalazima prave izvje{taj sa preporukama koji dostavljaju nadle`nim organima i zainteresovanim osobama, a u slu~aju da utvrdi da je do povrede ravnopravnosti do{lo usljed neusagla{enosti zakonskog ili podzakonskog akta sa Zakonom, daju inicijativu za pokretanje postupka za izmjene i dopune tog propisa), ostvaruju saradnju sa tijelima zakonodavne i izvr{ne vlasti za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizovanja vlasti, sakupljaju inicijative vezane za promjenu legislative sa aspekta gendera, u~estvuju u pripremi zakona, drugih propisa i op}ih akata, te pri utvr|ivanju mjera radi ostvarivanja jednakosti i ravnopravnosti spolova, zalaù se i promovi{u jednaka prava i mogu}nosti za mu{karce i ène, te organizuju stru~ne debate i sli~ne rasprave na ovu temu, pruàju stru~nu pomo} u pitanjima vezanim za politiku spolova, ostvaruju saradnju sa doma}im i me|unarodnim nevladinim organizacijama i institucijama, te koordiniraju sprovo|enje doma}ih i me|unarodnih programa, u~estvuju u izradi izvje{taja ovla{tenih tijela prema me|unarodnim institucijama (Ujedinjene nacije, Evropska unija, Vije}e Evrope) o stanju po preuzetim konvencijama i drugim dokumentima iz gender oblasti - pri izradi izvje{taja sara|uju sa nevladinim sektorom, naro~ito organizacijama koje se bave za{titom ljudskih prava, staraju se da se na svim nivoima vlasti vodi izbalansirana politika jednakosti spolova, te u vezi s tim pitanjem sara|uju sa nevladinim organizacijama i sindikatima, informi{u javnost o bitnim pitanjima ènskih ljudskih prava, sara|uju sa entitetskim vladama i predstavljaju savjetodavno tijelo u oblasti odnosa me|u spolovima ljudskih prava, obavljaju druge poslove u skladu sa svojim odlukama o osnivanju i Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. 1.2.2.3. Kantonalni koordinacioni odbori za ravnopravnost spolova Pri Vladama kantona formirani su Koordinacioni odbori za gender pitanja koji vr{e: koordinaciju rada u ministarstvima na otklanjanju diskriminacije bazirane na spolu ostvarivanju jednakosti i ravnopravnosti èna i mu{karaca u svim oblastima, pra}enje izrade i provo|enja propisa, 116
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH ostvarivanje saradnje sa radnim tijelima kantonalne skup{tine i nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima za{tite ènskih ljudskih prava, stalnu koordinaciju rada sa Gender centrom Federacije Bosne i Hercegovine, ostvarivanje saradnje sa op}inskim/op{tinskim Komisijama za ravnopravnost spolova. 1.2.2.4. Komisije/odbori za ravnopravnost spolova u sistemu op}inske/op{tinske izvr{ne vlasti i Br~ko Distrikta BiH53 Ove Komisije/odbori su formirani pri Kabinetima na~elnika/ica, a uloga im je da: prate poloàj èna u op}ini/op{tini i implementaciju njihovih zakonom priznatih prava, zalaù se za i promovi{u jednaka prava i mogu}nosti za mu{karce i ène, sara|uju sa lokalnim nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima jednakosti i ravnopravnosti spolova, ostvaruju saradnju sa entitetskim gender centrima i drugim institucionalnim mehanizmima za ravnopravnost spolova, u~estvuju}i u realizaciji njihovih projekata koji se odnose na podru~je op}ine/op{tine, sara|uju sa Op}inskim vije}em/Op{tinskom skup{tinom i prate dono{enje bitnih odluka u op}ini/op{tini radi evidencije ostvarenja jednakog uticaja èna i mu{karaca u razvojnom procesu, provode aktivnosti koje doprinose podr{ci strate{kih potreba promoviranja gender jednakosti i ravnopravnosti, razmatraju prijedloge gra|ana/ki, udruènja gra|ana, institucija i organizacija za unaprje|enje ravnopravnosti spolova i podnose izvje{taj o tome Op}insko vije}e/Op{tinsku skup{tinu sa prijedlozima mjera i aktivnostima koje treba preduzeti na otklanjanju eventualno utvr|enih povreda ravnopravnosti spolova, razmatraju nacrt i prijedloge odluka i drugih propisa koje donosi Op}insko vije}e/Op{tinska skup{tina, daju}i svoje mi{ljenje s aspekta ravnopravnosti spolova (imaju odre|enu ulogu u kreiranju op}inskog budèta/prora~una i programa iz ~lana 21. stav 1. alineja 1. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH), ostvaruju saradnju sa drugim radnim tijelima Op}inskog vije}a/Op{tinske skup{tine (npr. podsticanje èna u mjesnim zajednicama za njihovo aktivnije sudjelovanje u radu tijela mjesnih zajednica).
53
Komisija za ravnopravnost spolova Br~ko Distrikta BiH djeluje pri Kabinetu gradona~elnika/ce Br~ko Distrikta BiH, te je s obzirom na tu ~injenicu uklju~ena u ovo poglavlje, a ne posebno izdvojena.
117
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Me|unarodni i doma}i zakonski i institucionalni okvir za promociju i za{titu jednakopravnosti spolova
Vrijeme za realizaciju 60 minuta O~ekivani rezultati: Na kraju ove sesije, u~esnici/e }e biti u mogu}nosti da: poznaju koji su osnovni me|unarodni i doma}i pravni dokumenti iz oblasti ravnopravnosti spolova, poznaju institucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini, kao i njihov djelokrug rada. PREGLED SESIJE: Trajanje: 15 min. Teme: Me|unarodni pravni okvir za ravnopravnost spolova Doma}i pravni okvir za ravnopravnost spolova Institucionalni mehanizami za ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini i njihov djelokrug rada Film "Jednake mogu}nosti" Projektor, kompjuter, zvu~nici Kopije PP prezentacije, kopija {eme gender mehanizama u BiH Prezentacija u PP Obzirom da je izlaganje o pravnoj regulativi uvijek suhoparno, jer obiluje teorijom, poèljno je uklju~iti u~esnike/ce pitanjima o njihovom poznavanju i/ili dosada{njim iskustvima primjene/kr{enja legislative iz oblasti ravnopravnosti spolova, te ih provla~iti kroz primjere. Na taj na~in }e se odràti aktivna pa`nja u~esnika/ca. Prezentacija Na~in rada:
15 min.
Prezentacija
10 min.
Prezentacija
20 min.
Prezenatcija/Diskusija
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/icu: Posebna pa`nja:

Me|unarodni pravni okvir za ravnopravnost spolova U~esnicima/ama teninga se obratiti pitanjem: [ta znamo o ravnopranosti spolova? [ta za vas zna~i "ravnopravnost spolova"? Poznajete li neke od osnovnih me|unarodnih pravnih dokumenata iz obasti ravnopravnosti spolova? Objasniti osnovnu me|unarodnu pravnu legislativu (UN i evropsku) kojom je ure|ena oblast ravnopravosti spolova na osnovu prethodno pripremljene prezentacije u Power Pointu. Ukratko o svakom dokumentu ista}i osnovne stvari vezane za ravnopravnost spolova.
118
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: ZAKONSKI PREDUSLOVI ZA PROMOCIJU I ZA[TITU JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA: BIH
Doma}i pravni okvir za ravnopravnost spolova
Najprije pitati u~esnike/ce koje doma}e pravne dokumente iz oblasti ravnopravnosti spolova poznaju? Pitati ih i za njihova vlastita iskustva ili iskustva iz njihovog okruènja vezana za kr{enje i/ili dosljedno po{tovanje tih pravnih propisa. Objasniti koji doma}i zakoni reguli{u oblast ravnopravosti spolova na osnovu prethodno pripremljene prezentacije u Power Pointu. Ukratko o svakom dokumentu re}i osnovne stvari vezane za ravnopravnost spolova. Posebnu pa`nju posvetiti problemu rodno zasnovanog nasilja i doma}im dokumentima koji reguli{u ovu oblast. Ukoliko ostane vremena, pokrenuti diskusiju o pojavi i oblicima nasilja po osnovu spola na na{im podru~jima.
Institucionalni mehanizami za ravnopravnost spolova u BiH i njihov djelokrug rada
Objasniti koji institucionalni mehanizmi za ravnopavnost spolova postoje i djeluju u Bosni i Hercegovini, kao i njihovu ulogu odnosno djelokrug rada, na osnovu ranije pripremljene prezentacije u Power Pointu. Poèljno je prije prikazivanja svakog narednog slajda, pitati u~esnike/ce da li su ~uli/e za tu instituciju i koje su njene nadle`nosti. Na kraju izlaganja, u~esnicima/ama podijeliti {emu institucionalnih mehanizama za gender pitanja u BiH ({ema se nalazi u Prilogu 1 ovoj sesiji!). Prikazati dokumentarni film "Jednake mogu}nosti". Prodiskutovati sa u~esnicima/cama o njihovim utiscima nakon filma, te koji dio filma je na njih ostavio najve}i dojam. Pitati u~esnike/ce da li na{e dru{tvo pruà jednake mogu}nosti svima. [ta bi se trebalo poduzeti kako bismo imali pravednije dru{tvo i kako bi se ratilo povjerenje gra|ana/ki u institucije pravosu
Dokumentarni film "Jednake mogu}nosti"
119
4. PRILOG SESIJI
Prilog 1. [ema institucionalnih mehanizama za gender pitanja u BiH
120
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE
Sesija 2: Rodna dimenzija politika razvoja i zagovaranje

1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Javno zagovaranje
Postoji mnogo definicija koje se odnose na javno zagovaranje. Najjednostavnije re~eno, javno zagovaranje je proces ~ija je svrha postizanje dru{tvenih promjena. Ono po~inje od male grupe istomi{ljenika koji dijele zabrinutost oko odre|enog problema i koji su spremni posvetiti svoje vrijeme, stru~nost i druge raspoloìve resurse kako bi ostvarili èljene promjene. Kampanja javnog zagovaranja je planirana akcija koja se sastoji od niza usmjerenih aktivnosti ka ostvarenju pozitivnih dru{tvenih promjena. Zagovaranje se, iako je usmjereno na promovisanje odre|ene teme/problema/pozicije, de{ava s ciljem postizanja odre|enih ciljeva - naj~e{}e promjene javnih politika i alokacije resursa u politi~kim, ekonomskim i socijalnim sistemima i institucijama - koje direktno uti~u na ìvote ljudi54. U mnogim slu~ajevima, cilj je da se pruì mogu}nost javnog govora onima koji tu mogu}nost nemaju kako bi se stvorila dru{tvena promjena i unaprijedili ìvoti ljudi. Dakle, javno zagovaranje je akt/proces podr{ke odre|enoj temi/dru{tvenoj grupi ili rje{enju nekog dru{tvenog problema s ciljem mijenjanja politika, negativne prakse i stavova i stvaranja pravednijeg, nepristranog dru{tva koje }e zadovoljavati potrebe gra|ana/ki. Moè se definisati i kao promocija neke ideje ili uticanje na politiku, finansijske tokove i druge politi~ki odre|ene aktivnosti koje za cilj imaju pobolj{anje kvaliteta ìvota gra|ana/ki na nivou lokalne zajednice ili na nekom vi{em nivou. Obzirom da se akcijama javnog zagovaranja privla~i pa`nja zajednice prema nekom va`nom dru{tvenom pitanju i usmjerava donosioce odluka prema njegovom re{enju, neophodna je mobilizacija svih raspoloìvih resursa koji mogu doprinijeti uspje{nom postizanju èljenog rezultata. Tu se prvenstveno misli na pridobijanje masovnih medija, jer oni u cijelom procesu igraju veoma va`nu, ako ne i presudnu ulogu. 1.1.2. U~e{}e mladih u akcijama zagovaranja za ravnopravnost spolova Mladi u odnosu na druge dru{tvene grupe predstavljaju zaseban socijalni entitet. Zna~enje pojmova mladost i omladina se u teoriji vremenom mijenjalo55, tako da smo danas ~esto suo~eni sa razli~itim tuma~enjima ovih pojmova. Mladost je posebno ìvotno razdoblje u kojem se, uz tjelesno i du{evno sazrijevanje, odvija i proces integracije pojedinca u dru{tvenu zajednicu. Tokom tog razdoblja od mladih se o~ekuje da razviju socijalne vje{tine i sposobnosti za preuzimanje trajnih dru{tvenih uloga na svim podru~jima ljudskog djelovanja. Taj proces u pravilu traje sve dok se ne postigne primjeren stepen socijalne autonomije, odgovornosti i samostalnosti. Te{ko je jednozna~no odrediti i definisati starosne granice mladosti pa se i formalna odre|enja ovog ìvotnog razdoblja razlikuju na nivou Ujedinjenih nacija, Evropske unije i nacionalnih institucija. Omladina ili mladi su u Bosni i Hercegovini definisani kao pripadnici/e dobne skupine od navr{enih 15 do navr{enih 29 godina starosti56. Investiranje u mlade predstavlja vaàn korak ka razvoju, stabilnosti i prosperitetu i jedini na~in da se uspije smanjiti broj mladih ljudi koji, prije svega iz egzistencijalnih razloga, nastoje napustiti Bosnu i Hercegovinu. Stoga je ulaganje napora na osiguranje boljeg poloàja mladih zna~ajan korak koji moraju poduzeti svi dru{tveni faktori. Potrebno je aktivnim anga`manom svih zainteresiranih strana intenzivnije krenuti ka iznalaènju rje{enja kojim }e se osigurati ure|enje stanja u mnogim podru~jima ìvota mladih, kao {to su oblasti odgoja i obrazovanja, sporta, zdravstvene i socijalne za{tite, reproduktivnog zdravlja, zapo{ljavanja, ravnopravnosti spolova, volonterskog rada, izgradnji omladinske infrastrukture, borbe protiv bolesti ovisnosti i maloljetni~ke delikvencije, aktivnog sudjelovanja mladih u izgradnji civilnog dru{tva, kulture i medijske djelatnosti, te mobilnosti, informisanja i savjetovanja mladih i njihovog u~e{}a u politi~kom ìvotu. Na ovom mjestu }emo se posebno pozabaviti pitanjima roda i uloge koja ta pitanja perpetuiraju na mladu populaciju. Naime, ekonomski razvoj i globalizacija se ne mogu razumjeti bez priznavanja da postoje rodne nejednakosti. Podaci o razli~itim poloàjima koje ène/djevojke i mu{karci/mladi}i imaju u globalnim procesima otkriva obim rodnih nejednakosti. @ene ~ine polovinu svjetske populacije i obavljaju dvije tre}ine radnih sati u svi54 55 56
Advocacy Institute. 2001. What is 'Advocacy'? http://www.advocacy.org/definition.htm Lawrence Grossberg, Dekonstrukcija mladosti: u Haralambos, M. i Holborn, M., Sociologija: teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing, 2002. (str. 915 - 916) Zakon o mladima F BiH
121
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA jetu, a opet su siroma{nije (u smislu resursa) i nedovoljno predstavljene na pozicijama mo}i. Produbljivanju jaza me|u spolovima doprinosi op}a dru{tvena percepcija da su odre|ene karakteristike koje se pripisuju ènama/djevojkama uro|ene i nepromjenljive, dok su one u stvari determinisane ideolo{kim, historijskim, religijskim, etni~kim, ekonomskim i kulturnim faktorima. Imaju}i u vidu da se rodne nejednakosti transgeneracijski prenose na mlade nara{taje, ozbiljan pristup rodu u razmatranju i razumijevanju ekonomskog razvoja i globalizacije postaje imperativ. U skladu s tim, komunikacija izme|u organizacija koje okupljaju mlade i kretora politika je neminovna i treba se zasnivati na principima dru{tvene odgovornosti s generalnim ciljem pobolj{anja kvaliteta odluka vlasti o jednakopravnosti spolova me|u mladima. Obezbje|ivanje konstruktivnog dijaloga vodi ka argumentaciji odluka i kona~nom rezultatu koji je prihvatljiv za sve interesne strane u procesu. Posve je nelogi~no donositi odluke o mladima i za mlade bez njihovog aktivnog sudjelovanja u tom procesu. Svakako da anga`man mladih u medijima predstavlja korak vi{e u sprovedbi takvog dijaloga, jer se na taj na~in uve}ava mogu}nost za kontinuiranu prezentaciju tema koje se va`ne za mlade, a odnose se na gender komponentu, umjesto emitovanja sporadi~nih i povremenih tematskih priloga u tradicionalnim medijima. Stoga je potrebno da mladi izgrade vje{tine zagovaranja i predstavljanja kako bi efikasno promovisali svoje ideje i interese i nametnuli se javnosti kao relevantan faktor u ru{enju rodnih stereotipa i izgradnji pravi~nijih rodnih odnosa u dru{tvu. U ovakvoj konstelaciji odnosa, predstavnici administrativne uprave }e zasigurno aktivnije èljeti sudjelovati u dijalogu s mladima, a beneficije koje lokalna uprava moè imati uklju~ivanjem u ovaj proces su vi{estruke, jer on: gradi povjerenje me|u lokalnim vlastima i mladima, pomaè lokalnim vlastima da (p)ostanu transparentne u procesima upravljanja, dozvoljava lokalnim vlastima da brè identifikuju potrebe mladih s geneder apekta, ohrabruje organizovanje debata kako bi se mogla ~uti razli~ita stajali{ta o ostvarivanju jednakopravnosti spolova me|u mladima, vodi zajednicu ka konsenzusu, a ne sukobu. Zagovaranjem se podsti~u promjene koje donosioci odluka vrlo ~esto ne smatraju prioritetima. Angaùju}i se na ovaj na~in, mladi grade kriti~nu masu za podsticaj promjena, a donosioci odluka, pod pritiskom javnosti, grade nove programe i otvaraju nove mogu}nosti za razvoj zajednice.
1.2. Kreiranje kampanje javnog zagovaranja

1.2.1. Identifikacija problema Kao {to je prethodno ve} istaknuto, mladi u Bosni i Hercegovini se suo~avaju se sa brojnim problemima. Me|utim, samo je nekoliko problema osnovnih (baznih), dok se ve}ina ostalih problema javlja kao posljedica njihovog nerje{avanja. Kako bi se odredio cilj kojim }e se rukovoditi, najbolje bi bilo napraviti listu najzna~ajnijih problema, a zatim analiti~ki odabrati onaj koji ima najvi{e mogu}nosti za rje{enje i/ili ~ije bi rje{enje za posljedicu imalo i rje{avanje nekih drugih pitanja koja proisti~u iz tog baznog, primarnog problema. Svi relevantni faktori bi svojim djelovanjem trebali pomo}i u ostvarenju dugoro~nog opredjeljenja u stvaranju socijalnih uslova za dobrobit mladih te njihovo aktivno, potpuno i odgovorno sudjelovanje u dru{tvenoj zajednici i smanjenja njihovog odlaska u inostranstvo, tako {to }e: unaprijediti zakonodavstvo koje se odnosi na potrebe i probleme mladih, definisati zadatke pojedinih resora, nadle`nih tijela dràvne uprave i javnih ustanova u ispunjavanju me|unarodnih, ustavnih i zakonskih obaveza vezanih za mlade, stvoriti uslove za dru{tvenu i kulturnu afirmaciju mladih i pobolj{ati kvalitet njihovog ìvota, uvaàvaju}i njihove interese, a prema evropskim standardima i modelima dobre prakse, poticati javno djelovanje mladih u svrhu izgradnje partnerskog odnosa s tijelima lokalne uprave, pomladiti upravlja~ke strukture dru{tva uklju~ivanjem mladih u procese odlu~ivanja, naro~ito o potrebama i problemima mladih, poticati ravnopravnost spolova u svim segmentima dru{tvenog i privatnog ìvota mladih, poticati razvoj civilnog dru{tva u postizanju ciljeva za dobrobit mladih, poticati cjeloìvotno u~enje i promovisati ga kao jednu od temeljnih strate{kih odrednica sistema obrazovanja, itd. Dakle, potrebno je odabrati problem na lokalnom nivou za koji zaista postoji rje{enje i koji }e dovesti do vidljivih rezultata. U identifikaciju problema potrebno je uklju~iti {to vi{e zainteresiranih strana, a pomo}i 122
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE svakako moè i istraìvanje uzroka trenutnog stanja i nezadovoljavaju}ih posljedica do kojih je takvo stanje dovelo. Analiza zapo~inje imenovanjem problema, ili neke nepoèljne okolnosti. Potom slijedi pitanje: Za{to je to tako?. Odgovor }e neminovno dovesti do sljede}eg problema, a onda se opet postavlja pitanje: Za{to? i tako sve dok se ne do|e do stvarnih i, ~esto na prvi pogled, skrivenih uzroka nezadovoljavaju}eg stanja. Nastaviti ovaj postupak sve dok se ne postigne onaj nivo "dubine" problema koji je mogu}e uspje{no promijeniti u odre|enom roku uz upotrebu raspoloìvih resursa. Na kraju, odgovor na pitanje: [ta se moè u~initi? bi trebao pomo}i pri imenovanju mogu}ih rje{enja identifikovanog problema koja mogu postati temelj procesa javnog zagovaranja. 1.2.2. Odre|ivanje teme javnog zagovaranja Kada je problem precizno identifikovan, pristupa se odre|ivanju teme. Tom procesu treba posvetiti posebnu pa`nju, jer tema je ono {to ljude motivi{e i pokre}e na akciju. Stoga, treba izabrati temu koja }e doprinijeti vidljivim i korisnim promjenama u zajednici. Za razliku od identifikovanog problema, tema ne smije imati negativnu konotaciju, ve} mora pozivati na akciju i biti formulisana optimisti~no, u duhu èljenog stanja koje se èli posti}i kampanjom. 1.2.3. Istraìvanje interesnih grupa Svaki proces javnog zagovaranja zasniva se na ~injenici da postoji neki problem koji treba rije{iti, ili okolnost koja se èli promijeniti. No, treba imati u vidu da to vjerovatno nije samo problem jedne strane, u ovom slu~aju mladih ljudi. U svakom problemu postoji vi{e tzv. interesnih grupa, odnosno onih institucija, organizacija i pojedinaca/ki koji na razli~ite na~ine vide ili ne vide svoj interes u rje{avanju tog problema. U tom smislu, ne treba zanemariti ~injenicu da dok su jedni zainteresirani da se problem rije{i, drugima to rje{enje mo`da ne odgovara. Postoji i ona grupa koja je indiferentna i koja nema direktnog interesa u rje{avanju prepoznatog problema u dru{tvu. Stoga, naredni korak u izradi strategije kampanje javnog zagovaranja jeste imenovanje osoba koje mogu dati klju~an doprinos uspjehu kampanje, ali i onih koje mogu onemogu}iti postizanje zacrtanih nastojanja. Imaju}i sve ovo u vidu, interesne grupe dijelimo na: Saveznike - one osobe/institucije/organizacije koje podràvaju napore kampanje i koje je lako uvjeriti u pruànje podr{ke i aktivno u~e{}e u kampanji. Protivnike - one osobe/institucije/organizacije koje su protiv ciljeva kampanje i koji }e joj se zasigurno usprotiviti ~im im se za to ukaè prilika, izraàvaju}i glasno svoje negativne stavove. Neutralna interesna grupa je neodlu~na ili nezainteresovana, no ukoliko se pa`ljivo najprije istraè, a potom i uklone uzroci te indiferentnosti, postoji mogu}nost da se barem dio te grupe pridobije za ideju i uklju~i u kampanju. înjenica je da {to se vi{e saznanja prikupi o svim ovim interesnim grupama, uspjeh u postizanju kona~nog cilja }e biti izvjesniji. U ovom procesu svakako treba teìti tome da se pove}a broj saveznika, smanji broj protivnika, a {to vi{e onih iz redova neutralnih pridobije za sebe. Nakon imenovanja interesnih grupa, potrebno je odrediti njihove uloge u implementaciji pojedinih aktivnosti iz planirane inicijative i izvr{iti analizu uticaja koji }e te aktivnosti imati na interesne grupe, kao i uticaja koji }e interesne grupe imati na ukupan projekat. Nakon zavr{ene identifikacije i analize svih zainteresiranih strana, potrebno ih je uklju~iti u dalji proces planiranja kampanje kroz sudjelovanje u intervjuima, fokus grupama, i sl. gdje se njihove ideje mogu ~uti i uvaìti. 1.2.4. Izrada strate{kog plana kampanje javnog zagovaranja Strategija se defini{e kad god je potrebno planski osmisliti neke aktivnosti u cilju {to efikasnijeg ostvarivanja interesa pojedinaca i grupa. Svaka dobro organizovana kampanja mora imati kvalitetno razvijenu strategiju, jer od tog "plana" zavisi cjelokupan tok kampanje: realizacija aktivnosti u zacrtanom vremenskom okviru, ostvarivanje krajnjih ciljeva, pra}enje i procjena postignutih rezultata, itd. Pri kreiranju strate{ke karte kampanje, u obzir treba uzeti ~etiri osnovna elementa: 1. dugoro~ne, srednjero~ne i kratkoro~ne ciljeve kampanje, 2. mete kampanje, odnosno pojedince, grupe i/ili institucije na koje se djeluje pri ostvarivanju ciljeva kampanje, 3. taktiku - {ta }e se ta~no ~initi, koje akcije }e se poduzimati i na koji na~in, 4. mehanizme procjene - kako }e se mjeriti uspjeh. 123
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA 1.2.4.1. Dugoro~ni, srednjero~ni i kratkoro~ni ciljevi kampanje Postavljanje ciljeva je uvijek efikasan na~in da se odredi pravac djelovanja. Dugoro~ni, srednjero~ni i kratkoro~ni ciljevi mogu pomo}i pri planiranju kampanje, korak po korak, i predstavljaju ono ~emu se teì i {to bi se trebalo u~initi i poduzeti u odre|enom vremenskom okviru. Ciljevi moraju biti jasni, realni i mjerljivi. Ako se neki cilj ~ini previ{e generalnim i uop{tenim, bilo bi dobro da se predstavi kroz nekoliko manjih, specifi~nijih ciljeva, koji se mogu ostvariti u kratkom roku. Na taj se na~in olak{ava pra}enje uspjeha, odnosno ne samo da se stvara mogu}nost ranog sagledavanja napretka, nego se na vrijeme "otvara prostor" za pobolj{anja i/ili eventualne promjene taktike na putu do postizanja kona~nog cilja. Svakako da }e ispunjenje specifi~nih ciljeva doprinijeti boljoj klimi unutar tima koji kampanju provodi, {to }e predstavljati dodatnu motivaciju za nastavak "borbe" do zacrtanog krajnjeg rezultata. Dugoro~ni ciljevi se odnose na krajnje, op}e ciljeve kampanje. Bitno je da se oslone na specifi~nu sferu u kojoj se o~ekuju èljene promjene. Dugoro~ni ciljevi predstavljaju orijentaciju i nemogu}e ih je mjeriti nakon zavr{etka kampanje. Kampanjom se, u su{tini, samo doprinosi ostvarenju velikog i zna~ajnog dugoro~nog cilja. Srednjoro~ni ciljevi odraàvaju promjene, ili bolje re~eno, "pobjede" koje moraju biti postignute u toku kampanje, kako bi se u kona~nici doprinijelo ostvarivanju dugoro~nog cilja. Kratkoro~ni ciljevi su prvi koraci kojima se "kr~i put" u kampanji i koji vode ka ostvarivanju srednjoro~nih ciljeva. Me|u njih ubrajamo: ostvarivanje zna~ajnih kontakata sa osobama koje mogu biti od pomo}i, dobijanje sna`ne podr{ke javnosti, izgradnja koalicija, i sl. 1.2.4.2. Primarne i sekundarne mete Primarne i sekundarne mete su osobe/institucije od kojih najvi{e ovisi rje{enje problema koji je apostrofiran kampanjom. Na primarnu metu, koja je vrlo ~esto te{ko dosti`na, sekundarne mete mogu izvr{iti uticaj na na~in da ih uvjere u potrebu rje{avanja doti~nog problema. Stoga je od krucijalnog zna~aja pomno osmisliti i detaljno razraditi posebne strategije i taktike djelovanja prema primarnim i sekundarnim metama. Primarne mete su oni pojedinci/institucije koji imaju mo} i direktan uticaj na ostvarivanje èljenih ciljeva. Pri osmi{ljavanju strategije kampanje, potrebno je odmah izlistati osobe koje su u nadle`nim institucijama direktno odgovorne za dono{enje odluka i koje su, na osnovu toga, postale primarne mete kampanje. Kad god je to mogu}e, poèljno je odrediti vi{e meta, jer }e istovremeni pritisak na nekoliko strana brè donijeti èljene promjene. Sekundarne mete su one osobe koje nemaju direktnu mo} i uticaj na postizanje zacrtanog cilja, ali su u poziciji da mogu pomo}i pri izvr{avanju pritiska na primarne mete. [to je vi{e sekundarnih meta identifikovano, lak{e se dolazi do cilja. Uobi~ajene mete u kampanjama zagovaranja su vladine institucije (vrlo ~esto sve zavisi od potpisa jedne osobe), udruènja i me|unarodne institucije. Mete mogu biti i zna~ajni poslodavci (ukoliko je kampanja mladih usmjerena na npr. jadnakopravnost spolova pri zapo{ljavanju), sindikati, akademska zajednica, itd. 1.2.4.3. Odre|ivanje mehanizama evaluacije Procjena se izvodi na po~etku, u sredini i na kraju kampanje javnog zagovaranja. To je najbolji na~in da se otkrije {ta je u kampanji bilo dobro, a {ta treba mijenjati. Procjena je dobrodo{la i u planiranju kampanje javnog zagovaranja, jer traì da se razmisli ne samo o onom {ta se èli posti}i, ve} tako|er i o tome za{to se poduzimaju ba{ te odre|ene akcije i kako }e se znati je li ili nije postignut napredak i uspjeh. Za svaki cilj, potrebno se zapitati: Kako }emo izmjeriti svoj uspjeh? Koji }e nam dokazi to posvjedo~iti? {ta }e nam potvrditi kvalitet u~injenog?, i sl. Ukoliko se na ova pitanja ne mogu dati precizni odgovori, onda ciljevi nisu dovoljno jasno definisani. 1.2.4.4. Odre|ivanje vremena potrebnog za realizaciju aktivnosti Kampanja javnog zagovaranja treba imati jasno i precizno utvr|en vremenski okvir, odnosno ta~no odre|en po~etak, sredinu i kraj. Ako se unaprijed odrede rokovi za realizaciju pojedinih aktivnosti, ta~no }e se znati koliko se vremena ima na raspolaganju. Osim toga, to }e ~lanovima/cama tima kampanje pomo}i da se osje}aju da su uspjeli svaki put kada postignu neki cilj u zacrtanom roku. Vremenski rokovi predstavljaju i odre|enu logiku u kampanji zagovaranja, tako {to svaka akcija ili aktivnost postavlja temelje za onu koja }e tek uslijediti. Ne moè se organizovati neki skup na po~etku kampanje, ako prije toga javnost nije dobro upoznata sa 124
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE problemom i ukoliko se nije pridobila {ira podr{ka ideji. Na taj bi se na~in izloìlo riziku da na to protestno okupljanje do|e vrlo mali broj ljudi, {to bi protivnici svakako jedva do~ekali i iskoristili da obezvrijede zapo~etu kampanju. Pri oblikovanju vremenske karte kampanje, potrebno je pomno razmotriti strategiju kampanje i: detaljno razraditi svaki korak i aktivnosti koje je potrebno implementirati kako bi se strategija u pot punosti ispo{tovala, organizovati i posloìti aktivnosti po logi~nom redosljedu, imenovati odgovorne osobe za izvr{enje svakog zadatka i aktivnosti, procijeniti koliko }e izvo|enje pojedinih zadataka trajati, te do kada oni moraju biti zavr{eni. Najbolje je vremensku kartu predstaviti u vidu tabele, jer }e se na taj na~in u svakom trenutku imati jasan pregled ne samo svih aktivnosti, ve} i ko {ta radi i ko je odgovoran, te do kada ne{to mora biti zavr{eno, itd. Vremenska karta kampanje koja }e trajati 12 mjeseci, tabelarno je prikazana:
Naziv aktivnosti Odgovorna osoba 1. Aktivnost 1 Aktivnost 2 Aktivnost 3 Aktivnost 4 Aktivnost 5 Aktivnost 6 2. 3. 4. 5.
Mjesci 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
Vrlo je te{ko unaprijed precizno prognozirati vremenski rok za implementaciju pojedinih aktivnosti, jer se u toku svake kampanje nailazi na nepredvi|ene prepreke zbog kojih se pojedine aktivnosti moraju odgoditi i pomjeriti za neki drugi rok. Tu do izraàja dolazi sposobnost i snala`ljivost organizatora da najprije, jo{ pri planiranju, dobro predvide koje bi se o~ekivane prepreke mogle isprije~iti u realizaciji aktivnosti predvi|enih kampanjom, a potom da "u hodu" otklone sve barijere, nadoknade izgubljeno vrijeme i zavr{e sve potrebne aktivnosti do kraja. Stoga je izuzetno va`no: planirati, procijeniti i ponovo planirati! 1.2.4.5. Izrada budèta kampanje Zavr{ena strate{ka karta }e pomo}i pri izradi prijedloga budèta kampanje. Potrebno je razmotriti sve raspoloìve izvore sredstava, ali i druge potencijalne materijalne i nematerijalne izvore koji su potrebni da predvi|ena taktika bude {to efektnija u uticanju na mete i postizanje krajnjih ciljeva: ~lanarine, vanjske fondove, doprinose u obliku vremena, materijala, medijskog prostora ili transporta za koje se ne}e morati tro{iti vlastita sredstva, te partnerstvo sa drugim grupama. Istina je da se kampanje javnog zagovaranja mogu uspje{no voditi i uz vrlo malo sredstava, ali je ~injenica da {to se sa vi{e novca raspolaè, vi{e se moè u~initi na privla~enju pa`nje javnosti na problem/pitanje/temu koja se kampanjom tretira. Potrebno je platiti odre|ene stavke poput: izrade i {tampanja bedèva, biltena, plakata, transparenata, bilboarda, jumbo plakata, transporta ljudi na mjesto odràvanja skupa, organizacije okruglih stolova, iznajmljivanja prostorija za debate, i sl. Zbog toga postoje razni vidovi prikupljanja sredstava i materijalnih donacija, kako bi se pove}ala ukupna raspoloìva sredstva za realizaciju kampanje javnog zagovaranja.
125
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Ciklus javnog zagovaranja
Vrijeme za realizaciju: 90 minuta O~ekivani rezultati: Na kraju ove sesije, u~esnici/ce }e biti u mogu}nosti da: defini{u pojam javnog zagovaranja i imenuju njegove osnovne elemente, uo~e razlike izme|u teme i problema, te prepoznaju problem i samostalno defini{u temu u okruènju, prepoznaju interesne grupe i kako ih animirati da se aktivno uklju~e u proces, izrade strate{ku kartu kampanje (odrede ciljeve, primarne i sekundarne mete, izrade vremenski okvir i budèt, te prate postignute rezultate i procijene uspjeh kampanje), uo~e zna~aj protoka informacija i saradnje sa lokalnim vlastima i medijima, te stvaranja koalicija. PREGLED SESIJE: Trajanje: 10 min. 15 min. Teme: Javno zagovaranje Identifikacija problema i odre|ivanje teme javnog zagovaranja Istraìvanje i analiza interesnih grupa Izrada strate{kog plana kampanje javnog zagovaranja Prezentacija Prezentacija/Diskusija Na~in rada:
20 min. 45 min.
Prezenatcija/Diskusija/Vje`ba Prezentacija/Rad u grupama
Trening pomagala:
Projektor, kompjuter, flipchart, papiri za rad u grupama, ljepljivi listi}i, markeri PP prezentacija, radni listovi Power Point prezentacija Naslov: JAVNO ZAGOVARANJE (nacrtati kru`ni ciklus javnog zagovaranja) Obzirom da ova sesija predstavlja prakti~an po~etak kreiranja jedne zagovara~ke kampanje koju }e mladi kasnije sprovesti u svojim lokalnim zajednicama, potrebno je posvetiti posebnu pa`nju odabiru problema/tema, kako bi se mladi zaista opredijelili da je implementiraju i do|u do odre|enih rezultata.
Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/icu: Flipchart: Posebna pa`nja:
Javno zagovaranje
U~esnicima/ama se obratiti pitanjem: {ta znamo o javnom zagovaranju? i kako bi definisali rije~ javno i rije~ zagovaranje. Pisati navode u~esnika/ca. Potom ih upitati o njihovom iskustvu - da li im je poznata neka kampanja javnog zago varanja, odnosno da li su oni neku eventualno realizirali u svom okruènju. Prezentirati neke od definicija javnog zagovaranja na osnovu prethodno pripremljene prezentacije u Power Pointu.
126
Identifikacija problema i odre|ivanje teme javnog zagovaranja
Prezentirati u~esnicima/ama kako se vr{i definisanje problema. Posebno podcrtati da li je definisani problem zaista pravi problem na koji se èli djelovati, ili se radi samo o posljedici nekog drugog, krupnijeg problema, koji je "stariji" u hijerarhiji. Ovu dilemu rije{iti kori{tenjem metode koja je opisana u teorijskom dijelu. Kroz diskusiju do}i do zaklju~ka kako treba definisati temu da bi postigli èjeni cilj. Nakon toga, zaklju~ke proistekle iz diskusije, potkrijepiti teorijom kroz PP prezentaciju.
Istraìvanje i analiza interesnih grupa
Definisati interesne grupe, te kako ih analizirati kroz PP prezentaciju. Kroz diskusiju, u~esnike/ce navoditi na odgovore kako prepoznati mogu}e saveznike i protivnike. Posebno apostrofirati odnos sa protivnicima! Objasniti va`nost i mehanizme pridobijanja {to vi{e onih iz reda neutralnih na svoju stranu. Objasniti va`nost i na~ine kako mobilisati javnosti, stvarati koalicije i komunicirati sa medijima i donosiocima odluka. Vje`ba: Igra uloga Improvizirati radni sto za kojim sjede po jedan predstavnik/ca svake interesne grupe (saveznik, protivnik i neutralan). U "kancelariju" ulaze po dva predstavnika/ce zagovara~kog tima i poku{avaju pridobiti svakog od predstavnika/ca interesnih grupa na svoju stranu. Predstavnici/e interesnih grupa, kao i pred stavnici/e zagovara~kih timova su izabrani iz reda u~esnika/ca. Ukoliko ostane vremena, predstavnici/e zagovara~kih timova se mogu oba}ati predstavnicima/ama medija ili gra|ana/ki kako bi mobilisali javnost da podrè njihove ideje. Planirano postignu}e: U~esnici/ce }e nau~iti na koji na~in animirati interesne grupe da zastupaju njihove ideje i uo~iti zna~aj protoka informacija i saradnje sa lokalnim vlastima i medijima.
Izrada strate{kog plana kampanje javnog zagovaranja
Kroz diskusiju sa u~esnicima/ama do}i do zaklju~ka {ta je sve neophodno kako bi jedna kampanja javnog zagovaranja bila uspje{na. Potom kroz PP prezentaciju predstaviti osnovne elemente strate{kog plana kampanje i pojasniti va`nost svakog pojedinog elementa i na~in kako ga pregledno dokumentovati. Rad u grupama: Podijeliti u~esnike/ce u dvije grupe. Svakoj grupi dati zadatak da izrade strate{ku kartu kampanje na prethodno identifikovane probleme/teme. Ukoliko u~esnici/ce na osnovu svega {to su ~uli/e u prethodnim sesijama ipak ne uspiju samostalno identifikovati probleme/teme, zbog u{tede vremena im ponuditi unaprijed pripremljene teme (npr. Vratite nam omladinske prostorije, Skr{imo stereotipe, Mladi u akciji - obrazovanje svima!, Mladi u akciji - zdravstveno osiguranje za sve!, Mladi - vo|e u gradnji mostova pomirenja, Internet u sve {kole, Dru{tveni mediji - poluge u~e{}a mladih u debatama i kreiranju omladinske politike, itd.). Podijeliti svakoj grupi unaprijed pripremljenu svesku sa radnim listovima (sveska sa radnim listovima nalazi se u prilogu ovoj sesiji!) i dati im zadatak da odrede ciljeve, zainteresirane strane i mete, odrede taktiku koju }e koristiti u animiranju javnosti i izrade plan procjene pojedinih faza (odrede indikatore za pra}enje uspjeha). Na kraju, trebaju napraviti vremenski okvir i izraditi okvirni budèt. Predstavnik/ca svake grupe }e, po zavr{enoj vje`bi, prezentirati rad svoje grupe. Planirano postignu}e: U~esnici/ce }e usvojiti znanje o tome kako se planira jedna ozbiljna kampanja, a dvije razra|ene kampanje javnog zagovaranja, sa preciziranim elementima, mogu biti implementirane u njihovim lokalnim zajednicama.
127
4. PRILOG SESIJI JAVNO ZAGOVARANJE - RADNI LISTOVI

RADNI LIST 1: TEMA KAMPANJE JAVNOG ZAGOVARANJA
Va{a grupa se opredijelila za: _________________________________________________________ Oblast na koju se fokusirate odre|uje va{u temu. Razmislite i defini{ite temu va{e budu}e kampanje zagovaranja! Koja je to oblast u kojoj èlite djelovati? Kakve promjene o~ekujete? Koju korist }e imati krajnji korisnici/ce?
128
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE 129
RADNI LIST 2: DRVO PROBLEMA
RADNI LIST 3: ODRE\IVANJE SAVEZNIKA I PROTIVNIKA

SAVEZNICI Osobe, institucije, udruènja koja: podràvaju va{e napore je lako uvjeriti da vam pruè podr{ku }e se aktivno uklju~iti i sudjelovati u va{oj kampanji javnog zagovaranja PROTIVNICI Osobe, institucije, udruènja koja: Navedite: su izri~ito protiv va{ih stavova i glasno ih izraàvaju }e vam se usprotiviti, ali koje bi se moglo uvjeriti da vas podrè su neodlu~na ili nezainteresovana
Navedite:
130
Trening priru~nik za trenere
RADNI LIST 4: ANALIZA INTERESNIH GRUPA

Uloga u problemu: Uticaj problema na grupu: N - nepoznat 1 - mali/bez uticaja 2 - odre|eni uticaj 3 - srednje uticajan 4 - zna~ajno uticajan 5 - izuzetno uticajan Uticaj grupe na uspjeh rje{avanja problema: N - nepoznat 1 - mali/bez uticaja 2 - odre|eni uticaj 3 - srednje uticajan 4 - zna~ajno uticajan 5 - izuzetno uticajan
Interesna grupa
Direktno pogo|eni Organizatori kampanje Donosioci oduke Realizatori odluke Kontrolori procesa Podr{ka u kampanji Protivnici kampanje
131
SESIJA 2: RODNA DIMENZIJA POLITIKA RAZVOJA I ZAGOVARANJE
RADNI LIST 5:
ODRE\IVANJE CILJEVA
Dugoro~ni ciljevi: (krajnji, op{ti ciljevi kampanje)
Srednjoro~ni ciljevi: (odraàvaju promjene/pobjede koje moraju biti postignute u toku kampanje kako bi se na kraju postigao krajnji cilj) Npr. dobijanje nove opreme, i dr. materijalnih sredstava za realizaciju kampanje, i sl.
Kratkoro~ni ciljevi: (prvi koraci kojima kr~ite put u kampanji i koji vas vode ka ostvarivanju srednjoro~nih ciljeva) Npr. ostvarivanje zna~ajnih kontakata sa osobama koje mogu biti od pomo}i, dobijanje sna`ne podr{ke javnosti, izgradnja koalicija, itd.
Vrlo je va`no da zapamtite, da va{i ciljevi moraju biti: Odrìvi (ciljevi koji }e nastaviti da ìve) Mjerljivi (osigurajte brz i jednostavan na~in mjerenja rezultata) Dosti`ni (uvaàvaju kapacitete va{eg organizacije) Realni (ciljevi moraju biti ostvarivi, nikako pretenciozni) Vremenski dimenzionisani (dosti`ni u datom roku)
132
RADNI LIST 6:
ODRE\IVANJE PRIMARNIH I SEKUNDARNIH META, TAKTIKA I ELEMENATA PROCJENE

TAKTIKE Koje taktike }emo koristiti u strategiji za doseg rje{enja? PROCJENA Kako }emo izmjeriti svoj uspjeh? Koje }emo dokaze upotrijebiti kao potvrdu kvaliteta u~injenog?
METE
Primarne: (pojedinci i institucije koji imaju direktnu mo} u ostvarivanju va{ih ciljeva)
Sekundarne: (pojedinci i institucije koje nemaju direktnu mo} da postignu va{ cilj, ali su pozicionirani tako da mogu izvr{iti pritisak na primarne mete)
133
DODATAK UZ RADNI LIST BR. 6: TABELA MOGU]IH STRATEGIJA I TAKTIKA

Strategija Taktika/Aktivnosti
UBJE\IVANJE
Gradnja koalicija/strate{kih savezni{tava Pisanje pisama Sastanci sa pojedincima Prezentacije Distribucija dokumenata Internet Lobiranje
OBRAZOVANJE
Gradnja javne savjesti (radio, internet, promotivni materijal, bro{ura...) Kori{tenje medija (pisanje ~lanaka, objavljivanje u {tampi, prezentacija na lokalnim radio stanicama) Debate Ankete Istraìvanja Radionice Konferencije
SARADNJA
Pismene molbe nadle`nim lokalnim vladinim tijelima Sastanci sa pojedncima/kama Prezentacije Distribucija dokumenata Pregovori
134
RADNI LIST BR. 7: PREGLED AKTIVNOSTI I VREMENSKO DIMENZIONIRANJE

Aktivnosti Odgovorna osoba 1. 2. MJESEC 3. 4. 5. 6.
Napomena: Aktivnosti trebaju biti hronolo{ki poredane i treba da doprinesu rje{avanju problema! Moète se koristiti prezentiranim aktivnostima iz dodatka uz radni list br. 6: Tabela mogu}ih strategija i taktika.
135
RADNI LIST 8: PROCJENA TRO[KOVA

AKTIVNOST OBJA[NJENJE IZNOS
UKUPNO: 136
RADNI LIST 9: PLAN ZA PROCJENU USPJE[NOSTI KAMPANJE

Indikatori Traèno Traèno Period 1 Dostignuto Period 2 Traèno Dostignuto
137
Sesija 3: Aktivizam i uloga organizacija civilnog dru{tva u promociji jednakopravnosti spolova

1. TEORIJSKI OKVIR
Sloènost tranzicije u Bosni i Hercegovini zahtijeva ubrzan dru{tveni razvoj koji je natjerao dràvne institucije, ali i organizacije civilnog dru{tva da se pozabave zna~ajnim izazovima i da pokrenu procese reformi nakon dugog niza godina ratne i poratne krize. Posve je sigurno da se problemu ravnopravnosti spolova treba pristupiti sistemati~no i odgovorno, {to zahtijeva podjednak anga`man i saradnju vladinih institucija, poslovnog i nevladinog sektora, akademske zajednice, ali i medija. Pozitivni tokovi, koji su u posljednje vrijeme sve izraèniji, su da je dràvna gender administracija po~ela ozbiljno uvaàvati i prihvatati inicijative koje pokre}u nevladine organizacije koje su svoje programe usmjerile na za{titu ljudskih prava. Svako je dru{tvo pozvano {tititi ène i djecu, kao najneza{ti}eniji dio zajednice, pa je tako za{tita prava ovih kategorija propisana ne samo Ustavom Bosne i Hercegovine, ve} i me|unarodnim dokumentima koje je na{a dràva ratifikovala, a o kojima je u prethodnim poglavljima bilo vi{e govora. Optimizam ulijeva ~injenica da dràva, putem svojih mehanizama, prati primjenu legislative u ovoj oblasti i nastoji unaprijediti postoje}a zakonska rje{enja zbog postizanja {to primjerenije reakcije dràve na gender nejednakost, {to bi u kona~nici svakako trebalo doprinijeti sveobuhvatnoj i efikasnoj za{titi gra|ana/ki od nje. Me|utim, obzirom da je u vi{e navrata dokazano da se u Bosni i Hercegovini postoje}i zakoni i druge pravno obavezuju}e odredbe ~esto ignori{u, zanemaruju i/ili slabo primjenjuju, a imaju}i u vidu slabosti civilnog dru{tva koje su ispoljene u dosada{njem ostvarivanju efikasnog dijaloga sa vladinim sektorom, vrlo je upitno kada }e se i kako rodnost i gender perspektiva integrisati u sve dru{tvene tokove. Upravo u ovoj oblasti, civilno dru{tvo ima klju~nu ulogu. Obzirom da u novije vrijeme rasprave o civilnom dru{tvu zauzimaju zna~ajno mjesto u teorijama dru{tva i dràve, a da {ire ~itateljstvo, pa ~ak i ono iz korpusa dràvne administracije, posjeduje oskudno stru~no znanje iz ove oblasti, potrebno je razjasniti potpunije odre|enje tog pojma, te njegovu ulogu u dru{tvu, kako bi se unaprijedilo znanje o kapacitetima civilnog dru{tva i mogu}nostima njegovog sudjelovanja u procesu izrade strate{kih i reformskih dokumenata i razvoju zakonske regulative u BiH.
1.1. Pojam civilnog dru{tva

Sva demokratska dru{tva, u naj{irem smislu, karakteri{e supostojanje triju sektora: javnog (dràva) koji djeluje putem politi~kog kapitala, privatnog (trì{te) koji djeluje putem ekonomskog kapitala i gra|anskog (civilno dru{tvo) koji djeluje putem socijalnog kapitala. Pojam civilno dru{tvo je u vrlo bliskoj vezi s demokratijom, te se u tom kontekstu odre|uje kao gra|ansko demokratsko dru{tvo, dru{tvo pravnog poretka, zakona i nezavisnih institucija koje {tite gra|anska i ljudska prava i ravnopravnost svih gra|ana i gra|anki. U modernim se dru{tvima teì tome da u rje{avanje dru{tvenih problema bude uklju~en {to {iri krug gra|ana/ki. Prema tome, najkra}e re~eno, civilno dru{tvo i jesu gra|ani/ke koji se aktivno i slobodno upli}u u sve sfere dru{tvenog djelovanja. Jedno od va`nih na~ela na kojima se temelje savremena dru{tva je na~elo supsidijarnosti, koje u osnovi zna~i da se aktuelni problemi trebaju rje{avati tamo gdje nastaju, na najniòj razini, a tek ako ta nià socijalna jedinica nije u mogu}nosti da svojim resursima rije{i problem, onda se obra}a ve}oj instanci. Dakle, ta osnovna socijalna jedinica jeste pojedinac/ka. On/a se pak u rje{avanju svojih problema referira na svoju uù socijalnu okolinu, udruùju}i se s drugim gra|anima/kama sli~nih ili istih interesa u cilju {to efikasnijeg rje{avanja odre|enih problema. Tako dolazimo do pojma civilnog dru{tva ili civilne participacije u javnim aktivnostima koju razdvajamo od politi~ke participacije, koja pak podrazumijeva ~lanstvo u politi~kim strankama. Organizacije civilnog dru{tva nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili tre}im sektorom, pri ~emu svaki od ovih naziva isti~e jedan aspekt tih organizacija. Ponekad se na civilno dru{tvo gleda kao na opoziciju aktuelnoj vlasti i njegova watchdog uloga se u javnosti percipira kao negativna, no evidentno je da civilno dru{tvo igra va`nu ulogu u javnom ìvotu jedne dràve, osobito u zemljama mlade demokratije. Dakle, civilno je dru{tvo jedna od tri sfere, koja zajedno s dràvom i trì{tem, u me|usobnim interakcijama tvori moderno demokratsko dru{tvo. U tom smislu, koncept civilnog dru{tva se moè posmatrati i s dva razli~ita 138
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA aspekta: negativnog, koji polazi od toga da uplitanje dràve treba ograni~iti, kako bi se sprije~ila kontrola nad dru{tvenim aktivnostima i pozitivnog, kao ideje o postojanju velikog broja neovisnih àri{ta samoorganiziranja unutar dru{tva, putem kojih ljudi zajedni~ki rade na rje{avanju svojih problema, i koji djeluju kao kanali javnog mi{ljenja, te mogu sluìti i kao za{tita protiv zloupotrebe vlasti. U ovom kontekstu valja naglasiti da kada govorimo o civilnom sektoru ne govorimo o njegovoj apsolutnoj nepovezanosti sa vladom, jer i vlada ulaè sredstva u rad neprofitnog sektora, no to ne bi trebalo uticati na njegove aktivnosti. Zapravo, organizacije civilnog dru{tva bi trebale blisko sara|ivati s vladom i, u idealnim uvjetima, postizati da ona odgovorno ispunjava svoja obe}anja. Organizacije civilnog dru{tva usko se vezuju uz modernu socijalnu dràvu. Kad govorimo o socijalnoj dràvi, mislimo na dràvu koja svojim aktivnostima djeluje u smjeru osiguravanja socijalnog minimuma svim svojim gra|anima/kama, kao i pruànja drugih vrsta pomo}i onima koji je sebi ne mogu omogu}iti sami. Obzirom da dobar dio programa socijalne dràve po~iva na inicijativama upravo organizacija civilnog dru{tva, njihova va`nost za funkcionisanje dràve je neupitna. Jo{ je jedan razlog pove}anog interesa za civilno dru{tvo i njegovu ulogu u demokratskom dru{tvu. U savremenom javnom ìvotu izlazi na vidjelo vrlo snaàn otpor prema politizaciji svih aspekata ljudskog ìvota, koja se o~ituje u velikom broju politi~kih stranaka i zagu{ivanju ostalih oblika dru{tvenog i politi~kog djelovanja. Na neki na~in javlja se zasi}enje politikom i politi~arima op}enito, te se u takvoj situaciji jedina suvisla alternativa, koja omogu}ava participaciju u javnom i dru{tvenom ìvotu, vidi u raznim oblicima slobodnih dru{tvenih udruìvanja. Dakle, u modernim uvjetima, civilno dru{tvo nije samo prostor suprotstavljanja dràvi, nego i prostor iz kojeg nastaje prihvatljivija, bolja i ljudskim potrebama primjerenija dràva. Ovakvo shvatanje nalazi svoje opravdanje posebno u oblikovanju novog dru{tvenog sistema u tranzicijskim zemljama. 1.1.2. Uloga civilnog dru{tva Organizacije civilnog dru{tva koje zastupaju razli~ite, ~esto suprotstavljene dru{tvene interese, ustrojene su tako da mogu ostvariti svoje ciljeve i zadovoljiti potrebe svoje dru{tvene grupe. Pri tome, civilno dru{tvo ispunjava odre|ene funkcije, kako prema gra|anima/kama, tako i prema dru{tvu u cjelini. Stoga postoji vi{e razloga koji opravdavaju razvoj civilnog dru{tva. Ponajprije, zbog birokratske strukture dràvnog aparata, on je ~esto u nemogu}nosti prepoznati i brzo reagovati na nove dru{tvene potrebe. Organizacije civilnog dru{tva su bliè socijalnim okolnostima, mnogo jasnije mogu prepoznati socijalne potrebe i zadovoljavati ih, a da pritom ne trebaju {iri dru{tveni konsenzus. Uz to, njihova legitimnost nije upitna, jer je opseg njihovog djelovanja manji i nikad se ne odnosi na dru{tvo u cjelini. Pored toga, u heterogenom dru{tvu postoje velike razlike me|u ljudima, a veliki dio njih ne moè samostalno zadovoljiti sve svoje potrebe. Da bi se izbjegli konflikti koje takva situacija moè izazvati, u dru{tvu je potrebna solidarnost pri osiguravanju osnovnih socijalnih potreba. Organizacije civilnog dru{tva imaju va`nu ulogu pri ostvarivanju pluralizma i demokratije u dru{tvu, jer poti~u inicijative pojedinaca za djelovanje u korist zajedni~kog dobra, rade na o~uvanju razli~itosti u dru{tvu, itd. i ustanovljene su s namjerom da se ljudska solidarnost afirmi{e kad je najpotrebnije. U skladu s navedenim, nekoliko je funkcija civilnog dru{tva: raznolikost civilnog dru{tva sprje~ava da dràva postane robom interesa odre|enih ekskluzivnih dru{tvenih grupa, razvoj procesa udruìvanja dopunjuje djelovanje politi~kih stranaka i poti~e politi~ku participaciju, civilno je dru{tvo jedan od stabilizatora dràve, jer pomaè razvijanju osje}aja socijalnog reda u dràvljana, civilno dru{tvo umnoàva potencijale njegovih grupa, civilno je dru{tvo podru~je u kojemu se razvijaju novi oblici politi~kog liderstva. Budu}i da je postojanje civilnog dru{tva usko vezano uz demokratiju, ono doprinosi demokratskim na~elima time {to predstavlja prostor u kojem se gra|ani/ke mogu obrazovati za aktivno prosu|ivanje politi~kog djelovanja u dru{tvu, sudjelovanje u dru{tvenim i politi~kim procesima, kao i za uticanje na dru{tvene promjene. Tu se gra|ani u~e biti gra|anima, dakle, aktivno sudjelovati u javnom i politi~kom ìvotu. Jedna od najbitnijih funkcija civilnog dru{tva je, dakle, razvijanje svijesti kod gra|ana da oni sami nisu i ne moraju biti pasivni elementi dràve, ve} upravo da imaju mo} i pravo aktivnog sudjelovanja u izgradnji dru{tva u kojem ìve. U uèm smislu, civilno dru{tvo moèmo posmatrati kao istovjetno s organizacijama koje nisu ni profitne ni vladine, a koje se naj~e{}e nazivaju nevladine organizacije, organizacije tre}eg sektora, dobrovoljna udruènja ili 139
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA neprofitne organizacije. Prema UN Povelji57 nevladina organizacija je udruènje osoba koje nastoje ostvariti odre|ene ciljeve, razli~ite od isklju~ivo poslovnih aktivnosti, s odre|enim stepenom stabilnosti i nekom vrstom institucionalne strukture. Nevladine organizacije se najjednostavnije defini{u kao dobrovoljni, samostalni, neprofitni oblik udruìvanja ljudi koji imaju neke zajedni~ke interese. Glavno obilje`je nevladinih organizacija jest da su neprofitne, {to zna~i da njihov cilj nije sticanje profita za vlastitu korist, ve} kori{tenje sredstava isklju~ivo za dalje razvijanje svoje djelatnosti. Nevladine organizacije su zna~ajni akteri u izgradnji i/ili u~vr{}ivanju demokratskog dru{tva temeljenog na po{tivanju ljudskih prava i zakona. One igraju va`nu ulogu u obrazovanju i podizanju dru{tvene svijesti kod gra|ana, a to je uloga koju ne mogu odigrati ni dràva, ni me|unarodne organizacije. To posebno vrijedi za dru{tva koja su dugo bila deprivirana od bilo kakvog oblika gra|anskog sudjelovanja i demokratije. Nevladine organizacije predstavljaju sponu izme|u gra|ana i vladinog sektora i glavni su pokreta~i za u~e{}e javnosti u svim procesima koji se ti~u pobolj{anja kvaliteta njihovog ìvota. Imaju klju~nu ulogu u razvoju civilnog dru{tva, jer sluè kao intermediji izme|u vlade i gra|ana. One mogu izgraditi razli~ite strukture zasnovane na principima demokratije i transparentnosti, koriste}i brojna pravna i informacijska sredstva, kao i medije. Od svih oblika civilnog dru{tva, NVO ipak imaju jednu od najva`nijih uloga u u~vr{}ivanju demokratije, posebno u zemljama koje prolaze kroz tranziciju iz totalitarnog u demokratsko dru{tvo. One sudjeluju u oblikovanju politi~kog i dru{tvenog ìvota putem motrenja rada vladinih slu`bi (watchdog uloga), vr{enja pritisaka na vladu i njene odluke, za{tite ljudskih prava, promicanja vrijednosti tolerancije, prihvatanja razli~itosti, ravnopravnosti spolova, solidarnosti, itd. Uz to, NVO podupiru civilno obrazovanje i gra|ansko sudjelovanje, poti~u}i gra|ane na aktivan anga`man u dru{tvenom i politi~kom ìvotu, ali ne kroz dràvne institucije. Njihova je glavna uloga omogu}iti gra|anima rje{avanje zajedni~kih problema kroz samoorganizirano i udruèno djelovanje. êsto proizlaze kao odgovor na inherentnost dràve, koja u sloènim okolnostima globalizacijskih tokova vi{e nije sposobna pruàti socijalnu sigurnost svojim gra|anima. Lokalni projekti nevladinih organizacija imaju va`nu ulogu u povezivanju gra|ana i izgradnji ~vrste zajednice. Kako su problemi koji se javljaju u nekoj zajednici naj~e{}e bliski i prepoznatljivi svim njenim ~lanovima, tako se u projekte usmjerene na rje{avanje lokalnih problema moè uklju~iti veliki broj ljudi. Uloge koje NVO imaju u tranzicijskim zemljama su da: osiguravaju uslove u kojima gra|ani/ke mogu izraàvati svoje interese i aktivno sudjelovati u ostvarivanju sloènih potreba dru{tva, motivi{u pojedince/ke da djeluju kao gra|ani/ke u svim aspektima dru{tva, da aktivno brinu o svojoj sigurnosti i da sve manje ovise o neposrednoj pomo}i dràve, promi~u pluralizam i raznolikost u dru{tvu, i zalaù se za za{titu i osnaìvanje kulturnih, etni~kih, vjerskih, jezi~nih, rodnih i drugih identiteta, stvaraju alternativu centralizovanom dràvnom aparatu, osiguravaju}i mogu}nosti za fleksibilnije i nezavisnije zadovoljavanje potreba gra|ana/ki, uspostavljaju mehanizme koji provjeravaju uspje{nost djelovanja dràve u zadovoljavanju dru{tvenih potreba.
Od nevladinih organizacija se o~ekuje da: budu inovativne i fleksibilne, {tite interese posebnih ciljanih grupa, promoviraju sudjelovanje gra|ana/ki u svim dru{tvenim doga|anjima, nadopunjavaju i pobolj{avaju rad vlade, nude razli~ite vrste komplementarnih usluga.
1.1.2.1. Aktivizam organizacija civilnog dru{tva u promociji ravnopravnosti spolova I pored dobro ure|enog pravnog i institucionalnog okvira za postizanje ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, vrlo je zna~ajno djelovanje nevladinih organizacija, kao relevantnih aktera koji doprinose {irenju spoznaja o ovoj oblasti ìvota i rada. Napori koje nevladine organizacije u posljednje vrijeme ulaù kako u istraìvanja o rodno zasnovanoj neravnopravnosti, tako i u izradu razli~itih programa prevencije i intervencije, imaju za cilj ne samo pove}anje stepena osvije{tenosti {ire dru{tvene zajednice o prisutnosti problema, ve} i aktivno djelovanje na polju njihovog suzbijanja.
57
Kako je specificirano u ~lanu 71. Povelje UN
140
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA Mnoge nevladine organizacije su stekle bogato iskustvo u radu na promociji i za{titi ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, te su spremne svoja znanja i vje{tine ponuditi drugim nevladinim organizacijama, naro~ito onim koje se bave za{titom prava mladih, kojima je potrebno da oja~aju svoje kapacitete u ovim oblastima, ali i {iroj dru{tvenoj zajednici koja je uklju~ena u civilni i socijalni dijalog. Nevladine organizacije mogu doprinijeti njihovom osposobljavanju iz oblasti gendera na razli~ite na~ine. Uspostavom saradnje sa nevladinim organizacijama, posebno ènskim organizacijama i organizacijama mladih, mogu}e je razvijati zajedni~ke projekte kojima }e se pove}avati svjesnost o problematici neravnopravnog tretmana spolova u dru{tvu. Obzirom na dokazanu operativnost nevladinih organizacija, aktivnosti koje one zasigurno mogu poduzeti su i: podizanje svijesti javnosti, javno zagovaranje, informisanje, promovisanje dobrih praksi, javna edukacija, organizovanje javnih tribina, debata, okruglih stolova, konferencija i sl. doga|aja, {tampanje promotivnih materijala (letaka, postera, afi{a, bedèva, i sl.), u~estvovanje u kreiranju politika kroz pisanje policy prijedloga (identifikacija problema i ponuda mogu}eg rje{enja), proces konsultacija i civilni dijalog sa donosiocima odluka, monitoring provedbe dràvnih zakona, strategija i drugih pravnih propisa (watchdog uloga).
1.2. Kreiranje javnih politika

Jedan od centralnih prioriteta institucionalne reforme u Bosni Hercegovini jeste demokratizacija procesa formiranja dràvnih javnih politika. Ako se uzme u obzir da glavna odgovornost za proces kreiranja politika leì na dràvnoj administraciji, onda zaista zabrinjava ~injenica da je u Bosni i Hercegovini evidentan nedostatak jakog politi~kog liderstva koje bi radilo na otvaranju i demokratizaciji procesa kreiranja javnih politika u okviru organa izvr{ne vlasti. Problem kreiranja javnih politika na razli~itim nivoima vlasti je predmet nekoliko izvje{taja i studija koje su izdale doma}e i me|unarodne organizacije. Naime, dosad je objavljeno vi{e izvje{taja u kojima je analizirana dràvna administracija i uprava u Bosni i Hercegovini u kojima je zaklju~eno da i nakon gotovo dvadeset godina po ro|enju dràve kakvu imamo danas, kapacitet dràve za kreiranje javnih politika je vi{e nego neadekvatan58. Ovdje svakako ne smijemo zanemariti ~injenicu da je u~e{}e civilnog dru{tva u procesu kreiranja javne politike od presudnog zna~aja, posebno kada je rije~ o konsultovanju javnosti. Ipak, iako imaju sposobnost, stru~nost i volju da se uklju~e u proces kreiranja javne politike, organizacije civilnog dru{tva u Bosni i Hercegovini vrlo rijetko sara|uju s dràvnim institucijama po principima istinskog partnerstva. Stoga je neophodno da dràvne institucije, ali i me|unarodne organizacije stvaraju okruènje koje }e osigurati mogu}nost njihovog partnerskog participiranja u ovim procesima. Napredak na polju procedura za javne konsultacije ostvaren je usvajanjem Pravila Vije}a ministara o konsultacijama pri izradi pravnih propisa 2006. godine59. Pravilima su definisane procedure konsultacija javnosti i organizacija, koje moraju biti implementirane od strane dràvnih ministarstava i drugih institucija Bosne i Hercegovine, a proistekla su iz Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH60, preciznije iz ~lana 75. koji zahtijeva u~e{}e javnosti u procesu pripreme zakona predloènih od strane ministarstava. Tako|er, Zakon o upravi Bosne i Hercegovine (u ~lanu 18.) navodi da administrativna tijela moraju dobiti mi{ljenje odgovaraju}ih profesionalnih institucija i drugih pravnih tijela o propisima (ali ne i zakonima) na ~ijim nacrtima rade. Me|u ostalim va`nim pitanjima, Pravila defini{u minimum obaveznih konsultacija za pripremu preliminarnog prijedloga zakona (~lan 6.), kao i kompleksnije procedure konsultacija o pravnim propisima koje imaju zna~ajan javni uticaj (~lanovi 16. - 18.). Institucije su obavezne da osiguraju izjavu o obavljenim konsultacijama kada dostavljaju prijedloge pravnih akata Vije}u Ministara (~lan 24.), a dio te izjave mora ~initi pisani izvje{taj u kome se obja{njavaju razlozi za usvajanje ili neusvajanje komentara dobijenih tokom konsultacija (~lan 23.). U slu~aju
58
59 60
Procjena demokratizacije u Bosni i Hercegovini pri ~ijoj je izradi kori{tena metodologija za ocjenu demokratije razvijena u okviru projekta State of Democracy Me|unarodnog Instituta za demokratiju i izbornu podr{ku - IDEA (www.idea.int). Bosna i Hercegovina: Kreiranje javnih politika i ocjena koordinacije iz 2006. godine se odnosi na tri vlade u BiH: dràvni nivo (Bosna i Hercegovina), entitetski nivo (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i kantonalni nivo (Federacija BiH). Osim u navedenim izvje{tajima, da vlade u Bosni i Hercegovini imaju ozbiljnih pote{ko}a kada je rije~ o kreiranju javnih politika, prepoznata je i u Strategiji reforme dràvne administracije iz 2006. godine. PAR Strategija je dostupna na http://parco.gov.ba. Poslovnik o radu Vije}a Ministara Bosne i Hercegovine, Slu`beni list 81/2006 Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, Slu`beni list, 11/05
141
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA vanrednih okolnosti, direktor institucije moè osloboditi instituciju obaveze za vr{enjem konsultacija (~lan 26.). Ako institucija ne preda izjavu o konsultacijama ili odobreni zahtjev za izuze}e od te obaveze, Vije}e ministara moè (ali nije obavezno to i u~initi) odbiti uvr{tavanje pravnog akta na svoj dnevni red (~lan 29.). Iako Pravila u velikoj mjeri predstavljaju korak naprijed u stvaranju kulture saradnje izme|u vladinog i nevladinog sektora, o~igledno je da sada{nja formulacija ~lana 29. Pravila ozbiljno naru{ava njegovu efikasnu primjenu, a nije rijedak slu~aj da vladini slu`benici/ce nisu upoznati sa postojanjem Pravila ili ih jednostavno odlu~uju ignorisati. 1.2.1. Pojam javne politike61 Iz prou~avanja javnih politika proizi{lo je mno{tvo definicija samog pojma, od vrlo {irokih odre|enja da su javne politike sve ono {to je vlada odlu~ila u~initi ili propustila u~initi62, do onih odre|enijih: svrsishodan tok djelovanja {to ga poduzima jedan stakeholder ili grupa njih, a kojim se rje{ava neki problem ili zna~ajno pitanje63. Kako bi se stekla slika o razlikama u razmi{ljanjima koja postoje u tom podru~ju, bit }e korisno izdvojiti one pojmove koji se javljaju u ve}em broju definicija. Polaze}i od Andersona, moè se re}i da su sljede}i elementi klju~ni za pojam javnih politika:
Javne politike su: djelovanje zasnovano na ovla{tenjima vlade Javne politike su svako djelovanje koje provodi neko vladino/upravlja~ko tijelo koje za to ima zakonska, politi~ka i financijska ovla{tenja. odgovor na stvarne potrebe ili probleme Javne politike nastoje odgovoriti na prakti~ne potrebe ili probleme dru{tva ili neke grupe unutar dru{tva (gra|ana, nevladinih organizacija, vladinih tijela, itd.). usmjerene na ciljeve Javnim politikama nastoji se ostvariti odre|eni niz jasno definisanih ciljeva kojima se poku{avaju rije{iti ili makar nazna~iti konkretni problemi neke zajednice. niz akcija Javne politike se ne sastoje od neke pojedina~ne odluke, akcije ili reakcije, ve} od razra|enog, pomno osmi{ljenog pristupa ili strategije. odluka da se ne{to u~ini ili ne u~ini Nazna~ena politika moè krenuti u smjeru rje{avanja problema ili pak moè biti zasnovana na uvjerenju da }e problem biti rije{en u okviru utvr|enog policy okvira, te zbog toga i nije potrebno poduzimati nikakve aktivnosti. aktivnosti koje poduzima jedan ili vi{e stakeholdera Pojedinu politiku moè provesti zaseban predstavnik vlade ili vladino tijelo, ili pak vi{e razli~itih stakeholdera. obrazloèna aktivnost Javne politike moraju sadràvati politi~ko obrazloènje (eng. politics), koje stoji uporedo s politikom shva}enom kao policy. zasnovane na ve} donesenim odlukama Javne politike sastoje se od odluka koje su ve} donesene, a ne od namjera ili obe}anja.
1.2.2. Policy ciklus64 Ne postoji jedinstven, dogovoreni na~in kako se kreira, implementira ili analizira politika. Iako postoje razli~iti pristupi procesu kreiranja politika koji uglavnom ovise o kontekstu i cilju/evima koji se èli/e posti}i, model koji je {iroko usvojen u podru~ju policy65 nauke naziva se policy ciklusom.
61 62 63 64 65
Izvor: Young, E. & Quinn, L., Writing Effective Public Policy Papers. Open Society Institute, Budapest: 2002 Dye, 1992, navedeno prema Anderson, 1994. Anderson, 1994. Ovo se poglavlje oslanja na sljede}e studije: Anderson (1984), Bardach (1996), Dye (1992), Howlett i Ramesh (1996), Univerzitet Ohio (1998), Institut otvoreno dru{tvo (1999), Pal (2000) i Smith (2000). Pojam i termin policy koristi se izvorno, premda se u nekim kontekstualnim situacijama upotrebljava pojam politika ili javna politika. Kori{tenjem izvornog termina èlimo izbje}i niz mogu}ih zabuna te slijediti praksu kori{tenja speci?~nog rje~nika javnih politika. Izraz policy, kao tu|ica posu|ena iz engleskog jezika, konsekventno se pi{e u kurzivu, {to je kao praksa primijenjeno i u prevodu prvog ud`benika iz javnih politika na na{ jezik.
142
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA
Policy ciklus Prednost ovog modela je njegova mo} usmjeravanja, a njegova slabost je nedostatak ?eksibilnosti. Drugim rije~ima, model ne propisuje precizno konkretne aktivnosti koje se trebaju poduzeti u svakoj pojedinoj situaciji, ali odre|uje kontekst unutar kojeg je potrebno djelovati ukoliko se èle slijediti primjeri dobre prakse. Uz to, va`na karakteristika procesa kreiranja politika je ta da svaka faza moè uticati kako na prethodne, tako i na sljede}e korake unutar ciklusa. Naprimjer, evaluacija policy opcija ~esto moè pomo}i u produbljivanju i pro{irivanju definicije problema. Stoga se proces treba smatrati iterativnim, {to zna~i da je potrebno vi{e puta prolaziti kroz svaku od njegovih faza, sve dok se ne do|e do zadovoljavaju}eg rezultata. Tako|er, sve faze procesa su u me|usobnoj zavisnosti. Najdjelotvornija istraìvanja i analize politika obavljaju se timskim radom i tokom procesa uklju~uju razli~ite nivoe interakcije sa zainteresiranim stranama. Te se interakcije mogu kretati od rasprava s istraìva~ima odre|ene politike u fazi definisanja problema, preko razmatranja raspoloìvih policy opcija s pojedinim ciljnim grupama, pa do sastanaka s predstavnicima/ama vlade kako bi se prezentirali policy prijedlozi. Slijedi kratak prikaz svih koraka kako bi se pokazala klju~na obilje`ja svakoga od njih pojedina~no. 1. korak: definisanje problema Kao po~etnu ta~ku procesa kreiranja politika, problem u pravilu utvr|uje grupa ljudi unutar odre|enog dru{tva. Ako postoji interes za pronalaènje rje{enja za odre|eni problem, svakako da se on mora uvrstiti na dnevni red vlade. Dakle, neophodno je da se taj problem predstavi kao va`no pitanje, odnosno, ako je problem ve} uvr{ten na dnevni red, treba nastojati da dobije visoki prioritet u rje{avanju. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je uvjeriti mjerodavno vladino tijelo i {iru policy zajednicu u to da postoji stvaran problem koji zahtijeva vladino djelovanje. Kako bi se u visokopolitiziranom svijetu javnih politika to uspjelo posti}i, potrebno je iznijeti uvjerljivu i sistemati~nu argumentaciju o uzrocima, posljedicama i va`nosti problema, zasnovanu na razli~itim izvorima podataka. 2. korak: Konstrukcija policy rje{enja/Formulacija politika Kad se neki problem odredi na zadovoljavaju}i na~in i do|e na dnevni red vlade, sljede}i korak sastoji se od razrade raspoloìvih na~ina na koje se problem moè rije{iti, odnosno od odre|ivanja policy opcija. Kako bi se osmislila odgovaraju}a rje{enja, prvo treba razmotriti {ta je dosad u~injeno u vezi tog problema, koje su opcije drugi ve} predloìli, kao i to koje biste opcije vi htjeli predloìti. Pri formulisanju opcija bitno je da se one me|usobno isklju~uju, tj. treba izbje}i opcije koje su samo preformulacije jedne te iste ideje. Uvijek treba imati na umu da je te{ko prona}i idealno rje{enje pa je potrebno tragati za policy rje{enjima koja }e biti najizvodljivija i najrealisti~nija obzirom na kontekst u kojem se trebaju primijeniti. 3. korak: Izbor rje{enja/Odabir policy opcija kojima se daje prednost Nakon elaboracije rje{enja, na osnovu niza evaluacijskih kriterija odabire se policy opcija kojoj se daje prednost, odnosno koja se smatra najboljom u pristupanju odre|enom problemu. Evaluacija zasnovana na kriterijima ne samo da omogu}ava izbor odgovaraju}eg rje{enja, ve} pruà i argumente koji daju legitimnost odabranoj po143
GENDER, MLADI I MEDIJI 2. MODUL: PLANIRANJE I PROMJENA POLITIKA licy opciji. Iako }e problem i okolnosti u kojima se on rje{ava odrediti speci?~nosti evaluacijskih kriterija, univerzalni kriteriji su sljede}i:` Djelotvornost: U kojoj mjeri ponu|eno rje{enje moè dovesti do èljenih rezultata, tj. rije{iti sada{nji problem? Efikasnost: Polaze}i od analize tro{kova i koristi, koja uzima u obzir kako nov~ane resurse, tako i uticaj na dru{tvo, koje bi posljedice ponu|eno rje{enje imalo na ciljne grupe? Pravi~nost: Postoji li po{tena raspodjela tro{kova i koristi? Izvodljivost/Mogu}nost implementacije: Postoji li odgovaraju}i politi~ki, administrativni i pravni okvir koji }e omogu}iti djelotvornu i efikasnu provedbu tog rje{enja? Fleksibilnost/Mogu}nost pobolj{avanja: Je li rje{enje dovoljno fleksibilno da se moè promijeniti kako bi odgovaralo drugim mogu}im situacijama ili dopustilo dalja pobolj{anja? Stoga je potrebno odabrane opcije i projekcije sagledati iz {to je mogu}e vi{e aspekata, te imati realisti~an, a ne optimisti~an pristup u pogledu mogu}ih rezultata do kojih }e dovesti razli~ita mogu}a rje{enja. Nakon evaluacije svih opcija, potrebno je uporediti njihove ishode i odrediti razlike me|u njima, i kona~no odlu~iti koje rje{enje daje najbolji mogu}i ishod. 4. korak: Oblikovanje politike Nakon odabira najbolje policy opcije i njenog predstavljanja odgovaraju}em vladinom tijelu, taj policy prijedlog postaje javnom politikom. Vladina tijela sad moraju odlu~iti kako najdjelotvornije provesti predloènu politiku. Pri odabiru alternativnih policy rje{enja, treba imati u vidu razliku izme|u tehni~ki superiornije alternative i one politi~ki izvodljivije. Kako bi se osmislilo djelotvorno oblikovanje politike, vladino tijelo mora odabrati skup policy instrumenata (pravnih, organizacijskih ili mre`nih ovla{tenja) i skup organizacijskih struktura za isporuku usluge (vladine ili nevladine, javne ili privatne) da bi se pribavili proizvodi ili usluge koji su nazna~eni u spomenutoj politici. 5. korak: Provedba i monitoring politike Nakon {to je politika oblikovana, odnosno kad je uspostavljen odgovaraju}i policy dizajn, ona se u skladu s tim provodi. Najbolji rezultati obi~no se postiù ako se ostvari ravnoteà izme|u dobrog policy dizajna i djelotvorne provedbe neke politike. Uz to, neophodan je neprekidan proces pra}enja, odnosno monitoring provedbe, koji }e predstavljati osnovu za sveobuhvatnu procjenu na osnovu razli~itih izvora podataka. 6. korak: Evaluacija Svaki dobro osmi{ljen policy dizajn i plan provedbe politike uklju~uju i sveobuhvatni postupak evaluacije, koja je klju~na u utvr|ivanju djelotvornosti politike koja se provodi i koja sluì kao osnova za dono{enje budu}ih odluka. Pri izradi plana evaluacije politika, vladina tijela i organizacije koje provode politike trebaju razmotriti na koji se na~in mogu ta~no i djelotvorno izmjeriti ciljevi politika, te kako }e se podacima prikupljenim u evaluaciji koristiti kao osnovom za budu}e odluke. Proces evaluacije sastoji se od razmatranja ciljeva i sredstava primijenjenih za njihovo ostvarivanje u nekoj konkretnoj politici. Taj proces obuhvata {irok krug ljudi, uklju~uju}i administrativne slu`benike/ce, politi~are/ke, nevladine organizacije i druge zainteresirane stakeholdere. Kao {to se moglo vidjeti iz kru`ne i iterativne prirode policy ciklusa, svaki pojedini korak moè se, na osnovu rezultata evaluacije, ponovno razmotriti: sm problem, odabrana policy opcija, policy dizajn ili pak provedba. To zna~i da ta pitanja mogu ponovno biti stavljena na dnevni red ili premje{tena u drugu fazu, ili se provedba moè nastaviti na isti na~in. 1.3.1. Uloga policy prijedloga u procesu kreiranja politika Policy prijedlog izuzetno je sna`no sredstvo i moè se upotrebljavati za razli~ite namjene u procesu kreiranja politika. Na podru~ju policy studija objavljeni su mnogi prijedlozi politika koji su bili namijenjeni drugim policy stru~njacima ili think tank organizacijama66, s namjerom da se oni bolje informi{u i da se na njih izvr{i uticaj. U zemljama Srednje i Isto~ne Evrope trenutno se objavljuje mnogo takvih studija, koje predstavljaju prve primjere dokumenata zasnovanih na pristupu policy nauci. Ti prijedlozi mogu pruìti op}e podatke i uvid u proces, koji se moè upotrijebiti u svakoj fazi procesa kreiranja politika, ali se tako|er mogu usmjeriti na jednu ili vi{e pojedina~nih faza unutar procesa. Naprimjer, pojedina~ni prijedlozi mogu varirati od onih koji pruàju policy rje{enje i predlaù policy opciju, do onih koji se zalaù za konkretno oblikovanje provedbe neke politike ili
66
Organizacije oformljene od grupe ljudi koji dijele iste interese, vrijednosti i ideje. Postoji nekoliko organizacija u BiH koji se deklari{u kao think-tank organizacije (Centar za promociju gra|anskog dru{tva, ACIPS, Centar civilnih inicijativa, itd.)
144
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA pak evaluiraju odabranu policy opciju. Op}enito, budu}i da istraìva~i politika u svom radu ne ovise o donosiocima odluka, njihovi su prijedlozi uslovljeni pitanjima kojima se bave. Takve studije o politikama obi~no se veoma razlikuju od policy prijedloga koje pi{u analiti~ari politika, ~iji su radovi namijenjeni donosiocima odluka i oblikovanju konkretnih politika koje se trebaju provesti u ciljnoj zajednici. Razlike ponajvi{e proisti~u iz speci?~ne prirode saradnje u okviru koje nastaju ti prijedlozi: ako je rije~ o odnosu klijenta i savjetnika, koji je posve uobi~ajen u vladinim tijelima, klijent }e sna`no uticati na karakter i sadràj prijedloga. Postoji, me|utim, sna`na veza izme|u policy studija i prijedloga koji nastaju u podru~ju policy analize, u tom smislu {to se analiti~ari politika koriste prvom vrstom radova kao osnovom za pisanje vlastitih prijedloga. Treba tako|er primijetiti da u postoje}oj fazi razvoja policy nauke u regiji postoji visok stepen preklapanja izme|u tih dviju vrsta prijedloga.
1.3. Struktura policy prijedloga/dokumenta

Policy prijedlog je dokument koji ima svoj format i ovdje }emo se usmjeriti na na~in na koji se ta vrsta teksta naj~e{}e strukturira, kao i na pristupe pisanju teksta policy prijedloga. U popisu strukturnih dijelova policy prijedloga navedeni su zajedni~ki dijelovi kojima se u pisanju policy prijedloga sluì ve}ina njegovih kreatora/ica, a kojeg istovremeno i izdava~i i ~itatelji u okviru policy zajednice o~ekuju od takvog dokumenta. No, neovisno o tome, navedeni popis dijelova treba posluìti samo kao vodi~, a ne kao obvezno pravilo, te nije potrebno uklju~ivati sve navedene dijelove u sve policy prijedloge. Najva`nije je shvatiti da takav popis moè pomo}i pri razumijevanju onog {to se op}enito o~ekuje od nekog policy prijedloga, ali je odluka o tome koji }e pristup najvi{e sluìti svrsi, prirodi samog predmeta te o~ekivanjima izdava~a i javnosti isklju~ivo na kreatoru/ici policy prijedloga. Najbolje je izme|u svih tih zahtjeva prona}i ravnoteù.
I Naslov - djelotvoran naslov treba biti: opisan (odre|ivati temu i problem o kojem se govori u dokumentu) {to razumljiviji {to saètiji i jezgrovitiji zanimljiv
VI Policy opcije daje pregled mogu}ih policy rje{enja, evaluira ih i upore|uje pruà uvjerljive argumente u korist policy rje{enja kojem se daje prednost gradi koherentnu vezu s dijelom policy prijedloga u kojem su dati zaklju~ak i preporuke 1. Okvir analize 2. Monitoring i evaluacija policy rje{enja VII Zaklju~ak i preporuke saètak/sinteza najva`nijih nalaza istraìvanja skup policy preporuka zavr{ne napomene
II Sadràj vodi ~itatelja/icu kroz cjelinu dokumenta olak{ava razli~ite pristupe ~itanju djelotvoran sistem numeracije sluì za razlikovanje poglavlja i potpoglavlja III Kratak sadràj/Operativni saètak kratak sadràj daje kratak pregled policy prijedloga operativni saètak pruà detaljan sinopsis cijelog policy prijedloga 1. Svrha policy prijedloga 2. Definicija i opis policy problema 3. Evaluacija policy rje{enja 4. Zaklju~ak i preporuke IV Uvod 1. Kontekst policy problema 2. Definicija policy problema 3. Namjena policy prijedloga 4. Metodologija
VIII Dodaci podràvaju i nadopunjuju najva`nije argumente iznesene u policy prijedlogu nisu obvezni i ne treba ih uklju~ivati ako to nije potrebno (kriteriji za odluku o tome {ta uklju~iti u dodatke su vrsta, duìna i podrobnost podataka)
IX Bibliografija popis kori{tene literature
145
V Opis problema identifikuje, defini{e i razra|uje vrstu problema kojim se policy prijedlog bavi treba uvjeriti ~itatelja/icu da problem zahtijeva djelovanje vlasti treba smjestiti problem u njegov vlastiti, a ne u op}eniti kontekst treba izgraditi okvir za argumentaciju policy opcije 1. Pozadina problema 2. Problem u trenutnom policy kontekstu 3. Identifikacija ciljne grupe i stakeholdera
X Indeks pojmova/tema pregled klju~nih rije~i va`no je da dobro predstavlja dokument i da bude lak za upotrebu
1.3.2. Razli~ite vrste policy prijedloga: policy studija i policy analiza Dakle, policy studije uvjetovane su problemima, a policy analize klijentima. Policy prijedlog glavno je komunikacijsko sredstvo kojim se koriste stru~njaci za javne politike kako bi s rezultatima svojih istraìvanja pojedinih politika upoznali policy zajednicu. Za one koji se ponajprije bave policy studijama, primarna su ciljna publika stru~njaci za posebne politike, neovisno o tome bave li se ti stru~njaci studijama politika ili analizom politika. Izravna veza tih dvaju podru~ja o~ituje se u tome {to analiti~ari politika ve}inu svojih radova zasnivaju na prijedlozima koje su napisali istraìva~i politika (engl. policy researchers). Me|utim, policy prijedlozi koje napi{u analiti~ari politika bitno su druk~iji, jer su izravno namijenjeni donosiocima odluka i pod sna`nim su uticajem bliske veze analiti~ara s donositeljima odluka kao klijentima. Ove razlike ilustrovane su tabelarno:
Vrsta policy prijedloga Podru~je razlika Ciljna skupina Usmjerenost Policy studija Drugi stru~njaci za pojedine politike Na problem: op}e preporuke i podaci o policy problemima Policy analiza Donosioci odluka Na klijenta: oblikovanje posebnih politika koje treba provesti u odre|enom slu~aju Rijetko sadrì temeljna istraìvanja
Metodologija
Moè uklju~ivati zna~ajnu koli~inu temeljnih istraìvanja Moè biti u potpunosti jezik struke (discipline)/tehni~ki jezik Do 20 000 rije~i
Jezik koji se koristi
Mora biti vrlo jasan i jednostavan
Duìna
Ne duì od 5 000 rije~i
Razlike izme|u policy prijedloga u okviru policy studija i policy analize
Uz razlike koje se odnose na ciljnu skupinu, usmjerenost i metodologiju, vrlo su va`na i pitanja koja se odnose na duìnu, oblik i jezik koji se koristi u pisanju. Policy prijedlog treba biti onoliko duga~ak koliko je potrebno da bi se iznijela obuhvatna i uvjerljiva argumentacija. Policy prijedlog u podru~ju policy studija u pravilu je znatno duì nego u podru~ju policy analize. Uzimaju}i u obzir samu usmjerenost policy studije i potrebu za uklju~ivanjem mnogih istraìva~a kako bi se pribavila opse`na dokumentacija, nije neuobi~ajeno da takav prijedlog javne politike sadrì i do 20 000 rije~i. Uzimaju}i u obzir ~injenicu da su policy prijedlozi opse`ni dokumenti i da ih ~itaju razli~iti ~itatelji, kojima je cilj da steknu op}i uvid ili prona|u neke osobite pojedinosti, ne iznena|uje to {to se mnogo policy prijedloga koristi oblikom izvje{taja: sadràjem s popisom poglavlja, kratkim sadràjem rada, mnogim podnaslovima u samom tekstu, numerisanim dijelovima teksta, podacima predstavljenim u tablicama i/ili dijagramima, posebnim grafi~kim prikazom popisa. Te karakteristike pomaù svim ~itateljima da pristupe ~itanju samih prijedloga onako kako odgovara njihovim potrebama. Na kraju, budu}i da su temeljna publika policy prijedloga nastalih u okviru policy studija drugi stru~njaci za javnu politiku o kojoj je rije~, priroda tih prijedloga u znatno je ve}oj mjeri tehni~ka nego {to je to slu~aj s pri146
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA jedlozima koji nastaju u okviru policy analize. Ipak, uzimaju}i u obzir mogu}nost da policy prijedlog dopre i do {ire publike, te jo{ i u ve}oj mjeri ~injenicu da je u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope ta disciplina u po~etnim stadijima razvoja, preporu~uje se upotreba jednostavnog jezika, bez stru~nih izraza.
1.4. [irenje policy ideja i njihova prezentacija donosiocima odluka

Neovisno o tome izra|uje li se policy studija ili policy analiza, mo`da }e biti potrebno informisati {iru publiku o pitanjima koja su tretirana u policy prijedlogu, kako bi predloène ideje o konkretnoj politici mogle izvr{iti sna`niji uticaj na javnu raspravu o tim pitanjima. Kako bi se to ostvarilo, nije dovoljno da se ponu|eni policy prijedlog samo ~ita, ve} je potrebno da ga ljudi shvate i o njemu raspravljaju67. Problem je u tome {to mnogi unutar te {ire publike u pravilu nemaju pristup objavljenim policy prijedlozima. Stoga im se mora omogu}iti pristup novim idejama o odre|enoj politici u nekom pristupa~nijem obliku, kako bi u potpunosti mogli razumjeti ponu|ene prijedloge i raspravljati o njima. Polaze}i od poruka koje se policy prijedlogom èle saop{titi nekoj ciljnoj publici, potrebno se odlu~iti koje je od mno{tva komunikacijskih sredstava najprimjerenije za tu svrhu (javni skupovi ili mediji). Metoda komunikacije koja je usmjerena na raznoliku publiku je obi~no dobar izbor. U takvim slu~ajevima dobro je svoje poruke predstaviti u kratkom obliku, koriste}i jasan i jednostavan jezik, bez stru~nih izraza. Tako|er je potrebno da poruke sadràne u ponu|enom prijedlogu sadrè prakti~na rje{enja problema, a ne samo kritike. Ukoliko i postoji kriti~ki osvrt na dotada{nje prakse, onda on mora biti konstruktivan i u funkciji argumentovanja novih ideja. Svakako treba izbje}i generaliziranje stvari i retoriku. Bez obzira na emotivnu privrènost ideji, komunikacija sa onima koji imaju razli~ite poglede i vizije mora ostati otvorena. Prezentacija policy prijedloga donosiocima odluka je od velikog zna~aja za njegov krajnji ishod. Dakle, da li }e se sa prijedlogom politike nastaviti u velikoj mjeri zavisi i od toga na koji na~in }e on biti predstavljen onima koji o tome odlu~uju. Stoga, nove ideje treba prezentirati jasno i transparentno, a dugoro~ne ambicije treba vje{to i pragmati~no iskombinovati sa onim {to se moè kratkoro~no ostvariti i pokazati vidljive rezultate u manjoj jedinici vremena. Argumenti moraju biti logi~ni, postavljeni na ~vrstim osnovama i izneseni uvjerljivo i bez kolebanja.
67
Bartle, 2001
147
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Vrijeme za realizaciju O~ekivani rezultati: Aktivizam i uloga OCD-a u promociji jednakopravnosti spolova 90 minuta Na kraju ove sesije, u~esnici/ce }e biti u mogu}nosti da: defini{u pojam i uloge civilnog dru{tva, razumiju u ~emu se sastoji aktivizam OCD-a u promociji ravnopravnosti spolova, defini{u pojam javnih politika i usvoje ciklus njihovog kreiranja, usvoje znanje o strukturi policy prijedloga i njegovoj ulozi u procesu kreiranja politika, uo~e razlike izme|u policy studije i policy analize, razumiju na~in na koji se {ire policy ideje i prezentiraju donosiocima odluka. PREGLED SESIJE: Trajanje: 10 min. 15 min. Teme: Pojam i uloge civilnog dru{tva Aktivizam OCD u promociji ravnopravnosti spolova Kreiranje javnih politika (pojam javne politike i policy ciklus) Struktura policy prijedloga i njegova uloga u procesu kreiranja politika [irenje policy ideja i prezentacija Izrada policy prijedloga Prezentacija Prezentacija/Diskusija Na~in rada:
15 min.
Prezenatcija
10 min.
Prezentacija Prezentacija Rad u grupama/Vje`ba
10 min. 30 min.
Trening pomagala:
Projektor, kompjuter, flipchart, papiri za rad u grupama, markeri, kopije policy brief-ova PP prezentacija, radni listovi Power Point prezentacija Naslov: KREIRANJE JAVNIH POLITIKA (nacrtati kru`ni policy ciklus) Obzirom da ova sesija predstavlja prakti~an po~etak kreiranja jedne zagovara~ke kampanje koju }e mladi kasnije sprovesti u svojim lokalnim zajednicama, potrebno je posvetiti posebnu pa`nju odabiru problema/tema, kako bi se mladi zaista opredjelili da je implementiraju i do|u do odre|enih rezultata.
Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/icu: Flipchart:
Posebna pa`nja:
148
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: AKTIVIZAM I ULOGA ORGANIZACIJA CIVILNOG DRU[TVA U PROMOCIJI JEDNAKOPRAVNOSTI SPOLOVA

Pojam i uloge civilnog dru{tva Aktivizam OCD u promociji ravnopravnosti spolova Prezentirati neke od definicija civilnog dru{tva i njegovu ulogu u dru{tvu na osnovu prethodno pripremljene prezentacije u Power Pointu. Prezentirati u~esnicima/ama va`nost djelovanja nevladinih organizacija, kao relevantnih aktera koji doprinose {irenju spoznaja o ravnopravnosti spolova, u uspostavi pravnog i institucionalnog okvira za njeno postizanje u BiH. Primjerima potkrijepiti napore koje NVO ulaù u istraìvanja o rodno zasnovanoj neravnopravnosti i u izradu razli~itih preventivnih programa ~iji je cilj podizanje svijesti {ire dru{tvene zajednice o prisutnosti problema i aktivno djelovanje na polju njihovog suzbijanja. Pitati u~esnike/ce o njihovim iskustvima (ili iskustvima koja poznaju iz svog okruènja) o (ne)uspje{nim akcijama NVO na polju promicanja i promjena politika koje se ti~u ravnopravnosti spolova. Kroz diskusiju do}i do zaklju~ka na koji na~in treba promovirati ravnopravnost spolova da bi se postigao èjeni cilj. Pojam javne politike i policy ciklus Policy prijedlog i njegova uloga u procesu kreiranja politika Prezentirati nekoliko definicija javne politike pomo}u PP slajdova. Nacrtati policy ciklus i objasniti svaku od njegovih faza.
Prezentirati i objasniti pojam policy prijedloga, njegovu strukturu i vrste, kao i ulogu u kreiranju javnih politika. Koristiti se PP prezentacijom. Na kraju, pitati u~esnike/ce imaju li pitanja i podijeliti im kopije unaprijed pripremljenih policy papera.
[irenje policy Objasniti u~esnicima/ama va`nost informisanja {ire javnosti i donosioca odluka o ideja i prezentacija pitanjima koja su tretirana u policy prijedlogu. Predstaviti najefikasnije na~ine i metode prezentiranja predloènih ideja, kako bi one mogle izvr{iti sna`niji uticaj na javnu raspravu o pitanjima koja su bila predmet policy papera. Izrada policy prijedloga Kroz diskusiju sa u~esnicima/ama sumirati koji su elementi policy prijedloga i do}i do zaklju~ka {ta je sve neophodno poduzeti kako bi njegova izrada bila uspje{na. Rad u grupama: Podijeliti u~esnike/ce u dvije grupe. Svakoj grupi dati zadatak da skiciraju izradu policy brief-a na prethodno identifikovane probleme/teme. Ukoliko u~esnici/ce na osnovu svega {to su ~uli/e ipak ne uspiju samostalno identifikovati probleme/teme, zbog u{tede vremena ponuditi im unaprijed pripremljene teme koje su op}epoznate i njima bliske. Podijeliti svakoj grupi unaprijed pripremljen radni list sa nazna~enom strukturom policy prijedloga i dati im zadatak da popune praznine. U izvr{enju zadatka }e im pomo}i podsjetnici koje im je potrebno podijeliti, a koji se nalaze u prilogu ovoj sesiji. Predstavnik/ca svake grupe }e, po zavr{enoj vje`bi, prezentirati rad svoje grupe. Planirano postignu}e: Sasvim je sigurno da se izrada ovako jednog ozbiljnog dokumenta ne moè smjestiti u predvi|eno vrijeme za vje`bu, ali ono {to se èli posti}i je da u~esnici/ce osvijeste koliko je to ozbiljan i zahtjevan posao i koliko je neophodno nuditi izvodljiva i realna rje{enja problema, sa jasno preciziranim elementima, u formatu koji je prihvatljiv donosiocima odluka.
149
4. PRILOG SESIJI
Podsjetnik za planiranje: Tokom priprema za pisanje policy prijedloga razmotrite proces kreiranja politike u koji ste uklju~eni, te {ta ste vi (i va{e kolege/ice) u~inili kako biste odgovorili na sljede}a pitanja: Na koju fazu ili faze u procesu kreiranja politike èlite uticati svojim prijedlogom? Koji su stakeholderi uklju~eni u svaku od pojedinih faza procesa kreiranja politike? Jeste li jasno utvrdili problem kojim se bavite? Moète li ga saèti u dvije re~enice? Raspolaète li relevantnom gra|om kojom }ete dokazati da problem zaista postoji? Jeste li prikazali i procijenili mogu}e policy opcije koje mogu rije{iti problem? Kojim ste se evaluacijskim kriterijima pri tome koristili? Jeste li odlu~ili kojem rje{enju }ete dati prednost? Imate li dovoljno argumenata na osnovu kojih }ete zastupati odabrano policy rje{enje u odnosu na ostale opcije?
Podsjetnik za planiranje: U okviru priprema za pisanje policy prijedloga razmotrite sljede}a pitanja: Svrha i publika: Koja je svrha va{eg prijedloga? [ta vi ili va{a organizacija èlite posti}i pisanjem i objavljivanjem tog policy prijedloga? Ko je osnovna publika kojoj je namijenjen va{ prijedlog? Ko je dodatna publika kojoj je namijenjen va{ prijedlog/policy ideje? Pisanje i objavljivanje policy prijedloga: Jeste li vi jedini tvorac policy prijedloga? Ako niste, jeste li odlu~ili na koji }ete na~in zajedni~ki pisati prijedlog sa timom ljudi? Razumijete li vi i va{ saradnik/ici policy prijedlog na isti na~in? Ko }e biti izdava~ va{ega policy prijedloga? Znate li {ta izdava~ o~ekuje od prijedloga? Sa`mite svoje ideje! Na kraju, zamislite da razgovarate s nekim taksistom koji vas pita o projektu na kojem trenutno radite. Sa`mite svoje ideje u tri re~enice! Prema mi{ljenju mnogih autora, ako ne moète kratko i jasno saèti i izloìti temeljnu ideju, trebali biste dodatno o njoj promisliti.
Podsjetnik za planiranje: Kako biste osmislili djelotvornu strategiju promocije policy projekta kojim se bavite, razmotrite sljede}a pitanja: Kome se obra}ate (politi~arima, nevladinim organizacijama, gra|anima)? Za{to èlite ba{ s njima komunicirati o policy problemu? Na koji su na~in oni uklju~eni u problem? [ta oni ve} znaju o problemu? O kojim klju~nim dijelovima svog prijedloga èlite komunicirati s njima? [ta oni trebaju znati o problemu da bi mogli razumjeti i prihvatiti va{u poruku? Koji je najdjelotvorniji na~in saop{tavanja poruke ciljnoj grupi (brifinzi, grupna predstavljanja, izjave za medije/press konferencije, rasprave za okruglim stolovima)?
150
3. modul
MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI
Sesija 1: Sesija 2: Sesija 3:
RODNO SENZIBILIZIRAN JEZIK MEDIJSKA PISMENOST ODNOSI S JAVNO[]U
Trening priru~nik za trenere SESIJA 1: RODNO SENZIBILIZIRAN JEZIK
Sesija 1: Rodno senzibiliziran jezik

1. TEORIJSKI OKVIR
Razvojna politika u svijetu drì se pravila da nema dru{tvenog napretka ukoliko sposobnosti i kapaciteti oba spola nisu dovoljno i jednako iskori{teni. Vidljivost oba spola omogu}ava se kroz rodno senzibiliziran jezik, pri ~emu je potrebno iskoristiti sav potencijal koji jedan jezik u smislu razlikovanja rodova posjeduje. Tokom posljednjih godina u svijetu je porastao broj istraìvanja o odnosu jezika i spola koja su pokazala da su ène u javnoj komunikaciji nevidljive i da ih se ne oslovljava rodno korektno, izuzev u profesijama u kojima je skoncentrirano manje mo}i. Na osnovu podataka dobivenih ovim istraìvanjima, mogu}e je otpo~eti normativisti~ki proces selekcije nekih pravila za slu`benu i privatnu upotrebu u standardnom jeziku. Rodno osjetljiv jezik nikako ne bi trebalo shvatati kao platformu za sukobljavanja, ve} kao sredstvo ispoljavanja bogatstva razlika i dru{tvenog napretka. Potpuno je prirodno da se jezik obogati, naravno ukoliko to njegova struktura dozvoljava, na na~in da se, izme|u ostalog, naprimjer zanimanja ljudi pi{u i izgovaraju i u ènskom rodu, u slu~ajevima kada ista obavaljaju ène. U praksi se pokazalo da feminizacija neke profesije obi~no zna~i pad njenog dru{tvenog ugleda, niè zarade i ekonomsku nesigurnost. Tako|er, potpuna feminizacija pojedinih profesija degradira ène i ne ostavlja mnogo prostora mu{karcima da se njima bave (npr. medicinska sestra, njegovateljica, vaspita~ica, i sl.). Na isti na~in funkcioni{e i maskulinizacija pojedinih zanimanja (npr. (auto)mehani~ar, bravar, urar, klju~ar, obu}ar, i sl.). Dodu{e, korektno rodno oslovljavanje koristi se u javnom prostoru kada se navode zanimanja poput pjeva~ice, ~ista~ice ili glumice, dok su zanimanja predsjednik, ministar, direktor, i sl. uglavnom rezervisana za formu mu{kog roda. U BiH gender je prostor u kojem se tek trebaju napraviti konkretne stvari, jer se dru{tvo dosad uglavnom bavilo onim, uslovno re~eno, "krupnijim" stvarima - omogu}avanjem formalne ravnopravnosti kroz usvajanje zakona, kroz stvaranje obaveza da ène budu u odre|enom procentu zastupljene na izbornim listama, i sl. Senzibiliziranjem jezika s aspekta gendera malo se ko bavi i utisak je da je ono {to je trenutno prisutno stvar slu~aja, pojedina~nog osje}aja i ugledanja, a nikako propisane norme, {to bi trebalo biti. Sve ovo dovelo je i do toga da danas imamo prili~nu dozu netrpeljivosti i otpora prema upotrebi rodno senzibiliziranog jezika, pa ~ak i u medijima. Poznato je da je jezik kojim govorimo odraz na{e li~nosti, roda, socijalnog statusa i kulture kojoj pripadamo. On formira na{ identitet i na{a shvatanja. Zato kaèmo da jezik govori nas. Neki na{i iskazi veoma su li~ni, duboko povezani sa na{im emocijama, ali pri tome uvijek ostajemo u okviru tog zadatog jezika kojim govorimo i koji "nas govori". A on je u pravilu "u posjedu" dominantnih, jer predstavlja mo}no sredstvo manipulacije, sredstvo za izraàvanje opresivnih mehanizama. Pomo}u jezika mogu}e je proizvesti stanje u kojem se svi "osje}aju dobro" u jeziku kojim govore, jer su u protivnom osu|eni da egzistiraju u diskursu koji im ne dogovara i koji im smeta. Zahvaljuju}i podacima dobijenim u istraìva~kom projektu Psiholingvisti~ka istraìvanja u Novom Sadu (Srbija) za posljednjih 15 godina detaljnije su osvijetljena neka pitanja upotrebe formi mu{kog i ènskog roda za zanimanja i titule èna u razgovoru, dnevnoj i ènskoj {tampi, te vjerskoj publicistici. Poseban problem, koji }e svakako biti predmet lingvisti~kih diskusija, predstavljaju tzv. dublio forme, npr. ministarka - ministrica, direktorka - direktorica, doktorka - doktorica, profesorka - profesorica, itd. Zahvaljuju}i anga`manu jezi~kih stru~njaka/inja, te uz podr{ku lokalnih vlasti, jezik je u Hrvatskoj u potpunosti osavremenjen gender komponentom, a mediji su objeru~ke prihvatili nove standarde i inkorporirali ih u zvani~ni medijski jezik. Rodno senzibilan jezik samo je dio ukupne nove jezi~ke prakse politi~ki korektnog govora koju treba normirati u formalnom i neformalnom govoru. Jedan od najefikasnijih na~ina senzibilizacije za ovu temu postiè se kroz organizovanje raznih edukacija, odnosno seminara i treninga. Upravo se najve}a vrijednost neformalnih edukacija ogleda u navo|enju na razmi{ljanje i {irenju mi{ljenja i znanja u okruènju o neophodnosti upotrebe rodno senzibiliziranog jezika u svakodnevnom ìvotu.
1.1. Jezi~ka norma: Bosna i Hercegovina

Jezici naroda Bosne i Hercegovine pruàju mogu}nost lakog i jednostavnog prilago|avanja jezika novim rodnim pravilima, ali jezi~ka norma nije ~esto vidljiva u jezi~koj praksi. Upotreba rodno osjetljivog jezika mnogo je vi{e povezana s razli~itim, uglavnom patrijarhalnim, poimanjem uloga èna i mu{karaca u bosanskohercegova~kom dru{tvu, nego s gramati~kim pravilima. U BiH se, i pored upornog i evidentnog zanemarivanja ove te153
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI matike, mora ista}i napredak koji je u~injen ka gender senzibilizaciji jezika zastupljenog u pojedinim ud`benicima. Tako|er, postojale su i sporadi~ne inicijative na akademskom nivou, kao {to je organiziranje postdiplomskih studija Humanizacija odnosa me|u spolovima ~iji su rezultati vidljivi, a ogledaju se u educiranosti kadrova, akademskom interesu za senzibilizaciju javnosti za ovu problematiku i kona~no na uklju~ivanju BiH u evropske i svjetske akademske tokove koji ovu problematiku odavno uklju~uju u oblast formalnog, univerzitetskog obrazovanja. Kad govorimo o senzibilnosti jezika s aspekta gendera, onda moèmo govoriti o dvije vrste problema: na koji na~in se u op}oj upotrebi jezika tretiraju ène i kako su one nau~ene da govore o sebi i svijetu. Dakle, sme ène su kao normu, odnosno jedino ispravno prihvatile upotrebu mu{kog roda kao primarnog, posebno u zamjenicama i u titutlama, odnosno nazivima profesija. Tako se u zvani~noj komunikaciji, u pravilu, mu{kim govornicima obra}a titulom profesor doktor/magistar/asistent, dok }e ène ~e{}e biti predstavljene kao gospo|e, odnosno kada se i spomene titula ili profesija ~e{}e je u mu{kom rodu. Ipak, u posljednje vrijeme osjete se blagi pomaci i de{avaju se odre|ene promjene na polju upotrebe rodno osjetljivog jezika u javnom prostoru. Postoje oblasti u kojima su ènski oblici postali norma (npr. u sportu gdje se za neku, uzmimo atleti~arku ne}e re}i atleti~ar, itd.). Isti je slu~aj sa pjeva~icama, plesa~icama, kuharicama, vaspita~icama. Ali, opet dolazimo do toga da je ovdje rije~ o dru{tvenim oblastima u kojima je skoncentrisano mnogo manje mo}i, nego u odnosu na, npr. sferu politike i ekonomije, gdje su ène rje|e prisutne i gdje se mnogo rje|e ima osje}aja za gender senzitivan jezik. Problem leì i u tome {to su ène tradicionalno mnogo manje prisutne u javnom ìvotu, posebno u sferama u kojima je skoncentrisana politi~ka i ekonomska mo}. Mnoge od njih koje su i prisutne ~esto su pasivne, ~ak imaju odre|eni strah od nastupa u javnostii te izbjegavaju i one prilike koje im se ukaù za eksponiranje u medijima. Kada je rije~ o masovnijoj upotrebi rodno senzitivnog jezika, prvi i osnovni problem svakako je jezi~ka norma. Naro~ito je u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju situacija vrlo sloèna. Na ovim prostorima su zastupljena tri konstitutivna jezika pa samim tim i tri jezi~ke norme: bosanska, hrvatska i srpska. Norma jezika koju ba{tinimo iz pro{losti bila je vrlo rigorozna prema upotrebi jezi~kih formi u ènskom rodu. âk je i zabranjivala upotrebu formi ènskog roda u odre|enim slu~ajevima. Nasre}u, danas je u BiH pravopisnoj normi situacija ne{to bolja. [to se ti~e Pravopisa bosanskog jezika, pravopisna norma nije u potpunosti uvaìla gender koncept, pa }e se tu na}i, uz mu{ke, i oblici kao {to su: asistentica, autorica, ateistica, avijati~arka, automobilistica, banica, brija~ica, brigadistkinja, carica, direktorica, doktorica, solistica, urednica, novinarka, voditeljica, profesorica, kraljica, lije~nica, predava~ica, ministrica, predsjednica, savjetnica, sporta{ica, knjièvnica, itd. Me|utim, na}i }e se i oblici isklju~ivo u mu{kom rodu, kao {to su: premijer, menadèr, biznismen, docent, psihijatar, psihoianaliti~ar, pravobranilac, psiholog, psihopatolog, psihoterapeut, sociolog, dirigent, magistar, saveznik, sudija, advokat, stru~njak, lovac, strijelac, itd. Oblici kao {to su: dekanica, rektorica, ambasadorica, i sl. uop}e nisu zastupljeni. Dodu{e, iz nekog razloga tu nema ni mu{kih oblika za te profesije i funkcije. Ovakva situacija dobrim dijelom ima korijen u ~injenici da su se za brojna zanimanja podrazumijevali mu{karci, {to se opet prvenstveno odnosi na one sfere u kojima je skoncentrisano najvi{e mo}i. Logi~no je onda da su se mu{ki oblici uvrijeìli kao norma. Pravopis nije u potpunosti oslobo|en ni stereotipa o ènama. Tako }e se prona}i rije~ jezi~ar, lingvist, ali ne i jezi~arka, lingvisti~arka. Me|utim, obavezno je navedena negativno konotirana jezi~ara, bez mu{kog ekvivalenta, naravno. Mno{tvo potvrda ènske sposobnosti komuniciranja govorom nalazimo i u rije~ima koje su isklju~ivo u ènskom rodu - alapa~a, blebetu{a, klepetu{a, i sl. Me|utim, ako potraìmo izraz za ènu koja misli (i govori), nastupa problem. Mislilac je pojam koji nalazimo samo u mu{kom rodu, a govornik se defini{e kao onaj koji dobro u svim oblicima monolo{kog izno{enja i dijalo{kog razumijevanja mi{ljenja u raznolikim prilikama i okolnostima, dok u zagradi pi{e: `. spol = rijetko, neobi~no68. O~igledno je da jezikoslovci (ho}emo li koristiti i jezikoslovke) nisu predvidjeli postojanje ènskih osoba koje bi mogle imati sposobnost da duboko i stvarala~ki misle. Nadalje, Ani} defini{e pojam mu{karac kao odrasla osoba mu{kog spola, a pojam èna - osoba po spolu suprotna mu{karcu; ènsko, a kao tre}e mogu}e zna~enje nudi: razg. etnol. osobe koje spadaju u poslugu ili radnu snagu! Dakle, ovaj je Rje~nik riznica patrijarhalnog svjetonazora i svjedo~enje vremena u kojem su mu{karci imali mo} imenovanja i tuma~enja pojmova.
68
Ani}, Rje~nik hrvatskog jezika, 1991.
154
1.2. Koja su rje{enja?

Edukacije o pitanjima gendera su izuzetno va`ne, jer se na taj na~in {iri mreà osvije{tenih pojedinaca/ki koji/e }e diseminirati ste~ena znanja u svojim sredinama. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu provedeno je istraìvanje koje je pokazalo da mla|e generacije koriste gender senzitivan jezik u mnogo ve}oj mjeri nego bi se to o~ekivalo, imaju}i u vidu stroge stavove nekih stru~njaka/inja, posebno onih starijih. Pored edukacije, potrebno je provoditi istraìvanja i analize kako medijskih tekstova, tako i medijske kulture u cijelosti te zakonodavstva, ud`benika, itd., te podràvati i ja~ati nezavisne medijske produkcije za stvaranje visoko profesionalnih rodno osvije{tenih medijskih sadràja (muzi~ki spotovi, reklame, kalendari, dokumentarni filmovi, izlo`be, itd.). Tako|er, potrebno je ustrajno raditi na podizanju nivoa medijske pismenosti kroz predavanja, radionice, treninge, filmove, itd. Edukacija publike je nu`na, jer u kulturi preplavljenoj propagandnim medijskim porukama od su{tinske va`nosti je nau~iti svjesno i pa`ljivo filtrirati ponu|ene sadràje kako bi auditorijum mogao uspostaviti kriti~ki odnos prema ponu|enom, ne dopu{taju}i bespogovorno prihvatanje svega {to se nudi kao jedino mogu}e vi|enje svijeta u kojem ìvimo. Svakako da, pored svega navedenog, treba izna}i efikasnu motivaciju za ène da se aktivnije uklju~e u javnu sferu i suvereno, glasno i samosvjesno sudjeluju u oblikovanju javnog mnijenja i dru{tvene stvarnosti, jer ène, kad treba progovoriti jasno i razgovijetno u javnom prostoru, uglavnom zanijeme, a ànrovi u kojima se o~ituje njihova rje~itost redovno su nièg reda. Nije inertan jezik, nego su inertni neki njegovi korisnici/e u pronalaènju ènskih formi za ona zanimanja koja ène intenzivnije osvajaju danas (sutkinja, zatim menadèrica, i sl.). Treba iskoristiti potencijal koji daje struktura jezika u pisanoj i govornoj praksi, te koristiti i mu{ku i ènsku formu imenica dosljedno mogu}nostima sistema. Ovo je bitno ne samo da bi se ostvario potencijal jezika, ve} i da bi se èna u svojoj profesiji u~inila vidljivom u dru{tvu. Tako|er, ono {to se preporu~uje jeste da se funkcije iskazuju neutralno, kao npr.: predsjedavanje (umjesto predsjedavaju}i), pisanje zapisnika (umjesto zapisni~ar/ka), vo|enje seminara (umjesto rukovodilac/teljica seminara), funkcija zamjenika premijera (umjesto zamjenik premijera), itd. Primjeri: Vo|enje zapisnika je povjereno V. B. Vo|enje seminara je preuzela J. J. Treba ista}i da se upotreba ènskih formi roda za zanimanja i profesije preporu~uje gdje god je to mogu}e, jer imamo jezik koji nam to omogu}ava. Pa za{to onda ne iskoristiti taj jezi~ki potencijal?
155
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Vrijeme za realizaciju: O~ekivani rezultati: Rodno senzibiliziran jezik 45 minuta Na kraju ove sesije, u~esnici/e }e biti u mogu}nosti da: defini{u pojam rodno senzibiliziran jezik, prepoznaju zna~aj upotrebe rodno senzibiliziranog jezika u formalnom i neformalnom govoru, prepoznaju upotrebu i/ili izostanak upotrebe rodno senzibiliziranog jezika u medijima. PREGLED SESIJE: Trajanje: 15 min. 10 min. 20 min. Teme: Rodno senzitivan jezik i koliko ga koristimo Jezi~ka norma u BiH Prepoznavanje (ne)upotrebe rodno senzibilnog jezika u medijima Na~in rada: Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija Prezenatcija/Diskusija/Vje`ba
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/ice: Flipchart: Posebna pa`nja:
Projektor, kompjuter, flipchart, papiri, flomasteri Prezentacija sesije u PP, isje~ci novinskih ~lanaka Prezentacija u PP Naslov: RODNO SENZIBILIZIRAN JEZIK Nastojati uklju~iti u~esnike/ce pitanjima o njihovom prepoznavanju i upotrebi rodno senzibiliziranog jezika u svakodnevnom ìvotu, kao i dosa da{njim iskustvima u formalnom i neformalnom govoru. Kasnije njihova iskustva provla~iti kroz primjere.

Rodno senzibiliziran U~esnicima/ama teninga se obratiti pitanjem: [ta znamo o rodno senzibilizirajezik u formalnom i nom jeziku? Pisati navode u~esnika/ca ispod ispisanih naslova. Upitati ih potom neformalnom govoru da li im je poznata neka aktivnost koja je provedena u cilju senzibiliziranja jezi ka i da li su mo`da oni/e dosad realizirali neku aktivnost o rodno korektnom oslovljavanju. Jezi~ka norma U~esnicima/ama se obratiti pitanjem: [ta znamo o novoj jezi~koj normi? Ukratko prezentirati rezultate istraìvanja o upotrebi rodno senzibiliziranog jezika, te objasniti {ta je jezik i jezi~ka norma, koja je nejgova uloga i funkcija uz prethodno pripremljenu Power Point prezentaciju. Ukazati na zna~aj kori{tenja rodno senzibiiziranog jezika, odnosno na negativne posljedice u slu~ajevima kada se ène ne oslovljavaju rodno korektno. Povremeno i tokom prezentacije, u~esnike/ce pitati odre|ena pitanja o njihovom iskustvu i poznavanju kori{tenja rodno senzibiliziraog jezika. Iznijeti problem dublio forme! 156
Primjeri i upotreba jezi~ke norme Koja su rje{enja? Prijedlozi rodno senzibilizaranog jezika
Ovaj dio se sastoji od prezentacije jezi~kih normi bosanskog jezika uz kori{tenje primjera u kojima se vodilo ra~una o korektnom oslovljavanju titula i funkcija èna. Ista}i probleme koji se odnose na koji na~in se u op}oj upotrebi jezika tretiraju ène i kako su ène nau~ene da govore o sebi i svijetu. Va`no je podsjetiti da je jezik u posjedu dominantnih ljudi, te da je u dosada{njim primjerima èna predstavljena rodno korektno u profesijama u kojima je skoncentrisano malo mo}i, odnosno da su se mu{ke forme uvrijeìle za funkcije u kojima je prisutna najve}a mo} i kontrola. Na kraju, predloìti neka od mogu}ih rje{enja, te dati neke prijedloge za kori{tenje rodno senzibiliziranog jezika.
157
Sesija 2: Medijska pismenost

1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Uticaj medija na formiranje stavova
Rasprave o uticaju medija na ljude, stare su koliko i mediji. Bilo da su one zdravorazumske ili nau~ne - cilj im je razumjeti i protuma~iti ljudsku komunikaciju. Nau~ne paradigme o uticaju medija su se mijenjale, a ni rezultati se u okvirima istih paradigmi nisu potvr|ivali, pa tako me|u nau~nicima razli~itih profila ne postoji izri~ita saglasnost o tome jesu li uticaji medija pozitivni ili negativni. Neki me|u njima tvrde da je televizija korisna i da ne treba zauzimati tako prepla{eno stajali{te prema primateljima medijskih sadràja, naro~ito prema djeci i mladima, jer se na temelju njenih zabavnih i edukativnih sadràja restrukturira nastava i obrazovanje69. Drugi, me|utim, tvrde da je televizija {tetna za djecu, mlade i za dru{tvo u cjelini, te od homo sapiensa stvara homo vidensa, nesposobnog za apstraktno mi{ljenje i razumijevanje pojmova, jer mu je slika postala va`nija od rije~i70. Postmodernist Baudrillard (2001) smatra da savremeni ~ovjek, pod uticajem masovnih medija, nema vi{e svog vlastitog prostora stvarnosti, ve} su medijski sadràji, slike i doga|aji sami po sebi stvarnost, pa tako na neki na~in dokidaju razliku izme|u stvarnosti i iluzije. Noam Chomsky (2002), drugi veliki mislilac medija i medijskih uticaja, smatra pak da mediji u savremenom dru{tvu imaju presudnu ulogu u sistemu kontrole i nadzora masa, a njima upravljaju privatni kapital i privatni interesi. Jo{ je gore, smatra on, {to dru{tvo ne ~ini ni{ta kako bi odbranilo ljude od toga, nego je, dapa~e, i samo dio tog aparata za indoktrinaciju i dezinformisanje (2002). Ne uti~e, dakle, na nas samo sadràj koji se prima putem medija, nego i pasivnost okoline, ali i individualna pasivnost, te emotivna i intelektualna nespremnost za ìvot s medijima. Medijsko predstavljanje svijeta va`no je dru{tveno i politi~ko pitanje, jer ima veliki uticaj na razumijevanje stvarnosti - njime se kod primatelja medijskih sadràja mogu u~vrstiti ili uzdrmati predstave i predrasude, jer pomo}u medija saznaju daleko vi{e o svijetu, nego {to bi bili u stanju to u~initi sami. Tako se iz medija saznaju informacije o ljudima, doga|ajima, zemljama, o pro{losti i sada{njosti, itd., a kontinuiranim ponavljanjem uvijek istog predstavljanja neke situacije, osobe itd., polako se po~inje nametati mi{ljenje kako je to jedini mogu}i na~in na koji se ne{to/neko moè vidjeti, pa se uskoro takvo vi|enje smatra normalnim, prirodnim i neupitnim. Razmi{ljanja i stavovi s kojima se ljudi susre}u u svom najblièm okruènju, mogu biti usputni pritisak uz ono {to vide u medijima, te potencirati njihov uticaj, jer mediji djeluju na stajali{ta svojih konzumenata/ica o nekom pitanju, stvaraju odre|eno mi{ljenje, ja~aju ga i oblikuju. Pored toga, uticaji koje su proizveli medijski sadràji nisu uvijek jasno vidljivi, jer ne djeluju odmah nego mogu imati odgo|eno djelovanje pa je te{ko istraìti i dokazati njihovo porijeklo. Socijalizacijska uloga medija je ogromna, pa pitanja predstavljanja rase, klase, roda/spola, seksualne orijentacije, nacionalne pripadnosti ili dobi u medijskim sadràjima zasluùje posebnu pa`nju. [ta je dopu{teno i poèljno, {ta dru{tvo bespogovorno osu|uje, a ~emu se divi, pokazuju nam likovi u serijama, javne osobe u medijskim debatama, zapleti u dramama. Mnogo ljudi nalazi u medijima svoje uzore, prema porukama iz medija oblikuju svoj vlastiti stil i imid` i odre|uju ìvotne ciljeve. Za{to se neki magazini zovu ènskima, a drugi mu{kima, za{to se neko lice ili doga|aj na|u na naslovnici ili kao prva informacija u ve~ernjim vijestima, rijetko se propituje. Ipak, gotovo uvijek u pozadini svega stoji neka ideologija, neko vjerovanje u odre|eni sistem vrijednosti. Gomilanje neva`nih vijesti, porast broja oglasa, erotizacija (uvijek na ra~un èna!), prevlast fotografije nad tekstom, jasno govore kako je danas glavna zada}a medija da nas {to brè uvedu u potro{a~ko dru{tvo u kojem se smisao ìvota ostvaruje kupovinom i posjedovanjem stvari. Zaborav i zabava trebaju odvratiti misli od ozbiljnih problema, jer od ne~ijeg razmi{ljanja niko ne ostvaruje dobit i ne gomila profit. Umjesto edukacije i informacija, na snazi je tabloidizacija. 1.1.2. Na~in prezentacije sadràja medija masovne komunikacije Svaki medij ima specifi~ne kodove, konvencije i karakteristike koje uti~u na na~in prezentacije sadràja i njihovog razumijevanja kod konzumenata/ica. U novinama je va`no {ta se nalazi na kojoj stranici, za televiziju su najva`niji ve~ernji sati emitovanja, a na Internetu je bitno kojih se deset prvih adresa ponudi za pretraìvanje.
69 70
Chen, 1995; McCane, 2000; Ko{ir, 2000. Sartori, 1999.
158
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: MEDIJSKA PISMENOST Pored toga, prijenosnik poruke uslovljava na~in na koji }e se odre|ena poruka oblikovati i kako }e uticati na publiku - druga~ije se razumiju tekstovi doìvljeni pogledom od onih koji se samo ~uju. îtanje teksta na koji se moèmo vi{ekratno vra}ati i polako ga u osami prou~avati, razlikuje se od usputnog slu{anja radija, uz koji se moè obavljati barem jo{ jedna aktivnost, i gledanja televizije pri kojem gledatelja/icu istovremeno zaokupljaju slika, zvuk, a nerijetko i tekst. Televizijska komunikacija ima odliku proìmanja. Ali, televizijski gledatelj je u odnosu na novinskog ~itatelja zapravo pasivan primalac informacija. Iako opremljen mo}nim oru|em - daljinskim upravlja~em, televizijski gledatelj zavaljen u svojoj fotelji rijetko moè pobje}i od ~estih reklamnih poruka. Zbog njihove sveprisutnosti i frekventnosti, kod gledateljstva se razvila i odre|ena doza imuniteta, pa ono vi{e i ne mijenja kanale tako ~esto kada su programi prekidani reklamama. A to {to je neko tokom reklamnog bloka oti{ao da napravi sendvi~, ne zna~i da je izbjegao zvu~nom dejstvu reklame. Kao pasivni primatelj, TV gledalac }e odgledati i ono {to ga ne zanima. Dotle }e novinski ~itatelj/ka traìti potrebne informacije i zadràti se na njima onda i onoliko dugo koliko to sam/a èli. Zato se i kaè da je televizija niskoangaòvani, a {tampa visokoangaòvani medij. Uticaj samog prijenosnika na sadràj i formu poruka pri njihovoj produkciji i na~inu njihovog prihvatanja i razumijevanja kod {ire javnosti opisao je McLuhan, koji historiju ~ovje~anstva dijeli na tri klju~na razdoblja: oralno, {tampano i elektroni~ko71. U vrijeme nepostojanja elektronskih medija, kada su dominirali {tampani tekstovi, bilo je uobi~ajeno ~itati duge rasprave, tuma~enja i op{irne opise. U novinama su {tampana knjièvna djela u nastavcima, objavljivani feljtoni, putopisi bez ili sa sasvim malo fotografija. Prevlast televizije bitno je izmijenila {tampane medije. Kako je (naizgled) daleko lak{e konzumirati sadràje koje nudi televizija, uz sliku i ton, danas se u novinama nalaze sve ve}i naslovi, sve vi{e fotografija, a sve kra}i tekstovi. Postepeno su kratke forme postale norma, pa tako se u najvi{e 30 sekundi mora ispri~ati bajka o proizvodu koji mijenja ìvot, ili o izvanrednom programu politi~ke stranke koja }e donijeti prosperitet dru{tvu, a u vijestima informacije moraju stati u najkra}e mogu}e vrijeme. I nije dovoljno {to se vijesti smjenjuju vrtoglavom brzinom, ve} tokom cijelog trajanja informativnih emisija, donjim rubom ekrana "te~e" traka na kojoj su ispisane informacije koje s trenutnom vije{}u nemaju nikakve veze. Tako se doga|a da uz opis tragedije na Havajima, na teleopu istovremeno idu sportski rezultati ili izvje{taj sa berze. Radio, uz koji su nekad na{i ne tako davni preci pobo`no sjedili, danas uglavnom postaje kanalom razonode na kojem se reklame smjenjuju sa blokovima muzike i nevezanim, sporadi~nim razgovorima. Kao usputni medij, koji ne moè konkurisati uvjerljivosti televizije, niti brzinom nadma{iti Internet, radio je postao zvu~na kulisa uz kuhanje, vo`nju automobila, pisanje, itd. Na Internetu, dostupnost gotovo beskona~nog broja informacija u vrlo kratkom vremenu, trenutno uspostavljanje komunikacije s ljudima na drugim kontinentima, brza razmjena poruka, mogu}nost kreiranja virtuelnih identiteta, samo su neke od mogu}nosti koje nam stoje na raspolaganju 24 sata dnevno (naravno, ne svima i ne pod istim uslovima). Za one koji se sluè Internetom izvjesno je da pi{u sve kra}e i stilski nedora|enije tekstove, jer nemaju vremena op{irno odgovarati na veliki broj poruka koje im neprekidno stiù u virtuelne po{tanske sandu~i}e. Vrijeme pisama koja su nestrpljivo i{~ekivana i u kojima se polako i sistemati~no opisivao ìvot, vlastiti osje}aji i razmi{ljanja, davno je pro{lo. Kvalitet promi{ljanja je ovisan o koli~ini vremena koje mu posve}ujemo. Stoga je sigurno da brzina i koli~ina informacija koje se neprekidno smjenjuju i "zapljuskuju" nas iz razli~itih medija, bitno uti~u na na{e spoznaje. A {ta se moè spoznati o svijetu u nizu (pre)kratkih vijesti koje prestiù jedna drugu, bez zaustavljanja i davanja {ireg konteksta, posebno je pitanje i mo`da klju~no kad poku{avamo proniknuti u su{tinu onoga {ta nam ~ine mediji.
1.2. Mu{karci i ène u medijima: proizvodnja i potro{nja nejednakosti72

Dakle, ~injenica je da mediji (re)produciraju modele pona{anja i ìvljenja, sisteme vrijednosti i normi i bitno uti~u na razumijevanje svijeta i oblikovanje stavova svojih konzumenata/ica. Stoga zabrinjava to {to je portretiranje èna u medijima uglavnom seksisti~ko i diskriminiraju}e i {to oni ~esto plasiraju stereotipe o ulozi ène u dru{tvu. Jedan od zaklju~aka studije Analiza zakonodavstva u Bosni i Hercegovini73 je da mediji u Bosni i Hercegovini nemaju rodnu osjetljivost.
71 72 73
Marshall McLuhan, Understanding Media: The Extensions of Men, McGraw-Hill, New York, 1964 Izvor: Sanja Sarnavka, Put do vlastitog pogleda. B.a.B.e. Zagreb: 2006. Analizu medijskog zakonodavstva iz rodne perspektive za Bosni u Hercegovinu je provela Sevima Sali -Terzi} 2005. godine u okviru projekta ène i mediji u organizaciji Udruènja B.a.B.e. iz Zagreba. Ovu analizu za Republiku Hrvatsku provela Lovorka Ku{an, a za Srbiju i Crnu Goru Tanja Drobnjak.
159
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI Kako je rod temeljna kategorija prema kojoj se uobi~ajeno dijele ljudska bi}a, svakako da se predstavljanje mu{karca i ène postavlja kao jedno od klju~nih pitanja o kojem se govori kad se raspravlja o medijima. Da se suverenost u ànrovima nièg reda, vezanim uz sferu privatnosti dopu{ta ènskom rodu, dok }e u najpresti`nijim diskursima - nauke, privrede, ekonomije, religije, politike - ènski glas biti neprisutan ili tih, na}i }emo bezbroj potvrda. Dovoljno je samo sedmicu dana u udarnim terminima na svim nacionalnim televizijama pratiti razgovore, bili oni s vi{e gostiju u studiju ili samo s jednom osobom, i brojati koliko je u njima èna, a koliko mu{karaca. Predstavljanje rodnih uloga, odnosno prikazivanje onog {ta je primjereno i poèljno da rade ène, a {ta mu{karci, bilo je i treba ostati va`nom temom kriti~ke analize. Upravo zbog masovnosti, a danas i uniformnosti ve}ine medijskih sadràja koji se produciraju, stvaranje stereotipa lak{e je nego ikad. Ako se pa`ljivije razmotri sadràj tzv. ènskih magazina, moè se primijetiti kako ve}ina izdava~a na identi~an na~in defini{e ènu i ono {to bi je moralo zanimati, pa nude uvijek iste teme: moda, tijelo (kako smanjiti teìnu, ukloniti celulit i boriti se protiv starenja), recepti, ure|enje stana/ku}e i vrta, tra~evi i savjeti (kako odgajati djecu, sna}i se na poslu, osvojiti i zadràti mu{karca, i sl.). Rijetko se tu na|e pokoji ~lanak o politi~kom ìvotu, izborima, gra|anskom aktivizmu, ljudskim pravima, IC tehnologijama, itd. Dakle, dok ènski magazini svojim ~itateljicama uglavnom nude odricanje ({ta ne jesti, {ta ne piti) ili trajan, mukotrpan i vrlo skup rad na sebi, magazini za mu{karce prepuni su savjeta kako se mogu dobro provesti - sa zgodnim ènama, uz dobra pi}a, u skupim autima, za ra~unarom, itd. U sapunicama koje gledamo radi razonode i opu{tanja, spletke se niù u beskraj i katkad do besmislenosti, ali nije svejedno ho}e li ène u njima jedna drugoj ~upati kosu zbog mu{karca ili }e im biti va`nije ostvariti karijeru i biti uvaàvane, niti je isto kad se dogodi nasilje u vezi, a èna i dalje voli nasilnika i ostaje s njim, ili odlu~no odlazi ne èle}i ga nikad vi{e vidjeti. Jednako je tako va`no prodaju li se automobili uz gole ljepotice koje leè i previjaju se po karoserijama ili s likovima èna koje s aktovkama ulaze u auto i zakop~ane do grla se odvoze se na neki poslovni sastanak. Primjeri bi se mogli nizati unedogled!
1.3. Kako ~itati, slu{ati, gledati i razumjeti medijske prikaze i poruke

Medijska pismenost (engl. media literacy) se bavi pitanjima uticaja medijskih sadràja, kao va`nim na~inom za razumijevanje posljedica izloènosti medijima. Mediji mogu djelovati trenuta~no i usaditi trenuta~na znanja, mogu stvarati, ja~ati ili umanjivati na{e stavove, mogu djelovati na na{e emocije, mogu nas natjerati na neku akciju, mogu nas uzbuditi ili smiriti. To nije uvijek negativno, ~esto su to emocije zadovoljstva i vrlo korisna znanja koja nam pomaù snalaènju u dru{tvu i u me|uljudskim odnosima. Ipak, zbog negativnog djelovanja, va`no je osvijestiti te procese i mehanizme djelovanja medija i njihove uloge u stvaranju na{eg mi{ljenja i oblikovanju na{eg pona{anja. Posebnost komunikacije u medijima je da se poruke i prikazi kreiraju za odsutno slu{ateljstvo, ~itateljstvo ili gledateljstvo. Drugim rije~ima, neke su osobe primarno uklju~ene u produkciju simboli~kih formi za druge osobe, koje nisu fizi~ki prisutne, a koje su primatelji tih simboli~kih formi. One na te prikaze mogu odgovoriti na razne na~ine, ali uglavnom ne i neposredno. Iako rijetko moèmo neposredno i izravno uticati na to kakve }e nam sadràje nuditi mediji, osim odustajanja od slu{anja/~itanja/gledanja, na{a se mo} nalazi u slobodi interpretacije i stepenu (ne)slaganja sa ponu|enim zna~enjima medijske stvarnosti. Poruke koje dobivamo jednostavno moramo podvrgnuti pomnoj prosudbi prije nego {to ih unesemo u strukturu dru{tvene prakse. Ovo je naro~ito va`no u trenutku kad se godi{nje u svijetu proizvodi oko 31 milion sati novog TV programa74, za ~iju bi nam konzumaciju trebalo 35 stolje}a, a s pro~elja zgrada, bokova tramvaja, jure}ih automobila, itd. "bombarduju" nas bezbrojni prikazi i poruke. Jedina mogu}nost koja ostaje (ne)voljnim primateljima jest osvijestiti svoju poziciju i ograditi se od onoga {ta nam moè na{tetiti, {to nas zaglupljuje, ~ini pasivnima i nespremnima za suo~avanje sa stvarno{}u, ma {ta ona za nas zna~ila. Razvijenija dru{tva ne ostavljaju pojedincima/kama da se samostalno brinu i nesistemski snalaze u sticanju znanja iz medijske pismenosti, nego poti~u razli~ite dru{tvene strategije medijskog opismenjavanja, kako bi se publika nau~ila da postane kriti~ki autonomna prema medijskim reprezentacijama i podu~ila razumijevanju specifi~nih simboli~kih jezika pojedinih medija, jer, kao {to smo ve} vidjeli, svaki od njih kodificira stvarnost na druga~iji na~in.
74
Lyman & Varian, 2003
160
Trening priru~nik za trenere SESIJA 2: MEDIJSKA PISMENOST
1.4. [ta je potrebno u~initi?

Mediji emituju mnogobrojne i raznolike sadràje (proizvode), jer bi trebali zadovoljiti ukuse raznolikog, heterogenog auditorija. Me|utim, konzumenti/ce medijskih sadràja su oni/e kojima medijske ku}e prodaju svoje proizvode. Vrlo ~esto se govori kako mediji naprosto zadovoljavaju potrebe svojih korisnika/ca i shodno njima kreiraju i produciraju medijske sadràje, {to nije ba{ sasvim ta~no. Publika, naàlost, nema aktivnu ulogu i nikakvu mo} odlu~ivanja o tome. Preostaje joj tek da bira izme|u ponu|enog ili se u potpunosti odrekne konzumacije ({to je posve nezamislivo). Definisanje ciljne publike zasluùje posebnu analizu, jer je upravo u na~inu kako se odre|uje ono {to }e zanimati odre|enu dru{tvenu grupu lako otkriti ideologijsku potku i pripadaju}e joj predrasude, koje se ponavljanjem utvr|uju (~ime se potire, npr. edukativna zada}a medija), a kojima je uslovljen odabir medijskih sadràja i tema. U medijskom zakonodavstvu se stalno traì balans izme|u slobode medija i komunikacijskih prava medijskih korisnika/ca i isti~e da uspje{na regulacija i rje{enje ovih pitanja najvi{e ovise o stalnoj saradnji medija, konzumenata/ica i vlada, te da se pitanje za{tite konzumenata/ica u medijskom okruènju ne moè rije{iti jednim postupkom nego se mora poduzeti mnogo malih aktivnosti i djelovanja.
Medijska pismenost mora biti promovisana kao najve}i interes dru{tva - konzumentima/cama medijskih sadràja mora dati samopouzdanje i kreativnost u kori{tenju medija i razumijevanju simboli~kih medijskih jezika, ekonomskih na~ela funkcionisanja medija i medijskog diskursa. Civilno dru{tvo mora aktivno pridonositi tim naporima, pokretanjem razli~itih inicijativa, projekata ili manifestacija i pridonositi senzibiliziranju javnosti, ali i vlade. Mediji moraju, kroz profesionalne kodekse novinara i ogla{iva~a, razviti odgovaraju}u samoregulaciju, a tako|er se trebaju kreirati i mehanizmi za pra}enje medijske provedbe tih kodeksa. Nau~ne institucije moraju poticati i finansirati istraìvanja o upotrebi medija i uticaju medija na korisnike/ce. Vlade moraju u svojim medijskim politikama donositi takve zakone koji }e, u skladu s me|unarodnim konvencijama i preporukama, regulisati prava djece i mladih na medije i prava djece i mladih u odno su na medijsku industriju. Javni mediji moraju imati posebnu ulogu u poticanju i za{titi medijskog pluralizma, kvaliteta medijskih sadràja, te kontroli emitovanja negativnih komercijaliziranih sadràja.
Dakle, postoji mnogo na~ina da se pridonese razvoju medijske kulture i medijske pismenosti. To je proces, koji se ne moè ostvariti jednom aktivno{}u, niti se moè regulisati jednim zakonom. Najve}i uspjeh bi se svakako postigao kada bi konzumenti/ce medijskih sadràja postali svjesni svoje mo}i - novine koje niko ne èli kupiti, emisija koju niko ne gleda, radiostanica koju niko ne slu{a, web stranica koju nikad niko ne posje}uje, moraju propasti. Oglas koji vrije|a potro{a~e trebao bi izazvati bojkot i prestanak kupovanja reklamiranog proizvoda. No, gra|anska svijest, kao i svijest o slobodi izbora, zahtijevaju samosvjesnost, izgra|en vlastiti sistem vrijednosti i barem naznake promi{ljanja o smislu ìvota. Postavljena dijagnoza medijske slike rodnih uloga i pripisivanje odgovornosti medijima za stvarne procese demokratizacije dru{tva ujedno je i javni poziv da zamislimo jednu druga~iju demokratsku strukturu javnog komuniciranja i da svi zajedno poku{amo razmisliti kakvi su i kakvi bi mogli biti emancipacijski potencijali medija.
161
2. PREGLED SESIJE
Naziv sesije: Vrijeme za realizaciju: O~ekivani rezultati: Medijska pismenost75 90 minuta Na kraju ove sesije, u~esnici/e }e biti u mogu}nosti da: osvijeste uticaj medija na formiranje stavova, prepoznaju na~in kako su mu{karci i ène prezentirani u medijima, steknu osnovna znanja o medijskoj pismenosti. PREGLED SESIJE: Trajanje: 15 min. 15 min. 60 min. Teme: Uticaj medija na formiranje stavova Mu{karci i ène u medijima Medijska pismenost ("~itanje" i "pisanje" reklama) Na~in rada: Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija Prezenatcija/Diskusija/Vje`ba
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce:
Projektor, kompjuter, DVD sa snimljenim reklamama Prezentacija sesije u PP, isje~ci novinskih ~lanaka, makaze, ljepila, kola`-papir, markeri, itd. Prezentacija u PP Naslov: MEDIJSKA PISMENOST Medijska pismenost je neophodna gra|anska vje{tina za opstanak u svijetu eksplozivnog razvoja medija76. Mediji danas igraju klju~nu ulogu u procesu socijalizacije mladih, a reklame ~ine sastavni i, po dejstvu, najzna~ajniji dio medijskih sadràja77. Ukoliko ogla{avanje dovedemo u kontekst mladih i obrazovanja, onda imamo snaàn motiv za dokazivanje uspje{nosti koncepta obuke o medijskoj pismenosti upravo kroz ogla{avanje. Ukoliko èlimo da obuka o medijskoj pismenosti zaista i uspi je, onda je moramo u~initi isto toliko privla~nom i interesantnom koliko su to i medijski sadràji koji su mladima najbliì. A, to je upravo zavodljiv i o~aravaju}i svijet reklama. Stoga je potrebno pripremiti DVD sa kompilacijom reklama koje zorno prikazuju stereotipizirane rodne uloge i na tim primjerima razvijati kriti~ku autonomnost mladih prema medijskim reprezentacijama mu{karaca i èna. Kao jedan od mogu}ih oblika treninga mladih o medijskoj pismenosti, name}e se upravo model baziran na reklamnim porukama, zato {to ga je relativno lako realizirati, ne zahtijeva velika finansijska sredstva (nije potreban posebno pripremljen i skup edukativni materijali u formi knjiga, programa ili multimedijalnih zadataka), posebno je interesantan i daje odli~ne rezultate. Obzirom na to da se koncept obuke bazira na reklamama, u~esnici/ce se moraju upoznati sa samom industrijom ogla{avanja, stereotipima i arhetipovima u funkciji reklamne industrije, osnovama filmskog jezika, medijskom manipulacijom, analizama i interpretacijama kroz razli~ite studije slu~aja, kao i kroz kreaciju reklamnih poruka. Tokom treninga neki u~esnici/ce mogu biti povedeni pogre{nom idejom medijske pismenosti te po~eti sa kritikom medija. Oko ovih pitanja se moè razviti veoma ù~na diskusija. Va`nije je naglasiti pozitivne osobine
Priprema za trenera/ice: Flipchart: Posebna pa`nja:
75 76 77
Izvor: Pekovi} Goran, Reklama i mladi u kontekstu medijske pismenosti. Mediacentar, Sarajevo: 2005. Hobbs, 1994 Walker i Ferguson, 1998
162
masmedija, nego na{iroko raspravljati o negativnim. Tako|er, vrlo je bitno ohrabriti u~esnike/ce da istraùju vrijednosti i ukuse koji su relevantni za njihov trenutni kulturni kontekst. Trener/ica ne bi trebao/la nametati elit isti~ke vrijednosti grupi i njegova/njena uloga nije u transferu gotovih znanja, ve} u inicijaciji i formiranju odnosa prema znanju.

Uticaj medija na formiranje stavova Izlaganje po~eti od toga da je region Jugoisto~ne Evrope pro{ao (i jo{ uvijek prolazi) kroz intenzivne ekonomske, politi~ke i dr. promjene i transformacije, te da ni mediji nisu ostali po{te|eni ovih procesa. Medije danas odlikuje sve ve}a komercijalizacija i èstoka trì{na konkurencija. Situaciju dodatno komplikuje stalni priliv novih medijskih tehnologija koje iznova redefini{u prirodu javnih komunikacija. Dru{tvo u kojem danas ìvimo u sve je manjoj mjeri odre|eno proizvodnjom materijalnih dobara, a u sve ve}oj mjeri razmjenom informacija i znanja, kao i komunikacijskim premreàvanjem. Tehnolo{ki unaprije|eni procesi komunikacije ne odre|uju samo dru{tveni razvoj i privredni rast, nego i raspodjelu mo}i i socijalne odnose unutar jednog dru{tva. Me|utim, odre|ene kulturne norme i dru{tvene prakse, me|u kojima je i rodno predstavljanje u medijima, uporno se opiru ovoj sveobuhvatnoj transformaciji. Tako mediji i danas sna`no odraàvaju, predstavljaju i konstrui{u stereotipne rodne uloge i identitete koje defini{e konzervativna patrijarhalna ideologija. Slika na{eg dru{tva koju plasiraju mediji sugeri{u da su politika i svaki drugi "ozbiljan" javni anga`man i dalje rezervisani za mu{karce, dok se ènama dodjeljuju uloge u privatnoj sferi i zabavi. Javna sfera, kako je prikazuju mediji, jo{ je uvijek domen mu{karaca. Prikazi mu{karaca i èna u medijima Jedno od sredstava proizvodnje i reprodukcije stereotipa o mu{karcima i ènama, a samim tim i odràvanja stereotipnih dru{tvenih o~ekivanja od rodnih uloga i stavova koji su u svojoj osnovi patrijarhalni i seksisti~ki, te se ~esto nalaze u pozadini diskriminacije, su svakako mediji. U sadràj i zna~enje medijskih prikaza i poruka ~esto su utkane rodne razlike koje odraàvaju {ire dru{tvene stereotipe. Tako su dominantne medijske slike i poruke o ènama i mu{karcima tradicionalne, stereotipne i nagla{eno seksualizirane. @ene koje vi|amo u medijima su uglavnom mlade, atraktivnog fizi~kog izgleda (~esto s vrlo malo odje}e na sebi) i ~ini se da su tamo samo u funkciji "uljep{avanja" i zabave, dok su mu{karci prikazani kao aktivni i ozbiljni (obu~eni "do grla"), {to ostavlja dojam da se bave jako va`nim stvarima. Dakle, dru{tvena kategorija "muèvnosti" u medijima, uglavnom je povezana s predstavama superiornosti, seksualne permisivnosti i odva`nosti i zna~ajna je samo u onoj mjeri koliko je dominantna nad i u suprotnosti sa "ènstvenosti". S druge strane, medijski prikazi "ènstvenosti" uglavnom podrazumijevaju zauzi manje podre|ene i zavisne pozicije u rodnoj dihotomiji, vrednovanje po atraktivnosti i vanjskom izgledu i definisanje prema mnogo stroìjim seksualnim normama. Dokazano je da dominantni medijski prikazi èna, utjelovljenih u ~esto nedosti`nom idealu: "Mora{ biti savr{ena!", imaju uglavnom negativan efekat na njihovo samopouzdanje78. Obzirom da se popularni medijski diskurs doìvljava kao stereotipan i pretjerano seksualiziran, konzumenti/ce medija mogu ponu|ena predstavljanja rodnih identiteta i uloga usvojiti kao prihvatljiva, odbaciti kao neprihvatljiva i/ili pri lagoditi svoja pona{anja odgovaraju}im ulogama i onom {to se od njih o~ekuje. Naàlost, naj~e{}e se doga|a ovo prvo, pa medijski potro{a~i/ce stvaraju i potvr|uju svoje rodne uloge na osnovu onog {to im informacijske tehnologije svakodnevno "serviraju".
78
Hodì} A. i Bijeli} N., Zna~aj roda u stavovima i seksualnom pona{anju adolescenata i adolescentica: izvje{taj istraìvanja "Mu{karci, ène i seksualnost". Zagreb: CESI, 2003. (str. 31 - 33)
163
Povremeno i tokom prezentacije, u~esnike/ce pitati odre|ena pitanja o njihovom poznavanju primjera iz medija (reklama, bilboard-a, ~asopisa, itd.) koje bi mogli navesti kao stereotipne. Pokazati im prethodno pripremljene, stereotipizirane medijske slike. Medijska pismenost U~esnike/ce prije svega treba upoznati sa osnovama medijske pismenosti i predstaviti im za{to je ona va`na, sluè}i se PP prezentacijom. 1. Vje`ba: "~itanje" reklama Vje`ba se odvija u plenumu. Najprije putem DVD-a prezentirati i analizirati ("~itati") jednu po jednu reklamu (npr. biti neodoljiv suprotnom spolu ako se koristi ba{ taj dezodorans, jednim potezom ruke obrisati kuhinju, itd.). Potrebno je kreirati poseban upitnik koji }e dovesti, osim do odre|enih odgovora, i do toga da svako novo pitanje otvori slojeve dubljih pitanja. Upitnik se nalazi u Prilogu 2 ovoj sesiji! Planirano postignu}e: Cilj ovog seta pitanja je da pomogne u~esnicima/ama da tokom testiranja na pojedinim reklamama razviju sposobnosti medijske analize, koja uklju~uje sposobnost identifikovanja glavnih ideja, cilj poruke, ta~ku gledi{ta, odnosno vrijednosti koju odre|ena reklama nosi. Nakon analize samo jedne reklame moè biti otkriven kontekst koji je u~esnicima/ama potpuno promakao. Ovim se razvija kriti~ka svijest i lako ~itanje medijskih poruka i prikaza. 2. Vje`ba: "Pisanje" reklama Podijeliti u~esnike/ce u vi{e manjih grupa (3-4). Svaka grupa treba dobiti druga~iji zadatak te materijal i tehniku potrebnu za realizaciju kreiranja jedne reklame. Materijal moè biti krajnje skroman, a sam proces proizvodnje moè se bazirati na kori{tenju isje~aka iz magazina, kompjuterskom dizajniranju i {tampanju, upotrebi diktafona, pisanju scenarija, kreiranju kampanje u formi kreativne skice, traènju kreativnih rje{enja, i sl. Prva grupa moè imati zadatak da kreira scenario za reklamu za novi losion za lice namijenjen mladima kroz pri~anje pri~e putem slika. Druga grupa }e kreirati kutiju za novi losion. Tre}a grupa moè kreirati kampanju protiv pu{enja, a kao medij izabrati bilbord. êtvrta grupa }e koristiti plakat u cilju kreiranja reklamne kampanje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja ili prevenciju spolno prenosivih bolesti ili }e koristiti radijsku reklamu u cilju propagiranja nove {kole, pove}anja vidljivosti èna u politici, uklju~ivanje mu{karaca u promociju ènskih ljudskih prava, i sl. Izbor zadataka je zaista veliki! Planirano postignu}e: U~esnici/ce kroz kreativni proces otkrivaju kako reklama manipuli{e u cilju preo bra}enja svijesti, formiranja stavova i oblikovanja pona{anja. Prezentacija i evaluacija radova ~ini vaàn element uspje{nosti samog procesa medijskog opismenjavanja. Analiza radova drugih grupa i kritika kao rezultat svjesnosti, najbolji su pokazatelj uspje{nosti samog procesa.
164
4. PRILOG SESIJI
Prilog 1: Priprema Reklame su dobar izbor medijskih poruka za ovu vje`bu zato {to su kratke i "gusto" upakovane sna`nim rije~ima i slikama, muzikom i zvucima. Snimite nekoliko reklamnih blokova u trajanju od 20 minuta. Izdvojite najinteresantniju reklamu. Pregledajte je nekoliko puta. Prvo, zapi{ite sve o mjestu de{avanja, akterima, njihovom stilu obla~enja, stereotipima. Potom analizirajte tonski zapis. Zapi{ite sve izgovorene rije~i: Ko ih izgovara i na kakav na~in? Kakva je to poruka i koji je njen smisao? Kakva vrsta muzike se koristi? Da li se ona mijenja tokom trajanja reklame? Kako? Ima li i nekih drugih zvukova? Koja je njihova namjena?
Prilog 2: Upitnik za u~esnike/ce U detaljnoj analizi u~esnici/ce moraju dati odgovore na sljede}a pitanja: Svrha i auditorijum: Ko je ciljna publika poruke? Ko stvara poruku i za{to je {alje? Ko zara|uje od poruke i kako? Kako bi razli~iti ljudi mogli da shvate ovu poruku? Konstrukcija poruke: Kako su slika, zvuk i tekst manipulisani u datoj poruci? Forma poruke: Kakvu formu ima ova poruka? Koji su karakteristi~ni oblici ànra iskori{teni i koji mediji? Intonacija: Paternalisti~ka, autoritativna, prijateljska? Retori~ki obrasci: Metafore, idiomi, poslovice? Interpretacija: Kako je poruka povezana sa va{im ìvotnim iskustvom? Kako je data poruka povezana sa ostalim porukama koje ste primili? Reprezentacija: Koji su stereotipi evidentni u poruci? Dominantne vrijednosti: Kakav na~in ìvota, koje vrijednosti i ta~ke gledi{ta su predstavljene u ovoj poruci? Da li poruka ima prikrivene vrijednosti i, ako ima, koje? Persuazivnost: Persuazivnost forme i sadràja? Koje tehnike su kori{tene da bi privukle va{u pa`nju?
Napomena: Medijske poruke se nalaze svuda oko nas i dovoljno je uzeti novinsku vijest, epizodu televizijske serije ili plakat i dobiti vrijedan didakti~ki materijal za istraìvanje, ukoliko iz bilo kojeg razloga ne smatrate da je TV reklama prikladna osnova za vje`bu. Unakrsnom analizom medija moète istraìvati teme, trendove i posebne doga|aje na{eg vremena, koji se simultano reflektuju na sve ili samo na neke medije. Dakle, bilo da je tema reklamna kampanja ili seksualnost i nasilje u medijima, odre|eni trend se pro{iruje na gotovo sve medije. Primjeri za to mogu biti, npr. serije "Will & Grace" ili "Sex & City", reklame za supe, novinski napisi o gej paradama i sli~no.
165
Sesija 3: Odnosi s javno{}u

1. TEORIJSKI OKVIR
1.1. Odnosi s javno{}u (PR, engl. public relations)
Direktno zna~enje termina "odnosi sa javno{}u" samo djelimi~no opisuju ovaj pojam i postoji vi{e definicija koje ga odre|uju. Odnosi s javno{}u su istovremeno i nau~na i prakti~na disciplina koja stvara i odràva reputaciju organizacije, s ciljem da se ostvari razumijevanje i podr{ka, kao i da se uti~e na mi{ljenje i pona{anje ciljanih javnosti. Sinonimi za odnose s javno{}u su: komunikacije, dru{tveni/javni poslovi, ogla{avanje ili publicitet, marketing/marketin{ko komuniciranje ili informisanje, itd. Pored mnogih definicija koje mogu djelovati suhoparno i knji{ki, postoji i ona po kojoj je PR je umjetnost da se ljudima ponude razlozi da ubijede sami sebe79 i usko je vezana za svijest ljudi koji predstavljaju ciljnu grupu bilo koje PR kampanje. Mo`da je zato i razumljivo {to ve}ina knjiga i tekstova o odnosima s javno{}u rijetko sadrè grafikone i analize i svojim sadràjem prije li~e na tekstove o psihologiji, nego o marketingu. Klju~ne rije~i vezane za PR su prije pozitivna reakcija, emocija, osje}anje, nego proizvod, cijena, kvalitet, i sl. Odnosi s javno{}u su usmjereni na promjene mi{ljenja i stavova dru{tva, bez obzira na to u kojoj ulozi organizacija, pojedinac/ka ili bilo koji drugi subjekt nastupa i kakva su uzajamna o~ekivanja s okolinom. Stoga se odnosa s javno{}u svi subjekti u dru{tvu prihvataju sistemati~no i planirano. Planiranje odnosa s javno{}u kakvo danas poznajemo postoji ve} oko 500 godina i u tom periodu pokazano je da se dana{nje djelovanje i poslovanje ne moè zamisliti bez kvalitetno izgra|enih odnosa s javnostima. Drugim rije~ima, uspjeh neke organizacije ne ovisi samo o kvalitetu njenog djelovanja, nego dobrim dijelom po~iva upravo na tome u kojoj mjeri uspijeva svoje aktivnosti i postignu}a iskomunicirati sa javno{}u. Odnosi s javno{}u vezani su uz: najave i objave za medije, organizaciju konferencija za novinare (press konferencija), gostovanja u medijskim programima i davanje intervjua, komuniciranje u kriznim situacijama (krizno komuniciranje). Odnosi s javno{}u su svjesna i planirana aktivnost kojom se uspostavlja i odràva me|usobno razumijevanje izme|u organizacije i okoline80. Strategija odnosa s javno{}u opisuje na~in na koji }e se ostvariti prethodno postavljeni ciljevi uspostavljanja i odràvanja obostrano korisnih odnosa izme|u organizacije i njene ciljne javnosti. Samo dobro planiranom, organiziranom i kontroliranom komunikacijom moè se posti}i da nas {to kvalitetnije shvate oni kojima se obra}amo. Taktika podrazumijeva operacionalizaciju usvojene strategije, odnosno izradu detaljnog plana odnosa s javno{}u, kojim treba precizirati ko, kad, gdje i kako }e u~estvovati u realizaciji planiranih aktivnosti. Svi mi svakodnevno komuniciramo (pa ~ak i indiferentno{}u i {utnjom) i putem verbalne i neverbalne komunikacije prenosimo poruke. No, da li su na{e poruke uvijek èljeno shva}ene? Odnosi s javno{}u je disciplina koja upravo za svoj osnovni cilj ima osmi{ljavanje i preno{enje èljenih poruka do onih do kojih èlimo da te poruke dopru i na na~in da te poruke budu shva}ene upravo onako kako mi to èlimo. Dakle, PR je vje{tina komuniciranja koja pridonosi prepoznatljivosti organizacije u javnosti i kojom one grade èljeni imid`. Odnosi s javno{}u su raspore|eni u 3 vrlo razli~ita podru~ja: korporativni, institucionalni i politi~ki. Sma razli~itost ovih podru~ja, uvjetuje i razli~ita "pravila igre". Prvi, uslovno re~eno, "prodaje" proizvode, drugi planirane i realizirane projekte, a tre}i politi~ke ideje i programe. Upravo zbog ovih razli~itosti, svi segmenti PR-a nisu jednako primjenjivi na spomenuta tri podru~ja. U politi~kom i institucionalnom podru~ju, Odnosi s javno{}u (Slu`ba za informisanje), kao odjel, pozicioniran je odmah do menad`menta i to iz dva vrlo va`na razloga: pravovremene informacije i pravodobne konsultacije. U vode}im svjetskim korporacijama stvar je identi~na, pa se PR tuma~i i kao dio menad`menta koji sluì kreiranju javnog mnijenja tako {to planiranim komunikacijskim procesima unaprje|uje imid` organizacije/institucije/politi~ke stranke, itd. Kod nas, PR se jo{ uvijek veè uz marketing pa je ~esto pododjel odjela marketinga. Tu gubi svoju punu svrhu, budu}i da je budètski vezan uz marketing, fizi~ki dislociran i {to je jo{ va`nije hijer79 80
Michael Levine, Guerrilla P.R. Wired Institute of Public Relations, 1978
166
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U arhijskim barijerama udaljen od uprave kojoj u tom slu~aju ne moè sluìti kao savjetodavac s podru~ja komunikacija te uticati na formulisanje poruka, {to moè biti vrlo pogubno u situacijama kriza. Znanja i vje{tine koje vode}i svjetski stru~njaci s podru~ja komuniciranja smatraju va`nim za kvalitetno obavljanje poslova iz djelokruga odnosa s javno{}u su: vje{tina aktivnog slu{anja, pregovaranja, retorike, prezentacijske sposobnosti, i druge osobine koje sluè u~inkovitom savjetovanju, uspje{noj edukaciji i kvalitetnoj prezentaciji ideja i poruka.
Strate{kim planiranjem medijske prezentacije postiè se sistematsko i organizirano komuniciranje sa ciljanim javnostima, pa se do ciljeva kojima organizacija teì dolazi u~inkovitije, jednostavnije i kvalitetnije. Pripremom komunikacijskih projekata defini{emo ciljeve, odre|ujemo strategije i taktike komuniciranja te na~ine mjerenja efekata, kako bi se postigla maksimalna djelotvornost te minimalizirale mogu}nosti gre{aka. Sistemskom provedbom aktivnosti konstantno treba raditi na kvalitetnom komuniciranju s javnostima koje za posljedicu ima izgradnju èljenog imidà organizacije. Medijsku pokrivenost je potrebno zasluìti dobavljanjem informacija koje su ~injeni~ne, zanimljive, pravovremene i vrijedne objave (engl. news worthy), kako bismo uvjerili novinare da je doti~ni materijal od interesa za {iru publiku. Pridobivanjem kreatora javnog mnijenja (engl. opinion makers) koji dolaze iz redova novinarstva, uticajnih politi~ara/ki ili cijenjenih stru~njaka/inja da podrè na{e ideje, svojim porukama dajemo na "teìni". Osmi{ljavanjem i provedbom doga|aja (engl. event management) na neposredan na~in komuniciramo s ciljnom grupom i prenosimo svoje poruke. Razvijanjem odnosa s medijima omogu}avamo da na{e poruke budu kvalitativno i kvantitativno zastupljene u bitnim medijima i na taj na~in do|u do èljene grupacije. Glasnogovorni{tvom, sami prezentiramo svoje ciljeve, artikuliramo èljene poruke te po potrebi amortiziramo {tetni u~inak kriznih situacija. Upravljanjem identitetom i ugledom kroz komunikacijske procese pridonosimo prepoznatljivosti organizacije, jer usmjeravamo poruke prema postavljenim ciljevima za dostizanje èljenog imidà. Savjetovanjem i edukacijom menad`menta u podru~ju komunikacija uti~emo na kvalitetnu prezentaciju vodstva u javnostima, {to je vrlo bitan na~in gra|enja ugleda. Analizom mjerimo kvalitet i kvantitet provedenih komunikacijskih aktivnosti te uzroke rasta ili pada imidà i ugleda organizacije.
Ranije se od PR-a naj~e{}e koristio samo onaj dio koji se odnosio na slanje saop{tenja i drugih informacija za eksternu javnost i za osnovnu komunikaciju sa medijima81, u cilju davanja odgovora na postavljena pitanja. Me|utim, u sada{njem vremenu, kada je javnost svakodnevno izloèna stotinama reklamnih poruka, PR nudi mo}ne metode kojima se, ukoliko se njima pravilno upravlja, poruka uspje{no plasira primaocima u svijest i postaje neizostavan alat za promociju organizacije. Dakle, pod PR-om se ne podrazumijeva samo pisanje saop{tenja za javnost i njegova osnovna i jedina svrha nisu pla}ene objave u {tampanim ili elektronskim medijima. Naprotiv, PR predstavlja stanovitu nadogradnju marketingu, jer je odnosima s javnostima primarni cilj komuniciranje, koje za posljedicu ima izravno oblikovanje i uticanje na stvaranje èljenog imidà, za ~ije stvaranje se koriste i marketin{ke metode.
81
Prema istraìvanju Benchmark Research, ~ak 32% od ukupnih PR aktivnosti u jednoj organizaciji/kompaniji "tro{i" se na kreiranje, slanje i pra}enje efekata saop{tenja za javnost.
167
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI 1.1.1. Razlike izme|u PR-a i marketinga Ve} je re~eno da se tradicionalno, putem PR-a sara|ivalo sa predstavnicima medija, kako bi organizacija izgradila odre|eni imid`, putem plasiranja vijesti, informacija i èljenih poruka naj{iroj javnosti. Danas je uloga PR-a znatno {ira i, i dalje, uklju~uje gra|enje i unaprje|enje imidà i pribliàvanje rada i postignu}a organizacija javnosti, ali podrazumijeva i svakodnevno pra}enje medija i aktivnosti vlade i drugih organizacija, mjerenje rezultata i u~inka aktivnosti, upravljanje kriznim situacijama, izgradnju imidà dru{tveno odgovorne organizacije u {iroj i uòj zajednici i mnoge druge. Dakle, odnosi s javno{}u su proces dostavljanja informacija medijima, ali tako|er uklju~uju {ira podru~ja kao {to su: javna pitanja, promocija inicijativa/proizvoda i doga|anja te uticanje na javno mnijenje. Razlike u metodama PR-a i marketinga uz primjenu sli~nih ili istih alata, a sa istim ciljem su: Pla}en oglas (prostor) vs. gratis (PR) tekst - Marketing pla}a prostor za reklamu i uvijek se ta~no zna kada i gdje }e biti objavljeno ono {to je pla}eno. Obzirom da je posao PR-a da osigura (manje-vi{e) besplatan publicitet za organizaciju, fokusirani smo na privla~enje pa`nje medija u cilju promocije, ali gotovo apsolutno nismo u prilici da zahtijevamo, predvidimo niti osiguramo svoje mjesto, vrijeme i duìnu poruke koju }e mediji i iskoristiti. [tavi{e, ne moèmo sa sigurno{}u znati ni da }e se, u ma kojoj mjeri, na{a informacija uop{te "zavrtjeti". Dakle, publicitet nije ogla{avanje, budu}i da se ne pla}a vrijeme, niti prostor. Ali, moè imati puno sna`niji utisak od ogla{avanja, budu}i da prenosi poruku implicirane podr{ke medija koji prenosi pri~u. Kreativna kontrola vs. aktivnosti bez kontrole - U slu~aju marketinga situacija je jasna i u potpunosti predvidljiva. Po{to se oglas pla}a, onaj ko pla}a ima apsolutnu kontrolu nad sadràjem (izme|u ostalog). PR, me|utim, nema kontrolu nad na~inom na koji }e mediji objaviti informaciju, ukoliko uop{te odlu~e da iskoriste informaciju koju smo im poslali. Zapravo, mediji nisu obavezani da "pokriju" na{e doga|aje ili da objave na{a saop{tenja samo zato {to smo im mi takav info proslijedili. Izbor je njihov. I kontrola je, tako, njihova. Vremenska (ne)ograni~enost eksploatacije sadràja - Obzirom da marketing pla}a objavu sadràja, on se moè objavljivati iznova i iznova dokle god to budèt dozvoljava. PR {alje informacije o novosti, zna~ajnom danu, velikoj promjeni, zanimljivim podacima i rezultatima nekog istraìvanja, i sl. Besmisleno je i o~ekivati da }e nekom uredniku va{a "vijest", sli~na ili ista, poslana vi{e puta zaredom, privu}i pa`nju vi{e nego jednom. Mudri potro{a~i - kupci i klijenti znaju da kada gledaju/slu{aju reklamu neko im poku{ava ne{to prodati. U PR-u, primalac ~ita/gleda/slu{a sadràj koji je pripremila tre}a (nepristrasna) osoba. Podsvjesno zna da taj sadràj nije pla}en i podsvjesno vjeruje da on zasluùje njegovu pa`nju, obzirom da je zasluìo i pa`nju "nekomercijalne" redakcije. Kreativnost vs. osje}aj (talent) za vijest - Marketing omogu}ava izraàvanje maksimalne kreativnosti i ma{tovitosti. PR koristi ~injenice i od njih pravi vijesti koje su "meso" informacije pripremane za eksternu javnost. Vijesti ne dozvoljavaju ma{tovitost - samo ~injenice. A kreativnost u PR-u se ogleda samo u dijelu pronalaènja dovoljno zanimljivih ~injenica koje }e biti dobar "mamac" za novinare i pomo}i im da naprave vijest. Nema mjesta ma{ti! Ciljna javnost vs. "upecani" urednici - Marketing defini{e ciljnu grupu, a potom i adekvatne medije za promociju. PR vije{}u "ga|a" urednike, novinske agencije i medije uop{te i nije uvijek siguran ~iju }e pa`nju i u kom trenutku privu}i, pa sa sigurno{}u ne moè definisati kojoj se ciljnoj grupi obratio, tj. koga je porukom "pogodio". Organiziranje doga|aja - U slu~aju da organizacija prire|uje neki doga|aj ili manifestaciju, rijetko je uputno da marketing pripremi oglas kako bi obavijestio javnost o toj aktivnosti. PR, me|utim, event management moè izuzetno dobro iskoristiti u svrhu promocije i unaprje|enja imidà organizacije. Marketing nema alate za takvo ne{to! Jezi~ki stil - Slogani popout: Ne propustite!, Promocija traje jo{ samo 10 dana!, Poru~ite odmah!, Najbolje rje{enje za va{e probleme!, i sl. se mogu na}i u oglasima. U PR-u se pak pi{e jasnim i jednostavnim jezikom, nenametljivim i nepretencioznim, pa`ljivo biranim rije~ima. Drì se ~injenica, kako poruka ne bi bila doìvljena kao oglas. Dakle, marketing i PR jako su kompatibilni, iako su to dva razli~ita zanata koja koriste iste alate i imaju isti cilj. Prednosti koje PR izdvajaju u odnosu na sve ostale metode promocije, uklju~uju}i marketing su: Aktivnosti publikovane u javnosti imaju znatno ve}i kredibilitet kod primalaca poruka od poruka koncipiranih putem oglasa ili reklamnog spota. Npr. vijesti se jo{ uvijek gledaju s pa`njom (a tu se naj~e{}e objavljuje 168
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U PR prilog), kao {to se tekst objavljen na redakcijskim stranama novina (~ak i ako je napisan u samo par redaka) ~ita pa`ljivije, nego {to se gleda strana oglasa (pa ~ak i kad je cijela i u koloru), a upravo se na redakcijskim stranama novina objavljuju PR informacije. Osim toga, dobro osmi{ljena i realizovana PR kampanja ostavlja ja~i utisak o aktivnosti koja se predstavlja ili promovi{e zato {to je znatno bogatija detaljima i poja{njenjima, nego ma koji marketin{ki koncept ~ija je su{tina svedena na slogan, headline ili moto, koji nikad nisu informativni, ve} samo zanimljivi i laki za pam}enje. Dobra osobina aktivnosti odnosa s javno{}u je i multiplikacija efekata. Objavljena vijest, posebno ukoliko ima "teìnu" (tzv. hook), se preuzima i objavljuje u drugim elektronskim, {tampanim ili online medijima, naj~e{}e lokalnim i regionalnim, do kojih marketing nerijetko ni ne stigne da "dopre". Jo{ jedna vrlo zna~ajna karakteristika PR aktivnosti je niska cijena (engl. low cost). Naime, sve pojedina~ne aktivnosti PR-a, pa i one najsloènije, ne prevazilaze cijenu jednog oglasa u tira`nim novinama, a da ne govorimo o sekundama spotova na nacionalnim televizijama. Budèt za PR tako je mnogo skromniji, uz mogu}nost ostvarivanja vrlo dobrih efekata pri realizaciji i kratkoro~nih (promocija i predstavljanje) i dugoro~nih ciljeva (image building i pozicioniranje u svijesti {ire javnosti).
1.2. Odnosi s medijima

Iako su odnosi s medijima tek jedan od interesnih spektara organizacijskog komuniciranja (postoje jo{, naprimjer: odnosi sa zaposlenima, poslodavcima, potro{a~ima, poslovnim partnerima, itd.), vrlo su va`ni, jer se njihovi u~inci prepoznaju u trenutku i djeluju na dugi rok. Sve vi{e organizacija danas je svjesno da su odnosi s medijima od iznimnog zna~aja, ne samo za uspjeh organizacije, ve} i za njen opstanak. Mediji, iz dana u dan, sve vi{e preuzimaju ulogu kreatora javnog mnijenja i poruka koja svjedo~i o njihovoj mo}i: Danas u novinama, sutra u parlamentu!, nije bez pokri}a. Svakodnevna pojava novih medija jasan je signal organizacijama, da su mediji ozbiljno shvatili pravo ljudi na obavije{tenost i da ga novinari primjenjuju i lokalno, odnosno na onom nivou na kojem organizacije neposredno djeluju. Odnosi s medijima su danas jedno od najbolje razvijenih podru~ja odnosa s javno{}u i u jednoj organizaciji zapo~inju gotovo odmah po njenom osnivanju. Oni su planiran i usmjeren proces koji ima mjerljive rezultate, te ga je u ve}ini slu~ajeva mogu}e unaprijed predvidjeti. Organizacijama nudi {irok spektar alata ~ija lista, zahvaljuju}i sve novijim IC tehnologijama, svakim danom postaje duà, a ~ija upotreba postaje sve skuplja i zahtjevnija. Eksterna komunikacija realizuje se kori{tenjem PR-alata koji su manje-vi{e standardni, bez obzira na to o kojoj organizaciji/kompaniji je rije~. Osnovni PR-alati su: Saop{tenja za javnost Konferencije za novinare Intervjui, izjave, komentari u medijima Edukativne ture za novinare/ke i urednike/ce (posjete organizaciji, terenu na kojem provodi aktivnosti, i sl.) Dru{tveni doga|aji (sajamski nastupi, okrugli stolovi, tribine, paneli, konferencije, i sl.) Aktivnosti donacija i sponzorstava Korporativni blogovi, web stranice, i sl. Publikacije organizacije (newsletters, i sl.)
Iako nije pravilo u svijetu odnosa s javno{}u, u na{oj zemlji omiljeni PR-alati su saop{tenje za javnost, konferencije za novinare i intervju, pa }e stoga u nastavku biti podrobnije obja{njeni. 1.2.1. Saop{tenje za javnost (engl. press release) Jedan od najpopularnijih alata odnosa s javno{}u jeste saop{tenje za javnost. Saop{tenje za javnost je tekst namijenjen objavi u medijima, kao kanalu komunikacije prema javnosti/ma. To je "otvoreno pismo" koje }e javnost dobiti na uvid putem posrednika - medijske ku}e (TV, radio, {tampa, web stranice, internet portali, itd.). Objava za medije predstavlja dio kampanje odnosa s javno{}u koja, kao {to smo ve} vidjeli, ponekad pripada i marketin{koj kampanji kojom se objavljuju rezultati rada organizacije, te neki drugi sadràji koji su od op}eg dru{tvenog zna~aja, ali koji su i zanimljivi medijima ili su u sredi{tu dru{tvenih aktuelnosti. Osmi{ljavanje standardnog obrasca saop{tenja za javnost (objave za medije), pojednostavit }e pisanje, u{tedjeti vrijeme i, u kona~nici, doprinijeti ta~nosti medijskog izvje{taja o sadràju saop{tenja. Imaju}i u vidu da novinari svakodnevno primaju raznorazne objave za medije, priop}enja, saop{tenja i preglede brojnih podataka, 169
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI va{a objava za medije se treba istaknuti u masi. Kako bi ba{ va{u objavu za medije ciljani mediji medijski popratili, nu`no je pisati u skladu sa standardima takvih dopisa. Saop{tenja za javnost naj~e{}e se ne objavljuju u svom integralnom obliku i novinari/ke ih obi~no prilagode mediju za koji pi{u. Budu}i da je u zadnje vrijeme elektronska po{ta postala glavni na~in distribucije saop{tenja za javnost, novinari vrlo jednostavno prave izmjene ovih dokumenata, pa se stara forma vi{e ne po{tuje tako striktno. Ipak, postoje slu~ajevi u kojima se ona objavljuju bez izmjena. Ukoliko mediji objave va{e saop{tenje za medije u neizmijenjenom obliku ({to i nije nemogu}e, obzirom na opis njihovog posla), zna~i da ste postigli svoj cilj - stvorili ste ispravan obrazac za komunikaciju preko medija do javnosti. 1.2.1.1. Kako napisati dobro saop{tenje za javnost? Kanal komunikacije ka na{oj ciljanoj javnosti i, uostalom, ka naj{iroj publici, jesu mediji. Da bi na{a poruka (informacija, promocija) do{la do na{e ciljne grupe, {aljemo je medijima. Izbor medija zavisi od cilja zbog kojeg neku poruku komuniciramo. Za novinare/ke, saop{tenje za javnost je vaàn izvor informacija, ali i izvor inspiracije. Postoji nekoliko vrsta saop{tenja, a ona najprimjenjivanija su: informacija o vijesti (novosti), predstavljanje programa (strategije), najava va`nog doga|aja, predstavljanje proizvoda/rezultata/projekta/inicijative. 1. Pripremne radnje Prije nego {to po~nete sa pisanjem saop{tenja za javnost, odgovorite na sljede}a pitanja: Koje rezultate namjeravam posti}i? Definisanje jasnog cilja fokusirat }e va{u pa`nju u relevantnom smjeru i posao u~initi jednostavnijim. Kojoj publici se obra}am? Ne razmi{ljajte samo o medijima kao ciljnoj grupi. Oni su vrlo zna~ajni, ali ima neko zna~ajniji od njih samih ~ak i njima: publika (gledatelji, ~itatelji, slu{atelji). âk i kad novinari ma neka tema nije dovoljno interesantna, ukoliko ona predstavlja predmet interesovanja njihove publike, privu}i }e im pa`nju! Ne zaboravite (tu ~esto pravimo gre{ku): va{e saop{tenje je namijenjeno va{oj ciljnoj grupi, a mediji su samo kanal komunikacije. Da li poruka koju èlimo poslati ima neku realnu teìnu, zna~aj i vrijednost? To nikako ne zna~i da u suprotnom ne {aljete vijest, ali u slu~aju da je odgovor pozitivan (ili tekst koncipirate tako da na kraju dobijete pozitivan odgovor), {anse za uspjeh se pove}avaju. Na koji na~in }e saop{tenje biti distribuirano (mail, fax, e-mail)? Obzirom na to da dosta vremena ulaèmo u pripremu saop{tenja, vrlo je zna~ajno na samom po~etku definisati na~in distribucije, a preporuka je da revidirate svoje mailing liste i kontakte u medijima redovno, pa samim tim i da pratite i prilago|avate na~in distribucije svojih sadràja ta~no definisanim ciljnim grupama u samim medijima. Va`no je posjedovati aùrnu bazu kontakata sa odre|enim ciljanim novinarima/kama, a po mogu}nosti i li~no ih poznavati. Na taj na~in, plasiranje va{e poruke javnosti uz pomo} medija postaje mnogo lak{e i sigurnije. Imajte na umu i to da saop{tenja za javnost danas vi{e nisu namijenjena samo novinarima, ve} i onima koji prate i analiziraju rad organizacije. Zahvaljuju}i web stranicama, koje ve}ina organizacija ima, mogu im pristupiti i svi njihovi posjetitelji/ce. Dakle, isplanirajte na samom po~etku, kome i kako {aljete svoje saop{tenje. 2. Sadràj i forma Da li }e nam mediji biti korisni, u smislu èljene transmisije na{e informacije, ili }e nas ignorisati ili ~ak od na{e poruke napraviti negativan publicitet i posmatrati predloènu temu iz ugla koji nam ne odgovara, zavisi gotovo isklju~ivo od sadràja i kvaliteta saop{tenja za javnost koje nosi na{u poruku. Stoga bi ono trebalo sadràvati sljede}e dijelove: 1. Naslov - izazovan, kratak, jasan, pravo u sr`! Na odre|en na~in sva ja~ina i vrijednost va{eg saop{tenja mora se nazrijeti ve} u samom naslovu. Naprimjer, Ambasada Amerike vjeran partner bh. sportistima., umjesto, Ameri~ka Ambasada po drugi put zaredom pruìt }e podr{ku talentiranim sportistima iz BiH. Naslovi se po pravilu pi{u boldirano, u ve}em fontu od ostatka teksta, najbolje u sada{njem vremenu (nikako u potencijalu i {to rje|e u pro{lom ili budu}em vremenu). Prihvatljivo je i napisati ga velikim, {tampanim slovima. Klju~ne rije~i iz naslova upotrebljavajte (pro{irujte) kroz sam tekst ponavljaju}i ih. 170
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U 2. Tijelo saop{tenja - Saop{tenje je nu`no pisati onako kako biste èljeli da se pojavi u medijima (iako svrha saop{tenja nikako nije puko kopiranje va{eg teksta, ve} pro{irivanje teme uz dodavanje drugih relevantnih ~injenica, detalja, drugog mi{ljenja, analiza, i sl.). Zapo~nite sa datumom i mjestom izdavanja saop{tenja, te ime i funkciju osobe koja treba primiti informaciju. Ukoliko medijska ku}a u koju se {alje saop{tenje nema ta~no odre|enog novinara/ku koji se bavi pitanjima odnosa s javno{}u (PR-a), saop{tenje se {alje uredniku/ci. Uop{teni uvod je nuàn. Taj prvi pasus treba odgovarati na (~uvena) novinarska pitanja: 1. Ko? Subjekt koji {alje saop{tenje mora biti identifikovan i opisan (to moè biti jedna osoba ili grupa njih, organizacija, javna ustanova, vladino tijelo, itd.) Informacije o doga|aju ({ta se to doga|a, a da to mediji moraju znati?)
2. [ta?
3. Gdje?
Mjesto odràvanja doga|aja ili konferencije za medije (nazna~iti ta~nu adresu)
4. Kada?
Kada }e se doga|aj ili konferencija odràti (datum, dan u sedmici i vrijeme po~etka moraju biti ta~no nazna~eni)
5. Za{to? Za{to je taj doga|aj vaàn? (razlog saop{tenja za medije mora biti jasno odre|en) U njemu, u dvije do tri re~enice morate sumirati cijelo saop{tenje, uz razradu u daljem tekstu. Novinar (ni bilo ko drugi) ne}e ~itati nastavak teksta, ukoliko ga naslov i prva re~enica nisu zainteresovali! Nakon toga slijedi tijelo saop{tenja u kojem }ete razraditi naslov, odnosno uvod dodavanjem ~injenica, poja{njenjem, dopunama, izjavom predstavnika/ce uprave, pozivanjem na neki izvor, itd. Na kraju, obavezno dodajte pasus o svojoj organizaciji koji ne}ete mijenjati ~e{}e nego 2-3 puta godi{nje, kako biste "ugradili" identitet svoje organizacije u svijest novinara. 3. Aùrni kontakt podaci osobe koja je zaduèna za poja{njenja, dodatne informacije, proslje|ivanje novinarskih inicijativa, davanje izjava, i sl., a koja je naj~e{}e i autor/ica saop{tenja, se nalaze na kraju saop{tenja.
Struktura saop{tenja za javnost: 1. Naslov (podnaslov) 2. Datum i mjesto 3. Uvod 4. Tijelo saop{tenja 5. O organizaciji 6. Kontakt podaci zaduène osobe Dakle, u naslovu, uvodu i tijelu saop{tenja obavje{tavate, informi{ete i ugra|ujete svoju organizaciju u svijest primatelja poruke. Koliko je bitno da saop{tenje bude kratko i konkretno (nikad duè od jedne strane), toliko je bitna i forma. Preporu~uje se da re~enice budu kratke kako bi ih bilo lako ~itati i kako bi se omogu}ilo ~itateju/ici da pogledom "preleti" preko teksta. Poèljno je ostaviti margine {iroke 40 mm, kako bi novinar/ka ili urednik/ca pored teksta mogao/la napisati neophodne komentare. Poèljno je i da se saop{tenje za javnost pi{e na memorandumu organizacije (sa logotipom, kontaktima i ostalim generalijama organizacije u zaglavlju), {to }e novinaru/ki ili uredniku/ci pomo}i da identifikuje organizaciju kao izvor informacije. Ukoliko adresa i ostali op}i podaci o organizaciji nisu nazna~eni, neophodno ih je napisati u gornjem lijevom uglu papira na kojem se pi{e saop{tenje.
171
Korisni trikovi: Uklju~ite ime organizacije u naslov (podnaslov) i uvod (zapo~nite ga po mogu}nosti nazivom organizacije) kako biste pove}ali njenu vidljivost. Odmah iznad naslova dodajte re~enicu: Za hitnu objavu i sl., posebno ukoliko zaista {aljete aktuelnu i zna~ajnu vest. Ova re~enica }e poja~ati "teìnu" teksta. Istraùjte, pratite i prikupljajte {to vi{e drugih saop{tenja, kako biste bili "u toku" sa strukturom, formom, jezikom i drugim elementima koji su aktuelni. Saop{tenje mora sadràvati aktuelne informacije - ni previ{e stare, ni previ{e okrenute u budu}nost. Pozovite telefonom klju~ne urednike (predstavnike medija) kako biste im dodatno skrenuli pa`nju na saop{tenje koje ste prethodno poslali, ili ih pozovite i najavite im saop{tenje i ve} u tom razgovoru ih zainteresujte za sam sadràj. Vi znate {ta èlite posti}i saop{tenjem! Prilagodite to svoje saznanje i ponudite ga i ~itateljima na pravi na~in. Ne gubite vrijeme na pisanje naslova prije nego {to ne napi{ete barem draft saop{tenja! Izgubit }ete dragocjeno vrijeme, a onda upasti u zamku da tekst krojite na osnovu naslova. Potpuno pogre{na taktika! Prvo tekst, ili bar radna verzija, pa iz nje logi~an i prirodan naslov koji }e se jasnije iskristalisati kad defini{ete {ta uop{te èlite re}i saop{tenjem. Kad god ste u prilici napravite vi{e verzija istog saop{tenja, prilago|enog razli~itim medijima u cilju zadovoljenja njihovih (razli~itih) zahtjeva. Izbjegavajte àrgone, stru~ne termine i strane rije~i. Ako je nu`no da koristite neki uskostru~ni termin, obavezno ga pojasnite. Urednici su naj~e{}e zatrpani poslom, doga|ajima i saop{tenjima i gotovo u svakoj redakciji evidentan je manjak ljudi. Ukoliko im posao u~inite jednostavnijim, ve}e su {anse da }e vam dati prostor u svom mediju. Izbjegavajte glorifikaciju svoje organizacije, nagla{avanja interpunkcijskim znakovima (uzvi~nik, upitnik, dvota~ka i tri ta~ke zabranjeni su u potpunosti!), a ni upotreba superlativa nije dozvoljena!
1.2.2. Konferencija za novinare (press konferencija) Popularan na~in saop{tavanja vijesti koja ima odre|enu "teìnu" medijima, uz mogu}nost postavljanja pitanja organizatorima jeste konferencija za novinare/medije. Press konferencija, kao i konferencija za {tampu nisu adekvatni termini. Konferencija za novinare se kao alat koristi u zavisnosti od ciljeva koje èlimo posti}i, a naj~e{}i su: Postizanje visokog nivoa publiciteta Postizanje medijske pokrivenosti adekvatne temi i mjestu odràvanja konferencije za novinare (npr. uspostavljanje komunikacije sa javnostima odre|ene regije) Slanje odre|ene, jasne poruke odre|enim, jasno definisanim ciljnim grupama Detaljnije predstavljanje odre|ene teme, pojedinca, projekta Demonstracija uspje{nosti, ja~ine i potvrda pozitivnog "kursa" kompanije, itd. Konferenciju za novinare nikako ne koristite ukoliko tema nema "teìnu". U tom slu~aju preporuka je da se posluìte alternativnim alatima za postizanje publiciteta, kao {to su: brifinzi (manje formalna okupljanja sa 5-8 predstavnika medija u manje formalnom ambijentu) organization tours (organizirane posjete organizaciji, terenu, i sl.) intervjui (one to one brifing) Informacije koje imaju "teìnu" i koje mogu posluìti kao inicijalni motiv za organizovanje konferencije za novinare su: krizna situacija, analiza poslovanja, promjene ili transformacije u organizaciji, promjene u na~inu poslovanja, dostizanje visokih poslovnih standarda, afirmativna dostignu}a organizacije u zemlji ili okruènju. 172
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U 1.2.2.1. Od ideje do realizacije Kada procijenite da je trenutak pogodan ili ukoliko menad`ment predloì inicijativu, od pomo}i moè biti sljede}i slijed radnji koji moète pratiti: Definisanje jasnog cilja/ciljeva i izrada kreativnog koncepta Selekcija govornika/aktera i priprema jasnih poruka, prije sazivanja konferencije za novinare potrebno je osmisliti redosljed obra}anja i nastupa predstavnika/ca organizacije. Vrijeme odràvanja (engl. time line) - uz nu`nu provjeru eventualnih bitnih, a ve} najavljenih doga|aja, potrebno je i li~no konsultovati novinare/ke i urednike/ce kako bi se pravovremeno pribavile informacije o ve} najavljenim doga|ajima. Izbor lokacije i rezervacija (kao i izbor alternativnog rje{enja) Priprema govornika/ca iz organizacije za davanje kratkih izjava od 30 sekundi predstavnicima/ama elektronskih medija i/ili jasnih odgovora predstavnicima/ama {tampanih medija - osoba koja }e se obratiti novinarima/kama mora biti spremna da odgovara na njihova pitanja, kako bi na {to prihvatljiviji na~in prenijela poruku {irem auditorijumu. Stoga bi se na konferenciji za novinare ispred organizacije trebala pojaviti elokventna osoba, koja }e na najbolji na~in prezentirati organizaciju i njene aktivnosti. Izjave za predstavnike/ce medija nikad se ne daju prije konferencije, nego u vrijeme predvi|eno za to. Morate unaprijed predvidjeti potencijalna neugodna pitanja, koncipirati mudre odgovore na njih i dostaviti ih akterima konferencije. To je uvijek vrlo ozbiljan i zahtjevan posao koji podrazumijeva da svakodnevno pratite situaciju u sferi o kojoj informi{ete, da ste informisani o goru}im temama, da imate insajdere u redovima novinara koji vas informi{u o "vru}im temama" iz va{e oblasti. Izbor moderatora/ice - u praksi se pokazalo da veliki zna~aj za uspjeh press konferencije moè imati prisustvo moderatora/ice, odnosno osobe koja }e otvoriti konferenciju i upoznati novinare/ke sa temom, voditi proces postavljanja pitanja i davanja odgovora, te usmjeravati diskusiju i odràvati fokus pa`nje na temi. Priprema i izrada prate}eg materijala (engl. press/media kit) za novinare/ke koji }e sadràvati informacije o organizaciji, njenim aktivnostima i konkretnom doga|aju zbog kojeg je konferencija za novinare i sazvana. Osim saop{tenja za javnost, ovaj materijal moè sadràvati bro{ure, letke, fotografije, logo u adekvatnom formatu, biografije u~esnika/ca, promotivni poklon i drugo. Ujedno je ovo i zgodna prilika da medije "snabdijete" zanimljivim biltenima, newsletter-om ili nekom drugom zanimljivom publikacijom. Pri selekciji sadràja budite vrlo mudri i analiti~ni! Pozivanje novinara - sedmicu dana ranije i podsje}anje telefonom dva dana pred samu konferenciju! U pozivu medijima treba pisati ko saziva konferenciju, vrijeme i mjesto odràvanja. Naslov treba biti saètak teme koja je povod odràvanja konferencije za medije. Potom je potrebno ukratko opisati sm doga|aj ili razlog zbog kojeg ste sazvali press konferenciju {to }e novinarima/kama pruìti dodatnu informaciju. Treba voditi ra~una o tome da se u pozivu medijima ne otkriju svi detalji vezani za doga|aj koji èlite prezentirati, jer u protivnom predstavnici/ce medija ne}e imati potrebe dolaziti. Na dan konferencije morate biti besprijekorno fokusirani i kraj sebe imati ta~an spisak potvr|enih medija (sa imenima i prezimenima po mogu}nosti), ta~an spisak prisutnih iz organizacije i relevantnih osoba koje ste pozvali da govore o temi. Morate provjeriti sva (ukoliko ih ima) audio-vizuelna pomagala, PP prezentacije, provjeriti materijale za novinare, a nekoliko rezervnih kopija imati kod sebe. Ne smijete kasniti i, naravno, trebate zra~iti vedrinom i pozitivnom energijom. Ra~unajte i na to da elektronski mediji dolaze 15-ak minuta ranije, te im morate omogu}iti da svoju opremu postave tada, kako kasnije ne bi ometali ostale predstavnike/ce medija ili samu konferenciju. Konferencija za novinare mora po~eti na vrijeme, izuzetno sa ka{njenjem do 10 minuta, obzirom da va{ doga|aj sigurno nije jedini doga|aj tog dana, a sve i da je tako materijal sa konferencije se mora prilagoditi, uobli~iti, a eventualno novinar/ka mora sa~initi dodatne analize i prikupiti jo{ neke informacije, dok televizijskim i radijskim novinarima predstoji jo{ i montiranje materijala. Iz tog razloga, po~nite na vrijeme, budite koncizni i na kraju, ukoliko novinar/ka pravovremeno najavi, omogu}ite mu/joj i "uzimanje" izjave od predstavnika/ca va{e organizacije i/ili relevantnog gosta, kako bi prilog koji priprema dobio jo{ vi{e na teìni. Nakon konferencije, opciono moète organizovati koktel sa kafom i pi}em, ili, u zavisnosti od povoda (i doba dana), jednostavnu zakusku. 173
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI Narednog dana zapo~inje novi posao - pra}enje i analiza "odjeka" va{eg doga|aja u javnosti. Ova analiza zna~ajna je kao va{ izvje{taj za internu upotrebu u dijelu procjene efektivnosti. Kvantitet nikako nije relevantan parametar, stoga je sa posebnom pa`njom potrebno analizirati kvalitet publiciteta i interpretaciju novinara, svakog pojedina~no. Ova naknadna procjena moè posluìti i kao odli~no iskustvo, kako biste bolje upoznali medije i novinare i njihov na~in razmi{ljanja i razumijevanja onog {to radite. Osim toga, dani nakon konferencije za novinare su od velikog zna~aja u cilju bolje pripreme narednog doga|aja. Svakom narednom konferencijom postajete mudriji i iskusniji, {to vam svaki sljede}i put daje novu mogu}nost da budete originalniji i kreativniji. Ne zaboravite da konferencija za novinare mora zadràti nivo doga|aja od posebnog zna~aja te se potrudite da je ne banalizujete pre~estim i neosnovanim organizovanjem.
Ne zaboravite! Sliku identiteta i misije organizacije u javnosti efikasno stvaraju mediji. Stoga je na~in na koji s njima komunicirate presudan za oblikovanje imidà va{e organizacije u javnosti!
1.3. Intervju (engl. interview)

Kada dobijete poziv za u~e{}e u medijskom programu, trema i nervoza su nezaobilazne poajve i ne mogu se jednostavno zanemariti, ali se mogu uspje{no kontrolisati. Prije svega, potrebna je dobra priprema! Prije intervjua neophodno je da odlu~ite {ta svojim obra}anjem èlite posti}i, te da steknete kontrolu nad porukom koju {aljete publici. Osnovno pravilo nakon prijema poziva jeste da zamolite novinara/ku da vam predo~i pitanja koja }e vam biti upu}ena. To mogu biti okvirne smjernice na osnovu kojih }ete se lak{e pripremiti za razgovor. Zatim sazanjte odgovore na sljede}a pitanja: Za{to su ba{ vas zvali da u~estvujete u programu? Koliko }e dugo trajati dio programa u kojem }ete u~estvovati? Da li ste jedini gost u programu? Ako niste, saznajte ko su ostali gosti?
174
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U Potrebno je da analizirate i publiku koja }e vas gledati, odnosno slu{ati. Ovo su osnovne stvari koje morate znati o programu u kojem }ete u~estvovati: Koji je format programa? Ko gleda taj program (starosna skupina, stepen obrazovanja, spol, i sl.) Va`no je da znate kada }e se program emitovati: prijepodne, poslijepodne ili nave~er. Koji je nivo znanja slu{alaca o tematici o kojoj }ete govoriti? Ko }e vas intervjuisati? Da li je program "uìvo" ili se snima za naknadno emitovanje? Duìna intervjua nije relevantna u procesu pripreme, jer }ete se jednako pripremati za intervju od svega nekoliko sekundi, kao i za onaj koji traje pola sata. Tokom intervjua, bitno je da se ograni~ite na tri najva`nije stvari o va{oj organizaciji, njenoj misiji i aktivnostima te stoga vje`bajte da o tome govorite na vi{e razli~itih na~ina. Govorite jezikom koji je blizak ljudima koji vas slu{aju, va{oj ciljanoj javnosti. Izbjegavajte kori{tenje statisti~kih podataka, jer su suhoparni. Predo~ite slikovito svoje aktivnosti! Kada nastupate za radio trebate voditi ra~una o tome da svoj entuzijazam istaknete tonom svog glasa i ne dozvolite da on bude monoton. Imajte na umu da slu{atelji/ce nemaju mogu}nost da vas vide, tako da svoje emocije morate prenijeti na njih isklju~ivo svojim glasom. Stoga je u intervjuu za radio va`no da znate koristiti mikrofon. Traìte od tehni~ara da vam provjeri nivo glasa u odnosu na glas voditelja/ice, kako dio va{eg dragocjenog vremena ne bi bio utro{en na "u{timavanje" glasova u toku intervjua. Tehni~ar vam tako|er treba nazna~iti potrebnu udaljenost od mikrofona. Olovke drìte podalje od sebe, kako ne biste do{li u isku{enje da njima lupate po stolu. Svakako, to ne ~inite to ni prstima/rukom! Nemojte ~itati ukoliko to zaista nije neophodno. îtanje vodi va{ glas u monotoniju i slu{ateljima/cama je vrlo te{ko pratiti vas. "Koketirajte" s mikrofonom i bit }ete izuzetno slu{ani! Radijsko predstavljanje je jedno od najzgodnijih medijskih predstavljanja, jer se termin za nastup relativno lako dobija i na raspolaganje vam se stavlja dovoljno vremena da izloìte svoje stavove i komunicirate sa {irokim auditorijem. Postoji nekoliko stvari koje treba uraditi prije nego {to nekom radijskom voditelju/ici ponudite svoju temu za razgovor:
Pripremite promotivni materijal (informativni letak, i sl.) za predstavnike/ce medija. Taj materijal ne treba biti obiman, a na njegovom po~etku treba se nalaziti saètak teme. Nametnite teme koje su va`ne i aktuelne, ali i teme koje su primjerene samom mediju: ako nastupate na lokalnoj radio stanici, neka va{a tema bude relevantna i za lokalne prilike. Kada se obra}ate radijskom producentu/ci, objasnite mu/joj ukratko o ~emu èlite govoriti, ili samo najavite da }ete mu/joj poslati materijal o toj temi. Budite spremni da dostojanstveno podnesete negativan odgovor - uostalom, bit }e jo{ prilika da raz govarate sa istim producentom/icom o nekoj drugoj temi. Ako vam je jednom rekao/la "ne", ne zna~i da vas je odbio zauvijek.
1.4. Organizacija doga|aja (engl. event management)

Rije~ je o novijem PR alatu promocije, tzv. event PR koji podrazumijeva integrisano komuniciranje s ciljanom javno{}u. Kultni marketin{ki autori Kotler i Armstrong defini{u doga|anje/event kao prire|eno, postavljeno doga|anje koje komunicira poruku ciljanoj publici82. Taj instrument marketin{kih kampanja i sredstvo netradicionalnog ogla{avanja mnogi teoreti~ari i prakti~ari menad`menta i marketinga smatraju generatorom cjelokupnog komuniciranja na trì{tu dana{njice. Pod nazivom organiziranje doga|aja naj~e{}e podrazumijevamo posebna pokroviteljska doga|anja koja plijene pa`nju publike (u~esnika/ca doga|aja) i medija te ostaju zabiljeèna u sje}anju, ali i u medijima, na internetu, itd. Doga|aj je trenutak u vremenu kada se ne{to posebno dogodilo, doga|a se ili }e se tek dogoditi. Postoje brojne vrste doga|anja, po~ev{i od privrednih pa do medijskih, humanitarnih, sportskih, kulturnih, religijskih, politi~kih i drugih. Prema dometu oni mogu biti gradskog, lokalnog, nacionalnog, me|unarodnog, pa i globalnog
82
Kotler & Armstrong, Principles of Marketing
175
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI zna~aja. No, neovisno o kategoriji, svako doga|anje/event ima za cilj postati i ostati doga|aj koji se prati i pamti, odnosno dobiti {to vi{e publiciteta, osigurati prisustvo {to brojnije ciljane publike, pove}ati ugled organizacije (i njenih partnera) i kreirati njen bolji imid` u javnosti. Postoji {irok spektar doga|aja, kao modaliteta okupljanja ve}eg broja ljudi i/ili ciljane publike koji se mogu organizirati: priredbe, skupovi, konvencije (konferencije, kongresi, seminari, i sl.), manifestacije (festivali, koncerti, izlo`be, i sl.), sajmovi, javne debate, prezentacije, ceremonije (vjen~anja, i sl.), takmi~enja (sportska, u znanju, i sl.), itd. Organizacije se, bez obzira na svoju djelatnost, u odre|eno doba godine (obi~no uz obiljeàvanje nekog zna~ajnog datuma ili me|unarodnog praznika iz domena ljudskih prava, npr. 16 Dana aktivizma, i sl.) posluè jednostavnim scenarijem samostalne organizacije doga|aja. Ovakvi doga|aji naj~e{}e se organizuju kako bi se skrenula pa`nja javnosti na odre|ene ranjive grupe unutar dru{tva (djecu, mlade, manjine, ène, i sl.). Obi~no su to neke uli~ne akcije uz muziku, balone i transparente, podjelu promotivnog materijala i potpisivanje peticija. To je provjeren koncept, koji ne ko{ta mnogo, a i ne odnosi previ{e vremena za pripremu. Postoje i vanjske marketin{ke agencije koje se profesionalno i kreativno bave poslom organiziranja doga|aja i koje se mogu angaìrati. Temelj doga|aja je, prije svega, adekvatan prostor koji veli~inom i prozra~no{}u te bojama ambijenta odgovara vrsti eventa koji se organizuje. Osim estetske komponente, va`na je i funkcionalna komponenta - proto~nost prilaza unutar prostora eventa (prolaz ljudi), pa tako i oko njega (prolaz ljudi i automobila) te osiguran parking. I, naravno, uvijek ostaje opcija uli~ne akcije koja bi trebala biti organizirana u centru grada ili ispred neke ustanove/institucije relevantne za problem koji se akcijom adresira, a trebala bi se odràvati po mogu}nosti po lijepom vremenu i u vrijeme kad je frekvencija ljudi datim prostorom najve}a (u tzv. {pici). Na ovakvom doga|aju dobro je imati muzi~ku podlogu, kako bi se privukla pa`nja prolaznika/ca, kao i neki oblik info-pulta ili promo-{tanda, natkrivenog velikim suncobranom ili u vidu {atora. Danas su hostese i promotori postali sastavni dio svakog eventa. Oni asistiraju na nekom sajmu, konferenciji ili drugoj manifestaciji ne samo kako bi pomogli u organizaciji doga|aja, ve} i kako bi dali neke osnovne informacije o doga|aju, organizaciji ili proizvodu koji se prezentira. Najbolje je angaìrati hostese i promotore koji su pro{li profesionalnu edukaciju i trening, posebno pripremljen i osmi{ljen za odre|enu vrstu doga|aja. Anga`man hostesa i promotora je mogu}e dogovoriti izravno ili preko agencije za hostese/promotore. Ukoliko je potrebna samo jedna ili dvije hostese/promotora, najbolje je izravno s njima dogovarati anga`man, dok je za anga`man vi{e njih svakako potrebno angaòvati agenciju. Profesionalne agencije za hostese/promotore uvijek }e prepustiti svoje hostese/promotore na izravan dogovor kad se radi o manjem anga`manu. Osim najma hostese/promotora, promotivnu poruku je dobro poslati kroz sljede}e promotivne alate: roll-up stalak (banner) pop-up stalak ({iroka i visoka mobilna oglasna povr{ina) zastave, kape, marame, bedève, cekere, i sl. trakice (roze, bijele, ùte, itd.) cvije}e koje ima simboli~no zna~enje (ljiljane, karanfile, narcise, ruè, itd.) promotivni sto/promo-{tand
Dobra opcija je vizualno usaglasiti odje}u i obu}u hostesa sa promotivnim porukama koji su otisnuti na navedenim promotivnim materijalima.
176
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U
2. PREGLED SESIJE
Naziv modula: Vrijeme za realizaciju: O~ekivani rezultati: Odnosi s javno{}u 90 minuta Na kraju ove sesije u~esnici/e }e biti u mogu}nosti da: razumiju cjelokupnu lepezu PR vje{tina, instrumenata i alata, dobiju potpun pregled PR djelokruga, odgovore na osnovne zahtjeve u odnosima sa javno{}u, steknu znanja i vje{tine iz oblasti odnosa s javno{}u i komunikacije s medijima, savladaju tehnike koje se koriste u odnosima s javno{}u i komunikaciji s medijima i primjene ih u kreiranju identiteta, imidà i reputacije organizacije, usvoje znanje o pisanju saop{tenja za javnost, organizovanju konferencije za novinare i nastupu u medijskom programu, planiraju doga|aj koji promovi{e jednakopravnost spolova. PREGLED SESIJE: Trajanje: 10 min. 30 min. 10 min. 30 min. 10 min. Teme: Pojam i zna~aj odnosa s javno{}u Saop{tenje za javnost Konferencija za medije Intervju i nastup u programu medija Organizacija doga|aja Na~in rada: Prezentacija/Diskusija Prezentacija/Diskusija/Vje`ba Prezentacija Prezentacija/Vje`ba Prezentacija/Diskusija
Trening pomagala: Materijali za u~esnike/ce: Priprema za trenera/icu: Flipchart: Posebna pa`nja:
Kompjuter, projektor, flipchart, markeri Kopija saop{tenja za javnost Prezentacija u PP Naslov: ODNOSI S JAVNOSTIMA Sesija treba biti prava mjera teorije i prakse, saop{tena na interesantan i pitak na~in, razumljiva i za iskusne i za one koji to nisu! Cilj obuke je sticanje znanja i vje{tina neophodnih za definisanje, implementaciju i evaluaciju strategija i taktika odnosa s javno{}u, kao i ovladavanje teorijskim i prakti~nim znanjima za obavljanje funkcije odnosa s javno{}u u organizaciji. Obuka treba da obiluje prakti~nim primjerima i vje`bama, a osmi{ljena je da predo~i i zamke koje PR nosi te da u~esnike/ce pripremi da se sa njima izbore na najbolji mogu}i na~in.

Odnosi s javno{}u: pojam i zna~aj Sesiju zapo~eti izlaganjem da pojam odnosi s javno{}u ozna~ava komunikacijsku aktivnost, a jo{ je gr~ki filozof Sokrat insistirao na bri`ljivom definisanju rije~i prije nego li se po~nu upotrebljavati u raspravi, vjeruju}i da se na taj na~in mogu ukloniti mogu}i nesporazumi u razumijevanju odre|ene problematike. Stoga bi i pojam odnosi s javno{}u bilo korisno sagledati pomo}u metode klju~nih rije~i. Ako rije~ odnosi prevedemo kao poloàj dviju ili vi{e stvari jedne prema drugoj; uzajamnost, povezanost osoba, stvari ili pojmova, onda je jasno da je rije~ o 177
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI komunikaciji. Druga rije~ u pojmu je javnost. Javnost je ukupnost obavije{tenih i upu}enih koji oblikuju op}e mi{ljenje83. Sagledavaju}i ove klju~ne rije~i, jasno je da su odnosi s javno{}u komunikacija izme|u organizacije i njezine javnosti. Za razliku od klasi~ne reklame koja ima za cilj da javnosti prenese ono {to ogla{ava~ èli da istakne, PR pruà dokaze, ~injenice i mi{ljenja koji ljudima pomaù da sami do|u do odre|enih zaklju~aka. Stoga, odnosi s javno{}u pred stavljaju jednu od najva`nijih aktivnosti u radu jedne organizacije. U ljudskoj prirodi je da svoja shvatanja o ve}ini stvari u ìvotu bazira na tome {ta na{e okruènje misli o ne~emu. U principu, ve}inu ìvotnih odluka donosimo na osnovu ne~ijeg mi{ljenja koje za nas predstavlja autoritet. Velika ve}ina nas ne zna matemati~ki dokaz teorije relativiteta, ali ipak vjerujemo da je ona ispravna, jer je izrekao Albert Einstein, koji za nas predstavlja autoritet na polju fizike. Pitati u~esnike/ce da li biste mogli formirati mi{ljenje o politi~koj situaciji, recimo u Argentini, ukoliko prethodno ne biste bar ne{to o tome saznali preko medija koji za vas predstavlja autoritet. Najbolji primjer va`nosti PR-a vjerovatno je situacija kada traìte posao. Da li mislite da ve}u vrijednost ima ono {to ste u svom CV-ju napisali o sebi ili ono {to se o vama, va{em karakteru i stru~nosti zna u va{oj sredini. Ukoliko se ranije o vama, u va{oj sredini, pri~alo, pisalo, i govorilo u pozitivnom svjetlu, gotovo je sigurno da }ete èljeni posao i dobiti, bez obzira na to koliko ste va{ CV prethod no "nakitili" i uljep{ali. Saop{tenje za javnost Ovdje }e biti predstavljena osnovna na~ela i pravila pisanja saop{tenja za javnost, kao i njegova forma i struktura. Rad u grupama: Podijeliti u~esnike/ce u grupe i dati im zadatak da napi{u saop{tenje za javnost za neki doga|aj. Na kraju }e svaka grupa prezentirati svoj rad u plenumu. Prodiskutovati! Na kraju, u~esnicima/ama treninga podijeliti kopije uspje{no napisanog saop{tenja za javnost (u Prilogu 1 ovoj sesiji!). Konferencija za novinare Prezentirati u~esnicima/ama informacije vezane za uspje{no organizovanje konferencije za medije. U~esnicima/ama podijeliti kopije poziva za medije (u Prilogu 2!). Prezentirati u~esnicima/ama {ta je intervju, kako se za njega treba pripremiti i koliki je zna~aj dobrog nastupa u medijima. Vje`ba: Kroz igru uloga ("novinar/ka" - "intervjuisana osoba") izvje`bati nastup u programu uìvo, na temu po izboru u~esika/ca. Event management Izlaganje zapo~eti {aljivo, rije~ima: Ako ste i vi jednom bili svjedokom/injom doga|aja na kojem vas je simpati~ni promotor ili razgovorljiva hostesa ponudila pi}em dobrodo{lice, a direktor/ica ili osoba odgovorna za projekt pozdravili i najavili uvodnu priredbu/film, te ako ste pojeli ne{to sa tzv. {vedskog stola i trgnuli se na zvuk ìvahnog vatrometa ili pak ispu{tanja {arenih balona - eh, onda ste bili prisutni na jednom doga|aju/eventu. Objasniti kako se organizira doga|aj i koje je sve elemente potrebno zastupiti kako bi on bio uspje{an. Ohrabriti u~esnike/ce da daju svoje prijedloge i me|usobno razmjenjuju ideje!
Intervju
83
Ani}, Rje~nik hrvatskog jezika, 1991.
178
Trening priru~nik za trenere SESIJA 3: ODNOSI S JAVNO[]U 179
4. PRILOG SESIJI
Prilog 1: Saop{tenje za javnost
GENDER, MLADI I MEDIJI 3.MODUL: MEDIJI I PROMOCIJA RODNE RAVNOPRAVNOSTI Prilog 2: Poziv za medije
180
Trening priru~nik za trenere LITERARURA 181
LITERATURA:
Rijavec,M.& Miljkovi},D. Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP, 2001. Sremec-Nebi},T. Asertivnost: {to je to i kako nam moè pomo}i?, 2004. FER - Komuniciranje: Asertivnost i sukob, 2004. Brown, J. S., Collins, A. & Duguid, P. Situated cognition and the culture of learning. Educational Researcher, 18/1, 1989. Driscoll, M. P. Psychology of Learning for Instruction. 3 ed. Allyn & Bacon, 2004. Howell, C. L. Facilitating Responsibility for Learning in Adult Community College Students. ERIC Digest. 2001. Knowles, M. S. The Modern Practice of Adult Education: From Pedagogy to Andragogy. Rev. ed. Wilton, Conn. 1980. Pratt, D. D. Good teaching: One Size Fits All?. 1998. Vizek Vidovi}, V. Nastavnik u visokom obrazovanju. 2009. Brilhart, J. K. i Galanes, G. J. Effective Group Discussion. Dubeque, Iowa: Brown & Benchmark Publishers, 1995. Dillon, J. T. Using Discussion in Classrooms. Buckingham - Philadelphia: Open University Press, 1995. Kova~, V. Diskusija kao nastavna metoda u visoko{kolskoj nastavi: prilog za poticanje dubinskog pristupa u~enju. Napredak: 137, 4, 433-440, 1996. Rabow, J., Charness, M. A., Kipperman, J. i Radcliffe-Vasile, S. Learning Through Discussion. London: Sage Publication, 1994. The Role of Class Discussion in the Learning - Centered Classroom. The Cross Papers, 2005. Hodì} A. i Bijeli} N., Zna~aj roda u stavovima i seksualnom pona{anju adolescenata i adolescentica: izvje{taj istraìvanja "Mu{karci, ène i seksualnost". Zagreb: CESI, 2003. Bijeli}, N., Istraìvanja nasilja u adolescentskim vezama, 2004. Family Violence Initiative; Dating Violence: A Fact Sheet from the Department of Justice Canada, Department of Justice Canada, 2007. Finger, W. i dr., Nonconsensual Sex among Youth, YouthNet, Family Health International, 2004. Foltz, A. M., Gender and Dating Violence, University of Maryland, 2006. Furlong, M. J. i dr., Dating Violence Patterns of California Adolescents, University of California Santa Barbara, Center for School-Based Youth Development, 2005. Hickman, L. J. & Jaycox, L. H., Dating Violence among Adolescents: Prevalence, Gender Distribution, and Prevention Program Effectiveness, u Trauma, Violence, & Abuse 5(2), 123-142, 2004. Kelly, K. D., Violence in Dating Relationships: An Overview Paper, Ottawa, Public Health Agency of Canada, 2006. Cascardi, M. & Avery-Leaf, S., Violence against Women: Synthesis of Research for Secondary School Officials, U.S. Department of Justice, 2000. Cesar, S. i dr., Bolje sprije~iti nego lije~iti: prevencija nasilja u adolescentskim vezama (priru~nik za edukatore i edukatorice), Zagreb: CESI. 2006. Kinsfogel, K. M. & Grych, J. H., Interparental Conflict and Adolescent Dating Relationships: Integrating Cognitive, Emotional, and Peer Influences, u Journal of Family Psychology 18(3), 505 -515, 2004. Lavoie, F., Robitaille, L. & Hebert, M., Teen Dating Relationships and Aggression, u Violence Against Women (6)1, 6-36, 2000. O'Keefe, M., Teen Dating Violence: A Review of Risk Factors and Prevention Efforts, 2005. Picard, P., Technology & Teen Dating Abuse Survey 2007, Teenage Research Unlimited, 2007.
GENDER, MLADI I MEDIJI LITERARURA

Powers, J. & Kerman, E., Teen Dating Violence, 2006. Teen Dating Abuse Survey 2005, Teenage Research Unlimited, 2005. Teen Dating Abuse Survey 2006, Teenage Research Unlimited, 2006. Varia, S; Dating Violence among Adolescents, Advocates for Youth, 2006. Wolfe, D. A. & Feiring, C., Dating Violence Through the Lens of Adolescent Romantic Relationships, u Child Maltreatment 5(4), 360-363, 2000. Baranovi}, B., "Slika" ène u ud`benicima knjièvnosti, Zagreb: IDIZ, 2000. Beader, M., Prvi koraci: priru~nik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava, Amnesty International Hrvatske, Zagreb, 2000. Byer, C. O. & Shainberg, L. W., Dimensions of Human Sexuality, New York: WBC/McGraw-Hill, 1994. Bornstein, K., Gender Outlaw: On Men, Women, and the Rest of Us, New York: Vintage Books, 1995. Bornstein, K., My Gender Workbook: How to Become a Real Man, a Real Woman, the Real You, or Something Else Entirely, New York & London: Routledge, 1998. Hodì}, A., Bijeli}, N. i Cesar, S., Spol i rod pod pove}alom: priru~nik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb: CESI, 2003. Izvje{taj o radu Gender centra Federacije BiH, Gender centar F BiH, 2006. Neimanis, A., Gender mainstreaming u praksi, Sarajevo: UNDP RBEC, 2006. Melander, G., Alfredsson G. & Holmstrm, L., The Raoul Wallenberg Institute Compilation of Human Rights Instruments. Leiden/Boston: Martinus Nijhoff Publishers, 2004. Stotinu rije~i za jednakost. Rje~nik termina o jednakosti izmedu èna i mu{karaca. Op}i Direktorat za zaposlenje, industrijske odnose i socijalne poslove, Evropska komisija, 1998. Petru{i}, Nevena, ur. Putevi ostvarivanja rodne ravnopravnosti i jednakih mogu}nosti - Od ideje do prakse. Priru~nik za slu`benike i organe lokalnih samouprava zaduène za ravnopravnost polova. Beograd: Savet za ravnopravnost polova Vlade Republike Srbije, 2007. Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH. Nalazi i preporuke radne grupe. Sarajevo: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar Vlade RS, Gender Centar FBiH, Civilni sektor, 2007. Srednjoro~na razvojna strategija za Bosnu i Hercegovinu (MTDS), 2004-2007. Klimenkova, T., @ena kao kulturni fenomen, Beograd: Centar za ènske studije, 2003. Bak{i}-Mufti}, J., @enska prava u sistemu ljudskih prava, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2006. îtanka ljudskih prava, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, 2001. Toolkit on mainstreaming gender equality in EC development cooperation, EC Relex Family Gender Help Desk, 2004. National Youth Violence Prevention Resource Centre (NYVPRC); Facts for Teens: Teen Dating Violence, 2001. Williams, S., Seed, J. & Mwau, A., The Oxfam Gender Training Manual, Oxford: Oxfam, 1994. McNair, B., Striptiz kultura: Seks, mediji i demokratizacija ùdnje, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2004. Vassi, M. Beyond Bisexuality. Journal of Bisexuality 5 (2): 283-290, 2005. Martin, M. Kay & Voorhies, B. Supernumerary Sexes: Chapter 4 of Female of the Species. New York: Columbia University Press, 1975. Kopff G. Richard & Nersessian Edward, Textbook of Psychoanalysis. American Psychiatric Association: 1996, p. 645. Butler, J., Gender Trouble. 2004 Blackless, Melanie. Atypical Gender Development - A Review. 2008.
182
Trening priru~nik za trenere LITERARURA

Blackless, Melanie; Charuvastra Anthony, Derryck Amanda, Fausto-Sterling Anne, Lauzanne Karl & Lee Ellen, How Sexually Dimorphic Are We? Review and Synthesis. American Journal of Human Biology: 2000. 12 (2): 151-166. Michael Haralambos & Martin Holborn, Sociologija, Golden marketing, Zagreb, 2002. Marshall McLuhan, Understanding Media: The Extensions of Men, McGraw-Hill, New York, 1964 Butkovi}, H. European Union and its Civil Society: A Neverending Search for Accountability. Politi~ka misao, 95-103, 2004. Beetham, D., Boyle, K., Introducing Democracy: 80 questions and answers, UNESCO, 1995. Besson, W., Jasper, G., Temeljni pojmovi moderne demokracije, Pan liber, Osijek, Zagreb, Split, 1998 Bibi~, A., Civilno dru{tvo i politi~ki pluralizam, CEKADE, Zagreb, 1990 Boltek, M., Logari}, B. (ur.), Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj - modeli suradnje dràve i udruga, Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, Zagreb, 1999. ~u~i}, Lj. (ur.) Demokratske slobode u Hrvatskoj (prilog raspravi) Europski pokret Hrvatska, Zagreb, 1995. Giddens, A., Tre}i put, Politi~ka kultura, Zagreb, 1998. Lapa{, D., Me|unarodne nevladine organizacije kao subjekti me|unarodnog prava, Pravni fakultet, Zagreb, 1999. Pokrovac, Z., (ur.) Gra|ansko dru{tvo i dràva, Naprijed, Zagreb, 1991. Pribi~evi} - Gelb, D. (ur.) Nevladine organizacije i europski standardi ljudskih prava, Centar za direktnu za{titu ljudskih prava, Zagreb, 1998. Primorac, M., Japec. L. (ur.), Temelji slobodnih dru{tava, Center for Civil Society in SE Europe, Zagreb, 1997. Rupel, D., Od vojnog do civilnog dru{tva, Globus, Zagreb, 1990 @ani}, I. (ur.) Federacija Bosna i Hercegovina: dràva i civilno dru{tvo, Erasmus Gilda - Novi Liber, Zagreb Geremek, B., Civil Society and the Present Age, Kettering Review, Winter, 1997. Stubbs, P., Non governmental organisations and global social policy: towards a socio-cultural framework, in What is global social policy GASPP, December 1997. Archibugi, D., Held, D., Cosmopolitan Democracy: An Agenda for a New World Order, Polity Press, Cambridge,1995. Baloban, S., Izazovi civilnog dru{tva u Hrvatskoj, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 2000. Barker, J., Street-Level Democracy - Political Setting at the Margins, Kumarian Press, 1999. Bebbington, A., Mitlin, D., NGO Capacity and Effectiveness: A review of themes in NGO-related research, ESCOR, London: IIED, 1996. Bebbington, A., Riddell, R., Donors, Civil Society and Southern NGOs: New Agendas, Old Problems. IIED/ODI, London,1995. Biekart, K., The Politics of Civil Society Building: European Private Aid Agencies and Democratic Transitions in Central America, International Books in cooperation with Transnational Institute, Utrecht, 1999. Cohen, J. L., Civil society and political theory, The MIT Press, Cambridge, London, 1992. Crouch, C. i Marquand, D., Reinventing Collective Action: From the Global to the Local, Blackwell, Oxford, 1995. Association for Progressive Communication (APC), Multimedia Training Kit. 2007 Kunac, S. Vrijednost vrednota - civilno dru{tvo i hrvatska demokratizacija. Zagreb: B.a.B.e. 2006. Kunac, S. i Sarnavka S., Nevinost bez za{tite: "ènska" percepcija medijskih sadràja. Zagreb: B.a.B.e. 2006. Sanja Sarnavka, Put do vlastitog pogleda. B.a.B.e. Zagreb: 2006. Office of the PAR Coordinator. Bosnia and Herzegovina: Public administration reform strategy. Sarajevo: Office of the PAR Coordinator. 2006.
183
GENDER, MLADI I MEDIJI LITERATURA

Open Society Fund Bosnia and Herzegovina. Democracy Assessment in Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: Open Society Fund Bosnia and Herzegovina. 2006. Denise Gray-Felder & James Dean, Communication For Social Change: A Position Paper and Conference Report. New York: The Rockefeller Foundation, 1999. Young, E. & Quinn, L., Writing Effective Public Policy Papers. Open Society Institute, Budapest: 2002 Kolter & Armstrong, Principles of Marketing. 2006. Mornjak-Bambura}, N. i grupa autora: Stereotipizacija: Predstavljanje èna u {tampanim medijima u Jugoisto~noj Evropi. Mediacentar, Sarajevo: 2007. Zgrablji}-Rotar, N., Medijska pismenost i civilno dru{tvo. Mediacentar, Sarajevo: 2005. Pal, L. A. Beyond Policy Analysis. 2006. Regulations on consultations in legislative drafting. 2006. Rules of the Procedure of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina. 2006. Sebastian, S. Leaving Dayton behind: Constitutional reform in Bosnia and Herzegovina. Madrid: FRIDE. 2007. Vogel, T. K. Policy research organizations in Bosnia and Herzegovina: An overview. Sarajevo: Swiss Agency for Development and Cooperation. 2005. Uniform rules for legislation drafting in the Institutions of Bosnia and Herzegovina. 2005. Agreement on Cooperation between the Council of Ministers of BH and the Non-Governmental Sector in Bosnia and Herzegovina. 2007.
184
Trening priru~nik za trenere INTERNET 185
INTERNET:
www.sezamweb.net www.socialworkers.org/practice/adolescent_health www.justice.gc.ca www.drum.umd.edu www.safeyouth.org www.vawnet.org/DomesticViolence/Research/VAWnetDocs/AR_TeenDatingViolence.php www.loveisnotabuse.com www.actforyouth.net www.advocatesforyouth.org www.isna.org www.michaelkaufman.com www.iisd.ca www.unfpa.org www.unaids.org www.guttmacher.org www.jhuccp.org www.undp.org www.pf.convio.com www.exploratorium.edu www.teachingperspectives.com/PDF/goodteaching.pdf www.domus.srce.hr www.eric.ed.gov Gender Akcioni Plan BiH. Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine. www.arsbih.gov.ba CEDAW - Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije èna. Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine. www.arsbih.gov.ba Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women. Division for the Advancement of Women/Department of Economic and Social Affairs. www.un.org European Charter of Local Self-Government (Konvencija o lokalnoj samoupravi Savjeta Evrope) Council of Europe Treaties. Council of Europe. www.conventions.coe.int Gateway to the European Union (Portal Evropske Unije). www.europa.eu Gender audit 2006. Publikacije i projekti. Gender centar Vlade Republike Srpske. www.gc.vladars.net Gender mainstreaming. Zavr{ni izvje{taj o aktivnostima Grupe specijalista za mainstreaming (EG-S-MS). Publikacije i projekti. Gender centar Vlade Republike Srpske. www.gc.vladars.net Human Rights/Equality between Women and Men. Council of Europe. www.coe.int Pekin{ka deklaracija i Platforma za akciju. Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine. www.arsbih.gov.ba European Commission. European Governance: A White Paper. Brussels: European Commission. 2001. www.eur-lex.europa.eu European Commission. Communication from the Commission on the collection and use of expertise by the Commission: Principles and guidelines: Improving the knowledge base for better policies. Brussels: European Commission. 2002. www.ec.europa.eu European Commission. Towards a reinforced culture of consultation and dialogue - General principles and minimum standards for consultation of interested parties by the Commission. Brussels: European Commission. 2002. www.eur-lex.europa.eu European Policy Centre. Enhancing the role of science in the decision-making of the European Union, EPC working paper no 17. Brussels: European Policy Centre. 2005. www.epc.eu
GENDER, MLADI I MEDIJI INTERNET

Fenton, H. Proposed public participation procedures: rationale and comparative context. Sarajevo: USAID. 2005. www.usaidjsdp.ba Fleschner, S. and Ahmetaj Hrelja, E. Report on Public Participation. Sarajevo: USAID. 2005. www.usaidjsdp.ba IRIS Centre of the University of Maryland. IRIS helps forge innovative public consultation procedures for Bosnia state ministries. College Park: IRIS Centre of the University of Maryland. 2006. www.iris.umd.edu Kova~, N. Bosnia and Herzegovina in the light of European integration. Online journal "Spirit of Bosnia". April 2007. www.spiritofbosnia.org Resolution 176 (2004) on Gender Mainstreaming at Local and Regional Level: A Strategy to Promote Equality Between Women and Men in Cities and Regions (Rezolucija 176 (2004) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope o uvo|enju na~ela ravnopravnosti polova na lokalni i regionalni nivo: strategija promovisanja ravnopravnosti èna i mu{karaca u gradovima i regijama). The Congress of Local and Regional Authorities. Council of Europe. www.coe.int Resursni centar civilnog dru{tva u BiH. www.civilnodrustvo.ba The United Nations Human Rights Treaties. www.bayefsky.com Women watch: Information and resources on Gender Equality and Empowerment of Women (Informacije i resursi UN-a o gender ravnopravnosti i osnaènju èna). www.un.org Association for Progressive Communication (APC), Trening materijali za multimediju. Dostupno na: http://www.itrainonline.org BRIDGE: Examples of international practice and further links. www.genie.ida.ac.uk National Foundation for Civil Society Development. The Foundation - its mission, vision and goals. Zagreb: National Foundation for Civil Society Development. 2008. www.zaklada.civilnodrustvo.hr Support for Improvement in Governance and Management - SIGMA. Bosnia and Herzegovina: Policy-making and coordination assessment: June 2006. Paris: SIGMA. 2006. www.sigmaweb.org Beòvan, G., Nevladine organizacije i civilno dru{tvo (www.jware-hr.com) Callahan, D. What is "global civil society"?, Democracy Digest, Vol. 3, No. 1., 1999. (www.civnet.org) Carothers, T., Think Again: Civil Society, Foreign Policy Magazine, 1999-2000 (www.globalpolicy.org) Edwards, M., Hulme D., Wallace T., NGOs in a Global Future: Marrying Local Delivery to Worldwide Leverage, Public Administration and Development No.19, 1999. (www.globalpolicy.org) Foley, M., Edwards, B., The Paradox of Civil Society, Journal of Democracy, Vol. 7, No. 3, 1996 (www.globalpolicy.org) Judge, A., Interacting Fruitfully with UnCivil Society, Transnational Associations, 49, 1997. (www.globalpolicy.org) Judge, A., NGOs and Civil Society: Some Realities and Distortions (www.globalpolicy.org) Paul, J., NGOs, Civil Society, and Global Policy Making, Global Policy Forum, New York, 1997, (www.globalpolicy.org) Rosenblum, N., The Moral Effects of Associational Life, Journal of the Institute of Philosophy and Public Affairs, vol 18, no 3., University of Maryland, 1998. (www.puaf.umd.edu) Sins of the secular missionaries, The Economist, January 27, 2000. (www.friends-partners.org) Civility and civil society, Civnet's journal for civil society, May- June, 1998 Vol 2. No. 3, (www.civnet.org) Civil Society and Democratic Citizenship, Institute for Philosophy and Public Policy at the University of Maryland, 1998. (www.puaf.umd.edu) Civil Society and NGO's, Coalition for global solidarity and social development (www.globalsolidarity.org) Civil Society: NGO Development Policy, Office of the high Representative (OHR) (www.ohr.int) Crane, E. H., Defending Civil Society, 1993. (www.cato.org) De Oliveira, M. D., Tandon, R., The Emergence Of Global Civil Society, USIA Electronic Journals, Vol. 1, No. 8, July 1996. (www.usinfo.state.gov)
186

Prirucnik Gender Mladi I Mediji

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucnik Gender Mladi I Mediji

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GENDER, MLADI I MEDIJI Trening priru~nik za trenere

GENDER, MLADI I MEDIJI IMPRESUM

Gender, mladi i mediji - Trening priru~nik za trenere

GENDER, MLADI I MEDIJI SADR@AJ

I OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

GENDER, MLADI I MEDIJI UVOD / PREDGOVOR

Amra Seleskovi}, direktorica Udru`enja VESTA

Trening priru~nik za trenere O TRENING PRIRU^NIKU I KAKO GA KORISTITI

O trening priru~niku i kako ga koristiti

GENDER, MLADI I MEDIJI O TRENING PRIRU^NIKU I KAKO GA KORISTITI

Osnove andragogije i priprema treninga

GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

Karakteristike i principi u~enja kod odraslih

1.1. VAK teorija u~enja

1.2. Kolbov stil u~enja5

Kolb, David. Kolb's Learning Style Inventory (1975)

1.3. Inkluzivni pristup u~enju

Trening priru~nik za trenere KARAKTERISTIKE I PRINCIPI U^ENJA KOD ODRASLIH

2. KARAKTERISTIKE RADA S MLADIMA

Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI

Vo|enje trening procesa u grupi

1. PRINCIPI SARADNJE: TIMSKI RAD

Idol, Polucci - Whitcomb & Neven (1986)

GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

1.1. Model saradni~ke konsultacije: Kako stvoriti uspje{an tim?

Planovi u slu~aju nepredvi|enih situacija

SNALA@LJIVI ORGANIZATOR RO\ENI VO\A

Konzervativan, odgovoran, prakti~an Smiren i pouzdan, disciplinovan

Radoznao, voli izazove, dinami~an

OSOBA SA IDEJAMA OSOBA ZA KONTAKTE

Individualac, ozbiljan, nekonvencionalan Ekstrovertan, entuzijasta, komunikativan, sve ga zanima

Obra}a suvi{e pa`nje na manje bitne detalje, napet

Saradnja je klju~ uspjeha timskog rada!

1.2. Izgradnja timova

Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI 23

1.3. Principi za uspje{an rad u timu

1.4. Konflikti u timu i kako ih prevazi}i

GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

2.1. Elementi komunikacijskog procesa

Brooks & Heath, 1993

Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI

2.2. Struktura i kanali komunikacije

2.3. Verbalna i neverbalna komunikacija

2.4. Prepreke uspje{noj komunikaciji i njihovo uklanjanje

Trening priru~nik za trenere VO\ENJE TRENING PROCESA U GRUPI

2.5. "Te{ki" u~esnici

GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

3.1. Principi aktivnog slu{anja

3.2. Kako pobolj{ati vje{tinu slu{anja?

GENDER, MLADI I MEDIJI OSNOVE ANDRAGOGIJE I PRIPREMA TRENINGA

4. ASERTIVNOST ILI SPOSOBNOST "ZAUZIMANJA ZA SEBE"

4.1. Razlika izme|u asertivnosti i agresivnosti

4.2. U~enje asertivnosti

4.3. Asertivnost - klju~ uspje{ne komunikacije

Po{tovanje li~nosti i prava drugih ljudi Samostalno dono{enje odluka

Visoko samopo{tovanje i prikladna slika o sebi Preuzimanje inicijative u me|uljudskim interakcijama

Preuzimanje odgovornosti za svoja djela

Samopouzdanje, zadovoljstvo sobom Uva`avanje i po{tovanje

^esto dobivate {ta `elite

Izbjegavanje neugodnih situacija, konflikata, napetost konfrontacija

Osje}aj da vas drugi Osloba|a ljutnju uva`avaju, samopo{tovanje, unaprje|ivanje odnosa

4.4. Asertivnost u govoru

4.5. Prepreke asertivnosti