RJENIK KNJIEVNOG NAZIVLJA (SOLAR)

Alegorija Pjesnika figura u kojoj se ono to je izravno reeno odnosi na neto drugo, uz pretpostavku da se znaenje neke pjesnike slike ili prie moe objasniti pojmovima ivotinje kao tipovi ljudi i sl. Cesari: Na novu plovidbu odnosi se na ljudsku sudbinu Anagram ije ili reeni!a koja se dobiva promjenom reda slova u nekoj rijei ili reeni!e. "edino je pravilo da sva slova moraju biti zastupljena u novostvorenom sklopu. #esto se koristi za pseudonime. Poseban vid anagrama je palindrom. $ %jegoevoj se zbir!i Cezar naziva aze!, %apoleon %oelopan i sl. Anakolut Podvrsta elipse koji oznaava neki nesklad u gradnji sloene reeni!e. &psolutni nominativ i pretvaranje udaljene zavisne reeni!e u glavnu, dva su najea oblika anakoluta. ' O ardae, ognjem sagorio! / Vee si mi mladoj dodijao, / etajui sama po ardaku (narodna pjesma) Antite a Pjesnika figura, prema nekim teoretiarima podvrsta poredbe, koja se temelji na suprotstavljanju dviju ili vie rijei, pojmova ili predodbi posve suprotna ili barem jasno razliita znaenja. ' moe biti i izreka: *vi ljudi ive da jedu, a ja jedem da ivim. (*okrat) ' svojevrsno pojaavanje izraza: uti utuju, !rveni putuju ' poslovi!a: Sit gladnu ne vjeruje ' !la"en!ka antite a: pitanje, odri!anje, odgovor (#a!anagini$a) A%o!tro&a Pjesnika ili govornika figura obraanja ili nagovora nekom pojmu, stvari ili pojavi kao da je osoba, ili nekom mrtvom ovjeku kao da je iv ' O lijepa, o draga, o slatka slobodo / Dar, u kom sva blaga vinji nam je og do+ (,unduli: -ubravka) A!in'eton Pjesnika figura srodna elipsi, koja nastaje nizanjem rijei ili izraza, a da se oni ne povezuju na uobiajen, gramatiki utvr.en nain ' !opovi, bombe, d"amije, torpedi / sistemi su#i, kumiri od mjedi (&. ,. /ato: /ora) (itat -oslovno ili u posve odre.enom smislu navedeni dio teksta iz nekog knjievnog, publi!istikog ili znanstvenog djela. %avodi se otprilike kao izravni primjer za potvrdu, osporavanje ili analizu u znanstvenim radovima (rni )umor Posebna vrsta 0umora u kojem se povezuju i uzajamno prepleu svi elementi komike s naelno traginom, pesimistinom slikom svijeta i o!jenom ivota. *rodan je tzv. gorkoj ironiji i sarkazmu ' 1alade Petri!e 2erempu0a /. 2rlee

itanje Pro!es razumijevanja napisanog teksta. 4ek se tim pro!esom uspostavlja znaenje knjievnog djela to otprilike odgovara interpreta!iji. #itanje je nain na koji se u svijesti oblikuje umjetniko djelo. *trukturalizam i semiotika razra.uju komunika!ijsku s0emu autor'djelo' itatelj i itanje je s0vaeno kao pro!es dekodiranja, pri emu se itatelj kao re!ipijent ne mora uvijek oslanjati na iste sustave kodova kao i autor, emitent, pa se pro!es itanja mora podvrgnuti posebnoj analizi kako bi se utvrdilo kako i zato moe doi do razumijevanja ili nerazumijevanja, te kako i zato se itatelj moe osloniti na kodove nepoznate autoru, pa djelo moe razumjeti i na drugaiji nain. 4eorije re!ep!ije radikaliziraju stajalite prema kojemu se znaenje djela ostvaruje tek u itanju, pa dre da tek analiza itanja i itatelja mora biti u sreditu zanimanja znanosti o knjievnosti. 5bog toga 6ans obert "auss uvodi pojam 70orizont oekivanja8 koji se u biti odnosi na povijesne okvire unutar koji0 se jedino moe proitati neki tekst kao knjievno djelo. itatelj 9naj tko razumijevajui ita napisani tekst. $ sreditu je zanimanja teorije re!ep!ije i amerike kole 7kritike itateljeve reak!ije8. #itatelj se kao predmet analize zamilja jedino kao tip itatelja, a razvrstavanje se onda obavlja najee prema obrazovanju, drutvenim slojevima, klasama, staleima i sl. %aivni itatelj je onaj koji knjievni tekst ita kao izvjee i prema tome uzima da knjievnost jednostavno opisuje zbilju koji knjievnost i ne ita kao umjetniku knjievnosti. Pravi itatelj je onaj tko pri0vaa i razumije konven!ije knjievnosti pa se zbog toga i moe uivjeti u knjievno djelo i doivjeti ga iskljuivo i jedino kao knjievnost. :olfgang ;ser pokuava uvesti i tip impli!itnog itatelja, onoga kojeg djelo pretpostavlja, te idealnog itatelja, onoga koji ima uvjete za potpuno razumijevanje. Pojmom 0orizonta oekivanja itatelja, pojam itatelja pokuava se odrediti okvirima njegova vremena i ogradama koje mu ono namee, ali koje on u odre.enim posebnim okolnostima moe i prekoraiti, da bi barem u nekoj mjeri razumio novinu i originalnost. *eik!a 9ne jezine osobine koje se odnose izravno na osobne, vremenske ili mjesne karakteristike situa!ije u kojoj se zbiva neki iskaz. -eikti!i su rijei koje nemaju odre.eno samostalno znaenje nego ga dobivaju jedino u stvarnom kontekstu, npr. 7ja8, 7ti8, 7ovdje8, 7sada8. *enota$ija %aziv je preuzet iz semiotike i oznauje strogo utvr.eno znaenje neke jezine jedini!e. Pretpostavlja da postoji izravni i jednoznani odnos izme.u naziva i pojma, odnosno zbiljskog predmeta koji je oznaen: rije pas re!imo, znai domau ivotinju. *uprotstavljen je pojmu konota!ije, koji se odnosi na dodatna znaenja: pas moe znaiti vjernost, podlonost gospodaru. *ijalog azgovor me.u likovima u dramskim i pripovjednim knjievnim djelima, ponekad u posebnom obliku i u lirskoj poeziji. %aglaava suprotnosti najee izme.u dvaju likova, odnosno nji0ovi0 karakterni0 ili etiki0 osobina, nji0ovi0 osjeaja ili misaoni0 stavova. <aan je tako kao sredstvo karakteriza!ije, ali i kao izraz svojevrsnoga naina miljenja i, osobito u drami, kao pokreta radnje koja nastaje upravo zbog razlika, sukoba i protuslovlja me.u likovima. -ramski dijalog ima bitnu ulogu u pokretanju radnje, stvaranju napetosti i u postup!ima oblikovanja zapleta i raspleta, dok se epski dijalog najee koristi kao sredstvo karakteriza!ije i vaan dominirajui postupak u mnogim digresijama. $ lirskom dijalogu likovi nisu stroe odre.eni pa se njegov oblik rabi uglavnom kao sredstvo izraavanja osjeaja

i raspoloenja, uz naglaena odre.ena suprotstavljanja. >ilozofski dijalog bitno odre.uje stalni dijalog izme.u antike i biblijske tradi!ije. *ijege a %aziv za pripovijedanje odnosno razlaganje, u staroj retori!i dio govora koji dolazi nakon uvoda i u kojem se iznosi injenini pregled predmeta o kojem se govori. Platon dijegezu suprotstavlja mimezi. *trukturalizam dri da tzv. dijegetiki univerzum, to e rei svijet oblikovan pripovijedanjem ini temeljni nain oblikovanja knjievnoga djela. *i!kur /nogoznaan naziv kojim se u lingvisti!i najee oznauje jezina !jelina vea od reeni!e, a u svagdanjoj jezinoj uporabi govor neodre.ene duine u raspravi. 5naajan /i!0el >ou!ault. $ neto drugaijem smislu pojam diskurza preuzela je naratologija, koja ga rabi u znaenju svojevrsne obrade prie, to e rei da ga s0vaa kao neki aspekt s kojega se pria u knjievnom razumijeva kao nain na koji je autor elio uobliiti sve pripovjedne dijelove u skladu s porukom koju eli odaslati itateljima. Eli%!a Pjesnika figura koja nastaje izostavljanjem pojedini0 rijei iz reenine !jeline tako da se smisao ipak moe razabrati. Pripada skupini figura konstruk!ije, odnosno sintaktiki0 figura. %jome se u knjievnosti postie zgusnutost i snaga u izraavanju neki0 jaki0 osjeaja ili misaoni0 stavova ' Svera$orni e ritam po uli%i da ori& / 'ori! 'ori! (2rlea: Plameni vjetar) E%i o'a %aziv u te0ni!i osobito epske poezije, ali i romana, vee tematski zaokruene !jeline koja se izdvaja iz tijeka !jelokupne opisane radnje vlastitim poetkom, sredinom i krajem. $z digresije i ponavljanja najee je sredstvo usporavanja radnje, ali ima i veliku vanost u kompozi!iji jer se neka opsena djela mogu uobliiti zapravo jedino kao niz epizoda, to za0tijeva i posebne postupke nji0ova me.usobnog povezivanja i uskla.ivanja s !jelinom. +igura %aziv stilskog postupka, preuzet iz stare retorike, kojim se postie prijelaz iz obinoga govora u kultiviran, lijep, ukraen, retoriki i knjievni govor. #esto se zamjenjuje nazivom osnovno stilsko sredstvo, stilska figura, pjesnika ili retorika figura. %jima se postizalo bitno svojstvo dobroga, umjetnikoga govora. *0vaena su kao uobiajena i stalna i po sebi vrijedna sredstva izraza, a sastojala su se od zamjene uobiajeni0 rijei ili reeni!a novim i drugaijima, odnosno prijenosa znaenja jedne ili vie rijei na druge. azlikovalo se pri tome trope koji nastaju uporabom nove rijei, odnosno prijenosa znaenja s jedne rijei na drugu, i figura u uem smislu koje nastaju uporabom reenini0 ili ak vei0 jezini0 !jelina. ' &igure 'ik$ije glasovne ili zvune figure: asonan!ija, alitera!ija, onomatopeja, anafora, epifora, simploka i anadiploza ' &igure rije,i ili tro%i metafora, metonimija, personifika!ija, sinegdo0a, eufemizam, epitet, alegorija, simbol ' &igure kon!truk$ije ili !intakti,ke &igure inverzija, retoriko pitanje, elipsa, asindeton, polisindeton ' &igure mi!li poredba, antiteza, 0iperbola, litota, grada!ija, ironija, paradoks i oksimoron

Go"or /anifesta!ija ljudske sposobnosti sluenja jezikom. $ strukturalnoj lingvisti!i govor (parole) odre.en je kao pojedinani komunika!ijski in, koji se ostvaruje na temelju jezika (langue) kao sustava koji omoguuje komunika!iju. $ staroj retori!i govor je znaio posebno oblikovan jezini iskaz, u pravilu unaprijed napisan i predvi.en za usmeno kazivanje, kojim se u javnim nastupima govornik obraao publi!i. 4ako se govor u retori!i dijeli na tri dijela: uvod, izlaganje i zakljuak, od koji0 se opet svaki dijelio na ue dijelove, pa se osobito izlaganje dijelilo na pripovijedanje i opis teme, dokazivanje vlastiti0 teza i pobijanje eventualni0 argumenata protivnika. Gra'a$ija >igura koja nastaje takvim izborom rijei, slika ili misli kojim se postie postupno pojaavanje ili slabljenje poetne predodbe ili misli. -vije podvrste grada!ije: klimaks i antiklimaks. 5bog dojma pojaavanja ili pak ublaavanja, grada!ija je srodna 0iperboli i litoti. $ suvremenom pjesnitvu uglavnom tei da odgovarajui dojam postigne nizanjem i stupnjevanjem neuobiajeni0 slika ili pojmova, koji upravo zbog tog stupnjevanja dobivaju posebna znaenja. ' Na(ite me, / ve"ite me, / spalite moje sjeanje, / $akopajte moje sun%e))) (<rkljan: #arolija zaborava) #i%er-ola Pjesnika figura preuveliavanja, pretjerivanja u opisu likova, predmeta ili radnje, te pojaavanje izraz do krajnji0 grani!a. $ knjievnosti je vano stilsko sredstvo uvijek kada se radi o naglaenom izri!anju snani0 osjeaja, o patetinim iskazima, ali i u pojedinim vrstama komike. %eki je teoretiari dre podvrstom poredbe, a u suvremenom pjesnitvu najee slui neobinom pojaavanju predodbe. ' *mao sam glas kao vjetar, / ruke kao #ridine))) (Pupai: 4ri moja brata) #ori ont o,eki"anja %aziv u teoriji re!ep!ije pretpostavljenog okvira unutar kojeg itatelji nekog razdoblja mogu na odgovarajui nain razumijevati knjievna djela. 4eorija re!ep!ije pretpostavlja da se re!ep!ija knjievnog djela zbiva unutar odre.ene igre izme.u onoga to itatelji oekuju i onoga to je neobino i neoekivano, ali se jo moe pri0vatiti kao mogua novina knjievnog izraavanja. %eka mjera oekivanja uvijek postoji@ ono to prelazi grani!e oekivanja nee biti pri0vaeno kao knjievnost, itatelji e takva djela ili odba!iti ili e i0 itati na nain koji odgovara nji0ovu oekivanju, te e i0 tako i o!jenjivati, kao djela bez umjetnike vrijednosti. #umor 9pi naziv izraavanja i prikazivanja smijenoga u svim vidovima i nainima, kao i sposobnost njegova prepoznavanja i razumijevanja u svim ivotnim situa!ijama. 6umor je najprije dobio znaenje raspoloenja uope, a kasnije se poeo primjenjivati samo na vedro, ugodno i veselo raspoloenje. 2oristei 0umor pisa! se zadovoljava uoavanjem svi0 vidova smijenoga s razumijevanjem i blagonaklonou prema tim pojavama, bez posebne osude i negativnog stava, kao u sarkazmu i groteski. Poseban vid 0umora danas je i tzv. !rni 0umor. 2ao anrovi koje odre.uje 0umor uglavnom se smatraju vi!evi, anegdote, 0umoreske, neki tipovi komedija i tzv. 0umoristiki romani.

Igra rije,ima %aziv razliiti0 postupaka u kojima se koristi mogunost odvajanja oznaitelja od oznaenoga ime se dobivaju posebna, obino neoekivana znaenja i postiu osobiti, najee komini dojmovi. %eki teoretiari tako oznaavaju skupinu figura u koju bi ulazile preteito figure dik!ije (alitera!ija, onomatopeja, anafora, epifora, anadiploza), ali najee se pretpostavlja da tako valja nazvati postupke koji se rabe u poigravanju rijeima razliitima od oni0 na kojima se temelje tradi!ionalne pjesnike figure, jer je nji0ova bitna namjera osporiti uobiajenu funk!iju jezika. ;gre rijeima mogu nastati na temelju istog ili slinog zvuanja, razliitog znaenja isti0 rijei, rastavljanja rijei u kojim dijelovi dobivaju samostalno znaenje (tele, vizija), neobinog povezivanja razliiti0 dimenzija znaenja. %ajee se rabe kao vano stilsko sredstvo u vi!evima, anegdotama, 0umoreskama i svim vrstama 0umoristike knjievnosti. Inter%reta$ija $ najirem smislu postupak kojim se objanjava i utvr.uje znaenje knjievnog djela. $ novije se vrijeme rabi i kao oznaka metode gdje se razlikuje od analize jer za0tijeva osim razlaganja i tumaenje !jelokupnog smisla djela, ali i od kritike o!jene jer osim vrijednosnog suda za0tijeva i obrazlaganje. $ anti!i odgovara alegorezi, u srednjem vijeku oslanja se na biblijsku egzegezu, a u romantizmu s0vaa se kao takvo umijee tumaenja koje moe obrazloiti estetske sudove. ;manentna interpreta!ija oslanja se na iskustva filozofske 0ermeneutike. %jezina je temeljna zamisao usredotoenost iskljuivo na ona znaenja koja se u samom tekstu djela mogu opravdati, a pretpostavlja se intui!ija, odnosno umjetniki doivljaj, kojega tumaenja ona utvr.uje i opravdava jer dokazuje jedinstvo i sklad svi0 elemenata konkretnog umjetnikog djela. 2njievno djelo odre.uje kao jezinu umjetninu koja prenosi znaenja i poruke koje se nikako drugaije ne bi mogle prenijeti. %ajvie je uspje0a imala u tumaenju lirski0 pjesma i krai0 knjievni0 djela. %jome su se bavili Bmil staiger, Bri0 &uerba!0 i :olfgang 2aCser. In"er ija >igura okretanja uobiajenog redoslijeda rijei ili dijelova reeni!e. $ irem se smislu rabi za svaku promjenu gramatiki najpravilnijega reda rijei ili reenini0 dijelova. ,lavno joj je svojstvo naglaavanje onoga to u normalnom poretku ne bi bilo naglaeno. $ liri!i se esto rabi kao izraz unutarnjeg uzbu.enja i napetosti. ' Ni$ $apadno nebo / i i$ rasprsnuti# ipaka u vrtu / krv se %ijedi (&. 1. Dimi: ,orenje) Ironija >igura odre.ena izraavanjem preko suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onoga to se izravno kae. 9miljeno je sredstvo poruge pa se uvelike koristi u svim vrstama 0umora, posebno u satiri. -ok je 0umor uglavnom vedar i dobroudan, ironija je kritina i sklona obes!jenjivanju onoga na to se odnosi. $ anti!i sokratova ironija oznaavala je postavljanje pitanja na koja *okrat toboe ne zna odgovor i zauzima navodno podre.en poloaj prema onome koga ispituje. omantiarska ironija oslanjala se na uenje o geniju, koji zbog stvaralake moi koju posjeduje ima pravo zauzeti ironian stav prema !jelini svijeta i ivota, pse postupak rabio i u smislu naruavanja umjetnike iluzije, to je znailo da pisa! odjednom razotkriva kao je ono to opisuje samo proizvod njegove mate i nema nikakvog odnosa prema zbilji. Postmodernizam je sklon tezi kako je sva knjievnost ironijska jer, okrenuta sama prema sebi, nema i ne moe imati oslon!a u neemu to bi je izvan nje same potvr.ivalo.

Je ik Fjudska sposobnost komunika!ije sustavom artikulirani0 glasova. $ znanosti o knjievnosti pojam jezika oznaava kao sustav dogovoreni0 znakova i naina nji0ova povezivanja, a on omoguuje govor kao pojedinano ostvarenje (pojam iz strukturalne lingvistike). %ovije teorije dre da jezik odgovara kodu u teoriji informa!ije, pa se jezina komunika!ija moe zbivati samo zato to poznajemo taj kod i na temelju njega se moemo sporazumijevati. Karakteri a$ija $ najirem smislu svi elementi kojima se postie uoavanje i prepoznatljivost lika u knjievnom djelu, od izbora njegova imena, preko onoga to on sam eventualno kae o sebi, onoga to drugi o njemu govore, pa do onoga to on ini i kako djeluje. &naliza naina karakteriza!ije moe biti od posebne vanosti u odre.enim knjievnim vrstama, npr. u romanu u kojima se mogu lako razabrati te0niki postup!i kojima se ona postie (izravni unutarnji monolog, dijalozi...) Kata)re a %aziv koji je u staroj retori!i prvobitno oznaava pretjeranu, pa tako i lou uporabu rijei, odnosno zamjenu znaenja na nain koji se ne moe opravdati. -ekonstruk!ija je proglaava samim temeljem jezika, drei da se jezini znak uvijek uspostavlja samo u odsutnosti odre.enog oznaenog. Knji.e"no!t 9sobita jezina djelatnost i njezini rezultati, prema jo uobiajenim odre.enjima umjetnosti koja se ostvaruje u jeziku. $jedinjuje autore, djela i itatelje. etorika i poetika od antike do kraja 3G. st. s0vaaju knjievnost kao zanatsko umijee. 4ek je od romantizma prevladalo novo s0vaanje umjetnosti, koju je 2antova estetika oznaila kao stvaralaku djelatnost genija, prepoznatljivu sudovima ukusa. %eke teorije odre.uju knjievnost kao iskljuivo jezinu djelatnost. K/' *ustav pravila ili konven!ija koje odre.uju znaenje pojedini0 znakova i nji0ove odgovarajue kombina!ije. 4emeljni je pojam teorije informa!ije jer objanjava kako je mogue razumijevanje: ono to zovemo porukom moe se razumjeti samo na temelju poznavanja osnovi!e, koda. 2omunika!ijski model: poiljatelj, emitent, zamiljenu poruku najprije enkodira, tj. oblikuje u rijei i nji0ove kombina!ije, da bi je preko kanala primatelj, re!ipijent, mogao dekodirati, tj. razumjeti na temelju poznavanja jezika i knjievni0 konven!ija. Kom%o i$ija 4radi!ionalni naziv naina na koji je neko knjievno djelo, ili bilo koji sastavak, sloeno od neki0 prepoznatljivi0 dijelova prema nekom rasporedu. 4ako e u poeziji vanu ulogu imati raspored pojedini0 sti0ova, nji0ovo okupljanje u strofe i eventualne vee !jeline kao pjevanja, a u prozi se lako razabiru grafiki oznaeni odlom!i, dijelovi, poglavlja i glave. Postoji unutarnja i vanjska kompozi!ija, to e rei da posve formalna raspodjela ne mora odgovarati zamisli o !jelini djela, pa se poglavlja mogu prekidati na mjestima kada se upravo oekuje nastavak, sti0ovi kidaju reenine !jeline... 5ato je formalizam uveo razliku izme.u fabule i siea, kao i pojam motiva!ije.

Konota$ija -odatno, prema nekim naelima izvedeno znaenje neke rijei ili izraza. *uprotstavlja se denota!iji kao strogo odredivom znaenju koje ne podlijee moguim primislima i nejasnoama. %a konota!iji se zasnivaju figure i gotovo sva stilska sredstva, pa je moraju uzeti u obzir svi modeli knjievne komunika!ije. Kontek!t $ najirem smislu govorna ili misaona !jelina unutar koje neka rije, reeni!a ili iri iskaz dobiva odre.enije znaenje. Prije se rabio u smislu itateljevi0 pretpostavki i oekivanja, a danas se razvijaju mogunosti rekonstruk!ije konteksta kao svojevrsne podloge svakom razumijevanju. Lik $ knjievnom je djelo to oblikovana osoba ili bie s prepoznatljivim ljudskim ili nadljudskim osobinama. $ slinom se smislu rabi i naziv karakter iako se to onda odnosi na psi0ike osobine. abi se i naziv tip kada se misli na neke osobine koje su zajednike mnogim likovima u razliitim knjievnim djelima (junak, spletkar...). %eke formalno odre.ene tipologije dijele likove najee na statike i dinamike, tj. one koji tijekom pripovijedanja ne doivljavaju nikakve bitne promjene i one koji se mijenjaju, kao i na tzv. junake ili protagoniste, koji imaju glavnu ulogu i pokretai su radnje, te tzv. epizodiste, koji su u !jelokupnom razvoju od sporedne vanosti. Prije se raspravljalo o likovima iskljuivo kao o prikazanim pojedin!ima ili tipovima ljudi. &li tako se zapostavlja injeni!a da je lik prisutan iskljuivo u knjievnom djelu i da, prema tome, proizlazi samo iz nain na koji je oblikovana neka jezina tvorevina. 5bog toga suvremena teorija knjievnosti bitnu pozornost u analizi lika premjeta na problem karakteriza!ije. Litota >igura suprotna 0iperboli. 9na umanjuje, odnosno ublaava, jer pravi izraz zamjenjuje slabijim, naelno negativnim i suprotnim. $ pjesnitvu esto naglaava poseban smisao. ' it e redovno sutra, kao juer to nije bilo sveto ($jevi: Pogledi u praskozorje) 0eta&ora 9dre.uje prijenos znaenja jedne rijei na drugu. 1itna joj je osobitost zamjena znaenja zasnovana na konota!iji. $ staroj je retori!i odre.ena kao skraena poredba. Podvrste metafore su metonimija i sinegdo0a. /etafora se povezuje s pojmom paradigme, to znai kako prenoenje znaenja ovisi o zamjeni rijei i pojmova na temelju usvojenog poznavanja slini0 naziva ' *$ rasprsnuti# ipaka u vrtu / krv se %ijedi (Dimi: ,orenje) umjesto sok koji je !rven kao krv 0etaje ik "ezik koji slui za prouavanje i opisivanje drugoga jezika. %astao na temelju razlikovanja izme.u predmetnog jezika (prirodnog, objektnog jezika) te jezika kojim se opisuje predmetni jezik. $ znanosti o knjievnosti to je onaj jezik kojim se moe opisati knjievni jezik. asprave o metajeziku zapoinje formalizam s namjerom da jezik kojim se opisuje i analizira knjievnost to je mogue vie udalji od jezika same knjievnosti, jer je jezik knjievnosti uglavnom konotativan, to moe dovesti do toga da se u prouavanju knjievnosti razvije vie knjievnost o knjievnosti nego prava znanost o knjievnosti

0etonimija >igura rijei, prema tradi!ionalnim s0vaanjima podvrsta metafore kojom se znaenje prenosi prema nekim stvarnim odnosima, za razliku od prave metafore kada bi se radilo o slinostima. Prenoenje se znaenja zbiva prema naelu susljednosti. "akobson dri da je poezija sklona metafori!i, a proza metonimiji, romantizam metafori, realizam metonimiji. ' !u je sve trulo i sve trulim biva& / i podne na brdu i mudrost i kavane (2rlea: Pjesma o mrtvoj ljubavi) 0ime a 4emeljno odre.enje knjievnosti i svekolike umjetnosti, utemeljeno na odnosu prema zbilji. Pojam je uao za0valjujui &ristotelu i Platonu u estetiku i poetiku. Platon: mimeza je slika slike, a &ristotel je mimezu poimao kao oponaanje djelatnosti koja je visoko !ijenjena jer ukljuuje i pojam poesis, to se danas uglavnom tumai u smislu umjetnikog stvaranja koje oponaajui oplemenjuje prirodu. $ romantizmu je naelo oponaanja zbilje zamijenilo s0vaanje umjetnosti kao stvaralatva, a svojevrsna se obnova takvog stvaralatva doga.a u modernizmu. 0onolog $ te0ni!i drame govor to ga gluma! upuuje publi!i razgovarajui sam sa sobom ili joj se izravno obraajui. -ramski je monolog vaan dio dramskoga teksta jer najee prekida naelno dijaloki tok djela i time osigurava odre.eni ritam i raznolikost. 5nai ili razgovor glum!a sama sa sobom ili njegovo obraanje publi!i koje tako.er ima elemente dijaloga. $ lirskom se monologu izraavaju uglavnom osjeaji pobu.eni radnjom. $ modernizmu se javlja unutarnji monolog koji prati tzv. struju svijesti, a moe biti izravni koji ne potuje nikakva, ak ni gramatika ili pravopisna pravila, i neizravni gdje su pravila prisutna u manjoj mjeri. 0oti" %ajmanja sastavna jedini!a knjievnoga djela s odredivim samostalnim znaenjem. %ajee ga povezuju s temom. /otiv se moe odre.ivati i prema i izvan samoga djela, nekom tipinom ljudskom situa!ijom koja je u knjievnome djelu prikazana. $ staroj se retori!i motiv povezuje s toposom, opim mjestom, tzv. zajednikim motivom koji se moe prepoznati u mnogim knjievnim djelima, osobito u usmenoj knjievnosti (npr. motiv arobnog tapa). Postoje i lutajui motivi, gdje je pozornost posveena injeni!i da se neki motivi mogu pratiti u irokim dijakronijskim i sinkronijskim rasponima. Pratei je motiv slian leitmotivu, a oznauje niz postupaka u karakteriza!iji likova (npr. kada se pojavi odre.eni lik s kojim je povezano ubojstvo). *uvremeni teoretiari dijele motive na dinamine i statine, tj. one koji pokreu radnju i koji ju ne pokreu. O,u1enje %aziv u ruskome formalizmu bitne osobine knjievnoga postupka kojim itatelj biva iznena.en i upuen na one osobine jezika koje u obinom govoru ne primjeuje. abi se esto i naziv 7zaudnost8. Ok!imoron Pjesnika figura, podvrsta antiteze, odnosno paradoksa, u kojoj se spajanjem protuslovni0 pojmova stvara nov paradoksalni pojam ili predodba. ' mirna ludost ' naslov romana <. -esni!e: 5imsko ljetovanje ' poslovi!e: Prazna je torba tea od pune

Onomato%eja >igura u kojoj se glasovima oponaaju odre.eni zvu!i iz prirode, ivotinjsko glasanje ili neki zvu!i koji nas podsjeaju na odre.eni predmet. Pjesnitvo ostvaruje onomatopeju kombina!ijom rijei te ponavljanjem, odnosno takvim poretkom i sustavom vie rijei koji daje uinak odre.eni0 iz prirode poznati0 zvukova ' O monotona naa $vona bona (/ato: 2od kue) O%kora,enje Postupak u versifika!iji kada se sintaktiko'semantika !jelina razbija sti0om, odnosno kada se nekoliko rijei iste reeni!e prenosi u drugi sti0. ' +ud si $alutalo, dijete, to e na mramornoj ploi / -amuno tvoje koljeno, .emu an(eli slijeu... (2ranjevi: 2rist djetetu u !rkvi) O na,itelj 2 O na,eno 4emeljni aspekti lingvistikoga znaka u strukturalnoj lingvisti!i: oznaitelja ini glasovna struktura, a oznaeno pojam odnosno mentalna slika na koju se ona odnosi. -e *aussure bitno svojstvo jezinoga znaka odre.uje kao odnos izme.u glasova i onoga na to upuuju, odnos koji je naelno dogovoren, a ne ukljuuje imenovanje neki0 ve unaprijed poznati0 predmeta. 2njievno se djelo moe analizirati s aspekta oznaitelja ili s aspekta oznaenog. 3ara'igma $ najirem smislu uzorak, primjer prema kojem se treba ravnati ili koji najbolje objanjava pravilo. -va znaenja: prvo je preuzeto iz strukturalne lingvistike, gdje paradigma oznauje skup jedini!a koje se mogu me.usobno zamjenjivati odnosno koje se unutar fraze me.usobno iskljuuju jer je iz poznati0 nam u jeziku samo jedna izabrana. -rugo je znaenje preuzeto iz epistemologije prirodni0 znanosti, gdje paradigmu ini skup teorijski0 postavki, pravila istraivanja i uzoraka mogui0 rjeenja koje neka znanstvena zajedni!a rabi kao temelj i okvir vlastita rada. 3ara'ok! Pjesnika figura u kojoj se izrie neka misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna opem miljenju odnosno vjerovanju. /oe upuivati na dublji smisao. $ pjesnitvu je najee sredstvo izazivanja neuobiajeni0 aso!ijativni0 tokova. ' * to smo nebu bli"i, sve od neba smo dalji+ (2ranjevi: Bli+ Bli+ Fama azavtaniJ+) 3ara&ra a $ najirem smislu prepriavanje, slobodna obrada uglavnom fabularnoga teksta, kao i preradba nekog knjievnog djela u predloak koji nastoji sauvati barem naelno temu i kompozi!iju. 3er!oni&ika$ija Pjesnika figura najee s0vaena kao osobita vrsta metafore, u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnim pojmovima, ivotinjama ili biljkama pripadaju ljudske osobine. ' /ivade su me voljele) / Nosile su moj glas / i s njim su sjekle potoke. (Pupai: 4ri moja brata)

3leona am %aziv pogreke u retori!i koja se sastojala od gomilanja rijei istoga znaenja, to je beskorisno ako se odnosi na istu poruku. $ tom se smislu rabi i naziv tautologija. $ pjesnitvu gomilanje rijei koje su u obinom govoru istoznane moe izazvati poseban dojam zato to dobivaju dodatna znaenja i ne djeluju suvino. ' * biti slab i nemoan, i sam, be$ igdje ikoga, / i umoran i oajan))) ($jevi: *vakidanja jadikovka) 3oenta $ znanosti u knjievnosti rabi se u znaenju naglaenog zavretka !ijelog djela, ili nekoga njegova dijela, koji redovito izaziva bilo dojam konanog saimanja smisla, bilo pak neoekivanog obrata u znaenju. 2arakteristina je kao postupak u djelima didaktine ili satirine naravi, kada se na kraju eli posebno naglasiti bitna pouka ili kritika otri!a, kao u 0umoreskama ili vi!evima, kada se naglim obrtanjem smisla izaziva poseban dojam. 3oli!in'eton Pjesnika figura konstruk!ije suprotna asindetonu, koja nastaje nizanjem veznika bez gramatike potrebe. *vodi se na posebno isti!anje pojedini0 rijei, odnosno poseban nain gomilanja predodbi to sugerira osobit smisao i moe izazvati posebne dojmove. ' * nema ga sutra, ni prekosutra ne, / * vele da bolestan le"i, / * nema ga mjese%, i nema ga dva, / * $ima je ve, / * snije"i))) (Cesari: 1alada iz predgra.a) 3ore'-a Pjesnika figura koja nastaje kada se neto s neim uspore.uje, osobito na temelju neki0 osobina koje nisu neposredno uoljive. $pozorava se na osobita svojstva stvari, pojava i osoba, pri emu se otkrivaju slinosti i razlike koje iznena.uju i uzbu.uju itatelja, ili mu ukazuju na odre.eni aspekt promatranja. -anas posebno tee povezivanju razliiti0 sfera ivota i zapaanju oni0 slinosti koje kao da upozoravaju na neki dublji smisao uspore.eni0 pojava. ' 0 tada je plamen li$nuo, / +o da stenje, ko da gine1 / +o satane preko poda / Strugnule su sjene njine))) (<idri: "ezuiti) 3ri%o"je'a, *trukturni element knjievnoga djela koji oznauje govornika u knjievnoj komunika!iji. $ tradi!ionalnoj teoriji knjievnosti pripovjeda se esto poistovjeivao s autorom. Pripovjeda je tako uvijek svojevrstan glas koji upuuje na onoga tko govori, pa ga u tom smislu suvremeni teoretiari razlikuju od fokalizatora koji se moe s0vatiti kao onaj koji gleda doga.aje, a ne mora biti istovjetan s onim tko i0 pripovijeda. 9n upuuje na nain kako ispripovijedano valja s0vatiti. *uvremene teorije pokazuju da pripisivanje subjektivnosti pripovijedanja u prvome li!u i objektivnosti u treemu li!u nema dovoljno opravdanja. ' !"e naju4i %ri%o"je'a,: poznato mu je sve to se u djelu dogodilo, ak i ono to je pret0odilo ispripovijedanom i to mu je slijedilo, daje itatelju sigurne naznake i upuuje ga u vlastito, prisno poznavanje doga.aja i likova ' %ou 'ani %ri%o"je'a,: varijanta sveznajuega s time da on ne upuuje na poznavanje konanog smisla svega to pripovijeda, ali ne eli zavarati itatelje nego upuuje na to da su njegovi iskazi i opisi u najmanju ruku vjerodostojni ' ne%ou 'ani %ri%o"je'a,: najee je lik u djelu, njegovo je pripovijedanje odre.eno iskljuivo vlastitim gleditem pa itatelj nema razloga da mu vjeruje vie no bilo kojem drugom liku

3L

Re&erent *tvarni ili izmiljeni predmet koji naelno pripada izvanjezinoj zbilji, a na koji se odnosi jezini znak. Pojam je preuzet iz semiotike. Retori,ko %itanje Pjesnika figura koja nastaje posebnom uporabom upitni0 reeni!a, takvom u kakvom se upitne reeni!e postavljaju, a esto i niu, jedna za drugom, bez namjere da stvarno oznae pitanje. *lue zapravo kao izjavne reeni!e, naglaavajui upitnim oblikom najee odre.en osjeajni stav ili neke pretpostavke novog smisla ' !ko me poni$io k rije%i, / mene koja sam voda, / !ko mi je dao udes i$vora i ua, / !ko mi je rekao smrt, / meni, koja sam beskrajna, (2rmpoti: ,las vode u rije!i) Retorika ,ovornitvo i znanstvena grana koja se bavi prouavanjem govornikog umijea. -anas je ograniena na ue odre.enu teoriju usmenoga govora, a u anti!i i srednjemu vijeku sve do kraja 3G. st., znaila je razvijeno i razgranato uenje o govoru i pisanju (stara retorika). *ustavno razmiljanje o govoru poinje od E. st. pr. 2rista u ,rkoj, a ako temeljni se predmet teorijske obrade uzima govor, a ne jezik kao sustav koji omoguuje sporazumijevanje. etorika se najee dijelila na pet dijelova: inventio (skupljanje gra.e), dispositio (ralanjivanje govora), elo!utio (izbor i raspored rijei u reeni!ama), a!tio (fizika izvedba govora) i memoria (te0nika pamenja govora). Postoje tri stila: niski, srednji i visoki stil. %ajvie se bavilo ralanjivanjem sudskoga govora iji su temeljni dijelovi eMordium (uvod), tra!tatio (izlaganje) i !on!lusio (zakljuak). 2ao oznaka kultiviranoga govora, retorika se sve vie poela baviti knjievnou. Rima ,lasovno podudaranje na kraju sti0ova ili neki0 stalni0 dijelova sti0ova. #esto se rabe i 0rvatski nazivi srok i slik. ima istie zvunost pojedini0 rijei i time svraa pozornost na glasovnu strukturu, ima i semantiku ulogu jer rimovane rijei ne s0vaamo samo onako kako su prisutne u obinom itanju. Prava ili pravilna rima je ona u kojoj se podudaraju naglaeni glasovi i svi glasovi koji slijede iza naglaeni0 (srama jama). #ista je rima ona u kojoj se podudaraju i vrste naglasaka (trava glava). %eprava je rima ona u kojoj glasovno podudaranje poinje iza naglaenog sloga (igra0u ' lomlja0u). 1ogata rima je ako se podudaraju i glasovi ispred naglaenoga (bludni!a ludni!a). 4eoretiari esto govore o mukim rimama ako se podudara jedan slog (put skut), enskim ako su dva sloga (vrana rana) i djeja ili daktilska rima ako se podudaraju tri sloga (ludni!a sudni!a). ' %arne rime: vezuju dva uzastopna sti0a, aa bb ' ukr5tene: dolaze naizmjen!e u sti0ovima, ab ab ' o-grljene: abba ' nagomilane: kada se jedna rima ponavlja u vie sti0ova, aaaa bbbb ' i!%reki'ane: kada nema vrste s0eme, ab!dab!da!d Ritam Pravilno izmjenjivanje ili ponavljanje neki0 jedini!a (glasova, naglasaka, pokreta, likova) u odre.enim vremenskim ili prostornim razma!ima, najee u smislu postupnog pojaavanja ili slabljenja. ;znimna je vanost ritma u svim sustavima versifika!ije, pri emu je antika metrika drala odluujuom ravnomjernost, dok je u okvirima ak!enatskog sustava postupno naglaavana srodnost poezije i glazbe, pa su se istraivanja posvetila zvukovnoj organiza!iji sti0ova i nainima na koje se izmjenama ritmova postiu jedinstva i razlike u zvuku i znaenju.

33

Sim-ol <ieznaan naziv u mnogim 0umanistikim znanostima. $ poeti!i se drao figurom rijei koji nastaje prenoenjem znaenja u smislu alegorije pa se rabio prema ustaljenim, najee mitolokim predodbama (vaga oznaava pravdu i sl.). $ semioti!i najee je odre.en kao vrsta ili podvrsta znaka u razliitim sustavima klasifika!ije znakova. Bstetika je posvetila veu pozornost simbolu kao ikoninom (slikovnom) znaku, pa je osobito u romantizmu prevladavalo miljenje da simbol upuuje na neto neodredivo koje otvora prostor mati i nedokuivome. "edan od temelja psi0oanalitike kritike je razotkrivanje podsvjesni0 simbola u knjievnim djelima, a ar0etipska i0 je kritika s0vatila kao izraze kolektivnoga nesvjesnoga. Sineg'o)a Pjesnika figura rijei u kojem se prenoenje znaenja zbiva tako da se dio uzima za !jelinu, jednina umjesto mnoine i sl. etoriari su je drali podvrstom metonimije. ' 2oje je tijelo bolesno / i "udi ti#u jednu bolni%u (Dimi: 1olesnik) Sine!te ija $ psi0ologiji je to naziv za spontane aso!ija!ije raznorodni0 osjeta, izazvani0 izravnim doivljavanjem samo jednoga od nji0 (sluanje glazbe npr. izaziva doivljaje boja i likova). $ teoriji knjievnosti esto se s0vaa kao posebna figura u smislu spajanja rijei koje pripadaju razliitim osjetilnim poljima (npr. 0ladna boja). Sintagma ,rupa elemenata u tekstu koja ima svoj smisao. 9dnosi me.u njima nazivaju se sintagmatski odnosi za razliku od paradigmatski0 odnosa, kada je rije o povezanostima elemenata u serijama, gdje ovi elementi (zna!i) imaju neke zajednike osobine, pa se iz svakog ovakvog elementa mogu aso!irati drugi elementi. Sti) "edini!a pjesnikoga govora odre.ena posebnom ritmikom, zvunom i grafikom organiza!ijom. ,ovorne su jedini!e raspore.ene tako da ispunjavaju samo jedan dio strani!e, najee sredinu. *ti0ovi su, za razliku od proze, sluili prenoenju poruka vani0 !ijeloj zajedni!i, oslanjajui se na iroke mogunosti ponavljanja s varija!ijama, djelovanja na osjeaje i postizanja odre.enog raspoloenja, potaknutog ritmikim, melodijskim i zvunim efektima. Prvotno su vjerojatno sluili usvajanju odre.eni0 znanja, a kasnije su se poeli s0vaati i u estetskoj dimenziji. *ti0 je tako postao prvo jasno oblikovno i prepoznatljivo svojstvo umjetnike knjievnosti. 9rganiza!ijskim pravilima sti0ova bavi se versifika!ija. $ epi!i sti0 je naelno naglaavao jednolikost i ravnomjernost izlaganja, a u liri!i je sve vie teio to veem odvajanju od obinoga govora. $ modernizmu se javlja slobodni sti0 kao naelni paradoks u odnosu prema prozi. $ tzv. konkretnoj poeziji postoji mogunost da se 7slika sti0ovima8. Stil <ieznani naziv u svagdanjem govoru i mnogim znanostima. $ znanost o knjievnosti uao je preko stilistike koja ga odre.uje kao kakvou izraza proizalu iz izbora elemenata kojima se pojedina! slui, ali je u stilistikoj kriti!i dobio i znaenje jedinstva izraajnog sustava u knjievnom djelu ili !jelokupnom opusu nekog autora. *tara je retorika razlikovala najee tri stila: visoki, srednji i niski stil koji se razlikuju po namjeni, izboru likova, tema i rijei. 1udui da je prepoznavanje stila za0tijevalo intui!iju, odnosno umjetniki doivljaj, stil je osporavan zbog neodre.enosti te je postupno gubio temeljno znaenje u prouavanju knjievnosti (uvelike ga je zamijenio pojam strukture).

3=

Stilem "edini!a pojaane izraajnosti jezika u stilisti!i. %aziv je stvoren prema analogiji s odgovarajuim nazivima jedini!a na nekoj razini jezine strukture (fonem, morfem) s pretpostavkom da je razina stila odre.ena afektivnim vrijednostima (ekspresivnim i impresivnim). Stili!ti,ka kritika $ uem smislu tip knjievne kritike koji je stilskom analizom nastojao utvrditi temeljne vrijednosti knjievnog djela. 9snivaem stilistike kritike smatra se Feo *pitzer, koji je razvio metodu analize stila koja je eljela pokazati vrijednost stila u izraavanju individualnosti pojedin!a. *tilistiki su kritiari jo i B. &uerba!0, :. 2aCser i B. *taiger. &uerba!0 je u glasovitom djelu /imeza razvio irok prikaz povijesnog razvitka !jelokupne europske knjievnosti na temelju stilski0 analiza i promjena u s0vaanjima odgovarajui0 stilova. 2aCser je !ijelu teoriju knjievnosti pokuao izgraditi metodama interpreta!ije zasnovani0 na stilskim analizama, a *taiger je nastojao stilski odrediti temeljne knjievne rodove. -ominirao je 3KEL'i0 i 3KHL'i0 kad ga postupno smjenjuje strukturalizam. 5agrebaka kola stilistike kritike (;. >range, 5. Dkreb, &. >laker, >. #ale, 2. Pranji i dr.) istodobno uvode u 0rvatsku znanost o knjievnosti nova s0vaanja, zalaui se za autonomiju knjievnosti i metode koje u irem smislu odgovaraju stilistikoj kriti!i. Stili!tika ,rana lingvistike i teorije knjievnosti koja prouava stil, njegove postupke i uinke u jezinom izrazu openito, a napose u knjievnosti. $temeljio ju je C. 1allC poetkom =L. st. kao posebnu granu lingvistike na koju se kasnije oslanjala stilistika kritika. 4emeljna je zamisao razlika izme.u pojmovne i afektivne vrijednosti iskaza, iz koje je izvedeno uenje o stilistikim varijantama kao razliitim mogunostima izraavanja okvirno istog pojmovnog znaenja. &fektivna se vrijednost dijeli na ekspresivnu (nesvjesno obiljeje govornikova iskaza) i impresivnu vrijednost (svjesna tenja da se djeluje i samim izrazom, a ne tek znaenjem onoga to je izraeno). 1allC je zamislio stilistiku kao nasljedni!u stare retorike koja e se u potpunosti baviti jedino aspektima i kakvoama izraza koji ne pripadaju pojmovnoj razini, koja e opisivati to pripada upravo i jedino ekspresivnim i impresivnim vrijednostima teksta. Stil!ka &orma$ija %aziv koji je u 0rvatsku znanost o knjievnosti uveo &leksandar >laker, nastojei razdoblja u povijesti knjievnosti odrediti i opisati preteito na razini stilske analize. $ tom smislu mogu se neke stilske znaajke, koje prevladavaju u duljim razdobljima, odrediti kao prepoznatljive !jeline iskljuivo ili preteito na razini izraza, to bi i0 moglo razlikovati od knjievni0 epo0a koje se uglavnom odre.uju kompromisom izme.u razliitim naelima. 6ek!t $e znaenje ima u teoriji informa!ije i u posebnoj grani lingvistike (7lingvistika teksta8) gdje oznauje svako pravilima regulirano nizanje iNili kombiniranje jedini!a nekog znakovnog sustava. $ strukturalizmu tekst dobiva konano znaenje tek u okviru konteksta. Poststrukturalizam je sklon pojam teksta zamijeniti pojmom diskurza gdje tekst oznaava apstraktan pojam, dok bi diskurz znaio njegovu realiza!iju.

3?

6ema $ znanosti o knjievnosti uglavnom se odre.uje kao jedinstveno znaenje djela, ono koje povezuje sve razliite dijelove i elemente pojedinoga djela. %ovije teorije s0vaaju temu kao vezu me.u motivima kao najmanjim znaenjskim jedini!ama iskljuivo unutar teksta. %aelna je potekoa kod teme nemo da se jedinstveno znaenje svi0 pojedinog djela, koje bi moralo sauvati i njegovu posebnost, izrazi nekom jedinstvenom sintagmom. Pokualo se temu povezivati s naslovom, ali to nije uvijek dovoljno i pravilno pa se danas tema rabi u irokom i neodre.enom smislu knjievne obrade nekog predmeta. 6o%o! 9pe mjesto, uestali motiv s tipiziranom obradom u staroj retori!i. abi se i latinski naziv lo!us !ommunis. $ staroj je retori!i razra.ena posebna dis!iplina, topika, koja se bavila utvr.ivanjem prikladni0 opi0 mjesta, nji0ovom klasifika!ijom i naelima u primjeni nji0ove tipizirane uporabe. <anost topike osporena je u romantizmu, ali je opet obnovljena u tematologiji i psi0oanalitikoj i ar0etipskoj knjievnoj kriti!i. Ver!i&ika$ija <jetina gradnje sti0ova i grana teorije knjievnosti koja prouava zakonitosti oblikovanja sti0ova i sti0ovni0 knjievni0 oblika. #esto se rabi i naziv metrika. Postoje tri sustava koja se na razini ritma, zvuka i grafikog oblika razlikuje od proze: ' k"antitati"na (antika, klasina, metrika) versifika!ija: razlikovanje dugi0 i kratki0 slogova gdje je duina izgovora kratkog sloga odre.ena kao temeljna mjera (mora), a izgovor dugog sloga trajao je dvostruko due. Pravilnim rasporedom dugi0 (') i kratki0 ( O ) slogova dobivena je temeljna ritmiko'melodijska jedini!a nazvana stopa. ' !ila-i,ka (slogovna) versifika!ija: temeljno naelo pravljena sti0ova je broj slogova u svakom sti0u pa se i vrste sti0ova tako odre.uju i nazivaju (desetera!, petera! i sl.), pri emu je prepoznatljivost strukture sti0a najee naglaavana i izraajnim sredstvima. 2ako pri tome uvijek igra ulogu i naglasak, silabiki se versifika!ijski sustav najee povezuje s ak!enatskim u ak!enatsko'silabiki sustav. ' ak$enat!ka (naglasna, kvalitativna, tonska) versifika!ija: nije vaan broj slogova nego pravilan raspored nizanja naglaeni0 slogova, a broj i mjesto nenaglaeni0 moe varirati. 4emeljna ritmiko'melodijska jedini!a je ak!enatska mjera, a ona je odre.ena rasponom od poetka jednog ritmikog signala do poetka drugog. Zeugma etorika i pjesnika figura koja se sastoji od povezivanja jednoga glagola s vie imeni!a koje mu po smislu ne pripadaju (npr. udaraju bubnji i svirale) ili se u vie uzastopni0 izriaja jedan dio spominje samo jednom (npr. jedan je uzeo knjigu, drugi novine, trei stoli!u). %aziv se rabio i u kvantitativnoj versifika!iji kao oznaka mjesta u sti0u na kojem ne moe biti kraj rijei ili ga barem valja izbjegavati. Zna,enje "edan od temeljni0 pojmova semiotike, lingvistike, filozofije jezika i teorije knjievnosti. $ znanosti o knjievnosti najee se rabi u smislu preuzetom iz lingvistike. -e *aussure tako dri da uspostavlja odnos izme.u oznaitelja i oznaenog, ali se u strukturalistikim teorijama izjednauje s oznaenim ili se pak s0vaa kao objekt referen!ije. $ filozofiji jezika znaenje se povezuje s problematikom istine i spoznaje pa se znaenje nastoji odrediti bilo u skladu s mimetikim teorijama 7odslikavanja zbilje8, bilo kontekstom u kojem se jedino moe utvrditi, bilo, u filozofijama pragmatizma, uporabom. $ 0rvatsku znanost o knjievnost ,ajo Pele

3A

unio je razliku izme.u smisla i znaenja odredivi da se znaenje knjievnog djela moe uglavnom jednoznano odrediti, dok smisao nastaje tek u odnosu prema itatelju koji znaenje obogauje kulturnim i osobnim mogunostima re!ep!ije. $ poststrukturalistikim teorijama gotovo je ope mjesto neodredivost znaenja. Znak 4emeljni pojam semiotike. $ znanosti o knjievnosti pojam se znaka najee preuzima iz strukturalne lingvistike, u kojoj se lingvistiki znak odre.uje kao spoj oznaenog (predodbe) i oznaitelja (glasovne pojavnosti), pri emu se naputa odnos referen!ije, odnosno jezika prema izvanjezinoj zbilji. $ semiozi (C. Pier!e) svaki se znak odnosi prema neemu drugome, pa se zapravo jezik i spoznaja odvijaju u beskonanom nizanju i proizvodnji znakova. 2njievnost se pri tome moe s0vatiti kao djelatnost koja se na osobit nain slui jezinim znakovima, ali i kao djelatnost koja sama proizvodi znakove. 2njievno se djelo moe s0vatiti i kao jedinstven i poseban znak (emu je sklona 4artuska kola) i kao struktura niza znakova (emu su skloni fran!uski strukturalisti). 2ako je u semioti!i uobiajeno razvrstavanje znakova, knjievnost se moe s0vatiti i analizirati i kao svojevrsna manipula!ija znakovima (kakvu provodi npr. politika) jer se npr. konven!ionalni znakovi rabe kao signali koji neto zbiljsko oznauju i prizivaju djelovanje izazivajui iluziju postojanja nemogue zbilje. anr $ 0rvatsku znanost o knjievnosti pojam je uao prvotno preko prijevoda s fran!uskoga i engleskoga pa uglavnom ima znaenje knjievne vrste ili roda, odre.ujui uglavnom tradi!ijom uspostavljene pojmove kao to su ep, roman i sl. Prouavanjem trivijalne knjievnosti dobio je znaenje odre.eno pretpostavkom da se trivijalna knjievnost razlikuje od visoke upravo s0ematiziranim i tipiziranim skupinama knjievni0 djela, nazvani0 anrovima, ali je pojam anra pri tome dobio negativne konota!ije. $ novijim pokuajima klasifika!ije knjievnosti anr se odre.uje kao skupina knjievni0 djela neki0 prepoznatljivi0 karakteristika, najee u smislu knjievne vrste ili podvrste. 4e se karakteristike mogu razabrati bilo na razini fabule (npr. pustolovni roman), tipini0 likova iNili situa!ija (npr. kriminalistiki roman), bilo na razini uporabe knjievne te0nike (npr. roman struje svijesti). ' alitera!ija, anafora, asonan!a, epitet, sintagma, perifraza, stilistika, teorija re!ep!ije

3E