S.

Meszaros: Ratno seksualno nasilje nad enama

Autorica: Sara Meszaros Filozofski fakultet u Zagrebu Sociologija, apsolventica kernemma@net.hr UDK: 355.292.91:343.541-055.2(497.1) 341.49:341.322(497.1)

Ratno seksualno nasilje nad enama i Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije
prostori disjunkcije
Saetak: Tekst problemski analizira tretman ratnoga seksualnog nasilja nad enama pri Meunarodnom kaznenom sudu za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije (MKSJ). Ishodite te analize je rodnoetniki diskurs, utemeljen na procjenama informacija o ratnim silovanjima, odaslanim od strane medija i UN a. Nastala su dva temeljna smjera promiljanja rodnosubjektni i etnopolitiki. Rodnosubjektni korpus teorija rodno dimenzionira ratno seksualno nasilje. Etnopolitiki propituje odnos izmeu enskog i etnikog subjekta. Analitiki problematina mjesta imenujem prostorima disjunkcije. Prvi takav prostor je ensko tijelo. U njemu se raspravlja o inzistiranju MKSJ-a na proglaavanju ratnim zloinima samo onih silovanja koja su bila dijelom sustavne i masovne politike silovanja. Drugi prostor disjunkcije je enski subjekt. U njemu se propituje podreivanje enskog subjekta etnikom subjektu, a to je najevidentnije u tretiranju prisilne trudnoe iskljuivo u kontekstu etnikog ienja. Posljednji, trei prostor disjunkcije je enska utnja. Pravno zanemarivanje preivljavateljica i svjedokinja od strane MKSJ-a, to poveava vjerojatnost sekundarne viktimizacije. Time se obeshrabruje slamanje utnje. U zakljunom se dijelu razmatra mogue posljedice humanitarnopravnog utemeljenja patrijarhalne konstrukcije etniciteta u mirnodopskom kontekstu s posebnim osvrtom na perpetuiranje etnocentrizma i patrijarhata. Meunarodni kazneni sud (MKZ) nije prepoznat kao mogunost pronalaenja disjunkcijama ispranjenog prostora pravde. To mjesto bi mogli preuzeti sudovi alternativne pravde.

Kljune rijei: ratno seksualno nasilje nad enama, ratno silovanje, Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije, rodnoetniki diskurs

sv. V, broj 9, studeni 2004.

Uvod - Meunarodni kazneni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije (MKSJ) i postjugoslavenski rodnoetniki diskurs
Medijski izvjetaji o logorima za silovanje te koritenju silovanja kao strategijskog sredstva ratovanja u sukobima na podruju bive Jugoslavije potakli su Vijee sigurnosti da u listopadu 1992. zatrai od Glavnog tajnika UNa osnivanje komisije strunjaka koja e prikupiti podatke i ispitati utemeljenost tvrdnji o krenju meunarodnoga humanitarnog prava (Mischkowski, 1998.). Na temelju tih nalaza Vijee sigurnosti se odluuje na osnivanje ad hoc1 Meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije2. Izvjetaj komisije strunjaka, poznate kao Bassiounijeve komisije, o masovnim i etniki predznaenim silovanjima u BiH3 privukli su znatnu meunarodnu panju. U spomenutom izvjetaju silovanja su predstavljena kao sredstvo etnikog ienja i pokuaja istrebljivanja druge etnike skupine. Naglaena je njihova javnost, sustavnost i masovnost, koritenje postupaka osmiljenih sa svrhom degradiranja rtve te injenica kako su rtve esto poznavale svoje silovatelje (Rejali, 1998.). Procjena ovih informacija inicirala je otvaranje prostora rodnoetnikog diskursa, polju promiljanja ratnoga seksualnog nasilja unutar kojeg se presijecaju rodnosubjektna i etnikopolitika interpretacija. Rodnosubjektni korpus teorija temeljno inzistira na rodnoj dimenziji svih oblika seksualnog nasilja nad enama, pa tako i onoga ratnog, naglaavajui nunost rodnog dimenzioniranja odreenih oblika ratnoga seksualnog nasilja unutar MKSJ-a. Ono to ih razlikuje od etnopolitikih teorija je primarna usmjerenost na propitivanje odnosa izmeu enskog (nepriznatog) i etnikog (priznatog) subjekta meunarodnoga humanitarnog prava. Etnopolitiki korpus teorija, naime, propituje naine na koje etnika zajednica odreene oblike ratnoga seksualnog nasilja nad enama konstruira kao politike, odnosno kao napad na etniki identitet, samim time i na opstanak zajednice. Ono to je zajedniko naznaenim korpusima teorija jest kritika patrijarhalnog nacionalizma. Paralelni problem iitavam unutar Statuta MKSJ-a. Problemskom analizom odredbi koje se unutar Statuta MKSJ-a odnose na silovanja i druge oblike seksualnog nasilja pokuavam ukazati na injenicu zanemarenosti enskog subjekta unutar pojedinih odreenja seksualnog nasilja kao ratnog zloina, ak i onda kada je rije o oblicima seksualnog nasilja ije rtve mogu biti iskljuivo ene, primjerice, kao najevidentniji, a to je prisilna trudnoa. U posljednjem, zakljunom dijelu ukratko se dotiem odredbi koje se tiu ratnoga seksualnog nasilja unutar Statuta Meunarodnoga kaznenog suda (MKZ) ustanovljenog 1998. Rije je o vanoj prekretnici u meunarodnom kaznenom pravu jer je po prvi puta ustanovljen meunarodni sud koji bi trebao biti univerzalan i nadlean za najtee zloine predviene u meunarodnom pravu. Unutar njega se sustavnije prilazi problematici ratnoga seksualnog nasilja, ali se ponavlja obrazac neprepoznavanja rodnog kao vane dimenzije seksualnog nasilja.
1

Ad hoc meunarodni sudovi predstavljaju jedan od mehanizama artikulacije ideje kanjivosti ratnih zloina putem kojih meunarodna zajednica neposredno provodi norme meunarodnoga kaznenog prava i kanjava poinitelje zloina (Josipovi, 2000.). 2 Puni naziv Meunarodni sud za kazneni progon osoba odgovornih za teka krenja meunarodnoga humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije od 1991. (The International Criminal Tribunal for the Prosecution in the Territory of Former Yugoslavia Since 1991). Osnovan je Rezolucijom 827. Vijea sigurnosti UN- a od 25. svibnja 1993. Nastao je pravno utemeljenom odlukom prema glavi VII. Povelje UN, Statuta MKSJ-a i u njemu utemeljenih Pravila o postupku i dokazima te Daytonskim mirovnim sporazumom. Nain osnivanja ukazuje na neprijeporni meunarodnopravni legitimitet i legalitet MKSJ-a. Jednako su tako neprijeporne obveze drava da surauju s njim. Osim na podruju Bosne i Hercegovine, gdje MKSJ moe do okrivljenika i dokaza doi neovisno o dravi (putem SFOR-a), njegova djelotvornost izravno ovisi o suradnji i pomoi drava za koje je nadlean (Josipovi, 2000). 3 Komisija je imala prilike obaviti daljnje razgovore i u Hrvatskoj, ali nije bila u mogunosti stoga to je svoj rad morala zakljuiti do 30. travnja 1994. (Krapac, 1995).

sv. V, broj 9, studeni 2004.

S. Meszaros: Ratno seksualno nasilje nad enama

Analiza tretmana ratnoga seksualnog nasilja nad enama pri MKSJ-u: prostori disjunkcije
Idejno ishodite ove analize ratnoga seksualnog nasilja nad enama pri MKSJ-u je opisani rodnoetniki diskurs, odnosno debata koja u feministikim krugovima zapoinje s prvim medijskim izvjetajima o sukobima na prostoru bive Jugoslavije. Iz nje crpim temeljne ideje i pojmove nastojei osmisliti iru feministiku kritiku zanemarene rodnosti unutar toga suda. Prije te analize ipak smatram vanim naglasiti kako postoje segmenti odredbi koji predstavljaju znaajan korak u prepoznavanju ratnoga seksualnog nasilja, kao najvanije injenica kako se po prvi puta unutar meunarodnoga humanitarnog prava uope specifino imenuje silovanje kao ratni zloin. Za razliku od mnogih kodificiranih zakonika na svijetu, u meunarodnome humanitarnom pravu silovanje, naime, nije potanko definirano. Ugovorno i obiajno meunarodno pravo pri definiranju zloina protiv ovjenosti silovanje ne navode posebno, ve ga smatraju dijelom drugih neovjenih postupaka (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 273). Sada se po prvi puta silovanje imenuje, posebno navodi kao zloin protiv ovjenosti. Prema tom se napretku u imenovanju odnosim posve afirmativno. Ipak, analizom odredbi ustanovljujem odreene probleme koji su parcijalno bili ve zastupani u rodnoetnikom diskursu. Prostorima disjunkcije nazivam upravo one dijelove MKSJ a za koje utvrujem kako im pripada prazno mjesto pravde. U tim prostorima, naime, dolazi do razdvajanja prava od njegove simboline, ali i stvarne funkcije pravde. Meunarodno humanitarno pravo je, naime, sustav koji funkcionira na nain da se zloini odreuju kao krenje postojeih meunarodnih zakona ili konvencija koje su zaraene strane potpisale. Zakoni se zatim navode u Statutu u formiranju. Prema Statutu MKSJ poinjeni se zloini moraju definirati kao: 1. ozbiljne povrede enevske konvencije (1949)-skupa meunarodnih ugovora o zatiti r anjenika, ratnih zarobljenika i civilnog stanovnitva tijekom meunarodnih oruanih sukoba, kojima se kanjava namjerno ubijanje, muenje ili neljudsko postupanje, namjerno izazivanje velike patnje ili ozbiljne povrede po tijelo ili zdravlje te deportiranje. 2. krenje zakona i ratnih konvencija odreenih kao zloin u Hakim konvencijama (1907), koje se usredotouju na metode ratovanja i kanjavanja djela kao to su napadi na nebranjene gradove, primjena otrova, pljaka, u sklopu meunarodnoga oruanog sukoba. 3. zloini genocida kodificiran u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948), koji je definiran kao djelo poinjeno s namjerom unitavanja nekog naroda, etnike, rasne ili vjerske skupine. 4. zloini protiv ovjenosti kodificirani u Londonskom ugovoru (1945) i statutima Meunarodnih vojnih sudova kao ubojstvo, istrebljenje, deportacija, porobljavanje, utamnienje, progoni iz politikih, rasnih i vjerskih razloga te silovanje. Poinitelj se moe smatrati odgovornim za zloine koje je planirao, naredio ili poinio, kao i za zloine podreenih. Izvravanje naredbe ne oslobaa poinitelja odgovornosti za zloin. Za silovanje se sudi prema svim navedenim odredbama, iako je izrijekom navedeno samo pod zloinima protiv ovjenosti (Mischkowski, 1998.). Osim to se pri MKSJ-u silovanje izrijekom spominje samo pod zloinima protiv ovjenosti4, silovanje se eksplicitno smatra zloinom protiv ovjenosti samo onda kada je rije o sustavnim i iroko rasprostranjenim silovanjima, drugim rijeima, kada se javlja kao dio etnikog ienja. Ta djela moraju biti dijelom politike
4

Kako se silovanje izrijekom smatra ratnim zloinom samo pod zloinima protiv ovjenosti, ali se silovanju, uz drugaije imenovanje, moe suditi prema svim odredbama, nastaju stanovite paradoksalnosti. U sluaju elebi, primjerice, silovanja i seksualni napadi imenovani su torturom i okrutnim neljudskim postupcima. S druge strane, podignuta je i tzv. Foanska optunica koja odreene osobe tereti za sustavno i organizirano silovanje (Mischkowski, 1998).

sv. V, broj 9, studeni 2004.

progona ili diskriminacije. Uz to, ta djela moraju biti izvedena sustavno ili masovnom akcijom (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 268). Otvaram prvi prostor disjunkcije. On se odnosi na ensko tijelo. Temeljni problem ograniavajue definicije silovanja koja inzistira na sustavnosti i masovnosti jest taj da bi ona mogla uiniti nevidljivima ona silovanja koja nisu bila dijelom strategije i prakse etnikog ienja. Ta se definicija izvorno temelji na pokuaju Komisije da istrai vezu izmeu etnikog ienja i silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja5. Korelacija izmeu sluajeva silovanja i medijskih izvjea o njima upuuje da je medijska pozornost uzrokovala brojani pad silovanja. Iz toga se vidi da su zapovjednici, ako su htjeli, mogli kontrolirati navodne poinitelje. To dovodi do zakljuka da se radilo o politici koja se zalagala za koritenje silovanja kao metode etnikog ienja, prije nego li o politici propusta, tolerirajui rasprostranjenost silovanja (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 312). Meutim, u fusnoti Izvjea Komisije navodi se i poneto drugaiji zakljuak. Drugi imbenici koji su mogli pridonijeti ovoj korelaciji: injenica da su se ve odigrali masovni premjetaji ljudi koji su se odnosili na etniko ienje; ili da je pozornost medija, bezosjeajno ponaanje prema rtvama, udrueni s umorom rtava rezultiralo padom prijavljenog broja silovanja. Mogue je i da je javnost jednostavno prestala biti zainteresirana za ovo pitanje pa su novinari odustali od potrage za slinim priama (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 312). Drugim rijeima, teza komisije o koritenju silovanja s dominantno odreujuom svrhom etnikog ienja nije dosljedno argumentirana. Usprkos tome, inzistira se na razumijevanju silovanja kao iskljuivo politikog ina, zloina protiv odreene etnike zajednice, ne i kao zloin protiv enskog tijela i ene kao osobe (Mischkowski, 1998). Razumijevanje silovanja kao politikog ina duboko je patrijarhalna konstrukcija. Takva pravna legitimacija rodnosti nacionalizma na tragu je ideje prema kojoj se ensko tijelo konstituira kao simboliko bojno polje na kojem mukarci izraavaju bijes prema drugim mukarcima neprijateljske skupine (Brownmiller, 1995.). enskom se tijelu pravno pridaje mjesto meuetnike komunikacije. Otvaram drugi prostor disjunkcije. On se ne odnosi na ensko tijelo, kao prvi, ve na enski subjekt. Zloini protiv ovjenosti definirani su pri MKSJ u kao vrlo grubi i neljudski postupci, kao to su namjerno ubojstvo, muenje ili silovanje, a provode se kao dio rasprostranjenog i sustavnog ugroavanja civilnog stanovnitva na nacionalnoj, politikoj, etnikoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. U sukobu na podruju bive Jugoslavije takva neljudska djela dobila su oblik takozvanog etnikog ienja, kao i rasprostranjenog i sustavnog silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, ukljuujui i prisilno prostituiranje (Izvjee Glavnog tajnika, cit. u Krapac, 1995: 233). Ponovno problematiziram razumijevanje silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja kao politikog ina, ovog puta razmjere posljedica (ne)priznavanja enskog subjekta unutar MKSJ-a. Problem (ne)razumijevanja rodne dimenzije silovanja, odnosno enskog subjekta kao objekta silovanja, stoga to se to mjesto deklarativno preputa politici - naciji/etniji/rasi/vjeri, svoj puni (bes)smisao dobiva u neemu to se unutar MSKJ a niti ne imenuje -u prisilnoj trudnoi. Ona predstavlja kljunu toku rodne dimenzije silovanja i ne moe biti shvaena drugaije nego kao izravni napad na specifino ensko pravo-reproduktivnu samodeterminaciju. Ipak, prisilna trudnoa nije izrijekom definirana kao zloin, iako se moe podvesti pod etniko ienje i genocid. I u jednom i u drugom sluaju negiran je enski subjekt kao onaj nad kojim se provodi taj oblik ratnog nasilja. I u jednom i u drugom sluaju kontekst razumijevanja prisilne trudnoe je patrijarhalan. Imenovanje prisilne trudnoe etnikim ienjem, dakle sustavnim procesom viktimizacije protiv zatiene skupine6 (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 271) potvruje
5

O tome se zakljuuje: sluajevi silovanja o kojima je izvjeteno i koji se nalaze u bazi podataka dogaali su se od jeseni 1991. do kraja 1993. Veina se silovanja dogodila od travnja do studenoga 1993.; manji broj u iduih pet mjeseci. U istom razdoblju, broj izvjea javnih medija popeo se od svega nekoliko u oujku 1992. do velikog broja od ak 535 vijesti u sijenju 1993. i 529 u veljai 1993. 6 Zatiene su sve nacionalne, rasne i vjerske skupine (Izvjee Bassiounijeve komisije, cit. u Krapac, 1995: 271).

10

sv. V, broj 9, studeni 2004.

S. Meszaros: Ratno seksualno nasilje nad enama

kako je, rijeima Rade Ivekovi cijeli nacionalistiki, dravotvorni, ratniki jezik visoko seksualiziran. Nacija, domovina, ista rasa je predstavljena kao ensko tijelo, tue granice koje valja provaliti, kao tue ene. Radi se o dokazivanju i postizanju raanja i porijekla iz istog principa, a ne iz razliitoga. Idealno ista i oiena nacija, , je muka, i ak i ne ukljuuje ene ili ih okuplja samo uvjetno i na drugi nain nego mukarce. ene su kao mjesto susreta s drugim i kao potrebna zakrpa na uvijek prekinutoj (mukoj) duhovnoj lozi, ili kao nepriznati kontinuitet mukog materijalnog diskontinuiteta, neiste. ene zato valja uvati na isti nain kako valja uvati i granice. One su i pogibelj i porijeklo nacije, ali ovo drugo samo pod strogom kontrolom jer se zna da kao plijen mogu pripasti i drugoj naciji (Ivekovi, 1997: 94). Tretiranjem prisilne trudnoe iskljuivo u kontekstu etnikog ienja, MKSJ preuzima i itav sklop visoko seksualiziranog ratnikog jezika koji postaje njegov integralni dio. Gotovo identino, imenovanjem prisilne trudnoe genocidom MKSJ plauzibilno slijedi patrijarhalnu definiciju etniciteta prema kojoj djeca nasljeuju etnicitet svoga oca i potkrepljuje ideju o mogunosti izvrenja genocida masovnim silovanjem ena neprijateljske etnike skupine. Stoga to su ene smatrane simbolom obitelji, a obitelj temeljem zajednice7, ponienje koja ena doivljava raanjem djeteta neprijatelja simbolizira destrukciju neprijateljske etnike zajednice (Turpin, 1998.). enski se subjekt pravno podreuje etnikom subjektu, ak i onda kada je rije o obliku nasilja kojega su rtve iskljuivo ene. Konano, otvaram i trei prostor disjunkcije. On se ne odnosi na ensko tijelo, kao prvi, ni na enski subjekt, kao drugi, ve na ensku utnju. rtva kaznenog djela ima u postupku pred MKSJom posebno ureen poloaj jer se predvia zatita rtava kaznenih djela i svjedoka, zbog posebne prirode masovnih i tekih zloina protiv osobnog dostojanstva i morala (silovanja, teka poniavanja i sl.). Statut ne spominje u emu bi se ta zatita sastojala (primjerice, spominje iskljuenje ope javnosti iz postupka i prikrivanje rtvinog identiteta) ve njezine mjere i postupak preputa MKSJ-u. Putem stanovitog broja pravila o postupanju razrauju se te statutarne obveze. Meu pravilima od posebnog znaaja za rtve seksualnog nasilja je i to da tuitelj moe ve tijekom istrage zatraiti da se u iznimnim okolnostima donese naredba o prikrivanju identiteta rtve ili svjedoka, koji bi time mogli biti ugroeni, sve dok ne budu dovedeni pod zatitu suda, ali i u takvom sluaju identitet ove osobe otkriti e se okrivljeniku dovoljno vremena prije samog suenja kako bi mogao pripremiti svoju obranu. Kod pripreme za glavnu raspravu i na samoj glavnoj raspravi postoji mogunost koritenja razliitih mjera kako bi se onemoguilo zastraivanje i poniavanje8. Smatra se da je iskaz rtve silovanja vjerodostojan i bez potkrijepe, da se u odreenim sluajevima optueniku nee dopustiti da se brani pristankom rtve te da se ranije seksualno ponaanje ne moe koristiti za ocjenu vjerodostojnosti iskaza. Treba dodati i da je obveza MKSJa uspostava odsjeka za rtve i svjedoke kojeg ine kvalificirani strunjaci, meu
7

Autorice Floya Anthias i Nira Yuval-Davis ralanjuju naine na koje ene sudjeluju u izgradnji etnikih i nacionalnih zajednica, a koje sam nacionalizam prikriva i/ili ne priznaje. ene kao nositeljice bioloke reprodukcije postaju predmetom nacionalistike populacijske politike kojoj je svrha poticanje nataliteta i eugenike, slue odravanju granica meu nacionalnim skupinama kroz svoju ulogu uvarice bioloke i seksualne istoe te niza simbolikih obrazaca na podruju estetike, vjere i morala, a koji se prenose na vlastite keri i sinove, kao i ideolokoj reprodukciji kroz svoju ulogu odgojiteljice i prenositeljice simbola nacionalne pripadnosti i identiteta. One utjelovljuju etnike/nacionalne razliitosti kroz simboliko promiljanje nacije kao voljene ene u opasnosti ili majke koja je izgubila sinove u ratu. Uz to, ene su i sudionice u borbama za afirmaciju nacije na ekonomskom, vojnom i politikom planu, u skladu sa spolnom podjelom rada. Teze ovih autorica imale su presudan utjecaj na postmodernistiku kritiku nacionalizma kao patrijarhalne i rasistike ideologije te predstavljaju jedan od najvjernijih primjera postmodernistike metode dekonstrukcije na podruju teorija nacionalizma (Katunari, 2003: 271-273). 8 Primjerice, onemoguavanje javnosti da sazna identitet ili blie podatke o rtvama ili svjedocima, djelomino ili potpuno iskljuenje javnosti s glavne rasprave i sve ostale prikladne mjere da se olaka dobivanje iskaza osjetljivih rtava i svjedoka (Krapac, 1995)

sv. V, broj 9, studeni 2004.

11

kojima mora biti odgovarajui broj enskih osoba, a iji je zadatak preporuka zatitnih mjera, osobito u sluajevima silovanja i napada na osobno dostojanstvo i moral (Krapac, 1995.). Sve ove mjere pokazuju posvemanju nedostatnost kontekstualiziraju li se strukturnim uvjetima ivota preivljavateljica i svjedokinja. Kao prvo, priznavanje silovanja u seksistikom drutvu je javna sramota (Copelon,1994), jednako kao to se zatrudnjivanje nakon silovanja od strane obitelji i etnike grupe smatra dokazom kolaboracije s neprijateljem ili dokazom nemoralnog ponaanja (Nikoli Ristanovi, 2000.). Nadalje, bezobzirni, poniavajui i neohrabrujui tretman od strane novinara i lanova razliitih misija9 kod velikog je broja ena stvorio strah od mogunosti slinog postupanja i od strane slubenih tijela MKSJ-a (Copelon, 1994.). Sve to zajedno okotava ensku utnju. Meu tim okotavateljima kljunim smatram ono pitanje to poslije?. Naime, MKSJ preivljavateljicama/svjedokinjama ne jami stabilan imigracijski status u nekoj od treih zemalja, kao to ne jami kako nee biti deportirane u zemlju podrijetla. Sekundarna viktimizacija je unutar takvih okolnosti ne samo vjerojatna, nego i gotovo sigurna. Od strane preivljavateljica/svjedokinja prepoznata kao posljedica interferencije iznesenih strukturalnih injenica ivota-obiteljskih, drutvenih, politikih-sekundarna viktimizacija unaprijed obeshrabruje slamanje enske utnje. MKSJ-u nedostaju mehanizmi prepoznavanja i zatite od sekundarne viktimizacije. MKSJ-u pod bitno nedostaju mehanizmi prepoznavanja i zatite od sekundarne viktimizacije. Pravno zanemarivanje preivljavateljica/svjedokinja obeshrabruje slamanje enske utnje.

Zakljuak-pravno utemeljivanje patrijarhalne konstrukcije etniciteta i mirnodopski kontekst

Na disjunkcijama ispranjenim prostorima svoje pravde MKSJ predstavlja instituciju koja gubi veliki dio svoje simbolike moi. Pravnim pridavanjem mjesta meuetnike komunikacije enskom tijelu, pravnim podreivanjem enskog subjekta etnikom subjektu kao i strukturalnom nebrigom za budunost preivljavateljica/svjedokinja nastaje paradoksalan prostor nepravde -kojeg oznaavam androcentrinim i patrijarhalnim. Androcentrinim zbog potpunoga negiranja postojanja enskog subjekta, odnosno zbog androcentrine predstave o ratu i ratnim zloinima koji pogaaju iskljuivo vie/uzvienije entitete, poput u ovome tekstu puno puta spomenutih etniciteta. Silovanje je tretirano samo kao konflikt izmeu mukaraca pripadnika razliitih obitelji/zajednica/etniciteta/vjera, gdje Tijelo silovane ene postaje ceremonijalno ratite, paradna staza pobjednika, pozdrava i zastava. in koji je izvren nad njenim tijelom ustvari je poruka mukarca mukarcu, ivi dokaz pobjede jednog, a neuspjeha i poraza drugog (Brownmiller, 1995: kao sukob izmeu mukih pripadnika etnija, dajui patrijarhalnim konstrukcijama etniciteta meunarodnu humanitarnopravnu potvrdu. Otvaram posljednji prostor ovog teksta, i to putem transplantacije ovih pravno legitimiranih patrijarhalnih konstrukcija etniciteta u poslijeratni, mirnodopski kontekst. Smatra se da je nasilje u ratu predstavlja ekstenziju obrazaca patrijarhalnog poretka i ekstremna je forma nasilja koje postoji u miru (Nikoli-Ristanov, 2000.), odnosno svakodnevnog nasilja koje se smatra legitimnim (Rejali, 1998.). Od prije postojei obrasci svakodnevnog seksualnog nasilja vrlo su vjerojatno transponirani iz prijeratnog u poslijeratni kontekst. Inzistiranje na etnikom, a ne enskom subjektu silovanja i svih drugih oblika ratnoga seksualnog nasilja, procjenjujem, u tom poslijeratnom kontekstu moe dodatno osnaiti nasilje. Vjerojatno i jo jednu ensku utnju-onu o obinom silovanju. U tom novom, krajnje etniciziranom okruju ivota silovanje je mogue uvijek ponovno proglaavati onime to ine oni drugi/Drugi mukarci10 i na taj
9

Poznat je sluaj kada je za vrijeme rata jedna australska radio-postaja nevladinoj organizaciji koja se bavila zbrinjavanjem i psiholokom pomoi enama rtvama rata uputila faksimil u kojem je postavila pitanje o mogunosti da neka od preivljavateljica silovanja, koja po mogunosti govori engleski, preko etera prepria svoje iskustvo.

12

sv. V, broj 9, studeni 2004.

S. Meszaros: Ratno seksualno nasilje nad enama

nain perpetuirati i etnocentristiku izoliranost zajednice (zbog straha od tih drugih/Drugih) i patrijarhalnu podreenost ena (svojim mukarcima). Iako poslijeratna svakodnevica nije ni u kakvoj nadlenosti MKSJ-a, naravno, ukazujem na mogue putanje njegove prije spomenute androcentrine i patrijarhalne poruke o ratu. Mogunost drugaije poruke otvara se uspostavljanjem Meunarodnoga kaznenog suda (MKS) i njegovim implementacijskim zakonodavstvom to bi se trebalo odraziti i na domae sudove. Ima li ta druga mogunost stvarnu snagu kompenziranja nedostataka disjunkcija od prije? Osnivanje Meunarodnog kaznenog suda predstavlja vanu prekretnicu u meunarodnom pravu, osobito meunarodnome kaznenom pravu, jer je po prvi puta ustanovljen meunarodni sud koji bi trebao biti univerzalan i nadlean za najtee zloine predviene meunarodnim pravom11. Usvajanjem Rimskog statuta 1998. na nacionalnoj je i na meunarodnoj razini jasno utvrena zabrana odreenih ponaanja i jasno profilirana kaznena odgovornost za njih, komplementarno djelovanje nacionalnih zakonodavstava i sudova i Meunarodnoga kaznenog suda. Za razliku od ad hoc sudova za bivu Jugoslaviju i Ruandu, koje je osnovao UN odlukom Vijea sigurnosti, MKS je osnovan na temelju ugovora pojedinih drava, a to se odraava na implementacijsko pravo12 kao sponu meunarodnog i nacionalnih kaznenih prava (Josipovi, 2001). Kao i kod MKSJ-a, silovanje i drugi oblici seksualnog zlostavljanja inkorporirani su pod zloine protiv ovjenosti, ali sustavnije izneseni. Jedna od najvanijih toaka unutar odredbi koje se odnose na seksualno nasilje predstavlja imenovanje prisilne trudnoe ratnim zloinom. Rodnoetniki diskurs u toj odredbi dobiva svoj puni smisao, mjesto svoje afirmacije. Iitavanje obiljeja prisilne trudnoe stvara posve drugaiju sliku. Prisilna trudnoa podrazumijeva da je poinitelj prisilio jednu ili vie ena da zatrudne, s namjerom da utjee na etniki sastav nekog dijela stanovnitva ili je izvrio druge teke povrede meunarodno prava. Drugim rijeima, prisilna trudnoa se ponovno razumijeva kao napad, ne na ensko tijelo/ reproduktivnu samodeterminaciju ena/enska reproduktivna prava, ve kao napad na etniki sastav stanovnitva. Inzistiranje na brojnosti i sustavnosti silovanja ponavlja se kao dio definiranja silovanja ratnim zloinom13. Nadalje, meu odredbama koje se odnose na zatitu rtava kaznenih djela i svjedoka ne nalazim konkretne mehanizme zatite nakon svjedoenja, drugim rijeima, oni ponovno nisu predmet suda. Kako bi MKZ postao stvarni prostor meunarodne pravde, prije svega, za rtve, nuan je kritiki diskurs koji e zahtijevati da se, barem prilikom implementacije Statuta MKSa u nacionalne zakone, diskriminirajue i parcijalne odredbe preispitaju. Time bi se otvorila mogunost pronalaenja izgubljene pravde. Smatram kako izvjesnu snagu pravde u tom mirnodopskom prostoru ipak mogu dati i odreeni alternativni putevi. Utemeljenje nezavisnih sudova alternativne pravde, poput enskog meunarodnog tribunala, koji e imati simboliku mo14 za rtve jedna je od mogunosti (Copelon, 1994.).
10

Slian je problem postojao u Pokretu za osloboenje crnaca unutar kojeg se prenaglaavalo iskoritavanje crnih ena od strane bijelih mukaraca, dok se o iskoritavanju crnih ena od strane crnih mukaraca uope nije govorilo sve do 70-ih godina 20. stoljea kada nastaje crni feminizam. 11 Sve do 19. stoljea norme kojima se ograniavalo ratovanje bile su incidentalne naravi. Sredinom 20. stoljea nastaju vani meunarodni ugovori kojima se ograniavalo voenje rata, ali koji su, s obzirom na ratnu praksu gotovo svih zemalja, smatrani utopijskim projektima. Nakon II. svjetskog rata meunarodna zajednica poinje inzistirati na uspostavi individualne kaznene odgovornosti za ratne zloine, ne samo pred nacionalnim sudovima, ve i pred meunarodnom zajednicom. Tadanja je ideja meunarodnog sudovanja ipak nosila mnoge nedostatke, prije svega selektivnost na temelju pripadnosti odreenoj strani u ratu (Josipovi, 2001.). 12 Implementacijsko pravo je skup pravnih normi kojima drave ispunjavaju obveza preuzete potpisivanjem Rimskog statuta. 13 Ponaanje je poinjeno kao dio irokog i sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovnitva (l. 7, cit. u Josipovi et al., 2001: 180). 14 Nedavno je takav enski meunarodni sud osudio biveg japanskog cara Hirohita kao odgovornog za osnivanje enskih logora i silovanja poinjena od strane njegove vojske za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Smatra se kako je za to vrijeme na podrujima istone i june Azije japanska vojska osnovala prisilne vojnike bordele za izmeu sto i dvjesto tisua ena.

sv. V, broj 9, studeni 2004.

13

14

sv. V, broj 9, studeni 2004.

S. Meszaros: Ratno seksualno nasilje nad enama

Literatura:
Brownmiller, S. (1995). Protiv nae volje. Zagreb: Zagorka. Copelon, R. (1994). Surfacing Gender. U: Stiglmayer, A. (ur.), Mass Rape The War against Women in Bosnia-Herzegovina . Lincoln; London: University of Nebraska Press. (str. 197-218) Ivekovi, R. (1997). ene, politika, mir. U: Kai, B. (ur.), ene i politika mira. Zagreb: Centar za enske studije. (str. 92-102) Josipovi, I. (2000). Haako implementacijsko pravo. Zagreb: Informator; Hrvatski pravni centar. Josipovi, I. [et al.] (2001). Stalni Meunarodni kazneni sud. Zagreb: Narodne novine d.d.; Hrvatski pravni centar. Katunari, V. (2003). Sporna zajednica. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko socioloko drutvo. Krapac, D. (1995). Meunarodni sud za ratne zloine na podruju bive Jugoslavije. Zagreb: Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava; Hrvatski pravni centar. Mischkowski, G. (1997). Ratna silovanja pred Meunarodnim sudom za bivu Jugoslaviju. U: Kai, B. (ur.). ene i politika mira. Zagreb: Centar za enske studije. (str. 105-111) Nikoli-Ristanovi, V. (2000). Sexual Violence. U: Nikoli Ristanovi, V. (ur.). Women, Violence and War . Budapest: Central European University Press. (str. 41-83) Rejali D. M. (1998). After Feminist Analyses of Bosnian Violence. Lorentzen, L. A., Turpin, J. (ur.). The Woman and War Reader. New York: New York University Press. (str. 26-32) Turpin, J. (1998). Many Faces: Women Confronting War. Lorentzen, L. A., Turpin, J. (ur.). The Woman and War Reader. New York: New York University Press. (str. 3-18)

sv. V, broj 9, studeni 2004.

15

WARTIME SEXUAL VIOLENCE AGAINST WOMEN AND INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA
Spaces of Disjunction Summary: The text analyses the problem of the treatment of the wartime sexual violence against women at the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY). The starting point of the analysis is the gender-ethnical discourse based on the evaluations of data on war rapes published by the media and the UN. Two fundamental lines of thinking developed: gender-subject and ethno-political. The gender-subject corpus of theories examines the gender dimension of the wartime sexual violence. The ethno-political questions the relationship between the female subject and the ethnical subject. I will refer to the analytically problematic places as spaces of disjunction. The first such place is the female body. Here we discuss the ICTYs insistence on naming as war crimes only the rapes that belonged to the systematic and mass politics of rape. The second space of disjunction is the female subject. Here we examine subordination of the female subject to the ethnical subject, which is most evident from the treatment of forced pregnancy exclusively in the context of ethnical cleansing. The third and the last space of disjunction is the female silence. The ICTY legally neglects survivors and witnesses, which increases the probability of secondary victimization, and discourages the breach of silence. The final part of the paper examines possible consequences of the humanitarian-legal foundation of the patriarchal construction of identity during the peacetime, especially the perpetuating of ethnocentrism and patriarchy. The International Criminal Tribunal is not seen as being able to fill the spaces of justice, emptied by the disjunctions. Such a role may come to be assumed by the courts of alternative justice. Key words: wartime sexual violence against women, war rape, International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, gender-ethnical discourse

16

sv. V, broj 9, studeni 2004.