Vežić: Šesterolisti

Ars Adriatica 2
asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru
/2012.
SVEUILITE U ZADRU UNIVERSITAS STUDIORUM JADERTINA UNIVERSITY OF ZADAR
Ars Adriatica
UDK 7.0/77
SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI
ISSN 1848-1590
asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

Journal of the Department of Art History, University of Zadar
Ars Adriatica 2/2012.
Zadar, 2012.
Izdava Publisher Povjerenstvo za izdavaku djelatnost Publishing Committee
Sveuilite u Zadru / University of Zadar Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatia Josip Farii (predsjednik), Jadranka ai-Kumpes, Vera ubela Adori, Sero Dokoza, Ivo Fabijani, Vesna Grahovac-Prai, Vera Graovac Matassi, Katarina Ivon, Stjepan Jagi, Marija Jakovljevi, Sreko Jelui, Vesna Kalaji, Mario Kati, Patrick Levai, Damir Maga, Draen Mari, Marijana Matek Sari, Zdenka Matek mit, eljka Matulina, Bosiljka Musta, Vani Roi, Sanja Smodlaka Vitas, Valter Tomas, Pavua Vei, Dijana Vican, Nikola Vuleti, Slaven Zjali, Joko ani Pavua Vei Laris Bori Ivan Josipovi Marija Bai Samo tefanac (nezavisni vanjski lan), Laris Bori, Emil Hilje, Ivan Josipovi, Marija Kolega, Marijana Kovaevi, Ana Mikovi, Vinko Srhoj, Pavua Vei Nikola Jaki (Zadar), Stanko Kokole (Ljubljana), Tonko Maroevi (Zagreb), Radoslav Tomi (Split), Danko Zeli (Zagreb) Ivan Josipovi, Mladen Kota Andrijana Grgievi Marin Bagi, Karla Lebhaft, Anita Maglov, Antonija Mlikota, Suzana Valenta, Meri Zornija Magdalena Skoblar (engleski), Jan Vanek (talijanski) Sveuilina knjinica u Zadru Mladen Kota, Pixel g.t.o., Zadar Denona d.o.o., Zagreb 400 Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatia tel. +385 (0)23 200 521, e-mail: arsadriatica@gmail.com
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Izvrni urednik Executive Editor Likovni urednik Designer and Production Editor Tajnica Secretary Urednitvo Editorial Board Uredniko vijee Advisory Board Naslovnica Cover Design Lektorica Language Supervisor Korektori Proof-readers Prevoditelji Translators UDK UDC Prijelom Layout Tisak Printed by Naklada Copies Adresa urednitva Editors Office Address
asopis izlazi jednom godinje / Published Annually
Sadraj Contents
Ivan Mateji
Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posveena Sv. Mariji) The Church of St Nicholas at Pula (formerly St Mary)
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper
Pavua Vei
41
Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike Dalmatian Hexaconchs - Similiarities and Differences

Milenko Lonar Maria Mariola ari Sofija Sori
75
HYLOGRAPHIA (De Administrando Imperio, 29/280) HYLOGRAPHIA (De Adminstrando Imperio, 29/280)
85
Katel Sv. Mihovila na otoku Ugljanu The Fort of St Michael on the Island of Ugljan
Pregledni lanak - Review paper
Emil Hilje
97
Matrikula bratovtine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjinici u Zadru Mariegola (Statute) of the Confraternity of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist in the Research Library at Zadar
Nikola Jaki
109
Raspee-relikvijar kod Male brae u Dubrovniku La croce reliquiario del convento francescano di Ragusa
Nikola Jaki
119
Iluminirani psaltir 15. stoljea zadarskih franjevaca An Illuminated Fifteenth Century Psalter of Zadar Franciscans
Marijan Bradanovi
139
Razvitak naselja na kvarnerskim otocima - primjer Dobrinja The Development of Settlements on the Northern Adriatic Islands - the Example of Dobrinj
Andrej mega
157
Hvarski Arsenal u kontekstu ostalih mletakih arsenala The Arsenal at Hvar in the Context of Other Venetian Arsenals
Gordana Sobota Mateji
167
Krki kipovi majstora iz Campsine radionice Statues from Krk by a Master from Campsas Workshop
Igor Fiskovi
177
Lopudski oltari Miha Pracata Two Polychrome Wood-Carved Altars from the Island of Lopud
Bojan Goja
203
Oltar Sv. Jeronima u crkvi Sv. ime u Zadru i radionica Bettamelli The Altar of St Jerome in the Church of St Simeon at Zadar and the Bettamelli Workshop
Radoslav Tomi
217
Slikar Filippo Naldi (II) Painter Filippo Naldi (II)
Vinko Srhoj
225
Izmeu originalnosti i epigonstva - sluaj ime Dujmovia, kipara u Metrovievoj sjeni Between Originality and Imitation - the Case of ime Dujmovi, a Sculptor in the Shadow of Metrovi
Dragana Modri
241
Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu Stipe Sikirice Contribution to Knowledge of the Early Phase of Stipe Sikiricas Work
Struni rad - Professional paper
Suzana Valenta
249
Neobraene fotografije Ive Petriciolija iz ostavtine Zbirke Petricioli Ivo Petriciolis Unpublished Photographs from the Petricioli Collection
Ivica upan
257
Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti The Master of Conciliation, Fusion and the Combination of Contrasts
Nataa Lah
269
Medijacijska funkcija umjetnike kritike izmeu povijesti i suvremenosti Mediatory Function of Art Criticism Between History and Contemporaneity
Osvrti i prikazi Comments and Reviews

Pavua Vei Ana Mikovi 283 288 Eitelbergerovo obilaenje i promatranje Dalmacije
Prikaz knjige - Review
Svjedoanstva o kranstvu u Omilju

Prikaz knjige - Review
Ars Adriatica 2/2012. (41-74)
Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike
Pavua Vei
Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei Odjel za povijest umjetnosti Sveuilite u Zadru Obala kralja Petra Kreimira IV. 2 HR - 23 000 Zadar Izvorni znanstveni rad Original scientific paper Primljen / Received: 15. 12. 2011. Prihvaen / Accepted: 20. 3. 2012. UDK: 726.54.033.1(497.5 Dalmacija)
Autor raspravlja o poznatoj skupini crkvica krune osnove sa est oblih apsida radijalno rasporeenih uokolo jezgre nad kojom se die tambur s kupolom. Pribraja im takoer esterolist u Rogaiima kod Blauja u Bosni i osmerolist iz Olja. Sve te graevine u znanosti su ve odavno uoene i prouavane kao zasebna tipoloka grupa sakralne arhitekture ranoga srednjeg vijeka na tlu Dalmacije. Uz razmatranja samog tipa i forme tih rotonda autor se bavi problemom njihove konstrukcije i funkcije, te drugog sloja s kojim su neke stekle predvorje, pojedine moda i zvonik nad njim, te na taj nain zadobile svoju ukupnu povijesnu strukturu. Panju poklanja kulturnom ambijentu koji tvore gradovi bizantske Dalmacije, posebno Zadar na prijelazu 8. u 9. stoljee, grada u kojemu se nalaze graevine vane za itanje morfolokih i stilskih odlika arhitekture dalmatinskih esterolista. U vezi s problemom datacije koristi se ponajvie rezultatima pomnih analiza kamene plastike iz tih crkvica. Kljune rijei: esterolist, apsida, lezena, tambur, kupola
Dalmatinski esterolisti grupa su od desetak predromanikih rotonda, crkvica krune osnove sa est oblih apsida radijalno rasporeenih uokolo krune jezgre nad kojom se die tambur s kupolom. Po svom osebujnom obliku predstavljaju moda najizvorniji arhitektonski tip sakralnih graevina ranoga srednjeg vijeka u naem naslijeu. Nastali su u gradovima bizantske Donje Dalmacije - u Zadru, Trogiru i Splitu - te na podruju stare hrvatske drave u zaleu tih gradova - u Pridragi, Kaiu, kabrnji, Kakmi, Bribiru i Brnazama. Do sada nisu poznati primjeri na podruju sjevernije od Zadra, na tlu Kvarnera, ili junije od Splita, na tlu Paganije. Tek osmerolist u Olju kod Stona, na podruju Zahumlja, na jugu Dalmacije, i esterolist u Rogaiima kod Blauja u Bosni, probijaju prostorni prsten unutar koga se nalazi glavnina spomenute skupine graevina. Krug je omeen tokovima rijek Zrmanje i Cetine te morem od ua jedne do ua druge rijeke. Znanost u nas opravdano ve dugo vremena poklanja veliku panju toj skupini graevina, ponajprije njihovom osnovnom obliku i dobu nastanka. Znatno manje zanimanja posveeno je injenici da je ukupna prostorna struktura veine njih s vremenom stekla
izgled malenog sklopa. Njega tvore prvotna rotonda i naknadno prigraeno predvorje na zapadnoj strani. S njima su rotonde stekle i dodatne sadraje. Tragovi oitih popravaka i promjena na ziu samih esterolista, zajedno s prigradnjama, te povijesnim izvorima koji svjedoe o crkvicama, otvara pitanje njihova trajanja u prolosti, neto to posredno govori i o samom smislu nastanka i opstanka tih graevina u vremenu i prostoru. Dakle, sveukupna dosadanja istraivanja (i pisanja) nisu do kraja dorekla spoznaju o dalmatinskim esterolistima. Dapae! Stoga se nadam da e ovaj rad pobuditi i donekle produbiti daljnja prouavanja njihove, u nekoj mjeri, jo uvijek zagonetne pojave. Slijed istraivanja Pozornost prema esterolistima poklonili su istraivai ve u 19. stoljeu kada se jo ni izdaleka nije znalo za njihovu brojnost. Tako je 1883. godine C. F. Bianchi imao prilike istraiti i dokumentirati upravo otkrivene ostatke tek jedne od njih, crkvice Stomorice u Zadru. Uoio je njezinu srodnost s oblikom i veliinom krstionice u Zadru.1 Tu misao ubrzo je prihvatio i produbio T. G. Jackson. Osim za ostatke Stomorice u
41
Zadru znao je on i za ruine Sv. Marije u Trogiru, te za gotovo posve sauvanu crkvicu Sv. Trojice na Poljudu u Splitu.2 Vano je njegovo zapaanje potonje graevine, ne samo radi povezivanja forme i dimenzije sa zadarskom krstionicom, nego i radi pretpostavke da se nad krunom jezgrom dizala kupola skrivena u tamburu. To u njegovom vremenu nisu pretpostavljali F. Radi i G. Alaevi.3 Gotovo pola stoljea poslije Lj. Karaman je esteroliste, skupa sa irom skupinom graevina, svrstao pod svoju definiciju malih crkvica slobodnih oblika.4 Potom su uslijedila arheoloka istraivanja S. Gunjae na Brnazama kod Sinja te u Kaiu i Pridragi nedaleko od Zadra.5 Njegov izvjetaj o potonjoj crkvici bio je zapravo prvi primjer sustavno obraenog nekog lokaliteta sa esterolistom, cjelovit znanstveni iskaz koji je ukljuio rezultate terenskih istraivanja i valorizaciju povijesnih izvora, te stvarnih ostataka arhitekture i skulpture. Opremljen je katalokom obradom nalaza te preciznim arhitektonskim crteima i fotografijama.6 U to je doba i T. Marasovi izvrio iskapanja ostataka crkvice Sv. Marije u Trogiru.7 Spoznaju o tada ve brojnoj skupini esterolista kao zasebnom tipu predromanikih crkvica u Dalmaciji obradio je 1958. godine u doktorskoj disertaciji.8 Naalost, ona nikada nije objavljena. Tada je I. Petricioli na maketi Zadra iz 16. stoljea, koja se uva u Museo navale u Veneciji, identificirao poloaj i oblik drugog esterolista u Zadru, crkvicu Sv. Krevana na predjelu Kolovare ispred Grada.9 Potom je u samom Gradu proveo reviziju arheolokih iskapanja Stomorice, te u vremenu od 1965. do 1967. godine istraio i dokumentirao njene ostatke. Prouio je i objavio sve povijesne izvore i podatke iz literature, te u izvjetaju priloio suvremene arhitektonske crtee i fotografije prethodnih i novih nalaza s lokaliteta.10 Tada je i S. Gunjaa na Bribiru otkrio dio ostataka polikonhalne crkvice koja do danas nije sustavno istraena te se za nju jo uvijek pouzdano ne zna je li bila esterolist ili osmerolist.11 S druge strane uslijedile su jo dvije publikacije u kojima su temeljito, kao prethodno esterolist u Pridragi, ili onaj u Zadru, obraene jo dvije rotonde. Najprije su J. T. i M. Marasovi monografski obradili crkvicu Sv. Trojice na Poljudu u Splitu.12 Potom je V. Delonga izradila kompleksan izvjetaj za esterolist u Kaiu.13 Konano, nakon arheolokih istraivanja, koja je na crkvi Sv. Marije u kabrnji proveo M. Zekan i u podnoju njenih zidova razotkrio ranije uoene ostatke esterolisne graevine, N. Jaki je opsenom analizom povijesnih izvora dokazao da se ona nalazi na lokalitetu koji je u pisanim povijesnim vrelima biljeen kao crkva Sv. Juraj u Kamenjanima.14 Istraivanju povijesne grae o crkvici Sv. Krevana, S. Grysogoni de fonte, I. Petricioli se vratio ponovo i to u dva maha.15
Konano, valja spomenuti i ostatke esterolista u Rogaiima, istraenog jo sredinom 20. stoljea,16 te osmerolista u Olju.17 Svojevrsnu integralnu obradu esterolista kao regionalnog tipa arhitekture u Dalmaciji izvrio je T. Marasovi u tri navrata, najprije disertacijom 1958. godine, te potom prilogom u knjizi grupe autora iz 1978. godine i lankom iz 1984. godine, ali i novijim radovima.18 U dvije ih je prilike obradio takoer I. Petricioli, najprije 1976. i potom 1990. godine.19 Tablu s tlocrtima esterolista objavila je S. SekuliGvozdanovi u knjizi grupe autora iz 1978. godine,20 gdje ih je problemski obradio i V. Gvozdanovi (V. P. Goss), a potom jo 1987. te 1996. i 2006. godine.21 I sm sam imao prilike baviti se problemom tih rotonda u lanku iz 1991. godine,22 a doticao sam se njihova pitanja i kasnije, posljednji put upravo u prvom broju asopisa Ars Adriatica, kada sam ih doveo u vezu s fenomenom kontinuiteta trikonhosa u Dalmaciji.23 Opsenu studiju o funkciji esterolista izradio je M. Jurkovi 1995. godine.24
1. Tlocrt i presjek krstionice u Zadru (izvor: VEI, P., 2005.) Ground plan and cross-section of Zadar Baptistery
42
Krstionica u Zadru, 5. stoljee Ranokranski baptisterij smjeten na junoj strani katedrale oblikom je i konstruktivnim rjeenjima jedinstvena graevina, nastala vjerojatno potkraj 5. stoljea. U tlocrtu je tvori izvanjski esterokut proet unutranjim esterolistom, a u prostoru volumen dviju meusobno sratenih esterostranih prizmi. Na donjem dijelu baptisterija svaka stranica njegova oploja ralanjena je posred plohe jednom oblom niom. Na gornjem dijelu, pak, svaka stranica tambura ima po jedan luno nadvijen prozor. Unutranji prostor oblikuju potkovaste apside i ljuske polukalotastih svodova radijalno sloenih uokolo krune jezgre te ravne plohe esterostranoga tambura nad njom. U vrhu tambura je esterokrilni lepezasti svod s oblim jedrima. Poput baldahina natkriva krsni zdenac, ukopan u podu posred krstionice. est kosih kontrafora, podignutih na polukalotama donjeg dijela baptisterija, podupiru bridove tambura s njegove vanjske strane (sl. 1).25 Rotonda Sv. Trojstva u Zadru (Crkva Sv. Donata), 8. stoljee Druga graevina koja je svojom arhitekturom srodna dalmatinskim esterolistima, mada je opim oblikom i veliinom znatno razliita od njih, jest rotonda Sv. Trojstva u Zadru. Poznatija je pod imenom Sv. Donata. To je zgrada bogate prostorne strukture s galerijom i prigradnjama uokolo iz 9. stoljea. No, jezgru graevine ine ostaci neto starije slobodno stojee rotonde iz 8. stoljea. Ona posjeduje graditeljske elemente vane za svaki razgovor o arhitekturi dalmatinskih esterolista. Tvori je sredinji kruni prostor i prstenasti ophod. Na njega se nadovezuju tri polukrune, zapravo potkovaste apside, radijalno postavljene i grupirane na istonoj strani. Cjelinu graevine zatvara kruni perimetralni zid s platem triju spomenutih apsida, a nad sredinjim krunim prostorom zacijelo se trebala dizati kupola. Perimetar s unutranje strane ralanjuju oble nie, a s vanjske plitke lezene. Na platu apsida meu lezenama nalaze se prozori gljivasta oblika, monofore nadvijene polukrunim lukom veega promjera od irine otvora. U apsidama, podno polukalota, cijelim opsegom zida tee impostni vijenac jednostavna profila, a u tjemenima svodova bile su patere, kameni ukrasi u obliku rozete, o koje su vjeane svjetiljke. Skupa s ostalim primjerima kamene i drvene plastike iz rotonde, odgovaraju najranijemu sloju predromanike skulpture u Dalmaciji te su datirane u drugu polovinu 8. stoljea.26 Tome vremenu, uz ostale ulomke kamene plastike, odgovara i polukruni zabat ograde svetita koji, moda, valja povezati s rotondom, a koji je naknadno ugraen u romanika vrata pred njezinim stubitem s vanjske strane (sl. 2).27
2. Tlocrt rotonde Sv. Trojstva u Zadru (izvor: VEI, P., 2002.) Ground plan of the rotunda of the Holy Trinity at Zadar
Zadar, Stomorica (S. Maria de Pusterla), 9.-10. stoljee Crkvica je podignuta u prostoru izmeu ranosrednjovjekovnog gradskog zida i samog mora na jugozapadnoj strani Grada, u predjelu zvanome Pusterla, nazvanom tako po oblinjim malenim vratima u srednjovjekovnome gradskom zidu. Najstariji poznati izvor koji biljei crkvicu po tom nazivu potjee iz 1289. godine, a prvi ga navodi L. Fondra.28 U ispravama koje je sabrao M. Zjai spomenut je njen tadanji kapelan, sveenik Matej, i Stana, njena heremita.29 Poruena je sredinom 16. stoljea, u vrijeme graenja mletakih zidina u Zadru. Od rotonde su ostali sauvani zidovi u cijelome opsegu, ali u visini od svega metar do dva iznad temelja. Stoga je mogue govoriti tek o njezinome tlocrtu. Uokolo sredinjega krunog prostora nie se pet radijalno postavljenih polukrunih apsida i esti ulazni krak paetvorinaste osnove. Svetite je bilo za stepenicu vie i ogradom odijeljeno od prednjeg prostora. Za istraivanja u 19. stoljeu na pilonima izmeu bonih apsida bili su vidljivi tragovi prislanjanja ograde svetita. Vanjski plat zidova nije ralanjen lezenama. Ispred ulaznoga kraka stoji predvorje, narteks, nad kojim se u traveju pred vratima ulaznoga kraka vjerojatno dizao zvonik. Po boku kraka bio je prigraen arkosolij i pod njim sarkofag. Od namjetaja iz crkvice sauvani su ulomci tek dvaju kapitela i jednog pilastra ograde svetita, te impost-kapitel, vjerojatno iz pretpostavljenog zvonika.30 Pilastar i kapiteli odaju neto starije stilske odlike od impost-kapitela (sl. 3).
43
koji se uva u Dravnom arhivu u Torinu, te spomenute makete Zadra. O veliini graevine nije mogue s pouzdanjem govoriti kao ni o eventualnome ralanjivanju njezina oploja. Meutim, izvjesno je da opim izgledom slijedi oblik Stomorice. Uokolo sredinjega krunog prostora i ovdje su bile rasporeene oble apside, njih pet, i ulazni krak paetvorinaste osnove, a iznad sredinjeg prostora dizao se kruni tambur zabiljeen na planu iz Torina. Ulomak pluteja upuuje na dio ograde svetita.35 Na njemu je u plitkom reljefu prikazan lik ptice, s jednom nogom malo podignutom u odnosu na drugu te s jednim raskriljenim krilom. Nad pticom je uzak ravan profil, a nad njim florealni motiv. Naalost, ulomak je nedavno nestao ruenjem kue koja se nalazila na mjestu ili u blizini esterolista. Istoj instalaciji vjerojatno je pripadao i dio kamene grede s volutama u gornjoj zoni i dijelom natpisa u donjoj. Tu se ita znak kria i tri slova do njega: + PER[]. Greda je bila visoka oko 25 cm. Otkrivena je prilikom ruenja zia spomenute zgrade. Sauvana su tada i dva impost-kapitela koja bijahu ugraena u prozor na zabatu te kue (sl. 4).36
3. Tlocrt arheolokih ostataka Stomorice (izvor: Petricioli, I., 1968.) - Snimak ostataka Stomorice (foto: P. Vei) Ground plan of the remains of the church of Stomorica - Photo of the remains of Stomorica
Zadar, Sv. Krevan (ecclesia S. Grysogoni de fonte), 9.10. stoljee Crkvica se nalazila ispred Grada, moda na podruju antike rustike vile, ali sigurno i kasnoantike nekropole, te u blizini drevnog izvora vode do mora na predjelu Kolovare. C. F. Bianchi navodi da se rotonda spominje ve u 11. stoljeu.31 Po izvoru je u povijesnim vrelima nazivana de fonte. Najstariji poznati takav navod zapisan je 1345. godine u Opsadi Zadra.32 Ostale podatke sabrao je I. Petricioli.33 Posve je unitena ini se s izgradnjom novog lazareta Sv. Marka, Lazaretto nuovo, u 18. stoljeu.34 Podignut je na mjestu starijega iz 15. stoljea, a taj bijae prigraen uz neto stariju crkvu Sv. Marka koja se nalazila do esterolista. No, za oblik crkvice Sv. Krevana znade se tek iz kartografske grae, posebno crtea Zadra iz 16. stoljea,
4. Tlocrt Sv. Krevana na planu Zadra u Torinu (izvor: Petricioli, I., 1989.), ulomak pluteja (izvor: Petricioli, I., 1958.) te ulomak grede s ograde svetita (foto: P. Vei) Ground plan of St Chrysogonus on the map of Zadar at Turin, the chancel screen fragment and the fragment of a chancel screen architrave
44
Pridraga, Sv. Mihovil, 9. stoljee Pridraga je selo u Kotarima, sjeveroistono od Zadra, u hrvatskoj upaniji Luka i ninskoj biskupiji, a na mjestu srednjovjekovnoga naselja Dolac. Ono se po crkvi Sv. Martina u povijesnoj grai naziva Martindol ili Sutmartindol. Tu je i predio zvan Manastirine, ali i Miovilovac, toponimi koje navodi S. Gunjaa.37 Na tom su mjestu ostaci esterolista koji bijae posveen oito Sv. Mihovilu. Crkvica je podignuta na podruju antikog gospodarskog sklopa koji je postojao ini se i u ranome srednjem vijeku. U drugoj fazi graenja uz crkvu je, takoer sa zapadne strane kao u Zadru, prigraen predprostor, narteks ugraen izmeu antike zgrade i esterolista. Snani piloni ukazuju na sustav svodova koji su vjerojatno natkrivali predvorje. Vrata u njemu i ovdje
su, takoer kao u Zadru, na sjevernoj strani, i okrenuta upravo prema ulazu u sjeverno krilo antikog sklopa. Zie esterolista ouvano je mjestimino skoro do dva metra nad razinom poda, ali ipak nedovoljno za spoznaju veu od tlocrta graevine. Ona se, kao i ostali esterolisti, sastoji od krunoga prostora u sredini i est polukrunih apsida uokolo njega tako da je i ulazni krak zapravo polukruna apsida. No, promjerom je ua od ostalih. Po dvije susjedne joj imaju neto iri, ali meusobno priblino jednak promjer. Glavna apsida, pak, opsegom je ira od njih, te znatno vea od one na ulazu. Vrata su postavljena suelice svetitu, ali malo u otklonu u odnosu na os rotonde. Oploje njezina zia izvana ralanjeno je lezenama. U prednjem dijelu rotonde sauvan je vei dio plonika. Ulomci ograde svetita, posebno grede s natpisom u kome je bilo uklesano i ime naslovnika crkve, arkanela Mihovila, MICHA(elis) (archa)NGEL(i), svjedoe da je i ovdje ograda dijelila prostor po sredini eterolista upirui se o pilone meu bonim apsidama. Stilske odlike ulomaka ograde srodne su onima iz Kaia to i ovaj esterolist dovodi u vezu sa zadarskim radionicama i drugom polovinom 9. stoljea (sl. 5).38 Kai, esterolist (S. Thomas de Cassich?), 9. stoljee Kai je selo takoer u Kotarima, sjeveroistono od Zadra, na mjestu starijega naselja na tlu stare hrvatske upanije Luka i srednjovjekovne ninske biskupije. U njemu se nalazi predio zvan Mastirine. Na tom su mjestu sauvani ostaci esterolista nepoznatog titulara. Povijesni izvori navode crkvu Sv. Tome u Kaiu, S. Thomas de Cassich, na to je upozorila V. Delonga, naglaavajui pritom kako nije mogue sa sigurnou kazati da je to naslovnik upravo kaike rotonde.39 Pretpostavila je takoer da je sklop sa esterolistom konano poruen s Foskolovim razaranjima 1674. godine za kandijskog rata.40 esterolist je podignut na tlu antike vile koja je dijelom opstojala i u srednjem vijeku. U drugoj fazi izgradnje uz rotondu je prigraen predprostor srodan onome na Stomorici u Zadru i Sv. Mihovilu u Pridragi, s ulazom takoer na sjevernoj strani narteksa. Pretpostavlja se da je i nad njim bio zvonik. Uokolo crkvice prostire se srednjovjekovno groblje. Sam naziv lokaliteta, Mastirine, ukazuje na ugasli samostan koji se u povijesnim vrelima ne spominje. Zacijelo je rije, kao u Pridragi, o karakteristinom narodnom imenu za sline lokalitete s razvalinama drevnih nepoznatih graevina, stradalih preteno u vremenima ratova protiv Turaka. Zidovi rotonde sauvani su tek metar do metar i pol nad temeljima te je i u ovom sluaju mogue
5. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Mihovila u Pridragi (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Snimak ostataka Sv. Mihovila (foto: P. Vei) Ground plan of the remains of the church of St Michael at Pridraga Photo of the remains of the St Michael
45
6. Tlocrt arheolokih ostataka esterolista u Kaiu (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of the hexaconch at Kai
govoriti samo o tlocrtu graevine. Ona se, poput ostalih esterolista sastoji od krunoga prostora u sredini i est polukrunih, upravo potkovastih apsida radijalno poredanih uokolo jezgre. Apside su promjerom priblino jednake. Malo ira od ostalih tek je ona ulazna. Dakle, za razliku od zadarskih primjera na kojima je ulazni krak pravokutan, ovdje je, kao i u Pridragi, polukruno oblikovan. K tome je i ovdje, takoer kao u Pridragi, oploje graevine izvana ralanjeno lezenama. Meu onima na ulaznoj apsidi smjetena su vrata u samoj sredini plata, tono u osi rotonde suelice glavnoj apsidi. U crkvici su dobro sauvani vei dijelovi plonika, a s njim i prag ograde svetita koja je tono po sredini odvajala trodijelni prezbiterij esterolista od prednjega prostora u njemu. Ogradu u obliku pergole tvorili su pilastri i pluteji ukraeni pleternim ornamentima, uglavljeni u spomenuti prag. Na pilastrima su bili osovljeni okrugli stupii s kapitelima, na koje je bila poloena greda ukraena nizom voluta, tzv. kukama. Nad vratima posred ograde dizao se trokutasti zabat. Stilske odlike reljefa, poput onih u Pridragi, ukazuju na zadarske klesarske radionice i drugu polovinu 9. stoljea, to bi zacijelo bilo i vrijeme izgradnje samoga esterolista u Kaiu (sl. 6).41 kabrnja, Sv. Juraj (S. Georgius di villa Podbrgliani), 9.10. stoljee kabrnja je selo takoer u Kotarima, u zadarskome zaleu. Nalazi se na mjestu naselja Kamenjane na tlu stare hrvatske upanije Luka i srednjovjekovne ninske biskupije. U selu se, na predjelu zvanome Hambar, nalazi crkvica Sv. Marije. Podno njezinih zidova ostaci su esterolista zabiljeenog u povijesnim izvorima pod
imenom Sv. Jurja u Kamenjanima, odnosno kasnije Podbranima. Najstariji poznati pisani izvor koji spominje crkvicu Sv. Jurja u Kamenjanima, ecclesia sancti Gergii in Chammechani, potjee iz 1195. godine.42 Niz neto mlaih podataka sabrao je N. Jaki. Meu njima je i onaj iz 1285. godine to biljei rotondu kao crkvu sela Podbrani, S. Georgius di villa Podbrgliani. Bijae podignuta nad razvalinama neke antike graevine. Funkcionirala je kao rodovska zadubina nekog hrvatskog plemena. Uokolo nje prostire se srednjovjekovno groblje.43 ini se da je rotonda sruena u 17. ili 18. stoljeu kada je na njenom mjestu podignuta crkva Sv. Marije.44 Zidovi esterolista sauvani su tek oko jedan metar nad temeljima te je mogue govoriti samo o tlocrtu rotonde, i to bez poznavanja izvornoga oblika ulaznog kraka koji bijae posve razoren prilikom graenja gotikog dijela crkve. Dakle, uokolo sredinjega kruga (u ovom sluaju preciznije, ovala) rasporeeno je pet polukrunih apsida. Glavna je neto ira od ostalih, a njezin je zid i neto deblji od ostalih. Oploje esterolista, poput Stomorice u Zadru, nije ralanjeno lezenama. U nutrini nema tragova o eventualnoj razlici u razini poda, a nisu otkriveni ni ulomci kamenoga namjetaja (sl. 7).45
7. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Jurja u kabrnji (izvor: Planoteka Konzervatorskog ureda u Zadru) Ground plan of the remains of St Georges at kabrnja
Kakma, esterolist Kakma se nalazi takoer u Kotarima, jugoistono od Zadra, na tlu stare hrvatske upanije Sidraga, te ninske i kasnije biogradske biskupije. Za rotondu na Vinogradima, podno Tinjske gradine, znamo samo po strunim izvjetajima arheologa koji govore o esterolistu. Njegovi su ostaci razoreni s izgradnjom
46
ceste koja vodi na zapad prema Galovcu. Ulomak predromanikoga pluteja s oblinjega lokaliteta Meine i greda ugraenih u zie crkve Sv. Ivana na Gradini moda treba dovoditi u vezu s rotondom u Kakmi?46 Bribir, Rotonda, 9.-10. stoljee Bribir, antika Varvaria, bijae kasnoantiki kastrum, poslije grad, na vrhu brijega koji dominira nad istonim dijelom Kotara. Sredite je stare hrvatske upanije koja po gradu i nosi ime - bribirska, a nalazi se na tlu nekadanje skradinske biskupije. Rotonda je sauvana tek u skromnim arheolokim tragovima podno crkve Sv. Joakima i Ane na groblju. Naslovnik nije poznat, ali su u literaturi iznesene pretpostavke da je crkvica bila posveena moda Sv. Ivanu,47 ili Sv. Mariji.48 Ostaci jo nisu cjelovito istraeni te crkvicu neki autori tumae osmerolistom, a neki, pak, esterolistom, to se ini ispravnijim. Tome u prilog govori i neobjavljena analiza D. Jelovine na koju se poziva T. Buri. Prema arhitektonskome snimku otkrivenih dijelova zia i grafikoj rekonstrukciji idealnoga tlocrta, ini se da je rotonda, poput Stomorice u Zadru, bila neto manja od zadarskoga baptisterija, a slino sa Stomoricom i Sv. Jurjem u kabrnji, ni ona nema lezenama ralanjeno oploje. Ulomci predromanikog crkvenoga namjetaja, otkriveni na Bribiru na vie lokaliteta, govore o dijelovima ograde svetita te o razdoblju od sredine 9. do sredine 10. stoljea. Neki su otkriveni upravo tijekom istraivanja rotonde (sl. 8).49
9. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Marije de platea u Trogiru (izvor: Marasovi, T., 1963.) i crte Ch. Clerisseaua iz 1757. godine (izvor: Marasovi, T., 1966.) Ground plan of the remains of the church of St Mary de platea at Trogir and the drawing by Clerisseau of 1757
8. Tlocrt arheolokih ostataka esterolista u Bribiru (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of the hexaconch at Bribir
Trogir, Sv. Marija (S. Maria de Platea), 9. stoljee Trogir je jedan od gradova na tlu bizantske Dalmacije u ranom srednjem vijeku. U njemu se, posred grada na rubu renesansnoga gradskog trga, na mjestu antikih graevina, nalaze ostaci ranosrednjovjekovnog
esterolista poruenog sredinom 19. stoljea. Meu poznatim pisanim podacima koji biljee rotondu u prolosti najstariji je onaj iz 1263. godine. Objavio ga je M. Barada.50 Problematini su podaci u jednoj biljeci iz 1511. godine iz ostavtine Ivana Luciusa, povjesniara iz 17. stoljea. Biljeku je sauvao njegov otac Petar, a nalazila se u grai njegova strica, takoer Ivana Luciusa, koji bijae kanonik i upravitelj crkvice Sv. Marije u 16. stoljeu. Iz ostavtine je biljeku prepisao i objavio D. Farlati u 18. stoljeu.51 Na njenu drugu varijantu, ceduljicu koja se uva u Znanstvenoj knjinici u Zadru, upozorio je R. Katii. Vie je autora prouavalo te podatke, a komparativnu analizu jedne i druge biljeke izvrio je . Rapani.52 Oporuka biskupa Kaotia iz 1370. godine ukazuje na mogunost da je rotonda sluila barem povremeno i kao krstionica.53 Posebno vrijedan
47
izvor za izgled trogirskog esterolista prije ruenja u 19. stoljeu crte je trogirskoga trga koji je 1757. godine izradio Ch. L. Clerisseau.54 Meu ostacima zia rotonde u niskome sloju sauvan joj je cijeli opseg, ali i dio plata dviju apsida na zapadnoj strani. Jedna od njih je ulazna apsida nad kojom je velikim dijelom ouvan i svod polukalote te impostni vijenac pod njim, a u osi apside sauvan je i glavni ulaz u rotondu. Zacijelo se radi o mlaim romanikim vratima na mjestu prvotnih. Na platu druge apside, pak, ouvane su dvije lezene i meu njima nia nadvijena slijepim lukom, poput onih na apsidama rotonde Sv. Trojstva u Zadru. Pred crkvicom je bio narteks pod ijim je plonikom otkriven niz sarkofaga. Jedan se nalazio i tono posred rotonde. U cjelini, temeljem stvarnih ostataka graevine mogue je o njezinoj arhitekturi govoriti znatno vie nego li o prethodnim esterolistima. Tome osobito pridonosi spomenuti crte Ch. L. Clerisseaua. Crkva, prikazana u pogledu sa sjeverne strane trga jo je posve sauvana. Na njoj je zabiljeeno oploje dviju apsida koje ralanjuju lezene postavljene na niskome podzidu. Meu njima su plitke nie nadvijene polukrunim slijepim arkadama. Nad njima, pak, krovni je vijenac oslonjen na ranoromanike konzolice. Ponad jezgre graevine die se visoki okrugli tambur s platem koji ralanjuju nie. Podno tambura i njegova krovnog vijenca nalaze se nizovi ranoromanikih konzolica poput onih na apsidama. Prema trgu rotonda je otvorena bonim vratima s renesansnim ili baroknim okvirom i vijencem nad njim (sl. 9). Ulomci ograde svjedoe da je ona i ovdje odvajala svetite od prednjega dijela rotonde. Njezini stariji elementi datirani su u prvu polovinu 9. stoljea. Meu njima bio je i trokutasti zabat s uklesanim natpisom u kome je i ime Sv. Marije, S(an)C(t)A(e) M(a)R(i)E, otkriven s istraivanjima u predvorju rotonde. Meutim, crkvici je pripisan i mlai polukruni zabat s natpisom: ... EGO PROCON(sul) ..., nastao, ini se, potkraj 10. st. Nepoznati su mjesto i okolnosti nalaza. No, radi polukrune forme zabata pretpostavlja se da je mogao pripadati upravo ovoj rotondi. Postavljena je i druga teza po kojoj zabat pripada crkvici Sv. Martina koja se nalazi neposredno do Sv. Marije. Titula prokonzula na zabatu odnosi se zacijelo na bizantskog namjesnika u Dalmaciji, zadarskoga priora Madija s kraja 10. stoljea. U cjelini, S. Maria de Platea u Trogiru bijae rotonda tipoloki jednaka prethodnim esterolistima. Tvori je vijenac od est polukrunih apsida radijalno rasporeenih uokolo krune jezgre nad kojom se die okrugli tambur. Ralanjeno oploje apsida pribliava
je osobito crkvicama u Pridragi i Kaiu. Uz njih je vee i vrijeme nastanka prvotne ograde svetita, to bi govorilo da je podignuta vjerojatno poetkom 9. stoljea. Ranoromaniki elementi njene arhitekture, pak, ukazuju na preureenje graevine potkraj 10. ili tijekom 11. stoljea.55 Split, Sv. Trojica, 9. stoljee Split je takoer grad na tlu bizantske Dalmacije. Meu negdanjim poljima i vinogradima u njegovom predgrau, na Poljudu, nalazi se crkvica posveena Sv. Trojstvu. Po njoj je predio uokolo rotonde u povijesti nazivan terra sanctae Trinitatis,56 iz ega slijedi i hrvatsko ime: Sutrojica. Rotonda je najbolje sauvani dalmatinski esterolist koji nam, osim na tlocrtnoj razini, i u punoj visini svjedoi o cjelini prostorne strukture, kako vlastite tako posredno i svih srodnih primjera. Nedavno je na crkvici rekonstruiran tek dio tambura i kupola u njemu te dio zida s lezenama i niama na oploju njezinih dviju apsida, dok su u davnijoj prolosti obnovljena oploja (ali bez lezena!) dviju apsida s vratima. Dakle, samo je u ovoj rotondi sauvan cjelovit sustav svodova, odnosno polukalota nad apsidama te impostnih vijenaca podno svodova i patera u njihovim tjemenima. U punome je opsegu etiriju apsida ouvan i cjeloviti sustav lezena na oploju, sa slijepim arkadama meu njima, a samo su ovdje sauvani i prozori na apsidama svetita, smjeteni tono meu lezenama. Sve su to elementi arhitekture zastupljeni i na zadarskoj rotondi Sv. Trojstva. S druge strane tambur je nizak i ravan, bez ralanjenog plata, poput onoga u Trogiru koji se s izduenom proporcijom i ranoromanikim vijencima doimlje mlaim od rotonde, to ovaj u Splitu nije. No, poput trogirskoga i splitski esterolist ima dva ulaza, ali ini se, kao i u Trogiru, oba su naknadno nastala. Vrata u osi rotonde na ulaznoj apsidi nova su, a oploje na njoj nema lezene poput ostalih apsida. Na veem dijelu oploja susjedne apside takoer nema lezena, a vrata na njoj imaju odlike ranoromanike arhitekture. Po svemu tome ini se da je i ovdje mogue govoriti o obnovi rotonde negdje potkraj 10. ili u 11. stoljeu. Ulomci polukrunih zabata svjedoe da je svetite i ovdje bio odvojeno od prednjeg prostora visokom ogradom. Njezin poloaj zacijelo je odgovarao onima u prethodnim esterolistima - dakle, instalacija se na sredini crkvice upirala o pilone meu apsidama na bokovima rotonde zatvarajui tako, kao i u ostalim primjerima, tri apside u jedno svetite. No, u ovom sluaju broj lukova ukazuje na mogunost da je ograda imala tri prolaza prema svetitu, to u ostalim eterolistima nije uoeno. Lukove uz nizove voluta
48
10. Tlocrt i presjek rotonde Sv. Trojice na Poljudu u Splitu (izvor: Marasovi, J., T. i M., 1971.) - Snimak Sv. Trojice (foto: P. Vei) Ground plan and cross-section of the rotunda of the Holy Trinity at Poljud at Split - View of the Holy Trinity
prate i natpisi. Na jednome od njih zabiljeeno je ime arkanela Mihovila. Stoga neki autori pretpostavljaju da je rotonda bila posveena Sv. Mihovilu, poput one u Pridragi ili one Brnazama. Meutim, ime nije ostavilo traga u povijesnim izvorima ni toponimiji lokaliteta te je Sv. Trojstvo vjerojatno, kao i u Zadru, izvorni naziv rotonde. Stilske odlike reljefa na lukovima ukazuju na rana desetljea 9. stoljea, to i samu graevinu datira u to vrijeme, ili ak prijelaz 8. u 9. stoljee (sl. 10).57 Brnaze, Sv. Mihovil, 9. stoljee Brnaze su selo pored Sinjskoga polja, na tlu srednjovjekovne Cetinske upanije u staroj hrvatskoj dravi. Tu se uz predio zvan Ivkovia glavica, (ili Bunarska glavica), nalazi izvor rjeice Mijoljaa, hidronim po kome se naziva ui lokalitet koji je zabiljeio S. Gunjaa pretpostavljajui da je nastao po naslovniku negdanje crkvice na tom mjestu.58 Otkrio je njezine skromne ostatke koji ipak pouzdano govore o esterolistu, a s njima i ulomke natpisa koji govore o posveti zacijelo Sv. Mihovilu. Crkvica je podignuta
na mjestu starije graevine za koju se pretpostavlja da je ranokranska memorija. Ranosrednjovjekovna je sluila kultu do 13. stoljea kada se njenim ruenjem na tom prostoru razvija kasnosrednjovjekovno groblje.59 Posljednji ostaci uniteni su joj iskopom pijeska sredinom 20. stoljea. Od rotonde je bio sauvan tek najnii sloj zidova i to ne u kontinuitetu cijelog opsega. O njenom tlocrtu danas je mogue govoriti tek na osnovu dokumentacije iz vremena istraivanja i to bez spoznaje mogue artikulacije oploja i rasporeda otvora na njemu. Ipak, jasno se razaznaje karakteristina arhitektonska kompozicija koju i ovdje tvori sredinji kruni prostor i est polukrunih apsida uokolo. One su meusobno nejednake i nepravilne. To cijelome tlocrtu daje deformiran izgled. Brojni ulomci skulpture svjedoe o ogradi svetita koja je po sredini crkve odvajala svetite od prostora za vjernike. Poput sluaja u Kaiu, dio praga ograde bio je ouvan na licu mjesta uz ulomke plonika, koji su prekrivali prednji dio esterolista. Pouzdanije
49
od splitskog primjera, gdje se tek pretpostavlja da je ograda imala tri prolaza prema svetitu, ovdje je ona posve sigurno bila upravo takva. Ukras na sauvanim dijelovima arhitrava tvore nizovi voluta pri vrhu, i pletenica pri dnu grede te natpisna traka meu njima. Slian raspored imaju i ulomci lukova. U ouvanome dijelu natpisa spominje se: (princi)PE(s) ANGEL(orum); dakle, Sv. Mihovil kome je crkvica bila posveena te po njoj, slino kao u Pridragi, prozvan i sam lokalitet. Stilske odlike reljefa na ulomcima ograde svetita svjedoe o prvoj polovini 9. stoljea, vremenu u kome je zacijelo nastala i sama rotonda (sl. 11).60
12. Tlocrt arheolokih ostataka esterolista u Rogaiima (izvor: remonik, I., 1953.) Ground plan of the remains of the hexaconch at Rogaii
11. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Mihovila u Brnazama (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of the church of St Michael at Brnaze
Rogaii, esterolist, 10.-11. stoljee (?) Rogaii se nalaze pored sela Blauj u Bosni, nedaleko od Sarajeva. Tu je u skromnim ostacima otkriven temeljni sloj graevine koja je veliinom i oblikom tlocrta srodna dalmatinskim esterolistima. Tijekom iskapanja otkriveni su i dijelovi arkada za koje se pretpostavlja da su bile stranice ciborija. No, vjerojatnijom se ini mogunost da je i ovdje rije zapravo o ulomcima ograde svetita, koja je tipoloki bila razliita od onih u Dalmaciji, kao to su i reljefni ukrasi na njoj stilski razliiti od onih u dalmatinskim esterolistima. Stoga su istraivai u nedoumici kada govore o vremenu nastanka graevine i arkada u njoj. Datiranje se protee od 9. do 12. stoljea. U tome rasponu ranoromaniko razdoblje se ini moda vjerojatnije kao vrijeme nastanka esterolista u Rogaiima nego li ono predromaniko (sl. 12).61
Olje, Rotonda, 10. stoljee Olje se nalazi nedaleko od Stona, u zaleu Malostonskoga zaljeva, na tlu srednjovjekovnoga Zahumlja. Dvojbeno je koliko dananje selo treba povezivati s gradom Jolje to ga biljei Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljea u knjizi O upravljanju Carstvom, gdje se govori i o zahumskoj sklaviniji. U dubrovakoj ispravi, pak, s kraja 14. stoljea, uz Olje se spominje i crkva Sv. Petra, ali nije mogue sa sigurnou kazati je li to upravo crkvica koja se u ostacima nalazi ponad dananjega mjesta, na lokalitetu Bijela lokva. U novije vrijeme za nju se sve vie koristi naziv rotonda. U skupini dalmatinskih polikonhalnih graevina jedina je do sada poznata sigurna osmerolisna crkva. No, poput nekih spominjanih esterolista i ona je u drugoj fazi graenja stekla predvorje, zapravo veliki narteks u kome prostor stubita ukazuje na dvoetanu graevinu. tovie, raspored supstrukcija do samoga ulaza sugerira mogunost da se nad travejom do vrata dizao zvonik kvadratne osnove. Oploje narteksa, poput same rotonde, ralanjuju lezene. Zie rotonde relativno je visoko sauvano, do tri metra iznad razine tla, ali naalost ne do svodova. Oni su posve uniteni. Ipak, o njoj je mogue govoriti i vie od samog tlocrta budui su u vrhu zidova ouvani donji dijelovi prozora u tjemenima apsida, pa se s pouzdanjem moe razmatrati raspored svih njenih otvora. Prostornom strukturom crkvica se, poput dalmatinskih esterolista, sastoji od vijenca polukrunih, upravo potkovastih apsida radijalno rasporeenih uokolo sredinjega krunoga prostora nad kojim se dizala kupola. Na eonoj strani pilona meu apsidama
50
13. Tlocrt arheolokih ostataka rotonde u Olju (izvor: Vei, P., 2002.) - Snimak ostataka rotonde (foto: P. Vei) Ground plan of the remains of the rotunda at Olje - View of the rotunda remains
nalaze se istaknuti pilastri, to eonoj plohi daje T profil. Taj detalj nije zastupljen na esterolistima! Tri apside na istoku zacijelo su funkcionirale kao svetite. U osi nasuprotne apside pak, suelice svetitu, nalazi se ulaz, a do njega u zidu upisana po jedna obla nia s lijeve i desne strane vrata. Oploje rotonde izvana ralanjuju plitke lezene, sline onima u Zadru (Sv. Trojstvo), Pridragi, Kaiu, Trogiru i Splitu. Meu njima, u tjemenima apsida su prozori, razliiti od onih u Zadru i Splitu po tome to se prema van rastvaraju ljevkasto proirenim otvorom. ini se da je u izvornom obliku rotonde pred njezinim ulazom bio svojevrstan vestibul u obliku polukrune apside.62 Pet malenih kamenih ulomaka vjerojatno su dijelovi pluteja koji svjedoe da je i ova crkvica imala liturgijski namjetaj. No, to su sve bili njegovi elementi i kako su bili rasporeeni u prostoru ne moemo znati. Stilske odlike troprutih pletera na ulomcima mogue je povezivati s prvom treinom 10. stoljea, vremena u kome je Zahumljem upravljao Mihajlo Vievi, knez koji je godine 925., skupa s hrvatskim kraljem Tomislavom, sudjelovao na crkvenom saboru u Splitu. To samo po sebi potvruje odreenu kulturnu povezanost Zahumlja s gradovima Dalmacije i vladarom Hrvatske, iz ega je mogue pretpostaviti da je i oblik Rotonde u Olju nastao zapravo po utjecaju dalmatinskih esterolista (sl. 13).63 Forma - ope odlike Utjecaj oblik sakralne arhitekture iz vanijih sredita Bizanta na crkvene graevine u Dalmaciji kasnoantikog vremena prepoznat je posebno na primjeru nizova bifora na bonim zidovima ranokranskih bazilika u Zadru - fenomen srodan nainu rastvaranja zidnog
platna posebno na solunskim bazilikama i tumaen injenicom da je upravo Solun bio sjedite papinskog vikarijata za podruje Ilirika.64 Prostorna kompozicija zadarske krstionice, pak, povezivana je osobito s crkvom Bogorodice Hodigitrije i crkvom Sv. Eufemije u Carigradu.65 No, otkako je E. Hadjitryphonos istraila i objavila ostatke krstionice Sv. Ivana pored crkve Sv. Sofije u Solunu - rotonde sloenog tlocrta s vanjskim esterostranim obrisom i unutranjim esterolisnim, poput baptisterija u Zadru, ali i sa znatnim razlikama u dimenzijama i detaljima arhitekture - mogue je argumentirano, vie negoli dosada, govoriti upravo o solunskim utjecajima na oblikovanje ranokranskih graevina u Zadru.66 Time se otvara i mogunost razmatranja vanosti bizantskog kulturnog sloja u Dalmaciji openito, te njegove tradicije u vrijeme ranoga srednjeg vijeka, doba u kome su biskupi dalmatinskih gradova priznavali carigradskog patrijarha kao svog crkvenog poglavara. Do toga je dolo u 8. stoljeu, odlukom bizantskog cara Leona III., a trajalo je do splitskih crkvenih sabora u 10. stoljeu.67 Iz takve povijesne podloge, s kojom je Zadar u 8. stoljeu postao ujedno glavni grad bizantske Dalmacije, biva shvatljivo da forma neke njegove graevine, u ovom sluaju unutranji oblik zadarske krstionice, postaje predloak za skupinu novih rotonda, dalmatinskih esterolista. K tome, oni nisu samo formom slini predloku ve mu odgovaraju dimenzijama i proporcijama, a svojim rasporedom svjedoe o irenju tog tipa graevine iz sredita Dalmacije u ostale njezine gradove i njihova zalea. Tako se dva esterolista nalaze u samom Zadru, jo pet njih na podruju Ravnih kotara i tri na trogirsko-splitskom prostoru.68
51
Unutranji oblik zadarskog baptisterija tvori kompozicija krune osnove sa est oblih apsida radijalno rasporeenih uokolo jezgre. Ona kao kruna see do visine imposta na pilonima meu apsidama. Nad njima, pak, prerasta u esterostranu iz koje se die i esterostrani tambur s lepezastim svodom, koji ima est jedara. Takvog tambura i svoda na esterolistima nije bilo. Sudei po onom sauvanom na crkvici Sv. Trojice na Poljudu u Splitu i tragovima svoda u njemu, ini se da su esterolisti openito imali kruni tambur i u njemu skrivenu kupolu u obliku kalote. Ipak, osnovna arhitektonska kompozicija i elementi koji je grade, proporcijski odnosi meu njima, te posebno same dimenzije, toliko su srodni s krstionicom da se usporedba namee sama od sebe, pa se pretpostavka o zadarskom baptisteriju kao moguem predloku dalmatinskih esterolista, ini naprosto loginom. Ipak, spominjui dimenzije valja naglasiti da meu esterolistima postoji iznimka koja sa znatno uim opsegom odstupa od uoene sukladnosti u veliini prostora izmeu krstionice i ostalih rotonda. To je crkvica Sv. Jurja u kabrnji. Zamjetno je ua, pa je time bila zasigurno i manja od baptisterija. S druge strane je rotonda u Olju: ona je opsegom znatno ira, pa time zacijelo i vea od baptisterija.69
Meutim, neposredno do krstionice nalazi se i druga graevina za koju s razlogom moemo pretpostavljati da je imala utjecaj na oblikovanje esterolista. Radi se o crkvi Sv. Donata u Zadru, o kompleksnoj graevini koja je u izvornom obliku bila slobodno stojea rotonda posveena Sv. Trojstvu. Nastala je ini se tijekom druge polovine 8. stoljea.70 Ima tri oble apside grupirane na istonoj strani. Dakle, radi se o zasebnom primjeru trikonhosa, drevnoj ranokranskoj temi u arhitekturi Dalmacije, sada u predromanikoj varijanti i s krunom jezgrom.71 Apside su polukrune, upravo potkovaste, radijalno postavljene prema sreditu rotonde. Ve po tome zamjeujemo srodnosti i s dalmatinskim esterolistima. Oni su takoer svojevrsni trikonhosi s tri oble apside grupirane na istonoj strani u zoni svetita crkve. U rotondi Sv. Trojstva zapaamo i neke graditeljske elemente koji u pojedinostima tvore formu esterolista, njihovu arhitekturu u nutrini i vanjtini. Rije je o predromanikom jeziku arhitekture, rjeniku oblika koji se nalazi na zgradi koja dimenzijama znatno nadmauje esteroliste, ali je srodan njihovom rukopisu. Tako u nutrini esterolista, sudei po sauvanim dijelovima Sv. Trojice na Poljudu u Splitu i Sv. Marije u Trogiru, nalazimo impostni vijenac podno polukupola
14. Nutrina krstionice u Zadru (izvor: Ivekovi, . M., 1928.) - Nutrina Sv. Trojice u Splitu (foto: P. Vei) Interior of Zadar Baptistery - Interior of the Holy Trinity at Split
52
15. Crte Sv. Marije de platea u Trogiru, Ch. Clerissaeu - Raunalna simulacija oploja vanjtine i nutrine krstionice u Zadru (autor: P. Marui) Drawing of St Mary de platea at Trogir by Ch. Clerisseau - Computer reconstruction of the walls in the exterior and interior of Zadar Baptistery
u apsidama. Isti element nalazi se i u apsidama rotonde Sv. Trojstva u Zadru. U tjemenu njenih polukalota nalazile su se patere, sline onima koje su do danas ouvane pod krunim svodom u rotondi. Srodne njima su i one u tjemenima polukalota splitskog esterolista. Takve su se nalazile zacijelo i na ostalim esterolistima. Poznati su ulomci iz Pridrage i Kaia.72 Na rotondi u Zadru zidove izvana ralanjuju lezene. One su na apsidama povezane sa slijepim arkadama, te s njima zatvaraju niz plitkih nia na oploju apsida. Posred svake od njih, u donjem dijelu apsida, u osi je po jedan prozor, monofora nadvijena polukrunim lukom veeg promjera od irine prozora. Sve te odlike zapaamo i na oploju esterolista Sv. Trojice na Poljudu u Splitu, a donekle i na osmerolistu u Olju. Raspored monofora meu lezenama je isti. No, one u Zadru i Splitu nalaze se samo na apsidama svetita, dok su u Olju na svim apsidama. Meutim, lukovi nad potonjima nisu sauvani. Na ostalim esterolistima koji imaju lezene zie je ouvano na nioj razini od pretpostavljenih prozora te o njima nije mogue govoriti. Ipak, za samo oblikovanje oploja dalmatinskih esterolista moemo kazati da su lezene karakteristine za veinu njih: Sv. Mihovila u Pridragi, esterolist u Kaiu, Sv. Mariju u Trogiru, Sv. Trojicu na Poljudu u Splitu, te Rotondu u Olju. Za Stomoricu u Zadru i crkvicu Sv. Jurja u kabrnji moemo sa sigurnou kazati da nisu imale lezene. No, za Sv. Krevana na Kolovarama u Zadru, te za crkvice u Kakmi i na Bribiru, kao i za Sv. Mihovila u Brnazama, nikada neemo sa sigurnou moi kazati jesu li moda imali lezene ili nisu. Posve su uniteni njihovi zidovi, ili su
sauvani tek vrlo nisko uz temelje. Stoga se u poetku i za crkvicu Sv. Marije u Trogiru inilo da je bila bez lezena. Potom, otkriem crtea Ch. L. Clerisseaua, pokazalo se da ih je ipak imala. Konano, istraivanjima je V. Kovai otkrila posve sauvane lezene, i nie meu njima, na oploju zapadne apside. Valja spomenuti jo neke varijantne razlike meu esterolistima. Tako Stomorica i crkvica Sv. Krevana u Zadru imaju paetvorinasti ulazni krak umjesto polukrune apside na ulazu, poput ostalih esterolista. Prema oznaci na maketi Zadra u Museo Navale u Veneciji i onoj na planu Zadra iz Dravnog arhiva u Torinu, ulazni krak na crkvici Sv. Krevana bio je proporcionalno jednak onome na Stomorici,73 a ne krai kako ga donosi u svojoj grafikoj rekonstrukciji T. Marasovi.74 Za crkvicu Sv. Jurja u kabrnji, te crkvice u Kakmi i na Bribiru nije mogue kazati kako je bio oblikovan njihov ulaz, kao obla nia ili kao pravokutni krak? K tome, Sv. Trojica u Splitu i Sv. Marija u Trogiru imaju uz vrata na zapadnoj apsidi i druga na prvoj susjednoj, u Splitu s june, a u Trogiru sa sjeverne strane. U proporciji i artikulaciji tambura tih graevina uoljiva je velika razlika. U Splitu on je nizak s glatkim oplojem. U Trogiru, pak, visok je, s platem koji ralanjuje red nia meu lezenama. Tako ga biljei crte iz 18. stoljea.75 Te razlike upuuju na mogunost naknadne promjene tambura u Trogiru, a stilske odlike krovnog vijenca s konzolicama pod njim, kao i one pod krovovima apsida, ukazuju na mogui ranoromaniki sloj arhitekture trogirske rotonde. Tome u prilog govore i stilske odlike portala na zapadnoj apsidi. Sve to upuuje na ovei naknadni graevinski zahvat na rotondi.
53
Konstrukcija - slinosti i razlike Vanjskom formom koju modeliraju obli zidovi apsida i nad njima kruni tambur, dalmatinski esterolisti bitno se razlikuju od izvanjskog oblika zadarskog baptisterija. Njega zatvaraju ravne plohe donjega i gornjeg dijela u obliku esterostranih prizma. To govori ujedno i o razliitoj strukturi njihovih konstrukcija. Prizmatina forma i veliina esterostranog baptisterija nije nametala potrebu za lezenama. Uske oble nie posred svake plohe njegove donje prizme smanjuju njenu zidnu masu i pojaavaju stabilitet zidova. Tambur nad njima takoer je esterostrana prizma. Kontrafori na uglovima pojaavaju njenu stabilnost. Lepezasti svod u tamburu lebdi nad prostorom oslonjen na malenim konzolama u kutovima prizme. Svega toga u esterolistima nema. Glavne konstruktivne elemente na esterolistima ine obli zidovi graeni od priklesanaca u debelom sloju morta, slino kao i na baptisteriju. Svodovi su zidani od radijalno slaganih priklesanaca takoer u debelom sloju morta. Nad apsidama esterolisti imaju polukalote, kao i krstionica, a svod u tamburu oblik kalote. Izmeu obline zida i polukalota u apsidama poloen je horizontalni impostni vijenac s jednostavnim profilom u prostoru. Primarno je sluio za polaganje oplate pri gradnji svoda. Sekundarno, pak, ima vanu stilsku odliku svojstvenu upravo predromanikoj arhitekturi; to je element koga u baptisteriju nema, ali ga nalazimo u
16. Pogled na apside s oplojem bez lezena na esterolistu Sv. Trojice u Splitu (foto: P. Vei) View of the apses masonry without pilaster strips on the hexaconch of the Holy Trinity at Split
apsidama na rotondi Sv. Trojstva, odnosno Sv. Donata. Isto je mogue kazati i za lezene na oploju esterolista. Njihova uzrona funkcija svakako je statika, one su vano konstruktivno pojaanje zia izvana uvjetovano s optereenjem svodova iznutra. Posljedino, pak, i one su, mada preuzete iz kasnoantike graditeljske tradicije, postale karakteristian stilski element arhitekture ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji, izrazit upravo na oploju apsida rotonde Sv. Donata u Zadru. Openito govorei, lezene moemo dovoditi u vezu s ravenatskom ranokranskom arhitekturom gdje su one relativno este na ziu crkava, ali tamo nema krunih graevina s lezenama na oploju. S druge strane esto ih nalazimo na oblinama apsida ranokranskih crkava u Dalmaciji - na primjer u irem zadarskom kraju od Nina do Srime,76 ili jo ire od Ogrula i Korintije na otoku Krku, do Sutivana na otoku Brau.77 Vaan je primjer i bazilika s apsidom i lezenama na groblju Manastirine u Saloni.78 Pritom je osobito vrijedna kombinacija lezena na vanjskom oploju i nia na unutranjem kao to je to na crkvi u Gradini u Solinu.79 Sve to naglaava upravo lokalnu tradiciju graenja kao vaan izvor konstruktivnih i estetskih rjeenja za oblikovanje arhitekture ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji, pa tako i za rotondu Sv. Donata u Zadru, toliko znaajnu za relaciju sa slinim oblicima na dalmatinskim esterolistima. Za ulazne krakove paetvorinaste forme na spomenutim esterolistima nije mogue sa sigurnou kazati jesu li bili nadsvoeni s polukalotom oslonjenom na ugaone trompe - konstrukcijom poznatom iz predromanikog akonikona prigraenog uz ranokransku apsidu katedrale u Zadru,80 ili iz kripte crkve Sv. Stoije na Puntamici u Zadru,81 ili, pak, na krakovima crkvice Sv. Kria u Ninu i na ulaznom kraku romanike crkvice Sv. Nikole pokraj Nina. Dubina ulaznoga kraka na Stomorici u Zadru navodi na pomisao da je krak bio nadsvoen poluvaljkastim svodom kao kod trikonhosa Sv. Krevana na Krku.82 Druga vrata na esterolistu Sv. Marije u Trogiru kao i ona na rotondi Sv. Trojice u Splitu, takoer upuuju na odreena prvotna i drugotna rjeenja na tim graevinama. Naime, spomenuti tambur na trogirskoj crkvici sa svojim stilskim odlikama, kojima valja pridruiti spomenute karakteristine krovne vijence na konzolama i odlike portala na zapadnoj apsidi, sugerira ranoromaniki sloj na predromanikoj rotondi. Tambur je proporcijama znatno razliit od onoga u Splitu, a srodan omjerima i ralambi oploja na tamburu crkvice Sv. Vida u Zadru i Sv. Kria u Ninu. S tako pretpostavljenom promjenom tambura i kupole mogla su naknadno nastati i vrata prema trgu, na sjeverozapadnoj apsidi. Sline promjene zamjeujemo i na
54
17. Usporedni prikaz arhitekture i proporcija tambura na esterolistu Sv. Marije u Trogiru (Ch. Clerisseau, 1775. godina) s onima na krinoj crkvici Sv. Vida u Zadru (G. Smirich, 1895. godina) i Sv. Kria u Ninu (foto: P. Vei). Comparative view of the structure and proportion of the drum on St Marys at Trogir (Ch. Clerisseau, 1775), and those on the cruciform churches of St Vitus at Zadar (G. Smirich, 1895) and the Holy Cross at Nin
crkvici Sv. Trojice u Splitu. Tamo izvanjsko oploje ulazne apside i vei dio one s jugozapadne strane nema lezene. ini se da je to posljedica osipanja vanjskog lica zida na jednoj i drugoj apsidi. Nije poznato kada se i radi ega to dogodilo, ali je logino pomiljati na mogui statiki poremeaj izazvan moda potresom. Neke od potresa, kao vane kategorije za prouavanje povijesnih graevina u nas i promjena na njima, popisao je temeljem arhivskih izvora za Dalmaciju u prolosti A. Strgai.83 Svakako dio oploja bez lezena na dvjema apsidama esterolista Sv. Trojice, te konstrukcija jednih i drugih vrata na
tim apsidama, posljedica su naknadnih intervencija na rotondi. Zahvati su ostavili traga i na oploju tambura gdje sauvani dijelovi krovnih vijenaca ukazuju na razliite faze graevine.84 Meutim, ini mi se da vijenac na najnioj razini, koji je u literaturi protumaen takoer kao krovni vijenac, valja dovoditi u vezu s drugom funkcijom, s okapnicom svojstvenom podnoju tambura, kako nam to svjedoi sauvani primjer na rotondi Sv. Donata ili onaj dokumentiran na esterolistu Sv. Marije u Trogiru ili, pak, onaj u tragovima otkriven na trolistu Sv. Nikole nedaleko od Nina.85
55
esterolisti kao sklopovi O protoku vremena i naknadnim intervencijama na rotondama ne svjedoe tek opisani tragovi na tijelu samih esterolista nego i sloj zidova s prostorima prigraenim na ulaznoj strani nekih meu tim crkvicama. S pouzdanjem moemo govoriti o onima u Zadru, Pridragi, Kaiu, Trogiru, Brnazama i Olju. Ve na primjeru Stomorice u Zadru vidimo narteks okomito postavljen na uzdunu os rotonde i prigraen pred njezin ulazni krak. Vrata predvorja nalaze se na sjeveroistonoj strani. U dnu narteksa, pak, vrata su na ulaznom kraku esterolista. Pred njima je kvadratni prostor koji ocrtava travej. Istraivai su nad njim zamiljali zvonik. G. Smirich ga je grafiki djelomino i rekonstruirao,86 a I. Petricioli ak u cijelosti.87 U prilog njegovom crteu idu dva stvarna impost-kapitela otkrivena s istraivanjima rotonde.88 Ona ukazuju na dvostruke prozore, bifore, svojstvene upravo loi za zvona na ranoromanikim tornjevima. Cjelina prigraenog sklopa djelomino je imala organski zidarski vez sa ziem prvotne rotonde. Ostaci ulaznoga kraka i prigraenog predvorja pokazuju takvu vezu na junom uglu do vrata. Tu priklesanci zaista povezuju ugao i prigraeni zid, jednako kao i zid s kontraforom s vanjske strane. To je navelo I. Petriciolija da narteks protumai kao istovremeno graen s rotondom.89 No, dilatacija uz ugao sa sjeverne strane kraka, ouvana u punoj visini i irini prislonjenog zida koji pripada predvorju, ini mi se da jasno kazuje kako je predvorje ipak naknadno prigraeno uz rotondu. vra veza bila je potrebna na mjestu pretpostavljenog zvonika i prihvaanja optereenja njegove mase. O tome posredno govore i dva kontrafora pod zvonikom s vanjske strane predvorja (sl. 18).
Oznake crkvice Sv. Krevana na maketi Zadra u Veneciji i na planovima grada iz renesansnih vremena,90 ne biljee znakove koji bi uputili na predvorje te rotonde pa se sa sigurnou ne moe govoriti o njenom eventualnom narteksu. Tek impost-kapiteli koji potjeu vjerojatno s te crkvice ukazuju na mogunost nekih polifora koje ne bi trebale biti sa samog esterolista, ali su moda pripadale nekoj njegovoj prigradnji. Impostkapiteli imaju karakteristian trokutasti oblik s luno zaobljenom prednjom i stranjom stranicom. Na prednjoj imaju uklesani kri, srodan ranokranskom tipu crux capitata, s trokutasto proirenim krajevima krakova. Kri je stilski svojstven ranoromanikim primjerima poput onoga na bifori s proelja crkve Sv. Andrije na Vrgadi.91 Na bonim plohama jedan impost ima utore za ugraivanje kamenih reetaka, tranzena. Utori na drugome ukazuju na umetanje letve pravokutnog profila. Vii impost ima visinu 33 cm, drugi je malo nii (sl. 19).
19. Impost-kapiteli iz Sv. Krevana na Kolovarama u Zadru (foto: P. Vei) Impost-capitals from St Chrysogonus at Kolovare at Zadar
18. Tlocrt arheolokih ostataka Stomorice (izvor: Petricioli, I., 1968.) Ground plan of the remains of Stomorica
Narteks prigraen uz rotondu Sv. Mihovila u Pridragi vrlo dobro ocrtava dvoslojnost sklopa. U prvoj fazi tu je bio opisani slobodno stojei esterolist s oplojem koje ralanjuju pravilno rasporeene lezene uokolo cijele graevine te s ulazom na sjeverozapadnoj apsidi. U drugoj fazi izgradnje upravo pred njom je
56
izgraen narteks sa zidovima bez lezena.92 irinom je preklopio cijelu ulaznu apsidu i jo po etvrtinu susjedne s jedne i druge strane. Narteks u cjelini ima trapezasti tlocrt podijeljen u prednji i stranji prostor. U prednji se ulazi sa sjeveroistoka, a iz njega u stranji. Tu se smjer kretanja prema vratima rotonde lomi u L formu. Sjeverozapadni zid narteksa, u vrijeme graenja, bio je prislonjen uz istono krilo antikog sklopa. Tu je moda bila i komunikacija s njom. Na takvu mogunost ukazuje iroka nia u zidu predvorja, nad kojom je vjerojatno bio luk. Druga nia nalazila se u dnu prednjeg dijela narteksa. Dubinom ukazuje na mogunost da je tu bio smjeten sarkofag. Na takvu namjenu ukazuju i nie s lijeve i desne strane stranjeg dijela narteksa, po boku pred samim ulazom u rotondu (sl. 20).
21. Tlocrt arheolokih ostataka esterolista u Kaiu (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of the hexaconch at Kai
u ratovanju protiv Turaka,94 krak i svod u njemu produeni su prema proeljnoj strani. Time je krak duinom udvostruen i od tada do danas sauvan, ali u tijelu nove paetvorinaste crkve Sv. Marije. Nju tvori produeni ulazni krak s jedne strane i novi dio crkve podignut nad sredinjim prostorom biveg esterolista. Istraivanja koja je u Trogiru vodila V. Kovai pokazala su da se pred rotondom Sv. Marije na Trgu oito nalazio narteks u kome su otkriveni i sarkofazi. Ulaz, poput onih na prethodnim primjerma, i ovdje je bio na sjevernoj strani. Opseg predvorja naknadno je prekrila crkvica Sv. Sebastijana (sl. 22).95
20. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Mihovila u Pridragi (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of St Michaels at Pridraga
Predvorje esterolista u Kaiu pokazuje srodnost s onim u Pridragi. Postavljeno je u osi rotonde takoer s ulazom na sjeveroistonoj strani tako da tvori hodnik u obliku L tlocrta. U dnu hodnika nalazi se nia, moda za smjetaj sarkofaga. Sama dispozicija zidova zatvara travej poput onoga u Zadru. Stoga je V. Delonga pretpostavila da se i nad njim dizao zvonik. Tome u prilog govorio bi i ulomak jednog osmerostranog stupia koji takoer ukazuje na dvojni otvor svojstven arhitekturi ranoromanikih zvonika (sl. 21).93 O moguim predvorjima u kabrnji, Kakmi ili Bribiru do sada nema saznanja. Tek za rotondu Sv. Jurja u kabrnji valja kazati da je na mjestu njenog izvornog ulaznog prostora novi paetvorinasti krak izgraen u zrelom srednjem vijeku. Slomljeni svod nad njim, gotikog izgleda, ukazuje na mogunost da je to bilo moda u 15. stoljeu. Nakon to su minule opasnosti
22. Tlocrt Sv. Marije de platea i Sv. Sebastiana u Trogiru (izvor: Marasovi, T., 1963.) Ground plan of St Mary de platea and St Sebastian at Trogir
57
Istraivanja esterolista Sv. Trojice u Splitu nisu pokazala tragove bilo kakve prigradnje pred njenim ulazom. Predvorje u Brnazama jasno je spoznato kao posve nov sloj crkvice Sv. Mihovila. Tu je S. Gunjaa uoio dio buke s oploja rotonde, buke kojom je rotonda prvotno sva bila obukana izvana. Na buku se potom prislonilo zie prigraenog narteksa. To je vano svjedoanstvo pa ga elim posebno naglasiti. Naime, govorei o slinom redoslijedu u Pridragi autor kae sljedee: taj je oratorij (onaj u Pridragi, o. a.) poput ostalih crkava bio izvana obukan a kako se narteks nije naslonio na obukanu stijenu oratorija, kao to se naslonio na crkvu u Brnazima.96
24. Tlocrt arheolokih ostataka rotonde u Olju (izvor: Vei, P., 2002.) Ground plan of the remains of the rotunda at Olje
june strane vodi u prostor pretpostavljenog stubita prema zvoniku. Za razliku od prethodnih primjera, zie predvorja izvana je raslanjeno lezenama.97 One se razinom ne sputaju onako nisko prema tlu kao na zidovima osmerolista (sl. 24). Funkcija Vanu karakterizaciju prostora u svim esterolistima inila je podjela njihove nutrine na prednji i stranji dio. Na nekim primjerima registrirana je nia razina prednjeg dijela poda, u odnosu na stranji vii, npr. u Stomorici u Zadru i rotondi u Olju. Openito, prednji je bio za vjernike, naos, a stranji za sveenike, prezbiterij. Izmeu njih je stajala ograda svetita. Pouzdani tragovi dokumentirani su u Stomorici u Zadru, Sv. Mihovilu u Pridragi, esterolistu u Kaiu, Sv. Mariji u Trogiru, Sv. Trojici u Splitu, Sv. Mihovilu u Brnazama, lokalitetima s kojih potjeu dijelovi ograde, ili tek manji ulomci otkriveni i u Olju, i u Rogaiima. Elementi instalacija svjedoe o visokim ogradama graenim s pilastrima i plutejima u donjoj zoni, te stupiima s gredama u gornjoj i zabatima nad prolazima. Velik broj polukrunih zabata naveo je istraivae na pretpostavku da su esterolisti openito imali samo oble tegurije.98 No, primjeri s trokutastim zabatima potvruju da su imali i tako oblikovane zabate nad prolazom u svetite, npr. u esterolistu u Kaiu,99 ili onome u Trogiru.100 Stilske odlike na reljefima ograda svetita dalmatinskih esterolista (njihovih pilastara, pluteja, kapitela, greda i zabata) openito govore o kiparstvu od kraja 8. do kraja 9. stoljea.101 U vezi s opom namjenom esterolista valja istaknuti da oni zacijelo nisu nastali kao crkve kongregacijskih funkcija, ve su podignuti kao privatne zadubine,
23. Tlocrt arheolokih ostataka Sv. Mihovila u Brnazama (izvor: Planoteka Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) Ground plan of the remains of St Michaels at Brnaze
Za razliku od prethodnih primjera predvorje u Brnazama nije postavljeno strogo aksijalno, u glavnoj osi rotonde, niti okomito na nju, ve je pred ulaznom apsidom donekle zakoeno u odnosu na uzdunu os esterolista. Ipak, ostaci zia narteksa, odnosno njegov tlocrt, ukazuju na mogunost da je i tu bila nia za polaganje sarkofaga (sl. 23). S pouzdanjem moemo govoriti i o naknadnoj prigradnji predvorja pred ulaznom apsidom rotonde u Olju. Rije je o relativno dugom narteksu izgraenom u glavnoj osi crkvice. U njega vode vrata sa stepenasto oblikovanim bonim stranicama. U produetku iza njih je kvadratno polje, travej, nad kojim se vjerojatno dizao zvonik. Po boku hodnika to vodi prema vratima samog osmerolista nalaze se nie u koje su vjerojatno polagani sarkofazi. Prolaz neposredno pred vratima rotonde s
58
oratoriji, koji o svojoj specifinoj funerarnoj namjeni kazuju ne samo formom arhitekture i mjerom graevine, ve i smjetajem u prostoru, u gradu ili pored njega, te daleko izvan gradova na bivim kasnoantikim nekropolama i rustikim vilama. ini mi se da toj injenici valja pridati vee znaenje negoli je ono pridavano titularu. Tako je u literaturi jako istaknuta injenica da su neki esterolisti posveeni kultu Sv. Marije (Zadar, Trogir i moda Bribir), ili Sv. Mihovila (Pridraga, Brnaze i moda Split).102 U naoj znanosti naslovnici ostalih rotonda stoje na svoj nain u sjeni prethodnih, mada su podjednako zanimljivi kao titulari kapela funerarnog karaktera [Sv. Krevan (Zadar), Sv. Toma (moda Kai), Sv. Juraj (kabrnja), Sv. Trojica (Split), Sv. Ivan (moda Bribir) i Sv. Petar (moda Olje)]. Meu njima posebno je zanimljiv kult Sv. Krevana. Predaja kae da je 649. godine relikvije sveca zadarskim prijateljima poslao akvilejski patrijarh Maksim natione Dalmate.103 Potvrdu o sveevu kultu u Zadru prua najprije oporuka priora Andrije sastavljena in sancto Crisogono 918. godine, a potom i zapis u knjizi De administrando imperio bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. stoljea.104 Isprava iz 986. godine svjedoi da se crkva Sv. Krevana i stari samostan do nje, antiqua claustra, nalaze unutar zidina u Zadru.105 Samostan je stariji od svih izvora koji ga spominju pa se ini da je iz njega sveev kult proiren izvan Grada: na Kolovare gdje se nalazi na esterolist, na predjel Obrovica gdje se izgleda nalazila crkva s istim naslovnikom,106 zatim u Otres, gdje je ime Sv. Krevana s ostalim svecima to se spominju u natpisu uklesano na gredi ograde svetita iz 9. stoljea,107 slino kao to se nalazilo i meu svecima crkve koju je 1042. godine podigao ban Stjepan.108 Lik Sv. Krevana prikazan je i na relikvijaru Sv. Jakova i Oroncija iz 11. stoljea u riznici katedrale u Ninu.109 Meu svim esterolistima na tlu bizantske Dalmacije samo je jedan unutar grada, spomenuta rotonda Sv. Marije na trgu u Trogiru. Koncentracija antikih i ranosrednjovjekovnih sarkofaga pred njom, i zidanih grobnica, upuuje na pomisao da je dio prostora oko nje prethodno moda bio nekropola.110 No, sarkofag se nalazi i u njoj, posred prostora, pa I. Babi s razlogom upozorava na mogunost da je rotonda bila memorija nekog lokalnog dostojanstvenika.111 Stomorica u Zadru, pak, u vrijeme kada je sagraena, i znatno potom, bijae na obali mora neposredno izvan zidina. Tek izgradnjom romanikih utvrda nala se unutar prstena gradskih zidina, a pored rotonde izgraena su tada spomenuta vrata, pusterla. Potom je prema njima nazvan cijeli predjel Zadra pa je tako i ta crkvica stekla ime: Sancta
Maria de Pusterla. Ostali esterolisti u Zadru i Splitu nalaze se daleko ispred grada u ageru, na tlu nekropola ili rustikih vila. Na podruju hrvatske drave, pak, samo je jedan esterolist bio unutar kastruma, onaj na Bribiru. Koncentracija sarkofaga i ukopanih grobnica, memorija, uokolo rotonde, slino kao i u Trogiru, govori o nekropoli. Sve ostale esteroliste moemo dovoditi u vezu upravo sa zemljoposjednikim imanjima koja su oito funkcionirala i u vremenima ranoga srednjeg vijeka.112 Na njima su esterolisti nastali zacijelo kao privatni oratoriji i mauzoleji porodica novih vlasnika na starim imanjima. O tome svjedoe ulomci liturgijskog namjetaja, dijelovi ograda svetita i posebno sarkofazi ili njihovi ulomci iz prigraenih arkosolija (Stomorica u Zadru) i predvorja s niama, za koje je mogue pretpostaviti da su mjesta za smjetaj sarkofaga (Pridraga, Kai, Brnaze, Olje). Stoga I. Fiskovi s pravom upozorava na sarkofag kao bitan sadraj u crkvicama ranoga srednjeg vijeka.113 Indicije zaista ukazuju na mogunost da su esterolisti nastajali kao privatne zadubine, privatni oratoriji, to jest kapele pogrebnog karaktera. O svojevrsnom kontinuitetu takve funkcije govori mogunost da je rotonda u Brnazama kao ranosrednjovjekovna memorija nastala na mjestu starije iz antikoga razdoblja.114 Posredno o takvom kontinutetu govori i esterolist na antikoj nekropoli ispred Zadra, te onaj u Trogiru, ili crkvica u Bribiru. Zato je u pravu S. Gunjaa kada esteroliste openito naziva naprosto oratorijima.115 N. Jaki temeljem povijesne grae jednu od njih, crkvicu Sv. Jurja u kabrnji, opisuje kao rodovsku zadubinu nekog hrvatskog plemena.116 V. Delonga za drugu, crkvicu Sv. Mihovila u Brnazama, zapisuje da je sagraena kao privatna zavjetna crkva lokalnog uglednika o tome izravno svjedoe sauvani dijelovi latinskog natpisa na ostacima arhitrava i luku oltarne ograde.117 Meutim, rotonde u gradu ini se da nastaju kao oratoriji lokalne vlasti, ili to naknadno postaju. U kontekstu takvih promiljanja vanost ima podatak P. Andreisa iz 17. stoljea za crkvicu Sv. Marije na trgu u Trogiru. On kae da Vijee plemia ima juspatronat nad ovom crkvom te imenuje rektore na ovaj beneficij.118 Tome bi ila u prilog i pretpostavka da je obli zabat s natpisom to navodi titulu proconsul upravo iz te rotonde.119 Srodan primjer je i natpis s uklesanim imenom i titulom upana Godeaja na nadvratniku crkvice Sv. Kria u Ninu. Ona naravno nije esterolist, ali ini se da jest crkva ninskih upana, kako svojom analizom zakljuuje F. Smiljani, pa je vana za ovu raspravu.120 Jo bih dodao da za istu crkvicu A. R. Filippi
59
iznosi podatke koje piu apostolski vizitatori A. Valier i M. Priuli: prvi 1579. godine da je pod patronatom ninskih knezova, a drugi 1603. godine da pripada upravi grada Nina.121 K tome i katastik iz sredine 17. stoljea biljei da je crkvica pod upravom kneza, a i C. F. Bianchi prenosi podatak iz 1697. godine u kome se kae da je crkvica bila oratorij ninskoga kneza.122 Jednako je znaajan i podatak za crkvicu Sv. Lovre u Zadru, koja takoer nije esterolist, ali za koju isprava iz 14. stoljea kae da je ecclesia communis Iadre.123 Dakle, u ambijentu grada u Dalmaciji ranoga srednjeg vijeka susreemo se s pojavom kapele nad kojom patronat ima lokalna politika uprava. U tom kontekstu vana je i misao V. Delonge koja za esterolist na Bribiru pretpostavlja da je najvjerojatnije imao funkciju obiteljske crkve - oratorij bribirskih upana.124 Sve to ukazuje na pretpostavku da su esterolisti - ali i neke druge crkvice u gradovima i na agerima bizantske Dalmacije, i u sreditima hrvatske drave u njihovu zaleu, a na rubu franakih kulturnih utjecaja - zapravo i odraz povijesnih okolnosti, te socijalnih prilika u tim sredinama ranoga srednjeg vijeka, vremena kada su iz dalmatinskih gradova takoer pristizali utjecaji na duhovni ivot i umjetnost na tlu hrvatske drave. O tome sam uz ostale autore i sm imao prilike pisati.125 Zanimljivu tezu koja govori tome u prilog iznio je i M. Jurkovi svojim ukazivanjem na izriaj Beata Maria Rotonda i mogu odraz te bizantske tradicije u naim krajevima.126 Meutim, na dva mjesta sa esterolistima njihovi toponimi sugeriraju funkciju samostana, Manastirine u Pridragi i Mastirine u Kaiu. No, povijesni izvori za njih ne govore tome u prilog. Oni ne spominju samostane na tim lokacijama u doba ranoga srednjeg vijeka, niti epigrafska graa s njih svjedoi o nekim opatima ili redovnicima. Stoga je I. Ostoji opravdano rezerviran prema pretpostavci o ranosrednjovjekovnim samostanima na tim mjestima.127 Ostaci nekadanjih graevina rasporeenih oko sredinjeg dvorita u Pridragi svjedoe o antikom gospodarskom sklopu koji je u ranome srednjem vijeku zacijelo jo uvijek odravan u svojoj funkciji, a uz koji je tada prigraen i esterolisni oratorij. Za pretpostavljeni srednjovjekovni samostan u Kaiu V. Delonga s pravom naglaava kako ne nalazimo podataka u povijesnim vrelima koji bi govorili o njemu.128 Dapae, M. Ani pretpostavlja, u zanimljivoj studiji o tim agrarnim ekonomijama, koje su u svom dugom trajanju od antikih rustikih vila prerasle u srednjovjekovne kurije, a u vremenu od 9. do 14. stoljea kao imanja bile vladarski posjedi, da su esterolisti na njima ujedno orijentiri u prostoru,
toposi feudalnog sustava na tlu stare hrvatske drave.129 Sklopovi su konano razarani u vremenima turskih ratova. Drim da nakon toga pridoli stanovnici, bez vlastite povezanosti s ranijom tradicijom u prostoru, neutemeljeno prozvae razvaline zamiljenim bivim samostanima, odnosno manastirima, Manastirine ili Mastirine. Slian primjer predstavljaju i Manastirine pored Solina. Kulturni ambijent i odlike stila Nakon svih dosadanjih analiza osnovne forme dalmatinskih esterolista ini se da je prevladala teza o izravnom utjecaju oblika zadarske krstionice na kreaciju arhitekture esterolista, njihove prostorne kompozicije i dimenzije. Tezu je postavio ve C. F. Bianchi,130 a podupro najprije T. G. Jackson,131 te potom . M. Ivekovi.132 Podrali su je kasnije T. Marasovi koji pie da neposredni prototip za razvitak tog oblika u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije treba traiti u starokranskoj krstionici u Zadru,133 te I. Petricioli koji o tim rotondama pie ak pod naslovom zadarski esterolisti134, a za krstionicu upozorava kako se ne smije iskljuiti da je utjecala na stvaranje tog graevnog oblika u Dalmaciji.135 Naravno, rije je o unutranjem obliku baptisterija, formi koja izraava srodnost strukture i veliine esterolista, dvije komponente koje ih izravno povezuju. Radi se o formi koju donekle moemo zatei u rimskoj funerarnoj arhitekturi i potom ranobizantskoj crkvenoj tradiciji, a koje u karolinkoj arhitekturi naprosto nema. O tome sam i sm imao prilike pisati naglaavajui ujedno vanost elemenata arhitekture na oblinjoj rotondi Sv. Trojstva (Sv. Donata) u Zadru kao takoer mogueg uzora za oblikovanje esterolista. U Dalmaciji, kao ni izvan nje, na prijelazu 8. u 9. stoljee zaista nema druge graevine s takvim rjenikom arhitekture kao to je onaj na rotondi u Zadru, ali ni graevin s citatima upravo tog rjenika kao to su oni na dalmatinskim esterolistima (u Pridragi, Kaiu, Trogiru ili Splitu, a moda i nekim ostalima). Dakle, njihov stilski dijalog sa Zadrom, semantiku tog dijaloga, itamo podjednako na opoj formi: esterolist i njegova mjera, svetite s tri grupirane apside radijalno sloene prema sreditu rotonde - kao i na nizu pojedinosti: lezene na oploju, monofore u osi nia meu njima, polukalote u apsidama oslonjene na impostne vijence, patere u tjemenima polukalota.136 Slikovito govorei mogli bismo kazati da je svaki dalmatinski esterolist smanjeni Sv. Donat (sl. 25 i 26). Ipak, bez ope slike gradova bizantske Dalmacije nije mogue ocrtati sloenost kulturnog ambijenta u kome je kristaliziran fenomen dalmatinskih esterolista
60
niti spoznati njegov odraz, pa ni opi duhovni profil, na prostoru tek uspostavljene susjedne Hrvatske. O tome je opseno promiljao . Rapani.137 No, na znaajno mjesto Zadra i predromanikih graevina u njemu, u relaciji s ostalim sredinama Dalmacije, posebno u vezi upravo s genezom dalmatinskih esterolista, ukazivao je I. Petricioli.138 N. Jaki je upozorio i na Split pretpostavljajui kako je rotonda Sv. Trojice moda mogla biti lokalni predloak za esteroliste na splitskom podruju (Trogir i Brnaze).139 Primjer crkvice Sv. Vida u Zadru i Sv. Kria u Ninu, kada su u pitanju graevine krine osnove, takoer pokazuje slinu relaciju.140 Osim na planu arhitekture u tom kulturnom ambijentu vana su zapaanja povezana i uz produkciju gradskih klesarskih radionica. Prouavajui njihovu proizvodnju u Zadru I. Petricioli je najranije predromanike primjere datirao u drugu polovinu 8. stoljea, te napisao kako ti reljefi imaju znatnu vrijednost za naa povijesno-umjetnika istraivanja, jer dokazuju dvije stvari: kontinuitet rada klesarskih radionica nakon ranokranskog perioda i kontakte takve proizvodnje prije IX. st., kad se kranstvo, a time i karakteristina pleterna dekoracija crkvenog namjetaja, poelo intenzivnije iriti meu doseljenim Hrvatima.141 Analizom stilskih odlika na ulomcima iz Paena, Otresa, Kljaka, Morinja, Brnaza (esterolist), Bijaa, ali i Trogira (esterolist), N. Jaki je cijelu skupinu pripisao djelima jedne klesarske radionice s prijelaza 8. u 9. stoljee. Locirao ju je u Trogir te nazvao Trogirska klesarska radionica.142 V. Delonga je iznijela vrlo vana zapaanja o ulomcima s ograde svetita u esterolistu iz Pridrage i onoga iz Kaia, iz druge polovine 9. stoljea. Ona ih opisuje kao subregionalnu predromaniku skupinu s radionikim izvoritem u Zadru, te u nastavku pie da je oito rije o radionikom, klesarskom krugu koji je svoje uzore imao ve u najranijem predromanikom razdoblju u zadarskim ateljeima 8. st., i dalje kako njihove koncepcijske uzore nalazimo u skulptorskim ostvarenjima predromanikih radionica Zadra, pa stoga tu vidimo i izvorita djelovanja ireg radionikog kruga s nizom lokalnih radionica koje su skulpturom opremale predromanike crkvene objekte u starohrvatskom zaleu.143 N. Jaki je stilske odlike druge brojne skupine ulomaka s ograd svetita iz Nina, Kule Atlagia, Lepura, Otresa, Biskupije i Mua, ali takoer Zadra i Splita, pripisao djelatnosti jedne klesarske radionice koja je djelovala u posljednjoj etvrtini 9. stoljea. Nazvao ju je Benediktinskom te uz nju povezao i ulomke iz Otresa sa spomenutim natpisom u kojem, uz ostala imena svetaca, stoji takoer ime Sv. Krevana. Autor primjeuje da za to zasluni mogu biti samo benediktinci udomaeni u pokrajinskom sreditu,
mislei pritom na Zadar.144 V. Delonga produbljuje takve spoznaje prema sadrajima liturgijskih tekstova i liturgijske glazbe u zadarskoj sredini.145 Utjecajima te radionice moda je mogue pripisati i irenje kulta Sv. Anastazije koju nalazimo kao naslovnicu bive katedrale u Biogradu prije njena ruenja u 18. stoljeu,146 pa i crkvice u Splitu.147 T. Buri meu ulomcima iz crkve Sv. Spasa na Vrh Rici u Cetini prepoznaje djela jedne klesarske radionice za koju pretpostavlja da je iz Splita, tovie, da je taj grad najvjerojatnije sredite iz koga ona djeluje i u Hrvatskoj.148 Iz citiranih premisa mogue je utemeljeno pretpostaviti da su romanski gradovi Dalmacije, posebno Zadar, Trogir i Split, tvorili onaj kulturni ambijent iz koga su izrasli i dalmatinski esterolisti. On je profilom svoje tradicije utjecao i na razvoj kranstva na tlu hrvatske drave. U ranome srednjem vijeku ta je tradicija imala bivalentni kulturni karakter, bizantsku komponentu u formama spominjane arhitekture i srodnih oblika graevina, ali i karolinku komponentu izraenu posebno u formama skulpture i ostalih pojava crkvene umjetnosti. To svjedoi da je Crkva u Dalmaciji, mada formalno podlona carigradskom patrijarhu, bila otvorena utjecajima sa Zapada, ali i kontinuitetu vlastitih ranokranskih korijena rimske Crkve. S druge strane, na podruju hrvatske drave snaan je utjecaj imala upravo stasala franaka kultura. Njena Crkva je bila izravno prisutna na tlu dukata preko nadlenosti akvilejskog patrijarha, ali i djelatnosti brojnih misionara o kojima u sauvanim izvorima svjedoe njihova imena (Gottschalk, Gumpert, Theudebert, Odolbert, Gisilbert,).149 Problem datiranja Podaci iz ceduljica Ivana Luciusa ukazuju na rano razdoblje 8. stoljea kao vrijeme u kome je nastao jedan od dalmatinskih esterolista, onaj posveen Sv. Mariji na trgu u Trogiru. Panju prema takvoj mogunosti posvetio je T. Marasovi.150 No, pomnom analizom . Rapani je ukazao na problematinost takve pretpostavke.151 S druge strane, prema ostalim pisanim izvorima vidjeli smo da oni najstariji koji navode esteroliste, potjeu tek iz 11. ili 12. stoljea. Stoga se kao pomone kategorije za prosudbu vremena u kome su oni nastajali koriste zakljuci iz kritike komparativne analize stilskih odlika arhitekture esterolista i kamene plastike iz njih. to se arhitekture tie ve sam upozorio na govor oblika s monumentalne rotonde Sv. Trojstva u Zadru kao specifian stilski rjenik zastupljen u velikoj mjeri i na malenim dalmatinskim esterolistima. Drim da je ispravno datirati ga u drugu polovinu 8. stoljea.
61
U prilog tome govore stratigrafski odnosi meu graevinama u episkopalnom kompleksu u kome se nalazi i rotonda,152 te stilske odlike ranije predromanike kamene i drvene plastike, koja je kao niz spolija ugraena u mlai sloj graevine izgraene po modelu kompleksne rotonde s galerijom. Pritom su posebno vani rezultati kronodendroloke analize drvene grae prouene uz pomo C-14 metode koja ponovno upotrijebljene grede datira u 8. stoljee.153 Uzmemo li dakle, predromaniki jezik arhitekture s te rotonde, njezin rukopis, kao logian korijen oblika na esterolistima, onda ponavljanje njegove sintakse u njihovom izriaju nije logino datirati prije samog ishodita, odnosno ne prije kraja 8. ili ak poetka 9. stoljea. Analiza stilskih odlika reljefa iz esterolista potvruje takvu pretpostavku. Naime, produkti svih pretpostavljenih klesarskih radionica od kojih su elementi liturgijskih instalacija zateeni u rotondama ukazuju preteno na 9. stoljee. Dva zadarska
esterolista, unato tome to nude ulomke liturgijskog namjetaja, naalost nemaju sauvane dijelove koji bi stilskim odlikama mogli preciznije uputiti na vrijeme nastanka. Ipak, Stomorica i Sv. Krevan posjeduju fragmente koji ukazuju na starije, predromaniko doba, i mlae, ranoromaniko razdoblje. Meutim, fragmenti instalacija iz Pridrage i Kaia ukazuju upravo na drugu treinu 9. stoljea, na djela pripisana Radionici iz vremena kneza Trpimira.154 S istraivanjima rotonde u kabrnji nisu otkriveni ulomci kamenih reljefa te nam tamo izostaje njihova pomo. Slino je i s lokalitetom u Kakmi, gdje ipak valja upozoriti na fragmente s Meina i Tinjske Gradine, naknadno ugraene u crkvi Sv. Ivana. Ostaje problematino je li ih mogue povezivati upravo s pretpostavljenim esterolistom. Meutim, dio ulomaka s Bribirske Gradine, otkriven istraivanjima tamonje rotonde, ire je datiran u vrijeme od sredine 9. do sredine 10. stoljea.155 Najstarijim dijelovima instalacija u esterolistima ocijenjeni su oni pripisani Trogirskoj
25. Pogled izvana na apside u rotondi Sv. Trojstva u Zadru i Sv. Trojice na Poljudu u Splitu (foto: P. Vei) View of the exterior of the apses of the rotunda of Holy Trinity at Zadar and the church of Holy Trinity at Poljud at Split
62
klesarskoj radionici.156 S njom je povezan i spomenuti trokutasti zabat ograde svetita upravo iz rotonde Sv. Marije na trgu u Trogiru.157 Neki dijelovi ograde otkriveni s istraivanjima Sv. Mihovila u Brnazama, a bliski onima iz Trogira, pripisani su istoj radionici.158 Stari primjer, ali ne iz te radionice, jest i obli zabat otkriven s istraivanjima rotonde Sv. Trojstva u Splitu. Datiran je u rano doba 9. stoljea.159 Dakle, svi dijelovi namjetaja otkriveni na irem splitskom podruju posredno datiraju svoje prostore u vrijeme od kraja 8. stoljea do druge treine 9. stoljea. Tako i na razini analize stilskih odlika reljefa iz dalmatinskih esterolista dolazimo do srodne spoznaje razdoblja, od kraja 8. do kraja 9. stoljea, kao ireg vremenskog okvira u kome je nastala veina instalacija iz tih graevina. S njima, naravno, i one same. Stoga se ini opravdanim pomiljati na odreeni atelje iz koga je plasiran tip dalmatinskog esterolista, te na radionice zidara i klesara koji su ga dalje prenosili. Kada su u
pitanju esterolisti i liturgijski namjetaj iz njih, onda zadarsko, trogirsko i splitsko podruje ukazuje na svoje gradove kao mjesta iz kojih su djelovale takve radionice. Malobrojni ulomci otkriveni s istraivanjima rotonde u Olju ne pruaju dovoljno mogunosti za precizniju dataciju, ali sam osmerolist svojom oblicima ukazuje vie na rano razdoblje 10. stoljea negoli na starije doba.160 Tome u prilog govore posebno lezene na eonim stijenama pilona meu apsidama, elementi koji su sa svojim T presjekom bliski rjeenjima junodalmatinske sakralne arhitekture. Konano, moda upravo liturgijski namjetaj iz esterolista u Rogaiima moe ukazati na vrijeme nastanka te rotonde u Bosni. Miljenja o tome nisu ujednaena.161 Ukazao sam na protok vremena o kome na dalmatinskim esterolistima govore stanovite preinake njihova tambura (Trogir), ili dijela oploja (Split), ali takoer i predvorja na ulaznoj strani esterolista (Zadar, Pridraga, Kai, Trogir, Brnaze i Olje). injenica da
26. Pogled iznutra na apside u rotondi Sv. Trojstva u Zadru i Sv. Trojice na Poljudu u Splitu (foto: P. Vei) View of the interior of the apses of the rotunda of Holy Trinity at Zadar and the church of Holy Trinity at Poljud at Split
63
zie narteksa nema organsku vezu s rotondama, ni zajednika stilska obiljeja s njima, govori o naknadnom prerastanju jednog broja tih kapela iz stanja slobodno stojeih rotonda u kompleksnu graevinu, u maleni sklop. Istraivai su pomiljali i na zvonike koji su podizani nad nekima od tih predvorja. Teko ih je dokazati, ali indicije na jednom broju njih zaista upuuju na vjerojatno nestale tornjeve. Tumaenje mogunosti da se zvonik nalazio ispred Stomorice u Zadru djeluje vrlo uvjerljivo.162 Sloenost prostora i zidova u narteksu ispred esterolista u Pridragi ne ukazuje na neto slino, tim vie to ni meu ulomcima nema onih dijelova koji bi govorili o arhitekturi tornja. U Kaiu, meutim poloaj zidova pred ulazom u rotondu, poput onoga u Zadru, ukazuje na takvu mogunost. O protoku vremena tu jo vie govori spoznaja da je samo predvorje imalo prvu fazu bez tornja i drugu s njim.163 Stanje u Trogiru prekrila je renesansna crkvica Sv. Sebastijana i gradski toranj nad njom, pa veliinu nekadanjeg predvorja ocrtavaju tek njeni gabariti. Unutar njih otkriveni su ranosrednjovjekovni sarkofazi datirani u razdoblje od 10. do 12. stoljea.164 Pripadaju onom vremenu koje je pomnim analizama, kao fazu u ivotu Sv. Marije na Trgu, naslutio . Rapani.165 Konano, dispozicija snanih zidova koji ocrtavaju kvadratni travej u prigraenom narteksu takoer ukazuje na supstrukciju pretpostavljenog zvonika.
Sve nabrojeno upuuje na datiranje prigraenih prostora, s kojima su dalmatinski esterolisti postali kompleksne graevine, u ranoromaniko vrijeme, u doba koje u Dalmaciji uz ostale fenomene u arhitekturi karakterizira i pojava zvonika do crkava.166 Stoga one primjere meu predvorjima esterolista na kojima je moda mogue pretpostaviti da je nadograen zvonik, ire gledano, moemo datirati u 10. ili 11. stoljee. No, i bez tornjeva ini se da tom vremenu valja pripisivati prigraivanje predvorja uz veinu dalmatinskih esterolista. Zakljuak Na koncu ove rasprave valja jo jednom istaknuti osebujnost i posebnost forme i stila dalmatinskih esterolista. Oni su zasigurno, uz rotondu Sv. Trojstva u Zadru, najizvornija tvorevina arhitekture u Dalmaciji ranoga srednjeg vijeka, njenog specifinog kulturnog miljea izraslog iz bivalentne tradicije, upravo simbioze europskog Istoka i Zapada u jadranskome prostoru. Njihova proetost na tlu Dalmacije progovorila je i zasebnim oblicima sakralnog graditeljstva. Meu njima esterolisti su kreacija svojstvena samo uem dijelu regije: njenom sredinjem podruju od Zadra do Splita te u dubini njihova zalea, na tlu stare hrvatske drave. Dakako, tako posebne graevine imaju svoju originalnu matricu, zasebnu prostornu kompoziciju i specifian duktus koji gradi njihovo tijelo. Bez toga ne bi ni imale
27. Geografski poloaj dalmatinskih esterolista (izvor: Vei, P., 1991.) Geographical diffusion of Dalmatian hexaconchs
64
originalnost koju naglaavaju svi autori koji su pisali o esterolistima. Oni zaista imaju vlastitu formu i vlastiti stil. Iitavanjem i tumaenjem naslijea u dalmatinskoj sakralnoj arhitekturi ini se uvjerljivom pretpostavka po kojoj je ranokranska krstionica do katedrale u Zadru mogla posluiti kao predloak ne samo za osnovnu heksakonhalnu formu i prostornu strukturu esterolista, nego takoer za njihovu dimenziju i proporciju. Ni jedna meu ostalim zgradama prethodne arhitekture u regiji nema takvu formu, takvu kompozicijsku srodnost sa esterolistima kao zadarski baptisterij, upravo struktura i mjera njegova unutranjeg prostora. Meutim, stil njihove arhitekture (posebno esterolista s lezenama na oploju), rjenik predromanikog jezika na njima, iitavamo vie na oblinjoj monumentalnoj rotondi Sv. Trojstva, kapeli do same krstionice u istom episkopalnom kompleksu, negoli na bilo kojoj meu ostalim graevinama ne samo ueg regionalnog kruga, ve uope jadranskog prostora u vremenu kasne antike i ranoga srednjeg vijeka. Stoga nas traganje za ishoditem forme i stila dalmatinskih esterolista zaista vodi upravo u Zadar te ne udi injenica da su na to ukazivali praktino svi pisci koji su prouavali skupinu tih graevina. O tome na svoj nain svjedoi i njihova dispozicija u prostoru: u Zadru ih se nalaze dva, a na irem zadarskom podruju jo etiri, ili ak pet. Dakle, sedam od ukupno deset esterolista u Dalmaciji. Taj broj upuuje na pretpostavku o relativno kratkom vremenu nastanka skupine tih rotonda kao
pojave karakteristine za odreenu epohu u Dalmaciji. tovie, ukazuje na zidarske i klesarske radionice koje su po zajednikom modelu podizale i opremale esteroliste kamenim liturgijskim namjetajem. Na to posebno upuuje tzv. Benediktinska klesarska radionica zacijelo u Zadru, ili Radionica iz vremena kneza Trpimira s klesarskim proizvodima u Pridragi i Kaiu, ili, pak, Trogirska klesarska radionica s proizvodima u Trogiru i Brnazama. Sve one, to se tie esterolista, govore o produkciji preteno prve polovine 9. stoljea, te presudno upuuju upravo na to vrijeme kao epohu u kojoj su u Dalmaciji podizane te zanimljive rotonde (sl. 27, 28 i 29). Osim svog izvornog predromanikog oblika veina esterolisnih slobodno stojeih rotonda protokom vremena stekla je i ranoromanike prigradnje, s kojima je svaka od njih postala svojevrstan maleni sklop. Predvorja koja su tada nastajala ukazuju na dvije mogunosti: jedna je da su tako prigraeni narteksi bili zapravo svojevrsne vanjske kripte, prostori za pohranjivanje sarkofaga; i druga da su nad nekim od tih predvorja bili podignuti zvonici. Na potonju mogunost ukazuje dispozicija pretpostavljenog tornja i snaga supstrukcije pod njim (Stomorica u Zadru ili esterolist u Kaiu), te elementi arhitekture koji stilom ukazuju na ranoromaniko vrijeme, a funkcijom na zvonik (impost-kapiteli Stomorice ili Sv. Krevana u Zadru, te oktogonalni stupi u Kaiu).
28. Pregled dalmatinskih esterolista ili osmerolista bez prigradnji Overview of Dalmatian hexaconchs or octaconchs without additions
29. Pregled dalmatinskih esterolista ili osmerolista s prigradnjama Overview of Dalmatian hexaconchs or octaconchs with additions
65
Biljeke
1 2 3 4 5 6 7 8 9
BIANCHI, C. F., 1883., 33-42. JACKSON, T. G., 1887., I, 116, i II, 144-145. RADI, F., 1891., 20-22 i 45-47; ALAEVI, G., 1891., 55-56. KARAMAN, LJ., 1930., 12. GUNJAA, S., 1955., 85; GUNJAA, S., 1960., 270-271. GUNJAA, S., 1963., 28-57. T. MARASOVI, 1963., 83-100. MARASOVI, T., 1958. PETRICIOLI, I., 1958., 63-64. PETRICIOLI, I., 1968., 247-269. GUNJAA, S., 1968., 39-40; BAKULI, V., 1995. MARASOVI, J., T. i M., 1971. DELONGA, V., 1988. (1990.), 39-89; DELONGA, V., 1996., 8285, 176-178, 240-250. JAKI, N., 1988., 120. PETRICIOLI, I., 1989., 155-156; PETRICIOLI, I., 1995., 237243. REMONIK, I., 1953., 303-315; JOVANOVI, V., 1986. MARASOVI, T., 1957., 83. MARASOVI, T., 1958.; MARASOVI, T., 1978., 31-39; MARASOVI, T., 1984., 144-150; MARASOVI, T., 2008., 228-236. PETRICIOLI, I., 1976., 128-130; PETRICIOLI, I., 1990., 20-22. SEKULI-GVOZDANOVI, S., 1978. GVOZDANOVI, V., 1978., 136; GOSS, V., 1987., 103-116; GOSS, V., 1996., 86-95; GOSS, V., 2006., 89-94. VEI, P., 1991., 325-344. VEI, P., 2011a., 45-47. JURKOVI, M., 1995., 225-240. IVEKOVI, . M., 1-14; PETRICIOLI, I., 1984a., 243-253; KATALOG, 1990., 296 (P. Vei, kat. br. 4); VEI, P., 1991., 13-23; VEI, P., 1991a., 325-328; VEI, P., 2005., 41-47. VEI, P., 2002a., 113-120. ENCIKLOPEDIJA, 1962., 73-75 (I. Petricioli, Donat); BELOEVI, J., 1968., 275; KLAI, N. - PETRICIOLI, I., 1976., 261; VEI, P, 1985.,11-14; PETRICIOLI, I., 1990., 2327; KATALOG, 1990., 302 (P. Vei, kat. br. 23); VEI, P., 1991a., 328-330; VEI, P., 1995., 151 i 156-157; JURKOVI, M., 1996., 237-244; KATALOG, 2000., 155-164 (P. Vei, kat. br. III. 48); VEI, P., 2002a., 69-79 i 127-129; MARASOVI, T., 2009., 298-309.
31 32 33
KATALOG, 1990., 302 (P. Vei, kat. br. 24); PETRICIOLI, I., 1990., 22; VEI, P., 1991a., 331; JURKOVI, M., 1995., 252254; JURKOVI, M., 1996., 244-256. BIANCHI, C. F., 1877., 478. OBSIDIO, 2007., 157. PETRICIOLI, I., 1958., 63-64; PETRICIOLI, I., 1958a., 122; PETRICIOLI, I., 1989., 155-156; PETRICIOLI, I., 1995., 239-241. PETRICIOLI, I., 1958., 64; A. STIPEVI, 1977., 28. PETRICIOLI, I., 1958., 64; MARASOVI, T., 1978., 37; MARASOVI, T., 1985., 147; PETRICIOLI, I., 1989., 152-156; VEI, P., 1991a., 331-332; PETRICIOLI, I., 1995., 237-248; JURKOVI, M., 1995., 233-235; JURKOVI, M., 1996., 244256; MARASOVI, T., 2009., 365-367. Na te impost-kapitele svojevremeno me upozorio akademik Ivo Petricioli. Meutim, ruenje kue vlasnici su izveli bez prijave i nadzora te je ostalo nepoznato jesu li tada nestali jo kakvi ulomci kamenih reljefa. One koji su sauvani sabrao je i pohranio marni gospodin Bruno tavun. GUNJAA, S., 1963., 28. GUNJAA, S., 1963., 40-55; MARASOVI, T., 1978., 37; MARASOVI, T., 1985., 147; KATALOG, 1990., 305 (P. Vei, kat. br. 36); VEI, P., 1991a., 334; JURKOVI, M., 1995., 232233; JURKOVI, M., 1996., 244-256; DELONGA, V., 1996., 246-250; KATALOG, 2000., 322 (M. Jurkovi, kat. br. IV. 215); MARASOVI, T., 2009., 243-247. DELONGA, V., 1988., 39. DELONGA, V., 1988., 86. MARASOVI, T., 1978., 37; MARASOVI, T., 1985., 147; KATALOG, 1990., 306 (P. Vei, kat. br. 37); DELONGA, V., 1990., 39-89; PETRICIOLI, I., 1990., 22; VEI, P., 1991a., 333334; KATALOG, 2000., 266 (M. Jurkovi, kat. br. IV. 145). CD II, 214. JAKI, N., 1988., 117-121. JAKI, N., 1988., 126. JAKI, N., 1988., 111-130; KATALOG, 1990., 306 (P. Vei, kat. br. 37); VEI, P. 1990a., 332; MARASOVI, T., 2009., 248-249. ZEKAN, M., 1983. (rije je o podacima iz neobjavljenog referata M. Zekana). GUNJAA, S., 1968., 235-242. DELONGA, V., 1996., 177. GUNJAA, S., 1968., 235-242; MARASOVI, T., 1978., 37; BURI, T., 1987., 108, bilj. 5; BURI, T., 1987a., 28-29; VEI, P., 1990a., 335; BAKULI, V., 1995., 37-39; DELONGA, V., 1996., 177; MARASOVI, T., 2009., 471-473. BARADA, M., 1950., 14. FARLATI, D., 1769., 306-307. IVANIEVI, M., 1980., 964; KATII, R., 1987., 17; MARASOVI, T., 1988., 27; VEI, P., 1991a., 364; RAPANI, ., 1998., 49-50.
34 35
10 11 12 13
36
14 15
37 38
16 17 18
19 20 21
39 40 41
22 23 24 25
42 43 44 45
26 27
46
47 48 49
28
FONDRA, L., 1855., 89; DANILO, G., 1884., 16-18; PETRICIOLI, I., 1968., 258-259, bilj. 33. ZJAI, M., 1959., 38, 67 i 158. BIANCHI, C. F., 1883., 33-42; DANILO, G., 1883., 79-91; DANILO, G., 1884, 16-18; JACKSON, T. G., 1887., 166; PETRICIOLI, I., 1958., 56-63; PETRICIOLI, I., 1968., 247-269; MARASOVI, T., 1978., 35-37; MARASOVI, T., 1985., 147;
29 30
50 51 52
66

53 54 55

67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79
MARASOVI, T., 2011., 129. MARASOVI, T., 1966., 101-108. MARASOVI, T., 1963., 83-100; MARASOVI, T., 1966., 99108; MARASOVI, T., 1978., 31-37; MARASOVI, T., 1984., 145-146; PETRICIOLI, I., 1990., 22; VEI, P., 1990a., 335-337; BURI, T., 1990., 239-249; BUANI, R., 1995., 246-247; KOVAI, V., 1995., 294; BUANI, R., 1996., 110; JAKI, N., 2000., 206-207 (= DELONGA, V. - JAKI, N. - JURKOVI, M., 2001., 46-47); KATALOG, 2000., str. 145 (T. Buri, kat. br. III. 34); JAKI, N., 2004., 265-28; MARASOVI, T., 2011., 128135; JOSIPOVI, I., 2011., 97-108. CD I, 169.; MARASOVI, J., T. i M., 1971., 9. JACKSON, T. G., 1887., I, 116, i II, 144-145; MARASOVI, J., T. i M., 1971.; MARASOVI, T., 1978., 31-34; MARASOVI, T., 1984., 145; PETRICIOLI, I., 1990., 22; VEI, P., 1990a., 337-338; JAKI, N., 2004., 279-283; MARASOVI, T., 2011., 401-409. GUNJAA, S., 1955., 85. DELONGA, V., 1996., 82. GUNJAA, S., 1955., 85; MARASOVI, T., 1978., 37; MARASOVI, T., 1984., 147; PETRICIOLI, I., 1990., 22; VEI, P., 1990a., 338-339; MILOEVI, A., 1996., 25-26; MILOEVI, A., 1998., 182-184; KATALOG, 2000., 245246 (N. Jaki, kat. br. IV. 12); JAKI, N., 2000., 206-207 (= DELONGA, V. - JAKI, N. - JURKOVI, M., 2001., 4647); JAKI, N., 2004., 265-286; MILOEVI, A., 2005.; MARASOVI, T., 2011., 74-79; JOSIPOVI, I., 2011., 97-108. REMONIK, I., 1953., 303-315; JOVANOVI, V., 1986., 7475; MARASOVI, T., 1978., 37; JURKOVI, M., 1987., 110; VEI, P. - LONAR, M., 2009., 148. Nedavno je u inae vrijednoj knjizi o predromanikim zvonicima u naem graditeljskom naslijeu, za tragove pretpostavljenog vestibula A. Miloevi iznio misao kako je rije zapravo o ostacima okruglog zvonika pred ulazom u rotondu. Grafikom rekonstrukcijom predoio je toranj u punoj visini i opsegu, ak s lezenama kao to su one na apsidama. Objektivno govorei na terenu nema stvarnog uporita za takvu ideju (MILOEVI, A., 2011., 46-48). Jo vei su problem predvorje i zvonik pred crkvom Sv. Lovre u Zadru. Oni su proglaeni westwerkom starijim od same crkve (MILOEVI, A. - PEKOVI, ., 2009., 157; MILOEVI, A., 39-41). Meutim, konzervatorskim istraivanjima provedenim 1983. godine otkriven je trag koji svjedoi da je na obukano i oslikano proelje naknadno prigraeno predvorje i zvonik nad njim (VEI, P., 1996., 341). Istina je da, osim tom reenicom, nalaz do sada nije ire obraivan u literaturi. RADI, F., 1897., 42; MARASOVI, T., 1957., 85-90; KORA, V., 1976., 159-161; MARASOVI, T., 1978., 39; KORA, V., 1986., 24; BERITI, D., 1986., 418-422; PETRICIOLI, I., 1990., 22-23; VEI, P., 2002., 220-230. JEDIN, H., 1995., 619; PETRICIOLI, I., 1972., 341; VEI, P., 1989., 333 i 343; VEI, P., 2005., 134. MARASOVI, J., T. i M., 1971., 12 i 14; VEI, P., 1991., 21. URI, S., 2009., 13-14 (zahvaljujem kolegici A. Mikovi koja me uputila na citirani rad).
BUDAK, N., 1994., 200; BUDAK, N., 2001., 20. VEI, P., 1991., 23. JURKOVI, M., 1995., 226. VEI, P., 1985., 14; VEI, P., 2002a., 124-125. VEI, P., 2011a., 45-47. DELONGA, V., 1988., 64; MARASOVI, T., 2003., 113-125. PETRICIOLI, I., 1958., 53.; PETRICIOLI, I., 1989., 155. MARASOVI, T., 1978., 36. MARASOVI, T., 1966., 101-108. VEI, P., 2005., 136. CHEVALIER, P., 1995., Pl. VI, fig. 1-2. MARIN, E., 1994., 47, sl. 10. IVANEVI, R., 1996., 75-86; VEI, P., 2002., 77-78; MARASOVI, J., 2007., 114-128. VEI, P., 1990., 53. SUI, M. - PETRICIOLI, I., 1955., 7-22. PETRICIOLI, I., 1969., 324-327; PETRICIOLI, I., 2002., 369. STRGAI, A. M., 1962., 6. (Pozivajui se na rukopis tzv. Zadarskog Anonima ili Filippijev rukopis, Strgai ima opravdan kritiki odnos prema podacima iz rukopisa. Naglaava da su vrijedni onoliko koliko su vjerodostojni izvori iz kojih su dospjeli u Anonimov rukopis. Ipak, obavijesti koje se odnose na 14. stoljee poklapaju se s navodima koje je zapisao i Paolo de Paolo, pa s oprezom autor upuuje na moguu vjerodostojnost i starijih podataka. Navodi jaki potres iz 904. godine koji je nanio velike tete u Splitu i Zadru, zatim opi potres u Dalmaciji iz 999. godine koji je poruio gradove i katele, te potres na Cipru i Albaniji iz 1178. godine koji je u Zadru poruio zidine s june strane. MARASOVI, J., T. i M., 1971., 4. VEI, P., 2011., 218; VEI, P., 2011a, 51. SMIRICH, G., 1884., 17-22. PETRICIOLI, I., 1968., 267. PETRICIOLI, I., 1968., 261, T. X-c. PETRICIOLI, I., 1968., 264-265. PETRICIOLI, I., 1958., 63-64; PETRICIOLI, I., 1989., 155; PETRICIOLI, I., 1995., 244 i 246. DOMIJAN, M., 1983., 138. GUNJAA, S., 1963., 38-39. DELONGA, V., 82-83, T. V-5. JAKI, N., 1988., 126. KOVAI, V., 1995., 294 i 301. GUNJAA, S., 1963., 38. VEI, P., 2002., 226-228. GUNJAA, S., 1955., 132; GUNJAA, S., 1963., 40. DELONGA, V., 1988., 76 i 81. KOVAI, V., 1995., 296-301; JOSIPOVI, I., 2011., 103. DELONGA, V., 1988., 75-77; DELONGA, V., 82-84 i 240250; JAKI, N., 2000., 206-208 (= JAKI, N., 2001., 46-48); JAKI, N., 2004., 265-286; JOSIPOVI, I., 2011., 104.
56 57
80 81 82 83
58 59 60
61
62
84 85 86 87 88 89 90
91 92 93 94 95 96 97 98 99
63
64
100 101
65 66
67

102

142
MARASOVI, T., 1984., 149-150; JURKOVI, M., 1995., 232235; JURKOVI, M., 1996., 252-254. GRANI, M., 1990., 42. KLAI, N. - PETRICIOLI, I., 1976., 66 i 107. MUSTA, I., 1990., 24. BRUNELLI, V., 1913., 211. KATALOG, 2000., 317-318 (V. Delonga, kat. br. IV. 210). KARAMAN, LJ., 1931., 5. JAKI, N. - TOMI, R., 2004., 50-53. KOVAI, V., 1995., 294. BABI, I., 1987., 113. VEI, P., 1991a., 366. FISKOVI, I., 1984., 41-43. Slian primjer kontinuiteta funerarnog mjesta predstavlja prethistorijski tumul u Prahuljama ispred Nina s romanikim trikonhosom na vrhu. Vidi: VEI, P., 2011., 218; VEI, P., 2011a., 51. GUNJAA, S., 1963., 35. JAKI, N., 1988., 120. DELONGA, V., 1996., 82. RAPANI, ., 1998., 43. BURI, T., 1990., 239-249. SMILJANI, F., 2007., 48; SMILJANI, F., 2010., 27. FILIPPI, A. R., 1969., 560. JELI, L., 1899., 163; BIANCHI, C. F., 2011., 236. VEI, P., 1998., 64. Tu funkciju naslijedila je oblinja romanika crkva Sv. Petar Novi na gradskom trgu, platea civitatis Iadre. Vidi: VEI, P., 1996., 340; VEI, P., 1998., 64. DELONGA, V., 1996., 177. VEI, P., 1991., 336-337. JURKOVI, M., 1995., 235 i 238; JURKOVI, M., 1996., 254. OSTOJI, I., 1964., 111, bilj. 3. DELONGA, V., 1988., 85. ANI, M., 2007., 203-210. BIANCHI, C. F., 1883., 33-42. JACKSON, T. G., 1887., I, 116; II, 144-145. IVEKOVI, . M., 1937., 11-12. MARASOVI, T., 1978., 39; MARASOVI, T., 1984., 148; MARASOVI, T., 1994., 160; MARASOVI, T., 2008., 392. KLAI, N. - PETRICIOLI, I., 1976., 128. PETRICIOLI, I., 1990., 20; JARAK, M., 1998., 124. VEI, P., 1991a., 330; VEI, P., 2002a., 127-129. RAPANI, ., 1987., 85-95. KLAI, N. - PETRICIOLI, I., 1976., 128 i 146. JAKI, N., 2004., 282. PETRICIOLI, I., 1990., 28-30. KATALOG, 1990., 16-17 (I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka).
JAKI, N., 2000., 206-207; JAKI, N., 2011., 46-47; JOSIPOVI, I., 2011., 97-108. DELONGA, V., 1988., 75-87. JAKI, N., 2000., 208-211; JAKI, N., 2011., 48-51; DELONGA, V., 2000., 224; DELONGA, V., 2001., 62. DELONGA, V., 2000., 225; DELONGA, V., 2001., 63. VEI, P., 2009., 202-203. MARASOVI-ALUJEVI, M., 1986., 271. BURI, T., 1995., 108. RAPANI, ., 1987., 37; DELONGA, V., 1996., 302-310. MARASOVI, T., 1988.-1989., 30 i 35. RAPANI, ., 1998., 52-53. VEI, P., 1985., 10-11; VEI, P., 2002a., 65-68. VEI, P., 1985., 13-14; VEI, P., 2002a., 113-120 i 121-125. KATALOG , 2000., 322 (T. Buri, kat. br. IV. 216). BURI, T., 1987., 117. JAKI, N., 2000., 206-207; JAKI, N., 2001., 46-47; JOSIPOVI, I., 2011., 103-104. KOVAI, V., 1995., 249-300; KATALOG, 2000., 145-146 (V. Delonga, kat. br. III. 34); JOSIPOVI, I., 2011., 100-101. JAKI, N., 2000., 206-207; JAKI, N., 2001., 46-47; KATALOG, 2000., 247 (T. Buri, kat. br. IV. 114); JOSIPOVI, I., 2011., 98-100. RAPANI, ., 1958., 115; RAPANI, ., 1965., 275-276; FLCHE MOURGUES, M-P. - CHEVALIER, P. - PITEA, A., 1993., 254 i 291. VEI, P., 2002., 226. JOVANOVI, V., 1986., 74-75, sl. 108; JURKOVI, M., 1987., 110; VEI, P. - LONAR, M., 2009., 148. PETRICIOLI, I., 1968., 264-265. DELONGA, V., 1988., 82. KOVAI, V., 1995., 301. RAPANI, ., 1998., 57-58. Nakon to je moj rad ve bio dovren imao sam priliku vidjeti rukopis tematski slinog lanka u kome . Rapani, nadovezujui se na svoja prethodna prouavanja posebno crkvice Sv. Marije na trgu u Trogiru, ali i ostalih esterolista, vrlo iroko prouava pojavu tih rotonda u Dalmaciji. I ovom prilikom zahvaljujem eljku na njegovoj kolegijalnosti i prijateljstvu. Tako sam se uvjerio u veliku vrijednost njegove studije te mi se ini da bi, bez obzira na istovjetnost teme i srodnost obrade, bilo vrlo korisno dovriti taj rad i objaviti ga. Drim to zbog ope posebnosti te skupine graevina, posebnosti u europskim razmjerima, te opih spoznaja svih pitanja koja e esterolisti i nadalje postavljati. MILOEVI, A., 2011. U biljeci 62 iznio sam odreene prigovore na dijelove te knjige. Ipak, to ne znai moj negativan sud o njoj. Knjiga je poticajna za daljnja promiljanja same pojave ranosrednjovjekovnih zvonika u naem naslijeu. Dapae, to je do sada najcjelovitiji prikaz te teme u naoj literaturi, vrijedan posebno radi bogate komparativne grae s kojom je naa batina dovedena u relaciju s onom u inozemstvu. U zavrnom poglavlju, na stranici 150 A.
103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114
143 144
145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156
115 116 117 118 119 120 121 122 123
157
158
159
160 161
124 125 126 127 128 129 130 131 132 133
162 163 164 165
134 135 136 137 138 139 140 141
166
68
Ars Adriatica 2/2012. (41-74) Miloevi ovako zapisuje: navedeni europski primjeri znatno su doprinijeli i pojavi zvonika u predromanikom graditeljstvu Dalmacije i srednjovjekovne Hrvatske gdje je petnaestak crkava sauvalo ostatke takvih gradnji. Dodao bih da je potrebno drati visoku razinu kritikog miljenja prema onome to smo zaista naslijedili, a to je, osim na primjeru crkve Sv. Spasa u Cetini, iskljuivo tlocrt na niskoj razini prizemlja kod veine ostalih
Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike primjera. Stoga su nam stvarne mogunosti za interpretaciju onoga to je bilo u elevaciji kod njih zaista minimalne. Dakako, toga je svjestan i autor te opravdano zapisuje: samo je na crkvi u Cetini taj graevinski element do danas ostao sauvan gotovo do krova ... ostali se nasluuju tek u temeljima.
Literatura
ALAEVI, G., 1891. - Giuseppe Alaevi, La edicola della Ss. Trinita alle Paludi di Spalato, Bulletino dalm. XIV., Split, 55-56. ANI, M., 2007. - Mladen Ani, Architecture on Royal domains in northern Dalmatia, Hortus artium nedievalium, 13/1, Zagreb - Motovun, 2007., 203-210. BABI, I., 1987. - Ivo Babi, Spomenici, Kulturno blago Trogira, Trogir. BAKULI, V., 1995. - Vinko Bakuli, Bribirska rotunda, Bribir u srednjem vijeku, Split, 37-39. BARADA, M., 1950. - Miho Barada, Trogirski spomenici, zapisci pisarne opine trogirske, I, Zagreb. BELOEVI, J., 1968. - Janko Beloevi, Neobjavljeni ranosrednjovjekovni kameni spomenici s pleternim ukrasom iz Zadra, Diadora, 4, Zadar, 275. BERITI, D., 1986. - Dubravka Beriti, Susret sa spomenicima kulture Dubrovakog primorja (zapadni dio), Zbornik Dubrovakog primorja i otoka, sv. 1., Dubrovnik, 418-422. BIANCHI, C. F., 1877. - Carlo Federico Bianchi, Zara cristiana, I, Zara. BIANCHI, C. F., 1883. - Carlo Federico Bianchi, Un tempietto antico cristiano scoperto in Zara nel 1883 sullo stradale Francisco Giuseppe presso la Riva Nuova, Antichit romane e medioevali di Zara, Zara, 33-42. BIANCHI, C. F., 2011. - Carlo Federico Bianchi, Kranski Zadar, Zadar. BOKOVI, ., 1947. - ure Bokovi, Osnovi srednjovekovne arhitekture, Beograd. BOKOVI, ., 1967. - ure Bokovi, Arhitektura srednjeg veka, Beograd. BUDAK, N., 1994. - Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb. BUDAK, N., 2001. - Neven Budak, Karlo Veliki Karolinzi i Hrvati, Split. BURI, T., 1982. - Toni Buri, Predromanika skulptura u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12/1982., Split, 127-160. BURI, T., 1987. - Toni Buri, Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 16/1986., Split, 107-124. BURI, T., 1987a. - Toni Buri, Arhitektura i skulptura, Bribir u srednjem vijeku - (Bribir in the Middle Ages), Split, 23-41. BURI, T., 1990. - Toni Buri, Tko je bio prokonzul trogirskog natpisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 20/1990., Split, 239-249. BURI, T., 1995. - Toni Buri, Predromanika skulptura iz crkve sv. Spasa u Cetini, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 22/1995., Split, 91-116. BUANI, R., 1996. - Radoslav Buani, Predromanika pregradnja crkve Sv. Martina u Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 241-251. BUANI, R., 1996. - Radoslav Buani, Renovatio urbis Koriolana Cipika u Trogiru, Ivan Duknovi i njegovo doba, Trogir, 107-115. CD II., Codex Diplomaticus II, Zagreb. ... CHEVALIER, P., 1995. - Pascale Chevalier, Ecclesiae Dalmatiae, tome 2, (= Salona II - Recherches archologiques franco-croates), (ur.) N. Duval i E. Marin, Rome - Split. URI, S., 2009. - Slobodan uri, Secular and Sacred in Byzantine Architecture, - Studies in Honor of Thomas F. Mathews, (ur.) Joseph D. Alchermes, Verlag Philip von Zabern Mainz am Rhein, 13-14. REMONIK, I., 1953. - Irma remonik, Izvjetaj o iskopinama u Rogaiima kod Blauja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, sv. 8., Sarajevo, 303-315.
69
DANILO, G., 1883. - Giovanni Danilo, Antichit zaratine, Objavitelj dalmatinski - Avvisatore dalmato, 76/1883., Zadar, 79-81. DANILO, G., 1884. - Giovanni Danilo, Antichit zaratine, Objavitelj dalmatinski - Avvisatore dalmato, 77/1884., Zadar, 16-18. DELONGA, V., 1988. - Vedrana Delonga, Starohrvatska crkva na Mastirinama u Kaiu kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 18, Split, 39-89. DELONGA, V., 1996. - Vedrana Delonga, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split. DELONGA, V. - JAKI, N. - JURKOVI, M., 2001. Vedrana Delonga - Nikola Jaki - Miljenko Jurkovi, Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinkog razdoblja u Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split. DOMIJAN, M., 1983. - Miljenko Domijan, Crkva Sv. Andrije na Vrgadi nakon posljednjih istraivakih i konzervatorskih radova, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 13/1983., Split, 123-138. ENCIKLOPEDIJA, 1962., Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2, Zagreb. FARLATI, D., 1767. - Daniele Farlati, Illyricum sacrum, IV, Venetia. FILIPPI, A-R., 1969. - Amos-Rube Filippi, Ninske crkve u dokumentima iz godine 1579. i 1603. Povijest grada Nina, Institut JAZU u Zadru, Zadar, 549-595. FLCHE MOURGUES, M-P. - CHEVALIER, P. PITEA, A., 1993. - Marie-Pascale Flche Mourgues Pascale Chevalie - Ante Pitea, Catalogue des sculptures du haut moyen-age du Muse archeologique de Split, I Katalog ranosrednjovjekovne skulpture u Arheolokom muzeju u Splitu, I, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, (= Starohrvatski Solin - Disputationes salonitanae IV), Split, 207-305. FONDRA, L., 1855. - Lorenzo Fondra, Istoria della insigne di San Simeone profeta che si venera in Zara, Zara. GATTIN, N. - PEJAKOVI, M., 1982. - Nenad Gattin Mladen Pejakovi, Starohrvatska sakralna arhitektura, Split. GOSS, V. P., 1987. - Vladimir P. Goss, Early croatian architecture, London. GOSS, V. P., 1996. - Vladimir P. Goss, Predromanika arhitektura u Hrvatskoj - Pre-romanesque architecture in Croatia, Zagreb. GRANI, M., 1990. - Miroslav Grani, O kultu Sv. Krevana zadarskog zatitnika, u: 1000 godina Samostana Svetog Krevana u Zadru, (ur.) Ivo Petricioli, Zadar, 35-58.
GUNJAA, S., 1955. - Stjepan Gunjaa, Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 4/1955., Zagreb, 85-134. GUNJAA, S., 1960. - Stjepan Gunjaa, Trogodinji rad Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (1955., 1956. i 1957. godina), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 7/1960., Zagreb, 270-271. GUNJAA, S., 1963. - Stjepan Gunjaa, Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 8-9/1963., Zagreb, str. 7-66. GUNJAA, S., 1968. - Stjepan Gunjaa, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura na Bribiru - Kolokvij o Bribiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 10/1968., Split, 235-242. GUNJAA, S., 1968a. - Stjepan Gunjaa, Strateko i historijsko znaenje Bribira - Kolokvij o Bribiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 10/1968., Split, 207-210. GVOZDANOVI, V., 1978. - Vladimir Gvozdanovi, Znaaj starohrvatske arhitekture za opu povijest evropske predromanike, u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, (ur.) Andre Mohorovii, Split, 131-148. IVANEVI, R., 1996. - Radovan Ivanevi, Predromanika arhitektura ralanjena niama - kontinuitet antike, u: Starohrvatska spomenika batina - Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa, (ur.) Miljenko Jurkovi i Tugomir Liki, Zagreb, 75-86. IVANIEVI, M., 1980. - Milan Ivanievi, Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. godine, Mogunosti, 10-11, Split, 964. IVEKOVI, . M., 1928. - iril Mladen Ivekovi, Graevinski i umetniki spomenici Dalmacije, Jadranska straa, Beograd. IVEKOVI, . M., 1937. - iril Mladen Ivekovi, Krstionica kod Stolne crkve sv. Stoije u Zadru i vrijeme graenja njezina i crkve sv. Donata, Rad JAZU, knjiga 258, Zagreb, 1-14. JACKSON, T. G., 1887. - Thomas Graham Jackson, Dalmatia, the Quarnero and Istria, Oxford. JAKI, N., 1986. - Nikola Jaki, Kiparsko klesarske radionice u Dalmaciji od 9. do 12. stoljea, (doktorska disertacija), Zadar. JAKI, N., 1988. - Nikola Jaki, Srednjovjekovne Kamenjane s crkvama Sv. Jurja i Sv. Luke - problem ubikacije i identifikacije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 17/1988., Split. JAKI, N., 1997. - Nikola Jaki, Croatian Art in the second half of the ninth century, Hortus artium medievalium, sv. 3/1997., Zagreb - Motovun.
70
JAKI, N., 2000. - Nikola Jaki, Klesarstvo u slubi evangelizacije, u: Hrvati i Karolinzi - Rasprave i vrela, sv. I, (ur.) Ante Miloevi, Split, 192-213. JAKI, N., 2000a. - Nikola Jaki, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split. JAKI, N., 2004. - Nikola Jaki, Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 26/1999., Split, 265-286. JAKI, N. - TOMI, R., 2004. - Nikola Jaki Radoslav Tomi, Zlatarstvo, Umjetnika batina Zadarske nadbiskupije, (ur.) Nikola Jaki, Zadar. JARAK, M., 1998. - Mirja Jarak, O karolinkim i bizantskim utjecajima u starohrvatskoj arhitekturi Trpimirova doba, Opuscula archaeologica, 22, Zagreb, 119-128. JEDIN, H., 1995. - (ur.) Hubert Jedin, Velika povijest Crkve II, Zagreb. JELI, L., 1899. - Luka Jeli, Spomenici grada Nina, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva, N. S., 156-171, Zagreb. JOSIPOVI, I., 2011. - Ivan Josipovi, Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici, Ars Adriatica, 1, Zadar, 97-108. JOVANOVI, V., 1986. - Vojislav Jovanovi, Umetnost ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini, u: Umjetnost na tlu Jugoslavije - rani srednji vijek, (ur.) Nataa Tanasijevi-Popovi, Beograd - Zagreb - Mostar, 74-82. JURKOVI, M., 1987. - Miljenko Jurkovi, O bizantskim utjecajima i autohtonosti nekih likovnih rjeenja na predromanikoj plastici Bosne i Hercegovine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 11, Zagreb, 107-113. JURKOVI, M., 1995. - Miljenko Jurkovi, Predromaniki esterolisti Dalmacije - problemi funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 225-240. JURKOVI, M., 1996. - Miljenko Jurkovi, La rotonde de Saint-Donat a Zadar et les eglises hexaconques predromanes en Croatie, u: Guillaume de Volpiano et larchitecture des rotondes, Dijon. KARAMAN, LJ., 1930. - Ljubo Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb. KARAMAN, LJ., 1931. - Ljubo Karaman, Natpis djakona Dobra iz vremena narodne hrvatske dinastije, Izdanje Bikaa hrvatskoga drutva za istraivanje domae povijesti, Split. KATALOG, 1990. - Sjaj zadarskih riznica, (ur.) Tugomir Luki, Zagreb. KATALOG, 2000. - Hrvati i Karolinzi - katalog, (ur.) Ante Miloevi, Split.
KATII, R., 1987. - Radoslav Katii, Vetustiores ecclesiae spalatensis memoriae, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 17/1987, Split, 17. KLAI, N. - PETRICIOLI, I., 1976. - Nada Klai - Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409., (Prolost Zadra II), Zadar. KORA, V., 1976. - Vojislav Kora, Larchitecture du Haut Moyen Age en Diocle et Zeta - programme de reparation des especes et origine des formes, Balcanoslavica, 5, Beograd, 155-172. KORA, V., 1987. - Vojislav Kora, Arhitektura ranog srednjeg veka u Duklji i Zeti - program prostora i poreklo oblika, u: Izmeu Vizantije i Zapada, (ur.) Nataa Tanasijevi-Popovi, Beograd, 21-32. KOVAI, V., 1995. - Vanja Kovai, Zabat s formulom zagovora iz Trogira, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 293-302. MARASOVI, J., 2007. - Jerko Marasovi, Metodologija obrade graditeljskog naslijea - La mthodologie delaboration du patrimoine bti, Split. MARASOVI, T., 1957. - Tomislav Marasovi, Ranosrednjovjekovna crkvica u Olju kod Stona, Peristil, 2, Zagreb, 85-90. MARASOVI, T., 1958. - Tomislav Marasovi, esterolisni tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji, (doktorska disertacija), Zagreb. MARASOVI, T., 1963. - Tomislav Marasovi, Iskapanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Marije u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 8-9/1963., Zagreb, 83-100. MARASOVI, T., 1966. - Tomislav Marasovi, Izvorni izgled ranosrednjovjekovne crkve Sv. Marije u Trogiru, Razprave SAZU, 5/1966., (Hauptmanov zbornik), Ljubljana, 101-108. MARASOVI, T., 1978. - Tomislav Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, (ur.) Andre Mohorovii, Split, 5-129. MARASOVI, T., 1984. - Tomislav Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni krug, Split. MARASOVI, T., 1985. - Tomislav Marasovi, Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 14/1984., Split, 135-158. MARASOVI, T., 1988.-1989. - Tomislav Marasovi, Prilog kronologiji predromanike arhitekture u Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (Milanu Prelogu u spomen), 12-13/1988.-1989., Zagreb, 27-38. MARASOVI, T., 2003. - Tomislav Marasovi, Patere i amfore u svodovima ranosrednjovjekovnih crkava u
71
Dalmaciji, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 30/2003., Split, 113-125. MARASOVI, T., 2008. - Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica I: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji - 1. Rasprava, Split. MARASOVI, T., 2009. - Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica II: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji - 2. Korpus arhitekture: Kvarner i Sjeverna Dalmacija, Split. MARASOVI, T., 2011. - Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica III: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji - 3. Korpus arhitekture: Srednja Dalmacija, Split. MARASOVI, J., T. i M., 1971. - Jerko, Tomislav i Mirjana Marasovi, Crkva Sv. Trojice u Splitu, Split. MARASOVI-ALUJEVI, M., 1986. - Marina Marasovi-Alujevi, Hagionimi srednjovjekovnog Splita, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 15/1985., Split, 269-304. MARIN, E., 1994. - Emilio Marin, Civitas splendida Salona - Geneza, profil i transformacija starokranske Salone, Salona Cristiana, (ur.) E. Marin, Split, 9-104. MILOEVI, A., 1996. - Ante Miloevi, Sinj i Cetinjska krajina u starohrvatsko doba, Split. MILOEVI, A., 1998. - Ante Miloevi, Arheoloka topografija Cetine, Split. MILOEVI, A., 2005. - Ante Miloevi, Arheoloki izvori za srednjovjekovnu povijest Cetine, (doktorska disertacija), Zadar. MILOEVI, A., 2011. - Ante Miloevi, Predromaniki zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj Campanili predromanaci della Dalmazia e della Croazia altomedievale, Dubrovnik - Split. MILOEVI, A. - PEKOVI, ., 2009. - Ante Miloevi - eljko Pekovi, Predromanika crkva Svetog Spasa u Cetini, Dubrovnik - Split. MUSTA, I., 1990. - Ivan Musta, Cartula traditionis ecclesiae Beati Grisogoni martyris iz 986. godine, u: 1000 godina Samostana Svetog Krevana u Zadru, (ur.) Ivo Petricioli, Zadar, 21-34. OBSIDIO, 2007. - Obsidio Iadrensis - Opsada Zadra, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 54, Zagreb. PETRICIOLI, I., 1958. - Ivo Petricioli, Neki predromaniki spomenici Zadra i okolice u svjetlu najnovijih istraivanja, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, 2/1956.-1957., Zadar, 51-76.
PETRICIOLI, I., 1958a. - Ivo Petricioli, Maketa Zadra u Pomorskom muzeju Venecije, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, 2/1956.-1957., Zadar, 101-124. PETRICIOLI, I., 1968. - Ivo Petricioli, Crkva Stomorica (S. Maria de Pusterla) u Zadru, Diadora, 4, Zadar, 247-269. PETRICIOLI, I., 1968. - Ivo Petricioli, Osvrt na ninske graevine i umjetnike spomenike srednjeg i novog vijeka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, (= Grad Nin), Zadar, 299-354. PETRICIOLI, I., 1972. - Ivo Petricioli, I pi antichi edifici cristiani a Zadar (Zara), Arheoloki vestnik, XXIII, Ljubljana, 332-342. PETRICIOLI, I., 1984. - Ivo Petricioli, Prinove istraivanju srednjovjekovnog lika Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28, Zadar, 145-156. PETRICIOLI, I., 1984a. - Ivo Petricioli, Contribution la recherche de la plus ancienne phase de construction de la chatdrale de Zadar, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 77, Split, 243-253. PETRICIOLI, I., 1990. - Ivo Petricioli, Od Donata do Radovana, Split. PETRICIOLI, I., 1995. - Ivo Petricioli, Crkva Sv. Krevana i Sv. Marka ad Fontem kod Zadra, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 37, Zadar, 237-248. PETRICIOLI, I., 2002. - Ivo Petricioli, Stilska pripadnost crkve Sv. Nikole kraj Nina i crkve Sv. Krevana na otoku Krku, Zbornik Tomislava Marasovia, Split, 367-373. RADI, F., 1891. - Frano Radi, etiri starohrvatske bogomolje u Primorskoj upaniji (Parathalassia), Viestnik hrvatskog arheolokog drutva XIII, Zagreb, 20-22 i 45-47. RADI, F., 1897. - Frano Radi, Razne vijesti, Starohrvatska prosvjeta, III, Knin. RAPANI, ., 1958. - eljko Rapani, Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 60, Split, 98-124. RAPANI, ., 1965. - eljko Rapani, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 65-67, Split, 271-314. RAPANI, ., 1987. - eljko Rapani, Predromaniko doba u Dalmaciji, Split RAPANI, ., 1998. - eljko Rapani, Sancta Maria de Platea u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, 25/1998., Split, 43-62. SEKULI-GVOZDANOVI, S., 1978. - Sena SekuliGvozdanovi, Grafiki prilog tipologiji hrvatske sakralne
72
arhitekture do romanike, u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, (ur.) Andre Mohorovii, Split, 149-156. SMIRICH, G., 1884. - Giovanni Smirich, La collezione dei monumenti medioevali nel Museo di San Donato in Zara, Efemeris bihaensis, Zara, 17-22. SMILJANI, F., 2007. - Franjo Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. stoljea, Povijesni prilozi, 33, Zagreb, 33-102. SMILJANI, F., 2010. - Franjo Smiljani, Studije o srednjovjekovnim slavenskim / hrvatskim institucijama, Zadar. STIPEVI, A., 1977. - Aleksandar Stipevi, Kulturno povijesni spomenici u Arbanasima - povodom 250godinjice doseljenja zadarskih Arbanasa, Zadar, 1977. STRGAI, A. M., 1962. - Ante M. Strgai, Potresi zemljine kore u zadarskoj regiji kroz historiju, Narodni list, Zadar, 3. veljae 1962. godine, str. 6. SUI, M. - PETRICIOLI, I., 1955. - Mate Sui - Ivo Petricioli, Starohrvatska crkvica Sv. Stoije kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, 3-4, Zagreb, 7-22. VASI, M. M., 1922. - Miloje M. Vasi, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, Beograd. VEI, P., 1985. - Pavua Vei, Crkva Sv. Trojstva (Sv. Donata) u Zadru, Mala biblioteka Godinjaka zatite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb. VEI, P., 1989. - Pavua Vei, Starokranska bazilika Sv. Stjepana (crkva Sv. ime) u Zadru, Zadar, 323-345. VEI, P., 1989. - Pavua Vei, Prezbiterij katedrale u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 30, Split, 49-68. VEI, P., 1991. - Pavua Vei, Krstionica u Zadru, Peristil, 34, Zagreb, 13-23. VEI, P., 1991a. - Pavua Vei, O centralnim graevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora, 13, Zadar, 323-375. VEI, P., 1995. - Pavua Vei, The early-medieval phase of the episcopal complex in Zadar, Hortus artium medievalium, 1/1995., Zagreb - Motovun, 150-161. VEI, P., 1996. - Pavua Vei, Platea civitatis Jadre Prostorni razvoj Narodnog trga u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, (= Petriciolijev zbornik II), Split, 337-360. VEI, P., 1998. - Pavua Vei, Elementi di architettura bizantina nelle costruzioni alto medievali di Zara, Hortus artium medievalium, 4, Zagreb - Motovun, 55-70. VEI, P., 2002. - Pavua Vei, Rotonda u Olju, Zbornik T. Marasovia, Split, 220-230.
VEI, P., 2002a. - Pavua Vei, Sveti Donat - Rotonda Sv. Trojstva u Zadru, Split. VEI, P., 2009. - Pavua Vei, Katedrala (sv. Anastazije) u Biogradu, Diadora, 23, Zadar, 193-206. VEI, P. - LONAR, M., 2009. - Pavua Vei Milenko Lonar, Hoc tigmen - Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar. VEI, P., 2011. - Pavua Vei, Tri romanika trikonhosa, u: Az grini dijak Branko pridivkom Fui - I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fui, (ur.) Tomislav Galovi, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu, Sveuilina biblioteka Rijeka i Opina Malinska - Dubanica, Malinska - Rijeka - Zagreb, 213-230. VEI, P., 2011a. - Pavua Vei, Dalmatinski trikonhosi, Ars Adriatica, 1, Zadar, 27-66. ZEKAN, M., 1983. - Mate Zekan, Predromanika sakralna arhitektura i skulptura benkovakog kraja, (neobjavljen referat podnesen na znanstvenome skupu Benkovaki kraj kroz vjekove), Benkovac. ZJAI, M., 1959. - Mirko Zjai, Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo, Zadar.
73
Summary
Dalmatian Hexaconchs - Similiarities and Differences

The discussion emphasizes the peculiarity and individuality of both the shape and style of Dalmatian hexaconchs. Together with the rotunda of Holy Trinity at Zadar, they surely represent the most original architectural creation of early medieval Dalmatia and its specific cultural milieu which grew from a twofold tradition in a true symbiosis of the European East and West in the Adriatic area. Their mutual interdependence in Dalmatia was articulated through the individual shapes of religious architecture. These hexaconchs are a form specific to only the innermost part of Dalmatia, centred on the area between Zadar and Split, and deep into the hinterland of these towns, which corresponded to the Croatian principality. Certainly, buildings as special as this had their own original matrix - an individual spatial composition and a specific structure which formed their body. Without this, the hexaconchs would not have possessed the originality which has been observed by all the scholars who have written about them. Indeed, they have their own shape and style. By analyzing and interpreting the legacy of Dalmatian religious architecture, it seems plausible to assume that the early Christian baptistery of Zadar Cathedral may have served as a model not only for their hexaconchal shape and spatial structure but also for their dimensions and proportions. In the regional architecture prior to the period when the hexaconchs were built, no other building, aside from the Zadar baptistery, had such a shape and such a compositional compatibility with the hexaconchs; the very structure and measurements of their interior space. However, the architectural style of the hexaconchs, which display pilaster strips on their exteriors, and their vocabulary of pre-Romanesque language find their parallels on the monumental rotunda of Holy Trinity - a chapel adjacent to the baptistery itself, located nearby in the same episcopal complex - more than on any other late Antique or early medieval building both in the immediate region and in the whole Adriatic basin. For this reason, the search for the origin of the shape and style of Dalmatian hexaconchs leads us to Zadar and it is no wonder that almost every scholar who has studied this group of buildings has pointed to this fact. Their geographical distribution also witnesses this influence in its own way: two hexaconchs can be found at Zadar, while four or even five more are located in the wider Zadar area, adding up to seven out of the ten Dalmatian hexaconchs in total. This number implies that this group of rotundas, being characteristic for a specific period in Dalmatia, was created in a relatively short period of time. Moreover, it points to the building and carving workshops which, drawing upon the same source model, constructed the hexaconchs and provided them with stone liturgical furnnishings. In particular, further indications can be found in the production of the socalled Benedictine carving workshop, probably located at Zadar, a workshop from the time of Prince Trpimir which produced the furnishings for the hexaconchs at Pridraga and Kai, and the carving workshop from Trogir which was responsible for the carvings at Trogir and Brnaze. All of these, with regard to the hexaconchs, testify to predominantly early ninth-century production, and represent the main argument for the dating of these interesting Dalmatian rotundas to the same time. Apart from their original pre-Romanesque shape, the majority of the free-standing hexaconchal rotundas were provided with early Romanesque additions during the course of time, and these additions turned these hexaconchs into small complexes of sorts. Vestibules created in this period suggest two possiblities: according to one, the vestibules added in this manner were actually a kind of exterior crypt, spaces where sarcophagi could be housed, and according to the other, some of these vestibules were also provided with bell-towers built on top of them. The latter possibility is implied by the dispositions of the suggested bell-towers and the strength of the supporting substructions (e.g. the Stomorica church at Zadar or the hexaconch at Kai), but also by the stylistic elements which point to the early Romanesque, and architectural details, the function of which indicates a bell-tower (e.g. impost capitals of the Stomorica church or St Chrysogonus at Zadar, and an octogonal colonette from Kai). Keywords: hexaconch, apse, lesene, drum, dome
74

Vežić: Šesterolisti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vežić: Šesterolisti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ars Adriatica 2

asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

SVEUILITE U ZADRU UNIVERSITAS STUDIORUM JADERTINA UNIVERSITY OF ZADAR

SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

Ars Adriatica 2/2012.

Izdava Publisher Povjerenstvo za izdavaku djelatnost Publishing Committee

asopis izlazi jednom godinje / Published Annually

Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike Dalmatian Hexaconchs - Similiarities and Differences

Milenko Lonar Maria Mariola ari Sofija Sori

Gordana Sobota Mateji

Slikar Filippo Naldi (II) Painter Filippo Naldi (II)

Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Osvrti i prikazi Comments and Reviews

Svjedoanstva o kranstvu u Omilju

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Ars Adriatica 2/2012. (41-74)

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike

Pavua Vei: Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlike