Matija Vlačoć Ilirik, Spis Protiv Papina Primata

M.
Vlai: Spis protiv papina primata
Uz prijevod djela Matije Vlaia Ilirika Spis protiv papina primata

Jedno od najvanijih pitanja tijekom dvadeset stoljea povijesti Crkve bilo je pitanje autoriteta. Tijekom srednjeg vijeka vodile su se une rasprave i bespotedne borbe za autoritet u Crkvi. Tri su stajalita bila suprotstavljena, a svako je od njih imalo svoje pobornike i podupiratelje. Koncilijaristi su smatrali da vrhovni autoritet u Crkvi moe imati jedino sveopi koncil. Kurijalisti su se snano borili da vrhovni autoritet u Crkvi bude u Rimskoj kuriji na elu s papom. Pri tomu su koristili sva mogua teoloka, politika, pravna i druga sredstva kako bi dokazali da papinska vlast i autoritet potjeu izravno od Isusa Krista te time uvrstili mo i autoritet pape. Reformatori u esnaestom stoljeu, kao i brojni propovjednici Evanelja u stoljeima prije njih, naglaavali su pak da je Rije Boja jedini i vrhovni autoritet u Crkvi. Uz snano naglaavanje autoriteta Svetog pisma reformatori su nastojali osporiti autoritet i primat pape te time ojaati protestantske crkve utemeljene u vrijeme reformacije i obesnaiti Rimokatoliku crkvu na elu s papom. U tome je nastojanju Vlai kao autor i urednik izdao niz djela, meu kojima je i Scriptum contra primatvm Papae, ante annos 100 compositum. Item, M. Fl. Ill. de eadem materia [Spis protiv papina primata, sastavljen prije 100 godina. Takoer, (doprinos) Matije Vlaia Ilirika o istoj materiji]. To je djelo Vlai objavio prvi put 1550., a zatim i 1551. godine. U Spisu protiv papina primata Vlai biblijskim, teolokim i povijesnim argumentima dokazuje da papinstvo nije ustanovio Krist te da papa nema primat nad ostalim biskupima. U djelu je Vlai objavio i dva spisa protiv nauavanja vlasti i bezbone papine tiranije. U drugom se spisu, napisanom u vrijeme Bazelskog sabora (1431-1449), ukratko i argumentirano dokazuje na temelju Svetog pisma da papa nema primat nad ostalim biskupima, a zatim se povijesnim dokazima ukazuje na koji je nain papa kao Antikrist osvojio primat. Dokazuje se da Petar nije imao primat a ako ga je i imao, ne treba ga zato imati papa. Takoer obrazlae da nije korisno bilo kojeg ovjeka, ma kako bio poboan, postaviti na elo cijeloj Kristovoj Crkvi. Spis protiv papina primata za prijevod je odabrao Damir Gal, diplomirani uitelj i teolog, kao dio poslijediplomskog istraivakog projekta. Preveo ga je Dubravko Furlan, profesor latinskoga jezika, s izvornika koji se nalazi u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. Stanko Jambrek
137
KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite III. (2009), br. 1, str. 138-171
Naslovnica djela Spis protiv papinoga primata iz 1550. godine
138
M. Vlai: Spis protiv papina primata
SPIS
PROTIV PAPINA PRIMATA,
sastavljen prije 100 godina. Takoer, (doprinos) Matije Vlaia Ilirika o istoj materiji.
(Prijevod prema jeruzalemskoj Bibliji)
Otk 18, 2-6
Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna raskoja njezina. Zaujem i drugi glas s neba: Izaite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedniari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba doprijee i spomenu se Bog zloina njezinih. Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima!
139
Poetna stranica djela Spis protiv papina primata
140
SVI
LATINSKI SPISI
Matije Vlaia Ilirika, izdani upravo na razliite naine protiv ravnodunih lai i zabluda i neki koji prije nisu nastali, a sljedea stranica e ukazati na katalog. Sve je ispravljeno i umnoeno.
Ope pravilo o adiafori.

Sve ceremonije i obredi, ma kako snagom svoje prirode bili nepristrani, prestaju biti adiafora (ravnoduje, ni tetno ni korisno, op. ur.), kad nastupa ubiranje prihoda, dobar glas tovanja i nunosti, poricanje, sablazan, oita prilika bezbonosti i kada napokon na svaki nain ne izgrauju Crkvu ve ju rue te kad hule na Boga. Sva ova zla nalaze svoje mjesto u dotinim promjenama, a osim toga to vie to su neke od njih jednostavno po svojoj prirodi bezbone.
141
Naslovnica Vlaieve posvete djela Petru Petroviu
142
PRESVIJETLOM UZVIENOM VLADARU Gospodinu Petru Petroviu, stalnom namjesniku u Temivaru, koji posjeduje mjesto doljnjega ugarskog kraljevstva, svome najmilostivijem Gospodaru, Matija Vlai Ilirik.
UZVIENI GOSPODINE i presvijetli predstojnie, uo sam za tvoju pobonost kao i nastojanje prema istinskoj vjeri te tvoju sklonost prema mnogom propovijedanju pa sam se stoga usudio, malo slobodnije iako nepoznat, obratiti ti se i pozdraviti te ovim naim teolokim i neznatnim djelcem. Nekako je premalo, ako promatra ili veliinu djela ili takoer, u ovo vrijeme, veliko obilje takvih pojava. No previe je ako se obazre na volju i sud autora koji nam sada prua podano obilje ovakvih pojava, ili takoer ako razmotri plod, koji odatle proizlazi. Naime kad se Bog silno ljuti i prijeti, ne prijeti i ne kanjava nijednom kaznom doli glau i eu rijei Boje (Am 8; 2 Sol; Dn 2). Isto tako, kada eli ukazati na najveu naklonost, obeava da e dati svoj zakon u naa srca, da e izliti svoga Duha nad Crkvu, tako da e takoer i najmanji ljudi propovijedati i imati vienja te da e spoznaja Boga jednako ispuniti sve, kao to more oplakuje zemlju. Budui, dakle, da se ovo, to doprinosi prosvjetljenju nae vjere, nama dodjeljuje po najveoj i izvrsnoj Bojoj volji, kao i po najmilosnijem njegovom naumu te iz najdobrohotnije Boje ruke, mi bismo to trebali prihvatiti barem u onoj mjeri u kojoj nepoboni svijet, istovjetan onom Ezopovom pijetlu, takve stvari prezire i ne cijeni, kao da su najprostije. to vie da kaem o mnogim i bezmjernim dobrima koja proizlaze iz pobonih spisa, napisanih na ovaj nain. Znam uistinu da bezbonici sve nevolje ovoga svijeta pripisuju jadnome Kristu i njegovu Evanelju, radi nagrena lica njihova Oca. Ahab ne dvoji ovaj najtei zloin navaliti na lea Iliji, zato to je uznemirio Izrael, kad je istinski prorok idolopoklonskog tiranina pobio u lai, zajedno s njegovim sveenicima i pokazao im da sva zla dolaze od njihovih idolopoklonstva. Tako se i bezboni sveenici i pontifici ne bojahu optuiti Krista i apostole zbog nesloge, nemira te napokon bezbonosti itavoga naroda. Isto tako su poslije i Rimljani besramno pripisivali kranstvu uzroke sviju nevolja. Tako su i nai papisti protiv svoje savjesti bogohulno pridavali sva zla protiv nedunoga i spasonosnoga glasa Evanelja. Usuuju se nevolje istone Europe pripisati pro-
143
povijedanju Evanelja iako su se one pojavile i ponajvie zapoele prije uspostave nauka Evanelja. Sada se usuuju istome razlogu predbaciti i graanske njemake ratove iako znaju da su evangelici taj rat strpljivo podnosili trideset godina i da je bio uvijek zasluga politike i da su ga nametnuli politiari. Ono zbog ega vas preklinjem je sljedee, to bih ve nazvao avoljim dobitkom. Crkve su ve odavno arko molile za istu spoznaju i uzroke nae vjere i slobodu okupljanja, a to su kraljevi i protivnici sviju redova tako ozbiljno obeali: Toliko puta su to namjeravali, a nikada se nisu usudili uiniti. Stoga razlog onoga za to preklinjem, ne moe biti nijedan drugi doli da la bjei od svijetla kao od smrti. Napokon sakupili su jednom neku etu razbojnika, koji kad bi bili poteni, i kad bi nam dopustili slobodni sabor ili nam ga htjeli odrediti, time bi samo jednostavno pokazali da svoje pravo, uistinu ne izvravaju samo radi najviih vladara. No ovo jo nije bilo dovoljno, naravno, takvi suci, koji ujedno bijahu i tuitelji i suci i koji su ponad obiaja vjere osnovali mnoge Crkve, u isto su vrijeme u nas uperili oruje i tako orujem unitili cijelu stvar, osudivi nas prestraene bez nas samih, kako to kae grka rije 1. Ipak, da ne bi uspio zloinaki pothvat bezbonika, Bog je, poslavi duha obraenja za vrijeme sredinjih zbivanja, kao to 58. psalam opominje bezbonike, zamrsio raune njihovih zloinakih namjera. Uistinu neki lani, no ipak neumorni, zaeli su nove spletke. Kad su, naime, uvidjeli da je njihovo nastojanje upravo zlo, i da ne mogu uiniti ono to ele radi tetnosti naega sabora, smatrali su da im valja upotrijebiti prijevaru i primijeniti silu. Zato su im nakon okupljanja triju ili etiriju namjesnika i priredivi neke igre, sloili haljinu kao da je saivena od ukrasa Antikristove bezbonosti. Odredili su da ga svi moraju drati svetim i neoskvrnjenim i da ga moraju cijeniti2, sve dok oni ne dopuste slobodu okupljanja, to se naravno nee dogoditi. One, koji ovo nee htjeti uiniti, stii e osveta nemilosrdnoga rata. Odavde neka svaki ovjek zdrave pameti prosudi, kakva je uistinu papistika vjera, koja u tolikoj mjeri naputa svjetlo i slobodnu spoznaju. Isto tako kakvim su duhom voeni papiste. Oni naime, koji protiv svih ljudskih i boanskih prava, protiv vlastitih obeanja, preziru mnoge Crkve i njihovu vjeru, a da je jo nisu pravo spoznali i namjeravaju unititi prijevarom veom od Neronove okrutnosti. ak Tatari i Skiti razmiljaju o kranima i Evanelju Isusa Krista, te postupaju jedva surovije od ovih najkranskijih i najkatolikijih tirana. Pogledajmo jo i ovo: neko su pogani idolopoklonici progonili krane daleko manje nemilosrd-
1 (naime ) (Ermn dikn katgorein) tuitelj biti, gdje se nitko ne brani, nenazonoga tuiti; v. SENC, Grko hrvatski rjenik, reprint 1988, Zagreb, Naprijed, str. 850. 2 Napomena prevodioca: Ovo je aluzija na zlatno tele koje su Izraelci astili u pustinji.
144
nije, nego sveti judejski narod, a osobito njegovi glavari i sveenici. Isto tako, u ovo vrijeme, Evanelje Isusa Krista uistinu uiva veu vanost kod samih Turaka, nego kod mnogih poglavara (koji se upravo nazivaju kranima), a od svih se najtee moe podnositi onaj presveti i najii zbor duhovnjaka, redovnika, kanonika, biskupa i kardinala kojima predsjeda Antikrist. Tako je Krist dodue doao k svojima, a njegovi ga daleko slabije primie nego tuinci. No, zato ja pred tvojim Velianstvom spominjem lai i okrutnost bezbonika, kojima su oduvijek muili Crkvu te ju jo i danas mue, kad je svima poznato i svi se valjano slau u tome da e sotona te svoje osobite snage protiv Evanelja i pobonika primjenjivati, bez poputanja, po svojim sinovima sve do posljednjega suda? Iako dakle bezbonici ne prestaju iskrivljavati spasonosni glas Evanelja svojim mrskim, najlaljivijim pretvaranjima, ipak se uistinu zna da on (glas) ljudskome rodu prua neizmjerna dobroinstva. Osim toga naime, preporua estitost po ukidanju duhovnih obiaja Sodome i Gomore, sve due podlae upraviteljima, asti sveukupni poredak ivota, ne grabi za se moi krana, a krijepi sveukupno korisno nastojanje ivota kao i obrazovanost, (svemu tome se protivi papinstvo) takoer ukazuje na istinski put vjenoga spasenja, pouava nas kako uistinu moemo po zakonu spoznati svoje grijehe i bijedu. Isto tako nam pokazuje, po uenju Evanelja, da se moramo s pouzdanjem, molitvom i vjerom uzdii k Prijestolju milosti po Kristu, a ondje izmoliti oprotenje grijeha, vjeni ivot i osloboenje od svih zala. Imamo doista obeanje da to god budemo od Oca traili u Kristovo ime, od njega emo, bez sumnje, primiti. Kako bih uistinu ve jednom dovrio na razgovor, jo u ukratko spomenuti to sadri ova knjiica koju aljem Tvojem Velianstvu: U njoj su dva spisa protiv nauavanja vlasti i bezbone papine tiranije: Posljednji je napisan u vrijeme Bazelskog sabora, naime prije stotinu godina. U njemu se ukratko, razlono i ueno, najprije po Svetom pismu dokazuje da papa nema primat nad ostalim biskupima, zatim se na temelju povijesti pokazuje na koji je nain Antikrist osvojio utvrdu ove tiranije. Doista, u naem prvom saetku dokazuju se tri injenice, od kojih je prva da Petar nije imao primat. Druga, ako ga je i imao, ne treba ga zato imati papa. Naposljetku, da nije korisno bilo kojeg ovjeka, ma kako bio poboan, postaviti na elo cijeloj Kristovoj Crkvi. U ovo vrijeme nije ni bilo rasprava ni beskorisnih raspri o papinoj vlasti, kako smatraju neki umjereni i blagi (kako se ve nazivaju) ljudi. Ako naime dopustimo da je papa glava Crkve, da ima pravo vezanja i odrijeivanja prema miljenju, da ga nitko ne treba pitati: to radi?, da je bezgrean itd., tko e se tada, molim, oduprijeti, da ga ubudue slijedi; to, dakle, treba ut. Zato sam ove spise odluio posvetiti Tvome Velianstvu, najblai vladaru,
145
jer sam shvatio (kao to prije rekoh) da si ti jako sklon pravoj pobonosti. Zaista drim da je osobita dunost dobroga vladara da Kristu otvori vrata svoga carstva, da ne vie i bijesni zajedno s ostatkom svijeta protiv Gospodina i njegova Krista, nego da se dade pouiti i da se preda Kralju. Ima doista takvih junaka koji su nadaleko najdostojniji obilnih pohvala, no kako za svoje vrline na ovome zloinakom svijetu ne primaju dostojnu nagradu, to je osobiti razlog da se suoblie raspetome Kristu kako bi u drugome ivotu s njime kraljevali i slavili pobjedu. Nastavi dakle, ti Presvijetli vladaru, postojano ispovijedati poznatu istinu Kristova Evanelja protiv mahnitanja i bezbotava Antikrista i njegovih duhovnika, ne samo, kao to kae onaj kod Homera: da te tko!, nego mnogo vie da ti Krist u posljednji dan kae: Doi blagoslovljeni Oca moga u kraljevstvo nebesko, jer si me dobrostivo prihvatio dok su me moji sljedbenici proroci i oni koji su me sluali pljakali, zatvorili me, na mnogo naina muili i progonili. Neka Gospodin Isus upravlja svojim Svetim Duhom tvoju blagost na mene i sve svoje. Amen. Dobro mi u Gospodinu budi pozdravljen. U Magdeburgu, 1. oujka 1550.
146
PRIJE 1130. GODINA ODRAN JE sabor u Kartagi, na kojem je sudjelovalo dvjesto sedamnaest biskupa te je meu ostalima bio i Augustin. Od te sinode papa je po poslanicima i pismima traio da se sveenici odande mogu pozvati na njega, tako da sam moe onamo poslati sveenika sa strane koji bi saznao sve o raspravama i njemu to dojavio. Na taj je nain htio za sebe pribaviti posvemanju jurisdikciju nad afrikim Crkvama. Kako bi dokazao da mu to pravo pripada, utvrdio je da je tako odlueno na nicejskoj sinodi. Tako je laima poinio zloin. Na takav zahtjev najprije je odgovorila afrika sinoda, kako zbog nekih drugih razloga, a i zbog toga to se nita slinoga nije moglo proitati u koritenima rukopisima dekreta nicejske sinode. Zbog toga su zatraili da se to razjasni i u tu svrhu su naruili autentine rukopise iz Konstantinopola, Antiohije i Aleksandrije. Kada su odande doneseni rukopisi, otkrivena je i sprijeena papina prijevara. Radi toga u kasnijem odgovoru, smjernim i vanim pismom, u potpunosti su zanijekali papin zahtjev, te su potvrdili da nita takvoga, to on citira, nisu pronali u autentinim izvornicima, niti da je pravedno da se druge Crkve podloe papi jer je Krist i u njima prisutan svojom milou. No ovdje u koristiti mjesto iz sinodalnog pisma: Nicejski dekreti su klerike niega stalea, bilo same biskupe, to je vrlo oito, podloili njihovim metropolitima. Naime, vrlo razborito i s pravom su uvidjeli da sve dunosti treba obavljati na onome mjestu gdje su i nastale. Svakoj pokrajini obeana je milost Duha Svetoga, a tu je pravednost Krist osigurao, zauvijek obeao sveenicima razboritom providnou. Ponajvie zato to je svakoj pojedinoj dozvoljeno da se, doe li do kakve sudske istrage, pozove na odvjetnitvo vlastite pokrajine ili na ope odvjetnitvo. Osim ako tko vjeruje da bilo tko (razumije se i papa) iskuavanjem moe nadahnuti naega Boga za pravednost i da moe zanijekati znaenje bezbrojnih sveenika okupljenih na koncilu. Ili, kako da shvatimo presudu donesenu preko mora, kod koje nisu mogli biti prisutni nuni svjedoci, bilo zbog slabosti tipine za starost, bilo zbog mnogih drugih zapreka koje se znaju dogaati. Doista takvo to, to tvoja svetost alje, nismo nali da je odreeno sa strane sinodalnih otaca. Jer ono to ste prije odande prenijeli, kao i djelomino autentine spise nicejskoj sabora, po istom naem biskupu Faustinu, na jo vanijim saborima, koje je prihvatio sveti iril, na biskup aleksandijske Crkve, i Atik, konstantinopolski predstojnik, to je takoer prenijeto nama prije toga po biskupu Inocentu i podakonu Marcelu, u astan spomen na vaeg predstojnika Bonifacija i u svemu tome nismo mogli otkriti neto slino. Stoga nemojte poslati izvritelje da istrauju. Nemojte dopustiti kako bi se inilo da au ovoga svijeta uvodimo u Crkvu Kristovu, koja unaprijed daje svjetlost jednostavnosti i dan poniznosti onima koji ele Boga gledati.
147
Skoranja sinoda Velikim zloinom, ne bezrazlono, smatra se zloin prijevare jer se, u kojoj god vrsti svjetovnih parnica, stavlja samo pred jednoga suca. Zamisli si dakle, poboni itatelju, kako je sjajna bila prijevara, kad ju je papa, razumije se, Kristov vikar u crkvenim pitanjima, uinio piui tolikoj sinodi. Tako je jednom lai, svojoj tiraniji htio podloiti tolike mnoge Crkve i biskupe. Zamisli si takoer, da su prije 1130 god. pape bile tako astohlepni, nepravedni, krivotvoritelji knjiga i sinoda, koliko bi nam, dok je uzastopce rasla njihova zloba, u Crkvu navukli nerazumnosti po svojim dekretima i odlukama bezbonosti i nepravde, koji lutaju mimo pravde, zatim na stotine razliitih stranarenja i bule, i tisuu okultnih djelovanja. Iako je posve maloga ugleda, pobonici duguju pronaenoj Konstantinovoj darovnici, kao i mnogoemu slinome, (to je nedvojbeno lano) iz ega se sada citira ono to su napisali dobri autori, a ide u korist bilo tiranije bilo uspostave pontifikalne bezbonosti. Takvo je takoer ono opirno Klementovo pismo Jakovu Pravednom, bratu Gospodinovu, biskupu jeruzalemskom, o Petrovoj smrti i o njegovom postavljanju na njegovo mjesto kao i mnogo toga drugoga, jednako razumnoga. Poznato je meutim iz Platyne i drugih historiara da je Jakov, brat Gospodinov, po nadimku Pravedni, ubijen godinu dana prije poetka Neronove vladavine, sedam godina prije Petrove smrti, koji je ubijen etrnaeste godine Neronova carevanja. O, papinstvo, nemalih lanih spomena! Iste vrste su i apostolski kanoni. Smatra se takoer, da su Duh Sveti i Crkva auktor i pronalaza svega toga najviega, kako to naziva spomenuti koncil, a to je u Crkvu dovukla bezbona papina prijevara i pokvarenost, po besramnoj ispraznosti naih papista. Meu mogunicima postoji tenja da se papa izabere na svaki nain, dok pri tome svaki vladar eli da se izabere onaj koji je najspremniji sluiti njegovoj moi i prohtjevima. Napokon, dokle god samo jedna stranka ne pobijedi drugu i tko god napokon bude primio ovu trostruku krunu, bez obzira na bezbonost i sklonost zlu, ipak nee biti sumnje da je njega, kao dobroga ovjeka, Duh Sveti postavio na elo Kristove Crkve te da ga je posve obuzeo, tako da vie ne moe sagrijeiti. Naime, prema izreci kanonista, Apostolska Stolica ili prima ili ini svece. Tko ovo ne vjeruje, taj je krivovjernik. Tako se postupalo upravo vie od 1000 godina. Naime, gotovo prije 1200 godina papa Damaz je zadrao papinstvo protiv Ursina ne samo izborima, ve i krvavim orujem. I tako su se ti presveti polubogovi uspinjali na tu Svetu Stolicu, bilo silom, bilo pomou novca, bilo razliitim prijevarama. Rimski Antikrist je bio namjetan, dakle, takvim umijeima i toliko dugo vremena te je napadao jednostavnost Crkve. Stoga nije udo da je (osobito uz Boju pomo zbog naih grijeha ve prije Daniel prorekao) da je on izabran u Kristovoj Crkvi i da je sebi podloio sama srca sviju, kako bi se inilo da ga je sam Bog vlastitom rukom postavio na tu Stolicu.
148
Toga Antikrista, koji sjedi u hramu Bojem i ondje prodaje sve to je sveto te na taj nain od istoga hrama ini pilju razbojniku, Gospodin Isus sada izbacuje biem svoje rijei. Budui da ovoga mnogi ele ponovno vratiti, mnogi mu irom otvaraju vrata i prozore, a njegove teke putove ine ravnima, mi trebamo, iako smo slabana djeca koja jo siu, izbaviti naega kralja Gospodina Isusa Krista, sina Davidova i, slavei njegovo kraljevstvo sretnim povicima, ovoga paklenog vuka istjerati iz stada Gospodnjega. Gospodin je znao po tepanju dojenadi poveati i uvrstiti svoju mo. Po takvoj, dakle, slabosti obiava najradije rasti i poveavati se njegova jakost. Radi toga sam htio izdati neki stari spis protiv pape, kao i tome dodati neke nae sline argumente. Na spis bit e podijeljen na tri djela. U prvome u uz Kristovu pomo dokazati da Petar nije imao primat u Crkvi Kristovoj niti ikakvo pravo nad drugim apostolima, a time jo mnogo manje vlast maa na zemlji. U drugom djelu u dokazati da papa nema primat sve kad bi ga Petar bio imao. Naposljetku u dokazati da je nemogue i da ne bi bilo korisno da postoji jedan opi biskup. Da Petar nije imao primat u Crkvi i da nije bio opi crkveni biskup dokazujem ovim sljedeim dokazima: Prvo, jer je Pavao u poslanici Galaanima vie puta jasno posvjedoio da je on apostol pogana, a Petar idova i da je njegov apostolat unutar odreenih granica. Njegove rijei iz 2. glave su: Nego naprotiv, vidjevi da mi je povjereno evanelje za neobrezane, kao Petru za obrezane jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meu obrezanima, bio je na djelu i po meni meu poganima (Gal 2,7). Ovdje jasno kae, da je njegov boanski nalog, sluba propovijedanja Evanelja meu poganima, a Petrova uistinu meu idovima i da je on apostol pogana, a Petar idova. Treba se osvrnuti naposljetku i na onu neodreenu Ivanovu reenicu i na to se ona odnosi: Petre, pasi ovce moje!. Sasvim je sigurno da je Petru bilo nemogue pasti sve Kristove ovce. Malo poslije Jakov, Kefa i Ivan za koje se inilo da su stupovi, sloili su se sa mnome i Barnabinim sljedbenicima da mi idemo poganima, a da se oni bave apostolatom obrezanika. Ovo je izmirenje posredovalo da jedan bude apostol idova, a drugi pogana. Upravo to, na vrlo jasan i nedvojben nain prua dokaze da Petar nije najvii biskup u cijeloj Crkvi. Naime, da je Krist njega postavio za opeg apostola nad svim narodima, molim vas, kako bi se tada ili on sam ili Pavao usudio zanijekati tu slubu unato tako svetog sporazuma.3 No gore je Pavao jasno posvjedoio da su Petru po Bojoj volji odreeni ovi opisani ciljevi, tj. da bude apostol obrezanika. Tako iz ovih mjesta kod sv. Pavla opaamo da je Petar po boanskom i ljudskom pravu postavljen kao partikularni,
3 Ovo i cijela pria o konfrontiranosti Petra i Pavla je po svoj prilici aluzija na prvi crkveni sabor odran pedesetih godina I. st.
149
a ne opi biskup. Ovo pravo ne ini ovu razliku slubi nevaljalom, budui da je katkada u razliitim zgodama Pavao djelovao meu idovima, a Petar meu poganima. Ovdje naime raspravljamo de iure (s pravom), a ne de facto (stvarno). Doista, ako je Petar apostol idova, a ne pogana, to se nas tie njegov apostolat, jer smo mi poganski obraenici. Time papa, ako je njegov nasljednik, ima mnogo manju jurisdikciju nad Crkvama obraenika s poganstva. Ovome dodaj i to da je Pavao prisutniji u crkvenim pjesmama kao apostol pogana, a ne Petar. Petar dakle, nije imao primat nad svim Crkvama pa papa, koji se smatra njegovim nasljednikom, time ima mnogo manju vlast dvaju maeva. Drugo, Krist je nekoliko puta apostolima koji su htjeli biti prvi meu ostalima, rekao da ne trebaju vladati i kraljevati. Rekao je naime: Kraljevi vladaju narodima, a vi nemojte tako. Nije htio da oni vladaju, nego je dapae htio da slue i budu podloni, osobito kad kae: Tko eli biti najvei, neka bude najmanji. U tome doista sebe prua kao primjer, koji je doao na zemlju, ne da mu drugi slue, nego da on slui drugima i to najveim i najteim sluenjem te je zanijekao da je on postavljen za suca. Ovoj reenici ide u prilog i uenje sv. Pavla: 1 Kor 3 i 4 gdje pie da Petar, Pavao i svi apostoli pripadaju Crkvi, a ne da je Crkva njihova te da se ljudi obraaju Kristu po njihovom propovijedanju. Tako nauava i Petar u 5. glavi Prve poslanice, tj. da ne vladaju, nego da su kao stado. Krist dakle nije postavio Petra gospodarom Crkve i svih krana, pa time nipoto nije postavljen niti rimski Antikrist, kojemu su poslunou obvezani svi krani pod prijetnjom gubitka vjenoga spasenja. Tree, Petar je bez sumnje, istinski i cjelovito obavljao slubu koju mu je Krist bio povjerio. Bio je naime vjeran i dobar Kristov sluga i Kristove ovce je iskreno pasao. Ve je poznato da on nije htio vladati apostolima i klerom, ve da se izjednaio s ostalim sveenicima i da je u mnogo manjoj mjeri u slubi za sebe prisvojio pravo maa u politici nego to to obiavaju initi kraljevi i carevi (kao to i papa to ini), ve je radije svim kranima naloio da budu podloni svojim vladarima (1 Pt 2). Ako je dakle Petar cjelovito obavljao svoju slubu, i nije za sebe prisvojio vlast nad apostolima niti se domogao politike uprave, nuno slijedi da to ne ulazi u Petrovu slubu. To manje taj maskirani (usp. str. 3) Petrov nasljednik ima pravo za sebe traiti tu prevlast i ugrabiti bilo koje pravo maa poput razbojnika. etvrto, ako je Petar imao primat od Krista, upravo se nikada u njemu nije izjednaio Pavao, kako se ini u poslanicama Galaanima i Korinanima. Pavao nije imao takvu ambiciju, da naime, umanji dostojanstvo koje je drugome dodijeljeno boanskim putem, kako bi se sam uzdigao. Peto, papa tvrdi da je radi spasenja nuno vjerovati da on ima vrhovno dostojanstvo nad svim crkvenim i politikim vlastima. Vie nije dvojbeno da bi, kad je apostol Pavao nauavao u tako velikoj mjeri o najniim vrlinama i osobama u
150
Crkvi, neto rekao i o papinstvu kad bi to bila nuna stvar za spasenje, kako ju prikazuje Antikrist. Zasigurno bi i nuno neto rekao i o Petrovom primatu budui da je toliko raspravljao o svome pozivu, zatim o Petrovom i ostalih apostola, samo kad bi tada Petrov primat bio od tolike vanosti. esto, u osmom poglavlju Djela apostolskih napisano je da su apostoli poslali Ivana i Petra u Samariju. Ne alje nii viega, ve obratno. Iz ega slijedi da Petar nije bio gospodar nad ostalim apostolima, nego jednak ostalima, a od itavog zbora nii. Ne valja niti Ekov sofizam, da senat (vijee) treba slati izvrsnike meu sobom. Naime sasvim pouzdano nijedan senat ne alje svog vladara, kralja ili cara. Sedmo, treba na umu imati najprije ono to je Krist rekao Petru: ti si Petar stijena itd. (iz ega papisti dokazuju da je Petru dan primat). Iz toga je naime nastala vie puta sumnja meu apostolima i tenja za primatom, tko e naime na kraju meu njima biti prvi, kao to se to vidi u 22. pogl. Lukina evanelja na posljednjoj veeri. Upravo ta dvojba i rasprava ne bi bila nastala, da je Krist jednom jednoga pretpostavio svima ostalima. K tome, Krist bi im odgovorio da je ve jednom ostalima pretpostavio jedino Petra i da ga svi ostali moraju sluati i da se vie ne svaaju oko onoga, to je on u potpunosti zakljuio. U stvari on na tome mjestu kod Luke u 22. pogl. odgovara suprotno, da nijedan od njih ne smije biti iznad drugoga, ve uistinu da svi moraju spremno sluiti uzajamno sebi i svim ostalim kranima. No napisat u i evanelistove rijei: U to nasta meu njima prepirka tko bi od njih bio najvei. A on im ree: Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodrci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv najvei meu vama neka bude kao najmlai; i predstojnik kao posluitelj. Ta tko je vei? Koji je za stolom ili koji posluuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji posluuje. Odavde se dakle oito vidi da tada Petru prije muke nije bio dodijeljen primat i da tada Krist uope nije htio uspostaviti prevlast meu apostolima te da je tada u potpunosti unitio tu Antikristovu ambiciju. Osmo, Krist je uenicima rekao: Kao to je mene poslao Otac, tako i ja aljem vas. Vrlo, vrlo je pouzdano da Krist nije poslan od Oca da ustanovi kraljevstva i vlasti niti da je imao vladarski ma. Zanijekao je naime da je njegovo kraljevstvo s ovoga svijeta i da je on ovdje postavljen za suca. Stoga niti jedan apostol niti Kristov namjesnik ne smije sebi prisvajati neto to Otac nije povjerio samome Kristu. Deveto, to se tie citata 16. pogl. kod Mateja: Ti si Petar i na toj u stijeni itd. Bez dvojbe vrlo je vjerodostojno tumaenje Pavla, zatim na mnogim mjestima Augustina, Jeronima, Luke o ovome mjestu, a ne manje i Izaije i samoga Petra koji kau da je stijena Krist. Crkva je izgraena na Kristu koji je vrsta stijena, a ne na Petru, koji se poslije Kristova uzdignua (na kri) pokazao nepouzdanim te domalo u istom 16. pogl. kod Mat. bio nazvan sotonom. Osim Krista svjedoanstvom Duha Svetoga ne moe se postaviti neki drugi temelj za izgradnju Crkve. Time to
151
ti zavodnici svoje Antikriste postavljaju za temelj Crkve umjesto Krista, ne vladaju dobro niti sobom niti svojim domom, a kako bi prema tome mogli pobono sluiti i upravljati Crkvom Bojom? Ovdje u citirati mjesto kod Luke: I na toj stijeni, tj. Kristu. I malo poslije iz ega se vidi da se Crkva ne sastoji od ljudi u smislu vlasti ili crkvenog ili graanskog dostojanstva. Poznato je da su mnogi vladari, ak sami pape i neki drugi podlonici bili otpadnici od vjere zato to se Crkva sastoji od onih osoba koje imaju pravu spoznaju, svjedoanstvo vjere i istine. Ono to dalje slijedi na istome mjestu: tebi u dati kljueve, Oci ispravno tumae, govor koji je bio upuen Petru, vrijedi i za sve ostale apostole, a iz toga se vidi da se pravo kljueva, ovdje obeano, (vidi Iv 20), jednako daje svim apostolima. To ide upravo u prilog prvoj postavci da Petar nije imao primat nad ostalim apostolima i nad svim Crkvama. U skladu s Bojom voljom dokazat u da papa nema primat samo zato to ga je eventualno imao Petar. To u potkrijepiti dokazima. I. Ako je naime najveu pohvalu i znak odobravanja Petar primio (kod Mt 16), oni su mu bili dodijeljeni radi njegove osobite vjere i njenog ispovijedanja koje je na tom mjestu Petar uinio. No to se to tie bezbonog i neistog pape? Ja doista ne vidim koji bi bio razlog takva nasljedstva. Moda zato to je Petar pogubljen u Rimu, neki zloinci nebulozno vrei svoju tiraniju i najsramotnije strasti misle da su poput Petra. Pa molim vas lijepo, da li papisti imaju svjedoanstvo boanske rijei da e pontifici biti isto ono to je bio Petar? II. Nije posve sigurno da je Petar bio u Rimu. Naime kao to papisti piu, Petar je u Rimu nauavao oko 25 godina, u Jeruzalemu oko 18, isto tako u Pontu je bio, kao to neki pripovijedaju, 5 godina i u Antiohiji. K tome, lano je miljenje da je napisao svoju poslanicu kad je bio u Babilonu. Iz toga slijedi da je ivio iza Neronove smrti, a pria se da ga je on dao pogubiti. Smatra se da se to oito protivi onome to govore papisti da je Petar nakon 18 godina putovao iz Rima na koncil u Jeruzalem, kako pie Pavao u poslanici Galaanima 2: da su tada naime pruivi si ruke, meu sobom utvrdili da e Petar propovijedati idovima, a Pavao poganima. Kako bi se Petar usudio prekriti taj sveti savez i vezati se uz idovsko sluateljstvo, kad je znao da bi radije trebao u Rimu obraati pogane? III. Pa ipak poznato je da je nauavao u Rimu i po tom mjestu bi trebala vrijediti sukcesija, a zato on koji predsjeda u Jeruzalemu gdje je i Krist nauavao, nema jednake ovlasti kao Krist? Ili zato nije bio Petrov nasljednik (misli se na Pavla) kad je poznato da je Petar ondje dugo nauavao? Zato isto tako antiohijski patrijarh nema Petrove ovlasti kad je Petar ondje takoer propovijedao vie godina, a stari to mjesto nazivaju apostolskom stolicom? Zato se isto tako nijedan pontski ili babilonski biskup ne naziva njegovim nasljednikom jer je i na tim mjestima propovijedao? Doista ne vidim koji bi bio razlog da papa bude njegov nasljednik radije nego koji od navedenih biskupa ili patrijarha? IV. Doista nigdje u pismima ne obeava se takvo pravo, bilo takva slava Pe-
152
trovim sljedbenicima. Krist je doista rekao da je molio za Petra, no ne kae da moli za pape, da ne posustane njihova vjera, iji ivot upuuje u najmanju ruku na epikurejce koji su takoer vjerovali u boga, vjeni ivot i uskrsnue. Bog prua Mojsiju osobito svjedoanstvo koje je vjerno u itavoj kui Gospodnjoj, pa zar su i njegovi nasljednici bili njemu slini i radi toga trebali narodu izdati zakone svetih? Samuel i Daniel su veliki muevi i Bog ih je obdario velikim astima. No njihovi sljedbenici njima nipoto nisu bili slini. Duh pue tamo gdje eli, to je Bog objavio pastirima, ribarima i svome malom i prezrenom stadu, a ne vrhovnim upraviteljima, sveenicima i ravnateljima. V. Prvi Oci nisu htjeli dati primat nijednom biskupu, kao to je vidljivo iz gornjeg citata afrike sinode. Po tome se na najjasniji nain vidi da je nova la tvrdnja da papa ima primat po boanskom pravu, a kad je papa od afrike sinode traio odobrenje, bez sumnje tada je citirao ljudsko, a ne boansko pravo. Upravo naime da se nadao kako moe dobiti takvo dostojanstvo na temelju boanskog prava, onda bi radije citirao boansko, a ne ljudsko (civilno) pravo. Isto tako je i nicejska sinoda odredila da rimski biskup ima jurisdikciju samo nad gradskom Crkvom, a drugi biskupi nad svojim Crkvama. Jeronim kae Evagriju, da svi biskupi imaju jednaku vlast, vidi njegovo pismo Evagriju. Jednako tako papa Grgur u Registru opirno raspravlja o tome da nitko ne mora biti opi biskup. On ovaj naslov napada velikim grdnjama i kae da je to neto novo, glupo, oholo, izopaeno, pokvareno, svjetovno te jednako tako kae da osjea da to nijee vjeru. Kae nadalje da bi taj in, tj. kad bi se tko htio postaviti nad ostale biskupe, bio vrlo slian djelovanju avla koji nije bio zadovoljan biti jednak ostalim anelima, te tu usporedbu obilno donosi u mnogim pismima. ee ponavlja, da se to protivi Evanelju i svim kanonima. Nijee da je ikada posegnuo za i prisvojio ovlasti svojih prethodnika ili drugih biskupa i tvrdi da e onaj, koji to ime bude prisvojio, biti pretea Antikristov. Augustin takoer u 3. knjizi protiv donatista pod naslovom: De baptismo (Krtenje) u 3. glavi citira ove Ciprijanove rijei: Neka se nitko od nas ne dri biskupom nad biskupima i prema tiranijskom obiaju prisili svoje kolege da mu se nuno pokoravaju. No radi kratkoe neu mnogo citirati iz svjedoanstava Otaca i koncila. Po njima se moe lako opaziti da rimski biskup od davnine jo nije zauzeo tvravu svoje tiranije iako ju dri na veliku tetu Crkve. VI. Crkva Kristova je na iroko i na daleko rasprostranjena na zemlji, no upravo nije podlona papi. Dapae, ne sumnjam da postoji Crkva na onim mjestima gdje se ne zna za Antikrista, tu nevolju naega svijeta. Zato doista sve do dananjih dana za papu nisu ule grke, azijske, ruske, moskovske i druge njima sline Crkve? Zar zbog toga to papi ne ljube noge, nisu Kristove Crkve. Ne smatram da bi sami papisti i lani proroci bili tako goropadni i besramni te bi se usudili takvo to tvrditi. VII. Ako je Petar, nedugo nakon to je uo: Ti si stijena, iz ega papisti izvo-
153
de da je postavljen za najveega, bio nazvan od Gospodina sotonom, samo zato to je prijateljski Kristu savjetovao neto njega nedostojno, koliko su vie pape, koji su u najveoj mjeri trebali odravati Petrovo pravo, a ipak su zanijekali da njemu pripada, pred Bogom postali sotone. Oni su naime ve prije 1000 godina poinili tolike zloine i tako strana idolopoklonstva i to bilo da su ih snovali bilo da su ih sa sigurnou potvrivali, te povrh toga tako mahnito slijede i ustraju u naruavanju poznate istoe Kristove vjere i istine. Pape postupaju ve kroz 1000 godina upravo na taj nain da su se pretvorili zbog svojih idolopoklonstava i bezbonosti u avle, makar su prije posjedovali pravo samih anela. Sam Bog je odbacio ustanovu sveenstva, a izabrani narod udaljio je od lanog nauka, pa zar bi onda ljubio kao svoje sinove ove sveenike izopaene vlastitom nerazboritou, oneiene tako sramotnim hulama, poinitelje tako stranih idolopoklonstava, tako okrutne zatiratelje nebeske istine? Ovome dodaj sve ono ime se u ovo vrijeme vrlo stvarno dokazuje da je papa Antikrist, ono to je tada dokazao Luther i drugi ueni ljudi, a i ono to sam ja neko ukratko napisao u knjizi u najmanjim zabiljekama. Ako je dakle papa Antikrist, tada nuno slijedi da nije Kristov nasljednik, niti da mora biti na elu Crkve niti mu se itko smije pobono pokoravati. VIII. K tome pape se ne izabiru po obredu zato da Rimljani ne bi mogli pontificima oduzeti njihova prava. Naime, zar da utim o tome da je najstariji i ope prihvaeni obiaj bio, to se spominje u Dj 9. pogl. da kad narod i kler javnim izborima izabire biskupe pa tako i rimskog, njih potvruje car. No sve je to ukinuto i promijenjeno te sada jedino kardinali izabiru onoga koga ele. Upozoravam da je jedina razlika u 2. kanonu. Ako bi koji papa bio izabran bilo mitom, bilo ljudskom pristranou, njega ne treba smatrati apostolskim nego apostatskim (otpadnikim). Poznato je pak iz povijesti i obiaja itave rimske kurije, da pape nisu bili birani kroz mnoga stoljea zbog njihova zapaena obrazovanja, valjanosti i pobonosti, ve jedino na temelju mita, ljudske pristranosti, prijevara ili po pokvarenosti. O veliini Antikrista ve se due vremena moe rei ono to je ve prije za nekog bilo reeno: Uao je kao lisica, kraljevao kao lav, a umro je kao pas. Ima dakle i bilo je takvih rimskih vukova, koji ve dugo vrijeme nisu rimski biskupi, jo manje Petrovi, ve su pravi otpadnici i antikristi. Upravo sam uz Kristovu pomo dokazao da Petar nije imao primat nad apostolima i svim Crkvama niti da ga nema papa, sve da ga je Petar i imao. Zatim u nekim dokazima dokazati da ne dolikuje jednom ovjeku biti na elu cijele Crkve, i to nedolinu ovjeku. Najprije jer je Crkva, kao to je poznato, proirena po cijelom svijetu i prema tome njen glas se razlijee sve do kraja svijeta. Nemogue je naime da jedan ovjek (sve kad bi talentima nadvisivao Petra ili Pavla) zna za sve parnice, zadjevice, zasjede, raskole i krivovjerja koja nastaju u svim predjelima svijeta. Pa molim
154
vas lijepo, kako bi, ako uzmemo u obzir samo pismo i odgovor na njega, mogao doprijeti npr. od kraja Indije do Rima zbog tolikih mora i zemalja, udaljenosti te opasnosti koje prijete na vodi, olujama, zvijeri i razbojnika. Takoer bi bilo nemogue da on prosudi toliku teinu razliitosti i veliine dunosti. Isto tako bi bilo nemogue da dokraja ispita gore navedene stvari. Potpuno bi nemogue bilo dostaviti pisma iz svih zemalja na jedno mjesto, da ne kaem dostaviti ih pravovremeno. Ista potekoa pokazuje se i u otpisivanju ili odailjanju odgovora. Papa ne upravlja odve velikim djelom svijeta pa ipak koliko mnogo ima parnica, koje nisu potpuno ili dovoljno tono rijeene (raspravljene) jer ili jedna stranka nije mogla dopratiti u Rim drugu koja je pozvana na raspravu ili se nije mogla imati dovoljna spoznaja (sigurnost) o obavezama i injenicama dotinih krajeva zbog tako udaljenih mjesta na kojima je nastao uzrok razmirica. Oci s pravom opominju u poetnom tekstu koncila da se ne mogu u Rim dovoditi svjedoci s tako udaljenih mjesta zbog razliitih okolnosti. K tome takoer ako udaljenost nita ne doprinosi potekoi, ipak jedan ovjek se ne moe nositi s tolikom brojem vrlo velikih dunosti. Sve kad bi dopustili da papisti u tome imaju pravo, da papa moe sve procesuirati, to bi bilo pravo nebesko proroite. Zbog toga pape u dananje vrijeme, toliko uivaju u nasladama, a dunosti povjeravaju Arpinjanima onim bludnicama. Oni ( kao to je iskustvo pouavalo i pouava sve nevoljnike i jadnike) tee samo jednome, tj. da to vie toga ugrabe i da mogu opljakati i osiromaiti svijet. II. Nemogue je da tolika vlast i mo ne pokvari i uzoholi ovjeka, ma kako on bio poboan to pokazuju primjeri Davida koji je bio ovjek po srcu Bojemu, kao i Salomona, Bojeg miljenika i najmudrijeg ovjeka meu smrtnicima. Zato Salomon molbama od sebe odvraa vojsku, rekao bi tko da se ne osili, a ja u rei, tko je Gospodar? Zbog toga razloga Bog je htio da politiari i vladari njegovog naroda ne poveavaju vojsku i mo pa je na mnogim mjestima zabranio da ne umnoavaju broj konja, kola i novca. No nije nuno da mi u velikoj mjeri predviamo da bi budui pape bili oholi, kad bi po Bojoj volji bili postavljeni na elo itavome svijetu. Oni su sami naime nama ve lijepo pokazali umijee svojih pothvata, kad su doista vladali tek u pojedinim dijelovima svijeta. Najprije uistinu kad su uvidjeli da se lake mogu okoristiti i razviti uz pomo glupe pobonosti i praznovjerja kraljeva i naroda pa su poeli svoj boljitak lano zahtijevati zlim umijeima, tj. nepravednim dekretima, bezbonim tovanjima oprosta, kostiju i odjea4 kao i podjeljivanjem razliitih naslova i povlastica. Zatim kad su vidjeli da to uspijeva, postali su tako oholi da se nisu bojali
4 Ovdje autor misli najvjerojatnije na relikvije svetaca!
155
izopiti bilo kojega kralja, koji bi im se u bilo emu usudio s pravom usprotiviti, te ih na temelju poslunosti podlonika liiti obveze prema prisezi. Na taj su nain pokrenuli bezbrojne graanske ratove meu kranima, te su zemlju uprljali krvlju krana. Napokon njihova avolska oholost napredovala je sve dotle da su se usudili ponititi Kristove zapovijedi te natjerati kraljeve i careve da priseu na njihovu rije i da njima, zbog neuvene oholosti, ljube noge htijui im tako stati na vrat. Vidimo da su pape potpuno zanemarivi brigu za evaneoski nauk svu skrb prebacili na svjetovno i da su zaokupljeni jedino milju kako bi poveali vlast, mo i dostojanstvo. Zbog toga je potpuno nemogue da jedan ovjek bude uzdignut do tolikih asti i da naravno ima pravo na oba maa po svem svijetu, a da se pri tome ne uzoholi i ne pokvari. Nije dakle korisno za pobonost da se jednog ovjeka stavi na elo svim Crkvama po svem svijetu. III. Budui da Krist sam eli upravljati Crkvom, eli s nama biti sve do kraja svijeta i biti blizu svima koji ga zazivaju: Ne ostavlja nas sirotama.5 Daje nam uredbe koje su nam, kako svjedoi psalam, pomo u savjetima. alje takoer Duha Svetoga u srca svojih, on im je odvjetnik i pravi namjesnik Kristov u Crkvi. On pouava sve posebice i zajedno, tjei, uzdie za njih pred Bogom i upravlja ih na svako dobro djelo i svaku istinu, a osobito na molitvu. Vapi naime k Bogu u srcima pobonika, Abba, oe! IV. Netko bi mogao predbaciti da ovdje na zemlji Crkva treba imati vidljivu glavu, iako je Krist prisutan na nevidljiv nain. Odgovaram da nije nuno jer je Krist na nevidljiv nain tako dobro prisutan u svojoj Crkvi i kad je bio prisutan kao vidljiv sam je sa sigurnou obeao da e biti prisutan i da e im dati to god budu iskali. U Svetom pismu itamo kako je Bog s tekom mukom svoj izraelski narod otklonio od toga da ima vlastitog kralja. Kae naime da bi oni onda njega odbacili i ne bi eljeli da nad njima vlada i doista tako je bilo. Dok su se osvrtali na svoje vidljive kraljeve, njihovu mo i mudrost, zaboravili su na svemoguega Boga. To se dogaa i nama s papinstvom. Dok se osvremo na ispraznu slavu i sjaj, najispraznije bule, oproste i svetost prekobrojnog papinoga dragog kamenja, vrlo lako zaboravljamo na siromanog i (kako mislimo) odsutnog Krista. Upravo smo mnogo radije znali moliti oprotenje grijeha i kraljevstvo nebesko od pape nego od Krista. V. Bog Crkvom upravlja na posve drugaiji nain nego vladari. Njome upravlja ne ljudskom mudrou, ve rijeju i Duhom Svetim koji pue gdje eli. Umje-
5 U tekstu: orphanos, to dolazi od gr. siromaan, bez oca, naputen, ostavljen. Ovo je ujedno drugi i posljednji primjer da se autor koristi grkim jezikom, pa sam to posebno istaknuo.
156
sto prolih vladara i upravitelja slavna imena, Bog ponajvie podie ribare, pastire ili neke ljude jednostavnog porijekla, kao to su apostoli, Mojsije, Amos, David. Na taj nain iz gliba uzdie siromahe, ukrauje ih svojim Duhom i drugim darovima, govori kroz njihova usta, pobone uzvisuje, a bezbonike utiava i poniava. Tako unitava bezboni nauk i praznovjerje, ini dostupnim svjetlo Evanelja, podie Crkvu. Takvi osobiti muevi ureeni silnim boanskim darovima, jesu kao neki vii biskupi nad drugim crkvenim slubenicima. Njih ponajvie sluaju pobonici i podlau se njima ne zato to imaju vii ugled, ve zato to opaaju da ih je Bog obasuo velikim darovima i osjeaju da na njihova usta progovara Duh Oev kojemu se svi pobonici svojevoljno klanjaju sa strahopotovanjem. Takvi, da tako kaem, pape su samo neki u Crkvi, takvi bijahu neko ne samo muevi beskrajne sposobnosti, nego takoer ene koje postajahu propovjednici. Takvi meu apostolima bijahu Jakov, Ivan i Petar, koje Pavao naziva stupovima. Prije svega sam Pavao najizabraniji u Bogu, koji je vie radio od svih ostalih. Takav je bio Augustin, Atanazije i u nae vrijeme Luther i drugi muevi koji prednjae obrazovanou i pobonou. I uvijek su jedni posve ne samo u cijeloj Crkvi, nego takoer u pojedinim manjim crkvenim zajednicama kao oi i glave na tijelu, drugi pak kao ruke i noge, ne po ljudskoj volji ve zato to Bog tako razliitim darovima kiti i ukraava Crkvu. Ti velikani imaju ovo pravilo da ute pred niima ako ovi imaju objavu. Zato nije niti nuno, niti korisno, niti prilino pobonosti da neka via osoba koja bi morala upravljati svima Crkvama koje su rairene nadaleko i nairoko sebi prisvoji povrh toga i svjetovni ma. Upravo sam dokazao tri razloga uz pomo Kristovu, a koje sam gore izloio. Od njih je prvi da Petar nije imao primat niti da je zapovjedio da bude na elu ostalim apostolima, a pogotovo nije za sebe ugrabio oba maa na zemlji. Kao drugo sve da je Petar imao takvu vlast, kako o tome krivo govore papisti, ipak radi toga ju nema papa. Naposljetku, da niti nije nuno, niti korisno, niti pobono jednoga ovjeka postaviti na elo svekolike Crkve, a jo manje dodijeliti mu pravo maa na zemlji. To isto je od mene jo vre i dostojnije dokazao asni Otac Gospodin Martin Luther i ovu istinu zduno moraju prihvatiti svi koji tuju Krista te moraju izbjegavati i zamrziti protivnike Antikristove lai. No meu svim drugim dokazima, nama kao najvri mora posluiti onaj koji je u ovo vrijeme najvre i najvjerodostojnije dokazan, tj. da papa nauava i brani bezboni nauk te da je Antikrist osobno i babilonska bludnica koja jae na zvijeri. Svi krani dakle koji ele vidjeti Krista i na nebu slijediti jaganjca Bojeg, neka ostanu djevianski isti, neka se oprezno uvaju izljeva ove oznaene bludnice iji grijesi dopiru sve do neba kako ne bi bili dionici njene kazne i bili baeni s njom i njenom zvijeri u vjeni oganj.
157
OVDJE SMO PRIKAZALI NEKAKVO NAE PRAVILO budui da se po njemu mogu opovrgnuti mnoga izopaena mjesta koja su papisti citirali protiv nas. ini se da se opi vladar vrlo esto pojavljuje kod idova, jer to zahtijeva oita narav stvari. Zato se za odreeni sluaj, kada je potrebno, postavlja opi vladar za dani posao. 1 Sam 20. aul nije govorio bilo to onoga dana o Davidovoj odsutnosti. Isto tako ni djeak nita nije znao o dunosti prisutnoga. 1 Sam 25. I nije nita propalo od stoke koja bijae kod Davida i nije bila Davidova krivnja. 2 Sam 15. I nisu znali svaku rije, tj. bilo koju od onih koju je Abalom ublaio protiv oca. 1 Kr 12. I kamenovali su ga svi Izraelci, naravno koji bijahu ondje, gdje se to dogodilo. Prethodni primjeri su sauvani zato da u izrijeku koji slijedi protiv papista, ne bismo imali samo misli nego i konkretne rijei (citate). Mt 16: to god sveete na zemlji bit e svezano na nebesima i to god razrijeite na zemlji, bit e razrijeeno na nebesima. Isto tako, Iv 20: Kome god otpustite grijehe, otpustit e mu se i kome god zadrite, bit e mu zadrani, razumije se, inei prema mojem doputenju, koje sam vam dao i prema mojem nauku propovijedajui Evanelje. Tako dalje kod Mt 25: Na prijestolju Mojsijevu sjedit e pismoznanci i farizeji, sve, dakle, to budu zapovijedali da se odrava, odravajte i inite, razumije se, sve ono to se za Mojsijevo prijestolje podrazumijeva i ne proizlazi iz kvasca farizeja, a toga se posebno treba uvati; Mk 9: Sve je mogue onomu koji vjeruje!, Iv 14: to god bude zatraio u moje ime, razumije se, ono to je doputeno i po njegovoj volji, kao to je na drugome mjestu opisao. Fil 4: Sve mogu u Onome koji me jaa!; 1 Kor 13: Ljubav sve vjeruje, sve podnosi, svemu se nada, sve trpi, naravno ono to se moe vjerovati, podnijeti i nadati. Slini primjeri nalaze se posvuda u Svetom pismu, i to usput.
POBIJANJE PAPINA PRIMATA,

koje je prije sto godina napisao neki pobonik.
Znati dakle dobro initi, a ne initi grijeh je (Jak 4,17). Otuda dolazi izreka da vie grijee oni koji znaju, a ne ine, nego kad to ne bi znali. Doputa se da je nepoznavanje dobra veliki grijeh, jer je napisano, da se onoga koji ne zna nee prepoznati, onima koji ne znaju, Krist e naime rei kao i ludim djevicama: Ne
158
poznajem vas. To je svakako istina, to se tie o pretvaranju u neznanju, prema izreci, kao gore, razumije se, kada netko ne eli niti znati niti doznati iako bi mogao. Ne dolikuje, naime, da itko ne zna ono to se tie javnih stvari i nitko se ne osuuje zbog nemara u nepoznavanju onoga to je dobro, izuzevi ono za to se dri da je poznato, a o tome zna mnogo manje. Prema tome kanjivo je znanje prelata i doktora, koji u svojem djelovanju ne slijede nikakvo dobro, ve se tovie protive istini kao tobonji poznavatelji prodora istine, to je grijeh protiv Duha Svetoga. Tko nijee da takvi to ine i ako ih ne ispravi, on ih kanjivo prikriva. Upravo po takvim prelatima i nauiteljima koji su odani znanju, koji sjaje govornitvom, a koji ine opaka djela i proturjee svome, doista boanskome znanju, uspostavljena je zemaljska Crkva, koju Ivan u 17. pogl. Otkrivenja naziva velikom bludnicom, koja sjedi nad velikim vodama, s kojom su bludniili kraljevi zemlje, a itelji zemlje opili su se vinom njena bluda. Pogledajmo poloaj sadanje Crkve, ija glava, nastojei podloiti itavi svijet, postii vlast, nudei potkupljive povlastice, nudi vino prostitucije svima koji su prijateljski raspoloeni prema ovoj glavi, vladarima i svjetovnjacima, vino koje je u poetku kiselo, no koje s vremenom i sofistikom upotrebom postaje slatko. Oni opijeni krivim, neu rei, obiajem, ve pokvarenou, misle da je takva prostitucija nastala po boanskoj uredbi, jer se on naziva njenim vikarom na temelju povjeravanja ovaca Apostolu6 te se povrh toga asti i hvali kako je puninu vlasti primio od Krista. Pa ipak protivno tome, sam znajui iz Kristovih rijei, da se grijeh svakako protivi znanju, prema uzetim rijeima, to se tie onoga koji zna, a ne ini, jo uvijek nije porumenio od stida, ve je naprotiv, na ovaj grijeh gomilajui druge, sebi podloio cijeli svijet. I tako ova bludnica sjedi nad mnogim vodama, tj. narodima, prema anelovom izlaganju u istom poglavlju. Sjedi naime na vlasti itavoga svijeta, prisvajajui si gospodstvo, varajui sebe kad misli da mu je Bog povjerio puninu vlasti kao Kristovu namjesniku i Petrovu nasljedniku. Moe se uoiti da je to smijeno i u formuli prisezanja i u izriajima i u sudskim predmetima, a naposljetku i u nekoj knjizi Eugena IV. koja je puna pogreaka i poinje rijeju: Bog zna. Zbog ovakvog prisvajanja vlasti u Crkvama su nastale razlike, ishitrene odluke u vezi sa svjetovnim i vladalakim dostojanstvom, te nemir u itavom svijetu i to zato to se nijedan od znanstvenika nije usudio proturjeiti, dok su jedni utjeli zbog nade u promaknue na poloaju, a drugi zbog straha da ne izgube zadobiveno. Mnogo godina unazad bilo je slobodnije raspravljati i propovijedati o Bojoj moi nego o papinoj. Ljudi naime, opijeni vinom spomenute bludnice i uzbueni
6 Ovdje autor misli na apostola Petra.
159
slau milovanja, izlau Sveto Pismo umiljavajui se i okreui se ustrajanju u grijehu. To nisu mogli vidjeti vladari, kraljevi, prvaci naroda niti zajednice ljudi bilo zbog neznanja radi bavljenja drugim znanostima bilo zbog prevelike svjetovne raskalaenosti koja ih je obuzela (zbog ega protiv njih laika tui pjesnik na poetku 4. rasprave kad govori o pohvalama samotnikog ivota). Dovedeni su do takva ropstva, da su u potpunosti povjerovali da je ovakvo vjerovanje nuno za spasenje tj. da je Krist papi dodijelio toliku puninu vlasti da po svojoj volji moe upravljati svime to god postoji na zemlji i da mu se nitko ne smije usuditi postaviti pitanje: zato tako ini? Do te mjere da se ini (da se posluim rjenikom tih bludnika) da papa ima upravljati samim anelima. A sada vi kraljevi koji sudite zemlji shvatite, prema proroku, uoite i vidite najtei grijeh, jer rimski biskupi znajui da ne ine dobro ipak u svojem djelovanju proturjee istini evanelja. Lukino evanelje u 22. pogl. pokazuje da Krist nije dao ni apostolima ni Petru nikakvu puninu vlasti ili gospodstva. tovie gospodstvo i vlast je zabranio rijeju i primjerom, govorei: Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodrci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! (Lk 22,25). Origen, Jeronim, Krizostom i Bazilije, slono govorei o tome pod time podrazumijevaju da svjetovni vladari nisu zadovoljni samo u potraivanju od svojih podlonika, ve se koriste i upravljanjem njima. A vi nemojte tako, razumije se, vi apostoli i moji nasljednici. Vae je sluiti, posluivati te rijeju i primjerom pasti (ovce svoje7). Zato zanemarujete vlastitu korist i ne brinete se za svoje podlonike, zato se nekate umrijeti za spas podlonika i to ne radi sramotne dobiti niti kao oni koji prednjae u kleru, ve zduno kao u stadu kao to kae Petar u 2. gl. prve kanonske (poslanice). Smatra li moda tko, da su Krist i Petar povjerili papi da ima prevlast nad narodom, (onaj Krist) koji isto zabranjuje meu apostolima i u kleru? Neka takav saslua blaenoga Bernarda, tj. 4. traktat njegove knjige o savjesti, namijenjene papi Eugenu: Ono to je Petar imao, kae, to je ostavio, kao to sam gore spomenuo, a to je skrb nad Crkvom. Je li to, moda vlast? Posluaj ga! Ne da budu kao vladari, ve zduni kao u jednome stadu. No nemoj misliti da glas Gospodnji u evanelju upuuje samo na poniznost, ve takoer i na istinu, osobito kad se kae: Kraljevi vladaju svojim narodima, a vi nemojte tako. Oito je da se apostolima zabranjuje da imaju vlast nad nekim, a ti se ili kao gospodar usuuje za sebe zadobivati apostolat ili gospodstvo kao apostol? Jasno je da ti je zabranjeno bilo jedno bilo drugo. Ako jedno i drugo istovremeno eli posjedovati, jedno i drugo e izgubiti. U protivnome nemoj smatrati da e biti izuzet iz broja onih nad kojima Gospodin ovako jadikuje: Oni su kraljevali, no ne
7 Ovce svoje ne nalazimo u originalu. To sam napisao radi pojanjenja gl. pascere - pasti.
160
po meni, postali su vladari no nisam ih prepoznao. Pavao takoer u 2. gl. poslanice Titu, prema navodu sv. Ambrozija, koji se obraa laicima, a povezano s onim to je Apostol elio u 6. pogl. prve poslanice Korinanima, kae da nije pisao Petru, ni kleru, ve opinstvu vjernih. A vi kad imate sporove o svagdanjem, kae, sucima postavljate one do kojih Crkva nita ne dri! (1 Kor 6,4). Kada Ambrozije i Augustin citirajui razlau gore napisani tekst i kad govore o: sucima postavljate one do kojih Crkva nita ne dri, tj. one koji su manje zasluni, pod time misle na prezbitere i sveenike. Oni pak koji su dobro opremljenim duhovnim vrednotama, ne moraju se baviti onime to je svjetovno, tako da budu spremni sluiti onome to je uzvieno, sve dok ih se ne prisiljava da upravljaju onime to je neznatno. Ova je misao uzeta iz Grgurovih (moralnih naputaka). U ovom smislu govori Bernard papi Eugenu i ostalim rimskim biskupima u 2. pogl. prve knjige: O savjesti: Vaa vlast je protiv zloina, a ne radi posjedovanja, primili ste kljueve nebeske protiv njih, a ne radi ovoga drugoga, iskljuujemo, naime, izdajice, a ne vlastodrce. Kao to znate, kae, Sin ima na zemlji mo opratati grijehe. I dodaje: to ti se ini veim, dostojanstvo ili mo opratanja grijeha, ili pak podjele plijena? Ovi na svijetu imaju svoje suce, kraljeve i zemaljske vladare. Zato napadate tue granice? Zato svoj srp proteete nad tuom etvom? Iz ovoga je oito da se pria, misli i pie o dekretima rimskih papa, koji misle da im je Krist udijelio puninu moi i ovu vrstu prevlasti da budu nadreeni u pogledu uprave i kraljevima i vladarima. Smijean je takoer dokaz o mjesecu i suncu, koji ulizice papa izvode na pamet. Naime, kao to mjesec prima svjetlost od sunca, a ipak ne prima sposobnost gibanja i njegov utjecaj, tako i kraljevi i svjetovni poglavari, iako se smatraju od Gospodina obiljeeni i moraju primati svjetlost nauke od pape i njegova klera koji ovdje predstavljaju sunce, ipak njima po ovom primjeru nije doputeno da vladaju. tovie iz ove slinosti, ako se ispravno shvati, proizlazi suprotno. Ona dva svjetlila, razumije se, sunce i mjesec, stvorena su tako da sunce stoji na elu dana, a mjesec noi, tako papa i kler predstoje danu, tj. duhovnom nauku i molitvi za postizanje boanskog milosra, kao to je to zabiljeeno u 2. gl. poslanice Hebrejima. Svjetlost i dan su ono to je Boje i tome na elu mora biti papa, kao metafora sunca. Onome to pripada svijetu, a to su tama i no, na elu mora biti vladar kao metafora mjeseca. Kao to naime sunce8 iako osvjetljuje mjesec, nad njime nema nikakvu vlast tako papa i kler iako svjetlou nauka moraju rasvjetljavati vladara i pozemljare, Krist im ipak nije dao nikakvu vlast po svojoj uredbi kao to ni uitelju nije dana vlast nad uenicima.
8 U originalu nedostaje rije sol iako sam ju ja prema analogiji stavio.
161
U ovom smislu pie Apostol9 u 10. gl. 2. poslanice Korinanima10 govorei: A ja prizivljem Boga za svjedoka: due mi, da vas potedim, nisam vie dolazio u Korint. Ta mi nismo gospodari vae vjere nego suradnici vae radosti. Tumaenje toga je: Zato kae, ta nismo gospodari vae vjere, ve: da vas potedim kako ne bi postao nedostojan poslanja Gospodnjeg. Zato kae ne da vas potedim zato to smo gospodari, ve zato to smo suradnici jedne radosti i vaega otkupljenja u kojemu je sloboda, a ne vlast. tovie za duhovne ljude ne bi bilo probitano da papa i njegovi imaju gospodstvo i prisilnu vlast nad uiteljima. Vjera, kao uostalom i hinjene kreposti, nita ili tek malo znai za one koji prisilno ili bez volje vjeruju. Poznato je da se nikome ne dopada prisilno sluenje. Iz istog razloga ni idovi ni pogani ne prihvaaju vjeru ni po kakvom zakonu danom od Krista pod prijetnjom kazne ovoga vijeka. Ako je Krist papi dao (kao to ovaj, varajui se, za sebe obiava tvrditi) puninu vlasti nad kranskim kraljevima, zato mu nije dao isto nad idovima. Ako je to tako, njegov je grijeh to vei zato to se, kao onaj koji ima puninu vlasti, ne brine za njihovo spasenje. Na gore reeno aludira Krizostom11 u svome Dijalogu, koji se takoer naslovljava: Sveeniko dostojanstvo, u 2. knjizi, 3. gl. Uvodei gore navedenu Apostolovu misao, Ta nismo gospodari vae vjere, govorei, ovi koji su vani svjetovni suci, kada si podloe zloince, prema njima pokazuju veliinu moi i protiv njihove volje ih silom odvraaju od zloina prijanjeg ivota. U Crkvi se treba teiti k onome to je bolje ne na silu nego pobuujui volju za stjecanje toga, jer ni nama nije dana ta vlast, da naime, svojim ugledom ljude spreavamo u zlu. Tu je misao namijenio svim sveenicima. Dodajui drugi razlog svojoj misli, kae: Kada bi nama bila dana takva vlast, imali bismo je na to primijeniti. Na gospodin Isus Krist e ponovno nagraditi ne one koji su se otklonili od grijeha na silu i radi nude, ve one koji ne grijee vlastitom voljom. No bude li nuna kakva raspra protiv heretika, nju moraju razrijeiti vjerni vladari, kojima je Bog dao vlast i mora biti sa sveenikim pristankom, a ne vlasti, kao to to tvrdi Bernard, jer je iz Svetog pisma vidljivo da svjetovna vlast spada pod sveeniku. tovie Krist tome kleru nije samo rijeju zabranio da bude dionikom dvostrukoga vijea, ve doista i svojim primjerom otvoreno pokazuje da kler mora biti podloan osobitim stegovnim zakonima. Nije, naime samo sebe i svoje uenike iskljuio iz svjetovne vlasti, ve ih je dapae htio podloiti njoj. Ta nije li se osobno podloio svjetovnoj sudskoj vlasti? Sin ovjeji nije doao suditi
9 Razumije se, misli se na apostola Pavla. 10 Autor krivo citira. Taj se citat nalazi zapravo u 2 Kor 1,23-24. 11 Sv. Ivan Zlatousti.
162
svijetu, nego da se svijet po njemu spasi (Iv 12,47). I Ivan u 18. pogl. potvruje: Na Pilatovo pitanje odgovara: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Naime kad bi moje kraljevstvo ... Citirajui to mjesto sveti, a meu njima najprije blaeni Augustin, kae da je ovim rijeima Krist idovima i poganima na najprikladniji i otvoreniji nain odgovorio: Sluajte idovi i pogani, ja ne branim da vladate ovim svijetom. to jo hoete? Doite vi koji vjerujete u moje kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta. Krizostom o istome odlomku kae: Krist ne liava ovaj svijet svojeg upravljanja i nadzora, ve pokazuje da njegovo kraljevstvo nije ljudskog porijekla niti pokvarljivo. Isto tako Augustin o reenici: Ti kae da sam ja kralj, kae: Ne da se bojao priznati kraljem, nego da je do te mjere postao slobodan te niti nijee da je kralj niti tvrdi da je upravo takav kralj. Pa koje bi se kraljevstvo moglo smatrati kraljevstvom ovoga svijeta? Reeno je naime: Ti kae: Onaj tko je zemljani, govori kao Zemljanin. Iz toga je oito da je Krist rijeju zanijekao da je kralj ljudi. Pogledaj kako je Krist htio biti kralj. On od toga bjei i u 6. pogl. Ivanova evanelja i po blaenom Augustinu i Krizostomu prema citiranim odlomcima. Isto tako i u 12. pogl. kod sv. Luke: Kad je netko iz mnotva Krista upitao da kae kako bi s bratom podijelio batinu, odgovorio je: Koji me ovjek postavio za suca? itd. O tome je blaeni Ambrozije rekao: Tko se latio neba taj od zemlje uzmie. ak nije ustvrdio da je sudac u raspravama i parnicama, ve da posjeduje sud nad mrtvima i ivima i nad zaslunima. I dodaje: S pravom se odbacuje onog brata koji je arko elio da gospodar nebeskih stvarnosti bude zauzet pokvarenim sadrajima. Po tome se vidi kako je Krist prezirao zemaljsku vlast i svjetski poredak. Sada preostaje pogledati kako se osobno, kao vlastitim primjerom, podloio svjetovnoj vlasti, htijui time pokazati da se svi vjernici, kako kler tako i laici moraju stvarno i osobno podloiti sudu vladara ovoga svijeta. Rekao je naime (Mt 22): Dajte caru carevo. Meu redovima itamo o porezu i novcu. Krizostom, osvrui se na to: Ti kaza, kad bude uo, vrati caru carevo, znaj da je to reeno svima, koji se pozivaju na vjeru. I blaeni Ambrozije u pismu protiv Valentijana, a to se pismo upuuje narodu: Potroili smo ono to je carevo, na cara: Porez pripada caru i neka to nitko ne nijee. I ponovno kod Mateja: Krist je zapovjedio da se za njega i Petra izdvoji didrahma. O tome Origen kae: Sin Boji koji nije trebao initi nikakva djela svojstvena robovima, poprimio je lik sluge, postao je ovjekom i platio porez. Iz toga je oito, da je Krist htio da njegovi i Petrovi zamjenici, koji se stavljaju na elo svim smrtnicima, budu izuzeti, ne bi dao novi za sebe i Petra. U ovom smislu govori blaeni Ambrozije u Pismu pod nazivom: De tradendis basilicis
163
(to treba dati gospodarima). Porez, kae, trai car, neka se to ne zanemari, za polja se, naime, plaa porez. Dodaje k tome: Dajmo caru ono to mu pripada, a porez pripada caru, ne nijeimo to! I blaeni Bernard u pismu upuenom nadbiskupu Severu kae: Ima onih koji preporuuju da se podanici protive svojim nadlenima. Krist je zapovjedio drugaije i drugaije je postupao. Dajte, ree, caru carevo. to je ustima govorio, pobrinuo se ubrzo provesti u djelo. Onaj koji je cara inaugurirao nije oklijevao njemu platiti porez. Dao sam vam primjer da i vi inite tako. Iz onoga to slijedi, moe se vidjeti, to je ovim dogaajem Krist povjerio svojim uenicima, a smatram, nita drugo doli to je i sam rijeju i primjerom nauavao. Kae, naime Apostol12 u 3. pogl. poslanice Timoteju: Opomeni one kojima propovijeda, da su podloni vladarima i vlastima, a nije rekao biskupima. A blaeni Ambrozije kao da eli rei: Opomeni i ako ima duhovnu prevlast u onome to se tie duhovnog, ipak ih opomeni da su podloni kraljevima i vladarima jer kranska vjera nikoga ne liava njegovog prava (tj. zakona). Pa to to kae Ambrozije? Zar je Apostol nauavao da vjernici moraju biti podloni zlim i bezvjernim kraljevima, isto kao to je rekao isti Apostol u Prvoj poslanici Timoteju. Na posljetku citiramo blaenog Augustina: Neka bude znano da je propovijedao da je svima u Kristu zajednika sloboda jer ovdje se radi o duhovnoj slobodi kojom nas je Krist oslobodio te je svakako istina da se ne radi o tjelesnoj slobodi, kako su to oni mislili. Zato Augustinova misao kae: ovo Apostol govori protiv njih, ciljajui na to da su sluge podlone svojim gospodarima. Stoga Apostol dodaje da se ne smije huliti na ime Gospodnje, kao da je Kristov zakon tuinski, nametnut i nepravedan i da propovijeda da su laici protiv zakona. Po kojoj, dakle, savjesti, bilo koji sveenik, makar i papa shvaa da vjernike koji su vladarevi podanici moe osloboditi od prisege vjernosti i poslunosti na koju Krist i apostoli pozivaju svakoga. Zar moda u ime zdrave pobonosti? Ako papa moe razrijeiti na temelju svog vlastodrakog zakona, ipak to ne moe uiniti po boanskom zakonu, a da pri tome ne sagrijei. Tako Apostol u 13. pogl. poslanice Rimljanima, pie o tome na nain od kojega ne moe biti nita oitije, te kae: Svaka dua, tj. ovjek, neka se podloi vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi. Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra nego zbog zla djela. Hoe li se ne bojati vlasti? Dobro ini pa e imati pohvalu od nje! Ta Boji je ona posluitelj - tebi na dobro. Ako li zlo ini, strahuj! Ne nosi uzalud maa! Boji je ona posluitelj, gnjev njegov iskaljuje na onomu koji zlo ini. Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti (Rim 13,1-6). Evo Apostol nikoga ne izuzima,
12 Kad god se u tekstu pojavljuje rije Apostol, pisana velikim slovom, misli se na apostola Pavla.
164
ni Petra ni svoje nasljednike. Petar osjea ovo isto u 2. pogl. prve kanonske poslanice: Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: Tu misao zapoinje rijeima: bilo kralju kao vrhovniku (1 Pt 2,13). Kad se sve to usporedi i kad se tome dodaju izlaganja Otaca, biva vrlo jasno to je Krist predao apostolima, u pogledu vlasti, a to su apostoli predali svojim nasljednicima, kao i to da se u Svetom pismu ne moe pronai nita drugo osim da budu podloni kraljevima i vladarima, a ne da vladaju. Tako postavljeni nauk nije dapae bez rijei, ina i primjera. Naime, kao to nalazimo u 25. pogl. Djela apostolskih, Pavao se, dok su mu sudili sveenici, pozvao na cara govorei da podlijee carskom sudu, meu recima itajui, on smatra da je taj sud jedini nadlean suditi. Ne treba misliti da je Apostol ovo uinio iz straha, to vie to je ve prije odluio umrijeti za istinu, to se vidi u 21. pogl. Djela apostolskih. Ma koji bi naime, luak mogao pomisliti da bi Apostol svojom rijeju dopustio zlo radi produenja svoga ivota zato da sveukupno sveenstvo bez zasluge uzme za primjer i nauk o nadlenosti svjetovnog vladara? To vie jer nije bio prisiljavan da se uspne u Jeruzalem radi tako vanog sudskog postupka, koji je trebalo provesti sveenstvo. Vie, naime, treba vjerovati da je u djelovanju osjeao ono to je ustima iznio, po nasljedovanju svoga uitelja Krista, koji se na suenju podloio carevu namjesniku i rekao mu da mu je vlast dana odozgo. Ako sve to u potpunosti dobro razmotrimo, od svjetla biva jasnije, da Krist sveenstvu nije dao nikakvu vlast, a jo manje puninu svjetske i svjetovne vlasti nego im ju je dapae zabranio po primjeru Apostola i apostolskih nasljednika. Neka nai pape budu upoznati s ovakvim obrazloenjem, tj. morali bi ga znati, jer ako ne znaju, njihovo neznanje grijeh nee uiniti lakim nego teim. Iako nemaju na temelju ega izvesti pobijanje onoga to su nam Sveti izloili na temelju Svetog pisma, ipak svojim dekretalima pobijaju dotinu materiju i u djelovanju ve kroz mnogo godina nameu i nametali su nemir i tjeskobu itavome kranstvu i carstvu. Njihov se grijeh sastoji u neposluhu citirane reenice: GRIJEH JE ONOME TKO ZNA TO JE DOBRO, A NE INI GA.
SLIJEDI DRUGI i glavni dio.

NADALJE PRVOTNA CRKVA znajui za te postavke, za sebe zbog toga nije zahtijevala nikakvu vlast, ve je Crkvu sazdala na temelju svetih obiaja i nauka. I s potovanjem je ka Kristovoj vjeri i svome sveenstvu privela Rimsko Carstvo.
165
No nakon to su razuzdana strast i elja za vlau opinili suvremenu i tjelesnu Crkvu, ona je udnovatim sofisticiranjem potovanje koje je uivala od Cara, pretvorila u obvezatni privilegij, a imunitet dodijeljen joj od pobonih vladara u gospodstvo te je na taj nain malo po malo, puninu moi primijenila u vidu uzurpacije. To se, vrlo jasno, moe vidjeti ako tko posegne za kronikom i povijesnim osvrtom. Doista kroz tristo godina od Petra pa sve do pape Silvestra, u vrijeme vladavine cara Konstantina Velikog, nije se uope dovodila u pitanje svjetovna vlast. Dostojanstvenici i papini slubenici vie su vodili rauna o svjedoenju13 nego o ovozemaljskoj vlasti. Slava ove Crkve nije se sastojala od grimiza, bogatstva, bijelog konja, oholosti i vladavine. No evo, mi smo napustili sve i slijedili smo tebe Gospodine, nadajui se po tome ne da emo postii prijestolje svjetovne asti, nego sudako prijestolje dvanaest plemena Izraelovih prema Kristovu obeanju. No od Silvestrova vremena, a on je bio 34. papa od Petra na ovamo, nastala je mjeovita Crkva. Sveti Silvestar je primio donaciju Konstantina za upotrebu biljenika koji su opisivali djela muenika i siromaha i to ne radi vlasti nego samo radi koritenja. Izmjene, meutim, na stolici rimskih papa, otkrivaju da je trei papa svete i zemaljske Crkve nakon ovoga bio rimski papa Liberije, nazvan Leonom. On nije bio iz Judina plemena, ve je postao arijanski heretik i da nisu ustali sveti nauitelji: Jeronim, Euzebije, Ambrozije i Augustin, po ijim je zaslugama bio rasvijetljen crkveni nauk, po toj bi zloupotrebi nastala rimska, a ne Petrova vjera. Od toga vremena pa sve do Otona Prvoga, pape su kod vlasti uivali veliko potovanje i bili su na glasu pobonosti tako da su carevi iz pobonosti u poetku radi svoga promaknua, svoj izbor povjeravali papi, traei njegov blagoslov i utjeui se njegovim molitvama za uspjeh u upravljanju carstvom i sigurnost spasenja. I kad bi nastala kakva hereza, kao to su mnoge u ono vrijeme i nastajale, zbog mandata ili pobonosti razliitih careva odrani su sveti Sabori. Tada bi Crkve, a ponekad i pape, optueni pred carem, bili kanonskim putem, osloboeni od optuaba. To se i dogaalo kad papa jo nije traio nikakvu prevlast. No zahvaljujui carskim privilegijama i ovlastima, pape su bili tako cijenjeni, da su neki carevi iz pobonosti htjeli da ih okruni papa. Carevi su ipak mnoge uklonili jer su se poeli oholiti. Tako je Oton I. svrgnuo Ivana XII. jer je bio varljiv i nepopravljiv, a postavio je Leona IX. i potvrdio ga na temelju zajednikoga htijenja, budui da nijedan papa nije bio izabran osim uz pristanak careva Otonove dinastije. Oholost papa je u to vrijeme bila obuzdana jer je carstvo bilo na to pripravljeno. Tada su uz opi pristanak graana Rima bili izabrani carski plemii u svrhu proglaavanja Cara. To nije bilo u nadlenosti pape jer se njega nije tada
13 Ovdje se misli na svjedoenje u vjeri, osobito muenitvo.
166
ticalo nita osim potovanja zadobivenog na temelju pobonosti. Nakon Otona III. pape su poeli potanko razmiljati kako da pobone i asne careve uine svojim vazalima. Za to nije bilo prikladnijeg naina i po carstvo opasnijega, nego da iskvare birae koji su barem donekle bili na glasu pobonosti i da ih postave na prijestolje, tako da izbor nastane na temelju nesloge i da tako nuno imaju udjela u izboru za papu. Tako su se na temelju papinskih postupaka u carstvu nastavili mnogi raskoli. A kako im se na vrijeme nije oduprlo u vrijeme Henrika III. i da su ih k tome kraljevi i vladari previdjeli, raskoli su potpali pod nadlenost biskupskih sjedita iji su biskupi na temelju privilegija uivali status vladara. Budui da su kardinali zaboravili na teki raskol trojice istovremenih papa, neki je pustinjak ovim rijeima pisao caru Henriku: O vladaru Henrie, Ti namjesnie svemonoga, Jedna se unamka14, za tri mua udala. Razrijei taj brak i tu dvojbu trostruku. O tom raskolu se pria da je bio dvadeset i trei koji je nastao u ime Gospodnje. Taj Henrik je sakupivi vojsku, preao u Italiju i zarobio trojicu papa, odveo ih u Rim, sazvao sinodu te je sinodalnim putem svrgnuo svu trojicu, a za papu postavio Klementa II., te je graane Rima natjerao da prisegnu da e ubudue izbjegavati raskole i da nee dopustiti da itko bude izabran za papu bez careva pristanka. Kad se to dogodilo, kardinali i papa su teko to podnosili i bojali se da nee postii eljeno gospodstvo i vlast osim ako se ne pobrinu oko zavade germanskoga naroda. Tako su potakli Rudolfa vojvodu Sveba iz Burgundije protiv Henrika IV., poslavi zlatnu krunu Maguntinu, upravitelju kolonije, davi mu takoer nalog da protiv Henrika, za kralja izaberu Rudolfa. Meu njima je tako nastao vrlo teak rat u kojem je pobijedio Rudolf, koji je svojim podanicima uzdiui rekao: Apostolska zapovijed i tenja vladara uinile su me lomiteljom prisege: pogledajte dakle, odsjeenu ruku, kojom sam se zakleo svome gospodaru Henriku, da neu vie spletkariti oko njegova ivota i slave. Kad je ovaj bio pobijeen, Magnuntin je po papinoj naredbi i uz pomo Saksonaca protiv Henrika potaknuo drugog neprijatelja. Za kralja je, naime, posta14 Biblijsko ime: Abiaga unamka lat. Sunamitis, cf. 1 Kr 1,15 i Pisma sv. Jeronima: Epistolae 52,2.
167
vio Hermana Knoflocka, a kad se s njime borio, Henrika je izopio papa Grgur VII. Kad je Henrik (kako i treba) napao sakupljenom vojskom, natjerao je Grgura iz Rima u Franaku dravu i za papu je postavio Wipperta, ravenskog biskupa, kojega prozva Klementom. Tako je nastao raskol, oito papinom zaslugom. Po papinim zapovijedima i duhovnim biraima nastali su saksonski ratovi protiv kralja i s njima toliki pokolj te je pala mnoga krv izmeu krana i Alemana15 te se ini da se tolikih zala uasnuo sam Grgur po kojemu je do toga i dolo. Ispovjedio je i opozvao svoj zloin i svaki pothvat protiv Henrika i njegovih. Njegov nasljednik Paskal (16), nakon to se domogao vlasti, bio je jednak, ako ne i drskiji od Grgura. Organizirao je vladare protiv Henrika IV. i protiv njega je okrenuo njegovog vlastitog sina koji je takoer protiv vlastitog oca postigao da su ga mnogi rajnski biskupi okrunili za kralja i nazvali Henrikom V. Henrik V. pak, doavi u Rim s velikom vojskom i zatraivi pri tome papin blagoslov i krunidbu, prema pobonom obiaju, od pape je bio zamoljen da poloi prisegu vjernosti. Ovdje se prvi put u kronologiji vidi da je vladar polagao prisegu. Kralj ne htijui prisegnuti, ree da se kralj nikome ne treba zaklinjati, ve naprotiv da svi svetim inom moraju prisezati njemu. Kad je dakle meu njima nastala raspra, tko je od njih vei, suprotno Kristovu evanelju, kod Lk 22, kao gore, provalili su graani Rima i nastala je vrlo teka bitka u kui sv. Petra, takva za kakvu se prije nije ulo. Pobijedila je kraljeva vojska i kua svetosti bi ispunjena mrtvim tjelesima, krv je potekla u Tiber, a vieni su i goli kardinali kako ih vuku s postavljenom uadi oko vrata, a i papa je bio zarobljen. Nije niti mogao biti osloboen dok prethodno nije obeao da ubudue nee posezati za ovlastima carstva i cara, osobito to se tie investiture biskupija i opatija po pastoralu16 i prstenu. Taj obiaj postoji od Karla Velikoga ve tristo godina. To je trebao obeati pred ezdeset tri apostolska biskupa. Djelomice o tome moemo itati u drugoj knjizi, desetom pogl. (Povijesnih osvrta).17 Po tome biva oito to je bila namjera kardinala i papa, iako je s pravom bila obuzdana sranou vladara. U (Cautelosae)18 je ipak sastavljen dekret pod nadzorom Lotara i Konrada u kojem se papi priznaje toliko potovanje te se smatralo da je evanelje sadrano u njegovoj domeni iako je bilo jako mnogo, meusobno isprepletenih razmirica s autoritetom papa. Pape, proeti svjetovnim duhom, iz toga su tada sastavljenog dekreta, kojeg dre autentinim izvorom, odluili izvoditi dokaz o punini vlasti, a ne iz evane15 Alemani je naziv za germansko pleme ili kako se ini za Germane openito. 16 Pastoral je biskupski tap, simbol biskupske pastirske slube i uloge. 17 Originalni naslov je Summa speculi Historialis, radi se o nekom djelu, meni nepoznatom. 18 Ovo je bez sumnje lokativ, no radi se o mjestu koje ne mogu odgonetnuti pa treba dodatno prouiti.
168
lja i to u tolikoj mjeri da je Hadrijan II. Frederiku I. po obiaju svojih prethodnika uskratio zatraeni blagoslov samo zato to je papinog konja drao lijevom rukom, dok je papa dokoliario, a morao ga je, prema papinoj elji, drati desnicom. O Boe, kakve li oholosti? Sljedeeg dana rimska je stolica bila silno kanjena pokoljem kojega poinie Teutonci, pokoljem za kakvog se nije ulo ni u kojem ratu. Dok je taj Frederik vladao u Germaniji, nakon to je umro Hadrijan, nastao je veliki raskol radi izbora kardinala, a razrijeio ga je upravo dotini Frederik. Napokon je Inocent III. sastavio dekretale u svrhu postizanja vee mjere vlasti. Kad je umro dotini Frederik, Inocent IV. i njegovi nasljednici, zajedno s carskim izbornicima su postigli da su se u neslozi birala uvijek dva ili tri vladara. Cilj toga je bio da u papinoj nadlenosti ostane ono to se njega tie i papu se tjeralo da prisegne na odreknue prava svjetovne vlasti i podjeljivanja biskupija, opatija i ostalih privilegija. To je ionako papinstvu bilo zabranjeno dok je carstvo bilo jo ujedinjeno, kao to se to vidi iz gornjih redaka. Sve ovo to su pokrajinski i raskolniki kraljevi mogli oduzeti, bilo je dano napisati u est knjiga dekretala s obrazloenjem da je to papi dodijeljeno od samoga Krista i po Klementovu pravu. Tako kad je carstvo bilo podijeljeno ili bez vladara uli su u krajnost, pridravi za sebe sve izbore i dostojanstva iako su oni bili prema kanonskom pravu nepredvieni. Zadrali su k tome podjeljivanje privilegija, dali su iznimno veliku vanost biskupstvu i podjeljivanju poasnih naslova prema zaslugama kao i ostalim simonijskim pretjerivanjima u svrhu potvrivanja, a sve je to inae spadalo na carsku vlast. To su uinili s namjerom da pape iscrpe svjetsku riznicu kao da ve nisu bili zadovoljni carstvom koje su uzurpirali. Pa mogu li se onda nai pape, s pravom nazivati i o sebi pisati kao o Kristovim nasljednicima i namjesnicima obeanja danoga Petru? Kao da su od njih preuzeli pravo tolikog hvastanja vlau, a to isto pravo Pavao u 2 Kor 2, naziva ludou. Oni koji razmotre ovo to je prethodno reeno, mogu vidjeti razliku izmeu Krista Gospodara i njegovog namjesnika. Krist je, naime, iskljuio svjetovno kraljevstvo: Namjesnik za njim tei. Krist bjei od ponuenog mu kraljevstva, Namjesnik se protivi tome da je ono zanijekano. Krist nijee da je postavljen za suca na ovoj zemlji. Namjesnik si uzima za pravo suditi caru. Krist se pokorava carevu namjesniku. Namjesnik Kristov se stavlja iznad cara, tovie iznad itavoga svijeta. Krist kori one koji tee za primatom. Namjesnik tei za primatom zajedno sa cijelom Crkvom.
169
itamo da je Krist na Cvjetnicu jahao na magarcu. Namjesnik nije zadovoljan pompoznim jahanjem, ukoliko car desnicom ne dri njegova konja. Krist je neslone idove i pogane sakupio u jedno crkveno kraljevstvo. Namjesnik je Germane, neko slone, pobunama meusobno esto zavadio. Neduni je Krist strpljivo podnosio nepravde. Namjesnik krivac ne prestaje nanositi nepravdu Crkvi i carstvu. To to je sveti bazelski sabor htio istrijebiti i reformirati i dotinog Kristovog namjesnika vratiti na nain ivota dostojan Krista, spreavalo se sve do sada. Naime u poetku reformacije, budui da je pogodila papinu kuriju, Crkva je protiv sebe pokrenula snaan vjetar te se inilo da valovi usisavaju Petrovu lau, koja se na njima snano ljuljala, a ipak se nije dala potopiti. To se dogaalo jer su protivnici oholosti pape Eugena zajedno sa svetim saborom bili vrlo gorljivi do te mjere da su njegov izbor proglasili nevaljanim i postigli su njegovu ostavku i njegovo odreknue sviju zasluga. No nakon njega su se pojavili pokvarenjaci protiv samog sabora, ustrajni u borbi, koji bez ugovora odobravaju zajedno s njime njegove zablude. Primat koji su prije kao katolici pripisali svetom Saboru sada se sami ne usude priznati. Bludnica pak, gore opisana, ima toliko ljubavnika, da ne kaem bludnika, opijenih vinom njene prostitucije, tako da jedina Kristova zarunica i njen oiti sabor jedva moe imati jednog vjernog pristalicu meu njih tisuu. Zbog jednog glavnog ovjeka koji inae hoda u zabludi o duhu istine, koji se tako dugo protivi reformaciji Rimske crkve, koji zbunjuje itavu Crkvu, koji slijedi zablude papa, o kojima se govorilo, tovie koji si mnogo ee eli prisvojiti vlast nego njegovi prethodnici i to na temelju primata kojega su utvrdili prethodni opi sabori, svi se ine pijanima i zaslijepljenima tj. svjetovnjaci i duhovnjaci, a posebno Germani koje najvie treba aliti. Oni su naime, povrh dobra i estitosti, za koje su sveti sabori rekli da e nastupiti, mogli od svetog bazelskog sabora primiti nadnaravno korisno dobro. Dugotrajnim nadziranjem svetih rodova, to inae spada na kler, mogli su ponovno zadobiti slobodna prava vlasti koja su s pravom steena ratom, prolijevanjem germanske krvi, a osvojena potajnim apostolskim sofisticiranjem. Otrijeznite se, dakle, pijani, otarite prah, zbacite jarmove vratu preteke, iza sebe ostavite pogubnu neodlunost, 34. kvestija. Znajte da je to to nazivaju temeljem, zapravo raskol. Ako se bolje sagleda taj kanon, vidi se da on radije odobrava neopredijeljenost. Znajte da su i sva germanska uilita odbacila tu neopredijeljenost. Isto tako razborito postupa i sveti sabor koji se jo ljulja na valovima zajedno s Petrovom laom te ponovo popravlja ono to je dovoljno prouio u sluaju da se
170
to dogodi kao i prosuujui reformaciju prije nego ju u korijenu odbaci. Bude li tako sve po propisima uinjeno, ispunit e se ono to se propovijedalo o zemaljskoj Crkvi u 18. pogl. knjige Otkrivenja: Pade, pade Babilon velika Bludnica - jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, i trgovci, tj. simonisti, obogatie se od silna raskoja njezina (Otk 18,2-3). Posluajte svi koji revnujete oko nekog dobra i shvatite da se vama govori to slijedi: Izaite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina, te ne budete suzajedniari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba doprijee (Otk 18,4-5), i drugo to se ondje donosi. Iz toga to je reeno na tako jasan nain, kraljevi i vladari i oni koji s njima imaju udjela, ne mogu se vie izgovarati zbog neznanja. Dapae vidjevi veliinu papa, kojima su dodijeljena vremenita dobra i privilegije od samih boanskih vladara na upotrebu siromaha i crkvenih dostojanstvenika, a oni su ih okrenuli na zloupotrebu, do te mjere, da su onima koji su im to ljubazno dodijelili, kao zahvalu nametnuli prosto ropstvo. Znamo da ih s pravom ispravlja sveti sabor, tako da se po snanoj ruci vladara, koji u toj stvari najvie trpi, obuzda njihova mahnitost. Naime izvrsni kralj Engleske, Francuske, vojvoda Marhije, nije obvezan nikakvom prisegom papi, a kada je postao vladar, dri se da je prisegnuo na one dekretale, sastavljene na nebulozan nain i time je najvei vladar zapao u bjedniji poloaj od bilo kojeg svog podanika. Ovo je dovoljno obinim perom spomenuti kao upozorenje onima kojima je stalo do toga da bolje mogu shvatiti. Kraj. TISKANO U MAGDENBURGU kod Kristijana Rodia. S latinskog preveo: Dubravko Furlan
171
172
PRIKAZI PRIKAZI I I RECENZIJE RECENZIJE
173
174

Matija Vlačoć Ilirik, Spis Protiv Papina Primata

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matija Vlačoć Ilirik, Spis Protiv Papina Primata

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

M.

Vlai: Spis protiv papina primata

Uz prijevod djela Matije Vlaia Ilirika Spis protiv papina primata

Naslovnica djela Spis protiv papinoga primata iz 1550. godine

M. Vlai: Spis protiv papina primata

(Prijevod prema jeruzalemskoj Bibliji)

Otk 18, 2-6

Poetna stranica djela Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

Ope pravilo o adiafori.

Naslovnica Vlaieve posvete djela Petru Petroviu

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

POBIJANJE PAPINA PRIMATA,

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

SLIJEDI DRUGI i glavni dio.

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

M. Vlai: Spis protiv papina primata

PRIKAZI PRIKAZI I I RECENZIJE RECENZIJE

You might also like