RADENKO RADOJI: IZJAVA

1. Radenko Radoji, prvi dio Izjave dane 15.3.1994.

RADENKO RADOJI, sin Rade i Barbare, ro. 09.07.1952.g. u Zagrebu, bez stalnog mjesta prebivalita, prijavljen u Zagrebu, *********1 u informativnim razgovorima s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH zapoet 15.03.1994.g., daje sljedeu: I Z J A V U Ja sam od 1990.g., kao djelatnik u Strunim slubama biveg CK SKH u organiziranom suradnikom odnosu sa slubama bezbednosti bive JNA, sa pseudonimom "Ljudevit". I prije toga bio sam u izvjesnom kontaktu s vojnim i civilnim slubama sigurnosti, biveg sustava sigurnosti bive SFRJ. Od 1990.g., kao organizirani suradnik odelenja bezbednosti RV i PVO iz Beograda, ukljuen sam u obavjetajne, i druge aktivnosti u reiji vojnih slubi sigurnosti. Tako sam od 1990.g., bio po ratnom rasporedu, ukljuen aktivno u rad Komande RV i PVO u okviru Savjeta za informativno propagandnu djelatnost i tzv. "OPERE" u Beogradu i ire na podruju bive SFRJ. U oujku 1992.g. u Beogradu bivam lien slobode po organima sigurnosti bive JNA, izlazim iz pritvora i tijekom 1993.g. uspostavljam kontakt sa sustavom sigurnosti Slovenije, te preko Makedonije, gdje sam takoer kontaktirao pripadnike slubi sigurnosti Makedonije, u kolovozu 1993.g., dolazim u Ljubljanu. U Ljubljani, u kontaktu sam s pripadnicima VOMC,
Radenko Radoji kao djelatnik u Strunim slubama Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) bio je suradnik vojnih i civilnih slubi sigurnosti SFRJ, voen pod pseudonimom "Ljudevit". Od 1990. godine bio je jedan od glavnih operativaca Uprave bezbednosti JNA (kolokvijalno poznate kao KOS) u operacijama Labrador i informativno propagandnom odjelu Opera formiranom u Beogradu 1991. Uhien je i sueno mu je u Zagrebu 1994. godine. Ovdje objavljujemo u cijelosti izjavu koju je dao u oujku i travnju 1994. godine djelatnicima Slube za zatitu ustavnog poretka MUP -a Republike Hrvatske. 1 Veinu podataka osobne naravi koji nisu bitni za sadraj ove Izjave oznaili smo znakovima ****

da bi se 15.oujka 1994.g., dobrovoljno predao pripadnicima SZUP-a MUP-a RH. Iz ovih kratkih naznaka, vidljivo je da sam od poetka raspada bive Jugoslavije, priprema i poetka agresije na RH bio u vezi sa sustavom sigurnosti bivSe JNA, te su mi poznate injenice, tj. posjedujem niz saznanja o aktivnostima sustava sigurnosti bive JNA u pripremama za agresiju i njihovim aktivnostima tijekom agresije. U informativnim razgovorima sa djelatnicima SZUP-a MUP-a RH, voljan sam i spreman, svjestan svoje odgovornosti, sva meni poznata saznanja od interesa za sigurnost RH, iznijeti potpuno, odgovorno, bez zadrke u svim segmentima, fragmentima, te detaljno, do granice mogueg sjeanja. Svjestan sam da e moje kaziv anje razjanjavati i moju, a i protuzakonite djelatnosti drugih osoba, te sam spreman sve te injenice, za koje se ocjeni potrebnim, iznijeti i pravosudnim organima Republike Hrvatske. Ovo inim dobrovoljno i sa punom odgovornou, svjestan da je raspad Jugoslavije ratnom opcijom plaen s previe ljudskih ivota, razaranijma i drugim ratnim strahotama, te je to moj prilog to utonjenijem, istinitijem i pravinijem rasvjetljavanju, kako osobnih krivnji pojedinaca, tako i cjelokupnog sustava bive SFRJ. Iz tih razloga, doao sam i dobrovoljno u doticaj sa djelatnicima SZUP-a MUP-a RH. Prije nego to zapoen rekonstrukciju osobnih aktivnosti zajedno sa sustavom sigurnosti bive JNA, nekoliko biografskih podataka o meni: Roen sam 09.07.1952.g. u Zagrebu. ocac Rade bio je podoficir bive JNA sa slubovanjem u Zagrebu, administrativni slubenik pri ininjeriji. Umirovljen je 01.01.1980.g. ivi u Zagrebu s izbivanjem u Vodicama u vikendici. Majka Barbara, umrla 1984.g. Bila je trgovaki pomonik. Osnovnu kolu zavrio sam u Zagrebu. Gimanziju sam takoer zavrio u Zagrebu 1971.g. Bio sam upisan na Pravni fakultet do 1973.g., kada sam napustio studij. Vojni rok sam sluio u Rogoznici 1975./77.g., u rodu artiljerija, bez ina. Zaposlio sam se 1978./79.g., u CK SKH u strunoj slubi. Bio sam u braku s ********* od 1980. do 1984.g. Ponovo stupam u brak 1984.g. sa *********. Otac sam *********, *********iz prvog braka. kolu UP RSUP-a RH, upisao sam 1988.g. po sugestiji Slavka Malobabia, a uz pomo Vladimira Mitia i Modly Duana. Do diplomiranja ostalo mi je tri ispita. U radnom odnosu u Strunim slubama CK SKH radio sam do 01.06.1990.g., kada smo Davor Glava sa suprugom i ja sa suprugom, osnovali u Zagrebu firmu "Templum", poduzee

50

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

za konzalting. U "Templumu" sam radio do kolovoza 1991.g., kada odlazim u Beograd, i ukljuujem se po ratnom rasporedu u rad "OPERE", koja je pri Komandi RV-a. Nakon ovih naznaka o meni, prelazim na prezentiranje sigurnosno interesantnih saznanja. Da bi se razumjela geneza mog ukljuivanja i mojih kontakata sa sustavom sigurnosti bive JNA, moram posegnuti u znatno raniji vremenski period, raniji od 1990.g. Naime, mogu kazati da su dva bitna razloga to sam od 1990.g. aktivno ukljuen u rad slubi sigurnosti bive JNA. Ja sam znatno ranije, posredstvom oca, upoznao neke oficire iz slubi sigurnosti bive JNA, npr. Iliju erania, koji je na kraju vojne karijere bio general, naelnik Uprave bezbjednosti SSNO. Takoer, jo ranije, upoznao sam neke od oficira slubi sigurnosti JNA, npr. Ivu Mavrlju, bio kapetan, pa potpukovnik, Savia, tada kapetana I klase, Marinkovia, tada zastavnik i druge oficire. Ta poznanstva datiraju od 80-tih godina, a poneka i ranije. Nemaju nikakav sigurnosni znaaj, ve naprosto u meni pobuuju interes za rad slubi, a i osobno su mi koristili za razliite usluge u odnosu na vojne vlasti. Drugi bitniji razlog, zato sam od 1990.g. u kontaktu sa sustavom sigurnosti bive JNA, jeste moj rad u strunim slubama CK SKH. Ovo zasluuje detaljniji iskaz i ire obrazloenje, jer u stvari posredstvom takvog rada u CK-au, naprosto, 90-tih godina bivam ukljuen u to. Stoga u najprvo pokuati pojasniti taj period s pojanjenjem aktivnosti, odnosno pojanjenjem aktivnosti pojedinaca, a koji su me 90-tih godina doveli u situaciju da budem suradnik slubi sigurnosti RV i PVO-a. Naime, negdje oko 1985.g., radi tada prisutnih politikih potreba, a ak bih kazao i grupakih sukoba unutar rukovodstva CK SKH, u to vrijeme predsjednik CK SKH je Mika piljak, pri Kabinetu Predsjednika CK SKH poinje se formirati analitiko jezgro sa zadaom, da iz irokog spektra informacija, sainjava saetke, svodne informacije, za bolje informiranje tadanjeg najueg partijskog vrha. U to vrijeme, dakle oko 1985.g., Mika piljak u CK SKH dovodi Slavka Malobabia u svojstvu specijalnog savjetnika. Malobabi biva u toj funkciji ef tog analitikog jezgra. Odmah podvlaim da je Malobabi na rad u CK SKH doao iz GSUp-a Zagreb, a prije toga je bio ef kabineta direktora "Jugoturbine". Meutim, prvo radno mjesto bilo mu je direktor Radio stanice "Petrova Gora", sa sjeditem u Vojniu.

R. Radoji: IZJAVA

51

Kada je Stanko Stojevi 1986.g., izabran za predsjednika Predsjednitva CK SKH, imenuje i postavlja Slavka Malobabia za efa Kabineta. Time Malobabi unutar Strunih slubi dobiva na teini, a samim time i analitiko jezgro na znaaju, pa ak bih rekao i unutarpartijskoj, a i iroj drutvenoj moi. Odmah da kaem, ta analitika grupa u stvari, sastajala se od mene, zorana Daskalovia i jednog djelatnika ijeg se imena ne mogu sjetiti, a znam da je analizirao tisak, a u funkciji nam je kao grupi, bila ukupna Sluba za dokumentaciju, Arhiv i Biblioteka CK SKH, te smo mogli posezati u sve materijale. O djelatnosti ostalih, u analitikoj grupi, ne mogu govoriti, jer uistinu ne znam sadraje saetaka rada Daskalovia i ostalih. Oni su radili po zadacima Malobabia i njemu predavali materijale. Princip rada bio je prikupljanje informacija, obrada i klasificiranje, u specijalizirani fond unutar Arhiva CK SKH. Do informacija i dokumenta, barem kad je rije o mom segmentu rada, dolazio sam na naine, da sam ih osobno prikupljao razgovarajui s interesantnim sugovornicima, dio dokumenata dobivao sam oficijelnim kanalima tadanjeg informiranja i to iz tadanje Slube dravne sigurnosti, Vojnih slubi sigurnosti. Saveznih slubi sigurnosti, ali preko Malobabia. Ovo su bili legalni i oficijelni naini pribavljanja informacija i dokumenata. Ja bi iz njih sainjavao saetke, svodno ih analizirao, sve po nalogu Malobabia, davao mu tako preraene dokumente koje je on davao najvjerojatnije Stanku stojeviu, dio ih vraao, a dio zadravao. Meutim, znatni dio informacija i dokumenata dolazio je vaninstitucionalnim kanalima. Mislim da je to i najinteresantnije, pa u probati to detaljizirati. Naime, radi prisutnih sukoba i grupaenja unutar partijskog vrha, piljak - Stojevieve grupe protiv uvarove, cijenim, a to je prosudba, pouzdano znam i Malobabia, da Stojevi nije vjerovao tadanjem sustavu sigurnosti u Hrvatskoj, a napose Slubi dravne sigurnosti, te smo mi iz analitike grupe, a napose Malobabi, vaninstitucionalnim kanalima u kontaktima s pojedinim djelatnicima sustava sigurnosti, pribavljali usmene informacije i dobivali pisane dokumente iz Slube dravne sigurnosti, Policije, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama IV Sabora, te iz drugih subjekata tadanjeg politikog i privrednog sustava. Ovu ocjenu u vremenskom intervalu 1986. - 1989.g., uo sam u vie navrata od Stojevia, a napose Malobabia. S obzirom na sigurnosni znaaj, zadrat u se detaljnije na, na taj nain organiziranom vaninstitucionalnom pribavljanju informacija i dokumenata iz tadanjeg sustava

52

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

sigurnosti. Postupno, tijekom 1986.g., a napose 1987.g., i kasnije u prostorije CK SKH k Malobabiu, a vjerujem da su se kontakti odravali i drugdje, poeli su dolaziti pojedini djelatnici Centra Slube dravne sigurnosti Zagreb, tadanjeg GSUP-a, drugih Centara SDS-a i Policije. Ja u ih pokuati pobrojati po sadanjem sjeanju. To su bili Platia Slobodan, Barii Ante, Rimac Davorin, Boo Kovaevi, kori Milovan, urevi Zlatko, Crevar Rade, Milan Rapaji, a pretpostavljam i neki drugi. Sve su to bili ovlateni radnici u viim policijskim zvanjima. U dolascima, ovi djelatnici iznasili su gotovo sva sigurnosna saznanja iz svojih radnih obveza, a postupno najvjerojatnije na zahtjev Malobabia, donosili su i originalne, primarne dokumente tadanjeg rada iz Centra SDS-a. Ja se sada ne bih mogao sjetiti to je ponaosob tko iznosio, koje i koliko je dokumenata donio. Meutim, ilustracije radi, pokuat u naznait neke detalje o vezanosti tih djelatnika na Malobabia, a djelomino i na mene. Boo Kovaevi, bio naelnik u Centru Slube dravne sigurnosti Zagreb, po unutranjoj problematici. Dolazio je gotovo iskljuivo Malobabicu. Poetak dolazaka je negdje 1987.g. Ja nisam prisustvovao njihovim razgovorima, ali mi je Malobabi znao ispriati neku informaciju, npr. iz zagrebakog zdravstva, o nekim lijenicima, hrvatskim nacionalistima, ili iz albanskog kompleksa, s naznakom da mu je to ispriao Boo Kovaevi. Takoer, znam da je Malobabi posredstvom Boe Kovaevia znao u nekim sluajevima intervenirati u smislu anuliranja nekog od policijskih zahvata i sl. Kovaevi je, Malobabiu donosio i primarne dokumente iz Centra SDS Zagreb. Tako je, godine se ne sjeam, Kovaevi Malobabiu donio dosije suradnika "Rade" (izvjesni Gazi), koji sam ja fotokopirao i on se nalazi, u sada mikrosnimljenoj dokumentaciji, to u kasnije pojasniti. Kovaevi je donosio i druge materijale, npr. informacije iz tekuih obrada. Sada se sjeam tih formulara npr. 2 informacije pod predmetom; Franjo Tuman (OO ); Stipe Mesi (OO); Marko Veselica (OO); pa slijedi sadraj, pa izvor, kako su ve takve informacije pisane. Pretpostavljam da je najvei dio materijala k oji su dolazili iz Centra SDS Zagreb, donosio Boo Kovaevi, ali i drugi djelatnici. Barii Ante, bio ef Odsjeka za obradu klera, u Centru SDS Zagreb. Njega je s Malobabiem, tijekom 1987.g. upoznao Milovan kori. Dolascima Malobabiu, a i meni, u razgovorima, gotovo redovito je iznosi saznanja do kojih je
2 OO operativna obrada

R. Radoji: IZJAVA

53

doao radom na problematici svojih radnih obaveza. u diskusijama s Vitom Unkoviem, tada tajnikom Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, iznio je sve detalje iz operativnog rada, pa i tada prisutna ozvuenja npr. da je Centar SDS Zagreb ozvuio i sluao Koksa uru, Kusti ivka, i Kuhari Franju. Pretpostavljam da je i dokumente sa tako pribavljenih ozvuenja dostavljao Malobabiu ili Unkoviu, jer ja sam takove dokumente, dobio. U razgovorima, Ante Barii je iznosio i suradnike. i ja se sjeam vie dokumenata kojima je izvor suradnik "Oliver", a kojeg je drao Barii na vezi, te mislim da je kao suradnika na vezi drao i novinara Mali Mladena. Ovo istiem radi sljedee injenice. S oba suradnika, "Oliver" - novinar Inoslav Beker i Mali Mladenom, bila je u kontaktu i Sluba sigurnosti JNA, to sam saznao u vrijeme boravka u Beogradu u razgovoru s Rakoevi Slobodanom, naelnikom Odelenja bezbednosti RV i PVO. Ovo u kasnije detaljizirati. Ostali djelatnici Centra SDS Zagreb, Crevar Rade, koliko se sada sjeam, iznosio je podatke o Zagrebakom Sveuilitu, dajui i dokumente, ali je vie podataka i usmenih informacija dao Malobabiu sa podruja Korduna, od kud je rodom, jer je u kordunakim strukturama bio znatno etabliran. kori Milovan je u stvari najintenzivnija veza, bio meni, ali i Slavku Malobabiu. U tim razgovorima iznosio je podatke o zTP-u, Aerodromu, SPC-u, o situaciju u Benkovcu i Bukovici, gdje je ee ili boravio ili imao uvid u ope stanje u tom dijelu Republike. Platia Slobodan i drugi djelatnici koji su na takav nain bili u kontaktu s nama iz analitike grupe, vie su iznosili podatke i nama neinteresantne, jer je teite naeg interesa bilo tzv. unutranji neprijatelj. U to vrijeme, dakle u rasponu 1986. - 1990.g., meni je bilo jedino jasno, da je to vaninstitucionalni, neredoviti nain informiranja tj. izvjetavanja tadanje Dravne sigurnosti ueg rukovodstva CK SKH. Potrebu takvog odnosa i takvog naina dolaenja do informacija, a napose do dokumenata, Malobabi je objanjavao tvrdnjama, da je to potrebno, jer on i stojevi nisu vjerovali tadanjem rukovodstvu Slube dravne sigurnosti, a i Centru SDS Zagreb, stoga smo mi, na taj nain vezali ove pojedince uz nas, a oni su nam tako vaninstitucionalno dostavljali informacije i dokumente. ak tovie u suradnji s tim djelatnicima, ilo se na mijenjanje rukovodstva u Centru SDS Zagreb, jer je Centar SDS Zagreb obnaao 70% sigurnosne problematike u Hrvatskoj. Za tu potrebu, pojedini djelatnici, a napose Boo Kovaevi,

54

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

davali su i podatke da bi se kompromitiralo rukovodstvo, a time ih smijenilo u Centru SDS Zagreb, odnosno, da bi se u Centar doveli elni ljudi, kojima se potpuno vjeruje. Toga radi, je na mjesto naelnika Centra SDS Zagreb, krajem 1987.g. postavljen Kolja Drui, iji je polubrat Ivo Drui, tada bio na politiki i drugi nain blizak Stanku Stojeviu. Dolaskom Kolje Druia u Centar SDS Zagreb, Drui je osobno donosio gotovo najvitalniji dio produkcije Centra, Stanku Stojeviu i Slavku Malobabiu. Isto tako, poznate su mi i kalkulacije o potrebi odstranjenja i drugih tadanjih rukovodeih djelatnika Slube, kojima se nije vjerovalo, pa ak i formalnim unapreenjima. Taj intenzitet kontakata ovih djelatnika iz Centra SDS Zagreb, nastavljen je do 1990.g., a s kojima kasnije i kako, ja ne znam. Radi ovakvih odnosa sa djelatnicima Centra SDS Zagreb, meu nama razvio se i specifian odnos, a ja bih se usudio rei i potreba da se neki od tih djelatnika ugrade u druge institucije. Stoga je, npr. Malobabi pomogao Platia Slobodanu da promijeni radno mjesto odlaskom u bolnicu "Sveti Duh", a kori Milovanu i urevi Zlatku, u tadanju Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama IV Sabora. Barii Ante je pokuavao koristivi Malobabieve veze sa Tintorom iz SID-a SSIP-a dobiti posao u jugoslavenskoj diplomaciji. Tu mu je Malobabi obeao ukupnu pomo. Unato, to su oni tijekom 1987./88.g., otili na nova radna mjesta, nastavljeni su intenzivni kontakti s njima. Unutar drugih dijelova tadanjeg sustava sigurnosti, odnosno Policije, Slavko Malobabi je imao takoer veze u tadanjem GSUP-u Zagreb. Uostalom, on je i doao na dunost u CK SKH iz GSUP-a Zagreb. Kao osobe od osobitog znaaja u GSUP-u, bili su mu Momilovi Ilija, Vuki Dragan, Kozlia Mladen, Martinovi iz saobraajne policije, uk Jovica, kori, ime ne znam, ali znam da je bio zapovjednik PS Centar, Vuanovi Sredo, Duko Modly. Ovo su mu bili, da kaem, kljuni ljudi u GSUP-u, posredstvom kojih je mogao dobiti svaki podatak koji je htio, a napose iz krim. obrada to ih je GSUP vodio do nivoa mogueg utjecaja na rezultate krim. obrada. Ja sada uistinu ne mogu detaljizirati kome je to, ili za koje se od tih predmeta interesirao, tko je bio kakav izvor podataka iz te strukture, no mogu ustvrditi da su svaki od njih ispunili svaki zahtjev Malobabia. Diljem Hrvatske, takoer u sustavu Policije, Centrima SDS-a i tadanjim SUP-ovima, imao je svoje veze, jer smo isto tako dobivali, odnosno Malobabi je dobivao fotokopije originalnih, primarnih dokumenata iz centra SDS Rijeka, Osijeka, Siska. Iz Osijeka, primarne dokumente iz Centra

R. Radoji: IZJAVA

55

SDS Osijek, dostavljao mu je Strikovi Ivica, a jo vie Ratko Majstorovi, koji je ranije radio u politici u Slavoniji, pa bio jedno vrijeme izvrni sekretar u ck SKH, a potom naelnik Centra SDS Osijek. Takoer, i u ovoj relaciji veza, ja sada ne mogu detaljizirati nivo informacija i dokumenata koji su takovim, takoer vaninstitucionalnira kanalima dolazili do Malobabia, a djelomino i do Stanka Stojevia. No, sjeam se da je tu bilo primarnih dokumenata Centra SDS Osijek, s podacima o Vladimiru eksu, koji je tada ivio u Osijeku. Bitna veza Malobabia na podruju Karlovca bio je Klipa Mile, naelnik u SUP-u Karlovac, koji je takoer Malobabiu dostavljao sve mogue podatke, pripomagao pri kadroviranju u OUP-u, jer je bio i lan CK SKH. U tom istom vremenskom intervalu od 1986.g., takoer, Malobabi je, ali mislim i posredstvom Stojevia, iz Rijeke i Istre dobivao vaninstitucionalnim informiranjem podatke iz Centra SDS Rijeka i podruja Istre. Sjeam se podataka o praenju djelatnosti Talijanske unije, Panele iz Transnacionalne radikalne stranke i dr. Iz Rijeke, nije mi poznata niti jedna veza Malobabia i Stojevia, za na ovaj nain prikupljanje podataka. U dosadanjem iskazu, ja sam pokuao objasniti kontakte, relaciju odnosa, pribavljanje dokumenata, informacija iz tadanjih policijskih slubi. Zasigurno, tu jo ima niza detalja koje sam voljan, ako bude potrebno detaljizirati u potrebnim segmentima. Mislim, da je sutina tih odnosa donekle objanjena. Pored, na ovaj nain prikupljanih dokumentacija i informacija, analitika grupa primala je dokumente i informacije od Stanka Stojevia, odnosno Slavka Malobabia, koje su oni dobivali redovito iz RSUP-a RH, iz SSUP-a, iz SSIP-a i to SlD-ove informacije i informacije Vojne obavjetajne slube i vojne kontraobavjetajne slube. To je bio fundus dokumenata koji se slijegao u nau grupu, a iz kojih smo mi pravili, odnosno ja, po nalogu Malobabia, saetke, svodno analizirali neke od podataka iz razliitih izvora, te to dostavljali Stojeviu posredstvom Malobabia. U ovom kontekstu, ipak moram izdvojiti neke dokumente i podatke koje smo dobivali od Vojne slube sigurnosti V. vojne oblasti. Naime, ja se tono sjeam nekih od dokumenata, a ije je porijeklo Vojna sluba sigurnosti V. armije, npr. podaci o obitelji Pipi u Zagrebu, podaci o obradi Vebi Velije, Albanca u Zagrebu, i jo nekih drugih dokumenata. Ja pretpostavljam, na osnovu nekih kazivanja Slavka Malobabia, da je te dokumente vojnog porijekla Stanku Stojeviu, ustupao Budimir Divljakovi, tada naelnik Odelenja bezbednosti V vojne oblasti. Znam opet, po

56

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

kazivanju Malobabia, da je Stojevia ee posjeivao Budimir Divljakovi. Koliko se sada sjeam, Budimir Divljakovi je otiao u mirovinu 1988./89.g., ali je sve do 1990.g. posjeivao Stanka stojevia. Sjeam se, da me sada pokojni general Ilija erani, jednom zgodom u to vrijeme pitao, da li Divljakovi sada vodi Stojevievu obavjetajnu slubu. Moj posao u toj tzv. analitici pri Kabinetu predsjednika CK SKH bio je prikupljanje informacija iz razgovora s pripadnicima Slube dravne sigurnosti i drugim koji su dolazili, a razgovor ili podaci su bili interesantni. Iz tih razgovora, ja sam redovito pravio slubenu zabiljeku, to sam davao Malobabiu, a on, ako procjeni, Stanku Stojeviu. Znatni dio vremena utroio sam na sainjavanje saetaka iz, na ilustrirani nain pribavljenih dokumenata. Takove saetke Malobabi je dostavlj ao, pretpostavljam Stojeviu, zadravao ih, to je dalje inio, ne znam. Slini posao, kao to je bio moj, pisanje razliitih saetaka iz razliitih dokumenata, izvravao je Zoran Daskalovi, ef Kabineta sekretara CK SKH, Dmitrovi Drage. Sadraje njegovih saetaka ja ne znam, ali znam da ih je takoer predavao Slavku Malobabiu. U sklopu takvog analitikog jezgra, vrena je i analiza tiska. Ova tzv. analitika pri Kabinetu predsjednika, zahtjev je i umotvorina Stanka Stojevia i Slavka Malobabia. Vidlj ivo je da su informacije i dokumenti prikupljani vanoficijelnim i legalnim nainima, poluprivatnim kanalima, ali i to, da je tu postojao sistem. Sve ovo funkcioniralo je do dolaska ivice Raana na elo SKH SDP. to je Stojevi radio sa tako pripremljenim dokumentima i informacijama, ja niti u ovom momentu ne mogu prosuditi. Na taj nain prikupljeno je oko 40.000 dokumenata. Moram istai da je dio tih dokumenata bio naznaen i sa stupnjem "Dravna tajna" i "Strogo povjerljivo". U takovu analitiku pri Kabinetu predsjednika, slijevali su se dokumenti i saznanja i drugih sadraja. Pored ovakvih veza, unutar sustava sigurnosti, Malobabi je imao doticaj i sa drugim lokalnim strukturama diljem Hrvatske, te je iz tih komunikacija proizlazila i druga dokumentacija. Posebno u tim setovima su razliiti projekti, tzv. gospodarskog razvoja. Malobabi, uz politiku potporu Stojevia bio je 1986./87.g., znaajnije angairan u projektu "Ample", a koji se uklapao u strategijske i gospodarske razvoje Hrvatske. Sutina projekta "Ample" bilo je iskoristiti komparativne prednosti brdsko - planinskog prostora Hrvatske za ekonomski probitak. Iz tog projekta, Malobabi je uz tada neophodne politike pritiske i podsticaje izgurao, tzv. "Grupu 22" u Glini, neki projekt u Gospiu, t e financiranje projekta iz proizvodnje zdrave hrane na

R. Radoji: IZJAVA

57

podruju Benkovca - Obrovca kroz minifarme, mljekare, pekare i dr. Ovo istiem iz razloga, to je kroz guranje takovih projekata Malobabi, na terenu sticao realnu politiku mo i ugled i vezivao uz sebe lokalne kadrovske potencijale. Da pojasnim "Grupu 22" iz Gline, su sainjavali tada tj. 1988.g., lokalni uglednici na elu s Vujaklijom, predsjednikom IV SO Glina. Kroz takav projekt je bilo zamiljeno plasiranje financijskih sredstava, ozdravljenje nek ih poduzea bitnih za opinu i si. slina zamisao bila je i u odnosu na Gospi, gdje je u suradnji sa Jovom Pleaem, sekretarom OK SKH, uz koncentraciju lokalnih uglednika, bilo planirano, uz dodatna investicijska sredstva, razvijanje drvno industrijskih potencijala. Takoer, na podruju Benkovca, uz lokalne opinske strukture, trebalo je biti pokretano kreditiranje individualne poljoprivredne proizvodnje. Ovakvim kontaktiranjem, Malobabi je uistinu sticao ugled kod tih ljudi, vezivao ih uz sebe. Sjeem se, recimo, prilikom dolazaka u Glinu tijekom 1988.g., da je Malobabi uistinu i autoritativno nastupao, ali i bio uvaavan. Stoga se i u toj dokumentaciji dobrim dijelom nalazila i ta dokumentacija. Poetkom 1990.g., veljaa - oujak, datum ne mogu tono kazati, meni je Malobabi kazao da izvrim mikrofilmiranje dokumenata, koji su iz takvog rada i na taj nain bili kod mene, da sauvam mikrofilmove, a dokumente da unitim. Preciznije, kazao mi je da mikrofilove sklonim van zgrade CK SKH. Mikrofilmiranje tih dokumenata izvreno je u Odsjeku za mikrofilm CK SKH, gdje je radila moja supruga Jadranka i Ozrenka, ne sjeam se prezimena. Mikrofilmiranje je izvreno za cca 10 dana, a originalne dokumente unitio sam u maini za mljevenje papira. Mikrofilmove, oko 1200 - 1400 eketa pohranio sam u kutiju od debelog kartona i ponio sebi u stan, pohranivi ih u podrumu. Ovi filmovi kod mene u podrumu bili su do svibnja 1991.g., kada sam ih prebacio u prostorije II detamana KOG-a RV i PVO u Maksimirsku 63, da bi bili kasnije u reiji KOG-a, prebaeni u Beograd, a to u kasnije ire obrazloiti. Nakon Kongresa SKH - SDP, prosinac 1989.g., novom predsjedniku, Malobabi je bio samo nominalno ef Kabineta. Stoga je Malobabi u prostorijama CK SKH negdje u veljai 1990.g., svu dokumentaciju pakirao u drvene vojne kovega. Ja mogu sada procjeniti, da je te dokumentacije u Malobabievoj prostoji bilo otprilike 15 - 18 duinskih metara. On je to spakirao, ne znam tko mu je pomoga, no znam da je ta dokumentacija u sanducima u rujnu ili listopadu mjesecu 1991.g. dopremljena u Beograd, u

58

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

prostorije KOG-a RV i PVO jedan dio, a drugi dio tako izuzete dokumentacije u CK SKH, u prostorije "OPERE" u Domu vazduhoplovstva u Zemun, i to u kasnije detaljizirati. U vremenskom intervalu sjeanj - svibanj 1990.g., dakle u pripremama viestranakih izbora u RH, u Strunim slubama CK SKH prije svega mislim na nas, Malobabi, ja i drugi djelatnici u Strunim slubama CK SKH, tj. ukupno drutvo u kojem sam se kretao, vladala je prihoza nesigurnosti za egzistencije, a postupno smo se spremali napustiti posao u CK-u, i osigurati druge izvore egzistencije. Ja sam zajedno s Glava Davorom osnovao firmu "Templum", poduzee za konzalting i poeli smo pokuati organizirati prodaju i ugradnju tehnikih ureaja za zatitu prostora. Tu smo ak i realizirali jedan posao. Posredstvom Hrvoja Grgia, fotoreportera u "Vjesniku", upoznao sam Borivoja okevia, savjetnika za sigurnost "Lutrije" Hrvatske. Sa okeviem smo dogovorili da emo sainiti elaborat o mogunostima osguranja prostorija "Lutrije" Hrvatske, tj. kockarnica u Zagrebu i Varadinu. Moram istai, da je okevi za angaman, odnosno proteiranje naeg projekta i posla traio proviziju za sebe osobno od 10 % na bruto svotu. Mi smo to prihvatili i tako smo realizirali projekt za ugradnju zatitne tehnike tj. alarmnih ureaj u kockarnice "Lutrije" u Varadinu i Zagrebu. Na ime provizije okeviu smo isplatili nekoliko tisua DEM. Ja sam u tom intervalu povremeno znao doi u CK gdje je vreno mikrofilmiranje dokumenata kao to sam prije istakao. Tu sam znao sresti Malobabia. Sjeam se da j e neposredno prije izbora, negdje u sjenju ili veljai, Malobabi sainio svodnu procjensku analizu moguih rezultata raspisanih izbora. Ta svodna analiza iznosila je cca 50 - 60 stranica teksta, s osnovnom prosudbenom porukom i zakljukom, da e SKH SDP izgubiti izbore, dobiti glasove na prostorima Hrvatske sa veinskim srpskim stanovnitvom, i da e na izborima pobijediti HDZ. Takav razultat izbora, izazvat e u Jugoslaviji niz strukturalnih promjena u organima vlasti, a krajnji ishod takovih izbora mogu je i kao oruani sukob. Ja ne znam za koga je Malobabi sainjavao takovu analizu, ali znam da za Raana nije. Negdje sredinom veljae ili oujka, Malobabi mi je dao te dokumente, s nalogom da ih mikrofilmiram, Sto sam ja i izvrio. Pored takve svodne informacije - analize, bili su jo neki dokumenti, izvjetaji s terena opinskih Komiteta, s njihovim procjenama toka izborne kampanje i izbora. Nakon to sam mikrofilmirao te materijale, isti su uniteni. U tom intervalu, za jedno vrijeme jenjavali su i osobni kontakti izmeu nas, a tu mislim na relacijama Malobabi sa

R. Radoji: IZJAVA

59

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

novinarima, djelatnicima Policije i drugim relacijama. Znam da je cijelo vrijeme odravao kontak te s Draganom Vukiem, Ilijom Momiloviem iz GSUP-a i drugima, ali i sa Platiom, Boom Kovaeviem i jo nekima iz bive Slube dravne sigurnosti. Malobabi je zajedno s Platiom oformio nekakvo poduzee, naziv ne znam. U to vrijeme Malobabi je intenzivno putovao prema Glini, Baniji i Kordunu. Pravi sadraj tih odlazaka i njegovih kontakata, u tom trenutku nisam znao. Negdje u lipnju 1990.g., ne sjeam se datuma, meni je na Jarunu u gostionici zakazao telefonom sastanak Malobabi, nepomenuvi da je neophodno da doem, jer da ima neto vano sa mnom razgovarati. Prihvatio sam i doao sam u naznaenu gostionu. U zakazano vrijeme, u tu gostionu doao je Malobabi sa malodobnim sinom, ali i edomirom Kneeviem. Do tog susreta nisam poznavao edomira Kneevia, ali po nainu kontakta Kneevi - Malobabi, a napose to je Kneevi bio prisan sa djetetom Malobabia, zakljuio sam da se Malobabi ve due poznaje i prisan je s Kneeviem. Malobabi je predstavio edomira Kneevia kao oficira sigurnosti JNA i sugerirao mi je da s njim porazgovaram. Kneevi se upustio u politiku tiradu, objanjavajui da su na sceni u Jugoslaviji stupile separatistike snage, s ciljem razbijanja Jugoslavije, da to nee JNA dozvoliti, provodit e politiku Predsjednitva SFRJ, obrazlagao je da je Jugoslavija stvorena krvlju i sluno. Pri tome je pitao, da li bi im u takvim nastojanjima pomogli, konkretno ja osobno, s obzirom da raspolaem informacijama, saznanjima i da mogu biti od koristi u uuvanju Jugoslavije. Ja sam to prihvatio, jer je u to vrijeme i to bio moj stav. Pri tome, Malobabi je takoer kazao, da smo se voljni ukljuiti u takove aktivnosti, ali je istakao i to, da nas kao organ sigurnosti JNA ne zavodi u evidencije suradnika, te da neemo biti suradnici, puki izvritelji. Naravno da se Kneevi s tim sloio, te smo dogovorili naredni kontakt Kneevi i ja samostalno. U ovakvom razgovoru zadrali smo se oko sat vremena, s time da je tu bilo i drugih natuknica, o tadanjoj trenutnoj politikoj zbilji, s naznakom da smo se sva trojica jednoduno slagali s ocjenama stanja. Drugi kontakt ostvarili smo, nakon oko sedam dana. Kada smo se sastali po prethodnom telefonskom dogovoru, u stanu edomira Kneevia u ulici Proleterskih brigada, sadanja Vukovarska avenija, na kria nju s Drievom. U razgovoru u stanu, Kneevi je traio da mu iznesem svoja saznanja o elnim ljudima HDZ-a, odnosno tada formirajuih organa vlasti u RH. Sjeam se tono da je pitao za g.

60

Tumana, g. Manolia, g. Mesia, g. Domljana, g. Boljkovca i jo pretpostavljam neke osobe. Ja sam u odgovoru na ta pitanja o svakoj od pomenutih osoba, iznosio saznanja do kojih sam najveim dijelom doao radivi u CK SKH, a napose u analitikoj grupi pri Kabinetu predsjednika, a to sam ve prije iznosio. Dakle, u najveoj mjeri, odgovarajui na takove upite Kneevia, kronologizirao sam i tematizirao saznanja iz dokumenata to smo ih dobivali Malobabi i ja u CK-u od djelatnika Centra SDS Zagreb, ali koristivi i njihove partijske dokumente partijske dosijee, iz ranijih perioda kada su bili lanovi Partije. Tako sam mogao na upite o pojedincima davati dosta opsene odgovore, na osnovu takvih saznanja. Ovdje moram napraviti digresiju. Kneevi je znao za mikrofilmove i znao je da su materijali o kojima mu ja sad iznosim saetke po vlastitoj memoriji, mikrofilmirani i da se nalaze kod mene. Ja sam mu to ak i objasnio, da veim dijelom to mu ja govorim, ima na tim mikrofilmovima. On je kazao, da sada nemaju vremena i tehnikih mogunosti konzumirati mikrofilmove. Stoga me i pita, jer sam ja poznavatelj tih materijala. Da su ti materijali mikrofilmirani, Kneeviu je kazao Malobabi, jer kad sam mu ja to spomenuo Kneevi je to ve znao. Sve moje odgovore Kneevi je zapisivao, a pretpostavljam da je i tajno fono zadokumentirao taj razgovor. Pri kraju razgovora, on je zatraio da, ako doem do interesantnih saznanja, da mu to javim, kazavi pri tome da ja znam to njih moe interesirati, dao mi slobodu prosudbe, jer, a to je i istakao, da ja znam to njih kao slubu sigurnosti JNA interesira. Razmijenili smo telefonske brojeve, dao mi je tel.broj sa radnog mjesta i stana, s naznakom da je telefon s radnog mjesta siguran od prislukivanja, rekao mi je da e on mene traiti, da se nee predstavljati, te da e zvati iz javnih govornica. Tijekom lijeta 1990.g., srpanj ili kolovoz mjesec, nije bilo nekih intenzivnijih kontakata izmeu mene i kapetana Kneevia, ili mene i Malobabia, jer bilo je vrijeme godinjih odmora i vrijeme, prisutnih tenzija i neizvjesnosti, u svezi s time, istakao bih neke fragmente deavanja iz tog perioda. Nakon prestanka radnog odnosa u CK-u, Malobabi se vratio ponovno u GSUP gdje je bio rasporeen za inspektora u PS Novi Zagreb. Time je bio nezadovoljan, nije namjeravao prihvatiti takvo radno mjesto. ak je, po sugestiji Kneevia, iao na to, da tadanji SUP s njim prekine radni odnos, jer bi mu to bila povoljnost za bolji prijem u Beogradu. Paralelno time, znam da je Malobabi traio rjeenje za sebe osobno, zaposlenjem u Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu. O tome, priao mi je jednom

R. Radoji: IZJAVA

61

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

zgodom, u tom vremenskom intervalu, da mu u tome pomae Milan Pavi, predsjednik Privredne komore Jugoslavije. Pavia, Malobabi poznaje vrlo dobro jo iz vremena kada je Pavi bio direktor "Jugoturbine" u Karlovc u, a Malobabi ef kabineta direktora. Pavi i Malobabi su se dakle, vrlo dobro poznavali, te je Malobabi s velikom sigurnou raunao da e dobiti mjesto u Privrednoj komori Jugoslavije. Inae, Malobabi je taj dio vremena proveo na Kordunu i u Puli. Nije mi poznato to je, i koga je na Kordunu kontaktirao. Negdje krajem kolovoza mjeseca 1990.g., u Zagrebu sreli smo se Malobabi i ja, te je on, pitajui me prije toga, da li sam u kontaktu s edomirom Kneeviem, predloio da se naemo s Kneeviem. Nali smo se u jednom restoranu na Trenjevci. Tu je Malobabi izvjestio Kneevia, da e ii u Privrednu komoru Jugoslavije u Beograd, da je bio u Puli, te da je tamo kontaktirao neke ljude iz bivih partijskih struktura, i prenio njihovu prosudbu, da e nove vlasti imati problema na podruju Istre. Kneevi, je znao da Malobabi odlazi u Beograd, iz ega sam zakljuio, da su u meuvremenu kontaktirali. S Kneeviem sam dogovorio kontakt za nekoliko dana. Kontakt je odran u Domu JNA, poetkom rujna 1990.g. Na kontakt je doao i slavulj Ljubia, mislim da je bio porunik po inu. Tijekom veeri najvie je govorio Kneevi, iznosivi mi detalje o aktivnosti RV-a, konkretno V. VAK-a, na presretanju i zaustavljanju helikoptera MUP-a RH, koji su bili letjeli prema Kninu. Isticao je da je on koordinirao polijetanje MlG-ova razgovarajui s Beogradom. Pri tome potencirao je jedan detalj, da je znao namjene leta helikoptera MUP-a RH, jer je imao informatora u helikopterskoj jedinici MUP-a, ili helikopterskoj bazi MUP-a RH. Tu nije dao naslutiti niti detalj oko identiteta mogueg suradnika, a ja sam pretpostavljao to kao moguim, jer mi je bilo normalno da su letai MUP-ovih helikoptera obuavani, zasigurno u RV-u. Sredinom rujna 1990.g., Malobabi me pozvao da idemo u prostorije II. detamana KOG-a RV i PVO u Maksimirsku. Dolaskom tamo, bilo mi je jasno da je kontakt dogovoren, jer smo ekani od Kneevia, to znai da je Malobabi to dogovorio. Tada sam prvi puta uao u slubene prostorije II. detamana KOG-a RV i PVO. Sjeli smo u Kneevievu prostoriju, te poeli razgovorom. Malobabi je iznosio prosudbe da su kima Jugoslavije Srbi u Hrvatskoj, te da po tom pitanju Jugoslavija ostaje ili pada. Tu je detaljno pojanjavao teritorijalnu disperziju Srba u Hrvatskoj. Mene je Kneevi pitao to znam o lokalnim liderima na tako teritorijalno disperziranom srpskom stanovnitvu, ja sam tu iznio neka saznanja o Duanu Stareviu, imi Dubajiu i dr.,

62

sa Benkovako - Bukovakog podruja. Pri tome, elaborirao sam u stvari podatke to sam ih netom dobio od Milovana koria, o tim osobama, procjenjujui da je Starevi kljuni ovjek srpskog nacionalizma na tom podruju, tj. osoba od autoriteta. Te podatke kori mi je dao napismeno, jer je on tamo boravio. Malobabi je oslikao kljune ljude na podruju Gline, apostrofirajui tzv. glinsku "Grupu 22", na elu sa Vujaklijom. Takoer, naznaio je i grupu oko Jove Pleaa iz Gospia, te Milu Dakia sa Petrove Gore, direktora Spomen podruja. Sve ove ljude, iznosio je u kontekstu moguih oslonaca, na tim podrujima. Ustvari, prema izlaganju Malobabia, na tim podrujima traila se struktura ljudi, na koje e se moi oslanjati JNA, koji su ljudi od povjerenja i sl. Malobabi i Kneevi procjenjivali su, s obzirom na rezultate izbora na tim podrujima, da su to ljudi iz SDP-a, koji su na lokalnim funkcijama, ali bez oslonca u irim masama, jer je u to vrijeme poeo jaati SDS, radi politike hrvatskih vlasti. Stoga je, kazao bih, zakljueno, ondnosno procjenjeno, da bi bilo dobro, da na tim podrujima elni ljudi, lanovi SDP-a, uu u Srpsku demokratsku stranku i na taj nain dominiraju SDS-om. U stvari, ponaosob, napose Malobabi, analizirali su pojedince, ja se tih imena sada ne sjeam, na podruju Banije, Like i Korduna, kao kadrovsku osnovu na koju e se osloniti JNA. Mene je Kneevi pitao, to je relevantno u tom trenutku unutar srpske pravoslavne crkve, na tim prostorima. Moja je procjena bila, to sam iznio, da je zasad na tim prostorima utjecaj i jaina SPC-a marginalna, izuzev utjecaja Zagrebako - Ljubljanskog mitropolita Jovana Pavlovia, i gornje - Karlovakog episkopa Simeona Zlokovia. Prilikom tog boravka, nakratko me edomir Kneevi upoznao s potpukovnikom Ivanom Saboloviem, koji je nakratko uao u prostoriju. U tom kratkom boravku, obrativi se meni i Malobabiu, pitao nas je za miljenje o Milanu Grkoviu, to znamo o njemu i kakav je. Sjeam se da nismo iznijeli , napose povoljno miljenje o Grkoviu. Moja prosudba je bila, da je priljiv, a Malobabi je dodo da se lano predstavlja i sl. Nastavio bih daljnjim opisivanjem mojih kontakata s edomirom Kneeviem iz II detamana KOG-a RV i PVO. Poslije opisanog kontakta, ja sam do kraja 1990.g., imao moda jo jedan ili dva kontakta s kap. Kneeviem. Tu istiem da sam tijekom listopada 1990.g. bio oko mjesec dana u bolnici. Sjeam se jednog kontakta kojeg sam ja inicirao, traio Kneevia, jer sam mu imao kazati, po mom

R. Radoji: IZJAVA

63

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

sudu, interesantne podatke. Ja sam, naime, prije tog kontakta s Kneeviem od eljka Katia iz Zagreba, klinikog psihologa u bolnici "Rebro", uo da je on s novinarkom Jasnom Babi uspostavio kontakt u Zagrebu, s izvjesnim Grabovcem iz Zagreba, koji se predstavio kao lan HDP-a, te su s njim otputovali u Imotski, gdje su ostvarili kontakt sa sestrom od pokojnog Brune Buia, jednim bivim policajcem iz PS Imotski, takoer lanom HDP-a. Na osnovu takovih kontakata Jasna Babi i eljko Kati su zakljuili, a to je i Kati meni kazao, da se na podruju Hrvatske formira obavjetajna sluba HDP-a sa irom mreom. Ja sam taj podatak cijenio interesantnim za Kneevia, traio kontakt s njim i prenio mu takvu informaciju. Kneevi je zatraio da pokuam proiriti ovu informaciju. Krajem 1990.g., mislim da je bilo u prosincu, pozvao me edomir Kneevi da doem u prostorije KOG-a u Maksimirsku ul. u Zagrebu. ja sam se pozivu odazvao. Doavi u Maksimirsku, Kneevi me predstavio pukovniku Slobodanu Rakoeviu, koji je bio u uniformi, i uk Tomislavu, pukovniku, koji je bio u civilu. U prostorijama KOG-a ve se nalazio i Slavko Malobabi. Kada je doao ne znam, ali istiem da je Malobabi ve boravio na radnom mjestu u Beogradu u PKJ, te da je najvjerojatnije doao zajedno s Rakoeviem. Tada nisam znao imena uka i Rakoevia i njihove funkcije, a kasnije sam saznao da je Rakoevi naelnik Odjeljenja bezbjednosti RV i PVO, a uk Tomislav da je naelnik KOG-a u Odjeljenju bezbjednosti. Razgovor s Rakoeviem i ukom, u prisutnosti Kneevia i Malobabia, nije trajao dugo. Rakoevi je priupitao osnovne podatke o meni, tko sam, to sam, ime se bavim, uz neke upite o osobama i situaciji u Hrvatskoj, traei moje miljenje. Sjeam se, da je Rakoevi istakao da me je elio osobno upoznati, jer je o meni ve dosta uo, te je htio stei i osobni utisak i prosudbnu o meni. Ja sam otiao iz prostorija opet sam, Malobabi je ostao, jer je imao jo obaveza u KOG-u, neke dogovore ili ne znam to. Prigodom tog kontakta, zamijetio sam da Malobabi, unato velikoj razlici u godinama, oslovljava Rakoevia i uka po imenima, i oslovljava ih sa "ti". Tijekom sijenja 1991.g., kapetan Kneevi mi je u nekoliko navrata isticao, da moram na put u Beograd radi nekakvog vanog zadatka, bez preciziranja o emu se radi. To dogavaranje trajalo je oko 10-tak dana, da bi se dogovorili da krenemo na put krajem sijenja ili poetkom veljae, to sada tono ne znam. No, na put iz Zagreba u Beograd, krenuli smo kapetan Kneevi i ja, osobnim

64

vozilom "Ascona", vojne registracije. Dolaskom u Beograd, odsjeo sam u stanu Slavka Malobabia, adrese se ne sjeam, jer mi je Malobabi trebao dogovoriti neke kontakte u PKJ i Sekretarijatu za ekonomske odnose s inozemstvom. Ujutro je Malobabi nazvao KOG, po nas je doao ofer u civilu i prebacio nas u prostorije Odelenja bezbenosti RV -a, u Komandu RV-a u Zemunu. Tu su nas doekali puk. Rakoevi, puk. uk i kapetan Kneevi. Nakon kratkog osvjeenja, Rakoevi nas je pozvao u jednu prostoriju, gdje smo sjeli Malobabi, ja i uk, a prikljuio se i potpukovnik Radakovi, kojeg sam tom prigodom upoznao. Tu je Rakoevi poeo kraim izlaganjem s osnovnim tezama, da JNA nee dozvoliti cijepanje Jugoslavije, ostat e na cjelokupnom teritoriju bive SFRJ, jer joj je to u stvari ustavna funkcija. Nakon toga, ustvrdio je da se moe ipak desiti, da se s nekih dijelova Jugoslavije JNA privremeno povue. Na toj teritoriji e se smatrati privremeno zaposjednut teritorij, u kojem je obveza pruati otpor u ilegali, po principima ileganog rata. Za takvu mogunost obveza je da se svi pripreme. Govorio je o principima konspiracije, stvaranju baza za smjetaj borbenog materijala i ljudi, te sline principe konspirativnog rada na PZT-u. Takvo izlaganje zavrilo je zakljukom, da je nuno da se upoznamo sa borbenim sredstvima, nauimo rukovati, pripremati eksplozivne naprave, kako bi takva znanja mogli primjenjivati, ali i obuavati druge osobe. Nakon takvog teoretiziranja, preli smo u drugu prostoriju unutar KOG-a, neto kao priruni kabinet, gdje su bila poredana minsko - eksplozivna sredstva, od eksploziva detonatora razliitih vrsti, do potrebnih sredstava komponiranje diverzantskih naprava. U prostoriju su potom ula dva mukarca u maskirnim uniformama, bez oznaka inova. Ja sam kasnije saznao da su to kap. Avdi zv. "Zoki" i st. vodnik Omerovi. Jedan i drugi su iz padobranske jedinice specijalaca iz Nia, i obojica u OB u tim jedinicama. Avdi i Omerovi, su potom pokazivali, uz potrebna objanjenja, uz vrste eksploziva, detonatora, kako se to efikasno upotrebljava i u kojim prigodama. Sjeam se da je obuka bila na detonatorima su-24, mogu u potpunosti opisati takav detonator, zatim na inercionim detonatorima i svjetlosnim detonatorima. Upoznati smo i s razliitim vrstama eksploziva, a Omerovi je demonstrirao spajanje eksplozivne naprave u prirunoj kadi napunjenom vodom. Nakon njihove demonstracije i objanjenja, Malobabi, ja i Radakovi, morali smo osobno spojiti napravu na sve pokazane naine, ovakva obuka trajala je oko dva i pol sata. Nakon toga, nama je puk. Rakoevi objasnio, jer smo se mi

R. Radoji: IZJAVA

65

interesirali, da li emo biti, ili da li ve jesmo, prebaeni na ratni raspored u jedinicu vojne policije pri Komandi RV i PVO u Zemunu. Takoer, Rakoevi nam je dao objanjenje, odnosno naredio nam da u sluaju ako doemo do vanih informacija, a za koju procjenjujemo da je hitna, a vana je , a i nismo sigurni u II detaman KOG -a RV i PVO u Zagrebu, da u tom sluaju javimo na tri tel.broja direktno u Beograd, a koji su u funkciji 24 sata. Izdiktirao nam je te brojeve, mi smo ih zapisali, ja ih se trenutno ne sjeam. Odmah da istaknem, da se niti jednom nisam posluio tim telefonima iz Zagreba. Iz Beograda, vratili smo se kasno naveer. Putovali smo "Puchom" vojne reg.oznake, a taj puta s nama iz Beograda putovao je i Siavko Malobabic, st.vodnik osi, te Kneevi i ja. Sjeam se da smo svratili u okolinu Dervente, gdje su ivjeli roditelji Malobabieve supruge Inke. U vezi s obukom u prostorijama KOG-a u Beogradu, podvlaim i sljedee. Taj priruni kabinet sigurno je koriten za obuku u duljem vremenskom periodu. Omerovi i Avdi spavali su u prostorijama KOG-a, te sam stekao dojam, i na nain kako su oni provodili obuku, da to vre kao na tekuoj traci. Nakon ovog povratka iz Beograda, dakle veljaa 1991.g., ja sam postupno poeo dolaziti na poziv Kneevia, gotovo redovito u drutvu s Malobabiem, kada je on boravio u Zagrebu, a boravio je esto, u prostorije KOG -a u Maksimirskoj ul. Ne mogu, meutim, detaljizirati svaki od tih dolazaka ili kontakata s pripadnicima KOG-a, Kneeviem i drugima, ve u pokuati po sadanjem sjeanju iznijeti neke od bitnih injenica iz sadraja mog odnosa s pripadnicima KOG -a. S obzirom na moje dolaske u prostorije KOG-a, ja sam upoznao gotovo sve pripadnike KOG-a, te u ih i pobrojati. Znam da su u II detamanu KOG-a odelenja bezbednosti RV i PVO bili sljedei oficiri: potpukovnik Mirko Marti, bio je naelnik KOG-a, zaposleni oficiri u KOG-u bili su; Ivan Sabolovi, potpukovnik; edomir Kneevi, kapetan I klase; Juran Miroslav, kapetan; Slavulj Ljubia, porunik; Ljubii Ljubia, zastavnik; Balan, kapetan; i osi Radojko, stariji vodnik. Ilustrirao bih i odnose unutar KOG-a, glavnu operativno rukovodnu funkciju obavljao je, a tako se i ponaao u internim odnosima, kapetan edomir Kneevi. U niz detalja ispadalo je, da su Marti i Sabolovi, unato vii po in u, podreeni Kneeviu. Ovo je isto tako bilo evidentno i po komunikacijama prema KOG-u, Odelenju bezbednosti u Beogradu. Naime, Rakoevi i drugi ih KOG-a vie su komunicirali, a napose u nekim znaajnijim operativnim poslovima s Kneeviem, nego s Marti em ili drugim

66

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

oficirima. Isto tako, po rezultantnosti, st.vodnik osi bio je kvalitetniji i znaajnji od nekih viih oficira. Takav je naime, imao status u odnosima. Odmah tu istiem, da je Malobabi bio sa svima prisan i na "ti", naprosto dominirao je u prijedlozima i meusobnim odnosima, pa ak do nametanja svojih prosudbi, teza i vokabulara oficirima KOG-a. Imao sam dojam da je on na izvjestan nain njima nadreen. Pokuat u naznaiti neke od dogaaja, putovanja, sastanaka s pripadnicima KOG-a, u intervalu od veljae do lipnja 1991.g. Od tih dogaaja i odnosa istiem: Negdje u veljai 1991.g. , da li kod mene, ili u prostorije "Templuma", Kopernikova 128, u Zagrebu, doao je Slavko Malobabi u drutvu s jednom osobom. Znam da je roen u Topuskom, gdje ima privatnu kuu, doktor je ekonomskih znanosti, radio je u "Jugoturbini" u Karlovcu, od kuda najvjerojatnije poznaje Malobabia, ima privatnu firmu u vicarskoj, Karlovcu i Rusiji. Doao je s Malobabiem radi dogovora, da li bi ja mogao osigurati sigurni transport "crvene ive", nekoliko kilograma, manje od pet, s aerodroma u Beu do nekog skladita takoer u Beu. Za takav posao ponudio je za mene enormnu visoku svotu novaca, npr. po uesniku osiguranja i po nekoliko tisua DEM, plus naplata firmi "Templum", a sve za posao koji bi trajao dva-tri sata. Ja sam se prepao da nije rije o drogi, no taj gospodin mi je objasnio da je to strateki vojni materijal, i radi toga je i transport opasan, jer mu je visoka cijena na meunarodnom crnom tritu. Taj gospodin i Malobabi, nisu objanjavali daljnji put tako uskladitene "crvene ive", nakon preuzimanja na bekom aerodromu. Do ovog posla nije dolo, a niti mi je kasnije Malobabi spominja, a niti sam tog gospodina kasnije vidio. Ovdje u odmah napraviti jednu digresiju. Meni je Malobabi o tom ovjeku, prigodom naeg boravka u Topuskom u svibnju 1991.g., a to u kasnije opisati, kazao, da je taj gospodin suradnik vojne slube sigurnosti s kojom je u kontaktu dulji vremenski period. Prilikom tog boravka u Topuskom, pokazivao mi je i njegovu novosagraenu i raskonu kuu. Takoer, istiem, da je sa ovim gospodinom Malobabi bio naglaeno serbilan, to nije inae njegova osobina. Ja sam ve istakao, da sam materijale iz rada u analitikoj grupi CK SKH mikrofilmirao u veljai 1990. g. , da sam ekete, oko 1200 - 1400, odnio sebi kui i pohranio ih u podrumskim prostorijama. Takoer, iz CK SKH ponio sam i mikroita, koji sam pohranio u prostorije firme "Templum", meu drugu tehniku robu. Ve na prvom kontaktu sa Kneeviem u lipnju 1990.g., ja sam mu kazao da imam te filmove, s kratkom naznakom

R. Radoji: IZJAVA

67

sadraja, to je on uostalom ve znao, jer mu je to ve prije rekao Malobabi. Negdje krajem oujka 1991.g., Kneevi je zatraio da mu dam na uvid dio mikrofilmiranog materij ala, a napose ekete sa snimkama svodnih analitikih materijala iz oujka 1990.g., koje je neposredno prije izbora 1990.g., sainio Malobabi. Ja znam, da sam na taj Kneeviev zahtjev, uzeo kod sebe taj dio mikrofilmova, bili su oznaeni sa "N", te ih donio u prostorije KOG-a. Za potrebe presnimavanja mikrofilmiranih eketa, iz Beograda je doao sa potrebnom tehnikom kapetan Goran, prezime ne znam. Ja sam tih oko 15-tak punih eketa dao Kneeviu, odnosno Goranu, koji je izvrio presnimavanje mikrofilmova. Sadraj tog materijala bio je, kao to sam ve ranije kazao, svodna analiza to ju je sainio Malobabi neposredno prije izbora, ali s primarnim dokumentima, nizom izvjetaja sa terena, poneki pisani rukom, dosta telefaxova, o konkretnim ljudima i situacijama, a napose primarni izvjetaji pojedinaca sa podruja gdje ivi srpsko stanovnitvo u Hrvatskoj. Ti izvjetaji, koliko se sada sjeam, bili su detaljno operativni o imenima pojedinih ljudi iz MZ, Opina i slino. Procjenjujem da su ti izvjetaji trebali Malobabiu i drugim pripadnicima KOG-a ili sustava sigurnosti JNA, da se lake i bre snau na tim prostorima. U vezi s ostalim eketima koje sam mikrofilmirao i pohranio u podrumu, deavalo se sljedee. Negdje krajem travnja ili poetkom svibnja 1991.g., na nekoliko razgovora sa Kneeviem i drugima, bilo je rijei o tome, da u stanovima ne smijemo imati stvari ili materijale, a napose ne oruje, to bi nas moglo kompromitirati u sluaju policijskih pretraga. Stoga je Kneevi zatraio da u prostorije KOG-a donesem preostale ekete mikrofilmova, te ako imam i ta od oruja. Ja sam to donio u KOG s time, da sam tih oko 1200-1400 eketa mikrofilmova, zamotao u kartonsku kutiju, zalijepio sa posebnom vrstom selotejpa po rubovima i vertikali i horiznotali, te to sve jo zavezao jemstvenikom, te peatnim voskom, povezao, te stavio peat to sam ga ponio iz CK SKH. Pored toga, u KOG sam donio i pitolj "Vis", vlasnitvo mog oca, trofej iz II svjetskog rata. Ove mikrofilmove i pitolj predao sam Kneeviu, to je pohranjeno u kasama. Istiem da sam taj paket, nakon mog odlaska iz Zagreba, tako zapakiran dobio u poetku rujna 1991.g., u Beogradu. Kasniju sudbinu i kolanje mikrofilova objasnit u naknadno. Mikroita to sam ga pohranio u prostorijama firme "Templum", dao sam na uvanje, neposredno prije odlaska iz Zagreba, krajem kolovoza 1991.g., Steli Blanua, koja se stanovala u Kopernikovoj ulici u Zagrebu, nedaleko

68

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

prostorija firme "Templum". Njoj sam kazao, da e po to doi jedan moj prijatelj, te da mu preda mikroita pakiran originalno, u koferu. Mikroita je od Stele Blanua preuzeo Mirko Marti, potpukovnik, a meni je u Beogradu dostavljen poetkom rujna 1991.g. Trebam istai, da sam prilikom predaje mikrofilmova i pitolja "Vis", u kasama u prostorijama KOG-a, vidio puno oruja, pitolja, revolvera i puaka. Na svakom od oruja bila je kartica sa imenom i prezimenom vlasnika, po emu zakljuujem da su i drugi od veza oficira KOG -a pohranili na isti nain viak oruja u prostorije KOG-a. U isto vrijeme, kada sam ja predavo pitolj "Vis" i mikrofilmove, svoje oruje donio je i Slavko Malobabi. On je donio, u svakom sluaju preko 20 komada, to pitolja. to revolvera, te tri "Karabina" od kojih je jedan bio sa optikim nianom. Kasnije u Beogradu, znam da je Malobabi izvrio potragu za tim orujem to ga je predao u zagrebakom KOG -u, no koliko znam bezuspjeno, jer je oruje bilo ukradeno negdje u transportu. Poetkom svibnja, Malobabi je inzistirao da odemo u prostorije KOG-a, pretpostavljam da je imao dogovoren sastanak, uz poznavanje i razloga za takav sastanak, jer je naprosto inzistirao da idemo, unato toga, to sam ja imao i drugih obaveza. Doavi u KOG, u najveoj sobi sjedio je cjelokupni sastav KOG-a. Sastankom je rukovodio Marti. Naim ulaskom, dao je direktive; ti izvri to, prebaciti one materijale na drugo mjesto, unititi materijale i si. Nama je objasnio, da prijeti direktna vojna intervencija, te vojna konfrontacija na podruju Hrvatske, a nas dvojica da smo isto tako ugroeni, jer hrvatska policija, najvjerojatnije zna za nae, tj. Malobabieve i moje kontakte i aktivnosti. Stoga se nas dvojica moramo za jedno krae vrijeme skloniti iz Zagreba. Ja sam bio iznenaen ovako tvrdim odnosom, uz predbacivanje Kneeviu, da je normalno da se za nae aktivnosti i kontakte zna, jer smo ulazili u prostorije KOG-a. Meutim, Malobabi je to prihvatio kao normalnu stvar, te mi predloio, da se ja za jedno vrijeme zajedno s njim sklonim u selo Katinovac na Kordunu. Ja se tono ne mogu sjetiti datuma tog sastanka. Znam da je bila subota u svibnju. Otiao sam kui i rekao supruzi da moram otii na par dana. Po mene je doao Malobabi sa svojim osobnim automobilom "Golf", sa suprugom Inkom i sinom. Krenuli smo prema Karlovcu, u Karlovcu, ja adresu tono ne znam, izaao je Malobabi, te pozvao Milu Klipa da izae. Kratko su razgovarali, da bi i nas supruga od Klipe pozvala u kuu. Ja sam poznavao Klipu povrno, kada je on dolazio u CK Malobabiu u ranijim godinama. Nismo se

R. Radoji: IZJAVA

69

dugo zadrali, a Malobabi mi je kazao da je u kraem razgovoru ispred kue obavijestio Klipu, da je i on ugroen, te da se mora na nekoliko dana i on skoniti iz Karlovca. Produili smo put u selo Katinovac, na podruje Korduna. Dolaskom u selo doekao nas je, a i smjestili smo se kod Malobabievog strica, imena se ne sjeam. Neposredno po dolasku, sakupili su se u dvoritu strica Malobabiev brati, imena ni njegovog se ne sjeam, sin od tog bratia, koji je bio policajac u MUP-u RH - polaznik IV. razreda kole unutarnjih poslova u imunskoj. Tu su se poeli sakupljati i drugi mjetani, u razgovoru u dvoritu, bilo je ve predveer, Malobabi ih je izvjestio da smo mi pobjegli iz Zagreba, jer je za nas postalo opasno. Ustvrdio je da e najvjerojatnije doi do otvorenog sukoba izmeu snaga MUP-a i srpskog puanstva, odnosno vojske, jer, kazao je, prema Kordunu nastupaju znaajnije snage MUP-a. Meu prisutnima, bilo je primjetno vidno uzbuenje, i svi su s interesom pratili i oekivali to e Malobabi kazati. Brati od Malobabia, meu mjetanima ponaao se kao ovjek koji zapovijeda. Taj brati od Malobabia odravao je vezu sa okolnim selima. To mi je tijekom veeri kazao sam Malobabi. Ja sam spavao u kui Malobabia. Tokom veeri i noi uo sam glasove po dvoritu i kretanje ljudi. Ujutro, Malobabi mi je objasnio, a to sam i sam tijekom dana vidio, da su oformili strae, naoruane tada lovakim orujem. Sam sam vidio naoruane mjetane koji su se kretali u okolni sela. Malobabiev brati mi je objasnio, da su opservirali posredstvom straa na pravcima mogueg prodora snaga MUP-a prema njihovom selu. Idui dan, iz Katinovaca Malobabi i ja otili smo u Veliku Kladuu. Tu je Malobabi kontaktirao direktora, ili neku od rukovodeih osoba Radio stanice, odgovorni urednik ili slino, velikokladukog radija, sadraj razgovora izmeu Malobabia i tog direktora, odnosio se, da direktor ispita mogunost za dogovor s Fikretom Abdiem, voljnost Fikreta Abdia da stupi u vezu i kontakte sa JNA, prvo na poslovnom planu. Sjeam se, da je Malobabi iznosio, da JNA velikokladukom Kombinatu moe otkupljivati svu hranu za potrebe JNA, a to je za "Agrokomerc" siguran financijski, i na druge naine isplativ posao. Malobabi je pri tome ustvrdio, da takovu reiju JNA - "Agrokomerc", takav financijski anganman u ime JNA, "Agrokomercu" odnosno, Fikretu Abdiu, moe dogovoriti Malobabi, te je bitno da taj direktor odtestira Abdia, da li je voljan za takovu reiju, odnosno, odnos. Pri tome, Malobabi je to sve umoio u politiku oblatnu, tvrdnjama da JNA jedina nosi jugoslavensku opciju, da je to

70

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

bitno za ovaj dio Cazinske krajine, te da je napose bitno da se taj dio Krajine osloni na JNA, jer im je to jedino rjeenje, garant daljnjeg poslovnog prosperiteta. S ovakvim konstatacijama sloio se i direktor te radio stanice. Dogovorili su, da e on osobno poraditi na toj vezi Abdia prema JNA, te da i on uvia da je to isplativo i za "Agrokomerc" i za Krajinu i sl. Nakon ovog razgovora u vonji, ja sam Malobabia pitao kako moe ovako suptilnim temama, znaajnim aranmanima suptilne politike prirode razgovarati sa gotovo nepoznatim ovjekom. Na to mi je Malobabi objasnio, da je taj direktor dugogodinja veza, provjerena veza, koje na tom prostoru koriste Kneevievi ljudi, da je taj direktor velikih mogunosti, te da je ovako dogovoren aranman u potpunosti siguran. Da u izjavi ispratim ovaj podatak, sprega Abdi Malobabi - JNA, do kraja. Naime, ja sam krajem kolovoza 1991.g. otiao iz Zagreba i boravio u jednom vremenskom periodu u Beogradu. U svezi s ovim podatkom, Malobabi - Abdi JNA, znam jo i slijedee. U rujnu 1991.g., Malobabi je u svezi s ovim kontaktom, s direktorom Radio stanice Velika Kladua, odnosno o inicijativi kontakta s Fikretom Abdiem, neto upoznao pukovnika s. Rakoevia, te se Rakoevi zainteresirao za tu vezu i mogunost da se Abdia veze uz JNA. Meutim, Rakoevi je bio naglaeno ljut na Malobabia, a to mi je i decidirano kazao, jer ga je Malobabi u graenju veze prema Fikretu Abdiu, u inicijativi o vezivanju Abdia s JNA, preskakao. Koliko sam shvatio Rakoevia, Malobabi je samostalno mimo Rakoevia s drugim visokim oficirima JNA razraivao i dogovarao relaciju odnosa JNA - Fikret Abdi. U rujnu 1991.g., u nekoliko razgovora sa Rakoeviem osjetio sam da je radi toga Rakoevi postupno ljut na Malobabia, jer ga je u tome zaobiao, te je JNA uspostavila kontakte s Abdiem. Nisam uspio ni od Malobabia, a niti od Rakoevia uti ili saznati neke detalje iz te relacije JAN - Fikret Abdi - Velika Kladua. Kada smo se vraali iz Velike Kladue Malobabi i ja, svratili smo na crevarsku stranu do Crevar Rade. To je bio prijedlog Malobabia, da svratimo do Crevara. Crevar je imao gostionu, koju je naslijedio od oca, te smo dolaskom k njemu, sjeli u hlad ispred te gostione. Ja do tada osobno nisam poznavao Crevara. No, znao sam o njemu dosta, iz ranijeg perioda jo kad je Crevar bio djelatnik Centra SDS Zagreb, i u toj funkciji bio u kontaktu s Malobabiem, kada je Malobabi bio ef Kabineta u CK SKH. Sjeam se i

R. Radoji: IZJAVA

71

dokumenata koje je iz tog perioda na vaninstitucionalni nain Crevar dostavljao Malobabiu iz centra SDS Zagreb. u tom razgovoru ispred gostione Crevara, Crevar je ispriao da se sklonio iz Zagreba ranije, da je preuzeo rukovoenje gostionom, da se dobro snaao i da nema nikakvih veih problema. Malobabi je potencirao, izvjestio Crevara, da smo se on i ja nakratko sklonili iz Zagreba, jer da je i nama prijetila na kratko opasnost, no da e biti sve u redu. Tu se jo poveo razgovor o nekim beznaajnijim temama, s time da je Crevar potencirao, kako mu je doboro i da se dobro snaao, u jednom trenutku, Crevar i Malobabi su se digli, s naznakom da imaju popriati neto u etiri oka. Ja sam ostao ispred gostione, a Crevar i Malobabi povukli su se na razgovor u jednu od prostorija gostione. Taj dio razgovora nije mi poznat. Vratili smo se u Katinovac, kasno u predveerje. Sljedei dan boravka u Katinovcu, ja sam bio sa suprugom od Malobabia na Kupi, povratkom sa Kupe vidio sam da u dvoritu Malobabievog strica sjede Kneevi, Slavulj i Klipa Mile iz Karlovca. Oni su to jutro doli vojnim "Puchom" i tu su ve neto nairoko razglabali. Ja sam se prikljuio razgovoru. Razgovorom je dominirao Malobabi. U tom dijelu razgovora kojem sam ja prisustvovao, ja izvlaim sljedee. Kneevi je zatraio od Klipe da saini spisak vojnih obveznika sa njemu mogueg podruja Korduna. Inzistirao je da taj spisak bude detaljan, da u njemu budu zastupljeni VES-ovi, jer takav im je spisak neophodan za to tonije evidentiranje pojedinaca, koji e primiti, dobiti oruje. Klipa je kazao da e to izvriti. U jednom dijelu tog razgovora, Malobabi je iznosio trenutnu politiku situaciju na tom prostoru. Tu je inio komparacije sa 1941.g., naglaavajui potrebu, da se na podruju Banije, Like i Korduna, sva sela sa srpskim stanovnitvom to vre poveu, da se meu svim selima organiziraju pouzdane veze, inzistirajui da elni ljudi tih sela imaju meusobno organiziranu sigurnu vezu, kako se ne bi ponovila 1941.g. kada se pojedino selo samo za sebe, nepovezano, borilo vlastitim snagama i naravno bivalo poraeno. Znam da je Kneevi u nekoliko navrata Klipi ponavljao potrebnu tonost spiska vojnih obveznika po VES ovima radi zaduenja orujem, kako bi se sprijeilo verc orujem, kako bi se znalo gdje je koje oruje u svakom trenutku i radi vojnog planiranja moguih vojnih operacija. Taj razgovor trajao je, kad sam ja bio prisutan oko sat vremena, a nakon toga Kneevi Slavulj i Klipa su otili prema Karlovcu. Malobabi i ja, Malobabi je poveo i sina, otili smo u Topusko, gdje smo se kupali u bazenima

72

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

kupalita. Sjeam se da je Topusko bilo skoro potpuno prazno, uz prisutnost vojnih transportera i nekoliko oficira koje sam primjetio u blizini kupalita. U Katinovcu, boravili smo ukupno oko tri dana. Trei dan, koliko se sada sjeam, doao je Kneevi isto vojnim "Jeep"-om, koji je bio u prolazu i izvjestio nas da se moemo vratiti u Zagreb, jer je neposredna opasnost po nau sigurnost, prola. U tom vremenskom periodu, dakle veljaa - svibanj 1991.g., jo je nekoliko sigurnosno interesantnih injenica, odnosa ili dogaaja, koje je neophodno detaljizirati, od tih, ja se u ovom trenutku prisjeam. U jednom dolasku u prostoriju KOG-a, u prvoj polovici svibnja 1991.g., naravno u drutvu sa Slavkom Malobabiem, Kneevi je izvadio iz kase jedan snop dokumenata, otprilike 400 stranica. Istakao je da bi iz tog sadraja im prije trebalo sainiti novinarski feljton za javno objavljivanje u tampi. Predloio je da se tog posla prihvatimo Malobabi i ja, istaknuvi pri tome da e to biti honorirano novinarskom tarifom od strane novinskih kua koje e taj tekst objaviti. Inzistirao je da se tom poslu prie odmah, jer je bitno da ti sadraji budu tiskani im prije. Ja sam ve imao dogovoreni put u Holandiju, te sam pitao da li to moe priekati do mog povratka, pa bi onda zajedno sa Malobabiem bio suautor takvog teksta. Kneevi se s time nije sloio, te je rekao da Malobabi to ini prije sam pripremi za tisak i napomenuo da e biti jo takovih zadataka u koje u se i ja ukljuiti. Toga radi, ja nisam ni prolistao primarne dokumente koje je trebalo preraditi za objavljivanje u tisku. Stoga ne znam o kojim je sadrajima rije, ali znam pouzdano da se posla prihvatio Malobabi, i iz tih materijala sainio tekst koji je objavljen u beogradskoj tampi, pri tome istiem i to, da je u davanju zadataka Malobabiu podvlaio da su u dokumentima injenice, ali moe i improvizirati u okvirima zadate faktografije. Ja sam u tom vremenskom intervalu razvijao poslove s "Lutrijom" Hrvatske, uglavnom ugradnja sredstva za osiguranje, kockarnica i centralne zgrade. Tim povodom, upoznao sam se sa direktorom "Lutrije", Bobi Dukom, koji je pored naeg poslovnog razgovora, u vie navrata iznosio i za mene interesantna saznanja o dopremanju oruja za potrebe RH. Tako je jednom zgodom, ne mogu pricizirati vrijeme, govorio da se dio oruja za potrebe RH doprema pomorskim putem. Takoer, govorio je da to oruje biva nabavljano i za Fikreta Abdia u Krajini, a da je jedan od financijera Ibrahim Dedi, koji je razvijao bankarske poslove u Zagrebu. Takoer, Bobi je govorio da e on oformiti i naoruati jednu jedinicu ljudi iz "Lutrije" Hrvatske", ove

R. Radoji: IZJAVA

73

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

podatke smatrao sam interesantnim, te sam ih prenio Kneeviu. Tom prigodom, Kneeviu sam predao klju poslovnog prostora moje firme "Templum", Sto je on ve ranije inzistirao, govorei da su mu prostorije potrebne, da ih moe koristiti, kada mene nema. U tom intervalu, dakle veljaa - svibanj, Kneevi je vrlo esto izbivao dulje vremenske intervale iz Zagreba, to je uvjetovalo i na moje kontakte s njim. Kneevi mi nije govorio gdje boravi, ve sam se zadovoljio objanjenjem da je na terenu. No, Malobabi mi je u tom vremenskom intervalu rekao, da se Kneevi i jo neki oficiri nalaze na aerodromu u Bihau. Kasnije, i ja sam saznao da je u tom vremenskom intervalu ve bio u Bihau, saznao sam ime se tamo bavio, a to u kasnije i objasniti. Isto tako, Malobabi je uao krajem 1990.g. u radni odnos u PKJ u Beogradu, ali je veliki dio vremena provodio u Zagrebu, znao je doi kroz vikend, no ostao je gotovo cijeli tijedan, us putovanja po Krajini. U tom intervalu, znam pouzdano, jer to mi je Malobabi priao, kontaktirao je Vuki Dragana, Iliju Momilovia, i druge iz GSUP-a, a s kojima je od ranije u kontaktu. Takoer, u tom intervalu, kontaktirao je i sa Koljom Druiem, koji je ve bio smijenjen sa mjesta naelnila Centra SDS Zagreb, te Antom Bariiem. Da ih je kontaktirao znam, jer mi je znao iznositi neke detalje iz njihovog privatnog ivota iz tog vremena. Takoer, kontaktirao je Slobodana Platiu, kori Milovana, i jo neke druge. Na primjer, priao je da je kori ukljuen u rad SNS, potom, sa Platiom je imao zajedniku firmu. Tako, iz tih detalja znam, da su u kontaktu. Ne mogu ire elaborirati sadraje tih kontakata, jer mi ih Malobabi nije posebno iznosio. Od 1982.g., ja poznajem Hendrika Bernarda Jolinka, zv. "Henk", dr. Holandije, koji je oenjen s Dunjom Marui, bivom djelatnicom CK SKH. Vjenani kum bio im je Vjekoslav Koprivnjak. Ja sam upoznao Henka posredstvom Dunje Marui i Koprivnjaka i s njim se druio u vrijeme dok je boravio u Zagrebu, a i kasnije kada je dolazio u krae posjete u Zagreb. Kada sam osnovao firmu "Templum", razvijao sam ili planirao neke poslove s Henkom, a i poslovni prostor moje firme bio je u stanu Henka, odnosno Dunje Marui, Kopernikova 128. Henka poznaje i Malobabi. Tijekom 1991.g., u dogovoru s Malobabiem, doli smo na ideju da bi posredstvom Henkove firme koju je on imao u Holandiji, iz tadanje Jugoslavije izvozili rezanu grau ili drvo u trupcima, u vezi s tim poslom, Malobabi bi posredstvom Luke Tanjge, u Saveznom sekretarijatu za

74

ekonomske odnose s inozemstvom, dobio dozvolu za izvoz trupaca, a i izvoznik bila bi Henkova firme "Grafi-line b.v.". Radi realizacije takvog posla, u svibnju 1991.g. iz Zagreba, na podruje Banije i Korduna, putovali smo Malobabi, Henk i Henkov poslovni partner Marcell, i ja. Henk se trebao uvjeriti u kvalitetu drveta. Bili smo u Glini, gdje nam je domain bio Vujaklija. Ve sam istakao da je Vujaklija dugogodinja veza Malobabia. Meutim, tom prigodom, Vujaklija je vie govorio o organiziranju berbe umskih plodina i zdrave hrane, te ponudio Henku organiziranje takvog posla. Takoer, tom prigodom, bili smo i na Petrovoj Gori, gdje smo kontaktirali Daki Milu, direktora Spomenutog podruja Petrova Gora. Mile Daki, takoer od ranije bliska je veza Slavka Malobabia. Nedugo nakon takvog puta s Henkom u Glinu, Bosanski Novi i ne znam jo koja mjesta, putovali su Malobabi i Kneevi. T u je Henk htio stei uvid u kvalitetu drveta rezane grae, koja bi bila predmet izvoza. Ja nisam bio na tom putu, ali mi je Malobabi ispriao da su u Bosanskom Novom bili kod jednog vlasnika pilane, koji je dugogodinji suradnik Kneevia. Ime tog vlasnika pilane u Bosanskom Novom, ja ne znam, ali znam da je bio suradnik edomira Kneevia. Pogledali su jo neke pilane, a sve u cilju da se organizira sjea i obrada drveta. Do realizacije ovog poslovnog angamana nije dolo. Ovo istiem samo kao injenicu, da je Henk kontaktirao s Malobabiem i Kneeviem, te da su na tom prostoru kontaktirali suradnike slube. Negdje tijekom svibnja 1991.g., Kneevi je dobio in kapetana I klase. To je bila prigoda za manju proslavu, te smo se nali u prostorijama "Templuma", Malobabi, Platia, Kneevi, Slavulj Ljubia i ja. Tom prigodom, koliko se sada sjeam, vodile su se u to vrijeme uobiajene diskusije, o potrebi obrane Jugoslavije, te iznosile i sline teze. Iz tog intervala, a u vezi sa sadrajem mog odnosa sa II detamana KOG-a, mislim da je protrebno jo podvui sljedee: Ja sam redovito subotom - nedjeljom, najee s Malobabiem, odlazio u prostorije KOG-a. Sjeam se da je u nekoliko navrata, u tim dolascima, Malobabi donio pisani tekst s mainom i predavao ga. Prigodom takvih dolazaka, a u drutvu Kneevia, Malobabia ili drugih zateenih oficira, poveli su se razgovori o potrebama aktivnije djelatnosti svih nas, te aktivnijeg djelovanja i bive JNA. Ja ne mogu sada kronologizirati, a napose ne detaljizirati p ojedinane neije iskaze, prijedloge ili stavove. Meutim, mogu neelno pobrojati polazita, teze, zahtjeve prisutne u tim diskusijama i razgovorima. Tako npr. kontinuirano, ja i Malobabi

R. Radoji: IZJAVA

75

postavljali smo pitanja i sebi i prisutnima, zato vojska uti. Omiljena Malobabieva konstatacija bila je, da je sad vrijeme izvriti vojni udar, pohapsiti Vladu, Sabor, jer sad je vrijeme dok je prisutna stara infrastruktura vlasti, jer kasnije, kada nova vlast institucianalizira vlastitu infrastrukturu, takvi zahvati su tei. Ili npr. Malobabieva konstatacija bila je, da je mogue sada prisutnim naim snagama, osvojiti MUP iznutra, dok su te snage tamo. Poee, meditiralo se o potrebi da tadanja izvrna vlast blokira izgradnju nove vlasti, treba podsticati trajk dravne uprave i si. Takoer, pojedinci su predlagali i akciju napada na ps, patrole, u cilju obeshrabljivanja, sijanja panike i slino. Koliko ja znam, to su bile naelne postavke i diskusije. Krajem lipnja 1991.g., bilo je evidentno da kapetan Kneevi sve vie izostaje iz Zagreba, da je u Bihau na aerodromu, na drugim poslovima, te je na jednom sastanku u KOG-u dogovoreno sljedee: Mene i Malobabia na vezu direktno preuzima p.puk. Mirko Marti. Ja mogu i dalje koristiti telefon Kneevia u KOG-u. S obzirom da smo se pripremali poetkom srpnja za ljetovanje, ja sam tom prigodom dao Martiu tel.broj Nikole Maljkovia iz Vodica, susjeda kue mog oca, gdje sam planirao provesti godinji odmor. Takoer, tom prigodom, dobili smo obvezu Malobabi i ja, da na idui kontakt Martiu donesemo fotografije za izradu lanih dokumenata. Malobabi je tom prigodom za kontaktiranje, u tada neposrednom intervalu, dao nekoliko tel.brojeva, i to neki broj u Puli, gdje je ljetovao. U Puli ima vikendicu, ali radi konspiracije dao je broj susjeda. Tu smo sa Martiem, u drutvu Kneevia dogovorili i druge detalje oko nastavka kontaktiranja. Nakon tog sastanka u KOG-u, Kneevi, Malobabi i ja otili smo u restoran hotela "Plava laguna", gdje nam je Kneevi pojasnio da nas on radi drugih obveza u Bihau ne moe dalje drati na vezi, ve e to initi Marti. Meutim, istakao je, ako imamo neku znaajniju informaciju, potrebno je da je javimo njemu u Biha, te nam dao novi broj tel. svog radnog mjesta u Bihau. Mi smo zapisali broj tel. To je obrazloio konstatacijom, da je Marti "Svileni", te je radi efikasnosti, potrebno da vanije podatke prezentiramo njemu. Istiem, da tu nije ire elaborirao svoje radne zadatke u Bihau, a to sam ja kasnije saznao, ali mi je bilo jasno da u tom trenutku Malobabi, to sve ve zna. Ja sam poetkom srpnja 1991.g. sa familijom otiao u Vodice na godinji odmor. Prije toga, meni je i Malobabi dao broj telefona u Puli, gdje je on namjeravao ii na godinji odmor. U Vodicama, ljetovali smo u kui mog oca. Ja sam tamo stupio u vezu s Maljkovi Nikolom, kojega poznajem

76

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

ve dugi niz godina, on mi je u tim naim razgovorima ispriao da je on lan politbiroa CK KPJ, koja egzistira u ilegali i tvrde je boljevike orijentacije. Traio je od mene da uem u CK KPH kao sastavnice KPJ. Inae, o Moljkoviu znam da je odgojitelj, da je bio suen na krau vremensku kaznu zatvora, da je tvrdih boljeviko - staljinistikih opredjeljenja, da uistinu KPJ kao ilegalna organizacija egzistira, te da tu postoje nekakve veze. Stoga sam htio da mi da neka imena, tj. veze, koje bih ja mogao koristiti za potrebe svog agenturnog rada za potrebe vojne slube sigurnosti. No, meutim, Moljkovi je ostao gluh na takav zahtjev, uvjetujui davanje imena mojom privolom ulaska u CK KPH. Moljkovi je u to vrijeme imao problema u Vodicama, te je traio da li mu mogu sainiti lane dokumente za njega, suprugu i sina, kojima bi lake otputovao u Srbiju. Ja sam Moljkoviu kazao, da mu mogu pomoi u pribavljanju lanih dokumenata, i on mi je dao svoju fotografiju, supruge i sina. Nakon nekoliko dana boravka u Vodicama, ja sam telefonom razgovarao s Martiem, a potom me on traio da doem u Zagreb. Po pozivu Martia, ja sam krenuo u Zagreb, nali smo se u restoranu "Trenja" na Trenjevci i razgovarali oko dva sata. Pitao me to sam radio u Dalmaciji, iznio sam mu svoje opservacije, da se u Vodicama u dva hotela nalaze pripadnici ZNG-a, do se u Vodicama vri miniranje kua, da je demoliran dom JNA u ibeniku i sline opservacije. Marti mi je tom prigodom kazao, da imaju podatak da se na prostoru srednje Dalmacije nalazi Miro Barii, da se tu skriva, mijenja kue, te je zatraio da u povratku pokuam obratiti panju na taj podatak. Iznio je prosudbu da se na Baniji i Kordunu kompletna situacija zaotrava, uz teze ugroenosti srpskog naroda i slino. Takoer, potuio se da su mu veze loe, te da teko uspostavlja sigurne kontakte telefonom, te da je zatraio od Rakoevia 50-tak ureaja PX sa sigurnom zatitom. Takoer, kazao mi je da telefonski razgovori ne smiju biti dui od 5 min, ako se poruka ne moe prenijeti u roku od 5 min, ponovno se mora uspostaviti veza tek nakon tono 2,5 sata. Ja sam na tom kontaktu predao Martiu i svoju fotografiju za izradu lanih dokumenata, a takoer i tri fotografije obitelji Moljkovi, s molbom da se i za njih saine lani dokumenti. Pri tome, Martiu sam u potpunosti objasnio tko su Moljkovii, radi ega je Marti prihvatio da im se izrade lani dokumenti. Poslije tog kontakta otputovao sam ponovno u Vodice. Negdje sredinom kolovoza 1991.g. pretpostavljam da je to

R. Radoji: IZJAVA

77

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

bio 12. ili 13. kolovoz, nazvao me u Vodice Malobabi iz Pule. Obavijestio me da bi trebali u Zagreb kod "prijatelja" Martia, jer da je on s njim kontaktirao, s obzirom da nije imao osobni auto, zamolio me da prije polaska za Zagreb, doem kod njega u Pulu, odakle bi zajedno putovali u Zagreb, na kontakt s "prijeteljem". Ja sam to tako i uinio, isti dan, krenuo za Pulu, a tek smo drugi dan ujutro u 06,00 sati, Malobabi, njegov sin i ja krenuli u Zagreb. Tokom puta Pula - Zagreb, Malobabi mi je ispriao da je u Puli u nekoliko navrata kontaktirao s Kneeviem, koji je doao avionom, te da mu je dao na vezu neke ljude iz Pule. Takoer, da je iz Pule u Biha prebacio nekakve Malobabieve papire, tj. dokumente. Malobabi i ja planirali smo tijekom kolovoza put u Holandiju k Henku, radi nabavke automobila za Malobabia, a preko firme.

2. Nastavak Izjave Raenka Radojia - II dio od 22. - 25. oujka 1994. godine
Dolaskom u Zagreb, datum ne mogu precizirati, mislim da je bio 12. ili 13. kolovoz 1991.g. , ja sam Malobabia ostavio u njegovom stanu na Jarunu, oko 11 sati. Potom sam otiao kod punice, na alatu, da bi zatim otiao u firmu "Templum", Kopernikova 128. Telefonirao sam Platii u svezi s planiranim putom, a sa Malobabiem sam dogovorio da me telefonom moe dobiti u "Templumu". Malobabi je stvarno telefonirao u "Templum" i zatraio da ga pokupim kod njegove matere, jer u 17,00 sati imamo sastanak sa Martiem u restoranu "Trenja" na Trenjevci. Doao sam u zakazano vrijeme, 10 minuta prije 17,00 sati. Tu me priekao Malobabi. u vonji automobilom, ispriao mi je da je imao kontakt s Martiem, da mu je Marti iz jedne garae na Jarunu dao dvije jutene vree, u kojima je eksploziv, te da ih je odveo u gara u kod matere na Trenjevci, gdje se i sada nalaze u garai. Dogovorili smo, da emo poslije sastanka s Martiem, za mene uzeti jednu vreu s eksplozivom. Oko 17,00 sati u restoranu "Trenja", susreli smo se s Martiem. Prema sjeanju iznosim bitne detalje iz razgovora. U vezi s eksplozivom, mene je Marti zapitao, da li sam preuzeo svoju vreu eksploziva, na to sam ja odgovorio, da u je uzeti poslije ovog sastanka. Neposredno nakon toga, a u kontekstu eksploziva, pitao je Malobabia, a vjerojatno i mene, za to e se eksploziv upotrijebiti. Na to, odgovorio mu je Malobabi, da je to u skladu s dogovorom za potrebe

78

PZT-a, te da o tome ne zapitkuje, jer kad doe vrijeme, ut e se. Na taj nain smo, vezano uz vree, zavrili razgovor. Ostali dijelovi razgovora odnosili su se na Malobabievu iru elaboraciju stanja na Kordunu, Baniji i Lici. Tu je iznosio potrebu da se ubrza naoruanje srpskog stanovnitva radi okrupnjavanja jedinica na tim prostorima, jer se ne smije stati samo na nivou straa. Ponavljao je omiljenu postavku, da su Srbi u Hrvatskoj kima Jugoslavije i na tome Jugoslavija prolazi ili propada. U tom dijelu razgovora, ja sam participirao saznanja iz Dalmacije, iznosivi podatke o miniranju kua i slino. Marti je iznosio prosudbe, da dolazi do sve otvorenijih i tvrih sukoba, da vojska na tim prostorima dri tampon zone, ali da e doi i do otvorenih sukoba s vojskom. U tom kontaktu, moram podvui i to, dominirao je Malobabi, pa sam imao dojam da Marti trai ak i pomo od njega. U jednom trenutku, kada je Marti na kratko bio odsutan, Malobabi mi je kazao, da je pred krae vrijeme bio sa Jovom Pleaem u Lici, koji se slobodno kree na tom prostoru i da je vrlo aktivan. Na tom sastanku, Marti nam je, s obzirom da smo mu na ranijem kontaktu dali fotografije, uruio osobne dokumente na druga imena. Meni je u kuverti dao moju osobnu iskaznicu na ime Damir Paurovi, ro. 13.06.1953.g. u Tesliu, i vozaku dozvolu s istim podacima. Takoer, dao mi je za Maljkovie tri osobne iskaznice i tri vozak e dozvole s lanim imenima. Malobabiu je predao, takoer, lane dokumente za njega, osobnu iskaznicu i vozaku dozvolu na ime sead Kopi, te jo izvjestan broj dokumenata, broj ne znam, a niti imena ljudi, za koje su izraeni, ne znam. Obavijestili smo Martia da emo otputovati u Holandiju i dogovorili smo kontakt po povratku s puta. Malobabi i ja smo nakon toga sjeli u moj auto, te krenuli u pizzeriju na Trenjevci, ekajui da se smrai, kako bi mogli iz garae uzeti moju vreu s eksplozivom. Dogovorili smo da neemo ii s mojim autom pred garau, ve e Malobabi otii, uzeti moju vreu i sestrinom "peglicom" dovesti je na parkiralite u blizini pizzerije, gdje je bio parkiran moj auto. Malobabi je tako i uinio, u dogledno vrijeme kad se smrailo. Vreu s eksplozivom prebacili smo u moj auto. Rastali smo se s dogovorom, da se drugi dan ujemo, dakle, da e me on nazvati telefonom u firmu "Templum". Sa vreom, otiao sam autom u svoju firmu "Templum", unio vreu u prostorije, te sadraj vree premjestio u sportsku torbu. Istiem, da vrea nije bila zaivena. Ovo istiem radi jednog bitnog detalja. Naime, u Beogradu, kasnije, negdje u oujku 1993.g., meni je pukovnik Radakovi kazao, jer on je

R. Radoji: IZJAVA

79

transportirao u kolovozu 1991.g., te vree, da je on pri transportu tih naih vrea iz Beograda u Zagreb, vree u avionu transportirao zaivene. Kada sam ja u "Templumu" prepakirivao sadraj vree u sportsku torbu, vrea nije bila zaivena, nego od ostatka vree sainjen uzao. Sjeam se, da sam iz vree u torbu prepakirao plastini eksploziv koji je bio u plastiinim folijama, 2 komada, teinu ne znam, upaljaa SU-24, 2 ili 3 komada, jedan sa utom trakom - kolski, zatim 4-5 detonatora, svjetlosni upaljai - 2 komada, inercioni upaljai - 2 komada, dvije rune bombe, te dva spreja za onesposobljavanje sa etiketom "samo za upotrebu vojnih organa sigurnosti". Ja sam to sve stavio u torbu, a za sebe zadrao jedan sprej. Torbu sam ostavio u prirunoj ostavi u prostorijama firme "Templum". To je bila siva torba, vie sportski brocak. Poslije toga, otiao sam kui. idui dan, ja ga mogu uvjetno locirati kao 13. ili 14. kolovoz, nazvao me telefonom Malobabi, te zatraio da doem po njega. To su bili jutarnji sati. On je bio kod matere u stanu na Trenjevci. Tu smo nakon kraeg zadravanja, iz garae uzeli njegovu vreu, stavili u moj auto, te me Malobabi zamolio da ga odvezem do Jaruna. Dolaskom na Jarun, krenuli smo sporednom cestom kraj "Jachting Cluba" uz nasip, makadanskim putem, gdje smo parkirali automobil. Na jednom puteljku od ove makadanske ceste, idui ugaenom stazom, 20 - 30 metara, Malobabi je u jednom upljem drvu, u dijelu korijena, razgrnuo lie, te u ve pripremljenu rupu - skrovite, zavukao ruku i izvadio debeli najlon u kojem je bilo razbijeno stako. Vreu s eksplozivom, koju je ponio iz automobila, zamotao je u najlon vreu i sve poloio u tu rupu. Rupu je zatrpao zemljom, i pri vrhu zatrpane rupe posuo staklom, ponovno stavio zemlji i zamaskirao liem. Nakon to je to uinio, odveo me nedaleko odavde, 15 - 20 m, i pokazao mi slino skrovite. Mislim da bih dolaskom na lice mjesta u Jarunu, uspio prepoznati skrovita u koja je Malobabi stavio vreu s eksplozivom, istiem da ne znam sadraj njegove vree. Potom smo sjeli u auto, otili kod njega u stan, gdje se preskinuo i oprao, nakon ega smo otili prema hotelu "Plava laguna", tu je, iz telefonske govornice u blizini hotela, obavio neke telefonske razgovore. Nakon toga doao je k meni do auomobila i kazao da e uspjeti pribaviti potrebne novce za automobil i put u Holandiju, te je inzistirao da im prije krenemo prema Holandiji. Ja sam predlagao da krenemo drugi dan ujutro, radi izbjegavanja none vonje. No, on je inzistirao, da krenemo to prije. Dogovorili smo da me on nazove u "Templum", gdje u ja biti, pa emo krenuti. Ja sam otiao u

80

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

"Templum". Tu je bio ve Platia Slobodan. Pored poslovnog dijela razgovora, zamolio sam ga da preuzme torbu, u koju sam dan ranije stavio opisani sadraj. Mislio sam da bi bilo dobro, da u vrijeme moje odsutnosti torba s eksplozivom ne bude u prostorijama firme "Templum". Platia je pitao, da li je to neto to puca, to sam mu potvrdio. Unato toga. Platia je uzeo torbu i odnio ju je u svoj automobil. U vezi s torbom koju je preuzeo Platia, krajem kolovoza, u atekim toplicama, kada smo razgovarali Platia, Malobabi i ja, ja sam zatraio od Platie da torbu preda Malobabiu, koji se sam ponudio da torbu pohrani na sigurno. Kasnije u Beogradu, kazao mi je, da je torbu spremio na sigurno, u drugo skrovite na Jarunu, koje mi je pokazao kada smo skrivali njegovu vreu. Oko 14,00 sati tog dana, Malobabi i ja krenuli smo mojim autom iz Zagreba u Holandiju, u Emen, kod Henka. Ja sam u Emenu imao kontakt u svezi poslovanja s mojom firmom, a za Malobabia, sredili smo kupnju automobila "Opell Kadet" na ime predstavnitva "Grafi-linea b.v.". U vezi s boravkom u Emenu, moda da jo istaknem dva momenta. Datum toni ne znam, ali na jutarnjim vijestima Sky Newsa, na televiziji, oko 10,00 sati uli smo da su se u Zagrebu desile dvije eksplozije, na idovskom groblju i idovskoj opini. Nedugo nakon toga, u stan Henka, zvao je edomir Kneevi. S njim je razgovarao Malobabi. Po dijalogu, zakljuio sam da razgovaraju i o eksplozijama. Malobabi je pitao, da li ima poginulih, uz psovanje ustaa. Poslije toga smo kratko komentirali eksplozije. Moje miljenje je, da su to izvrile hrvatske emigrantske strukture. Malobabi se vratio iz Holandije u zemlju, dan ili dva poslije ovog razgovora o eksploziji. Otputovao je novokupljenim automobilom. Meutim, u svojoj sobi kod Henka, ostavio je torbicu sa svojim lanim dokumentima, osobnu iskaznicu i vozaku dozvolu, neku ekovnu knjiicu iz beogradske banke, te jo neke novce. Ovo je vidio i Henk, da Malobabi ima dokumente na lano ime. Ja sam ostao u Holandiji jo 2-3 dana, te sam otputovao u zemlju. Putovao sam preko Pule, da bi Malobabiu uruio dokumente koje je ostavio u Holandiji. Malobabia sam zatekao u Puli u njegovoj vikendici. Kazao mi je da je u meuvremenu bio u Zagrebu. Dru go jutro, sam produio sam za Vodice, gdje sam ostao dan ili dva. S obzirom da je bio ve kraj kolovoza, vratili smo se u Zagreb.

R. Radoji: IZJAVA

81

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Negdje krajem kolovoza 1991.g., u jutarnjim satima kod mene u firmu, doao je porunik Slavulj Ljubia. Kazao mi je da bih trebao obavijestiti Platiu Slobodana i Slavka Malobabia, da se sva trojica izvuemo im prije iz Zagreba, jer nam prijeti hapenje po MUP-u RH. Ja sam Slavulju rekao, neka on izvjesti Platiu i Malobabia. On je kazao, da e pokuati, ali da to uinim i ja, ako to on ne uspije. Slavulj mi je ovo priopio dosta usplahireno i dramatino, inzistirajui na urnosti, ali bez irih obrazloenja. Ja sam telefonom kontaktirao Malobabia i Platiu, obavijestio ih, dodue ne otvorenim razgovorom, ali razumljivo za njih, da nam prijeti hapenje, te smo dogovorili da se to popodne naemo u atekim toplicama u Sloveniji. Otiao sam kui, uzeo neto osobnih stvari i novaca, objasnio supruzi da putujem hitno u Holandiju. Otputovao sam u ateke toplice. Oko 17,00 sati doli su Platia i Malobabi. Platia je kazao, da i on raspolae informacijama da MUP RH sprema ira hapenja, ali da e to biti tek kroz nekoliko dana. Tu smo malo vijeali, to je najbolje uiniti. Malobabi i Platia bili su na stajalitu, da je potrebno vratiti se u Zagreb, pozavravati neke stvari, te potom otputovati za Beograd. Ja sam ostao pri stajalitu, a obzirom da sam supruzi kazao da idem u Holandiju, da je bolje da preko Maarske otputujem za Beograd. Tako smo i napravili. Platia i Malobabi vratili su se u Zagreb, isto veer. Ja sam prespavao u atekim toplicama i ujutro, preko Maarske, otputovao u Beograd. Kasnije u Beogradu, saznao sam da su i Platia i Malobabi Zagreb napustili nakon 1-2 dana, i to tono na dan kada je na Zagrebaki aerodrom, prisilno po RV-u, prizemljem avion s Kikaem. Platiu i Malobabia, taj dan, dakle na dan prisilnog prizemljenja Kikaevog aviona, a kada su u stvari oni bjeali iz Zagreba, na Zagrebaki aerodrom prebacio je potpukovnik, Ivan Sabolovi iz zagrebakog detamana KOG-a. U razgovoru s Malobabiem i Saboloviem, kasnije u Beogradu, prilikom tog puta iz Zagreba, na aerodrom, njih je zaustavila patrola Hrvatske policije. Tom prilikom, Malobabi je u depu od odjee imao nekoliko detonatora. Sabolovi takoer. Nakon to su zaustavljeni, legitimirani i proputeni, detonatore su bacili u grmlje. Radi bolje preglednosti i razumljivosti daljnjeg tijeka mog izlaganja, kroz ovaj iskaz, ja bih vrijeme od 01.09.1991.g. do 15.03.1994.g.r uvijetno podijelio na nekoliko k arakteristinih vremenskih intervala u kojima su se deavali specifini dogaaji, pa ih je lake i iznijeti, ali i razumjeti.

82

Kronoloki gledano, a u odnosu na specifine dogaaje za odreene vremenske intervale, mislim da bi bilo dobro, to vrijeme podijeli na: Rujan 1991.g. - boravak u Beogradu i aktivnosti unutar KOG-a Odelenja bezbednosti RV i PVO; Listopad 1991. - oujak 1992.g. - vrijeme mog angamana u tzv. "OPERI", naravno, naslonjenost tih aktivnosti na slube bezbednosti JNA; Oujak 1992. - svibanj 1992.g. - pretresi i hapenja u Beogradu i u tom kontekstu sigurnosno - interesantni dogaaji; Svibanj 1992. - sijeanj 1993.g. - zatvorsko vrijeme; Sijeanj 1993. - kolovoz 1993.g. - boravak u Beogradu; Kolovoz 1993. - Kontakti sa slubama sigurnosti Makedonije; Kolovoz 1993. - oujak 1994.g. - boravak u Sloveniji, Ljubljani, kontakti sa slubom sigurnosti Slovenije. U svakom od ovih intervala, sudbonosna nit je ipak vezanost uz obavjetajno - sigurnosne slube, pojedince iz vojnih i obavjetajnih slubi, a to u pokuati u kontinuitetu detaljizirati, po vremenima, mjestima i ljudima. Mislim da e na taj nain biti preglednija, kazao bih korisnija moja kazivanja. Ipak, s obzirom da sam najvei dio vremena bio vezan uz Odelenje bezbednosti RV i PVO, prezentirao bih meni poznatu strukturu i pojedince iz tog organa bezbednosti bive JNA. Naelnik Odelenja bezbednosti RV i PVO bio je puk. SLOBODAN RAKOEVI. Zamjenik Rakoeviu, bio je puk. DRAGO BIJEDI. Naelnik KOG-a u Odelenju bio je UK TOMISLAV, pukovnik RADAKOVI RATKO je bio zamjenik naelnika, po problematici Zapada. BUAN PAVAO p.puk., radio po tzv. unutarnjoj problematici. Odmah do istaknem, p.puk. Buan je bio bitna veza Malobabi Slavka, jer su rodom iz istog sela, a u vezi su dugi niz godina, od ranije. DIGURSKI SVETOZAR, p.puk. nadlean za istone obavjetajne slube. Usko je suraivao sa SDB MUP-a Srbije. U toj suradnji je iao i mimo oficijelnih kanala, na obostranu korist. MUSTAFA ANDl, major, bio je zaduen za sjeveroistonu Bosnu. Bliski u suradnji bio mu je porunik umarac. Oboje su putovali po Bosni,

R. Radoji: IZJAVA

83

andi je imao vrlo kvalitetnu operativnu mreu na podruju sjeveroistone Bosne, kvalitetne suradnike unutar SDB-a i Policije. KARAN LJUBAN, major, zaduen za Slavoniju. S njim u tandemu radili su TIMA ZVONKO, kapetan i KATANI IVICA, porunik. Ovu Karanovu grupu za istonu Slavoniju, nije mnogo cijenio Rakoevi, jer su se diljem istone Slavonije povezali sa paravojnim formacijama od Arkana na nie. Rakoevi je bio uvjeren da su ukljueni u verc oruja s mjesnim Srbima. OSI RADOJKO, st.vodnik, jedan od najinformiranijih djelatnika. Brat mu je bio jedan od efova III detamana KOG-a RV i PVO u Sarajevu. LISICA DARVIN, kapetan, pokrivao Hercegovinu. Supruga mu je Hercegovka. GLIGORIJEVI, kapetan, bio je ef Operativne tehnike. BEGO, zastavnik, radio u Operativnoj tehnici. Izvjesni st.vodnik, mlai, ne znam ime, radio u Operativnoj tehnici. UGLJEA GVOZDEN, p.puk. - ef Analitike. Izvjesni GORAN, radio u analitici na kompjuterima. Jedan st. vodnik, prije bio padobranac. Ovo su osobe kojih se sjeam i s kojima sam tijekom rada u "OPERI" dolazio u doticaj. Ja sam ranije u iskazu iznio, da sam posjedovao oko 1200 -1400 eketa mikrofilmiranih dokumenata iz CK SKH, koje sam stekao na ranije opisani nain. Meni su svi ti mikrofilmovi doli u Beograd neposredno po mom dolasku u Beograd, poetkom rujna 1991.g., kako sam ve to opisao. S obzirom na vanost tih materijala, a s obzirom da su me na putu pratili cijelo vrijeme, a napose toga radi to se dio tih filmova - deketa, nalazi u Srbiji, ja u u nastavku iskaza oddetaljizirati sve bitne injenice, vezane uz mikrofilmove. Filmovi su dakle, svi doli poetkom rujna u Beograd. O sadraju mikrofilmiranih dokumenata, naelno u poetku, upoznao sam puk. Rakoevia, koji je materijale procijenio vrlo interesantnim i korisnim. Po dolasku u Beograd, Rakoevi mi je dao zadau da iznesem podatke, dokumente, saznanja o elnim ljudima hrvatske politike, gospode Tumana, Mesia, Manolia, Boljkovca, Seksa i jo nekih drugih. Ja sam mu tada objasnio, da na mikrofilmovima ima podataka o njihovoj privatnoj i politikoj aktivnosti. On je zatraio da napravim selekciju mikrofilmova s podacima o elnim ljudima hrvatske politike. Izdvojio sam,

84

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

po tom kriteriju oko 100 deketa, koje sam posredstvom Tehnike KOG-a duplicirao. Ovako preslikana saznanja o tim ljudima, mi smo kasnije koristili u "OPERI", upajui nekakve detalje iz privatnosti za razliite sadraje, kojima je bio cilj kompromitirati te elne ljude u sklopu ukupnog subverzivnog - psiholokog rata kroz mas medije i na druge naine. Dobivi te mikrofilmove iz Zagreba, ja sam ih u prostorijama KOG-a drao u torbi sa ifrom, jer naprosto nisam dozvolio uvid, ili da mi ih ne pokradu. Kad je formirana "OPERA", u listopadu 1991.g., ukupni set filmova s torbom, prebacio sam u prostorije "OPERE". Poetkom oujka 1992.g., neposredno prije pretresa vrenog kod mene, ja sam mikrofilmove zajedno s jo nekim dokumentima, video-kazetama, prebacio u stan kod VLADE PRALICE. Pralica je radio prije dolaska u "OPERI" i nakon toga u Domu zdravlja, kao strunjak za kompjutere. Mikrofilmove je ponio kui krijui ih u stanu. Tako kompletirani u torbi, kod Pralice, nalazili su se do poetka svibnja 1992.g. U svibnju 1992.g., zbog straha da bi i Pralica u sklopu "OPERE", mogao doi pod represivne mjere, preuzeo sam filmove od Pralice. U to vrijeme, ja sam stanovao kod sestrine Bosiljke Kneevi, Zemun, Prvomajska 56, zaposlena kao krojaica, tel: 194-974. Donijevi filmove od Pralice, tu sam izvrio selekciju i grupiranje ukupne kvote mikrofilmova u 3 kategorije. I. kategorija mikrofilmova, oko 120 deketa, cca 600 800 stranica teksta, po vanosti i znaaju snimljenih dokumenata i podataka, u toj grupi, je najloija kvaliteta, tj. kazao bih sadraji i dokumenti koji sigurnosno nisu interesantni. II. kategorija mikrofilmova, oko 350 - 400 deketa, cca 6000 - 8000 stranica teksta. Uglavnom se radi o materijalima i dokumentima SDB SSUP-a, a to ih je prije dobivao CK SKH, partijski dosijei pojedinih elnika, spisi oko privrednih afera kao "Agokomerc", "urekovi", "INA" i slino. III kategorija mikrofilmova, oko 650 - 750 deketa, moda i vie, cca 13000 - 15000 stranica teksta. Radi se o najkvalitetnijoj vrsti dokumenata. Tu su preteno dokumenti SDS RSUP RH i to: tekue informacije i primarni dokumenti iz operativnog rada, dosijei pojedinih osoba, koji su bili u obradi SDS-a, dosijei nekih suradnika i niz drugih dokumenata dobivenih na prije opisani nain, vaninstitucionalno, od pojedinih djelatnika SDS-a RSUP-a RH. Takoer tu sam svrstao i mikrofilove - dokumente SID-a

R. Radoji: IZJAVA

85

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

SSIP-a, ali isto koji nisu dobiveni redovitim linijama informiranja, ve razliitim kanalima, zatim vojnih slubi sigurnosti, kako objavjetajnih tako i kontraobavjetajnih, slubi. U svibnju 1992.g., prije nego to sam ponovno lien slobode, mikrofilmove I i II kategorije pohranio sam kod eljke Damjanovi, dipl. politilog, radila u odvjetnikoj kancelariji u Nuievoj ulici u Beogradu, sa stanom Medakovi 3. Mikrofilmove III kategorije pohranio sam u vikendici na Avali, kod Dragane Dini-Joti, odvjetnice. Ovi mikrofilmovi, rasporeeni na ovaj nain, kod tih osoba, bili su do svibnja 1993.g. U svibnju 1993.g., II kategoriju mikrofilmova od eljke Damjanovi prebacio sam u kuu Radojice Mirkovia, Zemun Polje. Mirkovi je pomorac u rijenom brodarstvu, u vie navrata osuivan radi nanoenja lakih i teih tjelesnih povreda i pokuaja ubistva. Inae je sporta borilakih vjetina. Istiem, da Radojica Mirkovi ne zna, da sam tijekom boravka u njegovoj kui, a stanovao sam kod njega od veljae do sredine svibnja 1992.g., u adaptiranom skrovitu na tavanu, sakrio te mikrofilmove. III kategorija dokumenata, ostala je i nakon svibnja u vikendici na Avali kod Dragane Dini-Joti, sakrivena u podrumskim prostorijama, u jednoj duplji podrumskog zida u adaptiranom tajnom skrovitu. Istiem, da vlasnica vikendice Dragana Dini-Joti ne zna da sam ja, u to vrijeme kad sam koristio vikendicu, u njezinom podrumu sakrio te mikrofilmove. Kada sam u kolovozu 1993.g./ uspostavio kontakte, a to u kasnije detaljnije elaborirati, predstavnici slovenske slube VOMO i to: PEINKIHAR TONE, NACEVSKI SANDI, i izvjesni BOO, s kojima sam kontaktirao u Sloveniji, tijekom tih kontakata i mog odnosa sa njima, kontinirano su inzistirali da im izruim - predam mikrofilmove. Ovo u malo detaljnije obrazloiti. Za sada, samo da istaknem. U kontakt sa slovenskom slubom, doao sam posredstvom andi Mustafe, koji je ve boravio u Ljubljani, inae major bive JNA, pripadnik KOG-a RV i PVO, koji je Peinkiharu iznio, da ja raspolaem sa izvjesnim mikrofilmiranom dokumentacijom. Kada sam doao u Ljubljanu u kolovozu 1993.g., u kontakt sa Peinkiharom, on je ve znao da imam mikrofilmove, i inzistirao je na tome, da mu ih dostavim. Da bi udovoljio pritisku, odnosno zahtjevu slovenske VOMO-e, ja sam zatraio od Mladena Kneevia, to mi je roak, sin od sestrine, RTV tehaniar, nezaposlen, da stupi u vezu sa eljkom Damjanovi kod koje se nalazila I. kategorija

86

mikrofilmova, da uzme sve, izvri selekciju, na nain, da izdvoji duge dokumente na deketima, da to skloni, a da sve ostale mikrofilmove preda Jelici ulafi, mojoj prijateljici, sa stanom Crnotravska 11, akademska slikarica, a s kojom sam ja kontinuirano u kontaktu. Jelica ulafi je na ovaj nain dobivene mikrofilmove donijela, krajem sjenja 1994.g., iz Beograda u Ljubljanu. To sam predao poetkom veljae 1994.g. Toniu Peinkiharu, oko 120 deketa, a izdvojio sam 7 eketa, to sam sakrio u stanu Rojeva 22, stan VOMO-a, u dasku za peglanje. Prema tome, kratka rekapitulacija. Na dva mjesta u Beogradu, vikendica Dragane Dini-Joti na Avali, podrumske prostorije, tavan kue Radojice Mirkovia u Zemunu Polju, nalaze se mikrofilmovi II i III kategorije. Vlasnici objekata ne znaju za skrovita i za sadraj skrovita, te manja grupa, tj. oko 10 eketa, u vikendici u Zemun Polju kod Bosiljke Kneevi, odnosno njezinog sina Kneevi Mladena. Iznosivi ove injenice o mikrofilmovima nastojao sam ih u globalu i sadrajima ispratiti od 1991.g. do 1994.g., da bi se stekla slika to se s tim deavalo.Ja u se zasigurno u nekim segmentima na detalje dokumenata i mikrofilma vraati. Sada bih pokuao detaljizirati injenice iz perioda mog boravka, kontakata i aktivnosti u Beogradu, tijekom rujna 1991.g., kako sam to, u periodizaciji kontinuiranih vremenskih intervala, naznaio. U Beograd sam doao poetkom rujna 1991.g., na osnovu obavijesti, zahtijeva slube sigurnosti RV i PVO -a, izreene posredstvom Slavulj Ljubie u Zagrebu, da nam u Zagrebu, meni Platii i Malobabiu prijeti hapenje. Nakon ve opisanog sastanka u atekim toplicama sa Malobabicem i Platiom, ja sam otiao u Beograd s osobnim automobilom. Dolaskom u Beograd, najvjerojatnije 31.08.1991.g., smjestio sam se kod sestrine Kneevi Bosiljke, Zemun, Prvomajska 65a. Otud sam nazvao broj telefona to sam ga dobio od Rakoevia u veljai 1991.g. Reeno mi je da se odmorim i da sutra doem u Komandu RV i PVO u Zemun. S obzirom da se nisam dobro orijentirao i snalazio u Beogradu, toga dana 01. rujna 1991.g., zamolio sam sina od sestrine da mi pomogne u dolasku u Komandu RV i PVO-a u Zemun. Kneevi Mladen je to sa zadovoljstvom izvrio, te mi je pomogao da doem u Zemun, u Komandu RV i PVO-a. Dolaskom u RV i PVO, Odelenje KOG-a, mene je primio uk Tomislav, pukovnik, naelnik KOG-a. S njim razgovor nije bio naroito sadrajan, ve me najavio naelniku

R. Radoji: IZJAVA

87

Odelenja, Slobodanu Rakoeviu. Iz razgovora s ukom i Rakoeviem izdvajam. Jedan i drugi znali su da smo mi, Malobabi, Platia i ja, dobili nalog da se iz Zagreba povuemo, jer nam je uistinu prijetila opasnost da budemo lieni slobode po organima MUP-a RH. Istiem, da se Rakoevi udio, pa ak i bio zabrinut zato se Malobabi i Platia nisu odluili da odmah napuste Zagreb i da dou u Beograd, to je u meni stvorilo ubjedenje i zakljuak da sam dobro postupio, to sam napustio Zagreb, odnosno, da nam je uistinu prijetila opasnost da budemo lieni slobode, ili jo bolje kazano, da su podaci Odelenja bezbednosti RV-a uistinu ukazivali na mogunost, da e MUP RH poduzeti ire mjere hapenja u Zagrebu. U razgovoru, puk. Slobodan Rakoevi zatraio je, da iznesem prosudbu i moja saznanja o stanju u RH, na osnovu mojih podataka. Dakle, traio je izvjestan raport, to ja znam o stanju u RH. Ja sam ponovio neke naelne svoje prosudbe, uz isticanje da u dokumentima koje sam pohranio u II detamanu KOG-a ima niz korisnih podataka o elnim ljudima tada konstiturirane politike elite u Hrvatskoj. Rakoevi je zatraio, da to, to sam kratko i naelno u tom razgovoru iznio, da to stavim na papir, to je inae bila omiljena potapalica, odnosno, izriaj zapovijesti kod Rakoevia, kada je diskusiju zavravao zahtjevom, "to to si reko, stavi na papir". Ja sam to shvatio kao nalog, da svoje utiske, zakljuke i saznanja iz Zagreba prenesem na papir, s time, to je Rakoevi rekao, da za tu potrebu imam na raspolaganju prostoriju, mainu, papir i druge uvjete za pisanje. Nakon to sam dobio mikrofilmove, kao to sam napred kazao, prihvatio sam se posla i u narednih 2-3 dana napisao sam raport, izvjetaj na zadanu temu, a to su prilike u RH, u vizuri mojih saznanja. U potpunosti ne mogu sada reinpretirati sadraj takvog pismena, no podvlaim da je osnovna teza bila, da unutar dravno - pravnog sustava u RH postoje paralelizmi vlasti, s jedne strane struktura starog sustava dravne uprave, i s druge strane nestrpljivo nastojanje novih nositelja vlasti, da izgrade sebi povjerljiv, efikasan dravno - upravni mehanizam vlasti. Takovu osnovnu tezu, koliko se sada sjeam, pokuao sam potkrijepiti nekakvim podacima, prije svega iz Zagreba i Dalmacije. Na fonu te osnovne teze, u tom pismenu, sjeam se da sam to pokuao potkrijepiti detaljima. Na primjer, Perica Juri, koji je u to vrijeme bio ef dravne sigurnosti, obavlja posao koji nikada nije radio, trudi se, i zasigurno nema povjerenja u kadar starog sustava

88

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

vlasti, a jo uvijek ne moe izgraditi novi sustav, koji bi bio efikasan i nadomjestio potreban instrumentorij na zatiti novih drutvenih odnosa. Druga osnovna teza, u tom pismenu, bila je, da se u Hrvatskoj postupno artikuliraju regionalizmi kao realna politika stvarnost, unato toga, to hrvatsko vodstvo priziva i inzistira na hrvatskom jedinstvu. Tu sam razvio tezu, da e tako prisutni regionalizmi, istarski, dalmatinski i drugih, traiti svoju sve naglaeniju artikulaciju i politiku mo. U isto vrijeme, ustvrdio sam, da e hrvatski dravni organi i snagom represije, nastojati obuzdati takove politike tendencije. Stoga je tu realna mogunost potencijalnih sukoba unutar hrvatskog korpusa, i da je neophodno na tu kartu igrati u odnosu na Hrvatsku. Ovakovo pismeno, kao moja zapaanja iz Hrvatske, ja sam tematizirao na cca 30 stranica teksta, mainom pisana. U pristupu ovim pitanjima i pisanom tekstu, moram istai, da sam polazio s pozicije da inim korisnu stvar, da e to pomoi u sagledavanju pravih istina, da e to biti doprinos uuvanju federalnog ustroja Jugoslavije. To pismeno ponudio sam uk Tomislavu, naelniku KOG-a, Odelenja bezbednosti, koji je m eutim, pismeno i mene proslijedio naelniku Slobodanu Rakoeviu, te sam u drutvu uka to predao Rakoeviu. Da li ga je taj tekst, prosube i takovi navodi fascinirao, zadovoljio, dao mu nekakvu sliku o meni, ja to ne znam, ali kada je kao navodno opasnost za naa hapenja u Zagrebu prola, radi kojih smo i doli u Beograd, Rakoevi je bio taj koji je odluio da za mene nema povratka u Zagreb, ve da sam potreban ovdje. Nekako u to vrijeme, poetkom rujna 1991.g-, u Odelenje RV i PVO, iz Zagreba u Beograd, doao je i Slavko Malobabi, iz istih razloga kao i ja. Naime, da povezem i pojasnim. Nakon sastanka u atekim toplicama, Malobabia, Platie i mene, kada sam ja krenuo automobilom preko Austrije i Maarske u Beograd, Platia i Malobabi vratili su se u Zagreb i iz Zagreba, nakon nekoliko dana helikopterom doli su u Biha, odakle je Malobabi produio za Beograd, doao u Odelenje RV-a i PVO-a, poetkom rujna 1991.g., a Platia je iz Bihaa krenuo prema Titovoj Korenici, odnosno Lici, na druge zadatke, ali u svakom sluaju, na zadatke u reiji vojske. Dakle, nakon mog dolaska u Beograd, nakon par dana, doao je na opisani nain i Slavko Malobabi. I njega su unutar Odelenja sigurno naprosto oekivali. Istiem, da je u to vrijeme u Odelenje bezbednosti RV-a doao i Klipa Mile iz Karlovca, te da je tu cirkuliralo niz ljudi koje ja, jo u to vrijeme nisam poznavao, a dolazili su u Odelenje iz teritorija

R. Radoji: IZJAVA

89

RH. Dolaskom Malobabia u Odelenje, poetkom rujna 1991.g., i njemu je Rakoevi naredio, od njega zatrai o, da napie zapaanja iz RH. Malobabi je to radio u istoj prostoriji gdje sam i ja, ranije sam istakao, vrio selekciju mikrofilmova to sam ih dobio iz Zagreba. Toga radi, poznat mi je osnovni sadraj Malobabicevog izvjea o zapaanjima u RH, a to ih je on inio po nalogu Rakoevia. Mogu interpretirati Slavkovo polazite i stajalite, to ga je Malobabi fragmentirao i podacima potkrijepio u tom izvjeu. U tom izvjeu - procjeni, Malobabi je tematizirao da su Srbi u Hrvatskoj kima Jugoslavije, ega radi je potrebno, da u podrujima Hrvatske sa srpskim stanovnitvom ne smije biti raskola po stranakim opredjeljenjima. Dakle, stanovnitvo ne smije biti raspodjeljeno na pristalice SDS-a, SDP-a ili drugih politikih partija, ve se mora integrirati na ope srpskom programu i tako treba tamo prvoditi politiku, uvaavajui osnovni moto "svatko tko moe nositi puku neka ide u etu". Znam da je u tom pismenu, dosta sarkastino i grubo napao politiku aktivnost unutar JNA, u kojoj su pripadnici JNA nagovarani, ucjenjivani, da se ulane i djeluju unutar SK - PZJ. U iznoenju takove teze, u stvari, Malobabi se obraunavao sa dijelom pripadnika JNA, koji su SK - PZJ prihvatili istinskom jugoslavenskom opcijom, dok je on bio stajalita da treba integrirati srpstvo, u jedinstveni front bez potrebe skrivanja iza nekog jugoslavenstva. Stoga je i u tom pismenenu Malobabi protestirao protiv prakse podjele oruja lanovima SK - PZJ na tim prostorima, a to je bila ideja Mamule, da orujem iz JNA naorua lanstvo SK PZJ, kao uvar jugoslavenstva, za razliku od Malobabia, koji je potencirao, da je jedini kriterij za podjelu oruja i ukupne aktivnosti, jedinstvo Srba, i oruje samo Srbima. Ja se sada sjeam, da je u tom pismenu, tu centralnu tezu Malobabi razraivao na mikrolokaciji uz Kupu, gdje je JNA ve u to vrijeme, na tom regionu s mjesanim stanovnitvom poela dijeliti oruje lanovima SK - PZJ, te podijelila oruje preteno Srbima, ali i tu ivuim Muslimanima i Hrvatima, koji su bili lanovi SK - PZJ. Malobabi se s time otro obraunavao, kao praksom koja nije dobra, jer podjelom oruja nesrpskom stanovnitvu, unosi se nesigurnost i strah kod srpskog stanovnitva, da e podijeljenim orujem biti ugroeni Srbi. Stoga se Malobabi, se takovim kursom obraunavao, otro zastupajui nunost, da se pripadnici JNA na tim prostorima - Banija, Kordun, Lika, veu s narodom, bez polarizacije u nekakve politike stranke. Time se na tim teritorijima mora graditi jedinstveni

90

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

front za obranu kime srpstva, kao oslonca "biti ili ne biti Jugoslavije". Ovakovim osnovnim prosudbenim tezama, izvjetaj Malobabia o zapaanjima u RH, bio je potkrijepljen konkretnim imenima, npr. za Liku, Jovo Plea, za Kordun, Vujaklija, sa niz drugih imena koji mogu i moraju biti nositelji na regionalnim prostorima takovih zahtjeva i procesa. Malobabi je takoer izvjetaj o zapaanjima o stanju u Hrvatskoj predao Rakoeviu. Sjeam se, da je radi takovih Malobabievih prosudbi i teza dolo kasnije do polemike izmeu Malobabia i Rakoevia, jer se Rakoevi nije slagao s takovim ocjenama, te ih je nastojao otkloniti. No, Malobabi je ostao ustrajan. Nakon to smo Malobabi i ja, na ovaj nain napisali izvjetaje o zapaanjima iz RH, dakle, poetkom rujna 1991.g., te to nam je Rakoevi priopio da nema povratka u Hrvatsku, jer smo ovdje neophodni, postupno kristalizirala se naa zadaa, da radimo na poslovima propagandno sigurnosnih karaktera. Naime, poetkom rujna, bio je jedan sastanak kod Rakoevia, uz prisustvo uka, Malobabia, Bijedia, Radakovia i mene, gdje se poveo razgovor kako koristiti razna saznanja za informativno - subverzivni rat protiv RH. Na sastanku je izneseno, da postoji niz indikativnih podataka, u nizu dokumenata, a na osnovu kojih bi se rukovodstvo u RH moglo okarakterizirati i prikazati, da su ti svi pojedinci u funkciji boljevike Rusije, pa ak da ih je u RH instalirao KGB kao svoju ekspozituru. Dakle, teza je postavljena. Hrvatsko vodstvo treba u nekakvoj publikaciji, napisu, javnosti argumentirano okarakterizirati kao agenturu KGB-a, dokazane boljevike i slino. Zakljueno je, da se Malobabi i ja primimo posla, prikupimo materijale, dokumente i sainimo takav, dovoljno uvjerljiv sadraj. Takoer, na tom sastanku, zakljueno je, da nam se prikljui novinar iz Sarajeva, Ljubia obot, suradnik detamana KOG-a u Sarajevu, kojeg je na vezi drao kap. osi. obotu je pseudonim bio "Drvar". Zakljueno je, da obot doe u Beograd i da se prikljui izradi takvih materijala, a on da ih kada budu gotovi, kao autor potpie i da se pod njegovim imenom to sve objavi u tampi, ali i plasira u inozemstvo. Nakon toga, preteno ja, bacio sam se u potragu materijala i dokaza za takovu tezu. Toga radi, zajedno s Malobabicem posjetili smo puk. Gligorevi Milenka u Upravi bezbednosti SSNO -a, koji je znao za na zadatak i koji nam je trebao dati materijale Uprave bezbednosti SSNO-a, materijale za razradu i dokumentiranje takvih polaznih osnova. Nedugo nakon toga,

R. Radoji: IZJAVA

91

doao je Ljubia Sobot, dugogodinji suradnik pod pseudonimom "Drvar", i on se ukljuio u izradu tog teksta. Gligorevi nam je ustupio materijale Uprave bezbednosti SSNO-a, nekakve izvode iz podataka za Josipa Manolia, bio u partizanima od - do, suraivao sa "SMER"-om, Franju Tumana, partizan od - do, kontaktirao sa Rusima, Josipa Boljkovca, partizan od - do, suraivao sa "SMER"-om, zavrio teajeve NKVD-a, i niz drugih osoba iz vodstva Hrvatske sa slinim podacima. Ja sam se prisjetio i podataka iz dosjea suradnika "Rade", a to sam ja imao u mikrofilmovima, gdje je navodno supruga Tumana kontaktirala s pripadnikom KGB-a, Dolgorenkom. Na osnovu tako prikupljenih podataka, Malobabi i ja sainili smo jedan tekst, od cca 12 stranica. Osnovna poruka bila je, da su elnici hrvatske vlasti, unato nacionalistiko - ustakih usmjerenja, trenutno ekspozitora Rusa, te da to vodi u totalitarizam. Istiem, da smo tu naprosto izmislili niz podataka. Vano je bilo da potkrijepijuje tezu. Kada smo zavrili ovakav tekst, dali smo ga na uvid Rakoeviu, i Gligoreviu u Upravu bezbednosti SSNO-a. Odlueno je da se takav tekst objavi kao broura, ali je potom odlueno da ga se u javnost prezentira kroz tjednike ili sline profile tampe. Takav tekst dat je na itanje Budimiru Koutiu, koji je u to vrijeme obnaao dunost potpredsjednika vlade Republike Srbije. Njemu je tekst dao na itanja Ljubia obot suradnik "Drvar", kao da je on autor. Koutiu se sadraj vrlo dopao i on je pomogao direktnom intervencijom da tekst bude tampan i da bude visoko honoriran. Tekst je objavljen u mjeseniku "ON", kao poseban prilog, a mi smo kao autori dobili 10.000 DEM, to smo meusobno podijelili. Paralelno s ovim tekstom, ili moda neto ranije, ja sam u dogovoru s Rakoeviem, od Gligorevia u Upravi bezbednosti SSNO -a dobio neke materijale sa video kazeta, od kojih sam napravio jednu 5-minutnu reportau, a koja je imala osnovnu poruku, kako se hrvatska sluba i hrvatska vlast involvira u jedinice JNA. Naime, imao sam materijale nekih pripadnika JNA, a koji su navodno bili vrbovani po hrvatskim slubama i hrvatske vlasti, da rade protiv interesa JNA, a da je to sve protuzakonito i direktno vodi u rat u bivoj Jugoslaviji. Radivi poetkom rujna na takovim i drugim informativno -propagandnim materijalima, kojima je svrha bila napad na hrvatski sustav vlasti, kompromitacija sustava i pojedinaca iz sustava, Rakoevi je procjenio, da to ja i Malobabi radimo dobro, te nas je uputio na kontakt s novinarima, napose stranim, da i njih ukljuimo u propagiranje i sainjavanje slinih, tj. antihrvatskih sadraja. Tako sm o s tim ciljem i

92

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

zadatkom, u rujnu 1991.g., Malobabi, osi i ja krenuli na put zajedno sa novinarkom WTN-a, Violetom Redepagi u grupi novinara koji su dobili dozvolu da posjete Manjau u BiH. Manjaa je u to vrijeme bila logor. Svrha naeg puta s novinarima bila je, da vidimo, prouimo rad, napose stranih novinara, kako bi ih to efikasnije, kasnije mi mogli izmanipulirati, da ire i prezentiraju podatke u interesu vojske, tj. bive JNA. Na taj put krenuli smo s Violetom, koja nam je trebala biti paravan da se i nas prihvati kao novinare, te ak, i da oficiri JNA ne osjete da mi nismo novinari. Taj posao na Manjai trajao je jedan dan, mi smo se infiltrirali medu novinare, stekli iskustva. Sa Manjae, meutim, mi nismo krenuli u Beograd, ve smo vojnim "Puchom" preko mjesta Kobai otputovali u Kotor Varo. U Kotor Varou, Malobabi i ja, uz prisustvo osia kontaktirali smo Sredu Vuanovia. U vezi s ovim kontaktom detaljiziram nekoliko injenica. Malobabi je, to sam ranije kazao, bio vrlo prisan u Zagrebu sa Vuanoviem. Vuanovi je radio u GSUP-u u Zagrebu, kao pirotehniar. Bio je vrlo blizak sa Malobabiem, dok je Malobabi radio u GSUP-u, i kasnije kada je radio u CK SKH. Malobabi mu je bio tvrda veza, koji ga je u niz navrata titio i vadio iz disciplinskih i drugih prekraja, to ih je inio Vuanovic. Kada smo dolazili u Kotor Varo, Malobabi je tono znao put do kue Srede Vuanovia u Kotor Varou, iz ega zakljuujem da su esto kontaktirali. Kada smo doli taj puta do kue Vuanovia, on nije bio kod kue, ali ga je ena nazvala. Kada je doao, vodio se za mene dosta interesantan razgovor, kojeg u pokuati detaljizirati. Malobabi i Vuanovi evocirali su kako je tko izaao iz Zagreba. Pri tome, Vuanovi je priao da je prebacio enu i djecu prije iz Zagreba, a on je ostao jo u Zagrebu, da je jednom bio, prilikom prelaska iz RH u BiH tijekom 1991.g-, lien slobode i pritvoren, ali da ga prepoznao neki policajac iz GSUP-a Zagreb, posvedoio da je on isto policajac GSUP-a, te su ga pustili iz pritvora. Uz dosta samohvale, pri tome je istakao, da su znali koga imaju u rukama, oderali bi mu kou. U ovakvoj upadici, Malobabi je vie aluzijama, nego otvorenim pitanjem, pitao Vuanovia, da li je on akter diverzija na idovskoj opini i groblju u Zagrebu, na to je Vuanovi dao nedvojbeno do znanja, pohvalivi se da je on to izvrio, ali da je to sitnica u odnosu na druge akcije koje je on izvrio u Zagrebu. Dalje, tijekom razgovora, priao je o Rokviu iz Obrazovnog centra MUP-a RH iz Zagreba, kazavi da je Rokvi takoer preao na vrijeme, da je u Banja Luci, da je instruktor u specijalnim jedinicama banjaluke policije. Vuanovi je takoer pitao,

R. Radoji: IZJAVA

93

gdje se sada nalazi Martinovi iz zagrebakog SUP-a, na to mu je Malobabi kazao, da se i Martino vi uspio prebaciti u BiH. Takoer, Vuanovi je pitao za izvjesnog Stanka, isto djelatnika GSUP-a Zagreb. I za njega je Malobabi kazao, da je uspio prei na nau stranu, te mu sreuje zaposlenje u Sremskoj Korenici u Obrazovnom centru RSUP-a Srbije. Vucanovic je tom prigodom kazao i to, da je u TO Kotor Varoi, te je dao vrlo grube prosudbe o situaciji u Kotor Varoi, naglaavajui snagu, organiziranost Srpske demokratske stranke, naglaavajui da je to nedvojbeno nepobjediva snaga. Nakon toga, Malobabi, ja i osi otili smo do Romia, ime ne znam, biveg djelatnika GSUP-a Zagreb, koji je Zagreb napustio takoer tijekom 1991.g. U GSUP-u je bio ef kabineta sekretara, u vrijeme dok je Malobabi bio ef Kabineta u CK SKH. Ja sam Romia takoer od. ranije poznavao, jer sam ga susretao u par navrata kod Malobabia u Kabinetu. U Kotor Varou, Romi je u vrijeme naeg dolaska bio medu srpskim puanstvom utjecajan ovjek, tovie, u jednom je intervalu bio i predsjednik SO Kotor Varo. Sada kad smo bili, imao je nekakvu pilanu i takoer je bio ovjek od utjecaja. Iz razgovora Romia sa Malobabiem, stekao sam utisak, da mu je na tom prostoru Romi znaajna veza, posredstvom koje provodi odreeni politiki kurs. Tako je i tom prigodom potencirao Romiu da u Kotor Varou moraju odrati oni, Srbi, prisne odnose s muslimanskim stanovnitvom, pridobijati ih uz sebe, ali samo radi spreavanja hrvatsko-muslimanske suradnje. Takoer, Romiu je sugerirao da dri Vuanovia pod kontrolom, kako ne bi Vuanovi eskalirao primitivnou i radikalnou. Iz Kotor Varoa otputovali smo za Tesli. Tu je Malobabi kontaktirao "Boru", suradnika kojeg je na vezi drao puk. Radakovi iz KOG-a, a kasnije ga na vezu preuzeo p.puk. Digurski Svetozar. "Boro" je prije bio djelatnik detamana SDB-a Tesli, a poslije je radio u inspekcijskim slubama opine. Posredstvom "Bore", dogovoren je kontakt, odnosno, k "Bori" su doli sekretar SUP-a Tesli i komandir Policije, takoer suradnici KOG -a, a koje je drao ne vezi p.puk. Digurski. Ova dva p olicajca donjela su bjanko osobne iskaznice, vozake i nekoliko bjanko saobraajnih dozvola, te registarske tablice osobnih automobila tuzlanske registarske oznake. Takoer, sa sobom su donijeli potrebne aparate za izradu dokumenata, te su na licu mjesta sainili lane dokumente za mene, Malobabia, a osi je dao na izradu isto dokumente za jedno 15-tak osoba, jer je uz sebe imao fotografije tih ljudi, sa spiskom lanih imena. Osoba koja je Malobabia i mene

94

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

povezala sa ovim suradnicima Odelenja, bio je osi. Ja nisam znao za taj odnos, ali je Malobabi znao, tako da je u stvari Malobabi bio taj koji je s njima u kontaktu bio glavni. Iz Teslia, otputovali smo preko Tuzle za Beograd. Prije polaska na ovaj put, ja nisam znao da emo ii u Kotor Varo i u Tesli, ve je to znao Malobabi. Mislio sam da je to samo putovanje s novinarima, no im smo ostavili novinare na Manjai, nastavili smo put kao to sam iznio. U vezi s raketiranjem Banskih dvora u Zagrebu po RV-u i PVO, meni su poznate sljedee injenice, koje u u daljnjem tijeku iskaza detaljizirati. Neposredno nakon raketiranja Banskih dvora, ja sam dobio zadatak od generala Miretia, da nekim strunim sugestijama pomognem pripremu konferencije za vojne ataee, koju je organiziralo SSNO, a vodio je puk. Cvijovi, dakle da Cvijoviu pomognem u pripremi izlaganja na konferenciji. Naravno, podaci su bili pripremljeni na nain, da u potpunosti negiraju bilo kakvu vezu RV-a sa raketiranjem Banskih dvora. Ja sam Cvijanoviu sugerirao kako da iznosi podatke vie retorino i dao mu sugestije, a podatke je pripremio SSNO. Meutim, oko 15 dana nakon toga, u Beograd je doputovao kap. edomir Kneevi s kojim sam ja tom prigodom dulje razgovarao u prostorijama KOG-a. Kneevi je bio pripit, a njegova je karakteristika, da u takvom stanju puno pria. Tom prigodom kroz razgovor, iznio mi je, da je on pripremio raketiranje Banskih dvora, odnosno da je Malobabi Slavko po njegovom zahtjevu sainio vrlo preciznu skicu Banskih dvora. On, Kneevi, da je letio u avionu koji je izvrio raketiranje, da je u tom letu pilotu sluio kao navigator za prepoznavanje objekta, da je on imao toni podatak, da se u to vrijeme u Banskim dvorima nalazi predsjednik Tuman, tadanji predsjednik SIV-a Ante Markovi i Stipe Mesi, tada predsjednik Predsjednitva SFRJ. Na osnovu tog njegovog podatka, kojeg je on dobio, odabrano je vrijeme kada izvriti raketiranje. Tko mu je izvor tog podatka, nije dao ni priblino naslutiti. Ovo zasigurno Kneevi nije izrekao na mah, ve tijekom duljeg razgovora u mojoj sobi u KOG-u. U vezi s raketiranjem Banskih dvora, kasnije, mislim oko Nove 1992. godine, razgovor voden u automobilu na putu Beograd Laibnitz, Malobabi mi je potvrdio, da je on po zahtjevu Kneevia morao sainiti vrlo preciznu i vrlo deta ljnu skicu Banskih dvora. On je poznavao raspored Banskih dvora, jer je u njima ee boravio kada je bio ef Kabineta predsjednika Presjednitva CK SKH, te mu to nije bio naglaen problem.

R. Radoji: IZJAVA

95

Takoer, tijekom sudskog postupka, voenog pri Vojnom sudu u Beogradu, Malobabi je u dijelu procesa, zatvorenom za javnost, iznio, u vrlo ultimativnom tonu, "ako se me ve za neto sudi, onda idemo razgovarati i o tome to sam radio kad je rije o napadu na Banske dvore". Ja sam u Istranovojnom zatvoru bio sa Balent Ljubomirom, st. vodnik, pirotehniar, koji mi je isto dao naslutiti da su oni pripremali rakete za napad, da su piloti traili lake rakete, to im je i udovoljeno. To su detalji, koje sam na opisani nain saznao o raketiranju Banskih dvora po RV bive JNA. Vidljivo je da u slijedu iskaza kronoloki nastojim pobrojati i opisati moje aktivnosti i aktivnosti drugih osoba, tijekom mog boravka u Beogradu u rujnu i listopadu 1991.g. Osim do sada izneenih injenica, o aktivnosti odelenja, odnosno KOG-a RV i PVO u Zemunu, a gdje smo boravili Malobabi i ja, iznio bih jo neke naelne opservacije. Ja sam primjetio, da do tada, unutar Odelenja bezbednosti odnosno RV-a, nije postojalo sistema u smislu obrade, a napose ne informativnog koritenja prikupljanih podataka, saznanja, filmiranih materijala i si. Dakle, nije postojao sistem obrade dokumentiranja, a napose ne korisnog iskoritavanja materijala s kojima je ukupno RV raspolagao. Takove napomene, ja sam tokom rujna i listopada, u nekoliko navrata u razgovoru s Rak oeviem glasno izrekao, a posebno nakon iskustva praenja posjete novinara Manjai. To je uvaavao Rakoevi, sloio se s takovim mojim opservacijama, te su postupno nastale ideje o potrebi da se tako prikupljeni materijali organiziranije i svrhovitije iskoritavaju. Na takvo razmiljanje iniciralo me i to, kada sam vidio kazete sa snimljenim materijalima iz raznih dijelova bive Jugoslavije, a posebno sa ratita u Hrvatskoj. Takoer, radi nepostojanja sistema, tu su bili prisutni i elementi privatizacije takvih materijala od pojedinaca, gdje su pojedinci iskakali s informacijama, saznanjima i dokumentima prema novinarima, TV kuama, a ak ih i prodavali. Uoio sam, da pojedinci radi takvih privatizacija, neke od materijala, filmskih zapisa, prodaju stranim TV postajama. Npr. Katani Ivica iz KOG-a, prodao je neke snimke talijanskoj TV, zatim Mladen Savi, prodao je snimke ARD-u, i TV Beograd. Savi je ak imao dogovor o trampljenju sa TV Beogradom. Na osnovu takvih opservacija, ja sam, kao to sam kazao, takove kritike primjedbe prenio puk. Rakoeviu, a to je dolo i do Miretia, tada naelnik taba RV, te gen. Radovia, pomonika komandanta RV za MPV. Oni su uzeli u obzir ove moje naznake, te se postupno izraivala ideja o potrebi

96

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

osmiljenog prikupljana, dobrog dokumentiranja i obrade, te svrsishodnijeg koritenja prikupljenih podataka, saznanja i dokumenata cijelog RV-a. Iz ovog perioda, jo bi potencirao neke injenice. Na primjer, Malobabi koji je doao neposredno poslije mene u Zemun, veliki dio rujna i poetkom listopada nije bio u Komandi RV-a. Boravio je preteito na podruju Banije, Like i Korduna, te u Bihau. Iz tog vremenskog perioda, radi ilustracije aktiviteta Malobabia, ali i radi ilustracije opeg stanja unutar Odelenja bezbednosti, iznio bih neke opservacije i detalje. S obzirom da je Malobabi od ranije tvrdo bio vezan uz Milu Klipu, a Klipa se ve u tom intervalu na podruju Korduna eksponirao kao nositelj vojnikog radikalizma, nije imao rjeena osnovna statusna pitanja, Malobabi se vrlo agilno angairao da se Klipa aktivira u JNA. Pri tome, preskakao je, ili ak radio iza leda Rakoevia, samo da bi realizirao rjeenje Klipinih statusnih pitanja. Znam da je odlazio u Upravu bezbednosti SSNO-a, samoinicijativno, bez znanja Rakoevia, da bi iskoristio i te poluge, kako bi rijeio statusna pitanja Klipe. Konano, tijekom rujna ili listopada. Klipa je primljen u JNA, dobio in kapetana, te rasporeen na dunost u detaman RV i PVO u Banja Luci. Cijelo vrijeme, meutim, ostao je Klipa najprvo vezan za Malobabia. U dolascima u Odelenje bezbednosti RV, najprije se konzultirao s Malobabiem, pa tek onda iao na referat kod Rakoevia, dogovorivi s Malobabiem to i kako e konotirati od podataka i osobnih zapaanja na oficijelnom referatu. Ovakvom ponaanju Klipe i Malobabia, treba dodati i neke detalje. Na primjer, u dolascima u Beograd iz Banja Luke, Klipa je Malobabiu donosio nekakve pismene poruke na papiriima od Srede Vuanovia iz Kotor Varoa, Romia isto iz Kotor Varoa, te Rokvia iz Banja Luke. Sve su to u stvari bile ranije tvrde Malobabieve veze. Isto tako, iz tog vremenskog intervala, znam da je Malobabi i posredstvom Klipe, ali i drugih ljudi, bio u vezi s Crevar Radom, koji se nalazio na crevarskoj strani na Kordunu. Isto tako, u tom intervalu, a i kasnije, i posredstvom Klipe, ali i drugih osoba, Malobabi je odravao veze sa Milom Dakiem iz Petrove Gore. Iznosio je u kontaktu sa mnom, ali i s drugim oficirima, da se o Dakiu, radi njegovih zasluga u obrani srpskih interesa na Kordunu i Baniji, pjevaju pjesme, da Daki postaje legenda naroda pod pseudonimom "kapetan Darda". Takoer, intezivno je kontaktirao i sa Jovom Pleaem na podruju Like, dajui i njemu sline epitete zaslunog borca za srpske interese itd. Time je Malobabi dizao i osobnu cijenu, dao sebi znaaj kako je on, posredstvom

R. Radoji: IZJAVA

97

svojih veza i ljudi, znaajan u oruanoj pobuni protiv RH. Takoer, pobonim vezama, u sadanjem trenutku, rekao bih vaninstitucionalno, Malobabi je odravao veze sa kapetanom Kneeviem, koji je cijelo vrijeme detairan u Bihau na aerodromu, radio tamo poslove za koje je u potpunosti znao Malobabi. Podvlaim, da je Malobabi unutar Odelenja KOG-a bio u vrlo prisnim kontaktima i sa majorom Karan Ljubanom, te p.puk. Buan Pavlom. S ovima se znao nalaziti van prostorija KOG-a, na dodatnim zatvoreno - povjerljivim razgovorima. Iz tog vremenskog razdoblja, sjeam se i vrlo zainteresiranog odnosa Malobabia prema izvjesnom Brkiu iz Gline, koji je bio Hrvat, ali tvrdo oslonjen na slubu sigurnosti RV-a. Ja tu moram rei da se puk. Rakoevi znao ljutiti na Malobabia, a napose radi Malobabievih preskakanja njega kao pretpostavljenog, te Malobabievih pokuaja da posredstvom Uprave bezbednosti SSNO -a rjeava neka pitanja, ak bih rekao, pribliava, te ljude u Upravu bezbednosti SSNO. U tom kontekstu, poznato mi je, da je te ljude u Upravi bezbednosti SSNO-u pribliavao Boku Keleeviu. Istiem, da je puk. Keleevi u to vrijeme bio naelnik Odelenja bezbednosti Zagrebake vojne oblasti, ali prelociran van Zagreba, s eim boravcima u Upravi bezbednosti SSNO-a, kod generala Ace Vasiljevia. U tom intervalu, takoer, Malobabi je u Beogradu bio u vezi sa ijan Dmitrom, koji je iz Zagreba pobjegao, ve ranije u Beograd. Ja bih vrlo rado detaljizirao ove sadraje kontakata o takvim djelatnostima Malobabia, no, oni mi uistinu nisu poznati u detalje, ve ovo iznosim vie kao opservaciju stvorenu na osnovu niza sitnih detalja, a s ciljem da oslikam i prezentiran relacije i odnose u RV-u i PVO-u u to vrijeme. Ovome trebam dodati i injenicu, da sam ja u to vrijeme takoer, bio u bliim kontaktima s kap. Juran Miroslavom, kojeg znam iz Zagreba, iz II detamana KOG -a. Juran mi se inio razboritim i nali smo zajedniki jezik, te smo se druili u vrijeme njegovih dolazaka u Odelenje u Beograd. Juran je bio u to vrijeme detairan u Bihau, zajedno sa Kneeviem i njegovom ekipom, te mi je u tim kontaktima u Beogradu, znao isticati da je Kneevi preao u isto etnitvo, da se na podruju Banije, Like i Korduna uz pomo pojedinaca iz naeg Odelenja, favorizira etnitvo, naoruava Srbe i si. Pri tome, znao mi je ilustrirati, da su Kneevievi suradnici na tim prostorima, dakle. Lika, Banije i Kordun, gdje Kneevi operira iz Bihaa, sve ivi etnici. Na osnovu ovakvih spoznaja, iz kontakata sa Juranom, Kneeviem i drugima, a napose, na osnovu osobnih opservacija, kada sam dolazio u

98

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Biha, tijekom 1991.g., bio sam u tri navrata, spoznao sam naine i mehanizme, koliko je JNA u tom intervalu organizirano dijelila oruje i ratnu opremu, srpskom puanstvu na tom podruju RH i u Bosni. To nisu spoznaje samo iz rujna i listopada 1991.g., ve i iz kasnijeg perioda. Radi razumljivosti i cjeline shvaanja tog bitnog segmenta, iz aktivnosti pripadnika slubi sigurnosti RV i PVO, i JNA ukupno, ja bih pokuao sa meni poznatim saznanjima i detaljima takove aktivnosti cjelovito razjasniti i detaljizirati. Tjekom 1991.g., u dolascima u Biha, tamo sam susreo edomira Kneevia, Slavulj Ljubiu, puk. Smiljania iz OB V Armije, i jo neke oficire. Bili su smjeteni pored aerodroma u tzv. "Lovakoj kui", zvali su je "vikendica". U njihovim meusobnim odnosima, prepoznatljivo je bilo, da je edomir Kneevi tu dominirajui i sve se radilo pod njegovim rukovoenjem. U stvari, to je bio punkt iz kojeg su oni, oficiri vrili raspodjelu oruja, srpskom stanovnitvu na podruju Like, Banije i Korduna. Tu su u stvari bazirali, od tud su odlazili na teren, na te prostore, dogovarali i organizirali transporte oruja kamionima i helikopterima u pojedina sela, na naznaenom podruju. Da su raspolagali znatnim koliinama oruja, poznato mi je po injenici, da je npr. edomir Kneevi dogovrio s Karan Ljubanom, u prisustvu majora andi Mustafe, dva lepera, teka kamiona oruja, iz Bihaa da se prebaci na podruje istone Slavonije. Znam da su to dogovorili Kneevi i Karan uz znanje andia, i oruje je u studenom 1991.g., krenulo iz Bihaa u leperima, dolo u Beograd i trebalo krenuti dalje prema istonoj Slavoniji, gdje bi ga Karan trebao podijeliti srpskom stanovnitvu. Pri tom transportu, u svakom sluaju, to je bilo tijekom studenog 1991.g., andi je provalio nehotice dogovoreni transport puk. Rakoeviu, koji je stopirao daljnji transport, naredio istovar oruja u prostorije KOG-a i kaponire na aerodromu Batajnica. Odmah, da u svezi s ovim naznaim i sljedee. Za podruje istone Slavonije, u kontaktima s mjesnim srpskim stanovnitvom, i to sa zadacima stvaranja agenturne mree na tim prostorima, ali i podjele oruja iz KOG-a RV-a, radili su tijekom cijele 1991.g., i kasnije, Karan Ljuban, major, Tima Zvonko, kapetan i Katani Ivica, porunik, te Milosavljevi, porunik. Ova ekipa na podruju istone Slavonije, imala je agenturu medu srpskim stanovnitvom, ali se na terenu povezala s Arkanovcima i drugim paravojnim snagama, "Beli orlovi", na tom prostoru. Takoer, ova grupa oficira KOG-a, bila je u uskoj vezi sa pripadnicima SDB-a Srbije, koji su takoer operirali na tim prostorima.

R. Radoji: IZJAVA

99

Tu je znaajan bio izvjesni Mio Bruji, a koji je bio radnik Centra SDB, odnosno SZUP-a, Gospi, od davno na vezi edomira Kneevia, radio kao suradnik Kneevia, tijekom svibnja 1991.g., pobjegao u Srbiju, zaposlio se u SDB-u MUP-a Srbije, i tijekom 1991.g., u ime SDB-a Srbije operirao na podruju istone Slavonije, zajedno sa Karanom i njegovom grupom, da bi kasnije tijekom 1992.g., bio vraen u Korenicu da oformi SDB Krajine na Korenici. Meni je poznato, da se na tim prostorima pojavljivao zajedno sa Karanom i Boo Spasi iz SDB-a MUP-a Srbije. Radi ovih injenica, istiem, da je puk. Rakoevi bio ljut na Karana i njegovu grupu, te nije imao povjerenja u njihov rad, a posebno iz bojazni, da se bave vercom oruja i kriminalom. Toga radi, Rakoevi je osobno drao na vezi izvjesnu Veru, gospodu od oko 40.god., iji je suprug bio vojni slubenik, sa stanom u Novom Beogradu. Ova Vera, ugradila se u karitativne organizacije i bila prisutna na podrujima istone Slavonije. Na taj nain, pored obavjetajnog rada, u smislu prikupljanja podataka o rasporedu jedinica MUP-a RH, imala je ulogu i kontrolirati rad Karana i njegove grupe. Znam da je informacije direktno podnosila Rakoeviu. Sjeam se da je u tim informiranjima apostrofirala suradnju Karana sa Arkanom. U Karanovoj ekipi, najprvo zastavnik, potom porunik Katani, izmeu ostalog, bio je zaduen da TV kamerama dokumentira, navodne zloine Hrvatske policije, nad srpskim puanstvom i Arkanovim borcima. Katani je to snimao za potrebe Arkanovih jedinica, a Arkan ga je i snabdijevao sa nekim snimljenim materijalima. Sve je to trebalo stvoriti dojam o hrvatskim zloinima nad srpskih stanovnitvom u istonoj Slavoniji. Znam, da je Arkan imao vezu na beogradskoj TV, vojnog komentatora Drecuna, koji je inae bio suradnik naelnika Odelenja bezbednosti kod Stevanovia (komandanta beogradskog VAK-a) u RV-u. Za tu injenicu, da je Drecun suradnik vojne slube sigurnosti, znao je Arkan, ali treba podvui injenicu, da je upravo Drecun favorizirao Arkanove TV snimke u medijskim propagandnim nastupima, u svojstvu vojnog komentatora. U takovim dolascima u Biha, ovoj grupi koja je bila smjetena u "Lovakoj kui" u blzini aerodroma, te opservacijama i detaljima koje sam saznao o aktivnostima grupe Karana iz KOG-a, nedvojbeno je da su ove dvije grupe oficira bezbednosti RV i PVO, tijekom 1991.g. organizirano dijelile oruje srpskom stanovnitvu na podruju Banije, Like i Korduna, odnosno, istone Slavonije. Naravno da su organizaciju podjele oruja vrili posredstvom stvorene agenturne mree, regrutirane iz SDS-a, ili lokalnih

100

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

elnika, tada ve formiranih nekakvih srpskih vlasti na tim prostorima. Da je to tako, znam pouzdano i utonjeno, da je Goran Hadi, kasnije tzv. predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK), bio suradnik kojeg je na vezi drao Karan Ljuban. Ti kontakti Karana sa Hadiem, odnosno suradnja, datira iz poetka 1991.g., a moda i ranije. Pseudonim Hadia ne znam pouzdano. Znam da je Karan krajem 1991.g., u prostorije Odelenje bezbednosti u Zemunu, doveo Gorana Hadia k puk. Rakoeviu. Tu je Hadi traio nekakvo oruje i drugu pomo oficijelno od Rakoevia, to je Rakoevia razljutilo i on je naprosto Hadia i Karana potjerao iz prostorija Odelenja. U ovom kontekstu, ja se prisjeam jednog detalja iz tog vremena, konca 1991.g., kojeg mi je iznio puk . Rakoevi, da je Jovi, komandant "Belih orlova", inae pripadnik "Srpske narodne odbrane", suradnik nekog iz vojnih slubi sigurnosti, nije precizirao koje slube, i da se po instrukcijama te slube, pojavljuje na tim ratitima sa svojim jedinicama, da posredstvom njega i njegovih ljudi vojska, takoer, dijeli oruje srpskom stanovnitvu. Meutim, Jovi i njegovi, pri tome, s dijelom oruja vercaju, preprodajui oruje po Srbiji i na tim prostorima, te onda te ljude, kojima su prodali oruje, nasilno mobiliziraju u paravojne jedinice i alju ih na hrvatsko bojite. U bihakoj grupi oficira KOG-a, u Bosanskom Novom, kao kljuni suradnik za raspodjelu oruja srpskom stanovnitvu na Baniji, prema Baniji, i u Bosni, bio je suradnik edomira Kneevia u Bosanskom Novom. Imena se ne sjeam, znam da je to bogat ovjek, koji je imao pilanu u Bosanskom Novom, i znam da je Malobabi kontaktirao s tim suradnikom/ a inae je taj suradnik bio i vodea firuga u Bosanskom Novom, u SDS-u. Bovio se i trgovinom drveta u reiji Kneevia i Malobabia prema Srbiji, te je tako sticao dodatno bogatstvo. Koliine oruja, koje su na taj nain, tijekom 1991.g., podijeljene na tom prostoru, posredstvom tako formiranih timova, meni nisu poznate. No, tu bih podvukao jo jednu injenicu. Ovakav posao, ove grupe oficira sigurnosti skrivale su i pred ostalim oficirima bive JNA. Sve su to radili u strogoj konspiraciji, bez puno dokumenata, a napose ne redovito propisanih dokumenata, naredbi i sl. Glavnu evidenciju vodio je, pouzdano znam , za bihaku grupu, edomir Kneevi. Naime, u jednom dolasku u prosincu 1991.g., u Odelenje u Zemun, Kneevi je imao dva ukoriena snopa dokumenata identinog sadraja, jedan za puk. Rakoevia, a drugi za Upravu bezbednosti SSNO, pretpostavljam gen. Vasiljevia. Ovo sam osobno vidio u

R. Radoji: IZJAVA

101

kancelariji puk. Rakoevia, kad je Kneevi doao tom prilikom iz Bihaa u Beograd. Kazao je, da je te dokumente sreivao 15-tak dana, kako bi imao kakovu-takovu evidenciju izvrenih zadataka. Naravno, ja nisam prolistavao te dokumente, ali iz razgovora Rakoevia i Kneevia, a i Kneevievih naznaka meni, nedvojbeno je, da su to u stvari bili svodni izvjetaji o izvrenoj podjeli oruja, a pretpostavljam, i svodni izvjetaji o operativnim pozicijama, posredstvom kojih je to oruje, na tim prostorima, podijeljeno srpskom stanovnitvu. Kasnije, tijekom istranog postupka, pri Vojnom sudu u Beogradu, protiv mene, ve 1992.g., ja sam iz sudskih spisa, te svjedoenja nekih pojedinaca, saznao da se ova operacija naoruanja srpskog puanstva u RH i Bosni, u slubama bezbednosti bive JNA, vodila pod pseudonimom "PROBOJ". Osobno nisam vidio primarne dokumente, naredbu, zadatke ili slino. U svezi s ovim konstatacijama i iznjetim injenicama, ja mogu poneke jo detaljizirati, detaljima o mjestu, vremenu i ponekim od sadraja. No, to su u naelu moja saznanja u vezi s aktivnou pripadnika slubi sigurnosti oko podjele oruja srpskom stanovnitvu. Ovo utoliko vie, to je ipak od rujna 1991.g., moj interes bio usmjeren prema informativno - propagandnim relacijama djelatnosti iz vojnih struktura. Ve sam istakao, da RV nije imao osmiljeni informativno propagandni nastup i koncepciju izlaska sa saznanjima, podacima itd. Nije postojao sistem organiziranog prikupljanja podataka, dobrog obraivanja, a napose ne osmiljenog informativnog koritenja prisutnih podataka. Na osnovu takvih mojih zapaanja, Rakoeviu, Miretiu i Radoviu, zakljueno je, da se ovom aspektu aktivnosti pristupi organiziranije. Naime, u ratnoj emi RV-a postoji Odjel za informativno -politiku djelatnost. No, meutim, nije bilo proglaeno ratno stanje, te se takav odjel nije mogao oformiti. Postojala je, meutim, neka naredba SSNO-a, o mogunosti, da komandanti armija i rodova oforme nekakvo informativno tijelo za svoje potrebe na nivou svojih jedinica. Stoga je iskoritena ova varijanta za formiranje informativno politikog tijela, za sistematsko prikupljanje, selekciju, doradu i informativni plasman, tamo prisutnih podataka, naprosto, da se u tom segmentu naini reda i vea funkcionalnost. Da bi takav tim bio to uspjeniji u smislu propagandno subverzivnih djelatnosti, napose, trebalo je pobjei od vojske, armije i sakriti se iza paravana nekakvog nezavisnog informacijskog pula. Iz takovih prosudba i potreba, iz razgovora mene, Rakoevia, Miretia, i drugih, oformljena

102

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

je "OPERA". Naime, komandant RV i PVO, gen. Zdravko Jurjevi, oformio je Savjet za informativno-propagandnu djelatnost pri Komandi RV i PVO. U Savjet su uli gen. Mireti ivan, naelnik taba RV i PVO, u svojstvu predsjednika Savjeta, gen. Radovi Vojislav, Vuini, pukovnik, puk. Rakoevi, p.puk. Zihrl Marijan, kao sekretar Savjeta, te ja i Malobabi Slavko. Ovaj Savjet komandanta, oformljen je sredinom listopada 1991.g. Savjet je na konstituirajuoj sjednici, zakljuio da oformi operativnu grupu, koja e biti neto kao nezavisna novinska agencija u plasiranju informacija prema medijskim prostorima, a provodit e odluke Savjeta i na taj nain konpenzirati informativno - propagandni rad, koji nije formiran. Da oformim tu operativnu grupu, zadatak sam dobio ja, a ta grupa dobila je kodni naziv "OPERA". Meni je pukovnik Rakoevi kazao, da poinjem prikupljati ljude koji se razumiju u informativno - analitike propagandne poslove, koji znaju prikupljati informacije i slino. Ja uz pomo drugih, uz Rakoevia, Radovia, Miretia, poeo sam sakupljati ekipu, da bi se ta ekipa kompletirala do kraja listopada 1991.g. U tu ekipu postupno smo ekipirali sljedee osobe: PRALICA VLADO, informatiar; MLADENOVI ZORAN, geolog po struci, a bavio se i fotografijom, poznavao profesionalnu fotografiju, ranije prodavao fotosnimke stranim novinskim kuama; GRUI LJUBOMIR, arheolog, kustos u muzeju "25. maj"; SAVI MLADEN, major, portparol RV-a; MILEKI ZORAN iz JAT-a, bio zaposlen u JAT-u u "Public relation", inae suradnik vojne slube sigurnosti od ranije, drao ga na vezi puk. Radakovi; IVADINOVI VESNA, novinarka RTV Beograd; TANJA BAKI, novinarka "Veernjih novosti", suradnica Sabolovi Ivana; GARA BORIS, elektroniar, zavrio studij na Columbia Universitiv; HONDO ADIS, kamerman, zavrio Akademiju za kazalite, film i TV u Sarajevu; RADUNA GRANSIO, zv. "Duka", sekretarica, govori 7 jezika, suradnica Rakoevia, ranije koritena kao suradnica u Grkoj i vedskoj; BAJRAK SLOBODAN, zv "Boban", vlasnik privatne leperske firme, bio voza i snimatelj; i izvjesni RALE, voza. Ova ekipa postupno se prikupljala i oformijivala, a za sve je vojna sluba radila provjere i svi su mobilizirani, osim ivadinovi Vesne, koja je ostala u radnom odnosu na RTVu Beograd, cijelo vrijeme. Za potrebe "OPERE", nakon to smo se postupno oformili, dobili smo prostorije u Domu armije u Zemunu, potrebnu tehniku, npr. 4 profesionalne kamere, faxove, telefone, montani stol, radio opremu, i dr. Organizacija

R. Radoji: IZJAVA

103

posla unutar "OPERE" bilo je: praenje svih novine sa medijskog prostora bive Jugoslavije, napose RH, Slovenije, Makedonije i Bosne. To je dokumentaristiki i informatiki obraivano i unaano u sistem. Takoer, praeni su r adio i TV programi, napose RH i Bosne, s time, da je akcent stavljan na lokalne radio stanice Split, Osijek, Rijeka. Ovaj dio dokumentaristiko - informativnog praenja i obrade navedenih mas medija, organizirao je Pralica Vlado. U rad je ukljuio niz djelatnika Odjela za arhivu i biblioteku RV-a, i tu je koncentriran znaajan fondus podataka, kojeg je bilo mogue koristiti u svakom trenutku za potkrepljivanje bilo kakvih propagandnih teza. Tanja Baki imala je zadau kontakta sa meunarodnim Press centrom, gdje je bila u svakodnevnom kontaktu sa stranim novinarima, tako da smo u svakom trenutku o stranim novinarima znali, od osobnih podataka pa do njihovih sklonosti, a napose o njihovom odnosu prema ratu u bivoj Jugoslaviji, kako koji od njih izvjeuje. Na taj nain, smo imali klasificirane strane novinare u III kategorije skloni, neskloni i neutralni. Tanja Baki je neke od tih novinara dovodila u prostorije "OPERE", ako je trebalo negdje neki podatak plasirati, odnosno staviti ga u neku funkciju. Na taj nain, plasirali smo i video materijale, najee snimljene i otkonotirane u funkciji opravdavanja angamana JNA u ratnoj krizi. Tu su dolazili gotovo svi novinari stranih dopisnitava i kompanija od BBC-a, SKY NEWSA, ARD, TV 5, i drugi. ivadinovi Vesna bila je veza prema TV - Beograd. Posredstvom nje, plasirali smo beogradskim TV - kuama nae snimke, ali je posredstvom beogradskog studija, bilo mogue ui u meunarodnu razmjenu, te smo na taj nain plasirali i u meunarodnu razmjenu video materijale. Pri tome, ivadinovi Vesni znatno je pomogla urednica inforamtivno -politikog programa TV Beograd, Lidija Dumani, koja je bila suradnica vojne slube sigurnosti. Odmah od poetka rada, od listopdada 1991.g., "OPERA" je poela izdavati svoj bilten u 7 primjeraka, koji je bio dostavljan, nakon verifikacije i selekcije sadraja od strane Rakoevia, gen. Jurjeviu, Radoviu, Miretiu, 1 primjerak SSNO-u, Rakoeviu i dr. Od subverzivno - propagandnih zahvata "OPERA" je primjenjivala metode: - Slanje faxova na lano pripremljenim memorandumima razliitih izmiljenih organizacija, peatiranih lanim peatima (peate i memorandume sainjavao je Ljubomir Grui), npr. u ime "Komunistike sekcije HDZ a" sainio se adekvatni tekst i na pripremljen memorandum HDZ-a, uputio na razliite adrese, ili na

104

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

memorandume razliitih organizacija s tako pripremljenim memorandumom i adekvatnim tekstom slati su telefaxevi u medijske kue kao razna priopenja i slino. Isto tako, pripremali smo i pisali pisma, adekvatnih sadraja u ime organizacija ili pojedinaca i slali na razliite adrese. - Izradili smo "Zahvalnice" HDZ-a, na logotipu, uredno i lijepo sainjene, kojima se HDZ zahvaljuje pojedincima, bjeguncima iz JNA, to ne prihvaaju, uestvovanje u ratu. Takve "Zahvalnice" slali smo u jedinice, gdje su odreeni ljudi popunjavali imena bjegunaca iz JNA, i slali im te zahvalnice na adrese, a to je bio vid pritisaka u cilju spreavanja bjegstva iz JNA. - Tijekom rada u "OPERI", dobili smo od puk. Radakovia lanske kartice HDZ-a i lanarinske knjiice. Bile su peatirane, a mi smo ih slali u jedinice, gdje su koritene na razliite naine, u cilju kompromitacije nekih pojedinaca i si., te se na taj nain vrio pritisak i stvarala psihoza, a pretpostavljam, da su to neki organi sigurnosti u jedinicama koristili kao kompromitirajui materijal. "OPERA" je pisala sva saopenja RV-a i PVOa, kada se se RV obraao javnosti. Tih priopenja bilo je puno. Postupak je bio: gen. Radovi dao je sadraj i podatke, mi smo te stilski dotjerali, konotirajui podatak, da se polui osnovna poruka, RV je uvijek u pravu. Za takva saopenja, mi smo stvarali i slikovnu podlogu na stolu za montiranje, unutar "OPERE", to je pratilo i pokrivalo tekst, kada je tekst itan na TV. Prije nego to je saopenje slato, pregledavao ga je gen. Radovi, korigirao ga, po potrebi, nosio ga gen. Jurjeviu, koji je potom odobravao sadraj i tek je onda iao prema medijskom prostoru. Postupno, nakon to smo dobili potrebnu video tehniku, "OPERA" se uputala u vlastita snimanja video - materijala. Od nekih znaajnijih video materijala, ja se u ovom trenutku sjeam; Nai snimatelji, prvi su snimili iz zraka Vukovar, nakon pada Vukovara. Ta snimka data je u meunarodnu razmjenu kao prva. Ja sam bio prisutan pri snimanju u Konavli, nakon to je JNA osvojila Konavle. Potom, dosta smo snimali na VMA, navodno unakaene leeve, ranjenike. Za potrebe operativnog rada, snimali smo intervju s Kikaem, kada je bio u Istranom zatvoru u Beogradu. Potom ja sam zajedno sa Tanjom Baki, snimao intervju s dr. Vesnom Bosanac i dr. Njavrom u zatvoru, u Beogradu. U tom intervjuu predstavili smo se kao novinari nezavisne televizije. Obraivali smo i pripremali intervjue s komandantima JNA. Ja sam pravio intervjue s generalima Jurjeviem,

R. Radoji: IZJAVA

105

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Miretiem i Ratkom Mladiem, te pilotom Stojinoviem, koji je bio razmijenjen za grupu "Labrador". Na Plitvicama smo pripremali reportau o zanavljanju turizma na Plitvikim jezerima i sl.

3. Nastavak Izjave Radenka Radojia - III dio od 26. - 28. oujka 1994. godine
Kada je rije o "OPERI", ono to sam do sada iznio, gruba je skica kadrovskog sastava, osnovnih naznaka tehnologije u radu za potrebe informiranja vrha RV i PVO, podacima i informacijama, do kojih smo i kako dolazili, odnosno kako smo radili unutar "OPERE". Meutim/ znatno sigurnosno intresantnija je funkcija i namjera "OPERE" u smislu plasiranja dezinformacija i drugih, za ukupni armijski vrh, stavova u medijski prostor, u bivoj Jugoslaviji, a napose stranim predstavnicima mas medija. Ja bih to pojasnio detaljnije. Mehanizam plasiranja dizinformacije ili nekog stava, iao je sljedeim postupkom. Na primjer. Rakoevi bi odluio da nam dade poneki interesantni podatak prikupljen i agenturnom mreom. Na osnovu takvog podatka, uz kompiliranje slinih saznanja iz drugih izvora, sainjen je preteito intrigantan tekst, koji je verificirao ponovno Rakoevi. Takav tekst npr. Tanja Baki, kao autor je potpisala, objavila ga u "Meunarodnim novostima". Na taj nain plasiran tekst zaintrigira najee nekog o d stranih dopisnika, koji nasre, traivi dodatne podatke, na tako konstruiranu temu. Tu su se onda, davali ili ne davali neki podaci, koji su razraivali nau poetnu tezu, i na taj nain proces informiranja krenuo je, u naca eljenom pravcu. Ovakav model tendencije i aktivitet "OPERE", mogao bi detaljizirati sa nizom, na taj nain pokrenutih, plasiranih, u principu dezinformacija. Npr., posredstvom Tanje Baki plasirana je informacija da je pri raketiranju borbenog poloaja ZNG-a poginulo nekoliko njemakih instruktora. Tu se davalo jedno ime od njih, Nijemca, bez veze, koji je stvarno poginuo kao dobrovoljac ili slino, sa dovoljno elemenata ili identifikacionih elemnata preuzetih ak iz hrvatske tampe. Takav podatak zaintrigirao je novinare ARD-a, koji su zagrizli na tezu, te im se tu onda moglo plasirati prohtjevno naim potrebama, jer su stvarno mogli provjeriti, da je taj Nijemac postojao i poginuo. Slinih sadraja, na taj nain postavljenih, bilo je znatno vie. Drugi metod uvjetno smo zvali "pita govnara", a sastajao se u kompiliranju djela tonih, sa masom netonih

106

podataka, da bi se kompromitirao neki pojedinac, ili tjelo, odnosno dogaaj. Sjeam se, uvjetno reeno, projekta pod radnim naslovom "Hrvatska u raljama KOS-a". Mi smo, naime, sainili jedan letak, potpisavi ga u ime "Glavnog stoera HOS-a", koji je bacan u Slavoniji, u Bosni i neznam gdje jo. Naime, negdje na bojinici pronaeni su nekakvi materijali HOS-a, na osnovu kojih smo doli do logotipa slova, te smo koristivi taj logotip, sainili sadraj, koji ukazuje, da su glavnokomandujui jedinica ZNG -a, Policije RH, dio dravnog aparata, agentura vojnih slubi bezbjednosti, te da im zbog toga hrvatski narod ne moe vjerovati, a napose ne pripadnici ZNG-a, te oni trae da ta agentura odstupi. Takav letak smo sa drugim originalnim materijalima podijelili u meunarodnom Press centru i novinarskim strukturama Srbije. Nakon toga, inivi tako prisutnim te injenice, da u strukturama hrvatske vlasti postoji agentura KOS-a, nainjena su dva ili tri inicijalna teksta sa podacima koji su kao bjelodano govorili, da su npr. Imra Agoti, agent KOS-a, neki politiari, kao Bernard Jurlina, takoer, zatim pripadnici sustava sigurnosti, agenti KOS-a, na emu se posebno inzistiralo itd. Ovakvi inicijalni tekstovi zarotirali su interes domaih i stranih novinara, te su se poeli pojavljivati takvi sadraji, s naznakom, da su novinari gutali gotovo svaki podatak, koji smo tu mogli nakalemiti. Teko mi je sada sjetiti se drugih detalja, iz ovakvih plasiranja informacija, no moram kazati da smo tu imali razumjevanja i susretljivost, ak i inicijativu slubi sigurnosti bive JNA. Na primjer, Slobodan Rakoevi davao nam je agenturne izvjetaje suradnika iz RH, prisjeam se sadraja "S"-ova, koje smo u tom kontaktu i na taj nain plasirali kroz "OPERU" u medijski prostor Srbije, tada jo uvijek Jugoslavije. Isto tako i Gligorevi Milenko, puk. Upravi bezbednosti SSNO, davao nam je isto tako izvode iz suradnikih izvjetaja, to je Uprava bezbednosti SSNO-a prikupljala diljem Jugoslavije. Kroz "OPERU" posebni vid subverzivno - psiholokih djelovanja, bio je, pisanje i rasturanje letaka, koji su trebali izazvati proarmijska raspoloenja, odnosno defetistika raspoloenja u odnosu na hrvatske i bosanske vlasti. Metod djelovanja s lecima, zapoeo je u stvari benigno. Naime, tijekom listopada 1991.g., major Mustafa andi doao je sa vrlo kvalitetnm izvjetajem o stanju u sjeveroistonoj Bosni, a u kojem je bilo niz imena i djelatnosti o SDA i pripremama SDA za naoruavanje Muslimana. Da bi to minirali ili sprijeili, doli smo na ideju,

R. Radoji: IZJAVA

107

da se navodi iz izvjetaja iskoriste za kompromitaciju tada elnog aktiviste SDA, Harisa Redia, ukljuenog upravo na nabavku oruja. Napisali smo letak, po prilici sa sadrajem, da je Redi pokupio od naroda novce za oruje, ali da je novac spiskao po kafanama, na pevaljke, i od oruja nee biti nita. To smo andi i ja dijelili ubacivanjem u kaslie, u Zvorniku, u Bratuncu i ostalim mjestima. Glasina je krenula, te odmah potom, Ljubia obot je podupro takovu glasinu objavljivanjem skoro slinog sadraja u nekim sarajevskim novinama. Ovo se pokazalo uspjenim, te smo poeli metod letaka ire koristiti. Od takvih aktivnosti kroz "OPERU" sjeam se letaka namijenjenih Hercegovcima, s porukom "brao Hercegovci, dok mi branimo lijepu nau na bojinicima Hrvatske, Zagrepani i drugi su pobjegli u inozemstvo ..." i si., letak je raspaen od strane kapetana Lisice, a takoer bacan je i iz aviona na podruju Hercegovine. Ili, letak namijenjen Splianima, koji je bacan iz aviona, na varijaciju Dragojevieve pjesme "Oprosti mi pape", s porukama "rekli su nam bit e puno deviza, rekli su nam ovo ili ono ..., onda su doli Roling Stonesi i Zombiji s planine i zaposjeli na Split ..." i si. Ili letak, potpisan sa "Komunistika sekcija HDZ-a", koji je nosio poruku da cijela Hrvatska krvari, svaka majka jednako plae i si., a dok se kroz reprivatizaciju vri pljaka i stvaraju novi burzuji. Letak je bacan iz aviona i rasturan sa zemlje. Takoer, bilo je nekoliko letaka sa najavom ekolokih katastrofa u sluaju napada na jedinice JNA, u to vrijeme jo prisutnih na teritoriju RH. Iz listopada 1991.g., kao jedan od specifinih letaka, ja se sjeam letka pod naslovom, "Jastrebova optunica". Ovo bih detaljizirao. Naime, puk. iz Obavjetajnog odelenja RV i PVO, mislim da se zove Stamenkovi, donio je pukovniku Rakoeviu prijepis teksta kontrole telefonskog komuniciranja Mile Dedakovia "Jastreba" iz Vukovara. Da li je to bio telefonski razgovor ili razg ovor uhvaen radio vezom, ili drugaije, ne znam, ali u svakom sluaju, rije je o integralnom razgovoru Dedakovia s nekim iz Zagreba. U tom razgovoru Dedakovi je traio pomo za Vukovar iz Zagreba, optuivi kompletno hrvatsko vrhovnitvo, da je prodalo Vukovar. Ja nisam itao taj razgovor u cjelini. Meni je Rakoevi iz rog razgovora napravio jedan izvadak, u kojem su osnovne misli bile, da Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i sl., a vi ste u raskou. Iz ovakvog izvadka sainili smo tekst, pod nasolovom "Jastrebova optunica", u kojem smo u potpunosti citirali Dedakovieve rijei sa,

108

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

naravno, dodatkom, i potrebnom optuujuom konotacijom. U potpisu smo stavili "Odbor za zatitu Jastreba". Takav tekst proao je proceduru odobravanja, tampan je u letak i bacan iz aviona, ne znam na koja podruja. Ovakav tekst, skoro integralni, s letka, plasiran je u Meunarodni press centar, odakle je replasiran uz prijevode, na engleski, njemaki i francuski jeziku, u svijet. Tehnologija i praksa izrade letaka bila je: Savjet komandanta odluci na koje podruje je letak zahtjevan, i koja poruka, zatim mi u "OPERI" sainimo sadraj s porukom, to ide natrag na sjednicu Savjeta, koji se slae ili trai dopunu, Jurjevic je potom parafirao, i dalje se ide u tampu ili rasturanje. Paralelno ovakvom radu unutar "OPERE", ja sam na zahtjeve gen. Radovia iz Savjeta, ili gen. Miretia odrao instruktivne sastanke sa oficirima RV u Bihau, Sarajevu i Niu. Naime, oficiri RV-a iz struktura zaduenih za MPV, a i za kontraobavjetajni rad tih jedinica, osjetilo se, da nisu imali nikakve kulture niti znanja u kontaktima s predstavnicima tampe, tj. novinarima. Stoga se pokazalo za potrebnim, da se tim oficirima daju neka uputstva, instrukcije, da se bolje snau u sve veoj potrebi da kontaktiraju s novinarima. To je dakle, kraj 1991.g., kada zbog ratnih operacija, strani i domai novinari tree i od oficirskog kadra razliite podatke. Toga radi, dakle, po nalogu Miretia i Radovia, i uz znanje gen. Jurjevia, ja sam tim oficirim a dao osnovne naznake o metodologiji rada novinara, sugerirajui im naine ponaanja u kontaktima, s novinarima, razliitim varkama, kada pored informacije mogu plasirati i dezinformaciju i sl. Naime, ja sam tim oficirima i bio predstavljen kao novinar, koji se u taj posao razumije, te sam na svakom od tih instruktivnih sastanaka iznio kratko izlaganje, a potom se poveo razgovor, kako da to optimalnije oficiri savladaju kontakt s novinarima. Istiem, da su me Rakoevi, Mireti i Radovi, svugdje predstavljali pseudonimom Boris Levi. Ja sam imao i osobne dokumente na ime Borisa Levia. Ovo se inilo, toga radi, da se ne bi ugrozila moja obitelj koja je ivjela u Zagrebu. U vrijeme boravka na takvom instruktivnom sastanku u Bihau, gdje su boravili Mireti i Rakoevi, bio sam zajedno s Miretiem u prislusnom centru kraj aerodroma, kojeg su zvali "Uho". "Uhom" je rukovodio obavjetajni oficir, ne znam mu ime, po inu je bio pukovnik, probni pilot. Znam po tome, to je Miretiu podnosio raport. Pokazali su nam "Uho". "Uho" je u stvari bio smjeten u Komandno - tabnom centru bihakog aerodroma, a predstavljao je dobro opremljenu prostoriju sa puno tehnike aparature i magentofonima, gdje je svaki od

R. Radoji: IZJAVA

109

posluitelja imao svoj radni pult. Mireti mi je kazao, pr i tome, da sam ja jedini civil koji je ikada uao u ove prostorije "Uha", jer i drugim oficirima s aerodroma je ulaz bio zabranjen. Miretiu su tom prilikom demonstrirali kvalitetu i ujnost snimljenih materijala, a da bi demonstrirali mogunosti, stavili su kazetu s razgovorom g. Tumana i g. Vekia. Veki je tada bio ministar UP RH. Ja sam sluao taj razgovor i sjeam se, da je g. Tuman neto traio od g. Vekia, prekorivi ga zato to nije napravljeno, a g. Veki se branio da nije stigao to napraviti, jer je to jutro bio na misi. Sjeam se da je ton bio izuzetno kvalitetan i razgovjetan. Objanjavajui Miretiu rezultate rada, pokazivali su veliki broj nasnimljenih materijala, a tehnologija je bila takova, da su snimali na velike magnetofonske kolutove, a onda presnimavali na manje kazete s naznakama, tko razgovara, gdje, i vrijeme razgovora. Vidio sam da se u jednoj velikoj kasi, od poda do stropa, nalazi mnogo presnimljenih kazeta. Tu su objanjavali Miretiu, da imaju gotovo sve vane razgovore, a ovaj razgovor kojim su demonstrirali kvalitet, bio je kako mi se ini, taj dan snimljen. Negdje krajem 1991.g., u nekoliko razgovora s Rakoeviem, Rakoevi je doao na ideju o potrebi financijskog osamostaljenja, samofinanciranja slubi sigurnosti bive JNA. Naime, tijekom rada na tim poslovima, uvijek se potencirala tednja, pomanjkanje novaca i s l., na to sam ja izaao s idejom o mogunosti organiziranja samofinanciranja slubi sigurnosti bive JNA. Rakoevia je ta ideja zainteresirala, te mi je kazao, da ve izdiskutirane teze Malobabic i ja stavimo na papir, kao nekakav projekt. 0 tome smo razgovarali u i Upravi bezbednosti SSNO-a s Gligoreviem i gen. Acom Vasiljeviem. Ja sam tada i upoznao gen. Vasiljevia. Malobabi i ja smo tijekom prosinca 1991.g. i poetkom sijenja 1992.g., sainili jedan inicijalni projekt o samofinanciranju slubi sigurnosti bive JNA. Polazna teza bila je, da slube sigurnosti JNA daju inicijalni kapital u nekretninama, te da se na taj nain oformljuju firme. Nositelj - nominalni vlasnik firme, da bude suradnik slube, ili aktivni oficir, koji razvija posao uz, naravno, pomo mree JNA. Po zakonu profita, dobit se dijeli na formalnog vlasnika i stvarnog vlasnika, tj. slube sigurnosti JNA. Da bi osigurale poslunost nominalnog vlasnika, vezuju ga fiktivnim i realnim ugovorima. Na primjer fiktivnim, da je posudio novac od tog i tog, u visini inicijalnog kapitala firme, i ako nominalni vlasnik hoe na bilo koji nain izigrati, aurira se, tj. stupa na scenu fiktivni posuditelj kapitala.

110

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Tako formirane firme, uvezuju se u poslovne sisteme uz paralelno razvijanje trgovake mree, sve povezano u poslovnu informativnu cjelinu. Tu je bila rije o mogunosti formiranja takvih firmi u inozemstvu, napose u zemljama gdje slube sigurnosti trebaju imati punktove, npr. Italija, Austrija, Slovenija, a da bi se opservirali sigurnosno interesantni prostori. U tom kontekstu, Rakoevi je tretirao i RH, govorivi da je to privremeno zaposjednuta teritorija, na kojem je neophodno biti prisutan i kroz ovakve punktove razliitih firmi, koje su u obavjetajno - subverzivnoj funkciji. U projektu naznaena su i predstavnitva stranih firmi, te mjeovite firme. Ovo toga radi, da se moe iznositi kapital, unositi i oprati kapital. Ovo je u stvari bio inicijalni projekata, bez bilo kakvih konkretizacija, eventualnih firmi, ili pokuaja osnivanja punktova. Nakon to smo takav pisani dokumenat predali Slobodanu Rakoeviu, on je kazao da se za njega znatno zainteresirao Aco Vasiljevic, da mu se takav projekat svia, da je on apsolutno provediv i da bi tu trebalo stvari dobro proraditi. Tijekom rada u "OPERI" na ovakvim projektima i zadaama, ja sam bio cijelo vrijeme angairan, jer je tu uistinu bilo niz obaveza. Unato toga, to je Malobabi, isto kao i ja, bio imenovan u Savjet, te odreen u "OPERU", kao nositelj poslova, Malobabi je znatno malo vremena posvetio izvrenju zadaa u "OPERI". On je gotovo cijelo vrijeme provodio, u intervalu o kojem govorim, na putu, putujui Banijom, Kordunom i Likom, a takoer i Bosnom. Njegove kontakte, zadatke, i ta je sve on to radio, ne znam. Da ilustriram ta putovanja, npr. Malobabi je znao mjeseno automobilom napraviti i po 3.000 km. U to vrijeme krajem 1991.g., u prostorije "OPERE", u vie navrata u drutvu sa Malobabiem dolazio je i Jovo Plea. On je u to vrijeme bio formalno tehniki direktor "uma Krajine". Uz pomo Malobabia, stupio je u vezu sa nekom firmom u Beogradu za promet drvetom, te su tu dogovarali o mogunosti prodaje drveta iz Like, posredstvom tog poduzea. Znam da je Malobabi u to vrijeme, na trite Srbije plasirao zalihe djeje hrane "Bebi papa" iz pogona "Plive" u Glini. To su u stvari bile zalihe koje su ostale prije rata u skladitima, te ih je Malobabi uspio uz pomo Vujaklije dopremiti do trita Srbije. U plasmanu na srbijansko trite Malobabiu je u Beogradu pomogao Luka Tanjga iz Saveznog sekretarijata za ekonomske odnose s inozemstvom. Inae, Luka Tanjga je rodom iz Knina, u Zagrebu je zavrio Fakultet ekonomskih nauka, sa tvrdim

R. Radoji: IZJAVA

111

vezama u sadanjoj tzv. Krajini, ali ne eksponiran, od utjecaja, vrlo diskretan u svim poslovima. U skladu s projektom to smo ga iznijeli Rakoeviu, o mogunosti samofinanciranja slubi sigurnosti bive JNA, poetkom sijenja 1992.g., kao pilot - projekt, krenuli smo oformiti neke privatne firme i to: "Opera - orijentis", "Plitvice orijentis" i "Gilda". Da pojasnim sutinu projekta. "Opera orijentis" i "Plitvice - orijentis" sestrinske su firme, transportno - poslovno - informativnog karaktera. Ideja je bila, da otvaranjem avio linije Beograd - Udbine - Beograd, ega je nositelj bila firma "Plitivice - orijentis", se stie kapital, koji se oplouje u drugom krugu, kupnjom drveta na podruju Like, te prodajom drveta u Beogradu, ime se vri daljnja oplodnja kapitala. U taj sustav ugrauje se "Gilda" i "Opera - orijentis" graenjem privatnog informativno televizijskog sustava na podruju Like. Posao je krenuo na nain, da su "Plitvice - orijentis" uzele u najam vojne transportne avione "JAK" i "AN", a koji su letjeli na liniji Beograd - Udbine - Beograd, sa dva ili tri leta tjedno u oba smjera. Malobabic je iznaao mogunost, da iz ratnih rezervi JNA dobimo kompletirane pokretne TV studije, a koji bi se na podruju Like trebali ukljuiti na postojeu repeti torsku mreu. Nominalni vlasnici "Opere - orijetnisa" bili smo Malobabi i ja, a nominalni vlasnici firme "Plitivice - orijentis" bili su Plea, Boovi i ne sjeam se vie tko, ali u svakom sluaju lokani funkcioneri s podruja Like. Projekt "Opere orijentis" i "Gilde", graenje informativnog TV sustava, nije proradio, ali je zato linija Beograd - Udbine - Beograd, funkcionirala od kraja sijenja do poetka oujka 1992.g. Unutar ovako zapoetkog projekta razvoja ovikvih firmi, nositelj ulaznog kapitala je bila JNA. Izvrena je i ponovna transformacija, odnosno privatizacija udbinskog aerodroma. Formalno - pravno, JNA je na "Operu - orijentis" i "Plitvice orijentis", prenijela vlasnitvo infrastrukture i zemljita aerodroma, a preostali dio vlasnitva aerodroma je bila opina Korenica. U ovakvom razvoju ovog pilot - projekta, za samofinanciranje djelatnosti slubi sigurnosti bive JNA, podvlaim. JNA u vlasnitvo nominalnih naih poduzea unijela je infrastrukturu i zemljite aerodroma. Bila bi unijela i pokretne TV studije, koje su bazirali na Oplencu i krenuli su prema lici. Istiem, da je to ve bilo vrijeme priprema dolaska UNPROFOR-a. Znam da je Rakoevi isticao potrebu, da u tako organiziran posao preko "Opere - orijentis" i "Plitvice orijentis" ugraujemo novu agenturnu mreu na taj prostor, koja e imati radna mjesta, tvrdu legendu prisutnosti i

112

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

nesmetano raditi bitne sigurnosne poslove. Pored toga, tu je bio i projekt razvoja heliodroma na irem podruju Krajine, gdje bi pretpostavljam biva JNA uskoila helikopterima i heliodromima. Projekt je zaustavljen, kazao bih propao, naim hapenjem, poetkom oujka 1992.g. Cijeli projekt pravno je servisirala odvjetnika kancelarija Dragane Dini Joti, a koja je sainila sve potrebne pravne akte, ugovor e, registraciju firmi, tako da je sa pravnog aspekta ovo bio vrlo uredno sainjen posao. Tijekom prosinca 1991.g., mene je pozvao Rakoevi u svoju kancelariju, te mi dao slubenu zabiljeku, na pola kartice teksta. Ne sjeam se od kojeg e organa ta slub ena zabiljeka bila, niti tko ju je potpisao. Sjeam se da je na njoj pisalo, da je dana, toga i toga, uhapen sveenik -laik, Bogovi Josip, zbog pijunae. Ja sam ukazao na neloginost i netonost naziva sveenik - laik, te rekao Rakoeviu, da si u ematizmu katolike crkve moe nai osobne podatke o Bogoviu. Rakoevi je odluio da se Bogovia izvue iz tog zatvora, ne znam kojeg SUP-a, te da ga ilegalno prebaci u Beograd. Ovakvu odluku, vjerojatno je temeljio na potrebi raiavanja prisutnog podatka, da iz sela eljave, kraj bihakog aerodroma, netko radio stanicom dojavljuje MUP-u RH, polijetanje aviona i druge aktivnosti sa aerodroma. Potencirao je da ga se prebaci u Beograd, ali ilegalno, te da ga se smjesti na batajnicki aerodrom, ali da se njegovo liavanja slobode nikako ne vee uz slubu sigurnosti JNA. Ja ne znam tko je Bogovia i kako transportirao do Batajnice, ali znam da su ga smjestili van zatvora na aerodromu u Batajnici. S obzirom, da sam ja, medu svim oficirima o katolikom kleru, po miljenju Rakoevia, najvie znao, odredio je, da ja obavljam informativne razgovore s Bogoviem. Ja sam otiao na Batajnicu i pokuao razgovarati s Bogoviem. im sam vidio Bogovia, bilo mi je jasno, da se s njim ne moe razgovarati, jer je bio u jadnom fizikom stanju, prebijen, s masnicama na licu, u nemogunosti da hoda, naobrijan i uistinu u tekom fizikom stanju. Taj puta nisam razgovarao s njim, ve sam otiao izvjestiti Rakoevia, da je Bogoviu potrebna zdravstvena sanacija. Rakoevi je zaduio puk. Radakovia da medicinski zbrine Bogovia. Radakovi je Bogovia prebacio u VMI, gdje su lijenici ustanovili teke tjelesne povrede, polomljena rebra, uniten probavni trakt. U vezi s oteenjem probavnog trakta i sam Bogovi mi je to objasnio kasnije, da su ta oteenja posljedica tzv. hidro-terapije, postupka to su ga nad njim proveli pripadnici SDB-a Krajine u Korenici, a ta hidroterapija sastojala se od stavljanja u usta gumenog crijeva

R. Radoji: IZJAVA

113

spojenog na vodovod, kojim se u ovjeka vodovodnim pritiskom puta voda, uz promatranje nadimanja eluca i crijeva. Nakon to je kako - tako saniran na VMI-u, uz propisane lijekove, Bogovi je ponovno vraen na Batajnicu, gdje sam ja s njim vodio inf. razgovore. Tijek informativnih razgovora TV je dokumentiran, ali na nain da je Bogovi cijelo vrijeme imao tampone vate na oima prekirivene naoalima, tako da nije mogao vidjeti gdje se nalazi. U nekoliko navrata u informativne razgovore ukljuivao se Malobabi, a jednom prilikom i Slobodan Platia. Oni su mi ak signirali pismeno, neka pitanja, koja sam ja Bogoviu postavio. Tijekom razgovora, Bogovi je priznao kontakte sa MUP-om RH, da je pisao neke biltene o intezitetu prolaska vojnih kolona, da je bio u vezi sa svojim suradnicima MUP-a Slunj, spominjao se neki Herak, kao veza Bogoviu. Tijekom obrade Bogovia, dobio sam i video-kazetu, na kojoj se vidjelo da je Bogovi bio na bini prilikom osnivanja HDZ-a sa nekim elnicima, mislim da se vidio i g. Boljkovac. Nakon ovakvog priznanja Bogovica, da je bio u vezi s MUP-om RH, postavilo se pitanje, to initi s Bogoviem. Bilo je dilema, da li sluaj procesuirati, koja je odmah i odbaena, jer se s time na sigurnosnom planu ne dobiva nita. Rakoevi je napose, isticao, da se ovaj sluaj ne smije spajati s vojskom, te da treba sve rijeiti tako, da se ni hapenje ni boravak Bogovia ne Batajnici ne povezuje sa bivom JNA. Toga radi, odluili smo se na kombinaciju, da Bogoviu hapenje i ispitivanja prezentiramo na nain, da ga je u stvari kindapirala organizacija "Legija Krakov", koji smo oslikali kao internacionalno udruenje involvirano i u ratne sukobe u Jugoslaviji, u stvari, mi smo se sluili sa nazivom "Legija Krakov", kada smo tijekom propagandnog rada htjeli plasirati neke informacije u kojima u ime kozmopolitizma prosuujemo sve strane u ratnim sukobima. Koliko je Bogovi vjerovao u injenicu da je uhapsenik "Legije Krakov", nije ni vano, no mislim, da smo ga uspjeli uvjeriti da nije uhapsenik slube sigurnosti bive JNA. U ime "Legije Krakov" angairali smo ga i za suradnju, dogovorili i lozinku za povezivanje, da e mu pristupiti ovjek koji e se predstaviti da dolazi od Borisa, te mu spomenuti lozinku "rukav svetog Franje". Mi smo Bogovia snimili i na video kazetu gdje smo u pozadinu Bogovia stavili crn o platno, ispred svijee, sa simbolima tzv. "Legije Krakov", a on je izgovarao tekst u kojem moli za pomo visoki katoliki kler, da bude razmijenjen. Rakoevi je inzistirao na potrebi da se Bogovia im prije rijeimo, te je pripremana fiktivna mogunost da ga se razmijeni, u stvari, da se stvori

114

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

R. Radoji: IZJAVA

pretpostavka da ga se pusti. Sjeam se jednog iskaza puk. Rakoevia, da je major Digurski iz KOG -a RV i PVO-a predlagao da se Bogovia najlake rijeiti, staviti ga u helikopter i baciti u more. Bogovia smo u stvari pustili, i to na nain, da smo ga major andi Mustafa, zastavnik Vukobrat iz vojne policije, i ja odveli prema Brkom, te ga ispred jednog hrvatskog sela, ne sjeam se naziva, zavezanih oiju pustili. Kasnije, ta je bilo s njim, ne znam.

4. Nastavak Izjave Radenka Raojia - IV dio od 29. - 31. oujka 1994. godine
Od zadataka, koje je "OPERA" po zahtjevu Savjeta komandanta dobila, sjeam se projekta, uvjetno nazvanog, Orjentacioni plan psiholoko-propagandnih aktivnost, povodom izvlaenja JNA iz Makedonije. Naime, krajem sijenja, na jednoj od sjednica Savjeta komandanta analizirana su iskustva o povlaenju bive JNA iz Slovenije i Hrvatske. Odmah da istaknem, da je u RV-u i ire u JNA, bio prisutan izvjesni strah od iskustva s povlaenjem JNA iz Slovenije i RH. Procjenjivali su, da je povlaenje vreno bezglavo, sa velikim tetama, kako materijalnim tako i po ljudstvu JNA. Greke su, po procjeni Savjeta, bile u injenici, to se pregovaralo na nivou kasarni i garnizona o povlaenju vojske, a u meuvremenu, padale su kasarne, gubljena MTS-a, poniavano ljudstvo i si., jer nije postojao dovoljno sinhroniziran jedinstven plan izvlaenja MTS-a i ljudstva iz RH. Da bi se takva praksa minirala, Savjet je zaduio nas u "OPERI", da sainimo orijentacioni plan informativno propagandno - psiholokih aktivnosti, a koji bi se trebao uklopiti u opi plan izvlaenja JNA iz Makedonije. Ja sam sainio jedan takav tabelarni kroki, potrebnih i moguih psiholoko - propagandnih zadataka i akcija prema Makedoniji. Ovaj tabelarni kroki, sadravao je generiranje procesa najprvo meunacionalnih, pa potom meukonfesionalnih sukoba stanovnitva Makedonije, a sve s ciljem, da se posije nesigurnost, nejedinstvo, tenzije etniteta, a iz kojeg kaosa bi se, jednostavnije i cjelovitije, mogla izvui JNA. Odmah da kaem i to, ako bi generiranjem procesa meunacionalnih i meukonfesionalnih sukoba, izazvalo takav kaos u Makedoniji, da zaraene strane zatrae ostanak armije kao miritelja, izolatora sukoba, tako koncipiran orijentacioni plan, mogao bi posluiti i toj svrsi. Kad je rije o izazivanju meunacionalnih sukoba u tabelarnom krokiu, poli smo od potrebe i mogunosti izazivati makedonsko - albansku

115

konfrontaciju, makedonsko - srpsku, te makedonsko - grku i makedonsko - bugarsku. Na konfesionalnom planu, osnovno polazite bilo je izazvati sukob muslimana i pravoslavaca, te muslimana i katolika. Za takove potrebe, dakle, potrebe izazivanja takovih sukoba planirano je, plasiranje razliitih dezinformacija, pisanjem i razbacivanjem letaka, npr. letaka sa velikomakedonskim porukama, koje bi "sluajno", kao zabunom, trebale pasti na podruje Grke ili npr., u ime nekakvog srpskog odbora, udruenje ili sl., proglasiti SAO Makedoniju, sa propagandnim klieima ofenzivno planiranim, ili protualbanske sadraje, takoer, fundamentalistiko makedonskog sadraja raspaavati na sjeveru - zapadu, gdje je veinsko albansko stanovnitvo, najaviti povredu zranog prostora iz Bugarske u pravcu Skopja, te bacati bugarske zastavice iz aviona nakon toga, ili zaustavljati grke kamione u uniformama makedonske policije sa grubostima. Ovako izazivane tenzije i sukobe, kroz sinhroniziranu sivu propagandu, potkrijepiti jo sa sitnim psiholokim diverzijama, aktiviranjem eksploziva manjeg obima, na mjestima okupljanja Srba i Ablanaca. Izmeu ostalog, i izreirati paljenje makedonske zastave od navodne albanske grupe, ispred Prohora Pinskog, a da to poprate snimatelji stranih TV stanica. Operacionalizaciju na terenu realizirale bi specijalne jedinice i organi bezbednosti JNA. Ovakav orijentacioni plan, tj. tabelarni kroki, ja sam predao svim lanovima Savjeta. Plan je odbaen, ali su iz njega prihvaene akcije, neki letak, te zahvat sa tampanjem i bacanjem bugarskih zastavica. U dosadanjem iskazu, pokuao sam rekonstruirati svoje aktivnosti u "OPERI" i vezano uz Odelenje bezbednosti RVa, u intervalu rujan 1991. oujak 1992.g. Unutar tog vremenskog intervala, sredinom listopada 1991.g., a napose u prvoj polovici prosinca 1991.g., za na rad i ivot u Odelenju bezbednosti, desili su se dogaaji koji su bitni za ukupni rad Odelenja, odnosno KOG-a. Naime, u listopadu 1991.g., u Zagrebu, u ruke ZNG-a, a potom slubi sigurnosti RH, najprvo su pale prostorije II detasmana KOG-a RV i PVO, Maksimirska 63, a potom je u Zagrebu pohapena mrea, agentura, koju su na vezi drali neki od oficira iz II detasmana KOG-a RV i PVO. Ova deavanja unijela su, to je normalno, dodatne tenzije nesigurnosti i druge elemente u naa ponaanja u Beogradu pri Odelenju, odnosno KOG-u RV i PVO. Stoga bih ja pokuao u daljnjem iskazu akcent staviti na taj segment, pad prostorija RV i PVO u Zagrebu i na ponaanja svih nas, a

116

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

napose pojedinaca iz II. detasmana KOG-a, jer je u stvari pala njihova agentura u Zagrebu. Prve vijesti o padu prostorija II detasmana u Maksimirskoj u Zagrebu, u Odelenje bezbednosti u Beogradu, Rakoeviu su javili telefonom, koliko se sjeam, Marti i Sabolovi. Znadem, da su u Beogradu pratili i analizirali sve snimke koje su doticale pad prostorija II detasmana u Maksim irskoj. Odakle su se Sabolovi i Marti javili telefonom i to su sve u svezi pada prostorija kazali, u tom prvom raportu, nije mi poznato. Kasnije, saznao sam, kako su pale prostorije II detasmana KOG-a Odelenja RV i PVO u Zagrebu. Naime, tu treba podvui injenicu, da su neki djelatnici II detasmana KOG-a RV i PVO, bili ve dispenzirani u Biha, i to Kneevi, Slavulj, i Juran. Od pripadnika II detasmana KOG-a RV i PVO u Zagrebu, u vrijeme pada prostorija, bili Ivan Sabolovi, Mirko Marti i Balent, naravno i dokumentalistika iz rada II detasmana KOG-a RV i PVO. Nakon prvih vijesti o padu prostorija detamana, oficire koji su ostali, zasigurno, oekivalo se s nestrpljenjem i neizvjesnou u Beogradu. Nakon 15-tak dana, nakon pada detamana, u Beogradu se pojavio osobno Ivan Sabolovi. Po dolasku, on je bio u obvezi, na zahtjev Rakoevia da prezentira sve podatke koje zna, u pismenoj formi, o padu II detamana u Zagrebu, a napose o sudbini dokumenata iz detamana, te o suradnicima. Ja nisam vidio taj pisani iskaz Sabolovia, no, po prostorijama kao kuloarske prie, bilo je prisutno, da je Sabolovi ustvrdio kako su prije pada uniteni svi dokumenti koji bi mogli kompromitirati bilo koga kao suradnika, da su unitene diskete i drugo. On sam iznio je verziju svog izvlaenja iz Zagreba, koja u najkraem izgleda: Po padu detamana, nakon to je javio u Beograd, izvjesno vrijeme sakrio se kod suradnice "Bezimene" - Ljubice Tintor, potom ga je iz stana "Bezimene" prebacio Jadrijevi suradnik "S-l", kod nekog roaka, gdje se skrivao i komunicirao sa "Bezimenom", da bi se preko Samobora izvukao u Sloveniju i dospio u Beograd. Saboloviev iskaz bio je neubjedljiv za pripadnike KOG a, a napose radi injenice, to je najvei dio krivnje za eventualnu mogunost kompromitacije mree II detamana, svaljivao na p.puk. Mirka Martia, insinuirajui mu da nije pravilno rukovao s dokumentalistikom u II detamanu KOG a u Zagrebu, pa do insinuacija da je vezan na puk. Imru Agotia, do indikacija da surauje s hrvatskom stranom. Ovo Sabolovi nije decidirano iznosio, a niti je koliko ja znam, formalno kroz pismeni iskaz u vezi sa Martiem to tako iznio, ve je vie u kuloarima, takove insinuacije proputao.

R. Radoji: IZJAVA

117

Poslije Sabolovia, u Odelenje bezbednosti, preko Bihaa, sa znatnim zakanjenjem, krajem listopada doao je p.puk. Mirko Marti. Istiem, da je Marti bio naelnik II detamana KOG-a u Zagrebu, formalno najodgovornija osoba za rad II detamana KOG-a RV i PVO. Marti je takoer, morao podnijeti pismeni iskaz o padu prostorija II detamana, a napose prosudbu o ugroenosti mree, odnosno stanja dokumentalistike unutar II detamana. Ja osobno, takoer, nisam vidio taj iskaz napisan, no iz razgovora sa oficirima KOG-a i Rakoeviem, mogu iznijeti neke injenice iz Marticevog izvjetaja, a i u svezi s tim izvjetajem prisutnih kalkulacija i pogovaranja unutar KOG-a. Naime, u izvjeu, Marti je kazao da je nakon pada prostorija II detamana, prvo izvjestio Beograd, Odelenje, o dogaaju, te da se vie nije pojavljivao u prostorijama KOG a, niti u svom stanu. Za prvo vrijeme smjestio se u stanu suradnice, koja je stanovala u kui Praljak Slobodana u Zagrebu. Odnos te suradnice sa Praljkom, ja ne znam, no tu su bile prisutne kalkulacije, da je ta suradnica Martia, bliska sa Praljkom. Informacije te suradnice Martiu, nisam vidio, te ne znam kvalitet podataka to ih je ta suradnica prezentirala Martiu. No, nedvojbeno je, da je to bila registrirana suradnica, da je puk. Marti s njom odravao kontakte u slubenom stanu II detamana, da je s nj om imao i seksualne odnose. Istiem i to, da su za tu suradnicu kao izvor Martievih podataka, znali u potpunosti i Kneevi i Sabolovi iz II detamana KOG-a RV i PVO. Oni su joj znali i potpuni identitet. Znali su i da stanuje kod Slobodana Praljka. U vezi s odnosom ove suradnice s Praljkom, meni nije nita ire poznato, osim insinuacija pojedinaca, da je to i Praljkova emotivna veza. O toj suradnici znam, da je medicinska sestra po profesiji. U izvjetaju o izvlaenju iz Zagreba, Marti je napisao da je jedno vrijeme bio skriven kod te suradnice u stanu, da ga ta suradnica prebacila u Vojnu bolnicu Zagreb, gdje je ostao legendiran kao bolesnik, da je za to znao Piacun, organ bezbednosti u Vojnoj bolnici. Iz Vojne bolnice uz pomo ove suradnice prebacio se kolima hitne pomoi do Komande V vojne oblasti. Tu je bio pod lanim identitetom. Od tuda je otiao iz Zagreba i doao u Biha. Te injenice to ih je Marti iznio dolaskom u Biha, odnosno u Odelenje bezbednosti u Zemun, rezultirale su sa niz dilema, pa ak i sumnju o Martievoj lojalnosti RV i PVOu, odnosno JNA. Tome su znatno pripomogli Ivan Sabolovi i edomir Kneevi, koji su s vie kritikih opaska, uz insinuacije, stavljali pod lupu neke od navoda Martia o putu

118

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

i izvlaenju iz Zagreba. Tako su npr., napose Kneevi, insinuantno, u to vrijeme untar Odelenja bezbednosti, plasirali tezu o Martievoj bliskosti s Imrom Agotiem, kada je Agoti u sijenju 1991.g., udaljen iz slube, a Marti je nastavio s njim, navodno, prisne kontakte. Takoer, pod insinuantnu lupu i dubiozne digresije stavljali su i odnos Martia sa suradnicom, koja je stanovala kod Slobodana Praljka, a napose, da se po padu II detamana skrivao u stanu te suradnice. To su bile u to vrijeme, dakle listopad i studeni 1991.g., vrlo ive meusobne igre pojedinaca iz Odelenja bezbednosti RV-a u Beogradu, a to je sve stvorilo vrlo nepovjerljiv odnos svih oficira bezbjednosti prema Martiu, pa ak do pretnji fizikom likvidacijom Martia, radi sumnji da je u vezi sa slubama sigurnosti RH. Nakon dolaska puk. Martia i p.puk. Sabolovia u Beograd, u KOG Odelenja, koji su, kao to sam iznio, u svojim pismenim raportima obrazloili pad prostorija II detamana u Maksimirskoj ulici u Zagrebu, poela su meusobna sumnjienja, a napose prema Martiu, da je on maltene znao za pripreme napada na Komandu. Naime, Balent, kapetan, koji je u trenutku napada na Komandu bio jedini od starjeina, je iznio po prilici sljedee: Da je puk. Marti neposredno, oko sat vremena prije napada na Komandu bio u prostorijama KOG-a sa Rakariem, te da su zajedno izali, a Marti je pri tome zakljuavao kasu sa dokumentima i disketama. Inae, Rakariu je prethodno bilo zabranjeno da dolazi u prostorije II detamana KOG-a i sad se pojavio i izveo Martia van. kap. Balent je, takoer, iznio, da je pokuao unititi dokumente i diskete u II detamanu KOG-a, ali nije uspio, jer je kasa bila zakljuana, a kljuevi su bili kod puk. Martia. Ovakvim sumnjama na Martia bitno je doprinjeo i edomir Kneevi, koji se u to vrijeme nalazio u Bihau, te je u dolascima u Beograd, a i svi njegovi ljudi; Juran, Slavulj, koji su isto bili u Bihau, iznosili su detalje koji su sumnjiili Martia. Takoer, i p.puk. Ivan Sabolovi, s detaljima znao je potkrepljivati takve sumnje u meusobnim razgovorima oficira. U daljnjem tijeku iskaza, na izvjestan nain bih detaljizirao meni poznata saznanja i injenice, vezane uz tzv. grupu "Labrador" i to od trenutka mog odlaska u Beograd, sa akcentima na deavanja i aktivnosti u Odelenju bezbednosti, nakon to je u Hrvatskoj uhapena ta grupa, te razmjena grupe "Labrador" i saznanja o kasnijim aktivnostima pojedinaca iz grupe "Labrador", kada su doli u Beograd.

R. Radoji: IZJAVA

119

U tom setu injenica koje iznosim, podvlaim sljedee detalje: Nakon to je grupa "Labrador" uhapena u Zagrebu, znam da je pukovniku uku, naelniku KOG-a Odelenja bezbednosti u Beogradu, dolazila Vera Nikoli, supruga asi Paje, koji je kao pijun uhapen u RH. Ona je sa dosta emotivnih naboja uku, a potom i puk. Rakoeviu iznosila potrebu da sluba sigurnosti JNA neto uini u cilju osloboenja asia iz hrvatskog zatvora. Tako je iznijela i ideju da ona, biva dravna rekorderka i reprezentativka okupi sportsku elitu u Beogradu, koja bi ila prosvjedom, izravno protiv ponaanja hrvatske vlasti i osudila RH. Ova ideja je bila jedno vrijeme prisutna medu oficirima sigurnosti, no nije realizirana. Isto tako, izvjestila je uka i Rakoevia, da je iz Beograda putovala na kontakt u Austriju sa odvjetnikom, koji brani asia u istranom postupku u Zagrebu. Moram istai i to, da je puk. Rakoevi izraavao sumnju u Veru Nikoli, a napose radi toga, to je predlagala, da ide u Zagreb, dok joj se suprug nalazi u Istranom zatvoru. Sredinom studenog 1991.g., iz SSNO-a, postupno prisutni su sve vei pritisci, da se na listu razmjene sa RH stavi gen. Aksentijevi, odnosno, da se inzistira prema hrvatskoj strani, da se gen. Aksentijevi razmijeni. Tu akciju u Upravi bezbednosti SSNO-a vodio je gen. Aco Vasiljevi, koji je bio i osnovni koordinator, napose u ovoj razmjeni. On je zatraio od puk. Rakoevia spisak za razmjenu RV -a i to mu je dato. Sjeam se, da su isto tako, bili pritisci da se na listu za razmjenu stavi, a napose, da se razmijeni pilot Stojinovi, koji je bio negdje otet ili uhapen u okolini Mostara. Do razmjene, koliko se sjeam, dolo je u prvoj polovini prosinca 1991.g. Mi smo bili obavjeteni o danu razmjene, te sam ispred "OPERE", ja bio na aerodromu Batajnica, kada je iz Zagreba sletio vojni avion sa razmijenjenom grupom. Mjere osiguranja na aerodromu bile su naglaene, svim novinarima je bio zabranjen pristup pisti i krugu aerodroma, a ispranjeni su sa tog dijela aerodroma i svi civili, koji su se kretali po aerodromu. Po dolasku grupe "Labrador", svi su smjeteni u restoranski dio - kantinu za pilote, gdje su dobili obrok. Posebni tretman imao je pilot Stojinovi, koji je odmah s aerodroma upuen na VMI na ljekarski pregled, a mi smo ga pratili radi snimanja. S njim sam ja napravio, nakon lijenikog pregleda, i intervju, a takoer, izja ve su dali i lijenici koji su ga pregledali. Osnovna poruka tako snimljenog materijala bila je, da je Stojinovi, po lienju slobode bio podvrgnut torturama i muenju, te da ukupni

120

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

odnos hrvatske vlasti u odnosu na njega, nije bio korektan. Ovaj materijal dat je ispred "OPERE" studiju NTB - Beograd. Razmijenjena grupa "Labrador", sa aerodroma, dobila je to popodne slobodno, s obvezom da se drugi dan s njima nastave razgovori u Odelenju RV i PVO u Komandi. To vee, svi ovi iz "Labradora" bili su u jednom restoranu u Zemunu u hotelu "Park", gdje su konzumirali vee koliine alkohola i u noi su bili smjeteni na spavanje u prostorije Komande. Drugi dan, sa svima poeti su razgovori, s time, da je na svakog od razmijenjenih dat po jedan oficir. U tom poslu, dakle, raiavanja sa razmijenjenima, ja nisam uestvovao. Tu moram istai i sljedee. U pripremi oficira koji su obavljali razgovore, a i u nekoliko manjih razgovora, puk. Rakoevi Slobodan iznio je ocjenu, da su sigurno svi koji su razmijenjeni, vrbovani po hrvatskoj slubi sigurnosti, te traio da se paljivo s njima razgovara i pred njima razgovara, kako se ne bi odale nekakve tajne, a napose ne potencijalno zavrbovanom pojedincu unutar grupe. Ja znam, da su kao agenti II detamana KOG-a, tom prigodom razmijenjeni: Traivuk Branko, Jadrijevi Vladimir, Oegovi Sreko, asi Pajo, Vasiljevi Mile, izjvesni Relji, i pomorac, mislim Maibrada. Takoer, govorilo se da su razmjenu odbili ipo i izvjesni Rajnovi. Pri tome, i prije puk. Rakoevi je iznio procjenu da e ipo sigurno odbiti razmjenu. Dakle, osnovni zadatak u razgovorima oficira sigurnosti Odelenja bezbednosti, sa razmijenjenima, bio je, da se otkrije da li je, i tko je, od tih pojedinaca vrbovan po sustavu sigurnosti RH, da se prosudi, to je sve ugroeno, od ostalih suradnika, dokumenata, saznanja i dr., iz rada Odelenja bezbednosti, odnosno II detamana KOG-a, jer na taj nain, po tvrdnji puk. Rakoevia, neophodno je im prije lokalizirati sluaj. Stoga su svi razmijenjeni, trebali po prilici odgovoriti i to pismeno, na detalje o: kontaktima i radu unutar 2-3 mjeseca prije hapenja u RH, s kim je kontaktirano, koja su saznanja prezentirana i sl., nain hapenja, imena op.djelatnika koji su s njima vodili razgovore, a napose prosudbu s ime sve istraga barata, to je tko od njih pitan, s kakvim dokumentima istraga barata, tretman svakog ponaosob, da li je bilo maltretiranja, fizikog iznuivanja iskaza i si. Takoer, su svi trebali iznijeti imena advokata ukljuenih u njihovu obranu, s prosudbom kakvi su. Svi oficiri sigurnosti sainili su, pored prismenih iskaza razmijenjenih, i slubene zabiljeke o razgovorima sa svojim zapaanjima. Sva ta dokumentacija data je puk. Rakoeviu, koji ju je dao u

R. Radoji: IZJAVA

121

analitiku, a koja je trebala sainiti analitike zakljuke, a napose kontradikcije u iskazima pojedinaca. U posao i razgovore, i analitikog sagledavanja materijala dobivenih kroz razgovore, ukljuen je Platia Slobodan. Da to malo detaljiziram. Naime, Platia je nakon odlaska iz Zagreba, sa bihakog aerodroma otiao u Liku. U prosincu, prije razmjene, dan ili dva, pozvan je iz Like, da se ukljui u raiavanje vezano uz "Labrador", s obzirom da je osobno poznavao gotovo sve razmijenjene. S obzirom, da je Platia imao fotokopiju tih materijala, o raiavanju s razmijenjenima, on mi je i dao na uvid svakog od tih razgovora, zapisanog u slubenim zabiljekama, no, opa procjena razloga pada grupe, to sam je ja stekao, a puk. Rakoevi u par navrata potencirao, moe se svesti na sljedee: Aljkav odnos p.puk. Sabolovia i puk. Martia prema agenturi, npr., suradnici su se meusobno znali, neprofesionalan odnos prema pojedinim suradnicima, prijateljstva itd., agenturna mrea nije blagovremeno obavjetena o mogunosti da bude provaljena, tj. pohapena, unato nalogu iz svibnja 1991.g., nije u potpunosti, protivno nareenju, unitena dokumentacija o agenturnoj mrei, te su to bi bitni razlozi radi kojih je grupa agentura II detamana KOG-a RV i PVO provaljena i pohapena. Ovo je naelni osvrt, no, j a sam kasnije i u kontaktima s oficirima koji su razgovarali, a i s nekima od razmijenjenih uo detalje vezane uz rad i pad tzv. grupe "Labrador". Tako je npr.. Mile Vasiljevski, odmah u razgovoru s oficirima sigurnosti iz Odelenja, iznio, da je prije nego to je razmijenjen vrbovan po pripadniku slube sigurnosti RH. Pri tome, odmah je dao prpiri s tel.brojem koji mu je prilikom vrbovanja dat za kontakt. Jedan od razmijenjenih, imena se ne sjeam, iznio je da su mu pripadnici MUP-a RH, prilikom pretrage prostorija, u garai pronali izvjesnu koliinu eksploziva i druge eksplozivne opreme. Svi su u principu iznijeli imena op. djelatnika koji su s njima vodili informativne razgovore u pritvoru. Posebno, poduen je bio izvjesni Sotirovi. Ovdje bih detaljizirao. Kasnije u jednom od razgovora s p.puk. Ivanom Saboloviem, Sabolovi je ustvrdio da je sa Sotiroviem postojao izvjesni kontakt. Sadraje tih kontakata ne znam. Takoer, p.puk. Sabolovi je rekao, da je kontakt prekinut. U vezi sa Sotiroviem, jo jedan detalj. Pukovnik Rakoevi i p.puk. Sabolovi, komentirajui injenicu, da je sa razmijenjenima u pritvoru razgovore vodio Sotirovi, puk. Rakoevi je iznio, po prilici, svoju omiljenu potapalicu "udan ti je ivot, kad sami sebe sasluavamo". U vezi s a

122

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

postupanjem sa uhapenima, pomorac, mislim da je Maibrada, iznio je, da je bio tokom istranog pritvora fiziki maltretiran, da su mu cigaretom prili testise i na druge grube naine fiziki ga maltretirali. Pojedinci su takoer iznosili, da su u zatvoru bili psihiki maltretirani, putanjem nekakvih pjesama, bukom u elijama i sl. Traivuk je, meutim, iznio, da je postupak bio korektan u granicama ZKP-a. Ovo je, prema Traivuku, izazvalo dozu podozrenja, kako moe biti korektan postupak prema pijunima. U vezi sa razmijenjenima, kasnije, znam sljedee: Tijekom sijenja 1992.g., svi su bili prebaeni u Banja Luku u nakakav hotel na odmor. asi Pajo, neposredno nakon toga, otputovao je k supruzi Veri Nikoli u upriju. O asiu, kasnije sam uo, tijekom 1992.g., da se htio zaposliti u SDBu MUP-a Srbije, te da je imao kontakte sa Karan Ljubanom, koji ga je na izvjestan nain drao na vezi. Na osnovu nekih detalja iz istranog procesa prema meni, tijekom studenog prosinca 1992.g., vidio sam da su svi razmijenjeni po dolasku u Beograd, a napose kad su boravili na odmoru u Banja Luci, bili praeni od strane SDB-a MUP-a Srbije i SDB-a Republike Srpske. Vasiljevski je zatraio da otputuje u Makedoniju, to je i uinio, kasnije ne znam dalje. S Traivukom, ja sam razgovarao u sijenju 1992.g., Naime, od svih razmijenjenih, po ocjeni puk. Rakoevia, jedino je Traivuk vrijedan panje, te mu je ponueno da ide raditi u Odelenje bezbednosti RV i PVO, da se aktivira, to je on odbio. Potom, ponueno mu je da pree raditi u "OPERU", kao kvalitetan operativni analitiar. Toga radi, Malobabi je doveo Traivuka u prostorije "OPERE", gdje sam ga j a i upoznao. Obavijestio sam kratko Traivuka ime se "OPERA" bavi, ponudivi mu da tu radi. Traivuk se nekao, kazavi, da je u nekakvim razgovorima s SDB SSUP-a, te da ima namjeru za trajnije rijeiti i svoje egzistencijalne probleme, trajnim zaposlenjem, jer mu je familija jo uvijek u Zagrebu, problem stana itd. Traivuk je odavao dosta razoaranog ovjeka, pomalo zbunjenog. Tijekom 1992.g., u sijenju, kad sam boravio u Bihau, tamo sam u tzv. "Lovakoj kui" zatekao pored inih, Jadrijevia i Traivuka. Tamo je bio i edomir Kneevi i Malobabi, Traivuk se isti dan vratio iz Bihaa u Beograd. Ivan Sabolovi je nastavio kontakte s Traivukom u Beogradu, tako da mi je neke detalje u vezi s Traivukom, ispriao i p.puk. Sabolovi. Na primjer, da se bavi prodajom pljeskavica, te da je, koliko sam shvatio Sabolovia, Traivuk ostvario kontakte sa Arkanom, boravei u umievom Sokaetu, gdje je Arkan u tom dijelu Beograda, potpuni gazda, vlasnik "Sokaeta". Znam da je Traivuk bio

R. Radoji: IZJAVA

123

u kontaktu s Vanjom Buliem, novinarom, pomonik glavnog i odgovornog urednika "Duge", te dao vie intervjua "Dugi", pretpostavljam da je to bilo u reiji Vanje Bulia. Negdje u veljai 1992.g., Oegovi Sreka sreo sam u Banja Luci, detairanog u ispostavu Odelenja u Banja Luci. Naime, dolaskom u Banja Luku, gdje sam se sreo s Malobabiem, otili smo u detaman Odelenja, koji je bio smjeten u prostorijama poduzea "Zrak". Tu sam zatekao i Milu Klipa, isto pripadnika Odelenja detamana, a mislim da je u rad detamana bio ukljuen i Vladimir Jadrijevi. Prigodom tog boravka i kontakta s Malobabiem, on je ispriao, da je uspio promijeniti stan u Zagrebu za Banja Luku, da mu je tu pomogao Ivo Drui. Od Klipa Mile zatraio je, prilikom boravka u prostorijama detamana, da ode u njegovo rodno selu Katinovac i da neto izvri. Pri tome, spominjao je i Crevar Radu, da Klipa i njega kontaktira. Tom prigodom, Klipa i Malobabi, a mislim da je u to bio ukljuen i Oegovi, te policajac iz Zagreba, Martinovi, koji se dobro etablirao u banjaluki sustav sigurnosti i biznis, razgovarali su neto oko transfera osobnih automobila, i to prebacivanja automobila iz kvote "ratnog plijena", s podruja Krajine i Bosne, vojnim registarskim tablicama, prema Beogradu, odnosno Srbiji. Ve sam istakao, da je Platia Slobodan doao u Beograd dva dana prije razmjene tzv. grupe "Labrador", te da mi je on u stvari omoguio uvid u dokumente vezane uz raiavanje s razmijenjenim agentima. Platia je bio angairan kao organ bezbednosti u Lici. Dolaskom u Beograd, uistinu, dosta nepovoljno iznosio je utiske o boravku u Lici, istiui da je to sve etnitvo, la, prevara itd. Ja sam mu ponudio da prede na rad u "OPERU", a to smo i dogovorili, da bi i za njega bilo povoljnije, da se rijei toga, i da doe u Beograd. S obzirom da se posao u "OPERI" ve razmahao, da smo bili u kontaktu s nizom novinara, da su u "OPERU" dolazili i strani novinari, te da nas je kroz novine poeo nagrizati Svjetski srpski kongres i to injenicama iz naeg rada, koje su bile tone, kao problem postavio mi se pitanje, kontraobavjetajne zatite rada "OPERE". Stoga sam dogovorio s Platiom, da se on prihvati toga posla, a ja u to pokuati regulirati sa puk. Rakoeviem. Ja sam uistinu i razgovarao s puk. Rakoeviem, predloivi mu da se u "OPERU" ukljui Platia Slobodan, na poslove kontraobavjetajne zatite "OPERE". Pukovnik Rakoevi se s time sloio, te je sredinom prosinca 1991.g.. Platia poeo raditi na poslovima kontraobavjetajne zatite "OPERE". Meutim, Platia nije ba bio vian kancelarijskom poslu, vie ga je interesirao

124

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

biznis, te je sredinom sijenja 1992.g., zatraio 20 dana slobodnog da regulira svoje probleme. U tom intervalu sredio je probleme i otputovao je u Banja Luku. Meutim, moram detaljizirati jedan bitni detalj vezan uz Platiu, odnosno rad Platie na rekonstrukciji razmijenjenih pojedinaca iz grupe "Labrador". Naime, nakon kraeg vremena, po razmijeni grupe "Labrador", u Beograd je doputovao Studen Miroslav. O Studenu znam od ranije, da je bio djelatnik SDS-a Centar Zagreb, da je zajedno s Platiom tijekom 1990.g., u Zagrebu osnovao firmu, koja je imala sjedite u Studenovoj privatnoj kui. Inae, Studena ne poznajem osobno, ve ono to sam kazao o Studenu, od ranije sam uo preteito od Platie ili drugih ljudi. Kada je Studen doao, u prosincu 1991.g., u Beograd, doao je iz Njemake. Najednom se pojavio u KOG -u Odelenja bezbednosti. s njim je razgovor, po nareenju puk. Rakoevia, obavio Platia Slobodan. Ja sadraj razgovora u potpunosti ne znam, a niti mi ga je Platia ispriao. Meutim, iz sudskih spisa, tijekom 1992.g., iz zabiljeki o razgovorima to su ih vodili pripadnici O delenja bezbednosti, u fazi pretkrivinog postupka, sa nizom oficira sigurnosti, vezano uz Studena, saznao sam i znam sljedee: Da je kao operativac SDS-a MUP-a RH, imao na vezi suradnika "Siniu", a to je bio neki suradnik visokopozicioniran u "Hezbo-a-llahu". U vezi sa "Siniom" istiem, da su organi sigurnosti imali podatke od "Sinie", da je "Sinia" bio ukljuen u nabavku oruja za RH, te da je u vie navrata boravio u Zagrebu i Njemakoj, iz ega ja zakljuujem, da je bio na vezi vojnoj slubi. Isto tako, suradnica "Doxa", a koja je bila visokopozicionirana u HDZ-u, tijekom 1990.g., i kasnije, bila je izvor podataka vojnoj slubi sigurnosti, a "Doxu" su razmijenjeni pripadnici grupe "Labrador" vezivali uz Studena, iz ega opet zakljuujem, da je Studen i "Doxu" predao na vezu vojnoj slubi sigurnosti. Takoer, u tim spisima spominjao se g. arini Hrvoje, kao osoba u kontaktima sa Studenom, a koji je o Studenu imao dobro miljenje. Ja ne mogu sa sigurnou kazati, koji je od oficira slube sigurnosti RV-a, drao na vezi "Doxu" ili "Siniu", no zasigurno je to bio netko iz II detamana KOG -a RV i PVO. Mislim, da je to najprije bio kap. edomir Kneevi. Ovo zakljuujem iz injenice, to je kap. Kneevi uistinu bio prisno vezan s Platiom, a Platia i Studen opet su imali zajedniku firmu. Iz ovog vremenskog intervala, rujan 1991.g. - veljaa 1992.g., izdvojio bih jo jedan zapoeti aranman i angaman. Naime, vie Malobabi nego ja, bio je u kontaktima sa Sektorom vojne proizvodnje SSNO-a, te se tu

R. Radoji: IZJAVA

125

javila ideja o mogunosti plasmana oruja iz vojne proizvodnje JNA prema inozemstvu. Ja sam u to vrijeme kontinuirano kontaktirao Henka u Holandiju. U tim kontaktima Henk je kazao, da njegov poslovni partner, imena se ne sjeam, bio sam kod njega u vrijeme boravka u kolovozu ili svibnju 1991.g., moe plasirati oruje u inozemstvo, da se on bavi transportom oruja, te da je nekakve plasmane oruja vrio i prema RH u to vrijeme. Takvo propitkivanje Henka, o mogunostima tog njegovog poslovnog partnera, inio sam tijekom listopada i studenog 1991.g. Takvo propitkivanje inilo je izvjesnim, da moemo posredstvom tog kanala, ubaciti se u plasman oruja JNA u inozemstvo. S tom idejom, upoznao sam i puk. Rakoevia, koji se sloio, te naredio puk. uku da Malobabia i me ne upozna - spoji u Sektoru vojne proizvodne SSNO-a, s jednim pukovnikom, koji je radio na tim poslovima prodaje oruja JNA u inozemstvo. Malobabi je u tome bio verzivaniji, jer je sa Sektorom vojne proizvodnje bio u tjenijem odnosu, posredstvom pojedinaca iz PKJ. Dakle, na naredbu puk. Rakoevia, puk. uk je mene i Malobabia odveo tom pukovniku, da pokuamo ispitati mogunosti kondicije za izvoz oruja posredstvom Henkovog poslovnog partnera iz Holandije. Kad smo doli u Sektor vojne proizvodnje SSNO a, taj pukovnik nam je vrlo usluno i susretljivo razloio, da je to mogue, da JNA ima veliku proizvodnju i da moe iz zaliha ili proizvodnje, izdvojiti za prodaju prema inozemstvu, sve vrste pjeadijskog oruja i municije, nakakvih protuoklopnih raketa, te druge vojne opreme. Za to nam je dao i snop ukusno izraenih prospekata na engleskom jeziku, to sve mogu ponuditi od oruja iz izvoz. Tijekom tog razgovora, pukovnik je pored ostalog, naveo, da oruje izvoze posredstvom "Genexa", na to je Malobabi primjetio da ih na marama "Genex" naprosto pljaka. Pukovnik je odgovorio da su to normalne mare, uz dodatak Malobabia, da dio tih mari ide za posebne namjene, na osnovu ega sam ja zakljuio, da je Malobabi dobro upuen u taj posao, a istiem i to, da se Malobabi s tim pukovnikom od ranije poznaje i bili su dobri znanci. Od pukovnika smo dobili te prospekte, kaem kvalitetan materijal, to sam poslao Henku da on upozna svog poslovnog partnera, te da bi krenuli dalje u realizaciji tog posla. ak smo se i dogovorili sljedee: da Henk sa slubenikom ili pomonikom tog poslovnog partnera krajem prosinca doe u Laibnitz, a iz Beograda doi emo ja i Malobabi. To smo perfektuirali na dan, kako bi se zasigurno nali u Laibnitzu. Ovaj put, ja sam htio iskorist iti i za privatnu potrebu, da se susretnem sa enom i djecom, a to isto

126

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

isplanirao je i Malobabi. Dakle, da nam familija krajem prosinca doe u Laibnitz, pa bi realizirali oba cilja. Zamolio sam Henka, da organizira prebacivanje moje familije u Laibnitz. To isto uinio je i Malobabi. Prije nego to smo krenuli na put, mislim 24.prosinca 1991.g., sjeam se po Badnjaku, razgovarali smo s puk. Rakoeviem, koji nam je trebao organizirati potrebne dokumente za izlazak iz Beograda. Takoer, ja sam razgovarao s gen. Miretiem. Mireti je znao o svrsi naega puta, dogovora oko prodaje oruja JNA, te me zamolio, dajui mi ceduljicu sa ispisanim tipovima, serijama raketa potrebnih RV-u, sa zahtjevom, da poslovnog partnera Henka, pitam, da li moe nabaviti te tipove i naznaene koliine tih raketa. Ako moe, da je RV voljan to kupiti. Neposredno prije nego to smo krenuli, javio se Henk, s obavjeu da ne moe doi, to smo mi preutjeli puk. Rakoeviu, i krenuli na put, da realiziramo barem kontakt sa familijama. Doli smo u Laibnitz, gdje su ve bile nae familije. Iz Zagreba je moju familiju prebacio Kati eljko, a Malobabieva familija je stigla autom. Kati se odmah vratio u Zagreb, a ja sam s familijom ostao 3-4 dana u Laibnitzu i Grazu. Malobabi je sa svoj om familijom, meutim, otiao u Maribor. Ovdje istiem injenicu, da nam je puk. Rakoevi u pripremi puta dao decidirani instrukta, ak zabranu, da ne smijemo ulaziti u Sloveniju iz Austrije ni pod koju cijenu. Unato toga, pa i injenice da sam ja Malobabia podsjetio na Rakoeviev instrukta, Malobabi je otiao s familijom u Maribor, bio oko 3 dana. Sreli smo se ponovno pri kraju mjeseca u Laibnitzu. Po povratku iz Slovenije, rekao mi je, da je imao kontakt s nekim ljudima iz Istre, da li u Sloveniji ili je napravio izlet do Istre, ne znam, te da je kontaktirao neke ljude iz Slovenije. Vratili smo se u Beograd na staru godinu, ili dan prije, te izvjestili puk. Rakoevia da nam kontakt nije uspio, jer Henk i njegov poslovni partner nisu doli. Ja sam nastavio kontakte sa Henkom, a napose kad su se poeli razvijati poslovi "Opere - orijentis" i "Plitvice orijentis". Ovi kontakti bili su mi potrebni radi dranja prikljuka s Henkom, pa smo ak predviali mogunost da firmu "Gilda" spojimo sa firmom "Grafi-line b.v.", kao neku mjeovitu firmu. Toga radi, poetkom oujka 1992.g., u Beograd je doao Henk. Boravio je par dana. Istiem, da ovaj puta nismo spominjali varijantu i mogui posao oko izvoza oruja JNA, ve druge poslove oko mogunosti plasmana drveta, te eventualne poslove vezane uz eventualnu logistiku UNPROFOR-a. Henk je spavao u

R. Radoji: IZJAVA

127

prostorijama "OPERE", druio se s nama u tih par dana i otputovao 06.03.1992.g., iz Beograda. U daljnjem iskazu, ja bih pokuao iznijeti detalje koji su meni poznati, a koji su od 1991.g., napose, postupno, bivu JNA od jugoslavenske opcije pretakali u ultra-srpsku falangu, bitnog nositelja projekta velike Srbije, pa ak i sa klasino - etnikim metodama. Do ovih saznanja, o tim injenicama, dolazio sam preteno u kontaktima s puk. Rakoeviem, Miretiem, djelomino Radoviem, te neposrednim opaanjem nekih injenica, koje su bile evidentne u tom procesu. Vremenski ova saznanja datiraju od 1991.g., a najvei dio njih u jednoj retrospektivi, prikupio sam, odnosno doao do njih, tijekom sudskog procesa protiv mene, puk. Rakoevia, gen. Vasiljevia i dr. Negdje u iznijeti naelne opservacije, a gdje je god mogue, pokuat u injenice detaljizirati po nosiocima u odreenim vremenskim intervalima. Krenuo bih od sljedeeg. Nakon to je gen. Tus napustio, penzioniranjem, RV i PVO, njegovo mjesto, bez prikrivenih ambicija, oekivao je gen. Stevanovi Boidar, jer je on pored gen. Jurjevia, u tadanjem RV-u imao najvei in - obojica su bili generali - potpukovnici. Meutim, na mjesto gen. Tusa biva imenovan gen. - p.puk. Jurjevi Zvonko i to na radost, ali i uz podrku generala jugoslavenske orijentacije, napose Miretia, Radovia, Rokoevia i uz blagoslov gen. Kadijevia. Toga radi, unutar RV-a poinje ne podzemni, ve bih rekao otvoreni raskol, jer je gen. Stevanovi bio komandant beogradskog VAK-a, te poinje favorizirati u dogovoru sa srpskom politikom, velikosrpski - etniki kadar unutar svojih jedinica. ak tovie, gen. Stevanovi i otvoreno ulazi u suradnju sa eeljem i srpskim radikalima, npr. smotru svojih paravojnih jedinica, po odobrenju gen. Stevanovia, eelj je izvrio na prostorima aerodroma, gdje bazira beogradski VAK. U jedinice VAK-a, a napose u 252.eskadrilu, koja bazira u Beogradu, na Batajnici, dolaze visoki dunosnici SPC-a, Anfilatije3 Radovi, Atanasije Jefti i Irinej Bulovi, radikalna struktura unutar SPC-a, a koja vue porijeklo iz vabako voljevske eparhije, kolijevke radikalnog svetosavlja i etnitva. Te posjete, etniki oiena 252. eskadrila sa zadovoljstvom prima, jer sve to se uklapa u velikosrpsko etniki idejni koncept, a koji napose u toj udarnoj eskadrili, biva sve intenzivniji i manifestivniji. Postupno, beogradski VAK zanemaruje jedinstvo komande RV-a, pa tako gradi vlastiti sistem vazdunog
3 Amfilohije

128

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

osmatranja i javljanja, napose prema slavonskom ratitu, zanemarujui jedinstveni VOJIN. To sve, kao demonstracija, najprvo svoje idejnosti, a to je etnitvo, ali i radi omalovaavanja Komande RV-a, a u stvari to je tiha pretpostavka za preuzimanje Komande nad RV-om. Ovakovi procesi rezultiraju jednim sastankom ueg rukovodstva RV-a i Komande beogradskog VAK-a. Na sastanku bili su generali Jurjevi, Radovi, Mireti, te Rakoevi. Fragmente sa tog sastanka priao mi je gen. Radovi. Na sastanku je gen. Stevanovi decidirano gen. Jurjeviu kazao, po prilici: "U Hrvatskoj je rat, tamo se mi tuemo, kako da idemo s tobom kad si ti Hrvat, prema tome, ne mogu da ti vjerujem". Tu su pored ostalih, padale i konstatacije, da je cijela Komanda RV-a, Tusuvi puleni, ali da je stanje u borbenim jedinicama sasvim drugaije, da treba sruiti Komandu RV-a, pohapsiti je naprosto, i sl. General Radovi je ispriao i detalj, da je pokuao tijekom tog sastanka izai i telefonirati. Meutim, vojni policajac mu je sprijeio upotrebu telefona, vrativi ga u dvoranu, a pri tome, po rijeima gen. Radovia, bilo je puno vojnih policajaca u predvorju, pa je sve mirisalo na vojni pu unutar RV-a. Nakon takvog sastanka, da li u dogovoru sa gen. Jurjeviem ili ne, ali u dogovoru sa gen. Acom Vasiljeviem iz Uprave bezbednosti SSNO-a, puk. Rakoevi, naelnik Odelenja, stavio je u obradu i gen. Stevanovia i jo neke oficire iz beogradskog VAK-a. Ozvuena je prostorija gen. Stevanovia, stavljani su pod kontrolu telefoni. Meutim, u vrlo kratko vrijeme, im su ove mjere primjenjene, one su provaljene uz pomo SDB-a Srbije. Znaajnu ulogu u otkrivanju operativnih mjera, kontrolu i ozvuenja nad gen. Stevanoviem, koliko je meni puk. Rakoevi kazao, imao je Boo Spasi, formalno radnik SDB-a SSUP-a, a u stvari ispruena ruka SDB-a Srbije, odnosno Mihajla Kertesa, koji je u to vrijeme obnaao nekakvu dunost u SSUP-u. Nakon tog kompromitiranja, to je izazvalo puno praine, formirana je Komisija Uprave bezbednosti SSNO-a, koja je trebala utvrditi injenice u vezi s ozvuenjem prostorija gen. Stevanovia i obrada nad oficirima beogradskog VAK-a. Komisija je utvrdila da su stvarno neka sredstva za ozvuenje postojala u Stevanovievim prostorijama, te da su neki telefoni sluani. Meutim, uz pomo gen. Vasiljevia, puk. Rakoevi je dao obrazloenja, koja su unato provizornosti, zadovoljila formi, da otkloni od sebe kompromitaciju, iako su svi bili ubjedeni, da je ozvuenje postojalo. Ovo je, na izvjestan nain otvorilo do tada tih i front netrpeljivosti i gradnju daljnjih saveznitva. Naime, prema kazivanju puk. Rakoevia, usput da k aem, da je puk.

R. Radoji: IZJAVA

129

Rakoevi zasigurno ozvuio gen. Stevanovia, to mi je Rakoevi sam kazao, kao osoba slinih idejnih nazora, etnitvo i velikosrbizam, ukljuuje se bivi oficir sigurnosti Bokovi Nedjeljko, pukovnik, koji povezuje i na ilegalan nain kontaktira sa nekim oficirima KOG-a, Odelenja bezbednosti RV-a, Karan Ljubanom, Digurski Svetozarom, Mitroviem, uriem, a koji u dogovoru sa Bokoviem iz unutra, unutar sustava sigurnosti visoko pozicionirani, rue Komandu RV-a, odnosno priklanjaju se veliksrbijansko svetosrpskim strujama unutar ukupne JNA. Tu dolazi do niza ilegalnih kontakata puk. Bokovia i ove grupe oficira i sve vie Srba, odnosno RV biva falangom plana velike Srbije. Ovo su vidljivi procesi, kontakti i akteri unutar RV-a. Dakle, bitni akteri etnizacije RV-a, bili su gen. - p.puk. Stevanovi, komandant beogradskog VAK-a, naelnik taba, beogradskog VAK-a puk. Pavlovi, kasnije general, te 252.eskadrila, 63.padobranska brigada iz Nia, i puk. Bokovi, kasnije postaje generalom, reaktiviran iz penzije, postaje naelnik Odelenja bezbednosti RV-a, a kasnije i naelnik Uprave bezbednosti SSNO-a. Paralelno s ovakvim nainom, etnizacijom RV-a, deava se, a moda jo i ranije zapoet, proces etnizacije ukupne bive JNA, zasigurno u suradnji s Miloevievim tabom. Temeljni nositelji, na irem prostoru unutar JNA, bili su: gen. Domazetovi, ef jedne od uprava unutar SSNO -a, vrlo moan, etnik, zatim Vuk Obradovi, koji je bio portparol, a zatim ef kabineta saveznog sekretara, potom gen. Gvero, s niz pobonih veza u politici Srbije, kao npr. Vuk Obradovi, spritus - moveus, sa nizom veza u parlamentu Srbije, vladi Srbije i dr. Domazetovi prema krajinama, posredstvom Bore Mikelia, i niz drugih pobonih veza prema novinarstvu -Lazanski, Mila tula, Mio Brajevi iz "Veernjih novosti" (Lazanski, Brajevi, tula - sve agenti slubi sigurnosti JNA) . Ova struktura i grupacija, postupno uvodi politiku u kasarne, sljedivi u stvari raniji pokuaj jugostoljiara do unutar kasarni zadre SK - PZJ. Dakle, oni su samo iskoristili otvoren proces, kada su generali Mirkovi, Mamula, Vili i jo neki utemeljitelji SK - PZJ, htjeli tom doktrinom zadrati nekakvu jugoslavensku opciju u JNA. Tako otvorena vrata, ulaska politike u kasarne, u stvari iskoritava ova grupacija i dozvoljava, ak tovie, formira, prisutnost i vezivanje JNA uz eeljeve radikale, Jovievu "Srpsku narodnu obnovu", te drugih ultra velikosrpskih grupacija. Iz vojnih kasarni, naoruavaju se razliite paravojne formacije "Beli orlovi", "Crvene beretke" i dr., koje opet u reiji i pomou JNA, idu na ratita u RH, u pomo krajinama i

130

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

pomau Srbima u BiH. Razlog zato politika, odnosno, tab Miloevia dozvoljava radikalima ulaz u ovakove simbioze i u JNA, jeste neophodnost graenja kopce prema Crnoj Gori, jer tamo ni Socijalistika partija Srbije, a ni sline orijentacije u Crnoj Gori, nisu u mogunosti zaustaviti crnogorski separatizam, ve jedino radikalizam, odnosno etnitvo, s osloncem na bjeloku tradiciju u Crnoj Gori, moe tvrdo vezati Crnu Goru uz Srbiju. Isto tako, davanjem domicilnosti udruenjima Srba iz RH u Srbiji, odnosno naoruavanjem Krajinika i jakog generalskog krajikog lobija u Beogradu, koji je u JNA bitan, biva neminovno da se srpski radikalizam, odnosno etnitvo, ugrauje u bivu JNA. Na taj nain, proces etnizacije JNA imao je upravo tako snana uporita i on se deavao. U svezi s generalskim krajikim lobijem u Beogradu, istiem, da su tu znaajni general Dane Ajdukovi, djelomice i Andrija Raeta s prikljucima prema novoimenovanim generalima, i vojskom tzv. RSK i RS. Nositeljima ovakovih tendencija u JNA, zasigurno treba dodati i njihove sprege prema sustavu sigurnosti Srbije, gdje su slini procesi bili u toku, gdje je SDB Srbije i SSUP-a takoer doivjela slini proces transfencija u velikosrpsku provincijenciju, a nositelj je bio Mihajlo Kertes, te jo neki kadar. Ovaj pak je segment strukture sigurnosti, uz sebe vezivao policijsku huntu u tzv. krajinama, a napose u Bosni. Tko se suprotstavljao takvim tendencijama, otpadao je iz igre. Ono to sam iznio, naelno - globalno, bitan je proces koji se u JNA deavao napose koncem 1991.g., odnosno poetkom 1992.g. Ova saznanja prikupio sam u razgovorima najvie s puk. Rakoeviem, gen. Miretiem, gen. Vasiljeviem i jo nekim iz vojnih struktura. Tu se sjeam nekih detalja, koji ilustrativno govore upravo o tako deavanom procesu. Na primjer, Vuk Obradovi je tij ekom 1991.g., unutar SSNO-a oformio vaninstitucionalni nain prikupljanja sigurnosnih podataka unutar JNA, ali i ire, unutar Srbije i bive Jugoslavije, jedan paralelizam Uprave bezbednosti SSNO-a. Saznanja prikupljena tako, ila su iskljuivo na adrese odabranih pojedinaca. To je sve trajalo tijekom 1991. i 1992.g. Vuk Obradovi se vrlo bitno oslanjao na eelja, pa je i eelj bio konzumant takovih Obradovievih informacija. Tu treba dodati, da je i eelj oformio unutar svoje stranke obavjetajno-sigurnosnu slubu, koja je bila vrlo tvrdo etabolirana u sustavu sigurnosti Srbije i Crne Gore. Ovakova obavjetajna sluba eelja, raspolagala je s nizom aktualnih podataka, djelomino ak kontrolirala neke policijske poslove, te nadopunjavala Obradovieve informacije.

R. Radoji: IZJAVA

131

Ope je poznata stvar, da je npr. beogradski VAK, po naredbi gen. Stevanovia dao eeljevim radikalima i drugim stranako - paravojnim formacija, usluge prijevoza helikopterima i avionima RV-a. To znam po kazivanju i puk. Rakoevia i drugih oficira iz Komande, da je tjedno u nekoliko, navrata za potrebe eeljevih etnika, letio helikopter, prebacivajui ljude i vojnu opremu na ratita u RH i BiH. Vrlo je indikativan i sluaj puk. ljivananina, koji je bio organ bezbednosti, unutar gardijske jedinice, a kasnije i komandant. Naime, tijekom borbi oko Vukovara, studeni 1991.g., kada je oklopna gardijska jedinica uestvovala u slamanju otpora Vukovara, tu je bitan bio ljivananin. Meutim, ljivananin je nakon pada Vukovara, upao u trezor SDK, gdje su se nalazila u vreama poslagana devizna sredstva. Meni je Aco Vasiljevi priao, da je ljivananin ta sredstva trebao predati Komisiji za ratni plijen Uprave bezbednosti SSNO-a. Meutim, on je sredstva uzeo, ali ih nije predao u Upravu bezbednosti SSNO, nije ih niti prisvojio. Prema gen. Vasiljeviu, sredstva su zavrila za finaciranje etnikih struktura unutar JNA, ak za osobne dohotke i plaanje vikend etnika, ili druge namjene. U svakom sluaju, kad se postavilo pitanje osobne odgovornosti ljivananina, u Upravi bezbednosti SSNO-a, a i u Generaltabu, zatakala su se pitanja nastanka tog novca. Uz favoriziranje eeljevih radikala i Jovieve "Srpske narodne obnove", slube sigurnosti JNA, a i Odelenje bezbednosti RV i PVO, obraivale su lidere oporbe, india, Vuka Drakovia, Miunovia, i to u potpunosti i svim sredstvima. Znam, da je npr. unutar Odelenja bezbednosti bilo kalkulacija, kako kompromitirati Miunovia, te se izvuklo iz dokumentacije, da je Miunovi kao IB-ovac bio suen na godinu dana zatvora, te je tu trebalo pronai dokaz, da je tako malo suen i malo izdravao kaznu, radi toga, to je prihvatio suradnju UDB-e. Takoer, kalkuliralo se, prema kazivanju puk. Rakoevia, kasnije i sa mogunou fizike likvidacije Vuka Drakovia. Direktno preuzimanje RV-a od velikosrpskih - etnikih struktura, zapoeto je smjenjivanjem gen. Jurjevia, jer tako tinjajui odnosi unutar ukupne JNA i u RV-u, direktno vodili su tome, a traio se samo povod. Za ruenje gen. Jurjevia, iskoriteno je ruenje helikoptera promatraa EZ-a, poetkom sijenja 1992.g. Naime, nakon to su iznad RH oboreni helikopteri, Komanda RV-a imala je namjeru dati rutinsko saopenje. Ja sam dobio zadau, da na osnovu prisutnih nekih injenica, sastavim tekst. Tekst je bio g otov

132

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

ujutro, gen. Jurjevi se s njim sloio, prihvatio ga i Savjet. Osnovne teze u tom priopenju bile su, da prostor nad Jugoslavijom kontrolira JNA, odnosno RV, te bilo kakovi nenajavljeni i neodobreni letovi, smatraju se povredom zranog prostora, pa je tako RV postupala i u ovom sluaju. Dakle, kroz priopenje, trebalo je prihvatiti krivicu, ali i obrazloiti nesporazum, obostranom krivnjom. Meutim, iz SSNO-a, Vuk Obradovi i Gvero, naredili su da RV ne moe dati nikakvo saopenje, jer e to uiniti SSNO. SSNO je odmah oformio neku komisiju, u koju je ukljuen i SUKL, te se to tako povlailo tijekom cijelog dana. Cijelo vrijeme gen. Jurjevi je bio u Komandi RV-a, i oekivalo se to e biti, da bi oko 20,30 sati SSNO izdao saopenje, da je smijenjen gen. Jurjevi, radi ruenja helikoptera. General Jurjevi je to saznao u Komandi RV-a. Takav postupak predamnom, to veer, puk. Rakoevi prokomentirao je kao "etniki udar u RV-U". S nestrpljenjem oekivalo se, tko e biti v.d., komandanta RV-a. Drugi dan, za v.d., komandanta RV-a, Kadijevievim nareenjem imenovan je gen. - p.puk. Mireti ivan. Novoimenovanje je jedno od posljednjih Kadijevievih kadrovskih rjeenja, jer je nedugo potom i on smijenjen, tj. penzioniran. Nedugo nakon toga, oko mjesec i pol, imenovan je gen. - p.puk. Boidar Stevanovi za komandanta RV-a. Time je RV uao u ope tokove etnizacije JNA. Inae, kad je rije o ruenju helikoptera EZ-a nad RH, meni je puk. Vuinovi iz Komande RV-a, kazao da je ruenje helikoptera naredio gen. Paji s bihakog aerodroma, jer su raspolagali informacijom, da se u helikopteru nalaze dva vrhovnika RH. Opisani proces etnizacije bive JNA, zapoet 1991.g., svoju krunu dobiva u prvoj polovini 1992.g. Kao to sam iznio, meni poznate detalje, vezane uz velikosrpsku transformaciju unutar RV-a, na niim nivoima, ona je isto tako temeljita, po svim elementima etnikog ienja, po, naravno, nacionalnim kriterijima. Da je to tako, iznosim podatak kojim je raspolagao puk. Rakoevi i to npr. da je sa 01.01.1992.g., nacionalni sastav u RV-u, a napose letakih i raketno borbenih postrojbi bio, 48% Srbi i Crnogorci, a ostalo pripadnici drugih naroda bive SFRJ, da bi to sa 15.03.1992.g. izgledalo 95% Srbi i Crnogorci. Ovakav podatak govori o rapidnom ienju unutar 3 mjeseca, svih politiki nepodobnih, odnosno, nacionalno nepodobnih, a takova ista provodi se samo unutar 3 mjeseca, kada kruni i etnizacija bive JNA, na cjelokupnom jugoslavenskom planu. Da je to tako, jo jedan podatak: Zapoet proces velikosrpske transformacije JNA iz 1991.g., isto tako dobiva finale prvim masovnim penzioniranjem generalskog vrha

R. Radoji: IZJAVA

133

poetkom oujka 1992.g., gdje su generali posredstvom medija, TV i si., uli da su penzionirani, i nastavak takve istke u svibnju 1992.g., kada je u stvar i proces u potpunosti zavren i armija je postala iskljuivo velikosrpska falanga. U daljnjem iskazu, prezentirao bih kronoloki, sa neophodnim objanjenima i detaljima, boravke u Istranom zatvoru Vojnog suda u Beogradu, segmentima istranih radnji, to su ih prema meni poduzimali organi sigurnosti RV i PVO. Vremenski, to se deavalo od poetka oujka 1992.g., pa do sredine sijenja 1993.g. Naime, u tom intervalu bio sam u nekoliko navrata pritvaran, a i vodio se istrani postupak. Odmah da istaknem, ja sam bio od organa sigurnosti bive JNA i Vojnog suda, zahvaen u sklopu represivnog obrauna sa drugim visokim oficirima JNA, Rakoeviem, Vasiljeviem, Radakoviem, Saboloviem i dr., u sklopu etnikog ienja bive JNA. Naime, nai represivni progoni poinju tono u dan kada je gen. Stevanovi preuzeo Komandu RV-a, 06.03.1992,g., a samim time smjenjen je i puk. Rakoevi, s funkcije naelnika Odelenja, a na mjesto naelnika Odelenja bezbednosti, dolazi puk. Nedeljko Bokovi, koji je bio u penziji, te reaktiviran, inae nositelj velikosrpskih etnikih strujanja. Dakle, tog dana, smjene u RV-u, u prostorijama "OPERE" izvrena je prva pretraga dokumenata, prostorija i izvreno peaenje, Malobabiu, meni i drugima zabranjen ulaz u prostorije. Detaljnije, to je izgledao ovako. Dana 06.03.1992.g., po nalogu gen. Stevanovia u prostorije "OPERE", a u tom trenutku je bio prisutan i puk. Rakoevi, upali su vojni policajci, te poeli navodni popis inventara. U stvari, to je bila pretraga i peaenje svih dokum enata i imovine. Pukovnik Rakoevi je protestirao, ali bezuspjeno, uz obavjetavanje Uprave bezbednosti SSNO -a, da se vri protupravni pretres u Komandi RV-a. No, to nije pomoglo. Malobabic i ja, nakon toga dobili smo zabranu ulaska u prostorije. Nakon toga, od 06.03.1992.g., u nekoliko navrata traili smo razgovor sa puk. Nedeljkom Bokoviem, koji je preuzeo rukovoenje Odelenjem bezbednosti RV -a od Rakoevia, na bezobziran i omalovaavajui nain. Bili smo primljeni kod puk. Bokovia, Malobabi i ja, nekoliko dana nakon izvrene pretrage. Pukovnik Bokovi je tom prigodom ispalio monolog, da smo mi pijuni, da je "OPERA" pijunsko leglo, te da se u njoj i kroz nju, priprema pu protiv Miloevia. Odmah da iskomentiram ovaj dio iz monologa puk. Bokovia. injenica jeste, da smo u nevezanim razgovorima, ukljuujui tu i puk. Rakoevia, gen. Radovia, gen. Miretia i dr., znali iznjeti ocjene, da i RV

134

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

kree prema etnitvu, a i ukupno okruenje i politika, postaju sve vie etnike provincijencije u Be ogradu, te je tu bilo i konstatacija, da treba Miloevia skinuti. Ovo je sigurno netko puk. Bokoviu i drugima, prenio, da se unutar "OPERE" vode i takovi dijalozi, to je tendenciono protumaeno, da se sprema vojni pu protiv Miloevia. Nakon tog razgovora kod puk. Bokovia, s obzirom da nam je bilo zabranjeno ulaziti u prostorije "Opere - orijentis", a Srbi iz RH u Beogradu, vrili su pritisak da avio-saobraaj na relaciji Beograd - Udbine - Beograd, bude u funkciji, Malobabic i ja, mislim 15.03.1992.g., htjeli smo ui u prostorije "OPERE". Kad smo doli tamo, Malobabic je pokuao izai na pomoni izlaz, te je pri tome bio uhapen i prebijen. Ja sam uhapen u prostorijama "OPERE". Privedeni smo u prostorije KOG-a, gdje su poeli informativni razgovori, koji su trajali dva dana, a vodili su ih operativci KOG-a, Karan Ljuban, Ugljea Gvozden i dr. Osnovna pitanja kretala su se, nai kontakti i sadraji kontakata sa gen. Jurjeviem, Radoviem, Vasiljeviem, Miretiem, Raetom, a napose puk. Rakoeviem. Tu smo pod prijetnjom bili prisiljavani da potpiemo izjave, da su npr. gen. Jurjevic, Vasiljevi pripremali dravni udar protiv Miloevia, da smo bili svjedoci takvih razgovora i si. Istiem, da je jo u to vrijeme, gen. Aco Vesiljevi bio naelnik Uprave bezbednosti SSNO-a. Bili smo zadrani, kazao sam, dva dana. Po izlasku, uz pomo puk. Rakoevia, ja sam zajedno s Malobabiem bio primljen u Upravi bezbednosti SSNO-a, kod gen. Ace Vasiljevia. Ispriao sam mu sva pitanja i tretman u prostorijama KOG -a, po oficirima sigurnosti KOG-a. Aco Vasiljevi je ovo prokomentirao po prilici, da je to prije svega besmislica, ali da je to produkt osobne netrpeljivosti od strane gen. Stevanovia i puk. Bokovia. Tu nije detaljizirao ire, ovakovu prosudbu. Poslije toga, ja sam se, da kaem, skrivao u Beogradu, koristio sam stan Dragane Joti -Dini, odvjetnice u Novom Beogradu. Malobabi je otiao iz Beograda u Katinovac na Kordun, a potom u Banja Luku, gdje mu je, koliko sam kasnije uo, Sredo Vuanovi organizirao fiziku zatitu svojih specijalaca. I meni je Malobabi ponudio da idem s njim na Kordun, to sam odbio. Vlado Pralica iz "OPERE", poruio mi je, da me trai puk. Bokovi, radi neophodnih objanjenja u vezi s "OPEROM". Stoga sam se ja javio puk. Bokoviu 27.03.1992.g. u namjeri da pojasnim rad "OPERE". Pretpostavljao sam, da u biti uhapen, pa sam Dragani Dini-Joti napisao punomo za zastupanje u istrazi. U prostorijama Odelenja bezbednosti 27.03.1992.g., ja sam

R. Radoji: IZJAVA

135

uistinu bio uhapen i sproveden u Vojni zatvor. Sudac istraitelj bio mi je Medi, znam da je iz Like. u vezi sa sucem Mediem, nekoliko napomena: Bio je suradnik nekog iz Uprave bezbednosti SSNO. Aco Vasiljevi poklonio mu je iz Kikaevog kontigenta jednu puku "SAR". Bio je sudac izvritelj i u sluaju Kika, ali je u to vrijeme bio i obrada KOG-a. Tijekom istanog postupka, to ga je vodio prema Kikau, Media je iz Kanade nazvao telefonom njegov stric, osobni prijatelj sa Kikaem, priprijetio Medicu, da pusti Kikaa iz zatvora, jer je to poten ovjek. Naravno, ovo su slube sigurnosti registrirale, te su pratile ponaanje Medica jo budnije. Istrani sudac Medi mi je priopio, da p rotiv mene postoji krivina prijava, zbog odavanja vojne tajne, jer su u mojoj kasi u "OPERI" pronaeni dokumenti Uprave bezbednosti SSNO-a i Odelenja bezbednosti RV-a. Ja sam ustvrdio, da sam te dokumente dobio oficijelo od nadlenih rukovoditelja tih slubi, a to se moe i brzo provjeriti. Znam, da su Uprava bezbednosti SSNO-a, a i puk. Rakoevi potvrdili moj navod, dakle, da su mi davali te dokumente za moje radne zadatke. Toga radi, protiv mene je obustavljen istrani postupak, radi te inkriminacije, te sam puten iz zatvora 30.04.1992.g. Meutim, ponovno bivam hapen 20.05.1992.g. U meuvremenu, takoer, sam koristio stan Dragana Dini-Joti. Hapenje je bilo vrlo grubo, tuom, grubim vezivanjem, prebijanjem itd. Sproveden sam u prostorije KOG-a, smjeten u podrumsku prostoriju, sa vrlo grubom represijom, skinut do gaa, polijevan, batinjan, slomljena rebra, mokrili su po meni, uz niz drugih ponienje i uvreda. Sa mnom su razgovarali u prostorijama KOG-a, major Karan, kapetan Katani, Digurski, te jo neki operativci. Osnovni sadraj zahtjeva i razgovora svodio se na potrebu da priznam, da se u "OPERI" sakupila generalska grupa Vasiljevi, Mireti, Raeta, Kadijevic, Rakoevi, koja je pripremala dravni udar, koja je prepremila za to i potrebnu organizaciju sa orujem, financijskim malverzacijama stvorila i financijska sredstva za takovu operaciju i dr. Ja sad mogu tu detaljizirati zahtjeve takvih inf. razgovora. No, osnovna poanta svodila se na to, da su naprosto htjeli opradanje za izvrene transformacije JNA u etnitvo, te po toj osnovi izvrene kadrovske rokade. Kasnije iz sudskih spisa, vidio sam, da su najvjerojatnije na isti nain informativno razgovarani, vjerojatno sa istim zahtjevom, i Sabolovi, Kneevi, Slavulj, Platia, te neki razmjenjeni agenti iz grupe "Labrador", asi, Jadrijevi, moda i jo poneki. Kasnije, uo sam da je i Malobabi bio na informativnom razgovoru, te da je bio kooperativan, ali pod ucjenom, da e

136

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

mu likvidirati obitelj. Nakon pet dana, takvih inf.razgovora, iznuivanja grubom silom priznanja, ja sam 27.05.1992.g., prebaen u Istrani zatvor. Inkriminacije za osnovanu sumnju, da sam poinio krivino djelo, kretale su se od planiranja terora u Makedoniji, pijunae bez navoenja u iju korist, sa insinuacijama u korist RH, falsificiranje slubenih dokumenata, podstrekavanje na terorizam u RH, izvrenjem diverzija na jevrejskom groblju i opini, te miniranje dalekovoda kod Krkog, pronevjera vojne imovine, kindapiranje itd. Ovakove inkriminacije, odnosno zahtjevi za provoenje istranih radnja, bili su postavljani na nain, im bi neki od njih bio odbaen, pokazao se bez osnova, istraga je proirena novom inkriminacijom, kao npr. inkriminacija za planiranje terorizma u Makedoniji, temeljila se na, pronaenom papiru u mojoj kasi, Orijentacionog plana informativno - propagandne aktivnosti na podruju Makedonije, ili izvrenje diverzije kod Krkog, odbaeno je kao inkriminacija, im je Omerovi priznao, da je on to izvrio, po liniji komandovanja i si. Takova istraga voena je sve do, negdje kraja 1992.g. Istraga protiv mene vodila se u grupi: Malobabi, Rakoevi, Radakovi, Sabolovi i Vasiljevi. Kasnije, pri kraju istrage, Aco Vasiljevi je izdvojen iz grupe, a protiv nas ostalih je podignuta optunica. Mene je optunica teretila za podstrekavanje terorizma u RH, i pronevjeru vojnih sredstava. Malobabia za isto krivino djelo. Radakovia za pripremanje terorizma u RH i Sloveniji, te Rakoevia za falsificiranje, podstrekavanje terorizma, kidnapiranja, pronevjeru, verc oruja i dr. Protiv Vasiljevica je podignuta posebna optunica s krivinim djelima podstrekavanja na terorizam, primanje mita i dr. Saboloviu za nesavjesno obavljanje dunosti, pronevjeru i dr. Suenje je zavreno sredinom veljae 1993.g., s time da smo se do sredine sjenja 1993.g., branili sa slobode. Ja i Malobabi osloboeni smo, a ostali su osueni na uvjetne kazne, s time da je, koliko sam obavjeten, kasnije, vojni tuitelj krajem 1993.g., odustao od daljnjeg krivinog progona svih. Na taj nain, zavrila je ova pravosudna farsa, pri Vojnom sudu u Beogradu, a u stvari ona je posljedica unutararmijskih obrauna, koju sam ja osobno, skupo platio.

R. Radoji: IZJAVA

5. Nastavak Izjave Radenka Radojia - V dio od 01. - 06. travnja 1994. godine
U nastavku iskaza, ja bih pok uao na jednom mjestu, u nekom loginom slijedu, prezentirati sve meni poznate

137

podatke indikativno - operativnog znaaja, uz objanjene porijekla takvih podataka, a koji ukazuju na vezanost pojedinih osoba sa slubom sigurnosti bive JNA. Naravno, pri tome u pokuati to detaljnije prezentirati, porijeklo podataka, kako bi se mogla prosuditi tonost o vezanosti ili nevezanosti neke osobe, uz slube sigurnosti bive JNA, te prosuditi karakter i sadraj te veze. Tokom dosadanjeg iskaza, ja sam kazao da su Traivuk Branko, Platia Slobodan, Malobabi slavkom, Maibrada, Jadrijevi i Klipa, i jo neke osobe nedvojebno bili suradnici, sa pseudonimima, suradnikom produkcijom, ije sam izvjetaje vidio. Takoer, tijekom iskaza u kontekstu suradnje sa slubom sigurnosti, naznaio sam i neke druge pojedince: Crevar Rade, Sredo Vuanovi, Rokvi, Martinovi, Goran Hadi, i drugi pojedinci. Pored tih i drugih, koje sam tijekom dosadanjeg iskaza, naznaio u kontekstu suradnje sa slubama bive JNA, tokom svojih kontakata i rada u sustavu sigurnosti RV i pvo, te u kontaktima s drugim pojedincima, kroz cijeli vremenski period, meni su poznati jo podaci o sljedeim osobama, da su, ili bi mogli biti, u kontaktu sa sustavom sigurnosti bive JNA: TINTOR LJUBICA - pseudonim "Bezimeni". O odnosu i suradnji s JNA, poznato mi je: Na vezi ju je drao p.puk. Ivan Sabolovi. Ljubica je bila tajnica u IV Sabora i ostala je jo neko vrijeme u strunim slubama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u sveuilinu nakladu "Liber", kod Slavka Goldsteina. Imala je iroki krug veza. Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa Saboloviem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna 1991.g. Tijekom 1992. i 1993.g. dolazila u Beograd na kontakt sa Saboloviem. Smjetena je negdje na Baniji ili u Banja Luci. Jedno vrijeme, dok je Sabolovi bio na dunosti u Banja Luci, tijekom 1992.g., bila je u Banja Luci. U vrijeme dok se protiv mene i Sabolovia vodio istrani postupak u Beogradu, bila je sasluavana. GRKOVI MILAN - pseudonim "Brada". Na vezi ga je drao p.puk. Ivan Sabolovi. Bio je ef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne podatke. Kretao se puno po teritoriju tzv. Republike Srpske Krajine. Vrijeme naputanja Zagreba, nije mi poznato. U Beogradu, prema kazivanju Sabolovia, tijekom 1992.g., bio je vezan na Biro vlade tzv. RSK, na poslovima sigurnosti, te koncipirao nekakvu sigurnosnu slubu tzv. RSK. Takoer, prema kazivanju Ivana Sabolovia, tijekom 1993.g., bio je direktor TV Krajine. TUMAN STJEPAN - pseudonim "J-.", operativac Centra SDS Sisak. U zabiljekama koje su analizirale pad

138

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

grupe "Labrador", spominjao se Tuman Stjepan, kao suradnik Juran Miroslava. Tu su jo spominjana i druga imena, a ovo sam zapamtio. BOANI - predsjednik opine Titova Korenica, kasnije potpredsjednik vlade tzv. RSK. Angairan za suradnju 1990.g., a moda i ranije. Na vezi ga je drao kap. edo Kneevi. Posredstvom te veze, edo Kneevi je manipulirao politikim i drugim kretanjima na podruju opine Titova Korenica. Pseudonim mi nije poznat. Vrlo je blizak sa Slavkom Malobabiem. Kasnije, tijekom 1992.g., suvlasnik firme "Plitvice - orijentis". Bio ukljuen u preprodaju drva s podruja Like. LJUBICA OLAJA - za suradnju je najvjerojatnije tijekom 1990.g., angairao Slavulj Ljubia. Bila je predsjednica SDSa Titove Korenice. Bila je u Titovoj Korenici, u konkurentskim odnosima sa Boaniem. Ona je podravala vie liniju Milana Babica u tvz. RSK. Njezinih izvjetaja se ne sjeam, no, siguran sam da je podnosila izvjetaje. Gdje je sada, ne znam. BRUI MIO - djelatnik Centra SDS Gospi. Angairan za suradnju 1990.g. Na vezi ga drao kap. edo Kneevi. Za potrebe JNA pratio procese na podruju Like. Koriten, tijekom 1990. i 1991.g. Kneevi ga prebacio u Beograd, u svibnju 1991.g., kada mu je prijetilo hapenje u RH. Prema kazivanju ede Kneevia, Brui je od 1991.g., zaposlen u SDB-u Srbije. SDB Srbije uputio ga tijekom 1992.g., na podruje Gospia, gdje je organizirao rad SDB-a. U vrijeme kad je radio u SDB-u Srbije, dolazio je u prostorije KOG-a Odelenja bezbednosti RV. U KOG-u bio blizak sa majorom Karan Ljubanom. Takoer, blizak i sa Jovom Pleaem iz Gospia, te Boaniem iz Titove Korenice. Ja sam ga osobno susreo u sijenju 1992.g., u Titovoj Korenici. Tamo je bio u funkciji rukovoditelja SDB-a Krajine. Istiem, da mi je Kneevi kazao, da mu sada, dakle nekon 1992.g., postupno Brui postaje konkurencija s obzirom, da je Kneevi bio na zadacima u Bihau, te je pokrivao i taj prostor. MARTI MILAN - sada tzv. predsjednik tzv. RSK. Kapetan edo Kneevi u vie navrata tijekom 1991.g., u drutvu i drugih iskusnih operativaca KOG-a, u Beogradu, iznio je, da je on angairao za suradnju Martia, jo kad je Marti bio policajac u Zadru. Do tih kontakata je dolo, s obzirom da je Kneevi imao vikendicu na podruju Zadra. Ne znam pseudonim, ali je Kneevi znao upotrijebiti izraz, da je Mirko Marti "pljuvo u nagru" (argon za podnoenje izvjetaja suradnika, koji se fonodokumentira). Ne mogu

R. Radoji: IZJAVA

139

precizirati vrijeme vrbovanja, ali u svakom sluaju, prije 1990.g. MILAN BABI - sada predsjednik SDS - tzv. RSK. Takoer, kap. edo Kneevi, iznio mi je podatke da je Babica za suradnju angairao znatno ranije. Tu je dodao detalj, da je Babi bio delegat na zasjedanju zadnjeg Kongresa SKJ, odranog 1989.g. u Beogradu, i da je u to vrijeme bio u suradnikom odnosu, odnosno, da ga je ve tada vrbovao.. Kada je Babi bio smijenjen u tzv. RSK, sa nekakve visoke dunosti, Kneevi je bio nezadovoljan, izrazivi, da je Babi jedan od ljud i, koji je spoznao potrebu zatite srpskih interesa u Hrvatskoj. Takoer, poznato mi je, da je Kneevi bio upuen u Knin, kada su poeli sukobi Mati - Babi, to je prosinac 1991.g., naprosto je dobio zadau, da ako ih ne moe izmiriti, da onda sukob ne eskalira u rat. Kneevi je bio dobio zadau, da smiri sukob Babi Boani, i Korenice, radi ega je u KOG -u kruio, tijekom 1991.g., vic, da su mu se u tzv. RSK, posvaali suradnici. MALOBABI MANE - brat Slavka Malobabia, radi u MUP-u RH. Meni je poznato, da je tijekom 1991.g., Mane Malobabi, jednom ili dva puta boravio u Beogradu. Spavao je kod nas u "Operi". Znam, da sam se i ja razljutio, jer je u prostorije "Opere" doao s nepoznatim ovjekom iz Hrvatske, direktno. Dolascima u Beograd, kontaktirao je brata Slavka, sve razgovore vodili su van "Opere". Slavko Malobabi mi je legendirao dolaske brata, da dolazi radi verca, to je provizorno, jer se zadravao jedan dan. Istiem i to, da je Kneevi u toku suenja iznio, da su slube sigurnosti, kad je rije o Malobabiima, a da bi Slavka ocrtao u to povoljnijem svijetlu, imale kontakt i sa Manom, Slavkovim bratom. U tam kontekstu spomenuo je i sestru Malobabia, da je i ona u kontaktu, ali s oficirom obavjetajne uprave JNA, spominjajui pritom izvjesno g puk. uputa. STUDEN MIROSLAV - djelatnik SZUP-a MUP-a RH. U dosadanjem iskazu, Studena sam ve apostrofirao u kontekstu boravka u Beogradu, tijekom prosinca 1991.g., odnosno, u kontekstu raiavanja sa razmijenjenim pojedincima iz tzv. grupe "Labrador" u prosincu 1991.g. U ovom kontekstu, meutim, htio bih detaljizirati injenice koje su mi poznate iz spisa, a djelomino i iz razgovora s Rakoeviem i drugima. Nedvojbeno je, da je Marti drao na vezi suradnika pod pseudonimom "Jovan". Vidio sam fonogram kontakta Martia sa suradnikom "Jovanom". U tom fonogramu "Jovan" prezentira Martiu podatke iz emigracije, konkretnije, podatke o Ernestu Baueru, vezujui uz to,

140

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

boravak g. Tumana, prije izbora, u Njemakoj, i kontakt i boravak g. Tumana u Bauerovom stanu, te podatke, da je Bauerov sin vezan uz HDP, a Bauer da je vezan uz njemaku obavjetajnu slubu. Takoer, u tom izvjetaju "Jovana", Martiu je prezentirao podatke o dolascima HDPovaca u Hrvatsku. Medvojbeno je, da je suradnik "Jovan" ranije bio suradnik Slube dravne sigurnosti (SDS), jer je na poetku ovog izvjetaja - fonograma, konstatirano, da je razgovoru Martia sa "Jovanom" prisutan i operativac SDS a, koji je prije "Jovana" drao na vezi, te je u stvari ovaj kontakt Martia, "Jovana" i operativca SDS-a, bila primopredaja suradnika. Takoer, prisjeam se iz naznake na poetku izvjetaja, da je suradnik "Jovan", prije u SDS -u, bio odjavljen kao suradnik, te je u stvari ova primopredaja predstavljala reaktiviranje suradnika. Prisjeam se, takoer, da je taj kontakt u troje, bio tijekom 1991.g., najvjerojatnije u prvoj polovini, jer sam ovaj fonogram itao u rujnu 1991.g., u Beogradu. U dokumentima iz rekonstrukcije pada grupe "Labrador", nedvojbeno se spominje suradnica Centra SDS Zagreb, "Doxa", a koju je na vezi drao Studen Miroslav. Meutim, "Doxa" se isto tako, pojavljuje kao izvor podataka nekome od oficira iz II detamana KOG-a RV i PVO. Od podataka, koji se u tom kontekstu spominju, a koje je "Doxa" prezentirala tom oficiru sigurnosti II detamana KOG-a RV i PVO, prisutni su podaci, koji su mogli proistei samo iz ueg kruga vodstva HDZ-a. Ova suradnica "Doxa", takoer, u tim dokumentima, prisutna je i po nekakvoj seksualnoj vezi, s nekim visoko pozicioniranim u HDZ-u, ali i sa oficirom II detasmana KOG-a RV i PVO. Isto tako, suradnik "Sinia", suradnik SDS Centra Zagreb, u dokumentima nedvojbeno stoji, da ga je na vezi drao Studen Miroslav. Isto i on, pojavljuje se kao izvor oficira sigurnosti II detasmana KOG-a RV i PVO. "Sinia", inae, po podacima koje je prezentirao oficiru II detasmana, prezentira podatke oko naoruavanja ZNG-a, a kree se u Njemakoj i Hrvatskoj, u krugovima "Hezb-o-Alaha". Za sva ova tri suradnika, ja ne znam tko ih je od pripadnika II detasmana KOG-a RV i PVO, drao na vezi, ali pretpostavljam, da je to bio p.puk. Mirko Marti. Na osnovu toga, zakljuujem, da je Marti drao na vezi Studen Miroslava. ELJKO PAVLOVI - njega poznajem jo kad je bio ef kabineta Milke Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je ef kabineta i Ante Markovia, kada je on bio predsjednik Izvrnog vijea. U predistranim radnjama i dokumentima KOG-a RV, iz takovih radnji, Pavlovi se spominje kao

R. Radoji: IZJAVA

141

osoba na vezi vojnim slubama sigurnosti, te kao izvor podataka. Takoer, Slavko Malobabi, jo kad je bio ef kabineta Ante Markovia u Zagrebu, za Pavlovia je isticao, da je u vezi s vojnim slubama sigurnosti, pretpostavljam, Odelenja bezbednosti V armijske oblasti. U izvjetajima "Bezimenog" - Tintor Ljubice, Pavlovi se spominje kao izvor odreenih saznanja "Bezimenom". Ja u ovom trenutku uistinu ne mogu kazati, koji je to nivo podataka, a koje je "Bezimeni" legendirao, da im je izvor Pavlovi. Takoer, sjeam se da i suradnik "Brada" - Grkovi Milan, u izjavama spominje Pavlovia, kao osobu vezanu za slubu sigurnosti JNA i svoj izvor. VELJKO MIHOVILOVI - znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za zatitu ustavnog poretka Predsjednitva RH. Slavko Malobabi i za Mihovilovia, u razgovorima, jo u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da je Mihovilovi na vezi vojnoj slubi sigurnosti i to nekome od rukovodeih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu. Takoer, "Brada" -Grkovi Milan, spominje u svojoj izjavi, pred organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilovi u vezi sa slubom sigurnosti JNA, i to takoer, nekome iz visokog rukovodstva tih slubi. I "Bezimeni" Tintor Ljubica, Mihovilovia, u razgovorima, stavljala je kao vezu vojne slube sigurnosti, ali i kao izvora svojih saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviu. PAVI ANDRIJA - ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavia, no, vie o njemu znam po kazivanju Malobabia, jo dok smo bili u Zagrebu u CK. Naime, Pavi je bio ef zdravstvene ustanove RSUP-a u arengradskoj ulici, esto je dolazio k Stanku Stojeviu u CK. Kao lijenik, po prianju Malobabia, nije struan, ali iza njega stoji vojna sluba sigurnosti, nije kazao koja, te ga se radi toga, ne moe maknuti s tog poloaja. U materijalima, iz razgovora u raiavanju razloga pada grupe "Labrador", Pavi se spominje u vezi s organiziranjem praenja Josipa Perkovia. Naime, koliko se sjeam, Perkovi i Pavi negdje blizu stanuju, na alati u Zagrebu, te se Pavi spominje, u kontekstu organiziranja praenja Perkovia, da li iz Pavievog stana, ili neto u vezi s organiziranjem praenja Perkovia, ja sada nisam siguran, no, u svakom sluaju neto u vezi s Perkoviem. DEGEN SILVIJE - odvjetnik iz Zagreba. Ja se sjeam, da se u vezi s Degenom prialo, da je u vrijeme suenja Artukoviu u Zagrebu, Degen nosio podatke SDS-u i slubi vojne sigurnosti. VANJA PILJAK - djelatnik "INE" iz Zagreba. Ja sam osobno takoer, posredstvom Slavka Malobabia upoznao

142

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Vanju piljka, kada je piljak bio na visokom poloaju u "INI". Van ja i Malobabi su vrlo bliski i dugogodinji prijatelji. ak je otac Vanje piljka, Mika piljak, bio kum na vjenanju Slavka Malobabia. Otud vrlo otvoreno i dugogodinje prijateljstvo. U nekoliko navrata, tijekom mog rada s Malobabiem, o Vanji piljaku, Malobabi je iznosio, da je u vezi s vojnim slubama sigurnosti, obavjetajnom upravom JNA, s naznakom, da je to uobiajeno, ak da Vanja ima visoki in priuvnog oficira vojne obavjetajne slube. Malobabi je u tim kazivanjima ukazivao i na vezu Vanje sa Odelenjem bezbednosti V armijske oblasti, konkretno s puk. Budimirom Divijakoviem. Sjeam se, da je Slavko Malobabi, Vanji piljku predlagao, da u Baniju i Liku dovede eika Jemanija, radi investiranja u turizam, a u sklopu Malobabievog projekta "AMPLE", to sam ranije iznosio. Pretpostavljam, da je do takvog aranmana tj., boravka Jemanija, dolo, a sve u funkciji jaanja Malobabievog ugleda na tom prostoru. VOJISLAV SANTRI - biznismen iz Zagreba. O njemu znam, najvie po Malobabievom kazivanju, i to u jednom duljem vremenskom razdoblju. Iz tog prianja znadem, da Santri u Luganu posjeduje firmu "Bemex". U nekoliko navrata Malobabi je iznio, da je Santri Vojislav, suradnik vojne obavjetajne slube, te da im je u toj suradnji vrlo bitan, i da odrava kontakte sa visokim oficirima te slube. ROKVI - djelatnik Obrazovnog centra tadanjeg RSUPa, u Svetoimunskoj ulici. O njemu sam ve kazao, da je Malobabi s njim kontaktirao, kad je Rokvi pobjegao iz Zagreba u Banja Luku. Madutim, znam, jo kad smo bili u Zagrebu, a Rokvi je bio djelatnik Obrazovnog centra, da je Malobabi kazao, da je Rokvi na vezi Boka Keleevia, iz Odelenja bezbednosti V armijske oblasti. Tu injenicu veza Keleevi - Rokvi jo u Zagrebu, potvrdio je i Sredo Vuanovi, kad smo Malobabi i ja, bili u Kotor Varou. Takoer, edo Kneevi, u Beogradu, u razgovoru s Malobabiem spomenuo je Rokvia, kao vezu vojne slube sigurnosti, od ranije, ali ne kao njihovu vezu, dakle, vezu RV-a, ve Odelenja bezbednosti V armijske oblasti. POTKONJAK MILAN - osobno ga poznajem iz Zagreba. Radio je u "Generalturistu". Kad sam bio jo u Zagrebu, sam mi je ispriao, da je rezervni organ slube bezbednosti JNA, te da je po toj osnovi na vezi slubi sigurnosti JNA i podnosi izvjetaje, napose sa putovanja. GORAN TROK i MIO BROZ - u kontekstu kazivanja Malobabia O svom prijateljstvu sa Vanjom piljkom i oslanjanosti piljka na obavjetajnu slubu JNA, Malobabi je znao tu imenovati i troka i Miu Broza. O Goranu troku

R. Radoji: IZJAVA

143

u Beogradu, poveo se razgovor izmeu mene i puk. Gligorevia iz Uprave bezbednosti SSNO-a, koji je takoer kazao, da je trok suradnik obavjetajne slube JNA, i to u dugogodinjoj vezi. Meutim, u tom razgovoru Gligorevi je iznio, da se nakon demokratskih izbora 1990.g., trok pere pred novim vlastima, na jedan vrlo pametan nain. Oformio je, prema kazivanju puk. Gligorevia, a u dogovoru sa HDZ om, nezavisne novine oko kojih su se sakupili novinari opozicijske provencijencije prema novim vlastima, prekinuvi radni odnos u svojim redakcijama. Prema tvrdnji Gligorevi a, te novine e se ukinuti, novinari ostati bez posla, i na taj nain novinske redakcije e se, na tih nain, oistiti od opozicionara. PERO ZLATAR - meni je puk. Rakoevi 1993.g., kad je Pero Zlatar posredstvom novinara iz Beograda, traio intervju samnom, o Zlataru ispriao sljedee: Zlatar je zavrio RO RV-a, i to prije 1959.g. Prvim pozivanjem u rezervu, vrbovan je za suradnju po slubi sigurnosti RV i PVO. Kasnije ga je na vezu preuzeo, puk. Rakoevi i drao ga na vezi u vrijeme slubovanja u Zagrebu. Predao ga je na vezu svom nasljedniku, kazavi ime tog oficira, no, ja sam zaboravio. Takoer, Rakoevi je iznio detalj, da je Zlatar podnio vrlo kvalitetan izvjetaj, kad se vratio iz Albanije, dok je putovanje u Albaniju, bilo rijetkost. Ovakav razgovor sa ovim detaljima, meni je Rakoevi iznosio, jer smo zajedno procjenjivali, da li da prihvatim intervju sa Zlatarom, bojei se da ga kao suradnika, na intervju samnom, ne alje netko iz Uprave bezbednosti SSNO-a. Ovakvu sumnju, potkrijepila je jo vie injenica, da je Pero Zlatar dolazio i boravio u Beogradu, bez ikakvih posljedica. Suradnik "RENER" - ostale identifikacione detalje ne znam. Na vezi ga je drao edo Kneevi. Za identifikaciju moe posluiti sljedee: Bio je pripadnik specijalnih pos trojbi MUP-a RH. Jedno vrijeme u neposrednoj blizini gen. pegelja, kao osobni pratitelj. O gen. pegelju davao podatke: nalaz krvi, radi kontrola, to ih je pegelj imao, radi eerne bolesti. Detaljizirajui tu, uz skicu, u koju bolnicu pegelj ide, na lijenike kontrole, gdje ga u tom trenutku naputa pratnja, kad je sam sa lijenicima i u kojoj prostoriji, a gdje ostaju pegeljevi pratitelji. Ove podatke dao je radi planiranja otmice gen. pegelja, tijekom 1991.g. Ove detalje ispriao mi je dijelom gen. Aco Vasiljevic, a dijelom edo Kneevi. Takoer, "Render", je dao podatak sa skicom zgrade odnosno prostorija na Tukancu u kojima je gen. pegelj boravio. Pored ostalog, dao je i vrlo detaljne podatke o jedinici ZNG-a, na Lukom. Kneevi, Rakoevi i Vasiljevic, cijenili su ga kao vrlo kvalitetnu poziciju.

144

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

DELI BORIS - bivi novinar "Vjesnika" i "Danasa". Njega poznajem osobno iz Zagreba, od 1986.g., a koliko sam kasnije uo, on je 1991.g., zajedno sa Zoricom Nikoli, iz "Danasa", pobjegao iz Zagreba. Mene su kad sam izaao iz zatvora 1993.g., u Beogradu posjetili Boris Deli i Zorica Nikoli. Tjekom tog razgovora, i na osnovu kasnijih kontakata s Deliem u Beogradu, Boris mi je iznio, da je po odlasku iz Zagreba, jedno vrijeme bio u Kninu. Vratio se u Beograd prilino razoaran. U vrijeme boravka u Kninu, to mi je dao direktno do znanja, a jo i u vrijeme boravka u Zagrebu, kada je radio kao novinar "Vjesnika", bio je na vezi SDB MUP-a Srbije. U tim razgovorima nije direktno iznio kvalitet i sadraj rada iz Zagreba za SDB Srbije, a niti po kojim je zadacima SDB-a Srbije boravio u Kninu. U razgovorima, tijekom 1993.g. vrio je konkretne pripreme da u Beogradu oformi informativni pul. U tome, koliko je kazao, surauje sa SDB-om MUP-a Srbije, te bi to trebalo biti neto profesionalno. Inicijalna sredstva za takav projekt su postojala. Deli je iznajmio neke prostorije i to je trebalo profunkcionirati. Sredstva za pokretanje projekta, dale su nekakve srpske udruge iz Australije, Kanade i Amerike. Naime, Deli je iznio, da bi taj informacijski pul trebao biti informativna poluga udruenja privrednika Srba iz Hrvatske. Tu je obrazlagao da je do 1945.g. u Hrvatskoj postojalo udruenje Srba privrednika kao asocijacija, a iji su se lanovi nakon 1945.g., dispenzirali diljem svijeta. Da li SDB Srbije, ili netko trei, zanovio je ideju da se lanovi tog udruenja privrednika Srba iz Hrvatske, ponovno povezu u nekakvu osocijaciju, za to su dali novce, iznajmili prostor, a za poetak, Deli bi kroz informacijski pul meusobno informirao lanove udruenja od poslovnih i drugih informacija, gdje bi i ti lanovi udruenja realizirali svoj interes. Tu je i mene zamolio, da mu pomognem organizacijsko pravnim savjetima, s obeanjem da e kasnije, kada se oko mene slegne praina, ukljuiti i mene u takav posao. BORIS VUKOBRAT - jo dok sam radio u tzv. analitikoj grupi, pri Kabinetu predsjednika CK SKH, a to sam ranije kazivao, u setu informacija koje smo dobivali od vojnih slubi sigurnosti, Boris Vukobrat spominjao se kao vrhunski suradnik vojne obavjetajne slube i to sa saznanjima iz Francuske i biveg SSSR-a. Malobabi mi je to i nedvojbeno potvrdio, da je Vukobrat vrhunski suradnik obavjetajne slube JNA. Inae, o Vukobratu znam jo i to, da je vlasnik firme "COPECHIM A.G.", sa sjeditem u Parizu, da je nositelj ordena "Legije asti" Francuske, da mu, po kazivanju Malobabia, veze idu do vrha Francuske. O Vukobratu

R. Radoji: IZJAVA

145

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

razgovarali su, u nekoliko navrata, Radman Luka i Malobabi. Istiem, da je Radman Luka u to vrijeme bio struno -politiki radnik CK SKH, za rad sa partijskim organizacijama u inozemstvu, tj. Francuskoj. U tim razgovorima, i Radman je nedvojbeno ustvrdio, i to ak, sa nizom detalja i potkrijepio, da je Vukobrat suradnik obavjetajne slube bive JNA. Kad sam spomenuo Radmana kao struno - politikog radnika CK SKH, za rad s partijskim elijama u inozemstvu, nadopunjujem podatak, da su partijske organizacije u inozemstvu, oslonjene na ambasade bive SFRJ, u principu bile u funkciji obavjetajnog rada, ali obavjetajne Uprave bive JNA i eventualno SID-a SSIP-a. To se u strunim slubama CK, smatralo potpuno normalnim, te su ti svi instruktori bili na vezi obavjetajne slube bive JNA, odnosno II uprave Generaltaba bive JNA. Jo jedan bitni detalj. Nakon izbora 1990.g., ili jo malo ranije, u CK SKH unitena je ukupna dokumentacija o tim instruktorima, koja je ostala. Prije tog unitenja, meutim, CK SKJ iz Beograda, inzistirao je, da se sva ta dokumentacija o instruktorima, lanovima, partijskih elija, dostavi u Beograd. To je izvreno. DMITRAINOVI ili MITRAINOVI ili sl. - ne mogu se sjetiti tono imena. Znam da je predava na Visokoj kolu unutarnjih poslova u Svetoimunskoj u Zagrebu, da je doao iz SSUP-a, te da je napravio neki udbenik o obavjetajn im slubama za potrebe Vie kole. U rujnu ili listopadu 1991.g u Beogradu, za njega je pokazao interes puk. Rakoevi, ali sa aspekta vezanosti uz slube sigurnosti JNA. Takoer, puk. Vili Duan, isto u Beogradu, u nekoliko navrata, inicirao je razgovor o Dmitrainoviu ili slino ime. Jedan i drugi, o ovome su znali znatno vie, nego ja. DUBRAVKO PAJALI - novinar i kvalitetni djelatnik. Ja ga osobno poznajem iz Zagreba. U kontaktima, i samnom, znao je naprosto potencirati svoju vezu sa slubama sigurnosti JNA, ali bez konkretizacije svojih obveza, ili podataka za koju od slubi je vezan. VJEKOSLAV KOPRIVNJAK - takoer, osobno ga poznajem, kao politikog djelatnika u Zagrebu. Meni je, jo u Zagrebu, Slavko Malobabi kazao, nedvojbeno, da je Koprivnjak, jo u vrijeme dok je bio u Zagrebu, vezan na obavjetajnu Upravu JNA. Takoer, Radovan Samardi iz Vjerske komisije SIV-a (Samardi je inae puk. JNA), kazao mi je, da je Koprivnjak vezan uz obavjetajnu Upravu, a kasnije mu je to bilo ulaznica za diplomaciju, te da je dolaskom u SSIP radio u stvari u SlD-u SSIP-a. JURJEVI - imena se ne mogu sjetiti. Inae, predsjednik je OK SDP Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog

146

broda Ljubiu Bearu, naelnika OB VPO. Vrlo informiran, najvjerojatnije od Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabia. U listopadu 1991.g., Malobabi je sugerirao puk. Rakoeviu, da se u Splitu uspostavi kontakt sa Jurjeviem. Ponudio se da on, Malobabi, bude posrednik u uspostavljanju kontakta s Jurjeviem. Rakoevi je to otklonio, tvrdnjom, da ve to drugi rade, to sam shvatio, da je Jurjevi kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA. O vezi Jurjevia sa Bearom, odnosno, Odelenjem bezbednosti VPO, meni je ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnaao dunost organa sigurnosti u TO Split. MATRUKO IVICA - Radovan Samardi kazao mi je, tijekom 1990.g., da je Matruko molio, da mu pomogne pri sreivanju vojnog rasporeda, da bude rasporeen na dunost politikog komesara brigade. Takoer, Samardi je iznio podatak, da je Matruko vezan na obavjetajnu slubu bive JNA. IVO DRUI - bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blizak Stojevievo piljakovoj grupi, protiv uvara. Na osnovu nekoliko segmenata i injenica, nedvojebeno proizlazi, da je Ivo Drui bio na vezi viim oficirima u sustavu sigurnosti bive JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa dravne tajne, Ivici Raanu, koji je u to vrijeme bio savezn i partijski funkcioner. Za tu injenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Drui. Ova kraa torbe Raanu, s dokumentima nivoa dravne tajne, trebala je posluiti za obraune iza scene, u sivoj zoni, s Raanom. U CK-u, tada je ustanovljeno, da je Drui taj podatak dobio od vojne slube sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovia iz UB SSNO -a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu su se tajno sastali Stipe uvar, Azem Vlasi i general Abduli, naelnik TC "Ivan Gonjak" u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu "Tomislav". Prvi je, s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i obrauna iza scene sa uvarom, doao Ivo Drui. Podatak je dobio od vojne slube sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V vojne oblasti, koja je operativnim mjerama pokrivala gen. Abdulila. Pretpostavljam, da je taj podatak Drui dobio od pukovnika Divijakovia. DRAGO DIMITROVI - bio je sekretar Predsjednitva CK SKH. Kada je doao na funkciju, pored uenja, kako je on izabran na tako visoku partijsku dunost, bile su p risutne kalkulacije, ali i dovoljno argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi Odelenja bezbednosti VPOa. U vezu, da je stupio posredstvom oca, koji je vojno lice, te

R. Radoji: IZJAVA

147

od tud poinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA. Kalkuliralo se, da je na vezi kap. bojnog broda Ljubii Beari. GORAN RADMAN - bivi generalni direktor RTV Zagreb, bio je izvrni sekretar CK SKH. Isto tako, kada je doao na funkciju u CK SKH, bile su prisutne vrlo utemeljene konstatacije, da je suradnik vojne slube sigurnosti. Ovo utoliko vie, to mu je i otac oficir JNA. Pritisak u kadrovskoj kombinaciji, da pree za generalnog direktora RTV, vrio je direktor odailjanih veza RTV-a, ne mogu se sjetiti imena, koji je isto tako bio suradnik slube vojne sigurnosti. Tako je Radman postao generalni direktor RTV Zagreb. GORAN BABI - knjievnik iz Zagreba. Ja osobno poznajem Gorana Babia, ali poznanstvo je povrno. Negje oko 1986.g., u polemici oko hrvatskog nacionalizma, odnosno, aktera hrvatskog nacionalizma iz 1971.g., Babicu se htjelo imputirati, da je i on bio uesnik tzv. "Masovnog pokreta". Kao argument trebala je posluiti Babiceva pjesma "Gori li Hrvatska". Meutim, meni je Malobabi Slavko u vezi s tim, dao sljedee objanjenje: U tvz. Masovni pokret 1971.g., Goran Babi ukljuio se po zadatku vojne slube sigurnosti. Nije imenovao koje. Da bi bio prihvaen i plasiran, napisao je tu pjesmu, koju je objavio "Hrvatski tjednik". Stoga mi je zabranio, da se ta pjesma koristi kao argument protiv Gorana Babia, jer bi Babi, branivi se, mogao pokrenuti i druga pitanja, te tako iskompromitirati svoj zadatak. U Beogradu, 1991.g., ujesen, za Babia pitao me gen. Aleksandar Vasiljevi, a potom i puk. Rakoevi. Interes Vasiljevia i Rakoevia za Babia, u to vrijeme, bio je povodom prisutne informacije da se u Beogradu formira nekakva "Vlada Hrvatske u egzilu". U toj informaciji, kao lanovi vlade pominjali su se Boro Mikeli, Mirjana Rakeli, Goran Babi, te jo neke osobe, sada ne znam koje. Znam, da je takvu informaciju Rakoeviu donio Slavko Malobabi, a od kuda njemu i koje su to stvarno bile kalkulacije, to ne znam. Toga radi, mene je Vasiljevi pitao, to mislim o Babicu, odnosno o formiranju takove vlade. Pri tome, vidio sam da o Goranu Babicu, gen. Vasiljevi puno zna. BEKI PERO - jedan od direktora u "Croatia osiguranju" u Zagrebu. Vrlo blizak prijatelj Slavka Malobabia. Na vezi ga je drao, kao suradnika puk. Budimir Divljakovi, a to mi je nedvojbeno kazao Slavko Malobabi. Ispriao mi je i detalj, da je SDS Centar Zagreb, neto pokuavao, obradivat Bekia, ali da je to Beki odmah saznao posredstvom Divljakovia ili vojne slube sigurnosti. U kontekstu, da li provale postupanja SDS-a Centra Zagreb, za Bekia, ili u nekom drugom kontekstu, Malobabi mi j e spomenuo Bou Kovaevia iz Centra SDS Zagreb.

148

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

ANTE PANJKOTA - bio komentator na RTV Zagreb. Meni je p.puk. Ivan Mavrlja decidirano 1989.g. rekao, da je Panjkota suradnik vojne slube Odelenja bezbednosti V armijske oblasti, da je zavrio obavjetajni kurs u Panevu, i da je rezervni oficir slube sigurnosti JNA: ZVONKO ZMAZEK - komentator RTV-a Zagreb. Radovan Samardi u Beogradu, iznio mi je, da je Zmazek na vezi obavjetajne slube bive JNA i to kao osoba koja pored izvjetaja, to ih podnosi slubi, procjenjuje i novinare, koji se upuuju za dopisnike, ili druge poslove u inozemstvu. Takoer, jo u Zagrebu, Malobabi je u vie navrata, o Zmazeku govorio, da je na vezi vojnoj slubi, i da je to siguran i pouzdan kadar u kontekstu ope jugoslavenske opcije. ELJKO MALNAR - novinar, otac mu je vojno lice. Tijekom 1991.g., u Beogradu, za Malnara me je pitao puk. Gligorevi iz Uprave bezbednosti SSNO-a, a Uglea Gvozden u nekoliko navrata nedvojbeno ukazao, da su s Malnarom u kontaktu. PLEE MLADEN - novinar "Vjesnika". Jo u Zagrebu, uo sam govorenja, da je u vezi s SDS RH, Centar Zagreb. Meutim, tijekom 1989.g., u nau tzv. analitiku grupu pri Kabinetu predsjednika CK SKH, posredstvom da li Stanka Stojevia ili Slavka Malobabia, doao je materijal SDB-a SSUP-a. Ovo je bio radni materijal, vaninstitucionalno dobiven. Provjerom nekih injenica iz materijala, to sam uinio posredstvom nekih novinara, utvrdio sam, da je autor tog teksta Mladen Plee. Isto tako, tijekom 1989.g. na isti nain, takoer, kao radni materijal iz SDB SSUP-a, k nama u CK doao je tekst o Nadiri Vlasi, supruzi Azema Vlasija, podaci o njenom kretanju. Istiem, Azem Vlasi ve je bio u zatvoru, u Pritini. I ovaj materijal pretpostavljam, sainio je Plee. Na osnovu ovakovih materijala, zakljuujem, da je Mladen Plee bio na vezi nekome iz SDB-a SSUP-a. MARIJAN GRAKALI - novinar "Poleta", i drugih redakcija. Ja znam, da je Grakali bio suradnik Centra SDS Zagreb, da ga je na vezi drao operativac Mirko Semijalac. Negdje oko 1986.g., Grakali je bio autor serije lanaka o "Bijeloj knjizi", kojima se apostrofiraju nosioci antisocijalistikih tendencija u novinarstvu, knjievnosti i kulturi. Paralelno u to vrijeme kao suradnik nedisciplinirano se ponaao, te je bio pozvan, slubenim pozi vom na inf.razgovor, po op.djelatniku. Pozivanje slubenim pozivom u policiju, iskoristio je za tvrdnju, da ga progoni Sluba zbog napisa u "Bijeloj knjizi", odnosno, napada na S. uvara. S time je doao k meni, ja sam ga spojio s Malobabiem, koji je traio, da to Grakali napie u vidu zabiljeke, koju

R. Radoji: IZJAVA

149

zabiljeku je predao Stanku Stojeviu. U Beogradu 1991.g., meni je Gvozden Uglea dao jedan tekst naglasivi, da je to analiza vojne slube, o djelatnosti malih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Vidjevi tekst, vidio sam da je autor Marijan Grakali. U vezi s tim tekstom, moram istai, da sam ja Vitu Unkovia upozorio na potrebu snimanja stanja s malim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj. Unkovi je za taj posao angairao Grakalia, koji je sainio taj tekst, a isti je, koji sam dobio, u Beogradu, u izvorniku od Uglee. Pretpostavljam, da je Grakali taj tekst preko Samardia dao vojnoj slubi sigurnosti JNA. SILVIJE TOMAEVI - bio dopisnik "Vjesnika" iz Rima. Puk. Vili mi je u Beogradu ispriao, da je Tomaeviu isticalo vrijeme dopisnitva iz Rima, te ga je trebao zamijeniti Inoslav Beker. Meutim, radi potrebe ob.slube JNA, a uz pomo CK SKH intervenirano je, da Tomaevi ostane i dalje u Rimu. Ovakovo kadrovsko rjeenje, potvrdio mi je i Slavko Malobabi, s detaljem, da su posredstvom vojne slube pokuali osigurati u Rimu i zaposlenje, u medicinskoj struci, za Tomaevievu suprugu. INOSLAV BEKER - dopisnik "Vjesnika" u Rimu. Ve sam kazao, da je Ante Barii drao na vezi Inoslava Bekera. U Beogradu, u razgovoru s Rakoeviem, a mislim da je bio prisutan i Vili, spomenut je Beker, na to je Rakoevi rekao, da je to "Oliver" (pseudonim suradnika). Ovu naznaku Rakoevia, shvatio sam kao povezivanje s nekim podacima, koje je od "Olivera", ve prije dobi vala sluba RV i PVO. IVICA STRIKOVI - ve sam ranije spomenuo Strikovia, kao osobu koja je vaninstitucionalno iz Centra SDS Osijek, donosila primarne dokumente. O njemu jo neke naznake. Bio je u Republikoj konferenciji SSOH zaduen za ideoloka pitanja. Vrlo blizak Slavku Malobabiu i u estim kontaktima s njim. Mene je zamolio 1988.g., da mu omoguim da ode u RO bive JNA, te da se ukljui u slube sigurnosti JNA. Ja sam otiao p.puk. Mavrlja Ivi, koji je moju molbu realizirao, te je Strikovi otiao u RO u Bileu, a potom na obavjetajni kurs u Panevo. Jo da istaknem, da je kao omladinski rukovodilac u Osijeku, bio blizak, ne znam s kime, unutar Centra SDS Osijek, te od tud donosio dokumente Malobabiu. Gje je sad, ne znam. STRUGAR DAMIR - novinar "Poleta" i drugih redakcija. Negdje oko 1987.g., Malobabi je od mene zatraio, da mu dam kroki tekst, vezan uz uvarove veze u arhivskim institucijama u Hrvatskoj. Ja sam mu takav tekst dao. Malobabi je takav tekst sa svojim nadopunama, koje su bile netone, dao jednom oficiru sigurnosti, koji dri Strugara na

150

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

vezi. Ovaj je takav tekst dao Strugaru, da bi Strugar doao kod mene provjeriti neke detalje. Ukazao sam mu na niz netonosti u njegovim pitanjima. No, on je unato toga, napisao sadraj pun netonosti i tendencioznosti, koji je digao, u to vrijeme dosta praine. U dijelu, napose arhivista, svi su prepoznali mene kao autora, to mi je priinjavalo niz neugodnosti. Zatraio sam objanjenje od Malobabia, koji mi je iznio, ovo kolanje sadraja, decidirano kazavi, da je on to dao oficiru sigurnosti, koji je to plasirao Strugaru. Pozvao sam Strugara, ukazavi mu, da je to vrlo insinuantan i netoan tekst, te sam od njega zatraio pismenu izjavu, kojom potvruje, da ja s tekstom nemam veze. Agent EDE KNEEVIA - o jednom svom suradniku, edo Kneevi pitao me je za miljenje, kazavi ime i prezime. Ja sam zaboravio ime i prezime. Kneevi je o tom suradniku u par navrata govorio, da mu je to kvalitetan izvor podataka, do nivoa "kapitalca". Za identifikaciju tog suradnika, istiem, to to mi je i Kneevi kazao u tim razgovorima. To je osoba koja je bila zaposlena u RH SSRNH, nekad je bio tajnik Marijana Cvetkovia, da je taj suradnik, kao osoba najvieg povjerenja vojnih struktura, u vrijeme studentskih nemira u Hrvatskoj u studenom 1971.g., bio sa generalom Viktorom Bubnjem u Bubnjevom tabu, na Bundeku, a da je Bubanj u to vrijeme imao ovlasti presjednika Tita, da procjeni i izvede vojsku u Zagrebu. Taj suradnik je radio u RK SSRNH do rasputanja 1990.g. MILE PASPALJ - meni je poznato, da je Malobabi vrlo esto kontaktirao Paspalja i to tijekom 1990.g., i kasnije. Naime, Mile Paspalj je iz Gline, a Malobabi je na podruju Gline iao s projektom "Ample", kroz "grupu 22", s Vujaklijom na elu, tako da su i po tom osnovu, od ranije kontaktirali. Meutim, unutar KOG-a, vie oficira, u razliitim prigodama iznosili su, da Paspalja na vezi dri netko od oficira iz Uprave bezbednosti SSNO, tako da u dolascima u Beograd, Paspalj obvezatno odlazi i u Upravu bezbednosti SSNO-a. Meni je takoer, poznato, naravno iz pria i prosudbi unutar KOG-a, a to sam i vidio, tijekom boravka u Titovoj Korenici, u sijenju 1992.g., da je Paspalj politiki blizak Boaniu, a jedan i drugi, da su protivnici Milana Babica, unutar krajinskih struktura. GORAN HADI - prema kazivanju puk. Rakoevia, tijekom 1993.g., tzv. predsjednik RSK Goran Hadi, bio je agent Karan Ljubana iz KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a. Pseudonim mu je bio "V-5", a to mi je ispriao andi Mustafa, major iz KOG-a. Poznato mi je takoer, da je Hadi bio ukljuen u verc s orujem. Naime, jednom

R. Radoji: IZJAVA

151

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

zgodom, tijekom 1991.g., u prostorije Odelenja bezbednosti, doli su Karan i Hadi, kod puk. Rakoevia. Tu je Goran Hadi na dosta grub nain traio oruje od O delenja, odnosno Rakoevia. Rakoevi se tome usprotivio, traivi, da se zna kome se oruje dijeli, da te jedinice trebaju biti pod jedinstvenom komandom, jer su takove jedinice pod komandom JNA. Prema tome, tim kanalima se moe dati oruje. Hadi na to nije pristajao, te ga puk. Rakoevi istjerao iz prostorija zajedno s Karanom. Kasnije, ja pretpostavljam, a to sam i proitao u dokumentima tijekom sudskog procesa, da su neto mimo Odelenja, mimo znanja puk. Rakoevia, dogovorili Karan i Kneevi, u svezi s orujem, te je to oruje dolu u Beograd iz Bihaa, ali je Rakoevi naredio da se istovari, jer je saznao za takvu operaciju. To je oruje i istovareno u prostorije KOG -a. Ovakva situacija, dakle verc oruja mimo znanja puk. Rakoevia, otvorilo je unutar Odelenja niz podozrenja, a napose Rakoevia u Karana i njegove oficire, koji su operirali po istonoj Slavoniji. Toga radi, Rakoevi je na prostor istone Slavonije slao svoju suradnicu "Veru", imena se ne mogu sjetiti, koja je izvjestila Rakoevia o bliskoj suradnji Hadia s Arkanom. Rakoevi mi je o tome kazivao, da zazire od Hadia, odnosno veze Hadia s Arkanom, ali i s Karanom, jer je Karan u isto vrijeme bio u vezi sa SDB-om Srbije, a znao je i o Arkanovim vezama sa SDB Srbije. Dodavi tome, da je puk. Rakoevi to cijenio kao paravojne formacije, od tuda podozrenja Rakoevia prema aktivnostima dijela Odelenja, na podruju istone Slavonije. Ve kad ovo istiem, podvlaim i injenicu, da je na podruju istone Slavonije, a koliko mi je Rakoevi, i drugi oficiri, dao do znanja, vojne suradnike stvorene na tom prostoru, postupno preuzimala je SDB Srbije. ak tovie, i neke od oficira sigurnosti - operativce, kao npr. Karan, kao to sam ve kazao, preuzimala ih je postupno SDB Srbije na vezu, te su radili po direktivama i u dosluhu sa SDB-om Srbije. KOVILJKA SIJAN - jo dok smo bili u Zagrebu, dakle oko 1988.g., i radili u analitikoj grupi pri Kabinetu predsjednika, meni je Malobabi kazao, da dio materijala ili dokumenata, dobiva od Koviljke Sijan iz SDS RSUP-a RH. Ja sam vidio dio tih dokumenata, to smo ih dobili preko Koviljke Sijan. Radilo se o starijim dokumentima, te sam zakljuio, da Koviljka radi negdje u arhivi Slube. Takoer, pretpostavio sam i to, da je Koviljka supruga, ili neto u rodu sa Dmitrom Sijanom, iz SDS-a RSUP-a. Znam, da je Malobabi poznavao Sijan Dmitra i u nekoliko navrata znao govoriti o Sijan Dmitru.

152

DUKO EIMOVI - ja ga poznajem jo kad je bio struno -politiki radnik u CK SKH. Znam, da je u to vrijeme bio prisan sa Slavkom Malobabiem. Negdje krajem 1991.g., Malobabi ga je jednom doveo u prostorije "Opere" u Beogradu. Znam, da sam taj puta iskazao osobno nezadovoljstvo, to je doao u prostorije, jer me tako mogao kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora, shvatio sam, da je vezan uz SDB Srbije, da ga je SDB Srbije pozicionirala u vii rukovodei tim tzv. RSK. U tom razgovoru glorificirao je Miloevia, odnosno politiku Srbije prema RH, odnosno Krajinama. Tijekom tog razgovora, spoznao sam i to, da je u vezi i sa Slavkom Malobabiem, jer su priali o nekim deavanjima unutar Krajina. Sada, kad sa ove retrospektive i na ovaj nain, vrim rekonstrukciju, meni poznatih injenica, a koje su se deavale od 1988.g., intenzivnije, vidljive su u stvari dvije bitne injenice: Prva je, da je rukovodni dio CK SKH bio vezan uz slube sigurnosti bive JNA, i to kroz osobe koje sam ja pobrojao, Drui, Dimitrovi, Radman i dr., a to je onda vjerojatno bilo i na niim nivoima, opinama, komitetima i konferencijama SK. Druga injenica jeste, da su bitni nositelji procesa u tzv. Krajini od "balvan revolucije", pa oruane pobune, pa formiranje dravnih organa tzv. Krajine, najprvo bili suradnici organa vojnih slubi sigurnosti, pa tek onda funkcioneri tih organa vlasti, npr. Babi, Marti, Paspalj, Boani i dr. U nastavku Izjave, ja bih pokuao naznaiti neke podatke o naelnim procesima unutar Srbije, do kojih sam doao kroz kontakte i sa pripadnicima struktura sigurnosti u Beogradu, te kroz kontakte sa pojedinim osobama iz kulturnog i javnog ivota u Beogradu. Naravno, pokuat im akcent staviti, prije svega, na sigurnosne podatke. Najprvo saznanja o akciono-teroristikim pripremama, a koja sam uo u kontaktima, tijekom boravka u Beogradu, od pripadnika vojnih slubi sigurnosti. Naime, ja sam do sada iznio o raketiranju Banski dvora u reiji ede Kneevia, odnosno Uprave bezbednosti SSNO a, iznio sam saznanja o doturu eksploziva u Zagreb, te druge detalje vezane uz teroristiki rad pojedinaca u su stavu sigurnosti JNA. Sada bih grupirao jo poznate detalje u vezi sa terorom slubi bive JNA, koje sam saznao iz govorenja pojedinaca, a deavali su se na teritoriju RH.

R. Radoji: IZJAVA

153

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

- Priprema otimice gen. pegelja.

Meni je gen. Aco Vasiljevi u jednom razgovoru, tijekom 1993.g., nakon povratka iz zatvora, iznio, da su tijekom 1990.g., razraivali najmanje 3 varijante otmice gen. pegelja. Prva varijanta: Kljuni ovjek bio im je suradnik "Render" iz neposrednog osiguranja gen. pegelja. "Render" je sainio vrlo detaljnu skicu zgrade i prostorija na Tukancu, gdje se, prema Vasiljeviu, gen. pegelj krajem 1990.g., najvie zadravao. Tu bi ili na direktnu otmicu, prepadom vojnih specijalaca. Druga varijanta: Izuavali su odlaske gen. pegelja na pretrage u neku od zagrebakih bolnica. Raspolagali su utonjenim podacima, a izvor je takoer "Render", u koju bolnicu gen. pegelj odlazi, reim kretanja pegelja u bolnici, kada ostaje sam s lijenicima, gdje se nalazi u tom trenutku njegova pratnja. Za takvu trasu kretanja "Render" je sainio, takoer, detaljnu skicu. U toj varijanti, otmica bi se izvrila na nain, prepad na gen. pegelja, kad je s lijenikom, omamljivanje nekakvim sredstvom, stavljanje u mrtvaka kola i tako prebacivanje na aerodorm "Pleso", gdje bi ekao vojni zrakoplov i gen. pegelj bio bi prebaen u Beograd. Trea varijanta: Koprivnica, rodni kraj gen. pegelja, sa potpunim podacima o mjestima zadravanja i kretanja pegelja u Podravini. Tko je izvor tih podataka, Vasiljevi nije rekao. Vasiljevi je kazao, da su, ne naznaivi vrijeme, kada, krenuli u realizaciju ove varijante, on da je direktno rukovodio tim zahvatom, bio preobuen u in porunika, da su specijalci bili rasporeeni vrlo blizu objekta boravka pegelja, u tom trenutku, te je trebalo prii samoj realizaciji. Unutar objekta imali su ugraenog svog ovjeka, to je jo vie garantiralo uspjehu. Meutim, neposredno prije, realizaciju je odgodio, tj. zaustavio gen. Kadijevi, naredbom Vasiljeviu. Istiem, da je Vasiljevi kontinuirano potencirao, da su iskljuivo planirali otimicu, a ne likvidaciju, s naznakom, da ako bi u bilo kojoj fazi realizacije, dolo do nepredvienih tekoa, od akcije odustati bez likvidacije. Paralelno time, dakle, planiranjem otmice gen. pegelja, direktno Aco Vasiljevi je koordinirao tonska i TV snimanja gen. pegelja, a iz tih materijala pripremljen je film, koji je trebao biti emitiran u trenutku kada bi bila izvrena otmica gen. pegelja. Vasiljevi je tvrdio, u tim razgovorima, da je film o pegelju emitiran, bez znanja Uprave bezbednosti SSNO-a.

154

R. Radoji: IZJAVA

Na to se, napose, ljutio, jer je dola u pitanje sigurnost suradnika, koji su mu u tim zahvatima pomagali.

- Pripreme za otmicu puk. Brenia u Sloveniji.

Tijekom sudskog procesa, pri Vojnom sudu u Beogradu, meni, Rakoeviu i dr., inkriminiran je i pokuaj otmice puk. Brenia u Sloveniji. U vezi s tom otmicom, utvreno je, a meni poznato. Pukovnik Breni iz RV-a, tijekom 1991.g., slovenskim vlastima dao je ukupnu dokumentaciju i sva svoja saznanja o sistemu PVO-a, neposredno prije ratnih operacija. To je ocijenjeno u bivoj JNA kao izdaja, te je odlueno da se Brenia otme, prebaci u Beograd i da mu se sudi za izdaju. U sluaju, da je nemogue izvriti otmicu, ii i na likvidaciju. Planiranje takvog zadatka ilo je po dvije linije; po komandnoj, ali i po sigurnosnoj, u reiji Uprave bezbednosti SSNO-a i Odelenja bezbednosti RV i PVO. Pripremne radnje koordinirao je i vrio p.puk. Marti iz II detamana KOG-a RV i PVO iz Zagreba. Od tih radnji, on je izvrio praenje Brenia po Sloveniji u emu je opet koriten suradnik "Render", ne znam u kom sve obimu. Marti je takoer, dobio u zadau, da organizira sklanjanje agenata, koji e uestvovati u akciji, u adekvatne baze, kako ne bi pali nekon izvrene otmice. Sto je on od toga izvrio, meni nije u potpunosti poznato. Otmica nije izvrena, jer nije dobiveno zeleno svjetlo, unato izvrenih pripremnih radnji.

- Miniranje dalekovoda u Sloveniji, u blizini Krkog.

Takoer, jedna od inkriminacija, tijekom istranog postupka, bilo nam je i izvrenje diverzije u Sloveniji, ruenjem dalekovodnih stupova od NE Krko. Meutim, tijekom istranog postupka, svojim svjedoenjem, ovu inkriminaciju otklonio je zastavnik ili vodnik Omerovi, koji je kazao, da je diverziju organizirao i izveo on, i to po liniji komandovanja, iznijevi, da je dobio naredbu od Komande iz Cerklja ili Bihaa, da porui dalekovodne stupove. On je to i pojasnio, da je razlog za takvu akciju bio jedan vid odmazde, jer u to vrijeme, u Sloveniji i RH, kasarnama jedinicama JNA, uskraivana je struja i voda, te se ilo logikom, a to je Omerovi decidirano kazao: "Ako vi nama uskraujete struje, uskratit emo je i mi vama, pa emo biti u mraku". Toga radi, tijekom istrage, odustao je Istrani sud od inkriminacije tog akta, nama, ali je u optunici ostalo Rakoeviu, no nakon

155

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

ovakvog svjedoenja Omerovia i iz optunice izostao je taj akt.

- Ruski novinari.
U vezi s ubojstvom ruskih novinara na podruju Banije, tijekom jeseni 1991.g., meni su poznati sljedei detalji, a koje mi je ispriao edo Kneevi, koji se u to vrijeme nalazio na podruju Bihaa. Naime, ja sam Kneevia zapitao, radi, u to vrijeme, velikog interesa stranih novinara o ubojstvu ruskih novinara. Meni je Kneevi tom prigodom ispriao sljedee: Ruski novinari doli su na podruje Banije i Korduna, da prate rad jedinica TO tadanje Krajine. Pri tome, bili su revni, propitkivali i borce i stanovnitvo, to je kod lokalnog zapovjednika, Kneevi mi je kazao i ime, ali sam zaboravio, izazvalo podozrenje, te su ih proglasili hrvatskim pijunima. U takvom stanju i radi takve sumnje, uz pijanost, likvidirali su novinare, te iz zakopali. Nakanili su provercati automobil, ali radi medijskog interesa, prepali se, da e biti provaljeni, po automobilu. Stoga su zak opali i automobil, u blizini gdje su likvidirali i zakopali novinare. Radi naglaenog medijskog, ali i politikog interesa za ruske novinare, bila je raspisana visoka novana nagrada. Operativci SDB-a Srbije, koji su radili na tom prostoru Banije i Korduna, bili su zainteresirani za dobitak nagrade, ali i za mogunost propagandnog efekta, te su doznavi lokaciju zakopanog automobila otkopali automobil, sloili mogunost, da ubojstvo prikau kao in Hrvatske vojske, a sve s ciljem, da naplate nagradu. Otkopali su i novinare. Meutim, nije se ilo na obznanjivanje i predaju leeva i automobila javnosti. Juran Miroslav ili Slavuj Ljubia, ispriao mi je kasnije i detalj, da, kada su otkopali leeve novinara, bojei se da nee dovoljno moi odlegendirati, da je to djelo Hrvata, leeve su spalili i ponovno ih zakopali na drugom mjestu, tako da vie nitko nije znao novu lokaciju, gdje su zakopani ruski novinari. to je bilo s automobilom, nije mi poznato.

- Pripreme za otmicu konvoja oruja.

Meni je tijekom 1993.g., gen. Aco Vasiljevi, a neto i puk. Rakoevi iznio, da su ve 1990.g., a u sklopu praenja naoruavanja Hrvatske, imali vrlo precizne i tone podatke o nainima dovoza oruja. Rakoevi mi je ak kazao, da su imali pozamanije spiskove osoba, koje su dobivale oruje, pa ak i broj oruja, tko je s ime zaduen. Da bi to na

156

izvjestan nain i potkrijepili, Vasiljevi je iznio, da su krajem 1990.g., planirali napad i otmicu jednog konvoja, koji je dolazio iz Austrije, preko Slovenije za Hrvatsku. Prema Vasiljeviu, znali su potpuno sve o tom konvoju, pa ak i imena ofera, pratioca, sastav i rutu kretanja, rezervnu rutu kretanja i dr. Stoga je Vasiljevi koordinirao i pripremio napad i otmicu tog konvoja, i to na nain: Kada konvoj pree slovensku granicu, na podruju RH, presrela bi ga ekipa specijalaca preobuenih u milicijske uniforme Hrvatske, pristupila rutinskoj kontroli, uz pojaanje specijalaca JNA, pohapsila pratioce i sve osoblje konvoja. Cijelu operaciju bi snimali kamerama. Oruje bi se potom pohranilo u kasarnu JNA, te s tim materijalima, efektno medijski dokazali ilegalnu kupnju oruja od strane vlasti RH. Cijela operacija je ve bila u toku. Specijalci JNA rasporeeni na tonom mjestu, meutim, pola sata prije, dola je zabrana, da se zahvat izvede do kraja. Naravno, Vasiljevi je iznio svoje nezadovoljstvo radi takvih politikih odluka, tako da akcija nije izvedena. Naime, ovaj fragment, Vasiljevi je ispriao u kontekstu tvrdnji njega, a i dijela oficira, da je u JNA kontinuirano prisutna izdaja, jer zaustavljaju se operacije u trenucima realizacije. S druge strane, ne postoje adekvatni odgovori, kad je hrvatska strana izvadala sline zahvate otmica konvoja orujem ili prepadima na kasarne osvaja velike koliine vojne opreme i oruja i si. Ve kad to istiem, sjeam se i govorenja Vasiljevia, Rakoevia i drugih, da je u vrhu RV-a, bio vidan strah, da hrvatskoj strani, pri povlaenju JNA, ne padnu u ruke raketne jedinice oko Zagreba, jer bi to moglo preokrenuti vojnu stranu sukoba. Takoer, velika bojazan je bila, da JNA nee uspjeti izvui Remontni zavod "Zmaj". Radi toga, ako bi primjetila opasnost, ako hrvatska strana provali i osvoji Remontni zavod "Zmaj", u Bihau bili su u priuvi vojni avioni, koji bi unitili, pa i svoje jedinice, raketir anjem iz zraka. Takoer, iz zraka, napali bi i prijetnju, da raketne jedinice u blizini Zagreba, padnu u hrvatske ruke, i po cijenu unitenja vlastitog ljudstva. Ovo mi je u fragmentima kazivao i gen. Radovi. Uprava bezbednosti, posredstvom sarajevskog KOG-a, tijekom 1992.g., planirala je izvriti otmicu Alije Izetbegovia. Radi tih potreba, u Sarajevu je boravio gen. Nedeljko Bokovi, koji je koordinirao rad slubi bezbednosti JNA u Sarajevu, jer je Bokovi od svibnja 1992.g., postao naelnikom Uprave bezbednosti SSNO-a. Praenje i prikupljanje potrebnih podataka za kidnapiranje, stoga su vrili organi sigurnosti JNA, zajedno. Bokovi je tom prigodom, doao pod legendom pregovaraa JNA u

R. Radoji: IZJAVA

157

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Sarajevo, a u stvari, osnovna namjera mu je bila, da isplanira i izvri otmicu Izetbegovia. Meutim, zahvat je provaljen, pa su npr., neki oficiri, puk. Vili, komentirali, da je Bokovi to namjerno iskompromitirao, kako bi uzeo novac za taj podataka od Muslimana. Pored ovih konkretnih akciono - teroristikih zahvata, koji su planirale slube sigurnosti, a to je meni poznato, ja sam u razgovorima s pojedinim oficirima uo fragmente, koji govore, da su bile prisutne i druge neke sline akcije, ili da su takova kazivanja tih pojedinaca, produkt njihove samohvale. Tako je npr. Sabolovi, pri razgovoru, da je sa svojom agenturom pratio kretanje Josipa Perkovia, tada pomonika ministra, nekakvom aluzijom dao naslutiti, da su ga pratili radi mogueg kidnapiranja. Isto tako, npr. Kneevi i Sabolovi, znali su, ali u vrlo nevezanom, pa ak bih rekao, neosnovanom tonu, ustvrivati, da su mogli snagama MUPa, sruiti vlast u RH, ili Slavulj Ljubia, isto tako, insinuantnim tvrdnjama samohvalno kazivao, da je radio na tome, da likvidira Imru Agotia, sputanjem kroz dimni otvor, u neboderu gdje stanuje Imra Agoti, velike koliine eksploziva. No, u kontekstu ovakvih kazivanja pojedinaca, istiem, da je Sabolovi, a to je ak i u sudski spis unjeto, kao injenica, da je, posredstvom agenta u MUP-u, konkretno Jadrijevi Vladimira ("S-l"), planirao izvriti diverziju postavljanjem eksploziva u protupoarne aparate i to na nain, da postojee aparate u prostorijama MUP-a, Jadrijevi zamijeni sa pripremljenim, punjenim eksplozivom i detonatorima. Kazao je, da je ve izvrio pripremne r adnje, traivi takve aparate s aerodroma Cerklje. U kontaktima sa nizom osoba u Beogradu, istiem, au Pavlovia, slikara Tapia, Vanju Bulia iz "Duge", te drugim osobama iz graanske elite i javnog ivota, a napose u intervalu poslije izlaska iz zatvora, saznao sam jo niz interesantnih injenica. U tim kontaktima, ja sam doao do niza podataka, prosudbi i ocjena, a koji ukazuju na procese, koji su se u Srbiji deavali, ili se jo deavaju, a bitna dimenzija im je velikosrbijanski ovinizam u globalnom Miloevievom projektu Velike Srbije. Ja ne bih iao u iru elaboraciju rasta i jaanja Miloevieve vlasti, a napose, ne u programske postavke tzv. projekta Velika Srbija. No, meutim, moram konstatirati, radi razumjevanja onoga to hou iznjeti, da je jaanje Miloevia unutar bive SFRJ, a napose u Srbiji, u srpskom korpusu, otvoreno niz procesa, dolazi do niza kolaboriranja, saveznitva i jedinjenja, a sve pod osnovnom parolom "svi Srbi na okup", a to je Miloevi izrekao, "svi Srbi u jednoj dravi". Takova jedinjenja i procesi

158

poinju gotovo istovremeno kad i uspon i jaanje Miloevia, te su u stvari sastanice rasta i jaanja Miloevia, do sadanje njegove politike teine i snage. Od tih kolaboriranja tj., jedinjenja, ja bih naznaio prisutnost i tokove npr: Deavanje u SPC-u od recimo 1985.g. Tu je i, prema kazivanju mojih sugovornika, interesantan proces, kojeg karaktezira, negdje od 1985.g., mirenja, suradnja i spajanje unutar SPC-a, i to sa dionizijskom crkvom u dijaspori, napose, SPC u SAD-u. Na primjer, do tog vremena, sveenici SPC-a u dionizijskoj crkvi nisu priznavani od svetog Sinoda, kao sveenici SPC -a. Tu negje od 1985.g., SPC priznaje in tim sveenicima, to je bitan inilac jedinjenja SPC-a. Nakon toga, dolazi do razliitih intenzivnijih odnosa unutar crkve u dijaspori sa ukupnom SPC-om, to za SPC znai bitno ojaanje, a napose, na financijskom planu. Zaetnici ovakvog procesa unutar SPC-a su grupacija oko asopisa "Pravoslavlje", a napose, Irinej Bulovi, Atanasije Jefti, Anfilatije Radovi i jo drugi sveenici iz veljevsko - abake eparhije. Za uzvrat, upravo ova struktura. Ovi pojedinci poinju dominirati unutar SPC-a, jednim vrlo radikalnim Svetosavljem. Nekako u to vrijeme, dakle, otvorenim ovakvim procesom patrijarh German biva bolestan, pa odsutan, u principu nemoan, te poinje otvorena borba za vlast unutar SPC-a. Sadanji patrijarh Pavle, ustvari je osoba kompromisa jednog prelaznog perioda sa formalnom vlau unutar Sinoda, a ekspandira i po moi i po voenju SPC-a, upravo valjevsko - abaka grupa. Inae, kad sam ve spomenuo patrijarha Pavla, uz njega jedan detalj. Njemu je prezime Stojevi, iz Slavonije je, a prema kazivanju bogoslova umanje, u nekim je rodbinskim vezama sa Stankom Stojeviem. Inae, prije nego to je izabran za patrijarha, bio je vladika Peke patrijarije. Daljnji tok ovog jedinjenja SPC-a, jeste upravo odlazak Anfilatija Radovia za crnogorska mitropolita, kako bi se crnogorska crkva u potpunosti ukopala i vezala uz SPC, jer su sve glasnije bili prisutni zahtjevu za autokefalnou crnogorske pravoslavne crkve. Ovakav odlazak Anfilatija Radovia u Crnu Goru, sprijeavanje je, ne toliko antokefalnosti, nego vie spreavanje mogunosti, da se tako izdvojena u autokefalnost, prikljui procesima unijaenja, ude u uniju sa Svetom stolicom, kao grkokatolika crkva na dobrom dijelu Europe. Kad ve kazujem procese, koji su prisutni u SPC -u, podvlaim moja saznanja o tajnom organiziranju unutar elitnih laika u SPC-u. Naime, u razgovorima sa bogoslovom umonjom, iz beogradaskog Teolokog fakulteta, zakljuio

R. Radoji: IZJAVA

159

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

sam, da je unutar SPC-a prisutan proces organiziranja tajnih udruga najvidenijih i najutjecajnijih laika SPC-a. Organizacija se rava na stare i mlade laike, a jedan od voda starih laika jeste prof. psihoanalize Vladeta Jeroti sa Bogoslovnog fakulteta u Beogradu, a jedan od voda mladih laika je umonja, svreni teolog. Organizacija kopira, na izvjestan nain, Katoliki seniorat, osnovan poetkom stoljea u Zagrebu. Mo takve organizacije je u tajnosti lanstva, odabranosti lanstva po intelektualnim i drugim kvalitetama, strogoj disciplini tako odabranog lanstva, a koje unutar i van SPC-a, treba provoditi odreenu, kazao bih, politiku liniju, a u ovom sluaju, radikalnu politiku liniju Svetosavlja. S obzirom na kadrovski kvalitet lanstva takve udruge, ona ima napose, znatnu teinu prema politici, kulturi, ekonomiji, a posebno tvrdu dimenziju prema inozemstvu. Spona je i kopa srpstvteinu prema politici, kulturi, ekonomiji, a posebno tvrdu dimenziju prema inozemstvu. Spona je i kopa srpstva van Srbije. Paraleno time, lanovi ovakve udruge veu se na sline pravoslavne organizacije u Grkoj PC, donekle u Bugarskoj PC, Rumunjskoj PC, a naroito u Ruskoj PC-i. Odmah da podvuem, da se unutar Ruske PC, javlja reorganizirani s modernom koncepcijom, bivi bogomoljaki pokret. Na taj nain, a lanovi udruga iz SPC-a uesnici su takvog vezivanja, javlja se pan - pravoslavni proces integriranja, ne samo religiozne, ve i laike integracije. Paralelno s ovim procesom, dakle, takvog jedinjenja unutar SPC-a, prisutan je, pa ak i ranije od 1985.g., jedan drugi proces sa istom parolom "svi Srbi na okup". Naime, srpska emigracija sa svojom slojevitou stari radikali Paieve provincijencije, pa radikali etnikog obiljej a iz II svjetskog rata, te ostali emigranti postupno uz toleranciju i blagoslov Miloevieva reima u usponu, postupno dolaze u Srbiju, odnosno lideri budue opozicije od Vuka Drakovia, eelja i dr., odlaze u inozemstvo na kontakt sa emigracijom. Zasigurno, ovakovo deavanje, zbivalo se uz blagoslov SDB-a Srbije. Da je tu umjeana i SDB Srbije, najrjeitije govori npr. geneza narastanja i razvoja Ljube Zemunca, Arkana, Gike zv. "Beli". Svi su oni, uz blagoslov SDB-a Srbije, kao suradnici odlazili u inozemstvo na kontakt etnikoj emigraciji, ali i sa zadatkom, da integriraju etnike usitnjene organizacije. Kasnije nakon 1985/87.g., dolaze u zemlju legalno, da bi kasnije bili, nakon 1990.g. (osim Zemunca) osnivai i komandanti paravojnih formacija. Da detaljiziram ove procese donekle: Na primjer, ef srpskih radikala eelj, kao opozicionar, nakon izlaska iz zatvora, mislim oko 1986.g., odlazi u inozemstvo na kontakt Momilu

160

ujiu, etnikom vojvodi, koji ga ve tada rukopolaze za etnikog vojvodu. Odnosno, da istaknem, po izlasku iz zatvora, eelj je oko dva mjeseca stanovao kod Klare Mandi, a o kojoj u kasnije, kroz ostala prezentiranja saznanja, ire rei. Nesporno je, da eelja u zemlji, kao efa Srpske radikalne stranke, a napose u vrijeme izbora u Srbiji, materijalno i na druge naine, favorizira Momilo uji s, kazao bih, naredbama etnikim strukturama u zemlji, da prihvate eelja. Meutim, kasnije tokom rata, kada je eelj s radikalima postao preblizak suradnik Miloeviu i SPS-u, uji se sa etnicima distancirao od eelja, to koristi Miloevi za otpisivanje eelja. U sklopu takvog procesa, vezivanja srpske heterogene emigracije sa rastuim opozicionarima unutar Srbije, valja podvui i odlaske niza akademika SANU-a u inozemstvo na kontakte srpskoj emigraciji. Na primjer, Vasilije Kresti, akademik u intervalu 1984. - 1987.g., hodoastio je po inozemstvu. Isto tako osi i svi ostali, u to vrijeme ve autori Memoranduma SANU, kao programske osnove velikosrpske doktrine, hodoaste k etniki emigraciji. U ista vezivanja ukljuivali su se, posebno direktori i rukovodei djelatnici velikih sustava "Genex", "Centroprom", "Magnoprom", "Ei - Ni", "Kragujevac - Zastava" i dr. To je u grubo, proces integracije Srbija - srpska dijaspora, ali sve pod parolom "svi Srbi na okup", ovaj puta ve na moduliranom planu kojeg je dorekla SANU, uz dozvoljavanje svih radikalizama, etnitva iz predratnih i ratnih godina. Pri tome, iz zemlje znaajnu ulogu imala je Privredna komora Srbije, ali i DK predstavnici bive SFRJ. Posljedice ovakvih kretanja, je nekoliko znaajnih i privrednika i drugih veza Srbije sa svijetom. Tu u svakom sluaju treba izdvojiti projekt "Jugo" - Amerika, izvoz automobila u SAD, tu je kasnije Panieva ansa za kupnju "Galenike", a od organizacija koje su produkt takvih relacija i sprega valja izdvojiti Drutvo srpsko-idovskog prijateljstva. Ovo drutvo posebno podvlaim, jer je u Srbiji integriralo znaajnije intelektualce, neke akademike, a to je osnova za kasnije pranje kapitala. Jedna od bitnih osoba u Drutvu, pojavljuje se Klara Mandi, inae stomatolog, vezana uz grupaciju bivih visokih oficira JNA. O Klari Mandi znam niz injenica, tako npr. u kontinuitetu je bila u kontaktu s Drakoviem, eeljem, Zoranom iniem, i dr., a koji su kasnije postali efovi opozicionih stranaka, nakon viestranakih izbora u Srbiji. Isto tako, bliska s Jovanom Rakoviem, Radovanom Karadiem, Milanom Babiem, Boaniem iz Titove

R. Radoji: IZJAVA

161

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Korenice, a koji su kasnije, na tim prostorima, postali znaajni funkcioneri, odnosno, nositelji politikih funkcija. Klara Mandi, postupno spaja pojedince iz dravnih organa Srbije, Kouti, Jari, npr. Privredne komore Srbije, banaka, Savievi iz "Genexa", Cvetkovi iz "Zvezde, a i u kontaktu je sa ve kazanim pojedincima iz opozicije. Tako da se formira neformalno jezgro koje ulazi u kontakte sa idovskim organizacijama diljem svijeta i u Izraelu. Posljedica toga je, dolazak gen. Ariela Sharona iz Izraela, bio i ministar u vladi, u Beograd. O toj posjeti, a ona je bila 1989.g., govorio mi je Luka Tanjga iz Saveznog sekretarijata za ekonomske odnose sa inozemstvom. Prema Tanjgi, taj puta dogovarano je o izvozu drveta iz sadanjih krajina za Kibuce u Izraelu. Potom, Sharon je posjetio u neslubenom dijelu posjete, MO Srbije. U pratnji Sharona, bio je i izvjesni Skolnik, meunarodni biznismen, metar za financije. Skolnik je dogovarao dotok svjeeg kapitala u bankarski sustav Srbije, ali pod uvjetom, da to nisu velike dravne banke, jer su one optereene svojim komintentima, ve je inzistirao, da dotok svjeeg kapitala bude kroz male privatne banke, koje su fleksibilne i neoptereene. Sharonova posjeta rezultirala je velikom izlobom u reiji Privredne komore Srbije u Tel Avivu 1990.g., ali i dotokom kapitala poslije 1990.g., u privatne banke Jezdimira Vasiljevia i Dafine Milanovi, te dijelom "Kari Banka", banka brae Kari. U stvari, cijela ova operacija Skolnika, predstavlja graenje pretpostavke, za pranje prljavog novca, preko tih banaka. Prema kazivanju Tanjge, mehanizam pranja novca kroz Jezdimirovu i Dafininu banku, ilo je na nain, da prije svega idovske, a i mjeovite firme fiktivnim plasmanom novca u te banke, dobiju oien novac kroz opet fiktivne poslove, u banke ili firme na Cipru. Ovim bankama ostaje profit za uslugu pranja novca, a to su visoke stope, no, u odnosu na ostale stope, za pranje novca u drugim zemljama Europe, najjeftinije. Te stope, za uslugu pranja novca, poveale su glavnicu banaka, te su i Dafina i Jezdimir ili na visoke kamatne stope za vezanu tednju kod domaeg stanovnitva. I Jezdimir i Dafina, tako prikupljan novac od stanovnitva, replasirali su kroz kratkorone kredite privredi, koja je bila eljna novca, jer je inflacija postala galopirajuom. Ovakav ciklus, u stvari je bio izjedanje vlastite ekonomske supstance, i trajalo je dok je trajalo, ali prije toga i Jezdimir i Dafina Milanovi prebacili su gro kapitala na Cipar, te tek potom zatvorili banke. Zasigurno, ovakva transakcija, bez znanja dravnog vrha, nije izvediva. Ot ud niz kalkulacija i pria npr. o suvlasnitvu Miloevia u

162

firmama brae Kari, kontima Miloevia i drugih funkcionera Srbije na Cipru i dr. I prema prosudbi Tanjge, a i drugih npr. ae Pavlovia, slikara Tapia, i drugih, da su pojedinci iz srpskog rukovodstva, a napose, na lokalnim razinama, na taj nain i tako, iznjeli zdrav kapital na Cipar i drugdje u europske zemlje. Taj kapital e se vratiti, ali tek u vrijeme kad zapone intenzivna pretvorba vlasnitva u Srbiji, a napose kad svi privredni subjekti u Srbiji, budu potpuno devastirani, jer e tada, tako devastiranu ekonomsku supstancu Srbije moi otprivatizirati za beznaajnu financijsku vrijednost. Na taj nain, kad zavri takav proces, bivi komunisti Srbije, pa potom socijalisti, pretvorit e se u konzervativne kapitaliste. Meni je prof. aa Pavlovi, inae, odmah da kaem, Pavlovi je dugogodinji kvalitetni suradnik puk. Rakoevia, iznio, da je opremanje Arkanovih jedinica orujem i ukupnom ratnom opremom, ilo ne iz vojnih izvora, ve je sve isfinancirano i kupljeno upravo ovakovim kanalima iz, na opisani nain, pranja novca na relaciji izraelske firme, banke u Srbiji, kapital zavrava na Cipru. Toga radi, Arkanove jedinice imale su opremu izraelskog porijekla, na uniformama su ak etikete bile na engleskom i hebrejskom. Od oruja, naoruani Hekler-Koch orujem. To je ak bilo evidentno i na ulicama, gdje su pripadnici Arkanovih jedinica, imali kvalitetniju odjeu i oruje. Takoer, i puk. Rakoevi mi je govorio, da JNA nije ni metkom uestvoval a u opremanju i naoruavanju Arkanovih postrojbi. aa Pavlovi, takoer, je iznio, da se iz slino Arkanovim kanalima, vrilo opremanje nekih jedinica MUP-a Srbije i tzv. "Crvenih beretki". Iz kruga Klare Mandi takoer, proizlazi fenomen tzv. "kapetan Dragan". Naime, meni je edo Kneevi odmah, kad je jo, a i sada je pravo prezime tzv. "kapetana Dragana" vezano tajnovitou., kazao, da je "kapetan Dragan" ustvari Vasiljkovi Dragan. Pored toga, kazao mi je, da je Vasiljkovi dugogodinji suradnik SDB-a MUP-a Srbije, te je posredstvom SDB-a Srbije, ali i posredstvom kruga oko Klare Mandi, doao u zemlju, gdje je na vjet nain, uz dobru medijsku promociju, od njega stvoren legendarni lik otpora srpskog naroda. U opremanju dobrovoljaca, koje je na vjet nain, uz medijsku buku, mobilizirao Vasiljkovi, uestvovala je i JNA, ali vei dio sredstava, isto je porijeklom iz pranja novca, na ranije opisan nain, kao i kod Arkana. U regrutiranju dobrovoljaca, a potom i opremanju, znatnu ulogu imala je drava Srbija, posredstvom MUP-a Srbije, koji je mobilizirao na dobrovoljaki nain, u dobrovoljake Draganove jedinice, mladie Srbije. Logori za obuku bili su na podruju Krajine.

R. Radoji: IZJAVA

163

Kasnije Dragan, uz pomo Klare Mandi, organizirao je formiranje "Fonda kapetana Dragana" u Srbiji. Klara Mandi dala mu je za to prostorije u Beograanki u Beogradu. Kroz fond, prisutno je pranje novca beogradskih firmi. Zasigurno radi razumjevanja procesa u Srbiji, potrebno je dotai masoneriju, ali aspekt paramasonizacije, jer se na pol itikoj sceni, a i u ukupnim odnosima u Srbiji, susreu pojedinci masonsko - paramasonske provenijencije. Naime, kratke naznake masonstva u Srba. Nakon II svjetskog rata, prestanka rada Velike loe Jugoslavije, dio srpskih masona, emigrirao je, i u Americi (SAD) osnovao "Srpsku lou Kalifornija". Dio ih je ostao unutar Srbije, vezan uz SANU i u pasivnosti sa marginalnim znaajem i vezama. Meutim, negdje nakon 70-tih godina, nakon poetka liberalistikih tendencija u bivoj Jugoslaviji, dolazi i do kontakata masona iz Srbije sa paramasonskom elijom "Srpska loa Kalifornija". Taj proces biva intenziviran nakon 1985.g., kada masoni iz zemlje npr. slikar Tapi, Tapukovi, bio direktor "Borbe", aa Pavlovi, advokat Dragia Vukainovi, hvataju veze sa inozemnim masonima srpske provenijenicje. Unutar Srbije, pravnik Nenezi Zoran, zanavlja masonstvo, oslanjajui se na Veliku lou Njemake. Pavlovi mi je priao, da je Nenezi u jednom danu, u Velikoj loi Njemake, proao sva tri masonska stepena, to je stoljetna rijetkost u cijeloj masonskoj tradiciji. On je bio organizator zanavljanja "Velike loe Jugoslavije" u Beogradu, 1990.g. Po Pavloviu, Njemcima se urilo u to vrijeme, jer su bili prisutni pokuaji loe Velikog orijenta Francuske, da ona uspostavi ponovno "Pravu Veliku lou" Jugoslavije. Kad spominjem Nenezia, neophodno je, da odmah kaem i o vezi Nenezi - Jovi, bivi predsjednik Predsjednitva SFRJ. Naime, Nenezi i Jovi gotovo su u svakodnevnim kontaktima tada, a i kasnije. Jovi je isfinancirao Nenezievu knjiaru u Beogradu. Nakon to je oformljena Velika loa Jugoslavije, krajem 1990.g., poetkom 1991.g., dolazi do raspadanja. Dio srpskih masona odlazi u Bugarsku i oformljuje "Vjenac Sv. Ivana", kao jednu paramasonsku udrugu. Jedan od elnih ljudi ove udruge je slikar Tapi iz Beograda. Meutim, Nenezi ne priznaje raskol, ve sam sebe proglaava majstorom Velike loe Jugoslavije. Ovakvu kronologiju i injenice, vezane uz masonske tradicije u Srbiji, iznosim prije svega radi divljih paramasonskih udruga, koje su konzekvenca, a koje se veu uz masonstvo. Iz masonstva preuzimaju samo tajnovitost, kao kvalitetu, a ponaaju se po tradiciji "Crne ruke". Naime, razliite organizacije kao npr. "Bela rua",

164

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

"Nova Bizantija", i dr., slove kao nekakve masonske udruge, a u stvari su poluge za realizaciju nekakvih politikih projekata. Na primjer, udruga "Bela rua", presree amcima brodove na Dunavu, traivi medijsku eksponau. Uz "Belu ruu", vezani su Komrakov Milorad iz informativnog programa TV Beograd, te Milivoj Petrovi, ministar informiranja i drugi. Matica iseljenika Srbije, takoer, kad je rije o procesima unutar Srbije, ali s direktnim posljedicama po RH, bitna je organizacija kojoj je na elu knjievnik Brana Crnevi, poznat po kolumni u "Dugi" u kontekstu formiranja Srpske narodne svesti. Inae, on je radikalno - etnike provenijencije s autokratskim manirima u rukovoenju Matice iseljenika Srbije. On osobno zna davati spiskove za provaljivanje u stanove borcima iz Krajine, tako da ima ak spisak stanara po Beogradu i Zemunu, u kojima ive nesrbi i daje ih izbjeglicama iz Krajine, da se u njih provalom nastanjuju. U Matici iseljenika koncentrirana je i briga o izbjeglicama, to Matici daje i realnu mo, jer su izbjeglice egzistencijalno ovisne oko statusnih i materijalnih pitanja. Posebni sagment unutar Matice, po znaaju je Udruenje Srba iz Hrvatske. Ovo je ak i u politikom znaaju za Beograd, vrlo mona udruga, jer se sastoji od preteno penzioniranih oficira, policajaca i drugih, kazao bih, videnijih ljudi iz krajina. Brojano, Udruenje se mjeri na nekoliko desetaka tisua lanova, a to predstavlja i izbornu bazu politikim strankama. U dosadanjim izborima u Srbiji, oni su bili snana Miloevieva potpora, napose u svom radikalizmu prema protivnicima Miloevieve politike. Meni je Malobabi u nekoliko navrata priao, da on odlazi u Udruenje, da se tu pojavljuje i Bora Mikeli, bivi direktor "Gvrilovia", iz Petrinje, te gen. Domazetovi i puk. Duan Vili. Posredstvom Udruenja, eeljevi radikali ubacivali su na podruje Krajine svoje dobrovoljce, dok je Vuku Drakoviu pristup, kazao bih, potpuno zabranjen. Nakon 1990.g., poslije poetka raspada Jugoslavije, a napose ratnom opcijom, u svijetu, a za potrebe informativnog prodora u svijet, u reiji Matice iseljenika Srbije, Ministarstvo informiranja Srbije, Svetskog srpskog kongresa, ali uz upliv neformalne strukture nositelja bitnih procesa u Srbiji, Klara Mandi, Borislav Jovi, Kouti, Vuk Drakovi, te drugih linosti iz srpsk e oporbe, formiraju se Srpski informativni centri. Formirani su gotovo u svakoj veoj dravi u Europi, SAD, Kanadi i Australiji. Zadaa im je informacijama servisirati Srbiju, ali i plasirati srpske istine svijetu, uz graenje imagea Srbiji. Naime, krajem 1991.g., ja sam u "Operi" pri Komandi RV-a, dobio jedan materijal kojeg je sainila, uvjetno reeno,

R. Radoji: IZJAVA

165

srbijanska struktura pri SSNO-u na elu sa Vukom Obradoviem. U tom materijalu, razrauje se struktura, nain funkcioniranja meusobnih veza i slino, ve tada oformljenih ili formirajuih Srpskih informativnih centara. Toga radi, zakljuujem, da je iza informacija, a i funkcioniranja tih informativnih centara, diljem svijeta, stajao i SSNO, odnosno etniko jezgro unutar SSNO-a, na elu s Vukom Obradoviem, Gverom i Domazetoviem. Ove informativne centre, istiem, radi jedne bitne injenice. Oni su se, odnosno, preko njih su pojedinci iz ranije pominjanog jezgra, bili u kontaktu ili pozivali u Srbiju, videnije svjetske znanstvene ili kulturne linosti, kako bi probili blokade, koje je svijet namjenio Srbiji. Na taj nain, nije se pojavljivala drava Srbija kao domain, ve pojedinci, a tek kad bi doli, onda bi se to protokoliralo do nivoa nekakvog ministarstva. Na takav nain, npr. u Srbiji je boravio Eli Viesel, nobelovac, utjecajni svjetski mislilac, lan Svjetskog idovskog kongresa. U vezi s pozivanjem i dolaskom Viesela, meni je govorio aa Pavlovi. Prema njemu, Viesel je jedan od elnika organizacije "B'nei B'righta", a u Srbiju je pozvan od grupe oko Klare Mandi, koja je za tu prigodu iskoristila svoj poloaj u Organizaciji srpsko-idovskog prijateljstva. Naravno, da je u vrijeme boravka Viesela u Srbiji, Vieselu data optimalna medijska pozornost, a primio ga i Miloevi. Posebna pozornost, data je Vieselovi konstataciji o tradicionalnom prijateljstvu Srba i idova. U istoj reiji, u Srbiju je dolazio i Daniel Shifer. Sve je ovo u stvari bilo nastojanje, da se probije medijska blokada Srbije prema svijetu. Ja sam u Beograd doao, kao to sam kazao, poetkom rujna 1991.g., a Beograd napustio sredinom kolovoza 1993.g. U tom vremenskom razmaku, cca 9 mjeseci bio sam u pritvoru, Istranom zatvoru i to od 06. oujka 1992.g., s malim prekidima do 06. sijenja 1993. godine. Izvjesno vrijeme, napose u intervalima izmeu pritvora, uvjetno reeno, u Beogradu sam ivio u poluilegali, jer su mi smjetaj omoguavali prijatelji ili njihovi znanci. Tako sam u Beogradu koristio, niz stanova svojih prijatelja i njihovih znanaca. Stoga bih, radi preglednosti, na jednom mjestu pokuao, koliko se sada sjeam, kazati adrese gdje sam bio smjeten uz objanjenja, kod koga, s prosudbom tih svojih prijatelja, koji su mi na taj nain pomagali. Dolaskom u Beograd, 01. rujna 1991. godine, stanovao sam kod svoje sestrine Kneevi Bosiljke, Prvomajska 56/IV, tel: 194-974. Bosiljka mi je sestrina po majci. U vrijeme stanovanja kod sestrine Kneevi, povremeno sam

166

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

koristio njihovu vikendicu u Zemun Polju, Partizanski put, broj ne znam. Tu sam odlazio kad mi je trebao mir i odmor. Od listopada 1991.g., nakon to je krenula sa radom "Opera", stanovao sam u prostorijama "Opere", Strosmaverova 3 (Dom Ratnog vazduhoplovstva). Tu su bile neke prostorije za stanovanje. Ondje je stanovao i Malobabi, jer je bila adaptirana jedna soba za sta novanje. Istiem, da je Malobabi imao u Beogradu garsonjeru slubeni stan, od PKJ, adresu ne znam, nalazi se u strogom centru Beograda, u blizini Knez Mihajlove ul. U prostorijama "Opere" stanovao sam do 06. oujka 1992.g., nakon to je izvrena prva pretraga, i nama zabranjen ulazak u prostorije "Opere". Jedno 5-6 dana, poslije pretrage, stanovao sam kod Vlade Pralice, adresu ne znam, ali se ta kua nalazi na Dedinju, u blizini Zvezdinog stadiona. Istiem, da je Pralica bio djelatnik "Opere". Nakon Pralice, u oujku 1992.g., stanovao sam u stanu dovjetnice Dragane Dini-Joti, u Novom Beogradu, Blok 45, tel: 455-172 (kancelarija Njegoeva 22). Draganu Dini-Joti sam upoznao preko Vlade Pralice, a ona je s obzirom, da ima odvjetniku kancelariju, bila angairana na pravnom servisiranju "Opereorijentis" i "Plitvice-orjentis". Dragani Dini-Joti omoguio sam iznajmljivanje jedne prostorije u Domu vazduhoplovstva, kao kancelariju i otud je nae prijateljstvo dobilo na punoi. U tom intervalu, u oujku 1992.g., nekoliko dana stanovao sam kod ie Groi, Medakovi III, Stevanovieva 11. ia Groi je dipl. oec, radila u "Jugo autu", na prodaji dijelova i opreme za policijske automobile, ostala bez posla. Upoznao sam je posredstvom Vlade Pralice. Suprug joj ivi u SAD. Tijekom svibnja 1992.g., u intervalu izmeu dva zatvora, stanovao sam u stanu Dragane Dini-Joti, a jedno vrijeme, cca dva dana, u njenoj vikendici na Avali. Po izlasku iz zatvora, sijeanj 1993.g., stanovao sam kod navinara "Duge", Vukevi Rade, zv. "inobus", Novi Beograd, prva autobusna stanica iza "Sava-centra". U tom periodu, sijeanj-veljaa, do poetka oujka, koristio sam pored Vukcevicevog stana i stan Mustafe andia u Zemunu, adresu ne znam, a povremeno sam prespavao i kod puk. Rakoevia, u Zemunu, Kenedveva ul. 2. Mustafa andi je negdje u veljai prodao stan, napustio Beograd, a izmeu Vukevia i mene dolo je do spora, zbog indikacija, da je Vukevi u vezi sa eeljevim radikalima. Istiem, da je on prikrivao tu injenicu, a ja sam do takve spoznaje doao opservacijom Vukevievih vizit karti, gdje su evidentno bile upisane adrese nekih radikala,

R. Radoji: IZJAVA

167

ukljuujui i eelja, te njegov nagleeni ilegalni interes za moje stvari, napose pribiljeke. Sa ovakvim konstatacijama, odnosno indikacijama o vezanosti Vukevia sa radikalima, upoznao sam puk. Rakoevia i puk. Vilica, koji su mi sugerirali da se im prije preselim od Vukevia. Radi toga, otiao sam stanovati kod Slaana Bogdanovia, preko puta Bloka 45, Novi Beograd, tel: 174-032. Slaana sam upoznao u zatvoru, gdje je bio zbog preprodaje oruja Muslimanima. Posredstvom Slaana, upoznao sam Radojicu Mirkovia,, te sam preao stanovati jedno vrijeme kod njega, u Zemun Polje, Slamkamenska 25. Paralelno dok sam stanovao kod Mirkovia ili Slaana, znao sam prespavati kod puk. Rakoevia, tel: 672-387, te kod ie Groi, tel: 4387413. Poetkom svibnja 1992.g., Mirkovi Radojica je hapen radi nekakvog izgreda, ali je policijsko ispitivanje bilo usmjereno na mene, s kime se sastajem kod njega i si. Pri tim ispitivanjima bio je maltretiran i tuen. Toga radi, promijenio sam adresu stanovanja, te sam stanovao najprvo kod sestrine Kneevi Bosiljke, a poslije sam se prebacio kod ie Groi, te ponovno 1-2 dana kod puk. Rakoevia, pa 1-2 dana kod advokata Stanica {otac i sin), tel: 133-693 (stan), tel: 690-937 (kancelarija) - poslovni centar "Merkator", te kod Anelke Vuji, tel: 4893352, Medakovi III, Stevanovieva 11, koja ima "lep" na Dunavu, u stvari adaptiranu vikendicu. Nakon toga, povremeno sam stanovao kod Jelice ulafi, Crnotravska 11, tel: 660-249. Poslije sam ponovno stanovao kod Slaana Bogdanovia, u njegovom stanu, a nakon toga kod Aleksandra Miia "ae", Beanija, ulicu ne znam, tel: 1764937. Inae, Mii je zavrio Srednju kolu unutarnjih poslova u Zagrebu, 1990/91.g., pobjegao iz Zagreba zajedno s familijom. U Beogradu bio zaposlen kao zatvorski straar, napustio posao. Nekoliko dana, negdje u svibnju, stanovao sam kod ae Pavlovia, Blok 45, ulica Jurija Gagarina (broj ne znam), 13 kat, tu je atelje - 165 111 stan, Zeleni Vjenac, tel: 620-661. Takoer, u periodu od svibnja do srpnja, stanovao sa i kod Brklja Mira, Zemun, Toin bunar 27a, tel: 192-612, a nekoliko dana i kod Dragie Vukainovia, advokata, Obiliev Vjenac 4 (kancelarija), stan ne znam, telefon stan: 693-588. Iz ovakve kronologije osoba, kod kojih sam stanovao, vidljivo je, da sam bi naglaeno pokretan kad je rije o stanovanju. To mi je posebno sugerirao puk. Rakoevi, da to vie mijenjam mjesto stanovanja, da budem to pokretljiviji, jer smo zakljuili, da sam ja najugroeniji, ja nisam imao rjeena statusna pitanja.

168

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Pored ovih osoba koje su mi pomogle u vezi sa smjetajem, u Beogradu, kontaktirao sam i druio se na izvjestan nain s; - BRANKO TAPUKOVI, advokat, branio me u procesu, kasnije v.d. direktora "Borbe". Adresu ne znam. - DRAGIA VUKAINOVI, advokat, kancelarija Obiliev vjenac 4, tel: 693-588 (stan). Branio me u procesu. - STOJANOVI, advokat, branio me u procesu, kancelarija: Njegoeva 22, tel: 455-172. - MARI MIOMIR, urednik "Duge". S njim sam se druio nakon izlaska iz zatvora 1993.g. Pomogao mi financijski, te mogunou davanja intervjua i irih kontakata sa novinarima. - VANJA BULI, pomonik glavnog i odgovornok urednika "Duge". Stanuje na Konjarniku u Beogradu, ul. Vojislava Ilica. Druio se i dosta razmjenjivali saznanja vezana za moj sluaj. On mi je izvor nekih podataka koje sam iznio do sada u Izjavi. - FILIP WARM, novinar "Vremena". Kontaktirao ga nakon izlaska iz zatvora. - BOBI MIRJANA, novinar "Duge". - JANJA FLORI, novinarka "Borbe", tel: stan 177-84-85, posao 342-039. - BORISLAV SOLEA, novinar "Borbe", tel: posao 332277. - ZORAN GRUJI, vlasnik kluba "Pasadena", tel: 631 702. S njim sam jedno vrijeme bio u zatvoru. On je bio optuen za verc oruja. Pomogao mi pri izlasku iz zatvora, pokuajem ukljuivanja u neke poslove. - SAVI DRAGAN, veza Slavka Malobabia, rodom sa Banije, otam mu je vojno lice s Banije, radio u Zagrebu, u "Badelu", vezan uz kriminalni milje Zagreba i Beograda, dolazio u "Operu" tijekom 1991.g., zajedno sa Malobabiem. U Beogradu vezan uz falsifikatore dokumenata. Tijekom 1991.g., definitivno preselio u Beograd. U Beogradu doao u kontakt sa vercerskim kanalima "crvene ive". Malobabi ponudio mogunost kupnje "crvene ive", dajui fotografije uzorka. Malobabi sa mogunou kupnje, upoznao puk. Rakoevia. Daljnja sudbina tog posla meni je nepoznata. Uz otkup "Crvene ive", pored novaca traio je dvije diplomatske putne isprave. - JELICA ULAFI, akademska slikarica, stan Crnotravska 11/13 kat, tel: 660-249, otac Dimitrije, radi u SSIP-u bive SFRJ. Slubeno u Kanadi, vicarskoj. Jo je u radnom odnosu u SSIP-u, ambasador bez portfelja.

R. Radoji: IZJAVA

169

Jelica je Akademiju zavrila u Beogradu, a Koled u Kanadi. Zavrila i postdiplomski studiji u Beogradu. Stric Dobroslav ulafi, bio savezni sekretar za UP. Djelomino poznaje moje veze i aktivnosti, onoliko koliko sam ja trebao. Tako je npr. bila posrednik u donoenju dijela mikrofilmova iz Beograda u Ljubljanu. U veljai 1994.g., prigodom boravka nje u Ljubljani, gdje je bila u posjeti kod mene, zamolio sam je, da u Beogradu kontaktira puk. Rakoevia i pokua ga zamoliti ishoenje falsificirane putovnice. Takoer, preko nje, Rakoeviu sam prenio poruke, da mu objasni moj status u Ljubljani, da sam u tekoama, i da se ne mogu prebaciti dalje iz Slovenije. Kad sam boravio u Ljubljani, od kolovoza 1993.g., do oujka 1994.g., s njom sam bio u telefonskom kontaktu, ali su ti razgovori bili preteito privatnog sadraja. DRAGICA KNEEVI, biva sekretarica Ivice Raana u Zagrebu, kad je obnaao dunost predsjednika SDP -a. Iselila iz Zagreba 1993.g. U Beogradu se smjestila privremeno kod Bosiljke Rajkovi, tel: 670-249. Zaposlila se privremeno u firmi, to su je osnovali bivi komunisti u Beogradu. U Beogradu, Dragica poznaje irok krug veza. Inae, rodom je sa Banije. RADOVAN SAMARDI, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Njega poznajem jo iz Zagreba, te smo kontaktirali, prigodom njegovih boravaka u Zagrebu, ili njegovih bor avaka u Beogradu. Inae, Samardija je pukovnik po inu, a skinuo se kada je preao na dunost u SIV. Rodom je iz Crne Gore. U vrijeme mog boravka u Beogradu, kontakirao sam ga vrlo esto. U par navrata bio mi je izvor ili konzultant, kod sadraja, koje sam pisao kroz novine. Stanuje u Beogradu, Bulevar Arsenija arnojevia 51/1, tel: 130 774. DUAN VILI, pukovnik, rodom iz Gline, specijalni savjetnik predsjednika za sigurnost, tel: 137-250. S njim sam, puno bio u kontaktima jo iz Zagreba. Dao mi je na koritenje literaturu o specijalnim dejstvima. Kontaktirali smo u Beogradu. esto je dolazio u prostorije Odelenja bezbednosti RV. Blizak suradnik Vasiljevia, Rakoevia i drugih visokih funkcionera slubi sigurnosti bive JNA. Dr. BOKO TODOROVI, pukovnik , stanuje u Beogradu,Vladimira Popovia 30/V, tel: 137-181. Radio u Upravi bezbednosti SSNO-a. Jedno vrijeme bio rukovoditelj obavjetajnog kursa JNA u Panevu. Autor niza sadraja vezanih uz obavjetajno - sigurnosne poslove. Dolazio u Odelenje bezbednosti RV i PVO, gdje

170

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

smo razgovarali. Nakon zatvora 1993.g., u vie navrata bio sam kod njega. ZORAN KARANOVI, kapetan I klase, tel: 1178187. Upoznao sam ga u Istranom zatvoru, gdje je bio radi organiziranog verca oruja Muslimanima u Bosni. Meutim, udan je bio odnos vojnih vlasti prema toj grupi pohapenih vercera. U Istranom zatvoru imali su povlateni poloaj, a unato verca znatne koliine oruja, puteni su i sueni na uslovne kazne, te je najvjerojatnije rije o vojnoj transakciji ili provokaciji s orujem. Tokom istranih radnji, odvjetnik mu je bio Arkanov stric, Ranjatovi. VOJO RADOVI, general, stan, Pere Velimirovia 58, tel: 594-795. Bio pomonik komandanta za MPV u RV-u. Smjenjen je s dunosti tijekom oujka 1992.g., kad je u RV-u komandovanje preuzela grupa Stevanovica. Za vrijeme rada u "Operi", dnevno sam kontaktirao sa Radoviem. Posjeivao sam ga i u stanu. Sin mu je radio u SDB MUP-a BiH, u Sarajevu, da bi tijekom 1992.g., preao na rad u Bijeljinu. RATKO RADAKOVI, pukovnik u Odelenju bezbednosti RV-a, tel: 138-209. U KOG-u radio u sektoru tzv. unutranjeg neprijatelja, a kasnije po ob.slubama Zapada. Bio pritvoren zajedno sa Rakoeviem, samnom, i drugima, radi dotura eksploziva i drugih materijalnih sredstva. MIMA RANKOVI, tuilac V suda u Beogradu, tel. stan: 467-593, posao: 457-823. Naglaeno povezana s beogradskim kriminalnim miljeom oko Arkana. Bila je pravni konzultant prigodom suenja nekom Arkanovom generalu. Ja sam je zamolio za uslugu, dobivanja osobnih dokumenata na lano ime. Odustala je, s obrazloenjem, da me prati SDB Srbije, te, da bi to za nju bila kompromitacija. UMONJA - STANEVI, svreni teolog, utjecajan medu mladom strukturom teologa i laika SPC-a. Tel: 196-088. U vie navrata, s njim sam razmjenio staznanja vezana uz SPC. ELJKA DAMJANOVI, dipl. politolog, radila u advokatskoj kancelariji u Naievoj ul., stanuje u Beogradu, Stevanovieva 11, naselje Medakovi III, tel: 4890000, posao tel: 335-660. JASNA BABI, novinarka iz Zagreba, redakcija "Glorija". Nju poznajem jo iz Zagreba, dok je radila u zagrebakim redakcijama "Danas", "Polet" i dr.Tijekom 1993.g., kad sam izaao iz zatvora u Beogradu, ostavila mi je u redakciji "Duge" poruku, da se naemo. Sreli

R. Radoji: IZJAVA

171

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

smo se, to je bio dosta muan dijalog. Izrazila je e lju, da upozna Ivana Sabolovia, obzirom, da se i ona u napisima bavila tzv. grupom "Labrador". Ja sam joj omoguio kontakt sa Saboloviem. Preko nje, uputio sam pismene pozdrave, svojoj obitelji u Zagreb. Prigodom tih kontakata, Jasna Babi dala mi je za mogunost kontakta sa Zagrebom, jednog njenog pouzdanog ovjeka, a to je Luka Kureli, novinar, tel. u Ljubljani 061/315-428. ANJA JAKOPOVI, biva sekretarica Arkana, tel: 866646, stanuje u centru Beograda. Anja je rodom iz Zagreba. Udala se za Beograana, radi ega je otila iz Zagreba. Bila je sekretarica Arkana do 1992.g. Dobro je pozicionirana u kulturnim krugovima Beograda.

U nastavku Izjave, ja bih iznio saznanja o vezanosti pojedinaca uz slube sigurnosti bive JNA i SDB-a MUP-a Srbije, do kojih sam doao u kontaktima i sa pripadnicima slubi sigurnosti JNA, te sa drugim osobama u vrijeme dok sam boravio u Beogradu. Naravno, tu u pokuati takve podatke detaljizirati, a napose od koga sam uo takve indikacije, za koju od osoba, kako bi se takovi podaci mogli to utonjenije prosuditi. Dakle, meni je poznato, da su sljedei pojedinci na neki nain u vezama sa sustavom sigurnosti JNA, odnosno SDB MUP-a Srbije, ili SDB SSUP-a; - MIROSLAV LAZANSKI, novinar, vojni komentator RTV Beograd. Ja sam u KOG-u Odelenja bezbednosti RV i PVO, u vie navrata vidio Miroslava Lazanskog u prostorijama puk. uk Tomislava, naelnika KOG-a. Pretpostavljam, a i raspolaem s nekoliko indikacija, da ga je uk u stvari preuzeo na vezu, jer je Lazanski, najvjerojatnije bio suradnik u Zagrebu, ali na vezi ga je drao neko iz Odelenja bezbednosti V vojne oblasti. Poznato mi je, da je puk. uk, posredstvom Lazanskog plasirao niz sadraja, te je u stvari Lazanski davao samo svoj potpis na neke od komentara, a sadraje su napisali iz politikog odelenja SSNO-a, ili politikog odelenja RV i PVO-a. Takoer, i gen. Radovi, Lazanskom je davao sadraje za njegove komentar. Prema kazivanju Rakoevia, Lazanski je bio na vezi najvjerojatnije i II Upravi SSNO-a, jer su mu namjetali mogunost intervjua npr. sa Jazovim, a u vie navrata je iao i u posebne misije, kao gost - reporter razliitih armija. Nivo podataka, koji je Lazanski davao vojni slubi sigurnosti, je kvalitetan, jer je posredstvom veza, to mu ih je vojska stvarala, mogao doi do takvih podataka.

172

R. Radoji: IZJAVA

MATI DRAGAN, novinar "Duge". Iz razgovora s puk. Rakoeviem, p.puk. Saboloviem, a posebno gen. Vasiljeviem, nedvojbeno proizlazi, da je Mati dugogodinjisuradnik slubi sigurnosti JNA. Na vezi ga je drao naelnik Odelenja bezbedn osti beogradskog VAK-a, pukovnik, ime ne znam, zvali su ga "Musolini". Istiem, da je ukupni beogradski VAK poznat po etnitvu, a jedan od bitnih eksponenata takvih stavova, je upravo taj puk. "Musolini". Maticu su, slube sigurnosti JNA, davale podatke, za njih interesantne sadraje, to bi Mati doradio, ali prije objavljivanja, sadraj je obavezno iao na cenzuru puk. "Musolini ju". Dio novinara "Duge", znao je za taj odnos Matica, te su zazirali od kontakata s Matiem. Urednik "Balkan Expresa" (bombaki tabloid), ne znam ime urednika. Na vezi ga je drao p.puk. Digurski Svetozar, a ranije je bio suradnik SDB-a MUP-a Srbije. Ovog istiem, radi bitne injenice, i to; "Balkan Expres", u beogradskim prilikama, su bile novine za raspisivanje javnih potjera, lina, vredanja itd., a veliki upliv na takvu ureivaku politiku imao je p.puk. Digurski, zapravo traivi takve sadraje. Digurski je tog urednika pokrivao pri privatnim tubama graana, preko svojih veza u MUP-u Srbije i na druge naine. Inae, unutar KOG-a, Digurski je jedan od oficira, koji je tvrdo bio naslonjen na SDB MUP-a Srbije. DRECUN MILOVAN, komentator RTB. Prema kazivanju Ace Vasiljevia, Drecun je najprvo bio suradnik SDB -a MUP-a Srbije, a potom ga na vezu preuzima puk. Bokovi, kada je reaktiviran iz penzije i postao naelnik Odelenja. Bio je portparol slube bezbednosti, te je gen. Vasiljevi vie u ali znao kazati, da vidimo to sluba misli o odreenom problemu, jer je Drecun, isto tako, podatke i tekstove za svoje komentare, dobivao od slubi sigurnosti JNA. Sa Drecunom, kontaktirao je iz Odelenja bezbednosto RV i PVO puk. Vuji Bogdan, kojeg je puk. Bokovi, takoer, reaktivirao iz penzije. KOMRAKOV, ne sjeam se imena, urednik informativno poltikog programa RTB-a. Po kazivanju gen. Vasiljevia, Komrakova je na vezi drala SDB MUP-a Srbije, no, meutim, imao je kontakte i sa Upravom bezbednosti SSNO-a. Na vezi ga ispred SSNO-a, drao gen. Gvero i to prije svega, radi potrebe, da se preko Komrakova plasiraju stavovi JNA, jer je Gvero u SSNOu radio u politikoj upravi. Inae, kad spominjem gen. Gveru, istiem i Gverinu vezu sa Vukom Obradoviem,

173

te su u stvari, na taj nain, na RTB plasirani stavovi grupacije oko Vuka Obradovia. BRAJOVI RADE, novinar "Veernjih novosti". Jo dok sam radio u "Operi", odnosno, kad je "Opera" funkcionirala, puk. Rakoevi ukazao mi je na novinara Brajovia, kao na suradnika SDB-a MUP-a Srbije. Tu je ak iznio detalj, da je posredstvom SDB-a MUP-a Srbije, Brajovi iskadroviran za novinara "Veernjih novosti". Kasnije, Brajovi je uhvatio vezu i sa Upravom bezbednosti SSNO-a. Tu podvlaim injenicu, da je Brajovi nakon to je uhvatio vezu u SSNO-u, vrlo afirmativno, kroz novine glorificirao puk. ljivananina iz gardijskog korpusa, koji je bio angairan na istono slavonskom ratitu, a napose u operacijama JNA, na slamanju otpora Vukovara. Prema kazivanju Tanje Baki iz "Veernjih novosti", a koja je bila angairana u "Operi", a to kazivanje provjerio sam i kod puk. Rakoevia, SDB MUP-a Srbije, preko Brajovia, unutar "Veernjih novosti", radila je kadrovsku politiku podobnih ili nepodobnih novinara, a time indirekto i ureivaku politiku. MILENA MARKOVI, novinarka "Veernjih novosti". Bila na vezi majoru ljivananinu, kada je bio organ bezbednosti gardijske jedinice u Beogradu. Ovu injenicu, kazao mi je gen. Vasiljevi i gen. Gligorevi. Kada je gardijska jedinica ukljuena na istono slavonsko ratite, Markovika je tu vidno angairana uz logistiku ljivananina. Pored novinarskih poslova, prikupljala je sigurnosne podatke ljivananinu. Suprug Milene Markovi je major u oklopnim jedinicama u garnizonu u Mladenovcu. Vezana je uz Svjetski srpski kongres, te uz Vuka Obradovia i gen. Gveru. RADOVAN PAVLOVI, novinar "Politike". Na vezi ga drao jedan od oficira sigurnosti iz Odelenja bezbednosti beogradske vojne oblasti. Kasnije je preporuen KOG -u RV i PVO, puk. uk Tomislavu, koji mi je nedvojbeno rekao, da je to provjeren i kvalitetan suradnik, te da je po organima vojne sigurnosti iskadroviran u "Politiku". Takoer, uenik medijske promocije ljivananina. SVETLANA VASOVI - MEKINA, novinarka "Mladine". Pukovnik Rakoevi, u vie navrata, ukazao mi je na Svetlanu Vasovi - Meklinu, koja je u Beogradu bila dopisnica "Mladine", da je u vezi sa nekim iz Odelenja bezbednosti beogradske vojne oblasti. Poetkom angamana gardijske oklopne jedinice na istono slavonskom ratitu, preuzima ju na vezu puk. ljivananin, te biva na istono-slavonskom ratitu. Kad

174

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

je rije o Vasoviki, kad sam bio u kontaktu sa pripadnicima VOMO-a u Ljubljani, tijekom 1993.g., iz nekoliko insinuantnih detalja zakljuujem, da ju na vezi dri i VOMO iz Slovenije. Kad je rije o agentima vojnih slubi sigurnosti, koje sam sada naveo, dakle; Milena Markovi, Svetlana Vasovi Meklina, Brajovi Rade, te jo njihovi novinarski sudruzi, valja podvui sljedee; Markovi, Vasovi i supruga od Brajovia bile su novinarke beogradskih redakcija, koje su izvjetavale sa istono - slavonskog ratita, a napose o borbama oko Vukovara. Bile su prve koje su ule, zajedno s jedinicama JNA u Vukovar. Sve ih je servisirao i na vezi drao puk. ljivananin. Za uzvrat, u dogovoru s Vukom Obradoviem i gen. Gverom, ovaj tim novinara, u redakcijama sistemativno je stvarao mit o gardijskoj jedinici, a napose o puk. Sijivananinu. Posljedica takvih medijskih robota bio je i spontan doek gardijske jedinice u Beogradu. Ovakovu prosudbu iznio je i fragmentalno, i u cjelosti gen. Vasiljevi i puk. Rakoevi. - MILA TULA, novinarka RTV Beograd. Pukovnik Rakoevi, po dolasku Mile tule u Beograd, kazao mi je, da je tula ve u Zagrebu, bila vezana na nekog iz Odelenja bezbednosti zagrebake vojne oblasti, da je u Zagrebu opstruirala ne piui za "Danas", kako bi ispala prognana, a radi reitinga u beogradskim redakcijama. Aco Vasiljevi, tijekom 1993.g-, kazao mi je, da tulu na vezi dri netko iz Uprave bezbednosti SSNO -a. Meutim, prema mojim spoznajama, vanije su tuline veze, kad je rije o JNA, prema gen. Domazetoviu, tada naelnik personalne uprave u SSNO-u. Isto tako, prema kazivanju Malobabia i puk. Vilica, Mila tula bitno se ugradila u Udruenje Srba iz Hrvatske, tula je kupila niz podataka za svoj radikalizam. - VASI, novinar "Borbe", imena se ne sjeam. Kad je proradila "Opera", listopad 1991.g., p.puk. Gvozden Ugljea, povezao me je sa Vasiem, s naznakom, da je Vasi suradnik Odelenja bezbednosti beogradske vojne oblasti, te da se s njim moe kroz "Operu", i za potrebe "Opere", u potpunosti otvoreno suraivati, jer je kvalitetan i primjeren suradnik. Vasi nije imao veze sa stranim novinarima, te nam kroz "Operu" nije bio toliko interesanan, i kroz njega u "Borbu" plasiran je manji dio informacija. - VESNA IVANOVI, novinarka TV Beograd. Bila je suradnik Odelenja bezbednosti beogradske vojne oblasti, i takova preporuena za rad, za potrebe

R. Radoji: IZJAVA

175

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

"Opere". Kasnije, na vezu preuzima ju zamjenik naelnika Odelenja bezbednosti beogradskog VAK-a. VIOLETA REDEPAGI, novinarka WTN-a. Na vezi drao ju je p.puk., organ bezbednosti na niskom aerodromu, koji je bio zaduen za rad prema Kosovu. Za tu potrebu koristio je Violetu, a napose, toga radi, to je Violetin otac, isto suradnik, sveuilini profesor. Kao suradnica, preporuena nam je za suradnju u "Operi", a napose za plasman TV i drugih materijala prema inozemstvu, jer je WTN novinarski pull, koji servisira niz TV kampanja u svijetu. Stoga je Violeta i koritena za takve plasmane, pored TV Beograd. LIDIJA DUMANI, novinarka, urednika informativno politikog programa TV Beograd. Bila je suradnik SDB MUP-a Srbije, a koliko sam uspio doznati, u vezu sa SDB dola je posredstvom supruga, koji je rezervni djelatnik SDB MUP-a Srbije. Suprug, ne znam mu ime, kao pripadnik SDB MUP-a Srbije, bio je angairan u istonoj Slavoniji. Vesna ivadinovi iz RTB-a, dovela ju je u vezu s nama u "Operi", te smo posredstvom nje isto plasirali materijale. Direktor "BIGZ"-a, ne znam ime. Bio je suradnik Uprave bezbednosti SSNO-a. Reaktiviro ga je 1992.g., puk. Nedjeljko Bokovi i drao ga na vezi. Inae, on je ljubavnik kerke Slobodana Miloevia. ALEKSANDAR PAVLOVI "AA", dugogodinji suradnik na vezi puk. Rakoevia. Pavlovi je ininjer kemije. Ima niz veza u inozemstvu, prema vedskoj, SAD, Francuskoj, vezan je uz beogradske intelektualne krugove. Bio je vrlo kvalitetan suradnik, jer je imao pristup svim tokovima u beogradskim miljeima. Advokatska kancelarija obitelji STANI. Otac Milan i sin Branko. Branko je bio u Vojnom pravosuu prije penzioniranja. Bio je suradnik Uprave bezbednosti SSNO-a. Po penzioniranju, otvorio advokatsku kancelariju, zajedno sa sinom Milanom. U svim pravnim stvarima, Uprava bezbednosti SSNO, traila je usluge advokatske kancelarije Stani. Bio je moj branitelj po preporuci puk. Rakoevia. Pukovnik VIGNJEVI. lan Vojnog suda V vojne oblasti u Zagrebu. Bio suradnik ede Kneevia. Tu injenicu, kazao mi je puk. Rakoevi. Nakon etnizacije JNA, naglo iskoio u Vojnom pravosuu. PAPI - pukovnik. Bio vojni tuilac u JNA. Suradnik puk. Rakoevia.

176

VLADO JOVANOVI - novinar "Monitora" iz Podgorice.U kontaktu sa puk. Rakoeviem, pisao i za zagrebaki "Arkzin". Ostali suradnici koji su mi poznati; - Puk. RATKO RADAKOVI iz KOG-a, Odelenja bezbednosti RV i PVO. Imao je na vezi komandira stanice milicije u Podujevu, Albanac, ostale podatke ne znam. Koriten je za izradu lanih dokumenata za potrebe Odelenja bezbednosti. Takoer, puk. Radakovi na vezi je drao i jednog akademika iz Pritine, Albanca. Ostale podatke za identifikaciju, ne znam. - Slikar TAPI, star oko 50 god., ostale podatke ne znam; Atelje u ul. Marala Tolbuhina, koristi tel: 334-379 i 439505. Suradnik je SDB-a MUP-a Srbije. Imao razgranat broj veza po cijelom svijetu. Inae, jedan je od najvjetijih falsifikatora u Europi, radi ega je u Njemakoj bio i u zatvoru. Sam je kazivao, da je suradnik SDB-a Srbije, ispriavi, da je poetkom antibirokratske revolucije, od SDB-a Srbije dobio zadatak, da dezorganizira MUP Crne Gore, jer tamo ima niz poznanika. Vrlo je utjecajan na Arkana, ak do stvara Arkana od Tapia. Vezan je i uz paramasonske organizacije srpske provenijencije. - JUSUF SPAHI, beogradski muftija. Suradnik je SDB-a MUP-a Srbije. Ovu injenicu u nekoliko navrata potvrdio mi je puk. Rakoevi i puk. Samardi. SDB MUP-a Srbije, tvrdo ga dri na vezi. Bilo je pokuaja, da ga se eliminira sa poloaja muftije, no, meutim, vezama SDBa MUP-a Srbije, sprijeio je takve pokuaje. Zajedno sa aviem, Paikom iz Novog Sada (teli 627-063, fax: 584152) putovao je tijekom sijenja 1993.g., kod Moamera Al Gadafija u Libiju. Za potrebe SDB MUP-a Srbije, obraduje i izvjetava o stavovima i zapaanjima djela diplomatskog kora iz muslimanskih zemalja. Toga radi, vrlo je koristan i dragocjen. Ovo su podaci o osobama za koje sam tijekom boravka u Beogradu, prikupio, da su u vezi s pripadnicima sustava sigurnosti JNA i SDB-a. Ako se prisjetim jo osoba,nadopunit u iskaz. Iznio bih u nastavku Izjave, saetak razgovora vodenih sa bivim visokim funkcionerima vojnih slubi sigurnosti, a odnose se na analizu mogunosti integrativnih procesa na prostorima bive SFRJ i ire. Naime, ve tijekom 1991.g., kada je bilo oito, da e doi do potpunog raspada Jugoslavije, ratni sukobi na prostoru RH, biti estoki. U diskusijama unutar Odelenja bezbednosti RV i PVO, u kojima su najee uestvovali puk. Radakovi, -

R. Radoji: IZJAVA

177

puk. Vili, puk. Bijedi, puk. dr. Todorovi, puk. Rakoevi i drugi, nicale su ideje o potrebi da se na prostorima koje definitivno gubi JNA, jer se s njih povlai, trebaju graditi neka uporita kao osnov buduih integrativnih procesa. Tu se ilo logikom, da prostor koji naputa JNA, je prostor Privremeno zaposjednuta teritorija (PZT), te na tom prostoru treba graditi uporita, svoje ljude koji e svim sredstvima nastaviti otpor, biti oslonac za integracije. U takvim diskusijama, ak je i osmiljen naziv "YUTA" "Yugoslavenska tajna armija". Za takve potrebe treba osigurati ljude, baze i druga sredstva. Dakle, po principima njegovanim u JNA, to je PZT, provoditi takve ideje u djelo. Diskusije na tu temu, medu ovom strukturom, prestale su u oujku 1992.g., kada je dolo do istke u RV-u, kada je RV etniziran u potpunosti. Meutim, izlaskom iz zatvora, u istkama pohapenih oficira, Rakoevia, Vasiljevia, Radakovia i mene, negdje u oujku 1993.g. na ovu temu, ali u drugaijoj varijaciji, ja sam uestvovao u dva ili tri razgovora sa bivim visokim funkcionerima slube bezbednosti JNA. Naime, u jednom razgovoru s puk. Rakoeviem u oujku 1993.g., zapoeli smo tu temu, te me on zamolio, da pripremim nekakve teze za psiholoko propagandne aktivnosti u ilegalnim uvjetima, jer je to potrebno za diskusiju, sa meni poznatim ljudima. Ja sam u notes napisao neke teze o uvjetima rada u ilegali, naglaavajui principe konspirativnosti, naine plasiranja glasina, kako plasirati kontraglasine na neku informaciji i slino. Nakon toga u oujku 1993.g., mene je Rakoevi pozvao da odemo u stan Boka Todorovia. Tu smo zatekli, u stanu Todorovia, gen. Vasiljevia, puk. Vilica, i jo neke, ne sjeam se imena, no znam da su penzionirani visoki inovi iz slube sigurnosti JNA. Dolaskom tamo, meni se inilo, da je to oficijelni, konspirativni sastanak, ak su svi radili biljeke iz tijeka diskusije. Puk. Vili je na sastanku proitao informaciju SID-a SSIP-a, o sastanku predstavnika obavjetajnih slubi istonoeuropskih i zapadnih zemalja, koji je odran u Bugarskoj. Sastanak je otvorio predsjednik Bugarske, elje eljev, a bio je prisutan i Villiam Colby, bivi ef CIA-e. Sjeam se da je Vili iz tog materijala proitao prosudbu i stav Colbva, a koja po prilici glasi, da u svim bivim istonoeuropskim komunistikim zemljama, u korjenu treba sasjei njihove bive slube sigurnosti i to, pripadnike tih slubi odstraniti od politike ili druge drutvene moi, jer su oni realna opasnost za reintegraciju tih zemalja ili restauraciju stranih odnosa. Nakon toga, povela se diskusija, gdje su pojedinci iznosili svoja vienja i prosudbe, stanja na jugoslavenskom

178

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

prostoru, a i ire. Sjeam se, da je Aco Vasiljevi govorio o svojim ranijim vezama u Bugarskoj i Rumunjskoj, iznosivi prosudbu, da je unato uruenog komunizma, sustav sigurnosti Bugarske zadrao sve svoje vanjske veze, a nove vlasti u takove veze nemaju upad. Takoer, za Rumunjsku je ustvrdio, vitalnost sustava sigurnosti, te da Securitate nije unitena. Ovaj je to obrazloio injenicom, da su to organizacije za koje se ranije nije tedjelo novaca i od tuda im ta vitalnost. Vasiljevi ili Todorovi iznio je prosudbu, da su pripadnici tih slubi, ali i njihove veze, izbaeni na ulicu, na obavjetajno trite, te tko e prvi doi, da ih pokupi, moi e kontrolirati procese u cijeloj istonoj Europi. Sline prosudbe padale su i za jugoslavenski prostor, jer su i tu pripadnici slubi, ostali na ulici, jer su zastupali jugoslavensku ideju, imaju kontakte sa svojim ranijim suradnicima i im ih se vie pritie, ugroava, logikom stvari, integracije moraju biti naglaenije, moraju se meusobno udruivati, neformalnim kanalima u zemlji i sa inozemstvom. Ovakve postavke Todorovi je proirio i na ire slojeve drutva, jer nosioci svih jugoslavensk ih opcija su takoer ugroeni, i logikom stvari, krenut e i oni u proces integracije. Tu su iznoene brojke, gdje je 2,5 milijuna stanovnika iz bive Jugoslavije, koji su se deklarirali Jugoslavenima, potom kategorija mjeovitih brakova, onda postojea privredna infrastruktura u potpunosti, autopromet, eljeznica itd., koji e logikom uloenog kapitala integrirati prostor, a time i ljude. Vasiljevi je detaljnije to ilustrirao, stanjem u Makedoniji, gdje radi razumnijih procesa razdruivanja, cijela infrastruktura vlasti, ukljuivi tu i sustav sigurnosti, ostala je nedirnuta. Rakoevi je iznio prosudbu, da takve integrativne procese ne treba tretirati, u poetku na nekom giga - planu, ve se trebaju integracije vriti sistemom elija, gdje e se vezivati pojedinci meusobno, a onda kanalizirati takve tokove. Ostalih postavki ja se sa ovog sastanka ne sjeam, no, cijeli tok sastanka bio je podreen, kako integrirati - spajati sustave sigurnosti biveg Yu prostora, ukljuiti se u ire integrativne sline pr ocese na slavenskom etnikom kolosu. Kasnije, jo su bila dva ovakva sastanka, isto kod Todorovia, istog sastava, gdje je razgovarano skoro sa slinih pozicija, opet podvlaim, centralno razmiljanje integracija na opem junoslavenskom planu. Ja ne znam, koje su poteze nakon svibnja, ovi pojedinci vukli, da li su ili u kakvu konkretizaciju takvih dogovora, eventualnim kontaktima u drugim bivim republikama Jugoslavije, jer sam se ja, postupno iz toga izvlaio pripremama da napustim Beograd i pokuam rjeavati svoja egzistencijska pitanja,

R. Radoji: IZJAVA

179

odlaskom prema Zapadu. U ovom kontekstu istiem jo jedan razgovor sa p.puk. Saboloviem iz svibnja 1993.g. Naime, Sabolovi mi je doao s idejom, da sainim projekt psiholoko - propagandnih aktivnosti u uslovima ilegale, ali ovaj put organizacije SK - PJ. Traio je da sainim teze za rad ilegalnih elija, jer se navodno i u RH oformilo i zaivjelo Odelenje SK - PJ za Hrvatsku. U tom zahtjevu potencirao je, da razradim principe ilegalnog rada elija, koje trebaju biti u obavjetajnoj, propagandnoj, politikoj i ekonomskoj funkciji, a naravno, sve to u uvjetima stroge ilegale sa hijerarhijskim vezama, ali sve u strogoj ilegali. Kazao je, da to radi za SK PJ, koji e to platiti. Zatraio je, da o tome ne razgovaram sa puk. Rakoeviem. Meutim, ja sam kazao Rakoeviu to Sabolovic trai od mene, Interesantan je njegov komentar, napii ti to njemu, a kad to doe k meni, ja u ti dati da proita. Ne znam, da 11 mi je na taj nain htio kazati, da su oni u stvari nositelji posla. Ja sam napisao Saboloviu jedan tekst u kojem sam poantu stavio na ilegalni propagandni rad. Naznaio sam tu osnovne postulate, takvog rada i to u propagandno - psiholokom djelovanju. Na primjer. Nikad ne smije biti vidljiv rukopis vlastite organizacije. Organizaciona struktura elije radi propagandnog efekta, neophodno mora imati veze prema medijima, upad u radio -sisteme, struktura, nain pisanja i rasturanja letaka, tehnologija putanja glasina, vicevi kao sredstva psiholoko - propagandne aktivnosti i dr. Ovo je bilo oko 4-5 strana teksta. Prije nego to sam to dao Saboloviu, tekst sam pokazao Rakoeviu. Kasnije nisam na ove teme razgovarao, ni sa Saboloviem, ni sa Rakoeviem.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

6. Nastavak izjave Radojci Radenka VI dio od 07. - 11. travnja 1994. godine
Ja bih u nastavku iskaza, iznio razloge i nain mog izlaska iz Beograda i Srbije/ preko Makedonije u Sloveniju. Naime, izlaskom iz zatvora, sijeanj 1993.g., nisam imao rjeena nikakva statusna pitanja, a niti sredstava za ivot. Ve sam iznio detalje, kako sam i gdje stanovao, ivio u stvari, u poluilegali, uz obavljanje razliitih poslova, da bi namaknuo sredstva za bilo kakvu egzistenciju. Iznio sam i detalje, vezane uz moje kontakte sa krugom osoba, napose s Vasiljeviem, Rakoeviem, Viliem i dr. I Rakoeviu i Vilicu kazao sam svoju namjeru, da moram sam sebe najprvo zbrinuti, a posebno doprinjeti zbrinjavanju djece, koja su u Zagrebu, spojiti obitelj na neki nain i s l. Vili i

180

Rakoevi su ili ak s idejom, da familiju prebacim u Beograd. No, sama takva pomisao je apsurdna. Stoga su se i oni sloili, da je za mene bolje, da se prebacim prema Zapadu, uz savjte, da se pazim, budem konspirativan, te da im se javim, kad se na izvjestan nain sredim. Ja sam ve spomenuo Mustafu andia, majora KOG-a, s kojim sam u vrijeme rada u "Operi", u nekoliko navrata bio na nekim od zadataka, a to sam ve iznio. Istiem i to, da me Irena andi, supruga Mustafe andia, jedina posjeivala kad sam bio u zatvoru, predstavljajui se kao moja roakinja, donosivi mi cigarete i druge potreptine. Inae, Mustafa andi je negdje u travnju 1992.g., napustio JNA, nakon to je bio prebijen po policajcima MUP-a Srbije. Onda se jedno vrijeme izgubio, pa je bio, koliko mi je Rakoevi priao, u Armiji BiH, pa se ponovno preko RH, Slovenije i Maarske vratio u Beograd. Dolaskom u Beograd, osnovao je firmu "andex", s pretenzijom, da se bavi biznisom. Po izlasku iz zatvora, u sijenju 1992.g., ja sam jedno vrijeme stanovao kod andia. S obzirom, da je andi poeo praviti ekscese i incidente, naroito u alkoholiziranom stanju, i on je odluio napustiti Beograd, a imao je i prijetnji, da e biti likvidiran kao KOS-ovac - Musliman. Planirao je odlazak prema Italiji. Tu sam i ja vidio svoju mogunost, andi je znao, jo dok je bio u KOG-u, Odelenju bezbednosti RV, da ja posjedujem mikrofilmove dokumenata, a za koje bi mogle biti zainteresirane i strane obavjetajne slube. Stoga, u nekoliko razgovora u Beogradu, dogovorili smo, da on pokua uspostaviti kontakt sa talijanskom ili nekom drugom obavjetajnom slubom, kojoj bi punudli mikrofilmove za novac, odnosno rjeavanje naih statusnih pitanja, tj. dobivanje identiteta, smjetaja, posla i sl. U meuvremenu, andi je uspio u Beogradu prodati stan za cca 80.000 DEM. Stoga je, negdje u oujku, datuma se ne sjeam, u skladu s naim dogovorom, u vezi s mikrofilmovima, otputovao u Italiju, zajedno s familijom. Tvrdio je, da ima mogunosti uspostave kontakta s talijanskom obavjetajnom slubom, te e probati realizirati prodaju mikrofilmova. Dogovorili smo nain kontakata Beograd - Italija, kako bi mogao biti u toku, ta e andi napraviti u Italiji. Prema kasnijem kazivanju andia, a i na osnovu kontakata u vrijeme njegovog boravka u Italiji, andi je boravio u Gorizii. Tu je dobio dva telefonska broja, u nekom hotelu, gdje se mogao javiti dva puta tjedno u odreeno vrijeme, po pola sata. Pseudonim od sugovornika, s kojim je pregovarao u vezi s mikrofilmovima bio je "Drago". U porukama meni, prema Beogradu, stajalo je, da je uspio

R. Radoji: IZJAVA

181

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

ostvariti vezu i da treba donijeti mikrofilmove i pokazati kupcu, tj. talijanskoj ob. slubi. Koliko se sada sjeam, talijanska obavjetajna sluba, preko andia je traila, da se poalju mikrofilmovi, da oni to vide i da su zainteresirani za to sve. No, meutim, Talijani, tj. "Drago", nije dao nain, kako da se dostave ti mikrofilmovi. Ja nisam mogao iz Beograda, s obzirom, da nisam posjedovao nikakve dokumente u to vrijeme, a opet na nevieno, bez dogovora o uvjetima, pod kojima bih mikrofilmove dao, to nisam prihvatio. Istiem i to, da smo dogovorili kodirani nain komuniciranja telefonom, i to, broju na koji e me nazvati, dodati broj od advokata Divca, koji smo jedan i drugi znali, od takvog zbroja oduzeti broj Divca, i nazvati broj. Radi toga, to nije postojao nain, kako to Talijanima dostaviti, dakle, nije postojala elementarna sigurnost, da neu biti izgiran, u oujku-travnju, odustali smo od tavke transakcije s mikrofilmovima. Tijekom svibnja, andi se prebacio u Sloveniju, tamo zakupio gostionicu/ osnovao firmu, mislim, da se zove "SIGMA", ili si. Prema kasnijim saznanjima, dolaskom u Ljubljanu, uspio je uspostaviti vezu sa ELJKOM UPANIEM (tel. stan: 321-082 - Ljubljana), upania poznaje, jer su bili u Akademiji, u Zadru, zajedno u klasi, upani je pristupio vojsci Slovenije, a prije je bio organ bezbednosti u nekoj VP u Sloveniji, i kad ga andi naao, upani je bio jedan od efova unutar vojne slube sigurnosti, slovenske vojske. Posredstvom upania u Ljubljani, andi je stupio u vezu s LADOM GRABEROM, oficir bive JNA, obavjetajne slube, koji je pristupio slovenskoj vojsci ( tel.br. stan: 062/233-034 -Maribor, ured: 062/29-167 - Ljubljana). Koliko se sjeam, andi poznaje Grabera jo sa teaja slube sigurnosti u Panevu, gdje je Graber polazio obavjetajni dio kursa, a andi kontraobavjetajni dio. Posredstvom upania i Grabera, u Ljubljani je andi upoznao i PEINKIHAR TONETA, koji je obnaao dunost efa obavjetajne slube pri VOMO-u (tel/fax ured: 131-9074 u Ljubljani, a ako se alje pismo - adresa je Kardeljev Pload 21, a naslovljava se na Franci Cimerman, broj peginga u sustavu veze VOMO-a 0610-099847). Na osnovu ovakvih kontakata, to ih je andi ostvario u Ljubljani, u svibnju 1993.g., ponovno se javio andi meni u Beograd, radi mogunosti mog izvlaenja. Istiem, da u to vrijeme, ja nisam znao, da je andi uspostavio ovakve kontakte sa pripadnicima VOMO-a u Ljubljani. To sam saznao kasnije, kada sam krenuo iz Srbije i doao u Makedoniju.

182

Nekako u isto vrijeme, ja sam posredstvom odvjetnice Zubovi, ima advokatsku kancelariju u Beogradu, kod Crvenog krsta, pokuao regulirati svoj status u RH, ishoditi domovnicu i druge osobne dokumente. No, meutim, odvjetnica me je obavjestila, da je pokuala u kontaktima s nadlenim ministarstvom u RH, to uiniti i rjeiti, ali da je nemogue, to regulirati. Negje u lipnju 1993.g., andi me nazvao u Beograd i kazao, da ima kontakte s ljudima koji e me izvuci iz Srbije. Nije kazao, da je rije o bilo kakvoj slubi sigurnosti. Ja sam tu poruku shvatio, da se radi o nekim njegovim kompanjonima. Sa andiem sam potom, nastavio telefonske kontakte, u cilju dogovora, kako da me ti njegovi ljudi izvuku iz Srbije. andi je u Ljubljani bio na adresi Beblerjev trg 8, a koristio telefon kod susjeda - 40661. Poetkom srpnja 1993.g., poruio mi je da pokuam preko Negatina ui u Rumunjsku, a gdje e me pokupiti njegovi prijatelji. Ja sam ak iao opservirati mogunost ilegalnog prelaska srpsko - rumunjske granice, kod Negatina. Tu mi je pomogao Gruji Zoran, no, ustanovio sam, da je to nesigurno, jer je u to vrijeme pala grupa Kurda, koja se prebacivala iz Rumunjske prema Bosni, a i ilegalni vodici, preko granice, svi su u vezi s policijom. Paralelno s time, i sa mojim prijateljem Henkom, dogovorio sam mogunost izlaska iz Srbije, a gdje bi me on saekao i prebacio u Holandiju. Kasnije, tijekom srpnja 1993.g., andi mi je poruio, da se mogu prebaciti u Makedoniju, preko Lae Grabera, koji je u meuvremenu, ukljuen u UNHCR s bazom u Makedoniji, u Skopju. (Telefonski brojevi Grabera u Makedoniji su: Skopje 223-879 i 225-879 - posao, tel.broj kod prijateljice 201-585). Ova varijanta prebacivanja, zahtjevala je, da imam neki osobni dokumenat. No, nastao je problem s fotografijom. Poruio sam andiu, da potrai Henka, koji treba imati moju fotografiju, andi je to i uinio. Dobio je fotografiju od Henka i iz Ljubljane, fotografiju poslao Graberu u Skopje, koji je, to sam kasnije saznao, posredstvom ATANASOVSKI MIRKA, pukovnika, efa vojne slube sigurnosti Makedonije, sainio osobnu kartu na ime Milovan Krstik, sa stanom u Skopju (telefon Atanosovskog - stan 222-969, adresa -Skopje, Bulevar Jane Sandenskog 50/II-6, tel.posao 423-037, autant Duko 213-965). Ove detalje sam saznao kasnije, kad sam doao u Makedoniju. Nedugo nakon, kad me andi obavijestio, da je pribavio fotografiju, instruirao me, da se prebacim u Ni, te da e po mene doi neki njegovi ljudi. Ja sam otputovao za Ni, gdje sam se smjestio kod daljnjih roaka Stankovi Zdravka, ul. Uroa Predia 2/II, tel: 711-463.

R. Radoji: IZJAVA

183

Otud sam se javio andiu i dobio instrukcije, da odem u Vranje, gdje na autobusnom kolodvoru trebam biti u 17,00 sati, pred peronom 7, s novinama u depu. Ove detalje utanaio sam i u telefonskom razgovoru s Graberom. Ja jesam otputovao idui dan iz Nia u Vranje, prema dogovoru, ali nije dolo do nikakvog kontakta, te sam se vratio u Ni. Iz Nia nazvao sam Grabera, koji se ispriao radi neuspjenog kontakta, te kazao, da e me idui dan u Niu, na mostu pokupiti dvije osobe, s automobilom srpske reg.oznake, a ja trebam imati takoer novine u depu. U zakazano vrijeme, stvarno su dole dvije osobe autom "Dacia", srpskih reg.oznaka, spojili smo se i krenuli preko Vranja prema Makedoniji. Granicu smo preli bez problema, jer su moji pratioci cigaretama podmitili policajce i carinike na graninom prijelazu. Neposredno nakon graninog prijelaza, mene je doekao Mirko Atanasovski, predstavivi se, da je on ef obavjetajne slube Makedonije, da je adutant predsjednika Kire Gligorova, a s njim je bio u drutvu, njegov autant Duko, inae zastavnik bive JNA. Atanasovski Mirko je puk., sluio u garnizonu Pritina, kao ef nekog organa bezbednosti. Kad smo doli do policijske stanice na graninom prijelazu, telefonski je nazvao Graber, samo da me uje, da sam doputovao, vonjom u automobilu, Atanasovski me je pitao, da li sam Slovenac, kad sam mu se predstavio, ja sam kazao, da nisam, ve da sam iz Hrvatske i vonjom do Skopja, dao sam mu kratku genezu svog rada u Beogradu. Tu sam osjetio i zakljuio, da unato toga to me Atanasovski doekao, da nije znao tko sam ja, ve je mislio, da sam neki zaostali Slovenac, kojeg na taj nain izvlae iz Srbije. Kroz svoje kazivanje kratkog angamana u slubama sigurnosti JNA, Atanasovski je shvatio tko sam. Doputovavi u Skopje, doli smo pred zgradu "Nove Makedonije", gdje je sjedite UNHCR-a. Tu me doekao Lado Graber, pridruio se drutvu, smjestili su me u neki hotel, te smo otili na veeru. Tokom veeri, Graber je pok azao izvjesnu dozu ljutnje na mene, zato sam Atanasovskom u autu ispriao tko sam, i govorio mu o tim poslovima, koje sam obavljao u Beogradu, u "Operi". Tu veer, takoer, Graber mi je kazao, da je on pripadnik slovenske obavjetajne slube ugraen u UNHCR. Uputio me, da u imati informativne razgovore s makedonskom slubom, istakavi tvrdnju, da im nita ne vjerujem, da su izbrueni od srpskih slubi, te da e sve ovo, to u kazati Makedoncima, za 24 sata biti u Beogradu. Tokom veeri, bilo je vie pitanja na teme stanja u Beogradu, s time, da se Atanasovski interesirao konkretno

184

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

za neke oficire slubi bezbednosti npr. Rakoevia, Vasiljevia, gdje su, to rade. Podvlaim, da je o tim ljudima govorio vrlo afirmativno. Tu veer kasno smo legli. Ja sam ujutro imao posjetu policije. Naime, moja osobna iskaznica, bila je tako loe falsificirana, da je najvjerojatnije recepcioner pozvao policiju, vidjevi moju osobnu iskaznicu. No, to sam otklonio zamolivi policajce, da telefonom nazovu Atanasovskog, koji mi je to veer dao broj, to su oni i uinili. Drugo jutro, po mene u hotel je doao Atanasovski i Duko, te smo otili u MO, u njegov ured. Tu mi je Atanasovski, po prilici iznio prosudbu, da ne vjerujem slovenakoj slubi, jer u stvari, slovenaka sluba ne postoji, jer je filijala slubi Italije, Hrvatske i Austrije, a s obzirom, da sam ja kroz "Operu" u Beogradu, radio protiv interesa RH, Slovenci e me isporuiti Hrvatskoj. Stoga mi je sugerirao, da zaboravim sav svoj ukupni dotadanji rad, i da se okrenem biznisu, a oni e mi tu pomoi. Naime, ja sam i tokom vonje od granice do Skopja, a i tokom veere, priao da se bavim biznisom, da sam i u Zagrebu imao firmu za ugradnju opreme za osiguranje prostorija, te mi je toga radi, Atanasovski sugerirao da ostanem u Makedoniji, jer je u Sloveniji, za mene preopasno, te da se posvetim biznisu. Toga radi, taj drugi dan, poveo me kod izvjesnog PANA, prezime sam zaboravio, a on je trgovac u Skopju. Ima brata u krugu amerikog biznisa, vezanog uz vojni kompleks. Iznad kancelarija Panine firme, a to nam je Pano pokazao, nalazi se skladite uzoraka vojne opreme i oruja. Bilo je tu automatskog pjeadijskog oruja, pa ak minobacaa, bombi, granata, uniformi i dr. Pri tome, Pano pokazujui nam te uzorke, govorio je, da s ovim orujem i opremom, opremaju makedonsku policiju i vojsku. U jednom trenutku, kad se Atanasovski odvojio, Pano me upitao, zato njega Vasiljevi spominje u tampi, u svojim intervjuima. Ja taj detalj spajam, s jednim detaljem jednog svog suradnika, Makedonca, koji je pratio transporte oruja za RH preko crnomorskih luka, a gesta kojom me je u odsutnosti Atanasovskog upitao za Vasiljevia, ukazuje mi, da bi taj suradnik Vasiljevia, trebao upravo biti taj Pano, a napose, radi injenice, to ima brata u SAD, vezanog za vojno industrijski kompleks. Tijekom tog boravka kod Pana, on mi je nudio poslovnu suradnju oko redistribucije oruja i opreme. Poslije podne, Pano nam je pokazao svoju tvornicu u izgradnji, iznad Skopja. Naveer, ja sam izaao sa Graberom i njegovom prijateljicom. Od interesantnijih detalja te veeri, istiem, da je Graber u kontekstu jezinih barijera, istakao, da je u

R. Radoji: IZJAVA

185

Makedoniji boravio jedan austrijski general, obavjetajac, takoer ugraen u UNHCR, s kojim je on u kontaktu, te da je studirao slavistiku, te da govori sve jezike naroda bive Jugoslavije. Takoer, Graber mi je dao knjigu "Janini pomiki" i neto novaca. Za sebe je kazao, da je u diplomatskom statusu, kao predstavnik UNHCR-a. Nije bio znatieljan u vezi s mojim prijanjim radom, ve je istakao, da u o tome razgovarati s njegovim kolegama u Sloveniji. Drugi dan, Graber me odveo na slikanje, gdje mi je izraeno 5 fotografija, te smo otili kod Atanasovskog, u njegov ured. Pri dolasku k Atanasovskom, Graber mi je objasnio, da je on u isto vrijeme i veza slovenake slube sa makedonskom, te da najmanje jedanput tjedno kontaktira Atanasovskog. Kad smo doli kod Atanasovskog, Graber mi je kazao, da je moje prebacivanje iz Srbije preko Makedonije, u reiji makedonske vojne slube, dogovoreno na nivou ministra Jane i makedonskog MO Bocinova. Ovo je potvrdio i Atanasovski, pozivajui se na telefaxove izmeu dvaju ministarstava, a to je njemu i pokrie za izradu lanih dokumenata za mene, odnosno, ukupni njegov angaman s mojim boravkom u Makedoniji. Nakon te posjete, kod Atanasovskog, Graber me odveo, uz znanje Atanasovskog, na informativni razgovor. Znam da smo doli u prostorije policijske stanice, gdje su me doekala tri operativca u civilu. Graber me predao njima, s molbom, da kad zavre razgovor, da ga nazovu, te e on doi po mene. Potom sam, s tim operativcima otiao u prostoriju, gdje je zapoeo informativni razgovor. Na korektan nain, ova gospoda pokazala su interes za: najprvo, uvjetno reeno, albanski kompleks, strukturiran na teme i pitanja: to je meni poznato o vezi albanske i hrvatske emigracije ranije, prije demokratskih promjena, u kojoj mjeri i kako Hrvatska pomae Albancima na Kosovu; jaini albanskog lobbva u Hrvatskoj, u Zagrebu; koliko i kako se Albanci ukljuuju u ZNG, i da li je to klica moguih buduih paravojnih formacija na Kosovu, odnosno Makedoniji; Moje spoznaje, odnosno slubi JNA o Albancima u zapadnoj Makedoniji; Moje spoznaje o vezanosti Albanaca s Kosova s Albanijom i sjeverozapadnom Makedonijom; Da li postoje i kakve su veze Albanaca u Hrvatskoj, s hrvatskom policijom. U ovom setu interesa, traili su moja osobna saznanja, obzirom, da sam iz Hrvatske, ali i saznanja slubi sigurnosti JNA. Pri tome, pokazali su interes za konkretne osobe iz RH, iz albanskog miljea, Vebi Veliju, napose, Tomi Berishi, i gen. Abduliu. Kroz pitanja o tim osobama doticali su, to ja znam

186

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

o njihovim relacijama prema vlasti RH, njihov utjecaj na albanski lobby u RH, kakve su im veze prema Republici Albaniji, te materijalno-financijsko stanje tih osoba, u takvom interesu, ja sam iznosio saznanja, koja sam imao jo dok sam boravio u Zagrebu, oslikavajui im saznanja npr. o Vebi Veliji i njegovim vezama prema politici, ali i slubama sigurnosti, pa im ak ilustrirao, da je Vebi Velija odmah dobio podatak, da ga Centar SDS Zagreb stavlja pod tretman. Pri iznoenju ovih saznanja koristio sam se analitikim prikazom uprave bezbednosti SSNO-a, gdje su iznoene ope konstatacije o stanju na Kosovu, Albaniji, vezano uz albanski kompleks. Takoer, vrlo detaljno, traili su podatke o vezanosti Albanaca sa Katolikom crkvom, i utjecaj Islamske vjerske zajednice na Albance u Albaniji, Kosovu i Makedoniji. U kontekstu interesa za veze i utjecaj Islamske vjerske zajednice prema Albancima, ja sam im iznio prosudbu, koju sam znao iz kontakta sa Samardiem i nekim islamskim elnicima (ari iz Novog Sada), oko izbora Reisa-Ul-Ulejmana. Ustvrdio sam, da je raspadom bive Jugoslavije, tada vaei Reis-Ul-Ulejman, efendija Jakub Selimovski, izgubio mo unutar islamske vjerske zajednice bive Jugoslavije, jer je u islamskoj vjerskoj zajednici dolo do pomjeranja centra moi, a to je bilo vidljivo prilikom izbora novog Reisa. Naime, Muslimanska zajednica iz Srbije i dijela Vojvodine, a uz na glaeni utjecaj i inzistiranje pobonim vezama SDB-a Srbije, nastojala je, da se za novog Reisa izabere beogradski muftija Jusufspahi, koji je bio suradnik SDB Srbije. Protukandidat bio mu je tadanji zagrebaki muftija Mustafa Ceri, a iza kojeg je stajala Islamska vjerska zajednica Hrvatske, Kosova, dijela Vojvodine i djelomino Muslimani iz Bosne. Tu sam podvukao, upravo te injenice, da je dio islamske vjerske zajednice Albanaca, preteirao Mustafu ceria, a bio protiv Selinovskog, koji je ipak makedonski muftija. Pri izboru, dakle, do izraaja je dola naglaenija utjecajnost iz Hrvatske, na islamsku vjersku zajednicu sa prostora bive Jugoslavije. Pri ovakvom mom izlaganju, ovog problema, detaljizirali su pitanjem, kako onda objasniti injenicu, da su Hrvati i Muslimani u ratu u Bosni. Tu sam im objasnio, da e utjecajem islamskih centara na Zapadu, prisutnou politikih muslimanskih stranaka u RH, te radi stavova dijela hrvatske oporbe, koja je za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu, da e toga radi, doi do mirenje i spoja Muslimana i Hrvata. Drugi set naglaenog interesa, bio je plan za izvlaenje bive JNA iz Makedonije. Tu su, napose, inzistirali na

R. Radoji: IZJAVA

187

detaljima plana za izvlaenje bive JNA iz Makedonije, a to sam ja u sjenju 1992.g., radio. Naime, kao to sam ve ranije kazao, ja sam radio kroki plana psiholoko propagadne djelatnosti, koje bi trebale biti potpora izvlaenju JNA iz Makedonije. Ja sam iznio. to sam detaljnije mogao, sadraj teksta, koji sam prezentirao Savjetu komandanta RV, a koji je, to sam ve kazao, odbijen. Njih je interesiralo, na osnovu kojih dokumenata, spoznaja, je taj plan raen. Na osnovu kojih prosudbi, sam ja predlagao meunacionalne i interkonfesionalne tenzije i sukobe. Ja sam im iznio, da su polazita za prijedlog takvih akcija i zahvata bili, analitiki presjek Uprave bezbednosti SSNO i analitiki materijal Odelenja bezbednosti RV i PVO. Oslikao sam im, sadraj tih dokumenata, da su to u stvari bile svodne prosudbe stanja u Makedoniji, s akcentima na stanje meunacionalnih i medukonfesionalnih odnosa. Takoer, kroz pitanja pokazali su interes za Janjevce i to Janjevce u RH, njihov utjecaj, mo i si. Pri interesu za Janjevce, napose, interesirala ih je financijska mo i utjecaj Janjevaca u RH, te Janjevci i biva emigracija Hrvatske. Konkretnije, pokazali su interes za Josipa Gucia, koji je bio u emigraciji, vratio se u zemlju i dao naglaeniji prilog HDZ-u, te odtuda kakova je stvarna mo Janjevaca u RH. Takoer, u sklopu Albanac, pitali su oko mogunosti meukonfesionalnih sukoba Albanaca katolika i muslimana. Tu sam objasnio, da su takovi sukobi za sada iskljueni u potpunosti, i to radi pritiska Miloevia na ukupni albanski korpus, a to ih integrira, homogenizira. Znaajni dio razgovora, odnosio se na interes i moje prosudbe, vezano uz odnose Srbije prema Makedoniji. Ja sam tu iznio jednu prosudbu, i to: Srpsku manjinu u Makedoniji, za sada, jo uvijek Miloevi dri kao rezervnu kartu, "okera". Igra, meutim, na Albance, i to, koritenja radikalizma VMRO-a, koji u svom radikalizmu ide na etniko sueljavanje sa albanskim korpusom u Makedoniji, pa je bit Miloevieve politike u Makedoniji, potpirivanje takvog sukoba, a to je i najbolja mogunost za destabilizaciju Makedonije. Prema tome, radikalizam VMRO trenutno je prirodni saveznik srpskoj politici. Ako e zaigrati na srpsku manjinu u Makedoniji, gurnut e Srbe u sukob s Albancima u Makedoniji, te e tako iskoristiti VMRO, koji e ii u tvrdi sukob s Albancima, a to je onda i realna ansa za procese destabilizacije Makedonije. Operativce slube, interesirala je moja prosudba, o utjecaju i prisutnosti SDB-a Srbije i vojnih slubi sigurnosti u Makedoniji. Ja tu nisam mogao puno elaborirati, osim jedne ope konstatacije, da kadrovska, organizacijska struktura

188

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

sustava sigurnosti Makedonije, nije dirnuta, a s obzirom da nije taknuta obavjetajno-sigurnosna struktura Srbije, onda je neminovno, da ti kanali postoje tvrdo, da je tu infiltriranost vojnih slubi sigurnosti, naglaeno prisutna. Pri ovakvom mom stavu, inzistirali su na procjeni, da li mogu na osnovu informacija koje sam itao, detektirati izvore. Tu im nisam mogao pomoi, napose, ne oko izvora, jer ja sam itao svodne materijale. No iznio sam tvrdnju, koja je tona, da su ti svodni materijali toliko kvalitetni, jer zahvaaju svaki sigurnosni problem u potpunosti i dovoljno rasvjetljivo, pa otud i izvori moraju biti kvalitetni. znatni dio razgovora, odnosio se na njihov interes o ralacijama SPC-a prema Makedonskoj. Ja sam tu iznio tezu, koju sam uo od umonje, da SPC ponavlja pogreku Predsjednitva bive SFRJ, to se opire i osporava autokefalnost makedonskoj crkvi. Na taj nain, u principu, baca MPC u proces unijaenja. Dakle, takav pritisak SPC-a, moe pokrenuti kod vrha MPC, ubrzanje procesa unijaenja, odnosno ukljuenja makedonske pravoslavne crkve u vatikansku asocijaciju. No, prenaglaene, unijatske pretenzija vrha makedonske pravoslavne crkve, kao otklona pritiscima SPC, moe u vjernikim masama rezultirati protestima, jer e to mase protumaiti, a spc moe potencirati, da je to gubitak iskanskonskog pravoslavlja, da se na taj nain makedonska pravoslavna crkva, baca u zagrljaj do tada, sotoniziranoj katolikoj crkvi. Takvi procesi, za samu Makedoniju su neprihvatljivi, jer e dolaziti do vjerskih sukoba unutar makedonskog korpusa. Ovakva moja prosudba nije ba prihvaena kod mojih sugovornika. Posebno su pokazali interes za gen. Tumanova, koji je bio jedno vrijeme zamjenik gen. Vasiljevia u Upravi bezbednosti SSNO-a. Interesirali su se da li ga poznajem, moje prosube Tumanova, s kim kontaktira, zato nije doao u Srbiju, s centralnim akcentom, da li kontaktira gen. Vasiljevia i puk. Rakoevia. Ja sam im dao podatke s kojima sam raspolagao, da mu je ena u Beogradu, da sam s njim telefonski kontaktirao i sl. Pri tome, jedan od operativaca je kazao, da Tumanov radi neki posao za "Fiat", ili neku talijansku firmu. Ovaj razgovor trajao je cca 10 - 15 sati. Nakon razgovora pitali su me, ako doem do nekih korisnih podataka, da li imam dogovorenu vezu s nekim iz makedonske slube, jer bi znali cijeniti svaki korisni podatak za makedonsku sigurnosti. Ja sam rekao, da sam uzeo telefonski broj puk. Atanasovskog, te da u, ako u moi pomoi, biti sklon tome. Da istaknem i to, od ova tri operativca, jedan, najstariji je iskusan s profesionalnim manirima i odnosom, dok druga

R. Radoji: IZJAVA

189

dvojica mlaih, ulazili su se u politizirane replike sa vie politikih rakursa, nego sigurnosnih- Nakon ovog razgovora, po mene je doao Graber, te smo tu veer proveli zajedno s njegovom prijateljicom. Drugi dan, meni je Graber dao avionsku kartu za Ljubljanu, a Atanasovski makedonsku putovnicu na ime Milovan Krstik. Dakle, ja sam u Makedoniji, odnosno u Skopju boravio 4 dana. Istina, da kaem, bio sam iznenaen visokim nivoom prijema i vrlo korektnog odnosa Grabera, a napose puk. Atanasovskog prema meni. Jo bih podvukao neke detalje, do kojih sam doao u razgovoru sa Atanasovskim, Dukom, i drugim sugovornicima u Makedoniji. Atanasovski mi je naglaeno potencirao, da je on adutant Kire Gligorova, predsjednika Makedonije, da su oni, mislivi pri tome, na makedonsku vojsku i sustav sigurnosti, tvrdi pristalice i pobornici politike Kire Gligorova, da se protive VMRO-u, radi njegovog radikalizma prema albanskom dijelu Makedonaca, koji u Makedoniji mo e izazvati graanski rat izmeu Makedonaca i Albanaca. Takoer, Atanasovski je u nekoliko navrata, ak s ponosom, primjetio, da se u Makedoniji, u stvari nije nita promijenilo, napose ne u infrastrukturi vlasti, da je Makedonija ostala najjugoslavenska republika i iznosio sline teze. Po kontaktima sa Atanasovskim, vidio sam, da postoje u sustavu sigurnosti Makedonije, sukobi izmeu vojne slube i SDB MUP-a Makedonije, jer je SDB MUP-a zanovljen novim kadrovima vie, a napose pripadnicima VMRO-a, dok je vojna struktura ostala skoro ista od bive JNA. Ja sam stekao dojam, da su o meni dosta znali. To zakljuujem po detalju, da su mi tijekom razgovora spomenuli roaka Cvjetka Radojia, koji ivi u Makedoniji, a bio je puk. JNA, otiao u penziju 1990.g., a o kojem sam i ja imao malo podataka. Takoer, kad smo razgovarali, tj. kad su pitali, napose teme vezane uz vjerske konfesije, podsjeali su me, da bih to trebao znati, jer da sam vidio dokumente u Komisiji IV Sabora za odnose s vjerskim zajednicama, aludirajui pri tome na moje poznanstvo s Unkoviem i Samardiem. Na aerodrom, ispratili su me puk. Atanasovski, njegov autant Duko, Graber, i njegova prijateljica. Atanasovski je pri rastanku zatraio, da ga obavezno nazovem po dolasku u Sloveniju, te da budemo u kontaktu, to sam ja naravno obeao. Prije odlaska iz Skopja, Graber mi je kazao, da e me u Ljubljani na aerodromu priekati njegovi kolege, a i Mustafa andi. Ja se tono sjeam/ da sam u Ljubljanu doputovao linijom "Adria-airweis", 18.kolovoza 1993.g. Kao to je i

190

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Graber kazao, na aerodromu u Ljubljani, doekali su me andi Mustafa i Tone Peinkihar. Naravno, Peinkihar se nije predstavio po funkciji, ve sam kasnije saznao, da je on ef obavjetajnog odjela VOMO-a. S aerodroma odili smo u stan Mustafe andia, Beblerjev trg 8. Ja sam zamolio, da tu no prespavam kod andia, da bi s njim, a napose, s Irenom andi evocirao sjeanja iz Beograda. Sada bih u grubo iznio boravak u Ljubljani od 18. kolovoza 1993.g. do 15. oujka 1994.g., a potom detalj izirao o tom boravku sve sigurnosno bitne detalje. Po dolasku, smjestili su me pripadnici VOMO-a u motel, a drugi dan u stan VOMO-a, Rojeva 22/11. Samnom su, po dolasku u Ljubljanu, informativne razgovore i kontakte, ispred VOMOa, vodili Tone Peinkihar, Sao Nacevski - "Sandi" (prijavljen: Traka cesta 121, koristi tel: 111-145, 442-693), Boo, ne znam mu prezime (stanuje u Postojni, Traka 36 - tu je i sjedite njegove firme "Magus", a vlasnik je i firme "Reneline", Dunajska 106, Ljubljana, koristi peging 102-605). Od pripadnika slube sigurnosti, odnosno VOMO-a, jo sam tijekom boravka u Ljubljani, upoznao eljka upania (telefon u stanu: 321-082). Tijekom boravka u Ljubljani o ovim pripadnicima VOMOa, saznao sam; TONE PEINKIHAR, ro. oko 1962.g., bio kapetan JNA, radio je u obavjetajnoj slubi, najvjerojatnije radio u nekom prislunom centru, tj. centru za elektronsko izvianje. Rodom je iz Pomurja, a slubovao je u Ljubljani. Oenjen je, otac dvoje djece, imao je prije slovenakog osamostaljenja, kontakte sa Janom. Uesnik je slovenae TO, od poetka osamostaljenja i prema njegovom kazivanju, jedan je od utemeljitelja slube sigurnosti slovenake vojske. Jedno vrijeme bio je ef analitike VOMO-a, a potom rukovoditelj obavjetajnog odjela VOMO-a. Ima dobre veze prema SOVI MUP-a Slovenije, za razliku od drugih iz VOMO-a. Prema njegovim tvrdnjama, komunicira sa predsjednikom Ku anom i garniturom oko Kuana. Vozi automobil reg.oznake LJ "Opel" - 9. Bavi se lovom. Ima dobre veze u redakciji "Mladine", jer je znao plasirati neke sadraje iz rada VOMO a kroz "Mladinu". U nekoliko razgovora iznio je, da ima kontakte sa amerikim, njemakim i austrijskim obavjetajnim slubama. SAA NACEVSKI - "SANDI", ro. oko 1968.g. u Mariboru, otac mu je bio carinik, Makedonac, na slubi u Sloveniji. "Sandi" je zavrio Fakultet politikih nauka - smjer ONO. Operativac je VOMO-a u obavjetajnom odjelu, u rangu

R. Radoji: IZJAVA

191

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

majora. Nije oenjen. Mlai brat stanuje s njim. Uesnik je obrambenog rata u Sloveniji, od poetka, esto put uje po zadacima u Italiju, dolazi u RH, a odlazi i u Austriju. U RH, dolazio u Zagreb i u Istru. Ove detalje znam, po prianju tijekom kontakata o stanju u Zagrebu i Istri, unutar obavjetajnog odjela zaduen je za prikupljanje podataka o Makedoniji. Boravio u vie navrata u Makedoniji, a vrlo dobro poznaje i Beograd, to sam vidio po njegovom poznavanju restorana, trgovina, ulica i sl. BO0, prezime ne znam, ro. oko 1956/57.g. u Gorskom Kotaru, mjesto ne znam, Hrvat, bio major JNA, ininjerac, sluio u Postojni. u VOMO-u, obavjetajni odjel, zaduen za RH i logistiku. U rangu je majora. Ima vie firmi - bavi se privatnim biznisom. Bio je u kontaktu sa slovenakom TO, od samih poetaka osamostaljenja Slovenije, i odmah uao u sastav VOMO-a. Prema njegovom kazivanju, tijekom rata u RH, po obavjetajnim zadacima slovenake slube, pristupio u HOS i bio s pripadnicima HOS-a u Vukovaru. Tvrdi, da ima irok krug veza meu vukovarskim izbjeglicama i bivim pripadnicima HOS-a. osobno poznaje Paragu, a nuena mu je i visoka funkcija u jedinicama HOSa. Priao je dosta detalja o borbama u Vukovaru, iz ega zakljuujem, da je uistinu bio tamo. Ispriao je jednu epizodu, da je u postrojbama HOS-a upoznao jednog australskog oficira, hrvatskog porijekla, s kojim je bio prisan, a meni prezentirao, kao da ga je angairao za suradnju. Puno detalja, iznosio je, vezano uz Dedakovia. u Zagrebu ima neku enu, Hrvaticu, udata za Albanca, s kojom je u poslovnim odnosima oko svojih firmi, a takve kontakte koristi i za obavjetajni rad. U Delnicama poznaje jednog vrlo imunog ovjeka, vlasnika pilana, koji je bio donator izgradnje prostorija za granini prijelaz. Kod ovog dolaze i visoki funkcioneri RH. Ovaj kontakt prezentirao mi je, takoer, kao profesionalno korisnim za njega. Bl izak je i sa nekim policajcima u Delnicama. Ima nekakvu vezu u policiji u Rijeci, jer mi je jednom zgodom, pokazao interni telefonski imenik PU Rijeka, sa svim policijskim stanicama. Taj telefonski imenik, bila je fotokopija. Dobro je obavjeten o politikim prilikama u RH, npr. znao je, znatno ranije, o previranjima u HSP-u, sukobu Paraga - api, s time, da kad je rije o RH, otvorenu podrku i simpatije izraava za HSP. Iz razgovora s njim, saznao sam, da je bio jedan od instruktora u vjebanju postrojbi HOS-a, na Koevlju, a koje su bile organizirane i koje je provodio VOMO. Takoer, znao je iznositi detalje, kako su VOMO organizirali prodaju oruja preko Parage u RH. Tu je detaljizirao, npr. da je postrojbe

192

HOS-a vjebao Krkovi sa svojom jedinicom Mori, uz uee VOMO-a i da je to u poetku bilo dobro, ali je onda dolo do postupnog zahlaenja i konkurencije. Inae, transfer oruja u reiji HOS-a, u RH, iao je preko Lovina i Jane. Tu je Boo znao iznositi detalje, kako se oruje prebacivalo HOS-u. Priao mi je, da je u vezi s nekim Sirijcima, koji imaju firme u Njemakoj, te da su ga oni pomogli, inicijalnim sredstvima za njegove firme, u poslovnim je kontaktima s nekim firmama u Zagrebu, ne znam kojima. Znao je ee govoriti o profitabilnosti firmi . Ja zakljuujem, vie nego to imam nekih detalja, da iza nekih Boinih financijskih zahvata, stoji VOMO i to sa aspekta, samofinanciranja kroz takve firme. Inae, sklon je novcima. Primjetio sam, da je uzimao, kad smo izlazili na veere, dvostruke raune od vlasnika ugostiteljskih radnji, da bi mogao to vei dio sredstava pravdati iz kase za specijalne namjene. Tu me molio, da sluajno ne bi provalio tak av nain varanja specijalne blagajne VOMO-a. Poznato mi je, da Boo dri na vezi kao suradnika, nekog penzioniranog generala. Naime, jednom mi je, grekom dao kazetu na kojoj je bio snimljen kontakt sa suradnikom, to sam presluao i zakljuio, da je rije o nekakvom generalu, najvjerojatnije, Slovencu, a koji je u kontaktu s nekim generalima u Beogradu. LADO GRABER, ro. 1956. g. u Pomurju, bio kap. ili kap. I klase bive JNA. Grabera sam ve spominjao, ovdje nadopunjujem saznanja o njemu, dobivene od njegovih kolega. Radio je u II upravi Generaltaba. Jedno vrijeme, kao obavjetajni oficir, boravio je u Namibiji, govori njemaki i engleski. U obavjetajnom odjelu VOMO-a u rangu je majora, detairan u Mariboru. Oenjen, ima dvoje djece, ena je odgajateljicu u vrtiu. Ima firmu, posredstvom nje je plasirao u Makedoniju "Alkaloidu" Skopje, neke medicinske potreptine. Ima kvalitetnu operativnu poziciju u Makedoniji, jednog od direktora "Feronikla". Meutim, suradnika nastoji iskoristiti i za razvoj biznisa, kako bi se i na taj nain interpolirao u Makedoniju. Od svibnja 1993.g-, do listopada 1993.g., bio je ugraen u UNHCR, u Makedoniji. Po povratku u Sloveniju, ponovno vodi detaman obavjetajnog odjela u Mariboru. ELJKO UPANI, rod. 1956.g., bio kap. ili kap. I klase bive JNA. Slubovao na teritoriju Slovenije, kao organ bezbednosti u nekoj od jedinica. Isto uesnik TO, od poetka osamostaljenja Slovenije, odmah ukljuen u VOMO, bio ef

R. Radoji: IZJAVA

193

kontraobavjetajnog odjela, izaao, i sada je na dunosti na aerodromu Brnik. Rastavljen je. Dakle, da nastavim u grubo, rekonstrukciju boravka i kontakata sa pripadnicima VOMO-a u Ljubljani. Po smjetaju u Rojevu 22/11, stan je bio namjeten. Informativni razgovori ili ispitivanja prvih cca 20 dana, vodili su, kao to sam kazao, Peinkihar, "Sandi" i Boo. Meutim, ti razgovori vodili su se, nikad ne u slubenim prostorijama, ve po gostionama, etnjama, vonjom u automobilu i sl. O interesima kroz razgovore, iznjet u detaljnije kasnije. Istiem, da su u vonjama, poduzimali naglaene mjere sigurnosti, bojei se da nismo praeni od hrvatske slube. Postavljali su ak i kontrapratnju, ne bi li otkrili hrvatsku pratnju. To mi je Toni objasnio, da su najvjerojatnije Makedonci obavjestili hrvatsku slubu, da sam u Sloveniji, i onda su toga radi, poduzimali takve mjere, da otkriju prisutnost hrvatske slube. Kontakti su reducirani tokom listopada 1993.g., a poee znao mi je donijeti, ili Toni, ili Boo "Olimpus", zadali bi temu, a ja bih izdiktirao na traku svoja saznanja. U tom intervalu, vozili su me na Bled i Bohinj, pa sam se osjeao, na neki nain, izletniki. Ja sam bio bez osobnih dokumenata, sve do kraja rujna, kada sam posredstvom Nacevskog, u izbjeglikom centru, dobio izbjegliki karton, na ime Senad Dervievi, ro. 24.12.1953.g. u Sarajevu. to sam ostao bez dokumenata, objasnili su mi, da moram predati makedonsku putovnicu, jer je to zahtjev makedonske slube, tj. Atanasovskog, da se ta putovnica, s kojom sam doputovao, vrati. Da preem na konkretizaciju i detaljizaciju, bitnih injenica, u vrijeme mog odnosa s pripadnicima VOMO -a. Kazao sam, da sam prvu no, po dolasku u Ljubljanu, prespavao kod andi Mustafe i Irene. Tijekom razgovora s andiem, kad smo ostali sami, on mi je kazao, da su to pripadnici slovenaKe slube VOMO, da im je on ispriao, da ja raspolaem mikrofilmovima vanih dokumenata, da raspolaem sa nizom, za njih korisnih saznanja, da imam irok spektar mogunosti kontakata. Kazao je, da ih jako interesira Jana, dali je bio suradnik Ace Vasiljevia, da e me to sigurno odmah priupitati, te da im o tome sve kaem. Rekao mi je, da su pripadnici VOMO-a, gotovo sve bivi organi vojne sigurnosti, te da bi s njima mogli dobro odtrgovati, mislivi na mikrofilmove. Posebno mi je apostrofirao njihov interes za Janu, jer unato toga, to su sluba unutar MO, gdje je ministar Jana, idu na ruenje Jane. stoga bi im bio dragocjen podatak o tome, da je Jana vojni pijun. Sugerirao mi je, da odmah u kontaktima sa pripadnicima VOMO-a, postavim nae stroge zahtjeve i

194

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

uvjete, da rijee andiu i meni, status, dobivanjem dravljanstva, posla, i rjeenjem drugih eg zistencijalnih pitanja, u tom razgovoru s andiem, osjetio sam, da me vrlo visoko pozicionirao, predimezionirajui moj znaaj. Ja sam ve kazao, da su informativne razgovore samnom, ili bolje kazano intervjue, ispred VOMO-a vodili Tone Peinkihar, Saa Nacevski, i Boo. Kazao sam i to, da ti razgovori nisu voeni u slubenim prostirijama, ve na javnim mjestima, automobilima, ili u stanu, koji su mi dali na koritenje. Isto tako, istiem, da to nije bila seriozna rekonstrukcija nekih tematskih cjelina, interesantnih sa slovenaki sustav sigurnosti, ve metodom intervjua, da kaem, na preskokce, tijekom jednog intervjua, preskakivali su s teme na temu, etajui na taj nain mojom memorijom. Moj je zakljuak, da je sve to raeno dosta povrno, te da sam mogao znatno vie detaljizirati, da je bilo interesa, neke od podataka. Kasnije, kad su preli na metod zadate teme magnetofon, ja sam pokuao grupirati prisjeajue podatke na zadatu temu, no, i tu nije bilo, kasnije detaljiziranje te teme. Stoga, mi je u ovom trenutku, vrlo teko rekonstruirati razgovor po razgovor, nego u pokuati, napose radi viekratnih ponavljana dijelova nekih tema, te razgovore sa pripadnicima slovenake slube grupirati, po temama, te na taj nain pokuati rekonstruirati, to ih je interesiralo i to sam kazao na pojedine teme. Isto tako, tijekom tog odnosa, bilo je i neoficijelnih diskusija, na odreene teme, a napose probleme iz drutveno - politike zbilje Slovenije, te u pokuati i taj dio detaljizirati, do mogueg nivoa sjeanja. Zasigurno, prvo pitanje, interes, Toneta Peinkihara i Sae Nacevskog, bio je, da im pukuam identificirati ili pripomoi u rekonstrukciji suradnike mree slubi sigurnosti bive JNA u Sloveniji. Na ovom podruju, ja im uistinu nisam mogao puno pomoi, napose ne u rekonstrukciji suradnike mree bive JNA, u samoj Sloveniji. Kazao sam im, po prilici, da je iz KOG-a, Odelenja bezbednosti RV, Ratko Radakovi imao u slovenskoj policiji suradnika, te je ispalo, kad je Radakovi bio 10-tak dana u pritvoru u Sloveniji, da je taj suradnik s njim obavljao informativni razgovor. To sam znao iz prie Radakovia, te sam im to prenio. U tom kontekstu, elaborirao sam i prijanju redakciju "Mladine", u vrijeme "suenja etvorici", s naznakom, da bi Botieri trebao biti suradnik vojne sigurnosti, i to na vezi uprave bezbednosti SSNO-a. Botieri je koriten kao izvor podataka, dobro pozicioniran, radi napisa koje je plasirao kroz "Mladinu", s obzirom na moja skromnija saznanja na ovu temu, u nekoliko navrata tijekom takvih intervjua, pokuali su testirati, da li znam, ili imam kakve indikacije, da je npr.

R. Radoji: IZJAVA

195

Macinger, tajnik skuptine, bio vezan na vojnu slubu sigurnosti. Isto tako, pokazali su interes, da li raspolaem bilo kakvim indicijama, da je Rupel imao kontakte sa vojnim slubama sigurnosti, ili uope sa sustavom sigurnosti, aludirajui na vezu s SDS (Sluba dravne sigurnosti). Isto tako, pitali su me, da li mi je to poznato u vezi Zmage Jelinia sa vojnom slubom ili Slubom dravne sigurnosti. Ja nisam mogao potvrditi, jer nisam imao ak ni indikacija, sa svog nivoa spoznaje, da su ti ljudi iz Slovenije, na vezi sustavu sigurnosti bive SFRJ. Toga radi, u nekim segmentima, oni su mi govorili o tim ljudima, npr. o Zmagi Jeliniu, da je bio suradnik slovenake dravne sigurnosti. Kasnije su to i objavili u novinama, njegov dosije, iz kojeg je vidljivo, da je stvarno bio suradnik. Pri tome, o Jeliniu su mi davali insinuantne konstatacije, da je on povezan sa Kuanom, da je Jelini u stvari Kuanova metafizika batina, kojom plai jedno krilo biraa Slovenije. Od ostalih imena, kojih se sjeam, a za koje su pokazali interes, da su mogui suradnici slubi sigurnosti, su novinari "Dela", Boris Je i Slakar, ime ne znam. Navodno, da su jedan i drugi jedno vrijeme boravili u Beogradu, ili negdje u Srbiji, te od tuda interes, da li su tu vrbovani i dali ja o tome neto znam. U nekoliko intervjua, pokuali su kroz pitanja testirati moja saznanja, da im ispriam odnos vojnih slubi sigurnosti prema odreenim grupacijama osoba. Na primjer, odnos slubi sigurnosti prema organima sigurnosti u TO, kakva je tu bila praksa, da li su tu slube sigurnosti JNA gradile agenturne pozicije i si. Isto tako, traili su, to je meni poznato o odnosu slubi JNA prema polaznicima panevakog teaja vojnog sustava sigurnosti, kako su nakon teaja rezervne oficire ili vojne policajce, koji su zavrili taj teaj, koristili u sustavu sigurnosti. Takoer, naglaenije se interesirali o specijalcima vojnih jedinica, padobrancima s obuke u Niu, kadrovim a kriptozatite sa kurseva u JNA. Ja sam im tu dao, meni poznata obrazloenja, npr. o vezanosti rezervnog sastava vojne policije na sigurnosni sustav JNA; Kontinuiranom provjeravanju, po vojnim slubama sigurnosti, kadrova na ratnim rasporedima u kriptozatiti, vojnoj policiji i drugim specijalnostima. S obzirom, da su moji sugovornici bili, bivi pripadnici sustava sigurnosti JNA, oni su to, znali ire. U kontekstu ovoga, tijekom niza razgovora, pokazivali su interes, to je meni poznato o pojedinim Slovencima van Slovenije, a bili su bliski, ili u sustavu sigurnosti bive SFRJ. Posebno interesirali su se o u nekoliko razgovora, pitali su,

196

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

to mi je sve poznato o Stanetu Dolancu, kao bivem saveznom sekretaru za UP. U Kazivanju o Dolancu, ja sam iznio, da je nakon raspada SFRJ, bio u kontaktu sa puk. Viliem i dr. Bokom Todoroviem. Vili mi je priao, da su Dolancu, ak slali iz Beograda, jednog novinara "Borbe", da intervjuira Dolanca, ja mislim u obostranom interesu. Interesirali su se posebno, to mi je poznato o Dolanevim vezama prema sustavima sigurnosti bivih komunistikih zemalja istone Europe, da li, i koje, veze Dolanc njeguje. Iz njihovog kazivanja, a i pitanja, ja sam shvatio, da im je Dolanc potpuna enigma, a Tone ili Boo, ak mi je kazao, da Dolanc o ukupnoj politikoj eliti Slovenije, novoiskoenim politiarima, te politiarima iz starog sustava, ima niz podataka, s kojima ih, dri u ahu. Boo mi je, takoer, kazao, da gotovo svi pojedinci iz stare nomenklature vlasti, a prisutni su i u sadanjem politikom sustavu Slovenije, od Kuana na nie, svi hodoaste Dolancu, koji ivi u Groz Matuljku. ak ga i zovu "veliki gljivar", ali ne kao sinonim za hobi, ve kao "velikog kuhara politike scene". Takoer, u nekoliko navrata, interesirali su se i za admirala stanu Broveta, iz II Uprave Generaltaba. Ja sam im kazao, da je bilo kontakata i nakon 1990.g., i kasnije, Broveta sa Acom Vesiljeviem i puk. Rakoeviem. Kazao sam im, da Rakoevi ima poprilino dobro miljenje o Brovetu. Boo mi je kroz takva propitkivanja kazao, da su prema Brovetu primjenjivali mjere i radnje, po njegovim dolascima u Sloveniju, da je tu ak bilo i nekakvih, kako sam shvatio, pokuaja uspostave kontakata od slovenake politike, posredstvom slube sigurnosti prema Brove tu. Interes u vezi s Brovetom, kretao se, gdje bi prema Sloveniji, i u Sloveniji, Brovet mogao graditi neke veze ili uporita, jer su ga cijenili jugonostalgiarem. Ja sam im naznaio, vie naelno, nego detaljizirajui, da bi to trebalo biti meu kadrom iz Slovenije, vezanim za SID SSIP-a, te rukovodei timovi velikih sustava sa filijalama u inozemstvu, jer je Obavjetajna uprava u te punkteve u inozemstvu, ugraivala svoju agenturu. Tu su postavili i pitanja eventualnih veza Broveta sa akterima tzv. "YUTA"-e. O "YUTA"-i ranije sam govorio, kao projektu integracije pripadnika bivih sustava sigurnosti ili SK - PJ provenijencije. Isto tako, u nekoliko razgovora, pitali su o Marijanu Ziherlu - p.puk. o njemu sam ve kazao, da je bio tajnik Savjeta komandanta, a bio je dodjeljen za vezu izmeu "Opere" i Komande. Tijekom intervjua sa pripadnicima VOMO-a, pokazali su naroiti interes za Ziherla, i radi toga, to sam ja u vie navrata govorivi porijeklo podataka, kazao, da sam podatak

R. Radoji: IZJAVA

197

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

dobio od Ziherla. o ziherlu, interesiralo ih je sve. shvatio sam, da im je cilj, uspostava kontakta, jer je Ziherl Slovenac, roen u Zemunu, dobre naobrazbe. Ponudili su, da ja pokuam uspostaviti kontakt sa Ziherlom. Interesirale su ih pozicije Ziherla, odnosi sa visokim oficirima, Rakoeviem, Radoviem i drugim generalima. Ja nisam uspostavio kontakt sa Ziherlom, da li su oni, nije mi poznato. Ja se sada ne mogu sjetiti ostalih imena Slovenaca u Srbiji, tj. Beogradu, za koje su pokazali interes pripadnici VOMO-a, a sigurno jesu, vie nego to sam ja pobrojao, jer su to meni bila nepoznata imena. Meutim, osnovni interes za te osobe svodio se na izuavanje pojedinaca jugonostalgine orijentacije, radi bojazni od mogue penetracije takvih profila u slovenaki nacionalni korpus. Kada je rije o interesu pripadniku VOMO-a o RH, interesiralo ih je gotovo sve, to ja znam. No, ni to nisu bili detaljizirajui razgovori, iscrpljivanjem odreene teme, ve isto tako anketiranje na preskokce. stoga, ja bih te interese grupirao na teme; Na primjer, interes o: ELNITVU HDZ-a. Tijekom razgovora, meni su Penikihar i aa Nacevski, dali jedan fotoalbum sa 4 lista. Na svakom od listova bilo je cca 20 fotografija, pasokog formata, rukovodeih djelatnika HDZ-a. Stoga, album sadri cca 70-80 fotografija. Ispod svake fotografije napisano je ime i prezime. Meni pokazan fotoalbum, u stvari je fotokopija, pa pretpostavljam, da imaju vie takvih primjeraka, koje pokazuju i drugim sugovornicima, ja se sada ne mogu sjetiti svih imena iz tog albuma, ali mogu pobrojati neka, a to su gospoda; dr. Tuman, Manoli, Boljkovac, V. Vukojevi, dr. Kajfe, Girardi-Jurki, Perica Juri, Veki, Jarnjak, Bobetko, Brozovi, Domljan, Sulimanac, i niz drugih, gotovo svi saborski zastupnici, ili drugi dunosnici HDZ -a. Pokazavi mi takav fotoalbum, zatraili su, da triguliram olovkom koga poznajem, o kome neto znam, od podataka, bez obzira na porijeklo podataka. Ja sam sa takvog fotoalbuma, naznaio da znam neke podatke za njih cca 15. Kad sam to naznaio, da znam o tim ljudima neke podatke, traili su, da za svakog ponaosob izdiktiram u kazetofon meni poznata saznanja, o tim ljudima. U kazivanju podataka o tim ljudima, ja sam kazivao podatke, koje sam o tim osobama znao iz njihovih partijskih dokumenata, ako su bili nekada lanovi SKH, potom saznanja koja su prikupljena radom tzv. analitike grupe pri Kabinetu predsjednika CK SKH, to sam ve govorio. Ovdje samo podvlaim, da je tu bilo saznanja iz rada slubi

198

sigurnosti tog vremena, te saznanja do kojih sam dolazio od razliitih osoba, o tim ljudima ili iz novina. Ja sada, uistinu, ne bih mogao utonjeno kazati. to sam za koju od tih osoba, izdiktirao u magnetofon, pripadnicima slovenake slube. Ilustirat u, prema sjeanju, nivo podataka koje sam npr. iznio o g. Manoliu i recimo o g. Kajfeu. JOSIP MANOLl, u toku NOB-a bio partizan, izaao kao puk., radio u UDB-i, bio je ef svih zatvora na podruju Hrvatske, diplomirani pravnik, oenjen je, ima kerku, koja je radila u JAT-u, bio je saborski zastupnik do 1971.g., iskljuen iz partije, iskljuen iz Sabora, ugajao gljive, stanovao u Dubravi, poslije jedan od osnivaa HDZ -a, u Beogradu cijenjen kao nejrespektabilniji protivnik, te da je nepotkupljiv. u Beogradu imaju visoko miljenje o njemu. Kada je preuzeo dunost efa Ureda za zatitu ustavnog poretka, meu pripadnicima sustava sigurnosti u Beogradu, nastupila uznemirenost, jer su ocijenili, da je doao pravi profesionalac, koji e usistemiti sustav sigurnosti u RH i s l. FRANJO KAJFE, zavrio kemiju u Zagrebu, nije se mogao zaposliti, pa je otiao raditi van, patentirao neke ljekove, radio u "Belupu" u Zagrebu, gdje je opremio laboratorij vlastitim sredstvima, imuan, imao konflikte s Gaiem, radi ega je bio u zatvoru par mjeseci. Oenjen je vie puta, posljednja supruga manekenka, ima dvorac u Miljanama, ne pripada ni ljevici ni desnici, ve tehnokratskom sloju unutar HDZ-a, da je upan i dr. Slini nivo podataka, kazao sam i za ostale pojedince, iz tog fotoalbuma. Posebno su inzistirali, da im iz ove skupine pokuam dati indikativne ili bilo kakve druge podatke, o vezanosti bilo koga iz vodstva HDZ-af na sustav sigurnosti, odnosno na SDS RSUP-a RH. Ja sam tu naznaio, da se govorilo, da je suradnik Slube Dalibor Brozovi. Tu nisam niti locirao, u kojim strukturama i gdje se govorilo, da je Brozovi suradnik, ve naprosto, konstataciju, da se govori, da je on taj. Takoer, spomenuo sam Tolj Ivana, kao najvjerojatnijeg suradnika, a to sam obrazloio sljedeim; Iz dokumenata koji su dolazili u tzv. analitiku grupu, vidio sam da je Tolj predmet obrade, kao urednik lista "MI", te da se u takvom operativnom radu kombinirao pristup Tolju, u cilju angairanja za suradnju. Da li je angairan ili ne, a to sam i kazao Slovencima, nije mi poznato. U vezi sa suradnicima sustava sigurnosti RH, pripadnicima VOMO-a, spomenuo sam , da sam od Vite Unkovia saznao, da je biskup Sreko Badurina, suradnik, ali Komisije za odnose s vjerskim zajednicama IV Sabora.

R. Radoji: IZJAVA

199

Unkovi mi je ak kazao, da su Badurini davali neke novce iz specijalne blagajne. Isto tako, pripadnicima VOMO-a, kazao sam, da se i za Ivana Cesara govorilo, da je suradnik SDS RSUP-a RH. Drugi fotoalbum, to su mi ga pokazali, po istom principu sainjen, bio je album oporbenih stranaka u RH. Tu su bile fotografije lidera stranaka sa jo 1-2 vienijih lanova pojedine oporbene stranke i to npr; Iz HSLS-a fotografije Budie, Kovaevia; Iz SDP-a, Raan, Bilandi, Tomac; Iz HSP-a, Dapi, Paraga; Iz SSH Silvije Degen; Iz SDSH, Vuji; Iz HSS-a, Pankreti; Iz SNS-a uki, Pejnovi; i dr. Princip je bio isti, s tim da su ovdje pitali, to mi je poznato o Raanu, Budii, Degenu i Horvatu. O tim ljudima, iznio sam npr, o Raanu, meni poznat kurikulum vite, s akcentima na sukobe unutar SKH, grupacije uvara i Raana, te detaljnije proces pretvaranja SKH u SDP. O Budii, iznio sam, da je studirao na Filozofskom fakultetu, da je bio u zatvoru poslije 1971.g., da se zaposlio 1975/76.g. uz pomo S. uvara u NSB, kao voditelj trezora, da je osoba od apsolutnog povjerenja Kuharia i Koke, da je formirao HSLS, da je rodom iz Drnia, da je majka Srpkinja i sl. O S. Degenu, da mu je otac radio u Slubi dravne sigurnosti, kao kadrovik, da je boem, da je imao neke kontakte sa slubom, da je uspjean advokat, bogat, da je uspostavio kontakt sa Socijalistikom internacionalom, umjerenih politikih stavova itd. O B. Horvatu, da je cijelo vrijeme bio obrada Centra SDS Zagreb, da je bio profesor, da je okupljao jednu grupaciju mlaih ekonomista oko sebe, da je vezan i imao vezu s A. Markoviem i sl. U jednom od dolazaka u slubene prostorije VOMO -a, dok mi nisu instalirali telefon u stanu, tamo sam odlazio telefonirati. Boo i "Sandi", pokazali su mi jedan album, ukorien u smee korice sa pripadnicima Hrvatske vojske. Naime, to je album u smeim koricama od skaja, na svakom listu u desnom uglu nalazi se fotografija asnika HV-a, sa napisanim imenom i prezimenom. Fotografija je veliine fotografije za putnu ispravu, poneka u uniformi, poneka u civili. Po debljini tog albuma, mislim da je oko 400 listova unutar albuma, dakle, album sa isto toliko osoba. Koliko se sada sjeam, listajui taj album, po zahtjevu Boe i "Sandija", unutra sam prepoznao fotografije, ili vidio ispisana imena; gen. pegelja, Bobetka, admirala Letice, gen. Rose, Praljka, Antuna Abramovia, Imre Agotia, Tusa i dr. Ostalih imena, ja se sada ne mogu prisjetiti, jer tu su bili, i nii inovi

200

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

osoba, koji su u ratu stekli inove, te su meni kao imena nepoznata. U vezi sa asnicima HV-a, pripadnike VOMO-a interesiralo je, kakvo je miljenje o nijma u Beogradu, od oficira bive JNA i njihovih dojueranjih kolega. Ja sam pripadnicima VOMO-a, kazao realne prosube, to su ih pripadnici bive JNA iznosili, npr. o gen. pegelju, kao respektibilnom protivniku, uvaavajui pegeljeve profesionalne vrline. isto miljenje meu oficirima u Beogradu bilo je i o gen. Bobetku. Takoer, kao profesionalca visokih kvaliteta, pripadnici sigurnosti RV-a cijenili su i Imru Agotia. O gen. Tusu, kao vojniku, nije bilo napose, povoljno miljenje meu visokim oficirima RV-a. Sve sam to, uz dosta detalja iznio pripadnicima VOMO-a. Takoer, i ovaj dio kazivanja, meni poznatih podataka, o osobama iz ovog vojnog albuma pripadnika HV-a., izdiktirao sam u magnetofon. Tijekom inf. razgovora, odnosno intervuja, esto kroz pitanja, tangiran je i sustav sigurnosti RH unutar MUP-a i MO. Za ove strukture, dakle SZUP MUP RH, odnosno sam MUP i SIS MO, odnosno MO, nisu imali albume, niti fotografije pripadnika, ve su kroz razgovore traili, za koje osobe znam odreene podatke, a bili su, ili su sada u ovim slubama. Ja sam pobrojao poimenino gospodu od Peut ure, Mustaa, Perkovia, Vugrinca, Vukovia, Boe Kovaevia, Deveria, A. Bariia, Crevara, Rimca i dr. Ovdje ih nije interesirao donji sloj, ve samo vrna imena, gdje su, t o rade, i tko je ostao od njih u Slubi. Ja nisam znao za pojedince, da li su ostali u slubama, osim za g. Perkovia i g. Mustaa. Interesiralo ih je, da li postoji sukob izmeu SZUP-a i vojne slube, dakle SIS MO, koliko ja znam o tome. Ja sam tu naelno razlagao, da u svim zemljama takvi sukobi postoje, a da o Hrvatskoj, obzirom, da sam bio odsutan ne raspolaem takvim podacima. Meutim, Boo je konstatirao, tj. tvrdio, da postoji sukob izmeu SZUP-a MUPa i SI MO. To je obrazloio, da je unutar SIS-a, vie novoga kadra ideologiziranog, dok je unutar SZUP-a ostala vie stara struktura, te tu dolazi i radi toga, do sukoba, jer ako szup neto hoe, onda ih proglase "komunjarama", te tako dolazi do sukoba. Kad smo razgovarali o sustavu sigurnosti RH, kroz pitanja, pripadnici VOMO-a, htjeli su provjeriti tezu, da li postoji u HDZ-u nekakva, tj. sigurnosno-obavjetajna sluba, jer su navodno raspolagali takvim podacima. Ja sam na takav interes dao objanjenje, da mi je poznato, da je u predizborno vrijeme, unutar HDZ-a postojala neka

R. Radoji: IZJAVA

201

sigurnosna organizacija, sa zadacima, da titi i podatke i ljude, ali da kasnije toga vie nema, koliko je meni poznato. No, oni su uporno, naroito Boo, provjeravali takav podatak, jer navodno, prema njihovom podatku takav nukleus i dalje funkcionira unutar HDZ-a. Isto tako, kad smo razgovarali o sustavu sigurnosti RH, Boo je iznio tvrdnju, da postoji u RH naredbodavnoanalitika sluba, koja ima naredbodavne ingerencije i nad SIS MO i nad SZUP-om MUP-a RH, te da se pripadnici tih slubi boje, te grupe. Ja nisam shvatio Bou, da misli na UNS RH, ve kao nekakvu posebnu sigurnosnoobavjetajnu organizaciju ili slubu, unutar sustava sigurnosti. Nije dalje precizirao mjesto ili pojedince iz takve strukture. Naravno, razgovarajui o sustavu sigurnosti RH, interesirali su se o mojim saznanjima, vezanim uz tzv. grupu "Labrador" -mreu agenata li detamana KOG-a RV i PVO. Ja sam im ispriao globano o toj agenturnoj mrei, iznijevi, da su to preteno bili agenti iz organa UP. Kazao sam tu, sve pripadnika, oficire II detamana, od Kneevia, Sabolovia i dr., koji su drali na vezi kojeg od agenata, od Traivuka, Jadrijevia, Vasiljevskog i dr. Naravno, da su se interesirali, obzirom, da sam ja u to vrijeme bio u Beogradu, za razloge, zato je grupa provaljena i gdje se trenutno, tko od tih pojedinaca, nalazi. Istiem, da sam naroito Boi, u tim razgovorima dao puno elemenata i detalja u vezi s tzv. grupom "Labrador", od imena, aktivnosti itd., i to u nekoliko razgovora. Paralelno takvim iznaanjem detalja o "Labradoru", Boo se naglaenije interesirao za novinara Kreimira Mellera iz Zagreba, pitao me je, ta znam o njemu. Ovo istiem, toga radi, to mi je Boo ispriao, da je nazvao Mellera telefonom, predstavivi se kao Branko Traivuk, te mu ponudio telefonski intervju. Meller je traio pravi intervju, bilo gdje, no Boo je inzistirao na intervjuu telefonom, te mu je telefonom ispriao, u najveoj mjeri podatke, koje sam mu ja ispriao, o tzv. grupi "Labrador". Tu je nadopunio kazivanje Melleru, sa nekim izmiljenim podacima. Nakon to mi je Boo to rekao, stvarno se pojavio napis Kreimira Mellera u ljubljanskom "Delu", kao autorski lanak, saznanja Mellera o tzv. grupi "Labrador". Ovakav nain ponaanja, razlozi i cilj VOMO-a, odnosno Boe, nije mi jasan. Preplaio sam se, da na taj nain kane mene kompromitirati kao izvor. Ja sam istakao, da su intenzivniji informativni intervjui samnom, voeni prvih 20-tak dana mog boravka u Ljubljani, a onda, da se to prorijedilo. Piorjeenjem razgovor a, pripadnici VOMO-a, "Sandi" i Boo, poeli su mi donositi velike koliine dnevne tampe iz RH. To su obrazlagali

202

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

R. Radoji: IZJAVA

potrebom, da itajui tu tampu, da me to asocira na neke ljude ili dogaaje, te da pravim analizu tih tekstova i dajem komentare na dogaaje ili procese tretirane kroz tampu. Za tu potrebu, dali su mi i PC (personalni compjuter), kako bi tekstove mogao ukucati u disketu.

7. Nastavak Izjave Radoji Radenka - VII dio od 11. - 13. travnja 1994.g.
Novine koje su mi donosili, preteito Nacevski i Boo, bile su: "Vjesnik", "Novi list", "Glas Slavonije", "Karlovaki tjednik", "Danas", "Globus", "Slobodna Dalmacija", "ST" (dok je izlazio). To su bile novine sa dan-dva zakanjenja, a vidio sam, po odreenim znakovima, signaturi na nekim od lanaka, da su oni to ve proitali. Te oznake, u stvari su bile signature temetskih cjelina, npr. napisi o HV-u, o policiji, ukupan sustav sigurnosti i si. Tu su baratali sa fotokopijama tih lanaka. Moj zadatak je bio, da im itajui tampu, ukaem na interesantne sadraje ili da ukrtam sadraje na istu temu u razliitim novinama, traivi razlike u akcentima, pristupu i si. Sjeam se, da sam za Nacevskog analizirao napise iz "Danas"-a, o makedonskoj pravoslavnoj crkvi, kojih su autori bili Niota Mihajlo i Bojaijski Ognjen. U tim napisima ukazivali su na proces tj. stimulirali proces unijaenje makedonske pravoslavne crkve s Vatikanom. Ovo je Nacevskog interesiralo, te je traio ira obrazloenja mojih predznanja o povijesti makedonske pravoslavne crkve, a napose, to aspekt konfesionalne unije znaci. Bo o mi je donio jedan set fotokopija tekstova iz "Globusa" i "ST"-a, na temu sustava sigurnosti RH. To su bile eme SZUP-a, SIS-a MO, sa imenima elnih ljudi tih slubi. Tu su oni komentirali, jer ja nisam imao saznanja vezana uz sistem sigurnosti. Tako se sjeam komentara, da su vrlo este promjene unutar sustava sigurnosti RH, a to ukazuje na nesigurnost i lutanja, a i lomove unutar sustava. Pomno su pratili sadraje u novinama, vezane uz identitete agenture biveg sustava. Takoer, pratili su polemike razliitih aktera u kojima se optuuju tko je bio sve suradnik u emigraciji i si. Sjeam se, da su fotokopirali sve istupe Toma sedle kroz novine, a napose, gdje je davao indikacije, tko je sve bio suradnik Slube dravne sigurnosti u emigraciji. isto tako, fotokopirali su sve meusobne polemike bivih emigranata, Hrvata, gdje se optuuju meusobno, tko je sve bio na vezi SDS-a. Boo je tvrdio, da su takove informacije uglavnom tone, jer

203

postoji struja unutar HDZ-a, oko Vice Vukojevia, koja sada Iz razliitih interesa provaljuje uglavnom tone podatke. Isto tako, kao jednu posebno tematsku cjelinu, fotokopirali su ne sadraje iz hrvatske tampe na temu tzv. grupe "Labrador", jer se ta agentura preteito nalazila unutar sustava sigurnosti RH. Kad ve spominjem grupu "Labrador", u ovom kontekstu. Bozu i Peinkihara, tijekom tih razgovora, interesiralo je, da li postoji neto slino, dakle agentura bive JNA u slovenakoj policiji. Takoer, baratali su podatkom, da je u sklopu "Labradora" otkriveno 62 agenta, a znatno manje imena je objavljeno, te su interes pokazali, gdje su i tko su ostali. Kad ve govorim o tampi, jedno vrijeme bilo je rijei o potrebi, da ja sistematizirano pratim hrvatsku tampu, da se bavim jednom dubinskom analizom hrvatske tampe. Ja sam im objasnio, da je to sloen zahvat, da je potrebno razraditi cjelokupni sistem, da su tu nemogue improvizacije, ve temeljitost, te da to, u svakom sluaju, sam neu moi raditi. Stoga su, postupno odustali od takove ideje, a ja sam sve vie novine poeo itati, za osobno informiranje. Iz razgovora, a napose pitanja pripadnika VOMO-a, Boe, Nacevskog i Peinkihara, na obavjetajnom planu, pred VOMO-om postoje dva globalna cilja, tj. interesa, a to Je RH i Italija. Kad je rije o RH, onda je centralno podruje interesa Istra, doslovno sve, od MZ pa do ukupnog raspoloenja stanovnitva. Stoga su me, to je mogue vie, traili podatke o Talijanskoj uniji u Istri - vodei ljudi, utjecaj, teritorijalna disperzija Talijana, veze s Italijom i dr; struktura politikih stranaka u Istri, napose IDS, isto tako, pojedinci struje unutar IDS-a i sl. Paralelna tema je Istra i Italija, od penetracije talijanskog kapitala na podruju Istre, do drugih tokova i veza Istra Italija. Tijekom mog boravka u Ljubljani, vidio sam da su sva trojica, a napose Nacevski i Boo, esto putovali u Istru, vjerojatno na kontakte s agenturom. Interesiralo ih je u ovom kontekstu Istre, to je meni poznato o radu Vidalijevog obavjetajnog centra iz Trsta. Traili su, da im iznesem organizacijske principe rada Centra, strukturu agenture, sistem veze prema Istri i ire. Ja sam to znao, jer sam u partijskim dokumentima u CK-u, dosta tih materijala isproitao, tako da sam im dovoljno detaljno objanjavao rad Vidalijevog ob. centra prema RH, odnosno Istri. Isto tako, interesirali su se za prisutnost Paneline Transnacionalne radikalne stranke diljem RH. Ovdje su traili detalje, jer se punktevi i filijale Transnacionalne radikalne stranke nalaze i po Sloveniji.

204

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Kad je rije o Istri, traili su meni poznata saznanja o tzv. grupi "88", protalijanske orijentacije, u Istri prisutne 80-tih godina. Ja se sjeam, da je to bila grupa koju je tretirala hrvatska SDS, ali je SDB SFRJ, na te teme, pravio je neke svodne informacije. Grupa je zahvaala i sadanji slovenaki teritorij, te ih je toga radi, posebno interesiralo, gdje su sada akteri grupe s teritorija Istre, da li su prisutni u iDS-u. S obzirom, da je u vrijeme mog boravka u Ljubljani izbila afera "HIT" - prisutnost slovenake policije i bivih struktura vlasti u kockarnicama i velike malverzacije s novcem, traili su podatke, da li je na slini nain i sistem sigurnosti RH, radio u Istri, ili sada radi, mislei pri tome, da prisutnou u kockarnicama stie financijska sredstva za specijalne operacije, odnosno brza bogaenja pojedinaca. Vrlo pomno pratili su odnose hrvatskih cementara sa talijanskim, a napose prisutne pokuaje kupnje nekih hrvatskih od talijanskih cementara. Naime, Boo je ustvrdio, da je talijanska cementna industrija, a i kapital u vezi s njom, pod kontrolom talijanske mafije. To mi je i objasnio, da je mafija preuzela kontrolu nad cementnom industrijom u Italiji 80-tih godina, kada je Italija oformila fond za obnovu poruenog potresom, a mafija preuzela kontrolu nad fondom. Isto tako, radi kontrole cestogradnje i graevinske industrije, mafija u Italiji ima kontrolu nad cementarama. Stoga, su vrlo pomno pratili sva vezivanja hrvatskih cementara sa talijanskim, jer su i na taj nain, htjeli dokazati prosudbu o penetraciji Italije, napose u Dalmaciju i istru. Iz toga, a i iz drugih nekih podataka, Boo je znao iznositi prosudbu o podjeli interesnih sfera u Hrvatskoj, da Italija ekonomski i na drugi nain vee uz sebe Istru, Dalmaciju i otoke, a Njemaka kontinentalni dio RH. Opet iz takove jedne prosudbe, znao je iznositi i prosudbu o naglaenom rastu regionalistikih tendencija, to e pojaavati sukobe unutar RH. Toga radi, i na taj nain, Hrvatska e postati, po tvrdnjama Boe, a i Peinkihara, kolonijalni privjesak ovih europskih drava. Interesirali su se, da li i kako dolazi do pranja novca unutar hrvatskog gospodarskog sustava. Ovaj interes proizaao je iz pokuaja Slovenije, da uini normativni red u financijskim transakcijama sa inozemstvom, da bi se zakonom zabranilo upravo pranje novca, te e po Boi, novac pran ranije u Sloveniji, uveliko nagrnuti u RH. Ja sam ve istakao, da je Boo iz VOMO-a, bio kao ugraeni obavjetajac u postrojbama HOS-a u Hrvatskoj. Ovdje bih detaljizirao neke injenice; Boo mi je priao, da je na podruju Koevja uestvovao u obuci postrojbi HOS -a, da je u vrijeme obuke tamo dolazio i D. Paraga. U

R. Radoji: IZJAVA

205

dolascima, znao je odrati govor, potencirajui potrebu zalaganja, discipline, uvanja oruja, jer je ono kupljeno novcem hrvatskog naroda i si. Takoer, Boo je znao kroz neke fragmente iznositi o preprodaji oruja pojedincima iz HOS-a, odnosno Paragi, a kad su se poeli pojavljivati neki fragmenti u slovenakoj tampi, o tim vezama Paraga VOMO, Boo se preplaio, da e se i njegovo ime uskoro nai u novinama, kao akter takvih radnji. Inae, sva trojica, sa simpatijama su govorili o Paragi, nazivajui ga slovenakim akom, a na osnovu kazivanja, ja pretpostavljam, da je veza Paraga - pojedinci iz VOMO-a, nastavljena i sada. Tu bih podvukao napose vezu pojedinci iz VOMO-a, koji su bili kljuni akteri u preprodaji oruja Paragi, a to su: Krkovi - ef specijalne postrojbe "Mori", Majcinger, general, urednik "Slovenske vojske" i Jana, u vrijeme rata, a ta veza i danas traje. Boo je, takoer, znao govoriti o Mladenu varcu iz Zagreba, kao najpametnijem unutar HSP-a, a iz takvog kazivanja, ja sam stekao utisak, da se osobno poznaju i kontaktiraju. Negdje, trei dan po dolasku u Ljubljanu, mene je Tone Peinkihar, kao jednu od bitnih stvari pitao, da li raspolaem sa bilo kakvim indikacijama ili podacima, da je gen. Vasiljevi vrbovao za suradnika Janeza Janu, jo u vrijeme, ili nakon, procesa etvorici pri Vojnom sudu u Ljubljani. Odmah da kaem i to da me je na to uputio i Mustaf a andi, da e me pitati o tome, te da im sve kaem. Pitanje Peinkihara bilo je naglaeno sugestivno uz uvoenje detalja, kako je ta vrbovka mogla biti izvedena. Ja uistinu o tome nisam znao nita. Vasiljevi mi nije dao niti naslutiti takvu mogunosti, to sam i Peinkiharu kazao. Nakon takvog odgovora, kao da se prisjetim moda nekih detalja, kazao je, da je Vasiljevi posjetio Janu u zatvoru, s njim ostao u razgovoru 3-4 sata, te da je tu i pala vrbovka. Ja nisam mogao potvrditi takvu mogunost, to je, vidio sam, Penikihara razoaralo. Poslije takvog razgovora, Janu je, napose Peinkihar, a i Boo, poeo u naim razgovorima prikazivati kao ultradesniara, militaristu, koji e militarizirati Sloveniju, da se oko njega okuplja slovenaka ultradesnica, a to Sloveniju udaljava od Europe, da Jana ima pretenzija doi na vrh politike vlasti, postati slovenski F urer, totalitarnih svjetonazora itd. Peinkihar je dalje iznio, da je Jana u politiki vokabular Slovenije, tijekom 1993.g., uveo pojam "UDBOMAFIJA", to se javnosti svidjelo, a negdje u to vrijeme i zbijaju znaajnije afere koje inicira Jana, a to su "Letalie" -oruje na mariborskom aerodromu i afera "HIT" - pranje novca kroz

206

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

kockarnice. Uz ove afere, indirektno i direktno Jana vezuje tzv. "udbomafiju", a to su novokomponirana nomenklatura vlasti oko Drnoveka i Kuana, u stvari, stara komunistika struktura u novim uvjetima uz dio nove. Na taj nain, otvaranjem afera, Jana hoe sruiti ili umanjiti politiku mo i Drnoveku i Kuanu, a sebi otvor iti prostor za pohod na sam vrh. Nakon ovakvih govorenja o Jani, u niz razgovora. Tone Peinkihar je negdje sredinom rujna 1993.g., zatraio, da sainim skicu plana za psiholoko - propagandno djelovanje, kojim bi se sruio Jana, najprvo kao ministar obrane, a onda totalno kompromitirao. Ja sam kazao, da u sainiti takvu skicu, moguih poteza na medijsko - politikom prostoru Slovenije. Meutim, za takvu skicu - plan, potrebni su mi jo elementi iz realne politike zbilje Slovenije, koju nisam dovoljno poznavao. Napose, potrebni su mi neki elementi meusobnih odnosa unutar stranaka i nekih monika, tko se na koga oslanja, gdje ima ugled i utjecaj i s l. Za tu potrebu, Peinkihar mi je ocrtao u grubo, po prilici, sljedeu konstelaciju odnosa i grupiranja u slovenakom politikom ivotu. Kuana podrava, i Kuan ima utjecaj u svim strukturama starih nomenklatura i starim kadrovima u novoj nomenklaturi vlasti u Sloveniji, s osloncem na stare kadrove Dravne sigurnosti, na direktore velikih banaka, velikih privrednih organizacija Slovenije, te u ukupnim financijskim strukturama. Drnovek je tehnokrata vlasti sa osloncem na stranke lijevog centra, ali je pod utjecajem stranih centara moi, sa dobrim pozicijama u strukturama bivih jugoslavenski vlasti. Jana je desniarski totalitarist, eljan moi, osoba koja se obogatila, ima niz firmi, koje mu formalno vodi brat, raspolae osobnim kapitalom do 35 milijuna $, uz sline naznake. Jana, da za Kuana i Drnoveka raspolae dokazima, da je Drnovek homoseksualac, jer je netko od Janinih odanih ljudi iz VOMO-a vrbovao ljubavnika Drnoveka, a on da je napravio fotografije Drnoveka i sebe. Za Kuana, da opet, Jana raspolae dokazima o financijskim malverzacijama, a da je samo dio prezentiran, kroz ve tada prisutne afere "Letalie" i "Hit". Ovo je grubi kroki podataka to mi ih je prezentirao Peinkihar, Kao podloak, da mogu sainiti plan psiholoko propagandnog ruenja Jane, a koji je od mene zatraio. Ja sam se prihvatio posla. Naime, u ovom zahtjevu, Peinkihar je iao logikom, da ako se ne srui Jana, da e Jana potjerati Peinkihara iz VOMO-a, a ako ode Peinkihar, koji me doveo u Sloveniju,

R. Radoji: IZJAVA

207

moja je egzistenicija vrlo ugroena. Stoga sam se uz sva kolebanja prihvatio pisanja takvog plana, jer sam se uistinu bojao rizika za svoju egzistenciju. Na 4 kartice teksta, napisanog rukom, tampanim slovima, sainio sam takav plan. U planu, predvidio sam fazna postupanja sa kontinuitetom poteza, koje initi, kako bi finale bilo, ruenje Jane. Predvidio sam i sugerirao kroz plan, da nekakva anonimna projaninska struktura, napadne Drnoveka i Kuana. Drnoveka, da je homoseksualac, uz nuenje dokumenata, te da je jugonostalgiar i "udbomafija". Kuana, da je "udbomafija", da je u aferi "Hit" duboko prisutan sa financijskim malverzacijama, te da ima ljubavniku vezu s prostitutkom. Za ove tvrdnje, isto, kad je rije o Kuanu, tekoer, ponuditi nekakve dokaze. Bit napada na Drnoveka i Kuana od neke projanine anonimne strukture, treba biti, da i Kuan i Drnovek, struktura oko njih, prepoznaju u potpunosti, da iza takvog napada na njih, stoji iskljuivo i jedino Jana. Neposredno nakon takvog poetka, naravno kroz medije, pripremiti drugu fazu i to, da isto anonimne prokuanove i prodrnoevske organizacije napadnu Janu, aktualiziranjem i potenciranjem Janinih malverzacija orujem u aferi "Letalie", da je on bitni vercer tog oruja, Jana, potom seriju napisa o pripremama i nastojanju Jane, da totalizira Sloveniju, naprosto, da se izazove strah, da jana priprema vojni pu , a opet, sve sa svrhom da sada Jana nedvojbeno prepozna, da iza toga stoje Drnovek i Kuan. Istovremeno, s ovakvim pospjeenjem prisutnog sukoba i izazivanjem tvrdog otvorenog sukoba, ii dalje, kondicionirati, dinamitirati medije u potpuni blok protiv Jane i to na nain: Vienijim novinarima, ili kojima je to mogue, prijetiti sa projaninih pozicija, da moraju pisati u korist Jane, jer e ako odbiju, o takvom novinaru Jana objelodaniti njegov dosje, da je suradnik KOS-a ili UDB-e, ali ti dosijei moraju biti takvi, da se novinar osjea, da e se lako odbraniti, jer mu se prijeti fikcijama. Kada se to ponovi i desi, nekolicini vienijih novinara, stvara se blok protiv Jane, jer se nitko od njih ne boji fikcije, a proradi i novinarska strukovna svijest i solidarnost. Ovako izazvanom procesu, nadodati seriju faxova na redakcije novina sa sadrajima podrke Jani, u ime desnih faistikih stranaka, pokreta ili grupa, to e izazvati daljnji odijozum prema Jani. Paralelno time, izmiljena projaninska anonimna grupa, nastupa sa izmiljenim dosjeima bive SDS i KOS-a, o vienijim novinarima i alje ih anonimno na razliite dravne institucije, redakcije itd. Ovakvi dosjei moraju biti dovoljno nestruno sainjeni, da se prepozna, da su falsifikati i

208

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

podvala, ime prije kazana fikcija novinarima, dobiva nekekvu realnu prisutnu dimenziju, biva nekom injenicom, koja dalje potencira odijozum prema Jani. Prema tome, osnovna ideja ovakvih poteza u skici - planu, bila je, da se ve prisutan inicijalni sukob izmeu Kuana -Drnoveka na jedoj strani i Jane na drugoj strani, pretvori u otvoreni tvrdi sukob s naznakom i prosudbom, da e ipak Drnovek Kuanova osovina u takvom sukobu biti pobjednik. Dakle, osnovnom sukobu Jana - Drnovek-Kuan, uz njegovo iniciranje, stvoriti blok medija priklonjen Drnovek Kuanovoj strani. Na taj nain, Drnovek - Kuan rue Janu, to odgovara Peinkiharu. U planu takoer, zacrtao sam i injenicu, da neko od slovenakih novinara, u ovako zahuktalom procesu, u Beograd ide na intervju sa Vasiljeviem i Rakoeviem, a u kojim intervjuima e jedan i drugi braniti Janu, tvrdo i predimenzionirano, da Jana nije suradnik vojnih slubi, tako da ovakva obrana opet proizvede kontraefekt. U tom kontekstu, znam da je u Beogradu boravila kod Vasiljevia, novinarka "Mladine", Vasovi - Mekina svetlana, ali je koliko je meni poznato, nakon konzultacija s Rakoeviem, Vasiljevi odbio intervju sa Vasovikom. Meutim, u proces uskae Boo Spasi iz SDB-a MUP-a Srbije. Za Spasia sam ve kazao, da je ultra-etnike provenijencije, koji nudi dokumente o navodnom suradnikom dosijeu Jane, daje nekakav falsifikat Janine putovnice, te nudi navodne fotografije o Drnoveku u zagrljaju s ljubavnikom, Kuana i ministra UP Slovenije sa istom ljubavnicom - prostitutkom. Ja cijenim, da je uskakavanje Spasia na ovaj nain sa loe pripremljenim falsifikatima, napose putovnica i navodni suradniki dosije Jane, u direktnoj funkciji pomoi Jani, jer su ti dokumenti i istup spasia toliko nevjesti, proitljivi, da su falsifikati, da bitno doprinose pomoi Jani. Na taj nain, ustvari, uskakanjem Spasia, na izvjestan nain miniran, je ve zahuktao proces, ali nije zaustavljen, jer je time i Jana dobio poen. Ovo je sukus skice - plana, to sam ga sainio i predao Peinkiharu. Narvno, u plan sam predvidio i potrebu sainjenja memoranduma, potrebnih dokumenata, raunajui da takvu logistiku podrku u cjelom zahvatu VOMO, sigurno ima. Peinkihar je bio zadovoljan skicom planom, kazavi, da je to ono to mu treba, d a se oni dosada takvim vidom rada nisu bavili. Zabranio mi je, da o planu s bilo kim razgovaram, a ak kad smo i nas dvoje razgovarali u stanu VOMO-a, gdje sam ja stanovao, navinuo je ili radio ili TV, vrlo glasno. Sve ovo, deavalo se u rujnu

R. Radoji: IZJAVA

209

1993.g. Kako je, i da li je, i to je iz takvog plana Peinkihar realizirao, ja u potpunosti ne znam, no meutim, kad sam ga priupitao o nekakvom objavljenom sadraju, zaredalih napada na Janu, dali je to iz onog plana, on bi se nasmijao, ili dao nekavom gestom do znanja, da je to u sklopu, i iz plana, to sam mu ga je sainio. Unato dogovora Peinkihara i mene, da to neemo nikome priati, nekoliko dana nakon to sam ja plan dao Peinkiharu, k meni je doao Boo, te kazao, da je plan odlian, da li bi neto slino sainio za djelatnost prema Istri. No, na tome je ostalo, on kasnije nije vie traio, da mu sainim neku skicu za propagandno - psiholoke djelatnosti prema Istri. Isto tako, ja sam poetkom listopada ili kasnije, andi Mustafi kazao, da sam sainio skicu plana psiholoko -propagandnog rada na ruenju Jane za Peinkihara. andieva ideja - zahtjev, bila je, da ilegano snimim razgovor s Peinkiharom na temu plana, da doem do kopije plana, te da s tim odemo k Jani i da mu dokumentom dokaemo da ga rui njegova vlastita sluba, a zauzvrat zatraimo novac. Ja sam odbio takovu ideju, obrazloivi mu, da je nama optimalnije, da Peinkihar ojaa unutar VOMO-a, jer je onda bolja i naa pozicija. U nastavku iskaza, ja bih detaljizirao moj odnos sa prijateljem Henkom, u vezi s materijalima koje sam pohranio kod njega. Naime, o Henku sam ve kazao, da smo razgovarali, da me izvue iz Srbije, ilegalnim prebjegom preko rumunjske granice, gdje bi me on doekao i ilegalno prebacio u Holandiju. Od te kombinacije odustao sam, kada sam uao u dogovor sa andiem, o izvlaenju sa andievim vezama u Ljubljani. Kada sam doao u Ljubljanu, ja sam uspostavio telefonski kontakt s Henkom. Po sugestiji Peinkihara i Nacevskog, Henku nisam kazao, da se nalazim u Sloveniji, ve sam mu rekao, da sam u Austriji, te da ga od tuda zovem, a radi toga to se nisam jo snaao, ne mogu mu dati broj telefona, nego u se ja njemu povremeno javljati. Tijekom tih telefonskih kontakata, Henk je kazao, da e putovati u Zagreb, te bi bilo dobro da se naemo. Dogovorili smo kontakt u Ljubljani, to sam Henku objasnio, da u ja doi iz Austrije u Ljubljanu. Tono smo dogovorili datum i mjesto sastanka, hotel "Lav", a to je bilo sve u rujnu 1993.g. Toga dana, datuma se ne sjeam, doao je Henk na povratku iz Zagreba za Holandiju. Ja ga nisam prvi sreo, ve je Henk doao pred hotel "Lav", gdje ga je na osnovu mog opisa preuzeo Nacevski, a ja sam zajedno s Boom bio na Bohinju, ekajui Henka. Nacevski je doveo Henka i njegovu suprugu Marui Dunju. Dio razgovora s Henkom vodili smo

210

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

u petero, Nacevski, Boo, ja. Dunja i Henk. Po sugestiji Peinkihara, ja sam ispriao Henku, da sam iz Beograda pobjegao preko Bugarske, Makedonije i doao u Austriju, gdje se i sada nalazim. Henk je ispriao, da je u vrijeme boravka u Zagrebu, tokom tujna, bio pozvan na informativni razgovor u MUP, da je s njim razgovor obavio izvjesni Otarevi, da ga ispitivao to zna o meni, gdje se nalazim, da li smo u kontaktu i si. Ovo je ispriao pred Boom i Nacevskim, te su oni traili lini opis tog operativca, te broj telefona, kojeg je taj operativac dao Henku. Henk je dao taj broj telefona Nacevskom i Bozi. Tom prigodom, nismo vodili neke dulje razgovore. Oni su me obavjestili o mojoj privatnoj situaciji u Zagrebu i sl. Nakon tog kontakta, ja sam i dalje nastavio telefonom kontaktirati sa Henkom, a Henk je bio takoer u kontaktu sa Jelicom ulafi, koja je bila u Beogradu. Takovim kontaktima, opet je Henk najavio mogunost dolaska u Ljubljanu, zajedno sa Vimom, direktorom "Elcrona", koji e u Ljubljani imati poslovnih kontakata. Dogovorili smo susret prigodom tog njihovog boravka, jer je Vim isto tako htio da me vidi. To je bilo, koliko se sjeam, poetkom prosinca 1993.g., a u to vrijeme u Ljubljani, bila je i Jelica ulafi, koja je prisustvovala isto dijelovima razgovora. Vim je imao kontakte i namjeru prodati sredstvo za osiguranje i zatitu vojnih baza slovenakoj vojsci. interesantno je, da je bio skoro u potpunosti obavjeten koja sredstva je MO Slovenije namjenila za kupnju "Elcronove" opreme za zatitu vojnih baza. Mene je Peinkihar zamolio, da pokuam vidjeti, da li Vim ima odnosno, moe nabaviti specijalnu prislunu opremu, to sam ja i uinio, a Vim je kasnije poslao prospekte prislune tehnike. Sudbinu ovog posla, kupnje opreme za zatitu vojnih objekata sa "Elcronom", ne znam. Meni je Vim predlagao, jer je imao namjeru otvoriti predstavnitvo u Sloveniji, da ja vodim to predstavnitvo, no s obzirom, da nisam imao reguliran nikakav status, ja u to nisam mogao ui. Idui puta, Henk je doao u Ljubljanu u povratku iz RH, u drugoj polovini prosinca 1993.g. Ja sam mu tom prigodom, dao jedan tekst i fono zapis tog teksta na kazeti. Da pojasnim ovu situaciju malo detaljnije. VOMO odnosno, Peinkihar, Nacevski i Bo o, nisu rjeavali nikako moja statusna pitanja. Nisam imao nikakva sredstva za ivot, nikakve dokumente. Razgovori koje su vodili samnom, bili su bezsadrajni, ali je zato Peinkihar inzistirao, kazao bih vrlo intenzivno, da mu dostavim mikrofilmove o kojima smo razgovarali, a da on niti ne poinje rjeavati moj status. Dakle, s jedne strane inzistirao

R. Radoji: IZJAVA

211

je na mikrofilmovima, da ih se domogne, s time, da uope ne razgovaramo o rjeenju mojih egzistencijalnih pitanja. Radi takvih presija, ja sam se osjeao kao nekakav talac, isticala mi je i izbjeglika iskaznica 4.sijenja 1994.g. novaca za ivot nisam imao. Iz tih razloga, bojei se i za fiziku sigurnost, napisao sam jedno pismo, u kojem sam iznio neke detalje i injenice iz svog odnosa sa vojnim slubama sigurnosti. Tako sam u pismu, uz detaljne podatke o sebi, naveo hapenje u Beogradu, suenje i progoni u Beogradu, bjeanje iz Beograda, dolazak u Makedoniju, poimenino imenujui tko mi je pomogao od puk. Atanasovskog, Grabera, Pane, prihvat po VOMO u Ljubljani, imenujui sve operativce VOMO-a, koji su samnom vodili razgovore, Peinkihar, Boo, Nacevski i eljko. Za svakog od njih u pismu potenciram kompromitirajue materijale, ili injenice. opisao sam tako projekt ruenja Jane, involviranje VOMO -a u sve politike partije u Sloveniji. Spominjao sam "YUTU", kazavi, da sam i Slovencima ispriao neke injenice o "YUTI", naznaio sam tko od pripadnika VOMO-a verca, naznaio sam Grabera kao ugraenog obavjetajca u UNHCR, traenje da potvrdim izmiljeni podatak, da je Jana vojni suradnik, te tvrdnje Peinkihara, da je majka od efa VOMO-a, Lovina, suradnica vojne slube sigurnosti, iznio sam i podatak o vezi Grabera sa austrijskim obavjtajcem, generalom, koji je takoer bio kao obavjetajac ugraen u UNHCR, veze Peinkihera sa amerikom obavjetajnom slubom i dr. Takoer, ugradio sam u pismo vezanost VOMO-a ili politikih struktura Slovenije sa etnicima u Srbiji, koristivi tu Spasia kao eksponenta etnitva i njegove funkcije u poentiranju Jane. spominjao sam mikrofilmove koje posjedujem i to oko 40.000 dokumenata, da su skriveni na skrovitom mjestu, i oni su razlog to me progone, te niz drugih detalja. Osnovna poruka ovakvog pisma trebala je biti takova, da izazove to vei potres ako bude objavljena, da bude unutar pisma senzacionalnih ali i provjerijivih injenica, kako bi pismo izazvalo medijsku pozornost i uzvitlalo to vie praine, i u krajnjoj liniji upozorilo neke ljude. Dio pisma otkonotirao sam emocionalno, s patetikom, kad bude ovo objavljeno, da u ja upravo biti uniten, od tih ljudi koje spominjem u pismu, tj. fono zapisu. Pismo sam, radi autentinosti, ovjerio otiskom kaiprsta. Henku sam dao sljedea uputstva u vezi s trakom, odnosno pismom. Jadnu kopiju pisma i trake, da deponira kod Hansa, sveuilinog profesora na Medicinskom fakultetu u Haagu. Dogovorio sam se sa Henkom, da u mu se javljati svakih 5 10 dana, ako mu se ne javim, da trai mene i Jelicu ulafi u

212

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Beogradu. Ako ni ona ne zna gdje se nalazim, da postupno stupa u akciju, i to na nain, da nazove Peinkihera, dao sam mu broj Peinkihara, da ga pita gdje sam, te da mu pusti tonski zapis. Ako ni tada ne reagira, na nain da se ja javim, onda da pismom krene prema javnosti, jer znaci, da mi se neto desilo i treba uskovitlati to iru medijsku prainu. Meutim, tijekom sijenja 1994.g., meni je Jelica ulafi ispriala, a potom i Henk, da je sa tim pismom i kazetom Henk upoznao Vima, direktora "Elcrona", zamolivi u stvari Vima, da me on pokua prebaciti u Italiju preko "Elcronovih" tvornica u Italiji. Prema kazivanju Henka, Vim je Henku uputio dva pripadnika sigurnosti tj. obavjetajne slube Holandije, kojima je Henk fotokopirao pismo. Takoer, Henk im je ispriao, moj sluaj u potpunosti, zamolivi ih za mogunost, da dobije holandski paso, kako bi se izvuk ao iz Slovenije i doao u Holandiju. Prema Henku, Albert je bio zainteresiran za mikrofilmove, te kazao, da donesem filmove, a onda moemo razgovarati o drugim statusnim pitanjima. Naravno, da nisam mogao neto takvog ni zamisliti, niti realizirati, jer mikrofilmovi nisu kod mene, a je ne mogu iz Slovenije bez pasoa. Ovdje istiem jo jednu injenicu. Kao to sam ve ranije naveo, ja sam dio mikrofilmova iz Beograda, iz III grupe kvalitete, posredstvom Jelice ulafi prebacio iz Beograda u Ljubljanu i predao Peinkiharu. O tom nainu prebacivanja sa ulafikom sam dogovarao u intervalu od mjeseca i pol dana. U tom istom intervalu, Henk je u kontaktima sa Jelicom ulafi, mimo mog znanja, nagovarao Jelicu, da te filmove ne nosi k meni u Ljubljanu, jer je to po nju opasno. On se njoj nudio, da e ih on prenjeti iz Beograda. No, Jelica ga nije posluala, ve je postupala po mojim instrukcijama. Ja sam zadnji puta sa Henkom kontaktirao iz Ljubljane poetkom oujka 1994.g. To je bio konvencionalni razgovor, bez spominjanja mikrofilmova ili slino. U vrijeme mog boravka u Ljubljani, dakle od sredine kolovoza 1993.g. do sredine oujka 1994.g., iz RH ja sam kontaktirao sljedee osobe: Suprugu JADRANKU; U tom vremenskom intervalu u Ljubljani boravila je u dva navrata, u rujnu 1993.g. i sijenju 1994.g, U rujnu 1993.g., pri dolasku Jadranke, pomogli su mi pripadnici VOMO-a. Naime, ja sam zamolio Henka, da nazove moju suprugu u Zagreb, da mu ona da mogui telefonski broj za kontakt, gdje bi dogovorili oko njezinog dolaska u Ljubljanu. Henk je to uinio, te mi dao broj telefona u Zagrebu, gdje je Jadranka radila. Ja sam s njom dogovorio, da doe u Ljubljanu, vlakom. Ona je dola, vlakom iz Zagreba. Boo i ja smo je ekali na eljeznikom

R. Radoji: IZJAVA

213

kolodvoru i im sam pokazao suprugu Boi, on me prebacio na jedno parkiralite, te je potom pristupio mojoj supruzi. Posjeo ju je u automobil i vozio je po Ljubljani, s ciljem da otkrije prisutnost pratnje slubi sigurnosti RH. Nakon toga, doao je po mene na parkiralite, pokupio me i odveo, mene i suprugu u restoran van Ljubljane. Razgovor sa suprugom bio je privatno-obiteljskog karaktera, o djeci i naim odnosima. Isti dan, supruga se vratila, vlakom u Zagreb. Drugi puta, u sijenju 1994.g., suprugu s djecom, je doveo aljko Kati. O Katiu, iznijet u kasnije. Isto, boravili su jedan dan, i Kati ih je vratio u Zagreb. KATI ELJKO, kliniki psiholog, radio na KBC "Rebro", rod. 1953.g. Njega poznajem dugi niz godina i s njim sam intenzivnije kontaktirao, inio mi je privatne usluge na KBC "Rebro", a ja sam njemu znao pomoi, kad je imao problema u organizaciji SK. Upoznao sam ga i sa Slavkom Malobabiem, ali i otvorio vrata prema nekim novinarima; Jasna Babi, Rade Vnuk, Duko Radi i dr., te si je na taj nain, proirio krug veza i poznanstva meu novinarima, a to je koristio za intervjue i lanke, ime je sticao neke honorare. Podvlaim, da Katia nisam uvlaio u poslove, vezane uz slube sigurnosti. Ve sam istakao, da je 1991.g., svojim automobilom, doveo moju suprugu i djecu u Laibnitz, gdje sam ih ja ekao. Dolaskom u Ljubljanu, 1993.g., ja sam se javio Katiu telefonom u rujnu. On je doao, po mom pozivu, u Ljubljanu. Taj puta, u rujnu, razgovor je bio vie rekonstruirajui, gdje sam mu je u globalu iznio, to se sve samnom deavalo po odlasku iz Zagreba, o dolasku i kontaktu s Katiem, ja sam obavijestio pripadnike VOMO -a, Peinkihara i Bou. Oni su mi sugerirali, da pazim to s njim razgovaram, da bi hrvatska sluba mogla nekoga ugraditi, pa bi oni onda imali problema. Sjeam se, da m i je Boo jednom prigodom, u vezi kontakta s Katiem, kazao, da Katiu ispriam, da ispod mene stanuje neki bugarski general, koji je u odnosu na Slovence, u istom statusu kao i ja, dakle, na vezi im je. Boo je ovo ispriao iz razloga, da e oni pokuati, ako Kati to ispria negje u slubi RH, da e to znati, pa je to bila nekakva test proba, da li je Kati u vezi s hrvatskim slubama. S obzirom, da sam ja imao nedefiniran status, bez dokumenata, te s obzirom, da sam u kontaktima sa Slovencima, sve vie bio zapostavljan, ja sam pored drugih kanala prihvatio i da mi eljko Kati posredstvom svojih veza pribavi falsificiranu hrvatsku putovnicu. Istiem jedan bitan detalj, u relaciji veze Kati - ja. Naime, Kati je kod mene u Ljubljani, u tom intervalu, boravio 4-5 puta. U tim naim razgovorima, predlagao mi je, da doem u RH. Da bih za sebe stvorio neke pozitivne poene, kod sustava

214

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

sigurnosti RH, dogovorili smo, da ja iz Ljubljane aljem sigurnosno relevantne informacije u Zagreb, Katiu, ali ne na Katievu adresu, ve na adresu njegovog prijatelja Marijana Kosia, Grianska 5, Zagreb, a poiljalac bi bio Vanja Poje. Dogovorili smo, da kad Katiev prijatelj Kosi, primi pismo, koje mu alje Vanja Poje, da ga urui Katiu, da Kati to prepakira i poalje u SZUP RH, kao anonimni poiljalac. Na taj nain, mislio sam stvoriti nekakve poene. No, meutim, do realizacije ovako dogovorenog pokuaja nije dolo, jer je to bilo sve dogovarano u veljai 1994.g. JOVAN MIODRAGOVI - "JOHAN", ro. 1957/58.g., inenjer elektrotehnike, sa stanom u Zagrebu, Flajpanova l/III, otac mu je penzionirani p.puk., jedno vrijeme radio u "Rade Konaru", formiranjem moje firme "Templum" preao raditi k meni. Sredinom 1991.g., preselio se iz Zagreba u Sarajevo kod roaka. Ja sam, kao to sam rekao, u rujnu otiao iz Zagreba. Negdje sredinom prosinca 1991.g., Miodragovi je doao iz Sarajeva u Beograd, kod roaka Kalianin Predraga, tel: 1778671 (stan), 340-525/226 (ured, psihijatrija u bolnici). Potraio me u prostorijama "Opere". Razgovarali smo oko sati i pol. Potuio se, da nema posla niti novaca, te sam mu predloio, da ostane raditi u "Operi". Miodragovi je to odbio. Tijekom 1992.g., kad sam bio u Istranom pritvoru, Miodragovi se kod moje sestrine interesirao, to je sa mnome. U veljai/oujku 1993.g., kad sam izaao iz zatvora, potraio sam ga kod Kalianina. On je bio u Beogradu, kako ree, doao je iz Sarajeva. Posudio mi je neto novaca. Bio je u kontaktu s familijom u Mariboru, gdje ima tetu Glode Gustiku, tel: 3833. U oujku je otputovao kod te roake, s namjerom, da ostane jedno vrijeme u Sloveniji, jer se bojao vratiti u RH. Tu je mislio susresti roditelje. Meutim, a to mi je kasnije priao, kad su roditelji doli da ga posjete, nagovorili su ga, da se nema ega bojati, te da ide s njima u Zagreb. Tako je doputovao u Zagreb. Poetkom listopada, kada sam ja uspostavio kontakte s Vimom i Henkom, a navjetala se mogunost otvaranja nekog posla, odnoso firme, pozvao sam Miodragovia u Ljubljanu. On je doao. Meutim, istiem i ovo. Ja sam pripadnicima VOMO-a, Nacevskom, kazao za kontakte s Miodragoviem i injenicu, da e doi u Ljubljanu na kontakt. Stoga je pri ovom dolasku Mioragovia, prihvatio ga Nacevski, po mom opisu. Ja sam ekao na jednom parkiralitu, Nacevski je pokupio Mioragovia, vozio ga autom po Ljubljani, traivi da li slube sigurnosti RH, eventualno prate Mioragovia. Pokupio je potom mene i odveo nas u jedan restoran van Ljubljane. Tu smo Miodragovi i ja razgovarali. Ja sam mu nudio mogunost

R. Radoji: IZJAVA

215

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

razvoja posla vezanog uz ranije poslove "Templuma", ugradnja sigurnosnih sredstava. Meutim, Miodragovi je to odbio, napose poslove vezane uz moje ime, obzirom, da sam je proskribiran. Kasnije nisam kontaktirao Miodragovia. ZLATKO UREVI; Ve sam ranije iznosio, da Durevia poznajem, da smo zajedno radili u mojoj firmi i dr. S obzirom, da nisam znao njegov broj u Zagrebu, zamolio sam Henka, da mi da broj. Henk znade Durevia, radi njegovog rada u "Templumu". Dobivi Dureviev broj od Henka, ja sam u studenom 1993.g., nazvao Zlatka u Zagreb. Telefonski kontakt bio je prilino hladan. Ja sam mu kazao, da sam na Zapadu, ne imenujui, da je to Slovenija, ponudivi mu vienje, ako ga put nosi prema Zapadu. urevi je to dobijao, te smo hladno zakljuili razgovor i vie ga nisam zvao. PLATIA SLOBODAN; O Platii sam takoer ve do sada kazivao, da je jedno vrijeme radio u "Operi", i da sam ga uistinu ja iz "Opere" odstranio radi nerada. Po izlasku iz zatvora, u Beogradu, ja sam u par navrata razgovarao i sa puk. Rakoeviem o Platii. Obostrano smo ocijenili, da se tijekom sudskog postupka prema nama, Platia pokazao fer i korektno, nije nita izmiljao, na odnos nije u dovoljnoj mjeri bio korektan prema njemu. Stoga sam ja u veljai 1994.g., nazvao Platiu u Zagreb. U jednom isto konvencionalnom razgovoru, on mi je kazao, da je bio tri mjeseca u zatvoru, da vodi poduzee, da je pokuao pronai Malobabia, radi firme. Nismo se poslije uli, niti vidjeli. To su uglavnom osobe, koje sam, tijekom boravka u Ljubljani, kontaktirao, na opisani nain. Ja sam takoer, koristio telefon, za pozivanje i kontaktakte sa nekoliko osoba u Beogradu, tj. Srbiji. Detaljizirat u te telefonske kontakte, po nekom principu sigurnosne interesantnosti. SLOBODAN RAKOEVI; Ve sam kazao, da sam s Rakoeviem bio u dogovoru, da u otii iz Srbije. Stoga smo dogovorili nain telefonskog komuniciranja. Obzirom da su slube sigurnosti Srbije, sigurno prislukivale telefon od Rakoevia, dogovorili smo, da ja nazovem njegovu sestrinu Dragicu Milojevi "Cicu", tel: 725-039, koja e obavijestiti Rakoevia, koji drugi dan, u isto vrijeme dolazi na telefon kod Dragice. Tada ja ponovno zovem. Dolaskom u Ljubljanu, napose kad sam VOMO-u ispriao o "YUTA"-i, Peinkihar i Boo traili su da stupim u telefonsk u vezu s Rakoeviem. Meutim, nisu dali sadrajnu instrukciju, to i kako da razgovaram s Rakoeviem, koji je cilj uope tog razgovora, ve su samo traili, da razgovaram. Ja sam nazvao Rakoevia u Beograd, na opisani nain. Drugi dan je on doao na telefon. Sadraj razgovora bio je, kako sam

216

se snaao, da li kontkatiram familiju, pitao me je za Mustafu andia, da li ga viam i kako je on. Kazao sam, da ga viam, ali da se propio, potroio novce od prodaje stana itd. Dao mi je broj gdje ga mogu nazvati, jer se spremao otputovati za Crnu Goru. Ovaj broj nemam. Nazvao sam ga i u Crnu Goru, sadraj razgovora bio je iskljuivo privatno konvencionalan. Ja sam ga u razgovoru, pokuao testirati na voljnost, da u Beogradu puste glasinu, da sam nestao u junoj Srbiji. No, on je to odbacio kao lou kombinaciju, jer time, za mene ruimo sve mostove prema Srbiji. RADOJICA MIRKOVl: Takoer, i o Mirkoviu sam ve iznio sadraj svojih odnosa s nijime u Beogradu. Njega sam takoer, prije odlaska iz Srbije obavijestio o nakanama odlaska iz Srbije, jer mi je trebalo novaca za put. On mi je posudio odreenu svotu, koja mi je trebala za put do Makedonije. S njim sam dogovorio, da kad se sredim na Zapadu, da u pomoi i njega, radi svih guvi i problema, koje on ima u Beogradu. Radi toga, odmah po dolasku, opet sa znanjem VOMO-a, nazvao sam Mirkovica. Razgovor je bio konvencionalan, s time, da mu nisam kazao da sam u Sloveniji, ve na Zapadu u inozemstvu. Mirkovia sam pozvao telefonom i iz Makedonije. Naime, kad sam odlazio, dogovorio sam s Mirkoviem, da u mu se odmah javiti, a on da obavijesti, iskljuivo telefonom Rakoevia, da je prelaz granice uredan i da sam dobro. Toga radi, Mirkovica sam i nazvao iz Makedonije. MIRKO ATANASOVSKI; Pukovnik, ef obavjetajne slube Makedonije. Ve sam kazao, da je Atanasovski sumnjao, a toga se i bojao, da e me slovenake slube izruiti RH, te je na naem rastanku zahtjevao, da mu se javljam telefonom. Negdje, nakon mjesec dana, mog boravka u Ljubljani, Nacevski aa kazao mi je, da se Atanasovksi brine to je samnom, te bih trebao da mu se javim. Ja sam se javio Atanasovskom, da je sve u redu. Oko mjesec dana, nakon tog telefonskog kontakta, mene je nazvao puk. Atanasovski i to u stan. Odakle mu broj telefona u stanu, ja ne znam. Interesirao se kako sam, da li sam dobro, to radim itd. U studenom, kada je Henk doao do nekakve koliine vojne opreme, vojnih uniformi i dr., koje moe prodati, ja sam nazvao Atanasovskog, ponudivi da tu opremu od Henkove firme kupi makedonska vojska. Pri tome, zamolio sam Atanasovskog, da mi dade broj telefona, na koji bi Henk mogao faxirati ponudu u vezi s vojnom opremom. Henk je faxirao na vojnu deurnu slubu, tu ponudu. Poetkom prosinca, Atanasovski se javio, da e proputovati kroz Ljubljanu, te bi se volio susresti samnom. Do susreta nije dolo, jer je bilo kratko vrijeme zadravanja

R. Radoji: IZJAVA

217

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

Atanasovskog na aerodromu. Povratkom iz Holandije, Atanasovski je traio od Peinkihara, da pri njihovom kontaktu na ljubljanskom aerodromu budem i ja prisutan. Ovo je malo ozlovoljilo Peinkihara, ali me je ipak poveo na aerodrom. Tu smo se sreli Peinkihar, Graber, Atanasovski i ja. U jednom trenutku, Atanasovski me izdvojio i pitao, kako mi je. Ja sam se izjadao, da Slovenci ne rjeavaju moje probleme i da mi je loe, da od dogovora i obeanja nema nita. Ovo sam iznio Atanasovskom, jer sam ukalkulirao i mogunost, da se vratim ponovno u Makedoniju. Pored ovih osoba, ja sam, ali isto i iskljuivo radi privatnih potreba, telefonom u Beograd nazvao i razgovarao sa Seljkom Damjanovi, iom Groi, Cvetkom Radoji i sa sestrinom. Bosiljkom Kneevi. U nastavku iskaza, ja bih iznio jo neke segmente svojih saznanja, a do kojih sam doao dok sam boravio u Ljubljani, i u vrijeme, dok sam boravio u Beogradu. Iznosim ih, jer cijenim, da su sigurnosno - interesantna. Od njih podvlaim : - BJEDl FAHRUDIN i njegove aktivnosti u Ljubljani. Naime, moji odnosi sa andi Mustafom, varirali su od vrlo dobrih do potpuno zategnutih. Kad se propio, ulazili smo u konflikte. No, ja sam se prema Ireni andi, a time i prema Mustafi, osjeao dunikom, te sam u niz navrata znao razgovarati s Irenom andi, o stanju u familiji. Prigodom takvih razgovora, tijekom prosinca 1993.g. i sijenja 1994.g., Irena mi je iznijela, da se Mustafa postupno vezuje uz Muslimane u Sloveniji, te da daje dobrovolne priloge muslimanskom "Ljiljanu". U veljai 1994.g., ispriala mi je, da je u Ljubljanu doao Fahrudin Bijedi, bivi konzul SFRJ u SAD, a koji je u SAD bio u Istranom zatvoru u vezi s pranjem novca. Prema Ireni, zadaa Bijedia u Ljubljani je, da spoji mala poduzea, firme Muslimana diljem Slovenije u sistem, a koji bi bio funkcionalniji, te ulazio organiziranije u sprege s muslimanskim kapitalom. Unutar takve zadae, meutim, prema kazivanju Irene, stvara se nukleus obavjetajnih aktivnosti, koje se na taj nain i samofinanciraju. Ja sam tijekom rujna 1993.g., s takvom idejom iao prema Mustafi andiu, dakle, povezivanje muslimanskih firmi u samofinancirajui sustav i za obavjetajni rad. Sada, kad je Mustafa uo, da se to realizira, bio je naglaeno podazriv prema meni. Bijediu u ovom poslu, dakle, uvjetno reeno, graenju islamskog informativnog sustava u Sloveniji, opet prema kazivanju Irene andi, znatno pomae Muslimanu s Belberjeva trga, a iji smo tel: 40661, koristili andi i ja na relaciji kontakata Ljubljana - Beograd.

218

"Promdei" banka, IBRAHIMA DEDIA Pripadnici VOMO-a, Peinkihar i drugi, u niz informativnih intervjua, pokazali su vrlo naglaen interes za Ibrahima Dedia, odnosno "Promdei" sustav banaka iz Zagreba. Taj interes kretao se prema pitanjima koje su postavljali, na pranje novca ili neto u vezi s plasiranjem lanog novca. Ja sam im ispriao, da poznajem Dedia, da je moja firma radila neke poslove sa "Promdei" bankom, koje je Dedi prekinuo. Ispriao sam im jedan bitni detalj, a kojeg sam uo od Glava Davora iz Zagreba, a koji je radio zajedno samnom u firmi. Naime, boravei u prostorijama "Promdei" banke, Glava je bio nazoan u trenutku kada je u banku uao ugledni Arapin. Misliv i da je i Glava namjetenik banke, jer je bio zajedno sa Deiem, onio pozamanu svotu u torbi ke $, za potrebe "Agrocomerca". Taj Arapin bio je predsjednik Svjetskog Islamskog kongresa. Ime sam zaboravio. Naime, u vezi s tim, pored ranije iznesenog, do dajem jo neke detalje. Kad smo razgovarali u Beogradu, u stanu Todorovia, o tzv. "YUTA"-i, kao koncept, vezivanja bivih pripadnika slubi sigurnosti na podruju bive Jugoslavije, tj. bivih komunistikih drava, Vasiljevi je bio naglaeno zainteresiran za formiranje firmi u Srbiji i u zapadno europskim zemljama. Posebno je inzistirao u advokatskoj kancelariji Stani Milana i Branka, te advokatskoj kancelariji Pavlice, da ubrzaju procese registriranja firmi. Ja sam u par navrata razgovarao sa Staniima, koji su htjeli mene ugraditi u te firme. Da bi ubrzao proces registriranja firmi, znam, da me Vasiljevi pitao, kako je tu mogue preskoiti inertnost beogradske administracije. Kazao sam mu za dvije varijante, jedna je, imati vezu u Privrednom sudu, ali bolje je, otvoriti firmu u inozemstvu, gdje je to formalnost. Onda, za tako registiranu firmu, otvoriti predstavnitvo u Srbiji, RH, Sloveniji i dr. Nekoliko dana nakon ovakvog razgovora i interesa Vasiljevia, Stanici su priali o takvim zahvatima. Stanici su inae bliski advokati Upravi bezbedsnosti SSNO a, u vrijeme dok je Vasiljevi bio naelnik. Ovdje dodajem i injenicu, da su puk. Rakoevi i gen. Vasiljevi posebno bili zainteresirani za dvokata Dragiu Vukainovia, koji je mene branio u procesu. Ja sam spojio najprvo Rakoevia, a potom Vasiljevia sa Vukainoviem. Poslije u razgovorima, i Rakoevi i Vasiljevi, bili su vrlo zadovoljni kontaktima sa Vukainoviem. Podvlaim, da je Vukainovi suosniva banke "Kameleon" u Beogradu. Meutim, Vukainovi je suosniva i vlasnik niza manjih firmi po Europi, a napose prema Cipru, te je "Kameleon" banka, posredstvom tog lanca firmi, u stvari, izmeu ostalog, i -

R. Radoji: IZJAVA

219

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

servis za pranje prljavog novca. "Kameleon" banka u jedno vrijeme se bavila kratkoronim kreditima na deponirano zalto graana. Naime, graani u nestaici novca, davali su u zalog zlatninu po nepovoljnim uvjetima, uz nemogunost pravovremenog otkupa zaloenog zlata. U to vrijeme, to je bio, vrlo profitabilan posao. U vrijeme dok je Vukainovi bio m oj odvjetnik, ja sam ga povezao sa Lukom Tanjgom iz Saveznog sekretarijata za ekonomske odnose s inozemstvom. Inae, o Tanjgi sam ve kazao, da je tihi financijski metar sa pravim vezama, napose, s meunarodnim tokovima kapitala. Tanjga, takoer, u inozemstvu vlasnik je vie firmi, iji su nominalni vlasnici strani dravljani. U kontekstu ovakvih podataka i ovakvih nastojanja, Vasiljevia i drugih, a to sam ih uo od VOMO-a, da su se rastrali po inozemstvu, a napose, da je Vasiljevi "poeo dijeliti karte", mislim, da se sve to odonosi, na realizaciju projekta tzv. "YUTA"-e, uz otvaranje firmi u inozemstvu, kao naina samofinanciranja takove organizacije. injenice koje sam iznosio u dosadanjem iskazu, u nekim dijelovima saetak su dogaaja, gruba skica onoga to se deavalo, to sam ja, ili drugi inili. U nekim djelovima, to su injenice s detaljima do mogueg nivoa sjeanja. stoga se ovom mom iskazu, moe prigovoriti, da sam negdje nedovoljno potpun, nedovoljno detaljan i si. No, ne moe mu se prigovoriti, da nije istinit, jer sve to sam naveo istina je, o nositeljima deavanja, vremenu deavanja i injenicama, koje su se deavale. Zato je to tako, zato je ovaj iskaz istinit, to u pokuati objasniti malo ire. Iz samog iskaza vidljivo je, naime, to sam sve proivio, doivio, ega sam sve bio uesnik, a u mnogome vidi se i moj subjektivni odnos prema tim istinama i deavanjima u kojima sam bio ja ali i druge osobe, akter. Ovdje podvlaim : Ja sam svjesno i opredjeljeno krenuo u aktivnosti s bivom JNA, u te odnose uao sam duboko uvjeren, da branim ustavnost, zakonitost i SFRJ. Kasniji tok dogaanja, a napose, deavanja u Beogradu, kada sam promatrao proces etnizacije JNA, i kada sam postao rtvom takvog procesa - bio sam u zatvoru, kada sam promatrao proces spajanja svetosavkso-nartanijskih aspiracija u stvaranju Velike Srbije s jedne strane, i otpora drugih bivih jugoslavenskih naroda takovim aspiracijama, a to je sve zavrilo u ratnoj kataklizmi, poetna iskrena odanost jugoslavenstvu i ideji zakonitosti i ustavnosti, potpuno se rasprsla. U cijelom tom zbivanju, postajem rtvom. No, ne alim sebe, jer me nitko nije tjerao da budem rtvom, i neu biti

220

rtva, ali neu biti, ne dozvoljavam da budem, ni moneta za potkusurivanje, to mi je kasniji tijek deavanja namijenio. Vidite, odlaskom iz Srbije, htio sam krenuti dalje, pa ak i van poslova kojima sam se u suradnji s JNA bavio, no, upao sam u rvanj obavjetajno - sigurnosnih igara, gdje su od mene htjeli musti i dokumente i saznanja za meusobna potkusurivanja. Bjekstvo, dakle iz takvog vrtloga iz Srbije, nije mi uspjelo. Naao sam se u situaciji, da se od mene trai, da me se ucjenjuje, postao sam na neki nain, talac vlastite prolosti, jer sam imao saznanja koja drugima trebaju, imao dokumente koji drugi ele iskoristiti u daljnjim obraunima, a moji i najosnovniji ivotni problemi, pa ak do osobnog identiteta, ne rjeavaju se. Ostao sam, dakle, i bez osobnog identiteta, nikome nisam mogao dokazati, da sam ja Radenko Radoji, jer nisam imao niti jedan dokument. Ostajao sam pored toga, i vie dana bez hrane. Ovoj osobnoj situaciji pridodajem; Misao na razorenu obitelj, nemo da djeci bar savjetom pomognem, ve im za budunost nudim tamnu sjenu moje propasti, sve to potenciralo je moju situaciju, i stanje moje linosti, do potpune traginosti. Dakle, naao sam se na razkriju dilema; Pritisci VOMO-a da realiziraju svoj interes, domognu se mikrofilmova, zarobljenost mene, kao osobe bez identiteta, budunost kao neto to ne postoji, uz sline more i dileme. Van Slovenije nisam mogao. Gdje god bih krenuo, siguran sam, svagdje bi traili podatke, saznanja, veze, mikrofilmove i si., a nitko iskreno ne bi meni pristupio rukom pomoi, ili bar razumjevanja, da mi rijei i pomogne u najosnovnijem. Stoga sam se odluio doi u Hrvatsku, stupiti u kontakt sa slubama sigurnosti, predati se pravosudnim organima, platiti cijenu svojih pogreaka, iskrenou pred sobom, pomoi, najprije sam sebi. Toga radi, je ova Izjava prije svega istinita. Da bi bila pored istinitosti i to detaljnija, ja sam traio od pripadnika MUP-a RH, kad sam dobrovoljno doao u kontakt s njima, da u dugakim razgovorima kaem, istresem sve to znam, a moe biti od koristi sustavu sigurnosti RH. Stoga su to bili dugotrajni razgovori, voeni prije svega na moj zahtjev, unutar kojih me se, na izuzetno korektan nain, uz struno voenje dijaloga, podsjealo na neke injenice, to je meni omoguilo, da budem to temeljitiji i utonjeniji. Produkt toga je i ova Izjava. Ovi razgovori voeni su u prikladnom objektu, jer sam ja to tako traio, s time, da mi nije ograniena privatnost niti sloboda. Svjestan sam, da je kroz iskaz dotaknuta, ponegdje i rasvjetijena moja, ili krivina odgovornost drugih osoba, da

R. Radoji: IZJAVA

221

222

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (10) 2009.

su u Izjavi opisani dogaaji i injenja koja nose obiljeja, ponegdje i tekih kaznenih djela. Toga sam svjestan, a to je meni bio motiv i razlog vie, da u iskazu govorim samo istinu, ne preuujui ni svoje injenje, niti meni poznato injenje drugih, a kojima su izvrena kaznena djela. Svjestan sam, da sam inio kaznena djela protiv sigurnosti i interesa RH. Spreman sam za sva ta kaznena djela snositi krivinu odgovornost. No, tu raunam i na oprost pravnog sustava RH. Isto tako, radi istinoljublja i pravinosti najprije, spreman sam svjedoiti, goviriti i o djelatnostima svih pojedinaca, koji su se ogrijeili o moralne, etike, krivino pravne i meunarodno - pravne norme. Ovo i toga radi, da bi se to cjelovitije i tonije rasvjetlila ukupna tragedija i ratna kriza na ovim prostorima. Nakon svega, to smatram svojom obavezom.