SVEUILITE U ZAGREBU KINEZIOLOKI FAKULTET HORVAANSKI ZAVOJ 15.

Duka Volari

KINEZITERAPIJA POSLIJE OZLJEDE MENISKUSA

(seminarski rad)

Mentor: doc.dr. Dubravka Ciliga

Zagreb, listopad 2010.

1. SADRAJ:
Stranica 1. 2. Sadraj Uvod 2. 3. 4. 4. 4. 5. 5. 7. 9. 11. 13. 15. 17. 17. 19. 19. 21. 22. 23. 23. 24. 25.

3. Osnovna gra i funkcija koljena 3.1. Osnovna graa koljena 3.2. Osnovna funkcija koljena 4. Graa i funkcija meniskusa 4.1. Graa meniskusa 4.2. Funkcija meniskusa 5. Patofiziologija ozljede meniska 6. Mehanizam ozljede meniska 7. Dijagnoza ozljede meniska 8. Lijeenje 9. Kineziterapija 9.1. Vjebanje u klinici uz lijeniku pomo 9.2. Samostalno vjebanje 9.2.1. Primjer kvadriceps vjebi za opruanje koljena 9.2.2. Primjer dinamikih vjebi 9.2.3. Primjer mobilizacijskih vjebi za savijanje koljena 9.2.4. Primjer vjebi istezanja 9.2.5. Primjer vjebi jaanja koljena 10. 11. Zakljuak Literatura

2. UVOD

Program kineziterapije, kod ozljede meniskusa, provodi se najee nakon operativnog zahvata. Operativnim se zahvatom sanira primarni problem, nakon kojeg slijedi oporavak, u kojem kineziterapija ima vanu ulogu. Osim u postoperativnom lijeenju, kineziterapijski programi vjebanja, koriste se esto i u preoperativnom programu, (ako je to mogue!) za pripremu i jaanje muskulature, te spreavanje kasnije brze atrofije miia, prvenestveno miia prednje strane natkoljenice. Zbog svoje viestruke zadae, koljeno je i anatomski vrlo kompleksno graeno, pa su meniskusi unutar koljena, samo jedan segmenat cijele strukture koljenskog zgloba. Ozljede mensikusa u veini sluajeva nisu zasebne, ve se ozljeuju esto u kombinaciji, sa nekom koljenu pripadajuom ligamentarnom svezom. Zbog toga su i kineziterapijski programi usmjereni na oporavka, ne samo jednog segmenta, nego i itave strukture koljena.

3. OSNOVNA GRAA I FUNKCIJA KOLJENA

3.1. Osnovna graa koljena

Tri se kosti spajaju u koljenskom zglobu. Bedrena kost (femur), goljenina kost (tibia) i sezamska kost iver (patela). Patela se nalazi s prednje strane koljenskog zgloba, razvija se u tetivi etveroglavog bedrenog miia, i slui kao zatita zgloba (slika 1). Zglobna tijela koljenskog zgloba nisu kongruentna (sukladna). Njihovu sukladnost ostvaruju zglobni menisci (lateralni i medijalni), a stabilnost zgloba pojaavaju pripadajui ligamenti (s prednje strane lig. patellae, sa stranje strane lig. popliteum obliquum i lig. popliteum arcuatum, postranino s medijalne strane lig.collaterale mediale, a s lateralne strane lig.collaterale laterale, te ukriene sveze unutar zgloba lig.cruciatum anerius et posterius).

3.2.

Osnovna funkcija koljena

Dakle koljenski je zglob prema (Keros i Peina (1992:78) Temelji anatomije ovjeka) zdrueni kutni i obrtni zglob, pa su u njemu mogua gibanja fleksije i ekstenzije potkoljenice oko poprene osi, te obrtanje (rotacija) potkoljenice prema van i prema unutra oko uzdune osi. Stoga je zadaa koljenskog zgloba kako tvrdi (Medved i suradnici (1987:643)), viestruka, a najvanija je da u stajanju koljeno mora biti vrsto, a u hodu pomino, i u svakom poloaju pokreta i savijanja sigurno! Slika 1.

Da bi koljeno nakon odreene ozljede ponovno bilo u mogunosti odgovoriti takvoj kompleksnoj zadai, kineziterapeuti i pacijenti moraju uloiti velik napor, te kontinuirano provoditi vjebe i pratiti uinak vjebi i terapijskih programa rehabilitacije na tijek oporavka.

4. GRAA I FUNKCIJA MENISKUSA

4.1. Graa meniskusa

Da bi neki kineziterapijski program bio uinkovit, potrebno ga je individualizirati, osmisliti tono, te usmjeriti na oporavak ozlijeenog dijela koljena, (meniska) s obzirom na vrstu povrede. Za tako zahtjevnu i preciznu zadau potrebno je dobro poznavati grau i funkciju ovog vrlo sloenog zgloba i njegovih dijelova. Meniskus koljenskog zgloba je fibrokartilaginozni disk C oblika koji zauzima mjesto izmeu femura i tibije. Tkivo meniska sastavljeno je od kolagena i stanica ili je fibroblastnog ili hondrocitnog podrijetla. Meniskus se sastoji od otprilike 75% vode. Kolagena vlakna tvore karakteristine snopove, a najpovrnija vlakna su orijentirana radialno. Meutim, veina kolagenih vlakana nalazi se u dubljem sloju i formirana su u cirkumferencijalne snopove koji prate periferiju. Radijalna vlakna umetnuta su izmeu cirkumferencijalnih vlakana to pomae cjelovitosti te strukture. Organizacija vlakana omoguuje im otpor na stres koji nastaje za vrijeme optereenja meniskusa. U presjeku meniskusi su trokutastog oblika, tanji na periferiji i formiraju tanak slobodni rub u sredini. Gornje povrine su konkavne kako bi se prilagodile konveksitetu femuralnih kondila. (Pavii, D. (2003:11). Ozljede meniskusa u sportu. (Diplomski rad) Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu) Menisk je podijeljen u tri dijela vanjski, srednji i unutarnji (slika 2). Snopii kolagenih niti isprepliu se izmeu sebe, a u svakom dijelu meniska snopii su razliito meusobno usmjereni. Prema Borsettu postoje jo i niti to spajaju gornju i donju plohu meniska. Za elastinost meniska vana je valovitost snopia niti. Snopii niti su uzduno usukani (torkvirani) i ba ta uzduna usukanost daje menisku elastinost. (Pavii, D. (2003:3-4). Ozljede meniskusa u sportu. (Diplomski rad). Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu). Slika 2.

Medijalni menisk, meniscus medialis, ima oblik otvorenog slova C (slika 3). Straga je najiri (do 17 mm) i najdeblji, a prema naprijed se suava i stanjuje pa je prednje hvatite meniska vrlo njeno. Stranje hvatie tvori i tanka iroka opna. Cijeli je vanjski rub medijalnog meniska prirastao uza zglobnu ahuru i uz duboki dio medijalne kolateralne sveze. Povezanost s medijalnom kolateralnom svezom, iroko razmaknuta hvatita i udubljenost medijalne zglobne plotine goljenine kosti znatno ograniavaju pominost medijalnog meniska. Slika 3.

Lateralni menisk, meniscus lateralis, ima oblik zatvorenog slova C, a izmeu njegovih slobodnih krajeva postavljena je meuvorna izboina. Cijeli menisk je jednako debeo, a prosjeno je irok oko trinaest milimetara. Vanjski rub meniska je djelomino privren za zglobnu ahuru. Lateralni je menisk pokretniji od medijalnog, jer nije vezan za kolateralnu svezu, hvatita su mu primaknuta jedno drugom, a lateralna zglobna plotina goljenine kosti je ravna. Gibljivost lateralnog meniska ograniena je zatezanjem sveze, lig. menisci lateralis. Svezu tvori snop fibroznih niti razapet od stranje ukriene sveze do stranjeg dijela lateralnog meniska. Oba su meniska sprijeda povezana poprenom koljenskom svezom, lig. transversum genus, koja katkada nedostaje. Opskrba meniska krvlju ima veliko znaenje jer su za krvne ile vezani procesi reparacije meniska. Henschen je dokazao da se krvne ile nalaze samo u vanjskoj treini meniska. To je Henschenova parakapsularna ili vaskularna zona. (Pavii, D. (2003:3-4). Ozljede meniskusa u sportu. (Diplomski rad). Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu).

4.2. Funkcija meniskusa

Najjednostavnije i najkrae reeno, meniskusi slue kao amortizeri pri pokretanju, ostvaruju kongruentnost zglobnih ploha te omoguuju teno klizanje zglobnih plotina kod savijanja ili opruanja potkoljenice (slika 4). No funkcije meniskusa su brojnije i mnogo preciznije, pa ih treba pojedinano i opisati. Slika 4.

Dakle funkcije meniskusa su viestruke i meusobno povezane: 1. Poveanje kongruentnosti zglobnih povrina. I to na jedan dinamian nain, jer su meniskusi adaptibilni, pa svojim anatomskim oblikom upotpunjuju diskongruentnost zglobnih ploha femura i tibije i osiguravaju kongruentnost u svim fazama pokreta zgloba. 2. Poveanje dodirne povrine kondila femura i tibije. Meniskusi predstavljaju najvei dio dodirne povrine, odnosno povrine preko koje se prenosi optereenje. 3. Prenoenje optereenja s femura na tibiju . Kad se tijelo kondila femura, pribliava pod pritiskom ravnoj povrini odgovarajueg kondila tibije, meniskus, koji je umetnut izmeu njih, preko svojih dodirnih povrina trpi pritisak, deformira se i prenosi pritisak na drugu kost. Takav mehanizam prenoenja optereenja postoji kako prilikom pune ekstenzije tako i prilikom razliitih stupnjeva fleksije koljena. Za ovaj proces od velikog su znaaja elastina vrstina i snaga, te fleksibilnost i adaptibilnost meniskusa. Isto tako, na opisasni nain, meniskusi ublaavaju meusobne udare femura i tibije, djeluju kao zatitni jastuci, odnosno, imaju tzv. ok apsorpcijsku ulogu (slika5). Slika 5.

4. Odravanje stabilnosti koljena. Svojim anatomskim oblikom i poloajem na kondilima tibije meniskusi produbljuju njezinu artikularnu povrinu, to ima odreeni znaaj i za stabilnost zgloba. 5. Uloga u lubrifikaciji koljena. Nije definitivno objanjena, i o tom fenomenu jo uvijek se vode rasprave. 6. Uloga u pokretljivosti koljena. Adaptabilnost meniskusa doputa u koljenom zglobu, kombinaciju razliitih kompleksnih pokreta, a da pri tom zglob i dalje ostane maksimalno stabilan. 7. Funkcija klizanja zglobnih tijela. Glatka artikularna povrina meniskusa je ovoj funkciji posebno prilagoena, zbog ega se i zove klizna povrina 8. Zatita artikularne hrskavice. Meniskusi djeluju kao zatitni jastuci koji amortiziraju meusobne udare zglobnih hrskavica na plohama femura i tibije. 9. Pokretljivost meniskusa. Pri fleksiji koljena u fiziolokim uvjetima meniskusi se povlae prema natrag, i to medijalni za oko 5 mm, a lateralni za 10 do 15 mm. To je povlaenje posve pasivno. Ako je fleksija udruena s rotacijom potkoljenice prema unutra, pomaci su meniska jo vei i lateralni se menisk uvlai u zglob, a medijalni se pomie posve naprijed. Obratno je pri fleksiji koljena s rotacijom potkoljenice prema van. (Medved, R. i suradnici (1987:647) Sportska medicina; drugo, obnovljeno i dopunjeno izdanje) 10. Prilagoenost grae meniskusa njegovim fiziolokim funkcijama . Graa pojedinih dijelova meniska se razlikuje s obzirom na funkciju kojoj je namijenjen. Tkivo meniska hrani se preko krvnih ila ovojnice zgloba, a sredinji tanki dio koji trpi najvei pritisak nije prokrvljen, pa se taj dio meniska prehranjuje perfuzijom iz zglobne tekuine.

5. PATOFIZIOLOGIJA OZLJEDE MENISKA

Kada se govori o patofiziologiji ozljede meniska, ona se mora podijeliti u dva dijela. Prvi dio su ozljede koje se dogaaju na potpuno zdravom meniku, uslijed tekih ozljeda koljena (slika 6). (Medved, R. i suradnici (1987:646) Sportska medicina). Do takvih ozljeda dolazi esto kod mladih sportaa iz razliitih sportova, u kojima tehnika pokreta zahtijeva odraze i skokove s rotacijama trupa, doskok na jednu nogu ili velike sile koje se prenose preko koljenskog zgloba, kao npr. u skijanju itd. No, osim sportaa, ozljede meniska esto pogaaju i ljude nekih specifinih zanimanja (npr. rudara koji rade mnogo u kleeem poloaju, vrtlara, krovopokrivaa itd.).

Slika 6.

Drugi dio su ozljede meniska, koje nastaju na isti nain, ali imaju drugu patoloku podlogu (slika 7). U takvim sluajevima menisk bude ve djelomino naet degeneracijom, pa je stoga osjetljiviji i na manje traume uslijed kojih najee i puca. Slika 7.

Menisci mogu biti i odlijepljeni od zglobne ahure ime dobivaju i veu gibljivost, pa se govori o mobilnom meniskusu. Pri tome lake moe nastati i ozljeda meniskusa. (Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina, 2, obnovljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada; biblioteka udbenici i prirunici Fakulteta za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.) Prema Zippelu, zastupljenost ozljeda meniska u pojedinim sportovima je slijedea: Nogomet 67,7% Rukomet 7,9% Atletika 7,4% Skijanje 6,0% Gimnastika 5,0% Rvanje 2,3% Tenis 1,5% Ostalo 4,1%

10

6. MEHANIZAM OZLJEDE MENISKA

Mehanizam je ozljede meniska tipian i obino je djelovanje sile posredno (slika 8). Predispozicija za ozljedu je poloaj u kojem je menisk najvie uvuen u zglob. Za medijalni menisk to je fleksija koljena s rotacijom potkoljenice prema van i koljenom iskrenutim prema unutra (abdukcija potkoljenice). Za lateralni menisk je pogibeljan poloaj obrnut, i to fleksija koljena, rotacija prema unutra i abdukcija potkoljenice. (Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina, 2, obnovljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada; biblioteka udbenici i prirunici Fakulteta za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.) Slika 8.

S obzirom da su hvatita medijalnog meniska vie razmaknuta i da je on manje pomian, stoga su i ozljede medijanog meniska puno ee od ozljeda lateralnog meniska. Taj odnos izmeu ozljeda medijalnog spram lateralnog meniska je prema navodima razliitih autora, od 4:1 do 10:1 (najee 4:1, Peina 1986).

11

Tijekom normalnog pokretanja, koje obuhvaa savijanje i ispravljanje koljena s blagim rotacijama, meniskusi se, u koljenskom zglobu zdrave osobe, pomiu lagano naprijed i natrag. Dok kod abnormalnog pritiska, meniskus moe biti uklijeten u procjep izmeu kondila, te se ne dospije pomaknuti, to uzrokuje u najblaem sluaju nagnjeenje, ili u teim sluajevima puknue meniska. Puknua meniska mogu biti razliita (slika 9) od djelominog napuknua do potpunog longitudinalnog ili transverzalnog razdora ili otkinua dijela meniska ili njegova hvatita, ovisno o mehanizmu nastanka ozljede i teini ozljede.

Razliiti oblici ozljede meniska: slika 9.

12

7. DIJAGNOZA OZLJEDE MENISKA

Dijagnozu ozljede meniska, prema Medved i suradnici (1987:648) utvruje lijenik i to anamnezom i klinikim pregledom koljena. esto se dijagnoza utvruje kombinacijom klinikog pregleda i artroskopije. Za utvrivanje rupture meniska postoje brojni znakovi ozljede meniska. Neki znakovi su tipini, a neki nisu tipini, ali su esto prisutni poslije ozljede meniska. Tipini znakovi su zapravo bolovi, koji se javljaju pri razliitim testovim za ozljedu meniska. Svakim od tih testova se, na specifian nain, koljeno ozlijeenog, dovodi u poloaj u kojem tkivo meniska bude izloeno pojaanom pritisku, to izaziva bol, na temelju koje se zakljuuje da postoji ozljeda u tkivu meniska. Na taj nain se utvruje na kojem menisku je ozljeda (medijalnom ili lateralnom), te koji dio meniska je ozlijeen (prednji, stranji, sredinji). Bohlerov znak izolirana bol u predjelu zglobne pukotine prigodom pritiska u ekstendiranom poloaju, uz pojaanje boli pri ekstenziji Znak Steinmann I bol pri rotaciji u fleksiji Znak Steinmann II bol se pri fleksiji pomie prema straga (Ti se znakovi mogu nai i pri ozljedi postraninih sveza i zglobne ahure) Payerov znak kod maksimalne fleksije bol u stranjem dijelu zgloba, medijalno ili lateralno ovisno o menisku (slika 10). Slika 10.

13

McMurrayev znak test koji je vrlo popularan i jedan od najboljih testova za dijagnostiku ozljede meniska u predjelu srednje i zadnje zone meniska. Ispitanik lei na leima. Osoba koja ispituje jednom rukom fiksira nogu u predjelu koljena, a drugom izvodi vanjsku ili unutranju rotaciju, ovisno o tome ispituje li vanjski (lateralni) ili unutarnji (medijalni) menisk. (slika 11). Slika 11.

Osim pojave takvih tipinih znakova boli pri testiranju, mogu se pojaviti i drugi znaci koji nisu tipini, ali mogu biti prisutni. To su: 1. posttraumatski izljev koji se javlja i pri rupturi zglobne ahure, oteenjusveza i pri intraartikularnim prijelomima; 2. recidivirajui izljev nakon optereenja koji se nalazi i pri nespecifinom sinovitisu, hondropatiji, reumatskoj bolesti itd.; 3. bol u zglobu pri hodu ili duljem stajanju u nekom prisilnom poloaju na primjer u automobilu ili kinu, prije upuuje na hondropatiju;

14

4. atrofija prednje i medijalne skupine miia natkoljenice nalazi se kod svih ozljeda pa i ozljeda meniska; 5. ogranienje ekstenzije pri ozljedi prednjeg roga ili ogranienje fleksije koljena pri ozljedi stranjeg roga meniska.

Ako se ne utvrdi ozljeda meniska, Medved i suradnici (1987:649) preporuuju slijedei postupak. Mirovanje u blago flektiranom poloaju koljena, hlaenje tijekom 24 do 48 sati, vjebe kvadricepsa svaki sat po 5 min i po potrebi se vri punktacija zgloba dva do tri dana nakon ozljede, ako postoji izljev, a nije utvrena ozljeda meniska.

8. LIJEENJE

Lijeenje moe biti konzervativno (samo kod blaih oblika ozljede) ili operativno. Najee je to operativno i to postupkom artroskopije. Artroskopija je postupak (slika 12) kojim se kroz odreeno mjesto u koljenski zglob uvodi optika cijev irine 4 do 5 mm, pregledava se unutranjost zgloba i utvruje dijagnoza oteenja meniska ili i drugih struktura koljenskog zgloba. Slika 12.

15

Ozljede mogu biti razliite (slika 13): 1. Nagnjeenje (djelomino ili potpuno) 2. Puknue (djelomino ili potpuno, longitudinalno, transverzalno ili dijagonalno) 3. Otkinue dijela meniska (na razliitim mjestima meniska) 4. Odvajanje prednjeg ili stranjeg hvatita 5. Kombinacije Slika 13.

S obziroma na vrstu i teinu ozljede, meniskusi se operativno lijee: 1. ivanjem djelominog puknua ili odvajanja od hvatita 2. Djelominom meniskotomijom (slika 14) uklanjanjem dijela meniska kojeg nije mogue ivati, ili otkinuti dio pluta slobodno po sinovijalnoj takuini pa ga treba ukloniti jer blokira pokrete u koljenu itd. Slika: 14.

3. Potpunom meniskotomijom uklanjanje cijelog meniska zbog njegove nefunkcionalnosti, te izazivanja smetnji i bolova pri pokretanju koljena izazvanih tekom ozljedom ili patolokom degeneracijom. 16

Oporavak kod ivanog meniska traje 5 tjedana uz strogo mirovanje onoliko dana koliko je potrebno da se menisk zaraste. Dok je nakon uklanjanja dijela mensika oporavak puno bri i primjena rehabilitacijskog programa vjebanja je mogua i poeljna ve drugi dan nakon zahvata.

9. KINEZITERAPIJA

Vrlo je znaajno da se kod ozljeenih osoba, (kod kojih je to mogue), provede cjelokupan program vjebi i prije operativnog zahvata, kao i nakon njega. Na taj nain sprijeava se brza atrofija miia, koja nastupa brzo nakon povrede i progresivno se poveava iz dana u dan. Prije operativnog zahvata vano je da bolesnik naui statike kontrakcije kvadricepsa i to izolirano bez pomoi gluteusa. S tim vjebama nastavlja i u postoperativnom razdoblju rehabilitacije, s tim da se tijekom rehabilitacije poveava optereenje, broj ponavljanja, opseg pokreta i vremensko trajanje terapijskog programa. Svaki program rehabilitacije mora biti individualiziran, zbog specifinosti svake pojedine ozljede, ali i osobe koja je ozlijeena. Program vjebanja za djecu (sve kroz igru) razlikuje se od programa za osobe srednje dobi. Takoer se razlikuje i program vjebanja za sportae, kod kojih dominira rad s velikim optereenjem, od programa vjebanja za osobe starije od 60 godina, kod kojih oporavak traje due, napreduje sporije, a vjebe se izvode vrlo postupno i oprezno, uvaavajui zdravstvenu i kondicijsku vitalnos takve osobe.

17

9.1. Vjebanje u klinici uz lijeniku pomo

Iako svaki postoperativni program rehabilitacije mora biti individualiziran, postoji shema koja okvirno prikazuje kako iz dana u dan napreduje plan rehabilitacije pacijenta za vrijeme boravka u klinici: 0. DAN: Dan operacije. Mirovanje u udlazi uz kompresivni zavoj stavljen na operaciji. Kompresivni zavoj ne smije se prorezivati bez odobrenja odjelnog ili deurnog lijenika. Ako je nalaz periferne cirkulacije uredan, ne prerezivati zavoj, ve boli ublaavati elevacijom noge i analgeticima. 1. DAN: Operirana noga je u udlazi uz kompresivni zavoj. Statike vjebe kvadricepsa neoperirane strane. Mobilizacija patele operirane strane, zapoeti vjebe stopala i prstiju radi bolje cirkulacije. 2. DAN: Oputanje kompresivnog zavoja. Pregled operiranog koljena (lijenik, med. Sestra i fizioterapeut) i dogovor za daljnju rehabilitaciju. Ako je stavljen dren, dren ex. Statike kontrakcije kvadricepsa operirane noge. Ustajanje i hod na takama uz optereenje od 10 kg. Povremena blaga fleksija koljena (u sluaju nepodnoenja ekstendiranog poloaja) za vrijeme dok je bolesnik izvan udlage. Led na koljeno po potrebi. 3. DAN: Iste vjebe... 4. DAN: I dalje statike kontrakcije kvadricepsa operirane i neoperirane noge. Zapoinje se s pokretom podizanja ekstremiteta uz ekstendirano koljeno i uz pomo fizioterapeuta. 5. DAN: Intenzivnije vjebe statike kontrakcije kvadricepsa operirane strane s podizanjem ekstremiteta uz ekstendirano koljeno. Vjebe kvadricepsa neoperirane strane nisu potrebne ukoliko je fizioterapeut zadovoljan vjebama statike kontrakcije kvadricepsa operirane strane. 6. i 7. DAN: Intenzivnije vjebe statike kontrakcije kvadricepsa uz podizanje ekstremiteta s ekstendiranim koljenom. Udlaga ex! (ne baciti udlagu do otpusta iz klinike). Fleksija koljena do 30 stupnjeva 8. DAN: Daljnje intenzivne vjebe kvadricepsa i podizanje noge uz ekstendirano koljeno. Hod uz take i ekstendirano koljeno (znai samo hod po ravnom). 9. DAN: Hod s pomagalom uz gotovo potpuno optereenje operirane noge, ali uz ekstendirano koljeno. Jo uvijek fleksija koljena samo do 30 stupnjeva! 10. DAN: Intenzivne vjebe kvadricepsa s laganim otporom na proksimalni rub patele. Hod bez pomagala uz ekstendirano koljeno. Fleksija i ekstenzija koljena bez optereenja u leeem ili sjedeem stavu bolesnika. 11. DAN: Vjebe kvadricepsa s otporom na proksimalni rub patele, podizanje noge uz ekstendirano koljeno. Vjebe fleksije koljena bez optereenja. Hod po ravnom uz puno optereenje. Vjebe prijenosa teita u stojeem stavu (mali raskorak) s jedne na drugu nogu. 12. DAN: Isto kao i prethodni dan. Mjere opsega pokreta zgloba i opsega ekstremiteta kao i prije operacije. Otpust kui! (Pavii, D. (2003:28-29). Ozljede meniskusa u sportu. (Diplomski rad) Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu) Kineziterapija kod ozljede koljena obino zapoinje statikim vjebama za kvadriceps, koje se primjenjuju za pokretljivost koljena i jaanje miia kvadricepsa. Tzv. kvadriceps vjebe moraju poeti to je prije mogue nakon ozljede i nastavljati se dok postoji normalan pokret i miina jaina. Kao to je ve spomenuto, ako je to mogue primjenjuju se i prije 18

nekog operativnog zahvata, kao i poslije. Vjebe se poinju primjenjivati i kada je pokret jo malo, ali podnoljivo bolan. Kada nogu dignemo iz kreveta onda je uinjena jedna izometrika kretnja (vjeba) vastus medialisa, intermediusa i lateralisa, ali i jedna izotonina za rektus femoris koji potjee od zdjelice koja se nalazi iznad pokretnog dijela bedra. Kako se pokret vraa i bol nestaje, moe se zapoeti izotoninim ojaavajuim vjebama, pojaavajui miinu snagu i pokretljivost. Budui da je vastus medialis odgovoran za ekstenziju koljena i to za posljednjih 10 do 20 ekstenzije, moe se uvrstiti jedino vjebama koje se izvode kroz ovaj niz pokreta ili s kompletno izduenim koljenom. Kad je u koljenu infekcija, zbg koje se u koljenu pojavljuje bol na pokret koljena, izotonine vjebe se ne trebaju primjenjivati. Jedino se mogu raditi izometrike vjebe u kojima koljeno ostaje nepokretno. (Kosinac, Z. (2002). Kineziterapija sustava za kretanje. (str. 335-336). Split: Sveuilite u Splitu).

9.2. Samostalno vjebanje

Nakon otpusta kui pacijent mora i dalje vjebati samostalno, jer je izlaskom iz klinike samo osposobljen da nastavi daljnju samostalnu rehabilitaciju kod kue, ako drugaije nije odreeno. Kako poeti vjebati? Poeti polako Ne ignorirati bol Postepeno poveavati opseg pokreta i optereenje Vjebati krae ali vie puta dnevno Sve u dogovoru s lijenikom i kineziterapeutom

9.2.1. Primjer kvadriceps vjebi za opruanje koljena: 1) Naprezanje koljena: Poetni poloaj sjedei pred rukama na podu opruenim nogama. Opruati noge pritiskajui prste prema podu, a onda ih potiskivati prema potkoljenici. Zadrati taj poloaj 5 s, zatim se opustiti. Vjebu ponoviti 10 puta, vjebati 3 puta dnevno.

19

2) Ista vjeba samo s podlokom ispod peta, (zamotani runik) visine 5 cm.

3) Poetni poloaj sjedei pred rukama opruenih nogu. Naizmjenino opruenu nogu prednoiti i prinoiti (10 puta ), po tri serije.

4) Isto kao prethodna vjeba samo s optereenjem od 1 kg oko lanka. Poeti s 5 podizanja dok se ne stigne 3 x po 10.

5) Poetni poloaj sjedei pred rukama opruenih nogu. Kruiti opruenom nogom u prednoenju, prvo u jednu, pa u drugu stranu. Poeti s 5 krugova u jednu u drugu stranu, dok se ne stigne 3 x po 10. Kasnije se moe dodati i optereenje

6) Isto kao i prethodna vjeba, samo se umjesto krugova vrhovima prstiju ili petom ispisuju slova abecede. Kasnije s dodatkom optereenja.

20

7) Bedrene abdukcije. Poetni poloaj na boku, ozlijeena noga je gornja. Odnoiti, zadrati 3 s u odnoenju, prinoiti. Zapoeti s 5 ponavljanja, pa sve do 3 x 10 ponavljanja.

8) Poetni poloaj leei na prsima, koljena opruena. Podignuti nogu (zanoiti), drati 3 s, pa je prinoiti. Vjebu ponoviti 5 puta, zatim 3 x 10, a zatim dodati male utege.

9.2.2. Primjer dinamikih vjebi: Dinamike vjebe izvodimo kad svi simptomi ozljede u koljenu prou. Tu spadaju vjebe snage. 1) Upor uei za rukama. Naizmjenino privlaiti i opruati jednu pa drugu nogu, teina na rukama. Poeti s 20 pokreta (deset svaka noga) pa do 40 ponavljanja

2) Ista vjeba kao i prethodna samo s obje noge istovremeno. Poeti s 10 ponavljanja, pa sve do 3 serije od po deset.

3) Poskoci. Naizmjenino poskoci naprijed i natrag. Poeti s 10 skokova pa sve do 3 puta po 20. 4) Tranje uz stepenice. to bre. U poetku preskakati svaku stepenicu, a kasnije preskakati svaku drugu ili treu.

21

5) Bacanje punjene lopte medicinke. Iz uspravnog stava s medicinkom u rukama unuti, zatim opruiti noge u skonom zglobu i koljenima izbaciti medicinku uvis, uhvatiti je i spustiti se u uanj.

6) Razliite kombinacije prelaenja preko mornarskih ljestava (ravno, bono, natrake). 7) Igra kolice.

9.2.3. Primjer mobilizacijskih vjebi za savijanje koljena: 1) Poetni poloaj sjedei na stolu ili povienoj stolici, s ozlijeenom nogom ispred podravajui je s drugom nogom. Polako savijajui zdravu nogu, savijamo i ozlijeenu. Zadrati taj poloaj 5 s, zatim opruiti obje noge. Vjebu ponoviti 10 puta.

2) Poetni poloaj leei na prsima, noge opruene. Petom zdrave noge opirui se o potkoljenicu ozlijeene noge gurati unatrag zdravom nogom, tako da se saviju koljena. Vjebu ponoviti 10 puta.

22

3) Poetni poloaj, stojei na zdravoj nozi, a ozlijeenu savnuti u koljenu i nasloniti na stolicu s jastukom. Polako sjesti na petu ozlijeene noge da se koljeno sagano savije. Vjebu ponoviti 10 puta.

4) Raditi lagane unjeve s pridravanjem ipke ili pritke od dvovisinskih rua u visini ramena. Teinu u unju prenositi na obje noge. Vjebu ponoviti 5 puta.

9.2.4. Primjer vjebi istezanja: 1) Istezanje aduktora 2) Istezanje aduktora i iliotibialne tetive 3) Istezanje stranje loe natkoljenice i plantarne fascije

23

9.2.5. Primjer vjebi jaanja koljena: U obzir dolaze vjebe jaanja s pokretima j koljenu kao to su: - pokreti iz sjedenja savijenom ozlijeenom nogom na podu - vjebe ekstenzije potkoljenice bez i sa optereenjem - noni potisci na spravi - unjevi - ustajanja - unjevi na jednoj nozi - veslaki ergometar - ergometrijski bicikl i dr.

10. ZAKLJUAK

Kineziterapijski program poslije ozljede meniska gotovo je identian programu koji se primjenjuje i kod ostalih ozljeda koljena. Razlog tome je poloaj i povezanost meniska u koljenskom zglobu sa ostalim strukturama zgloba. Zato se u programu rehabilitacije ozljeenog meniska primjenjuju vjebe statikog i dinamikog jaanja i stabilizacije, vjebe istezanja i vjebe za bolju pokretljivost koljena. Kao i kod ozljede koljenskih sveza, vjebe su usmjerene na jaanje miinih struktura koje okruuju koljenski zglob i sudjeluju u njegovoj stabilizaciji. Ovisno o dijelu meniska koji je ozlijeen vjebe mogu biti vie ili manje usmjerene na pojedinu stranu (medijalnu, lateralnu, prednju ili stranju) koljenskog zgloba. Poeljno je kineziterapijski program provoditi samostalno i nakon lijenike terapije i to dugotrajno i redovito. Na taj nain se odrava dobra prokrvljenost, a time i funkcionalnost svih struktura koljenskog zgloba.

24

11. LITERATURA
Keros, P. (1992). Temelji anatonije ovjeka, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Biblioteka udbenici i prirunici medicinskog Fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Kosinac, Z. (2002). Kineziterapija sustava za kretanje. (str. 331-339). Split: Sveuilite u Splitu. Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina, 2, obnovljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada; biblioteka udbenici i prirunici Fakulteta za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. Pavii, D. (2003). Ozljede meniskusa u sportu. (Diplomski rad). Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu http://www.youtube.com/watch?v=-Pv59QGTOj0&feature=related

25

http://www.arithera.hr/slikenasl/fizikalnaterapija.jpg

26