You are on page 1of 109

Gerd Gigerenzer - Snaga intuicije

(...) Veliki su filozofi intuicijama pripisivali misteriozne i neobjanjive karakteristike. Mogu li znanstvenici razmaknuti koprenu i razotkriti tajnu? Ili ostaje istina da intuicija nadilazi ljudsko razmiljanje - da je to Boji glas, sluajan sretan pogodak, ili esto ulo koje nadilazi granice znanstvenog razumijevanja? U ovoj knjizi ja tvrdim da je intuicija vie od istog impulsa ili hira, te da ima svoj razlog postojanja. Pozvao sam vas na putovanje, ali moram vas upozoriti: neki uvidi s kojima emo se susresti na tom putovanju sukobit e se s dogmama o racionalnom odluivanju. Susrest emo se sa sumnjom ili potpunom nevjericom prema tome koliko tone mogu biti intuicije, i sa skepsom prema njezinoj nesvjesnoj prirodi. Logika i srodni intencionalni sustavi isuvie su dugo monopolizirali zapadnjaku filozofiju uma. Ali logika je tek jedno od mnogih korisnih orua koje umu stoje na raspolaganju. Niz stvari o kojima govorim jo je uvijek sporno. Pa ipak, uvijek postoji nada. Ameriki biolog i geolog Louis Agassiz jednom je o novim znanstvenim spoznajama izrekao: "Ljudi isprva govore kako su one u sukobu s Biblijom. Potom, kau da ih jo nitko dosada nije otkrio. Naposljetku govore kako su uvijek vjerovali da su istinite." Rijei koje sam napisao temelje se na mojim istraivanjima, istraivanjima mojih kolega s Instituta za ljudski razvoj Max Planck i istraivanjima mnogih dragih kolega iz raznih krajeva svijeta. Nadam se da e ova mala knjiga motivirati itatelje da nam se pridrue u istraivanju novog krajolika racionalnosti. U spomen mojoj majci, njezinoj hrabrosti, duhovitosti i strpljivosti

Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. Blaise Pascal 1. INTUICIJA: DJELOVATI I OSJEATI "IZ TRBUHA O inteligenciji obino mislimo kao o namjernoj, svjesnoj aktivnosti koju izvodimo pomou zakona logike. Unato tome, velik je dio naeg duhovnog ivota nesvjestan, utemeljen na logici stranim procesima: na osjeajima "iz trbuha", na intuicijama. Imamo intuicije o sportovima, 0 prijateljima, o kupovini paste za zube, i o drugim opasnim stvarima. Zaljubljujemo se ili osjeamo da e dionice na burzi rasti. U ovoj knjizi postavljamo pitanja: Otkuda dolaze ti osjeaji? Kako to znamo? Moemo li oslanjanjem na intuicije i osjeaje "iz trbuha" doi do naih moda najboljih odluka? Na prvi pogled pitanje izgleda naivno, ak i pomalo ludo. Knjige o racionalnom postupanju i odluivanju, kao 1 brojne konzultantske tvrtke, desetljeima su popovale kako "treba rei hop prije nego skoimo" ili kako treba "analizirati prije negoli djelujemo". Pazite! Razmiljajte, budite svjesni i analitini! Prouite alternative, popiite sve elemente "za" i "protiv", paljivo izraunajte vjerojatnosti i odvagnite koristi, po mogunosti pomou nekog sjajnog statistikog softvera! Ali sve te sheme ne opisuju kako razmiljaju stvarni ljudi - ukljuujui i same autore tih knjiga. Jedan je profesor sa Sveuilita Columbia bio u velikoj dilemi treba li prihvatiti ponudu s konkurentskog sveuilita: treba li otii ili ostati. Njegovi su mu kolege priapnuli: "Samo maksimaliziraj oekivanu dobit - pa ionako uvijek o tome pie." Ogoren, profesor je odgovorio: "Ma dajte, ovo je ozbiljna stvar." 12 Snaga intuicije Od ekonomista i psihologa, pa sve do gospodina Prosjenog, svi spremno tvrde kako je ideal savrenih bia, s neogranienim znanjem i beskonanim vremenom nestvaran. Unato tomu, oni

isto tako tvrde kako bismo bez takvih ogranienja - i s vie logike - mogli donositi savrenije odluke. Moda nismo uzeli u obzir sve perspektive, a trebali bismo. No takve poruke neete itati na stranicama koje slijede. Ovom knjigom pozivam vas na putovanje prema donedavno nepoznatom podruju racionalnosti, nastanjenom ljudima poput nas, ljudima koji su uglavnom neznalice, ljudima s ogranienim vremenom na raspolaganju i ija je budunost neizvjesna. O toj zemlji ne pie mnogo uenjaka. Oni radije opisuju zemlju u kojoj sunce prosvjet-ljenja isijava zrake logike i vjerojatnosti, a zemlja koju posjeujemo zaogrnuta je velom magle i neizvjesnosti. U mojoj prii, tobonja "ogranienja" uma mogu u stvari predstavljati njegovu snagu. Kako se um prilagoava; kako ekonomizira kada se oslanja na nesvjesno, na provizorna pravila, na evoluirane sposobnosti - o tome je rije u ovoj knjizi. Zakoni stvarnoga svijeta zagonetno su razliiti od zakona loginog, idealiziranog svijeta. Vie informacija, ak i vie razmiljanja, nije uvijek bolje, a manje moe biti vie! Jeste li spremni? IZBOR SRCA Jedan moj dobar prijatelj (nazovimo ga Harry) neko se provodio s dvije djevojke. Obje je volio, za njima udio i divio im se. Ali dvije djevojke? Jedna je bila previe. Zbunjen, pun zbrkanih i suprotstavljenih osjeaja, nesposoban da se odlui, prisjetio se savjeta to ga je svojedobno, u slinoj situaciji, Benjamin Franklin dao svojem neaku: 8. travnja Kada ne moe donijeti odluku, na suprotnim kolonama i stranama papira popisi sve razloge za i protiv, i kada o njima bude razmiljao dva ili tri dana, izvedi operaciju slinu nekim matematikim postupcima; razmotri koji razlozi ili motivi u svakome retku imaju jednaku teinu, jedan naprama jedan, jedan naprama dva, dva naprama tri, ili slino, i kada zbroji sve jednakosti u kolonama, vidjet e da meu kolonama postoje razlike... Tu vrstu moralne Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 13 algebre esto sam prakticirao u vanim i sumnjivim poslovima, i premda to ne moe biti matematiki tono, mislim da je takav postupak krajnje koristan. Usput reeno, ako to ne svlada, vjerojatno se nikada nee oeniti. Stric koji te oduvijek voli, Benjamin Franklin* Harry je osjetio veliko olakanje kada je shvatio da postoji logika formula za rjeavanje njegove nedoumice. Uzeo si je vremena, zapisao sve vane razloge kojih se mogao sjetiti, paljivo ih je usporedio, pon-derirao i zapoeo izraun. Kada je vidio rezultat, dogodilo se neto neoekivano. Unutarnji mu je glas govorio da to nije u redu. I po prvi put, Harry je shvatio da je njegovo srce ve odluilo - protiv kalkulacije - u prilog drugoj djevojci. Izraun mu je pomogao da pronae rjeenje, ali ne zbog loginosti. Izraun je nesvjesnu odluku doveo do svijesti, jer su mu do tada razlozi bili zamagljeni. Oputen jer je odjednom shvatio rjeenje, ali istodobno iznenaen zagonetnim procesom, Harry se zapitao kako je mogue donositi nesvjesne odluke koje proturjee njegovim svjesnim i namjernim razmiljanjima. Ali on nije prvi shvatio da razmiljanje moe proturjeiti onome to zovemo intuicijom. Socijalni psiholog Timothy Wilson i njegovi kolege jednom su dvjema skupinama ena poklonili postere kao znak zahvalnosti za sudjelovanje u eksperimentu.1 U prvoj skupini sve su ene jednostavno birale omiljeni poster medu pet ponuenih; u drugoj skupini, Wilson i kolege zamolili su sve ene da prije izbora postera prue razloge zbog kojih im se pojedini poster svia ili ne svia. Zanimljivo je da su ene u tim skupinama kui odnosile razliite postere. etiri tjedna kasnije, ispitivai su ih pitali sviaju li im se njihovi pokloni. ene koje su pruale razloge bile su nezadovoljnije i * Franklin, 1779. Znanstvenik i dravnik Benjamin Franklin bio je jedna od najveih figura prosvjetiteljstva, a njegova moralna algebra rana je verzija utilitarizma i teorije racionalnog odabira. Razvratnik i pijanac, sukladno Franklinovoj etici, isti su kao i svi drugi samo to se oni nisu znali koristiti algebrom. t Wilson et al., 1993. Slino Halberstadt i Levine, 1999. i Wilson i Schooler, 1991., eksperimentalno su pokazali da introspekcija moe umanjiti kvalitetu odluka, a Zajonc, 1980. i Wilson, 2002., pruili

su jo pria o konfliktu bilance razloga i intuicija. Wilson izvjetava o socijalnom psihologu koji je pokuao odluiti treba li prihvatiti poslovnu ponudu drugog sveuilita bilancom razloga. Psiholog je na pola postupka rekao: "Kvragu, ne ispada kako treba! Moram shvatiti kako na drugoj strani dobiti vie pluseva." (167) 14 Snaga intuicije ee su se alile na svoj lo izbor negoli ene koje nisu davale nikakve razloge. U ovom, kao i u drugim slinim eksperimentima, pokazalo se da koncentrirano razmiljanje o razlozima dovodi do odluka koje nas ine nesretnijima, ba kao to svjesno razmiljanje o vonji biciklom ili o tome kako se trebamo "spontano" nasmijeiti, nije uvijek bolji izbor od same spontanosti. Nesvjesni dio naeg uma moe odluiti bez nas - naeg svjesnog ja - i poznavati razloge, a da pri tome, kao u Harrvjevom sluaju, ne bude svjestan da je odluka ve donesena. No nije li sposobnost samorefleksije jedinstveno ljudska i apsolutno korisna osobina? Nije li razmiljanje o miljenju osobina ljudske prirode? Freud se koristio introspekcijom kao terapeutskom metodom, a kon-zultanti se pri odluivanju koriste suvremenijim verzijama Franklinove moralne algebre kao racionalnim oruem. Ali dokazi upuuju na zakljuak da nas usporeivanje onoga "za" i "protiv" ne ini nuno sretnijima. U jednoj studiji, ispitivai su svojim ispitanicima postavljali pitanja o razliitim svakodnevnim aktivnostima - recimo o tome kako odluuju koji e TV program gledati naveer, ili kako kupuju u supermarketu. Slue li se daljinskim upravljaem tako da pretrauju sve kanale, stalno prebacujui s jednoga na drugi, neprestano traei bolji program? Ili naprotiv brzo prestaju s traenjem i odluuju gledati dovoljno dobar program? Ljude koji tvrde da pri kupovini i u slobodno vrijeme stalno pretrauju nazvat emo "maksimalistima": oni muku mue da postignu ono najbolje. Ljude koji se zadovoljavaju ogranienom pretragom i brzo donose odluku pri prvoj dovoljno dobroj prilici nazvat emo "zadovoljnicima".* U spomenutoj studiji tvrdilo se kako su zadovoljnici optimistiniji, kako imaju vii stupanj samopotovanja i zadovoljstva u ivotu, dok su maksimaliste krasile visoke razine depresije, perfekcionizma, grinje savjesti i samooptuivanja. * (Engleski satisficers, op. prev.). Vidi: Schwartz et al., 2002. Termin zadovoljenje prvi je uveo nobelovac Herbert A. Simon. Termin potjee iz Northumbrije, regije u Engleskoj na granici sa kotskom, a znai "zadovoljiti". Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 15 KORISTAN STUPANJ NEZNANJA Zamislite da ste natjecatelj u televizijskome kvizu. Dosad ste pobijedili sve svoje suparnike i jedva ekate da dobijete pitanje od milijun dolara. Evo kako glasi: Koji grad ima vie stanovnika, Detroit ili Milwaukee? Ajoj! Nikada niste bili dobri u zemljopisu. Sat otkucava. Osim udaka, ovisnika o igri Trivial Pursuit, rijetki e ljudi biti sigurni da znaju odgovor. Nema naina da logino zakljuimo koji je odgovor toan; morate iskoristiti ono to znate i nagaati kako najbolje znate. Moda ete se prisjetiti da je Detroit industrijski grad, rodno mjesto Motowna i amerike automobilske industrije. Ali i Milwaukee je takoer industrijski grad, poznat po svojim pivnicama, ili ete se pak prisjetiti kako je tamo Ella Fitzgerald pjevala o svojem roaku to kokodae. Ali to bi iz toga trebalo zakljuiti? Daniel Goldstein i ja postavili smo to pitanje u jednom amerikom razredu. Odgovori uenika bili su podijeljeni - oko 40 posto uenika glasalo je za Milwaukee, a ostali za Detroit. Potom smo testirali isti takav razred u Njemakoj. Gotovo svi su dali toan odgovor: Detroit. Netko bi mogao zakljuiti kako su Nijemci pametniji, ili barem da znaju vie o amerikom zemljopisu. Ali ustvari tono je upravo obrnuto. Oni su znali vrlo malo o Detroitu, a mnogi nikada nisu ni uli za Milwaukee. Ti Nijemci morali su se osloniti na svoju intuiciju, a ne na dobre razloge. Ali u emu je tajna njihove nevjerojatne intuicije? Odgovor je iznenaujue jednostavan. Nijemci su se koristili provizornim pravilom koje zovemo heuristikom prepoznavanja:*

* Goldstein i Gigerenzer, 2002. Termin heuristika grkog je porijekla i znai da se njome "koristimo kako bismo shvatili ili otkrili." Matematiar sa Stanforda G. Polya, 1954., razlikuje heuristiko i analitiko miljenje. Heuristiko miljenje je npr. nezamjenjivo u otkrivanju matematikog dokaza dok je za provjeru pojedinih faza tog dokaza nuno analitiko miljenje. Polya je uveo Herberta Simona u prouavanje heuristika i ja se ovdje nadovezujem na rad potonjeg. Neovisno, Kahneman et al., 1982., dolazi do otkria da se ljudi oslanjaju na heuri-stike pri donoenju odluka ali se fokusirao na pogreke u promiljanju. U ovoj knjizi termine heuristika i provizorna pravila koristim kao sinonime. Heuristika ili provizorno pravilo je brzo i jednostavno; drugim rijeima, samo su osnovne informacije nune za rjeavanje odreenog problema. 16 Snaga intuicije I Ako prepozna ime jednoga grada, ali ne i drugoga, zakljui da grad koji si prepoznao ima vie i stanovnika. Ameriki uenici nisu se mogli posluiti tim provizornim pravilom jer su uli za oba grada. Oni su znali previe. Milijuni injenica mutili su njihovu sposobnost prosuivanja i sprjeavali ih da pronau pravi odgovor. Premda oslanjanje na prepoznavanje imena naravno nije 100% sigurna metoda, koristan stupanj neznanja moe biti vrijedan. Primjerice, japanski turisti vjerojatno e pogreno zakljuiti da je Heidelberg vei od Bielefelda, jer nisu uli za potonji grad. Unato tomu, spomenuto provizorno pravilo u veini sluajeva dovodi do tonih odgovora i do boljih rezultata negoli vrlo velika koliina znanja. Heuristika prepoznavanja nije korisna samo u kvizu od milijun dolara. Ljudi se, primjerice, oslanjaju na nju kada kupuju proizvod s prepoznatljivim imenom. Korporacije stoga eksploatiraju potroaku heuristiku prepoznavanja, odnosno njihovo provizorno pravilo, i investiraju u neinformativne reklame ija je jedina svrha da poveaju prepoznatljivost njihove marke. Instinkt da pratimo ono to znamo u prirodnome svijetu ima vrijednost preivljavanja. Prisjetite se poznatog menija Dr. Seussa - zelenih jaja sa slaninom: zar vi ne biste izabrali neto manje egzotian meni? Odabirom poznatih namirnica dobivate potrebne kalorije, a pri tome ne gubite vrijeme i ne izazivate sudbinu svojim pokuajima da steknete znanje "iz prve ruke" o jestivosti ili otrovnosti jaja i slanine. POBIJEDITI BEZ RAZMILJANJA Kako igra hvata loptu u koarci ili u kriketu? Ako pitate profesionalnog igraa, on e vjerojatno zuriti u vas i rei kako nikada o tome nije razmiljao. Moj prijatelj Phil neko je igrao bejzbol za lokalni klub. Njegov ga je trener esto grdio kako je lijen, jer se Phil, ba kao i ostali, katkada vukao do toke gdje e pasti loptica. Trener je smatrao da Phil nepotrebno riskira i ustrajao da tri to bre moe, kako bi u posljednjem trenutku imao dovoljno vremena da napravi nune korekcije. Phil se Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 17 naao u dilemi. Kada su on i njegovi suigrai pokuavali izbjei trenerov bijes i trali koliko ih noge nose, ee su promaivali lopticu. Sto je u tome bilo pogreno? Phil je godinama igrao kao vanjski igra i nikada nije shvaao kako on to hvata lopticu. Trener je, naprotiv, imao teoriju: on je vjerovao da igrai intuitivno izraunavaju putanju loptice, i da je najbolja strategija trati to se moe bre do toke gdje loptica treba udariti o pod. Kako bi to drukije moglo funkcionirati? Philov trener nije jedini koji razmilja o izraunavanju putanja. U Sebinome genu, biolog Richard Davvkins pie: Kada ovjek lopticu baci visoko u zrak i potom je uhvati, on se ponaa kao da je rijeio skup diferencijalnih jednadbi u predvianju putanje loptice. On moda ne zna, niti ga je briga za diferencijalne jednadbe, ali to ne utjee na njegove sposobnosti hvatanja loptice. Na nekoj podsvjesnoj razini, zbiva se neto funkcionalno ekvivalentno matematikim izraunavanjima.* Izraunavanje putanje loptice nije jednostavan postupak. Teorijski gledano, loptice imaju paraboline putanje. Kako bi izabrao ispravnu parabolu, igra (tj. njegov mozak) trebao bi procijeniti poetnu udaljenost loptice, poetnu brzinu i kut izbaaja. No, u stvarnome svijetu, loptice, na koje djeluje otpor zraka, vjetar i rotacija, ne lete u parabolama. Stoga bi mozak morao dodatno procjenjivati, izmeu ostaloga, brzinu i smjer vjetra na svakoj toki leta loptice, kako bi

potom mogao izraunati sljedeu krivulju kretanja i toku na koju e loptica pasti. Sve bi se to trebalo izvesti u nekoliko sekundi - u vremenu dok je loptica jo u zraku. Tako barem izgleda standardni odgovor na to pitanje, prema kojem um rjeava sloeni problem pomou sloenog procesa. Meutim, kada se to eksperimentalno testiralo, pokazalo se da igrai vrlo loe procjenjuju mjesto na kojem e loptica udariti o tlo.1 Da znaju procjenjivati, ne bismo ih vidjeli kako u lovu na lopticu u letu tako esto udaraju o zid, padaju u rovove ili preko prepreka. Oito je neto drugo u pitanju. * Dawkins, 1989., 96. t Babler i Dannemiller, 1993.; Saxberg, 1987.; Todd, 1981. 18 Snaga intuicije Postoji li neko jednostavno provizorno pravilo koje igrai koriste pri hvatanju loptica? Eksperimentalne su studije pokazale da se iskusni igrai u praksi koriste s nekoliko provizornih pravila. Jedno od njih je heuristika pogleda, koja djeluje u situacijama kada je loptica ve visoko u zraku, a ona glasi: j Fiksiraj svoj pogled na lopticu, poni trati, i prilagodi svoju brzinu tranja tako da kut promatra-I nja ostane konstantan. Kut pogleda je kut izmeu oka i loptice, relativan s obzirom na ravninu tla. Igra koji se koristi tim pravilom ne mora mjeriti vjetar, otpor zraka, rotaciju ili neku drugu uzronu varijablu. Sve relevantne injenice sadrane su u jednoj varijabli: kutu pogleda. Treba primijetiti kako igra koji se koristi heuristikom pogleda ne zna izraunati toku pada loptice. Unato tomu, ta ga heuristika dovodi do toke slijetanja. Slika 1-1. Kako uhvatiti leteu lopticu. Igrai se oslanjaju na nesvjesno provizorno pravilo. Kada loptica dolazi svisoka, igra fiksira svoj pogled na lopticu, poinje trati i prilagoava svoju brzinu tako da kut promatranja ostaje konstantan. Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 19 Kao to smo rekli, heuristika pogleda funkcionira u situacijama u kojima je loptica ve visoko u zraku. Ako to jo nije sluaj, igra treba promijeniti samo posljednji od tri najvanija elementa svoje strategije:' I Fiksiraj svoj pogled na lopticu, poni trati i prilagodi brzinu svojeg tranja tako da se slika i loptice jednolino die u zrak. Intuitivno shvaamo logiku tog pravila. Ako igra vidi lopticu kako se die nad tokom u kojoj ju je protivniki igra udario s odreenim ubrzanjem, hvata e pametno uiniti da tri unatrake, jer e u suprotnome loptica udariti o tlo iza njegove sadanje pozicije. Ako se, meutim, loptica uzdie, ali sve manjom brzinom, on treba trati prema loptici. Ako se loptica die jednolinom brzinom, igra je u pravom poloaju. Sada moemo razumjeti obje stvari: kako ljudi bez razmiljanja hvataju loptice u letu i u emu je uzrok Philove dileme. Trener grijei kada misli da igrai na neki nain izraunavaju putanje, jer se oni ustvari nesvjesno oslanjanju na jednostavno provizorno pravilo koje diktira brzinu kojom igra treba trati. Kako ni Phil nije razumio ono to radi, nije se mogao braniti. Nepoznavanje provizornog pravila moe imati neeljene posljedice. Unato jednostavnosti te heuristike,1 mnogi hvatai ive u blaenom neznanju, nesvjesni heuristike pogleda. Ali kada se osvijesti temelj tog intuitivnog osjeaja, on se moe i nauiti. Ako ikada budete uili upravljati avionom, zasigurno e vas nauiti koristiti se jednom verzijom tog pravila: kada vam se pribliava avion, i ako se prestraite sudara, usredotoite se na neko oteenje na svojem staklu te promatrajte mie li se drugi zrakoplov u odnosu na to oteenje. Ako ne, odmah treba ponirati. Dobar instruktor leta nee od vas traiti da izraunate putanju svojeg aviona u etverodimenzionalnom prostoru (u prostoru koji ukljuuje i vrijeme), da potom isto to izraunavate za drugi zrakoplov, a onda da izraunate hoe li se obje putanje u nekoj toki * McBeath et al., 1995.; Shaffer et al., 2004. t McBeath et al., 2002.; Shaffer i McBeath, 2005.

KNJINICA Snaga intuicije preklopiti. Jer pilot vjerojatno nee dovriti svoj izraun, i shvatit e da e se sudar dogoditi prije negoli ita izrauna. Jednostavno pravilo intuitivno je jasno i manje je podlono procjenama ili pogrekama izraunavanja. Heuristika pogleda i njezine srodnice funkcioniraju pri rjeavanju problema koji ukljuuju sraz pokretnih objekata. One nam u igrama pomau da "stvorimo" kolizije, dok u letovima i pri jedrenju one pomau da ih izbjegnemo. Zaustavljanje pokretnih objekata u ljudskoj je povijesti vana adaptivna zadaa. Zbog evolucijskog podrijetla te heuristike, lova na primjer, heuristiku pogleda moemo jednostavno poopiti na igre s loptom. Tehnike hvatanja karakteristine su za brojne prirodne vrste. Od riba do imia, mnogi organizmi imaju uroenu sposobnost da prate objekt koji leti u trodimenzionalnom prostoru, a to je bioloka predispozicija za heuristiku pogleda. Grgei i sline ribe zrakastih peraja (roda Teleost) hvataju svoj plijen tako da zadravaju stalni kut izmeu crte svojega kretanja i kretanja svojeg cilja, a mujaci osolikih muha na isti nain hvataju enke pri parenju.1 Kada pas hvata letei frizbi, on se rukovodi istim instinktom kao i hvata u bejzbolu. Frizbi ustvari ima sloeniju putanju od loptice u bejzbolu; on se zakrivljuje u zraku. Kada su na glavu panijela privezali malu kameru, studija je pokazala kako pas tri tako da se slika loptice dri u pokretu kao da je njezina putanja ravna crta.* Unato tomu to heuristika pogleda djeluje na nesvjesnoj razini, zanimljivo je da se ona pojavljuje i u narodnoj mudrosti. Primjerice, kada je ameriki senator Russ Feingold primijetio kako se Bushova administracija usredotouje na Irak, dok se AI-Qaeda istodobno mnoi u drugim krajevima, on je rekao: "elio bih vas pitati, ministre Wolfowitz, jeste li sigurni da imate pogled na loptici?"5 Treba primijetiti kako heuristika pogleda ne funkcionira za sve probleme hvatanja. Mnogi * Mornare ue da nepromjenjivost kuta izmeu brodova koji se meusobno pribliavaju podrazumijeva sudar. Vojnike se poduava da pod minobacakom vatrom ekaju da ispaljeni objekt bude dovoljno visoko te da onda u njega upere prst. Ako se objekt ne pomie u odnosu na prst, bolje je da bjee. Ako objekt pone ponirati ispod prsta znai da e pasti ispred njih, a ako se nastavi uspinjati, past e iza njih. t Collen i Land, 1975.; Lanchester i Mark, 1975. $ Shaffer et al., 2004. (Engleski to keep eye on the bali - "imati stvari pod kontrolom", op. prev.) Vidi Dowd, 2003. Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 21 su hvatai izjavili kako je za ulov najtea loptica koja slijee ravno na nas, a to je situacija za koju nae provizorno pravilo ne vrijedi. Heuristika pogleda pokazuje kako se neki sloeni problem, pri kojem nijedan robot ne bi bio bolji od ovjeka - recimo pri hvatanju loptice u stvarnome vremenu - moe jednostavno svladati. Ona zanemaruje sve uzrone informacije relevantne za izraunavanje putanje loptice, i usredotouje se iskljuivo na jedan djeli informacije, a to je kut upadanja, tj. pogleda. Njezin je temelj kratkovidan, on se oslanja na postupne promjene, a ne na neki ideal "najprije izraunaj najbolje rjeenje - a potom djeluj na temelju pretpostavljenog, izraunatog rjeenja". Strategije koje se oslanjaju na postupne i manje promjene svojstvene su i za odluke organizacija o svojim godinjim proraunima. Na Institutu Max Planck, u ustanovi u kojoj radim, umjesto da svake godine ispoetka stvaramo novi proraun, moji kolege i ja donosimo male prilagodbe i promjene prologodinjega. Niti sportai, niti poslovni administratori ne trebaju znati izraunavati putanje loptice ili poslovanja. Intuitivna "preica" obino e ih dovesti tamo gdje ele biti, i to s manjim ansama da uine teke pogreke. RAZNOSITELJI DROGE Dan Horan oduvijek je elio biti policajac. I unato svom dugome stau, ta je sluba ostala njegov posao iz snova. Njegov se svijet okree oko meunarodne zrane luke u Los Angelesu, u kojoj on nastoji uoiti raznositelje droge. Raznositelji droge dolijeu u zranu luku LAX sa stotinama tisua dolara u gotovini, ili lete u druge amerike gradove i nose drogu koju su nabavili. Jedne ljetne

veeri na terminalu punom ljudi koji su ekali ukrcaj ili nadolazee putnike, asnik Horan je u potrazi za neim neobinim etao meu njima. Nosio je kratke hlae i majicu, dovoljno iroku da prikrije remen za revolver, lisiine i radio. Neuvjebanome oku bilo bi teko uoiti neto ime bi se otkrilo da je rije o policajcu. ena koja je stigla iz njujorke zrane luke Kennedy nije bila neiskusna, i nije bila bezbrina.* Vukla je za sobom crni koveg na * Horan, u tisku. 22 Snaga intuicije kotaiima - takve kovege danas gotovo svi imaju. Odmaknula se tek dvadesetak koraka od ulaznih vrata u zranu luku, kada su se njezine oi srele s Horanovim. Istoga trenutka oboje su stvorili svoj sud o tome to rade u zranoj luci, i oboje su bili u pravu. Horan je nije slijedio prema pokretnim stepenicama, ve je radio-vezom obavijestio svojeg partnera koji je ekao izvan terminala. Horan i njegov partner znatno su se razlikovali po izgledu. Horan je imao neto vie od etrdeset godina i bio je svjee obrijan, a njegov je partner nosio bradu i pribliavao se ezdesetima. Ali kada je ena prola kroz pokretna vrata kako bi uzela prtljagu, nije joj trebalo due od deset sekundi da pogledom prijee preko gomile ljudi i da shvati da je partner policajac. I dok je ena urno koraala iz terminala, ovjek koji je sjedio u parkiranom Fordu Exploreru na izlasku iz zgrade, izaao je iz auta i pristupio joj. ena mu je kratko odgovorila, upozorila ga na detektive, a potom mu okrenula lea. ovjek se vratio u auto i istoga asa krenuo, a enu je ostavio samu da se suoi s policijom. Horanov partner pristupio je eni, pokazao joj svoju policijsku identifikacijsku znaku i zamolio je da mu pokae svoju avionsku kartu. Ona je inila sve da prikrije svoju nelagodu, smijala se i priala, ali kada je detektiv pitao za sadraj njezina kovega, ona je hinila uvrijeenost i nije se sloila da joj pretrai prtljagu. "Molim vas da poete sa mnom u ured", rekao je partner, i istodobno je pokuavao dobiti nalog za pretragu njezina kovega. Kada je poela burno protestirati, policajci su joj stavili lisiine, i za nekoliko minuta policijski je pas namirisao tragove droge u njezinom kovegu. Sudac je izdao nalog, a policajci su u kovegu pronali oko 200.000 dolara u gotovini. ena je priznala da je taj novac bio namijenjen kupovini goleme koliine marihuane namijenjene prodaji na ulicama New Yorka. Kako je iz gomile od nekoliko stotina ljudi Horan intuitivno izabrao upravo tu enu? Kada sam ga to pitao, nije mi znao odgovoriti. On je enu lako uoio u gomili, ali nije mogao izrei to je bilo tako neobino na njoj. Traio je nekoga tko je pokuavao uoiti njega. Ali koji su to znakovi njezina izgleda i ponaanja upuivali na to da povjeruje kako je upravo ona raznositelj droge? Horan to nije mogao rei. Premda Horanu intuicija omoguuje da se istakne na poslu, pravosudni se sustav ne slae s takvim zakljuivanjem. Ameriki sudovi obino zanemaruju ili odbacuju intuicije policajaca, i od njih trae da Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 23 artikuliraju specifine injenice kojima opravdavaju pretragu, ispitivanje ili zatvaranje. ak i kada policajac na temelju intuicije zaustavi automobil, pronae nelegalne droge ili oruje, te izvijesti kako ih je pronaao, suci esto odbacuju "puke intuicije" kao nedovoljni razlog za pretragu." Oni pokuavaju zatititi graane od proizvoljnih i samovoljnih pretraga i, openito, zatititi njihove graanske slobode. Ali njihovo ustrajanje na aposteriornom opravdanju pretrage zanemaruje injenicu da je dobra, ekspertna prosudba po prirodi obino intuitivna. Zbog toga su policijski slubenici, prilikom svjedoenja na sudu, nauili ne koristiti se izrazima "bio je to puki osjeaj" ili "bila je to ista intuicija", pa kreiraju "objektivne" razloge a posteriori. U suprotnome, prema amerikome zakonu, svi dokazi prikupljeni na temelju intuicije mogli bi se odbaciti, a zloinac bi bio pomilovan. Premda mnogi suci osuuju policijske intuicije, policajci se obino pouzdaju upravo u njih. Jedan mi je sudac objasnio: "Nemam povjerenja u policijske intuicije, jer to nisu moje intuicije." Na slian

nain tuitelji rijetko oklijevaju kada si trebaju opravdati izuzee potencijalnog porotnika, samo zato to osoba nosi zlatni nakit ili obinu majicu, ili ne izgleda previe pametno, ili zato to joj je hobi kuhanje, esto friziranje ili redovito gledanje Oprah Showa. Meutim, prava tema ne bi trebale biti same intuicije, niti sposobnost da se a posteriori prue razlozi, a da pri tome istodobno skrivamo nesvjesnu prirodu intuicija. Kako bi izbjegao diskriminaciju, pravni sustav bi trebao prouavati kvalitetu policijskih intuicija, odnosno stvarni uspjeh detektiva u pronalaenju kriminalaca. U drugim profesijama uspjeni se strunjaci procjenjuju prema njihovome uinku a ne po sposobnosti da a posteriori prue objanjenja svojeg uspjeha. Raspoznavatelji spola pilia, tzv. chicken sexersi,Jf ahovski majstori, profesionalni igrai bejzbola, nagraeni pisci i kompozitori obino nisu sposobni u potpunosti artikulirati * Lerner, 2006. f Proizvoai jaja nastoje na brzinu prepoznati ensko pile i time sprijeiti prehranu mujaka koji ne nose jaja, a time ni dobit. Prije nego to je u Japanu nastala umjetnost raspoznavanja pileeg spola, vlasnici peradarnika morali su ekati da pilii budu stari izmeu pet i est tjedana. Danas strunjaci u raspoznavanju pileeg spola mogu pouzdano prepoznati spol jednodnevnog pileta na temelju vrlo suptilnih tragova i to prosjenom brzinom od tisuu pilia na sat. R. D. Martin, autor The Specialist Cbick Sexer (1994.) na internetskim stranicama svoje izdavake kue citira jednog strunjaka: "Tamo nije bilo niega, ali ja sam znao da se radi o pijetlu, na djelu je bila intuicija." Poput drugih utljivih vjetina, raspoznavanje spola moe postati opsesija. "Ako se vie od etiri dana ne bih bavio raspoznavanjem pileeg spola, poeo bih se povlaiti." http://www.bernalpublishing.com/poultry/essays/essayl2.shtml. 24 Snaga intuicije kako ine ono to ine. Mnoga zanimanja nemaju dovoljno dobar deskriptivni jezik. NESVJESNA INTELIGENCIJA Postoje li intuicije, osjeaji "iz trbuha"? etiri upravo ispriane prie upuuju na zakljuak da postoje, te da se na njih oslanjaju i njima slue i eksperti i laici. Te su prie tek tokice na golemom krajoliku problema koje intuicije uspijevaju rijeiti: izbor partnera, nagaanje odgovora na kvizu, hvatanje loptica, pronalaenje raznositelja droge. U mnogim prilikama intuicija je kormilo kroz ivot. Inteligencija je esto na djelu bez svjesnog razmiljanja. U stvari, modani korteks u kojem boravi plamiak svijesti zaokruen je nesvjesnim procesima, poput starijih dijelova naeg mozga. Bilo bi pogreno misliti da je inteligencija nuno svjesna i intencionalna." Govornik materinjskog jezika odmah moe rei je li reenica gramatiki tona ili nije, ali tek rijetki mogu verbalizirati gramatika pravila koja bi objasnila zbog ega je to tako. Mi znamo vie nego to moemo izrei. Dopustite da budem posve jasan i da kaem to je "osjeaj iz trbuha".1 Ja upotrebljavam izraze intuicija, slutnja i "osjeaj iz trbuha" za istu stvar, i time oznaavam sud 1. koji se u svijesti pojavljuje brzo,. 2. ijih razloga nismo potpuno svjesni, i 3. koji je dovoljno jak da na temelju njega djelujemo. Ali smijemo li vjerovati naim intuicijama i slutnjama? Odgovor na to pitanje razdvaja ljude na skeptine pesimiste i strastvene optimiste. S jedne strane, Sigmund Freud je upozorio "kako je iluzorno * To miljenje svejedno je ivo i aktualno. ak ako se i radi o emocionalnoj inteligenciji, podrazumijeva se da ona moe biti izmjerena tako da se ljudima postavljaju pitanja koja zahtijevaju deklarativno znanje. Da se ljudi npr. procijene u odnosu na tvrdnju: "Znam zbog ega se moja raspoloenja mijenjaju." (Vidi Matthews et al., 2004.) U temelju je vjerovanje da su ljudi voljni i u stanju prikazati da njihova inteligencija djeluje. Nasuprot tome, Nisbett i Wilson, 1977., u svom su utjecajnom radu revidirali eksperimentalne dokaze da ljudi esto nemaju introspek-tivni pristup razlozima svojih odluka i osjeaja. Istraivanje o implicitnom uenju referira se na uenje koje napreduje namjerno i nesvjesno (Lieberman, 2000.; Shanks, 2005.). f Za sline definicije vidi Bruner, I960., Haidt, 2001. i Simon, 1992. Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha"

25 oekivati bilo to od intuicije", i mnogi suvremeni psiholozi intuiciju napadaju kao sistematino pogrenu jer zanemaruje informacije, kri zakone logike i postaje izvor mnogih ljudskih katastrofa.* U skladu s tim negativistikim duhom, na obrazovni sustav cijeni sve samo ne umijee intuicije. S druge strane, obini ljudi vrlo su esto skloni oslanjati se na intuicije, a popularne knjige slave uda trenutanog shvaanja.* Prema tom optimistinom stajalitu, ljudi obino znaju to treba raditi, premda ne znaju zato. Optimisti i pesimisti zavravaju obino slaganjem da su slutnje esto dobre osim kada su loe. To je istina, ali nam ne pomae mnogo. Stoga pravo pitanje nije treba li imati povjerenja u slutnje, ve kada se na njih moemo osloniti. Kako bismo na to pitanje odgovorili, najprije moramo shvatiti kako uope djeluju nae intuicije. Kakvo je racionalno utemeljenje za nae slutnje? Donedavno, odgovor na to pitanje uope nije bio poznat. Po definiciji, osoba koja ima osjeaj, nema ideje. Veliki su filozofi intuicijama pripisivali misteriozne i neobjanjive karakteristike. Mogu li znanstvenici razmaknuti koprenu i razotkriti tajnu? Ili ostaje istina da intuicija nadilazi ljudsko razmiljanje - da je to Boji glas, sluajan sretan pogodak, ili esto ulo koje nadilazi granice znanstvenog razumijevanja? U ovoj knjizi ja tvrdim da je intuicija vie od istog impulsa ili hira, te da ima svoj razlog postojanja. Dopustite mi da najprije objasnim to mislim da nije njezin razlog postojanja. Kada su eksperimenti poput studije s posterima pokazali da intencionalno razmiljanje dovodi do slabijih rezultata od intuitivnoga, postavilo se veliko pitanje: kako je mogue da Franklinova bilanca razloga, sveta knjiga teorije odluivanja, ne funkcionira? Umjesto da kritiki razmotre taj sveti autoritet, istraivai su zakljuili kako intuicija zasigurno automatski izvodi knjigovodstvo razloga, pazi na sve informacije i optimalno ih ponderira, dok istodobno svjesno miljenje istu stvar ne izvodi pravilno.* Dobri izbori moraju se uvijek temeljiti * O Freudu vidi Jones, 1953., 327, a o kognitivnim iluzijama Kahneman et al., 1982. Za moju kritiku tih pogleda vidi Gigerenzer, 1996., 2000., 2001.; za odgovor na moje kritike vidi Kahneman i Tversky, 1996. i Vranas, 2001. f Gladwellova knjiga Treptaj (2005.) sadri, primjerice, istraivanja, medu kojima je i moje, o uspjenosti kojom ljudi donose brze odluke: "I - treptaj! - on jednostavno zna. Ali u tome je kvaka: velik dio Bradenove frustacije lei u injenici da on jednostavno ne moe shvatiti kako neto zna." (49) U ovoj knjizi nastojim objasniti kako takva intuicija djeluje. X Wilson et al., 1993., 332, na sljedei nain objanjava zato su ene koje daju razloge manje zadovoljne plakatima: "Introspekcija... moe promijeniti optimalnu shemu odvagivanja u 26 Snaga intuicije na sloenim ponderiranjima onoga "za" i "protiv", ili nam tako barem kau. Ali Franklinova moralna algebra nije moja vizija intuicije, i kao to emo uskoro vidjeti, sloenost nije uvijek najbolja. Zato vjerujem u slutnje i intuicije? Njihov se razlog postojanja sastoji od dvije komponente: 1. od jednostavnih provizornih pravila, koja iskoritavaju... 2. ... evoluirane sposobnosti mozga. Kolokvijalni izraz "provizorna pravila" (rules ofthumb, kolokvijalno: "acologija" ili "pravilo palca"), upotrebljavam kao sinonim za ono to u znanstvenom argonu zovemo heuristikama. Provizorno pravilo posve je razliito od knjigovodstva razloga "za" i "protiv"; ono pokuava pogoditi najvaniju informaciju, i zanemaruje sve ostalo. U sluaju pitanja za milijun dolara, mi znamo naelo: to je heuristika prepoznavanja, a njezino je zanimljivo obiljeje da iskoritava nae djelomino neznanje. U sluaju hvatanja loptice, utvrdili smo postojanje heuristike pogleda, koja zanemaruje sve informacije relevantne za izraun putanje loptice. Ta provizorna pravila omoguuju brzu reakciju. Te heuristike iskoritavaju evoluiranu sposobnost mozga: u prvome sluaju rekognicijsko pamenje (pamenje koje prepoznaje objekte) odnosno sposobnost praenja objekata u pokretu. Izraz "evoluiran" ne odnosi se samo na vjetinu koju smo stekli prirodno ili odgojem. Ne: priroda je ljudima dala predispoziciju, a stalna praksa predispoziciju pretvara u sposobnost. Bez evoluiranih sposobnosti, jednostavno pravilo ne bi moglo izvriti svoj posao; bez tog pravila, same

sposobnosti ne bi mogle rijeiti problem. Postoje dva naina da shvatimo prirodu intuicija i slutnji. Prvi nain razumijevanja izvodi se iz logikih naela - on pretpostavlja da intuicija sloene probleme rjeava pomou sloenih strategija. Drugi podoptimalnu. Ljudi se pri analizi razloga mogu usredotoiti na one atribute predmeta prouavanja koji su vrlo vjerojatno uvjetovali njihovu procjenu, ali da ih prethodno nisu ozbiljnije odvagivali." Ideja da temeljni proces intuitivnih odluka podsjea na Franklinovu bilancu razloga i teoriju racionalnog odabira takoer se moe vidjeti u Dijksterhuis i Nordgren, 2006., i u Levine et al., 1996. Ovi iznimni istraivai u svojim fascinantnim eksperimentima upuuju na to da manje razmiljanja moe biti vie. Kako bi objasnili taj fenomen oni ne ustraju na stajalitu da je manje uistinu vie (vidi sljedea poglavlja), ve pretpostavljaju da se odluke donesene u trenutku, pod uvjetom da su dobre, moraju temeljiti na nesvjesnim kalkulacijama njihovih prednosti i nedostataka. Intuicija: djelovati i osjeati "iz trbuha" 27 nain ukljuuje psiholoka naela - on se poziva na jednostavnost, i koristi se prednostima naeg mozga koji je evoluirao. Franklinovo pravilo utjelovljuje logiki nain: za svaki postupak navedi sve posljedice, paljivo ih ponderiraj (tj. odredi vrijednost); potom izaberi onaj postupak koji ima najviu vrijednost ili korist. Moderne verzije tog pravila poznate su pod nazivom "maksimalizacija oekivane dobiti". To logiko stajalite pretpostavlja da um funkcionira poput stroja za izraunavanje i zanemaruje nae evoluirane sposobnosti, a to znai i kognitivne sposobnosti i socijalne instinkte. Unato tomu, te sposobnosti dobili smo "besplatno", one nam omoguuju brza i jednostavna rjeenja za sloene probleme. Prvi cilj ove knjige jest da formuliramo skrivena provizorna pravila na kojima se temelji intuicija. Drugi je cilj da razumijemo zato intuicije uspijevaju - ili promauju. Inteligencija nesvjesnoga lei u spoznaji, bez razmiljanja, koja e pravila vjerojatnije funkcionirati u nekoj situaciji. Pozvao sam vas na putovanje, ali moram vas upozoriti: neki uvidi s kojima emo se susresti na tom putovanju sukobit e se s dogmama o racionalnom odluivanju. Susrest emo se sa sumnjom ili potpunom nevjericom prema tome koliko tone mogu biti intuicije, i sa skepsom prema njezinoj nesvjesnoj prirodi. Logika i srodni intencionalni sustavi isuvie su dugo monopolizirali zapadnjaku filozofiju uma. Ali logika je tek jedno od mnogih korisnih orua koje umu stoje na raspolaganju. Um, po mom sudu, treba promatrati kao adaptivnu kutiju s oruima u kojoj se nalaze genetika, kulturna i individualno stvorena i prenesena provizorna pravila odluivanja. Niz stvari o kojima govorim jo je uvijek sporno. Pa ipak, uvijek postoji nada. Ameriki biolog i geolog Louis Agassiz jednom je o novim znanstvenim spoznajama izrekao sljedee: "Ljudi isprva govore kako su one u sukobu s Biblijom. Potom, kau da ih jo nitko dosada nije otkrio. Naposljetku govore kako su uvijek vjerovali da su istinite." Rijei koje sam napisao temelje se na mojim istraivanjima, istraivanjima mojih kolega s Instituta za ljudski razvoj Max Planck i istraivanjima mnogih dragih kolega iz raznih krajeva svijeta.* Nadam se da e ova mala knjiga motivirati itatelje da nam se pridrue u istraivanju novog krajolika racionalnosti. * To ukljuuje Ambady i Rosenthal, 1993., Cosmides i Tooby, 1992., Gazzaniga, 1998., Hogarth, 2001., Kahneman et al., 1982., Myers, 2002., Payne et al., 1993., Pinker, 1997., i Wegner, 2002. Za uvod u istraivanje na Institutu Max Planck vidjeti Gigerenzer et al., 1999., Gige-renzer i Selten, 2001., Gigerenzer, 2004.a i Todd i Gigerenzer, 2003. 28 Snaga intuicije Sve bi trebalo uiniti to je jednostavnije mogue, ali ne i vie od toga. Albert Einstein* 2. MANJE JE (KATKADA) VIE Pedijatrijski odjel jedne od najboljih klinika u Americi meu najboljima je u zemlji. Prije vie godina, bolnica je primila djeaka u dobi od dvadeset jedan mjesec; nazovimo ga Kevin.1 S njim gotovo nita nije bilo u redu: bio je blijed i povuen, drastino mraviji od prosjeka svoje dobi,

odbijao je jesti i imao je stalne upale uha. Kada je imao sedam mjeseci, Kevinov se otac odselio iz kue, a njegova majka esto je odlazila na zabave i zaboravljala hraniti ga, ili ga je pak nasilno hranila konzerviranom djejom hranom i ipsom. Mladi lijenik prihvatio se Kevinova sluaja iako mu nije bilo ugodno oslabljenom djetetu uzimati krv. Primijetio je kako Kevin nakon injekcija odbija jesti. Intuitivno je smanjio broj invazivnih testiranja na minimum. Ali mu je zato pokuao pruiti brinu okolinu. Djeak je poeo jesti i stanje mu se popravilo. Ali nadreeni nisu podravali mladog lijenika u njegovim nekonvencionalnim pokuajima. U jednom trenutku mladi lijenik nije mogao zaustaviti dijagnostiku maineriju, a odgovornost za Kevina podijelila je koterija specijalista. Svaki njezin lan imao je interes da primjeni posebnu dijagnostiku tehnologiju. Prema njihovoj koncepciji * Einstein citiran u Malkielu, 1985., 210. Prema Einsteinu, jednostavnost objanjenja je ukazivala na istinitost same znanosti i na njen cilj: "Nae dosadanje iskustvo ini nas uvjerenima da je u Prirodi ostvaren ideal matematike jednostavnosti" (Einstein, 1933., 12) t Bursztajn et. al., 1990. Manje je (katkada) vie 29 medicine, lijenika je odgovornost bila pronai uzrok malianove bolesti. Mislili su da ne treba riskirati: "Pogrijeit emo ako umre bez dijagnoze." U sljedeih devet tjedana, na Kevinu su izveli niz testova: CT glave, davali mu oralne injekcije barija, uzimali brojne biopsije i kulture krvi, izvrili su est plunih punkcija, ultrazvunih pretraga, i desetke drugih klinikih testova. Sto su testovi otkrili? Nita odreeno. Ali zbog bombardiranja testovima, Kevin je ponovno prestao jesti. Specijalisti su potom pomou intravenozne prehrane i transfuzija krvi pokuali suzbiti zdruene posljedice upala, gladi i testiranja. Kevin je preminuo prije testa koji su netom eljeli obaviti, prije biopsije titnjae. Lijenici su nastavili s testovima i na autopsiji, s nadom da e pronai skriveni uzrok. Nakon djeakove smrti, jedan je deurni lijenik izjavio: "Pa bilo je trenutaka kada smo mu davali tri intravenozne injekcije odjednom! Nismo ga potedjeli nijednoga testa da saznamo to se zbiva. A preminuo je unato svemu to smo uinili!" KORIST ZABORAVA Jednoga dana dvadesetih godina prologa stoljea, urednik ruskih novina sazvao je uobiajeni jutarnji sastanak s kolegama. Proitao je zadatke za taj dan - bio je to dugaak popis dogaaja i mjesta, adresa i instrukcija koja je trebalo novinarski "pokriti" i obraditi. Dok je priao, primijetio je da jedan novozaposleni novinar ne vodi biljeke. Urednik ga je htio ukoriti jer ne pazi, ali je na iznenaenje urednika, novinar naizust mogao ponoviti sve zadatke. Novinar se zvao Sereevski. Nedugo nakon tog dogaaja, ruski psiholog A. R. Luria poeo je ispitivati fantastino pamenje Sereevskoga. Luria mu je itao popis od trideset rijei, brojaka ili slova istodobno, i traio je od njega da ih ponovi. Obini ljudi mogu tono ponoviti oko sedam rijei ili brojki (dvije vie ili manje), a Sereevski se mogao prisjetiti svih trideset. Luria je poveavao broj elemenata na pedeset, potom na sedamdeset. Novinar se svih mogao tono sjetiti, a mogao ih je ak izrecitirati i unatrag. Luria je Sereevskoga prouavao trideset godina, i nije mogao pronai granice njegova pamenja. Petnaest godina nakon njihova prvog susreta, Luria ga je zamolio da se prisjeti nizova rijei, brojki i slova s tog prvog sastanka. Sereevski se zaustavio, zatvorio oi i 30 Snaga intuicije prisjetio situacije. Nalazili su se u Lurijinom stanu; Luria je bio odjeven u sivo odijelo, i dok mu je itao niz brojki i slova, sjedio je u ljuljaki. Potom, nakon svih tih godina, Sereevski je tono ponovio cijeli niz brojki, slova i rijei. Bio je to izvanredan pothvat, ako znamo da je Sereevski u meuvremenu postao poznat mnemonist koji je nastupao na brojnim priredbama, i bio izloen golemim koliinama podataka kojih se na tim cirkuskim priredbama morao prisjeati, podataka koji bi u normalnim okolnostima zakopali stara sjeanja. Zato je Majka priroda njemu dala tako savreno sjeanje, a meni i vama nije? Ali postoji i loa strana takvog neogranienog pamenja. Sereevski se mogao detaljno prisjeati gotovo svega to mu se zbivalo u ivotu, i vanog i nevanog. Postojala je samo jedna stvar koju

njegovo fenomenalno pamenje nije moglo uiniti. Ono nije moglo zaboravljati. Njegovo je pamenje bilo prepuno slika njegova djetinjstva, primjerice, zbog ega je esto bio potiten i zlovoljan. S pamenjem koje se sastojalo iskljuivo od detalja, on nije mogao razmiljati na apstraktnoj razini. Zalio se da ima lou sposobnost prepoznavanja lica. "Ljudska se lica "5 Word m Ed" ,m'-n Format Font ( Norma! Project Gallery... OSP , H 3New Blank Document Open... Close Save Save As... Save as Web Page... Versions... Web Page Preview Page Setup-Print Preview Print... Send To Properties... 1 goodErrors.doc 2 8rockman.doc 3 Gutfeelingl7.doc 4 MaxPlartck.doc 5 Less Is More.doc Tools Table Window Work Help Documents 1 goodErrors.doc 2 Brockman.doc 3 Gutfeelingl7.doc 4 MaxPlanck.doc 5 Less Is More.doc Slika 2-1. Program Word uva samo biljeke o nedavno otvorenim dokumentima u pamenju i "zaboravlja" ostalo. To obino ubrzava pretraivanje onoga to traimo. Manje je (katkada) vie 31 stalno mijenjaju", govorio je. "Njihova razliita oblija, sjene i izrazi, zbunjuju me, i zbog toga mi je teko prisjetiti ih se."* Nakon to bi proitao neku priu, mogao ju je ponoviti od rijei do rijei, ali kada biste ga pitali da same osnovnu nit te prie, zapadao bi u probleme. Openito, kada se u zadatku od njega trailo da nadie pruenu informaciju, recimo da shvati metaforu, pjesmu, sinonim ili homonim, Sereevski je uglavnom bio izgubljen. Potankosti koje bi drugi ljudi zaboravili, opinjavale su njegov um, i bilo mu je teko pomaknuti se s tog niza slika i osjeta prema nekoj vioj razini svijesti o ivotnim zbivanjima - prema saecima, apstrakcijama ili smislu. Vie pamenja nije uvijek bolje. Od vremena Lurie, veliki istraivai pamenja tvrdili su da su "zloini" naeg pamenja nuni sporedni proizvodi sustava koji se adaptirao potrebama nae okoline.* Prema tom stajalitu, zaborav onemoguuje da golema masa ivotnih potankosti kritino uspori pronalaenje relevantnih iskustava i onesposobi sposobnost uma da apstrahira, zakljuuje i ui. Freud je bio jedan od prvih zagovornika adaptivnosti zaborava. Zatomljenjem pamenja, primjerice negativnih emocionalnih atributa ili negativnih osjeaja kada ih se sjetimo, Freud je tvrdio da moemo stei neposredne psiholoke koristi, premda su dugotrajni trokovi represije pamenja vrlo tetni. Psiholog William James mislio je slino kada je rekao: "Kada bismo se svega sjeali, u veini situacija ne bi nam bilo nita bolje negoli da se ne sjeamo niega."* Dobro je pamenje funkcionalno, i ono predvia ega bismo se trebali sjeati u sljedeem trenutku. Slino funkcionalno naelo primjenjuje se i u izbornicima mnogih kompjutorskih programa, poput Microsoftova Worda, u kojem vam se nudi popis samo nedavno koritenih dokumenata. Word pretpostavlja da e korisnici najvjerojatnije pretraivati dokumente kojima su se koristili

neposredno prije (slika 2-1). Iz toga ne moramo zakljuiti da je manje pamenja uvijek bolje od savrenog pamenja, niti obrnuto. Pitanje naprotiv glasi: koje strukture okoline ine poeljnim nesavrenije pamenje, a koje favoriziraju * Luria, 1968., 64. f Anderson i Schooler, 2000., Schacter, 2001.; Schooler i Hertwig, 2005. i James, 1890./1981., 680. Analogiju s memorijom programa Word, upotrijebljenu na slici 2-1, uveo je Lael Schooler, a temeljio ju je na Schooler i Anderson, 1997. 32 Snaga intuicije savrenije? Takvo pitanje zovem ekolokim pitanjem, jer je rije o tome kako se razmiljanje prilagodava okolini. Kako bi izgledao svijet u kojemu bi savreno pamenje bilo korisno? Jedan je takav svijet svijet profesionalnog mnemonista u koji se uklopio Sereevski. To je svijet u kojem apstrakcije uope nisu potrebne. Filozofski svijet u kojem bi cvjetalo savreno pamenje posve je predvidljiv. U njemu nema neizvjesnosti. VANO JE DA KRENEMO S MALIM Svijet u kojemu je zaborav prilagoen okolini vei je nego to mislimo. Ljudima s bolnim i traumatskim iskustvima, sposobnost zaborava prua olakanje. Cini se da je i sposobnost zaborava u djece vrlo bitna za uenje jezika. Kada je Jeffrey Elman, kognitivni znanstvenik, svoju golemu umjetnu neuralnu mreu s proirenom memorijom pokuao poduiti gramatikim odnosima u skupu od nekoliko tisua reenica, mrea se sruila.* Kako bi rijeio problem, umjesto da napravi oit sljedei korak, to jest da mrei doda jo memorije, Elman je naprotiv ograniio memoriju mree time to je mreu programirao tako da nakon svake tri ili etiri rijei pone zaboravljati prethodno naueno, kako bi oponaao ogranienja pamenja kod male djece koja ue svoj prvi jezik. Mrea s ogranienom memorijom nikako nije mogla osmisliti duge, sloene reenice. Ali njezina ogranienja su je prisilila da se usredotoi na kratke, jednostavne reenice, koje je mogla tono nauiti, i to joj je omoguilo da svlada mali skup gramatikih odnosa u danom podskupu. Elman je potom poeo poveavati efektivnu memoriju mree na pet ili est rijei itd. Time to je zapoela s malim (pamenjem), mrea je napokon nauila cijeli korpus reenica, to cijela mrea s potpunom memorijom nikada sama ne bi mogla postii. Da roditelji svojim bebama itaju Wall Street Journal i da s njima razgovaraju samo vrlo sloenim rjenikom, jezini razvoj te djece vjerojatno bi bio ugroen. Roditelji to intuitivno znaju; oni sa svojim bebama komuniciraju "bebastim jezikom" i ne upotrebljavaju elaborirane gramatike strukture. Ogranieno pamenje * To jest, nije bila u mogunosti "nauiti" pravila prema kojima se imenice i glagoli u reenicama slau. (Elman, 1993.; vidi takoer Newport, 1990.) Manje je (katkada) vie 33 slui kao filter, i roditelji nesvjesno potiu tu adaptivnu nezrelost time to bebama pruaju ogranien broj podataka. I na drugim podrujima, ne samo u razvoju jezika, poinjati s malim moe biti korisno. Primjerice, nove tvrtke mogu se pravilnije razvijati s manjim brojem ljudi i manjom koliinom novca negoli ako imaju veliku skupinu zaposlenika i investicije od deset milijuna dolara. Jednako tako, ako tvrtka od nekoga trai da uini neto spektakularno, i obea za to platiti goleme svote novca, ona time cijeli projekt moe osuditi na propast. Pravilo "stvori manjak i razvijaj se sistematino" pogodna je alternativa za ljude i za razvoj organizacija. Kognitivna ogranienja mogu pomagati i odmagati. Lako je zamisliti situacije u kojima bi bilo korisno poeti s vie. Ali kognitivna ogranienja po sebi nisu loa; ona su dobra ili loa s obzirom na zadatak koji treba obaviti. Sto je prirodna vrsta sloenija, to je razdoblje djetinjstva due. Ljudi su ekstreman sluaj, u kojem se vrlo velik dio ivotnoga vremena troi na fiziko, seksualno i mentalno nezrelo stanje jedinke. Jedan od naih najboljih umova, Albert Einstein, svoje je otkrie teorije relativnosti pripisao svojem kasnijem poetku bavljenja znanou: "Moj je intelektualni razvoj kasnio, i upravo sam se zbog toga poeo pitati o prostoru i vremenu kada sam ve bio

poodrastao. Naravno, tada sam mogao dublje prodrijeti u problem od djeteta s normalnim sposobnostima."" KADA SU INTUICIJE 0 ULAGANJIMA BOLJE OD OPTIMALNIH? Godine 1990. Harry Markowitz dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju za svoj pionirski rad o optimalnoj alokaciji vlasnitva. On je ispitivao ivotno vaan problem ulaganja s kojim se svi mi suoavamo u nekom obliku, kada tedimo za mirovinu ili pokuavamo stei novac na burzi. Recimo da razmiljate o veem broju investicijskih fondova. Da izbjegnete ili smanjite rizik, neete staviti sva jaja u istu koaru. Ali kako bi trebalo distribuirati novac u razliitim vlasnikim udjelima? Markowitz je pokazao da ne postoji optimalan portfelj koji maksima-lizira ulog i minimalizira rizik. Mogli biste pomisliti da se prilikom "' Citirano u Clark, 1971., 10. 34 Snaga intuicije vlastitog ulaganja u mirovinski fond oslanjao na vlastitu tehniku za koju je dobio Nobelovu nagradu. Ali ne. Koristio se jednostavnom heuristikom, takozvanim pravilom l/N: i Rasporedi novac ravnomjerno u svaki od N fondova. Obini ljudi intuitivno se oslanjaju na isto pravilo: ravnomjerno rasporedi svoje uloge. Ustvari, gotovo polovina ljudi iz razliitih studija slijedi upravo to pravilo. Oni koji razmiljaju samo o dvije mogunosti ulau 50 : 50. Veina razmilja o tri ili etiri fonda, i tada ponovno rasporeuje svoj novac ravnomjerno." Nije li ta intuicija naivna i financijski glupava? Ali obrnimo pitanje i zapitajmo se koliko je bolja optimalizacija koja ne koristi l/N. Nedavno su se u jednoj studiji sa sedam razliitih alokacijskih problema, deseci optimalnih distribucija vlasnitva, ukljuujui i onu Markowitzevu, usporedili s pravilom 1/N.+ Fondovi su se uglavnom sastojali od dionikih portfelja. Jedan se problem sastojao u alokaciji novca iz deset portfelja dionica sektora koje prati Standard&Poor 500 indeks, a drugi su pratili portfelje dionica od jedne do deset amerikih industrijskih kompanija. Niti jedna optimalna teorija nije bila bolja od jednostavnog pravila l/N koje je obino donosilo veu dobit od sloenijih ulagakih strategija. Kako bismo razumjeli zato manje informacija i izraunavanja moe biti vie, vano je znati da se sloene ulagake strategije temelje na postojeim podacima, primjerice na dosadanjem uspjehu industrijskih portfelja. Podaci su klasificirani u dvije kategorije: informacije koje su korisne za predvianje budunosti i proizvoljne informacije ili greke koje nisu korisne za predvianje budunosti. Budui da ne znamo kakva e biti budunost, te dvije kategorije nije mogue razlikovati, * Huberman i Jiang, 2006. t DeMiguel et al., 2006. Sistem optimalne raspodjele novca ukljuivao je portfelje temeljene na jednostavnoj varijanci srednje vrijednosti, portfelje s minimalnom varijancom i strategije dinamine raspodjele novca. Procjene tih strategija temeljile su se na desetogodinjim financijskim izvjeima, a morale su predvidjeti dinamiku za jedan mjesec unaprijed. Za sline rezultate vidi Bloomfield et al., 1977. Pravilo l/N verzija je ravnomjerne raspodjele ili pravila tallyinga koji su brzinom i tonou podjednaki kompleksnim strategijama preraspodjele, a ponekad ih ak i nadmauju (Czerlinski et al., 1999.; Dawes, 1979.). O Markowitzu vidi Zweig, 1998. Manje je (katkada) vie 35 stoga sloenije strategije naposljetku ukljuuju proizvoljne informacije. Meutim formula l/N ne mora biti bolja od optimalnih strategija u svim moguim svjetovima. Takve strategije najbolje funkcioniraju kada se slue podacima iz dugih vremenskih raspona. Sloene strategije morale bi imati podatke za vremenski raspon od pet stotina godina da pobijede pravilo l/N. Nae jednostavno pravilo, meutim, zanemaruje sve prethodne podatke, a to ga imunizira od greaka u podacima. Ono se kladi na mudrost diverzifikacije s jednakim ulozima. MOE LI PREPOZNAVANJE POBIJEDITI FINANCIJSKE STRUNJAKE? Isplati li se angairati poznate investicijske strunjake da u nae ime odlue koje dionice treba kupiti? Ili je bolje pritedjeti novac koji plaamo konzultantskim tvrtkama, i postotke uloga to ih

dajemo za rukovoenje naim novcem, te samostalno ulagati, ako pri tom ulaemo raznorodno? Vrlo snaan zbor profesionalnih savjetnika upozorava nas da gospodina Prosjenog ne smijemo ostaviti sama da se oslanja na puku intuiciju jer on sam navodno ne moe izabrati dionice, ve mu je za zaradu na burzi potrebno struno, insajdersko znanje i sofisticirani kompjutorski programi. Je li to tono? Godine 2000. investicijski magazin Capital raspisao je natjeaj u izboru najboljih dionica. Vie od 10.000 sudionika, ukljuujui i glavnog urednika tog asopisa, priloilo je svoje fondove. Urednik je postavio pravila: izabrao je 50 meunarodnih dionikih kompanija s interneta i postavio je rok od est tjedana: u tom razdoblju svi su natjecatelji mogli kupovati, zadrati ili prodati bilo koje dionice, a cilj je bio da njima steknu to vei profit. Mnogi su pokuali pribaviti maksimum informacija i insajderskog znanja o dionicama i kompanijama, a drugi su se pri izboru pravog portfelja sluili superbrzim kompjutorima. Ali jedan od tih portfelja bio je mnogo bolji od svih drugih. Taj portfelj temeljio se na kolektivnom neznanju, a ne na znanju strunjaka ili savrenom softveru, a priloili smo ga Andreas Ortmann i ja. Kako smo ga izabrali? Potraili smo poluneznalice, naime ljude koji tako malo znaju o dionicama da za mnoge nikada nisu ni uli. Pitali smo stotinu sluajnih prolaznika u Berlinu, pedeset mukaraca i pedeset ena, koje od spomenutih 50 dionikih tvrtki prepoznaju. 36 Snaga intuicije Portfelj smo stvorili od deset dionikih tvrtki koje su ljudi najee prepoznavali. Taj portfelj priloili smo u natjecanju prema obrascu kupi i dri; a to znai da ga nismo mijenjali od trenutka kada smo ga nabavili. Krenuli smo u trenutku kada je trite padalo; to nije bila dobra vijest. Unato tomu, na portfelj, sastavljen od kolektivnog prepoznavanja, poveao se za 2,5 posto. Standard usporedbe asopisa Capital bio je portfelj njihova glavnog urednika, koji je o dionicama znao vie od svih naih stotinu pjeaka zajedno. Njegov je portfelj izgubio 18,5 posto. Osim toga, na portfelj "prepoznavanja" zaradio je vie od 88 posto svih portfelja na natjecanju, i pobijedio je razliite indekse asopisa Capital. Kao kontrolnu skupinu, podnijeli smo i portfelj deset dionikih kompanija koje su pjeaci najslabije prepoznavali, i njegov je rezultat bio gotovo isto tako lo kao i portfelj glavnog urednika. Rezultati su bili slini i u drugoj studiji, u kojoj smo analizirali razlike po spolu. Zanimljivo je da ene prepoznaju manje dionica, ali je portfelj s dionicama koje su one prepoznavale zaraivao vie od portfelja koji se temeljio na prepoznavanju mukaraca. Taj rezultat dosljedan je rezultatima ranijih studija koje su tvrdile da se ene manje pouzdaju u vlastitu financijsku snalaljivost, ali da intuitivno funkcioniraju mnogo bolje.* U prikazane dvije studije djelomino neznanje isplatilo se vie od ekstenzivnijeg znanja. Je li bila rije o poetnikoj ludoj srei, kao to su odmah isticali financijski strunjaci? Kako nema 100% sigurne strategije ulaganja, prepoznavanje imena dionike tvrtke nee uvijek pobjeivati. Meutim, mi smo izveli niz eksperimenata iji rezultati upuuju na zakljuak da je puko prepoznavanje trinog imena isto tako dobro kao i strategije financijskih eksperata, informatikih uzajamnih fondova i trita.f Moda ete se zapitati vjerujem li ja osobno * Ortmann et al., u tisku; Barber i Odean, 2001. t Koristili smo 500 Standard&Poor dionica i 298 njemakih dionica i zatim upitali dvije skupine sluajnih prolaznika te dvije skupine studenata poslovnih sveuilita u Chicagu i Miinchenu za dionice koje prepoznaju (Borges et al., 1999.). Nakon toga smo konstruirali osam portfelja visoke prepoznatljivosti (kombinaciju amerikih i njemakih dionica, za svaku od etiri skupine ispitanika) i procijenili njihovo predvianje nakon est mjeseci. U obzir smo uzeli etiri referentne toke: trine indikatore, kolektivne fondove, sluajno sastavljene portfelje i portfelje niske prepoznatljivosti. Portfelji visoke prepoznatljivosti nadjaali su respektabilne trine indikatore (Dow 30 i Dax 30), a kolektivni fondovi su u 75 posto sluajeva bili izjednaeni ili Manje je (katkada) vie 37 dovoljno u kolektivnu mudrost da i svoj novac uloim u ono o emu brbljam. U jednom sam sluaju

to i uinio: uloio sam oko 50.000 dolara u portfelj koji smo stvorili od prijedloga, to jest prepoznavanja tvrtki najignorantskijih skupina pjeaka. Nakon est mjeseci portfelj je zaradio 47 posto, a to je bilo mnogo bolje od prosjeka trita i uzajamnih fondova koje su vodili financijski strunjaci. Kako kolektivno neznanje gospodina i gospode Prosjene moe biti ravno znanju poznatih financijskih strunjaka? Peter Lynch, legendarni financijski menader fonda Fidelity Magellan, dao je laicima upravo taj savjet: investirajte u ono to znate. Ljudi se obino oslanjaju na jednostavno pravilo: "Kupuj proizvode tvrtki ija imena moe prepoznati." To pravilo pomae samo ako ste djelomini neznalica, to jest ako ste za neke dionice uli a za neke niste. Strunjak poput glavnog urednika Capitala, koji je uo za sve dionice, ne moe se koristiti tim pravilom. Samo u Sjedinjenim Dravama, investicijski savjetnici zarauju oko 100 milijardi dolara na godinu za savjete kako da se igramo s burzom. Unato tome, slabi su dokazi da savjetnici predviaju bolje negoli to bismo pogaali sluajnim odabirom. Naprotiv, gotovo 70 posto uzajamnih fondova na burzi svake godine podbacuje i donosi ispodprosjene rezultate, a ostalih 30 posto koji ostvaruje iznadprosjene rezultate ne ini to dosljedno, to jest u duem vremenskom razdoblju." nadjaali portfelje sastavljene po principu sluajnosti dok su portfelji niske prepoznatljivosti bili nadjaani u svim sluajevima. Ta je studija izazvala dosta medijske panje i dvije suprotne reakcije. Bilo je financijskih savjetnika koji su rekli da: "To ne moe biti istinito." i onih koji su rekli da to nije "Nikakvo iznenaenje. Znali smo to itavo vrijeme." Jedna kritika je ukazivala da smo pogodili trite u periodu rasta, no u dvije uzastopne studije bilo je upravo suprotno. Radilo se o silaznom trendu burzovnog poslovanja i unato tomu smo uspjeli dokazati efekt uspjenosti na temelju prepoznavanja (Ortman et al., u tisku). U svakom sluaju, dvije preostale studije nisu dokazale da je prepoznavanje imena korisno. Te su se dvije studije oslanjale iskljuivo na miljenje studenata, ali ne i laika. Boyd, 2001., koristio je studente koji su idiosinkratino poznavali dionice to je rezultiralo u disproporcionalnim dobicima ili gubicima. Frings et al., 2003., iskljuio je sve studente koji su prepoznavali vie od 50 posto Nemax50 i prekrio princip diverzifikacije (najmanje 10 dionica u jednom portfelju) kojeg smo se drali u naim studijama. Sve u svemu, studije sugeriraju da portfelji sainjeni od kolektivno prepoznatljivih brandova prolaze isto, a katkada i bolje od onih koje su sastavili financijski strunjaci, trite ili kolektivni fondovi. * Sherden, 1998, 107. Npr. izmeu 1968. i 1983., trite je nadjaalo upravitelje umirovljenikih fondova za otprilike 0.5 posto godinje. Kada se dodaju trokovi njihovih naknada dolazi do pada od 1 posto godinje. 1995., Standard&Poor indeks porastao je za 37 posto dok su kolektivni fondovi porasli za svega 30 posto, a veina (89 posto) nije mogla nadjaati trite. Takoer vidi Taleb, 2004. 38 Snaga intuicije Unato tomu, obini ljudi, kompanije i vlade plaaju propovjednicima s Wall Streeta milijarde dolara da im prue odgovor na veliko pitanje: "Sto e se dogoditi s tritem dionica?" Warren Buffett, financijski strunjak i milijarder jednom je rekao: "Jedina vrijednost prognozera cijena dionica jest u tome da moemo rei kako proroci i Ciganke s kristalnim kuglama u usporedbi s njima izgledaju vrlo dobro." RUAK BEZ IZBORA Prije nekoliko godina na Sveuilitu savezne drave Kanzas odrao sam predavanje o brzom i jednostavnom odluivanju. Nakon ive rasprave, moj uljudni domain pozvao me na ruak. Nije rekao gdje. Vonja je bila duga, preduga, mislio sam. Pretpostavljao sam da me vodi u poseban restoran, u restoran koji je u Michelinovom vodiu imao zvjezdicu ili dvije. Ali u Kanzasu? I doista, ili smo u vrlo poseban restoran, ali radilo se o restoranu posve razliite vrste. Hotel Brookville bio je prepun gladnih ljudi, i kada sam sjeo i pogledao meni, shvatio sam zato me je domain doveo ovamo. Nije bilo nikakvoga izbora. Na meniju je bila samo jedna ponuda, i to svaki dan ista: polovica peenog pileta s pire krumpirom, kukuruznom kremom, pecivom i sladoledom na nain efa kuhinje. Ljudi oko mene doli su odasvuda zbog jednostavnog zadovoljstva - da ne moraju birati. I naravno da hotel zna kako se priprema njihov jedini ruak - bio je izvrstan. Hotel Brookville karakteristian je po svojoj radikalnoj verziji manje je vie, po ruku "s nula

izbora". On je suprotnost njujorkog , i IB S * i L t i I I Slika 2-2. Kupuju li potroai vie kada imaju vei izbor? Manje je (katkada) vie 39 ideala, gdje je vei izbor uvijek bolji, s menijima koji su nalik na enciklopedije, a ne na vodie za ispomo. Ideja da je uvijek bolje imati vie izbora proirena je i u drugim granama, ne samo u prehrani; ona hrani glavninu birokracije i trgovine. Poetkom sedamdesetih godina, Sveuilite Stanford imalo je dva mirovinska plana - program ulaganja u dionice ili u obveznice. Oko 1980. godine dodana je trea mogunost, a nekoliko godina kasnije izbor se popeo na pet. Godine 2001. bilo je 157 razliitih izbora.' Je li 157 izbora bolje od pet? Imati mogunost izbora je dobro, i vie izbora je bolje, tako barem glasi globalni credo poslovanja. Prema teoriji racionalnog izbora, ljudi vau trokove i koristi svih mogunosti i izabiru onu koju najvie vole. Sto je vie alternativa, vea je ansa da e i ona najbolja biti ukljuena, te da e kupci biti zadovoljniji. Ali ljudski um tako ne funkcionira. Postoji granica informacija koje ljudski um moe probaviti, granica koja esto odgovara maginoj brojci sedam, plus-minus dva, a to je kapacitet kratkoronog pamenja.* Ako vei izbor nije uvijek bolji, odmae li? Razmotrimo Draegerov supermarket u Menlo Parku u Kaliforniji, vrhunsku prodavaonicu ivenih namirnica s golemim izborom hrane. U Draegerovom supermarket moete kupiti oko sedamdeset pet razliitih vrsta maslinova ulja, dvjestopedeset vrsta goruice i preko tristo vrsta dema. U toj su trgovini psiholozi postavili tand za testiranje namirnica (i ljudi).* Na stolu je bilo est, odnosno dvadeset etiri razliite staklenke egzotinih vrsta dema. U kojoj se od tih varijanti uz stol zaustavljalo vie kupaca? ezdeset posto kupaca zaustavljalo se kada je izbor bio vei, a etrdeset kada je ponuen manji. Ali u kojoj su od tih situacija kupci stvarno i kupili dem koji im se nudio? Kada je na stolu bio izbor od 24 vrste dema, samo je tri posto svih kupaca doista i kupilo jednu ili vie staklenki. Meutim, kada je na stolu bilo samo est razliitih staklenki, 30 posto kupaca doista je neto i kupilo. Stoga, openito moemo rei da je deset puta vie kupaca kupilo proizvod kada je izbor bio manji. Kupce privlai vei broj mogunosti, ali mnogo vie proizvoda kupuje se kada je izbor manji. * Goode, 2001. t Taj magini broj predloio je psiholog George A. Miller 1956. godine. Sukladno tomu, Mal-hotra, 1982., zakljuio je da u potroakim odlukama deset ili vie alternativa uzrokuju loiji odabir. X Iyengar i Lepper, 2000. 40 Snaga intuicije Manji izbor moe se isplatiti. Procter i Gamble smanjio je broj verzija svojeg ampona Head and Shoulders s dvadeset est na petnaest, a prodaja se popela za deset posto. Za razliku od Draegera, globalni lanac supermarketa Aldi svoj ulog stavlja na jednostavnost: mali broj proizvoda kupuje u golemim koliinama, a to znai da ih moe prodavati po niim cijenama, uz apsolutni minimum servisiranja. Kvaliteta njihovih proizvoda ima dobru reputaciju i stalno je pod prismotrom, a to je lake s manjim izborom proizvoda. Forbes procjenjuje da se na popisu najbogatijih ljudi svijeta bogatstvo vlasnika Aldi ja, brae Albrecht, nalazi neposredno iza utemeljitelja Microsofta Billa Gatesa i ve spomenutog Warrena Buffetta." Je li manji izbor bolji i u "stvarima srca"? U jednom eksperimentu obavljenom na skupini mladih koji nisu u vezi bili su prueni profili partnera za online "spojeve": dolo se do slinih rezultata. Ti mladi ispitanici tvrdili su da bi radije birali izmeu dvadeset potencijalnih partnera negoli etiri. Ali nakon to je eksperiment proveden, oni kojima je ponuen vei izbor smatrali su da im on donosi manje uitka, da im nije poveao zadovoljstvo, niti smanjio osjeaj da su propustili nekog boljeg partnera.f ONO NAJBOLJE POJAVLJUJE SE PRVO Da ubaci lopticu u rupu, igra golfa mora izvesti niz koraka: procijeniti putanju loptice, zrnatost terena, udaljenost i kut do rupe; namjestiti lopticu; stati tijelom tako da su ramena, bokovi i stopala slijeva od rupe; pripremiti se za udarac itd. Kakav savjet trener moe dati igrau golfa? Sto mislite o

ovome: "Zaustavi se, usredotoi se na ono to radi, i nemoj da te bilo to oko tebe uznemiri." Nekima se to ini kao pametan savjet, a drugima se ini bjelodanim; u nekim sluajevima takav savjet podupiru istraivanja o bilanci brzine i tonosti: to se bre izvede zadatak, to e se netonije izvriti. I doista, kada mladim golferima savjetujemo da se zaustave i da se usredotoe, oni igraju bolje. Trebamo li iskusnim golferima dati isti savjet? * http://www.forbes.com/lists/2003/02/26/billionaireland.html. f Lenton et al, 2006. Manje je (katkada) vie 41 U jednom eksperimentu u dvije razliite situacije prouavali su se neiskusni i iskusni golferi: u jednoj su za izvoenje zavrnog udarca imali samo tri sekunde, a u drugoj su na raspolaganju imali vremena koliko su htjeli.* Pod vremenskim pritiskom, kao to smo rekli, neiskusni golferi igraju loije i rjee pogaaju rupicu. Ali na ope iznenaenje, iskusni golferi pogaali su cilj ee kada su imali manje vremena negoli kada nije bilo vremenskog ogranienja. U drugom eksperimentu, igraima je reeno da paze na svoj udarac, ili ih se ometalo drugim, nepovezanim zadatkom (da broje tonove koji su se putali s magnetofonske trake). Kao to smo i oekivali, kada se neiskusnima govorilo da paze na svoj udarac oni su postizali bolje rezultate negoli kada smo ih ometali. Ali kod iskusnijih ponovno je bilo suprotno. Kada su se iskusni golferi usredotoili na svoj udarac, njihov je uinak bio slabiji; kada je pozornost iskusnih ometana, njihov se uinak ustvari poboljao. Kako objasniti taj oiti paradoks? Motorike vjetine iskusnih golfera izvode se u nesvjesnom dijelu mozga i svjesno razmiljanje o sekvenci vlastitog ponaanja utjee na taj proces, stoga ono postaje tetno za njihov uinak. Postavljanje vremenskog ogranienja jedna je metoda oteavanja razmiljanja o udarcu; ometajui zadatak je druga. Kako se naa svjesna panja moe usredotoiti samo na jednu stvar istodobno, ona se usredotouje na zadatak-smetnju pa ne moe utjecati na udarac. Golf nije jedini sport u kojem iskusnom igrau teti zaustaviti se i "uzeti si dovoljno vremena". Rukomet je dvoranski momadski sport u kojem su igrai suoeni sa stalnim nizom brzih odluka o tome to initi s loptom. Dodati, pucati, lobati ili fintirati? Dati loptu igrau na lijevome krilu, ili na desnome? Igrai te odluke moraju donijeti u djeliu sekunde. Bi li donosili bolje odluke da imaju vie vremena i dubinski analiziraju situaciju? U jednom eksperimentu s osamdeset pet mladih ali iskusnih rukometaa svaki je igra postavljen pred ekran, obuen u dres, s loptom u ruci. Na ekranu su se prikazivali video zapisi vrlo kvalitetnih igara.* Svaka je scena trajala deset sekundi i zavravala je "zamrzavanjem" kadra. Od igraa se trailo da zamisle da su igrai s * Beilock et al., 2004.; Beilock et al., 2002. f Johnson i Raab, 2003. Linije u obliku slova I na slici 2-3 standardne su pogreke srednjih vrijednosti. 42 Snaga intuicije loptom i u trenutku kada je scena "zamrznuta", to je bre mogue kau koji im najbolji potez pada na pamet. Nakon to su dali svoje intuitivne odgovore, ispitivai su igraima dali na raspolaganje vie vremena da detaljnije razmotre "zamrznutu" scenu i da navedu to vie dodatnih opcija koje im padaju na pamet. Na primjer, neki su otkrili igraa slijeva ili zdesna koje su prethodno previdjeli, ili su primijetili druge detalje kojih pod vremenskim pritiskom nisu bili svjesni. Napokon, nakon etrdeset pet sekundi, pitali su ih da donesu zakljuak o tome koji je potez najbolji. Njihov konani zakljuak u 40 posto sluajeva razlikovao se od poetnog, prvog izbora ispitanika. I kako je proao njihov intuitivni, prvi izbor kada se usporedio s konanom odlukom donesenom nakon razmiljanja? Kako bi izmjerili kvalitetu svih poteza, treneri profesionalne lige procijenili su sve predloene poteze u svakoj videosituaciji. Hipoteza o bilanci brzine i tonosti kae da e igrai odigravati bolje poteze kada imaju vie vremena, a to znai i vie informacija. Meutim, kao i u sluaju s iskusnim golferima, ispravnim se pokazalo upravo suprotno. "Uzimanje vremena" i analiza nisu dovodili do boljih poteza. Naprotiv, instinktivna reakcija bila je u prosjeku bolja od poteza izabranih nakon razmiljanja.

odlino loe poredak kojim su potezi padali igraima na pamet Slika 2-3. Igraju li iskusni igrai bolje kada si "uzmu vremena" za razmiljanje? Prvi intuitivni izbor koji im je pao na pamet bio je ujedno i najbolji; ostali su bili inferiorniji (temeljeno na Johnson i Raab, 2003.). Stoga bi iskusnim igraima bilo pravilno savjetovati da slijede svoj prvi osjeaj "iz trbuha". Manje je (katkada) vie 43 Zato je instinkt tako uspjean? Slika 2-3 prikazuje odgovor. Poredak kojim su odreeni potezi igraima padali na pamet izravno su odraavali njihovu kvalitetu: prvi potez bio je bitno bolji od drugoga, drugi je bio bolji od treega i tako dalje. Stoga vie vremena za stvaranje novih mogunosti otvara vrata nesavrenijim izborima. Ta sposobnost stvaranja najboljih, i ujedno prvih opcija, svojstvena je iskusnim igraima. Neiskusni igrai, naprotiv, nee automatski najprije stvarati najbolje akcije i njima moe pomoi vie vremena za razmiljanje. Izvjea o tome da najbolje opcije ekspertima obino prve padaju na pamet postoje i u drugim strukama, od vatrogasaca do pilota.* Bilanca brzine i tonosti jedno je od dobro utvrenih naela: vise je bolje. Meutim, ranija ispitivanja obino su se izvodila na naivnim studentima a ne na ekspertima, i kao to smo vidjeli, vie (vremena, miljenja, pozornosti) je bolje ne odnosi se na vjetine i majstorije iskusnih. U tim sluajevima, previe razmiljanja o procesima o kojima je rije moe usporiti i poremetiti uinak (pomislite samo kako veete cipele). Ti procesi najbolje se izvode bez razmiljanja. Kada si vjet, prestani misliti - ta lekcija moe se primijeniti i namjerno. Poznati klavirist Glenn Gould trebao je nastupiti u King-stonu, Ontario, i izvesti Beethovenov opus 109. Kao i obino, on je najprije poeo itati note, a potom ih je svirao. Meutim, tri dana prije koncerta doivio je potpunu mentalnu blokadu i nije bio sposoban bez zastajkivanja odsvirati neke pasae. U oaju, poeo se koristiti jo intenzivnijim sredstvima za odvraanje pozornosti od onih koje smo spominjali u eksperimentu s golferima. Palio je istodobno usisava, radio i televizor, i proizvodio je toliko buke da nije mogao sluati to svira. Mentalni blok je nestao. U kompetitivnim sportovima, slinim se uvidom moemo namjerno koristiti kako bismo psiholoki potkopali protivnikovu pozornost. Na primjer, dok mijenjate strane teniskog terena, zapitajte svog teniskog protivnika to je to napravio da mu se elo danas tako jako sjaji. Postoje velike anse da e zbog toga poeti razmiljati o svojem servisu i da ete time oslabiti njegov forhend.f U sportovima, u ambulantama prve pomoi, u vojnim akcijama, odluke se moraju donositi brzo i sklonost * Klein, 1998. t Wulf i Prinz, 2001. 44 Snaga intuicije savrenosti produenim razmiljanjem moe znaiti gubitak igre ili ljudskih ivota. Jednom mi je zapela za oko reklama za kompjutorsku igru o amerikim tajnim operacijama na Pacifiku godine 1942. Prikazivala je sliku dvaju mornara na cesti, koji su promatrali maglovit krajolik pun drvea i grmova, s drvenim mostom preko ceste. Bile su oznaene etiri lokacije, a reklama je postavila pitanje: "Gdje se skriva neprijatelj?" Nakon paljivog ispitivanja svih lokacija, odjednom sam primijetio kako je na dnu slike otisnuto rjeenje: "Trebalo vam je predugo da odgovorite. Mrtvi ste." VIE NIJE UVIJEK BOLJE Intuicije i osjeaji "iz trbuha" grade se na nevjerojatno malo informacija. U oima naeg super-ega, koji je internalizirao stav da je vie uvijek bolje, to ih ini nepouzdanim. Unato tomu, eksperimenti dokazuju nevjerojatnu injenicu da manje vremena i informacija moe poboljavati nae odluke. "Manje je jednako bolje" znai da postoje situacije kada je manji niz informacija, manje vremena ili mogunosti bolje. Ali to ne znai da je manje u cijelom spektru dogaaja nuno vie. Na primjer, ako ne prepoznajemo alternativne opcije, ne moemo se koristiti heuristikom prepoznavanja. Isto vrijedi i za izbore meu mogunostima. Ako vie ljudi kupuje dem kada je na stolu est a ne

dvadeset etiri vrste, to ne znai da e ljudi jo ee kupovati dem ako postoji samo jedna ili dvije vrste. Obino postoji neka srednja razina kada stvari najbolje funkcioniraju. Manje je vie u suprotnosti je s dva vrlo temeljna stajalita nae kulture: Vie je informacija uvijek bolje. Vei je izbor uvijek bolji. Ta uvjerenja postoje u razliitim oblicima i izgledaju tako oita da se rijetko ekspliciraju.* Ekonomisti tvrde da postoje iznimke, primjerice * Vidi Carnapov (1947.) "princip totalnog dokaza" i Goodov (1967.) "teorem totalnog dokaza" oba zagovaraju da se informacija nikada ne smije ignorirati, i Sober, 1975., za raspravu. Hogarth, u tisku, nanovo ispituje etiri podruja u kojima su strategije uzorka konstantno bile uspjenije od onih koje su raspolagale s vie informacija: jednostavne aktuarske metode predviaju bolje od sofisticiranih klinikih procjena; jednostavne metode prognoziranja vreManje je (katkada) vie 45 kada informacija nije besplatna: vie informacija uvijek je bolje, osim ako trokovi dodatnog sakupljanja informacija nadilaze oekivane koristi od njih. Moja je poanta meutim jo jaa. ak i kada su informacije besplatne, postoje situacije kada je vie informacija tetno. Vie pamenja nije uvijek bolje. Vie vremena nije uvijek bolje. Vie insajderskog znanja moe unatrag objasniti jueranje kretanje dionica na burzi, ali ne moe predvidjeti kretanje dionica na burzi sutra. Manje je doista vie u sljedeim uvjetima: Koristan stupanj neznanja. Kao to smo vidjeli na primjeru heuristike prepoznavanja, intuicija moe pobijediti vrlo veliku koliinu znanja i informacija. Nesvjesne motorike vjetine. Intuicije uvjebanih strunjaka temelje se na nesvjesnim vjetinama ije se izvoenje moe poremetiti prevelikim razmiljanjem. Kognitivna ogranienja. ini se da na mozak posjeduje ugraene mehanizme, poput zaborava ili zapoinjanja s malim, da nas zatiti od nekih opasnosti prevelike koliine informacija. Bez kognitivnih ogranienja, mi ne bismo funkcionirali tako inteligentno kao to to inimo. Paradoks slobode izbora. Sto vie opcija imate na raspolaganju, to je vjerojatnije da doete u sukob, to je tee usporeivati opcije. Postoji toka u kojoj vie opcija, proizvoda i izbora moe ugroziti i proizvoaa i potroaa. Korist od jednostavnosti. U neizvjesnome svijetu jednostavna provizorna pravila mogu predviati sloene fenomene isto tako dobro, ili ak bolje od sloenih pravila. Trokovi informacija. Poput sluaja lijenika u pedijatrijskoj klinici, raspolaganje prevelikim brojem informacija moe ugroziti pacijenta. Jednako tako, na radnome mjestu ili u odnosu prema partneru, prevelika radoznalost moe ugroziti povjerenje. menskim nizom podataka mnogo su preciznije od "teoretski ispravnih" metoda, a odluke esto mogu biti poboljane ako se odbace relevantne informacije. Hogarth zakljuuje da se primjeri u kojima su jednostavne strategije bolje od kompleksnih u predvianju sloenih fenomena uvelike ignoriraju, s obzirom na to da je veini istraivaa teko pojmiti takvu injenicu. O vie je manje vidi Hertwig i Todd, 2003. 46 Snaga intuicije Treba primijetiti da prvih pet iskaza govori o autentinim sluajevima kada je manje doista vie. ak i kada bi laik stekao vie informacija, ili strunjak dobio vie vremena, ili nae pamenje zadravalo sve osjetilne podatke, ili kada bi kompanija proizvodila vie varijanti istoga proizvoda, bez ikakvih dodatnih trokova, svi bi oni, u svim tim situacijama ipak bili u loijem poloaju. U posljednjem navodu s popisa, rije je o bilanci u kojoj trokovi daljnjeg pretraivanja podrazumijevaju da je manje informacija bolji izbor. Djeaka su ugrozili dugotrajni dijagnostiki postupci, fizike i mentalne tete uzrokovane pretragom, a ne dobivene informacije. Dobre intuicije zanemaruju informacije. Intuicije i osjeaji "iz trbuha" nastaju iz provizornih pravila koja iz sloene okoline izdvajaju samo nekoliko komadia informacija, poput prepoznavanja imena ili konstantnosti kuta promatranja, a ostale stvari zanemaruju. Kako to u stvari funkcionira? U sljedeem poglavlju pruit emo detaljniji prikaz mehanizama koji nam omoguuju da se

usredotoimo na nekoliko vanih informacija i da zanemarimo ostale. Kako funkcioniraju intuicije 47 Posve je pogrena tvrdnja, koji ponavljaju svi plagijatori i poznati ljudi kada dre govore, kako moramo odgajati naviku razmiljanja o onome to radimo. Upravo je obrnuto istina. Civilizacija napreduje poveanjem broja vanih operacija koje moemo izvesti a da o njima ne mislimo. Alfred North Whitehead* 3. KAKO FUNKCIONIRAJU INTUICIJE Charles Darwin je mislio kako je umijee proizvodnje pelinjih saa "najdivniji od svih poznatih instinkata".* Mislio je da se taj instinkt razvio iz brojnih sukcesivnih i neznatnih modifikacija jo jednostavnijih instinkata. Ja vjerujem da se evolucija miljenja moe shvatiti na slian nain: miljenje je kutija s adaptivnim oruem instinkata koje nazivam provizornim pravilima ili heuristikama. Velik dio intuitivnog ponaanja, od percepcije do vjerovanja i zavaravanja moe se opisati pomou jednostavnih mehanizama koji su se prilagodili svijetu u kojem ivimo. On nam pomae da svladamo prvobitni izazov ljudskoj inteligenciji: da odemo dalje od dostupnih podataka.* Zaponimo stoga primjerima kako nae oi i mozak stvaraju nesvjesne oklade. MOZAK IZMILJA STVARI Kralj Henrik VIII. poznat je kao egocentrian i vjeno nepovjerljiv vladar koji se est puta enio. Njegove su se dvije supruge pridruile * Citirano u Egidi i Marengo, 2004., 335. Whitehead je bio engleski matematiar, filozof i zajedno s Bertrandom Rusellom koautor djela Principia Mathematica. t Darwin, 1859./1987., 168. X Fraza se pripisuje Jeromeu Bruneru, ali sama ideja je starija. Psiholog Egon Brunswik je npr. govorio o posrednom djelovanju, a Hermann von Helmholtz o nesvjesnim zakljucima. (Vidi Gigerenzer i Murray, 1987.) 48 Snaga intuicije dugom popisu poznatih osoba koje je zbog navodne izdaje smaknuo. Prema jednoj prii, njegova omiljena zabava tijekom ruka bila je da zatvori jedno oko i (prividno) smakne svojeg gosta. Biste li i vi to pokuali? Zatvorite desno oko i usredotoite pogled na nasmijeeno lice koje se nalazi na desnoj gornjoj strani slike 3-1. Drite knjigu udaljenu tridesetak centimetara od lica, potom je malo primiite prema sebi, a zatim je opet odmaknite od sebe. Za to vrijeme drite lijevo oko usredotoeno na lice koje se smije. U jednoj toki, ozbiljno e lice slijeva nestati kao da je obezglavljeno. Zato na mozak djeluje poput giljotine? Podruje u kojem lice nestaje odgovara "slijepim pjegama" na mrenici ljudskoga oka. Oko djeluje poput kamere, s leama koje usmjeravaju zrake svjetlosti tako da se na mrenici stvori slika svijeta. Podruje fotoreceptora na mrenici jako nalikuje povrini filma na stranjem dijelu kamere. Ali za razliku od filma, u oku postoji rupa kroz koju optiki ivci izlaze iz mrenice i prebacuju informacije u mozak. Slika 3-1. Gledanje je oklada. Zatvorite desno oko i gledajte u lice koje se smijei na gornjem dijelu slike. Primaknite stranicu blie sebi dok i dalje gledate u taj lik; u nekoj toki ozbiljno lice slijeva e nestati. Ponovite postupak na donjem dijelu slike. U nekoj toki, va e um popraviti slomljenu vilicu na lijevoj strani. Taj kreativni proces ilustrira da je priroda percepcije nesvjesna oklada, a ne ispravna slika onoga to postoji u izvanjskome svijetu. Kako funkcioniraju intuicije 49 Kako rupa nema fotoreceptora, objekti koji bi se trebali procesuirati u tome podruju ne mogu se vidjeti. Kada se okreete s jednim okom zatvorenim, mogli biste oekivati da se na toj slijepoj pjegi pojavi "prazna ploa" koja joj odgovara. Ustvari, to neete primijetiti. Na mozak "popunjava" praznu plou dobrim nagaanjima. Na slici 3-1 (gore), najbolje nagaanje je "bijelo" jer je okolno podruje bijelo. I zbog tog nagaanja tuno lice nestaje. Na jednak nain, Henrik VIII. je "smicao" svoje goste usmjeravajui sliku njihovih glava na slijepu pjegu svojeg otvorenog oka.

Sada svojim mozgom pokuajte neto konstruktivnije od "smicanja" glava gostiju. Zatvorite desno oko i gledajte lice koje se smijei na donjem dijelu slike 3-1, potom primiite polako knjigu prema sebi, a zatim je opet odmaknite. Primijetit ete kako se slomljena vilica slijeva udotvorno popravila. Mozak na temelju informacija iz okoline ponovno izvodi svoje najbolje nagaanje: izdueni objekt kria se sa slijepom pjegom na jednoj strani i nastavlja na drugoj, stoga vjerojatno postoji i u sredini. Poput sluaja sa "smaknutim" glavama gostiju, ti su inteligentni zakljuci nesvjesni. Na mozak ne moe postupati drukije - on izvlai zakljuke o svijetu. Da nije tako, vidjeli bismo potankosti, ali ne i strukture. Evolucija je mogla stvoriti bolji dizajn, recimo tako da oni ivci ne izlaze s povrine mrenice ve sa stranje strane. I doista ga je stvorila, ali ne nama. Hobotnica nema slijepe pjege. Stanice koje raznose informacije po mozgu smjetene su na vanjskoj povrini mrenice, tako da oni ivci ne moraju prelaziti preko nje. Ali premda je evolucija ipak favorizirala nas a ne hobotnice, ostaje openita poanta, kao to ilustrira sljedei odlomak. Dobar perceptivni sustav mora nadilaziti dobivene informacije; on mora "izmiljati" stvari. Na mozak vidi vie od onoga to vide nae oi. Inteligencija znai okladu, riskiranje. Vjerujem da intuitivni sudovi funkcioniraju na jednak nain kao i nae perceptivne oklade. Kada primi premalo informacija, mozak "izmilja" stvari na temelju pretpostavki o svijetu. Razlika je u tome to je intuicija fleksibilnija od percepcije. Razmotrimo najprije kako tono funkcioniraju perceptivni zakljuci. 50 Snaga intuicije NESVJESNI ZAKLJUCI Da bismo detaljno shvatili kako na mozak "moe nadilaziti dane informacije", razmotrimo toke s lijeve strane slike 3-2. One nam se ine konkavne; to jest one poput malih udubljenja ulaze u povrinu. Naprotiv, toke s desne strane ine se konveksnima, tj. one naoko izlaze iz povrine i pruaju se prema promatrau. Kada knjigu obrnete, konkavne e se toke pretvoriti u konveksne i obrnuto. Zato toke vidimo na taj nain? Odgovor je ponovno sljedei: oko nema dovoljno informacija da pouzdano zakljui kakav je svijet. Ali na mozak nije paraliziran neizvjesnou. Mozak radi "okladu" na temelju strukture okoline odnosno pretpostavke o njegovoj strukturi. Pretpostavivi trodimenzionalni svijet, on se koristi osjenanim dijelovima toaka kako bi pogodio u kojem e se smjeru iriti trea dimenzija. Kako bi napravio dobro nagaanje, on pretpostavlja 1. da svjetlost dolazi odozgo, i 2. da postoji samo jedan izvor svjetlosti. Te su dvije strukture svojstvene ljudskoj povijesti (i povijesti sisavaca), jer su Sunce i Mjesec jedini izvori svjetlosti. Premda postoje iznimke poput svjetala na automobilu, prva pravilnost uglavnom vrijedi i danas za umjetna svjetla, koja su obino smjetena iznad nas. Mozak Slika 3-2. Nesvjesni zakljuci. Um automatski zakljuuje da su toke na lijevoj strani slike zakrivljene prema unutra, tj. od promatraa, i da su toke s desne strane slike zakrivljene prema van, tj. prema promatrau. Ako okrenete knjigu, toke okrenute prema unutra iskoit e prema van i obrnuto. Kako funkcioniraju intuicije 51 nadilazi ono malo informacija koje je dobio i oslanja se na jednostavno provizorno pravilo koje je prilagodio spomenutim pretpostavljenim strukturama: I Ako je sjena na gornjem dijelu, onda toke ulaze u povrinu; ako je sjena na donjem dijelu, onda i i toke izlaze iz povrine. j Razmotrimo toke s desne strane. One su svijetle na gornjem dijelu, a osjenane na donjem. Stoga mozak nesvjesno zakljuuje da se toke pribliavaju promatrau jer svjetlost pada na gornji dio, a manje svjetla pada na donji dio. Toke s lijeve strane naprotiv osjenane su s gornje strane, a svijetle su s donje strane; iz istih razloga mozak zakljuuje da su zaobljene prema unutra. Te pretpostavke, meutim, nisu svjesne i zbog toga je veliki njemaki fiziolog Hermann von

Helmholtz govorio o nesvjesnim zakljucima! Nesvjesni zakljuci sakupljaju podatke iz osjetila u zajedniko tkanje koritenjem prethodnoga znanja o svijetu. Jo uvijek se vodi rasprava o tome ue li se jedan po jedan, kao to je tvrdio Helmholtz i beki psiholog Egon Brunswik, ili su steeni evolucijskim uenjem, kao to tvrdi psiholog sa Stanforda Roger Shepard i drugi. Ti nesvjesni perceptivni zakljuci dovoljno su snani da se na temelju njih djeluje, ali za razliku od drugih intuitivnih sudova, oni nisu fleksibilni. Vanjski ih podraaji potiu automatski. Automatski se proces ne moe promijeniti uvidom ili informacijom koja se nalazi izvan samog procesa. ak i sada, kada razumijemo kako djeluje intuitivna percepcija, ne moemo promijeniti ono to vidimo. Kada okrenemo knjigu naopake mi i dalje vidimo kako konkavne toke odjednom izviru iz povrine. Ljudi se ne bi zvali Homo sapiens kada bi svi zakljuci bili poput refleksa. Kao to smo vidjeli, provizorna pravila imaju sve prednosti perceptivnih "oklada" - ona su brza, jednostavna i prilagoena svojoj okolini - ali njihovo koritenje nije posve automatsko. Premda su po prirodi tipino nesvjesna, ona mogu biti podlona svjesnoj intervenciji. Razmotrimo kako djeca zakljuuju o tuim namjerama. Von Helmholtz, 1856.-1866./1962. U fascinantnom nizu eksperimenata, Kleffner i Ramachan-dran, 1992., detaljno su analizirali kako se iz sjene izvodi zakljuak o obliku. Bargh, 1989., pruio je izvrsnu openitu raspravu o automatskim procesima. 52 Snaga intuicije TO ELI CHARLIE? Od rane mladosti, mi imamo intuitivni osjeaj za to to drugi ele, za ime ude i to misle o nama. Ali kako dolazimo do tih osjeaja? Pokaimo djetetu shematsku sliku lica ("Charlie") okruenu zavodljivim izborom okoladnih ploica (slika 3-3).* Potom kaemo: "Ovo je moj prijatelj Charlie. Charlie eli jednu od ovih okoladica. Koju okola-dicu eli Charlie?" Kako bi dijete to moglo znati? Pa ipak, gotovo sva djeca istoga trena pokazuju na isti slatki - na Milky Way. Ali djeca s autizmom obino ne mogu rijeiti taj zadatak. Neki izabiru jedan, neki izabiru drugi, a mnogi egoistino izabiru slatki koji bi izabrali za sebe. Zato neautistina djeca imaju jasnu intuiciju o tome to eli Charlie, a autistina djeca nemaju? Odgovor je: neautistina djeca automatski kreu s "itanjem tueg uma". itanje uma funkcionira s minimalnim brojem "kljueva". Djeca e, primjerice, primijetiti, moda ne svjesno, da su Charlijeve oi usmjerene prema Milky Wayu i tako zakljuiti da je to ono to on eli. Meutim, i to je dosta vano, kada autistinu djecu pitamo kuda gleda Charlie, oni tono odgovaraju. Autistina djeca, za razliku od druge djece, oito ne mogu spontano zakljuivati "s pogleda na elju". ! Ako osoba gleda u jednu mogunost (due nego u druge), vjerojatno je to mogunost koju ona i prieljkuje. Kod neautistine djece ta je heuristika itanja misli automatska i radi se bez napora. Ona je dio njihove "puke psihologije". Sposobnost zakljuivanja o intencijama na temelju pogleda ini se da je lokalizirana u gornjoj temporalnoj brazdi naega mozga.+ Kod djece s autizmom ini se da je taj instinkt poremeen. ini se da ona ne razumiju kako djeluju umovi drugih. Prema rijeima Temple Grandin, iznimne autistine ene s doktoratom iz znanosti o ivotinjama, ona se velik dio vremena osjea "poput antropologa na Marsu".* * Baron-Cohen, 1995. Tomasello, 1988., dokazao je da ak i bebe u dobi od osamnaest mjeseci koriste pogled kao trag do objekta koji se gleda. t Baron-Cohen, 1995., 1993. | Ovdje i na sljedeim mjestima referiram se na Sacks, 1995., 259, 270. Kako funkcioniraju intuicije 53 Kao i u sluaju s nesvjesnim perceptivnim zakljucima, to jednostavno pravilo zakljuivanja o udnji na temelju pogleda moda je usidreno u naim genima i za nj ne treba mnogo uenja. Meutim, za razliku od perceptivnih pravila, zakljuak s pogleda na udnju nije automatski. Ako imam razloga pretpostaviti da me Charlie eli prevariti, mogu promijeniti svoj dojam da eli Milky

Way. Mogao bih zakljuiti da on samo gleda prema Milky Wayu kako bi utjecao na mene da ga uzmem, kako bi on lake mogao doi do okoladice Snickers koju on ustvari eli. Pred nama je, dakle, kandidat za provizorno pravilo kodirano genetski i nesvjesno, koje zbog toga ne moemo podvrgnuti kontroli volje. Ustvari, autisti se katkada koriste tom voljnom kontrolom kada pokuavaju razumjeti tajne itanja misli. Temple Grandin je tvrdila kako poput kognitivnog znanstvenika pokuava otkriti pravila kojima se obini ljudi koriste nesvjesno, pravila koja joj oni ne mogu objasniti. Tada se koristi pravilom svjesno, kao da je rije o gramatici nekog stranog jezika. ZBOG EGA FUNKCIONIRA INTUICIJA? Intuitivni osjeaji ine se tajnovitima i teko ih je objasniti - i veina drutvenih znanstvenika ne eli se njima baviti. ak i knjige koje slave trenutne, brze zakljuke, stide se postaviti pitanje kako dolazi do intuicija. Odgovor nam pruaju provizorna pravila. Ona su obino nesvjesna, ali se mogu pomaknuti na svjesnu razinu. Jo je znaajnije Slika 3-3. Koju okoladicu eli Charlie? 54 Snaga intuicije da su ona usidrena i u evolucijski prilagoenom mozgu i u okolini. Iskoritavanjem evolutivnih sposobnosti mozga i struktura okoline, provizorna pravila i njihovi proizvodi - intuicije i osjeaji "iz trbuha" - mogu biti vrlo uspjeni. Dopustite da razmotrimo tu shemu. Intuicije su ono to doivljavamo. One se pojavljuju naglo u svijesti, ne razumijemo u potpunosti zato ih imamo, ali smo spremni djelovati u skladu s njima. Provizorna pravila odgovorna su za stvaranje intuicija. Na primjer, heuristika itanja misli kae nam to drugi ele, heuristika prepoznavanja stvara osjeaj u koji proizvod treba imati povjerenja, a heuristika pogleda stvara intuiciju kuda treba trati. Evoluirane sposobnosti su konstrukcijski materijal za provizorna pravila. Primjerice, heuristika pogleda iskoritava sposobnost praenja objekata. Ljudima je, za razliku od robota, lako pratiti objekte koji se kreu i razlikovati ih od mutne povrine. Kada su stare samo tri mjeseca, bebe ve mogu zadrati svoj pogled na Slika 3-4. Kako djeluju intuicije. Intuicija se naglo pojavljuje u svijesti, a temelji se na nesvjesnim provizornim pravilima. Ona su pak usidrena u evoluiranim sposobnostima mozga i u okolini. Kako funkcioniraju intuicije 55 objektima koji se kreu." Stoga je heuristika pogleda jednostavna za ljude, ali ne i za dananje robote. Strukture okoline klju su za odgovor na pitanje kako funkcioniraju naa provizorna pravila. Primjerice, heuristika prepoznavanja iskoritava situacije u kojima prepoznavanje imena odgovara kvaliteti proizvoda ili veliini gradova. Intuicija nije dobra ili . loa, ona nije po sebi racionalna ili iracionalna. Njezina valjanost ovisi o kontekstu u kojem se koristimo provizornim pravilom. Automatska pravila, poput zakljuivanja o dubini na temelju sjene, i fleksibilna pravila, poput heuristike prepoznavanja i pogleda, funkcioniraju prema spomenutoj shemi. Ali postoji i znaajna razlika. Automatsko je pravilo prilagoeno naoj proloj okolini i u njemu nema sadanje procjene je li ono primjereno. Ono se jednostavno pojavljuje kada postoji podraaj. ivot je tko zna otkada opstao u ovom obliku bezumnosti. Naprotiv, fleksibilna pravila ukljuuju brzu procjenu kojima se od njih treba koristiti. Ako jedno ne funkcionira, postoje i druga medu kojima treba dalje birati. Fraza "inteligencija nesvjesnoga" odnosi se na taj brzi proces procjene. Slikanje mozga upuuje na zakljuak da se taj proces moe povezati s prednjim frontomedijalnim korteksom (vidi poglavlje 7). Intuicije su moda isuvie jednostavne, ali inteligencija na koju se oslanjaju lei u izboru pravog provizornog pravila za primjerenu situaciju. DVA NAINA DA SHVATIMO PONAANJE Poput drugih pristupa u drutvenim znanostima, znanost o intuiciji pokuava objasniti i predvidjeti ljudsko ponaanje. Izuzev toga ona se po mnogo emu razlikuje od brojnih drugih pristupa. Intuicije

i provizorna pravila nisu vrste objanjenja istovjetne fiksiranim osobinama karaktera, preferencijama ili stajalitima. Kljuna razlika je u tome, kao to smo rekli, to provizorna pravila nisu usidrena samo u mozgu ve i u okolini. Objanjenje ponaanja na taj nain nazivamo adaptivnim pristupom, koji pretpostavlja da se ljudsko ponaanje fleksibilno razvija kada se susree sa svojom okolinom. Evolucijska psihologija, na primjer, Rosander i Hofsten, 2002. 56 Snaga intuicije pokuava razumjeti dananje ponaanje tako da ga dovede u odnos s negdanjim okolinama u kojima su se ljudi razvijali.' Brunswik je jednom usporedio um i okolinu s branim parom koji se mora uskladiti. Ja u iskoristiti njegovu usporedbu kako bih opisao razliku izmeu umnih (internih) i adaptivnih objanjenja. Kako bih stvorio openiti sud, dopustite mi da iskoristim razliku dvaju naina interakcije suprunika: moemo biti blagi i pokuati usreiti drugoga ili biti zli i pokuati drugoga povrijediti. Razmotrimo po mnogim svojstvima slina dva para: Concorde i Frictione. Concordi su blagi, topli, brini i dobro se slau, a Frictioni se svaaju, viu, vrijeaju i na rubu su rastave. Kako moemo objasniti razlikui Prema jednom popularnom objanjenju, svaka osoba ima skup svojih uvjerenja i potreba, i to su uzroci njihova ponaanja. Na primjer, gospodin i gospoa Friction mogu imati sadomazohistike nagone i uivati u tome da povrijede drugoga: oni jednostavno maksimaliziraju svoju ugodu. Ili: taj par moda nema takve potrebe, ali je pogreno izraunao kako bi se trebao ponaati. Prvo je objanjenje racionalno, a drugo iracionalno, premda oba pristupa pretpostavljaju da se ljudi oslanjaju na mentalnu algebru slinu Franklinovoj bilanci razloga. Tree objanjenje moemo izvesti pomou osobina linosti i stajalita, poput prenaglaenog agresivnog temperamenta ili prezrivog stava prema drugome spolu. Treba primijetiti da sva ta objanjenja trae uzroke ponaanja osobe u individualnome umu. Teorije linosti istrauju osobine, teorije o stavovima prouavaju stavove, a kognitivne teorije usredotouju se na vjerojatnosti i koristi, ili na uvjerenja i potrebe. Tendenciju internog objanjenja ponaanja, bez analize okoline, zovemo "fundamentalnom pogrekom atribucije". Socijalni psiholozi prouavali su tu tendenciju u opoj populaciji, ali ista se greka pojavljuje i u objanjenjima drutvenih znanstvenika. Osoba koja financijski riskira na burzi nije ista kao i ona koja socijalno riskira kada je na "spoju" sa suprotnim spolom, ili kada fiziki riskira na planinarenju. Tek rijetki od nas uvijek riskiraju na svim tim podrujima. Kao studentu, svialo mi se istraivanje linosti i stavova, ali sam tekom mukom nauio da ono rijetko dobro predvia ponaanje i za to postoje dobri razlozi. * Barkow et al., 1992.; Daly i Wilson, 1988.; Pinker, 1997.; Tooby i Cosmides, 1992. Kako funkcioniraju intuicije 57 Ideja da postoje fiksna obiljeja i preferencije zanemaruje adaptivnu prirodu Homo sapiensa. Iz istoga razloga, poznavanje ljudskoga genoma ne znai razumjeti ljudsko ponaanje; drutvena okolina takoer ima izravan utjecaj, ak moda i na stvaranje DNK i na hormone rasta." Kao to je primijetio Brunswik, da bismo razumjeli ponaanje supruge, trebamo shvatiti to radi suprug, i obrnuto. Adaptivne teorije usredotouju se na odnos uma i okoline, a ne samo na um.1 Treba li to znaiti da priu o Concordima i Frictionima treba ispriati drukije? Ovdje trebamo razmisliti o tome kako provizorna pravila reagiraju na strukture okoline. Sto je temelj ponaanja suprunika? Razmotrimo provizorno pravilo koje se naziva milo za drago: ; Najprije budi ljubazan, pamti prethodni partnerov korak i oponaaj partnerov posljednji potez u i ponaanju. Pretpostavimo da gospoa Concord, koja se nesvjesno koristi tim provizornim pravilom, sa svojim suprugom prvi put rjeava zadatak (brine se za njihovo novoroeno dijete, ide zajedniki u kupovinu ili sprema ruak i pere sue). Gospodin i gospoa Concord brini su jedno prema drugome u prvome susretu. Sljedei put, ona oponaa njegovo suradniko ponaanje, on oponaa

njezino itd. Rezultat moe biti duga i harmonina veza. Izraz "pamti prethodni korak" znai da se samo zadnje ponaanje (dobro ili loe) treba oponaati i pamtiti. Veza se moe poboljavati ako su partneri spremni zaboraviti pogreke iz prolosti, ali ne ako partner po tko zna koji put iz ormara iskopava isti onaj stari kostur (skrovite tajne). U ovom sluaju, zaborav znai oprost. Meutim, isto provizorno pravilo moe dovesti do upravo suprotnog ponaanja, dobrog ili loeg, ovisno o drutvenoj okolini. Ako se gospoa Concord uda za nekoga iji je moto "Budi uvijek gadan prema eni, tako da uvijek zna tko je ef u kui", njezino e ponaanje biti drukije. Potaknuta gadnim ponaanjem svojeg supruga, ona e isto * Cacioppo et al., 2000. t Za razliite kognitivne teorije koje istrauju odnos uma i okolia, vidi Anderson i Schooler, 2000., Cosmides i Tooby, 1992., Fiedler i Juslin, 2006. i Gigerenzer, 2000. 58 Snaga intuicije tako gadno reagirati prema njemu. Ponaanje nije ogledalo osobine, ve adaptivna reakcija na neiju okolinu. Milo za drago dobro funkcionira ako se partner oslanja na nj i ako ne ini greke. Pretpostavimo da se Frictioni takoer intuitivno oslanjaju na milo za drago. Oni isto tako zapoinju kao brian par, ali gospodin je Friction u napadu bijesa rekao neto grubo i otada nije bilo kraja razmjeni udaraca. Gospoa Friction je bila napadnuta, stoga je odgovorila na slian nain. Zbog toga joj je on vratio u sljedeoj prilici i tako je dalje sve krenulo. Sada je poetni incident moda ve davno zaboravljen, ali oni su uhvaeni u zamku beskonanog obrasca ponaanja. Gospodin Friction misli da je njezina zadnja uvreda razlog za njegovu, a ona misli isto tako o svojoj reakciji. Kako da Frictioni zaustave igru, ili da je uope ne odigraju? Mogli bi se osloniti na pravilo koje malo vie prata: na primjer, dva puta milo za drago. i Budi isprva dobar, potom pamti zadnja dva partnerova koraka i budi grub samo ako je partner j j bio grub dva puta; u suprotnom budi dobar. U ovome sluaju, on je sluajno uvrijedi, ona mu daje drugu ansu. Samo ako se to dogodi dvaput uzastopno, ona mu uzvraa. Dva puta milo za drago bolje funkcionira za parove u kojima se jedan partner ponaa nepouzdano, a da pri tome nije namjerno zlonamjeran. Unato tome, irina tog pravila podlona je eksploataciji. Primjerice, recimo da se mukarac vrati kui pijan i jednu no tue enu, ali se zbog toga kaje drugoga dana, kada je opet blag i obazriv. Ako njezin um djeluje na temelju dva puta milo za drago, ona e ostati blaga prema njemu. Ali lukavi mukarac moe svjesno ili nesvjesno ponavljati igru dugo vremena i eksploatirati njezin osjeaj za pratanje. Promjena pravila na milo za drago znaila bi da je on vie nee moi iskoristiti. Kako bi ta jednostavna pravila funkcionirala u interakciji s brojnim partnerima umjesto samo s jednim, koji se pak moe oslanjati na neko drugo pravilo? U vrlo poznatom kompjutorskom natjecanju, ameriki politiki znanstvenik Robert Axelrod pripremio je petnaest strategija koje su se meusobno natjecale i dobici su se zbrojili za sve igre. PobjedKako funkcioniraju intuicije 59 nika strategija bila je milo za drago, unato njezinoj jednostavnosti.* Ustvari, najsloenija strategija bila je najneuspjenija. Axelrod je potom izraunao: da je netko na njegovom natjecanju predloio dva puta milo za drago, bio bi pobijedio. To je pravilo dobro, jer izbjegava situacije uzajamnog optuivanja, kao to se to dogaa s Frictionima. Ali, znai li to da je dva puta milo za drago openito bolja strategija od strategije milo za drago? Ne znai. Kao i u stvarnome ivotu, ne postoji jedna najbolja strategija - ona ovisi o igrama koje igraju drugi igrai. Kada je Axelrod najavio drugi turnir, poznati evolucijski biolog John Maynard Smith priloio je strategiju dva puta milo za drago. Ali ta svetaka heuristika nije pobijedila. Suoena s gadnim strategijama koje su pokuavale iskoristiti mlakonje, ta je strategija bila rangirana vrlo nisko na popisu. I opet je pobjednika strategija bila milo za drago. Njezina j mudrost u njezinim tvorbenim elementima. Openito moemo rei da se suradnja, oprost i oponaanje isplate. I to je jo znaajnije, da se njihova kombinacija isplati. Da slijedimo biblijski naputak "Okreni i drugi obraz", eksploatacija bi

bila najvjerojatnija posljedica. Poput perceptivnih pravila s kojima smo se susretali u ovome poglavlju, milo za drago temelji se na evoluiranim sposobnostima, ukljuujui i sposobnosti za oponaanje. Te sposobnosti nisu isto to i obiljeja linosti; ne - one su tvar pomou koje se izgrauju provizorna pravila. Sljedea dva poglavlja posvetit emo pitanju kako to da su ona usidrena i u mozgu i u okolini. Axelrod, 1984., koristio se zatvorenikovom dilemom, stratekom igrom koja je zaokupljala drutvene znanosti proteklih 50 godina. Milo za drago je izmislio psiholog i teoretiar igara Anatol Rapaport. Ta igra ne uspijeva u drutvenim okruenjima gdje ljudi imaju opciju "odustajanja" i mogunost da budu ljubazni ili pokvareni (Delahave i Mathieu, 1998.). Milo za drago podrazumijeva da igrai simultano odigravaju poteze, ali ja se time koristim u puno openitijem smislu, pri emu ljudi imaju mogunost uzastopno odigravati poteze. 60 Snaga intuicije Kada bismo prestali raditi sve emu ne znamo razlog, ili ono za to ne moemo pruiti opravdanje... vjerojatno bismo ubrzo bili mrtvi. Friedrich August von Hayek* 4. MOZAK KOJI JE EWOLUIRA Obino se nasmijemo kada ujemo priu poput one koju je ispriala biva prva dama Barbara Bush. Jednom je prilikom navodno izjavila: "Udala sam se za prvog ovjeka kojeg sam ikada poljubila. Kada to kaem svojoj djeci, povraa im se." Je li trebala traiti druge prikladne udvarae? Barbara Bush nije jedina; treina Amerikanaca roenih ne tako davno, ezdesetih i ranih sedamdesetih, oenila se ili udala za svojeg prvog partnera.* Brani savjetnici esto negoduju kada ljudi sklapaju brak sa svojim prvim ili drugim partnerima, umjesto da sistematski trae vie mogunosti i iskustava prije negoli donesu tako vanu odluku. I ekonomisti se ale na ogranienu racionalnost u izboru partnera. Kada ujem neku slinu kritiku, ja pitam dotinu osobu kako je pronala partnera. "O, to je neto sasvim drugo!" odgovara mi sugovornik, te mi pria priu o tome kako je sluajno susreo suprugu na prijamu ili u kafiu, o prvom osjeaju uzbuenja, napetosti da ne bude odbaen, kako se ivot usredotoio na samo tu osobu i o intuiciji da je upravo on ili ona bio onaj pravi tj. ona prava. Te prie nemaju gotovo nikakve veze s namjernim procesom izabiranja * Hayek, 1988., 68. Ekonomist i nobelovac Friedrich Hayek predvidio je nekoliko ideja koje predlaem, ukljuujui onu da je ponaanje temeljeno na pravilima koja se tipino ne mogu verbalizirati, onu da je ponaanje kontingentno spram okoline i da umovi ne stvaraju institucije ve da evoluiraju zajedno s institucijama. t Frey i Eichenberger, 1996. Citat Barbare Bush je iz Todd i Miller, 1999., 287. Mozak koji je evoluirao 61 partnera iz skupa razliitih mogunosti, kao to to inae inimo kada biramo digitalne kamere ili hladnjake. Do dana dananjeg, sreo sam samo jednu osobu, ekonomista, koji je odgovorio kako je slijedio metodu Benjamina Franklina pri izboru partnera. Sjeo je za stol, uzeo olovku i papir te popisao sve mogue partnerice koje je mogao zamisliti i sve mogue posljedice koje je mogao izmisliti (primjerice, bi li ga ona i dalje sluala kada se vjenaju, bi li spremno brinula za djecu i dala mu da radi u miru). Potom je svakome izboru pridruio broj tj. ponder koristi za svaku posljedicu, a potom je izraunavao vjerojatnosti ostvarenja tih posljedica. Napokon, pomnoio je koristi s vjerojatnostima te ih zbrojio. Premda njoj samoj nije ispriao kojom je strategijom doao do te odluke, ena koju je zaprosio i kojom se oenio bila je ona s najviom oekivanom dobiti. I usput reeno, sada je rastavljen. Moja je poanta da vane odluke, kime se oeniti, koji posao prihvatiti, to uiniti s ostatkom svoga ivota, nisu samo stvari naih zamiljenih "za" i "protiv". Jo neto optereuje na proces odluivanja, neto doslovno vrlo teko: na mozak koji je evoluirao. On nam prua sposobnosti koje smo razvijali milijunima godina, ali koje smo u standardnim testovima o odluivanju uglavnom

zanemarivali. On nam takoer prua i ljudsku kulturu, koja se razvija mnogo bre od gena. Bez tih evolucijskih sposobnosti ne bismo mogli donijeti vane odluke; one nas mogu sprijeiti da napravimo grube greke u vanim poslovima. One ukljuuju sposobnost za povjerenje, za oponaanje, za doivljaj osjeaja kao to je ljubav. To ne znai da bez povjerenja i ljubavi iva bia ne bi mogla funkcionirati. Kod mnogih gmazova ne postoji majinska ljubav; novoroeni mladunci trebaju se sakriti kako ih ne bi pojeli njihovi roditelji. I to funkcionira, ali to nije nain na koji se ponaaju ljudi. Kako bismo razumjeli ljudsko ponaanje, moramo shvatiti da postoji evoluirani ljudski mozak koji nam omoguuje da probleme rijeimo na na nain, razliit od rjeavanja problema kod gmazova ili kompjutorskih ipova. Nae se bebe po roenju ne moraju skrivati od nas, ve se mogu oslanjati na sposobnost da rastu, da se smiju, da oponaaju, da izgledaju slatko, da sluaju ili da ue govoriti. Razmotrimo jedan misaoni eksperiment. 62 Snaga intuicije Bajka o robotskoj ljubavi Godine 2525. inenjeri su napokon uspjeli izgraditi robote nalik na ljude, koji su se ponaali poput ljudi i koji su bili spremni za reprodukciju. Izradili su deset tisua robota razliitih vrsta i svi su bili enskoga spola. Istraivaki tim poeo je dizajnirati mukog robota koji bi bio sposoban pronai dobru partnericu, zasnovati obitelj i brinuti se za male robote sve dok oni ne postanu sposobni brinuti se sami o sebi. Svoj prvi model nazvali su Maksimalist, ili skraenicom M-l. Programiran da pronae najbolju partnericu, M-l krenuo je u potragu i pronaao tisuu enskih robota koje su odgovarale njegovom cilju da se ne eni modelom starijim od njega. Detektirao je pet stotina obiljeja prema kojima se pojedine robotice razlikuju, poput potronje energije, brzine izraunavanja i elastinosti okvira. Naalost, one na svojim elima nisu imale ispisane individualne ocjene po osobinama, neke su ih skrivale, ili ak pokuavale zavarati M-l. On je o njihovim ocjenama morao zakljuivati iz njihova ponaanja. Kada je prolo tri mjeseca, on je za svaku roboticu uspio dobiti pouzdane mjere prve testirane osobine - veliine memorije. Istraivaki tim ubrzo je izraunao i otkrio da u trenutku kada M-l bude spreman izabrati najbolju roboticu nitko od njih vie nee biti iv - a medu ivima vie nee biti niti najboljih robotica. Tisue robotica pobunile su se to M-l ne moe donijeti odluku i dok je biljeio njihovo drugo obiljeje, serijski broj, one su mu izvadile baterije i bacile ga na smetlite. Istraivaki tim ponovno se vratio za stol. Dizajnirali su drugog robota, M-2, koji e se usredotoiti na najvanija obiljeja i prestati pretraivati kada trokovi sakupljanja daljnjih informacija budu premaili koristi od toga. Nakon tri mjeseca, M-2 nalazio se tono na mjestu gdje je bio i M-l, a jo je k tomu morao izraunavati koristi i tete svakog obiljeja kako bi mogao znati to treba zanemarivati. Nestrpljive robotice istrgale su mu ice te i njega bacile na smetlite. Istraivaki tim sada je prihvatio poslovicu da je "ono najbolje neprijatelj dobroga", te dizajnirao Gl, robota koji trai dovoljno dobru partnericu. G-l imao je ugraenu razinu aspiracija. Kada bi sreo prvu roboticu koja bi odgovarala njegovoj razini aspiracija, on bi je zaprosio i zanemario sve ostale. Kako bi bio siguran da e ipak uspjeti pronai partnericu ukoliko njegove aspiracije budu isuvie visoke, opremili su ga sustavom povratnih informacija koji je sniavao razinu aspiracije ako tijekom dueg razdoblja nijedna robotica ne bude dovoljno dobra za nj. G-l nije pokazivao nikakav interes za prvih est robotica koje je sreo, ali je zaprosio roboticu broj 7. Kako nije imala alternativu, ona je pristala. Tri mjeseca kasnije, na ope zadovoljstvo, G-l se oenio i dobio dvoje male Mozak koji je evoluirao 63 djece. Ali dok su pisali zavrno izvjee, lanovi istraivakog tima saznali su da je G-l napustio svoju suprugu i da je naao drugu roboticu. Nita u njegovu mozgu nije ga sprjeavalo da to uini i da se skrasi s boljom partnericom. Jedan istraiva je istaknuo kako M-l nikada ne bi napustio svoju suprugu, jer bi on prihvatio samo onu najbolju. To je istina, odgovorili su drugi, ali G-l je barem pronaao jednu. Istraivai su raspravljali o tom problemu neko vrijeme i dosjetili se da smisle GE1. Taj je robot bio sretan s dovoljno dobrom partnericom, ba kao i G-l, ali je dodatno bio opremljen emocionalnim "ljepilom" koje se aktiviralo kada bi sreo dovoljno dobru roboticu i koje je postajalo

sve vre sa svakim novim fizikim kontaktom. Za svaki sluaj, oni su njegov mozak opremili i drugom vrstom "ljepila" koje se aktiviralo kada se rodi dijete i koje je postajalo vre sa svakim novim kontaktom s bebom. GE-1 je zaprosio enku isto tako brzo kao i G-l, oenio se i postao otac troje djece. On je i dalje bio s njima kada je tim zavrio svoje zavrno izvjee. Bio je pomalo ljepljiv, ali se na njega moglo osloniti. Od tada su roboti GE-1 zavladali svijetom. U ovoj bajci M-l je propao jer je pokuavao pronai najbolju partnericu, ba kao i M-2, i zbog toga im je ponestalo vremena. G-l je bio brz jer je traio dovoljno dobru partnericu, ali ju je brzo i napustio. Meutim, sposobnost za ljubav, ljepilo, pruilo je snano pravilo zaustavljanja pretrage i tako je GE-1 pronaao partnericu i pojaavao svoju privrenost prema voljenima. Isto tako, osjeaj roditeljske ljubavi, koji potie pojava bebe ili njezin smijeak, oslobaa roditelje svakodnevnog razmiljanja trebaju li svoja sredstva za ivot uloiti u djecu ili u neki drugi posao. Pitanje isplati li se podnositi sve one besane noi i druge frustracije povezane s brigom za dijete jednostavno se ne pojavljuje i nae pamenje brine se da te muke brzo zaboravimo. Mozak koji je evoluirao sprjeava nas da predugo traimo i razmiljamo. Kultura u koju smo smjeteni utjee na to to moe postati objekt ljubavi i povjerenja, ili to nas moe razbjesniti ili uvrijediti. Razmotrimo kako namjerna pretraga najbolje opcije moe doi u sukob s ponosom i au kod stvarnih ljudi. Astronom Johannes Kepler bio je malen i boleljiv. Bio je sin jadnog najamnog radnika. Unato tomu, budui da je bio poznat zbog svojih nevjerojatnih otkria, smatrali su ga dobrom branom "partijom". Godine 1611. nakon 64 Snaga intuicije ugovorenog i nesretnog prvog braka, Kepler je poeo metodiki traiti drugu enu. Za razliku od Barbare Bush, on je tijekom dvije godine razmatrao jedanaest moguih zamjena. Prijatelji su ga nagovarali da se oeni kandidatkinjom broj etiri, damom visokoga statusa i vrlo primamljiva miraza, ali on je nastavio s pretragom. Uvrijeena, ta ga je primjerena dama odbacila jer se njome poigravao. EVOLUIRANE SPOSOBNOSTI Evoluirane sposobnosti poput jezika, pamenja i prepoznavanja, praenja pokretnih objekata, oponaanja ili osjeaji poput ljubavi, stjeu se prirodnom selekcijom, kulturnom transmisijom i drugim mehanizmima. Jezina sposobnost, primjerice, evoluirala je pomou prirodne selekcije, ali shvaanje koje se rijei odnose na koje stvari stjee se kulturnim uenjem. Termin "evoluirane sposobnosti" upotrebljavam u irokom smislu, s obzirom na to da su predispozicije mozga uvijek funkcija naih gena i okoline iz koje uimo. Povijesno, one su evoluirale u tandemu s okolinom u kojoj su ivjeli nai preci i s okolinom u kojoj je dijete odrastalo. Ljudska sposobnost da oponaa ponaanje drugih, primjerice, uvjet je za evoluciju kulture. Jedna od Darwinovih rijetkih greaka bila je njegovo vjerovanje da je sposobnost oponaanja zajednika prilagodba svih ivotinjskih vrsta.' Nijedna druga prirodna vrsta ne posjeduje sposobnost oponaanja tako openito, paljivo i spontano kao naa, i upravo nam to omoguuje kumulativni rast tjelesnih vjetina i znanja koje zovemo kulturom. Psiholog Michael Tomasello i njegovi suradnici izveli su eksperimente u kojima su mlade i odrasle impanze i dvogodinja djeca promatrali odraslog ovjeka koji je prikazivao vjetinu da se rijetkim oruem pribavi hrana izvan dohvata ruke.* impanze su nauile da se to orue moe na neki nain iskoristiti, ali nisu bile dovoljno paljive u vezi s potankostima kako ga treba upotrijebiti. Djeca su, naprotiv, dovoljno pazila na detalje, te su vjerno oponaala postupak. Dijete je moda * Richerson i Boyd, 2005., 100. Ovi autori pruaju preporuljiv uvod o ulozi imitacije u kulturnom uenju. t Tomasello, 1996. Mozak koji je evoluirao 65 slabije i sporije od impanze, ali bre ui o kulturi koritenjem, u ovome sluaju, oponaanja. Meutim, kada bi se svi mi oslanjali samo na oponaanje, nae bi se ponaanje potpuno odmaknulo od okoline. Fleksibilna provizorna pravila doputaju nam da se ekoloki osjetljivo koristimo

oponaanjem. Oponaaj ako se svijet mijenja sporo, u suprotnome ui iz vlastitog iskustva (ili oponaaj one koji su pametniji od tebe i koji su se bre prilagodili novonastaloj situaciji). Kako mnoge sposobnosti steene evolucijom jo nedovoljno dobro razumijemo, strojevima ne moemo pruiti te mogunosti. Primjerice, robotsko prepoznavanje umjetnih lica i glasova jo nije ni priblino ljudskim sposobnostima prepoznavanja lica i glasova, a emocionalne sposobnosti, ljubav, nada, potreba, jo ni izdaleka nisu dio strojne inteligencije. Naravno, i suprotno moe biti tono. Moemo govoriti o "evoluiranim" sposobnostima modernih kompjutora, na primjer o golemim kombinatorinim sposobnostima kojima ljudski um ne moe konkurirati. Razlike izmeu kompjutorskog hardvera i ljudskog uma imaju vane posljedice. Ljudi i strojevi oslanjaju se na razliite vrste provizornih pravila kako bi mogli iskoristiti svoje sposobnosti. Stoga e njihove "intuicije" biti posve razliite. Predispozicije se nadograuju jedna na drugu. Sposobnost praenja pokretnih objekata temelji se na fizikim i mentalnim sposobnostima koje nam trebaju za istraivanje vlastite okoline. Sposobnost prikupljanja informacija promatranjem drugih temelji se na sposobnosti da pratimo pojedince u vremenu i prostoru. Sposobnosti suradnje i oponaanja temelje se na naoj sposobnosti da promatramo druge. Ako pojedinci imaju sposobnost suradnje, kako bi razmjenjivali stvari, na primjer, oni e isto tako morati razviti radar za prevare kako bi izbjegli izrabljivanje.* Isto tako, pamenje prepoznatoga preduvjet je za reputaciju. Za stjecanje dobre reputacije institucija, ljudi moraju prepoznavati njihova imena ili se barem okvirno prisjeati zato one zasluuju potovanje. Institucije s dobrom reputacijom potom poveavaju povjerenje, potiu grupnu identifikaciju i promoviraju i ire vrijednosti koje utjelovljuju. * Cosmides i Tooby, 1992. 66 Snaga intuicije ADAPTIVNA KUTIJA S ORUEM Prosvjetiteljski su filozofi usporeivali um s kraljevstvom u kojem vlada razum. Poetkom dvadesetog stoljea William James usporeivao je svijest s rijekom, a "ja" s tvravom. Reagirajui na najnovije tehnologije, um se postupno opisivao metaforama tipki za telefone, kao digitalni kompjutor ili neuralna mrea. Ja u se pak koristiti analogijom uma s kutijom za orua koja sadri instrumente prilagoene nizu problema s kojima se suoava ovjeanstvo (slika 4-1). Adaptivna kutija s oruem ima tri razine: evoluirane predispozicije, tvorbene elemente pomou kojih se koristimo tim predispozicijama i provizorna pravila koja se sastoje od tih elemenata. Odnos tih razina moemo usporediti s atomskim esticama, kemijskim elementima u periodinom sustavu elemenata te molekulama koje se sastoje od kombinacija elemenata. Postoje brojne molekule i provizorna pravila, neto je manje elemenata i sastavnih "kockica", a jo je manje estica i predispozicija. Razmotrimo ponovno heuristiku pogleda. Ona se sastoji od triju elemenata, "kockica" za slaganje: Slika 4-1. Poput majstora koji ima kutiju s oruima, intuicija se poziva na adaptivnu kutiju s oruem u kojoj se nalaze provizorna pravila. Mozak koji je evoluirao 67 j (1) Fiksiraj pogled na loptu, (2) poni trati i (3) prilagodi brzinu svog trka tako da kut pogleda j ! ostane konstantan. i Svaka tvorbena "kockica" usidrena je u nekoj evoluiranoj predispoziciji. Prva se koristi ljudskom sposobnou da pratimo objekte, druga se koristi sposobnou odranja ravnotee dok trimo, a trea sposobnou fine regulacije i podeavanja vizualnog i pokretnog. Sve one zajedno omoguuju da doemo do poetnog rjeenja - kako uhvatiti lopticu, a to je posve razliito od procjene njezine putanje. Heuristika pogleda je brza i jednostavna jer se poziva na kompleksne sposobnosti koje su nam upisane evolucijom. Obratite pozornost: standardna matematika rjeenja - izraunavanje putanje - ne koriste se tim potencijalom. Sada razmotrimo strategiju milo za drago koju smo spomenuli u prethodnom poglavlju. Ona se odnosi na situacije u kojima dva ovjeka ili dvije institucije razmjenjuju proizvode, usluge,

emocionalnu podrku ili neka druga dobra. Svaki od partnera moe biti dobar (i suraivati) ili zao (i ne suraivati). Milo za drago takoer se moe razloiti na tri elementa ili "kockice": j (1) Najprije surauj, (2) pamti prethodni korak (imaj pamenje "veliine jedan") i (3) oponaaj I I partnerovo posljednje ponaanje (potez). I Pretpostavimo da e se partneri u duem vremenskom odsjeku ee sretati. Stoga e se pri prvom susretu osoba koja slijedi milo za drago ponaati suradniki, potom e pamtiti kako se partner ponaao, a pri sljedeem susretu imitirat e partnerovo ponaanje iz prvog poteza, itd. Ako i partner slijedi milo za drago, oboje e suraivati otpoetka do kraja; meutim, ako je drugi zao i nikada ne surauje, igra koji igra milo za drago takoer e zavriti tako da ne surauje. Treba primijetiti: premda se ponaanje razlikuje, jer moe biti dobro i loe, provizorno pravilo ostaje isto. Teorijsko objanjenje ponaanja igraa milo za drago pomou stavova posve bi zanemarilo tu kljunu razliku izmeu procesa (milo za drago) i posljedino ponaanje (surauj ili ne surauj). 68 Snaga intuicije Prva "kockica" ukljuuje suradnju, druga ukljuuje sposobnost zaborava koja je, poput opratanja, korisna za odranje stabilnih socijalnih odnosa. Naprotiv, moj USB stick ne moe zaboravljati, stoga s vremena na vrijeme moram s njega brisati niz dokumenata kako bi ostao koristan. Trea "kockica" koristi se sposobnou oponaanja, sposobnou u kojoj smo izvrsni. Uzvraanje meu nesrodnim lanovima iste prirodne vrste poznato je po nazivu reciproni altruizam: ja u ti sada pomoi, a ti e mi uslugu uzvratiti kasnije. U ivotinjskom je svijetu krajnje rijetka, ba kao i milo za drago. ivotinje mogu uzvraati (usluge) ako su genetski srodne. Velika ljudska drutva, naprotiv, sastoje se uglavnom od nesrodnih lanova koji prakticiraju i nepotizam i reciproni altruizam, recimo u poljoprivredi i u trgovini. Adaptivna kutija s oruima sastoji se od evoluiranih sposobnosti poput sposobnosti uenja i oni stvaraju temelj, "kockice" koje konstruiraju uinkovita provizorna pravila. Evolucijske sposobnosti su metal kojim se izrauje orue. Intuicija je poput builice, jednostavan instrument ija snaga lei u kvaliteti materijala. ADAPTIVNI CILJEVI *Na evoluirane sposobnosti moemo se pozvati pri rjeavanju cijelog niza adaptivnih problema. Razmotrimo promatranje pokretnih objekata. Poetni adaptivni problemi vjerojatno su imali veze s lovom i navigacijom: primjerice pri hvatanju plijena odravanjem konstantnog pogleda. Kao to smo vidjeli u prvome poglavlju, praenje objekata omoguuje jednostavna rjeenja sloenih modernih problema poput hvatanja bejzbolske loptice ili izbjegavanja sudara pri letenju ili jedrenju. Ono nam prua i genijalna rjeenja za socijalne probleme. U ljudskome drutvu, kao uostalom i u hijerarhijski organiziranim ivotinjskim drutvima, novi lan vrlo brzo moe shvatiti socijalni status pojedinanih lanova ako prati tko koga gleda. Paljivo praenje pogleda omoguuje novome lanu da shvati koga treba potovati, izbjegavajui sukobe koji bi mogli poremetiti cijelu hijerarhiju. Djeca su od roenja osjetljiva na pogled i ini se da znaju kada ih netko gleda. Bebe od Hammerstein, 2003. Mozak koji je evoluirao 69 godine dana poinju se koristiti pogledom odraslih kako bi nauile jezik. Kada mama kae kompjutor dok dijete gleda u akvarij, ono ne zakljuuje da se nova rije odnosi na akvarij s ribicama ve slijedi mamin pogled kako bi zakljuilo na koji se od mnogih predmeta u sobi odnosi ta nova rije. U dobi od otprilike dvije godine djeca poinju itati tue poglede kako bi shvatili njihova mentalna stanja, poput potreba, a trogodinjaci se poinju koristiti pogledom kao kljuem za razotkrivanje prevare.* Djeca i odrasli ne prate samo smjer pogleda ve i tjelesne pokrete drugih kako bi zakljuili o njihovim namjerama. ak i pogledi virtualnih bugova na kompjutorskom ekranu mogu nas navesti da odgovorimo imaju li oni namjeru pomoi nam, ozlijediti nas ili nas zavoditi.* Evoluirana sposobnost nuna je za rjeavanje adaptivnih problema, ali ona po sebi nije dovoljna ba kao to motor od 200 konjskih snaga, dizajniran da bude brz, ne moe ostvariti svoje sposobnosti bez volana i kotaa. Tek s tim dijelovima na pravome mjestu voza moe pokrenuti automobil pomou jednostavne sekvence djelovanja: paljenjem motora, pritiskom na pedalu gasa i

mijenjanjem brzina. Na slian nain, sposobnost praenja tueg pogleda nije dovoljna za zakljuivanje o ljudskim namjerama, kao to pokazuju sluajevi s autistinim pojedincima. Provizorno pravilo nadilazi dane informacije i oblikuje nae intuicije. LJUDSKE I STROJNE INTUICIJE Godine 1945. britanski matematiar Alan Turing (1912.-1954.) predvidio je da e raunala jednoga dana izvrsno igrati ah. Drugi su se ljudi od tada nadali kako e programiranje ahovskih programa pridonijeti razumijevanju naih umnih sposobnosti. Premda je Turing bio u pravu - godine 1997. ahovski program IBM-a, Deep Blue, pobijedio je svjetskog prvaka Garija Kasparova - napredak u programiranju nije nas doveo do dubljeg razumijevanja ljudskog miljenja. Zato je tomu tako? Ljudske strategije igranja aha iskoritavaju jedinstvene * Freire et al., 2004.; Baron-Cohen et al., 1997. t Blythe et al., 1999. 70 Snaga intuicije sposobnosti ljudskog organizma. Kasparov i Deep Blue morali su se oslanjati na provizorna pravila - jer ak ni najbri kompjutor ne moe odrediti optimalnu strategiju aha, tj. strategiju koja uvijek pobjeuje, ili barem onu koja nikada ne gubi. Deep Blue moe predvidjeti do etrnaest poteza unaprijed ali se mora koristiti brzim provizornim pravilima kako bi procijenio kvalitetu milijardi moguih pozicija koje se na taj nain mogu stvoriti. Kasparov je, naprotiv, tvrdio da moe razmiljati samo etiri ili pet poteza unaprijed. Sposobnost programa Deep Blue ukljuuje golemu kombinatoriku snagu, dok sposobnost velemajstora podrazumijeva prostorno prepoznavanje obrazaca. Kako su te sposobnosti posve razliite, razumijevanje kompjutorskih "misaonih procesa" ne mora nam nuno pomoi u razumijevanju ljudskih. U poetnim danima raunalne revolucije ideja izvantjelesne kognicije bila je vrlo popularna. Sam Turing isticao je kako su razlike u "hardveru", u biti, razmjerno nevane." Nova retorika kognitivnih sustava opisivala je misaone procese svega - "od ovjeka i mia do mikroprocesora".* To je, pak, stvorilo velike nade da e kompjutorski programi uspjeti reproducirati ljudsku kreativnost. Prije mnogo godina postojao je velik entuzijazam prema ideji kompjutorskih programa koji bi komponirali glazbu, improvizirali dez-sekvence, ili prema programima koji bi bili ravni Bachu, ako ve ne i Beethovenu. Danas, meutim, vie nitko ozbiljno ne govori o simuliranju velikih kompozitora prolosti. Za razliku od glazbe koju skladaju raunala, ljudska je sposobnost komponiranja utjelovljena. Ona se temelji na usmenoj tradiciji i pjevanju, pri emu udisaji strukturiraju glazbene fraze i duinu glazbenih reenica, te na morfologiji naih ruku, koje strukturiraju raspon i sekvence harmonija. A temelji se i na naem emocionalnom mozgu. Bez turbulentnih emocija s kojima se suoio Mozart kada je pisao Ave Verum Corpus neposredno prije svoje prerane smrti, teko je oponaati njegovu sposobnost skladanja. Skladanje, poput miljenja, temelji se na sposobnostima koje variraju kod ljudi, mieva i mikroprocesora. * Turing, 1950., 439. Filozof Hilary Putnam, I960., koristio se Turingovim radom kao poetnom tokom za raspravu o razlikovanju mozga i uma. Slijedei Putnama, to je razlikovanje sluilo u napadima u kojima se um svodio na fiziki mozak. Mnogi su psiholozi u tome vidjeli dobru priliku za uspostavu autonomije psihologije u odnosu s neurofiziologijom i znanostima o mozgu. t Holland et al, 1986., 2. Mozak koji je evoluirao 71 LJUDSKE INTUICIJE I INTUICIJE IMPANZA Intuicije impanza Ljudi su barem djelomino motivirani empatijom i brigom za dobrobit drugih. Mi darujemo krv strancima, dajemo novac za humanitarne svrhe i kanjavamo prekritelje drutvenih normi. impanze, kao i bonobo impanze, nai su najblii srodnici, i oni na slian nain suradniki love, tjee rtve agresivnosti i izvode druge kolektivne aktivnosti. No, pokazuju li oni brigu za dobrobit nesrodnih (premda poznatih) lanova skupine ako koristi za drugoga predstavljaju tetu za dobroinitelja? Primatologinja Joan Silk i njezini suradnici izveli su eksperiment s impanzama koji s^t petnaest ili

vie godina ivjeli zajedno.* Prouavali su osamnaest impanza iz dvije vrlo razliite populacije s razliitim ivotnim povijestima, na skupini u kojoj su se u duem vremenskom rasponu obavljali razliiti eksperimenti. Izabrani parovi impanza bili su smjeteni u razdvojene kaveze jedni uz druge, tako da su se meusobno mogli vidjeti i uti. Jedan je impanza (subjekt) mogao izabrati hoe li povui jednu od dviju ruica: ako je povukao "dobru" ruicu, tada su i on i njegov "kolega" dobili hranu u jednakim omjerima. Ako je testirani impanza povukao "zloestu" ruicu, samo je on dobio hranu, a drugi nije dobio nita. U kontrolnome testu, samo je testirani impanza bio prisutan. Koju e ruicu povui impanza? Kada "kolega" nije bio prisutan, testirani impanza povlaio je obje ruice jednako esto. impanze nije bilo briga, a zato i bi? Ali kada se pojavio drugi impanza, "kolega", impanze nisu ee povlaile "dobru" ruicu. Premda su jasno vidjeli oajnike geste moljenja i preklinjanja drugog impanze, i premda su drugi impanze bili sretni kada je testirani impanza ostavio jelo, testirani impanze nisu pokazivali znakove empatije. Spomenimo, meutim, i to da impanze nisu pokazivale znakove prezira. Testiranim je impanzama mnogo vie znailo nalazi li se "dobra" ruica na njihovoj desnoj ili lijevoj strani. Izmeu strane na kojoj se nalazila ruica i sree njihova partnera, oni su izabirali strane na kojoj se nalazi ruica. ini se da impanze nisu marile za dobrobit nesrodnog lana skupine. * Silk et al., 2005. Do rezultata je neovisno doao Jensen et al., 2006. 72 Snaga intuicije Ljudske intuicije Kako bi se ponaala djeca u toj situaciji? U vrlo slinoj studiji, djecu od tri do pet godina pitali su bi li radije da jednu naljepnicu dobiju oni a drugu mlada enska eksperimentatorica, ili bi vie voljeli da samo oni dobiju svoju naljepnicu.* Veina djece izabrala je socijalniju alternativu, a neki su ak bili spremni svoje naljepnice dati eksperimentatorici. Za razliku od drugih primata, mi ljudi ne samo to spremno dajemo i dijelimo dobra izvan naih obitelji, ak i kada je dijeljenje skupo, ve se moemo i naljutiti ako netko to ne ini. Razmotrimo igru ultimatum, koji je smislio ekonomist Werner Guth, jedan od mojih kolega iz Instituta Max Planck. U klasinoj verziji, dvije osobe koje se nikada nisu srele i koje se nikada vie nee sresti, sjede u razliitim sobama. Ne mogu se vidjeti ni uti. Baca se novi kojim se odreuju uloge u igri - uloge Predlagatelja i Odgovaraa. Obojici se itaju pravila igre: Predlagatelj dobiva deset dolara (u apoenima od jedan dolar) i nudi jedan dio te svote Odgovarau, tj. bilo koju svotu od nula do deset dolara. Odgovara potom odluuje hoe li prihvatiti iznos. Ako Odgovara prihvati, oba igraa zadravaju svotu koju je Predlagatelj namijenio sebi i drugome; ako Odgovara odbije svotu, nijedan igra ne dobiva nita. Da ste Predlagatelj, koliko biste ponudili? Prema logici sebinog interesa, oba e igraa pokuati maksimalizirati svoju korist. Kako je Predlagatelj prvi na potezu, on bi trebao Odgovarau ponuditi novanicu od jednog dolara, i ne vie od toga, jer e to maksimalizirati Predlagateljevu dobit. Odgovara bi nakon toga trebao prihvatiti ponudu, jer je jedan dolar oito vie od nula dolara. Ta se logina norma zove Nashova ravnotea, prema nobelovcu Johnu Nashu. Meutim, obino ni Predlagatelj ni Odgovara ne reagiraju na taj nain. Najea ponuda nije jedan dolar nego pet ili etiri dolara. Stoga se ini da se ljudi brinu za jednakost i otprilike za ravnomjernu podjelu svote ovdje se jo jednom, u drukijem kontekstu, susreemo s pravilom l/N. Za logiku sebinoga interesa, jo je udnije to je otprilike polovina onih kojima je bio ponuen dolar ili dva odbila novac i radije otila kui praznih ruku. Oni su bili ljuti to ih se nepravedno tretiralo. Thompson et al., 1997. Mozak koji je evoluirao 73 Netko bi mogao prigovoriti da je jedan dolar isuvie neznatna svota, te da e se ljudi pretvoriti u sebinjake im ulog postane znaajniji. Zamislimo, primjerice, da Predlagatelj ima na raspolaganju 1000 dolara. Unato tomu, kada se igra odigravala u razliitim kulturama s iznosima koji su odgovarali tjednoj ili ak mjesenoj zaradi, stvari su se tek neznatno izmijenile.* Kada je Predlagatelj raunalo, ljudi tee odbijaju tu premalu ponudu. Ali, nije li Predlagateljeva briga za

dobrobit drugoga tek proraunata sebinost? Bi li ljudi i dalje dijelili novac da Odgovara ne moe odbiti? Ova verzija igre ultimatum zove se diktator, u kojoj Predlagatelj jednostavno diktira hoe li dati novac drugome i koliko. Meutim, ak i kada druga strana nije mogla odbiti ponudu, velik broj ljudi dodijelio im je svoj novac. Studenti na sveuilitima u Sjedinjenim Dravama, u Europi i Japanu igru diktator obino igraju tako da za sebe zadre 80 posto, a drugima dodjeljuju 20 posto iznosa, dok odrasli u cijeloj populaciji daju i vie, katkada ak i pravednih pedeset posto. Djeca u Njemakoj u obje igre najee dodjeljuju jednake iznose sebi i drugima.1 Na istu sebinost ne nailazimo ni u petnaest malih drutava u tropskim praumama June Amerike, niti u savanama Afrike, ni na pustinjskim visoravnima Mongolije, niti na drugim udaljenim mjestima kugle zemaljske. Tako barem pokazuje jedna studija tih igara u raznim kulturama.* Ti eksperimentalni podaci pokazuju da ak i u najekstremnijim situacijama u kojima je druga osoba posve nepoznata, anonimna, i tamo gdje ne postoje nikakvi trokovi (nikakva potencijalna teta), ljudi se obino brinu za blagostanje drugih. Ta opa sposobnost za altruizam razdvaja nas od ostalih primata, ak i od impanza. MUKE I ENSKE INTUICIJE Mnogo se govori o enskoj intuiciji, ali relativno malo o mukoj. Mogli bismo pomisliti da je to zbog toga to ene imaju bolje intuicije od mukaraca, ali povijest upuuje na drugi razlog. Od razdoblja prosvjetiteljstva, intuicija se smatrala inferiornom umu, a jo od mnogo ranijega razdoblja smatralo se da su ene inferiorne mukarcima. * Cameron, 1999. f Takezavva et al., 2006. t Henrich et al., 2005. 74 Snaga intuicije Polarizacija mukaraca i ena prema inteligenciji i karakteru datira jo od Aristotela koji je napisao: * ena je blae dispozicije, ali je pogubnija, zlobnija, pakosnija, impulzivnija. Vie se brine za odgoj djece. Mukarac je s druge strane duhovniji, divljiji, jednostavniji i manje lukav... injenica je da je muka priroda zaokruenija i dovrenija, stoga se muke kvalitete o kojima smo priali jasnije istiu. ena ee osjea suut, lake ju je rasplakati, istodobno ona je ljubomornija, mrzovoljnija, svadljivija i spremnija na protest. Ona je sklonija i utuenosti i manje sklona nadanju negoli mukarac, lake doivljava sramotu, vie grijei u govoru, lukavija je i ima bolje pamenje.* Ovaj je odlomak poput jeke odjekivao tisuljeima u europskoj raspravi o razlici medu spolovima i oblikovao je rane moderne stavove o moralnim vrijednostima kranstva. Naruavanje pasivnih vrlina, posebno ednosti, bio je smrtni grijeh za enu ali ne i za mukarca, dok se plahost lake priznavala enama negoli mukarcima. Pamenje, matovitost i drutvenost bile su osobine koje su se koncentrirale oko enskoga spola, a mukarce je krasio diskurzivni i spekulativni um. Za Kanta taj se kontrast sveo na muku vladavinu apstraktnim naelima, za razliku od enske percepcije konkretnih detalja, koja je za nj bila neuskladiva s apstraktnim spekulacijama i znanjem: "Njezina filozofija nije da umuje, ve da osjea."1 Smatrao je da su protuprimjeri koje je imao pred oima obrazovane dame - gori od beskorisnoga: udovita - ene s bradama. Stoljee potom, Darwin je slino suprotstavljao muku energinost i genij i ensku suut i intuitivnost. Njegovo izjednaavanje enskih sposobnosti s "niim rasama" bio je karakteristian dodatak devetnaestoga stoljea. Moderna psihologija prihvatila je tu opreku muke logike i enske osjeajnosti u svoje prvobitne pojmove. Stanley Hall, utemeljitelj i prvi predsjednik Amerikog udruenja psihologa, opisivao je ene tvrdnjom da se one od mukaraca razlikuju u svakom organu i svakome tkivu: Barnes, 1984., vol. 1., 948-949. Argument kojeg se povrno dotiem detaljno je obradio Daston, 1992. t Citirano u Schiebinger, 1989., 270-272. Za Darwinov stav, vidi Darwin, 1874., vol. 2., 316, 326327. Mozak koji je evoluirao

75 Ona djeluje intuicijom i osjeajem straha, bijesa, prezira, ljubavi, i veina emocija ima kod nje vei raspon i vei intenzitet. Kada odbaci svoju prirodnu naivnost i prihvati teret voenja ili svjesnog objanjavanja vlastitog ivota, ona e vjerojatnije izgubiti vie negoli to e dobiti, ba kao to kae i stara izreka - onaj tko mnogo misli, izgubljen je.* Ova kratka povijest pokazuje kako je povezivanje intuitivnosti i enske prirode u veini razdoblja odgovaralo povezivanju sa slabijom vrlinom i slabijim spolom. Za razliku od razdvajanja ljudi, impanza i strojeva, u ovome sluaju postoji vrlo malo dokaza za tvrdnju da se mukarci i ene prema svojim kognitivnim sposobnostima po bilo emu znaajnome razlikuju, osim po obiljejima povezanim s reproduktivnim funkcijama i s kulturom u kojoj smo roeni. Kada imamo dva tisuljea uvjeravanja da je ta suprotstavljenost tona, ne treba nas uditi to ljudi i dalje vjeruju da su razlike muke i enske intuicije vee negoli to su to doista. Psiholozi su testirali intuitivnu mo vie od petnaest tisua mukaraca i ena u razlikovanju pravog smjeka od lanoga.1 Prikazali su im deset parova fotografija lica koja se smijee, pri emu su na jednoj fotografiji bila autentina lica koja se smijee, a na drugima hinjena. Prije prouavanja lica, eksperimentatori su zamolili ispitanike da procijene svoje intuitivne sposobnosti. Sedamdeset sedam posto ena reklo je da je vrlo intuitivno, za razliku od samo 58 posto mukaraca. Unato tomu, enski intuitivni sudovi nisu bili nita bolji od mukih; one su autentian smijeak prepoznale u 71 posto sluajeva, dok su mukarci pogaali autentian smijeak u 72 posto sluajeva. Zanimljivost te studije jest u tome da su mukarci mogli bolje prosuivati autentinost enskih negoli mukih smijeaka, dok su ene bile manje sposobne prepoznati iskrenost suprotnoga spola. Stoga, ako uope postoje razlike izmeu muke i enske intuicije, te su sposobnosti mnogo specifinije od one stare ideje da su ene intuitivnije od mukaraca. Primjerice, prema hipotezi selektivnosti, mukarci temelje svoje intuitivne sudove samo na jednom razlogu, dobrom ili loem, dok su ene osjetljivije prema mnogo vie kriterija.* Te su se razlike pripisale * Hali, 1904., 561. f Studiju je sproveo psiholog Richard Wiseman, Sveuilite Hertfordshire, tijekom Edinburkog meunarodnog festivala znanosti (EISF) 2005. godine. Vidi, npr., BBC-jevo izvjee, (http:// news.bbc.co.uk/l/hi/uk/4436021.stm). L Meyers-Levy, 1989. Oglase koje navodim spominju se u njenom lanku. 76 Snaga intuicije drutvima u kojima se djevojke potiu da razmiljaju o tuim stavovima, dok se djeake ee motivira da prihvate sebiniji, samouvjereniji pristup u ovladavanju svijetom. Reklamni agenti, ini se, pretpostavljaju tu razliku kada oblikuju reklame za mukarce i ene. Istraivai ponaanja potroaa zakljuili su da bi proizvoai reklama, kada se obraaju mukarcima, trebali povezati proizvod s jednom jedinom uvjerljivom porukom koju treba istaknuti na samom poetku reklame. Naprotiv, kada se obraaju enama, prema tim studijama, reklame bi trebale sadravati razliite nijanse koje evociraju pozitivne asocijacije i slike. Reklama za automobil, primjerice, prikazuje Saab koji se urno kree po ravnoj cesti dok ne stigne do krianja na kojem su naslikane strelice ulijevo i udesno. A poruka glasi: "Moramo li se zbog opeprihvaenosti liiti naela koja su nas dovela ovdje gdje smo doli?" Ideja reklame je sljedea: dok drugi proizvoai automobila rade kompromise u kreiranju automobila kako bi stekli opu prihvaenost, Saab to NIKADA nee uiniti! Nikada ne radi kompromise, to je jedan jedini razlog koji se ovdje prikazuje za kupovinu Saaba. S druge strane reklama za Clairol uvodi novi niz od sedam ampona i prua bogate vizualne slike koje bi trebale privui enske sposobnosti za asocijativno procesuiranje i za detalje. U istoj reklami, jedan je ampon smjeten na havajsku plau punu slasnih kokosa, drugi u krajolik egipatskih piramida blizu pustinjske oaze, itd. za svaki od tih sedam proizvoda. Godine 1910., sedam godina nakon to je primila Nobelovu nagradu za fiziku i godinu dana prije negoli je postala prva osoba koja je ikada dobila drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za kemiju, Marie Curie su preporuili da se kandidira za prestinu Francusku akademiju znanosti. U burnoj

atmosferi, lanovi Akademije su glasali i malom razlikom u glasovima odbacili njezinu molbu. Unato njezinoj oitoj izvrsnosti, predrasude o enama su prevladale; ene, koje su se jo od antikih vremena smatrale inferiornima mukarcima, nisu smjele pobijediti u znanosti. Danas je u naoj kulturi polarnost "mukarci = um, ene = intuicija" uglavnom nestala. Mukarcima je doputeno da i oni imaju intuicije, pa ipak jo uvijek esto ujemo kako su ene intuitivnije od mukaraca. Premda se danas intuicija obino smatra pozitivnom, ta razlika podrava staru predrasudu. Ali za razliku od opeg uvjerenja, mukarci i ene posjeduju istu adaptivnu kutiju s oruem. Prilagoeni um 77 Ljudsko racionalno ponaanje oblikuju kare ije bridove predstavljaju struktura okoline pri izradi zadatka i raunske sposobnosti subjekta. Herbert A. Simon* 5. PRILAGOENI UM MRAV NA PLAI Jedan mrav urno prelazi preko pjeane plae i na tom putu susree brojne prepreke. Okree se desno, lijevo, unatrag, potom se zaustavlja, potom opet kree naprijed. Kako objasniti sloenost izabranog puta? Mogli bismo smisliti sofisticirani program u mravljem mozgu koji bi moda objasnio njegovo sloeno ponaanje, ali vidjet emo da to nee funkcionirati. U naim pokuajima da spekuliramo o mravljem mozgu zaboravili smo na mravlju okolinu. Put mrava oblikovala je struktura plae pomou vjetra i valova, njezine uzvisine, dolovi i prepreke. Sloenost ponaanja mrava odraava sloenost njegove okoline, a ne njegova uma. Mrav moda slijedi jednostavno pravilo: makni se sa sunca i vrati se u mravinjak to je bre mogue; ne gubi energiju penjanjem na prepreke poput pjeanih dina i iblja. Sloeno ponaanje ne znai sloene mentalne strukture. Nobelovac Herbert Simon tvrdio je da isto vrijedi i za ljude: "ovjek, promatran kao niz sustava ponaanja, posve je jednostavan. Sloenost njegova ponaanja tijekom vremena uglavnom je odraz sloenosti * Simon, 1990., 7. Britanski ekonomist Alfred Marshall, 1890./1920., ve se prije koristio ovom analogijom kako bi ismijao debatu izmeu onih koji su u teoriji zastupali stranu ponude i onih na strani potranje, usporeujui to s argumentom o tome je li gornja ili donja otrica kara ta koja ree. 78 Snaga intuicije 80% \( 20% 80% \/ 20% AmT : Slika 5-1. Racionalnost je u brojevima. Mievi tre kroz labirint u obliku slova T, u kojem u 80 posto sluajeva dobivaju hranu kada skrenu ulijevo, a u 20 posto sluajeva ako skrenu udesno. Jedan jedini mi trebao bi uvijek skretati ulijevo, ali on to ini samo u 80 posto sluajeva, premda to znai da e dobiti manje hrane. Ali ono to se ini iracionalno ima smisla ako se brojni mievi natjeu za ograniene resurse; ako svi oni skrenu ulijevo, promait e situacije kada je hrana na desnoj strani. okoline u kojoj se nalazi."* Prema tom stavu, ljudi se prilagoavaju svojoj okolini poput elatine. Ako elite znati koji e oblik poprimiti kada se skruti, trebate prouavati oblik kalupa. Put mrava prikazuje openitu poantu: da bismo razumjeli ponaanje, moramo razmotriti i um i njegovu okolinu. MIU LABIRINTU Usamljen, gladan mi tri kroz labirint u obliku slova T (slika 5-1, lijevo). Moe skrenuti ulijevo ili udesno. Ako skrene ulijevo, nai e hranu u osam od deset prilika; ako skrene udesno, pronai e hranu samo u dva od deset sluajeva. Koliina hrane koju pronalazi jest mala, stoga on tri okolonaokolo po labirintu. U nizu eksperimentalnih uvjeta, mievi uglavnom skreu ulijevo, kao to

bismo mogli oekivati. Ali katkada skreu i udesno, premda je to loija opcija koja udi mnoge istraivae. Prema loginom naelu koje zovemo maksimalizacijom, * Simon, 1969./1981., 65. Herbert Simon bio je istinski predstavnik interdisciplinarnog mislioca koji se opirao jednoznanom klasificiranju prema kojem bi bio psiholog, ekonomist, politiki znanstvenik ili jedan od utemeljitelja umjetne inteligencije i kognitivne znanosti. O odnosu Simona i moga rada vidi Gigerenzer, 2004.b. Prilagoeni um 79 mi bi uvijek trebao skrenuti ulijevo jer tamo moe oekivati hranu u 80 posto sluajeva. Katkada mievi skreu ulijevo samo u 80 posto sluajeva, a udesno u preostalih 20 posto. Takvo ponaanje tada zovemo pogaanjem vjerojatnosti, jer odraava vjerojatnosti od 80 : 20 posto. Meutim, rezultat toga manja je koliina hrane - oekivana dobit je samo 68 posto.* Ponaanje mia ini se iracionalno. Je li evolucija pogreno dizajnirala mozak te jadne ivotinje? Ili su mievi jednostavno glupi? 'Ali tek kada pogledamo njegovu prirodnu okolinu, a ne njegov mali mozak, moemo razumjeti mije ponaanje. U prirodnim uvjetima prehranjivanja, mi se za hranu natjee s brojnim mievima i drugim ivotinjama (desna strana slike 5-1). Ako svi trae na mjestima gdje se nalazi glavnina hrane, svaka e ivotinja dobiti samo manji dio. Neki organizam-mutant, koji katkada bira drugi najbolji izvor prehrane, suoit e se s manjom konkurencijom, dobit e vie hrane i stoga ga prirodna selekcija moe favorizirati. Stoga se ini da se mievi oslanjaju na strategiju koja funkcionira u kompetitivnim uvjetima, ali nije prikladna za eksperimentalnu situaciju u kojoj se jedinka dri u drutvenoj izolaciji. Prie o mravu i miu imaju istu poruku. Kako bismo razumjeli ponaanje, ne smijemo promatrati samo njihov mozak i um, ve i strukturu njihove fizike i socijalne okoline. KORPORATIVNA KULTURA Novi rukovoditelji impresioniraju kompanije brojnim idejama i ambicioznim planovima, ali osim toga oni na korporativnu kulturu utjeu mnogo jednostavnije. Svatko od nas posjeduje osobna provizorna pravila koja stvaramo esto nesvjesno, kako bi nam pomogla da doemo do brih odluka. Premda rukovoditelji nenamjerno utjeu na brojna pravila na radnome mjestu, veina zaposlenika ih implicite slijedi. Ta pravila obino postaju organizacijski krvotok i mogu preivjeti dugo * Ova vrijednost rezultira iz 0,8 x 0,8 + 0,2 x 0,2 = 0,68. Tj. mi skree lijevo s vjerojatnou od 0,8 i u tom sluaju dolazi do hrane vjerojatnou od 0,8. Desno skree vjerojatnou od 0,2 i tada tom istom vjerojatnou dolazi do hrane. O usporedbi vjerojatnosti vidi Brunswik, 1939., i Gallistel, 1990. 80 Snaga intuicije nakon to je rukovoditelj promijenio radno mjesto. Primjerice, ako je ravnatelj objasnio da mu smeta pretjeran broj poiljki elektronske pote, nesigurni zaposlenici, u dilemi treba li i efa ukljuiti u popis primatelja, obino se odluuju protiv toga. Rukovoditelj koji sumnjiavo komentira odsustvo zaposlenika obeshrabruje ljude da odlaze na konferencije ili da razmotre druge obrazovne mogunosti. Zaposlenici su katkada moda zahvalni to im takve "preice" pomau izbjei dugotrajno muenje oko toga treba li se ili ne treba ponaati na odreeni nain. Ali kako svi prihvaaju ista pravila, kultura se mijenja: ona postaje vie ili manje otvorena, vie ili manje inkluzivna, vie ili manje formalna. Kako je takva ponaanja teko mijenjati, rukovoditelji bi morali ozbiljno promisliti kakve vrijednosti potiu njihova pravila. Moda e zbog toga stvoriti nova pravila, kako bi oblikovali organizaciju po vlastitome nahoenju. Kada sam postao ravnatelj Instituta za ljudski razvoj Max Planck, elio sam stvoriti interdisciplinarnu istraivaku skupinu u kojoj e lanovi doista razgovarati, raditi i zajedno objavljivati radove - to je rijetkost. Ako se aktivno ne potrudite stvoriti okolinu koja e podrati taj cilj, suradnja e za nekoliko godina zamrijeti i moda se nikada vie nee niti pojaviti. Glavna je prepreka mentalne prirode. Istraivai, poput veine obinih ljudi, obino se poistovjeuju s

lanovima vlastite skupine, i zanemaruju ili ak preziru srodne discipline. Ali veina znaajnih tema koje danas prouavamo ne potuje povijesno utvrene granice disciplina i kako bismo napredovali moramo gledati povrh naeg uskog stajalita. Stoga sam smislio skup neverbalnih pravila, ali na temelju kojih se moglo djelovati, pravila koja e stvoriti vrstu kulture koju sam elio postii. Ta su pravila bila sljedea: Svi moraju biti na istome katu. Iz vlastitog iskustva zakljuujem da djelatnici koji rade na razliitim katovima komuniciraju 50 posto manje od onih koji rade na istome katu, a gubitak je i vei ako se radi u razliitim zgradama. Ljudi se esto ponaaju kao da jo uvijek ive u savanama, jer u savanama trae druge horizontalno, ali ne i iznad ili ispod. Stoga sam, kako je moja skupina rasla pa je bilo potrebno dodatnih 400 m2 za normalno funkcioniranje, uloio veto na arhitektovu ideju da konstruiramo novu zgradu, pa smo horizontalno proirili postojee urede, tako da svi ostanu u istoj ravnini. te Prilagoeni um Zaponi ravnopravno. Kako bih bio siguran da e komunikacijski prostor zapoeti na podjednakoj razini, zaposlio sam sve istraivae odjednom i svi su zapoeli simultano. Na taj nain o naem novom pothvatu nitko nije znao vie od drugoga i nitko se zbog toga nije mogao ponaati pokroviteljski prema drugima. Svakodnevna druenja. Neformalna interakcija podmazuje kotaie formalne suradnje. Ona pomae u stvaranju povjerenja i radoznalosti prema tome to drugi rade i znaju. Kako bih osigurao minimalan dnevni zahtjev za razgovorom, stvorio sam obiaj. Svaki dan u etiri sata svi bi se okupili na razgovoru uz kavu koju je uvijek pripremao netko iz skupine. Kako nije bilo pritiska da se mora sudjelovati, gotovo su svi doista sudjelovali. Dioba uspjeha. Ako istraiva (ili skupina) dobije nagradu ili objavi rad, on/ona mora poastiti skupinu kolaem u vrijeme druenja uz kavu. Obratite pozornost: uspjenoj osobi nismo davali kola - on/ona morali su ga kupiti ili ispei i na taj su nain svi postali korisnici poasti, participirali u uspjehu. Time se nije stvarala klima zavisti. Otvorena vrata. Kao ravnatelj, pokuavam biti dostupan svima da rasprave bilo to u bilo koje vrijeme. Ta politika otvorenih vrata postavlja primjer drugim voama (projekata), koji e na taj nain i sami postati dostupni drugima.* Svi lanovi poetne skupine od tada su se ve preselili na vrlo ugledna mjesta u drugim krajevima svijeta, ali ta su pravila postala nerazdvojni dio institucije, naeg identiteta i postala su klju nae uspjene suradnje. Mnogi obiaji poprimili su vlastiti ivot - ve je prolo mnogo godina otkada sam prvi put organizirao popodnevna druenja uz kavu, pa ipak, ona se i nadalje odvijaju svaki dan. Savjetujem svim rukovoditeljima da izvedu mentalnu inventuru vlastitih provizornih pravila i da odlue ele li da ih njihovi djelatnici slijede. Duh organizacije ogledalo je okoline koju stvara voditelj. STRUKTURA OKOLINE Uzajamnu igru uma i okoline moemo izraziti vrlo snanom analogijom koju je stvorio Herbert Simon. U motu ovog poglavlja, um i okolina usporeuju se s otricama kara. Ba kao to ne moemo razumjeti Gigerenzer, 2006. 82 Snaga intuicije kako kare reu ako gledamo samo jednu otricu, neemo razumjeti ljudsko ponaanje tako da prouavamo samo miljenje ili samo okolinu. Cini se da je to dio zdravoga razuma, pa ipak, velik dio psihologije otiao je u mentalistiku krajnost te pokuava objasniti ljudsko ponaanje pomou stavova, preferencija, logike ili skeniranjem mozga, a zanemaruje strukturu okoline u kojoj ljudi ive. Razmotrimo poblie jednu vanu strukturu otrice okoline: njezinu neizvjesnost, to jest stupanj kojim se stalno pojavljuju iznenaujue, nove i neoekivane stvari. Ne moemo u potpunosti predvidjeti budunost; obino nismo niti blizu tome.

NEIZVJESNOST Gotovo svakog jutra na radiju ujem intervju s nekim poznatim financijskim strunjakom kojega pitaju zato su se neke dionice juer popravile i zato su druge podbacile. Strunjaci gotovo uvijek smisle neki detaljan, prihvatljiv odgovor. Voditelj intervjua gotovo nikada ne pita strunjaka da predvidi koje e dionice sutra porasti. Opravdanje prologa je jednostavno, predvianje je teko. Pri opravdanju onoga to se ve dogodilo nema neizvjesnosti; znamo to se dogodilo i ako smo dovoljno matoviti, uvijek moemo smisliti objanjenje. Kod predvianja, meutim, uvijek smo suoeni s neizvjesnou. Burza je ekstremni primjer nesigurne okoline, a njezina je pred-vidljivost otprilike identina sluajnosti. Natjecanje u izboru dionica asopisa Capital, opisano u drugom poglavlju, pokazalo je da lo uinak financijskih strunjaka nije sluajan. U nedavnom istraivanju u Stockholmu ispitivai su pitali profesionalne menadere dionikih tvrtki i portfelja, analitiare, brokere i investicijske savjetnike da predvide uspjeh dvadesetak dionica informatikih (hardverskih) tvrtki. Dane su im istodobno dvije vrste dionica i zadaa je bila da se predvidi koje e od njih bolje uspjeti na tritu. Skupini laika dan je isti zadatak i njihova su predvianja bila tona u 50 posto sluajeva. To jest, upravo onoliko koliko bismo mogli i oekivati: laici su pogaali sluajno, niti bolje niti loije. Kako su proli profesionalci? Oni su izabrali pobjednike dionice samo u 40 posto sluajeva. Taj se rezultat ponovio i u drugoj Prilagoeni um 83 studiji s drugom skupinom strunjaka.* Kako je mogue da predvianja financijskih strunjaka budu slabija od sluajnoga izbora? Strunjaci svoja .predvianja temelje na sloenim informacijama o svakoj vrsti dionica i velika konkurencija ih usmjerava prema tome da izaberu dionice ija se procjena znatno razlikuje od strunjaka do strunjaka. Kako svi ne mogu biti u pravu, ta varijabilnost obino oslabljuje opi uinak skupine i oslabljuje rezultat koji pada ispod razine sluajnosti. Nisu sve okoline nepredvidljive poput burze, ali veini je svojstvena visoka razina nepredvidljivosti. Gotovo nitko nije predvidio pad Berlinskoga zida, a to se odnosi i na politologe i na graane Istonog i Zapadnog Berlina. Prognozeri su se iznenadili kada je u Kaliforniji godine 1989. dolo do potresa, kada je dolo do baby-boom generacije, ili do pojave osobnih raunala. Mnogi, ini se, ne shvaaju kako teko moemo predvidjeti to e se dogoditi u svijetu, stoga pojedinci i tvrtke troe velike svote novca na konzultante. Svake godine "industrija predvianja", Svjetska banka, brokerske kue, konzultantske tvrtke za tehnologiju, poslovne konzultantske tvrtke i brojne druge organizacije zarade vie od 200 milijardi dolara na svojim proroanstvima, premda su im rezultati gotovo neznatni. Predvidjeti budunost isti je izazov i laicima i strunjacima i politiarima. Jednom se Winston Churchill tuio kako je budunost jedna prokleta stvar za drugom* JEDNOSTAVNOST KAO PRILAGODBA NEIZVJESNIM SITUACIJAMA Opi je stav da prilikom predvianja budunosti trebamo uzeti u obzir to vie informacija i upisati ih u najsofisticiranije raunalo. Sloeni problem trai i sloeno rjeenje, barem nam tako kau. Ali u stvari, u nepredvidljivim okolinama, istina je upravo suprotna. Velik broj ispisivanja iz kola Marty Brown je otac dvoje djece u pubertetu. On razmilja o dvije srednje kole u koje bi mogao upisati svojeg najmlaeg sina: Srednju bijelu i Srednju sivu kolu. S mislima na svojeg starijeg sina koji je pao razred u koli, Marty trai kolu s malim brojem izbacivanja uenika * Torngren i Montgomery, 2004. t Sherden, 1998., 7. Snaga intuicije iz kole. Meutim, nijedna spomenuta kola ne prua pouzdane javne informacije o postocima izbaenih uenika. Stoga Marty prikuplja informacije koje bi mu mogle pomoi da zakljui kakvi e biti postoci izbacivanja u budunosti, a to znai da prikuplja informacije o prisutnosti na nastavi, ocjenama na pismenim ispitima, ocjenama iz testova drutvenih znanosti, o dostupnosti drugih stranih jezika (o programima na engleskome kao drugome jeziku) i o veliini razreda. Iz ranijeg iskustva s drugim kolama on ve ima ideju o tome koji su faktori vani. U nekom trenutku,

njegova mu intuicija kae da je Srednja bijela - bolja kola. Marty se prilino pouzdaje u svoju intuiciju i odluuje poslati svojeg najmlaeg sina u Srednju bijelu kolu. Koliko je vjerojatno da je Martyjeva intuicija ispravna? Kako bismo odgovorili na to pitanje, trebamo razmotriti shemu na slici 3-4. Prvo, moramo razumjeti provizorno pravilo koje ga je dovelo do intuitivnog osjeaja; drugo, moramo analizirati u kojim okolinama to pravilo funkcionira. Brojni psiholoki eksperimenti pokazuju da ljudi esto, premda ne i uvijek, temelje svoje intuitivne sudove na samo jednom dobrom razlogu." Heuristika koju zovemo Uzmi najboljega objanjava kako se osjeaj "iz trbuha", intuicija, moe stvoriti odluivanjem na temelju jednoga kriterija. Pretpostavimo da se Marty, poput brojnih drugih ispitanika u eksperimentima, oslanja na heuristiku Uzmi najboljega. Treba mu samo subjektivan osjeaj steen iskustvom s drugim kolama o tome koji su faktori bolji od drugih (poredak ne mora biti savren). Recimo da su glavni kriteriji stupanj prisutnosti na nastavi, ocjene pismenih testova, rezultati na testovima iz drutvenih znanosti, i to ba tim redom. Heuristika pregledava sve te kriterije, jedan po jedan, i ocjenjuje ih ocjenama "visoka" ili "niska". Ako prvi kriterij, prisutnost na nastavi, omoguuje odluku, proces se zaustavlja i sve se druge informacije zanemaruju; ako ne omoguuje, uzimamo drugi kriterij, i tako dalje. Evo konkretne ilustracije: Prisutnost na nastavi? Ocjene pismenih testova? Srednja siva kola Visoka Niska Srednja bijela kola Visoka Visoka Zaustavi pretragu i izaberi Srednju bijelu kolu! Broder, 2003.; Broder i Schiffer, 2003.; Rieskamp i Hoffrage, 1999. Prilagoeni um 85 Prvi kriterij, prisutnost na nastavi, ne prua razloge za donoenje izbora; stoga se pretrauje drugi kriterij, ocjene na pismenim testovima, i tada - je izbor konkluzivan. Pretraga se zaustavlja i stvara se zakljuak da Srednja bijela ima manji postotak izbaenih uenika. Ali, koliko je tona intuicija utemeljena na takvom provizornom pravilu? Da se Marty koristio mnogim drugim kriterijima, da ih je ponderirao i kombinirao poput onih s Franklinove bilance razloga, bi li imao veu ansu da izabere pravu kolu? Mislim da je pravedno rei da bi prije 1996. godine, kada je moja istraivaka skupina na Institutu Max Planck otkrila mo odluivanja na temelju jednog razloga, gotovo svi bili uvjereni kako je odgovor na to pitanje pozitivan.* Evo ukratko kako ide ta pria. Budui da razlozi za izbacivanje iz kole mogu varirati od regije do regije, usredotoimo se na jedan veliki grad - Chicago. Kako bismo ispitali je li vie kriterija bolje od samo jednog dobrog kriterija, iz 57 kola pribavili smo informacije o osamnaest kriterija za procjenu izbacivanja iz kole, a meu njima su bili podaci o udjelu uenika koji imaju roditelje s manjim prihodima, o broju uenika iji je engleski jezik bio slab, o broju uenika hispanskog i crnakog podrijetla, o rezultatima SAT testova*, o prosjenom dohotku nastavnika, o participaciji roditelja, o prisutnosti na nastavi, o rezultatima pismenih ispita, o rezultatima testova iz drutvenih znanosti i o dostupnosti programa na engleskom kao stranom jeziku. Kada smo dobili te podatke, nali smo se u situaciji u kojoj se naao i Marty. Kako predvidjeti koja od tih kola ima vei broj izbaenih (otpalih) uenika? Prema Franklinovom pravilu, moramo razmotriti svih osamnaest kriterija, svaki od njih paljivo ponderirati, a potom izvesti predvianje. Suvremena varijanta Franklinova pravila koju su omoguila brza raunala zove se multipla regresija, pri emu se multipla (viestruka) ovdje odnosi na viestruke kriterije. Taj postupak odreuje optimalne pondere (optereenja) za svaki kriterij, potom ih zbraja, ba kao i Franklinovo pravilo, ali pomou sloenog naina izraunavanja. Nae je pitanje bilo koliko * Gigerenzer i Goldstein, 1996.; Gigerenzer et al., 1999. f Scholastic Aptitude Test ili Scholastic Assessment Test standardizirani je test za upis u visokokolske ustanove u Sjedinjenim Dravama, poput maturalnog ispita. Op. prev. 86 Snaga intuicije

80 -i nakon uvida u predvianje o podatke podacima ? Uzmi najboljega Sloena strategija Slika 5-2. Intuicije utemeljene na jednostavnom provizornom pravilu mogu biti tonije od sloenih izraunavanja. Kako moemo predvidjeti koje srednje kole u Chicagu imaju vei broj izbaenih uenika? Ako su injenice o svim srednjim kolama ve poznate (ako se procjena radi "unatrag"), sloena strategija ("multipla regresija") postie bolje rezultate, ali ako trebamo predvidjeti broj otpalih uenika iz jo nepoznatih podataka, tonije pogaa jednostavno provizorno pravilo Uzmi najboljega. je tona heuristika Uzmi najboljega u usporedbi s tom sofisticiranom statistikom strategijom. Kako bismo odgovorili na to pitanje, izveli smo kompjutorsku simulaciju i napunili raunalo informacijama iz polovine spomenutih kola - o osamnaest kriterija i stvarnim podacima o broju izbaenih uenika. Na temelju te informacije sloena strategija procijenila je "optimalne" pondere, a heuristika Uzmi najboljeg odredila je poredak kriterija. Potom smo testirali obje strategije na pola kola, koritenjem kriterija, ali ne i informacija o stvarnom broju izbaenih uenika.* To se na slici 5-2 zove predvianje i odgovara situaciji s kojom se suoio Marty, naime sa situacijom u kojoj je imao iskustvo s nekim kolama, ali ne i s onima od kojih je jednu trebao izabrati. Kao kontrolni postupak, testirali smo obje strategije kada su nam bile dostupne informacije o Czerlinski et al., 1999. Ova je procedura poznata kao usporedna provjera. Ponovili smo ju tisuu puta kako bismo doli do prosjenog naina podjele podataka. Namjetanje podataka tehniki je termin za post hoc mudrost. Prilagoeni um 87 svim kolama. Taj zadatak opravdanja unatrag (kada ve znamo sve podatke), sastojao se u slaganju injenica nakon to znamo podatke, stoga nije ukljuivao nikakvo predvianje. Kakvi su bili rezultati? Jednostavna heuristika Uzmi najboljega bolje je predviala od sloene strategije (slika 5-2), a to je uinila s mnogo manje informacija. U prosjeku, ona je pretraivala samo tri kriterija prije negoli se zaustavila, dok je sloena strategija ponderirala i zbrajala svih osamnaest. Prilikom objanjenja ve poznatih podataka o kolama (tj. unatrag), sloena je strategija bila bolja. Ali kada je trebalo predvidjeti ono to jo nije bilo poznato, jedan dobar razlog pokazao se boljim od svih razloga. Ako Martvjeva intuicija slijedi Uzmi najboljega, vjerojatnije e izabrati pravu opciju negoli ako paljivo ponderira i zbroji vrijednosti svih kriterija pomou sofisticiranog kompjutorskog programa. Taj nam rezultat daje jednu vanu pouku: i U neizvjesnoj okolini, dobre intuicije moraju zanemariti informacije. Ali zato se u ovom sluaju isplatilo zanemariti podatke? Visoke stope uenikih padova (izbaenih, odnosno "otpalih") vrlo su nepredvidljive - samo u 60 posto sluajeva bolja strategija moe tonije predvidjeti koja kola ima viu stopu. (Prisjetimo se da je 50 posto sluajeva razina sluajnog pogotka.) Ba kao to i financijski strunjak moe stvoriti respektabilno objanjenje jueranjih rezultata na burzi, sloena strategija moe ponderirati brojne razloge tako da se rezultati dobro sloe s onime to ve znamo. Ali slika 5-2 jasno nam pokazuje da u nesigurnome svijetu, sloena strategija moe podbaciti upravo zato to previe toga objanjava unatrag. Samo je jedan dio informacija koristan za budunost, a umijee intuicije jest usredotoiti se na jedan dio i zanemariti ostatak. Jednostavno pravilo koje se oslanja samo na najbolji kriterij ima velike anse pogoditi upravo onaj koristan dio informacije. Osloniti se na jednostavne strategije a ne na sloene nema samo osobne posljedice za brine roditelje poput Martvja; ono moe utjecati na javnu politiku. Prema sloenoj strategiji, kao najvjerojatniji da e biti izbaeni ili e odustati od kole bili su postotak hispanoamerikih 88 Snaga intuicije uenika, uenika s ogranienim znanjem engleskoga i broj crnih uenika - upravo tim redom.

Heuristika Uzmi najboljeg rangirala je najprije prisutnost na nastavi, potom rezultate pismenih ispita, zatim rezultate ispita iz drutvenih znanosti. Na temelju sloene analize, politiar bi moda predloio pomo manjinama pri asimilaciji ili financiranje uenja engleskoga kao drugog jezika. Jednostavniji i bolji pristup upuuje politiara na to da se treba usredotoiti na prisutnost na nastavi, na temeljitiju poduku u temeljnim stvarima. Na kocki nije samo tonost ve i ispravna politika. Ova analiza prua nam i jedno mogue objanjenje za sukob koji je Harry doivio kada je izabirao dvije djevojke pomou Franklinove bilance razloga (u 1. poglavlju). Izbor partnera naravno ukljuuje visok stupanj neizvjesnosti. Moda su Harryjevi osjeaji slijedili pravilo Izaberi najbolju i srce mu je govorilo da izabere pomou najvanijeg razloga. U tom sluaju, Harryjeva je intuicija bila bolja od sloenog izraunavanja. KADA OPTIMALIZACIJA NIJE DOSTUPNA Neko rjeenje zovemo optimalnim ako moemo dokazati da ne postoji bolje. Neki skeptici pitaju: "Zato bi se naa intuicija oslanjala na provizorna pravila umjesto na optimalnu strategiju?" Rjeavanje problema pomou optimalizacije - a ne pomou provizornog pravila - pretpostavlja da postoji optimalno rjeenje i da postoji strategija kojom emo ga pronai. ini se da su raunala idealno sredstvo za pronalaenje najboljeg rjeenja za neki problem. Ali paradoksalno, pojava vrlo brzih raunala otvorila nam je oi te smo shvatili da najbolju strategiju esto ne moemo pronai. Pokuajte rijeiti sljedei problem. Kampanja u pedeset gradova Neki politiar natjee se za predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava i planira putovati u pedeset najveih gradova. Vrijeme je kritino i kandidat putuje konvojem automobila. On eli zapoeti i zavriti kampanju u istome gradu. Koja ruta tvori najkrau kilometrau? Organizatori nemaju pojma. Ako pitamo jo nekoliko mozgova, ne bismo li doli do najkrae rute? ini se da je zadatak lagan: jednoPrilagoeni um 89 San FranriscA^ _ - \^ San Jce* p. 3, T ----->T*6w \ ortland LosAngatea Long aach1^^ San Djego f ""^^elphia . ~' ^BShington, D.C. \^_.' "*Vtrginia Beach / M*"nph,S *Attania - \ r-\--JiJacksonvHte SanftjMo--^0rteanS ^Tan\pa \ ^lami V Slika 5-3. Predsjednika kampanja u pedeset gradova poinje i zavrava u Bostonu. Kako pronai najkrau rutu? Puno sree; jer ak ni najbri kompjutor ne moe pronai rjeenje! stavno odredi sve mogue rute, izmjeri ukupnu kilometrau i izaberi najkrau. Primjerice, za pet gradova postoji samo dvanaest razliitih ruta.' Ako imamo depni kalkulator, trebat e nam samo nekoliko minuta da odredimo najkrai put. Meutim, za deset gradova, postoji 181.000 razliitih ruta i izraun postaje sloen. Ako imamo pedeset gradova postoji otprilike 300,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000,000.000 ruta. ak ni najbre raunalo u ivotnome vijeku jednoga ovjeka, u stoljeu, pa ak ni u tisuljeu ne moe provjeriti toliko mogunosti. Takav problem zovemo "raunski tvrdokornim", nesavladivim. Drugim rijeima, ma kako pametni bili, ne moemo odrediti najbolju rutu. U sluaju pet gradova postoji pet mogunosti za prvi grad. Za svakog od tih 5 gradova postoji 4 mogunosti za drugi grad, itd. To rezultira sumom 5x4x3x2x1 moguih ruta. Za n gradova to znai

n! ruta. Neke od tih ruta imaju iste udaljenosti; npr. ruta "a, b, c, d, e pa natrag do a" iste je udaljenosti kao ruta "b, c, d, e, a pa natrag do b". Za pet gradova postoji pet poetnih toki koje podrazumijevaju rute iste udaljenosti. Nadalje, postoje dva smjera kojima rute mogu nastaviti. Stoga, broj moguih ruta mora biti podijeljen s 5 X 2 da bi rezultirala s 4 x 3 = 12 ruta s razliitim udaljenostima. Uglavnom, taj broj se dobiva izraunom n!/2n = (n - l)!/2. Problem predsjednike rute druga je verzija problema trgovakog putnika (Michalevvicz i Fogel, 2000., 14). 90 Snaga intuicije Slika 5-4. Krii-krui. Moete li pronai najbolje rjeenje? Izbor najboljeg rjeenja, optimalizacija, nije dostupna. A to uiniti kada optimalizacija vie nije mogua? Dobrodoli u svijet provizornih pravila. U tom svijetu moemo samo postaviti pitanje kako pronai dovoljno dobro rjeenje. I dok mi razmiljamo, organizatori su ve dovrili planiranu rutu: kao i s prethodnim kandidatom, bilo je tu i tamo promjena jer su neke autoceste bile zatvorene. Igre Razmotrimo sada igru krii-krui. Prvi igra ucrtava krii u tablicu od devet polja, a drugi igra upisuje krui u jedno od praznih polja. Prvi igra upisuje drugi krii itd. Pobjeuje igra koji uspije postaviti tri kriia ili kruia u nizu (ukljuujui i dijagonale). Godine 1945. na ulazu u Muzej znanosti i industrije u Chicagu jedan je robot pozivao posjetitelje da s njim odigraju igru krii-krui." Na zaprepatenje posjetitelja, igrai nikada nisu uspjeli pobijediti robota. Robot je uvijek pobijedio ili odigrao nerijeeno jer je znao optimalno rjeenje igre. * Rapoport, 2003. Prilagoeni um 91 Prvi igra upisuje krii u sredinje polje. Ako drugi igra upie krui u srednje gornje polje, kao na slici 5-4, prvi igra upisuje drugi krii u susjedno polje gore desno, zbog ega drugi igra mora rtvovati svoj sljedei krui kako bi sprijeio prvog igraa da napravi tri kriia u nizu. Tada prvi igra upisuje krii desno u srednjem redu, u polje susjedno dvama ve postojeim kriiima, to mu osigurava pobjedu. Isto tako moemo pokazati da e igra koji upisuje krii uvijek moi postii remi ako njegov suigra, kao prvi na potezu, upie svoj prvi krui u ugaono, a ne u sredinje polje. Takva strategija odigravanja uvijek pobjeuje ili izvlai nerijeeno i nikada ne gubi. Ovdje je metoda za pronalaenje rjeenja: popisivanje i klasifikacija. Primjerice, za prvi potez postoje tri opcije: srednja kolumna, ugaona polja, sredinji kvadrati. Svih devet mogunosti upada u jednu od te tri klase poteza. Slijedi popis mogunosti za sljedei potez. Samim popisivanjem moemo dokazati da ne postoji bolja strategija. Za jednostavne situacije poput igre krii-krui moemo dokazati da ne postoji nijedna bolja strategija. Jesu li to dobre vijesti? Da i ne: poznavanje optimalne strategije upravo je ono to igru ini dosadnom. Sada razmotrimo ah. Za svaki potez postoji prosjeno otprilike trideset mogunosti, to u dvadeset poteza daje 3020 sekvenci, a to znai oko 350.000,000.000,000.000,000.000,000.000 moguih nizova poteza. To je malen broj u usporedbi s problemom ture po pedeset gradova. Moe li ahovski kompjutor odrediti optimalan niz poteza za dvadeset poteza? Deep Blue, IBM-ov ahovski kompjutor, moe ispitati oko 200 milijuna moguih poteza u sekundi. Tom nevjerojatnom brzinom, kompjutoru Deep Blue ipak e trebati oko 55 tisua milijardi godina da zamisli dvadeset poteza unaprijed i izabere najbolji potez. (Cisto usporedbe radi, smatra se da se Veliki prasak dogodio pred tek neto vie od 14 milijardi godina.) Ali ahovska igra obino se ne dovrava u 20 poteza. Zbog toga ahovski kompjutori poput Deep Bluea ne mogu pronai najbolji niz poteza, ve se moraju oslanjati na provizorna pravila, ba kao to to ine i velemajstori. 92 Snaga intuicije Kako moemo znati postoji li u nekoj igri ili u nekom drugom dobro definiranom problemu optimalno rjeenje? Problem zovemo "matematiki tvrdokornim" kada jedini nain da pronaemo savreno rjeenje od nas trai da provjerimo broj koraka koji se eksponencijalno poveava s

veliinom problema. ah je matematiki tvrdokoran, a isto vrijedi za klasinu kompjutorsku igru Tetris, u kojoj moramo urediti niz blokova to padaju, i za igru Minesvveeper (ista mina).' Te igre ilustriraju injenicu da ak i kada su problemi dobro definirani savreno rjeenje moe biti izvan naeg dosega. Poznat primjer iz astronomije jest problem triju tijela. Tri nebeska tijela, recimo Zemlja, Mjesec i Sunce, kreu se iskljuivo pod utjecajem svojih razliitih gravitacija. Moemo li predvidjeti njihovo kretanje? Premda se problem s dvama tijelima moe lako rijeiti, do danas nismo dobili nikakvo ope rjeenje problema triju tijela (isto vrijedi i za etiri i vie nebeskih tijela). Kod tijela na Zemlji, ak i problem dvaju tijela opire se rjeenju. Nema naina da savreno predvidimo dinamiku njihova uzajamnog privlaenja, posebno ako je privlaenje emocionalne prirode. U tim situacijama, ne moemo izbjei pozivanje na provizorna pravila. Loe definirani problemi Igre poput aha i goa imaju dobro definiranu strukturu. Svi su doputeni potezi definirani pomou nekoliko pravila, nedopustivi potezi jednostavno se otkrivaju i nema nikakve sumnje to predstavlja pobjedu. Meutim, pobjeda u politikoj raspravi loe je definiran problem. Skup doputenih poteza nije jasno definiran, a nije jasno definirano niti ono to stvara pobjedu. Je li rije o boljim argumentima, retorici ili o doskoicama? Za razliku od aha, rasprava svim kandidatima i njihovim sljedbenicima omoguuje prisvajanje pobjede. Naprotiv, u veini situacija kada se cjenkamo i pregovaramo o cijeni (iznimka su aukcije), pravila za kupce i prodavae, zaposlenike i sindikate nisu dovoljno specificirana i o njima se pregovara u samom procesu. U svakodnevnim situacijama pravila se znaju tek djelomice, pravila moe ukinuti moan igra ili ona namjerno mogu biti zamagljena. Tu prevladava neizvjesnost; prevara, la i krenje pravila je mogue. Zbog toga ne postoje optimalne strategije za pobjeivanje u bitkama, * Michalevvicz i Fogel, 2000. Prilagoeni um 93 za rukovoenje u organizaciji, za odgoj djece ili investiranje na burzi. Ali naravno da postoje dovoljno dobre strategije. Ustvari, ljudi esto vie vole ostaviti izvjesnu dozu dvosmislenosti umjesto da navedu sve detalje. To vrijedi ak i za ugovore. Zakon u mnogim zemljama pretpostavlja da bi ugovor morao popisati sve mogue posljedice za djela svake stranke, ukljuujui i kanjavanje. Ali svaki pametan pravnik zna da ne postoji savren i posve dovren ugovor. tovie, velik broj ljudi koji ulaze u pravne aranmane osjea da je neke dijelove ugovora bolje ostaviti manje specificiranima negoli je potrebno. Pravni strunjak Robert Scott tvrdi da ljudi osjeaju kako ne postoji nain da se stvori savrena izvjesnost, ve umjesto toga svoj glas daju psiholokom faktoru recipronosti, a to je snana motivacija za obje ugovorne stranke. Pokuaj da se navedu sve varijante i mogunosti moe izgledati kao manjak povjerenja prema drugome partneru, te ustvari moe donijeti vie tete nego koristi. Prouavanje slaganja uma i njegove okoline jo je uvijek u povojima. Prevladavajua objanjenja u drutvenim znanostima i dalje su nalik na jednu od Simonovih otrica kara, te se usredotouju ili na stavove, obiljeja, preferencije ili druge faktore uma, ili na vanjske faktore poput ekonomskih ili pravnih struktura. Kako bismo razumjeli to se zbiva u umu, moramo pogledati izvan njega, a za razumijevanje onoga to se zbiva izvan, treba pogledati unutra. 94 Snaga intuicije Mi ivimo u arenome svijetu, u svijetu bogatom razliitim stvarima, razliitih priroda i ponaamo se na razliite naine. Zakoni koji opisuju taj svijet ne tvore piramidu ve kola. Oni nisu nalik na jednostavne, elegantne i apstraktne sustave aksioma i teorema. Nancy Cartwright* 6. ZATO DOBRE INTUICIJE NE BI TREBALE BITI LOGINE Zamislimo da vas netko zamoli da sudjelujete u psiholokom eksperimentu. Eksperimentator e vam postaviti sljedei problem:

Linda ima 35 godina, neudana je, ekstrovertna i vrlo bistra. Diplomirala je filozofiju. Kao studenticu jako su je zanimale teme diskriminacije i drutvene pravde i sudjelovala je u antinuklearnim demonstracijama. Koja je od sljedeih alternativa vjerojatnija? Linda je bankovna inovnica. Linda je bankovna inovnica i aktivna je u feministikom pokretu. Koju ste opciju izabrali? Ako vae intuicije funkcioniraju kao kod veine ljudi, izabrali ste drugu opciju. Amos Tverskv i nobelovac Daniel Kahneman, meutim, tvrde da je to pogrean odgovor jer kri logike zakone. Konjunkcija dvaju dogaaja (Linda je bankovna slubenica i aktivna je u feministikom pokretu) ne moe biti vjerojatnija od samo jednoga od njih (Linda je bankovna slubenica). Drugim rijeima, * Cartwright, 1999., 1. Zato dobre intuicije ne bi trebale biti logine 95J podskup nikada ne moe biti vei od samoga skupa. "Htjeli mi to ili ne, A ne moe biti manje vjerojatan od (A&B) i suprotno uvjerenje jednostavno je pogreno."* Oni su intuiciju veine ljudi nazvali pogrekom konjunkcije. Tzv. "problem Linde" koristio se otada kako bi se dokazalo da su ljudi u biti nelogini. Na taj su se problem ekonomisti pozivali kako bi objasnili razne ekonomske i ljudske katastrofe koje se mogu dogoditi u obrambenoj politici Sjedinjenih Drava, za objanjenje straha gospodina Prosjenog od greaka na nuklearnim reaktorima, ili njegova nerazumnog troenja na osiguranje. Evolucijski biolog Stephen Jay Gould napisao je: Posebno mi je drag "problem Linde", jer znam da je (konjunkcija) najnevjerojatnija, ali unato tomu mali homunkulus u mojoj glavi skae gore-dolje i vie na mene: "Ali ona jednostavno ne moe biti bankovna inovnica; itaj to pie."... Zato tako dosljedno radimo tu jednostavnu logiku pogreku? Tversky i Kahneman tvrde, i mislim da su u pravu, da na um (zbog tko zna kojih razloga) nije stvoren prema zakonima vjerojatnosti.* Gould je trebao imati vie povjerenja u instinkt svojeg homunkulusa, a manje u vlastitu svjesnu refleksiju. Akademski graani koji se slau s pogrekom konjunkcije vjeruju da je matematika logika temelj za odreivanje je li neki sud racionalan ili iracionalan. U "problemu Linde", za logiku definiciju racionalnog razmiljanja relevantni su samo termini i te vjerojatno, za koje se pretpostavlja da imaju samo jedno tono znaenje: logiko i (kojim se koristimo, primjerice, pri strojnom pretraivanju) i matematiku vjerojatnost (usporedbu poeljnih rezultata s brojem moguih rezultata). Takve logike norme ja nazivam slijepima prema sadraju, jer zanemaruju sadraj i ciljeve miljenja. Krute logike norme previaju da inteligencija mora djelovati u neizvjesnome svijetu, a ne u umjetnoj izvjesnosti logikih sustava, te da ona treba nadilaziti pruene informacije. Glavni izvor neizvjesnosti u "problemu Linde" jest znaenje termina vjerojatno i termina /. Svaki od njih ima nekoliko znaenja, kao to e nam potvrditi bilo koji * Tversky i Kahneman, 1982., 98. Napominjem da se odsad pa nadalje termin logiki odnosi na zakone logike prvog reda. t Gould, 1992., 469. Za vie o navodnim posljedicama vidi Johnson et al., 1993., Kanwisher, 1989., Stich, 1985. 96 Snaga intuicije dobar rjenik engleskoga jezika ili nekog drugog jezika. Razmotrimo znaenje rijei "vjerojatno". Neka znaenja, poput "ono to se esto zbiva", odgovaraju znaenju matematike vjerojatnosti, ali veina nema takvo znaenje. Takvi su izrazi primjerice "ono to je prihvatljivo", ili "ono u to se moe povjerovati", ili "ako postoje dokazi". Kao to smo vidjeli u treem poglavlju, percepcija taj problem dvosmislenosti rjeava tako da koristi inteligentna provizorna pravila, a ja tvrdim da to ini i miljenje vieg ranga. Jedno od nesvjesnih pravila kojim se na um koristi da bi razumio znaenje jezika jest konverzacijska maksima relevancije? i Pretpostavi da govornik slijedi naelo "Priaj o onome to je vano". Nesvjesni zakljuak je stoga ovaj: ako mi eksperimentator ita Lindin opis, on je najvjerojatnije vaan za ono to se od mene oekuje. Ali taj opis bio bi posve nevaan kada bismo izraz

"vjerojatno" koristili u znaenju matematike vjerojatnosti. Stoga pravilo relevancije upuuje na zakljuak da "vjerojatno" treba znaiti neto to e opis uiniti relevantnim, na primjer tako da razmiljamo o tome je li on prihvatljiv. Proitajmo opis - Gouldov homunkulus razumio je tu poantu. Temelje li se odgovori veine ljudi u "problemu Linde" na nekoj pogreci miljenja ili na inteligentnoj konverzacijskoj intuiciji? Kako bismo odgovorili na to pitanje i donijeli odluku o tim ponuenim alternativama, Ralph Hertwig i ja zamolili smo ljude da "zadatak Linde" parafraziraju osobi kojoj jezik kojim je postavljen problem nije materinji, naime osobi koja ne razumije znaenje rijei "vjerojatno". Veina ljudi koristila se nematematikim znaenjima kao to su "je li mogue, zamislivo, prihvatljivo, razumno ili tipino". Samo je nekoliko ljudi koristilo "frekventno" i druga matematika znaenja. A to nas navodi na zakljuak da je prava tema intuicija u razgovoru, a ne logika pogreka, ili jo tonije, znaenje dvosmislenih reenica na koje treba primijeniti konverzacijska pravila. Kao dodatni test te hipoteze, mi smo promijenili dvosmislen izraz "vjerojatno" u jasan izraz "koliko?". Lingvist Paul Grice, 1989., prouavao je ova konverzacijska provizorna pravila. Zato dobre intuicije ne bi trebale biti logine 97 100 n Slika 6-1. Je li Linda bankovna inovnica? Postoje stotine osoba koje odgovaraju gornjem opisu (tj. Lindi). Koliki broj od njih: jesu bankovni inovnici? jesu bankovni inovnici i aktivni u feministikom pokretu? Ako ljudi doista ne razumiju da skup ne moe biti manji od podskupa, i ako dosljedno rade tu logiku pogreku, onda e ova nova verzija dovesti do istih rezultata kao i ona stara. Ako, meutim, nema greke, ve ljudi donose inteligentne nesvjesne zakljuke o tome koja znaenja rijei "vjerojatno" ine opis Linde vanim, onda smo sada ta znaenja iskljuili i onda bi ta takozvana pogreka morala uglavnom nestati. To se doista i dogodilo (slika 6-1).* Rezultati su dosljedni ranijim istraivanjima vicarskih psihologa Brbel Inheldera i Jeana Piageta * Hertwig i Gigerenzer, 1999.; vidi takoer Fiedler, 1988., Meilers, Hertwig i Kahneman, 2001. Tversky i Kahneman, 1983., pronali su uinak formulacije relativne frekvencije u drugaijem problemu, ali su zapeli s logikom normom koju su nametnuli (Gigerenzer, 2000.). Drugi razlog tog "problema" jest to to ljudi itaju "Linda je bankovna inovnica" implicirajui da je "Linda bankovna inovnica koja nije aktivna u feministikom pokretu", Do toga povremeno moe doi, ali se time ne moe objasniti da "problem" potpuno nestaje kada rije vjerojatno zamijenimo rijeju koliko. 98 Snaga intuicije koji su sline eksperimente izveli na djeci (Postoji li vie cvijea ili vie jaglaca?) te utvrdili da u dobi od osam godina veina djece daje odgovore u skladu s ukljuenjem podskupa. Treba primijetiti da djecu nisu pitali koliko je vjerojatno, ve koliko. Bilo bi doista udno kada odrasli ljudi, kasnije u ivotu, vie ne bi razumjeli ono to razumiju djeca od osam godina. Logika nije smislena norma za razumijevanje pitanja "Koja je alternativa vjerojatnija?" kao to je to formulirano u "problemu Linde". Ljudska je intuicija mnogo bogatija i moe donositi racionalna nagaanja u uvjetima neizvjesnosti. "Problem Linde" i stotine studija koje je on stvorio kako bi se shvatilo u kakvim uvjetima ljudi razmiljaju vie ili manje logino, govori o tome kako opinjenost logikom dovodi istraivae do toga da postavljaju pogrena pitanja i da previaju ona zanimljiva - psiholoka. Pitanje nije slijede li ljudske intuicije zakone logike, ve koja nesvjesna provizorna pravila lee u temeljima intuicija o znaenju. Pogledajmo poblie kako se shvaaju prirodni jezici. Peggy i Paul U logici prvoga reda, estica "z" je komutativna, a to znai da je reenica "a I b" ekvivalentna reenici "b I a". I opet, na prirodni jezik ne razumijevamo na takav nain. Razmotrimo, primjerice,

sljedee dvije reenice: Peggy i Paul su se vjenali i Peggy je zatrudnjela. Peggy je zatrudnjela i Peggy i Paul su se vjenali. Mi intuitivno znamo da spomenute dvije reenice otkrivaju razliite poruke. Prva reenica sugerira da je trudnoa uslijedila nakon vjenanja, a druga da je najprije dolo do trudnoe, te da je trudnoa vjerojatno bila uzrok ili povod za brak. Kada bi nae intuicije funkcionirale logino i kada bismo esticu (veznik) i tretirali kao logiko i, ne bismo primijetili razliku. "I" se moe odnositi na kronoloku ili uzronu vezu i nijedna od tih veza nije komutativna. Evo jo dva para reenica: A4ark se naljutio i Mary je otila. Mary je otila i Mark se naljutio. Zato dobre intuicije ne bi trebale biti logine 99 Verona je u Italiji i Valencija je u panjolskoj. Valencija je u panjolskoj i Verona je u Italiji. Mi istoga asa razumijemo da prvi par reenica otkriva suprotne kauzalne poruke, dok je drugi par po znaenju identian. Samo u posljednjem paru reenica koristimo se veznikom i u znaenju logikoga i. Jo nas vie moe iznenaditi da takoer bez razmiljanja znamo kako se / moe protumaiti kao logiko kao to je to sluaj u ovoj reenici: Pozvali smo prijatelje i kolege. Ova reenica odnosi se na zajedniki skup prijatelja i kolega, a ne na njihov presjek. Nije svatko i prijatelj i kolega; mnogi su ili prijatelji ili kolege. I u ovome sluaju intuitivno razumijevanje kri pravilo konjunkcije, ali to nije pogreka u suenju. To je prije indikacija da je prirodni jezik sofisticiraniji od logike. Ali kako na um istoga trena donosi zakljuak to znai i u tim razliitim kontekstima? Ti zakljuci imaju tri obiljeja intuicija: ja shvaam znaenje, djelujem na temelju toga, ali ne znam kako to znam. Kako sama reenica moe pruiti kontekst, kriterij mora doi iz samog sadraja reenice. Do dana dananjeg, lingvisti jo uvijek pokuavaju popisati provizorna pravila na kojima se temelji ta izvanredno inteligentna intuicija. Nijedan kompjutorski program ne moe dekodirati znaenje reenica s veznikom / kao to to moemo mi. Te zanimljive nesvjesne procese tek djelomino razumijemo, ali naa ih intuicija svladava dok trepne okom. Uokvirenje Uokvirenjem definiramo razliito formulirane izraze logiki ekvivalentnih informacija (numerikih ili verbalnih). Primjerice, vaa majka mora odluiti hoe li ii na teku operaciju i nikako ne moe donijeti odluku. Lijenik joj kae da postoji deset posto ansi da umre zbog operacije. Isti dan drugi pacijent zanima se za istu operaciju. Njemu se kae kako ima 90 posto anse da preivi operaciju. Logika ne radi razlike izmeu tih dviju tvrdnji, stoga su logiki nastrojeni psiholozi tvrdili da bi i ljudska intuicija trebala biti indiferentna 100 Snaga intuicije prema njima. Oni tvrde da nas se ne bi trebalo ticati hoe li lijenik opisati ishod mogue operacije tvrdnjom o 90-postotnim ansama za preivljavanje (pozitivni okvir), ili tvrdnjom o 10-postotnim ansama za umiranje (negativni okvir). Ali pacijenti obraaju pozornost na to i pokuavaju itati izmeu redova. Koritenjem pozitivnog okvira, lijenik signalizira pacijentu da je operacija najbolji izbor. I doista, pacijenti ee prihvaaju tretman ako lijenici izabiru pozitivan okvir.* Meutim, Kahneman i Tversky tumae obraanje pozornosti na okvir kao da to znai da su ljudi nesposobni prevesti dvije verzije lijenikova odgovora u zajedniku apstraktnu formu, te su uvjereni da "efekti uokvirenja, zbog njihove trajne privlanosti, vie nalikuju perceptivnim iluzijama negoli pogrekama u izraunavanju".* Ne slaem se s time. Uokvirenje (okvir) nam moe priopiti informacije koje ista logika previa. Razmotrimo najpoznatiji primjer uokvirenja: aa je polupuna. aa je poluprazna. Prema logikim normama, ljudski se izbori ne bi trebali povoditi za takvim formulacijama. Je li opis doista nevaan? U jednom eksperimentu na stol su stavljene dvije ae: puna i prazna aa vode.* Eksperimentator od ispitanika trai da dolije pola vode u praznu au, te da polupraznu au stavi na rub stola. Koju e polupraznu au ispitanik izabrati? Veina ispitanika izabire neko punu

au. Kada pitamo druge sudionike da pomaknu polupunu au, veina ih bira prethodno praznu au. Taj eksperiment pokazuje da okvir zahtjeva pomae ljudima izluiti viak informacija o dinamici ili povijesti situacije, te im pomae da shvate njezino znaenje. I opet se pokazuje da je intuicija bogatija od logike. Naravno, ljude uokvirenjem moemo navesti i na pogreke ako primjereno uokvirimo izbore. Ali ta mogunost ne znai da je obraanje pozornosti na okvir iracionalno. U tu svrhu moemo iskoristiti bilo kakvo komunikacijsko sredstvo, od jezika do postotaka. * Edwards et al., 2001. t Kahneman i Tversky, 1984./2000., 5, 10. } Sher i McKenzie, 2006., 467-94. Zato dobre intuicije ne bi trebale biti logine 101 Potencijal uokvirenja sada prihvaaju mnoge discipline. Poznati fiziar Richard Feynman naglaavao je vanost razliitih formulacija istih zakona fizike, premda je rije o matematiki ekvivalentnim zakonima. "Psiholoki, oni su razliiti, jer su posve nejednaki kada pokuavate doi do novih zakona."* Igranje razliitim formulacijama iste informacije pomoglo je Feynmanu da dode do novih otkria, a njegovi poznati dijagrami primjeri su za naglasak koji je stavljao na prezentaciju problema. Unato tomu, psiholozi sami dolaze u opasnost da u ime iste logike odbace psihologiju. PARADOKS S PODRUNICAMA LANCA DUANA Reinhard Selten, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, smislio je "problem podrunica trgovina" i postao poznat po dokazu da se agresivna politika prema konkurentima ne isplati. Evo kako glasi problem: Lanac trgovina Paradise ima podrunice u dvadeset gradova. Konkurent, trgovina Nirvana, planira otvoriti slian trgovaki lanac i odluuje u svakom pojedinanom sluaju hoe li otvoriti trgovinu u svakom od tih gradova. Kad god lokalni izaziva ude na trite, Paradise moe odgovoriti agresivnim, predatorskim natjecanjem u sniavanju cijena, to pretpostavlja da e obje strane izgubiti dobit, ili kooperativnim postavljanjem cijena, to e stvoriti podjelu profita s izazivaem u omjeru 50:50. Na koji bi nain lanac Paradise trebao reagirati kada se prva trgovina konkurenta Nirvane pojavi na tritu? Agresivno ili kooperativno? Netko e od nas moda pomisliti kako Paradise prema tim prvim konkurentima treba reagirati agresivno, kako bi zaplaio ostale da ne ulaze na trite. Unato tom loginom argumentu, Selten je dokazao kako je najbolji odgovor - kooperativnost. Njegov se argument zove indukcija unatrag, naime zato to je to argument koji dokazuje unatrag - s kraja na poetak. Kada dvadeseti izaziva ude na trite, vie nema razloga za agresivnost, jer vie ne postoji neki budui konkurent kojega moemo zaplaiti, stoga niti razlog da rtvujemo novac (sputanjem cijena). Ako pretpostavimo da e lanac trgovina biti kooperativan prema posljednjem konkurentu, nema razloga biti agresivan niti prema Feynman, 1967., 53. 102 Snaga intuicije devetnaestom konkurentu, jer svi ve znaju da se krajnji izaziva ne moe zaplaiti. Stoga se lancu trgovina Paradise isplati suraivati i s pretposljednjim izazivaem. Isti argument vrijedi i za osamnaestog izazivaa itd. sve do prvoga. Seltenov dokaz pomou indukcije unatrag kae da bi lanac trgovina morao uvijek reagirati suradniki, u svim gradovima, prema svim izazivaima - od prvog do posljednjeg. Ali to nije kraj prie. Kada je smislio svoj rezultat, Selten je shvatio da je on logiki ispravan, ali intuitivno neuvjerljiv, te je dodao kako bi on ipak slijedio svoju instinktivnu, agresivnu reakciju, kako bi zaplaio druge da udu na trite. Jako bih se iznenadio kada to ne bi funkcioniralo. Iz rasprave s prijateljima i kolegama, stekao sam dojam da ljudi dijele moju instinktivnu sklonost. Ustvari, dosad nisam sreo nikoga tko bi rekao da bi se ponaao prema teoriji indukcije unatrag. Moje iskustvo pokazuje da matematiki strune osobe priznaju logiku pravilnost induktivnog argumenta, ali da je odbijaju prihvatiti kao nit vodilju svog

praktinog ponaanja.* Oni koji ne poznaju Reinharda Seltena mogli bi pomisliti da je rije o pretjerano agresivnoj osobi iji impulsi nadvladavaju njegovo miljenje, ali to nije tono. Sukob Seltenove logike i njegove intuicije nema nikakve veze sa sklonou prema agresivnom ponaanju. Kao to smo vidjeli u brojnim sluajevima, logiki argumenti mogu doi u sukob s intuicijom. I, kao to smo takoer vidjeli, intuicija je esto bolja nit vodilja ponaanju u stvarnome svijetu. INTELIGENCIJA BEZ TIJELA Umjetna inteligencija (AI) utroila je jedan dio svoje povijesti u izgradnju inteligencija bez tijela koje izvode apstraktne aktivnosti, poput igranja aha, pri emu je jedina interakcija sa svijetom tih sprava bila pomou ekrana ili printera. To je trebalo upuivati na zakljuak da je priroda miljenja logika a ne psiholoka. Logika je ideal sustava bez tijela, pravo mjerilo deduktivnih argumenata koji se tiu istine sudova kao to su to matematiki dokazi. Meutim, samo e neki logiari tvrditi da logika prua mjerilo za sve oblike miljenja. Na primjer, prije stotinu Selten, 1978., 132-133. Zato dobre intuicije ne bi trebale biti logine 103 godina Wilhelm Wundt, kojega zovu ocem eksperimentalne psihologije, isticao je razliku izmeu zakona logike i procesa miljenja:* Najprije se mislilo da su najsigurniji putovi pri utemeljenju psiholoke analize misaoni procesi zakona logikog miljenja, kakve je postavila znanost logike od vremena Aristotela. Te norme odnose se samo na manji dio misaonih procesa. Svaki pokuaj da iz tih normi objasnimo miljenje u psiholokom smislu rijei moe nas dovesti do brkanja stvarnih injenica s mreom logikih refleksija. Za te pokuaje moemo rei: mjereni njihovim rezultatima oni su bili posve besplodni. Oni su, naime, posve zanemarili same psiholoke procese. U potpunosti se slaem s Wundtom. Unato tomu, kao to smo vidjeli, mnogi psiholozi prihvaaju logiku kao univerzalni kalkulus miljenja i mnogi se ekonomisti njome koriste kao univerzalnim nainom izraunavanja racionalnosti djelovanja. Piagetovi radovi, primjerice, bave se svim vrstama rasta znanja, od intelektualnog razvoja djeteta do ljudske intelektualne povijesti. Za njega je razvoj miljenja u biti bio razvoj logikih struktura, od predlogike misli do apstraktnog formalnog razmiljanja.1 Ideal logike toliko je uklopljen u nau kulutru da se ak i oni koji kritiziraju Piagetovu tvrdnju kao empirijski pogrenu esto pozivaju na nju kao na univerzalni standard dobrog miljenja. Onima koji naruavaju te standarde dijagnosticiraju poremeaje ili kognitivne iluzije poput greke konjunkcije. U drutvenim znanostima, generacije studenata bile su izloene zabavnim predavanjima o tome koliko su drugi glupi, o tome kako stalno skreu s ispravnog puta logike i kako se gube u magli intuicije. Ali logike su norme slijepe prema sadraju i kulturi i zanemaruju evoluirane predispozicije i strukturu okoline. I zato se esto dogaa da se pogreka u razmiljanju iz isto logike perspektive u stvarnome svijetu pokae vrlo inteligentnom socijalnom prosudbom. Dobre intuicije moraju nadilaziti pruene informacije i stoga moraju nadilaziti logiku. * Wundt, 1912./1973. O umjetnoj inteligenciji vidi Copeland, 2004. t Gruber i Voneche, 1977., XXXIV-XXXIX. Nova znanstvena istina ne pobjeuje uvjeravajui svoje protivnike, tako da oni odjednom ugledaju svjetlost, ve tako da njezini protivnici u nekom trenutku umiru; pojavljuje se nova generacija kojoj je ona bliska i obina. Max Planck Drugi dio INTUICIJE NA DJELU Jeste li ikada uli. 107 Dobro je ime vrjednije od bogatstva. Cervantes 7.

JESTE LI IKADA ULI... Netko je pozvonio na vratima. Domain je potrao prema vratima da doeka prve goste koji su stizali na veeru. Otvorio je vrata i okrenuo se prema svojoj supruzi: "Mogu li te upoznati sa svojim novim kolegama, Debbie i Robertom?" Potom se okrenuo gostima. "A vas elim upoznati sa svojom dragom suprugom, umm, ah, umm..." Panika se pojavila na njegovu licu, sve dok mu supruga nije pomogla. "Joanne", rekla je uljudno. Drimo li ime predugo navrh jezika, posebno ako smo intimno vezani za osobu u pitanju, vrijeme moe postati bolno dugako, vjeno. Ali ima i gorih stvari. Nesposobnost da se prisjetimo imena sve je ea to vie starimo, posebno ako imamo Y kromosom. Ali ako suprug sluajno due vrijeme ne prepoznaje ime ili lice supruge, njegov gaf tvori jednu posve drugu priu. O njemu emo poeti razmiljati kao o klinikom sluaju, a vrlo je vjerojatno da e zavriti i u neurolokoj klinici. I na poetku i na kraju ivota, na prepoznavajue pamenje moemo se vie oslanjati negoli na memorijsko pamenje; ono je mnogo bitnije. Primjerice, teko se prisjeamo podataka o osobi koju ne prepoznajemo.* Prepoznavajue pamenje evoluirana je sposobnost koju iskoritava heuristika prepoznavanja. Ve smo zavirili u prepoznavanje; pogledajmo ga sada izbliza. * Neki su zastupali tezu da te razlike ne upuuju na razliite procese ve da je raspoznavanje samo jednostavniji oblik prisjeanja (Anderson et al., 1998.). 108 Snaga intuicije Ne postoji samo jedno provizorno pravilo kojim se rukovodimo tijekom cijeloga ivota. Ali sljedea pria o momku po imenu Reese pokazuje kako u svakodnevnom ivotu puko prepoznavanje bitno oblikuje nae intuicije i emocije. Ah, ta imena Reese se rodio u Spokaneu, u saveznoj dravi Washington, i u tom je gradu proveo mladost. Nedavno su ga nominirali za nagradu za izvrsnost u brizi za pacijente prve pomoi, te su ga pozvali da avionom dode u London. Kada putuje izvan zemlje, on zavidi ljudima koji kau da su iz New Yorka, ili nekog drugog grada, grada koji ne potie novo pitanje: "Otkuda?" Obrazovao se u Interdisciplinarnom centru za medicinsku pomo u Spokaneu, blizu mineralnih nalazita Coeur d'Alene. Kada pria o tome, on je ve navikao da ga ljudi blijedo gledaju, pa odmah dodaje: "To su rudnici zlata i srebra", a na to njegovi sluatelji barem kau: "Ah-a." On rijetko zaboravlja spomenuti da je Spokane mjesto gdje su prema legendi, u potpunoj anonimnosti, poginuli Butch Cassidy i Sundance Kid, poznati pljakai banaka i vlakova i prvi lanovi Divlje horde. Na to ljudi obino uzvraaju: "Da, gledao sam film. Dobar je. Ali nisu li ih ubili u Boliviji?" Ma to da je od toga istina, to su barem imena koja ljudi prepoznaju i ona su povezana s njegovim rodnim gradom, a to ga u vlastitim oima ini trunicu vanijim. Na letu za London, Reese sjedi uz Britanku obuenu u odjeu Chanel, koja ga pita to radi u ivotu. Reese objanjava kako radi u klinici Westminster i nada se da je ula za reputaciju njegove klinike. U daljnjem razgovoru on spominje da je kupio dionice kako bi mogao platiti studij svoje djece, ali kako nikada ne bi kupio dionice za koje nikada nije uo. On ima vrste stavove o ispravnom ulaganju, jer eli da njegovo dijete dobije dobru naobrazbu a ne da zavri kao on; na koledu bez imena. Njegova trogodinja ki ve prepoznaje Mickeyja Mousea i Ronalda McDonalda. Ona voli gledati Disneyjeve filmove i jesti Big Mac. Premda nita ne zna o glazbi, njezino se lice ozari kada uje Madonnu ili Michaela Jacksona. Njegova djevojica esto ga moli da joj kupi igrake koje se reklamiraju na televiziji i boji se ljudi koje prije nije vidjela. Veer prije putovanja razboljela se i umjesto da je odvede u oblinju kliniku, Reese ju je odveo k lijeniku kojega je poznavala. Kada je stigao u London, iz poziva na prijam saznao je da je veera formalne prirode - s frakom i kravatom. Nije imao frak Jeste li ikada uli. 109 niti je znao gdje se moe nabaviti. Na internetu je potraio "londonske krojae", prepoznao "Savile Row" i brzo pohitao onamo da nabavi sako za veeru. Na prijamu, za veerom, stajao je u velikoj prostoriji za ples, nelagodno promatrao ljude obuene u crno i bijelo, i uzalud traio neko poznato

lice. Tada je ugledao enu iz aviona i osjetio olakanje. Reese je dobio drugu nagradu i dobro se zabavljao u Londonu sve do posljednjeg dana, kada mu je lopov ukrao jedan koveg. Kada su ga pitali za opis lopova, on nije mogao pruiti pouzdane podatke, ali je kasnije, u policijskoj stanici, na jednoj od fotografija prepoznao ovjeka. Kada se vratio kui u Spokane i svojoj obitelji, Reesu je bilo drago. Nova lica i mjesta ine ga nervoznim, a poznata ga imena i lica ispunjavaju osjeajem lagodnosti i bliskosti. PREPOZNAVAJUE PAMENJE Prepoznavanje je sposobnost razlikovanja novoga i ve doivljenoga, odnosno staroga i novoga. Prepoznavanje i prisjeanje dijele na svijet na tri stanja pamenja. Kada posjetitelji ulaze u moj ured, oni e predstavljati primjere jedne od triju vrsta ljudi: ljude ija lica ne prepoznajem, lica koja prepoznajem ali o kojima ne mogu rei ba nita osim da ih prepoznajem (to se u kotskoj zove tartling), i lica koja prepoznajem, kojih se sjeam i o kojima mogu neto rei. Prepoznavajue pamenje nije savreno; moda u doivjeti pogrean osjeaj ve vienoga, a moda se neu prisjetiti da sam osobu ve sreo. Ali, takve greke nisu nuno disfunkcionalne, jer kao to emo ubrzo vidjeti, zaborav ustvari moe koristiti heuristici prepoznavanja. Sposobnost prepoznavanja prilagoava se strukturi okoline. Sre-brnasti galebovi prepoznaju svoje mladune kako bi ih u opasnosti mogli spasiti. Njihova gnijezda smjetena su na tlu, a to znai da je mladuncima lako izai iz njih, pa je susjednim galebovima isto tako lako ubiti ih. Ali oni ne prepoznaju svoja jaja i sretni su kada sjede na jajima drugih galebova, ili na drvenoj lutki koju je izradio eksperimen-tator." No izvan eksperimenta, u prirodnoj situaciji, ini se da im nije potrebna sposobnost prepoznavanja vlastitih jaja jer se njihova jaja ne koturaju dovoljno daleko da stignu do drugog gnijezda. Pomanjkanje ili nesposobnost prepoznavanja u prirodnome svijetu esto se izrabljuje. * Dawkins, 1989., 102. 110 Snaga intuicije Europske kukavice iskoritavaju nesposobnost drugih ptica da prepoznaju njihova jaja i stoga lijeu svoja jaja u gnijezda drugih ptica. ini se da domaini tih gnijezda u mozgu imaju upisano pravilo "Hrani bilo koju ptiicu koja sjedi u tvojem gnijezdu". U toj specifinoj ptijoj okolini, u kojoj su gnijezda odvojena i u kojoj se mladunci ne mogu micati iz svojega gnijezda, pojedinano prepoznavanje ne slui nuno iskljuivo za brigu o mladuncima. Za razliku od ptica, ljudi imaju nevjerojatno jaku sposobnost prepoznavanja lica, glasova i slika. U moru slika, zvukova, okusa, mirisa i taktilnih doivljaja, od kojih su neki novi, a drugi ve doivljeni, identificirati ih ne predstavlja nam gotovo nikakav problem. U jednom izvanrednom eksperimentu, sudionicima su prikazivali 10.000 slika, svaku po pet sekundi. Dva dana kasnije, ispitanici su tono identificirali 8.300 slika.* Nema tog kompjutorskog programa koji bi mogao prepoznati toliko lica koliko ih moe prepoznati dijete. Zato je tomu tako? Kao to sam spomenuo u etvrtom poglavlju, ljudi su jedna od rijetkih prirodnih vrsta u kojoj nesrodni lanovi razmjenjuju dobra i usluge, sklapaju drutvene ugovore i oblikuju organizacije. Kada ne bismo bili sposobni prepoznavati lica, glasove ili imena, ne bismo mogli rei koga smo prije sreli i zbog toga se ne bi prisjeali tko je prema nama bio dobar a tko nas je prevario. Stoga se drutveni ugovor, recipronost - "ja u s tobom podijeliti svoju hranu danas, a ti e mi vratiti uslugu sutra" - ne bi mogao odrati. Prepoznavajue pamenje esto ostaje nedirnuto kada se otete drugi oblici pamenja poput prisjeanja. Stariji ljudi boluju od gubitka sjeanja, a neki pacijenti koji boluju od odreenih vrsta oteenja mozga imaju problema rei to znaju o objektu ili gdje su se s njim susreli. Ali oni esto znaju (ili se ponaaju na nain koji to dokazuje) da su ve ranije bili u doticaju s objektom. Upravo je to bio sluaj s R.-om, pedesetpe-togodinjim policajcem koji je poeo bolovati od tako ozbiljnog oblika amnezije da se nije mogao prisjeati svoje supruge, majke i ljudi koje je neko znao. Mogli bismo rei da je gotovo izgubio i svoju sposobnost za prepoznavanje. Pa ipak, na testovima u kojima su mu pokazivali parove fotografija od kojih je na jednoj bila slika poznate, a na drugoj nepoznate osobe, on je isto tako tono kao i posve zdrava osoba moStanding, 1973.

Jeste li ikada uli. 111 gao izabrati onu poznatu.* Oteena je bila njegova sposobnost da se prisjeti bilo ega o osobama koje je prepoznavao. Kako prepoznavanje nastavlja funkcionirati ak i kada se gotovo sve drugo slomi, smatram da je rije o primordijalnom psiholokom mehanizmu. Kao to smo pokazali u prvome poglavlju, u opisu pitanja za milijun dolara, svrha heuristike prepoznavanja nije da prepozna objekte, ve da stvori zakljuke o neemu to nismo prepoznali. A ovdje emo to poblie ispitati. HEURISTIKA PREPOZNAVANJA Heuristika prepoznavanja jednostavno je orue iz nae kutije s adaptivnim alatima. Ona vodi nae intuitivne sudove, zakljuke i osobne izbore. Sud zovemo zakljukom kada postoji jednostavan, dobro definiran kriterij pomou kojega emo moi rei hoe li Dow Jones sljedei tjedan rasti ili hoe li neki igra pobijediti na Wimbledonu. Zakljuci mogu biti toni ili netoni i zbog njih moemo stei ili izgubiti bogatstvo. Kada ne postoji samo jedan kriterij za stvaranje zakljuka, sud zovemo osobnim izborom - pri izboru odjee, ivotnoga stila ili partnera. Osobni izbori ee su stvar ukusa negoli objektivno ispravni, premda je crta koja razdvaja ispravne i neispravne zakljuke esto maglovita. Razmotrimo najprije osobne izbore. Jedan profesor menadmenta rekao mi je da se pri nabavci stereouredaja oslanja na prepoznavanje poznatih marki. Da neto naui o gomili stereouredaja koji preplavljuju trite, on ne gubi vrijeme prouavanjem specijaliziranih magazina. On se oslanja na marke za koje je uo, poput Sonvja. Njegovo je provizorno pravilo ono: I Kada kupuje stereoureaj, izaberi marku koju prepoznaje i to drugi najjeftiniji model. * Warrington i McCarthy, 1988.; Schacter i Tulving, 1994. Laboratorijska su istraivanja potvrdila da memorija pukog prepoznavanja hvata informacije ak i u zadacima u kojima pozornost nije usmjerena samo na jednu stvar. Takvi zadaci podrazumijevaju ometenost koja ne doputa stvaranje znatnijeg pamenja. (Jacoby et al., 1989.). 112 Snaga intuicije Prepoznavanje marke smanjuje izbor, a naelo drugog najjeftinijeg modela dodano je pri konanom odluivanju. Naelo tog izbora jest sljedee: ako sam uo za kompaniju, to je vjerojatno zbog toga to su njezini proizvodi dobri. Opravdanje profesora za dodatni korak (kupovine drugog najjeftinijeg modela) jest injenica da je kvaliteta tehnologije stereoproizvoda dosegla tako visoku razinu da vie ne primjeuje kvalitativnu razliku medu proizvodima. Njegovo naelo izbora cijene izbjegava najjeftiniji proizvod i potencijalno najmanje pouzdani model koji kompanija proizvodi za trite s niskim cijenama. To pravilo tedi vrijeme i vjerojatno ga titi od prevara. Sada razmotrimo zakljuke. Heuristika prepoznavanja moe navesti na ispravne zakljuke kada postoji bitna korelacija izmeu prepoznavanja i onoga to elimo znati. Jednostavnosti radi, pretpostavimo da je korelacija pozitivna. Evo kako glasi heuristika prepoznavanja za zakljuke o alternativama: i Ako prepozna jedan objekt, ali ne i drugi, pretpostavi da taj objekt ima viu ocjenu. Iz iskustva moemo nauiti je li korelacija pozitivna ili negativna. U konkurentnim situacijama postoji bitna korelacija izmeu prepoznavanja i kvalitete, recimo kada usporeujemo vrijednost fakulteta, kompanija ili sportskih klubova. Kada korelacija postoji, neznanje je informativno: injenica da niste uli za fakultet, tvrtku ili momad o njima neto govori. Jednostavan nain mjerenja informativnosti vaeg neznanja jest pomou valjanosti prepoznavanja. Razmotrimo esnaest teniskih susreta u mukoj konkurenciji treeg kola turnira u Wimbledonu godine 2003.: ; Andy Roddick - Tommy Robredo ; Younes el Aynaoui - Andre Agassi j ] Roger Federer - Ma rdy Fish ; Robin Soderling-Tim Henman j \ Paradom Srichaphan - Rafael Nadal j Karol Kucera - David Nalbandian ; j Rainer Schuettler - Todd Martin Radek Stepanek- Mark Philippoussis ] ; Jonas Bjorkman-Justin Gimelstob \ Sargis Sargsian-Juan Carlos Ferrero ;

] Max Mirnyi - Ivo Karlovi : Jarkko Nieminen - Olivier Rochus j j Feliciano Lopez - Flavio Saretta j Jiri Novak - Alexander Popp j Sjeng Schalken - Victor Hanescu ; Wesley Moodie - Sebastien Grosjean j Jeste li ikada uli. 113 Strunjak koji prepoznaje sva imena navedenog skupa igraa, ali ni posvemanja neznalica u tenisu, ne mogu se koristiti heuristikom prepoznavanja pri zakljuivanju tko e biti pobjednik. Samo ako ste djelomini neznalica, a to znai da ste uli za neke, ali ne i za sve igrae, vae se intuicije mogu rukovoditi tom heuristikom. Da bismo odredili vau osobnu valjanost prepoznavanja, oznaite sva imena tenisaa za koje ste uli. Potom uzmite parove u kojima ste uli za jednog igraa ali ne i za drugoga. Izbrojite sve sluajeve u kojima je igra kojeg ste prepoznali pobijedio u susretu (pobjednik je uvijek boni igra, tj. prvi s popisa u lijevoj, a drugi u desnoj koloni). Podijelite taj broj brojem svih parova u kojima ste prepoznali jednog ali ne i oba igraa, i to je valjanost vaeg prepoznavanja za taj skup. Recimo, ako ste prepoznali samo Roddicka, Federera, Schuettlera, Agassija i Novaka, heuristika prepoznavanja tono predvia u etiri od pet sluajeva; to znai da je valjanost vaeg prepoznavanja 80 posto. Oslanjanjem na to provizorno pravilo, pogrijeili biste samo u sluaju susreta Novak-Popp, premda inae gotovo nita ne znate. Prepoznavanjem se najuinkovitije moete koristiti ako ste uli za polovinu igraa, ni vie ni manje. Ako je ispravnost vaeg prepoznavanja via od 50 posto, u vaem neznanju ima mudrosti; pogaali ste bolje negoli da ste pogaali sluajno. Ako elite testirati valjanost svoga prepoznavanja na drugim primjerima, evo formule za sve parove u kojima prepoznajete jednu alternativu ali ne i drugu. Ona se moe odnositi na gradove, tvrtke ili sportske klubove: ! Valjanost prepoznavanja dobivamo kada broj tonih zakljuaka podijelimo sumom tonih i i ! netonih zakljuaka. j Heuristika prepoznavanja, ba kao i sva ostala provizorna pravila, ne dovodi uvijek do tonih odgovora. Zbog toga je ispravnost prepoznavanja obino manja od 100 posto. Vae prepoznavanje nema istu valjanost za sve probleme, ve ovisi o klasi predmeta (kao to su ovogodinji muki natjecatelji na Wimbledonu) i vrsti zakljuka koji radite (recimo: tko e pobijediti). Razmotrimo primjer potencijalno smrtonosnih bolesti i zaraza. U jednoj studiji u kojoj su se testirali zakljuci ispitanika uestalosti dviju vrsta bolesti, 114 Snaga intuicije posredovanje kvaliteta prepoznavanje Slika 7-1. Kako funkcionira heuristika prepoznavanja. Utjecaj kvalitete: objekti visoke kvalitete ee se spominju u medijima od objekata niske kvalitete. Utjecaj publiciteta: objekti koji se ee spominju ee se i prepoznaju. Valjanost prepoznavanja: objekti koji se ee prepoznaju obino imaju i viu kvalitetu (prema: Goldstein i Gigerenzer 2002.) recimo astme ili tularemije, valjanost (ispravnost) prepoznavanja iznosila je oko 60 posto.' A to znai da je u 60 posto sluajeva prepoznata bolest doista i bila proirenija. To je bolje od sluajnog pogaanja, ali ne ba tako dobro kao predvianje pobjednika u wimbledonskim teniskim susretima, za koje je studija utvrdila ispravnost u 70 posto sluajeva. Kada elimo zakljuiti koji je od dva strana grada vei po broju stanovnika, ispravnost je jo i via i iznosi oko 80 posto. U svakom od tih sluajeva postoji "posrednik" koji usmjerava pozornost ope javnosti na imena bolesti, igraa ili gradova. Rije je o novinama, radiju, televiziji ili usmenoj predaji. * Pachur i Hertwig, 2006. Raspoznavanje vrijednosti za mukarce pojedinano na Wimbledonu 2003. prikazano je u Serwe i Frings, 2006., a populacije gradova u Goldstein i Gigerenzer, 2002., i Pohl, 2006. Obratite pozornost na to da se heuristika prepoznavanja odnosi na povlaenje informacija iz memorije, a ne iz podataka na raspolaganju gdje bi pristup informacijama o alternativama koje se ne prepoznaju bio mogu. Jeste li ikada uli.

115 Slika 7-1 prikazuje kako funkcionira heuristika prepoznavanja. Na desnoj strani slike vidimo djelomine neznalice, tj. ljude koji imaju ogranieno prepoznavanje imena. Na lijevoj strani nalazi se ono o emu pokuavaju neto zakljuiti (kvaliteta), recimo tko e pobijediti u sportskom natjecanju, koji je grad vei ili koji je proizvod bolji. Na vrhu postoji posrednik u okolini, primjerice novine. Kvaliteta igraa ili proizvoda moe odraavati podatak koliko se esto spominju u novinama. Ako je tomu tako, utjecaj kvalitete je visok. Proizvoa tenisica, primjerice, moe odluiti proizvoditi kvalitetnije cipele i pouzdati se da e kvaliteta proizvoda dovesti do veeg publiciteta u medijima. I obrnuto, to se ee ime pojavljuje u vijestima, to e vjerojatnije osoba uti za to ime, bez obzira na njegovu stvarnu kvalitetu. Proizvoa se stoga moe odluiti za prosjean proizvod, ulagati izravno u reklame i nadati se da e ljudi kupovati proizvod jer su za nj uli. Ovdje je utjecaj publiciteta vaan faktor. To znai da radimo preicu u trokutu, a to mnogi reklamni agenti doista i rade. Ako mjerimo utjecaj kvalitete i publiciteta, moemo predvidjeti u kojim situacijama oslanjanje na prepoznavanje imena moe biti informativno ili pogreno. Toliko o teoriji. Ali oslanjaju li se ljudi doista na heuristiku prepoznavanja u stvarnome svijetu? Zaponimo s nogometnim susretima. ENGLESKI NOGOMETNI KUP Engleski nogometni savez (FA), utemeljen 1863., glavna je ustanova u rukovoenju engleskim nogometom. Ona predstavlja vie od milijun igraa iz desetaka tisua klubova i organizira nacionalna natjecanja. FA kup najstarije je nogometno natjecanje na svijetu i glavno je izluno natjecanje za engleske klubove. Momadi se sparuju sluajno, tako da se vrlo poznati klubovi esto natjeu protiv manje poznatih klubova u niim ligama. Razmotrite sljedei susret u treem krugu FA kupa: Manchester United protiv Shrewsbury Towna Tko e pobijediti? Prema jednoj studiji, pedeset pet britanskih studenata i pedeset turskih studenata (koji i ive u Turskoj) predvialo je rezultate 116 Snaga intuicije ovog i ostalih 31 susreta treeg kola FA kupa.* Britanski su ispitanici mnogo znali o prethodnim rezultatima ili sadanjem stanju tih dvaju klubova, te su prije zakljuka o tome tko e pobijediti mogli razmotriti razloge "za" i "protiv" svakog navedenog kluba. Turski sudionici malo su znali o tome (ili moda nisu bili toliko zainteresirani za engleske nogometne klubove), pa su mnogi tijekom ispitivanja protestirali zbog razine njihova neznanja. Unato tomu, turski su ispitanici predviali gotovo isto tako tono kao i engleski (63 naprema 66 posto tonih predvianja). Razlog za tako dobar uinak turskih laika jest u tome to su se oni intuitivno i dosljedno (u 95 posto, odnosno u 627 od 662 sluaja) oslanjali na heuristiku prepoznavanja. Prisjetimo se kako se strunjak koji je uo za sve momadi ne moe koristiti heuristikom prepoznavanja. A osoba koja nikada nije ula za Shrewsbury Town ve samo za Manchester United do odgovora moe doi bre, pozivanjem na svoje djelomino neznanje. KAKO IZ POJEDINANOG NEZNANJA NASTAJE KOLEKTIVNA MUDROST Svake godine milijuni gledatelja gledaju teniske susrete u Wimbledonu, jednog od etiri godinja "grand slam" turnira i jedinog koji se jo uvijek odigrava na prirodnoj travi. Godine 2003., u pojedinanoj mukoj konkurenciji natjecalo se 128 igraa. Ve smo vidjeli imena 32 igraa koji su doli do treeg kola. Igrae rangira Savez profesionalnih teniskih igraa i odluka wimbledonskih strunjaka. Za svaki od 127 susreta, prema rangu igraa moemo predvidjeti koji e igra pobijediti u susretu. Ustvari, dvije ATP ljestvice tono su predvidjele pobjednike (jedna u 66, a druga u 68 posto susreta). Strunjaci su pogaali i neto bolje. Njihova ljestvica tono je predvidjela rezultate u 69 posto sluajeva. Kako obini ljudi intuitivno prosuuju tko e pobijediti? Jedna je studija pokazala da su u 90 posto sluajeva, kada su kao laici i igrai amateri uli za jednog sudionika, ali ne i drugog, slijedili heuristiku prepoznavanja.* Tenisai amateri uli su za imena prosjeno polovine * Ayton i Onkal, 2005. Slino Andersson et al., 2005., objavio je da su laici predvidjeli ishod

Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. godine podjednako uspjeno kao i strunjaci. f Serwe and Frings, 2006. Predvianja su se odnosila na uzorak od 96 od ukupno 127 parova. Korelacija izmeu tri slubena poretka iznosila je od 0,58 do 0,74, a korelacija izmeu dva poretka stvorena na osnovi prepoznavanja iznosila je 0,64. Odnosi na kladionicama, neusJeste li ikada uli 117 ATP lista ATP ulazna lista Strunjaci Laici Amateri Slika 7-2. Kako predvidjeti ishode susreta na vvimbledonskom turniru u mukom singlu 2003.? Stupci su sljedei: (1) rang ATP ljestvice za prvaka, slubeno i svjetski priznato rangiranje teniskih igraa u kalendarskoj godini; (2) rangiranje ATP ulazne ljestvice, slubeno rangiranje igraa u posljednja 52 tjedna i (3) postavljeni nositelji, tj. struno rangiranje vvimbledonskih slubenika. Ishodi su se predviali i prema kolektivnom prepoznavanju laika koji su uli samo za nekoliko igraa, i prema prepoznavanju igraa amatera koji su prepoznavali imena samo polovine igraa. Kolektivno prepoznavanje na temelju predvianja djelominih neznalica predvidjelo je stvarne rezultate jednako ili bolje od tri slubena naina rangiranja (Servve i Frings, 2006.). igraa, a laici su uli samo za njih etrnaest. Sve su igrae rangirali prema broju sluajeva u kojima su laici prepoznavali njihova imena i stvorilo se predvianje prema kojem e pobijediti igrai s viim rangom na ljestvici prepoznavanja. Takvo rangiranje nazvat u kolektivnim prepoznavanjem. Biste li se kladili na kombinirano neznanje ljudi koji nikada nisu uli za polovinu natjecatelja u Wimbledonu? Kolektivno prepoznavanje laika tono je predvidjelo ishode u 66 posto susreta, a to je bilo jednako tako dobro kao i predvianje na temelju rangiranja ATP ulazne ljestvice. Skupina tenisaa amatera tono je predvidjela rezultate u 72 posto susreta, to je bilo bolje od sva tri slubena rangiranja (slika 7-2). Jedna studija wimbledonskog turnira godine 2005. ponovila je taj nevjerojatan rezultat. Obje studije poredivi s ostalim porecima jer se obnavljaju nakon svakog mea, tono su predviali u 79 posto sluajeva. Rezultate su ponovili Scheibehenne i Brder, 2006., za Wimbledon 2005. 118 Snaga intuicije pokazuju kako do kolektivne mudrosti moe doi iz pojedinanog neznanja, odnosno kako postoji koristan stupanj neznanja, u kojem manje znanja znai vie. Ali ti nam rezultati ne kau kada e do toga doi, niti zato. EFEKT MANJE JE VIE Dopustite mi da vam ispriam udnu priu o tome kako smo otkrili odnosno "nabasali" na efekt manje je vie. Testirali smo posve drugu teoriju za koju nam je trebala skupina lakih i skupina tekih pitanja. Za laki skup pitanja izabrali smo stotinu pitanja poput ovoga: "Koji grad ima vie stanovnika, Miinchen ili Dortmund?", a gradove smo sluajno izabirali s popisa sedamdeset pet najveih njemakih gradova.* I ta smo pitanja postavljali studentima na Sveuilitu u Salzburgu, gdje sam tada predavao studentima koji su dosta znali o njemakim gradovima. Mislili smo da e stotinu slinih pitanja o sedamdeset pet najveih amerikih gradova predstavljati skupinu tekih pitanja, ali kada smo vidjeli rezultate, nitko nije mogao vjerovati svojim oima (jer nismo itali prvo poglavlje ove knjige). Odgovori studenata za amerike gradove bili su neznatno toniji od njemakih! Ja nisam shvaao kako ljudi mogu tonije ili isto tako dobro odgovarati na pitanja o neemu o emu manje znaju. Salzburg ima sjajne restorane. Te veeri skupina mojih istraivaa veerala je u jednome od njih i svi smo se alili to nam je eksperiment propao. Uzalud smo pokuavali objasniti te nevjerojatne, lude podatke. Napokon nam je sinulo! Ako studenti znaju dovoljno malo, odnosno ako nikada nisu ni uli za velik broj amerikih gradova, oni se moda intuitivno pozivaju na svoje neznanje kao na informaciju. A to nisu mogli uiniti kada je rije o njemakim gradovima. Iskoristivi mudrost odsutnog znanja (tj. neznanja), oni su postizali jednako dobre rezultate za amerike gradove. Cesto se govori kako su istraivai poput mjeseara i kako ih njihova kreativna intuicija vodi prema intelektualnim ciljevima koje prije nikada nisu mogli jasno prepoznati. U ovome sluaju, ja sam bio

* Hoffrage, 1995.; vidi takoer Gigerenzer, 1993. Jeste li ikada uli. 119 taj mjesear koji nije razumio kreativna nagaanja intuitivnoga uma. Do otkria je dolo sluajno: nismo uspjeli ostvariti jednu stvar, ali smo postigli drugu, jo zanimljiviju. Ali, kako uope dolazi do efekta manje je vie? Razmotrimo tri brata, Amerikanca, koji se prijavljuju za novu kolu u dravi Idaho. Ravnatelj pojedinano ispituje opu razinu njihova znanja, i poinje sa zemljopisom. Spominje dvije europske zemlje, panjolsku i Portugal, i pita koja od njih ima vie stanovnika. Najprije odgovara najmlai brat. On nikada nije ni uo za Europu, a kamoli za drave u njoj, stoga naslijepo pogaa. Ravnatelj ga ispituje i o drugim parovima zemalja, ali mali brat nagaa i pada na ispitu. Sada je red na drugome bratu. Za razliku od svog malog brata, on povremeno gleda televizijske vijesti pa je uo za pola europskih zemalja. Premda misli da pogaa naslijepo, jer nita specifino ne zna o zemljama koje je prepoznao, on na tri etvrtine pitanja odgovara tono i prolazi test. Napokon, ispituje se i najstariji brat. On je uo imena svih europskih zemalja, premda ni on o 8075 70 3 65 m ...........d........... srednji brat 60 55 50 -Id* najmlai ')rat najstariji brat y. nijedna pola broj prepoznatih drava sve Slika 7-3. Efekt manje je vie. Na slici su prikazana tri brata koja pitamo koje zemlje imaju vie stanovnika. Oni ne znaju nita o tim zemljama, ali s tim da je srednji brat uo za imena pola tih zemalja, a stariji za sve. Najmlai i najstariji brat ne mogu se oslanjati na prepoznavanje imena jer nisu uli ni za jednu, odnosno jer su uli za sve, stoga pogaaju na razini sluajnosti. Samo se srednji brat moe koristiti heuristikom prepoznavanja, koja poboljava njegov uinak bez poznavanja ikakvih injenica. 120 Snaga intuicije njima, osim samih imena, ne zna nita posebno. Na ope iznenaenje, njegovi su rezultati gori od rezultata srednjega brata. Kako se to moe dogoditi? Najmlai brat, koji nije uo ni za jednu zemlju, ne moe se koristiti heuristikom prepoznavanja i njegov je uinak na razini sluajnog pogaanja (slika 7-3). Ni najstariji brat, koji je uo za sve europske zemlje, ne moe se njome koristiti, i njegov je rezultat takoer na razini sluajnog pogaanja (tj. 50 posto). Samo se srednji brat, koji je uo za neke, ali ne za sve zemlje, moe koristiti heuristikom prepoznavanja, jer je uo za pola zemalja, stoga se njima moe koristiti najee - i zato je njegov uinak najbolji. Njegov je rezultat 65 posto tonih odgovora. Zato? Valjanost prepoznavanja u njegovu je sluaju 80 posto, to je tipina vrijednost. U pola sluajeva srednji brat mora pogaati, a u ostalim se sluajevima moe koristiti heuristikom prepoznavanja. Prilikom pogaanja tono je odgovorio na polovicu svih pitanja (to je 25 posto tonih, odnosno polovica od broj prepoznatih drava Slika 7-4. Efekt manje je vie kada ljudi neto znaju. Najstarija sestra ula je za sve zemlje i zna neke injenice, stoga dobiva 60 posto tonih odgovora. Srednja sestra nije ula za pola zemalja, i

stoga se oslanja na prepoznavanje imena i dobiva vie tonih odgovora od svoje sestre. Efekt manje je vie nestaje samo kada je vrijednost znanja ista kao i vrijednost prepoznavanja. Jeste li ikada uli. 121 polovice), a kada je koristio heuristiku, na 40 posto pitanja odgovorio je tono (tj. na 80 posto druge polovice pitanja). Zajedno, to znai da je tono odgovorio na 65 posto pitanja, to je mnogo bolje od puke sluajnosti, premda o broju stanovnika europskih zemalja ne zna nita. Crta na slici povezuje tri brata i pokazuje kakav bi im bio uinak pri srednjoj razini prepoznavanja imena. Na desnoj strani te krivulje vidljiv je efekt manje je vie: brat koji prepoznaje sve zemlje ima loiji uinak. Sada razmotrimo tri sestre koje se upisuju u istu kolu. Dvije starije znaju neto, recimo da je Njemaka zemlja s najveim brojem stanovnika u Europi. To dodatno znanje omoguuje im 60 posto tonih odgovora (tj. deset posto vie od sluajnih pogodaka) kada prepoznaju obje zemlje.* Ravnatelj im postavlja iste testove. Poput najmlaeg brata, najmlaa sestra nije nikada ula ni za jednu europsku zemlju i pogaa na razini sluajnosti, a najstarija, koja je ula za sve, sada dobiva 60 posto tonih odgovora. Nijedna od njih ne moe se koristiti heuristikom prepoznavanja. Srednja sestra, koja je ula za pola zemalja, ponovno je bolja od najstarije, kako pokazuje slika 7-4. Znai li to da je djelomino neznanje uvijek bolje? Srednja krivulja na slici 7-4 pokazuje situaciju u kojoj nestaje efekt manje je vie. A to se zbiva kada valjanost neijeg znanja postane jednaka ili nadilazi prepoznavanje. U gornjoj krivulji, obje imaju vrijednost 80 posto. To znai da netko zna dovoljno da tono pogodi u 80 posto sluajeva kada prepozna obje zemlje, a 80 posto kada prepoznaje samo jednu.f Ovdje manje nije vie. * Takva 60-postotna slika zove se vrijednost znanja i definirana je kao ispravna proporcija kada su obje alternative prepoznate. S druge strane, vrijednost prepoznavanja definira se kao ispravna proporcija ako se prepozna samo jedna alternativa i kada se koristi heuristika prepoznavanja (Goldstein i Gigerenzer, 2002.). f Krivulje na slici 7-4 mogu biti derivirane na formalan nain. Pomislite na osobu koja prognozira o N objekata, kao to su igrai tenisa ili drave, i koja prepoznaje n tih objekata. Broj n moe varirati od vrijednosti 0 do vrijednosti N. Zadatak je predvidjeti koji od dva objekta ima viu vrijednost s obzirom na zadani kriterij (kao to je igra koji e pobijediti u meu). Postoje tri mogunosti: osoba prepoznaje jedan od dva objekta, nijedan ili oba. U prvom sluaju osoba e primijeniti heuristiku prepoznavanja. U drugom sluaju e morati pogaati, a u treem e se morati osloniti na znanje. Brojevi nnn, nnp, npp predstavljaju broj sluajeva u kojima se jedna od tri mogunosti pojavljuje (n = neprepoznavanje, p = prepoznavanje). Ako se netko oslanja na heuristiku prepoznavanja i ako se svaki objekt spari sa svakim drugim objektom jedanput, dobivamo sljedee: Broj tonih predvianja = nnna + nnpl/2 + npp(3 122 Snaga intuicije Daniel Goldstein i ja pokazali smo da se efekt manje je vie pojavljuje u razliitim situacijama. Prvo, on se pojavljuje kada u dvije skupine ljudi skupina koja zna vie donosi loije zakljuke od skupine koja zna manje, to pokazuje primjer iz prvoga poglavlja, kada su ameriki i njemaki studenti odgovarali na pitanje je li vei Detroit ili Milwaukee. Drugo, efekt manje je vie pojavljuje se kada je rije o razliitim domenama, tj. kada ista skupina ljudi postie veu tonost u domeni u kojoj zna manje i u domeni u kojoj zna vie. Primjerice, kada smo amerike studente testirali o veliini amerikih gradova (New York ili Chicago) i veliini njemakih gradova (Kln ili Frankfurt) oni su postigli prosjeno 71 posto tonih odgovora za vlastite gradove, i neto vie njima manje poznatih njemakih gradova (73 posto tonih).' Do tog je efekta dolazilo ak i kada su mnogi ameriki ispitanici ve znali za poredak triju najveih amerikih gradova, te stoga nisu morali donositi nikakve zakljuke. Tree, efekt manje je vie pojavljuje se prilikom stjecanja znanja, tj. kada uinak pojedinca isprva raste a potom pada. Sve su to izrazi istog opeg naela, koje nam moe pomoi da objasnimo zato teniski amateri mogu predviati bolje od slubenih ATP rangiranja ili od rang-liste strunjaka u Wimbledonu.

KADA POMAE ZABORAV? Zdrav razum kae nam da zaborav onemoguuje dobro prosuivanje. Ali u ranijim poglavljima knjige sreli smo ruskog mnemonista Sereevskog, ije je pamenje bilo tako savreno da je zbog rijeke detalja u kojima se utapao teko mogao prepriati saetak prie. Psiholozi su detaljno ispitali kako zaborav koristi heuristici prepoznavanja.1 Razmotrimo jo jednom najstariju sestru koja prepoznaje sve zemlje (slika 7-4). Kada bismo je mogli pomaknuti ulijevo na krivulji, prema srednjoj sestri, ona bi postizala bolje rezultate. Da je zaboravljala neke zemlje, ee bi Prvi izraz na desnoj strani jednadbe stoji za toan broj povezivanja koritenjem heuristikom prepoznavanja; npr., ako imamo deset sluajeva u kojima je jedan od dva objekta prepoznat, a vrijednost prepoznavanja iznosi 0,8, tada moemo oekivati osam tonih odgovora. Drugi izraz predstavlja pogaanje, a trei izjednaava broj tonih povezivanja u sluaju koritenja znanjem koje stoji u pozadini prepoznavanja ( je vrijednost znanja). Uglavnom, pod pretpostavkom da e se osoba koristiti heuristikom prepoznavanja i da su a i konstantni, moe se dokazati da e heuristika prepoznavanja poluiti efekt manje je vie ako je a> (Goldstein i Gigerenzer, 2002.). * Goldstein i Gigerenzer, 2002. t Schooler i Hertwig, 2005. Jeste li ikada uli. 123 se mogla koristiti heuristikom prepoznavanja. A previe zaboravljanja bilo bi tetno: da se pomaknula previe ulijevo prema najmlaoj sestri, ona bi ponovno postizala loije rezultate. Drugim rijeima, da se najstarija sestra vie ne moe tono prisjetiti svih zemalja, ona bi taj nedostatak mogla iskoristiti. Ali taj efekt moemo dobiti samo ako su njezine greke u pamenju sistematske a ne sluajne; recimo kada bi zaboravljala manje zemlje. Slika 7-4 pokazuje da koristan uinak zaborava ovisi o koliini ovjekova znanja: to vie zna, to je zaborav nekorisniji. Najstariji brat zaboravom bi dobio vie negoli najstarija sestra. To bi nas moda moglo navesti na oekivanje da ljudi koji vie znaju o nekom predmetu rjee zaboravljaju. Je li zaborav evoluirao zato da pomogne zakljucima na temelju provizornih pravila? Ne znamo. Ali tek sada poinjemo razumijevati kako kognitivna ogranienja nisu samo optereenja, ve da omoguuju i vrlo dobre prosudbe. KADA JE ISPRAVNO SLIJEDITI NAJVEEG NEZNALICU? Razmotrimo jo jednom kviz iz prvog poglavlja. Ovog puta voditelj kviza trojici ljudi postavlja pitanje za milijun dolara: "Koji grad ima vie stanovnika, Detroit ili Milwaukee?" I opet, nitko nije siguran u odgovor. Ako se igrai ne sloe koji je najbolji izbor, moda bismo mogli oekivati da e to uiniti odluka skupine. To emo nazvati pravilom veine* U jednom eksperimentu dolo je do sljedeeg sukoba. Dva lana skupine ula su za oba grada i svaki je od njih neovisno tvrdio da je Milwaukee vei. Ali trei lan skupine nikada nije uo za Milwaukee, ve samo za Detroit, i zakljuio da je potonji vei. Kako su se dogovorili? Ako nam je zadano da dvojica imaju barem neko znanje o oba grada, mogli bismo oekivati da e veina odnijeti prevagu. Iznenaujue, ali u vie od pola svih sluajeva (59 posto) skupina je glasala tako da je izabrala prijedlog osobe koja je najmanje znala. Ta se brojka popela na 76 posto kada su se dva lana pozivala iskljuivo na prepoznavanje.1 * Gigone i Hastie, 1997. Pravilo veine pojavljivalo se u situacijama kada lan skupine nije mogao dokazati odgovor koji je smatrao tonim (kao to je sluaj s matematikim problemom). f Reimer i Katsikopoulos, 2004. Autori upuuju na to da do efekta manje je vie u grupama (prikazanog u iduem odlomku) formalno moe doi na isti nain, kao to je prikazano na slici 7-4. 124 Snaga intuicije Moda e nas uditi to skupine doputaju da njihovim odgovorima dominira osoba koja zna najmanje. Ali kada je ispravnost prepoznavanja vea od znanja, moemo dokazati da je rije o uspjenoj intuiciji, a to je upravo bio sluaj sa sudionicima u spomenutom eksperimentu. Stoga je toboe iracionalna odluka da se slijedi izbor lana koji zna najmanje, ustvari poveala sveukupnu tonost skupine. Ta je studija isto tako pokazala da efekt manje je vie vrijedi i u skupinama. Kada

su obje skupine imale jednaku prosjenu ispravnost prepoznavanja i znanja, skupina koja je rjee prepoznavala gradove u veini je sluajeva tonije odgovarala negoli skupina koja ih je prepoznavala ee. Primjerice, lanovi jedne skupine prosjeno su prepoznavali samo 60 posto gradova, a u drugoj 80 posto. Ali prva je skupina-dala 83 posto tonih odgovora, dok je druga tono odgovorila samo na 75 posto pitanja. Stoga se ini da lanovi skupine intuitivno imaju vie povjerenja u vrijednost prepoznavanja jer ono poveava tonost i dovodi do protuintuitivnog efekta manje je vie. Koliko je skupina prilikom odluivanja bila svjesna da slijedi mudrost neznanja? Videozapisi rasprava u skupinama u nekoliko su sluajeva pokazali da su najvee neznalice artikulirali provizorno pravilo prema kojem pojedini grad mora biti manji jer za nj nikada nisu uli, dok su ga drugi komentirali. Ali u veini sluajeva rasprave nisu pokazale neku eksplicitnu verbalizaciju ili razmiljanje. Meutim, moglo se uoiti da su ljudi koji su se pozivali na heuristiku prepoznavanja donosili brze odluke, a to je, ini se, impresioniralo one koji su znali vie i koji-su stoga morali due razmiljati. KUPOVINA POZNATIH MARKI PROIZVODA Ako itate magazine i gledate televiziju, moda ste primijetili da je velik dio reklama neinformativan. Notorna Benettonova kampanja, primjerice, uz okantne slike tijela u bazenu punom krvi ili uz sliku pacijenta koji umire od AIDS-a, prikazivala je tek ime tvrtke. Zato tvrtke ulau u takvu vrstu reklame? Odgovor je sljedei: da poveaju prepoznatljivost imena tvrtke, tj. marke proizvoda. A to je vano jer se potroai oslanjaju na heuristiku prepoznavanja. Oliviero Toscani, dizajner i ovjek koji je smislio Benettonovu kampanju isticao je kako su njegove reklame gurnule Benetton ispred Chanela u prvih pet najpoznatijih marki u cijelome svijetu, a Benettonova se prodaja Jeste li ikada uli... 125 100 80 60 40 20 20% Cream? fmttlatttr 73% kvalitetniji maslac manje kvalitetan od kikirikija maslac od s etiketom nepoznatog proizvoaa kikirikija s lako prepoznatljivom naljepnicom Slika 7-5. Poznate marke imaju bolji okus. Na testiranju okusa ljude su pitali da usporede visokokvalitetni maslac od kikirikija stavljen u posudu s naljepnicom nepoznate marke s maslacem od kikirikija loe kvalitete ali iz posude s naljepnicom vrlo prepoznatljive i poznate marke (Hoyer i Brown, 1990.). OJ o 100 80 60 40 20 0 17% maslac s nepoznatom etiketom A 75% isti maslac s lako prepoznatljivom etiketom 8% isti maslac s nepoznatom etiketom B Slika 7-6. Prepoznavanje marke motivira izbor pri kupovini. U drugom testiranju okusa isti maslac od kikirikija stavljen je u tri razliite staklenke, od kojih je jedna bila s naljepnicom nacionalno poznate marke (Hoyer i Brown, 1990.). 126 Snaga intuicije poveala deseterostruko.* Kada se ljudi ne bi oslanjali na prepoznavanje marki prilikom izbora roba, neinformativne reklamne kampanje bile bi neuinkovite i bespotrebne.

Efekt prepoznavanja imena odnosi se i na hranu. U jednom eksperimentu sudionici su mogli izabrati jednu od tri staklenke maslaca od kikirikija.* U kuanju koje je prethodilo testiranju, jedna se marka ocijenila boljom od drugih i sudionici su u testiranju naslijepo, u 59 posto sluajeva (a to je znatno vie od sluajnih pogodaka - tj. 33 posto) ustvrdili koji je proizvod kvalitetniji. U drugoj skupini sudionika, znanstvenici su na staklenke nalijepili naljepnice. Jedna je bila dobro poznata amerika marka koja se jako reklamirala i koju su svi sudionici prepoznali; za druge dvije marke ispitanici nikada nisu uli. Potom su eksperimentatori kvalitetniji maslac od kikirikija stavili u jednu od staklenki s nepoznatim naljepnicama. Bi li isti postotak sudionika i dalje birao maslac od kikirikija s najboljim okusom? Odgovor je nijean. Ovaj je put 73 posto ispitanika izabralo proizvod niske kvalitete ali s naljepnicom poznate marke, a samo je 20 posto izabralo kvalitetniji proizvod (slika 7-5). Prepoznavanje imena utjecajnije je od okusa. U drugom testiranju okusa, istraivai su stavili identian maslac od kikirikija u tri staklenke, pri emu su dvije bile oznaene nepoznatim naljepnicama, dok je trea bila oznaena naljepnicom poznate marke. Rezultat je bio gotovo identian. U ovom sluaju, 75 posto ispitanika izabralo je staklenku s poznatom markom, premda je sadraj staklenke bio isti kao i u druge dvije (slika 7-6). Na odluku o izboru staklenke nije utjecala injenica da je jedna od tih staklenki bila oznaena skupljom cijenom. Okus i cijena imaju mali uinak u usporedbi s utjecajem heuristike prepoznavanja. Ako tvrtke najprije poveaju kvalitetu proizvoda i ako kvaliteta potom usmenom predajom ili medijski povea prepoznatljivost imena, oslanjanje na prepoznavanje poznate marke je razumno. Takva je situacija prikazana na slici 7-1, na kojoj su potroai na desnoj strani, proizvodi na lijevoj, a mediji u sredini, odnosno kada postoji jaka korelacija izmeu kvalitete proizvoda i medijske prisutnosti. Ali neinformativno reklamiranje skrauje taj proces. Tvrtke troe goleme * Toscani, 1997. t Hver i Brown, 1990. Jeste li ikada uli 127 svote kako bi izravno poveale prepoznavanje imena njihove marke u medijima. Konkurencija za prostor u prepoznavajuem pamenju potroaa moe sprijeiti ili ak doi u sukob s interesom potroaa da se pobolja sam proizvod. U tom e sluaju korelacija kvalitete i medijske prisutnosti biti nula. Kada potroai razlikuju konkurentne proizvode samo na temelju pregleda naljepnica, prepoznavanje marke i reputacija postaju ersatz, nadomjestak za stvarne preferencije proizvoda. Mnogi pivopije imaju svoju omiljenu vrstu piva i tvrde kako ona ima bolji okus od drugih. Oni se zaklinju da njihova marka ima vie arome, vie korpulentnosti, da je njihovo pivo manje gorko i da ima "pravi" udio ugljinog dioksida. Neki potroai takve preferencije uzimaju zdravo za gotovo i zbog toga je vei izbor poeljan, jer svakom potroau prua vee anse da nade ono to trai. Ali testovi naslijepo konstantno pokazuju da potroai nisu sposobni identificirati svoju vrstu piva. Otprilike 300 naslijepo odabranih amerikih pivopija (koji su pivo inae pili barem tri puta na tjedan) testiralo se tako da im se ponudilo pet nacionalnih i regionalnih vrsta piva." Ako je naljepnica bila na boci, oni su "svojim" vrstama piva dali bolje ocjene negoli konkurentima. Kada se naljepnica skinula i kada su se naslijepo testirali, nijedna skupina koja favorizira odreenu marku nije ju ocijenila superiornijom. Ako potroai doista mogu razlikovati konkurentske vrste samo po imenu, onda nema velikog ekonomskog opravdanja za ideju da je vei izbor uvijek bolji. Tvrtke koje troe novac kupovinom prostora u vaem prepoznavajuem pamenju, to ve znaju. Jednako tako, politiari koji reklamiraju svoja imena i lica a ne svoje programe, ili fakulteti, poznate osobe in spe, pa ak i mali narodi, djeluju po naelu: ako nas ne prepoznate, neete nas ni voljeti. Kada se ode u krajnost, biti prepoznat postaje cilj za sebe. ODLUITI SE PROTIV PREPOZNAVANJA IMENA Uinkovito koritenje heuristikom prepoznavanja ovisi o dva procesa: o prepoznavanju i ocjeni. U prvome se pitamo "Prepoznajem li tu alternativu?" i odreujemo hoemo li primijeniti tu heuristiku.

Allison i Uhl, 1964. 128 Snaga intuicije U drugome se pitamo "Trebam li se pozivati na prepoznavanje?", a potom procjenjujemo trebamo li je primijeniti na postojeu situaciju. Primjerice, veina nas je nesklona sakupljanju i konzumiranju nepoznatih gljiva koje smo upravo ubrali u umi. Ali ako iste te gljive dobijemo na tanjuru u dobrom restoranu, vjerojatno neemo imati nikakve primisli prije negoli ih pojedemo. U umi slijedimo heuristiku prepoznavanja: ako je gljiva nepoznata, moda je otrovna. U restoranu je ne slijedimo jer je u toj okolini nepoznato obino sigurno. Taj proces vrednovanja nije uvijek svjestan. Ljudi intuitivno "znaju" kada manjak prepoznavanja upozorava na manjak osobne sigurnosti. Kod automatskih (refleksnih) provizornih pravila takav .proces vrednovanja ne postoji. Ali za razliku od refleksnih provizornih pravila heuristika prepoznavanja je fleksibilna i moemo je svjesno odbaciti. Jo ne znamo kako funkcionira taj proces procjene, ali imamo neke ideje. ini se da jedan dio tog procesa tvori procjena moemo li doi do pouzdanog znanja o onome to elimo znati. Recimo, kada lanove Sveuilita Stanford pitamo ima li vie stanovnika Sausalito (mali gradi sjeverno od mosta Golden Gate sa samo sedam i pol tisua stanovnika) ili Heingjing (izmiljeno ime koje zvui poput imena kineskog grada), veina se ispitanika vie ne oslanja na prepoznavanje imena. Oni su sigurni da je oblinji grad malen i nagaaju da bi Heingjing morao biti vei.* ini se da je izvor prepoznavanja drugi aspekt koji procjenjujemo. U upravo spomenutoj studiji ljude su pitali je li vei ernobil ili Heingjing i samo je nekoliko ispitanika reklo da je vei ernobil, grad poznat po nesrei u atomskoj centrali, to nema ba nikakve veze s veliinom grada. Ne oslanjati se na prepoznavanje imena u tim je sluajevima adaptivna i pametna reakcija, osim u ovoj studiji, naravno, u kojoj je eksperimentator zavarao ispitanike jer se koristio imenom nepostojeeg grada. Postoji li neuroloki korelat procesa procjene? Rekao sam da je heuristika prepoznavanja fleksibilna. To znai da um procjenjuje treba li se njome koristiti u danoj situaciji. Tu vrstu procjene nazivam inteligencijom nesvjesnoga. Ako postoji taj proces procjene, on bi se morao razlikovati od procesa prepoznavanja. Stoga kada ljudi * Oppenheimer, 2003. Vidi takoer Pohl, 2006. Jeste li ikada uli. 129 Slika 7-7. Neuroloki korelat procesa evaluacije. Kada ljudi odluuju trebaju li se pozivati na heuristiku prepoznavanja, primjeuje se specifina neuralna aktivnost u anteriornom frontomedijalnom korteksu (afMC). odluuju trebaju li slijediti tu heuristiku, moramo oekivati da e ivane aktivnosti u mozgu takoer biti razliite. U jednoj studiji koristili smo se skeniranjem mozga (tehnikom funkcionalne magnetske rezonancije ili fMRI). Ispitanicima smo pod skenerom pokazivali razliite parove kanadskih, engleskih, francuskih, nizozemskih, talijanskih, panjolskih i amerikih gradova.' Jednoj skupini ispitanika dali smo zadatak da zakljue koji je grad u paru imao vie stanovnika, a u drugoj je skupini zadatak bio da jednostavno kau koje su gradove prepoznali. Trebamo primijetiti kako prvi zadatak ukljuuje proces procjene, a drugi ukljuuje samo prepoznavajue pamenje. Jesu li pregledi mozga pronali neuralni korelat tom procesu procjene? Takva aktivnost trebala bi biti vrlo specifina. Naime, posebna modana aktivnost trebala bi se primijetiti kada su ispitanici u prvoj skupini slijedili heuristiku prepoznavanja, druga kada to nisu inili, a trea, ili posve odsutna, kada su sudionici iz druge skupine jedno* Volz et al., 2006. Prosudbe su u ovoj studiji slijedile heuristiku prepoznavanja u 84 posto sluajeva, slino kao i u drugim eksperimentima. tovie, kada su sudionici eksperimenta bili djelomino bez znanja, tj. kada su uli za samo jedan od dva grada, dolazili su do tonijih odgovora nego kada su prepoznavali oba grada. 130 Snaga intuicije stavno govorili jesu li prepoznali grad. Lokacija aktivnosti upuuje na zakljuak da taj proces nije

impulzivan, ve da je rije o svojevrsnom obliku procjene koji se temelji na nesvjesnoj inteligenciji. Premda se ve ranije tvrdilo da taj dio mozga slui naim evaluacijskim funkcijama, da kontrolira pogreke i rjeava sukobe razliitih reakcija, jo uvijek je sporno to nam taj dio mozga ustvari radi. Ta specifina aktivnost upuuje na zakljuak da doista postoji neuralni korelat evaluacijskog procesa, odnosno da postoji inteligencija nesvjesnoga. Gdje je moj nicl? Nijedna koncertna dvorana ne moe si dopustiti program koji bi stalno zanemarivao velika glazbena imena. Ljudi uvijek iznova vole sluati istu glazbu, stoga neke bezimene opere ne mogu napuniti dvorane, ali La Traviatta moe. Raznolikost se sukobljava sa sklonou prema poznatosti. Godine 2003. Berlinski je orkestar imao turneju po Sjedinjenim Dravama. Dirigent je bio Sir Simon Rattle. U to je vrijeme Berlinski orkestar bio vjerojatno najbolji na svijetu. U New Yorku su izvodili Debussyjev La Mer, komad koji mnogi nisu poznavali. Evo kako je o tome pisao Rattle: Tijekom njujorke izvedbe Debussyjevih simfonijskih skica La mer, pola sluateljstva sjedilo je prekrienih ruku, a na licima im se vidjelo da negoduju. Nadali su se golemom slasnom odresku, a mi smo im servirali nepoznato jelo. Drugi dio publike dizao je nos i strigao uima, ali prvi je dio publike ostao skeptian do kraja. "Gdje je moj nicl?" pitali su se. Da smo popustili njihovim kulinarskim prohtjevima, pogrijeili bismo." Publika u ovoj prii nije imala povjerenja u glazbeni ukus jednog od najboljih dirigenata svijeta i povela se za svojom intuicijom: "Mi ne znamo to je to, stoga to ni ne volimo." Simon Rattle, koji puni koncertne dvorane ve samo svojim imenom, moe si dopustiti da zanemari ogranieno poznavanje glazbe od strane publike, ali nepoznatiji glazbenici i orkestri, koji tek stjeu uspjeh, to rijetko mogu uiniti. Intervju sa Simonom Rattleom (Peitz, 2003.). Jeste li ikada uli. 131 Postoje i suptilniji naini prevladavanja odbojnosti prema novome. Ekonomist i dravnik osamnaestoga stoljea Anne-Robert-Jacques Turgot bio je reformator. Prema legendi, pokuao je uvesti krumpir u Francusku, ali su seljaci odbijali nepoznatu hranu. Stoga je smislio trik. Donio je ukaz kojim samo eksperimentalne dravne farme smiju saditi krumpir. Uskoro su se seljaci pobunili i galamili kako i oni ele privilegij uzgoja krumpira. Odbojnost prema novome Turgot je prevladao kompetitivnim socijalnim motivom: "Ako drugi neto imaju, onda to elim i ja." Impuls da preferiramo ono to prepoznajemo stoga moemo prevladati na nekoliko naina. Dirigent poput Simona Rattlea moe zanemariti zvuna imena, premda u tome ne moe biti posve dosljedan, a politiar poput Turgota prevladao ga je tako da je odbojnost prema novinama suprotstavio zavisti. Unato tome, u najveem broju situacija, intuicija da "slijedimo ono to znamo" dobar je vodi kroz ivot. Njezino ispravno koritenje ovisi o dva procesa, o prepoznavanju i vrednovanju. Prvi proces odluuje moe li se, a drugi treba li se primijeniti to jednostavno pravilo. Ljudi obino intuitivno slijede heuristiku prepoznavanja kada je ona vrijedna, a kolektivna mudrost utemeljena na neznanju pojedinaca moe dati ak bolje rezultate od znanja strunjaka. 132 Snaga intuicije Mukarac moe biti malen, debeo i elav, ali ako u njemu ima vatre, ene e ga voljeti. Mae West 8. JEDAN DOBAR RAZLOG JE DOVOLJAN Tko ikada donosi vanu odluku samo pomou jednog razloga? Ako ita ujedinjuje razna plemena racionalnosti, to je zapovijed: pretrai sve relevantne podatke, ponderiraj ih i zbroji, a potom donesi konani sud. Ali unato toj slubenoj uputi, ljudi svoje intuitivne sudove esto donose na temelju "naela" koje nazivam jednorazlonim donoenjem odluka." Reklamne kampanje vrlo su svjesne te tendencije. Sto je uinio McDonald's kada su Burger King i Wendy's poeli dobro konkurirati njegovoj dotad najboljoj prepoznatljivosti imena? Oni su pokrenuli kampanju koja je pruila jedan razlog da izaberemo McDonald's: "Jednostavno je osjeati se dobrim roditeljem." Jedan je interni

memorandum objasnio psihologiju tog slogana: roditelji ele da ih djeca vole, a voditi djecu u McDonald's ini se da uspijeva u tome jer se zbog toga osjeaju dobrim roditeljima.1 Ne bi li nekoliko razloga vie bilo uvjerljivije? Postoji izreka da ovjeku koji ima previe dobrih izlika ne treba vjerovati. U ovom poglavlju bavit u se intuitivnim sudovima na temelju sjeanja. Sjeanje nadilazi puko prepoznavanje; ono iz pamenja izvlai epizode, injenice ili razloge. Termin "razlozi" upotrebljavam za * Za eksperimentalni dokaz da se ljudi oslanjaju na samo jedan ili nekoliko razloga vidi She-pard, 1967., Ford et al., 1989., Shanteau, 1992., Broder, 2003., Broder i Schiffer, 2003., te Rieskamp i Hoffrage, 1999. t Schlosser, 2002., 50. Jedan dobar razlog je dovoljan 133 kriterije ili signale koji nam pomau da donesemo odluke. Pogledajmo odmah kako je evolucija stvorila um i okolinu u kojoj se moe proiriti odluivanje na temelju jednog dobrog razloga. SPOLNI ODABIR Kod veine rajskih ptica, areni mujaci se epire, a jednoline enke odabiru. Mujaci se sakupljaju na podrujima udvaranja, tj. na podrujima gdje mujaci stoje u redu, ili u skupini, kako bi izvodili udvarake plesove, dok enke krue oko kandidata i propituju ih. Kako enke odluuju kojeg partnera treba izabrati? ini se da se veina enki oslanja samo na jedan kriterij: j Pregledaj skup mujaka i Izaberi onoga s najduim repom. Moe izgledati udno da se partner izabire samo na temelju jednog kriterija, ali postoje dvije teorije koje objanjavaju tu praksu.* Prva je Darwinova teorija spolnog odabira koju je razradio statistiar Sir Ronald A. Fischer. enke su poetno preferirale mujake s neznatno duim repom jer im je to omoguavalo da lete i da se bolje snalaze u okolini. Ako postoji genetska korist za prirodnu varijabilnost duine repova, pokree se nekontrolirani, ili struno - "odbjegli" proces koji favorizira sve due i due repove. enke koje se ne bi koristile tim pravilom izbora i koje bi izabirale mujake s kraim repovima, bile bi kanjene: ako ne rode sinove s dugim repom, njezini e sinovi imati manje ansi da ih smatraju atraktivnim, pa e i njihova reproduktivna podobnost biti manja. Stoga su se repovi tijekom generacija poeli produavati, pa su napokon postali opeprihvaeni kriterij privlanosti medu enkama. Tako u umovima ivotinja te u okolini dugih repova, svijetlih boja i drugih ekstravagantnih sekundarnih spolnih obiljeja proces spolnog odabira moe stvoriti jednorazlono odluivanje. Darwin je razmatrao dva mehanizma razvoja udnih i izvanrednih mukih obiljeja. Prvi je konkurencija medu mujacima, koji je doveo Dawkins, 1989., 158-61. 134 Snaga intuicije do razvoja rogovlja kod jelena, primjerice, ili rogova kod antilopa. Ali borbe medu mujacima nisu mogle objasniti paunov rep, stoga je Darwin predloio drugi mehanizam: mo enskog izbora. On je vjerovao da enke imaju osjeaj za ljepotu te da ih uzbuuju ekstravagantni ornamenti koje prikazuju mujaci. Darwinova teorija spolnog odabira gotovo se u potpunosti zanemarivala stotinu godina.* Njegovim suvremenicima, mukarcima, ideja da divlja i ptice imaju osjeaj za ljepotu nije bila uvjerljiva, a ideja da enski ukus moe utjecati na evoluciju mukih tjelesnih osobina bila im je jo neuvjerljivija. Ljudi bliski Darwinu, poput Thomasa Henryja Huxleya, poznatog po nadimku Darwinov buldog, pokuali su ga uvjeriti da se odrekne teorije spolnog odabira.* Danas je ta teorija jedna od najivljih grana i disciplina u biologiji i mogli bismo spekulirati o tome je li njezino prihvaanje olakala vea uloga ena u javnosti zapadnjakih drutava. Pa ipak, tek sada poinjemo shvaati vezu spolnog odabira i jednorazlonog odluivanja. Kao to se u biologiji dugo odbacivala teorija spolnog odabira, tako je i u teoriji odluivanja i dalje sporno je li strategija jednog dobrog razloga korisna. Ali znanost se razvija, pa ima nade. Hendikep

Druga teorija koja objanjava repove rajskih ptica i slina obiljeja jest tzv. naelo hendikepa Amotza Zahavija. Dok u teoriji "nekontrolira-nosti" spolnog odabira mujak moe ili ne mora biti dobre kvalitete (jer jednom kada se rep pone produavati, enke vie ne biraju na temelju kvalitete), prema naelu hendikepa, takav mujak doista jest kvalitetan. Repovi rajskih ptica i paunova evoluirali su upravo zbog toga to predstavljaju hendikep. Mujak tih ptica prikazuje svoj dugi rep jer time "reklamira" da moe preivjeti i unato hendikepu. Prema toj teoriji, jedan dobar razlog - veliki hendikep - doista i jest dobar. U teoriji "odbjeglosti", tj. nekontroliranosti spolnog odabira, jedan je dobar razlog prijetvoran, varljiv; taj poetno dobar razlog poeo je nekontrolirano rasti. No unato razlikama u tumaenju, obje teorije objanjavaju kako se u populaciji moglo proiriti odluivanje na temelju jednog dobrog razloga. * Cronin, 1991. t Gadagkar, 2003. Jedan dobar razlog je dovoljan 135 Naelo hendikepa znanstvena je zajednica takoer stalno odbacivala. Ta presuda nije se promijenila do 1990. godine. Otprilike u to vrijeme eksperimenti s paunovima (koji se takoer skupljaju na podrujima udvaranja, tj. teritorijima za parenje, na kojima enkama koje ih posjeuju prikazuju svoja ornamentalna pera) dokazivali su da paunice temelje svoj izbor na jednom razlogu. Jedini faktor koji je bio u korelaciji s uspjehom pri parenju bio je broj "oiju" koje paunovi prikazuju na svojim repovima. Ali do te korelacije moe doi i zbog drugih faktora; moda jai mujaci imaju vie "oiju" na repovima? Ako mujake ostavimo istima po svim ostalim obiljejima, ali im pri tome smanjimo broj "oiju" na repovima, hoe li ih enke prestati izabirati? U jednom genijalnom eksperimentu, britanski su znanstvenici polovini prouavanih paunova mujaka odsjekli 20 od oko 150 "oiju", dok su s ostalima postupali na isti nain, ali im nisu odsjekli "oi" na repu. Usporedbom uspjeha iz prethodne sezone i u usporedbi s mujacima koji su i dalje imali isti broj "oiju" na repu, oni su primijetili nagli pad uspjeha u parenju kod mujaka kojima su smanjili broj "oiju" na repu. Znanstvenici nisu primijetili nijednu paunicu koja bi se parila s prvim udvaraem, ve su razmatrale prosjeno tri mujaka prije negoli su odluile. U gotovo svim sluajevima, paunice su na svom uzorku birale mujake s najveim brojem "oiju" na repovima.1 Vrlo je vjerojatno da je jedan dobar razlog za paunicu genetski kodiran. Stoga, i spolna selekcija i naelo hendikepa u umovima i njihovim okolinama mogu stvoriti jednorazlono odluivanje. Simultana evolucija gena (kodiranih pravila odluivanja) i okoline nazivamo ko-evoluci-jom. Moda nam se minimalizam rajskih ptica u izboru partnera ini zabavnim. Ali ini se da je ono funkcioniralo milenijima, a ini se da postoji i meu ljudima. Jedan dobar razlog esto je socijalan, recimo kada ena eli mukarca i kada se zaljubljuje u njega zato to je poeljan drugim enama. Taj jedan razlog jami da e skupina enskih kolegica prihvatiti i cijeniti izbor koji je napravila. * Grafen, 1990., pokazao je da princip hendikepa djeluje na evoluciju signala potenja i kontekst spolnog odabira. t Petrie i Hallidav, 1994. Broj oiju na repu se moe nadalje povezati i sa simetrijom vlaka; vidjeti Gadagkar, 2003. 136 Snaga intuicije Neodoljivi "kljuevi" Za paunicu je broj "oiju" na repu pauna snaan kriterij. I openito moemo rei da u raznim okolinama nalazimo vie ili manje neodoljive kriterije koji kontroliraju ivotinjsko, pa onda i ljudsko ponaanje. Ve smo spomenuli da neke kukavice ostavljaju svoja jaja u gnijezdima drugih ptica koje lijeu i hrane kukavije mlade. Jedna takva vrsta stvorila je neodoljiv kriterij, komadi pera kukavijeg mladunca lepee i simulira otvorena usta mnogih gladnih mladunaca i time zavarava udomitelje kako bi ih prehranili. Ponaanje ptica domaina katkada se navodi kao dokaz da zbog kognitivnih ogranienja one ne mogu razlikovati vlastite mladune i mladune kukavica. Ali kada djevojica miluje svoje lutkice, ona vrlo lako razlikuje lutkice i ljudske bebe; simpatinost lutkica jednostavno potie njihove majinske instinkte. Jednako tako, mukarac koji troi vrijeme na

pornografske asopise i zaokupljen je fotografijama golih ena, zna da to nije prava stvar. Neodoljivi kljuevi mogu biti proizvodi kulturne transmisije i evolucije. Uzmimo, na primjer, glasovanje. Shema politike ljevice i desnice jednostavan je kulturni kriterij koji mnogima od nas prua emocionalnu nit vodilju za odluivanje o tome to je dobro i loe u politici. Taj je kriterij emocionalno tako jak da u naem svakodnevnom ivotu moe strukturirati ideju politiki prihvatljivoga. Ljudi koji se smatraju ljeviarima katkada ne ele biti prijatelji, pa ak ni razgovarati s politikim desniarem. Isto tako, nekim su konzervativcima socijalisti ili komunisti gotovo svemirska bia. Razmotrimo poblie taj jaki kriterij koji oblikuje na identitet. JEDNODIMENZIONALNI GLASA Nakon raspada Sovjetskoga Saveza demokraciju su svi poeli hvaliti kao jedini oblik prave vlasti u Europi i Sjevernoj Americi. Njezine institucije nam jame koristi za koje su nai djedovi i bake bili spremni rtvovati svoj ivot: za slobodu govora, slobodu tiska, jednakost svih graana, ustavne garancije o pravu na jednak sudski postupak itd. Ali tu lei i paradoks. Poznata studija Philipa Conversea Priroda sustava uvjerenja masovne publike pokazala je da su ameriki graani u pravilu loe informirani o politikim opcijama, da ne razmiljaju o politikim Jedan dobar razlog je dovoljan 137 temama i da ih se lako moe otpuhnuti s jedne krajnosti na drugu.* Nije rije o tome da ljudi nita ne znaju; oni samo nita ne znaju o politici. Pri predsjednikim izborima 1992. godine, najpoznatija injenica o Georgeu W. Bushu bila je da ne voli prokulicu. I gotovo su svi Amerikanci znali da se njegov pas zove Millie, a samo je 15 posto ljudi znalo da su se i Bush i Clinton zalagali za smrtnu kaznu.f Converse nije bio prvi koji je primijetio taj okantan stupanj neznanja. Ta je pojava kronina, a posvemanji neznalice s jakim politikim uvjerenjima zamijeeni su i u Europi. Karl Marx govorio je o lumpenproleterima, 0 ljudima za koje je smatrao da se lako mogu izmanipulirati, o ljudima na koje propaganda lako djeluje i koji se lako mogu mobilizirati da djeluju protiv interesa radnike klase. Marx je bio vrlo izriit o tome to misli o kvaliteti tog najnieg drutvenog sloja: Vagabundi, otputeni vojnici, rasputene zatvorske ptiice, odbjegli robovi s galija, meetari, lupei, lopovi, varalice, opsjenari, lakrdijai, lazaroni, depari, ibicari, makroi, bordel-dame, nosai, literati, verglec-maheri, smetlari, svatari, karobrusci, kotlovniari, prosjaci, ukratko, cijela bulumenta nedefinirane, neintegrirane mase, koju oluja baca ovamo-onamo.*5 Vie od stotinu godina nakon toga, godine 1978. u guvernerskoj utrci za Georgiju, kandidat Nick Belluso emitirao je televizijsku reklamu. Cini se da su kandidatovi savjetnici o amerikom javnom mnijenju mislili isto to i Marx o lumpenproletarijatu: ono se moe proizvoljno 1 beskonano mijesiti. Evo kako je ila reklama: Kandidat: Ovo je Nick Belluso. Sljedeih deset sekundi pogodit e vas nevjerojatna hipnotika sila. Moda ete se htjeti udaljiti. Zato vam bez okolianja predstavljam hipnogenecista za masovnu hipnozu, veleasnog Ivana Majstora. Povedi nas, Ivane. * Vidi Sniderman i Theriault, 2004. t Menard, 2004. t Citirano u Neuman, 1986., 174. Vidi hrvatsko izdanje: Karl Marx. 1973. Klasne borbe u Francuskoj od 1848. do 1850 / Osamnaesti brumaire Luja Bonaparta, Zagreb: Naprijed, prevela Nataa Tkalec. 138 Snaga intuicije Hipnotizer (obuen u udan frak, oko njega je sve u magli): Ne bojte se. Ja stavljam ime Nicka Bellusoa u vau podsvijest. Sjetit ete se ovoga. Glasovat ete na izborima. Glasovat ete za Nicka Bellusoa za guvernera. Sjetite se ovoga. Glasovat ete na izborima. Glasovat ete za Nicka Bellusoa za guvernera.* Kako je veina televizijskih postaja odbila emitirati navedenu reklamu (neke zato to su se bojale hipnotinih efekata na gledatelje), reklama je propala; Belluso je izgubio na izborima i neuspjeno je nastavio s izbornim kampanjama za brojne poloaje, ukljuujui i kampanju za predsjednika

godine 1980. Kada je rije o kandidatima, velik je broj politikih reklama jednako pouan, premda ne i tako zabavan. U modernim demokracijama tek rijetke reklame pruaju informacije o izbornim, politikim temama; veina reklama sve se vie oslanja na prepoznavanje imena ponavljanjem, stvaranjem negativnih emocija o protivniku, navoenjem slogana, smijehom i politikom zabave. Kako da graani steknu miljenje o strankama ako o njima tako malo znaju? U ast Herberta Simona, taj misterij poznat je kao Simonova zagonetka} Rije je o paradoksu masovne politike. Povratak Ijevice-desnice Godine 1980. u povijesti njemake demokracije dogodilo se neto iznimno. Nova stranka, Zeleni, poela se natjecati na dravnim izborima; bio je to izazov za etablirani sustav. Taj je dogaaj krajem dvadesetoga stoljea oznaio nagli uspon u karijeri graanske inicijative protiv nuklearne energije prema partnerstvu u federalnoj vlasti. Uspjena nova stranka rijetka je pojava i tvori novi obrat u Simonovoj zagonetki: kako graani mogu stei miljenje o novoj stranci kada jedva ita znaju o starima? Pogledajmo to se zbivalo u razdoblju prije nastanka Zelenih. U to je vrijeme njemaki politiki krajolik zaposjedalo est stranaka. One su se razlikovale u mnogim politikim temama: prema religioznoj odnosno sekularnoj orijentaciji, ekonomskoj politici, orijentaciji prema socijalnim programima pomoi, u politici prema obitelji i imigrantima * Takoer citirano u Neuman, 1986., 132. f Sniderman, 2000. Jedan dobar razlog je dovoljan 139 i u moralnim pitanjima kao to je pobaaj. Graani su bili upoznati s veinom spomenutih tema, ali njihove preferencije nisu pokazivale znakove takve sloenosti. Naprotiv, preferencije veine glasaa tih est stranaka temeljile su se na jednom jedinom razlogu: na toki kontinuuma lijevo - desno na koju pada ta stranka. Glasai su stranke percipirali kao est bisera na ogrlici (slika 8-1). Taj niz bisera sluio je kao model politikoga ivota u Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama. U Sjedinjenim Dravama, u kojima je politika ljevica u europskome smislu gotovo nepostojea, taj kontinuum moemo nazvati liberalno nasuprot konzervativnom. Glasai se slau o tome gdje treba sklonost prema politikim strankama pPPL Slika 8-1. Heuristika niza. Glasai obino svode sloenost politikog krajolika na jednu dimenziju: "lijevo-desno". Stranke su misaono aranirane poput bisera na ogrlici. Izabiranjem jedne idealne toke na nizu, glasa moe iitati svoje preferencije prema drugim strankama. Na slici je prikazano est politikih stranaka u Njemakoj (Socijalisti=Socijaldemokratska stranka, Liberali=Slobodna demokratska stranka, Nacionalisti=Nacionalna demokratska stranka). 140 Snaga intuicije locirati stranke na jednodimenzionalnom krajoliku, ali se razlikuju po tome koje vole a koje mrze. Za gospodu Prosjenu "idealna toka" na tome nizu nalazi se blizu njezine omiljene stranke, recimo liberalne. Moemo li predvidjeti kako e rangirati druge stranke? To je vrlo jednostavno. Gospoda s niza "izabire" svoju idealnu kuglicu, pa e obje strane ogrlice poeti visjeti prema dolje.* Ona povrh "lijevo-desno" ne mora znati nita o drugim strankama, ali e unato tome moi iitati svoje preferencije prema novoj (ili staroj) stranci pozivajui se na heuristiku koju u nazvati beuristikom niza: i to je stranka blia vaoj idealnoj kuglici s kontinuuma "lijevo-desno", to e preferencija prema i ; njoj biti jaa. Heuristika niza odreuje preferencije stranaka s obje strane na slici 8-1. Na primjer, gospoa Prosjena vie voli socijaliste negoli komuniste, vie voli kranske demokrate negoli kranske socijaliste, i sve njih preferira pred nacionalistima. Da preferira komuniste socijalistima, ili nacionaliste kranskim socijalistima, svaka bi od tih preferencija mogla proturjeiti hipotezi da se koristila heuristikom niza. Koliko se glasaa doista oslanja na nju? U klasinom sustavu od est stranaka, 92 posto svih glasaa koje sam prouavao slijedilo je to jednostavno provizorno pravilo* Eto tako se oblikuju dosljedne preferencije, ak i kada su glasai prilino neobavijeteni.

Kako su glasai reagirali na pojavu nove stranke? Platforma Zelenih nije se jednostavno uklapala u shemu "lijevo-desno". Zeleni su spojili * Heuristika niza realizacija je Coombove (1964.) teorije i koncepta neposrednog glasanja. f Gigerenzer, 1982. Ova je studija analizirala reakcije glasaa na dvije nove stranke, Zelene i Europsku radniku stranku (EAP, o kojoj se ovdje ne govori). Glasai su znali jako malo o EAPovom programu, ali su njihove preferencije i sudovi bili dosljedni kao i u sluaju Zelenih 0 kojima su znali mnogo vie. U tome se nalazi vana metodoloka pouka (vidi Gigerenzer, 1982.). Da nisam bio zainteresiran za djelovanje uma, ne bih se pitao koji kognitivni procesi stoje u temelju intuicija glasaa, ve bih umjesto toga uzeo njihove sudove i analizirao ih standardnom statistikom metodom. Nadalje, otkrio bih i objavio da preferencija prema ljevici ili desnici ne korelira s ekolokim nazorima. Iz toga bih potpuno krivo zakljuio da se redoslijed preferencija i ostalih stvari ne moe objasniti odnosom ljevica-desnica pa da glasai stoga imaju razraen sustav razloga u svojim glavama. Da sam se poveo principom "korelirajmo, a zatim objasnimo", moda nikada ne bih primijetio tu pogreku. Postoji sistem u intuiciji ak 1 kada ga nema u korelaciji. Jedan dobar razlog je dovoljan 141 teme poput zatite uma i zatvaranja nuklearnih postrojenja, a to je ujedinjavalo i konzervativne umare i lijeve intelektualce to su se bojali svjetskog radioaktivnog zagaenja koje bi moglo uslijediti zbog taljenja nuklearnih reaktora. Hoe li se stranka asimilirati u staru shemu "lijevodesno" ili e se shema proiriti na nove teme, kao to je zatita okolia? Kako bih odgovorio na to pitanje, prouio sam skupinu od 150 glasaa studenata. Od njih je 37 posto glasovalo za Zelene. Premda su glasai Zelene locirali po svim tokama kontinuuma, preferencije pojedinanih glasaa bile su dosljedne i stabilne u duem vremenskom razdoblju. Njihove stranake preferencije slijedile su heuristiku niza (kontinuuma), samo to je sada niz imao jedan biser vie. Ali to se dogodilo s ekolokom dimenzijom? Po svemu to o tome znamo, ekoloka orijentacija nema gotovo nikakve veze s kontinuumom "lijevo--desno", jer to ni za jednu stranu nije kljuna tema. Ustvari, percepcija glasaa o tome koliko je neka stranka ekoloki orijentirana mogla se izvesti iz njezine orijentacije prema lijevome i desnome. Ako je na nizu izabrao toku na kojoj je locirao Zelene, dva su preostala kraja otkrila rangiranje tog glasaa i prema ekolokoj orijentaciji. Unato tome, nijedan glasa ini se nije bio svjestan tog mehanizma. Tvrdi se da je Einstein jednom rekao: "Politika je tea od fizike."* To je moda tono samo s obzirom na nae razumijevanje kognitivnih procesa kojima se pritom sluimo, ali Simonova se zagonetka moe rijeiti komadi po komadi. Heuristika niza (kontinuuma) objanjava kako politiki neobavijeteni glasai mogu stei dojam o tome gdje se nalazi njihova stranka, odnosno to e one govoriti o politikim temama, i to glasaima prua mogunost da oblikuju dosljedna miljenja. U dvostranakom sustavu, poput amerikog, taj je mehanizam jo jednostavniji. Kada je heuristika niza smislena? Ona, ini se, funkcionira u sustavima u kojima se politike institucije predstavljaju na kontinuiranom nizu "lijevo-desno" i kada u skladu s tim prilago-avaju ili polariziraju svoje stavove i teme. Neka tema koja je poetno bila tek blago povezana sa strankom, kao to je stav u prilog ili protiv pobaaja, za ili protiv smrtne kazne, postat e karakteristinija za neku stranku to njezin politiki protivnik bude zauzimao jae, ali suprotne stavove. Kada se to dogodi, glasai doista mogu iitati gdje Neuman, 1986. 142 Snaga intuicije po tom pitanju stoji njihova stranka, premda njihov stav povijesno moe biti posve sluajan. Dosljedno toj hipotezi, politike kampanje i medijska izvjea koriste rjenik "lijevo-desnog" kontinuuma, a prema njoj politolozi konstruiraju svoj istraivaki instrumentarij.* Kad god heuristika niza i stranaka politika zajedniki evoluiraju na taj nain, heuristika e nam biti od pomoi. Jednodimenzionalni glasa moe "znati" gdje se stranke nalaze s obzirom na neko pitanje, premda o tome ustvari ne zna nita.

SEKVENCIJSKE ODLUKE Paunov rep i shema politike "ljevice-desnice" neodoljivi su kljuevi. Ali jedan jedini klju, kriterij, u brojnim situacijama nije dovoljan. Postoji jo jedna vrsta intuitivnih sudova u kojima se prisjeamo i pretraujemo vie kriterija, premda opet samo jedan od njih odreuje konanu odluku. Proces u kojem najprije razmatramo jedan kriterij, a potom, ako nam on ne omogui odluivanje, razmatramo drugi i tako dalje, nazvat u sekvencijskim odluivanjem. Zamislite se u sljedeoj situaciji. Roditeljska nona mora Oko ponoi, vaem djetetu ponestaje zraka, poinje kaljati i hripati. U oaju, poinjete traiti dostupnog lijenika. U vaoj knjizi telefonskih brojeva nalaze se dva telefonska broja primarne zdravstvene zatite koja rade u neradna vremena. Prvi je broj lijenika ope prakse koji bi do vaeg doma mogao stii za dvadeset minuta. Poznajete ga iz svoje lokalne ambulante i on nikada ne slua to mu govorite. Drugi je broj prve pomoi udaljene ezdeset minuta, a vode je takoer lijenici ope prakse. Vi ne poznajete te lijenike, ali ste uli da oni sluaju svoje pacijente. Kome ete se obratiti? I zato? Takva i slina pitanja ispitivai u Velikoj Britaniji postavili su roditeljima djece mlae od trinaest godina.* Parovi upravo spomenutih dilema bili su varijante etiriju razloga koje su ranije studije odredile * Sniderman et al., 1991., 94. t Scott, 2002. Jedan dobar razlog je dovoljan 143 kao glavne brige roditelja u Britaniji: gdje je pregledano dijete, tko ga je pregledao, vrijeme proteklo izmeu poziva i tretmana (vrijeme ekanja) i slua li lijenik pacijente. inilo se da mnogi roditelji paljivo propituju svako od spomenuta etiri pitanja i da kombiniraju svoju odluku na temelju odgovora. Meutim, gotovo je svaki drugi roditelj pruio dominantan razlog za svoju odluku. U najveoj skupini, od tisuu roditelja, taj je razlog bio ovaj: slua li lijenik ono to mu pacijenti govore - ak i kada je to znailo da moraju ekati etrdeset minuta due. Ti su roditelji uglavnom bile majke, bili su dobro obrazovani i imali su vie djece. Za oko 350 pacijenata glavni je razlog bilo vrijeme ekanja. Pedeset se roditelja opredjelilo za lijenika kojeg su poznavali, bez obzira na to je li ih lijenik sluao i bez obzira na to koliko su dugo ekali. Naprotiv, etvrti razlog, hoe li se dijete pregledati kod kue ili u ambulanti, nije bio razlog za donoenje odluke ni kod jednog roditelja. Kako treba razumjeti intuicije tih roditelja? Pretpostavimo da postoji red vanosti odozgo nadolje: obiaj lijenika da slua pacijente, vrijeme ekanja, poznavanje lijenika i lokacija. Sada razmotrimo izbor izmeu vrsta medicinske pomoi A i B, koje su dostupne te noi: A ili B Slua li lijenik pacijente? Da Ne Zaustavi pretragu i izaberi A Kako prvi razlog ve omoguuje odluku, pretraga daljnjih informacija se zaustavlja, svi ostali potencijalni razlozi se zanemaruju, i roditelji izabiru opciju A. Druge noi izbor je neto sloeniji: C ili D Slua li lijenik pacijente? Da Da Koliko se eka? 20 min 20 min Poznajete li lijenika? Ne Da Zaustavi pretragu i izaberi D U drugoj situaciji, prvi i drugi razlog nisu omoguili donoenje odluke. Trei je razlog omoguio donoenje odluke, stoga roditelji izabiru alternativu D, primjenom heuristike Uzmi najboljega, s kojom smo se 144 Snaga intuicije sreli u kontekstu predvianja broja odustalih uenika u srednjoj koli. Ona se sastoji od tri "kockice":

Pravilo pretraivanja: Potrai razloge (kriterije) i poredaj ih po vanosti. Pravilo zaustavljanja: Zaustavi pretragu im se alternative prema jednom kriteriju budu razlikovale. Pravilo odluivanja: Izaberi alternativu na koju te upuuje navedeni kriterij. Taj proces takoer moemo nazvati leksikografskim: kada traimo rije u leksikonu, najprije pretraujemo prvo slovo, potom drugo itd. Deseci eksperimentalnih studija pokazali su da ljudske odluke obino slijede heuristiku Uzmi najboljega i prikazale su uvjete u kojima se to najvjerojatnije zbiva.* Intuicije koje se pozivaju na Uzmi najboljega moda e trebati pretraivati nekoliko razloga, ali e se na kraju osloniti samo na jedan razlog pri donoenju odluka. Za sada smo vidjeli kako roditelji donose ovu vanu odluku, ali nismo vidjeli jesu li njihove preferencije dobre. Mnogi autoriteti na podruju racionalnog odluivanja zapanjeni su kada uju da su roditelji odluke u situaciji koja moe donijeti ivot ili smrt donosili na temelju navodno vrlo loeg pravila odluivanja kao to je leksikografsko pravilo Uzmi najboljega: Ispitat emo pristup za koji vjerujemo da se u praksi ee prihvaa negoli bi to trebalo biti: leksikografsko nizanje. Ali, taj je pristup jednostavan i moe se jednostavno provesti. Naa je primjedba da je on isuvie naivan i jednostavan... Da ponovimo, mi mislimo da e takav postupak nizanja, ako ga paljivo razmotrimo, tek rijetko proi test "razumnosti".1 To je poruka dviju vrlo eminentnih linosti na podruju racionalnog odluivanja. Oni su, ini se, toliko sigurni u svoju ocjenu da se nisu bavili * Broder, 2000., 2003.; Broder and Schiffer, 2003.; Newell et al., 2003. Kao i u istraivanju s roditeljima, ovi su eksperimenti otkrili individualne razlike; tj., ljudi se razlikuju prema provizornim pravilima koja primjenjuju. t Keeney i Raiffa, 1993. Jedan dobar razlog je dovoljan 145 time da sami izvedu testove. Kako bismo testirali koliko je "razumno" sekvencijsko odluivanje, moramo razmotriti situaciju u kojoj postoji poznati rezultat. Ima li za tu priliku ita bolje od rezultata u sportu? Uzmi najboljega U sezoni 1996.-1997., u Nacionalnoj koarkakoj asocijaciji (NBA) odigrano je vie od tisuu susreta. Studente sa Sveuilita New York pitali su da iz sluajno izabranog skupa svih odigranih utakmica te godine predvide koja e momad pobijediti. Dali su im samo dva kriterija: broj dobivenih utakmica (to je tzv. osnovna ili "prethodna" stopa vjerojatnosti) i rezultat na poluvremenu dotine utakmice. Kako bi sprijeili da druge informacije stvore utjecaj na njihova predvianja, nisu im dali imena momadi. U vie od 80 posto svih sluajeva, intuitivni sudovi bili su dosljedni heuristici Uzmi najboljega. Evo teorije kako je to funkcioniralo. Prvi kriterij bio je broj dobivenih utakmica. Ako su se momadi razlikovale za vie od 15 dobivenih utakmica, pretraivanje se zaustavljalo i osoba je davala procjenu da e pobijediti momad s veim brojem pobjeda. Ilustracija za taj pojedinani NBA susret izgleda ovako: A ili B? Broj dobivenih utakmica 60 39 Zaustavi pretragu i izaberi A Kako je prvi kriterij pruao mogunost za odluku, zanemarivala se informacija o rezultatu u poluvremenu, i ispitanici su predviali da e pobijediti momad A. Ako je razlika u prethodno dobivenim susretima bila manja od 15, razmatrao se drugi kriterij, rezultat u poluvremenu utakmice: C ili D? Broj dobivenih utakmica 60 50 Rezultat na poluvremenu 36 40 Zaustavi pretragu i izaberi D Kada je momad D vodila u poluvremenu (ovdje razlika u rezultatu nije bila vana), predviali su da e pobijediti momad D. 146

Snaga intuicije Ali koliko su tone bile intuicije utemeljene samo na jednom razlogu? Kao to smo ranije spomenuli, prema tradicionalnim teorijama racionalnosti, te su intuicije osuene na propast. Nikada ne smijemo zanemariti razloge (kriterije); uvijek trebamo kombinirati broj dobivenih utakmica i rezultat u poluvremenu. Prema tom stavu, slutnje koje se pozivaju na Uzmi najboljega ine dva "grijeha". Ako se intuitivni sud, kao u prvome primjeru, poziva iskljuivo na temeljnu stopu vjerojatnosti (broj dobivenih utakmica) i zanemari rezultat u poluvremenu, on radi greku koju zovemo konzervativizmom. Konzervativizam znai da se u obzir uzimaju samo stare informacije i da se zanemaruju novi podaci (rezultat u poluvremenu). Ako se, naprotiv, intuicija temelji na drugome primjeru (rezultatu u poluvremenu), onda je rije o grijehu koji zovemo pogrekom (zanemarivanja) osnovne stope vjerojatnosti!' Ti navodni grijesi gotovo se u svim psiholokim udbenicima prikazuju kao dovrene spoznaje, konani sudovi o intuicijama. Moda se ljudi koriste jednostavnim pravilima kao preicama u donoenju odluka, ali to je naivno i neracionalno. Ali, kao to smo raspravljali ranije, Uzmi najboljega moe bre i tonije predvidjeti broj uenikih "ispisa" od sloenije verzije Franklinova pravila. Studija NBA utakmica pruila je jo jedan test za heuristiku Uzmi najboljega, u ovom sluaju usporedbom s Bavesovim pravilom, Golijatom racionalnih strategija* Pri Bavesovom pravilu informacije se ne gube. Bavesovo se pravilo uvijek koristi osnovnim stopama vjerojatnosti kao i stvarnom razlikom u rezultatu na poluvremenu, dok Uzmi najboljega ili zanemaruje rezultate u poluvremenu ili jednostavno uzima u obzir tko vodi. Postavlja se pitanje: da ljudi slijede racionalno Bavesovo pravilo, koliko bi tonije predvidjeli rezultate svih 1187 NBA utakmica, umjesto da intuitivno slijede jednostavnu heuristiku Uzmi najboljega? Izveden kompjutorskom simulacijom, test je pokazao ovo: kada bi ljudi slijedili Bavesovo pravilo, u 78 posto sluajeva bili bi sposobni * Tverskv i Kahneman, 1982.; za konzervativizam vidi Edvvards, 1968. f Todorov, 2003. Bavesovo pravilo je dobilo naziv prema veleasnom Thomasu Bavesu. Tim se pravilom izraunavaju tzv. odnosi slinosti za razne mogue razlike rezultata u poluvremenu jer vee razlike imaju veu teinu nego male. Uzmi najbolje, naprotiv, gleda samo na to to je bolje, a ignorira razliku. Iako neki na Bavesovo pravilo gledaju kao na racionalan nain da se donese odluka u stvarnom svijetu, u biti je nemogue slijediti to pravilo pri izrazito kompleksnim problemima jer postaje raunski neprivlano. Bavesovo pravilo moe se primjeniti samo kada je dio elemenata poznat, ali ne koristi mnogo kod kompleksnih problema. Jedan dobar razlog je dovoljan 147 tono predvidjeti pobjednike. Unato tome to grijei protiv racionalnosti, heuristika Uzmi najboljega tono je predvidjela identian broj pobjednika, a to je inila bre, s manje informacija i izraunavanja. ini se da neto nije u redu s tim rezultatom istraivanja. Ali taj se rezultat ponovio i s nogometom. Jedan je moj student ponovio rezultat s nogometnim utakmicama najbolje njemake lige Bundeslige, u sezoni 1998.-2000. Heuristika Uzmi najboljega uzela je isti poredak kriterija. Za obje sezone, naa je heuristika predvidjela ishode za vie od etiri stotine utakmica jednako dobro ili bolje od Bavesovog pravila." Prednost naeg jednostavnog pravila bila je najvidljivija kada su osnovne stope vjerojatnosti (broj dobivenih utakmica) bile stare dvije godine, a ne iz prethodne sezone, odnosno kada je problem bio najtei. U svakom od tih sluajeva, heuristika Uzmi najboljega utjelovljavala je intuiciju da e momad s veom vjerojatnou pobijediti ako je bila znatno uspjenija od suparnika u prethodnoj sezoni; u suprotnome e pobijediti momad koja je vodila u poluvremenu. Sloena izraunavanja nisu uspjela pobijediti tu intuiciju. Kada je jedan dobar razlog bolji od brojnijih? Teko je probaviti ideju da intuicije utemeljene na heuristici Uzmi najboljega mogu biti isto tako tone kao i sloeno odluivanje. Kada sam jednoj meunarodnoj skupini strunjaka prikazao svoje prve rezultate, pitao sam ih da procijene koliko e po tonosti Uzmi najboljega moi konkurirati sofisticiranoj modernoj verziji Franklinova pravila (multiploj regresiji). Niti jedan jedini nije

oekivao da e nae jednostavno pravilo moi biti toliko tono, a kamoli da e biti bolje od multiple regresije, a veina je predviala da e Uzmi najboljega biti od 5 do 10 posto loija, ili ak i vie. Na njihovo iznenaenje, Uzmi najboljega u dvadeset je razliitih studija stvorila tonije odluke. Od tog vremena, mi smo na brojnim i raznolikim situacijama iz stvarnoga svijeta pokazali mo jednog dobrog razloga.1 * Groschner i Raab, 2006. U drugoj studiji, od 208 strunjaka i laika trailo se da predvide rezultate Svjetskog prvenstva u nogometu 2002. godine. Laici su proli znatno bolje predvidjevi pobjednike dvostruko ee od strunjaka. Laici su ee kretali s intuicijom da e momad koja je prethodno pobijedila u veini prvenstava (Brazil) vjerojatno opet pobijediti i bili su u pravu. f Kada sam prvi puta u razgovoru objavio da je jedan dobar razlog bolji od Franklinova pravila, jedan je renomirani istraiva s polja donoenja odluka ustao i rekao: "Ako me eli impresionirati, 148 Snaga intuicije Ti rezultati nisu vani samo zato to pokazuju da intuicije utemeljene na jednom dobrom razlogu mogu biti uinkovitije ve i zato to mogu biti vrlo tone. Ustvari, ak i kada bi um bio sposoban izraunati najsofisticiranije strategije koje danas postie umjetna inteligencija, on ne bi uvijek bio bolji od heuristike Uzmi najboljega. Lekcija koju iz toga moramo upamtiti jest da se na svoju intuiciju treba osloniti kada razmiljamo o stvarima koje je teko predviati i kada nema mnogo informacija. Prisjetimo se da u neizvjesnome svijetu sloena strategija moe propasti upravo zato to pokuava objasniti previe stvari s obzirom na ono to se ve dogodilo. Naime, samo je jedan dio informacija vaan za budunost. Jednostavno pravilo koje se usredotouje na najbolji razlog, i koje zanemaruje ostatak, ima velike anse da pogodi one najvanije informacije. Zamislimo graf sa 365 stupaca koji odgovaraju dnevnim temperaturama tijekom jedne godine u New Yorku. Vrijednosti su u sijenju niske, penju se u proljee i ljeto, a potom ponovno padaju. Obrazac je vrlo zupast. Ako ste matematiki sofisticirani, vidjet ete da postoji jedna sloena krivulja koja se s tokama na krivulji slae gotovo savreno. Ali ta krivulja vjerojatno nee dobro predvidjeti temperature u New morat e pokazati da se jedan dobar razlog moe nositi s multiplom regresijom." Prihvatili smo izazov i prvi put dokazali da Uzmi najboljeg takoer moe nadjaati multiplu regresiju (Gigerenzer i Goldstein, 1996., 1999.). Objavili smo podatke kako bi svatko mogao nanovo izvriti testove i provjeriti tezu. Mnogi koji nisu mogli vjerovati svojim oima potvrdili su originalne rezultate. Drugi prigovor je bio da smo tezu dokazali samo jedanput. Stoga smo proirili test na ukupno dvadeset ivotnih situacija s podruja psihologije, ekonomije, biologije, sociologije, zdravstva itd. Multipla regresija je u prosjeku postigla 68-postotnu uspjenost dok je heuristika Uzmi najboljega postigla 71 posto. Kada se vijest proirila znanstvenom zajednicom i kada su ostali znanstvenici neovisno potvrdili rezultat, odvjetnici hipoteze vie je uvijek bolje posumnjali su da greka ne lei u primjerima kojima se koristimo ve u nainu na koji se koristimo multiplom regresijom. Neki strunjaci su rekli da smo trebali izraunati razliite verzije ove metode. To smo uinili i doli do gotovo jednakih rezultata (Czerlinski et al., 1999.; Martignon i Laskey, 1999.). Napokon, mogli smo dokazati pod kojim uvjetima kompleksne strategije ne mogu nadmaiti Uzmi najboljeg (Martignon i Hoffrage, 1999., 2002.; Katsikopoulos i Martignon, 2006.). Time smo zatvorili pitanje posljednje primjedbe ali ne i itavu raspravu. Odjednom multipla regresija vie nije bila problem; Uzmi najboljeg se moralo usporediti s visokokompleksnim, informacija gladnim algoritmima umjetne inteligencije. Prihvatili smo izazov i otkrili da u mnogim situacijama jedan dobar razlog moe predvidjeti tonije od ekstremno kompleksnih strategija izrauna (Brighton, 2006.). Kompleksne strategije ukljuivale su (1) konektivistike modele: jednosmjerne neutralne mree u kojima se izvodi algoritam povratnog postupka, (2) dva klasina induktivna stabla odluke: klasifikacijska i regresijska stabla (CART) i C4.5 te (3) egzemplarni model: jednostavan susjedni klasifikator i sloeni model temeljen na Nosofskyjevom GCM modelu. Jedan dobar razlog je dovoljan 149

Yorku sljedee godine. A posteriori, dobro slaganje toaka u krivulju po sebi ne vrijedi puno. Kada pokuavamo pronai savreno slaganje, spajamo nebitne efekte koji se ne mogu generalizirati i u budunosti. Jednostavnija krivulja dat e nam bolja predvianja o temperaturama sljedee godine, premda se s postojeim podacima ne slae tako savreno. Slika 5-2 tono ilustrira to naelo. Sloenija je strategija bolja od jednostavne, gledamo li unatrag, ali to ne vrijedi i za predvianje. Openito moemo rei: Intuicije utemeljene na samo jednom dobrom razlogu (kriteriju) obino su tonije kada treba predvidjeti budunost (ili neko nepoznato sadanje stanje stvari), kada je budunost teko predvidjeti i kada imamo samo ograniene informacije. One su takoer uinkovitije pri koritenju vremenom i informacijama. Naprotiv, sloene analize se isplate kada treba objasniti prolost, kada je budunost vrlo predvidljiva ili kada postoje goleme koliine informacija." DIZAJNIRANJE NAEGA SVIJETA ini se da je evolucija dizajnirala um razliitih ivotinja tako da se mogu oslanjati na procjenu sekvencijskih kriterija^ Primjerice, enka ptice ljetarke najprije procjenjuje mujake s teritorija parenja na temelju njihovih pjesama, te radi daljnje provjere posjeuje samo one koji prolaze taj prvi test. Takav sekvencijski proces izbora partnera ini se vrlo proiren, a primijeen je i pri izboru hrane i navigacije. Pele koje su eksperimentima trenirane da identificiraju idealan cvijet, oslanjaju se na niz kriterija, pri emu je miris prvi na popisu. One odluuju na temelju boje samo ako je miris dvaju cvjetova otprilike isti; a na temelju oblika cvijeta samo ako se miris i boja tih cvjetova slau. Unato tome, kriterij koji se prvi provjerava nije uvijek najbolji; u nekim sluajevima poredak se odreuje po tome koliko daleko osjetilo moe dohvatiti * Ovo je saetak nekih od rezultata analiza i simulacija objavljenih u Gigerenzer, Todd, et al., 1999., Katsikopoulos i Martignon, 2006., Martignon i Hoffrage, 2002., Hogarth i Karelaia, 2005.a, b, 2006. Krianje dviju linija na slici 5-2 ilustrira problem preklapanja. Preklapanje bismo mogli definirati na sljedei nain. Razmotrimo dva sluajna uzorka iz populacije (poput mjerenja temperature tijekom dvije godine). Prva godina predstavlja set za uenje dok je druga godina testni set. Model preklapa set za uenje ako postoji alternativni model koji je manje toan od seta za uenje, ali toniji od testnog seta. f Reference za idui primjer nalaze se u Hutchinson i Gigerenzer, 2005. 150 Snaga intuicije svijet. U okolini u kojoj drvea i grmovi blokiraju pogled, akustini kriteriji postaju dostupniji od vizualnih i drugih. Primjerice, jelen procjenjuje snagu konkurenta najprije pomou dubine njegova rika, a tek potom vizualno. Ako ta dva razloga nisu dovoljna da ga prestrai i potjera, on e punu snagu konkurenta i njegove najautoritativnije signale moi doivjeti tek kada zapone borba. Ali sekvencijske odluke koje se temelje na jednom dobrom razlogu nisu jedine ivotinjske strategije prilagodbe. Zbrajanje i stvaranje prosjeka dvaju ili vie kriterija radi se medu pojedinanim razlikama mladih i starih, iskusnih i neiskusnih. Primjerice, starija enka zmije podvezice ini se da od mujaka trai da budu dobri prema dva kriterija, dok mlade enke zadovoljava samo jedan. Kao to smo ve vidjeli, intuicija, poput evolucije, iskoritava jedan dobar razlog. I ljudi ga mogu svjesno iskoritavati pri dizajniranju svojeg svijeta. Sekvencijske odluke mogu okolinu stvoriti sigurnijom, transparentnijom, manje zbrkanom. Pravila natjecanja Natjecanje na Svjetskom prvenstvu najvei je san svake nacionalne nogometne momadi. U prvome krugu natjeu se etiri momadi. Dvije najbolje momadi iz svake skupine odlaze u drugi krug. Ali kako odrediti koja je momad "najbolja"? FIFA (Meunarodna nogometna federacija) smatra da je za procjenu uinka momadi bitno est kriterija: 1. ukupan broj bodova u svim utakmicama (tri boda za pobjedu, jedan za nerijeeno). 2. bodovi u izravnim susretima s konkurentima. 3. razlika u broju golova u izravnim susretima. 4. broj golova u izravnim susretima 5. razlika u broju golova u svim susretima.

6. broj golova u svim susretima. Razmotrimo najprije idealnu bilancu, a to znai ponderiranjem svakog kriterija i zbrajanjem bodova dobivenih pomou tih kriterija. Komisija meunarodnih strunjaka mogla bi ponuditi sljedeu shemu ponderiJedan dobar razlog je dovoljan 151 ranja. Recimo, prvom faktoru e dodijeliti ponder 6, drugome 5 itd. Netko bi mogao rei da bi to bilo pravednije i omoguilo racionalniju procjenu uinka momadi od jednostavne procjene momadi samo na temelju jednog kriterija. Ali jasno je da bi dizajn jedne takve sheme podrazumijevao beskonane rasprave. Bowl Championship Series, formula za ameriki nogomet koja rangira sveuiline nogometne klubove na temelju kompleksnog naina ponderiranja i zbrajanja dovela je do burnih prigovora. Jednako zabrinjavajui problem jest injenica da shema ponderiranja nije intuitivno jasna. Treneri, igrai, novinari i navijai vie bi se bavili izraunavanjem konanih rezultata negoli to bi uivali u igri. Alternativa jest da odbacimo ponderiranje i zbrajanje i uvedemo Uzmi najboljega. I upravo to ini FIFA. Kriteriji uinka poredani su na gore spomenuti nain i ako se dvije momadi razlikuju po prvome kriteriju, odluka je gotova. Tek ako su momadi jednake po tom kriteriju, trai se drugi kriterij itd. Sve ostalo se zanemaruje. Sekvencijske odluke utemeljene na jednom dobrom razlogu mogu se stvoriti jednostavno i one utjelovljuju transparentnu pravednost. Dizajn sigurnosti Kada je rije o igrama loptom, bilance zbrojenih pondera mogu ugroziti zabavu, ali u drugim kontekstima mogu biti opasne za ivot. Kada na krianju odreujemo koji automobil ima prednost, postoji nekoliko faktora koje bismo mogli uzeti u obzir prilikom odluivanja: 1. signali rukom prometnika koji regulira promet 2. svjetlo na semaforu 3. prometni znak 4. s koje strane dolazi automobil (desne ili lijeve) 5. koji je automobil vei 6. je li voza drugog automobila stariji i zasluuje li potovanje. Zamislite svijet u kojem bi prometna pravila svakom od tih faktora davala dunu pozornost, recimo ako bismo mislili da je pravedno uravnoteiti prometne znakove i pristojnost. Ali ponderiranje i zbrajanje 152 Snaga intuicije "za" i "protiv" naruavalo bi sigurnost, jer vozai ne bi imali vremena za raunanje i radili bi greke u izraunavanju. Dva automobila e moda biti jednaka po veliini, ili e dob drugog vozaa biti teko ustanoviti. Mnogo sigurniji dizajn, a koliko mi je poznato njime se koriste u svim zemljama svijeta, jest sekvencijsko odluivanje na temelju jednog razloga. Ako postoji prometnik koji regulira promet, voza koji prilazi krianju mora zanemariti sve druge signale s gornjeg popisa. Ako nema prometnika, uvaava se samo semafor. Ako nema semafora, onda su bitni prometni znakovi. Mogli bismo, naravno, zamisliti i drukiji sustav u kojem bi jedino vano bilo koji je automobil vei, ali sreom to nije pravilo, i prakticira se samo u rijetkim sluajevima. Prometna pravila koja bi izraunavala bilancu bila bi po svojoj strukturi bitno drukija. Primjerice, prometnikov znak za zaustavljanje mogao bi se zanemariti ako bi zeleno svjetlo na semaforu i prometni znak pokazivali neto drugo. Ili: zeleno svjetlo bi se zanemarilo ako bi znak pokazivao prednost i ako bi drugi automobil bio vei. Stalno izraunavanje trokova i teta pretvorilo bi na svakodnevni svijet u rizino mjesto, te bi usporilo odluke koje se moraju donositi brzo. Dizajn brojeva Doli ste na prijam i ugledali skupinu ljudi. Koliko ih je? Odrastao ovjek bez posebnog treninga moe izravno percipirati najvie etiri osobe. Odnosno, mi odmah znamo koliko ima ljudi u sobi ako taj broj nije vei od etiri. Ako jest, moramo brojati. Psiholoka sposobnost za "etiri" postala je tvorbena "kockica" razliitih kulturnih sustava. Rimljani su, primjerice, svojim sinovima davali

obina imena ako su bili prvi, drugi, trei ili etvrti po redu, a potom su im dodjeljivali redne brojeve: Quintus, Sixtus, Septimus itd. Jednako tako, u poetnom rimskom kalendaru prva etiri mjeseca imala su imena, Martius, Aprilis, Maius, Junius, a sljedei su mjeseci imenovani pomou rednih brojeva: Quintiiis, Sextiiis, September, October, November, December.* * Originalni rimski kalendar imao je 10 mjeseci, a godina je zapoinjala oujkom; sijeanj i veljaa dodani su naknadno. Julije Cezar je promijenio poetak godine u prvi sijenja, a Quintiiis je promijenjen u Julij (srpanj) njemu u ast; Sextiiis je kasnije postao Augustus (kolovoz) u ast Cezaru Augustu. (Ifrah, 2000., 7). Jedan dobar razlog je dovoljan 153 I danas, razne kulture Oceanije, Azije i Afrike imaju rijei za jedan, dva i mnogo. Ali to ne znai da ne znaju aritmetiku. Ljudi su stvorili razliite sustave brojanja. Neke kulture upotrebljavaju drvene tapie za izraunavanje; druge upisuju zareze na razliite dijelove tijela ili povezuju brojeve s nizom prstiju na rukama, nogama, ili pak s ramenima, koljenima, oima, nosom itd. Zarezi na tapovima koje smo pronali na ivotinjskim kostima i peinskim zidovima na nekim arheolokim primjercima stari su vjerojatno dvadeset ili trideset tisua godina. Sustav lineala izvor je rimskog sustava brojanja, u kojem je I - jedan, II - dva, III - tri, V - kratica za pet, X - kratica za deset, C - za stotinu, D - za pet stotina i M za tisuu. Poput starih grkih i egipatskih sustava, rimski su brojevi od izraunavanja inili muku. Te su kulture stoljeima bile zarobljene sustavima brojeva koji su bili nedosljedni i za veinu ciljeva, osim za biljeenje samih brojeva, posve nekorisni. Revolucija je nastala u indijskoj civilizaciji, koja nam je pruila dananji moderni "arapski" sustav. Njezina se genijalnost sastoji u tome to je uvela leksikografski sustav, koji je imanentan sekvencijskim pravilima o kojima smo raspravljali u ovom poglavlju. Pogledajte kako sljedea dva broja reprezentiraju rimski sustav. Koji je vei? MCMXI MDCCCLXXX Sada pogledajmo ta dva broja pisana arapskim sustavom. 1911 1880 U arapskom sustavu, za razliku od rimskoga, odmah vidimo da je prvi broj vei. Rimski brojevi ne reprezentiraju veliinu ni prema duini znamenki niti po njihovu poretku. Po duini bi MDCCCLXXX trebao biti vei, ali nije. Prema poretku slijeva, u broju MCMXI, nakon M (koji je znak za tisuu) nalazi se C (koji je znak za stotinu), dok je druga znamenka u broju MDCCCLXXX slovo D (koje je znak za pet stotina). Pa ipak je prvi broj vei. Ali arapski se sustav temelji iskljuivo 154 Snaga intuicije na poretku. Ako oba broja imaju istu duinu kao u naem primjeru, moramo samo pretraivati slijeva nadesno kako bismo pronali prvu znamenku koja se razlikuje. Tada moemo zaustaviti pretragu i zakljuiti da je broj s veom znamenkom ujedno i vei broj. Sve druge znamenke moemo zanemariti. Stvaranje reda u naim prikazima svijeta moe dovesti do novih uvida naeg uma i bitno pojednostavniti na ivot. Manje je vie u zdravstvu 155 tovie, moda je ironino to e najbolje lekcije "brzih i jednostavnih provizornih pravila" proizai iz razumijevanja spoznajnih procesa onih velikih kliniara koji stalno donose sjajne odluke a da se pri tome oito ne pozivaju na kanon medicine utemeljene na dokazima. CD. Naylor 9. MANJE JE VIE U ZDRAVSTVU aa crnog vina za veerom sprjeava srane udare; maslac ubija; svi su tretmani i testovi poeljni ako si ih moete priutiti. Mnogi od nas imaju jaku intuiciju o tome to je dobro a to loe u zdravstvenoj zatiti. Premda djelujemo u skladu s tim uvjerenjima, ona se obino temelje na glasinama i povjerenju u druge. Premda veina konzultira potroaka izvjea kada kupuje hladnjak

ili raunalo, tek se manji dio nas zbilja trudi otkriti to medicina doista zna. Kako ekonomisti donose zdravstvene odluke? Godine 2006. na susretu Amerikog udruenja ekonomista (AEA) upitali smo 133 sudionika podvrgavaju li se PSA testu (testu specifinog antigena prostate) za otkrivanje raka prostate, i zato. Medu ispitanicima iznad 50 godina starosti veina se testira, ali ih vrlo malo ita bilo kakvu medicinsku literaturu s tog podruja, a dvije treine ispitanika izjavilo je kako nikada nije razmatralo prednosti ni nedostatke tog testa.+ Veina je jednostavno radila ono to im je lijenik rekao. Poput gospodina Prosjenog oni su se oslanjali na intuiciju: * Navlor, 2001. f Berg, Biele i Gigerenzer, 2007. Informativnu medicinsku literaturu poput Vodia za prevencijske klinike usluge, Slube za prevencijske usluge SAD-a, 2002.a, lako je pronai u sveuilinoj knjinici ili na internetu. 156 Snaga intuicije I Ako ugledate bijelu kutu, vjerujte joj. Prije pojave knjiga i medicinskih istraivanja, tijekom ljudske povijesti, vjera u autoritet i glasine bila je uinkovit vodi. Uenje iz prve ruke bilo je potencijalno smrtonosno; otkrivati na vlastitoj koi je li biljka otrovna nije dobra strategija. Je li slijepa vjera u medicinske strunjake danas dovoljna ili bi pacijenti trebali paljivije istraivati? Odgovor ne ovisi samo o strunosti lijenika ve i o pravnom i financijskom sustavu vaeg zdravstvenog sustava. MOGU LI LIJENICI VJEROVATI PACIJENTIMA? Obiteljski lijenik Daniel Merenstein nije siguran hoe li ikada postati lijenik kakav je htio biti. Kao staist na treoj godini, prilikom vizite pregledao je jednog visokoobrazovanog pedesettrogodinjaka.' Raspravljali su o vanosti dijete, tjelovjebe, vezanja sigurnosnog pojasa u automobilu, te o prednostima i rizicima testiranja na rak prostate. Dijete, tjelovjeba i vezivanje sigurnosnog pojasa pokazali su se korisnim za zdravlje, ali za razliku od miljenja nekih lijenika i pacijenata, nema dokaza da mukarci koji se podvrgavaju PSA testiranju ive dulje od drugih. Naprotiv, postoje dokazi da pacijentima s pozitivnim PSA testovima postupci lijeenja sporo rastueg tumora mogu nakoditi, jer ak i kada se on ne bi lijeio, pacijentu do smrti moda ne bi stvarao probleme. Nakon radikalnog odstranjenja prostate, trideset posto mukaraca postaje inkontinentno, a ezdeset posto impotentno^ Zbog toga se gotovo u svim nacionalnim smjernicama lijenicima preporuuje razgovor s pacijentima o prednostima i nedostacima PSA testa, a Sluba za prevencijske usluge SAD-a zakljuuje kako ne postoje dovoljno jaki dokazi niti za niti protiv rutinskog PSA testiranja*. Merenstein je uloio mnogo vremena u praenje novije lijenike studije kako bi mogao prakticirati tzv. medicinu temeljenu na dokazima. Kada je saznao * Merenstein, 2004. t Ransohoff etal., 2002. X Sluba za prevencijske usluge SAD-a, 2002.b. Manje je vie u zdravstvu 157 koje su prednosti i nedostaci PSA testa, spomenuti pacijent odbio je testiranje. Merenstein vie nikada nije vidio tog ovjeka, a nakon to je diplomirao, pacijent je otiao u drugu ordinaciju. Njegov novi lijenik s pacijentom nije raspravljao o rizicima i koristima tog testiranja te je bez rasprave naruio PSA testiranje. Pacijent nije imao sree. Dijagnosticiran mu je straan i neizljeiv oblik raka prostate. Iako nema dokaza da rano otkrivanje tumora prostate moe spasiti ili produljiti ovjekov ivot, dr. Merenstein i njegov odjel 2003. godine zavrili su na sudu. Merenstein je pretpostavio da e mu se suditi zbog dezinformiranja pacijenta o procesu testiranja. No tuiteljev odvjetnik tvrdio je kako je PSA testiranje u Virginiji (ukljuujui i Zapadnu Virginiju) standardan postupak, te da je Merenstein bez rasprave trebao zatraiti testiranje. etiri virginijska lijenika-svjedoka tvrdila su da obino trae testiranje bez prethodnog informiranja pacijenata. Obrana je sa svoje strane pozvala nacionalne strunjake koji su svjedoili o nepostojanju dokaza o prednostima PSA testiranja, o njihovoj upitnosti i o tome kako su zabiljeene tee ozljede. Oni su ukazali na dravne smjernice kojima se savjetuje zajedniko donoenje odluka.

U zavrnoj rijei, tuiteljev se odvjetnik prezrivo osvrnuo na "medicinu temeljenu na dokazima" i tvrdio da je rije o metodi koja postoji iskljuivo zato da pritedi troak, a Merensteinov odjel, samog Merensteina, njihove sljedbenike i strunjake nazvao je njezinim utemeljiteljima. Pozvao je porotu da donese presudu koja e ustanove nauiti da "na ulicu" vie ne alju lijenike uvjerene u ispravnost "medicine temeljene na dokazima". Porota se sloila. Merenstein je osloboen, ali je njegova klinika proglaena odgovornom te je morala platiti milijun dolara odtete. Prije suenja Merenstein je vjerovao u praenje aktualne medicinske literature i u to kako o njoj treba informirati pacijenta. Sada pacijente promatra kao potencijalne tuitelje. Budui da se jedanput opekao, da se od njih unaprijed zatiti, on sada smatra kako je najbolje pretjerivati u lijeenju pacijenata, ak i u sluajevima kada postoji rizik da im se u procesu dijagnostike nanese nepotrebna teta. "Sada traim vie testova i nervozniji sam s pacijentima; nisam lijenik kakav bih trebao biti."' Lapp, 2005. 158 Snaga intuicije MOGU LI PACIJENTI VJEROVATI LIJENICIMA? Pria o malom Kevinu iz drugog poglavlja navela nas je da se zapitamo o tetama koje se pacijentima nanose pretjeranom dijagnostikom. Merenstein i njegova klinika na tei su nain nauili, kako bi se zatitili od tubi, da na pacijentima moraju provoditi testove ak i kada je tetnost testova dokazana, a njihova korist nije. Oito sa zdravstvom neto nije u redu. Dobra stara intuicija "ako ugledate bijelu kutu, vjerujte joj" uinila je podosta dobra. Ali ako se lijenici boje sudskih tubi, kada su pretjerano prepisivanje lijekova i pretjerana dijagnostika postali unosan posao, i kada je agresivno oglaavanje izravno usmjereno prema potroaima-pacijentima legalno, ona ne moe djelovati na isti nain. Sve to dovodi do manje kvalitete i veih zdravstvenih trokova. Dopustite mi da istaknem dvije posljedice:* Pretjerana dijagnoza je detekcija bolesti koja se bez posebnog testiranja tijekom pacijentova ivotnog vijeka ne bi uoila. Pretjerano lijeenje je postupak lijeenja bolesti koja se bez lijeenja ne bi uoila tijekom pacijentova ivotnog vijeka. Biste li radije prihvatili tisuu dolara u gotovini ili besplatnu kompjutoriziranu tomografiju cijeloga tijela (CT)? U telefonskom istraivanju na nasuminom uzorku od pet tisua Amerikanaca, 73 posto ispitanika izjasnilo se da daje prednost CT-u.+ Znaju li ti optimisti to dobivaju? Oito ne znaju. Ne postoje dokazi za korisnost, pa ak niti za sigurnost CT-a itavoga tijela; taj postupak ne podrava nijedna profesionalna medicinska organizacija, a neke ga i izrijekom pokuavaju sprijeiti.* Unato tomu, sve vei broj neovisnih poduzetnika, ukljuujui i lijenike, uspjeno reklamira CT skeniranje i druge tehnoloki vrlo sofisticirane dijagnostike testove. Profesionalni TV glumci odjeveni u lijenike prenose poruke: "Riskirajte s testom, ne sa ivotom." Lijenici koji reklamiraju CT sken mogli bi odgovoriti da se ljudi imaju pravo koristiti testom i prije nego to se dokae njihova korisnost - jer normalan rezultat korisniku moe omoguiti barem "miran san". Zvui utjeno, no je li istina da netko s normalnim rezultatom ima Etzioni et al., 2002. t Schwartz et al., 2004. X Odjel za hranu i lijekove SAD-a; vidi Schwartz et al., 2004. Manje je vie u zdravstvu 159 miran san? Apsolutno ne; bolje je govoriti o iluziji sigurnosti. Razmotrimo elektronski CT koji se provodi radi utvrivanja ima li osoba povean rizik obolijevanja od sranih bolesti. ansa da tim postupkom prepoznamo bolest jest 80 posto, a to znai da e 20 posto pacijenata s rizikom obolijevanja lijenici poslati kui s iluzijom da mogu mirno spavati. Broj lanih alarma jo je vei. Meu onima koji nisu u rizinoj skupini, ezdeset posto dobit e vijest o sumnjivim rezultatima.* Drugim rijeima, mnogi pacijenti koji nemaju razlog za brigu provest e ostatak ivota u strahu od nepostojee bolesti. Rijetko ujem za tako lo test visoke tehnologije; on je gori od brojnih neinvazivnih i jeftinijih metoda testiranja. Ja bih radije platio tisuu dolara da izbjegnem testiranje i time spasim svoj miran san. .

Podvrgavaju li se lijenici testovima koje predlau pacijentima? Jednom sam skupini od ezdeset lijenika, predstavnika lijenikih organizacija i zdravstvenih osiguranja, odrao predavanje. Atmosfera je bila oputena, organizator je bio ugodan i srdaan, i to nam je pripomoglo da stvorimo dojam kako radimo na istoj stvari. Poeli smo raspravljati o testiranju raka dojke u kojem sudjeluje otprilike 75 posto Amerikanki u dobi od 50 godina ili vie. Jedna ginekologinja je rekla kako mamografski pregled uvjerava nju, lijenicu, a ne pacijenticu: "Strah me je ne preporuiti mamografski pregled osobi koja bi se mogla vratiti s rakom dojke i pitati me: 'Zato niste preporuili mamografski pregled?' Stoga svakoj pacijentici preporuam da se podvrgne testiranju. Unato tomu, vjerujem da se mamografski pregled ne bi trebalo preporuivati. Ali nemam izbora. Mislim da je na zdravstveni sustav podmukao i ini me nervoznom."f Jedan drugi lijenik upitao ju je podvrgava li se sama mamografskom testu? "Ne", rekla je. Organizator je tada svima postavio isto pitanje (mukarcima: "Kada biste bili ena, biste li se podvrgli testu?"). Rezultat je bio pravo iznenaenje: niti jedna lijenica u skupini nije se podvrgla mamografskom testu i nijedan se lijenik ne bi podvrgao testu da je enskoga spola. Dobivaju li odvjetnice ili supruge odvjetnika bolji tretman? Lijenici odvjetnike smatraju posebno agresivnim pacijentima, pacijentima sklonim tubama, i s njima pri rizinim zahvatima poput operacija * Lee i Brennan, 2002. t Gigerenzer, 2002., 93. 160 Snaga intuicije treba oprezno postupati. U ukupnoj enskoj populaciji vicarske, postotak histerektomije (uklanjanja maternice) iznosi 16 posto, dok se isti postupak izvodi tek na osam posto supruga odvjetnika, odnosno na deset posto lijenica. Openito, manje obrazovane ene i ene s boljim privatnim osiguranjem imaju vee anse da budu podvrgnute postupku uklanjanja maternice. Slino tomu, djecu u opoj populaciji ee podvrgavaju tonzilektomiji (uklanjanju krajnika) negoli djecu odvjetnika ili lijenika. Odvjetnici i njihova djeca oito dobivaju bolji tretman, ali u ovom sluaju bolje znai manje. Sto vam je, dakle, initi kada vam je majka bolesna, a vi elite znati to va lijenik doista misli? Evo korisnog savjeta: I Ne pitajte lijenike to bi vam preporuili. Pitajte ih to bi uinili da je rije o njihovoj majci. Iz iskustva mogu rei kako lijenici mijenjaju savjete kada ih pitam za njihove majke ili roake. Moje pitanje automatski mijenja njihov stav; majka protiv vlastita djeteta nikada nee podii tubu. Unato tomu, mnogi pacijenti ne smatraju da su lijenici pod pritiskom ili da sami moraju preuzeti jedan dio odgovornosti za vlastito lijeenje. Odnos izmeu lijenika i pacijenta vrlo je emocionalan, to oslikava primjer jednog mojeg prijatelja romanopisca. "Ne moemo se nai sutra ujutro, moram otii svome lijeniku", rekao mi je. "Nadam se da nije nita ozbiljno?" "Samo kolonoskopija", uvjeravao me prijatelj. "Samo? Boli li te?" "Ne," odgovorio je, "lijenik mi je rekao da moram na kolonosko-piju, etrdeset pet mi je godina. Ne brini, nitko u mojoj obitelji nikada nije imao rak debelog crijeva." * Domenighetti et al., 1993. Napominjem da je vicarska uklonila financijske prepreke za medicinsku njegu itave populacije prije gotovo jednog stoljea. Stoga neosigurani graani bez pristupa zdravstvu ne optereuju trokove lijeenja (ukljuujui pretjerano lijeenje) itave populacije kao, primjerice, u dravama bez univerzalnog zdravstvenog sustava (to bi moglo posluiti kao objanjenje zbog ega istraivanje u SAD-u nije dolo do razliitih podataka o broju izvedenih histerektomija za ene lijenika; vidi Bunker i Brown, 1974.). Manje je vie u zdravstvu 161 "To boli. Je li ti lijenik rekao koje su koristi kolonoskopije?" "Ne," kae moj prijatelj, "rekao je samo da se radi o rutinskom pregledu koji preporuuju medicinske organizacije."

"Zato ne bismo pogledali na internetu?" Prvo smo pogledali izvijee amerike Slube za prevencijske usluge. Tamo je pisalo kako ne postoje uvjerljivi dokazi o prednostima i nedostacima kolonoskopije. Moj je prijatelj Kanaanin pa mi je odgovorio kako se ne pouzdaje u sve to kau Amerikanci. Stoga smo pogledali kanadsko izvjee, ameriki pandan PSTF-a, i tamo smo vidjeli istu stvar. Provjerili smo Bandolier Oxfordskog sveuilita u Ujedinjenom Kraljevstvu i rezultat je opet bio isti. Niti jedna ozbiljna zdravstvena udruga ija smo izvjea pregledavali nije tvrdila da se ljudi rutinski trebaju podvrgavati kolonoskopiji - jer, kolonoskopija moe biti iznimno neugodna, a mnogi preporuuju jednostavniji i jeftiniji, neinvazivni test okultnog krvarenja u stolici. Sto je uinio moj prijatelj? Ako mislite da je drugi dan otkazao dogovoreni sastanak s lijenikom, prevarili ste se kao i ja. Nije izdrao teret dokaza, ustao je i otiao i odbio bilo kakvu daljnju raspravu o problemu. elio je vjerovati svome lijeniku. LIJENIKOVA DILEMA Pacijenti najee vjeruju svojim lijenicima, ali ne uzimaju uvijek u obzir situaciju u kojoj se lijenik nalazi. U svijetu u kojem su vrijeme i znanje vrlo ogranieni, veina lijenika nastoji dati sve od sebe. U Sjedinjenim Dravama, prosjeno vrijeme koje pacijentu stoji na raspolaganju da opie svoj problem prije negoli ga njegov lijenik prekine, iznosi dvadeset i dvije sekunde. Ukupno vrijeme koje lijenik provede s pacijentom iznosi pet minuta, a u to vrijeme ukljuene su i formalnosti poput kurtoaznih pitanja "Kako ste?" i slino. U dravama poput vicarske i Belgije u kojima postoji "otvoreno trite", dostupnost veem broju lijenika ope prakse i specijalista, situacija je bitno drukija. Zbog konkurencije, lijenik u tim zemljama vie vremena posveuje razgovoru s pacijentima da ih potakne da mu se vrate. U takvim dravama prosjean pregled traje petnaest minuta.* * Deveugele et al., 2002.; Langewitz et al. 2002. 162 Snaga intuicije U svijetu u kojem se medicina brzo mijenja, dokolovanje se ne moe izbjei. Unato tomu, mnogi lijenici nemaju vremena da proitaju niti jedan od tisua lanaka koji se svake godine objavljuju u medicinskim asopisima, a nemaju niti metodolokih vjetina da sami procijene tvrdnje iznesene u tim lancima. "Specijalizacija" tj. dokolovanje odvija se uglavnom na seminarima koje sponzorira farmaceutska industrija, obino na nekom lijepom mjestu za odmor, uz potpuno pokrivene trokove i prisutne brane partnere. Farmaceutske tvrtke koriste se takvim prigodama da lijenicima dijele saetke znanstvenih studija svojih proizvoda, koje njihovi predstavnici lijenicima distribuiraju u obliku oglasa i letaka. Jedno je novo istraivanje utvrdilo da to nisu neutralni saeci. Tvrdnje iznesene u 175 razliitih letaka distribuiranih njemakim lijenicima bilo je mogue potvrditi samo u 8 posto sluajeva.* U preostalih 92 posto tvrdnje iz originalnih studija lano su se predstavljale, ozbiljne su se nuspojave lijekova preuivale, pretjerivalo se s razdobljem u kojem se lijekovi smiju sigurno koristiti, a ako su lijenici eljeli provjeriti originalne studije, citati i izvori nisu bili navedeni ili ih je jednostavno bilo nemogue pronai. Zbog toga mnogi lijenici imaju tek usputni pregled aktualnijih medicinskih istraivanja. I pacijentima i lijenicima zemljopis predstavlja sudbinu. U jednom medicinskom okrugu u Vermontu, 8 posto djece ima izvaene krajnike, a u drugoj su kirurzi isti postupak obavili na 70 posto djece. U jednoj regiji u Iowi, 15 posto svih mukaraca do osamdeset i pete godine ivota podvrgnulo se operaciji prostate; u drugoj regiji ih je bilo 60 posto. ene su podjednako podlone toj zemljopisnoj moi nad njihovim tijelom. U jednoj pokrajini u Maineu, 20 posto ena do sedamdeset godina podvrgnulo se histerektomiji (vaenju maternice); u drugoj regiji iste savezne drave, istu je operaciju obavilo preko 70 posto ena.1 Nema mnogo razloga za vjerovanje da su ove napadne zemljopisne razlike u ikakvoj vezi sa stanjem pacijenata. Hoe li se ljudi podvrgnuti nekom lijeenju ovisi o lokalnom obiaju, a nain lijeenja ovisi o lijeniku koji je obavio pregled. Za lokalizirani rak prostate, primjerice, veina urologa preporuuje radikalnu operaciju, ,f Kaiser et al., 2004. f Wennberg i Wennberg, 1999.

Manje je vie u zdravstvu 163 dok veina onkologa radiologa preporua lijeenje zraenjem. Autori Atlasa zdravstvene zatite Darthmouth zakljuuju da "sustav" medicinske njege u Sjedinjenim Dravama uope nije sustav, ve veliki neplanirani i iracionalni gubitak resursa koji zakoni ponude i potranje ne mogu disciplinirati."* U vrijeme kada sve ljude zabrinjava naglo poveanje trokova zdravstvene zatite i kada se svake godine za nju troe milijarde dolara, ona im prua tek malo ili nimalo, a katkada im ak nanosi i tetu. Moemo li te probleme osujetiti i u na sustav zdravstva usaditi poeljnu koliinu racionalnosti? Sustav ustvari treba lijek koji djeluje na tri naina: on umjesto lijenikih navika i lokalnih obiaja mora razviti uinkovitu i transparentnu politiku; on treba pronai zajedniko stajalite medicinskih strunjaka o tome to je dobro lijeenje; naposljetku, potrebno je provesti reformu zakona o parninom postupku, koji e lijenicima omoguiti da rade ono to je za pacijente najbolje, a ne ono to e najuinkovitije zatititi lijenike. U sljedeem odlomku pokazat u kako je mogue postii prvi cilj. KAKO POBOLJATI LIJENIKE PROSUDBE Postoje dva klasina prijedloga i oba slijede duh Franklinova pravila. Prema teoriji klinikog odluivanja, pacijenti i lijenici bi trebali meu ponuenim metodama lijeenja birati tako da razmotre sve mogue posljedice, a potom da procijene numeriku vjerojatnost i korist svake mogue posljedice. Tada ih treba pomnoiti, zbrojiti i izabrati metodu lijeenja s najveom oekivanom koristi. "Ljepota" ovog pristupa sastoji se od zajednikog donoenja odluke: lijenik predlae alternative, posljedice i vjerojatnosti, a pacijent je odgovoran za pripisivanje numerikih vrijednosti (pondera) svakoj moguoj koristi ili teti posljedice ili postupka. Ipak, teoretiari odluivanja nisu uvjerili gotovo nijednog lijenika da se upusti u takvu kalkulaciju jer ona zahtijeva previe vremena, a veina pacijenata nije sklona pripisivati brojanu vrijednost ili razlikovati potencijalnu tetu tumora od one koju bi mogao uzrokovati srani udar. Zagovornici analize klinikog odluivanja tvrdit e da se mora promijeniti njihova intuicija, ali dokazi da kalkulacije Wennberg i Wennberg, 1999., 4. 164 Snaga intuicije oekivane dobiti tvore najbolji oblik klinikog odluivanja ne postoje. tovie, postoje izvjea da takva izraunavanja ne dovode uvijek do najboljih odluka. Na kraju, ali ne i najmanje vano, kada se intuicija suprotstavi njihovom ciljanom miljenju, ljudi e biti manje zadovoljni odlukama koje su donijeli.* Idui prijedlog jest da se kao ispomo lijenicima koji odluuju 0 metodi lijeenja uvedu sloeni statistiki postupci koji bi trebali dovesti do boljih rezultata od onih koje postie njihova intuicija.* O toj metodi raspravljamo u iduem poglavlju. Iako se takvi oblici pomoi u odluivanju openito ee prihvaaju od izraunavanja oekivane dobiti, oni su u klinikoj praksi jo uvijek rijetki, a osim toga ponovno se ne slau s lijenikom intuicijom. Veina lijenika ne razumije sloene metode ispomoi u odluivanju i to na kraju zavrava tako da ih odbacuju. I tako lijenicima preostaju samo njihove intuicije, pristrane pod utjecajem defanzivnosti (od moguih parnica), njihove specijalizacije i zemljopisne predodreenosti. Postoji li nain da se oslonimo na njihove intuicije, ali i da poboljamo njihove odluke? Vjerujem da znanost o intuiciji prua takvu alternativu. 1 zbog toga mi je bilo drago kada sam u glasovitom medicinskom asopisu Lancet proitao da nae istraivanje provizornih pravila poinje utjecati na medicinu. Kao to otkriva moto ovog poglavlja, provizorna se pravila smatraju objanjenjima intuicija najboljih kliniara. Ali u istom broju Lanceta, jedan je drugi lanak pruio drukije tumaenje naeg rada: "Sljedei iskorak ukljuivat e brze i jednostavne heuristike; pravila za pacijente i za kliniare."* U toj se reenici provizorna pravila smatraju alternativom kompleksnim analizama u odluivanju. Moje je osobno uvjerenje da se lijenici ve koriste tim jednostavnim provizornim pravilima, ali ih zbog straha od sudskih tubi ne primjenjuju uvijek u praksi. Umjesto toga, oni ta pravila nastoje iskoristiti nesvjesno ili prikriveno,

a to im onemoguuje daljnje sistematsko uenje. Problemi za zdravstvenu zatitu koji proizlaze iz navedenog jesu oiti. Moja je alternativa: pretvoriti intuitivne odluke u znanost, otvoreno raspravljati * Elwyn et al., 2001. f Vidi itanku autora Dowie i Elstein, 1988. t Elwyn et al., 2001. O naem programu za poboljanje intuicije lijenika i pacijenata o pitanju rizika i nesigurnosti vidjeti Gigerenzer, 2002. i Hoffrage et al., 2000. Manje je vie u zdravstvu 165 0 njima, povezivati ih s dostupnim dokazima, a zatim disciplinirano 1 informirano o njima poduavati studente medicine. Idua pria ilustrira taj program. Ona razmatra tri izbora metode lijeenja: pomou intuicije kliniara, pomou sloenog statistikog sistema i pomou brzih i jednostavnih provizornih pravila. Pria poinje prije nekoliko godina u prekrasnoj Tempi, u Arizoni, u kojoj sam pred Udruenjem za odluivanje u medicini (Society for Medical Decision Making) odrao jedan govor. Objasnio sam u kojim situacijama jednostavna pravila mogu biti bra, jeftinija i tonija od kompleksnih strategija. Kada sam siao s govornice, priao mi je Lee Green, medicinski istraiva sa Sveuilita u Michiganu i rekao: "Mislim da sada shvaam svoju zagonetku." Evo njegove prie. NA JEDINICU INTENZIVNE NJEGE? Mukarac s ozbiljnim bolovima u prsima hitno je prebaen u bolnicu. Lijenici u hitnoj nagaaju da je rije o sranom udaru (akutnoj isheminoj bolesti srca). Moraju djelovati, i to brzo. Treba li pacijenta uputiti na intenzivnu ili odvesti do obinog bolesnikog kreveta s elektrokardiografskom telemetrijom? To je posve obina situacija. Svake se godine u Sjedinjenim Dravama na odjele intenzivne koronarne njege prima izmeu jedan i dva milijuna pacijenata.* Kako lijenici donose odluke u toj situaciji? U michiganskoj bolnici, lijenici su se oslanjali na dugorone faktore rizika: bolesti koronarne arterije, obiteljsku anamnezu, muki spol pacijenta, poodmaklu dob, puenje, dijabetes, povieni kolesterol i hipertenziju. Ti su lijenici otprilike 90 posto pacijenata s ozbiljnom boli u prsima slali na odjel intenzivne koronarne njege. To je znak obrambenog mehanizma u odluivanju; lijenici se boje tube ako im pacijent na obinom bolesnikom krevetu umre od sranog udara. Zbog takvih odluka, jedinica koronarne njege postaje prenapuena, kvaliteta njege opada, a trokovi se poveavaju. Mogli biste pomisliti da je bolje sprijeiti nego lijeiti, odnosno da je bolje poslati ih u intenzivnu ak i kada pacijent nema srani udar. Ali leanje na jedinici Pozen et al., 1984. 166 Snaga intuicije intenzivne njege nosi svoje rizike. Otprilike dvadeset tisua Amerikanaca svake godine umire zbog infekcija koje se dobivaju u bolnici, a jo ih mnogo vie obolijeva od zaraznih bolesti. Takve su infekcije pogotovo rasprostranjene na jedinicama intenzivne njege, a to znai da su one gotovo najopasnija mjesta u bolnici. Jedan moj dragi prijatelj umro je na jedinici intenzivne njege od bolesti koju je tamo pokupio. Kada pacijente stavljaju u tu krajnje opasnu situaciju, lijenici tite sebe od sudskih tubi. Kako bi popravili stanje, pozvali su skupinu medicinskih strunjaka sa Sveuilita u Michiganu. Kada su strunjaci provjerili kvalitetu lijenikih odluka - a kontrola kvalitete u bolnicama nije uvijek pravilo - doli su do uznemirujueg rezultata. Ne samo to su lijenici veinu pacijenata slali na jedinicu intenzivne njege ve su istom uestalou onamo slali i one koji su tamo trebali biti (one sa sranim udarom) i one koji tamo nisu trebali biti (one bez sranog udara). Lijenike odluke nisu bile nita bolje od posve sluajnog izbora, ali to nitko nije primijetio. U jednoj drugoj studiji pokazalo se da dugoroni faktori rizika koje su lijenici traili nisu bili najvaniji faktori za razlikovanje pacijenata po tome imaju li akutnu isheminu bolest srca. Konkretno, umjesto da su obraali pozornost na mnogo znaajnije faktore predvianja sranog udara - prirodu i lokaciju pacijentovih simptoma i izvjesne tragove na elektrokardiogramu, lijenici su pregledavali dijagnozu

povienog krvnog tlaka u duem razdoblju, dijabetes i druge "pseudo--dijagnostike" tragove.* to initi? Skupina je najprije pokuala kompleksnom strategijom rijeiti kompleksan problem. Uveli su instrument za predvianje bolesti srca.f Sastojao se od oko pedesetak vjerojatnosti i dugakom formulom koja je lijeniku omoguavala da uz pomo depnog kalkulatora izrauna vjerojatnost kojom bi pacijent trebao biti primljen na jedinicu intenzivne koronarne njege. Lijenike se poduilo da za svakog pacijenta pronau odgovarajue vjerojatnosti, utipkaju vjerojatnosti u kalkulator, pritisnu ENTER i oitaju rezultat. Ako je vjerojatnost * Vidi Green i Yates, 1995. t Green i Mehr, 1997. Manje je vie u zdravstvu 167 bila vea od danog praga, pacijenta je trebalo poslati na intenzivnu njegu. Letimian pogled na tablicu pokazuje zbog ega lijenici nisu bili presretni kada su se morali koristiti ovakvim sustavom ili nekim slinim (slika 9-1). Oni ga ne razumiju. Unato tomu, kada su se lijenici prvi put upoznali sa sustavom, njihove su se odluke znatno poboljale, a prenapuenost je u jedinici intenzivne njege splasnula. Skupina je tada smatrala da je u konkretnim sluajevima izraun funkcionirao bolje od intuicije. Ali kako je bila rije o dobrim strunjacima, oni su svoje zakljuke testirali tako da su lijenicima oduzeli tablice i depne kalkulatore. Ako je izraun kljuan za njihovu procjenu, onda e kvaliteta njihovih odluka opet pasti na poetnu razinu vjerojatnosti. Ipak, lijeniki se uinak nije pogorao. Istraivai su bili iznenaeni. Jesu li lijenici zapamtili vjerojatnosti Bol u prsima JEST glavna prituba EKG (ST, T wawe A's) Povijest ST&T 0 ST<W m ST** sm&T<xNe Ml & ne NTG 19% 35% 42% 54% 62% 78% Mi ili NTG 27% 46% 53% 64% 73% 85% Mi i NTG 37% 58% 65% 75% 80% 90% Bol u prsima NIJE glavna prituba EKG (ST,Twawe A's) Povijest ST&T 0 ST** m STW ST&TM sm&T^ Ne Ml & ne NTG 10% 21% 26% 36% 45% 64% Mi ili NTG 16% 29% 36% 48% 56% 74% Mi i NTG 22% 40% 47% 59% 67% 82% Nema boli u prsima EKG (ST,T wawe A's) Povijest ST&T 0 STW W ST ST^&Tftfl Ne Ml & ne NTG 4% 9% 12% 17% 23% 39% Mi ili NTG 6% 14% 17% 25% 32% 51% Mi i NTG 10% 20% 25% 35% 43% 62% Slika 9-1. Instrument za predvianje bolesti srca. Dolazi s depnim kalkulatorom. Ako ga ne razumijete, znate zbog ega ga veina lijenika ne voli. 168 Snaga intuicije iz tablice? Test je pokazao da nisu, a nisu razumjeli ni formulu u depnom kalkulatoru. Istraivai su potom lijenicima vratili tablice i kalkulatore, ponovno ih oduzeli itd. Nije bilo razlike. Nakon to su lijenicima izloili tablice, lijenika se intuicija trajno poboljala i za nju im vie nije bio potreban kalkulator. Evo zagonetke: kako su lijenici mogli vriti tone izraune kada nisu vie imali potrebna pomagala? Tada sam upoznao glavnog istraivaa Greena. Dok sam ja drao govor, on je doao do rjeenja: lijenici nisu trebali tablicu i kalkulator jer nisu ni raunali. Ali to im je onda poboljalo intuiciju? Bili su bitni jedino pravi kriteriji kojih su se lijenici prisjeali. I dalje su radili intuitivno, ali sada su znali to trae, dok su ranije traili na krivim mjestima. Taj je uvid otvorio treu mogunost: osim puke intuicije i sloenog izraunavanja, postoje provizorna pravila za upuivanje na

intenzivnu njegu, koja su osmislili Green i David Mehr. Ona su odgovarala prirodnom razmiljanju lijenika, ali bila su i empirijski utemeljena. Dopustite mi da objasnim logiku stvaranja takvog pravila. Transparentna dijagnostika pravila Instrument za predvianje bolesti srca pokazao se uinkovitim na otprilike dvije tisue osamsto pacijenata u est bolnica u Novoj Engleskoj. Zato ih ne bismo iskoristili u drugim bolnicama, poput one u Michi-ganu? Kao to sam ranije spomenuo, zato to nedostaje transparentnost. Kada sistemi kompliciranih izrauna i rezultata vjerojatnosti dou u sukob s intuicijom, lijenici nastoje izbjei kompliciranije metode.' Ipak, postoji jo jedan nedostatak kompleksnosti koji smo razmatrali u prethodnom poglavlju. Kada postoji velika nesigurnost, jednostavne se dijagnostike metode pokazuju tonijima. Predviati srane udare izrazito je teko, a nikakva savrenija metoda ne postoji. Pretpostavimo da je instrument predvianja za pacijente u Novoj Engleskoj odlian. Ali iz toga nuno ne slijedi da e djelovati jednako dobro i u Michiganu. Pacijenti u Michiganu razlikuju se od onih u Novoj Engleskoj, ali ne znamo kako i koliko. Jedan od naina da to saznamo * Corey i Merenstein, 1987.; Pearson et al., 1994. Manje je vie u zdravstvu 169 bio bi da u michiganskim bolnicama krenemo s novom studijom od nekoliko tisua pacijenata. Ta opcija ne dolazi u obzir, a ak i kad bi dola u obzir, trajala bi godinama. Budui da nam nedostaju podaci, pokuajmo iskoristiti naela pojednostavljenja koja smo prikazali u prethodnim poglavljima. Ali kako? Jedan nain jest da smanjimo broj faktora sloenog dijagnostikog instrumenta i da odluujemo pomou jednog razloga. To e nas dovesti do brzog i jednostavnog stabla (vidi nie). Ono je nalik na heuristiku Uzmi najboljeg ali nam sada ona moe posluiti za rjeavanje razliitih vrsta problema: klasificiranje jednog objekta (ili osobe) u dvije ili vie kategorija. Brzo i jednostavno stablo Brzo i jednostavno stablo postavlja samo nekoliko "da-ne" pitanja i nakon svakog odgovora omoguuje donoenje odluke.* U stablu koje su zamislili Green i Mehr (slika 9-2), ako postoji odreena anomalija u elektrokardiogramu (takozvanom ST segmentu), pacijenta treba odmah odvesti u intenzivnu. Niti jedna druga informacija nije potrebna. Ako to nije sluaj, razmatramo sljedei kriterij: je li pacijentova glavna prituba bol u prsima. Ako nije, pacijent se usmjerava na odjel obine njege. Sve druge informacije zanemarujemo. Ako je odgovor afirmati-van, postavlja se zadnje pitanje. Ono se sastoji od vie elemenata: je li prisutan jedan od preostalih pet faktora. Ako jest, pacijent se alje na odjel intenzivne njege. Takvo je stablo odluivanja brzo i jednostavno prema nekoliko kriterija. Ono zanemaruje svih pedeset vjerojatnosti i sva dijagnostika pitanja osim jednog ili dva. Navedeno brzo i jednostavno stablo postavlja najvanije faktore na vrh. Ako postoje promjene u ST segmentu, ugroene pacijente treba brzo poslati na odjel intenzivne njege. Ako postoji drugi faktor, bol u prsima, pacijente koji ne bi trebali biti na odjelu intenzivne njege aljemo na obian odjel da se odjel intenzivne njege opasno ne napuni. Ako ne moemo odluiti na temelju niti jednog od ovih faktora, na red dolazi trei. Budui da je transparentno i da se lako pamti, ovo * Za detalje, vidi Martignon et al., 2003. 170 Snaga intuicije Promjene u St segmentu? Slika 9-2. Brzo i jednostavno stablo odluivanja za raspodjelu na odjel intenzivne njege (prema: Green i Mehr, 1997.). brzo i jednostavno stablo lijenici vole vie od kompleksnog sistema faktora i ponderiranja. Ali koliko je tono takvo jednostavno pravilo? Ako vas dovedu u bolnicu s ozbiljnim bolovima u prsima, biste li vie voljeli da se nad vama vri dijagnoza pomou nekoliko "da-ne" pitanja ili pomou tablica vjerojatnosti i depnim kalkulatorom? Ili biste jednostavno vjerovali lijenikoj

intuiciji? Slika 9-3 pokazuje dijagnostiku tonost svake od te tri metode u michiganskoj bolnici. Prisjetite se da postoje dva aspekta tonosti. Na okomitoj je osi udio pacijenata koji su s pravom bili poslani na odjel intenzivne njege (oni su, naime, doista imali srani udar), a taj bi broj i u idealnoj situaciji trebao biti visok; na vodoravnoj je osi udio nepotrebno poslanih pacijenata, a taj bi broj u idealnom sluaju trebao biti malen. Dijagonala predstavlja postupanje na razini sluajnosti. Toke iznad dijagonale pokazuju postupanje bolje od sluajnosti, a one ispod linije ukazuju na postupanje loije od sluajnosti. Savrena strategija bila bi smjetena u gornjem lijevom Manje je vie u zdravstvu 171 1,0 Lijenici Predvianje srane bolesti Brzo i jednostavno stablo 0,0 0,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 Udio pacijenata koji su nepotrebno poslani na odjel intenzivne njege Slika 9-3. Koja metoda najbolje predvia srani udar? Na slici su prikazani rezultati triju metoda: lijenikih intuitivnih sudova, sloenih izraunavanja i predvianja srane bolesti, te brzog i jednostavnog stabla. kutu, ali u nesigurnom svijetu bolesti srca ne postoji nita slino. Lijenika tonost prije intervencije michiganskih istraivaa bila je na razini sluajnosti - ak i neto nia. Kao to smo rekli ranije, lijenici su slali oko 90 posto pacijenata na intenzivnu njegu i nisu mogli razlikovati pacijente koji bi tamo trebali biti od onih koji ne bi trebali. Djelovanje kalkulacija za predvianje bolesti srca prikazan je kvadratom; postoji nekoliko kvadratia jer je mogue napraviti razliite bilance pogrenih uputnica i lanih alarma.* Njihova je tonost znatno via od razine sluajnosti. * Prisjetimo se da su lijenici pri koritenju instrumentima za predvianje bolesti srca izraunavali vrijednosti za svakog pojedinog pacijenta, a zatim ih usporeivali s graninim vrijednostima. Ako je broj bio vei od granine vrijednosti pacijent se slao na jedinicu obine njege. Granina vrijednost moe se postaviti visoko ili nisko. Ako je postavljena visoko, tada e se manje pacijenata slati na jedinicu intenzivne njege, to e dovesti do vie pogreaka. Taj sluaj je prikazan kvadratima na lijevoj strani grafa na slici 9-3. Ako se granina vrijednost postavi nisko, tada se vie ljudi alje na intenzivnu njegu, to poveava broj lanih alarma, kao to se vidi iz kvadrata na desnoj strani grafa. 172 Snaga intuicije Potpuno stablo Slika 9-4. Kada broj kriterija raste, potpuno stablo odluivanja ubrzo postane raunski nesavladivo, dok brza i jednostavna stabla nemaju taj problem. Kako je bilo s brzim i jednostavnim stablom? Prisjetite se da je sloeni instrument imao vie informacija od jednostavnog stabla i koristio se sofisticiranim izraunima. Unato tomu, brzo i tedljivo stablo bilo je tonije u predvianju stvarnog broja sranih udara. Na temelju njega, lijenici su manje pacijenata sa sranim udarom slali u obine bolnike krevete negoli na temelju kompleksnog sistema, tj. manje je grijeilo. Takoer je za gotovo polovicu smanjilo visoku stopu lanih alarma. Jednostavnost se jo jednom isplatila.* * U ponovljenom istraivanju u dvije michiganske bolnice u kojima se tada upotrebljavao nasljednik instrumenta za predvianje bolesti srca: akutni koronarno ishemini, na vrijeme neosjetljivi instrument za predvianje (ACI-TIPI), brzo i jednostavno stablo iznova je bilo bolje u predvianju (Green, 1996.). Manje je vie u zdravstvu 173 Openito, brzo i jednostavno stablo sastoji se od tri dijela: Pravilo traenja: Trai faktore prema redoslijedu vanosti. Pravilo zaustavljanja: Zaustavi traenje

ako faktor to doputa. Pravilo odluivanja: Klasificiraj objekt u odnosu na taj faktor. Brzo i jednostavno stablo razlikuje se od potpunog stabla odluivanja. Potpuna stabla nisu provizorna pravila; njima treba velik broj informacija, ona nisu jednostavna i transparentna, ve sloena. Slika 9-4 prikazuje obje vrste stabala. Potpuno stablo ima 2" izlaza ili listova, a brzo i jednostavno stablo ima samo n + 1 (pri emu n predstavlja broj faktora). Ako pretpostavimo da imamo etiri faktora, dobit emo 16 umjesto pet listova (vidi sliku 9-4). Ako imamo 20 faktora, dobit emo 1,000.000 listova, a ne 21. Konstruiranje potpunih stabala dovodi i do drugih problema. Ono ubrzo postaje raunski nesavladivo, ali uz to, to stablo vie raste, sve je manje dostupnih podataka koji e pruiti pouzdane procjene onoga to je u svakoj fazi odluivanja potrebno uiniti. Na primjer, ako ponete s deset tisua pacijenata i pokuate ih podijeliti prema milijun listova, zavrit ete s nepouzdanim informacijama. Za razliku od potpunog stabla, brzo i jednostavno stablo uvodi red: ono postavlja pitanje koji su faktori najvaniji i tako postaje efikasno. Lijenika se intuicija moe uvjebati Pouka prie o prenapuenosti intenzivne njege jest sljedea: lijenike se intuicije mogu poboljavati kompleksnim postupcima ponderiranja i izraunavanja, ali uz opasnost da se oni ne shvate i izbjegavaju; ali lijenike se intuicije mogu poboljavati i pomou jednostavnih i empirijski utemeljenih pravila. Potonja mogu smanjiti prenapuenost odjela, poveati kvalitetu njege i smanjiti veliku varijabilnost odabira metode lijeenja. Zemljopisna predodreenost vie ne mora biti sudbina i lijenici vie ne moraju donositi neutemeljene odluke. Ipak, takvu promjenu metodologije mora pratiti pravna reforma koja lijenike oslobaa straha da ine ono to je najbolje za njihove pacijente. Uinkovit 174 Snaga intuicije zakon o parninom postupku trebao bi polaziti od jednostavnog uvida da manje moe biti vie i da nita nije apsolutno sigurno. Sistematska poduka lijenika u koritenju provizornim pravilima pruila bi im empirijski vrste, brze i transparentne dijagnostike metode. Kao to je tvrdio Green, lijenici vole brzo i jednostavno stablo i ono se jo uvijek, nakon toliko godina, primjenjuje u michiganskim bolnicama. Sljedei korak bio bi poduka lijenika da razumiju sastavne dijelove heuristika kako bi ih mogli prilagoditi drugim populacijama pacijenata ili pak zbog openitog poboljanja intuitivnih odluka lijenika. Istinski uinkovita zdravstvena skrb zahtijeva ovladavanje umijeem da se usmjerimo na ono to je vano i da sve ostalo zanemarimo. Moralno ponaanje 175 U moralnosti nema nita boansko; to je iskljuivo ljudski problem. Albert Einstein 10. MORALNO PONAANJE OBINI LJUDI Dana 13. srpnja 1942. godine, vojnike njemakog 101. rezervnog bataljuna smjetenog u Poljskoj, probudili su u osvit zore i odveli na rub malog sela. Oboruani dodatnom municijom, bez ikakve ideje o tome to ih oekuje, pet stotina ljudi okupilo se oko omiljenog zapovjednika, pedesettrogodinjeg bojnika Wilhelma Trappa. Trapp je nervozno objanjavao kako su svi oni poslani na zastraujue neugodan zadatak, te da je zapovijed stigla s vrha. U selu se nalazilo priblino osam stotina Zidova za koje se tvrdilo da su u vezi s partizanima. Naredba se odnosila na odvoenje radno sposobnih mukaraca Zidova u radne logore. ene, djecu i starce trebalo je na licu mjesta ubiti. Trapp je to izgovarao, susprezao suze u oima i bilo je jasno da se teko kontrolira. On i njegovi ljudi nikada nisu bili suoeni s takvom naredbom. U zakljuku svog govora, Trapp je iznio neuobiajenu ponudu: ako se itko od starijih vojnika ne osjea spremnim za zadatak koji slijedi, moe istupiti. Trapp je na trenutak zastao. Ljudi su imali nekoliko sekundi za donoenje odluke. Dvanaestak ih je istupilo. Ostali su krenuli u izvravanje masakra. Nakon to su izvrili naredbu, mnogi su povraali

i dobili neku drugu organsku reakciju zbog koje nisu mogli nastaviti s 176 Snaga intuicije ubijanjem, pa su premjeteni na druge zadatke. Gotovo su svi bili uasnuti i zgaeni onime to ine. Ali zato je tek dvanaestak ljudi, od njih pet stotina, reklo da ne eli sudjelovati u masovnim ubojstvima? U izvrsnoj knjizi Obini ljudi koja se temelji na poslijeratnim dokumentima o sudskome progonu pripadnika 101. rezervnog policijskog bataljuna, povjesniar Christopher Browning opisuje svoju potragu za odgovorom na to pitanje. U tim dokumentima nalaze se svjedoanstva stotinu dvadeset petorice vojnika, od kojih su neki "odavali dojam otvorenosti i iskrenosti kakvih doista nema u lanim svjedoanstvima punih opravdanja i alibija kakva se uglavnom mogu uti na suenjima".* Antisemitizam se namee kao oito objanjenje. Browning ipak zakljuuje da nije rije o tome. Bataljun se uglavnom sastojao od sredovjenih mukaraca prestarih za vojsku, mukaraca s vlastitim obiteljima, i to je bio razlog to su se regrutirali u jedinicu policajaca rezervista. Godine u kojima su se formirali pripadaju pred-nacistikom razdoblju, i u to su vrijeme oblikovali sjeanja na drukije politike standarde i moralne norme. Potjecali su iz Hamburga, nacizmom najmanje zahvaenog grada u Njemakoj, a po politikoj kulturi pripadali su drutvenoj klasi koja je bila antinacistika. Ti se ljudi nisu doimali kao skupina potencijalnih masovnih ubojica. Browning istrauje i drugo objanjenje: konformizam pod utjecajem autoriteta. No iz dugih sudskih razgovora saznajemo da ni to nije bio razlog. Za razliku od Milgramova eksperimenta u kojem autoritarni istraiva sudionicima eksperimenta nareuje da drugim sudionicima daju elektrookove, bojnik Trapp izrijekom je dopustio "neposluh". Zbog njegove neobine intervencije, smanjio se pritisak koji su svi * Browning, 1998., XVII. Izabrao sam ovaj osjetljivi primjer jer je medu najbolje dokumentiranim masovnim ubojstvima u povijesti s jedinstvenom karakteristikom gdje se vojnicima pruila mogunost nesudjelovanja u krvoproliima. Ako ste upoznati s drugim slinim primjerima, molim vas da mi javite. Moj kratki osvrt ne moe doarati teinu situacije pa predlaem konzultiranje Browningove knjige koja u pogovoru ukljuuje kritike na vlastiti raun, poput onih Daniela Goldhagena. Browning (npr., 209-16) nudi vieslojni portret bataljuna tijekom masovnih ubojstava. Najvea skupina vojnika radila je to god se od njih trailo, izbjegavajui tako rizik sukoba s autoritetom ili stvaranje dojma da su kukavice. No oni se nisu dobrovoljno prijavljivali na zadatke koji su podrazumijevali ubojstva. Sve vie otupljeni nasiljem, nisu nadalje razmiljali o amoralnosti svojih postupaka jer bi to podrazumijevalo sankcije autoriteta. U biti, veina se nije ni trudila razmiljati. Druga skupina "krvoednih" ubojica koji su slavili svoja monstruozna djela s vremenom je rasla. Najmanja grupa sadravala je one koji nisu pucali ve su, s izuzetkom porunika, izbjegavali protestirati proriv reima i pridruivati se drugovima. Moralno ponaanje 177 rezervisti osjeali zbog naredbe s vrha. Iako je Trapp morao obuzdati bijes zapovjednika izazvan injenicom da prvi ovjek koji odbija dunost mora biti ba iz njegove jedinice, ljudi koji su istupili nisu bili kanjeni. Ako nije antisemitizam ni strah od autoriteta, to je onda obine ljude pretvorilo u masovne ubojice? Browning upuuje na nekoliko moguih uzroka: nedostatak prethodnog upozorenja i vremena za razmiljanje, briga za napredovanje u karijeri ili strah od osvete drugih asnika. Browning zakljuuje kako postoji i tree objanjenje: meusobno poistovjeivanje s drugovima, kojem su podloni ljudi u uniformi. ini se kako su mnogi policajci rezervisti slijedili socijalno provizorno pravilo: ! Nemoj kriti zapovjedni lanac. Prema Brownovim rijeima, ljudi su osjeali "snaan poriv da se ne istiu, da ne istupe, kako se ne bi razlikovali od drugih"* ak i ako je to podrazumijevalo krenje moralnog imperativa "ne ubijaj nevine ljude". Istupanje je znailo prihvaanje vlastite slabosti, ponienje, gubitak osobnosti i preputanje svog dijela prljavog posla svojim drugovima. Veini je jednostavnije pucati negoli se suprotstaviti vlastitoj skupini. Browning zavrava svoju knjigu jednim uznemirujuim pitanjem: "U

gotovo svim drutvenim kolektivima, kolegijalnost vri golem pritisak na ponaanje i skup moralnih normi svojih lanova. Ako su pripadnici 101. rezervnog policijskog bataljuna mogli postati ubojice, koja bi se skupina tom mehanizmu mogla oduprijeti?" Moralno, nita ne moe opravdati takvo ponaanje. Meutim, drutvena nam pravila pomau da shvatimo zato odreene situacije potiu ili prijee moralno vane postupke. DAROVATELJI ORGANA Od 1995. godine, oko pedeset tisua Amerikanaca umrlo je uzaludno ekajui odgovarajui donirani organ. Zbog toga je nastala nelegalna alternativa, crno trite bubrega i drugih organa. Premda veina Ame* Browning, 1998., 71. 178 Snaga intuicije rikanaca tvrdi kako odobrava darivanje organa i da se kao darovatelji u mnogim saveznim dravama mogu registrirati i preko interneta, relativno malo ljudi potpisuje donorsku karticu. Zato u Americi postoji samo 28 posto potencijalnih darivatelja, a u Francuskoj gotovo nevjerojatnih 99,9 posto? Sto sprjeava Amerikance da potpiu karticu i spase ivote? Ako je moralno ponaanje rezultat svjesnog promiljanja, problem moda lei u injenici da Amerikanci nisu svjesni potrebe za organima. To znai da bi trebalo pokrenuti kampanju informiranosti koja bi podigla razinu javne osvijetenosti. U SAD-u i drugim zemljama pokrenuti su deseci takvih kampanja, ali one nisu uspjele promijeniti stupanj pristanka na darivanje. Francuzi oito ne moraju prosvjeivati svoje graane. Netko e moda poeti spekulirati o razlikama u nacionalnom karakteru. Jesu li Francuzi postigli viu razinu moralnoga razvoja? Ili, za razliku od Amerikanaca, moda nemaju nelagodu od otvaranja tijela nakon smrti? Moda se Amerikanci boje, kao to to sugerira nekoliko popularnih romana i filmova, da se lijenici nee toliko truditi spasiti pacijente koji su pristali na darivanje, kao to se trude oko onih koji nisu? Ali zato u Njemakoj postoji samo 12 posto potencijalnih darivatelja, a u Austriji 99,9 posto? Nijemci i Austrijanci, naime, dijele isti jezik i kulturu, a i bliski su susjedi. Letimian pogled na zapanjujue razlike sa slike 10-1 pokazuje da je posrijedi neto doista snano, neto monije od svjesnog promiljanja, nacionalnih stereotipa i individualnih preferencija. Tu silu nazvat u poetno-pretpostavljenim pravilom: i Ako se neto pretpostavlja, u vezi s tim pitanjem nemoj initi nita. Ali kako e to pravilo objasniti zato u Americi ljudi uzaludno umiru od nedovoljnog broja darivatelja, dok ih u Francuskoj ima pregrt? U zemljama poput SAD-a, Velike Britanije i Njemake, zakonske * Johnson i Goldstein, 2003. Ova slika ne predstavlja stvaran broj darivatelja ve odnos graana razliitih drava koji su prema zakonu potencijalni darivatelji. Stvaran broj ovisi o dobroj koordinaciji pri usklaivanju darivatelja s primateljem i uvjebanosti medicinskog osoblja ukljuujui brzinu kojom se darivatelj, najee rtva prometne nesree, transportira u bolnicu. Od godine 1996. do 2002. najvie transplantacija uz najbolju organizaciju izvreno je u panjolskoj, zemlji u kojoj se zakonski pretpostavlja da ste darivatelj. Moralno ponaanje 179 pretpostavke su takve da nitko nije darivatelj ako se ne izjasni da to eli biti. U zemljama poput Francuske, Austrije i Maarske, svatko je potencijalni darivatelj ako se ne izjasni suprotno. ini se da se veina Amerikanaca, Britanaca, Francuza, Nijemaca i ostalih naroda dri istog pretpostavljenog pravila. Njihovo je ponaanje posljedica tog pravila i zakonskog okruenja, i ono dovodi do zapanjujuih razlika meu dravama. Zanimljivo je da meu onima koji ne slijede poetno-pret-postavljeno pravilo, ima vie onih koji se prijavljuju negoli onih koji se odjavljuju. Za darivatelje se prijavilo 28 posto Amerikanaca, a samo se 0,1 posto Francuza izjasnilo da ne eli darivati svoje organe. Kada bi se ljudi rukovodili osobnim interesima i preferencijama a ne provizornim pravilima, napadna razlika sa slike 10-1 ne bi trebala postojati. Prema klasinom ekonomistikom stavu, poetno-pretpostavljena pravila nee imati velik uinak jer e ljudi odmah

promijeniti poetno pravilo ako se ono sukobljava s njihovim interesima i sklonostima. Potrebno je, naime, samo ispuniti obrazac kojim pristajemo na darivanje ili ga zabranjujemo. No dokazi upuuju na zakljuak da na ljudsko ponaanje bitnije utjee pretpostavljeno pravilo negoli osobne sklonosti. Jedan internetski, on-line eksperiment neovisno je dokazao da su ljudi skloni koristiti se pretpostavljenim pravilom.* Istraivai su rekli Amerikancima da zamisle da se sele u novu dravu u kojoj je pretpostavljeno pravilo biti darovatelj organa. Pitali su ih bi li prihvatili ili promijenili svoj donorski status. Drugu grupu pitali su isto pitanje, ali je pretpostavljeno pravilo bilo - ne biti darovatelj; od tree se skupine trailo da izabere svoj donorski status bez pretpostavljenog pravila. ak u takvoj hipotetinoj situaciji, u kojoj je za pristajanje i suprotstavljanje pretpostavljenom pravilu bilo potrebno uiniti isti napor, postojanje poetnog pravila stvaralo je goleme razlike. Kada su se morali povui s liste darovatelja, vie od 80 posto ispitanika sloilo se sa svojim statusom darovatelja - to je neto vii postotak od onoga bez pretpostavljenog pravila. Ali kada se trebalo prijaviti na popis darovatelja, tek se polovica ispitanika izjasnila za promjenu statusa u status darovatelja. Jedan razlog za postojanje poetno-pretpostavljenog pravila jest da zadanost smatramo racionalnom preporukom - uglavnom zato to * Johnson i Goldstein, 2003. 180 Snaga intuicije Slika 10-1. Zato tako malo Amerikanaca eli darovati organe? Udio graana, potencijalnih darovatelja, bitno se razlikuje u dravama koje primjenjuju politiku donatorskih prijava i u dravama u kojima se graani moraju "ispisati" s popisa potencijalnih darovatelja. U SAD-u politika varira od drave do drave; neke primjenjuju politiku prijavljivanja, dok druge prisiljavaju graane da biraju (prema: Johnson i Goldstein, 2003.). ono ve postoji - a slijediti to pravilo osobu liava mnogih problema s odluivanjem. Poetnopretpostavljeno pravilo nije ogranieno na moralna pitanja. Primjerice, Pennsylvania i New Jersey vozaima nude izbor razliitih polica osiguranja - s neogranienim pravom na parnienje i jeftiniju, s nekim ogranienjima.' Polica s neogranienim pravom poetno se pretpostavlja u Pennsylvaniji, dok se ona s ogranienim pravom pretpostavlja u New Jerseyju. Kada bi vozai imali vlastite preferencije o pravu na parnienje, mogli bismo oekivati da e ignorirati pretpostavljeno pravilo, stoga bi razlike meu preferencijama vozaa dviju susjednih drava bile male. Ako pak slijede pretpostavljeno pravilo, tada e u Pennsylvaniji vie vozaa potpisivati skuplju policu osiguranja. I doista, 79 posto vozaa u Pennsylvaniji kupuje skuplje police, dok u New Jerseyu, skuplje police kupuje samo 30 posto vozaa. Procjenjuje se da vozai u Pennsylvaniji svake godine potroe Johnson et al., 1993. Moralno ponaanje 181 450 milijuna dolara na skuplje police osiguranja, a taj bi novac sauvali da je pretpostavljeno pravilo kupovine osiguranja identino onome u New Jerseyju, i obrnuto. Iz toga slijedi da pretpostavljena pravila koja postavljaju institucije mogu imati velik utjecaj na ekonomsko, pa i moralno ponaanje. Mnogi radije izbjegavaju aktivno odluivanje, ak i ako je rije o ivotu ili smrti. RAZUMIJEVANJE MORALNOG PONAANJA Moja analiza moralnog ponaanja svijet promatra onakvim kakav jest, a ne kakav bi trebao biti. Potonja varijanta pripada domeni filozofije morala. Istraivanja moralnih intuicija nikada nee nadomjestiti potrebu za moralnom razboritou i individualnom odgovornou, ali nam ona mogu pomoi da razumijemo kako ivotne okolnosti utjeu na moralno ponaanje i time otkrijemo naine kako ga poboljati. Smatram da ljudi imaju i jezinu i moralnu uroenu sposobnost. Djeca su genetski spremna da preuzmu lokalna moralna pravila, ba kao to to ine i s gramatikim pravilima izvornoga jezika. U raznim supkulturama djeca ue suptilne razlike ponaanja u odreenim situacijama koje podsjeaju na zamrenosti lokalnih dijalekata. Kao to izvorni govornik moe razlikovati ispravnu od

neispravne reenice a da ne moe objasniti zato je tako, ni skupovi pravila koja karakteriziraju "moralnu gramatiku" obino nisu osvijeteni. Moralna se gramatika moe opisati provizornim pravilima. Za razliku od jezinih, moralna se pravila esto meusobno suprotstavljaju, a rezultat je tih sukoba esto moralno odbojan, kao u sluaju masovnih ubojstava, ili zadivljujui, kao u sluajevima darivanja organa ili riskiranja vlastitog ivota da se spasi tui. Osnovno moralno pravilo po sebi nije ni dobro ni loe, ali ga je mogue primijeniti na pogrenu situaciju. Saet u svoje misli o moralnim intuicijama u tri naela: Nedostatak osvijetenosti. Kao i ostale intuicije, moralna se intuicija u svijesti pojavljuje brzo i dovoljno je jaka da na temelju nje djelujemo, a njezina se bit ne moe verbalizirati. 182 Snaga intuicije Korijeni i pravila. Intuicija se pridruuje jednom od triju "korijena" (individualnom, korijenu ire obitelji ili korijenu zajednice) ili emocionalnome cilju (npr. sprjeavanju nanoenja zla). Moemo je objasniti provizornim pravilima. Ona nisu nuno svojstvena moralnom ponaanju, ve pruaju razloge za druge postupke. Socijalno okruenje. Moralno ponaanje je kontingentno socijalnom okruenju. Neke moralne katastrofe mogu se sprijeiti ako su poznate pravilnosti koje upravljaju ljudskim ponaanjem i ivotni uvjeti koji ih uvjetuju. Moralni se osjeaji razlikuju s obzirom na svoje korijene: individualni, obiteljski i moralni osjeaj zajednice. Klasini "liberal", na primjer, moralnost shvaa kao zatitu individualnih prava i sloboda. Sve dok su prava svakog pojedinca zatiena, ljudi mogu raditi to god ele. Ostale vrste ponaanja, shodno tome, ne predstavljaju moralne teme, ve su rezultat drutvenih konvencija ili osobnih izbora. Prema takvom stavu, usmjerenom prema pojedincu, pornografija i uivanje u drogama pitanja su osobnog ukusa, ali ubojstvo ili silovanje pripadaju domeni moralnoga. Ali prema drugim kulturnim stavovima i perspektivama, moralni se osjeaji ne tiu samo pojedinca ve se ire i na obitelj. U kulturi orijentiranoj prema obitelji, svaki lan igra neku ulogu, ulogu majke, supruge, najstarijeg sina, a obveze prema obitelji traju itav ivot. Naposljetku, moralni se osjeaji mogu odnositi na itavu zajednicu, na ljude povezane simboliki, a ne samo genetski, religijom, podrijetlom ili stranakom pripadnou. Etika zajednice obuhvaa naela, poput privrenosti skupini ili potovanja autoriteta, koja liberal nee priznati ili zvati najvanijim moralnim vrijednostima. Veina konzervativaca prihvaa etiku zajednice i suprotstavlja se onome to smatra uskogrudnim moralom individualnih sloboda. Politiki i religijski liberali esto teko mogu shvatiti o emu to konzervativci priaju kada govore o "moralnim vrijednostima", ili zato konzervativci ele ograniiti prava homoseksualaca koji ne potkopavaju prava ostalih. Psiholog Jon Haidt klasificirao je pet evoluiranih sposobnosti nalik na okusne pupoljke: osjetljivost prema nanoenju zla, reciprocitet, hijerarhija, Moralno ponaanje 183 sklonost prema lanovima vlastite skupine i istoa! Haidt tvrdi da je um, ovisno o kulturi u kojoj se ti pupoljci razvijaju, spreman pripisati moralne osjeaje svim ili samo nekim spomenutim sposobnostima. Dopustite mi da povezem okusne pupoljke i spomenuta tri korijena. U drutvu u kojem vlada individualna etika, aktivna su samo prva dva pupoljka: zatita ljudi od zla i podrka individualnim pravima ustrajanjem na potenju i reciprocitetu. Sukladno toj etici, pravo na pobaaj, sloboda govora i odbijanje muenja postaju moralna pitanja. Zapadna psihologija moralnosti pojedinca stavlja u sredite, a moralni osjeaji tiu se osobne autonomije. U drutvu s etikom orijentiranom prema obitelji, moralni osjeaji koji se tiu zla i reciprociteta ukorijenjeni su u obitelji, a ne u pojedincu. Blagostanje i ast obitelji jest ono to treba zatititi. Iz perspektive individualistikog morala, takva etika moe biti sumnjiva ako dovede do nepotizma. U mnogim tradicionalnim drutvima nepotizam se smatra moralnom obvezom a ne zloinom, stoga i u modernim demokracijama, od Indije do SAD-a, postoje manje dinastije. Dok se individualistika drutva zgraaju nad nepotizmom, u drugim se drutvima prezire njihov stav spram lanova obitelji. Kada sam 1980. prvi put posjetio Rusiju, zatekao sam se usred gorljive rasprave sa studentima koji

su bili moralno uasnuti injenicom da se mi Zapadnjaci rjeavamo roditelja kada ostare, preputajui ih domovima da tamo naposljetku umru. Studenti su nau nevoljkost da se brinemo za vlastite roditelje smatrali odvratnom. Obiteljska etika takoer aktivira osjeaj za hijerarhiju. Stvara osjeaje potovanja, dunosti i pokoravanja. U drutvu orijentiranom prema zajednici, briga o zlu, reciprocitetu i hijerarhiji ukorijenjena je u samoj zajednici. Etiki nazor takvih drutava aktivira svih pet osjetila, ukljuujui i one za vlastitu grupu i istou. Veina plemena, religijskih skupina ili nacija zagovara vrline patriotizma, privrenosti i herojstva, a pojedinci od pradavnih vremena svoj ivot rtvuju vlastitoj skupini. Stav "podrimo nae snage" * Haidt i Graham, u tisku, temelje pet moralnih dimenzija na istraivanju Shweder et al., (1997.). Prema tome teta nanesena drugome i reciprocitet pripadaju etici autonomije, hijerarhija i odnosi unutar grupe u domeni su etike zajednice, a istoa pripada etici boanskog. Promjena kojom sam ovih pet dimenzija pripisao etici individue, obitelji i zajednice (a ne etici autonomije, zajednice i boanstva) tie se iskljuivo mog odabira i nije povezana sa spomenutim autorima. Vidi takoer Gigerenzer, u tisku. 184 Snaga intuicije u ratnim vremenima predstavlja dominantan patriotski osjeaj, a kritiziranje tog stava smatra se izdajom. Slino tomu, veina zajednica ima kodeks istoe, prljavtine i onog boanskog. Ljudi se zgraaju kada se ti kodeksi prekre, bez obzira je li rije o prehrani psima, spolnom openju s kozama ili jednostavnom izbjegavanju svakodnevnog tuiranja. Dok se u zapadnim zemljama moralna pitanja usredotouju na osobna prava i slobode (poput prava osobe da sama odlui o kraju svog ivota), druga drutva moralno ponaanje fokusiraju na etiku zajednice, dunost, potovanje i pokoravanje autoritetu, te na etiku boanskog, primjerice na stjecanje istoe i svetosti. Napominjem da je rije o orijentacijama a ne jasnim kategorijama. Svako drutvo izvlai svoje moralne osjeaje iz spomenuta tri korijena, premda je njihov znaaj razliit. Deset biblijskih zapovijedi, 613 idovskih zapovijedi, zapovijedi iz Tore i ostali religijski tekstovi odnose se na sva tri korijena. Na primjer, "Ne reci lana svjedoanstva" titi individualna prava, "Potuj oca i majku" osigurava potovanje autoriteta obitelji, a "Nemaj drugih bogova uz mene" istie potovanje boanskog zakona u zajednici. Budui da su moralni osjeaji usidreni u razliitim korijenima, konflikti e prije biti pravilo negoli iznimka. Nasuprot mojem stavu, psihologija moralnosti - poput veine filozofije morala - povezuje moralno ponaanje s verbalnim poimanjem i racionalnou. Teorija kognitivnog razvoja Lavvrencea Kohlberga pretpostavlja logiku progresiju triju razina moralnog razumijevanja (od kojih je svaka podijeljena na dvije faze). Na najnioj razini mala djeca odreuju znaenje onoga to je ispravno terminima "svia mi se", odnosno pomou sebine procjene onoga to donosi nagrade ili ime se izbjegava kazna. Na srednjoj, "konvencionalnoj" razini, starija djeca i odrasli procjenjuju plemenitost neega "grupnim prihvaanjem", to jest pomou autoriteta ili referentne skupine. Na najvioj, "post-konvencionalnoj" razini, ispravnost se definira objektivnim, apstraktnim i univerzalnim naelima odvojenim od vlastite osobnosti ili grupe. Kohlbergovim rijeima: "Tvrdim da postoji univerzalno ispravan oblik racionalno-moralnog misaonog procesa koji sve osobe mogu artikulirati."* Kohlberg et al., 1983., 75. U ovom lanku autori su preformulirali Kohlbergovu (1981.) originalnu teoriju. Procjena dokaza koja slijedi temeljena je na Shweder et al., 1997. Moralno ponaanje 185 Dokaz za postojanje tih faza ne proizlazi iz promatranja ponaanja, ve iz odgovora djece na verbalno postavljene moralne dileme. Kohlbergovo naglaavanje verbalizacije bitno se razlikuje od naeg prvog naela, nedostatka osvijetenosti. Sposobnost opisivanja gramatikih pravila vlastitoga jezika loa je mjera naeg intuitivnog poznavanja gramatike. Djeca jednako tako mogu imati puno bogatiji moralni sustav nego to to mogu verbalno pokazati. Kohlbergovo isticanje individualnih prava, pravde, potenja i blagostanja ljudi pretpostavlja da je pojedinac korijen moralnog

razmiljanja, a ne zajednica ili obitelj. U svakom sluaju, eksperimentalne studije na koje je utroeno niz godina ne dokazuju da moralni razvoj odgovara strogim fazama. Prisjetimo se da Kohlbergova shema ima tri razine od kojih je svaka podijeljena na jo dvije; teoretski, to je est razina ili faza. Ali prva, peta i esta faza rijetko se pojavljuju u istom obliku, bilo kod djece ili kod odraslih; tipino dijete mijea drugu i treu fazu, a odrasli mijeaju dvije faze posljednje razine. Na razini svjetske populacije tek jedan ili dva posto odraslih dospijeva do posljednje, najvie razine. Premda do ciljanog razmiljanja o dobru i zlu esto dolazi post factum, prilikom opravdanja vlastitog postupanja, ja ne sumnjam da ono postoji. Ali sada bih se radije usredotoio na moralno ponaanje koje se temelji na intuicijama. NE ZNAM ZATO, ALI ZNAM DA JE POGRENO! Moje prvo naelo moralne intuicije tvrdi da su ljudi esto nesvjesni razloga svojeg moralnog postupanja. U takvim sluajevima, svjesno je promiljanje ponajprije opravdavanje a ne uzrok moralnih odluka. Razmotrite sljedeu priu: Julie i Mark su brat i sestra koji tijekom ljetnog odmora zajedno putuju po Francuskoj. Jedne noi odlue voditi ljubav, upotrebljavajui kontracepcijske pilule i kondome, da budu potpuno sigurni. Iako su uivali vodei ljubav, oni odlue da to vie nee ponoviti. Te su noi imali tajnu koja je samo pojaala osjeaj meusobne bliskosti. Sto mislite o tome? Je li u redu to su vodili ljubav? 186 Snaga intuicije Veina ljudi koja uje ovu priu trenutno stvori osjeaj kako nije u redu da brat i sestra vode ljubav. Tek nakon to ih pitamo za razloge njihova neodobravanja ili gaenja, oni poinju traiti razloge. Netko e istaknuti opasnosti incesta, to bismo mogli odbaciti ako znamo da su koristili dvije vrste kontracepcije. Netko drugi poet e zamuckivati, mumljati i naposljetku e uzviknuti: "Ne znam zato, ali znam da je pogreno!" Haidt je to stanje uma nazvao "moralna zaprepatenost", Premda se ini da incest nije priinjavao problem kraljevskim obiteljima starog Egipta, veini je nas incest izmeu brata i sestre, pa ak i roaka, odbojan. Isto tako, veina nas odbila bi pojesti mozak vlastitih roditelja nakon to oni preminu, premda se u drugim kulturama preputanje preminulih crvima shvaa kao uvreda. Prema dugoj filozofskoj tradiciji, apsolutna istina etikih pitanja moe se dosegnuti intuitivno, bez uplitanja razuma* Slaem se da moralne intuicije esto mogu izgledati oite, ali ne slaem se da su one nuno univerzalno istinite. Racionaliziranje rijetko produbljuje moralni sud; naprotiv, racionaliziranjem najee a posteriori objanjavamo ili opravdavamo intuiciju.* Drugo naelo tvrdi da se ista provizorna pravila mogu primijeniti na moralne postupke i ponaanje koje nije moralno pristrano. Kao to sam ranije opisao, pretpostavljeno pravilo moe rijeiti probleme koje smatramo, ali i one koje ne smatramo moralnim. Sljedei je primjer oponaanje. Ono usmjerava ponaanje u brojnim, vrlo razliitim situacijama.5 i ini ono to ini veina pripadnika tvoje skupine. Ovo jednostavno pravilo vodi ponaanje kroz razliite faze razvoja, od djetinjstva do puberteta i odrasle dobi. Ono jami prihvaanje u odgovarajuu drutvenu skupinu i suglasje s etikom zajednice. Krenje tog pravila moe dovesti do etiketiranja osobe kao kukavice ili udaka. Ono moe usmjeriti moralno djelovanje, dobro ili loe (davanje milostinje, diskriminaciju manjina), ili utjecati na potroako ponaanje * Haidt, 2001. t Harrison, 1967., 72. X Haidt, 2001., 814; vidi takoer Nisbett i Wilson, 1977. i Tetlock, 2003. Laland, 2001. Moralno ponaanje 187 (koju odjeu nositi, koje CD-ove kupiti). Tinejderi nastoje kupovati Nike tenisice jer to ine ostali lanovi njihove grupe, a skinheadsi mrze strance samo zato to ih mrzi ostatak lanova njihove skupine. Razmotrite sada pravilo "Ne kri zapovjedni lanac!". To pravilo potencijalno moe pretvoriti

vojnika u odanog druga, ali i u ubojicu. Jedan ameriki vojnik prisjea se drugarstva tijekom Drugoga svjetskog rata: "Razlog zbog kojeg bih juriao plaom nije patriotizam ili hrabrost. Radilo se o osjeaju da ne smije iznevjeriti svoje drugove. Meu nama je postojao poseban osjeaj srodstva."* Ono to se doima kao nedosljedno ponaanje - kako se tako simpatian momak moe ponaati tako loe; kako ta opaka osoba odjednom moe postati tako draga - rezultat je istog temeljnog pravila. Pravilo po sebi nije ni dobro ni loe, ali uzrokuje postupke koje moemo odobravati ili osuivati. Mnogi psiholozi osjeaje suprotstavljaju razumu. Ali ja sam tvrdio da se i same intuicije temelje na razlozima. Razlika izmeu intuicije i prosuivanja o moralu jest u tome da su razlozi koji utemeljuju moralne intuicije obino nesvjesni. Prema tome, glavna razlika nije izmeu osjeaja i razuma, ve izmeu osjeaja utemeljenih na nesvjesnim razlozima i svjesnog zakljuivanja. Tree naelo izrazito je praktine naravi. Kada znamo mehanizme koji utemeljuju moralno ponaanje i okolinu koja ih pokree, moemo sprijeiti ili umanjiti moralne katastrofe. Razmotrimo sluaj darivanja organa. Pravni sustav svjestan injenice da provizorna pravila upravljaju ponaanjem moe pretvoriti eljenu opciju u zakonski odreeno pretpostavljeno pravilo. U Sjedinjenim Amerikim Dravama, jednostavna promjena pretpostavljenog pravila moe spasiti ivote mnogih pacijenata koji uzaludno ekaju darivatelja. Postavljanje odgovarajueg pretpostavljenog pravila jednostavno je rjeenje naoko kompleksnog problema. Prisjetimo se jo jednom pripadnika 101. rezervnog policijskog bataljuna. Ti su ljudi odrasli uz idovsko-kransko pravilo "Ne ubij", Zapovjednik Trapp svojom je ponudom to pravilo doveo u sukob s pravilom "Ne kri zapovjedni lanac". Trapp je ponudu mogao formulirati i tako da ona ne dovede do sukoba. Da je vojnicima rekao da istupe ako se osjeaju spremni za zadatak, broj onih koji bi sudjelovali u zloinu bio bi znatno manji. Budui da ne moemo vratiti vrijeme, tu Terkel, 1997., 164. 188 Snaga intuicije je pretpostavku nemogue provjeriti, ali oba primjera pokazuju da uvid u moralnu intuiciju "izvana" moe utjecati na moralno ponaanje. Kako bismo nastavili s ovim misaonim eksperimentom, zamislimo suprotnu situaciju: da su na ponaanje rezervnih policajaca utjecale osobine poput autoriteta, antisemitizma, predrasuda spram manjina ili neki drugi zao motiv. Tada ne bi bilo mogunosti za trenutni upliv kakav je izveo Trapp. Drutvena okolina - zapovjednik Trapp i ostali vojnici - tada ne bi imali znaajniji utjecaj, a policajac izoliran od svojih drugova "odluio" bi ubijati, kao to je to i uinio u stvarnoj situaciji okruen kolegama. Za razliku od provizornih pravila, osobine nam ulijevaju malo nade da se neto moe promijeniti. Moralne intuicije temelje se na evoluiranim sposobnostima. Jedna od takvih vanih sposobnosti jest snana identifikacija s vlastitom skupinom a ona, uz razvoj kulture, umjetnosti i suradnje, u velikoj mjeri ljude ini jedinstvenima. Ali ona je i ishodite velikih patnji, drutvenog pritiska, konformizma, te mrnje i nasilja prema drugim skupinama. Onima koji vjeruju da se moralno djelovanje uglavnom temelji na fiksnim postavkama i neovisnom refleksivnom promiljanju, moja analiza moe izgledati provokativna. No ono to se isprva ini obeshrabrujue moe se pokazati kljunim za izbjegavanje moralnih katastrofa. MORALNE INSTITUCIJE Ljudi se nastoje organizirati u razliite oblike moralnih institucija, od susjedstva do Vatikanske crkve, od utoita za zlostavljane ene do Amnesty Internationala. Moralna institucija ima kodeks asti i istoe, odreuje to je pristojno a to odbojno, i na kraju (ali ne i najmanje vano), ona nastoji pozitivno utjecati na drutvo. Struktura tih institucija utjee na moralno ponaanje onih koji joj slue, kao i na racionalizaciju ponaanja njezinih pripadnika. Odrediti jamevinu ili zatvoriti Jedna od poetnih odluka koju donosi pravni sustav jest propitivanje treba li optuenika na sasluanju bezuvjetno otpustiti uz jamevinu Moralno ponaanje 189

ili ga kazniti kunim odnosno zatvorskim pritvorom. U britanskom sustavu, suci za prekraje, od kojih su veina lanovi lokalne zajednice bez pravnog iskustva, esto snose odgovornost za donoenje tih odluka. U Engleskoj i Walesu, suci za prekraje raspravljaju o preko dva milijuna sluajeva svake godine. Posao kojim se bave podrazumijeva da jedanput ili dvaput na tjedan itavo jutro ili poslijepodne provedu u sudnici donosei odluke. Kako bi prekrajni suci trebali odluivati? Zakon navodi kako bi se trebala obraati pozornost na prirodu i ozbiljnost prekraja, karakter optuenika, na njegove veze unutar zajednice te njegov prekrajni dosje; takoer bi trebalo uzeti u obzir i poziciju obrane, kaznu koju treba donijeti ako optuenik bude okrivljen, ali i bilo koji drugi faktor koji se istranim sucima uini vanim." S druge strane, zakon ostaje nedoreen u vezi s usuglaavanjem tih informacija, a pravni sustav uope ne jami povratnu informaciju o tome jesu li donesene odluke bile prikladne ili ne. Suci su preputeni vlastitim intuicijama. Kako onda donose sve te milijune odluka? Suci u povjerenju obiavaju kazati kako za potrebe potenog i nepristranog suenja temeljito vau sve injenice koje im stoje na raspolaganju. Na primjer, jedan sudac objanjava da odluke "ovise o izrazito tekom odvagivanju informacija, o iskustvu i uvjebanosti sudaca", Predsjedavajui vijea je izjavio: "Mi smo izvjebani paljivo preispitati i procijeniti dokaze koji nam se prue."f A trei samouvjereno objanjava: "Ne moete prouavati kompleksnost sudakih odluka." Istina je - da moemo. Ljudi obino vjeruju da su rijeili kompleksne probleme primjenom sloenih strategija ak i kada su se u stvarnosti oslanjali na jednostavne. Kako bi otkrili koja naela stoje u temelju sudskih intuitivnih odluka, istraivai su tijekom etiri mjeseca promatrali nekoliko stotina sasluanja u londonskim sudnicama.* Prosjeno vrijeme koje su suci proveli na sluaju iznosilo je manje od deset minuta. Sucima su na raspolaganju bile informacije o optuenikovoj dobi, rasi, spolu, povezanosti sa zajednicom, ozbiljnosti, vrsti i broju prekraja, vezi sa rtvom, obrani (priznanje, negiranje krivnje ili odbijanje * Zakon o jamevini 1976. i njegove daljnje revizije; vidi Dhami i Ayton, 2001. f Dhami i Ayton, 2001., 163. Sljedei citat je iz Dhami (kolovoz 2003., osobna komunikacija) t Dhami, 2003. 190 Snaga intuicije obrane), prethodnim osudama, informacije o dosjeima o prethodnom kanjavanju, o snazi argumenata optube, o maksimalnoj kazni u sluaju osude, broju prethodnih odgoda roita, o zahtjevu optube, zahtjevu obrane, o prethodnim sudskim odlukama o jamevini, te o policijskim odlukama o jamevini. Jo se k tome gledalo je li optuenik prisutan na sasluanju, je li pravno zastupan i tko ga zastupa. Sve te informacije nisu bile dostupne na svim sasluanjima, dok su na nekima na raspolaganju bili i dodatni podaci. Prisjetimo se kako suci objanjavaju - i bez sumnje vjeruju - da paljivo pregledavaju sve dokaze. Ipak, analize stvarnih odluka o jamevini u sudnici A otkrile su jednostavno pravilo koje je podrazumijevalo strukturu brzog i jednostavnog stabla (slika 10-2, lijevo). Nae stablo tono je predvidilo 92 posto svih odluka. Kada se optuba nije sloila s jamevinom ili kada je traila njezino poveanje, tada su to inili i suci. Kada to nije bilo posrijedi ili ako nije bilo potrebnih informacija, u razmatranje je uao sljedei razlog. Ako je prethodni sud postavio neke uvjete ili ako je optuenik zadran u istranom zatvoru, istrani SUDNICA A Je li optuba traila uvjetno putanje ili se suprotstavila jamevini? ie li policija postavila uvjete il zadrala u istranom zatvoru? Jeli prethodni sud postavio uvjete putanja ili zadrao osumnjienika u istranom zatvora? SUDNICA B ivio uvjete putanja ili zadrao osumnjienika u istranom zatvoru? Ja li policija postavila uvjete ili zadrala u istranom zatvoru? Je li optuenik prethodno osuivan za sline prekraje? Slika 10-2. Kako engleski suci donose odluke o jamevini? Dva brza i jednostavna stabla predviaju veinu svih odluka u dvije londonske sudnice. Suci oito nisu svjesni proizvoljnih

pravila kojima se koriste (prema Dhami, 2003.). Nema jamevine = zadravanje u istranom zatvoru ili dodatna jamevina; jamevina = bezuvjetno putanje. Moralno ponaanje 191 bi suci postupili na isti nain. U protivnom bi razmotrili trei razlog i temeljili svoje odluke na postupanju policije. Suci u sudnici B koristili su se provizornim pravilima s istom strukturom dvaju ili triju razloga (slika 10-2, desno). Provizorna pravila u obje londonske sudnice oito se kose s nunom procedurom postupka. U oba sluaja suci su temeljili svoju odluku na samo jednoj informaciji kao to je ona o policijskom postupanju. Netko bi mogao rei da je policija ili optuba prethodno pregledala sve dokaze koji se tiu optuenog tako da se suci koriste preacima - no taj bi ih argument uinio suvinima. U svakom sluaju, informacije u jednostavnom stablu nisu bile povezane ni s prirodom niti s ozbiljnou sluaja, a ni s bilo kojom drugom informacijom inae bitnom za proces. Nadalje, suci su se zanimali za informacije o optuenima, ali su ih naknadno, pri donoenju odluka, ignorirali.' Osim ako nisu namjerno eljeli zavarati javnost (u to sumnjam), ti suci uglavnom nisu svjesni kako donose odluke o jamevini. Vii bi stupanj osvijetenosti, meutim, ako uzmemo u obzir ideal parninoga postupka, mogao dovesti do moralnog sukoba. Slubeni zadatak istranih sudaca jest pravednost prema optuenicima i prema javnosti, stoga oni moraju izbjei dvije pogreke - sline onima kojih se boje lijenici pogreke propusta i lanih uzbuna. Do propusta dolazi kada osumnjienika oslobode uz jamevinu, a on ponovi zloin, prijeti svjedocima ili se ne pojavi na sudu. Lana uzbuna nastaje kada zatvore osumnjienika koji ne bi uinio niti jedan od spomenutih grijeha. No suci to vrlo teko mogu predvidjeti. Engleske institucije ne prikupljaju informacije o kvaliteti sudskih odluka na sistematian nain. ak i kada bi vodile statistike o tome koliko esto nastaju propusti, bilo bi nemogue jednako uiniti i za lane uzbune: nije mogue predvidjeti bi li pritvorena osoba poinila zloin da je bila osloboena uz jamevinu. Drugim rijeima, suci djeluju u institucijama koje ne pruaju povratne informacije o tome na koji nain tititi optuenike i javnost. Budui da ne mogu nauiti pravilno izvravati dunost kojom se bave, ini se da oni pokuavaju neto drugo: radije e tititi sebe negoli optuenika. Sucima je mogue dokazati da su pogrijeili jedino kada oslobode * Dhami i Ayton, 2001. 192 Snaga intuici osumnjienika, a on tada poini zloin ili se ne pojavi na roiti Ako se to dogodi, suci se mogu braniti od optubi medija i rtvi. Su u sudnici A, na primjer, uvijek mogu tvrditi da optuba, prethodi sudovi ili policija nisu nametnuli ili traili neke kazne. Stoga se dogad nije mogao predvidjeti. Obrambeno donoenje odluka poznato je ka prebacivanje odgovornosti, odnosno naelo "brigo moja prijei r drugoga". Engleski sistem odreivanja jamevina stoga trai da suci slijec parnini postupak, ali ne prua institucionalnu podlogu za postizan eljenog cilja. Rezultat je raskorak izmeu onoga to suci rade i onoga l vjeruju da rade. Kada bi suci u potpunosti bili svjesni svojeg djelovanj Tos'rTbi u sukob s idealnim nainom postupanja. Evo poetne toke i iskorjenjivanje pogrene percepcije vlastitog djelovanja i za stvaran uvjeta kojim bi se poboljao engleski sustav odreivanja jamevina. Podvojene institucije Kako institucije oblikuju moralno ponaanje? Poput mravljeg ponaan na plai, ljudsko se ponaanje prilagoava prirodnoj ili drutveni okolini. Razmotrite neku drugu instituciju koja, poput engleske istranog sudstva, zahtijeva od svojih uposlenika izvravanje moralni dunosti. Uposlenik moe poiniti dvije vrste pogreaka: lanu uzbur ili promaaj. Ako institucija ne prui sistematinu povratnu informaci o promaajima i lanim uzbunama, i unato tomu okrivi uposleni! kada se promaaj dogodi, ona kod uposlenika potie samozavarav; nje i razvija njihov instinkt za samozatitom, a to je u suprotnosti njihovom eljom da zatite svoje klijente. Tu vrstu strukture okolir nazvat u institucijom s podvojenim mozgom. Termin sam posudio zadivljujuih studija ljudi iji je corpus callosum - odnosno spoj lijev< desne modane polutke - ozbiljno oteen.* Pacijentu

u takvom stanji primjerice, u lijevom vizualnom polju kratko se prikazala slika nage tijela, na to bi se on poeo smijati. Na pitanje lijenika zbog ega s smije, pacijent je odgovorio kako se smije lijenikovoj smijenoj kraval Slika je stigla samo u desnu (neverbalnu) stranu mozga. Budui da mozak podijeljen, lijeva (verbalna strana) morala je bez ikakvih info macija objanjavati ono to je primijetila desna. Pacijenti s podvojeni] Gazzaniga, 1985. Moralno ponaanje 193 mozgom, lijevom modanom hemisferom priaju fascinantne post-hoc prie koje racionaliziraju ponaanje zapoeto u desnoj hemisferi. Slini se procesi odvijaju i u zdravih ljudi. Neuroznanstvenik Mike Gazzaniga, koji je prouavao pacijente s podijeljenim mozgom, lijevu stranu mozga nazvao je interpretatorom koji se ubacuje nekakvom priom kako bi opravdao ponaanje uzrokovano nesvjesnom inteligencijom. Tvrdim da "interpretatori" sudaca ili bilo iji "tumai", ine istu stvar kada pokuavaju objasniti intuiciju. Analogija vrijedi samo do izvjesne mjere. Za razliku od pacijenata s podvojenim mozgom, podvojene institucije mogu nametnuti moralne sankcije za konfabuliranje, odnosno "tumaenje" i kazne za neije svjesno ponaanje. Vidjeli smo: da su suci bili potpuno*sv^esni prebacivanja odgovornosti, naela "brigo moja prijei na drugoga", shvatili bi da se metoda kojom se koriste sukobljava s parninim postupkom, tj. s onim to su trebali uiniti. Premda u uem smislu rijei medicinske ustanove nisu moralne ustanove, one esto imaju slino podvojenu strukturu. Mnogo zapadnih medicinskih sistema omoguava pacijentu da posjeti itav niz specijalista, ali lijenicima ne prua sustavne povratne informacije o uinkovitosti njihovih tretmana. Lijenike e vjerojatno tuiti ako previde bolest, ali to nee biti sluaj ako pretjeruju s lijeenjem. To potie samozavaravanje lijenika i potrebu da na raun pacijenata zatite sami sebe. Transparentnost Jednostavnost je tinta kojom su pisani uinkoviti moralni sistemi. Deset zapovjedi odlian je primjer. Prema Bibliji, popis religioznih preporuka boanski se ukazao Mojsiju na planini Sinaj. Broj naredbi na dvije kamene ploe bio je malen, bilo ih je koliko i ljudskih prstiju. Deset kratkih izjava lako se moglo zapamtiti, pa su i preivjele tisuljeima. Da je Bog na Sinaju unajmio pravne savjetnike, oni bi u namjeri da pokriju to vie aspekata moralnoga ivota, zakomplicirali stvar dodavanjem desetina dodatnih klauzula i amandmana. ini se da sveobuhvatnost nije bio Boji cilj. Vjerujem da je Bog zadovoljnik, a ne maksimalist. On se usredotouje na najvanije teme, a ostale zanemaruje. Koliko je moralnih pravila potrebno drutvu? Je li deset dovoljno ili nam treba sustav koji po svojoj sloenosti podsjea na ameriki porezni 194 Snaga intuicije zakon? Taj je zakon toliko sveobuhvatan da ak ni moj porezni savjetnik ne shvaa sve njegove detalje. Mutan pravni sustav ne uspijeva usaditi povjerenje i potovanje medu graanima. Transparentnost i povjerenje dvije su strane istog novia. Sloeni pravni sustav zagovara interese raznih lobistikih skupina koje u zakon ubacuju bezbroj pravnih rupa. Pravni strunjak Richard Epstein tvrdio je kako idealan sveobuhvatni pravni sustav postoji samo kao iluzija. Niti jedan sustav, ma koliko sloen, nije u stanju pokriti vie od 95 posto svih pravnih sluajeva; ostatak se mora rijeiti pravnom procjenom. A tih 95 posto, tvrdio je on, moe se formulirati vrlo malim brojem zakona. U svojoj izvrsnoj knjizi Jednostavna pravila za sloeni svijet, Epstein, nadmaujui Mojsija, predlte sustav sa samo 6 zakona, koji izmeu ostalih ukljuuje pravo na posjed samoga sebe i zatitu od agresije. HEDONISTIKA RAUNICA? Do sada sam se bavio ponaanjem kakvo ono jest, a ne kakvo bi trebalo biti. Moralni osjeaj u mnogim se situacijama temelji na nesvjesnim provizornim pravilima. Ne elim iskljuiti namjerno prosuivanje kao motiv moralnoga ponaanja, ali smatram da se ono pojavljuje samo u neuobiajenim situacijama, kao to su profesionalne rasprave ili drutvena previranja. Zanimljivo je

da jednaka razlika izmeu jednostavnih pravila i sloenog prosuivanja postoji i u filozofiji morala koja nastoji odgovoriti na pitanje kako bi se ljudi trebali ponaati. Deset zapovjedi dobar je primjer za pristup putem provizornih pravila. Prednost kratkih izjava poput "Potuj oca i majku!" i "Ne ubij!" jest u njihovoj razumljivosti, u tome da se lako pamte i slijede. Jednostavna pravila razlikuju se od tzv. konzekvencijalizma u filozofiji morala, prema kojem ciljevi opravdavaju sredstva. Je li ispravno muiti teroriste ako e to popraviti sigurnost drave? Postoje dva stava o tom pitanju. Prvi podrazumijeva da treba razmotriti posljedice obiju alternativa (muiti ili ne muiti), njihove vjerojatnosti, a potom treba izabrati onu s veom oekivanom koristi. Ako su negativne posljedice muenja, u usporedbi s prednostima dravne sigurnosti, male, odluka Postoje brojne varijante konzekvencijalizma; vidi Williams, 1973. i Downie, 1991. Sunstein, 2005., daje zanimljivu raspravu o provizornim pravilima i konzekvencijalizmu. Moralno ponaanje 195 je: muiti. Drugi pak stav podrazumijeva da postoje moralna naela, poput "Ne mui!", koja imaju apsolutnu prednost pred drukijim razmiljanjima. Sr velikog dijela filozofije morala i prava ideal je maksimalizacije oekivane koristi ili sree. Francuski matematiar sedamnaestog stoljea, Blaise Pascal, predloio je maksirhalizaciju kao odgovor na moralne probleme poput onoga treba li vjerovati u Boga.* Tvrdio je da se ta odluka ne treba temeljiti na slijepoj vjeri ili slijepom ateizmu, ve na razmatranju posljedica obaju stavova. Ako netko vjeruje u Boga, a ispostavi se da on ne postoji, ta e se osoba liiti nekoliko svjetovnih uitaka. S druge strane, ako netko ne vjeruje u Boggji a pokae se da On postoji, uslijedit e vjeno prokletstvo i patnja. Pascal je stoga smatrao da, ma koliko mala vjerojatnost bila da Bog postoji, poznate posljedice upuuju na zakljuak da je vjera u Boga racionalno rjeenje. Bitne su posljedice postupanja, a ne postupanje samo. Taj nain razmiljanja takoer postoji u kolektivnom obliku (ne nuno i u individualnom) poznate maksime: Treba maksimalizirati sreu najveeg broja ljudi. Engleski pravni i drutveni reformator Jeremy Bentham (1748.-1832.) predloio je vodilje i nain kakvim bi se predvidjelo postupanje koje bi dovelo do najvee sree.* Benthamova hedonistika raunica jest verzija Franklinove moralne algebre spomenute u prvom poglavlju koja se odnosi na sreu. Hedonistika raunica Vrijednost svakog uitka ili boli proizlazi iz est elemenata: 1. intenziteta 2. trajanja 3. stupnja izvjesnosti 4. udaljenosti * Daston, 1988. t Bentham, 1789./1907.; vidi Smart, 1967. Hedonistika raunica je iz Benthamova etvrtog poglavlja. Kao to je i oporuno zatraio, Benthamovo tijelo je sauvano i, s votanom glavom, izloeno u drvenom ormaru University Collegea u Londonu gdje se jo uvijek moe vidjeti. 196 Snaga intuic 5. plodnosti (vjerojatnosti da e uitak ili bol pratiti istovrsni osjeaji) 6. istoe (vjerojatnosti da uitak ili bol nee pratiti razliiti osjeaji). Da bi se odredilo postupanje koje e najvjerojatnije proizvesti najve stupanj sree, a time i moralne ispravnosti, Bentham je za sval postupanje pruio sljedei niz uputa. Zaponite s jednom osobom i koju e utjecati odreeno postupanje. Zbrojite sve vrijednosti pote cijalnih uitaka i patnji koje bi ta osoba mogla proivjeti i odredi "bilancu" za taj postupak. Ponovite proces za svaku sljedeu osobu s^ujyjferesi u igri tako da odredite omjer uitaka i patnji. Tada ponovi itav proces za idue postupanje i naposljetku odaberite postupak najviim rezultatom. Benthamova raunica prototip je modernog konzekvencijalizm Ali kako ona funkcionira u

stvarnome svijetu? Pretpostavimo c jedne oblane veeri prepuni Boeing 747 s 400 putnika leti pren Los Angelesu. Komunikacija izmeu zemlje i kabine odjednom ; prekida, a jedan od putnika prijatelju alje tekstualnu poruku u koj kae da je avion otet. Nakon toga nastaje tajac. Sve je poput scenari za koji je Busheva administracija tvrdila da je ve jednom osujee Posada na zemlji stoga pretpostavlja da se avion kree tono pren tornju Library u Los Angelesu. Boeing e stii do Library Towera ; pet minuta, a u zraku se nalazi jedan lovac F-15 spreman za napai Ako ne eli da Boeing udari u metu i da se njegovi dijelovi ne rasprsr po naseljenom podruju, lovac mora djelovati brzo. Meutim, niti sa sigurnou ne moe potvrditi da se radi o napadu na toranj. Bis li naredili pilotu lovca F-15 da napadne Boeing i pritom ubije 40 nevinih ljudi s posadom ili ne biste? Za hedonistiku raunicu, ovakav je scenarij i jednostavan i sloei Jednostavan je jer postoje samo dvije mogunosti, sruiti avion ili eka i vidjeti to e se dogoditi. Sloen je jer se odluka mora donijeti uvjetima ogranienog vremena i znanja. Koliko se ljudi nalazi u tornj Library? Je li dogaaj doista repriza napada izvedenih 11. rujna ili tekstualna poruka pogrena, moda ak i loa ala? Postoji li mogui nost da pilot lovca u oblanom nebu srui pogreni avion? Budui d izraun uitaka i boli ukljuuje mnogo nagaanja ali i mogunosti z Moralno ponaanje 197 pogreku, ova situacija moda nije najpoteniji primjer za hedonistiku raunicu. Ali u takvoj raunici, za svaku upletenu osobu - svakog putnika, lana posade, osobe u tornju, ljudi u okolici tornja, roaka i bliskih prijatelja svih navedenih - morali bismo procijeniti intenzitet, trajanje i ostale dimenzije svake pojedine boli i ugode u sluaju da se avion srui i u sluaju da se ne poduzme nita. Premda je Benthamova raunica stvorila moralni sustav koji zagovara demokratske i liberalne reforme, ona ne govori o praktinim problemima odluivanja u realnome vremenu. Njezin je problem dvojak. Prvo, ako ne postoji nain kojim moemo doi do pouzdanih procjena odreenih vrijednosti, moemo izabrati prijedloge i razloge ljudi koji su za ruenje ili koji su protiv ruenja zrakoplova, a odluku emo opravdati samo njima i niim drugim. Ovaj problem ne ograniava se samo na odluivanje u uvjetima nedostatka vremena. Primjerice, filozof Daniel Dennett postavio je pitanje o tome je li taljenje nuklearnog reaktora u elektrani Three Mile Island bilo dobro ili loe." Trebamo li planiranju postupanja u uvjetima, to jest s mogunou i odreenom vjerojatnou taljenja reaktora pripisati pozitivnu ili negativnu vrijednost? Zasjenjuju li negativne posljedice otapanja nuklearnog reaktora dugorono pozitivne uinke nuklearne energetske politike? Mnogo godina nakon tog dogaaja, Dennett je zakljuio kako je jo uvijek prerano za donoenje zakljuaka, mi ne znamo koliko je prerano i kada e odgovor biti mogu. Drugo, prednosti sloenih izrauna ovakve vrste nisu dokazane. Ve smo vidjeli da bi eventualnim ponderiranjem svih imbenika rezultat esto bio neprecizniji negoli da smo ga dobili samo na temelju jednog dobrog razloga. Nakon dogaaja 11. rujna 2001. godine, scenarij s Boeingovim letom postao je dovoljno vjerojatan da su drave poele donositi zakone i pravila postupanja u slinim situacijama. Njemaki Federalni ustavni sud u veljai 2006. godine donio je pravorijek: rtvovanje i namjerno ubijanje nevinih graana zbog sumnji u teroristike akcije kri federalni ustav koji izrijekom titi ljudski dignitet. Drugim rijeima, nelegalno je sruiti oteti avion u kojem se nalaze nevini putnici. Sud je takoer spomenuo opasnost od lanih uzbuna, tj. mogunost nepotrebnog ruenja aviona u situacijama smetenosti i nesigurnosti. Ruski parlament Dennett, 1988. 198 Snaga intuicije je, naprotiv, izglasao zakon kojim se doputa ruenje putnikih aviona za koje postoji sumnja da su oteti i da se namjeravaju koristiti kao letee bombe. Ovako proturjene pravne odluke oslikavaju sukob izmeu konzekvencijalizma i Kantova prvog etikog naela vodenog pravilom: "Ne ubijaj nevine ljude kao sredstvo kojim se opravdava cilj!" Ta dva sustava razlikuju se s obzirom na spremnost na kompromis. Pomisao da netko mora pristati

na kompromis kako bi bio moralno odgovoran, esto se sukobljava s naim intuicijama. JESI1JJ KOMPROMISI NEMORALNI? Zaljubljen mladi brani par, Diana i David, zapoeli su svoje karijere, ona kao trgovac nekretninama, on kao arhitekt. Pronali su savreno mjesto da izgrade svoju kuu iz snova. Podigli su hipoteku. Nakon udara recesije, oni gube sve to imaju i odlaze u Las Vegas kako bi jedanput iskuali priliku da zarade. Nakon to su izgubili na svim igrama, prilazi im milijarder kojeg je Diana osobito privukla. On im za jednu veer s Dianom nudi milijun dolara. Biste li vi i vaa supruga u istim uvjetima financijske krize prihvatili takvu ponudu? To je radnja filma Nemoralna ponuda Adriana Lyna. Ona se bavi moralnosti kompromisa. Jesu li vjernost, iskrena ljubav i ast na prodaju? Mnogi vjeruju da nita ne moe opravdati kompromis u kojem se novcem i drugim svjetovnim dobrima smiju kupiti svete vrijednosti. Meutim, ekonomisti nas podsjeaju da ivimo u svijetu ogranienih resursa, u kojem gotovo sve, svialo se to nama ili ne, ima svoju cijenu. Za Oscara Wildea se prialo kako je definirao cinika kao osobu koja zna cijenu svega i vrijednost niega. Napetost Nemoralne ponude izvire iz sukoba u kojem se vjernost smatra svetinjom, ili pak robom za razmjenu. Par naposljetku prihvaa ponudu, ali kada veer proe, oni shvaaju da je njihova odluka postavila jo jednu cijenu; a ta cijena moe unititi njihove odnose. Kulture se razlikuju po tome to su spremne prodati, a to nisu. Po tome se razlikuju i liberalni demokrati i konzervativni republikanci. Smije li se slobodno trite proiriti na trgovinu ljudskim organima, doktoratima i pravima na posvajanje djece? Smiju li ljudi imati pravo prodati sebe kao robove? Neke kulture prodaju svoju djecu ili tretiraju Moralno ponaanje 199 tinejderice kao robu koja se prodaje obiteljima mladoenje. Prostitutke zarauju prodajom vlastitog tijela i seksualnosti, a politiari se stalno optuuju za prodaju vlastitih ideala. Trgovanje neime to se smatra da posjeduje moralnu vrijednost izaziva moralno zgraanje. To je jedan od razloga zbog kojeg mnogi ljudi preziru strunjake koji ljudskom ivotu, ovisno o dobi, spolu i obrazovanju, pripisuju novanu vrijednost, kao to je to sluaj s izraunima osiguravateljskih kua ili standardima industrijske sigurnosti. Isto tako, ako neka automobilska industrija javno obznani kako u svojim automobilima nije uvela odreenu sigurnosnu predostronost jer bi to podrazumijevalo troak od stotinu milijuna dolara za jedan potencijalno spaeni ivot, to e zasigurno izazvati moralni bijes javnosti.* U VM^pi kultura preplavit e nas intuicija, "osjeaj iz trbuha" da se ivotu ne treba pripisivati vrijednost u dolarima. Ta odbojnost prema kompromisima i izraunu vjerojatnosti razloga i posljedica upuuje na zakljuak da se moralne intuicije s provizornim pravilima ee temelje na odluivanju pomou jednog dobrog razloga, a ne na odvagivanju posljedica. Ponavljam, postoje dvije vrste ljudi, moralni "maksimalisti" koji se odluuju na kompromise i izraune i moralni "zadovoljnici" koji ih odbijaju. Svatko od nas vrlo vjerojatno ima moralne vrijednosti koje bi bio u stanju kompromitirati i one koje ne bi. Crta razdvajanja ovisit e o mjestu gdje su ukorijenjeni nai moralni osjeaji. Ako su ukorijenjeni u autonomiji pojedinca, kompromisi i izrauni nee biti problematini osim ako podrazumijevaju nanoenje zla drugim pojedincima ili ako ugroavaju njihova prava. A ako je moralna domena ukorijenjena u obitelji ili zajednici, onda na prodaju nee biti vrijednosti hijerarhije, vlastite grupe i istoe. Sunstein, 2005.; Viscusi, 2000. 200 Snaga intuicije Smijte se im se drugi ponu smijati, ak ako i ne razumijete o emu se radi. Sto bre reagirate, to bolje. Japanski diplomac s Princetona 11. SOCIJALNI INSTINKTI Jedan mi je prijatelj ispriao priu o amerikoj profesorici koja nosi suknje krae od bilo koje njemu poznate pedesetpetogodinje ene. Ona je na putovanju u Parizu, kao katolkinja, posjeivala crkve i

odlazila na mise. U jednoj takvoj velikoj crkvi, posjetitelji su bili odijeljeni od crkvenih klupa na kojima su sjedili drugi ljudi koji su sudjelovali na misi. Nakon to se s prijateljima dogovorila da e ih sustii, profesorica se pridruila ostalim sudionicima mise. Bila je zadnja osoba u dugom redu ljudi koji su ekali na priest, a kada je napokon stigla do prvog reda, ugledala je tijelo izloeno u lijesu. Ljudi iz prvog reda pokojniku su ljubili ruke. Kada je na nju doao red, nervozno se prekriila i odstupila. Tada je primijetila kako udovica u crnini i druge ene zure u nju. Znala je malo francuskog pa je mogla uti da udovica lamentira o tome kako je oduvijek vjerovala u to da joj mu nema ljubavnicu i kako ga nije obiavala nita pitati kada bi kasno dolazio kui. A sada ovo! Mukarci u drugom dijelu crkve hihotali su i meusobno se gurkali, divili se njezinoj kratkoj suknji i mislili na istu stvar. Jer, ljubavnice uvijek posljednje dou pokojniku odati poast. Jadna profesorica nije znala to da radi; s obzirom na nedovoljno znanje francuskog i nedostatak vremena, nije znala kako bi objasnila situaciju u kojoj se nala. Posve zbunjena i posramljena, jedva je nala put prema izlazu. Izvanzemaljcu s Marsa, koji nema socijalne instinkte, ne bi se inilo da se dogodilo neto neobino: profesorica se nala na pogrenom Socijalni instinkti 201 mjestu, shvatila to, i otila. Autisti slino percipiraju injenice. No obian Homo sapiens drutvena je ivotinja koja ima sposobnost da brzo zakljuuje o dinamici drutvenog ivota, a to podrazumijeva izdaju, povjerenje i ugled. Ne samo da imamo sposobnost nadilaenja danih informacija - mi ih nismo u stanju ignorirati. Ne moemo prestati donositi sudove o drugima. Ta se mogunost naziva drutvena inteligencija ili, ako elimo naglasiti njezin manipulativni potencijal, makjavelistika inteligencija. Ali to nas ini drutveno inteligentnima? Prema hipotezi drutvene inteligencije, drutvena okolina u kojoj su ljudi evoluirali bila je kom-pleksnija, izazovnija i nepredvidljivija od fizikih okolia. Stoga je tako sloena okolina u nas razvila intelektualne sposobnosti najviega reda: proraunate umove koji "moraju biti sposobni predvidjeti posljedice vlastita ponaanja i ponaanja drugih, te odvagnuti u kakvom su odnosu koristi i tete".* Prema tom stavu, to bolje itamo tude misli imat emo vii socijalni kvocijent inteligencije. Mukarac procjenjuje vjeruje li ena da je on voli; ona razmilja o tome to bi on mogao misliti da ona misli o njegovim namjerama; on potom mjeri to ona misli da on misli da ona misli da on misli o tome to e uiniti itd. Sto vie to bolje. Hipoteza se temelji na popularnoj pretpostavci da kompleksni problemi uvijek podrazumijevaju zamrena i odmjerena promiljanja. Ali kao to ste do sada mogli shvatiti, to nije nuno tako. Po mom miljenju, veina drutvenih interakcija nije proizvod sloenih kalkulacija, ve su rezultat posebnih intuicija koje nazivam drutvenima. "BAZINI" INSTINKTI Ako gost na nekoj zabavi tvrdi da su ljudi po prirodi sebini, to se uglavnom smatra samorazumljivim realizmom. Mnogi zapravo tvrde da se povodimo iskljuivo pitanjem "Sto ja time dobivam?". Teorije egoizma teko je odbaciti; ak i kada ljudi rtvuju vlastite interese da pomognu drugima, to moemo osporiti tvrdnjom da su tako postupili samo da se osjeaju dobro. Naravno da se katkad ponaamo sebino. Ali smatram da se razumijevanje ljudske prirode moe poboljati ako * Humphrey, 1976./1988., 19; vidi takoer Kummer et al., 1997. 202 Snaga intuicije shvatimo da u ljudima postoji vie od jedne motivacije. Sebinost je zapravo u sukobu s dva osnovna socijalna instinkta. Prije irenja zemljoradnje, prije deset tisua godina, ljudi su, ini se, ivjeli u relativno malim skupinama. Upravo su se u tim malim drutvenim mreama oblikovali nai socijalni instinkti. Dva osnovna instinkta bila su obiteljski i plemenski instinkt (instinkt zajednice).* Prvi dijelimo s naim precima primatima, a drugi je izvorno ljudski. Obiteljski instinkt: Brini se o srodnicima. Instinkt zajednice: Poistovjeti se sa svojom simbolikom grupom, ^j^raduj i brani njezine lanove.

Kada bi svi ljudi bili sebini, obiteljski instinkt ne bi postojao, a ini se da ga mnoge ivotinjske vrste doista i nemaju. Veina gmazova ne mari za svoje roake niti za potomstvo nakon roenja; neki svoje potomke ak smatraju plijenom. Za razliku od toga, drutveni insekti poput mrava postali su uzor nesebinih, brinih stvorenja svjesnih zajednikih pothvata. Zato se mravi odriu reprodukcije kako bi pomogli u skrbi za matiine potomke? To pitanje je muilo Darvvina. Odgovor koji danas posjedujemo jest naelo srodnike selekcije, prema kojem se sebinost jedinke nadilazi dispozicijom da pomognemo srodniku. Prema toj teoriji, kada biste morali birati izmeu spaavanja vlastitog ivota ili ivota vaa dva brata, bili biste ravnoduni, ali za trojicu biste rtvovali svoj ivot. Va brat s vama dijeli polovicu gena, stoga sa stajalita vaih gena ivoti vae dvoje brae vrijede isto koliko i va, ali ivoti trojice vrijede vie.f U stvarnosti, geni ne odnose uvijek pobjedu, ali tetke i strievi, ak i kada se ale da razmaeno derite ne zasluuje nagradu, ipak u svoje neake i neakinje ulau vie negoli u drugu djecu. Monarhija je arhetipski oblik vladavine utemeljen na obiteljskom instinktu - u njoj su prinevi i princeze privilegirani po nasljeu a ne po zaslugama. U mnogim tradicionalnim drutvima, kao to smo ve spomenuli, nepotizam nije zloin ve obiteljska dunost. Kada politiari na poloaje namjetaju svoje sinove, sestre ili brau, zbog toga to su dio obitelji, * Richerson i Boyd, 2005. t Cronin, 1991. Socijalni instinkti 203 a ne zato to su najbolji za taj posao, takvi obiteljski instinkti utjeu na vlast. Instinkt zajednice razlikuje nas od svih ostalih ivotinja. On nam omoguuje identifikaciju s veom, simbolikom grupom, s plemenom, religijskom skupinom ili nacijom. Veina ljudi ezne za pripadnou i emotivnom privrenou drutvenoj skupini koja nadilazi njihovu obitelj, bez obzira na to zove li se ona Teksaani, Shrineri ili harvardski diplomci. Mnogi su spremni ivjeti i umrijeti za svoju etniku skupinu ili svoju religiju. Neobina injenica prema kojoj se ivot mnogih mukaraca okree oko lopte - bejzbola, koarke ili nogometa - ini se da izvire upravo iz tog instinkta zajednice. Ako sej^zJjmdite gledajui svoju momad, bili oni Red Sox ili Buffalo Bills, a igre drugih momadi vas ostavljaju ravnodunima, ak i ako je kvaliteta drugih utakmica bolja, tada slijedite svoj plemenski instinkt. Ali ako vam je prioritet kvaliteta igre, a ne uspjeh vae momadi, svoje ste sportske osjeaje oslobodili plemenske identifikacije. Malo ih u tome uspijeva. Kada ameriki tisak izvjeuje s Olimpijskih igara, on pie iskljuivo o amerikim sportaima, ak i kada netko drugi osvoji medalju; talijanski mediji ine jednako, i tako dalje. ini se da momadski sportovi ne postoje radi samoga sporta, ve zbog zadovoljenja naeg instinkta zajednice. Zato je evoluirao taj instinkt zajednice? Darwin je predloio jedan odgovor: Pleme koje ukljuuje vie lanova koji e zbog visokog stupnja patriotizma, vjernosti, poslunosti i hrabrosti biti spremni na meusobno pomaganje i na rtvovanje za ope dobro, nadjaat e druga plemena; a upravo je to prirodna selekcija.* Dosljedno Darwinovom stavu, antropoloke studije pokazuju da se veina tradicionalnih ljudskih kultura strogo regulira drutvenim normama koje podravaju lojalnost i velikodunost spram svih lanova skupine, i koje na taj nain smanjuju unutarnje sukobe.* Konformizam se osigurava potovanjem i suradnjom, a devijantnost se kanjava nepotovanjem, ismijavanjem i uskraivanjem suradnje. U ratu, rtvovanje ivota za * Darwin, 1874., 178-79. t Sober i Wilson, 1998. 204 Snaga intuicije skupinu smatra se herojskim. Pojedince koji odstupaju od tog standarda ponaanja drugi lanovi skupine kanjavaju i ograniavaju, ali se norme obino toliko internaliziraju da ne iziskuju ostvarenje kazne. Ipak, instinkt zajednice nije uklonio jo stariji - obiteljski instinkt, premda se ta dva instinkta mogu otro suprotstaviti. Kada politiar svojim srodnicima omogui da zauzmu kljune politike pozicije, ili ako stvori dinastiju, njegov obiteljski instinkt moe natetiti dravi. Ratno doba prua jo jednu situaciju u kojoj se ta dva instinkta sukobljavaju. Kada roditelji alju svoju djecu u rat, osjeaji

patriotizma i lojalnosti sukobljavaju se s osjeajem odgovornosti prema djeci. Kada monici obiteljske interese pretpostave interesima domovine, dolazi do moralnog zgraanja. Takav se sluaj, primjerice, zbio nedavno, kada se naglo proirila vijest da od svih amerikih senatora i kongresmena samo jedan ima sina koji se bori u Iraku. Poistovjeivanje i natjecanje dvije su strane istog novia. Instinkti zajednice ne mogu se pokrenuti ako ne postoji konkurencija meusobno razliitih plemena. Narjeja i boja koe esto odreuju granice meu zajednicama, no ee su to simboliki oznaitelji. Oni ukljuuju obrasce oblaenja, religijske predmete i zastave. Mnogi mukarci dali su svoj ivot za obranu dragocjenih religijskih predmeta i zastava, kako bi sprijeili njihovu zloupotrebu. ini se da bilo koji simbol moe posluiti oznaavanju skupine - on moe biti ak i proizvoljno stvoren. Eksperimenti nazvani "'minimalna skupina" psihologa Henrija Tajfela dokazali su taj fenomen. Zbog svog idovsko-poljskog podrijetla, Tajfel je u Holokaustu izgubio gotovo cijelu obitelj i sve prijatelje, te je razvio trajan interes za oblikovanje grupnih identiteta, odnosno onoga to dovodi do genocida. elio je saznati kako se mogu okonati patnje ljudi koji se nalaze u pogrenoj skupini i u pogreno vrijeme: patnje idova u antisemitistikom svijetu, stranaca u ksenofobinim dravama ili ena u seksistikim kulturama. U svojim je eksperimentima sluajnim odabirom podijelio ispitanike u grupe. Bez obzira na to u kojoj se skupini naao, ispitanik bi ubrzo poeo diskriminirati lanove druge grupe i favorizirati vlastitu. Ali, prilikom ispitivanja, ispitanici esto nisu bili svjesni zato djeluju na odreeni nain. Slino kao i pri aposteriornom opravdavanju pacijenata s podvojenim mozgom, lanovi neke skupine opravdavali bi svoje ponaanje traei racionalne argumente kojima bi opisivali nemoralnost i neugodnost lanova druge Socijalni instinkti 205 skupine. Ti su eksperimenti u kontroliranim uvjetima istraivali ono to inae moemo uoiti na kolskim dvoritima. Dovoljno je samo promatrati kako djeca spontano stvaraju skupine, kako se udruuju i kako se odnose prema onima izvan grupe. Instinkt zajednice temelji se na reciprocitetu. U Porijeklu ovjeka, Darwin je doao do zakljuka da je reciprocitet temelj morala. Darwin je recipronost, odnosno naelo "to ti dam, ti e mi vratiti", nazvao socijalnim instinktom. Razmjenjivati se mogu razna dobra i novac, ali i moralno odobravanje i neodobravanje. Potovat u tvoja vjerovanja, nastojanja i vrijednosti koje smatra svetima, ali oekujem da zauzvrat i ti uini isto. Drutveni ugovori temelje se na kombinaciji povjerenja i reciprociteta. Primjerice, milo za drago jfecf^rl je nain interakcije (tree poglavlje) u kojemu netko prvi odlui imati povjerenja, a potom oekuje reciprocitet. Imam povjerenja u tebe time to ti neto pruam, ali zauzvrat oekujem da e mi uzvratiti istom mjerom. Ali slijepo povjerenje u drutvu dugorono ne bi funkcioniralo, jer bi se pojavile varalice koje bi iskoritavale dobrobiti bez plaanja svog dijela troka. Upravo zbog toga, ljudski um raspolae mehanizmom koji omoguuje zatitu drutvenog ugovora od zloupotrebe i iskoritavanja. Opremljeni smo ureajem za automatsko uoavanje situacija u kojima dolazi do prevare.* Da prepozna i izbaci varalice, ljudskom su umu potrebne sposobnosti poput raspoznavanja lica i glasa, a trebaju mu i emotivni ureaji poput osjeaja krivnje, podsmijeha, ljutnje i kazne. Obiteljski instinkt koji favorizira srodnike i instinkt zajednice koji favorizira poistovjeivanje s nesrodnim lanovima simbolikih skupina, dva su korijena moralnog i altruistinog ponaanja. Te su osnovne instinkte pokrenule posebne drutvene sposobnosti: one pomou kojih prepoznajemo varalice i sposobnost da imamo povjerenje u druge. Najprije poblie razmotrimo povjerenje, vezivno tkivo drutva. POVJERENJE Izraz ljudskoga lica odaje mnoge tragove koji nam pokazuju je li osoba dostojna povjerenja. Te su kljueve 1960. godine uspjeno iskoristili demokrati u predsjednikoj kampanji protiv republikanskog kandidata * Vidi Cosmides i Tooby, 1992.; Gigerenzer i Hug, 1992. 206 Snaga intuicije

Richarda Nixona. Prikazali su sliku Nixona s tankim usnama, neobri-jane brade i tamnih podonjaka. Na slici se postavilo pitanje: "Biste li od ovog ovjeka kupili rabljeni automobil?" Povjerenje je u modernoj demokraciji iznimno vano. Unato jakoj tehnologiji informiranja, propulzivnoj industriji osiguravanja, te itavoj dungli zakona, ljudi ne bi mogli trgovati i oblikovati osobne odnose kada ne bi imali barem malo povjerenja jedni u druge. Budui da se ljudi ale kako se samo u dobra stara vremena na nekoga moglo osloniti, mogli bismo pomisliti kako je povjerenje oduvijek bilo vezivno tkivo drutvenog ivota. Ali povjesniarka kulture Ute Frever^vrdi da je u predmodernim drutvima povjerenje u blinje bilo rijetkost. Martin Luther upozoravao je ljude da se klone meusobnog povjerenja i da vjeruju samo u Boga. Meutim, tijekom devetnaestog stoljea, dok se vjera u Boga smanjivala, socijalno je povjerenje raslo premda samo u odreenim skupinama ljudi. Mukarci su vjerovali mukarcima, suprunici svojim suprunicima, lanovi obitelji ostalim lanovima, ali se na meusobno povjerenje neoenjenog mukarca i neudane ene gledalo sa sumnjom. Razne promjene strukture rada i tranzicija ivota iz malih sela u velike gradove, pretvorile su povjerenje u sredinju drutvenu vrijednost i drutvenu temu: novi nain masovne podjele rada natjerao je radnike da jedni u drugima potrae oslonac; u veim skupinama bilo je tee svakoga imati na oku; a ljudi su sve ee mijenjali mjesto boravka. Primitivna su se drutva snalazila s manje povjerenja jer je u manjim skupinama bilo lake svakoga pojedinano stalno imati pod kontrolom. to je vie mogunosti za kontrolu i predvianje ponaanja drugih, manje je potrebe za povjerenjem. Suradnja u nesigurnom svijetu tehnologije podrazumijeva goleme koliine povjerenja - zbog toga je povjerenje postalo krvotok modernog instinkta zajednitva. Svoj novac povjeravamo bankama, otvaramo vrata kada netko pozvoni i nepoznatim ljudima telefonski dajemo brojeve kreditnih kartica. Ako zateknemo opljakan stan, bijesni smo, ali ako je pljaka naa dadilja koju smo zaposlili, tada osim bijesa osjeamo i izdaju. Uniteno povjerenje koje je prouzrokovala dadilja ima materijalnu i psiholoku dimenziju. Bez povjerenja ne bi bilo masovne suradnje medu ljudima, malo bi se trgovalo, a bilo bi i malo sretnih Frevert, 2003. Socijalni instinkti 207 parova. Zato? Benjamin Franklin jednom je rekao: "U ovome svijetu nita nije sigurno osim smrti i poreza." Socijalna nesigurnost u velikim drutvima problem je koji povjerenje moe i mora rijeiti. TRANSPARENTNOST STVARA POVJERENJE Alan Greenspan, bivi predsjednik Upravnog vijea Amerike sredinje banke, rekao je jednom kongresmenu: "Ako vam se ini da sam bio neprimjereno jasan, zasigurno ste pogreno razumjeli to sam rekao." Jo jedna od njegovih poznatih replika jest ova: "Znam da vjerujete kako razumijete ono za to mislite da sam rgfem, ali nisam siguran shvaate li da ono to ste razumjeli nije ono to sam rekao."* Nije mogue sa sigurnou rei je li Greenspan govorio ono to misli, ili je samo pokuavao odrati legendu o svom "delfijskom" jeziku inae poznatom kao "grinspenskom". Greenspan je slovio za "makroekonom-skog arobnjaka", ali je bilo jasno da njegovim odlaskom s poloaja na njegovo mjesto nije mogao doi netko sposoban za nastavak njegove politike - ini se da su sva implicitna znanja i strune slutnje ostale zakopane u njegovu umu. Mervvn King je guverner Engleske sredinje banke, odnosno britanski pandan predsjedniku Upravnog vijea Amerike sredinje banke. Tijekom ruka ispriao mi je sljedeu priu. Kada je poeo raditi u Engleskoj sredinjoj banci, upitao je Paula Volckera, Greenspanova prethodnika, moe li mu dati savjet kako uspjeti u poslu kojim se bavi. Volcker je odgovorio samo jednom rijeju: "Mistinost." King je ipak odluio slijediti suprotni pristup javnosti: politiku transparentnosti. Kada Engleska sredinja banka predvia stopu inflacije za sljedeu godinu, ona ne iznosi samo broj, recimo 1,2 posto, kao da se radi o nepobitnoj injenici. Ona na internetu objavljuje sve rasprave upravnoga vijea, ukljuujui sve argumente za predvienu stopu inflacije i protiv nje, i time proces odluivanja postaje dostupan svakome. Banka takoer upozorava da predvianje nije izvjesno kao to sugerira fiksna vrijednost brojki, ve odreuje podruje nesigurnosti, recimo interval izmeu 0,8 i 1,5 posto. Kada je King uveo tako transparentan sustav,

mnogi su politiari iznenaeno reagirali: "eli li rei kako nisi u stanju Resche, 2004., 723, 741. 208 Snaga intuicije predviati sa sigurnou?" Istina, meutim, glasi ovako: sigurnost je iluzija. Biti otvoren prema neizvjesnosti moe sprijeiti krize, jer time kreatore politike upozoravamo da postoje nadolazei problemi. U deset godina, takva je transparentna politika od Engleske sredinje banke stvorila instituciju u koju ljudi imaju najvie povjerenja. Kada King napusti svoju dunost svi e znati na koji nain treba nastaviti njegovu politiku. Kingovim rijeima: "Transparentnost nije samo pitanje mogue dostupnosti odreenih podataka. To je pristup ekonomskoj politici, mogli bismo ak rei nain ivota."* U nekim se dravama pod izlikom "zatite" svojih sugraana politi-asiM^savjetuje suzdravanje od pokazivanja bilo kakve nesigurnosti, kao da je rije o djeci. Ipak, javnost je dovoljno inteligentna da prozre takvu igru i takvi politiari stvaraju klimu nepovjerenja iz koje nastaje javna nezainteresiranost i politika apatija. Gallup Poll je anketirao graane 47 zemalja i ustanovio da se parlamentima i kongresima, navodno kljunim demokratskim tijelima, vjeruje manje negoli svim ostalim institucijama.1 Graani su ak i u globalne kompanije i sindikate imali vie povjerenja negoli u parlamente. Politike koje zagovaraju mistinost i iluzornu sigurnost tete javnom povjerenju u institucije i potivanju zakona. Kao to pokazuje sluaj Engleske sredinje banke, postoji jasna alternativa, transparentnost, koja meu graanima moe stvoriti i povjerenje i informiranost. IMITACIJA Ako ste ikada otvorili knjigu koja se bavi donoenjem odluka, vjerojatno ste naili na ideju kako je ljudski um stalno zaposleni raunovoa koji se bavi vaganjem koristi i teta desetaka, pa ak i stotina odluka na dan. Ne bi li bilo realnije upitati se kako izbjei to stalno donoenje odluka? S obzirom na ogranienost informacija i vremena, niti jedan um ili stroj ne bi se trebao sam uputati u donoenje svih tih odlu* King Mervyn "Reforma meunarodnog financijskog sistema: Srednji put". Govor odran na sastanku novarskih poduzetnika u Amerikoj sredinjoj banci u New Yorku, 9. rujna 1999. http://www.bankofengland.co.uk/publications/news/1999/070.htm. f Gallup International, 2002. Socijalni instinkti 209 ka.* esto je razumno pitati druge za savjet, ili uope ne pitati, ve jednostavno imitirati njihovo ponaanje. Mnogi Amerikanci svoju odjeu mijenjaju jedanput ili ak dvaput na dan, dok mnogi Europljani svoju nose nekoliko dana prije negoli je daju na pranje. Bez obzira na normu istoe koju slijedimo, takve odluke ne donosimo svakoga jutra, ve se radi o navici proizaloj iz imitiranja tueg ponaanja. Kao djeca imitiramo roditeljski govor i prehrambene navike; kasnije u ivotu slijedimo javne i profesionalne uzore. Imitacija nije samo preica svjesnih odluka u uvjetima ogranienog vremena i znanja ve je, uz uenje i jezik, jedan od tri procesa golemog kulturnog prijenosa informacija kroz generacije. Bez njih bi svako dijete svijeta moralo poeti od poetka i uiti iz individualnog isku#te*a. Mnoge ivotinje ive bez tog tipa kulturnog uenja. ak i kod ostalih primata imitacija je ograniena, uenja je malo i postoje tek rudimentarni oblici jezika. Razlikovat u dva osnovna oblika imitacije:1 i ini ono to ini veina ostalih pripadnika tvoje skupine. I I ini ono to ini uspjena osoba. I Ako se divite ekscentrinoj osobi i ponete oponaati njezine ekstravagantne naine ponaanja, a ne one svojih konvencionalnijih prijatelja, ne slijedite veinu. Ako, s druge strane, smatrate da se njezino ponaanje ne moe tolerirati, te se ponaate kao i ostali vai prijatelji, tada ste u veini. Ovo provizorno pravilo oblikuje nae intuicije o tome to elimo ili ne volimo, to potujemo ili odbacujemo. Skloni smo neupitno slijediti krike oboavatelja Rolling Stonesa i pridruiti se brujeim hordama motociklista na Harley Davidsonima ako to ini veina lanova nae skupine.

Imitacija veine zadovoljava instinkt zajednice jer pripadnost skupini stvara ugodan osjeaj prilagoenosti i razlikovanja od svega to joj ne pripada. Slino tomu, imitacijom uspjenog lana skupine * Neurolog Antonio Damasio, 1994., 193-94, pisao je o pacijentu Elliotu s oteenim frontalnim renjem. Jednog je dana Damasio upitao Elliota o terminu njihova idueg sastanka, te mu je ponudio dvije mogunosti u razmaku od samo nekoliko dana. "Eliot je razmiljao o izboru vie od pola sata i za svaku je opciju odvagivao razloge za i protiv: poslove koje su se vremenski preklapali s ponuenim terminima, mogue vremenske uvjete, gotovo sve o emu bi se u tom sluaju moglo racionalno promiljati... Prolazili smo kroz mukotrpnu i iscrpnu analizu, neplodonosno odvagivanje opcija i moguih posljedica." Kada mu je Damasio savjetovao da prihvati drugu mogunost, Elliot je jednostavno rekao: "U redu." t Richerson i Boyd, 2005. 210 Snaga intuicije moemo poboljati budui status u skupini, a uine li to i ostali, dodatno emo ojaati i osjeaj prilagoenosti. Po sebi, nijedan oblik imitacije nije dobar ili lo. Oponaanje uspjene osobe glavna je strategija tehnolokih izuma ili u podruju industrijskog dizajna. Braa Wright uspjeno su se oslanjala na pravilo kopiranja kada su svoje letee strojeve projektirali prema jedrilici Octavea Chanutea. Drugi su bili osueni na propast jer su pokuavali imitirati let albatrosa ili imia. Uspjeh oponaanja ovisi i o strukturi okoline. Strukturne osobine koje utjeu na prilagoenost imitacija jesu sljedee: relativno stabilna okolina manjak povratne informacije opasne posljedice u sluaju pogreaka. Oponaanje se isplati u stabilnoj okolini. Kako bi sin trebao voditi oevu tvrtku? Kada je poslovno okruje u kojem djeluje njegova tvrtka stabilno, sinu emo dati ispravan savjet da oponaa svog uspjenog oca, umjesto da pone ispoetka te da uvede novu politiku s nepoznatim posljedicama. Oponaanje se isplati i u svijetu u kojem nema previe povratnih informacija. Cesto ne moemo biti sigurni je li opcija koju smo izabrali bolja od odbaene alternative. Hoe li djeca biti moralnija ako im roditelji budu strogi ili ako im dopuste da rade to ih je volja? Odgovor je iz iskustva gotovo nemogue otkriti. Veina ljudi ima tek nekoliko djece i potrebno je mnogo vremena da vidimo rezultate njihova odgoja. ak i tada, roditelji ne mogu znati kakvi bi bili rezultati da su postupali drukije. Ogranienost povratnih informacija tipina je za jednokratne odluke, recimo kada treba odluiti to uiniti nakon srednje kole, ili pak za dogaaje koji se ponavljaju, ali ije posljedice ne moemo vidjeti jo dugo vremena, kao to je recimo izbor ivotnoga stila. U tim se sluajevima oponaanje isplati, a uenje ispoetka ima svoja prirodna ogranienja. Oponaanje se isplati u situacijama s opasnim posljedicama. Odabir' hrane jedna je takva situacija. Oslanjati se iskljuivo na individualno iskustvo da otkrijemo koje su bobice u umi otrovne, oito je loa strategija. U ovom sluaju oponaanje nam moe spasiti ivot - premda Socijalni instinkti 211 moe uzrokovati i lane uzbune. Kada sam bio djeak, rekli su mi da nikada ne smijem piti vodu nakon to se najedem treanja jer e mi inae pozliti, a mogao bih ak i umrijeti. U mjestu u kojem sam odrastao svi su se, pa i ja, pridravali tog pravila. Nitko nije pitao zato. Jednoga dana, podijelio sam porciju treanja s britanskim prijateljem koji nikada nije uo za tu opasnost. Kada je posegnuo za aom vode pokuao sam ga sprijeiti, ali on se samo nasmijao. Popio je gutljaj i nita se nije dogodilo i tako sam odbacio svoje uvjerenje. Ali i dalje neu podgrijavati gljive, jednostavno zato jer su mi govorili da bi to moglo biti opasno. Kada je imitacija beskorisna? Kao to sam ve spomenuo, kod ubrzanih promjena svijeta, oponaanje moe biti larfije od individualnog uenja. Razmotrimo jo jedanput sluaj sa sinom koji je naslijedio tvrtku i kopirao oev uspjean posao, koji im je tijekom desetaka godina donio bogatstvo. Ali kada se okolina naglo mijenja, kao to je sluaj s globaliziranim tritem, neko

uspjena strategija moe dovesti do bankrota. Openito moemo rei da je oponaanje tradicionalnog postupanja uglavnom uspjeno kada su promjene spore, a neplodno kada su promjene nagle. KULTURNA PROMJENA Oponaanje je brz nain stjecanja vjetina i vrijednosti kulture, i odranja kulturne evolucije u pokretu. Ali kada bi svatko oponaao svakoga, promjena bi bila nemogua. ini se da je drutvena promjena proizvod i psiholokih faktora i ekonomskih i evolucijskih procesa.* Nepoznavanje pravila moe uzrokovati njihovu promjenu Drutvenu promjenu mogu stvoriti razliita sredstva, primjerice i vrijedni postupci hrabrosti pojedinaca. Kada je 1955. godine u Montgomervju u Alabami tamnoputa ena Rosa Parks odbila ustupiti svoje mjesto u autobusu bijelom mukarcu, uhiena je zbog krenja rasnosegregacijskog zakona. Crni aktivisti, vodeni mladim Martinom Lutherom Kingom Jr., bojkotirali su sustav javnog prijevoza vie od * Za evolucijsku teoriju drutvene promjene vidi Boyd i Richerson, 2005. 212 Snaga intuicijt godinu dana. U tom razdoblju, Kingov je dom raznesen eksplozivom, a njegovoj su obitelji prijetili. Bojkot je trajao sve dok aktivisti nisi ostvarili naum desegregacije autobusnog prijevoza. Za odluku Rose Parks moemo rei kako je inicirala pokret za civilna prava u SAD-u Njezina hrabrost da ne slijedi zakon i spremnost da bude kanjem zbog ideala, prua inspirativan primjer psiholokih faktora koji potiu promjene. Ali postoje i manje tipini primjeri. Jedna moja draga prijateljica profesorica je na vodeem amerikom sveuilitu. Sada je, nakon briljantne karijere, na pragu umirovljenja, Nakon to su je proglasili tinejderskom kraljicom ljepote, ona se usredotoila na studij, te je sredinom pedesetih diplomirala cum /feS^f Kada je primila diplomu upitala je svog mentora to bi trebak uiniti da postigne akademsku karijeru kakvu je zamiljala i zamolila da joj napie pismo preporuke za Harvard i Yale. Mentor ju je zaprepateno pogledao: "Draga moja, ali ti si ena! Ne, neu ti napisati pismo preporuke. Prepametna si. Mogla bi oduzeti posao nekom mukarcu." Prijateljica je bila okirana i na rubu suza. Nikada nije shvatila da postoji vrlo jednostavan razlog zato su svi njezini profesori mukarci: ene nisu bile predviene za tu profesiju. Kada je savjetnik tako odluno odbio njezin zahtjev, nije osjetila ljutnju spram nepisanih pravila muke akademije, ve je bila duboko postidena zbog greke u koracima. Preplavljena emocijama i odlunou, ipak je postigla da ostali profesori za nju uine ono to bi uinili i za muke kolege, te je dobila preporuke. Ubrzo je postala jedna od prvih profesorica na svom polju. Nevino neznanje pomoglo joj je otvoriti vrata za karijeru kojom je postala uzor mnogim enama. Mogu samo nagaati: da je bila svjesnija svojeg poloaja, poloaja ene u mukim akademskim krugovima, kao to je bio sluaj i s drugim enama, moda nikada ne bi niti pokuavala ui u te krugove. U literaturi je mo neznanja est pokreta radnje koja slui ubrzavanju drutvenih promjena. Od svih junaka Wagnerova Prstena Nibelunga, Siegfried zna najmanje. Siegfried raste bez roditeljske panje. On je naivni heroj koji postupa impulzivno, kome se avanture nameu ee nego li ih planira. Siegfriedova kombinacija neznanja i neustraivosti oruje je koje naposljetku rui pravila bogova. Parsifal, junak posljednjeg Wagnerova djela, slian je Siegfriedu. Odgojila ga je majka u samotnoj umi i on prije negoli krene u misiju potrage za Svetim Gralom ne zna Socijalni instinkti 213 nita o svijetu. Snaga Siegfrieda, Parsifala i ostalih slinih likova lei u njihovu nepoznavanju zakona koji vladaju drutvenim svijetom. Kao i moja kolegica u svojoj mladosti, naivni heroj oito posjeduje djeje nemaran odnos prema drutvenim konvencijama. Nespoznavanje statusa quo, a time i nedostatak potovanja spram njega, snano je oruje kojim se vri revolucija drutvenog poretka. Intuitivne akcije tih junaka temelje se na nedostatku znanja, ali intuicija "Ja to mogu!" uspijeva ak i kada se temelji na pogrenim informacijama. Kristofor Kolumbo imao je problema s financiranjem svog sna o pronalaenju zapadnog puta do Indije. Njegovi suvremenici bili su u pravu kada su

tvrdili da je pogreno prpt^cyUnao udaljenost do Indije. Iako je Kolumbo znao da je zemlja okrugla, znatno je podcijenio njezin opseg. Naposljetku je dobio sredstva, otplovio i naiao na neto posve drugo: Ameriku. Da je bio svjestan injenice koliko je Indija daleko, moda nikada ne bi ni otplovio. Primijetimo da Kolumbo svoje otkrie nije smatrao sretnom sluajnou: on je do svoje smrti ustrajao na tvrdnji kako je doplovio do Indije. Moe li netko sistematino, a ne sluajno, iskoristiti pozitivni potencijal neznanja? Kada sam postao ravnatelj Instituta za ljudski razvoj Max Planck, od svoga sam prethodnika naslijedio nekolicinu uposlenika. "Dobronamjerni" ljudi odmah su mi ponudili detalje o drutvenim i profesionalnim nedostacima tih uposlenika. Odbio sam. Imao sam politiku da ne pokuavam saznati sve o svojim zaposlenicima, ve da im elim pruiti priliku za promjenu. Profesionalne tenzije ne stvaraju samo pojedini lanovi osoblja, ve i okolina u kojoj rade, a to znai i oni koji vrlo rado prokazuju druge. S obzirom na to da sam stvarao novo ozraje, pruio sam priliku svim zaposlenicima da izbjegnu sliku koju o njima stvaraju drugi - priliku kojoj se svi nadaju. Neznanje moe biti jako ali ono nije po sebi vrijednost. Ono moe potaknuti drutvene promjene u situacijama poput opisanih, ali teko moemo rei da bi to trebao biti univerzalni recept. Sve moje prie podrazumijevaju visok stupanj neizvjesnosti i drutvene nepredvidljivosti; neznanje ne bi bilo od velike pomoi u svakodnevnim rutinskim situacijama rjeavanja problema u kojima se trai strunost i uinkovitost. 214 Snaga intuicije Ponienje Godine 2003. na britanskom se otoku Wight u jednom kolskom autobusu zbila jedna gadna situacija.* Uenici su se tukli, meusobno se poniavali, ak su bacali sjedita kroz prozor i ometali vozaa u vonji. Ponaanje manjine utjecalo je na sigurnost veine. Voza nije bio sklon tome da problematinu djecu ostavi uz cestu, ali je naposljetku bio prisiljen uiniti to ili pozvati policiju. No ak i te stroge mjere nisu pomogle. Upraviteljica za pitanja kriminala i nereda za otok Wight uvela je jednostavnu ali uinkovitu mjeru. Odvojila je problematine momke od ostatka skupine i za njih organizirala prijevoz u ruiastom autobusu nazvanom "Ruiasta opasnost". Autobus i boja bili su parlfl^o odabrani. Bilo je to najstarije vozilo u posjedu kompanije, bez grijanja, obojeno bojom koju su problematini momci smatrali najmanje cool. Nedolinim je uenicima bilo neugodno voziti se u tom autobusu pa bi prekrili lica ili se skutrili pod prozorom kako bi umakli znatieljnim pogledima. Rezultat takve mjere znatno je smanjio broj nasilnih incidenata u autobusima. Ponienje je bilo uinkovitije od policijskih metoda. Ideja da se drutvena emocija koristi za zastraivanje umjesto fizike kazne nije nova. U srednjovjekovnoj Europi razni su se prekritelji prisiljavali da nose maske srama kako bi se javno prokazivala njihova nedjela. Flauta srama bila je maska za loe glazbenike, maska svinje za one mukarce koji se loe odnose prema enama, a kapuljaa srama za loe uenike. Kreiranjem okoline koja izvlai na povrinu emocije prekritelja - ponienje, sramotu, osjeaje krivnje - moe biti vrlo uinkovit nain sprjeavanja devijantnog ponaanja, bez obzira ime je ono izazvano. Podsmijeh je takoer uinkovit nain utjecanja na ljudsko ponaanje i vjerovanje. U bavarskom gradu u kojem je ivio moj djed, ljudi su esto imali problema sa snom. Budili su se zbog nonih mora, a one su im onemoguavale da opet usnu. Uzrok toj rasprostranjenoj boljci bila je opepoznata stvar: bie nalik na vjeticu, dlakavih ruku i nogu, zvano Trud. Tijekom noi, dok bi spavali, vjetica bi na vaa prsa sjela svom teinom i vi biste jedva mogli disati. Posebno je voljela pohoditi trudne ene i jelene. U Bavarskoj i Austriji postojale su razraene * Lightfoot, 2003. Socijalni instinkti 215 folklorne prie o mukarcima i enama koji su patili zbog muka to ih je uzrokovala Trud. Neki su se ak i uguili. Kao i s drugim folklornim priama, teko je odbaciti istinitost postojanja Trud, s obzirom na to da su je mnogi odrasli vidjeli. Racionalni argumenti protiv njezina postojanja pokazali su se neuinkovitima ili su se odbacivali.

Do promjene je dolo tijekom Drugog svjetskog rata, dok su vojnici bili smjeteni u bavarskim gradovima. Zauzimali bi sobe na farmama i dijelili obroke s obitelji koja bi ih ugostila. Tijekom veere jedan se farmer alio na nesanicu zbog posjeta vjetice Trud. Vojnici koji nikada prije nisu uli za Trud poeli su se smijuljiti. Lokalno je stanovnitvo nastavljalo ustrajati na istinitosti prie, na to su vojnici odgovarali provalama bunog smijeha. Nakon nekoliko tald^fi neugodnih situacija lokalno je stanovnitvo prestalo spominjati Trud da ih ne bi ismijavali. Seljaci su potiho nastavili vjerovati u Trud, ali je sama injenica da je vie ne spominju izbrisala vjerovanje iz kolektivnog sjeanja buduih generacija. Malo je ljudi danas u Bavarskoj ulo za Trud, a none more pripisuju se drugim uzrocima. Glasine rue Zid Jedne blage noi u studenome 1989. pao je Berlinski zid. Kratko prije ponoi 9. studenoga, tisue Nijemaca s istone strane Berlinskoga zida probilo je prvo straarsko mjesto, a do jedan sat iza ponoi sve su granice bile otvorene. Te je nezaboravne noi tisue Berlinana ispred Brandenburkih vrata plesalo na Zidu i pozdravljalo beskonanu rijeku ljudi koja se s istoka kretala prema zapadu. Ljudi su se grlili s rukohvatima cvijea i suzama u oima. Niti jedan politiar nije predvidio pad Zida, ak ni dan prije samog dogaaja. "Tko nas je uvalio u ovaj kaos?" u oaju je upitao zbunjeni premijer Istone Njemake. "Ovo je nemogue. Nevjerojatno!" pridruio se kancelar Zapadne Njemake.* Svi su bili zateeni novonastalom situacijom, ukljuujui i CIA-u i predsjednika Georgea H. W. Busha. Zid je dijelio Berlin gotovo trideset godina. Bio je visok do etiri i pol metra, i pruao se preko 45 kilometara kroz grad. Bio je sazdan od betona, okrunjen bodljikavom icom, a nadzirali su ga straarski Hertle, 1996., 7, 245. Opis koji slijedi temelji se na Hertleovom istraivanju. 216 Snaga intuicije Slika 11-1. Nitko nije predvidio pad Berlinskoga zida. ullstein bild-fishan tornjevi, mine i specijalna policija. Vie od stotine Istonih Nijemaca ubijeno je prilikom pokuaja prijelaza na Zapad, a tisue su uhvaene u pokuaju da to uine. Poetkom 1989. godine, istononjemaki premijer objavio je da e Zid zasigurno stajati jo pedeset, a moda i sto godina.* Nije bilo mnogo nade da e Istoni Nijemci slobodno putovati. Ipak, nakon to je reformirana Maarska otvorila svoje granice prema Zapadu, omoguivi Istonim Nijemcima bijeg preko njezina teritorija, njihova je vlada podlegla snanom pritisku. Kada je i Cehoslovaka otvorila svoje granice, tisue ih je iskoristilo novi i krai put za bijeg u Zapadnu Njemaku. Svakog je ponedjeljka mnotvo Istonih Nijemaca demonstriralo i trailo temeljna demokratska prava graana: slobodu putovanja, tiska te slobodne izbore. Scena je bila spremna za politiku promjenu, ali nitko nije znao kako je pokrenuti. Istononjemaka je vlada 9. studenoga reagirala objavom novih smjernica za putovanja izvan drave. One su pruile tek blago olakanje Hertle i Stephan, 1997., 42. Socijalni instinkti 217 starih lisiina to su stezale. Graani su se i dalje morali prijavljivati za putovnicu (veina ih uope nije ni imala), a zatim i za vizu. Te su birokratske procedure trajale mjesecima, a viza se i unato tomu esto nije dobivala. Nove su smjernice obeavale samo ubrzanje birokratskog postupka. U est sati poslijepodne, Giinter Schabovvski, novi tajnik istononjemakog Centralnog komiteta za politiku medija, odrao je jednosatnu konferenciju za novinare, na kojoj je tek na samom kraju spomenuo smjernice. S obzirom na to da je propustio sastanak vlade na kojem se o njima raspravljalo, oigledno umorni Schabovvski povrno je proao kroz tekst koji mu oito nije bio poznat. Informirani i pozorni sluatelji shvatili su kako u tome nema nita novoga - uobiajena istononjemaka politika. Talijanski ga je non'<lhw upitao kada e na snagu stupiti nova regulativa. Schabovvski, koji oito nije znao odgovor, oklijevao je, pogledao na svoj papir i rekao: "Od sada, trenutno." U sedam sati naveer konferencija je zavrila.

I dok veina novinara nije vidjela mnogo razloga za uzbuenje, talijanski je novinar istrao iz dvorane i neposredno potom njegova je agencija objavila vijest da je "Zid pao". To izvjee nije se temeljilo na onome to je Schabovvski rekao. Istodobno, ameriki novinar koji nije razumio njemaki, protumaio je prijevod konferencije u smislu da je Zid od sada otvoren, a NBC je objavio da od sutranjeg dana Istoni Nijemci mogu prelaziti Berlinski zid bez ikakvih ogranienja. U osam sati naveer, vijesti televizije Zapadne Njemake, pod vremenskim pritiskom, saele su konferenciju vlastitim rijeima, a slika je prikazivala Schabovvskog kako govori jedino: "Od sada, trenutno." Na kraju izvjea vijestima je dodan naslov: "Istona Njemaka otvara granice." Ostale su se agencije ukljuile u to natjecanje u poeljnim sudovima pogrenom objavom da su granice ve sada otvorene. Konobar oblinjeg kafia u Zapadnoj Njemakoj s gostima je i aama ampanjca krenuo prema zbunjenim graninim straarima kako bi nazdravio otvaranju Zida. uvari koji su mislili da je rije o looj ali potjerali su izgrednike. No glasina se proirila do zapadnonjemakog parlamenta u Bonnu koji je igrom sluaja zasjedao u tom trenutku. Duboko ganuti, neki su zastupnici sa suzama u oima ustali i zapjevali njemaku nacionalnu himnu. Istoni Nijemci koji su gledali zapadnonjemaku televiziju bili su itekako voljni prikljuiti se "poeljnom miljenju" koje su poeli iriti mediji. inilo se da se ostvaruje beskonano dalek san. 218 Snaga intuicije Tisue, a uskoro i deseci tisua Istonih Nijemaca uskoili su u svoje automobile ili krenuli pjeice prema graninim prijelazima u Zidu. No straari nisu imali nikakve naredbe da otvore granice. Bijesni graani zahtijevali su svoje novosteeno pravo slobodnog prolaza, dok su ih straari odbijali propustiti. Na kraju je pod lavinom graana koji su fiziki nasrnuli, jedan od asnika u strahu da netko od njegovih ljudi ne nastrada u pobunjenom mnotvu naredio uklanjanje prepreka. Uskoro su svi prijelazi bili otvoreni. Niti jedan metak nije ispaljen, ni kap krvi nije bila prolivena. Kako se takvo udo moglo dogoditi? Godine diplomatskih pregovora i financijske injekcije sa Zapada nisu postigle nita. Neposredan povod pada Kerlinskog zida bila je, ini se, kombinacija poeljnih misli i slijed lanih glasina koje su se proirile poput divljeg poara. Vlada je bila iznenaena kao i graani, dok je paljivo planirana pobuna lako mogla biti uguena tenkovima i vojskom, kao to se dogodilo 1953. Poeljne misli mogle su se proiriti jer su nove smjernice sastavljene u urbi i bez standardnog obrasca za medije koji podrazumijeva da novinari objave ono to treba objaviti. No da su mediji i graani Berlina paljivo sluali to je Schabovvski govorio i obraali pozornost na injenice, te se znamenite noi ne bi dogodilo nita, a idui bi dan u podijeljenom Berlinu bio kao i svaki drugi. Nakon to je Zid pao, Schabovvski i premijer urno su sebi pripisali zasluge za otvaranje granica. Glasine i poeljna miljenja u pravilu se smatraju negativnim, neim to treba izbjegavati i mijenjati svjesnim, namjernim, informiranim rezoniranjem. Ali one, kao i razmatranja i pregovaranja, jednako tako mogu biti jake i pozitivne. Govorei o istononjemakoj konferenciji za novinare jedan je visokopozicionirani slubenik zapadnonjemake vlade zakljuio da su politiari Istone Njemake jo jedanput propustili priliku za promjene, nakon ega je otiao u krevet. Prespavao je tu povijesnu no jer je znao previe. U Zapadnoj misli intuicija se isprva smatrala najsigurnijim oblikom' znanja, a zavrila je odbaena kao nevjerodostojan i nepouzdan ivotni vodi. Nekad se za anele i duhovna bia govorilo da posjeduju intuiciju nepogreive jasnoe, bitno nadmone pukoj ljudskoj racionalizaciji, Socijalni instinkti 219 a filozofi su tvrdili da nam je intuicija omoguila da "vidimo" sa-moevidentne istine matematike i morala. Danas se intuicija sve vie povezuje s naim unutranjim organima negoli s mozgom. Spustila se s aneoskih visina sigurnosti i pretvorila u isti osjeaj. Ali intuicije u biti nisu ni nepogreive ni glupe. U ovoj sam knjizi dokazivao kako intuicije iskoritavaju prednosti evoluiranih mogunosti mozga i kako se temelje na provizornim pravilima koja nam omoguuju da djelujemo brzo i zapanjujue tono. Kvaliteta intuicije lei u inteligenciji nesvjesnoga: u sposobnosti da bez razmiljanja znamo na koje se pravilo u odreenoj situaciji trebamo osloniti.

Vidjeli smo da intuicije mogu nadmaiti najsofisticiranija razmiljanja i strategije izraunavanja, a vidjeli smo i kako se mogu zloupotrijebiti i kfo nas mogu navesti na pogrean put. No nema naina da izbjegnemo intuiciju. Bez nje bismo postigli vrlo malo. U ovoj knjizi proveo sam vas kroz uglavnom nepoznatu zemlju intuitivnih osjeaja, zemlju okruenu maglom nesigurnosti. Za mene je to bilo fascinantno putovanje, prepuno iznenaenja o moi intuicija, i uda koja se pojavljuju kada se digne magla. Nadam se da ste i vi uivali promatrajui inteligenciju nesvjesnog i da ste nauili kako postoji mnogo dobrih razloga zbog kojih je potrebno imati povjerenja u intuicije. Zahvale 221 ZAHVALE Knjigu Snaga intuicije inspirirala su istraivanja koje sam proteklih sedam godina provodio na Institutu za ljudski razvoj Max Planck. Namjera mi je da ova knjiga bude zabavno i itljivo izlaganje onoga to znamo o intuiciji pa stoga namjerno nije pisana u znanstvenom obliku. Nadam se da e itatelj, kombinirajui stvarne prie i psiholoke koncepte, ozbiljnije doivjeti intuicije i da e shvatiti otkud dolaze. itatelji koje ove teme ozbiljnije zanimaju na raspolaganju imaju relevantne reference znanstvenih tekstova. Mnogi dragi prijatelji i kolege bili su izrazito susretljivi te su itali, komentirali i poboljavali rukopis ove knjige u njezinim raznim fazama. Peter Ayton, Lucas Bachmann, Simon Baron-Cohen, Nathan Berg, Sian Beilock, Henry Brighton, Arndt Brder, Helena Cronin, Uwe Czienkowski, Sebastian Czyzykowski, Lorraine Daston, Mandeep Dhami, Jeff Elman, Ursula Flitner, Wolfgang Gaissmaier, Thalia Gigerenzer, Daniel Goldstein, Lee Green, Dagmar Glow, Jonathan Haidt, Peter Hammerstein, Ralph Hertwig, Ulrich Hoffrage, Dan Horan, John Hutchinson, Tim Johnson, Gnther Jonitz, Konstantinos Katsikopoulos, Monika Keller, Mervyn King, Hartmut Kliemt, Elke Kurz-Milcke, Julian Marewski, Laura Martignon, Craig McKenzie, Daniel Merenstein, John Monahan, Wiebke Mller, Andreas Ortmann, Thorsten Pachur, Markus Raab, Torsten Reimer, Jrgen Rossbach, Erna Schiwietz, Lael Schooler, Dennis Shaffer, Joan Silk, Paul Sniderman, Masanori Takezawa, Peter Todd, Alex Todorov i Maren Wlk 222 Snaga intuicije Posebno zahvaljujem Roni Unrau koja je uredila itav rukopis, ukljuujui fusnote i reference. Ona je takoer i pomagala na nekoliko istraivanja te je ustrajala na jasnoi u iznoenju podataka. Bila je divna podrka. Hilary Redmon, Juli Barbato i Katherine Griggs iz izdavake kue Viking takoer su bile od goleme pomoi u zavrnom poliranju knjige. Moja supruga Lorraine Daston i ki Thalia Gigerenzer pruile su mi intelektualnu i emotivnu podrku tijekom etiri godine koje sam proveo u radu na ovoj knjizi. Ljudi su kljuni kao i okolina u kojoj ovjek radi. Bio sam te sree da mi je Drutvo Max Planck pruilo podrku i omoguilo da iskoristim izvanredne znanstvene izvore i predivnu intelektualnu atmosferu. To je raj za istraivae.

You might also like