Radjard Kipling

KNJIGA O DUNGLI
Prevela Nada Erceg MOUGLIJEVA BRAA Jastreb il sad donosi no to oslobaa Manga, slijepog mia spavaju stada u zatvorenoj tali sve do zore slobodni smo mi. Sad je as ponosa i moi naih kandi, apa i otrih zubi. O, sluaj zov! Dobar lov svima koji potuju Zakon Dungle! (Nona pjesma u Dungli) Bilo je sedam asova jedne tople, ljetne veeri, na breuljcima Sioni, kad se otac Vuk probudio, poeao, zijevnuo i protegao sve etiri da istjera obamrlost iz apa. Majka Vuica je leala, sive njuke polegnute preko svoja etiri mladuneta to su cviljela i prevrtala se, a mjesec je prodirao svojom svjetlou u brlog u kome su stanovali. Aruf! rekao je otac Vuk vrijeme je da krenem u lov. U trenutku kad je htio da jurne niz obronak, na ulazu u brlog pojavi se jedna mala sjenka upavog repa i procvilje: Sreno, voo vukova! Mnogo sree i jake, bijele zube elim tvojoj plemenitoj djeci. Neka nikad ne zaborave da ima gladnih na ovom svijetu! Bio je to akal Tabaki, ulizica koju svi vuci u Indiji preziru, jer se svuda provlai i stvara neprilike, ogovara i jede otpatke i parie koe sa seoskih ubrita. Ali i pribojavaju se akala, jer je Tabaki vie od svih u dungli sklon da pobjesni i kad ga uhvati bjesnilo, on zaboravlja da se ikad ikoga bojao, juri kroz dunglu ujedajui sve na to naie. ak se i tigar sklanja i skriva kad mali Tabaki pobjesni, jer je bjesnilo neto najsramnije to moe da se desi divljoj zvijeri. Mi to nazivamo "hidrofobija", ali oni to zovu "devani" ludilo i

bjee. Ui i potrai, ree otac Vuk suzdrljivo nema ta da se pojede. Za vuka, naravno, nema ree Tabaki, ali za mene, siunu linost i suva kost je prava gozba. Ko smo mi, mi pripadnici Gidur-Loga (plemena akala), pa da moemo da biramo? On se provue u dno jame, nae tamo kost jelena na kojoj je bilo neto mesa, sjede i skrcka je u slast. Hvala vam na odlinom obroku ree on oblizujui ape. Ba su vam divna, plemenita djeca! Kakve krupne oi imaju! A jo su tako mladi! Da, ne treba da gubim iz vida da su kraljevska djeca otmjena od samog roenja! I Tabaki je dobro znao, kao i svi drugi, da nema nieg goreg no hvaliti djecu pred roditeljima; sad mu je, zato, priinjavalo zadovoljstvo da posmatra kako se majka i otac Vuk nelagodno osjeaju. Tabaki se jo malo odmori uivajui u zlu koje ini, a onda ree pakosno: ir Kan Veliki promijenio je prostore svojih lovita. Lovie, ovoga mjeseca, na ovim breuljcima. ir Kan je bio tigar koji je ivio pored rijeke Vaingunge, dvadeset milja daleko. Nema on na to pravo ree ljutito otac Vuk. Po Zakonu Dungle on nema pravo da mijenja svoje lovite ako to prethodno ne objavi. Poplaie svu divlja na deset milja uokolo, a ja... ja treba da lovim za to vrijeme za dvoje. Nije ga njegova majka uzalud nazvala Langri (Hromi), dodade mirno majka Vuica hrom je u jednu nogu od roenja; zato i ne moe da lovi nita drugo sem stoke. Sad su seljaci pored Vaingunge ljuti na njega, a naljutie se i ovi nai. Prebrae dunglu tragajui za njim... a on e biti daleko; a mi i naa djeca moraemo da bjeimo kad upale travu. Zaista, ima na emu da budemo zahvalni ir Kanu! Treba li da mu kaem koliko ste zahvalni? upita Tabaki. Gubi se! arlauknu divlje otac Vuk. Idi, lovi sa svojim gospodarom. Za jednu no si nam nanio dosta zla. Dobro, idem ree mirno Tabaki. A vi ekajte ir Kana dolje, u ipraju. Gotovo da i nije trebalo da vam donosim poruku. Otac Vuk oslunu. Dolje, u uvali koja je silazila prema rjeici, uo je mrsku, ljutitu tualjku tigra koji jo nita nije ulovio, a ne tie ga se to to cijela dungla moe da uje. Glupan! ree otac Vuk. Poi nou u lov sa ovoliko buke! Zar on misli da su nai jeleni toliko glupi kao debeli volovi pored Vaingunge? uti! Noas on ne lovi ni bikove ni jelene, ree majka Vuica on lovi ovjeka! Tualjka se prometnula u neko brundanje koje kao da je dolazilo iz svih pravaca. To je onaj zvuk to drvosjee i skitnice, koji spavaju pod vedrim nebom, nagoni u luaki strah i neki put ih goni pravo u valje tigru. ovjeka! ree otac Vuk iskezivi svoje bijele zube. Fu! Zar mu nije dosta crva i
2

aba u barama nego hoe da pojede ovjeka i to u naem lovitu? Zakon Dungle, koji nita bez razloga ne odreuje, zabranjuje svim zvijerima da jedu ovjeka, sem ako ubijaju zato da bi svojoj djeci pokazali kako se ubija, ali u tom sluaju moraju da love izvan lovita svoga opora ili svoga plemena. Pravi razlog lei u tome to le ovjeka oznaava, prije ili kasnije, najezdu bijelih ljudi, naoruanih pukama, bijelih ljudi koji jau na slonovima i najezdu smeih ljudi koji nadiru u stotinama, naoruani gongovima, vatrom i bakljama. A onda cijela dungla strada... Zvijeri smatraju da je ovjek najslabiji meu ivim biima, da je najslabije naoruan i da je zato nedostojno lovca da ga takne. Oni jo kau, a to je istina, da one zvijeri koje jedu ljude ougave i da poinju da im ispadaju zubi. Mrmljanje je poraslo i pretvorilo se u straan urlik "Aaarh!" iz punog grla tigra u skoku. A onda se zaulo urlikanje, neobino urlanje nedostojno jednog tigra urlanje ir Kana. Promaio je! ree majka Vuica. ta li to znai? Otac Vuk izae nekoliko koraka ispred brloga: uo je kako ir Kan divlje mumlja probijajui se kroz grmlje. Mora da je glupan naletio na vatru drvosjea, pa je oprljio ape! gunao je otac Vuk. Tabaki je s njim. Neto gamie uz breuljak ree majka Vuica naulivi uho. Pazi se! Neto je zautalo u grmlju. Otac Vuk se, savivi ape pod sebe, spremio za skok. A onda, da ste bili tamo, vidjeli biste najudniju stvar na svijetu: vuk se zaustavio usred skoka. Uhvatio je zalet, a onda je htio da se zaustavi. Tako se desilo da se odbacio etiri ili pet stopa u vazduh, a onda je pao na isto mjesto sa koga se otisnuo. ovjek! viknu on. Mali ovjek! Pogledaj! I, zaista, pred njim, oslanjajui se na nisku granu, pojavio se crni djeai potpuno go, najslai i najnjeniji siuni stvor koji je ikada u noi stigao do brloga vuka. Podigao je oi, pogledao oca Vuka u lice i osmjehnuo se. Je li to ovjekovo mladune? upita majka Vuica. Nikad ga dosad nisam vidjela. Donesi ga ovamo. Kad je potrebno, vuk umije, naviknut da prenosi svoje mlade, u zubima da prenese i jaje, a da ga ne slupa. Sad, iako su se eljusti vuka priklonile oko lea djeaka, nijedan zub nije ogrebao djeakovu kou kad ga je spustio meu svoje mlade. Kako je sladak! Kako je go! I kako je jak! govorila je njeno majka Vuica. A djeai se gurao meu vuiima da se domogne toploga krzna. Gle, gle, hoe da jede sa naima... znai to je ovjekovo mladune. Je li se ikad Vuica mogla pohvaliti da je podojila ovjekovo mladune zajedno sa svojima? uo sam da su o tome govorili, ali ne u naem oporu i ne u nae vrijeme ree otac Vuk; Nema nijedne dlake i mogao bih da ga ubijem dodirujui ga samo nogom. Ali, eto, on me gleda i nije ga strah! Uto se mjeseina na ulazu u jamu zastrije, jer se pojavie etvrtasta glava i snana
3

ramena. ir Kan zatvori ulaz u namjeri da ue u jamu. Tabaki je skriven iza njega vikao: Gospodaru, gospodaru, tu je uao! ir Kan nam ukazuje veliku ast ree otac Vuk ljutita pogleda. ta eli ir Kan? Moj plijen! ovjekovo mladune je krenulo ovuda. Roditelji su pobjegli. Dajte mi ga! ir Kan je naletio na vatru drvosjea, kao to je otac Vuk pretpostavljao, pa je zbog opekotina na apama bio strahovito ljut. Ali, otac Vuk je znao da je ulaz u brlog pretijesan za jednog tigra. ak i tamo gdje je stajao, ir Kanu je bilo tijesno, pa su mu ape i ramena bili uklijeteni, kao to ovjek, priklijeten u nekom buretu, ne bi mogao da se bori. Vuci su slobodan narod ree otac Vuk. Nareenja primaju samo od Vrhovnog savjeta svog opora, a ne od nekog ubice stoke koji je manje ili vie prugast. ovjekovo mladune je nae ...ak i ako hoemo da ga ubijemo. Ako hoete!... Kako vi to razgovarate sa mnom? Tako mi vola koga sam maloas ubio, zar treba da ekam nosa zabitog u vau pseu jazbinu, iako se radi o mom punom pravu? Sluajte, govori vam ir Kan! Tigrovo rikanje je ispunilo brlog kao grmljavina. Majka Vuica otrese mladunad sa svoga krzna i ustremi se, plamenih oiju kao dvije zelene vatre u tmini, prema uarenim oima ir Kana. A sad u ti ja, Raka (avo) odgovoriti. Mladune pripada meni! Upamti Lungri (Hromi). Moje je! I neemo ga ubiti! ivjee i trae sa oporom, i lovie sa oporom. I pripazi se, ti love na male golae, ti jediabo, ubico riba! Jo e doekati da te on goni! A sad, izlazi odavde ili e se, tako mi Sambura koga sam ulovila (a upamti da ja ne jedem izgladnjelu stoku), svojoj majci vratiti, nagorjela ivotinjo Dungle, jo hromiji nego to si bio. Gubi se! Otac Vuk podie pogled, zaprepaen. Ve je bio zaboravio na dane kad je jurio za majkom Vuicom, u pravednoj bici protiv pet drugih vukova, u ono daleko vrijeme kada su je u lovovima opora, ne samo iz milote, zvali avolom. ir Kan bi se jo upustio u borbu sa ocem Vukom, ali se nije usuivao da napadne Vuicu, jer je znao da u situaciji u kojoj se naao, Vuica ima bolji poloaj i da bi se borila na smrt. Zato se on povue sa ulaza reei, a kad se nae na otvorenom, on povika: Pas laje u svom dvoritu. Vidjeemo ta e rei opor kad uje da ste posvojili ovjekovo mladune. Ono pripada meni i pod moj zub treba na kraju da stigne, ujte vi, upavorepi kradljivci! Majka Vuica lee ponovo, zadihana, meu svoje mlade, a otac Vuk ree zabrinuto: U tome ir Kan ima pravo maloga treba da pokaemo oporu. Hoe li zaista da ga zadri, majko? Ona je drhtala: Da li hou da ga zadrim? Doao je nag, nou, sam, umirui od gladi, a nije se bojao. Gledaj, ve je jednoga od naih odgurnuo. A ovaj hromi kasapin bi ga ubio i pobjegao bi prema Vaingungi, a ovdanji seljaci bi dotrali do naih skrovita i sve bi pobili u elji za osvetom... Da li u ga zadrati? Naravno da u ga zadrati! Lezi tu, mala abo... O
4

ti, Mougli, jer ja u te zvati Mougli-aba, doi e vrijeme pa e goniti ir Kana kao to je on gonio tebe! Ali ta e rei na to opor? ree otac Vuk. Zakon Dungle je predvidio da se svaki vuk moe, kad se oeni, povui iz opora kome pripada; ali, isto tako, kad njegovi mladi porastu da mogu da se dre na nogama, treba da ih dovede pred Savjet opora koji se redovno sastaje, jednom mjeseno, kad je mjesec pun, da bi ostali vukovi mogli da ih dobro upoznaju. Kad se ovaj ispit zavri, vuii smiju da jure kud im je volja, a kad ubiju i svog prvog jelena, nema vie opravdanja ni za koga odraslog vuka da jednog od njih ubije. Ubicu, ma gdje da ga nau, eka smrtna kazna i, ako trenutak razmislite, vidjeete da tako mora da bude. Otac Vuk je saekao da njegovi mladunci protre, a onda je, one noi kad se odravao savjet, sa majkom Vuicom sve njih zajedno sa Mouglijem odveo na Stijenu Savjeta na kameniti breuljak na kome je moglo da se sakupi stotinjak vukova. Akela, sivi, usamljeni Vuk, koji je zbog snage i lukavstva bio izabran za vou u oporu, leao je ispruen na stijeni; nedaleko, neto nie od njega sjedjelo je etrdeset vukova, svih veliina i svih boja, od onih starih koji su posivjeli kao jazavci i koji mogu, kad god hoe, sami da se obraunaju sa jelenom, do onih crnih trogodinjaka koji su tek vjerovali da su i oni u stanju da to uine. Usamljenik im je bio voa tek godinu dana. Nekada, u mladosti, dva puta je upao u zamku za vukove, a jednom su ga i pretukli i ostavili ubijeeni da je mrtav; tako je nauio obiaje i narav ljudi. Malo ko je na stijeni govorio. U krugu, meu majkama i oevima, mladi su se igrali, a s vremena na vrijeme poneki stariji vuk bi se pribliio nekom vuiu, posmatrao bi ga paljivo, a onda se tiho vratio na svoje mjesto. Poneki put, opet, neka majka bi svoje mlado gurnula pod punu mjeseinu da bi bila sigurnija da nije ostalo nezapaeno. Akela je, s vremena na vrijeme, vikao: Znate na Zakon, znate na Zakon. Dobro posmatrajte, o, vukovi! A majke su ponavljale za njim: Gledajte, dobro gledajte, o, vukovi! Na kraju (majka Vuica je osjetila kako joj se nakostrijeila dlaka kad je doao trenutak), otac Vuk gurnu Mouglija-abu, kako su ga zvali, u sredite kruga, a on se tamo na zemlji smijao i igrao kameniima koji su se presijavali na mjeseini. Akela nije ni podigao glavu sa apa, nego je jednolino nastavio svoj zov: Gledajte dobro!... Uto se iza stijena zau rika bio je to glas ir Kana: Mali pripada meni. Vratite mi ga. ta e Slobodnom Narodu ovjekovo mladune? Akela ak i ne mrdnu uima; on jednostavno ree: Gledajte dobro, o vukovi! ta se Slobodnog Naroda tie tamo nekakvo nareenje, koje ne potuje Slobodni Narod... Dobro gledajte! Uto se javi mumljanje meu prisutnima, a jedan mladi etverogodinji vuk se okrenu Akeli i ponovi pitanje ir Kana:
5

 ta e Slobodnom Narodu ovjekovo mladune? Zakon Dungle predvia da, u sluaju da nisu svi saglasni da se neko od mladih primi u opor, dvojica odraslih lanova, a koji nisu ni otac ni majka mladog vuka, govore u njegov prilog. Ko e da govori u korist ovoga? upita Akela. Ko e meu pripadnicima Slobodnog Naroda da govori? Nije bilo odgovora, pa se majka Vuica ve pripremila za svoju posljednju borbu, jer je znala da bi joj to bila posljednja borba ako bi do nje dolo. Onda jedini stranac koji je primljen u opor Balu, stari Balu, mrki sanjivi medvjed koji je mlade vukove uio Zakonu Dungle, stari Balu kome je dozvoljeno da se kree kud hoe jer jede samo orahe, korijenje i med, die se na zadnje ape i promumlja: ovjekovo mladune... ovjekovo mladune... poe on. Evo ja u govoriti u prilog ovjekovog mladuneta. Nema zla u ovjekovom mladunetu. Ja nemam dar govora, ali govorim istinu. Dozvolite mu da juri sa oporom i da ostane sa njim. Ja u ga lino poduavati. Jo neko treba da govori ree Akela. Balu je govorio, a Balu vaspitava nae mlade. Ko e govoriti kao Balu? Uto na krug pade sjenka. Bila je to sjenka Bagira, crnog pantera. Krzno mu je bilo crno kao mastilo, ali u izvjesnim danima panterske are su se na njemu rascvjetavale kao to se svila prelijeva. Svi su poznavali Bagiru i niko nije elio da se sretne sa njim, jer je i Tabaki u poreenju sa njim bio manje lukav, divlji bik manje jak, a ranjeni slon manje bezobziran. Ali glas mu je bio sladak kao divlji med kad kaplje kap po kap sa drvea, a krzno meke od paperja. O, Akelo i ti Slobodni Narode! preo je Bagira svojim umiljatim glasom ja znam da nemam nikakva prava da prisustvujem vaem sastanku. Ali Zakon Dungle predvia da se u sluajevima u kojima se pojavi sumnja, ukoliko nije rije o ubici, a radi se o mladom vuku, njegov ivot moe da se otkupi. Zakon ne govori nita o tome ko ima, a ko nema pravo da plati cijenu otkupa. Imam li pravo? Tako je! Tako je! javie se mladi vukovi koji su uvijek gladni. ujmo Bagiru! Mladog moe neko da otkupi. Zakon tako govori! Znam da nemam pravo da ovdje govorim i zato traim vau saglasnost. Govori! javi se dvadeset glasova. Ubiti goliavo mladune predstavlja sramotu. Osim toga on moe da nam mnogo pomogne u lovu kad odraste. Balu je ve govorio u njegovu korist. Evo, pored Baluovih rijei ja vam nudim bika, debelog bika, svje je, ubio sam ga na nepune pola milje odavde, ako hoete da prihvatite ovjekovo mladune po Zakonu. Hoete li? Podie se graja od glasova koji su govorili: Zato da ne? I tako e pod zimskom kiom uginuti; sagorjee ga sunce.... Kakvo zlo moe da nam uini jedna mala, gola aba?... Nek juri za oporom!... Gdje je tvoj bik, Bagire?... Prihvatamo!
6

Onda se opet javi Akela: Gledajte... dobro gledajte, o, vukovi! A Mougli se igrao kameniima; nije uopte obraao panju na vukove koji su mu se, jedan po jedan, pribliavali da ga osmotre. Na kraju, svi se spustie niz breuljak da potrae ubijenog bika, a sami ostadoe Akela, Bagira, Balu i Mouglijevi vukovi. ir Kan je jo rikao u no jer je bio uasno ljut to mu nisu predali Mouglija. Da, ima pravo da rie koliko hoe, mrmljao je Bagira sam sebi u brk jer doi e vrijeme kada e ovo malo, goliavo stvorenje izazvati ponovo tvoju riku iz sasvim drugih razloga. Ili e biti tako ili ja nita ne znam o ovjeku. Dobro smo postupili ree Akela: ljudi i njihova mladunad su mudra stvorenja: doi e vrijeme pa e se pokazati da moe da nam bude od velike koristi. Tako je, ree Bagira doi e trenutak u kome e on biti neophodan: jer niko ne moe oekivati da e dovijeka voditi opor! Akela na to nita ne odgovori. Mislio je na ono vrijeme koje dolazi za svakog vodu opora, na vrijeme kad gubi snagu i kad ga, sve slabijeg iz dana u dan, sami vukovi ubijaju i biraju novog vou, koga e opet, isto tako, ubiti. Vodite ga ree on ocu Vuku i vaspitavajte ga kao to prilii pripadniku Slobodnog Naroda. Tako je Mougli primljen u opor vukova Sioni, po cijenu jednog bika i lijepe rijei Balua. A sad se potrudite da preskoite deset ili jedanaest punih godina i da zamislite kakav je udan ivot vodio Mougli meu vukovima, jer kad bismo sve to opisivali, ispunili bismo ne znam koliko knjiga. Rastao je sa vuiima koji su prije izrasli u vukove nego to je on postao djeak; a otac Vuk uio ga je ivotu i objanjavao mu smisao svega u dungli, sve dok mu svaki uanj trave, svaki dah toplog vjetra u noi i svako hukanje sove nad glavom, svako grebanje kandi slijepog mia koji se odmara na drvetu i pljesak ribice u jezeru nisu postali tako bliski kao to postaju stvari u uredu nekom inovniku. Kad nije uio, ljekario je na suncu i spavao, onda je jeo i opet je spavao. Kad je osjetio da je prljav ili kad mu je bilo vrue, on se kupao u umskim jezerima, a kad je bio eljan meda (jer ga je Balu nauio da su orasi i med isto toliko dobri za jelo kao i sirovo meso), peo se na drvee da ga potrai, a tome ga je nauio Bagira. Ispruivi se po grani, panter ga je dozivao: "Doi ovamo, mali brate!" a Mougli se peo ispoetka kako se penju majmuni "ljenivci", ali se ubrzo osmjelio i bacao sa grane na granu isto onako vjeto kako to ine sivi majmuni. I on je zauzeo svoje mjesto na Stijeni Savjeta kad se tamo opor okupljao i otkrio je da moe, kad usredsredi svoj pogled na bilo koga vuka, da ga prisili da obori pogled; a to je inio samo iz zabave. U drugim prilikama izvlaio je dugo trnje iz krzna svojih prijatelja, jer vuci uasno pate od trnja i iglica koje im se zabija u krzno. Nou je silazio niz brijeg, do obraenih polja i sa velikom radoznalou posmatrao seljake u njihovim kolibama. Ali, on
7

se pribojavao ljudi jer mu je Bagira pokazao etvrtastu kutiju sa odignutom reetkom, tako vjeto sakrivenu u dungli, da Mougli umalo nije u nju upao i objasnio mu da je to zamka. A najvie od svega volio je da sa panterom ode do toplog crnog srca ume i da tamo prespava cijeli bogovetni dan, pa da pod vee posmatra kako se Bagira sprema za lov. Desno, lijevo, ve kako mu je glad nalagala a tako je postupao i Mougli samo sa jednim izuzetkom. im je dorastao do godina u kojima moe da shvata, Bagira ga je pouio da nikad ne smije da napada stoku jer je i njegov ivot otkupljen, na Savjetu opora, po cijenu ivota jednoga bika. Cijela dungla ti pripada govorio mu je Bagira i moe da lovi sve to moe da dohvati, ali, u znak sjeanja na bika koji te otkupio, nikad nemoj da napada stoku, ni staru ni mladu. Tako je zapisano u Zakonu Dungle. Mougli se svjesno pridravao ove preporuke. I tako je rastao i postajao sve jai kao to se deava sa djeakom koji ne ide u kolu i u cijelom svom ivotu nema druge brige nego da se brine ta e pojesti. Majka Vuica mu je govorila, jednom ili dva puta, da ir Kan ne pripada onoj vrsti stvorenja koja su bezopasna i da e, zbog toga, morati jednog dana da ubije ir Kana; bez sumnje, mladi vuk bi se ovog prisjeao u svakom trenutku svog ivota, ali Mougli je na to zaboravio jer je on ipak bio samo malen djeak iako bi, da je znao ljudski govor, sam sebe nazvao vukom. A ir Kan je u dungli stalno bio na Mouglijevom tragu. Kako je voa opora, Akela, iz dana u dan sve vie stario i sve vie gubio snagu, hromi tigar se sprijateljio sa mlaim vukovima iz plemena koji su ili za njim da bi se doepali ostataka njegovog plijena, to bi im Akela zabranio da je mogao da upotrijebi svu svoju vlast. S druge strane, ir Kan im se ulagivao: udio se kako tako lijepi mladi lovci mogu da se zadovolje time da im voa bude jedan polumrtvi vuk ili ovjekovo mladune. Kau mi govorio je ir Kan da vi ak ne smijete za vrijeme Savjeta da mu pogledate u oi! Mladi vuci su na to zareali i koa im se jeila. Bagira je i okom i uhom bio svuda prisutan. Saznao je za ovo i jednom ili dva puta upozorio Mouglija da se ir Kan sprema da ga jednog dana ubije. Mougli se nasmijao i odgovorio: Sa mnom je opor, sa mnom si ti... i Balu, i ma kako da je lijen, sigurno bi pristao da jednom ili dva puta apom razmahne u moju ast. ega, onda, da se bojim? Jednog veoma toplog dana u Bagirinom mozgu je sazrela neobina misao. Moda mu je o tome neto natuknuo Iki, bodljikavo prase. U svakom sluaju on ree te veeri Mougliju, dok je djeak, duboko u dungli, leao glave poloene na lijepo crno panterovo krzno: Mali brate, koliko sam te puta upozorio da ti je ir Kan neprijatelj? Onoliko puta koliko ima oraha na ovoj palmi! odvrati Mougli, jer, kao to se i moglo oekivati, nije znao da broji. Pa ta?... Spava mi se, Bagire, a ir Kan je
8

hvalisavac... ba kao Mao-Paun. Nije sad vrijeme za spavanje. I Balu to zna; i ja znam, cijeli opor to zna, pa ak i oni glupani, oni ludi jeleni to znaju... a i Tabaki ti je to rekao. Oh, oh, odvrati Mougli tano je da je Tabaki dolazio neki dan i priao mi neku smuenu priu kako sam ja ovjekovo mladune, kako sam gola i da nisam dostojan ak ni korijenje da kopam... a ja sam Tabakija dohvatio za rep i dva puta ga tresnuo o palmu da naui kako se treba ponaati. Glupo si postupio, jer mada je Tabaki zao, moda je htio da ti ispria neto to se tebe tie. Dobro otvori oi, mali brate. ir Kan se nee usuditi da te ubije u dungli. Ali Akela je star i doi e uskoro vrijeme kad on vie nee moi da ulovi svog jelena i nee vie biti voa opora. Mnogi je od onih vukova koji su te posmatrali kad su te pokazivali Savjetu ve ostario, a mladi vukovi misle, jer ih je ir Kan tome poduio, da ovjekovo mladune ne spada u opor. Uskoro e postati odrastao ovjek... A po emu ovjek ne bi smio da juri sa svojom braom? upita Mougli. Ja sam se rodio u dungli, prihvatio sam Zakon Dungle i nema nijednog meu naim vukovima kome nisam iz ape izvukao trn. Zar nisu oni moja braa! Panter se protee cijelom duinom i priklopi oi. Mali brate, stavi svoju ruku pod moju njuku. Mougli prui svoju snanu, smeu ruku i pod samom svilenom bradom Bagirinom, gdje su se spleli snani miii, skriveno u sjajnom krznu, napipa golo mjesto. Niko u dungli ne zna da ja, Bagira, nosim ovaj oiljak... trag ogrlice; rodio sam se, mali brate, meu ljudima i meu ljudima je moja majka umrla, u kavezu kraljevskog dvorca u Udajpuru. Zato sam i platio cijenu u Savjetu kad si bio jo mala, bespomona beba. Da, i ja sam roen meu ljudima. I nisam poznavao dunglu. Hranili su me iza reetaka, u gvozdenom zatvoru, ali, jedne noi, kad sam osjetio da sam ja Bagira panter, a ne igraka za ljude, slomio sam bijedni katanac jednim udarcem ape i pobjegao sam. A kako sam poznavao obiaje ljudi, postao sam u dungli straniji od samog ir Kana, je li tako? Da, ree Mougli, sva dungla se boji Bagire... sva dungla sem Mouglija. Eh, ti, pa ti si ovjekovo mladune, ree crni panter sa beskrajnom njenou pa kao to sam se ja vratio u svoju dunglu, tako i ti treba da se vrati meu ljude, meu ljude koji su ti braa... ako te prije toga u Savjetu ne ubiju! Ali zato, zato bi neko htio da me ubije? upita Mougli. Pogledaj me odgovori mu Bagira. I Mougli ga pogleda pravo u oi. Nije ni pola minute proteklo, a panter odvrati pogled. Eto zato! ree mu Bagira ukrtajui ape na liu. Ni ja ne mogu da otrpim tvoj pogled iako sam roen meu ljudima, a volim te, mali brate. A drugi te mrze jer njihove oi ne mogu da otrpe tvoj pogled, zato to si mudar, zato to umije iz njihovih apa da izvadi trnje... zato to si ovjek. Nisam to znao ree Mougli ojaeno. I namrti guste, crne obrve. Zna li ta kae Zakon Dungle? "Prvo napadni, a onda se javi glasom". I po tvojoj
9

bezbrinosti oni vide da si ti ovjek. Ali ti budi mudar. Ja sam u dubini svog srca ubijeen: prvi put kad stari Akela promai svoj plijen, a svakim danom mu je sve tee da uhvati jelena opor e se okrenuti i protiv njega i protiv tebe. Sazvae na Stijeni skuptinu i onda ... i onda... Ah, da, sjetio sam se! ree Bagira diui se. Sii dolje do koliba u dolini i uzmi malo Crvenog Cvijeta koga ljudi gaje. Tako e, u trenutku kad ti zatreba, imati saveznika jaeg od mene i od Balua i od onih u plemenu koji te vole. Idi, potrai Crveni Cvijet! Imenom Crveni Cvijet Bagira je zvao vatru. I nijedno stvorenje u dungli nije vatru nazivalo njenim pravim imenom. Jer svaka zvijer cijelog ivota osjea samrtni strah od vatre i izmilja sto naina kako da izbjegne da je nazove pravim imenom. Crveni Cvijet! ree Mougli. On raste u sumrak, pored njihovih koliba. Ii u da ga uzmem. Tako treba da govori ovjekov sin! ree sa ponosom Bagira. Ne zaboravi da raste u loniima. Otmi ga na brzinu i ne zaboravi da treba da ga sauva do trenutka u kome e ti zatrebati. Dobro, ree Mougli idem. Ali, jesi li, dragi Bagire, uvjeren on zagrli njegov sjajni vrat i pogleda ga duboko u oi da je sve to djelo ir Kana? Tako mi slomljenog katanca koji me oslobodio, siguran sam, mali brate! E, onda, tako mi Bika kojim sam otkupljen, platiu ir Kanu dug koji mu dugujem i to asno: moe mu se desiti da ak dobije i vie no to je zasluio. U jednom skoku Mougli odjuri. To je ovjek! To je pravi ovjek mrmljao je panter opruivi se ponovo. O, ir Kane, nikad nisi bio u opasnijem lovu od ovog desetogodinjeg lova u kome goni abu! Mougli je jurio kroz umu, a srce mu je ludo lupalo. Stigao je do brloga u trenutku kad se poela dizati veernja izmaglica. Povratio je dah i gledao dolje, u dolinu. Mladi vukovi nisu bili tu, a majka je, iz dubine jame, po uzbuenom disanju Mouglijevom razumjela da neka briga mori njenu abu. ta ti se desilo, sine? upita ga ona. ir Kan kojeta brblja! odgovori on. Veeras u loviti na uzoranim njivama. Onda je odjurio kroz ipraje do potoka u dnu doline. Tamo se zaustavio jer je uo urlik opora u lovu na sambura-jelena i zavijanje ivotinje koja se upustila u borbu sa goniocima. A onda su se zauli podrugljivi uzvici mladih vukova: Akela! Akela! Nek Samac pokae svoju snagu! Dajte prostora voi opora! Skai, Akela! Mora da je Samac skoio i promaio, jer je Mougli uo kljocanje njegovih praznih vilica, a onda i bolni urlik kad ga je sambur prednjim nogama udario. Nije se vie zadravao da slua, nego se dade u trk. Urlici za njim bili su sve tii ukoliko se vie pribliavao obraenim poljima na kojima su ivjeli seljaci. Bagira je govorio istinu! uzdahnuo je Mougli prikradajui se kolibi gdje se sakrio u
10

slami ispod prozora. Sutra e biti moj i Akelin dan. Onda se licem priljubio prozoru i posmatrao vatru na ognjitu. Vidio je kako se ena domaina u toku noi dizala i hranila plamen crnim grumenjem, a kad je svanulo i zabijelila se hladna magla, vidio je kako dijete stavlja u korpicu oblijepljenu zemljom uareno ugljevlje, umotava je u svoj ogrta i odlazi sa kravama na pau. I to je sve? upita se Mougli. Ako dijete to moe da uini, ni ja ne treba da se plaim. On obie oko kue, srete se sa djetetom oi u oi, ote mu vatru iz ruku i nestade u magli, dok je djeak vritao od straha. Sasvim lie na mene! ree Mougli duvajui u lonac kao to je vidio da to ini ena. Cvijet e umrijeti ako ga ne hranim... On nabaci suvih granica i sasuene kore drveta na crvenilo. Na pola puta do breuljka susrete Bagiru. Njegovo krzno je blistalo od rose kao da je bilo ukraeno sjajnim draguljima sa mjeseca. Akela je promaio ree panter. I ubili bi ga prole noi, ali su traili i tebe: Traili su te svud na breuljku. Bio sam na oranicama. Spreman sam. Pogledaj! Mougli mu prui lonac pun vatre. Dobro... Vidio sam kako ljudi na ovo bace suvu granu, pa se Crveni Cvijet odmah rascvjeta... Zar te nije strah? Ne... ega da se plaim? Sad se sjeam... ako to nije bio samo san... da sam, prije nego to sam postao vuk, spavao pored Crvenog Cvijeta i da mi je bilo toplo i prijatno. Nekoliko dana je Mougli sjedio u peini i uvao svoj zemljani lonac dodajui suve grane da bi posmatrao kako gore. Pronaao je i jednu granu koja mu je naroito bila pogodna, pa je uvee, kad se pojavio Tabaki da mu saopti da ga trae u Savjetu na Stijeni, prasnuo u smijeh i tako se smijao sve dok Tabaki nije pobjegao. Smijui se otiao je i u Savjet. Akela-Samac leao je pored svoga kamena da bi time pokazao da je sad njegovo mjesto Voe slobodno, a ir Kan, sa pratnjom vukova koji su se hranili njegovim otpacima, etao se irom uzvienja i sluao svoje laskavce. Bagira je opruio svoje toplo meko tijelo pored Mouglija, a djeak je meu koljenima drao svoj zemljani lonac. Kad su se svi sakupili, prvi poe da govori ir Kan, to se nikad nije usudio da uini za vrijeme dok je Akela vodio opor. On na to nema pravo proaputa Bagira. Reci. On je kujin sin. Prepae se. Mougli skoi: Slobodni Narode, zar je ir Kan na voa? Otkud tigar moe da vodi opor? S obzirom da je skuptina otvorena i da su me zamolili... poe ir Kan. Ko te zamolio? upita Mougli. Zar smo mi akali, pa da puzimo pred ovim mesarom? Vodstvo u oporu tie se samo opora! Zaue se urlici: uti ti, ovjekovo mladune! Pustite ga neka govori. On brani na Zakon. I na kraju, zaue se stari vukovi:
11

 Neka govori Mrtvi Vuk! Jer, kad voa opora promai svoj plijen, nazivaju ga Mrtvi Vuk, dok jo ivi, a to ne traje dugo. Akela s mukom podie glavu: "Slobodni Narode i vi, akali ir Kana, vodio sam vas dvanaest lovnih godina i za svo to vrijeme nijedan od vas nije upao u zamku niti je ijedan od vas osakaen. Nisam vie u stanju da ulovim plijen. A vi znate kako je izvedena zavjera. Znate vi dobro kako ste me doveli do razbjenjelog jelena da biste pokazali koliko sam slab. Dobro je to smiljeno. I imate pravo da me ovdje na Stijeni Savjeta ubijete. I zato vas pitam: ko e biti nasljednik Vuka Samca? Jer, pripada vam pravo, po Zakonu Dungle, da mi priete jedan za drugim". Zavlada tiina. Nijedan od vukova nije se usuivao da se upusti u smrtonosni boj sa Samcem. Onda zaurla ir Kan: Tja, to da gubimo vrijeme sa ovim bezubim starcem? Svakako je osuen na smrt. A ovjekovo mladune predugo ivi. Slobodni Narode, on je moj plijen odavno. Dajte mi ga. Dosadilo mi je ovo ukrtanje ovjeka i vuka. Dosta je zavaravao dunglu deset godina. Dajte mi to ovjekovo mladune jer u inae stalno loviti ovdje i neu vam ostaviti nita no kosti. To je ovjek, ovjekovo dijete i ja ga mrzim do sri kostiju! Onda vie od pola opora zaurla: ovjek? ovjek! ta e ovjek meu nama? Neka ide svojima! Taman posla! Pa da okrene protiv nas sav narod iz sela? usprotivi se ir Kan. Ne, ne, dajte ga meni. On je ovjek i niko meu nama ne moe da mu pogleda meu oi! Akela ponovo die glavu i ree: On je sa nama dijelio nae obroke. Spavao je sa nama. Lovio je divlja za nas. I nije iznevjerio nijedno slovo Naeg Zakona Dungle! A ja sam platio za njega jednog bika prije nego to ste ga primili. Pa dobro, neka cijena jednog bika i nije tako visoka, ali ast Bagirina dostojna je potene bitke! ree Bagira najumiljatijim glasom. Bik je plaen prije deset godina! zarea skuptina. ta nas se tie ta je bilo prije deset godina! A vaa rije? upita Bagira otkrivajui bljetavo bijele zube. I vas nazivaju Slobodnim Narodom! ovjekovo mladune ne smije da juri sa stanovnicima Dungle! zarea ir Kan. Dajte mi ga! On je na brat po svemu, sem po krvi nastavi Akela. A vi hoete ovdje da ga ubijete!... Tano je, predugo sam ivio. Neki meu vama ubijaju stoku, a uo sam da neki meu vama, po nagovoru ir Kana, nou silaze i kradu sa seoskih pragova djecu. Znam da ste kukavice, pa kukavicama i govorim. Znam da moram umrijeti i moj ivot je bezvrijedan: inae ponudio bih vam svoj ivot za ivot ovjekovog sina. A da bih spasao ast opora, jer ste na ast zaboravili otkako ste bez voe opora ja se obavezujem da neu ni najmanjeg otpora pruiti kad doe vrijeme da umrem, ako pustite ovjekovo
12

mladune da se vrati meu ljude. Umrijeu bez borbe. Na taj nain e opor sauvati tri ivota. To je sve to mogu da uinim: ako pristanete, utediu vam sramotu da ubijete svog brata koji vam nita naao nije uinio... brata koji je otkupljen da bi postao lan opora, kao to predvia Zakon Dungle. Ali on je ovjek!... ovjek!... ovjek! mumljala je skuptina. Veina vukova je prila ir Kanu, a njegov rep je ibao kroz vazduh. Sad je tvoja sudbina u tvojim rukama! ree Bagira Mougliju. Nama ostalima preostaje samo da se borimo! Mougli ustade drei u rukama lonac. Protee se i zijevnu pred svim vucima: bio je ogoren i uvrijeen jer, iako su bili vuci, nikad mu dotada nisu rekli koliko ga mrze. ujte! Nemojte vie da zavijate kao psi. Dosta ste mi ove noi naglasili da sam ovjek (iako bih ja ostao vuk meu vucima do kraja svog ivota) i tek sad sam shvatio istinu u vaim rijeima. Zato vam i ne kaem "brao" nego vam kaem "sag" (psi), onako kako vi zovete ovjeka... ta ete uiniti ili ta neete uiniti, to je vaa stvar. Ali, to se mene tie, prije nego to stvari istjeramo na istac, pokazau vam ta sam ja, ovjek, donio meu vas: donio sam Crveni Cvijet koga se vi, psi, bojite. On baci lonac na tle i nekoliko zaarenih komada zapalie suvu mahovinu koja planu, a cijeli Savjet se uasnut povue pred iskrama plamena. Mougli spusti suvu granu u vatru i drao je tako dok nije primijetio da se vrh pali i da poinje da pucketa, a onda je die iznad glave i mahao je njome tako iznad glava, od straha izbezumljenih vukova. Ti si sad gospodar! ree mu tiho Bagira. Spasi Akelu smrti! Uvijek je bio tvoj prijatelj. Akela, stari sivi vuk koji nije u svom ivotu nauio da moli, baci na Mouglija moleiv pogled. On je stajao iznad njega, nag, sa dugom crnom kosom koja mu je pala po ramenima, osvijetljen plamenom upaljene grane koja se njihala i iskrila u tmini. Dobro ree Mougli kruei pogledom unaokolo. Vidim da ste psi. Ostaviu vas i vratiu se meu sline meni... Dungla me izbacuje i treba da zaboravim va jezik i vae drugarstvo: ali biu samilosniji od vas zato to sam bio va brat po svemu sem po krvi, obeavam vam da vas neu, kad budem ovjek meu ljudima, pred njima izdati kao to ste vi izdali mene. On udari nogom u plamen i na sve strane poletjee iskre. I nee biti borbe meu nama u oporu. Ali morate da mi platite jedan dug prije nego to odem. On prie krupnim koracima prema ir Kanu koji je leao i glupo mirkao u plamen i uhvati ga za dlake na podbratku. Bagira ga je slijedio da mu se nae pri ruci. Dii se, pseto! povika Mougli. Dii se kad ti nareuje ovjek jer u ti upaliti krzno! ir Kan pognu ui i zatvori oi jer mu se upaljena grana pribliila. Ovaj koji ubija stoku rekao je da e me ubiti u Savjetu zato to me nije ubio kad sam
13

bio mali. Evo... gledaj... ovako mi, ljudi, bijemo pse. Mrdni samo brkom, Langri, pa u ti u grlo sasuti Crveni Cvijet! On udari ir Kana po glavi granom, a tigar je skiao i zavijao u agoniji straha. Pih, osmuena mako iz dungle, gubi se, ali upamti moje rijei: kad prvi put ponovo doem na Stijenu Savjeta kao to i prilii da doe ovjek, uiniu to sa koom ir Kana na glavi. A to se tie ostalih, znajte da je Akela slobodan i da moe da ivi kako mu se svia. Ne smijete ga ubiti jer ga ja titim. I nemojte ovdje dugo da se zadravate da uludo lupate jezicima kao da ste neko i neto, jer ste psi i zato... odlazite! Vatra je buktala na vrhu grane, a Mougli je njom razmahivao lijevo i desno u krugu i vuci se izgubie urlajui pod iskrama koje su im prile krzna. Ostadoe samo stari Akela, Bagira i desetak vukova koji su bili na strani Mouglija. Onda Mougli osjeti duboki bol, duboko u sebi osjeti bol kakav nije do tada osjetio, on uzdahnu i krupne suze se skotrljae niz njegovo lice. ta je to?... ta je to?... ta je to? pitao se. Ne elim da napustim dunglu... i ne znam ta mi je. Hou li umrijeti, Bagiro? Nee, Mali brate. To su samo suze, i to se ovjeku deava ree mu Bagira. Vidim da si ovjek, a nisi vie samo ovjekovo mladune. Da, dungla e ti biti zatvorena... Nek teku, Mougli. To su suze. Onda je Mougli sjeo i plakao tako kao da e mu srce prepui: do tada on nikada nije u svom ivotu plakao. Sad ree on idem meu ljude. Samo, prvo treba da se oprostim sa majkom. On ode do peine u kojoj je ona stanovala sa ocem Vukom i plakao je tamo skrivajui lice u njeno krzno, a etvoro malih je bijedno urlalo. Neete me nikad zaboraviti? pitao je Mougli. Nikada, dokle god moemo da slijedimo trag! rekoe mali. Doi do podnoja breuljka kad postane ovjek i mi emo razgovarati s tobom i doi emo, nou, do oranica da se sa tobom igramo cijelu no. Doi nam uskoro! rekao je otac Vuk. O, ti, mala mudra abo, doi nam uskoro jer smo nas dvoje, majka i ja, ostarjeli. Doi nam uskoro, rekla je i majka Vuica ti moj mali goliavko! Jer, znaj, ti ovjekovo mladune, da sam te voljela vie od svoje djece. Sigurno u doi odgovorio je Mougli. A doi u zato da na Stijeni Savjeta razapnem kou ir Kana. Nemojte me zaboraviti. Recite svima u dungli da me ne zaborave! Zora je svitala kad se Mougli uputio niz breuljak, sam, u susret onim udesnim biima koja se nazivaju ljudi. LOVAKA PJESMA OPORA NA SIONMA Kada je zora granula, zarikao je
14

Sambur jedanput, dvaput pa opet! Pojavila se kouta, pojavila se kouta sa izvora u umi gdje divlji jeleni poje. U izvidnici kad sam bio, sam sam to vidio jedanput, dvaput i opet! Kada je zora granula, zarikao je Sambur jedanput, dvaput i opet! Vuk se odunjao, vuk se odunjao da obavijesti opor ta ga eka. Mi smo traili, mi smo nali i slijedili njegov trag Jedanput, dvaput i opet! Kada je zora granula, opor vukova je zaurlao Jedanput, dvaput pa opet! To su noge to u dungli ne ostavljaju traga Oi to vide kroz mrak kroz mrak! Javite se, zalajte, a onda uutite! Jedanput, dvaput pa opet!

KAAOV LOV Take su ponos Leoparda, a rogovi Bivola budi ist jer se snaga lovca po sjaju koe cijeni Kad vidi da te udari ili namrten Sambur da probode javi nam odmah: mi za to znamo ve punih deset ljeta Ne ini zla stranevim mladuncima, nego ih zovi Braom i Sestrama Jer mali su i slabi, a Medvjedica im je moda majka. Kad krene u lov, mladune misli: "Niko mi nije ravan!" Ali Dungla je velika a mladune malo. Nek misli i nek uti, (Izreke medvjeda Balua) Sve o emu se ovdje govori dogodilo se u vrijeme kad jo Mougli nije bio izgnan iz opora sionskih vukova i prije nego to se osvetio ir Kanu, tigru. U to vrijeme Balu ga je uio Zakonu Dungle. Veliki suri medvjed, star i ozbiljan, bio je radostan to ima uenika tako bistra uma; jer mladi vukovi nisu voljeli da ue Zakon
15

Dungle sem ono to se odnosi na njihov opor i njihovo pleme, pa im naue lovako pravilo: "Noge koje se kreu bez buke, oi koje vide u tami, ui koje oslukuju vjetar i u peini i bijeli zubi spremni da ugrizu: eto, to su odlike nae brae, izuzev Tabakija, akala i hijena koje mrzimo", bjee. Ali Mougli, kao ovjekovo mladune, morao je mnogo vie toga da naui. Neki put bi se kroz gusti dungle dounjao Bagira, crni panter, da bi vidio dokle je stigao njegov ljubimac, pa je onda tu stajao i preo, glave oslonjene o stablo, dok je Mougli napamet govorio Baluu nauenu zadau za taj dan. Djeak je nauio da se penje na drvo isto tako dobro kao to je znao da pliva, a znao je da pliva isto tako dobro kao to je nauio da tri; a Balu, tuma Zakona, poduavao ga je iz Zakona uma i Zakona Voda: kako da razlikuje krhku granu od jake, kako da lijepo razgovara sa divljim pelama kad se sretne sa njihovim rojem na pedeset stopa iznad zemlje; ta da kae Mangiju, slijepom miu ako ga probudi iz podnevnog sna i kako da upozori vodene zmije da e skoiti u jezero, meu njih. Jer stanovnici dungle ne vole da budu uznemireni i uvijek su spremni da napadnu, onoga ko taj mir narui. Isto tako Mougli je nauio i lovaki zov Stranca koji, onaj koji lovi na tuem lovitu, mora glasno da ponavlja sve dotle dok ne dobije odgovor. Kad se prevede, taj zov glasi: "Dozvolite mi da ovdje lovim, gladan sam". A odgovor glasi: "Lovi ako si gladan, ali nemoj ako to ini samo radi zadovoljstva". Eto, sve to je otprilike Mougli morao napamet da naui: i uasno ga je zamaralo to mora po sto puta iste stvari da ponovi. Ali, kao to je Balu ispriao Bagiri otkako je jednom Mougli udarcem ape bio upozoren na greku, pa je pobjegao: "ovjekovo mladune ostaje ovjekovo mladune i zato mora sve da naui... sve, zna li, sve o Zakonu Dungle". Da. Ali ne zaboravi da je on malen odgovori crni panter koji bi sasvim iskvario Mouglija da je ovaj bio samo njegov tienik. Kako da u tu malu glavu stanu svi ti tvoji dugi govori? Ima li ikoga u dungli da je premalen da bi bio ubijen? Nema. E, pa zato ga uim svemu ovome, zato ga ispravljam, oh vrlo njeno, ako neto zaboravi. Njeno! Ba se u to ti razumije, stara, gvozdena potkovice zamumlja Bagira. Lijepo si mu udesio lice tom tvojom njenou, danas... Uf! Vie bih volio da je sav modar, od glave do pete od mojih udaraca, nego da upadne u nesreu zbog svog neznanja odgovori Balu uzrujano. Upravo ga poduavam prarijeima dungle pomou kojih moe da zatrai zatitu ptica, naroda zmija i svih onih koji kreu u lov na etiri noge, sem njegovog roenog opora. I sad moe, ako hoe, da zatrai pomo svih stanovnika u dungli. Zar to ne vrijedi one ispravke? Dobro, dobro, samo pripazi da mi ne ubije ovjekovo mladune. Nije on panj o koji moe da otri svoje pande. Nego, reci mi, koje su to pra-rijei? ee mi se deava da treba da pruim nego li da zatraim pomo, Bagira je pri tom posmatrao svoje elinoplave, kao elik jake pande ipak, volio bih da ih znam. Pozvau Mouglija neka ti ih kae... ako je raspoloen. Doi, mali brate!
16

 Glava mu bruji kao konica odgovori siuan, neraspoloen glas odnekud iznad njih. Mougli se spusti niz drvo. Vidjelo mu se po licu da je ljut i sa prkosom ree u trenutku kad je dodirnuo tle: Doao sam samo zbog Bagira, a ne zbog tebe, stari Balu! Vrlo vano odgovori mu Balu iako se vidjelo da mu to nije bilo pravo. Hajde, ponovi Bagiri pra-rijei dungle koje sam te danas nauio. Za koga pra-rijei? upita Mougli, pripitomljen time to moe da pokae ta zna. Dungla govori mnogim jezicima, a ja ih sve znam! Ti zna poneto, ne sve. Vidi li, Bagira, kako je nezahvalan prema svom uitelju. Hoe li ikad ijedan vui biti zahvalan starom Baluu za kolovanje?... Dobro, hajde, reci pra-rijei koje vae za sve lovake narode, kad ve sve zna... ti veliki uenjae! Iste smo krvi, vi i ja! ree Mougli jezikom medvjeda jer se njim slue svi lovaki narodi. Dobro je... a sada pra-rijei ptica! Mougli ponovi iste rijei, ali na kraju dodade dugi krik jastreba u lovu. Hajde reci rijei Naroda zmija ree mu Bagira. Umjesto odgovora Bagira je zauo neopisivo otro siktanje. I Mougli je uivao zbog pokazanog znanja, poskoio je, udario se nogama o stranjicu, tapao je rukama, pa je skoio na lea Bagiri i namjestio se tako da je tabanima mogao da lupa po blistavom krznu kao po dobou, a Baluu se kreveljio u lice. Hajde de! Vrijedjelo je to nekoliko dobrih modrica ree njeno suri medvjed. Bie mi jednog dana zahvalan za ovo, mali brate! Onda se okrete Bagiri da bi mu ispriao kako je djeak neke rijei nauio od Hatija, divljeg slona, koji zna sve te rijei, pa kako je Hati Mouglija odveo do jezera da bi tamo od jedne zmije nauio govor zmija jer Balu nije mogao tano tome da ga poui; pa kako je Mougli sad zatien od svih nesrea koje bi mogle da mu se dese u Dungli, jer nijedan stanovnik dungle, ni zmija, ni ptica, ni ma koji etvoronoac nee mu nanijeti zla. Nikoga ne treba da se boji zakljui Balu eui od zadovoljstva svoj veliki, krznom obrasli trbuh. Da, sem svog roenog plemena ree tiho Bagira. A onda se glasno obrati Mougliju: Pripazi malo na moje bokove, mali brate! ta ti je da me tako udara? Mougli je htio neto da kae, pa je panju Bagirinu htio da skrene na taj nain to ga je snano udarao nogama o bokove. Kad su obojica sad naulila ui da uju ta hoe da kae, on ree: I ja u imati svoje pleme, narod koji u ja sam voditi od jutra do mraka kroz drvee! Kakva je to sad izmiljotina, ti zanesenjae? upita Bagira. Da, a sa drvea u baciti grane i jo tota dolje, na dragog Balua nastavi Mougli. Vidjeete, obeali su mi!
17

 Vuf! Ogromna Baluova apa obori Mouglija sa Bagirinih plea, pa je djeak, oboren medu ape, mogao da vidi koliko je naljutio medvjeda. Mougli... ree Balu razgovarao si sa Bandar Logama Narodom majmuna? Mougli pogleda u Bagiru da vidi da li se i Panter naljutio i primijetio je da su mu oi bile zelene ledene kao komadii plemenitog zada. Bio si kod majmuna... sivih majmuna... naroda koji ne potuje Zakon... prodrljivaca koji jedu sve. Stidi se! Kad me Balu oamario, ree Mougli jo leei na leima, pobjegao sam, a sivi majmuni su sili sa grana i smilovali se na mene. A nikom drugom nije bilo stalo do mene. Mougli poe da kmezi. Samilost kod majmuna! naljuti se Balu. Kad bi planinske oluje bile bez huka... ili kad bi se suneve zrake ohladile... eh, a ta se desilo tada, ovjekovo mladune? Pa dali su mi... dali su mi oraha i jo tota ukusno za jelo, i... i odnijeli su me u naruju meu kronje, i rekli su mi da sam im ja brat po krvi, sem to nemam rep kao oni, i da u jednog dana postati njihov voa. Nemaju oni vou ree na to Bagira. Lau oni i uvijek su lagali. Bili su vrlo dobri prema meni i rekli su da im opet doem. Zato me nikad niste vodili kod majmuna? I oni se dre uspravno kao ja. I ne udaraju apetinama. I cijelog dana se igraju. Pustite me da se popnem kod njih!... Ti runi Balu, pusti me da se popnem gore. Hou da se vratim kod njih, da se igram s njima. Sluaj ti, ovjekovo mladune, ree medvjed, a njegov glas je brujao kao grom u ljetnoj oluji nauio sam te cijelom Zakonu Dungle koji vai za sve stanovnike dungle... sem za majmune koji ive u drveu. Oni ne priznaju zakone. Oni ne znaju ta je domovina. I nemaju svog sopstvenog jezika nego se slue pokradenim rijeima koje pokupe kad prislukuju kako drugi govore. Njihov put nije na put. Nemaju vou. I nemaju pamenja. Hvaliu se i brbljaju i hoe da se prikau kao da su neki znaajan narod u dungli, koji e napraviti velike stvari u njoj, a dovoljno je da padne samo jedan orah i oni ve mijenjaju miljenje, nasmiju se i sve zaborave. Mi, ostali stanovnici dungle, nemamo nikakve veze sa njima. I ne pijemo tamo gdje piju majmuni, ne idemo tamo gdje idu majmuni, ne lovimo tamo gdje oni love i ne umiremo tamo gdje oni umiru. Jesi li ikad do sada uo da govorim o Bandar Logi? Ne vrlo tiho odgovori Mougli jer je poslije gromoglasnog govora Baluovog zamukla sva uma. Stanovnici dungle su iz svojih usta i iz svojih misli izbacili njihovo ime. Majmuna je mnogo, nevaljali su, prljavi, besramni, a ele, ukoliko su uopte sposobni da ele neto odreeno, da stanovnici dungle obrate panju na njih... a mi neemo da znamo za njih ni kad bacaju na nas orahe ili suvo granje. Samo to je zavrio, a odozgo sa drvea osu se prava kia oraha i granica i zau se ljutito iskaljavanje, kreveljenje i skakanje visoko gore u kronjama.
18

 Stanovnicima dungle je zabranjeno da uspostavljaju veze sa narodom majmuna. Upamti to dobro! Zabranjeno, ponovi Bagira pa ipak ja mislim da je Balu trebalo da te upozori na njih... Ja?... Ja? Ta kako sam mogao i da pomislim da e ii da se igra sa takvom bagrom... Narod majmuna! Puh! Sad se ponovo osu kia otpadaka po njihovim glavama, pa se oni dadoe u trk vukui za sobom Mouglija. A to to je Balu ispriao za majmune, bilo je savreno tano. Oni su ivjeli na vrhovima drvea, pa kako zvijeri rijetko gledaju na gore, rijetko se pruala prilika i njima i stanovnicima dungle da se sretnu. Ali, ma gdje da naiu na bolesnog vuka ili ranjenog tigra, ili medvjeda, majmuni bi se oko njih okupili, pa bi ih ismijavali i bacali na njih orahe i tapove, a sve u nadi da e ih ovi zapaziti. A onda bi nadali stranu dreku i krijetali bi glupe pjesme i izazivali stanovnike dungle da se penju uz drvee da bi se sa njima borili ili bi se, sasvim bez razloga, odjednom meu sobom posvadili i potukli vodei rauna o tome da svoje mrtve ostave na takvom mjestu gdje e stanovnici dungle moi da ih vide. Uvijek govore o tome kako hoe da izaberu vou, kako im trebaju zakoni i obiaji, ali nikad to ne naprave, jer je njihovo pamenje takvo da ve sutradan ne znaju ta su odluili, pa su zato izmislili izreku: "Ono to Bandar Loge misle danas, dungla e misliti sutra" i u tome su nalazili utjehe. Tano je da ih nijedna zvijer nije mogla da stigne, ali, s druge strane, nijedna zvijer nije ni obraala panju na njih, pa su zato i bili oduevljeni to su privukli Mouglija i to je to toliko naljutilo Balua. Nikad nisu znali ta e raditi kasnije jer Bandar Loge to i ne znaju. Izgledalo je da im je to dovoljno, jer se kod Bandar Loga nikad i ne zna ta hoe, ali mora da je jednome palo na pamet, a uinilo mu se da je sjajna zamisao, da kae drugima da bi bilo korisno za njihovo pleme da Mougli doe meu njih jer je Mougli znao kako da pomou granja napravi zaklon od vjetra, pa kad bi ga uhvatili i zadrali, mogao bi i njih da naui tome. Mougli je, u stvari, kao dijete drvosjee naslijedio mnoge instinkte, pa se esto zabavljao time da pravi kolibice od opalog granja iako nije znao otkud mu to. A majmuni su ga sa drvea posmatrali i tom njegovom zabavom su bili ushieni. Ovaj put, govorili su, imae pravog vou, pa e postati najmudriji narod u dungli... bie toliko mudri da e ih svi zapaati i zavidjeti im. Zato su sad slijedili Balua, Bagiru i Mouglija kroz dunglu, ali veoma tiho sve do trenutka kad je bilo vrijeme za podnevni odmor. Tada je Mougli, strahovito posramljen, zaspao izmeu pantera i medvjeda, odluivi da nee vie imati nikakve veze sa Narodom majmuna. Prvo, ega je kasnije mogao da se sjeti, bilo je osjeanje kako ga neke ruke prihvataju za noge i ruke... neke tvrde male ruke... pa onda granje koje ga iba po licu, a pogled mu je bludio kroz kronje dok je Balu uzbunio dunglu svojim prodornim kricima, a Bagira se, iskeenih zuba, peo uz drvo. Majmuni su urlali od oduevljenja i dohvatali se sve viih i viih grana gdje Bagira nije mogao da ih stigne i vikali su:
19

 Primijetili su nas! Bagira nas je zapazio! Cijela dungla nam se divi kako smo lukavi i hitri! I nastade onda trka, a trku majmuna kroz kronje drvea koje predstavljaju njihovu domovinu niko nikada nee moi da opie. Tamo oni imaju samo njima poznate puteve i odreene prelaze, uspone i silaze, a sve to na pedeset, ezdeset, pa i sto stopa iznad zemlje, i tuda se kreu ak i nou ako je potrebno. Dvojica najjaih majmuna uhvatila su Mouglija ispod mike, pa su s njim letjela kroz drvee sve u skokovima od po dvadeset stopa. Da su bili sami, kretali bi se dva puta bre, ali ih je usporavala djeakova teina. Mougliju se zavrtjelo u glavi, no ipak je i uivao u ovoj ludoj trci; drhtao je kad bi, s vremena na vrijeme, opaao duboko dolje, pod sobom, zemlju, ili kad bi ga bacili, pri kraju svakog skoka, a on se zaljuljao kroz prazan prostor, tako da mu je srce silazilo u pete. itava pratnja ga je slijedila prema visokim kronjama sve dok ne bi osjetio kako se one najvie granice u vrhu lome i savijaju pod njihovom teinom. A onda, sa uzdahom olakanja "hah", koje je dopiralo odnekud iz grla, opet su se bacali u vratoloman skok i doekivali se rukama i nogama na niske grane susjednog drveta. U ponekom asu Mougli je mogao da sagleda dunglu miljama i miljama daleko, mirnu i zelenu, kao da na sred mora sjedi na katarci nekog broda, a onda bi mu opet grane i lie udarali o lice, i, zajedno sa svoja dva pratioca, gotovo da bi se spustio do same zemlje. I tako skaui, kliui se, uz lom i krckanje grana, uz urlik i ciku cijelo pleme Bandar Loga jurilo je putovima drvea, sa Mouglijem, svojim zarobljenikom. Ispoetka se plaio da ga ne ispuste, a onda je osjetio kako ga hvata ljutnja. Znao je koliko bi bilo uzaludno da se otima, pa poe da razmilja. Prvo to bi trebalo da uini to je da obavijesti Balua i Bagiru jer, kreui se ovakvom brzinom, njegovi prijatelji e brzo zaostati za njim. Da pogleda dolje, ne bi mu koristilo jer je mogao da vidi samo grane, a gore, u plavetnilu, daleko, ugledao je jastreba ila koji je kruio i lebdio nad dunglom, straarei nad stvorovima koji umiru. il je primijetio da majmuni neto nose, ali ta to nije mogao da otkrije, pa se sjurio nekih stotinjak metara da bi osmotrio da li je njihov plijen dobar za jelo. Iznenaeno je zviznuo kad je ugledao kako izvlae Mouglija na vrh jedne kronje i zauo Mouglijev zov na jeziku ptica: "Iste smo krvi, ti i ja". Talasi granja sklopili su se nad djeakom, ali il je, jednim zamahom krila, stigao nad drugo drvo i opet ugledao mali, smei tovar. Slijedi moj trag vikao je Mougli. Obavijesti Balua iz plemena Siona i Bagiru iz Savjeta na Stijeni. Od koga je poruka, brate? Jer, il nikada ranije nije vidio Mouglija iako je uo da govore o njemu. Poruuje Mougli, aba... ovjekovo mladune... tako me zovu!... Slijedi moj trag... aag. Posljednje rijei je doviknuo u trenutku kad je opet bio baen kroz vazduh; ali il je
20

stigao da mu da znak da ga je shvatio, pa se opet podigao uvis, toliko visoko dok nije izgledao kao zrno pijeska; a onda se zaustavio u tom poloaju, pa je oima koje su mu sluile kao teleskop posmatrao brazdu meu drveem koju je za sobom ostavljala Mouglijeva pratnja. Nikad oni ne odu daleko ree sam sebi sa smijekom. Nikad ne dovre ono to su zapoeli. A uvijek neto novo hoe, te Bandar Loge. A ovaj put, ako me oko ne vara, upleli su se u neto to im nee olako proi, jer Balu nije spreman za alu, a Bagira zna mnogo vie nego to je klanje koza. Tu, gore plovio je na krilima, kandi podvijenih pod stomak i ekao. Za to vrijeme Balu i Bagira bili su van sebe od brige i bijesa. Bagira se penjao kao nikad dosad u svom ivotu, ali su se tanane grane lomile pod njegovim tijelom koje se klizalo natrag, a ape su mu bile pune iverja. Zato nisi upozorio ovjekovo mladune? vikao je na uvo jadnom Baluu koji je takode krenuo u potragu svojim tekim korakom u namjeri da uhvati majmune. Umjesto to si ga namrtvo istukao, bilo bi bolje da si ga upozorio! Brzo!... Ah!... Bre... Moemo... jo da ih stignemo! dahtao je Balu. Tim korakom ne bi stigao ni ranjenu kravu. Ti tumau zakona!... ti to tue djecu... Ako nastavi jo jednu milju ovako, raspui e se! Bolje sjedi tu i razmisli! Napravi neki plan, nije sad vrijeme da ih goni. Jo mogu da ga ispuste ako im se suvie pribliimo. Urula! Huuu! Moda su ga ve ispustili, izmoreni od noenja. Ko moe da ima povjerenje u Bandar Loge!... Nek mi glavu pokriju mrtvim slijepim mievima!... Nek mi daju stare kosti da gloem!... Nek me obloe saem divljih pela, pa nek me izbodu da umrem i nek me pokopaju sa hijenom, jer sam najbjedniji meu medvjedima!... Urula! Huuu! O Mougli, Mougli! Zato te nisam upozorio na Narod majmuna umjesto to sam te tukao? Ko zna da li udarci nisu iz tvoje glave istjerali nauene zadatke i da li se nee obreti u dungli sam, bez poznavanja pra-rijei! Balu strpa glavu u ape, pa se ljuljao slijeva nadesno stenjui. Ipak mi je sve te rijei sasvim tano ponovio, maloas ree Bagira nestrpljivo. Balu, nemoj da se izbezumljuje. ta bi dungla rekla kad bi mene ugledala da se tako sklupan valjam kao Iki, bodljikavo prase i da tako zavijam? ta me se tie dungla. Moda je on ve mrtav? Sve dok ga ne ispuste kroz granje radi svoje razonode, ili dok ga ne ubiju zbog lijenosti da ga dalje nose ili dok to ne uine, ja se ne bojim za sudbinu ovjekovog mladuneta. On je mudar, on zna mnogo ta, a iznad svega vano je da ima oi kojih se boje svi stanovnici dungle. Ali, nesrea je u tome to je u vlasti Bandar Loga, a oni ive na drveu i ne uvaavaju nikoga od nas. Bagira poliza, zamiljen, svoju apu. Kakva sam ja stara budala! Debeli, mrki Korjenoderac ree Balu i iznenada se ispravi. Tano je ono to kae Hati, divlji slon: "Svako se neega boji". A oni, Bandar
21

Loge, boje se Kaa, zmije u stijeni. I ona se penje isto tako vjeto kao oni. I lovi mlade majmune nou. I sam pomen njenog imena ledi im krv do nevaljalih repova. Hajde da potraimo Kaa. ta nam on moe pomoi. Ta on nije naeg roda jer nema nogu i... ima zao pogled ree Bagira. Star je koliko i podmukao. A to je najvanije, uvijek je gladan ree Balu sad pun nade. Obeaj mu na poklon mnogo koza. Poslije jela spava pun mjesec dana. Moda i sad spava, pa ako ga probudimo, moda e sam htjeti da ubija koze. Bagira nije dobro poznavao Kaa, pa je zato bio nepovjerljiv. U tom sluaju, nas dvojica starih lovaca moda bismo mogli da mu objasnimo razlog. Balu protrlja olinjalo krzno svog ramena o pantera, pa zajedno pooe da trae Kaa, Pitona na Stijeni. Nali su ga opruenog na kamenu zagrijanom od podnevnog sunca kako sa divljenjem posmatra svoju divnu kouljicu, jer je punih deset dana posvetio presvlaenje koe i sad je blistao u punom sjaju. Svojom velikom etvrtastom glavom dodirivao je svaki as tle i sa trideset stopa svoje duine savijao se u vorove i zavijutke oblizujui pri tom usta pri pomisli na obrok koji e uskoro pojesti. Nije skoro jeo ree Balu, jer mu je laknulo kad je ugledao njegovo divno odijelo, kao da je sainjeno od smeeg i utog mramora. Pazi se Bagire! Kratkovid je kad promijeni odijelo i spreman je na skok. Kaa nije pripadao zmijama otrovnicama, u stvari on je prezirao zmije otrovnice koje je smatrao kukavicama, njegova snaga je leala u zagrljaju, jer koga bi on jednom omotao svojim ogromnim prstenovima u koje se savio, taj je propao! Dobar lov! povika Balu i na razdaljini se spusti na zadnje ape. Kao i druge zmije iz njegovog roda Kaa je bio nagluv, pa u prvi as nije uo pozdrav. Ipak, on se podie malo, spreman na skok, oborene glave i ree: Dobar lov svima. Oh! Oh! ta e ti Balu ovdje? Dobar ti lov, Bagire... Jedan meu nama je gladan. Ima li divljai u blizini? Neka srna ili bar mladi jelen? Prazan sam kao prazna vrea! Ba smo krenuli u lov ree Balu bezbrino jer je znao da ne valja Kaa pourivati. Suvie je teak. Dozvolite da krenem sa vama ree Kaa. Hoe li jednom ili dvaput udariti apom, to za tebe ne predstavlja neku tekou, Bagire, a ni za tebe, Balu. Ali, to se mene tie... da, ja moram neki put da ekani danima na nekom puteljku ili da se pola jedne noi penjem da bih se doepao nekog mravog zalogaja u vidu mladog majmuna. Psuuuu! Nije to vie onakvo drvee kakvo je bilo u mojoj mladosti. Sve trulo i suve grane. Ipak ne vjerujem da tvoja velika teina niemu ne slui odgovori Balu. Da, imam pristojnu duinu... prilino pristojnu ree Kaa sa dosta ponosa. Ali,
22

ipak ovo mlado drvee nije kako treba. Eto, posljednji put kad sam lovio zamalo to nisam pao... zamalo, vjerujte, a kako sam klizao jer mi se rep nije dobro omotao oko drveta, probudio sam Bandar Loge. Kakve su mi sve pogrde vikali! Beznoga, uta glista promrmlja Balu meu brke, prisjeajui se. Sssss! Zar su me tako nazivali? upita Kaa. Tako neto su nam rekli za posljednjeg punog mjeseca, ali mi nismo obraali panju. Svata oni lupaju... eto, na primjer, rekli su da si pogubio zube i da ne smije da napada nita sem koza (znam i sam da su ti majmuni besramni...) boji se rogova jednog jarca nastavi medenim glasom Bagira. Svaka zmija, a naroito jedan stari piton koji je dostojanstven kao Kaa, ne voli da pokae da je ljuta. Pa ipak su Balu i Bagira mogli da vide kako su se jaki miii s obje strane pitonove vilice stezali i grili. Bandar Loge su promijenile lovite ree on mirno. Kad sam se danas ispeo ovamo, na sunce, uo sam kako diu galamu gore u drveu. Eto, mi... upravo smo krenuli u potragu za Bandar Logama ree Balu. Ali, rijei je jedva procijedio jer je to bilo prvi put, koliko se sjeam, da jedna zvijer iz dungle prizna da je zanimaju majmuni. Znai, mora da je po srijedi krupan razlog kad dva tako uvaena lovca... ovdje, u svojoj roenoj dungli, ak sam siguran... na tragu Bandar Logama... ree na to Kaa dosta dostojanstveno iako je sav plamtio od radoznalosti. Pravo da kaem, poe Balu nisam ja nita drugo do skromni Tuma Zakona za mlade vuie Siona, a Bagira... ovdje... Bagira je Bagira ree na to crni panter. Njegove vilice zveknue kao elik jer se ba nije odlikovao skromnou. Evo u emu je stvar, Kaa: ti kradljivci oraha i unitavai palmi oteli su nam ovjekovo mladune za koje si moda uo. uo sam neio od Ikija (njegove bodlje su dokaz njegove uobraenosti) da neto slino ovjeku ivi meu vukovima, ali nisam mu mnogo vjerovao. Jer, Iki uvijek mnogo pria o onome to je tek napola uo, pa onda to loe prenosi. Da, tano je. Radi se o malom ovjeku kakvog jo nismo do sada vidjeli ree Balu. To je najbolji, najpametniji i najhrabriji mali ovjek... a moj je uenik i on e proslaviti ime Balua kroz cijelu dunglu, a osim toga, ja ga... mi ga volimo, Kaa. Ts, ts! ree Kaa njiui glavom. Znao sam i ja ta znai ljubav. Mnogo bih vam o tome mogao da priam... Bolje bi bilo da to ostavimo za jednu svijetlu no, kad nam stomaci budu puni ree ivo na to Bagira. Jer nae ovjekovo mladune je sad u rukama Bandar Loga, a mi znamo da od svih stanovnika dungle oni se jedino boje Kaa. Mene jedino da se boje?... Imaju i zato ree Kaa. Brbljivi su, luckasti, oholi... Oholost, ludost i brbljivost! Eto to su majmuni. Ali za ljudsko stvorenje nije dobro da se nade u njihovim rukama. Dosade im i orasi koje beru, pa ih bacaju. Ili nosaju neku granu po
23

pola dana kao da namjeravaju neto sa njom da naprave, a onda, odjednom je prelome na dvije i bace. Zaista se tom malom ljudskom stvorenju ne moe zavidjeti. A mene su nazivali, ako se ne varam i... uti otrov, zar ne? I glista... glista... glista ree Bagira. A jo su ti nadijevali druga imena samo ja to ne mogu zbog stida da ponovim. Da, treba ih malo nauiti kako da govore o gospodaru. Aaa-sssp! Treba ih malo opomenuti! A gdje se sad nalaze sa malim? To samo dungla zna. Mora da su negdje krenuli gdje sunce zalazi ree Balu. A mi smo mislili da ti neto zna, Kaa. Ja? Otkud ja?... pa ja ih dohvatim samo kad mi padnu na stazu, a nikad ne lovim Bandar Loge, te abe, te punoglavce smrdljive... to se toga tie, Hasss! Ovamo, gore! Uvis! Hilo! lio! lio! Pogledaj gore ti Balu iz opora sionskih vukova! Balu podie oi da vidi otkud dopire glas i ugleda ila jastreba. Sputao se odozgo, a krila su mu se presijavala na suncu. Bilo je to pred sam ilov polazak na poinak, ali on je ipak prelijetao dunglu da bi pronaao medvjeda kroz gusti lia. ta je? ree Balu. Vidio sam Mouglija medu Bandar Logama. Molio me da vam to kaem. Osmatrao sam. Odnijeli su ga s onu stranu rijeke, u grad majmuna... U Hladne pilje. Moda e tamo ostati jednu no, deset noi, ili as. Rekao sam slijepim mievima da oni osmatraju dok traje pomrina. Eto tu vam poruku donosim. Dobar lov, vi dolje! elimo ti punu guu i dubok san, ile doviknu mu Bagira. Neu te zaboraviti kad neto ulovim i za tebe lino u sauvati jednu glavu... O, ti, najbolji meu jastrebovima! Nije to nita... sitnica... Djeak je znao pra-rije. To je sve to sam mogao za njega da uinim. I il se otisnu u visinu u velikom krugu da bi dostigao svoje prostore. Znai da nije zaboravio njihov jezik ree sad Balu ponosno. Eto, tako je mlad, a moe da se sjeti pra-rijei ak i onih koje uvaavaju ptice iako ga za to vrijeme vuku kroz granje! Izgleda da si mu ih dobro utuvio u glavu ree Bagira. Moemo biti zadovoljni njime... A sada hajdemo u Hladne pilje. Mnogi su znali gdje se to mjesto nalazi, ali malo je stanovnika dungle ikada taj kraj posjetilo. U stvari, ono to su nazivali Hladne pilje bio je neki stari naputeni grad, izgubljen i utopljen u dungli: a zvijeri ne vole da se nastane na bivim ljudskim stanitima. Desi se da divlja svinja i ode u taj kraj, ali lovci nikada. Osim toga tamo su ivjeli majmuni ukoliko oni uopte negdje stanuju, a nijedna zvijer koja imalo dri do svog ugleda nee ni na domak pogleda da im se priblii, sem u vrijeme velikih sua kad se u cisternama i rezervoarima koji su napola porueni stajali, zadri neto vode. Treba nam do tamo pola noi rei Bagira. Balu se zabrinu: Ii u najbre to mogu dodade zabrinuto. Ne smijemo da oklijevamo. Ti doi za nama, Balu. Treba da se kreemo to bre...
24

Kaa i ja. Bilo da imam ili nemam noge kretau se isto tako brzo kao i ti, na svoje etiri javi se uvrijeeno Kaa. Balu je takoe nastojao da pouri, ali je ubrzo sav zadihan morao da sjedne. Ostavie ga. Ii e za njima kasnije, jer je Bagira krenuo ka cilju najbrim trkom pantera. Kaa nije nita govorio, ali ma koliko da je Bagira jurio i Kaa se kretao istom brzinom. Kad su bili na jednom planinskom potoku, Bagira je stekao prednost jer ga je jednim skokom savladao dok je Kaa morao da pliva sa glavom i vratom dva pedlja iznad vode. Ali, im su se nali na zemlji, Kaa je savladao razdaljinu. Tako mi slomljenog Katanca koji me oslobodio ree Bagira kad se spustio sumrak dobar si trka! Gladan sam, ree Kaa. A nazvali su me arenom abom! Glistom... glistom su te zvali... i to utom, puzavom! Isto je to. Pourimo! Izgledalo je kao da se Kaa razliva svud po zemlji, ali su njegove oi sigurno otkrivale najkrai put kojim je trebalo da se kree. Za to vrijeme u Hladnim piljama majmuni nisu ni sanjali o Mouglijevim prijateljima. Donijeli su djeaka u Izgubljeni grad pa su, u tom asu, sami sobom bili veoma zadovoljni. Mougli do tada nikada nije vidio hinduski grad, pa iako su to bile samo ruevine, prizor je za njega bio i zadivljujui i uzbuujui. Neki kralj je ovaj grad podigao u stara vremena na breuljku. Jo i sada su se mogli razaznati kamenom poploam prilazi koji su vodili do kapija ruevina gdje su na zaralim arkama visjeli ostaci drveta. Drvee je proraslo kroz zidove, hodnici su potonuli u zemlju, a divlje lijane su se njihale u velikim vijencima oko prozora na kulama. Kraljevska palaa se nalazila na samom vrhu breuljka, mramor u dvorskim dvoritima i na vodoskocima je isprskao i sav je bio posut crvenim i zelenim mrljama, pa su ak i velike kamene ploe, na kojima su nekada ivjeli slonovi, bile povaene ili obrasle mahovinom ili ibljem. Iz palae se vidio itav niz kua bez krova koje su nekada sainjavale grad. Sad su izgledale kao prazne konice u koje je uao mrak. Bio je tu i veliki komad kamena koji je nekada predstavljao svetite i to na mjestu na kome su se ukrtale etiri ulice, pa jame i rupe na uglovima ulice koje su nekada sluile kao rezervoari za vodu i slomljene kupole hramova meu ijim lukovima su iznikle divlje smokve. Ovaj kraj su majmuni nazivali svojim gradom i pravili su se kao da preziru stanovnike dungle zato to ive u umi. Tako, za sve to vrijeme uopte nisu znali emu su sluile svete graevine ni kako bi u njima trebalo stanovati. Posjedali bi u krug u predvorju koje je vodilo u salu za zasjedanje kraljevskog savjeta i htjeli su na taj nain da oponaaju ljude; ili su jurili kroz kue bez krovova, u nekom uglu bi pokupili kamenje i komade cigle, a onda bi zaboravili gdje su to sakrili; ili su se tukli i drali u gomili, a onda odjednom bi prestali, pa bi poeli da se igraju du terasa, gore-dolje, u kraljevskim vrtovima gdje su tresli rue i narande samo zato da bi mogli da posmatraju kako opadaju latice ili plodovi. Ispitivali su
25

sve prolaze, sva podzemlja palaa i stotine malih mranih prostora, ali nikad nisu mogli da se sjete ta su tamo vidjeli. Onda su opet lutali bez cilja, usamljeni, ili u parovima ili u grupama i estitali su jedan drugom to toliko lie na ljude. Pili su iz rezervoara gdje su vodu prljali i grizli se otimajui se ko e biti prvi na redu, a onda bi svi odjednom nagrnuli i vikali: Niko u dungli nije tako mudar, tako dobar, tako inteligentan i tako jak kao Bandar Loge. Pa su opet sve poinjali ispoetka dok, izmoreni gradom, ne bi krenuli natrag na vrhove drvea u nadi da e ih stanovnici dungle zapaziti. Mougli, nauen da potuje Zakone Dungle, nije ni volio ni razumijevao ovakav nain ivota. Bilo je ve kasno popodne kad su ga Bandar Loge donijele u Hladne pilje. I umjesto da krenu na spavanje, kao to bi Mougli uinio poslije dugog napornog putovanja, oni su se pohvatali u kolo pjevajui svoje najlue pjesme. Jedan meu majmunima odrao je govor u kome je istakao da otimanje Mouglija obiljeava novu etapu u istoriji Bandar Loga jer e im on pokazati kako da pletu iblje i granje da bi se zatiili od vjetra i kie... Mougli je ubrao nekoliko lijana jer je htio da ih isplete; majmuni su pokuali da ine kao i on, ali ve poslije nekoliko minuta vie ih to nije zanimalo pa su poeli jedni druge da vuku za repove ili da skakuu na sve etiri kaljui pri tome. Htio bih da jedem ree Mougli. U ovom dijelu dungle sam stranac. Donesite mi hrane ili mi dozvolite da sam ovdje lovim. Dvadeset ili trideset majmuna pojurie napolje da bi mu donijeli oraha ili divljih lubenica, ali se napola puta potukoe tako da ih je to ozbiljno omelo da se vrate sa onim ostacima voa. Mougli je bio i ogoren, i ljut, i alostan, pa je sam lutao kroz naputeni grad putajui pri tom lovaki zov stranca. Ali niko mu nije odgovarao, pa je shvatio da je stigao na uasno mjesto. Sve to mi je Balu rekao o Bandar Logama, gola je istina razmiljao je sam sa sobom. Ne znaju ni zakona, ni zova lova, nemaju vode... samo znaju neke luckaste rijei i imaju male, lopovske ruke. Pa sad ako ovdje umrem od gladi ili me ubiju, bie to moja krivica. Ipak treba da pokuam da se vratim u svoju dunglu. Sigurno je da e me Balu izbiti, ali i to je bolje nego da lutam sa Bandar Logama. Ali, im je krenuo ka zidinama grada, majmuni su ga povukli natrag govorei mu da nije svjestan sree koja ga je snala, bockajui ga pri tom da bi ga upozorili. On je samo stezao zube i nita nije govorio i iao je tako meu njima dok ga nisu doveli do jedne terase na kojoj se nalazio veliki rezervoar od crvenog kamena u kome je dopola leala kinica. Na sred ove terase nalazili su se ostaci nekog paviljona koji je bio sav od bijelog mramora, podignutog za kraljice koje su umrle prije vie stotina godina. Krov u obliku kupole bio je napola provaljen i zasuo je podzemni prolaz kojim su kraljice mogle da prou u palau. Zidovi su bili sainjeni od izrezbarenog mramora, prekrasno umjetniko djelo bijelo kao mlijeko, ukraeno poludragim kamenjem kao to su agati, kornalini, ad i lapis-lazuli; pa kad se mjesec pojavio iza brda, njegova svjetlost je prostrujala i na tle bacila sjenke koje su
26

izgledale kao crna ipka. Izmrcvaren, umoran, a pri tom tako mlad, Mougli i pored svega nije mogao da se suzdri od smijeha kad je vidio kako se majmuni trude da mu pokau, sve po dvadesetorica, kako su jaki, mudri, veliki i umiljati i kako bi ludo bilo da im pobjegne. Veliki smo. Slobodni smo. Divni smo. Mi smo najdivniji narod u dungli. Mi svi to tvrdimo i to je zato istina vikali su. Sad nas uje prvi put i moi e nae rijei da prenese svim stanovnicima dungle, pa e nas potovati, a mi emo ti zato pokazati najbolje meu nama. Mougli nije obraao na to panju, pa su se majmuni poeli okupljati na stotine u grupama na terasi da bi uli svoje sopstvene govornike kad zapjevaju na jeziku Bandar Loga, pa kada bi neki od govornika posustao, oni bi mu u horu dovikivali: Tako je, svi se s tobom slaemo. Mougli je klimao glavom ili je obarao oi i govorio "da", kad su ga to upitali iako mu je sve zujalo u glavi od tolike dreke. Mora da je Tabaki-akal grizao cijelo ovo drutvo razmiljao je on kad su toliko bijesni. Nema sumnje to je "devani" ludilo! Zar oni nikad ne idu na poinak?... Evo oblaka koji e pokriti mjesec. Kad bi taj oblak bio toliko velik da se pod njim skrijem i pobjegnem u tminu. Ali... suvie sam umoran! A dva vjerna prijatelja posmatrala su isti oblik iz zasjede u ancu pod ruevinama grada; jer Bagira i Kaa, svjesni opasnosti kakvu predstavljaju majmuni kad su u skupini, nisu htjeli da se uzalud izlau opasnosti. Majmuni nikad ne napadaju ako ih nema bar stotinu zajedno, a malo je koji stanovnik dungle spreman da se upusti u takvu igru. Ja u se ispeti na zid na zapadu aputao je Kaa i iznenada u se pojaviti meu njima na prepad. Nee me napasti, iako su toliko mnogobrojni, ali... Znam ta misli ree Bagira. Da je samo Balu ovdje. Ali, uiniemo to moemo. Kad ovaj oblak pokrije mjesec, ja u krenuti na terasu: izgleda da tamo dre neko savjetovanje o sudbini djeaka. Dobar ti lov! ree Kaa smrknuto. On krenu ka zapadnom zidu. Taj zid je bio najbolje ouvan, pa je velika zmija imala dosta muke da pronae put kojim bi se dokopala gornje ivice... U tom oblak prekri mjesec i ba kad je Mougli razmiljao ta li bi moglo sad da se desi, on zau tihi hod Bagirin na terasi. Crni panter je bez uma uspio da se domogne terase i, znajui da ne smije da gubi vrijeme ujedajui, samo je apama udarao desno i lijevo po majmunima koji su sjedjeli u grupama od po pedeset do ezdeset. Zau se urlik straha i bijesa, a kako je Bagira gazio po tijelima koja su se valjala u elji da se oslobode njegove teine, jedan majmun zavika: Samo je jedan? Ubijte ga! Ubij! Sad se nad Bagirom sklopi guva majmuna koji su grizli, grebalij, razdirali, napadali svud oko Bagire dok ih je pet ili est poletjelo prema Mougliju i povuklo ga gore navrh paviljona gdje su ga ugurali u jedan srueni luk. Svaki djeak koji je odrastao meu ljudima strahovito bi se ugruvao kad bi pao sa visine od petnaest stopa, ali Mougli je pao kako ga je
27

Balu nauio da pada, pa se doekao na noge. Ostani ovdje vikali su majmuni dok pobijemo tvoje prijatelje pa emo, kasnije, doi da se igramo sa tobom... ako te otrovnice zmije ostave na ivotu. Iste smo krvi, vi i ja na to povika Mougli upotrebljavajui zov zmija. Onda zau svud oko sebe zvidanje i utanje, pa jo jednom ponovi zov da bi bio siguran. Dobro je, ssss!... Skidajte klobuke, svi! odgovori na to dvanaestak glasova (jer sve stare zidine u Indiji kad-tad postanu skrovite zmija, pa je i stari paviljon vrio od kobri)! Ne mii se, mali brate, jer nam tvoje noge mogu da nanesu bol. Mougli se kretao oprezno, provlaei se kroz pukotine u mramoru i oslukujui divlju bitku koju je crni panter vodio: ulo se zavijanje, urlanje, udarci svud oko zadihanog Bagira koji se probijao i borio sa gustim redovima neprijatelja. Prvi put u ivotu Bagira se borio da odbrani svoj ivot Mora da e se Balu uskoro pojaviti, Bagira ne smije da ostane bez zatite mislio je Mougli. On povika glasno: "Na vodu! Bagira. Hajde do rezervoara. Skoi i zaroni. Na vodu!" Bagira je to uo, pa mu je Mouglijev doziv zazvucao kao pozdrav to ga je ojaao za dalju borbu. Onda panter probi sebi put, sa krajnjim naporom krenu ka rezervoaru, jedva se probijajui u tiini. U tom asu sa poruenog zida koji je bio najblie dungli odjeknu kao grmljavina ratni zov Baluov. Balu je jurio to je bolje mogao, ali zaista ranije nije mogao da stigne. Bagira, evo me. Penjem se, urim. Auvoora! Kamenje izmie ispod mojih nogu. ekajte samo, stiem Bandar Loge! Tek to se s mukom ispeo na terasu, glava mu nestade pod talasom majmuna, ali se on ispravi, sjede na zadnje noge pa prednjim apama poe da obara svoje napadae. Onda poe da udara svud oko sebe: tras... tras... tras, kao to mlinski toak zahvata vodu. Pljusak u vodu obavijesti Mouglija da je Bagira uspio da se probije do rezervoara, a tamo majmuni nisu mogli da ga stignu. Panter je skoio u vodu i drao glavu nad vodom dok su majmuni, svud oko njega, na crvenom kamenju oko bazena skakali od bijesa gore-dolje, spremni da ga napadnu ukoliko mu padne na pamet da izae iz vode i krene u pomo Baluu. U tom asu Bagira je, izdiui podbradak nad vodom, oajan i ojaen, doviknuo zmijama svoj zov, traei od njih pomo: Iste smo krvi, vi i ja! Kaa je, izgleda, tek sad uspio da svoj rep prevue preko zida. A Balu, upola zadavljen pod gomilom majmuna na kraju terase morao je ipak da se osmjehne kad je zauo da crni panter trai pomo. Tek sad je Kaa preao zapadni zid. Stigao je izvijajui se, a kamenje se pod njim kotrljalo nizbrdo. Izgleda da nije htio da propusti nijednu prednost terena na kome se nalazio: svio se i odvio dva puta da bi bio siguran da mu je svaki dio ogromnog tijela u dobrom stanju. A bitka sa Baluom je nastavljena, majmuni su oko rezervoara u kome je bio
28

Bagira luaki skakali a Mang, slijepi mi letio je tamo-amo da bi dunglu obavijestio o stranoj bici tako da je i Hati, divlji slon poeo da trubi, pa su iz udaljenih krajeva majmuni probueni iznenada krenuli kroz drvee da pomognu svojim prijateljima u Hladnim piljama, a odjek bitke prestravio je sve dnevne ptice miljama unaokolo. Onda se priblii Kaa, veoma brz, u elji da ubije. Borbena snaga pitona sastoji se u snanom udarcu glavom i teini njegovog tijela. Kad biste mogli da zamislite koplje, ili malj, ili eki koji je teak gotovo pola tone, a kojim upravlja volja hladna i mirna, mogli biste otprilike da zamislite kako izgleda Kaa kad se upusti u bitku. Piton od etiri ili pet stopa moe da obori ovjeka ako ga udari u grudi a Kaa, kao to znate, bio je dug oko trideset stopa. Prvi njegov udarac pogodio je u sredite skupine majmuna koji su navalili na Balua i taj udarac je izveo zatvorenih usta i bez uma. Nije trebalo ekati ni sekunde vie. Majmuni se razbjeae uz urlike: Kaa! To je Kaa! Bjeite! Bjeite! Tokom mnogih pokoljenja majmuni su svoje mlade plaili priama o Kaau, nonom kradljivcu, koji se tako tiho provlai kroz granje kao to tiho mahovina raste i onda odnosi najjaeg majmuna. Stari Kaa zna tako da lii na neku suhu granu ili na stari panj da se i najvjetiji majmun moe da prevari jer ga ta grana ugrabi. Jedino ega su se majmuni u dungli plaili bio je Kaa jer niko od njih nije znao kolika je Kaaova mo, nijedan majmun nije se usuivao da mu pogleda u lice i nijedan se jo nije spasao iz njegovog zagrljaja. I tako su bjeali, zavijajui od straha, na zidove i na krovove kua, a Balu je mogao s olakanjem da odahne. Iako je imao mnogo otrije krzno od Bagire, dosta je nastradao u borbi. Onda je tek i Kaa otvorio usta: on proapta neko nareenje i svi majmuni koji su se iz daljine urili da pomognu u odbrani Hladnih pilja zaustavie se tamo gdje su se nali, zakovani na mjestu uasom, a grane na kojima su sjedjeli poee da krckaju i pucaju pod njihovom teinom. Oni koji su se ispeli na zidove ili na prazne kue naglo zautae, pa u tiini koja pade na grad Mougli zau kako Bagira izlazi iz bazena i otresa vodu sa sebe. Onda se opet zau graja. Majmuni su bjeali jo vie na zidove. Peli su se po izboinama svetita od kamena i putali su krike kao da trae pomo dok je Mougli skakao od sree u paviljonu, virio je kroz mreu od mramora, kretao kao sova da bi se narugao majmunima. Izvadi ovjekovo mladune iz klopke, ja mu ne mogu pomoi drhtao je Bagira. Uzmimo maloga i bjeimo. Mogu opet da nas napadnu. Nee se ni pomaknuti dok im ja nareujem. Ne miite se. Ssss! Kaa je opet zaitao i tiina opet pade na grad. Nisam, prijatelju, zaista ranije mogao da doem... ali... mi se inilo da ujem da me zove u pomo... Ovo se odnosilo na Bagiru. Ja... ja mora da sam dozivao u borbi odgovori Bagira. Balu, jesi li ranjen? Nisam siguran da me nisu htjeli da istrgaju u sto malih medvjeda ree Balu liui ape jednu za drugom. Vou! Sav sam poderan. Kaa, dugujemo ti, ini mi se, za nae ivote... Bagira i ja. Ah, sitnica. Gdje je ovjekovo mladune?
29

 Evo me ovdje, u klopci, ne mogu da se izvuem povika Mougli. Porueni luk na krovu zatvarao mu je izlaz. Vodite ga! Skae po nama kao Mao, paun. Pogazie nam mlade javie se zmije iz mraka. Gle, gle! ree Kaa osmjehujui se. Pa to zrno od ovjeka ima svuda prijatelje. Skloni se, djeae, a vi se sakrijte Otrovnice. Poruiu zid. Kaa je prvo dobro osmotrio zid dok nije opazio u jednoj mramornoj rezbariji crnu pukotinu koja je otkrivala slabo mjesto. Dva ili tri puta lako udari glavom da se osvjedoi o daljini. Onda izdie est stopa svoga tijela pa se baci, ispruena nosa, pola tuceta puta o zid. Posao je bio dobro obavljen, kamenje popusti pa se srui uz tutnjavu i prainu i Mougli ispade kroz otvor pravo meu Balua i Bagiru... grlei miiave vratove svojih prijatelja. Jesi li ranjen? upita Balu njeno ga steui. Umoran sam, gladan sam i napola slomljen. Ali... oh... kako su samo vas surovo napali, brao. Krvarite. Ima ih jo takvih ree Bagira oblizujui usne i posmatrajui mrtve majmune svud na terasi i oko rezervoara. Nije sve to nita ako si ti spaen, o moj ponosu meu malim abama! zaplaka Balu. O tome emo kasnije razgovarati ree na to suvo Bagira, to se Mougliju nije dopalo. Nego, evo Kaa kome dugujemo zahvalnost za tvoj ivot. Zahvali mu po naem obiaju, Mougli. Mougli se okrete i ugleda veliku pitonovu glavu koja se klatila pedalj visoko ispod njegove glave. Gle, to je to zrnce ovjeka ree Kaa. Koa mu je glatka i ne razlikuje se mnogo od naroda Bandar Loga. uvaj se, mali, da te ne zamijenim, jednog sumraka, sa nekim majmunetom i to onih dana kad mijenjam kouljicu. Iste smo krvi ti i ja odgovori na to Mougli. Od ove noi ja ti dugujem za svoj ivot. Od danas moj plijen bie i tvoj plijen ako bude gladan, o Kaa! Mnogo ti zahvaljujem, mali brate ree Kaa dok mu je ledeno oko blistalo. A ta ovako vjet lovac moe da ulovi? Molim ga da mi dozvoli da ga pratim, kad sljedei put krene u lov. Ja nita ne ubijam... premalen sam za to... ali dogonim pred prijatelje koze kad ih trae. Kad bude gladan, samo me potrai i pokazau ti emu sam vjet. Imam nekoliko sigurnih mjesta, zahvaljujui ovome, tu on pokaza svoje ruke pa ako ikada upadne u klopku, vratiu dug koji ti dugujem, kao to sam spreman da ga vratim i ovdje prisutnima Bagiri i Baluu. Nek vam je sretan lov, dragi moji uitelji! Pametno govori! zamumlja Balu. Jer, Mougli je zahvalio na najljepi nain. Zmija za trenutak spusti svoju glavu na Mouglijevo rame. Hrabro srce i dobro vaspitanje ree on pomoi e ti da postane neto u dungli, mali... A sad, odlazi brzo sa svojim prijateljima, odlazi na spavanje jer i mjesec e skoro
30

zai, pa je bolje da i ne gleda ta e se sad zbiti. Mjesec je zaista zaao za breuljak. Redovi majmuna, poredanih na zidu, drhtali su od straha i uasa i izgledali su kao zupci na zidinama. Balu sie do rezervoara da se napije vode, a Bagira je dotjerivao svoje krzno. U tom asu Kaa se stuti na sredinu terase i kljocnu vilicama tako grozno da su oi majmuna bile sleene od uasa. Mjesec zalazi. Da li je jo dovoljno svjetla da moete vidjeti? Sa zidina dopre drhtaj kao kad vjetar dodirne vrhove drvea: Moemo vidjeti, o Kaa! Dobro. A sada gledajte, gledajte ples... ples gladnog Kaa. Ne miite se i gledajte! On se tad die dva ili tri puta u krugu, pomiui glavom zdesna nalijevo, kao kad se zanjie katarka na brodu. A onda poe da izvodi tijelom osmice i kovrde, trouglove koji su se pretvarali u etvorougle mekih linija, pa u petougle iji su kraci treperili, a sve to je izvodio bez urbe ne prekidajui pri tom svoju tihu, zujavu pjesmu. No je postajala sve tamnija tako da se uskoro vie nije moglo razaznati treperenje i njihanje njegovog tijela, ali se jo uvijek ulo krckanje njegovih krljuti. Balu i Bagira su se skamenili sa udnim zvukom reanja u grlima, a Mougli je sve to iznenaeno posmatrao. Bandar Loge moete li da pokrenete ruke i noge ako vam ja to ne naredim? Govorite! Dok ti ne naredi, ne moemo se ni pomai s mjesta, o Kaa! Dobro! Priite mi korak blie! Cijeli redovi majmuna se, i protiv svoje volje, zaljuljae naprijed, a i Balu i Bagira zajedno sa njima brzo zakoraie. Blie! zaita Kaa. Svi se opet pokrenue. Mougli spusti ruke na Balua i Bagiru da ih zadri. Obje velike zvijeri zadrhtae kao da ih je neko otrgao iz sna. Ne sklanjaj svoju ruku s mog ramena! proapta Bagira. Dri me jer u inae morati da krenem da krenem prema Kaa. Aaaah! Pogledaj, pa to samo stari Kaa izvodi krivine u praini ree mu Mougli. Hajdemo odavde. Onda se sva trojica provukoe kroz jednu pukotinu u zidu i krenue natrag u dunglu. Vuuf! ree Balu kad se nae u tiini ume. Nikad vie neu sklapati savez sa Kaaom. Pri tom on zaklima glavom. Zna on mnogo vie od nas ree Bagira, jo uvijek drhtei. Daje jo malo potrajalo, ja ne bih izdrao nego bih krenuo pravo u njegove ralje. Da, mnogi e krenuti jo prije nego to mjesec ponovo izae ree Balu. Imae srean lov... na svoj nain. Ne shvatam o emu se tu radi! upita Mougli, jer nije znao ta znai arobna mo jednog pitona. Vidio sam samo kako jedna velika zmija izvodi smijene krivine sve dok
31

se nije potpuno smrailo. A nos mu je bio sasvim ranjav. Oh, oh! Mougli, ne zaboravi da je njegov nos bio ranjav zato to se borio za tvoj ivot! ree na to ljutilo Bagira. Isto tako su i moje ui ranjave zbog tebe i moje ape isto tako je i tvoj stari uitelj Balu sav raupan zbog tebe. Sad ni Balu ni Bagira nee zadugo moi sa zadovoljstvom da krenu u lov. Nita to nije, glavno je da je sa nama opet ovjekovo mladune. To je istina, ali ne zaboravimo da nas je to skupo stajalo. Stajalo nas je bar toliko skupo koliko bi nam vremena trebalo za jedan dobar, koristan lov u kome bismo proli bez rana i ozljeda i u kome ne bismo izgubili toliko dlaka (pogledaj samo kako sam oerupan), a osim toga bio bi i astan. Kaem astan zato Mougli, i upamti to, jer sam ja, crni panter morao da zovem u pomo Kaa, a osim toga mogao si da vidi nas dvojicu kako smo bili zalueni, Balu i ja, njegovim Plesom Gladi. A sve to samo zbog tvoje neozbiljne igre sa Bandar Logama, mali ovjee! Da, u pravu si ree tuno Mougli. Ja sam zbilja rav mali ovjek i jako mi je ao. Hm, kako se kae u Zakonu Dungle, Balu? Baluu je bilo ao da i dalje alosti svog malog prijatelja, ali nije htio ni da se ali sa Zakonom. Zato ree: Kajanje nije samo po sebi kazna. Samo, ne zaboravi Bagire da je on... jo tako malen! Ne zaboravljam na to, ali on je ravo postupio i treba da dobije batine koje je zasluio. Mougli, ima li ta na to da kae? Nemam. Pogrijeio sam. Balu i ti ste ranjeni. Vi ste u pravu. Bagira ga est puta udari prilino prijateljski kad se ima u vidu da su to bili udarci jednog pantera (teko da bi ijedan od ovih udaraca bio u stanju da probudi malog pantera), ali za djeaka od sedam godina bili su to udarci koje bi bolje bilo izbjei. Ali, i to proe. Skoi mi na plea, mali brate, pa hajdemo kui ree Bagira. Jedna od najljepih strana Zakona Dungle je to to kazna izravnava sve raune. Kad se jednom izvri, nema vie pomena o tome. Mougli poloi glavu na Bagirina plea i duboko zaspa tako da se nije probudio ni kad su ga paljivo spustili u peinu meu njegovu brau. PJESMA KAD BANDAR LOGE KRENU NA PUT Krenuli smo kao objeen vijenac na pola puta do ljubomornog mjeseca! Zar ne zavidite naem skakutavom rodu ? Zar ne elite jo jedan par ruku? Zar ne biste htjeli ovakav rep ljepe izvijen no Kupidonov luk? Jeste li ljuti? Al' nita zato Brate, rep ti visi pozadi!
32

U redu sjedimo gore u granju i sanjamo divne stvari koje znamo; Sanjamo o onome to emo stvoriti bilo sad ili za minut, dva bie otmjeno, veliko i dobro, jer emo izvesti kad budemo htjeli. Evo, sad emo, ali nita zato Brate, tvoj rep visi pozadi! Sve to smo ikad dosad uli od slijepog mia, zvijeri il' ptice o koi, perju, krljustima il' repu Izgovorimo brzo, svi ujedan glas! Odlino, divno! Hajde, jo jednom! Mi govorimo sasvim kao ljudi. Recimo da smo... al' nita zato Brate, vano je da rep je pozadi! Zar nije divan majmunski rod! Krenite s nama u redu to skae kroz borove mi letimo visoko, gdje je svjetlo i gdje se divlja loza njie. Znaj po naoj galami i neredu koji stvaramo kad smo budni, da emo sigurno, sigurno stvoriti neto divno!

TIGRE! TIGRE!

Kako je bilo u lovu, hrabri love? Brate, ekanje je dugo i hladno! ta je sa plijenom za kojim si tragao? Brate, odsad da brsti u Dungli! Gdje ti je snaga koja je tvoj ponos? Brate, nestaje je iz mojih miia! Pa kud si onda toliko hitao? Brate, sklanjam se u logu da umrem! Kad je Mougli napustio vuju jazbinu poslije svae sa oporom na Stijeni Savjeta,
33

siao je meu obraena polja gdje su ivjeli seljaci, ali nije htio tu da se zaustavi. Dungla je bila suvie blizu, a on je znao da je postao i suvie ljut neprijatelj Savjeta. Zato nastavi trku vujim skokom, putem koji je vodio niz dolinu jo nekih dvadeset milja tako da je stigao u predio koji mu je bio sasvim nepoznat. Tu se dolina otvarala ka prostranoj visoravni svoj posutoj stijenama i ispresijecanoj jarcima. Najednom kraju smjestilo se malo selo, a na drugom su se panjaci pruali sve do same ivice dungle. Svud po zelenim panjacima pasla su goveda i bivoli, pa kad su djeaci koji su tu napasali goveda ugledali Mouglija, zakriae u glas i razbjeae se, a uti psi-lutalice, koji se uvijek prikrpe uz hinduska sela, poee da zavijaju. Mougli je dalje jurio jer je bio veoma gladan, a kad je doao do ulaska u selo, on ugleda veliki zaklon isprepleten trnjem sa kojim su svako vee, kad se spusti mrak, seljaci zatvarali ulaz u selo. Hm ree on jer je ve nekoliko puta naiao, za vrijeme svojih nonih lutanja, na ovakve prepreke kad je kretao u potragu za hranom. Znai da se ljudi boje stanovnika dungle! On sjede pored zaklona, pa kad tuda naie jedan ovjek, on se die, otvori usta i prstom pokaza da je gladan i da mu treba hrane. ovjek ga je zabezeknuto pogledao i u trku pobjee natrag, jedinom ulicom koja je vodila kroz selo. Dozivao je svetenika, velikog Hindusa odjevenog u bijelo, sa crvenom i utom takom na elu. Svetenik sa ovjekom doe do zaklona, a za njima jo stotinjak zabezeknutih ljudi koji su govorili svi u glas, vikali i prstom pokazivali na Mouglija. udno se ponaaju ta stvorenja koje nazivaju ljudima! ree sam sebi Mougli. Tako se jedino ponaa jo sivi majmun! On zabaci s ela kosu unazad i protrlja oi gledajui u gomilu. Zato se bojite? govorio je svetenik. Pogledajte samo oiljke na njegovim rukama i nogama. To su ujedi vuka. To je dijete vuka koje je pobjeglo iz dungle i nita vie. Zaista, igrajui se sa njim, vuii su Mouglija neki put grizli jae no to su namjeravali tako da mu je koa bila iarana oiljcima po rukama i nogama. Ali, njemu nikad ne bi ni palo na pamet da to nazove ujedima, jer je on znao ta je to pravi ujed. Are! Are! povikae u glas dvije ili tri ene. Zar su ga vukovi grizli, to jadno dijete? Djeak je lijep. Ima oi kao eravice. Na asnu rije, Mesua, zar on ne lii na tvoga sina to ga je odnio tigar. Pustite me da vidim! ree jedna ena koja je na rukama i nogama nosila teke bakarne grivne. Ona rukom zakloni oi da bi bolje osmotrila Mouglija. Jeste, to je on. Mnogo je mraviji, ali zaista ima oi moga sina. Svetenik je bio mudar ovjek, a Mesua je bila ena najbogatijeg seljaka u tom kraju. On podie oi ka nebu za trenutak, a onda ree sveanim glasom: Ono to dungla uzme, to dungla i vrati. Povedi, sestro, sina sa sobom i ne zaboravi da uvijek ukae ast sveteniku koji vidi daleko u ivotu ljudi.
34

 Tako mi bika kojim su me otkupili, ree Mougli sam sebi nek idu do vraga sve te rijei koje su istovjetne sa onim koje se govore na ispitu u oporu. Pa dobro, kad sam ovjek, ponaau se kao ovjek. Gomila se razie kad je ena dala znak Mougliju da poe s njom u njenu kolibu u kojoj se nalazio jedan veliki crveno obojen krevet, zemljani sud za ito sa iscrtanim udnim arama, nekoliko bakarnih lonaca, u uglu slika jednog hinduskog boanstva, a na zidu pravo ogledalo kakvo se prodaje po seoskim vaarima. Ona mu dade veliku olju mlijeka i hljeba, a onda mu spusti ruku na glavu, pa ga je dugo gledala u oi... Razmiljala je o tome da li je to zaista njen sin koji se vratio iz dungle gdje ga je tigar odnio. Ona mu ree: Natu! Natu!... Izgledalo je da Mougli ne prepoznaje to ime. Zar se ne sjea dana kad sam ti kupila nove cipele? Ona dodirnu njegova stopala koja su bila tvrda gotovo kao rog. Ne, zaklima ona glavom ove noge nisu nikada nosile cipele, ali ti toliko lii na mog sina Natua i bie odsad moj sin. Mougli se osjeao dosta neugodno, jer do tada nikad nije ivio pod krovom, ali kad je pogledao u slabi krov od indre, uvjerio se da u svakom trenutku lako moe da ga polomi ukoliko bi poelio da ode, a ni prozori nisu bili ba vrsto uglavljeni. A onda on pomisli: "Zato da budem ovjek kad ne razumijem njihov jezik? Osjeam se tako nitavan i toliko nijem kao to bi bio ovjek koji bi se naao meu nama, u dungli. Trebalo bi da govorim njihovim jezikom". Nije uzalud uio, dok je ivio meu vukovima, kako da podraava zov jelena ili groktanje divljih svinja. Pa zato kad Mesua progovori, on je pokuao gotovo savreno da je oponaa tako da je, jo prije nego to je no pala, nauio da izgovori imena mnogih stvari u kolibi. Tekoa izbi pred samo spavanje, jer Mougli nikako nije htio da spava u kolibi koja ga je podsjeala na klopku za pantere, pa kad su zatvorili vrata, on je izaao kroz prozor. Pusti ga ree Mesuin mu. Ne zaboravi da on moda nikad dosad nije spavao u krevetu. Ako nam je zaista poslat zato da nam zamijeni nestalog sina, on nee pobjei. I tako se Mougli s uivanjem opruio u meku travu na ivici panjaka. Ali, dok jo nije ni sklopio oi, on osjeti pod podvoljkom gurkanje neke meke sive njuke. Puh! mumljao je Sivi Brat (to je bilo najstarije vue majke Vuice). Stigao te jedan bijednik koji te pratio dvadeset milja! Ve mirie na dim i talu, sasvim kao ovjek, tako brzo... Probudi se, mali brate, donosim ti novosti! Jesu li svi u dungli dobro? upita ga Mougli steui ga u naruje. Svi su dobro sem vukova koje je oprljio Crveni Cvijet. A sad sluaj. ir Kan je otiao da lovi veoma daleko dok mu se krzno ne oporavi jer je dobro oprljen. On se zakleo da e, kad se vrati, tvoje kosti baciti u Vaingungu. Znai, dvojica od nas se zaklinju, jer i ja sam se zakleo. Pa ipak, volim da ujem
35

takve novosti. Noas sam strahovito umoran zbog svega to mi se desilo, Sivi Brate... Ali, ti me obavjetavaj o svemu. Nee zaboraviti da si vuk? I nee dozvoliti da te ljudi natjeraju da to zaboravi? upita ga Sivi Brat uznemiren. Nikada. Uvijek u misliti na to koliko te volim i tebe i sve nae iz pilje, ali, uvijek u misliti i na to da ste me istjerali iz opora. Da, ali misli i na to da e te moda jo jednom istjerati iz drugog nekog opora... Ljudi su samo ljudi, mali brate, a njihovo brbljanje ne vrijedi vie od kreketanja aba u bari. Kad drugi put doem, ekau te u bambusovom ipraju, tamo, na ivici panjaka. Tri mjeseca poslije ove noi Mougli nije ni zakoraio kroz ograde sela, toliko je bio zauzet eljom da se naui obiajima i nainu ivota ljudi. Prije svega morao je oko bokova da nosi maramu to mu je strano smetalo, a onda je morao da naui ta je to novac, iako to nikako nije mogao da shvati, pa pranje od koga nije mogao da vidi koristi. Zatim su ga seoska djeca ljutila. Sreom, Zakon Dungle ga je nauio da se ne ljuti jer u dungli i ivot i hrana ovise od toga koliko se moe sauvati hladnokrvnost; ali kad su poeli da mu se rugaju jer je odbio da se igra njihovih igara kao to je na primjer putanje zmaja ili zato to je pogreno izgovarao neke rijei, morao je da se podsjeti da je nedostojno jednog lovca da ubija male golae, jer bi ih inae dohvatio i prebio na dvoje. On nije bio svjestan svoje snage. U dungli se osjeao slabiji od zvijeri, a u selu su govorili da je jai od bika. Sem toga on nije bio svjestan ta je to strah: onoga dana kad mu je seoski svetenik objanjavao da e razljutiti boga ako i dalje bude krao plodove sa mango drveta, on donese sliku sveteniku kui i zamoli ga da on razljuti boga jer bi elio da se potue sa njim. To je izazvalo opte zgraanje, ali ga je svetenik smirio i Mesuin mu je morao da d dosta novca kako bi se bog umilostivio. Isto tako Mougli nije imao nikakvu predstavu o razlikama meu ljudima, kakve su kaste osnovali. Kad je jednom prilikom magarac lonara upao u jamu, Mougli ga je izvukao vukui ga natrag za rep. A onda je lonaru pomogao da opet natovari robu koju je ponio na trg u Kanivari. Bilo je to neto nezamislivo jer je lonar pripadao najnioj kasti, a o magarcu da se i ne govori. Kad ga je svetenik zbog toga ukorio, on je upozorio svetenika da e i njega strpati na magarca kao onu robu, pa je svetenik savjetovao Mesuinom muu da djeaka zaposle to prije. Ve sutradan seoski knez naredio je Mougliju da izvodi bivole na pau. Nita se vie ne bi moglo dopasti Mougliju; jo iste veeri on se pridrui grupi ljudi koji su se sakupljali svakog dana poslije rada pod jednom smokvom, jer je na to imao pravo poto je dobio posao. Bilo je to sastajalite u selu na kome su redovno bili knez sela, noobdija i brija koji je znao sve to se u selu desi, pa i stari Buldeo, seoski lovac koji je imao zaralu puku. Svi su se tu sakupljali i puili. Iznad njih na drvetu su sjedjeli majmuni i brbljali, a na kamenom zaravanku u jednoj rupi ivjela je seoska kobra kojoj su svako vee donosili oljicu mlijeka jer su je smatrali svetom. Tako su starci svako vee sjedjeli oko drveta i
36

puili svoje "huke" (nargile). Priali su neobine prie o bogovima, ljudima i duhovima, a Buldeo je znao bezbroj neobinih pria o stanovnicima dungle, toliko uzbudljivih da su djeci ispadale oi od uenja jer su i djeca oko tog kruga sjedjela. Veina pria odnosila se na ivot ivotinja jer su ovi seljaci ivjeli na domak dungle. Jelen i divlja svinja unitavali su im etvu, a s vremena na vrijeme i tigar je, pred zoru, znao da pred njihovim oima odvue ovjeka iz sela. Mougli je, naravno, dosta znao o svemu tome o emu su priali, pa je zato morao da skriva lice da oni ne bi opazili kako se smije kad je Buldeo, sa svojom zaralom pukom poloenom preko koljena, priao sve jednu priu zanimljiviju od druge. Ramena su Mougliju prosto skakala od dragosti. Buldeo je upravo priao kako je onaj tigar to je oteo Mesuinog sina bio u stvari duh jednog starog zelenaa koji je prije nekoliko godina umro. Ja sam siguran da je to tano ree on jer je Purun Da uvijek epao otkako je u jednoj tui zaradio dobar udarac u nogu, a onda su izgorjele i njegove knjige i rauni, a tigar o kome govorim takoe je hrom jer su mu nejednaki tragovi. Tako je, tako je, mora da je tako! potvrivale su sijede brade. Jesu li sve vae prie takve izmiljotine i buncanje? upita Mougli. Tigar je hrom zato to je roen hrom, kako to svi znaju. A govoriti da se dua jednog zelenaa krije u jednoj zvijeri, iako taj ovjek nije bio hrabar ni koliko akal, znai priati djetinjarije. Buldeo ostade na as bez rijei od zaprepaenja, a knez sela izbei oi. Gle, gle! Je li to ono derite iz dungle? upita na kraju Buldeo. Kad si ve tako bistar, zar ne bi bilo bolje da kou tog tigra donese u Kanivaru jer je Vlada njegovu glavu ucijenila sa sto rupija... A jo bi bolje bilo da ne brblja kad stariji govore! Mougli se die da ide. Cijelo ovo vee sluao sam ta priate dobaci im on preko ramena i sem jednom ili dva puta Buldeo nije rekao nijedne istinite rijei o dungli koja mu je tu, na domak ruke... Kako onda da vjerujete u prie o duhovima ili o bogovima i vragovima koje kae da je vidio svojim oima? Krajnje je vrijeme da djeak poe da uva stoku! ree knez sela dok je Buldeo frktao zbog Mouglijeve drskosti. Po obiaju veine hinduskih sela nekoliko mladih pastira izvodilo je stoku i bivole na pau veoma rano izjutra, a vraalo ih kad je no padala. Te iste ivotinje koje bi ubile bijelog ovjeka dozvoljavale su da ih tuku ili guraju djeaci koji su bili za glavu nii od njihovog nosa. Dok su djeaci u blizini stoke, mogu da budu sigurni da ih tigar nee napasti jer tigar se ne usuuje da napadne krdo. Ali ako se malo udalje u potrazi za cvijeem ili za guterima, desi se da ih tigar odvue. Mougli je silazio niz seosku ulicu jaui na Rami, biku predvodniku krda. Sivoplavi bivoli dugih, unazad povijenih rogova i usijanih, vatrenih oiju izlazili su iz svojih tala i kretali za Mouglijem. Mougli je odmah, djeacima koji su ili sa njim, objasnio da je on njihov gospodar. Udarao je bivole dugim tapom od bambusa i rekao je Kamaji, jednom od djeaka, da ostane na pai sa govedima i da dobro
37

pazi dok je on sa bivolima krenuo dalje. Hinduski panjak sav je posut stijenjem i isjeen jarugama koje se ravaju u rupe i jame meu kojima se stoka rasipa i esto nestane. Bivoli posebno vole blatnjave predjele gdje se sunaju i valjaju u mulju po cijeli dan. Mougli ih je vodio do ivice panjaka, do onog mjesta gdje Vaingunga izlazi iz dungle; tamo sie sa lea Raminih i u dva tri skoka nae se u bambusovom ipraju gdje zatee svog Sivog Brata. Ah, ree mu Sivi Brat ekam te ovdje ve nekoliko dana. to to znai da si postao uvar stoke? Naredili su mi ree na to Mougli. Za izvjesno vrijeme biu seoski pastir. Ima li kakvih vijesti o ir Kanu? Vratio se u ove krajeve i dugo te vrebao. Sad je otiao jer je divlja postala rijetka. Hoe da te ubije. Vrlo dobro odgovori Mougli. Sve dok se on ne vrati, dolazite na stijenu, ti ili druga braa tako da mogu da vas vidim kad izlazim iz sela... A kad se, on vrati, saekaj me u jaruzi, kod drveta "dak" na sred doline. Ne treba da se sam zaletim u ralje ir Kana. Onda Mougli izabra sjenovito mjesto, oprui se i spavao je dok su bivoli oko njega pasli. Dunost uvara stoke u Indiji namijenjena je vrlo lijenim ljudima. Goveda se polako kreu i mljaskaju kad pasu i tako opet. A to se tie bivola, sa njima stvar drukije stoji: oni zagaze u movaru, zagnjure se jedan za drugim tako duboko da iznad mulja ostanu da vire samo njihove, kao porculan plave oi, pa tamo, bez rijei, ostaju nepokretni kao gromade. Jara treperi nad stijenjem i mali pastiri oekuju jastreba, samo jednoga, koji e zazvidati nad njihovim glavama: znaju onda da je to znak da neko umire, moda neko od njih ili neka krava, a onda e se jastreb ustrijemiti dolje to e najblii jastreb opaziti, pa e ga slijediti iako se nalazi na milje daleko, a za njim opet drugi, tako da e uskoro nad leom biti najmanje dvadeset izgladnjelih jastrebova koji su doletjeli ko zna odakle. A za to vrijeme obani spavaju, bdiju, pa se opet uspavaju; pletu korpice od prua, pa u njih stavljaju skakavce ili love zrikavce i natjeruju ih da se bore; niu u niske crvene i crne orahe iz dungle, gone gutera koji se grije na kamenu ili natjeruju zmiju da goni abu pored bare. Onda pjevaju duge, duge pjesme sa neobinim zapjevanjem na kraju reenice, pa im dan izgleda dui no mnogim drugim ljudima bilo gdje u svijetu. Poneki put od blata grade dvorac sa figuricama ljudi, konja, bivola izraenim takoe od blata, stavljaju im prutie u ruke, pa zamiljaju da su to kraljevi sa svojim vojskama ili bogovi koje treba oboavati. Onda se spusti vee pa djeaci sakupljaju stoku dozivajui je, bivoli se izvlae iz mulja sa takvim treskom kao da je puka opalila, pa opet u dugom nizu krenu preko sive visoravni da bi se vratili ka svjetlostima koje, tamo dolje, blistaju u selu. Mougli je svakog dana izgonio bivole do mulja i svakog dana je mogao da vidi leda Sivog Brata na milju i po od visoravni to je znailo da se ir Kan jo nije vratio i svakog dana je lijegao u travu oslukujui zvukove koji su romorili oko njega, sanjarei o starim danima provedenim u dungli. Da se negdje na obali Vaingunge, ak gore ir Kan okliznuo na svojoj hromoj api, Mougli bi mogao, u ta tiha jutra, da ga uje.
38

Konano, jednoga dana nije ugledao Sivog Brata na uobiajenom mjestu. On se nasmija i povede svoje bivole do jarka pod drvetom "dak" koje je sve bilo osuto crvenozlatnim cvjetovima. Tamo zatee Sivog Brata kome je svaka dlaka bila najeena. Krio se vie od mjesec dana da bi te zavarao. Prole noi siao je u polja sa Tabakijem i slijedio je tvoj topli trag. Mougli protrlja oi: Ne bojim se ir Kana, ali je Tabaki prevejan! Ne boj se, ree mu Sivi Brat oblizujui se jutros rano sreo sam Tabakija, sad sve to zna kazuje orlovima... Ali, sve mi je ispriao prije nego to sam mu slomio vrat... ir Kan namjerava da te veeras saeka kod seoske ograde... ekae samo tebe i nikog drugog. A sada spava u velikoj isuenoj jaruzi korita Vaingunge. Je li ta jeo danas ili e prazna stomaka loviti? upita Mougli. Jer, odgovor je znaio za njega ivot ili smrt. Jutros, u zoru ubio je... divljeg vepra... i pio je... Zar se ne sjea da ir Kan nije u stanju da trpi glad ak ni kad sprema osvetu. Oh, glupe li budale! Pa ni najgluplje dijete ne bi tako postupilo!... Jeo je i pio! I on sad oekuje da u ja saekati da se on probudi!... A sad, tano mi reci gdje on to gore spava? Kad bi nas bilo bar deset, mogli bismo ga udesiti dok spava. Ali ovi bivoli nee da napadnu ako sami ne nanjue, a ja ne znam njihov jezik. Kako bismo mogli da udesimo da nekako nanjue njegov trag? Niz Vaingungu je siao plivajui, odozgo, ba da bi izbjegao to da mu nanjuimo trag odgovori Sivi Brat. Mora da je to Tabakijeva zamisao! Ne bi on nikad bio u stanju da tako neto izmisli. Mougli je stajao zamiljen, sa prstom u ustima: Isueno korito Vaingunge... izbija na najmanje pola milje odavde. Mogao bih da se provuem kroz dunglu, da provedem krdo do ulaska u korito, a onda, silazei niz korito, da ga potjeram... ali on e pobjei na drugi kraj. Moramo da mu onemoguimo da pobjegne. Sivi Brate da li bi mogao da mi razbije krdo na dvoje? Sam ne bih mogao... poveo sam nekoga ko e mi pomoi, nekoga ko je ostario. Sivi Brat u nekoliko skokova odjuri do jedne jame. Onda se iz te jame pojavi velika siva glava koju je Mougli odmah prepoznao. Sav topli vazduh dungle zatreperio je kad je odjeknuo najoajniji krik... urlik vuka koji lovi usred bijela dana. Akela! Akela! radovao se Mougli tapui rukama. Trebalo je da se sjetim da e mi ti pomoi... Imaemo pune ruke posla! Presijeci mi krdo na dvoje, Akela. Na jednoj strani zadri krave i volove, a na drugoj nek budu bikovi i bivoli. Dva vuka pojurie odovud i odonud kao u igri, krdo se uznemiri, podie glave i razdvoji se u dvije skupine. S jedne strane krave su pravile krug oko teladi koju su gurale u sredinu, gledale su ljutito i mukale spremne, ako neki vuk napadne, da ga samelju nogama. S druge strane stajali su bikovi, struui ljutito nogama o tlo, ali ma kako da su impozantno izgledali, nisu bili tako opasni jer nisu morali da brane telad kao krave. Ni estorica ljudi ne bi bila u
39

stanju da tako podijele krdo. ta sad nareuje? Oni e pokuati da se opet spoje. Mougli skoi na plea Kami: Potjeraj bikove nalijevo, Akela. Sivi Brate, kad mi krenemo, zadri krave i potjeraj ih kroz jarugu. Dokle? upita Sivi Brat dahui i grizui krdo lijevo i desno. Sve dok ne zatvore izlaz tako da ir Kan ne moe da se provue povika Mougli. Dri ih tamo dok mi ne siemo. Pod pritiskom Akelinim bikovi krenue, a Sivi Brat zaustavi krave. Krave krenue na Sivog Brata, on se povlaio prema izlazu iz korita rijeke, dok je Akela gonio bikove nalijevo. Odlino! Jo jednom ovako i krenue dobrim pravcem... Odlino, Akela, odlino, Akela... Ali, ako samo jednog ugrize suvie, bikovi e se razljutiti... Huja! Ova hajka je bolja no da smo potjerali antilope. Nisi ni sanjao da ovi teretnjaci mogu tako da jure povika Mougli. Dosta... dosta sam lovio u svom ivotu dahtao je Akela u oblaku praine. Treba li da ih satjeram u dunglu? Da... tjeraj ih to bre! Rama je pobjesnio. Oh kad bih samo umio da mu objasnim ta elim! Bivoli sad krenue udesno i kao oluja grunue u ipraje. Ostali obani su, zadravi se kod svojih stada, posmatrali to na pola milje udaljeni, pa onda potrae put sela koliko su ih noge nosile viui da su bivoli pobjesnili i pobjegli. A Mouglijev plan je bio veoma jednostavan. On je namjeravao da penjui se zaobilaznim putem izbije na gornji izlaz korita, onda da kroz korito krene sa krdom i tako ir Kana priklijeti izmeu krda bivola i krda krava. Znao je da tigar, poto je jeo i pio, nee biti u stanju da se bori ili da se ispne uz obale korita. Zato je poeo glasom da smiruje bivole i Akela je, zaostajui sve vie, samo poneki put za njima jurnuo da ne bi zaostali. Na taj nain su napravili veliki krug kako bi do gornjeg kraja korita stigli neprimijeeni i ne bi prerano probudili ir Kana. Na kraju je Mougli uspio da sakupi preplaeno krdo na stazi koja se, obrasla u travu, naglo sputala u korito. Sa tog uzvienja je mogao da vidi preko vrhova drvea cijelu dolinu koja se pred njim pruala; ali Mougli je htio da osmotri izlaz iz jaruge, pa je sa zadovoljstvom utvrdio da su se obale zavravale stjenovitim klancem koji je obrastao u lozu i lijane tako da e tigru onemoguiti da se tuda izvue. Pusti ih neka odahnu, Akela doviknu Mougli vuku diui ruku. Jo mu nisu nanjuili trag. Nek se odmore. Sad je vrijeme da se javimo ir Kanu. Uhvatili smo zvijer u klopku. Mougli akama oklopi usta pa zavika u jarugu a to je zazvualo kao da vie kroz neki tunel pa su se odjeci razlijegali od stijene do stijene. Poslije izvjesnog vremena zau se iz dubine korita sanjivo zijevanje sitog tigra koji se probudio: Ko me zove? javi se tigar.
40

Jedan divan paun poletje iz jaruge lupajui krilima i krijetei. Zovem te ja, Mougli... kradljive stoke, vrijeme je da doe na Stijenu Savjeta! A sad dolje... goni ih dolje, Akela!... Dolje, pojuri Rama, dolje! Krdo je naas oklijevalo na ivici jaruge, ali se onda oglasi Akela svojim lovakim zovom, pa se bivoli otisnue dolje jedan za drugim, kao da je jurnula lokomotiva, a ispod njihovih nogu je prtalo kamenje i pijesak. Kad su ve krenuli, nisu mogli da se zaustave sve dok nisu stigli do dna korita. Rama tek tada nanjui trag ir Kana i bijesno zafrkta. Ah! Ah! vikao je Mougli sa njegovih plea. Sad zna! Bujica crnih rogova i uagrenih oiju stutila se niz jarugu kao kad stijene krenu za vrijeme poplava. Slabiji bivoli zadravali su se sa strane drei se puzavica. Sad su znali ta ih dolje oekuje znala je to ta bujica kojoj se nijedan tigar ne bi smio da suprotstavi. ir Kan je prvo zauo tutanj kopita. Digao se i pokuao da se, onako teak, uspne uz obale. Ali, obale su bile pune stjenovitih iljaka, pa je morao da odustane; onako teak od jela i vode koju je popio, ali spreman da bitku samo po cijenu ivota izgubi. Krdo se na izlazu iz uske jaruge sad stutilo u blatite iz koga je ir Kan ranije iziao. Odozdo, s drugog izlaza iz korita zauo se odgovor krava i teladi. Mougli je sad dobro vidio tigra kako se okree (u takvom beznadnom poloaju tigru je ipak bolje odgovaralo da se prvo susretne sa bikovima nego sa kravama i teladima). Ali onda se Rama spotae, die se opet i pojuri za krdom koje je nadiralo. Tako su jurili do izlaza iz jaruge gdje se sudarie sa drugim dijelom krda, ubadajui se rogovima, frkui i trupkajui, dok su slabiji bikovi u ovoj trci gubili tle pod nogama. Bio je to, po Mouglijevoj ocjeni, najpovoljniji trenutak. On skoi sa Rominih plea i tapom poe da sreuje krdo. Pouri, Akela! Zaustavi ih! Odvoj ih dok se ne pobiju... Vodi ih, Akela... Hai... Rama! Hai! Hai! Hai! Djeco moja... Polako, hajde polako... gotovo je! Akela i Sivi Brat jurili su oko krda ujedajui tu i tamo, pa u asu kad je izgledalo da e krdo opet krenuti uzbrdo Mougli je uspio da zaustavi Ramu, pa se i drugi bivoli za njim zaustavie. Za ir Kana nije vie trebalo da se brine. Bio je mrtav i ve su doletjeli jastrebovi. Brao, uginuo je kao pas ree Mougli i potrai no koji je uvijek nosio objeen na traci oko vrata otkako je ivio meu ljudima. Ali ne bi ga upotrijebio za tuu... Valah! Stii e njegova koa na Stijenu Savjeta. A sad hajdemo na posao. Djeak koji je odrastao meu ljudima nikad ne bi bio u stanju da odere tigra dugog preko deset stapa, ali Mougli je znao bolje no iko kako prilijee koa na zvijeri i kako je treba skinuti. U svakom sluaju to je teak posao, pa je to Mouglija zadralo due dok su ga vuci posmatrali isplaenih jezika i pomagali mu da vue, kad je bilo potrebno. Iznenada jedna ruka se spusti na Mouglijeva ramena, pa Mougli podie oi i ugleda nad sobom Buldea sa starom pukom. Djeca su u selu ispriala kako su se bikovi nadali u trk i Buldeo se odmah spremio da kazni Mouglija to nije uvao krdo. Vuci se razbjeae im su ugledali ovjeka. Kakve su to gluposti? ljutito poe Buldeo. I ti misli da moe sam da odere
41

tigra!... Gdje su ga bivoli ubili? Gle, pa to je onaj hromi tigar za iju je glavu raspisana nagrada od sto rupija... Dobro, dobro prei emo preko toga kako si slabo uvao goveda, a moda u ti dati i jednu rupiju za nagradu kad odnesem kou u Kanivaru. On se mai u dep i izvue kresivo, sae se da spali brkove ir Kana. Jer, veina lovaca spali odmah brkove tigra kako ih njegov duh ne bi progonio. Hm! promrmlja Mougli i poe da sijee kou na jednoj api. Znai, ti namjerava da odnese kou u Kanivaru, da tamo dobije nagradu i meni da da moda jednu rupiju? Eh, vidjeemo, ja imam druge raune. Ej, stare, skloni tu vatru! Kako ti to razgovara sa voom lovaca u selu? Srea i glupost tvojih bivola pomogli su ti da se domogne ovog plijena. I to to je tigar bio sit: inae bi sad bio na dvadeset milja odavde. Ti ak ne umije ni da ga odere kako treba, mali prosjae, i ja bih trebalo tebi da kaem: "Nemoj mu sagorjeti brkove". Mougli neu ti dati nijednu anu kao nagradu nego u te kazniti i to e ti biti sve. Ostavi to! Tako mi bika kojim sam otkupljen, ote se Mougliju zar treba da gubim vrijeme u brbljanju sa jednini starim majmunom? Ovamo, Akela! Ovaj mi ovjek dosauje. Buldeo je bio jo nagnut nad ir Kanom kad se iznenada prevrnu u travu, a iznad sebe ugleda sivog vuka, a Mougli nastavi da dere kou kao da je sam samcat u cijeloj Indiji. Da, ima pravo govorio je kroz zube Mougli. Ti si na kraju u pravu, Buldeo! Zaista mi nikad nee dati nijednu anu nagrade!... Ne zna ti za stari sukob izmeu mene i hromog tigra... radi se o jednoj staroj svai... iz koje sam ja izaao kao pobjednik. Da bismo bili pravedni prema Buldeu, potrebno je rei da bi, da se sve ovo desilo deset godina ranije, i te kako stupio u borbu sa vukom: ali, ovako, kad vuk slua nareenja jednog djeaka i to djeaka koji je imao neprilika sa tigrom koji jede ljude, onda se ne radi o obinom vuku. Mora da je po srijedi neka maija, neka arolija njegove vrste, mislio je Buldeo, i teko da e mu amajlija koju je nosio o vratu tu moi da pomogne. Zato se primirio i ekao svakog trenutka da ugleda kako se Mougli pretvara u tigra: Maharada! Veliki Kralju! aputao je on prepadnut. ta je? upita ga Mougli ne prekidajui posao. Ja sam star ovjek. Mislio sam da si ti obian mali pastir. Mogu li da se dignem i da odem ili e me tvoj sluga raskomadati? Dii se i odlazi s mirom!... Samo, drugi put nemoj raunati na moj plijen... Ostavi ga, Akela. Buldeo se die i otetura to je bre mogao u selo. Svaki as se osvrtao da vidi da li se Mougli nije pretvorio u neko udovite. im je stigao, ispriao je o arolijama i vradbinama, to je kod svetenika izazvalo ozbiljnu zabrinutost. Mougli je nastavio svoj posao, ali dan se ve bliio kraju kad je uz pomo vukova skinuo sjajno krzno s mrtvog tigra. Sad ovo treba da sakrijemo i da se vratimo bivolima. Pomozi mi da ih sakupim, Akela. Sakupljeno krdo krenulo je kroz izmaglicu ka selu. Na prilazu selu Mougli ugleda
42

svjetiljke i u zvonjavu na zvoniku hrama i trube od velikih koljki. Izgledalo je da je pola sela izalo do ograde. Mora da me saekuju zato to sam ubio ir Kana! mislio je Mougli. Ali gomila kamenja poletje oko njegovih uiju i on zau seljake kako viu: Vjetac! Vuji sin! Duh iz dungle! Odlazi jer e te svetenik pretvoriti u tvoje staro bie vuka. Pucaj, Buldeo, pucaj! Odjeknu pucanj iz stare puke i jedan mali bik pade teko pogoen. Evo, jo jedna arolija! povikae seljaci. Moe da izbjegne metak... Gle, Buldeo, pogodio si svog bivola. ta je to? pitao se Mougli zaprepaten dok su ga i dalje zasipali kamenjem. Gle, isti su kao i opor, ta tvoja braa ljudi! ree Akela. Jer ako se ne varam, ovi momci govore o tome da hoe da te ubiju. Vue! Mali vue! Odlazi vikao je svetenik maui svetom granom biljke "tulz". Zar opet? Istjerali su me zato to sam ovjek, a sad me tjeraju zato to sam vuk. Hajdemo, Akela! Jedna ena istra prema krdu koje je dolazilo, plaui. Bila je to Mesua: O, sine moj, sine! Kau da si vjetac jer moe da mijenja oblija. Znam da to nije istina, ali ti idi jer e te inae ubiti. Buldeo je priao da si arobnjak, ali ja znam da si ti htio da osveti smrt moga Natua. Vrati se, Mesua! vikala je gomila. Vrati se jer emo te zasuti kamenjem. Mougli poe da se smije, ali zlobno i podrugljivo, jedan kamen ga je pogodio ba u usta: Vrati se, bre, Mesua. I to je jedna od onih smijenih pria koje prepriavam pod drvetom kad se sputa no. Dobro je ako sam naplatio ivot tvog sina. Zbogom i vrati se to bre jer u na njih poslati krdo bre no to se nadaju. A ja nisam vjetac, Mesua. Zbogom! A sad pomozi mi, Akela. Vrati krdo. Bivole nije trebalo mnogo natjerivati da se vrate u selo. im je Akela zaurlao, oni nagrnue kroz ogradu razbijajui gomilu na lijevo i desno. Prebrojte ih! doviknuo im je podrugljivo Mougli. Moda sam jednoga ukrao. Dobro ih prebrojte jer neu vie biti pastir na vaim panjacima. Zbogom, djeco ljudi, i zahvalite Mesui to neu natjerati vukove u vae sokake. On se okrete i krenu sa starim vukom. Gledao je u zvijezde i osjetio da je srean. Ne moram vie da spavam u njihovim klopkama, Akela. Uzeemo ir Kanovu kou i otii emo... Ne, neemo nanijeti nikakvo zlo selu jer je Mesua bila dobra prema meni. Kad je mjesec izaao i poplavio mlijenom svjetlou visoravan, seljaci su, zaprepateni, vidjeli kako Mougli odlazi, u pratnji dva vuka i sa tovarom na glavi, vujim skokom koji kao vatra prodire milje. Opet su zvonili zvonima i duvali u trube od koljki. Mesua je plakala, a Buldeo je raspredao svoj doivljaj iz dungle dodajui i to da je vuk stajao na dvije noge i govorio kao ovjek. Mjesec je ve zalazio kad su Mougli i dva vuka stigli do breuljka Savjeta. Pohitae do
43

brloga majke Vuice. Izgnali su me iz ljudskog opora, majko! poali se Mougli. Ali, vraam se sa koom ir Kana: odrao sam rije. Majka Vuica izae sa vuiima iz peine i oi joj se zacaklie kad ugleda kou. Rekla sam mu onog dana kad se ramenima i glavom zaglavio u ovoj peini traei tvoj ivot, mala abo... rekla sam mu da e lovac biti ulovljen. Dobro si to uradio. Dobro si uradio, mali brate! javi se dubok glas iz ipraja. Bili smo tako usamljeni bez tebe u dungli. I Bagira dojuri do Mouglijevih nogu. Zajedno su se popeli na Stijenu Savjeta. Mougli rairi krzno po ravnom kamenu na kome je nekada Akela sjedio i uvrsti ga sa etiri bambusova klina. Onda se Akela isprui po krznu i zaurla stari zov Savjeta: "Gledajte, o dobro gledajte vuci!" isto onako kao to je urlao one noi kad je Mougli prvi put donesen. Otkako je smijenjen Akela, opor je bio ostao bez voe, lovei i borei se svak za sebe. Ali svi, po obiaju, odgovorie na zov: neki su postali hromi jer su upali u zamke, drugi su vukli noge jer ih je pogodilo zrno, neki su bili bolesni od uge jer su jeli nezdravu hranu, a mnogih vie nije bilo. Oni koji su preivjeli dooe na Stijenu Savjeta i ugledae tamo zebrastu kou ir Kana, prostrtu na kamenu i ogromne ape koje su mlitavo visile. Gledajte, o, dobro gledajte, vukovi! Jesam li odrao rije? pitao ih je Mougli. Vukovi su zavijali: "Jesi, jesi". Jedan meu njima, sav iaran oiljcima, zaurlao je: O, Akela, vodi nas ponovo ti. I ti, ovjekovo mladune i ti nas vodi: dosta nam je bezakonja, hoemo opet da postanemo Slobodan Narod. Ne, preo je Bagira ne treba. ta e biti ako opet poblesavite? Nisu vas bez razloga nazvali Slobodnim Narodom. Vi ste se borili za slobodu i ona vam pripada. Sad je pojedite, o, vuci! I opor ljudi i opor vukova su me odbacili odgovori Mougli. Zato u loviti sam u dungli. Mi emo loviti s tobom! javie se etiri vuia. Mougli se die i ode. Od toga dana sam je lovio u dungli sa etiri vueta. Ali nije dugo ostao sam jer je poslije nekoliko godina sasvim odrastao i oenio se. Ali to je pria za odrasle. MOUGLIJEVA PJESMA koju je pjevao na Stijeni Savjeta kad je igrao na koi ir Kana, Evo Mouglijeve pjesme ja, Mougli je pjevam Neka zna Dungla ta sam uinio: ir Kan se hvalio da e ubiti da e ubiti U sumrak, kraj ograde ubie Mouglija-abu
44

A on je jeo i pio. Nek' se dobro napio! ir Kane, kada e opet piti? Spavaj i sanjaj o svome plijenu. Sad sam na panjacima. Doi, Sivi Brate! I ti Same doi, goniemo noas tu krupnu zvijer! Gonite velike bivale, i telad modrooku I one uarenih oiju, Gonite velike bivale, i telad modrooku. Spava li jo, ir Kane ? O dii se, dii! Evo me, dolazim, a za mnom krdo bikova. Rama, kralj bikova nestrpljivo kopa nogom. Recite mi, vode Vaingunge, gdje se skriva ir Kan? Nije on Iki da se skrije u rupu, niti je paun Mor da moe da poleti. Nije ni Mang, slijepi mi, da se objesi o granu, O, sitno bambusovo iblje, recite, gdje se skrio? Au! Evo ga. Ahuu! Evo ga. Sad je pod Raminim kopitama. Dii se i ubij! Evo ti divljai! Slomi vrat bikovima! Tiina. On spava. Neemo ga probuditi Jer snaga mu je silna. Jastrebi su se slegli da vide mrtvog ir Kana. I crni mravi dooe da ga vide. I svi se skupie ovdje u njegovu ast. Alala! ime da se ogrnem? Jastrebi e primijetiti da sam sasvim nag. I stid e me biti ovako doi pred ljude. Posudi mi svoje krzno, ir Kane. Posudi mi svoju arenu odjeu Da mogu da idem na Stijenu Savjeta. Jer, tako mi bika kojim sam otkupljen, Dao sam jednu zakletvu Malu jednu zakletvu. I samo mi tvoja odjea Za ovu zakletvu treba. Sa noem u ruci, noem kojim se ljudi slue, Noem pravoga lovca, Sageu se da uzmem ono to mi pripada. O, vode Vaingunge, ir Kan mi poklanja odjeu
45

Jer me iskreno voli. Vuci, ti, Sivi Brate! Vuci i ti, Akela! Teka je velika koa ir Kana. A opor ljudi se ljuti. Bacaju kamenje i viu kao djeca. Krvarim iz usta. Dozvolite mi da odem! A sad kroz no, kroz toplu no, Pojurite sa mnom, brao. Ostavimo svjetla u selu i krenimo prema niskom mjesecu. O, vode Vaingunge, opor ljudski me izagnao. A nita zlo im nisam dosad uinio. Bojali su se mene. A zato? opore vuji, i ti si me izagnao. Dungla se zatvara preda mnom I seoske kapije takode. A zato? Kao to Mang leti izmeu zvijeri i ptica, Tako u i ja letjeti izmeu sela i dungle. A zato? Igram na koi ir Kana, ali srce mi je tuno. Kamenice iz sela pozlijedile su mi usta. Sad mi je srce vedrije jer sam se vratio u dunglu. A zato? U meni se bore dvije stvari Kao kad se zmije u proljee bore. I voda tee iz oiju, pa ipak, ja se smijem. A zato? U meni ive dva Mouglija, A pod nogama gazim kou ir Kana. Nek cijela dungla sazna da sam ubio ir Kana. Gledajte, o, dobro gledajte, vukovi! Ahae! Srce mi je tuno, a ni sam ne znam zato.

BIJELA FOKA Spavaj, moje malo, no nas naputa,

46

i crne su vode, to se u danu zelene. Iznad grebena mjesec nas trai u gnijezdu peina u kojima umi more. Gdje talas miluje talas, tu nai svoje gnijezdo i tu odmori tijelo, ti moj mali plivau! Nek te ni vjetar ni oluja ne bude i ne ranjavaju dok spava tako mirno u naruju Ijuljukavih talasa. (Fokina uspavanka) Ovo to u vam sad ispriati desilo se prije nekoliko godina u mjestu koje se zove Novastona, sjeveroistono od ostrva Svetog Pavla, daleko, daleko u Beringovom moru. Priu mi je ispriao Limerin, zimski cari kad ga je vjetar zanio na paroborod koji je plovio u Japan. Ja sam ga sklonio u svoju kabinu, hranio ga i grijao dva dana dok se nije toliko oporavio da je mogao da se vrati na svoje ostrvo. Limerin je inae zanimljiva ptiica koja zna mnogo istinitih pria. U Novastonu ne dolazi niko ko ne mora, tako da su jedina stvorenja koja tamo uvijek ive foke. U ljeto dolaze na ostrvo u stotinama i stotinama hiljada iz sivog Ledenog mora, jer Novastona, vie no ma koje drugo mjesto na svijetu, fokama prua sve to im treba. Morski Lovac je to dobro znao i svakog je proljea, ma gdje da se nalazio, plivajui kretao kao torpiljer pravo na Novastonu gdje je prvi mjesec obavezno utroio na to da se bije sa drugovima oko udobnog mjesta u stijenju, to blie moru. Morski Lovac je imao petnaest godina: bila je to siva, krupna foka ije je krzno na pleima bilo dugo gotovo kao griva i imao je duge, otre zube. Kad bi se digao na prednja peraja, bio je najmanje etiri stope visok, a da je neko smio da ga vae, naao bi da u njemu ima bar sedam dobrih livara (tristo pedeset kilograma). Tijelo mu je sve iarano oiljcima iz mnogih sukoba, ali ga to nije ometalo da i dalje bude spreman na svaku borbu. Okretao je glavu malo u stranu kao da se bojao da pogleda neprijatelju pravo u lice; ali je iznenada glavu ispravljao da bi zube mogao vrsto da zabije u vrat foke sa kojom se bori, pa neka ova proba da se izvue ako moe, jer joj Morski Lovac sigurno u tome nije pomagao. Ali, pobijeenu foku Morski Lovac nikada nije napadao, jer to nije bilo u skladu sa Zakonom Obale. Sve to je on traio, bilo je mjesto pored mora da bi tamo mogao da smjesti svoju porodicu. Ali, kako je svakog proljea tu bilo etrdeset hiljada drugih foka koje su isto to eljele, zavijanje, zvidanje, rikanje i jecanje razlijegalo se irom cijele obale. Na breuljku koji se zove Hainsonov Vis moglo se zatei na tri i po milje unaokolo tle pokriveno fokama koje se tuku, a more je bilo kao posuto takama u cijelom zaljevu od glava foka koje su hitale prema obali da se upuste u borbu. Borile su se u pliaku i na pijesku, na bazaltnim stijenama, izglaanim od mora, borile su se na kamenju gdje su smjetale svoje potomstvo, jer su i foke bile isto tako glupe i nesposobne za ivot kao i ljudi. Njihove ene nisu dolazile na ostrvo prije kraja maja ili poetka juna jer nisu eljele da budu raskomadane, a mlade foke od dvije ili tri godine, koje jo nisu zasnovale porodicu, probijale su se po pola milje dublje na kopno, provlaei se
47

preko zavaenih ratnika, pa su se tamo rasporeene kao vojska igrale u dinama i unitavale svaki, pa i najmanji trag zelenila. Zvali su ih "holuiki" neenje a takvih je na Novastoni bilo bar dvije ili tri stotine hiljada. Jednog proljea Morski Lovac je upravo bio zavrio svoju etrdeset i petu bitku kad je Matka, njegova ena, slatka i glatka Matka umiljatih oiju isplovila iz mora. On je dohvati za vrat, grubo je dotjera do osvojenog tla i izgrdi je: Zakasnila si po obiaju! Gdje si to dosad bila? Morski Lovac nije nita jeo po etiri puna mjeseca koliko je provodio na obali, zato je valjda i njegovo raspoloenje bilo tako ravo. Matka je bila i suvie razumna da bi prihvatila ovakav nain razgovora, pogleda oko sebe i zaguguta: Divno! Opet si osvojio nae staro mjesto! Naravno da sam osvojio! odgovori Morski Lovac. Pogledaj me! Ona vidje da je njegovo tijelo sve izranjavljeno, krvario je na vie mjesta, jedno oko mu je bilo napola zatvoreno, a bokovi gotovo u raspadanju. Ah, ti mukarci, ti mukarci! uzdahnu Matka hladei se zadnjim perajima. Zar ne moete postati razumni i svoja mjesta obezbijediti na miran nain? Imam utisak da si se borio sa Ubicom (krvoednom ajkulom). Od polovice maja stalno sam bio u borbi. Ove godine obala je toliko naseljena da je to prava sramota. Sreo sam bar stotinu foka sa Lukanona koje su traile logu. Ne razumijem zato nisu ostale na svojoj obali? esto razmiljam o tome da li bi bilo bolje da se smjestimo na Vidrinom Ostrvu umjesto da se guramo na ovoj pretrpanoj obali ree Matka. Uh! Samo "holuiki" idu na Vidrino Ostrvo. Rekli bi da smo kukavice. Treba da vodimo rauna o svom ugledu, draga moja. Morski Lovac s ponosom uvue glavu meu plea kao da e na trenutak da zaspe, ali jednim okom je budno motrio da li se nee, negdje u blizini, pojaviti prilika za borbu. Sad, kad su se sve foke sa svojim enkama smjestile na kopno, njihova galama se razlijegala na milje uokolo tako da bi zagluila i najsnaniju oluju. Najskromnije ocjenjujui na obali je bilo oko milion foka, starih foka, majki, dojenadi i holuikija i sve se to tuklo, valjalo, blejalo, grebalo i igralo izlazei iz mora i svrstavalo se u ete i bataljone pokrivajui svaku stopu zemlje dokle je oko moglo da vidi, a onda se tako svrstano tuklo u izmaglici. Jer, na Novastoni gotovo uvijek ima magle sem kad izgrije sunce, pa na tom prostoru sve bljesne u bisernim i duginim bojama. Kotik, Matkino mladune, rodilo se upravo u sred te guve. Izgledalo je kao da je sastavljeno samo od glave i ramena, sa plavim oima boje mora, kao to izgledaju sve male foke. Ali, bilo je neeg neobinog u boji njegove koe to je njegovu majku ponukalo da izblie osmotri. Morski Love, ree ona kad je osmotrila bebu izgleda da e nae mladune biti bijelo! Do sto koljki i suvih rakova! zagrmi Morski Lovac nikad jo na svijetu nisam
48

vidio bijelu foku. Ja nisam za to kriva ree Matka. Eto, sad e biti jedna bijela foka. Onda ona poe da pjeva polaganu pjesmu koju sve majke foke pjevaju svojoj djeci: Ne plivaj dok ne napuni est mjeseci jer e te talasi zgaziti. Ljetne oluje i strane ajkule opasnost su za male foke. Opasne su za male foke, malo moje, najopasnije od svega to moe da bude. Zato se brkaj i jaaj, pa se nee izgubiti, slobodno dijete velikoga mora! Naravno, mladune nije razumjelo nita od ovih rijei. Ono je puzalo i brkalo se pored svoje majke i nauilo je da osmatra teren kad se njegov otac borio sa nekom drugom fokom riui i valjajui se po uglaanim stijenama. Matka je odlazila na puinu da potrai hranu tako da je mladune jelo samo svaki drugi dan. Ali je zato jelo za etvoro i vidjelo se na njemu da napreduje. Prvo to je mala foka nauila bilo je da zna da otpuzi to dublje na kopno. Tamo je srela na desetine hiljada tako malih foka kao to je i ona bila, pa su se tamo igrali kao psii, umorili se i zaspali na svijetlom pijesku i onda se opet igrali. Stare foke se nisu mijeale u njihovu igru, a holuiki su se drali svoga podruja, tako da su bebe mogle da se igraju do mile volje. Kad se Matka vraala iz morskih dubina gdje je lovila, ila je pravo na mjesto gdje su se male foke igrale, pa je kao ovca jagnje dozivala svoje mladune, sve dok ne bi ula kako Kotik bleji. Onda bi krenula prema njemu najkraim putem pomaui se perajima i obarajui mlade foke. I uvijek je tako bilo po stotinjak majki koje su se vraale iz lova i kretale do igralita obarajui male, a Matka je esto savjetovala Kotika: Sve dok se ne nae u prljavoj vodi i tamo ne dobije ugu, sve dok ti pijesak ne zae u ranu ili ogrebotinu i sve dok ne pliva u moru kad je bura, ovdje ti se nita zlo nee desiti. Male foke kao ni djeca ne znaju da plivaju, i nisu srene sve dok to ne naue. Prvi put kad je Kotik uao u more ponio ga je jedan talas, on izgubi tle pod sobom, velika glava mu potonu, a mala zadnja peraja rairie se u zraku, ba kao to mu je majka u pjesmi kazivala, i da ga sljedei talas nije izbacio na obalu, on bi se utopio. Poslije ovog dogaaja nauio je da ljekari u pliaku, nauio je da dopusti da ga pokrije pjena talasa koji dolazi, da se praaka u talasiima, ali je jednim okom uvijek motrio da se ne pojavi kakav veliki talas koji bi mogao da mu nanese zlo. Trebalo mu je pune dvije nedjelje da naui da se slui perajima i za sve to vrijeme on je as ulazio u more, as izlazio, zagrcnuo se, kaljao, trbuhom se otiskivao u more i iz mora na suvo, spavao je kao maka na pijesku, a onda se
49

opet bacao u more dok nije na kraju osjetio da se nalazi tamo gdje mu je mjesto. Moete zamisliti kakvo je divno vrijeme sad nastupilo za njega i njegove drugove: ronio je pod talasima, jahao na krijestima talasa, a onda se opet naao na kopnu sa treskom, dok se veliki talas prelijevao visoko na obalu. Radovao se to moe da se dri uspravno sjedei na repu i to moe da se eka po glavi kao to to rade stare foke ili da se igra "Ja sam kralj u ovom dvorcu", na stijenama obraslim morskom travom koje su izvirivale iz morske pjene. Ponekiput bi ugledao tanko peraje, peraje koje je liilo na peraje ajkule koje je promicalo na domak obale. Nauio je da je to peraje Ubice-ajkule, "Grampasa" koji jede male foke kad ih dohvati... Kotik je onda kao strijela bjeao na obalu, a peraje je polako odlazilo dalje kao da je tu sluajno zalutalo. Krajem oktobra foke su naputale ostrvo Svetog Pavla i kretale sa svojom porodicom ili sa svojim plemenom na puinu. Prestale su bitke oko igralita i samo je izgledalo da se jo holuiki igraju. Idue godine i ti e biti holuiki govorila je Matka Kotiku, a ove godine treba jo da naui kako da ulovi ribu. Njih dvoje krenue preko Pacifika i Matka je tad nauila Kotika kako da spava na leima, peraja stisnutih uz tijelo tako da mu samo nosi viri iz mora. Jer, nema ljepe kolijevke od ljuljkavih talasa Pacifika. A kad je Kotik osjetio ta to znai kad bridi koa, Matka mu je objasnila da je sad nauio ta to znai "dodir vode" i da to brienje dolazi otuda to koa sluti oluju, pa zato mora da uri i da se to prije skloni. Nee proi mnogo vremena, pa e nauiti gdje treba da pliva, a zasada emo ii tragom Morskog Praseta, jer je ono veoma mudro. itavo drutvo mladih morskih prasia plivalo je kroz talase i Kotik se pourio da ih pristigne. Kako znate kojim putem treba da krenete? pitao je zadihan. Vodi zakoluta bijelim oima i zaroni: Rep mi to govori, mladiu ree on. To je znak da za nama juri oluja. Pouri, pouri! Kad se nalazi s june strane Lijene Vode (time je rekao Ekvatora) i kad osjeti da ti bridi rep, to znai da je oluja pred tobom i da treba da krene na sjever. Pouri, voda mi nita dobro s ove strane ne govori. Bila je to jedna meu hiljadu stvari koje je Kotik nauio i svakog dana je uio sve vie i vie. Matka ga je nauila kako da lovi bakalare i morune na podvodnim sprudovima; kako da otrgne razne ivotinjice iz njihovih skrovita u stijenama meu koljkama; kako da se priblii potonulim laama na dubini od preko sto hvati, pa da onda hitro kao metak projuri kroz njihova vrata kao to to ine ribe; kako da igra na krijestama talasa dok se munje gone po nebu i kako da pristojno pozdravi perajem albatrosa tupog repa ili cijelu fregatu kad se sputa sa neba; kako da iskae po tri i etiri stope iznad morske povrine kao to to ine delfini, skupljajui uz tijelo peraje i podvijajui rep; kako da propusti ribe-letilice jer u njima nema niega sem kostiju, kako da dohvati bakalara i odere mu meso s ramena u brzini od deset hvati i da ne treba nikada da se zaustavlja da posmatra lae i brodove, a
50

pogotovo ne amac na vesla. Nije proteklo ni est punih mjeseci, a Kotik je znao tako rei sve, jer ono to jo nije bio nauio, bile su samo sitnice; a za sve to vrijeme nije se ni trenutka perajem oslonio na suvu zemlju. Jednog dana, dok se u polusnu ljuljukao u mlakoj vodi negdje na irini kod ostrva Huan Fernandez, osjetio je kako je sav klonuo i mlitav ba kao to ljudi osjete u nogama "proljetni zamor", pa se sjetio divnog pijeska na obali Novastone sedam hiljada milja udaljene, sjetio se igara sa prijateljima, mirisa morskih trava, vike foka i njihovih borbi. Tog asa okrenuo je ka sjeveru, plivajui to je bre mogao, sretao je uz put na desetine svojih drugova koji su plovili u istom pravcu i koji su ga pozdravljali: Zdravo, Kotik! Ove godine smo holuiki, igraemo igru vatre u pliacima Lukanona i valjaemo se po svjeoj travi. Nego, otkud ti takva odjea? Jer Kotikovo krzno je bilo gotovo sasvim bijelo pa, ma koliko da je bio ponosan na njega, on odgovori: Plivajte bre! Kosti me bole od enje za kopnom! Eto, tako su opet stigli na obalu na kojoj su roeni i ve su iz daljine uli oeve kako se bore u magli. Te noi je Kotik prvi put igrao igru vatre sa mladini fokama. More je u ljetne noi prepuno vatre, sve od Novastone do Lukanona tako da svaka foka kad pliva za sobom ostavlja brazdu kao da gori ulje i vrca plamen kad iskae iz mora, a talasi se lome u fosforescentnim prugama i vrtlozima. Mlade foke su se ispele do kopna holuikija, skotrljale su se u uvale obrasle u mlade trave i priale su ta su sve doivjele dok su plovile morem. Priale su o Pacifiku kao to bi aci priali o nekoj umi u kojoj su brali ljenike, pa kad bi neko mogao da razumije njihov govor mogao bi, kad se vrati kui, da napravi takvu geografsku kartu okeana kakvu jo nikad dosad niko nije vidio. Holuiki koji su ve imali tri ili etiri godine sjurili su se niz Hainsonov Vis viui: Mjesta za nas, balavci! More je duboko i vi ne znate ta se sve u njemu krije, ekajte dok obiete Rt... Hej, mali, gdje si nabavio tu odjeu? Nisam je nabavio, odgovorio je Kotik sama mi je izrasla. I, ba kad je htio da se obori na svog sagovornika, iza jedne dine pojavie se dva ovjeka crne kose, irokih crvenih lica, pa Kotik, koji do tada nije vidio ovjeka, zalaja i obori glavu. Holuiki se povukoe nekoliko metara, a onda se zaustavie buljei glupo u ljude. Jedan od ove dvojice bio je Kerik Buterin glavom, voa lovaca na foke na ostrvu, a drugi je bio Patalamon, njegov sin. Poli su iz sela koje se nalazilo na otprilike pola milje od igralita i sad su razmiljali koje foke da odaberu da gone na klanice jer foke mogu da se gone kao ovce, a tamo ih prerade u krznene kapute. Oh, pogledaj! povika Patalamon. Eno jedne bijele foke! Kerik Buterin poblijedi iako se to teko moglo da zapazi jer mu je koa bila zamrljana od ulja i dima, a bio je Aleuanin, to znai da Aleuani ba nisu jako njegovani. On poe da apue neku molitvu.
51

 Ne diraj ga, Patalamone. Otkako sam ja iv nikad nisam uo da postoji bijela foka. Moda je to duh staroga Zaharova koji je zalutao prole godine, pod nanosima vjetra. Neu joj prii odgovori Patalamon. To donosi nesreu... Zar zaista mislite da se to stari Zaharov vraa? Duan sam mu za galebova jaja. Ne gledaj je ree mu Kerik. Pokupi ove etvorogodinjake. Trebalo bi ih danas odrati dvije stotine, ali tek je poetak sezone i oni ljudi su novi na poslu. Bie i stotinu dosta. Pouri! Patalamon poe da udara kao kastanjetama parom suvih fokinih pleki. Jedno stado foka holuikija zaustavi se i poe da frke. On im se priblii. Foke se sad pokrenue i Kerik ih potjera kao stado dublje na kopno, tako da su se odvojile od svojih drugova. Stotine i stotine foka gledale su kako odvode ove, ali su one nastavile da se igraju kao da se nita nije dogodilo. Jedino je Kotik poeo da se raspituje, ali nijedan od njegovih drugova nije znao da mu odgovori iako su ljudi, tako, odvodili foke po punih est nedjelja, pa i po dva mjeseca svake godine. Idem za njima ree Kotik. Gotovo da su mu oi ispale od napora da ih sustigne. Bijela foka nas slijedi povika Patalamon, prvi put jedna foka kree sama na klanicu. Ne osvri se! ree mu Kerik. Sad sam ubijeen da je duh Zaharova!... Moram o tome obavijestiti svetenika. Put do klanice nije bio dui od pola milje, ali bilo je potrebno preko as jer Kerik nije smio da goni suvie brzo foke zato to se, ako su pregrijane, njihovo krzno raspada kad se dere. Zato su ili polako, preli su vrat Morskog Lava i proli pored Vebsterove kue dok nisu stigli do solita koje foke sa obale nisu mogle da vide. Kotik je iao za njima, zadihan i uzbuen. Vjerovao je da je stigao na kraj svijeta, ali krici sa igralita, koji su odzvanjali za njim, bili su glasni kao jeka voza u tunelu. Onda Kerik sjede na mahovinu, izvue veliki sat i pusti stado da se odmori tridesetak minuta... a Kotik je mogao da oslune kako se kapljice magle kotrljaju sa njegove kape. Onda se pribliie desetorica ili dvanaestorica ljudi, svaki naoruan motkom od gvoa koja je bila duga tri ili etiri stope. Kerik im pokaza dvije ili tri foke koje su bile izgriene u igri sa svojim drugovima ili koje su se bile pregrijale, pa im ljudi prioe i odgurnue ih u stranu svojim nogama obuvenim u teke cipele od moreve koe. Kerik im onda ree: Hajde! I ljudi poee da ubijaju foke to su bre mogli. Poslije deset minuta Kotik vie nije mogao da prepozna svoje prijatelje, jer je njihova koa, od nosa do zadnjih peraja bila odrana i baena na tle, na gomilu. Bilo je to za Kotika dovoljno. On se okrete i u galopu krenu natrag foke mogu da jure u galopu iako ne dugo prema moru, a brii su mu se nakostrijeili od uasa. Kod Vrata Morskog Lava gdje zasjedaju morski lavovi na obali, on skoi, s perajima preko
52

glave, u hladnu vodu i poe da se njie tuno uzdiui: ta je? grubo ga upita jedan morski lav. Jer, morski lavovi se po pravilu ne mijeaju sa drugima. Skunij! Oenj skunij! sam sam, tako sam sam! vikao je Kotik. Hoe da pobiju sve holuiki na svim obalama! Morski lav obori oi. Glupost! ree on. Pa tvoji prijatelji galame vie no ikad. Mora biti da si vidio starog Kerika kako raiava jednu grupu, pa on ve trideset godina to radi! Uasno! ponavljao je Kotik uranjajui u jedan talas tako da je jedva uspostavio ravnoteu uz pomo peraja koje je pokrenuo na tri centimetra pred jednom pukotinom u stijeni. Gle! Nisi to loe izveo, s obzirom da si jednogodinjak primijeti morski lav koji je vaio za dobrog plivaa. Naravno, ja smatram da je sa vaeg stanovita to loe, ali kako vi, ostale foke, iz godine u godinu uvijek dolazite ovamo, ljudi su to primijetili, pa kad ve ne moete da pronaete ostrvo na koje ljudi ne dolaze, uvijek e vas ubijati. Postoji li tako ostrvo? upita ga Kotik. Poltuse (velike ribe) slijedim ve dvadeset godina, ali ne bih sa sigurnou mogao rei da sam vidio takvo ostrvo. Ali, sluaj.... izgleda da zna da slua kad stariji govore... zato ne ode na ostrvo Valrusa, mora, i tamo ne porazgovara sa Morskim arobnjakom? Moda ti on moe ta rei. Samo nemoj toliko juriti. Put je dalek, est milja pa bih, da sam na tvom mjestu, prvo se dobro odmorio na suvom i pripremio se. Kotik je posluao savjet. Kad se vratio na svoju obalu, iziao je na kopno, odrijemao pola sata drhui pri tom kao to ine foke. Onda krenu put Ostrva Valrusa, malog stjenovitog ostrvceta, sasvim na sjeveru od Novastone, ostrvceta koje je sve razueno u jezike i prepuno galebovih gnijezda, gdje morevi sami ive. Iziao je na kopno pored Morskog arobnjaka, starog runog mora, dugih zubi, mora sa Sjevernog Pacifika koji se grubo ponaa i dok spava kao to je inio u tom trenutku svoje zadnje peraje kupa u pliaku. Probudi se! zalaja Kotik, jer su galebovi dizali stranu graju. Ah, oh! Hmfff. ta je? upita Morski arobnjak. On udari mora koji je leao do njega, a ovaj opet onoga do sebe dok se svi nisu probudili upuujui poglede na sve strane sem na onu na koju je trebalo da pogledaju. Hej, ja sam to! javi se Kotik iz pliaka gdje je izgledao kao mali, bijeli pu. Gle, pa nek me... oderu! iznenadi se Morski arobnjak. Svi pogledae u Kotika kao to bi ve drutvo starije gospode, dremljivih staraca, moglo da gleda u malog djeaka. Kotik zaista vie nije elio da uje ma ta o deranju, dosta mu je ve bilo toga, pa zato odmah zajauka: Postoji li neko mjesto na koje mogu da idu foke, a da ljudi tamo ne dolaze? Gubi se i trai odgovori mu Morski arobnjak sklapajui oi. Zar ne vidi da smo u velikom poslu. Onda se Kotik kao delfin prevrnu u vazduhu i povika iz sve snage:
53

 Vi izjelice koljki! Izjelice koljki! Izjelice! On je znao da Morski arobnjak nikada dotad nije pojeo nijednu ribu nego se hranio koljkama i algama iako je nastojao da ga smatraju opasnim. Naravno, bila je to divna prilika za sve morske ptice koje jedva ekaju priliku da se pokau kako su nevaspitane, da prihvate ovaj krik, pa, kao to mi je Limerin ispriao, nije proteklo ni pet minuta, a galama je bila tolika da se ni puani metak na ostrvu ne bi uo. Sve stanovnitvo ostrvceta je krialo i pijukalo: Izjelica koljki! Starik! a Morski arobnjak se valjao s boka na bok i lajao. Hoe li mi sad rei? upitao je ponovo Kotik gotovo bez daha. Idi i pitaj Morsku Kravu ree mu Morski arobnjak. Ako je jo iva, ona e ti rei. A kako da prepoznam Morsku Kravu kad je sretnem? upita Kotik prevrui se opet pri odlasku. U cijelom moru je to jedino stvorenje koje je runije od Morskog arobnjaka javi se jedan galeb i preletje pod samim nosom Morskog arobnjaka. Runija je i jo nepristojnija! Starik! Kotik se, opet plivajui, uputi na Novastonu ostavljajui za sobom galebe da krie. Shvatio je da niko nije pokazao ni najmanje razumijevanja za njegov skromni zahtjev da nae sigurno mjesto za foke. Rekli su mu da su ljudi oduvijek odvodili holuikije, da je to tako pa, ako sam ne eli da gleda strane stvari, nije trebalo da ide do klanice. Ali, nijedna druga foka nije do tada jo vidjela kako se ubija i u tome je bila razlika izmeu njega i njegovih prijatelja. A osim toga Kotik je bio bijela foka. Potrebno je rekao mu je stari Morski Lovac kad je saznao za doivljaje svoga sina da poraste i da postane jaka foka kao to ti je otac i da osnuje igralite na obali: onda e te ostaviti na miru. Za pet godina od danas moi e da se bori sam. Pa i slatka Matka, njegova majka, rekla mu je: Nee nikada moi da izbjegne ubijanje. Idi, igraj se u moru, Kotik! I Kotik ode da igra igru vatre iako mu je srce bilo jako tuno. Te jeseni napustio je obalu im je to bilo mogue i sam je krenuo na put jer je u glavi nosio neprekidno jednu misao. Htio je da pronae Morsku Kravu, ako takvo stvorenje postoji u dubinama mora i onda e otkriti mirno ostrvo sa lijepim pjeanim obalama koje e sluiti samo fokama i na koje ljudi nikad nee doi. Neumorno je sam ispitivao Okean od sjevera do juga Pacifika, plovei i po tri stotine milja za dvadeset i etiri sata. Mnogo toga je doivio i nemogue nam je o svemu tome da priamo; zna se da je utekao jednoj pjegavoj ajkuli, pa jednoj Plavokosoj, i jednom Ubici; sretao je mnoge razbojnike koji lutaju morima i mnoge uglaane velike ribe, ogromne skerletne koljke i one pjegave koje po stotinu godina ne maknu s mjesta i time se die. Ali nije naiao na Morsku Kravu ni na ostrvo koje bi mu se svidjelo. Ako je naiao na obalu koja je bila dobra i tvrda, sa zgodnim uvalama u kojima bi foke mogle da se igraju, onda je u daljini odmah ugledao i dim nekog kitolovca koji je kuvao riblje ulje, a Kotik je znao ta
54

to znai. A na drugom mjestu, opet, mogao je da vidi kako su foke dole na ostrvo, a onda su ih tamo pobili; tako se Kotik uvjerio da se ljudi uvijek vraaju na ono mjesto koje jednom otkriju. Onda je neko vrijeme putovao sa jednim tuporepim albatrosom koji mu je preporuio ostrvo Kergulen jer je to ostrvo mira i tiine, ali kad je Kotik tamo stigao, umalo to nije stradao na crnim, stranim grebenima, dok je oko njega tutnjalo sve od pucnjave gromova. Pa i kad je uspio da ispliva mogao je da zapazi da je ak i ovdje bilo igralite foka. A takva mjesta pokrivao je i na mnogim drugim ostrvima koje je posjetio. Limerin mu je nabrojao podug spisak jer je Kotik proveo pet sezona u potrazi, a svake godine odmarao se po etiri mjeseca na Novastoni gdje su se holuiki i dalje igrali i nisu imali ni pojma o njegovim istraivanjima. Stigao je ak do Galapagosa, tog stranog sasuenog ostrva ispod Ekvatora, pa mu se uinilo da e tamo izgorjeti od sunca. Iao je i do ostrva Buve i Krose, ak dolje do jednog ostrvceta kod Rta Dobre Nade. Ali ma gdje iao, svud je od stanovnika mora uo isto. Tano je da su foke stizale do ovih ostrva, ali ljudi su dolazili za njima i unitavali ih. Jednoga dana, kad je ve preplivao hiljade milja u vodama Tihog okeana i kad je stigao do mjesta koje se zove Rt Korientes (a to je bilo kad se vraao sa ostrva Gau), na jednoj stijeni je zatekao stotinjak foka koje su mu ponovile da ljudi dolaze ak i tu. To je doprinijelo da izgubi svaku nadu, pa je obiao rt i krenu natrag prema rodnoj obali. Ali, ba tada na povratku kui, pristao je na jedno ostrvo sve pod zelenim drveem i tu zatee jednu staru foku na umoru. Kotik je lovio za nju i uz put joj ispriao kako je razoaran. I, eto, sad se vraam na Novastonu, ree joj Kotik pa ako me sa holuikima odvuku na klanicu, ta mogu! Ali, stara foka ga je ohrabrila: Pokuaj jo jednom da trai. Ja sam posljednja iz plemena Masafuera, a u danima kad su nas ljudi na stotine hiljada ubijali, na naoj obali je kruila legenda o jednoj bijeloj foki koja e, jednog dana, doi sa sjevernih obala i odvesti foke na sigurno mjesto. Ja sam suvie stara da to doekam, ali e to druge foke doivjeti. Zato ne gubi nadu! Kotik protrese brie (a bili su zaista lijepi) i ree: Ja sam ta jedina bijela foka, jedina roena na obalama, i ja sam jedina foka, bilo da sam crn ili bijel, koja je krenula u potragu za novim ostrvima. To mu povrati snagu. Kad se tog ljeta vratio na Novastonu, Matka, njegova majka, molila ga je da se oeni i da osnuje svoju porodicu jer vie nije pripadao holuikima i postao je pravi morski lovac, stekao je na ramenima bijelu kovrdavu grivu i postao je velik, jak i hrabar kao to mu je otac. Jo samo jedno ljeto rekao je majci. Sjetite se, majko, da sedmi talas najvie zapljusne obalu. udnom igrom sluaja naiao je na jednu mladu foku koja je, kao i on, smatrala da svoje vjenanje treba da odgodi za sljedeu godinu, pa je Kotik mogao s njom da igra Igru vatre sve du obala Lukanona, posljednje noi, pred odlazak na svoje posljednje krstarenje.
55

Ovaj put je okrenuo na zapad zato to je krenuo za velikim jatom riba, a trebalo mu je bar po stotinu livri riba dnevno da bi odrao kondiciju. Gonio ih je sve dok se nije umorio, onda se zavio u klupko i zaspao u ponorima dubokog mora koje zapljuskuje Bakarno ostrvo. Obalu je vrlo dobro poznavao pa kad se, nou, nasukao na postelju od meke morske trave, on ree: Hm, noas je oseka jaka! On se okrenu pod vodom, otvori polako oi i protegnu se. A onda hitro kao maka skoi jer je ugledao neka ogromna stvorenja koja su ljekarila u pliaku i vakala niti morske trave. Tako mi velikih Magelanovih Grebena promrmlja kroz brkove Kotik u morskim dubinama nisam naiao na ovakva udovita. Ko li je to? Nisu liili ni na koga, koga je poznavao: ni na moreve, ni na morske lavove, ni na foke, ni na medvjede ili kitove, ni na ajkule, ribe ili koljke. Ta stvorenja bila su duga oko dvadeset ili trideset stopa, nisu imali zadnja peraja nego repove kao lopate koje kao da su bile skrojene od morske koe. Glave su im bile strahovito smijene, a njihale su se oslanjajui se u moru na repove i stalno su sveano jedni druge pozdravljali miui prednjim perajima kao da imaju kratke, debele ruke. Ahem! pozdravi ih Kotik. Prijatno, gospodo! Velika stvorenja odgovorie klanjanjem i micanjem peraja, a nita nisu rekla. Kad su opet nastavili da pasu, Kotik je mogao da primijeti da im je gornja usna rasjeena i da moe da se rastvori jednu stopu iroko, a onda opet, kad uhvate morsku travu, skupe se. Tako su zahvatili travu i na svean nain vakali. udan nain jedenja! primijeti Kotik. Oni su se opet klanjali i to je Kotika ve nerviralo. Pa dobro, ree Kotik dosta ve sa tim stalnim mahanjem perajima. Vidim da znate lijepo da se klanjate, ali ne znam kako se zovete. Rasjeena usta su se i dalje pomicala, a zelenkaste oi kao staklene lopte stalno su se prevrtale, ali oni nisu nita odgovorili. Eh, ree im Kotik moram vam rei da ste najrunija stvorenja koje sam sreo, ak ste runiji i od Morskog arobnjaka... i loije ste vaspitani. U tom asu, kao da mu je munja sijevnula kroz mozak, on se prisjeti ta mu je doviknuo galeb kad je kao jednogodinjak bio na Ostrvu Mora, pa se zagnjuri u more: tano, naao je Morske Krave! A morske krave su i dalje mljaskale i pasle morsku travu, a Kotik je pokuao da im postavlja pitanja na svim jezicima koje je nauio tokom svojih dugih putovanja, jer i stanovnici mora govore na gotovo isto toliko jezika koliko i ljudi. Ali, morske krave nisu odgovarale, jer morske krave uopte ne znaju da govore. One u grlu imaju samo est umjesto sedam kostiju pa, kako kau stanovnici mora, to im smeta i zato ne mogu da govore ak ni sa bliskima. Ali, kao to znate, one u prednjim perajima imaju jedan zglavak vie, pa kad njima mau, znai da stvaraju udarce koji odgovaraju telegrafskim znacima.
56

Kad je svitalo, jedino je jo Kotikova griva virila iz mora, a strpljenje mu je otilo do vraga. A onda su morske krave pole veoma polagano na put i to prema sjeveru zaustavljajui se povremeno da neto jedna drugoj klanjajui se saopte, a Kotik je plivao za njima i razmiljao: Ovako glupa stvorenja bila bi do sada hiljadu puta unitena da ne poznaju neko sigurno ostrvo koje, kad je dobro za morske krave, mora biti dobro i za morske lovce... Ipak, bilo bi dobro da se malo poure. Za Kotika je ovo putovanje bilo dugo. Krda morskih krava nisu bila u stanju da dnevno prevale vie od etrdeset ili pedeset milja, zaustavljala su se nou da vau i plovila su du obale dok je Kotik plivao as iznad, as ispod, a as oko njih, ali nije nita saznao. S obzirom da su krenule na sjever zadravale su se svakih nekoliko asova da se posavjetuju tako da je Kotik gotovo od nestrpljenja pregrizao brkove, dok je doekao da one okrenu ka toplijim strujama. Onda je osjetio neto vie potovanja prema njima. Jedne noi prepustile su se da ih nosi blistavo more, da ih nosi kao morske oblutke i tada, prvi put otkako ih je upoznao, primijetio je da plivaju znatno bre. Kotik je poao za njima njihovom brzinom, a bio je iznenaen kad je otkrio da i one znaju da plivaju. Pole su prema grebenu na obali, grebenu u kome se nalazi jedan ponor, dubine od gotovo dvadeset hvati ispod povrine mora. Dugo, dugo je putovao kroz ponor tako da mu je ponestalo vazduha plivajui kroz taj dugi prolaz. Tako mi grive, ree on dohvatajui se svjeeg vazduha kad je stigao na kraj ponora zadihan i zamoren bilo je ovo dugo ronjenje, ali nije nekorisno. Morske krave su se zaustavile i sad su lijeno pasle na najljepim obalama koje je ikada u svom ivotu Kotik ugledao. Du obala prostirale su se od mora uglaane stijene, najljepe mjesto kakvo bi se moglo da poeli za igralite foka. Iza stijena se pruao divan pjeani prostor za igru, a bilo je i uvala za ples; i divne trave za valjukanje i dina niz koje se moglo kotrljati, a osim svih tih divota Kotik je po titranju vode, koje nikad ne vara Morskog Lovca, osjetio da ovdje ovjek nikad nije stigao. Prvo to je uradio bilo je da osmotri da li je tu ulov dobar; onda se otisnuo pored obale da izbroji prekrasna mala niska ostrvca upola skrivena u magli koja se rasprela. Sa sjeverne strane prostirao se niz sprudova i grebena i stijenja koji nikada lai ne bi dozvolili da se priblii vie od est milja do obale. Izmeu ostrva i kopna pruao se kanal duboke vode zatien grebenima, a neto dalje nalazio se otvor kroz koji se ulazilo u tunel. Evo nove Novastone, ree sam sebi Kotik ali je deset puta bolja. Izgleda da su morske krave manje glupe no to sam mislio. A ljudi, kad bi i doli ovamo ne bi mogli da se priblie zbog grebenja, a kad bi pokuali da priu laom, onda bi se nasukali na sprudove. Ako ima ma gdje neko sigurno mjesto u moru, to je ovo! Onda se sjetio foke koja ga eka u daljini ali, ma kako da se urio da se vrati na Novastonu, htio je da dobro ispita novo kopno da bi bio siguran da je sve saznao. Zaronio je i jednom zauvijek dobro osmotrio prolaz u tunel, pa onda krenu na jug. Niko sem morske krave ili foke ne bi posumnjao da postoji takvo kopno i kad je izaao van
57

grebena ak je i sam Kotik posumnjao da je zaista pronaao takvu obalu. Za povratak mu je bilo potrebno deset dana, s tim da vrijeme ne trai uzalud; kad je stigao do kopna zaobilazei Vrat Morskog Lava, prva osoba koju je ugledao bila je njegova foka. Po njegovim oima odmah je shvatila da je pronaao ostrvo koje je traio. Ali i holuiki i Morski Lovac, njegov otac, i sve ostale foke ismijavali su ga kad im je priao o svome otkriu, ak je jedna foka, njegova vrnjakinja, izjavila: Sve je to lijepo i dobro to si nam ispriao Kotik. Ali nee bogzna kako uspjeti u toj namjeri da nas preseli. Ne zaboravi da se mi ostali ve borimo za svoje porodice, a ti nisi ni poeo. Ti vie voli da se skita morima. Na te rijei ostale foke prsnue u smijeh, a mlada foka se klatila od zadovoljstva. Jer, ta mlada foka se upravo tog ljeta vjenala i bila je uvjerena da je to najpametnije to je mogla da uradi. Zato da se bijem uzalud kad nemam porodice? ree nato Kotik. Ja bih samo htio da vam pokaem sigurno mjesto. Zato da se borimo? Oh, ako ti je to teko, onda to otvoreno reci, nemam ta na to da dodam! odgovori foka posprdno riui. Hoe li sa mnom da se bori? Ako te pobijedim hoe li poi sa mnom? upita Kotik. to da ne, odgovori foka olako ako me pobijedi, ii u. Nije imala ni vremena da promijeni miljenje jer se ve Kotikova glava ustremila na nju i zubi se zabie u masni vrat protivnika. Onda se zarie u bokove, pa Kotik povue svog neprijatelja niz obalu, gurnu ga i obori. Onda se Kotik obrati ostalim fokama: Za vae dobro sam lutao posljednjih pet godina. Naao sam ostrvo na kome biste bili sigurni. Ali, izgleda da biste vi prije dozvolili da vam odsijeku glave nego to biste mi povjerovali. Pa, dobro, neemu u vas nauiti. uvajte se! Limerin mi je priao a Limerin je svake godine viao po deset hiljada foka kako se tuku da nikad u svom malom ivotu nije vidio nita slino onome to je Kotik uinio kad je navalio na igralita foka. Bacio se na najjau foku koja mu je bila pri ruci, zgrabio je za guu, davio je i tukao sve dok nije preklinjala za milost, a onda se bacio na drugu. Treba da znate da Kotik nikada nije postio po puna etiri mjeseca kao to su radile ostale odrasle foke svake godine. Njegova plovidba po puini odrala ga je u odlinoj kondiciji, a osim toga do tada se jo nikad nije tukao. Onako bijel, kovrdave grive naroguene od ljutine, uarenih oiju i blistavih zubi bio je neodoljivo lijep. Stari Morski Lovac, njegov otac, vidio ga je kako po pijesku vue stare foke kao da su sasvim nemone i mlade foke na sve strane, pa je poeo da vie: Moda je poludio, ali je najbolji borac na cijeloj obali. Ne napadaj svog oca, sine! On je na tvojoj strani! Na to Kotik odgovori rikom i stari Morski Lovac ue u bitku ljuljajui se, nakostrijeenih brkova, hukui kao lokomotiva dok su se Matka i mlada Kotikova
58

vjerenica vukle za njima da bi posmatrale prizor i mogle da se dive svojim mujacima. Bila je to velianstvena bitka jer su se i jedan i drugi tukli sve dotle dok se bar jedna foka usuivala da podigne glavu, pa kad ih vie nije bilo, oni su se sveano proetali obalom, jedan uz drugog, blejei. U noi, kad je polarna svjetlost poela da iskri i da igra u magli, Kotik se ispe na jednu golu stijenu i osmotri unitena igralita, ranjene i okrvavljene foke. Sad sam vas nauio pameti, jer niste nita drugo ni zasluili. Tako mi grive, ree stari Morski Lovac isprsivi se onako izboden ni ajkula Ubica ne bi ih bolje udesila... Sine, ponosim se tobom... i ne samo to, ja idem s tobom na tvoje ostrvo... ako ono zaista postoji. ujte vi, masni morski prasii! Ko e ii sa mnom do ponora Morskih Krava?... Odgovorite jer u vas nauiti pameti! zarika Kotik. Zau se mrmljanje slino nadiranju mora na svim krajevima obale. Ii emo s tobom odgovorie na hiljade umornih glasova. Ii emo sa Kotikom, Bijelom Fokom. Kotik uvue glavu u ramena, zamiri malo s ponosom. Vie nije bio onako bijel nego sav rumen od glave do repa. Ali ipak nije htio da pogleda ni jednu od svojih ozljeda. Nedjelju dana kasnije on i cijela njegova vojska (a bilo je tu gotovo deset hiljada holuikija i starih foka) krenue na sjever prema ponoru Morskih Krava. Kotik je bio na elu. One foke koje su ostale na Novastoni proglasie ih ludim. Ali, sljedeeg proljea kad su se sreli na sprudovima Pacifika, Kotikove foke su toliko priale o obali s druge strane tunela Morskih Krava, da su foke u sve veim i veim grupama naputale Novastonu. Naravno, nije to ilo veoma brzo jer foke vole da dobro razmisle ta je za, a ta protiv; ali, iz godine u godinu sve vie ih je sa Novastone, Lukanona i sa drugih igralita kretalo prema mirnim zatienim obalama gdje je Kotik po cijelo dugo ljeto mirno boravio, svakog ljeta sve vei i sve vei i sve jai, dok su se holuiki igrali oko njega u moru u koje nikad ovjek nije stigao. LUKANON (Ovo je pjesma iz dubina mora koju na ostrvu Svetog Pavla pjevaju sve foke kada se u ljeto vraaju na svoje obale. To je neka vrsta veoma tune himne foka) Sretoh svoje drugove u jutru (oh, tako sam star) Na mjestu gdje se o grebene s hukom razbija ljetna oluja. uo sam kako im pjesmu gui pjesma talasa Na obalama Lukanona odjekuje dva miliona glasova! "Pjesma divnih predjela pokraj slanih laguna, pjesma zaduvanih eta kad krenu dolje, niz dine, pjesma ponone igre to more pretvara u oganj Obale Lukanona prije no to dooe lovci!"
59

Sretoh svoje prijatelje u jutru (i nikad ih vie neu sresti!) Dooe i odoe u legijama od kojih se pomrila obala. Kroz pjenom proarano more, svud gdje dopiru glasi Pozdravljali smo one to dolaze i pjevali smo du obale, "Obale Lukanona zimsko ito je visoko rosni, kovrdavi liaji pokvaeni morskom maglom! Ravnine naih igralita, sjajni, izlizani i glatki! Obale Lukanona dom u kom smo se rodili!" Sreo sam svoje drugove u jutru, al rastureno, smrvljeno jato. Ljudi nas ubie u vodi i dotukoe na zemlji. Ljudi nas vuku do Slanita kao bezumne ovce, a mi ipak pjevamo o Lukanonu dok lovci jo ne dooe. "Okreni dolje, put Juga. Oh, Guverusko, idi! i priaj potkraljevima dubina istinu o naoj patnji: Jer uskoro, prazne kao jaja ajkule kad ih oluja izbaci ostae obale Lukanona i nee joj se sinovi vratiti!"

RIKI-TIKI-TAVI Crveno oko je smeuranu kou pred rupom U kojoj je nestala veoma glasno dozivala: Hodi da igra sa smru! Oko za oko, zub za zub! (uvaj se Nag) Kad jedan ugine, igra je svrena. (Biraj ta e, Nag). Krug po krug i vor za vor. (Bjei, sakrije se, Nag) Promaio si!... Pobjeuje smrt! (Izgubio si, Nag!) Ovo je pria o velikom ratu koji je Riki-Tiki-Tavi vodio sam samcat u kupatilu velikog bungalova u naselju Sigauli. Darzi, ptica-krojaica pomogla mu je, a isto tako i uundra, veliki pacov koji se ne usuuje da ide sredinom poda nego se unja du zidova, pomogao mu je savjetima. Ali, i pored toga bio je to za Riki-Tikija povelik posao. Riki je bio mungos. Po krznu i repu liio je na makicu, ali po obliku glave i naravi bio je vie na lasicu. Imao je crvenkaste oi, a takav mu je bio i vrh nosa; mogao je da se poee svuda po tijelu i to bilo kojom apom, bilo sprijeda ili straga, ve kako je bilo potrebno... Mogao je da rep rastrese, pa da izgleda kao etka za pranje flaa, a njegov
60

borbeni zov kad krene kroz visoku travu bio je: Riki-Tiki-tiki-tiki-k. Jednoga dana visoke vode ljetne poplave izvukle su ga iz krtinjaka gdje je ivio sa ocem i majkom i odnijele su ga niz jarak kojim je bio omeen drum, iako se on otimao svim silama. Naiao je na mali busen trave i zakaio se za njega sve dok nije izgubio svijest. Kad se povratio, zatekao se na toplom suncu, usred jednog puteljka u bati, uasno ubrljan, a uo je kako je neki djeak rekao: Gle, evo mrtvog mungosa. Hajde da ga sahranimo. Ne, rekla je majka uzeemo ga i staviemo ga da se osui. Moda nije mrtav. Odnijeli su ga u kuu i tamo je neki ovjek uhvatio Rikija kaiprstom i palcem i utvrdio da nije mrtav nego samo napola udavljen. Umotali su ga u pamuk, stavili ga pored tople, prijatne vatre i... Riki-Tiki je otvorio oice. A sad, rekao je taj ovjek (a to je bio neki Englez koji je tek zakupio ovaj bungalov) nemojte ga plaiti, pa emo vidjeti ta e uraditi. A najtee na svijetu bilo je uplaiti mungosa, jer je mungos, od glave do repa svim svojim biem naklonjen radoznalosti. Izreka koju svaka mungosova porodica usvaja glasi: "Potrai i nai", a Riki-Tiki je bio pravi mungos. Osmotrio je grumen pamuka, zakljuio da nije ukusno za jelo, protrao je oko stola, sjeo, dotjerao svoje krzno, poeao se i skoio na rame djeaka. Ne boj se, Tedi rekao je otac. Tako on sklapa prijateljstvo. Uf! kakilja me po vratu rekao je Tedi. Riki-Tiki je htio da vidi ta se nalazi izmeu kragne i vrata djeaka, naulio je ui i siao eui nosi. Boe, rekla je Tedijeva majka zar je to divlja ivotinja! Moda je tako pitom zato to smo bili dobri prema njemu. Svi mungosi su takvi odgovorio je njen mu. Ako ga Tedi ne bude vukao za rep i ne bude pokuavao da ga strpa u kavez, trkarae po kui po cijeli dan. Hajde da mu damo neto da jede. Dali su mu komadi sirovog mesa. Riki-Tiki je zakljuio da je to odlino i kad je pojeo, izaao je na verandu, izvalio se na sunce i rastresao krzno da se osui do koe. Ve se osjeao mnogo bolje. Bie ovdje mnogo tota zanimljivo mislio je a to ovi ljudi iz kue ne bi otkrili ni za cijeli svoj ivot. Ostau i istraivau. Sad je po cijele dane posveivao njukanju po kui. Gotovo da se udavio u kadi, zabio je nosi u mastionicu na stolu, oprio ga na aru ovjekove cigare i peo se na njegova koljena da otkrije kako se pie. Kad je padala no, jurio je u Tedijevu sobu da osmotri kako pale lampe na petrolej, a kad je Tedi legao u krevet i Riki-Tiki se popeo za njim. Ali bio je nemiran drug jer je tokom cijele noi morao da se die da odgovori na svaki uanj i da otkrije otkud dolazi. Kad su otac i majka dolazili da obiu svog sina, nalazili su Riki-Tikija budnog na njegovom jastuku. Nije mi drago da je on tu, rekla je Tedijeva majka, mogao bi da ugrize dijete.
61

 Nee on to uiniti odgovorio je otac. Dok je ova ivotinjica pored Tedija, on je bezbjedniji nego da je doga pored njega... Kad bi zmija ula u sobu... Ali, Tedijeva majka nije htjela ni da sanja o takvim strahotama. Rano izjutra Riki-Tiki je dolazio na doruak na verandu njiui se na Tedijevom ramenu: davali su mu bananu i malo kuvanog jajeta u ljusci, a on je dozvoljavao da ga uzimaju na krilo jer svaki dobro vaspitani mungos eli da kad-tad postane domai mungos i da moe da juri kroz sobe uzdu i poprijeko. Jer Riki-Tikijeva majka (koja je nekad davno ivjela u kui jednog generala u Sigauliju), dobro je poduila svog sina ta treba da uini ako ikad naie na bijele ljude. Onda je Riki-Tiki izaao u batu da vidi ta tamo ima novo. Bila je to velika, lijepa bata, napola obraena, puna grmova rua "Maral Niel" koji su veliki kao kiosci, bilo je stabala limunova i narandi, grmova bambusa i busenja visoke trave. Riki-Tiki obliza usne. Divno lovite zakljui on: Pri toj pomisli rep mu se nakostrijeio, pa je jurio gore-dolje i lijevo-desno po bati, njukao je svuda dok nije iz jednog trnovitog grma zauo plaljive glasove. Bio je to glas ptice Darzi i njegove enke. Sagradili su divno gnijezdo od dva velika lista koja su povezivali vlatima trave, a ispunili su ga pamukom i paperjem. Gnijezdo se ljuljalo, a oni su sjedili i plakali. ta vam je? upitao ih je Riki-Tiki. Veoma smo nesreni odgovorio je Darzi. Jue nam je iz gnijezda ispalo jedno mladune i Nag ga je progutao. Hm, ree na to Riki-Tiki to je zbilja alosno... Ja sam stranac ovdje i jo se ne snalazim. Ko je to Nag? Umjesto odgovora Darzi i njegova enka se zavukoe u gnijezdo jer se iz trave, ispod grma zaulo siktanje... straan ledeni zvuk... koji natjera Riki-Tikija da odskoi dvije stope unazad. Onda, malo-pomalo, iz trave izroni glava sa klobukom zmije Nag, velike crne kobre koja je svojom duinom do kraja repa bila dobrih pet stopa dugaka. Kad je prvu treinu svog tijela uspravio nad zemljom, zaustavio se i poe da se klati slijeva nadesno kao to se na vjetru ljulja maslaak i pogleda Riki-Tikija svojim zlim, zmijskim oima koje ne mijenjaju izraz bilo da ta misle. Pita ko je Nag? ree zmija. Ja sam Nag. Velik Bog Brama oznaio je cijeli na rod jer je jedna kobra svojim klobukom zatitila Bramu od sunca kad je zaspao... Pogledaj me i dri! Nag isprui svoj klobuk i Riki-Tiki ugleda na njegovim leima znak naoarke, koji lii na kopu. Zaista se za trenutak uplaio; ali nemogue je da se mungos due plai, pa mada RikiTiki do tada nije sreo nikada ivu kobru, majka ga je hranila mrtvim kobrama, pa je znao da je najvei dogaaj u ivotu odraslog mungosa da se bori sa zmijama i da ih pojede. I Nag je to znao i u dnu svog ledenog srca se bojao. Pa dobro, ree Riki-Tiki, a rep mu se ponovo nakostrijei bio ti oznaen ili ne,
62

zar ti misli da ima pravo da jede male ptiice koje ispadnu iz gnijezda? Nag se zamisli, a posmatrao je svaki ma i najmanji pokret iza Riki-Tikija u travi. Znao je da pojava mungosa u bati znai kad-tad smrt za zmije i njihov porod. Zato je htio da skrene panju Riki-Tikija na neto drugo. Zato on malo obori glavu i izvi je. Hajde da razgovaramo ree Nag... Vi mnogo jedete jaja. Zato mi ne bismo jeli ptice? Iza tebe!... Pogledaj iza sebe! zapjeva Darzi. Riki-Tiki je bio toliko vjet da je znao da ne treba da gubi vrijeme osvrui se. Zato on odskoi u zrak to je vie mogao, a ispod njega prosikta glava Nagaine, nevaljale Nagove ene. Za vrijeme razgovora ona se provukla iza Riki-Tikija u namjeri da ga dohvati. RikiTiki je zauo njeno siktanje kad je promaila udarac. Tano je da ju je ugrizao, ali ne dovoljno, pa je odskoio da ga udarac ne bi dohvatio, a Nagaina je ostala ljuta i okrvavljena. Nevaljali, nevaljali Darzi! povikao je Nag. On se izdie uvis to je vie mogao da bi se dohvatio gnijezda usred trnovitog grma. Ali, Darzi je gnijezdo sagradio izvan dohvata zmija, pa se gnijezdo samo malo zaljuljalo. Riki-Tiki je osjetio kako mu se oi zacrvenie i zaarie (kad se mungosu zacrvene oi znai da je veoma ljut), sjeo je na rep i zadnje ape kao mali kengur, gledao je svud oko sebe i osvetniki zacvokotao zubiima. Ali Nag i Nagaina su se izgubili u travi. Kad zmija propusti prvi udarac ona niim ne pokazuje ta namjerava poslije toga da uini. Riki-Tiki nije htio da ih trai jer nije bio siguran da bi mogao da izae na kraj sa dvije zmije odjednom. Zato on skakuui krenu prema pijeskom posutom puteljku blizu kue i tamo sjede da razmisli. Radilo se o jednom ozbiljnom poslu. Ako itate stare knjige sa priama iz prirode, saznali ste da mungos, ako ga zmija u borbi ugrize, zna da pronae svoju travu koja e ga izlijeiti. To nije istina. Pobjeda se sastoji u tome da mungos ima hitro oko i brze noge zmija se bori udarcem, a mungos skokom pa kako nijedno oko nije dovoljno hitro da moe osmotriti pokret zmijske glave, nije dovoljno samo poznavati neku ljekovitu travu. Riki-Tiki je znao da je on jo mlad mungos i bilo mu je dovoljno to je ovaj put uspio da izbjegne udarac zmije iza lea. Stekao je tako povjerenje sam u sebe i dok je Tedi trkom silazio niz puteljak, Riki-Tiki se spremio za maenje. Ali, ba kad se Tedi sageo, neto se pokrenu u praini i neki tanuan glas ree: uvajte se, ja sam Smrt! To je rekao Karait, siuna smea zmijica, boje pijeska koja se poistovjeti sa prainom. Njen ujed je isto toliko opasan koliko i ujed kobre. Ali, Karait je opet tako mali da ne obraaju na njega panju iako mnogo zla zna da nanese. Riki-Tikijeve oi se opet zacrvenjee i on zaigra pred Karaitom ljuljajui se u hodu kako su ga u porodici nauili. Izgledalo je to dosta smijeno, ali to kretanje je tako uravnoteeno da moe u svakom asu da se pokrene u pravcu u kome god eli. To, u stvari, daje prednost pri susretu sa zmijom. Riki-Tiki nije bio svjestan da se upustio sad u mnogo
63

opasniju igru nego to je bila ona sa Nagom: Karait je veoma malen i moe brzo da se okrene, pa ako ga Riki odmah ne ugrize za glavu, ovaj e mu vratiti udarac u oko ili u usta. Riki to nije znao; oi su mu bile strano crvene i spremao se na skok iz to pogodnijeg poloaja. Karait poskoi. Riki skoi u stranu i pokua da se baci na njega, ali dok je on mrdnuo ramenom, mala runa glava sive boje kao praina nadvi se nad njim pratei svaki njegov pokret. Tedi povika u kuu: Pourite da vidite! Na mungos hoe da ubije zmiju! Riki-Tiki je uo kako je Tedijeva majka vrisnula dok je otac jurnuo napolje sa tapom. U meuvremenu Karait nije dobro procijenio svoj pokret, pa se prebacio predaleko naprijed. Riki-Tiki je to iskoristio, bacio se zmiji na lea, stegao joj glavu apama i ugrizao je za potiljak to je vie mogao i onda se prevrnuo. Ujed je paralisao Karaita i Riki-Tiki je upravo htio da ga pojede poev od repa kao to je to obiaj u njegovoj porodici, kad se prisjetio da suvie dobar obrok uini mungosa tromim, a moe jo da mu zatreba i snage i vjetine i treba da ostane mlad. Zato ode u prainu da se okupa pod ricinusovim grmom dok je Tedijev otac udarao tapom po Karaitovom leu. to li to radi? pomislio je Riki-Tiki kad sam ja to ve uradio. Onda ga je Tedijeva majka uzela iz praine i stegla ga u naruju plaui od radosti to je spasao Tedija sigurne smrti. I Tedijev otac mu je bio zahvalan, a Tedi je sve to zaueno posmatrao. Riki-Tikiju je bilo zabavno da se to posmatra iako nije razumio o emu se radi. Tedijeva majka mogla je isto tako da zagrli i Tedija to se igrao u praini. Sve u svemu za Riki-Tikiju je to bilo veoma zabavno. Te veeri, Riki-Tiki se etao izmeu aa na stolu i mogao je da pojede tri puta vie no obino, ali nije mogao iz misli da istisne Naga i Nagainu, pa ma koliko da ga je Tedijeva majka milovala, bilo mu je to prijatno isto kao to je bilo prijatno sjedjeti na Tedijevom ramenu, ali oi mu se opet iznenada zacrvenie i on se oglasi svojim zovom: Rik-tik-tikitiki-k! Tedi ga je poveo na spavanje i htio je da Riki-Tiki spava pod njegovom bradom. RikiTiki je bio odlino vaspitan i nikad ga ne bi ogrebao ili ugrizao. Ali, im je Tedi zaspao, on krenu na noni obilazak kue, pa, iznenada se u mraku sudari sa uundrom, pacovom koji se unjao du zida. uundra je alosna mala ivotinja. On plae i jadikuje cijelu no jer se ne usuuje da istri na sred sobe, a nikako da se na to odlui. Nemojte me ubiti ree uundra plaui kad ga je sreo. Riki-Tiki, nemojte me ubiti! ta ti pada na pamet? Zar e lovac na zmije ubijati pacove? odgovori mu prezrivo Riki-Tiki. Oni koji ubijaju zmije nastradae od zmija odgovori jo plaljivije uundra. Zar mogu da budem siguran da nee jedne noi Nag od mene pomisliti da ste to vi? Nema opasnosti ree mu Riki-Tiki jer Nag ivi u bati, a ti tamo ne izlazi.
64

 Moj roak uao mi je priao... poe uundra. Onda zastade. ta ti je priao? Psst! Nag je svuda prisutan, Riki-Tiki. Trebalo bi da razgovarate sa uom u bati. Nisam s njim razgovarao... Dakle, reci mi ti. Bre uundra jer u te ugristi! uundra sjede i zaplaka a suze su mu tekle niz lice i brkove. Ja sam jadno i bijedno stvorenje grcao je on. Ne usuujem se da istrim na sred sobe... Pst... ne treba nita da vam govorim. Zar ne ujete, Riki-Tiki?. Riki-Tiki nauli ui. U kui je bila mrtva tiina, ali mu se uinilo ipak da uje neko pretiho krckanje... tako tih um kao kad divlja pela mili po prozorskom oknu... suvo trljanje zmijskih krljuti o ciglu. To je ili Nag ili Nagaina zakljui on. Bie da ulaze kroz cijevi u kupatilu... Ima pravo uundra, trebalo je da govorim sa uom. On sad jurnu u Tedijevo kupatilo, ali tamo nikog nije vidio. Onda jurnu u kupatilo Tedijevih roditelja. Na dnu glatkog zida bila je izvaena jedna cigla da bi voda mogla da otie i upravo u asu kad je Riki-Tiki uao u kupatilo, uo je kako iza kade, napolju, iza zida na mjeseini Nag i Nagaina apuu: Kad kua bude prazna, govorila je Nagaina svom muu i on e otii, onda emo mi biti gospodari u bati. Ui polako i sjeti se da prvo treba ugristi ovjeka koji je ubio Karaita. Onda se vrati i reci mi ta je bilo, pa emo zajedno poi u lov na Riki-Tikija. Da li si sigurna da emo neto postii time ako ubijemo ljude? pitao je Nag. Postii emo sve. Kad niko ne bude stanovao u bungalovu, zar emo u bati imati mungosa? Dok je bungalov nenaseljen, mi smo kralj i kraljica u bati. I, nemoj da zaboravlja da su naa jaja poloena u gredice sa lubenicama... i da e ve sutra, moda... naa djeca traiti prostor i bie im potreban mir. Nisam se toga sjetio odgovori Nag. Idem, ali mislim da je nepotrebno da odmah zatim lovimo Riki-Tikija. Ubiu ovjeka i enu, i dijete ako budem mogao i izvui u se tiho. Bie bungalov onda prazan i Riki-Tiki e sam otii. Riki-Tiki je sav zadrhtao od bijesa i mrnje kad je sve ovo uo. Onda je ugledao Nagovu glavu, a za njom i pet stopa njegovog hladnog, krljutima obloenog tijela. Iako je bio veoma ljut, prepao se prilino kad je vidio punu duinu kobrinu. Nag se ispravi, podie glavu i osmotri kupatilo. Kroz mrak je Riki-Tiki mogao da vidi kako mu sijevaju oi. Ako ga sad ubijem ovdje, Nagaina e to odmah saznati. A ako ga doekam na otvorenom prostoru, dajem mu prednost... ta da radim? razmiljao je Riki-Tiki. Nag je krenuo kroz kupatilo i Riki-Tiki je uo kako Nag pije iz velikog bokala iz kog se punila kada. Nije to loe ree Zmija. Kad je ubijao Karaita, ovjek je imao tap. Moda ga ima i sad. Zato u ga priekati do jutra... Nagaina... uje li me? Ovdje u, u svjeem prostoru saekati jutro. Izvana nije dopro nikakav odgovor tako da Riki-Tiki zakljui da je Nagaina otila, Nag se sloi, sve prsten po prsten oko Bokala, a i Riki-Tiki se pritaji kao smrt.
65

Poslije otprilike as vremena on poe ispruati mii po mii na putu ka bokalu. Nag je zaspao, pa je Riki-Tiki mogao da vidi njegova ogromna lea, razmiljajui koje mjesto je najbolje da prvo zagrize. Ako mu pri prvom skoku ne slomijem kimu, pomislio je Riki-Tiki on e moi jo da se bori, ako bude mogao da se bori... o, Riki! Posmatrao je zadebljanje ispod vrata, nie klobuka: to opet nije bilo zgodno mjesto za njegove zubie, a opet, da ugrize kod repa, to bi znailo da samo razjari Naga. Treba da napadnem glavu, on zakljui i to glavu ispod klobuka. I kad tu uhvatim, ne smijem vie da pustim. Onda Riki-Tiki skoi. Glava zmijina nalazila se malo udaljeno od klobuka, ispod drke; kad je Riki sklopio zube, upro se leima o zid zemljanog bokala i tako je lake mogao da pritisne glavu zmije. Osim toga tako je dobio na vremenu, pa je nastojao da to to bolje iskoristi. Onda je poelo bacakanje tamo-amo, gore-dolje. Kao kad pseto hoe da se otrese pacova, bacanje lijevo-desno i u krug po podu; ali njegove oi su bile crvene, on se dobro drao dok se ogromno zmijino tijelo vitlalo po podu tako da je oborilo nekoliko predmeta u banji, oborilo je kutiju za sapun, etku i sve je to odzvanjalo u prostoru kupatila. Riki se nije putao nego je vilice stezao to je jae mogao pa je, zbog asti svoje porodice volio da ga nau, ako je potrebno i mrtvog, ali stisnutih zubi na plijenu. Bio je sav oamuen, obesvijeen od udaraca, inilo mu se da se raspada na komadie, kad, iza njega odjeknu zvuk jak kao udar groma: uareni rafal onesvijesti ga, a krzno mu se osmudi. ovjek, probuen iza sna, opalio je iz dvije puke u Naga, upravo ispod klobuka. Riki-Tiki je, jo uvijek sklopljenih oiju, vrsto drao Naga iako je bio siguran da je mrtav. Ali glava se nije micala i ovjek ree diui ga: Pogledaj, Alisa, opet je pomogao mungos. Ovaj put spasao je nae ivote, Preblijedjela lica doe Tedijeva majka da vidi ta je ostalo od Naga, a Riki-Tiki se odunja do Tedijeve sobe gdje je ostatak noi proveo paljivo pregledajui svoje tijelo da utvrdi da li je zaista razbijen u etiri, pet komadia, kao to mu se inilo. Idueg jutra bio je jo sav ukruen, ali veoma zadovoljan svojim postupcima Jo treba da udesim Nagainu, a to e biti malo tee nego borba sa Nagom. A osim toga ko zna kad e se izlei jaja o kojima je govorila... Divota boja!... Treba da odem do Darzija, zakljui on. Prije doruka Riki-Tiki odjuri do trnovitog grma u kome je Darzi, najglasnije to je mogao, pjevao pjesmu pobjede. Novost o Nagovoj smrti ve je bila poznata u cijeloj bati jer je ista mrtvo zmijino tijelo bacio na ubrite. O, ti glupa loptice perja, pomisli Riki-Tiki zar je sad vrijeme za pjesmu? Nag je mrtav... mrtav... mrtav! pjevao je Darzi: Hrabri Riki-Tiki ga je dohvatio za glavu i nije ga ispustio. ovjek je donio tap koji puca i Nag se raspao na dvoje. Nee vie jesti moju mladunad! Da, to je tano, ali gdje je Nagaina? upita Riki-Tiki obazirui se unaokolo. Nagaina je pola u kupatilo Nagovim tragom da ga zovne, nastavio je pjesmu
66

Darzi a Nag je izaao na vrh tapa... ista ga je iznio na vrhu tapa i bacio na ubrite... Pjevajmo u slavu velikog Riki-Tikija crvenog oka! Darzi opet napuni guu vazduhom i nastavi pjesmu. Kad bih mogao da se popnem do tvog gnijezda, svu bih ti ptiad pobacao napolje! rekao je Riki-Tiki. Sve u svoje vrijeme. Vi ste u svom gnijezdu, na sigurnom mjestu, ali za mene rat jo traje. Molim vas zato da za trenutak uutite, Darzi! Za ljubav velikog, lijepog Riki-Tikija prestau odgovori Darzi. O emu se radi, o, ti ubico stranog Naga? Po trei put te pitam, gdje je Nagaina? Na ubritu, kod konjunice, oplakuje Nagovu sudbinu... Slavan je Riki-Tiki, neroj bijelih zuba. Do vraga s mojim bijelim zubima. Jesi li ikad uo gdje krije svoja jaja? Meu lubenicama, na kraju, pored zida, na onom mjestu gdje sunce grije po cijeli dan. Ima ve nekoliko nedjelja kako ih je tamo sakrila. I ti nisi smatrao za potrebno da mi to ranije kae? Kae, na kraju, pored zida? Riki-Tiki... Nee valjda pojesti njena jaja? Pojesti ih neu, ne... Darzi, ako ima i zrno pameti, odletjee do konjunice, napravie se kao da ti je slomljeno krilo i dozvolie Nagaini da te goni do ovog grma. A ja u za to vrijeme otii meu lubenice. Ako odem sad ona bi me vidjela. Darzi nije ba bio naroito bistar, u stvari izgleda da mu je i mozak obrastao perjem, jer je mogao samo jednu misao da sauva. Znao je da e se Nagainina djeca izlei iz jaja, kao i njegova, ali u prvi mah nije mu se uinilo pravednim da ih treba unititi. Sreom, njegova ena je bila razumnija, pa je znala da kobrina jaja znae poetak malih kobri, zato ona odletje iz gnijezda, a ostavi Darzija da on grije ptiice i da nastavi pjesmu o mrtvom Nagu. U neku ruku moglo bi se rei da je Darzi bio slian ljudima. enka je letjela oko ubrita ispred nosaNagaine i alila se: Oh, slomila sam krilo!... Djeak iz kue bacio je kamen i slomio mi krilo. Pri tom je letjela jadno i alosno. Nagaina podie glavu i zasikta: Ti si obavijestila Riki-Tikija da hou da ga ubijem. Prema tome, ravo si izabrala kome da se poali. Ali ipak ona kroz prainu krenu prema ptici. Djeak mi je slomio krilo udarcem kamena opet je enka Darzijeva zajaukala. Pa dobro, moda e se utjeiti time to e kad uskoro bude mrtva, saznati da sam se obraunala s djeakom. Od jutros moj mu lei mrtav na ubritu. Ali, jo prije nego to padne no i djeak e tako mirno leati u kui... emu ta urba?... Sigurna sam da u te uloviti... Glupao mala, pogledaj me! Darzijeva ena je bila suvie pametna, a da bi posluala savjet. Jer, ako ptije oi jednom susretnu oi zmije, pticu obuzme takav strah da vie ne moe da se pomakne. Darzijeva ena je jadikujui letuckala i dalje, ali ne odvajajui se mnogo od zemlje, pa se Nagaina pourila za njom.
67

Riki-Tiki je uo kad su krenule puteljkom koji je vodio od konjunice i jurnuo je to je prije mogao do drugog kraja gredica sa lubenicama, sve do zida. Tamo, u toploj leji, ispod lubenica naao je, briljivo sakrivena, dvadeset i pet jaja velikih gotovo kao kokoija iz Bantama, ali sa bjeliastom koom umjesto ljuske. Nisam doao dan prerano zakljui on. Jer ve je mogao da opazi pod koom svijene male kobre, a znao je da od trenutka kad se oslobode, svaka od njih moe da ubije ovjeka isto tako kao i mungosa. Jednim pokretom odgrizao je jajima vrkove, dar-dar, nastojei da pri tom ubije i male kobre, a s vremena na vrijeme ponovo je pretresao leju da vidi da nije koje jaje propustio. Na kraju ostadoe jo tri jajeta, pa se Riki-Tiki poe smijati, ali zau glas Darzijeve ene ba nad sobom: Riki-Tiki uniti dva jaja i istra iz bate sa lubenicama sa treim jajetom u zubima i pouri prema verandi to su ga noge bre nosile. Tamo su sjedili Tedi i njegova majka i otac, dorukujui. Ali, Riki-Tiki je odmah primijetio da oni ne jedu. Bili su kao skamenjeni, a lica su im bila strahovito blijeda. Nagaina, podvijena na asuri pored Tedijeve stolice na udaljenosti koja joj omoguuje da u svakom asu ugrize golu Tedijevu nogu, ljuljala se tamo-amo pjevajui svoju pjesmu pobjede. Sine ovjeka koji je ubio Naga, itala je ona ne mii se... Jo nisam spremna... ekaj malo... Ne miite se nijedno od vas! Ako se pomaknete, napau vas... a ako se ne pomaknete opet u vas napasti... Oh, ti bezumni to si ubio moga Naga! Tedijeve oi bile su prikovane za oca, a sve to je otac mogao da uradi, bilo je da apne: Ne mii se, Tedi... Ne treba se micati... Tedi, budi miran. U tom asu doao je RikiTiki i povikao: Okreni se, Nagaino, okreni se i uvaj se! Sve u svoje vrijeme odgovorila je ona ne miui pogled. Obraunau se s tobom malo kasnije. A sad pogledaj svoje prijatelje, Riki-Tiki. Nepomini su i blijedi... Oamueni su... Ne smiju da se maknu... a ako se priblii ma i jedan korak, napau! Bolje ti je da ode da obie svoja jaja, u bati sa lubenicama, pored zida ree joj na to Riki. Hajde, pogledaj! Velika zmija se napola okrenu i ugleda na podu verande jaje. Ah!... ah! Daj mi ga! ree ona. Riki-Tiki je drao jaje vrsto meu apama, a oi su mu postajale sve crvenije. Koja je tvoja cijena za zmijino jaje? Cijena za jednu malu kobru?... Za jednog kralja kobri?... Za posljednjeg od posljednjih iz tvog roda? Mravi su napali sve ostale, tamo na zemlji gdje rastu lubenice. Nagaina zaigra, sama na sebi, zaboravljajui sve ostalo pri pomisli na jedino jaje, a Riki-Tiki je ugledao kako se u tom asu ispruila duga ruka Tedijevog oca, kako je dohvatila Tedija za rame i izdigla ga na sto, iznad olja sa ajem toliko visoko da ga
68

Nagaina ne bi mogla dohvatiti. Pokradena! Pokradena! Pokradena! Rik-tk-k! zatekta Riki-Tiki pobjedonosno. Sad je djeak spaen, a ja... ja sam ugrizao Naga ispod klobuka prole noi u kupatilu. Onda poe da skae sa sve etiri ape, ali glavu nije odvajao visoko od poda. Bacao me na sve strane, ali nije uspio da me ubije. Bio je mrtav jo prije nego to ga je ovjek raspolovio na dvoje... Ja sam ga ubio! Riki-Tiki, k-k!... Ovamo Nagaina. Ovamo i uvaj se. Nee jo dugo biti udovica. Nagaina je sad postala svjesna da je izgubila priliku da ubije Tedija, a jaje se nalazilo meu Rikijevim apama. Daj mi to jaje, Riki-Tiki. Daj mi moje posljednje jaje, pa u otii i vie nikada se neu vratiti ree mu ona obarajui klobuk. Da, ima pravo, otii e i nikada se vie nee vratiti jer e se na ubritu uskoro pridruiti Nagu. uvaj se, udovice! ovjek je otiao po puku. uvaj se! Riki-Tiki se vrtio oko Nagaine drei se na odstojanju od njenih udaraca, a oi su mu se sjaktile. Nagaina se sloi i iznenada se baci na njega. Riki-Tiki odskoi u zrak i pade na leda. Jednom, dvaput, jo i jo htjela je da ga udari, ali njena glava je uzalud udarala po asuri na verandi dok se ona sve vie svijala u spiralu. Onda se Riki-Tiki poeo da vrti u krugu kako bi se provukao iza nje, a Nagaina se okrenu gornjim dijelom tijela da bi ostala licem u lice prema njemu... a njen rep je klizao po asuri kao suvo lie na vjetru. Riki-Tiki je zaboravio jaje. Ono je lealo na podu verande i Nagaina mu se polako pribliavala sve dok ga nije, dok je Riki-Tiki hvatao vazduh, dohvatila zubima, okrenula se prema stepenicama na verandi, pa se sjurila na puteljak kao strijela a Riki-Tiki za njom. Kad kobra pojuri da bi spasla svoj ivot, ona to ini brzo kao fijuk bia kad se sputa na konjski vrat. Riki-Tiki je znao da mora da je stigne ili da e morati da pone sve ispoetka. Nagaina je jurila pravo prema visokoj travi blizu trnovitog grma i pribliavajui se tom mjestu Riki-Tiki je zauo Darzija kako pjeva jo uvijek svoju besmislenu pjesmu pobjede. Ali pametna Darzijeva ena im je ugledala Nagainu izletje iz gnijezda i poe da lepra oko Nagainine glave. Uz Darzijevu pomo mogla bi da je natjera da se okrene. Ali, Nagaina nije na to obraala panju, ona samo obori svoj klobuk i nastavi putem kud je pola. Ipak, to je malo pomoglo Riki-Tikiju da je dostigne i upravo u asu kad je htjela da zaroni u rupu gdje su obino stanovali ona i Nag, mali, bijeli zubii Rikijevi zarie se u njen rep i on kliznu za njom. U stvari mali je broj onih mungosa koji bi u potjeri za kobrom, ako su iskusni i pametni, krenuli u njenu rupu. U rupi je bilo mrano i ko bi mogao da zna da li na nekom mjestu ta rupa nije toliko iroka, pa da Nagaina moe da se okrene i da napadne? On ju je ipak vrsto drao, a nogama se upirao da se ne oklizne niz mranu strmu stazu u vlanoj i toploj zemlji. Kad je trava oko rupe prestala da se leluja, Darzi ree: Gotovo je s Riki-Tikijem! Treba da pjevamo posmrtnu pjesmu... Hrabri Riki-Tiki je mrtav!... Sigurno ga je pod zemljom Nagaina ubila. Zato on zapjeva tunu pjesmu, koju je ispjevao tog asa pod navalom osjeanja. I ba
69

kad je stigao do najdirljivijeg mjesta, trava se opet zanjihala i Riki-Tiki, sav pokriven zemljom, izvue se iz rupe, noicu za noicom oblizujui brkove. Darzi prekide pjesmu od iznenaenja. Riki-Tiki otrese malo prainu koja mu se nahvatala na krzno i kihnu: Gotovo je! Udovica vie nee izai! Crveni mravi koji ive pod busenjem odmah su to uli, pa krenue u dugim povorkama da vide da li je to istina. Riki-Tiki se savi u klupko na travi i zaspa istog asa... i spavao je, spavao do kasnih popodnevnih asova, jer je njegov radni dan veoma naporan. A sad, ree on kad se probudio vratiu se kui. Ispriaj, Darzi, ptici Kovau, a on nek pria svuda u bati da je Nagaina mrtva. Kova je vrsta ptice koja zna da stvara zvuk isti kao to je zvuk udarca ekia po bakarnom sudu. Pa kada on stvara takav zvuk, to znai da je on telal u indijskoj bati i da ima da saopti neke novosti onima koji hoe da ga sasluaju. Kad je Riki-Tiki krenuo uz puteljak, zauo je kako ptica saziva sluaoce svojim zvukom koji zvui isto kao zvuk gonga koji poziva na veeru: Ding-bong-tok, a onda se to nekoliko puta ponovilo i ulo se: Ding-dong-tok! Nag je mrtav, dang! Nagaina je mrtva! Ding-dong-tok! Na ovu vijest sve ptice u bati poee da pjevaju, a abe poee da krekeu, jer su Nag i Nagaina znali da jedu abe isto tako u slast kao i ptice. Kad se Riki vratio kui, Tedi, Tedijeva majka (jo uvijek veoma blijeda jer se bila onesvijestila) i Tedijev otac izadoe mu u susret i poee da plau od dragosti i da ga ljube. Te veeri jeo je sve to su mu davali, sve dok vie nije mogao, a onda je na Tedijevom ramenu krenuo u krevet gdje ga je Tedijeva majka, kad je kasnije naila da obie Tedija, jo uvijek zatekla. Spasao je i na ivot i ivot naeg sina ree ona svom muu. Ko bi to vjerovao!... Svima nam je spasao ivot! Riki-Tiki se probudi i odmah skoi, jer mungosi uvijek spavaju samo jednim okom. Oh, to ste vi ree on. Zato se uznemirujete? Sve kobre su mrtve, a ako se koja pojavi... ja sam tu. Riki-Tiki je zaista imao razloga da se podii svojom pobjedom. Ali on tim pravom nije htio da se koristi nego je i dalje uvao batu kao pravi mungos... zubom i skokom, tako da vie nikad nijedna kobra nije smjela preko zida ni glavu da promoli. DARZIJEVA PJESMA (koju je pjevao u slavu Riki-Tiki-Tavija) Pjeva i kroja sam ja dvostruke radosti znam; ponosim se pjesmom to se nebom ori, ponosim se kuom koju sam saio. Gore-dolje tako ispredam pjesmu,
70

gore-dolje tako iskrojim kuu. Opet zapjevaj ptiima i digni glavu, majko, ubijeno je zlo to nas je muilo. Smrt lei u bati mrtva. Nema moi uas koji se krio pod ruama, baen je na ubrite, mrtav! A ko nas je izbavio, ko? Reci mi gnijezdo i ime. Riki, hrabri, Riki smjeli Tiki crvenog oka... Riki-Tiki, kao slonovaa bijelih zubi i plamenom zaarenog oka. Zahvali mu u ime svih ptica, pokloni se rairena repa! Opjevaj ga rijeima slavuja... Ne, ja u o njemu pjevati. Sluajte! Opjevau kratkorepog Rikija to ima oi kao plamen!... (na ovom mjestu Riki ga je prekinuo tako da je kraj pjesme izgubljen).

TUMAJ SLONOVSKI (gospodar slonova) Sjeam se ta sam bio. Dosta mije konopa i lanca, sjeam se stare snage i podviga mojih u umi. Neu da prodam lea za pregrt eerne trske. Hou da se vratim svom rodu, svom umskom rodu u skrovitima. Izai u sve dok dan, sve dok zora ne grane, tamo gdje vjetar beskrajno ljubi i istoom voda miluje. Zaboraviu lance na nogama i slomiu stub koji me dri. Hou da posjetim ponovo svoje stare ljubavi i igre svojih slobodnih drugova. Kala Nag to znai Crna Zmija sluio je indijskoj vladi na sve naine na koje jedan
71

slon moe da slui i to tokom etrdeset i sedam godina; a kako mu je bilo neto manje od dvadeset kad je uhvaen, znai da mu je sad blizu sedamdeset, a to je zrelo doba jednoga slona. Sjeao se da je na elu nosio koni podmeta koji mu je sluio kad je vukao topove iz blata; bilo je to prije avganistanskog rata 1842, dok jo nije bio u punoj snazi. Njegova majka Rada Pajari Rada Ljubimica uhvaena je u istom lovu kad i Kala Nag i rekla mu je jo prije nego to su mu mlijeni zubi ispali: "Slonovi koji se boje uvijek stradaju". Kala Nag je znao da je to tano jer kad je prvi put ugledao granatu koja se rasprskava, on je poeo da bjei riui, naletio je na puke i bajonete su mu se zarile u meke dijelove. Tako je, prije nego to je napunio dvadeset i pet godina savladao strah i postao, poslije toga, najvie traeni i najvie paeni slon indijske vlade. Prenosio je atore, i to po est stotina kilograma teke atore za vrijeme pokreta u Gornju Indiju; jednom je dizalicom prebaen na brod i plovio je danima i danima, nosio je na leima teki top u nekoj dalekoj, nepoznatoj, stjenovitoj zemlji veoma daleko od Indije. Vidio je cara Teodora, mrtvog u Magdali; vratio se istim brodom, a vojnici su govorili da je dobio odlikovanje za uee u ratu u Abisiniji. Vidio je deset godina kasnije kako drugi slonovi umiru od hladnoe, gladi i iznurenosti u nekom kraju koji se zove Ali Masdid. A nekoliko mjeseci kasnije prebaen je stotinama milja dalje na jug gdje je vukao teke balvane od tikovine na umskim prevojima Mulmejna. Tamo je gotovo ubio jednog mladog neposlunog slona koji je htio da se izvue od posla. Poslije toga, kad je zavrio posao sa balvanima, poslali su ga sa jo dvanaestak njegovih drugova na brda Garo gdje je uestvovao u hvatanju divljih slonova. Indijska vlada sa velikom panjom vodi rauna o slonovima: postoji itava sluba iji je jedini zadatak da ih goni, da ih pripitomi i da ih razailje s jednog kraja zemlje na drugi, ve prema zadacima i potrebama. Kala Nag je, kad stoji, bio visok dobrih deset stopa. Dugi zubi bili su odsjeeni na pet stopa i na kraju su bili okovani bakarnim obruima da se ne bi lomili; ali on je znao njima da se poslui bolje nego neizvjebani slonovi koji imaju cijele zube. Kada su, poslije beskrajnih nedjelja gonjenja divljih slonova u brdima uspjeli da u posljednjoj potjeri uhvate etrdeset ili pedeset divljih udovita, strpali su ih u veliki kavez nainjen od stabala, velika vrata su se za njima zatvorila sa treskom. Kala Nag je, po nareenju, ulazio u ovu nemirnu i uzbuenu gomilu (a to je bilo nou, pa je plamen baklji zasljepljivao ivotinje), birao je tamo najdivljijeg i najveeg slona, pa ga je tukao i udarao sve dok se ovaj ne bi umirio, tako da su gonii mogli ostale da poveu. Jednom rijeju: nije bilo nieg u borbi to Kala Nag, stara i pametna Crna Zmija, nije znao; ne jedanput se borio protiv ranjenih tigrova kad ga je njegova povijena surla uvala od ozljeda, a naglim zahvatom je znao da zvijer podigne i baci u zrak. Onda bi je oborio, stao na nju svojim tekim koljenima tako da joj je dua izletjela uz urlik i zavijanje; na tlu je ostala samo spljotena prugasta leina koju je onda vukao za rep. Da! govorio je Veliki Tumaj, goni Kala Naga, a sin onog Tumaja Crnog koji ga je gonio u Abisiniji, a unuk Tumaja, gospodara slonova koji je vidio kad su ga uhvatili Crna
72

Zmija se ne boji niega na svijetu sem mene. On zna da su ga tri pokoljenja nae porodice hranila i pazila i doekae i etvrto. On se boji i mene! govorio je i Mali Tumaj isteui se to je vie mogao, a to je bilo etiri stope uvis, odjeven samo komadiem platna. Bilo mu je deset godina. Bio je stariji sin Tumaja Velikog i, po starom obiaju njemu je pripadalo da umjesto svog oca sjedne na vrat Kala Naga kad odraste i da uzme u ruke "ankus", gvozdeni tap kojim se gone slonovi, koji su ruke njegovog oca i njegovog djeda sasvim uglaale... On je znao ta to znai jer je roen u sjeni Kala Naga, igrao se vrhom njegove surle prije nego to je prohodao, a vodio ga je na vodu kad je prohodao, pa Kala Nag ima razloga da ne slua siuni glasi koji mu je dovikivao nareenja kao to mu ni na um nije palo da ubije malu smeu bebu onoga dana kada mu je Tumaj Veliki donio djetence pod surlu i naredio mu da pozdravi svog budueg gospodara. Da, rekao je Tumaj Mali on me se boji. Priao mu je velikim koracima, zvao ga je "stari krmak" i nareivao mu da jednu za drugom die noge. Vah! onda je rekao Tumaj Mali, ti si zaista veliki slon. Onda je klimao glavom kao njegov otac i rekao kao njegov otac: Ma kakvu cijenu da vlada plaa za sve slonove, oni pripadaju nama, "mahutima". Kad ostari, Kala Nag, doi e neki bogati rada da te otkupi od vlade jer si tako visok i lijepo se ponaa i nee morati vie da radi nego e u uima nositi zlatne minue, zlatnu nosiljku na leima, na pleima crvene pokrivae obrubljene zlatom i ii e na elu kraljevske povorke. A ja u sjedjeti na tvom vratu, o, Kala Nag, imau srebrni ankus u rukama, ljudi e pred nama trati sa zlatnim tapovima u rukama i vikae: "Mjesta za kraljevskog slona!" Bie to lijepo, Kala Nag, iako ne tako lijepo kao to je lijep lov u dungli. Hej, rekao je na to Tumaj Veliki. Ti si jo malen djeak i divlji si kao mladi bivo. Ta jurnjava s brda na brdo u slubi vlade nije ba neto privlano. Ja sam ve ostario i ne volim divlje slonove. Volio bih da mi daju ureene tale, popoene ciglama i vrste stubove za koje mogu da ih veem, i da mi daju iroke puteve na kojima bih mogao da ih vjebam umjesto to ovako jurimo tamo-amo... Eh, kasarne u Kaunporu su valjale! U blizini je bio trg, a dnevno smo radili samo po tri asa... Tumaj Mali se podsjetio na tale za slonove u Kaunporu i nita nije odgovorio. On je volio ivot u logoru, a mrzio je iroke ceste, svakodnevna sljedovanja u magazinima i duge asove u kojima mu je jedini posao bio da nadgleda Kala Naga dok se vrti izmeu zabijenih koeva. A Tumaj Mali je najvie volio pentranje po kozjim stazama na kojima jedino slon moe da se snae, pa onda silazak u dolinu, kratki susret sa divljim slonovima koji pasu miljama uokolo, bijeg preplaenih divljih veprova i pauna pred nogama Kala Naga, tople ljetne pljuskove poslije kojih se i brda i doline pue, lijepa jutra u magli kad jo niko ne zna gdje e se zanoiti, pa one strpljive i oprezne hajke na divlje slonove, luaku trku, vatre, zbrku i galamu posljednje noi kada zbijeni iza drvene ograde divlji slonovi otkrivaju da ne
73

mogu pobjei, pa se bacaju na ograde, a gonii ih odbijaju vikom, upaljenim bakljama i orcima. U takvim prilikama koristan je i djeak, a Tumaj se snalazio bolje no trojica drugih. Drao je baklju i mahao njom, vikao je to je vie mogao. Ali najljepe je bilo kad su istjerivali slonove, pa kad je "kedah", a to znai ograda, izgledala kao da je smak svijeta i kad je galama postajala tolika da ljudi vie nisu mogli da uju jedni druge nego su se sporazumijevali znakovima. Onda bi se Tumaj Mali popeo na jedan stub ograde, a njegova duga kosa izblijedjela od sunca rasula bi mu se po ramenima, pa je pod svjetlom baklji vikao i bodrio Kala Naga dok je svud okolo pratalo i lomila se ograda, odjekivalo je rikanje i prskanje konopaca i jeali su vezani slonovi. Mail, mail, Kala Nag! (Hajde, hajde, Crna Zmijo). Dant do! (Udri ga!) Somalo! Somalo! (uvaj se! uvaj se!) Maro! Maro! (Udri! Udri!) Pazi na stub! Are! Are! Hai! Jai! Kua-aah! I velika bitka bi se zapodjela u kedahu izmeu Kala Naga i divljeg slona, a stari gonii slonova su brisali znoj koji im se slivao na oi, ali su uvijek nali vremena da glavom daju znak Tumaju Malom koji je sav treperio od sree na vrhu stuba. Bilo je to i vie no treptanje! Jedne noi okliznuo se sa stuba i upao meu slonove, uhvatio je slobodan kraj konopca i hitro ga dobacio ovjeku koji je pokuavao da uhvati jednog slona koji se opirao svom snagom (mladi se uvijek vie otimaju od starih). Kala Nag ga je ugledao, dohvatio surlom, pruio ga Tumaju Velikom koji ga je dva tri puta oamario i ponovo ga stavio gore, na stub. Sljedeeg jutra ga je dobro izgrdio i rekao mu: Zar ti nije dosta to se muva u slonovskim talama i to se bake oko atora nego jo hoe za svoj raun da lovi slonove, ti nitavilo jedno! Eto ti, sad su ovi bijedni lovci, ija plata je znatno nia od moje, sve to ispriali Petersen Sahibu! Tumaj Mali se preplaio. On nije mnogo znao o bijelim ljudima, a Petersen Sahib je za njega predstavljao najveeg bijelog ovjeka na svijetu: on je bio voda svih hajki u kedahu, on je uzimao sve slonove za indijsku vladu i znao je o putevima kojima se kreu slonovi vie no iko drugi na svijetu. ta... ta e se sad dogoditi? upitao je Tumaj Mali. Eh... ta e se dogoditi! Naravno, najgore. Petersen Sahib je lud: zato bi inae gonio ta divlja udovita?... Moe te natjerati da postane lovac na slonove, da spava bilo gdje u ovim dunglama punim groznice i natjerae te, na kraju krajeva, u smrt negdje u kedahu. Sreom to je sad sve gotovo. Idue nedjelje svrava se lov i mi, iz doline, vratiemo se na svoje poslove. Ii emo sigurnim putevima i neemo vie na ovo misliti. Ali, sine, znaj da sam ljut to si se upleo u ove poslove. Ti poslovi su namijenjeni ljudima iz Asama, prljavcima iz prljave dungle. Kala Nag hoe da poslua samo mene i ja zato moram da idem sa njim u kedah. Ali on slui samo kao slon za borbu, a ne pomae da druge lake veu, zato ja mogu mirno da sjedim skrtenih ruku, kao to odgovara jednom mahutu jer ja nisam obini lovac! Ja sam mahut, znai da u na kraju svoje slube dobiti penziju. I zar je dostojno porodice Tumaja, Gospodara slonova da budu pregaeni prljavim nogama u kedahu? Nevaljale! Zloesti djeae! Nedostojni sine! Idi operi Kala Naga,
74

pripazi mu na ui i pregledaj da nema koji trn u nozi. Jer, moe ti se, inae, desiti da te uhvati Petersen Sahib i da te odredi za lovca... jednog od onih to uhodi slonove kao medvjed iz dungle. Uf! Stidi se! Odlazi! Tumaj Mali se izgubi bez rijei, ali je Kala Nagu ispriao sve to se desilo dok mu je pregledao noge. Nije to nita priao je Tumaj Mali prevrui mu desno uvo. Rekli su Petersen Sahibu kako se zovem i moda... ko zna?... moda... Aj! Vidi koliki sam ti trn izvukao! Nekoliko sljedeih dana proveli su sakupljajui nove slonove i vodili su ih u redovima izmeu starih slonova da bi imali to manje tekoa na putu ka jugu, dolinama, a onda su sakupljali pokrivae, konope i sve ostalo to bi moglo da se zagubi u umi. Petersen Sahib se pojavio na leima svog slona Pudmini. Vratio se kad je isplatio zaradu u drugim logorima u brdima, jer se sezona lova bliila kraju. Zato je sad jedan njegov predstavnik sjedei ispod drveta isplaivao zarade. im je primio svoj dio, svak se vraao svom slonu i ukljuivao se u kolonu koja je bila spremna za pokret. Gonii, lovci, uvari, svi oni koji su potrebni u kedahu, koji su po godinu dana provodili u dungli, sjedjeli su na slonovima koji su pripadali stalnoj pratnji Petersen Sabiha. Ili su, oslonjeni na stabla, sa pukama preko ramena zbijali ale sa lovcima iz dungle i smijali se kad su im se novi slonovi otimali, a ovi su morali da ih hvataju ponovo. Tumaj Veliki je priao inovniku, a Tumaj Mali ga je slijedio. Tad Makua Apa, voa lovaca, ree upola glasa jednom svom prijatelju: Gle ovog maliana koji bi mogao da postane dobar lovac. teta je tog pjetlia pustiti da ode iz dungle i da ljenari u dolini. Kako je Petersen Sahib imao ui koje sve uju, a kao to prilii ovjeku koji mora da oslukuje najtia stvorenja na svijetu a to su divlji slonovi, on se okrenu na leima Pudminija, gdje se lijepo bio izvalio, i upita: O emu se radi? Nisam jo vidio ovjeka iz doline da je sposoban da vee makar mrtvog slona. Ne radi se o ovjeku, radi se o djeaku. Uao je u kedah posljednje noi i dobacio konop Barmau kad smo nastojali da odvojimo onog mladog slona to ima pjegu na leima od njegove majke. Makua Apa pokaza prstom Tumaja Malog. Petersen Sahib ga pogleda, a Tumaj Mali mu se pokloni do zemlje. Zar je on dobacio konop? Pa on je manji od koia... Kako se zove, mali? upita ga Petersen Sahib. Tumaj Mali je bio toliko preplaen da se nije usudio ni zube da otvori, a Kala Nag je stajao iza njega. Djeak uini jedan znak i slon ga die svojom surlom i podie ga do visine ela Pudminija, ba pred samo lice Petersen Sahiba. Tumaj Mali pokri lice rukama jer je bio jo dijete i, sem ako se radilo o slonovima, bio je najstidljivije dijete na svijetu. Oh, gle! ree Petersen Sahib osmjehujui se brkom. Zato si nauio svog slona toj vjetim! Moda zato da ti pomogne da krade zeleno ito sa krovova kua gdje su ga
75

stavili da mu se osue zrna? Ne zeleno ito, zatitnie siromaha... nego lubenice odgovori Tumaj Mali. Svi koji su sjedjeli unaokolo prsnue u smijeh. Mnogi od njih su u mladosti to isto nauili svoje slonove. Tumaj Mali je sad visio na osam stopa iznad zemlje iako je arko elio da se bude osam stopa ispod nje. To je Tumaj, moj sin, Sahibe! ree Tumaj Veliki. Nevaljao je to djeak i zavrie u zatvoru, Sahibe. Sumnjam u to odgovori mu Petersen Sahib. Djeak koji u njegovim godinama smije da ue u kedah, ne stie u zatvor. Dri, djeae, evo ti etiri "ane", pa kupi slatkia jer pod tom svojom upavom kosom ima mudru glavicu. Kad doe vrijeme, postae lovac. Tumaj Veliki bio je strahovito ljut. Ali, ne zaboravi da kedah nije namijenjen djejim igrama dodade jo Petersen Sahib. Zar bi trebalo da nikad tamo ne uem, Sahibe? upita ga sa uzdahom Tumaj Mali. Ui e, ui odgovori mu smijeei se Petersen Sahib. Ali tek onda kad vidi igru slonova!... To e biti pravi trenutak... Eto, kad vidi kako slonovi igraju, doi da me potrai, pa u te pustiti da ue u kedah. Opet se zaori smijeh jer je to poznata stara ala meu lovcima: drugim rijeima to znai nikada. Postoje proplanci, daleko u umama koje nazivaju "slonovske balske dvorane", ali do njih moe samo slubeno da se doe i niko jo nije vidio slonove da igraju. Kad se neki lovac suvie hvali i pria o svojoj hrabrosti i umjenosti, ostali mu kau: Kad si ti to vidio igru slonova? Kala Nag spusti Tumaja Malog na zemlju, pa se djeak ponovo duboko pokloni i ode sa svojim ocem, a one etiri "ane" predade svojoj majci koja je dojila tek roenog brata. Onda se cijela porodica smjesti na lea Kala Naga, pa se pokrenu povorka slonova koji su frktali, rikali i kretali niz brdsku cestu, u dolinu. Bio je to zanimljiv put jer je bilo mnogo novih slonova koji su stvarali zbrku kad je trebalo gaziti vodu i trebalo ih je svaki as goniti ili tui. Tumaj Veliki, jo uvijek strano ljut, tukao je Kala Naga, a Tumaj Mali je bio toliko srean da nije mogao ni da govori: jer Petersen Sahib ga je zapazio, dao mu je novaca. Osjeao se sad kao onaj obini vojnik koji izae iz stroja da bi sasluao pohvalu svoga komandanta. ta je htio da kae Petersen Sahib sa tom igrom slonova? upitao je kasnije majku. Tumaj Veliki je to uo, pa ga je izgrdio: Htio je da kae da nikad nee postati jedan od onih umskih uhoda, lovac. Eto, to je htio da kae... ej, vi dolje, ta je to na cesti? Na dva-tri slona ispred njih nalazio se jedan od onih ljudi iz Asama koji je povikao: Povedi Kala Naga ovamo i udri ovoga ovdje da ga naui pameti. to li je Petersen Sahib uzeo ba mene da silazim sa vama, magarcima sa riinih polja!... Dovedi tvoju
76

ivotinju ovamo, Tumaj, da ga udari zubima... Tako mi svih umskih bogova ovi su slonovi opsjednuti ili njue trag svojih drugova u dungli! Kala se progura naprijed, udari mladog slona dva-tri puta u slabine, a Tumaj je rekao: Oistili smo brda od divljih slonova u posljednjem lovu. Nemirni su zato to ne znate da ih vodite. Zar ja treba da odravam red u cijeloj povorci? ujte ga samo! povika drugi lovac. Kae: oistili smo brda!... Ohoho! Gle kako ste vi iz doline pametni! Svi, sem onih koji nikada nisu vidjeli dunglu, znaju da je zavren lov za ovu sezonu. A ove noi, svi divlji slonovi... Ali, ta treba to da govorim pred jednom rijenom kornjaom? ta e uraditi divlji slonovi? povika Tumaj Mali. Ehej! Mali. Zar si ti tu? Pa dobro, tebi u rei! Jer ti nisi glup. Igrae, eto ta e uiniti. A tvoj otac koji kae da je dobro oistio brda od divljih slonova, dobro bi uinio kad bi ove noi stavio dvostruke lance. ta on to pria? upita Tumaj Veliki. Ima etrdeset godina kako s oca na sina prenosimo brigu o slonovima, a nikad nismo vidjeli da slonovi igraju. Naravno, jer ovjek iz doline ivi u kolibi i pozna samo njena etiri zida... Dobro, dobro, ostavi tvoje slonove bez ograde, pa e vidjeti ta e se noas desiti. A to se tie njihove igre, ja lino sam vidio mjesto gdje igraju! Koliko to ima prelaza na rijeci Dilhang? Evo opet jednog gaza, moraemo natjerati mlade da plivaju. A vi drugi, mirni budite, hej, vi, nazad!... I tako, svaajui se i batrgajui se preko rijeka prvi dio njihovog puta dovede ih do neke vrste logora namijenjenog prihvatanju novih slonova. Ali, jo prije nego to su dotle stigli, oni su izgubili strpljenje. Eto, tu su slonove vezali za zadnje noge o koeve, a dodali su jo neke konope za nove slonove. Prostrijee im sijeno. Odavde su brdski lovci Petersen Sahiba krenuli natrag u kasno poslijepodne, preporuujui ljudima iz doline da malo bolje pripaze smijui se pri tome, a ovi nisu znali zato. Tumaj Mali je bio uz Kala Naga dok je ovaj veerao, pa kako je poela no da pada, on je uz zvuke tam-tama lutao kroz logor, srean i presrean. Kad je hinduskom djeaku srce prepuno, on ne juri okolo i ne stvara nered nego sjedne negdje na zemlju i sam sebi priredi sveanost. A Tumaj Mali je doekao da mu se lino obrati Petersen Sahib! Da nije naao ono to je traio, on bi se razbolio. Prodava slatkia u logoru posudio mu je mali tam-tam bubanj o koji se udara dlanom pa je djeak sjeo na zemlju, prekrstio noge pred Kala Nagom, stavio je tam-tam na koljena kad su poele zvijezde da se javljaju, pa je bubnjao, bubnjao, bubnjao, tako sam samcat meu slonovima. Nije tu bilo neke melodije ni rijei, ali samo bubnjanje ga je inilo srenim. Novi slonovi su zatezali konope, s vremena na vrijeme su trubili kroz surle, a on je uo u logoru svoju majku kako uspavljuje, u kolibi, njegovog malog brata jednom starom, starom pjesmom o velikom bogu ivi, koji je nekada davno rekao ivotinjama ta treba da jedu... To je vrlo njena uspavanka i evo kako glasi njen prvi stih:

77

ivo, to kropi etvu i daje vjetru snagu sjedio si u cvjetnoj kapiji jednom, u staro doba. Svakome si odredio kako da ivi, radi i opstane. Svima, od prosjaka s vrata do svijetloga u dvoru cara sve si to ti uradio, o ivo zatitnie! Mahadeo, Mahadeo! Sve to nas okruuje: Trn za riu kamilu i hranu za volove orae i majine grudi za uspavanu djetinju glavicu. O, sine moje ljubavi! Tumaj Mali je pjesmu pratio bubnjanjem tank-a-tank na kraju svakog stiha sve dok ga nije obuzeo san, pa se oprui po sijenu, pored Kala Naga. Na kraju polijegae i slonovi, jedan za drugim kao to to obino rade; sam je ostao stojei Kala Nag na desnom kraju reda. Njihao se tamo-amo nauljenih uiju da bi mogao da oslukuje veernji vjetar koji je lako duvao preko brda. Vazduh je bio prepun nonih umova, koji, svi ukupno, ipak predstavljaju jednu veliku tiinu: udaranje bambusovih trski jedne o drugu, utanje ivih bia u travi, grebanje i krik neke iznenada probuene ptice (ptice se bude nou ee no to se misli), pad neke vode daleko... Tumaj Mali je neko vrijeme spavao... Kad se probudio, svud se prosula sjajna mjeseina, a Kala Nag je jo uvijek bdio stojei, nauljenih uiju. Tumaj Mali se okrenuo u sijenu koje je pod njim utalo i posmatrao je velika lea Kala Naga kojima je polovina, zvijezdama osutog neba bila pokrivena. I dok je tako posmatrao, zauo je negdje veoma daleko, tako da je izgledalo kao da je tiina probodena iglom, borbeni zov divljeg slona. Odjednom svi slonovi u redu skoie na noge kao da su pogoeni metkom, a njihovo uzbueno rikanje probudilo je pospale mahute. Oni skoie i poee velikim maljevima da udaraju po koevima, zategnue konope i uvezae neke nove, pa se opet sve primirilo. Jedan od mladih slonova gotovo da je izvalio svoj kolac. Tumaj Veliki skinuo je lanac sa Kala Naga i njime svezao i prednje noge toga slona, a noge Kala Naga svezao je konopom od trave i pri tom mu napomenuo da je i ovako vrsto vezan. Znao je da su to i njegov otac i njegov djed napravili bar stotinu puta. Ovaj put, Kala Nag nije odgovorio kao obino mumljanjem. Stajao je nepomino, zagledan u daljine obasjane mjeseinom, glave malo podignute i uiju nauljenih kao rairene lepeze prema talasastim obrisima brda Garo. Pripazi na njega ako noas postane nemiran! rekao je Tumaj Veliki Tumaju Malom. Onda se vratio u kolibu i zaspao. Tumaj Mali je upravo htio i sam da zaspi kad zau kako puca konop ispreden od kokosovih vlati. Kala Nag, osloboen od koca tiho i polako, kao kad bi isplovio crni oblak, poe iz logora. Tumaj Mali potra bosonog za njim, po cesti obasjanoj mjeseinom zovui ga tiho:
78

 Kala Nag! Kala Nag! Povedi i mene, Kala Nag. Slon se okrenuo bez buke, vratio se tri koraka nazad, spustio surlu, podigao djeaka na vrat i prije no to je Tumaj Mali stigao da podvije noge, ve je krenuo sa njim u umu. U logoru je nastala gungula, a zatim je opet zavladala tiina i Kala Nag je krenuo. Poneki put mu je visoka trava dopirala do bokova, oeala se o njih kao to se talasi oeu o bokove lae, a poneki put bi ga loza divljeg bibera ogrebala po leima ili bi bambusova trska prsnula pod njegovim vratom. Pored svega on se kretao neujno, provlaei se kroz ume Garo kao kroz dim. Poao je jednom strmom stazom. Iako je Tumaj Mali posmatrao kroz drvee zvijezde, nije mogao da odgonetne kojim su pravcem krenuli. Na kraju se Kala Nag ispe na vrh brda i tu se zaustavi na trenutak, pa je Tumaj Mali mogao da vidi vrhove drvea koji su na mjeseini izgledali kao hiljade mrlja na krznu prostrtom nad zemljom, a ak dolje se plavila nad rijekom. Tumaj se nae naprijed da osmotri i osjeti da je uma svud oko njega budna i puna ivota. Veliki slijepi mi proletje mu iznad glave, a bodljikavo prase je u grmlju rilo toplu zemlju. A onda se opet grane sklopie nad njegovom glavom i Kala Nag krenu nizbrdo u dolinu s druge strane brda, ali sad vie ne onako polako nego kao topovsko tane, hitro i brzo, sve u velikim koracima. Veliki udovi su se pokretali brzo, a smeurana koa se slagala u nabore tako da je sve na njemu kripalo. Grmlje je oko njega prskalo i svijalo se, udaralo ga je po leima, a itavi vijenci puzavica kaili su mu se za ramena, dok je on udarajui glavom lijevo i desno krio sebi put. Tumaj Mali se opruio po irokom vratu od straha da ga neka grana ne otrgne i ne baci na tle i poelio je da se vrati u logor u dolini. Sad je trava bila sve vlanija i gua, pa su noge Kala Naga upadale do koljena, a hladna nona magla ledila je Tumaja Malog. ulo se pucketanje, pljuskanje i zauo se um vodopada. Kala Nag je zagazio u neko rijeno korito birajui gdje da stane. Pored huka vode koja se u vrtlogu lomila oko Kala Nagovih nogu, Tumaj Mali je zauo trubljenje i gore uz rijeku i dolje niz rijeku, zauo je riku i bijesne krikove u magli; svud oko njega kretale su se mnoge sjenke. Hej! procijedi on kroz zube cvokoui izgleda da su svi slonovi noas ovdje. Znai da e tu biti igre! Kala Nag s bukom izae iz rijeke, puhnu kroz surlu da je proisti, pa poe ponovo da se penje. Ali, sad vie nije bio sam, i nije morao sam da kri put. Put je ve bio prokren: est stopa irok pravo se pred njim pruao, a izgaena trava dungle nije mogla da se uspravi. Mora da je bilo mnogo slonova koji su as prije proli tim putem. Tumaj Mali se okrenu i ugleda iza sebe ogromnog divljeg slona mujaka, ali sitnih oiju kao u praseta, kako izlazi iz rijeke koja je bila obavljena maglom. Onda se drvee opet sklopi, a slonovi nastavie da se penju sa rikom i galamom dok je svud okolo prskalo prelomljeno granje. Na kraju se Kala Nag zaustavi izmeu dva stabla na vrhu brda. Bio je to proplanak neravan, od oko tri ili etiri akre prostora, a svud gdje je Tumajevo oko moglo da dopre, tlo je bilo utabano kao da je poploeno ciglom. Na sred proplanka dizala su se dva ili tri stabla, ali im je kora bila oguljena, pa je bijela topola, pod sjajem mjeseine, izgledala kao da je
79

bijelo lakirana. Sa kronji su visile lijane sa cvijeem u obliku zvona, a ladolei kao izrezani od bijelog voska padali su sve do zemlje. Ali, na krajnjim ivicama proplanka nije bilo trave: samo utabana zemlja. Pod mjeseinom tlo je izgledalo kao da je okovano gvoem, sem onih mjesta na kojima su se uzdizala velika tijela slonova, crna kao mastilo. Tumaj Mali je gledao oko sebe bez daha, iskolaenih oiju. Dok je on tako posmatrao, stalno su pridolazili novi slonovi izmeu drvea ljuljajui se da bi stigli do otvorenog prostora. Tumaj Mali je znao da broji samo do deset, zato je brojao i ponovo brojao na prste dok nije izgubio raun svojih tuceta, a u glavi mu se zavrtjelo. Van proplanka ula se lomljava slonova iz rijenog korita jer su i ovi kretali uzbrdo. Ali, im bi koji od njih stigao do proplanka, zaustavljao se kao uklet. Bilo je tu velikih mujaka sa dugim, bijelim zubima, sa liem, orasima i granicama koji su se zadrali u naborima njihove koe. Bilo je krupnih enki sa jo crnkasto ruiastim sloniima, visokim po tri ili jedva etiri stope, koji nisu htjeli da miruju nego su se tiskali pod njihovim dojkama. Bilo je i mladih slonova kojima su tek nikli zubi poeli da se zaotravaju, ali su se drali veoma ponosno, a bilo je i mravih enki koje su ostale usidjelice, nemirnih, zbrkanih lica i otvrdlih surli, pa usamljenika izbrazdane koe du cijelog tijela, punih brazgotina i zaraslih ozljeda i sa itavim grudama skorjelog blata koje su pokupili kad su se kupali u mulju, a bio je tu i jedan slon slomljenog zuba, nezaboravna uspomena jedne borbe sa tigrom. Sjedali su jedan prema drugome ili su se etali ili su, pak, stajali u mjestu i ljuljali se tamo-amo. A bilo ih je na tuceta i tuceta. Tumaj je znao da dok je na vratu Kala Naga nikakvo zlo ne moe da mu se dogodi: jer divlji slon, ak i kad je zatvoren u kedahu, nee podii surlu da obori ovjeka sa vrata pripitomljenog slona. A ovi ovdje pogotovo te noi nisu mislili o ovjeku. U jednom trenutku zadrhtali su i nauljie ui: zauli su odnekud iz ume zvek gvozdenog prstena na nozi nekog slona. Ali, to je bila Pudmini, najdraa slonica Petersen Sahiba, prekinutog lanca, pa je jurila duvajui i puui uz brdo. Mora da je izvalila sve svoje koeve i da je dola pravo iz logora Petersen Sahiba. Tumaj Mali je ugledao jo jednog slona koga nije poznavao, slona sa dubokim brazdama od konopa na leima. Mora da je i on doao odnekud, iz nekog logora u oblinjim brdima. Uskoro se vie nije ulo da jo koji slon stie uz brdo, pa se i Kala Nag probi izmeu drvea i ue u gomilu mumljajui i mljaskajui. Svi slonovi poee da se sporazumijevaju svojim jezikom i da se muvaju tamo-amo. Jo uvijek opruen po vratu svog slona, Tumaj Mali je mogao da otkriva na stotine velikih lea, otputenih uiju, savijenih surli i sitnih, kolutavih oica. uo je kako zveknu zubi kad se sluajno sudare, suvi zvuk struganja surle o surlu, trenje bokova jednih o druge ili ramena, a sve to u meteu i fijuk repova. Onda je oblak prekrio mjesec i svud zavlada tama, ali se guranje, tiskanje i guva nisu smanjivali. Djeak je znao da je Kala Nag okruen slonovima, ali nije vidio nikakvog izlaza da ga izvede iz ovog skupa. Zato je stegao zube i drhtao je. U kedahu bar ima svjetla, a ovdje je bio sam samcit u mrkloj noi, a u jednom trenutku jedna surla se podigla i dodirnula mu koljeno. Onda je jedan slon zatrubio i svi su poli za njegovim primjerom i to punih pet ili deset
80

sekundi. Sa kronji je kapala rosa u krupnim kapima na nevidljiva lea. Podie se onda buka, ispoetka kao tiho reanje, a Tumaj Mali nije znao ta je to. Onda je buka poela da raste i raste, a Kala Nag je poeo da die noge. as jednu, as drugu, sputao ih je na tlo jedan, dva! jedan, dva! i to sa toliko tanosti kao kad udara eki o nakovanj. Svi slonovi su tako udarali nogama, pa je svud okolo tutnjalo kao da udaraju veliki ratni bubnjevi na ulazu u neku peinu. Rosa je stalno kapala sa drvea sve dok je nije ponestalo na liu, a potmula huka se nastavljala, tlo je podrhtavalo i drhtalo tako da je Tumaj Mali morao rukama da zaepi ui da to vie ne bi sluao. Onda ga cijelog proe veliki drhtaj jer mada nije sluao, cijelim tijelom je osjeao tu lupu. Jednom ili dva puta osjetio je kako se Kala Nag i ostali kreu naprijed nekoliko koraka, pa je onda odjekivala lomljava drvea, a zatim bi za minutu ili dvije zvuk bio kao prije, trupkanje po ugaenoj zemlji. Blizu njega prelomilo se i palo neko stablo. Ispruio je ruke i napipao koru stabla, ali je Kala Nag poao naprijed, pa djeak vie nije znao gdje se na proplanku nalazi. Onda svi zautae i nije se uo glas nijednog slona sem to su dva ili tri sloneta nekoliko puta zapitala. A to je trajalo gotovo puna dva asa, pa je Tumaj Mali osjeao kao da ga boli svaki ivac, a osjeao je po mirisu u vazduhu da e uskoro zora. Pojavi se jutro kao uta koprena na zelenim breuljcima. Sa prvim sunevim zracima trupkanje se zaustavi kao da je svjetlost znaila neko nareenje. I, jo prije nego to je u glavi Tumaja Malog prestalo da zvoni od buke, jo prije nego to je promijenio svoj poloaj, na vidiku je ostao, sem Kala Naga i Pudmini, samo onaj obiljeeni slon. Nigdje nikakvog znaka, ni mrmora, ni utanja na obroncima brda, tako da se nije moglo naslutiti kud su ostali nestali. Tumaj je razrogaenih oiju gledao oko sebe. Koliko je mogao da se sjeti, izgledalo mu je da se proplanak u toku noi proirio. Na sredini je stajala grupa drvea, ali na ivicama je trava bila ugaena. Tumaj Mali osmotri jo jednom: sad je shvatio ono lupkanje i trupkanje. Slonovi su trupkanjem proirili prostor, izgazili su travu i izlomili sonu trsku i trice, trice u perca a perca u prainu od koje su nabili tvrdo tle. Eh, da zijevnu Tumaj Mali kapaka oteanih od sna. Kala Nag, gospodine moj, ne ostavljajmo Pudmini i vratimo se u logor Petersen Sahiba jer u pasti s tvog vrata. Trei slon je posmatrao kako dva slona odlaze, frknuo je, okrenuo se i krenuo putem kojim je i doao. Mora da je pripadao nekom malom knezu na pedeset, ezdeset ili sto milja odatle. Dva asa kasnije, ba kad je Petersen Sahib bio za dorukom, njegovi slonovi iji su lanci te noi bili udvostrueni, poee da trube; a Pudmini, sva u blatu do ramena i za njom Kala Nag nogu bolnih od trupkanja uoe u logor. Lice Tumaja Malog bilo je blijedo i izmueno, kosa posuta liem i nakvaena rosom, ali on se ipak pokloni Petersen Sahibu i povika slabakim glasom: Igru... igru slonova! Vidio sam... i umirem! Kako je u tom trenutku Kala Nag poao da legne, on se okliznu i pade u nesvijest. Sreom, djeca uroenika imaju takve ivce da nije vrijedno o njima govoriti: nije
81

prolo ni dva asa, a on se probudio udobno opruen u lealjki Petersen Sahiba, sa kaputom Petersen Sahiba pod glavom, a u stomaku sa aom mlijeka pomijeanom sa neto alkohola i kinina. Dok su stari lovci iz dungle sjedei u tri reda pred njim gledali kako se Tumaj budi, on im je djetinjim rijeima ispriao dogaaj kao to to ine djeca i zakljuio: A sad, ako mislite da sam slagao i jednu rije, poaljite ljude da vide. Vidjee kako su slonovi trupkajui proirili svoju "dvoranu za ples", a naii e na deset i deset i jo mnogo puta deset tragova koji vode do tog mjesta. Oni su to napravili trupkajui. Vidio sam kako to rade, Kala Nag me poveo i vidio sam. A i Kala Nagu su noge umorne. Tumaj Mali se opet izvrnu na lea, pa je spavao cijelo poslijepodne. Spavao je i u predveerje, a dok je on spavao, Petersen Sahib i Makua Apa krenue tragom dva slona na nekih petnaest milja daleko u brda. Petersen Sahib je proveo osamnaest godina svog ivota u lovu na slonove i samo je jednom od tada naiao, na takvu "dvoranu za ples". A Makua Apa nije trebalo dva puta da pogleda proplanak, ni ak da prstom zagrebe po otvrdloj, nabijenoj zemlji, pa da shvati ta se tu odigralo. Djeak je govorio istinu ree on. Sve se ovo desilo prole noi. Prebrojao sam sedamdeset prelaza preko rijeke. Pogledajte, Sahibe, gdje je gvozdeni prsten Pudmini ogrebao stablo! Da, i ona je bila tu. Oni se zagledae, a onda su im pogledi zadivljeno lutali okolo: jer, obiaji slonova prevazilaze shvatanja bilo kog ovjeka, crnog ili bijelog. etrdeset i pet godina rekao je Makua Apa iao sam za gospodinom Slonom, ali ne bih smio da kaem da je ma ko od ljudskog roda vidio ono to je vidio taj djeak. Tako mi svih brdskih bogova, to je... ta se tu moe rei? On obori glavu. Kad su se vratili u logor, bilo je vrijeme za veeru. Petersen Sahib je jeo u atoru, ali je naredio da podijele dvije ovce i perad sa dvostrukim sljedovanjem rie i brana, jer je znao da se to mora proslaviti. Tumaj Veliki, koji se urno vratio iz doline u potrazi za sinom i slonom, gledao ih je, iako ih je pronaao, kao da ih se plai. I bila je sveanost, prva sveanost oko logorskih vatri upaljenih pred redom slonova vezanih za koeve, a Tumaj Mali je bio junak veeri. Veliki lovci na slonove, lica preplanulih, pa gonii i bacai konopa, svi oni koji su znali sve tajne divljih slonova, dodavali su Tumaja Malog jedan drugome i na elo su mu stavili znak ispisan krvlju tek zaklanog pijetla iz dungle i time su ga oznaili kao pravog lovca koji zna sve tajne dungle i ima sva prava lovca, I, na kraju, kad su utihle vatre i kad su pri posljednjim odsjajima vatre slonovi izgledali kao da su i sami oznaeni krvlju, Makua Apa, voa svih gonia u svim kedasima, Makua Apa, zamjenik Petersen Sahiba, koji za svojih etrdeset godina jo nikada nije vidio utabanu cestu, Makua Apa veliki, veliki, toliko veliki da su ga svi zvali samo Makua Apa, die se na noge i podie u rukama Tumaja Malog iznad glave i povika: ujte me, brao! ujte i vi, gospodo, tamo u redovima, jer vam se obraa Makua Apa! Nee se ovaj djeak vie zvati Tumaj Mali nego e se od danas zvati Tumaj Slonovski
82

 Tumaj, Gospodar slonova kao to se zvao njegov pradjed. Ono to niko meu ljudima nije vidio, on je gledao u dugoj noi jer ga prati naklonost slonova i bogova iz dungle. On e postati veliki lovac, postae vei od mene, da vei od mene, od Makua Ape. Ii e novim tragovima, poznavae stare tragove i izmijeane tragove e otkrivati budnim okom! Nek ga nikakvo zlo ne zadesi u kedahu kad ue meu slonovske trbuhe da ih veu konopima. A ako se oklizne dok vezuje nogu divljeg slona, neka ga zlo ne nae i ne uniti ga. Aihai, hej, vi gospodo, iz prvih redova povika on i krenu prema prvom redu slonova iza koeva evo djeaka koji je vidio vau igru u vaim zabaenim skrovitima, prizor koji ljudi ne mogu da shvate! Odajte mu poast, gospodo, salam karo, djeco moja! Pozdravite Tumaja Slonovskog! Ganga Perad, ahaaa! Hira Guj, Giri Guj, ahaaa!... A ti, Kala Nag, ti biseru mojih snova!... Ahaaa! Hajde, svi skupa! U pozdrav Tumaja, Gospodara slonova! Bravo! Onda, na znak ovog divljeg poklika cijelom duinom reda podigoe se surle dok se nisu dotakle ela i svi zatrubie uglas veliki pozdrav, prodorni pozdrav koji inae moe da uje samo potkralj Indije, pozdrav "Salamut Kedah". Ovog puta bio je to pozdrav u ast Tumaja Malog koji je vidio ono to nijedan ovjek prije njega nije vidio, vidio je igru slonova, u noi, sam, u srcu brda Garo! IVA ISKAKAVAC (Pjesma koju je Tumajeva majka pjevala svom malom sinu) ivo, ti to si poslao kiu za etvu i uinio da vjetri pire sjedio si pred vratima jednog dana, tako davno. Svakom si dao to ga spada, hranu, orue i sudbinu od Kralja u dvoru i prosjaku to sjedi ispod kapije. Sve si ti stvorio, ivo uvaru. Mahadeo! Mahadeo! Sve je on stvorio trnov prut za kamilu, ishranu za stado i majino srce za pospanu glavicu, O mali sine moj! ito si dao bogatim a proso za siromahe. Ostatke za svete ljude to prose od vrata do vrata. Stoku si dao tigrovima, a leine jastrebima I kosti za vukove to jure bez granica u noi. Nita za njeg nije presitno, i nita za njeg prenisko Farbati je to posmatrao kako dolaze i odlaze u namjeri da prevari supruga, tebe da prevari ivo, pa ukra malog skakavca i sakri ga u grudi. Tako te ona prevari, ivo uvani
83

Mahadeo, Mahadeo, osvrni se i gledaj! Kamile su visoke, a stoka je teka, a skakavac je bio najmanji, O mali sine moj! Kad je podjela svrena, ona smijui se ree: ''Gospodaru za hiljadu usta da li si koga zaboravio?" iva se osmjehnu i ree "Svakome pripada dio ak i onom malom stvoru skrivenom kraj tvog srca!" Izvue ga iz svojih grudi, Farbati ena lopov pogleda najmanje stvorenje i ugleda ga kako grize mlad list! Ugleda, zadivi se i prepade se, pa se pomoli ivi jer je iva zaista hranu dao svima koji ive. Sve je stvorio iva iva uvar. Mahadeo! Mahadeo! On je stvorio sve, trnov prut za kamilu, ishranu za stado i majino srce za pospanu glavicu, o mali sine moj!

PROLJENA TRKA ovjek ide ovjeku! Vii svoj zov kroz dunglu! Bio je na brat, a sada od nas odlazi. ujte i sudite, o, vi narodi dungle! Recite, ko da ga odvrati ili da ga zadri? ovjek se vraa ovjeku! On plae sad u dungli. Bio je na brat, a sad tuguje tugu! ovjek se vraa ovjeku! (o, voljeli smo ga svi u dungli) On ide za tragom ovjeka, a mi ga ne moemo slijediti. Dvije godine poslije velike bitke sa Crvenim psom i poslije Akeline smrti, Mougliju je bilo blizu sedamnaest godina. Izgledao je znatno stariji jer je morao mnogo toga da naui, jeo je jaku hranu, a kupao se kad mu je bilo vrue ili kad je bio praljiv, pa je sve to doprinijelo da ojaa i razvije se vie no njegovi vrnjaci. Mogao je jednom rukom da se objesi o najviu granu nekog drveta i da se tako pola asa ljulja osmatrajui svud okolo po dungli. Mogao je da u trku zaustavi mladog bika i da ga glavom odbaci u stranu. Mogao je ak i da obori velikog modrog vepra koji ivi u Sjevernim Movarama. Do sada su ga se stanovnici dungle bojali zbog njegove mudrosti, a sad su poeli da ga se pribojavaju i zbog
84

njegove snage, pa kad je, svojim poslom, nekud mirno krenuo, svud oko njega se irio glas da on dolazi, pa su puteljci bili zaas prazni. Ali pogled njegovih oiju je bio umiljat. ak i kad se borio, njegove oi nisu gorjele kao Bagirine oi. Postajale su samo sve ivlje i ivlje i uzbuenije; a to ni Bagira nije mogao da shvati. Pitao je Mouglija o tome, a djeak se nasmijao i odgovorio: Kad propustim plijen, ja sam ljut. Ako dva dana bivam gladan, onda sam jo ljui. Zar moje oi o tome ne govore? Usta su gladna, odgovorio je Bagira a oi ne govore. Lov, jelo, plivanje, sve je to isto kao to je kamen isti bilo suvo ili vlano vrijeme. Mougli ga je pogledao ispod svojih dugih trepavica a, kao obino, glava mu je poivala na Bagirinom tijelu. A Bagira je dobro poznavao svog gospodara. Leali su visoko, gore na obronku, s koga se vidjela Vaingunga, a pod njima se protezala jutarnja bijelozelena magla. Kad se diglo sunce, pretvorilo ju je u more crvenozlatnih mjehurova, pa se rasplinula, a niski zraci obasjali su travu na kojoj su se odmarali Mougli i Bagira. Bilo je to u vrijeme kad se zavrava hladno doba tako da su lie i drvee izgledali kao svenuti i zguvani, a kad bi vjetar dunuo, odasvud bi se zaulo suvo ukanje. Jedan uveli listi neprekidno je kuckao o granu, sam na vjetru. To je probudilo Bagira, pa on udahnu duboko jutarnji svjei vazduh i nakalja se, prevrnu se na leda i apama udari po listiu koji je iznad njega visio. Dolazi mijena godine rekao je Bagira. Dungla kree prva. Uskoro e doba Novog Govora. A list to zna. Dobro je to je tako. Trava je suva odgovorio je Mougli i povue jedan busen. ak je i Oko Proljea (a to je crvenkast cvijet latica svijenih u trubu, koje izgledaju kao da su od voska, a raste u travi) ak je i Oko Proljea zatvoreno a... Bagira, je li dostojno crnom panteru da tako lei i apama mlatara po vazduhu kao da je divlja maka? Auh? ree, Bagira. Izgledalo je kao da razmilja o neem. Rekao sam: je li dobro da crni panter tako lei, kalje, mijaue i valja se? Ne zaboravi da smo ti i ja gospodari dungle. Naravno, tako je. uo sam ta si rekao, djeae Bagira se prevrnu, pa sjede sav po bokovima pranjav. (Ba je to bilo vrijeme kad mijenja dlaku). Naravno da smo mi gospodari dungle. Ko je snaan kao Mougli? Ko je tako mudar? Bilo je u njegovom glasu neeg neobinog, pa se Mougli okrete da vidi da mu se moda Crni Panter ne ruga, jer u dungli ima mnogo rijei koje isto zvue, ali drugo znae. Rekao sam da smo mi zaista gospodari dungle ponovio je Bagira. Jesam li ta pogrijeio? Nisam znao da ovjekovo mladune vie ne lei na zemlji. Znai li to da hoe da leti? Mougli je sjedio laktovima podboen o koljena i gledao je dolinu u kojoj se raao dan. Dolje, u umi se neka ptica javila promuklim glasom probavajui prve note svoje proljetne trke. Bila je to samo sjena onog tenog, umilnog zova koji e kasnije pjevati, ali Bagira je to uo.
85

 Rekao sam da je blizu doba Novog Govora ree panter maui repom. ujem, ujem, odgovori mu Mougli ali zato ti drhti? Sunce je toplo. Pjeva Ferao, crveni djetli ree Bagira. On ne zaboravlja. Vrijeme je da se i ja podsjetim svoje pjesme... i, on poe da prede sam za sebe i da je mumlja, ali nije bio zadovoljan kako to izvodi. Mali brate, jesi li zaepio ui? Nije ovo lovaki zov nego moja pjesma za koju treba vremena da uvjebam. Zaboravio sam. Podsjetiu se kad doe doba Novog Govora jer onda i ti i svi ostali pobjegnete i mene samog ostavite. Mougli je to ljutito rekao. Ali, ipak, Mali brate, ree Bagira nije ba uvijek... Rekao sam da jeste ree Mougli ljut i pokaza kaiprstom. Vi svi pobjegnete, a ja, pravi gospodar dungle moram sam da lutam. Kako je bilo lani kad sam htio da uzmem neto eerne trske sa polja Ljudskog opora? Poslao trkaa u stvari tebe sam poslao do Hatija da doe idue noi i da mi svojom surlom nabere onu slatku travu. Zakasnio je jednu no, odgovori Bagira i malo se skupi a onda ti je nabrao one slatke trave toliko koliko nijedno ovjekovo mladune ne bi moglo da pojede, pa da jede svake noi u Kino doba. Nije to bila moja greka. Nije doao one noi kad sam mu poslao poruku. Ne, on je svud okolo trubio surlom i jurio kroz dolinu obasutu mjeseinom. Ostavio je za sobom trag kao da su tuda prola tri slona jer nije htio da se krije izmeu stabala. Igrao je, u mjeseini, pred kuama Ljudskog opora. Vidio sam ga, a on nije htio da doe do mene. A ja sam gospodar dungle! Bilo je to doba Novog Govora ree na to panter jo uvijek ponizno. Moda ga tada, Mali brate, nisi pozvao zovom pra-rijei? Sluaj kako pjeva Ferao i budi srean! Izgledalo je kao da se loe Mouglijevo raspoloenje rasprilo. Leao je poleuke, sa rukama pod glavom, sklopljenih oiju. Ne znam, a i ta me se tie ree pospano. Hajde da spavamo, Bagira. Stomak mi je teak. Lezi mi pod glavu. Panter se opet oprui uzdahnuvi jer je uo kako Ferao stalno ponavlja i vjeba svoju pjesmu jer je doba Novog Govora bilo na pragu. U Indijskoj dungli godinja doba se smjenjuju gotovo bez ikakvih vidnih promjena. Izgleda da postoje samo dva: suvo i kino, ali, ako paljivije posmatrate ta se deava pod potocima kia ili oblacima praine, opaziete kako se ipak sva etiri godinja doba niu po svom pravilnom redu. Proljee je najljepe jer mu nije zadatak da pokrije liem i cvijeem neki ogoljeli prostor, nego da ubrza rast svega onoga to visi na tek ozelenjelim granama kojima blaga zima nije dala da se razrastu i pomae tamnoj, polu pokrivenoj zemlji da se ponovo osjeti mladom. A proljee to ini tako uspjeno da nigdje u svijetu nema nieg slinog proljeu u dungli. A postoji i jedan dan u kome se sva iva bia osjete strano umornim, a svi mirisi koji lebde u tekom vazduhu, postaju stari i istroeni. Niko to ne bi mogao da objasni ta se deava, ali se to osjeti. Onda, postoji jo jedan dan pogledom se ne bi moglo ocijeniti ta se deava a odjednom sve poinje da mirie
86

novom, prekrasnom snagom, a stanovnicima dungle brci poinju da drhte u korijenu, a zimska dlaka im opada u dugim, gustim upercima. Padne neki put sitna kia, pa se sve drvee, bunje i bambusi, mahovine i biljke sonog lia probude, a sve to umi pri rastu tako da se gotovo moe oslunuti i sa tim umom, i danju i nou dopire i neko tiho zujanje. To je zvuk Proljea taj treperavi zvuk koji nije ni zujanje pela, ni huk vodopada, ni vjetar u kronjama, nego to prede topla, srena zemlja. Do ove godine Mougli je uivao posmatrajui mijene u godini. Uvijek je on prvi ugledao Oko Proljea u travi i prvi talas proljetnih oblaka sa kojima nita u dungli ne moe da se uporedi. Njegov glas mogao je da se uje na svim vlanim, zvijezdama obasjanim cvjetnim stazama, mijeao se meu glasove aba ili se uo kako se ruga glupim sovama koje huu u bijelim noima. Kao svi stanovnici dungle i on je najvie volio da u proljee luta daleko, da tri od veselja u toplom vazduhu i po etrdeset ili pedeset milja na dan, od sumraka do prve jutarnje zvijezde, a onda se vraao zadihan, srean i okien neobinim cvjetovima. etiri brata ga nisu pratila u tim proljetnim lutanjima nego su, zajedno sa ostalim vukovima, pjevali svoju pjesmu. Stanovnici dungle imaju u proljee mnogo ta da urade, pa je Mougli mogao da uje kako groku, ili cvile ili zvide, svak na svoj nain. U to doba su im glasovi drukiji i to je jedan od razloga to se proljee u dungli zove doba Novoga Govora. Ali, ovog proljea, kao to je rekao Bagira, "stomak mu je oteao". Otkako su se mlade bambusove trske osule tamnim pjegama, on je oekivao jutro u kome e se mirisi promijeniti. I, onoga jutra kada se to desilo i kad je Mor-Paun, sav u novim bojama bronze, plavila i zlata poeo da se javlja u umama obavljenim maglom, i kad je Mougli otvorio usta da uzvrati zov rijei nisu mogle da se probiju izmeu zuba i obuzelo ga je neko udno osjeanje od prstiju na nogama do kose osjeanje da je nesrean, pa je pogledao da se nije gdje ubo na trn. Mor je vikao o novim mirisima i ptice su to prihvatile, a sa stijena pored Vaingunge ulo je Bagirino promuklo zavijanje zavijanje koje je as zvualo kao kliktanje orla, a as kao rzanje konja. ulo se i lajanje i skakanje Bandar Loga u tek propupalim granama u kronjama, a Mougli je stajao grudi punih elje da odgovori Moru, ali od osjeanja nesree koje ga je muilo, mogao je samo da kratko uzdie. Posmatrao je svud oko sebe, ali nije mogao da vidi nita drugo sem Bandar Loga koji su skakali u kronjama i Mora rairenog repa koji je igrao ispred njega. Mirisi su se promijenili krijetao je Mor. Dobar ti lov, Mali brate! Zato ne odgovara? Mali brate, dobar lov! zvidao je il i njegova enka koji su zajedno sletjeli dolje. Proletjeli su tako blizu Mouglija, da mu je na nosu ostalo nekoliko pahuljica njihovog bijelog paperja. Odjednom se prosu laka proljetna kia Slonovska kia kako je u dungli zovu i opasa dunglu na oko pola milje uokolo, pa smoi lie i nestade u dvostrukoj dugi i lakoj grmljavini. Zau se kratko proljetno zujanje, pa se zatim utia tako da je izgledalo da su se svi u dungli odjednom oglasili. Svi sem Mouglija.
87

 Jeo sam dobru hranu ree sam sebi. Pio sam zdravu vodu. Zato me onda u grlu stee i gori kao onda kad sam zagrizao korijen sa plavim pjegama za koji je Kornjaa Uu rekla da je za jelo. Teko mi je stomaku, a grub sam bio sa Bagirom i grubo sam razgovarao i sa drugima, a oni su moje pleme. Eto, as mi je vrue, a as hladno, a sad mi nije ni vrue ni hladno nego sam ljut zato to ne znam ta mi je. Hu hu! Vrijeme je za trku! Noas u prei preko planinskog grebena. Da, krenuu u Proljetnu trku do Sjevernih Movara i natrag. Lovio sam suvie dugo, suvie lako. Sa mnom e i etvorica jer su se ugojili kao bijele larve. On zazva, ali nijedan od etvorice nije odgovorio. Otili su daleko izvan domaaja sluha, pjevali su proljetne pjesme pjesmu o Mjesecu i o Sambaru sa ostalim vukovima iz opora. Jer, u proljee stanovnici dungle ne osjeaju razliku izmeu dana i noi. Mougli je zalajao otrim glasom svoj zov, ali je na njega samo zauo podrugljivo zavijanje pjegave divlje make koja je lunjala izmeu drvea u potrazi za prvim ptiijim gnijezdima. Mougli je sav zadrhtao od bijesa i napola izvukao svoj no. A onda se uozbilji iako nikog nije bilo tu ko bi mogao da to opazi, i u nekoliko snanih skokova otisnu se niz brdo dignuta ela i namrtenih obrva. Ali, niko iz njegovog roda nije ga ni za ta pitao jer su svi bili obuzeti samim sobom. Da, ree Mougli sam sebi, iako je u srcu osjeao da nije u pravu trebalo bi da Crvene Dole siu sa Dekana ili da Crveni Cvijet zaigra meu bambusima, pa da cijela dungla dojuri kod Mouglija i da ga asti velikim imenima koja pripadaju slonu. A sad, samo zato to je Proljetno Oko crveno a Mor, glupan, mora u svojoj proljetnoj igri da pokazuje gole noge, sva je dungla poaavila kao Tabaki... Tako mi bika kojim sam otkupljen! Ja sam gospodar dungle, jesam li ili nisam? Stanite! ta ete tu? Dva mlada vuka iz opora jurila su stazom traei zgodno mjesto za borbu. (Sigurno se sjeate da Zakon dungle zabranjuje da se vukovi bore ako opor moe da ih vidi). Dlaka im se na vratovima naroguila kao ica, lajali su, bijesni se spremajui za prvu borbu. Mougli skoi pred njih i rukama ih zgrabi za vrat kao to je inio u igri ili za vrijeme lova jer je htio da rastavi vukove. Ali, do tada se jo nikad nije umijeao u Proljetnu borbu. Vukovi skoie, oborie ga na zemlju i ne prozborivi ni rijei dohvatie se u kotac valjajui se jedan preko drugog. Mougli se doeka na noge i nije pao, istrgao je no i iskezio svoje bijele zube u namjeri da ubije oba vuka samo zato to se nisu umirili kad im je naredio da se zaustave iako svaki vuk ima puno pravo da se bori. Skakao je sad oko njih, povijenih ramena i ruku koje su se tresle, spreman da zada dvostruk udarac im borba jenja; ali dok je ekao, snaga mu iili iz tijela, on spusti no, i smiri se posmatrajui. Mora da sam pojeo neto otrovno pomisli on glasno. Otkako sam rasturio skuptinu Crvenim Cvijetom otkako sam ubio ir Kana niko iz opora nije mogao da me obori. A ovo su mladi vuci iz opora, mladi lovci! Moje snage je nestalo i ja u umrijeti. O, Mougli, to ih nisi obojicu ubio?
88

Borba je trajala sve dok jedan od vukova nije pobjegao, a Mougli je ostao sam na bojitu posmatrajui as svoj no, as ruke i noge, a ono osjeanje nesree, koje mu je do tada bilo nepoznato, plavilo ga je kao to voda plavi balvan. Te noi krenuo je u lov rano, a jeo je vrlo malo da bi ostao lak za svoju Proljetnu trku. Jeo je sam, jer su svi u dungli otili svojim putem da pjevaju ili da se bore. No je bila sasvim "bijela", kako se to u dungli kae. Izgledalo je kao da je od jutra sve to je ozelenjelo poraslo koliko inae poraste za mjesec dana. Iz grana na kojima je do jue visilo suvo lie sad je strujao svje sok, kad ih je Mougli lomio. Mahovina se toplo i meko uvijala pod njegovim stopalima, mlada trava je bila njena i meka, a svi glasovi u dungli zvuali su kao kad zvoni najdublja ica na harfi kad je dodirne mjesec Mjesec Novoga Govora, koji rasipa svoj sjaj po stijenama i vodama, zavlai se meu drvee i loze i prosipa izmeu milion listova. Zaboravljajui na svoju nesreu, Mougli je sam glasno zapjevao od zadovoljstva, pa krenu na svoju proljetnu trku. Vie je to liilo na let jer je krenuo niz strmu padinu koja je vodila do Sjevernih Movara kroz srce velike dungle, u kojoj se, na mekoj zemlji, nije mogao da uje bat njegovih nogu. Onaj koji je odrastao meu ljudima, teko bi mogao da se kree, makar i spotiui se pod mjeseevim sjajem, ali Mouglijevi izvjebani miii sad su ga nosili kao pero. Kad bi mu se pod nogama naao neki panj ili sakriven kamen, on je mogao da odri ravnoteu bez velikog napora i nije morao da se zaustavlja u trci. A kad se umorio, znao je da kao majmun istegne obje ruke do prve lijane i da tako, vie lebdei nego penjui se uz stabla, stigne do najviih grana i da onda juri kroz kronje sve dok mu to ne bi dosadilo, pa se onda opet, u velikom luku, spustio na zemlju. Jurio je preko jaruga izmeu vlanih stijena gdje se jedva die od zaguujueg mirisa Nonog Cvijeta i rascvjetalih lijana. Jurio je preko tamnih puteljaka na koje je mjeseina padala u divnim arama koje lie na pod u nekoj crkvi. Jurio je kroz grmlje ije su mlade grane grebale njegove grudi ili se povijale oko njegovog pasa, pa preko stjenovitih breuljaka na kojima je preskakao s kamena na kamen preko skrovita mladih lisica. Iz velike daljine uo je divljeg vepra kako otri zube o neko stablo i vidio je kako, kad je tuda naiao, vepar skida koru sa stabla, a iz gubice mu se cijedi pjena, a oi mu uareno plamte. Onda je skrenuo tamo gdje je uo kako se sudaraju rogovi jelena i vidio je dva bijesna sambara kako se bore sputenih glava, a njihova krv, koja je ikljala iz rana, izgledala je pod mjeseevom svjetlou, kao da je sasvim crna. U traku je uo krokodila Dakala kako rie kao vo, a onda je naletio na klupko zmija-otrovnica, ali nisu stigle da ga ugrizu jer je on ve odjurio dalje, preko blistavog pijeska i opet uao u duboku dunglu. Jurio je, vikao i pjevao i vjerovao je da je te noi on najsrenije bie u cijeloj dungli, sve dok ga jak miris cvijea nije upozorio da je ve stigao u blizinu movara koje se nalaze daleko iza najudaljenijih lovita. Onaj koji je odrastao meu ljudima ovdje bi, ve poslije treeg koraka, morao da potone, ali Mouglijeve noge su bile spretne kao da vide, pa su pronalazile put s busena na busen, s gomile zemlje na drugu i nije im bila potrebna pomo oiju. Tako je stigao do sredine blatita, a svud oko njega su se divlje patke uznemirile, pa je onda sjeo na jedan
89

panj, obrastao u mahovinu, koji je napola virio iz movare. A movara je svud oko njega bila budna, jer u proljee ptice spavaju lakim snom, pa po svu no itava jata lijeu i dolijeu. Niko se nije obazirao na Mouglija koji je sjedio sam, meu trskama, pjevao svoje pjesme bez rijei i pregledao da mu se nije u otvrdle tabane zabio koji trn. Kao da je ovo osjeanje nesree ostalo daleko za njim, u dungli i, ba kad je htio da otpone novu pjesmu, to se osjeanje povratilo, ali sad deset puta jae no prije. Bilo je jo tee to je u tom asu mjesec zaao. Mougli se ozbiljno uplaio. Evo ga opet! ree on gotovo glasno. Ide za mnom. On se osvrnu i pogleda preko ramena da vidi da nije ko za njim. Nema nikoga! Noni zvui su se i dalje uli, ali ni ptica ni zvijer ga nita nisu pitali, pa se osjeanje usamljenosti opet pojavi. Mora da sam pojeo otrov ree on preplaeno. Izdaje me snaga. Strah me je u stvari nije mene strah. Mougli se u stvari uplaio to nije mogao da umiri ona dva vuka. Akela, pa ak i Fao odmah bi ih smirili. Ali, Mougliju to nije polo za rukom. To je sigurno znak da sam se otrovao... Ali, ko misli na mene u dungli? Svi pjevaju i bore se, jure u oporu po mjeseini, a ja Hai Mai! Eto, ja umirem sam u movari od otrova koji sam pojeo! Bilo mu je toliko ao samog sebe da je gotovo zaplakao. Kasnije e me nai kako leim sam u ovoj crnoj vodi nastavi on. Ne, vratiu se u svoju dunglu, hou da umrem na Stijeni Savjeta, a moj dragi Bagira, ako ne bude zauzet pjevanjem u dolini, stajae pored mog tijela da ne bi il sa mnom uradio ono to je uinio sa Akelom. Ote mu se velika topla suza i pade na koljeno. Iako je bio tako sam, Mougli je odjednom osjetio da je srean to je tako jadan ne znam hoete li moi da razumijete takvu vrstu sree? Da, kao to je il uinio sa Akelom ponovio je Mougli one noi kad sam spasao cijeli opor od Crvenog psa. Akela mi je govorio mnogo toga prije nego to je umro, jer kad se umire, onda se sva utroba mijenja. Rekao je... Rekao, ali ne, ja pripadam samo dungli! On je bio toliko uzbuen kad se sjetio svih pojedinosti velike borbe na obalama Vaingunge da je posljednje rijei naglas vikao, pa ga je u movari ula jedna bivolica, skoila iznenaeno i zamukala: ovjek! Uuuuh? odgovori Miza, bivo. (Mougli je uo kad se okrenuo u blatitu). Nije to ovjek! To je onaj goliavi vuk iz Sionskog opora. U ovakvim noima on dolazi ovamo. Uuuh, odgovori bivolica, pa nastavi da pase ja sam mislila da je to ovjek. Kaem ti da nije! Hej, Mougli, jesi li u opasnosti? zamuka bivo.
90

 Hej, Mougli, jesi li u opasnosti? djeak ponovi podrugljivo. Ti, Mizo, samo misli o tome ima li kakve opasnosti. ta ti je stalo do Mouglija koji nou juri kroz dunglu i uva vas, ta te se on tie? Kako glasno vie! ree bivolica. Svi oni tako viu, prezrivo ree Miza svi oni znaju da poupaju travu, a ne znaju da je jedu. Samo za ovo to si sad rekao ree Mougli i jo za manje ja bih te jo za vrijeme prolih kia potjerao iz blatita, pa bih na tebi jahao svuda kroz movaru. Mougli isprui ruku da slomije trsku, ali mu ona nemono pade. Miza je vakao i preivao pored svoje bivolice. Neu ovdje da umrem naljuti se Mougli. Rugali bi mi se i Miza, koji je istog roda kao Dakal i svinja bi mi se rugala. Idem odavde, pa emo vidjeti ta e se desiti. Nikad jo nisam krenuo na ovakvu proljetnu trku as mi je vrue, a as hladno. Dii se, Mougli! Prije nego to je krenuo nije mogao da odoli a da Mizu ne ubode malo vrhom noa. Bik iskoi iz blata kao da je pukao top, a Mougli je htio da prsne od smijeha. Priaj sad gdje hoe, Mizo, da te je goliavi vuk iz Sionskog opora potjerao doviknu mu Mougli. Ti vuk? frktao je bik udarajui kopitom u blatu. Sva dungla zna da si bio oban kod pripitomljenih bivola ovjek koji galami u praim, dolje u poljima. Ti da si iz dungle! Zar bi pravi lovac kao zmija puzao meu pijavicama i, samo zato da se naali, i to neukusno naali, zar bi me osramotio pred mojom bivolicom? Izlazi na suvo, a ja u ti... Ja u... Miza je sav zapjenio jer je meu svim stanovnicima dungle bio najprgaviji. Mougli je gledao kako se ljuti i pue. Kad se prskanje blata malo smirilo, pa je Miza mogao da ga uje, Mougli mu ree: Koji se to ljudski opor nastanio ovdje blizu movara, Mizo? Ne poznam dobro svu dunglu. Kreni na sjever! rekao je ljutiti Miza jer ga je Mougli odista snano ubo. ali se glupo kao pravi obanin. Idi pa ispriaj onima to ive u selu na kraju movare. Ljudski opor ne voli prie o dogaajima iz dungle, a osim toga, Mizo, imao ti jednu vie ili jednu manje ogrebotinu, to nije nikakav razlog zbog koga bi trebalo sazivati Savjet. Idem da vidim to selo. Da, idem. A sad mir! Ne dolazi ti svake noi gospodar dungle da te uva. Mougli izae iz blatita na suvo, a znao je da ga tu Miza nee napasti, pa dok je dalje jurio, smijao se od srca bivoljoj ljutnji. Ipak me nije naputala sva snaga ree Mougli. Moda otrov nije stigao do kostiju. Gle, kako tamo dolje sija zvijezda! Gledao je u tu zvijezdu sakrivi oi rukama. Tako mi bika kojim sam otkupljen, ree on to je Crveni Cvijet Crveni Cvijet pored kog sam leao prije nego to sam doao u opor vukova na Sionima. Kad sam vidio cvijet, mogu da se vratim.
91

Movara se zavravala u dolini u kojoj je gorjela svjetlost. Mougliju nije vie bilo stalo do toga ta ljudi rade, ali ove noi ga je svjetlo Crvenog Cvijeta posebno privlailo. Hou da vidim, ree Mougli hou da vidim je li se ljudski opor promijenio. Zaboravio je da nije vie u svojoj dungli u kojoj je bio pravi gospodar, pa je bezbrino pojurio kroz rosnu travu sve do kolibe u kojoj je gorjela vatra. Doeka ga lave tri ili etiri psa jer je stigao do ograda u selu. Ho! ree Mougli, a vujim reanjem je umirio pse. ta e ti to, Mougli, da dolazi u ljudski opor? Protrljao je usta na onom mjestu gdje ga je udario kamen kad ga je ljudski opor najurio. Otvorie se vrata kolibe i na njima se pojavi ena koja pogleda u no. Unutra je zaplakalo dijete, pa mu je ena doviknula: Spavaj, spavaj! Mora da je dolazio akal, pa je probudio pse. Jo malo, pa e svanuti. Mougliju se uini da ga trese groznica. Glas mu je bio poznat, ali, da bi bio siguran, on viknu tiho, iznenaen i sam to mu se vratio ljudski govor: Mesua, o Mesua! Ko me to zove? povika ena drhui. Zar si me zaboravila? upita Mougli, a grlo mu se steglo dok je to izgovorio. Ako si Ti, reci mi kako sam te zvala? ena je pritvorila vrata i rukama je pridravala grudi. Natu! Ohe! Natu! odgovori joj Mougli, jer je, kao to znate, to bilo ime kojim ga je Mesua zvala kad je doao u ljudski opor. Doi, sine moj! pozva ga ona i Mougli poe ka svjetlosti i pogleda u Mesuu, enu koja je bila dobra prema njemu i koju je on; prije mnogo godina, spasio od gnjeva ljudskog opora. Sad je bila stara i sijeda, ali joj se oi i glas nisu izmijenili. Kao to biva obino kod ena, ona je mislila da se Mougli nije promijenio, pa ga je sad zaueno posmatrala od grudi do glave, koja je stigla do dovratka. Sine moj aputala je ona, a onda je klekla pred njegove noge. Ne, to vie nije moj sin, to je neki bog iz ume. Ahaj! Mougli je stajao osvijetljen crvenom svjetlou lampe visok, jak i lijep, duge crne kose koja mu je pala po ramenima, a no mu je visio o vratu, imao je vijenac bijelog jasmina u kosi, pa je morao ljudima da izgleda kao umski bog iz mnogih pria o dungli. Dijete koje je gotovo zaspalo sad se die i zaplaka od straha. Mesua mu prie da ga smiri, a Mougli je i dalje stajao i posmatrao lonce i krage, sudove sa itom i sve ono to ljudima treba na radu. ta hoe da jede ili da pije? aptala je Mesua. Sve to imamo, pripada tebi jer ti mi dugujemo svoje ivote. Nego, reci mi, zar si to zaista ti, ti koga sam zvala Natu ili si neki bog?
92

 Ja sam Natu odgovori joj Mougli. Doao sam iz daleka. Ugledao sam svjetlost, pa sam doao ovamo. Nisam znao da u tebe ovdje nai. Kad smo otili u Kanivaru, ispria mu Mesua jo uvijek zaplaena Englezi su htjeli da nas zatite od onih seljaka to su htjeli da nam spale kuu. Sjea li se toga? Nisam to zaboravio. Kad smo krenuli natrag u ono selo ravih ljudi, to selo vie nismo mogli da naemo. Sjeam se i toga ree Mougli, a nosnice su mu drhtale. Zato je moj mu doao da radi u poljima, pa kako smo zaradili malo zemlje, jer je on vrijedan i jak, doli smo ovdje. Nije ta zemlja dobra kao u onom selu, ali, nama mnogo ne treba za nas dvoje. Gdje je onaj ovjek to je kopao zemlju one noi? Umro je prije godinu dana. A ko je to? upita Mougli i pokaza na dijete. To je moj sin koji se rodio za vrijeme pretprolih kia. Ako si bog, blagoslovi ga blagoslovom dungle jer e ga onda tvoji uvati, tvoje pleme, jer si i nas sauvao one noi. Mesua die dijete koje se vie nije plailo, pa htjede da dohvati no da se igra s njim. Mougli odmaknu male ruke. Ali, ako si Natu koga je oteo tigar, ree Mesua plaui onda znaj da je to tvoj mlai brat. Blagoslovi ga onda kao stariji brat. Hai Mai! Ja ne znam ta je to blagoslov? Ja nisam bog ni njegov brat, ali... O, majko, moje srce je tako teko. On zadrhta i spusti dijete na tlo. Naravno, odgovori Mesua koja je sad radila neto oko lonca to je zato to nou juri kroz movaru. Mora da si dobio groznicu, pa ti se uvukla u kosti. Mougli se nasmijao od pomisli da bi dungla mogla ma u emu da mu nakodi. Naloiu vatru, pa e popiti vrueg mlijeka. Skini taj vijenac od jasmina jer je njegov miris isuvie teak za nau malu kolibu. Mougli je sjeo i lice pokrio rukama. Osjeao se neobino kao da je pojeo otrov, bilo mu je muno i u glavi mu se vrtjelo. Pio je vrue mlijeko u velikim gutljajima, a Mesua ga je milovala po ramenima iako nije bila sigurna je li to njen sin Natu iz onih divnih dana ili je to neko udno stvorenje iz dungle, ali je bila sretna to je iv i to je od krvi i mesa. Sine, ree mu ona na kraju, a oi su joj sjale od ponosa je li ti ko rekao da si ti najljepi meu svim ljudima? Ha? upita Mougli jer tako neto nikada nije uo. Mesua je bila presrena, pa se blago nasmijala. Vidjela je po njegovom izrazu lica da ne zna o emu ona govori. Znai, ja sam ti to prva rekla? Dobro je to je tako, iako majka sinu ne treba da govori prijatne stvari. Ja nisam takvog mukarca jo nikada vidjela. Mougli se osvrtao i htio je da vidi svoja lea, a Mesua se smijala i smijala da je i Mougli, na kraju poeo da se smije sa njom iako nije razumio o emu se radi, a dijete je trkaralo meu njima i ono se takoe smijalo. Ne smije da se smije svom bratu rekla mu je Mesua. Ako bude bar upola tako
93

lijep, nai emo za tebe kraljevu ker, pa e se s njom vjenati i onda e jahati na velikim slonovima. Mougli nije shvatao o emu ona govori, a vrue mlijeko mu je toliko prijalo da je poeo san da ga hvata jer je pretrao oko etrdeset milja. Zato se on savi na podu i odmah zaspa tvrdim snom, a Mesua mu skloni kosu sa lica i pokri ga ebetom. Bila je presrena. Kao to to biva u dungli, on je spavao cijelu no i cijeli dan jer se ovdje osjeao miran i zatien, to su mu instinkti govorili, i on je mogao mirno da spava. Probudio se naglo, i skoio jer mu se od pokrivaa koji mu se popeo na lice, uinilo da je upao u klopku, pa se odmah ispravio spreman za borbu, uhvatio je no i poeo da koluta polusnenim oima. Mesua se nasmijala i donijela mu za veeru tvrde kolae ispeene u vatri, rie i neto kiselo upravo onoliko koliko mu je trebalo da doeka veernji lov. Miris rose u movari probudio je u njemu glad, pa je postao nemiran. Htio je da zavri svoju proljetnu trku, ali dijete nije htjelo da mu side s koljena, a Mesua je htjela da mu oelja divnu, dugu kosu. Ona ga je eljala i pjevala mu udne pjesme za djecu. Nazivala ga je svojim sinom, a onda je molila da bude dobar prema njenom djetetu i da ga obdari svojim moima iz dungle. Iako su vrata u kolibi bila zatvorena, Mougli je zauo dobro poznat um. Mesua se zaprepastila kad se na vratima pojavila velika, siva apa i zaulo se zabrinuto zavijanje Sivog brata. Izlazi i ekaj! Zato nisi doao kad sam te zvao? ree Mougli govorom dungle, a nije se ni okrenuo. Velika siva apa nestade. Molim te nemoj, nemoj da vodi svoje sluge sa sobom zamoli ga Mesua. Ja... mi smo uvijek bili u dobrim odnosima sa dunglom. Ne brini se nita ree joj Mougli i die se. Ne zaboravi onu no kad ste krenuli u Kanivaru. Sjeti se koliko je takvih stvorenja bilo ispred i iza tebe. Ali, sad vidim da ni u proljee stanovnici dungle ne zaboravljaju uvijek. Majko, ja idem. Mesua se ponizno povue u stranu mora da je to ipak bio umski bog, pomisli ona. Ali, kad se njegova ruka ve nala na vratima, progovori u njoj majka i njene ruke se sklopie oko Mouglijevog vrata. Vrati se opet! aputala je ona. Bio ti moj sin ili ne, vrati se jer te volim gle, i on je alostan. Dijete je plakalo to je ovjek sa blistavim noem odlazio. Vrati se, ponavljala je Mesua bilo nou ili danju, nikad vrata za tebe nee biti zatvorena. Mouglijevo grlo se stezalo kao da mu neko povlai vratne ile, pa je izgledalo kao da jedva moe da izusti rije kad je rekao: Sigurno u opet doi. A sada, ree on i odgurnu vuiju glavu koja mu se na pragu kolibe poe da umiljava sad u s tobom da porazgovaram, Sivi brate. to nijedan od etvorice nije doao kad sam vas zvao, tako davno? Tako davno? Pa to je bilo prole noi. Ja sam... Mi smo pjevali u dungli nove pjesme
94

jer je dolo doba Novog Govora. Sjea li se? Istina je. I im smo ispjevali pjesme, nastavi ozbiljno Sivi brat krenuo sam za tvojim tragom. Pobjegao sam od ostalih i slijedio tvoje stope. Nego, ta si ti radio Mali brate kad si jeo i spavao sa Ljudskim oporom? Da ste doli kad sam vas zvao, ne bih to inio odgovori Mougli i nae u trk. A ta e sad biti? upita Sivi brat. Mougli je upravo htio da odgovori kad se na puteljku koji je vodio na kraj sela pojavi djevojka u bijeloj haljini. Sivi brat u trenutku nestade, a Mougli se sakri u itu. Kad se zeleno ito sklopilo za njim i on kao duh nestao, gotovo je mogao rukom da je dotakne. Djevojka je vrisnula jer je mislila da je vidjela privienje, a onda odahnu. Mougli onda odmaknu klasje rukama i dugo je za njom gledao dok se nije izgubila iz vida. A sad ne znam, ree on uzdahnuvi sad ne znam zato niste doli kad sam vas zvao? Ili smo tvojim tragom, slijedili smo te ponavljao je Sivi brat liui Mougliju pete. Ili smo stalno za tobom sem u doba Novog Govora. A da li biste ili za mnom i u Ljudski opor? proapta Mougli Zar nisam s tobom poao one noi kad te opor najurio? Ko te probudio dok si leao u itu? Jesi, ali opet? Zar nisam iao za tobom i ove noi? Jesi, ali opet i opet? I kad bi to opet bilo, Sivi brate? Sivi brat je uutao. Kad je progovorio, on ree vie za sebe: Crni je govorio istinu. ta je rekao? ovjek se vraa ovjeku na kraju. Raka, naa majka govorila je... Tako je govorio i Akela u noi Crvenog psa dodade Mougli. Tako kae i Kaa, a on je najmudriji. A ta ti kae, Sivi brate? Jednom su te izbacili i to grubim rijeima. Razbili su ti kamenom usta. Poslali su Buldea da te ubije. Oni su htjeli da te bace u Crveni cvijet. Ti, a ne ja, rekao si da su to avoli i bezumnici. Ti, a ne ja, ja slijedim svoje pleme pustio si dunglu na njih. Ti, a ne ja ispjevao si gorku pjesmu o njima, goru nego to je naa pjesma o Crvenom psu. Ja te pitam ta ti kae? Govorili su dok su zajedno trali. Jedno vrijeme je Sivi brat jurio pored njega bez odgovora a onda, izmeu dva skoka, odgovori: Mali ovjee, gospodaru dungle, Rakin sine, brate moj po skrovitima, iako to zaboravim u proljee, tvoj trag je moj trag, tvoj zaklon je i moj zaklon, tvoj lov je i moj lov. Tvoja borba na ivot i smrt je i moja borba na ivot i smrt. Govorim u ime moje troje brae. ta e ti odgovoriti dungli?
95

 Dobro si to smislio. Ne smije se kasniti kad se lovi. Tri i sazovi Savjet na Stijeni jer hou da im kaem ta sam naumio. Ali, moda nee doi jer u doba Novog Govora svi na mene zaborave. Zar ti nisi nita zaboravio? upita ga Sivi brat osvrui se i onda pojuri, a Mougli za njim, zamiljen. Da je bilo ma koje drugo doba u ovoj prilici bi se sakupila sva dungla, nakostrijeili bi dlaku, ali sad su svi bili obuzeti lovom i borbama, ubijanjem i pjevanjem. Sivi brat je jurio i sazivao govorei: Gospodar dungle hoe da se vrati meu ljude. Doite na Stijenu Savjeta. A stanovnici dungle, sreni i zauzeti sobom, odgovarali su: Ako ode, vratie se kad ponu ljetne vruine. Kie e ga potjerati. Ti juri sa nama i pjevaj, Sivi brate! Gospodar dungle hoe da se vrati meu ljude! ponavljao je Sivi brat. Ili... Juava! Zar je zato doba Novog Govora manje lijepo? odgovorili su svi. Zato se desila da je Mougli, kad je teka srca doao na dobro upamenu stijenu kod koje je primljen na Skuptini, naao samo etvoricu, Balua koji je bio od starosti gotovo slijep i oteao, hladnokrvnog Kaa koji se sklupao na upranjenom Akelinom mjestu. Zar tvoj trag ne zavrava ovdje, ovjekovo mladune? ree Kaa kad se Mougli spusti na zemlju lica pokrivena rukama. Plai, samo plai. Mi smo iste krvi, ti i ja, ovjek i zmija zajedno. Zato nisam umro pod Crvenim psom? jeao je djeak. Snaga me napustila, a ne radi se o otrovu. I danju i nou ujem dvostruke stope na svom tragu. Kad se osvrnem, uini mi se kao da se neko tog asa sakrio. Idem i gledam iza stabala, a tamo nikog nema. Zovem, a niko ne odgovara. A sve mi se ini kao da neko slua kad zovem. Kad legnem, ne nalazim odmora. Krenuo sam u proljetnu trku, ali me ona ne smiruje. Poem da se kupam, ali ne mogu da se rashladim. Muka mi je od ubijanja, ali nemam volje da se borim ako neu i ubiti. Crveni cvijet mi je u tijelu, kosti su mi kao voda... i... ja ne znam ta znam. emu tolike rijei? ree Balu okreui glavu prema mjestu na kome je Mougli leao. Akela je na rijeci rekao da e Mougli odvui Mouglija u Ljudski opor. I ja sam to rekao. Ali, ko jo slua Balua. Bagira gdje je noas Bagira? I on to zna. Takav je Zakon. Kad smo se sreli u Hladnim peinama, ovjekovo mladune, ja sam to ve tada znao ree Kaa izvijajui se malo svojim monim tijelom. ovjek se vraa ovjeku na kraju iako ga dungla ne izgoni. etvorica su gledala jedan u drugoga, pa onda u Mouglija zbunjenog posluno. Dungla me, znai, ne izgoni? promuca Mougli. Sivi brat i Trojica zareae Ijutito: Dok smo mi ivi, niko se nee usuditi... ali Balu ih prekide: Ja sam te uio Zakonu Dungle. Sad ja treba da govorim ree on. Iako vie ne vidim stijene pred sobom, ja ipak daleko vidim. Mala abo, idi svojim putem. Treba da osnuje svoj rod u svome oporu, ali ako ti zatreba noga, ili zub, ili oko, ili rije saoptena tiho u noi, sjeti se, gospodaru dungle, dungla e odgovoriti na tvoj poziv.
96

 I srednja Dungla je uz tebe, ree Kaa ja ne govorim u ime malo njih. Hai Mai, brao moja zaplaka Mougli, a ruke su mu se tresle od jecanja. Ja ne znam ta znam! Ja ne bih htio da idem! Iako me tamo vuku obe noge. Kako da sve napustim ove noi? Nai, pogledaj Mali brate govorio je Balu. Ne treba da se stidi svog lova. Kad se pojede med, ostaje konica prazna. Kad skinemo svoju kouljicu, ne moemo ponovo da je obuemo ree Kaa. uj me, najdrai od svih ree Balu. Ne postoji rije ili volja koji bi mogli da te zadre. Dii glavu. Ko smije ta da pita gospodara dungle? Znam kad si se ovdje igrao sa bijelim kameniima, kad si bio jo samo mala aba, a i Bagira te vidio koji te otkupio bikom koga je tek bio ubio. Od one noi kad smo te gledali, ivi smo jo nas dvojica, jer je Raka, tvoja majka, umrla sa tvojim ocem. Stari opor je izumro. Zna kud je otiao ir Kan, a Akela je umro meu "dolama" gdje je bilo mjesto i za ostale iz Sionskog opora da nije bilo tvoje mudrosti i snage. Ostale su samo stare kosti. Ne trai oprotaj sad, ovjekovo mladune, nego se gospodar dungle oprata od opora, jer mijenja svoje pute. Ko ima ta da pita ovjeka koji odlazi? Ali Bagira i bik kojim sam otkupljen ree Mougli. Ja ne bih htio... Njegove rijei presijee rika i lomljava u ipraju i pred njega izae Bagira, lak, straan i snaan kao uvijek. to se toga tie, ree on, i isprui jo vlanu desnu apu ja nisam zbog toga doao. Bio je to dug lov, a sad je mrtav, dolje u ipraju, bik dvogodac, bik koji te oslobodio. Mali brate. Svi su dugovi plaeni. A to se ostalog tie, moja rije je i Baluova rije. Bagira je lizao Mouglijevu nogu. Sjeti se da te Bagira volio zaplaka on i nestade. Dolje pod breuljkom ponovo se javio, dugo i glasno: Dobar ti lov na novom tragu, gospodaru dungle! Sjeti se, Bagira te volio! uo si ree mu Balu. Nema vie ta da se govori. Idi sad, ali prvo prii ovamo, o, ti mudra mala abo, doi kod mene. Teko je promijeniti kou ree Kaa dok je Mougli jecao i jecao glave zagnjurene u krzno slijepog medvjeda sa rukama oko njegovog vrata. Balu je pokuavao da mu lie noge. Zvijezde ve blijede ree Sivi brat njukajui vjetar pred zoru. Gdje emo danas prebivati? Jer, to se mene tie, odsad i ja idem za novim tragom. I, ovo je posljednja pria o Mougliju. KRAJ

Biljeka o piscu

97

Kipling je roen u Bombaju (Indija) 30. decembra 1865. godine a umro u Londonu 18. januara 1936. Pravo ime ovog pripovjedaa, pjesnika i noveliste koji je 1907. godine dobio Nobelovu nagradu je Joseph Rudyard Kupling (Dozef Raard Kipling). Kiplingov otac Don (John Lockwood Kipling) bio je kustos muzeja u indijskom gradu Lahoreu i imao je velik uticaj na razvoj malog Raarda, koji je napisao i priu o tom muzeju kao o "kui uda". Njegovi roditelji su se vratili u Englesku kad mu je bilo est godina, kolovao se i vratio u Indiju 1882. godine gdje je sedam godina radio kao novinar. 1892. godine oenio se Karolinom Bejlistir, sestrom amerikog pisca i publiciste Volkota Bejlistira, ali nije dugo bio sa njom jer se vratila u Ameriku, a sam Kipling se vraa 1889. godine u Englesku gdje je ve vaio kao veliki pisac. Zbirku pripovijedaka Sedam mora objavio je 1896. godine. Knjiga o dungli prvi put se pojavila 1894. a ve sljedee godine doivjela je i drugo izdanje. Osim Knjige o dungli Kipling je za djecu napisao jo mnogo pripovijedaka. Njegova popularnost protegla se puna dva vijeka a i u treem mileniju djeca ga rado itaju.

98