You are on page 1of 100

Terry Rubin

UDARNI VAL

1
Terry Ferman okrenuo se i prevrnuo unutar granica svoje vree za spavanje. Potom se nagonski htio uspraviti u sjedei poloaj, ali se suzdrao u pravi as shvativi da je kampkuica premala za tako naglu kretnju. Okreui se, pogledao je van kroz okrugli prozori. Konture ogromnih stabala iza siune istine uz rijeku koju je odabrao za svoj logor ocrtavale su se u boji dima na pozadini neba u svitanje. Navukao vukao je toplu odjeu potrebnu u ovakvoj klimi najbre to je mogao u

tako skuenom prostoru i izaao na otvoreno da promotri vode rijeke Feather to su se kotrljale pred njim i maslinastozelene litice iza njih. Ovo bi bio dobar dan za pecanje, odluio je, a svom studiranju na Berkeleyju ve je zaista predugo dozvoljavao da ga odvlai od planinskih potoka koji su mu bili prva ljubav. Elektrotehnici se ne bi smjelo dozvoliti da preuzme prvenstvo. No, na prvom mjestu je bio projekt zbog kojeg je izaao na teren. Ponovno je bacio pogled na visoke zelene litice. Bit e prilino teko poslati signal iz ove doline s njegovim siunim tranzistorskim odailjaem, mada bi trebao uspjeti s dovoljno dugakom icom emitera. Projekt je, unato svim Calovim pokuajima da ga prikae tajanstvenim, zapravo bio prilino jednostavan - trebalo je uz pomo radiogoniometra locirati izvor nepravilnih signala razliita trajanja koji su se u nepravilnim vremenskim razmacima ve dugi niz godina javljali negdje iz ovog podruja. Svi su signali bili na frekvenciji od 21 Mhz, a tokom godina su ih otkrivale i razliito triangulirale* razliite skupine. Za vrijeme rata prilino se intenzivno radilo na otkrivanju "ilegalnog odailjaa", bez uspjeha. Onda je nastupio mir i projekt je naputen kad je netko odluio da su se signali javili dovoljno vremena prije rata da to ukazuje na civilni aspekt, a taj je netko potkrijepio svoju odluku iznijevi miljenje da signal vjerojatno ima prirodno izvorite. Na tome je i ostalo sve dok Cal nije naletio na zapise o signalima kad je kopao po arhivima Sveuilita. Cal je bio radioamater, ali studirao je politike znanosti, a bio je skloniji politikom nego znanstvenom nainu razmiljanja, zakljuio je Terry zajedljivo. Cal se ponaao kao da su signali dio neke velike urote. Takav uvod u projekt bio je suvian s obzirom na injenice, kao i s obzirom na Terryjeve neposredne interese. Budui da su se signali javljali sporadino, bilo je vrlo teko odrediti njihovu tonu lokaciju, pogotovo kad se jo uzme u obzir da u planinama poput ovih lako moe doi do odbijanja signala. Zapravo, signal je bilo nemogue precizno triangulirati uobiajenim metodama, pa se Terry dosjetio da sustav triangulacije okrene naopako. Koristei svoj mali prenosivi odailja, namjeravao je emitirati unaprijed pripremljene signale s razliitih mjesta uz i niz kanjon dok ne pronae tono ono mjesto koje e odbiti signal tako da tono ponovi izvornu snimku. Cal i neki njegovi prijatelji e na Berkeleyju primati signale i upravljati promjenama. Iako je bio zaposlen kamperskom pei, Terry je dopustio da mu panja luta u metodinom pregledu blieg okolia u potrazi za mjestima gdje bi bilo mogue postaviti icu emitera. Svijetlozelene litice na drugoj strani rijeke praktiki su bile okomite, a u

* Triangulacija je odreivanje poloaja u geodetskom mjerenju rastavljanjem mjerenog zemljita na trokute, (op. prev.)

podnoju je bilo tankih svijetlih krhotina, pokazatelja da se stijene k tomu i drobe. Bit e pravi izazov odaslati signal koji e se probiti s ovog mjesta na frekvenciji od 21 Mhz, iako e to moda biti puno lake ako iskoristi prirodnu rezonantnost samog kanjona, ali svakako e mu biti neophodna ta duga antena. Jednom rukom jedui, ukljuio je uobiajeni radiokanal i opustio se, naslonivi se na prikolicu dok se radioprijamnik zagrijavao. Oi su mu ponovo potraile gotovo okomite zelene litice. Stiui prekidae na sad ve zagrijanom prijamniku pretraivao je razliite frekvencije i s olakanjem ustanovio da ovdje pri dnevnom svjetlu ima snaan signal i iz Salt Lake Cityja i iz Chicaga. Uzevi u obzir da je oprema kojom je raspolagao bila minijaturna, samo da uspije pravilno postaviti icu i vjerojatnost da e uz pomo prirodnih rezonantnih efekata kanjona njegov signal putovati dovoljno daleko bit e prilina. Kakva teta, razmiljao je, da uza svu tu dananju minijaturizaciju jo nitko nije napravio dobar minijaturni emiter. Kako stvari trenutano stoje, nema nita bolje od ravne, duge ice. Terry je zapazio nejasne obrise kamene izboine na litici s druge strane rijeke, otprilike na 40 m visine. inilo mu se da bi do nje mogao lako doi. Kad bi iskoristio veliko drvo u blizini kamp-kuice da na njega zakvai emiter, mogao bi tu icu razvui ravno preko rijeke do izboine, to bi bio ba pravi poloaj. Dok prijee rijeku i popne se na izboinu, ve bi sunce trebalo zagrijati. Ako odailja jednostavno ponese sa sobom, moi e postaviti stanicu na drugoj obali. Bacio je pogled dolje na rijeku. Put mu je prijeila brza struja, kotrljajui se meu kamenjem, ali nije bila previe duboka. Ako samo bude paljiv, nee ni noge smoiti ... ali dok je preao na drugu stranu otkrio je da panja ba i nije dovoljna da ostane suh prelazei rijeku Feather. Vie nego lagano promoen, ali pobjedonosno, s malim vodootpornim odailjaem zakvaenim za pojas i icom koju je vukao sve od drveta na drugoj strani rijeke, stigao je do podnoja litice na suprotnoj strani. Pregledavi je izbliza, ustanovio je da se litica mrvila i daje bila ljuskavo zelena, sjajna, ali lomljiva. Penjati se po njoj bi definitivno bilo opasno. No, inilo se da se izboina sputa. Terry je krenuo uzvodno uz rijeku, traei pristup litici, i napokon ga naao. Put prema gore bio je ugaen uspon, ali dugo nije bio koriten. Oito se radilo o planinskoj stazi s nasumice rasporeenim velikim kamenjem koje je, unato svoj nepravilnosti u razmjetaju, moda moglo biti postavljeno kao stepenice. Terry je zastao i zamislio se. Da, to su stvarno bile stepenice, i to nespretno skrivene. Penjanje na liticu barem e ovaj put biti najobinija etnja. Kada se popeo do izboine uvidio je da je puno vea nego to mu se inilo dok ju je promatrao iz kanjona - irok, ravan prostor dovoljno velik da bi se na njemu mogla smjestiti jedna manja koliba, nezakren unato zelenoj drobivoj stijeni koja je nad njim visjela s gornje litice. Rub izboine sputao se okomito 30 metara u dubinu prema rijeci.

Sjajni bakar antenske ice rastezao se u dugoj lananoj omi dolje prema drvetu u kanjonu. Kao neka naopako okrenuta antena, zakljuio je Terry. Slike su uvijek prikazivale antene kako se od stanice odailjaa uzdiu prema nebu, ali za to nije postojao pravi razlog, osim to je to bila njihova uobiajena uporaba. Ovo e vjerojatno raditi. Pogleda usredotoena na mjera, okrenuo je prekida. Igla se zanjihala i u istom trenutku Terry je osjetio kako se svijet zanjihao zajedno s njom. Potres? Terry se okrenuo i zabuljio u liticu iza sebe, tijela napetog, spremnog za skok kako bi se spasio iz neizbjenog odrona kamenja. Litice nije bilo, kao ni kamenja. Umjesto njih, ispred njega se uzdizala iroka mramorna fasada, ne toliko visoka kao litica, ali jednako tako okomita. Okrenuo se prema kanjonu. Nije bilo ni kanjona, pred njim se prostirala pustinja, prilino duboko dolje ispod kamene ploe na kojoj je stajao. Vrtoglavom brzinom okrenuo se natrag prema litici - prema mramornoj fasadi. Bila je tamo. Ali - osvjetljenje je bilo udno. Zelenkasto. Pogled mu je polako putovao prema gore, uz mramornu graevinu, prema mjestu gdje se sastajala s nebom, prema bolesno zelenom nebu. Boja neonske reklame, pomislio je, ali se odmah ispravio u jednom kutku svog uma koji je, izgleda, jo uvijek funkcionirao, iako se on sam osjeao utrnulo. ivine pare, a ne neon, proizvode takvu zelenu boju, rekao mu je taj kutak uma.

2
Terry je pod prstima osjetio odailja, to mu je privuklo pogled natrag na njega, a odatle mu je pogled odlutao prema dolje du kratkog komada bakrene antenske ice, koji se sad vukao po tlu. Vidio je samo nekih desetak metara ice, nakon ega je bila naglo prekinuta. Morao se zaista potruditi kako bi potisnuo poriv da ponovno dodirne prekida odailjaa. Moda bi to znailo trenutaan povratak, ali moda bi izazvalo bilo koju iz niza drugih promjena. "Provjeri svoje pretpostavke prije nego li postupi u skladu s njima", inilo mu se da uje Calov glas kako govori, aksiom koji je za vrijeme njihova zajednikog eksperimentiranja nekoliko puta naglo prekinuo Terryja u onome to je inio. Terry se dobrano udaljio od ruba kamene ploe i okrenuo se kako bi ponovno promotrio graevinu iza sebe. Upravo kad se potpuno usredotoio na nju, u vrstom sivom zidu se pojavila pukotina koja se ubrzo proirila u vrata. Glas koji je dolazio iz vrata govorio je udnim i nerazumljivim jezikom, no nije bio toliko tu da Terry ne bi mogao prepoznati osnovno svojstvo njegova zvuka - blago nestvarnu i umjetnu prirodu ak i najboljih elektroakustinih ureaja. "Zdravo, pretpostavljam", rekao je provizorno, promatrajui vrata i ne miui se.

Uslijedila je stanka, nakon ega je glas progovorio ponovno - ovaj put neto razumljivije, ali jo uvijek uplje i umjetno: "Ave tebi, galaktiki graanine. Tvoj numerus potreban je meni." Sad je na Terryju bio red da zastane dok je razmatrao izjavu koja je oito predstavljala pozdrav i zahtjev. Jezik na kojem je izreena mogao bi se nazvati engleskim. Arhainim, ili u svakom sluaju priblino arhainim engleskim, s par izraza koji su upuivali na latinski. Ali traeni odgovor oigledno je bio nekakav broj, pa je Terry rekao prvi broj koji mu je pao na pamet: pozivni broj svog amaterskog radiooperatera. Nakon nekog vremena mehaniki je glas jedanput krenuo i izblebetao: "Numerus nenumerus. Ponueni numerusi ne spadaju u moj djelokrug, mladi gospodiiu. Prosim vas, zakoraite preko ovih vratnica. Kad tako uinite, uoit ete ... ovaj ... jednu ... svjetleu plou, na koju ete poloiti svoju desnicu. Dok se ova zbrka ne raisti, bit e vam ponuen meuvremeni ... privremeni ... status." Nakon to mu je Terry vedro odgovorio: "U redu, ako ti tako kae", u glas kao da se uvukao neki tugaljiv prizvuk. Glasnoa mu je opala za itav jedan svijet (Ali koji svijet? zapitao se Terry zahvaen trenutnim valom panike), kao da stroj na glas razmilja. "Tako su rijetke prilike da mi se iskae usluga u skladu s mojim uputama. Ipak, ini se da se u sluaju kad se takva usluga moe iskazati njezin teret prihvaa s neobinim veseljem ..." Pomalo oklijevajui, Terry je zakoraio kroz vrata. Novi, jasniji ubod shvaanja rekao mu je da su se vrata gotovo istog trenutka poela zatvarati za njim. Kad je uao, stvar koju je glas oznaio kao "svjetleu plou" stajala mu je ravno s lijeve strane. Iako je prostoriju osvjetljavalo nekakvo openito svjetlo, ploa je bila jedini vidljivi predmet koji je bio blistavo osvijetljen. "Ako izvolijevate, priite ... plohi skenera", potaknuo ga je glas. Tako, dakle! Sad kad je stroj pronaao odgovarajui engleski naziv, postalo je jasno da se radi o skeneru. Bila je to obina ravna ploha vrstog izgleda, nainjena od svjetleeg, mlijenog kvarca, ili neega vrlo slinog kvarcu, povrine gotovo 120 etvornih centimetara. Dok joj je Terry prilazio, ploha se izdigla iz svog poloaja blizu poda na razinu koja je odgovarala njegovoj visini. Osobi iz nekog drugog vremena ovakve bi pojave mogle ulijevati strahopotovanje, ali Terry je bio navikao na razne oblike automatizacije, pa ga ta ploha nije uplaila. Neto novo na polju skenera, pomislio je, sjetivi se jednoga koji je ne tako davno ispitivao. Radilo se o fiberoptikoj napravi koja je esnaest puta za redom uspjeno prepoznala njegovo ispisano ime unakrsno ga usporeujui s nasumice zamagljenom slikom otisnutom na kontrolnim kuponima koji su ili uz njega. Poneto se ustruavajui, Terry je ponudio ruku plohi na pregled. Nedugo potom na plohi se pojavila nekakva oznaka, a u nasuprotnom zidu svjetlo je ocrtalo obris hodnika. U isto vrijeme ista se oznaka ispisala preko gornjeg dijela vrata.

"Odreen razred subjekta, ali ne i identitet. Prosim ... molim ... poite niz hodnik na lijevoj strani u sobu za orijentaciju na kojoj je prikazana oznaka." Terry je uinio kako mu je reeno. udio ga je neobian engleski na kojem mu se stroj obraao, ali je ipak osjeao istinsko divljenje prema konstruktoru te naprave koja je tako dobro funkcionirala, i poeo je osjeati neobinu elju - ono to je uvijek nazivao "rastavi to" osjeajem. Bilo kakav sloen mehanizam u njemu bi uvijek probudio elju da upozna njegovu unutranju strukturu i nain na koji je mehanizam funkcionirao. Stupio je u "sobu za orijentaciju". Prostorija je bila gola ako se izuzme jedan jedini komad pokustva: podstavljena ploa koja se jo uvijek prilagoavala njegovoj visini. "Graanin se umoljava da se isprui na kau." Terry je to i uinio, uvjeravajui samog sebe da je razlog tomu vie radoznalost nego elja za pokornou, i istovremeno se trudio da nastavi vjerovati kako je sve to samo dobro razraena ala. im je legao postao je svjestan vrtloga boja koji se prometnuo u bombardiranje svih njegovih osjetila istovremeno. inilo se da ono traje i traje, iako je bio svjestan da je zapravo bilo gotovo za nekoliko sekundi. "Ispriavam se zbog neugodnosti." Glas je sada bio ukoen i govorio je odsjeno, na nain svojstven strojevima, ali jezikom koji je Terry razumio. Prepoznao ga je kao svoj. Glas je oito pretraio svoje datoteke i u njima pronaao specifini tip engleskog kojim se Terry sluio. U istom trenutku je shvatio, a ta ga je spoznaja gotovo fiziki pogodila, da je ovo stvarno; da vie nema nikakvog naina da samog sebe uvjeri u mogunost suprotnog. Kroz more proturjenih osjeaja koje je prijetilo da ga proguta, Terry je uo glas kako nastavlja. "Upravo ste dobili temeljnu orijentaciju galaktikog graanina. Status vae orijentacije je obini graanin, a takav e ostati dokle god vai numeriki razredbeni podaci ne budu pronaeni, i dokle god vam ne budemo u mogunosti odrediti primjereniju orijentaciju. Va graanski razred nije bilo mogue odrediti na osnovi raspoloivih podataka u vaim bankama sjeanja, budui da ih je oigledno neki traumatini dogaaj gadno ispremijeao. ini se da se ne sjeate niti osnovnih galaktikih oznaka. Meutim, lijeenje emo morati odgoditi za neko prikladnije vrijeme. Ovo je snimka standardne graanske orijentacije za preivljavanje. Sada molim skenirajte sadanju orijentaciju radi prepoznavanja i provjere." Terry se naporom uma izvukao iz mora zbunjenosti i odbacio ga naglom mentalnom gestom. Ako je ovo stvarno - budui da je ovo stvarno, strogo je rekao samom sebi - bilo bi mu bolje da se s tim suoi. "Sada molim skenirajte ..." bio je rekao glas, i Terry je novim naporom uma skrenuo panju na problem to bi to zapravo trebao skenirati, kojim alatom i to se uope podrazumijeva pod "skeniranjem". Na njegovo zaprepatenje, inilo se da mu njegov vlastiti um sreeno iznosi bujicu podataka koja je naizgled tekla i tekla.

Kad je shvatio da sada razmilja potpuno u okvirima sustava galaktikog jezika, iznenaenje je gotovo trenutano zamijenilo zanimanje, dodue proeto strahom. Engleskog, svog vlastitog jezika, mogao se savreno prisjetiti nakon poetnog blagog naleta smetenosti kao da je rije o nekom predmetu koji mu je pripadao, a kojeg je strpao nekud na visoku policu. Nije bio tamo gdje bi ga traio, ali ipak je bio tu, i to itav. Razlika je bila u tome to mu je to sada bio drugi jezik. I te kakva orijentacija, pomislio je Terry. Moda je glas - raunalo, odmah je konstatirao - bilo u pravu; moda je on doista bio galaktiki graanin, a neki traumatini dogaaj ... "Ne!" Cijelo njegovo bie navalilo je u tu jednu jedinu rije koja mu je, na engleskom, eksplodirala s usana. Novi obrasci u njegovu mozgu kao da su se povukli pred eksplozijom i skupili u nekakvu zasebnu jedinicu, da bi se potom privremeno vratili u prve redove kako bi nastavili s iznoenjem informacija, najprije oklijevajui, a zatim sigurnije, i Terry se polako opustio i ponovo koncentrirao. Bilo je tu itavih skupina novih obrazaca ponaanja, stranih i poznatih u isto vrijeme; bilo je tu vjetina i znanja ... i taj mali dio oznaen kao "podaci za preivljavanje" - sinulo mu je, to je bilo popraeno zadovoljnim okom, da je stekao neobine sposobnosti kao to je ostajanje pod vodom dvadeset minuta u komadu (ili jo malo due, ako je potrebno). Progutao je knedlu. Trenutano ga je njegov mozak obavjetavao kako si moe nanovo izrasti - zastao je kako bi taj pojam malo bolje prouio - nanovo izgraditi bio bi prikladniji izraz - bilo koji dio svog tijela. "A ipak sam potpuno novija!" nastavio je prijanju misao, ali ovaj put na galaktikom. "Ja sam Terry Ferman, a ipak..." "Graaninu - Terryju Fermanu? - sad je vraen nivo ovlatenja galaktikog graanina prvog razreda, i graanin e razumjeti da nezakonito i neovlateno posjedovanje elektronike opreme teti opoj dobrobiti. Stoga e prijaviti i predati na carini sve takve naprave koje posjeduje." Ovim zahtjevom, odmah je shvatio Terry, raunalo je ciljalo na predaju njegova malog pokretnog odailjaa koji je jo uvijek drao. "To nije nezakonita imovina", odgovorio je. "Ja sam radio - amater, ovlaten od strane Sjedinjenih Drava..." Nije dovrio, jer su ga novi podaci u njegovoj glavi, ba kao i raunalo, uvjerili u besmislenost toga to je govorio. "Posjedovanje neovlatene elektronske opreme galaktikom graaninu ne moe odobriti nijedna izvansvjetovna uprava, osim u izvansvjetovnim okolnostima. Budui da se vie ne nalazite unutar podruja nadlenosti ni jedne terranske vlade, vae se ovlatenje ne moe smatrati vaeim." "Ali ... ali..." Novi podaci koji su pripadali orijentaciji informirali su ga da bi bilo uzaludno raspravljati o tome. Carinski sektori raunala bili su prilino tvrdoglavi po nekim pitanjima, a sve vrste nenamjerne ili nezakonite emisije elektromagnetskog signala unutar ili u

blizini prostora u kojem se raunalo nalazilo spadale su u ta pitanja. Nije mu bilo razjanjeno to bi to tono njegov odailja mogao napraviti, ali njegovo koritenje u blizini raunala oito je moglo kod raunala izazvati nekakve poremeaje. Terryja je prola jeza. Poremeeno raunalo, shvatio je, nije bilo neto ime bi se u ovom trenutku elio baviti. Bez obzira na to, instinktivno je stisnuo mali odailja blie k sebi. To mu je bila posljednja veza s vlastitim svijetom. "Sve je to u redu," rekao je, cerei se kao i uvijek kad bi ala otila dovoljno daleko, "ali ja se elim vratiti natrag na Berkeley". "Graaninova elja je nejasna." "Zar ne razumije? Izgubio sam se i elim nogama nagaziti dobru staru terru firmu, i elim to odmah!" Uslijedila je stanka koja je nekako bila vie od stanke. Nastupila je potpuna tiina. Na suprotnom zidu upalilo se crveno svjetlo. Dok su Terryja novi podaci u njegovoj glavi mirno obavjetavali da e sljedea stvar koja e mu se dogoditi biti "paraliza i sputavanje za subjektovo vlastito dobro", osjetio je val straha koji je brzo pomeo enju za domom koju je trenutak prije bio osjeao. "Psihopat!" reklo je raunalo. "Ne, ne, ne", povikao je Terry. "To je vie kao, ah, poezija. Pogledaj u svoje latinske banke podataka. Terra firma znai vrsta zemlja. Savreno sam orijentiran, ali moram zadrati odailja. On je jedina veza koju imam s planetom s kojeg sam upravo doao. U svakom sluaju, ti nisi ovlaten da zapljenjuje izvansvjetovne informacije ili predmete koje sa sobom ima kvalificirani istraiva." Raunalo je nastavilo marljivo zujati. Kad je crveno svjetlo na zidu mirnulo i ugasilo se, nestao je i Terryjev osjeaj da nee moi izbjei katastrofu. Tiina se rastezala i rastezala. Raunalo je zvualo poput zbunjenog policajca koji se vraa na pravu temu kad je napokon reklo: "Nezakonitu elektronsku opremu". Terry je osjetio kako mu je ruka malo zadrhtala, ali nije odgovorio. "Graanin, naravno, ima pravo posjedovati i koristiti predmete iz standardne opreme galaktikog graanina. Budui da se ini da je graanin sve svoje nune potreptine izgubio, nove e mu na posudbu izdati ovaj terminal. Pored toga, graanin e razumjeti da posjedovanje druge opreme ovisi o razredbenom nivou graaninovog ostvarenja, koji e se utvrditi propisanim postupcima testiranja. Kad graanin bude mogao predoiti dokaze o poznavanju upotrebe ovog instrumenta i poznavanju ogranienja iste na galaktikom podruju i sukladno s galaktikim zakonima, instrument e mu biti vraen. U ovom trenutku se od graanina zahtijeva da elektronski ureaj stavi u prorez na zidu sa svoje lijeve strane i da slijedi strelice koje e mu pokazati put do skladinog prostora gdje e mu biti izdana nova oprema."

Terry se nevoljko okrenuo i stavio mali odailja u prorez kao to mu je nareeno. Morat e, odluio je, igrati ovu igru onako kako raunalo eli. To ga je peklo, ali prokleta stvar je u ovom trenutku drala sve karte u svojim rukama. Odailja ne samo da mu nije mogao biti ni od kakve koristi na ovom Svijetu Karantene, nego je jo uz to bio i opasan Karantene? Dok se jo uvijek pitao otkud zna, shvatio je otkud zna. Orijentacija je bila prilino dobra. Palo mu je na pamet da pokua nekako nadmudriti raunalo i tako ga natjerati da ga vrati na Zemlju, ali je odbacio tu pomisao. Ne bi uspjelo. Jo jedna naznaka "psihopatskog" ponaanja dovela bi do "sputavanja za subjektovo vlastito dobro" sve dok se ne bi umijeao galaktiki Nadzornik, a do toga bi, shvatio je, moglo proi jako puno vremena. Nitko tko bi pripadao tom razredu nije bio ovdje ve gotovo etiri stotine galaktikih godina. Nacerivi se i slegnuvi ramenima okrenuo se i potraio put oznaen strelicama - i u tom trenutku mu se njegova navika prianja sa samim sobom obila o glavu. "ekaj samo dok ti izmjerim iznutrice ..." uhvatio se kako mrmlja. Oko njega se opet poela sputati tiina, a Terry se odmah poeo braniti. "Ma za Boga miloga," rekao je, "to su puste elje. Zar galaktikim graanima nije dozvoljeno eljeti? Uostalom, i ti pria sam sa sobom. uo sam te." Prola je cijela sekunda prije nego to je krajnja tiina popustila i prije nego to se lagano brujanje raunala nastavilo, a Terry je shvatio da e svaki razgovor koji bude vodio sam sa sobom ili s raunalom ono shvatiti doslovno, jer to odgovara nainu razmiljanja jednog raunala, te da bi ti razgovori mogli po njega biti opasni jednako onoliko koliko su svi mogui signali iz malog odailjaa mogli biti opasni po raunalo. Strojevi ne poznaju humor. Stoga e aljive poludosjetke kojima je obino bilo proeto Terryjevo razmiljanje na glas dok je radio raunalo protumaiti samo prema njihovu doslovnom sadraju, a ne i prema namjeri s kojom su izreene. Neizbjena posljedica toga bit e da e ga raunalo svrstati u poremeene. Terry je zadrhtao i potrudio se da svoju sljedeu misao ne izrazi na glas. Pa, bilo je mnogo toga to prije nije znao, a sada zna, a razmiljanje o vidicima koji su pucali s one strane kratke orijentacije koju je primio izazivalo mu je vrtoglavicu. Svaki bit podataka koji je primio otvarao je tisue putova raznim nagaanjima. U meuvremenu, stroj je ekao. Nije to bilo pristojno ekanje, nego jednostavno ravnoduno. Terry se opet okrenuo - ovaj put u tiini - i poeo slijediti strelice dalje od sobe za orijentaciju i dublje u ogromnu graevinu. Sad je znao da je graevina bila galaktika prijamna stanica na rubu civilizacije. Odjednom je shvatio da ona nije imala tu sposobnost da ga vrati na njegov rodni planet, niti je on uope znao gdje se Zemlja nalazi u odnosu na ovaj planet. Terry Ferman bio je galaktiki graanin, svialo se to njemu ili ne.

3
Pokazalo se da skladite ne sadri previe zanimljivosti. Osim prikladnijih laganih hlaa, koulje i sandala koje je dobio u zamjenu za svoju glomaznu zimsku odjeu, Terryju je izdano jo samo pet komada opreme. Mogao je prepoznati svaki predmet sa svoje orijentacijske obuke. Prvi je, koliko mu je bilo poznato, vjerojatno bio i najbeskorisniji: kombinacija prevoditelja i osobnog telefona. Bila je to mala sprava namijenjena noenju oko vrata koja je u svojoj memoriji imala tri tisue jezika. Teoretski, mogla mu je omoguiti komunikaciju s bilo kim na planetu. Koliko je Terryju bilo poznato, a znao je to s hladnom unutranjom sigurnou, on je bio jedino ljudsko bie na planetu. Najkorisnija naprava u sluaju opasnosti bila je mali omamljiva. On nije spadao u standardnu opremu graanina, ve se izdavao samo na primitivnim svjetovima na granicama galaksije, a mogao je onesvijestiti svako bie s elektrinim ivanim sustavom - od ljudskog bia do pokretnog robota. Bio je tu i par sunanih naoala; barem je Terry tako o njima razmiljao. Mogle su se podesiti na irok raspon razliitih fokusa, od mikroskopskog do teleskopskog, a mogle su se koristiti jednostavno i kao filtri jakog sunevog zraenja na kakvo se moglo naii na nekima od graninih svjetova. Ali uinak filtra mogao se i obrnuti. Ako je svjetlo bilo previe tamno za gledanje ili je bilo pogrene frekvencije, naoale su ga mogle pojaati. Maje oi, pomislio je Terry, a to su zaista i bile, jer su mu njihove lee bile kadre omoguiti da vidi ak i u potpunoj odsutnosti svjetla, i to uz pomo odraza njegove vlastite tjelesne topline. Kronograf s jednostavnim numerikim ispisnim brojanikom pokazivao je standardno galaktiko vrijeme kao i mjesno vrijeme, a imao je i omjer za podeavanje uz pomo kojeg se mogao precizno namjestiti na rotaciju bilo kojeg pojedinanog planeta. Oznaka oko obodnice bila je stupnjevana tako da pokazuje dane, dijelove godina i godine, sve na bazi 12. Zaudo, sustav se bazirao na istom broju koji su i ljudi ve neko vrijeme koristili kao bazu, ali se u isto vrijeme takoer zauujue razlikovao od zemaljskog u tome to je standardni galaktiki dan, izgleda, trajao 36 sati. A godina dvanaest mjeseci, pomislio je Terry, a onda je shvatio da galaktika godina nije trajala dvanaest mjeseci - naime, ne onakvih dvanaest mjeseci kakve je on poznavao. Galaktike godine - Terry se na trenutak izgubio u proraunima. Sustav za usporedbu galaktikog i zemaljskog sustava raunanja vremena tu se sruio. Galaktika godina nipoto nije odgovarala zemaljskoj; a dvanaest njenih dijelova o kojima bi se moglo razmiljati kao o mjesecima predstavljali su vremenske periode znatno due od jedne zemaljske godine. Po pet dana u trajanju od trideset est sati bilo je spojeno u neto to bi se moglo smatrati tjednom. ezdeset takvih tjedana inilo je galaktiki mjesec, a dvanaest galaktikih mjeseci inilo je galaktiku godinu. Galaktika godina je, prema tome, brojala 3600 galaktikih dana, ili 5400 zemaljskih dana. Galaktiki tjedan, sainjen od pet galaktikih dana, trajao je 180 sati, za razliku od zemaljskog tjedna od sedam dana po 24 sata, koji traje

10

168 sati kad se sve zbroji. Na Terryjevo iznenaenje, inilo se da je galaktiki sat prilino slian zemaljskom, ako ne i istovjetan, a od te toke daljnje podjele su se zasnivale na broju 60, isto kao i poznata zemaljska podjela na minute i sekunde. Ali taj petodnevni tjedan? Terry je pretraivao pamenje u potrazi za podatkom koji mu je izmicao. Nije li netko negdje na Zemlji bio koristio petodnevni tjedan? No, sjeanje mu je izmaklo. Okrenuo je instrument i na svoje iznenaenje pronaao jo tri skale. Prva ga je na trenutak zbunila, a onda je shvatio da je kronograf izmeu ostalog kadar oitati geografsku irinu na bilo kojem rotirajuem tijelu okrugla oblika. Druga je skala sluila za oitavanje geografske duine s izvornog poloaja, dok je trea oito bila kompas koji je davao oitanja u desetinama stupnjeva samo kad se instrument drao nepomino. Prilino otmjena navigacijska oprema, zakljuio je Terry. Dokle god imaju jedan od ovih, galaktiki graani ne mogu se "izgubiti". etvrti predmet bio je pretvara hrane, iako je, razmislivi o njemu, Terry ocijenio da instrument zapravo ne slui toliko za pretvaranje koliko za biranje hrane. Sam je postupak bio vrlo jednostavan: nakon to bi ga se jedanput badarilo na Terryja kapljicom njegove krvi, instrument je mogao analizirati bilo koji jestivi proizvod kako bi utvrdio odgovara li on Terryjevu nainu prehrane. Bio je u stanju proizvesti ograniene koliine tvari kao to su vitamini i odabrani tipovi bjelanevina i ugljikohidrata pogodni za njegovu prehranu. Takoer je mogao hranu proistiti od otrovnih tvari ili, u sluaju da nije u mogunosti ispuniti svoju namjenu, mogao je navesti to je jo potrebno, a to je potpuno nemogue uiniti. Kao i prevoditelj, naprava je bila kadra automatski odabrati hranu koja je zadovoljavala preko tri tisue prehrambenih potreba isto toliko razliitih oblika ivota. A sad je bila Terryjeva, usklaena s njegovim potrebama. Mogao je dobiti samo pet predmeta iz cijelog ovog skladita tajanstvenih blaga. Terryjev pogled leprao je od police do police, pa je uzbueno pomislio: Samo pet! Vau! Boii i roendani, sve u jednom ... I ne bi li Cal bio uzbuen ... Sa svojom novom imovinom vrsto zataknutom za pojas, Terry je napustio skladini prostor. inilo se da ga raunalo, zadovoljivi svoju znatielju - ako raunala imaju znatielju, pomislio je - sada preputa njemu samomu. Njegova prvobitna zamisao da istrai graevinu inila se prilino besmislenom sad kad gaje uredni novi niz informacija u glavi mirno obavjetavao o svim dimenzijama, svim prostorijama, svim - gotovo svemu to bi mu zatrebalo kad bi je namjeravao graditi, zakljuio je. No, jedno je podruje obeavalo vie nego ostala, i Terry je krenuo prema restoranu. Koraajui niz dugi hodnik na putu do tamo, iznenada je postao svjestan prisutnosti stranih emocija - napola ledene znatielje, napola pomisli koju je prepoznao kao zmijsku. Najprije se ukoio, a zatim se oprezno okrenuo i susreo s pogledom gmaza - ne zmije, ve neega to je dolazilo iz prolosti tako davne da ga je Terry jedva prepoznao.

11

Bie nije bilo veliko, uzevi u obzir slike u muzejima, ali nije bilo ni malo, uzevi u obzir jedino iskustvo koje je Terry imao s guterima na koje je donekle sliilo. Guter je bio visok otprilike metar i osamdeset, od glave do repa. Mone stranje noge drale su ga u ravnotei, dok su mu krae prednje ape sluile za prihvaanje, ali nisu ba previe sliile na ruke. "Dinosaur!" zaskviao je Terry. Imao je osjeaj da mu se dlaice na vratu nisu dovoljno nakostrijeile. "Dvonoac!" izletjelo je iz onog drugoga na galaktikom, grleno, s prizvukom oaja. Potom: "Inteligentan dvonoac? Izvanredno!" Uslijedila je stanka prije nego to je bie reklo, paljivo, ozbiljno i formalno: "Grontunk". "Galaktiki graanin Grontunk", dodalo je kako bi pojaalo dojam. Terry je stajao i buljio u stvorenje ne odgovorivi mu. Nov ton uvukao se u glas onog drugog kad je nastavio poslije stanke. "Pripadate li moda razredu nadzornika? Ako je tako, gospodine, elio bih podnijeti albu. Ja ..." "Ne." Terry je napokon pronaao svoj glas, slabaan glas. "Obini graanin. Terry Ferman." Njegova mu je orijentacija prikazivala nekoliko obrazaca ponaanja prihvatljivih kod upoznavanja pripadnika druge vrste, obrazaca koji su postupno izgladili njegovu prvotnu borbenu reakciju. Sabravi se, Terry je potisnuo obje skupine reakcija - onu koja je potjecala od orijentacije, kao i onu koju su izazivali njegovi instinkti - i oprezno rekao: "Zakljuujem da ni ti ne pripada razredu nadzornika? Hajdemo onda neto pojesti i porazgovarati o zajednikim problemima." Grontunk je krenuo naprijed, i dok je jedan dio Terryjeva mozga jo uvijek vritao "Bjei!", drugi je hladno analizirao Saurijaneve pokrete, a trei mu je jo uvijek stavljao na znanje da se nijedno civilizirano bie nema razloga bojati drugog, dokle god su oboje dobro orijentirani galaktiki graani. Ali Grontunk je oklijevajui zastao, pa je Terry ispratio Saurijanev pogled do svoje vlastite desne ruke koja je, vrlo skliska od znoja, poivala na kundaku omamljivaa. "Pretpostavljam da graanin jo nije potpuno orijentiran?" rekao je reei glas. S kiselim smijekom, Terry je maknuo ruku s omamljivaa. "Ja se ... ovaj ... ispriavam." Zastao je. "Na ... planetu gdje sam bio ... neko su postojale jedinke sline tebi koje spadaju u poneto opasne. Ispriavam se zbog svojih nagona ..." Grontunkov ton pokazivao je samo trunku susretljivosti. "Nagon za preivljavanjem ipak je, na kraju krajeva, postojao prije civiliziranog ponaanja. I mene je tvoj izgled uplaio, iako na svijetu s kojeg ja dolazim na dvonoce gledamo prije kao na iritantnu smetnju nego kao na opasnost. To su veliki mesoderi koji ugroavaju nae domae ivotinje, no mislim da naa mrnja prema njima i strah od njih zapravo potjeu od instinktivne odvratnosti koju

12

hladnokrvni osjeaju prema toplokrvnima. Meutim, ja sam liberalan ..." Prekinuo se kao da ga je neto zbunilo, a zatim dodao: "Uostalom, nije me previe zabrinuo tvoj mali omamljiva. Raunalo bi te vrlo brzo smirilo zbog nerazumnog ponaanja." Terry je itavu jednu sekundu piljio u ogromnu zvijer, dok su mu se misli kovitlale. A onda je osjetio kako nastupa reakcija: reakcija na sve pomake i promjene u obrascima miljenja koje su tako naglo i tako nezadrivo nastupile u tako kratkom vremenskom razdoblju. inilo se da mu je smijeh, jednako nezadriv kao to su to bile i promjene u obrascima miljenja, krenuo iz nonih prstiju. Shvatio je da se bespomono snuje, dok je Saurijanac samo tupo stajao, premda - nije li to na njegovu "licu" bio uznemiren izraz? Val smijeha doao je i proao, i Terry je jo jednom potapao omamljiva i uspostavio kontrolu nad svojim glasom. "Ja ..." Od ispriavanja ne bi bilo nikakve koristi. "Ti si ..." ponovo je zapoeo, "ti si samo u prolazu? Ako je tako ..." "Ne." Saurijanac je ponovo krenuo niz hodnik, a Terry pored njega. "Ovdje sam ve gotovo pet lokalnih mjeseci. Citiram u oekivanju ponovne klasifikacije kraj citata. Iskreno reeno, mislio sam da sam graanin planeta s kojeg sam doao, ali raunalo tvrdi da sam galaktiki graanin pa me zato ne moe poslati natrag, a iz nekog razloga ne moe me ni poslati dalje. Drugim rijeima, prijatelju, zaglavio sam ovdje, a pretpostavljam da si i ti. Tvoja je nesrea, meutim, moja srea." inilo se kao da reei glas postaje dobrostiv. "Ve sam poeo misliti da do kraja svog prirodnog ivota neu upoznati vie nikog osim raunala i Z9604, to me tjeralo u oaj." " Z-9604?" upitao je Terry. "Jo jedan galaktiki graanin?" "Samo u najirem moguem smislu. To je jedan od robota za popravke servomehanizam. Za raunalo. Samo to je pretrpio ozljedu i postao dezorijentiran. Sada dri da je nezavisna - pa, jedinka. Izgubljena kao i mi. S tom razlikom to on nema neko mjesto odakle je doao i kamo bi se elio vratiti. Stoga je prilino sretan. Dakako, raunalo ga je namjeravalo popraviti, ali sam mu ja ukazao na to da mu taj robot zapravo i nije potreban i rekvirirao ga na osnovi Potrebe graanina. Bolji je od nikakvog drutva. No, iako je to prilino sebino od mene, drago mi je da si ti stigao." Terry je napokon poinjao shvaati sloenost problema. Bili su zarobljeni. U tome su bili jednaki, on i taj hladnokrvni Saurijanac; zarobila ih je neizbjena dosljednost raunala koje je doslovno i slijepo slijedilo upute. I opet mu se u glavi javio podatak da se na ovom podruju galaktiki nadzornik nije pojavio ve gotovo etiri stotine galaktikih godina.

13

4
Restoran je bio duga, toplo osvijetljena prostorija koja je odisala veselim ozrajem, to je stvaralo jak kontrast s hladnom formalnou prostorija namijenjenih raunalu, te skladita i hodnika kojima je Terry dosad proao. Veselo ozraje vjerojatno su stvarali mali stolovi svih veliina i "stolice" raznolikih i neobinih oblika, koji su leali uokolo. Ili su za to moda bile zaslune vesele boje u koje su stolice bile obojene ili tapecirane (plastikom?), ili pak toplo osvjetljenje ili blijedouta boja triju zidova. etvrti zid bio je posveen otvorima kroz koje se dijelila hrana i nalikovao je na automat, pomislio je Terry dok mu je prilazio zajedno sa svojim pratiteljem - koji je bio prije krupno graen nego visok, podsjetio se, a njegov dojam da je Saurijanac ogroman potjecao je vjerojatno od predodbi koje je sam u svom umu gajio o dinosaurima. Terry je neko vrijeme pretraivao udne nazive jela prije nego je pronaao sekciju koja je izgleda bila posveena njegovoj vrsti... bia, rekao je sebi. Hrana koju je zatraio pritiskom na dugme izala je nakon vrlo kratkog vremena, a kad se okrenuo otkrio je da ga Saurijanac eka kod stola sa stolicama u koje su se obojica mogli udobno smjestiti. Bile su to velike, prilino teke stolice. Takoer i prilino udobne, zakljuio je kad je sjeo. "Dakle, zakljuujem da si i ti zaglavio ovdje", zapoeo je Terry bez uvoda. "to si uinio po tom pitanju?" Primijetio je da mu poinje polaziti za rukom itanje Grontunkovih izraza lica, jer mu se uinilo da je njegov odgovor sadravao slabo zamaskiranu primjesu straha. "Nita. to se tu moe uiniti? Kao dobro orijentiran galaktiki graanin ..." Zapoeta fraza ostala je visjeti u zraku, a Grontunk je sjedio buljei, ne u Terryja, nego u budunost koja nije obeavala nita osim beskonanog zatoenitva. I Terryju je njegova vlastita orijentacija govorila da raunalo zna najbolje, i da bi njegov poriv za rjeavanjem problema zatoenitva trebao priekati dok ne stigne pomo izvana, pomo u obliku nekog tko e u svemu tome biti kompetentniji. Bez da je uope primijetio to je uinio, Terry je tu ideju izbacio iz glave. "Ali ne moemo samo sjediti ovdje! Trebali bismo se barem pozabaviti problemom kako da steknemo bolju naobrazbu. Izgleda da je bolja naobrazba povezana s viim razredom galaktikog graanina, pa bi nas automatski uinila sposobnijima da se sami uhvatimo u kotac s problemom." Nije se uspio probiti kroz Grontunkovu apatiju i suzdranost. "Pokuavao sam, prijatelju moj. Kako bi napredovao u vii razred, galaktiki graanin, kao to si i sam rekao, mora stei bolju naobrazbu. Ali moe se obrazovati samo do mjere do koje ti je omoguen pristup informacijama. A raunalo odbija dati pristup odreenim podacima na osnovi razreda galaktikog graanina." Terry se nacerio. "Kruna logika uvijek povlai krug oko praznine. A tamo odakle ja dolazim, takav je krug poznat pod imenom nula. I uvijek u sredini ima rupu."

14

Grontunk je izgledao zbunjeno. "Ako je na problem raunalo," nastavio je Terry, "onda, dakako, moramo preorijentirati raunalo". Grontunkovo zaprepatenje ustupilo je mjesto strahu. "Ne, ne. Bez raunala bismo pomrli. Nijedan od nas dvojice ne bi na ovom planetu mogao preivjeti bez njegove pomoi." "Ma nemoj? Otkud ti to?" "Bez raunala ili nekog drugog tko bi upravljao stanicom ne bi bilo struje, ne bi se mogle sintetizirati namirnice, ne bi se mogla sintetizirati atmosfera pogodna za disanje, i jo mnogo toga. Ovaj planet je pustinja, beivotna i liena svih imbenika koji omoguavaju ivot. Jesi li se osjeao udobno kad si stigao na rampu za pristajanje?" Grontunk je pogledao gore u Terryja. "Meutim, zrak koji si disao doao je s tobom. Rampa za pristajanje doima se otvorenom, ali nije. Jesi li primijetio da je nebo zelene boje? Nije li to malo neobina boja za atmosferu koja sadri kisik?" "Jest. Na mom rodnom planetu nebo je plavo." "I na mom isto. Ali atmosfera ovog planeta ..." Grontunk je zadrhtao. "Nije pogodna za nas." "U redu. Dakle, ovisni smo o raunalu. Ali nisam ni rekao da ga trebamo unititi. Rekao sam samo da ga moramo preorijentirati." Grontunk je opet utonuo u apatiju i nije odgovorio. No, Terry je uo odgovor u vlastitoj glavi. "Orijentacija raunala posao je za tehniara i moe ga obavljati samo graanin razreda ..." Ti brojevi nisu Terryju nita znaili. "Obini graani", nastavio je glas, "nemaju pristup komandama za orijentaciju raunala zbog njihovog nedovoljnog poznavanja tehnika koje ona ukljuuje i zbog posljedica pogrene orijentacije ..." Jo jedna nula, zakljuio je Terry. Ali - ako bi dolo do dovoljno ozbiljnog poremeaja u radu raunala, ono bi moralo u pomo pozvati Nadzornika. Pitanje je samo, koliko bi ozbiljan taj kvar morao biti? Terry nije bio siguran. Nekako se inilo da taj podatak ne spada u podruje temeljnog znanja galaktikog graanina. "to bi se dogodilo kad bi se raunalo pokvarilo?" upitao je Terry. Na Grontunkovom licu - udno kako ga je Terry odjednom poeo smatrati licem, bez obzira na saurijanske crte - odmah se ocrtao uas, ali ga je Terry izgladio nastavivi: "Ne kvar u njegovim osnovnim funkcijama koji bi ugrozio na opstanak, ali koliko bi ozbiljan morao biti kvar da bi njegovo otklanjanje zahtijevalo pomo Nadzornika? to bi natjeralo raunalo da pozove galaktiku pomo?"

15

"Ne bih znao. Ti mora shvatiti, Terry, da sada obojica imamo priblino jednaku orijentaciju. Naravno, plus ona iskustva koja smo stekli prije dolaska ovamo, kakva god ona bila. to se tie mojih," samokritino je slegnuo ramenima, "ona su, blago reeno, ograniena s obzirom na galaktike uvjete. Moja vrsta, u usporedbi s njihovom, i nije ba napredna." U glasu mu se primjeivao traak zlovolje. "Kako se raunalo uope moglo zabuniti i pomisliti da sam galaktiki graanin, ostaje tek da se utvrdi. Iako je", nastavio je mekim glasom, "raunalo reklo da sam neko bio galaktiki graanin, ali sam doivio nekakvo traumatino iskustvo. I stvarno se ini da sam prilino spremno primio galaktiku obuku. Moda ..." "Kako si dospio ovamo?" naglo ga je prekinuo Terry. Izgledalo je kao da se gmaz morao napregnuti da se vrati razgovoru. "Bila je to nesrea", rekao je polako. "U naoj ..." Uslijedila je stanka. "koli, laboratoriju - nisam siguran kako bi se to nazvalo - uglavnom, u mjestu gdje sam studirao. Istraivali smo ... ona svojstva energije ... sada govorim vie iz svog iskustva kao galaktikog graanina nego iz onoga to sam onda znao - ona svojstva energije koja su elektrine prirode. Primijetili smo da trenje uzrokuje da jedni predmeti privlae druge, a od tamo smo napredovali do te toke da smo bili kadri proizvesti iskre ... malene urgsplatze." Grontunk je ponovo zastao. "Ovdje bi se to nazivalo munjama. A ja sam uz sebe imao ureaj koji ih je proizvodio. Vraao sam se natrag u ... domovinu, tako bi se to ovdje zvalo. Zastao sam na nekom zabaenom mjestu da provjerim ureaje. Vie iz radoznalosti nego iz bilo eg drugog. Pokrenuo sam stroj i zatim - moj je planet nestao. Jo uvijek ne razumijem zato se to dogodilo. Moja mi orijentacija govori da je urgsplatz proizveo nekakav signal tajanstvene prirode." Terry je vlastito znanje usporeivao s ovime to je govorio Grontunk. Bilo je sasvim sigurno da temeljna galaktika obuka ne sadri podatke o jednadbama elektromagnetske energije. Tu je postojala neobina praznina. Dakle, Grontunk je ak i uz opsenu orijentaciju galaktikog graanina ostao u potpunom mraku glede osnovne prirode svog eksperimenta. U orijentaciji su postojali razni podaci koji su posredno upuivali na osnovne faktore jednadbi elektrine energije. Pojam elektrine opreme mogao se susresti na nekoliko mjesta, ali osnovama elektrotehnike orijentacija se nije bavila. "Dakle, stvorio si radiosignal?" "Da. Tako mi je reeno." "Ali ne zna zato ili kako? Bi li mi mogao opisati svoj stroj? Ili ga jo uvijek ima kod sebe?" Grontunk je slegnuo ramenima i citirao: '"Nezakonito posjedovanje elektronikih ureaja od strane galaktikih graana niih razreda ...' Imao sam ga, ali mi ga je raunalo oduzelo. I reklo mi je da bi bilo nelogino da se graanin pokua ogrijeiti o mjere koje se zasnivaju na njegovoj dobrobiti i dobrobiti njegovih blinjih." Iznenada se Grontunk potpuno slomio i zaurlao: "Ali ja se elim vratiti kui!"

16

"Kui? Gdje je to?" prekinuo ga je dobro moduliran elektroniki glas. Terry se okrenuo i ugledao svjetlucavo metalno stvorenje. "Tko ti je prijatelj, prijatelju Grontune?" "O, bok, Z-9604. Upoznaj naeg novog, ovaj, upoznaj pridolicu. Obini graanin Terry Ferman, nezavisna jedinka Z-9604." "Najsrdanije te pozdravljam, prijatelju Jedinko." Robot je podigao obje "ruke", dlanova okrenutih prema naprijed, u gesti koju je Terry prepoznao kao gotovo univerzalni pokret kojim se pokazuje da nema oruje. Lanoj gesti, shvatio je istog trenutka, jer je robot ove klase, iako nije nosio neko odreeno "oruje", bio itekako u stanju primijeniti silu ako su to zahtijevale okolnosti, s kakvim god da se protivnikom suoio. Graanska obuka, koja je dosad ve postala odvojen paket u njegovoj glavi, poela ga je neutralnim tonom obavjetavati o mogunostima i ogranienjima robota ope klase, meu koje je spadao i ovaj s kojim je trenutno imao posla. No Terryja je u tom trenutku vie zanimala sama galaktika obuka, koja se naizgled skupila u zasebno polje u njegovu umu, a njegova se vlastita linost od nje odvojila. Je li to njegov um reagirao stvaranjem neke vrste imuniteta, pitao se. "Moda mi", govorio je robot, "graanin Terry moe objasniti. to znai ta rije 'dom' koju moj prijatelj Grontunk stalno spominje? Dobar je to momak, ali katkad spominje strano udne stvari. Ja kao ja sam bie skromna dosega, ali imam elju da shvatim ono to ne razumijem." "Dom", ogovorio je Terry ozbiljno, "je tamo gdje je srce." "Ali srce se u elektronikom sustavu s biokemijskim kuitem nalazi unutar tijela", odgovorio je robot jednako ozbiljno. "To je samo stilska figura - zajednika, pretpostavljam, svima nama elektronikim sustavima s biokemijskim kuitima. Moda ti je mogu prevesti", nastavio je Terry. "Dom je mjesto gdje se osoba najbolje osjea, gdje se najbolje snalazi, za koje je najbolje orijentirana, jer joj je to mjesto poznato." "Tako, dakle. Ali onda je ovo dom. Je li tako?" Robot je izgledao istinski zadovoljan to je doao do tog loginog zakljuka. "Samo limenoj konzervi poput tebe", rekao je Terry. "Kako moe za mene biti drukiji nego za bilo kog drugog? To nije logino." "To je stvar orijentacije", objasnio je Terry. "Grontunkova orijentacija - uostalom, i moja takoer - razlikuju se od tvoje svojim porijeklom i iskustvom..." "I stoga", odgovorio je robot, "... ah, da. Shvaam. Orijentacija je stvar razumijevanja. Svako razumno bie svakako je u stanju razumjeti injenice koje mu se prikau. Stoga dom nije mjesto odakle sam, nego mjesto koje razumijem?"

17

"Da. Razumije, a ne samo poznaje injenice o njemu." Terry je sjedio buljei u metalnu figuru. Moda se iz osnovnih simetrija njegove grae mogao izvui poneki zakljuak. Robot je bio dvonoan i imao je spretne gornje udove poput njega i Grontunka. Bio je malice vii od Terryja. "Koliko si teak?" upitao ga je Terry i dobiveni odgovor automatski preraunao u kilograme. Otprilike devedeset. Vrlo blizu Terryjevoj vlastitoj teini. "A koliko kilograma moe podii?" Ali ovaj put nije trebao odgovor. Prema podacima koje je sam o toj temi posjedovao, maksimalna teina koji je robot bio kadar podnijeti prelazila je njegovu vlastitu teinu za oko pet puta. "Ali onda nisi nainjen od metala?" upitao je Terry. "Ne. Naravno da nisam." Robot se doimao pomalo iznenaeno. "Moja metalna povrina ima nekoliko korisnih funkcija, meu kojima su raspoznavanje, zatita ..." Terry je shvatio da bi tu listu mogao i sam nadopuniti. injenica da je robot imao zatitu podrazumijevala je da ima elektroniku unutranju organizaciju. A potom je Terry shvatio da ista injenica neminovno podrazumijeva i to da limena konzerva ima kontrolu ne samo nad elektronikim zraenjem vlastitih krugova, nego i nad regulacijom unutranje topline. Terry se uhvatio kako se preputa divljenju prema konstruktorima tako sloenog ureaja, istovremeno se pitajui tko su oni bili i gdje su se sada nalazili. Robot mu je prekinuo misli. "I ja tvoju grau smatram prilino zanimljivom. I tvoj je konstruktor takoer morao biti prilino vjet." Terry se spremao odgovoriti na ovaj komentar kad je shvatio da nije nita rekao, i da se konstruktori nisu u razgovoru jo uope spominjali. "Naravno da nisu", odgovorio mu je robot. "Ispriavam se to sam naruio privatnost tvojih misli, ali elektronika zraenja koja odailje toliko su razumljivija od zvunih valova koje proizvodi svojim - ustima? - da ih je meni puno lake pratiti. Izgleda da je tvoj konstruktor pomalo krtario na tvom kvocijentu zatite." "Ako me ti moe tako dobro proitati, onda moe i raunalo?" Terry se odjednom osjeao jednako uplaenim kao to je prije nekoliko trenutaka bio Grontunk. "Odgovor je negativan", brzo mu je odvratio robot. "Raunalo ne moe uzimati u obzir sluajne signale, s izuzetkom onih koje prima kroz posebne kanale kao to su, na primjer, oni u sobi za orijentaciju. S moje strane, ja sam odvojen od raunala zbog kvara na mojim ureajima za odailjanje." Terryjem je prostrujao ogroman val olakanja, tolik da je bio siguran da e ga limena konzerva registrirati, ali je metalno bie nastavilo kao da nije nita primijetilo.

18

"Deifriranje tvojih elektrinih signala za mene je bilo poprilian uspjeh. No, moram priznati da to mogu initi samo iz velike blizine. Naravno, takve intelektualne igrice igraju se zabave radi, a ja nisam u potpunosti uspjean. to se toga tie, ne raspolaem ni dovoljnom koliinom podataka da bih to mogao biti. Na primjer, trenutak ranije odaslao si neobian val koji uope nisam mogao prevesti." Terry je osjetio kako mu se miii brzo oputaju u olakanju, ali robot je nastavljao: "Osim toga, ne mogu nikako dokuiti ni to bi trebao znaiti naziv kojim me u tim svojim signalima oznaava. Metalna posuda za hranu? Naravno, niti sam metalan, niti sam posuda za hranu, ali ..." "Nisam to mislio pogrdno ..." rekao je Terry. "Naravno da nisi. A Tinkan predstavlja znatno laki nain obraanja nego Z-9604. Sasvim sam suglasan s tim imenom, i bit u oduevljen ako ga pristane koristiti." "Dobro. Tako je mnogo lake." "Mogu li i ja?" upitao je Grontunk. "Doista nekako bre dolazi na jezik ..." Robot se naklonio, a Terry ga je upitao: "Budui da ita moje misli, moe li itati i Grontunkove?" Kad se ve o tome raspravljalo, bilo je poeljno saznati to je vie bilo mogue. "Samo povrno, kao i u tvom sluaju. Postoje mnoge skupine elektronikih reakcija u vaim individualnim raunalima koje se ponavljaju, a za koje nemam zadovoljavajua objanjenja." "Ali ako moe primati nae signale, kakva ti to potekoa onemoguava komunikaciju s raunalom?" "Priroda signala koje vi odailjete u svoju okolinu znatno se razlikuje od prirode signala uz pomo kojih bih ja trebao komunicirati sa svojim ..." Uslijedila je izraena stanka. "... efom? Naravno, ini se da vama nedostaje kvocijent zatite koji ja imam, inae ne bih mogao primati vae signale. No i bez toga, komunikacijski kanali izmeu mene i raunala ak niti ne slijede isti sustav ifriranja koji vas dvojica koristite." Binarni sustav?, pitao se Tcrry, uhvativi se u preraunavanju binarnih brojeva. "Ne, ne. To bi bila formalizirana verzija vaeg vlastitog oblika ifriranja." "To je, koliko ja znam, najjednostavnija mogua elektronska ifra", odgovorio je Terry. "Je li to i Grontunkov sustav ifriranja?" "Ne." Terry je pokuao ponovo. Naravno, postoji velik broj drugih matematikih ifri koje se mogu primijeniti na elektroniku strukturu. Ali najjednostavniji oblik aristotelovski da - ne logike.

19

"Moe se zakomplicirati," rekao je Tinkan, "kao to si i sam rekao, bezbrojnim varijacijama. Na primjer, puls se moe ponavljati u vremenu tako da njegovo vremensko trajanje postane bitna veliina, kao to je to sluaj kod Grontunka. Ili moe biti prisutan ili odsutan, kao to je to sluaj kod tebe. Individualnom pulsu takoer moe varirati raspon, ime se dobiva ono to bismo nazvali analognom veliinom informacijskog referenta, kao to je to sluaj s mojim vlastitim sposobnostima raunanja." "Ali analogna vrijednost moe se protezati izmeu nule i beskonanosti. Moe li raditi i decimalne proraune?" "Smatram da je vrijednost decimalnog izrauna ograniena velikim brojem decimala", odgovorio je Tinkan, "dok u isto vrijeme analognom metodom mogu doi do puno tonijeg priblinog rjeenja koristei manji broj stvarnih pretvorbi". "I puno manje preciznog rjeenja", odgovorio mu je Terry. "Ali ..." Tinkana je u odgovoru prekinuo Grontunk. "Gospodo, ako vas dvojica namjeravate nastaviti raspravu za koju ja nisam dovoljno orijentiran, morat u ili zbunjeno ovdje sjediti ili se povui. Povui se ne elim, jer se poinjem nadati da e se iz ovog izroditi vie nego to sam na poetku smatrao da je mogue." Tinkan se okrenuo kako bi u svoju sljedeu opasku ukljuio i Grontunka. "Pruio si mi krivu informaciju. Ovaj graanin oigledno ne pripada razredu obinih, jer obini galaktiki graanin ne raspolae podacima koji bi njegovo sudjelovanje u ovom razgovoru uinili logiki moguim." "Ali njegova orijentacija pripada istom razredu kao i moja! I ... i ... Ja ne razumijem!" Grontunkov je glas dobio tugaljivu primjesu. "Kako je dvonoac mogao razviti takvu razinu inteligencije bez repa koji bi mu postavio tijelo u ravnoteu i tako oslobodio prednje udove ..." "Biokemijski oblici ivota, kao i metalni, mogu se javiti u raznovrsnim oblijima", prekinuo ga je veselo Tinkan. "Ali, prijatelju Terry, koja je tvoja brojana oznaka?" Terry mu je dao onaj broj za koji mu je njegova orijentacija rekla da se trai. "to u prijevodu znai", dodao je, "da sam proao samo temeljnu graansku obuku." "Onda ne moe znati stvari koje si upravo izgovorio!" "To je tvoje miljenje", rekao je Terry. "U koji bi me razred ti svrstao?" "ao mi je," odgovorio je Tinkan, "ne raspolaem s dovoljno podataka da bi mogao izvriti potpunu klasifikaciju. Ali definitivno nisi samo obini graanin." "A nisam ni zadovoljan takvom klasifikacijom", odgovorio mu je Terry. "Na problem, moj i Grontunkov, sastoji se u tome da razjanjenje svog statusa trebamo zatraiti od graanina iz razreda nadzornika. Drugi problem je to, da bismo graanina iz razreda

20

nadzornika doveli ovamo, trebamo stvoriti signal kojim emo ga dozvati na ovu stanicu. Kakva bi izvanredna situacija bila potrebna da se ovamo pozove nadzornik?" Tinkan je spremno odgovorio. "Pa, bilo kakva iznenadna opasnost ije tumaenje i svladavanje prelazi sposobnosti raunala. Sve to ne ulazi u njegove osnovne naredbe dovelo bi do takve intervencije." "A kako bih se ja mogao domoi primjerka tih naredaba?" "To je barem jednostavno. Trai ih od raunala." "Zaboravlja da sam ja obini graanin. Raunalo nema obvezu dati mi bilo kakve podatke tehnike prirode ako mi moja orijentacija ne omoguava da ih razumijem. Ali nadao sam se da bi ti mogao imati kopiju tih naredaba." "Ne potpunu. Znam neke osnove koje su u vezi s mojim bivim poslom. Na primjer, rutinske popravke obavljaju jedinke mog tipa. Meutim, u sluaju da samo raunalo ne moe odrediti uzrok kvara, ili da kvar ne spada u raspon predvidljivih kvarova, mora se pozvati nadzornik kako bi procijenio vjerojatnost ponavljanja kvara i izriito zapovjedio kakve se sve promjene moraju provesti u radu raunala da bi se izbjegli svi budui kvarovi." "Bilo kakav nepredvidljiv kvar." Terry je sjedio zamiljen. Potom je rekao: "To se ini dovoljno jednostavno." Ve je u glavi brzo prelazio openiti nacrt baze i njezine razliite funkcije, ne samo one o kojima je bio obavijeten, nego i one koje je mogao predvidjeti na osnovi svog prethodnog znanja. Bilo mu je reeno da si raunalo samo dovodi struju iz nekoliko jedinica koje automatski nadzire i njima upravlja. Ali u orijentaciji obinog graanina nije bilo niega to bi upuivalo na to kakve su operacije one obavljale. "Tinkane, jesu li jedinice iz kojih se dovodi struja elektrine?" "Da." "Nalaze li se tu blizu, unutar ovog kompleksa? Ili su negdje dalje?" "Postoji iroka mrea stanica za prikupljanje energije koje koriste energiju sunevog zraenja, pretvaraju je u elektrinu i alju ovamo, a postavljene su na za to najprikladnija mjesta na planetu." "A ti ima pristup sekciji za popravke - neemu poput centrale koja upravlja pojedinanim stanicama?" "Da. Kao robot ope tehnike klase imam pristup svim takvim centralama unutar ove galaktike stanice." "A ako ti ja dam odreene upute, hoe li me posluati?" "Ukoliko se raunalo ne bude usprotivilo tvojim uputama, naravno da hou."

21

"A s raunalom nisi u vezi?" "Ne. Nisam." "U tom sluaju, prva uputa koju u ti dati je da mi donese potpun shematski dijagram svih meusobnih veza i odnosa mree koja prikuplja energiju i njenog zavretka u ovoj zgradi." "Takvi podaci nisu dostupni ..." Tinkan je zastao. "Ali kad malo razmislim, ti im ni ne pripada, zar ne? To u pitanje morati proslijediti raunalu." "Ali s raunalom nisi u vezi?" "To je tono." "Onda ti nije poznato ni u koji graanski razred pripadam. Je li tako?" "I to je tono." "A u tvojim naredbama stoji da e u sluaju opasnosti posluati upute svakog razumnog graanina. Prema tome, kao razumni graanin nepoznata razreda nareujem ti da mi donese traene podatke." Tinkan je nekoliko trenutaka sjedio u tiini. "Nisi mi otkrio faktor opasnosti. Osim toga, ne volim kad mi se ljudi ponu pozivati na svoje ovlasti. Meutim, kao nezavisna jedinka moram slijediti svoje naredbe. Dakle, pokai mi opasnost..." "Ovlasti, kakva glupost", promrsio je Terry. "Imamo problem koji treba rijeiti. Ja samo pokuavam omoguiti njegovo rjeavanje." Razmiljao je brzo. Nije postojalo nita to bi robotu mogao predstaviti kao opasnost, a bez toga on nije mogao uiniti ono to je Terry od njega htio. Tinkan je pokazao da moe "osjetiti" logiku, vjerojatno na slian nain kao to je Terry mogao osjetiti emocije. Dakle, ako e pokuati stvoriti nekakvu opasnost, ona e morati biti stvarna. Kad bi tvrdnju da postoji nekakva opasnost samo iznio bez da ju poprati dokazima, ta tvrdnja oito ne bi bila logina, pa ne bi ni upalila kod robota. Naglo je ustao, gurnuvi ruke u depove kako bi prikrio njihovo lagano drhtanje. "Vodi me u centralu za upravljanje elektrinom mreom", rekao je. "Pokazat u ti tvoju opasnost."

22

5
Tinkan je i dalje sjedio. Nije se ni pomakao. "Mogu te odvesti do prostorije u kojoj se nalaze komandne ploe pomou kojih se upravlja mreom," tiho je rekao, "ali te raunalo nee pustiti unutra. Kao obini graanin bez potrebnog ovlatenja ..." "Idemo." Kako bi prikrio vlastitu nervozu, Terry se potrudio da mu glas zazvui vrsto, i Tinkan je ustao bez daljnjih komentara. Komande za mreu nalazile su se nekoliko katova nie, pa je prolo dosta vremena prije nego to su stigli onamo. Napokon su se nali pred vratima na kojima je stajao neizbjeni natpis: "Neovlatenom osoblju ulaz zabranjen". Terry je gurnuo vrata i otkrio da na to ne reagiraju. "Moe li ih ti otvoriti?" upitao je Tinkana. Robot je pokuao, nije uspio, i okrenuo se. "Izgleda da ni ja nemam ovlatenje da uem ovamo." "Pa to je potrebno da bi se dobilo to ovlatenje?" upitao ga je Terry. Umjesto Tinkana, odgovorio mu je Grontunk, glasom koji je zvuao kao duboko, zabrinuto reanje. "Oigledno naredba raunala." "A raunalo oigledno takvu naredbu nee izdati", zakljuio je Terry. "Tinkane, kakav mehanizam upravlja ovim vratima?" "Najobiniji strujni krug." Tinkan je pokazao na malu kutiju koja je magnetsku bravu drala zatvorenom. "Natiman je tako da reagira samo na pravu naredbu." "A to ako se mehanizam pokvari?" "Postoji osiguranje. U sluaju bilo kakvog kvara na tom mehanizmu, vrata se automatski otvaraju." "U tom sluaju, ipak imamo klju." Terry je osjetio kako mu hrabrost koju je s naporom odravao poputa, ali je ipak posegnuo za pojas i izvukao svoj mali omamljiva. "Raunalo e, dakako, primijetiti to to namjerava uiniti." Tinkanov glas je bio bezizraajan, kao da se povlaio u sebe. "Ali hoe li znati da sam to ja uinio?" "Poslat e robota za popravke im mu vrata dojave kvar." "A ako mi ve proemo?"

23

"Mislim", rekao je Tinkan, jo uvijek hladnim, bezizraajnim glasom, "da bi se moglo dogoditi da nas ne primijeti. Ali o tome nemam tone podatke." Terry je nakratko oklijevao. Moda kad bih priekao nekoliko dana, pomislio je, ali onda je pred sobom ugledao dane kako prerastaju u mjesece, a mjesece ... Duboko udahnuvi, naciljao je i opalio. Vrata su se otvorila naglo, ali tiho, i Terry je gledao u kratak hodnik koji je vodio u osvijetljenu prostoriju. Meutim, sad kad je poduzeo taj korak, kad je neopozivo pokrenuo slijed dogaaja koji e, ukoliko ga ne bude proveo do kraja, izazvati katastrofu, Terry je otkrio da se ne moe pokrenuti, kao da je omamljen, kao da ga nije briga. Grontunkov glas, sveden praktiki na apat, razbio je aroliju i odvukao Terryjevu panju s vlastitog stanja na Grontunkove brige. "Terry" - tihi, reei glas je oklijevao - "moda bi bilo najbolje ... najbolje da ne uemo svi odjednom unutra?" Terry je kroz omamljenost uo vlastiti glas. "U pravu si", govorio je jednako tiho. "Moda bi bilo najbolje da se ti sad vrati u svoju sobu. Onda, ako se nama neto dogodi ..." Grontunk je oigledno vodio bitku sa samim sobom, nelagodno se premeui s noge na nogu. Onda je odluio. "Ne." Glas mu je jo uvijek bio skoro apat, ali je sada zvuao sigurno. "Sam nemam nikakvu kontrolu nad ovim raunalom, a ni ne razumijem ga dovoljno da bih ti mogao biti od bilo kakve koristi. Prema tome, ako elim pobjei, najbolje e biti da se drim tebe. Sudjelujem u svim rizinim pothvatima tako da moje sposobnosti iskoristimo do maksimuma. Pokai mi put, prijatelju Terry. Mi Saurijanci moda smo neznalice; kukavice nismo." ok i iznenaenje, koji su se javili u nekom udaljenom dijelu Terryjeva mozga, poeli su se probijati u prve redove i promatrati situaciju dok je Terry sluao Grontunka s ... s ... naravno! To je sluanje obavljao onaj dio Terryjeva mozga u kojem se smjestila orijentacija, a isti je dio bio odgovoran i za osjeaj omamljenosti. "Dakle!" planuo je Terry, a potom je nedavno nametnutim obrascima miljenja oduzeo kontrolu nad svojim umom i vrsto je sam preuzeo. "Dakle!" rekao je ponovo, ovaj put tie. Zatim se okrenuo Grontunku. "Dobra odluka," rekao je, "a pretpostavljam da si je donio na osnovu svojih saurijanskih nagona, a ne na osnovu galaktike obuke koju si primio, inae bi bila drukija." Omamljenosti je sada nestalo iz njegovih udova, pa je krenuo naprijed, ali je Tinkan u tom trenutku progovorio. "I ja sam neodluan", rekao je. "Moje bive naredbe, kao i logika, govore mi da je ovo mijeanje u poslove raunala pogreno. S druge strane, jasan mi je problem koji pokuava rijeiti, kao i sredstva koja najvjerojatnije planira pri tom upotrijebiti. Uzevi u obzir problem, sredstva su logina. Stoga, ako mi moe zajamiti da tvoje osnovne namjere slue

24

dobrobiti jednog graanina ili vie njih, te da u konanici nee natetiti veem broju graana, nastavit u ti pomagati." Terry se sveano okrenuo prema metalnom stvorenju. "Kao jedna nezavisna jedinka drugoj," rekao je ponosno, "mogu ti obeati da sve to poduzimam, poduzimam u interesu opstanka dvojice graana, te da ne namjeravam niti planiram poduzimati ita to bi ilo nautrb opstanka bilo kojeg drugog graanina ili bia." "U tom sluaju, ukoliko ne utvrdim da su tvoji planovi i namjere drukiji nego to si mi rekao, moje mi osnovne naredbe govore da ti pomognem." "Poteno. Onda nemojmo samo stajati ovdje, nego uimo prije nego je stigao robot za popravke." Terry je zakoraio kroz vrata, te kroz kratki hodnik uao u jarko osvijetljenu glavnu prostoriju s komandama. "Kao robot za popravke, bi li ti pretraio ovu prostoriju kad bi bio pozvan da popravi vrata?" "Ne ako raunalo to ne bi izriito zatrailo", odgovorio je Tinkan. "Pretpostavio bih da sve osobe koje se ovdje nalaze imaju potrebno ovlatenje." "Bi li izvjea koja bi slao raunalu spominjala njihovo prisustvo?" "Ne. Spomenuo bih samo stanje vrata." "A bi li promatrajui strujni krug koji upravlja vratima mogao odrediti kako je dolo do kvara na njemu?" upitao je Terry. "Ne. Budui da je do kvara dolo zbog izbijanja struje koje je, kao to bi ti to rekao, strujni krug zakoilo, tj. onesposobilo ga za rad, ali nije prouzroilo fizika oteenja njegovih dijelova, bilo bi vrlo teko utvrditi od ega je 'obolio'. Vjerujem da bih ga samo popravio." "Dobro", rekao je Terry, ali je osjetio kako mu se miii napinju kad su izvana doprli zvuci koji su svjedoili o dolasku robota za popravke. Unato Tinkanovom uvjeravanju napeto je oslukivao, pokretom pokazavi ostalima da budu tiho. inilo mu se da popravak vrata traje itavu vjenost, iako je kronograf na njegovu zapeu pokazivao da je proteklo samo nekoliko minuta prije nego su se vanjska vrata uz tihi uzdah zatvorila i prekinula sve druge zvukove. Terry nije preostaloj dvojici dopustio da progovore jo dobre tri minute, a onda se napokon opustio i razgledao centralu za upravljanje mreom. Prostorija nije bila velika, ali su zidovi bili uredno obloeni skupinama ureaja za ispitivanje i upravljanje poredanim na ploe. Pored svake ploe nalazili su se radni stol i stolica tako da se onaj tko na njima bude radio moe udobno smjestiti u njih kao da bi najbolje pristajala ovjekolika figura. Prema tome, galaktiki su graani - barem nadzornici najee bili ovjekoliki? Tada je do Terryja doprla spoznaja koliko se skala i kontrolnih ureaja nalazilo u prostoriji, i poeo je shvaati koliko si je teak zadatak postavio.

25

Brojila i skale bili su kalibrirani u udne tehnike jedinice koje Terry nije poznavao, jer to znanje nije ulazilo u vidokrug obinog graanina. Brojeve je mogao prepoznati, ali mu je za tehnike skraenice koje su uz njih ile trebao netko da mu ih prevede. Sjevi za jednu od ploa, Terry ju je poeo detaljno prouavati i na svoje zaprepatenje shvatio da, budui da su osnovne formule elektrotehnike uravnoteene jednadbe, bez problema moe interpretirati oitanja. Jedni su simboli upuivali na druge i Terry je postupno poeo odgonetati njihove meusobne odnose, a nakon nekoliko trenutaka je s oklijevanjem poeo provoditi niz testova bockati dugmad i promatrati kakve to reakcije izaziva na razliitim brojanicima. Potom je u potrazi za bilo kakvim razlikama preao na sljedeu plou, povremeno od Tinkana traei pun prijevod nekog skraenog simbola. Grontunk je stajao dobrano iza njega, prema sredini prostorije, i sve promatrao oima rairenim od znatielje, ali nije prekidao Terryjevu koncentraciju postavljanjem pitanja. Gotovo dva sata kasnije, nakon to je pregledao sve ploe u prostoriji, Terry je imao osjeaj da je utvrdio koja je koja i koja emu slui. Veina ploa bila je jednaka. To e biti, zakljuio je, pojedinane komande za pojedinane stanice, dok su dvije ploe oigledno sluile kao glavne komande. Njihova svrha bila je objediniti rad pojedinanih ploa u jednu cjelinu. Na taj su nain itavu mreu dijelile u dvije podmree. Ali Terry jo nije utvrdio koliko su meusobno udaljene razliite pojedinane stanice, a to je bilo vano jer se njegov plan napada nuno zasnivao na injenici da elektrini prijenosi nikad nisu trenutani, pa stoga reakcija raunala ne moe uslijediti u istom trenutku u kojem e doi do promjena u proizvodnji energije udaljene stanice. Ili moe? Terry nije bio siguran, a imat e samo jednu priliku da sazna. Okrenuo se od ploe koju je pregledavao i zapazio da Grontunk zuri u Tinkana, nepomian poput kipa. Kad mu je do svijesti prodrla injenica da su u prostoriji prisutna dva robota, i sam se ukoio. Jedan od njih nije bio Tinkan. Koji je bio koji? Odakle se stvorio onaj drugi? Ali drugi robot se sam odao svojim ponaanjem. Poeo je koraati od ploe do ploe koje je Terry bio ispitivao, pregledavati ih jednu po jednu i povremeno vraati u prvotni poloaj prekidae koje je Terry vjerojatno krivo ostavio, pa se opet povukao, niim ne pokazavi da je uope primijetio da u prostoriji ima nekoga. Terry ga je gledao kako se povlai s osjeajem strahopotovanja. Jesu li ili nisu bili primijeeni? Je li im raunalo ve spremalo nekakvu zamku? Ili je jo uvijek, to je bilo nemogue, na neki nain ostalo nesvjesno njihove prisutnosti na ovom mjestu?

26

Terry je primijetio da samo njegova vlastita elina volja spreava njegove noge da ga ne odnesu; spreava ga da se povue u smrtnom strahu od nepoznatog. Drhtei, okrenuo se Tinkanu. "to je to bilo?" "Nisi vie sjedio za ploom. Tvoja prisutnost na stolici pokazuje da netko upravlja pojedinanom ploom, pa njeni prekidai ne moraju nuno biti u onim poloajima u kojima su inae. Ali jednom kad napusti plou, osim ako je dobilo drukije upute, raunalo mora poslati svoje servisere da sve rune prekidae ponovo namjeste u neutralan poloaj." "Prema tome, raunalo zna da smo ovdje?" "Naravno da ne." U pozadini Tinkanova glasa kao da se moglo razabrati neko blago lelujanje. Smijeh? zapitao se Terry. "Sama injenica da ste ovdje znai da oigledno imate odobrenje da budete ovdje", rekao je Tinkan. "Kuim. Jo jedna nula", progunao je Terry. "A raunalo moe reagirati samo ukoliko je potrebno uravnoteiti jednadbu." "Upravo tako, prijatelju Terry." Terry je ponovo skrenuo panju na Grontunka, koji se jo uvijek nije micao. "Sve je u redu", uvjeravao je uzdrhtalo krupno stvorenje. "Nema nikakve opasnosti." Ali Grontunk je jo uvijek stajao nepomino. Njegovi su ga nagoni uinili nepokretnim poput stijene u umi iz koje je doao. "Hej!" povikao je Terry. "Probudi se!" Saurijanac se refleksno stresao, okrenuo kao da e bjeati, a onda se okrenuo natrag kao da je zakljuio da se pobjei ne moe. "Smiri se." Terry je priao Saurijancu i vrsto ga zgrabio za ramena, koja jedva da je uope imao. "Opusti se i sagledaj situaciju." Ali je Grontunkova su osjetila jo uvijek bila prekrivena strahom. "Zaprijetili smo mu. Ubit e nas." "Jesi li mrtav?" upitao ga je Terry bezobzirno. Grontunk se trgnuo, a onda se slomio - obuzeo ga je smijeh, neobina, roktava, isprekidana reakcija, nakon koje je uslijedila iznenadna refleksna radnja kojom su se mone saurijanske eljusti, blistavih zuba, uz kljocaj sastavile i promaile Terryjevu ruku samo zahvaljujui njegovoj vlastitoj refleksnoj radnji. "Prijatelju Terry, oprosti mi. Izgleda da su mi instinkti poludjeli." Terry se okrenuo Tinkanu. "Ti runi prekidai na ploama - robot za popravke namjeta ih po njihovim poloajima? Onim poloajima koji se vide?"

27

"Samo ako doe do nepodudaranja koje bi uope skrenulo robotovu panju na plou." "Imamo li ovdje nekakvog alata?" Terry je u oku gledao kako se sredinji dio Tinkanova tijela otvara i otkriva sitni unutarnji pretinac u kojem su bile poredane male rune alatke. "Moe li ovo pomoi?" upitao je robot bezbrino. Terry je pregledao alatke vrlo paljivo. Da, bile su to alatke, ali ne rune alatke, osim u specijaliziranom smislu. U stvari su vie odgovarale promjenjivim nastavcima elektrine builice, ili dijelovima koji pristaju na nasadni klju. Terry je bacio pogled na Tinkanove ruke. Izgledale su poput obinih ovjejih ruku. "Kako se njima slui?" Tinkan mu je demonstrirao. Mogao je izmaknuti zglobove prstiju iz njihovih aica. Za tee alatke mogao je odvojiti aku u runom zglobu. "U redu. Prvo u sustav instalacija sklopova ovih stolica ubaci takav signal da, bez obzira na to sjedi li netko na njima ili ne, izgleda kao da za svakom od devet ploa na ovoj polovici prostorije sjedi nadzornik." Terry je poeo davati upute Tinkanu. Vrijeme je brzo prolazilo dok su prepravljali unutranje sklopove jedne ploe za drugom, svaku paljivo odvajajui prema uputama za popravak koje je imao Tinkan. Kad su zavrili, unutarnji sklopovi ploa bili su prespojeni na takav nain da su prekidai bili u neutralnom poloaju, ali je u stvarnosti postojao itav niz divljih otklona od uobiajenih vrijednosti. Terry je bio siguran da e rezultati koje e to poluiti biti dovoljno nepredvidljivi da bi bio potreban nadzornik da sredi zbrku. Terryju je preostalo jo samo da utvrdi kako moe rune komande vratiti u neutralni poloaj, a da raunalo odmah ne uoi da je netko prkao po njima. Glavni sklop? Onaj koji robotu za popravke javlja sjedi li netko za ploom ili ne? Da, naravno. Ali kako ga pokrenuti? "Tinkane, ovo su komande za cjelokupnu elektrinu mreu. to je sa sustavom za unutranju distribuciju? Onim koji kontrolira struju, na primjer, u restoranu?" Tinkan ga je poveo kroz vrata i u drugu prostoriju. A tamo su se uglavnom nalazili, red za redom, prekidai koje je Terry odmah prepoznao kao osigurae koji su izdvajali pojedinane strujne krugove unutar zgrade. "Restoran?" upitao je, a Tinkan mu je pokazao skupinu osiguraa na jednoj velikoj ploi. Terry ih je preletio pogledom i na svoje zadovoljstvo ustanovio da svaki ima oznaku. Stroj za proizvodnju hrane imao je svoj osigura, a postojali su i posebni osigurai za svako pojedino jelo, kao i za ureaje za upravljanje i odravanje.

28

Pogled mu se zaustavio na jednoj konkretnoj oznaci: "Jedinica za proizvodnju prenih stronupa". toje stronup? Nije znao, ali mu je zvualo kao neto to sam nikad ne bi naruio. "Grontune, to je, do vraga, preni stronup?" "Nikad nisam uo za tako neto, prijatelju moj." "Tinkane, postoji li ikakav nain da se odredi koliko je vremena prolo otkako je netko zadnji put ovo naruio?" Tinkan je odmah odgovorio. "To jelo pripada kuhinji jedne rase koja, koliko ja poznajem ovu stanicu, nikad ovdje nije imala niti jednog svog predstavnika." "Dakle, to bi bila neuobiajena narudba?" "Rekao bih da si u pravu, prijatelju Terry." "Jesu li ovi osigurai povezani s komandnom ploom?" "Da. Naravno." "Dobro. Onda hou da napravi takav spoj da preoptereenje ove jedinice, i iskakanje osiguraa do kojeg e ono dovesti, ukloni onaj signal koji si ubacio u glavni sklop, dakle da ako doe do preoptereenja izgleda kao da su nadzornici napustili svih devet ploa koje smo upravo preinaili." Tinkan je poeo raditi, a Terry se opustio. "Pa, pretpostavljam da sada moemo ii", rekao je kad je Tinkan zavrio s poslom. "Ali, Terry! to smo ovdje postigli?" upitao je Grontunk. "Osim to smo se izloili riziku?" "Stvorili smo, nadam se, situaciju koja e zahtijevati intervenciju nadzornika." Terry je to izgovorio mirno, ali su ga dok su se vraali prema restoranu poele spopadati sumnje. Grontunk nije znao nita o elektrinoj prirodi svemira, ili barem to to je znao nije nita vrijedilo, pa se od njega nije moglo ni oekivati da shvati to su napravili. Ni od Tinkana se nije moglo oekivati da predvidi uinke toga to su napravili, jer je bio programiran prvenstveno da popravlja postojeu opremu, i premda je mogao do odreene mjere razumjeti funkcije te opreme, vjerojatno ne bi uzeo u obzir potrebne vremenske faktore koji e utjecati na rezultate promjena koje su napravili. Jednostavne jednadbe elektrinog kruga, posebice strujnog kruga, gotovo nikad ne uzimaju u obzir vremenski faktor s obzirom na udaljenosti - a on je u stvarnom ivotu itekako prisutan. Od njih trojice, Terry je bio jedini koji je shvaao kakve posljedice mogu oekivati - a ni on nije bio siguran. Imao je vremena samo za grube proraune frekvencija i vremena

29

prijenosa. O konstantama pada napona na raznim vodovima izmeu pojedinanih stanica mogao je samo nagaati. Dok su ulazili u restoran, Terryju je pala na pamet jo jedna pomisao. Ova je sabotaa bila usmjerena samo na polovicu elektrine mree, ali hoe li doista biti tako? Jesu li postojale veze izmeu dvaju polovica za koje on nije znao? Moe li samo raunalo preivjeti iznenadni dezorijentirajui utjecaj koji e na njega imati gubitak polovice njegova napajanja? Jednom kad pokrene cijelu stvar, hoe li sljedee to e udahnuti biti kisik? - ili onaj blijedozeleni plin koji je, izgleda, okruivao planet? Terry je vrsto potisnuo uas koji mu se prikradao. Uli su u restoran i poeli se okupljati oko istog onog stola za kojim su i prije sjedili. Terryjeva su ramena bila napeta, ali kad je progovorio, uinio je to oputeno. "Tinkane," rekao je, "imam osjeaj da bi jedinica za proizvodnju prenih stronupa mogla biti u kvaru. Bi li ti bio problem skinuti s nje oplatu da je mogu pregledati?" Tinkan ga je posluao i poeo raditi to to mu je reeno, a Terry se okrenuo Grontunku. "Uskoro bismo trebali saznati jesu li nai pokuaji sabotae bili uspjeni." "Sabotae? Ne razumijem tu rije." "U slobodnom prijevodu s francuskog", nacerio se Terry, "znai 'mehanizam nagaziti izmom'". "Ali, Terry, prijatelju moj, zar to ne bi unitilo izmu?" "Zasad to jo zaista ne znamo. No, obino je cilj zaustaviti mehanizam. Ili barem jedan njegov dio." "Prijatelju Terry, ne mogu pronai apsolutno nikakav kvar na ovom ureaju. Bi li ga ti elio pregledati?" Terry je sa zaprepatenjem shvatio da robotov raunski mozak izgleda nije uoio loginu vezu izmeu njihove sadanje aktivnosti i onoga to su donedavno radili. S uzdahom je posegnuo za tekim metalnim kljuem privrenim za Tinkanov pojas i uzeo ga u ruku. "Nazdravimo sabotai", rekao je i paljivo poloio klju preko ica koje su dovodile struju u ureaj za proizvodnju prenih stronupa. "Terry! To je bilo namjerno unitavanje!" "Oprosti mi, prijatelju stari. Ba nespretno od mene. Hajde sada budi dobar deko i ponovo sastavi ureaj, hoe li? Nije mu nanesena nikakva teta, zar ne?" Tinkan je gotovo nepristojno odgurnuo Terryja u stranu i paljivo pregledao terminale. "Nikakva ozbiljna teta. Samo su pregorjeli sklopovi. "

30

Potom je poeo ponovo sastavljati ureaj, i bio je ba zavrio s poslom kad je svjetlo iznenada zatreperilo. Priguilo se, zasjalo i bljesnulo, pa poelo luaki titrati izmeu svjetlosti i mraka. A onda su bili baeni u potpunu tamu.

6
Tama je bila gotovo potpuna, ali ipak ne sasvim. Kako su se Terryjeve oi poinjale prilagoavati, mogao je razabrati mnotvo mrljica zelenkastog svjetla koje su oznaavale mjesta gdje su se u prostoriji nalazile komandne ploe ureaja za proizvodnju hrane. Do njega je dopro Grontunkov glas, prepun uasa koji Terry isprva nije razumio, a budui da se Saurijanac vratio svom materinjem jeziku, ni rijei koje je izgovarao nisu Terryju nita znaile. Dok je posezao za majim oima za koje ga je njegova graanska obuka sa zakanjenjem obavijestila da bi mu u ovakvim okolnostima mogle dobro doi, Terryjeva se ruka oeala o prevoditelj, i odjednom su mu Grontunkova bulanjenja bila ponavljana na galaktikom. "... bez zatite", govorio je Saurijanac. "Opasne ... zvijeri... dvonoci ... mogle bi me napasti. Nikad se nisam trebao toliko udaljiti od kue." Terry je razmiljao o tome da mu pokua uputiti nekoliko umirujuih rijei, ali je, kako je namjestio maje oi na lice, ugledao Saurijanevu toplinsku sliku kako se skriva pod stolom, uslinjena, uspaniena i, procijenio je Terry, prilino opasna. Izgleda da Grontunk nije bio navikao na potpunu tamu. "Tinkane", proaptao je Terry, ali je kao odgovor dobio samo jo jedan Grontunkov urlik. "Dvonona zvijer! uo sam je!" Sa strahom je promatrao kako se toplinska slika sprema na skok u njegovu smjeru. "Tinkane! Pomona svjetla! Brzo!" Ali odgovora nije bilo. Tinkan je stajao u tiini, a njegova je toplinska slika bljedila kako mu se temperatura pribliavala temperaturi okoline. Terry je shvatio da robot nema vlastiti izvor napajanja. Registrirao je nagli pokret i okrenuo se da bi se naao licem u lice s gmazom koji je sad juriao u napad, dodue pomalo neuravnoteeno. Juria naslijepo, shvatio je Terry i zakoraio iza nepokretna Tinkanova tijela. Zauo se tresak, a potom zvuk drobljenja. Grontunk je pronaao neto na emu je mogao iskaliti svoje strahove - robota. Terry je poeo uzmicati.

31

Uslijedio je treptaj svjetla koje su maje oi bolno pojaale prije nego to su reagirale i prilagodile se. Neka od rasvjetnih tijela koja su osvjetljavala restoran ponovo su proradila i sad se cijeli prizor inio sablasno stvarnim, kao da ga osvjetljava mjeseina. Tinkan i gmaz leali su skvreni na podu, isprepletenih udova. Nijedan se nije micao, i Terry je ostao potpuno sam. Ali ne. Nagli trzaj, i jo jedan, i obojica su se poela micati. Grontunk je zbunjeno pogledao oko sebe, a potom zapitao na savrenom galaktikom: "to se dogodilo?" Polako se oslobodio metalnog tijela pored sebe koje su potresali slabi grevi i ustao. Pogledavi dolje, rekao je: "Tinkane! Prijatelju moj, to sam to uinio?" Tinkan, koji je jo uvijek leao na podu, bio je prekriven naborima i zarezotinama. Na njemu su se sasvim dobro vidjeli tragovi zuba. Grontunk je pogledao oko sebe, preneraen. "Ubio sam ga! Ali zato?" Terry je zapazio da se njegov strah od mraka povukao, ali da je za njim ostala praznina u shvaanju. Tinkan se ponovo trgnuo, ovaj put malo kontroliranijim pokretom, pa se protegnuo, prevalio, uspravio na nogama i poeo luaki kimati. "to se dogodilo?" upitao je, ali je onda sam odgovorio na svoje pitanje. "Nestalo je struje. Moram na svoje mjesto." Napravio je jedan korak, ali kad se svom teinom oslonio na jednu od svojih masivnih nogu, osakaenu, ona je popustila, i Tinkan je pao naglavce. Odjednom se oko njih zaulo krckavo siktanje razglasa neprikladnog za ovu veliinu prostorije, shvatio je Terry, ili neprikladnog za tiinu koja je trenutno u njoj vladala. Neki je glas zatrubio: "Svim graanima! Panja, svi graani! Stanica je na pomonom napajanju. Mole se svi graani da se povuku u svoje prostorije dok uzbuna ne proe. Nadalje se svi graani mole da do prestanka uzbune svedu svoju potronju elektrine energije na apsolutni minimum. Graani nadzornikog razreda mole se da se prijave na nadzornika mjesta. Isto se tako graani koji posjeduju bilo kakva znanja o elektronici mole da se stave na raspolaganje nadzornicima ..." Glas se naglo prekinuo. Bila je to snimljena objava, zakljuio je Terry. Sad su je zamijenili tonovi koje se ve moglo prepoznati kao raunalo. "Obini graani Grontunk i Terry Ferman neka se jave u sobu za orijentaciju. Graanin Murtag puta se iz pritvora i moli da pomogne tijekom uzbune." Murtag? zapitao se Terry. To je neki novi. Dosad se nije spominjao nikakav Murtag...

32

Okrenuo se i poao prema sobi za orijentaciju, ali se odmah vratio. Nisu mogli ostaviti Tinkana. Razglas je jo uvijek zujao kao i uvijek kad je bio ukljuen, a vjerojatno je funkcionirao u oba smjera. "Hej, raunalo!" zazvao je. "Imamo ovdje robota za popravke kojem ..." "Graanin Terry Ferman neka se odmah javi u sobu za orijentaciju. Svjestan sam robota za popravke." Terryja su proli trnci. Je li to znailo da e biti stavljen u pritvor? Sputavanje za graaninovo vlastito dobro? Grontunk je ve nestao niz hodnik, posluavi naredbu koju mu je dalo raunalo kao da je i sam bio robot. A i on sam mora udovoljiti njegovim zahtjevima, shvatio je Terry, ili e biti stavljen u pritvor. Nevoljko je krenuo prema hodniku, ali im je poeo izvravati naredbe raunala, njegova je graanska orijentacija odmah preuzela kontrolu. Dok je hodao prema sobi za orijentaciju, umirila ga je obavijestivi ga da se "obini graani privremenog statusa se tijekom bilo kakve uzbune moraju javiti u sobu za orijentaciju kako bi se mogla provjeriti stabilnost njihove orijentacije". Dakle, nee ga uhititi. Jedan mali dio njegova uma poeo se radovati, i iz tog je dijela izilo zasebno bie, gotovo zatitniki nastrojeno, da ga umiri i otkloni mu sumnje. Raunalo ga je samo htjelo provjeriti, a uhitilo bi ga samo kad bi za to postojao razlog. Ali, budui da je on oigledno dobro prilagoen ... Terryju je odnekud svanulo da raunalo nee provjeravati njega, nego e ga zanimati uinkovitost orijentacije koju mu je dalo; a ta je orijentacija jo uvijek bila potpuna, jo uvijek netaknuta, i jo uvijek pod njegovom kontrolom. Sva njegova nedavna iskustva u prizivanju orijentacije pokazala su i da je odvojena od njegova uma, i da je netaknuta, a bogme i da ju on kontrolira. Ali trenutano bi bilo puno mudrije da izgleda kao da ona kontrolira njega. "Preuzmi", rekao je na glas onom dijelu sebe koji je predstavljao zasebnu malu jedinku u njegovu umu, podreenu i korisnu, gotovo isto kao to bi izrekao upute Tinkanu. Preplavilo ga je olakanje koje je poteklo iz zasebne jedinke unutar njega. Oito je postupao racionalno, uvjeravala ga je ona, i stoga se ne mora bojati da e mu raunalo uiniti neto naao. Terry je uao u sobu za orijentaciju gotovo bezbrino i ispruio se na kau koji se prilagodio njegovoj visini i grai dok je ulazio bez da je raunalo uope to od njega zatrailo. Ovaj put nije bilo prisile, napada na njegova osjetila, niti priljeva podataka. Protok informacija izmeu graanskog dijela njegova mozga i raunala bio je racionalan, dobro strukturiran i kratak. A onda mu je glas uputio pitanje.

33

"ini se da je tvoja orijentacija u osnovi netaknuta", komentiralo je raunalo. "Sad te oslobaam jednog dijela njezine kontrole kako bih saznao moe li mi tvoja prijanja orijentacija pomoi u mojoj sadanjoj krizi. Nedostaje mi nadzornika; a ti oigledno posjeduje, ili si posjedovao, neka znanja o elektrinoj energiji." Raunalo je zastalo. "Prema ovlatenjima koja imam u kriznim situacijama ..." Oklijevalo je. "... ako je graanin spreman na suradnju, mogu ti privremeno dodijeliti razred tehnikog asistenta ..." Raunalo je ponovo oklijevalo. "Jedino ako si mi spreman dati", vrsto je rekao Terry, "potpunu naobrazbu na tom polju u okvirima galaktikog graanina." "U redu." Iznenada je Terry ponovno bio zasut priblino istim silama, istom ibajuom olujom osjetilnih dojmova koja je pratila njegovu prvu orijentaciju. Ali je bila kratka, a im je bila gotova,uo je raunalo kako govori: "Graanin tehniar moli se da sada provjeri orijentaciju." Bila je tu bujica formula, uravnoteenih jednadbi, termina s kojima se Terry nikad prije nije susreo. Dok mu je prolazila pred oima, Terry je na jednom mjestu ugledao detaljan nacrt ploa na kojima je prije radio. Sad su i one bile dio njegova znanja. "Provjerena. Graanin tehniar moli se da se javi na dunost u centralu za upravljanje elektrinom mreom." Terry je ustao, shvativi da je u sobi za orijentaciju proveo samo nekoliko minuta, a za to je vrijeme stekao bolje obrazovanje na polju elektrotehnike nego to bi ga kod kue mogao stei za cijeli ivot. Na putu do komandnog centra Terry je prolazio pored restorana kad su mu dvije misli istovremeno prekinule koncentraciju na novosteeno znanje: bio je strano gladan, a Tinkan je jo uvijek leao na podu pokuavajui dosegnuti i popraviti svoju oteenu nogu. Taj popravak, shvatio je Terry, robot nije bio kadar izvesti sam. Razglas je jo uvijek lagano zujao, pa se Terry na glas obratio openito cijeloj prostoriji. "Graaninu tehniaru", rekao je, "potrebna je okrepa prije nego to se javi u komandni centar. A konkretno ovog robota treba popraviti odmah.'''' "U redu", odgovorilo je raunalo, iako je Terryju njegova vlastita orijentacija stavljala na znanje da je besmisleno usred uzbune zastajati radi popravka nekog robota kad istih takvih ima u izobilju. Dodao je: "Graanin tehniar smatra da je upravo taj robot od vitalne vanosti za rad i dobrobit itave stanice. Treba ga ostaviti u njegovu prijanjem nezavisnom stanju i uputiti ga da mi se javi im novija fizika teta bude bila popravljena." U meuvremenu je Terry doao do jednog od ureaja za proizvodnju hrane i automatski odabrao prilino bezukusan proteinski derivat za koji su mu njegov eludac i okusni pupoljci

34

rekli da mu je potreban. Okrenuo se i nastavio prema komandnoj centrali za elektrinu mreu, putem vaui suhe kuglice. Svjetla su se palila pred njim i gasila iza njega, ime je raunalo oigledno pokuavalo utedjeti struju bez da ometa njegovo napredovanje. Vrata koja su se prije automatski uklanjala ispred njega i zatvarala iza njega sad su ili stajala irom otvorena, bez struje, ili su se morala otvarati runo. To su bile male stvari, ali su one bile pokazatelj veliine katastrofe koja se dogodila, i Terry je bio impresioniran. Stanica se nala u kripcu - nee moi ovako nastaviti raditi neogranieno, ak i ako bude pomono napajanje kombinirala sa strujom iz one polovice mree koja je jo funkcionirala. Ali sada e sigurno biti pozvan nadzornik, i Terryjevi e osobni problemi biti rijeeni! Gotovo istog trenutka Terry je shvatio da su to samo puste elje. Bez struje, stanica je bila izolirana. Pod uvjetima koji su trenutano vladali, moda bi postojala slaba mogunost da se nadzornika uz pomo transponera prebaci s jednog kraja planeta na drugi, ali prebaciti ga iz udaljenog kraja galaksije ovamo bilo je potpuno nemogue. Terry se pitao otkud to zna. Njegova orijentacija nije pripadala tom polju, ali ipak, polja su se preklapala. Na trenutak je zastao, zapanjen onime to je ta spoznaja implicirala. Njegova orijentacija kao tehniara na jednom polju ukljuivala je podatke koji su pripadali drugim poljima. Javila se nova nada. Izgleda da je i najnepotpunije poznavanje neke grane znanja moglo biti prvi korak k tomu da se jednadba onoga to graanin moe znati, ili za to je obuen, izbace iz ravnotee ... Naravno, raunalo se moglo posluiti transponerom izvan ovog planeta, na planetu s kojeg je nadzornik trebao doi. Sigurno je da si je moglo priutiti gubitak struje potrebne za slanje poruka. Ipak, da je poruka bila poslana, nadzornik bi sad bio ovdje - transponiranje je bilo gotovo trenutano. I, premda je do nekakva kanjenja moglo doi, da je raunalo oekivalo nadzornika ne bi se toliko urilo da njega primi u slubu ... Primijetio je pokret u hodniku ispred sebe, i jedan od robota za popravke tiho je preao iz jednog odjeljka u drugi. "Kad e moj pomonik biti spreman?" uputio je pitanje praznom hodniku. "Reaktivacija je dovrena. Va ..." Uslijedilo je oklijevanje. "... pomonik eka vas u komandnom centru." Terry je ubrzao, osjeajui val olakanja. Bio je to brz popravak. Tinkan e biti... Ali Tinkan je bio iza njega, u restoranu! A popravci tako velike tete, i to jo na toj klasi robota, nikako nisu mogli biti tako brzo obavljeni. Dok je Terry prolazio kroz sada otvorena vrata komandnog centra, u njegovu se umu javila radoznalost i postavila ravnoteu nadi.

35

Unutra je bilo robota, nekoliko njih je besposleno stajalo kao da se zbog straha od katastrofe ne ele ni pomaknuti, ali nijedan od njih nije bio Tinkan. Terry se nakratko zapitao po emu to zna. Izgledali su isto. Serijski brojevi nisu im se vidjeli. Ali je ipak bio siguran da nijedan od njih nije Tinkan. Bez da je robote dvaput pogledao, Terry je sjeo za komandnu plou koja je bila glavna za onu polovicu mree koja nije funkcionirala. Sama ploa nije radila ... ne. Trgnuvi se, Terry je shvatio da je jednostavno bila iskljuena. Raunalo je izoliralo komandne ploe kao uzrok nestanka struje i uinilo ono to je u danim okolnostima bilo najsigurnije - iskljuilo ih je. Terry je sjedio i razmiljao. Sada e problem biti kako te ploe ponovo ukljuiti bez da raunalu dopusti da otkrije to s njima nije u redu. Roboti koji su bili prisutni postupili bi po Terryjevim uputama, ali su takoer bili povezani s raunalom. Kao tehniar gotovo je zaboravio da mu je ve bilo poznato u emu je problem, ili barem koji njegov dio treba prvi ispraviti. Mogao je otii u susjednu prostoriju i jednostavno okrenuti prekida, a jedinica koja je upravljala robotima za popravke odmah bi im odaslala obavijest da za komandnim ploama sjede nadzornici. Ali roboti su itekako bili u stanju uoiti da za ploama nema nikakvih nadzornika, i tu anomaliju prijaviti raunalu. "Moj pomonik." Terry je pogledao u najblieg robota. "Je li stigao?" "Naravno. Ovdje sam," progovorio je glas negdje iza njega, iz blizine vrata. Bio je to mlad glas. Bio je to mek glas. Terry se okrenuo i zablenuo. Pomonik nije bio robot.

7
Terry je sjedio, nezgodno okrenut, i buljio u pridolicu sa svog mjesta za komandnom ploom. Njegov je pomonik bez sumnje bio dvonoac, iz roda sisavaca, mlad, i enskog spola. Odjeven u hlae koje su zacijelo bile standardne galaktike i koulju na kojoj su bile uinjene promjene primjerene enskoj grai. Terry je progutao knedlu. "Tko", upitao je kroz odjednom stisnuto grlo, "si ti? Odakle si se, do vraga, stvorila? Jesi li ...?" "Student tehniar Murtag, gospodine. A ako vi pripadate razredu nadzornika ..." Vedro se lice objesilo, oi okrenule na drugu stranu. "K vragu", promrmljala je. Onda se ponovo okrenula prema njemu, a u oima joj se iskrio bljesak bijesa. "Kad namjeravaju poslati Nadzornika? Koliko dugo se ja moram nastaviti boriti s ovom imbecilnom hrpom ica i otpornika i ..."

36

Jedan od robota je progovorio. "Ako se graanin jo uvijek ne osjea stabilno ..." Strah je otjerao bijes s njezina lica. "Ne, ne. Dobro sam." Opet se okrenula Terryju. "Stojim vam na raspolaganju, gospodine", rekla je tako formalno kao da se sama pretvorila u robota. "ujem da je proglaeno izvanredno stanje?" Terry je bijesno razmiljao. Djevojka je oito raunalu prkosila jednako koliko ga se i bojala, to je za sobom vjerojatno povlailo injenicu da je raunalo njena prisutnost uznemirivala. Bolje da prisili djevojku da povrati kontrolu nad svojim osjeajima prije nego to se njen strah sudari sa strahom raunala i iz tog proizau neizbjene posljedice po nju. "Ako ima osobnih problema," rekao je prisilivi se da u glas unese hladnou koju nije osjeao, "o njima moda moemo porazgovarati nekom drugom prilikom. Trenutno je na problem ustanoviti uzrok nestanka struje i popraviti tetu ako je to mogue." U djevojinom se pogledu pojavila iskrica pobune. "A mogao bih te upozoriti", nastavio je Terry, jo uvijek hladnim, formalnim glasom, "i na to da pobrinuti se za vraanje elektrinih jedinica u pogon nije samo stvar naeg opstanka izvan komora za hibernaciju" - ovdje je instinktivno donio zakljuak - "nego i pitanje ivota i smrti." Terry je znao da lae jo dok je priao, ali govor je bio upuen raunalu koliko i djevojci. I njegov i njezin opstanak izvan komore za hibernaciju ovisilo je o tome smatra li ih raunalo stabilnim, pouzdanim graanima ili - ne ba neprijateljima, ali prijetnjom svojoj stabilnosti u provoenju vlastitih funkcija i naredbi na nain na koji ih je samo tumailo. U trenutku kad je zavrio govoranciju, jo je jedan robot uao iz hodnika, i Terry je osjetio navalu zahvalnosti, olakanja. Tinkan se vratio. Kako je znao? Terry nije bio siguran. Slutnja? Osjeaj? "Tinkane?" upitao je. Robot se naklonio. "Nezavisna jedinka Tinkan, javljam se na dunost. Vidim da se tvoj status promijenio." Ostali su roboti tupo stajali, i Terry se okrenuo prema njima. "Vie nije potrebno", rekao je bezizraajnim glasom, "da budete prisutni ovdje. Ne treba mi vie pomonika; ovo dvoje su mi dovoljni." Zatim se obratio razglasu, koji je jo uvijek zujao. "Sada moe tedjeti struju na razglasu, Raunalo. elim se koncentrirati, a zujanje mi smeta." Zujanje je naglo prestalo, a roboti su se kao jedan okrenuli i odmarirali natrag kroz vrata koja su vodila u njihove prostorije. Terry se nehotice stresao. U prostorije gdje mogu

37

stajati tisuu godina, ili mogu iz njih izai u slijedeem trenutku, ovisno o tome zahtjeva li situacija njihovo prisustvo. "Dobro, Tinkane. Vratimo se ..." Terry je zastao. Prvo se mora uvjeriti da je to doista Tinkan, odluio je. Ali kako? Tinkane? pomislio je, usredotoujui se. Nita se nije dogodilo. Moda se prevario? Ali bio je tako siguran. Onda se prisjetio Tinkanovih rijei i napregnuo mozak kako bi ih tono dozvao u sjeanje. "... deifrirati tvoje elektrine signale ... samo ... iz velike blizine ..." "Tinkane," rekao je, ovaj put na glas, "doi ovamo." "Da, efe." efe? zaudio se Terry. Kako sam, do vraga, zaradio taj naslov? "Pa, napredovao si u vii razred," odgovorio je Tinkan na njegovu misao odnekud pored konzole, "a ja sam sad pod tvojim zapovjednitvom." "U redu," zakljuio je Terry, "ti si stvarno ti." Onda se okrenuo djevojci, koja je stajala tiha, poput jednog od servorobota, i oekivala naredbe za koje je Terry znao da e ih pokuati izvriti s robotskom preciznou. No, u isto je vrijeme zraila otporom, to je odavalo slobodno bie koje su sile izvan njegove volje prisiljavale da neto uini. "Opusti se", rekao joj je. "Raunalo trenutno ne nadzire ovu prostoriju. A kad ve imamo priliku, elio bih da mi ukratko ispria svoju priu. No najprije" - ponovo se okrenuo Tinkanu - "vrati te komandne ploe u stanje u kojem su bile, ukljuujui i prekida u drugoj sobi. Moe li to bez moje pomoi?" "Naravno, efe." Tinkan je ve bio napola izaao iz prostorije prije nego to je dovrio reenicu. "A sada ..." Terry se opet okrenuo prema djevojci i otresitim glasom pokuao prikriti koliko je sretan to ju je tamo naao. Ona je zurila u njega u udu. "Tko si ti, to sam upravlja robotima? Nijedan graanin ispod razreda nadzornika to ne moe ..." Neodreeno je mahnula rukom u smjeru vrata iza kojih je Tinkan upravo nestao. "Ali ti nisi nadzornik. Tko onda jesi?" "Terry. Terry Ferman. Vama na usluzi, gospo." Terry se lagano naklonio, ali to se djevojke nije dojmilo. "Jesi li ti gusar?" "Koliko znam, nisam." "To to si rekao o komandnim ploama ... govorio si kao da je netko napravio neto s njima. A meni si rekao da se dogodila nesrea. Da je dolo do oteenja."

38

Tinkan se vratio i poeo skidati ploe i mijenjati sklopove ispod njih. Djevojka je odjednom glasno uzdahnula, a s lica joj je nestalo sve neprijateljstvo. "Uspio si! Uspio si preuzeti kontrolu nad raunalom! I ja sam to pokuala, ali me strpalo u komoru za hibernaciju." Zatim joj je preko lica preao zbunjen izraz. "Vrijeme! Koji je datum? I odakle si ti doao? Nemogue da si bio ovdje prije, jer bih to znala." "Prije ega?" upitao ju je Terry. "Prije nego to me raunalo stavilo u hibernaciju. Maloprije." Datum joj je zadrhtao na usnama, a Terry se ohladio. Bilo je to prije tri stotine i sedamdeset tri galaktike godine, izraunao je u sebi. "To objanjava zato nisi znala da sam ovdje." Pogledao je prema zidu, gdje su na jednoj ploi treptale ispisane sekunde, minute i sati, dani i godine. "Zar nisi primijetila datum?" upitao je njeno. Djevojka je buljila u plou, ali se inilo kao da ne razumije. "Ali to je bilo prije samo nekoliko minuta ..." "Raunalo te oigledno smatralo neprijateljem." Djevojka se slomila. "Samo sam se pokuavala vratiti kui!" "Kui?" upitao je Terry. "Da, gospodine." "Dom je tamo gdje je srce." Taj je glas doao od robota, a to je izrekao ni ne podigavi pogled s instalacija na kojima je radio. Na zvuk njegova glasa djevojka je ustuknula. "On je u redu", rekao je Terry. "Nezavisna jedinka. Nije pod kontrolom raunala." Ali djevojku je to jo vie preplailo. "Robot bez kontrole!" Tinkan je podigao pogled. "Gluposti", rekao je. "Nisam pojeo nijednu djevu u posljednjih tri stotine godina." "Tko je spominjao jedenje djeva?" upitao je Terry. "Ona." Tinkan je u djevojku uperio prst koji je zavravao lemilom. Odjednom se djevojka sabrala. "Nisam rekla nita slino. I nareujem ti ..." "Opozivam tu naredbu!" progovorio je Terry nenadano i estoko, osjetivi to je djevojka htjela rei, vie nagaajui nego znajui. "Tinkan ne prima naredbe ni od koga osim mene. Jasno?" "Ali robota bez kontrole bi trebalo ..." Djevojka ga je radoznalo promatrala. "Ali ne, naravno da si u pravu. Razumijem. Stara pravila vie ne vrijede, zar ne?"

39

Terry joj je htio postaviti jo pitanja, ali je djevojka i dalje buljila u njega, jo uvijek radoznalo. "A stara se pravila, naravno, ne odnose ni na tebe, zar ne? To to nisi svrstan ni u jedan razred ne znai nuno da si ... kriminalac?" Terry je rekao: "ini mi se da je raunalo s tobom slino postupilo?" Djevojka je zadrhtala, pa uvjereno rekla: "Ali ja imam razred! Zapravo sam vrlo dobro orijentirana!" "Kojem razredu pripada?" naglo je upitao Terry. "Razredu studenata." "I bila si u prolazu?" "Bilo je proglaeno izvanredno stanje. Naa je kola smatrala da je najbolje da se svi studenti vrate kuama. Ali kad sam stigla ovamo, raunalo me nije poslalo dalje. Reklo je da mora ekati "otvaranje". Neto to je trebalo potrajati samo nekoliko minuta rastegnulo se satima. Na posljetku sam poela pokuavati poslati poruku, da dobijem nekoga od kue - bilo to, samo da odem odavde. Ali raunalo nije slalo moje poruke. Stalno je govorilo kako mora ekati 'otvaranje' - to god da mu to znailo. Potom ... potom sam rekla da u sama poslati poruku, a ono je reklo da se ponaam nerazumno. Razljutila sam se, jer je ono bilo to koje se ponaalo nerazumno. Morala sam se vratiti kui!" Rekla je to prkosno. "A tad si uinila neto to se raunalu nije svidjelo?" upitao ju je Terry njeno. Ona se nacerila, osmijehom koji je pokazivao odvanost. "Probila sam se u centar za komunikacije. Navela sam ga da pomisli da sam nadzornik. Ali kad sam pokuala poslati poruku, ja ... pretpostavljam da sam krivo okrenula brojanik ili tako neto. Zaulo se neto poput "pljas!", a zatim je uao robot, a ja sam valjda bila prilino bijesna. Pokupila sam neku alatku s police i... pa, gaala sam robota njome. Ali doli su i drugi, a ja sam se uplaila. Ja ... pored komunikacijskog pulta nalazi se neki prekida. Pritisnula sam ga. Mnoga su se svjetla ugasila i ja sam bjeala i bjeala, ali izgleda da je ipak bilo neto struje, jer me zaustavio robot i ... pa, to je bilo ... mislim ..." Ponovo je pogledala na zidni kronometar. "Pretpostavljam da je to bilo prije dugo vremena", zavrila je slabim glasom. Terry je pretraivao svoju vlastitu orijentaciju. Raunalo, obavijestila ga je ona, ak ni raunalo poput ovoga koje je upravljalo ovim podrujem, ne smije graanina zadrati bez da o tome obavijesti svoje nadreene, kako bi se cijela stvar mogla to bre razrijeiti. Ovdje oigledno neto nije timalo, i to jako nije timalo. Nadzornik je trebao biti pozvan iste sekunde kad je djevojka bila stavljena u pritvor. Ali, posljednji boravak jednog nadzornika na ovoj stanici padao je dvadeset godina prije djevojina dolaska.

40

Raunalo je, dakle, zatajilo u jednoj od svojih glavnih odgovornosti. Terry se i protiv volje stresao. Da strojevi mogu zatajiti, to je znao - kao Terry. Ali da raunalo moe zatajiti u tako jednostavnoj stvari uope nije mogao razumjeti; to se u potpunosti kosilo sa svime to je znao kao galaktiki graanin. "ivjela si na jednom od svjetova izvan galaksije?" upitao je, dok mu je na pamet padala nova misao. "Ne. Ali bilo je nekakvih potekoa oko transporta. Izgleda da su se mnogi ljudi odazvali objavi izvanrednog stanja, pa nisam mogla ii kui izravnim putem. Na sveuilitu su mi objasnili da je put kojim sam trebala ii bio neuobiajen, ali da je to bilo u opem interesu." "Je li se to ikad prije dogodilo?" upitao je Terry. "Ne. O, ne. Nikad. Barem nije zabiljeeno ni u jednoj od knjiga iz povijesti koje sam ja itala. Transponeri se ne kvare, i uz njihovu pomo moe ii kuda kad god ti se prohtije. Bila sam iznenaena kad su mi rekli da ne mogu ii izravnim putem, ali kad su mi spomenuli 'opi interes', naravno da vie nisam postavljala nikakva pitanja. Ali i najdue su se udaljenosti uvijek mogle prijei u najvie tri transponiranja. Evo, proli mjesec ..." Glas joj je zastao. "Hou rei, mjesec dana prije ..." Zapela je i nastavila. "Bila sam u posjetu prijateljima koji ive gotovo na drugoj strani galaksije, pa sam stigla tamo u samo tri ... tri... ali sad su vjerojatno ve ... mrtvi? Tri stotine i sedamdeset tri standardne godine? A ... moja obitelj?" Njeno njeno lice na trenutak se skamenilo od uasa, a onda su joj poele nadolaziti suze. Terry je ispruio ruku da je utjei, ali ju je potom povukao. Nije joj se smio nametati. Bespomoan, gledao ju je kako plae, kako snani jecaji potresaju njeno vitko tijelo, presavijaju je na pola, gue je. Pla je bio silovit, ali je, na Terryjevo iznenaenje i olakanje, trajao kratko. Jednim pokretom otresla je jecaje, zabacila glavu i pogledala u njega, a onda mu okrenula lea, vjerojatno kako bi se sabrala, pomislio je. Tinkanov glas, hladan i nedirnut, dobro mu je doao kao prekid. "To je to, efe. Svi sklopovi su opet u redu." "Dobro", rekao je otresito. "Hajde da se sad stvarno bacimo na posao i utvrdimo kolika je teta nastala. Ti e poeti na onom mjestu tamo." Podigao je pogled i vidio da je djevojka dola k sebi, ali je jo uvijek bila blijeda. "Uh, Murtag ... ovaj ... pa, za Boga miloga, zar nema neko bolje ime?" "to fali mom imenu?" obrecnula se djevojka. Potom se smirila. "Prijatelji me zovu Pietra. Ako me i ti eli tako zvati ..." "Piet." Odmah ga je skratio. "Bolje lei na jeziku. Tako u te zvati." "Ti e poeti na onoj ploi tamo", rekao je.

41

Djevojka se povukla prema ploi na koju je pokazao, a Terry se okrenuo glavnoj komandnoj ploi. Ponovno je prikljuivi na mreu, poeo je stiskati prekidae i tako pokretati postupke testiranja pojedinih ploa. Rutinski uzorci testiranja i provjera kao da su prirodno spadali u kategoriju tako poznatu da bi ga to zaprepastilo da je razmiljao o tome. Od osamnaest stanica koje su dovodile struju u ovaj sektor mree, devet u tom trenutku nije uope radilo; preostale ili naoko nisu pretrpjele nikakva oteenja, ili su bile u stanju pripravnosti i mogle su se u svakom trenutku ponovo pokrenuti. Odjednom se Terryju uinilo da je napravio korak unatrag i sagledao samog sebe s odreene udaljenosti. Njegov "sada-uvjebani-pogled", njegov obrazac orijentacije, nastavio je poput robota raditi bez njegova nadzora, a on je odstupio i promatrao ga sa strahopotovanjem. Skale i brojanici priali su priu o katastrofi koju je on prouzroio, ali orijentacija izgleda da nije bila toga svjesna. Ona je izvodila zakljuke o kataklizmikim udarnim valovima koji su prohujali mreom. Ona je u detalje sagledavala njihove posljedice. Ali njihove je uzroke nalazila neshvatljivim. A Terry je shvatio da je orijentacija zasebna cjelina. Postojale su injenice koje joj nisu bile poznate. Mogao se opustiti. injenica da se neto dogodilo bit e poznata i orijentaciji i raunalu koje ga je s njom snabdjelo, ali injenica da je on to prouzroio nee biti poznata nijednom ni drugom. Mogli su do besvijesti slijediti tok kvarova koje su podaci odavali, ali to im nee otkriti kako je tono udarni val nastao; kako je dolo do prekida u sinkronizaciji. Vidjet e samo njegove rezultate. Nije bilo podataka koji bi povezivali to dvoje - njegove postupke i rad mree. Sad je bio siguran da se devet neoteenih stanica moe bez problema ponovo prikljuiti na opu mreu pa ih je, pazei pritom na golemo optereenje koje e osamnaest iskljuenih stanica predstavljati za pomono napajanje, poeo ponovo ukljuivati. Samo je jedna od preostalih stanica bila gadno oteena. Ostale su se bez potekoa mogle popraviti uz pomo zalihe materijala koja im je stajala na raspolaganju, ali popravak ove zahtijevao je sredstva kojih na planetu nisu imali. to i nije neki ozbiljan problem, zakljuio je Terry, budui da je ta stanica predstavljala puno manje od 1/32 raspoloivih izvora energije. Svejedno, bit e zanimljivo saznati to e raunalo poduzeti u vezi toga. Izgleda da je postojao zastoj u izvanplanetnoj komunikaciji iji su uzroci i dosezi nepoznati. Raunalu su njegove osnovne naredbe nalagale da stanicu popravi. to to raunalo smatra pitanjem od neusporedive vanosti koje bi ga sprijeilo da poduzme neto glede toga, kao to ga je sprijeilo da pozove nadzornika kad je Murtag bila stavljena u pritvor? Ili kad je stigao Grontunk, ili on sam?

42

Terry je bio siguran da raunalo nee odaslati nikakvu poruku izvan planeta. Nije imao dovoljno podataka da bi znao zato je to tako, ali je sama injenica bila oita. Je li u pitanju nekakav kvar na samom raunalu? Ili je uzrok neto drugo? "Trebate li jo neto, gospodine?" blago se raspitao Murtagin glas, kao da mu ne eli smetati. Terry se trgnuo. "Ne. To bi valjda bilo to. Zasad smo zavrili sa svojim poslom ovdje. Naravno, morat emo nadgledati ukljuivanje pojedinih stanica kako ih ekipe za popravak budu dovodile u red. Kraj izvanrednog stanja. Radnici mogu ii", rekao je. A onda se nacerio. "Hajdemo potraiti neto za jelo", rekao je. Murtag se srameljivo nasmijeila, ali je rekla izazovno: "Je li to u redu? Mislim, druiti se sa efom? Izvan radnog vremena?" "Pa," odgovorio joj je on istim tonom, "odluka je manje-vie na tebi, ali moglo bi ti biti pomalo teko druiti se s bilo kim drugim. Koliko je meni poznato, u cijeloj stanici prisutan je jo samo jedan graanin." Iz hodnika se zauo kaalj nalik na lave. "Misli na mene", prekinuo ih je Grontunkov duboki glas. "Dobio sam od raunala doputenje", dodao je, "da promatram kroz vrata. Napomenuo sam mu da bi spoznaja da oko mene ima i drugih graana mogla doprinijeti mojoj stabilnosti. I", kad je nastavio, u glasu mu je izbilo uzbuenje, "napokon je pristalo dodijeliti mi status studenta. Nisam siguran, ali mislim da sam neto dobio!" Terry se nasmijao. "Da, pretpostavljam da jesi", i svi su zajedno krenuli niz hodnik prema restoranu, Tinkan posljednji. Dok su ulazili u restoran, Terry se okrenuo prema Tinkanu. "Zato si tako tih, prijatelju moj? Ne sjeam se da si ita rekao ve satima." "Kao servomehanizam", odgovorio je Tinkan hladnim, loginim glasom, "reagiram samo kad mi se neto kae." "Ali ti nisi stroj. Ti si nezavisna jedinka." "Povlai li svoje naredbe, efe?" "Kakve naredbe?" Terry je bio zbunjen. "Naredio si mi da ne primam naredbe ni od koga osim tebe. Logika nalae da me to izdvaja iz kategorije nezavisnih jedinki i svrstava u kategoriju servomehanizama." Terry je zurio u robota najprije s nevjericom, a zatim sa zaprepatenjem. Je li sloboda neto to odgovornije bie moe tako lako oduzeti nekom niem biu?

43

Pogledao je oko sebe i vidio da Grontunk i Murtag stoje na maloj udaljenosti ispred njih, oito oekujui njegov odgovor. "to ti kae, Murtag?" upitao je. "Moe li prihvatiti Tinkana kao sebi jednakog, kao prijatelja?" Uslijedila je duga stanka. "Jako teko, Terry. Tamo odakle ja dolazim roboti su strojevi koji se dre tamo gdje im je mjesto." "Grontune?" Terry se okrenuo kako bi se obratio Saurijancu. "to se mene tie, nema problema. Tamo odakle ja dolazim nemamo robote, a Tinkan mi je ovdje dugo vremena bio jedini prijatelj." Terry se ponovo okrenuo Murtag. "Zahvaljujui tome to Tinkan jest, i moe se ponaati kao nezavisna jedinka, ti vie nisi u hibernaciji." Glas mu je namjerno zazvuao estoko, bijesno. "I", dodao je, "zahvaljujui Tinkanu imamo anse da rijeimo na problem. I", nastavio je nakon jedva primjetne stanke, s istom namjernom estinom i bijesom u glasu, "ponaat e se prema njemu ne samo kao prema nezavisnoj jedinki, osloboenoj kontrole raunala, nego i kao prema slobodnom biu, sebi jednakom. Hoe li ga prihvatiti kao prijatelja-jedino to moe sama odluiti." Ljutito se okrenuo i odmarirao do jednog stola. Zauo je korake iza sebe. "Terry - Terry. Ne ljuti se. Ja ... nisam znala, i ne pitam te kako. I pokuat u. Ali nemoj se ljutiti!" Terry je pogledao unatrag i vidio da se Tinkan nije ni pomaknuo. "Tinkane?" "Da, efe." Ton mu je jo uvijek bio hladan, tipian za stroj. "Dajem ti jedan prijedlog, koji moe odbiti ako eli: da prihvati odgovornosti koje ima slobodan pojedinac najbolje to moe, i da vie ne prihvaa niije naredbe, osim ako ti tvoja vlastita slobodna volja to ne nalae." Zastao je i zagledao se u robotove nepomine crte lica. "Ako prihvati ovaj prijedlog," rekao je, "onda si slobodan." Robot je stajao tiho i tupo. Djevojinim licem prela je sjenka straha, a Grontunkove saurijanske crte bile su nepomine i iz njih se nije dalo nita proitati. Moda je pokuao previe, poeo je pomiljati Terry. Onda se robot pomaknuo, duboko se naklonio i rekao: "Prihvaam. Hvala ti, Terry. Jednog u ti se dana oduiti."

44

8
Mala je grupa nekoliko sati sjedila okupljena za stolom u restoranu, bolje se upoznajui i sve vie i vie shvaajui da su postigli manju pobjedu. Ali Terryja nije prestajala gristi misao da je ta pobjeda bila uplja. Jo uvijek nisu potpuno razumjeli problem koji se nalazio pred njima. Raunalo se ponaalo nepredvidljivo, a ipak su mu morali vjerovati. Terry se okrenuo Murtag. "Ovamo te dovelo nekakvo izvanredno stanje. Zna li o emu se radilo?" "Ne znam, Terry. Nisu mi rekli. Zakljuila sam da je u pitanju neto ozbiljno. Ali nitko nikada nije rekao o emu se radi." "Rat?" zapitao je Terry. Djevojka se namrtila. "To bi mi bilo teko zamisliti. Manjih prepucavanja je uvijek bilo, ali do veeg sukoba nije dolo ve stoljeima. Barem dosad nije." Terry se ostavio te teme, ne htijui djevojku gnjaviti pitanjima na koja oito nije imala odgovore. Ali koga je drugog mogao pitati? Pogled mu je pao na Tinkana. "Ti si bio ovdje u to vrijeme. Ima li pojma o tome zato je proglaeno izvanredno stanje?" Tinkan je odmahnuo glavom kretnjom koja gotovo da je bila ljudska. "U to sam vrijeme bio robot za popravke. Nitko se nije trudio da mi kae bilo to osim da popravim ovo ili popravim ono. Primijetio sam da je Murtag dola" - Terry je vie osjetio nego vidio da se Murtag trgnula na spomen svog dolaska, ali se inilo da se oputa dok je robot nastavljao "ali mi to nije nita znailo. Ubrzo nakon toga zatraila je od mene predmet koji nismo imali i doimala se iznenaenom kad sam joj rekao da ga ne moemo naruiti iz Interplanetarnih skladita. Rekla je da to nema smisla. Naravno, prije tri stotine sedamdeset i tri godine bila bi u pravu." "Je li ti raunalo dalo bilo kakav razlog zato se to nije moglo naruiti iz Interplanetarnih skladita?" inilo se da je robotu malo neugodno. Odgovorio je okoliajui: "Pita li tvoj lijevi noni palac tebe zato gazi po njemu?" "U redu. Dakle, odsjeeni smo na ovom mjestu." Terry je priao samom sebi koliko i bilo komu drugom. "Na nama je da saznamo zato. Ja u svom iskustvu ne nalazim nita na emu bih utemeljio zakljuak. Ne razumijem zato smo zatoeni. A vi?" "Ja ne razumijem ak niti zato mislite da ste zatoeni", odgovorio mu je Tinkan. "Imamo potpun ambijent. Nisu nam postavljena ogranienja. Veini naih potreba je udovoljeno. I dobro smo orijentirani. I sam si rekao, Prijatelju Terry, da je dom mjesto na kojem se najbolje snalazi, za koje ima najbolju orijentaciju."

45

Terry se spremao odgovoriti kad je Murtag odgovorila umjesto njega. "Grijei. Ovdje nam je ograniena sloboda. Granicama ove" - rukama je napravila pokret - "ove baze. Moramo izai odavde. Moramo saznati ..." Odjednom je briznula u pla. "Hou kui!" povikala je. "ak i ako moje obitelji doista vie nema. ak i ako se doista sve promijenilo. elim ii kui!" "To je jo uvijek stvar orijentacije", zakljuio je Tinkan. Murtagin plaljivi ispad nije ga se dojmio. "Ali shvaam da ste suoeni s problemom koji treba rijeiti." "Smiri se, Murtag." Terry je pruio ruku i dotakao djevojino rame, pa su njezini jecaji poeli malo jenjavati. U potrazi za brzim nainom da promjeni temu razgovora, Terry se obratio Grontunku. "Kae da ti je raunalo dodijelilo status studenta-promatraa?" "Da. ini se da je zakljuilo da mi orijentacija ba i nije stabilna, pa sam potraio neki nain da ga sprijeim da me 'ohladi'. Pa sam poeo priati o tome kako se od mene ne moe ni oekivati da budem stabilan ako nisam i koristan. Kad je spomenulo da ne mogu biti koristan ako ne znam to radim, ja sam poeo dokazivati da ne mogu niti znati to radim dok neto ne nauim. Raunalo mi je dopustilo da uim, metodom promatranja, i saopilo mi da mi je to preduvjet za dobivanje orijentacije o promatranom predmetu." "Da?" Terry je bio zbunjen. "to kae na to, Murtag? Ti si bila student. Ali raunalo je oigledno sasvim sposobno bilo koga obuiti za bilo koju razinu znanja unutar njegovih granica. Zna, one orijentacije", rekao je Terry. "Ah. Da. Ali one su samo kao itanje knjiga", rekla je Murtag. "One su samo skupine znanja." "Molim?" Terry je bio zateen tom idejom. Orijentacije koje je iskusio prilino su se razlikovale od njegova pojma knjige, budui da su pored irokih polja znanja ukljuivale i potpune s njima povezane programe djelovanja. "Ali ovjek moe nauiti bilo to iz ..." "Naravno," prekinula ga je Murtag, "a kad bi s time zavrio, bio bi isti kao svaki servorobot - u potpunosti programiran, ali bez ikakve stvarne osnove za nezavisnu prosudbu i djelovanje. Zapravo," nastavila je ona ozbiljno, "jo je opasnije od toga. Orijentacija utiskuje skupove injenica i raspoloivih obrazaca ponaanja u ... one dijelove tvog mozga koji nisu u upotrebi - injenica i programa djelovanja koji ti stoje na raspolaganju. Ako ti koristi njih, onda je u redu. Ali ako oni nadilaze tvoju mo shvaanja, velika je vjerojatnost da e poeti djelovati kao najjai dio tvog mozga, i... pa, to stvara uinak programiranog servorobota. Onaj dio tvog mozga u kojem su injenice i programi djelovanja iz orijentacije postaje dominantan, a od tebe vie ne ostane nita - ni mo prosuivanja, ni nezavisno djelovanje." "Ah, tako." To se slagalo s onime to je sam znao. "A kako se onda odvija normalan proces uenja?"

46

"Promatranjem, koritenjem injenica i radnji koje ti stoje na raspolaganju, i dedukcijom. Na sveuilitu, svaki put kad ti daju skup injenica i obrazaca djelovanja, zahtijevaju od tebe da ga uvjebava dokle god ne ostvari napredak glede pojmova sadranih u tim injenicama i radnjama i dokle god sam ne zakljui to bi sljedei skup injenica trebao sadravati. Naravno da je obuka na sveuilitu ukljuivala orijentaciju, ali bez da ju koristi do te mjere da ode dalje od onog to ti je dano ... pa, to jednostavno ne bi upalilo." "Ne razumijem ba", rekao je Terry. "Raunalu je trebalo samo nekoliko minuta da me pretvori u sposobnog inenjera elektrotehnike." "Da, Terry. Ali s istim tim znanjem koje raunalo ima i koje je dalo tebi jo uvijek ne bi moglo samo obaviti posao. A ti jesi imao iskustva s elektrotehnikom i izvodio si zakljuke na tom polju, zar ne?" "I, Terry," prekinuo ju je Tinkan, "ve si o radu ovog kompleksa sam bio zakljuio sasvim dovoljno da taj rad vrlo struno poremeti bez da ostavi ikakvih tragova glede metoda pomou kojih je poremeen. Smijem li rei da ti zakljuci za nekoliko redova veliine prelaze uvjete za obuku - orijentaciju - koju si primio?" "Ali", insistirao je Terry, "raunalo to nije moglo znati. Ili jest?" Terry je shvatio da pokuava obuzdati nerazuman strah koji su u njemu probudile Tinkanove rijei. Je li moglo znati? pitao se. "Da je znalo," govorila je Murtag, "vrlo bi se brzo naao u komori za hibernaciju. Ipak, nekako je znalo da si sposoban koristiti obuku iz elektrotehnike i donositi vrijednosne prosudbe, to ono samo ne moe." "Onda", polako je rekao Terry, "zapravo ... iz toga moemo izvesti jedan od zakona njegova rada. Programirano je tako da ljudsku vrijednosnu prosudbu cijeni vie od vlastite." Ali je Murtag odmahivala glavom. "Nije tako, Terry. Kad bi to bio sluaj, onda raunalo ne bi moglo nikog i ni zbog ega 'ohladiti'." "Dobro." Uslijedila je duga stanka dok je Terry razmiljao o njenim rijeima. "Raunalo, dakle, moe donositi vlastite vrijednosne prosudbe o sposobnostima prosuivanja pojedinih graana. To nuno za sobom povlai da je raunalo kadro usporediti neto s neim kako bi donijelo vrijednosnu prosudbu koju moe primijeniti na pojedince." "Tu je sposobnost dokazalo svojim postupcima", rekla je Murtag. "Je li te raunalo testiralo?" Terry se namrtio. "Nisam siguran. to podrazumijeva pod testiranjem?" Poeo je sam tragati za odgovorom. Ako ga je testiralo, to je moralo biti u sobi za orijentaciju. Koncentrirao se, u mislima se prenio u tu prostoriju, doarao si njezine zvukove, i ... evo ga, glas raunala: "ini se da je tvoja orijentacija u osnovi netaknuta", govorilo je. "Sad te oslobaam jednog dijela njezine kontrole ..." (Kontrole? Da. Orijentacija za preivljavanje Obinog graanina ukljuivala je faktor kontrole koji se mogao ili nije morao svladati, ovisno o graaninovoj

47

sposobnosti da preivi bez nje. To je imalo nekakvog smisla, zakljuio je.) "... kako bih saznao moe li mi tvoja prijanja orijentacija pomoi u mojoj sadanjoj krizi. Nedostaje mi nadzornika, a ti oigledno posjeduje, ili si posjedovao, neka znanja o elektrinoj energiji. Prema ovlatenjima koja imam u kriznim situacijama ... ako je graanin spreman na suradnju ... mogu ti privremeno dodijeliti razred tehnikog asistenta ..." To je, shvatio je Terry, bilo pitanje kojim ga je raunalo testiralo. Ali scena njihova razgovora jo mu se uvijek vrtjela u glavi. "Jedino ako si mi spreman dati", uo je svoj vlastiti glas kako odgovara, "kompletnu naobrazbu na tom polju u okvirima galaktikog graanina" I to je bio razuman odgovor, razuman to se ticalo raunala. Zbog tog mu je ono dalo orijentaciju tehniara, a ne tehniara-asistenta. Iz tog je odgovora raunalo zakljuilo da on poznaje teoriju elektrotehnike, ali da mu je potreban suvisao skup injenica koji e primijeniti na ovo polje. "Da," rekao je polako, "testiralo me, ali ja u tom trenutku nisam bio svjestan da je u pitanju test. Pitalo me znam li neto o elektrotehnici i hou li mu pomoi. Rekao sam mu da hou ako mi bude dalo injenice kakve dobivaju galaktiki graani. Sad shvaam da je iz tog odgovora moglo zakljuiti nekoliko stvari: kao prvo, da imam povjerenja u svoje vlastite sposobnosti; kao drugo, da razumijem njegov problem; kao tree, da sam voljan svoje sposobnosti upotrijebiti da rijeim njegov problem; i kao etvrto, da imam razuman stav prema vlastitim ogranienjima, jer sam svjestan da nisam nauio elektrotehniku u galaktikim okvirima." Potom je nastavio. "Sad je red na nama. Moramo formulirati pitanje koje emo postaviti raunalu kako bismo saznali zato ono odbija reagirati na razuman nain i ne poziva u pomo nadzornika. Neke djelomine odgovore ve imamo pri ruci. Raunalo zna da mu je potrebna pomo, inae me ne bi unaprijedilo u vii stupanj bez daljnjeg ovlatenja. Dakle, ili raunalo ne moe u pomo pozvati nikog drugog, ili mu to zabranjuju imbenici kojih mi nismo svjesni." Odjednom je Terryju do svijesti prodro jo jedan prizor iz sjeanja. Ovaj put mu je iz prolosti govorio Tinkan: "... kvar ne spada u raspon predvidljivih kvarova ... procijenio vjerojatnost ponavljanja kvara i tono odredio sve promjene do kojih mora doi..." "Dio mog zadatka", rekao je na glas, "kao tehniara koji ima najvii rang ovdje bit e izriito zapovjediti kakve se sve promjene moraju provesti u radu raunala da bi se mogao izbjei budui kvar elektrine mree. To znai da mogu izriito zapovjediti da se pozove nadzornika." Ali jo dok je to govorio Terry je shvatio jo neto, pa je dodao: "To ne bi upalilo. Raunalo oito ne moe pozvati Nadzornika, iz nekog razloga koji jo nije naznaen." Duboko se namrtio. "Murtag, je li uobiajena praksa da raunalo novai i preorijentira graane?"

48

"U sluaju izvanrednog stanja, da." "Onda raunalo smatra da se nalazi u uvjetima izvanrednog stanja, i to sve otkad smo mi doli." "Po emu to zakljuuje, Terry?" Saurijanev glas zareao je od zanimanja, a Terryja je zabavljalo to taj studentski stav uje izreen tako neprimjerenim izgovorom. Grontunk je bio toliko zaokupljen pokuajima da se dokae doraslim svom pojmu "studenta" da se zaboravljao bojati. Tako je i bolje. "To je oigledno. Sve to znamo da je raunalo poduzelo u posljednjih tri stotine i sedamdeset tri galaktike godine" - Terry je bezobzirno naglasio vremenski faktor - "bilo je nerazumno i moe se opravdati jedino izvanrednim stanjem. Moemo moda zakljuiti i to da postoji nekakav kvar, odnosno rupa u sjeanju u samoj galaktikoj civilizaciji, jer, oigledno, nije stupila u vezu sa svojom stanicom sve to vrijeme. Moda je jednostavno zaboravila da ova stanica uope postoji, kao to je Rim, jedna civilizacija s mog planeta, pao i zaboravio svoje kolonije u Britaniji." Prisjeajui se povijesti rimskih legija u Britaniji, Terry se iznenada stresao. Pad Rimskog Carstva, na planetu Zemlji, dogodio se relativno nedavno - nedavno u usporedbi s onim to se dogodilo ovdje, to god da to bilo, jer je Rim Britaniju zaboravio prije samo stotinu i jedanaest galaktikih godina, a tijekom tog relativno kratkog raspona galaktikih godina na Zemlji je nastala civilizacija koja je progutala i Rim i njegove zaboravljene kolonije. Ono to se dogodilo galaktikoj civilizaciji je, dakle, bilo puno vee i puno dublje od onoga to je rastrgalo Rim na pola i uinilo ga lakim plijenom za Hune. Javilo se sjeanje povezano s oduzimanjem njegova malog odailjaa - prije koliko vremena? inilo mu se kao da je prola itava vjenost. Posegnuo je za sjeanjem na taj dogaaj ... i uo raunalo kako govori: "... predoiti dokaze o poznavanju upotrebe ovog instrumenta i poznavanju ogranienja iste ..." "To je to!" Terry je osjetio kako u njemu raste uzbuenje. "Moemo rijeiti problem tako da postanemo nadzornici! Raunalo je pokazalo da je svjesno da mu nedostaje nadzornika, a pokazalo je i da ih je voljno stvoriti. Moramo postati nadzornici." "Ali, Terry," djevojka se mrtila, "da bismo postali nadzornici potrebne su godine. A raunalo ti nikako ne moe pruiti obuku koja bi te dovela do tog statusa." "Da?" Terry se naslonio i namjeravao nastaviti, ali mu je graaninova jedinica za preivljavanje (kako je napokon odluio zvati svoju orijentaciju) poela prikazivati skup informacija. Rije "nadzornik" u prijevodu nije imala ono znaenje u kojem ju je on navikao upotrebljavati; nije oznaavala osobu odreenu da kontrolira. Koncept nadzornika vie je ukljuivao pojedinca slobodne volje koji posjeduje dovoljno iroko razumijevanje dovoljnog broja podruja znanja da bi mogao vriti strunu kontrolu. Ali ni to, shvatio je, nije bila potpuna definicija. Faktor koji je nedostajao? Iskustvo. Ne samo znanje, nego i iskustvo u donoenju vrijednosnih prosudbi zasnovanih na znanju.

49

Opet se u mislima vratio u sobu za orijentaciju, u trenutak kad je shvatio neograniene mogunosti koje mu je otvarala njegova prva orijentacija. "Koliki postotak", iznenada je upitao, "studenata poput tebe postane nadzornicima?" "Postotak varira." Djevojka ga je radoznalo pogledala. "Jako su rijetki ljudi", nastavila je, "koji posjeduju motivaciju potrebnu da bi se postiglo takvo integrirano znanje i iskustvo i kojima e to to e postati nadzornicima samo po sebi biti dovoljan cilj." "Oprosti mi," prekinuo ju je Tinkanov glas, "ali osobno smatram da je postizanje odgovornosti sasvim dobar cilj. Zar nije sloboda upravo to? A s proirivanjem odgovornosti dolazi i proirivanje slobode. Nalazim da je to vrlo logino." Terry se uhvatio kako se pita kolike su zapravo robotove sposobnosti. Je li Tinkan mogao proiriti svoju odgovornost? Ili je bio samo mehanika papiga? "Mislim da se mogu poneto proiriti, prijatelju Terry", rekao je metalni glas. "Ve sam se poeo pitati kako bih mogao smanjiti svoju ovisnost o glavnom izvoru napajanja i time proiriti svoju slobodu. Nedavni dogaaji upozorili su me da me takva ovisnost do odreene mjere sprjeava u postizanju slobode koju traim, a isto me tako sprjeava u obavljanju onakvih odgovornih radnji kakve bih elio da mogu od samog sebe zahtijevati u izvanrednim uvjetima." "Pa, barem po tom pitanju moemo neto uiniti, a ini mi se i kao neto oko ega bi se vrijedilo potruditi." Terry je sada gledao u robota. "Morat emo prokuiti na koji si nain povezan s dovodom struje i koliko ti struje treba, ali ne bi trebalo biti preteko smisliti neto. Za vrijeme nedavnog nestanka struje palo mi je na pamet pitanje je li prividan konstruktorski previd ..." Murtag se ubacila. "Nije to konstruktorski previd, Terry. Ako zaviri u svoju temeljnu orijentaciju, shvatit e da su roboti ogranieni namjerno. Izvorni su konstruktori smatrali da mogunost nepredvidljiva ponaanja robota predstavlja dovoljan problem da bi se njime opravdalo njihovo iskljuivanje u sluaju kvara. Mora shvatiti da bi iznenadna promjena u dovodu struje privremeno onesposobila ak i samo raunalo." "Ali taj se razlog definitivno ne bi odnosio na Tinkana jer, budui da on nije povezan s raunalom, ne bi ni mogao od njega primiti nekakve nepredvidljive naredbe u sluaju da nestane struje. Ali ekaj malo, svaki oblik ivota koji funkcionira uz pomo unutranjeg raunala - a to, naravno, ukljuuje i nas - moe se onesposobiti iznenadnom promjenom u dovodu struje. To jest nekakav sigurnosni mehanizam, zar ne? Morat emo to uzeti u obzir pri mijenjanju Tinkanovih veza s elektrinom mreom." "U redu", sloila se Murtag pomalo oklijevajui. "Vjerujem da poinjem uviati da iza tvoje zamisli o slobodnim robotima stoje neki valjani razlozi." Nehotice se stresla. "Iako priznajem da je ta zamisao potpuno strana mom prijanjem nainu razmiljanja."

50

Terry je primijetio da je Grontunk tiho utonuo u san usred reenice. Saurijanevo je hrkanje bilo gadno za sluati, i Terry je shvatio da mu je i samome potreban san. Murtag, neudobno sklupana u siunoj stolici, napokon je odustala od borbe s vlastitim otealim kapcima i sama mirno zaspala. "Osjeam potrebu da se povuem radi prorauna, a i tebi bih predloio da uini isto", rekao je Tinkan. Terry je ustao, protegnuo se i krenuo prema svojim vlastitim prostorijama, ostavljajui ovo drugo dvoje da spavaju kako hoe. Dok je tonuo u san, Terryju se uinilo da je u daljini uo glas. "Zemljanin", rekao je glas, "obeava vie od bilo koga s kime smo nedavno imali posla. Moda je on jedan od onih koje traimo ..." "Moda si u pravu", odgovorio mu je drugi glas. "Moramo ga dalje testirati. Moda e preivjeti ..."

9
"Terry!" Naglo se probudio na zvuk svog imena. "Hej! Pokreni se! Imamo posla!" Terry je na trenutak pospano klonuo natrag na leaj, razmiljajui o tome da poalje Tinkana k vragu. Ali to je bilo samo na jedan trenutak. Dok je iskakao iz kreveta i poinjao se odijevati, Tinkanovu se glasu pridruio i Grontunkov. "Hajde! Kako bi student trebao ovdje ita nauiti? Imamo tri stanice za proizvodnju struje koje moramo ponovo ukljuiti u mreu." Terry se nacerio. Grontunkov ga je ton podsjetio na sve ozbiljne studente druge godine sa Berkeleyja, s biljenicama na gotovs. I prisjetio se kako ga je Cal na drugoj godini zafrkavao zbog njegova opirnog naina hvatanja biljeaka. "Sluaj svojim umom, a ne tom biljenicom", bio mu je tada rekao Cal. A kad ga je Terry poeo uvjeravati da su mu biljeke potrebne da pomou njih osvjei pamenje, Cal mu se nasmijao, ali ga je nauio u emu je trik. "eli tono znati to je bilo reeno u uionici? Onda se vrati onamo i sluaj. Samo zamisli uionicu oko sebe - dodaj slici detalje i pokrete, neka mali, manje vani zvukovi budu sasvim jasni, i shvatit e da opet slua profesora." Zavrivi s odijevanjem, Terry se pridruio svojim pratiocima u hodniku pa su krenuli prema restoranu, ne obazirui se na Grontunkove proteste. "Hoe rei da ide derati, a imamo posla?" poalio se gmaz.

51

"A otkad si ti budan?" upitao ga je Terry. "Mi Saurijanci vjerujemo da prvo treba zavriti s poslom, a onda jesti. Tako se ini prirodnije. Ali kao studentu ..." "Ali kao studentu," odgovorio mu je Terry, "najbolje bi ti bilo da uzme u obzir muice svog profesora". "Tko ima muice?" Veseli glas koji je doao iz restorana pripadao je Murtaginoj vitkoj, mirnoj pojavi. "Dobro j-jutro", promucao je. "Zaspao si", rekla je. "Ali ve sam ti pripremila doruak, a pretpostavljam da se ne moramo pretjerano uriti, pa sam rekla dekima da te ionako mogu pustiti da spava jo nekoliko minuta." "Smatram da je teta to ne moemo i naem prijatelju Tinkanu neto ponuditi", zareao je Grontunk. "ini se da on ne razumije uzimanje hrane - iako pretpostavljam da bismo mu mogli ponuditi injekciju struje ili bocu ulja, to ipak ne bi bilo to." Murtag se nacerila. "Nisam nikad ula da roboti jedu jaja za doruak." "Ja", rekao je Tinkan pomalo sveano, "sam se ve pomirio s vaim ivotinjskim navikama. Ali smatram da je glatki dotok struje puno uinkovitiji i..." "Jaja! upao mu je u rije Grontunk. "Jedete jaja!" "Polako, deko. Smiri se", rekao je Terry. "To nisu saurijanska jaja." "Tako. Naravno. Ali ... ma, nema veze. Razumijem. To je samo jo jedna razlika meu vrstama." Grontunk se borio s vlastitim predodbama o bilo kome tko bi pojeo jaje, bez obzira tko to bio ili o ijem se jajetu radilo. "A to bi ti elio?" upitao ga je Terry. "Ah, komad kuhanog alupa." Terryju je ta rije bila nepoznata pa je ukljuio prevoditelj. On je na galaktikome odgovorio: "Alup: mlado jedne vrste dvonoaca koja ..." "to?" Murtag je reagirala jednako uasnuto kao i maloprije Grontunk. "Dobro, smirite se svi." Terry je odmahnuo rukom prema oboma. "Na gmazovskim svjetovima kao to je Grontunkov dvonoci su dobri za doruak, dok su na naim svjetovima za doruak dobra jaja, pa to? Mislim da, dokle god prihvaamo injenicu da ni njegovi dvonoci ni naa jaja nisu isti kao oni na koje smo i mi i on navikli kod kue, kao i injenicu da se to to ovdje dobivamo ionako sintetizira iz sustava dispanzera raunala, moemo svi zaboraviti na tu temu." Terry je promijenio temu. "Kae da moramo neke stanice prikljuiti natrag na mreu?"

52

"Da. Raunalo nas je o tome obavijestilo prije sat ili vie vremena." "Onda bi nam bilo najbolje da se bacimo na posao." Na brzinu dovrivi doruak, Terry ih je sve poveo dolje u komandni centar za elektrinu mreu. Kad su tamo stigli, ubrzo su zapali u rutinu i njih je troje savreno funkcioniralo kao tim, dok je Grontunk zauzeo svoje mjesto studenta-promatraa unutar samih vrata prostorije s komandama. Provjera je bila temeljita i stanice su nakon nekog vremena bile ukljuene, postupno uvedene u mreu i spojene na cjelinu. Napokon se Terry okrenuo od komandne ploe. "Zakljuajte ploe. Kraj rada. Radnici mogu ii", i formalizam ih je polako naputao dok su kretali natrag prema restoranu. Ba je namjeravao neto rei kad se pod zaljuljao i propao pod njima. Terry se bez rezultata pokuao uhvatiti za zid, primijetivi dok je padao da je popustio itav jedan komad poda. Zauo se pljusak i naao se potopljen u ledenu vodu. Hladnoa i tama sada su sainjavale svemir oko njega, i Terry se poeo boriti. Izvuci se iz odjee, rekla mu je automatska reakcija, i on se poeo oajniki ritati i migoljiti. Koulja se skinula i otplutala negdje u tamu, a napokon su za njom pole i hlae, kojih se bilo najtee rijeiti, i sandale. Poeo je plivati prema povrini. Shvatio je da orijentacija nije preuzela kontrolu - ali je bila tamo, a u njoj su bili podaci koji su mu bili potrebni. ak i dok se borio da izae na povrinu, Terry je prizivao onaj dio podataka koji se odnosio na boravak pod vodom. Plivao je krivim nainom. Bez oklijevanja je ispravio svoju metodu i u tom trenutku napokon stigao do povrine. Ali na povrini nije bilo zraka. Voda je bila omeena hladnim, tvrdim kamenom. Njegova su plua vritala da im treba zraka, ali je Terry ipak znao da posjeduje informacije o tome kako moe preivjeti bez njega; znanje je bilo tamo, ali on ga se gotovo bojao iskoristiti. Mora dobiti zraka, inzistirala su njegova plua. Ali ga je orijentacija uvjeravala da moe preivjeti i bez zraka. Kao da se hvata za posljednju slamku, Terry je dopustio orijentaciji da preuzme kontrolu. Pritisak u njegovim pluima popustio je. Na trenutak su mu se opustili i miii. Otkucaji srca, koji su ga pratili od roenja, sad su prestali. Terry se osjeao kao da je odvojen od svog tijela. Kao da je nekom nadsvijeu osjeao njegove funkcije, ali ih zapravo nije bio svjestan. Onda su mu se miii ponovo zategnuli; srce je poelo ponovo pumpati, ali drukijim ritmom, a plua vie nisu zahtijevala zrak. U pogon su stavljeni kemijski resursi njegova tijela kojih nikad prije nije bio svjestan, opskrbljujui njegove miie energijom potrebnom za pokretanje u kratkim rafalima, bez kisika. Terry se pokrenuo i ponovo zaplivao. Ali je jo uvijek bio u potpunom mraku. Sa zakanjenjem je shvatio da je kad je skinuo odjeu izgubio i svoje maje oi, a nalazio se u oajnoj situaciji. Bez svjetla... odgovorila mu je orijentacija. Bez svjetla morat e se posluiti drugim nainom navigacije - zvukom.

53

Terry ga je odmah stavio u pogon, koncentrirajui se na poruke koje su mu slale njegove ui. Ali ne, ui su bile napravljene da rade na zraku. Iznenada su u njegov mozak poeli pristizati osjetilima dobiveni podaci - stizati preko koe. Dok se oputao, Terry je postao svjestan pokreta u svojoj blizini. Na svoje iznenaenje, mogao ih je identificirati. Grontunk, tamo u onom smjeru; Murtag. I Tinkan. Ali podataka je bilo jo: ljuska iznad njega bila je tvrda i vrsta. Prostorija nije bila velika. A tamo - prema Piet Murtag - iznad vode se nalazila povrina od zraka, prema kojoj je ona ve plivala. Ovaj put urno, novim pokretima na koje se poeo privikavati, Terry je zaplivao za njom. Povrina je bila ravno pred njima i ona je dola do nje prva, s Terryjem odmah iza sebe. Robot i Saurijanac probili su se na povrinu u gotovo istom trenutku. Terry se spremao neto rei kad ga je progutala tama. Srce mu je zastalo; miii se opustili; a onda je osjetio snanu potrebu. Usta su mu se otvorila i iz njih je prokuljao ustajali zrak, izbaen s velikom silom. Uvukao je zrak i shvatio da die velikim udisajima i punim pluima. Anaerobna funkcija nije vie bila potrebna i njegova su plua zahtijevala da brzo nadoknadi proputeno i ponovo popuni zalihe energije. Nekoliko trenutaka inilo mu se da se njegov ivot grevito dri samo za disanje dok je lijeno plutao, oputen i ispruen na povrini vode. Opet se spremao neto rei kad je Piet zaronila, a njemu je njegov novi osjeaj podvodnog "sluha" rekao da se odmie od njega i da pliva natrag prema vrstoj izboini, u smjeru iz kojeg su doli. Uzimajui zrak velikim udisajem, Terry je zaronio i poao za njom, a onda je postao svjestan da ih i ostali slijede. Potom je shvatio zato. Pred sobom je jasno vidio specifikacije zgrade. Izlaz iz ovog donjeg podruma nalazio se tamo, pa dolje. Terry je poeo roniti, utei ispred sebe zid kojem se pribliavao, i u njemu mala vrata. Otvoreno, rekla su mu njegova osjetila, a Piet je ve prola kroz njih. Terry je krenuo za njom i istog trenutka postao svjestan otvorene povrine iznad sebe, ali jo dok se izdizao prema njoj zaplivao je prema malom stubitu za koje je znao da vodi iz prostorije. Stepenice su bile tamo, a voda je njeno oplakivala njihov gornji dio. Terry je otpuzao gore. Dok se uspinjao preko nekoliko posljednjih stepenica, zauo je kako iza njega izranjaju ostali. U osvijetljenom hodniku iznad njega Piet nije bilo na vidiku, ali su se vidjeli mokri otisci stopala koji su vodili dolje niz hodnik. Terry se spremao slijediti je kad je postao svjestan da je potpuno nag. A, ne. Najbolje e biti da se sada vrati u svoje prostorije. Piet je oigledno bila dobro, ali vjerojatno trenutno ne bi bila ba sretna kad bi je netko slijedio. Onda se sjetio svoje opreme - pet dragocjenih predmeta koje je posjedovao - izgubljenih zajedno s njegovom odjeom. Terry se okrenuo i krenuo natrag niz stepenice, proavi pored robota i Saurijanca, i opet skoio u vodu. Iznenadilo ga je koliko se dobro mogao orijentirati, sad kad mu je bilo poznato gdje se nalazi izlaz.

54

Kreui se svojom novom tehnikom podvodne orijentacije, Terry se probio prema prostoriji u kojoj su se prvo nali kad je pod popustio pod njima, u potpunoj tami ustanovio gdje se nalazi njegova oprema i poeo je izvlaiti iz sifona. Onda je zastao. Voda nije imala to traiti u ovoj prostoriji. Njegovo poznavanje zgrade govorilo mu je da se ova prostorija ne koristi, i da kroz nju prolazi glavna vodovodna cijev ... Ponovo zaronivi, u jednoj ruci vukui odjeu i opremu, Terry je pronaao glavnu cijev i uz pomo svog novopronaenog osjeaja za navigaciju pokuao ustanoviti gdje je pukla i kolika je teta. Pukotine nije bilo. Umjesto nje, pronaao je ventil na mjestu na kojem nigdje u njegovu znanju nije bilo zabiljeeno postojanje nikakva ventila. Uinio je pokus i otvorio ga, u isti mah uvi i osjetivi vrisak vode koja je pod visokim pritiskom prokuljala iz cijevi. urno ga je ponovo zatvorio i krenuo natrag prema stepenicama. Ventil nije curio. Koliko mu je bilo poznato, nije mu ak ni bilo mjesto tamo. A pod koji se uruio pod njima? Istog trenutka kad su se oni s njega maknuli ponovo je vrsto sjeo na svoje mjesto. Izranjajui na stepenitu, Terry se poeo smijati. Netko se poigravao s njima, ali u pitanju nije bilo nita ozbiljno - ba su se lijepo okupali. Negdje u stranjem dijelu svog uma Terry je mogao vidjeti robota za popravke kako postavlja taj ventil tamo gdje mu nije bilo mjesto; dok su drugi roboti paljivo odvojili i spojili arkama dio poda u hodniku kojim su etiri bia morala proi ... Iz nekog razloga, zakljuio je, raunalo nn je odluilo svima odrati lekciju iz plivanja. Jo dok se pitao zato, njegovo je sjeanje pronalo i dalo mu detaljan odgovor. Zauo je Pietin glas kako govori: "... Naravno da je obuka na sveuilitu ukljuivala orijentaciju, ali bez da ju koristi do te mjere da ode dalje od onog to ti je dano... pa, to jednostavno ne bi upalilo". Dok je sa stepenita izlazio na hodnik, Terry je postao svjestan zujanja razglasa. Naravno. Bilo je i za oekivati da raunalo nadgleda cijeli pokus. Progovorio je bez da se ogledao oko sebe. "U redu, Raunalo, slua li?" "Da, graanine Terry." "Moj zakljuak je da si nas odluio provesti kroz nekakav program obuke. Jesam li u pravu?" "Da, graanine Terry." "Mogu li se raspitati o razmjerima i razlogu za taj program obuke?"

55

Ovaj put uslijedila je kratka stanka. Potom: "Razmjeri e biti ogranienja koja sam sebi postavlja. A razlog - tvoj opstanak. I moj."

10
Dani su se pretapali u tjedne, a tjedni se nagomilavali, ali vrijeme im je brzo prolazilo. Dane su im ispunjavali rad i obuka, i povremena neugodna iznenaenja koja je raunalo smiljalo kako bi ispitalo njihove reflekse za preivljavanje. No, zadatke su si postavljali sami, i raunalo je dralo korak s njihovim napretkom. Njihova je grupica postajala blisko povezana i koordinirana i nitko vie nije osjeao potrebu da prazni restoran ispuni glasnim i razmetljivim zvucima, to su u poetku radili kako bi sami sebe uvjerili da nisu sami. Zapravo, kad bi se sada netko pojavio, to bi im se uinilo udnim. Terry je uoio da njegove provale bijesa postaju sve ee i silovitije kako se poveavao pritisak, i bez obzira koliko se uvjeravao u njihovu nerazumnost, one su se i dalje vraale. No nije ih mogao pokazati. Sve je vie i vie padao u kategoriju voe kojeg su svi prihvaali, kakav god bio cilj koji su trenutno imali pred sobom, a u takvom poloaju nije sebi mogao dopustiti slabosti koje su moda bile prihvatljive kad se radilo o drugima. ak je i Tinkan katkad postajao nelogino uzrujan u trenucima kad je raunalo neke same po sebi razumljive toke pojedinih lekcija natjerivalo do kraja baraom ponavljanja ija je svrha bila da svi njima ovladaju do savrenstva. "Ako si neto jednom napravio ", govorio je Tinkan, "to bi trebalo biti dovoljno". "Upravo u tome", ustrajao je Terry, dok je njegova vlastita uzrujanost nestajala, "je stvar. Ako ne budemo imali iskustvo povezivanja odreene situacije s konkretnim skupovima injenica, nekakva izvanredna situacija mogla bi nas zatei nespremne." "Ali kakva izvanredna situacija, Terry?" ubacila se Murtag sa estinom koja ih je iznenadila. "Bavimo se ovime ve itav standardni mjesec, a ja ne vidim nikakvu prijetnju svom opstanku; hou ii kui." Standardni galaktiki mjesec, pomislio je Terry. Kad to tako kae nije zvualo dugo, ali je zapravo odgovaralo gotovo jednoj zemaljskoj godini i tri mjeseca. Ni trajanje same izvanredne situacije, u emu god da se ona sastojala, nije zvualo dugo. Tri stotine i sedamdeset tri galaktike godine. Terry si je zamislio taj vremenski period u odnosu na zemaljsku povijest. Otprilike 5 520 godina. U samo nekoliko mjeseci od te 373 galaktike godine Grka se pojavila kao malena naseobina koju su stvorila lutajua helenska plemena sa sjeverozapada, prerasla u velebnu kulturu i nestala. Rim je doivio svoj uspon i pad - ali se rimska povijest dogaala relativno nedavno ak i u odnosu na ovu kronologiju.

56

Izvanredna je situacija zapoela prije pet tisua i pet stotina godina. to bi se u to doba dogaalo na Zemlji? Bilo bi to vrijeme neposredno nakon gradnje velike Keopsove piramide; vrijeme rudnika kralja Salomona. Bilo bi to otprilike vrijeme Minotaura - neposredno prije unitenja cvjetajue kretske civilizacije, tajanstvenog slijeda poara i potresa koji je najprije unitio Knosos, a zatim redom i ostale kretske gradove. to je to Murtag bila govorila? Da ne vidi nikakvu prijetnju svom opstanku - ne vidi prijetnju svom opstanku usred katastrofe tako golemih razmjera da je zbog nje stanica na udaljenom planetu bila zaboravljena jo gotovo od prije poetka zemaljske povijesti? Bijesno se okrenuo prema djevojci. "injenica da ne vidi nikakvu prijetnju svom opstanku sama po sebi predstavlja prijetnju tvom opstanku", glatko je konstatirao. "to? Ne razumijem te." "injenica da ne vidi nikakvu prijetnju, i da je ne moe ni zamisliti. injenica da si cijeli svoj ivot provela sigurna i zatiena, umotana u udobnu malu civilizaciju koja te titila ak i unato tomu to o tehnikim pojedinostima naina na koji je funkcionirala nisi znala gotovo nita. Shvaa li ti da se katastrofa koja je pogodila tvoju civilizaciju praktiki zbila istovremeno s gotovo prethistorijskim dogaajima na mom planetu, kada su cvatue civilizacije iznenada nestale - ali da smo odonda na mom planetu iznova stvarali i stvarali nove civilizacije u usporedbi s kojima su se one prve mogle posramiti? Ipak, ti si toliko umotana u svoju unitenu civilizaciju da ne moe razumjeti da joj se moralo neto dogoditi, inae ne bismo bili zatoeni ovdje. Upotrijebi malo svoju glavu, Murtag. Kad je raunalo reklo da postoji prijetnja naem opstanku, nije time mislilo da ono zna sve o tome, a mi nita. Mislilo je na neto nepoznato. I nije mislilo da emo se s njom morati suoiti odmah; mislilo je da emo se morati pripremiti za nju. ini se da ti sve ovo doivljava", nastavio je okrutno, "kao neku blesavu igru, i da misli da e ubrzo ponovo moi biti Pietra, ponovo sigurna i zatiena u naruju svoje civilizacije. Unato svom tvom znanju, ini se da jako slabo shvaa koliko je svemir velik, i kakve sve prijetnje postoje u njemu." Njegova otra okrutnost kod djevojke nije naila na otpor. Umjesto toga, Terry je sa zaprepatenjem gledao kako joj lice blijedi. Odgovorila mu je slabanim, uplaenim glasom. "Znam", rekla je. "Moralo se dogoditi neto uasno. Ali..." "Ali, na nama je da utvrdimo to", izjavio je strastveno Terry. "I na nama je da se pripremimo za suoavanje sa svakom mogunou za koju se moemo osposobiti. Ne moemo zauvijek ostati ovdje. Ali bili bismo proklete budale kad bismo krenuli protiv neeg nepoznatog bez da se pripremimo najbolje to moemo." "Ja se osjeam jako dobro pripremljenim", uzviknuo je Grontunk. "U stvari, kad bih se sada vratio kui, na svome bih planetu uivao veliko potovanje. Moja slava mudraca odzvanjala bi vjekovima saurijanske povijesti. Nema prijetnje na mome planetu s kojom se ne bih mogao suoiti."

57

"Mmmm. Moda. Na mom planetu ljudima koji su bili previe ispred svoje civilizacije obino se nisu ukazivale poasti. Upravo suprotno." Mrko se nasmijeio. "Kako bi se osjeao da se vrati sada, znajui da se tvoj svijet nalazi na rubu galaktike civilizacije i da e ga ta civilizacija vjerojatno progutati u svom sljedeem valu ekspanzije a da u isto vrijeme ne zna kakve to ludosti postoje u toj civilizaciji kad ona doputa da budemo zatoeni ovdje? Ne bi mogao svoj planet upozoriti to da oekuje kad bi znao samo da postoji golema galaktika civilizacija, ali ne i koji su jo faktori tu prisutni." "Kako bi mogao otii nazad", upitao ga je estoko, "bez da prvo ode naprijed?" A on sam to nije mogao. Nije mogao otii natrag prije nego to ode naprijed. eznuo je za Zemljinim zelenim breuljcima tako jako da je osjeao fiziki bol; priznao je samomu sebi da i on eli ii kui - jednako snano kao to je to eljela Murtag. Razlika je bila u tome to je on znao da je to nemogue. Znao je i da prepreka koja ga je u tome spreavala, ili e ga sprijeiti kad za to doe vrijeme, nije bila neto nametnuto mu izvana, ve vrsta svijest o odgovornosti koja je dolazila iznutra, i da e mu ne odbaciti tu odgovornost biti zadatak mnogo tei od bilo kojeg drugog koji je sam sebi postavio. "Ne", rekao je, ovaj put tiho, "nitko od nas se ne moe vratiti kui, ne dok ne saznamo koja je priroda problema koji lei izvan ... vrata ... ovog siunog svijeta." Zatim se, brzo mijenjajui temu, okrenuo Tinkanu. "ini mi se da bi ova teorija o transponerima na kojoj trenutano radimo mogla biti zgodna metoda za stvaranje neovisnog napajanja za tebe. A moda i za nas, takoer. Ne bi mi smetalo", zadubio se u razmiljanje, "kad bih imao neto poput generatora snage jednog kilovata koji bih mogao tutnuti u dep na boku, za uporabu samo u izvanrednim situacijama, recimo na zaostalim svjetovima ili tako neto." "Pretpostavljam da ti smetalo ne bi," odgovorio mu je Tinkan, "ali zna da takvo neto nikad nije uinjeno, zar ne? I najmanji mogui transponeri zahtijevaju vie opreme nego to bi ti mogao nositi na leima." Grontunk ih je prekinuo. "Terry, kako se moe nadati da e ovdje moi napraviti takav ureaj?" Terry je pogledom obuhvatio prostoriju koju su uredili kao kombinaciju uionice i laboratorija i opremu koja je zauzimala najvei dio prostora. "Zato ne? Ah, shvaam, misli da bi se raunalo zbog toga moglo zabrinuti? Ali - ovdje imamo izoliranu prostoriju, i nekoliko kontroliranih pokusa bi sigurno bilo u redu." Iznenada se nacerio. "to mislite, bismo li mogli dobiti doputenje da pokuamo?" Priao je zidu i ukljuio interfon. "Raunalo," rekao je, putajui dugme kad je kao odgovor dobio zujanje razglasa, "molio bih doputenje da pokuam ... da pokuam ..." Odjednom se jako smeo. To nije nikad prije uinjeno, bio mu je rekao Tinkan, u cijeloj velebnoj galaktikoj civilizaciji.

58

"Doputenje da pokua to?" Tonovi kojima mu se obratilo raunalo, mehaniki bezbojni kao i uvijek, probudili su ga iz poricanja. "Doputenje da pokuam u ovoj izoliranoj prostoriji napraviti mali transponer za eksperimentalne svrhe. Koji bi imao domet, recimo, metar i pol. Mislim da mogu napraviti prijenosno napajanje, primjenjujui iste osnove na kojima se zasniva veliki transponer. Bi li to bilo u redu?" Uslijedila je jasno primjetna stanka, i raunalo je zujalo neko vrijeme prije nego to je odgovorilo: "Nemam podataka o postojanju takvog malog transponera. Posjeduje li ti podatke koji te dovode do zakljuka da je gradnja istog mogua?" "Da. Stvar je u tome da se teorija primijeni u drukijem kontekstu, ali osnove su iste. Mislim da e upaliti." "Dobro. Doputenje da pokua ti je odobreno. Samo to e za pokus upotrijebiti unitenu stanicu za proizvodnju struje, broj P-12, na udaljenom kraju planeta, kako bi u sluaju da ne uspije ugrozio samo sebe, i kako bi se opasnost po ovu zgradu svela na najmanju moguu mjeru." Bila je to razumna mjera opreza, shvatio je Terry i kimnuo za sebe. "Dobro. Ali kako u doi do tamo? Pjeke?" "Prijevoz e dobiti. Ali mora unaprijed naznaiti koju e opremu trebati, koliko e dugo biti tamo, i sve ostale pojedinosti bitne radi opskrbe i odravanja uvjeta ivota na tom mjestu." Terry je brzo odverglao listu alata i komponenata koje e trebati, zavrivi sa zahtjevom za uslugama robota za popravke, kad ga je prekinuo Tinkan. "Mene ovo jako zanima", rekao je Tinkan, "i volio bih biti tvoj pomonik." "to kae na to, Raunalo?" "Da." Raunalo nije dalje razjasnilo ovo doputenje. "Ja bih ... ovaj ... elio promatrati s odreene udaljenosti", plaho je izjavio Grontunk. "Moe li dodati videovezu da nas ostali mogu promatrati odavde?" upitao je Terry. "Dodat u je." "Terry? Ja ... hoe li, molim te, biti jako oprezan?" Murtagin je glas zazvuao slabano u velikoj prostoriji. "Naravno", nacerio se Terry. "Dakako da e biti oprezan." Glas raunala imao je odreenu estinu kad se zauo iz reetke razglasa. "A ja sam na listu dodao nekoliko stvari kako bih se pobrinuo da zaista i bude. Na primjer, stanica je graena solidno, s dosta posebnih zatita."

59

"Zanima me postoji li nain da se udaljeni terminal ovog ureaja osigura dok ga ja ne obiem", raspitao se Terry. "Mladi student je odjednom oprezan", zafrkavajui ga je rekao Tinkan. "Odgovor na tvoje pitanje sasvim je oit, Terry. Transponer je upravo iz tog razloga uvijek povezan s raunalom. U sluaju da se dogodi da se pomijeaju koordinate, raunalo moe istog trena iskljuiti ureaj prije nego to zbrka rezultira silovitom tetom. ini mi se da e tvoj ureaj morati ostati pod takvom kontrolom dokle god ne dokae da je njegov domet zaista precizan." "Tako je", odgovorilo je raunalo. "Ti jo nisi upoznat s prvotnim otkriem ureaja transponera, ali neka ti bude dovoljno ako ti kaem da zaetnik te ideje nije uspio preivjeti prvi pokus." "Shvaam. Ali je ostavio zabiljeke pa su njegovo istraivanje preuzeli drugi?" "Ne", odgovorilo je raunalo. "Ostavio je samo jednu zabiljeku - rupu promjera gotovo dva kilometra u svom matinom planetu. Odonda se na tome jako malo radilo," nastavilo je raunalo, "a teorija danas nije nita naprednija nego to je bila na kraju prvog pokusa. Prije polaska na mjesto odravanja pokusa javit e se, dakako, u sobu za orijentaciju kako bi dobio potpunu orijentaciju o toj temi." "Mislio sam da je ve imam", promrmljao je Terry. "Trebao bi znati da nije tako", rekla je Murtag. "Potpunu orijentaciju o bilo kojoj temi ne moe dobiti dokle god ne pokae da barem okvirno zna o emu se radi." "U redu." Terry je slegnuo ramenima. "Hajde da nastavimo s tim." Tri dana kasnije, Terryju je reeno da je stara stanica za proizvodnju struje pretvorena u mjesto na kojem moe poeti s radom. U posljednjem se trenutku poeo pitati kakav je planet oko njega i to e vidjeti dok bude putovao po njemu. Meutim, kad su Tinkan i on prili sobi za polaske, shvatio je da to nee saznati. Putovanje e se obaviti transponerom, naravno. Slegnuvi ramenima kako bi odagnao razoaranje, Terry je stupio u sobu s transponerima, osjetio tjeskobni efekt koji ga je doveo ovamo prije vie od jedne zemaljske godine, i odjednom se naao u uglu velike prostorije koja je bila dio postrojenja za proizvodnju struje. Ovdje nije preostalo nita od dotjeranosti kutiji sline prostorije koju je ostavio iza sebe. Terry je bacio radoznao pogled na ogoljene dijelove transponerske mree koji su se nalazili iznad i oko njega. Njegov prvi zakljuak bio je da je mrea postavljena u zaista velikoj brzini, ali onda je shvatio da je sam transponer vjerojatno cijelo vrijeme bio ovdje, ali da je sluio samo za transport robota i zaliha, pa zato nikad nije bio uljepan, skriven i zatien, kakvi su bili transponeri namijenjeni upotrebi graana.

60

A i ostatak je stanice bio takav. Dijelovi kojima izloenost nije tetila bili su izloeni, a oni koji su radi mehanike uinkovitosti morali biti smjeteni u kuita bili su smjeteni u kuita - strogo po kriteriju praktinosti. Terryjev je pogled lutao amo-tamo po prostoriji, traei u zbrci poznate i razumljive toke, ali je ubrzo shvatio da mu je sve oko njega poznato kao da se nalazi kod kue u radionici na koju je navikao. Svaki predmet koji bi pogledao kao da mu je priao svoju vlastitu povijest, a svi meusobno spojeni strojevi kao da su mu iznosili meusobno spojene ideje koje su dovele do njihova prisustva ondje. Terry je prepoznao veliku hrpu predmeta koje je naruio za ovaj pokus. Tinkan je ve kretao prema njoj s dranjem nekoga tko je toliko zaokupljen neime to mora obaviti da nema vremena za dokono avrljanje. Terry se latio posla i njih su dvojica poela razvrstavati materijal i prenositi ga u prostoriju u kojoj e postaviti pokus. Satima nakon toga do njih je dopro Murtagin glas, s nezemaljskom neizravnou koja obino prati razglas. "Vas dvojica tipova namjeravate raditi cijelu no?" Trgnuvi se, Terry je shvatio da nije ni pomislio na odmor ili udobnost, dopustivi svojoj koncentriranosti i zaokupljenosti da ga potjeraju gotovo preko granica izdrljivosti. "U pravu si. Vrijeme je da prekinemo na neko vrijeme." Dopustio si je taj luksuz da se protegne pa se okrenuo Tinkanu, koji je jo uvijek marljivo radio nad improviziranim radnim stolom. "Vrijeme je da se krene", rekao je. "Naravno, Terry. Kreni." Terry je njeno pogledao robota sagnutog nad svojim poslom. Robot je mogao nastaviti s poslom i nakon to je od njega njegova - kiselo se nasmijeio sjetivi se izraza koji bi Tinkan upotrijebio - "biokemijska graa" zahtijevala da se odmori. Okreui se od svog posla, Terry je ukljuio transponer i naao se u prostoriji u glavnoj stanici. I tako je to ilo - dan za danom su on i Tinkan radili, svaki svojim tempom, i dan za danom Terryja je s njegovih poslova pozivao Murtagin blago prijekoran glas. A ponekad bi i Tinkan odlazio, na neko se vrijeme "povlaei radi proraunavanja". Napokon je laboratorijska oprema bila postavljena, komponente montirane, sve spremno za pokus. Sam je ureaj koji su testirali bio vrlo malen, kao to je Terry i predvidio, i bilo ga je sasvim mogue spojiti u lagan paket, ali je bio okruen doslovce tonama instrumenata koji su trebali otkriti svaku njegovu djelatnost i kontrolirati svaki erg energije, te sigurnosnim ureajima koji su na bilo kakav poremeaj u radu mogli reagirati gotovo trenutano.

61

Bilo je vrijeme da se ureaj ispita, i sve je bilo u stanju pripravnosti. Terry i Tinkan su sjedili za komandnim ploama u daljoj prostoriji, izvravajui posljednje provjere. "Tinkane", rekao je Terry gotovo tiho, kao da se bojao da ga netko drugi ne uje, iako su interfon ukljuivali samo kad im je trebao, "da napravimo uvodni pokus samo za nae oi? Mislim," dodao je, osjeajui da se robot sprema odgovoriti negativno, "Murtag i Grontunk ionako ve lude od brige. Ona ... ona nije ba navikla mnogo riskirati, zna." "Dakako da je Murtag zabrinuta, ali je pazila da svoje brige ne namee nama i da nam se ne mijea u posao. I - zar bi bilo poteno da njih iskljuimo iz ovoga?" umovao je Tinkan. "K vragu, vjerujem da si, to se toga tie, u pravu. U redu," rekao je, "ukljuit emo i njih i raunalo." Pritisnuo je prekidae interfona i kamere. "Spremni za test", rekao je formalno. "Gotovi ste sa zavrnim provjerama?" upitalo je raunalo. "Da, sve je spremno", odgovorio je Terry. "Je li naa publika tamo budna?" "Ovdje smo, Terry", dopro je do njega Murtagin glas, malo kretav, a za njim je doao i Grontunkov: "Gledamo vas". "Dovoljno dobro", rekao je Terry. "Doputenje da nastavimo?" "Imamo dovoljno biljeaka i zapisa o vaim djelatnostima", obavijestilo ga je raunalo. "Nastavite s eksperimentom." Tada se Terryjeva panja prebacila na komandnu plou i na mali videoekran koji mu je pokazivao maleni ureaj u stranjoj prostoriji, poduprt glomaznim postavom svojih kontrolnih ureaja i opreme za snimanje. Pritisnuo je dugme koje ga je pokretalo. Ispoetka se nita nije dogaalo, ali se to moglo i oekivati. Za razliku od veih strojeva, ovome je trebao trenutak da se zagrije. Onda je zatreperila jedna igla, pa druga. Iznenada se zaula huka, kao da je kroz zgradu, a i kroz Terryja, prohujao moan udar vjetra. Uhvatio ga je osjeaj rastezanja, pa je shvatio da je u pitanju njegova ruka koja je posezala za prekidaem kojime se iskljuivao ureaj. No, huka vjetra i osjeaj njegove ispruene ruke nisu prestajali, ve su trajali i trajali, dok se komandna ploa koja je izgledala sve nestvarnije naizgled rastvarala pred njegovim oima.

62

11
Osjeaj da je sve oko njega nestalo potrajao je nekoliko sekundi - ili itavu vjenost, Terry nije bio siguran to je od to dvoje u pitanju. Onda se komandna ploa postupno ponovo materijalizirala pred njim. Njegova je ruka jo uvijek lebdjela nad njom, ali se on sam osjeao utrnulo i prazno, kao da je tek napola stvaran. Disao je, ali polaganom, tromim pokretima koji jedva da su mu pomicali prsa i koji su se inili krhkima kao i kontrolna ploa, ili sama prostorija. Usredotoivi se, Terry je s naporom pomaknuo svoju nestvarnu ruku prema nestvarnoj komandnoj ploi. Jo vie napora i jo vie koncentracije bilo mu je potrebno za stvaranje decimalnih odluka o tome to mu je initi. Za svaku odluku kao da mu je trebalo bezgranino mnogo vremena. Ne prekida za iskljuivanje. Ruka mu se na trenutak kolebala, jo uvijek slijedei prijanje upute, a zatim se zanjihala preko nestvarne ploe i spustila se na drugo dugme. Odjednom je ponovo osjetio pritisak i stvarnost se opet pojavila oko njega. S muklom eksplozijom, kao da je padao tisuu kilometara, Terry se ponovo naao u svojoj stolici, a vrijeme je opet protjecalo svojim uobiajenim slijedom. Tada je Terryjeva ruka brzo posegnula za dugmetom za iskljuivanje, i im ga je dodirnuo poeo je primati poruke od onih koji su promatrali pokus. "Komunikacijski je kanal opet otvoren. ivi su!" Grontunkov glas. "Terry! Jesi li dobro?" Ova je dola od Murtag. A od raunala: "Molim da mi to je prije mogue podnesete kratko izvjee kako bi mogao prosuditi treba li vam to." "ini se da mi se mozak razbistrio, a inae sam jo uvijek u jednom komadu", polako ga je izvijestio Terry. "Tinkane?" "Opet sam u vrstom stanju, i izgleda da radim kako treba." Terry se nacerio. "Ovaj put nam nije potrebna nikakva hitna intervencija." Jo dok je to izgovarao poeo je pregledavati pojedine ploe u potrazi za podacima o tome to se dogodilo, a zatim je ukljuio videoekran na kojem mu se ukazao maleni transponer, spokojno smjeten na svom stolu, po svemu sudei neoteen - zagonetka koja nije nudila nikakve odgovore. Bilo je sasvim oito da ureaj radi. Ali to radi? Bio je siguran samo u to da radi neto potpuno drukije od onoga to je bilo predvieno na osnovu ono malo znanja o transponiranju kojim su raspolagali galaktiki teoretiari. Terry je uputio pitanje glavnom raunalu. "Ti si promatrao s nekoliko toaka izvan ove stanice. Kakva su izvjea?"

63

"Kamere na tokama od jedan do pet potpuno su izgubile kontakt. Kamera na toki est, udaljena od stanice otprilike dvanaest galaktikih stadija, nastavila je raditi, ali se na snimci koju je zabiljeila vidi velika kugla kroz koju njezin pogled nije mogao prodrijeti." "Reprodukciju, molim", naredio je Terry, a na velikoj odvojenoj ploi sa strane pojavila se ogromna svjetlea lopta i jedan je dio Terryjeva mozga vrisnuo "Nuklearna eksplozija!", ali se kugla nije ni smanjivala ni proirivala; jednostavno je bila tamo, crnina obrubljena zlatom. "Je li ovo snimka ili isjeak?" "Ovo je isjeak, ali kad bih ti pustio snimku, vidio bi potpuno isti prizor. Nita se nije dogaalo. Kugla je, ovakva kakvu ju vidi, trajala 33 minute i 25,5 sekundi, koliko je trajao i pokus, a onda je jednostavno nestala i kamera je prikazala" - slika na ekranu se promijenila "uobiajeni izgled stanice." Terry je pogledao na kronometar na svome zapeu. "Ovdje imam ..." Oitao je brojke. "Hoe li mi provjeriti koliko to odstupa od sadanjeg tonog vremena?" "ini se da je tvoj kronometar negdje izgubio 33 minute i 15,5 sekundi." "A to", rekao je Terry, "se divno slae s mojim dojmom da sam tamo proveo samo nekoliko sekundi. Izraunaj omjer vremenske razlike izmeu mog kronometra i podataka koje ti ima ... Ma, nema veze, izraunao sam ga i sam. Iznosi otprilike dvije tisue naprama jedan. Ova stvar bi mogla biti sjajna vremenska kapsula neke vrste." "Da." Tinkan je zajedljivo progovorio podigavi pogled sa svoje ploe. "Izgleda da smo iznova otkrili naelo 'hlaenja', samo to je ovo prvi put da ujem kako se netko vlastitim snagama izvukao iz hibernacije." Terry se osjeao pomalo iznevjereno, ali je odgurnuo taj osjeaj na stranu. "Mislio sam da sam dobio potpunu naobrazbu iz ovog podruja?" "Dobio si potpunu naobrazbu o transponiranju, a ne o ureajima koji primjenjuju njegova naela." "Dobro. Nastavimo. Jesu li kamere na ostalim tokama zabiljeile neto drugo?" "Sve udaljenije kamere zabiljeile su isti fenomen." Dok je Terry gledao, na ekranu su se mijenjale perspektive, ali je prizor ostao isti. S vee se udaljenosti moglo vidjeti da je kugla doista imala oblik sfere i da je po svemu sudei bila obrubljena kolutom svjetlosti, ali se kroz nju nije moglo prodrijeti pogledom - barem kamera to nije mogla. "Dobro, to su uhvatile kamere. to su pokazali ostali senzori?" "One stanice koje nisu poslale optike, nisu poslale ni nikakve druge podatke. One koje su nastavile s radom izvijestile su o postojanju prazne povrine, ili povrine kroz koju senzori nisu mogli prodrijeti, iste veliine i oblika kakve su zabiljeile i kamere. Povrina nije ni zraila ni upijala toplinu. Radar je pokazao savrenu reflektirajuu povrinu, i nita iza nje. Nije zabiljeeno niti da je bilo kakva energija ula u sferu ili izala iz nje."

64

"Shvaam". Terry se naslonio i opustio, a potom poeo ispaljivati niz matematiki formuliranih pitanja na koje mu je raunalo moglo dati odgovore puno bre nego to bi ih on sam uspio izraunati. "U emu je slinost izmeu ovoga i tvog sustava za 'hlaenje' bia?" Saznavi o svome pokusu sve to je mogao, Terry se vratio na njegove uinke koje je upravo iskusio. "Slinost nije velika." Raunalo je zastalo, a potom nastavilo. "Budui da si primijetio vezu izmeu te dvije teme, s ovom drugom u te, dakako, u potpunosti upoznati prvom sljedeom prilikom. No, openito, razlika je u tome da kad je neko bie potrebno 'ohladiti', kako ti to naziva, onda ga se omamljuje i smjeta u reciklano polje transponera koje nema terminal na drugoj strani. Energija potrebna da se konstantna transponiranja odre reciklira se i stoga se ne smatra da komora za hibernaciju predstavlja neki naroiti gubitak struje. Takvo se recikliranje moe nastaviti beskonano dugo, ali koliko ja znam nikad dosad nisu provedena nikakva ispitivanja kojima bi se pokualo utvrditi vremensku razliku izmeu unutranjosti polja i prostora izvan njega. Znamo samo da dokle god se ivo bie dri unutar takva polja, ono nee znatno ostarjeti. Sustav se takoer koristi i za skladitenje i uvanje pokvarljive hrane." "Razumijem." Terryja je zabavljala vlastita uasnuta reakcija na tako leernu usporedbu ove dvije upotrebe tog transponerova uinka. "Koji je najdui period koji je neko ivo bie drano u tom sustavu za hlaenje?" upitao je. "Nikada nije iznosio vie od jednog galaktikog ..." Glas se naglo prekinuo i iz razglasa se zauo jo jedan um, kao da je raunalo izgubilo nit misli, ili kao da je neto premostilo njegov odgovor. Onda je nastavilo: "Taj podatak spada u sferu sigurnosti, i u ovom ti ga trenutku ne mogu otkriti." Terry je buljio u videoekran ispred sebe, a u glavi su mu se oglasila zvona za uzbunu. Ovo je bilo prvi put da je u svojstvu studenta naiao na bilo kakvu naznaku da mu znanje moe ili hoe biti uskraeno na osnovu neeg drugog osim njegove vlastite sposobnosti da ga shvati. Na glas je rekao: "U redu. Pripremimo se za sljedei pokus." "Terry! Nemoj!" Bio je to Pietrin glas, za kojim je ubrzo uslijedilo pokajniko: "Oprosti mi, molim te. Uini ... naravno, uini onako kako smatra da je najbolje." Glas joj je bio napet od samosvladavanja. "Vrati se ovamo da najprije porazgovaramo o rezultatima prvog pokusa", dopro je do njega preko razglasa Grontunkov glas. "ao mi je, ali neu", odgovorio je Terry kratko, a onda je dodao: "Tinkane, to si ti uoio?" "Ama ba nita, Terry. ini se da u mom sjeanju postoji potpuna praznina. Vidio sam te kako pritie dugme za ukljuivanje ureaja, i vidio sam kako tvoji brojanici poinju

65

ispisivati oitanja, a iza toga nita. Siguran sam da se neto dogaalo," nastavio je robot pomalo zbunjeno, "ali ja nisam primijetio nita. Ja ... pa, zvui blesavo, ali osjeao sam se nekako - rastegnuto." "Da", promrmljao je Terry. Potom: "Bio je to vremenski faktor! Naravno! Bolje bi nam bilo da napravimo neke prilagodbe koje ne moemo napraviti odavde. Sljedei se pokus odgaa zbog fizikih prilagodbi", rekao je Terry slubeno i odstupio od komandne ploe. "Doi, Tinkane." Rune prilagodbe u drugoj prostoriji nisu im oduzele puno vremena, i za trideset minuta Terry i Tinkan ponovo su sjedili za svojim ploama. Zvunici i kamere i dalje su bili ukljueni, pa je Terry vrstim glasom rekao: "Molim doputenje da provedem drugi test." "Drugi test odobren", reklo je raunalo, a Terry je bio zahvalan to ni Murtag ni Grontunk nisu rekli nita. Jo jednom je ispruio ruku i dotaknuo dugme za ukljuivanje. Opet je dolo do stanke prije nego to su igle zatreperile pa glatko zamahnule prema gore, pokazujui da se rad ureaja ustalio. Terryjev je pogled bio prikovan za videoekran koji je pokazivao to se dogaa u susjednoj prostoriji. Zagonetka je i dalje tamo stajala i nepomueno sjala, osim to - eno, tamo. Siuna kugla crnila, jedva vidljiva, nalazila se u unutranjosti minijaturnog kaveza iz kojeg se obavljao prijenos - i jo jedna, otprilike dva metra dalje, visjela je nad radnim stolom u praznom prostoru. Terry je paljivo pregledao instrumente. "Molim doputenje da pregledam ureaj dok je u pogonu", rekao je. "Zar video nije dovoljan?" "Pa, vidim da stvar radi, ali su polja tako malena da ih jedva mogu vidjeti preko videa." "Zato ne primakne kameru blie, Terry?" Ovo je logino pitanje poteklo od Tinkana. "Ah." Na trenutak je osjetio frustraciju. Potpuno je zaboravio na to da laboratorijskom kamerom moe upravljati iz daljine. Upravljajui komandama za izotravanje, primicao je kameru sve blie i blie dok kavez nije ispunio itav ekran, a mala crna toka u njemu nabrekla zajedno s ostatkom slike. Bila je samo to - neprozirna crna toka. Okrenuvi kameru, Terry je pronaao drugu toku. Dvije su toke bile identine veliine, potpuno crne, i to je bilo to. Stavivi u pogon novi ureaj za daljinsko upravljanje, Terry je odmicao kameru dok se obje toke nisu nale unutar njezina vidnog polja. Zatim je zamahnuo ruicom manipulatora, podigao njome komad plastine cijevi s radnog stola i njime bocnuo toku koja se nalazila izvan kaveza. Plastika se savila, ali je toka ostala tamo gdje je i bila.

66

Pokupivi manipulatorom komadi ice sa stola, Terry je ponovo bocnuo toku. ica se savila, a toka je ostala na istom mjestu. Manipulator se ponovo pomaknuo, podigao eki, i velikom estinom njime zamahnuo na toku. eki se zaustavio kao da je udario u zid od cigle, a preko audioveze se zauo jasan zvuk udaranja u tvrdi predmet. Terry je povukao eki natrag i prinio ga oku videokamere. Tamo, u njegovoj vrstoj elinoj povrini nalazila se okrugla udubina iji se oblik tono poklapao s oblikom toke. Terry je nekoliko trenutaka sjedio gledajui u razliite brojanike i ponovo u sliku na videoekranu. Potom je pruio ruku i paljivo pomaknuo jedan od brojanika. Toka se proirila. Terry je pomaknuo jo jedan brojanik. Toka koja je slobodno visjela nad klupom pomakla se. Terry je okrenuo brojanik jo dalje i toka je po svemu sudei skoila. Okrenuo ga je u drugom smjeru i toka je skoila natrag. Ponovo u igru uvevi manipulator, Terry je odabrao veliku ciglu i postavio je na stol, ravno na put kojim je toka trebala proi, pa ponovo pomaknuo toku. Toka se polako primakla cigli i pogurala ju. Cigla se pomakla. Terry je ponovo zavrtio brojanik i promatrao kako cigla klizi preko stola. Zatim je vratio brojanik u prijanji poloaj i uz pomo manipulatora vratio i ciglu na prijanje mjesto. Ovaj put je ruicu manipulatora ostavio da pridrava ciglu i pruio ruku, brzo zakreui brojanik. Izgledalo je kao da je crna toka nestala i ponovo se pojavila s druge strane cigle, a kad je Terry ciglu prinio kameri vidio je da je u ravno u sredini probijena uredna mala rupa. "Jesi li vidio sve ovo?" upitao je Terry. "Da." "Jednadbe ..." Terry je izbrbljao pola tuceta matematikih naziva, pa dovrio. "U redu. Kraj drugog pokusa", rekao je dok je paljivo toku postupno brisao iz postojanja, i okrenuo se od ploe. "Ovo je vrlo zanimljivo, Terry," priznao je Tinkan, "ali ne slii nijednom polju transponera koje sam ja ikada vidio." "U pravu si, ali si u isto vrijeme i u krivu. Potpuno si u pravu kad kae da to polje nije poput nijednog polja transponera koje si ikada vidio, ali kad si prije uope vidio polje transponera izvana? Transponeri kojima se koriste galaktiki graani proizvode isto takvo polje kakvo mi imamo ovdje, samo to se ono pojavljuje u jednom vrlo kratkom trenutku i nestaje. No, upamti kao prvo da je polje transponera koje nalazimo u toj upotrebi namijenjeno prenoenju predmeta s jednog mjesta na drugo, a kao drugo da ono koristi vanjski izvor napajanja. Potrebni su megavati energije da bi se polje odralo, i to je razlog zato ga i ne odravaju. U ovom sluaju" - Terry je mahnuo rukom prema slici njihova transponera na

67

videoekranu - "dovod energije zamiljen je tako da se sam obnavlja, pa se polje moe samo odravati jednom kad se uspostavi. To ga ne ini nita korisnijim transponerom, ali mu zasigurno moe dati neke druge funkcije. ivot unutar polja transponera ukljuuje faktor vremenske razlike, koji u biti pokazuje da nemamo jedan zatvoreni univerzum, nego dva. Otprilike kao kad bismo uzeli nulu i pretvorili je u plus jedan i minus jedan. Naravno, nae jednadbe pretvaranja ne moraju nuno kao rezultat imati plus i minus jedan, nego mogu ispasti plus i minus bilo koji drugi broj koji ti padne na pamet. Isti onaj vremenski uinak koji je kod tebe izazvao osjeaj 'rastegnutosti' uvijek se javlja unutar polja transponera, ali budui da je transponer dosad uvijek bivao stavljan u pogon samo na vrlo kratko vrijeme, ljudi koji su se poljem koristili nisu primjeivali nita osim laganog skoka kroz stvarnost. Hajdemo dalje i postavimo trei pokus", nastavio je. "Trenutano me strano zanima to sve moe naa igraka." Dok su kretali prema laboratoriju, Tinkan je rekao: "Mislim da razumijem ono to govori o ovoj spravici, ali moda ja nisam doao do istih zakljuaka. Rekao si da misli kako bi mi pomou nje mogao napraviti zasebno napajanje. Misli li jo uvijek tako?" "To emo uskoro saznati. Ve vidim dva naina kako bismo to mogli postii. Prvi, moemo iskoristiti transponerovo svojstvo prenoenja materije s jednog mjesta na drugo kako bismo prebacili elektrinu struju kroz svemir s bilo kojeg mjesta dostupnog onomu tko bi ju primao. Budui da u svemiru postoji hrpa mjesta na kojima nailazimo na stabilan tok elektrine energije zbog, recimo, energetskih potencijala u blizini neke zvijezde, ovaj bi nain rjeavanja naeg problema mogao biti dobar. Druga metoda bila bi iskoristiti prostornu razdvojenost dvaju polja kao pogonsku snagu za, moda, malu mehaniku napravu." Terry je pruio ruku i podigao ciglu, pregledavajui je izbliza. "Ova rupa ukazuje na to da imamo prilino mnogo energije koju bismo mogli upotrijebiti na taj nain." "Ali, Terry, ne dolazi li jedan dio te energije od energije koju si morao upotrijebiti kako bi pomaknuo polje?" "Na neki nain, da. Ali..." Terry je zastao. "Ne. U pravu si. Pretpostavljam da taj drugi nain jo nisam temeljito promislio." Priao je snimau smjetenom na drugom radnom stolu i pregledao ga, a potom rekao jednadbu raunalu i dobio odgovor. "Tako je. Energija potrebna da bi se probila cigla dola je iz kontrolnih sklopki. ini se da ipak nismo izumili perpetuum mobile. Barem ne na nain na koji sam mislio." Okrenuo se natrag prema radnom stolu. "Pretpostavljam da smo sada spremni poeti s preinaivanjem ove bebice." Obojica su se bacili na posao, i mali je ureaj na radnom stolu brzo promijenio oblik. Maleni kavez transponera postao je dvostruki kavez, a iz njega su izlazila dva teka voda koja su ga povezivala s nekoliko senzornih instrumenata i otpornikom koji je Terry uspio spasiti iz stare opreme za proizvodnju struje. Kad su zavrili, mala je zagonetka bila toliko

68

promijenjena da ju se jedva moglo prepoznati; zapravo, gotovo bi se moglo rei da se sastojala od dvije jedinice spojene zajedno. Terry je sjeo za komandnu plou. "Molim doputenje da otponem trei pokus", rekao je. "Samo naprijed." "Koordinate mjesta s najveom koncentracijom pozitivnih i negativnih naboja u magnetskom polju planeta", naredio je raunalu, i dok mu je ono odgovaralo, poeo je pomicati brojanike. Upravo u trenutku kad je posegnuo za crvenim dugmetom koje bi pokrenulo ureaj, ploa se ugasila i raunalo je reklo: "Pokus se obustavlja". Terry je podigao pogled, iznenaen. "Zato?" upitao je. "Zbog koordinata koje si zatraio. Moji podaci pokazuju da je relativni naboj izmeu tih dviju toaka tolikog reda veliine da se nikako ne moe s njime nositi s tom opremom koju ima. Budui da sam ja zaduen za sigurnost ovog planeta, mislim da u trebati jo podataka prije nego to ti ..." "Ah, tako. Previe se brine. Postavljeni pokus ima za cilj", poeo je Terry iznositi u glavnim crtama, "ukloniti nabijene estice iz samo jednog dijela cijelog tog podruja s najguim negativnim nabojem u jednom od radijacijskih pojaseva planeta -iz samo jednog njegovog kubinog centimetra - i ponititi taj naboj istom koliinom pozitivnog naboja uzetog iz drugog radijacijskog pojasa. Stvarna koliina prenesenog naboja bit e proporcionalna broju transponiranja u sekundi, a budui da za vrijeme transponiranja nee biti izravne veze s ..." Ploa je opet zasvijetlila. "Nastavi", reklo je raunalo. Terry je ispruio ruku i dotaknuo prekida koji je stavljao ureaj u pogon, paljivo promatrajui brojanike dok se mali pokusni transponer poinjao zagrijavati. Potom se usredotoio na ekran na kojem se kamera pribliavala kavezima, i uoio dvije siune crne toke u njihovoj unutranjosti. "Zasad sve ide glatko", promrmljao je i posegnuo za jo jednim brojanikom. Toke su nestale uz siune bljeskove svjetla kad su se nabijene estice uhvaene u njima rasprile, skupile na terminalima, i potekle kroz strujne krugove. Terry je skrenuo svoju panju na malene pulsove koji su prostrujali kroz mehanizam snimaa. Nisu nosili ba mnogo struje. Pomaknuo je jedan prekida i sitne su se toke opet pojavile, ovaj put obrubljene siunim aureolama za koje je Terry odmah shvatio da su posljedica naizmjeninog ukljuivanja i iskljuivanja sfera transponera. Terry je opet pomaknuo ruku. Slabo pucketanje ureaja pretvorilo se u tiho zujanje, slino zujanju komarca, a iznad jednog od kaveza pojavio se blijedo-plavi plamen. Terry je ponovo

69

pregledao oitanja. Kako se broj transponiranja poveavao, kroz unutranji pokusni krug poela je tei poprilina koliina elektrinog naboja. "Taj plamen", pokazao je Tinkanu, "uzrokuju protoni koje privlaimo. Jednom kad ih ponite elektroni iz drugog kaveza oni postaju najobiniji atomi vodika, ali su dovoljno vrui da se zapale i spontano gore na zraku." Pomaknuo je jedan od brojanika i plamena je nestalo. "Sad moemo imati i ovce i novce, ili neto u tom smislu", rekao je. "Na toj strani transponersko polje moe raditi u oba smjera, a ako izlazno polje napravimo malo veim od ulaznoga, ono e djelovati tako da e privui sav vodik i odbaciti ga natrag odakle je doao. To e moda biti malo bolje nego da na leima nosamo svijeu?" "Moda", rekao je Tinkan. "Malo." Potom je Terry opet okrenuo ruku koja je kontrolirala frekvenciju transponera i zujanje komarca se pretvorilo u fijukanje; igle su poele otkucavati sve via i via oitanja. Terry je pruio ruku i polako ponovo okrenuo ruku. Ovaj put je bio nagraen jednim glasnim "Pljas!". Svi su brojanici pali natrag na nulu, a na videoekranu ispred njega pokusni strujni krug spojen na kaveze pretvorio se u ruevinu koja se puila. Golemi otpornik jo uvijek je stajao na svojim potpornjima arei se bijelim usijanjem, a kablovi su se rastopili i tekli poput vode, ostavljajui po radnom stolu siune kapljice. "Ba teta, Terry", dopro je preko zvunika Grontunkov glas. "Ba kad ti je poelo dobro ii." Ali se Terry nacerio. "Kako to misli, ba teta? Crpio sam preko pola megavata struje prije nego to je ureaj eksplodirao! I to pod savrenom kontrolom. Izgleda da imamo tvoje napajanje, Tinkane. Pokus je zavren." Terry je posegnuo za dugmetom koje je iskljuivalo ureaj i dodirnuo ga u istom trenutku kad je Tinkanov je glas rekao: "Hej, ekaj!" Terry je prekasno shvatio svoju greku. Laboratorij oko njega zadrhtao je i zatresao se, a ekran pred njim se zacrnio. Zaulo se slabo siktanje i Terry je shvatio da zrak naglo izlazi ili ulazi. "K vragu", rekao je. "Zaboravio sam ga postupno iskljuiti, a E je jo uvijek jednako MC2." "Hajde, Terry, izaimo odavde dok ova loa atmosfera nije potpuno zagadila tvoj biokemijski sustav." Obojica su se urno povukla prema transponeru i odande vratila u glavnu stanicu. Kad su stigli tamo, odmah su krenuli prema uionici, kako su zvali tamonji laboratorij. "Hej, Raunalo," viknuo je Terry dok je ulazio, "daj da vidimo par sliica naeg zadnjeg pokusa." Napola je registrirao da ostali nisu bili tamo, ali se na ekranu odmah pojavila slika stare stanice za proizvodnju struje, mirno smjetene usred pustinje. A onda je spokoja nestalo. Izgledalo je kao da se cijeli jedan zid goleme graevine raspao kao slagalica, a iza njega je

70

bljesnulo jarko svjetlo. Potom se scena zamraila kad je eksplozijom izbaen predmet poletio prema kameri i oigledno je razbio. "Ide!" rekao je Terry. "Eksplozija je bila vea nego to sam mislio. I drago mi je da u tom MC2 nije bilo ba puno M-a. Jesi li od instrumenata dobio bilo to od energetskih oitanja?" Neko su vrijeme Terry i raunalo bili zaposleni razmatranjem pokusa u detalje i pretresanjem istih, ali je i to na posljetku bilo gotovo i Terry je krenuo van iz laboratorija, s pomalo zamiljenim i tihim Tinkanom iza sebe. "Napajanje koje si smislio izgleda ima nekoliko bugova koje emo morati otkloniti", primijetio je Tinkan. "Drago mi je da ono nije bilo instalirano na moj sustav." "To su samo detalji", odgovorio je Terry. "Sitni detalji. Doi, hajdemo kui." "Kui?" "Da. To je tamo gdje je hrana. Pretpostavljam da nam", dodao je kada su zakoraili u hodnik koji je vodio prema restoranu, "nakon ovoga nee trebati vie od nekoliko tjedana da ti napravimo dobro ..." Zastao je kad je u daljini zauo zvuk jecanja. "Murtag?" zazvao je. "TERRY!" Murtag se pojavila trei niz hodnik i bacila se na njega. Njegove su se ruke same od sebe rairile i ona se nala u njegovu zagrljaju prije nego je ijedno od njih postalo toga svjesno. Pa su se oboje posramljeno povukli. "Ja ... Ti si dobro, Terry. Vidjela sam onu eksploziju ..." Murtag je pocrvenila i glas joj se polako prekinuo. Terry je otvorio usta da promuca nekakav odgovor, a onda je Grontunk svojim dolaskom spasio situaciju. Grubo je rekao: "Dobro doao- natrag, Terry! Tinkane! Drago mi je da vas obojicu vidim itave." Golemi ih je Saurijanac obojicu potapao po leima. "Kad je dolo do eksplozije, ekran se zacrnio," poela je objanjavati Murtag, "a mi se nismo usuivali prekidati raunalo da upitamo to se dogaa, jer smo mislili da je moda zauzeto spaavanjem vaih ivota, i ..." "Ekran se zacrnio?" Potom je promijenjenim tonom rekao: "Pa da. Video-kabel je valjda prolazio kroz laboratorij. Oprostite. Nisam znao da se prijenos prekinuo. Ali sad je gotovo s pokusima i, ovaj ... " "I sad on misli kako u mu ja dopustiti da mi jednu od tih stvarica prikljui na utrobu." U Tinkanovu je glasu bilo prijekora. "Katkad se pitam kakva si to stvorenja odabirem za prijatelje." "Ma, napajanje e biti sasvim sigurno, osim ako ne bude pokuao cijeli grad opskrbiti strujom iz njega. Bilo kako bilo," izjavio je vrsto Terry, "nisi ti jedini na koga emo prikljuiti jednu od tih stvarica. Naravno, nee biti lako prikljuiti jednu od njih na mene, ali mislim da je i to mogue. I na tebe i Grontunka takoer", rekao je Murtag. "ini mi se da s

71

ovim transponerima imamo najbolje izglede. Posluit e nam ne samo za to bre kretanje pri istraivanju, ve ih moemo primijeniti i pri rjeavanju bilo kojeg problema na koji bismo mogli naii. Izmeu ostaloga, ako pravilno podesimo brzinu treptaja, a drugi terminal postavimo na odgovarajui izvor atmosfere, moi emo istraivati ak i druge svjetove poput ovog, gdje atmosfera ba i ne udovoljava naim standardima." "Kako to misli 'prikljuiti', Terry?" Grontunk je zvuao nervozno. "Upravo tako kao to sam rekao. Da bi se postigla maksimalna uinkovitost, polje bi se moralo nalaziti pod tvojom osobnom kontrolom i moralo bi biti s tobom povezano najizravnijim moguim putem. Najizravniji mogui put koji ja mogu zamisliti je izravna veza izmeu komandi i raunala koje njima upravlja - a to je u ovom sluaju tvoj mozak. Drugim rijeima, izravna veza s motorikim sklopom kojim moe nauiti upravljati. Pretpostavljam da emo morati malo eksperimentirati kako bismo saznali koja e podruja naih tijela biti najprikladnija za postavljanje takvih veza; a sam ureaj, generator ako ga elite tako zvati, moe se nositi na leima - kao naprtnjaa ili neto takvo, iako ne vidim zato i taj dio ne bismo mogli ugraditi. Uinak polja zapravo ne ovisi o kavezu, a ostali se dijelovi mogu nainiti jako maleni ..." "Poinjem uviati da ovo otvara nekoliko mogunosti", prekinuo ga je Tinkan. "Drugo se polje, kao to si pokazao, moe upotrijebiti za primjenu sile na daljinu. A shvaam da toku primjene te sile moe postaviti gdje god eli. To bi znailo" - pokazao je na jedan od automata u restoranu u koji su upravo ulazili - "da ja konkretno mogu prodrijeti u bilo koji od onih ureaja tako da unutar njega materijaliziram jednu onakvu toku, i pomicati stvari okolo. Doivio sam mnoge situacije u kojima bi ta sposobnost bila vrlo korisna! ak i kad ne bih mogao vidjeti to radim. Ali ekaj - Terry! Bi li polje moglo raditi kao videoveza? Bi li se u stvari moglo vidjeti to ona udaljena toka radi?" "Nisam o tome razmiljao, ali ne vidim zato se ne bi moglo. Mislim da bi se vrlo mala toka koja bi bila podeena na prilino visoku brzinu treptaja mogla iskoristiti za hvatanje fotona i drugih estica, a zasigurno moemo proizvesti tit uz pomo kojeg bismo uhvaene estice istog trenutka mogli vratiti natrag otkuda su dole. Time bismo trebali dobiti prilino dobru toku gledita. Neto poput kljuanice u svemiru. U stvari," nastavio je, "to su ljudi ve inili. Na taj su nain i postavljali transponere na udaljene planete. Ali izgleda da se nitko nije sjetilo da bi se isto naelo moglo primijeniti i u smanjenom mjerilu." "Ili ako se netko i jest sjetio," rekla je Pietra, "utio je o tome. Moe li uope zamisliti kakav bi to peep-show bio? Kad bi dopao aka nemoralnoj rulji?" "Naravno, druga strana te jednadbe", rekao je Grontunk, "je rupa u cigli. Shvaa li kakvo bi to oruje bilo?" Terry se nacerio. "Da, i to. Dobro, vratimo se u labos i ponimo sastavljati te ureaje. Morat emo predvidjeti mnoge posljedice i izraditi mnogo kontrolnih sklopova, ali... " "Ali poinjem njuiti akciju." Grontunk je razigrano kljocnuo eljustima uz divlju kripu svojih ogromnih saurijanskih zuba.

72

Te je noi, dok je leao u krevetu, Terryjev um odlutao u novom smjeru. Sada e moi otii, saznati, istraivati - ali jesu li bili spremni za to? Svatko od njih razvio se u pogledu znanja i odgovornosti, a proi e jo barem dvadeset ili trideset galaktikih tjedana prije nego improvizirane sprave budu bile spremne za uporabu. Ali jesu li se razvili dovoljno? upitao se i shvatio koji je dogaaj tu brigu postavio u prvi plan u njegovu umu. Grontunk. Grontunkovo "Poinjem njuiti akciju" i kripa njegovih ogromnih saurijanskih zuba. Kreu li on i njegova trolana druina protiv itave galaksije kao ratnici, pokazujui silu koja ih je jedino mogla unititi? Ili kreu kao istraivai - koje bilo tko moe zgaziti prije nego to uope primijeti njihovo prisustvo? Ili moda kao tehniari - u civilizaciji koja ve tisuama godina ima naprednu tehnologiju? Ili pak kao nadzornici za rasu u kojoj je broj pojedinaca voljnih preuzeti tu odgovornost, podsjetio se, opao na svega nekoliko bia naspram nekoliko milijardi? To je najloginiji odgovor, pomislio je - manjak nadzornika, i njihova koncentracija u veim sreditima galaksije. Ali - nije znao. Znao je samo da se nije osjeao doraslim tom zadatku, to god da zadatak na kraju ispao. Glasovi ga nisu uznemirili. Terry jedva da ih je uope i registrirao, iako se maglovito prisjetio da ih je ve jednom uo. "Na tienik vrlo brzo napreduje. Ve nas je u nekim pogledima nadmaio." "Krije li onda on jedan od odgovora?" "Radije pitaj moemo li si priutiti njegove odgovore. Ve je pronaao nain da probudi robote." "Razmilja li onda o tome da ga unitimo?" "Jo ne."

12
Vrijeme im je prolazilo u izraivanju i testiranju jednog modela siunog transponera za drugim; no, nisu sve svoje vrijeme troili na taj zadatak. Terry i Murtag zapoeli su istraivanje biolokih sklopova potrebnih kako bi se izmeu motorikih ivaca i vanjskih naprava uspostavile najizravnije mogue veze za prijenos podataka, dok su Grontunk i Tinkan bili zaposleni otkrivanjem to vie funkcija koje su proizlazile iz izvorne ideje. Nee sve jedinice koje su razvili biti izravno pripojene na motorike ivce, ali e sve biti prenosive, budui da se raspon moguih primjena pokazao velikim, od malih izvora napajanja koja su prvobitno predvidjeli, do videojedinica, sondi - mnotvo razliitih funkcija.

73

Jedna je funkcija Grontunka osobito usreivala - runo oruje koje je materijaliziralo jednu od onih siunih sfera neposredno izvan sebe i zatim je velikom brzinom pomicalo kroz prostor na eljenu udaljenost. Kad su ga testirali, ovo se oruje pokazalo vrlo preciznim, s izvrsnom mogunou podeavanja dometa, i prilino uinkovitim u pogledu pravljenja rupa u stvarima. Toka se mogla napraviti u tako malim dimenzijama i postaviti tako precizno da se pretvarala u mikroskop koji je bio kadar prodrijeti u ivo tkivo i prikazati im to se unutra dogaa. Terry je bio vrlo zadovoljan otkriem da mu taj mikroskop moe prilino dobro posluiti i kao mikrono ili mikrosonda prikladna za uzimanje uzoraka ivog tkiva ili jednostavno za oitavanje elektrinih impulsa izmeu dvije toke u tom tkivu. Napokon su pronali i oznaili u svojim tijelima toke koje su se najbolje mogle iskoristiti za upravljanje ureajima i spojili ih - ne komadima ice, nego samim poljima transponera. Taj im je posao oduzeo vie vremena nego to je Terry bio predvidio, i trideset tjedana koje je za njega odvojio postalo je trideset pet, pa etrdeset, dok napokon nije shvatio da je dolo vrijeme. U tom su trenutku bili u restoranu i vjebali se koristiti svojim izumom. Terry je uz pomo svoje toke gledao kako Tinkan iznutra rukuje jednim od ureaja za proizvodnju hrane. Terry je pomaknuo svoju toku nekoliko milimetara dok je Tinkanova obilazila itav niz releja i brzo kuckala po njima. Stroj je poeo zujati i Terry se povukao, koristei oi za promatranje posljedica Tinkanova rada. Iz stroja je iskoio gotov obrok, i Terry se spremao ustati i donijeti ga do stola, kad je jelo odjednom nestalo. Murtag se nasmijala i upitala: "Kamo si poao?" Terry je pogledao dolje u hranu koja se nalazila pred njim. "Ah. Da. Pa, ini mi se da smo nauili prilino dobro upravljati", rekao je. "I meni se ini. Poinjem doivljavati ove spravice kao jo jedan par ruku, i tako se njima i koristiti", rekla je Murtag. "Ja sam vrlo zadovoljan svojom sferom za upravljanje na daljinu - recite, kako emo zvati ove stvarice? Ne moemo svaki put kad ih budemo htjeli spomenuti govoriti 'sfera za upravljanje na daljinu koja se zasniva na principu prijenosa struje'. Pogotovo ne ako smo u urbi", rekao je Grontunk. "Moda e biti najbolje da ih uope ne zovemo", rekao je Tinkan blago. "Koliko znamo o njima, moglo bi nam se dogoditi da se ponu odazivati." "Pitao sam se kad ete shvatiti da je i to jedna od stvari koje nae igrake mogu. U svakom sluaju, mogu funkcionirati kao prilino dobre audiocijevi. Zar niste primijetili? Samo ovako namjestite polje ..." Terry im je demonstrirao - kad je nastavio, glas mu se zauo iz toke na drugom kraju prostorije.

74

"Funkcionira li to u oba smjera?" "Naravno da funkcionira." I Murtagin je glas doao s drugog kraja prostorije. "Zdravo, Terry." "Zdravo!" Terry se nacerio. Potom je polako iskljuio svoju toku i okrenuo se grupi za stolom. "ini mi se da smo ove alate osposobili otprilike do te mjere da se zaista znamo njima sluiti. Je li netko od vas raspoloen da ode odavde i sazna to ne tima s galaksijom?" "Naravno, Terry," odmah je odgovorio Grontunk. "To je ono to cijelo vrijeme elim uiniti." "Valjda." Murtagin glas kao da je sadravao primjesu sumnje. "Ako misli da smo spremni. Ali ... jesmo li zaista spremni?" "Nismo, ali nikad neemo biti zaista spremni, a mislim da ne bismo trebali vie ekati, sad kad imamo sredstva koja nam omoguavaju odlazak odavde i par alatki koje pritom moemo upotrijebiti." "Imamo problem", prekinuo ga je Tinkan. "Sasvim je razumljivo da se ne elimo nai licem u lice s nepoznatom opasnou bez da se pripremimo za nju. Ali isto je tako razumljivo da se ne moemo pripremiti za nju dok ne znamo kakva je opasnost u pitanju." "A", dodao je Terry, "ne moemo znati kakva je opasnost u pitanju dok ne odemo odavde i ne saznamo. Ja sam za to da odemo saznati." "I ja", oduevljeno je rekao Grontunk. "Pa, kad to tako postavi ..." Murtag je pustila reenicu da ostane visjeti u zraku. "Jesi li odluio kamo emo prvo, prijatelju Terry?" upitao je Tinkan. "Jesam. Odabrao sam pet znaajnijih planeta." "Kad polazimo?" Grontunkov glas, koji je uvijek zvuao kao reanje, zadrhtao je od uzbuenja. "to ti kae, Raunalo? Kada moemo pripremiti ekspediciju i poi na Pranje?" "Vladino sredite, Terry?" upitala je Murtag. "Ali tamo nitko nikada ne ide. Naravno, osim ako nije slubeno pozvan." "Namjeravam", rekao je Terry, "nam sam napisati pozivnicu." "Doputenje se odbija", dopro je preko razglasa bezbojni glas raunala. "Da? A zato?" Terryjev je glas sadravao notu umiljate blagosti koja je zbunila ostalo troje.

75

"Ne mogu vam dopustiti da odete dok ne budem imao otvorenih komunikacijskih kanala kroz koje biste mogli otii. Trenutano nemam takvih otvorenih kanala." Terry se spremao prekinuti ga, kad je raunalo nastavilo. "Ne mogu vam dopustiti da odete na nepoznat teritorij dok se ne budem mogao uvjeriti da ete tamo biti sigurni." "A kako namjerava", upitao je Terry, "doi do podataka koji e ti dati takva jamstva?" "Moramo ekati upute." Glas raunala bio je monoton kao i uvijek. Samo su mu rijei bile nepokolebljive. "Ima manjak nadzornika. Trebao bi poduzeti sve mogue mjere da sazna zato je tako." "Upravo suprotno. Trenutano nemam manjak nadzornika, pa u se potruditi stvoriti takve uvjete u kojima se prijanji manjak nee ponoviti." "Tako? Hoe rei da ne moemo otii?" "Smatram da va odlazak ne bi bio u najboljem interesu ..." Glas je polako zamro. "Dobro", rekao je Terry. "Idemo." "Ali, Terry. Ne moemo. Raunalo nam nee dopustiti." ". Budimo vrlo tihi da ne probudimo uspavanu ljepoticu." "Ha?" Grontunkov je glas zvuao zaprepateno. "Upravo sam uspavao velikog brata. Sve njegove 'prirodne funkcije' kao to su disanje, puls, hranjenje nas, i ostale bitne funkcije i dalje rade kako treba. Jedini razlog zbog kojeg sam se svaao s konkretno ovom sekcijom bio je da otkrijem koja je to sekcija kako bih je mogao privremeno ohladiti za graaninovo vlastito dobro." Murtag je izgledala uasnuto. "Hoe rei da si ohladio raunalo?" "Da. Idemo." S Terryjem na elu svi su se sletjeli u prostoriju s komandama transponera za podruje planeta. "U koji odjeljak da uemo?" upitao je Grontunk. "Polako, deko. Ovdje imamo barem dvadeset etiri sata posla dok ne prespojimo instalacije ovih ureaja i promijenimo njihove odskone funkcije. Onda emo napraviti nekoliko testova, pa transponerima poslati par stvari zajedno s nama daleko, daleko od ove prostorije. Sjea se nae male eksplozije?" "Prilino ivo", rekla je Murtag.

76

"Pa, pretpostavljam da se tako neto vrlo lako moe dogoditi i s obinim transponerom ako terminal na drugom kraju nije podeen tako da postupno poniti polje. Struja koja te prenese prijeko mora se negdje i apsorbirati, zna. Ako na drugom terminalu nije ukljuen apsorber, energija lako moe nagrnuti natrag ovamo i napraviti u ovoj stanici rupu veu od svih nas zajedno. Zato emo ovaj transponer namjestiti za 'istraivanje', sa svim komandama i apsorpcijom struje na ovom kraju. Za sluaj da Vladina elektrina mrea nije budna. Ne bi ba bilo umjesno da se raznesemo u prainu preko itavog Vladinog planeta i istodobno dignemo u zrak svoju vlastitu stanicu." "Nije da elim saznati iz prve ruke, Terry," rekao je Grontunk, "ali bi li polje obinog transponera moglo eksplodirati kao to je eksplodiralo tvoje?" "Moglo bi eksplodirati na vrlo slian nain", rekao je Terry; "samo to bi, budui da bi ovo polje transponera bilo vee od onog s kojim smo se onda poigravali, i da bi sadravalo mnogo veu koliinu mase umjesto pukog porasta mase koji nalazimo kod malog polja, i eksplozija takoer bila vea, iako sumnjam da kod velikog polja ne bismo doli ni blizu stopostotnoj konverziji mase. Ipak, eksplozija bi bila dovoljno jaka da napravi udubinu u zemlji, promjera, recimo, deset ili petnaest galaktikih stadija." Jo dok je to izgovarao, Terry se neto zapitao. to je galaktika mjera "stadij" i istoimena starorimska mjera za duljinu u nekakvoj stvarnoj meusobnoj vezi, ili je u pitanju samo sluajna podudarnost u nazivima? Preinaivanje transponera potrajalo je dulje nego to je Terry predvidio. Prola su puna tri dana prije nego to su napokon kroz transponer zakoraili na Pranje - u ogromno, zdjelasto uleknue, mnogo vee nego to je Terry oekivao. Mjesto na kome su se iskrcali nije se nalazilo tono u sreditu krunice koju je opisivao rub zdjele, udaljen od njih itavih dvadeset stadija, a tamo prema sreditu se voda u uleknuu nakupila u jezerce. Ni rub, primijetio je Terry, nije bio onako pravilan kako je oekivao. Duboki vrtlozi i jarci blistavo obojenog pijeska davali su dolini pitom izgled i ujedno svjedoili da je od njezina nastanka prolo mnogo vremena. Svuda oko njih mogle su se vidjeti sjajne krhotine staklastog materijala, za koje je zakljuio da su siguran pokazatelj nuklearne katastrofe. Grontunk je razbio tiinu. "Gdje je grad?" upitao je. "Mislio sam da je ovo Vladin centar. Zato bi Vlada svoje iskrcavalite postavila u tako prekrasnoj dolini tako daleko od civilizacije?" Terry se kiselo nasmijeio. "Mislim da su se stvari malko promijenile otkako je ovo prvobitno konstruirano", rekao je. Terry je ponovo pregledao zdjelu. Bilo je u njoj neto ratrkanog raslinja, malih grmova, ali nije bilo drvea. Zrak se doimao istim, sterilnim. Barem ovom dijelu neko bujnog planeta trebat e vie od tri stotine i sedamdeset tri galaktike godine da obnovi zelene ume koje su ondje vjerojatno rasle prije nego to se umijeao ovjek, pomislio je.

77

"Poimo bolje nekamo drugamo, Terry. Ovdje je jo uvijek malo vrue. U radioaktivnom smislu", tiho je progovorila Murtag. "Terry, pronala sam zgrade." Murtag se bila sluila jednom od minijaturnih toaka. "Tamo, u onom smjeru", pokazala je rukom. Terry je poeo vriti neke prilagodbe na svom osobnom transponera, najprije tokom odabravi krov najvee graevine, a potom proirivi polje transponera kako bi obuhvatilo cijelu grupu. Uz uobiajeni osjeaj da se sve zanjihalo, stigli su na odredite. Nali su se na povrini prekrivenoj podivljalim grmljem, isprepletenim i kvrgavim, vjerojatno bivem vrtu na vrhu zgrade - moda slinom babilonskim viseim vrtovima, pomislio je. Svuda oko njih u svim su se smjerovima protezali raslinjem prekriveni krovovi drugih golemih graevina. Nisu sve bile jednake visine ili veliine, ali su bile gusto zbijene. Raslinje je jo uvijek pokazivalo tragove reda kojim je neko bilo posaeno, ali se 'tlo' pod njim nakupljalo stoljeima pa je, iako su se mjestimino vidjela uleknua gdje se krov uruio u prostorije ispod sebe, sloj zemlje bio dubok i spuvast i inilo se da se po njemu moe hodati bez neke opasnosti. Krenuli su prema jednom niskom zidiu, na putu do tamo proavi pored stubita koje se uruilo. inilo se kao da njegove kamene stepenice same stoje usred ruevina kojima su bile zatrpane. Golemo prostranstvo koje se irilo pred njima izgledalo je kao more grmlja, tu i tamo ispresijecano dubokim kanjonima koji su neko morali biti ulice, a koje su mogli razabrati samo ako su gledali ravno prema dolje. "Ali bili smo tako mladi!" Pietin glas pored njega zazvuao je slabano i usamljeno. "Jo tako mnogo toga smo trebali vidjeti i nauiti. Toliko mjesta obii. Toliko toga istraiti." Na trenutak je zastala, a potom nastavila. "Ali sada? Kao to si ti, Terry, govorio - nula. Sve se svelo na nita." "Nije istina." Tinkanova je opaska bila izreena gotovo bijesno. "Ovdje je postojao ciklus djelovanja, i ciklus je zavren. Ali rezultat ciklusa djelovanja nije nula." "Naravno da jest." U Terryjevu se glasu uo uas koji je i osjeao. "Sve se jednadbe na posljetku moraju uravnoteiti u nulu." "Da, prijatelju Terry." Grontunkove saurijanske crte lica doimale su se neobino zrelima dok je i on zurio u prizor pred njima. "Ali suma ciklusa djelovanja - kroz evoluciju - kao to kae Tinkan, nije nula." "Nije ..." Terryju je zapeo glas dok mu je um jo uvijek bio opinjen propalom velianstvenou prolosti. "To to vidi pred sobom", rekao je Tinkan, jo uvijek bijesno, "bilo je onda i bilo je njihovo. Mi smo ti koji smo sada i ovdje. Mi smo ti koji emo sada uvrstiti digitalne faktore tone detalje provedbe - u analogni proraun koji predstavlja sveukupnost; to je ivot."

78

Terry je pogledao svog pratioca s rastuim potovanjem. "U pravu si", rekao je. "Ovo" zamahom ruke obuhvatio je vidik pred sobom - "nije nula, ve naslijee. Suma ciklusa djelovanja jest naslijee ivota; i dokle god i ukoliko se evolucija ne prekine i sam se svemir ne vrati na nulu, nijedan ciklus nije dovren u matematikom smislu. Oni su nam ostavili nasljedstvo, i u svom su unitenju posijali novo sjeme tako da u budunosti mogu otpoeti novi ciklusi, drukiji ciklusi." "A mi", rekao je Tinkan, "smo neke od tih sjemenki. Do poetka novog ciklusa doi e naim naporima. Nadajmo se da emo i mi postii onoliko koliko su oni postigli." arolija je bila razbijena, i Terry je sada mogao razmotriti prolost bez osjeaja uasa i gubitka, i okrenuti se prema budunosti s nadom. "Izgleda da rezultat ipak nije nula. Hajdemo vidjeti to mi moemo dodati jednadbi." Naglo se okrenuo od zidia, pogledom potraivi stubite pored kojeg su proli. Kad su jednom proli krhotine opeka i raslinje na ulazu, pokazalo se da je samo stubite dovoljno vrsto da izdri njihovu teinu, pa su uli s Grontunkom na elu. Stubite je zavravalo uskim prolazom, a Grontunk je zastao prije prvog ugla u tom prolazu. "Oprostite mi," rekao je slabanim glasom, "ali ovdje dolje je jako mrano. I ..." Murtag se zahihotala i najednom se pojavilo arko svjetlo koje je dopiralo iz siune toke nad njenom glavom. Terry je pogledao prema gore, a potom zbog bljeska brzo odvratio pogled. "Hej, to je neki novi trik." "Ba i nije," zanijekala je djevojka, "samo preradba jedne od tvojih zamisli o gledanju preko transponera." Mahnula je rukom prema stropu. "Velika se toka nalazi gore i prikuplja sunevu svjetlost, pa je na odreen nain cijedi kroz ovu ovdje dolje." "Vrlo uinkovito", primijetio je Tinkan dok se nad njegovom glavom pojavljivala jo jedna svjetlea toka. Kad su se okrenuli da nastave silaziti stepenicama, zaula se metalna zvonjava i Tinkan, koji je sad bio na elu, zastao je kao da ga je neto zaboljelo i zagledao se u metalnu ruku robota koju je utnuo dok je prolazio pored hrpe krhotina. Potom se spustio na sve etiri i poeo prepipavati hrpu otpadaka. Nakon samo nekoliko trenutaka se naslonio, s komadima i komadiima robota kojeg je otkopao skupljenim na malu hrpu pored sebe. "Ja ..." Oklijevao je pa zapoeo ponovo, paljivim glasom. "ao mi je to sam nas zadrao u istraivanju." Terry je stajao i zurio u hrpu robotovih ostataka i kostiju koje su bile na istoj hrpi. Pogled mu je uzvratila malena djeja lubanja.

79

13
Kako su prodirali sve dublje u zgradu kroz stare prolaze za servisiranje - inae bi se graani kretali uz pomo transponera, ali oni to sada nisu radili - broj kostiju i metalnih robota se poveavao, kao i stupanj njihove ouvanosti. Napokon je Tinkan pronaao robota za kojeg je smatrao da je u dovoljno dobrom stanju da bi se mogao reaktivirati. Terryju se inilo da radi s njenom osjetljivou jednog kirurga dok je pretraivao sklopove kako bi se uvjerio da nisu oteeni. Potom je robota prikljuio na vlastito rezervno napajanje. Robot se pomaknuo, ustao, okrenuo i poeo se udaljavati. Tinkan mu se obratio tihim glasom. "Trebamo informacije, jedinko." Robot se okrenuo Tinkanu, pa Terryju. "ini se da sam pao, gospodine. Mogue je da je u pitanju nekakav kvar. Da vam poaljem robota u dobrom stanju?" "Hvala, ne", rekao je Terry. "elim da mi odgovori na pitanje. Kako da doem do ... Galaktikog koordinatora?" Robot je oklijevao. "ini se da nisam u vezi sa svojim raunalom, gospodine." "Rade li tvoje vlastite banke podataka jo uvijek?" upitao je Tinkan. "Da, ali ..." "Kakve je prirode bio tvoj zadatak?" "Rutinske, gospodine. Trebao sam samo vratiti na mjesto neke osigurae koji su upravo iskoili. Najbolje e biti da to odmah odem napraviti. Promet je izvanredno velik, i svi smo pozvani na dunost kako bismo se lake s njime nosili." "Moe li mi odgovoriti na pitanje?" upitao je Terry. "Ured Galaktikog koordinatora. Gdje se nalazi?" "A, ne, gospodine. Nisam nikad bio ondje. Zapravo, nisam nikad izaao iz ove zgrade, gospodine." "Glavne komandne ploe za elektrinu mreu za ovu zgradu", rekao je Terry. "Moe li mi rei gdje se one nalaze?" "Da, gospodine. Terminal transponera ..." "Ne, ne. Mjesto gdje se fiziki nalaze. Transponeri ne rade." "Ne r ..." "Odvedi nas u komandni centar za elektrinu mreu servisnim putovima." "Da, gospodine. Ali ti putovi teko da su prikladni za graane, gospodine."

80

"Hoe rei da su opasni?" "Pa, ne, gospodine." "Onda idemo." Ispostavilo se da komandni centar nije bio jako daleko, ali kad su doli do tamo, svi su ureaji bili potpuno mrtvi. "Ja ne razumijem, gospodine." Robot se doimao potreseno. "Jo se nikad nisu ugasili. Ama ba nikad. Moda ... moda bi bilo najbolje da odem pozvati nadzornika?" "A kako to namjerava uiniti?" "Pa, ja ... Ja ..." Robot se okrenuo od mrtvog komunikacijskog pulta. "Ne znam, gospodine." Prostorija u koju su uli bila je samo mala podstanica distribucijske mree, sa samo jednom odlaznom ploom, istog tipa kojem su pripadale i ploe u njihovoj bazi. Sjeo je za nju pa shvatio da nema ak ni pomonog napajanja uz iju pomo bi mogao provjeriti stanje mree. Koristei svoju siunu toku dok su ostali osvjetljavali prostoriju, Terry je prkao oko ploe i napokon ju uspio prikljuiti na svoj vlastiti izvor napajanja. Ploa je bila u dobrom stanju i radila je, ali je pria koju je priala bila pria o katastrofi. Stanica za dovod struje na koju je ploa bila prikljuena uope nije reagirala. "Vjerojatno vie ni ne postoji", rekao je Terry. "Stanice za dovod struje vjerojatno su se nalazile u blizini stanica transponera." Radei stvari redoslijedom obrnutim od uobiajenog, Terry je struju iz svoje naprtnjae preusmjerio u plou, pa u vodove zgrade. Oko njih su se popalila svjetla. Terry je poeo ispitivati razliite funkcije i jedva da je uope primijetio kad su se iza njega otvorila vrata. Trgnuo se kada je osjetio kako ga je neto dodirnulo po ramenu, njeno, ali vrsto. Iza njega je stajao ogroman robot i tiho govorio: "Raunalo je naredilo da uklonimo sve neovlateno osoblje iz komandnog centra. Molim, poite sa mnom, gospodine." Terry je buljio gore u njega, osjeajui kako u njemu raste strah. Potom je taj osjeaj vrsto odgurnuo u stranu i posegnuvi za svojim pojasom iskljuio napajanje koje je aktiviralo plou. Robot je i dalje stajao u istom poloaju u kojem je bio i dok je bilo struje, jednom rukom jo uvijek vrsto drei Terryjevo rame, ali se nije micao. Terry se pokuao otrgnuti, ali stisak nije poputao. "Hej, ti!" viknuo je Terry servorobotu s nezavisnim napajanjem kojeg su reaktivirali, "makni svog prijatelja s mene." "Da, gospodine. im budem odstranio ovo neovlateno osoblje, gospodine", rekao je servorobot, i Terry je shvatio da se Grontunk koprca u njegovu stisku.

81

"Ma, za ... Tinkane, hajde budi tako dobar pa objasni ovom tipu tko smo i to radimo ovdje." Tinkan je tekim koracima krenuo prema njemu. "Mijea se u posao nadzornika, servo", rekao je ukoeno. "Raunalo ne radi, i nije radilo sve ovo vrijeme s izuzetkom tih nekoliko sekundi unutar kojih ti je dalo upute. Oito je bilo toliko poremeeno da nije uspjelo prepoznati niti razred ljudi koji su mu popravljali instalacije." Servorobot je prebacio pogled s Tinkana, koji mu je izgledao kao robot za popravke, na graane u blizini. "Za koje ti raunalo radi?" upitao je. "Za glavno, naravno", rekao je Tinkan otresito. "Sad se, molim te, pobrini da nadzornik i njegovi pomonici budu osloboeni kako bi mogli nesmetano nastaviti obavljati svoje zadae." "Oprostite, gospodine", rekao je robot Grontunku dok ga je isputao iz svog stiska. Grontunk se stresao, pa se naklonio robotu. "Sve je u redu, Hej-ti", rekao je. Terry je priguio smijeh. Pa, pomislio je, time su rijeili problem davanja imena njihovom novom savezniku. U meuvremenu je Tinkan tupo stajao u njegovoj blizini kao da ne radi nita. Zatim je Terry osjetio kako masivna ruka na njegovu ramenu podrhtava i oputa se. "O, hvala, Tinkane. Uinio si to uz pomo svoje male toke? Toga sam se i sam trebao sjetiti." Ali Tinkan je jo uvijek bio zaokupljen onime to je radio i nije mu odgovorio. Robot iza Terryja iznenada je zakoraio prema natrag, okrenuo se i ispruio se na pod, a Tinkan mu je priao sa strane. "Ovaj", rekao je, "je bio servorobot za raunalo, pa e znati sve o ovdanjem raunalu. Samo trenutak, Terry, da mu one naredbe o uklanjanju neovlatenog osoblja izbriem iz banki podataka. Mislim da e nam nakon toga biti prilino koristan." Nakon nekoliko trenutaka veliki se robot trgnuo, pomaknuo, zamlatarao rukama i ponovo ustao. "Ovuda, gospodine", rekao je i ostali su krenuli za njim prema prostoriji gdje se u zgradi nalazilo raunalo. Terry je uz pomo svog napajanja aktivirao dio po dio raunala, ali potrajalo je neko vrijeme dok je uspio sloiti podatke koji su mu bili potrebni. Napokon je saznao gdje se nalazi ured Galaktikog koordinatora. Bio je usjeen duboko u sam planet i do njega se moglo doi samo uz pomo transponera. Zatim se nastavila potraga za koordinatama ureda. Njih je bilo tee nai, ali s vremenom ih je Terry ipak uspio izmamiti na otvoreno. Nakon toga trebali su samo aktivirati jedan od tamonjih transponera svojim napajanjem, testirati ga, i zakoraiti kroz njega. Terry i Tinkan uli su u ured sami. Prostorija, koju su osvjetljavali i u nju dovodili zrak svojim tokama, bila je luksuzno ureena, ali na strog, neukraen nain, i tek je blago odisala

82

po plijesni. Preko golemog stola u uglu lealo je stisnuto, mumificirano tijelo - nijemi svjedok sudbine samog koordinatora. No, ispod mumijinih ruku nalazila se hrpa papira i Terry ju je, gotovo oklijevajui, podigao. Stranice, ispisane rukom, bile su suhe i mrvile su se. Napokon su imali neki zapis o onome to se dogodilo. "Ostavljam ovaj zapis", zapoinjale su biljeke, "jer, iako ekam ve danima, nikakva pomo nije stigla, ni struja nije ponovo ukljuena osim svjetala za nudu koja sada poinju iezavati. Gubim nadu. Ja sam zatoenik - ali kakve me sile dre zatoenim, ne znam. Ne mogu izai iz ove prostorije. Da sam postao inenjer, a ne administrator, moda bih uspio pronai izlaz i spasiti svoj narod od sudbine koja ga je snala, kakva god ona bila. No, ja sam administrator, a inenjeri nisu ponovo uspostavili opskrbu strujom. Sve se dogodilo tako iznenada. Bez uzroka koji bi meni bio poznat. Prvo smo primijetili poetke seobe po galaksiji. Seoba je zahvaala planet za planetom, i nekoliko sati prije - kraja, pretpostavljam da bih to trebao tako nazvati - pokuali smo ustanoviti to ju uzrokuje. Vjerujemo da je panika nastala kad je previe ljudi pokualo otputovati na festival na Trelingu, i kad su se po prvi put u povijesti galaksije tamonji transponeri zakrili. Takvo zakrenje nije moglo potrajati vie od nekoliko minuta, ali je bilo prvi vjesnik da smo suoeni s neim to e kasnije prerasti u golemu seobu naroda - paninu seobu. Seoba je bujala i bujala, a ja sam primio prijepis uputa koje su se trebale objaviti na svim komunikacijskim kanalima, uputa graanima da nakratko ostanu tamo gdje jesu, bez obzira na okolnosti - bilo to kako bismo zaustavili bujicu. Zavrio sam sa stenografiranjem poruke i posegnuo za dugmetom komunikacijskog ureaja i - nestalo je struje. Mnogo minuta kasnije, moj je ured potreslo neto to je moglo biti potres, ali je isto tako moglo biti i eksplozija. Nijedno ni drugo jo se nikad nije dogodilo, barem ne od samih poetaka civilizacije. Odavno smo nauili da je magnetske sustave planeta potrebno ostaviti stabilnima kako ne bi dolo do magnetskih istjecanja koja uzrokuju potrese. A to je moglo uzrokovati eksploziju? Osim ako je, moda, nadzornik Sharley bio u pravu vie nego to je i sam bio svjestan kad me upozorio da meusobna povezanost transponerske mree postaje previe sloena; da bi meusobno povezane mree jednog dana mogle reagirati na jedan jedini kvar u jednoj jedinoj mrei, i da bi energija koja bi kao posljedica toga prostrujala mreom mogla stvoriti uinak golemog udarnog vala i unititi cijelu mreu na svim planetima, u trenutku kad bi se energija koja nas je odravala na ivotu slijepo okrenula protiv nas. Ne. To je nemogue, kao to su drugi nadzornici objasnili meni, a ja Sharleyju. No, u sluaju da je to, koliko god nevjerojatno zvualo, ipak bilo dio onoga to se dogodilo, ovdje u kratkim crtama iznosim to je Sharley rekao, a sve ostale osobe na poloajima s kojima sam se posavjetovao porekle.

83

Sharley mi je proli mjesec tijekom jednosatnog razgovora koji sam mu odobrio rekao da previe reduciramo budet i da dozvoljavamo da se transponeri meusobno povezuju bez odgovarajue zatite. Sloio sam se da bi u naelu mogao biti u pravu, i rekao mu da u poduzeti neto glede toga - i jesam. Posavjetovao sam se s drugima, a oni su zanijekali da takav rizik postoji; i saznao sam koliko bi prilagodbe mree kotale. Kad sam razgovarao s njim nisam bio svjestan, a siguran sam da ni on nije bio svjestan, koliki bi golemi troak predstavljao pothvat poput prilagodbe transponerske mree u njezinu sadanjem, proirenom stanju. Meutim, napravio sam planove da se njegove mjere zatite ugrauju u sve budue transponerske stanice koje se budu gradile kako se mrea bude dalje proirivala. Ako sam ga dobro razumio, jo uvijek nismo dosegnuli gornju granicu do koje su se mree mogle meusobno povezivati bez opasnosti, pa sam smatrao da je ova mjera opreza dovoljna. Ovo spominjem samo kao nagaanje, jer ne znam to se doista dogodilo; ali molim nadzornika ili tehniara koji pronae ove biljeke, tko god da on bio, da ih objavi i da ne tedi napora kako bi se pobrinuo da ne upadnemo opet u zamku prevelike ovisnosti o sustavu transponera kad je u pitanju transport - jer to god se drugo dogodilo, ja u osobno biti mrtav zbog te pogreke. Ipak, problem nije mogao biti u mrei. Prije nego to bi dolo do kvara ovako velikih razmjera, moralo bi doi do manjih kvarova. Onda smo, moda, napadnuti? Moda su stanovnici nekog od kolonijalnih planeta na kojima se vadi ruda otkrili da nae postojanje ukljuuje vie - ili manje - od boanskog, pa se okrenuli protiv nas, koristei naa vlastita 'Boanska vrata' kao sredstvo invazije? Ali barbari koji ive na takvim planetima niti su kadri shvatiti to smo mi zapravo, niti bi bili kadri takvo znanje iskoristiti sve kad bi i shvatili. Ne, i to je takoer nemogue. Onda su moda transponeri za prijenos rude s kolonija bili izgraeni tako da su koristili preveliki naboj, ili odjednom prenosili previe tereta? Moda se jedan od njih odrazio - moda postoji slaba mogunost za to - u neko podruje u blizini, pa stoga pomo ne moe stii do mene? Trend graenja masivnih transponerskih stanica na planetima na kojima se vade rude, s masivnim mramornim izolatorima na vodovima, oduvijek sam kritizirao, iako takvi transponeri omoguuju podizanje nekoliko stadija rude u samo nekoliko transponiranja. Dao sam Sharleyju zadatak da provjeri jednu od takvih stanica na jednome od planeta u spiralnom kraku, ali njegovo izvjee jo nije stiglo do mene. Je li me eksplozija jednog takvog tekog transponiranja mogla izolirati ovdje? I to je takoer nemogue - a opet, nemogue je i da sam ja zatoenik. Nemogue je da ovdje umirem od pomanjkanja kisika, iako hrane i vode imam u izobilju. Ali kisika-ve poinjem osjeati omaglicu, jer sam vjerojatno ve potroio veinu kisika u ovoj prostoriji. Kisik se dovodio uz pomo transponera - kako bi se drukije kisikom opskrbljivao ured u srcu planeta?

84

Umro bih sretniji kad bih mogao saznati je li bez struje ostala samo ova rupa, ali vrijeme koje je proteklo od nestanka struje navodi me da povjerujem da je itavo podruje iznad mene - moda ak i itav Vladin planet - ostao bez struje, i da je i sam planet izoliran dok netko s drugog planeta ne pronae nain da doe do nas. A ako smo izolirani, to znai da je narod galaksije ostao bez vodstva u ovim paninim vremenima. Mogu se samo nadati da e se graani i bez vodstva dobro ponaati ..." Bilo je jo, ali su rkarije postale neitljive, i Terryju se inilo da vidi kako nadzornikove ruke padaju s papira dok mu se od nedostatka kisika sve vie vrti u glavi. Njeno je papire poloio natrag na stol, osjeajui se kao da je oskvrnuo grobnicu. Terry i Tinkan ponovo su se okrenuli prema transponera i kroz njega stupili natrag u prostoriju s raunalom gdje su ostavili druge. Od tamo su se, vodei sa sobom dva reaktivirana robota, probili kroz naputenu zgradu na njezin krov, odonde se prebacili u ogromno zdjelasto uleknue, pa, aktiviravi radiosignal koji su postavili na transponera u svojoj bazi, natrag kui. A Terryja je sveg ispunjavala i razdirala udnja za bujnim zelenim planetom s kojeg je potekao.

14
Terry se sljedee jutro probudio, ali nije ustao. Umjesto toga leao je sastavljajui komadie i fragmente svojih snova - snova koje su opsjedali prizori jedne civilizacije kako eksplodira i nemirni i neuspokojeni duhovi koji su ga pratili cijelu no. Duhovi samoubojica, pomislio je, samoubojica koji su si oduzeli ivote ne iz bijesa, ne ak ni iz potrebe, nego iz neznanja. Terry je zamislio stanovnike te velike civilizacije - sigurne, uljuljane u udobnost, ovisne; manje od jedne stotine ili jedan posto njih se uope potrudilo kolovati do stupnja potrebnog da mentalno ovladaju imbenicima te civilizacije koji su im pripadali po roenju. Ako oni nisu bili gospodari tehnologije koja ih je othranila, ta je tehnologija neizbjeno morala postati gospodar njima; slijepi gospodar koji je mogao jedino udariti po onome to ga je stvorilo, i ubiti ga. Negdje u cijeloj toj prii netko je krtario i odluio da se jedna tona bakra moe upotrijebiti tamo gdje bi za savren rezultat trebalo moda deset. Negdje u cijeloj toj prii jedan je statistiar moda izraunao da je na ljetni festival polo nekoliko milijuna ljudi manje nego to ih je stvarno polo. Negdje u cijeloj toj prii dogodio se jedan jedini kvar, a ljudi su ga, u svom nerazumijevanju kako samog kvara tako i tehnolokih razloga koji su do njega doveli, pogorali. Negdje u cijeloj toj prii uvukla se tanka otrica panike i poput noa zarezala u vitalne organe jedne velike civilizacije. Panika je progutala svijet za svijetom.

85

Terry je gotovo mogao osjetiti valove ljudi kako se prebacuju s jednog planeta na drugi, i valove struje koji su ti ljudi predstavljali, kako skau kroz mree pojedinanih planeta, stvarajui uinak udarnog vala - udarnog vala jednako predvidljivog i snanog kao uragan. Udarnog vala koji je mogla uzrokovati vrlo mala razlika u potencijalu sluajnih tlakova zastupljenih populacijom koja se sastojala od stotina milijardi pojedinanih jedinki slobodne volje rasporeenih u uzorku statistike distribucije - isto kao to uragan uzrokuje mala razlika u potencijalu sluajnih tlakova zastupljenih stotinama milijardi molekula rasporeenih u uzorku statistike distribucije poznatim pod nazivom atmosfera. Jedinica za apsorpciju struje jednog transponera na jednom planetu preopteretila se i otkazala, pa je struja koju je ona trebala apsorbirati oinula natrag i unitila terminal na drugom kraju; a pored tog terminala na drugom kraju nalazio se jo jedan koji je, takoer uniten, ibnuo val energije kroz prolaze itave mree. Struja je rasla i nadirala u snanim udarima energije koji su traili sve otvorene putove na svakom planetu u galaksiji i ruili ih sve, poput domina, ne jedan za drugim nego udarima koji su se dogaali gotovo istodobno, u eksponencijalnoj krivulji tako trenutanoj da bi se sluajnom galaktikom promatrau uinilo da je cijela mrea spaljena u jednom preem bljesku iako se on, kao i munja, sastojao od bezbroja manjih bljeskova. Sve je vjerojatno bilo gotovo za nekoliko sekundi, za manje od nekoliko sekundi; civilizacija koja je prekrila zvijezde bila je satrta u vremenskom intervalu koji proe izmeu dva uzastopna uzdisaja. A ako u tom trenutku na samo jednom planetu nekim sluajem nije bio ukljuen nijedan transponer, prvi put kad su ga njegovi stanovnici pokuali upotrijebiti njegova je vlastita neapsorbirana energija iknula natrag i time i taj planet dodala na listu umrtvljenih svjetova. Kako se to moglo dogoditi, zapitao se Terry, ali dok se jo pitao jedan je drugi dio njegova uma s hladnom sigurnou znao da, uzevi u obzir postojee injenice, nije moglo da se ne dogodi. Jednadbe su bile tu, i matematika tih jednadbi jasno je to odreivala, u vrstim terminima od kojih bijega nije bilo. Stanje je postojalo; katastrofa je bila neizbjena. to je onda zatitilo ovu stanicu? Jedno razbjenjelo dijete i jedno neumoljivo raunalo. injenica da se jedna mlada djevojka izbezumila i pritisnula prekida, vjerojatno samo nekoliko trenutaka prije nego to se katastrofa dogodila, i da je nakon toga raunalo, prije nego se bilo tko pokuao transponirati, odaslalo poruku kojom je pozivalo nadzornika. Udar energije koja se vratila od samo jedne poruke unitio je jednu jedinicu, i raunalo je odbilo pokuati ponovo. Ipak, statistiki gledano, neki su morali preivjeti. Statistiki gledano, tamo negdje mora biti planeta nastanjenih ljudima dovoljno pametnim da jo uvijek budu ivi. Statistiki gledano, pacijent bi jo uvijek mogao preivjeti, pod uvjetom da se netko pojavi i prui mu prvu pomo. Svatko od nas - preivjelih - mora si osvojiti vlastiti put do najvieg stupnja tehnologije s kojim se kadar nositi - najvieg koji eli; i tada, kao odgovorna odrasla osoba ivjeti unutar tih granica, pomislio je.

86

Ali ovjek mora razumjeti imbenike koji upravljaju njegovim ivotom, mora biti njihov gospodar - u suprotnom e postati njihov rob. A mi koji smo preivjeli neemo robovati ni ovjeku ni stroju.

15
Murtag je bila ta koja je predloila da e ostale planete biti lake i bre istraiti ako umjesto osobnog istraivanja budu koristili produetak sustava toaka, i taj se prijedlog pokazao valjanim. Bilo je planeta koji su jo uvijek bili opustoeni i sterilni; bilo je i onih gdje su ogromne ume i ravnice zamijenile svaki trag civilizacije. Bilo je nekih gdje su se uroenici tek poinjali sluiti vatrom i alatom. Iako su mnogi od tri stotine planeta koje su dotad istraili bili naseljeni, za manje od deset posto njih se pokazalo da su razvili ikakvu razinu civilizacije koja bi zavrjeivala jo jedan pogled. Na nekima je jo uvijek bilo ostataka, lako prepoznatljivih tragova stare civilizacije; na drugim, surovijim svjetovima ostaci stare civilizacije praktiki nisu ni postojali. Murtagin Sveuilini planet Haizen, tropski svijet malih otoka ije su obale zapljuskivale azurne vode, razvio je bezbrian, oputen plemenski sustav koji je Terryja podsjeao na otoane Zemljinog Junog mora. "Prislukivao" je jednu od njihovih vjerskih ceremonija i naao da se mole "Velikom nadzorniku" da se vrati i spere njihove grijehe. Meutim, inilo se da ih njihovi vjerski stavovi ba i ne mue pretjerano izvan ceremonija. Bio je tu jedan odbojan svijet masivnih kamenih utvrda i snjegovitih uma, i umoviti svijet na kojem su ljudi ivjeli u atorima u malim plemenskim skupinama. Na tehnoloki naprednijim svjetovima, na koje je utroio puno vremena istraujui ih i pokuavajui ih shvatiti, postojao je jedan imbenik koji ga je veoma zbunjivao. inilo se da su mnogi od njih u jednom trenutku gotovo dosegnuli svoju prijanju tehnoloku vjetinu, ali su se potom vratili u prijanje stanje, i to ne jednom nego mnogo puta; dok drugi kao da su se malim koracima poeli pribliavati tehnologiji, a onda se zamrznuli, ne napredujui vie, jednostavno ostavi na stupnju na kojem su bili. "Izgleda da ne postoji nikakav razlog", rekao je Terry Murtag, "zato neki od tih svjetova nisu napredovali sve do svojih prvobitnih tehnolokih razina." Mahnuo je prema osvijetljenom prizoru malog grada gdje su se koristili i struja i radio, ali gdje je njihova upotreba, koliko je mogao odrediti, jedno vrlo dugo vremensko razdoblje ostala statina. "ini se", umovao je, "gotovo kao da im netko namjerno podmee nogu." Podigao je pogled i vidio da ga Murtag promatra neobino prodorno, pa je nastojao neprimjetno izgladiti stvar, s tokom jo uvijek uperenom na uurbanu djelatnost malog grada. "Znamo da je neto tehnologije preivjelo. Sad se postavlja pitanje, to poduzeti u vezi toga?"

87

"to ti namjerava poduzeti u vezi toga, Terry?" upitala je Murtag tiho. Taj naglasak na ti bio je ono to je Terryjevu panju napokon upravilo na zvona za uzbunu koja su u proteklih nekoliko tjedana vie puta zazvonila negdje u stranjem dijelu njegova uma kad bi se dogaale neobine stvari. Prvi put su se oglasila kad je spomenula knjige, pa se onda brzo ispravila i nastavila o vrpcama. U staroj su civilizaciji svi podaci bili snimljeni na mikrofilmove i s njih su se itali; s pojmom "knjige" Murtag se morala susresti tek kasnije. A tu je bio i onaj dogaaj kad se raunalo prekinulo usred reenice i odbilo mu rei koliko se dugo graanina smije drati ohlaenim. To je odbijanje dolo prekasno da bi Terryja sprijeilo da zakljui kako ogranienje postoji, i kako to ogranienje definitivno iznosi manje od tri stotine sedamdeset i tri galaktike godine. Iskljuio je toku i bijesno se okrenuo prema njoj. "Ti nisi ono za to se izdaje", rekao je. "Povukla si prekida koji je spasio ovu stanicu, i vjerojatno si zbog toga ohlaena, ali - na koliko dugo? Raunalo te pustilo i pronala si izlaz iz zamke zato to - nisi ono za to se izdaje." U pozadini Murtagina glasa izbijao je smijeh dok ga je pitala: "Kakve zamke, Terry? I zbog ega misli da nisam ono za to se izdajem?" "Zbog mnogih stvari, ali najvie zbog onoga to sam odluio da bi se glede ove situacije trebalo poduzeti. Da sam ja nadzornik, postavio bih sustav. Neku vrstu miolovke koja bi privukla one ljude s najviim znanstvenim sposobnostima koji ujedno posjeduju znatielju koja ih tjera da istrauju sitne anomalije. Svoju miolovku ne bih uinio nedostupnom ni sluajnijim ulovima" - nagnuo se prema Grontunku - "poput naeg prijatelja Grontunka koji je, izgleda, upao u nju puno sluajnije nego ja. A ne bih svoju miolovku uinio ni tako oiglednom da u tehnoloki naprednijim civilizacijama ljudi masovno u nju upadnu. Postavio bih je tako da ako netko nestane u njezinoj blizini, za takav nestanak postoji spremno objanjenje u obliku 'prirodnih uzroka', recimo, uz pobjenjelu bujicu planinskog potoka, tako da se za nestalog istraivaa moe pretpostaviti da se poskliznuo na stijeni, pao, i da ga je bujica odnijela. Nisam s Grontunkom razgovarao o fizikim obiljejima mjesta s kojeg je on napustio svoj svijet, ali oekujem da se nalazilo na slinoj lokaciji. Jesam li u pravu?" "Vrlo prikladan opis", brzo je odgovorio Grontunk. "Mjesto poput onoga s kojeg sam ja nestao od samog je poetka bilo nepristupano, a smatra se i vrlo opasnim podrujem, tako da netko tko bi se tamo izgubio vjerojatno ne bi nikad bio pronaen." "A to bi uinio s ljudima koje bi ulovio u miolovku?" upitala je Murtag sa irokim osmjehom. "Ama ba nita. Postavio bih ih u takav poloaj da imaju mogunost uenja ako posjeduju inicijativu i motivaciju za prevladavanje prepreka kojima bi im bila ograniena sloboda uenja. A ako bi pokazali znakove uenja, poslao bih im mentora" - kimnuo je u Murtaginu smjeru - "da nadgleda proces uenja, ali da se ne mijea u njega".

88

"A ako ne bi nita nauili?" "Ostavio bi ih dobro zbrinute u potpuno automatskom okruenju i ekao." "Terry, hoe rei da su to namjeravali uiniti sa mnom?" "Mislim da jesu. Proveo si ovdje pet galaktikih mjeseci bez da si znatno napredovao u razumijevanju raunala. Moda bi s vremenom napravio dovoljnu guvu da bi poslali nekoga poput Murtag da sazna to se dogaa. Ali ako ne bi - pa, poslati te kui ne bi ba bila dobra ideja. To bi moglo odati miolovku." "Imamo planet gdje bi Grontunk bio sretan. Poslali bismo ga tamo za mjesec dana." Murtagin je glas bio veseo. "Ali reci mi, Terry, sad kad si postavio tu 'miolovku', kako je naziva, koja bi bila njezina svrha?" "Ne jo. Dopusti mi da prvo dodam jo nekoliko tehnikih detalja. Kad bih uhvatio u miolovku nekoga tko bi pokazao dovoljno sposobnosti da problem pokua rijeiti silom ili bilo kakvim drugim sredstvima, poslao bih, kao to sam rekao, mentora. Mentor bi vrio minimum kontrole, po mogunosti ne bi je uope vrio, sve dok miolovkom uhvaeni student ne bi stigao do tog stupnja da doista bude kadar neto uiniti. U trenutku kad bi student postao kadar aktivno se umijeati u tu zbrku tamo vani" - Terry je mahnuo prema zamraenom videoekranu -"mentor bi morao postupiti vrlo paljivo. Uputiti studenta na jedan od mrtvih svjetova kao to je Pranje bilo bi dovoljno sigurno. Meutim, nakon toga bi mentorov posao bio studentu skrenuti panju na to da su daljnja istraivanja opasna, i uputiti ga kako da ih provodi sigurno - ne sigurno s gledita studentove sigurnosti, nego sigurno u smislu da ne poremeti previe ono to se vani nalazi." "Ovdje, u stvari, imate" - Terry je pokretom ruke obuhvatio kompleks kojime je upravljalo raunalo - "jednu takvu miolovku. Pretpostavljam da je postavljena kao sito, i vrlo paljivo konstruirana tako da propusti samo one ljude koje traite. Pretpostavljam, budui da me jo niste ohladili, da sam ja jedan od tih ljudi. ak u otii tako daleko da pretpostavim da je Zemlja neko moda bila jedan od planeta s kojih je vaa velika galaktika civilizacija vadila rude." Murtag ga se spremala prekinuti, ali je Terry nastavio. "Ta pretpostavka, meutim, nije potrebna za dokazivanje mog stajalita, jer takve zamke ne bih postavio samo na stare planete, nego bih ih proirio i na sve nove planete koje bih pronaao, a na kojima bih uoio znakove rastue inteligencije." "Pretpostavljam takoer da iza tog sita postoji tono odreena svrha. Pretpostavljam da ga je netko postavio jer je predvidio katastrofu i pripremio se za nju. Pretpostavljam da su odredili osnovnu jednadbu da sloboda neizbjeno mora biti proporcionalna s odgovornosti." Murtag je odmahivala glavom, ali je Terry nastavio: "I logiku posljedicu tog navoda: da ne moe imati, ili odrati, slobodno drutvo ako je ono puno neodgovornih ljudi.

89

Pretpostavljam da je udarni val bio stvaran, a ne namjerno prouzroen, barem ne u smislu da je netko pritisnuo prekida. Jednadbe su bile tu; ne bi bilo potrebno izazivati katastrofu, niti bi ju se moglo sprijeiti. Svrha miolovke, ili sita, ili kako god ga eli zvati, je sama jednostavnost - odabrati najsposobnije pojedince da bi se od njih mogli nainiti nadzornici koji bi odravali znanje civilizacije dokle god civilizacija ne naraste dovoljno da bi mogla ponovo naslijediti ono to je zbog propusta izgubila." Murtag je ponovo odmahivala glavom, ali je Terry rekao: "Radite upravo ono to je raunalo reklo: stvarate set nadzornika." "Terry" - iz Murtagina je glasa sada nestalo smijeha - "nikad nisam ula bolji pregled razloga koje bismo trebali slijediti. Ali u jednom se aspektu svoje analize vara. Nismo se postavili kao uvari, i nekoliko stvari koje si iznio je potpuno strano naem nainu razmiljanja. Ono to si rekao o slobodi i odgovornosti, kad se radi o ljudima tamo vani," - i ona je pokazala na videoekran -"za nae je pojmove jednako strano kao to je zamisao o slobodnim robotima sa samostalnim napajanjem bila za mene kad si mi ju prvi put iznio. Pravimo nadzornike, kao to ti kae, uz pomo sustava miolovki. Katkad takoer uzimamo uzorke bia iz razliitih kultura samo radi prouavanja i u znanstvene svrhe. I - da, i ja sam bila ulovljena u miolovku, iako na samom poetku i sluajno; i uspjela sam se izvui iz zamke. Ali - upravo suprotno od tvoje ideje da se suzdravamo od mijeanja u kulture u razvoju koje se nalaze tamo vani - smatramo svojim zadatkom umijeati se i mijenjati svaku kulturu koju nadziremo; silom poticati njihov razvoj dok ne proizvedu genije za nas da ih poberemo, a potom uslijed prisilnog razvoja ponovo ne zamru. Planete koristimo kao genetsku osnovu za uzgajanje svoje vrste - superiorne rase sposobne za civilizaciju. Ti si, uzgred budi reeno, u na program uveo nekoliko novih zamisli. Upotreba polja transponera na nain na koji ga ovdje rabimo stara je metoda, ali formule za siune zaslone i toke nismo imali, kao ni kontrolu nad njima koju si ti razvio. Nisu ozbiljno razmiljali ni o slobodnim jedinkama poput Tinkana. Mislili su da su im poznate sposobnosti i ogranienja robota" - odjednom je govorila o njima, a ne vie o nama, primijetio je Terry - "a one sposobnosti i ogranienja koje su zamislili u mnogome su slina sposobnostima i ogranienjima koja e biti doputena ljudima. Odluili su", nastavila je bezizraajnim glasom, "da je jedina funkcija ljudi povremeno im dati visoko inteligentne pojedince koje bi mogli procijediti kroz svoja sita. Uvijek su se iznova mijeali u razvitak civilizacija u nadi da e naprezanja i pritisci, ispremijeanosti, unakrsne diverzije koje budu stvarali prisiliti razliite rase da zbog prijetnji svom opstanku

90

proizvedu izuzetne primjerke, a onda im te izuzetne primjerke oduzimali kako bi rase uvijek iznova zapadale u divljatvo." Dok je Terry promatrao djevojino lice, izmeu njih je zaplesala slika ovjeuljkaovjeuljka sa slikarskim briima kako hipnotiziranim masama vriti doktrinu o superiornoj rasi dok su milijune odvodili u plinske komore. Jeka mu je vratila sablasni odjek urlika hipnotizirane rulje: "Sieg Heil!" "Tvoja zamisao o slobodnim jedinkama meu robotima - uzrujala ih je. Smatrali su da se roboti nisu sposobni razvijati, i odluili su da se to ne smije dozvoliti. Neki od njih bili su toliko uasnuti da sam morala vei dio svojih izvjea brisati kako bih ih sprijeila da te 'zaustave'. Uvjerila sam ih da rezultate eksperimenta mogu zaustaviti kasnije ..." Terry je nesigurno ustao od stola, skamenjena lica. "Hvala ti, Murtag", rekao je ukoeno. "Terry..." Provalilo je iz nje poput krika, ali se on nije okrenuo. "Idem u svoje prostorije radi - radi prorauna", rekao je. Terry je leao na krevetu pokuavajui prizor od kojega je upravo otiao izbaciti iz glave. Morao je isprati iz svog uma ideje koje je sluao. Kui, pomislio je, i snagom volje dozvao u um sliku svjee i zelene Zemlje. Tijekom svih ovih galaktikih mjeseci nije uspio saznati gdje se ona nalazi. Pa, to je bar lako. Raunalo je znalo. Bez da je trznuo ijednim miiem, Terry je poslao sondu u obliku svoje toke u banke podataka raunala. Trebat e mu samo nekoliko minuta da pronae koordinate. Ali koje stanice? A onda je shvatio da to nije vano. Koordinate samog planeta bit e mu dovoljne. Ali ekaj, ovdje je bilo dokaza neijeg petljanja. Na Zemlji su postavljene nove stanice prije samo jedne galaktike godine. Terry je brzim potezima premotao vrpcu do drugih mjesta gdje su se spominjale Zemljine koordinate. Evo ih, izvorne koordinate, i to jo s upisanim vremenom. Datirale su iz vremena prije kolapsa. Ali one nove, one koje su ga zbunile, bile su relativno novijeg datuma. Pa, kasnije ih moe paljivije pretraiti. Izbacivi svoju siunu toku, Terry se udaljio od stanice i krenuo meu zvijezde, a koordinate - pa, izgleda da su bile dovoljno precizne. Ugledao je sjajnouto sunce spektralnog tipa G-0. Paljivo je popravio koordinate. Sunce je sada bilo blie, a ispod njega je visjela plavozelena Zemlja, bolno i divno poznata. Sad kad je imao bliu referentnu toku, ilo je lako. Brzo je ubacio svoju toku dolje prema kalifornijskoj obali, i inilo mu se da se Berkeley iri pred njim kao da si ga pribliava pokretnim teleobjektivom. Terry se divio prizoru s neobinim osjeajem polupoznatosti. Grad Berkeley s golemim Bay Bridgeom irio se prema Friscu poput paukove mree.

91

Zato ne bih iznenadio Cala, pomislio je. Otprilike u ovo vrijeme bi mu trebala zavravati predavanja. S brzinom koja je zapanjila ak i Terryja sad kad ju je doivio na poznatom podruju, prizor se promijenio, a siuna se toka pomakla kroz zrak kao da je i nije bilo. Netko tko bi je promatrao s tla, pomislio je ironino, kad bi uope mogao vidjeti tako malenu toku, pomislio bi da se kree brzinom veom od 3200 km na sat; isto kao to promatra s tla moe vidjeti kako se onaj kraj zrake reflektora na kojem se nalazi arite kree preko neba puno bre nego to bi to mogao mlanjak. Sputajui se nie, Terry je dopustio da se toka priblii prozoru uionice u kojoj je mislio da bi se mogao nalaziti Cal. Bila je naputena - toliko naputena da se inilo kao da ju dugo nitko nije koristio, to je Terryja zbunilo. Onda se nasmijao. Ljeto, pomislio je. A Cal je ivio - gdje? Nije bio siguran. Razmiljao je o tome da pogleda u imenik, ali njegova mala toka je imala ogranienja koja bi takav pothvat uinila doista tekim. Moda bi i uspio otvoriti knjigu, ali pronai adresu bio bi dugotrajan i zamoran posao. Dakle, pomislio je, da odem do telefona i nazovem centralu? Ali zato ne bih jednostavno otiao do centrale? Terry se dobro zabavljao. Povlaei toku na odreenu visinu, Terry je pretraivao okoli dok nije pronaao telefonsku centralu, a potom je zumirao na nju. Polako i paljivo je provukao toku kroz krov i naao se u zatvorenom prolazu tako malenom da bi kroz njega mogao samo puzati. Spustivi se nie, naao se meu bezbrojnim policama s opremom za automatsko biranje. Spustivi se jo nie, napokon je pronaao veliku prostoriju u kojoj se nalazila sama centrala i telefonisti koji su nadgledali poslom zatrpani sustav. Ona tamo je slatka, odluio je Terry i pomaknuo siunu toku blie telefonistici, pa gore do slualice. Potom ju je paljivo provukao kroz slualicu i unutra. Slualica je bila zauzeta, i Terry je strpljivo priekao dok telefonistica nije bila gotova s uvjeravanjem neke ene da ne, gospoo, nije imala nikakvo Joeovo samoposluivanje na toj adresi i da, gospoo, pogledala je i pie li se nekako drukije. Kad je telefonistica prekinula vezu, Terry je progovorio. "Centrala, trebao bih broj Calvina Thorpea. Ne znam adresu, ali negdje je u Berkeleyju." Telefonistica je automatski poela traiti broj, a Terry je odmaknuo toku od slualice kako bi mogao vidjeti adresu. "Traeni broj je ..." Onda je primijetila da veza nije uspostavljena. "Oprostite, gospodine. S kim razgovaram?"

92

Terry je pomaknuo siunu toku prema dolje pa njome proao ispred njezina nosa kako bi mogao bolje vidjeti stranicu koja je bila otvorena pred njom, i u isto vrijeme promrmljao: "Nita se ne brini. Ja sam samo meugalaktiki pijun." Telefonistica je vrisnula i rukom mlatnula po zraku, a Terry se uspio sagnuti ba na vrijeme - barem se osjeao kao da se saginje kad je toku izmaknuo iz domaaja ruke koja se sputala prema njoj. Potom se, saznavi adresu i primijetivi da se pribliava starija ena, ponovno uzdigao i priao djevojci iza uha. "Nemoj nita priznati", promrmljao je. "Reci da si vidjela pelu." "Da, gospodine", rekla je djevojka slabanim glasom, a kad joj se pribliila glavna telefonistica: "ao mi je, Mabel, vidjela sam pelu." "Gluposti, draga moja, mi nikad ne doputamo pelama da nam ulaze u centralu." Terry je odmaknuo toku, pomaknuo se iza starije ene i nastavio dokazivati da se pele katkad mogu uvui u telefonske centrale. Onda se urno povukao, ostavljajui iza sebe galamu, vrisku i zbrku. Calov stan nije bio daleko - barem mu nije trebalo dugo da do njega doe tokom, pomislio je Terry- i prolo je samo nekoliko minuta prije nego to je visio pred prozorom gledajui unutra. inilo se da nema nikoga kod kue, ali je Cal imao vrlo zgodnu opremu. Terry je paljivo progurao toku kroz prozor i pribliio se amaterskom radioureaju kako bi ga izbliza pogledao ... Amaterski radioureaj? Najednom je Terry imao deja vu osjeaj - kao da je ve bio ondje. Povrinski, to je doista bio amaterski radioureaj. Ali ispod - Terry je paljivije pregledao neke od brojanika koji kao da nisu bili ono to se na prvi pogled inilo, a potom poslao toku iza ploe ureaja. I nisu bili ono to se na prvi pogled inilo. Neki dijelovi ureaja bili su standardna oprema amaterskog radioureaja, ali ostatak ... Terry se naao pred komponentama koje je poznavao - ne iz prolosti, ve iz sadanjosti! Bile su to komponente koje je nainila stara civilizacija; komponente koje nisu imale nikakva razloga da budu na Zemlji, ili barem Terry nije znao za takav razlog. Transponer koji je promatrao bio je drukija modifikacija, ali ipak modifikacija, onih ureaja s kojima je bio upoznat. Nije bio tako kompaktan kao Terryjeva vlastita naprava, ali nije bio ni tako velik i glomazan kao originali. Na stoluje zazvonio telefon, i Terry je, nakon to je odmaknuo toku natrag kroz plou, vidio da sa svakim zvonom zatitra jedna malena igla. Nekakav signal? Odjednom se pored stola materijalizirao Cal i odetao do svoje stolice kako bi se javio na telefon. Znai tako to funkcionira, pomislio je Terry. Ali zato?

93

Razgovor preko telefona bio je kratak, i Cal se okrenuo prema "amaterskom radioureaju" - pa zastao nepomino, buljei ravno u Terryja - u toku, shvatio je Terry, ali je imao osjeaj kao da Calove oi zure izravno u njegove vlastite. Cal je problijedio u licu, ali je progovorio mirno. "Dakle, pronali ste me", rekao je. "I znam da nema smisla bjeati." Odmaknuo se od toke kao da se gnua same njezine prisutnosti. "Tehnike vam se poboljavaju", nastavio je kao da govori tek toliko da uje vlastiti glas, "nisam znao da vi, takori, imate tako dobru kontrolu nad poljem transponera." Sad se primicao stolu sa strane. "Tko je takor?" upitao je Terry. "Tko je ...tko si ti?" Bljedilo je poelo naputati Calovo lice a u glas mu se uvukao prizvuk nade. "Brzo, brzo - tko si?" "Poznaje me, Cal. Terry. Terry Ferman." "Boe moj - hvala Bogu!" Potom, s brzom samokontrolom koja je pala na njega poput prekrivaa: "Terry, mome! Ve sam odustao od tebe. Mislio sam da si izgubljen. Prolo je ... prolo je ..." "Prolo je dugo vremena", rekao je Terry bezizraajnim glasom. "Ali hou znati odmah, sada, brzo - tko si mislio da sam. I dri ruke dalje od te ploe." "Tako mala toka. Najmanja koju smo mi uspjeli proizvesti jo uvijek ima promjer etiri i pol metra." Cal se malo opustio i odmakao od ploe koja se nalazila sa strane stola, kao to mu je Terry bio predloio, ali jo uvijek je zurio u crnu toku s napetou koja je odavala da je bilo kakva lakoa koju bi njegov glas mogao sadravati lana. "Oni... ni oni nemaju nita slino ovome", nastavio je. "Mora da si bio jako marljiv, mome." Onda s primjesom koju jedva da je pokuao prikriti leernou: "Jesi jo uvijek neovisan, zar ne? Ali ne." Primjesa nade, ako je to bila nada, nestala je iz njegova glasa. "Zaboravljam. Ipak si u njihovu zamku upao." "Terry! Pazi!" Murtagin glas, gotovo vrisak, zauo je gotovo pored svog uha - ne uha kojim je sluao preko toke, nego uha na svojoj glavi u krevetu u bazi. Terry je gotovo zaboravio da nije u Berkeleyju s Calom, no njegove su refleksne reakcije bile bre od osjeta koji su mu se vraali, i dok se jo uvijek preorijentiravao ve je svoju toku polako brisao iz postojanja i oputao se na svom krevetu u "bazi". A u dovratku je stajao stranac, s omamljivaem u ruci, steui obara tako vrsto da mu je prst pobijelio. Jednim jedinim pokretom, Terry je materijalizirao toku i zavitlao je preko sobe, ravno prema otvoru cijevi pitolja za omamljivanje. Uz gromoglasan prasak, pitolj je eksplodirao.

94

Stranac je opsovao i poeo se povlaiti, a Terry je pomaknuo toku u ravninu njegovih oiju i zaplesao mu njome pred nosom. "Samo ostani gdje jesi", rekao je. "Tono tako. Ne mii se." Potom, kad ga je stranac posluao: "A sad bi mi mogao objasniti o emu se ovdje radi." "Mislio sam da si ..." Lik je nestao. "Do vraga!" opsovao je Terry. "Ove spravice stvarno znaju zakomplicirati igru policajca i lopova." "Ma, sve je u redu, Terry", dopro je iz hodnika Grontunkov glas. "Stavio sam ti ga u komoru za hlaenje. Oigledno se ponaao nerazumno." Terry je negdje u grlu osjetio poriv za smijanjem i uinio sve to je bilo u njegovoj moi da ga potisne, ali je ipak prasnuo u smijeh. "Hvala ti, Grontune. Murtag?" Odgovorila mu je siuna crna toka smjetena visoko na zidu pored njegove glave. "Da?" "Da prvo bjeimo, ili postavljamo pitanja?" "Bjeimo, Terry. Mislim da u ovom trenutku tvoja pojava poprilino ivcira moje bive efove." "Gdje je Tinkan?" "Ovdje sam, Terry." Jo jedna crna toka privukla je panju na sebe pomaknuvi se gore-dolje pred Terryjevim oima. "U dananje vrijeme ovjek nema nimalo privatnosti. No, moe to biti opasna stvar, privatnost." "Svi smo uli kad je Murtag rekla da si u nevolji." "Dobro. Svi u staru stanicu za proizvodnju struje. Ponesite sa sobom svoju vlastitu atmosferu. Stanica je prilino oteena." Dok se oko njega materijalizirala stara stanica za proizvodnju struje, Terry je prebrojao nosove. Murtag, Grontunk, Tinkan i Hej-ti. "Gdje je onaj veliki tip?" upitao je Terry. "Rekao je da netko mora ostati ovdje i brinuti se za raunalo, a prilino je siguran da 'oni' ne znaju da nije s njime povezan." "Tako. Murtag, tko je ono bio? Spomenula si neto o bivim efovima?" "Nemamo ba puno vremena, Terry. Ali, da, bivi ef. Ostavljali smo ti - kao to bi to oni rekli - dovoljno slobode djelovanja da vidimo to e razviti. Meutim, oni su odluili da postaje previe dobro upoznat s bankama podataka raunala - jesi veeras tamo traio koordinate, zar ne?"

95

"Shvaam. A ima li ta tvoja tajanstvena grupa sve podatke o svemu to sam sve ovo vrijeme razvijao?" Terry je najednom bio bijesan. "Ne, Terry. Nema." Murtag se nasmijeila. "O veini stvari ih uope nisam izvjetavala. Ali saznat e sve to ih zanima iz banaka podataka raunala." "Vraga hoe!" Terry se na trenutak usredotoio i na drugoj strani planeta, u prostoriji u kojoj su se nalazile banke podataka raunala, pojavio se sitan sjaj; sitan sjaj koji se rairio i plesao po prostoriji i bilo je vrpci koje su ostale nedirnute i vrpci koje nisu. "Koliko e im vremena trebati da poalju nekog drugog?" "Ne znam, Terry." "U tom sluaju najbolje e biti da se izgubimo odavde." Terry se paljivo prisjetio koordinata, i toka je poskoila. Pred njim se ukazalo uto sunce spektralnog tipa G-O. Paljivo je skrenuo. Planet, plavozeleni planet. Pa blie - pred njim se protezalo iroko podruje Tihog oceana - pa jedan otok. "Dobro. Idemo." Terryjevo polje koje se nalazilo u stanici proirilo se kako bi obuhvatilo cijelu grupu; a onda su se pojavili pijesak i voda i veliki palmin gaj.

16
"Terry, oni e nas pronai." Murtag je sjetno pogledala preko irokog plavetnila Tihog oceana. "Tvoj rodni planet?" upitala je. "Zaemlya, tako ga zovete?" "Velik je to planet", rekao je Terry. "Moda e im biti zabavno ovdje nas traiti." "Pa ipak bi to moglo biti lake nego to misli", uzvratila mu je ona. "Znaju koordinate s kojih si prvobitno stigao." Stresla se. "I imaju svoje naine." "Tko su ti tajanstveni 'oni'?" Terry se leima naslonio na palmu pa dodao: "Samo trenutak." Usredotoujui se na siunu toku, Terry ju je u irokom luku upravio gore, pa dalje od otoka. Pogledom je obuhvatio vode, pa se pomaknuo na istok, neto malo na sjever - i pred njim je bila obala Kalifornije. Dolje, i pred njim se naao Bay Bridge ... Cal je jo uvijek stajao pored stola gdje ga je Terry ostavio, razvrstavajui papire i trpajui ih u aktovku. Nije prolo vie od deset minuta otkako je njihov razgovor prekinut, shvatio je.

96

Bez da je ita rekao, Terry je paljivo naciljao njegovu figuru i obuhvatio je svojom tokom - potom se Cal naao na plai na maloj udaljenosti ispred njega, jo uvijek okrenut leima, zastavi usred uzimanja nekog papira, i buljei u vodu. Onda se Cal jednim pokretom okrenuo, ruka mu je posegnula za pojas, a Terryju je bilo drago to ga nije ispustio blie. "Smiri se", rekao je. "Mi smo neovisni." Cal se polako ispravio iz karate-unja. "Tako. Terry, mome. Je li to neki novi trik? Brzo ui. A vidim da si sa sobom doveo i neke pomonike." Namrtio se. "Nadam se da ne planira upoznati Saurijanca s lokalnim stanovnitvom? I robote, takoer. Na ijoj god da si strani, mi tako ne igramo." "To i ja pokuavam saznati, Cal. I pozivam te da malo sjedne i nacrta mi. Po kojim pravilima vi igrate?" "Zato ne pita svoju Piet?" Djevojka se bijesno zacrvenjela. "Njoj bi trebala biti poznata barem neka od pravila." Terryjev je glas dobio prizvuk tvrdoe. "Tako je. I upravo jesam. Ali onda mi je palo na pamet da vas dvoje moda i niste na istoj strani. I elio bih znati koliko se puta u ovoj igri dijeli. Ti", nastavio je, obraajui se Calu, "si me doveo u opasnost bez upozorenja. Ona mi je spasila ivot. Ipak, ini mi se da njeni kompii igraju grubo i prljavo. A tvoji? Na sunce s tim, Cal. Jo uvijek sam neovisan i drim nekoliko karata u rukama. Pa bih volio znati koji su ulozi." Cal je sjeo prekrienih nogu pod palmu ispod koje je dotada stajao. "Dobro, pretpostavljam da ti dugujem objanjenje. Neko si mislio da se alim kad sam govorio da postoje tajanstvene sile koje igraju svoje igre ovdje na Zemlji. A vezala me zakletva, pa ti nisam mogao doista rei. Nisam te imao namjeru poslati u opasnost, i zbog toga ti se ispriavam, iako je tvoj zadatak bio stvaran - locirati njihovu zamku to je god preciznije bilo mogue. Na je zadatak bio pronalaziti te zamke po cijelom svijetu, jednu po jednu, i unitavati ih uz pomo neapsorbirane energije. No, to je prilino beznadan posao. Vidim da zna za polje transponera, pa ti neu rei nita novo ako spomenem neapsorbiranu energiju. A vjerojatno ti neu rei nita novo ni ako ti kaem da ima vie od tisuu - mnogo vie od tisuu - starih stanica s kojih mogu postaviti zamke na planetima poput Zemlje. Pomagao si mi", nastavio je, gledajui dolje u pijesak, "i za to bi bio nagraen. Ali nikada te nisam namjeravao dovesti u opasnost, niti sam htio da toliko toga sazna. Moja grupa"- pogledao je u Murtag - "bori se protiv njezine ve dugo vremena. Unitava njihove zamke i nastoji sprijeiti njihovo upletanje." "Iz kojeg razloga", upitao je Terry tiho, "nastojite sprijeiti njihovo upletanje? Koliko sam ja shvatio, oni pokuavaju natjerati evoluciju da krene uzlaznom putanjom."

97

"Upravo tako", ubacio se Cal. "Pokuavaju silom potaknuti evoluciju. A to im ne moemo dopustiti. Pretpostavljam da si vidio to se dogodilo staroj civilizaciji? Ne moemo dopustiti da se ikada vie razvije tako sloena civilizacija. Moramo sprjeavati razvoj ljudi, planeta, za njihovo vlastito dobro, Terry. Samo malom broju nas smije se dopustiti da ikad upozna drevne tajne. Ovaj svijet" - rukom je neodreeno mahnuo prema oceanu -"ve zna previe. Trude se previe narasti. Mi ih moramo obuzdavati, Terry. Nastojati da ivot ostane jednostavan. Za njihovo dobro, kao i za nae." "A kako to postiete?" upitao je Terry. "Svim-raspoloivim-sredstvima." "Objasni mi to, Cal. Nacrtaj mi. to to znai kad je Zemlja u pitanju?" "Moe i sam vidjeti, ako eli gledati, to smo dosad radili." Potom: "Ratovi su, meutim, njihovi. To je njihov nain - ono to zovu prisilnim poticanjem evolucije. Mi samo obuzdavamo razvoj tehnologija koje su previe napredne - sprjeavamo njihov razvitak." "Objasni mi to to znai kad se radi o pojedincima." Cal se stresao. "Kad god je to mogue im, dakako, pruimo priliku. Ali moe ih se obeshrabriti - tajnovitou - a prevelik napredak moe se onemoguiti i tako da se tehnologe utia, ili da ih se razdvoji, izolira jedne od drugih." Slegnuo je ramenima. "Sudbina itave rase vanija je od sudbine pojedinca, Terry." "Ratovi i glasine o ratovima", mrmljao je Terry, "i nevidljivi lanci neznanja kojima okivate robove. Nije to lijep prizor, Cal. S koje god strane da ga promatra." Zatim se okrenuo Murtag. "Mislio sam da mi je Cal prijatelj, a tebe volim vie nego to sam uope ikada zamiljao da je mogue nekog voljeti. Ali - prokleti da ste, oboje! Ja sam slobodno bie, i nijednom ovjeku neu oduzeti njegovu slobodu - nijednom biu neu oduzeti njegovu slobodu. Stat u uz one koji na sebe preuzimaju sve odgovornosti koje sa sobom nosi sloboda, i nijednom biu neu dopustiti da mi je oduzme - a isto tako neu dopustiti ni da je oduzmu njima. Dakle, ini se da u svojim putem krenuti sam; ili zajedno sa svim slobodnim biima koja me budu eljela pratiti." Pogledom je preao sa Saurijanca na robote. Od Cala se zaulo reanje. "Njih bi oslobodio? Ne moe," rekao je, "oni su vezani uz raunala. Ili si proizveo i minijaturna raunala? Kako uspijeva odrati robote u pogonu tako daleko od nekog raunala, ne mogu ni zamisliti. Ali isto tako to ne mogu ni dopustiti." Odjednom se u Calovoj ruci stvorilo oruje koje se zavravalo vrhom tankim poput igle. "Rekao sam ti da tu igru ne moemo igrati - na taj nain." Pogled mu je naglo sunuo prema nebu, pa je nastavio. "Moji su me prijatelji pronali. I zamolit u te da mirno poe sa mnom. Ne elim te povrijediti, ali moram te upozoriti da ne pokuava pobjei."

98

Terry je podigao pogled i usredotoio se na nepokretno polje u obliku tanjura koje je visjelo nad njima. Bio je samo napola svjestan da je ispred njega neto nestalo dok je vlastitu toku zavitlavao u to polje i kroz njega. Nakratko je postao svjestan prostorije pune ljudi - ne, ne pune, ne doista pune. Bilo je u njoj pet staraca i nekoliko mladih tehniara. Terry je bez oklijevanja poput strijele izbacio svoju toku prema komandnoj ploi za kojom su sjedili, dodirujui dugmad dok je jedan mladi tehniar jo pokuavao reagirati, a zatim je ne trudei se biti paljiv probio rupu u ploi i zabio se u instalacije koje su se nalazile iza nje, razdirui i unitavajui komande. Uskoro se njegova toka vratila u prostoriju. "Gospodo, na glasu ste kao grubi igrai", rekao je. "Neka vam ovo bude upozorenje. Mogao sam vam kroz vau toku poslati udar energije i unititi vas. Ali nisam. Ovaj put. ak u vam i vratiti vaeg agenta, ako se eli vratiti. Ali upozoravam vas. Smetanje meni ili bilo kome od mojih sljedei e put biti smrtonosna greka s vae strane." Tek tada je Terry svoju toku - i svoju panju - vratio na otok. "Gdje je Cal?" upitao je. "Ponaao se nerazumno." U Grontunkovom se brektanju zaulo neto poput grgoljenja. "Pa sam ga ohladio za dobro nae vlastite slobode." "Pa, vraaj ga ovamo." Samo trenutak kasnije, Cal je opet stajao pred njima, pljujui i izgledajui lagano utopljeno. "Ovaj ..." rekao je Grontunk. "Nisam ba imao zgodno mjesto da ga stavim u hibernaciju, pa sam - pa, mislio sam da zna plivati." Terry se okrenuo mokrom liku. "Zna kakav je na poloaj. Onda, to e izabrati?" Cal je pogledao gore, u prazno nebo, pa vratio pogled na petorku koja je stajala pred njim, i oklijevao samo na trenutak. Vidljivim pokretom nabacio je svoje oputeno dranje. "Poi u s tobom, naravno, mome", rekao je. "Ako ..." Ali je onda nestao. Terry se okrenuo prema Grontunku, spremajui se da ga prekori zbog ovog upletanja, kad je progovorio Tinkan. "Tvoj Cal nije ni pomislio na izbor. Poslao sam da natrag njegovim gospodarima." Terry je kimnuo. "A tvoj izbor ...?" "Zna to ja biram, Terry. Jo otkad si me prvi put upoznao s tom idejom." "Hej-ti?" "Biram isto, Terry."

99

"Grontune?" "Nikad nisam nauio nita o ropstvu. I mislim da ni ne elim." "Murtag?" Mala, odluna, glasom koji je podrhtavao od osjeaja, Murtag mu je odgovorila. "Kud ti bude iao, i ja u ii. to ti bude inio, i ja u initi. Ne moe ii sam, jer u ja biti s tobom ..." Terry se spremao neto rei, bijesan, ali se ugrizao za jezik. Svanulo mu je kako je nevjerojatno formalno zvualo to to je govorila - bila je to formalnost starog poganskog rituala kojime se vezivala ena. "... svoj u ti ivot poloiti pred noge da bi tvoj put bio laki, svoj ivot i sve to posjedujem. Ja u ..." I to je, dakle, bio jedan od njihovih trikova; vezati ene za njihovu vlastitu volju u koju se nije smjelo sumnjati, oblik ropstva koji je jo vie prezirao ... Njegov je bijes provalio iz njega u obliku nasilja. Zgrabio je njezine ruke i poeo je tresti da prestane izgovarati te reenice. "Ne!" viknuo je, a gorina koja ga je guila nije mu dala doi do rijei. "Ne! Nikad! Ne prihvaam robove!" Murtagin je glas stao i niz obraze su joj se slijevale suze kad je podigla pogled prema njemu. "Samo ako je to tvoj vlastiti slobodni izbor", rekao je. "U svakom trenutku tvoj vlastiti slobodni izbor. Kao partnera s jednakim pravima. to e, dakle, izabrati?" I bila mu je u naruju.

SCAN by draen23 OCR by Corry

100

You might also like