Kierkegaard

Izvorni lanak UDK 19 / Kierkegaard

Primljeno 21. 08. 2007.

Aleksandra Golubovi
Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet, Omladinska 14, HR-51000 Rijeka agolub@ffri.hr

Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Saetak

Ovo je vjerojatno najcjelovitiji prikaz recepcije Kierkegaardove filozofije pisan u nas. Autorica je nastojala pokazati tko je sve i na koji nain kod nas pisao o tom slavnom danskom filozofu i kranskom misliocu. O njemu su na razliite naine pisali filozofi i teolozi, istiui, svatko na svoj nain, kljune dijelove i pojmove Kierkegaardova ivota i filozofije, no zajedniko im je to da svi odaju priznanje zaetniku novog filozofskog pravca. Ono to je takoer prisutno kod gotovo svih autora je miljenje da e Kierkegaardova filozofija u budunosti imati mnogo vie utjecaja negoli ga je imala za njegova ivota, a emu i danas svjedoimo.
Kljune rijei

Sren Kierkegaard, egzistencijalizam, egzistencija, religiozni stadij

Uvod
Tko je bio Sren Kierkegaard i kakav je trag ostavio u povijesti? Kierkega ard je danski mislilac, filozof i teolog. Nedvojbeno je ostavio trag u svojoj domovini, ali i u Njemakoj, gdje je proveo dobar dio ivota i gdje je nje gov filozofski opus prepoznat i vrednovan jo za njegova ivota. Smatraju ga ocem egzistencijalizma novog pravca u filozofiji koji istie primat egzisten cije nad esencijom. Sredinja misao njegove filozofije vezana je upravo uz tumaenje egzistencije, gdje pod egzistencijom podrazumijeva pojedinanu egzistenciju koja se na neponovljiv nain ostvaruje u svakom pojedincu, tj. ljudskom biu ili ovjeku. Svoj ivot shvaao je kao svojevrsnu misiju iji je cilj bio saznati to Bog eli od njega. To je znailo ostvariti se na neponovljiv i originalan nain. Sma trao je da svaki ovjek treba odabrati nain svog potpunog ostvarenja i da se mnoge mogunosti nalaze pred njim, a on samo treba odabrati onu pravu koja e ga u konanici dovesti do samoostvarenja. Tri su, smatra Kierkegaard, naj ea naina ostvarenja: estetski, etiki i religiozni. On smatra da je vrhunac ostvarenja religiozni nain ivljenja u kojem pojedinac bira Boga kao najvii cilj vlastitog ostvarenja. Upravo u tom apsurdu, da birajui Boga ovjek pot puno ostvaruje sebe, Kierkegaard vidi vrhunac egzistiranja. Bit ili esencija oznaava ono to svakog ovjeka ini ovjekom, ono to je vjeno i nepromjenjivo, ali ne moe, prema Kierkegaardovu miljenju, kao i kasnije onom egzistencijalistikom, imati primat nad egzistencijom. Teza prema kojoj egzistencija predstavlja odluujui element za ostvarenje poje dinanog ovjeka, ujedno je i glavna Kierkegaardova novost. Njegov napor

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

254

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

da istakne i dadne prednost egzistenciji, tj. pojedinanom egzistiranju svakog ovjeka, nije odmah shvaen niti prihvaen. Vie je razloga za neprihvaanje tog napora. U prvom redu, on je predstavljao potpuno novi pristup shvaanju i tumaenju ovjeka. Zatim, on daje primat egzistenciji, a ne, kako je bilo uobiajeno do tada esenciji ili bti, koja obu hvaa ope ili zajednike ljudske karakteristike po kojima ovjek jest ovjek. Crkva se takoer nala u dilemi, jer filozofiju egzistencijalizma nije bilo lako pomiriti s kranskim uenjem. Kierkegaardova sredinja tema vezana je uz religiozno egzistiranje. Iako se u nas nitko nije sustavno bavio Kierkegaardom, osim autorice koja je obranila doktorski rad pod naslovom: Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistira nja kod Kierkegaarda, ipak pronalazimo pokoji lanak koji tematizira Kierkegaardovu vezanost uz religiozno egzistiranje i nain na koji netko moe postati kraninom. Neki hrvatski autori bavili su se iskljuivo temom eg zistencijalizma, dok Kierkegaarda i ne spominju. Drugi pak posebno neki kranski mislioci te katoliki teolozi takoer izraavaju svoje stavove o filozofiji egzistencijalizma, ali i o njezinom prethodniku i svojevrsnom ute meljitelju.1 Iz stava to su ga katoliki teolozi iskazali o egzistencijalizmu openito mo emo naslutiti i koliko je Kierkegaard bio prihvaen u Hrvatskoj, tj. da se nije uspio lako afirmirati u hrvatskim filozofskim i teolokim krugovima. Jedan od filozofa i teologa koji ga ee spominje i interpretira je svakako Josip Kribl. Zatim tu su i: Ivan Supek, Branko Bonjak, Ozren unec, Vladimir Filipovi, Nadeda ainovi-Puhovski, Damir Buterin, Danko Grli, Vanja Sutli, Nevenka Vejnovi, Boo Milanovi, Tomislav igmanov, Marijan Ci pra, Krunoslav Leko, Ante Kusi, Vjekoslav Bajsi i drugi. Sada emo raz motriti kako je Kierkegaard prikazivan u naim enciklopedijama, leksikoni ma i povijestima filozofije.

Povijesti filozofije
U razliitim varijantama povijesti filozofije Kierkegaarda se uglavnom kratko spominje2 i to navodei samo openite injenice poput teze da je smatran ocem egzistencijalizma, te prezentirajui neke temeljne pojmove njegove fi lozofije religije. Zanimljivo je i to da se u nekim povijestima filozofije Kier kegaarda uope ne spominje. Neki su ga autori sustavno izbjegavali. Tako npr. povijest filozofije to ju je napisao filozof i teolog Albert Bazala, i koja je objavljena 1912. godine, uope se ne spominje Kierkegaarda. ini se da profesoru Bazali Kierkegaard nije bio interesantan filozof, te ga isputa iz svoje povijesti filozofije.3 Branko Bonjak u svojoj povijesti filozofije istie u prvom redu Kierkegaardo vu kritiku Apsoluta.4 Apsolut suprotstavlja pojedincu jer je uvjeren da je samo pojedinac pozitivno odreenje svega. Takoer je istaknuo kljune ideje Kier kegaardovih glavnih djela: Ili-ili, Strah i drhtanje, Bolest na smrt i Vjebanje u kranstvu. Svoju ocjenu Kierkegaarda Bonjak iznosi u sljedeem citatu.
Kierkegaard je osigurao svoje mjesto u razvoju svjetskih ideja. On je fenomen jednog zbivanja koje je u sebi nosilo mnogo protivrjenosti. On ostaje nosilac i svjedok jednog htijenja koje je u 19. stoljeu ispoljilo razliite tendencije u rjeavanju smisla ovjekove egzistencije.5

Godine 1920. Vladimir Dvornikovi pie svoju povijest filozofije, te u dru gom svesku pod naslovom Savremena filozofija takoer ne posveuje prostor danskom filozofu, ve ga tek usput spominje.6 Godine 1942. i 1943.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

255

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

izlaze dva dijela povijesti filozofije, iji je autor filozof i teolog Franjo anc. Drugi dio njegove povijesti filozofije, koji obuhvaa filozofiju srednjeg vije ka, nije mogao sadravati prikaz Kierkegaarda, jer on ne pripada tom dobu, a profesor anc nije napisao trei dio u kojem bi eventualno mogao uvrstiti naeg Danca.7 Boo Milanovi 1958. godine u svojem prikazu povijesti filozofije prvi put u nas uvrtava u svoje djelo i danskog filozofa S. Kierkegaarda.8 Navodi ga kao prethodnika egzistencijalne filozofije i kao autora kojemu je glavni cilj saznati to Bog hoe od njega. Kierkegaard smatra da je ovjek bie mogu nosti, a mogunost moe biti dvojaka: moe znaiti tjeskobu ili pak tenju ka krajnjem ostvarenju. Put mogunosti jest put odluke prema kojem ovjek izabire svoj nain egzistiranja, a do Boga ovjek moe doi jedino ako se od lui za vjeru kao djelo posluha. Godine 1964. izlazi tree upotpunjeno izdanje Milanovieve povijesti filozofije u kojem nalazimo blago proiren prikaz S. Kierkegaarda.9 ini se da su svi autori koji su pisali povijesti filozofije postavili tek uvodna pitanja vezana uz Kierkegaardovu filozofiju, odnosno njezine prvotne ciljeve, no niti jedan se nije usudio ii korak dalje i analizirati posljedice njegove fi lozofije ili izloiti neke bitne dijelove njegovih djela. U Antologiji filozofskih tekstova s pregledom povijesti filozofije iz 1954. godine uvrteni su kratki ulomci iz dva Kierkegaardova djela: Filozofski pabirci i Bolest na smrt (pri jevod Vanje Sutlia).

Enciklopedije i leksikoni
to se tie enciklopedija i leksikona, nailazimo na slinu situaciju. Danski filozof uglavnom se spominje tek usput. Tako npr. u Enciklopediji Leksikografskog zavoda iz 1967. god. nalazimo veoma kratak Kierkegaardov prikaz, koji obuhvaa tek osnovne informacije. Kierkegaard je predstavljen kao pret hodnik suvremenog egzistencijalizma. Zabiljeeno je i njegovo novo shva anje ovjeka, prema kojem se ljudska egzistencija nalazi unutar paradoksa ljudskog i boanskog. Slian prikaz nalazi se i u Hrvatskoj enciklopediji iz 2003. godine (istog izdavaa).
1 2

Interesantan je stav Crkve, izraen u enciklici Humani generis. Iako je papa u svom pismu ocijenio egzistencijalizam kao negativno, tj. krivo uenje, egzistencijalizam ipak ostavlja traga u nas. Koji je razlog njegova neprihva anja? Papa Pio XII. u enciklici Humani Generis poruuje: Ove krive evolucionistike tvrdnje, koje odbacuju sve, to je apsolutno, stalno, nepromjenjivo, pripravile su put novoj krivoj filozofiji, koja je, takmiei se s idealizmom, imanentizmom, i pragmatizmom, dobila ime egzistencijalizam, budui da se brine samo za egzistenciju pojedinca ostavivi po strani nepromjenjivu bitnost stvari (Papa Pio XII, 1951, str. 49). I ne samo to, en ciklika ima za cilj upozoriti sve o nekim krivim mnijenjima, koja prijete da potkopaju temelje katolike nauke (Papa Pio XII, 1951, str. 49). Crkva i sredinom 20. stoljea donosi zakljuak da je egzistencijalizam neprihvat ljiv, to nije sprijeilo neke katolike filozofe i teologe da se afirmativno odnose prema fi lozofiji S. Kierkegaarda.

Npr. Bonjak, 1993.

3

Bazala, 1912.
4

Bonjak, 1993, str. 165167.

5

Isto, str. 187188.

6

Dvornikovi, 1920.
7

anc, 1943.
8

Milanovi, 1958, str. 119.

9

Milanovi, 1964.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

256

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

U Leksikonu filozofije istog izdavaa (u pripremi), Kierkegaardu je posveeno 50 redaka (natuknicu je napisala Barbara Stamenkovi), to znai da je ka tegoriziran kao prilino znaajan mislilac. Filozof Danko Grli u Leksikonu filozofa, koji je objavljen 1960. godine, te ponovno 1983., usporeuje Kierke gaarda sa Sokratom. Spominje njegovu koncepciju istine koja je usko vezana uz pojedinca i njegov nain egzistiranja, te njegova tri osnovna ivotna stadi ja. Naglaava kako je, prema Kierkegaardu, najvii stupanj egzistiranja onaj religiozni koji se izraava kroz pojam ponavljanja.10 Prije toga, jo 1956. godine, Grli je preveo jedno od najitanijih Kierkegaardovih djela: Dnevnik zavodnika, te je za isto djelo napisao pogovor.11 U petoj knjizi Povijesti svjetske knjievnosti iz 1974. godine, iji je urednik Viktor mega, nalazimo kratak prikaz Kierkegaarda. Zabiljeeno je kako je Kierkegaard utjecao na filozofski egzistencijalizam, te da je u ranijim djeli ma bio blii knjievnosti, a u kasnijim filozofiji. Danac je takoer zamjerao teolozima to kranstvo ele pretvoriti u filozofiju.12 Leksikon JLZ (A-) iz iste godine biljei dva podatka: da je Kierkegaard otac egzistencijalizma, te da je protivnik slubenog kranstva kao i racionalnih sistema njemake klasine filozofije. U Opoj enciklopediji istog Zavoda iz 1977. objavljen je proiren prikaz o Kierkegaardu, s ve vie puta spominjanim podacima.13 Frane Frani, filozof i teolog, u svojoj Povijesti filozofije iz 2001. godine daje prikaz egzistencijalizma, te u prvom redu naglaava vanost Kierkega arda kao oca suvremenog egzistencijalizma. Smatra takoer da je egzisten cijalizam suvremeni odgovor na idealizam. Navodi tri glavne misli Kierke gaardove filozofije: realizam koji se suprotstavlja idealizmu; spiritualizam u kojem zagovara spasenje po vjeri; te kranstvo kojem daje prednost pred protestantizmom. Osim toga jo naglaava uenje o slobodi koje predstavlja klju kierkegaardizma.14 Danas se, s obzirom na prihvaanje egzistencijalne filozofije i samog Kierkegaarda, situacija mijenja te se primjeuje i mnogo vea otvorenost Katolike crkve za prihvaanje novog iz njegove filozofije.

Filozofski udbenici
U filozofskom udbeniku Nevenke Vejnovi iz 1965. godine (prevedenom i na talijanski jezik) autorica prikazuje Kierkegaarda na prilino provokativan nain. Prikazuje ga kao onoga koji postavlja pitanja o tome kako se postaje filozof i istie bitnu razliku izmeu filozofije i kranstva, tj. teologije. Navo di injenicu kako je Danac uvijek upozoravao na to da razum ne moe proni knuti u misterij religije. Takoer spominje neke od kljunih pojmova vezanih uz pitanje kako postati kraninom. U prvi plan stavlja religioznu dimenziju koja je kod Kierkegaarda odigrala kljunu ulogu, kako u filozofiji tako i u osobnom ivotu.15 U odnosu na dananji filozofski udbenik Borisa Kalina,16 onaj Nevenke Vejnovi gotovo itav prikaz S. Kierkegaarda koncentrira oko religiozne dimenzije, dok Kalin istie bitne dijelove Kierkegaardove filozofi je u cjelini (obuhvaa Danevu filozofiju i teologiju, ne istiui samo religio znost). Kalin na poetku predstavlja Kierkegaardovu biografiju jer je ona rije dak primjer povezanosti izmeu osobnog ivota i filozofije. Stavlja naglasak na problem egzistencije, koji je u opreci prema Hegelu i njegovoj filozofiji. Kierkegaard smatra kako svaka egzistencija predstavlja iznimku i da je svaki ovjek izniman u svom opstanku. Egzistencija je odreena mogunou, to znai slobodom i tjeskobom. Kalin jo spominje stadije egzistencije i kritiku Crkve i kranstva. Kalin zakljuuje svoj prikaz navodei injenicu da je Ki erkegaard u 19. stoljeu gotovo zaboravljen, ali je u stoljeima koja slijede prepoznat kao prvi filozof egzistencije.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

257

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Filozofi
U Zborniku radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz 1951. godine, Marijan Tkali takoer progovara o egzistencijalizmu kao aktualnoj filozofiji koja se osobito razvila kod Kierkegaarda, Heideggera i Sartrea. Tkali pokuava ocijeniti trenutanu situaciju na polju filozofije. Graansko drutvo, tj. gra anska i duhovna kultura onemoale su, iscrpile su sve svoje razvojne mo gunosti. Povjerenje u razum takoer je krahiralo. Sruio se mit o razumu kao onom koji e u okviru prirodnih znanosti donijeti rjeenja za sve ovjekove probleme. Idealizam se sa svojom vizijom temelja koji je vjean i apsolu tan udaljio od konkretnog ivota. Egzistencijalizam se ovdje pojavljuje kao novost (oivljavanje Kierkegaardove metafizike). Tkali smatra da Kierke gaard cjelokupnu ivotnu problematiku sintetizira na nain: ili ovjek ili Bog. (Moda zvui pregrubo, ali smisao jest u tome da se potpuno realizira ovjek kojemu je to i omogueno ba zahvaljujui Bogu koji mu se daruje dolazi do susreta vremena s vjenou). ovjek je, prema Kierkegaardu, sinteza od nos koji se odnosi prema treemu. Postoji jedino pojedinac koji se odvaja od svijeta i povlai u sebe, te se tako u odnosu prema sebi odnosi i prema Apsolutu, Bogu. ovjek je ustvari izveden, postavljen odnos, i u toj injenici nalazimo korijen oajanju. ovjek je oajan ili zbog toga to se eli ostvariti mimo Boga, a to nije mogue (tj. ako se odvoji od Boga upitna je kvaliteta ostvarenja), ili je oajan zbog toga to ne prihvaa sebe onakvim kakav jest. Ovo je paradoks i njega treba strastveno ivjeti. Umjesto Descartesova: Mi slim, dakle jesam, ovdje imamo: Jesam, dakle mislim.17 Tkali je uao u dubioznu analizu ovjekova odnosa s Apsolutom, tj. Bogom, i ustvrdio kako se taj odnos ne moe definirati niti objasniti pomou filozofije idealizma, te da filozofija egzistencijalizma zacrtala put k novom shvaanju i vrednovanju ovjeka. Tkali je Kierkegaarda smatrao veoma vanim filozofom, o emu svjedoi sljedei odlomak:
Kierkegaardovo glavno, a gotovo i jedino pitanje: problem izgubljena, smuena, prestraena i oajna pojedinca, korijenom iupana ovjeka svjesna, da je u svom smrtnom asu naputen i osamljen, nasuprot neem viem, premonom, stranom postaje osnovnim problemom egzi stencijalistike filozofije, toga odraza unutranjeg proturjeja kapitalistikoga poretka i raspa danja graanske drutvene svijesti.18

Vanja Sutli u svom lanku o egzistencijalizmu iznosi prikaz triju autora: Ki erkegaarda, Nietzschea i Jaspersa.19 Kierkegaarda smatra upravo zaetnikom tog novog filozofskog pravca. Pod egzistencijom pak podrazumijeva ostva renje vjene istine u ivotu svakog pojedinca, a koja se razvija u proturjeju izmeu boanskog i ljudskog. Istie religioznu egzistenciju kao vrhunac o vjekova ostvarenja, te detaljnije objanjava na koji ju je nain mogue postii. Zakljuuje kako je Kierkegaard nedvojbeno utjecao na teologa Karla Bartha
10 15

Grli, 1983.
11

Vejnovi, 1965.
16

Grli, 1956.
12

Kalin, 1973.
17

mega, 1974.
13

Tkali, 1951, str. 33.

18

Razni autori 1974., 1977.

14

Isto, str. 28.

19

Frani, 2001, str. 503504.

Sutli, 1952/53.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

258

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

i na filozofe poput Karla Jaspersa i Martina Heideggera.20 U lanku Kriza graanskog ovjeka u svjetlu egzistencijalizma, Sutli analizira graanskog ovjeka. Objanjava na koji su nain povezani egzistencijalizam i promjene nastale u graanskom drutvu. lanak zavrava rijeima:
Naveli smo ovo, jedno od najadekvatnijih osvjetavanja pozicije egzistencijalizma sa strane samih egzistencijalista, da bi istakli nadu, koju egzistencijalisti od Kierkegaarda do Sartrea po lau u jedino spasavalaku funkciju svoje filozofije.21

Danko Grli vjerojatno je na prvi autor koji je opsenije pisao o Kierkega ardu.22 On je i preveo jedno od Kierkegaardovih najitanijih djela Dnevnik zavodnika (izdava je bila Mladost, Zagreb 1956). Za to je djelo napisao i pogovor. Grli Kierkegaarda shvaa kao onog koji u prvom redu trai smi sao ivota i suprotstavlja se pretjeranom isticanju intelektualnog. Bavei se Kierkegaardom, istie kako e on postati vrlo utjecajan filozof koji e osta viti duboki trag unutar europske, pa i svjetske filozofske misli, to se kasnije pokazalo ispravnom prosudbom. Analizirao je i valorizirao pojedina Kierke gaardova djela, istiui ljepotu intimnih dnevnika to ih je Danac vodio za ivota. Cijeni kod Kierkegaarda to to se njegova filozofija na neki nain po dudara s njegovim ivotom. Kada opisuje osnovne stadije koje svaki ovjek prolazi, Kierkegaard priznaje kako je svaki pojedini stadij obiljeio odreenu fazu i njegova ivota. Njegov Dnevnik zavodnika obuhvaa i opisuje estetiki nain egzistiranja, do ijeg e negiranja doi u etikom stadiju, a kao vrhunac se javlja religiozni stadij. U estetikom stadiju mogu se prepoznati i zaeci Kierkegaardove subjektivistike filozofije. Kierkegaard odbacuje apstrakciju, sistem, i sve drugo to ovjeka udaljava od konkretnog ivota. Poput Sokrata, i on je na javnim mjestima uio ljude etikom ivotu i negodovao je zbog slubene Crkve koja se jako udaljila od evanelja i izgubila vrijednosti to su je u poecima krasile. Grli se Kierkegaardu divi i zbog odvanosti u borbi s asopisom Corsaar, koji je Kierkegaarda sustavno i dugorono poniavao. Kierkegaard je pobijao tezu da je spoznaja najvii ovjekov domet, istiui uvijek da istina mora biti u uskoj vezi s pojedincem, tj. da je ona subjektivna. Ljudsku egzistenciju shvaa kao onu koja ivi unutar paradoksa ljudskog i boanskog. Svoj prikaz Grli zavrava time to zakljuuje kako je Kierkega ard pretea i propovjednik novog smjera u povijesti filozofije koji trai spas pojedinca.23 Danko Grli se jo jednom, u treoj knjizi svoje Estetike,24 po zabavio Kierkegaardom, i to egzistencijalnom i kozmikom dimenzijom igre kod Kierkegaarda. Nadeda ainovi-Puhovski takoer se u jednom svom lanku bavi Kierke gaardovom estetikom, tj. estetikim stadijem, pitajui se je li Kierkegaard u prvom redu estet ili filozof.25 Njegova je djela prouavala vie s knjievnog gledita. Analizirala je estetiki stadij i njegova obiljeja u djelima: Dnevnik zavodnika i Dnevnicima. Kae da joj je jedina namjera pokazati kako Ki erkegaarda valja smatrati iskljuivo filozofskim piscem, te kako za to ima dovoljno argumenata.26 Iako ne daje svoju ocjenu Kierkegaarda, zakljuuje da sluaj Kierkegaard i dalje ostaje otvorenim.27 Vladimir Filipovi je u osmu knjigu filozofske hrestomatije iz 1968. godi ne, pod naslovom Novija filozofija zapada, uvrstio i S. Kierkegaarda. Smatra ga prethodnikom glavnih filozofskih pravaca 20. stoljea. Njegovu filozofiju dri iracionalistikom. U prvom redu tumai Kierkegaardovu odbojnost pre ma svakoj vrsti spekulacije i svakom moguem sistemu. Posebno otro su protstavlja Hegelovu filozofiju Kierkegaardovoj. Upravo dovodei u pitanje svaku spekulaciju i istiui pojedinanu i konkretnu egzistenciju, Danac je,

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

259

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

prema Filipovievu miljenju, zacrtao put filozofiji egzistencije. Filozofija za Kierkegaarda nije spekulacija nego vodilja, odluka, a time i akcija, jer istini se ovjek moe samo pribliavati, a nikada je nee sa sigurnou postii.28 S druge strane, toj se istini pribliava pojedinac, dok masa, prema Kierkegaar du, nema uope pristup istini (ona se istini i ne pribliava). Ljudska je egzi stencija paradoksalna: sastavljena istovremeno od slobode i grijeha. Istina je pak subjektivna, jer kako smo ve vidjeli nema objektivne istine. Filipovi dalje izlae Kierkegaardovu teoriju o tri stadija ovjekova mogueg samoostvarenja: estetskom, etikom i religioznom, te opisuje karakteristike svakog pojedinog. Objanjava i nain na koji se, skokovito, prelazi iz jednog stadija u drugi. Najvii stadij to ga ovjek moe postii svakako je religiozni. U tumaenju tog stadija, Filipovi tvrdi neto na to autorica nije naila nigdje drugdje:
Strah je neposredni i tajanstveni doticaj vremenitosti i vjenosti, ovjeka i boga. Strah i smrto nosna bolest, kojom svaka egzistencija ivi i neminovno zavrava, putovi su koji Kierkegaarda vode nuno do jednog religioznog zavrnog stava.29

Prema ovim Filipovievim rijeima proizlazi kako je ovjek zbog straha i bo lesti prisiljen prikloniti se Bogu, to je pomalo problematina interpretacija. Filipovi je gotovo fasciniran Kierkegaardom:
Svakako taj Danac predstavlja jednu od najmarkantnijih i najkarakteristinijih linosti prolo ga stoljea. Danas se nijedan filozof prologa stoljea toliko ne citira i ne uzima kao izvor novih ideja koliko upravo Kierkegaard.30

Svoj prikaz Danca u hrestomatiji Filipovi zavrava rijeima:

Kierkegaard je svojom filozofijom, kojom je kao antitezom neposredno vezan uz klasino razdoblje evropskog idealizma, dao u dijalektikom razvoju svjetske filozofske misli znaajan prilog te konano zadao teme koje je tek filozofija XX stoljea nastavila razraivati. Egzistenci jalizam kao antiteza panlogizmu imade u Kierkegaardu svoga zaetnika i trajnog uitelja.31

Danilo Pejovi u djelu Sistem i egzistencija32 takoer razmatra velikog dan skog mislioca. Razmilja o tome moemo li i Hegela smatrati egzistencijali stom. Odmah na poetku daje svoju ocjenu Kierkegaarda:
U liku danskog mislioca Sorena Kierkegaarda suvremeni Zapad nalazi jedan od svojih bitnih izvora i nadahnua. Kierkegaard je prvi strastveno uzviknuo: ovjek egzistira! i time izrazio raspoloenje cijela sloja svojih graanskih suvremenika. Taj povik i danas odjekuje u stvaranju suvremene filozofije egzistencije.33
20 27

Isto, str. 686.

21

Isto, str. 274.

28

Sutli, 1953, str. 384.

22

Filipovi, 1968., str. 33.

29

Grli, 1956.
23

Isto, str. 35.

30

Isto.
24

Isto, str. 32.

31

Grli, 1978, str. 55.

25

Isto, str. 40.

32

ainovi-Puhovski, 1987.
26

Pejovi, 1970.
33

Vidi isto, str. 269.

Isto, str. 88.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

260

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

U istom tonu Pejovi nastavlja dalje:

Pored Hegela, Marxa i Nietzschea, i on spada meu one rijetke duhove prolog stoljea koji su svojim stvaranjem bitno i neposredno odredili horizont dananjice i duboko utjecali na for miranje ne samo smjerova suvremene filozofije nego i duhovnih tabora uope. Uz ova imena i njegovo se spominje sve ee, a rasprave o znaenju i dometu njegova djela postaju sve ivlje to vie odmiemo od vremena u kojemu je stvarao.34

Pejovi u poetku spominje neke podatke vezane uz Kierkegaardovu biogra fiju, potom izlae popis njegovih djela, nabraja njegove stvaralake faze, na vodi razloge Kierkegaardova protesta, te ga prikazuje kao onoga koji je sav svoj interes usredotoio na egzistenciju osamljenog pojedinca koji u sutonu vremena oajava zbog svoje sudbine i ne vidi izlaz. Govori o tome kako je za Kierkegaarda prava istina uvijek subjektivna, tj. progovara o egzistencijalnoj istini. Pejovi objanjava temeljne pojmove Kierkegaardove filozofije: ili-ili, tjeskoba, oaj, religiozni stadij, skok. Takoer smatra vanim spomenuti Ki erkegaardov odnos prema kranstvu svoga vremena, tj. prema danskoj Cr kvi. Na kraju zakljuuje komentarom:
Dok je on u svoje doba ostao gotovo nepoznat, Kierkegaardove je misli u nae vrijeme aktuali zirala ne samo filozofija egzistencije nego i protestantska dijalektika teologija.35

Ivan Supek spominje Kierkegaarda u djelu Filozofija, znanost i humanizam iz 1991. godine,36 kada raspravlja o temi Korijeni egzistencijalistike filozo fije. Tom nas prilikom informativno upoznaje s nekim od kljunih sastavni ca Kierkegaardove filozofije. Biljei da ga smatraju ocem egzistencijalizma. Istie jedan od kljunih pojmova Kierkegaardove filozofije tjeskobu, tj. da ovjek baen u svijet ili odbaen od Boga ostaje ispunjen tjeskobom. Upravo e tjeskoba postati jednom od glavnih tema egzistencijalizma kao takvog. Supek spominje Kierkegaarda kao filozofa koji je prvi istaknuo prednost eg zistencije nad esencijom. Filozofija egzistencijalizma takoer na nov nain pristupa razumu i na nov ga nain shvaa. (To je novo s obzirom na razdoblje koje je prethodilo i za koje je bila karakteristina pretjerana vjera u razum i njegove sposobnosti.) Egzistencijalisti u razumu vide samo povrni fenomen, a apsurd za njih predstavlja dokaz istine. Kierkegaard je takoer govorio o izravnom odnosu s Bogom i tu su vidljivi korijeni njegova protestantizma. Supek istie kako se kod Kierkegaarda pojavljuju ideje nitavila i grijeha ve zane uz ovjekovu egzistenciju, a koje e kasnije postati vodei motivi Jas persove filozofije. Takoer spominje Kierkegaardov interes za ono sluajno i izvanredno, a ne samo openito. Egzistencija i nitavilo, sluaj i avantura, uzaludnost i apsurd glavne su teme egzistencijalistikog buenja. (To su poticaji ovjeku da preuzme brigu i odgovornost za vlastito ostvarenje i da se ne zadovolji openitim, apstraktnim rjeenjima.) Supek takoer istie kako je za Kierkegaarda vjera paradoks, neto to nadilazi ovjekove razumske sposobnosti i to stoga to je utemeljena na objavi Boga koji nije djelomino ili potpuno dostupan ovjekovu razumu. Status se razuma bitno promijenio. Nakon racionalizma i filozofije prosvjetiteljstva, u kojima je snaga razuma samo rasla, sada se njegov domet znatno suzio, jer egzistencijalisti smatraju da je glavni ovjekov pokreta iracionalna stvarnost (volja, strast itd.). Branko Bonjak u djelu Smisao filozofske egzistencije posveuje veliku po zornost upravo Kierkegaardu (40ak stranica).37 Opisuje ga kao onoga koji posjeduje veliku mo duha koju angaira u borbi sa slubenim kranstvom. Kierkegaard, smatra Bonjak, eli postii promjenu (u sferi egzistiranja) kod svakog ovjeka, a u smislu poticanja religioznosti koja bi zaivjela u prvo bitnom evaneoskom smislu. Moemo rei da je on izgradio svojevrsnu filo

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

261

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

zofiju religioznog egzistencijalizma unutar koje glavne kategorije pripadaju pojmovima: strah, drhtanje, tjeskoba, oajanje i izgubljenost. ivot shvaa kao sukob u donoenju odluke ili ili. Kierkegaard ak za sebe tvrdi da je loa kopija originalnog izdanja vlastitog sebe. Smatra kako svaki ovjek pro izvodi mogunost koju ne moe jednostavno udaljiti od sebe. Osobno je tra io izlaz u paradoksalnom religioznom sadraju. Dakle, suprotno tumaenju enciklike Humani generis, Kierkegaard ivi u uvjerenju koje je itekako u skladu sa stavom slubene Crkve, a to je da je Bog prva i jedina apsolutna toka ljudskog postojanja. Bonjak navodi i neke detalje iz Kierkegaardove biografije, npr. govori o kompleksu krivnje pred Bogom. Kierkegaard je od gojen na nain da je strah pred Bogom jedino ono to dobar kranin treba imati stalno na umu. Stalno trpljenje smatrao je vrlinom i osobinom to ju ne moe posjedovati svaka osoba. Konano ivotno rjeenje i odnos prema reli giji uvijek su na razini osobne odluke pojedinca koji toga treba biti svjestan. Pojedinac se mora povui u osamu kako bi mogao razmisliti i donijeti odluku o vlastitom potpunom ostvarenju. Ta osama nosi sa sobom i rizik, tj. apsolut nu opasnost da se isti pretvori u bie izvan vremena i prostora, to se esto i dogaa. Kierkegaard zdvaja nad suvremenim kranstvom koje se predstavlja kao apsolut. Spominje tri temeljna naina egzistiranja. Svatko bira onaj sta dij egzistiranja kojeg smatra sukladnim sadraju svog miljenja i bitka. Trei ili religiozni stadij egzistiranja Kierkegaard naziva ultimatumom za ovjeka koji eli najvii cilj. Spominje i sluaj Abrahama, te njegovu dijalektiku vje rovanja prema kojoj je trebao izabrati ili etiku ili religiju. Apsurd ne lei u granicama razuma nego se postie vjerovanjem, a pravu vjeru ima samo onaj tko se boji Boga i neprestano drhti. Kierkegaard prikazuje oajanje i beznae kao smrtne bolesti. Beznae jest jedna vrsta doivljavanja umiranja, ali bez mogunosti da se zaista umre i to je zapravo i problem, jer ovjek eli, a ne moe umrijeti, eli se osloboditi sebe, jer nije zadovoljan sobom onakvim kakav jest. Kierkegaard misli da ovjek uope ne bi mogao biti beznadan i oajavati da u njemu nema niega, tj. on pretpostavlja da u ovjeku postoji nekakva klica vjenosti. Grijeh je, smatra Bonjak, primarniji od egzistencije. Grijeh je esencija koja dolazi prije egzistencije. U esenciji je dan razlog, sadraj, put i cilj, no egzi stencija predstavlja slijed svega toga, ona ini moguim konano ovjekovo ostvarenje.38 Da bi ovjek doao do smisla religioznosti, treba prije doi do srdbe ili ljutnje, a zatim tu ljutnju shvaenu kao neizvjesnost treba prevladati i primiti religiozni sadraj kao istinu (dijalektika napetost). Bit religioznosti jest u ponavljanju. Svaki pojedinac treba ponoviti sudbinu Spasitelja, jer kr anstvo nije uenje nego komunikacija egzistencije. Unutranjost subjekta kao sjedite istine i egzistencije nalazi svoj vrhunac u religioznom egzisti ranju, stoga je stalno trpljenje egzistencijalna kategorija religioznog ivota. Bonjak je u svom prikazu izloio kljune teze glavnih Kierkegaardovih dje la: Ili ili, Strah i drhtanje, Bolest na smrt, Vjebanje u kranstvu. On je Ki erkegaarda smatrao veoma vanim i utjecajnim filozofom, o emu svjedoe sljedee reenice:
34 37

Isto.
35

Bonjak, 1981.
38

Isto, str. 101.

36

Isto, str. 121.

Supek, 1991.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

262

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Kierkegaard je svome vremenu mnogo rekao. On je razobliio graansko drutvo u njegovoj najveoj obmani, koja je smatrana temeljem etike, drutvenog ureenja i povijesnog egzisti ranja. Svojim spisima Kierkegaard je slubeno kranstvo odbacio kao najveu opasnost za individualitet i religioznost uope.39

I dalje Bonjak primjeuje:

Da je ivio u vrijeme religioznih pokreta, Kierkegaard bi postao osniva nove religije, bio bi njen prorok i svetac.40

Na kraju iznosi zakljuni komentar:

Kierkegaard je osigurao svoje mjesto u razvoju svjetskih ideja. On je fenomen jednog zbivanja koje je u sebi nosilo mnogo proturjenosti. Kierkegaard ostaje nosilac i svjedok jednog htijenja koje je u 19. stoljeu ispoljilo razliite tendencije u rjeavanju smisla ovjekove egzistenci je.41

Bonjak je skraenu verziju svog stava o Kierkegaardu i njegovoj filozofiji (a u odnosu na prikaz iz djela Smisao filozofske egzistencije), ve ranije izloio u djelu Filozofija i kranstvo s podnaslovom Racionalna kritika iracionalnog shvaanja42 Bonjak smatra da Kierkegaarda treba smjestiti meu istaknute mislioce novijeg doba. On ga smatra religioznim individualistom kojemu je glavni cilj vratiti ovjeka izvornom, evaneoskom kranstvu, te je u tu svrhu Kierkegaard izgradio filozofiju religiozne egzistencije. Bonjak zatim govori o nekim bitnim odrednicama Kierkegaardova ivota koje su kasnije imale velik utjecaj na njegovo djelo. Nakon toga Bonjak pie kratke prikaze Kier kegaardovih glavnih djela: Ili-ili, Strah i drhtanje, Bolest na smrt i Vjebanje u kranstvu. Svoj prikaz Kierkegaarda zakljuuje milju da je on nositelj i svjedok htijenja koje je u 19. stoljeu izrazilo razliite tendencije u rjeavanju smisla ovjekove egzistencije.43 I Damir Buterin pozabavio se interpretacijom Kierkegaarda.44 Istie razliku izmeu Hegelove i Kierkegaardove filozofske koncepcije (Hegelova filozo fija je apstraktna, sterilna, dok je Kierkegaardova konkretna, ivotna). Bute rin izlae Kierkegaardovu teoriju jastva u kojoj je dolo do krize ovjekova identiteta. Odgovor na ovaj problem ne moe se nai u Hegelovoj apsolutnoj spoznaji. Odgovor nalazimo kod Danca, koji ima zanimljiv pristup ovjekovu ostvarenju to se dogaa kroz tzv. egzistencijalni apsolut. Dakle, ovjekov opstanak treba postati novo polazite filozofije. Kierkegaardov apsolut nije, za razliku od Hegelova, apstraktni princip niti objektivirani univerzalni ego, nego je osobni Bog koji je prisutan u srcu vjernika. Kierkegaardova je ontolo gija jastva utemeljena u Bogu kao duhu kroz samoostvarivanje sebe kao duha. Istina se tada mjeri prema jaini vlastitoga subjektivnog ivota i slobodnog skoka u vjeru.
U Kierkegaardovoj shemi, jedino pojedinac koji stavlja na kocku vlastiti opstanak radi opstan ka u apsolutu moe imati uvid u istinu kroz svoju svjesnost Boga kao subjektiviteta.45

Ostvarenje vlastite osobe ukljuuje opasnost gubljenja samog sebe.

Istinsko jastvo u apsolutu, u Bogu, pretpostavlja da pojedinac uvijek djeluje s vjerom, ali bez jamstva uspjeha. Upravo ovo ini slobodu zastraujuom.46

Uspostavlja se nova vizija apsoluta kao apsurda, u kojoj Kierkegaard ne od bacuje razum do kraja, nego naglaava potrebu za nekom drugom vrstom ra zumijevanja. Vjera u Boga je, smatra Buterin, apsolutna ontoloka praznina koja tei prema ispunjenju u Bogu.47 Buterin u zakljuku daje svoju ocjenu Kierkegaarda:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

263

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Kierkegaardovo prihvaanje vjere u Boga, koji je istovremeno apsolut i apsurd, navlastito je znakovito za tijek zapadne filozofske misli. Njegova analiza jastva i njegova apsurdnog odnosa prema Bogu pokazuje da s ljudskim opstankom neto nije kako treba48 Kierkegaardova je pozicija u filozofskoj tradiciji velika upravo zato jer je neodrediva.49

Buterin ponovno 1998. godine u svojoj knjizi Nietzsche: otkrivanje zablude interpretira Kierkegaarda smatrajui ga Nietzscheovim kranskim prethod nikom.50 U tom prikazu istie Kierkegaardovu posebnost u odnosu na ostale egzistencijalistike filozofe. Spominje njegovo novo shvaanje egzistencije i kranstva. Egzistencija se, prema Kierkegaardu, moe na najbolji nain ostvariti u religioznom stadiju egzistiranja i to putem slobode izbora.
Kierkegaardovo poimanje jastva utemeljeno je u Bogu kao duhu kroz ostvarivanje sebe kao duha.51 Istinsko jastvo u Bogu pretpostavlja da pojedinac uvijek djeluje s vjerom, ali bez jamstva uspjeha.52

Buterin detaljno analizira kljune pojmove vezane uz religiozni stadij, kao to su: jastvo, vjera, oaj, apsolut, subjektivni mislioc, te ulogu razuma. On uoava ono na emu Kierkegaardu trebamo biti najvie zahvalni:
Na koncu, Kierkegaardova je glavna filozofska zasluga to je naglasio da postavljati pitanja nije dovoljno. On je zahtijevao odluno djelovanje. Ali kako je mogue djelovanje u vacuumu? Kierkegaardov je odgovor zagluujui, ali nejasan: putem apsurda, obuhvaanjem paradok sa.53

Filozof Tomislav igmanov iz Subotice, u svom se lanku pod naslovom Na stanak linosti u Kierkegaardovu djelu Ponavljanje posvetio Kierkegaardo vu otkrivanju nastanka ovjekove osobnosti.54 Svrha ovog lanka jest izraziti Kierkegaardov stav da se ivot sastoji od ponavljanja. Ponavljanje je u gr koj filozofiji oznaavalo sjeanje. No, prema Kierkegaardovoj interpretaciji, kranstvo ima drukiju viziju ponavljanja ono to je ve bilo ponovit e se u budunosti. Samo u ponavljanju dogaa se pravo, aktivno i djelotvorno suoavanje ovjeka s onim opim i vjenim. Bit ponavljanja sastoji se u borbi izmeu pojedinanog i opeg, a posljedica je ponovno zadobivanje vlastitog ja. igmanov smatra da vanost problemu ponavljanja daje tek Kierkegaard. On ga prvi put eksplicitno postavlja kao problem u novijoj filozofiji. Sljedei odlomak, prema miljenju igmanova, izraava bit ponavljanja:
39 47

Isto, str. 132.

40

Isto, str. 697.

48

Isto.
41

Isto.
49

Isto, str. 132133.

42

Isto, str. 698.

50

Bonjak, 1988 11966.

43

Buterin, 1998.
51

Isto, str. 247.

44

Buterin, 1998, str. 59.

52

Buterin, 1996.
45

Isto, str. 61.

53

Isto, str. 691.

46

Isto, str. 68.

54

Isto, str. 692.

igmanov, 1997, str. 7690.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

264

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Izvui sada iz zaborava problematiku izuzetka, kao i njegovu osebujnu vrst postojanja, te do kuiti nain odnoenja pojedinanog s opim, postavlja se, dakle, kao osnovna zadaa Ponavljanja.55

Marijan Cipra, u svojem lanku napisanom zajedno s Katarinom Ciprom,56 prikazuje Kierkegaarda kao filozofa kranske egzistencije. Istrauje razliite mogunosti ovjekova ostvarivanja i zakljuuje da je religiozno egzistiranje vrhunac koji ovjek moe postii, jer je u religioznom stadiju ovjek razapet izmeu vjenosti i vremena.57 Izbor izmeu razliitih mogunosti omoguuje ovjeku slobodu, a sloboda oznauje tjeskobu, strah i beznae. Tjeskoba nije vezana uz neki pojedinani stadij egzistiranja (estetski, etiki ili religiozni), to je tjeskoba neodlunosti izmeu svega toga, osjeaj krivnje koji se moe prevladati odlukom. Egzistirati znai ono vjeno uozbiljiti u vremenu, jer je ovjek upravo sinteza vremena i vjenosti.58 Ona se ostvaruje pomou su bjektivne odluke, tj. prisvajanjem unutranjosti. Svaka generacija u taj put ka ostvarenju kree, prema Ciprinu shvaanju Kierkegaarda, ispoetka. Krunoslav Leko u svom lanku59 izlae metodu danskog filozofa. Kierkegaard se slui ironijom kao i Sokrat. Ukazuje na slinosti s tim antikim filozofom. ovjek je u Kierkegaardovoj interpretaciji neto vie u odnosu na puku egzi stenciju. Ex-sisto oznaava onoga koji stoji izvan sebe.
Ex-sisto egzistencije za Kierkegaarda jest vjerovanje.60

Filozofija, u tom smislu, ima ulogu pripravljaice, ona oznaava dionicu koja vodi do vrata vjere. Vjera je odluka, aut-aut, a ovjek je u-stajanje izmeu vremena i vjenosti.61 Neuravnoteena sinteza koju nazivamo ovjekom iza ziva oaj iz kojeg jedini izlaz jest vjera, barem kako Leko interpretira Kierkegaarda. Leko se bavio kljunim pojmovima Kierkegaardove filozofije, s naglaskom na onima koji predstavljaju potekoe pri ovjekovu ostvarenju (npr. paradoks, vjera, strah, drhtanje, tjeskoba i oajanje). Leko smatra kako je Kierkegaard svojom filozofijom navodio druge na razmiljanje, o emu svjedoi sljedei odlomak:
Smatran je tumaralom i besposliarom, no to je samo privid sraunat na stjecanje reputacije da bi mogao druge initi paljivim. Trijumfirati znai u smislu beskonanosti isto to u smislu konanosti znai patiti. itavim njegovim djelom i ivotom vlada ovakva dvolinost. Iz nave denih razloga nazvan je danskim Sokratom.62

Ozren unec je u posljednjoj filozofskoj hrestomatiji iz 1996. godine (Suvremena filozofija I) obradio, izmeu ostalih autora, i Kierkegaarda. U svom prikazu dosta je prostora posvetio Kierkegaardovoj biografiji, smatrajui je izuzetno vanom za razumijevanje njegovih djela. Objanjava na koji su na in podijeljena njegova djela, te istie glavnu ideju, tj. koncentriranje na po jedinca i kranstvo. Svaki ovjek, pa tako i sam Kierkegaard, prolazi kroz neke temeljne ivotne stadije: estetski, etiki i religijski. Kasnije e detaljnije objasniti koje su glavne karakteristike svakog pojedinog. unec zatim obja njava Danevu kritiku kranstva, koja je usmjerena na povratak ka prvotnim evaneoskim vrijednostima. Kroz kritiku kranstva, Kierkegaard je na ne kim mjestima poistovjetio samog sebe s Kristom. Temeljni pojmovi kran stva strepnja, strah, smrtna bolest, oaj ujedno predstavljaju i temeljne eg zistencijalne pojmove. Religiozni je stadij svakako vrhunac samoostvarenja to ga pojedinac moe postii, te mu posveuje najvei prostor. unec smatra vanim objasniti zato se Kierkegaard koristio pseudonimima i koju su ulogu oni imali. Dalje komentira svoje vienje Kierkegaarda rijeima:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

265

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Kierkegaard, upravo u svom odboju od spekulativne filozofije i raznih oblika panlogistikih sustava, predstavlja, kao to e njegova recepcija pokazati, jednu od osnovnih stepenica razvoja filozofije u XIX. i XX. stoljeu.63

Kierkegaard je i kranstvo i egzistenciju protumaio na potpuno nov nain, to nitko do tada nije uinio. ovjek je, prema Kierkegaardu, sastavljen od paradoksa, a to znai od dvije dimenzije vjenosti i vremena. Model koji ovjeku pokazuje to znai biti ovjek jest Krist.
Krist, ono vjeno koje je postalo u vremenitosti i povijesti, paradigma je ovjekova postoja nja.64

unec objanjava Kierkegaardovu interpretaciju vjere i kae da je vjera ap surd. Vjera izlazi iz okvira ljudskog razuma, ona predstavlja povjerenje u Boga i najvii princip koji je dostupan samo kao apsurd. unec poistovjeuje egzistenciju s kranstvom i tvrdi da sve to vrijedi za kranstvo, vrijedi i za egzistenciju. Svaka je egzistencija otvorena za samoostvarenje, a ono se moe dogoditi u trenutku koji predstavlja dodir vremena s vjenou. Tu je vano naglasiti jedan od kljunih pojmova Kierkegaardove filozofije, a to je ponav ljanje, prema kojem svaki pojedinac prolazi put samoostvarenja otpoetka, a to je i Krist pokazao. Ono oznaava i ponovno zadobivanje sebe samog (kao to se to dogodilo Jobu i Abrahamu). Potpuno zadobivanje samog sebe mogue je samo kroz kunju vjere, a to se dogaa upravo kroz ponavljanje. Iz stadija u stadij prelazi se pomou skoka koji predstavlja skok u nepoznato. Rizik preuzima svaki pojedinac. unec zakljuuje svoj prikaz komentarom o Kierkegaardovoj recepciji u nas:
U Hrvatskoj Kierkegaard nije imao gotovo nikakva odjeka, o emu svjedoi izuzetno mali broj radova, kao i injenica da je od cijelog njegova opusa na hrvatski jezik prevedeno svega nekoliko desetina stranica iz Ili-ili pod naslovom Dnevnik zavodnika, koje, pogotovo istrgnute iz konteksta cjeline djela, nemaju nikakvu filozofsku vrijednost.65

Kasnije su prevedena dva najpoznatija Kierkegaardova djela. Najprije je pre vedeno Filozofsko trunje ili Trunak filozofije, a u izdanju Demetre 1998. go dine. Djelo je preveo i priredio Ozren unec. unec je takoer napisao i osvrt o autoru i djelu.66 U svom je osvrtu o autoru i djelu iznio neke podatke vezane uz Kierkegaardovu biografiju, a u samom djelu istie kako je ovo izdanje Filozofskog trunja prvi prijevod jednog cjelovitog Kierkegaardova djela na hrvatski jezik. Takoer, smatra kako je Filozofsko trunje reprezentativno dje lo u kojem se kao glavno pitanje postavlja kako se moe postati kraninom.67
55 62

Isto, str. 78.

56

Isto, str. 49.

63

Cipra, 1993.
57

Isto, str. 157.

64

Vidi Cipra, 1993, str. 544.

58

Isto, str. 160.

65

Isto, str. 545.

59

Isto, str. 179.

66

Leko, 1968.
60

unec, 1998., str. 145151.

67

Isto, str. 50.

61

Isto, str. 147149.

Isto, str. 51.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

266

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Zatim je prevedeno i jedno od kljunih Kierkegaardovih djela Strah i drhtanje u izdanju Verbuma, Split 2000. Pogovor za ovo djelo napisao je Petar Balta.68 Balta u svom opirnijem pogovoru razmatra Kierkegaardov poziv na povratak vjeri. Tumai specifinost Kierkegaardova pristupa vjeri, te odnos vjere i razuma. U tom je smislu i djelo Strah i drhtanje doprinos pojanjenju Kierkegaardove koncepcije religioznosti.69

Teolozi
Josip Kribl se bavio, izmeu ostaloga, egzistencijalizmom openito, te egzi stencijalistikim stavom prema ovjeku u drutvu i posebno prema Crkvi.70 Kierkegaard je bio protestant, no elio je prijei na katolicizam. esto je istu pao protiv Crkve i to, kako je on naziva, dravne Crkve. Dravna Crkva je za njega svaka crkva koja se udaljila od izvornog kranstva i kranskih vrijednosti prvih stoljea. Upozorava na opasnosti koje nastaju kad se to do godi. Nadalje, Kierkegaard eli rehabilitirati pojedinca u odnosu na mnotvo. Stav da je pojedinac = istina, izraava aksiom Kierkegaardove filozofije. Tim stavom Kierkegaard eli poruiti da je svatko odgovoran za vlastito ostvare nje, te da istina mnotva nikada nije istina egzistencijalnog individuuma. Pri tom nije naravno zaboravio na ulogu zajednice, tj. na injenicu da je ovjek u prvom redu socijalno bie koje se ostvaruje unutar i u odnosu prema drugim ljudima. Kribl u svojem lanku pod naslovom Kako egzistencijalizam gleda na ovjeka u drutvu, zakljuuje:
Kierkegaard je u svojoj egzistencijalnoj filozofiji nalazio sebe, pojedinca u jedinstvu s Bogom putem slobode to je njegova zajednica. To se vidi u izboru slobode kojim se Bog objavio o vjeku u njegovoj vjeri, a jednako tako ovjek Bogu. Sve to je izvan toga ne poprima znaenje izravne komunikacije, izravnog zajednitva izmeu pojedinaca. U tom se Kierkegaard razlikuje od ostalih naih auktora. Sigurno je tomu podloga njegova filozofska reakcija na Hegela, ali nije iskljueno, ve vrlo simptomatino da je takvu gledanju mnogo doprinosio i njegov tempera ment koji je teko nalazio vezu s ljudima s kojima bi se razumio.71

U lanku Kranstvo institucionalistike i duhovne Crkve Kribl je ve ranije zapoeo s tematikom vezanom uz Kierkegaardovo tumaenje kran stva i uloge Crkve. Kribl ispravno primjeuje:
Kierkegaard je postavio vrhunce kranstva. On je dobro teoretizirao, bilo o drugima, bilo o sebi, ali kad je to trebalo zasvjedoiti, nije tako lako ilo.72

Tumaenje Kierkegaardova shvaanja slobode Kribl iznosi u lanku Reflek sije nad poimanjem egzistencijalne slobode. Svi pravi aspekti slobode, pre ma miljenju Kierkegaarda, Berdjajeva, Jaspersa i Marcela, utemeljeni su na egzistencijalnoj slobodi.73
Egzistencijalna sloboda proizlazi iz ovjekova bitka, iz njegove naravi. Zbog toga e nam Ki erkegaard rei da je pronalaenje slobodnog ja neto to dobiva daleko znaajniji naglasak i od Boje svemogunosti, koja bi bila sputavanje slobodnog ja, a da se ne govori o predestinaciji, koja mu u tom smislu izgleda posve besmislena.74

Kribl dalje pie o temama koje su zajednike gore spomenutim filozofima, kao to su granine situacije: npr. tjeskoba, oaj, nada; zatim pie o odnosu prema duhu i dui, slobodi i grijehu, slobodi i transcendentalnoj stvarnosti, stavu prema Kristu i kranstvu, te o egzistencijalnom pojedincu i drutvu. Kribl takoer istie vanost Krista, koji je pokazao ovjeku na koji se nain istina nalazi u pojedincu. Izdvaja tzv. egzistencijalnu komunikaciju, koja je odnos ovjeka i Boga, i koja se suprotstavlja opoj i subjektivnoj komuni

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

267

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

kaciji, to oznaava odnos ovjeka s ovjekom.75 Kribl takoer progovara o temi slobode koja je kljuna za egzistencijalno religiozno ostvarenje. I vjera je svojevrstan izraz slobode volje, dok, s druge strane, predstavlja i anticipa ciju vjenosti.76 Sloboda je bitna jer ovjek jednostavno tei ka Bogu, a pot puno religiozno ostvarenje moe biti samo ono koje je ostvareno u slobodi. Kribl smatra da Kierkegaard zastupa tezu o nekoj vrsti nune slobode koja pripada religioznom stadiju.
Reeno je da se u egzistencijalnoj slobodi nuno bira, nuno izabire. Za Kierkegaarda to nuno izabrano jest kranska doivljenost zbilje u kojoj je Bog sredite svega. On mora izabrati stra stveno u konkretnoj doivljenosti egzistencijalne slobode.77

lanak u kojem se bavi temom slobode Kribl zavrava pitanjem:

Nema li egzistencijalna filozofija danas svoj silni udio u kranskim gledanjima, mislima i praktinim nastupima u pitanju Crkve i kranstva? Nisu li toliki istupi temeljeni na poimanju slobode filozofije egzistencijalizma, ali bez valjane egzistencijalne doivljenosti slobode?78

Teme koje su Kribla osobito interesirale jesu odnos izmeu slubene Crkve i Crkve iz prvih stoljea kranstva, zatim pojam slobode i shvaanje slobode u filozofiji egzistencijalizma, te odnos ovjek-drutvo. Ante Kusi progovara o Kierkegaardu poput drugih hrvatskih filozofa. Izno si viziju Kierkegaardove egzistencijalne antropologije. Prema toj koncepciji istina nije u razumu, ona je u strastvenom otvaranju prema Nepoznatom.79 Iz te istine proizii e ovjekovo djelovanje, a istina je sam Bog ijoj slici ovjek treba nalikovati.
Moramo se stoga vratiti egzistencijalnom miljenju, gdje ovjek filozofira iz unutarnjosti svoje vlastite egzistencije, a ne iz opih pojmovnih kategorija istog razuma.80

Egzistencijalno miljenje, koje se ovdje promovira, sastoji se od strasti i ljubavi. U religioznoj sferi dolazi do predanja Bogu u posluhu. Pritom tje skobu moemo definirati kao pripremu za ulazak u religioznu sferu, budui je ona spoznaja o vlastitoj ogranienosti pred Neizrecivim. Vjera je, u tom smislu, paradoks, jer pojedinac u sebi nosi klicu Vjenosti, a ivi u vremenu u kojem njegovu egzistenciju obiljeuje nemogunost pomirenja ovih dviju stvarnosti. Zbog toga on uvijek ostaje u situaciji trajnog biranja, kako Kusi interpretira Kierkegaarda.81 Vjera se kod Kierkegaarda, smatra Kusi, nala zi u trajnoj napetosti izmeu zatvorenosti u vlastite granice i otvorenosti za transcendenciju. Izbor predstavlja skok, rizik ili promaaj i u tom znaenju
68 75

Balta, 2000., str. 169181.

69

Kribl, 1972., str. 152.

76

Isto, str. 169181.

70

Kribl, 1974., str. 33.

77

Kribl, 1972.
71

Kribl, 1971., str. 392.

78

Isto, str. 152.

72

Isto, str. 400.

79

Kribl, 1969., str. 277.

73

Kusi, 1982., str. 124.

80

Kribl, 1971., str. 391.

74

Isto.
81

Isto.

Kusi, 1982., str. 125.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

268

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

grijeh.82 Bolest na smrt, od koje boluje kranin, prouzrokovana je, smatra Kusi, tom istom paradoksalnou gdje ivjeti znai izabirati, a izabirati znai grijeiti. Pojedinca se, smatra Kusi, eli potaknuti da uini Boga normativom svog ponaanja, jer vjera nije komuniciranje uenja nego egzistencije, dok je sredstvo komuniciranja s uenikom ljubav u kojoj iezavaju razlike i poste peno dolazi do usklaenosti tenja.83 Kusi osobito cijeni Kierkegaarda zbog injenice to je njegova filozofija bila usklaena s njegovim ivotom:
Tako prema Kierkegaardovom shvaanju, protivno shvaanjima u duhu institucionaliziranih kranskih crkava, svaki ovjek kao Pojedinac iz konanosti ukazuje na Beskonanost, iz vremena u Vjenost, iz usvijetne imanencije na Transcendenciju, te on kao Pojedinac mora u miru svog unutarnjeg Samstva i u jasnom stajanju pred Bogom stvoriti vlastitu odluku i preuzeti za nju odgovornost. Jedan aspekt takva preuzimanja odgovornosti moemo otkriti i u linoj odluci Kierkegaarda, kad napada liberalnu protestantsku dansku crkvu, jer je od kran stva kao religije kria napravila karikaturu.84

Vjekoslav Bajsi u svojoj knjizi Filozofija i teologija u vremenu iz 1999. godi ne raspravlja o nekim spornim problemima na razmeama filozofije i religije (kasnije i teologije). Izmeu ostalog, odreeni prostor posveuje i Kierke gaardu. Bajsi pie o slinostima i razlikama izmeu filozofije i religije, te kasnije istrauje status teologije kao znanosti. Njegov je stav da religija nudi, a filozofija samo pokuava dati odgovor na pitanje ljudske egzistencije.85 Smatra da postoji kljuna razlika meu njima po tome to je narav filozofije takva da ona tei k intelektualnoj spoznaji, dok religija tei k objavi. Zaklju uje, meutim, da postoji osnova za njihovo slaganje po tome to i teisti i oni koji ne vjeruju postavljaju pitanja o Bogu. Kada se radi o teologiji vano je, prema Bajsiu, imati na umu razliku izmeu naravne i nadnaravne teologi je. Naravna teologija oznaava spoznavanje i razmiljanje o Bogu na osnovi nae naravne spoznaje, dok se nadnaravna odnosi na objavljenu religiju koju ovjek prima po milosti. U svom prikazu filozofije druge polovice 19. stolje a, Bajsi interpretira filozofiju ivota i spominje njezina dva reprezentativna predstavnika: Kierkegaarda i Nietzschea. Smatra da je Kierkegaard u prvom redu religiozni mislilac koji se bori za osloboenje od sustava, apstrakcije, teorije, a za konkretnog pojedinca i kvalitativno unapreenje njegove egzi stencije. Bajsi takoer smatra da e Kierkegaardova filozofija imati znaajan utjecaj na tzv. egzistencijalnu filozofiju.

Zakljuak
Ovo je vjerojatno najcjelovitiji prikaz recepcije Kierkegaardove filozofije na pisan u nas. Autorica je nastojala pokazati tko je i na koji nain (koliko i kako) kod nas pisao o tom slavnom danskom filozofu i kranskom misliocu. O nje mu su na razliite naine pisali filozofi i teolozi, istiui, svatko na svoj nain, kljune dijelove i pojmove Kierkegaardova ivota i filozofije, no zajedniko im je to da svi odaju priznanje zaetniku novog filozofskog pravca. Nekim je autorima interesantniji novi filozofski pravac (egzistencijalizam), te su se Kierkegaarda kao njegovog zaetnika dotaknuli tek usput, dok su drugi pak smatrali vanim prikazati njegovu filozofiju i istaknuti neke njezine dijelove, osobito interpretaciju njegova religioznog stadija. Bez obzira na svrhu i cilj to su ga autori eljeli postii piui o Kierkegaardu ili egzistencijalistikoj filozo fiji, vano je primijetiti da on jo uvijek kod nas nije dobio zaslueno mjesto. Vidjeli smo da, prema Kierkegaardu, religiozni stadij egzistiranja predstavlja vrhunac ovjekova ostvarenja. Svi gore spomenuti hrvatski filozofi i teolozi, prema miljenju autorice, idu k ovom zakljuku. Njihove se interpretacije ne poklapaju u svemu, no ini se da su i oni istaknuli sredinje teme Kier

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

269

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

kegaardova stvaralatva koje idu u prilog teze ovog rada, a ona glasi da je vrhunac ovjekova egzistiranja upravo u religioznoj sferi (religioznost B). Ono to nitko od njih nije uinio jest izricanje konanog suda o tome koliko Kierkegaardovu filozofiju moemo primijeniti u ivotu. To je pokuala uiniti autorica u svom doktorskom radu, gdje Kierkegaarda shvaa kao slabog eg zistencijalistu te izlae njegov dokaz religioznog egzistiranja prema kojem je religioznost B vrhunac egzistiranja koji ovjek moe postii.86
Literatura
Bajsi, Vjekoslav, Filozofija i teologija u vremenu, Kranska sadanjost, Zagreb 1999. Bazala, Albert, Povijest filozofije (sv. III), Matica hrvatska, Zagreb 1912. Bonjak, Branko, Smisao filozofske egzistencije, kolska knjiga, Zagreb 1981. Bonjak, Branko, Filozofija i kranstvo, Stvarnost, Zagreb 1988. (1. izdanje 1966.), str. 231247. Bonjak, Branko, Povijest filozofije (knj. 3), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1993. Buterin, Damir, Apsolut i Kierkegaardovo poimanje jastva, Filozofska istraivanja 62 (3/1996), str. 683698. Buterin, Damir, Nietzsche: otkrivanje zablude, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1998. Cipra, Katarina i Marijan, S. Kierkegaard filozof kranske egzistencije, Maruli 26 (4/1993), str. 544548. ainovi-Puhovski, Nadeda, Sluaj Kierkegaard, Filozofska istraivanja 23 (4/1987), str. 12691275. Devi, Ivan, Bog i filozofija, Kranska sadanjost, Zagreb 2003. Dvornikovi, Vladimir, Savremena filozofija (druga sveska), izdanje Knjiare Z. i V. Va sia, Zagreb 1920. Grli, Danko, Dnevnik zavodnika, Mladost, Zagreb 1956. Grli, Danko, Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb 1983. (1. izdanje 1968.). Grli, Danko, Estetika III, Naprijed, Zagreb 1978. Filipovi, Vladimir, Novija filozofija zapada, Matica hrvatska, Zagreb 1968. Frani, Frane, Povijest filozofije, Crkva u Svijetu, Split 2001. Kribl, Josip, Sloboda u egzistencijalnoj filozofiji Sorena Kierkegaarda, Nikolaja Berdjajeva, Karla Jaspersa, Gabriela Marcela, Josip Kribl, Zagreb 1974.

82

Isto, str. 126.

83

Isto, str. 126127.

84

Isto, str. 127.

85

Bajsi, 1999., str. 67.

86

Autorica lanka napisala je doktorsku diserta ciju o Kierkegaardu pod naslovom Religio zno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda. Sredinja tema rada vezana je uz religiozni stadij egzistiranja koji, ukoliko ga pojedinac ostvari, predstavlja ovjeko vo potpuno ostvarenje. Autorica je nastojala pokazati kako je Kierkegaard bio tzv. slabi

egzistencijalist. Pod slabim egzistencijaliz mom mislimo na Kierkegaardov zacrtani prijedlog ovjekova potpunog ostvarenja (svaki pojedinac slobodno odluuje kako e se ostvariti, ali najvii je cilj svakako Bog). Kierkegaard je ispravno primijetio kako vei na ljudi egzistira na nekom od stadija; estet skom, etikom ili religioznom. Oni koji ive religioznim nainom ivota zasigurno su u manjini. No, religiozni je nain ivota, pre ma Kierkegaardu, jedini autentini i ujedno predstavlja jedan mogui stupanj ostvarenja vie to ga teisti mogu ostvariti u odnosu na ateiste. Moemo zakljuiti kako u Kierkega ardovoj filozofiji moemo pronai neku vrstu egzistencijalnog dokaza za Boga, u kojem tzv. egzistencijalna kua predstavlja preci zan plan ovjekova potpunog i autentinog ostvarenja.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (253270)

270

A. Golubovi, Recepcija Kierkegaarda u Hrvatskoj

Kribl, Josip, Refleksije nad poimanjem egzistencijalne slobode, Bogoslovska smotra 41 (4/1971), str. 391400. Kribl, Josip, Egzistencijalna sloboda i transcendentalna zbilja u filozofiji S. Kierkegaarda i N. Berdjajeva, Crkva u Svijetu 9 (1/1974), str. 3137. Kribl, Josip, Kako egzistencijalizam gleda na ovjeka u drutvu, Crkva u Svijetu 7 (2/1972), str. 141158. Kribl, Josip, Kranstvo institucionalistike i duhovne Crkve, Crkva u Svijetu 4 (3/1969), str. 276281. Kusi, Ante, Suvremena misao izazov vjeri, Sveta batina-Duvno, Duvno: List Marija 1982. Leko, Krunoslav, Soeren Kierkegaard, Crkva u Svijetu 3 (6/1968), str. 4859. Milanovi, Boidar, Povijest filozofije, Pazin 1958 (skripta). Pejovi, Danilo, Sistem i egzistencija, Zora, Zagreb 1970. Razni autori, (ur. mega V.), Povijest svjetske knjievnosti V, Mladost, Zagreb 1974. Razni autori, Opa enciklopedija (Jugoslavenskog leksikografskog zavoda) 4 (Iz-Kzy), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1977. Razni autori, Enciklopedija leksikografskog zavoda (3), Jugoslavenski leksikografski za vod, Zagreb 1967. Razni autori, Leksikon jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikograf ski zavod, Zagreb 1974. Razni autori, Hrvatska enciklopedija 5 (Hu-Km), Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2003. Razni autori, Antologija filozofskih tekstova (s pregledom povijesti filozofije), kolska knjiga, Zagreb 1954. Supek, Ivan, Filozofija, znanost i humanizam, kolska knjiga, Zagreb 1991. Sutli, Vanja, Kierkegaard Nietzsche Jaspers, Pogledi, 910 (1953), str. 683693. Sutli, Vanja, Kriza graanskog ovjeka u svijetlu egzistencijalizma, Pogledi 53 (6/1953), str. 377384. anc, Franjo, Filozofija srednjega vijeka, Knjinica ivota, Zagreb 1945. Tkali, Marijan, Egzistencijalizam (Kierkegaard, Heidegger, Sartre), Zbornik radova Sveuilita u Zagrebu, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1951., str. 2579. igmanov, Tomislav, Nastanak linosti u Kierkegaardovom djelu Ponavljanje, Scopus: asopis studenata filozofije Hrvatskih studija 2 (2/1997), str. 7690. unec, Ozren, Suvremena filozofija (sv. 2.), kolska knjiga, Zagreb 1996. Kalin, Boris, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, kolska knjiga, Zagreb 1973. Vejnovi, Nevenka, Historija filozofije: s odabranim filozofskim tekstovima, kolska knji ga, Zagreb 1965. Aleksandra Golubovi

The Reception of Kierkegaard in Croatia

Abstract

This is probably the most comprehensive survey of reception of the Kierkegaards philosophy that has been written in Croatia. The author tried to show who in our country, and in a which way, wrote about this celebrated Danish philosopher and Christian thinker. Thus, he was in various ways analyzed by philosophers and theologians, each of whom in his or her own manner stressed crucial parts and concepts of Kierkegaards life and philosophy, but they all paid tribute to this originator of a new philosophical approach. What is also present in almost all of the mentioned authors is an opinion that Kierkegaards philosophy will have much more influence in the future than it had during his lifetime, to which we indeed witness nowadays.
Key words Sren Kierkegaard, existentialism, existentia, religious stage