Florilegij refleksivnih sravnjavanja:

Bertrandu Russelu, velikom ateistu, postavili su pitanje {to e uiniti kad jednom stigne gore, pred Boga. On je odgovorio: Mogli ste dati neke dokaze: To je lijep odgovor, za koji imam mnogo razumijevanjaSvatko od nas trebao bi mogao bi to rei i Kant, ali svi smo mi patuljci u Kantovoj sjeni imati u du{i mali notes sa slikom apsoluta koje ne smijemo prekr{iti. George Steiner, Graanski rat i suton Evrope Ganutljiva bi bila saradnja nauke i umetnosti u ime napretka, ali pesnik bi morao ve da zna da e ga u tom nenom zagrljaju profesor ugu{iti. Nauka je zver. Ne verujmo ovenosti nauke, jer ne ja{e ovek na njoj, nego ona na njemu! Ako ste radoznali kako e izgledati nauna ovenost oveka u budunosti, pogledajte neke lekare. Njihova dobrota njihova ljudskost? Da, ali kakva? Paklena hladnoa i neverovatna ravnodu{nost Witold Gombrowicz, Dnevnik, 1961 Racionalnost iracionalnoga: jedan na izgled apsolutno racionalan ovek, kao {to je Hugenau, kadar je da ne razlikuje zlo i dobro. U apsolutno racionalnom svetu nema apsolutnog vrednosnog sistema, nema gre{nika, najvi{e ako ima {tetoinaNi esteta ne razlikuje dobro od zla, stoga i fascinira. Ali on vrlo dobro zna {ta je dobro a {ta zlo, samo ne eli da to razlikuje. I to ga ini pokvarenim Doba koje je toliko racionalno da bez prestanka mora beati. Hermann Broch, Meseari III, 1918. Hugenau ili trezvenost

Ja sam Adam u ba{ti i treba da ponovo dam imena svim zvijerima u polju i svim bogovima na nebu. Treba da pozovem ljude pokisle od vremena da se oporave, da iziu iz vremena i da oku{aju svoj rodni besmrtni zrak. Ralph Waldo Emerson, Dnevnik, 1839

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Trivijalnost postaje bijednim, nihilizam paklenskim efektom, ako je demistifikacija transcendencije u isti mah uklonila svako fundirano, u ljudskom i svjetskom sadraju utopijski fundirano transcendere. U trivijalnosti se dodu{e ukida strah, ali uz cijenu jedne druge uskosti: krljanja. U nihilizmu se takoer ukida strah, ali uz jo{ vi{u cijenu: oajanjaDa bi ovjek postupao moralno, nebo mora biti nepostojee, prazno, pogotovu prazno kao zajamena nagradna blagajna za dobra djela, bez ega ta djela ne bi imala motiva; ali ono {to se utopijski intendira u smislu neba kao carstva na{e slobode, mora biti isto tako na{a geo-grafska utopija, ako ovjek hoe trajno odrati jedno odravajue i orjentirajue Summum bonum svojih svr{nih nizova. Ernst Bloch, Ateizam u kr{anstvu Dakle, islamski subjekt vi{e nije ovjek da, koji zrai u svijetu i stvara bie koje je po prirodi hegemonsko. On se od suvrena malo pomalo pretvorio u ovjeka ne, onoga koji odbija, koji vi{e nije aktivan nego reaktivan, koji nagomilava mrnju i eka as osveteisalmski se subjekt od aristokratskog malo pomalo pretvorio u subjekta resentimana, tog frustriranog ovjeka, nezadovoljnoga, koji smatra da je iznad okolnosti koje su mu nametnute; poput svakog poluintelektualca on se potvruje (u svojem odbijanju i svojoj nagomilanoj mrnji) kao kandidat za osvetu, predodreen za pobunjeniko djelovanje i za varke i rtve koje ono obuhvaaKada je postao svjestan svoje jalovosti, islamski duh postao je neutje{an u vezi sa svojim propadanjem Abdel Wahab Meddeb, Bolest islama Kad se iscrpu sve mogunosti monologiziranja, kad se doe do krajnjih granica samovanja, tad ovjek u nedostatku drugog sugovornika izmi{lja Boga, najvi{i izgovor za dijalogPravi vjernik vrlo malo se razlikuje od luaka; ali njegovo ludilo je legalno, prihvaeno; da njegove zablude nisu obojene vjerom, otjerali bi ga u ludu kuuOnaj ko ne pristaje na sopstveno ni{tavilo du{evni je bolesnik. Od svih ljudi vjernik je ponajmanje voljan da na nj pristane. Emile M. Cioran, Kratki pregled raspadanja, Oholost molitve

290

Zenike sveske

Nalazimo se u prostoru gdje svaka samoza{tita neokrnjenog, ouvanog/ svetiteljskog i spa{enog, svetog (heilig, holy) treba da se za{titi od vlastite za{tite, od vlastite policije, vlastite moi da odbaci, sasvim kratko njegovu vlastitost, {to znai protiv svake imunosti. To je zastra{ujua, ali i sudbonosna logika auto-imuniteta neokrnjenog koja e uvijek pratiti Nauku i Religiju. Jacques Derrida, Vjera i znanje Ne velia se sluajno u ironiji raspoloenje koje ima pregled svega i koje se beskrajno uzdie na svim onim {to je uslovljeno, ak i nad sopstvenom umjetno{u, vrlinom, ili genijalno{u; u ironiji se susreu znanje i umijee ivljenja, jer ona je spoj ivotno-umjetnikog smisla i znanstvenog duha, a njen istinski znaaj, u to je bio uvjeren Friedrich Schlegel, jeste filozofijaIronija je potom umjetnost pu{tanja drugog da zasvijetliIronino pretvara tjeskobu sputanog pogleda, koji skoro vi{e ne vidi izlaza, u prostranstvo slobodnog prostora u kom se moe disati. (Beda Aleman)A opasnosti ironije? Kierkegaard govori i o propasti stvarnosti u konsekventoj ironiji: Ironija je beskrajno laka igra s ni{tavilom, igra koja se ne da zastra{iti od ni{tavila.U promi{ljeno umijee ivljenja otuda ulazi i njeno odmjereno, probirljivo kori{tenje. Wilhelm Schmid, Lijep ivot, uvod u umijee ivljenja Da se izjasnim: tri milenija svedoe od prvih tekstova Starog zaveta do danas: tvrdnja o jedinom Bogu, nasilnom, zavidnom,, kavgadiji, netolerantnom, ratobornom, rodila je vi{e mrnje, krvi, mrtvih, svireposti nego miraJevrejski fantazam o izabranom narodu koji opravdava kolonijalizam, eksproprijaciju, mrnju, omrazu meu narodima, zatim autoritarnu i naoruanu teokratiju Vekovi retorike, milenijum teolo{kih sofistikih nadmudrivanja, itave biblioteke sholastikih preganjanja omoguavaju kori{enje znanja kao oruja Primeti li se hri{aninu da je od preobraenja Konstantinovog Crkva odabrala tabor monika ne hajui za one male i jadne, on odgovara: to je teologija osloboenjaNavede li se ona oigledna stvar da je Pavlovo hri{anstvo, znai ono zvanino, omalovailo telo, put, uivanje, da ono prezire ene, isti odgovor glasi: mistina ekstazaAko mu se prigovori o genocidima nad amerikim Indijancima u ime vrle katolike vere, o poricanju du{e i ljudskosti kod Indijanaca
291

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

koje su javno propovedali kolonizatori, on prasne u smeh: a Bartolomeo de Las Kazas zanemarujui da, kao branilac Indijanaca u teoriji, kakav je on bio, taj estiti hri{anin ipak je raspaljivao lomae knjigama koje su pisali Gvatemalci Ista logika pobuuje tumae koranskog zakona ajatolahe i mule koji nastoje da daju smisao i koherentnost protivrenim tekstovima u samoj glavnoj sadrini njihove svete knjige, onglirajui sa surama, ajetima i hiljadama hadisa ili zavr{avajui skraivanjem ajetaObrati li im se panja na mrnju prema Jevrejima i nemuslimanima kojih su pune stranice i stranice Kurana, oni upuuju na primenu zimije koja neodreeno dopu{ta ljudima nemuslimanske Knjige da postoje i budu za{tieni. Meutim, briljivo izbegavaju da objasne kako ova za{tita postoji samo posle zveeeg i na osetljivim terazijama izmerenog poreza dizije. Ova tobonja tolerantnost nalik je na mafija{ku praksu za{tite pojedinca kome je nametnuto finansiranje preduzea koje ga reketiraIli na izum revolucionarnog danka! Ova zaboravljanja, ovo uskraivanje informacija, ovo pokoravanje poslu{nosti vi{e nego inteligenciji, prazne religiju od njenih autentinih sadraja s tim {to proizvode jo{ samo neku bledu vulgatu koja maglovito moe biti prilagoena svim metafizikim i sociolo{kim sosovima... Michel Onfray, Ateolo{ka rasprava Poetkom 90-tih godina nakon mog posjeta Pakistanu, gdje sam iskusio {to znai ivjeti u jednoj manje-vi{e teokratskoj dravi, nakon fetve izreene protiv Salmana Rushdiea, i naposljetku, nakon smrti mog oca, poeo sam posjeivati razliite londonske damijeOno {to me uznemiravalo je sljedee: ti mu{karci su vjerovali da imaju pristup Istini, kao {to je navedeno u Kuranu. Nije bilo sumnje niti mnogo rasprave {to se tie moralnih, dru{tvenih ili politikih problema jer je Bog imao odgovore. Stoga je raspravljanje o Istini bilo kao neslaganje s pravilima geometrijeKao {to je muslimanski pisac Shabbir Akhtar naveo u svojoj knjizi A Faith for All Seasons, Allah je predmet vjere i poslu{nosti, a ne racionalnih pitanja ili iste nestalne misli. Ljudski je razum inferioran bez pomoi u odnosu na poklon vjere. Uistinu, razum je koristan samo ako je u slubi vjere Te sesije su za mene bile toliko intelektualno proturjene i klaustrofobine da bih nakon njih uvijek zavr{io u pubu pijui tako brzo da se uvjerim da sam jo{ uvijek u Engleskoj. Takve ideje se ne propagiraju samo u damijama nego i u
292

Zenike sveske

tzv. vjerskim {kolama. Dok nas je poku{avala rije{iti radikalnih klerika, Blairova vlada se zalagala za otvaranje takvih {kola, kao da se umjereno zatvoren sustav razlikuje od ekstremnog. To moda odgovara Blairu i Bushu. Benignog, neobrazovanog neprijatelja, koji nije sposoban samostalno razmi{ljati, koji se boji kritike, lako se moe patroniziratiKad govorimo o poduavanju mladih, duni smo ih obavjestiti da na svijetu postoji vi{e knjiga, vi{e glasova, i da moraju drugima dati pravo glasa ako ele da se njihov vlastiti glas uje. Hanif Kureishi, Karneval kulture, The Guardian, august 2005. To oslanjanje na ensko (i to na strano ensko) predstavlja potisnutu osnovu islama, njegovo ne-miljeno koje nastoji iskljuiti, izbrisati, ili barem kontrolirati ga putem sloenog ideolokog zdanja, ali koje ga nastavlja progoniti, jer je ono zapravo sami izvor njegove vitalnosti. Zato je, onda ena u islamu tako traumatino prisutna, zato je ona takav ontoloki skandal da ga se mora prekriti velom? Pravi problem nije u uasu bestidnog izlaganja onoga to je ispod vela, nego prije u naravi samog tog vela. Ovaj enski veo trebalo bi povezati s Lacanovim tumaenjem anegdote o Zeuksidu i Parasiju, dvojici grkih antikih slikara i njihovom natjecanju u tome ko e naslikati uvjerljiviju iluziju. Prvo je Zeuksid nainio tako vjernu sliku groa koje je mamilo ptice da ga kljuckaju ne bi li ga pojele. Parasije je pobijedio tako to je na zidu svoje sobe naslikao zastor, a Zeuksid je, kad mu je sliku pokazao, zatraio: OK, a sada, molim te, skloni zavjesu i pokai mi ta si stvarno naslikao! Na Zeuksidovoj slici iluzija je bila tako uvjerljiva da je to to je nalikano smatrano stvarnim: na Parasijinoj slici, iluzija prebiva u samoj ideji da je ono to vidimo tek veo koji prekriva skrivenu istinu. Na isti nain, prema Lacanu, funkcionira enska maskerada: ona nosi masku kako bi nas nagnala da reagiramo kao Zeuksid ispred Parasijine slike OK, skini masku i pokai nam ta stvarno jesi!... a to nas vraa na fukciju vela u islamu: ta ako istinski skandal koji ovaj veo nastoji prikriti nije ensko tijelo skriveno njime, njego NEPOSTOJANJE femininog? ta ako je, posljedino, krajnja funkcija vela upravo odrati iluziju da iza vela neega IMA, neke supstancijalne Stvari? Ako, slijedei Nietzscheovu jednadbu o istini i eni, transponiramo enski veo u veo koji skriva krajnjuj Istinu, pravi temelji muslimanskog vela postaju jo jasniji. ena je prijetnja stoga to predstavlja neodlunost istine, mnotvo velova jedan ispod drugoga a koji ne
293

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

zastiru krajnju skrivenu jezgru; zastirui nju, stvaramo iluziju da ispod vela postoji enska Isitna strana istina o lai i prevari, naravno. Tu prebiva skriveni skandal islama: samo ena, kao utjelovljenje neraspoznatljivosti istine i lai, moe jamiti Istinu. Iz tog razloga, treba ostati pokrivena. Vraa nas to temi s kojom smo poeli: ena i Orijent. Istinski izbor nije izmeu bliskoistonog maskulinog islama i dalekoistone feminine duhovnosti, nego izmeu dalekoisonog uzdizanja ene u Boginju-Majku, generativnu i destruktivnu supstancu Svijeta i muslimanskog nepovjerenja u enu koje, paradoksalno, na negativan nain izravnije otkriva traumatino-subverzivnu.kretivnu.ekplozivnu mo enske subjektivnosti. Slavoj iek, Antinomies of Tolerant Reason

294