Uvod U Filozofiju Znanosti, Zoran Primorac, 2. Izdanje

UDBENICI SVEUILITA U MOSTARU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM MOSTARIENSIS

R e c e n z e n t i :
Dr. sc. Andrej Ule
Dr. sc. iga Knap
Tehnika obrada:
Jadranko Batista
Dalma Primorac
Tisak:
FRAM-ZIRAL, Mostar
-------------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
6(o;.8)
PRIMORAC, Zoran
Uvod u lozoju znanosti i Zoran Primorac. -
a. izd. - Mostar : Sveuilite, aoo. - 6o str. :
graf. prikazi , a cm. - (Udbenici Sveuilita u
Mostaru = Manualia universitas studiorum
Mostariensis)
Bibliograja: str. 6a-6o i uz tekst.
ISBN ,;8-,,8-6,o-;;-8
COBISS.BH-ID 8o8a
-------------------------------------------------
Dr. Zoran Primorac
UVOD U FILOZOFIJU ZNANOSTI
2. izdanje
Mostar, 2010.
I
Kazalo
UVOD Filozoja znanosti ......................................................................................... VII
I. ZNANOST I MODELI OBJANJENJA ....................................................................
.. Modeli objanjenja .................................................................................................
... Deduktivni model objanjenja ...................................................................
..a. Objanjenje zakona .....................................................................................
... Objanjenje i epistemoloki zahtjev ........................................................8
... Zakoni u znanosti i njihov logiki status ................................................ aa
... Eksperimentalni zakoni i teorije............................................................ 6
. a. Znanstvena metoda ............................................................................................ 6
.a.. injenice i znanstvena metoda ................................................................. 6
.a.a. Neke karakteristike hipoteze i znanstvena metoda ............................. 66
.a.. Ideal znanosti .......................................................................................... 6;
.a.. Osobina znanstvenog metoda da sam sebe ispravlja ........................... 68
.a.. Ogranienosti i vrijednosti znanstvenog metoda ............................... 6,
.a.6. Apstraktna priroda znanstvenih teorija ................................................. ;a
.a.;. Tipovi znanstvenih teorija......................................................................... ;
2. EMPIRIZAM I RACIONALIZAM ......................................................................... 76
3. FILOZOFIJA I ZNANOST (JEDAN PRIMJER)................................................... 83
.. Raanje znanosti u modernom smislu ........................................................... 8,
.a. Znanost u uem smislu ...................................................................................... ,
.. Znanost, zdravi razum i lozoja ..................................................................... ,;
.. Filozoja i realne znanost .................................................................................. ,,
4. HENRY POINCAR I FILOZOFIJA ZNANOSTI ............................................ Iu2
.. Filozoja geometrije .......................................................................................... o
.a. Generalizirani konvencionalizam ...................................................................o
.. Semantiki konvencionalizam ......................................................................... 6
.. Uloga eksperimenata i generalizacije ............................................................ ;
.. Uloga hipoteze .................................................................................................... a
.6. Porijeklo matematike zike ............................................................................a
.;. Klasina mehanika ........................................................................................... a6
3. POZITIVIZAM ..........................................................................................................I3I
.. Motivi nastajanja modernog pozitivizma ......................................................a
.a. Stariji Imanencijalni pozitivizam i Logiki pozitivizam.............................
Zov Pvirovc, Uvod u lozoju znanosti
II
6. FILOZOFIJA L. WITTGENSTEINA .................................................................. I37
6.. Wittgenstein Tractatus logico-philosophicus ........................................,
7. LOGIKI POZITIVIZAM...................................................................................... I3u
;.. Filozofske prethodnice logikog pozitivizma ................................................
;.a. Osnovni stavovi logikog pozitivizma ...........................................................6
Uvodne napomene: ...................................................................................................6
;.a.. Princip verikacije .....................................................................................,
;.a.a. Tumaenje i objanjavanje pojmova ................................................... 6
;.a.. Aksiomske denicije i pravljenje razlike izmeu pravih i
nepravih pojmova ....................................................................................6
;.a.. Pojam denicije pridodavanja ................................................................6;
;.a.. Radikalni empirizam ...............................................................................6;
;.a.6. Besmislenost metazike ........................................................................ 68
;.a.;. Revizija starog kriterija smisla ...............................................................;8
;.a.8. Kriteriji smislenosti ..................................................................................;,
;.a.,. Redukcija iskaza sadraja na iskaze strukture ................................... 8o
;.. Struktura znanstvenog jezika ........................................................................ 8o
;.. Struktura empirijske spoznaje .......................................................................8a
;... Protokolarni stavovi ...............................................................................8a
;..a. Problem sustava konstitucije empirijskih pojmova .......................... 8
;... Fizikalizam i ideja jedinstvene nauke ................................................ 8
;.. Potvrenost teorije ............................................................................................8
8. ZNANSTVENA FILOZOFIJA H. REICHENBACHA ..................................... I89
8.. Traganje za openitou i pseudoobjanjenja .............................................. ,6
8.a. Empiriki pristup uspjeh i neuspjeh .........................................................aoa
8.. Znanstvena lozoja ......................................................................................ao
8... Priroda geometrije .................................................................................. ao
8..a. Prirodni zakoni ........................................................................................ao6
8... Moderna logika ........................................................................................ ao;
8... Saznanje predvianja .............................................................................ao,
8... Funkcionalno shvaanje spoznaje ......................................................... a
8.. Lingvistiki obrat ...............................................................................................a
9. NEKI PRIMJERI KRITIKE POZITIVISTIKOG PROGRAMA ................ 2I6
,.. Analitiki i sintetiki sudovi ............................................................................a;
,.a. Quine dvije dogme empirizma ....................................................................aa
,.. Problem verikacije .......................................................................................... a
,.. Mogunost falsiciranja generalnih iskaza ................................................ao
,.. Problem indukcije ........................................................................................... a
III
Kazalo
Iu. POZITIVISTIKA SLIKA ZNANOSTI I NJENA KRITIKA ......................243
o.. Kritika pozitivistike slike znanosti .............................................................a
II. KRITIKI RACIONALIZAM KARLA POPPERA ......................................262
.. Popperov trei svijet ........................................................................................ a8
.a. Ope naznake pristupa K. Poppera .............................................................. a,
I2. THOMAS KUHN - STRUKTURA ZNANSTVENIH REVOLUCIJA ......298
a.. Struktura znanstvenih revolucija ................................................................. o
a.a. Ope naznake Kuhnovog gledita ................................................................6
I3. REALIZAM U FILOZOFIJI ZNANOSTI ..........................................................32u
.. Znanstvena slika svijeta ................................................................................. aa
.a. Realizam i antirealizam u lozoji znanosti ............................................. o
.. Istina je nedostina ......................................................................................... ;
.. Istina je dostina ............................................................................................. a
.. Problem objektivnosti uzroka ...................................................................... ,
.6. Postojanje teorijskih entiteta i istinitost teorija .........................................
I4. SOCIOLOKI OBRAT ..........................................................................................336
.. Feyerabendova kritika poloaja znanosti u drutvu ................................ ,
... Razvoj znanosti ........................................................................................ ,
..a. Iskljuivost znanosti ...............................................................................6
... Demokracija i tradicija .......................................................................... 6
... Anarhina znanost Dadaizam ......................................................... 6
.a. Neki elementi za kritiku Feyerabendovog stava ....................................... 6;
I3. NATURALIZAM ................................................................................................... 37I
.. Interakcijska epistemologija ........................................................................... ;
.a. Evolucijski naturalistiki realizam ................................................................ ;8
I6. FILOZOFIJA I. KANTA .......................................................................................382
6.. Uvod ................................................................................................................... 8a
6.a. Analitiki i sintetiki sudovi .......................................................................... ,
6.. Kritika istog uma ........................................................................................... ,;
6.. Kantova teorija o prostoru i vremenu ..........................................................
6.. Transcendentalna lozoja i zika ................................................................;
6.6. Utjecaj Kantove lozoje ............................................................................... a;
I7. JEDAN DRUGAIJI PRISTUP FILOZOFIJI I ZNANOSTI -
FENOMENOLOGIJA ............................................................................................432
;.. Uvod ................................................................................................................... a
;.a. Fenomenoloki usmjerena gledita ..............................................................
IV
;.a.. Kritiki empirizam Franz Brentano .................................................. 436
;.a.a. Metodska fenomenologija Edmund Husserl .................................. 440
;.a.. Kritiki realizam Nicolai Hartmann .................................................447
8. DODATAK ................................................................................................................ o
8.. Osnovni elementi Metodologije znanosti ............................................... o
. Znanost ..............................................................................................................
.. Znanstvena djelatnost ................................................................................451
.a. Osnovni principi znanstvenog rada ....................................................... 452
.. Mjerenje ........................................................................................................ 452
.. Populacija, uzorak ..................................................................................... 455
.. Operacionalizacija ..................................................................................... 456
a. Neke psiholoke pretpostavke pogreaka .................................................. ;
. Psihometrija ..................................................................................................... 6
. Teorija testova ................................................................................................. 6a
. Metrijske karakteristike ................................................................................. 6
6. Eksperiment .....................................................................................................6
;. Statistike metode ..........................................................................................68
8.a. Nominalisti i realisti .........................................................................................;
8.. Openitost i nunost ....................................................................................... ;
8.. Teorija i zbilja ................................................................................................... ;6
8.. Wittgenstein Filozofska istraivanja ......................................................... ;,
8.6. Bijeg u lingvistike dubine ............................................................................. 8
8.;. Tvorba iz elementarnih iskaza simbolika ili matematika logika .....,6
8.8. Boltzmannova teorija odraza ........................................................................ o
8.,. Hume i kauzalnost ........................................................................................... o
8.o. Neodluivost motrenja ..................................................................................
8.. Hegelova negacija ............................................................................................
8.a. Znanost i ideologija .......................................................................................8
8.. Teorije istine.....................................................................................................
. Pragmatika i neopozitivistika teorija. .................................................
a. Teorija koherencije ...................................................................................
. Teorija korespondencije (adekvacije) ...................................................
8.. Frege Pojmovno pismo i razvoj njegove misli ......................................;
,. IZBOR TEKSTOVA ................................................................................................. o
,.. Rudolf Carnap METODOLOKA NARAV TEORIJSKIH POJMOVA 550
,... Nai problemi ........................................................................................... o
,..a. Jezik opaanja L
o .........................................................................................................................................................
,... Teorijski jezik L
T ..........................................................................................................................................................
,... Problem dopustivosti teorijskih entiteta .............................................
,... Pravila korespondencije C ......................................................................;
,..6. Kriterij smislenosti za teorijske termine ............................................ 8
V
Kazalo
,..;. Adekvatnost kriterija smislenosti .........................................................6
,..8. Kriterij smislenosti za teorijske reenice ............................................ 66
,..,. Dispozicijski pojmovi ........................................................................... 68
,..o. Razlika izmeu teorijskih termina i
istih dispozicijskih termina ...............................................................;
,... Psiholoki pojmovi ..................................................................................;
,..a. Literatura ................................................................................................. ;8
,.a. Rudolf Carnap PREOVLADAVANJE METAFIZIKE LOGIKOM
ANALIZOM JEZIKA ......................................................................................... 579
,.a.. Uvod ..................................................................................................... 8o
,.a.a. Znaenje rijei ....................................................................................8
,.a.. Metazike rijei bez znaenja ....................................................... 8
,.a.. Smisao stava ........................................................................................8
,.a.. Metaziki prividni stavovi ............................................................. 86
,.a.6. Nesmisaonost svake metazike ..................................................... ,o
,.a.;. Metazika kao izraz ivotnog uvstva .......................................... ,
,.. Bertrand Russel GRANICE FILOZOFSKE SPOZNAJE .......................595
,.. Bertrand Russel VRIJEDNOST FILOZOFIJE ........................................... 601
,.. Karl Popper CILJ NAUKE .............................................................................. 605
BIBLIOGRAFSKA BILJEKA ................................................................................ 6
,.6. Tomas Kuhn NAKNADNA RAZMILJANJA O PARADIGMAMA ... 615
,.;. Paul Feyerabend KAKO ZATITI DRUTVO OD NAUKE ............... 6a
,.;.. Bajke ..................................................................................................... 6
,.;.a. Protiv metoda .................................................................................... 6
,.;.. Protiv rezultata .................................................................................. 6;
,.;.. Obrazovanje i mit ............................................................................. 6,
,.;.. Literatura ............................................................................................6a
ao. LITERATURA: .........................................................................................................6
VII
UVOD Filozofja znanosti
Suvremeno shvaanje lozoje znanosti se danas uglavnom smatra kao na-
sljednica epistemologije ili nauke o znanju, ali je njen povijesni nastanak, narav-
no, vezan uz sazrijevanje njenog predmeta novovjekovne znanosti. Ovakvu on-
tologiju svakako bi trebalo poeti sa I. Kantom, koji s jedne strane predstavlja onu
vorinu toku suvremenog lozoranja u koju spada i lozoja znanosti, a sa
druge strane on je pred sobom imao ve zgotovljenu prvu novovjekovnu znanost,
Newtonovu matematiku ziku. No dok je Kant ipak ostao u krilu Velike majke
svih znanosti u svoj njenoj irini i bogatstvu, specino fokusirana djela javljaju se
sa Williamom Whewellom (6;., 6o.) koji poinje izdavati svoja djela pod na-
slovom History of the Inductive Sciences,Te Philosophy of the inductive Sciences
Founded Upon Teir History.
Ovo, da tako kaemo, preliminarno razdoblje traje gotovo itavo stoljee do
pojave Bekog kruga. U tom razdoblju javlja se jedna plejada istaknutih lozofa i
znanstvenika kao to su: H.L.F. Von Helmholtz, W.S. Jevons, E. Mach, J.S. Mill, K.
Pearson, H.R. Hertz, L. Boltzman, H.J. Poincare, Ch.S. Peirce, P.M.M. Duhem, B.
Russell, A.N. Whitehead, i drugi. Svi oni piu o znanosti, ali bez pretenzije na cje-
lovitost i na profesionalni autoritet, njihov odnos je fragmentaran ali e pripremit
klimu za ozbiljniji i cjelovitiji zahvat.
Poetak stvaranja i raanja lozoje znanosti
biva dovreno s pojavom Be-

kog kruga, koji je ocrtao jednu relativnu jednostavnu sliku znanosti. Filozo Be-
1
Lelas daje lijep primjer u svojoj knjizi (Sran Lelas i Tihomir Vukelja: Filozoja znanosti,
kolska knjiga Zagreb,1996.), gdje razvitak u onom samom tehnolokom smislu ne daje
odgovor na postavljeno pitanje.

Dvije, u svoje vrijeme, vrlo popularne knjige: ona Normana CAMPBELLA iz 1921. i
ona Alana CHALMERSA iz 1978. (CAMPBELL, N. What is Science?, New York, Dover
Publications, 1921. CHALMERS, A. What is this Ting Called Science?, Milton Keynes,
Open University Press, 1978.), nose gotovo identine naslove usprkos tome to ih razdvaja
vie od pola stoljea. A ne radi se o bilo kakvih pola stoljea. U tih 57 godina znanost
je prela put od Rutherfordova otkria atomske jezgre, preko atomske bombe i sputanja
ljudske posade na Mjesec do mikroprocesora i genetikog inenjerstva. Pa ipak, naslovi su
gotovo isti: What is Science? glasi prvi, a What is this Ting Called Science? drugi. Sudei po
naslovima, ovjek se, eto, i nakon toliko dugog i intenzivnog bavljenja znanou jo uvijek
pita to ona jest. Govori li ta slinost naslova u prilogu vjenim skepticima za koje je svaki
trud oko razumijevanja znanosti uzaludan Kazuje li ovo ponavljanje pitanja da mi znanost
ni nakon tolikih njenih uspjeha i tolikih lozofskih napora jo uvijek ne razumijemo

Kau da pitati to neto jest? Znai pitati lozofski i vjerujemo da je tako. No kau i to da
lozoja od davnina postavlja uvijek ista pitanja, uglavnom zbog toga to se radi o takvima
na koja se ne moe jednoznano odgovoriti. U takvo to pak ne vjerujemo. Jer dvije knjige
pod istim nazivom toliko se razlikuju od druge da je uputno zapitati se: pitaju li to dva
autora uope isto pitanje, bave li se oni istim predmetom U znanosti se obino kae da
dobro postavljeno pitanje donosi pola odgovora, drugim rijeima, pitanje esto sugerira
VIII
Zoran Primorac, Uvod u lozoju znanosti
kog kruga su naglasili njezinu specinost spram drugim oblicima promiljanja
a posebice lozoje. Znanost je prije svega skup znanstvenih iskaza, znanstve-
nih prije svega po tome to podlijeu strogoj logikoj i empirijskoj kontroli. Iskaz
koji moemo nazvati znanstveni, osim to mora biti logiki precizno formuliran,
mora se odnositi na opaanje ili u nizu logikih postupaka mora biti svodljiv na
opaanje.
Znanost se, nadalje, odlikuje svojim specinim ciljem koji se ne moe jedno-
stavno formulirati. Ona ima zadatak da nam prui razumijevanje svijeta oko nas
i u nama. Ovdje se nameu fundamentalna pitanja kao to su, to znai neto
razumjeti i je li razumjeti znai objasniti i predvidjeti budue ponaanje objekata
i dogaaja Objanjenje i predvianje tek su neto precizniji od razumijevanja.
Objanjenje ima kljuno mjesto u znanosti i najee se tvrdi da objasniti znai
podvesti neku injenicu koju treba objasniti pod neki zakon bilo deterministike
ili statistike naravi. No kako ti zakoni ujedno koriste i za predvianje imamo
jedan jedinstven model (Hempelov covering-law model). Neto blae i ire, moe-
mo rei, znanstvena aktivnost rezultira skupom injenica dobivenim motrenjem
koje treba objasniti, a to znai uklopiti u teoriju, tj. u skup meusobno povezanih
zakona.
Filozofska tradicija tvrdi da se znanje zahtijeva obrazloenje ili opravdanje ili
potkrepu ili dokaz i ne ostavlja se na puko vjerovanje ili dojam. Znanje svoje upo-
rite uvijek trai negdje izvan onoga to neposredno tvrdi jer podrazumijeva pita-
nje: zato To je ujedno i razlog zbog kojeg, prema duboko usaenom lozofskom
vjerovanju, znanost treba lozoju. Kako znanost ne moe izai iz sebe same da
bi pronala svoje uporite, tvrde esto lozo, potrebna joj je lozoja da joj na to
uporite ukae. Izuzetnost znanosti lei u izuzetnosti tog uporita i u nainu na
koji su njene predodbe, pojmovi i stavovi na to uporite oslonjeni odnosno njime
opravdani i potkrijepljeni.
Osim cilja, znanost posjeduje pouzdanu metodu da svoj cilj ostvari. Danas, na-
kon dugih rasprava koje u neto slabijem intenzitetu jo traju, naputena je stara
induktivistika metoda koju su formulirali F. Bacon i J.S. Mill i prihvaa hipote-
tiko-deduktivni model po kojem se, bez obzira na nain kako se oblikuje teorija
i hipoteza, one provjeravaju tako da se logikom dedukcijom izvode posljedice
za motrenje, tonije iskazi koji se mogu usporediti sa opaanjem. Zatim se mo-
trenjem ili pokusom uvjeravamo da se zbiva ono to iskaz tvrdi. Ako je odgovor
negativan hipoteza se odbacuje, a ako je pozitivan, znanstvenik biljei jedan pri-
mjer koji potvruje teoriju. Ovo je dakako jedna pojednostavljena shema koju bi
prihvatio svaki znanstvenik praktiar kao nesumnjivo jedini ispravan i toan put.
No, kao to emo vidjeti ta sigurnost nije ba tako opravdana i izazvat e lavinu
pitanja kojima e se baviti lozoja znanosti.
odgovor. Ali vrijedi i obrnuto, tek odgovor daje puno znaenje pitanju. Odgovori naa dva
autora kreu se u dva razliita prostora, a nam se ini kako ni pitanje u naslovu nije isto.
Sukladno tome, pita li lozoja odista uvijek isto pitanje
IX
UVOD Filozoja znanosti
Moemo rei da je optimizam s kojom je lozoja znanosti poela, u obliku
logikog pozitivizma, da postavlja znanstvenu spoznaju na jasne odrednice po-
kazao naivan prenagljen. Ostavivi po strani sumnje i alternative, logiki poziti-
vizam koncipirajui znanost, u krajnjoj instanci, kao ostvarenu u jeziku neumit-
no se svodi na polaritet jezika teorije i jezika motrenja. Zaigravi sve na kartu te
podijele, koja izvire iz one ideje o dvostrukoj kontroli znanstvenih iskaza, a koji
opet nastavlja lozofsku dihotomiju izmeu racionalizma i empirizma, logiki
empirizam je vezao svoju sudbu uz sposobnost da opie i denira tu razliku. Taj
program nije uspio i za sobom je povukao niz pitanja.
Post-pozitivistikom lozojom znanosti mijenja se scena na kojoj dominira
Karl Popper. Osnovna ideja kojom je zaobiao nezgodno pitanje verikacije, koje
logiki pozitivizam nije moga da rijei, jeste ideja da se znanost ne bavi verika-
cijom nego falsiciranjem hipoteza i da osnovna zadaa znanosti nije toliko u
objanjenju koliko u deniranju i rjeavanju problema. Znanost se razvija tako da
u svrhu rjeavanja nekog problema, lansira niz hipoteza ili teorija, koji se zatim
putem opaanja i eksperimenta pokuavaju opovrgnuti. Zapravo imamo neku vr-
stu prirodnog odabiranja ideja pri opstaju one koje su sposobnije u objanjenju
problema. Eliminiranjem pogrenih hipoteza dolazi se do novih problema i do
novog spektra hipoteza, te je ljudsko znanje uvijek nagaanje. No, sukob hipote-
za i stvarnosti je objektivan i odbacivanjem pogrenih nagaanja ljudsko znanje
objektivno raste.
Krajem pedesetih godina, kada je Popperovo djelo Logik der Forschung (,.)
prevedeno na engleski jezik i kada poinje Popperov utjecaj, javlja se jedna druga
struja u lozoja znanosti. Djela Hansona Patterns of Discovery (,8.) i jo vie
glasovito djelo Kuhna Te Structure of Scientic Revolution (,6a.) okrenule su
problematiku lozoju znanosti s verikacije na spoznajni subjekt, ali vie kao
produkt kategorijalne analize, nego kao objekt same znanosti.
Na ovom mjestu spajaju se anglosaksonska linija i kontinentalna lozoja
znanosti. U Europi je tijekom drugog svjetskog rata dolo do raspada Bekog kru-
ga i nastala je na kontinentu praznina selidbom mnogih preko Oceana. Trebalo
je dugo vremena kako bi se stvari poele mijenjati. U Francuskoj se obnavlja Ba-
chelardov utjecaj, a u zapadnoj Njemakoj Frankfurtska kola promatra lozoju
znanosti u sklopu analize drutvenih znanosti. Istodobno se utjecaj logikog em-
pirizma vraa na rodni kontinent.
Pored opih tema lozoja znanosti obratila je pozornost na jo dvije grupe
posebnih pitanja. Prva obuhvaa analizu temeljnih pojmova i metoda pojedinih
znanstvenih disciplina. Situacija je postala malo paradoksalna. Naime, kako vrije-
me odmie, ini se da vrlo vana podruja postaju niija zemlja. Podruje je vano
jer temeljni pojmovi i metode ono to je Kuhn nazvao disciplinarnom matricom,
okvirom jedne znanstvene discipline to omeuje prostor u kojem se pojavljuju
problemi i trae rjeenja. Taj okvir se stalno mijenja ali s problemom bavi sve
manje znanstvenika. Razlog moemo potraiti u zahtjevanosti date problematike
X
Zoran Primorac, Uvod u lozoju znanosti
koja pretpostavlja pored postojanja solidne lozofske osnove i dobro poznavanje
znanstvene discipline o kojoj se radi.
Druga grupa pitanja odnosi se na posljedice novih rezultata i metoda znanosti
na tradicionalne lozofske probleme, koji se u svojoj osnovi svode na pitanje o
smislu, o okvirima i budunosti ljudske egzistencije. Izmeu ovih pitanja poseb-
no mjesto zauzima etika znanosti kao reeks odgovornosti znanosti za sudbinu
ovjeka.
Pored ovih uvjetno reeno uskih problema lozoje znanosti, ona preplie svoj
interes i s onim pod-disciplinama koji su zbog svoje specinosti problematike
nazvani psihologija znanosti, sociologija znanosti, ekonomija znanosti politologi-
ja znanosti, povijest znanosti itd.
Naa namjera, kao to stoji u samom naslovu, jest pokuati dati neke osnove za
promiljanja koja se mogu podvesti pod jedan nazivnik, Filozoja znanosti. Ova
ideja u samom poetku skriva odreene opasnosti, koje inae nose svi uvodi u
neki znanstveni ili lozofski problem, a to je na prvom mjestu povrnost jer je ne-
mogue ulaziti podrobnije u analize neke problematike i na drugoj strani, uvijek
postoji opasnost da se ne obuhvati sve to je relevantno za uvod u neku temu. Za
nas je posebno naglaen ovaj drugi problem, jer sama lozoja znanosti po svo-
jim temama i obimu problema nije strogo denirana, a ujedno, ne moe se jasno
odrediti granica izmeu onoga to je od fundamentalnog znaenja za neku temu,
a to se moe smatrati manje vanim.
Svjesni svih ovih opasnosti ovu knjigu smo pokuali koncipirati tako da s jedne
strane obuhvatimo to vie problema koji pripadaju lozoji znanosti i, s druge
strane, u pojedinim tokama, koje smo smatrali bitnim, zadrali smo se malo vie
i podrobnije. Sukladno ovom stavu knjiga je koncipirana na sljedei nain:
U prvom dijelu knjige (pogl..) naveli smo neke ope karakteristike znanstve-
nog objanjenja i metode kao jedne od osnovnih karakteristika znanstvenog pro-
miljanja. U poglavlju a. i . date su ope karakteristike nekih lozofskih prava-
ca koji su po svojoj prirodi upuene na znanost. Takoer, u ovom dijelu knjige
izvedeno jedno mogue vienje odnosa izmeu lozoje i znanosti. Sljedei dio
se odnosi na razvoj lozoje znanosti kao znanstvene discipline. Uvjetno ree-
no, razvoj lozoje znanosti moe se grubo podijeliti na dva perioda i to vrijeme
prije pojavljivanja logikog pozitivizma i poslije toga. U pred-periodu, da tako
kaemo, postoji grupa lozofa i znanstvenika koji su razmatrali probleme zna-
nosti, da tako kaemo, s pozicija lozoje jer je problematika izlazila iz konteksta
odreene znanstvene discipline. Pojavom logikog pozitivizma lozoja znanosti
kao disciplina dobiva jasnije konture. Smatrali smo da se iz ovog prvog perioda
nezaobilazno mora istaknuti promiljanje H. Poincarea (poglav. .), gdje smo po-
kuali malo podrobnije obratiti pozornost na njegovo promiljanje znanosti ije
su implikacije prisutne i u suvremenoj lozoji znanosti.
U poglavlju 6. dana je analiza stavova mladog Wittgensteina s posebnim ak-
centom na njegovo glasovito djelo Tractatus... Navedeno djelo, uz neke druge
momente, pripremilo je teren za oblikovanje onih stavova koje zovemo jednim
XI
UVOD Filozoja znanosti
imenom logiki pozitivizam. U poglavlju . i ;. analizirani su uvjeti nastanka po-
zitivizma i logikog pozitivizma te njihovi osnovni stavovi. U sklopu tog dijela
knjige (poglav. 8.) posebno smo obratili pozornost na radove H. Reichenbacha i
na njegovu knjigu Raanje znanstvene lozoje. Njega smo izabrali iz najmanje
dva razloga, prvo, iako pripada logikom pozitivizmu njegovi se stavovi razlikuju
od onog pravca koji se jednim imenom zove Beki krug i drugo, njegova rjeenja
nekih problema imaju i danas aktualno znaenje.
U poglavlju ,. i o. navedeni su neki primjeri kritike pozitivistikog programa.
Takoer, u tom dijelu dana je podrobnija analiza pozitivistike slike znanosti i
kritike te slike. U kontekstu ovih kritika posebno je analiziran (poglav. .) kri-
tiki racionalizam K. Poppera. U poglavlju a. razmatrani su stavovi T. Kuhna i
pri tome je posebno dat akcent na njegovo glasovito djelo Struktura znanstvenih
revolucija te posljedice navedenog dijela na samu lozoju znanosti. Kako je pro-
blem realizma i antirealizma fundamentalan za samu znanost i lozoju znanosti,
u poglavlju . pokuali smo podrobnije rasvijetliti ovu problematiku. Zbivanja u
lozoji znanosti poslije Kuhna obraena su u poglavlju . Na kraju ovog dijela
knjige pokuali smo dati neka suvremena strujanja na ovom polju s posebnim
naglaskom na Naturalizam. (poglav..)
Na kraju naeg Uvoda u lozoju znanosti u poglavlju 6. i ;. obratili smo
pozornost na Kantovu lozoju kao vorinu toku suvremene lozoje i jedan
drugaiji pristup lozoji i znanosti uoblienog u pravac kao to je fenomenologi-
ja. U knjizi se, takoer, nalazi i Dodatak u kome se iznose sve one nadopune koje
su potrebne za bolje razumijevanje cjelokupnog teksta. Smatrali smo da bi bilo
korisno dati neke originalne tekstove znaajnijih autora, tako da se na kraju knji-
ge nalazi odreeni broj tekstova koji e omoguiti da se zorno pokae originalna
misao koja se odnosi na neke probleme razmatranih u knjizi.
1. Znanost i modeli objanjenja

U ovom poglavlju dat emo samo neke ope napomene koje itaocu mogu slu-
iti kao smjernice u praenju teksta. Denicije i opis koji su dati u poglavlju mora-
ju se shvatiti uvjetno. Na primjer, dati deniciju znanosti ili odgovoriti na pitanje
to je to znanost u samom poetku je osueno na propast. Takve potpune
denicije nisu dane, a moda i ne mogu biti dane s jedne strane, a s druge strane
razliiti autori, lozofski pravci i teoretiari imaju razliit odnos prema tom pita-
nju, a ujedno i odgovori su razliiti. Naime, dat emo ipak neka okvirna objanje-
nja koja su u skladu sa ope prihvaenim stavovima. Budui da knjiga ima za cilj
da napravi izvjestan uvod u lozoju znanosti ini nam se uputno dati te okvirne
denicije kako bi se osjetila problematika kojom se bavi lozoja znanosti.
esto se u udbenicima susreemo s denicijom znanosti kao sustavom opih
istina ili spoznaja koje se odnose na isti predmet. Nalik ovakvoj deniciji, ako je
to uope denicija, moemo prepoznati tri momenta: a) Budui da svaka znanost
otkriva uzroke i zakone pojava, ve ujedno spoznaja onoga, to je najopenitije
ovim pojavama. b) Te ope istine ine jedan sustav, tj. skup spoznaja, koje su lo-
giki tako meusobno povezane, da sainjavaju harmoninu cjelinu. c) Znanost
ima svoj predmet. Ta rije predmet nije u znaenju konkretne stvari, jer ista stvar
moe biti predmetom vie znanosti. predmet ima apstraktno znaenje i oznaava
gledite s kojega se jedna stvar promatra. Kemiar, psiholog, ziolog promatraju
ljudsko tijelo sa svog stajalita. Taj predmet skolastiki lozo nazivaju objectum
formale. Francuski logiar Goblot kae da ima toliko istih znanosti, koliko ima
stajalita s kojih moemo promatrati bie ili fenomene. To je pojam znanosti.
esto se i u obinom govoru spominje spoznavanje, odgovaranje na pitanja:
Zato, Kako. Zato moramo napraviti razliku od takozvane obine spoznaje
i znanstvene spoznaje. Moemo navesti barem tri karakteristike ili razlike znan-
stvene spoznaje od obine spoznaje, a to su: openitost, metoda i preciznost.
Prva oznaka se odnosi na injenicu da se obian ovjek zadovoljava sa zapaa-
njima koje se ograniuju na ono to njega zanima, a uenjak ima openitija za-
paanja, jer su bez interesa i dolaze ne samo do uzroka nego i do zakona. Drugo,
vulgarna metoda skupljena u poslovicama i aforizmima nastala je bez metode
i svodi se na asocijacije po navici, a uenjak postupa metodiki, podvrgava sve
svoje hipoteze kontroli razuma. Moe se rei da je spoznaja obinog ovjeka em-
pirijska, a spoznaja uenjaka eksperimentalna. Tree, obian ovjek zna da jedne
pojave ovise o drugima (primjerice, toplina rastee kovine), a ne zna i ne zanima
ga u kojoj mjeri. Uenjak se ne zadovoljava da tvrdi odnose. On ih nastoji pre-
cizno izmjeriti. Konano, najvia vrsta spoznaje je lozofska spoznaja. Moemo
je uzeti u tradicionalnom ili pozitivistikom smislu. Za tradicionalnu lozoju
glavna je lozofska disciplina metazika. Ona ispituje intimnu narav stvari, ali i
njihovo zadnje znaenje.
a
O problemima, kao to je primjerice znanstvena metoda, govorit emo neto
podrobnije u drugom dijelu ovog poglavlja. Sada bismo mogli dati i odreenu kla-
sikaciju znanosti i to one koje nam se ine zanimljivim, ali moramo napomenuti
da kao to nema jedinstvenog stava oko denicije znanosti, tako nema jedinstve-
nog stava i oko klasikacije. Navedimo nekoliko primjera klasikacije znanosti.
Aristotel uzima za princip klasikacije cilj, to ga razne znanosti imaju. On
razlikuje: teoretske, praktine i poetske znanosti. Teoretske znanosti koje
imaju za cilj da nas upoznaju sa stvarima i da ih rastumae. Takve su znano-
sti: matematika, zika i metazika. Praktine znanosti, kojima je cilj da daju
ovjeku orijentaciju u privatnom, politikom i drutvenom ivotu. Takve su
znanosti: etika, ekonomika i politika. Poetske znanosti, kojima je cilj stvaranja
literarnih djela. Takve su: retorika, poetika i dijalektika. Ovo nije znanstvena
podjela.
Baconova klasikacija se temelji na duevnim moima koje dolaze do izraa-
ja u razliitim znanostima, gdje dolazi do izraaja pamenje, mata i razum.
Pamenje povijest, mata poezija, razum lozoja. Ova podjela nije
znanstvena, jer kod svih znanosti dolaze do izraaja sve ljudske moi.
Amperova klasikacija dijeli znanosti na kozmoloke ili prirodne znanosti i
nooloke ili duhovne znanosti. Ovako klasiciraju znanosti suvremeni lozo
i dijele ih na realne i irealne.
Klasikacija Augusta Compta. On klasicira znanosti prema njihovoj sve ve-
oj kompleksnosti i manjoj sveopenitosti (metazika, astronomija, zika,
kemija, sociologija i biologija). Njegov princip je ispravan jer se vidi ovisnost
jedne znanosti o drugoj. Ipak ta klasikacija nije savrena jer nema psihologi-
je, povijesti i lozoje.
Spencerova klasikacija On znanosti klasicira prema njihovom formal-
nom objektu na: apstraktne, apstraktno-konkretne i konkretne. Apstraktne
znanosti prouavaju forme stvari bez obzira na njihov sadraj (matematika i
formalan logika). Apstraktno-konkretne prouavaju realne pojmove, apstra-
hirajui od bia u kojima se one realiziraju (zika, kemija, mehanika). Kon-
kretne znanosti prouavaju realna bia (astronomija, geologija, biologija, psi-
hologija i sociologija).
Svaka od ovih klasikacija ima samo provizorni karakter i danas se znanosti
esto dijele prema metodi ili predmetu. Tako, prema metodi razlikujemo deduk-
tivne znanosti, koje polaze od principa i dolaze do zakljuka, induktivne ili empi-
rijske znanosti, koje polaze od injenica i dolaze do zakona.
Znanost i modeli objanjenja

1.1. Modeli objanjenja
Odmah na poetku naeg razmatranja pokuajmo dati neke osnove znanstve-
nog objanjenja kao specikuma spram drugim objanjenjima. ini nam se da bi
bilo najbolje staviti teite na razmatranje o ovoj problematici poznatog lozofa
Ernsta Nagela i to iz dva razloga, prvo jer je njegovo razmatranje o ovoj problema-
tici moda najznaajnije u suvremenoj lozoji znanosti i na drugoj strani njegov
pristup nije toliko obojen odreenim lozofskim gleditem (u ovom sluaju pozi-
tivizmom kome je on pripadao) a takoer njegov pristup posebice u Te Structure
of Scienec
a
je jasan, pristupaan i onima kojima navedena problematika nije ua
specijalnost. Ukoliko spominjemo pojam objanjenja onda prije svega pod njim
podrazumijevamo odgovor na pitanje Zato. Ovdje tek poinje problem, jer
i letimian pogled na rije zato upuuje nas na zakljuak da se ona koristi u
razliitom kontekstu i da se u tom razliitom kontekstu na takva pitanja daju ra-
zliite vrste relevantnih odgovara. Nagel zakljuuje da se u razliitim kontekstima
uporaba pitanja zato i odgovora tj. objanjenja na to pitanje u sklopu onoga to
zovemo znanstvenim logikim strukturama moe razlikovati etiri glavna i, izgle-
da, razliita modela objanjenja. Analizirajmo te modele posebno:
Deduktivni model. Jedan tip objanjenja koji se obino susree u prirodnim
znanostima, iako ne samo u disciplinama, ima formalnu strukturu deduciranog
zakljuka gdje eksplikandum logiki nuna posljedica premisa objanjenja. Teme-
ljem toga, u objanjenju ove vrste premise izraavaju uvjet istinitosti zakljuka.
Ova vrsta objanjenja je iscrpno prouavana jo od najstarijih vremena i ona je
bila smatrana osnovicom svakog pravog objanjenja i esto se usvajala kao ide-
alni oblik kojem svi napori u objanjenju treba da tee.
Navedimo neke primjere. ) Zato je zbir bilo kojeg broja uzastopnih neparnih
cijelih brojeva poevi od uvijek savreni kvadrat (na primjer: + + + ; = 6
=
a
) Ovdje se pretpostavlja da je injenica koju treba objasniti (eksplikandum)
2
E. Nagel, Te Structure of Science, Problems in the Logic of scientic explanation,
Harcourt, Brace World, inc. New York Burlingame Copyright 1961.

Navedena knjiga je jedna od najznaajnijih dijela lozoje znanosti u njenom suvremenom
periodu. U njoj se ne izlae, bar na prvi pogled, nikakav odreena lozofska teorija o
znanosti. Njen pisac, E. Nagel, posvetio je svoj ivot prouavanju i razumijevanju onih
bitnih odlika znanstvenog metoda koje odreuje duh same znanosti i njene granice.

Ernst Nagel (1901. 1985.) je vjerojatno jedan od istaknutih amerikih lozofa znanosti od
sredine tridesetih pa do poetka 60-ih godina XX. st. Predavao je na univerzitetu Columbia
praktiki itavu svoju karijeru. Osjeao je potovanje prema otkriima u matematici i
prirodnim znanostima, prihvatio je dio misli Charles S. Piercea i John Deweya koje je Nagel
sam nazvao kontekstualni naturalizam jest njegovo nepovjerenje spram redukcionistikih
tvrdnji koje nisu rezultata znanstvenog istraivanja. Nagelov kontekstualni naturalizam
ispunio je njegov utjecaj, detaljne i upuene eseje o vjerojatnosti, objanjenje u prirodnim
i drutvenim znanostima, mjerenja, povijesti matematike i lozoje prava. To se reektira
npr. u njegovim prodornim kritikama Russelove rekonstrukcije vanjskog svijeta i Russelove
epistemologije te srodnih pogleda prihvaenih u neko vrijeme od lanova Bekog kruga.
neto to je potrebno oznaiti poznatim ali nedovoljno jasnim izrazom nuna

istina, u tom smislu to njena negacija predstavlja logiku proturjenost. Rele-
vantna odgovor na ovo pitanje predstavlja ustvari dokaz koji utvruje ne samo
univerzalnu istinitost nego i nunost eksplikanduma. Objanjenje e biti zadovo-
ljavajue ako se koraci u dokazu budu slagali sa formalnim zahtjevima za logiki
dokaz i ako su, dalje, same premise dokaza u izvjesnom smislu nune. Premise e
vjerojatno biti postulati aritmetike, a njihov nuni karakter bit e utvren ako se,
na primjer, moe pokazati da se one istinite na osnovu znaenja koje imaju njihovi
termini. U ovom sluaju se mora naglasiti da su i eksplikandum i premise nuno
istiniti iskazi tako da ova objanjenja pripadaju formalnim disciplinama kao to su
logika i matematika.
Sljedei primjer druge vrste ovog modela pokaimo na sljedea dva sluaja. a)
Zato se juer aa zamaglila s vanjske strane kada sam u nju sipao hladnu vodu
Ovdje je injenica koju treba objasniti jedan pojedinani dogaaj. Njegovo obja-
njenje izraeno u kratkim crtama, moe izgledati ovako: temperatura ae, budui
da sam u nju sipao hladnu vodu bila je znatno nia od temperature okolnoga zra-
ka, zrak je sadravao vodenu paru, a vodena para iz zraka, uope uzevi, pretvara
se u tekuinu kada zrak doe u dodir s dovoljno hladnom povrinom. U ovom pri-
mjeru, kao i u prethodnom, formalna struktura objanjenja ima oblik dedukcije.
Uistinu, da su premise objanjenja bile formulirane potpunije i paljivije, deduk-
tivni oblik bi bio sasvim uoljiv. Meutim, u ovom sluaju eksplikandum nije nu-
na istina, a to nisu ni premise objanjenja. Naprotiv, premise su iskazi koji su vje-
rojatno zasnovani na podesnim iskustvenom ili eksperimentalnom svjedoanstvu.
Primjer broj ): Zato je manji procent katolika nego protestanata izvrio samo-
ubojstvo u europskim zemljama tijekom posljednje etvrtine ,. vijeka Poznati
odgovor glasi da je institucionalno ureenje u kome su katolici ivjeli poveava-
lo drutvenu koheziju za razliku od drutvenih organizacija protestanata, i da
uope postojanje jakih drutvenih veza izmeu lanova jedne zajednice poma-
e ljudima u periodima osobnih potresa. Eksplikandum je u ovom sluaju po-
vijesna pojava koja je statistiki opisana za razliku od pojedinanih dogaaja iz
prethodnog primjera. Zbog toga se predloenim objanjenjem ne objanjava ni
jedno pojedinano samoubojstvo u spomenutom periodu. Uistinu, iako premise
objanjenja nisu izloene ni precizno ni potpuno, jasno je da neki od njih imaju
statistiki smisao ba kao to je to sluaj s eksplikandumom. Budui da premise
nisu u potpunosti formulirane nije sasvim jasno kakva je logika struktura ovog
objanjenja. Meutim, pretpostavit emo da su implicitne premise mogu izloiti
eksplicitno i da, to vie, objanjenje onda ima deduktivni oblik.
Ova dva primjera eksplikanduma je povijesna injenica. Meutim, u drugom
primjeru injenica koju treba objasniti je pojedinani dogaaj, dok je u treem
statistika pojava. U oba primjera premise sadre bar jednu pretpostavku koja je
slino zakonu i opa po formi, i bar jedan iskaz o neem pojedinanom. S druge
strane objanjenje statistike pojave odlikuje se prisutnou barem jedne statisti-
ke generalizacije u premisama.

Navedimo jo neke primjere:
Primjer ): Zato led pliva po vodi Eksplikandum u ovom primjeru nije po-
vijesna injenica, pojedinana ili statistika ve univerzalni zakon koji tvrdi stal-
nu vezu i izmeu izvjesnih zikih osobina. Kao to je poznato, ta se injenica
objanjava tako to se izvodi kao logika posljedica drugih zakona zakona da
je gustoa leda manja od gustoe vode, Arhimedovog zakona da tenost istiskuje
tijelo koje je u nju zaronjeno silom jednakom teini istisnute tenosti, i drugim
zakonima o uvjetima pod kojima tijela ostaju u ravnotei kada na njih djeluju sile.
Ovdje valja zapaziti da su za razliku od posljednja dva primjera, premise objanje-
nja, iskazi koji tvrde univerzalni zakon.
Primjer ): Zato se toka smrzavanja vode sniava kada joj se doda sol Ekspli-
kandum je i u ovom sluaju zakon, tako da se u tom pogledu ovaj primjer ne ra-
zlikuje od prethodnog. Uobiajeno objanjenje se sastoji u deduciranju eksplikan-
duma iz principa termodinamike i izvjesnih pretpostavki o sastavu heterogenih
rastvora. Zbog toga je ovaj primjer slian prethodnom upravo u pogledu formalne
strukture objanjenja. Pa ipak, ovaj primjer je naveden zbog kasnijih razmatranja,
budui da premise objanjenja pokazuju na prvi pogled izvjesne razlike koje su
od velikog metodolokog znaaja. To je zbog toga to su termodinamiki principi,
koje su ukljuene u premise objanjenja u ovom primjeru, zapravo, pretpostavke
mnogo openitije nego bilo koji zakon prethodno naveden. Za razliku od tih za-
kona, ove pretpostavke sadre teorijske pojmove kao to su energija i entropija,
koji ne izgledaju povezani sa bilo kakvim jasno utvrenim eksperimentalnim po-
stupcima, za utvrivanje ili mjerenje zikih karakteristika koje bi ove pojmovi
trebali da predstavljaju. Pretpostavke ove vrste esto se nazivaju teorijama i po-
nekad se otro razlikuju od eksperimentalnih zakona.
Dakle, u etvrtom i petom primjeru eksplikandum je zakon i to univerzalni
iskaz koji tvrdi postojanje stalne veze izmeu izvjesnih osobina. Meutim, u e-
tvrtom primjeru zakon se objanjava tako to biva izveden iz pretpostavki od kojih
je svaka eksperimentalni zakon u smislu koji smo ve ukratko opisali. U petom
primjeru, s druge strane, premise objanjenja sadre takozvane teoretske iskaze.
U kratkim crtama smo opisali razlike koje se mogu zapaziti izmeu objanje-
nja deduktivnog tipa. to vie, isto formalni uvjeti koje deduktivna objanjenja
moraju da zadovolje ne iscrpljuje sve uvjete za koje se esto oekuje da e valjana
objanjenja ove vrste zadovoljiti. Iako smo ve ukratko spomenuli vanu ulogu
opih zakona u deduktivnim objanjenjima, ostaje da razmotrimo vano pitanje
dali se zakoni mogu shvatiti jednostavno kao hipotetiki istiniti univerzalni iskazi,
ili univerzalni iskazi moraju pored toga posjedovati izvjesnu relacionu strukturu
posebne vrste da bi mogli posluiti kao premise u zadovoljavajuem objanjenju.
to vie, iako smo spomenuli injenicu da znanost dolazi do cjelovitih i ukupnih
sustava objanjenja primjenom tzv. teorijskih pretpostavki, bie neophodno de-
taljno ispitati osobine o kojima se teorije razlikuju od drugih zakona, kakve su nji-
hove odlike koje nam pomau da shvatimo njihovu mo da sustavno objanjavaju
raznovrsne injenice i kakav im spoznajni status treba pripisati.
6
Objanjenje po vjerojatnosti. Mnoga objanjenja u skoro svakoj znanstvenoj
disciplini nemaju na prvi pogled deduktivni oblik, jer njihove premise ne povlae
sa sobom eksplikandume. Ipak, iako premise nisu logiki dovoljne da osiguravaju
istinitost eksplikanduma za njih se kae da eksplikandum ine vjerojatnim.
Objanjenje po vjerojatnosti obino sreemo kada premise objanjenja sadre
neku statistiku pretpostavku o izvjesnoj klasi elemenata, dok je eksplikandum
singularni iskaz o danom pojedinanom lanu te klase. Kao primjer navedimo
sljedee pitanje odnosno objanjenje.
Primjer 6): Zato je Kasije kovao zavjeru da ubije Cezara injenica koju treba
objasniti opet je pojedinani povijesni dogaaj. Ako moemo vjerovati Plutarhu,
objanjenje treba traiti u uroenoj mrnji koju je Kasije imao prema tiranima.
Meutim, ovaj odgovor je oito nepotpun ako se ne prihvate druge ope pretpo-
stavke kao to je ona o nainu na koji osobe iz izvjesne drutvene grupe u danoj
kulturi izraavaju mrnju. Meutim nije vjerojatno da se takve pretpostavke, ako
treba da budu vjerodostojne, mogu utvrditi sa strogom univerzalnou. Ako pret-
postavka treba da se slae s poznatim injenicama, onda e u najboljem sluaju
biti samo statistika generalizacija. Na primjer, jedna vjerodostojna generalizacija
moe tvrditi da e veina ljudi (ili izvjestan procent ljudi) odreene vrste u izvje-
snom tipu drutva ponaati na izvjestan nain. Budui da injenica koju u ovom
primjeru treba objasniti predstavlja pojedinani povijesni dogaaj, dok bitne
pretpostavke objanjenja imaju statistiku formu, eksplikandum nije deduktivna
posljedica premisa objanjenja. Naprotiv, eksplikandum u ovom sluaju vjeroja-
tan na osnovu tih premisa. To je bitna odlika ovog primjera i ona ga odvaja od
prethodnih.
Kada se ovaj primjer iskae jasnije, on izgleda ovako: U starom Rimu postojala
je velika relativna uestalost (ili vjerojatnost) da e pojedinac koji pripada viim
slojevima drutva i koji mrzi tiraniju sudjelovati u zavjeri protiv ljudi koji su u
stanju da steknu tiransku mo. Kasije je bio takav rimljanin a Cezar potencijalni
tiranin. Dakle, iako logiki ne slijedi da Kasije sudjelovao u zavjeri protiv Cezara,
vrlo je vjerojatno da je on to uinio.
Napomenimo jo i ovo. Ponekad se tvrdi da su objanjenja po vjerojatnosti
samo usputne stanice na putu do deduktivnog ideala i da zbog toga ova objanje-
nja ne predstavljaju posebnu vrstu. Prema ovakvom miljenju, potrebno je samo
zamijeniti statistike pretpostavke u premisama objanjenja po vjerojatnosti stro-
go univerzalnim iskazima na primjer, u ovom sluaju iskazom koji tvrdi stal-
nu povezanost izmeu izvjesnih paljivo odreenih psihosociolokih osobina i
uea u zavjeri. Ipak, mada ovaj prijedlog zasluuje panju i moe biti poticaj za
dalje istraivanje, veoma je teko u nekim kontekstima tvrditi strogo univerzalne
zakone ak i skromnom vjerodostojnou, koji nisu trivijalni i zbog toga izlini.
esto je statistika pravilnost sve to se moe utvrditi s izvjesnom sigurnou.
Prema tome, objanjenje po vjerojatnosti moemo zanemariti samo ako iz ra-
spravljanja o logici objanjenja iskljuimo vana podruja istraivanja.
;
Vrlo vano je razlikovati pitanje: je li znamo da su premise jednog objanje-
nja istinite od pitanja je li to objanjenje po vjerojatnosti. Moe se desiti da ni u
jednom znanstvenom objanjenju ne postoje ope pretpostavke u premisama za
koje se zna da su istinite, i da se svaka takva pretpostavka moe prihvatiti samo
kao vjerojatna. Ipak, ak i kad je tako, to ne uklanja razliku izmeu deduktivnog
objanjenja i objanjenja po vjerojatnosti. Ovo razlikovanje zasnovano na oigled-
nim razlikama u nainu na koji su premise i eksplikandumi meusobno povezani,
a ne na bilo kakvoj razlici u naem znanju o premisama.
Najzad, treba primijetiti da nije odgovoreno na pitanje je li objanjenje mora da
sadri barem jednu statistiku pretpostavku da bi bilo objanjenje po vjerojatnosti
ili i ne-statistike premise mogu neki eksplikandum uiniti vjerojatnim u izvje-
snom ne-statistikom smislu te rijei. Isto tako, oni koji prouavaju ove probleme
ne slau se u tome kako treba prouavati odnos izmeu premisa i eksplikanduma,
ak i u onim objanjenjima po vjerojatnosti u kojima su premise statistike a ek-
splikandumi iskazi u nekom pojedinanom dogaaju.
Funkcionalna i teleoloka objanjenja. U mnogim oblastima istraivanja po-
najvie u biologiji i prouavanju ljudskoga ponaanja u objanjenjima se ukazu-
je na jednu ili vie funkcija koje jedinka ima u stvaranju izvjesnih karakteristika
sustava kome pripada, ili se u takvim objanjenjima opisuje instrumentalna uloga
izvjesne akcije u ostvarivanju nekog cilja. Takva objanjenja se obino nazivaju
funkcionalnim ili teleolokim objanjenjima. Osobina funkcionalnih objanje-
nja je to se u njima upotrebljavaju tipini izrazi kao to su da bi, u cilju i slini.
U mnogim funkcionalnim objanjenjima postoji eksplicitno pozivanje na neko jo
budue stanje ili dogaaj pomou kojeg se moe shvatiti postojanje neke stvari ili
vrenje neke radnje.
U ovome to je reeno podrazumijeva se da se mogu razlikovati dva spored-
na sluaja funkcionalnog objanjenja. Funkcionalno objanjenje moemo traiti
za neki poseban in, stanje ili dogaaj koji se deava u odreeno vrijeme. Kao
zoran primjer navedimo sljedee pitanje i odgovor. Primjer ;): Zato je Engleski
kralj Henry VIII nastojao da poniti svoj brak s Katarinom od Aragona Poznato
objanjenje ove povijesne injenice sastoji se u tome to se Henry-ju pripisuje
svjesni cilj a ne psiholoka dispozicija kao to je bio sluaj u posljednjem primjeru.
Tako e povjesniari esto objanjavati Henryjeve napore da poniti svoj brak s
Katarinom navodei injenicu da je on elio da se on ponovo oeni kako bi dobio
mukog nasljednika, budui da mu Katarina nije rodila sina. Henry je nesumnjivo
imao mnoge psiholoke dispozicije koje bi mogle djelomino da objasne njegovo
ponaanje prema Katarini. Meutim, u objanjenju ovakvom kako je ovdje izloe-
no takav psiholoki poticaj za akciju u Henryjevom ponaanju se ne spominje,
nego se njegovi napori da poniti svoj brak objanjavaju namjerno izabranim na-
inom za ostvarenje svjesnog cilja.
Prema tome, razlika izmeu ovog i prethodnih primjera ovisi o razlikovanju
psiholoke dispozicije ili poticaja za akciju i svjesno izabranog cilja. Ova razlika
8
se obino prihvaa. Ljudsko ponaanje se ponekad objanjava pomou poticaja za
akciju ak i kada ovjek nema svjestan cilj svoga ponaanja. S druge strane, ni jed-
no objanjenje jedne druge vrste ljudskog ponaanja nee se smatrati dovoljnim
ako se to objanjenje ne poziva na neki svjesni cilj radi ijeg ostvarenje to ponaa-
nje postoji. Prema toma da bi se u izvjesnim kontekstima razumjela pitanja koja
poinju sa zato, moraju u kontekstima postojati eksplicitno formulirani ciljevi
ije se postojanje moe tvrditi.
Drugo, funkcionalno objanjenje se moe dati za neku odliku koja je prisutna
u svim sustavima izvjesne vrste, bez obzira u kojem vremenu takvi sustavi mogu
da postoje. Navedimo to u sljedeem primjeru pitanju. Primjer 8): Zato ljudi
imaju plua Ovako kao je napisano, ovo pitanje je dvosmisleno, jer se moe ra-
zumjeti ili kao da se odnosi na evoluciju ljudske vrste ili kao da zahtijeva obja-
njenje o tome kakvu funkciju imaju plua u ljudskom organizmu na sadanjem
stupnju evolucijskog razvoja. Ovdje je ovo pitanje shvaeno u drugom smislu.
Kada se ono tako shvati, uobiajeni odgovor koji daje ziologija skree panju na
neophodnost kisika za sagorijevanje hranjivih materija u organizmu i na funkci-
onalnu ulogu koju plua imaju u dopremanju kisika iz zraka do krvi i na taj nain
do razliitih elija u organizmu. Prema tome, objanjenje opisuje rad plua kao
bitan za odravanje izvjesnih biolokih aktivnosti. Na taj nain ovo objanjenje
ima oigledno specian oblik. U objanjenju se eksplicitno ne spominju uvjeti
pod kojima se deava sloeni dogaaj koji se zove rad plua. Objanjenje opisuje
na koji nain plua kao posebno organizirani dio ljudskog tijela doprinose produ-
avanju nekih drugih aktivnosti ljudskoga tijela.
Oba primjera pokazuje karakteristine osobine funkcionalnih objanjenja.
Tako se Henryjevi napori da poniti svoj prvi brak objanjavaju se tako to poka-
zuje da su oni bili usmjereni odreenom cilju, Henry je elio da ima mukog na-
sljednika. Prisutnost plua u ljudskom tijelu objanjava se tako to se pokazuje da
one funkcioniraju na odreeni nain kako bi se izvjesni kemijski procesi produljili
i na taj nain omoguio ivot.
Teleoloka objanjenja nose same u sebi odreenu opasnost tako da emo na-
vesti odmah dva pogrena shvaanja teleolokih objanjenja. Pogrena je pretpo-
stavka da se teleoloka objanjenja mogu shvatiti samo ako su pojave i djelovanja
koja se objanjavaju na teleoloki nain svjesni inioci i proizvodi takvih inilaca.
Tako, na primjer, u funkcionalnom objanjenju plua ne pretpostavlja se ni ek-
splicitno ni preutno da plua imaju bilo kakav svjesni cilj ili da ih je izmislio neki
svjesni inilac za odreenu svrhu. Ukratko, prisutnost teleolokih objanjenja
u biologiji ili u drugim podrujima nije nuno znak antropomorzma. S druge
strane, neke teleoloka objanjenja oigledno pretpostavljaju postojanje ljudskih
planova i svjesnih ciljeva ali takva pretpostavka nije nezakonita kada je injeni-
ce opravdavaju, kao u sluaju teleolokih objanjenja izvjesnih aspekata ljudskog
ponaanja.
Isto je pogrena pretpostavka da takva objanjenja moraju preutno podrazu-
mijevati da budunost uzrono djeluje na sadanjost, budui da teleoloka obja-
,
njenja sadre pozivanje na budunost kako bi se objasnilo ono to ve postoji.
Tako, na primjer, objanjavajui Henryjeve napore da poniti svoj brak nismo
pretpostavljali da je neostvareno budue prisutnost njegovog mukog nasljednika
bilo uzrok njegovih postupaka. Naprotiv, objanjenje Henryjevog ponaanja sa-
svim je spojivo s gleditem da je uzrok njegovog ponaanja bila njegova postojea
elja da se u budunosti neto ostvari, a ne samo ta budunost. Slino tome, u
funkcionalnom objanjenju plua nismo pretpostavljali da je budua oksidacija
hrane u tijelu uzrok postojanja plua niti ono to je uzrok njihovom funkcioni-
ranju, to objanjenje ne ovisi od toga je li tvrdimo ili poriemo da je funkcionira-
nje plua kauzalno odreeno postojeom konstitucijom tijela i okolinom. Prema
tome, dajui teleoloko objanjenje mi ne prihvaamo nuno ono gledite prema
kojem je budunost inilac u svom vlastitom ostvarenju.
Genetika objanjenja. Treba spomenuti jo jednu vrstu objanjenja mada
sporno je li takva objanjenja ine posebnu vrstu. Povijesna istraivanja se esto
poduzimaju kako bi se objasnilo zato odreeni predmet istraivanja ima izvjesne
karakteristike, a to se postie opisivanjem naina na koji se taj predmet razvio iz
neega to mu je prethodilo. Takva objanjenja se obino nazivaju genetikim.
Na taj nain se objanjavaju i ive i neive stvari, osobine pojedinca kao i karak-
teristike neke grupe.
Kao ilustraciju navedimo sljedei primjer. Primjer ,): Zato engleski jezik u
svom sadanjem obliku ima tako mnogo rijei latinskog porijekla Povijesna i-
njenica za koju se ovdje trai objanjenje predstavlja sloen skup jezinih navika
koje ljudi oituju u nejasno ogranienom povijesnom periodu i u razliitim dije-
lovima svijeta. Takoer je vano da u ovom primjeru pitanja zato, za razliku od
pitanja u prethodnim primjerima, preutno zahtijeva objanjenje o tome kako je
izvjestan sustav iz nekog svog prethodnog stanja dospio do svog sadanjeg oblika.
Za sistem koji promatramo mi ne znamo dinamike zakone razvoja kakvi postoje
u zici, na primjer, zakone razvoja plinovite mase koja rotira. U prihvatljivom
objanjenju povijesne injenice o kojoj je rije spominjat e se zbog toga niz pro-
mjena koje su se desile tokom vremena, a ne samo skup dogaaja koji se desio u
nekom prethodnom poetnom trenutku. Temeljem toga, uobiajeno objanjenje
ove injenice pozivat e se na Normana Osvajaa, na jezik pobjednika i pobije-
enih prije osvajanja, kao i na razvoj Engleske i drugih krajeva poslije osvajanja.
to vie objanjenje pretpostavlja izvjestan broj manje ili vie neodreenih ge-
neralizacija u nainima na koje jezine navike u razliitim jezinim zajednicama
mijenjaju kada takve zajednice stupaju u odreene odnose s drugim zajednicama.
Ukratko, objanjenje koje se u ovom primjeru zahtijeva naziva se genetikim i
njegova struktura je oigledno sloenija od strukture objanjenja za koja smo ve
naveli primjer. Ovu sloenost ne treba pripisivati okolnosti to eksplikandum i-
njenica ljudskog ponaanja. Istu takvu sloenost pokazuje genetiko objanjenje
injenice da je salinitet oceana danas oko u odnosu na volumen.
Genetika objanjenja sastoje se u navoenju niza glavnih etapa kroz koje je
neki sustav proao. Prema tome, premise objanjenja e nuno sadravati veliki
o
broj singularnih iskaza o prolim dogaajima u sustavu koji istraujemo. Skrenut
emo panju na dva momenta u premisa genetskih objanjenja. Prvo, u premi-
sama se nee spominjati svaki dogaaj koji se desio u razvoju sustava. Drugo,
dogaaj koji se spominju odabrani su na osnovu pretpostavki o tome kave su vrste
dogaaja kauzalno relevantne za razvoj sustava. Prema tome, pored singularnih
iskaza premise e takoer sadravati (implicitno ili eksplicitno) ope pretpostav-
ke o uzronim vezama izmeu razliitih vrsta dogaaja.
Ove ope pretpostavke mogu biti prilino precizni zakoni razvoja za koje po-
stoji neovisno induktivno svjedoanstvo. (To se moe desiti kada se sustav koji
prouavamo moe shvatiti, s nekim posebnim ciljem na umu, kao lan jedne klase
slinih sustava koji imaju slinu evoluciju na primjer, u prouavanju razvoja
biolokih osobnosti individualnog lana neke vrste. Vrlo esto je tada mogue
primijeniti metode komparativne analize da bi se takvi zakoni razvoja utvrdili.) U
drugim sluajevima, ope pretpostavke mogu biti samo neodreene generalizaci-
je, moda statistike po sadraju, i mogu da se ne odnose na neku vrlo specinu
odliku predmeta koji ispitujemo. (To se esto deava kada ispitujemo sustav koji
je relativno jedinstven na primjer, kada ispitujemo razvoj neke institucije u jed-
noj odreenoj kulturi.) Meutim, ni u jednom od poznatih sluajeva genetikog
objanjenja premisa objanjenja ne iskazuju dovoljne uvijete za nastanak injeni-
ce koja je opisana u eksplikandumu, mada te premise esto iskazuju neke uvjete
koji su nuni za nastanak te injenice, pod odreenim okolnostima. Prema tome,
razumno je zakljuiti da su genetika objanjenja po svojoj prirodi objanjenja po
vjerojatnosti.
Ova etiri tipa objanjenja razlikovali smo zato to izgleda da oni odgovaraju
stvarnim strukturnim razlikama u primjerima objanjenja koja smo naveli, kao i
zbog toga to takva klasikacija prua podesan okvir za opisivanje vanih proble-
ma u dolaenju do sustavnih objanjenja.
Navedene vrste objanjenja se koriste kao znanstvena objanjenja, ali je najei
oblik, koji se uobiajeno smatra znanstvenim, deduktivni oblik. Zapravo moemo
rei da oni lozo i znanstvenici koji pretpostavljaju da znanost ima uistinu funk-
ciju objanjenja najmanje dvojbe izaziva prvi oblik objanjenja. No, postoje lo-
zo koji nijeu da znanost uistinu objanjava. Zadrimo se malo na toj primjedbi.
Nijedna znanost, tako tvrde kritiari, ne odgovara stvarno na pitanje zato se
neki dogaaji deavaju ili zato su stvari povezane na odreeni nain. Na takva
pitanja mogli bi smo odgovoriti samo kada bismo bili u stanju da pokaemo da
dogaaji koji se deavaju moraju da se deavaju i da odnosi koji postoje izmeu
stvari moraju izmeu njih da postoje. Meutim, eksperimentalni metodi znanosti
ne mogu da otkriju apsolutnu ili logiku nunost u pojavama koje su u krajnjem
sluaju predmet svakog empirijskog istraivanja. ak i kada bi znanstveni zakoni
i teorija bili istinite, one su samo logiki mogue istine o odnosima zajednikog
deavanja ili o odreenom poretku meu pojavama. Prema tome, pitanje na koje
znanosti daju odgovor jest pitanje o tome kako se dogaaji deavaju (na koji
nain ili pod kojim uvjetima) i kako su stvari meusobno povezane. Tako, zna-

nosti dolaze u najboljem sluaju do onoga to predstavlja sveobuhvatne i tone
sustave opisa, a ne objanjenja.
1.1.1. Deduktivni model objanjenja

Ve je Aristotel razmatrao struktura onoga to se vjerovalo da je ideal znanosti.
Gledite da znanstvena objanjenja moraju uvijek imati oblik logike dedukcije
bilo je iroko prihvaeno. Iako univerzalnost deduktivnog modela moe podvr-
gnuti sumnji, ak i kada se taj model projicira kao ideal, nesumnjivo je da mnoga
objanjenja u znanostima imaju ovaj oblik. to vie, za mnoga objanjenja koja na
prvi pogled nemaju ovaj oblik moe se pokazati da su ipak deduktivna, kada se
ekspliciraju pretpostavke koje su u takvom objanjenju sadrane. Takvi sluajevi
se ne mogu smatrati izuzecima ve ilustracijama este upotrebe argumenata.

Ipak, moramo ispitati da li zadovoljavajua objanjenja ove vrste moraju da is-
pune i druge uvijete, pored zahtijeva koji proizlaze iz denicije deduktivnog tipa
objanjenja da eksplikandum logiki slijedi iz premise objanjenja. Oigledno da
se ne moe prihvatiti svako objanjenje zato to ima deduktivnu strukturu. Na
primjer, vjerojatno nitko nee smatrati zadovoljavajuim objanjenjem injenice
da Jupiter ima bar jedan satelit, ono objanjenje kojim se navodi injenica da Jupi-
ter ima osam satelita ak i ako prvi iskaz logiki slijedi iz drugog. Raspravljanja
o ovom pitanju vraaju nas u antiku Grku. Za deduktivno objanjenje lozo su
navodili razliite dodatne uvijete. Ovi uvjeti mogu se, podesnosti radi svrstati u
tri grupe, u logike uvjete koji speciciraju razliite formalne zahtjeve za premise
objanjenja, epistemoloke uvjete koji odreuju u kakvim spoznajnim odnosima
treba da budemo prema premisama, i sadrajne uvjete koji propisuju sadraj pre-
misa (empirijski ili neki drugi).
Obratimo pozornost na neke primjere deduktivnog objanjenja kojima emo
donekle pokuat rasvijetliti smisao i sutinu ovog znaajnog modela za znanost.
3
Tako E.W. Hobson kae: Vrlo uobiajena ideja da je funkcija prirodnih znanosti da
objanjavaju zike pojave ne moe se prihvatiti kao istinita, osim ako se rije objasniti
upotrijebi u vrlo ogranienom smislu. Poto pojmovi ecijentne uzrokovanosti i logike
nunosti nisu primjenljivi na svijet zikih pojava, funkcija prirodnih znanosti je da
pojmovno opisuje nizove dogaaja koji se mogu opaati u Prirodi. Ali prirodne znanosti
ne mogu objasniti postojanje takvih nizova pa zato ne mogu objasniti pojave u zikom
svijetu, u najstroem smislu u kojem se termin objanjenje moe upotrijebiti. Tako prirodne
znanosti opisuju, koliko mogu, kako se, ili u skladu s kakvim pravilom se pojave deavaju,
ali uope nisu mjerodavne da odgovore na pitanje zato se pojave deavaju. (Te Domain
of Natural Science, London 1923, str. 81-82.)
4
Na primjer, irenje jednog komada ice u danim uvjetima moe se objasniti uvoenjem
injenice da je ta ica bila zagrijana, oito je da eksplikandum ne slijedi logiki nuno
iz navedene premise objanjenja. Meutim, izgleda najvjerojatnije da se u predloenom
objanjenju preutno prihvaaju i druge premise na primjer, da je ica od bakra i da se
bakar uvijek iri kad se zagrije. Kada se ove dodatne pretpostavke jasno izloe, onda se ovo
objanjenje slae s deduktivnom modelom.
a
Ponimo sa primjerom deduktivnog objanjenja u kojem je eksplikandum pojav-
ljivanje nekog pojedinanog dogaaja. Razmotrimo primjer, koji smo spomenu-
li u prethodnom poglavlju, kada se jednog dana na povrini ae kondenzirala
vodena para. Objanjenje u tom sluaju, kada se izloi paljivije i sistematinije,
izgleda ovako:
Kad god temperatura bilo koje volumena zraka koja sadri vodenu paru padne
ispod toke na kojoj je gustoa vodene pare u zraku vea od stupnja zasienosti
zraka vodenom parom na toj temperaturi, vodena para iz zraka kondenzira se u
tenost na onim mjestima gdje temperatura zraka opala ispod toke zasienosti.
Juer je zrak oko ove ae sadravao vodenu paru.
Temperatura zraka koji je bio neposredno oko ae opala je kada smo u au
sipali hladnu vodu.
Stvarna gustoa vodene pare u zraku oko ae, poslije snienja temperature,
bila je vea od mjere zasienosti na toj temperaturi.
Prema tome vodena para iz zraka neposredno oko ae kondenzirala se na po-
vrini ae ukratko, aa se zamaglila.
Prvo to treba primijetiti u ovom primjeru jest injenica da premise sadre je-
dan iskaz koji je po svom obliku univerzalan i koji tvrdi stalnu vezu izmeu iz-
vjesnih karakteristika. U drugim primjerima meu premisama se moe nai vie
takvih univerzalnih zakona. Ako sada uopimo ovaj primjer, proizlazi da bar jed-
na premisa deduktivnog objanjenja u kojem je eksplikandum singularni iskaz
mora postojati univerzalni zakon, i takva premisa igra bazinu ulogu u izvoenju
eksplikanduma. Oito je da ovaj uvjet dovoljan da iskljui kao bona de sluaj
objanjenja onu dedukciju koju smo ranije spominjali, kojom se injenica da Jupi-
ter ima bar jedan satelit izvodi iz injenice da ih ova planeta ima osam.
Pored univerzalnog zakona premise, objanjenja sadre i izvjestan broj singu-
larnih iskaza koji tvrde da su se izvjesni dogaaji desili u odreenom vremenu
i na odreenom mjestu ili da dati objekti imaju odreene karakteristike. Takve
singularne iskaze oznait emo kao iskaze o poetnim uvjetima (ili, krae, kao
poetne uvjete). tovie, poetni uvjeti predstavljaju posebne uvjete na koje tre-
ba primijeniti zakone koji su ukljueni u premise objanjenja. Ipak, ne moe se
izloiti opim terminima koje uvjete treba odabrati kao podesne poetne uvjete,
jer odgovor na to pitanje ovisi od specinog sadraja zakona koji se primjenjuje
kao i od specinih problema u ijem se rjeavanju ovi zakoni upotrebljavaju.
Neophodnost poetnih uvjeta u deduktivnom objanjenju pojedinanih do-
gaanja oito je sa stajalita formalne logike. Logiki se ne moe deducirati je-
dan iskaz koji se odnosi na pojedinano iz iskaza koji imaju oblik univerzalnih
iskaza. (Na primjer, nemogue izvesti iskaze o pojedinanom obliku x je B iz
univerzalnog iskaza oblika za svako x, ako je x A, onda je x B). Ma koliko ova
okolnost bila oita i vana, ona se esto zanemaruje u raspravama o znanstvenom
postupku. Ovo zanemarivanje je ponekad uzrok onog udobnog naina na koje

se ponekad iroke generalizacije upotrebljavaju u objanjavanju pojedinanih i-
njenica, naroito u prouavanju ljudskih postupaka, kao i omalovaavanja koje
promatrai ponekad imaju prema mukotrpnim istraivanjima stvarnih injenica.
esto je vrlo teko primijeniti zakone i teorije, jednostavno zato to se speci-
ni poetni uvjeti za primjenu tih zakona ne mogu utvrditi, pa ostaju nepoznati.
Obrnuto, esto se predlau pogrena objanjenja i ine se pogrena predvianja
zato to se ope pretpostavke, iako su same po sebi dovoljno pouzdane, primje-
njuje na situacije koje ne predstavljaju prikladne poetne uvjete za primjenu tih
pretpostavki. Iako su zakoni ove ili one vrste neophodni u naunim objanjenjima
stvarnog tijeka dogaaja, ono to se stvarno deava ne moe se objasniti iskljuivo
pozivanjem na zakone. U traganju za naunim razumijevanjem kao i u rjeavanju
pravnih sporova opi principi sami po sebi ne rjeavaju ni jedan pojedini sluaj.
Prema tome, deduktivno nauno objanjenje ije eksplikandum deavanje
nekog dogaaja ili karakteristika nekog objekta, mora da zadovolji dva logika
uvjeta. Premise moraju da sadre bar jedan univerzalni zakon ije je prisutnost u
premisama bitno za izvoenje eksplikanduma. Drugo, premise moraju takoer da
sadre i izvjestan broj pojedinih poetnih uvjeta.
Iako objanjenje pojedinane injenice zahtijeva da se u premisama nalaze i
zakoni i iskazi o poetnim uvjetima, istraivanja se mogu razlikovati prema tome
je li su usmjerena k nalaenju i utvrivanju ove ili one vrste premisa. Tako, moe-
mo zapaziti neki dogaaj, a onda pokuat da ga objasnimo otkrivajui neki drugi
dogaaj koji na osnovu ve utvrenog zakona treba biti uvjet pojavljivanja danog
dogaaja. Na primjer, ako na automobilu pukne guma, moemo poeti da traimo
mjesto na kojem je probuena pod opom pretpostavkom da guma puca kada se
probui. S druge strane, moemo posumnjati da su na neki znaajan nain pove-
zani i pokuati da otkrijemo zakone koji izraavaju specine naine ovisnosti
izmeu dogaaja te vrste. Tako moe se desiti da zapazimo kako broj otkucaja
srca neke osobe raste budue da je ova radila neke teke vjebe, ako pomislimo
da broj otkucaja na neki nain ovisi od vjebe, moemo zapoeti istraivanje da
tono utvrdimo vezu izmeu ovih aktivnosti i tako moemo doi do ope formule
o njihovoj ovisnosti. Isto tako, pokuavajui da objasnimo neke dogaaje, istrai-
vanje moemo usmjeriti ka otkrivanju premisa objanjenja koje pripadaju objema
vrstama. Na primjer, moe se desiti da ne znamo ni jedan zakon koje se odnosi
na pojavu izvjesnih kanceroznih izrataja, a isto tako ne moramo znati specine
dogaaje od kojih takav izrataj ovisi. Zbog toga moemo nastojati da otkrijemo i
posebne okolnosti koje izazivaju rak i zakone koji takve okolnosti povezuju s kan-
ceroznim izratajem. Ovdje smo dali nekoliko primjera za primjenu deduktivnog
objanjenja pojedinanih dogaanja a u sljedeem poglavlju obratimo pozornost
na objanjenje zakona.
1.1.2. Objanjenje zakona

Rasprave koje su posveene sustavnom razvijanju neke grane deduktivno si-
stematizirane znanosti obino ne sadre objanjenja pojedinanih dogaanja i
posebnih injenica, a kada takva objanjenja i sadre, onda je to samo ilustracija
primjene zakona i teorija. U svakom sluaju, u razvijenim znanostima kao to je
zika glavni zadatak je objanjenje zakona i, prema tome, uzajamna veza izmeu
njih.
Izgleda da su ova objanjenja zakona deduktivnog tipa pa zato moramo ispitati
njihove specine oblike. Razmotrit emo prvo objanjenje univerzalnih zakona.
Vratimo se primjeru koje smo naveli u prethodnom poglavlju gdje je rije o obja-
njenju zakona da led pliva po vodi. Bilo bi zamorno precizno izloiti detalje stro-
gog izvoenja ovog zakona iz premisa koje ziari obino pretpostavljaju kada ga
objanjavaju. Nagovjetaji koje smo ranije dali kako da se ove premise odrede bit
e dovoljne za nau svrhu.

U ovom objanjenju oite su tri stvari: sve premise su univerzalni iskazi, postoji
vie premisa od kojih je svaka bitna za izvoenje eksplikanduma, premise uze-
te odvojeno ili zajedno s drugim premisama logiki ne slijede iz eksplikanduma.
Prva okolnost ne zahtjeva posebno razmatranje jer je neizbjena budui da je
eksplikandum sam po sebi univerzalni zakon. Prema tome, uvoenje poetnih
uvjeta bilo bi suvino u objanjavanju univerzalnih zakona.
Druga okolnost namee pitanje je li prisutnost vie univerzalnih zakona u pre-
misama samo osobitost navedenog primjera ili je to sutinska oznaka svih pri-
hvatljivih objanjenja. Na ovo pitanje ne moe se dati konaan odgovor jer ne
postoji precizan kriterij za razlikovanje objanjenja koja su zadovoljavajua od
5
Prva aproksimacija takvoj dedukciji jest ova: sila kojom tenost djeluje na tijelo zaronjeno
u nju, u pravcu koji je normalan na povrini tekuine, jednak je teini istisnute tekuine, ali
je suprotnoga smjera.

Jedno tijelo je u ravnotei ako je, i samo ako, vektorski zbir sila koje na njega djeluju jednak
nuli. (Dakle, led zaronjen u vodu je u ravnotei ako, i samo ako, vektorski zbir sila koje
djeluju na led jednak nuli.)

Vektorski zbir sila koje djeluje na tijelo zaronjeno u tekuinu, u pravcu koji je paralelan s
povrinom tekuine, jednak je nuli.

Svaka sila je vektorski zbir dviju sila (koje se zovu komponente dane sile) koje djeluju pod
pravim kutom u odnosu jedna na drugu. (Dakle, led zaronjen u vodu nalazi se u ravnotei
ako, i samo ako je, vektorski zbir sila koje djeluju na led u pravcu normalnom na povrinu
vode jednak nuli. Dakle, takoer, ako jedine sile koje djeluju na led zaronjene u vodu jesu
sila uzgona vode i sila teine leda, onda je led zaronjen u vodu u ravnotei ako, i samo ako
je, sila uzgona vode jednaka ali suprotno usmjerena ukupnoj teini leda).

Gustoa vode je vea od gustoe leda. (Dakle, teina danog volumena vode vei je od teine
leda jednakog volumena).

Prema tome, ako su jedine sile koje djeluju na led uronjene u vodu sila uzgona vode i
njegova vlastita teina, onda je led uronjen u vodu u ravnotei ako i samo ako jedan dio
leda nije uronjen u vodu a sila uzgona vode jednaka je i suprotna teini vode koju je istisnuo
uronjeni dio leda. Ukratko, led uronjen u vodu nalazi se u ravnotei ako, i samo ako, pliva
po vodi.

onih koja to nisu. Meutim, treba da se zapitamo da li izvoenje univerzalnog
zakona iz jedne jedine premise moemo smatrati objanjenjem tog zakona. Da
bismo bili jasniji, razmotrimo Arhimedov zakon koji kae da je sila koja istiskuje
tijelo zaronjeno u tekuinu jednaka teini istisnute tenosti. Odavde slijede kao
specijalan sluaj da je sila kojoj voda istiskuje led jednaka teini vode koju je taj
led istisnuo. Izgleda, meutim, nevjerojatno da bi veina ziara rekla kako je
ovaj specijalni zakon na ovaj nain objanjena, a svakako bi vrlo malo broj ljudi
doivio ovu dedukciju posebnog zakona kao objanjenje. Ako ovaj primjer uz-
memo kao tipian i ako je razumno nagaati kako bi se naunici ponaali, izgleda
da je prihvatljiv logiki zahtjev da premise u objanjenju zakona budu dva formal-
no neovisna iskaza.
Dalje razmatranje govori u prilog ovom zahtjevu, i ako ova okolnost nije od
naroitog znaaja. esto upotrebljavamo rije objanjenje raspravljajui o za-
konima u jednom od sljedea dva sluaja. U prvom sluaju pokazuje se da je po-
java o kojoj zakon govori rezultanta nekoliko neovisnih faktora koji se nalaze u
odreenim odnosima. U drugom sluaju pokazuje se da je stalna povezanost crta
o kojima govori zakon proizvod dva ili vie veza.Ono to se podrazumijeva pod
alternativama moda se moe jasnije prikazati pomou sljedeih shema. Pretpo-
stavimo da univerzalni zakonima ima oblik jednostavnog univerzalnog kondicio-
nalnog iskaza: Za svako x, ako je x A, onda je x B (ili Svi A jesu B ), gdje A
i B oznaavaju odreenu karakteristiku. Pretpostavimo da su karakteristike A
1
i
A
2
i pretpostavimo slino tome, da se B javlja samo ako se zajedno javljaju B
1
i B
2
.
Pretpostavimo, dalje, da svako A
1
jest B
1
i da svako A
2
jest B
2
. Tada slijedi da svako
A jest B, tako da je sad ovoj zakon objanjen. Ova shema ilustrira prvu od gornjih
alternativa. Konkretan primjer je objanjenje zakona da led pliva po vodi, budu-
i da se ponaanje leda u vodi, moe shvatiti kao rezultanta nekoliko neovisnih
sila koje djeluju na to tijelo uronjeno u vodu. Meutim, stvarna logika struktura
ovog objanjenja je mnogo sloenija nego to je to prikazano ovom jednostavnom
shemom.
Shematski prikaz druge alternative imamo u objanjenju zakona koji ima oblik
svi A jesu B, kada se ovaj deducira iz druga dva zakona koji, redom, imaju slje-
dee oblike svi A jesu C i svi C jesu B. Konkretan primjer ove vrste jest obja-
njenje zakona: Kada se dovoljno poveava zapremina nekog plina koji sadri
vodenu paru, a da se pri tome ne mijenja koliina toplote, vodena para se kon-
denzira, koji se sastoji u deduciranju ovog zakona iz druga dva zakona: Kada se
plinovi ire a da se pri tome ne mijenja koliina topline, njihova temperatura opa-
da i Kada opadne temperatura nekoga plina koji sadri vodenu paru, stupanj
zasienosti vodene pare se poveava.
Oito je da objanjenja koja se mogu podvesti pod bilo koju od ovih shema
imaju bar dvije premise. Meutim, usvojili mi ili ne zahtjev da bar dvije premise
moraju biti prisutne u zadovoljavajuem objanjenju, moemo biti sigurni da u
znanosti neemo nai mnogo objanjenja koja ne ispunjavaju ovaj uvjet.
6
Trea okolnost koju smo zapazili u primjeru s ledom a eksplikandum ne po-
vlai logiki za sobom premise manje je sumnjiva kao opi zahtjev zadovolja-
vajueg objanjenja. Jer, kada ovaj uvjet ne bi bio zadovoljen konjunkcija premisa
bila bi logiki ekvivalentna eksplikandumu, a u tom sluaju bi premise jednostav-
no ponavljale zakon za koje se trai objanjenje. Uzmimo, na primjer, zakon da je
vrijeme potrebno da tijelo koje slobodno pada pree dano rastojanje proporcio-
nalno kvadratnom korijenu iz veliine tog rastojanja. Ovaj zakon logiki slijedi iz
zakona da je rastojanje koje pree tijelo u slobodnom padu proporcionalno kva-
dratu vremena. Meutim, nitko vjerojatno ne bi ovo nazvao objanjenjem prvog
zakona, budui da je premisa matematiki ekvivalentna transformacija eksplikan-
duma. Kada bi neko prihvatio takva objanjenja, mogao bi da uzme eksplikandum
za objanjenje samog eksplikanduma.
Temeljem toga jasno je da u ispravnom objanjenju oekujemo da premise
objanjenja tvrde neto vie nego to se tvrdi u eksplikandumu. Detaljnije ree-
no, mi oekujemo da bar jedna premisa u objanjenju danoga zakona zadovolja-
va sljedei uvjet, kada se dodaju nove podesne pretpostavke: premisa treba da
objasni i druge zakone, a ne samo onaj koji nam je dan, s druge strane, ne smije
biti mogue da objasnimo premisu pomou danog zakona ak i kada se te nove
pretpostavke dodaju tom zakonu. Kada ni jedna premisa nekog objanjenja ne bi
zadovoljavala ovaj uvjet imali bismo dvije nepoeljne posljedice: bilo bi nemogue
nai svjedoanstvo za premise koje je razliito od eksplikandumu i objanjenje ne
bi mnogo doprinijelo graenju nekog sustava objanjenja, jer bi izuzev u izolira-
nim sluajevima, poznate injenice ostale nepovezane s onim injenicama koje
treba otkriti.
Zahtjev da premise ne smiju biti ekvivalentne s eksplikandumom dovoljan je
da eliminira mnoga pseudo objanjenja u kojima se u premisama jednostavno
izmiljaju novi termini za injenice koje tek treba objasniti. Klasian primjer ta-
kvih objanjenja je poanta Molierove satire u kojoj on ismijeva one koji injenicu
da opijum izaziva spavanje objanjavaju navoenjem pravila da opijum posjeduje
uspavljujue svojstvo. Manje oigledna ilustracija, koja se ponekad nalazi u po-
pularnom prikazivanju znanosti, jest objanjenje zakona da brzina tijela ostaje
stalna ako na tijelo ne djeluje vanjska sila zato to sva tijela posjeduju inherentnu
silu inercije. Ovo je prividno objanjenje, jer je rije inercija samo drugo ime za
injenicu koju zakon opisuje.
Meutim, postoji jo jedan zahtjev za zadovoljavajua objanjenja zakona, ti-
jesno povezan sa zahtjevima koje smo ve razmotrili. Temeljem tog zahtjeva bar
jedna od premisa mora biti openitija od zakona koji treba objasniti. Tako se, na
primjer, Arhimedov zakon (koji se javlja u premisama u primjeru s ledom) smatra
openitijim od zakona da led pliva po vodi, zato to prvi iskaz tvrdi neto o svim
tenostima a ne samo o vodi i o svim tijelima zaronjeni u tenost a ne samo o ledu.
Slino tome, smatra se da je zakon poluge openitiji od zakona koji se odnosi na
kretanje kimenjaka, tonije, iako moda u irem smislu, esto se tvrdi da su za-
koni zike openitiji od zakona biologije.
;
Meutim, iako smisao termina openitiji moe biti dovoljno jasna u poje-
dinanim primjerima njegove uporabe, nije lako objasniti ovaj pojam. Pa ipak,
morat emo pokuati da damo takvo jedno objanjenje i da uoimo tekoe koje
odatle proizlaze. Kada se kae da je neki iskaz S

openitiji od nekog drugog iskaza
S
a
onda se vjerojatno misli da prvi iskaz mora logiki nuno povlaiti sa sobom
drugi iskaz. Takva implikacija ne postoji izmeu Arhimedovog zakon i zakona da
led pliva po vodi, usprkos injenici to se smatra da je prvi openitiji od drugog.
tovie, izgleda podesno odrediti znaenje izraza openitije na takav nain da se
za S

kae da je openitije od S
a
ne samo zato to S

logiki implicira S
a
. Na primjer,
iskaz Sve se planete kreu po eliptinim putanjama logiki implicira iskaz Sve
se planete kreu po putanjama koje su konusni presjeci, ali vjerojatno prvi od
ovih iskaza nije openitiji od drugog. Temeljem toga, da bi S

bilo openitiji iskaz
od S
a
izgleda da nije ni nuno ni dovoljno da S

logiki implicira S
a
.
Ove tekoe nisu nuno kobne po predloeno objanjenje pojma vee openi-
tosti. Ali da bismo ih izbjegli moramo odbaciti prividno prihvatljive zahtjeve da
logiki ekvivalentni iskazi moraju imati jednaku openitost i moramo prihvatiti
gledite da usporedna openitost zakona ovisi od naina na koji su oni iskazani.
Moglo bi se, meutim, primijetiti da ovakvo gledite otvara vrata neogranienoj
proizvoljnosti u klasiciranju zakona prema njihovoj openitosti, jer za dati iskaz
postoji neodreeni broj logiki ekvivalentnih iskaza koji se razlikuju samo o for-
mulaciji. Ipak, ova proizvoljnost ne mora biti tako ozbiljan nedostatak kao to to
na prvi pogled izgleda. Stvarna formulacija nekog zakona esto ukazuje na kla-
su stvari koje predstavljaju subjekte predikacije u danim kontekstima, pri emu
identikacija podruja primjene tog zakona ovisi od prirode nekog istraivanja.
Meutim, u ovome nema nieg proizvoljnog, izuzev proizvoljnosti koja je u tome
to se bavimo jednim skupom problema, a ne nekim drugim. Odnosno, ukoliko
subjekt (termin) u iskazu zakona pokazuje podruje primjene tog zakona u kon-
kretnom kontekstu u kojem se primjenjuje, tvrdnja da je jedan zakon openitiji
od nekog drugog zakona nije potpuno proizvoljno ak i ako se u nekom drugom
kontekstu mora donijeti drugaija ocjena. Na primjer, zakon da led pliva po vodi
obino se koristi tako da je podruje njegove primjene neodreeno velika klasa
komada leda koji su (ili su ve bili ili e tek biti) uronjeni u vodu. Ovaj zakon se
rijetko upotrebljava (ako se to uope ini), tako da je podruje njegove primjene
klasa razliitih stvari koje ne plivaju po vodi. Uistinu, izgleda vjerojatno tvrenje
da kada bi se spomenuti zakon upotrebljavao na ovaj nain u nekom kontekstu,
njegova uobiajena formulacija bila bi u tom kontekstu promijenjena. U svakom
sluaju, u formulacijama zakona izgleda da postoji preutno povezivanje na kon-
tekst u kome se ti zakoni primjenjuju. Ali ako je to tako, onda predloeno obja-
njenje pojma vee openitosti nema nepopravljive nedostatke.
Budui da objanjenja o kojem smo se dosada raspravljali ne odnosi na iri smi-
sao termina openitije ukratko emo se i na tome zadrati. Ovaj smisao moe
se ilustrirati tvrdnjama kojim kaemo da je zika openitija znanost od biologije,
a naroito kada se tvrdi da je zakon poluge openitiji od, recimo, zakona da pla-
8
vooki roditelji imaju samo plavooku djecu. Ono to se ponekad podrazumijeva u
ovakvim iskazima moda je misao da se bioloke pojave mogu objasniti na osnovu
zakona zike, iako obratno nije sluaj. Neovisno od istinitosti ove tvrdnje, ono
ipak nema smisao koji se uvijek podrazumijevao u iskazima koji to treba da ilu-
striraju, jer je sumnjivo da je ikada netko tvrdio kako zakon poluge moe objasniti
bilo koji zakon genetike. Smisao koji se esto podrazumijeva u ovakvim iskazima
moda se moe ovako iskazati: zakon poluge (ili openito, zika) formulira izvje-
sne karakteristike stvari bez obzira da li su te stvari ive ili neive. S druge strane,
zakon o boji oiju (ili uope uzevi, biologija) tvrdi neto o osobinama koje mogu
imati samo posebne vrste sustava, od kojih neki takoer posjeduju karakteristike
o kojima govori zakon poluge. Na taj nain u zakonu poluge apstrahirane su mno-
ge odlike stvari na koje se odnosi i zakon biologije, pa se deskriptivni izrazi koji se
javljaju u zakonu poluge mogu predicirati na mnogo iru klasu sustava nego to je
to sluaj s deskriptivnim iskazima koji se javljaju u biolokom zakonu.
Za potrebe naega razmatranja dosta je reeno o tome kako moemo razliko-
vati dva smisla termina openitije i kako se univerzalni iskazi mogu usporediti
u pogledu svoje openitosti u irem ili uem smislu te rijei. Ovo smo istaknuli
zbog toga to izgleda da su premise zadovoljavajueg objanjenja openitije od
svojih eksplikanduma. Vea openitost premisa objanjenja ima veliku vanost
zbog toga to ta odlika doprinosi izgraivanju sveobuhvatnih sustava objanjenja.
Sada emo ispitati jedan vaan nain na koji univerzalni iskazi u nekim naukama
stjeu veliku openitost.
1.1.3. Objanjenje i epistemoloki zahtjev
Zahtjevi u objanjenjima koje smo do sada razmatrali predstavljali su skoro
iskljuivo logike uvijete. Meutim, oito je da i druge uvjete takoer moramo
uzeti u obzir. Na primjer, kada bismo znali da su poetni uvjeti u jednom obja-
njenju pojedinanog dogaaja lani, mi bismo to objanjenje odmah odbacili kao
pogreno. Osvrnimo se zato ukratko na neke epistemoloke uvjete koji se postav-
ljaju za adekvatna objanjenja.
Raspravljajui o ovom pitanju, Aristotel je tvrdio da premise u deduktivnom
objanjenju moraju, izmeu ostalog, biti istinite da se mora znati da su one istinite
i da moraju biti poznatije od eksplikanduma. Uvjete emo ispitati, a neke emo
razmotrit, koji su sa ovima povezani.
a) Svako razmatranje zahtijeva da premise jednog objanjenja budu istinite po-
staje sloeno zbog jedne vane okolnosti. Meu eksplicitnim premisama znan-
stvenih objanjenja esto se javljaju univerzalni iskazi koji su dio neke ope znan-
stvene teorije. Meutim, upueni teoretiari se ne slau je li ovakvi iskazi, zapravo
svaka znanstvena teorija, moe da se ocijeni kao istinita ili lana. Temeljem toga,
svatko tko misli da se o istinitosti ili lanosti znanstvenih teorija ne moe govoriti,
odmah e odbaciti zahtjev da eksplicitne premise u zadovoljavajuem objanjenju
moraju biti istinite. Odbacivanje ovog zahtijeva tako ovisi od naina na koji se
,
spomenuti problem rjeava. Sada emo pretpostaviti da je svaki iskaz koji moe
biti premisa u jednom objanjenju istinit ili laan
Ako prihvatimo ovu pretpostavku, izgleda da je neizbjean zahtjev da premi-
se u zadovoljavajuem objanjenju moraju biti istinite. Uvijek je relativno lako
nai proizvoljni skup premisa koje zadovoljavaju logike uvjete u deduktivnim
objanjenjima i kada se ne bi postavljali drugi uvjeti u pogledu premisa, bila bi po-
trebna samo skromna logika i matematika sposobnost da bih se objasnila svaka
injenica u svemiru a da se pri tome ne mrdne prstom. Meutim, sva proizvoljna
objanjenja konstruirana na taj nain bila bi odbaena kao ne adekvatna kada bi-
smo znali da je bar jedna od tih premisa lana. Istinitost premisa je nesumnjivo
poeljan uvjet u zadovoljavajuim objanjenjima.
b) Meutim, ovaj zahtjev nas ne moe odvesti daleko u procjenjivanju vrijed-
nosti nekog predloenog objanjenja ako nismo u stanju da kaemo je su li premi-
se lane. Aristotelov zahtjev da se mora znati da su premise istinite na taj nain
prua prividno efektivan kriteriji za eliminiranje mnogih predloenih objanjenja.
Ali ovaj zahtjev je suvie strog. Kada bismo ga usvojili, vrlo mali broj objanjenja
koja daje moderna znanost mogao bi se prihvatiti kao zadovoljavajui, ako bi ta-
kvih objanjenja uope i bilo. Zapravo ne znamo je su li neogranieno univerzalne
premise koje se pretpostavljaju u objanjenjima empirijskih znanosti uistinu isti-
nite, i kada bi smo ovaj zahtjev prihvatili, veinu iroko prihvaenih objanjenja u
postojeoj znanosti morali bismo odbaciti kao nezadovoljavajua. Ovo je zapravo
reductio ad absurdum ovog zahtijeva. U praksi to bi jednostavno vodilo uvoenju
nekog drugog termina koji bi moda bio skovan za tu svrhu, kako bismo razliko-
vali ona objanjenja koja znanstvena zajednica ocjenjuje kao znaajna usprkos
njihovom nominalnom nezadovoljavajuem karakteru o kome se u Aristote-
lovom zahtjevu govori od onih objanjenja koja se drugaije ocjenjuju. Zbog
toga se nita ne postie prihvaanjem strogih Aristotelovih uvjeta za adekvatnost
objanjenja.
Ipak potreban je izvjestan uvjet, iako slabiji od ovog Aristotelovog, kojim bismo
odreivali spoznajni status premisa objanjenja. Sasvim razumno izgleda slabiji
zahtjev da premise objanjenja moraju biti spojive s utvrenim empirijskim inje-
nicama i da ih, pored toga, svjedoanstvo zasnovano na podacima razliitim od
podatka promatranja na kojima se zasniva prihvatljivost eksplikanduma. Prvi dio
ovog uvjeta predstavlja jednostavno zahtjev da ne smije biti razloga da vjerujemo
kako su premise lane. Drugi dio tog uvjeta iskljuuje takozvane ad hoc premise
za koje ne postoji nikakvo svjedoanstvo. Ovaj uvjet, izmeu ostalog, iskljuuje
takoer i ona objanjenja koja su u izvjesnom smislu cirkularna i prema tome tri-
vijalna zbog toga to se jedna ili vie premisa utvruju kao vjerojatne istine samo
pomou svjedoanstva na osnovu kojeg je utvrena istinitost eksplikanduma.
Pretpostavimo, na primjer, da elimo da objasnimo zbog ega su se odreenog
dana na radiju javljale smetnje i pretpostavimo da je jedna premisa objanjenja
izraavala poetni uvjet da su tog dana bile magnetske bure na Suncu. Meutim,
kada bi smetnje na radiju predstavljale jedino svjedoanstvo da je na Suncu bilo
ao
ovih bura, to objanjenje bi patilo od izvjesne cirkularnosti i smatralo bi se pogre-
nim. Ipak, u ovom primjeru svjedoanstva za premisu koja se odnosi na posebne
uvjete moe biti neovisno od injenice da su na radiju bile smetnje. Objanjenje bi
bilo vrlo sumnjivo kada takvo neovisno svjedoanstvo ne bi postojalo.
Ovaj slabiji uvjet, u pogledu kognitivnog statusa premisa, u objanjenjima ne-
sumnjivo je neodreen. Za sada ne postoji precizno ope prihvaeno mjerilo za
procjenu je li dano svjedoanstvo adekvatno potvruje neku pretpostavku. Me-
utim, usprkos ove neodreenosti, oni koji su kompetentni u nekom podruju
istraivanja esto se vrlo dobro slau u pogledu adekvatnosti kojom svjedoan-
stvo potvruje odreenu pretpostavku. U svakom sluaju, u praksi se primjenom
ovog slabijeg uvjeta javlja kao ope slaganje o nekom predloenom objanjenju.
Ipak moe se primijetiti, budui da svjedoanstvo koje ide u prilog nekom uni-
verzalnom zakonu mijenja u vremenu, objanjenje koje meu svojim premisama
sadri taj zakon i koje je u jednom trenutku zadovoljavajue moe prestati biti
zadovoljavajue kada se otkrije svjedoanstvo koje ne ide u prilog tom zakonu.
Meutim, ova primjedba nije ozbiljna ukoliko se ne prihvati sumnjiva pretpo-
stavka da se u ocjenjivanju jednog objanjenja samom tom objanjenju odreuje
izvjesno vanvremensko svojstvo. Prema tome, ne izgleda nerazumno prihvaanje
ovog slabijeg uvjeta kao epistemolokog zahtjeva u adekvatnom objanjenju.
c) Aristotelov zahtjev da premise u znanstvenom objanjenju moraju biti po-
znatije od eksplikanduma tijesno je povezana s Aristotelovim shvaanjem o ono-
me to ini pravi predmet znanstvenog znanja, on je taj zahtjev uveo iskljuivo
zato da bi ga primijenio na objanjenja znanstvenih zakona. Prema tom shvaanju
pravo znanstveno znanje mogue samo o onome to ne moe biti drugaije nego
to jest. Prema tome, nema znanstvenog znanja o pojedinanim dogaajima, a
univerzalni zakoni koji se odnose na neko podruje prirode, kada se ne moe
neposredno sagledati njihova nunost, moraju se objasniti na taj nain to e
se pokazati kako su oni posljedice prvih principa u tom podruju, principa koji
se mogu neposredno shvatiti kao nuni. Ovi prvi principi su prema tome prve
premise u naunim objanjenjima i one su poznatije od bilo kojeg eksplikan-
duma zbog toga to je njihova nunost oigledna i bliska razumu. Demonstra-
tivna geometrija je bila ona grana spoznaje koja je nesumnjivo sluila kao model
ovakvog shvaanja znanosti. Temeljem tog stajalita, koje je o geometriji vladao
sve do skora, svaki od njenih teorema tvrdi neto univerzalno i mada ni nunost
ni univerzalnost tih teorema ne mora biti neposredno jasno, prisutnost obje ove
karakteristike moe se utvrditi kada teorem deducira iz openitijih aksioma ili
prvih principa ija je univerzalnost oigledna. Na taj nain je Aristotel, tvrdei
da premise u jednom objanjenju moraju biti poznatije od eksplikanduma, jed-
nostavno eksplicirao svoje gledite o prirodi znanosti.
Ovo gledite ne vai ni za jedan dio sadraja moderne empirijske znanosti. Na
osnovu Aristotelovom zahtjevu da premise objanjenja treba da budu poznati-
je od eksplikanduma sasvim irelevantan kao uvjet za bilo to koje bi se danas
smatralo adekvatnim znanstvenim objanjenjem. S druge strane, razliite psiho-
a
logizirane verzije Aristotelovog zahtjeva bile su vrlo rasprostranjene i esto su ih
zastupale istaknuti znanstvenici kao bitne uvjete za zadovoljavajua objanjenja.
Osnovna misao sadrana u ovim uvjetima jest ova: budui da je ono to zahtjeva
objanjenje obino neto udno i neoekivano, jedno objanjenje e nam pruiti
pravo intelektualno zadovoljenje samo ukoliko objasni nepoznato onim to je ve
poznato. Na primjer, jedan vrlo ugledni suvremeni ziar tvrdi da se objanjenje
sastoji u ralanjivanju naih sloenih sustava na jednostavnije sustave tako da u
sloenom sustavu prepoznajemo meuigru elemenata koji su nam ve toliko po-
znati da ih prihvaamo kao neto to na zahtijeva objanjenje.
6
On tvrdi, budui
da suvremena kvantna teorija nije pokazala na koji nain ziki sustavi koje ona
ispituje predstavljaju rezultante poznatih naina djelovanja razliitih vrsta konsti-
tuenata, ova nas teorija ne moe uvjeriti da bilo to objanjava, usprkos priznatim
i znaajnim ostvarenjima u sistematizaciji znanja. Slina gledita istraivali su i
drugi mislioci i prirodnim i u drutvenim znanostima.
Bilo bi protivno injenicama poricanje da su vana ostvarenja u povijesti zna-
nosti bila uvjetovana eljom da se nova podruja injenica objasne pomou nee-
ga to je ve poznato. Treba samo da se sjetimo stalnog koritenja poznatih me-
hanikih modela u objanjavanju pojava topline, svjetlosti, elektriciteta i ljudskog
ponaanja, kako bismo shvatili utjecaj ovakvog pristupa objanjenju. Objanjenja
ipak se ne odbacuju uvijek kao nezadovoljavajua ako ne predstavljaju svoenje
poznatog na nepoznato. Kada se injenica da obojene tkanine izblijede na suncu
objanjavaju pomou pretpostavki zike i kemije, pretpostavki u sastavu svjetlosti
i sastavu obojenih materijala, objanjenje se ne odbacuje kao nezadovoljavajue,
ak i ako se ono to je poznato objanjava pomou onoga to je veini ljudi sasvim
nepoznato. to vie, ovo shvaanje objanjenje o kojem govorimo nije u skladu s
injenicom da su se u itavoj povijesti znanosti esto uvodile premise objanjenja
koje su tvrdile postojanje odreenih veza izmeu izvjesnih elemenata, pored ega
se i te veze i ti elementi u poetku izgledali udno a ponekad ak i paradoksalno.
Osvrnut emo se na jo dva momenta. Ako jedno objanjenje zadovoljava
epistemoloki uvjet o kojem smo ranije govorili, onda ak i kada su premise tog
objanjenja u jednom trenutku nepoznate, one moraju na kraju predstavljati pret-
postavke koje svjedoanstvo sasvim dobro potvruje. Prikladno tome, ak i ako
objanjenje ne svodi nepoznato na ono to je bilo ve poznato, to objanjenje je
prihvatljivo zato to su njegove premise vrsto zasnovane na svjedoanstvu koje
vie nije nepoznato jednom dijelu znanstvene zajednice. Drugo, iako u premisa-
ma objanjenja mogu biti sadrane sasvim nepoznate ideje, takve ideje vrlo esto
imaju mnogo slinosti s pojmovima koji se upotrebljavaju u ve poznatim po-
drujima. Analogije nam pomau da spojimo novo sa starim i omoguavaju da
nove premise objanjenja ne budu potpuno nerazumljive.
6
P.W. Bridgman, Te Nature of Physical Teory, Princeton, 1936., str. 63.
aa
1.1.4. Zakoni u znanosti i njihov logiki status
Do sada smo razmatrali zahtjeve koji se predstavljaju za adekvatna objanjenja
i samo usput spominjali prirodu odnosa o kojima se neto tvrdi u zakonima i
teorijama znanosti. Preutno smo pretpostavili da zakoni imaju oblik uopenih
kondicionalnih iskaza koji se u jednostavnom obliku mogu predstaviti shemom
za svako x ako je x A, onda je x B (ili drugaije svi A su B). Dakako, u naem
razmatranju iskoristit emo ovu jednostavnu shemu da bi se izbjegle tekoe koje
bi nastale kada bismo prihvatili manje jednostavnu ali objektivnu shemu te-
koe koje su u velikoj mjeri irelevantne za glavni problem o kojim raspravljamo.
Nesumnjivo je da postoji mnogi znanstveni zakoni koji pokazuju tu jednostavnu
formalnu strukturu koju smo spomenuli. Ipak postoji mnogi znanstveni zakoni
ija je logika forma sloenija to je injenica od prilinog znaaja u analizi raci-
onalnog jezgra induktivnih i verikacionih postupaka u znanosti, iako je u ovom
kontekstu od sporedne vanosti. Kao ilustraciju pokaimo to na sljedeim primje-
rima. Sadraj zakona da se bakar iri ako se zagrije moe se jasnije izloiti ako se
kae: Za svako x i za svako y, ako je x bakar i ako se x zagrije u trenutku y, onda
se x iri u trenutku y. Kao i u drugim kondicionalnim iskazima (ili izrazima koji
sadre ako-on-da), reenica koja poinje sa ako poznata je kao antecendens, a
reenica koja poinje sa onda kao konsekvens. Ovaj primjer sadri kao prek-
se dva izraza za svako x i za svako y (koji se tehnikim jezikom zovu univer-
zalni kvantikatori), za razliku od jednostavne sheme u tekstu koja sadri samo
jedan univerzalni kvantikator. Opet takozvani zakon biogeneze, da sve ivo po-
tie od ivog koje je prije toga postojalo, moe se izraziti sa Za svako x postoji
jedno y, tako da ako je x ivi organizam, onda je y roditelj x. U ovom sluaju iskaz
sadri ne samo univerzalni kvantikator za svako x ve i izraz postoji jedno y
(koji se zove egzistencijalni kvantikator). Ovaj iskaz tako sadri vie od jednog
kvantikatora, a ovi nisu svi iste vrste (mjeoviti su). Veliki dio kvantitativnih za-
kona, naroito u teorijskoj zici, sadri nekoliko kvantikatora, esto mjeovitih.
Meutim, izgleda nevjerojatno da bi se bilo koji iskaz smatrao zakonom ukoliko
ne bi bar jedan univerzalni kvantikator, obino na mjestu prvog preksa. Zbog
te jednostavne pretpostavke koju smo usvojili u tekstu ne izgleda kao pretjerano
pojednostavljenje. Meutim, to nikako ne znai da e se svaki istiniti iskaz koji
ima ovaj oblik smatrati zakonom prirode. U svakom sluaju, usprkos injenici da
predloena objanjenja mogu biti u skladu s ve spomenutim zahtjevima, ona se
esto odbacuje kao nezadovoljavajua na osnovu bar dva razloga: Prvo, premda
se moe priznati da su univerzalne premise nekog objanjenja istinite, za njih se iz
ovog ili onog razloga moe rei da nisu pravi zakoni. Drugo, iako se univerzalnoj
premisi moe priznati status znanstvenog zakona, moe se desiti da drugi uvjeti
nisu ispunjeni, na primjer, da to nije kauzalni zakon.
Pretpostavimo, na primjer, da u odgovoru na pitanje zato je neki zavrtanj s
zarao, neko kae da su svi zavrtnji u Smithovim kolima zarali i da je s zavrtanj
iz Smithovih kola. Takvo objanjenje e se, vjerojatno, odbaciti kao sasvim neza-
a
dovoljavajue jer univerzalna premisa nije uope zakon prirode, a da i ne govo-
rimo da nije kauzalan zakon. Razlika izmeu univerzalnih iskaza koji su slini
zakonu (tj. iskazi koji, ako su istiniti, mogu da se nazovu zakonom prirode) i
univerzalnih iskaza koji nisu slini zakonu predstavljaju tekou u predloenom
objanjenju.
S druge strane, objanjenje injenice da je neka ptica b crna zato to su sve vra-
ne crne i zato to je b vrana ponekad se odbacuje kao neadekvatno zato to ak i
kada se pretpostavlja da je univerzalna premisa zakon prirode, ona stvarno ne
objanjava zato je b crno. Prema jednoj interpretaciji ove tekoe, u ovakvom
sluaju previa se razlika izmeu dvije razliite stvari: izmeu objanjenja inje-
nice da je b crno i objanjenje zakona da su sve vrane crne. Prema tome, otkla-
njanje ove tekoe moe se sastojati u tvrenju da dok predloeno objanjenje ne
kae zato su sve vrane crne, ono ipak kae zato je b crno, u najgorem sluaju to
objanjenje kae da boja perja ptice b ne predstavlja idiosinkraziju ptice b, nego je
osobina koju b ima kao i sve druge ptice koje su opet, kao i ona, vrane. Ipak, ova
tekoa se takoer moe shvatiti kao izvor nezadovoljstva s predloenim obja-
njenjem injenice da b ima crno perje, zbog toga to spomenuti zakon ne daje
kauzalno objanjenje te injenice.
Ovi primjeri koji ilustriraju rasprostranjeno i preutno prihvaanje uvjeta za
zadovoljavajua objanjenja, pored onih o kojima smo ve raspravljali, navodi nas
da razmotrimo neke osobine koje vjerojatno razlikuju prirodne zakone od drugih
univerzalnih kondicionalnih iskaza, kao i kauzalne zakone od nekauzalnih. Zato
moramo ispitati nekoliko problema koji nastaju uvoenjem ovih razlika, a na pr-
vom mjestu razliku izmeu akcidentalne i nomike univerzalnosti.
Termin zakon prirode (ili slini termini kao to su znanstveni zakon, pri-
rodni zakon ili jednostavno zakon) nije tehniki termin koji se denira u pri-
rodnim znanostima. On se esto upotrebljava, naroito u svakodnevnom govoru,
uz pridodavanje izvjesnog poasnog mjesta, ali bez preciznog znaenja. Nesum-
njivo, postoje mnogi iskazi koje bi veina lanova znanstvene zajednice nazvala
zakonima, ba kao to postoji jo vea klasa iskaza na koje se ovaj termin ri-
jetko primjenjuje, ako se uope primjenjuje. S druge strane, znanstvenici se ne
slau u pogledu mnogih iskaza koje treba nazvati zakonom prirode, pa e ak
i pojedinac esto mijenjati svoje miljenje o tome da li dani iskaz treba smatrati
zakonom. To je oito sluaj s razliitim teorijskim iskazima koje smo spomenuli
u prethodnom dijelu teksta i koji se ponekad formuliraju samo kao proceduralna
pravila, pa prema tome nisu niti istiniti niti lani, iako ih drugi smatraju zakonima
prirode par excellence. Postoje razliita miljenja o tome da li iskaze o pravilno-
stima koji sadre bilo kakvo pozivanje na pojedinane objekte (ili grupe takvih
objekata) zasluuju naziv zakon. Na primjer, neki pisci su raspravljali o tome da
li se iskaz da se planete kreu po eliptinim putanjama oko sunca moe nazvati
zakonom, budui da se u njemu spominje jedan pojedinani objekt. Slino tome,
postoje neslaganja u pogledu primjene termina zakon na iskaze o statistikim
pravilnostima, a izraene su i sumnje da se ijedna formulacija pravilnosti u ljud-
a
skom drutvenom ponaanju (npr. one koje prouava ekonomija ili lingvistika)
moe u pravom smislu nazvati zakonom. Termin zakon prirode nesumnjivo je
neodreen. Temeljem toga, svako objanjenje znaenja ovog termina u kome se
povlai otra razlika izmeu iskaza koji su slini zakonu i onih koji to nisu mora
biti proizvoljno.
Zbog toga uzaludnost pokuaja da se s velikom logikom preciznou denira
to je zakon prirode nije samo prividna pokuaji koji esto polaze od preutne
premise da je neki iskaz zakon na osnovu toga to posjeduje inherentnu sutinu
koja se mora iskazati denicijom. Jer ne samo da je termin zakon neodreen u
postojeoj upotrebi nego je i njegovo povijesno znaenje pretrpjelo mnoge pro-
mijene. Svakako imamo pravo da pod zakonom prirode podrazumijevamo svaki
iskaz koji elimo. Vrlo esto postoji nedosljednost u nainu na koji upotreblja-
vamo ovaj termin i vrlo esto injenica da se neki iskaz naziva ili ne naziva za-
konom ne utjee na nain na koji se taj iskaz moe primijeniti u znanstvenom
istraivanju. Ipak, lanovi znanstvene zajednice u velikoj mjeri se slau u pogledu
primjenljivosti ovog termina na prilino veliku iako nejasno razgranienu klasu
univerzalnih iskaza. Temeljem toga, postoji izvjesna osnova za tvrdnju da se ovaj
termin moe upotrijebiti, bar u onim sluajevima gdje postoji ope slaganje, u
ovisnosti od toga da li se osjea razlika u objektivnom statusu ove klase iskaza
i njihovoj funkciji. Bilo bi zaista uzaludno traiti deniciju prirodnog zakona
koja bi bila potpuno precizna i strogo ekskluzivna. Zbog toga bi bilo razumno da
ukaemo na neke vanije razloge na osnovu kojih se jednoj velikoj klasi iskaza
obino pripisuje posebno mjesto.
Prima facie, razlika izmeu univerzalnih kondicionalnih iskaza koji bi mogli
biti zakoni i onih koji to nisu moe se napraviti na nekoliko naina. Jedan efektan
nain ovisi, u prvom redu, od toga kako moderna formalna logika gradi iskaze koji
imaju oblik univerzalnih kondicionalnih iskaza. Vezano za to moramo primijetiti
sljedee. U modernoj logici se takvi iskazi interpretiraju kao da tvrde samo ovo:
svaki pojedinani objekt koji ispunjava uvjete koji su opisani u antecedens, tako-
er ispunjava uvjete koji su opisani u konsekvensu, i to je kontingentna injenica.
Na primjer, prema ovoj interpretaciji iskaz Sve vrane su crne (koji se obino
shvaa kao Za svako x, ako je x vrana, onda je x crno) samo kae da je svaka
pojedinana stvar koja je postojala u prolosti, sadanjosti ili budunosti i koja je
vrana takoer crna. Sa sukladnou, smisao koji se prema ovoj interpretaciji
pripisuje spomenutom iskazu moe se izraziti ekvivalentnim tvrdnjama da nika-
da nije postojala vrana koja nije b vila crna, da sada ne postoji takva vrana i da je
nikada nee ni biti. Za univerzalne kondicionalne iskaze koji su konstruirani na
ovaj nain, tako da tvrde samo postojanje injeninih veza, kae se ponekad da
iskazuju konstantnu konjunkciju osobina i da izraavaju akcidentalnu ili de
facto univerzalnost.
Drugo to u ovoj interpretaciji treba zapaziti neposredna je posljedica prve.
Prema ovoj interpretaciji, univerzalni kondicionalni iskaz je istinit ako ne postoji
stvar (u svim vremenima) koja zadovoljava uvjete iskazane u antecedensu. Tako
a
na primjer, ako ne postoje jednorogi onda su svi jednorogi crni, ali isto tako
ako ne postoje jednorogi onda su svi jednorogi crveni. Dakle, na osnovu ove
konstrukcije u formalnoj logici, de facto univerzalni kondicionalni iskaz je istinit
bez obzira na sadraj reenice u njegovom konsekvensu, ukoliko stvarno ne po-
stoji nita to bi zadovoljavalo reenici u njegovom antecedensu. Za takav univer-
zalni kondicionalni iskaz se kae da je irealno istinit (ili irealno zadovoljen).
Postavlja se pitanje, je li zakon prirode tvrdi samo akcidentalnu univerzalnost
Obino se daje negativan odgovor na ovo pitanje. esto se smatra da zakoni izra-
avaju jau vezu izmeu uvjeta izraenih antecedensom i uvjeta izraenih kon-
sekvensom nego to je istodobno injenino ispunjenje jednih i drugih uvjeta.
Zapravo za ovu vezu se esto kae da sadri elemente nunosti, iako se ova hipo-
tetika nunost shvaa na razne naine i opisuje se pridjevima kao to su logika,
kauzalna, zika ili realna. A sporno, je li iskaz tvrdi da: Bakar se uvijek iri
kada se zagrije. zakon prirode znai tvrdi vie nego da nikada nije postojao i da
nikada nee postojati komad zagrijanog bakra koji se ne iri. Pripisati ovom iskazu
status zakona znai tvrditi, na primjer, ne samo da takav komad bakra nije posto-
jao ve da je ziki nemogue da takav komad bakra postoji. Kada se pretpo-
stavlja da je ovaj iskaz zakon prirode, onda se tvrdi da zagrijavanje svakog komada
bakra ziki nuno uvjetuje njegovo irenje. Za univerzalne kondicionalne iska-
ze shvaene na ovaj nain esto se kae da su univerzalni zakoni ili nomoloki
univerzalni iskazi i da izraavaju nomiku univerzalnost.
Razlika izmeu akcidentalne i nomike univerzalnosti moemo napraviti i na
drugi nain. Pretpostavimo da smo usmjerili pozornost na neki komad bakra c
koji nikada nije bio zagrijan i koji je zatim uniten tako da nikada nee biti zagri-
jan. Pretpostavimo dalje, budui da smo ga unitili, postavimo pitanje da li bi se
c proirilo da smo ga zagrijali i pretpostavimo da je odgovor potvrdan. Najzad,
pretpostavimo da taj odgovor moramo obrazloiti. Kakav emo razlog navesti
Razlog koji bi, openito, bio prihvaen kao razuman jest da prirodni zakon Ba-
kar se iri kada se zagrije opravdava irealnu kondicionalnu reenicu Da smo c
zagrijali, ono bi se proirilo. Zapravo veina znanstvenika bi vjerojatno tvrdila da
nomoloki univerzalni zakoni opravdava kondicionalni iskaz Za svako x, kada bi
x bio bakar i kada bi se zagrijao, onda bi se x irilo.
Zakoni prirode se obino upotrebljavaju za opravdavanje irealnih kondicional-
nih iskaza i ova upotreba je karakteristina za sve nomoloke univerzalne iskaze.
tovie, ova funkcija univerzalnih iskaza koji predstavljaju zakone takoer nago-
vjetavaju da sama injenica to ne postoji nita (u svim vremenima) to zadovo-
ljava antecedens nomolokog kondicionalnog iskaza nije dovoljna da utvrdi istini-
tost ovog iskaza. Tako, na primjer, pretpostavka da u svemiru ne postoje tijela na
koje djeluje vanjska sila nije dovoljna za utvrivanje istinitosti ni irealnih kondici-
onalnog iskaza da kada bi takva tijela postojala, njihova bi brzina bila konstantna,
ni nomolokog univerzalnog iskaza da nijedno tijelo na koje ne djeluje vanjska sila
nema konstantnu brzinu.
a6
S druge strane, oito da akcidentalno univerzalni iskaz Svi zavrtnji u Smitho-
vim kolima su zarali ne opravdava irealni kondicionalni iskaz Za svako x, da je
x zavrtanj u Smithovim kolima, x bi bilo zaralo. Sigurno je da nitko nee tvrditi
na osnovu ovoga de facto univerzalnog iskaza da ukoliko bi neki odreeni me-
singani zavrtanj koji se sada nalazi u prodavaonici bio stavljen u Smithova kola,
taj zavrtanj bi bio zarao. Na taj nain, prima facie razlika izmeu akcidentalne i
nomike univerzalnosti moe se saeti u reenici: Univerzalni iskaz je koji zakon
opravdava irealni kondicionalni iskaz, dok to nije sluaj s akcidentalnim univer-
zalnim iskazom.
No, ovdje se pojavljuje jo jedno bitno pitanje koje glasi: Da li su zakoni logiki
nuni Nitko ozbiljno ne osporava tvrenje da se u obinom govoru u praksi
uvia razlika izmeu onoga to smo nazvali akcidentalnom i nomikom uni-
verzalnou. Sporno je pitanje je li samo po sebi razlike koje smo uoili zahtijeva-
ju da prihvatimo nunost koja se pripisuje univerzalnim nomolokim iskazima
kao neto osnovno ili se nomika univerzalnost moe objasniti pomou manje
nejasnih pojmova. Ako se ova nunost interpretira, kao to se to inilo, kao oblik
logike nunosti, znaenje termina nuno je sasvim jasno. Tada nam logika pru-
a sustavnu i ope prihvaenu analizu takve nunosti. Prema tome, iako gledite
da su nomoloki univerzalni iskazi logiki nuni, kao to emo vidjeti, sadri ve-
like tekoe, ovo gledite je bar jasno. S druge strane, oni koji tvrde da je nunost
univerzalnih iskaza koji su zakoni neto sui generis i neto osnovno to se dalje
ne moe ralanjivati, pretpostavljaju postojanje jednog svojstva ija je priroda u
biti nejasna. Ova nejasnoa samo se imenuje a ne objanjava terminima kao to su
zika nunost ili realna nunost. tovie, ako pretpostavlja openito da se ova
posebna vrsta nunosti moe prepoznati samo pomou nekog intuitivnog razu-
mijevanja, pripisivanje ovakve nunosti (iskazima ili odnosima izmeu dogaaja)
izloeno je svim udima intuitivne procijene.
esto se zastupa gledite da univerzalni iskazi koji su zakoni, ope uzevi, a
kauzalni zakoni posebno, izraavaju logiku nunost. Meutim, oni koji prihva-
aju ovo gledite obino ne tvrde da se logika nunost nomolokih univerzalnih
iskaza moe stvarno utvrditi u svakom pojedinanom sluaju. Oni samo tvrde
da su pravi nomoloki iskazi logiki nuni i da se to u principu moe pokazati,
ak i ako za veinu takvih iskaza nedostaje dokaz njihove nunosti. Na primjer,
raspravljajui o prirodi kauzaliteta jedan suvremeni pisac tvrdi: Uzrok logiki
povlai za sobom efekt, tako da bi bilo mogue, uz dovoljno udubljivanje, vidjeti
kakva vrsta efekta mora da slijedi iz ispitivanja samog uzroka, bez prethodnog
iskustva o tome to su bili efekti slinih uzoraka.
;
U nekim sluajevima takvo
gledite je zasnovano na navodno neposrednoj percepciji logike nunosti bar ne-
kih nomolokih iskaza moraju takoer imati ovu osobinu. U drugim sluajevima,
7
A. C. Ewing, Mechanical and Telelogical Causation, Aristotelian Society, Dodatak sv. 14.
(1935.), str. 66. Vidi takoer G. F. Stout: Kad bismo imali dovoljno obuhvaeno i tono
znanje o onome to se stvarno deava, vidjeli bismo kako i zato efekt proizlazi iz uzroka s
logikom nunou. Aristotelian Society, Dodatak sv. 14, (1935.), str. 46.
a;
ovo gledite se prihvaa zato to se smatra da od toga ovisi valjanost znanstvene
indukcije, a bar jedan predstavnik ovog shvaanja iskreno je priznao da su najjai
argumenti u prilogu tog gledita, zapravo, primjedbe koje se upuuju alternativ-
nim shvaanjima.
Ipak tekoe s kojima se suoava ovo gledite su ogromne. Prvo, nijedan iskaz
koji se obino naziva zakonom u razliitim pozitivnim znanostima nije, zapravo,
logiki nuan, budui da, negacija takvih iskaza sigurno nisu kontradikcije. Prema
tome, predstavnici gledita o kome raspravljamo moraju ili odbaciti sve te iskaze
budui da ne predstavljaju sluajeve pravih zakona (i na taj nain moraju tvrditi
da u empirijskim znanostima jo nije otkriven ni jedan takav zakon) ili da odbace
dokaze da ovi iskazi nisu logiki istiniti (i da tako posumnjaju u ispravnost tehni-
ke logikog dokazivanja). Nijedan rog ove dileme nije primamljiv. Drugo, ako su
zakoni prirode logiki istiniti, onda pozitivne znanosti ine nekoristan napor kad
trae eksperimentalno ili empirijsko svjedoanstvo za takav zakon. Odgovarajui
postupak za utvrivanje logike istinitosti jednog iskaza sastoji se u pronalae-
nju dokaza za taj iskaz, kao to se to ini u matematici, a ne eksperimentiranje.
Danas nitko ne zna da li je logiki istinito Goldbahova tvrdnja da svaki paran
broj zbir dva jednostavna broja ali isto tako nitko tko razumije ovaj problem
nee pokuati da taj iskaz utvrdi kao logiki istinit vrei zikalne eksperimente.
Fantastino je ako se predlae da ziar treba da postupa kao matematiar kada
nije izvjesno da li je neki zikalni zakon toan, na primjer, neki zakon o svjetlosti.
Najzad, usprkos injenici to se ne zna da su iskazi za koje se vjeruje da predstav-
ljaju zakone prirode logiki istiniti, ovi iskazi uspjeno vre funkcije koje im se
u znanosti pripisuje. Zbog toga je proizvoljno tvrditi da ukoliko ovi iskazi nisu
logiki nuni, oni ne bi mogli obavljati funkcije koje oigledno obavljaju. Na pri-
mjer, Arhimedov zakon nam omoguuje da objasnimo i predvidimo veliku klasu
pojava ak iako postoje savreni razlozi za vjerovanje da ovaj zakon nije logiki
nuan. Ipak, pretpostavka da zakon stvarno mora biti nuan ne proizlazi iz inje-
nice da se on uspjeno upotrebljava u objanjavanju i predvianju. Prema tome,
ova pretpostavka postulira osobinu za koju se ne moe utvrditi da ima neku ulogu
u stvarnoj primjeni zakona.
Ipak, nije teko razumjeti zbog ega ponekad izgleda da su zakoni prirode lo-
giki nuni. Jedna dana reenica moe imati sasvim razliita znaenja tako da
dok u jednom kontekstu izraava logiki moguu istinu, u drugom kontekstu ista
reenica moe izraavati neto to je logiki nuno. Na primjer, nekad se bakar
identicirao na osnovu svojstava meu kojima nije bilo nijedno elektrino svoj-
stvo ove materije. Kada je elektricitet bio otkriven, reenica Bakar je dobar pro-
vodnik elektrine struje mogla se tvrditi na osnovu eksperimentalnih podataka
kao zakon prirode. Meutim kasnije je dobra provodljivost mogla biti ukljuena
u svojstva koja deniraju bakar tako da je reenica Bakar je dobar provodnik
elektrine struje mogla dobiti novu upotrebu i novo znaenje. U svojoj novoj
upotrebi, ova reenica vie ne izraava samo logiki moguu istinu, kao to je to
ranije bio sluaj, ve slui za saopavanje logiki nune istine. Nesumnjivo je da
a8
ne postoji otra granica koja odvaja one kontekste u kojima se bakar identicira
bez pozivanja na svojstva provodljivosti od onih konteksta u kojima se podra-
zumijeva da je dobar provodljivost dio prirode bakra. Prikladno tome, status
onoga to se tvrdi reenicom Bakar je dobar provodnik elektrine struje nije
uvijek jasan, tako da se logiki karakter ove tvrdnje u jednom kontekstu lako moe
pobrkati s karakterom te tvrdnje u nekom drugom kontekstu.
8
Ova promjenljiva
upotreba iste reenice pomae nam da objasnimo zato su mnogi mislioci sma-
trali da su zakoni prirode logiki istiniti. Ona ukazuje da je izvor ovog uvjerenja u
injenici to su alternativna gledita apsurdna, kao to je jasno iz ovakvih izjava:
Ja ne mogu pripisivati nikakav smisao uzronosti u kojoj efekt nije nuno odre-
en, niti mogu pripisivati smisao nunoj determinaciji koja bi ostavljala mogu-
nost da nuno determinirani dogaaj bude drukiji, a da to ne proturjei njegovoj
vlastitoj prirodi ili prirodi onoga to ga odreuje.
,
U svakom sluaju promjene, u
smislu reenica, posljedica su napredovanja saznanja i predstavljaju vanu odliku
u razvoju sveobuhvatnih sustava objanjenja saznanja i predstavlja vanu odliku u
razvoju sveobuhvatnih sustava objanjenja.
Pitanje o prirodi tobonje nunosti nomolokih univerzalnih iskaza zaoku-
pljalo je mnoge mislioce, budui da je Hume predloio analizu kauzalnih iskaza
pomou konstantnih konjunkcija i de facto pravilnosti. Zanemarujui vane deta-
lje u Humeovom objanjenju prostorno-vremenskih odnosa izmeu dogaaja za
koje se kae da su uzrono povezani, sutina Humeovog gledita izgleda ukratko
ovako. Objektivni sadraj iskaza da je dani dogaaj c uzrok nekog drugog doga-
aja e jest jednostavno to da c predstavlja sluaj nekog svojstva C, da e predstavlja
primjer nekog svojstva E i da je C zapravo E. Na osnovu ove analize, navodna
nunost koja karakterizira odnos c prema e ne poiva na objektivnom odnosu
izmeu samih dogaaja. Ova nunost poiva prema Humeu u izvjesnim na-
vikama da neto oekujemo, navikama koje su nastale kao posljedica stalnih ali de
facto konjunkcija C i E.
Humeovo
o
objanjenje kauzalne nunosti bilo je esto predmet kritike, dje-
lomice na osnovu toga to je poivalo na sumnjivoj psihologiji, danas, openito
8
Jedan drugi primjer moe nam pomoi da ovo bolje objasnimo. Promatrajmo zakon poluge
u obliku koji kae da ako se tijela jednake teine stave na krajeve homogene vrste ipke
koja je okaena po sredini, onda je poluga u ravnotei, pretpostavimo da nijedan izraz
koji se koristi u ovom zakonu nije deniran tako da to pretpostavlja ponaanje poluga.
Uz ovu pretpostavku taj iskaz je oigledno empirijski zakon, a nije logiki nuan iskaz.
S druge strane, pretpostavimo da smo denirali kako su dva tijela iste teine ukoliko je
vaga u ravnotei kada se na njihove strane stave ta dva tijela. U kontekstima u kojima se
upotrebljava takva denicija jednakosti po teini, gornja reenica o polugama ne moe se
poricati, a da to ne izazove proturjenost, tako da ona ne izraava empirijski zakon za koji
je relevantno eksperimentalno svjedoanstvo, ve iskazuje logiku nunu istinu. Reenice
koje izgleda da izraavaju zakone, ali koje se, zapravo, upotrebljavaju kao denicije, esto
se nazivaju konvencije.
9
Ibid. str. 21.
10
Pogledati u Dodatku: Hume i kauzalnost.
a,
se priznaje opravdanost ovih kritika. Meutim, Humeove psiholoke predod-
be nisu bitne za njegove osnovne tvrdnje naime, da se univerzalni iskazi koji
su zakoni mogu objasniti bez upotrebe nesvodljivih modalnih pojmova kao to
su zika nunost ili zika mogunost.Temeljem toga, veina kritikih pri-
mjedbi koje se upuuju Humeovoj analizi jest u tome da je upotreba modalnih
kategorija neizbjena u svakoj adekvatnoj analizi nomoloke univerzalnosti. Ovaj
problem nije rijeen i o njemu se i dalje raspravlja, a o nekim pitanjima koje se
na ovaj problem nastavljaju raspravljati na visokoj tehnikoj razini. No, neemo
ulaziti u analizu nego emo samo obratiti pozornost na osnovne crte Humeove
interpretacije nomoloke univerzalnosti. Zapravo pokuat emo objasniti prirodu
nomike univerzalnosti.
Imajui u vidu ovaj cilj, razmotrimo je li kondicionalni iskazi mogu smatrati
iskazima slino zakonima ukoliko zadovoljavaju izvjestan broj logikih i episte-
molokih zahtijeva. Bit e korisno ako ponemo sa usporeivanjem oigledno
akcidentalnog univerzalnog iskaza (Svi zavrtnji u Smithovim kolima su zarali
ili openitije reeno Za svako x, ako je x zavrtanj u Smithovim kolima u vremen-
skom periodu a, onda je x zaralo u periodu a , gdje a oznaava neki odreeni
vremenski period ) s jednim drugim iskazom koji se obino shvaa kao znanstve-
ni zakon: Bakar se iri kada se zagrije, ili eksplicitno, Za svako x i za svako t,
ako se x zagrije u trenutku t, x se iri u trenutku t .
) Moda e nau panju prvo privui injenica da akcidentni univerzalni iskaz
sadri termine koji se odnose na neki pojedinani dogaaj ili na odreeni trenutak
ili vremenski period dok to nije sluaj s nomolokim univerzalnim iskazom. Je li
to bitna razlika Ne, ukoliko elimo da smatramo zakonima prirode i izvjestan
broj iskaza koje esto tako shvaamo na primjer, Keplerove zakone o kretanju
planete ili iskaz da je brzina svjetlosti u vakuumu oo.ooo kilometara u sekundi.
Keplerovi zakoni spominju Sunce, a zakon o brzini svjetlosti preutno podrazu-
mijeva Zemlju jer se jedinice mjere i vremena obino se deniraju u odnosu na
veliine Zemlje i na period njene rotacije. Iako moemo takve iskaze iskljuiti iz
klase zakona, to bi bilo sasvim proizvoljno. tovie, odbijanje da ovakve iskaze
smatramo zakonima vodilo bi zakljuku da postoji vrlo mali broj zakona a pogo-
tovo ako uzmemo u obzir da odnosi ovisnosti koje klasiciramo kao zakone trpe
evolucijske promjene. Naime, razliite kozmike epohe odlikuju se razliitim pra-
vilnostima u prirodi, tako da svaki iskaz kojim se iskazuje jedna pravilnost mora
da sadri upuivanje na neki odreeni vremenski period. Meutim, ni jedan iskaz
koji sadri takvo upuivanje ne bi se mogao smatrati zakonom ako mislimo da je
prisutnost jednog imena neeg pojedinanog nespojiv s nomoloki univerzalnim
iskazom.
U nekoliko rasprava o iskazima predloen je izlaz iz ove tekoe, prije svega,
povuena je razlika izmeu predikata koji su isto kvalitativni i onih koji to
nisu, pri emu se za jedan predikat kae da je isto kvalitativan ako, kao to kae
Hempel, iskaz o njegovom znaenju ne zahtijeva pozivanje na neki pojedinani
objekt ili prostorno vremensku lokaciju. Tako su bakar i vea jakost struje
o
primjeri isto kvalitativnih predikata, dok Mjeseev i vei od Sunca to nisu.
Drugo, uvodi se razlika izmeu osnovnih i izvedenih iskaza koji su slini zako-
nima. Ne ulazei u detalje, za univerzalni kondicionalni iskaz se kae da je osnov-
ni ako ne sadri imena pojedinanih objekata (ili individualne konstante) i ako
su svi njegovi predikati isto kvalitativni, za univerzalni kondicionalni iskaz se
kae da je izveden ako je logika posljedica nekog skupa osnovnih iskaza koji su
slini zakonima, najzad, za univerzalni kondicionalni iskaz se kae da je slian
zakonu ili ako je osnovni ili ako je izveden. Prikladno tome, Keplerovi iskazi mogu
se shvatiti zakonima prirode ako su logike posljedice vjerojatno istinitih osnov-
nih zakona, kao to je Newtonova teorija.
Na prvi pogled, ovo predloeno objanjenje je najprivlanije i on odraava ne-
sumnjivu tendenciju u suvremenoj teorijskoj zici da se osnovne pretpostavke
formuliraju iskljuivo pomou kvalitativnih predikata. Ipak, taj prijedlog vodi
dvjema nerijeenim tekoama. Prvo, injenica je da se univerzalni kondicionalni
iskazi koji sadre predikate koji nisu isto kvalitativni ponekad nazivaju zako-
nima, ak i kada se ne zna je li ti iskazi logiki slijede iz nekog skupa osnovnih
zakona. To je, na primjer, bio sluaj s Keplerovim zakonima prije Newtona, a ako
nazovemo zakonom (kao to to neki ine) i iskaz da se planete okreu oko Sun-
ca u istom smjeru, onda je sa ovim zakonom to sluaj i danas. Drugo, daleko od
izvjesnosti da se iskazi kao to su Keplerovi zakoni stvarno mogu logiki izvesti,
ak i danas, iskljuivo iz osnovnih zakona. Izgleda da ne postoji nain da se Keple-
rovi zakoni deduciraju iz zakona Newtonove mehanike i teorije gravitacije samo
zamjenjivanjem promjenljivih koji se javljaju zakonima Newtonove mehanike i
teorije gravitacije individualnim konstantama, bez koritenja drugih premisa iji
predikati nisu isto kvalitativni. Ako je to tako onda bismo na osnovu predloe-
nog objanjenja izostavili iz klase zakona veliki broj iskaza koje obino smatra-
mo zakonima.
Zapravo, predloeno objanjenje je suvie restriktivno i ono ne

uspijeva da opravda neke vane razloge na osnovu kojih jedan iskaz smatramo
zakonom prirode.
Meutim, moramo primijetiti da se ne moe samo na osnovu gramatike ili
sintaktike strukture reenice kojom je izraen kondicionalni iskaz odrediti je li
univerzalni kondicionalni iskaz neogranien, to bi ga razlikovalo od akcidental-
11
S druge strane, ako se oslabi zahtjev da sve premise iz kojih se moe deducirati jedan
izveden zakon moraju biti fundamentalne, iskazi koji oito nisu slini zakonu, kao to je
onaj o zavrtnjima u Smithovim kolima, morat e se smatrati zakonima. Tako ovaj iskaz
slijedi iz vjerojatno osnovnog zakona da svi eljezni zavrtnji koji su izloeni djelovanju
kisika raju, koji je dopunjen premisom da su svi zavrtnji u Smithovim kolima eljezni i da
su izloeni djelovanju kisika. Zaista se moe iz Newtonove teorije deducirati tvrdnja da e
se za jedno tijelo za koje vai zakon o obrnutom kvadratu rastojanja kretati po orbiti koja je
konusni presjek i u ijoj se ii nalazi izvor centralne sile. Ali da bi se izveo dalji zakljuak
da je taj konusni presjek elipsa, neizbjene su, izgleda, dodatne premise premise koje
odreuju relativne mase i relativne brzine planete i Sunca. Ova okolnost predstavlja razlog
za sumnju da se Keplerovi zakoni mogu deducirati iz premisa koje sadre samo osnovne
zakone.

nog univerzalnog iskaza koji se odnose na stvari u odreenom prostoru i vreme-
nu, iako je gramatika struktura esto dobar vodi. Na primjer, neko bi mogao
izmisliti rije autozavrtanj da bi zamijenio izraz zavrtanj u Smithovim koli-
ma u periodu a i da onda zamijeni odgovarajui akcidentalni univerzalni iskaz
izrazom svi autozavrtnji su zarali. Meutim, sintaktika struktura ove nove
reenice ne otkriva nam da je podruje njene predikacije ogranieno na objekte
samo u jednom odreenom vremenskom periodu. Prema tome, moramo pozna-
vati uporabu ili znaenje izraza koji se javlja u jednoj reenici da bismo odredili je
li iskaz koji nam ta reenica priopava neogranieni univerzalni iskaz. Isto tako
moramo zapaziti da iako je neki univerzalna kondicionalni iskaz neogranien,
njegovo podruje predikacije moe stvarno biti konano. S druge strane, iako to
podruje moe biti konano, ne smije postojati mogunost da se na osnovu ter-
mina iz univerzalnog kondicionalnog iskaza koji odreuje to podruje predikacije
izvede injenica da je to podruje stvarno konano, nego se to mora ustvrditi na
osnovu neovisnog empirijskog svjedoanstva. Na primjer, mada je broj poznatih
planeta konaan i imamo neko svjedoanstvo na osnovu kojeg vjerujemo da se
planete okreu oko Sunca samo jedno konano vrijeme, to su injenice koje se ne
mogu deducirati iz Keplerovog drugog zakona.
a) Ali, iako se neograniena univerzalnost esto uzima kao nuan uvjet da bi
se jedan stav smatrao zakonom, on nije dovoljan. Jedan neogranieni univerzalni
kondicionalni iskaz moe biti istinit jednostavno zato to je irealno istinit (tj. nita
ne zadovoljava njegov antecedens). Ali ako se takav kondicionalni iskaz prihvaa
samo na osnovu ovih razloga, malo je vjerojatno da e ga itko smatrati zakonom
prirode. Na primjer, ako pretpostavimo (budui, jer za to imamo dobar razlog)
da ne postoje jednorogi, onda pravila logike nalau da prihvatimo kao istinu da
su svi jednorogi brzonogi. Meutim, usprkos tome, ak e i poznavaoci formalne
logike oklijevati da ovaj iskaz shvate kao zakon prirode pogotovo to nam logika
takoer nalae da prihvatimo kao istinu, na osnovu iste poetne pretpostavke da
su svi jednorogi spori. Kada bismo univerzalni kondicionalni iskaz smatrali zako-
nom zato to je irealno istinit, veina ljudi bi na to gledala, u najboljem sluaju,
kao na manje uspjelu alu. Razlog ovakvom ponaanju treba prije svega traiti u
nainu na koji obino upotrebljavamo zakone: da bismo objasnili pojave i druge
zakone, da bismo predviali dogaaje, i da nam ope uzeto, slue kao instrument
za izvoenje zakljuaka u nekom istraivanju. Meutim, ako se univerzalni kon-
dicionalni iskazi prihvate zato to su irealno istiniti, onda ne postoji nita na to
bi se mogao primijeniti, pa tako ne moe obavljati funkcije u zakljuivanju to se
inae od zakona oekuje.
Dakle, moe izgledati vjerojatno, da se jedan univerzalni kondicionalni iskaz
ne smije nazvati zakonom ukoliko ne znamo da li postoji bar jedan objekt koji
zadovoljava njegov antecedens. Meutim ovaj zahtjev je suvie restriktivan, jer mi
nismo u stanju da uvijek znamo ak i kada smo spremni, da jedan iskaz nazovemo
zakonom. Na primjer, moe se desiti da ne znamo je li stvarno postoji komad ice
na temperaturi a;oC, a jo uvijek moemo eljeti da smatramo zakonom iskaz
a
da je svaki komad bakrene ice na toj temperaturi dobar provodnik elektrine
struje. Ali, ako ovaj iskaz prihvatimo kao zakon, na osnovu kakvog svjedoanstva
ga prihvaamo Prema pretpostavci, mi zato nemamo neposredno svjedoanstvo,
jer smo pretpostavili da ne znamo je li postoji neka bakarna ica na temperatura-
ma bliskim apsolutnoj nuli, pa prema tome, s takvom icom nismo izvodili nika-
kve eksperimente. Prema tome, svjedoanstvo mora biti posredno: ovaj iskaz se
prihvaa kao zakon, vjerojatno zato to je posljedica nekih drugih zakona za koje
postoji neka vrsta svjedoanstva. Na primjer, ovaj iskaz je posljedica oiglednog
zakona da je bakar dobar vodi elektrine struje, za koji postoji prilino veliko
svjedoanstvo. Prema tome, moemo na sljedei nain iskazati jedan novi zahtjev
koji se preutno pretpostavlja u klasikaciji neogranienih univerzalnih iskaza:
irealna istinitost neogranieno univerzalnog iskaza nije dovoljna da bismo taj
iskaz smatrali zakonom, mi emo takav iskaz smatrati zakonom samo ako postoji
skup drugih zakona iz kojih se taj univerzalni iskaz moe logiki izvesti.
Na taj nain, neogranieni univerzalni iskazi za koje se vjeruje, u svemiru ne
postoji nita to zadovoljava njihove antecedense stjeu status znanstvenih zako-
na zato to predstavljaju dio nekog sustava deduktivno povezanih zakona i zato
to empirijska evidencija esto vrlo obuhvatna i raznovrsna potvruje itav
sustav. Moemo se, meutim, zapitati zato jedan univerzalni iskaz ak i kada za
njega postoji takvo svjedoanstvo treba smatrati zakonom ako takoer znamo da
je irealno istinit. Postoje dva mogua razloga za takvu tvrdnju. Jedan je: da nisu
naeni objekti koji zadovoljavaju antecedens takvog zakona usprkos stalnom tra-
ganju za takvim objektima. Iako negativno svjedoanstvo ove vrste moe ponekad
biti impresivno, ono esto nije vrlo pouzdano, jer se takvi objekti mogu javiti na
mjestima koja smo predvidjeli ili u specijalnim okolnostima. Tada se takav zakon
moe koristiti u izvoenju logikih posljedica iz pretpostavke da pozitivni sluaje-
vi stvarno postoje u nekim neispitanim podrujima ili pod zamiljenim uvjetima.
Ovo izvoenje moe, na taj nain, nagovijestiti na koji nain podruje budueg
traganja za pozitivnim sluajevima moemo suziti ali kakve eksperimente treba
izvesti da bismo takve sluajeve stvorili. Drugi, i obino odluujui razlog za vje-
rovanje da jedan zakon irealno istinit, predstavlja neki dokaz da je pretpostavka o
postojanju pozitivnih sluajeva na koje zakon odnosi logiki nespojiva s drugim
zakonima koji pripadaju isto sustavu. Irealno istinit zakon uistinu moe biti suvi-
an i moe predstavljati balast zato to nema nikakvu funkciju u zakljuivanju. S
druge strane ako su zakoni koji su upotrebljavani, da se utvrdi ova irealna istini-
tost i sami sumnjivi, onda se oigledno irealno istinit zakon moe upotrijebiti kao
osnova za dolaenje do novog kritikog svjedoanstva za ove zakone. Nesumnjivo
je da moemo zamisliti i druge primjene irealno istinitih zakona. injenica je,
ako se nigdje ne upotrebljavaju, onda nije ni vjerojatno da e biti shvaeni kao dio
naeg saznanja.
Potrebno je ukratko razmotriti jo jedno pitanje. esto se tvrdi da se za neke
zakone zike (kao i u drugim disciplinama, na primjer u ekonomiji), koji se pri-
hvaaju bar kao privremeno osnovani, zna da su irealno istiniti. Prema tome, ovo

objanjenje ne izgleda adekvatno, jer se neogranieni univerzalni iskazi nazivaju
zakonima usprkos injenici to nisu izvedeni iz drugih zakona. Poznati primjer
ovakvog osnovnog irealno istinitog zakona je Newtonov prvi zakon kretanja pre-
ma kojem tijelo na koje ne djeluju vanjske sile zadrava konstantnu brzinu. Po-
znato je da se tvrdi kako zapravo nema ovakvih tijela, jer je pretpostavka da ona
postoje nespojiva s Newtonovom teorijom gravitacije. ak i ako se prihvati tvrd-
nja da je zakon irealno istinit, on se kao zakon ne prihvaa iz tog razloga. Zato
se onda prihvaa Izbjegavajui pitanje o tome kako treba interpretirati ovaj iskaz
(npr. je li to denicija neega to predstavlja tijelo na koje ne djeluju vanjske sile)
i izbjegavajui takoer pitanje je li taj iskaz moe se deducirati iz nekog drugog
zakona (npr. Newtonovog drugog zakona kretanja), ispitivanje naina na koji se
on upotrebljava pokazuje da kada se kretanja tijela ralane na vektorske kompo-
nente kretanja, brzine tijela su konstantne u pravcima du kojih nema sila koje
djeluju na ta tijela. Ukratko, tvrdnja da je ovaj zakon irealno istinit predstavlja
veliko pojednostavljenje. Taj zakon je element u jednom sustavu zakona za koje
svakako postoji potvrdno svjedoanstvo. Ope uzevi, kada bi jedan osnovni
zakon bio irealno zadovoljen, bilo bi teko razumjeti kako bi se on mogao koristiti
u sustavu iji je dio.
) Izgleda da je potrebna pretpostavka da zakon prirode mora da zadovolji
jedan drugi uvjet koji je nagovjeten u prethodnim razmatranjima. Neovisno od
injenice da paradigmatini sluaj akcidentalnog univerzalnog iskaza o zara-
lim zavrtnjima u Smithovim kolima nije neogranieno univerzalni iskaz, on ima
jo jednu odliku. Taj univerzalni kondicionalni iskaz (oznaimo ga sa S) moe
se shvatiti kao skraeni nain tvrdnje jedne konane konjunkcije iskaza u kojoj
je svaki lan konjunkcije jedan iskaz o nekom pojedinanom zavrtnju iz jedne
konane skupine zavrtanja. Na taj nain, S je ekvivalentno konjunkciji Ako je s
1

zavrtanj u Smithovim kolima u periodu a, onda je s
1
zarao u periodu a, i ako je s
2

2
zarao u periodu a i , i ako
je s
n
n
zarao u periodu a, gdje
je n neki konaan broj. Temeljem toga, istinitost iskaza S moe se utvrditi ako se
utvrdi istinitost konanog broja iskaza koji imaju oblik s
i
je zavrtanj u Smithovim
kolima u periodu a i s
i
je zarao u periodu a.
Prikladno tome, ako prihvatimo S, mi to inimo to smo ispitali jedan odre-
eni broj zavrtanja za koji vjerujemo da iscrpljuje podruje predikacije iskaza S.
Da smo imali razloge da sumnjamo da ispitani zavrtnji iscrpljuju skup zavrtanja
u Smithovim kolima, i da postoji neodreeni broj drugih zavrtanja u njegovim
kolima koje nismo ispitali, ne bismo bili u stanju da tvrdimo S. Tvrdei S, mi za-
pravo, kaemo da je svaki ispitani zavrtanj zarao i da su ispitani zavrtnji svi za-
vrtnji koji postoje u Smithovim kolima. Ovdje je vano da se razumije ono to se
naglaava. Prvo, S smo mogli prihvatiti kao istinito ne zato to smo utvrdili da je
svaki zavrtanj u Smithovim kolima zarao, ve zato to se S moe izvesti iz nekih
drugih pretpostavki. Na primjer, S smo mogli izvesti iz premisa da su svi zavrtnji
u Smithovim kolima od eljeza, da su bili u dodiru s kisikom i da eljezo uvijek
ra uz prisutnost kisika. ak i u ovom sluaju prihvatljivost iskaza S ovisi od toga

jesmo li utvrdili odreeni broj iskaza koji imaju oblik s
i
je eljezni zavrtanj u Smi-
thovim kolima i on je bio u dodiru s kisikom, pri emu ispitani zavrtnji iscrpljuju
podruje primjene iskaza S. Drugo, S smo mogli prihvatiti na osnovu toga to smo
ispitali samo dovoljno veliki uzorak zavrtanja iz Smithovih kola i to smo izveli
zakljuak o prirodi neispitanih zavrtanja na osnovu prirode opaenih zavrtanja u
uzorku. I ovdje smo u zakljuivanju pretpostavili da zavrtnji u uzorku potiu iz
jedne konane klase zavrtanja i da se nee poveavati. Na primjer, pretpostavimo
da nitko nee izvaditi jedan zavrtanj iz kola i zamijeniti ga nekim drugim i da
nitko nee izbuiti novu rupu u kolima da bi u nju stavio novi zavrtanj. Ako iskaz
S prihvaamo kao istinit na osnovu onoga to smo otkrili u uzorku, mi to inimo
djelomino zato to pretpostavljamo da je taj uzorak dobiven iz jedne skupine
zavrtanja koja se nee ni poveavati ni mijenjati u vremenskom periodu koji se u
S primjenjuje.
S druge strane, izgleda da sline pretpostavke nisu potrebne kada je rije o svje-
doanstvu na osnovu kojeg se prihvaaju iskazi koje smatramo zakonima. Tako,
na primjer, mada je zakon da eljezo ra uz prisutnost kisika bio u poetku zasno-
van iskljuivo na svjedoanstvu dobivenom ispitivanjem konanog broja elje-
znih predmeta koji su bili izloeni utjecaju kisika, za to svjedoanstvo se ne pret-
postavlja da iscrpljuje podruje predikacije tog zakona. Meutim, da je postojao
razlog da se pretpostavi kako taj konaan broj predmeta iscrpljuje skupinu elje-
znih predmeta koji su izloeni kisiku, skupinu objekata koji su postojali ili e ikada
postojati u budunosti, sumnjivo je da bismo taj univerzalni kondicionalni iskaz
nazivali zakonom. Naprotiv, ako se za promatranje sluajeva vjeruje da iscrpljuju
podruje primjene kondicionalnog iskaza, vjerojatnije je da e se taj iskaz shvatiti
kao da saopava neku povijesnu injenicu. Nazivajui jedan iskaz zakonom, mi
oito bar preutno tvrdimo, da koliko mi znamo, ispitani sluajevi na koje se iskaz
odnosi ne ine skupinu svih moguih takvih sluajeva. Prikladno tome, da bismo
jedan neogranieni univerzalni iskaz nazvali zakonom, vjerojatno je potrebno da
ne znamo je li njegovo svjedoanstvo poklapa sa podrujem njegove predikacije i
da, tovie, ne znamo da se to podruje ne moe poveavati.
Racionalno jezgro ovog zahtjeva opet nalazimo u nainu na koji upotrebljava-
mo iskaze koje nazivamo zakonima. Osnovna funkcija takvih iskaza sastoji se u
objanjenju i predvianju. Ali, ako jedan iskaz ne tvrdi, zapravo nita vie nego
to se tvrdi u njegovom svjedoanstvu, mi se ponaamo nerazumno kada taj iskaz
upotrebljavamo u objanjenju ili predvianju neega to je u to svjedoanstvo ve
ukljueno i nismo dosljedni kada ga upotrebljavamo u objanjavanju ili predvia-
nju neega to u to svjedoanstvo nije ukljueno. Nazivat jedan iskaz zakonom
predstavlja zbog toga neto vie nego izjava da je to vjerojatno istinit neogranie-
ni univerzalni iskaz. Nazivati jedan iskaz zakonom znai pripisivati mu izvjesnu
funkciju, a ujedno, to znai rei da se ne pretpostavlja kako svjedoanstvo na ko-
jem je zasnovan predstavlja cjelokupno podruje njegove predikacije.

Ovaj zahtjev je, izgleda, dovoljan da naziv zakon osporimo izvjesnoj skupini
izmiljenih iskaza koje normalno ne bismo smatrali zakonima, ali koji oito ispu-
njavaju uvjete o kojima smo ranije raspravljali. Razmotrimo iskaz: Svaki ovjek
koji prvi vidi ivu mrenjau ljudskog oka doprinosi utvrivanju principa ou-
vanja energije. Pretpostavimo da ovaj iskaz nije irealno istinit i da predstavlja
neogranieni univerzalni iskaz, tako da se moe prevesti u iskaz: Za svako x i za
svako t ako je x ovjek koji vidi ivu mrenjau ljudskog oka u trenutku t i nijedan
ovjek ne vidi ivu mrenjau ljudskog oka u bilo kom trenutku prije t, onda x
doprinosi utvrivanju principa ouvanja energije.
a
Svatko tko se sjea povijesti
znanosti prepoznat e ovdje aluziju na Helmholtza, koji je i prvi video ivu mre-
njau ljudskog oka i bio utemeljitelj principa konzervacije. Prema tome, nave-
deni iskaz je istinit i prema naoj pretpostavci zadovoljava uvjet za neogranienu
univerzalnost. Moemo ipak pretpostaviti da bi veina ljudi nerado to nazvala
zakonom. Razlog ovom odbijanju postaje jasan kada ispitamo svjedoanstvo na
osnovu kojeg se moe utvrditi istinitost ovog iskaza. Da bi se utvrdilo da je on
istinit, dovoljno je da se pokae da je Helmholtz zaista bio prvi ovjek koji je vi-
deo ivu ljudsku mrenjau i da je on doprinio zasnivanju principa konzervacije.
Meutim, ako je Helmholtz bio takva osoba, onda, na osnovu prirode ovog slu-
aja, ne postoji logika mogunost da postoji drugi ovjek koji zadovoljava uvjete
opisane u antecedensu navedenog iskaza. Ukratko, mi u ovom sluaju znamo da
se svjedoanstvo na osnovu kojeg se ovaj iskaz prihvaa poklapa s podrujem nje-
gove predikacije. Taj iskaz je beskoristan u objanjavanju i predvianju neeg to
nije ukljueno u njegovo svjedoanstvo, pa mu se zbog toga ne daje status zakona
prirode.
) Kada je rije o iskazima koje obino nazivamo zakonima, potrebno je da
jo neto zapazimo, iako je teko, u ovom sluaju, iskazati neto kao zahtjev
koji iskazi slini zakonu moraju uvijek zadovoljavati. To se odnosi na mjesto
koje zakoni imaju u naem znanju i na kognitivni odnos koji esto prema njima
pokazujemo.
Svjedoanstvo na osnovu kojeg se jedan iskaz L naziva zakonom moe se podi-
jeliti na neposredno i posredno. (a) To moe biti neposredno svjedoanstvo,
u uobiajenom smislu, i ono se sastoji od sluajeva koji pripadaju podruju pre-
dikacije iskaza L, pri emu svi ispitani sluajevi imaju osobinu koju L predicira.
Na primjer, neposredno svjedoanstvo za zakon da se bakar iri kada se zagrije
dobiva se mjerenjem duine bakarne ice koja je bila zagrijevana. (b) Svjedoan-
stvo za L moe biti posredno u dva smisla. Moe se desiti da se L moe zajedno
s drugim zakonima L
1
i

L
2
itd. izvesti iz nekog opeg zakona (ili vie njih) M, tako
da se neposredno svjedoanstvo koje ide u prilog ovim drugim zakonima smatra
(posrednim) svjedoanstvom za L. Na primjer, zakon da je trajanje jedne oscila-
cije klatna proporcionalno kvadratnom korijenu njegove duine i zakona da je
12
Hans Reichenbach, Nomological Statements and Admissible Operations, Amsterdam,
1954, str. 35.
6
rastojanje koje pree tijelo u slobodnom padu proporcionalno kvadratu vreme-
na mogu se zajedno izvesti iz pretpostavki Newtonove mehanike. Obino e se
potvrdno neposredno svjedoanstvo za prvi od ovih zakona smatrati potvrdnim
svjedoanstvom, iako samo posrednim potvrdnim svjedoanstvom za drugi za-
kon. Meutim, svjedoanstvo za L moe biti posredno u neto drukijem smi-
slu, tako da se L moe spojiti s razliitim posebnim pretpostavkama kako bi se
dobili drugi zakoni, od kojih svaki ima posebno podruje predikacije, a neposred-
no svjedoanstvo za ove izvedene zakone smatra se posrednim svjedoanstvom
za L. Na primjer, kada se Newtonovi zakoni kretanja spoje s razliitim posebnim
pretpostavkama, onda se iz njih mogu deducirati Keplerovi zakoni, zakoni kreta-
nja klatna, zakon slobodnog pada i zakoni o oblicima masa koje rotiraju. Prema
tome, neposredno svjedoanstvo za ove izvedene zakone slui kao posredno svje-
doanstvo za Newtonove zakone.
Pretpostavimo da je dio svjedoanstva za L neposredan, ali da takoer postoji
znatno posredno svjedoanstvo za L (u bilo kom smislu rijei posredno). Pret-
postavimo takoer da smo naili na neke oigledne izuzetke od L. Ipak emo vrlo
nerado napustiti L, usprkos ovim izuzecima, i to bar iz dva razloga: prvo, nepo-
sredno i posredno potvrdno svjedoanstvo za L moe biti vee nego negativno
svjedoanstvo. Drugo, zbog svojih odnosa prema drugim zakonima i prema svje-
doanstvu za te zakone, L nije izolirano, njegova sudbina utjee na sudbinu siste-
ma zakona kome L pripada. Prikladno tome, odbacivanje L zahtijevalo bi ozbiljnu
reorganizaciju izvjesnih dijelova naeg znanja. Meutim, takva reorganizacija
moe biti neizvodljiva zato to trenutno nemamo prikladnu zamjenu za sistem
koji je do sada bio adekvatan, a osim toga takva reorganizacija moda se moe
izbjei ponovnim interpretiranjem oiglednih izuzetaka od L, tako da se poslije
toga ovi ne moraju shvatiti kao pravi izuzeci. U svakom sluaju, i L i sistem
kojem on pripada mogu se spasti usprkos oiglednom negativnom svjedoan-
stvu za L. Ovaj sluaj moe se ilustrirati primjerom kada prividno opovrgavanje
zakona dolazi kao rezultat nebriljivog promatranja ili nestruno izvedenog ek-
sperimenta. Ono se takoer moe ilustrirati i znaajnijim primjerima. Zakon (ili
princip) odranja energije bio je ozbiljno doveden u sumnju eksperimentima sa
slabljenjem beta zracima iji se rezultat ne moe opovrgavati. Taj zakon ipak nije
naputen, a da bi se zakon uskladio s novim eksperimentalnim podacima, bilo je
pretpostavljeno postojanje jedne nove vrste entiteta (nazvane neutrino). Racio-
nalno jezgro ove pretpostavke jest u tome to bi odbacivanje zakona odranja lii-
lo veliki dio naeg znanja u zici njegove sistematske dosljednosti. S druge strane,
zakon (ili princip) odranja pariteta u kvantnoj zici (koji tvrdi, na primjer, da u
izvjesnim vrstama interakcije atomska jezgra usmjerena u jednom pravcu emiti-
raju beta estice istog intenziteta kao to to ine jezgra usmjerena u suprotnom
pravcu) nedavno je bio odbaen, iako je na prvi pogled relativno malo eksperime-
nata pokazivalo da taj zakon ne vai i u opem sluaju. Razliitost sudbina zakona
energije i zakona pariteta pokazuje razliita mjesta koja ove pretpostavke imaju u
;
danom trenutku u sistemu zike, kada bismo napustili prvu pretpostavku, nastao
bi vei intelektualni kaos nego to se to desilo naputanjem druge pretpostavke.
Dosljedno, mi smo obino sasvim spremni da napustimo neki zakon za koji je
svjedoanstvo iskljuivo neposredno im otkrijemo prima facie izuzetke. Zaista,
mi esto nismo spremni da jedan univerzalni kondicionalni iskaz L nazovemo
zakonom prirode, protivno injenici da on zadovoljava razliite uvjete o koji-
ma smo ve raspravljali, ako za njega imamo samo neposredno svjedoanstvo.
Odbijanje da takav iskaz L nazovemo zakonom utoliko je vjerojatnije ukoliko,
pretpostavljajui da L ima oblik Svi A su B, postoji skupina stvari C koje nisu A,
ali koje lie na stvari koje jesu A u izvjesnom pogledu koji nam izgleda znaajan,
tako da iako neki lanovi C imaju osobinu B, B ne odlikuje uvijek lanove skupine
C. Na primjer, iako sve raspoloivo svjedoanstvo potvruje univerzalni iskaz da
su sve vrane crne, izgleda da ne postoji posredno svjedoanstvo za taj iskaz. Ipak,
ak i kada se taj iskaz prihvati kao zakon, oni koji to ine vjerojatno ne bi okli-
jevali da ga odbace i da ga vie ne smatraju zakonom kada bi se otkrila ptica koja
je oigledno vrana ali ima bijelo perje. tovie, zna se da boja perje predstavlja
promjenljivu odliku ptica i da su otkrivene vrste ptica koje su po bioloki vanim
osobinama sline vranama ali nemaju sasvim crno perje. Prema tome, budui da
ne znamo zakone pomou kojih bi se objasnila crna boja vrana i budui da nema-
mo sveobuhvatno i raznoliko posredno svjedoanstvo za tvrdnje da su sve vrane
crne, na odnos prema tom iskazu je manje odluan nego prema iskazima koje
nazivamo zakonima za koje takvo posredno svjedoanstvo postoji.
Ove razlike u naoj spremnosti da napustimo univerzalni kondicionalni iskaz
kada imamo oigledno suprotno svjedoanstvo ponekad se ogleda u nainu na
koji upotrebljavamo zakone u znanstvenom zakljuivanju. Do sada smo pretpo-
stavljali da se zakoni upotrebljavaju kao premise iz kojih se izvode posljedice u
skladu s pravilima formalne logike. Ali kada se smatra da je jedan zakon potvr-
en i kada on zauzima vrsto mjesto u sistemu naeg znanja, taj zakon se moe
primjenjivati kao empirijski princip u skladu s kojim se izvode zakljuci. Ova
razlika izmeu premisa i pravila zakljuivanja moe se ilustrirati primjerima iz
elementarnog silogistikog rasuivanja. Zakljuak da je dani komad ice a dobar
provodnik elektrine struje moe se izvesti iz dvije premise: da je a bakar i da je
bakar dobar provodnik elektrine struje, u skladu s pravilom formalne logike koje
je poznato kao dictum de omni. Meutim, isti zakljuak moe se dobiti iz jedne
premise da je a bakar ako prihvatimo kao princip zakljuivanja pravilo da iskaz
oblika x je dobar provodnik elektrine struje moe da se izvede iz iskaza oblika
x je bakar.
Na prvi pogled, ova razlika je samo tehnike prirode. S isto formalnog gledi-
ta, uvijek se moe otkloniti univerzalna premisa a da to ne obesnai deduktivni
argument, pod pretpostavkom da tu premisu zamijenimo prikladnim pravilom
zakljuivanja. Pa ipak, ovaj tehniki postupak obino se koristi u praksi samo kada
univerzalna premisa ima status zakona koji nismo spremni da napustimo samo
zato to sluajno postoje oiti izuzeci od tog zakona. Jer, kada takvu premisu za-
8
mijenimo pravilom zakljuivanja, postoji mogunost da promijenimo znaenje
nekih termina koji se javljaju u premisi, tako da se njen empirijski sadraj poste-
peno pretjee u novo znaenje tih termina. Tako se u gornjem primjeru pretpo-
stavlja da iskaz kako je bakar dobar provodnik predstavlja iskaz o injenici u tom
smislu to dobra provodljivost nije osobina kojom bismo denirali ono to bakar
treba biti, pa je zato potrebno empirijsko svjedoanstvo da bi se utvrdila istinitost
tog iskaza. S druge strane, kada se takav iskaz zamijeni pravilom zakljuivanja,
provodljivost elektriciteta postaje manje ili vie bitna osobina bakra, tako da se
na kraju nita nee smatrati bakrom ako nije dobar provodnik elektrine struje.
Kao to smo ve primijetili, ova tendencija nam pomae da objasnimo gledite
prema kojem pravi zakoni izraavaju odnose logike nunosti. U svakom sluaju,
kada ova tendencija doe do punog izraaja, otkrie materije koja loe sprovodi
elektrinu struju i koja je u drugom pogledu slina bakru, zahtijevalo bi ponovo
klasiciranjem materija i odgovarajuu reviziju znaenja koja su povezana s ter-
minima kao to je bakar. Zbog toga mijenjanje oigledno empirijskog zakona u
pravilo zakljuivanja nastaje obino samo kada se pretpostavlja da je istinitost za-
kona dobro utvrena tako da je potrebno ogromno svjedoanstvo koje bi ga uzdr-
malo. Odnosno, iako nije potrebno da budemo skloni da ponovo interpretiramo
oigledno negativno svjedoanstvo kada bismo jedan univerzalni kondicionalni
iskaz nazivali zakonom i kako bismo ga sauvali kao sastavni dio naeg znanja,
mnogi iskazi smatraju se zakonima djelomino zato to prema njima imamo takav
stav.
Postoji etiri vrste razmatranja koje izgledaju relevantne za klasiciranje iska-
za kao zakona prirode: () sintaktika razmatranja koja se odnose na oblik iska-
za slinih zakonima, (a) razmatranja koja se odnose na logike odnose izmeu
iskaza u jednom sustavu objanjenja, () razmatranja o funkcijama iskaza slinih
zakonima u znanstvenom istraivanju i () razmatranja o kognitivnim odnosima
prema jednom iskazu s obzirom na prirodu raspoloivog svjedoanstva. Ova se
razmatranja djelomino proimaju budui da, na primjer, logiko mjesto jednog
iskaza u nekom sustavu ovisi od uloge tog iskaza koju on ima u istraivanju, kao
i od vrste svjedoanstva koje se za njega moe nai. Dapae, ne tvrdimo da su
uvjeti koji su spomenuti u ovom razmatranju dovoljni (ili moda u nekim slua-
jevima ak i nuni) da bi se ti iskazi smatrali zakonima prirode. Nesumnjivo je
da moemo konstruirati iskaze koji zadovoljavaju ove uvjete ali koji se obino ne
bi smatrali zakonima, ba kao to postoje iskazi koje nazivamo zakonima ali koje
ne zadovoljavaju jedan ili vie ovih uvjeta. To je neizbjeno iz razloga koje smo
ve spomenuli, budui da nije mogue precizno odrediti znaenje termina zakon
prirode koje bi bilo u skladu sa svakom upotrebom ovog neodreenog izraza.
Ipak, iskazi koji zadovoljavaju ove uvjete izgleda da ne podlijeu primjedbama
koje postavljaju kritiari Humeove analize nomike univerzalnosti. Ovo tvrenje
zahtijeva obrazloenje, a neto se takoer mora rei i o srodnom pitanju o logi-
kom statusu protiv injeninih kondicionalnih iskaza.
,
. Moda je argument da de facto univerzalni iskazi ne mogu potvrivati ireal-
ne kondicionalne iskaze najupeatljivija rasprostranjena kritika Humeove analize
nomike univerzalnosti. Pretpostavimo da znamo da nikada nije postojala vrana
koja nije bila crna, da sada nema vrane koja nije crna i da nikad nee biti vrane
koja nee biti crna. Na taj nain imamo pravo da tvrdimo kao istinit neogranieni
akcidentalni univerzalni iskaz S: Sve vrane su crne. Meutim, neki autori su
tvrdili da S ne izraava ono to bismo obino nazvali zakonom prirode. Pretpo-
stavimo injenicu da ni jedna vrana nije nikada ivjela nit e ivjeti u polarnim
predjelima. Ali pretpostavimo dalje, da ne znamo je li ivot u polarnim predjelima
utie na boju vrana, tako da postoji mogunost da potomstvo nekih vrana koje bi
mogle odletjeti u takve predjele ima bijelo perje. Prema tome, iako je S istinito,
ta istinitost moe biti samo posljedica povijesne sluajnosti da ni jedna vra-
na ne ivi u polarnim predjelima. Zbog toga akcidentalni univerzalni iskaz S ne
potvruje irealni kondicionalni iskaz da kada bi stanovnici polarnih predjela bili
vrane oni bi bili crni, a budui da jedan zakon prirode mora, po pretpostavci, da
potvruje takve kondicionalne iskaze, S se ne moe smatrati zakonom. Ukratko,
neograniena univerzalnost ne objanjava to podrazumijevamo po nomikom
univerzalnou.
Ali, iako ovo moe biti tono, ne slijedi da S nije zakon prirode zato to ne
izraava nesvodljivu nomiku nunost. Jer unato injenici da se pretpostavlja
istinitost iskaza S, iskazu S se moe poricati status zakona bar iz dva razloga od
kojih se ni jedan ne odnosi na pitanje o takvoj nunosti. Prvo, svjedoanstvo za S
moe se poklapati s podrujem predikacije iskaza S, tako da nitko tko to svjedo-
anstvo poznaje ne moe primijeniti S na nain koji se primjenjuju zakoni. Drugo,
iako svjedoanstvo za S moe biti po pretpostavci logiki dovoljno da utvrdi S kao
istinito, to svjedoanstvo moe biti iskljuivo neposredno svjedoanstvo, a neko
moe odbiti da S smatra zakonom na osnovu toga to se samo oni iskazi mogu
nazvati zakonom za koje postoji posebno svjedoanstvo (takvi iskazi moraju imati
odreeno logiko mjesto u sustavu naeg znanja).
Sve u svemu, kritika o kojoj raspravljamo ne umanjuje znaaj Humeove analize
nomike univerzalnosti. Ova kritika nedovoljno objanjava vanu injenicu da se
neki iskaz obino smatra zakonom prirode zato to taj iskaz zauzima odreeno
mjesto u sustavu objanjenja u nekom podruju naeg znanja i zbog toga to taj
iskaz potvruje svjedoanstvo koja sa svoje strane zadovoljavaju izvjesne speci-
ne uvjete.
a. Kada donosimo planove za budunost ili kada razmiljamo o prolosti, mi
esto razmiljamo pravei pretpostavke koje su protivne poznatim injenicama.
Rezultate naih razmiljanja tada esto iskazujemo protuinjeninim kondicio-
nalnim iskazima koji imaju oblik Kada bi a bilo P, onda bi b bilo Q ili Da je a
bilo P, onda bi b bilo Q. Na primjer, ziar koji opisuje jedan eksperiment moe
u svojim proraunima tvrditi protuinjenini iskaz C: Kada bi se duljina klatna
a skratila na jednu etvrtinu sadanje duljine, trajanje jednog titraja bi se skratilo
za polovicu. Slino tome, moemo zamisliti ziara koji, pokuavajui da objasni
o
neuspjeh u nekom prethodnom eksperimentu, tvrdi protuinjenini iskaz B: Da
se duljina klatna a skratila na etvrtinu njegove stvarne duljine, trajanja jednog
titraja bilo bi iznosilo polovicu stvarnog trajanja jednog titraja. U oba kondicio-
nalna iskaza i antecedens i konsekvens opisuju pretpostavke za koje se zna da su
lane.
Ono to se naziva problem proturjenih iskaza jest problem eksplicitnog
istraivanja logike strukture takvih iskaza i problem analize razloga na osnovu
kojih se moe utvrditi njihova istinitost i lanost. Ovaj problem je usko povezan
s problemom objanjavanja pojma nomike univerzalnosti. Protuinjenini iskaz
se ne moe na neposredan nain prevesti u konjunkciju indikativnih reenica uz
upotrebu iskljuivu uobiajenih nemodalnih iskaznih veza formalne logike. Na
primjer, proturjeni iskaz B preutno tvrdi da se duljina klatna a, zapravo, nije
skratila na etvrtinu njegove stvarne duljine. Meutim, B se ne moe prevesti
iskazom: Duljina a nije se skratila na etvrtinu iako se duljina a skratila na jednu
etvrtinu stvarne duljine, onda je trajanje jednog titraja iznosilo polovicu stvarnog
trajanja titraja. Ovaj predloeni prijevod nije zadovoljavajui zato to na osnovu
pravila formalne logike slijedi da ako se duljina klatna a skratilo na etvrtinu
njegove stvarne duljine, trajanje jednog titraja nije iznosilo polovicu stvarnog tra-
janja jednog titraja budui da je antecedens indikativnog kondicionalnog iskaza
laan slijedi dakle zakljuak koji sigurno ne bi prihvatio nitko tko tvrdi B. Prema
tome, kritiari Humeove analize nomike univerzalnosti tvrdili su da se poseban
tip ne-logike nunosti sadri ne samo u univerzalnim iskazima koji su zakoni ve
i u protuinjeninim kondicionalnim iskazima.
Sadraj prtouinjeninih iskaza ipak se moe objasniti na prihvatljiv nain bez
pribjegavanja neralanjivim modalnim pojmovima. Ono to ziar kae kada
tvrdi B, moe se prevesti na jasniji, iako na zaobilazni nain, ovako: Iskaz Traja-
nje jednog titraja klatna a iznosilo je polovicu stvarnog trajanja oscilacije logiki
slijedi iz pretpostavke Duljina a iznosila je etvrtinu sadanje duljine, kada se
ova pretpostavka spoji sa zakonom da je trajanje jednog titraja obinog klatna
proporcionalno drugom korijenu njegove duljine, kao i sa izvjesnim brojem dru-
gih pretpostavki o poetnim uvjetima za primjenu zakona (npr. da je a klatno, da
je zanemariv otpor zraka). tovie iako su i pretpostavka i iskaz koji je iz te pret-
postavke izveden pomou spomenutih pretpostavki vjerojatno lani, njihova nei-
stinitost nije sadrana u premisama ove dedukcije. Prema tome, iz tih premisa ne
slijedi da ako je duljina klatna a iznosila etvrtinu njegove sadanje duljine, onda
je trajanje jednog titranja klatna a iznosilo polovinu sadanjeg trajanja. Ukratko,
protuinjenini iskaz B tvrdi se u nekom kontekstu hipoteza i posebnih pretpo-
stavki, i kada smo ovih pretpostavki svjesni, uvoenje modalnih kategorija, pored
onih koje postoje u formalnoj logici, sasvim je proizvoljno. Uope uzevi, protu-
injenini iskaz moe se interpretirati kao implicitni metajezini iskaz (tj. iskaz o
drugim iskazima, a naroito o logikim odnosima izmeu tih drugih iskaza) koji
tvrdi da indikativni oblik njegovog konsekvensa logiki slijedi iz indikatsivnog

oblika njegovog antecedensa kada se ovaj drugi spoji s nekim zakonom i potreb-
nim poetnim uvjetima za primjenu toga zakona.
Prikladno tome, rasprave o tome je li dani protuinjenini iskaz istinit mogu se
rijeiti samo kada se ekspliciraju hipoteze i pretpostavke na kojima se on zasniva.
Ovakav iskaz je nesumnjivo istinit na osnovu jednog skupa takvih premisa moe
biti laan na osnovu drugog skupa i moe imati neodreenu istinitost na osnovu
treeg skupa. Tako, na primjer, ziar bi mogao da odbaci B u korist protui-
njeninog iskaza Da se duljina klatna a skratila na etvrtinu njegove sadanje
duljine, trajanje jednog titraja a bilo bi iznosilo znatno vie od polovice njegovog
sadanjeg trajanja. On bi mogao da opravda svoj postupak kada bi, na primjer,
pretpostavio da je luk vibracije skraenog klatna vei od 6o i kada bi takoer
pretpostavio izmijenjeni oblik zakona o trajanju titraja koji smo mi naveli (koji
se odnosi samo na klatna sa sasvim malim lukom klaenja). Opet, jedan poetnik
u izvoenju eksperimenta moe da tvrdi kako je B istinito, iako izmeu ostalog
pretpostavlja ne samo da kruni teg klatna ima promjer od tri ina nego takoer
da kutija u kojoj se klatno nalazi ima sa donje strane otvor koji je za dlaku iri od
tri ina, tako da bi se teg skraenog klatna nalazi ba u tom okviru. Meutim,
oito je da je sada B lano zato to se pod ovim pretpostavkama skraeno klatno
uope ne klati.
Razliite pretpostavke pod kojima se tvrdi jedan protuinjenini iskaz nisu izra-
ene samim protuinjeninim iskazom. Procjenjivanje valjanosti tih iskaza moe
zbog toga biti veoma teko ponekad zato to ne znamo pretpostavke pod kojima
se on tvrdi ili zbog toga to nam nije jasno kakve su nae preutne pretpostavke,
a ponekad jednostavno zato to nismo sposobni da procijenimo logiki smisao
tih pretpostavki ak i kada su one eksplicitne. Na takve tekoe esto nailazimo
naroito kada je rijei o protuinjeninim iskazima koji se tvrde u svakodnevnom
ivotu ili ak u povijesnim spisima. Razmotrimo, na primjer, takav jedan iskaz
da versajski ugovor nije Njemakoj nametnuo velike ratne odtete, Hitler ne bi
doao na vlast. Ovo je bilo kontroverzno tvrenje ne samo zato to su uesnici u
raspravi o tom pitanju prihvatili razliite eksplicitne pretpostavke, ve zato to se
dobar dio rasprave vodio na osnovu implicitnih premisa koje nitko nije potpuno
objasnio. U svakom sluaju, ne moe se navesti opa formula koji bi propisivala
to se mora ukljuiti u pretpostavke na kojima se jedan ovakav tip iskaza zasni-
va. Pokuaji da se nae takva formula bili su uvijek bez uspjeha, a oni koji vide
problem ovakvih iskaza u pronalaenju takve formule osueni su da se uhvate u
kotac s jednim nerjeivim problemom.
Na kraju ovog dijela obratimo pozornost na jo jednu bitnu temu a to su uzro-
ni zakoni. Bilo bi nezahvalan i nekoristan pokuaj da ak i djelomino navedemo
sva znaenja koja su se pripisivala rijei uzrok znaenja koja su se mijenjala od
antikih pravnikih asocijacija ove rijei preko popularnog shvaanja uzroka kao
ecijentnih inilaca do razraenih modernih pojmova uzroka kao nepromjenlji-
ve funkcionalne ovisnosti. injenica to je ovaj termin ima ovako irok spektar
upotreba odmah otklanja mogunost da postoji samo jedno ispravno i povlateno
a
objanjenje ovog pojma. Pa ipak, i mogue je i korisno ako se odredi neko znae-
nje ove rijei u mnogim podrujima znanosti kao i u obinom govoru, sa ciljem
da se na osnovu toga doe do grube klasikacije zakona koji slue kao premise u
objanjenjima. S druge strane, bila bi pogrena pretpostavka da zbog toga to u
jednom smislu ove rijei pojam uzroka ima vanu ulogu u nekom podruju istra-
ivanja, taj pojam je neophodan u svim drugim podrujima ba kao to bi bila
pogrena tvrdnja da taj pojam, zato to je nekoristan u nekim granama znanosti,
ne moe imati opravdanu ulogu u drugim vrstama znanstvenog istraivanja.
Smisao rijei uzrok koji elimo da odredimo moe se ilustrirati sljedeim pri-
mjerom. Elektrina iskra polazi kroz mjeavinu vodika i kisika, eksplozija koja
poslije toga slijedi praena je iezavanjem ovih gasova i kondenzacijom vodene
pare. Iezavanje ovih gasova i stvaranje vode u ovom eksperimentu obino se
smatra efektom koji je prouzrokovan iskrom. tovie, generalizacija zasnovana
ovakvim eksperimentima (npr. Kad god iskra proe kroz mjeavinu vodika i ki-
sika, gasovi iezavaju i stvara se voda) naziva se uzronim zakonom.
Za ovaj zakon se kae da je uzroni zakon oito zato to odnos spomenutih
dogaaja, ije postojanje on tvrdi, vjerojatno zadovoljava etiri uvjeta. Prvo, taj
odnos je nepromjenljiv i uniforman u tom smislu to kad god se pretpostavlje-
ni uzrok desi, deava se i pretpostavljeni efekt. Postoji preutna pretpostavka da
uzrok predstavlja i nuan i dovoljan uvjet za nastanak efekta. Zapravo, veina
reenica koje tvrde uzroni odnos i koje iskazujemo u svakodnevnom ivotu, kao
i veina uzronih zakona koji se esto spominju, ne izraavaju dovoljne uvjete za
nastanak efekta. Tako, na primjer, esto kaemo da je paljenje ibice uzrok pla-
menu i uz to preutno pretpostavljamo druge uvjete bez kojih se efekt ne bi desio
(npr. prisutnost kisika, suho palidrvce). Dogaaj koji se uzima kao uzrok obino
je dogaaj koji upotpunjuje skup dovoljnih uvjeta za nastanak efekta i taj se do-
gaaj iz razliitih razloga smatra vanim. Drugo, uzroni odnos postoji izmeu
dogaaja koji se prostorno dodiruju, u onom smislu u kome se i iskra i pojavlji-
vanje vode deavaju u priblinom istom prostoru. Prikladno tome, kada se tvrdi
da su prostorno udaljeni dogaaji uzrono povezani, preutno se pretpostavlja
da su ovi dogaaji samo karike u lancu uzroka i efekta, pri emu se dogaaji koji
ih povezuju prostorno dodiruju. Tree, u uzronom odnosu postoji vremenska
sukcesija u tom smislu to dogaaj koji je uzrok prethodi efektu i nastavlja se
efektom. Prikladno tome, kada se za dogaaje koji su odvojeni vremenskim in-
tervalom kae da su uzrono povezani, onda se takoer podrazumijeva da su oni
meusobno povezani nizom uzastopnih i uzrono povezanih dogaaja. Konano,
odnos uzronosti je asimetrian u onom smislu u kome je prolazak iskre kroz
smjesu gasova uzrok njihovog pretvaranja u vodu, ali stvaranje vode nije uzrok
prolaska iskra.
Ideje pomou kojih se opisuju pojam uzroka esto se kritizira zbog neodre-
enosti. Stavljene su primjedbe naroito na zdravorazumska shvaanja o konti-
nuitetu prostora i vremena zato to ona predstavljaju izvor nejasnoa. tovie,
nesumnjivo je tono da je u nekim razvijenim znanostima, kao to je matemati-

ka zika, ovaj pojam sasvim suvian. Sporno je ak jesu li etiri navedena uvjeta
stvarno zadovoljena u ilustracijama koje se navode za pojam uzroka (kao to je
na primjer) kada se ove ilustracije analiziraju pomou pojmova modernih teorija
zike. Pa ipak, ma koliko ovaj pojam uzroka bio neadekvatan u teorijskoj zici,
on i dalje igra izvjesnu ulogu u mnogim drugim granama istraivanja. To je po-
jam koji je vrsto ukorijenjen u jeziku koji upotrebljavamo, ak i kada apstraktne
teorije zike primjenjujemo u laboratoriji ili kada obavljamo praktine poslove da
bismo dobili razliite rezultate koritenjem odgovarajuih sredstava. Zaista, zato
to izvjesne stvari moemo koristiti kako bismo dobili druge stvari, ali ne obrat-
no, uzroni jezik predstavlja legitiman i podesan nain opisivanja odnosa izmeu
mnogih dogaaja.
S druge strane, nisu svi zakoni prirode uzroni u navedenom smislu ove rijei.
To e biti oigledno poslije kratkog pregleda vrsta zakona koji se upotrjebljuju kao
premise objanjenja u razliitim znanostima.
. Kao to smo ve istaknuli, osnovna vrsta zakona prisutna je u pretpostavci
da postoje prirodne vrste ili supstancije. Pod odreujuim karakteristikom
podrazumijevat emo karakteristiku to je boja ili gustoa, koje ima izvjestan broj
specinih ili odreenih oblika. Na primjer, meu odreenim oblicima odre-
ujue boje nalaze se crveno, plavo, zeleno, uto itd., meu odreenim oblicima
odreujue gustoe nalazi se gustoa veliine o,o6 (mjereno na neki uobiajeni
nain), gustoa veliine a, gustoa veliine a itd. na taj nain, odreeni oblici
neke dane odreujue karakteristike ine porodicu karakteristika tako to svaki
pojedinani objekt kome se sa smislom moe predicirati odreujua karakteri-
stika mora na logiki nuan nain da ima jedan i samo jedan oblik odreujue
karakteristike.
Zakon ove vrste (npr. Postoji materija kamena sol) tvrdi da po-
stoje objekti razliite vrste tako da se svaki objekt dane vrste odlikuje odreenim
oblikom iz jednog skupa odreujuih karakteristika i tako da se objekti koji pripa-
daju razliitim vrstama razlikuju meusobno barem u jednom odreenom obliku
jednog zajednikog odreujue karakteristike (obino u vie takvih oblika). Na
primjer, rei da je dani objekt a kamena sol, znai rei da postoji skup odreujuih
karakteristika (kristalna struktura, boja, toka topljenja, tvrdoa itd.), tako da pod
uobiajenim uvjetima a ima odreeni oblik svakog od tih odreujuih karakte-
ristika (a ima kockaste kristale, bezbojan je, ima gustou a.6, toku topljenja
8oC, stupanj tvrdoe a po Mochovoj skali itd.). tovie, a se razlikuje od objek-
ta koji pripada drugoj vrsti, na primjer od talka, bar po jednom obliku (zapravo
u velikom broju oblika) ovih odreujuih karakteristika. Prikladno tome, zakoni
ove vrste tvrde da postoji stalno zajedniko javljanje odreenih osobina u svakom
objektu koji pripada izvjesnoj vrsti. Jasno je da zakoni ove vrste nisu uzroni zako-
ni oni, na primjer, ne tvrde da gustoa kamena soli prethodi (ili slijedi) stupanj
njene tvrdoe.
13
Za ovu terminologiju vidjeti W. E. Johnson, Logic, sv. 1, Cambridge, England, 1921.,
Poglavlje 11, i Rudolf Carnap, Logical Fundations of Probability, Chicago, 1950., sv. 1, str.
75.
a. Druga vrsta zakona tvrdi nepromjenljivi poredak u zavisnosti izmeu do-

gaaja ili karakteristika. Ovdje moemo razlikovati dvije podvrste. Jedna od ovih
podvrsta predstavlja klasu uzronih zakona kao to je zakon o efektu iskre u smje-
si vodika i kisika ili kao to je zakon da kamenje baenu u vodu proizvodi niz
koncentrinih valova koji se ire. Druga podvrsta predstavlja klasu razvojnih (ili
povijesnih) zakona, kao to je zakon Formiranje plua u ljudskom embrionu
nikada ne prethodi formiranju krvotoka ili zakon Poslije uzimanja alkohola uvi-
jek dolazi do irenja krvnih sudova. Obje podvrste su este u podrujima istrai-
vanja gdje kvantitativne metode nisu u veoj mjeri primjenljive, mada, kao to to
primjeri pokazuju, takvi zakoni mogu se nai i u ovim podrujima. Zakoni razvoja
imaju oblik Ako x ima osobinu P, u trenutku t, onda x ima osobinu Q u trenutku
t
, koji je kasniji od trenutka t. Oni se obino ne smatraju uzronim zakonima,

oigledno iz dva razloga. Prvo, mada zakoni razvoja mogu izraavati neki nuan
uvjet za nastanak izvjesnog dogaaja (ili kompleksa dogaaja), oni ne izraavaju
dovoljne uvjete. Zapravo, mi obino na krajnje neodreen nain znamo kakvi su ti
dovoljni uvjeti. Drugo, zakoni openito izraavaju odnose u redoslijedu dogaaja
koji su meusobno odvojeni vremenskim intervalom. Prikladno tome, ponekad
se smatra da takvi zakoni predstavljaju samo nepotpunu analizu injenica, i to
na osnovu toga to poslije ranijeg dogaaja neki faktor moe utjecati tako da se
kasniji dogaaj ne desi, pa redoslijed izmeu dogaaja ne izgleda da je nepro-
mjenljiv. Pa ipak, ma kakva bila ogranienja u vaenju zakona razvoja, i ma kako
bilo poeljno da se oni mogu zamijeniti zakonima druge vrste, i uzroni zakoni i
zakoni razvoja veoma se iroko primjenjuju u sistemima objanjenja suvremene
znanosti.
. Trea vrsta zakona koja je zajednika biolokim i drutvenim znanostima kao
i zici tvrdi nepromjenljive statistike odnose izmeu dogaaja ili karakteristika
(to se naziva odnosima vjerojatnosti). Evo primjera jednog takvog zakona: Ako
se geometrijski i ziki simetrina kocka baca vie puta, vjerojatnost (ili relativna
uestalost) da e se na toj kocki pojaviti odreena strana okrenuta na gore iznosi
i6. Druge primjere smo ve ranije spominjali. Statistiki zakoni ne tvrde da je
deavanje stalno praeno deavanjem nekog drugog dogaaja. Oni samo tvrde
da je u dovoljno dugom nizu pokuaja pojavljivanje jednog dogaaja praeno po-
javljivanjem nekog drugog dogaaja uz stalnu relativnu uestalost. Takvi zakoni
oito nisu uzroni iako spojivi s kauzalnim objanjenjem injenica o kojima govo-
re. Zapravo, spomenuti statistiki zakon o ponaanju kocke moe se deducirati iz
zakona za koje se ponekad kae da su uzroni, ukoliko se prihvate podesne pret-
postavke o statistikoj distribuciji poetnih uvjeta na koje se ovi uzroni zakoni
primjenjuju. S druge strane, postoje statistiki zakoni ak i u zici za koje bar za
sada nisu poznata uzrona objanjenja. tovie, ak i ako pretpostavimo da su u
principu svi statistiki zakoni posljedice nekog postojeeg uzronog poretka,
postoje podruja istraivanja u zici i u biolokim i drutvenim znanostima u
kojima se praktino ne moe doi do objanjenja mnogih pojava pomou strogo
univerzalnih uzronih zakona. Razumna je pretpostavka da ma koliko se nae

znanje moglo poveavati, statistiki zakoni e se i dalje koristiti kao neposredne
premise u objanjenju predvianju mnogih pojava.
. etvrta vrsta zakona, koja odlikuje modernu ziku, tvrdi postojanje odnosa
funkcionalne zavisnosti (u matematikom smislu rijei funkcija) izmeu dvije ili
vie promjenljivih veliina koje su povezane s osobinama ili procesima o kojima se
govori. Ovdje moemo razlikovati dvije podvrste:
a. Prvo, postoje numeriki zakoni koji izraavaju uzajamnu zavisnost izmeu
veliina, tako da promjena jedne od njih biva praena promjenama u drugim ve-
liinama. Primjer takvog zakona je Boyle-Charles zakon za idealne plinove da je
pV = aT, gdje je p tlak plina, V njegova zapremina, P njegova apsolutna tempe-
ratura i a konstanta koja zavisi od mase i prirode promatranog plina. Ovo nije
uzroni zakon. On, na primjer, ne tvrdi da promjenu temperature prati (ili da
joj prethodi) neka promjena zapremine ili tlaka, on samo tvrdi da se promjena u
T deava istovremeno s promjenama u p ili V, ili i u jednom i u drugom. Prema
tome, odnos koji ovaj zakon izraava moramo razlikovati od redoslijeda izmeu
dogaaja koji se mogu desiti kada se ovaj zakon ispituje ili primjenjuje u predvi-
anjima. Na primjer, provjeravajui ovaj zakon u laboratoriji, neko moe smanjiti
zapreminu nekog idealnog plina tako da njegova temperatura ostane nepromije-
njena a zatim da utvrdi kako se njegov tlak poveava. Ali, ovaj zakon ne kae nita
o redoslijedu u kome se ove veliine mogu mijenjati, niti o vremenskom nizu u
kome se spomenute mogu opaziti. Zakoni ove podvrste ipak mogu upotrijebiti i
za predvianje i za objanjenje. Na primjer, ako se u podesno izoliranom susta-
vu veliine koje se u ovakvom zakonu spominju nalaze u spomenutom odnosu u
jednom trenutku, one e biti u tom odnosu u nekom buduem trenutku, ak iako
su u meuvremenu te veliine pretrpjele izvjesnu promjenu.
b. Druga podvrsta sastoji se od numerikih zakona koji opisuju na koji se nain
izvjesna veliina mijenja u vremenu I, openito, kako promjena jedne veliine u
jedinici vremena ima utjecaj na druge veliine (u nekim sluajevima, mada ne
uvijek, ima utjecaj na trajanje nekog procesa). Galilijev zakon slobodnog pada
u vakuumu predstavlja ilustraciju takvog zakona. On kae da je rastojanje d koje
tijelo preao u slobodnom padu jednako
2
2
gt
gdje je g konstanta a t trajanje pada.
Galilijev zakon se moe drugaije izraziti ako se kae da je promjena rastojanja
u jedinici vremena za tijelo koje slobodno pada jednaka gt. U ovoj formulaciji je
oito da je vrijeme promjene jedne veliine povezano s nekim vremenskim inter-
valom. Drugi primjer zakona koji pripada ovoj podvrsti jest zakon o brzini tega
matematikog klatna du putanje njegovog gibanja. Taj zakon da ako je v
o
brzina
tega u najnioj toki njegovog gibanja, ako je h visina klatna iznad horizontalne
linije koja prolazi kroz ovu toku i ako je k konstanta, onda u svakoj toki na luku
njegove putanje teg ima brzinu v tako da je v
2
= v
0
2
kh
2
. Budui da je brzina v
promjena rastojanja u jedinici vremena, ovaj zakon kae da je promjena rasto-
janja na putanji tega u jedinici vremena izvjesna matematika funkcija njegove
6
brzine u najnioj toki njegove putanje i njegove visine. U ovom sluaju, trajanje
promjene jedne veliine nije dat kao funkcija vremena. Zakoni koji pripadaju ovoj
podvrsti esto se nazivaju dinamikim zakonima zato to iskazuju strukturu ne-
kog procesa u vremenu i obino se objanjenju pomou pretpostavke da izvjesna
sila djeluje na sustav koji promatramo. Ovakvi zakoni se ponekad ukljuuju u
uzrone zakone iako zapravo nisu uzroni u specinom smislu koji smo ranije u
ovom poglavlju odredili. Odnos ovisnosti izmeu promjenljivih koje se u zakonu
spominju je simetrian, tako da je stanje sustava u potpunosti odreeno i ne-
kim kasnijim i nekim ranijim stanjem. Tako, na primjer, ako znamo brzinu utega,
matematikog klatna u nekom danom trenutku, onda pod pretpostavkom da ne
postoji vanjski utjecaj, ovaj zakon nam omoguuje da izraunamo njegovu brzinu
u svakom drugom trenutku bez obzira je li on ranije ili kasnije u odnosu na dani
trenutak.
Ne smatramo da je predloena klasikacija zakona iscrpna. Meutim, ova kla-
sikacija pokazuje da nisu svi znanstveni zakoni jedne iste vrste i da se jedno
znanstveno objanjenje esto smatra zadovoljavajuim ak i kada zakoni koji su
navedeni u premisama nisu uzroni niti u jednom uobiajenom smislu.
1.1.5. Eksperimentalni zakoni i teorije
Po svom karakteru znanstvena misao polazi od problema koje namee pro-
matranje stvari i dogaaja u obinom iskustvu, njen cilj je da shvati ove opalji-
ve stvari tako to otkriva neki sustavni poredak meu njima. Konana provjera
njenih zakona, koji slue kao sredstvo u objanjavanju i predvianju, jest njihovo
slaganje s promatranjem. Zaista, mnogi znanstveni zakoni izraavaju odnose iz-
meu stvari ili odlika stvari za koje se obino kae da se mogu opaati, bilo naim
ulima, bilo pomou posebnih instrumenata promatranja. Zakon da voda ispara-
va kada se zagrijeva u otvorenoj posudi predstavlja zakon ove vrste, slino je i sa
zakonom da se olovo topi na a;C, kao i sa zakonom da je trajanje titraja mate-
matikog klatna proporcionalno kvadratnom korijenu njegove duljine.
Meutim, ne pripadaju svi znanstveni zakoni ovoj vrsti. Naprotiv, mnogi zako-
ni koji se upotrjebljuju u nekim najopenitijim sustavima objanjenja u zici oito
se ne odnosi na ono to bi se obino smatrali opaljivim, ak i kada bi se rije
opaljivo upotrebljavalo u nekom irem smislu, kao u primjerima prethodnog
poglavlja. Kada se isparavanje zagrijane vode objanjava pomou pretpostavki o
molekularnoj strukturi vode, u premisama objanjenja javljaju se zakoni ove dru-
ge vrste. Iako moemo imati valjano svjedoanstvo na osnovu promatranja koje
ide u prilog ovim pretpostavkama, ni molekuli niti njihova gibanja ne mogu se
opaati u istom smislu u kome se, na primjer, kae da se temperatura kljuale
vode ili olova koje se topi moe opaziti.
Oznaimo ovu prima facie razlike izmeu zakona koju smo primijenili na taj
nain to emo zakone prve vrste nazvati eksperimentalnim zakonima a zakone
druge vrste teorijskim. U skladu s ovom terminologijom i u skladu s razlikom
;
na koju se ona odnosi eksperimentalnim zakonima moemo smatrati zakon da
se tlak idealnog plina, ija je temperatura konstantna, mijenja obrnuto proporci-
onalno njegovom volumenu, zakon da je teina kisika potrebnog da sa vodikom
stvori vodu osam puta vea od teine vodika i zakon da su djeca plavookih rodite-
lja i sama plavooka. S druge strane, skup pretpostavki koje tvrde da se razliiti ke-
mijski elementi sastoje od razliitih vrsta atoma koji ostaju nedjeljivi u kemijskim
transformacijama, kao i skup pretpostavki koji tvrdi da su kromosomi sastavljeni
od razliitih vrsta gena koji su povezani s nasljednim osobinama organizama sma-
traju se teorijama.
Ovi termini mogu nas ipak navesti na pogrene asocijacije. Meutim, ova ter-
minologija je ope prihvaena u literaturi koja se odnosi na razliku izmeu razlii-
tih vrsta zakona, a svakom sluaju bolji termini ne postoje. Dvije kratke primjedbe
mogu nam pomoi da izbjegnemo pogrenu uporabu ovih termina. Kada se jedan
iskaz (npr. Svi kitovi doje svoje mladune) odreuje kao eksperimentalni zakon,
ne treba razumjeti da je taj zakon zasnovan na laboratorijskim eksperimentima
ili da za taj zakon za sad ne postoji objanjenje. Oznaka eksperimentalni zakon
jednostavno pokazuje da jedan iskaz koji je tako oznaen samo izraava izvjestan
odnos izmeu stvari (ili osobina stvari) koji se moe opaati, u nekom irokom
smislu rijei opaati koji smo ilustrirali navedenim primjerima, i da se taj zakon
moe opravdati kontroliranim promatranjem onih stvari koje se u zakonu spomi-
nju. Isto tako, kada se skup pretpostavki o molekularnom sustavu tenosti naziva
teorijom, to ne treba razumjeti kao da se tvrdi kako su te pretpostavke potpuno
spekulativne i nepotvrene nekim uvjerljivim svjedoanstvom. Pod ovim se jed-
nostavno podrazumijeva da se u ovim pretpostavkama nalaze termin kao to su
molekula koji oigledno ne oznaava nita opaljivo i da se ove pretpostavke ne
mogu potvrditi eksperimentima ili promatranjem stvari na koje se ovakvi termini
oigledno odnose. Ipak, iako se eksperimentalni zakoni i teorije esto razlikuju i
mada izgleda da je ta razlika bar u poetku prihvatljiva s obzirom na neke primje-
re koje smo upotrijebili da je ilustriramo, ona izaziva velike tekoe preko kojih ne
moemo olako prei. Uzimajui u obzir njenu poetnu prihvatljivost, je li ova ra-
zlika dobro zasnovana na razlikama koje se jasno mogu uoiti izmeu dvije vrste
znanstvenih zakona tovie, ak i ako se mogu odrediti nesumnjivi razlozi za ovo
razlikovanje, je li ta razlika tako velika kako se ponekad tvrdi, ili je ta razlika samo
u stupnju U svakom sluaju, smatrajui da se teko moe poricati da pretpostav-
ke koje nazivamo teorijama ine sustav objanjenja i predvianja koji su mnogo
openitiji od sustava ije se premise odreuju kao eksperimentalni zakoni, to je
to to odlikuje teorije i to objanjava ovu razliku
Objanjenje razlike izmeu eksperimentalnih zakona i teorija koje smo naveli
zasnovano je na tvrenju da zakoni koji pripadaju prvoj vrsti izraavaju odnos iz-
meu opaljivih, ili eksperimentalno odredljivih, osobina nekog predmeta. Teme-
ljem toga, ova razlika pati od svih poznatih nejasnoa koje prate rije opaljiv.
Zaista, postoji jedan smisao ove rijei u kome ni jedan od poznatih znanosti ne
tvrdi zakone koji izraavaju odnose izmeu opaljivih stvari, ba kao to postoji
8
drugi smisao te rijei u kome se ak i one pretpostavke koje nazivamo teorijama
odnose na opaljivo.
Bilo bi svakako pogrena tvrdnja da znanstveni iskazi koji se obino navode kao
tipina ilustracija eksperimentalnih zakona tvrde postojanje odnosa izmeu poda-
taka do kojih se moe doi neposredno i bez zakljuivanja, pomou raznih ulnih
organa, tj. odnose izmeu tzv. ulnih podataka koji se javljaju u epistemolokim
raspravama. ak i kada zanemarimo poznate tekoe oko mogunosti da naemo
iste ulne podatke (tj. podatke do koje se ne moe doi zakljuivanjem), oito je
da se ulni podaci u najboljem sluaju javljaju samo na mahove i strukturama koje
se mogu opisati samo uz najvee tekoe univerzalnim zakonima. Bilo kako bilo,
ni jedan od uobiajenih primjera eksperimentalnih zakona ne odnosi se zapravo
na ulne podatke, budui da se u ovim zakonima javljaju pojmovi i pretpostavke
koje su daleko od svega to je neposredno dano ulima. Razmotrimo, na primjer,
eksperimentalni zakon da je brzina zvuka vea u rijetkim nego u guim plino-
vima. Ovaj zakon oito pretpostavlja da postoji jedno agregatno stanje materije
koje poznato kao plin i koje treba razlikovati od drugih agregatnih stanja kao
to su tekuina i vrsto stanje, da plinovi imaju razliite gustoe pod odreenim
uvjetima, tako da je pod specinim uvjetima odnos izmeu teine plina i njego-
vog volumena stalan, da instrumenti kojima mjerimo teinu i volumen, rastojanje
i vrijeme pokazuje izvjesne pravilnosti koje se mogu opisati odreenim zakonima
kao to su zakoni o mehanikim, toplinskim i optikim osobinama razliitih vrsta
materijala itd. Jasno je, dakle, da se u svim znaenjima termina koje se javljaju u
zakonu pa prema tome i u smislu samog zakona, preutno pretpostavlja skup dru-
gih zakona. tovie, ove druge pretpostavke postaju oigledne kada razmotrimo
to se deava kada navodimo svjedoanstvo u prilog zakonu. Na primjer, prili-
kom mjerenja brzine zvuka u danom plinu obino se dobivaju razliite numerike
vrijednosti kada se mjerenje ponavlja. Prikladno tome, ako brzini treba pripisati
odreenu numeriku vrijednost, onda se na osnovu ovih razliitih brojeva izra-
unava prosjek, obino u skladu s nekim zakonom o eksperimentalnoj greci.
Ukratko, zakon o brzini zvuka u plinovima ne izraava odnose izmeu neposred-
nih ulnih podataka. On se odnosi na neto to se moe utvrditi samo postupcima
koji sadre prilino sloene nizove zakljuaka kao i raznolike ope pretpostavke.
S druge strane, iako su primjeri teorija koji se obino navode iskazi o stvari-
ma koje u nekom oiglednom smislu nisu opaljive, esto se mogu odrediti po-
sredno, pomou zakljuaka izvedenih iz eksperimentalnih podataka i u skladu s
izvjesnim pravilima, vane osobine onoga to se oigledno ne moe neposredno
opaati. Imajui ovo u vidu, izgleda da se eksperimentalni zakoni i teorije ne razli-
kuju radikalno u pogledu opaljivog statusa onoga na to se odnosi. Na primjer,
molekule koje kinetika teorija pretpostavlja kao konstituante plinova zaista nisu
opaljivi u onom smislu u kome je opaljiv dio nekog aparata u laboratoriji ili ak
jedro ive elije kada se promatra kroz mikroskop. Ipak broj molekula u jedinici
volumena plina, kao i njihove prosjene brzine i mase, mogu se izraunati na
osnovu veliina dobivenih eksperimentom. Nije logiki besmislena pretpostav-
,
ka da se moda svi termini neke teorije koja se odnosi na neopaljivo mogu na
slian nain povezati s eksperimentalnim podacima. Isto tako, mada alfa estice,
koje suvremena elektronska teorija o strukturi atoma postuliraju, nisu opaljive
u onom smislu u kome je u principu opaljiva druga strana mjeseca, njihovi oiti
tragovi u Wilsonovoj komori svakako su vidljivi.
Treba imati u vidu da esto rezultati eksperimentalnih promatranja iskazani
jezikom koji na prvi pogled pripada nekoj teoriji. Na primjer, eksperimenti sa
zracima svjetlosti koji kroz danu sredinu ulaze u neku guu sredinu pokazuju
da se indeks prelamanja mijenja sa izvorom svjetlosti. Zraka koja dolazi iz crve-
nog dijela sunevog spektra ima razliit indeks prelamanja od zrake koja dolazi
iz ljubiastog dijela spektra. Meutim, eksperimentalni zakon zasnovan na ova-
kvim eksperimentima ne iskazuje se uvijek pomou termina opaanja, ve po-
mou odnosa koji postoji izmeu indeksa prelamanja svjetlosne zrake i njegove
valne duljine. Na taj nain su ideje valne teorije svjetlosti ukljuene u iskaz za
koji se smatra da je eksperimentalni zakon. Ope uzevi, mnogi iskazi za koje se
pretpostavlja da su eksperimentalni zakoni ne samo da pretpostavljaju druge ek-
sperimentalne zakone ve oito sadre teorijske hipoteze kao dio svoga znaenja.
Iz ovih razloga mnogi znanstvenici koji su se bavili ovim pitanjem zakljuili
su da termini eksperimentalni zakon i teorija oznaavaju zakone koji se bitno
meusobno razlikuju, ve u najboljem sluaju obiljeavaju neto to predstavlja
samo razlike u stupnju. Prema stajalitu ovih znanstvenika, razlika izmeu ekspe-
rimentalnih zakona i teorija ima zato sasvim malu metodoloku vanost.
Sporno je da li se precizno i uspjeno moe odrediti znaenje rijei opaljivo.
U onoj mjeri u koje se razlikovanje eksperimentalnih zakona i teorija zasniva na
razlici izmeu onoga to je opaljivo i onoga to nije opaljivo, to razlikovanje oi-
to nije precizno. U svakom sluaju, ne postoji toni kriterij za razlikovanje ekspe-
rimentalnih zakona i teorija i neemo nijedan takav kriterij predloiti. Meutim,
odavde ne proizlazi da je ovo razlikovanje i nezakonito zato to je neodreeno,
ba kao to ne proizlazi da ne postoji razlika izmeu ela i potiljka zbog toga to
ne postoji tono povuena crta koja razdvaja ove dvije stvari. Postoji nekoliko
upadljivih odlika na osnovu kojih moemo razlikovati one zakone koje emo i
dalje nazivati eksperimentalni od drugih opih pretpostavki koje smo oznaili
kao teorije. Pokuajmo ispitati ove odlike.
. Moda najupadljiviju odliku koja eksperimentalne zakone odvaja od teorija
predstavlja injenica to je svaka deskriptivna (tj. ne-logika) konstanta u ekspe-
rimentalnom zakonu povezana s bar jednim jasnim postupkom za pripisivanje te
konstante nekoj odlici koja se moe identicirati u promatranju kada su ispunjeni
neki odreeni uvjeti, to openito nije sluaj s konstantama koje se javljaju u nekoj
teoriji. Postupak povezan s jednim terminom iz eksperimentalnog zakona na taj
nain utvruje jedno odreeno, makar i djelomino znaenje toga termina. Pre-
ma tome, eksperimentalni zakon, za razliku od teorijskog iskaza, uvijek posjeduje
odreeni empirijski sadraj koji se u principu moe uvijek kontrolirati svjedo-
anstvom dobivenim promatranjem. Prethodno navedeni zakon o brzini zvuka u
o
plinovima jasno ilustrira ovu okolnost. Postoje utvreni postupci za odreivanje
gustoe plina i za mjerenje zvuka u plinovima, ovi postupci odreuju znaenja
koja treba pripisati odgovarajuim terminima u navedenom zakonu. Zbog toga se
taj zakon moe ispitivati pomou podataka steenih u primjeni ovih postupaka.
Prikladno tome, svaki deskriptivni termin u nekom eksperimentalnom zakonu
L ima znaenje koje je utvreno jasnim empirijskim ili laboratorijskim postup-
kom. tovie, ako pretpostavimo da L ima pravi empirijski sadraj (za razliku od
iskaz koji zapravo denira neki termin koji se u njemu javlja), postupci koji su
povezani s terminima iz L mogu se u opem sluaju primjenjivati a da se L uop-
e ne spominje. Tako je gustoa nekog plina, kao i brzina zvuka u nekom plinu,
moe utvrditi pomou postupaka u kojima se ne primjenjuje zakon o ovisnosti
brzine zvuka u plinovima od gustoe plina. Prema tome, mada se operacionalno
znaenje danog termina P moe poveati zbog toga to L tvrdi da se P nalazi u
odreenim odnosima prema drugim terminima istog zakona, u opem sluaju P
ima odreeno znaenje bez obzira to se P javlja u L i to se znaenje moe razli-
kovati od svakog drugog smisla koji taj termin moe dobiti zbog toga to se javlja
u L. Zato se moe nai neposredno svjedoanstvo za neki eksperimentalni zakon
(tj. svjedoanstvo koje je zasnovan na ispitivanju sluajeva iz podruja predikacije
zakona), pod pretpostavkom da tekoe koje proizlaze iz trenutnih ogranienja
eksperimentalne tehnologije nisu smetanja.
esto se deava da postoji vie jasnih postupaka za primjenjivanje nekog termi-
na iz jednog eksperimentalnog zakona na konkretan objekt. To se obino deava
kada se jedan termin javlja u vie eksperimentalnih zakona. Na primjer, termin
elektrina struja javlja se u najmanje tri razliita eksperimentalna zakona koji
povezuju elektrinu struju s magnetskim, kemijskim i toplinskim pojavama. Pri-
kladno tome, jakost elektrine struje moe se mjeriti otklonom magnetne igle,
koliinom nekog elementa kao to je srebro koji se izdvaja iz nekog rastvora u
odreenom vremenskom periodu ili poveanjem temperature nekog standardnog
materijala u danom vremenskom razmaku. Preutna pretpostavka koja se krije
u primjeni ovako razliitih postupaka jest da ovi postupci ne daju meusobno
proturjene rezultate. Tako, na primjer, dvije elektrine struje koje su iste jakosti
kada se jaina mjeri jednim postupkom, jednake su jakosti (bar priblino) i kada
se jakost mjeri drugim postupcima. tovie, kada postoji nekoliko ovako jasnih
postupaka za jedan termin iz nekog eksperimentalnog zakona, esto se jedan od
tih postupaka u mnogim podrujima znanosti izabere kao mjerilo za deniciju
toga termina ili kao jedinica mjere karakteristike koje taj termin oznaava.
Za razliku od onoga to u opem sluaju vai za deskriptivne termine ekspe-
rimentalnih zakona, znaenja mnogih, ako ne i svih, deskriptivnih termina koji
se javljaju u teorijama nisu odreena tako jasnim eksperimentalnim postupcima.
Svakako, teorija se esto izgrauje po analogiji s neim to je ve poznato tako da
je najvei dio teorijskih termina povezan s pojmovima i predstavama koje nastaju
iz ovih analogija. Ipak, operacionalna znaenja veine teorijskih termina ili su
samo implicitno denirana teorijskim postulatima u kojima se ovi termini javljaju

ili su samo posredno utvrena primjenom takve teorije. Tako, na primjer, iako se
teorijski termini elektron, neutron ili geni mogu shvatiti kao estice koje
posjeduju neke (mada ne nuno sve) karakteristike koje odlikuju komadie mate-
rije, ne postoje jasni postupci za primjenu ovih termina na objekte koji bi se mogli
eksperimentalno utvrditi i na koje se ovi termini odnose. Sada emo opirnije
razmotriti ova pitanja. Na ovom mjestu samo emo uoiti vanu posljedicu da se
objekti iz podruja predikacije jedne teorije ne nogu identicirati promatranjem,
budui da osnovni termini teorije nisu u opem sluaju povezani s odreenim
eksperimentalnim postupcima za primjenu tih teorija, tako da se jedna teorija (za
razliku od eksperimentalnog zakona) ne moe podvrgnuti neposrednom eksperi-
mentalnom ispitivanju.
a. Neposredna posljedica razlike izmeu eksperimentalnih zakona i teorija
o kojoj smo raspravljali jest injenica da se eksperimentalni zakoni, u principu,
mogu predlagati i tvrditi kao induktivne generalizacije utemeljene na postojanju
odnosa izmeu opaenih podataka dok to nikada ne vai za teoriju. Na primjer,
Boyle je utemeljio zakon, koji se po njemu i zove, na rezultatima promatranja
koje je dobio prouavajui promjene u volumenima plinova pri konstantnoj tem-
peraturi kada se mijenja tlak. On je tvrdio da obrnuto proporcionalan odnos iz-
meu tlaka i plina vai uope na osnovu pretpostavke da je ono to je istinito
za promatrane uzorke takoer i univerzalno istinito. Nema sumnje da je esto
mogue potvrditi jedan eksperimentalni zakon ne samo neposrednim podacima
ve i posrednim svjedoanstvom, ova druga vrsta potvrenosti esto se dobiva
kada se eksperimentalni zakon ukljui u neki opi sustav zakona. Tako, na pri-
mjer, Galilijev zakon slobodnog pada moe se neposredno potvrditi podacima o
rastojanjima koja su u razliitim periodima prela tijela u slobodnom padu, ovaj
zakon moe takoer posredno potvrditi eksperimentima s trajanjem oscilacija
matematikog klatna, budui da Galilijev zakon i zakon klatna tijesno su pove-
zani na osnovu toga to su ukljueni u sustav Newtonove mehanike. Isto tako ne
moe poricati da su neki eksperimentalni zakoni (npr. zakon o konusnoj refrakciji
svjetlosti u biaksialnim kristalima) nagovjeten prvo u teorijskim razmatranjima,
pa tek onda potvreni neposredni eksperimentom. Ostaje, meutim, krucijalna
injenica da se jedan eksperimentalni zakon ne smatra utvrenim sve dok za nje-
ga ne postoji neposredno eksperimentalno svjedoanstvo.
Po svojoj prirodi jedna teorija ne moe biti empirijska generalizacija na osno-
vu podataka promatranja budui da openito ne postoje sluajevi koji se ekspe-
rimentalno mogu identicirati kao sluajevi iz podruja predikacije te teorije.
Ugledni znanstvenici su esto tvrdili da teorije predstavljaju slobodne kreacije
duha. Takve tvrdnje, oito, ne znae da materijal dobiven na osnovu promatranja
ne moe nagovijestiti neke teorije, kao to ne znai da teorije, ne moraju biti po-
tvrene svjedoanstvom dobivenim promatranjem. Ono to se takvim tvrdnjama
izrie jest samo to da osnovni termini jedne teorije ne moraju imati znaenja koja
su odreena izvjesnim eksperimentalnim postupcima, kao i to da teorija moe
biti adekvatna i plodna usprkos injenici da svjedoanstvo koje joj ide u prilog nije
a
nuno neposredno. Zaista, u povijesti moderne znanosti postoje teorije koje su
mnogi znanstvenici prihvatili u vrijeme kada takve pretpostavke u objanjavanju
nisu bile eksperimentalno potvrene. Jedini razlog to su u to vrijeme prihvaene
predstavljala je injenica to su one objanjavale eksperimentalne zakone koji su
bili utvreni prethodno prikupljenim podacima. To je jednoga trenutka bio sluaj
s Kopernikovom teorijom Sunevog sustava, korpuskularnom teorijom svjetlosti,
atomskom teorijom u kemiji i kinetikom teorijom plinova.

Prikladno tome, ak i kada se jedan eksperimentalni zakon moe objasniti da-
nom teorijom i kada je tako ukljuen u pojmovni okvir te teorije (na nain o kome
emo sada raspravljati), taj zakon ima dvije osobine. On ima smisao koji se moe
iskazati neovisno od teorije i on je zasnovan na empirijskom svjedoanstvu koje
mu moe omoguiti da nadivi i samu teoriju. Tako na primjer, Wienov zakon,
koji tvrdi da je valna duljina koja odgovara poloaju maksimuma energije u spek-
tru radijacije tamnog tijela obrnuto proporcionalna apsolutnoj temperaturi tijela
koje zrai, nije bio odbaen kada je klasina elektrodinamika, koja je taj zakon
objanjavala, pretrpjela promjenu uvoenjem Planckove kvantne hipoteze. Isto
tako, ni Balmerov zakon nije bio naputen (prema tom zakonu valne frekvencije
koje odgovaraju linijama spektra vodika i drugih elemenata ine niz za koji vai
jednostavna numerika formula) kada je Bohrova teorija atoma, koja je taj zakon
objanjavala, bila zamijenjena novom kvantnom mehanikom. Takve injenice
pokazuju da jedan eksperimentalni zakon ima takorei svoj vlastiti ivot koji ne
ovisi od ivota neke posebne teorije koja bi taj zakon mogla objanjavati. Usprkos
injenici da je neki eksperimentalni zakon potpuno ukljuen u danu teoriju tako
da se specijalni tehniki jezik te teorije moe upotrijebiti u izraavanju tog zako-
na, ovaj zakon mora biti razumljiv (i mora postojati mogunost da se on utvrdi)
nezavisno od smisla koji mu se pripisuje zbog toga to se moe objasniti tom
teorijom. Zaista, kada to ne bi bio sluaj sa zakonima koje dana teorija objanja-
va, tom se teorijom ne bi imalo to objanjavati. U najgorem sluaju, ak i kada
termini iz nekog eksperimentalnog zakona imaju znaenja koja su izvedena dje-
lomino iz neke druge teorije, ovi termini moraju imati odreeni smisao koji se
moe izraziti (makar samo djelomino) neovisno od teorije koju smo prihvatili da
bismo taj zakon objasnili.
S druge strane, teorijski pojmovi se ne mogu razumjeti neovisno od teorije koja
ih implicitno denira. To je posljedica okolnosti to, iako se teorijskim terminima
14
Kada je Sir Artur Eddington objavio svoju knjigu o teoriji relativnosti 1923., on je zapazio da je
velika zainteresiranost za ovu teoriju bilo prouzrokovano zanimanjem za eksperimentalnu
provjeru izvjesnih nepoznatih odstupanja od Newtonovih zakona, odstupanja koja je
predvidjela teorija relativnosti. Ali on je dodao: Onima koji jo oklijevaju i odbijaju da
napuste staro vjerovanje, ova odstupanja e ostati glavni predmet zainteresiranosti, ali za
one koji su shvatili duh novih ideja, observaciona predvianja ine samo mali dio problema.
Za ovu se teoriju tvrdi da se vodi ka jasnijem i dubljem razumijevanju svijeta zike nego
teorija koje smo se do sada drali, a moj je zadatak bio da ovu teoriju razvijem u obliku koji
baca najvie svjetlosti na porijeklo i znaaj velikih zakona zike. A.S. Eddington, Te
Mathematical Teory of Relativity, Cambridge, England, 1924., str. V.

ne pripisuje jedinstveni skup odreenih znaenja u postulatima teorije, njihova
dopustiva znaenja su ograniena na ona koja zadovoljavaju strukturu uzajamnih
odnosa u kojima se ti termini nalaze, na osnovu postulata teorije. Kada se osnovni
postulati jedne teorije promjene, mijenjaju se i znaenja njenih osnovnih termina,
ak i ako se (kao to se to esto deava) isti jezik izrazi i dalje upotrjebljuju u izmi-
jenjenoj teoriji kao to su se upotrebljavali u prvobitnoj. Nova teorija e vjerojat-
no objanjavati sve eksperimentalne zakone koji su se mogli objasniti na osnovu
prethodne teorije, a pored toga objanjavat e i eksperimentalne zakone za koje
prethodna teorija nije pruala objanjenje. Izmijenjeni teorijski sadraj u novoj
teoriji ima posljedicu da pravilnosti koje se mogu utvrditi promatranjem, koje
su izraene eksperimentalnim zakonom i koje se mogu objasniti i prvobitnom i
izmijenjenom teorijom, dobivaju razliite teorijske interpretacije.
Sve ovo to je reeno zasluuje da bude ilustrirano primjerima. Razmotrimo
zbog toga Millikanov slavni eksperiment s kapljicom ulja. Ovaj eksperiment
(izveden prvi put ,. i ponovljen mnogo puta savrenijim tehnikim sredstvi-
ma) bio je izveden u okviru teorije koja je postulirala postojanje neopaljivih e-
stica nazvanih elektroni. Smatralo se da elektroni imaju uobiajene karakteri-
stike drugih estica (kao to su odreeni poloaji u prostoru u danom trenutku,
odreena brzina u tom trenutku i masa), a pored toga, pretpostavljalo se da oni
nosioci elementarnog elektrinog naboja. Cilj Millikanovog eksperimenta bio je
da se odredi numerika vrijednost e elementarnog naboja. U sutini, eksperiment
se sastoji u usporeivanju brzine jedne kapljice ulja koja se kree izmeu dvije
horizontalne metalne ploe iskljuivo pod utjecajem gravitacije, sa brzinom koju
kapljica ima kada se kree pod utjecajem i gravitacionih i elektrostatikih sila (to
je posljedica induktivnog naboja kapljice kada su ploe naelektrizirane). Eksperi-
ment pokazuje da se brzina kapljice ulja mijenja kada se mijenja koliina elektri-
nog naboja na ploama. Primjenom utvrenih eksperimentalnih zakona, mogu
se izraunati veliine induciranih naboja na kapljici koje objanjavaju opaene
razlike u njenom kretanju. Millikan je utvrdio da su u granicama eksperimentalne
greke elektrini naboji kapljice uvijek proizvodi jednog elementarnog naboja e i
nekog cijelog broja (.;; o
o
elektrostatikih jedinica), on je odatle zakljuio da
je e minimalni elektrini naboj koji je on izjednaio s nabojem elektrona.
Vano je da zapazimo da smo eksperiment s kapljicom ulja (iako u kratkim
crtama) opisali ne pozivajui se na elektrone. Detaljnije objanjenje ovog ekspe-
rimenta moglo bi se dati na slian nain. Oito, eksperiment se moe izvesti i
nain njegovog izvoenja moe se saopiti a da se ne pretpostavi teorija elek-
trona. Teorija elektrona zaista je sugerirala eksperiment i pruila iluminativnu i
plodnu interpretaciju njegovih rezultata. Meutim, teorija elektrona pretrpjela
je vane izmjene od trenutka kada je Millikan prvi put izveo svoj eksperiment i
lako moemo zamisliti (mada to nije vjerojatno) da jednog dana teorija elektrona
bude potpuno naputena. Meutim, istinitost eksperimentalnog zakona koji je
Millikan uspio da utvrdi (naime, da su svi elektrini naboji proizvodi izvjesnog
elementarnog naboja i nekog cijelog broja) ne ovisi od sudbine te teorije. Pod
pretpostavkom da neposredno svjedoanstvo dobiveno promatranjem i dalje po-

tvruje ovaj zakon, on moe nadivjeti dugi niz teorija koje u budunosti mogu
biti prihvaene kao njegova objanjenja. S druge strane, ono to se podrazumijeva
po elektronom iskazano je u jednoj teoriji u kojoj se rije elektron javlja, pa kad
se teorija promjeni, promjeni se i znaenje te rijei. Iako se ista rije elektron
upotrebljava u teorijama o elektronskom sastavu materije prije kvantne mehani-
ke, u Bohrovoj teoriji, kao i u teorijama poslije Bohra, znaenje ove rijei nije isto
u svim teorijama. Prema tome, injenice koje su utvrene u eksperimentu s kaplji-
com ulja dobivaju razliite interpretacije u ovim teorijama iako se u svakoj od njih
injenice opisuju tako to se kae da elementarni naboj odreen u eksperimentu
predstavlja naboj elektrona.
. Jedna druga znaajna razlika izmeu eksperimentalnih zakona i teorija za-
sluuje da se uzgred napomene . Jedan eksperimentalni zakon izraen je bez izu-
zetka jednim jedinim iskazom, jedna teorija skoro bez izuzetka predstavlja sustav
od nekoliko meusobno povezanih iskaza. Ova oita razlika samo ukazuje na
neto to je upeatljivije i znaajnije: na veu opost teorija i na njihovu relativ-
no veu mo objanjavanja. Kao to smo ve primijetili, eksperimentalni zakoni
mogu se primijeniti u objanjavanju i predvianju pojedinanih dogaaja kao i u
objanjavanju drugih eksperimentalnih zakona. Meutim, injenice koje eksperi-
mentalni zakoni mogu da objasne u izvjesnom smislu, koji se lako moe utvrditi,
kvalitativno su sline i ine prilino odreenu klasu injenica. Na primjer, Arhi-
medov zakon o sili potiska u tekuinama moe da objasni razliite eksperimen-
talne zakone: zakon da led pliva po vodi, zakon da ispunjena olovna lopta tone u
vodu, ali da uplja olovna lopta odreene debljine po njoj pliva ili zakon da sve
to pliva po ulju pliva takoer i po vodi. Meutim, usprkos razlikama izmeu
objekata na koje se ovi zakoni odnose, svi se oni odnose na pojave otacije. Na taj
nain je klasa injenica koje se mogu objasniti Arhimedovim zakonom prilino
uska. Drugi eksperimentalni zakoni takoer imaju ovu osobinu. To je zapravo
neizbjeno budui da su termini koji se javljaju u jednom eksperimentalnom za-
konu povezani s malim brojem odreenih i jasnih postupaka koji ksiraju njihovo
znaenje i podruje njihove primjene.
S druge strane, mnoge znaajne znanstvene teorije mogu da objasne mnogo
vie eksperimentalnih zakona i na taj nain odnose se na mnogo iru klasu inje-
nica koje se kvalitativno upadljivo razlikuju. Ova osobina teorija povezana je s
injenicom da teorijski pojmovi nisu ogranieni na odreeni injenini materijal
pomou nekog skupa eksperimentalnih postupaka kao i s injenicom da postoji
mnogo vea sloboda u proirivanju teorija na mnoga razliita podruja, budui
da teorija ima sloenu simboliku strukturu. Ukazali smo ve na uspjeh kojim je
Newtonova teorija objanjava zakone kretanja planeta, zakone slobodnog pada,
zakone plime i oseke, zakone o oblicima masa koje rotiraju, svemu tome moemo
dodati zakone o silama potiska u tekuinama i plinovima, zakone o pojavama ka-
pilarnosti, o toplotnim osobinama plinova i mnoge druge. Slino tome, suvreme-
na kvantna teorija moe da objasni eksperimentalne zakone spektralnih pojava.

Toplotnih osobina vrstih tijela i plinova, radioaktivnost, kemijske interakcije i
mnoge druge pojave.
Jedna od vanih funkcija neke teorije sastoji se u pokazivanju sustavnih veza
izmeu eksperimentalnih zakona o kvalitativno razliitim pojavama. U tom po-
gledu naroito treba spomenuti teorije u prirodnim znanostima, posebno u zici,
iako ak ni u zici nisu sve teorije podjednako uspjene u ostvarenju tog cilja.
Objanjenje ve utvrenih eksperimentalnih zakona nije jedina funkcija koju
oekujemo da teorije ispune. Teorije imaju jo jednu ulogu koja ih razlikuje od
eksperimentalnih zakona, one pruaju sugestije za nove eksperimentalne zakone.
Na primjer, teorija elektrona sa svojom pretpostavkom da su elektroni nosioci ele-
mentarnog naboja nagovijestila je problem moe li se veliine tog naboja odrediti
eksperimentom. Nevjerojatno je da bi Millikan (ili neko drugi izvrio eksperiment
sa kapljicom ulja da neka atomska teorija elektriciteta nije prvo postavila pitanje
koje je izgledalo vano u svjetlosti te teorije i na koje je eksperiment trebalo da
odgovori. Tako, na primjer, oito nitko nije pokuao da odredi eksperimentalnim
sredstvima je su li mjerljive koliine toplote proizvodi nekog elementarnog kvan-
tuma toplote i cijelih brojeva. U najgorem sluaju, vjerojatno je pretpostaviti da
takvi eksperimenti nisu izvoeni zato to nisu postojale teorije toplote koje bi
pretpostavljale postojanje toplotnih kvantna tako da eksperimentalno ispitivanje
takve hipoteze nije imalo smisla.
Moemo navesti jedan vaan razlog za razlikovanje eksperimentalnih zako-
na od teorije, iako ova razlika nije sasvim precizna. Sada emo detaljno ispitati
naine na koji su teorije formulirane i nain na koji su povezane s onim to se
u naoj praksi obino smatra predmetom promatranja i eksperimentiranja. Da
bismo teorije mogle analizirati, bit e korisno da razlikujemo u njima tri kompo-
nente: () apstraktni raun, koji predstavlja logiki skelet sustava objanjenja i koji
implicitno denira osnovne pojmove sustava, (a) skup pravila koja apstraktnom
raunu pripisuje izvjestan empirijski sadraj tako to ga povezuje s promatranjem
i eksperimentom i () interpretaciju ili model apstraktnog rauna, koji predstavlja
meso tog skeleta na taj nain to ga povezuje s poznatim pojmovima ili predsta-
vama. Razmotrit emo ove spomenute razlike po redu. Meutim, ove komponen-
te su rijetko izraene u znanstvenoj praksi i one ne odgovaraju stvarnim stupnje-
vima u konstrukciji teorijskih objanjenja. Ne smije se pretpostaviti da poredak
izlaganja koji smo ovdje usvojili odraava vremenski redoslijed po kome se teorije
stvaraju u svijesti pojedinih znanstvenika.
) Jedna znanstvena teorija (kao to je kinetika teorija plinova) esto se nago-
vjetava iskustvom ili izvjesnim odlikama koje smo zapazili u drugim teorijama.
Teorije se esto tako formuliraju to se razliiti manje ili vie predstavljivi pojmovi
povezuju s ne-logikim izrazima koji se u ovim teorijama javljaju, tj. s deskrip-
tivnim ili predmetnim terminima kao to su molekula ili brzina koji, za ra-
zliku od logikih termina kao to su ako onda i svaki, ne pripadaju rjeniku
formalne logike nego su specini za raspravljanje o nekim posebnim predme-
tima. Ipak, ne-logiki termini jedne teorije mogu se uvijek odvojiti od pojmova
6
i predstava koje ih normalno prate, na taj nain to emo ove druge zanemariti,
tako da je panja usmjerena iskljuivo na logike odnose u kojima se ovi termini
nalaze jedan prema drugom. Kada se ovo uini i kada se teorija paljivo izloi tako
da dobije oblik deduktivnog sustava osnovne pretpostavke teorije predstavljaju
samo apstraktnu relacionu strukturu. U tom pogledu osnovne pretpostavke jedne
teorije predstavljaju skup apstraktnih ili neinterpretiranih postulata ije sastavni
ne-logiki termini nemaju nikakvo znaenje izuzev onog koje stjeu na osnovu
svoga mjesta u ovim postulatima, tako da su osnovni termini teorije eksplicitno
denirani njenim postulatima. tovie, ukoliko su osnovni teorijski termini samo
implicitno denirani postulatima teorije, ovi postulati ne tvrde nita, budui da
su iskazane forme a ne iskazi i mogu se objasniti samo tako to se iz njih mogu
izvesti druge iskazne forme u skladu s pravilima logike dedukcije. Ukratko, jedna
razvijena znanstvena teorija sadri u sebi apstraktni raun koji predstavlja formal-
nu strukturu teorije.
Primjeri e nam pomoi da objasnimo to mislimo kada kaemo da postulati
jedne teorije implicitno deniraju termine koji se u njoj javljaju. Poznat primjer
apstraktnog rauna je demonstrativna Euklidova geometrija razvijena kao sustav
postulata. Postulat tog sustava esto su izraeni pomou termina toka, pravac,
ravnina, izmeu, kongruentno, kao i nekoliko drugih termina koji su uzeti
za osnovne termine teorije. Iako se ovi izrazi obino upotrebljavaju u opisivanju
poznatih prostornih konguracija i odnosa, i temeljem toga, upotrebljavaju s ko-
notacijama koje su povezane s naim prostornim iskustvom, takve konotacije su i
relevantne za deduktivno razvijanje postulata i u najboljem sluaju se zanemaru-
ju. Zapravo, da bi se sprijeilo da poznata iako neodreena znaenja ovih iskaza
utjeu na strogost dokaza u sustavu, postulati demonstrativne geometrije esto
se iskazuju predikatskih primjenljivih kao to su P i L umjesto sugestivnijih ali
zavodljivijih deskriptivnih predikata kao to su toka i pravac. U svakom slua-
ju, na pitanje to je toka i to je pravac, jedini odgovor koji se moe dati u
okviru postulatnog pristupa geometriji sastoji se u tome da su toka i pravac bilo
kavi objekti koji zadovoljavaju uvjet izraen postulatima. U tom smislu su rijei
toka i pravac implicitno denirani postulatima.
Slino tome, pretpostavka pomou kojih se iskazuje jedna teorija u zici, kao
to je kinetika teorija plinova, pruaju samo implicitne denicije termina kao to
su molekula ili kinetika energija molekule. Ove pretpostavke izraavaju samo
strukturu odnosa u kojima se spomenuti termini nalaze i zbog toga odreuju for-
malne uvjete koje mora zadovoljiti sve to ovi termini mogu oznaavati. Razumije
se, ovi termini su obino povezani sa skupom predstava i poznatih pojmova koji
zadovoljavaju nau intuiciju. Ipak, ono to treba smatrati molekulom, na primjer,
odreeno je pretpostavkom teorije. Ne postoji nain da se utvrdi to je priro-
da molekula, izuzev da se ispituju postulati teorije molekula. U svakom sluaju,
pojam molekula, koji je implicitno deniran postulatima, omoguuje primjenu
teorije.
;
a) Jasno je, meutim, da ako jedna teorija treba da objasni eksperimentalne
zakone, onda nije dovoljno da njeni termini budu samo implicitno denirani. Ako
ne postoji nita to pokazuje kako se njeni implicitno denirani termini povezuju
s pojmovima koji se javljaju u eksperimentalnim zakonima, nema smisla tvrditi
ili poricati jednu teoriju i ona nije od koristi za znanost. Oito je da nema smisla
pitati, na primjer, je li navedeni skup postulata istinit ili laan ili ak da imaju
odreenu vrijednost. Jer ovi postulati ne otkrivaju za kakve objekte vae, ako ta-
kvi objekti uope postoje ili za kakvu se osobinu klasa pretpostavlja da se moe
mjeriti odgovarajuim brojevima. Isto tako, postulati kinetike teorije plinova ne
pruaju nikakav nagovjetaj o tome kao njeni implicitno denirani termini mogu
da oznaavaju objekte koje se mogu eksperimentalno odrediti ak i kada termin
molekula, na primjer oznaava esticu koja se ne moe opaziti. Ako teorija treba
biti primjenljiva kao instrument objanjavanja i predvianja, ona se na neki nain
mora povezati s opaljivim injenicama.
U suvremenoj literaturi esto se naglaava neophodnost takve povezanosti i u
tu svrhu su iskovani mnogi termini: koordinativne denicije, operacionalne de-
nicije, semantika pravila, pravila korespondencije, epistemoloke korelacije i
pravila interpretacije. Metodi pomou kojih se teorijski pojmovi povezuju s po-
stupcima promatranja esto su sasvim sloeni i izgleda da ne postoji jedna jedin-
stvena shema koja bi sve te metode mogla adekvatno predstaviti. Jedan primjer e
nam ipak pomoi da uoimo neke vane osobine takvih pravila korespondencije.
Bohrova teorija atoma bila je konstruirana da bi se objasnili, izmeu ostalog,
eksperimentalni zakoni o liniji spektra za razne kemijske elemente. Ukratko izlo-
ena ta teorija tvrdi sljedee. Ona pretpostavlja da postoje atomi od kojih je svaki
sastavljen od relativno tekog jezgra koje je pozitivno naelektrizirano i izvjesnog
broja negativno naelektriziranih elektrona manje mase koji se kreu po priblino
eliptinim putanjama oko jezgre koja se nalazi u jednoj od ia. Broj elektrona
koji krue oko jezgre ovisi od kemijskog elementa. Teorija dalje pretpostavlja da
postoji samo jedan diskretan skup moguih putanja elektrona i da su promjeri
tih putanja razmjerni izrazu h
2
n
2
, gdje je h Planckova konstanta, a n je cijeli
broj. tovie, elektromagnetska energija jednog elektrona na jednoj putanji ovisi
od promjera putanje. Meutim, sve dok se jedan elektron nalazi na jednoj puta-
nji, njegova energija je konstantna i atom ne emitira nikakvu energiju. S druge
strane, jedan elektron moe da skoi s jedne putanje na drugu a kada se to desi
atom emitira ili apsorbira elektromagnetne valove ija valna duljina predstavlja
funkciju razliku ovih energija. Bohrova teorija je eklektiki spoj Planckove kvan-
tne hipoteze i ideja koje su pozajmljene iz klasine elektrodinamike. Ona je sada
zamijenjena adekvatnijom teorijom. Bohrova teorija ipak je uspjeno objanjavala
izvjestan broj eksperimentalnih zakona iz oblasti spektroskopije i jedno vrijeme
bila je plodan vodi u otkrivanju novih zakona.
Kako je Bohrova teorija povezana s neim to se moe promatrati u laborato-
riji Oito elektroni, njihovo kretanje po putanjama, njihovi skokovi s putanje na
putanju itd. predstavljaju pojmove koji se ne mogu primijeniti na neto opaajno.
8
Zato se moraju uspostaviti odnosi izmeu takvih teorijskih pojmova i neega to
se moe identicirati laboratorijskim postupcima. Zapravo, veze ove vrste uspo-
stavljaju se otprilike ovako. Na osnovu elektromagnetske teorije svjetlosti, linija
spektra jednog elementa povezana je s elektromagnetskim valom ija se duljina
moe izraunati u skladu s pretpostavkama ove teorije i na osnovu eksperimen-
talnih podataka o poloaju linije spektra. S druge strane, Bohrova teorija povezu-
je valnu duljinu svjetlosnog zraka koji emitira atom sa skokom jednog elektrona
s jedne mogue putanje na drugu. Prema tome, teorijski pojam skoka elektrona
povezan je s eksperimentalnim pojmom linije spektra. Kada se uspostavi ova i
druge sline korespondencije, eksperimentalni zakoni o nizu linija koje se javljaju
u spektru nekog elementa mogu se deducirati iz teorijskih pretpostavki o prelasku
elektrona s jedne na drugu putanju.
) Ovaj primjer pravila korespondencije ilustrira takoer i ono to se podrazu-
mijeva pod interpretacijom ili modelom jedne teorije. Bohrova teorija se obino
ne izlae kao apstraktni skup postulata proiren odgovarajuim brojem pravila
korespondencije za neinterpretirane ne-logine termine koji su implicitno deni-
rani postulatima. On se obino izlae, kao u spomenutoj skici, pomou relativno
poznatih pojmova, tako da izgleda kako su postulati te teorije iskazi a ne iskazne
forme. Bar jedan dio sadraja ovih iskaza moe se vizualno predstaviti. Ovakvo
predstavljanje Bohrove teorije prihvata se, izmeu ostalog, zato to se moe mno-
go lake razumjeti nego kada bi ta teorija bila izloena na sloen i isto formalan
nain. U svakom sluaju, u ovakvom izlaganju postulati teorije ukljueni su u
model ili interpretaciju.
Unato koritenju modela u izlaganju jedne teorije, mora biti sasvim jasno da
fundamentalne pretpostavke neke teorije pruaju samo implicitne denicije teo-
rijskih pojmova koji se javljaju u teorijama. Na primjer, prema Bohorovoj teoriji
elektron predstavlja onu vrstu entiteta koja, iako posjeduje elektrini naboj i
gibanje, ne proizvodi elektromagnetne efekte sve dok se nalazi na jednoj putanji.
tovie, izlaganje jedne teorije pomou modela ne umanjuje potrebu za pravilima
korespondencije koja povezuju teoriju s eksperimentalnim pojmovima. Iako mo-
deli znanstvenih teorija imaju vanu funkciju u znanstvenom istraivanju modeli
se ne smiju shvatiti kao zamjena za pravila korespondencije. Razlika izmeu mo-
dela (ili interpretacije) jedne teorije i pravila korespondencije za termine te teorije
od izuzetne je vanosti.
Pod pretpostavkom da je svaki izraz koji se upotrebljava u opisivanju modela
u izvjesnom znaenju smislen, teorija koja ima model potpuno je interpretirana
u tom smislu to je svaka reenica koja se u toj teoriji javlja iskaz koji ima smi-
sla. Meutim, iako model moe biti izuzetno koristan u nagovjetavanju novih
pravaca istraivanja kojim se nikada ne bismo uputili kada bi teorija bila izloena
u sasvim apstraktnom obliku, izlaganje jedne teorije pomou modela izlae se
opasnosti da nas sporedne osobine modela zavedu u pogledu stvarnog sadraja
teorije. Jedna teorija moe imati razliite interpretacije u razliitim modelima, a
modeli se meusobno mogu razlikovati ne samo po sadraju na osnovu kojeg su
,
nastali ve po vanim strukturnim odlikama. Najzad, a to je najvanije to eli-
mo da u ovom kontekstu istaknemo, iako se jedna teorija izlae pomou modela,
odavde nikako ne slijedi da je teorija ovako automatski povezana s eksperimental-
nim pojmovima i postupcima promatranja. Je li jedna teorija povezana s eksperi-
mentalnim pojmovima ovisi od prirode modela koji smo upotrijebili. Na primjer,
spomenuti molekularni model za na skup postulata ne prua nikakva pravila za
povezivanje bilo kojeg ne-logikog izraza s pojmovima koji imaju eksperimental-
no znaenje. Iako je odreen model za ove postulate, nisu dana nikakva pravila
korespondencije. Ukratko, izlaui model za neku teoriju tako da svi deskriptivni
termini teorije imaju interpretaciju, nije dovoljno za dedukciju nekog eksperi-
mentalnog zakona iz te teorije. Na kraju ovog dijela moemo dati izvjesne osobine
pravila korespondencije.
Moramo obratiti pozornost na izvjesne osobine pravila korespondencije koje
do sad nismo eksplicitno spominjali.
a) Navedeni primjeri pravila korespondencije za Bohrovu teoriju atoma pru-
a mogunost da uoimo jednu takvu odliku. Oito je da pravilo koje je u tom
primjeru navedeno ne prua eksplicitno deniciju bilo kojeg teorijskog pojma u
dotinoj teoriji, pomou predikata koji se obino upotrjebljuju da opiu neto to
se moe opaati. Ovaj primjer nagovjetava da u opem sluaju pravila korespon-
dencije ne pruaju takve denicije.
Objasnimo detaljnije taj nagovjetaj. Kada se za jedan izraz kae da je eksplicit-
no deniran, taj se izraz uvijek moe otkloniti iz konteksta u kome se javlja, zato
to se moe zamijeniti deniensom tako da se ne promijeni smisao konteksta. Na
primjer, izraz x je trokut eksplicitno se denira izrazom x je zatvorena gura
u ravnini ograniena odsjecima triju pravih. Prvi (ili denirani) izraz moe se,
dakle, ukloniti iz jednog konteksta u korist drugog izraza (koji denira prvi). Na
primjer, iskaz Povrina trokuta jednaka je polovici produkta njegove osnovice i
visine moe se zamijeniti logiki ekvivalentnim iskazom Povrina zatvorene -
gure u ravnini ograniene odsjecima triju pravaca jednaka je polovici proizvoda
njene osnovice i visine. S druge strane, teorijski izraz Bohrove teorije x je valna
duljina zraenja koje se emitira kada jedan elektron pree na najmanju dopustivu
putanju vodikovog atoma, sa plutanje koja je najmanjoj putanji najblia nije ek-
splicitno deniran, iako mu je dodijeljen jedan drugi izraz koji ima otprilike ovaj
oblik, y je linija koja se javlja na izvjesnom mjestu u vodikovom spektru. Sasvim
je oito da ova dva izraza imaju potpuno razliite konotacije. Prema tome, iako
pravila korespondencije utvruju odreeni odnos izmeu ova dva izraza, prvi se
ne moe zamijeniti drugim u iskazima kao to je Prelaenje elektrona na naj-
manju dopustivu putanju sa susjedne putanje deava se u deset od sto vodikovih
atoma. Kada bismo izvrili opisanu zamjenu, dobili bismo besmislicu.
Ne postoji nesumnjiv dokaz, a moda takav dokaz nije ni mogu, da se teorijski
pojmovi koji se upotrjebljuju u suvremenoj znanosti ne mogu eksplicitno deni-
rati pomou eksperimentalnih pojmova. Treba primijetiti da dosad jo nitko nije
uspjeno konstruirao takve denicije. tovie, postoje dobri razlozi za vjerovanje
6o
da pravila korespondencije u stvarnoj upotrebi ne predstavljaju eksplicitne de-
nicije teorijskih pojmova pomou eksperimentalnih.
Jedan od ovih razloga smo ve zapazili. Kada se jedna teorija iskazuje pomo-
u modela, jezik koji upotrebljavamo u opisivanju modela obino ima konotacije
koje ne posjeduje jezik eksperimenta. Kao to smo ve primijetili, izraz Bohrove
teorije koji se na prijelaz elektrona sa putanje na putanju nije ekvivalentan po
znaenju izrazu koji se odnosi na linije spektra. Prema tome, u takvim sluajevi-
ma budui da su deniendum i deniens u eksplicitnim denicijama ekvivalentni
po znaenju, najvjerojatnije je da pravila korespondencije ne mogu predstavljati
takve denicije.
Drugi razlog koji, moda, ima i vei znaaj jest injenica da su teorijski pojmovi
esto povezani pravilima korespondencije s vie eksperimentalnih pojmova. Kao
to smo ve tvrdili, teorijski pojmovi samo su implicitno denirani pomou postu-
lata neke teorije (ak i kada je teorija predstavljena modelom). Zbog toga postoji
neogranieni broj eksperimentalnih pojmova za koje postoji logika mogunost
da odgovaraju jednom teorijskom pojmu. Na primjer, teorijski pojam prelaska
elektrona s putanje na putanju, u Bohrovoj teoriji, odgovara eksperimentalni po-
jam linije spektra, ali ovaj teorijski pojam moe se takoer povezati (preko Plan-
ckovog zakona radijacije, koji se moe izvesti iz Bohrove teorije) s promjenama u
temperaturi zraenja crnog tijela, koje se mogu eksperimentalno odrediti. Dakle,
u sluajevima, gdje danom teorijskom pojmu odgovaraju dva ili vie eksperimen-
talnih pojmova bilo bi besmisleno tvrditi da bilo koji od ova dva eksperimentalna
pojma eksplicitno denira teorijski pojam.
Odsustvo jedinstvene korespondencije izmeu teorijskih i eksperimentalnih
pojmova zasluuje dalje objanjenje. Poznata je injenica da su znanstvene teorije
(naroito one u matematikoj zici) izraene velikom briljivou i da su odnosi
izmeu teorijskih pojmova izloenih s velikom tonou. Takva briljivost i pre-
ciznost su bitni ako treba tono ispitati deduktivne posljedice teorijskih pretpo-
stavki. S druge strane, pravila korespondencije koja povezuje teorijske i eksperi-
mentalne pojmove obino nisu eksplicitno formulirani, a u praksi ove uzajamne
veze relativno su neodreene i neprecizne.
15
Istaknimo da nemogunost da se uoi kako jezik teorijske zike nije ekvivalentan po
znaenju jezika na kojem se opisuju eksperimentalni postupci izvor je mnogih zbrka. Zato
to nije uspio da zapazi ovu okolnost, Eddington je i mogao da postavi pitanje koji je od
dva stola koja on sree kada sjedi i pie svoju knjigu realni stol materijalni i obini
stol svakodnevnog iskustva ili znanstveni stol koji najveim dijelom predstavlja prazninu
i sastoji se od ratrkanih elektrinih naboja koji se kreu velikim brzinama. injenica
je, meutim, da on nije bio suoen s dva stola. Jer rije stol oznaava eksperimentalni
pojam koji se ne javlja u jeziku teorije o elektronima, rije elektron oznaava teorijski
pojam koji nije deniran u jeziku koji se upotrebljava u opisivanju rezultata promatranja
i eksperimenata. Iako ova dva jezika mogu biti povezana zajednikim tokama, oni se
ne mogu uzajamno prevoditi. Budui da postoji samo jedan stol, nije sporno koji je stol
realan, bez obzira to se podrazumijevalo pod tim uvaenim terminom.
6
Nekoliko primjera objasnit e nam sadraj ovih opih primjedbi. U moder-
nim aksiomatizacijama geometrije izvjestan broj osnovnih pojmova (npr. toka,
pravac, ravnina, kongruencija) implicitno je deniran postulatima sustava,
a drugi pojmovi (npr. krug, kocka) eksplicitno su denirani pomou osnov-
nih pojmova. U okviru aksiomatski izloene geometrije postoje, dakle, precizno
izraeni odnosi izmeu teorijskih pojmova sustava. Meutim, kada se taj sustav
geometrije primjenjuje u nekom podruju empirijskog istraivanja, povezanost
ovih pojmova s eksperimentalnim pojmovima daleko od toga da bude precizna.
Na primjer, rije ravnina, onako kako se upotrebljava u kontekstima empirijskog
istraivanja nije precizno deniran pojam. Koje e se povrine smatrati ravnima,
ponekad je odreeno pravilima za glaanje vrstih tijela, tako da se njihove povr-
ine mogu priljubiti jedna uz drugu kada ta tijela spojimo, ponekad pravilima koja
jednostavno pretpostavljaju perceptivne sudove zasnovane na promatranju golim
okom, ponekad pravilima koja zahtijevaju primjenu sloenih optikih instrume-
nata. Korespondencija izmeu teorijskih pojmova ravnine i odgovarajueg ekspe-
rimentalnog pojma nije ni jedinstvena ni precizna. Isto tako, iako je teorijsko ra-
stojanje izmeu dvije toke uvijek jedinstven broj, rastojanje izmeu dva stvarna
tijela koje se moe mjeriti skoro je uvijek niz veliina iz izvjesnog intervala.
Iz ovih primjera proizlazi opi zakljuak da iako se teorijski pojmovi mogu
odrediti s visokim stupnjem preciznosti, pravila korespondencije takve pojmove
dovode u vezu s eksperimentalnim pojmovima koji su mnogo manje odreeni.
Maglovitost koja okruuje pravila korespondencije je neizbjena, jer eksperimen-
talni pojmovi nemaju otre obrise koje imaju teorijski pojmovi. To je osnovni ra-
zlog to se ne mogu precizno formulirati pravila za uspostavljanje koresponden-
cije izmeu teorijskih i eksperimentalnih pojmova.
Ako se, dakle, zapitamo kakvu formalnu strukturu imaju pravila korespon-
dencije, onda je teko dati nedvosmisleni odgovor. U nekim sluajevima, izgleda
da ova pravila izraavaju nune i dovoljne uvjete za opisivanje eksperimentalne
situacije teorijskim jezikom. Ve je dosta reeno u prilog tvrdnji da pravila ko-
respondencije ne pruaju eksplicitne denicije teorijskih pojmova pomou ek-
sperimentalnih, kao i u prilog tvrenju da takva pravila imaju mnotvo oblika.
Ali, ako je ovo tvrenje zaista dobro zasnovano, ono nam pomae da uvrstimo
razliku izmeu eksperimentalnih zakona i teorija i istodobno postavimo pitanje o
spoznajnom statusu teorija.
b) Ovom prilikom moramo neto vie rei o tome kako pravila koresponden-
cije povezuju teorijske i eksperimentalne pojmove. Kratak prikaz Bohrove teorije
atoma koji smo ve dali posluit e nam opet kao uvod u raspravljanje. Prema
tom objanjenju, iako postoje pravila korespondencije za neke pojmove koji se
upotrebljavaju u toj teoriji, nisu svi teorijski pojmovi povezani s eksperimental-
nim pojmovima. Na primjer, postoji pravilo korespondencije za teorijski pojam
elektrona koji prelazi s jedne dopustive putanje na drugu, ali ne postoji takvo
pravilo za pojam elektrona koji se kreu ubrzano po jednoj putanji. Isto tako, u
kinetikoj teoriji plinova ne postoji pravilo korespondencije za teorijski pojam
6a
trenutne brzine pojedinih molekula, iako postoji takvo pravilo za teorijski de-
niran pojam prosjene kinetike energije molekula. tovie, sada postoji pravilo
korespondencije za pojam broja molekula u izvjesnoj standardnoj zapremini pli-
na pod odreenim standardnim uvjetima temperature i tlaka (Avogadrov broj),
ali Avogadrov broj bio je relativno skoro odreen eksperimentalnim sredstvima u
poznoj povijesti kinetike teorije, a sve do tada nije postojalo pravilo korespon-
dencije za taj teorijski pojam.
Osobina koju smo zapazili u navedenim primjerima teorija moe se iskazati
na opi i shematski nain ovako. Pretpostavimo da se u nekoj teoriji T javlja n
osnovnih ne-logikih termina P
1
, P
2
, , P
n
pomou kojih se eksplicitno moe
denirati izvjestan broj drugih teorijskih termina Q
1
, Q
2
, Q
r
. (Na primjer,
da bismo ilustrirali ovo ope objanjenje) pretpostavimo da su duljina, masa
i vrijeme osnovni pojmovi teorije, a da se brzina i kinetika energija mogu
eksplicitno denirati pomou osnovnih pojmova). Meutim, iako se navedenim
postulatima moraju dodati pravila korespondencije, ako elimo da T bude pri-
mjenljivo u znanosti, takva pravila se ne uvode za sve termine P i za sve termine
Q. Mogue je ak da postoje pravila korespondencije samo za neke termine Q,
ali da ne postoje ni za jedan termin P. Dakle, teorijski pojmovi iz P nisu jed-
nom zauvijek prikovani za eksperimentalne pojmove.
Skoro sve teorije u prirodnim znanostima imaju ovu karakteristinu osobinu.
U svakom sluaju, teorija koja ima osobinu posjeduje eksibilnost koja dozvoljava
da se teorija proiri na nova podruja istraivanja koja su ponekad znatno razlii-
ta od predmeta za koji je teorija prvobitno bila konstruirana. Kao to smo ve pri-
mijetili, teorije se odlikuju mogunou sustavnog objanjavanja iroke klase ek-
sperimentalnih zakona o kvalitativno razliitim injenicama. Jedan od naina na
koji teorija moe da poslui ovom cilju je uvoenje novih pravila korespondencije
za pojmove za koje ona ranije nisu postojala, ukoliko to omoguuje napredak u
eksperimentalnom istraivanju i u tehnici. Za razliku od promjena u postulatima
jedne teorije, to zapravo predstavlja modikaciju implicitnih denicija teorijskih
pojmova, uvoenje novih pravila korespondencije ne mijenja ni formalnu struk-
turu ni smisao teorije, iako nova pravila mogu da proire podruje primjene takve
teorije. Na primjer, eksperimentalno odreivanje Avogadrovog broja (to je ima-
lo za posljedicu povezivanje ovog teorijskog pojma s jednim eksperimentalnim
pojmom), nije izazvalo nikakvu promjenu postulata kinetike teorije plinova, ali
je dovelo do povezivanja ove teorije s eksperimentalnim istraivanjem strukture
kristala pomou x-zraka.
Vano je meutim, da se podsjetimo da jedna teorija predstavlja vjetaki
ljudski proizvod. Kao i druge tvorevine te vrste teorija, vjerojatno, sadri neke
elemente koji jednostavno predstavljaju izraze specinih ciljeva i idiosinkrazija
njihovih pronalazaa, a ne simbole s prvenstveno referencijalnom ili reprezen-
tativnom funkcijom. Ovu injenicu je naglaavao Heinrich Hertz u svom obja-
njenju uvjeta koje treba da zadovolje teorije u zici. Hertz je tvrdio da je jedini
zadatak zike da konstruira slike ili simbole vanjskih objekata tako da su logike
6
posljedice simbola (tj. naih pojmova o stvarima) uvijek slike nunih posljedica u
prirodi stvari koje su odslikane. Na taj nain, Hertz je osnovnu ulogu teorije vidio
u tome to nam ona omoguuje da izvedemo opaljive dogaaje iz drugih opa-
ljivih dogaaja. Meutim, on jasno priznaje da ovaj instrumentalni zahtjev ne
odreuje jednoznano simboliku strukturu (ili teoriju) kojom se ovaj cilj postie.
On je naroito zapazio da e jedna teorija neizbjeno sadravati ono to je on zvao
suvinim ili praznim relacijama simbole koji ne predstavljaju nita u podruju
za koje je teorija konstruirana. Prema Hertzu, ove prazne relacije prisutne su u
teorijama jednostavno zato to su teorije sloeni simboli, slike koje proizvodi na
duh i zbog toga na njih nuno utjeu karakteristike naina na koji su naslikane.
6

Ova opa razmatranja navode nas tako na oekivanje da nee svaki pojam neke
teorije biti povezan s izvjesnim eksperimentalnim pojmom pravila koresponden-
cije. U svakom sluaju, primarna uloga mnogih simbola koji se javljaju u teorija-
ma sastoji se u omoguavanju formuliranja teorije velike oposti, omoguavanju
logikih i matematikih transformacija na relativno jednostavan nain, ili u tome
to slue kao heuristika sredstva za proirenu primjenu teorije. Ilustracije ova-
kvih simbola su kontinuirane promjenljive i diferencijalni kolinici matematike
zike. Ovi simboli se iroko upotrebljavaju usprkos injenici da teorijski pojmovi,
kao to su matematiki kontinuirane funkcije gustoe ili trenutne brzine, kada
se strogo matematiki konstruiraju, ne odgovaraju ni jednom eksperimentalnom
pojmu. Veliki broj primjera ovakvih simbola moe se nai u izrazima kada se neka
teorija ukljuuje u neki uobiajeni model na primjer, u jezik analitike mehanike
koji govori o materijalnim tokama, u elektromagnetsku teoriju ,. stoljea koja
govori o eteru, ili u analitiku kemiju koja govori o valencijama, ili u jezik suvre-
mene kvantne teorije u kome se govori o val-estici.
Budui da se teorija konstruira zato da bi se pomou njih objasnili mnogi ek-
sperimentalni zakoni, jasno je da se takav cilj moe postii, openito, samo ako
je teorija tako izraena da se u njoj ne pojavljuju nikako strogo odreeni ekspe-
rimentalni pojmovi. U pozitivnom bi teorija bila ograniena u svojoj primjeni na
okolnosti za koje se ba ovi pojmovi relevantni. Zapravo, ukoliko je ire podruje
mogue primjene jedne teorije, utoliko je siromaniji njen eksplicitno formuliran
sadraj u pogledu detalja iz nekog posebnog podruja. Takvi detalji se naknadno
unose u teoriju dodatnim pretpostavkama i pravilima korespondencije koja se
uvode kada prilike zahtijevaju da se teorija primjeni u razliitim eksperimental-
nim kontekstima. Meutim, to ne znai da znanstvene teorije postaju sve vie
liene sadraja kada se iri podruje njihove primjene. To znai da jednom teo-
rijom nastojimo da izrazimo veoma opu strukturu odnosa koja je nepromjen-
ljiva u velikom broju eksperimentalno razliitih situacija, ali koja se moe blie
odrediti poveanjem broja osnovnih postulata te teorije uvoenjem restriktivnih
pretpostavki, tako da sustavno dobivamo jedan niz raznovrsnih subordiniranih
struktura.
16
Heinrich Hertz, Te Principles of Mechanics, London, 1899. (pretiskano u New Yorku,
1956.), str. 2.
6
Navedimo jedan primjer iz Newtonove mehanike. Prema toj teoriji, promjena
momenta jednog tijela jednak je sili koja na to tijelo djeluje. To se moe napisati
kao ma = F, gdje je m masa tijela, a ubrzanje, F sila. Iz ovog osnovnog postu-
lata moe se izvesti izvjestan broj opih posljedica o kretanju tijela, mada nije opi-
sana priroda sile koja moe djelovati na tijelo. Meutim, nita se ne moe izvesti
iz ove jednadbe o stvarnom kretanju jednog tijela ukoliko se, izmeu ostalog, ne
uvedu nove pretpostavke o sili za koju se pretpostavlja da djeluje pretpostavke
koja u nekim sluajevima ukljuuje i neko pravilo korespondencije izmeu teorij-
skog pojma sile i izvjesnih eksperimentalnih pojmova. Osnovni postulati Newto-
nove teorije sadre vrlo malo formalnih ogranienja za matematike funkcije koje
se mogu upotrijebiti za opisivanje prirode sile. Meutim, u praksi ove funkcije
su relativno jednostavne. Na primjer, u prouavanju vibracija opi oblik funkcije
sile je F = Ar + Br
2
+ Cr
3
+ Dv + Ef(t), gdje je r odstojanje tijela od neke utvrene
toke, b brzina tijela du ove prave, f(t) je funkcija vremena t, dok su A, B,
C, D i E proizvoljne konstante kojima se dodjeljuje razliite numerike vri-
jednosti ovisno od problema koji ispitujemo. Na primjer, ako je A negativno dok
su ostale konstante jednake nuli, tijelo pokazuje jednostavno harmonijsko gibanje
bez otpora trenja, ako su A i D negativni dok su ostale konstante jednake o, tijelo
pokazuje prigueno harmonijsko gibanje, ako su A i D negativni, E je razliito od
nule, dok su B i C jednaki nuli, a F(t) periodina funkcija vremena, tijelo pokazuje
usiljenu vibraciju itd. Openito, blie odreujui F na razliite naine, razliiti
eksperimentalni zakoni mogu se deducirati iz osnovnih jednadbi Newtonove
mehanike.
Iako ovaj primjer ne predstavlja paradigmatini sluaj svih teorija zbog toga
to ne posjeduju sve teorije parametre koji se mogu blie odrediti kao u naem
primjeru ovaj primjer pokazuje jedan vaan nain na koji se teorija razlikuje od
eksperimentalnih zakona kao i nain na koji neka teorija postie veoma veliku
openitost. Za razliku od pojmova koji se javljaju u eksperimentalnim zakonima,
teorijski pojmovi koji se upotrjebljuju u osnovnim pretpostavkama jedne teorije
ne moraju biti povezani ni sa jednim eksperimentalnim pojmom ili mogu biti po-
vezani s eksperimentalnim pojmovima koji se mijenja od konteksta do konteksta.
Mogunost proirivanja teorije na nova podruja ovisi o znatnoj mjeri ba od ove
odlike. Ovaj primjer takoer potvruje stav da jedna teorija suvina u znanstve-
nom istraivanju sve dok se nekim pravilima korespondencije ne povee s nekim
osobinama koje moemo identicirati u izvjesnom podruju.
U daljnjem dijelu izlaganja obratimo pozornost na jednu bitnu karakteristiku
znanosti, a to je znanstvena metoda koju emo pokuati opisati u kratkim crtama,
jer podrobnija analiza bi zahtijevala mnogo vie prostora nego to to omoguava
ovako koncipirana knjiga. Moemo istaknuti da je znanstvena metoda toliko va-
na za znanost i znanstvenu spoznaju da se esto identicira s njom kao jednom
osnovnom karakteristikom i jedino njoj svojstvenoj. Ovo naglaavamo zbog jedne
injenice da se, na primjer, u lozofskoj tradiciji esto trailo slino rjeenje o po-
stavljanju jedne jedinstvene i opepriznate metode istraivanja ili lozoranja.
6
U sklopu lozoje nije dolo a moda je nemogue da se uspostavi takva jedna
jasna metoda. Moemo istaknuti da je u lozofskoj tradiciji esti uzor metode bio
deduktivni model Euklidove geometrije itd. Ba zbog svoje vanosti, znanstvena
metoda bit e esto i tema lozofskih promiljanja tj. tema lozoje znanosti.
1. 2. Znanstvena metoda
1.2.1. injenice i znanstvena metoda
Rasprava o znanstvenoj metodi je fundamentalno pitanje i odgovor na njega je
razliit, ali dat emo neke karakteristike koje smatramo opim i ope prihvae-
nim. Metoda znanosti ne tei da na kapriciozan nain tijeku stvari nametne elje i
nade ljudi. On zapravo mora da se primjenjuje da zadovolji elje ljudi. Ali njegova
korisna primjena ovisi od nastojanja da se na pomiljen nain, i neovisno od toga
to su ljudske elje, upozna, kao i da se iskoristi struktura koju ima neprekidni
tijek stvari.
Znanstvena metoda
;
ima cilj da otkrije to su stvarno injenice, a u primje-
ni metoda moramo se rukovoditi otkrivenim injenicama, pored ega moramo
imati na umu da se ne moe bez razmiljanja otkriti to su injenice. Znanje o
injenicama ne moe da se izjednai s grubom neposrednou naih osjeta. Tako
na primjer kad naa koa doe u dodir s tijelima visokih temperatura ili s tekuim
zrakom, neposredna iskustva mogu da budu slina. Meutim, ne moemo zaklju-
iti a da ne pogrijeimo da su temperature tijela koja smo dodirnuli iste. ulno
iskustvo postavlja problem za saznanje, i ba zbog toga to je takvo iskustvo nepo-
sredno i osnovno ono mora postati oivotvoreno misaonom analizom prije nego
to se moe rei da se javilo znanje.
Svako istraivanje nastaje zbog nekih problema koji se nasluuju, tako da se ni-
jedno istraivanje ne moe obaviti bez izvjesnog odabiranja ili izdvajanja predme-
ta koji se nametnuo. Takav izbor zahtijeva, prethodno stvoreno miljenje hipo-
tezu, predrasudu koja usmjerava istraivanje i ograniava predmet prouavanja.
Svako istraivanje je specino u tom smislu to mora da rijei odreeni problem,
a takvo rjeenje okonava istraivanje. Beskorisno je prikupljati injenice ako ne
postoji problem za koji se vjeruje da je u njima sadran.
Sposobnost da se formuliraju problemi ije rjeenje moe da pomogne i u rje-
avanju drugih problema rijedak je dar koji iziskuje izvanrednog genija. Problemi
na koje nailazimo u svakodnevnom ivotu mogu da se rijee, ako uope mogu da
se rijee, primjenom znanstvenog metoda. Ali takvi problemi, kao po pravilu, ne
postavljaju dalekosena sporna pitanja. Najznaajnije primjene znanstvenog me-
toda treba traiti u raznim prirodnim i drutvenim znanostima.
Kako znanstvena metoda ima za cilj da odredi skup injenica, ukratko recimo
kako injenice do kojih tei da dospije svako istraivanje jesu stavovi za iju
17
U Dodatku vidjeti neke osnovne podatke o znanstvenoj metodi.
66
istinitost postoji znatno svjedoanstvo. Otuda ono to injenice jesu, mora da
se odredi istraivanjem, i ne moe se odrediti prije istraivanja. Osim toga, ono
to vjerujemo da su injenice, oito ovisi od stupnja naeg istraivanja. Zbog toga
ne postoji otra granica koja dijeli injenice od nagaanja ili hipoteza. Tijekom
svakog istraivanja status jednog stava moe da se mijenja od statusa hipoteze do
statusa injenice, ili od statusa injenice do statusa hipoteze. Za svaku takozvanu
injenicu moe da se trai svjedoanstvo na osnovu koga se tvrdi da je to inje-
nica, iako se takav zahtjev stvarno ne postavlja. S problemom odnosa izmeu
injenica i znanstvenog metoda usko je povezano i svjedoanstvo.
Znanstvena metoda slijedi put sistematske sumnje. On ne sumnja u sve stvari,
jer je to oito nemogue. Ali on zaista ispituje sve to nedostaje da bi svjedoan-
stvo koje stvarima ide u prilog bilo adekvatno. Znanost se ne zadovoljava psiho-
lokom sigurnou, jer intenzitet kojim se drimo jednog vjerovanja nije garancija
njegove istinitosti. Ona zahtijeva i istrauje logiki adekvatne razloge za stavove
koje ona istie i niti jedan jedini stav koji se odnosi na injenice nije van svake
sumnje koja ima smisla. Nijedan stav nije tako dobro utemeljen da drugo svjedo-
anstvo ne moe da povea ili da smanji njegovu vjerojatnost.
Znanost je na taj nain uvijek spremna da napusti jednu teoriju kada to i-
njenice zahtijevaju. Ali injenice to stvarno moraju da zahtijevaju. Nije neobino
da neka teorija bude modicirana tako da u biti moe biti zadrana ak iako su
injenice proturjeile njenoj ranijoj formulaciji. Znanstveni postupak je otuda
smijea mogunosti da se izmjene i upornosti da se zadre teorije koje su prividno
nespojive s injenicama.
Dalje, bliski pojam sa svjedoanstvom jest verikacija. Problemu verikacije
vratit emo se kasnije u tekstu, i zato, sada moemo napomenuti samo nekoliko
stavova. Verikacije teorija je samo priblina. Verikacija jednostavno pokazuje
da je, u okvirima eksperimentalne greke, eksperiment suglasan sa hipotezom
koja se vericira.
U ovom kratkom odreenju odnosa prema znanstvenim injenicama jedno od
kljunih mjesta ini hipoteza i u sljedeem poglavlju, ukratko, analizirajmo odnos
hipoteze i znanstvene metode.
8

1.2.2. Neke karakteristike hipoteze i znanstvena metoda
Metoda znanosti bio bi nemogu kada hipoteze, koje se sugeriraju kao rjeenja,
ne bi mogle biti razraene da bi se otkrilo to one impliciraju. Pravi smisao jedne
hipoteze treba otkriti u njenim implikacijama. U kratkim crtama opiimo neke
karakteristike koje se odnose na hipoteze:
18
Za podrobniju analizu ovih stavova moe posluiti literatura objavljena na naim jezicima,
kao to je primjerice: Moris Choen, Ernest Nagel, An Intrudicion to Logic and Scientic
Method, (prijevod: Uvod u logiku i naunu metoda ), BIGZ, Beograd , 1965.god.
6;
Hipoteze se nameu istraivau na osnovu neeg to je u predmetu istraiva-
nja i na osnovu njegovog prethodnog znanja o drugim predmetima. Nikakva
pravila ne mogu da se prue za formuliranje plodnih hipoteza, kao to se ni-
kakva pravila ne mogu dat za otkrivanje misaonih problema.
Hipoteze su potrebne na svakom stupnju istraivanja. Ne smije se zaboraviti
da ono to se naziva opim principima ili zakonima (koji su, moda, potvreni
u prethodnom istraivanju) mogu se primijeniti u sadanjem, jo nezavre-
nom istraivanju samo s izvjesnim rizikom. Opi zakon neke nauke funkci-
oniraju kao hipoteze koje usmjeravaju istraivanje u svim njegovim fazama.
Hipoteze se mogu smatrati kao nagovjetavanja moguih veza izmeu stvar-
nih ili zamiljenih injenica. Pitanje istinitosti hipoteza nije zbog toga potreb-
no stalno postavljati. Nuna odlika hipoteze, s ovog gledita, jest da je hipo-
tezu mogue izloiti u odreenoj formi, tako da njene implikacije mogu se
otkriti logikim sredstvima.
Broj hipoteza koje istraivau mogu pasti na pamet je neogranien, on je
funkcija karaktera njegove mate. Postoji zato potreba za jednom tehnikom
da bismo izvrili izbor izmeu alternativnih sugestija i da bismo se uvjerili da
su alternative stvarno, a ne samo prividno, razliite teorije. Moda je najva-
niji i najbolje ispitani dio takve tehnike tehnika formalnog zakljuivanja.
Prikladno je imati pri ruci na skladitu, da tako kaemo razliite hipoteze
ije su posljedice paljivo ispitane. Zadatak je matematike da pripremi i ispita
alternativne hipoteze. Matematika prima nagovjetaje o tome kakve hipoteze
iz prirodnih nauka treba da prouava, a prirodne nauke duguju matematici za
sugestije o tipu reda koji njihov predmet istraivanja otjelovljuje.
Deduktivna razrada hipoteza nije jedini zadatak znanstvenog metoda. Budui
da postoji mnotvo moguih hipoteza, zadatak istraivanja je da se odredi
koja se od moguih objanjenja ili rjeenja problema najbolje slau s injeni-
cama. Formalna razmatranja zato nikada nisu dovoljna da utvrde materijalnu
istinu neke teorije.
Nijedna hipoteza koja predstavlja opi stav ne moe biti dokazana kao ap-
solutno istinita. U svakom istraivanju koje se bavi injenicama primjenjuje
zakljuivanje po vjerojatnou. Zadatak takvih istraivanja je da se odvoji ona
hipoteza koja je najvjerojatnija na osnovu injeninog dokaznog materijala, a
zadatak daljeg istraivanja je da se nae drugo injenino svjedoanstvo koje
e poveati ili smanjiti vjerojatnou takve jedne teorije.
1.2.3. Ideal znanosti
Ideal znanosti je da se postigne sistematska meusobna povezanost injenica,
jer izdvojeni stavovi zaista ne ine znanost. Izdvojeni stavovi slue samo kao pri-
lika da se nae logika veza izmeu njih i drugih stavova.
68
Zdrav razum se zadovoljava raznovrsnim zbirkama obavjetenja. Kao po-
sljedica toga stavovi koje on tvrdi esto su neodreeni, obim njihove primjene
je poznat, a njihova meusobna suglasnost obino je veoma sumnjiva. Prednosti
pronalaenja sistema meu injenicama otuda su oiti. Uvjet da se stvori sistem
je da se unese preciznost u stavove koji se tvrde. Granice u kojima su stavovi isti-
niti onda su jasno odreene. tovie, proturjenost izmeu stavova koji se tvrde
postepeno se uklanjaju budui da stavovi koji su dio sistema moraju da obrazlau
i ispravljaju jedan drugi. Na taj nain poveava se obim i tonost naeg znanja.
Zapravo nauna metoda se razlikuje od drugih metoda po tonosti i po broju
injenica koje izuava.
Kada, kako se to esto deava, jedna znanost naputa jednu teoriju radi neke
druge, pogreno je pretpostavljati da je znanost bankrotirala i da je nesposobna
otkriti strukturu predmeta koji izuava. Takve promjene prije pokazuju da zna-
nost progresivno ostvaruje svoj ideal. Jer takve promjene nastaju da bi se ispravila
ranija zapaanja ili rasuivanje, a takve ispravke znae da posjedujemo pouzdani-
je injenice. Ovdje moramo istaknuti da se samo kod jednog broja znanstvenika i
lozofa znanosti prihvata tzv. kumulativni razvoj znanosti, jer postoji i neka dru-
ga miljenja kao to je to sluaj sa T. Kuhnom, a o tome emo govoriti u drugom
dijelu knjige.
Ideal sistematinosti zahtijeva da stavovi za koje se tvrdi da su istiniti budu
povezani bez uvoenja drugih stavova za koje ne postoji svjedoanstvo, ili je ono
malo. U jednom sistemu broj nepovezanih stavova i broj stavova za koje nema
svjedoanstva sveden je na minimum. Otuda u jednom sistemu zahtjevi za jed-
nostavnou, kao to je izraeno Okamovim pravilom, zadovoljeni su u velikoj
mjeri. Jer taj princip tvrdi da entitete ne treba umnoavati bez potrebe. To se
moe interpretirati kao zahtjev da sve to se moe dokazati bude dokazano. A
ideal sistematinosti ba to i zahtjeva.
Svjedoanstvo za stavove koji su elementi u jednom sistemu prikuplja se bre
nego svjedoanstvo za izolirane stavove. Svjedoanstvo za jedan stav moe da
bude utemeljeno na vericiranim sluajevima na koje se taj stav odnosi ili na slu-
ajevima koji vericiraju druge stavove koji su opet povezani s prvim stavom u
neki sistem. Ova osobina sistematinosti naunih teorija jest ono to daje tako
visok stupanj vjerojatnosti razliitim pojedinanim stavovima neke znanosti.
1.2.4. Osobina znanstvenog metoda da sam sebe ispravlja
Znanost ne nastoji uvjeriti sebe u istinitost svojih stavova na bilo koji nain i
po bilo koju cijenu. Stavovi moraju biti utemeljeni na logiki prihvatljivom svje-
doanstvu, to se mora obazrivo procijeniti i ispitati dobro poznatim kanonima
nunog zakljuivanja i zakljuivanja po vjerojatnosti. Odavde slijedi da je metoda
znanosti stabilniji i vaniji za znanstvenike nego neki poseban rezultat koji je po-
stignut sredstvima tog metoda.
6,
Zbog svog metoda znanstvena djelatnost je proces u kome ona sama sebe
ispravlja. Ona se ne poziva na naroito otkrivenje ili autoritet ija je izjava ne-
sumnjiva i konana. Ona ne zahtijeva nikakvu nepogrjeivost i poiva na meto-
dama otkrivanja i provjeravanja hipoteza da bi se dolo do sigurnih zakljuaka. I
sami kanoni istraivanja otkrivaju se u procesu razmiljanja i tijekom prouavanja
mogu i sami biti modicirani. Svojom kontinuiranom primjenom metoda omo-
guuje da se greke zapaze i isprave.
Opi stavovi mogu se utvrditi samo metodom ponovljenog uzimanja uzoraka.
Zbog toga se stavovi koje neka znanost prouava, ili potvruju u svim moguim
eksperimentima, ili se modiciraju u skladu sa svjedoanstvom. Osobina ovog
metoda da sam ispravlja svoje rezultate doputa nam da odbacimo neki stav, ali
nam takoer jami da su teorije koje usvaja znanost, vjerojatnije od neke alter-
nativne teorije. Ali ne iziskujui vie sigurnosti nego to doputa svjedoanstvo,
znanstvena metoda uspijeva ostvariti vie logike sigurnosti nego neke druge me-
tode koji su do sada izmiljene.
U procesu prikupljanja i ocjenjivanja svjedoanstva postoji neprekidno poziva-
nje na injenice u korist teorije ili principa, i na principe u korist injenica. Jer ne
postoji nita to je sutinski nesumnjivo, nema apsolutno prvih principa u smislu
samo oiglednih principa, ili principa koji se moraju znati prije svega drugog.
Metoda znanosti na taj nain bitno sadri krug. Mi dolazimo do svjedoanstva
za principe pozivajui se na empirijski materijal, za koji se tvrdi da je injenica,
uz to pravimo izbor, analiziramo i interpretiramo empirijski materijal na osnovu
tih principa. Zbog svakog uzajamnog odnosa injenica i principa sve to je sum-
njivo briljivo se ispita u ovom ili onom trenutku.
U dosadanjem izlaganju date su samo neke ope karakteristike i to taksativ-
no jer svaka od njih zahtijeva dodatna objanjenja i problematiziranje. Odreeni
znanstvenici i lozo imaju razliite stavove, odrine ili manje armativne, u od-
nosu prema navedenim zakljucima. No, nama je za cilj u ovako koncipiranom
dijelu dati one bitne principe koje e itatelju, ili studentu omoguiti shvaanje
problematike i daljnje studiranje.
1.2.5. Ogranienosti i vrijednosti znanstvenog metoda
elja za znanjem radi njega samog rairenija je nego to to obino priznaju an-
tiintelektualisti. Ona ima svoje korijene u ivotinjskoj radoznalosti koja se oituje
u kozmolokim pitanjima djece i u ogovaranju odraslih. Nikakav krajnji utilitari-
stiki motiv ne goni ljude da ele da saznaju privatni ivot njihovih susjeda, bili
oni veliki ili obini. Postoji takoer izvjestan poticaj koji uvlai ljude u razliite
intelektualne igre ili vjebe u kojima se od njih zahtijeva da neto pronau. Ali
dok je elja za znanjem velika, ona je rijetko dovoljno jaka da nadvlada monije
organske poude, i zaista je malo onih koji imaju i naklonost i sposobnost da se
suoe s ogromnim tekoama znanstvenog metoda u vie specijalnih podruja.
;o
Ova elja za znanjem esto nije dovoljno jaka da izdri kritiko istraivanje.
Ljude obino zanimaju rezultati, pria ili roman o nauci, a ne tehniki metodi
kojima su ti rezultati postignuti i pomou kojih se njihova istinitost neprekidno
provjerava i odreuje. Na prvi impuls je prihvatiti vjerojatno kao istinito i da
odbacimo ono to nam nije blisko kao lano. Nemamo vremena, naklonosti ili
energije da sve ispitamo. Stvarno, kad nas netko pozove da to uinimo, osjeamo
dosadu i osjeamo kako nam se kvari raspoloenje. A kada netko od nas zatrai da
svoja cijenjena vjerovanja tretiramo samo kao hipoteze, mi estoko bunimo kao
kad netko vrijea nae blinje. Ovo prua osnovu za razliite pokrete koji su ne-
prijateljski postavljeni prema racionalnom naunom postupku (mada se njihovi
pokretai esto ne slau da su neprijateljski postavljeni prema nauci).
Mistiari, intuicionisti, autoritativisti, voluntaristi i kcionalisti sve oni poku-
avaju da potkopaju potovanje prema racionalnim metodama nauke. Ovi napadi
su uvijek nailazili na iroko odobravanje, i ima uvjeta da se tako i nastavi, jer oni
uvijek imaju utjecaj na odgovarajuu crtu u ljudskoj prirodi. Na alost, oni ne pru-
aju nikakvu pouzdanu alternativnu metodu za postizanje povjerljivog znanja.
Veliki francuski pisac Pascal suprotstavio je logici duh tananosti ili osjeajnosti
(esprit gometrique i esprit de nese) i uporno je dokazivao da srce ima svoje ra-
zloge kao i duh, razloge koji ne mogu tono da se formuliraju, ali koje tanani du-
hovi i pored toga shvaaju. Razliiti ljudi, kao to su James Russel Lowell i George
Santayana, slau se kako je: Dua je jo tajanstvena, Mudrost je pouzdati se u
srce pouzdati se u nepobjedivo nasluivanje due.
Istina je da se u odsustvu sveznanja moramo osloniti na nagaanje nae due,
a veliki ljudi su oni ija su nagaanja ili intuitivna nasluivanja duboka ili prodor-
na. Samo djelujui sukladno s naim nagaanjem moemo doi do svjedoan-
stva koje ide njemu u prilog. Ali samo pusto moe da slijedi iz brkanja jednog
nasluivanja sa stavom za koji ve postoji svjedoanstvo. Je su li svi razlozi srca
jaki Je li sva proroanstva govore istinu Tuna povijest ljudskog iskustva osobito
obeshrabruje svako takvo tvrenje. Mistika intuicija moe dati ljudima apsolut-
nu subjektivnu izvjesnost, ali ne moe da prui dokaz da su suprotne intuicije
pogrene. Oito je da moramo logiki ocijeniti, kada se autoriteti spore, svjedo-
anstvo koje ide njima u prilog ako elimo racionalno da biramo. Sigurno, kada
se trai istina, nije nikakav odgovor ako se kae: Ja sam uvjeren ili Vie volim
da se oslonim na ovaj nego na neki drugi autoritet. Gledite da prirodne znanosti
ne vode dokazanosti, ve da su samo kcija, ne uspijeva da objasni zato su nam
one omoguile da anticipiramo prirodne pojave ili da ih kontroliramo. Ovi napa-
di na znanstvene metoda dobiju izvjesnu boju vjerojatnosti zbog nekih tvrenja
njegovih nekritikih, oduevljenih pristalica koja se ne mogu braniti. Ali u biti
znanstvenog metoda jest da ograniava svoje osobne pretenzije. Priznajui da ne
znamo sve, on ne tvrdi je li sposoban da rijei sve praktine probleme. Greka je
pretpostavljati, kao to se esto ini, da znanost porie istinitost svih stavova koji
nisu provjereni, jer ono to nije provjereno danas moe da se provjeri sutra. Do
;
istine moemo doi nagaanjem ili na drugi nain. Znanstvena metoda se ipak
bavi verikacijom.
Kao to je ope poznato, mudrost onih koji su zauzeti tim poslom popularno
se ne cijeni tako visoko kao mudrost mudraca, proroka ili pjesnika. Takoer, kao
to je ope poznato, mi ne znamo na koji nain da ulijemo kreativnu inteligenciju
onima kojima ona nedostaje. Znanstvenici, kao i sva druga ljudska bia, mogu da
uu u kolosijek i da primjenjuju svoju tehniku bez obzira na okolnosti koje se mi-
jenjaju. Uvijek e biti formalnih postupaka koji su neplodni. Denicije i formalne
distinkcije mogu izotriti instrumente, ali ne i pamet da bismo ih pravilno upo-
trebljavali, a statistiki podaci mogu biti u skladu s najviim tehnikim kriterijima
i jo uvijek da budu irelevantni i neuvjerljivi. Ipak, znanstvena metoda je jedini
nain da se povea opa masa ispitanih i provjerljivih istina i da se eliminira pro-
izvoljno miljenje. Dobro je objasniti nae pojmove zahtijevajui precizno znae-
nje naih rijei i dobro je pokuati provjeriti nae omiljene ideje primjenjujui ih
na precizno formulirane stavove.
Postavljajui pitanje o socijalnoj potrebi za znanstvenom metodom, treba pri-
znati da je teko ili nemogue ne uzdrati se od suda koji je bitan za tu metodu
kada smo pritisnuti zahtjevima za neposrednom akcijom. Kada je moja kua u
plamenu, moram djelovati brzo i neodlono ja ne mogu stati i razmotriti mogu-
e uzroke, niti ak da tono procjenjujem izglede na uspjeh koji su obuhvaeni ra-
zliitim alternativnim nainima reagiranja. Iz tog razloga oni koji su skloni nekom
specinom nainu djelovanja esto preziru one koji su se posvetili razmiljanju,
a izvjesni ultramodernisti izgleda da dokazuju kao da je nunost akcije jamila
istinitost naeg rjeenja. Ali injenica da ja ili moram glasati za kandidata X ili da
se moram uzdrati od toga, sama po sebi ne daje mi o tome adekvatno znanje.
Ponavljanje naih kajanja ini to oiglednim. Razborito ureeno drutvo je zbog
toga snabdjeveno sredstvima za predvianje i razmatranje prije nego to nunost
akcije postane neodoljiva. Da bi se osiguralo najtemeljitije istraivanje, mora se
raspravljati o svim gleditima, a to znai doputanje gledita koja su nam prima
facie i najodvratnija.
Dosljedno najvaniji drutveni uvjet za primjenu znanstvenog metoda je ra-
sprostranjena tenja ka istini, dovoljno jaka da se odupre monim snagama koje
ine da se uporno drimo starih gledita, ili obratno, da prihvatimo svaku novost
zato to je promjena. Onima koji su angairani u znanstvenom radu potrebno je
ne samo slobodno vrijeme za razmiljanje i materijalna sredstva za njihove ekspe-
rimente ve i zajednica koja potuje tenju ka istini i doputa slobodu izraavanja
intelektualne sumnje u njene najsvetije ili najutvrenije institucije. Bojazan da se
ne uvrede utvrene dogme bila je prepreka razvitku astronomije i geologije, kao
i drugih prirodnih znanosti, a strah da se ne uvrijedi osjeanje patriotizma ili po-
tivanja moda je jedna od najveih smetnji u prouavanju povijesti i drutvenih
znanosti. S druge strane, kada zajednica bez razlike pozdravlja svaku novu doktri-
nu, ljubav prema istini postaje podreena elji za novim formulacijama.
;a
Sveukupno se moe rei da sigurnost znanosti ovisi od toga je li postoje ljudi
koji vie brinu za ispravnost svojih metoda nego za neke rezultate koji se dobiju
njihovom primjenom. Iz tog razloga nesrea je za znanost kada se znanstveno
istraivanje u drutvenoj oblasti u velikoj mjeri nalazi u rukama onih koji nisu u
povoljnom poloaju da se suprotstave utvrenom ili popularnom miljenju.
To se moe drugaije izraziti ako se kae da prirodne znanosti mogu biti libe-
ralnije zato to smo sigurni da e budalasta miljenja brzo eliminirati pod priti-
skom injenica. Meutim, u drutvenoj oblasti nitko ne moe rei kakvo zlo moe
proizai iz budalastih ideja prije nego to se ludost konano ne dokae. Ako se
uope moe dokazati. Nijedna mjera znanstvenih metoda ne moe sprijeiti da
ljudski ivot bude avantura i nijedan znanstveni istraiva ne zna da li e postii
svoj cilj. Ali znanstvena metoda zaista omoguuje velikom broju ljudi da koraa-
ju sigurnijim koracima. Analizirajui mogunosti za svaki korak ili plan, postoje
mogue anticipirati budunost i pripremati se za nju unaprijed. Znanstvena me-
toda tako smanjuje zaprepatenje pred novou i neizvjesnou ivota. On nam
omoguuje da odredimo smjernice djelovanja i moralnog procjenjivanja koje od-
govaraju irim pogledima nego to su pogledi na osnovu zikog nadraaja i or-
ganskog uzvrata.
Znanstvena metoda je jedini uspjean nain da se pojaa ljubav prema istini.
On razvija intelektualnu hrabrost da se suoimo s tekoama i da savladamo iluzi-
je koje su privremeno prijatne, ali na kraju tetne. On utvruje razlike bez ikakve
vanjske sile pozivajui se na nau zajedniku racionalnu prirodu. Put znanosti,
ak iako je to uz strmu planinu, otvoren je svima. Otuda, dok su vjerovanja sek-
taa i pripadnika raznih grupa osnivana na linom izboru ili temperamentu i dok
to dijeli ljude, znanstveni postupak sjedinjuje ljude u neem plemenitom, lienom
svakog sitniarenja. Zbog toga to zahtijeva nepristranost, nesebinost, to je naj-
ljepi cvijet i probni kamen slobodoumne civilizaciji.
U daljnjem dijelu obratimo pozornost na neke karakteristike znanstvenih teo-
rija, dakako opet u taksativnom obliku.
1.2.6. Apstraktna priroda znanstvenih teorija
Nijedna teorija ne tvrdi sve to je mogue rei o nekom predmetu istraivanja.
Svaka teorija izdvaja neke aspekte i iskljuuje druge. Kada to ne bi bilo mogue
ili zato to su ti drugi aspekti irelevantni, ili zato to je njihov utjecaj na one
izabrane aspekte vrlo neznatan znanost kakvu poznajemo bila bi nemogua.
Sve teorije sadre apstrakciju iz konkretnog sadraja. Nikakvo pravilo ne
moe se dati o tome koji aspekt sadraja treba se apstrahirati i da se na taj
nain prouava neovisno od drugih aspekata. Ali zbog toga to je cilj znanosti
postizanje sistematske meusobne povezanosti pojava, obino e se apstra-
hirati oni aspekti koji omoguuju ostvarenje tog cilja. U pojavi koja se proua-
va mora se pronai izvjesni zajedniki elementi, tako da se beskonana razno-
likost pojava moe smatrati sustavom u kome je izloena njihova struktura.
;
Zbog apstraktnosti teorija esto izgleda da je znanost u otvorenoj proturje-
nosti prema zdravom razumu. U zdravom razumu ne razlikuje se jedin-
stveni karakter stvari od osobine stvari da se meusobno proimaju, tako da
pokuaj znanosti da otkrije nepromjenljive oblike esto daje privid izvjeta-
enosti. Teorije se zatim smatraju za korisne kcije ili nerealne. Ipak, u
takvim kritikama previa se injenica da znanost zanimaju ba izvjesne iz-
dvojene nepromjenljive relacije stvari, tako da mnoge karakteristike stvari
znanosti nuno zanemaruju. tovie, u njima se zaboravlja da i sam zdrav
razum operira pomou apstrakcija koje su uobiajene i esto nejasne i koje
su nepodobne da izraze kompleksnu strukturu tijeka stvari.
1.2.7. Tipovi znanstvenih teorija
Znanstveno objanjavanje se sastoji u podvoenju pojedinanih dogaaja, za
koje se kae da ih treba objasniti, pod neko pravilo ili zakon koji izraava neku ne-
promjenljivu karakteristiku jedne grupe dogaaja. Sami zakoni mogu se objasni-
ti, i to na isti nain, pokazivanjem da su oni posljedice obuhvatljivih teorija. Efekt
takvog progresivnog objanjavanja dogaaja pomou zakona, zakona pomou
irih zakona ili teorija, jest otkrivanje meusobne povezanosti mnogih prividno
izoliranih stavova.
Jasno je ipak da se proces objanjavanja mora negdje zaustaviti. Teorije za
koje se ne moe pokazati da su specijalne posljedice ire povezanosti injeni-
ca moraju se ostaviti neobjanjene i moraju se prihvatiti kao dio sirove inje-
nice postojanja. Materijalni uvjeti, u formi nepredvienih injenica, moraju
se priznati bar na dva mjesta. Postoji nepredvidljivost na stupnju ulnosti:
ba ovo a ne ono davano je u osjetilnom iskustvu. I postoji nepredvienost na
stupnju objanjavanja: odreeni sustav, iako nije jedini mogui sustav s gle-
dita formalne logike, otkriva se utjelovljen u neprestanom mijenjanju stvari.
Postoji ipak jedna druga zanimljiva razlika izmeu teorija. Neke teorije se
pozivaju na skriveni mehanizam koji je lako zamisliti i koji e objasniti opa-
ljive pojave, druge teorije izbjegavaju svako upuivanje na takve skrivene
mehanizme i upotrjebljuju relacije koje su apstrahirane iz stvarno opaljivih
pojava. One prethodne se nazivaju zikalne teorije, druge se zovu matema-
tike ili apstraktne teorije.
Vano je biti svjestan razlike izmeu ove dvije vrste teorija i uvidjeti da su
neki duhovi naroito naklonjeni jednoj vrsti, dok su drugi naklonjeni samo
drugoj vrsti. Ali je isto tako bitno ne pretpostavljati da je jedna od ove dvi-
je vrste teorija osnovnija ili ispravnija od druge. U povijesti znanosti postoji
stalna oscilacija izmeu teorija ova dva tipa, ponekad se i jedan i drugi tip te-
orije uspjeno primjenjuju na isti sadraj. Objasnimo ipak razliku koja postoji
meu njima.
;
Engleski ziar William Rankin objasnio je razliku na sljedei nain: postoji
dvije metode za graenje teorije. U matematikoj ili apstraktnijoj teoriji jedna
klasa objekata ili pojava denira se opisivanjem onog skupa osobina koji je
zajedniki svim objektima ili pojavama koje ine tu klasu, kako se opaa ulima,
bez uvoenja ieg hipotetikog. U zikalnoj teoriji jedna klasa objekata se de-
nira kao da je sastavljena na nain koji nije opaljiv osjetilima pomou modi-
kacije neke druge klase objekata ili pojava iji su zakoni ve poznati.
,
U drugoj vrsti teorije gradi se neki zamiljivi model kao uzor za mehanizam
koji je skriven za osjetila. Neki ziari kao Kelvin mogu se zadovoljiti samo me-
hanikim objanjenjem opaljivih pojava, bez obzira koliko moe biti sloen ta-
kav mehanizam. Primjeri za ovu vrstu teorija su teorija atoma u kemiji, kinetika
teorija materije kava je razvijena u termodinamici i u teoriji o ponaanju gasova,
teorija gena u prouavanju naslijea, teorija linija sile u elektrostatici i dananji
Bohrov model atoma u spektroskopiji.
U matematikom tipu teorije odbaeno je pozivanje na skriveni mehanizam
ili je, u svakom sluaju, svedeno na minimum. Kako se ovo moe uiniti slikovito
je opisao Henri Poincar: Pretpostavimo da imamo pred sobom neki stroj: vi-
dimo jedino da se vodei i gonjeni kotai okreu, ali transmisija, mehanizam koji
posreduje, pomou koga se kretanje prenosi s jednog toka na drugi, skriven je
u unutranjosti stroja i izmie naem pogledu, mi zaista ne znamo da li se prije-
nos vri prijenosnikom ili kaievima, zupanicima ili drugim napravama. Da li mi
kaemo da je nemogue da shvatimo bilo to o ovom stroju sve dok nam se ne
dozvoli da je rastavimo Vi dobro znate da to ne kaemo i da je princip odranja
energije dovoljan odrediti za nas najzanimljiviju stvar. Mi lako utvrujemo da se
gonjeni toak okree deset puta sporije od vodeeg toka, budui da se ta dva
toka vide, mi smo otuda u stanju da zakljuimo da e prijenos koji je primijenjen
na jedan toak biti u ravnotei s deset puta veim prijenosom koji je primijenjen
na drugom toku. Zato nema potrebe da se ulazi u mehanizam ove ravnotee i da
se ulazi u mehanizam ove ravnotee i da se sazna kako u unutranjosti stroja sile
kompenziraju jedna drugu.
Primjeri za ovakve teorije su teorija gravitacije, Galileijevi zakoni slobodnog
pada, teorija prenoenja toplote, teorija organske evolucije i teorija relativnosti.
Kao to smo naglasili, nekorisno je raspravljati o tome koji je tip teorije osno-
vaniji i koji tip univerzalno treba usvojiti. Obje vrste teorija bile su uspjene u
koordiniranju prostornih oblasti pojava i plodne u otkriima najznaajnije vrste.
U nekim periodima u povijesti znanosti postoji tendencija ka mehanikim mo-
delima i atomicitetu, u drugim, tendencija ka opim principima koji povezuju
karakteristike apstrahiranih iz direktno opaljivih pojava, u treim tendencija ka
spajanju ili sintezi ova dva gledita.
Neki znanstvenici, kao Kelvin, Faraday, Makswell, pokazuju naklonost iskljui-
vo prema model teorijama, drugi znanstvenici, kao Rankin, Ostwald, Duhem,
19
W. J. M. Rankin, Miscellaneous Scientic Paper ,1881., str. 210.,
;
najbolje barataju s apstraktnim teorijama, trei, kao Einstein, imaju neobian dar
da podjednako dobro poznaju obje vrste.
U daljnjem razmatranju obratimo pozornost na neke ope stavove koji su ne-
ophodni ka izvjestan uvod u razmatranje problema lozoje znanosti.
;6
2. Empirizam i racionalizam
Filozofska tradicija tvrdi da se znanje zahtijeva obrazloenje ili opravdanje ili
potkrepu ili dokaz i ne ostavlja se na puko vjerovanje ili dojam. Znanje svoju po-
drku uvijek trai negdje izvan onoga to neposredno tvrdi jer podrazumijeva
pitanje: zato To je ujedno i razlog zbog kojeg, prema duboko usaenom lo-
zofskom vjerovanju, znanost treba lozoju. Kako znanost ne moe izai iz sebe
same da bi pronala svoju podrku, tvrde esto lozo, potrebna joj je lozoja da
joj na tu podrku ukae. Izuzetnost znanosti lei u izuzetnosti te podrke i u nai-
nu na koji su njene predodbe, pojmovi i stavovi na te podrke oslonjeni, odnosno
njime opravdani i potkrijepljeni.
U povijesti lozoje ispreplie se nekoliko pristupa razotkrivanju naravi te po-
drke. Dva su najvanija, a i naizgled suprotstavljena, empirizam i racionalizam.
Tijekom povijesti novovjekovne lozoje njihovo suprotstavljanje nije nikada
posve zamrlo, a najee je bilo u ;. i 8. stoljeu.
ao
Tadanje rasprave o izvoru
i metodi znanosti moemo smatrati prapovijeu suvremene lozoje znanosti.
Recimo zato ukratko i veoma pojednostavljeno nekoliko rijei o svakom od tih
pristupa.
Za empiriste je potpora znanosti i izvor znanja iskustvo. Rei da smo neto
nauili na temelju iskustva, znai da smo do tog znanja doli uporabom osjetila.
Zbog toga je stav empirista da cjelokupno znanje stjeemo ili izvodimo iz dojmo-
va osjetila, premda priznaju da je potrebna stanovita, vea ili manja, mjera um-
ske djelatnosti da bi iz sirovih osjeta nastalo znanje. Za njih je ovjek odmah po
roenju nalik neispisanom listu papira (tabula rasa) po kojem iskustvo tijekom
ivota ispisuje poruke znanja. Drugim rijeima, nikakve predodbe ili ideje nisu
ovjeku priroene, ovjek se raa praznoga uma. Pitanje o moguoj priroenosti
ideja veoma je vano jer su opreni odgovori na njega zapravo ishodita empiriz-
ma i racionalizma.
Dakle u odgovoru na pitanje: Postoje li priroene ideje empirist odgovara
Ne!, odgovor racionalista jest Da!. Naime, u osnovi je svake od mnogobrojnih
i vrlo razliitih racionalistikih lozoja tvrdnja da znanost poiva na neosjetilnoj
spoznaji takvih, unaprijed prisutnih ideja, ideja koje, premda ne svjesno, poput
tijela posjedujemo od roenja. Meu takve spadaju ideje objekata koje osjetilno
ne zatjee, ili opa naela koja ureuju zbilju, odnosno nae iskustvo te zbilje.
Zbog toga je racionaliste potpora znanosti i izvor znanja um sam, a ne iskustvo.
Oni smatraju da je um sposoban, bez doprinosa ili uz sporedni doprinos osjetila,
iznai bitne istine o svijetu.
20
Moramo napomenuti da ideje koje zastupaju empirizam i racionalizam, to se tie problema
spoznaje, imaju korijena u klasinoj lozofskoj tradiciji. Tako da moemo opravdano tvrditi
da je njihova zasluga to se taj problem postavio jasno sa moguim rjeenjima.
;;
Empirizam i racionalizam
Prema racionalistikoj predodbi, znanost se gradi deduktivno: iz umom spo-
znatih najopenitijih istina izvode se s pomou valjane metode njihove nune
posljedice, koje nam kazuju to je zbilja, a to su priini, to potkrijepljeno znanje,
a to puko vjerovanje. Jer, ako je znanost zbivanje u naem duhu, a ona se u lo-
zoji tako najee poima, onda se opravdanje i potkrepljivanje sastoji od toga da
se jedne predodbe, pojmovi i stavovi, jednom rijeju ideje, oslanjaju ili izvode iz
drugih ideja. U ljudskom duhu mora, dakle, postojati dvoje: mora postojati skup
privilegiranih ideja, tj. onih iz kojih se druge izvode, i nain ili metoda kojom sve
ostale ideje izvodimo ili utemeljujemo u tom privilegiranom skupu.
Osnovne obrise takve predodbe znanosti ocrtao je u osvit novovjekovne -
lozoje Rene Descartes. Kako je tijekom renesanse nepovratno uzdrmana vjera
u ispravnost Aristotelove slike svijeta, u Descartesovo se vrijeme kao lozofski
najzanimljivije nametnulo pitanje o postupku kojim se stie do istine ili znanja,
tj. pitanje metode znanosti. U doba procvata matematike u Europi Descartes je i
metodu znanosti oblikovao po uzoru na matematiku dedukciju. Vjerujui da je
razum sposoban uvidjeti istinitost nekih tvrdnji, kao to su matematiki aksiomi,
on racionalni uvid postavlja na mjesto vrhovnog suca koji odluuje o onom privi-
legiranom skupu, u koji smjeta one ideje koje shvaamo jasno i razgovijetno.
Iz tih se ideja druge izvode strogim postupkom dedukcije, kao to se u matematici
iz aksioma izvode teoremi.
Descartes svoju metodu gradi na pretpostavljenoj sposobnosti razuma da
prepozna istinite ideje. No, prvi korak mora biti nevjerica. On nas potie da na
poetku istraivanja odbacimo sve tvrdnje u iju je istinitost mogue i najmanje
posumnjati. Jedino se tako moemo osloboditi svih zabluda i predrasuda kojima
smo moda robovali. Proiavajue djelovanje nevjerice zastaje tek pred bjelo-
dano istinitim mislima, pred idejama tek najopenitije istine. Zbiljski problemi s
kojima se u istraivanju susreemo vrlo su udaljeni od tih opih pravila i odve
sloeni da bi razum bio u stanju izravno uvidjeti njihovo ispravno rjeenje. Zato
ih treba pojednostaviti, pa Descartes savjetuje da kao nuan prethodni korak pro-
vedemo analizu problema, kojom emo ih svesti na jednostavnije i openite, a
tako razumu pristupanije probleme, ija rjeenja onda spoznajemo kao poslje-
dice nedvojbenih pravila. Da bismo potonje postigli, potrebna je sinteza, u kojoj
elemente spoznate tijekom analize povezujemo u cjelinu rjeenja postavljenog
problema. Cilj nam je da se deduktivno, dakle putem logike nunosti, sigurno
sputamo od izvjesno spoznatih opih pravila do rjeenja izvornog posebnog pro-
blema, kojem tako takoer osiguravamo karakter izvjesnosti.
U Descartesovoj su metodi nevjerica i analiza tek priprava za odluni korak
koji se poduzima u fazi sinteze i koji je zapravo deduktivno razrjeavanje postav-
ljenog problema na temelju skupa privilegiranih ideja onih koje su spoznate
jasno i razgovijetno. Najjednostavniji primjer deduktivnog razrjeavanja zadae
jest baratanje nekim matematikim aksiomatskim sustavom, recimo Euklidovom
geometrijom. Tu osnovni pojmovi, bez obzira jesu li oni denirani ili ne, i temelj-
;8
ni postulati ili aksiomi ine skup privilegiranih ideja iz kojih sve ostalo proizlazi
metodom logikog izvoenja.
Pitanje zdravog razuma, odnosno razlike izmeu mate i zdravog ra-
zuma predstavlja jedno od osnovnih pitanja u teoriji spoznaje. Kao to nam je
poznato, analizirajui osjete ili impresije jo je David Hume osporio postojanje
vanjskih stvari sa kojim operira zdrav razum. Je li to samo predrasuda da postoji
stol na kojem sada piem ove retke U prvi mah ini se takva lozofova tvrdnja
apsurdna, a ipak je dola nekim dosljednim zakljuivanjem. Ako se svi sloimo da
je to zabluda, stajat e nas dosta muke da naemo pogreku.
Ovo namee problem verikacije, to jest ne moemo nita sigurno tvrdi-
ti ako pri tome nemamo mogunost verikacije. Uvidjevi tu tekou, A.J. Ayer
(Te Problem of Knowledge) je s nekim amerikim lozoma stao na gledite da
spoznaja ima ispuniti tri uvjeta. Netko je spoznao neto ako:
. on je siguran u to
a. on to moe vericirati
. to je istina
Ova teorija triju uvjeta nala je prilino pristalica, naroito kod neopozitivista,
ali se pokazalo da ona krije u sebi niz potekoa. Zoran primjer predstavlja pro-
blem kako znati neto da je istina bez verikacije. Takoer, trei je uvjet sadran
u dosljednom empirizmu, i profesor Ayer je sa svojom kolom upao u circulus
vitiosus. Kako drugaije moemo denirati istinu nego kao ono to spoznajemo
Postaviti istinu kao kriterij nae spoznaje znai napustiti tlo iskustva, suprotno
tenjama kole. Ipak, Teorija triju uvjeta ima zaslugu da je neke distinkcije jasno
postavila. Biti siguran u neto je nuna (ako ne i dovoljna) oznaka spoznaje. Nitko
razborit nee izjaviti: Ja to znam, ali nisam u to siguran.
No, postavlja se pitanje je li ta evidentna sigurnost ve spoznaja, ili je to tek
ishodite naeg spoznavanja Odgovor na ova pitanja moramo potraiti u tradici-
onalnoj maksimi empirizma: Da nita nije u naem umu to nije ulo kroz nae
osjete. Meutim, kako to god jednostavno i uvjerljivo zvui, ipak se tu ubrzo
postavilo pitanje to nam uistinu daju osjetila. Ne ukljuuje li i sam pojam osjetila
tjelesno to se izravno ne zapaa nego pretpostavlja opstojnost razliitu od onoga
to se vidi, uje, mirie ili pipa Zbog toga je i dosljedniji empirizam modicirao
prvobitnu tezu i umjesto osjetila inzistirao na osjetima ili opaanjima. Drugi i jo
tei problem bio je u tome to su otkriveni zakoni kojima se pretkazuju budui
dogaaji, dakle ono to jo nije bilo iskueno. S otkriem zakona i poinju glavne
lozofske dileme.
Ve je Hume u svom pozitivnom skepticizmu odbacio princip kauzaliteta kao
kcije a tu lei bit zakona, kao vid izraavanja znanosti, koji pretpostavlja posto-
janje uzrono-posljedinih veza. Primjer, vidjeti da svako jutro sunce izlazi moe
se postaviti pitanje to nam jami da e sutra opet sunce svanuti Nita, odgovara
Hume. Pitanje se moe openito formulirati. Je li iz opaanja dogaaja, ma kako
esti bili, moemo izvesti neki drugi dogaaj koji jo nismo opaali Ne! odgo-
vara Hume odrjeito.
;,
Ovdje se pojavljuje jo jedan problem koji je neumitno vezan za empirizam, a
to je problem logike indukcije. Humeov se problem ponekad vee i s logikom
indukcijom. Budui da smo vidjeli mnogo gavrana, a svaki je bio crn, moemo
lako pomisliti da su svi gavranovi crni. Naravno, taj bi se zakljuak pokazao po-
grenim kad bismo jednom spazili bijelog gavrana. to nam, meutim, jami da
neemo nai bijelog gavrana i odrati openiti sud: svi gavranovi su crni Je li se
od velikog broja moe doi do zakljuka o svima Takav prijelaz od mnogo slua-
jeva na ope pravilo, nazivan logikom indukcijom, bio je kamen kuac na kojem
je empirika lozoja otrila i krhala zube.
Ovaj problem logike indukcije je veoma bitan jer je ona kao metoda vrlo vano
opisivanju i klasiciranju podataka (pogledaj primjer neki botaniki prirunik),
no pronalazak i fundiranje prirodnih zakona idu sloenijim i strmijim putovima,
u nerazrjeivoj vezi teorijskog i eksperimentalnog. Ovi problemi ve u samom
povoju empirizma dovest e do Humeovog skepticizma. To je samo naa navika,
nastavlja Hume, ponavljanje nekog sluaja ostavlja u nama stanovita iekivanja.
Prirodni zakoni su tako svedeni na subjektivni mehanizam, to je jako utjecalo na
Kanta.
Humeova je skepsa uzdrmala do temelja tradicionalni empirizam koji se inio
lozofski brat novovjekovne znanosti, i tako je lozoma ostavljena glavna zada-
a da refundiraju istinu i zakon. Dva stoljea kasnije oajava Russel nad takvim
ruevinama: Humeova lozoja predstavlja bankrot razlonosti 8. stoljea. ()
Zbog toga je vano otkriti da li ima odgovora Humeu u lozoji koja je sasvim
ili uglavnom empirika. Ako nema, tad nema intelektualne razlike izmeu raz-
bora i ludila. Luak koji vjeruje da je kuhano jaje biva osuen samo zato to je
u manjini. (History of Western Philosophy) Ako je princip indukcije odbaen,
oajava Russel dalje, tad je pogrean svaki pokuaj da se od partikularnih opa-
anja stigne do opih znanstvenih zakona, i Humeov je skepticizam za empirista
neizbjeiv.
Budui da Russel pokuavao itavu spoznaju podii na pojedinanim opaanji-
ma ili injenicama, na takozvanim logikim atomima, razumljivo je to je sudbin-
sku vanost pripisivao principu indukcije.
Na drugoj strani grupa lozofa koje bi uvjetno mogli nazvati sljedbenicima
racionalizma ovoj problematici pristupaju na drugaiji nain. Dok Russel s dru-
gim empiristima toliku vanost pripisuje logikoj indukciji, Karl Popper je sa-
svim omalovaava. Stvar nije u tome, misli on, da se dokae istinitost neke teorije,
nego njena pogrenost. Ma kako velik broj suglasnih eksperimenata ne moe ni-
kad utvrditi neku teoriju, ali je dovoljan jedan eksperiment da je obori. Umjesto
verikacije, koju su neopozitivisti toliko njegovali, Popper uvodi pravilo falsi-
kacije kao kriterij znanosti. Prema tome morali bismo izmiljati pokuse koji bi se
usprotivili stanovitoj znanstvenoj hipotezi, a najsigurnija bila bi ona koja bi najvi-
e takvih testova izdrala, dakle koja bi se inila najnevjerojatnija to je sasvim
paradoksan a da ne kaemo i apsurdan zakljuak.
8o
Ako se i Popper usprotivio neopozitivistikom krugu u Beu, on je u bitnome
ostao na istim pozicijama ne shvaajui razlike izmeu, opaanja i opaanja. Ta
unutarnja struktura i transcedentnost znanstvenih istraivanja ostale su skrivene
empiristima svih pravaca, od Humea do Russela i Poppera. U tom pogledu imamo
jedno rjeenje koje je dao Kant. On je mnogo dublje zahvatio ovu problematiku,
jer prihvata sa zadovoljstvom zakljuak empirista da se iz golih opaanja ne moe
doi do strogo univerzalnih zakona nego postoje i principi koji nemaju podrijetlo
u iskustvu nego u istom umu. Nama nije namjera da razmatramo Kantovo rje-
enje, nego da ukaemo na jo jedan problem koji je usko povezan sa znanou, a
to je pojava aksioma. Dakle, postojanje aksioma kao neposrednih istina postavlja
problem verikacije na jedan poseban nivo u kome se, mada ne potpuno, bolje
snalaze racionalizam nego empirizam.
Primjerice na poetku Euklidove knjige stoji stavak: Kada se jednakom oduz-
me jednako, ostane jednako. Euklid to ne dokazuje, nego postavlja aksiom na ko-
jem gradi svoj geometrijski sistem. Jo je Aristotel napominjao da bi bilo smijeno
dokazivati njihovu istinitost. Dakle, rekli bismo to znanstvenim jezikom da je to
hipoteza apsolutne nunosti. Dakako, ovo je velik problem koji se postavlja pred
empirizam i racionalizam odnosno znanou uope. Kantovo rjeenje ima svoju
heuristiku vrijednost ali u suvremenom promiljanju u kojima su se neke stvari
promijenile od njegovog doba ima jo puno pitanja na koji se mora dati odgovor.
Moemo na kraju ovog poglavlja govoriti o jo jednom aksiomatskom fenome-
nu koji ima bitne implikacije i na samu znanost, a to je bit same logike koju jo
zovemo Aristotelovom. Ako nau logiku shvatimo kao nuan preduvjet ispravnog
promiljanja, bez koje znanost nije uope mogua. Onda ona u svojoj strukturi
sadri elemente koje takoer smatramo nuno danim, takav je primjerice princip
konzistentnosti ili ne protuslovlja za koga Aristotel kae da nije hipoteza koja bi
se mogla pokazati pogrenom, nego apsolutno nuan zakon spoznaje. Srodno je s
ovim i pravilo o iskljuenom treem. Stanoviti subjekt ili ima ili nema neki atribut:
tertium non datur.
Ljudi su u mnogo to sigurni, a to znanje proizlazi dijelom iz izravnog opaanja,
dijelom iz racionalnog zakljuivanja ili uvida. to je prvotno pitanje krajnjeg
izvorita izazvalo je jednu od glavnih lozofskih kontroverzi kroz stoljea.
Izvjesno je da su se sve struje post-hegelovske lozoje razliitim intenzitetom
i na razliite, izravne ili neizravne, naine bavile novovjekovnom prirodnom zna-
nou. Premda se pred njima pruao jedinstven i dobro deniran predmet, razvi-
jen je, kako to ve u lozoji biva, cijeli spektar gledita u kojem se jasno uoava
otra bifurkacija na anglo-ameriki i kontinentalni lozofski krug. Meu njima
podjela ne ide nikakvom tradicionalnom linijom lozofskog razgranienja. Dva
su kruga, ili sada ve dvije lozofske tradicije, decenijima razvijala neovisno jedan
od drugog uz otvoreno ili prikriveno negiranje a bez stvarnog dijaloga.
Mogui su razliiti pogledi na uzroke ove polarizacije. Gary Gutting, jedna od
zagovornika kontinentalne tradicije na amerikom tlu, smatra, na primjer, da je
do bifurkacije dolo zbog razliitih obrata koji su se poetkom ovog stoljea zbili
8
u lozoji. Tako on kae: Za anglo-amerikance obrat je bio lingvistiki: smatralo
se da je znanje ukorijenjeno u jeziku i da se lozofska reeksija o njemu moe
ponajbolje dostii razliitim tehnikama bilo obine bilo formalne analize jezika. S
druge strane kontinentalci su slijedili transcendentalni obrat koji je znanje vidio
ukorijenjeno u aktivnostima neempirijskog subjekta shvatljivog jedino specijal-
nim tehnikama fenomenoloke ili egzistencijalne analize.
Bila bi opasna pogreka rei da su fenomenolozi ili egzistencijalisti poricali sre-
dinju ulogu jezika u ljudskom miljenju i iskustvu. Ali, dok su anglo-amerikanci
smatrali da se lozofska analiza u potpunosti zbiva na razini faktike lingvistike
prakse (obine ili znanstvene) i njene logike rekonstrukcije, kontinentalci su in-
sistirali na tome da je ova svjetovna razina jezika tek manifestacija dublje razine
svjesne aktivnosti S gledita kontinentalaca anglo-amerikanci su napustili ra-
dikalnost i potpunost karakteristine za lozoju u ime trivijalnosti lingvistike
jasnoe i strogosti. S anglo-amerikih gledita kontinentalci su napustili strogost i
jasnou u ime pretenzija za literarno neizrecivom dubinom, koja zapravo prikriva
temeljnu nesuvislost.
a
Slian opis pruio nam je i Gerhard Radnitzky (,;o.), koji je svoje opseno
djelo posvetio prikazu metaznanosti kako je ona razvijana u dvije toliko oprene
tradicije. Na jednom mjestu on razlike ovako rezimira: Grananje problema ko-
jim se logiki empirizam bavi usmjereno je prema rastuoj preciznosti i jasnoi
problema i (u neto manjoj mjeri) rjeenja. Grananje problema kojima se bavi
hermeneutiko-dijalektika tradicija usmjereno je prema rastuoj emancipaciji i
prozirnosti; prema samosvijesti ljudskog djelatnika koja mu pomae: da se eman-
cipira od hipostaziranih sila drutva i povijesti, da razumije povijesnu situaciju, da
razvije svijest koju drutva imaju o sebi itd.
Metaznanost koju su razvili logiki empiristi opa je metaznanost ili bolje -
lozoja znanosti u mjeri u kojoj studiraju (prirodne) znanosti oni ih promatraju s
vrlo velike udaljenosti. Hermenautiko-dijalektika lozoja ne samo to se kon-
centrira na znanosti o ovjeku ve razvija simbiozu s tim znanostima. Hermenau-
tiko-dijalektiki lozo insistiraju na tome da humanistike i drutvene znanosti
budu maksimalno relevantne za moralnu i drutvenu praksu.
aa
Konano, kad je znanost u pitanju, ini se da je jedna od glavnih razlika u tome
to anglo-amerika tradicija iskazuje veliki respekt prema znanosti, njeno apso-
lutno uvaavanje i napor ne samo da se ona razumije nego i da se imitira gdje god
je to mogue. U ovoj tradiciji vrijednost znanosti niim se ne dovodi u pitanje.
Polazi se od toga da su prirodne znanosti neosporno vrlo uspjene i da zbog toga
mogu posluiti kao paradigma racionalnosti uope. A da je racionalnost jedna i
jedina o tome takoer nije moglo biti nikakve sumnje.
21
P.D. Asquith, H.E. Kyburg Jr., Current Research in Philosophy of Science, East Lansing,
Mich.: Philosophy of Science Association, 1979., str. 95.
22
G. Radnitzky, Conteporary Schoolc of Metascience, Gteborg: Akademiforlaget, 1970.,
Knjiga druga, str. 3.
8a
S druge strane, inae vrlo divergentne struje kontinentalne tradicije ujedinjene
su u kritikom pristupu znanosti kritinost je ponegdje otra i posve negacijska,
a ponegdje blaga i reformatorska, katkada se poduzima noena nostalgijom pre-
ma pred-znanstvenim vremenima, a katkada s utopistikom usmjerenou prema
post-znanstvenoj budunosti. Jedan je stav, meutim, zajedniki: znanost je tek
jedan i nikako jedini oblik istinite spoznaje. tovie, znanost je tek izvedenica ili
nagovjetaj jedne dublje egzistencijalne ravnine te zbog toga nikako ne moe biti
jedina pa ak ni dominantna preokupacija lozoje. Preutno se uzima da ovje-
kov odnos prema onom dubljem egzistencijalnom sloju njegova bia ne moe biti
znanstven niti pristupaan znanosti.
Razlike u pogledima na status znanosti svakako potjeu otuda to je kontinen-
talna tradicija nasuprot ideji jedinstvene znanosti istaknula podjelu na znanosti
o prirodi i znanosti o ovjeku, a svoj napor usmjerila na razumijevanje ovih po-
tonjih. Ne moe se osporiti da se moderan ovjek razliito odnosi prema biima
prirode s jedne strane i prema drugim ljudima i ljudskim proizvodima s druge
strane. A ipak ovjek je, ili bi barem u svom emancipiranom stanju to trebao biti,
jedinstveno bie. Pristajui uz ovaj rascjep kontinentalna tradicija je s pravom
podvrgla otroj kritici logiko-empiristiko ekstrapoliranje uvida u prirodne zna-
nosti na duhovne i drutvene, ali je istodobno zaprijeila primjenu svojih uvida
na prirodoslovlje. Danas se to obilno ali i nesmotreno nadoknauje pa su obje
tradicije barem u tome izjednaene to nekritiki nude svoje usluge ustrajavajui
na nedovoljno propitanoj i nejasno deniranoj podjeli.
U naoj sredini kontinentalna tradicija dobro je poznata. Poznat je i prihvaen
njen odnos prema znanosti uope i prirodoslovlju posebno. Zato, a i zbog razloga
koji e postati vidljivi tijekom izlaganja, ovaj prikaz bavit e se prvenstveno onom
drugom stranom. Tamo se naime u posljednje vrijeme odvija zanimljiv razvoj.
Ipak, prije uputanja u to, nekoliko napomena o kontinentalnoj tradiciji nee biti
na odmetu.
Ponajprije u hermeneutiko-dijalektikom ili kontinentalnom pristupu znano-
sti iznenauje jedna fundamentalna nedosljednost, koja je ve naznaena, a kojom
se sada moramo poblie pozabaviti. Vidjeli smo da je zbog razlike u predmetima
podjela na znanosti o prirodi i znanosti o ovjeku opravdana, ali je opravdano i
inzistiranje na tome da je prirodoslovlje ljudska djelatnost, koja se materijalizira u
ljudskim proizvodima simbolikog i praktikog karaktera. Podjelu je dakle trebalo
izvriti unutar metaznanosti duhovnih i drutvenih znanosti. Drugim rijeima,
bilo je prirodno oekivati da e se i prirodoslovlju prii na isti nain kao i drugim
ljudskim djelatnostima. Logiki empirizam je takvo bavljenje prirodnim znano-
stima nazvao znanost o znanosti, suprotstavio ga logici znanosti i iskljuivo iz
domene svog interesa. Nedosljednost hermeneutiko-dijalektikog pristupa sad
lei u tome to taj izazov nije prihvatio. Zbog toga ne samo to je znanost o zna-
nosti, tj. psihologija, sociologija, povijest itd. prirodoslovlja, ostala na niijem te-
renu nego se hermeneutiko-dijalektiki pristup implicite proglasio nenadlenim
ili ak neprimjenjivim na prirodoslovlje.
8
Izostalo je ak posve otvoreno postavljanje pitanja: Uzimajui u obzir posebnost
predmeta, je su li metode hermeneutike, fenomenoloke redukcije, psihoanalize
i kritike sociologije primjerene studije prirodoslovlja kao ljudskog fenomena
Negativan odgovor naruava konzistenciju hermeneutiko-dijalektikog pristupa
i ugroava pretenziju da se u okviru tog pristupa ostvari cjelovita predodba o o-
vjeku. Pozitivan odgovor povlai pitanje o evidentno nunoj modikaciji pristupa
da bi se izrazila specinost predmeta.
Umjesto jednog ili drugog dogodilo se tree. Kontinentalna lozoja, usprkos
stanovitim upozorenjima vlastitih pristaa ili simpatizera, prihvatila je legiti-
mnost logikog empirizma kao lozoje prirodnih znanosti. tovie, prihvatila
je logiki empirizam kao adekvatnu lozoju prirodoslovlja bez ikakve provjere.
Da budemo posve precizni, prihvatila je predodbu o prirodnim znanostima koju
je izgradio logiki empirizam za sliku znanosti same ukinuvi tako potrebu za
vlastitim istraivanjima.
Ova nedosljednost povukla je za sobom nekoliko drugih. Krajnja svrha her-
meneutikog, psihoanalitikog ili sociokritikog pristupa jest razumijevanje vla-
stite situacije, dovoenje u svijest svih ograniavajuih faktora, jednom rijeju
samosvijest. Kritiki odnos prema prirodoslovlju, tako karakteristian za konti-
nentalnu tradiciju trebao je, takoer, rezultirati takvom kritikom samosvijeu.
Prema pravilima same metode takva se kritika samosvijest moe generirati samo
iznutra kroz hermeneutiku spiralu i uz uzajamnu interakciju pacijenta i te-
rapeuta. Metoda, dakle, nalae dijalog ne sa vanjskom slikom predmeta ve sa
predmetom samim i zahtijeva da terapeut ue u svijet pacijenta te da pored
samorazumijevanja bude ostvareno i razumijevanje. Apsurdno je bilo prihvatiti
preicu koju nudi logiki empirizam, naroito kada je poznato da on ne upotre-
bljava istu metodu.
Nevoljkost da se ue u znanstveni svijet prirodoslovlja, koji je mora se pri-
znati postao teko pregledan, kao da je stvorila nemirnu savjest. Prema po-
sljedicama koje empiristiki pristup ima ukoliko se konzekventno primijeni na
drutvene i duhovne znanosti i prema povrnom uvidu u vezu prirodoslovlja i
njegove primjene u tehnici, unaprijed je stvoren sud o znanosti kao hipostazira-
noj kvaziprirodnoj sili koja prijeti ljudskoj slobodi i opstojnosti. U svijetlu takvog
apriornog suda biva jasno zato je tako lako prihvaen logiko-empiristiki model
prirodnih znanosti kao stvarni odraz njihove naravi i zato se spremno odustalo
od vlastitih istraivanja. Svojom instrumentalizacijom subjekta, svojom strau
za algoritmom i svojom imperijalistikom idejom jedinstvene znanosti logiki se
empirizam izvanredno uklapa u onu unaprijed stvorenu predodbu o novovje-
kovnoj znanosti kao hipostaziranoj sili od koje se ovjeanstvo mora emancipira-
ti. A da bi nedosljednost bila potpuna, kad se zamilja kako bi to emancipirano o-
vjeanstvo kao skladna komunikacijska zajednica trebalo izgledati, onda se pred
nas stavlja tip zajednice kakav postoji u prirodnim znanostima.
Konano, i pored toga to je ve posuena jedna slika znanosti, kontinentalna
lozoja ne odustaje od tenje da i znanost sagleda iz neke implicitne ili ekspli-
8
citne lozofske antropologije. To je posve prirodna i legitimna tenja. Ako je lo-
zofska antropologija cjelovit uvid u bit ovjeka i njegovo mjesto u svijetu, ne bi li
minimalni zahtjev na takvu antropologiju morao biti u skladu, ili jo skromnije,
da ne proturjei uvidima prirodnih znanosti. Ne bi li, dakle, poznavanje onoga to
o ovjeku i svijetu na izravan ali i neizravan nain kau prirodne znanosti moralo
biti neizostavnim dijelom takva napora
Praznina koja se ovom fundamentalnom nedosljednou otvorila poela je zja-
piti onog trena kad je postalo jasno da originalan program logikog empirizma
nije u stanju da istodobno realizira svoj program racionalne rekonstrukcije i osta-
ne vjeran stvarnoj znanosti. Pokazalo se da u sheme logikog empirizma priro-
doslovlje jednostavno ne ulazi, te da su one u biti ipak spekulativna intelektualna
konstrukcija daleko od ivota, ljutura u koju se ne moe smjestiti realni sadraj.
Kad se pokualo malim izmjenama dotjerati program pojavile su se u njemu pu-
kotine kroz koje je provalila lavina poevi ispunjavati ispranjen prostor. S ovim
procesom se elim sada pozabaviti.
8
3. Filozofja i znanost (jedan primjer)
Promatrati odnos izmeu lozoje i znanosti u samom startu je problematian
jer da bi se promatrao odnos izmeu neega onda to neto podrazumijeva deni-
ranost i omeenost po svom cilju i predmetu. Jednostavnije reeno da bi se ispi-
tivao odnos izmeu lozoje i znanosti moramo dati odgovor to je to lozoja a
to znanost Mi emo izbjei ovakvu situaciju jer je vjerojatno ovakav put ve u
samom poetku osuen na propast, a i cilj ovog razmatranja jest nasluivanje pro-
blematike koji omoguuje daljnje razmatranje. Kako je, posebno u ovom sluaju,
pokuaj analize odnosa u mnogome ve paradigmino odreeno nekom stavu,
odnosno racionalnim ili manje racionalnim razlozima prihvaanja neke od mno-
gih kola iz oblasti lozoje ili lozoje znanosti svjesno emo razmatrati jedno
gledite koje nam se ini heuristiki i metodski ispravno. Za ilustraciju odnosa
izmeu lozoje i znanosti uzet emo dva teksta Philippa Franka a to su Lanac
koji povezuje znanost i lozoju i Prekidanje lanca.
a
Sukladno ve navedenom, moramo naglasiti injenicu kako Ph. Frank, uglav-
nom, stoji na pozicijama logikog pozitivizma, tako se i zakljuci moraju uzeti s
rezervom i promatrati u tom kontekstu. Ono to je za nas bitno jest nasluivanje
problematike a to i jest cilj ovog rada. Ovdje e, sukladno stavovima logikog po-
zitivizma koji su izveli jedan lingvistiki obrat, pozornost biti okrenuta ka jeziku i
to uglavnom njegovom semantikom dijelu.
Kada govorimo o znanosti uvijek govorimo o dvije razine govora ili apstrakcije.
Prva od njih je razina svakodnevnog zdravorazumskog iskustva, a to je razina
izravnog opaanja. Pri emu ovako postavljena stvar podrazumijeva to kao inje-
nicu postojanja nekog zajednikog iskustva osloboenog bilo kakvog psihologiz-
ma. Dakako, da bi se moglo s pravom postaviti pitanja postuliranja ovog jezika,
ali ga moemo prihvatiti kao posljedice znanstvene objektivizacije i ovo moramo
prihvatiti jer pretpostavlja onaj dio koje sama zadanost mora prihvatiti. Druga
razina, o kojoj govori Frank, je ona opih principa. Oni su veoma udaljeni od
iskustva i nisu, kao to je to bio sluaj sa prethodnim jezikom, nekakvo kolektivno
vlasnitvo. Znanost se u biti sastoji od tih principa.
a
23
Izvorne tekstove moete nai na hrvatskom jeziku u zborniku Filozoja nauke (priredio
Neven Sesardi), Nolit, Beograd, 1988.god.
24
Evo kako Frank objanjava razliku izmeu tih iskaza: Iskazi tog tipa su: U ovoj sobi stoji
okrugli stol ili Na ovoj vagi kazaljka se podudara sa znakom izmeu dva i tri Ope
slaganje je zacijelo mogue o iskazima tog tipa. Ne tvrdimo da takvi iskazi opisuju viu
stvarnost nego neki drugi izrazi, niti ne elimo rei da je opisani svijet pravi svijet. Takve
iskaze inimo osnovom itave znanosti samo zato to se moe postii ope slaganje meu
ljudima prosjenog obrazovanja o tome dali su u nekom posebnom sluaju takvi iskazi
istiniti ili nisu. Govor koji se sastoji od takvih iskaza moemo nazvati zdravorazumskim
govorom, ili svakidanjim govorom Ali situacija je potpuno razliita ako razmotrimo
ope iskaze formulirane u apstraktnoj terminologiji kao: Zakon inercije ili Ouvanje
86
Ovako postavljena stvar odmah namee pitanje, koje e za Franka biti i glavni
problem lozoje znanosti, kako od zdravorazumskih iskaza dolazimo do opih
znanstvenih principa Navedimo skalu pitanja koji se pojavljuju: Koji je zapravo
odnos izmeu zdravorazumskih iskaza i tih opih principa Je li puko zdravora-
zumsko iskustvo dovoljno Jesu li opi iskazi znanosti jednoznano odreeni ili
isti skup zdravorazumskih iskaza moe dovesti do razliitih opih iskaza Ako je
ovo drugo sluaj, kako moemo izabrati jedan od tih opih iskaza radije nego dru-
gi Kako dolazimo od jednog zdravorazumskog iskustva do drugog opih
iskaza znanosti To je, po Franku, sredinji problem lozoje znanosti.
U ovom dijelu ve se moe naslutiti da e se traiti jedan kontinuitet izmeu
izvornog opaanja kao jednog kraja lanca i openitih izraza na drugoj strani. Put
du tog lanca nije, da tako kaemo, jednosmjeran jer ne postoji mogunost da se
iz nasuminih opaanja ili bilo kog skupa opaanja jednostavno doe do opih
iskaza tj. teorije, odnosno da sluajna opaanja ne mogu dovesti do bilo kakve
generalizacije. Ovdje se stvara jedan zaaran krug koji najvie problema zadaje
pozitivizmu, tako da ovu injenicu uoavaju i najradikalniji predstavnici em-
pirizma tj. pozitivizma. Frank u svom tekstu navodi takav jedan primjer, kao to
je stav Augusta Comtea, koji se smatra ocem pozitivizma. Comte u svom tekstu
Curs de philosophie positive navodi sljedee: Ako, s jedne strane, svaka pozitivna
teorija mora biti utemeljena na opaanjima, jednako je logino, s druge strane, da
nai umovi trebaju neku teoriju da bi opaali. Ako prilikom promatranja pojava
nabismo povezali odreenim principima, ne bi bilo mogue te izolirane opaaje
kombinirati i iz njih izvoditi neke zakljukeDakle, ljudski um je, od svog poetka,
stijenjen izmeu nunosti da formira stvarne teorije i jednako urgentne nunosti
da stvori neku teoriju kako bi se provela smislena opaanja. Nai umovi nali bi
se zdrobljeni i zaaranom krugu, da nema, sreom, prirodnog izlaza kroz spontani
razvoj teolokih pojmova.
a
Ovaj pasus koji, da jo jednom podvuemo, navodi jedan od tvoraca pozitiviz-
ma nije samo bitan zbog konstatacije da postoji zaaran krug ako elimo poi od
neposrednog opaanja ka opim iskazima, nego da se izlaz iz ovog zaaranog tra-
i u spontanim teolokim pojmovima. Ovo predstavlja primjer pokuaja traenja
izlaza u lozoji i to u njenom najosjetljivijem metazikom promiljanju.
Da bismo dali jasan i jednostavan prikaz onog Zapadnog pristupa znanosti i
lozoji, moemo poeti od Aristolela, iji radovi predstavljaju najstariji pokuaj
sistematskog pristupa znanosti i lozoji. U svojoj knjizi o zici (i zika i lozoja
zike bile su ukljuene u taj drevni rad), on opisuje prirodni put istraivanja.
Aristotel kae: Prirodni put istraivanja poinje od onog to je lake spoznatljivo
i to nam je oiglednije, i ide dalje k onome to je oiglednije i sutinski razumlji-
vije jedno je da nam je neto spoznatljivo a sasvim je drugo da je neto objektiv-
no razumljivo. Propisana metoda se sastoji u slijedeem: napredovati od onog to
energije Zbog toga se, prirodno, postavlja pitanje: zato prihvaamo neke ope naune
iskaze a druge ne (Lanac koji povezuje znanost s lozojom, Filozoja nauke, str.102.)
25
Ibid., str. 104.
8;
Filozoja i znanost (jedan primjer)
nam je jasnije, premda je sutinski nejasnije, prema onom to je sutinski jasnije i
razumljivije.
a6
Kao ilustraciju tog puta istraivanja moemo upotrijebiti primjer: promatraj-
mo neki papir koji pada. Njegovo gibanje je uglavnom svaki put drugaije, dakako,
mi danas znamo da je u igri otpor zraka ije je djelovanje sluajno i promjenjivo.
Dakle, naa opaanja papira koji pada nama su izravno spoznatljivi, jer ih vidimo
vlastitim oima, ali su sutinski nejasni, jer nisu u skladu s nekim uvjerljivim zako-
nom. S druge strane, zakon inercije uzronosti i slini razumljivi su i uvjerljivi jer
odraavaju neku analogiju s naim vrlo uobiajenim iskustvima. Aristotel elio je
rei da je jedna od temeljnih karakteristika znanstvene metode napredovanje od
onog to nam je izravno spoznatljivo ka onom to je razumljivo.
Aristotelov opis prirodnog puta istraivanja, koji poinje od onog to je
lake spoznatljivo i to nam je oiglednije, i ide dalje k onome to je jo oigledni-
je i sutinski razumljivije Cijela ova ideja osnovana je na injenici da postoje
takvi opi principi koji su nam jasni i razumljivi iako su udaljeni od naeg nepo-
srednog iskustva. Ako pogledamo svijet oko sebe, opaamo razliite vrste zikal-
nih fenomena: kretanje planeta oko sunca, gibanje estica u elektromagnetskom
polju itd. Nejasno je zato se ti fenomeni zbivaju i zato slijede posebne zakone.
Uloga opih principa je da nam uine uvjerljivim to zato se ti fenomeni zbivaju
na ovaj, a ne na neki drugi nain. Ako razmotrimo lanac koji povezuje iskaze o
naem izravnom iskustvu s opim iskazima znanosti, moemo upitati koja je ulo-
ga ovog lanca u ljudskom ivotu. Tu ulogu moemo opisati tako da opiemo oba
kraja lanca.
Po Franku taj lanac od iskaza do opih principa je ono to spaja lozoju i
znanost. Dakle, pojednostavljeno, niz bi izgledao otprilike ovako, iskazi o naem
izravnom iskustvu opi iskazi znanosti opi iskazi lozoje (kao oni najope-
nitiji principi).
Dobivamo vrlo jasnu predodbu lanca koji povezuje znanost s lozojom ako
uzmemo primjer astronomije kako ga je naveo Platon. Francuski ziar, lozof
i historiar, Pierre Duhem, istakao je da Platon, kratko govorei, razlikovao tri
stupnja astronomije: opaajnu, geometrijsku i teoloku (ili lozofsku) astronomi-
ju. Ovim redom one su smjetene du naeg lanca.
Duhem opisuje Platonovo shvaanje na nain koji nam je vrlo koristan ako
elimo razumjeti odnos izmeu znanosti i lozoje u vrijeme kada su obje jo
sainjavale jedan koherentan misaoni sistem: Postoje tri stupnja znanja. Najni-
i stupanj je znanje putem osjetilnog opaanja. Najvii stupanj je znanje putem
istog razuma; on razmilja o vjenim biima i, iznad svega, o vrhovnom dobru.
a;

Ova dva stupnja znanja podudaraju se s onim to smo ranije zvali zbrkane sku-
pine i razumljivi principi, ili stvari viene naim oima i stvari viene naim
26
Aristotel, Physics, iz Te Works of Aristotel, izdao W. D. Ross, London, Oxford University
Press.
27
Pierre Duhem, Systme du Monde, Paris, Hermann et ls, 1913., dio I, pogl. II, odj. XIII, str.,
100. i dalje.
88
razumom. Duhem zatim nastavlja: Izmeu najnieg i najvieg stupnja znanja
je neka vrsta pomijeanog i hibridnog rasuivanja koje zauzima srednji stupanj.
Znanje roeno iz tog srednjeg stupnja rasuivanja je geometrijsko znanje. Ovim
trima stupnjevima znanja odgovaraju tri stupnja astronomije.
a8
Moe izgledati neobino da nema sumnje da se ono to nazivamo modernom
znanou razvilo iz tog pomijeanog i hibridnog rasuivanja koje karakteri-
zira srednji stupanj znanja. Duhem nastavlja: Osjetilno opaanje je odgovorno
za astronomiju opaanja. Ova vrsta astronomije prati komplicirane krivulje koje
opisuju zvijezde geometrijskim rasuivanjem um stvara astronomiju koja omo-
guuje tone oblike i konstante odnose. Ova istinska astronomija zamjenjuje ne-
pravilna putanja koje je opaajna astronomija pomou jednostavnih i konstantnih
orbita pripisivala zvijezdama komplicirane i promjenljive pojave su pogreno
znanje isti razum otkriva treu i najviu astronomiju, teoloku (lozofsku)
astronomiju U konstantnosti nebeskih kretanja ona vidi dokaz postojanja bo-
anskih duhova koji su sjedinjeni s nebeskim tijelima.
29
Ovo je bio slikovit opis onog to bismo nazvali klasino jedinstvo znanosti i
lozoje. No povijesni razvitak znanosti i ljudskog duha dovela je do raskida tog
lanaca. Evo kako otprilike Philip Frank objanjava razloge tog raskida.

Prekidanje lanca koji je povezivao znanost i lozoju proizalo je iz injenice
da kriterij za prihvaanje principa nije isti u oba dijela lanca znanost-lozoja, ili
drugim rijeima, du cijele osi znanost-lozoja.
Ovo razlikovanje je oito povezano s dvostrukom kriterijem za vjerovanje. Ako
imamo iskaze srednje openitosti zakone zike, na primjer zato vjerujemo
da su oni istiniti U znanosti upotrebljavamo kriterij istine koji trai da iz tih za-
kona moemo izvesti injenice koje se podudaraju s iskustvom. Kaemo da je za-
kon potvren iskustvom. Kao to smo spomenuli, pogreno je rei da su ti zakoni
srednje openitosti ikada dokazani eksperimentom, ili jo gore, da se oni mogu
izvesti iz injenica. Iskaz se moe izvesti samo iz iskaza vee openitosti, nikada
iz onog manje openitog.
Na primjer, iz iskaza Svi ljudi su smrtni, moemo izvesti injenicu da je po-
jedini ovjek smrtan, ali iz injenice da su svi pojedini ljudi koje znamo bili su
smrtni, ne moemo izvesti iskaz svi ljudi su smrtni. Meu Grcima je postajao
ovjek koji je tvrdio da mu nitko ne moe dokazati da je smrtan. Tako dugo dok
je bio iv nije htio vjerovati da je smrtan, a kad je umro nitko mu nije nita mogao
dokazati. Opi iskaz je uvijek proizvod odreene sposobnosti ljudskog uma, taj
proces moe se nazvati indukcijom, induktivnim nagaanjem, imaginacijom. U
svakom sluaju, to nije logiki izvod.
o
28
Ibid., str.101.
29
Ibid., str.101
30
Ovo je problem induktivnog zakljuivanja koji smo ve naveli da ga je Hume oznaio kao
problematinog.
8,
Tako, prema rijeima Svetog Tome Atvinskog, u neki iskaz moemo vjerovati
zbog njegovih konzekvenci. to je vie konzekvenci koje ga vericiraju, vie emo
u njega vjerovati. Ali, kao to je on takoer rekao, na taj nain nikada ne moemo
dokazati neki iskaz. Ptolomejski sistem ili kopernikanski sistem, valna ili korpu-
skularna teorija svjetlosti iz obje teorije moe se izvesti vrlo mnogo injenica.
Praktino je postaviti te iskaze, koji se zatim nazovu principima ili hipotezama.
(Nema razlike izmeu principa i hipoteze. Kada neku hipotezu ponemo uzimati
ozbiljno, zovemo je principom.) Znanstveno gledite je da su opi iskazi dokazani
ili potvreni samo svojim konzekvencama, ono to oni intrinzino znae ne igra
nikakvu ulogu. Po tom isto znanstvenom gleditu u pogledu takvih stvari ne bi
trebalo gajiti nikakva posebna opredjeljenja. To gledite povezujemo s naunim
krajem naeg lanca.
Drugi kraj lanca, po Franku potjee iz tenje da se sazna zato. Znanost nam
ne kae zato, ona samo odgovara na pitanja koja se tiu onog to se zbiva, a ne
zato se to zbiva. Ova tenja da se otkrije zato nije nita drugo nego tenja
da se izvedu znanstveni iskazi iz opih principa koji su plauzibilni i razumljivi.
Ta tenja proizlazi iz uvjerenja da takvi principi postoje. Bilo je, naravno, veoma
mnogo shvaanja o kriterijima za to to je plauzibilno i razumljivo.
3.1. Raanje znanosti u modernom smislu
Jedan od najveih lozofa dvadesetog stoljea, A. N. Whitehead je napisao: U
itavom svijetu i u svim razdobljima bilo je praktinih ljudi, zaokupljenih ne svedi-
vim i tvrdoglavim injenicama; u itavom svijetu i u svim razdobljima bilo je ljudi
lozofskog temperamenta, koji su bili zaokupljeni smiljanjem opih principa.
31
U antici i srednjem vijeku bilo je vrlo malo suradnje izmeu te dvije vrste ljudi.
Whitehead istie da je znanost u modernom smislu roena kad je zapoela ta su-
radnja i kada su oba interesa, za injenice i za ideje, spojena u jednoj te istoj osobi.
Sjedinjenje strasnog interesa za pojedinane injenice s jednakom privrenou
apstraktnim generalizacijama proizvodi novinu u naem dananjem drutvu.
32

William James je opisao ova dva tipa linosti u svojim predavanjima o pragmatiz-
mu. Nazvao ih je njenim i vrstim naravima, inilo mu se da iskljuiv interes
za stroge injenice ukazuje na vrstou karaktera.
Whitehead je pretpostavio da do suradnje izmeu ove dvije vrste nije moglo
doi prije roenja naeg sadanjeg drutva. U drutvu antike Grke lozo i
znanstvenici koji su se zanimali za ope principe pripadali su vioj drutvenoj
klasi od obrtnika, koji su se zanimali za vrste injenice tehnike primjene. Ovi
drugi su pripadali nioj klasi i nisu imali razumijevanje za ope ideje. Znamo, me-
31
Alfred North Whitehead, Science and the Modern World, New York, Te Macmillan
Company, 1925., pogl. I.
32
Ibid.
,o
utim, da su stari Grci i Rimljani pokazivali udesno umijee i vjetinu u gradnji
a ak i u nekim podrujima mehanike konstrukcije, ali znanje tih antikih gradi-
telja i inenjera nije bilo lozofsko ili nauno, bilo je isto tehniko. Njihove
metode nisu bile izvedene iz Aristotelove organicistike zike.
Sada emo pokuati razumjeti zato se prekinuo lanac znanost-lozoja. U
antici i srednjem vijeku zahtjevi, da se opi principi provjeravaju opaljivim i-
njenicama nisu bili vrlo strogi, ako su uope postojali. Obino su samo vrlo neo-
dreeni rezultati bili izvoeni iz razumljivih principa. Meutim, stari Rimljani i
Grci izgradili su vrlo zanimljive graevine na temelju tradicije obrtnitva koja je
bila prenoena s jedne generacije na drugu bez teorije. Upotrebljavali su ono to
danas zovemo praktino znanje. Iz onog to nazivamo znanou i lozojom
nisu uope mogli izvesti nikakvo tehniko praktino znanje. Praktina primjena
znanosti je u potpunosti proistjecala iz tradicije obrtnitva. Nije bilo zahtjeva za
tom primjenom od strane znanosti.
Otprilike od 6oo. godine, meutim, znanost je postala pretencioznije, eljela
je izvesti praktinu mehaniku iz teorijske mehanike. Tada se lanac prekinuo u
sredini. Iz principa srednje openitosti, zikalnih zakona, mogle su se izvesti opa-
ene injenice. Znanstvenike vie nije zanimalo da li se zikalni zakoni mogu
izvesti iz principa vie openitosti. Veliki primjer u povijesti je neuspjeh teorije
koncentrinih krugova da objasni poloaje planeta na nebu, koji je doveo do uvo-
enja rune teorije epicikla, a teorija epicikla nije se mogla izvesti iz razumljivih
principa. Prekidanje lanca dovelo je do znanosti u njenom modernom smislu kao
jednog dijela antikog lanca znanost-lozoja.
ovjek je postao svjestan da su iskazi izvedeni iz razumljivih i lijepih principa
mogli samo na vrlo neodreen nain objasniti opaene injenice. Jedinstvo zna-
nosti i lozoje bilo je mogue samo tijekom razdoblja razdvojenosti znanosti
i tehnike. Moderna znanost se rodila kada je tehnika postala nauna. Dakle, za
Philipa Franka, sjedinjenje znanosti i tehnike bilo je odgovorno za razdvajanje
znanosti i lozoje.
U modernoj znanosti, koja se smatra vrlo egzaktnom, nijedna teorija se ne sla-
e sa svim injenicama. Prihvaamo neke ope principe koji izgledaju uvjerljivi i
pokuavamo izvoditi injenice koliko je to mogue. ini se vrlo zgodnim rei da
odbacujemo neku teoriju na osnovu jednog neslaganja s injenicama, ali nitko
to nee uiniti prije nego to se pronae nova teorija. Dobar primjer je to to
znanstvenici osamnaestog stoljea nisu napustili hipotezu o ogistonu kada je
otkrivena injenica koja je bila u suprotnosti sa zakljucima izvedenih iz nje.
Ako je otkrivena neka posebna injenica koja je u kontradikciji s nekim za-
kljukom izvedenim iz teorije ili pojmovne sheme, jedina stvar koju moemo sa
sigurnou nauiti iz te kontradikcije je da neto nije u redu s tom teorijom,
ali ne znamo tono to nije u redu. Teorija sadri velik broj iskaza koji mogu
biti isprepleteni na sloen nain. Novootkrivena injenica ne kae nam koji je od
iskaza neistinit. U uobiajenom argonu znanstvenika, rekli bismo, da je teorija
,
opovrgnuta injenicama ako se moraju ispustiti iskazi koji su bitni za teoriju.
Zatim, pomou kojeg kriterija razlikujemo bitne od sluajnih dijelova teorije
Pretpostavljamo da bitni dio teorije zapravo znai bitan za odreenu svrhu
teorije. Prema tome, ne moemo rei da odreena injenica opovrgava odreenu
teoriju, ve jedino da je ona nespojiva s odreenom svrhom te teorije. Imamo
slobodu da modiciramo iskaze koji nisu bitni za tu svrhu i tako ostvarimo podu-
darnost s novom injenicom.
Nova teorija, s druge strane, nikad ne bi bila prihvaena da nije imala stupanj
jednostavnosti i ljepote. Ovi kriteriji su jasno povezani s lozofskom krajem na-
eg lanca. injenica da ta dva kriterija nisu uvijek u najboljem skladu dovela je
do pretpostavke da su znanost i lozoja dva potpuno razliita podruja znanja.
Neki ljudi vjeruju da one nikad nee jedna drugu osporiti, da one mogu biti dva
autonomna podruja raspravljanja.
Ovo stanje razdvojenosti je bilo prevladavajui odnos izmeu znanosti i lo-
zoje u sveuilinoj nastavi tijekom devetnaestog stoljea i prve polovice dvade-
setog. Danas je to jo uvijek tipino gledite u naim institucijama vieg obrazo-
vanja. S druge strane, vidjet emo da je bilo energinih pokuaja za obnavljanjem
jedinstva pomou openitog pojma znanosti.
Doznali smo da se os znanost-lozoja prelomila, jer uvjerljivi i razumljivi prin-
cipi koji su na neki nain opisivali konanu strukturu univerzuma nisu dali
praktine rezultate na podruju opaljivih injenica i tehnikih primjena. Kada
je bila izgraena mehanicistika znanost Galileija i Newtona, nije se razmiljalo
jesu li ti zakoni razumljivi. Kasnije, kada se pokazalo da ti zakoni vrlo dobro
slue svojoj tehnikoj namjeni, sve vie su se poeli smatrati razumljivim ili -
lozofskim principima. Moemo vidjeti kako ta mehanicistika znanost prolazi tri
stupnja. Na prvom stupnju zakoni su bili prihvaeni zbog njihovog podudaranja
s opaljivim injenicama, ali su bili smatrani isto deskriptivnima, jer nisu mogli
biti izvedeni iz razumljivih principa koji su u to vrijeme bili organicistiki principi.
Na drugom stupnju mehanicistiki zakoni su stekli reputaciju da su oni sami
oigledni i razumljivi. U dvadesetom stoljeu, meutim, iznesene su nove zikal-
ne teorije za koje se smatra da pokrivaju opaljive injenice bolje od mehanici-
stikih principa. Na tom treem stupnju mehanicistiki principi se jo uvijek sma-
traju razumljivima, ali ne vie i praktinima. Danas ljudi kau da su nove teorije
kvantna mehanika i teorija relativnosti prihvaene jer su praktine (drugim
rijeima, moemo konstruirati nove naprave atomske bombe koje nismo mogli
napraviti ranije), ali da one nisu razumljive.
Tako bi iz historijskog prouavanja izgledalo ispravno rei da ne postoji bitna
razlika izmeu razumljivih principa i iskaza nauke iz kojih se mogu izvesti opa-
ljive injenice. Za sto godina e Einsteinova formula E = mc
2
vjerojatno smatrati
oitim iskazom. Ipak, o toj distinkciji izmeu razumljivih i isto praktinih iska-
za ovisi razdvajanje znanosti i lozoje. Od stalnog kretanja u koncentrinim
krugovima do ptolomejskog sistema epicikla, do kopernikanskog sistema, do pot-
punog naputanja krunog kretanja i shvaanja o eliptinim putanjama planeta,
,a
ljudi su morali prihvatiti te teorije koje se raaju, jer su one donijele praktine
rezultate, ak iako je to znailo slom njihovih razumljivih principa. Tu opu na-
pomenu sada emo ilustrirati nekim primjerima.
Kada je Kopernik iznio svoju heliocentrinu teoriju, suprotstavili su mu se ne
samo zagovornici tradicionalne teologije i lozoje ve i autori koji su vrsto vje-
rovali u empirizam u znanosti. Francis Bacon nazvao je Kopernika ovjekom koji
ne mari da u prirodu uvede kciju bilo koje vrste samo da bi mu rauni dobro
ispali.
To znai, drugim rijeima, da Kopernik primijenio samo nauni kri-

terij istine, a zanemario lozofski kriterij. Bacon je nazvao kopernikanski sistem
kcijom, dok je geocentrini sistem smatrao hipotezom ili teorijom. Sasvim mali
broj znanstvenika i lozofa jo i danas pravi razliku izmeu kcije i teorije
.
Vrlo esto se Einsteinova teorija relativnosti naziva kcijom, dok se Newtono-
va mehanika smatra teorijom. U emu je razlika Ako slijedimo Baconov nain
govora, kcija je sistem iskaza iz kojih se matematikim zakljuivanjem mogu
izvesti opaane injenice, ali iskazi koji sainjavaju kciju nisu sami po sebi ra-
zumljivi ili uvjerljivi. Oni se ne mogu razumjeti pomou analogije s iskustvima
svakidanjeg ivota autori koji zikalnim teorijama dvadesetog stoljea pridaju
etiketu kcije misle tom rijeju potpuno isto to i Bacon.
Meutim, teorija koja je po sebi razumljiva, bila bi vjeno valjana. Kada ona
ne bi bila istinita zbog svojih opaljivih konzekvenci nego na osnovu vlastite
evidentnosti, nikakvo novo iskustvo ne bi moglo izazvati bilo kavu promjenu
u naem vjerovanju u njezinu valjanost. Kada je u dvadesetom stoljeu Einstein
iznio svoju opu teoriju relativnosti, pokazalo se da svaki referencijalni sistem u
mehanici jednako prihvatljiv i da superiornost Sunca postoji samo unutar vrlo
ogranienog dijela univerzuma. Vjerovanje da je kopernikanska teorija bila razu-
mljiva sama po sebi ponovo se pokazalo kao iluzija.
Na vrlo slian nain radikalne promjene je doivio stav prema Newtonovim
zakonima kretanja. Njegova teorija planetarnog kretanja imala je dva temelja, za-
kon inercije i zakon gravitacije. Nijedna od tih hipoteza nije se Newtonovim su-
vremenicima inila ni razumljivom niti ak uvjerljivom. Ipak, iz njih izvedeni
matematiki zakljuci odlino su se slagali sasvim poznatim opaanjima planetar-
nog kretanja, ukljuujui ak i meusobne perturbacije. Newtonova teorija je bila
prihvaena zbog svoje tehnike savrenosti kao znanstvene istine, ali prvobitno
ona nije bila priznata za lozofsku istinu. Najvei znanstvenici njegovog vreme-
na, ljudi kao Huyghens i Leibnitz, nisu bili skloni da prihvate principe koji nisu bili
razumljivi. Za Leibnitza su zakon inercije i zakon gravitacije bili kcije, kao to
je kopernikanski sistem bio za Bacona. Newtona su smatrali ovjekom, poput Ko-
pernika, koji bi prihvatio bilo kakvu kciju samo da ona ispravnim matematikim
zakljuivanjem dovodi do rezultata koji se slau s iskustvom.
33
Francis Bacon, Descriptio Globi Intellectualis (napisano vjerojatno 1612). Vidi Te
Philosophical Works of Francis Bacon, uredili Ellis i Spedding, London 1857.
34
Npr., u knjizi H. V. Gill, Facts and Fiction in Modern Science, 1944., pisanoj sa gledita
tomistike lozoje.
,
Newton je svoju teoriju gravitacije smatrao analognom opisu mehanizma koji
odrava planete u kretanju. On se sloio da bi pridonijelo napretku u razumijeva-
nju kada bi se njegovi zakoni gravitacije i inercije mogli izvesti iz nekog razumlji-
vog principa, ali on se radije ograniio na ono to smo nazvali isto znanstvenim
aspektom i napustio traganje za razumljivim principima. Poeo je od principa
neposredne openitosti. Njegov slavni iskaz hypotheses non ngo (Ne izmi-
ljam hipoteze) drugim rijeima znai: Ograniavam se na kcije i ne marim za
razumljive principe. Newtonov cilj je, za Franka, neosporno bila znanstvena
istina a ne lozofska istina.
Meutim, nakon velikih tehnikih uspjeha newtonovskih zakona, od poetka
devetnaestog stoljea stalno je raslo uvjerenje da su sami newtonovski zakoni
razumljivi. Povuene su analogije izmeu zakona i osobnog iskustva tromosti i,
konano, Newtonovi zakoni su bili smatrani razumljivim principima. Kada su
postigli taj status, nisu vie ovisili o daljnjem eksperimentalnom istraivanju. Bili
su proglaeni oiglednim iskazima koji e vaiti u bilo kojem buduem sistemu
zike.
Zauzimanjem tog opeg znanstvenog stanovita zanemarili su smo veliki dio
naeg lanca. Znanstvenik moe rei da ga ostatak lanca uope ne zanima i da o
tome ne bismo trebali govoriti ni misliti. To je jedan od nain promatranja te stva-
ri, ali veoma mnogo ljudi ne slae se da drugi dio lanca treba potpuno zanemari-
ti. Budui da se razumljivi principi ne mogu neposredno provjeravati metodama
znanosti, moramo se zapitati kako moemo utvrditi je li neki princip razumljiv ili
nije.
Neki vjeruju da postoji druga vrsta miljenja pored znanstvenog miljenja koja
se naziva lozofskim miljenjem. Drugi opet kau da ovjek o tome uope ne
moe imati znanje, da nam je potrebna pomo koja prekorauje razum a iji izvor
je religija. Jasno je, meutim, da su ljudi eljni da proire znanje van okvira zna-
nosti u modernom smislu na podruje spomenutih razumljivih principa. Na-
lazimo, takoer, one koji kombiniraju oba gledita, koji ne ele proiriti ljudski
razum van okvira onoga to smo nazvali logikom nauke, ali koji vjeruju, otkad
su ljudi zainteresirani za ope principe, da oni pripadaju religiji, koja nadmauje
ljudski razum i obraa se nadnaravnom. Ta kombinacija tvrdokornog znanstveni-
ka s vjerom u nadnaravno nije rijetka.
Za lozoju se takoer misli da se bavi hipotezama spekulativnije prirode od
onih koje se mogu nai u znanosti. Ne mislim da je to istina, jer sve hipoteze su
spekulativne. Ne moe se praviti nikakva razlika izmeu znanstvenih i spekula-
tivnih hipoteza.
Jedinstvo znanosti i lozoje u starom klasinom smislu moda je najbolje
opisano poznatim Descartesovim drvetom
: korijenje tog drveta odgovaralo je

metazici (razumljivim principima), deblo zici (iskustvima srednje openitosti),
35
Rene Descartes, Principles of Philosophy, originalno izdanje na latinskom 1644., francuski
prijevod 1647.
,
a grane i plodovi onome to bismo nazvali primijenjenom znanou. On je pro-
matrao cijeli sistem znanosti i lozoje kao to mi danas promatramo samo zna-
nost, osjeao je da su metaziki principi konano opravdani svojim plodovima,
jednostavno ne svojom oiglednou.
Ono to danas nazivamo primijenjenom znanou za Descartesa se sastoji ne
samo iz mehanike (inenjerstva) ve i iz medicine i etike, ak i danas govorimo
o socijalnom inenjerstvu. Potekoa je bila u tome to se iz opih principa kar-
tezijanske ili aristotelovske znanosti-lozoje nisu mogli izvesti nikakvi rezultati
koji su se tono slagali s opaanjem, ali izgledalo je da su ti principi razumljivi i
uvjerljivi. Tako je drvo presjeeno u sredini. Da bi se izveli tehniki rezultati, bilo
je nuno poeti od zikalnih principa u deblu, od sredine drveta. Znanost u ovom
smislu morala je razmiljati samo o tome kako bi se plodovi razvili iz debla zane-
marujui korijenje iz kojeg su proizali.
Kasnije, u devetnaestom stoljeu, postojao je osjeaj da su Newtonovi zakoni
mehanike ponovo uspostavili staro jedinstvo. Filozoja materijalizma razvila je
ideju da zakoni mehanike igraju istu ulogu kao stari organski zakoni u aristo-
telovskoj lozoji i da se iz njih sve moe izvesti. Poetkom dvadesetog stoljea
postalo je oigledno da ni zakoni mehanike nisu potpuno zadovoljavajui. Tada
se pokualo zadrati te zakone mehanike kao metazike zakone, a za injenice
nuklearne zike itd. smatralo se da su izvedene iz principa srednje openitosti.
Ako pogledamo povijest znanosti, vidimo jednu vrlu udnu pojavu. Nakon
Newtona njegovi zakoni su potivani zbog njihove praktine koristi oni su se po-
kazali toliko praktinima da su nakon nekog vremena stekli odreeni ugled pa su
oni tada bili smatrani razumljivim principima. Kasnije se uvidjelo da je njihova
praktina korist bila precijenjena da se fenomeni nuklearne zike, pretvaranje
mase u energiju na primjer, ne mogu iz njih izvesti. Tada je reeno da se Newto-
novi zakoni moraju sauvati zbog njihovog ugleda, zbog toga to su razumljivi.
Sada dolazimo do posljednjeg pitanja ovog poglavlja. Koji je zapravo kriterij na
osnovu kojeg prosuujemo je su li ti principi razumljivi ili nisu
Zato su neki zakoni uvjerljiviji od ostalih Da bismo na to odgovorili, mo-
ramo razmotriti neke primjere, kao to su zakon dovoljnog razloga ili zakon o
ouvanju supstancije. Zato nam se oni ine uvjerljivima Nitko ne bi rekao da je
Ohmov zakon ili zakon elektromagnetske indukcije uvjerljiv ili razumljiv, a ka-
moli oigledan. Ako injenicu psiholoki analiziramo, vidimo da uvjerljivost tih
opih zakona lei u njihovoj oevidnoj analogiji s opaanjima koja su nam dobro
poznata. Ouvanje za ziara znai da funkcija odreenih mehanikih, toplinskih
i elektrinih veliina ostaje konstanta.
Zbroj tih veliina, koje su vrlo razliite u razliitim podrujima, ostaje konstan-
tan. Iz tog zakona ziar moe izraunati takve konzekvence kao to je brzina pa-
dajueg utega ili cijena elektrine struje. Zatim on kae da je energija supstancija
koja se ne moe unititi. U svijetu naeg neposrednog, svakidanjeg iskustva vidi-
mo mnogo stvari koje se oigledno ne mogu unititi. Ne oekujemo, na primjer,
da kue u kojima ivimo nestanu pred naim oima, a ako budu unitene, tjeimo
,
se milju da su one samo razgraene na atome i molekule. Naravno, danas znamo
da se atomi mogu razoriti, ali se jo uvijek tjeimo milju da to nije mogue s elek-
tronima. Konano, znamo da se sve moe unititi osim energije.
Usporedba neeg vrlo sloenog s neim jednostavnim i poznatim ne pred-
stavlja jako dubok nain miljenja mi zamjenjujemo sloeni iskaz o ouvanju
energije koji upotrjebljuju ziari opaanjem neposrednog iskustva da predmeti
ne nestaju ali ono prua zadovoljstvo. Principi postaju nejasni kada izgube tu
blisku analogiju sa svakidanjim iskustvom, kao to je to danas sluaj s principima
kvantne mehanike i relativnosti.
Razlog to vjerujemo u te razumljive principe je zacijelo vrlo povran. Mnogi
ne ele sami sebi priznati da to vrsto uvjerenje proizlazi iz neodreenih analogija
sa svakidanjim iskustvom. Ta nevoljkost je bila izraena rijeima na slijedei na-
in: Ti principi imaju prirodu koju je vrlo teko opisati znamo ih pomou intu-
icije, pomou neke vrste sposobnosti koja ne razlikuje od sposobnosti koritene u
obinoj nauci i koja daje pouzdane rezultate. Ti principi mogu biti vrlo uvjerljivi,
ali oni nisu primjenjivi, oni dovode do krunih zakljuivanja, kao to je princip
simetrije uvjerljiv ali nije primjenjiv dok ne opiemo koja su svojstva vana.
Analogija izmeu opih iskaza i svakidanjeg iskustava moe biti samo po-
vrna. Ugled tih razumljivih iskaza razliit od onog koji proizlazi iz njiho-
vog slaganja s opaljivim injenicama proizlazi iz te neodreene analogije sa
svakidanjim iskustvom. Tako, ako odsijeemo korijenje Descartesovog drveta,
preostaje enja za neodreenim analogijama, da nam vrate osjeaj da moemo
razumjeti ope znanstvene principe drugaije i bolje nego pomou njihovih opa-
ljivih rezultata.
3.2. Znanost u uem smislu
Ako elimo uporabiti jezik u kojem su nas roditelji i uitelji odgojili, moemo
uvidjeti dvostruki cilj nauke: da pribavi tehniko znanje i da unaprijedi razu-
mijevanje univerzuma. Ovaj dvostruki cilj postao je osobito oit kada je dolo
do razdvajanja izmeu znanosti i lozoje. Tada se inilo nemoguim da jedan
te isti sistem misli ostvarit oba cilja. Mnogi su smatrali i jo uvijek smatraju da
znanost moe pruiti samo tehniko znanje, da ona ima samo izvjesnu tehniku
vrijednost.
Za pravo razumijevanje potrebna nam je lozoja, koja postavlja principe
koji su razumljivi i uvjerljivi, ali ne daje precizno praktino znanje. To je nain na
koji su se znanost i lozoja odijelile. Meutim, nema sumnje da lozoja takoer
slui praktinom cilju. Dok znanost daje metode konstruiranja zikalnih i kemij-
skih instrumenata, lozoja prua metode za usmjeravanje ljudskog ponaanja.
Tako lozofska strana dopire do svog praktinog cilja ak na izravniji nain nego
znanost u uem smislu.
,6
Ono to podrazumijevam pod izrazom znanost u uem smislu je znanost u
njenom stadiju odvojenosti od lozoje kao to se ui u naoj redovnoj nastavi
znanosti. Sa tog znanstvenog aspekta znanost bi trebala sadravati to je mogu-
e manje lozoje. Nastavnik polazi od opaenih injenica i postavlja principe iz
kojih se te injenice mogu izvesti.
Znanost u uem smislu ne zanima je su li ti principi razumljivi. Nastavnika,
meutim, zanima to to se iz malog broja takvih principa srednje openitosti
moe izvesti veliki broj opaljivih injenica. To se naziva principom ekonomi-
nosti u znanosti. postavljanje malog broja principa iz kojih se moe izvesti to je
mogue vie injenica je neka vrsta minimalnog zadatka. San nauke je da injeni-
ce izvede iz jednog principa. To se vjerojatno ne moe postii. Ako se to ne moe
postii u okviru znanosti, moe se zamisliti da bi se principi znanosti mogli izvesti
iz jednog osnovnog principa u lozoji, gdje se ne zahtijeva tono slaganje s opa-
ljivim injenicama. Izvoenje svega iz vode, iz vatre, iz duha, kao to su pokuali
uiniti stari Grci, predstavlja ekstremni sluaj ekonominosti.
Nakon to je postavio neku jednostavnu formulu, znanstvenik mora iz nje izve-
sti opaljive injenice. Zatim mora ispitati te konzekvence, da bi vidio je li one
zaista se slau s opaanjem. Prema tome, rad znanstvenika sastoji se od tri dijela:
. Postavljanje principa.
a. Izvlaenje logikih konkluzija iz tih principa da bi se iz njih mogle izvesti
opaljive injenice.
. Eksperimentalno provjeravanje tih opaljivih injenica.
Ta tri dijela koriste se trima razliitim sposobnostima ljudskog uma. Eksperi-
mentalno provjeravanje koristi se sposobnou opaanja, da se registriraju osje-
tilni utisci, drugi dio zahtijeva logiko miljenje, ali kako dolazimo do principa
u prvom dijelu To je jedna krajnje sporna stvar. Mnogi autori kau pomou
indukcije iz opaenih injenica obratno od dedukcije.
Ako znanstvenik opazi da se isti slijed esto javlja, zakljuit e, da e se to uvi-
jek tako dogaati. To nas podsjea na priu o ovjeku koji je kupio konja i elio
ga naviknuti da ivi bez jela. Trideset dana uspio je sprijeiti konja da jede, i tako
zakljuio da je konj tada bio izvjeban da ivi bez jela, ali trideset prvog dana konj
je uginuo. Indukcija nije tako jednostavna. Pomou nje teko moemo postaviti
neku metodu za pronalaenje opih principa poput gravitacije. Svi znamo priu o
tome kako je navodno Sir Isaac Newton nabasao na teoriju ope gravitacije kada
mu je na glavu pala jabuka. Bez obzira je li ta pria istina ili nije, bitno je to da ne
moemo postaviti sistem indukcije na takvoj osnovi.
,;
3.3. Znanost, zdravi razum i flozofja
Sad emo opisati odnos izmeu znanosti i lozoje nakon to je dolo do raski-
da na nain koji djeluje pomalo paradoksalno i koji zacijelo predstavlja pojedno-
stavljenje. Ono e, meutim, usmjeriti nau panju na glavna obiljeja obaju po-
druja ljudskog pregnua. Principi nauke mogu se formulirati na takav nain da
budu vrlo daleko od zdravog razuma, ali se njihovo provjeravanje eksperimentom
uvijek provodi na razini zdravorazumskog iskustva. Dolazi do paradoksalne situ-
acije da je, na neki nain, lozoja blia zdravom razumu nego nauka. Filozoja
je uvijek zahtijevala blisko podudaranje izmeu samih opih principa i zdravora-
zumskog iskustva. tovie, znanost napredovala u teoretsko podruje, tako su se
njeni opi principi sve vie udaljavali od zdravog razuma.
Rezultati opaanja i eksperimenta koji sainjavaju injeninu osnovu znanosti
mogu se opisati jezikom svakidanjeg ivota ili, drugim rijeima, zdravorazum-
skim iskazima. U aristotelovskoj i srednjovjekovnoj zici, pravila se razlika iz-
meu tekih tijela, poput kamenja, koja padaju na zemlju, i lakih tijela, poput
dima, koja se uspinju prema nebu. To je jezik obinog ovjeka. Prije uspona mo-
derne zike, oko 66o. godine, taj zdravorazumski jezik se upotrebljavao ne samo
u opisu opaanja ve i u formulaciji opih principa znanosti: Ako je tijelo teko,
ono pada. Herbertz Dingle je napisao: Besmrtna slava Galileijovog doprinosa
miljenju lei u tome to je on, iako samo polu svjesno, odbacio svakidanji zdra-
vorazumski svijet kao lozofsku nunost.
6
U njegovom teorijskom sistemu sva
tijela padaju na zemlju jednakim ubrzanjem. On je utro put Newtonovom sistemu
u kojem se planete kreu prema istim zakonima kao kamen koji pada, premda
izgleda da nae zdravorazumsko iskustvo ukazuje na temelju razliitost izmeu
ova dva tipa kretanja. injenica je da se napredak u znanosti u velikoj mjeri sasto-
jao u zamjenjivanju zdravorazumskog svijeta svijetom apstraktnih simbola.
Ove primjedbe su od velike vanosti za razumijevanje suvremene znanosti.
Mnogi termini koji se ranije upotrebljavali u znanstvenom jeziku ne mogu se vie
upotrebljavati, jer opi principi suvremene znanosti sada upotrebljavaju termine
koji su mnogo udaljeniji od zdravorazumskog jezika. Izrazi kao materija, duh,
uzrok i posljedica i slini, danas su samo zdravorazumski termini i nemaju mje-
sto u strogom znanstvenom govoru. Da bismo postali svjesni te evolucije, mora-
mo usporediti ziku dvadesetog stoljea s njenim prethodnicima u osamnaestom
i devetnaestom stoljeu. Newtonovska mehanika je upotrebljavala termine kao
masa, sila, poloaj, brzina u smislu koji je izgledao blizak njihovim zdravo-
razumskim upotrebama.
U Einsteinovoj teoriji gravitacije, koordinate nekog dogaaja ili tenzorski
potencijali su termini koji su povezani s izrazima u naem zdravorazumskom
jeziku dugim lancem objanjenja. To jo vie vai za termine kvantne teorije kao
valna funkcija, matrica poloaja itd. Einstein je, u predavanju odranom u
36
Herbert Dingle: Te nature of Scientic Philosophy, Proceedings of the Royal Society of
Edinburgh, 1949., 62, dio IV, str. 409.
,8
Oxfordu ,. govorio o provaliji koja se neprestano iri izmeu temeljnih poj-
mova i zakona s jedne strane, i konzekvenci koje treba korelirati s naim isku-
stvom s druge strane, provaliji koja se progresivno iri s rastuom unikacijom
logike strukture, to jest, s reduciranjem logiki neovisnih elemenata potrebnih
za osnovu itavog sistema
;
.
Naa opaanja i eksperimenti su, meutim, redovito bili opisivani zdravora-
zumskim jezikom usprkos svim promjenama u principima. Zbog toga se znanost
sve vie i vie navikavala da upotrebljava razliite jezike u istoj slici univerzuma
i usklaivanje tih razliitih jezika u jedan koherentan sistem postao je vaan za-
datak znanstvenika. Herbert Dingle je s pravom rekao: Ako naglaavam potrebu
oslobaanja znanstvene lozoje od prodiranja zdravorazumskih pojmova, to nije
zato da podcjenjujem zdravi razum ve zato to u toj konfuziji danas lei veliki
opasnost.
38

Zbog te konfuzije ako lozof i znanstvenik raspravljaju o opim principima
esto se dogaa da lozof prigovori da su znanstvenikovi principi nerazumljivi.
Tu lei razlika izmeu dva kraja naeg lanca. Na znanstvenom kraju slaganje sa
zdravim razumom je postignuto na razini izravnih opaanja, dok je na lozof-
skom kraju slaganje sa zdravim razumom pronaeno na razini samih apstraktnih
principa.
Francuski lozof Edouard le Roy
,
je to opisao na vrlo ilustrativan nain. Zna-
nost polazi od zdravog razuma i iz uopavanja indukcijom ili imaginacijom izvodi
se znanost, ali izvedeni principi sami mogu biti vrlo udaljeni od zdravog razuma.
Povezivanje tih principa direktno sa zdravim razumom to je zadatak koji obav-
ljaju lozo.
Filozoja unosi u znanost neto za to znanstvenik kao znanstvenik nema in-
teresa. Zapravo, znanstvenik je takoer ovjek i ima svoje slabosti, ako se slabou
moe nazvati taj zahtjev da opi principi znanosti budu sami po sebi uvjerljivi.
Nastavnik zike uvijek ustanovljuje da su studenti zahvalni za svaki nagovjetaj
koji zakone ini uvjerljivima. Tako moemo rei da je svatko za to zainteresiran.
Znanstvenik kao takav ovim se ne bavi mnogo, ali to nam pokazuje nain kako
ljudi uope racionaliziraju znanost, kako oni zamiljaju znanost.
U ovom kratkom razmatranju u kojem smo koristili, uglavnom izvorno stavove,
stavove Philipa Franka moe se naslutiti problematika izmeu znanosti i lozoje
to postaje jedna od tema same lozoje znanosti. Mogle bi se dati mnoge pri-
mjedbe na ovakav pristup, koji slijedi iz samog stava logikog pozitivizma kome
pripada i sam autor, ali sigurno pokazuje svu bremenitost znanstvene spoznaje i
njegovog odnosa prema lozoji i obratno.
37
Albert Einstein, On the methods of Teoretical Physics, Herbert Spencer predavanje,
odrano u Oxfordu 1933., pretampano u Te World as I See It, Toronto, George McLeod,
Ltd., 1934.
38
Herbert Dingle, op. cit., str. 403.
39
Edouard Le Roy: Science et philosophie, Revue de mtaphysique et du monde, 1899., I,
375 i dalje.
,,
3.4. Filozofja i realne znanost
40
Na kraju ovog Frankovog pristupa dajmo jo neke interesantne stavove kao to
je to dao V. Weizscker:
Odnos lozoje prema takvoj pozitivnoj znanosti moe se svesti na formulu:
lozoja postavlja ona pitanja ije je nepostavljane bilo uvjet uspjenosti znan-
stvenih postupaka. Tako se tvrdi da znanost svoj uspjeh, meu ostalim, zahvaljuje
to se odrekla postavljanja stanovitih pitanja. (V. Weizscker)
Vrlo staro metodiko pravilo govori da nijedna znanost sama sebi ne zadaje
objekt i metodu. Primjerice, pitanje kako povjesniar utvruje svoj predmet i
odreuje svoju metodu samo nije povijesno pitanje. Gledite s kojeg se utvruje
objekt i metode neke znanosti uvijek je izvan znanosti.
Razlika izmeu lozoje i realnih znanosti mogu se odrediti na ve navedena
tri obiljeja realnih znanosti.
Realne znanosti su empirijske i polazi od iskustva to u principu ini i lozoja,
ali ona ne ostaje u toj ravni. Ona polazi od iskustva ali postavlja i pitanje o onome
na emu se temelji to iskustvo. Za lozoju su bitni ne-empirijski uvjeti i teme-
lji empirijskog, jer neka empirijska stvar naposljetku se ne da objasniti pomou
40
Moramo napomenuti da se u odreenoj literaturi znanost denira razliito obzirom na
svoj predmet i irinu i esto se ono to mi podrazumijevamo pod znanou denira kao
realna znanost. U daljnjem tekstu emo koristiti izraz znanost, ali navest emo kako glase
ostale denicije znanosti da bi se osjetila razlika spram realne znanosti. Na kraju ovog
kratkog dijela moemo dati neke uvrijeene denicije

Znanost

Ako lozoju oznaavamo kao znanost, moemo to uiniti samo u vrlo irokom
neodreenom smislu. Znanost je tada jednostavno ukupnost znanja koje stoje u nekoj
meusobnoj vezi a ta veza pokazuje da ta ukupnost cjelina.

Fundamentalna znanost

Ona je fundamentalna znanost zato to pita o krajnjim, o ne-empirijskim temeljima, dakle
o fundamentu svega empirijskog.

Univerzalna znanost

Ona pita o uvjetima mogunosti iskustva zbilje u cjelini. Utoliko je lozoja univerzalna a
ne pojedinana znanost.

Umna znanost

Zahtjev je lozoje da svi njezini iskazi budu umni, dakle da svako umno bie mora
uvidjeti da ti iskazi tee i zato tee za dosljednou i uvjerljivou. Prijelaz sa iskustva
na ne-empirijske uvjet mogunosti iskustva ne sadre dakle po sebi nita poetino niti
fantastino, ve sa argumentima zahtijeva nedvojbenu dosljednost.

Kritika znanost

Ona je univerzalna kritika koja svako miljenje, svaki svjetonazor, svaku smislenost
podvrgava svojoj prosudbi kao umna znanost. Ona je kritika ideologije, religije,
znanosti, tehnologije itd. Ona se bori protiv svakog dogmatizma i time u drutvu obavlja
prosvjetiteljsku funkciju.

Odnosno na kraju moemo rei: Filozoja je kritika umna znanost o uvjetima mogunosti
iskustvene zbilje kao cjeline.
oo
empirijske stvari. Za realne su znanosti, nasuprot tome, bitni empirijski uvjeti i
temelji empirijskog. Navedimo jedan zoran primjer: Kada prirodna znanost pita:
Kako je nastao svemir, tada nuno trai neko empirijsko obrazloenje. Ona pita
o neemu to je (u najirem smislu) empirijsko kao prethodnom uvjetu (uzroku)
svemira. Kada Leibnitz kao lozof pita: Zato jest bitak, a ne nita, tada on ne
pita o nekom empirijskom prethodnom uvjetu, nego o ne-empirijskom temelju
empirijskog.
Isto moemo izraziti i znamenitom Kantovom formulacijom: lozoja pita o
uvjetima mogunosti iskustva. Ona (poput realnih znanosti) polazi od iskustva.
Zatim potaknuta uenjem i dvojbom pita: Kako je iskustvo mogue, Koji uvjeti
omoguavaju iskustvo. I tu vrijedi, po Kantu, ti unijeti mogunosti iskustva ne
mogu opet biti iskustvene stvari meu drugim iskustvenim stvarima. Filozoja,
tovie, kae: pokazuje se da je iskustvo i samo uvjetovano, ona upuuje na uvijete
koji iskustvo omoguuje, ali same nisku iskustvene stvari.
Realne znanosti su tematski reducirane zato to svoju temu (svoj predmet)
ograniavaju na neki odreeni aspekt. Filozoja se ne odvija u tematskoj redukci-
ji. Istina je cjelina ( Hegel ). Filozoja se ne vee za odreeno gledite, nego pita
o cjelini i onda kada se bavi odreenim isjecima za nju je bitna cjelina i uvjeti
njezine mogunosti.
Realne znanosti su metodiki apstraktne jer svoje pojedinane isjeke isku-
stvenog svijeta s odreenog gledita i pomou odreenih metoda. Filozoja nije
metodiki apstraktna jer ne pretpostavlja nikakvu metodu pomou koje pristupa
svojem predmetu. U ovom kontekstu moemo dati kao zoran primjer odnosa
lozoje i znanosti koju daje A. Anzenbacher:
O odnosu lozoje i realnih znanosti postoje najmanje tri razliita shvaanja:

. Filozoja je slukinja realnih znanosti. Pojam realnih znanosti najvii je pojam
znanosti uope. Filozoja je samo ralamba iskaza, pretpostavki i metoda
realnih znanosti. To se gledite zove scientizam, jer ono uspostavlja apsolutni
autoritet realnih znanosti i njihovih metoda.
a. Filozoja pretpostavlja i sintetizira rezultate realnih znanosti. Rezultati tog
shvaanja takozvane znanstvene slike svijeta. I to je shvaanje obiljeeno
scijentizmom.
. Filozoja je autonomna u odnosu na realne znanosti. Filozofsko istraivanje je
iz temelja razliito od istraivanja realnih znanosti. Filozoja nije empirijska
znanost ve ne-empirijska znanost o empirijskom. Samo na taj nain lozoja
moe govoriti o cjelini, i tako pomoi pri odreivanju mjesta realnih znanosti
u cjelini.
41
Arno Anzenbacher, Einfhurung in die Philosophie, Wien, 1981.
o
U daljnjem dijelu teksta obratimo pozornost na onaj dio znanstvenika i lo-
zofa koji su razmatrali probleme u znanosti i koje moemo oznaiti kao pretee
moderne lozoje znanosti. U tu skupinu spadaju mnoga znaajna imena koji su
se bavili konkretnim ili opim problemima znanosti. Tu prije svega spadaju H.
Helmholtz, E. Mach, H. Poincare, P. Duhem i drugi. Neemo se posebno baviti
s njima jer bi to zahtijevalo preveliku analizu za jedan uvod u lozoju znanosti.
Zato smo odluili da djelominu pozornost obratimo na jednog velikog znanstve-
nika, matematiara i lozofa kao to je H. Poincare, iji je rad ostao aktualan i do
dananjih dana.
oa
4. Henry Poincar i flozofja znanosti
Poincare
a
je bio nazvan posljednjim univerzalistom, jer se vjeruje da je bio
zadnji ovjek koji je bio u stanju imati uvid u sve matematike grane, zato je Ha-
damard i mogao rei da povijest Poincareovog djela ne predstavlja zapravo nita
drugo nego samu povijest matematike znanosti i problem koje si je ona u nae
vrijeme postavila.
Poincare se morao, 8,o-tih godina u Francuskoj suoiti s popularnim, od-

lunim, neprijateljskim osjeajem prema znanosti. Dok su se francuski lozo
okrenuli od Comteovog pozitivizma i Taineovog materijalistikog determinizma
prema idealizmu Henrija Bergsona, Poincare je postao pristaa znanosti i branio
ju je od napada u trendu popularnog tiska, kao to Tolstojev argument da je zna-
nost beskorisna jer ne moe rei kako da ivimo, i optube da je znanost bankrot.
S druge strane, dugi uspjeh eksperimentalnih znanosti i ruenje principa koji su
se dotad drali sigurnima naveo je njega da pomisli da je racionalizam mrtav.
Hipotetika metoda je glavna odlika Poincareove lozoje znanosti, a on ju je
smatrao srednjim podrujem izmeu dogmatinih tvrdnji racionalistikog starog
podruja i suvremenih antiznanstvenih pogleda. Veliki poticaj njegovim lozof-
skim nazorima je izgleda bila tenja da dokae da je znanost kumulativna i da na-
pori znanstvenika kroz povijest nisu bili neplodni i uzaludni, unato promjenama
koje su se unosile u ziku i matematiku.
42
Jules Henri Poincare (1854. 1912. )

Henri Poincaree je roen 29. travnja 1854. u Nancy-u u Francuskoj. Poincareovi radovi na
podruju matematike su bili na teoriji funkcija, i prije svoje tridesete postao je poznat po
otkriu automorfne funkcije jedne sloene varijable (Fuchsove funkcije). On je nagraen
prvom nagradom za svoj doprinos na natjecanju o problemu n-body, koji je doveo do
njegovog slavnog rada o nebeskoj mehanici. U ovom kontekstu je Poincare dokazao
svoj teorem povratnosti koji je bio utjecajan u vrijeme razvitka teorije kaosa. Radio je na
algebri i teoriji brojeva, i s vremenom je osnovao algebarsku topologiju, kombinatorijalnu
teoriju n-dimenzionalnih likova. Njegova predavanja o matematikoj zici na Parikom
sveuilitu raspravljaju o irokom krugu problema zike na prijelazu stoljea, koje on
smatra prijelaznim ili ak kriznim razdobljem. Takoer je razvio svoj konvencionalizam
tvrdei da nema prave metrike geometrije svemira i da je biranje izmeu euklidske i
neeuklidske geometrije u zici stvar prikladnosti. Bilo je polemika o tome da li se moe rei
da je njegov doprinos teoriji relativnosti bio pretea Einsteinovoj teoriji. Pred kraj Poincare
se ukljuio u rasprave o temeljima matematike i razvio originalno rjeenje semiotikih i
teorijski postavljenih paradoksa.

Poincare je objavio preko pet stotina znanstvenih spisa i preko trideset knjiga. Izabran je za
lana Akademije znanosti, Legije asti i Academie Francaise u Franscuskoj, kao i u mnoga
strana, znanstvena i lozofska drutva, i bio je nagraivan mnogim nagradama asti.
Tumaen kao potpuni radikalni konvencionalist, kao ultradicionalist ili kao nedosljedan,
Poincare je uvijek bio izvor neprestanih rasprava i komentara lozofa.
43
J. Hadamard: Loeuvre mathmatique de Poincar, Acta Mathematica 38, 1921., str. 204.
o
Henry Poincar i lozoja znanosti
On je obino itan kao instrumentalist, kao netko tko smatra da znanosti treba-
ju teiti tome da daju proraun onoga to se moe promatrati, a ne da objanjavaju
fenomene u smislu entiteta i procesa koji se ne mogu promatrati. Poincareovo
gledite da je (metrika) geometrija prostora stvar konvencije je esto smatralo
dijelom instrumentalistikog pogleda na sve teoretske entitete u znanosti, uklju-
ujui prostor. Meutim, on je inzistirao na tome da znanstvena teorija jest (ili
moe biti) istinita. Zapravo, on je sudjelovao u prepirki sa Duhemom o tome je
li temeljni zakoni imaju istinosnu vrijednost. Duhem je tvrdio da temeljni zakoni
nisu niti istiniti niti neistiniti, zato to su uvijek priblini gledite koje je Poin-
care odbacivao. Nadalje, dok Poincare izriito porie postojanje atoma Science
and Hypothesis (,oa) prihvaa da je pretpostavka atoma bila korisna, ali se ne
slae da je bila jedino mogue objanjenje za kemijske i druge fenomene, prihvatio
je njihovo postojanje nakon to je prouio Perrinov rad, to pokazuje da on nije
imao openitih strogih neslaganje sa teoretskim entitetima. U barem jednom slu-
aju Poincare prihvaa pobijanje temeljnih principa zike, to on naziva prirod-
nom hipotezom, u empiristikoj teoriji. Kada je prihvatio kvantnu teoriju kao to
je predstavljena na prvoj Solvay konferenciji ,. Poincare je odustao od hipoteze
kontinuiteta.
U zici je dovoljno navesti teme Poincareovih predavanja na Sorboni: kapi-
larnost, elastinost, termodinamika, optika, elektricitet, telegraja, kozmogonija,
itd. Njemu je npr. Whittaker u svojoj poznatoj povijesti suvremene zike pripisao
i otkrie specijalne teorije relativnosti naslovljujui jedno poglavlje Lorentzova
i Poincareova teorija relativnosti.
Becquerel je nekoliko puta ponovio da ga

je na istraivanje radioaktivnosti (koje mu je donijelo Nobelovu nagradu) navelo
itanje jednog Poincareovog eseja. Znaajan Poincareov doprinos bilo je i rjee-
nje starog problema stabilnosti sunevog sistema. Engleski znanstvenik George
Darwin je ,o,. godine izjavio da e Poincareovo djelo Mcanique cleste sljede-
ih pola stoljea sigurno ostati rudnik ideja za istraivanje, to je meu ostalim
potvreno i time to je spomenuta knjiga, budui da je ,6;. godine prevedena na
engleski, bila koritena kao standardni tekst na koji su se u istraivanju svemira
oslanjali strunjaci amerike agencije NASA. U kinetikoj teoriji Poincare je do-
kazao slavni teorem o vjenom vraanju po kojem e se u bilo kojem sistemu
svaka, ma koliko nevjerojatna, konstelacija estica ostvariti proizvoljno mnogo
puta samo ako ekamo dovoljno vremena. Period vremena koji treba protei da bi
se sluajnim putem uspostavila odreena konstelacija estica naziva se ponekad
Poincareov broj i iznosi o
N
, gdje je N broj estica koji sainjava dotini sistem.
(Taj broj je za bilo koji makroskopski sistem toliko velik da uope nije vano je li
vrijeme izraava se u sekundama, godinama ili milenijima, tih nekoliko faktora
od deset za koliko se spomenuti broj poveava ili smanjuje uslijed izbora jedinice
44
Whittaker: A History of the Teories of Aether and Electricity, London: Tomas Nelson &
Sons, 1953., str. 27-77. (radi potpunosti informacije treba rei da je meu povjesniarima
relativnosti Whittaker usamljen u tom ekstremnom minimiziranju Einsteinovog
doprinosa.)
o
vremena moe se u potpunosti zanemariti kada se radi o broju koji se izraava
jedinicom praenom milijardama milijardi nula!) Taj Poincareov teorem igrao je
vrlo znaajnu ulogu u razvoju termodinamike, a jo je uvijek predmet velikog za-
nimanja u lozoji vremena. Takoer, deset godina prije pojave ope teorije rela-
tivnosti Poincare je izrazio pretpostavku da se gravitacija iri brzinom svjetlosti, a
tada je ak govorio i o gravitacijskim valovima.
Doista zauujue kako je Poincare uz tako intenzivan rad na polju matematike
i zike uspio ostaviti iza sebe i etiri povjesno vrlo znaajne knjige eseje iz lozo-
je znanosti: La science et lhypothse, La valeur de la science, Science et mthode
i Dernires Penses. Pored ope lozoje znanosti koja e biti predmet detaljni-
je analize u ovom tekstu, u ovim se djelima raspravlja i o lozoji matematike,
tvrdei da je matematika osnovana na sintetiki apriornim istinama, Poincare se
suprotstavio logicizmu koji je sve vie uzimao maha i ostalo je jadan od nepokole-
bljivih predstavnika intuicionistike tradicije. Na meunarodnom matematikom
kongresu u Rimu ,o8. opisao je Cantorovo Mengenlehre kao bolest od koje e
se u budue generacije smatrati izlijeenima. Poznati su Poincareovi ironini ko-
mentari upueni pristupu matematici iji su glavni zastupnici bili Frege i Russell.
Nakon otkria logikih antinomija napisao je: Logistika vie nije sterilna, ona
sada proizvodi antinomije. A na Couturatovu tvrdnju da je od objavljivanja Pea-
novog Formulaire de mathmatiques logistika dala matematici krila, Poincare je,
smatrajui da logistika nije omoguila niti jedno znaajno matematiko otkrie,
uzvratio: Kako to, evo ve deset godina imate krila, a jo niste poletjeli!
U daljnjem dijelu ovog teksta obratimo pozornost na neke konkretne probleme
kao to je premjer lozoja matematike.
4.1. Filozofja geometrije
Poet emo sa kratkim razmatranjem njegove lozoje geometrije i to uglav-
nom iz dva razloga, prvo, jer je problem geometrije ili geometrija jedno od bitnih
pitanja lozoje i znanosti i njihov spoznajno-teorijski, logiki i metaziki sta-
tus duboko ukorijenjen u zapadnoj lozofskoj tradiciji. Drugo, ini nam se, kako
Poincareovo rjeenje u sklopu lozoje geometrije najslikovitije pokazuje njegov
konvencionalistiko gledite koje ima implikacije i na suvremeno shvaanje uloge
geometrije zikog prostora.
Poincare je tvrdio da nemamo intuiciju o udaljenosti i na taj nain nemamo a
priori metodu biranja vanjskog standarda kojim emo denirati udaljenost. Na-
dalje, tvrdio je da ne postoji odlika prostora po kojoj bi se vanjski standardi mogli
empirijski odrediti i ovim su mogue alternativne metrike. Budui da se tvrdnje o
geometriji ne mogu ni a priori niti empirijski odrediti, imaju poseban status kao
konvencije. Poincareov konvencionalizam je esto bivao analiziran u kontekstima
kasnijih rasprava o prostorno-vremenskim teorijama. Najire objavljen argument
o
za konvencionalizam je epistemoloki i veina interpretira njegovog konvencio-
nalizma je uila da je on bio temeljen na epistemolokom argumentu.
Mnogi su se mislioci priklonili odreenom gleditu u opoj lozoji znanosti
pod velikim utjecajem svojih pogleda na geometriju. Najpoznatiji primjeri za to
su Kant, Helmholtz, Schlick, Reichenbach i Carnap. U tu grupu nesumnjivo spada
i Poincare. Epistemoloki status geometrije stalno je bio u fokusu njegovog intere-
sa, a zakljuci do kojih je doao bavei se ovim problemom ostavili su vidljiv trag
na njegovo generalno tumaenje znanosti. Slinost je primjetna ve i na najpovr-
nijoj razini: naziv konvencionalizam upotrebljava se da oznai i Poincareovo
gledite u vezi s geometrijom i u vezi s lozojom znanosti openito. Prvo se
gledite u literaturi naziva geometrijski konvencionalizam, a drugo generalizirani
konvencionalizam.
Otkrie neeuklidskih geometrija
u prvoj polovici devetnaestog stoljea dobilo

je odjek u lozoji kao rijetko koje drugo otkrie u znanosti. Uzdrmano je kantov-
sko vjerovanje u privilegirani status euklidske geometrije i nastojanje da se slika
znanosti gradi po uzoru na tu apodiktiku i sigurnu spoznaju. Moda nije
suvino u ovom kontekstu napomenuti da, nasuprot onome to se moe ponegdje
proitati, pojava neeuklidskih geometrija sama po sebi nije predstavljala konklu-
zivno opovrgavanje Kanta. Treba samo navesti to su Gauss, Bolyai i Lobaevski
tono dokazali, a to je Kant zapravo negirao, da bi se vidjelo kako izmeu tvrdnji
dviju strana i nema izravne proturjenosti
Da je Kantovo gledite neodrivo pokazalo se tek kada su Helmholtz, Poincare
i Reichenbach konstruirali situacije u kojima se opaene injenice mogu opisati
neeuklidskom geometrijom. Poincare je to ilustrirao slijedeom jednostavnom
slikom nekog mogueg svijeta.
6

Zamislimo da neka bia ive u svijetu zatvorenom unutar odreene sfere koja
ima polumjer R. Zamislimo, takoer, da sva tijela u tom svijetu imaju isti koe-
cijent dilatacije (tj. da se jednako ire i smanjuju pri jednakim promjenama tem-
perature), a da je apsolutna temperatura na pojedinim mjestima proporcionalna
veliini R
a
r
a
, gdje je r udaljenost mjesta o kojem se radi od sredita sfere. Da-
kle, s pribliavanjem povrini sfere temperatura e se sve vie sniavati, a bilo koje
tijelo koje se bude kretalo u tom smjeru proporcionalno e se smanjivati. Biima
koja ive u tom svijetu granica sfere e zapravo biti nedostina jer e im se koraci
koje prave, kreui se od centra prema periferiji, konstantno smanjivati i u kona-
nom broju koraka uvijek e ostati unutar sfere. Naravno, i svi mjerni instrumenti
e po poetnoj pretpostavci trpjeti iste promjene svoje veliine, tovie, Poincare
pretpostavlja da su tamo i zakoni optike drukiji tako da nema mogunosti da se
na osnovi putanja svjetlosnih zraka ustanovi da su tijela u svom gibanju podlona
spomenutim deformacijama.
45
U Dodatku vidjeti o euklidskoj i neeuklidskoj geometriji.
46
H. Poincare: Znanost i hipoteza, Zagreb: Globus, 1989., str. 56-59
o6
Bia iz opisanog svijeta, budui da nisu svjesna univerzalnih promjena velii-
ne pri kretanju od centra prema periferiji, uzet e kao mjerne etalone tijela koja
mi izvana smatramo krajnje neprikladnim za tu svrhu (tj. tijela koja mijenjaju
svoju duljinu ovisno o mjestu gdje se nalaze). Oslanjajui na rezultate mjerenja
dobivene upotrebom tih tijela koja ona smatraju krutim (tj. nepromjenljive velii-
ne), ta bia e doi do zakljuka da ive u svijetu iji je prostor neogranien i ija
je geometrija neeuklidska.
Kao to se lijepo vidi iz Poncareovog primjera, odluka o izboru geometrije usko
je povezana s usporeivanjem duljina na razliitim mjestima. Mjerni etaloni bia
u zamiljenom svijetu zauzimat e po naem miljenju prostorne intervale razlii-
te duljine kada se pomiu s jednog mjesta na drugog, za njih e, meutim, to biti
tijela konstantne duljine i oni bi mogli tvrditi da smo mi ti koji upotrebljavamo
mjerne motke koje se pri gibanju skrauju ili produljuju. Kako emo utvrditi koja
je strana u pravu
Odgovor na ovo pitanje koji su ponudili Reimann, Cliord i Poincare, a koji su
kasnije preuzeli i mnogi suvremeni lozo (npr. Reichenbach i Grnbaum) svodi
se na tvrdnju da su obje strane jednako u pravu. Ti autori smatraju da jednostavno
nema naina da se nekim objektivnim putem ustanovi koji je od dva prostorna
intervala uistinu vei. Stvar je u tome da pokazatelj koji se prirodno namee
kao najbolje mjerilo za usporedbu duljina na razliitim mjestima broj toaka u
intervalima koje treba komparirati ne dovodi ni do kakvog rezultata. Naime,
broj toaka u bilo kojem prostornom intervalu uvijek je isti: toaka ima onoliko
koliko ima realnih brojeva.
U literaturi je ovo gledite poznato kao teza o metrikoj amorfnosti ili kao teza
o nepostojanju intrinzine metrike prostora. Po tom gledanju prostor sam za sebe
uope nema metrika svojstva jer njegove objektivne strukturalne karakteristike
ne daju osnove da se bez proizvoljnosti pripie odreena duina razliitim pro-
stornim intervalima. Kao to je reeno, bilo koja dva prostorna intervala da uzme-
mo, u njima je uvijek sadrano isto toaka, tj. onoliko koliko ima realnih brojeva.
Dakle, po nekom, reklo bi se najtemeljitijem strukturalnom svojstvu izmeu tih
intervala nema razlike. Kako onda znati koji je od njih vei
Suoeni smo, prema tome, sa slijedeom situacijom: bilo koja dva prostorna
intervala su meusobno ekvivalentna po jednim njihovom intrinzinom svojstvu
(po broju toaka koje sadre), a ono to jedino nakon toga preostaje, usporedba
tih intervala s nekim zikim predmetom, ima kljuni nedostatak da ne znamo
ima li on istu duljinu kada se nalazi na razliitim mjestima. Tekoe te vrste navele
su Poincarea da ustvrdi kako metrike relacije nisu stvar objektivne injenice i da,
na primjer, u jednom lanku iz ,,o. godine proglasi besmislenom tvrdnju da je
udaljenost izmeu Pariza i Londona apsolutno vea od duljine jednog metra.
;

47
Citiramo prema: R. Toretti: Philosophy of Geometry from Riemann to Poincar, Dordrecht:
Reidel, 1978., str. 339.
o;
Po Poincareovom miljenju preduvjet pripisivanja metrikih svojstava je da se
odreeni skup zikih predmeta odredi po deniciji kao skup predmeta koji ima-
ju istu veliinu na razliitim mjestima. Odluku o tome koja e se tijela smatrati (tj.
nepromijenjene veliine) pogreno je prosuivati sa gledita istinitosti ili neisti-
nitosti (tj. po tome koliko se ona podudara sa stvarnou) jer bi to pretpostavljao
da su neka tijela doista kruta i da je itav problem hoemo li ih uspjeti otkriti ili
ne. Poincare, naprotiv, brani ideju da je bespredmetno raspravljati o tome koja su
tijela zapravo kruta te da postoji sloboda u izboru koja e se tijela uzeti kao kruta
po deniciji. Tako se pitanje o tome koja su tijela kruta rjeava usvajanjem jedne
od nekoliko jednako legitimnih konvencija.
Do sada izloeno razmiljanje svodi se u bitnome na slijedee korake:
. Geometrija je nemogua bez meusobnog usporeivanja razliitih prostor-
nih intervala.
a. Svi intervali su jednaki po svojim intrinzinim svojstvima.
. Onaj nain usporedbe koji preostaje je koritenje zikih predmeta koji ne
mijenjaju svoju veliinu pri premjetanju.
. To kakvu veliinu neki predmet ima na razliitim mjestima nije njegovo
objektivno svojstvo, nego je stvar nae odluke da li emo mu pripisati istu ili
razliitu veliinu.
Budui da se geometrija prostora temelji na komparaciji veliine razliitih nje-
govih intervala, a budui da jedina upotrebljiva metoda komparacije nuno sadri
odreeni element proizvoljnosti, proizlazi da i sam izbor geometrije mora bar
u izvjesnom stupnju biti proizvoljan. Tu konzekvenciju svog razmiljanja Poin-
care je u potpunosti prihvatio i ona je ostala poznata pod nazivom geometrijski
konvencionalizam.
Ideju da je sukob izmeu alternativnih geometrija zapravo prividan i da se one
razlikuju jedino lingvistiki Poincare je u osobito zaotrenom obliku branio u jed-
nom eseju iz ,,o. godine: Potpuno je jasno da, ukoliko ovjek umjesto euklidske
geometrije izabere geometriju Lobaevskog, on mora primijeniti i formulaciju za-
kona dinamike. Slino kao to formulacija tih zakona nije ista kada ovjek upo-
trebljava, recimo, engleski jezik, a ne francuski Meutim, ako bi neki Francuz,
nauivi dinamiku upotrebljavajui francuski, eksperimentalno vericirao neki
od tih zakona, da li bismo rekli da je on vericirao francuski
8

Ukoliko doista nema jedne geometrije koja bi odravala pravu strukturu zi-
kog prostora, postavlja se pitanje odakle potjee vjerovanje u povlateni status
euklidske geometrije, vjerovanje na osnovi kojeg je ona bila proglaavana sinte-
tiki apriornim istinom ak i nakon otkria neeuklidskih geometrija. Poincareov
je odgovor humeovski: nunost koju pridajemo tvrdnjama euklidske geometrije
48
Citirano prema: F.P. OGorman: Poincars Conventionalism of Applied Geometry
Studies in History and Philosophy of Science 8, 1977., str. 331.
o8
jednostavno je rezultat nae naviknutosti da imamo posla s tijelima koja se pri-
blino ponaaju euklidski. Ponaanje zikih predmeta oko nas navelo nas je da
usvojimo euklidsku geometriju, a da toga nismo ni bili svjesni, i zato to izbor nije
bio svjestan ini nam se da nam je on nametnut te da je bilo koja druga opcija una-
prijed bila iskljuena. Kako sam Poincare kae, oiglednost geometrijskih istina
nije nita drugo nego opiranje da se prekine sa starim navikama.
,

Zanimljivo je da usprkos tome to smatra da je izbor geometrije stvar konven-
cije i, prema tome, uvijek slobodne odluke, Poincare tvrdi da euklidska geometrija
nikada nee biti naputena. Naime, opredjeljivanje izmeu razliitih konvencija
po njegovom miljenju nije proizvoljno. Premda je, naravno, bespredmetno ra-
spravljati o tome koja je od njih blia istini, postoji kriterij koji moe voditi na
izbor, a to je pogodnost. U pravilu nee sve konvencije biti jednako lako usvojive i
sasvim je prirodno, kad se ve ni po emu drugom relevantnom ne razlikuju, da e
biti izabrana ona koja je najpogodnija za baratanje i koja stvara najmanje tekoe.
Prednost euklidske geometrije u odnosu na njezine rivale je u tome to je ona
matematiki najjednostavnija. Evo kako to Poincare obrazlae: [Euklidska ge-
ometrija] je najjednostavnija ne samo uslijed naih misaonih navika ili ne znam
kakve neposredne intuicije koju bismo imali o euklidskom prostoru. Ona je naj-
jednostavnija po sebi, isto kao to je polinom prvog stupnja jednostavniji od po-
linoma drugog stupnja. Formule sferne trigonometrije od formula ravne trigono-
metrije, i takvima bi ih vidio i analitiar koji ne bi poznavao njihovo geometrijsko
znaenje.
o
Da jo jednom rezimiramo. U njegovoj znamenitoj paraboli o tome kako bi bilo
mjerenje u neeuklidskom svijetu, on uvodi temperaturu kao uzrok iskrivljenja
na nae mjerne ureaje, to se moe uzeti kao argument da netko uvijek moe
predstaviti novu hipotezu da bi potkrijepio podatke koji proturjee njegovoj te-
oriji. Drugim rijeima, esto se mislilo da Poincare upotrebljava verziju Duhem-
Quine teze da bi obranio konvencionalizam. No, parabola je bila dio argumen-
ta za dokazati da je neeuklidski svijet ipak zamisliv. Kako konvencionalist mora
pobiti a priori argumente da je svemir (prostor) euklidski, (kao to je Kantov),
ovaj argument igra veliku ulogu u debati o konvencionalizmu, ali to ne mora biti
cijela pria. Jo se jedan od Poincareovih argumenta, koja je bio interpretiran kao
epistemoloki, odnose se na denicije osnovnih pojmova u zici. Lobachevsky
je predloio uporabu astronomskih mjerila da bi se odluilo izmeu euklidske
i neeuklidske geometrije. U odlomku, koji je bio predmet mnogih kontroverzi,
Poincare dokazuje da nam veina takvih mjerila moe rei kakvi odnosi postoje
izmeu odreenih zikalnih predmeta, u ovom sluaju izmeu zraka svjetlosti.
Ako netko uzme da su zrake svjetlosti ravne crte, on se obavezao na odreenu
metriku geometriju prema rezultatima empirijskog testiranja. Ali on ne moe
povezati ravne linije s nekim drugim zikalnim predmetom.
49
H. Poincare: Science et Mthode, Paris: Flammarion, 1908, str. 108.
50
H. Poincare (1989.) Ibid., str. 47.
o,
Problem epistemoloke interpretacije Poincareovog geometrijskog konvencio-
nalizma jest u tome da duhemski predodreeni argumenti predobro utemeljuju
njegovu tezu. Ako interpretiramo Poincarea upotrebljavajui ovakav argument da
bi obranili njegovu tezu konvencionalisti metrike, postaje teko razumjeti kako je
mogao upotrijebiti takve argumente samo u sluaju metrike. Ako on nije nijekao
istinitost zike openito, konvencionalnost metrike ne moe jednostavno biti oi-
gledno poseban sluaj globalne predodreenosti.
Alternativna obrana konvencionalnosti zasniva geometrijski konvencionalizam
na potpuno racionalnoj teoriji prostora. Poincare je otiao jo i dalje od tadanjih
Einsteinovih teorija u odbacivanju Newtonovog apsolutnog prostora i zadrao je
isto racionalan pogled: ne postoji ziki prostor i svi bi mehanizmi trebali biti
opisani kroz relacije zikalnih objekata. Ovi odnosi izmeu zikalnih objekata
su izraeni u geometrijskim pojmovima, ali prema Poinacreu bilo koja metrika
svojstva izraena u ovim odnosima su artefakti naeg opisa. On je smatrao da je
isti relativizam empirijski potvren i da se ak ubrzanje i rotacije mogu tretirati
kao relativni pokreti. Poincareova zika je veoma programatina, unato injenici
to je on pomno slijedi razvitke u teorijskoj zici i to je sam razvio ideje o teoriji
relativnosti koja je bila blizu Lorentzovoj. Ipak, niti specijalna, niti opa teorija
relativnosti nisu racionalne u smislu da podupiru konvencionalnost metrike, jer
teorije relativnosti prostora ne mogu obrazloiti sve prostorne odlike bez dodava-
nja dovoljne strukture da bi se odredila standardna podudaranja.
Ako se uzme da su argumenti relacionima pogreni, moemo se sloiti sa Ska-
larom da je jedini preostali nain za dokazivanje konvencionalizma globalni ar-
gument predodreenosti. Iako epistemoloka interpretacija konvencionalizma
osigurava snanu obranu, ona nije u skladu s Poincareovim opim nazorima. Po-
grena interpretacija njegovih lozofskih nazora uzrokovala je da se on ini ne-
dosljednim, a nedosljednost je diskutabilno gora nego nedokazanost empirijskom
teorijom, a to je ono to podrazumijeva kada se tumai da Poincare zasniva svoju
konvencionalnost na relacionistikoj teoriji prostora.
Poincareova lozoja geometrije, izloena ovdje samo u najosnovnijim crtama,
predstavlja jedno od najvie raspravljanih gledita u literaturi o lozoji prostora.
Meutim, kao to se i moe pretpostaviti, mnogo toga se u promatranjima promi-
jenilo za proteklih osamdesetak godina i ini se primjerenim na ovom mjestu sa-
svim ukratko razmotriti kako izgledaju Poincareovi stavovi vieni iz perspektive
suvremenih diskusija o istoj tematici.
Iz itavog prethodnog izlaganja Poincareove lozoje geometrije bilo je lako
uoiti da se ona zapravo sastoji iz dvije osnovne komponente: teze o amorfnosti
prostora (tj. o nepostojanju intrinzine metrike) i teze o vjenosti euklidske ge-
ometrije. Vratimo se najprije ovoj drugoj.
o
4.2. Generalizirani konvencionalizam
Svoje poglede na lozoju geometrije Poincare je u odreenom smislu proirio
i na znanstvene teorije openito. ak je i osnovna motivacija u opredjeljivanju
za konvencionalizam u velikoj mjeri ostala ista. Naime, analogno situaciji s geo-
metrijom, tvrdi se da empiristiko i kantovsko gledite ne mogu objasniti status
nekih kljunih znanstvenih iskaza. Poincare smatra da u zici takoer postoje sta-
vovi koji s jedne strane imaju mnogo vre osnove nego to bi to empiristi mogli
dozvoliti (tj. stavovi koji se ne daju opovrgnuti iskustvenim opaanjima), ali koje s
druge strane nije mogue smatrati sintetiki apriornim istinama nakon ozbiljnih
prigovora koji su uzdrmali Kantovu lozoju znanosti.
S ovim se zapravo sugerira da klasina podjela sudova na analitike
, empirij-
ske i sintetiki apriorne ne iscrpljuju sve mogunosti. Po Poincareovom miljenju
treba napraviti mjesta za jo jednu vrstu sudove koji su usvojeni kao pogodne
konvencije. Ti sudovi nisu prihvaeni zato to tono opisuju stvarnost (kao em-
pirijski), niti zato to bi bilo proturjeno poricati ih (kao analitiki), a niti zato to
odraavaju forme naih spoznajnih moi (kao sintetiki apriorni). Oni su prihva-
eni ne zato to je stvarnost diktirala takvo opredjeljivanje, nego zato to ono do-
vodi do jednostavnijeg opisivanja fenomena nego to bi to bilo mogue na osnovi
drukijeg (i jednako legitimnog) opredjeljivanja.
Pratei terminologiju Poincarea, prvu vrstu konvencija u nazvati principi-
ma, a drugu indiferentnim hipotezama.
a
Zadrimo se na principima. Poincare ovako objanjava njihovo porijeklo: Kada
je neki zakon doivio dovoljnu potvrenost iskustvom, moemo zauzeti jedan od
dva stava: ili moemo taj zakon prepustiti borbi za opstanak pa e on tada biti
izvrgnut neprekidnom revidiranju to e zacijelo zavriti time da e se pokazati
kako je on samo priblino istinit, ili ga pak moemo uzdii na razinu principa tako
to emo usvojiti konvencije po kojima e taj stav biti izvjesno istinit.
Slino i
na drugom mjestu: Ti principi su rezultat znatnog uopavanja eksperimenata,
ali ini se da oni toj svojoj openitosti duguju i jedan visoki stupanj izvjesnosti.
Zapravo, to su oni openitiji, to je bilo vie prilika da budu provjeravani pa ve-
rikacije, umnaajui se i zadobivajui najraznolikije i najneoekivanije oblike,
zavravaju time da vie ne ostavljaju mjesta za sumnju.
Poincare jednostavnom shemom objanjava kako dolazi do toga da neka ge-

neralizacija bude uzdignuta na razinu principa. Ukoliko se opaanjem ustanovi
stalna povezanost dviju sirovih injenica A i B, ponekad se uvodi nova (ktivna)
injenica C i iskaz A je povezan s B se ralanjuje u dva iskaza: A je povezan
51
Ova podjela na analitike i sintetike sudove je veoma vana i govorit emo kasnije o ovom
problemu podrobnije. Ova podjela je izotrena kod Kanta, a na primjer logiki pozitivizam
su itavu svoju teorijsku konstrukciju gradili na podijeli na analitike i sintetike sudove.
52
H. Poincare (1989.), Ibid., str. 116-117.
53
H. Poincare: La valeur de la science, Paris: Flammarion, 1970., str. 165.
54
H. Poincare (1970.), Ibid., str. 127.

sa C (koji je neopovrgljiv i ima status konvencije) i B je povezan sa C (koji je
empirijska tvrdnja i moe se pokazati neistinitom). Ta u idejama siromana shema
postaje jasnija na slijedeem konkretnom primjeru. U astronomiji je odavno uo-
ena povezanost dviju sirovih injenica, kretanja nebeskih tijela (A) i pokoravanja
Newtonovom zakonu (B), i ta povezanost se opisuje iskazom Nebeska tijela se
pokoravaju Newtonovom zakonu. Znanstvenici, meutim, uvode novi termin
gravitacija (C) koji ne oznaava nite u stvarnosti i prethodni iskaz ralanjuju
na sljedea dva: Gravitacija se pokorava Newtonovom zakonu i Gravitacija je
jedina sila koja djeluje na nebeska tijela. Prvi od iskaza je konvencija ili skrivena
denicija i ne moe biti opovrgnut nikakvim iskustvenim opaanjima, ali drugi
iskaz zato nosi empirijsku informaciju i o njegovoj istinitosti presuivat e ekspe-
rimentalni podaci.
U vezi s ovim shematskim prikazom izvora konvencija u znanosti vrlo je upad-
ljiva analogija s geometrijskim konvencionalizmom. I tamo kada je uoena stal-
na povezanost izmeu dviju sirovih injenica postojanja trokuta koje zatvaraju
svjetlosne zrake (A) i njihovog zbroja kutova od 8o stupnjeva (B) uveden je
novi termin pravac (C) koji ne oznaava nita u realnosti, pa je iskaz Trokuti
koje zatvaraju svjetlosne zrake imaju zbroj kutova od 8o stupnjeva ralanjen
u sljedea dva iskaza: Trokuti koje zatvaraju pravci imaju zbroj kutova od 8o
stupnjeva i Svjetlosne zrake su pravci. Prvi od tih iskaza je skrivena denicija
i oznaava zapravo usvajanje euklidske geometrije kao najpogodnije konvencije,
on nikada ne moe biti opovrgnut iskustvom za razliku od drugog iskaza o ijoj
istinosnoj vrijednosti direktno odluuju eksperimentalni podaci.
U svojim boljim trenucima Poincare ne zastupa kruti stav da empirijske in-
formacije nikada ne mogu navesti znanstvenike da se odreknu onih iskaza vrlo
visokog stupnja openitosti koje on svrstava meu konvencije i koje naziva prin-
cipima. Tako, na primjer, kae da su principi hipoteze koje treba posljednje napu-
stiti
(a ne one koje ne treba nikada napustiti!), ili jo razgovjetnije: ako neki

princip prestane biti plodan, premda mu iskustvo nee izravno proturjeiti, ono
e ga ipak osuditi.
6

Iako na indirektan nain, iskustvo dakle ipak odluuje o tome da li e prin-
cipi biti zadrani ili principi zadrani ili naputeni. Razlika izmeu principa i
obinih hipoteza u znanosti tako se jako pribliava distinkciji koju istiu mnogi
suvremeni lozo znanosti. Na primjer, Quine razlikuje iskaze koji se nalaze na
periferiji nae globalne teorije i kojih se lako odriemo, ustanovimo li da nisu u
skladu s nekim pojedinanim i izoliranim opaanjima od onih iskaza koji se nala-
ze u centru naeg teorijskog sistema i koji emo odbaciti samo u krajnjoj instanci,
tj. ako modiciranje perifernih iskaza ne moe dovesti do zadovoljavajueg rezul-
tata. Lakatos takoer provodi slinu distinkciju izmeu jednostavnih empirijskih
stavova koje opaanja mogu opovrgnuti i tzv. vrste jezgre znanstvenog istrai-
55
56
a
vakog programa, tj. skupa iskaza do kojih iskustveno svjedoanstvo ne moe
doprijeti direktnim putem i koji bivaju naputeni tek kada due vremena prestanu
generirati nove spoznaje. U bitnome slina podjela moe se pronai i kod Kuhna,
Laudana, Holtana i mnogih drugih suvremenih lozofa.
Ne elimo, naravno, sugerirati da je spomenuta distinkcija koja zauzima cen-
tralno mjesto u dananjim diskusijama bila u gotovom obliku prisutna kod Poin-
carea i da su je suvremeni mislioci jednostavno preuzeli od francuskog lozofa.
Prije svega, Poincare svakako nije tu podjelu stavio u prvi plan svojih razmiljanja
o znanosti i ona se zapravo dade rekonstruirati tek iz nekoliko rasprenih op-
servacija u njegovim djelima. S druge strane, lozofsko promiljanje znanosti na
prijelazu dvaju stoljea imalo je svoj signum temporis pa nije bilo mogunosti
da se neke spoznaje pojave u eksplicitnom i raniranom obliku. Poincare je sam
ponekad naginjao dosta grubom empirizmu,
;
ali se mnogo ee vidi da je tragao
za nekim suptilnijim empiristikim gleditem koje je u ono vrijeme bilo teko
izgraditi i formulirati. Zbog toga ini nam se da u nekim od njegovih razmiljanja
treba vidjeti nasluivanje ideje koja je sazrela tek u najnovije vrijeme.
Kao to je ranije reeno, Poincare pored principa uvodi i drugu vrstu konven-
cija indiferentne hipoteze.
8
Skup indiferentnih hipoteza u odreenom teorij-
skom sistemu predstavljaju one hipoteze koje se mogu zamijeniti nekim drugim
skupom hipoteza, a da uz to empirijski sadraj dotinog teorijskog sistema ne
doivi nikakvu promjenu. Drugim rijeima, to su hipoteze do kojih ne dopire em-
pirijsko svjedoanstvo i zbog toga uvijek ostaje u velikoj mjeri proizvoljna stvar
koji e od vie takvih alternativnih skupova indiferentnih hipoteza biti odabran.
O tome na kraju moe odluiti samo vea jednostavnost ili pogodnost jednog od
tih skupova.
Zanimljivo je da kao primjer indiferentnih hipoteza Poincare navodi tvrdnju da
je materija kontinuirana i tvrdnju da je materija sastavljena od atoma. Smatra da
nema zamislivog eksperimentalnog svjedoanstva koje bi moglo presuditi izme-
u tih dviju teorija o strukturi materije te da e u znanosti biti usvojena ona kojom
bude bilo lake baratati. Zakljuak je da, strogo govorei, nema smisla postavljati
pitanje koja je od spomenutih hipoteza istinita, nego jedino koja od njih omogu-
uje da se lake doe do istih i zajednikih iskustvenih stavova, odnosno, do tzv.
sirovih injenica.
Primjer koji je Poincare ponudio za indiferentne hipoteze oito govori da je
bio pod jakim utjecajem radikalne empiristike lozoje znanosti svog vreme-
na koja je skeptikim okom gledala na generalne teorijske tvrdnje i koja je bila
sklona tumaiti kao kcije sve teorijske entitete koji nisu bili izravno dostupni u
eksperimentalnim situacijama. Meutim, u samoj pretpostavci o postojanju indi-
ferentnih hipoteza u znanosti moe se prepoznati jedan od znaajnih problema
57
Znanstvena metoda se sastoji u opaanju i eksperimentiranju, kad bi znanstvenik
raspolagao beskonanim vremenom, trebalo bi mu samo rei: Gledajte i gledajte dobro.
(Poincare 1908., str. 1.)
58

suvremene lozoje znanosti, problem subdeterminiranosti teorije empirijskim
svjedoanstvom. Problem se sastoji u sljedeem: kako reagirati na situaciju kada
su dvije teorije jednako podrane svim raspoloivim empirijskim svjedoan-
stvom, ali kada sadre meusobno nespojive pretpostavke u svom isto teorij-
skom segmentu
,

Poincareov odgovor da je proturjenost u takvoj situaciji samo prividna i da
nespojive tvrdnje dviju teorija zapravo i nemaju istinosnu vrijednost zastupaju
i danas mnogi mislioci (npr. Quine i Newton-Smith). Argumentacija je, naravno,
dosta drukija i esto je zasnovana na lozofskim uvidima dvadesetog stoljea,
ali neosporno je da problem koji je u generalnom obliku postavio Poincare u za-
dnje vrijeme ponovo poinje zauzimati sredinje mjesto u raspravama o lozoji
znanosti.
U literaturi se dosta raspravlja o tome u kojem su odnosu Poincareova konven-
cionalistika lozoja znanosti i njegov izraeni konzervatizam u samoj nauci.
Naime, Poincare je smatrao da postoji tendencija da se previe olako napuste teo-
rije koje su uz velik trud izgraene i usavravane kroz dugi niz godina. S izvjesnom
gorinom znao je rei da su ljudima nove stvari tako privlane i da je tako teko ne
izgledati dovoljno napredan,
6o
a slinim tonom komentirao je i stav onih koji su,
fascinirani novim teorijama, spremni u potpunosti odbaciti klasinu mehaniku i
tvrditi da je ona bila dobra jedino moda za onog starog tikvana Laplacea. Na-
vest emo samo dva od mnogih karakteristinih Poincareovih razmiljanja koja
ilustriraju njegovu skeptinost prema revolucionarnim primjenama u zici.
mi smo usvojili jednu konvenciju jer nam se ona inila pogodnom i rekli
smo da nas nita ne moe prisiliti da je napustimo. Danas neki ziari hoe usvo-
jiti novu konvenciju. Nije da su oni na to prisiljeni, oni novu konvenciju smatraju
pogodnijom i to je sve. A oni koji nisu tog miljenja mogu legitimno zadrati onu
dotadanju da ne bi remetili svoje stare navike. Ja vjerujem, meu nama, da e oni
jo dugo vremena tako postupati.
6
Radi li se prije svega o tome da se dobije prihvatljivija teorija elektrodinami-
ke tijela u gibanju Upravo je to, kao to sam ranije dovoljno pokazao, podruje
gdje se tekoe gomilaju.
6a
Uzalud su jedna za drugom iznoene hipoteze jer nije
mogue istovremeno udovoljiti svim principima, jedni su se sada mogli sauvati
samo pod uvjetom da se rtvuju drugi. Ali sva nada da se dobiju bolji rezultati
nije jo uvijek izgubljena. Uzmimo dakle Lorentzovu teoriju, okreimo je u svim
pravcima, modicirajmo je malo-pomalo i sve e moda doi na svoje mjesto.
6
59
Pojaani problem subdeterminiranosti dobiva se kada se raspoloivo empirijsko
svjedoanstvo zamijeni moguim empirijskim svjedoanstvom.
60
61
H. Poincare: Dernires Peses, Paris: Flammarion, 1912., str. 109.
62
Podsjetimo samo da je naslov Einsteinovog lanka u kojem je iznesena specijalna teorija
relativnosti i koji je objavljen iste godine kad i Poincareov tekst glasio O elektrodinamici
tijela u gibanju!.
63
. Poincare (1970.), Ibid., str. 142.
Posebno zanimanje historiara znanosti izazvala je injenica da je Poincare do

kraja ivota ostao pristaa Lorentzove teorije i da po miljenju veine, usprkos
znaajnih rezultata koje je ostavio na tom polju, nije napravio odluujui korak u
otkriu specijalne teorije relativnosti. Koliko su na sve to utjecali njegovi lozofski
pogledi na znanost
Prije nego to iznesemo neke mogue odgovore na to pitanje, ini mi se da je
potrebno ukloniti jednu fundamentalnu zabludu u vezi s Poincareom i teorijom
relativnosti. esto se sree sugestija da je teorija relativnosti u svom punom obli-
ku bila Poincareu sasvim na dohvat ruke i da je misteriozno kako nije uspio izvesti
do kraja sve konzekvencije koje su u izvjesnom smislu ve bile sadrane u nje-
govim razmiljanjima. (Poincareov doprinos relativnosti je preteno u podruju
matematike formulacije te teorije, a najee se smatra da je zastao pred radikal-
no novom zikom interpretacijom, revidiranjem uobiajenih pojmova prostora i
vremena koje potjee od Einsteina.) Kako to da nije napravio korak koji se gotovo
nametao i koji je u danoj situaciji zapravo bio najprirodnije rjeenje
Pogreka ovakvog promatranja sastoji se u tome to dogaaje s prijelaza sto-
ljea vidi iz perspektive naeg znanja o onome to se dogodilo kasnije. Ali nama
danas moe izgledati oito kako se je trebalo postaviti ,o. godine, to ne samo
da u ono vrijeme nije moralo izgledati oito, nego nije moralo ni biti oito. Na
primjer, slavni engleski ziar J. J. Tomson mogao je jo ,o,. napisati slijedee
rijei: Eter
6
nije fantastina kreacija spekulativnog lozofa: on nam je bitan kao
i zrak koji udiemo Prouavanje te sveproimajue tvari je moda najzanosnija
i najvaniji zadatak ziara.
6
Neki autori (npr. Holton
66
i Goldberg
6;
smatraju da je na Poincareov skepti-
cizam prema teoriji relativnosti najvie utjecalo to to je on princip relativnosti
uvijek gledao kao zakon koji je indukcijom izveden iz iskustva, a ne kao princip (u
smislu konvencionalistike lozoje). Goldberg ak zastupa tezu da je Poincare
zapravo bio nekonzistentan, tj. da je bio konvencionalist u lozoji, ali empiristu
zici, te da njegov konzervatizam treba objanjavati jednostavno tako to u svom
znanstvenom radu nije bio spreman postupati po naelima koja je proklamirao u
lozoji.
Nesumnjivo je da je status principa relativnosti kod Poincarea i kod Einsteina
fundamentalno razliit. Poincare je, na primjer, uzeo rezultate Kaufmanovih ek-
sperimenata kao dovoljan razlog da zakljui kako princip relativnosti moda ne
vrijedi onako strogo kako se do tada mislilo,
68
Einstein, naprotiv, nikada nije bio
64
Moramo napomenuti kako je teorija etera bila izbaena Einsteinovom teorijom relativnosti,
a bila je nuna u klasinoj elektrodinamici kao mediji ili nosilac elektromagnetskih valova.
65
Citirano prema: G. Holton: Te Advancement of Scence and Its Burdens, Cambridge
University Press, 1986., str. 79.
66
G. Holton: Tematic Origins of Scientic Tought, Cambridge, Mass.: Harvard University
Press, 1973., str. 185-195.
67
S. Goldberg (1967.): Henri Poncar and Einsteins Teory of Relativity, American Journal
of Physics 35, str. 934-944.
68
H. Poincare (1908.), Ibid. str. 248.

sklon pridavati toliku vanost eksperimentalnom svjedoanstvu, to se najjasnije
vidi iz njegovih esto citiranih rijei: ak i kada bi savijanje svjetlosti, kretanje
perihela i pomak spektralnih linija bili nepoznati, gravitacijske jednadbe bi jo
uvijek bile uvjerljive jer one izbjegavaju inercijalni sistem (fantom koji djeluje na
sve, ali koji sam ne trpi nikakvo djelovanje). Zaista je prilino udno da su lju-
di obino gluhi za najjae argumente, a da uvijek tee da precjenjuju tonosti u
mjerenjima.
6,

Potpuno drukije objanjenje razlike izmeu Poincarea i Einsteina predloio je
Georg Keswani. On je istaknuo kao kljunu injenicu to to je teorija relativnosti
u fazi svog nastanka bila suoena s ozbiljnim tekoama, po njegovom miljenju,
kada se uzme u obzir svo relevantno svjedoanstvo onog vremena, rezerviranost
prema teoriji relativnosti imala je jaku racionalnu osnovu. Zbog toga i Poincareo-
vo oklijevanje da prihvati relativnost Keswani objanjava tvrdnjom da je to bilo
oklijevanje koje proizlazi iz punine znanja.
;o
On pridaje dosta znaaja injenici
da je Einstein bio vrlo mlad kada je formulirao teoriju relativnosti i dri da nje-
govu hrabrost u zastupanju radikalno novog shvaanja treba bar djelom objanja-
vati i tako da nije bio do kraja svjestan problema koji su bili povezani s njegovim
revolucioniranjem zike. Kako kae Keswani, Einstein je vidio samo ono to je
tada (,o.) trebalo vidjeti, a Poincare je sagledao stvar u potpunosti, with long
shadows of doubt.
71

Meutim, ini se da je Louis de Broglie
;a
dao najuvjerljivije tumaenje Poin-
careovog odnosa prema teoriji relativnosti izravno ga povezujui s njegovom
konvencionalistikom lozojom. De Broglie pretpostavlja da je Poincare, pod
utjecajem svog uvjerenja da ima beskonano mnogo logiki ekvivalentnih teorija
izmeu kojih znanstvenici biraju one koje su najpogodnije, izgubio iz vida to da
meu mnogim logikim ekvivalentnim teorijama ipak postoje one koje su blie
stvarnosti nego druge. Poincareovi lozofski nazori implicirali su da objektivno
postoje samo relacije izmeu tzv. sirovih injenica (tj. izmeu injenica koje se
dadu opisati ne-teorijskim jezikom direktnog opaanja), a da odgovor na pitanje
o postojanju relacija izmeu tzv. znanstvenih injenica uvijek ovisi o tome koji
e od nekoliko legitimnih skupova konvencija biti usvojen.
;
U takvom nainu
promatranja itava teorijska nadgradnja u znanosti predstavlja korpus hipoteza
koje mogu biti zanimljive, korisne i ak neophodne, ali koje je pogreno smatrati
pokuajima otkrivanja strukture nepoznate realnosti. Zauzme li se ta perspektiva
i prihvati li se u znanstvenim teorijama doista ne treba vidjeti nastojanje da se
69
Te Born-Einstein Letters, London: Macmillan, 1971., str. 192
70
G. H. Keswani: Origin and Concept of Relativity ( I ), British Journal for the Philosophy of
Science 15, 1965.a, str. 295.
71
G. H. Keswani: Origin and Concept of Relativity (II), British Journal for the Philosophy of
Science 16, 1965.b, str. 24.
72
L. de Brglie: govor na proslavi stogodinjice Poincarovog roenja (objavljen u Oeuvres
de Henri Poincar, Paris: Gauthier-Villars, vol. XI.), 1965., str. 66.
73
6
dopre do skrivenih svojstava objektivno postojeeg svijeta, ne mora vie izgledati
iracionalan stav da se nema mnogo to birati izmeu uvoenja razliitih kcija i
da je, kada ve moramo ivjeti s kcijama, najbolje ivjeti s onima na koje smo
ve navikli.
4.3. Semantiki konvencionalizam
Ideja da se konvencionalizam moe braniti promjenom eksplicitnih denicija
pojmova dovela je do semantike interpretacije Poincareovih naela, a naroito
njegove tvrdnje da su euklidska i neeuklidska teorija prevodive. On esto govori
da je geometrija jezik zike i da moemo prevesti zikalnu teoriju koja upotre-
bljava euklidsku geometriju na onu koja upotrebljava neeuklidsku i to na isti nain
na koji moemo prevesti francuski tekst o zici na njemaki. Poincareova je tvrd-
nja da su ekulidske i neeuklidske geometrije prevodive openito bila smatrana
utemeljenom na njegovom uvoenju modela dokazivanja dosljednosti lobatchev-
ske geometrije i ekvivalentnosti tvrdnje da su euklidska i neeuklidske geometrije
logiki isti aksiomatski sistemi. Ali, ova interpretacija je anakronistika jer Poin-
care nikad nije razvio formalnu koncepciju znanstvene teorije. Interpretirajui
konvencionalizam kao dio openite semantike teorije dolazimo do spoznaje da
je on trivijalan (trivijalni semantiki konvencionalizam). Na primjer, mogli bismo
braniti Poincareovu tvrdnju da se zikalni predmeti mogu opisati kao da su u
jako zakrivljenom lobatchevskom prostoru ako bi pokuali denirati krutost i
pretpostaviti kako svemirske sile iskrivljuju sve. Ali Poincare je osobno odbacio
takve argumente kada se udaljio od E.Le Royeve interpretacije njegovog konven-
cionalizma. Poincare je imao razliitu namjeru da njegov konvencionalizam bude
vie od trivijalne promijene u notaciji.
Poincareova prevodilaka teza ima vie matematiku nego meta-matematiku
osnovu. Matematika osnova je da su podupirui raznovrsnosti euklidske i neeu-
klidske geometrije iste (topologijski jednake). Pretpostavljajui kao to to radi Po-
incare da metriki odnosi nisu istiniti, zbog toga slijedi da moemo ponovo pisati
teorijsku ziku sluei se euklidskom i geometrijom Lobatchevskog da izrazimo
iste injenice. Zbog ove elje dokazivanja da je znanost zbirna (kumulativna) on je
krivo pretpostavio da e euklidska geometrija uvijek ostati najomiljenija geome-
trija u zici. Mislio je da to moe zato to mu je njegov konvencionalizam omogu-
io da prepie u eklidskom sistemu bilo koji eksperiment koji bi trebalo dokazati
da je svijet lobatchevski.
U daljnjem dijelu teksta obratimo pozornost na neka konkretna rjeenja pro-
blema koje razmatra H. Poincare.
;
4.4. Uloga eksperimenata i generalizacije
Eksperiment je jedini izvor istine, kae u uvodnom razmatranju. Samo nas on
moe nauiti neto novo, samo nam on moe dati izvjesnost. Evo dvije tvrdnje
koje nitko ne moe osporiti. Ako je eksperiment sve, kakvo mjesto ostaje za ma-
tematiku ziku to eksperimentalna zika moe uiniti sredstvom, koje se ini
nekorisno, a moda ak i opasno Matematika zika
;
unato tome postoji i ui-
nila je neosporne usluge. Tu injenicu nuno treba objasniti. Nije dovoljno samo
vriti opaanja ve se njima treba i koristiti, a tu svrhu se mora generalizirati. To
se oduvijek i inilo. Meutim, budui da je ovjek zbog sjeanja na prole greke
postajao sve oprezniji, sve je vie opaao i sve manje generalizirao. Dakako, gleda-
no s pozicije vremena Poincarea.
Svako se stoljee izrugivalo prethodnom, optuujui ga da je prebrzo i previe
naivno generalizirao. Descartes je saalijevao Jonjane. Descartes sa svoje strane
kod nas izaziva smijeh, a nai e sinovi jednoga dana nesumnjivo smijati nama.
No ne moemo li onda odmah ii do kraja Nije li to nain da izbjegnemo izru-
givanja koja moemo predvidjeti Ne moemo li se zadovoljiti potpuno golim
eksperimentom
Ne, to je nemogue. Bilo bi to potpuno neshvaanje istinskoga karaktera zna-
nosti. Znanstvenik mora sreivati. Znanost se gradi injenicama kao to se i kua
gradi kamenom. Ali nagomilavanje injenica nije znanost, kao to ni gomila ka-
menja nije kua.
A prije svega, znanstvenik mora predviati. Carlyle je negdje zapisao neto sli-
no slijedeem: Samo su injenice vane. Ivan Bez Zemlje je proao ovuda. To je
ono to zasluuje divljenje, to je stvarnost za koju bih dao sve teorije ovoga svi-
jeta. Carlyle je bio sunarodnjak Bacona. Ali Bacon to ne bi rekao, jer je to jezik
povjesniara. Fiziar bi najvjerojatnije rekao: Ivan Bez Zemlje je proao ovuda.
To mi je zaista svejedno jer vie nee ponovo proi.
Svi znamo da postoje dobri i loi eksperimenti. Ovi loi e uzalud gomilati. Bez
obzira izvri li ih se stotinu ili tisuu, dovoljan je samo jedan rad pravog majstora,
na primjer jednog Pateura, da padnu u zaborav. Bacon bi to potpuno shvatio, jer
on je smislio rije experimentum crucis. No Carlyle to vjerojatno ne bi mogao
razumjeti. injenica je injenica. Uenik je oitao taj i taj broj na svome termo-
metru a da pritom nije poduzeo mjere opreza. Bez obzira na to on je oitao broj,
a ukoliko je vana samo injenica, to je stvarnost isto tako kao lutanja kralja Ivana
Bez Zemlje. Zato je injenica da je uenik oitao taj i taj broj potpuno nezani-
mljiva, dok bi naprotiv injenica da je vjet ziar oitao neki drugi broj bila vrlo
74
Koristimo termin matematika zika koji je izvorno koristio i Poincare, a koji je danas
arhaian i koristi se uglavnom u obliku teorijska zika. Zapravo, cilj je naglasiti, sa ovim
terminom, kako se radi o onom dijelu zike odnosno zikalne teorije koja je u svom
deduktivnom sustavu bila matematizirana i odvojena od takozvane eksperimentalne zike.
U povijenom pregledu esto se koristio jo jedan termin kao to je racionalna mehanika
ime se jo vie naglaava racionalno-deduktivni sustav teorije.
8
znaajna Zato to iz prvog oitavanja ne moemo zakljuiti nita. to je onda
dobar eksperiment To je takav eksperiment koji omoguuje spoznavanje neega
drugog osim neke izdvojene injenice. To je eksperiment koji doputa da predvi-
amo, to jest takav koji doputa da generaliziramo.
Jer bez generalizacije je predvianje nemogue. Okolnosti pod kojima se radilo
nikad se nee sve istovremeno ponoviti. Opaana injenica se, dakle, nikad nee
ponoviti, po Poincareu odavde slijedi da bez generalizacije predvianje nije mo-
gue. Jedino se moe tvrditi da e se u analognim okolnostima pojaviti analogna
injenica. Da bismo predviali treba se, dakle, barem posluiti analogijom, a to
ve znai generalizirati.
Kako god bili plaljivi, moramo interpolirati, jer eksperiment nam daje samo
odreeni broj izoliranih toaka koje valja povezati neprekinutom crtom. U tome
se sastoji prava generalizacija. Ali inimo i vie jer krivulja koju emo nacrtati
prolazit e izmeu i blizu opaanih toaka, ali nee prolaziti kroz same te toke.
Na taj se nain ne ograniavamo na to da eksperiment generaliziramo ve ga i
korigiramo. Fiziar koji bi se htio suzdravati od tih korekcija i uistinu se zadovo-
ljiti samo golim eksperimentom bio bi prisiljen iskazati prilino neobine zakone.
Potpuno gole injenice nas ne mogu zadovoljiti i zato nam je potrebna znanost
koja je sreena ili, bolje reeno, organizirana.
esto se kae da treba eksperimentirati bez prethodno oformljene ideje. To nije
mogue, ne samo to bi tako svaki eksperiment postao neplodan, ve i da elimo,
ne moemo to uiniti. Svatko u sebi nosi poimanje svijeta kojeg se ne moe tako
lako osloboditi. Na primjer, moramo se sluiti jezikom, a na je jezik oblikovan
jedino unaprijed stvorenim idejama i ne moe biti oblikovan neim drugim. To
su, meutim, prethodno oformljene ideje koje su podsvjesne, tisuu puta opasnije
od ostalih.
;
Dakle, zahvaljujui generalizaciji, svaka opaena injenica omoguuje nam
predvianje velikog broja drugih injenica. Jedino ne smijemo zaboraviti da je
samo prva injenica sigurna, a da su sve ostale tek vjerojatne. Kako god nam se
vrsto utemeljeno inilo nae predvianje, nikad nismo apsolutno sigurni da ga
eksperiment, ako ga pokuamo vericirati, nee opovrgnuti. No, vjerojatnost je
esto dovoljno velika da praktiki sa njim moemo se zadovoljiti. Bolje je predvi-
ati bez izvjesnosti nego uope ne predviati.
Dakle, nikad ne trebamo s prezirom odbaciti verikaciju kad se za to prui pri-
lika. Meutim, svaki je eksperiment dugotrajan i teak, a malobrojni su oni koji to
rade. Broj injenica koje trebamo predvidjeti je ogroman. U usporedbi s masom
injenica, broj izravnih verikacija koje moemo obaviti uvijek e predstavljati tek
zanemarivu koliinu. Od onoga maloga to moemo izravno postii, valja odabra-
ti najbolji dio. Svaki eksperiment mora dopustiti najvei mogui broj predvianja
koja imaju najvii mogui stupanj vjerojatnosti. Problem je, tako rei, poveati
uinak znanstvenog stroja. Tako na kraju ovog razmatranja Poincare zakljuuje:
75
Vidjet emo kasnije da e ova ideja biti zastupana kasnije u neto izmijenjenom obliku kod
Poppera, Khuna naspram logikog pozitivizma.
,
Dopustite mi da znanost usporedimo s knjinicom iji se fond neprestano
mora poveavati. Za nabavu knjiga knjiniar raspolae tek ogranienim sred-
stvima i mora se truditi da ih ne rasipa. Eksperimentalna je zika zaduena za tu
nabavu, i samo ona moe obogatiti knjinicu.
Zadatak matematike zike bit e izrada kataloga. Ako je katalog dobro nai-
njen, knjinica nee zbog toga biti nita bogatija, ali on moe pomoi korisniku da
se slui njenim bogatstvima. Katalog e ak omoguiti knjiniaru, ukazujui mu
na praznine u zbirkama, da se razborito koristi svojim sredstvima za nabavu, to
je to vanije s obzirom na injenicu da su ta sredstva potpuno nedostatna.
Takva je dakle uloga matematike zike, matematika zika mora generaliza-
ciju usmjeravati na taj nain da povea ono to sam maloas nazvao uinkom
znanosti. Sad nam valja istraiti kojim nainima to postie i kako to moe uiniti
bez opasnosti.
;6
Kasnije emo se vratiti ulozi hipoteze u generalizaciji, a sada obratimo pozor-
nost na injenice koja je implicite dana iz generalizacije. Po Poincareu mogunost
i potreba za generalizaciju pretpostavlja jedinstvo prirode.
Zapazimo, prije svega, da svaka generalizacija u stanovitoj mjeri pretpostavlja
vjerovanje u jedinstvo i jednostavnost prirode. to se tie jedinstva, u tome ne
moe biti tekoe. Poincare zakljuuje kako razliiti dijelovi svemira nisu poput
organa istog tijela, oni ne bi djelovali jedni na druge i znali jedni za druge, a mi
bismo, poznavali tek jedan njegov dio. Ne moramo se, dakle, pitati je li priroda
jedno ve kako je ona jedno.
to se tie jednostavnosti to ne ide tako lako. Nije sigurno da je priroda jedno-
stavna. Moemo li se bez opasnosti ponaati kao da ona to jest
Postojalo je razdoblje u kojemu je jednostavnost Mariotteova zakona bila argu-
ment u prilog njegovoj tonosti, tada se sam Fresnel, nakon to je u razgovoru s
Laplaceom kazao da prirodu nije briga za analitike tekoe, smatrao primoranim
da objasni svoje rijei kako ne bi povrijedio prevladavajue miljenje.
Danas su se ideje znatno promijenile. Ipak, oni koji ne vjeruju da prirodni za-
koni moraju biti jednostavni jo su esto primorani da se ponaaju kao da u to
vjeruju. Oni se ne bi mogli potpuno osloboditi te nunosti a da pritom svaku
generalizaciju, i prema tome svaku znanost, ne uine nemoguom.
Jasno je da se bilo koja injenica moe generalizirati na bezbroj naina i da je
to pitanje izbora. U izboru nas mogu voditi samo razmatranja jednostavnosti.
Uzmimo kao primjer najbanalniji sluaj, interpolaciju. Povucimo to je mogue
pravilniju, neprekinutu crtu izmeu toaka dobivenih opaanjem. Zato izbjega-
vamo otre kutove i prenagle ineksije Zato naa krivulja ne ide najhirovitijim
cik-cak linijama Zato to unaprijed znamo, ili vjerujemo da znamo, da zakon koji
elimo izraziti ne moe biti toliko kompliciran.
Masa Jupitera moe se izvesti ili iz gibanja njegovih satelita ili iz perturbacija
velikih planeta, ili iz perturbacija malih planeta. Ako uzmemo srednju vrijednost
rezultata dobivenih pomou ovih triju metoda, dobivamo tri vrlo bliska, ali ra-
76
H. Poinncare (1989.), Ibid.
ao
zliita broja. Taj rezultat mogao bi se protumaiti pretpostavkom da koecijent
gravitacije u sva tri sluaja nije isti i opaanja bi njome svakako bila bolje pokri-
vene. Zato odbacujemo to tumaenje Ne zato to bi bilo apsurdno, ve zato to
bi bilo nepotrebno komplicirano. Moi emo ga prihvatiti tek onoga dana kad se
bude nametnulo, a ono se jo ne namee. Da samemo: u veini sluajeva svaki se
zakon smatra jednostavnim sve dok se ne dokae suprotno.
Ovaj su obiaj ziarima nametnuli razlozi koje sam objasnio. No kako ga
opravdati u prisutnosti otkria koja nam svakog dana pokazuje nove, bogatije i
sloenije pojedinosti Kako ga, tovie pomiriti s osjeajem jedinstva prirode Jer
ukoliko sve ovisi o svemu, odnosi u koje ulazi toliko razliitih predmeta ne mogu
vie biti jednostavni.
Ako prouavamo povijest znanosti, kae Poincare, vidimo da se dogaaju dvije
pojave, tako rei suprotne: as se jednostavnost skriva pod sloenim pojavama, a
as je, naprotiv, jednostavnost vidljiva, a skriva krajnje sloene stvarnosti.
Ima li ita kompliciranije od poremeenih gibanja planeta i neto jednostavnije
od Newtonova zakona Priroda se ovdje izrugujui se analitikim tekoama, kao
to ree Fresnel, koristi samo jednostavnim sredstvima i kombinirajui ih stvara
ne znam kakvo nerazmrsivo klupko. Tu se nalazi skrivena jednostavnost, ona koju
treba otkriti.
Mnogobrojni su suprotni primjeri. U kinetikoj teoriji plinova razmatramo
molekule koje se gibaju velikim brzinama, ije putanje, poremeene neprestanim
sudarima, poprimaju najhirovitije oblike i presijecaju prostor u svim smjerovima.
Vidljivi rezultat je jednostavni Mariotteov
;;
zakon. Svaka pojedinana injenica
bijae komplicirana, zakon velikih brojeva ponovo je uspostavio jednostavnost u
srednjoj vrijednosti. Ovdje je jednostavnost tek prividna i samo nam nesavrenost
tek prividna i samo nam nesavrenost naih osjetila onemoguava da zapazimo
sloenost.
Mnoge pojave pokoravaju se zakonu proporcionalnosti. Ali zato Zato to u
ovim pojavama postoji neto to je vrlo malo. Opaeni jednostavan zakon je, da-
kle, samo prijevod onog opeg analitikog pravila prema kojemu je beskonano
mali porast funkcije proporcionalan porastu varijable. Budui da u stvarnosti nai
porasti nisu beskonano mali ve vrlo mali, zakon proporcionalnosti je samo pri-
blian a jednostavnost samo prividna.
A sam Newtonov zakon Moda je njegova, tako dugo prikrivena jednostav-
nost, tek prividna Tko zna nije li ga izveo neki komplicirani mehanizam u sudaru
s nekom suptilnom materijom ija su gibanja nepravilna i nije li postao jedno-
stavan samo zbog igre srednjih vrijednosti i velikih brojeva Svakako je teko ne
pretpostaviti da pravi zakon sadri dodatne lanove, koji bi postali primjetni na
77
Napomenimo da Poincare misli na poznati Boyle-Mariottov zakon koji se odnosi na
izobarne procese, koji za idealne plinove odreuje da je produkt tlaka (P) i volumena (V)
uvijek stalan (PxV = const). Ovaj jednostavni zakon prema molekularno-kinetikoj teoriji
nastaje kao posljedica ponaanja i stanja velikog broja estica promatranog plina.
a
malim udaljenostima. Ako su ti lanovi u astronomiji zanemarivi, i ako zakon tako
zadrava svoju jednostavnost, to je jedino zbog ogromnih nebeskih udaljenosti.
Nesumnjivo je da bismo, kad bi naa sredstva istraivanja postojala prodorni-
ja, otkrili jednostavno ispod onoga sloenog, zatim sloeno ispod jednostavnog,
onda opet jednostavno ispod sloenog, itd., a da poslije toga ne bismo mogli pred-
vidjeti koji e biti posljednji lan.
Po Poincareu, negdje se ipak treba zaustaviti, a da bi znanost bila mogua, treba
se zaustaviti kad pronaemo jednostavnost. To je jedini temelj na kojemu emo
moi izgraditi zdanje naih generalizacija. Budui da je ta jednostavnost tek pri-
vidna, hoe li taj temelj biti dovoljno vrst Treba to sad istraiti.
U tu svrhu pogledajmo kakvu ulogu igra naim generalizacijama vjerovanje u
jednostavnost. Vericirali smo neki jednostavan zakon u dovoljno velikom bro-
ju pojedinanih sluajeva. Odbijamo prihvatiti da je ta koincidencija, tako esto
ponovljena, jednostavno posljedica sluajnosti, i iz toga zakljuujemo da zakon
mora biti toan o opem sluaju.
Kepler primjeuje da su poloaji nekog planeta koje je opazio Tycho svi na istoj
elipsi. Ni za trenutak nije pomislio da Tycho, udnom igrom sluajnosti, nikad
nije promatrao nebo osim u onom trenutku u kojem je prava putanja tog planeta
presijecala tu elipsu.
Je li uope vano da jednostavnost bude stvaran, ili da skriva neku sloenu
stvarnost Bez obzira na to je li ta jednostavnost rezultat utjecaja velikih broje-
va, koji ponitava pojedinane razlike, ili rezultat velike ili male vrijednosti nekih
veliina koje doputaju zanemarivanje nekih lanova, ona ni u jednom sluaju
nije rezultat sluajnosti. Ta jednostavnost, bila ona stvarna ili prividna, uvijek ima
neki uzrok. Uvijek emo, dakle, moi rasuivati na isti nain i ukoliko smo neki
jednostavan zakon opazili u vie pojedinanih sluajeva, moemo legitimno pret-
postaviti da e on biti toan u analognim sluajevima. Porei to znai sluajnost
pripisati nedopustivu ulogu.
Meutim, postoji jedna razlika. Da je jednostavnost stvarna i duboka, izdrala
bi sve veu preciznost naih metoda mjerenja. Ako, dakle, smatramo da je priro-
da duboko jednostavna, morali bismo od pribline jednostavnosti zakljuiti na
strogu jednostavnost. Tako se radilo nekad, ali vie nemamo pravo to initi. Jed-
nostavnost Keplerovih zakona, na primjer, samo je prividna. To nas ne spreava
da ih primjenjujemo na gotovo sve sustave analogne Sunevom, premda spreava
da oni budu strogo toni.
4.5. Uloga hipoteze
78
Svaka generalizacija je hipoteza, hipoteza dakle, ima nunu ulogu koju nitko
nikad nije osporavao. Hipotezu, meutim, uvijek treba, to prije i to ee mo-
78
Poincare razlikuje tri vrste hipoteza, prirodna, indiferentna i stvarno poopene.
aa
gue, podvrgnuti verikaciji. Razumije se samo po sebi da, ukoliko ona ne izdri
tu provjeru, treba je odbaciti bez ikakvog oklijevanja. To se uglavnom i ini, ali
ponekad sa stanovitom zlovoljom, kae Poincare.
Sama ta zlovolja nije opravdana. Fiziar koji je odustao od jedne od svojih hi-
poteza trebao bi se, naprotiv radovati, jer mu se pruila nenadana prilika za ot-
krie. Njegova hipoteza, zamiljam, nije bila olako prihvaena. Ona je uzimala u
obzir sve faktore za koje se inilo da bi mogli posredovati u odreenoj pojavi, ako
verikacija nije uspjela, znai da postoji neto neoekivano i neobino i da e se
otkriti neto nepoznato i novo. Tako Poincare kae: Je li onda tako opovrgnuta
hipoteza bila neplodna Daleko od toga. Moemo rei da je uinila vie usluga
nego tona hipoteza, ne samo to je pruila priliku za odluujui eksperiment ve
ak i da smo taj eksperiment izveli sluajno, bez postavljanja hipoteze, iz njega
ne bismo nita zakljuili. U njemu ne bismo vidjeli nita neobino i katalogizi-
rali bismo samo jednu injenicu vie, a da iz nje ne bismo izvukli ni najmanju
konzekvenciju.
Pod kojim je uvjetom koritenje hipoteze bezopasno vrsta odluka da sve
podvrgnemo eksperimentu nije dovoljna. Jo uvijek postoje opasne hipoteze, po-
najprije i nadasve one preutne i podsvjesne. Budui da ih postavljamo bez naeg
znanja, ne moemo ih se osloboditi. U ovom podruju matematika zika opet
moe nam uiniti jednu uslugu. Ona nas, sebi svojstvenom preciznou, primo-
rava da formuliramo sve hipoteze koje bismo postavili bez nje a da toga ne bismo
bili svjesni.
Takoer je vano da hipoteze prekomjerno ne umnaamo i da ih postavljamo
samo jednu za drugom. ako izgradimo teoriju utemeljenu na viestrukim hipote-
zama, i ako je eksperiment osudi, koju od naih premisa treba mijenjati To e biti
nemogue saznati. I obrnuto, ako eksperiment uspije, hoemo li vjerovati da smo
provjerili sve hipoteze istovremeno Hoemo li vjerovati da smo jednom jednad-
bom odredili nekoliko nepoznanica
Valja takoer briljivo razluiti razliite vrste hipoteza. Postoje prvo one koje
su sasvim prirodne i kojih se nikako ne moemo osloboditi. Teko je ne pretposta-
viti da je utjecaj vrlo udaljenih tijela posve zanemariv, da se mala gibanja pokora-
vaju linearnom zakonu i da je posljedica kontinuiranih funkcija svog uzroka. Isto
vrijedi za uvjete koje namee simetrija. Sve ove hipoteze ine, tako rei, zajedniki
temelj svih teorija matematike zike. Njih valja odbaciti posljednje.
Postoji druga vrsta hipoteza koje u nazvati indiferentnima. U veini pitanja
analitiar na poetku svog raunanja pretpostavlja ili da je materija kontinuirana,
ili naprotiv da se sastoji od atoma. ak i kad bi uinio obrnuto, njegovi se rezultati
Prirodne hipoteze su prvi principi za koje se pretpostavlja da su a priori istiniti. Indiferentne
hipoteze su njegov naziv za mehanike modele i odnose se na britansku tradiciju 19.
stoljea (Faraday i Maxwell) koja predstavlja u zikalnom smislu i koja osigurava mehaniko
objanjenje nepromatranog procesa. Slijedei tradicionalnu formu uporabe (ne one koju je
Poincare koristio) moemo tretirati stvarna poopena kao temeljne zakone, koji trebaju
biti u suprotnosti s fenomenolokim zakonima, koji su direktno izvedeni iz iskustva.
a
ne bi promijenili, on bi samo imao vie potekoa da ih dobije, i to je sve. Ako,
dakle, eksperiment potvrdi njegove zakljuke, hoe li on misliti da je dokazao, na
primjer, stvarno postojanje atoma
U optike teorije uvedena su dva vektora, od kojih jedan smatramo brzinom,
a drugi rotacijom. I ovdje je rije o indiferentnoj hipotezi, jer bismo doli do istih
zakljuaka i da smo pretpostavili da je prvi vektor rotacija a drugi brzina. Dakle,
uspjeh eksperimenta ne moe dokazati da je prvi vektor zaista brzina. On doka-
zuje samo jedno, naime, da je to vektor. To je jedina hipoteza stvarno uvedena u
premise. Da bismo vektoru dali konkretno znaenje to ga zahtijeva slabost naeg
uma, trebali smo ga smatrati bilo brzinom, bilo rotacijom. Isto tako trebali smo ga
prikazati nekim slovom, bilo s x, bilo s y. Ali rezultat, kakav god bio, nee dokazati
da smo imali pravo, ili da smo imali krivo to smo ga smatrali brzinom. Jednako
tako on nee dokazati da smo imali pravo ili krivo to smo ga nazvali x, a ne y.
Te indiferentne hipoteze nisu nikad opasne, pod uvjetom da ne shvatimo po-
greno njihovu narav. One mogu biti korisne, ili kao pomona sredstva pri rau-
nanju, ili da konkretnim slikama podre nae poimanje, da uvrste ideje, kako se
to kae. Nema, dakle, razloga da ih proskribiramo.
Hipoteze tree kategorije prave su generalizacije. One su to to eksperiment
mora potvrditi ili opovrgnuti. Bilo da su vericirane ili pobijene, one mogu
biti plodne. No zbog razloga koje sam izloio one e to biti samo ukoliko ih ne
umnaamo.
4.6. Porijeklo matematike fzike
Razvoj zike od Galileija i Newtona u mnogome je ovisio od primjene i razvo-
ja matetamtikog aparata. Bez matematike, diferencijalnih jednadbi, vektorskog
rauna itd. ne bi se mogao opisati svijet zike. U ovom poglavlju obratimo po-
zornost kakav je Poincareov stav o ulozi matematike u zici. U emu lei bit, po
njemu, matematike zike. Kako ovaj dio predstavlja kratku opservaciju dat emo
je u izvornom obliku. Tako Poincare kae:
Krenimo dalje i poblie prouimo uvjete koji su dopustili razvoj matematike
zike. Odmah vidimo da su pokuaji znanstvenika uvijek teili tome da sloenu
pojavu, dobivenu izravno eksperimentom, razrijee u vrlo velik broj elementarnih
pojava, i to na tri razliita naina.
Prvo, u vremenu. Umjesto da postupni razvoj neke pojave obuhvatimo u cjelini,
nastojimo jednostavno svaki trenutak povezati s trenutkom koji mu neposredno
prethodi. Prihvaamo da dananje stanje ovisi samo o najblioj prolosti a da na
njega izravno nema utjecaj, da tako kaemo, sjeanje na daleku prolost. Zahva-
ljujui tom postulatu, umjesto da izravno prouavamo cijeli slijed pojava, mo-
emo se ograniiti na to da im ispiemo diferencijalnu jednadbu, Keplerove
zakone zamjenjujemo Newtonovim zakonom.
a
Drugo, pokuavamo ralaniti pojavu u prostoru. Eksperiment nam daje zamr-
eni skup injenica koje se zbivaju na sceni odreene protenosti. Treba pokuati
razluiti elementarnu pojavu koja e, naprotiv, biti lokalizirana u vrlo malom di-
jelu prostora.
Neki e primjeri moda pojasniti moju misao. Da elimo u svoj njenoj sloe-
nosti prouavati raspodjelu temperature u nekom tijelu koje se hladi, nikad ne
bismo u tome uspjeli. Ona e je izravno prenositi samo najbliim tokama, i tok
topline e se samo malo-pomalo stii do drugih dijelova tijela. Elementarna poja-
va jest razmjena topline izmeu dvije dodirne toke. Ona je strogo lokalizirana i
razmjerno jednostavna ako prihvatimo, to je prirodno, da na nju ne utjee tem-
peratura molekula ija je udaljenost zamjetljiva.
Savijam neku ipku, ona poprima vrlo kompliciran oblik, ije bi izravno prou-
avanje bilo nemogue. No prouavanje ipak mogu zapoeti ako zapazim da nje-
no savijanje nije nita drugo do rezultanta izoblienja vrlo malih elemenata ipke,
i da izoblienje svakoga pojedinog od tih elemenata ovisi samo o silama koje na
njega izravno djeluju, a nipoto o onima koje mogu djelovati na druge elemente.
U svim ovim primjerima, koje bih lako mogao umnaati, priznaje se da nema
djelovanja na daljinu ili barem na veliku daljinu. To je jedna hipoteza. Ona nije
uvijek tona, kao to dokazuje zakon gravitacije. Zbog toga je valja vericirati,
ako bude potvrena, makar i priblino, ona je dragocjena jer e nam dopustiti da
se koristimo matematikom zikom, barem pomou uzastopnih aproksimacija.
Ako hipoteza ne izdri provjeru, valja traiti neto analogno, jer postoje i drugi
naini da se stigne do elementarne pojave.
Ako nekoliko tijela istovremeno djeluje, moe se dogoditi da njihova djelovanja
budu neovisna i da se jednostavno dodaju jedno drugome ili kao vektori, ili kao
skalarne veliine. Elementarna pojava je onda djelovanje jednoga izoliranog tijela.
Ili su pak posrijedi mala gibanja, ili openitije male varijacije, koje se pokoravaju
dobro poznatom zakonu superpozicije. Promatrano gibanje e se tada ralaniti
na jednostavna gibanja, na primjer, zvuk na svoje harmonine komponente, a bi-
jela svjetlost na svoje monokromatske komponente.
Nakon to se otkrije na kojoj strani treba traiti elementarnu pojavu, kojim
sredstvima se moe stii do nje
Prije svega, esto se dogaa da radi dolaenja do toga, ili bolje reeno radi do-
laenja do onog to nam je korisno, nije nuno prodrijeti do mehanizma. Bit e
dovoljan zakon velikih brojeva. Uzmimo ponovo primjer irenja topline. Svaka
molekula zrai toplinu prema svakoj susjednoj molekuli i ne trebamo znati pre-
ma kojem zakonu. Da neto pretpostavimo s tim u vezi, bila bi to indiferentna
hipoteza, i prema tome nekorisna i ne provjerljiva. Zapravo, djelovanjem srednjih
vrijednosti i zahvaljujui simetriji sredstva, sve se razlike ponitavaju i, kakva god
bila postavljena hipoteza, rezultat je uvijek isti.
Ista se okolnost pojavljuje u teoriji elasticiteta i u teoriji kapilarnosti. Susjedne
se molekule privlae i odbijaju, i ne trebamo znati prema kojem zakonu. Dovoljno
je da je to privlaenje primjetno jedino na malim udaljenostima, da su molekule
a
vrlo brojne, da je sredstvo simetrino, i samo trebamo pustiti da djeluje zakon
velikih brojeva. I ovdje se jednostavnost elementarne pojave skrivala ispod sloe-
nosti opaane rezultirajue pojave. Ali sa svoje strane ta je jednostavnost bila tek
prividna i prikrivala je vrlo sloeni mehanizam.
Najbolji nain da dopremo do elementarne pojave jest oigledno eksperiment.
Eksperimentalnim instrumentima trebalo bi razloiti sloeni splet koji priroda
nudi naim istraivanjima i paljivo prouiti njegove, to je vie mogue proie-
ne elemente. Na primjer, prirodnu bijelu svjetlost ralaniti emo pomou prizme
na monokromatske svjetlosti, a pomou polarizatora na polarizirane svjetlosti.
Naalost, to nije uvijek mogue ni dovoljno, i um mora ponekad ii ispred ek-
sperimenta. Navest u samo jedan primjer koji se uvijek osobito doima.
Ako razloimo bijelu svjetlost, mogu izdvojiti mali dio spektra, ali kako god on
bio malen, zadrat e odreenu irinu. Isto tako, prirodne svjetlosti nazvane mo-
nokromatskima daju nam vrlo usku spektralnu liniju, koja ipak nije beskonano
uska. Moglo bi se pretpostaviti da eksperimentalnim prouavanjem svojstva tih
prirodnih svjetlosti, radei se sve uim i uim spektralnim linijama i prelazei na-
pokon na graninu vrijednost, da tako kaem, doli bismo do toga da upoznamo
svojstva strogo monokromatske svjetlosti.
To ne bi bilo tono. Ja pretpostavljam da dvije zrake svjetla zrae iz istog izvo-
ra, da ih najprije polariziramo u dvije ravnine koje zatvaraju pravi kut, a zatim
vraamo u istu ravninu polarizacije, nastojei da interferiraju. Kad bi svjetlost bila
strogo monokromatska, one bi interferirale. No s naim priblino monokromat-
skim svjetlostima nee doi do interferencije, i to kako god uska bila spektralna
linija. Da bude drugaije, ona bi morala biti nekoliko milijuna puta ua od najuih
poznatih spektralnih linija. Ovdje bi nas, dakle, prijelaz na graninu vrijednost
prevario. Trebalo je da um ide ispred eksperimenta, a ako je on u tome uspio, to
je bilo zato to je pustio da ga vodi instinkt jednostavnosti.
Poznavanje elementarne injenice doputa nam da problem izrazimo u jed-
nadbi. Ostaje jedino da kombinacijom iz nje izvedemo opaljivu i provjerljivu
sloenu injenicu. To je ono to se naziva integriranjem, i posao matematiara.
Moemo se upitati zato generalizacija u zikalnim znanostima rado poprima
matematiki oblik. Razlog je sad lako uvidjeti. To nije samo zato to moramo izra-
ziti numerike zakone ve i zbog toga to je opaljiva pojava rezultat superpozici-
je velikog broja elementarnih pojava koje su sve meusobno sline. Na taj se nain
posve prirodno uvode diferencijalne jednadbe.
Nije dovoljno da se svaka elementarna pojava pokorava jednostavnim zako-
nima, ve se i sve one koje treba kombinirati moraju pokoravati istom zakonom.
Jedino tada posredovanje matematike moe biti korisno. Matematika nas zapravo
ui da kombiniramo slino sa slinim. Njen cilj je otkrivanje rezultata neke kom-
binacije a da pritom nije potrebno rekonstruirati kombinaciju dio po dio. Ako istu
operaciju moramo ponoviti vie puta, matematika nam doputa da to ponavljanje
izbjegnemo time to omoguuje da nekom vrstom indukcije unaprijed znamo re-
zultat. Objasnimo sam to ve u poglavlju o matematikom zakljuivanju. Ali u tu
a6
svrhu sve te operacije moraju biti meusobno sline. U suprotnom sluaju bismo
se oito morali pomiriti s tim da ih stvarno vrimo jednu za drugom i matematika
bi postala izlina.
Zahvaljujui, dakle, priblinoj homogenosti materije koju prouavaju ziari
mogla je nastati matematika zika. U prirodnim znanostima vie ne nalazimo
slijedee uvjete: homogenost, relativnu neovisnost udaljenih dijelova i jednostav-
nost elementarne injenice. Zbog toga su prirodoslovci primorani pribjei dru-
gim nainima generalizacije.
;,
Vidimo, dakle, da je za Poincarea primjena matematike u opisu zikog svijeta
mogu zato to postoji izravan izomorzam izmeu, na primjer, homogenih di-
ferencijalnih jednadbi i homogenosti materije. Sa ovakvim zakljukom trebalo
bi se posebno pozabaviti, ali to u ovakvom radu nije mogue. Moemo rei da
ovakav pristup ima i odgovarajue posljedice na shvaanje nekih fundamentalnih
relacija i zakona u zici, ako to je eliminiranje djelovanja na daljinu, apsolutnog
prostora kao okvira za opaanje i opis itd. Kao to smo rekli, mi ovdje neemo
moi da se posebno bavimo ovim problemom, ali u sljedeem pasusu dat emo
neka njegova shvaanja klasine mehanike koja lei u samom osnovu zike.
4.7. Klasina mehanika
Da bi to zornije pokazali kako H. Poincare razmatra probleme u znanosti nave-
dimo neke stavove koji se odnose na fundamentalna pitanja klasine mehanike.
8o

Ovaj lanak smo izabrali uglavnom iz dva razloga, prvo, zato to je u ovakvom
razmatranju tematika relativno bliska prosjenom studentu. Drugo, klasina me-
hanika je dugo vremena bila primjer jasnosti jedne pojmovne strukture. Ona je
zadovoljavala sve elemente idealne znanosti jer je s jedne strane strogo deduktivni
sustav, a takoer je eksperimentalno provjerljiva i primjenjiva.
Poincare, odmah na poetku svog lanaka postavlja pitanja: jasnosti i opravda-
nosti osnovnih principa mehanike: To se pitanje prirodno postavlja, a tekoa
njihovog rjeavanja proizlazi uglavnom iz injenice da traktati iz mehanike ne
razlikuju sasvim jasno to je eksperiment, to je matematiko zakljuivanje, to je
konvencija a to hipoteza.
To nije sve:
. Nema apsolutnog prostora i razmatramo samo relativno gibanje. Mehanike
injenice se, meutim, najee iznosi kao da postoji apsolutni prostor s ko-
jim bi se one mogle dovesti u vezu.
79
H. Poincare, Znanost i hipoteza, Globus, Zagreb, 1989.god.. 117-120.
80
lanak Klasina mehanika nalazi se u knjizi Znanost i hipoteza (esto poglavlje). Na
naem jeziku se nalazi u knjizi: H. Poincare, Znanost i hipoteza, Globus, Zagreb, 1968. god.
a;
a. Nema apsolutnog vremena. Rei da su dva trajanja jednaka, to je tvrdnja
koja sama po sebi nikakvog smisla i koja moe dobiti neki smisao jedino
konvencijom.
. Ne samo da nemamo neposrednu intuiciju o jednakosti dvaju trajanja ve
nemamo ak ni neposrednu intuiciju o istovremenosti dvaju dogaaja koji se
zbivaju na razliitim mjestima.
. Napokon, i sama naa euklidska geometrija nije nita drugo do neka vrsta
jezine konvencije. Mehanike injenice mogli bismo iskazivao reui ih uz
neeuklidski prostor koji bi bio manje pogodan no jednako tako legitimna kao
i na obini prostor. Iskaz bi bio mnogo zamreniji, ali bi i dalje bio mogu.
Dakle, ni apsolutni prostor, ni apsolutno vrijeme, pa ak ni geometrija nisu
uvjeti koji se mehanici nameu. Svi ti pojmovi ne prethode mehanici, isto kao to
ni francuski jezik logiki ne prethodi istinama koje se njima izraavaju.
8

Kao to se vidi iz navedenog uvodnog citata, Poincare, se odmah obara na fun-
damentalne pojmove kao to su prostor i vrijeme stavljajui ih u poloaj konven-
cije. U daljnjem tekstu nastavlja sa analizom fundamentalnih pojmova na kojima
poiva itava zgrada klasine mehanike. Tako u sljedeem dijelu razmatra Nae-
lo inercije postavljajui osnovno pitanje:
Tijelo na koje ne djeluje nikakva sila moe se gibati samo pravocrtno i jednoliko.
Je li to istina koja se a priori namee umu Kada bi bilo tako, kako to da je Grci
nisu poznavali Kako su mogli vjerovati da gibanje prestaje im prestaje uzrok
koji ga je proizveo, ili takoer, da e se svako tijelo, ako ga nita ne sprijei, gibati
kruno, to je najuzvieniji oblik gibanja
8a
Kao to vidimo, on negira apriornost navedenog naela, a to je u izvjesnom
smislu protivljenje Kantovom rjeenju koji je u klasinoj mehanici i u Euklidovoj
geometriji traio potvrdu postojanja sintetikih sudova a priori. Problematinost
eksperimentalne provjerljivosti lei u statusu tijela bez djelovanja sila. Kao to
Poincare kae, je li ikada se eksperimentiralo na tijelima bez djelovanja sile i ako
jest, kako se znalo da na ta tijela nije djelovala nikakva sila
Za Kanta istu problematinost logiko-empirijske konzistentnosti imaju i
osnovni pojmovi ubrzanja, mase i sile. Tako on navodi:
Ubrzanje nekog tijela jednako je sili koja na njega djeluje, podijeljenoj s nje-
govom masom.
Moe li se taj zakon eksperimentalno vericirati Za to bi trebalo izmjeriti tri
veliine u navedenom iskazu: ubrzanje, silu, masu.
Prihvaam da se ubrzanje moe mjeriti, zato to prelazim preko potekoe koja
proizlazi iz mjerenja vremena. No kako da se mjeri sila ili masa Mi ak i ne zna-
mo to je to.
81
82
a8
to je masa Newton odgovara: Masa je umnoak volumena i gustoe. Bilo
bi bolje rei, kae Tomson i Tait, da je gustoa kolinik mase i volumena. to
je sila To je, odgovara Lagrange, uzrok koji proizvodi gibanje tijela ili ima ten-
denciju da ga ponovo proizvede. To je umnoak mase i ubrzanja, rei e Kir-
cho. Ali zato onda ne rei da je masa kolinik sile i ubrzanja Ove su tekoe
nerazrjeive.
8
Ne samo to, Poincare pretpostavlja da formalno matematiki sustav zajedno sa
zikalnim injenicama moe se rekonstruirati u neki drugi opis. Ovaj drugi opis
bi zadovoljavao sve principe istinitosti osi jednostavnosti, a sama jednostavnost
ili sloenost opisa spada u podruje konvencije i pragmatinosti a ne istinitosti.
Navedimo jedan primjer u razmatranju pojma mase, koji u klasinoj mehani-
ci, kao to je poznato, zauzima fundamentalno mjesto i predstavlja univerzalnu
konstantu:
ini se da je to nain za deniciju mase, poloaj teita oigledno ovisi o
vrijednostima pripisanim masama. Te vrijednosti e trebati rasporediti tako da
gibanje teita bude pravocrtno i jednoliko. To e uvijek biti mogue ako je trei
Newtonov zakon toan, a to e openito biti mogue samo na jedan nain. Ali ne
postoji sustav izuzet od svakog vanjskog djelovanja. Svi dijelovi svemira jae ili
slabije trpe djelovanje svih ostalih dijelova. Zakon gibanja teita strogo je toan
jedino onda kada se odnosi na cijeli svemir.
No da se iz tog zakona dobiju vrijednosti masa, trebalo bi promatrati gibanje
teita svemira. Apsurdnost te konzekvencije je oigledan: mi poznajemo samo
relativna gibanja i gibanje teita svemira za nas e ostati vjena nepoznanica.
Nita dakle ne ostaje i nai pokuaji nisu urodili plodom. Tako smo stjerani u
kripac sa sljedeom denicijom, koja je jednostavno priznanje nemoi: mase su
koecijenti koje je pogodno uvesti u raunanje.
Cijelu bismo nau mehaniku mogli rekonstruirati tako da svim masama pri-
piemo razliite vrijednosti. Ta nova mehanika ne bi bila u proturjenosti ni s
eksperimentom ni s opim naelima dinamike [].
Jednadbe te nove mehanike jedino bi bile manje jednostavne. Da se razumije-
mo, manje jednostavni bili bi samo prvi lanovi, to jest oni koje ve znamo zahva-
ljujui eksperimentu. Moda bi bilo mogue izmijeniti mase malih veliina a da
pritom cijele jednadbe ni ne dobiju ni ne izgube na jednostavnosti.
Hertz se upitao jesu li naela mehanike strogo istiniti. Po miljenju mnogih
ziara, rekao je on, izgledat e nezamislivo da bi eksperiment i u najdaljoj bu-
dunost ikada mogao ita promijeniti u neoborivim naelima mehanike, a ipak,
ono to proizlazi iz eksperimenta moe se uvijek ispraviti eksperimentom.
Nakon onoga to smo rekli da e se bojazni initi suvinima. Naela dinamike
su nam najprije izgledala kao eksperimentalne istine, no bili smo prisiljeni sluiti
se njima kao denicijama. Sila je upravo po deniciji umnoak mase i ubrzanja.
83
a,
Evo naela koje od sada ne moe osporiti nikakav budui eksperiment. Sila akcije
isto tako je po deniciji jednaka sili reakcije.
No onda, neko e rei, ta nepovjerljiva naela su apsolutno liena svakog smi-
sla. Eksperiment ih ne moe opovri ali ona nas ne mogu nauiti nita korisno.
emu onda prouavati dinamiku
To bi naglo osuivanje bilo nepravedno. U prirodi ne postoji savreno izolirani
sistem, savreno izuzet od svakog vanjskog djelovanja, ali postoje gotovo izolirani
sistemi.
Ako promatramo neki takav sistem, moemo prouavati ne samo relativno gi-
banje njegovih razliitih dijelova, jednog u odnosu na drugi, ve i gibanje njegovog
teita u odnosu na druge dijelove svemira. Tada se moe utvrditi da je gibanje tog
teita gotovo pravocrtno i jednoliko, u skladu s treim Newtonovim zakonom.
To je eksperimentalna istina, no nju eksperiment ne moe opovri to bi nas,
zapravo, nauio precizniji eksperiment Nauio bi nas da je zakon samo bio goto-
vo istinit, a to je ono to smo ve znali. Sad je razjanjeno kako eksperiment moe
posluiti kao temelj naelima mehanike a da ih unato tome nikada nee moi
opovri.
8

Takoer, moramo rei na karaju, da je porijeklo klasine mehanike u njenoj
antropomorfnosti. Ova egocentrinost klasine mehanike, koja je kao to smo
konstatirali konstruirana na principima apsolutne objektivnosti u kome pro-
matra ili mjerilac zikalnih pojava ne samo da ne smije biti povezan s pojmom
egocentrinosti nego i bilo kakva naznaka njegove zike prisutnosti.
Na kraju navedimo pasus u kome Poincare govori o antropomorfnosti
mehanike.
Kirho je, rei e netko, samo slijedio ope sklonosti matematiara k nomina-
lizamu
8
. Njegova sposobnost kao ziara nije ga od toga sauvala. elio je imati
deniciju sile i zato je uzeo prvi stav na koji je naiao. Denicija sile nam, meu-
tim, nije potrebna. Ideja sile je primitivan, nesvodiv i neodrediv pojam. Svi znamo
to je to zato to o tome posjedujemo neposrednu intuiciju. Ta neposredna intui-
cija proizlazi iz pojma napora koji nam je od djetinjstva poznat.
No prije svega, ak i kada bi nam neposredna intuicija omoguila spoznavanje
istinske prirode sile po sebi, ona bi bila nedovoljna za utemeljenje mehanike. Ona
bi tovie bila potpuno beskorisna. Nije vano znati to sila jest, vano je znati
mjeriti je.
Sve ono to nas ne naui kako da je mjerimo jednako je tako beskorisno u me-
hanici kao to je subjektivan pojam toploga i hladnoga beskorisno ziaru koji
prouava toplinu. Taj se subjektivni pojam ne moe prevesti u brojke, i prema
tome, ne slui niemu. Neki znanstvenik ija bi koa bila apsolutno lo vodi to-
pline i koji zbog toga nikada ne bi doivio ni osjet toploga ni osjet hladnog, mogao
84
H. Poincare (1989.), Ibid., str. 85. (Istaknuo autor)
85
Vidjeti u Dodatku odnos izmeu nominalizma i realizma.
o
bi promatrati fenomene kao i bilo tko drugi i to bi mu bilo dovoljno da izgradi
cijelu teoriju topline.
Taj neposredni pojam napora ne moe nam, meutim, posluiti za mjerenje
sile. [] On se konano svodi na pamenje miinih osjeta, a nitko nee tvrditi da
Sunce doivljava miini osjet kada privlai Zemlju. Jedino za im to moemo tra-
gati jest neki simbol, manje toan i manje pogodan od strelice koja se primjenjuje
u geometriji, ali poput njih jednako udaljen od stvarnosti.
Antropomorzam je odigrao znaajnu povijesnu ulogu u genezi mehanike.
Moda e on jo ponekad dati poneki simbol koji e se nekim umovima uiniti
pogodnim. Meutim, on ne moe utemeljiti nita to bi imalo zaista znanstven ili
lozofski karakter.
86
U ovom kratkom razmatranju obratili smo pozornost na stavove H. Poincarea
koji je imao, a i danas ima odreeni utjecaj u originalnom pristupu prema opim
problemima znanosti, a posebice matematike i zike. Moda njegov znaaj nije u
epistemolokom razmatranju koliko u njegovom originalnom promiljanju odre-
enih konkretnih problema. Moramo istaknuti da njegov konvencionalizam, a
posebice matematiki, imao presudni utjecaj na razvoj i shvaanje osnovnih poj-
mova to e predstavljati novi iskorak uoblien u rezultatima specijalne i ope
teorije relativnosti.
Ponovimo jo jednom, konvencionalizam smatra da su u empirikim znano-
stima temeljni stavovi utvreni dogovorom, a do tog dogovora redovito ne vode
objektivni kriteriji, nego potreba da se odreena znanstvena iskustva svedu u
zatvoreni pojmovno-iskazni sustav koji konano poiva na odlukama volje. Pro-
tiv realista kovnecionalisti istiu da je nemogue konano utemeljiti fundamen-
talne ope iskaze. Tu ostaju samo dvije mogunosti: kantovski transcedentalizam
ili pozivanje na evidenciju. Nijedna od tih mogunosti nije prihvatljiva. Zato se
konvencionalisti pozivaju na teoriju slobodnog izbora. Ve ni sam pokusni po-
stupak nije mogu bez prethodne konvencije.
8;
U daljnjem pregledu idemo ka onim shvaanjima koja su dale znaajan dopri-
nos u razvoju lozoje znanosti a to je na prvom mjestu pozitivistiko gledite.
86
H. Poincare (1989.), Ibid., str. 85.-86.
87
Vidjet emo u sljedeim dijelovima naeg razmatranja kako e sline ideje zastupati i K.
Popper u opreci spram logikog pozitivizma. On doputa bazine stavove kao osnovu
za neku teoriju, ali se njihovo prihvaanje ne moe iznuditi injenicama, nego poiva
na odluci. Zato i bazini stavovi imaju karakter dogmi, samo to se oni mogu uvijek
nanovo provjeravati novim doivljajima. Na to se oslanja Popperova teorija falsikacije
(opovrgavanja): empiriko-znanstveni sustav mora biti takav da ga iskustvo moe oboriti.
5. Pozitivizam
Pozitivizam ima svoje duhovne pretke, ne raunajui relativizam sosta i gr-
kih materijalista, u engleskom empirizmu, osobito kod Humea i J.S. Milla. J. Stu-
art Mill (8o6.-8;.) smatrao je da su ak i matematiki i logiki iskazi samo
poopenje iskustva. Iskustvo tumai u smislu psihologistike teorije o asocijaciji
ideja. Asocijacijom ideja koje dobivamo kod pojedinih opaaja stvaramo opi
zakon, kojeg vrijednost proirujemo na sve sluajeve.
Kao otac pozitivizma, od kojeg potjee i sam naziv, uzima se Aguste Com-
te (;,8.-8;.), Millov suvremenik i prijatelj. Analizirajui razvoj ljudskog duha,
Comte je zastupao teoriju o tri stadija tog razvoja. U prvom, teolokom stadiju
ovjek eli strukturu prirode i njenih procesa protumaiti pretpostavkom posto-
janja duhova ili bogova koji ravnaju prirodom. U tom se stadiju mogu razluiti tri
stupnja: animizam sva je priroda oivljena, politeizam mnogi bogovi vladaju
irim podrujima prirode, monoteizam samo jedan bog je vrhovni gospodar.
U drugom, metazikom stadiju ovjek je ve kritiniji, pa je bogove zamije-
nio prirodi imanentnim bitnostima i silama. Tu je najvii stupanj opa bitnost,
priroda kao izvor svih pojava. Vrhovni, trei stadij je pozitivni stadij u kojem
ovjek spoznaje ono to je za znanosti bitno, tj. zakone koji nisu nita drugo do
pravilnosti i stroge nunosti prirodnih pojava. U tim Comteovim tezama istie se
bitna oznaka svakog pozitivizma: strogo odbijanje svih metazikih spekulacija
i priznavanje samo pozitivnih, tj. empirikih znanosti. Taj je Comteov prikaz
dodue dosta umjetno sroen, ali se ne moe zanijekati opravdanost tih analiza,
jedino to se ti stadiji ne smiju uzimati povijesno kronoloki. I danas se mogu su-
sresti gledita koja se mogu ubrojiti u neki od tih Comteovih stadija.
Pozitivistiki stav Comteova miljenja, uz socioloka istraivanja, vrio je velik
utjecaj na europsku misao i na razvoj novih misaonih smjerova. Jedan od najutje-
cajnijih takvih sustava u ao. stoljeu bio je neopozitivizam.
Glavni predstavnici klasinog pozitivizma u drugoj polovici ,. stoljea bili su
A. Comte, E. Laas i E. Mach. U njemakim zemljama pozitivizam se proirio svr-
etkom istog stoljea, a irili su ga E. Mach (88.-,6.), E. Haeckel (8.-,,.) i
W.Ostwald (8.-,a.).
Temeljna shvaanja pozitivizma mogli bismo, uvjetno reeno, iznijeti u sljede-
e tri toke:
. Empirizam: mnogi pozitivisti su radikalni empiristi. Sva se spoznaja moe
potpuno svesti na osjetilna opaanja. Pozitivizam ne zna za druge temelje
osim pozitivnih injenica, tj. izvanjskog i unutarnjeg opaanja (E. Laas). U
osnovi sva se psihika i zika zbilja sastoji iskljuivo od osjetilnih sklopova,
gdje se ak i formalna logika nastojala objasniti empiristiki.
a
a. Materijalizam: s empirizmom je neposredno povezana tenja odbacivanja
svega to nije osjetilno-materijalno. Govor o umu, duhu, bogu itd. rastvara se
i tumai dosljedno na empiristiki i materijalistiki nain.
. Scijentizam: s prosvjetiteljskom stazom on objavljuje bezuvjetnu vjeru u
znanost.

Pod znanou se podrazumijevala empirijska pojedinana znanost a prije svega
egzaktne prirodne znanosti. Filozoja je samo slukinja znanosti i zadatak joj je da
sintetizira rezultate pojedinih znanosti.
Bilo bi zanimljivo pokazati, ili pokuati pokazati, to su osnovni motivi nastaja-
nja modernog pozitivizma. Koje su to povijesne situacije omoguile plodno tlo za
razvoj neoopozitivistikih ideja i stavova. Dakako, da ove motive moramo shvatiti
samo kao slikovit prikaz situacije koje su pogodovale tom razvoju, ali nikako i kao
izvore tog nastajanja.
5.1. Motivi nastajanja modernog pozitivizma
Ako bismo u kratkim crtama hitjeli navesti uvjete nastanka suvremenog pozi-
tivizma onda uvjetno imamo ovakvu situaciju:
a) Suprotnost izmeu razvoja lozoje i napredak posebnih znanosti
Mada veina predstavnika pozitivizma tei da svoju poziciju obrazloi isto
logikim argumentima, ipak pored tih argumenata postoje niz povijesnih i psiho-
lokih inilaca koji su presudno utjecale na ovakvo gledite. Tu prije svega treba
navesti nepobitnu injenicu o razlici u razvoju lozoje i posebnih nauka. Iako,
je lozoja iznjedrila pretpostavke razvoja kasnijih posebnih nauka dovela je do
upitanosti i negativnom odnosu prema lozoji do konanih zakljuaka o potrebi
njezine egzistencije uope. U svakom sluaju se, ma kakvo se lozofsko gledi-
te zauzimalo, ne moe osporiti injenica napretka nauke u posebnim disciplina-
ma. Ovakav napredak na podruju lozoje, a posebice u njenim najlozonim
disciplinama kao to je metazika, ontologija i nauke o vrijednostima, moe u
principu osporiti. Ma koliko u posebnim naukama bilo velike suprotnosti izme-
u razliitih istraivaa, injenice isto logike evidencije, s jedne strane, kao i
potvrivanje pomou iskustva, s druge strane, ine iako ne apsolutno neosporne
a ono praktino dovoljne kriterije za odvajanje onoga to je vaee od onoga to
nije vaee, onoga to se ostvaruje od onog to to nije. Izgleda da analogni kriteriji
nedostaju u lozofskoj oblasti.
Nije ni udno da se u takvoj situaciji postavlja pitanje opravdanosti lozofskog
miljenja, no ovakav negativan stav prema mogunosti lozofskog spoznavanja
Pozitivizam
nije neto novo jer skepticizam, relativizam i agnosticizam od najranijih dana tvr-
dili da on nije nauka. Iako se moderni pozitivizam u principu prikljuuje ovim
pravcima, on se ipak od njih bitno razlikuje po mnogo radikalnijem shvaanju
svog odbijanja. On postavlja pitanje nisu li lozofski iskazi, recimo, ne samo po-
greni, nego je su li uope iskazi ili su besmisleno spajanja rijei koje jedino meta-
zici i njihovi sluatelji iz nekih psiholokih razloga, smatraju za stvarne, smislene
iskaze.
b) Prevladavanje empirijskog nastojanja u posebnim naukama
Ovaj drugi motiv stoji u neposrednoj vezi s prethodno iznesenim, naime kriti-
ko nastojanje modernog ovjeka i njegovo nepovjerenje prema predmetima koji
se opaajno ne mogu pokazati dolazi do izraaja u empirizmu. U pogledu pred-
meta pojmova zahtijeva se da se za njih mogu navesti obiljeja koja se empirijski
mogu pokazati, a u pogledu nauno prihvatljivih sudova se, ukoliko se ne radi o
isto logiko analitikih iskaza, zahtijeva da ih iskustvo potvruje. To osnovno
spoznajno-teorijsko nastrojenost pozitivizam je uzeo za jedan od svojih najviih
principa. Ono se svodi na to da se kao smisleni doputaju samo dvije vrste iskaza:
Na jednoj strani isto logiki stavovi ija se istinitost u sluaju analitikih iska-
za, odnosno njihova lanost kada su u pitanju kontradiktorni sudovi, moe usta-
noviti samo analizom znaenja i empirijskih stavova na drugoj strani koji imaju
karakter ustanovljavanja neposrednih stanja stvari ili pak predstavljaju hipoteze
koje izlaze iz okvira neposredno danog, ali se ipak mogu provjeriti na osnovu
podataka promatranja.
c) Neuspjeh Kantovog pokuaja apriornog zasnivanja posebnih nauka.
Kao to nam je poznato, Kant je takozvane sintetike sudove apriori smatrao
za specine lozofske iskaze i uzeo ih je za predmet svojih spoznajno teorijskih
razmatranja. Zbog njihovih apriornosti moe se njihovo vaenje utvrditi nepo-
sredno i neovisno od kvantuma doivljenog iskustva. Ali to je neumitno dovodilo
do pitanja: Ako se nae saznanje treba donositi na svijet koji je neovisan od svi-
jesti, onda je nerazumljivo kako prilikom toga dolazimo do znanja slobodnog od
iskustva Odgovor moe samo biti u tome, ako postoje zakoni misaonog razuma,
pomou kojih se svijet konstituira, moe se razumjeti apriorno saznaje stvarnosti.
Ali onda ta stvarnost nije vie neovisna, ve je stvorena od strane duha i nje-
mu imanentnih misaonih principa. Vidjeli smo da ovaj kopernikanski obrat
predstavlja za Kantove kritiare osnovni kamen smutnje ili pokuaj rjeenja da se
fenomen sintetiko-apriornog saznanja rijei na drugaiji nain, ali svi oni imaju
istu polaznu bazu: priznavanje sintetikih-apriornih stavova.
Kant nije podrobno raspravljao o pitanju egzistencije tih sudova, ve je to vie
vjerovao da je navoenje primjera iz oblasti aritmetike, geometrije i prirodnih
znanosti dovoljno dokazao postojanje tih sudova. Tu lei slabost njegove lozo-
je, jer se on uglavnom posveti pitanju njihovih mogunosti, tako da je za po-

zitivizam bio lak zadatak opovrgnuti ili osporiti njegove primjere. Pogreni su
primjeri iz matematike, jer ti sudovi, kako je pokazala logika analiza obrazovanja
matematikih pojmova i sudova bez izuzetka analitiki. to se tie iskaza prirod-
no naunih zakona, njihov apriorni karakter je neobino problematian. Sjetimo
se samo zakona kauzalnosti koje je on iznio kao sintetiki-apriorni stav, a koji je u
modernoj kvantnoj mehanici nasuprot klasine zike pretrpio ogromne revizije.
Egzistencija sintetiko-apriornih iskaza ne izgleda tako sigurna. Njeno poricanje
postojanja od strane logikog pozitivizma tako odstranjuje i itavo pitanje koje se
postavlja pa i Kantovo pitanje o njihovim mogunostima.
d) Problem saopavanja
U okviru pozitivizma izotrio se jo jedan problem, koji je bio poznat ve i u
Grkoj mada su kasniji lozo uglavnom zanemarivali taj problem, a to je pro-
blem priopavanja. Ako nauka po svojoj prirodi predstavlja strukturu koja nastaje
nadogradnjom i uestvovanjem velikog broja znanstvenika s jedne strane namee
inter-subjektivnost i ne moe biti solipsistika stvar pojedinca i s druge strane ona
mora biti shvaena jednoznano za sve one koji se bave njenom problematikom.
Pozitivizam ve ovdje zamjera metazici, ili lozoji openito, ona nije u stanju
da u potpunosti zadovolji ovom zahtjevu.
e) Razdvajanje lozoje i ostalih kulturnih podruja
Prethodno navedenim momentom u uskoj vezi je i zahtjev strogog razdvajanja
nauke i drugih kulturnih podruja prije svega umjetnosti i lozoje. Ovo je po-
sljedica pozitivistikog stava od strogog razdvajanja izmeu doivljaja kao psiho-
lokog fenomena i saznavanja. Dakako, pozitivizam zamjera lozoji a posebice
metazici da iz svog pojmovnog korpusa nije izbacio one pojmove i stavove koji
su odraz istih doivljaja i da metazike rasprave predstavljaju uzaludni pokuaj
da se iracionalno osjeanje ivota prenese u jezik poimanja, te svojim prividno
teorijskim nainom prikazivanja i svojim prividnim dokazivanjem ometaju ak i
tenju za adekvatnim izrazom doivljavanja.
f ) Logike antinomije
Nisu svi problemi koji su stajali prema opreci klasine lozoje bile tema i ra-
zlog nastajanja pozitivizma, jer su postojali problemi koje je sama znanost name-
tala, a koja si bili rjeivi u sklopu pozitivistike lozoje. To su prije svega pitanje
nauno-logika i metodoloka koja se odnose na strukturu saznanja empirijskih
nauka, te problemi indukcije, a zatim problemi iste logike i matematike itd.
Dobar dio truda ovog pravca sastojao se u tome da govorni jezik zamijeni vje-
takim sustavom znakova, tj. vjetakog jezika izgraenog na osnovu egzaktnih
Pozitivizam
pravila. Povijesno gledano poticaj ovakvom stavu jest pojava antinomija. Te an-
tinomije, ija se bit sastoji u tome to se mogu dokazivati stavovi koji jedan dru-
gome proturjee i ovo je ranije smatrano problemom miljenja. Tada se rjeenje
nalazilo ili trailo u tobonjim misaonim grekama ili, se pak, kada to nije polazilo
za rukom u takvim okolnostima rezignirano izvodio zakljuak da u toj oblasti sa-
znanje nije mogue. Za pozitivizam je bio zadataka da se u problemu antinomija
nae izlazno mijeenje, a posebice ako se te antinomije odnose na matematiku i
logiku.
Rjeenje je naeno, istina, ne u smislu nekog opeg postupka koji bi dozvoljavao
da antinomije nestanu jednom za svagda iz nauke, ali je opasnost ipak izbjegnuta
tako to se pokazalo da su tekoe, koje dovode do antinomija, lee uglavnom u
podruju jezika a ne miljenja. Time je otpoelo nastojanje da se na mjesto govor-
nog jezika izgradi strogo logiki jezik koji bi bio osloboen od tih nedostataka.
Logiki sustav Russella Whiteheada prosjekao je iz jednog takvog stremljenja.
U novije vrijeme je uz to dola i semantika, isto tako grana nauke koja se bavi
konstruiranjem jezika, i koja je takoer prvobitno nastala iz stremljenja da se
uklone antinomije, takozvani semantiki paradoksi. Time su se u biti sva logika
istraivanja u potpunosti matematizirala, jer obrazovani jezini sustavi razrauju
se sasvim analogno matematikim sustavima, a dijelom oni uope predstavljaju
iste kalkile. Ako se to doda injenici da po pozitivistikom shvaanju u okviru -
lozoje uope nisu dopustiva neka druga osim nauno-logika istraivanja, onda
se moe razumjeti zato je Carnap mogao denirati lozoju kao matematiku
jezika.
5.2. Stariji Imanencijalni pozitivizam i Logiki pozitivizam
Kao karakteristian prijelaz sa spoznajno-teorijskog gledita realizma na lo-
giki pozitivizam moe se oznaiti uenje o spoznaji M. Schilcka. Da bi doao do
odgovora na pitanje: to je saznanje on je poeo s analizom znaenja svakod-
nevne uporabe rijei saznanje i doao do zakljuka da saznavanje predstavlja
akt identiciranja tj. uvijek saznavanje neega kao neega. Pojam je, prema tome,
nedvosmisleno znak za predmete, odnosno vrste predmeta. Ali sami pojmovi
nisu dovoljni za saznavanje nego su za to potrebni sudovi. Kao to su pojmovi
oznake predmeta, tako i sudovi predstavljaju nedvosmislena znaenja injenica,
tj. postojanje nekog odnosa izmeu predmeta. Odavde slijedi sama denicija isti-
nitosti suda: Sudovi su istiniti ako nedvosmisleno odgovaraju dotinim stanjima
stvari, inae su pogreni. No, za saznanje je potrebno da se ispuni jo jedan zada-
taka a to je odreivanje minimuma pojmova za opis. Kako postoji beskonaan od-
nos stanja stvari kojima odgovara beskonaan odnos pojmova i sudova ali ne kao
agregatom, onda je nuno da se odrede one veze koje dovode do izvoenja jednih
pojmova iz drugih. Zbog toga najvii cilj saznanja mora biti da se od minimuma
pojmova ipak postigne nedvosmisleno oznaavanje svih stanja stvari.
6
Taj pojam saznanja Schilck otro razgraniava od pojma doivljavanja i opa-
anja i tu je u potpunoj opreci u odnosu na fenomenologiju
88
i odbacuje svaku
intuicionistiku lozoju U opaanju i doivljaju dan je uvijek samo jedan objekt,
a u spoznaji moraju postojati barem dvije stvari: neto to je dano i ono kao to
je to dano. Za njega fenomenologija
8,
mijea pojam poznavanja i spoznavanja, jer
da bi se neto poznavalo mora biti dano u svijesti putem doivljavanja, a da bismo
neto spoznali nije neophodno da se ono to se spoznaje mora i da poznaje, tj. da
se moe i doivjeti.
Ovakav stav ima dalekosene posljedice u pogledu spoznavanja vanjskog svi-
jeta Ako, da bi se dolo do neke spoznaje, nije potrebno nikakvo opaanje datosti
onoga to postoji, ve samo nedvosmisleno podudaranje simbola onda se otva-
ra put ka mogunosti spoznavanja transcendentalnog svijeta koji nam kao s one
strane svijesti nikada ne moe biti dat. Ovdje Kantovo pitanje je li mi spoznajemo
pojavni svijest ili i svijet stvari po sebi postaje izlino jer se prema ovakvom stavu
izmeu spoznajnih pojmova i tih stvari po sebi ne moe postaviti nikakva razlika,
budui da nai pojmovi nedvosmisleno odgovaraju stvarima pojmovnog svijeta,
i budui da te stvari odgovaraju stvarima po sebi, tako nai pojmovi indirektno
odgovaraju stvarima po sebi.
U tom uenju ve dolazi do izraaja tendencija novijeg pozitivizma da se logi-
kom analizom poimanja i jezika razgolite izvjesna starija lozofska rjeenja kao
prividni problemi. Ova Schilckova lozoja se moe ubrojiti u spoznajno teo-
rijski realizam jer pretpostavlja realnost stvarnosti sa one strane svijesti na koju
se spoznaja odnosi. Ta realistika crta predstavlja otro distanciranje od starijeg
pozitivizma, a posebice uenja Macha i Avenarijusa. Stariji pozitivizam je postav-
ljao zahtjev da se nauka ogranii na to egzaktnije i u isti mah to ekonominije
opisivanje onoga to je neposredno dano. Neposredno su dati samo elementi
senzualnog i relativno konstantan kompleks takvih elemenata je tijelo i ako se is-
kljue metazike pretpostavke onda proistjee da se tijela svode na taj kompleks
osjeaja. Schlickovo ovo gledite, koje oznaava kao imanencijalni pozitivizam,
smatra kao neodrivo. Po njemu da bi se dolo do znanosti moramo pretpostaviti
postojanje stvari koji su nam dane kao i one koje to nisu. Ako se ne eli razori-
ti zakonita povezanost stvarnog svijeta, onda ne preostaje nita drugo osim da
se pretpostavi realna egzistencija stvari i pojava koje su transcendentne svijesti.
No, vidjet emo da daljnji razvoj logikog pozitivizma vodi ka naputanju ove
dihotomije u sklopu pozitivizma kao posljedice uvoenja metazikih pitanja kao
prividnih problema. Zasada da istaknemo samo to da spram starijem pozitivizmu
koji otpoinje s analizom onoga to je dano, mlai logiki pozitivizam poinje
s analizom znanstvenog jezika kao medijima gdje se mogu razrijeiti problemi
odnosa izmeu smislenih i besmisleni stavova i pojmova.
88
Odnos izmeu fenomenologije i znanosti, odnosno lozoje znanosti, dat emo u zadnjem
dijelu knjige.
89
Odnos fenomenologije prema znanosti razmatrat emo u zadnjem dijelu knjige.
;
6. Filozofja L. Wittgensteina
Prije nego to krenemo na daljnju analizi logikog pozitivizma, obratimo po-
zornost na stavove L. Wittgensteina, koji e sa svojim poetnim radovima biti je-
dan od glavnih uzora logikog pozitivizma. On polazi od logikog atomizma svog
prijatelja B. Russella
,o
i po njemu je svijet cjelokupnost injenica a ne stvari i sa
ovom tezom on poinje u svom glasovitom dijelu Tractatus logico-philosophicus.
Za razliku od klasinog pozitivizma on odbacuje shvaanje prema kojemu je
logika empirijska znanost to nastaje uopavanjem opaenih pojedinanih i-
njenica. Logika je, tovie, posve neovisna od iskustva. No njezine su reenice
tautoloke, tj. posve beznaajne.
Njegov pojam mislivog identian je s cjelokupnom prirodnom znanou. Gra-
nica mislivog ujedno je granica jezika koja preslikava (empirijske) injenice, Gra-
nice moga jezika znae granice moga svijeta. No tu se za njega postavlja pitanje o
uvjetima subjektivnog iskustva i njegov odgovor glasi: Subjekt ne pripada svijetu
nego je granica svijeta.
,
Gdje se u svijetu moe opaziti metaziki subjekt Kae
da tu stvari stoje ba kao s okom i vidnim poljem. Ali oko u stvarnost ne vidi. I
nita u vidnom polju ne navodi na zakljuak da ga vidi neije oko.
Dok je njegov Tractatus presudno utjecao na logiki empirizam odnosno novo-
pozitivizam, njegova su Filozofska istraivanja koja su posmrtno objavljena ,.
90
Navedimo u kratkim crtama osnovna obiljeja Russellove reforme u lozoji na kojoj je
barem prema nekim osnovnim naelima, utemeljen velik dio suvremene lozoje.
1.

Logiki se jezik formalizira po uzoru na matematiki. Uvode se kvantikatori. Pored
toga se pojmovi i relacije razumiju kao funkcije (Russellove stavane funkcije) s
predmetima i samim funkcijama i relacijama kao argumentima.
2.

Cilj je da se formalno zakljuivanje i logiki pojmovi tako preciziraju da se njima
moe objasniti matematiko zakljuivanje i iz njih izvesti matematike pojmove tj.
da se matematika (barem aritmetika, kao u Fregea) moe svesti na logiku.
3.

Russell ujedno eli rijeiti i problem logiko-matematikih i semantikih paradoksa
od kojih se mnogi tada novi otkrivaju te potresaju logiku i osnove matematike,
zaotravajui potrebu reforme. Kako bi se izbjegli paradoksi, u Russella pojmovi i
pojmovni odnosi stoje u sloenoj tipskoj hijerarhiji koja prijei samovoljnu gradnju
pojmova.
4.

I Fregeov i Russellov logiko-matematiki sustav ujedno su i lozofski, jer polau
rauna o temeljnim lozojskim pojmovima kao to su predmet, funkcija (koja je
sada ne samo matematiki nego i ontologijski pojam), istina (u Fregea je to izravno
ontologijski pojam), svojstvo, odnos, sveukupnost itd. Rije je o sustavima koji
su takoer i ontologijski. Ka tomu sadre, primjerice, i odreenu lozoju jezika,
odreujui pojmove kao to su ime, opis, reenica itd. Jednom rijeju, Frege
i Russell pretvaraju matematiku u lozojsku matematiku (ne samo u lozoju o
matematici, to je ukljueno).
91
L. Wittgenstein: Tractatus logico-philosophicus, preveo Gajo Petrovi, Sarajevo,1960.
(5.632 )
8
bila u izvjesnoj suprotnosti u odnosu osnovnih principa tog istog pozitivizma.
Filozofska istraivanja postala podjednako znaajna za modernu lingvistiku i onu
lozofsku poziciju koja polazi od lingvistike gdje je lingvistika empirijska znanost
o jeziku. Miljenje kasnog Wittgensteina izvodi, dakle, onaj obrat k jeziku koji je
openito karakteristian za lozoju od ,6o. godine na ovamo.
Wittgenstein i Beki krug mislili su da pomou formalne logike mogu razviti
umjetan, formalizirani idealni jezik. On je kao jedinstven jezik znanosti trebao
ukloniti netonosti, mnogoznanosti i obojenost svakodnevnog jezika i tako biti
savreno jasan i jednoznaan No, u ovoj kasnijoj fazi razmiljanja kod Wittgen-
staina pokazalo se potpuno odstupanje od te zamisli kao neizvedive, jer je otkrio
da je znaenje izraza nemoguno odvojiti od njihove upotrebe u ivom jeziku.
Tako on kae: Svaki znak za sebe ini se mrtvim. to mu podaruje ivot On
ivi u upotrebi (Filozofska istraivanja, br. a.) Odavde slijedi jedna neugodna
posljedica za logiki empirizam, to je da idealni jezik ne postoji i moramo se vra-
titi svakodnevnom jeziku.
Kako se neki izraz u nekom jeziku upotrebljava, to pokazuje gramatika nekog
jezika i ona obuhvaa pravila igre nekog jezika. Zapravo ovdje dolazimo do sre-
dinjeg mjesta lozoje kasnijeg Wittgenstaina, a to je usporedba jezika i igre,
odnosno deniranja jezine igre. No, ovo svoenje jezika na igru ne predstavlja
njegovo deplasiranje jer je on kao i kod mladog Wittgensteina osnova svega. Tko
se ukljuuje u neku jezinu igru i u njoj sudjeluje, taj prihvaa jedan oblik iv-
ljenja. Jezik je oblik ivljenja i on je neto krajnje, ono zadnje na to se moemo
vratiti. Za njega se u jeziku odvija sve jer je on sredstvo miljenja.
Kakav je odnos izmeu lozoje i jezika Ovdje se paralela moe povui kao u
Tractatusu gdje se govori o odnosu izmeu prirodnih znanosti i lozoje. To je
prije svega injenica da je zadatak lozoje razjasniti uporabu postojeeg jezika
a ne stvarati neki vjetaki konstrukt. Ona, za njega, ne smije ni u kom sluaju
dirati u faktinu upotrebu jezika jer ga ona ne moe ni utemeljiti. Filozoja mora
ostaviti sve kako jest.
Za njega lozoja mora imati terapeutsku vrijednost prije svega prema klasi-
noj lozoji i njezinim problemima, koji su za logiki empirizam a i za Wittgen-
steina prividni problemi nastali pogrenom uporabom jezika, tj. davanje izrazima
drugaija znaenja nego ona koja oni imaju u jeziku. Na primjer, lozo starog
kova su ljudi koji, kada uju da kii, pitaju Tko kii. Lingvistika terapeutika
mogla bi tim lozoma pokazati kako stanoviti izraz (biti, ja, zbiljsko, nita
itd.) valja pravilno upotrebljavati u skladu sa gramatikom. Na taj nain, po Vigot-
skom, bi se mogla izlijeiti njihova opsjednutost razuma. Ovdje on slikovito kori-
sti jednu pitalicu: to je tvoj cilj u lozoji Da muhi pokae izlaz i ae. Time
nastaje jednaka situacija kao i na kraju njegove prve knjige: O emu se ne moe
govoriti, o tome se mora utjeti.
U daljnjem izlaganju emo malo podrobnije obratiti pozornost na njegovo
glavno djelo, i pored toga djelo iz njegovog kasnijeg razdoblja kao to su Filozof-
ska istraivanja koju emo obradit u dodatku. Moemo istaknuti kako se esto u
,
Filozoja L. Wittgensteina
literaturi pojavljuje sintagma da je pojavljivanje Tractatusa predstavljao poetak
izgona lozoje iz znanosti.
6.1. Wittgenstein Tractatus logico-philosophicus
Knjiica
,a
, Tractatus logico-philosophicus, postala je gotovo biblija lingvistiki
orijentalnog pozitivizma, a pisac, Ludwig Wittgenstein, uzdignut je na jednoga
najveih lozofa ao. stoljea, usprkos mnogobrojnim protivnicima, a i svom vla-
stitom omalovaavanju lozoje. Da paradoks bude jo vei, sam se Wittgenstein
odrekao svog prvenca koji mu je donio doktorat, profesoru i svjetsku slavu, i to
odrekao se s istim uvjerenjem da je pod starost stigao do denitivne spoznaje, ali
da mu to takoer vrlo malo vrijedi. Filozoja je bolest, pie on u svom posthumno
objavljenom djelu Filozofska istraivanja, ili zaaranost ljudskog duha govorom,
a sav je njegov napor bio u tome da sebe i druge izbavi iz te zaaranosti.
Prije prvog svjetskog rata studirao je mladi Beanin u Cambridgeu, gdje je upo-
znao Bertranda Russella i G. E. Moorea, voe novog antimetazikog pravca koji
se koncentrirao na znaenje svakidanjih i lozofskih sudova i pronalazio u me-
tazikim i solipsistikim sustavima same besmislice. Uenik je Russellov logiki
atomizam doveo do kraja koji se inio trijumfalan da polako utihne u duboku
skepsu.
Iz predgovora Traktatus vidi se odmah koliko je on bio ispunjen otroumljem i
tenjom za jasnoom svojih uitelja u Cambridgeu:
Sve to se uope moe rei, moe se jasno rei, a o emu se ne moe govoriti,
valja utjeti. Knjiga e dakle povui granicu miljenju, ili tonije samom mi-
ljenju nego izrazu miljenja: Jer da povuemo granicu miljenju, morali bismo
misliti obje strane (morali bismo misliti to se misliti ne da). Granica biva dakle
povuena u govoru, a to lei izvan te granice, jednostavno je besmislica.
92
Tradicionalne su metazike obino polazile od naela koji je bio dokuen intuitivno.
Ljudski razum, sam ili pomou objave, posjedovao je takovu intuitivnu sposobnost, kako je
to uio Rene Descartes na poetku novovjekovne lozoje.

Engleski empirizam pa znanstveno istraivanje uzdrmali su pouzdanje u principe koji
mogu da se intuitivno dokue. Iskustvo biva sve neospornim kriterijem istine. Meutim
samo je iskustvo optereeno svakojakim predodbama, i tu se ponovno uuljale stare
lozofske kontroverze, naroito nakon Kantove, Kritike istog uma, po kojemu je iskustvo
bivalo tek sreivano ili omogueno stanovitim racionalnim formama ili kategorijama.

I logiki pozitivizam nosi Kantovo nasljedstvo. S jedne strane taj, neko vrijeme najivlji
pravac suvremene lozoje, istie verikaciju osjetima kao posljednju instancu spoznaje,
no s druge strane smjesta nastoji iskustvo logiki obraditi. Logiko iskazivanje iskustva
je jamano polazilo od stanovita koje se ne moe oznaiti kao isto empiriko, i
logiki pozitivizam bio je uskoro okrivljen onim to je najvie napadao metazikom
stranputicom. O podrijetlu, granicama i krizi te lozoje najbolje govori Wittgensteinovo
djelo.
o
Pokuajmo ukratko analizirati neke stavove iz Tractatusa i kao prvo navedimo
sami poetak knjige:
1. Svijet je sve to je sluaj
1.1 Svijet je skupnost injenica a ne stvari
1.11 Svijet je odreen injenicama i time da su to sve injenice
Svaki od ovih sudova trai dugo objanjenje, a koliko je to bilo odbojno za la-
ike, toliko je pak mamilo one koje su se uputale u lingvistiko-logike analize.
Zato kae autor da svijet nije skupnost stvari, nego injenica Predstavimo sebi
predmete u svojoj sobi, gdje svako od nas sjedi. Kada bismo sastavili popis svih
predmeta, ne bi nam to dalo nau sobu. Predmeti su nekako rasporeeni, stoje u
takvim i takvim vezama. To, kako su predmeti rasporeeni, u kakvim vezama sto-
je, a to su injenice. Svijet je dakle skupnost injenica. Takve su injenice: knjiga je
na stolu, slika visi na zidu, koara je u kutiji, itd. Svaka od tih injenica stoji sama
za se, neovisno od drugih, a preslikana je u naem govoru.
Meutim mnogi su nai iskazi komplicirani i nemaju tako jednostavnu struk-
turu. I neki iskazi, koji se ine jednostavnim, su zapravo vrlo sloeni, kako je to
Russell pokazao na oznakama kao to su Waverleya ili sadanji kralj Francuske,
kojima moemo graditi prividno jednostavne iskaze. Kao slikovit prikaz toj pro-
blematici navedimo neke Russellove stavove:
Autor Waverleya je kot.
Sadanji kralj Francuske je elav.
Ovi iskazi se mogu rasklopiti na iskaze.
,
Autor Waverleya je kot treba rasta-
viti na tri iskaza:
1. Barem jedna osoba je napisala Waverley;
2. najvie jedna osoba je napisala Waverley;
3. tko god napisao Waverlay, bio je kot.
Svaki od tih triju iskaza je istinit, prema tome je itav, sloeni iskaz istinit. Na
slian nain moemo rastaviti i iskaz:
Sadanji kralj Francuske je elav
u tri jednostavna iskaza:
93
B. Russell: Introduction to Mathematical Philosophy, London, 1919. Opirnijoj sam kritici
izvrgnuo engleski pozitivizam, a naroito Russella u Dialectica, Zrich, Vol. 14, 1960.,
emu je Russell ozbiljno prigovorio, bez obzira na noticu da se taj spis odnosi na njegova
ranija razmiljanja.
1. Barem jedna osoba je kralj Francuske;
2. najvie jedna osoba je kralj Francuske;
3. tko god bio kralj Francuske, je elav.
No znamo da je Francuska danas republika, dakle ve je prvi iskaz neistinit, pa
i itava, sloena izjava.
,
Zacijelo, i Russell i njegov najdarovitiji uenik Wittgenstein traili su takve pra-
elemente na koje bi se svaki objanjavajui govor sveo.
Slijedei Russella, Wittgenstein je uzeo da se sav govor moe logiki rastaviti na
elementarne iskaze. U tim elementarnim iskazima dolaze predmeti ili praelemen-
ti Platonovi, koji se vie ne mogu ralaniti. Znaenje imena (rijei) u tim iskazima
dano je predmetima:
3.203. Ime znai predmet. Predmet je njegovo znaenje.
Ovaj stav ima dalekosene posljedice jer navedena tvrdnja uspostavlja znaenje
elementarnih iskaza. Jer, kad imena u elementarnim iskazima ne bi znaila pred-
mete, kad takvih jednostavnih predmeta uope ne bi bilo, tad bi i iskazi izgubili
znaenje. Opstojnost pra-predmeta je dakle nunost za logiara.
,
Dalje, iskaz je:
4.021 Iskaz je slika zbilje: jer poznajem stanje stvari (Sachverhalt) koje on opi-
suje kad iskaz razumijem. I iskaz razumijem, a da mi nije njegov smisao
objanjen.
Znaajno je da on tu ne govori o slici samog predmeta nego sklopa predmeta.
To je i dosljedno s polazita da je svijet skupnost injenica, a ne stvari. Prema
tome bilo bi prije sporno u tome to je pretpostavio prapredmete s koresponden-
tnim imenima, ali kako da inae utemelji elementarne iskaze Ovdje se neumitno
namee teorija preslikavanja.
Teoriju preslikavanja nije svakako Wittgenstein izmislio, iako ju je zastupao i
beki ziar Boltzmann, no sam autor Traktata priznaje utjecaj Heinricha Hertza
iz ije je knjige Die Prinzipien der Mechanik in neuen Zusammenhange darge-
stellt vrijedno prenijeti pasus o dinamikim modelima (na to se Traktat poziva):
Odnos dinamikog modela spram razmatranog sistema je isti kao odnos slika
koju na duh prihvata o stvarima spram tih stvari. Promatramo li naime stanje
modela kao pasliku stanja sistema, tada su sljedovi paslike, koji po zakonima ove
94
Odvelo bi nas predaleko u povijest lozoje kad bismo htjeli ustanoviti koliko je
cambridgeova kola usaena u Platonu, no nije na odmet ovdje istaknuti da je Russellov
koautor Principia Mathematica A. N. Whitehead napomenuo da se itava lozofska
tradicija Evrope sastoji od reda fusnota Platonu.
95
Kasnije je Wittgenstein uvidio zabludu svog zakljuka, nema logikih nunosti koje bi
ikakvu opstojnost implicirale.
a
paslike moraju nastupiti, ujedno paslike sljedova koji se na prvobitnom predmetu,
po zakonima ovog prvobitnog predmeta moraju razvijati. Podudaranje izmeu
duha i prirode moe se dakle usporediti sa podudaranjem dvaju sistema od ko-
jih je jedan model drugome, i moemo ak dati rauna o tom podudaranju kada
pretpostavimo da duh ima sposobnost da pravi istinske dinamike modele stvari.
Pretpostavka o najjednostavnijim predmetima tijesno je vezana sa pretpostav-
kom elementarnih
,6
iskaza koji se logikim pravilima, kako je to i Russell uio,
mogu slagati u komplicirane izjave, a istinitost takve komplicirane izjave vidi se
odmah iz istinitosti pojedinih elementarni iskaza. Ove reenice iz Traktata mogu
skicirati tijek sustava:
2.13 Predmetima odgovaraju u slici elementi slike.
2.14 Slika se sastoji u tome da se njeni elementi na odreeni nain meu sobom
odnose.
2.141 Slika je injenica.
2.15 Da se elementi slike na odreen nain uzajamno odnose, pokazuje da se
stvari tako uzajamno odnose.
Budui da je uspostavio vezu izmeu slike i stanja stvari ili odnosa stvari (Sa-
chverhalt), razvija on dalje kako na govor funkcionira.
4.311 Jedno ime stoji za jednu stvar, neko drugo za neku drugu stvar i meusobno
su povezani; tako predstavlja cjelinu kao iva slika stanje stvari.
Temeljna je tu misao da jednostavni znaci ili rijei stoje u nekom iskazu isto
tako kao i predmeti u stanju ili odnosima stvari: struktura reenice odgovara
strukturi stanja stvari tj. njihove su konguracije iste. Slika stanja stvari tako biva
i znaenje samog iskaza.
Uzastopnom primjenom negacije, disjunkcije i konjunkcije mogu se sagraditi
vrlo sloene izjave, i obrnuto, takvim se logikim operacijama mogu rastaviti slo-
eni iskazi u jednostavne iskaze, i to po Wittgensteinovu miljenju, na jednozna-
an nain.
Budui da je to uinio, moe autor Traktata ustvrditi:
5.01 Elementarni iskazi su istinosni argumenti iskaza.
5 Iskaz je funkcija istinitosti elementarnih iskaza.
Temeljem toga je sve, istim logikim postupkom, svedeno na elementarne
iskaze, koji ipak korespondiraju odreenim stanjima stvari. Kako su ta stanja stva-
96
U Dodatku pod naslovom: Tvorba elementarni iskaza, podrobnije emo analizirati ovaj
problem.
ri i korespondentni elementarni iskazi samostalni i neovisni, poznajemo svijet
samo onda ako poznajemo sve elementarne iskaze. I tako Tractatus logico-philo-
sophicus dolazi do zamanog, ali i kobnog zakljuka:
4.26 Navod svih istinitih elementarnih iskaza opisuje svijet potpuno. Svijet je pot-
puno opisan navodom svih elementarnih iskaza plus navodom koji su od
njih istiniti a koji lani.

U daljnjem dijelu svog rada Wittgenstein odreuje odnos izmeu iskaza, go-
vora i svijeta.
4.001 Skupnost iskaza je govor.
Znai, znali bismo govor kad bismo znali sve elemente iskaze i umjeli ih uvi-
djeti u svim logikim sloenicama. No tih je iskaza vrlo mnogo (ako ne i beskraj).
Odatle izlazi da nitko ne moe potpuno znati govor, a time niti svijet. Svaki ovjek
zna samo stanoviti broj iskaza, prema tome i samo stanovit dio svijeta, ak on i ne
moe znati da li jo ima elementarnih iskaza osim onih to ih on zna. Potpuno za-
okruen svijet Traktata biva odjednom naruen, i iz potpune odreenosti stanja
stvari padamo u solipsizam.
5.6. Granice mog govora znae granice mog svijeta.
5.61 Logika ispunjava svijet; granice svijeta su takoer njene granice.
Ne moemo dakle u logici rei: To i to je u svijetu, ono nije.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
to ne moemo rei, to ne moemo ni misliti; dakle ne moemo takoer rei
to ne moemo misliti.

Wittgenstein tu odluno zastupa pozitivistiko gledite:
5.621 Svijet i ivot su jedno
5.63 Ja sam svoj svijet ( mikrokozmos )
5.631 Ne postoji subjekt koji misli i predouje.
Kada bih pisao knjigu Svijet kako ga ja nalazim, tad bi se u tome izvjeta-
valo o mom tijelu i reklo koji dio uda stoje pod mojom voljom a koje ne itd.,
to je naime metoda da se subjekt izolira, ili ak pokae da nema subjekta u
vanom smislu: o njemu samom ne bi naime u toj knjizi moglo biti govora.
Slika je kraljenica Wittgensteinove teorije, i ta se slika mora shvatiti doslov-
no Nemogue je zakljuiti iz same slike pie autor Traktata, je li istina ili nije
on tu stoji otro na ontolokom, realistikom gleditu i odatle odbacuje Kantov

apriorizam: Nema slika koje su istinite a priori.
U Kantovu transcendentalnom idealizmu je ovjek zatvoren u odreene forme
ili kategorije kroz koje spoznaje, dok Wittgensateina tu ulogu poprima govor, u
jo radikalnijem vidu. Kao to smo itali, struktura realnosti se reektira u govoru,
ali se ne moe opisati govorom. Znaenje svake reenice je u slici, u pokazivanju.
Wittgenstein odluno kae da nai iskazi pokazuju unutarnju strukturu realnosti
ali je ne predstavljaju: U tom smislu ono to moe biti pokazano ne moe biti
reeno. U tom pokazivanju on eli sauvati most izmeu govora i realnosti, ali taj
most se konano rui, to dokazuje prije navedena reenica: Granica mog govora
znai granicu moga svijeta. Ako i polazi od realistike ontologije, na kraju autor
Traktata odbacuje sam svoje gledite. Subjekt je zatvoren u svoj govor. Tako, on je
samo jedan korak od solipsizma.
Je li solipsizam, koji stoji na kraju razmiljanja mladog Wittgensteina, neobo-
riv Ta stara lozofska doktrina kae da ovjek opaa samo svoje vlastite opaa-
je. No, dakako besmisleno je rei da opaamo svoje opaanje, a ne da opaamo
neku stvar. Kada tko tvrdi da sve to oko sebe samo sanja, ne postoji nain da ga
razuvjerimo. Sve to mu stavimo pod nos, on e rei da je to njegovo subjektivno
opaanje ili osjet. Jedino se moe pokazati da je njegovo gledite besmisleno, ali to
je i Wittgensteinov zakljuak da njegovi izvodi svravaju u besmislici.
Kreui od preslikavanja stanja stvari, stigao je on na kraju do dubokog pro-
tuslovlja koje, kako sam veli, oduzimaju smisao onome to je govorio. Bile su to
samo ljestve koje treba odbaciti budui da se njima popeo. I on zakljuuje svoj
Traktat rezignirano:
6.53 Ispravna bi metoda lozoje zapravo bila: Nita ne rei nego samo ono to se
da rei, dakle iskaze prirodne znanosti, dakle neto to nema veze sa lozo-
jom a tad uvijek, kada bi netko htio rei neto metaziko, pokazati mu
da nije stanovitim znacima u svojim reenicama dao znaenje. Ova metoda
ne bi drugog zadovoljila on ne bi imao osjeaj da ga uimo lozoji ali
ona bi bila jedino strogo ispravna.
7. O emu se ne moe govoriti valja utjeti.
I kraj!
Forma Traktata, slina Spinozinoj po svojoj lapidarnosti, deduktivnosti i su-
stavnosti, stvorila je priine da je domiljeno i sveobuhvatno djelo, premda sam
autor napominje paradokse i protuslovlja i sam se ocijenio kako je malo time ui-
njeno. Osim toga Hilbert i Russell dali su novi poticaj logici i analizi, koji su od
matematike prelazile na obian govor. Taj trenutak bio je ovom knjiicom sretno
izraen, i nije udo da je autor uao u modu, usprkos epilogu, epilogu kojim se
osudio na utnju. I dok je logiki pozitivizam procvao, vrtlar je u utnji prekopao
korijenje da to naposljetku posijee.
Na kraju ovog kratkog razmatranja o Wittgensteinovom Tractatusu pogledaj-
mo jo jednom njegov odnos prema elementarnim iskazima.
Wittgenstein sam kae kako je bio opinjen Russellovim rastavljanjem prividno
jednostavnih iskaza. No, Russella je mnogo vie muio problem takvih iskaza kao:
Kralj Francuske je elav., gdje gramatikom subjektu nita ne odgovara u zbilji,
jer kako znamo, Francuska je republika. Russell ponajprije kae da svatko od nas
razumije to znai, prvo, kada se kae kralj kakve zemlje, a zatim tom subjektu
pripie elavost. No svatko e biti iznenaen kada ga upitamo je li taj iskaz istinit
ili laan. Na prvi pogled bili bismo skloni da takvo pitanje odbacimo kao neumje-
sno (jer nema kralja Francuske) i ta nam se reakcija ini adekvatnim. Russellov je
odgovor drukiji. Kao to smo rastavili iskaz:
Kralj Francuske je elav na tri iskaza
1. egzistira kralj Francuske
2. samo je jedan kralj Francuske
3. tko god bio kralj Francuske je elav
Budui da je prvi razloeni iskaz laan to je itav sloeni iskaz laan. Zbog toga
i on kae da iskaz, Kralj Francuske je elav, ima znaenje, ali je laan. Ovim je
zadovoljena formalna strana razlaganja iskaza ali su ostala jo nejasna pitanja.
Razmotrimo jo neke druge primjere. Kada bih svog znanca to misli je li istina
ili la da su Bumani na Grenlandu ljudoderi, on bi me odmah prekinuo jer na
Grenlandu nema Bumana, hoe li me pitati o Bumanima u Africi Vidi se da
je on tono razumio moje pitanje, ali ga smatra neumjesnim. Ili drugo pitanje:
Kai mi je li istina ili la da je bijela vrana slijepa Pazi, odgovorio bi mi, nije mi
poznato da bi bilo bijelih vrana. Ili dalje: Je li istina da je Cezar suprug glumice BB
Pazi, odgovorio bi mi, Cezar je ivio mnogo prije, itd. Iz takvih se primjera vidi
da razumijemo takve iskaze ili pitanja, mada je neto u njima krivo, naime logiki
subjekt ne postoji realno ili ne postoji u sadanjoj moguoj vezi. Bilo je neko
kraljeva francuskih, i bilo ih je i elavih, i jamano je tko tada mogao konstatirati
Kralj Francuske je elav, i to je tada bila istina. Zacijelo, bilo je vie francuskih
kraljeva koji nisu bili elavi, i u njihovo bi doba takva izjava bila la, nehotina (iz
nepoznavanja) ili hotimina (kleveta). Danas nema vie kraljeva u Francuskoj, i
svaka takva izjava kakav je kralj, to radi, ne odnosi se ni na to.
Po Russellu postoji bitna razlika izmeu takvih iskaza kao to je Shaw je bra-
dat i Francuski kralj je bradat. Obje reenice imaju svoj gramatiki subjekt, prva
Shaw, druga francuski kralj, ali, dok prva ima i logiki subjekt, druga nema valjani
logiki subjekt. Kako je Russell doao do tog kobnog razlikovanja Zacijelo, bio je
tu opinjen ulogom koju vlastita imena imaju u svakidanjem govoru. Kad kaem
BB, svatko od kino-gledalaca ima pred oima dotinu francusku glumicu. Imenu
odgovara konkretna, istovjetna osoba. Isto tako kad kaem vrh Himalaja, svatko
6
od nas zna koji konkretni predmet mislim. Taj jednostavan odnos, koji svakako
dolazi u obinom govoru, Russell je poopio u jedino moguu logiku vezu iz-
meu imenica (ili zamjenica) stvari, a to je tako jer mladi Wittgenstein nekritiki
preuzeo od svog uitelja iz cambridgea. Tako i Russell mora (i svi njegovi daljnji
sljedbenici) postaviti prvo pitanje postojanja, ima li ili nema, i to se onda u logici
posebnim znakom egzistencije iskazuje.
No ostaje pitanje: Zato bi reenica Francuski kralj je elav imala danas drugi
logiki karakter nego prije revolucije Razlika izmeu gramatikog i valjanog lo-
gikog subjekta je isto umjetna. Nije >defekt< u samom subjektu, nego u itavoj
reenici. itava reenica iskazuje neto o osobi koja ne postoji. Ona je, dodue,
bila vrlo umjesna u doba Louisa XVI, ali danas ne pogaa nita kao to e stariji
Wittgenstein uvidjeti, treba da razmotrimo u kakvoj prilici ili u kakim okolnosti-
ma rabimo pojedini izraz ili reenicu. Russell je upao u zabunu kada je tu upotre-
bu ispustio iz vida.
Ako istraujemo zato nije moderna logika, suprotno oekivanjima Russe-
lla i mladog Wittgensteina, uinila nikakvo susptancijalno otkrie, osim to
je vrlo pronila svoj sustav, onda se izvor moe nai ba u tom konstruktiviz-
mu i razlaganju na istonosne i lane argumente, kako je to poduzeo Tractatus
philosophico-logicus.
Moramo istaknuti da se u kasnijem periodu, tj. takozvanom kasnom periodu
Wittgensteina, u svojim radovima kao to je Filozofsko istraivanje
,;
u mnogo-
me mijenja svoj stav. Bez obzira to u kasnijem radu on korigira svoj odnos prema
strukturi jezika, on i dalje ima negativan stav prema lozoji a posebice prema
metazici i fenomenologiji.
Wittgensteinova je analiza djelovala razorno na lozoje bitka i biti koje su
prolazile od poopene slike ili od subjektivne introspekcije. Osobito je tu zna-
ajan kontrast spram neto starije Husserlove fenomenologije. Nastavljajui in-
tencionalizam Brentana, po kojem se naa svijest odnosi i spram neeg to ne
postoji realno, Edmund Husserl se usredotoio na isti zor, gdje subjekt izravno
dokuuje bit. Po toj njegovoj fenomenolokoj metodi mora se mislilac osloboditi
svega suvinoga, svega povrnog i izvanjskog, svega to ometa pristup esenciji.
elimo li shvatiti bit kocke, najbolje je da zamirimo i predstavimo sebi u duhu
pravilan geometrijski lik. Ovim zorom dokuujemo bit kocke, tijela sastavljenog
od est jednakih stranica koje se sijeku pod pravim kutom. Opaanje realnih ko-
caka oko nas samo bi nam pokvarilo tu spoznaju.(Husserl, Ideen zu einer reinen
Phnomenologie und phnomenologischen Philosophie, Haag, 1950. prva knjiga
izala godine 1913.) Ta Husserlova fenomenologija je isto subjektivna i sasvim joj
nedostaje povijesni smisao. Analizirajui pojam biti, Wittgenstein je iznio jake
argumente protiv takvih lozoja. Huseerlov govor ostaje ono to autor Filozof-
skih istraivanja krsti privatnim govorom. Nemogue je da bismo bilo kakvim
zrenjem stvorili neke pojmove i doli do bilo kakve spoznaje. Po Wittgensteinovu
97
Vidjeti u dodatku opirnije u drugom periodu Wittgensteinovog rada, tj. opirnije o
njegovim stavovima u Filozofskim istraivanjima.
;
postupku moe se lijepo pratiti kako u Husserla bit biva bitkom, kako lozoja
biti prelazi u ontologiju, dakako, posve nedoputeno. Husserlova transcenden-
tna svijest podie pokraj realnog svijeta i totalnost idejnog bitka, tako je utrt put
Heideggerovoj ontologiji. Sve su to, po piscu Filozofskih istraivanja, pseudo-
pojmovi i pseudo-lozoranje.
Dok je Wittggensteinov stav spram individualistiki, subjektivistiki ili antro-
poloki konstituiranih metazika radikalno odbojan, njegova se istraivanja u
mnogo emu pribliuju Kantu. U njegovu smislu ne mogu se Kantove kategorije
oznaiti privatnima. Kantov subjekt ili ovjek je reprezentant sviju (misaonih) lju-
di. Zbog toga i autor Kritike istog uma govori o transcendentnom idealizmu.
Mogunost sudova a priori je neto to prelazi individualnu opstojnost. U svojoj
studiji o Kantu je Martin Heidegger poduzeo da tog velikana reinterpretira egzi-
stencijalistikom tjeskobom i svede na individualno, Husserlovo zrenje. No, Kri-
tika istog uma temelji se analizi sudova matematike i mehanike, to je univer-
zalno-povijesni kompleks. Iako Wittgenstein zabacuje sudove a priori, njegova su
lozofska istraivanja jo jae i radikalnije uronjena u stanovite ope kategorije,
naime forme govora. Gdje bismo traili neki dublji korijen ili objanjenje ivotnih
formi, treba da zakljuimo s piscem Filozofskih istraivanja: Ta govorna igra je
igrana. Russel je prigovorio svom ostarjelom ueniku da je zanemario razjasniti
kako se govor odnosi prema realnom svijetu. Jamano je Wittgenstein odgovo-
rio svojem nekadanjem uitelju da je pao u zamku metazikih slika kao to su
realni svijet i odnos govora prema realnom svijetu. Odstranjujui takve ope-
nitosti i openite odnose, Filozofska istraivanja ostaju pri konkretnom, svakida-
njem govoru. No, nije li i to jedno metaziko gledite koje nas dri zatvorene u
(apriorno zamiljenim) govornim kategorijama
Ako i Wittgensteinova kritika pogaa uviaj biti u Logikim istraivanjima
Edmunda Husserla, ipak se starac Husserl u Kartezijskim meditacijama, koje su
izale posthumno ,o., u mnogome ispravlja i pribliava realistinijem gleditu:
Ali doskora biva evidentno da je doseg takve teorije (teorije iskustva nekog dru-
gog) mnogo vei nego se isprva ini, da on prinosi utemeljenju transcendentalne
teorije objektivnog svijeta i u stvari utemeljenju takve teorije u svakom pogle-
du, naroito s obzirom na objektivnu prirodu. Znaajno je u tim Husserlovim
Meditacijama da se on opstojnou drugog ovjeka koji ima iskustva izbavlja iz
solipsizma u koji je upao svojom metodom zagrade (izbacivanjem sveg nebitnog
iz direktne reakcije izmeu svijesti i biti). No, je li vrijedilo toliko lozorati da se
doe do zakljuka da je opstojnost ljudi nuna za spoznaju prirode
Kao kriterij istine postavljala su se obino tri naela, i po tome su i lozofske
teorije bile nazivane:
1. teorija korespondentnosti: iskaz odgovora injenici;
2. teorija koherentnosti: iskaz se slae s drugim iskazima ili aksiomima;
3. pragmatizam: daljnji postupci opravdavaju hipotezu.
8
Wittgensteinov Tractatus je poseban oblik teorije korespondentnosti gdje slika
odgovara stanju stvari. Sam je autor kasnije pokazao da je posve nerazumljivo
kako bi slika odgovarala stvari naem obinom govoru. Spoznajni je problem isti
da li gledam direktno tenis-me ili na televizijskom ekranu (ili na mrenici svog
oka), pitanje je kako govorno iskazujem ono to jest: Wittggenstein i nije kasnije
pokuavao sauvati teoriju korespondencije u lingvistikom smislu, nego je to po-
duzeo Alfred Tarski. (Logic, Semantic, Matemathematics, Oxford 1956.) Za to po
njemu potrebno imati dva jezika, jedan koji bi iskazivao iste injenice a drugi koji
bi bio vie hipotetian, i tada bi se korespondencija sastojala u odnosu izmeu tih
dvaju jezika. Meutim, sam Tarski je konstatirao da civilizirani jezici sadre ve
toliko toga hipotetskog (naroito matematika i zika) da se tu nikako ne moe
odvojiti isti govor o stvarima, i tako se taj pokuaj sam na kraju rui a da nije
dao nikakav zanimljiviji rezultat osim neto formalistike gimnastike, inae dosta
teke za nematematiare (koje inae zadivljuje matematiki formalizam u logici).
Teorija koherentnosti ima svoj uzor u Euklidovu sustavu gdje je pojedini iskaz
istinit ako se da izvesti iz aksioma ili (u slabijoj interpretaciji) ako je u skladu, ne
protivi se, drugim iskazima. Takav je kriterij oito konzervativan i ne doputa
nikakvo bitno novo otkrie pa je prema tome bio manje, vie inkorporiran u me-
tazike deduktivne sustave.
ini se da je Wittgenstein smatrao da sva tri kriterija djeluju u obinom govoru.
Ono to kaemo ima smisla u sklopu itave ivotne situacije, dakle odgovara sta-
novitim injenicama, no takoer je povezano s ostalim kazivanjima, mora dakle
biti koherentno, a osim toga mora biti uspjeno ili potvreno daljnjim inom.
Filozofska je zabuna nastala tako to je jedan od kriterija bio uzdignut na jedino i
vrhovno naelo, a tako se odmah zapalo u proturjeja. Na alost nisu Wittgenste-
inova Filozofska istraivanja dalje razradila kako bi se razliiti kriteriji ujedinili u
novu logiku teoriju, niti se on mnogo brinuo da te svoje misli formalizira, kao to
je to uinio logiki pozitivizam. Ako i njegova posljednja rije oslobaa iz klieja i
dogmi, ona ostaje ipak destruktivna, zacijelo u najplemenitijem smislu.
Stariji Wittgenstein zavrio je dosljedno put mlaeg. Njegova je panja bila
stalno usredotoena na jezik. Filozoji ne bi ostalo nita drugo osim objanjava-
nja iskaza, meutim samo znanost moe takve iskaze, istinite ili lane, pribaviti. Iz
analize govora zakljueno je bilo u Traktatu da se svijet sastoji od injenica koje su
preslikane u elementarnim iskazima. Napustivi tu teoriju paslike, Wittgenstein
odsad dosljedno ostaje u govoru samom, kojemu uvia sloenost i heterogenost,
no kao i prije, lozoji ne ostaje nita drugo nego da razjasni zabune koje su na-
stale nedoputenom analogijom naeg govora. Mi vraamo rijei iz njihove me-
tazike svetkovine na svakidanju upotrebu kae Wittgenstein i to jo jednom
slikovito ponavlja na kraju Filozofskih istraivanja:
to je cilj lozoje? Muhi pokazati izlaz iz staklene muholovke.
,
No ne nalii li sam Wittgenstein muhi koja se tako zaplela u kompliciranu mre-
u govora da odatle vie ne moe izii Moda je to suvie cinina napomena.
Ono to pie stariji Wittgenstein esto pogaa najtananije karakteristike naeg
govora i jamano je mnogima pomoglo da se izbave od predrasuda ukorijenjenih
u konvencionalnoj upotrebi lozofskih termina kao to su znanje, spoznaja, bitak,
bit, predmet, svijest, ja, ime, iskaz, itd. Te rijei treba da se vrate svakidanjoj upo-
trebi. Je li nam svakidanji ivot postavlja lozofske probleme Wittgenstein bi
to porekao. No to je sa znanstvenim istraivanjem Ili moralnim dilemama Po
Wittgensteinu bi se morala doi do zakljuka da istraivanje prirode ne bi nikad
dolo u opreku sa svakidanjim govorom, no to je samo zato to bi po njemu zna-
nost bila nagomilavanje injenica, kao to bi bilo i svakidanje iskustvo. Pozitivist
se kloni sukoba tako to rtvuje pitanje opstojnosti i openitosti, dobra i zla. To je
svakako jedno lozofsko gledite koje porie probleme koji nam dolaze iz sasvim
drugog obzorja.
Wittgenstein nije obratio dovoljno panje tome da je prvobitni ljudski govor
pun mitopoetskih elemenata, tenja za personalizacijom svih stvari i odnosa ne
da se svesti na vanjske okolnosti i javne ivotne oblike. Akutni su lozofski pro-
blemi nastupili kad se mitopoetskom miljenju sve jae suprotstavljalo sustavno
zakljuivanje izalo iz prvih znanosti. I danas svakodnevno doivljavamo sukobe
izmeu tradicionalnih predrasuda i znanstvenog istraivanja, a takoer se i sami
pravci razliitih istraivanja meu sobom dopunjuju, sukobljavaju i ujedinjuju .
Razjanjenja oko tih proturjeja nadahnula su lozoju od poetka. Jer, na kraju
krajeva, to je ljudski ivot o emu se radi. Ako i sukobi izmeu novih istraivanja i
tradicionalnih miljenja zaokupljuju lozoju u njenoj povijesti, pitanje je ipak je
li sama ta istraivanja donose sa sobom probleme koje bismo nazvali lozofskim,
u dvojakom smislu, prvo, da su organski vezani s povijesnom lozofskom proble-
matikom, i drugo, da prelaze obzorje pojedinih znanosti. Pitanje je o mogunosti
lozoje znanosti, a treba nam dalje istraiti gdje ti problemi rastu iz objektivi-
stiki orijentiranog istraivanja prirode.
Ovim kratkim razmatranjem o Wittgensteinovom Tractatusu htjeli smo po-
kazati da se u sklopu lozoje znanosti javlja takozvani lingvistiki obrat. Dok
je, kao to smo vidjeli, kod Poincarea, pa i pozitivista ranijeg doba, kao to je
sluaj kod Macha, prevladavala problematika same znanstvene teorije, tj. njezi-
nog sadraja, ovdje imamo izvjesni obrat i teite problema se prebacuje na polje
jezika i logike. Ovome su vjerojatno doprinijeli razmatranja Russela, Whiteheada,
tj. logikog atomizma i na drugoj strani razvoj logike kao znanstvene discipline.
Moemo rei da ovaj proces, koji je zapoeo Wittgenstein, nastavio i razradio
logiki pozitivizam i to agresivnije i ambicioznije nego to je to pretpostavio i sam
tvorac Tractatusa.
,8

98
Iako se esto u literaturi moe nai tvrdnja kako je Tractatus imao status Biblije u logikom
pozitivizmu, sam Wittgenstein se kasnije nije u mnogome slagao sa Carnapom i ostalim
predstavnicima logikog pozitivizma.
o
7. Logiki pozitivizam
99
Posebno mjesto u pojavi logikog pozitivizme, ili kako ga neki autori odreenje
zovu neopozitivizam Bekog kruga, jesu radovi Ludviga Wittgensteina. Njegove
ideje, kao to smo vidjeli, imaju korijena u Murove i Russellove kritike apsolutnog
idealizma. Bilo je to pitanje naunosti lozoje iji bi odgovor na pitanje statusa
lozoje mogli saeti u njegovom odgovoru na kraju Tractatusa: Ispravna me-
toda lozoje, bila bi zapravo ova, ne rei nita nego ono to se moe rei, dakle,
stavove prirodne nauke dakle neto to nema nikakve veze sa lozojom i
zatim uvijek kada bi netko drugi htio rei neto metazino, pokazati mu da nije
dao nikakvo znaenje izvjesnim znakovima u svojim stavovima. Ova metoda bi
bila nezadovoljavajua za drugog on ne bi imao osjeaj da ga uimo lozo-
ji ali ona bi bila jedina strogo ispravna. Novopozitivistika kola stupila je u
javnost ,a,. godine spisom Znanstveno shvaanje svijeta Beki krug, a osnovna
intencija je bila rekonstrukcija znanosti na dva elementa, empirijskih (osjetilnih)
elementarnih doivljaja i njihovih formalno-logikih spojeva.
oo
Jedan od utemeljitelja lozoje Bekog kruga, Moritz Schlick, koji je kao -
ziar poeo da misli lozofski, izrazio je uvjerenje mnogih znanstvenika i lozofa
koji su u obnovi pozitivizma i empirizma vidjeli jedini izlaz iz krize, kada je na
Filozofskom kongresu u Oxfordu ,o. godine rekao da zapoinje nova era u lo-
zoji, dakako, u obliku logikog pozitivizma ili logikog empirizma.
Osnovna karakteristika je nepomirljivost prema bilo kakvim metazikim sta-
vovima, a ona je slijedila iz empiristikog tumaenja znanstvenih rezultata. Na
tom planu i okupili su se u okviru Bekog kruga i oko njega Carnap, Schlick,
Hahn, Neurath, Kaufmann, Kraft, Feigl, Frank, i mnogi drugi. Takozvana Ber-
linska grupa koja se formirala usporedo i istodobno kada i prije navedeni krug
okupila je oko sebe Reichenbacha, Hefberga, Hempela, i druge. Takoer u La-
vovsko Varavskoj grupi okupili su se ukasiewicz, Kotarbinski, Lesnievski itd.
I u drugim centrima Europe bilo je sljedbenika ovih grupa i kola koje su izmeu
sebe odravale ive veze i koje su svoj utjecaj proirile i na SAD, a naroito za
vrijeme drugog svjetskog rata.
99
Kao to se lozoja egzistencije pokazuje kao jedna izrazita krajnost suvremene graanske
lozoje dotle se logiki pozitivizam ili logiki empirizam pokazuje kao njena druga
izrazita krajnost. U njemu se ostvaruje ona antiteza spram fenomenologiji ili lozoje
egzistencije kao to je to i sam Husserl zamijetio.
100
Na temelju svog scijentizma neopozitivisti i mnogi njihovi sljedbenici nazivaju se
znanstvenim lozoma.
Logiki pozitivizam
7.1. Filozofske prethodnice logikog pozitivizma
Pored toga to je logiki pozitivizam spadao u ekstremni empirizam, on je bio,
takoer, oznaen kao scijentizam. Potpuno povjerenje u znanosti i njeno jedin-
stvo predstavljaju osnovnu ideju logikog pozitivizma. Takoer su odluno odba-
civali racionalizam i intelektualizam gledita da se istim miljenjem moe doi
do spoznaja o svijetu.
U knjizi Positivismus Kamiz navodi etiri mislioca koji su po njegovom
miljenju znaajno doprinijeli stvaranju pozitivistike klime u Beu i Berlinu po-
etkom ,. stoljea: John Watson (8;8.,8.) pokrenuo je bihevioristiki pokret
u psihologiji, Hans Kelsen (88.,;.) pravni pozitivizam, Max Weber (86.
,ao.) objektivnu sociologiju, Leonard Bloomeld (88;.,,.) mehanicizam u
lingvistici. Stavovi tih autora danas izgledaju prejednostavni, ali njihov je dopri-
nos, prije svega, u tome to su u znanstvene discipline kojima su se bavili uveli
stroge i jasne kriterije, ime su ta podruja podigli na znanstveni nivo.
Navedeni autori predstavljaju inicijatore procesa stvaranja ideja logikog pozi-
tivizma, ali u programskom smislu pravac je imao ozbiljnije izvore. Tako u pro-
gramatskom spisu Wisenschaftliche Weltauassung: Der Wiener Kreis Neuratha,
Hahna i Carnapa navode koje su lozofske prethodnice logikog pozitivizma i to
su:
1. Pozitivizam i empirizam: Hume, prosvjetiteljstvo, Comte, Mill, Rich, Avena-
rius, Mach.
2. Temelji, ciljevi i metode empirijskih znanosti (hipoteze u zici, geometriji
itd.): Helmholtz, Riemann, Mach, Poincare, Enriques, Duhem, Boltzmann,
Einstein.
3. Logistika i njena primjena na stvarnost: Leibniz, Peano, Frege
o
, Schrder,
Russell, Whitehead, Wittgenstein.
4. Aksiomatika: Pasch, Peano, Vailati, Pieri, Hilbert.
5. Eudemonizam i pozitivistika sociologija: Epikur, Hume, Bentham, Mill,
Comte, Feurbach, Marx, Spencer, Muller-Lyer, Popper-Lynkeus, Carl Menger
(otac).
Pored navedenih prethodnica, osnovnu ulogu u pozitivistikom shvaanju pri-
rode i uloge lozoje odigrali su epistemoloki uvid u izvor i prirodu znanja i
semantiki uvid u prirodu i doseg smislenosti, za njih je jedina legitimna uloga -
lozoje bila pojmovna analiza. U tom kontekstu lozoja ne prua nikakvo znanje
o svijetu, ve vri analizu znaenja centralnih pojmova znanosti i svakodnevnog
iskustva.
101
U Dodatku pogledati kratki osvrt na ivot i rad Fregea.
a
Bez obzira to su izvori logikog pozitivizma bili zajedniki i to im je odnos
prema prirodi znanja i semantiki uvid u prirodu i doseg smislenosti bili isti, ne
smije dobiti utisak da je grupa bila u potpunosti koherentna. Tako da su se u
svojim pozicijama vie ili manje oslanjali na razliite izvore a kao zoran primjer
moemo navesti odnos prema pitanju kako se vri pojmovna analiza i u emu se
ona sastoji.
Tako, Schlick pod utjecajem Wittgensteina, smatrao da lozofske reenice, za-
pravo uope nisu reenice, ve inovi ukazivanja na znaenje. Kako se u naem
razmatranju bavimo uvodom u lozoju znanosti, tj. odnosom izmeu lozoje
i znanosti bilo bi zanimljivo navesti citat u kome Schilck objanjava svoju tezu o
ulozi lozoje: Svaka je znanost sistem spoznaja, to jest istinitih iskustvenih spo-
znaja. I ukupnost znanosti, ukljuujui i iskaze svakodnevnog ivota, jest sistem
spoznaja. Ne postoji, pored ovoga, domena lozofskih istina. Filozoja nije sistem
iskaza, ona nije znanost. Ali to je onda Pa, sigurno nije znanost, ali ipak je toliko
znaajna i vana da je se moe, kao i prije, nazvati Kraljicom Znanosti. Jer nigdje
ne pie da i Kraljica Znanosti i sama mora biti znanost. Veliku suvremenu pre-
kretnicu karakterizira injenica da lozoju ne vidimo kao sistem spoznaja, ve
kao sistem inova, lozoja je ona aktivnost kroz koju je znaenje iskaza otkrive-
no ili zadano. Pomou lozoje iskazi su objanjeni, pomou znanosti provjereni.
Druga se bavi istinitou iskaza, a prva njihovim znaenjem. Sadraj, dua i duh
znanosti prirodno je, u konanoj analizi, utemeljen u onome to njeni iskazi za-
pravo znae, prema tome, lozofska aktivnost davanja znaenja jest Alfa i Omega
sveg znanstvenog znanja.
oa

S druge strane, Ayer je smatrao da reenice lozoje jesu normalne reenice
koje imaju sadraj. Budui da se njima ekspliciraju postojea znaenja pojmova,
one su analitike. On se u svojoj lozoji drao ovog naela i njegova lozoja,
barem u velikoj mjeri, doista predstavlja pojmovnu analizu centralnih pojmova
ljudskog znanja. Svoju je analizu Ayer vrio jednostavnim jezikom, dakako, uz ne-
to lozofske terminologije. Utoliko je njegov stil vrlo blizak Mooreu i Ryleu. Car-
nap je, meutim, smatrao da uspjena pojmovna analiza ljudskog znanja moe
biti izvrena samo jo stroim i jo preciznijim aparatom suvremenom logikom.
Zato je svoje drugo veliko djelo i nazvao Logische Syntax der Sprache Logika
sintaksa jezika.
Carnap je inzistirao na strogom razlikovanju predmet-jezika i meta-jezika,
predmet-jezik govori o predmetima a meta-jezik govori o predmet-jeziku. Budui
da lozoja analizira pojmove znanosti, jezik lozoje jest meta-jezik. Reenice
lozoje jesu meta-reenice o terminima i reenicama znanosti. Kako se u okviru
same znanosti predmet-reenice i meta-reenice javljaju zajedno, ponekad u ne-
razmrsivom klupku, lozofska pojmovna analiza jezika znanosti nije neto bitno
razliito od znanstvenog bavljenja injenicama, razlika je samo u stupnju, a ne u
102
M. Schlick, Is Tere a Factual a Priori?, Wisenschaftlicher Jahresbericht der Philosophischen
Gesellschaft an der Univesitt zu Wien fr das Vereinsjahr, u Feigl i Sellars, 1949., str. 56.
Logiki pozitivizam
vrsti. Zato Carnapovi radovi, iako obrauju temeljne epistemoloke probleme,
neupuenog itatelja vie podsjeaju na puke tehniko formalne udbenike sim-
bolike logike nego na klasina lozofska dijela u kojima a se raspravlja o temelj-
nim lozofskim pitanjima, na primjer o poloaju ovjeka u svijetu, biti u bitku,
granicama i dosegu ljudske spoznaje, pravednosti, istini itd.
Ideju da je lozoja pojmovna analiza, koju su logiki pozitivisti dijelili s pred-
stavnicima oxfordske lozoje obinog jezika, mogue je razumjeti na dva naina.
Prvo, u smislu da analiza znaenja prethodi svoj znanosti, zato to dok ne razu-
mijemo i analiziramo znaenja termina, ne znamo tono, ili ak uope ne znamo,
o emu govorimo. U tom je smislu lozoja i dalje kraljica svih znanosti, i dalje
je na neki nain transcendentalna jer prouava uvjete mogunosti smislenosti i
znanja. Stav da je lozoja pojmovna analiza moe se shvatiti i na drugi nain.
Dakle, drugi pristup bi se trebao sastojati u smislu da je analiza pojmova jedna od
spoznajnih aktivnosti ljudskog uma, koja ne prethodi svim ostalim spoznajnim
aktivnostima. Ova diferencijacija ili bolje reeno uklanjanje primata jezika dovela
je do shvaanja da je jezik samo jedan od fenomena u svijetu, i prouavanje jezika
nema status razliitih od bilo kojeg drugog prouavanja. Ovim se semantika koja
se bavi pojmovnom analizom stavlja u status jedne znanosti. Ona nije znanost ili
aktivnost koja prethodi i omoguuje sve druge znanosti. Takvo je shvaanje poe-
lo prevladavati nakon drugog svjetskog rata naturalizacijom u lozoji. Izmeu
ova dva shvaanja mogu se podijeliti lozo logikog pozitivizma.
o

Ono to je sjedinjavalo najraznovrsnije naunike i lozofe u takav jedan opi
pokret, usprkos znatnim razlikama, najbolje je oslikao Otto Neurath u svojoj knji-
ici Razvoj Bekog kruga i budunost logikog empirizma. To su, po njemu, etiri
bitna elementa: antimetazika usmjerenost, opi empirijski stavovi, obraanje
metodikoj intervenciji logike i tenja za matematikim smislom znanosti. Ono
to je karakteristika za sva etiri elementa je njihova izrazita negacija tradicio-
nalne lozoje koju je obnovljeni pozitivizam proglasio u ime nauke i naunosti
lozoje, za mjeavinu naunosti i nenaunosti. Negativni stav, posebice prema
metazici, ogleda se u injenici da je za logiki pozitivizam status metazike nije
stavio u ravan istinitosti ili neistinitosti, nego potpuno deplasiranu besmislenost.
Logiki pozitivizam, pored odreenja statusa lozoje ka naune, pokuava da
rijei pitanje metodologije. Stari empirizam J.S. Milla ostao je u svojim nastojanji-
ma da izgradi metodologiju nauke ogranien jednostranim induktivizmom. Su-
protno njemu, koji je zanemario dedukciju, ali je ostao nemoan da rijei logike
probleme indukcije, novi empirizam sjedinio se sa metodama deduktivne logike
koja je doivjela snaan uspon krajem ,. i poetkom ao. stoljea. Na taj nain
stvorena je osnova za logiku analizu iskustva, a budui da je logika analiza isku-
stva upuivala na ispitivanje jezika kao vanjskog oblika miljenja, glavni problem
su logiki empirici posvetili punu pozornost postala je logika analiza jezika.
103
Kao to smo vidjeli Schlick je zastupa prvu tezu, dok su Carnap i Ayer bili izmeu ta dva
shvaanja, dok Devitt i Sterlny zastupaju drugu poziciju itd.
On je po priznanju samog logikog pozitivizma, pozvan da pomogne znanosti,

prije svega, da otklanja opasnosti koje se javljaju prilikom postavljanja izlinih pi-
tanja i koja usmjerava lozoju u pogrenom smjeru. Zatim, ona izrauje logike
instrumente za konstituiranje znanstvene teorije. Razni predstavnici logikog po-
zitivizma razliito su shvaali ulogu i funkciju analize, ali se ona kod svih javljala
uglavnom kao instrument naunosti lozoje.
Ali princip verikacije bio je i ostao najvei kamen spoticanja za sve logike
pozitiviste. No, kako je to sutinska toka logikog pozitivizma ona postaje pred-
metom najvee pozornosti. Jer strogost postulata koji on implicite sadri i kojima
su logiki pozitivisti eljeli da iz lozoje eliminiraju svaku ideju, svaki stav koji
se ne moe provjeriti Dakako, da je taj zahtjev morao da se okrene i protiv samog
logikog pozitivizma, jer se postavilo pitanje, sasvim razlono, pitanje kartera i
statusa samog tog principa. Je li i on iskaz Ako se, kao to trai logiki poziti-
vizam poe od stava da neki iskaz ima smisao samo ukoliko ispunjava jedan od
dva uvjeta da je analitikog karaktera ili da je empirijski provjerljiv onda i sam
princip provjerljivosti mora ispunjavati jedan od ta dva uvjeta. Pokazuje se, me-
utim, da je to nemogue i da bi, ukoliko se sam princip provjeravanja podvrgne
provjeravanju, i on mora biti odbaen kao besmisleni metaziki iskaz.
Navedimo kao zoran primjer te misaone borbe preko M. Schlicka, koji je kre-
nuo od toga da je provjerljivost u krajnjoj instanci se svodi na iskustvo. Tu se
suoio sa problemom jer je morao da objasni to je to iskustvo. Dalje, uzeo je kao
polaznu toku stav da je iskustvo stanje mog subjektivnog miljenja. Ali onda se
postavilo pitanje to je sa drugim miljenjem postoji li ono ili ne On je zaklju-
io da se na ovo pitanje ne moe odgovoriti jer se miljenje drugog ovjeka ne da
svesti na moje iskustvo. U tom smislu zakljuio je takoer da provjerljivost
putem iskustva ne znai nita drugo nego stanje duha koje se samo subjektiv-
no moe iskusiti. To znai da nema uope mogunosti utvrditi je li jedan stav
provjerljiv ili nije za bilo kog drugog osim za mene subjektivno. Ako, dakle, po
krajnjoj instanci logikog pozitivizma poistovjetimo miljenje, odnosno isprav-
no miljenje, sa provjerljivou onda dolazimo neminovno do solipsizma. Da bi
izbjegao takve konzekvence Schlick je pribjegao gleditima Russella i Poincarea,
da je nauno saznanje uvijek saznanje strukture, a da se strukturni odnosi izmeu
iskustva drugih ljudi identina sa strukturnim odnosima izmeu naih iskustava
budui da su, kao strukturno, uvijek javni i intersubjektivni a ne subjektivni.
Carnap i Neurath nisu bili jedini koji su, kao i Schlick, pokuali savladati ovu
tekou. I A. Ayer je pokuao odrediti status principa provjerljivosti. Zbog toga
je, prvo, postavio zahtjev da se razlikuje provjerljivost od provjeravanja, a zatim
pokuao nijanse u okviru provjerljivosti razlikujui praktinu provjerljivost od
provjerljivosti u principu, konkluzivnu provjerljivost od parcijalne provjerljivosti.
Zakljuio je da na taj nain moguno priznati empirijski smisao ne samo stavo-
vima koji su stvarno provjereni neijim iskustvom ve i stavovima koji su samo
parcijalni, ili principijelno provjerljivi. Kritiarima koji protiv principa provjerlji-
vosti istupaju sa tvrdnjom da taj princip nije provjerljiv, on odgovara da princip
Logiki pozitivizam
provjeravanja i ne moe biti provjerljiv, ve ga treba shvatiti i usvojiti kao deni-
ciju a ne kao empirijsku hipotezu. No, ovim se nije ruio problem jer se pitanje
prebacilo na samu deniciju. Ona se moe shvatiti samo kao savjet ili preporuka
to opet dovodi do istog rezultata, jer sa gledita logikog pozitivizma taj iskaz
postaje besmislenim, jer nije dovoljno obrazloen ili to moe biti.
Pred Kantom, a ne u njemu, uzdizala se ve velianstvena graevina Newto-
nove mehanike, djelo koje je postalo uzorom ne samo njemu nego i jo mnogim
generacijama koje e doi. Kant je sebi postavio zadatak da odgovori na pitanje:
kako je ona mogua Razrijeio ga je svojevrsnom kombinacijom empirizma i
racionalizma, o kojoj moete itati u svakom udbeniku lozoje. Mi se moramo
pozabaviti neto suvremenijim rjeenjem.
Na poetku druge etvrtine ao. stoljea lanovi tzv. Bekog kruga (O. Neurath,
R. Carnap, M. Schlick i drugi), posve svjesni ve dvostoljetnog uspjenog posto-
janja prirodne znanosti, postupili su na Kantu donekle slian nain. Umjesto da
se okreu prema unutranjosti naeg duha, usmjerili su svoju pozornost prema
znanosti kao vanjskom fenomenu, kao neemu to pred-lei i emu se moe pri-
stupiti. Nakon to su u tradicionalnoj, introspekcijskoj epistemologiji subjekt i
objekt u spoznaji postali jedno, sada se razdvajaju. Subjekt ostaje ono to je bio,
ali objekt vie nisu ideje u njegovu duhu, nego skup znakova u nekoj znanstvenoj
publikaciji ili aktivnost drugih ljudi. Inspirirani ovim, lanovi Bekog kruga de-
nirali su dva mogua pristupa znanosti.
Jednom rijeju, znanost moe biti predmetom historijskih, psiholokih, kultu-
rolokih, sociolokih i slinih studija. Ako i te studije same nazovemo znanou,
a nema razloga da tone uinimo ako se one pridravaju znanstvenih standarda,
onda je ovdje rije o znanostima koje se bave znanou, tj. o znanosti o znanosti.
Znanost se zbog toga moe i mora, kau lanovi Bekog kruga, promatrati
neovisno o svojoj empirijskoj povijesnoj dimenziji, jednostavno kao opredmeen
sklop provjerenih ili provjerljivih znanja koji je materijaliziran i objektiviziran u
znanstvenim tekstovima.
o
Znanje se otjelovljuje u jeziku pa jezik nuno mora odraavati njegovu struk-
turu, tj. njegove elemente, njihove meusobne odnose i unutranju hijerarhiju.
Studij strukture znanstvenog jezika sa stajalita njegova odnosa prema istini jest
zadaa lozoje i taj se studij obino naziva logikom znanosti.
104
Ovaj lingvistiki obrat slikovito opisuje I. Supek u svom pasusu Bijeg u lingvistike vode
u knjizi Filozoja znanosti. (Vidjeti u Dodatku).
6
7.2. Osnovni stavovi logikog pozitivizma
Uvodne napomene:
Ukoliko elimo analizirati lozoju logikog pozitivizma onda nuno moramo
razjasniti neke bitne pojmove. U lozoji je ve dugo prisutan stav da ljudsko
znanje ima dva izvora a to su razum i iskustvo. Vidjeli smo u poglavlju o odnosu
racionalizma i empirizma kako je ta razlika uobliena u ta dva pravca. Postojali su,
neovisno od ove podijele, a jo uvijek postoje izvjesni karakteristini primjeri za
razliku ta dva izvora, tako da matematiko znanje predstavlja izvjesnu paradigmu
razumske spoznaje, dok su se ostale znanosti i svakodnevno iskustvo vezivale uz
iskustvenu spoznaju. Moda bi se veina lozofa sloila oko ovih primjera, ali ni-
kako oko prirode, dosega i opravdanja tih dviju izvora znanja.
U ovoj podijeli, takoer, moramo obratiti pozornost o tri sljedee podijele:
. Znanje a priori i a posteriori
a. Sudovi analitiki i sintetiki
. Istine nune i kontingentne
Obratimo pozornost na prvu podjelu: znanje ije je opravdanje, ali ne i porije-
klo, neovisno od iskustva je a priorno, dok znanje ije je opravdanje ovisno od
iskustva i to u potpunosti je a posteriorno. Ovdje opet moemo dati neke zorne
primjere, tako paradigma za a priori znanja je matematika jer se ono opravdava i
dokazuje miljenjem a ne iskustvom. Tono je kako se to znanje stie odgovaraju-
im uenjem, na primjer za vrijeme kolovanja, ali ta vrsta iskustva nije relevantna
za opravdanje i dokazivanje matematikih istina. Primjeri a priori znanja su: +
= 8 ili zbroj unutarnjih kutova trokuta je 8o
o
itd.
Kod znanja a aposteriori situacija je drugaija jer se znanje opravdava, tj. doka-
zuje iskustvom. Primjeri a posteriori znanja jesu: Ubrzanje predmeta pri slobod-
nom padu je ,,8 mis
a
ili U drugom svjetskom ratu su pobijedili saveznici itd.
Samo nam iskustvo moe rei jesu li ovi sudovi istiniti ili neistiniti i zato.
Druga podjela koja se odnosi na sudove ima sljedee znaenje: analitiki sud
sud u kojem je predikat sadran u subjektu i ija se istinosna vrijednost utvruje
pojmovnom analizom, a ne, na primjer iskustvom i sintetiki sud sud u kojem
predikat nije sadran u subjektu i ija se istinosna vrijednost ne moe utvrditi poj-
movnom analizom. Primjeri analitikih sudova su: Trokut ima tri kuta, Pravac
je prava linija, Mravi su ili uspostavili robovlasniko drutvo ili nisu usposta-
vili, itd. Sintetiki sudovi jesu: Ernina haljina je plava, Masa nekog tijela je
tri kilograma, Trokut je crven, itd. Kao to se vidi na osnovu nekoliko jedno-
stavnih primjera kako za analitike sudove istinitu vrijednost moemo utvrditi, a
da ne znamo nita o predmetima o kojima govore jer je dovoljno da razumijemo
pojmove od kojih su sastavljeni. Dakle, ako razumijemo znaenje pojmova, znat
;
Logiki pozitivizam
emo jesu li istiniti ili neistiniti. U sluaju sintetikih sudova, razumijevanje poj-
mova nije nam dovoljno za utvrivanje istinosne vrijednosti. Osim to trebamo
razumjeti pojmove, trebamo znati i kakve su stvari o kojima sud govori.
Trea podjela koja se odnosi na nuno istinito koje je nemogue da bude dru-
gaije i kontingentno istinito koje je mogue da bude drugaije. Za neke istine
vjerujemo da jednostavno ne mogu biti drugaije nego to jesu i vjerujemo da su
nune jer su njihove negacije nuno neistinite. Za neka pak vjerujemo da mogu
biti drugaije nego to jesu, da su kontingentno istinite i da su njihove negacije
kontingentno neistinite. Tako na primjer, nunih istina nalazimo uglavnom u po-
druju matematike i logike: Zbroj unutranjih kutova u trokutu je 8o
o
, Ako je
A vee od B i B od C, onda je i A vee od C. itd. Primjer kontingentnih istina bili
bi: Cezar je preao Rubikon., Tri su stolice u kuhinji, a trea je u predsoblju.
itd.
Na osnovu ove kratke analize znanja, sudova i istinitosti vidimo da izmeu njih
postoji odreena bliskost kao to je primjerice izmeu apriornog znanja, anali-
tikih sudova i nune istinitost. Ba zbog svoje bliskosti razliiti autori su ove tri
podijele iznosili u razliitim kombinacijama. Navedimo samo neke karakteristi-
ne primjere, za Leibniza je sve znanje u principu analitiko i u Bojem umu sve
su istine nune i analitike. Dakako, u ljudskom umu koji je po prirodi ogranien
postoje samo neke analitike istine. Tako, za Leibniza to su istine o esencijama
stvari a ostale istine su sintetike i kontingentne. No, one su takve ne zato to
postoje takve kontingentne istine nego se takvim pojavljuju u naem umu zbog
nae ogranienosti. Navedimo jedan primjer, tako je po naoj podijeli iskaz Ce-
zar je preao Rubikon za nas isto aposteriorna, sintetika i kontingentna istina.
Meutim, po Leibnizu, kada bismo poznavali sve detalje Bojeg plana, poznavali
bismo i dovoljne razloge za Cezarov prelazak Rubikona. Tada bi nam bilo jasno
da nije bilo mogue da Cezar ne pree Rubikon, da je u pojmu Cezara analitiki
sadran i prelazak Rubikona, i ne bi nam bili potrebni udbenici povijesti, ve
samo pojam.
Ovdje postoji jedna bitna pretpostavka kako je univerzalni realizam osiguran
po Bojem planu pri emu se javlja potpuni izomorzam izmeu injeninih i
pojmovnih istina. Ljudski um, dodue, taj izomorzam moe pratiti samo u sferi
logike i matematike i najopenitijih principa prirodnih znanosti, van te sfere ljud-
ska je spoznaja osuena na empirijsko istraivanje. U ovom apriornom izomor-
zumu lei bit racionalizma, ali moramo napomenuti da ovdje pojam a priori
iako pozajmljen od Kanta da oznai ono to je prije iskustva, nije u potpunosti
sukladan sa Kantovom denicijom jer ona ovdje oznaava spoznaju neovisno od
naeg spoznajnog aparata. U ovom je prikazan, mada preko Leibniza u radikal-
nom obliku, bit racionalizma.
Suprotno ovom stavu s obzirom na ovu, i ne samo ovu, problematiku stoji em-
pirizam. Za njih je sve znanje o svijetu oko nas dano iz iskustva, znanje koje ne
dolazi iz iskustva sigurno nije o svijetu, ve o tome kako mislimo, kako govorimo
i slino. Mada u krajnoj radikalnoj izvedenici empirizma i to je znanje iskustveno.
8
Kao primjer navedimo stavove Humea, ali vie zbog vanosti njegovih stavova
u naem razmatranju a ne zbog toga to je on izraziti predstavnik empiristikog
pristupa.
o
On je smatrao da ljudsko znanje ima dva velika dijela, jedan je dio o
nainu na koji mislimo, drugi je dio o injenicama. Navedimo neke njegove izvor-
ne stavove: Sve predmete ljudskog rasuivanja ili istraivanja mogu prirodno biti
podijeljene u dvije vrste, relacije meu idejama i injenice. Prve su vrste znanosti
geometrije, algebre i aritmetike, i ukratko, svaka tvrdnja koja je intuitivno ili do-
kazom izvjesna. Da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru kvadrat nad ostale
dvije stranice u pravokutnom trokutu, jest propozicija koja izraava odnos izmeu
tih likova. () Propozicije ove vrste otkrivaju se samim miljenjem, neovisno od
iega to postoji igdje u univerzumu. ()
injenice, koje predstavljaju drugi predmet ljudskog razuma, ne tvrde se na
isti nain, niti je nae svjedoanstvo za njihovu istinitost, ma koliko jako bilo,
iste vrste kao i za prethodne. Jo je mogua negacija svake injenice, jer ne vodi
u kontradikciju, i um je shvaa jednakom jednostavnou i odjelitou kao da je
uvijek bila u skladu s realnou. Da sunce sutra nee izai nije manje shvatljiva
propozicija i ne povlai kontradikcije nita vie od armacije. Da e izii uzalud
bismo, prema tome, nastojali demonstrirati njenu neistinitost.
o6
Kant je smatrao da je razumsko znanje, dakle ono apriorno, nuno i da se sa-
stoji od analitikog i sintetikog.
o;
Iskustveno znanje nije nuno i sastoji se samo
od sintetikog. Na primjer, logika je analitiki a priori jer je, uzmimo, naelo pro-
turjeja istinito i neovisno od iskustva. On je smatrao, takoer, da je matematika
neovisna od iskustva zato to su matematiki sudovi nuni, a iskustvo nikada ne
moe osigurati nunost. S druge strane, to je veoma bitno, ti sudovi nisu analiti-
ki i nisu istiniti samo na osnovu znaenja pojmova, a odatle slijedi da je matema-
tika spoznaja sintetika a priori. Navedimo jedan slikovit citat iz Prolegomena:
Svi analitiki sudovi u potpunosti poivaju na principu kontradikcije, i u njihovoj
je prirodi da budu znanje a priori, bilo da su pojmovi od kojih su sainjeni empi-
rijski ili ne. Ima sintetikih sudova a posteriori, koji imaju empirijsko porijeklo,
ali ima i sintetikih sudova koji imaju i a priori izvjesnost, i imaju svoj izvor u
istom shvaanju i razumu. (...) Matematiki sudovi su svi bez iznimke sintetiki.
Izgleda da je ova propozicija, iako neosporno istinita i u svojim konzekvencama
izuzetno vana, do sada u potpunosti izmicala onima koji su istraivali ljudski
razum, tovie, bila je upravo suprotna svim njihovim pretpostavkama. () moe
se smatrati da je propozicija ;+=a isto analitika propozicija koja, po principu
kontradikcije, slijedi iz pojma zbroja ; i . Ali ako paljivo pogledamo vidjet emo
da pojam zbroja ; i ne sadri nita osim sjedinjenja dva broja u jedinstven broj
105
Dakako, da on predstavlja vrhunac engleskog empirizma, ali e njegovi zakljuci biti i
kraj potpunog povjerenja u mogunost potpunog ostvarenja empirizma kao jedinstvenog
programa apodiktike izvjesnosti. (Ovdje prije svega mislimo na status indukcije i ideje
uzronosti, o ovom podrobnije vidjeti u Dodatku D, Hume)
106
D. Hume, Istraivanje o ljudskom razumu, Naprijed, Zagreb, 1988., str, 81.
107
O Kantovom stavu u neto proirenijem obliku vidjeti u Dodatku I. Kant.
,
Logiki pozitivizam
koji je spoj ova dva () Niti je bilo koji princip geometrije analitiki. To da je pra-
va crta najkrai put izmeu dvije toke jest sintetika propozicija. Jer moj pojam
pravog ne sadri nita kvantitativno, ve samo kvalitativno. Prema tome, pojam
najkraeg jest u potpunosti jedno zbrajanje, i ne moe nikakvom analizom biti
izveden iz pojma pravca.
o8
Pored sudova aritmetike i geometrije sintetiki a priori jesu i temeljni principi
prirodnih znanosti, na primjer zakon odranja materije i zakon akcije i reakcije.
Ostatak prirodnih znanosti jest sintetiki a posteriori.
Kao sljedeu krajnost navedimo stav J.S. Milla koji je smatrao da je nuno apri-
orno znanje iluzija. Sve je znanje aposteriorno, kontingentno i sintetiko. Mill
priznaje da postoje denicije i da su one analitike. Ono to porie jest da postoji
supstancijalno, sadrajno znanje koje bi bilo neovisno od iskustva. Aritmetika i
geometrija, za racionaliste uzor razumskog znanja, za Milla predstavlja samo naj-
openitije generalizacije iz iskustva. Tako on kae: Ostaje za istraiti to je temelj
naeg vjerovanja u aksiome koja je evidencija na kojoj oni poivaju Moj je od-
govor da su oni eksperimentalne istine, generalizacije iz opservacija. Propozicija
Dva pravca ne mogu obuhvatiti prostor ili, drugim rijeima, Dva pravca koja
su se jednom susrela, ne susreu se vie, ve se i dalje razilaze. jest indukcija iz
evidencije naih osjetila. () To je istina koja nam je znana iz ranog i konstantnog
iskustva, induktivna istina i takva istina jest temelj znanosti Broja () Tako proi-
zlazi da je naroita tonost, koje navodno predstavlja karakteristiku prvih princi-
pa geometrije, zapravo kcija.
o,
Ovdje smo naveli samo neke primjere koji govore o postojanju odreenih kom-
binacija u ovim stavovima prema znanju, sudu i istini. No, ovdje se ne radi samo
o matematikoj kombinaciji mogunosti odnosa nego i odreenim stavovima ka
spoznaji i odnos prema ovim pitanjima odreuje i ukupno lozofsko opredjeljenje
izmeu racionalizma i empirizmima, pored ega Kantovo rjeenje izlazi izvan
ove dihotomije. Mada se moe postaviti i pitanje osnovanosti same podijele koje
dovode do odreenih kombinacija, ali nesumnjivo da su problemi znanja, sudova
i istine fundamentalni za lozoju znanosti pa e ove dvojbe biti preslikane i na
ovo podruje.
Jo jedan pojam koji je bitan za razmatranje lozoje logikog pozitivizma jest
princip verikacije pa emo dati neke uvodne napomene.
7.2.1. Princip verifkacije
Logiki pozitivizma takoer ima svoj stav prema prije navedenoj podijeli i to u
obliku identikacije. Naime, oni smatraju da se tri navedene podijele u potpunosti
podudaraju, oni su tvrdili da je a priori i analitiko i nuno jedno te isto, odno-
108
I Kant, Prolegomena za svaku buduu metaziku, u Dvije rasprave, Matica hrvatska,
Zagreb 1953., str. 2., b,c.
109
J.S. Mill, A System of Logic, Longmans Green, London, 1886., II,v,vi
6o
sno isto vrijedi za a posteriori, sintetiko i kontingentno. Moemo rei da u prije
navedenim primjerima uistinu postoje velike slinosti koje upuuju na ovakvu
podjelu. Istine logike i matematike esto se shvaaju kao apriorne, analitine i
nune, dok istine empirijskih znanosti i svakodnevnog iskustva esto se shvaaju
kao aposteriorne, sintetike i kontingentne. Ovo bi nas moglo povesti u pogre-
nom smjeru jer u ovoj kombinaciji slinost je sa stavom Leibniza koji, kao to smo
rekli, predstavlja primjer nacionalistikog pristupa, a dok logiki pozitivizma ipak
pripada tradiciji empirizma. Zato moramo dodati jednu bitnu dopunu, a to je da
logiki pozitivizam to su oni smatrali da su istine logike i matematike zapravo
istine jezika.
Zato se teorija esto i zove kao jezina teorija apriorija.
o
Kao zoran primjer na-
vedimo jedan Ayerov stav: [] a priori propozicije logike i iste matematike, za
njih doputamo da su nune i izvjesne samo zato to su analitike. To jest, drim
da razlog to te propozicije ne mogu biti pobijene u iskustvu jest to to se njima
ne tvrdi nita o empirijskom svijetu, ve one jednostavno biljee nau odluku da
simbole upotrebljavamo na odreeni nain.
Tako je u lozoji logikog pozitivizma iskustveno znanje bilo shvaeno kao

injenino, a razumsko kao isto formalno. Navedimo jedan primjer u kome Car-
nap koristi kriteriji u podijeli znanosti: dva glavna podruja znanosti, naime
formalne znanosti (logika, ukljuujui i matematiku) i injenine znanosti (obu-
hvaajui ukupnost svih empirijskih disciplina od zike do povijesti.) [] Dok
izmeu ta dva podruja psiholoki gledajui postoji samo razlika u stupnju, a ne
i u vrsti, s logike toke gledita moe se pokazati precizna i fundamentalna ra-
zlika. Ona je osnovana na sintaktikoj razlici izmeu analitikih i sintetikih su-
dova. (str. a) [] Razlika izmeu formalnih i injeninih znanosti sastoji se u
sljedeem: prve sadre samo analitike, dok druge sadre i sintetike sudove. []
Dodavanjem formalnih znanosti injeninim znanostima nije uvedeno nikakvo
novo podruje predmeta, usprkos suprotnom miljenju nekih lozofa koji vjeruju
da realni predmeti injeninih znanosti moraju biti suprotstavljeni formalnim,
duhovnim ili idealnim predmetima formalnih znanosti. Formalne znanosti
uope nemaju nikakvih predmeta: one su sistemi pomonih sudova bez predme-
ta i bez sadraja. Navlas na otrom razgranienju izmeu formalnih i injeninih
znanosti, prema tome, ostavlja netaknutom tezu o jedinstvu znanosti.
a
Odavde slijedi da iskustvo predstavlja jedini sadrajni, informativni izvor zna-
nja. Razum je od ogromne koristi u sistematiziranju i predvianju iskustva, ali
110
Sudovi logike i matematike nisu istiniti zbog empirijskih injenica kao to je to sluaj kod
Milla, niti zbog bojeg plana kao to misli Leibniz, ili zbog zora kao kod Kanta, ili pak zbog
naina na koji asociramo ideje kao to to misli Hume, ve zbog naina na koji govorimo,
zbog odluke da rijei koristimo na nain na koji ih koristimo.
111
A.J. Ayer, Language, Trhu and Logic, Penguin Books, Harmondsworth, Middlesex, England,
1987.. str. 41.
112
R. Carnap, berwindung der Methaphisic durch logische Analyse der Sprache, Erkenntnis Vol.
2, u Ayer, 1959. str.237.
6
Logiki pozitivizam
razumom se ne moe sadrajno proiriti nae znanje o svijetu. To je teza svakog
empirizma. Zbog toga je za logike pozitiviste, koji su se esto nazivali i radikalni
empiristi ili logiki empiristi, Kantov stav da postoji sintetika a priori spoznaja
bio crvena krpa. Kritiku ideje da postoji sintetika a priori spoznaja najjasnije je
izloio Schlick u tekstu Is Tere a Factual a priori iz ,o. u kojem kritizira
Kanta, Husserla i Schelera. Crvena krpa bio je i Descartesov stav, opisan u Prvoj
meditaciji, da sjedei u naslonjau pored vatre, u toploj sobi, na miru od vanjskih
utjecaja, istim miljenjem, ne oslanjajui se na varljivo osjetilno iskustvo, moe
spoznati strukturu svijeta u kojem ivi. Pozitivisti su smatrali da spoznaja koja je
neovisna od iskustva moe biti samo analitika, tj. liene injeninog nadraaja a
da injenini sadraj moe imati samo spoznaja utemeljena u iskustvu, tj. sinteti-
ka. Ne postoji sintetiki a priori, isto kao ni analitiki aposteriori.
Vidimo da logiki pozitivizam ima potpuno dijametralno suprotan stav spram
racionalizma i Kantova rjeenja. Bilo bi zanimljivo pokazati paralelu izmeu em-
pirista Huma i nekih stavova logikog pozitivizma koji kao to smo ve rekli pri-
padaju, iako radikalno, istom krugu empirista. Pozitivisti nisu tvrdili, pored osta-
lih dijelova znanja, postoji formalno i injenino. Oni su tvrdili da znanje moe
biti ili formalno ili injenino, ono to ne pripada niti jednoj od tih dviju vrsta nije
nikakvo znanje, ve doslovna besmislica. Taj stav moemo nai ve kod Humea.
Uvjeren da znanje moe biti ili o relacijama izmeu ideja, ili o injenicama, i ni
o emu drugome, on je tvrdio da sve ono to ne pripada niti u prvu niti u drugu
vrstu nema nikakve vrijednosti. Ovaj argument se esto naziva Humeove ralje.
Pozitivisti su, pored Humeovih lozofskih ideja batinili i njegovu strogost,
moemo rei militantnost. No, za takav stav moralo se posjedovati i oruje koje
e dovesti do cilja. Iz epistemolokog uvida u prirodu i porijeklo ljudskog znanja
nastao je i semantiki kriterij smislenosti poznat kao princip verikacije koji
je predstavljao osnovno oruje u obraunu sa ne empiristikim lozojama.
Princip verikacije sastoji se u sljedeoj tvrdnji: Reenica je smislena ako i samo
ako govori ili o odnosu izmeu pojmova ili o injenicama iskustva. Drugim rijei-
ma: Reenica je smislena ako i samo ako je ili analitika ili empirijski provjerljiva.
Sve one i samo one reenice koje nisu niti analitike niti empirijski provjerljive
jesu besmislene. One ne znae nita, one nemaju nikakvog znaenja. Navedimo
primjer opisa verikacije koju daje Ayer: Princip verikacije trebao bi pruiti
kriteriji kojim bi se moglo odrediti je li reenica doslovce smislena ili nije. Jed-
nostavan nain da ga se formulira bio bi da se kae kako reenica ima doslovno
znaenje ako i samo ako propozicija koju izraava jest ili analitika ili empirijski
provjerljiva.
Jo detaljniju formulaciju principa verikacije moemo nai, na primjer, kod

Carnapa: (Smislene) reenice dijele se na sljedee vrste: kao prvo, ima reenica
koje su ve na osnovi same svoje forme istinite (tautologije, prema Wittgenste-
inu, one otprilike odgovaraju Kantovim analitikim sudovima), one ne kau ni-
113
A.J. Ayer. Ibid., str. 7.
6a
ta o stvarnosti. Ovoj vrsti pripadaju formule logike i matematike, one same nisu
izrazi o zbilji, ve slue za transformaciju takvih izraza. Kao drugo, ima negacija
takvih reenica (kontradikcija), one su proturjene, dakle neistinite na osnovi
svoje forme. Za sve ostale reenice odluka izmeu istinitosti ili neistinitosti lei
u protokol reenicama, one su (istinite ili lane) reenice o iskustvu i pripadaju u
podruje empirijskih znanosti. Ako se hoe formulirati reenica koja ne pripada
niti jednoj od ovih vrsta, ona e automatski bit besmislena.

Odavde slijedi jo jedna bitna injenica a to je odnos logikog pozitivizma i
lozoje, odnosno lozofskih problema. Oni su smatrali da su lozofski problemi
uglavnom ili ak sasvim, pseudo problemi do kojih je dolo nepaljivom upotre-
bom jezika, da se jezik koristio paljivo, oni ne bi ni nastali. Glavna poluga kojom
se to trebalo pokazati bio je verikacionizam.
Ovim uvidom moe se pojasni-

ti niz temeljnih lozofskih pojmova i glavne lozofske probleme eliminirati kao
pseudo-probleme. Moemo kao zoran primjer navesti nekoliko sluajeva.
Ekvivalencija dvije reenice imaju isto znaenje akko u svim moguim okol-
nostima imaju iste opaljive posljedice. Sinonimnost rijei F i G imaju isto zna-
enje akko su reenice x je F i x je G ekvivalentne. Analitinost reenica je
analitika akko njena istinosna vrijednost ne ovisi o moguim empirijskim okol-
nostima. Tautologija (analitiki istinita reenica) reenica je tautologija akko
je istinita u svim moguim okolnostima. Kontradikcija (analitiki neistinita re-
enica) reenica je kontradikcija akko je neistinita u svim moguim okolno-
stima. Sintetinost reenica je sintetika akko joj istinosna vrijednost ovisi o
moguim okolnostima. Verikacionizam omoguuje inter-subjektivnost znaenja
(semantike) i spoznaje (epistemologije) subjektivne predodbe koje vezujemo
uz reenice znaenjski su irelevantne, sve se znaenje svodi na ono to je inter-
subjektivno provjerljivo. Razgranienje smisla od besmisli ako nikakva mogua
stanja stvari ne utjeu na istonosnu vrijednost sintetike reenice, ona je besmi-
slena. Da bi sintetika reenica bila smislena, moraju biti barem zamisliva stanja
stvari koja bi utjecala na njenu istinosnu vrijednost. Tako se eliminiraju prazne
ili prividno razliite hipoteze, ako hipoteza nema nikakvih opaljivih posljedica,
ona je besmislena ili barem prazna liena empirijskog sadraja. Ako sve mogu-
e okolnosti jednako imaju utjecaj na istinosnu vrijednost dviju hipoteza, onda
se zapravo radi o istoj hipotezi. Pseudo-problemi u lozoji; postojanje vanjskog
svijeta ako pretpostavka da vanjski svijet postoji i pretpostavka da vanjski svijet
ne postoji u svim moguim okolnostima imaju iste opaljive posljedice (a poanta
lozofske diskusije je u tome da iskustvo ne moe presuditi), onda one zapravo
imaju isto znaenje, prema tome, nemamo oko ega raspravljati, problem ne po-
stoji. Postojanje umova drugih ljudi ako pretpostavka da, osim mene samog, i
drugi ljudi imaju umove u svim moguim okolnostima ima iste opaljive poslje-
dice kao i pretpostavka da su drugi ljudi samo automati ili zombiji, onda te dvije
114
R. Carnap, berwindung der Methaphisic durch logische Analyse der Sprache, Erkenntnis
Vol. 2, u Ayer, 1959. str.237.
115
Moemo napomenuti da ovu ideju daje prvi kemiar i ziar W. Ostwald (1905.)
6
Logiki pozitivizam
pretpostavke imaju isto znaenje te zbog toga nije jasno oko ega se uope spori-
mo. Navedimo jo jedan primjer koji esto koristimo u svakidanjem govoru a to
je uporaba stava istina je budui da reenica, na primjer, Kia pada i Istina
je da kia pada imaju iste opaljive posljedice, imaju i isto znaenje. Prema tome,
ono Istina je da sasvim je suvino, ne slui niemu, sve to se eli rei moe se
rei i bez toga, odnosno, uope se ne treba niti koristiti.
Prema ovoj dijagnozi svi su tipini lozofski problemi nerjeivi jednostavno
zato to uope ne postoje. Da smo prihvatili pravila jezika princip verikacije
oni ne bi nastali zato to ih se uope ne bi moglo formulirati.
Kako, meutim, istina s kojom je znanost po pretpostavci u nekom dosluhu, ne
ovisi o pojedincu, o prostoru (zikom ili duhovnom) i o vremenu, to se logika
znanosti mora otarasiti svih tih natruha, mora istodobno s analizom teksta izvr-
iti i njegovo proienje ili, kako se uobiajilo rei, njegovu rekonstrukciju. Kako
to izvesti
Znanstveni tekst, naravno, pripada nekom jeziku. Svaki se jezik moe analizirati
s triju aspekata: sintaktikog, semantikog i pragmatikog. Shematski se oni mogu
opisati kao: odnos nekog jezinoga znaka prema drugom nekom znaku ili nizu
znakova u istom jeziku, recimo rijei u reenici (sintaksa), odnos znaka prema
onome to taj znak oznauje, na primjer nekoj stvari (semantika) i odnos znaka
prema onome koji ga upotrebljava (pragmatika). Logika znanosti mora, a logiki
pozitivisti bili su uvjereni i da moe, svoju zadau u potpunosti ispuniti bez ikakva
pozivanja na onog tko je tekst napisao ili na onog kojemu je on namijenjen, to e
rei bez ikakvog oslonca na pragmatiku jezika. Osloboenoj pragmatike, lozoji
znanosti ostaje da se pozabavi semantikom i sintaksom znanstvenog jezika.
Da bi izbjegao sva ova pitanja koja su mu se inila suvie metazikim i ne-
znanstvenim, logiki je pozitivizam kreirao radikalnu i vrlo specinu teoriju
znaenja. Znaenje nekog iskaza vezano je u toj teoriji uz nain utvrivanja njego-
ve istinitosti ili, kako se to u njihovu argonu govorilo, uz njegovu verikaciju. O
verikaciji emo poslije govoriti opirnije. Sada je bitno uoiti ovaj radikalan stav
po kojem su svi iskazi kojih se istinitost ne moe ustanoviti konkretnim i konanim
metodama jednostavno besmisleni. U tu vrstu iskaza spadaju, prema logikim po-
zitivistima, gotovo svi stavovi lozoje, a osobito pitanja koja lozoja postavlja.
Razmotrimo, primjerice, iskaz: Masa ovog kamena je kg. Upitan: to to
znai, logiki bi nas pozitivist upoznao s postupkom verikacije, koji se u ovom
konkretnom sluaju svodi na vaganje kamena, smatrajui da potankim opisiva-
njem tog postupka razotkriva znaenje svog iskaza. Prema navedenom kriteriju
logikih pozitivista taj je iskaz bjelodano smislen, ima neko znaenje jer se dade
jednostavno provjeriti.
Zamijetimo takoer da logiki pozitivizam kao kriterij uzima naelnu, a ne
stvarnu provjerljivost. Tako je iskaz: Na Plutonu ima ivota smislen jer, prem-
da ga sada nije mogue uistinu provjeriti, moemo opisati proceduru njegova
provjeravanja.
6
Kako, primjerice, provjeriti temeljnu tvrdnju realizma: Postoji svijet izvan
moje svijesti Nikakvo iskustvo ne moe taj iskaz niti potvrditi niti opovrgnu-
ti. Jednako besmisleno ispada i osnovna teza realizmu oprenog solipsizma: Ne
postoji svijet izvan moje svijesti. Zbog toga su logiki pozitivisti smatrali da su
lozofska pitanja poput: Postoji li svijet izvan moje svijesti jednostavno besmi-
slena te da bavljenje njima ne moe pridonijeti naem znanju.
Mnogo su vie uspjeha logiki pozitivisti imali sa sintaksom znanstvenog jezi-
ka. To zbog toga to je bila jednostavno izjednaena s logikom strukturom znan-
stvenog teksta, za razliku od njegove gramatike strukture. Tako, esto se govori
o logikoj sintaksi jezika. U deniranju logike sintakse znanstvenog jezika logiki
pozitivizam oslanja se na onu koliko znanstvenu, toliko i lozofsku tradiciju koja
matematiku smatra idealnim jezikom znanosti. Logika se sintaksa zbog toga jed-
nostavno preuzima iz matematike logike uz neke nune adaptacije.
Ukratko: jedan posve formalan jezik, a to znai jezik kojem semantika nije de-
nirana, sastoji se od dvije grupe znakova, znakova za varijable (koji e poslije
oznaavati znanstvene termine kao to su masa, duina ili estica) i od zna-
kova za logike konstante, koje povezuju varijable u tzv. formule ili iskaze, na pri-
mjer znak za veznik i ili za takozvani kvantikator za svaki. Proizvoljan skup
znakova ne ini formulu.
Bit itave logike jest u tome da pravila transformacije moraju biti takva da se
iz dobro formirane i istinite formule moe izvesti samo dobro formiran i istinita
formula. Drugim rijeima, ako smo nekom skupu iskaza (formula) koji u izvo-
enju igra ulogu skupa premisa pridodali oznaku istinito, onda pri pravilnom
zakljuivanju ne smije se desiti da dobijemo laan zakljuak.
Prema miljenju logikih pozitivista svaka se prava znanstvena teorija, po uzo-
ru na geometriju, moe razviti posve formalno kao skup simbola i njihovih nizova
bez pozivanja na njihovo znaenje ili, kako se to uvrijeilo nazivati, interpretaciju.
Interpretacija formalnog sustava moe se utvrditi i raspraviti zasebno. Formira-
njem ope sintakse znanstvenog jezika logika znanosti uinila je prvi korak prema
njegovoj rekonstrukciji. Formalnu shemu treba sada ispuniti sadrajem.
Obratimo pozornost na neka opa mjesta tj. problematikom kojom se bavi lo-
giki pozitivizam, a na prvom mjestu stavimo problem pojma i suda, odnosno
razmatranje denicije pojma.
7.2.2. Tumaenje i objanjavanje pojmova
Jedan od prvih zadataka nauke jest proiavanje uporabljenih pojmova, a na
prvom mjestu onih koji se koriste u svakodnevnom govoru jer su izrazi govornog
jezika zapravo prividni i nejasni pojmovi. Carnap, sukladno tome, pravi razliku
izmeu explicandum-a manje ili vie nejasnog znaenja rijei svakidanjeg izraza
i explicat-a onog naunog pojma koji treba u sklopu nauke da zamjeni prije nave-
denih. Prema njemu prava eksplikacija moraju posjedovati etiri nuna zahtijeva
koje eksplikat mora zadovoljiti: Prvi zahtjev je slinost sa eksplikandumom, ali ta
6
Logiki pozitivizam
slinost ne moe i ne mora biti jednoznana ve ona moe ii toliko daleko koliko
nejasnost ovog drugog to dozvoljava. Drugi zahtjev, je pogodnost uporabljenog
pojma. Neki pojam je utoliko pogodniji ukoliko se, na osnovu iskustva, moe do-
voditi u vezu s drugim pojmovima, odnosno ukoliko je funkcionalniji odnosno
pogodniji. Trei zahtjev se odnosi na to veu egzaktnost uporabljenog pojma, a
ovaj zahtjev se moe ispuniti samo simultano pomou itavog sustava meusob-
no povezanih pojmova. Na kraju etvrti zahtjev je postulat jednostavnosti i on po-
prima dvije forme: jednostavnost denicije pojma i jednostavnost iskaza zakona
koji se ovim pojmom omoguava, ali ovaj zahtjev i prvi, o slinosti, podreeni su
primatom drugog i treeg zahtjeva.
Eksplicirani pojam, po Carnapu, moe se javiti opet u tri razliite forme: kao
klasikacijski, komparativni i kvantitativni. Klasikacijski pojam je najjedno-
stavniji i slui za podjelu odreenih stvari na dvije ili vie klasa koje jedna dru-
gu iskljuuju, kao to je to sluaj, recimo, prilikom podijele biljaka ili ivotinja
itd. Kvantitativni pojam upotrebljava se tamo gdje je predmet ili njihove osobine
mogue okarakterizirati pomou numerikih vrijednosti. Izmeu ta dva pojma
stoji komparativni pojam, tako na primjer zamjena klasikacijskog pojma topao
kvantitativnim pojmom temperatura itd. Ovdje se uvijek radi o pojmu relacije.
Na kraju spomenuto razlikovanje triju vrsta pojmova u logiko-spoznajnoj
oblasti, a posebice u teoriji o vjerojatnosti, igra posebnu ulogu. Ovdje se na pri-
mjer postavlja pitanje je li u induktivnoj logici moe se denirati isto kompara-
tivni pojam vjerojatnosti pomou koga bi se mogli formulirati iskazi kao, recimo:
vjerojatnost hipoteze h
na osnovu iskustva I
je vea od vjerojatnosti hipoteze

h
a
na osnovu iskustva I
a
, ili je li moe se ii dalje i denirati kvantitativni pojam
vjerojatnosti neke hipoteze na osnovu odreenih iskustvenih stanja stvari, tako da
se mogu formulirati i iskazi ovog oblika: Vjerojatnost neke hipoteze h na osnovu
promatranja I, ravna je r, pri emu je r odreena brojna vrijednost izmeu o i .
Po Carnapovom miljenju postoji mogunost kako kvantitativne tako i kompara-
tivne induktivne logike.
7.2.3. Aksiomske defnicije i pravljenje razlike izmeu pravih i nepravih pojmova
U novijoj logici i matematici postoji denicija pojmova pomou sustava aksi-
oma koje Carnap oznaava kao neprave pojmove i imaju fundamentalnu ulogu.
Njihova svojstvenost postaje jasnija kada se oni izdvoje od obinih pravih poj-
mova. Ti pravi pojmovi mogu biti realni ili formalni. Realni su pojmovi stvarnih
predmeta (neorganskih, organskih, psihiki, duhovni) i takvi pojmovi javljaju se
kao znaenje jezinih izraza koji su nam poznate kao imenice, nazivi pojedina-
nih stvari, rodova organizama, osobina, relacija itd. Pored toga jezik sadri i dru-
ge izraze koji se ne mogu shvatiti kao nazivi predmeta. To su takozvani logiki
znaci koji se izraavaju recimo kao to su i, ili, ako onda. Smatra se da ti
izrazi nemaju samostalno znaenje, radi jednostavnosti Carnap i za njih navodi da
su pojmovi i naziva ih formalnim pojmovima. Po takozvanom logistikom shva-
66
anju u njih spadaju i svi matematiki pojmovi zato to se i oni mogu denirati
pomou nekoliko takvih isto logikih pojmova.
Formalni kao i realni pojmovi uvode se pomou eksplicitnih denicija ili tako-
zvanih uporabnih denicija. Njima kao pravim pojmovima stoje nasuprot nepravi
pojmovi, uvedeni pomou implicitnih denicija, to jest denicija pomou susta-
va aksioma. Pri aksiomskoj izgradnji neke teorije u prvom planu uope ne stoji
problem pojma, ve pitanja povezanosti iskaza dotine nauke koji treba svesti na
nekoliko osnovnih iskaza. Euklidov velianstveni sustav geometrije je praktina
realizacija te stare ideje aksiomatike.
Pojmovi uporabljeni u aksiomima moraju se uzeti neposredno iz opaanja ili
moraju biti uvedeni pomou eksplicitnih denicija. Ta injenica je bila trn u oku
matematiara a posebice u sluaju geometrije jer cjelokupna nejasnost i neodre-
enost opaanja tako ulazi i u matematiku. Genijalno je djelo matematiara Hil-
berta to je rjeenje ovog problema naao na taj nain to je odnos pojma i suda u
sustavu aksioma obrnuo: umjesto da uporabom ve poznatih pojmova formulira
evidentne iskaze, on je te pojme denirao tek pomou zahtijeva da u sustavu aksi-
oma formulirani iskaz treba da vai za te pojmove. Vanjski povod za te aksiomske
denicije pojmova treba da je inio takozvani princip dualnosti u matematici,
to jest saznanje da se zamjena odreenih pojmova u nastavnom sadraju mate-
matikih teorema ne ovisi i ne izaziva nikakvu promjenu (na primjer: mogu se u
projekcijskoj geometriji meusobno zamjenjivati izrazi toka i pravac, a da uz
to svi iskazi ostanu toni). To navodi na pomisao da opaeni sadraj uporabljenih
pojmova prilikom formuliranja teorema ne mora igrati nikakvu ulogu. Odavde
slijedi da bi bilo mogue te pojmove denirati na nain koji se sasvim oslobodio
opaanja, a to se desilo u modernoj aksiomatici.
Aksiomski uvedeni pojmovi razlikuju se u jednoj bitnoj toki od pravih poj-
mova, ime se tek opravdava njihovo znaenje kao nepravih pojmova, za svaki
dovoljno precizno denirani pravi pojam mora se u svakom sluaju iznesenog
primjera nedvosmisleno moi odluiti je li dani predmet spada ili ne spada u taj
pojam. Za jedan nepravi pojam ovaj problem je nerjeiv ili besmislen, jer na pri-
mjer, pitanje je li odreena kugla broj koja u aksiomskom sustavu moe imati isto
znaenje je besmisleno. Ovo ima svoj razlog u tome to sustav aksioma denira
pojam broja samo implicitno, a eksplicitno na primjer pojam progresije. Otuda se
javljanje ili nejavljanje neke realizacije sustava i moe utvrditi samo za neku itavu
klasu predmeta.
injenica da aksiomski denirani pojmovi nemaju nikakvog odreenog sadr-
ajnog znaenja vodi ka tome da se ovi nepravi pojmovi shvate kao promjenljive
nasuprot pravim pojmovima koji su konstante.
Ako se pod spoznajom podrazumijeva realna spoznaja, onda se ne smije
tvrditi da neki sustav aksioma sa svim, iz njega izvedenim, postavkama predstav-
lja neko saznanje. Jedan takav formuliran sustav ini, naprotiv, samo teorijsku
shemu praznu formu za mogue teorije. Onda je uvijek potrebno posebno istra-
ivanje da bi se pokazalo da neki sustav realnih pojmova ispunjava uvijete izree-
6;
Logiki pozitivizam
ne u sustavu aksioma. Posebno istraivanje pitanja je li onda ispunjen i cjelokupni
sustav postavki ipak nije nuno, jer primjenljivost aksioma na dotine realne poj-
move predstavlja i u isti mah garantira za to da vai cjelokupnost postavki za to
podruje.
7.2.4. Pojam defnicije pridodavanja
Primjena neke aksiomatski izraene teorijske sheme na stvarne predmete vri
se, kao to smo vidjeli, na taj nain to se umjesto nepravih pojmova uvode pravi.
To uvoenje vri se pomou posebnog postupka koje Reichenbach naziva obi-
no denicijom pridodavanja. U semantikom nainu govora postupak denicije
pridodavanja bi morao biti tako opisan da se tu umjesto promjenljivih koje se jav-
ljaju uvedu konstante (nazivi) koji potiu uz nekog semantikog sustava, to jest
ija su znaenja poznata na osnovu pravila dotinog jezinog sustava. Taj jezini
sustav moe biti ili govorni jezik sa njegovim vie ili manje neodreenim znae-
njem, ili neki precizniji nauni jezik, ili, najzad neki naroito konstruirani jezini
sustav sa egzaktnim pravilima oznaavanja i znaenja. Denicija pridodavanja sa-
stoje se onda u semantikoj interpretaciji kalkila ili semikalkila.
6
7.2.5. Radikalni empirizam
Drugi vani logiki inilac, pored pojmova, predstavljaju iskazi i njihova znae-
nja, sudovi. Oni su u tom pogledu jo znaajniji to cjelokupno nauno saznanje
koristi pojmove samo kao pomono sredstvo i, na kraju krajeva, cilja na formuli-
ranje smislenih i istinitih iskaza.
Problem (prikazano, ne-imperativnog) iskaza i njegovog smisla je problem pre-
ma kojem je logiki pozitivizam dobio svoje ime, jer dok je stariji pozitivizam po-
lazio od onoga to je u doivljaju dano i sve naune teorije teio da svede na iskazu
o tom danom, dotle za logiki pozitivizam polaznu toku ini analiza znaenja
stavova (reenica), i rezultat te analize je ono to je njegove predstavnike navelo
na miljenje da uope samo analitiki i empirijski stavovi imaju neki smisao, dok
svi metaziki stavovi, naprotiv, moraju se smatrati kao besmisleni, budui da
predstavljaju samo prividne stavove. To negativno dranje proisteklo je iz radikal-
nijeg zaotravanja empirijskog gledita.
Ako se neka rije smisleno uporabi onda ona moe biti denirana ili pomou
drugog izraza ili njeno znaenje mora biti razjanjeno u iskustvu neposrednim
pokazivanjem predmeta, odnosno vrste predmeta koja njegova znaenja sainja-
va. Prilikom smislene uporabe reenice moramo, da bi reenica bila razumljiva,
biti u stanju pokazati pod kojim uvjetima ona istinita ili nije, to jest moramo,
kao to je Wittgenstein rekao, pokazati metodu verikacije reenice. No, to se
116
Kalkil i semikalkil predstavljaju oznake za operatore u logici kao to su konjunkcija
disjunkcija itd.
68
tie naeg govornog jezika postupak verikacije je otean, ako ne i nemogu, jer
gramatika naeg jezika doputa obrazovanje prividnih reenica. Zbog toga bi bila
poeljna zamjena govornog jezika jednim egzaktnim naunim jezikom u kome
ve sintaksa ne bi dozvoljavala takve spojeve, na primjer, pravilima forme one-
moguiti spajanje nekog iskaza koji se odnosi na neto psihiko sa individualnim
simbolima koji se odnose na geometrijske objekte, itd.
7.2.6. Besmislenost metafzike
Empirijski kriterijem smisla za stvarni sadraj iskaza ne ispunjavaju metaziki
stavovi. Zbog toga su oni besmisleni. Carnap ih dijeli na dvije grupe: ili se u nji-
ma javljaju besmislene rijei, ili se po sebi smisleni izrazi meusobno spajaju na
besmislen nain. Prvi sluaj nastaje onda kad upotrebljavamo rijei kao to su:
Bog, ono to je apsolutno, nita itd. Ne treba gubiti iz vida da ovo antimeta-
ziko gledite u vezi primjerice s pojmom Boga ne predstavlja, recimo, neki atei-
zam jer bi se ateizam sastojao u poricanju istinitosti. Ova kritika nije usmjerena
protiv pretenzije na istinitost reenice, nego protiv nje kao sintaktike tvorevine,
porie se da se pri tome uope radi o nekoj reenici.
Druga vrsta besmislenost nastaje besmislenim spajanjem po sebi smislenih
pojmova, a to je mogue u obinom jeziku zbog ne postojanja strogosti u pravili-
ma sintakse (na primjer reenica: Cezar je prost broj). U jednoj raspravi od M.
Heideggera moe se proitati reenica nita niti a u tome Carnap vidi tipian
sluaj besmislenog sklapanja i konstrukcije reenice i to u ovom sluaju dvostruko
pogreno koritenje. Besmislenost prve vrste je koritenje i uporaba rijei nita
kao naziv za neki predmet odnosno besmislenost druge vrste a to je verbalna
uporaba rijei nititi i kada bi postojalo neko nita kao objekt, onda se na
osnovu denicije ne bi mogli izrei nikakva njegova aktivnost. Ovdje se ponovo
dokazuje nesavrenost govornog jezika koja dozvoljava govorne obrate kao to je
napolju je nita to moe navoditi na pomisao da se o nekom predikatnom iska-
zu koji bi se simboliki mogao predstaviti ni (na) to jest sa napolju oznaeni
predmet ima osobinu nita. Drugi primjer je uporaba rjeice je koja moe da
se upotrebljava u govornom jeziku u sasvim razliitim znaenjima, tako na pri-
mjer za matematiku relaciju a+a je , drugi put kao oznaku relacije element
klasa (Sokrat je ovjek) ili pak simbol egzistencije (Bog jest, odnosno je),
odnosno pridodavanju neke osobnosti (ovo drvo je zeleno) itd. Jedan logiki
egzaktan jezik unaprijed otro razlikuje ta znaenja uporabom razliitih simbola.
Ova problematika, za logiki pozitivizam, ne odnosi se samo na metazika
pitanja nego i na veinu tradicionalno spoznajnih pitanja, kao to je na primjer
pitanje realnosti vanjskog svijeta. Kao ilustraciju navedimo slijedei primjer, pret-
postavimo da imamo dva geografa od kojih je jedan spoznajno teorijski realist a
drugi solipsist, onda e prvi tvrditi da zike stvari predstavljaju ne samo sadraje
opaaja, ve i da egzistiraju po sebi, dok drugi naprotiv, predstavlja kao realne
samo opaaje vanjskog svijeta a samom vanjskom svijetu e odricati realnu egzi-
6,
Logiki pozitivizam
stenciju. Ako se od obadvojice trai da rijee problem je li u centralnom Brazilu
postoji odreeno jezero ili ono postoji samo po legendi, onda e oni pomou em-
pirijskih kriterija (preuzimanje ekspedicije u oblasti za koju se pretpostavlja da
posjeduje dotino jezero) doi do istih rezultata, na primjer, geografski poloaj
jezera, dubina itd. Nakon iscrpljivanja svih empirijskih kriterija koji se potpuno
poklapaju kod obojice znanstvenika ipak e na kraju ostati razlika jer e realista
i dalje tvrditi da jezero ne samo da postoji i da ima te i te empirijske osobine, ve
osim toga da je i realno, dok e solipsist tu realnost poricati i rei da su samo nje-
gove predstave o tom jezeru realne. Budui da su svi empirijski kriteriji iscrpljeni,
ova dilema spada u podruje metazikog za koje se ne moe navesti kriteriji za
sluaj istinitosti ili lanosti. Zato se ni realistine ni solipsistike teze ne mogu
priznati kao smisleni nauni iskazi, to jest ne da su obje lane, ve naprotiv, da
su obje besmislene. Kako je problem eliminacije metazikih iskaza veoma bitan
obradimo u sljedeim dijelovima teksta malo podrobnije ovu problematiku.
Pozitivisti su, dosljedno, smatrali da se tradicionalna lozoja sastoji od: a)
doslovce besmislene metazike (na primjer, Hegel, Heidegger), b) smislenih, ali
neistinitih lozoja (na primjer, Descartes, Kant), i c) u osnovi tonih i korisnih
lozoja (na primjer, Hume). Vidimo iz ove podijele da je kriterij logikog pozi-
tivizma prema lozofskoj tradiciji, blago reeno, strog. Neemo se moi potpuno
baviti ovom podjelom, ali nam se ini zanimljivim i zornim detaljnije analizirati
odnos pod a), tj. odnos logikog pozitivizma prema besmislenoj metazici.
Pozitivisti nisu proputali prilike da kritiziraju metaziku, ali ipak najpozna-
tiji tekst o toj temi zasigurno je Carnapov tekst berwindung der Metaphysik
durch logische Analyse der Sprache iz ,a. U tom tekstu, na sistematian nain
izloena je pozitivistika kritika metazike. Navedimo citat u kome Carnap daje
odgovor na pitanje to je metazika: Ovaj se termin u ovome tekstu, kao to je
to uobiajeno u Europi, koristi za podruje navodnog znanja biti stvari koje tran-
scendira podruje empirijski utemeljenog, induktivne znanosti. Metazika u ovo-
me smislu ukljuuje sisteme poput Fichteove, Schellingova, Hegelova, Bergsono-
va, Heideggerova. Ali ne ukljuuje napore usmjerene prema sintezi i generalizaciji
rezultata razliitih znanosti.
;
Mnogi su mislioci od grkih skeptika do modernih empirista kritizirali meta-
ziku na razliite naine, neki su je smatrali neistinitom zato to protuslovi isku-
stvenom znaju, neki su smatrali da metazika spoznaja nije izvjesna zato to
prelazi okvire mogueg ljudskog znanja, neki opet da je sterilna zato to ne daje
odgovore na praktina ivotna pitanja. Ono to pozitivistiku kritiku metazike
razlikuje od svih ostalih kritika jest to to pozitivisti metaziku nisu smatrali niti
neistinitom, niti neizvjesnom, niti sterilnom, ve doslovce besmislenom. Carnap
smatra da je takav nain eliminacije metazike u velikoj mjeri omoguen razvo-
jem moderne logike: () tek sada, kada nam je razvoj logike posljednjih decenije
pruio dovoljno otar alat, mogue je poduzeti odluujue korake.
8
117
R. Carnap, berwindung der Metaphysik durch logische Analyse der Sprache, Erkenntnis
Vol. 2, u Ayer, 1959., str.80.
118
Ibid., str. 61.
;o
Pozitivni rezultati, kako misli Carnap i logiki pozitivizam, logike analize sa-
stoje se u pojanjavanju, ekspliciranju pojmova kojima barataju znanosti. Nega-
tivni rezultati te analize pokazuju da su tvrdnje metazike doslovce besmislene,
da su liene ikakvog smisla.
Carnap, kada govori o besmislenosti, misli na doslovnu besmislenost. Besmi-
slene reenice jednostavno ne mogu biti istinite ili lane zato to se njima nita ne
tvrdi. Niz rijei koji ima oblik iskaza, ali nema smisla, tj. znaenja naziva se pseu-
doiskaz. Tako Carnap kae: Naa je teza da logika analiza pokazuje da navodni
iskazi metazike jesu pseudoiskazi. On smatra da moemo razlikovati dvije vrste
pseudoiskaza: one u kojima se javljaju rijei koje nemaju smisla i one u kojima su
smislene rijei tako poredane da dobiveni niz rijei nema smisla. Po miljenju R.
Carnapa obje vrste pseudoiskaza daju se pronai u lozofskim iskazima, a pose-
bice u metazici.
Carnap razlikuje smislene od besmislenih rijei. Kako to da uope postoje be-
smislene rijei Razvojem i mijenjanjem jezika rijei mijenjaju svoj smisao: izgu-
be stari smisao i dobiju novi. Ponekad se, meutim, dogaa da rije izgubi stari
smisao, a da ne dobije novi. Tako nastaju besmislene rijei. Kae se da smislena
rije oznaava pojam, da pojam daje rijei smisao, meutim, ne oznaavaju sve
rijei pojmove. Za neke rijei samo izgleda da oznaavaju pojam, iako ga zapra-
vo ne oznaavaju. Tada govorimo o pseudopojmovima. Ovako postavljena stvar
namee jedno bitno pitanje, a to je pitanje kriterija smislenosti: neke rijei imaju
smisao, neke nemaju na osnovi kojega kriterija razlikujemo smislene od be-
smislenih Carnap ga prilino detaljno izlae: to je, sada, znaenje rijei Koje
stipulacije u pogledu rijei moraju biti izvrene da bi ona bila smislena (za nae
istraivanje nije vano jesu li te stipulacije eksplicitno zadane, kao u sluaju nekih
rijei i simbola moderne znanosti, ili su implicitno dogovorene, kao to je to sluaj
za veinu rijei tradicionalnih jezika.) Prvo, sintaksa rijei mora biti ksirana, tj.
nain pojavljivanja u najjednostavnijem obliku reenice u kojemu se moe pojavi-
ti, tu reenicu nazivamo elementarna reenica. Elementarna reenica formirana
za rije kamen, na primjer, jest x je kamen, u reenicama ovoga oblika neka
designacija iz kategorije stvari zauzima mjesto x - a, npr. ovaj dijamant, ova
jabuka. Drugo, za elementarnu reenicu S koja sadri rije mora biti dan odgovor
na sljedee pitanje, koje moe biti formulirano na razliite naine:
. Iz kojih je reenica S izvodiva, i koje su reenice izvodive iz S
a. Pod kojim bi uvjetima S trebala biti istinita, a pod kojim uvjetima neistinita
. Kako S treba biti provjerena
. Koje je znaenje reenice S
() je korektna formulacija, formulacija (a) u skladu je frazeologijom logike,
() s frazeologijom spoznajne teorije, () s lozofskom (fenomenolokom). Witt-
genstein je tvrdio da (a) izraava ono to lozo misle pod (): znaenje reenice
;
Logiki pozitivizam
sastoji se u njenim istinosnim uvjetima. () je metalogika formulacija, u planu
je na drugom mjestu detaljno izloiti metalogiku kao teoriju sintakse i znaenja,
tj. relacija izvodivosti.
,

Dakle, iz ovog kratkog citata vidimo da je Carnap pridavao sintaksi veliko zna-
enja, moda najvie od svih logikih pozitivista. On je smatrao da e temeljita
jezina analiza rijeiti sve lozofske probleme, a da sintaktika analiza jest jedini
valjani nain na koji se treba vriti jezina analiza. Zato je i rekao da, od etiri mo-
gue formulacije jednog te istog pitanja, ispravna formulacija jest () ona koja je
dana u isto sintaktikim terminima: koje reenice slijede iz S i iz kojih reenica
slijedi S. Ako je S elementarna reenica u kojoj se javlja rije x, onda sve to
moemo i sve to trebamo znati o znaenju x-a jest koje reenice slijede iz S
i iz kojih reenica slijedi S. Ako to znamo, onda znamo i znaenje rijei x. For-
mulacije od (a) do () u osnovi su tone, ali nisu dovoljno precizne te zbog toga
mogu zavesti na krivi trag: onoga tko trai znaenje neke rijei mogu navesti da ga
trai u epistemologiji ili u nekom drugom krivom podruju, na primjer da istra-
uje nain na koji netko provjerava reenicu, ili da istrauje koje mentalne slike
netko povezuje s danom rijei. Jedino pravo podruje u kojemu se moe utvrditi
znaenje rijei, po Carnapu, jest sintaksa.
Kao primjer sintaktikog naina za utvrivanje znaenja navedimo Carnapov
primjer za odreivanje rijei artropod. Postavlja se pitanje kako doznati znae-
nje ove rijei. Carnap kae da ono to trebamo uiniti jest vidjeti koje reenice
slijede iz elementarne reenice stvar x je artropod i iz kojih reenica slijedi ta
elementarna reenica. Reenica stvar x je artropod izvodiva je iz reenica x je
ivotinja, x ima lankasto tijelo i x ima lankaste noge. Isto su tako i te tri re-
enice izvodive iz stvar x je artropod. Time je zadano znaenje rijei artropod.
Zapravo Carnap kae da je znaenje rijei odreeno njenim kriterijem primje-
ne, a kriteriji primjene rijei isto je to i skup relacija izvodivosti u kojima stoji
njen elementarni reenini oblik, isto to i uvjeti istinitosti njenog elementarnog
reeninog oblika, isto to i metoda provjere njenog elementarnog reeninog
oblika. Dakle, kriteriji primjene isto je to i () (), kada se govori o kriteriju
primjene za neku rije, ujedno se govori i o () (), samo to je, kada se govo-
ri o kriteriju primjene, naglasak na, recimo, pragmatikom aspektu jedne te iste
stvari, a kada se govori (), naglasak je na sintaktikom aspektu jedne te iste stvari
znaenju rijei.
Kao primjer, tj. ilustracije teze koju daje Carnap, kako je znaenje rijei odree-
no u kriteriju njegove primjene, navedimo uporabu rijei tevi. Budui da tevi
nema nikakvog znaenja u jeziku, onaj koji je uvodi u jezik duan je specicirati
njeno znaenje, tj. kriterij njene primjene, odnosno duan je dati kriteriji po ko-
jemu moemo razlikovati stvari koje jesu ili nisu tevi. Ako prui takav kriterij
rije je time dobila znaenje, ako ga ne prui, rije i dalje nema nikakvog znae-
nja. to se dogaa u sluaju da onaj tko uvodi rije tevi, na primjer da tvrdi kako
119
R. Carnap, Ibid., str. 62.
;a
ljudski ogranieni um nije u stanju razlikovati stvari koje jesu ili nisu tevi, ali da
ipak stvarno postoji razlika izmeu stvari koje jesu ili nisu tevi. U ovom sluaju
Carnap smatra, budui da nije jasno na koje stvari treba primjenjivati rije tevi
a na koje ne, rije tevi nema nikakvog znaenja. Reenice u kojima se javlja rije
tevi ne znae nita, one su pseudoreenice.
Na osnovu ovog kratkog osvrta na Carnapov stav o odreivanju znaenja rije-
i moemo pristupiti kratkoj analizi iskaza u metazici. On nastoji pokazati da
tipini termini metazike ne zadovoljavaju navedeni kriteriji, nastoji pokazati
da su centralni termini metazike doslovce besmisleni. Kao tipian primjer Car-
nap uzima termin princip u smislu u kojem se on javlja u metazici u smislu
principa, poela ili naela univerzuma, bitka, postojanja, svijeta, ili slino. Tako
Carnap navodi: Razliiti metaziari nude odgovor na pitanje koji je (najvii)
princip svijeta (ili stvari, postojanja, ili bitka), npr. voda, broj, forma, kreta-
nje, ivot, duh, ideja, podsvjesno, aktivnost, dobro itd. Da bismo otkrili znaenje
rijei princip u tom metazikom pitanju moramo pitati metaziara pod ko-
jim bi uvjetima iskaz oblika x je princip y-a bio istinit i pod kojim bi uvjetima
bio neistinit. Drugim rijeima: pitamo za kriteriji primjene ili za deniciju rijei
princip.
ao
Dakle, on smatra da upotreba rijei princip u metazici predstavlja tipian
primjer gubitka znaenja. Izvorno je rije princip oznaavala poetak u vremen-
skom ili uzronom slijedu. Meutim, metaziari je ne koriste u tom smislu, oni
smatraju da princip ne oznaava nikakvu empirijski opaljivu relaciju. Kada se
postavi pitanje kriterija primjene rijei princip, metaziari ga ili nisu u stanju
dati ili ak smatraju da ga nije potrebno dati. Time je ova rije u metazikoj
upotrebi liena svog izvornog znaenja, a da pri tome nije dobila nikakvo novo
znaenje. Dakle, rije princip u metazikoj upotrebi nema nikakvog znaenja,
ona je doslovce besmislena.
Carnap smatra da za veinu termina metazike vrijedi ista dijagnoza jer nema-
ju kriterija primjene i zato su besmisleni. Tako u svom strogom pristupu veina
uobiajeni lozofskih, teolokih i metazikih termina nemaju nikakvog smisla.
Tako ona kae: Ba kao i analizirani primjeri princip i Bog, i veina drugih
specino metazikih termina liena je znaenja, npr. Ideja, Apsolut, Neu-
vjetovano, Beskonano, bitak bia, nebitak, stvar po sebi, apsolutni duh,
objektivni duh, bit, bie-po-sebi, bie-po-i-za-sebe, emanacija, manife-
stacija, artikulacija, Ego, ne-Ego, itd. Ti izrazi u istoj su vrei s tevi, naim
prethodno fabriciranim primjerom. Metaziar nam kae da empirijski uvjeti
istinitosti ne mogu biti specicirani, ako, usprkos tome, doda da oni neto znae,
znamo da je to samo aluzija na asocirane slike i osjeaje koji, meutim, ne daju
rijei znaenje. Navodni iskazi metazike koji sadre takve rijei nemaju smisla,
ne tvrde nita, puki su pseudoiskazi.
a
120
Ibid., str. 65.
121
Ibid., str. 67.
;
Logiki pozitivizam
Posebno mjesto u kritici metazike za Carnapa je bila kritika Heideggerove
lozoje sa posebnim osvrtom na besmislenost reenice. Kao to smo ranije vi-
djeli, Carnap razlikuje dvije vrste pseudoreenica, one u kojima se javljaju rijei
bez znaenja i one u kojima rijei imaju znaenje, ali su tako poredane da daju
besmisleni niz rijei. Nakon to je izloio kriterij znaenja za rijei i pokazao da
ga veina metazikih termina ne zadovoljava, on govori o uvjetima smisleno-
sti reenice. Carnap razlikuje dvije vrste sintakse: gramatiku sintaksu i logiku
sintaksu. Obje sintakse predstavljaju skup pravila za formiranje valjane reenice.
Ipak, izmeu njih postoji razlika: logika sintaksa predstavlja zahtjevniji uvjet od
gramatike sintakse. Gramatika sintaksa jest skup pravila za formiranje valjanih
reenica nekog jezika, npr. njemaka gramatika, hrvatska gramatika itd. Meu-
tim, nisu smislene sve reenice koje su formirane u skladu s gramatikom sintak-
som: gramatike prirodnih jezika nisu dovoljno precizne i ostavljaju mogunost
formuliranja gramatiki korektnih, ali ipak besmislenih reenica. Logika sintak-
sa ne ostavlja tu mogunost. Kao ilustraciju Carnap navodi dvije reenice:

1. Cezar je i
2. Cezar je prim broj
Reenica () ne zadovoljava niti gramatiku niti logiku sintaksu. Pravila gra-
matike sintakse zahtijevaju da na treem mjestu ne stoji veznik, ve predikat,
dakle imenica (s lanom) ili pridjev. Meutim, reenica (a) zadovoljava navedeni
uvjet. Iako je ova reenica gramatiki korektna jasno da je besmislena. Odavde
slijedi da reenica (a) zadovoljava gramatiku sintaksu ali ne zadovoljava logiku
sintaksu. Za razliku od pravila gramatike sintakse, pravila logike sintakse obu-
hvaaju i sintaktike kategorije rijei, na primjer navodi Carnap: stvar, svojstvo
stvari, relacije izmeu stvari, broj, svojstvo brojeva, relacije izmeu brojeva itd..
Budui da reenica (a) kri pravila logike sintakse, ona je besmislena. Za razliku
od primjera () i (a), reenica Cezar je general formirana je i u skladu s pravili-
ma gramatike sintakse i u skladu s pravilima logike sintakse. Zato je smislena,
ali ne smijemo mijeati pojam besmislenost sa neistinitosti. Jer navedena reenica
iako zadovoljava navedene uvjete pa je zbog toga smislena, ne znai i da je istinita.
Potpuno je drugo pitanje istinita reenica Cezar je general.
U tom kontekstu, Carnap smatra da je velik broj reenica metazike besmislen
zato to, iako zadovoljava pravila gramatike sintakse, kri pravila logike sin-
takse. Kao tipian primjer doslovno besmislenog diskursa on uzima Heideggerov
spis Was ist Metaphysik? iz ,a,. Carnap kao primjer izdvaja sljedei pasus Hei-
deggera iz navedenog dijela: Ono to treba istraiti jest samo bitak i nita vie,
bitak sam i dalje nita, samo bitak, i pored bitka nita. to o tome Nita? ()
Postoji li Nita samo zato to Ne, tj. Negacija, postoji? Ili je sluaj suprotan Postoje
li Negacija i Ne samo zato to Nita postoji? () Mi tvrdimo: Nita prethodi Ne
i Negaciji. () Gdje traimo Nita Kako nalazimo Nita. () Mi znamo Nita.
;
() Tjeskoba otkriva Nita.() To za to i zbog ega smo tjeskobni jest stvarno
nita. Doista: samo Nita kao takvo prisutno je. () to o tom nita? samo
nita niti.
aa
U ovom kratkom primjeru Carnap posebno mjesto pridaje kritici uporabe rije-
i Nita, jer Heideggerove tvrdnje o Niemu su zapravo pseudotvrdnje bez ika-
kvog smisla i znaenja. Ove tvrdnje imaju oblik reenica samo zato to gramatika
sintaksa prirodnih jezika doputa da i besmisleni nizovi rijei predstavljaju korek-
tnu reenicu. Iz navedenog teksta se vidi kako se rije Nita koristi kao imenica.
U svakodnevnom govoru rije Nita doista se esto koristi kao imenica, npr. kao
odgovor na pitanja to je vani, to je novo, to si donio itd. Meutim,
takva upotreba rijei Nita predstavlja skraeni i, strogo uzevi, netoan nain
formuliranja negativne egzistencijalne tvrdnje. U korektnoj formulaciji, odgovori
na navedena pitanja glase Ne postoji nita to je vani., Ne postoji nita to
je novo. i Ne postoji nita to sam donio.
a
U preciznoj upotrebi nita nije
imenica i ne oznaava nikakav predmet, ve predstavlja negaciju egzistencijalnog
kvantikatora neki ili svi nije tako da postoje neki koji ili nije tako
da svi jesu. U svakodnevnom govoru zbog kratkoe radije kaemo nita
nego ne postoji niti jedan i dok nam god ne pada na pamet da supstantivira-
mo nita, ne prijeti nikakva opasnost od takve upotrebe rijei nita. Slina je i
pogreka, na koju ne ukazuju samo logiari i lozo, u koritenju rijei nitko. Na
pitanje S kim si bio u kolokvijalnom govoru vrlo se esto odgovara S nikim.
Budui da odgovor S nikim svojom sintaktikom formom sugerira da postoji
netko tko se zove Nitko, odgovor se, iako jasan, smatra nepravilnim. Pravilan
odgovor, osim ako nismo s Odisejom bili kod Kiklopa, treba glasiti Ni sa kim.
Osim to Heidegger iz kolokvijalne upotrebe negacije konstruira imenicu ni-
ta, on konstruira i glagol nititi. Dakle, osim to ve postojeu rije nita niti
koristi u njenom uobiajenom znaenju, niti joj daje novo znaenje dakle, koristi
je bez znaenja on konstruira novu rije nititi, a da uope ne specicira njeno
znaenje. Kao to Carnap kae: Ovdje smo suoeni s jednim od onih rijetkih
sluajeva u kojima je uvedena nova rije koja nikada nije niti imala znaenje.
a
Carnap ispituje mogunosti smislene interpretacije rijei nita u Heideggero-
voj upotrebi uobiajene u egzistencijalistikoj tradiciji da se radi o nekoj vrsti
emocije, na primjer religijske, stava prema ivotu, ili o neem slinom. Meutim,
budui da Heidegger eksplicite tvrdi da pitanja o Bitku i Niemu kre pravila lo-
gike (na primjer, zakon koji zabranjuje kontradikciju), Carnap zakljuuje da jed-
122
Carnap, Ibid., str. 69.
123
Moemo dati jednu napomenu to se tie konstrukcije negativnih egzistencijalnih tvrdnji, a
to je da se razliiti jezici odnose razliito prema ovom problemu. Nije zgorega napomenuti
da u njemakom govornom podruju, kome pripada i Heidegger, koriste esto rije nita
u naznaci oblika imenice. Tako, na primjer, u naem govoru kaemo ja nemam nita
dok u njemakom jeziku ovaj dio reenice ima oblik Ich habe nichts to u doslovnom
prijevodu znai Ja imam nita
124
Ibid., str. 71.
;
Logiki pozitivizam
nostavno nije mogua nikakva smislena interpretacija Heideggerovih tvrdnji o
Niemu. Heideggerove reenice nisu neistinite, one su doslovno besmislene.
U daljnjem dijelu analize, kritike metazike, obratimo pozornost na jedan fun-
damentalni pojam koji se esto upotrebljava, a to je Bitak. Rije bitak jedan je
od centralnih termina metazike. Carnap smatra da je besmislena i da oni koji je
koriste samo misle da ima nekakvo znaenje, ali da zapravo nema nikakvo zna-
enje. Rije bitak nastala je supstantivizacijom glagola biti. U indo-europskim
jezicima rije biti koristi se u dva smisla: kao kopula koja povezuje subjekt s
predikatom i kao glagol koji oznaava postojanje, egzistenciju. Carnap smatra da
egzistencija nije svojstvo, daje Kantu za pravo u pogledu pobijanja ontolokog do-
kaza za postojanje Boga (Kantovo pobijanje, izmeu ostalog, poiva i na stvari da
egzistencija nije svojstvo), i smatra da se sve do pojave moderne logike nije dolo
do potpunog uvida u tu injenicu: sintaktika forma u kojoj moderna logika uvodi
znak za postojanje jest takva da on ne moe, poput predikata, biti primijenjen na
znakove za predmete, ve samo na predikate.
a
Dakle, pojavom moderne (pre-
dikatske) logike postalo je oito znak za postojanje ne stoji uz znak za stvar, ve
znak za svojstvo postoji stvar koja je takva i takva. Ono to je u ovom kontek-
stu jo vanije jest to da je oito da znak za postojanje ne moe stajati sam da ga
se ne moe koristiti onako kako ga koriste metaziari kada govore o Bitku ili o
bivstvovanju. Dakle, govor o bitku besmislen je zato to izvedenica bitak kri
sintaktika pravila za upotrebu rijei biti. Tako Carnap kae: Okolnost da na
jezik izraava egzistenciju glagolom (biti ili postojati) sama po sebi nije logiki
pogrena, samo je neprikladna, opasna. Verbalna forma lako nas zavede u krivo
shvaanje da je egzistencija predikat. Onda se dolazi do nekorektnih i prema tome
besmislenih naina izraavanja poput upravo ispitanih. Isto tako, oblici kao Bi-
tak ili ne-Bitak, koji su od pamtivijeka igrali vanu ulogu u metazici, imaju isto
porijeklo. U logiki korektnom jeziku takav oblik se uope ne moe konstruirati.
Izgleda da su u latinskom i njemakom jeziku oblici ens ili das Seiende, moda
pod zavodljivim utjecajem grkog primjera, bili uvedeni specino za upotrebu
metaziara, na ovaj se nain jezik logiki pogorao dok se smatralo da dodatak
predstavlja poboljanje.
a6
U ovom kontekstu analize Heideggera, za Carnapa nisu bili poteeni ni drugi
lozo a posebice Hegel. Jedan od najpoznatijih primjera metazikih pseudore-
enica jest Hegelova tvrdnja da isti Bitak i isto Nita jesu jedno te isto. i rije
bitak i rije nita nastale su krenjem pravila logike sintakse materijalizaci-
jom glagola biti i negacije ne. Uvoenjem takvih kovanica moda i ne bi samo
po sebi bilo loe, samo kada bi oni koji ih uvode dali kriteriji njihove primjene:
specicirali uvjete istinitosti elementarnih reenica u kojima se te rijei javljaju.
Metaziari to ne ine. Odavde slijedi da su, po Carnapu, reenice metazike
besmislene iz dva razloga: zato to kre logiku sintaksu i zato to termini koji se
125
Ibid., str. 74.
126
Ibid., str . 73.,74.
;6
u njima javljaju nemaju niti prethodno, niti dodano znaenje, tj. nemaju nikakvo
znaenje.
Zamrenost pitanja koje postavlja metazika poznata je i onim predstavnicima
lozofa koji nemaju tako radikalan stav kao Carnap. Uobiajen odgovor u prilog
smislenosti metazikih iskaza daju se u obliku da su pitanja i tvrdnje smislene, ali
da ljudski um, zbog svoje ogranienosti nikada nee doi do tonih odgovora na ta
pitanja i da ljudi nikada nee doznati je li neka metazika tvrdnja istinita ili nije.
Dakle, po miljenju ovih lozofa, metazike tvrdnje jesu smislene i bie sa jaim
spoznajnim aparatom moglo bi doi do tonih odgovora na metazika pitanja.
Carnap, dakako, odbacuje ovakvu obranu metazike i dokazuje da na metazika
pitanja, budui da su besmislena, nikakvo bie, ma kako spoznajno savreno bilo,
ne moe odgovoriti. Tako kae: Ako znaenje rijei ne moe biti specicirano, ili
ako niz rijei nije u skladu s pravilima sintakse, onda se pitanje nije niti postavilo.
() Ono u to nismo sigurni moemo spoznati s veom izvjesnou uz pomo
drugih bia, ali ono to je neshvatljivo, besmisleno za nas, ne moe prostati smi-
sleno kroz neiju tuu asistenciju, ma koliko veliko njegovo znanje bilo. Prema
tome, niti bog niti vrag ne mogu nam dati metaziko znanje.
a;
Carnapov argument odgovor na stav da je metazika smislena, ali za nas nes-
poznatljiva zapravo ima dva dijela. Prvi je da na besmislena pitanja jednostavno
ne postoje odgovori, bez obzira na spoznajne mogunosti onoga tko bi trebao na
njih odgovoriti. Drugi dio Carnapova argumenta govori o granicama naeg razu-
mijevanja. Moemo shvatiti samo one tvrdnje koje opisuju stanja stvari iste vrste
kao i stanja stvari s kojima smo ve upoznati. Drugim rijeima, moemo razu-
mjeti samo kvantitativno nova znanja. Ne moemo razumjeti tvrdnje o stanjima
stvari kvalitativno razliitim od onih s kojima smo do sada upoznati. Dakako, ovo
sve moramo shvatiti u kontekstu Carnapovog stava, tj. stava logikog pozitivizma
o kriteriju smislenosti princip verikacije: ono to ne moemo provjeriti, to ne
moemo niti razumjeti.
Dakle, prema Carnapu, metazika pitanja ili nisu smislena zato to su formu-
lirana protiv sintaktikih pravila, ili nisu smislena zato to ukljuuju rijei koje,
budui da ih ne moemo dovesti u vezu ni s kakvim opservacijama, nemaju nika-
kvog znaenja. Poslije ovakve analize, Carnap zakljuuje da veina teksta i iskaza
metazike predstavljaju pseudoiskaze i pseudoprobleme. No, ovdje se postavlja
pitanje: je li, kada izbacimo sve te besmislice, ostaje neto smisleno u metazici
Odgovor na ovo pitanje Carnap i dalje postavlja radikalno, jer on nastoji pokazati
da je svaka metazika nuno besmislena. Metaziki sistemi nastoje opisati em-
pirijski nedostupnu stvarnost, stvarnost koja navodno postoji van dosega mogu-
eg ljudskog iskustva. I sama etimologija rijei metazika ukazuje da se tu radi
o istraivanju onoga to se nalazi s one strane prirodnog svijeta, s one strane isku-
stva. Tako kae: Ranije smo vidjeli da znaenje tvrdnje lei u metodi njene pro-
vjere. Tvrdnja tvrdi samo onoliko koliko se o njoj moe provjeriti. Prema tome,
127
Ibid., str. 72.,73.
;;
Logiki pozitivizam
reenica moe biti upotrijebljena samo da se sa njom tvrdi empirijska propozicija,
ako se sa njom uope ita tvrdi. Ako bi neto, u principu, lealo preko mogueg
iskustva, to se ne bi moglo niti izrei niti misliti niti pitati.
a8
Kao to vidimo na osnovu citata Carnap pretpostavlja samo reenice kojima se
nastoji prenijeti nekakva injenina informacija o tome kakav je svijet. On ne
govori o analitikim reenicama koje govore o odnosima izmeu pojmova zato
to metaziari, barem naizgled, nastoje neto rei o tome kakav je svijet, a ne o
tome kakav je nain na koji govorimo o svijetu. Metazike reenice, poto nisu
analitike niti empirijske jesu besmislene. Odavde slijedi da metazike reenice
nisu, po Carnapu, besmislene samo zato to su nepaljivo formulirane, ili zato to
su tipini metaziki termini besmisleni, one su nuno besmislene. Ovdje se
u krajnjoj instanci, a to je karakteristika svih empirista, oslanjanje na Humeove
stavove: budui da reenice metazike nisu empirijske (o moguem iskustvu), niti
analitike (o odnosima pojmova), one su besmislene.
Ovaj argument je tipino empirijski jer se ne odnosi samo na metaziku, nego
argument pokazuje da je sve to ide mimo ili preko iskustva nuno besmisleno.
Kao primjer navedimo vitalizam u biologiji, etika i estetika itd. Tako Carnap navo-
di: Isti sud mora se izrei i bilo kojoj lozoji norme, ili lozoji vrijednosti, bilo
kojoj etici ili estetici kao normativnoj disciplini. Jer objektivna valjanost i vrijed-
nosti ili norme (ak i u gleditima lozofa vrijednosti) nije imperijski provjerljiva
niti izvodiva iz empirijskih tvrdnji, prema tome, uope je se ne moe tvrditi (u
smislenoj tvrdnji ).
a,
esto se u obrani metazike pojavljuje, kod jednog kruga lozofa posebi-
ce egzistencijalista, kako metazika nije nikakva teorija koja nam govori kakve
stvari jesu, ve kao opis naeg doivljaja stvari, kao opis naih emotivnih stavo-
va prema stvarima koje nas okruuju, kao neto to opisuje Lebenseinstellung,
Lebensgefhl ili Weltanschauung. Metazika bi prema takvom shvaanju bila
prije umjetnost nego znanost, bila bi bliska, recimo, knjievnosti ili glazbi, pred-
stavljala bi neku vrstu lirike.
Carnap ne prihvaa ovakvo shvaanje metazike zato to tipini metaziki
sistemi imaju previe karakteristika znanstvene teorije. Tipini metaziki siste-
mi izloeni su tako stekavi dojam da se radi o deduktivnim teorijama, u kojima
konkluzije slijede iz premisa, u kojima se pojmovi strogo deniraju i kojima se
neto tvrdi o tome kakav je svijet, kakve su injenice. Metaziari meusobno dis-
kutiraju i esto se ne slau oko nekih tvrdnji, jedni misle da su istinite, drugi misle
da su neistinite, s druge pak strane, pjesnici i glazbenici nikada ne raspravljaju o
istinitosti svojih djela, knjievni, glazbeni ili likovni kritiari nikada ne vrjednuju
istinitost umjetnikih djela. Odavde slijedi da metaziki sustavi, koji moda i
imaju umjetniko-literarne vrijednosti nisu samo to, nego oni govore eksplicitno
ili implicitno o stvarima kakve one jesu i samim tim otpada teza da su oni samo
128
Ibid., str. 76.
129
Ibid., str. 75.-77.
;8
odreeni stav prema ivotu. Tako Carnap navodi: Ono to je ovdje bitno za nae
razmatranje jest jedino injenica da je umjetnost adekvatno, a metazika neade-
kvatno sredstvo za izraavanje temeljenog stvara. Dakako, nikome se ne moe
prigovoriti to koristi sredstvo izraavanja koje mu se svia. Ali u sluaju meta-
zike nalazimo ovu situaciju: kroz oblik djela ona nastoji biti neto to nije. Oblik
o kojemu se radi jest oblik sistema iskaza koji su prividno povezani s premisama
i konkluzijama, tj. oblik teorije. Na taj se nain stvara privid teorijskog sadraja,
dok, kao to smo vidjeli, takav sadraj ne postoji. Ne samo itatelj ve i sam me-
taziar podlijee iluziji da metazike tvrdnje neto kau, opisuju stanja stvari.
()
Moda je glazba najistije sredstvo izraza temeljnog stava zato to je potpu-
no slobodna od bilo kakve reference na objekte. Harmonijski osjeaj ili stav, koji
metaziar nastoji izraziti u monistikom sistemu, jasno je izraen u Mozartovoj
glazbi. I kada metaziar verbalno izraava svoj dualistiko-junaki stav prema
ivotu u dualistikom sistemu, nije li to moda zato to mu nedostaje sposobnost
Beethovena da taj stav izrazi u adekvatnom mediju Metaziari su muziari bez
muzike sposobnosti. Umjesto toga oni imaju jaku sklonost prema radu u mediju
teorijskog, prema spajanju pojmova i misli.
o
Dakle, prema Carnapu, iako nema nikakvog naelnog razloga zbog kojeg bi
bila iskljuena moguost izraavanja svog stava prema ivotu i stvarima oko sebe
pisanjem metazikog sistema. Meutim, nain na koji se izraava taj stav ipak
podlijee vrednovanju, to vrednovanje zapravo ima karakter umjetnike kritike,
ono je stvar ukusa a ne argumenta. Zbog toga Carnapov komentar da su meta-
ziari umjetnici bez umjetnikog talenta predstavlja sud ukusa, on hoe rei da su
metaziari izrazili svoj stav prema ivotu i svijetu na ne adekvatan i daleko loiji
nain od skladatelja ili pjesnika.
Ovim se metazika i dobar dio lozoje prebacuje u ravan slobodnog stva-
ralakog duha zajedno sa umjetnou. Za logiki pozitivizam metazici su oni
koji s jedne strane imaju jaku tenju da izraze svoje ivotno osjeanje, ali kojima,
s druge strane, nedostaje sposobnost za stvaranje umjetnikog djela. Kako oni
imaju naroitu sklonost za baratanje sa pojmovima, te se laaju jezika znanosti,
koji predstavlja neadekvatno sredstvo za izraz njihovog doivljavanja svijeta. Me-
tazika je neadekvatan izraz ivotnog osjeanja, metazici su glazbenici bez glaz-
benog talenta.
7.2.7. Revizija starog kriterija smisla
Pokuaj da se smisao iskaza denira pomou pojma provjerljivosti izazvao je
raznovrsne kritike i doveo do revizije tog gledita. Da se ni u empirijskoj oblasti
ne moe primijeniti kriterij provjerljivosti, budui da bi veina prirodno-znan-
stvenih iskaza bila besmislena, istakao je Popper u svojoj teoriji falsikacije o ko-
130
Ibid., str. 79.-80.
;,
Logiki pozitivizam
joj emo jo govoriti. Tvrenje da je metazika ve iz isto jezinih razloga besmi-
slena, jer se ogreuje o strukturu jezika, mora se zbog toga odbaciti. Semantika
je pokazala da jednoj takvoj tezi u osnovi lei i jo jedna druga neodriva pretpo-
stavka: govorilo se o ne spojivosti metazikih iskaza sa zakonima jezika uope.
Ali jezik uope i ne postoji, ve se, naprotiv, mogu konstruirati najraznovrsniji
jezini sustavi, sa egzaktnim pravilima izgradnje jezika i moe se desiti da pravila
jednog jezika doputaju odreeno graenje reenica dok pravila nekog drugog to
ne doputaju. Tako pojam smislenosti i besmislenosti postaje ovisan od sustava
jezika i budui da se konstrukcija jednog takvog sustava moe slobodno izvesti,
tako pojam smislenosti ulazi u ravan konvencionalnog.
7.2.8. Kriteriji smislenosti
Carnap prihvata Wittgeinsteinova shvaanja i precizira sljedee kriterije smi-
slenosti nekog stava Stav je smislen, kada u njemu nema besmislenih rijei,
tj. rijei za koje se ne mogu navesti empirijske oznake i kada je stav sintaktiki
ispravno sastavljen.
Prvi kriteriji je empirijski, a drugi logiki. Prema tome postoje dva razreda be-
smislenih iskaza (tj. iskaza koji ne mogu biti ni istiniti ni lani). U prvu grupu
spadaju oni sluajevi kada se u sintaktiki ispravnim iskazima pojavljuju besmi-
slene rijei. U drugi razred besmislenih iskaza spadaju ne sintaktiki sastavljene
reenice, tj. tvorevine kao to su Cezar je primarni broj ili Nita niti itd.
Tu prvu verziju empiristikog kriterija smislenosti kritizira je Popper i on po-
kazuje da bi na temelju tog kriterija smislenosti besmislenima trebali smatrati ne
samo metazike nego i mnoge prirodno-znanstvene stavove. Ovako se vraamo
starom uvidu Humea koji se sastoji u sljedeem, prirodne znanosti formuliraju
prirodne zakone kao univerzalne stavove (sudove), ali se oni ne mogu empirijski
vericirati. Ako je naprotiv smisao nekog stava metoda njegove (empirijske) veri-
kacije, onda su empirijski univerzalni stavovi besmisleni.
Carnap je pokuao preinaiti kriterij smislenosti te je mogunost verikacije
zamijenio mogunou potvrde odnosno provjerljivosti. Kriteriji smislenosti tako
postaje mnogo eksibilniji.
Ali i tu je tolerantniju verziju bilo je nuno ublaiti. Pokazalo se da takozvani
dispozicijski pojmovi (npr. topljiv u vodi, lomljiv itd.), ali i pojmovi kao to su
duina, temperatura, masa itd. prave potekoe Oni se ne mogu bez daljnjeg
potvrditi odnosno svesti na temeljne predikate koji se mogu opaati.
to je zapravo prvobitna empirijska datost Je li to zika stvar ili psihiki do-
ivljaj Carnap je u svom dijelu Logiki ustroj svijeta (,a8.) odabrao takozvanu
psihiku osnovu. To znai: empirijski pojmovi prvobitno se temelje na elemen-
tarnim psihikim doivljajima. Ovo je, dakako, vodilo u metodiki solipsizam, tj.
gledite koje se ograniuje iskljuivo na znanstvenikovu vlastitu svijest. Popper je
na drugoj strani odbacio psihiku osnovu i zauzeo se svjetski jezik stvari i tijela.
Kao u sluaju kriterija smislenosti, u sluaju empirijske osnove takoer vidimo
8o
unutranju problematiku i prijepornost radikalnog empiristikog stajalita. Zbog
toga je Analitika lozoja koja se nadovezala na Beki krug uvelike napustila ra-
dikalne pozicije novo-pozitivizma ili drugaije reeno ona je postala tolerantnija
prema onom domenu ljudskog miljenja koju nazivamo metazika.
7.2.9. Redukcija iskaza sadraja na iskaze strukture
Zahtjev za opom razumljivou znanstvenih iskaza dovodi do jo jednog pro-
blema a to je problem saopavanja gdje se radi o injenici da se znaenje svih de-
skriptivnih znakova nekog jezika na karaju krajeva moe protumaiti samo poka-
zivanjem odreenih datosti doivljaja. Ali se datosti doivljaja javljaju uvijek samo
u svijetu nekog sasvim odreenog individua, a to ima za posljedicu injenicu da
se nikada jedan subjekt ne moe se ustanoviti je li i u drugim subjektima javljaju
isti sadraji doivljaja kao i u njemu. Zbog toga ako se jezini izrazi uzimaju kao
znaci za sasvim odreeni kvalitativni sadraj, na primjer rije crveno kao znak
za doivljavanje crvene boje, nemogue je taj doivljaj saopiti nekom drugom.
No, da bi se ipak nedvosmisleno moglo govoriti o sadrajima tih iskaza on mora
biti oznaen strukturalno, to jest pomou njegovih odnosa prema predmetima
i drugim sadrajima. Neka odreena boja karakterizira se, na primjer, tako to
se navode klase predmeta koji su te boje sline ili razliite itd. Sadraj se dakle
opisuje pomou poloaja koji on zauzima u granicama neke raznovrsnosti, i sam
taj poloaj, te strukturalna oznaka sadraja, moe se intersubjektivno prenositi
pomou jezika.
Jezik, koji je injenino raspoloivo sredstvo sporazumijevanja, ne moe iz-
vriti neposredno sravnjivanje dvije razliite svijesti, te je zbog toga nepodesno
za saopavanje sadraja, ono moe da saopi samo strukturu. Ono to se moe
saopiti zaostaje daleko iza onoga to se moe doivjeti. Ako bi se htjelo da jezik
smatramo kao neto to slui za saopavanje sadraja, onda bi on, ma koliko bio
bogat u izrazima, bio ipak beskonano mnogo smislen, zato to se u iste strukture
koje se pomou njega saopavaju moe svrstati beskonano mnogo raznovrsnih
sadraja doivljaja koji se javljaju u tim povezanim strukturama.
Tekoa se sastoji svakako u tome to mi i uz strukturalno oznaavanje upotre-
bljavamo sadrajne pojmove za koje, opet, ne znamo kako e ih drugi razumjeti.
Zbog toga se mora teiti za tim da se sadrajni empirijski pojmovi po mogunosti
svedu na to manju mjeru. Sa takvim pokuajem upoznajemo se u Carnapovoj
teoriji konstrukcije.
7.3. Struktura znanstvenog jezika
Najbolje mogue opravdanje i potkrepa nekog iskaza jest njegova istinitost.
Prema tome, nuan uvjet da neki iskaz zadobije svoje mjesto u znanstvenom je-
8
Logiki pozitivizam
ziku lei u zahtjevu da se moe utvrditi, na jednoznaan i nedvojben nain, isti-
nitost ili lanost tog iskaza. Iskazi ija se istinitost ili lanost ne moe utvrditi na
pozitivan nain ne spadaju u jezik znanosti.
Prema logikom pozitivizmu utvrditi istinitost nekog iskaza mogue je samo
na dva naina. Prvi nain je pozivanjem na neki drugi istinit iskaz. Mjesec se
giba oko Zemlje po eliptinoj putanji jer se dvije mase meusobno privlae gra-
vitacijskom silom. Prvi dio iskaza, koji je ujedno iskaz za sebe, Mjesec se giba
oko Zemlje po eliptinoj putanji, istinit je zato to je istinit iskaz Dvije se mase
privlae gravitacijskom silom.
Istinitost takvih iskaza utvruje se motrenjem. I to je onaj drugi, iskustveni na-
in kojim se utvruje istinitost iskaza. Treeg naina za logike pozitiviste nema.
Da bi se on ipak zavrio, u tom nizu mora postojati jedan empirijski iskaz ija se
istinitost ne temelji na drugom iskazu, nego na neem to nije iskaz, na motrenju.
Postojanje ta i samo ta dva tipa verikacije iskaza sugerira da e u jezik znanosti
biti priputena samo dva tipa iskaza: oni koji se vericiraju empirijski i oni koji
se vericiraju logiki. Ovisno o tome na koji nain su opravdani, odnosno kako
ih je mogue vericirati i tako im prema onoj radikalnoj varijanti pridati znae-
nje, termini i iskazi znanosti tvore dvije skupine ili dva podjezika. Prvi nazivamo
jezikom motrenja ili opaanja i oznait emo ga s L
m
, a drugi jezikom teorije ili
skraeno L
t
.
Jezik motrenja, kako i samo ime kae, sastoji se od onih i samo onih termina
(varijabli u formalnom jeziku) i iskaza (formula u formalnom jeziku) koji se od-
nose na motrenje, opaanje, mjerenje. Kako rasprave o tome koji iskazi pripadaju
L
m
nikada nisu bile zavrene i kako se mnogo toga u meuvremenu dogodilo to
je itavu raspravu uinilo suvinom, ni mi se neemo vie tim pitanjem baviti.
Tipino lozofski moemo zakljuiti kako se svi ipak slau u tome da u L
m
spa-
daju oni iskazi kojima se istinitost ili lanost moe ustanoviti uz pomo nekoliko
motrenja, kako se Carnap izrazio jednom prigodom.
S drugim podjezikom, ini se, stvari stoje mnogo bolje pretpostavimo li da je
L
m
jednom deniran. Njega ine svi oni termini i iskazi neke znanstvene teorije
koji se logikim postupkom mogu svesti ili, u argonu reeno, reducirati na iskaze
iz L
m
.
Prvo to moramo primijetiti jest da nekome tko nije uio ziku termini gra-
vitacijska sila, elektron, i elementarni naboj nee biti jasni, a ponajmanje e
mu biti jasno na koji nain se moe ustanoviti istinitost iskaza u kojima se nalaze.
Drugi se iskaz, dakako, moe shvatiti kao puka denicija o ijoj se istinitosti nema
to raspravljati. No kakva je to denicija kojom se jedan apstraktni termin denira
drugim apstraktnim terminom Takvom se denicijom nita ne dobije na jasnoi
i upotrebljivosti termina. Neto tu oito nedostaje.
Rekli smo da se iskazi teorije opravdavaju drugim iskazima i da niz opravdanja
mora zavriti nekim iskazom koji se poziva na motrenje. Dakle, ono to nedostaje
jest veza izmeu dvaju podjezika. Ta se veza uspostavlja takozvanim pravilima
korespondencije.
8a
No pretpostavimo za trenutak da smo prebrodili sve naznaene i one nenazna-
ene probleme. to se svime ovime eljelo postii Prvo, eljelo se strogim i dobro
deniranim uvjetima verikacije iz znanosti eliminirati sve one iskaze o kojima
nije mogue, na jedan od dva opisana naina, donijeti odluku jesu li istiniti ili
lani.
Druga zadaa koja se ini ostvarenom jest utemeljenje znanosti. Odnos izmeu
L
m
i L
t
jest odnos izmeu baze i nadgradnje. Valjanost neke teorije ovisi o njenoj
empirijskoj bazi, ovisi o tome kako je dobro teorija potkrijepljena ili vericirana
ili potvrena onim dijelom iskustva na koji se teorija odnosi. Pravila korespon-
dencije moraju zbog toga biti jednoznana, to znai da put od iskaza teorije do
iskaza motrenja, ili obrnuto, mora biti samo jedan. Da je taj program uspio, bio bi
ostvaren ljudski san o sigurnoj spoznaji istine, o ivotu bez dvojbi i bez zabluda.
Zato je taj san morao ostati samo san
U daljnjem dijelu naeg razmatranja obratimo pozornost na probleme empirij-
ske spoznaje, koja se u mnogome razlikuje sa svojom problematikom od logike i
matematike.
7.4. Struktura empirijske spoznaje
isto logika
pitanja mogu se uvijek svesti na semantika ili sintaktike pro-

bleme. Ali su pitanja koja se tiu svojstvenosti empirijsko naunih iskaza, ipak
samo dijelom logike prirode, a dijelom takozvanoj metodologiji. isto semanti-
ka i logika razmatranja mogu biti primijenjeni na stvaranje teorije u aksiom-
skom obliku, ali je to stanje prije primjene na stvarnost. Ako se ona odnosi na
empirijsko naune stavove onda se neumitno pojavljuje mogunost provjera-
vanja. Provjeravanje se vri pomou ustanovljavanja koja se jezini izraavaju u
takozvanim protokolarnim stavovima.
7.4.1. Protokolarni stavovi
Prvobitno je gledite bekog kruga bilo da samo provjerljivi iskazi imaju neki
znanstveni smisao. No, ovdje se postavlja pitanje, a to je to ime se iskazi provje-
ravaju To, sa jedne strane, opet moraju biti iskazi, budui da se stavovi mogu pro-
vjeravati samo stavovima, a sa druge strane, ti iskazi kojima se vri provjeravanje
moraju stajati u tako uskom kontaktu sa onim to je doivljeno da se oni sa njima
mora neposredno sravniti: to jest izgleda da se nuno mora raditi o iskazima do-
ivljaja, dakle, sa stavovima o onome to je neposredno dano. Problemi koji se
nadovezuju na te stavove izgleda da spadaju u najjednostavnija nauno - logika
pitanja, pa ipak se u toj toki pojedina miljenja najvie meusobno razlikuju.
131
Vidjeti u Dodatku Osnovne napomene o logici .
8
Logiki pozitivizam
M. Schlick smatra da su osnovni stavovi onoga to je neposredno doivljeno,
koje on naziva stavovi promatranja, dok protokolarni stavovi ve sadre neke
hipotetike sastavne dijelove. Samo ako su ti stavovi promatranja i sami apso-
lutno istiniti mogu se s njima ispitivati drugi teorijski iskazi. Dok su analitiki
stavovi bez sadraja, dotle su stavovi promatranja oni koji pruaju pravo saznava-
nje stvarnosti. No, ovdje, pored dugih problema, postoji problem prostorno-vre-
menske pikturalnosti, tj. takvi doivljaji su vremenski i prostorno ogranieni, jer
svako pozivanje na sjeanje ve samo po sebi pretpostavlja neki hipotetiki stav.
Ovo trenutno vaenje ne moe osigurati razvoj neke teorije, koja sama po sebi
zahtijeva neovisnost od te pikturalnosti. Ali, to po Schlicku nije potrebno jer za
njega takvi stavovi ne stoje na poetku nego na kraju procesa saznavanja, jer se
upotrebljava za provjeravanje hipoteza. Iz empirijskih hipoteza mogu se izvesti
prethodni iskazi koji su istodobno uputa za budue promatranje.
Sasvim suprotno gledite od Schlicka zastupao je Neurath i njegovu pretpo-
stavku o izvjesnom sravnjivanju teorije sa stvarnou smatra ostatcima meta-
zikog gledita. Po njemu jedini zahtjev empirizma mora se sastojati u tome da
se znanstveni stavovi ujedine u neproturjean sustav, i tako protokolarni stavovi
gube neke posebnosti u odnosu na druge stavove. Neka teorija moe se dakle
provjeriti samo u odnosu na neku klasu protokolarnih stavova koji su mijeenjem
bili priznati. Promjena rijeena mijenja teoriju koju treba izabrati. Tako, dakle, s
jedne strane konvencija o protokolarnim stavovima koji su uzeti kao osnova, a sa
druge strane zahtjev za ne proturjenosti slaganjem znanstvenih iskaza moraju
zapuiti rupu koja nastaje odstranjivanjem neke transcendentalne stvarnosti sa
kojom teorija treba da se sravni. Na taj nain se bezuvjetno dospijeva do takozva-
nog uenja o koherentnosti po kome se istinitost stavova ne sastoji u njihovom
slaganju sa onim na to se oni odnose, ve u njihovom neprotuslovlju njihovog
slaganja. Dakako da je Schlick kritizira ovaj stav navodei jednostavnu injenicu
da u sluaju prihvaanja ovakvog koncepta ne moemo nai razliku izmeu izmi-
ljanja i znanstvenih iskaza.
a
No, moe se rei da se ideja apsolutne izvjesnosti tih stavova od strane pred-
stavnika Bekog kruga u toku diskusije ope naputen. Carnap zastupa miljenje
da suprotnosti koje su se javile mogu se izmiriti: u svakom protokolarnom iskazu
postoji kako hipotetiki tako i konvencionalni momenti, ali nuno i izvjestan ne-
konvencionalni inilac. Zbog toga on sada odbacuje i izraz verikacija i umjesto
njega govori o potvrivanju nekog stava koji moe biti razliitih stupnjeva, jer
kada bi bila postojala denitivna i konano osigurana istinitost nekog stava, bilo
bi opravdano govoriti o verikaciji.
132
Konvencionalni karakter stavova koji ine bazu teorijskih iskaza istakao je i Popper, ali
on odbacuje pozivanje na lica koja promatraju i opaaju jer u tome vidi nedopustivi
psihologizam, umjesto da se govori o okruglom stolu koji je vidio Ivan, mora se po njemu
govoriti o samom okruglom stolu. Popper zbog toga odbacuje naziv protokolarni stav i
uvodi pojam o bazinim stavovima. U njima se iznose dogaaji koji se mogu promatrati:
po svojoj logikoj formi oni su singularni stavovi egzistencije, odgovaraju dakle na shemu:
Na tome i tome prostorno-vremenskom mjestu ima to i to.
8
7.4.2. Problem sustava konstitucije empirijskih pojmova
Ako se sustavi aksioma sadrajno interpretiraju, onda se oni iz prvobitnih im-
plicitnih denicija preobraavaju u hipoteze. Na mjesto formalnih pojmovnih
shema dolaze empirijski pojmovi koje treba shvatiti kao sadrajne. Nastaje pi-
tanje u kojoj su logikoj vezi ti pojmovi empirijskih vrsta predmeta. Carnapova
teorija konstitucije pokuala je na to da odgovori: empirijski pojmovi su svi vezani
na taj nain to se prema izboru baze vii pojmovi mogu izvesti iz svega nekoli-
ko osnovnih pojmova.
Pored stvaranja jednog takvog sustava konstitucije mora se odgovoriti na etiri
pitanja: () Koji pojmovi trebaju da budu baza itavog sustava (problem baze)
(a) U kojim formama se vri konstituiranje pojmova odreenog stupnja u poj-
move sljedeeg vieg stupnja (problem formi stupnja) () Kako se pojedine vrste
predmeta postupno mogu dobiti primjenom formi konstitucije (problem formi
predmeta) () Kakvu opu formu ima sustav (Problem forme sustava)
Neemo razmatrati posebno ova pitanja, ali moemo napomenuti da je odgo-
vor na prvo pitanje zahtijeva izvjesne pred-korake. Prilikom izbora baze mora se
praviti razlika izmeu osnovnih elemenata i relacija meu njima. Da se ovdje ne
bi zapalo u vjetake psiholoke konstrukcije starijeg atomistikog pozitivizma
koji je polazio od izoliranih ulnih osjeaja, Carnap je uzeo kao osnovne elemente
elementarne doivljaje, nepodijeljenu cjelokupnost onoga to se doivi u jednom
trenutku, a kao jedinu relaciju meu njima sjeanje slinosti, to jest odnos sli-
nosti izmeu jednog elementarnog doivljaja i jednog drugog. To bi znailo da
se svi empirijski znanstveni stavovi, u sluaju da je ta pretpostavka tona, mogu
preobraziti u stavove u kojim se pored logiko-matematikih pojmova javlja jo
samo osnovna empirijska relacija sjeanja slinosti.
7.4.3. Fizikalizam i ideja jedinstvene nauke
Teza da se stavovi mogu smatrati kao smislene samo utoliko ukoliko se mogu
provjeriti i da se nauno shvatljiva sadrana nekog stava smije proiriti samo na
ono to se njim moe saopiti, dovelo je do stanovita zikalizma. No, tu ima jo
jedna bitna dimenzija koju zikalizam, dakako u svoju korist, pokuava da rijei, a
to je pitanje jedinstva specinih nauka. U lozoje je esto isticano da se poseb-
ne nauke na izvjestan nain moraju obuhvatiti u jedan cjeloviti sustav i mnogi ta-
kvi pokuaji su propali. Razlog lei u velikoj disperziji pojedinanih nauka kao po
predmetu tako i metodologiji svojstvenog istraivanja, ali su i znanstvenici svjesni
injenice da u odreenoj toki oni moraju doi neumitno o pitanju preplitana po-
jedinih nauka. Psiholog koji objanjava mora, recimo, polaziti od toga da pojave
svijesti stoje u vezi sa ziolokim procesima, koje sa svoje strane izazivaju zikalni
poticaji itd. Fiziar, s druge strane, mora pored provjeravanja svojih teorija na kra-
ju krajeva polaziti od neposrednog promatranja, dakle, od datosti svijesti, to jest
od neega to nikako ne spada u njegovo polje ispitivanja.
8
Logiki pozitivizam
Prilikom pretresanja pitanja o mogunosti objedinjavanja treba razlikovati dva
naina govora, formalni i sadrajni. U sadrajnom nainu govora pitanje bi se
moglo ovako formulirati, mogu li se stanja stvari, o kojima govore pojedine nau-
ke, svesti jedna na drugu U formalnom nainu govora isto pitanje glasi, mogu li
se stavovi nauke svesti jedne na druge to se tie odgovora na prvo pitanje ono
u sebi sadri elemente metazikog stava, tako da su se predstavnici zikalizma
uglavnom oslonili na pokuaj odgovora na drugo pitanje.
Teza zikalizma, koju su postavili Neurath i Carnap, moe se obuhvatiti u slje-
dee etiri kljune toke: () zikalni jezik je intersubjektivan (a) on je univerza-
lan, () i protokolarni jezik moe se sa njime tumaiti kao njegov djelomini jezik,
() za neki drugi jezik, koji bi ispunjavao sve ove uvjete, ne zna se.
Lako je pokazati da obini jezik koji je u biti kvalitativan moe se jednostav-
no prevesti na kvantitativni jezik zike u nekom prostorno-vremenskom okviru.
Tako, na primjer uobiajeni iskaz: ovdje je prohladno moe da se prevede kao:
na ovom prostorno-vremenskom lokalitetu vlada temperatura izmeu i o C
o
,
dakle svi stavovi vanjskog opaanja mogu se prevesti na jezik zike.
U ovoj toki zikalizma moe se naznaiti i razlika izmeu starijeg imanenci-
jalnog i logikog pozitivizma. Dok prvi pokuava saeti sve iskaze u iskaze u ono-
me to je dano, teio je dakle da zikalni jezik saima na protokolarni jezik, to
je za posljedicu imalo samo monoloku upotrebu naunog jezika i odricanje od
intersubjektiviteta, dotle mlai pozitivizam pokuava obrnuto, da sve stavove, pa i
protokolarne, prevede na zikalni jezik i tako udovolji navedenom uvjetu. To pre-
obraavanje mora nastati iz drugih spoznajno-teorijskih razloga, budui da bi bez
njega bilo nemogue provjeravanje empirijsko-naunih iskaza koji se, prema pret-
hodno reenom, mogu izraziti na zikalnom jeziku. Samo ako su nauni sustavi
jezik i protokolarni jezik djelomino jezici jednog istog znanstvenog jezika, mogu
se iskazi jednoga provjeriti iskazima drugoga. Temeljem toga, svaki protokolarni
stav koji X formulira, na primjer ja vidim crvenu boju, mora preobraziti u zikal-
ni stav tijelo gospodina X vidi sada crvenu boju, pri emu zikalno oznaavanje
opet mora uslijediti navoenjem reakcija na drai i tome slino. Na taj nain se i
protokolarni jezik moe interpretirati kao djelomini jezik zikalnog jezika. A sa
dokazivanjem univerzalnog karaktera jezika zike zavreno je i dokazivanje da je
zika jedinstvena nauka uope.
7.5. Potvrenost teorije
Sve se u opisanom programu nekako vrti oko verikacije, tj. oko potvrivanja
istinitosti nekog iskaza ili teorije. Kako to potvrivanje odista izgleda nakon to
smo denirali L
m
i vericirali njegove iskaze motrenjem Postoje dva ve spo-
menuta tradicionalna postupka: individualni i deduktivni. I jedan i drugi nastoje
povezati pojedinane ili singularne iskaze od kojih se L
m
sastoji s opim ili uni-
verzalnim iskazima jezika L
t
.
86
Postupak potvrivanja istinitosti tog zakona odvijao bi se, prema uenju logi-
kog pozitivizma, na sljedei nain:
Boyleov zakon oigledno nije logiki nuni iskaz niti smo u stanju deducirati
ga iz nekog logiki nunog iskaza. Zbog toga nam preostaje jedino da ga pokua-
mo vericirati empirijski. Budui da je rije o univerzalnom iskazu, ne moemo
ga izravno suoiti s iskustvom, ve najprije moramo iz njega dedukcijom izvesti
singularne iskaze koje je mogue usporediti sa singularnim iskazima iz L
m
. To
moemo uiniti ovako.
Istinitost tih teorijskih singularnih iskaza moe se provjeriti tako da se plinu s
pomou klipa izotermno (uz stalnu temperaturu) promijeni volumen do vrijed-
nosti V
, V
a
, V
, te da se na tlakomjeru oitaju pripadni tlakovi. Ako se izmjere-

ne i deducirane vrijednosti poklapaju, iskaze smatramo istinitim.
Pretpostavimo da smo na taj nain uistinu empirijski vericirali stanoviti broj
iz Boyleova zakona deduciranih singularnih iskaza. Njihovu istinitost sada induk-
cijom prenosimo na sam zakon, tj. univerzalni iskaz: utvrdili smo da u svim dosad
promotrenim sluajevima zakon vrijedi, tj. daje istinite singularne iskaze, iz toga
po indukciji zakljuujemo da vrijedi u svim sluajevima, odnosno da su istiniti svi
singularni iskazi koji se iz njega mogu deducirati.
Opisani postupak, koji kombinira tzv. hipotetsko-deduktivni put I, i induk-
tivni put III, istovremeno je i nain verikacije svakog openitijeg univerzalnog
iskaza.
No sad moramo uoiti i ozbiljni problem sadran u tom postupku. Naime, cilj
nam je isprva bio vericirati univerzalni iskaz, ali njega ne moemo izravno us-
porediti s rezultatima mjerenja. Zato ga vericiramo posredno, verikacijom iz
njega deduciranih singularnih iskaza. Pored toga kljuni je moment koritenja
indukcije kojom na temelju konanog broja sluajeva donosimo zakljuak o svim
srodnim sluajevima (tj. o beskonano mnogo sluajeva). Meutim, ve je David
Hume pokazao da se takav postupak ne moe strogo opravdati.
Strogo govorei, prolo iskustvo, ma kako bogato bilo, omoguuje nam tek da
smatramo kako e se u budunosti stvari vrlo vjerojatno odvijati na isti nain kao
i do sada, ali ono ne moe dati sigurnost. Novo e mjerenje vrlo vjerojatno, ali ne
i sigurno, potvrditi zakon. U svakodnevnom ivotu esto nesvjesno zakljuujemo
po indukciji, na temelju proivljenih iskustava, kao kada primjerice kaemo kako
smo sigurni da e Sunce i danas zai. Ali ta sigurnost nije logiki opravdana.
Hume bi rekao da smo mi jednostavno navikli da Sunce svaki dan zalazi, pa to
i u budue oekujemo od njega. No mi sviju naviku doivljavamo kao sigurnost
i zbog nje neopravdano vrlo vjerojatno zamjenjujemo sa sigurno (premda se
posljedice te neopravdanosti u svakodnevnom ivotu teko mogu primijetiti). Ali
ako elimo dokazati valjanost zakona ili teorije, tada u njihovu istinitost mora-
mo biti posve, a ne gotovo sigurni. U toj vrsti dokaza nema mjesta za iskaze po-
put vrlo vjerojatno. Iskustvo koje se ponavlja stvara naviku, a indukcija iz njega
8;
Logiki pozitivizam
izvodi oekivanje da e se i u budunosti vrlo vjerojatno dogoditi ista stvar. No,
izmeu tog oekivanja i sigurnosti koju zahtijeva logiki valjani dokaz zjapi puko-
tina, a logika ne poznaje korak kojim bi se ona premostila. Zbog toga na pokuaj
verikacije zakona zastaje na razini vrlo vjerojatno i ne moe stii do eljene ra-
zine sigurnog. Drugim rijeima, opisanim postupkom jednostavno nije mogue
vericirati univerzalni iskaz.
Karl Popper je izveo radikalan zakljuak: znanstvene teorije kao skupovi uni-
verzalnih iskaza ne mogu nikada biti potvrene opaanjima. Na prvi pogled ci-
jela se konstrukcija logikog empirizma ovakvim zakljukom rui. Ima li sva ona
pomna analiza i rekonstrukcija koju smo prije opisali ikakva smisla ini se da
ipak ima, unato tome to su mnogi Poppera doivljavali kao grobara logikog
empirizma. Jer ako i jest tono da se teorije ne mogu potvrditi motrenjem, kae
Popper, one se mogu opovrgnuti, tj. falsicirati.
Znanstvene teorije univerzalnou svojih iskaza izlau se stalnom riziku da ih
budua mjerenja ili opaanja opovrgnu. I tu, prema Popperu, lei tajna njihove
znanstvenosti. Jednom kad se pokae da je neka znanstvena teorija lana sanjom
je gotovo, ona vie ne moe biti smatrana uvaenom teorijom. Usporedba teorija
s opaanjima ne slui za potvrivanje dobrih, nego za eliminiranje loih teorija.
Tijekom tog procesa kritike eliminacije znanost se razvija slino razvoju ivih
bia preko mehanizma prirodnog odabiranja. Preivljavaju najsposobniji, odno-
sno teorije koje su najblie istini.
Ponekad, imamo li sree, posjedujemo obuhvatnu i toniju teoriju pa moemo
rei da falsiciranja tu tek ocrtavaju granicu primjenljivosti falsicirane teorije
koju se, meutim, unutar te granice nastavlja primjenjivati (takav je primjerice
odnos klasine i relativistike mehanike). esto je, meutim, opovrgnuta teorija
jedino to imamo. U veini sluajeva ona daje priblino tone rezultate, a njezini
promaaji pokazuju mjesta na koja treba usredotoiti istraivanja i koja mogu po-
stati ishoditima nesluenih prodora. Znamenit je primjer neuspjeh klasine elek-
trodinamike i statistike mehanike da proraunaju spektar zraenja crnog tijela.
To je falsiciranje nametnulo uvoenje pretpostavke o kvantiziranosti oscilatorne
energije, to je postalo ishodite atomske i subatomske zike. Zbog toga je sasvim
razumno, opravdano pa i nuno nastaviti raditi s opovrgnutom teorijom i nakon
falsiciranja, barem do pojave kakve-takve alternative.
Danas moemo rei da Boyleov zakon vrijedi samo za idealni plin: hipotetski
plin koji ine beskonano male molekule koje ne meudjeluju. Za stvarne pli-
nove zakon ne vrijedi: ne samo da je opovrgnut, ve je, strogo govorei, svaki iz
njega deducirani singularni iskaz neistinit. (Napomenimo da se to falsiciranje
ne prenosi, poput prije istaknutog hipotetikog vericiranja, na kinetiku teori-
ju plinova jer je jednadba stanja idealnog plina iz te teorije izvedena s pomou
aproksimacije), pa ipak on jo uvijek jest i uvijek e biti nezaobilazni dio znanosti
i kolskog programa zike. Premda se stvarni plinovi nikada ne ponaaju posve na
nain koji on predvia, ipak nam on daje jednostavnu predodbu o njima, zbog
toga je vrst temelj na koji se dograuju detalji i tako oblikuju precizniji zakoni.
88
ini se kao da smo izloeni jednostavnoj dvojbi. Filozo, osobito oni analitike
orijentacije, vole takve situacije. Ili se teorije vericiraju na nain opisan u logi-
kom empirizmu, ili se one falsiciraju na nain Popperovog kritikog racionaliz-
ma. No koliko su takve situacije opasne pokazuje nam Popperov primjer. elei
svoju predodbu o znanosti proglasiti univerzalnom, zaboravio je da se znanost
ne sastoji samo od univerzalnih, kako je tradicija sugerirala, nego i od tzv. egzi-
stencijalnih iskaza. Takav bi iskaz bio, na primjer, iskaz o postojanju kvarkova,
estica od kojih su sastavljeni svi hadroni (elementarne estice koje meusobno
djeluju jakom silom). to se s takvim iskazima dogaa pri pokuaju da se falsi-
ciraju Ako u nekom pojedinanom eksperimentu ne opazimo kvarkove, tada
neemo odmah zakljuiti kako kvarkovi ne postoje. No ako u samo jednom do-
bro obavljenom i nedvojbenom pokusu registriramo kvarkove, prihvatit emo tu
tvrdnju kao istinitu ili barem kao vjerojatno istinitu. Situacija s egzistencijalnim
iskazima potpuno je simetrina, ali s obrnutim predznakom od situacije s uni-
verzalnim iskazima. Obje vrste, meutim, pripadaju znanosti. Znanost, dakle, i
vericira i falsicira svoje iskaze.
Provjeravanje znanstvenih teorija, ini se, i nije tako jednostavan posao kako
su ga zamiljali lozo znanosti bilo Carnapove (Rudolf Carnap bio je jedna od
vodeih linosti Bekog kruga, poznat posebno po tome to je tu lozoju prenio
na ameriki kontinent) ili Popperove kole. U poglavlju pod nazivom Cjelovi-
tost znanosti razmotrit emo jo jednu komplikaciju vezano uz to. No prije toga
valja nam razmotriti krupno lozofsko pitanje, koje je u logikom pozitivizmu s
jedne strane zaotreno do krajnjih granica, a s druge zaobilaeno koliko god je to
bilo mogue. Rije je u odnosu znanstvenih teorija i njihova predmeta. U krajnjoj
liniji, nije li pitanje potvrivanja teorija zapravo pitanje ustanovljavanja njihova
odnosa spram zbilja
U sklopu razmatranja ideja logikog pozitivizma razmotrit emo gledite Han-
sa Reichenbacha, koji je sa svojim radovima pokuao da nae jedan specian
odnos izmeu lozoje i znanosti.
8,
8. Znanstvena flozofja H. Reichenbacha
133
Hans Reichenbach bio je najistaknutiji predstavnik berlinske kole logikog
pozitivizma osnivane ,a8. usporedo s pojavom beke kole. Ove dvije kole su
zaetnici i glavni nosioci lozofskog pokreta koji e u XX. stoljeu postati jedan
od najistaknutijih pravaca suvremene zapadnoeuropske lozoje.
Filozoja znanosti je procvjetala u dvadesetom stoljeu, djelom kao rezultat
izvanrednog napretka u samim znanostima, ali uglavnom zbog truda lozofa koji
su bili znanstveno obrazovani i koji su ostali u istoj razini sa novim znanstvenim
postignuima. Reichenbach je bio istraiva u ovom lozofskom razvoju, studirao
je ziku i matematiku na nekoliko velikih njemakih znanstvenih centara, a ka-
snije je proveo godine kao Einsteinov kolega u Berlinu. U ranijim godinama svoje
karijere pratio je Kanta. Ali kasnije bio je protiv njegove lozoje tvrdei da je
nespojiva s zikom dvadesetog stoljea.
Raichenbach nije samo bio lozof znanosti ve i znanstveni lozof, pri emu
je inzistirao da lozoja treba slijediti jednaka pravila preciznosti i strogosti kao
druge prirodne znanosti. Bezuvjetno je odbijao spekulativnu metaziku i teolo-
giju, jer njihove tvrdnje nisu bile dokazive niti a priori, na osnovu logike i meta-
zike, a ni aposteriori na osnovu osjetilnog iskustva. U ovom pogledu slagao se sa
logiarima pozitivistima Bekog kruga, ali zbog drugih dubokih neslaganja, nika-
da zapravo nije postao pozitivist. Umjesto toga bio je vodei lan grupe logiara
empirista sa sreditem u Berlinu.
Iako su njegova pisanja utjecala na mnoge teme, Reichenbach je najpoznatiji po
svom radu na dva glavna podruja: indukcija i vjerojatnost te lozoja prostora
i vremena. U prvo spomenutom razvio je teoriju vjerojatnosti i indukciju koja je
sadravala njegov odgovor na Humeov problem o opravdanosti indukcije. Zbog
njegovog miljenja da je nae sveukupno znanje svijeta vjerojatnost, ovaj njegov
rad je imao fundamentalno epistemoloko znaenje. U lozoji zike ponudio je
znamenit doprinos utemeljenju teorije relativnosti, oslabljujui prostor i vrijeme
kao Kantove sintetike apriorne kategorije.
U ranijim godinama dvadesetog stoljea mnogi znanstveno skloni lozo bili
su impresionirani novim otkriima u logici i drugim epistemolokim istraivanji-
133
Hans Reichenbach ( 1891.-1953. )

Roen je 25. rujna 1891. godine u Hamburgu, u Njemakoj. Reichenbach je napisao svoj
doktorat (1916.) o upotrebljivosti matematike vjerojatnosti u svijetu zike. Sljedee godine
u Gttingenu poloio je dravni ispit iz zike i matematike. Od tada pa do 1920. radio je
u radijskoj industriji nastavljajui akademski posao honorarno. U to vrijeme, u Berlinu,
Einstein je ponudio svoj prvi seminar o teoriji relativnosti. Reichenbach je tu prisustvovao
i s njim uspostavio dugotrajan odnos. Od 1926. godine, uglavnom zahvaljujui Einsteinu,
postaje profesor lozoje zike u Berlinu, gdje i ostaje do Hitlerovog dolaska na vlast 1933.
U to vrijeme bjei u Tursku, gdje je predavao na Sveuilitu u Istambulu 1938. godine
prebacuje se na Sveuilite u Kaliforniji , u Los Angeles, gdje ostaje do svoje smrti.
,o
ma, tvrdei da bi cijeli svijet mogao biti promatran kao logika konstrukcija osje-
ta. Ovakvo razmiljanje se jako svidjelo nekim logikim pozitivistima, a posebno
Rudolfu Carnapu, koji je pokuavao provoditi ovu konstrukciju u detalje. Reiche-
nbach je recenzirajui njegove knjige (,.) pohvalio njegovu tonost i namjeru,
ali je istakao jednu sumnju. Nije mogao pronai mjesto za vjerojatnost u pozitivi-
stikom pristupu, Reichenbach je razvio pitanje vjerojatnosti u potpuni napad na
logiki pozitivizam. Razradio je tri osnovne toke. Prvo, budui da su pozitivisti
inzistirali da izjava mora biti posve dokaziva u pravilu da bi bila spoznajno znaaj-
na. Reishenbach je izrazio pravilo koje je zahtijevalo samo podrku vjerojatnosti.
Drugo, poricao je da nae zbiljsko znanje mora biti osnovano na nepogreivom
izvjetaju o osjetilnom iskustvu, tvrdio je da je utemeljeno na pogrenim opa-
anjima srednje veliine zikih objekata i da je vjerojatno odozdo prema gore.
Tree, tvrdio je da moemo imati znanje vjerojatnosti o neopaljivim zikalnim
entitetima. Atom nije van-osjetilni konstrukt, on je zikalni objekt iju istinitost
moemo zakljuiti pomou vjerojatnosti. Atomi bi postojali iako ne bi bilo osjetil-
nih bia u svemiru. Ovo je bilo njegovo opovrgavanje logikog pozitivizma.
Jedna od glavnih preokupacija u njegovoj karijeri bio je pojam vjerojatnosti,
njegova najvanija rasprava o ovoj temi je Teorija vjerojatnosti (,,.). Uvjeren
je da bi vjerojatnost trebala biti shvaena kao granica niza relativnih frekvencija.
Pojam vjerojatnosti povlai sa sobom mnoge probleme. Prvo, mi moramo jamiti
da postoji granica kao konano rjeenje niza uktuacija u vjerojatnosti. No, nit-
ko ne moe garantirati postojanje granice i frakcije unutar nekog dogaaja iju
vjerojatnost odreujemo, mogu beskonano uktuirati bez pribliavanja ikakvoj
odreenoj vjerojatnosti, a Reichenbach je uoio vezu sa Humeovim problemom
opravdanosti indukcije. Hume je ispravno tvrdio da nemamo garanciju da je pri-
roda jednaka da e budunost biti kao i prolost.
Slino, kako nemamo garanciju da e na primjer, odreeni niz bacanja novi-
a dokazati statistiku regularnost konveniranja granice, isto tako ni garanciju
da vjerojatnost kao problem postoji. Unato tomu, mi imamo opravdanu tvrdnju
da se promatrana frekvencija niza pribliava ogranienoj vrijednosti frekvencije,
iako ta tvrdnja moe biti netona. Opravdanost je pragmatina. Prvo, ako granica
ne postoji, imat emo pogrenu tvrdnju, ali budui da tada ne bi bilo granice koju
bi mogli otkriti, niti jedna druga metoda ne bi uspjela. Drugo, moe postojati
granica, ali moe biti i znatno razliita od frekvencije u promatranom poetnom
dijelu niza. To proizlazi iz same denicije granice, ali ipak e ta uporna upotreba
ove metode pravilo indukcije postepeno dovesti do tvrdnje da su tone, do bilo
kojeg eljenog stupnja aproksimacije. U ustanovljenim vjerojatnostima (tj. ogra-
nienim frekvencijama) koristei induktivnu metodu moemo samo dobiti, a ne
izgubiti.
Zato elimo ustanoviti vjerojatnost Prema Reichenbachu, nae sveukupno
znanje znanstveno ili zdravorazumsko, je utemeljeno na vjerojatnosti, osim toga,
jedino legitimno prikazivanje vjerojatnosti je frekvencija prikazivanja. Prema
tome, ustanovljenost vjerojatnosti (ogranienih frekvencija) je temelj za nae sve-
,
Znanstvena lozoja H. Reichenbacha
ukupno znanje. Naalost, kao to je i Reichenbach priznao, njegova opravdanost
se primjenjuje na beskonanu skupinu drugih pravila asimptotika pravila
koje nas upuuju da postuliramo gdje je korektivni termin koji se pribliava nuli
kao to se broj pokuaja pribliavaju beskonanosti. Nije pronaao zadovoljava-
jui put da pokae kako je ovo pravilo superiorno nad bilo kojem drugom asimp-
totikom pravilu. Moda najbolje to moemo rei je, da bi dodatak arbitrarnosti
promatrane frekvencije bio epistemoloki neizdrljiv.
Reichenbach tvrdi da je frekvencija prikazivanja jedino legitimno, to postav-
lja druga dva velika problema. Prvo, u mnogim praktinim situacijama bavimo
se jednim dogaajem umjesto dugim nizom na primjer, kupujui policu osi-
guranja. Reichenbach je uvjeravao da se sa ovakvim sluajevima moe postupati
tako da se dodjeljuje jedan sluaj odgovarajuem nizu i prenosi vjerojatnost, kao
teina, jednom sluaju. Ovo e biti uspjena strategija ako se postupa sa velikim
brojem razliitih pojedinanih sluajeva. Drugi veliki problem poseban sluaj
prvog je vjerojatnost hipoteza. Kao to se prilikom bacanja novia pojavljuje
pisma ili glava, tako je dana hipoteza tona ili netona. Kako se moe vjerojatnost
hipoteze konstruirati u pojam relativnih frekvencija Reichenbach je ustanovio da
nas Bayesov teorem u raunu vjerojatnosti onesposobljava bavljenjem ovih pro-
blema, ali nikada jasno ne objanjava kako.
Druga velika tema kojom se bavio jesu prostor i vrijeme. Reichenbach je na-
pisao etiri znaajne rasprave o prostoru i vremenu. U prvoj je pokuao stvoriti
kompromis izmeu Kanta i Einsteina, ali u svom kasnijem radu prekida sve veze
sa Kantom. U svom klasinom djelu, Filozoja prostora i vremena (,a,.) tvrdi da
je pitanje geometrijske strukture zikog prostora jo uvijek stvar o kojoj mora
odluiti empirijska znanost, a ne a prior. Ipak, situacija je prilino komplicirana.
Otkrie neeuklidskih geometrija, Kant nije opovrgavao, ak ni poslije dokaza re-
lativne konzistencije euklidske i neeuklidskih geometrija. Kant je tvrdio da je Eu-
klidova geometrija sintetina, ako bi njeno odbijanje bilo logiki nekonsekventno,
onda bi bila analitina. Kant je vjerovao da je Euklidova geometrija privilegirana
i to ne logiki, nego epistemoloki, to je nuni oblik vizualizacije zikog svijeta.
Reichenbach je u detalje argumentirao da su neeuklidske geometrije mogui obli-
ci vizualizacije. Zapravo pitanje je koja je geometrija prikladnija
Odreene injenice o dvo-dimenzionalnoj geometriji bile su dobro poznate u
devetnaestom stoljeu. Na primjer, u Euklidovoj geometriji zbroj kutova trokuta
je 8o
o
, u neeuklidskim geometrijama ovaj zbroj je ili vei ili manji, i vrijednost
zbroja se razlikuje za trokute razliitih povrina. Moda se ini da moemo usta-
noviti geometriju zikog prostora mjerenjem kutnog zbroja trokuta sa brojnim
orijentacijama u trodimenzionalnom prostoru. Poincare je ustanovio da za odre-
ivanje geometrijskih pojava zikalnog prostora moramo koristiti ziko mje-
renje instrumenata, a rezultat e ovisiti o ponaanju ovih instrumenata. Prema
Reichenbachu, Poincare je smatrao da je geometrija prostora stvar iste konven-
cije, iako moemo koristiti bilu koju geometriju za opisivanje zikog prostora,
biramo Euklidovu geometriju jer je jednostavnija od ostalih geometrija.
,a
Iako su ga esto nazivali konvencionalist, Reichenbach je gledajui ziku
geometriju zapravo bio ne-konvencionalist. Interpretirajui metriku geometriju
za aplikaciju zikog prostora moramo prihvatiti odreene konvencije, kao to
neodluivanje da odreeni znak mjerenja instrumenta, prilikom prenoenja sa
jednog mjesta na drugo, ne mijenja svoju duljinu. Nazivanje ovih rjeenja koordi-
nativne denicije istaknuo je njihov status kao konvencije. Ovakva odluka je do-
noena, ali pak struktura zikog prostora postaje stvar empirijske injenice. Ra-
zliiti izbor koordinativne denicije, upotrijebljene u istom prostoru, moe pro-
izvesti drugaije geometrije, ali opisi ostvareni na ovim razliitim koordinatnim
denicijama su ziki ekvivalenti. Prema Reichenbachovoj teoriji o ekvivalentnim
opisima, jedan skup ekvivalentnih opisa opisuje ziki prostor korektno, ali drugi
logiki mogui skupovi ekvivalentnih opisa daju netone opise zikog prostora.
U aspektu vremena on je zauzeo jai konvencionalistiki pristup. Prema speci-
jalnoj relativnosti niti jedan signal u vakuumu ne moe putovati bre od svjetlosti.
injenica da je ova konana brzina postavlja granice naoj sposobnosti da uskla-
dimo satove smjetene na razliitim mjestima u inercijalnom sistemu referencije.
Imamo dva prostorno odvojena sata A i B ako poaljemo svjetlosni signal od A do
B i koji se reektira nazad u A, stiui tamo, moemo izabrati bilo koje vrijeme
izmeu i isto tako njegovo vrijeme dolaska u B. Ovim se potvruje da, dok je brzi-
na svjetlosti krunog putovanja stvar zike injenice, brzina svjetlosti u jednom
smjeru je stvar konvencije. Bitan rezultat Davida Malamenta (,;;.) pokazao je da
kauzalne prisile znai da su dvije brzine u jednom pravcu jednake.
Provoditi kauzalnu teoriju bila je jedna za Raichenbacha fundamentalna na-
kana u razvijanju njegovih teorija prostora i vremena. Vjerovao je da kauzalni
procesi, kao svjetlosni impulsi i pomicanje materijalnih objekata. Kao i kauzalno
uzajamno djelovanje, kao reeksija svjetlosnih impulsa pomou zrcala ili sudar
materijalnih estica, sainjavaju dokazive pojave svijeta, dok apstraktna struktu-
ra prostor-vrijeme sama od sebe ne. U djelu objavljenom poslije njegove smrti
Direkcija vremena (,6.) pokuava utemeljiti direkciju vremena, razliku izmeu
prolosti i budunosti u kauzalnom aspektu vremena koji su takoer probabili-
stiki. Ova knjiga sadri istraivaki rad na pojmu probabilistike kauzalnosti.
Reichenbach je znaajno pridonio i drugim temama. Velika znanstvena revolu-
cija dvadesetog stoljea bila je dolazak kvantne mehanike. Njegova knjiga ovom
razvoju Filozojski temelji kvantne mehanike (,.) naglaava kauzalne nepra-
vilnosti i predstavlja trovrijednosnu logiku (u kojoj iskaz moe imati neodree-
nu vrijednost, tono ili netono) za rjeenje ovih problema. Dodatne diskusije o
kvantnoj mehanici se nalazi u Direkciji vremena.
Reichenbachovi Elementi simbolike logike (,;.) je njegovo veliko djelo o sim-
bolikoj logici i sadri proirenu analizi konverzacijskog jezika, kao i analizu za-
kona prirode, ziki modalitet (nuda, vjerojatnost i nemogunost) i protuinje-
nini uvjeti. O ove tri teme pisao je u svojoj monograji, a rasprave o kauzalnosti
moemo nai u djelima iz itave njegove karijere, iako o tome nema napisana niti
,
jedna knjiga. Napisao je vrlo malo eksplicitno o prirodi znanstvenog objanjenja,
ali njegov rad na kauzalnosti sadri mnogo toga vrijednog.
Na osnovu njegove dokazivosti kriterija znaenja, prihvatio je nekognivistiku
etiku teoriju u Rast znanstvene lozoje (,.). Etika istraivanja su za njega
bili izraz voljnih odluka. Fundamentalnu vrijednost sudova ne mogu biti toni ili
netoni, ali znanstveno znanje i logika su jako korisni kada pristupa s odreenim
odlukama tj. hipotetiko vrijednosnim sudovima o kompatibilnosti i inkompati-
bilnosti raznih osnovnih vrijednosnih sudova i o selekciji vlastitih naina da bi se
dolo do eljenog cilja.
U ovom tekst obratit emo pozornost na neka rjeenja koje daje Reichenbach
uz to je glavni oslonac njegovo djelo Raanje naune lozoje
to i sam naslov
pokazuje kako e se pokuati rijeiti status, odnos izmeu znanosti i lozoje.
Kao i veina njegovog rada tako i ovaj uradak predstavlja prije svega kritiku
racionalizma i njegovog odnosa spram empirizmu. Kontroverza izmeu racio-
nalizma i empirizma predstavlja za njega najznaajniju karakteristiku u povijesti
lozoje, a logika analiza ove distinkcije smatra osnovnim za otkrivanje glavnih
izvora dosadanjih lozofskih zabluda.
Za Reichenbacha racionalizam u lozoji vodi porijeklo iz deduktivne meto-
de primijenjene u matematici, iz prenoenja te metode u lozoji. Praktina pri-
mjenljivost isto razumskih zakljuaka na mjerenje prostora uinila se dovoljno
dokazana da ti isto deduktivni stavovi opisuju objektivne zike procese i odno-
se. Ve u staroj grkoj lozoji (u Platonovom realizmu) matematiko saznanje je
shvaeno kao saznanje same objektivne empirijske stvarnosti.
On pretpostavlja kako svi stavovi racionalistike lozoje vode porijeklo od
uenja da su isto razumski (deduktivni) zakljuci jedina osnova saznanja objek-
tivne stvarnosti. Platonov pojam ideje, Leibnizov pojam prestabilirane harmonije,
Kantov pojam sintetiko-apriornog saznanja, Hegelov pojam apsolutnog duha
itd. za Reichenbacha vode porijeklo od uenja da je cjelokupno saznanje stvarno-
sti racionalno-deduktivno, tj. matematiko.
tetan utjecaj racionalizma po njemu se odrazi i na empirizam. Filozofski em-
pirizam je sve do dvadesetog stoljea bio rtva osnovne zablude racionalizma,
on je isto tako spoznajne istine, izjednaio sa matematikim saznanjem. Klasini
empirizam je polazio putem bezuspjenog dokazivanja da se saznanje koje polazi
od ulnih podataka moe izjednaiti sa matematikim saznanjem. I racionalizam
i klasini empirizam trae apsolutnu izvjesnost iskaza o stvarima, onu izvjesnost
koju ima matematika dedukcija. Ali empirijsko saznanje nas, po Humu
, samo
obavjetava o onome to se desilo. Na osnovu ulnog saznanja nije mogue pouz-
dano predvidjeti budui dogaaj Proirenje zakljuaka o onome to se zbilo na
134
Hans Reichenbach, Te Riese of Scientic Philosophy, (Berkley and Los Angeles, 1951.)
Nolit Beograd, 1964.
135
Hume je prvi doao do otkria nekih kljunih istina: on je shvatio da matematiko,
analitiko-deduktivno saznanje ne otkriva empirijsku istinu. Osjetilna percepcija je za
Huma jedina osnova za istinu.
,
ono to e se zbiti ne moe se po Humu opravdati ni empirijski ni logiki: pred-
vianje budunosti se ne moe teorijski zasnovati. Hum je ovim, kae Reichen-
bach, postavio centralni problem svake empirijske lozoje problem opravda-
nja indukcije.
Povijesna zabluda racionalizma i njeno oslobaanje tijesno je povezana za Rei-
chenbacha sa samim razvojem matematike. Za njega otkrie posebice neeuklid-
ske geometrije, matematiko saznanje je moralo biti skinuto sa ranijeg poloaja
jedinog legitimnog saznanja zike stvarnosti. Koji e se od raznih matematikih
sustava biti primijenjen, za njega, upotrijebljen kao instrument za objanjenje
stvarnosti, nije vie pitanje logike ve empirijsko pitanje.
Mogunost veoma raznovrsnih aksiomatskih polazita u izgradnji geometrij-
skih sustava dokazuje konvencionalni, hipotetiki i postulacioni karakter tih po-
lazita. Konano po Reichenbachu zakljuak: Empirist je na kraju pobijedio zato
to se sam matematiar odrekao zahtijeva za saznanjem sintetike istine.
6
U daljnjem dijelu obratimo, kratko, panju na Reichenbachovu teoriju spozna-
je. U objanjenju znanstvene procedure, u traenju opih principa znanstvene
spoznaje, suvremene empiristike teorije spoznaje su do sada polazile od sljedee
etiri osnova:
) Konkretna osnova (concret basis), po toj osnovi za epistemoloku konstruk-
ciju stvarnosti uzimaju se prirodni objekti kao direktni stimulusi spoznaje.
a) ulna impresija kao osnova te konstrukcije (impression basis), po njoj se za
osnovu saznanja uzimaju osjetilni podaci.
) Stavova osnova (proposition basis), po njoj za konstrukciju stvarnosti uzi-
ma osnovna reakcija svijesti na prirodne stimuluse formiranje i izricanje
stavova.
) Atomska osnova (atom basis) koja pretpostavlja saznanje onih estica koje je
zika otkrila kao elemente materije.
Reichenbach, iako u biti prihvaa stavove Bekog kruga, pravi neke izmjene ili
ak u pojedinim dijelovima ima i naizgled suprotne stavove. Za razliku od bekog
kruga o ekvivalentnosti iskaza o ulnim podacima i iskaza o predmetima stvar-
nosti on to dijelom odbacuje i za njega osjetilni podaci nisu posljednja osnova
objektivnog svijeta. Teorijski, kae on, nije odriva zabrana mnogih predstavnika
pozitivizma da se iz osjetilnih impresija trae neovisno od njih postojei pred-
meti. Postojanje konkretnih predmeta ne moe se svesti na postojanje osjetilnih
podataka.
Osnovi problem svake lozoje problem odnosa subjektivno postojeih osje-
tilnih podataka i objektivnog postojanja predmeta, mnogi klasini i suvremeni
empiristi proglaavali su za pseudo problem. Za njega odnos izmeu zikih
136
H. Reichenbach, Racionalism and Empiricism (str. 14.)
,
objektivnih predmeta i ulnih podataka nije odnos apsolutnog identiteta (kao to
je to primjerice zastupa Moritz Schlick osniva bekog kruga) ve odnos projekci-
je: objektivna predmetna stvarnost projicira se u naoj osjetilnoj svijesti: karakter
te projekcije ne ovisi ni samo od subjekta, ni samo od objekta, ve od oblika njiho-
vog praktikog uzajamnog djelovanja u naoj svijesti a ne svode na nae osjetilne
utiske. Vanjski svijet, dakle ima svoje vlastito postojanje, neovisno od naih osje-
tilnih utisaka. Na osnovu ovog uenja o projektilnom karakteru saznanja on tvrdi
da su svi iskazi o stvarnosti na osnovu osjetilnih podataka samo iskazi vjerojat-
nome o stvarnom postojanju i karakteristikama objektivnih predmeta i dogaaja.
Nemogue je apsolutna izvjesnost iskaza o stvarnosti na osjetilnoj osnovi.
Reichenbach s pravom uoava da beki krug pribjegava izvjesnoj fenomeno-
logiji koji se sastoji u tenji da se osjetilni podaci proglase za posljednju osnovu
same stvarnosti, a jezik koji se sastoji iz iskaza o osjetilnim utiscima uzima za
jedini istinit jezik o stvarnosti. Ukazuje na nedostatak ovakvog stava i da iskazi
nisu primarni ve izvedeni, iskazi na ovakvoj osjetilnoj osnovi ne sadre nikakvu
apsolutnu izvjesnost, ve samo iskazi vjerojatnosti o objektivnim predmetima. Na
kraju ovog kratkog dijela napomenimo da on negira i etvrtu stavku, tj. atomsku
osnovu u teoriji saznanja. Nedostatak ove osnove sastoji se, prije svega, u tome
to se njeni iskazi iskazi o neopaenim objektima. To su iskazi koji dolaze pu-
tem niza zakljuaka. Tako na primjer, pitanje je li se svijetlost sastoji iz valova ili
estice, pitanje je koje se odnosi na strukturu materije na ono to ne moemo
zapaziti, moe se rijeiti svoenjem nezapaenog i na objekt-esticu i objekt-val.
Znanstvene injenice ne daju prednost nijednom od ove dvije postojee objanje-
nje svijetlosti. Znanost upotrebljava oba, kako joj je kad pogodnije.
Vidjeli smo kako Reichenbach uvodi izvjesni projektivni karakter saznanja
uz uvoenje pojma vjerojatnosti to unosi odreenu poziciju spram teorije zna-
enja. On polazi od osnovnog stava suvremenog pozitivizma: znaenje jednog
iskaza sastoji se u njegovom provjeravanju, jedan iskaz ima znaenje samo ako je
provjerljiv.
Za njega postoji tri mogunosti provjeravanja tehnika, zika i logika
mogunost. Prva se sastoji iz moi pojedinca ili drutva kako praktiki pokazati
ostvarljivost nekog iskaza, druga provjerljivost odnosi se uglavnom na suglasnost
iskaza sa zikim zakonima, logika provjerljivost se sastoji u postojanju logike
opravdanosti iskaza tj. da on ne izaziva logiko proturjeje.
U drugoj mogunosti provjeravanja on ide mnogo dalje u odnosu na beki krug
i smatra da u sklopu ovog logikog pozitivizma denicija zike provjerljivosti je
neprikladna jer naziva besmislene mnoge stavove znanosti i svagdanjeg ivota
bez kojih je nemogue funkcionirati.
Izlaz on vidi u preformuliranju zikalne teorije provjerljivosti. U teoriji spozna-
je treba da se izgrade takve teorije znaenja koji ne zahtijevaju potporu nikakvih
van-empirikih, a da bude istodobno sasvim prikladna za objanjenje znanstve-
nog iskustva i osnovnih zdravorazumskih istina. Ono to je bitno po njegovoj
,6
teoriji provjerljivosti, iskaz ima znaenje ako moe da mu se odredi stupanj vjero-
jatnosti, dva iskaza imaju isto znaenje ako imaju isti stupanj vjerojatnosti.
Problem vjerojatnosti za Reichenbacha: predstavlja jezgru svake teorije
spoznaje.
;
Svi iskazi o stvarnosti su iskazi vjerojatnosti. Za njega ovaj zakon ima
toliko ope mjesto da ga zamjenjuje zakonom uzronosti. Ovaj zakon vjerojatno-
sti prisiljava i promjenu klasine logike. Dvovalentna logika, koja operira samo
sa uzajamno iskljuivim pojmovima istine i neistine, mora se zamijeniti logikom
vjerojatnosti, tj. mora se shvatiti kao granica oblasti teorije vjerojatnosti. Samo
se pomou teorije vjerojatnosti za njega moe empiristika lozoja dovesti na
vrstu osnovu. Dakako ovo je opet protivno matematikim strukturama jer lo-
giko-matematiki iskazi, kao isto analitiki i tautoloki, ne nose u sebi nikakve
materijalne implikacije, ne odnose se na nikakvo odreeno stanje, dogaaj, mjesto
i vrijeme. A iskazi vjerojatnosti se odnose na slijed dogaanja ili drugih zikih
objekata.
Ovdje se moe postaviti pitanje, Kakav je odnos izmeu indukcije i vjerojat-
nosti Odgovor na ovo pitanje Reichenbach nalazi u sljedeem Znaenje vje-
rojatnosti je uvijek znaenje zike vjerojatnosti. Putem induktivnog zakljuka
formulira se tzv. POZIT, tj. iskaz o vjerojatnoj uestalosti odreenih dogaanja.
Za njega postoji sljedee tri vrste znaenja: ) znaenje kao zikalna istina
a) logiko znaenje ) nad-empirijsko znaenje. Prvo je empirijsko znanstveno,
drugo je matematiko, tree je znaenje koje imaju religija, mitovi i spekulativna
lozoja.
Znanstvena lozoja postavlja samo jedan zahtjev za istinitim saznanjem
stvarnosti. Tono zato ona mora da napusti pretenzije starih lozofa i da bude
samo logika analiza znanstvene prakse pozitivnih posebnih znanosti.
Za Reichenbacha je povijest spekulativne lozoje je povijest postavljanja pi-
tanja na koje se nisu mogli dati nikakvi odgovori. Filozoja je postavljala pitanja a
odgovore je davao pjesnik. Metaziari su pjesnici u lozoji.
Nakon ovih opih napomena navedimo neke karakteristine probleme koje Ra-
ichenbach rjeava u svojoj knjizi Raanje naune lozoje.
8.1. Traganje za openitou i pseudoobjanjenja
Prije svega Reichenbach poinje, kao i svi logiki empiristi, sa razgranienjem
izmeu onoga to su pravi problemi od prividnih problema. Za njega je bit znanja
uopavanje, a poetak to saznavanja predstavlja odvajanje relevantnih injenica
od onih koje to nisu. Denicija termina relevantan: Znaenje termina relevan-
tan moe se ovako denirati: relevantno je ono to se mora spomenuti da bi uop-
137
Po njegovom miljenju postoje etiri vrste objekta spoznaje: 1. objekti osjetilne impresije 2.
konkretni ziki objekti. 3. apstraktni objekti 4. objekti izvedeni zakljuivanjem (illata)
,;
avanje bilo valjano. Odvajanje relevantnih injenica od irelevantnih predstavlja
poetak saznavanja.
8
Svi zakoni su zakoni uopavanja. Drugim rijeima, oni predstavljaju iskaze tipa
ako onda uvijek. U pojmovnoj razini prvo pravi razgranienje znanstvenih
pojmova od antropomorfnih pojmova koji imaju svoj izvor u povrnoj analo-
giji psiholokih doivljaja i zikih karakteristika objektivnog svijeta, kao to je
primjer privlaiti, vui itd. Na primjedbu da takvih pojmova ima na primjer
u strogo deduciranoj zici kao to je Newtonava kao to je primjerice sila privla-
enja. Iako priznaje postojanje takvih pojmova on negira da se tako mora shvatiti
i Newtonova uporaba sile privlaenja: Mo objanjenja koju imaju Newtonovi
zakoni potiu iz njegovih openitosti, a ne iz njegove povrne analogije sa psiho-
lokim doivljajima. Objanjenje jest uopavanje.
,
No, on pretpostavlja da je osnovni izvor zabluda lei u ljudskoj prirodi da daje
odgovore ak i kada nemaju sredstva za iznalaenje pravih odgovora. Ova pret-
postavka moe za sobom povui niz pitanja koji mogu biti fundamentalna iako
Reichenbach niti postavlja a niti daje odgovor na njih. Takvo bi bilo jedno pitanje,
je li ta priroda inherentna ljudskom duhu ili je to jedan proizvoljan psiholoki
fenomen Odnosno, je li to znai da postoji izvjestan razvoj ljudskog duha koji
ide od pogrenih analogija ka stvarnim znanstvenim pojmovima, a to povlai za
sobom niz drugih pitanja itd.
On ne postavlja ta pitanja i samo se zadovoljava tom injenicom i nastavlja u
tom kontekstu analizu. Ne samo to, po njemu na tim zabludama je ponikla i lo-
zoja: Povrne analogije naroito analogije sa ljudskim doivljajem, bile su br-
kane sa uopavanjem i uzimane kao objanjenje. Traganjem za openitou zado-
voljavano je pseudo-objanjenjima Upravo na tom tlu ponikla je lozoja.
o
Moda, da je postavio navedena pitanja i dao primjerene odgovore ovaj za-
kljuak ne bi se inio tako radikalan. Dakako u tom sluaju ne preostaje nita
drugo nego da navede niz slikovitih primjera koji nasluuju problematiku ali je ne
rjeavaju, iako se moe to opravdati injenicom negativnog stava logikog poziti-
vizma prema lozofskom promiljanju. U tom kontekstu dovoljno je pokazati na
pogrenost ali se ne previe uputati u objanjenje jer e i tako biti odbaeno kao
deplasirano. Evo jednog njegovog slikovitog primjera: Ovakvo naivno objanje-
nje zadovoljava primitivan i djeji um, koji se slui antropomorfnim analogijama,
bog je nainio svijet onako kako su ljudi nainili kuu, orue, vrtove. Na jedno
od najopenitijih i najznaajnijih pitanja na pitanje o postanku zikog svijeta
odgovara se pomou analogije sa svakidanjim iskustvom. esto se sa pravom
dokazivalo da se objanjenje ne sastoji iz ovakvih slika, da bi one, kada bi bile
istinite, samo oteavale rjeavanje, problema objanjenja. Pria o postanku svijeta
predstavlja pseudo-objanjenje.
Ili u jo otrijem obliku: Poput biblije, mno-

138
Ibid., str. 33.
139
Ibid., str. 37.
140
Ibid., str. 38.
141
Ibid., str. 38.
,8
gi lozofski sustavi jesu pjesniko remek-djelo, bogato slikama koje potiu nau
uobrazilju, ali lieno moi razjanjavanja koja proistie iz naunog objanjenja.
U tom kontekstu, daje primjer pogrenog uopavanja: Kada je Tales, koji se
oko 6oo. godine prije Krista proslavio kao mudrac iz Mileta, izloio je teoriju da
je voda supstancija svih stvari, on je nainio pogreku uopavanja, zapaanje da
mnogi materijali sadre vodu na primjer zemlja ili ivi organizam bilo je po-
greno proireno u pretpostavku da se voda nalazi u svakom objektu.
a

On se ne zaustavlja samo na Talesu nego prelazi i na kritiku onih najvanijih,
tako daje kritiku i Aristotela: Filozof je svagda bolovao od opasnih pogreaka
poinjenih na osnovu pogrene analogije Zabluda koju ova analogija otkriva
primjer je za pogreku nazvanu supstancijalizovanje apstrakcije. Jednu apstrak-
tnu imenicu kao to je razum upotrebljavamo kao da se odnosi na neki entitet
slian stvari. Na klasian primjer ovakve zablude nalazimo u lozoji Aristotela, u
njegovoj obradi problema forme i materije Geometrijski objekti pokazuju da im
se forma razlikuje od materije, forma se moe mijenjati, dok materija ostaje uvijek
ista. Ovo jednostavno svakidanje iskustvo postala je izvor dijela lozoje ija je
nejasnost ravna njegovom utjecaju, a koja je omoguila jedino pogreku upotrebe
jedne analogije kada itamo Aristotela, osjeamo ponekad da on zaista ima na
umu tu triavu injenicu

I dalje nastavlja: Forma je aktualna, a materija potencijalna stvarnost, zato to
je materija kadra da na sebe uzme razliite forme. tovie, smatra se da se odnos
forme i materije otkriva iza mnogih drugih odnosa. Gornje i donje sfere i elemen-
ti, dua i tijelo, muko i ensko stoje u svemirskoj shemi jedno prema drugom u
istom odnosu u kojem se nalaze forma i materija, Aristotel, oigledno, vjeruje da
te druge odnose objanjava nategnutu usporedbu sa ovim osnovnim odnosom
forme i materije. Tako se doslovnim tumaenjem analogije dolazi do pseudo-
objanjenja, koje zahvaljujui nekritikoj uporabi slike, daje isti naziv mnogim
razliitim pojavama.
On to zove bjeanjem u analogizam.

Na isti nain daje i kritiku Platonova uenja: Aristotelova doktrina o formi i
materiji iskoristio sam kao jedan primjer za ono to nazivam pseudo-objanjenje.
Antika lozoja jo jedan primjer tog nesretnog oblika rasuivanja Platonova
lozoja. Budui da je Aristotel jednom bio Platonov uenik, moglo bi se ak po-
vjerovati da je uitelj, obilno se koristio slikovitim jezikom i analogizmom, razvio
je kod svog uenika sklonost ka takvom nainu miljenja. Ali ja bih Platonovu -
lozoju radije razmatrao bez obzira na djelovanje koje je ono imalo na Aristotela,
to je esto bio predmetom ispitivanja
Izvjesna uporaba pogrene analogije Reichenbach vidi u Platonovoj teorija ide-

ja koja lei izmeu matematike i empirijske istine: Meutim, logika njegove
teorije upravo je tu pogrena, ak iako o njoj sudimo prema kritikoj ljestvici pri-
142
Ibid., str. 40.
143
Ibid., str. 41.
144
Ibid., str. 42.
145
Ibid., str. 44.
,,
lagoenoj njegovoj dobi. Umjesto objanjenja dobivamo analogiju koja ga nikako
ne moe zamijeniti. Njom se brie bitna razlika matematikog i empirijskog sa-
znanja. Ona zanemaruje injenicu da se sagledavanje nunih odnosa sutinski
razlikuje od sagledavanja empirijskih objekata. Sluei se analogijom a ne anali-
zom, lozof na mjesto objanjenja stavlja sliku i izmilja svijet samostalne i vie
stvarnosti.
6
Osnovni izvor zabluda on vidi u vezi izmeu znanstvenog jezika i svagdanjeg
govora, dakle sukladno svom pozitivistikom stavu problem prebacuje na po-
druje semantike tako daje primjer pojma energije: Fiziar koji govori o energiji
suneva zraenja ne bi sebi dopustio da je sunce energino poput energina ovje-
ka. Takav bi jezik predstavljao ponovno vraanju prethodnom znaenju.
;
Poslije ovakve analize Reichenbach pokuava da napravi granicu tj. omeenje
naune prave lozoje: Ve sam rekao da nauka prestaje tamo gdje se elja za sa-
znanjem zadovoljava pseudo-objanjenjem, brkanjem analogije sa openitou i
upotrebom slika umjesto nauno deniranih pojmova. Kao i kozmologije njegova
doba, Platonova teorija ideja nije nauka, ve poezija: ona je proizvod uobrazilje, a
ne logike analize. Razvijajui dalje svoju teoriju, Platon se ne ustee da otvoreno
pokae da je njegovo miljenje mistino, a ne logino: on teoriju ideja povezuje
sa predstavom o seobi dua.
8
Za njega lozof govori nenaunim jezikom, jer
pokuava da odgovori na pitanje u vrijeme kada mu na raspolaganju jo ne stoje
sredstva za davanje naunih odgovora.
Dalje trai sa kritikom racionalizma konstatirajui da izvor nejasnoa lei u
takozvanim vanlogikim pobudama. U prethodnom poglavlju pokazali smo da
u lozofskim sustavima nejasni pojmovi potjeu iz nekih vanlogikih pobuda koje
se mijeaju u procesu miljenja Nagon za miljenje u slikama moemo nazvati
vanlogikom pobudom, jer ona ne predstavlja oblik logike analize, ve potjee iz
mentalne potrebe koji su izvan oblasti logike.
,
Poslije ovakvog kritikog odnosa prema lozofskim i ostalim promiljanjima
koji se, po njemu, koriste vanlogikim pobudama jednostavno se postavlja pita-
nje, kakvo je onda rjeenje mogue Reichenbach trai rijeene u matematici kao
utoitu sigurnosti i empirijskim znanostima ija je osnovna metoda promatra-
nje. Zapravo empirijska znanost predstavlja pravi izvor znanja koja uspijeva odo-
ljeti pogrenim uopavanjima uspjenim spojem matematike metode i metode
promatranja.
o

146
Ibid., str. 49.
147
Ibid., str. 50.
148
Ibid., str. 51.
149
Ibid., str. 54.
150
Matematika kao utoite sigurnosti i mjesto bez obmana. Empirijska nauka, u modernom
smislu tog izraza, predstavlja uspjeni spoj matematikog metoda i metoda promatranja.
Ne smatra se da su njeni rezultati apsolutno izvjesni , ve da su veoma vjerojatni i dovoljno
pouzdani za sve praktine svrhe. (Ibid., str. 56.)
aoo
Za njega je stav racionalizma, koji ima korijena u Platonovoj lozoji kao ne-
gacije uloge promatranja, da se do istine moe doi samo putem razuma potpuno
pogrean i predstavlja plod vanlogikih motiva koji lee u tenji ka izvjesnosti. U
psiholokom pogledu, sav racionalizam u irem smislu rijei potjee iz jedne van-
logike pobude, to jest pobude koja se ne moe opravdati logikom iz traganja
za izvjesnou.

On povezuje racionalizam i povjerenje u matematiku kao izvjesnu mistinu
vezu, iako ne za sav racionalizam. Naravno, racionalizam nije uvijek mistian.
Sama logika analiza moe posluiti za utvrivanje nekog znanja koje smatra ap-
solutno izvjesnim, ali ipak povezanim sa svakidanjim iskustvom ili naunim zna-
njem. U moderno doba nastali su razliiti sustavi te ne mistine naune vrste.
a

Mada se Reichenbachova teza moe nazvati zanimljivom, ipak u svojoj kritici
ponekad zapada u pojednostavljivanje koje ide ak i do trivijalnosti. Tako, na pri-
mjer, u opoj kritici tvrdi da je tenja za izvjesnou koju postulira racionalizam
posljedica psiholokih izvora, nekom vrstom nedozrelog sindroma oinstva.
Navedimo kao zoran primjer sljedei citat: Traganjem za izvjesnou psiholo-
zi objanjavaju kao elju za vraanjem u rano djetinjstvo, kada nas nisu muile
sumnje i kada smo se rukovodili vjerom u roditeljsku mudrost.
Ovakav stav,
koji nam se ini veoma interesantan, ipak dovodi u izvjesni psihologizam i po-
jednostavljenje. Moda je ova neplauzabilnost Reichenbacha posljedica njegove
potpune odbojnosti prema racionalizmu.
Za njega traganje za izvjesnou jedna je od osnovnih zabluda, jer je povezano
sa polaganjem prava na neko vie znanje, zato se kao ideal uzimaju matematika
i logika kao izvjesne znanosti. On dalje razmatra logiku a posebno dedukciju tj.
gdje se zakljuak izvodi iz drugih iskaza. Tvrdi da je vrijednost dedukcije u tome
to je ona isprazna (ovo je dobra opaska koja podrazumijeva logike strukture,
kao i matematike ne donose same po sebi materijalne istine). Po njemu: Logika
funkcija dedukcije upravo se sastoji u prenoenju istine iz jednog iskaza u drugi
ali dedukcijom se moe postii samo to. Ona ne moe da ustanovi sintetiku
istinu ukoliko neka druga sintetika istina nije ve poznata.

Dakle, logika naela su analitika i ovdje ovaj pojam analitika podrazumijeva
razumljiva po sebi. Slino kao kod Kanta spoznajnu vrijednost imaju sintetiki
sudovi, koji su produkt zapaanja, ali oni su po prirodi podloni sumnji i ne mogu
nam dati apsolutnu izvjesnost. Ovdje nastaje problem da se znanost koja po svo-
joj prirodi sintetike treba da dobiju ideal deduktivne strukture.
Ovi stavovi su bliski Kantu: Ako se napredak lozoje sastoji u otkrivanju zna-
ajnih pitanja. Kantu treba dodijeliti visoko mjesto u njenoj povijesti zato to je
postavio pitanje o postojanju sintetike apriorne istine.
No, za Reichenbacha
151
Ibid., str. 58.
152
Ibid., str. 60.
153
Ibid., str. 62.
154
Ibid., str. 63.
155
Ibid., str. 65.
ao
kao logikog pozitivista, ovaj problem je Kant iznio na svjetlo dana, ali ga nije
uspjeno rijeio. Apsolutno se po Reichenbachu trebaju se odbaciti sintetiki su-
dovi apriori i kao izvor pogrenosti ovakvog stava on navodi razvoj matematike,
tj. zike. Poznato je da Kant, iako nije bio znanstvenik, esto istaknuo Newtonovu
klasinu mehaniku kao dokaz postojanje sintetikih sudova apriori. Tako su po
Kantu, na primjer, zakon o odranju ili zakon o uzronosti tipini primjeri sinte-
tikih sudova apriori. Reichenbach kao kontra argument navodi suvremenu zi-
ku, kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti, gdje su ti principi, a naroito o uzro-
nosti, diskutabilni pa samim tim gube apodiktinu izvjesnost. Tako Reichenbach
hrabro konstatira: Da je Kant doivio da vidi dananju ziku i matematiku, on
bi moda, veoma lako se odrekao lozoje sintetikih sudova apriornih istina.
6

Kako je ovakav argument esto koriten kao ilustracija ili, jo otrije, kao do-
kaz o nepostojanju sintetikih sudova apriori, moramo dati izvjesne napome-
ne. Ovakvi dokazi u svakom sluaju nisu plauzibilni jer u sebi sadre izvjesnu
cirkularnost, na primjer ako Newtonova mehanika ne moe pokazati postojanje
sintetikih sudova apriori ona ih ne moe ni opovrgnuti. Naime, razvoj znanstve-
nih teorija ne mogu donijeti takvu odluku, barem ne u vidu dokaza. Prvo, odnos
izmeu klasine mehanike i teorije relativnosti, odnosno kvantne mehanike nije
odnos rivalskih teorija i one u principu ne opovrgavaju jednu drugu, prije bi se
reklo da predstavljaju razliiti opis razliitih zikih realnosti. Drugo, jo vanije,
ako je na primjer, kvantna mehanika revidirala zakon uzronosti spram klasi-
ne mehanike to ne znai da ne postoji sintetiki sudovi apriori, tj. moemo rei
zakon o uzronosti ne spada u klasu sintetikih sudova apriori, dok na primjer,
zakon o odranju ima svojstva sintetikih sudova apriori. I, tree, zakljuak da ra-
zvoj zike obara postojanje sintetikih sudova apriori, bio bi plauzibilan ako bi se
suvremene zikalne teorije pokazala kao apsolutno istinite, tj. kada bi imali status
apsolutnih istina, a koje bi onda bile u poziciji odluivanja je li postoje sintetiki
sudovi apriori ili ne. Ovdje imamo dvije mogunosti, ili emo pretpostaviti da su
suvremene zikalne teorije apriori istinite, ili e, to je najvjerojatnije, suvremene
zikalna teorija biti samo jo jedan aproksimativni model opisa koji je podloan
daljnjoj reviziji. U oba sluaja ni kvantna mehanika ni teorija relativnosti ne mogu
dati dokaz o nepostojanju apriornih istina, jer u prvom sluaju je sama pretposta-
vila apriornost, to je dovodi u kontradikciju sa negiranjem postojanja apriornih
istina, a u drugom sluaju je samo priblina istina i kao takva moe samo posta-
viti hipotezu o nepostojanju sintetikih sudova apriori to nije dovoljno da bi se
oni odbacili.
156
Ibid., str. 65.
aoa
8.2. Empiriki pristup uspjeh i neuspjeh
Odbacujui mogunost racionalistikog pristupa ka spoznaji, pored ega se
ini kako je i on sam podlegao pogrenim analogijama svodei sve te lozofe koji
jedino matematiku nazivaju idealnim oblikom saznanja i tako kae: Takvu smo
lozoju nazvali racionalizmom. Osim Hegela i njemu slinih lozofa, naciona-
listi dre da matematika predstavlja idealni oblik saznanja, ona daje obrazac po
kojem se uobliuje lozofsko saznanje.
;
Smatra da je najznaajniji predstavnik
empirizma u Grkoj bio Demokrit.
Po samom svom stavu da je izvjesnost zabluda racionalizma on pretpostavlja
da su najznaajniji empirici helenistikog svijeta zapravo skeptici: Karneades
(II. stoljee prije Krista) uoio je da dedukcija ne moe pruiti takvo saznanje,
zbog toga ona samo izvlai zakljuke iz danih premisa, te ne moe da utvrdi jesu
li aksiomi istiniti.
8

Suprotno racionalizmu,
,
empirizam, dakle, umanjuje znaaj svijesti svodei
njegovu ulogu na svoenje reda meu utiscima idejama: upravo taj sreen sustav
zovemo znanje. Ovako postavljena stvar, jo se vie pojednostavljuje situaciju a to
je odnos spram empirizmu, gdje e se bilo koji ne-deduktivizam zapravo uglaviti
u apsolutnu dihotomiju racionalizam empirizam. Zato nije udo da se u staroj
Grkoj skeptici, koji su uoili slabosti deduktivnom zakljuivanju, smatra najzna-
ajnijim empiristima. Moda bi bilo zanimljivo navesti jednu metaforu, slikovit
prikaz odnosa izmeu racionalizma i empirizma, dakako s gledita empirizma.
Baconov slikovit prikaz odnosa ove dvije lozoje: U jednoj raspravi o lozof-
skim sustavima, on nacionaliste usporeuje s paucima, koji iz vlastite supstancije
ispredaju pauinu, dok starije empiriste predstavljaju mravi, koji sakupljaju grau
a nisu kadri da u njoj otkriju poredak, novi empirici, tvrdi on, nalik su na pele,
koji sabire i vare grau dodajui joj dio vlastite supstancije, te tako stvaraju proi-
zvod bolje kakvoe.
Prije svega, dakle, po Reichenbachu empirizam mora napustiti ili bolje reeno
mora da prebrodi ideal, koji se provlai od helenskih vremena, apsolutne izvje-
snosti. Po njemu tu je povijesnu ulogu, tzv. pribliavanje znanstvenoj lozoji
uinio kritiki empirizam. Tako kae: Britanski empirizam morao je da prebrodi
upravo taj helenski ideal apsolutne izvjesnosti spoznaje, koji je bio uoblien po
uzoru na matematiku. U tome se i sastoji njihova povijesna funkcija, funkcija
pionira naune lozoje.
6o

157
Ibid., str. 96.
158
Ibid., str. 98.
159
Razumljiva je bliskost racionalizma i teologije budui da se ne osnivaju na osjetilnom
opaanju. Odnos izmeu racionalizma i empirizma slikovito prikazan: Oprenost izmeu
ove dvije vrste lozofa, mada se na obje strane podjednako jako osjea, nije simetrian: dok
racionalisti dre empiristu za moralnog nieg, empirist smatra da je racionalist lien zdrava
razuma. (Ibid., str. 99.)
160
Ibid., str. 104.
ao
No, za Reichenbacha empirizam se nalazi pred svoje dvije dileme, a obje se
odnose na poznati problem indukcije, ili, prvo, radikalni empirizam, koji ne pri-
hvata nikakve druge rezultate osim analitikih iskaza, a tada se ne moe sluiti in-
dukcijom te se mora odrei svakog iskaza o budunosti. I, drugo, empirizam koji
prihvata induktivni zakljuak, i ovim prihvata ne analitiko naelo koje se moe
izvesti iz iskustva, te tako odbacuje empirizam. Tako on dolazi do zakljuka da
klasini empirizam kao i racionalizam dolazi u izvjesnom smislu do kontradikci-
je.
6
Neobina ravnotea izmeu racionalizma i empirizma, oboje je u kontradik-
ciji: Racionalizam ne moe rijei problem empirijskog znanja zato to ga tumai
kao matematiko znanje i tako razum pretvara u zakonodavca zikog svijeta.
Ali taj problem ne moe da rijei ni empirik, ali ograniavajuu mo razuma
na postavljanje analitikih naela, on nailazi na novu tekou, na nemogunost
da opravda metodu pomou kojeg se empirijsko saznanje prenosi iz prolosti u
budunost, to jest na nemogunost da objasni proroku prirodu spoznaje.
6a
Po Reichenbachu naunici se nisu bavili ovim problemima jer oni koji djelaju
imaju esto vie uspjeha oni koji razmiljaju to da ine. Ovako postavljena stvar
namee trei put, koji je za njega u sadrana u teoriji vjerojatnosti. Bez obzira na
ovaj zanimljiv zahvat, on e se ubrzo suoiti sa problemom subjektivizma to sa
sobom nosi pojam vjerojatnosti. On navodi da se problemom vjerojatnosti bavio
i Hume ali: Empirici, ukljuujui i Humea, prouavali su prirodu vjerojatnosti u
vie navrata, no oni su doli do zakljuka da je vjerojatnost subjektivna i da vai za
nazor ili vjerovanje, koje su oni razlikovali od spoznaje.
6

On opravdava ovakav stav jer nije postojala zika suvremenog doba koja je
iskoristila ovu matematiku disciplinu u svom opisu: To novo shvaanje spozna-
je nije se moglo razviti u okviru Newtonove zike. Na rjeenje problema indukcije
moralo se ekati dok se nije pojavilo novo tumaenje spoznaje, koje je proizilo iz
zike dvadesetog stoljea.
6

Razmatrajui odnos lozoje i znanosti, a posebice u odnosu spram zike, Rei-
chenbach uoava da je napredak potonje moe zahvaliti svojoj metodi. Na po-
druju lozoje u vrijeme kada Newtonova mehanika uzima svoj potpuni zamah,
dolazi do izvjesnog spoznajnog rjeenja u obliku Kantovog kopernikanskog
obrata.
6
No, za njega niti napredak mehanike pa ni Kantovo rjeenje nisu dali
161
Spoznaja dobivena promatranjem ograniava se samo na prolost i sadanjost a budunost
se promatranjem ne spoznaje. Kako racionalizam tumai empirizam po Reichenbachu:
Empirijsku nauku nacionalista tumai kao sustav ija osnovna naela moraju biti
pouzdana poput matematike, empirik pouzdanost matematike zamjenjuje pouzdanou
promatranja ali zahtijeva da reenice koje se odnose na budunost budu isto tako pouzdani
kao to su reenice koje se odnose na prolost. Zbog toga racionalist dospijeva do problema
zato priroda mora da slijedi razum, a empirik se suoava sa pitanjem kako da pouzdanost
zapaanja prenese na predvianje. (Ibid., str. 112.)
162
Ibid., str. 110.
163
Ibid., str. 113.
164
Ibid., str. 114.
165
Za Reichenbacha bit Kantove lozoje je sadrana u sljedeem: Zbog toga se induktivno
zakljuivanje upotrebljava samo za iznalaenje pojedinanih zikih zakona, a ne koristi
ao
dugorono pozitivne rezultate, i ne samo to, prividan uspjeh mehanike koji je u
svom napredovanju koristila hibridno induktivno deduktivno zakljuivanje zapa-
da u istu slijepu ulicu u koju je zapadala i lozoja.
Po Reichenbachu, metoda i domena njene djelotvornosti nisu sadrane u njoj
samoj: Gradei zamrenu mreu deduktivnih i induktivnih zakljuaka, klasina
zika je razvila veoma djelotvornu metodu predvianja, ali ni ziar ni lozof
ne bi bili kadri da odgovore na pitanje zato bismo se na te metode oslanjali pri
daljnjem predvianju.
66

On pretpostavlja da upravo nepostojanje prave univerzalne metode dovelo je
klasinu mehaniku do one mrtve toke kao to je to bio sluaj i sa lozojom. Po
njemu, ziari su i dalje vrili promatranja i postavljali teorije, niui uspjeh sa
uspjehom, sve dok nije na mrtvu toku dospjela i sama zika. Iz te krize izala
je nova znanost, a po Reichenbachu to rjeavanje krizne situacije omoguilo je i
lozoji da krene novim putem.
Zbog svega ovoga Reichenbach trai jedno novo rjeenje koji e biti rezultati
jedne Znanstvene lozoje. Toka njegovog rjeenja krize lozoje i krize meha-
nike, koja je nastala pojavom STR i kvantne mehanike, jest u redeniciji osnov-
nih pojmova kao to su prostor, vrijeme, uzronost itd. Za njega su to pitanja od
fundamentalne nunosti jer sa jedne strane Kantov apriorizma nije zadovoljio
rjeenje tog problema, a zika ih nije postavljala i zbog toga tu treba da pone
nauna lozoja.
8.3. Znanstvena flozofja
Nunost stvaranja jedne znanstvene lozoje, kao to i sam naziv kae, prema
Reichenbachu je sadrana s jedne strane u razvoju znanosti koja se svojim razvo-
jem i specijalizacijom dovodi u poziciju potrebe stvaranja jedne ope slike, a ta
opa slika prevazilazi mogunosti parcijalnih rjeenja, tj. oni se nalaze u domeni
lozofskog promiljanja. Tako on kae: Matematiari, ziari ili biolozi koji su
eljeli da rijee tehnike probleme svoje nauke uvidjeli su da nisu u stanju da nau
rjeenje ako prethodno ne odgovore na izvjesna opa, lozofska pitanja.
6;

Na drugoj strani tradicionalna lozoja, po njemu, gubi dah u otkriima s mo-
dernom znanou i zbog toga mora napraviti korak blie ka znanosti u obliku
znanstvene lozoje. Filozo tradicionalne kole esto odbijaju da analizu nauke
se za utvrivanje opih principa, kao to je princip uzronosti, koje nam namee razum.
Budui da mi pouzdano znamo da uzrok postoji, indukcija se opravdava kao orue njegova
iznalaenja. Kant vjeruje da je ovim obrazloenjem pobio Humovu kritiku indukcije.
Izvjesnost sintetikih apriornih istina djeluje tamo gdje se empirik povlai u skepticizam:
to je bit Kantove lozoje. (Ibid., str. 128. )
166
Ibid., str. 131.
167
Ibid., str. 136.
ao
prizna za lozoju, te i dalje poistovjeuje lozoju za pronalaenje lozofskih
sustava. Ona ne shvaa da su lozofski sustavi izgubili znaaj i da je njihovu ulogu
preuzela lozoja znanosti. Znanstveni lozof ne plai se takvog optereenja. On
se laa posla, a staromodnom lozofu preputa da iznalazi lozofske sustave, za
koje moe biti mjesta u lozofskom muzeju zvanom povijest lozoje.
68
Mi neemo ulaziti u podrobniju analizu njegovih rjeenja, ali navedimo neke
bitne rezultate.
8.3.1. Priroda geometrije
Njegov je stav da je propast ideje sintetike apriorne istine posljedica razvoja
matematike a posebice geometrije. Za njega je geometrija nastala kao empirijska
nauka (etimologija rijei geo-metros), za razliku kao to smo vidjeli kod Poincarea.
Gauss je prvi postavio problem empirijske odreenosti zike geometrije. Kod
ovog osnovni problem je problem kongruencije, a na nju se moe gledati samo
kao pitanje denicije, a ne promatranja. (tijela na razliitim mjestima nisu dana
rijeju jesu jednake duine nego kaemo da su jednake duine)
Po njemu relativnost geometrije sadrana u sljedeem: Iskazi o geometriji -
zikog svijeta, prema tome, suvisli su tek budui da se postavi koordinativna de-
nicija kongruencije. Ako izmijenimo koordinativnu deniciju kongruencije, dobit
emo drugaiju geometriju. Ovu injenica naziva se relativnou geometrije.
Uvodi pojam normalnog sustava, kao odgovor na neokantovsko i Poincareovo
shvaanje geometrije prostora. Tako on kae: Prostor nije oblik poretka pomou
kojeg promatra gradi svoj svijet, ve sustav odnosa poretka koji vai za vrsta
tijela uz prijenos i za svjetlosne zrake, te otuda izraavaju veoma opu osobinu
zikog svijeta, a ova sainjava osnovu svih drugih zikih mjerenja to je ishod
razvoja moderne zike i matematike. Zaudo, ovim dugakim putem vraamo se,
konano, onamo odakle smo krenuli: geometrija je nastala kao empirijska nauka
u Egipana, Heleni su od nje nainili deduktivnu nauku, a napokon je postala po-
novo empirijska nauka budui da je najsavrenija logika analiza otkrila mnotvo
geometrija od kojih jedna i samo jedna jest geometrija zikog svijeta.
6,

Za njega nestaje geometrija kao sustav sintetikih apriornih istina i za njega se
ona dijeli na apriornu dakle matematika i analitika ili sintetika, dakle zika
i empirijska.
Ovaj korak je veoma bitan i fundamentalan jer otvara put empirizmu: Tako
se matematika geometrija svela na analitiku istinu, a sintetiki dio geometrije
preputen je empirijskoj nauci. Racionalistiki lozof izgubio je svog najmonijeg
saveznika, te je za empirizam put bio otvoren.
;o

168
Ibid., str. 140.
169
Ibid., str. 153.
170
Ibid., str. 156.
ao6
Dakle, potpuno u opreci odnosu na Poincarea koji je, kao to smo vidjeli, ge-
ometrijske istine sveo na razinu konvencije, za Reichenbacha primijenjena geo-
metrija ili sintetika geometrija je tipino empirijska znanost. Ovakvom materi-
jalizacijom geometrije racionalizam gubi svog najveeg saveznika, a empirizam
potpunu pobjedu. U daljnjem dijelu vidimo ukratko kako Reichenbach rjeava
druge probleme kao to je na primjer problem uzronosti itd.
8.3.2. Prirodni zakoni
Pojam uzronosti zauzima po Reichenbachu najznaajnije mjesto, zapravo pod
uzronim zakonom naunik podrazumijeva odnos koji ima oblik AKO ONDA
tako da ti odnosi moraju vaiti stalno (uvijek).
Ovaj problem koji su jo razmatrali i empiristi a posebice Hume, Reichenbach
rjeava se na sljedei nain: Misao o nekakvoj povezanosti uzroka i posljedice,
o nunosti da posljedica slijedi uzroku antropomorfnog je porijekla i bez nje se
moe, pod uzronim odnosom podrazumijeva se jedino odnos AKO ONDA
UVIJEK, Ako bi se biskupska zgrada tresla kad god se na platnu prikazuje eksplo-
zija, onda bi taj odnos bio uzroan. Nita nam drugo nije na umu kad govorimo
o uzronosti.
;
Za njega od posebne vanosti je takozvana statistika metoda koji je pokazao
svoju vrijednost u odreivanju ireverzibilnih procesa a ovaj je proces opet pove-
zan s tijekom vremena. Statistiko tumaenje ima za njega fundamentalno znae-
nje jer se uvodi kao teorijska posljedica uzronost koja nema tu strogou kao to
je to sluaj kod uzronost, primjer klasine mehanike
O ovom problemu obrazovana su dva suprotna shvaanja, . prema prvom
shvaanju upotreba statistikih zakona izraavamo jedno neznanje, primjer
kada bismo bili kadri da proraunamo kretanja svakog molekula ziar ne bi
morao pribjegavati upotrebi statistikih zakona. a. drugo shvaanje je potpuno
suprotno i ono ne podrava vjerovanje u strogu uzronost ve istie da je nae
zapaanje uzronosti prirodnog zakona uvijek posljedica stvarnog idealiziranog
stanja stvari. Po ovom shvaanju mi nemamo pravo da pojam stroge uzronosti
prenosimo u podruje mikroskopskog svijeta. Ovaj problem je posebno aktualizi-
ran u kvantnoj mehanici i u tzv. Heisenbergovoj relaciji neodreenosti.
Dakle, Reichenbach prihvaajui ovaj drugi stav kao ispravan, svodi zakone
na zakone vjerojatnosti koji sada ima oblik AKO ONDA U IZVJESNOM PO-
STOTKU. Ova promjena je korjenita i odnosi se i na samu logiku, tako umjesto
implikacije obine logike imamo implikaciju vjerojatnosti. Ovom pretpostavkom
on ide jo dalje tvrdei da uzronost u obliku vjerojatnosti, kao to je sluaj sa
prostorom i vremenom, denitivno obara Kantovu pretpostavku o postojanju sin-
tetikih sudova apriori u koje spada i sud o uzronosti.
171
Ibid., str. 170.
ao;
Nova teorija atoma za Reichenbacha ugrozila je dosljednost zike, jer dok je za
neke pojave bilo potrebno estino shvaanje svjetlosti za druge je bilo potrebno
valno shvaanje. Pored toga znaajnu ulogu je dobio i matematiki formalizam
koji neovisno od interpretacije dovodi do ispravnih zakljuaka. Tako on kae:
Ovdje nailazimo na pojavu koja jasno pokazuje relativnu neovisnost matema-
tikog formalizma, matematiki simboli ive, da tako kaemo, za svoj raun, i do
ispravnih rezultata dovode jo prije no to ovjek koji njima shvati dokraja njiho-
vo znaenje.
;a

Heisenbergova i Bohrova relaciji tj. princip neodreenosti, je korak od uzro-
nog ka statistikom tumaenju mikrokozmosa. No, ovdje se postavlja jo jedan
problem a to je, da pitanje to je materija nije samo pitanje zike nego postaje
logiko lozofsko pitanje. Ovdje posebno nastaje izotravanje problema spoznaje
i odnosa subjekt objekt. Rjeenje problema iskaza koji se odnose na mikrokoz-
mos Reichenbach vidi u tome da oni ne spadaju u provjerljive iskaze ve konven-
cije. Tako kae: Fizika stvarnost moe se opisati klasom ekvivalentnih opisa; mi
odabiremo onaj od kojih nam je najpodesniji, a taj izbor poiva na pukoj konven-
ciji, to jest na proizvoljnoj odluci.
;

Po njemu, slom klasine uzronosti ima implikaciju da se u nezapaenim
objektima mikrokozmosa ne moemo govoriti na isti nain kao i objektima ma-
krokozmosa. to se tie Bohrovog principa komplementarnosti, ovaj princip ne
rjeava problem nego ga samo imenuje. Tako kae: Treba napomenuti da se ri-
jeju komplementarnost logike tekoe jezika kvantne mehanike ne objanjavaju
niti otklanjaju, ve samo imenuju.
;
Odnosno: Preispitivanje logike omoguilo
je drukiji pristup tom problemu. Dvojni ili komplementarni jezik zamijenjen je
jezikom koji se, zahvaljujui obuhvatnoj logikoj strukturi, moe prilagoditi osob-
nosti mikrokozma kvantne mehanike.
Ovakav odnos prema statistikom tumaenju zakonitosti dovodi do nunog
odnosa prema logici i u tom podruju se mora pojaviti revizija.
8.3.3. Moderna logika
Simbolika logika postala je jedna od izrazitih odlika naune lozoje. Govo-
rei o povijesti logike Reichenbach tvrdi da je pravi tvorac klasine logike Ari-
stotel koji je prvi odvojio oblik zakljuivanja od njegovog sadraja. Tako kae:
Prouavajui logike oblike Aristotel je nainio odluan korak ka nauci o logici
i izriito formulirao neka osnovna naela logike, kao to su naelo istovjetnosti i
naelo proturjenosti Na primjer, Aristotelovom logikom ne moe se dokazati
da je Izak sin Abrahama ako je Abraham otac Izakov, njegova logika ne posjeduje
sredstva za izraavanje oblika tog zakljuka.
;
172
Ibid., str. 184.
173
Ibid., str. 189.
174
Ibid., str. 196.
175
Ibid., str. 220.
ao8
Logika je ostala u svom prvobitnom obliku sve do Leibniza, a posebno radovi-
ma Boolea i De Morgana, koji su logiku izrazili preko simbolikog jezika poput
matematikog obiljeavanja. Za Reichenbacha stvaranje simbolike logike pred-
stavlja veliki korak jer razjanjava znaenje i poboljava logiko miljenje. Izgrad-
nja simbolike logike omoguila je ispitivanje odnosa logike i matematike iz novog
ugla. Zato se proizvodima miljenja bave dvije apstraktne nauke Poduhvativi se
da na to pitanje odgovore, Bertrand Russell i Alfred N. Whitehead dospjeli su do
odgovora da je matematika isto to i logika, da je ona samo grana logike koja se
posebno razvila s obzirom na kvantitativne primjene.
Ono to je bitno, slino kao i kod matematikih struktura, pokazao je posebno
Russell da priroda matematike nunosti analitika a to vai i za logiku, a oda-
tle slijedi da ona nije sintetika, tako i isprazna, jer ne moe rei nita o zikim
objektima. Logika formulira jezika pravila zato je njena priroda analitika i
isprazna, odnosno logiki zakoni su nuno istiniti jer se ne mogu nikakvim empi-
rijskim promatranjem pobiti.
Govorei o ispraznosti matematike Reichenbach kae: Mi ne omalovaava-
mo matematiko miljenje ako ga nazivamo analitikim. Korisnost matematikog
miljenja potie iz njegove analitike prirode, ba uslijed svoje ispraznosti, mate-
matike teoreme su apsolutno pouzdane, te ih smijemo primjenjivati u prirod-
nim naukama. Upotrebom matematike nikad se ne moe pobiti nauni rezultat,
jer matematika nikad ne moe da uvede u nauku neku nedokazanog skrivenog
sadraja.
;6
No, ni formalna logika bez obzira na svoju analitinost nije bila osloboena
neloginosti. Takav je primjer, koji daje Russell, pojava antinomije teorije klasa.
Tako, na primjer, naa klasikacija postaje iscrpna, jer svako svojstvo mora biti ili
pridodano ili ne pridodano, ali se onda postavlja pitanje gdje moramo klasicirati
samo svojstvo pridodavanja a to je proturjeno.
Obrazlaganju tipova Russell je dao ogranienje koja se odnosi na jeziku upo-
trebu, tako na primjer svojstvo nekog svojstva vieg je tipa od svojstva neke stvari,
a tako se izbjegavaju odreene antinomije. Tako Reichenbach kae: Prouavanje
antinomije i teorija tipova dovelo je do veoma vanog razlikovanja do razli-
kovanja jezika i metajezika (naziv potie od grke rijei meta, to znai s one
strane). Dok obian jezik govori o stvarima, metajezik govori o samom jeziku,
temeljem toga, kad gradimo kakvu teoriju jezika, mi govorimo metajezikom.
;;

Odnosno: Ako se ova dva jezika pobrkaju, mogu se izgraditi neke antinomi-
je, pa je otud razlikovanje jezinih razina nuan preduvjet logike. Reenica To
to upravo sada velim nije tono dovodi do proturjenosti, jer ona je netona.
Jedna takva reenica mora se smatrati nesuvislom, budui da govori o samoj sebi
i spreava nas da razlikujemo jezike razine. Prouavanje metajezika dovelo nas
je do jedne ope teorije znakova nazivane esto semantikom ili semiotikom . . .
176
Ibid., str. 226.
177
Ibid., str. 228.
ao,
pored toga to koristi matematici, simbolika logika postala je znaajna i za dru-
ge nauke. Kad su ziari otkrili da kvantna mehanika dovodi do izvjesnih iskaza
ija se tonost ili netonost ne moe dokazati, takvi iskazi su se mogli uklopiti u
trovrijednosnu logiku, to jest u logiku koja pretpostavlja da se izmeu dvije vri-
jednosti kojima se mjeri istinitost, izmeu tonosti i netonosti, nalazi kategorija
neodreeno.
;8

Rjeenje na kome Reichenbach inzistira jest jedna nova nauka, jedna moder-
na logika koja bi obratila pozornost na samu semantiku jezika a to je sukladno
logikom pozitivizmu. Za razliku od simbolike logike sa diskretnim rjeenjima
istinitosti i lanosti javlja se vievrijednosna logika s jednom ljestvicom od o do .
Za njega ukidanje simbolike logike predstavlja nuni korak u fundamentalnoj
znanosti, a u konanici u lozoji i znanosti predstavlja dokidanje deduktivne
koncepcije a samim tim i glavno oruje racionalizma. S takvim zakljukom na-
stavlja se sa daljnjom analizom tj. problemom predvianja i problemom indukcije.
8.3.4. Saznanje predvianja
Govorei o razlici izmeu dedukcije i induktivnog zakljuivanja Reichenbach
daje prednost ovom drugom, po tome to nije isprazno i to dovodi do zakljuaka
koji nisu sadrani u premisama. Dakle, po njemu induktivni zakljuak predstav-
lja orue predvianja znanosti, ali tom razlikom to induktivni zakljuak ne pri-
mjenjujemo za iznalaenje kakve teorije ve za njeno opravdavanje podacima do
kojih smo doli promatranjima. Ovdje on eli da naglasi injenicu da hipotetiko
deduktivna metoda koji se koristi u znanosti moe poprimiti iracionalni oblik
nagaanja ako se pomijeaju kontekst otkria s kontekstom opravdanja. U kon-
tekstu otkria indukcija nema znaajnu ulogu kao to ne postoje pravila za neko
otkrie, nego ona ima ulogu samo u kontekstu opravdanja. No, i ovdje opravdanje
neke teorije ne moe biti potpuno to i jest problem logikog empirizma, ali taj
problem Reichenbach pokuava rijeiti uvoenjem pojma vjerojatnosti, po kojoj
mi prihvaamo onu teoriju koja je najvjerojatnija. No, iako je prividno rijeen
problem opravdanosti neke teorije podrobnijom analizom se da pokazati da se
problem odluke, odnosno potvrde teorije prebacuje u ravan vjerojatnosti. Stvar je
u tome to se vjerojatnost moe dvojako tumaiti, kao to je primjer racionalizma
koji pretpostavlja vjerojatnou kao produkt razuma u odsustvu razloga. Tako i
sam Reichenbach rezignirano zakljuuje: Htjeli bismo da vjerujemo da je teorija
vjerojatnosti oduvijek spadala u djelokrug empirizma, ali povijest vjerojatnosti
dokazuje da to nije tono. Uviajui neophodnost pojmova o vjerojatnosti, racio-
nalisti modernoga doba pokuali su da postave racionalistiku teoriju vjerojatno-
sti . . . Moda Boolovu logiku vjerojatnosti treba klasicirati kao racionalistiku,
a izvjesno da je Keynesova simbolika teorija vjerojatnosti racionalistika, jer po-
178
Ibid., str. 229.
ao
kuava da vjerojatnost tumai kao mjerilo razlonog vjerovanja . . . Za racionali-
sta, stupanj vjerojatnosti je proizvod razuma u odsustvu razloga.
;,

Dakako, da on napada tumaenje vjerojatnosti koje daje racionalizam to pred-
stavlja ostatak spekulativne lozoje, a dok po njegovom miljenju, empirizam
ispravno denira vjerojatnost kao uestalost. Ovakvo shvaanja vjerojatnosti,
kao to priznaje i Reichenbach, dovodi do dvije osnovne tekoe, prva tekoa
priinjava upotreba induktivnog zakljuka jer vjerojatnost koja se oslanja na in-
duktivni zakljuak sadri u sebi Humeovu kritiku po kojoj ona nije apriorna ni
aposteriorna, druga tekoa jest tumaenje vjerojatnosti kada se iskazi odnose na
pojedinane sluajeve gdje je njezina upotreba nesuvisla.
Kao osnovni pojam u interpretaciji vjerojatnosti Reichenbach uvodi pojam
pozit: Pojam pozita je klju za razumijevanje predviakog saznanja. Iskaz o
budunosti ne moe polagati pravo na tonost, uvijek smo kadri da zamislimo da
e se desiti neto suprotno oekivanome, i nita nam ne jami da se u budunosti
nee ostvariti ono to je danas plod mate . . . Metoda ogleda i greke jedino je
postojee orue predvianja. Predviaki iskaz je pozit, umjesto da znamo nje-
govu istinitost, mi znamo jedino njegovu procjenu, koja se odreuje s obzirom na
njegovu vjerojatnost . . . Humeovom kritikom indukcije, zato to se nije oslobodio
jednog osnovnog racionalistikog postulata, postulata da se istinitost sveg znanja
mora moi dokazati . . . Po tom tumaenju, njegovu istinitost ne treba dokazivati,
traiti se moe samo dokaz da on predstavlja valjan ili ak najbolji pozit kojim
raspolaemo. Takav dokaz u stanju smo da damo, pa na taj nain moemo rijeiti
induktivni problem.
8o

Konano on zakljuuje da za indukciju treba nai opravdanje izvan teorije vje-
rojatnosti, jer sama teorija vjerojatnosti pretpostavlja upotrebu indukcije. Tako-
er, pokuava indukciju opravdati samom potrebom pokuavanja, tako slikovito
objanjava na sljedei nain: ovjeka koji izvodi induktivne zakljuke moemo
usporediti sa ribarom koji baca mreu u nepoznat dio oceana on ne zna da li e
uloviti ribu, ali zna da mora bacati mreu ako eli da je ulovi. Svako induktivno
predvianje slino je bacanju mree u ocean prirodnih zbivanja, mi ne znamo da
li emo imati dobar ulov, ali bar pokuavamo da ga ostvarimo, i to uz pomo naj-
boljih sredstava kojima raspolaemo.
8

Tako na kraju dobivamo osnovni niz spoznaje kod Reichenbacha. Svako znanje
je vjerojatno znanje i ono se potvruje u smislu pozita (tj. najvjerojatnije teorije ili
skupa iskaza) a ujedno metoda iznalaenja ovog pozita postie se samo indukci-
jom. (Ovakav stav kritizirao i sam B. Russell.)
Na kraju ovog kratkog razmatranja navedimo njegov odnos prema problemu
spoznaje uope koji se naziva funkcionalno shvaanje spoznaje.
179
Ibid., str. 236.
180
Ibid., str. 243.
181
Ibid., str. 247.
a
8.3.5. Funkcionalno shvaanje spoznaje
U ovom poglavlju Reichenbach razmatra problem spoznavanja uope. Odmah
na poetku pokuava, kako on kae, odrediti i napasti racionalizam tj. spekula-
tivnu lozoju: Spekulativnu lozoju odlikuje transcendentalno shvaanje sa-
znanja, po kojem saznanje prevazilazi opaljive predmete i ne proistie iz osjetil-
nog opaanja. U znanstvenoj lozoji saznanje se shvaa funkcionalno, kao orue
predvianja, a osjetilno promatranje kao jedino prihvatljivo mjerilo istinitosti
sintetikih iskaza.
8a

Logiki empirizam koji svoj naziv dobiva po tome to se u analizi spoznaje
slui metodom simbolike logike, za njega, razlikuje se od spekulativne lozoje
to se koristi funkcionalnim shvaanjem znanja, tako kae: Po ovom tumaenju,
saznanje nas ne upuuje na neki drugi svijet, ve ovozemaljske stvari prikazuje
tako da vri funkciju koja slui odreenoj svrsi, svrsi predvianja budunosti.
8

Ovdje se spoznajni sadraj, a to je jedna od osnovnih karakteristika logikog
empirizma, smatra sustavom znakova pored ega su znaci ziki predmeti kao
to kae Reichenbach ovi znaci svoju suglasnost postiu putem konvencije, tako
na primjer rije kua odgovara kui itd. Znaci se spajaju tako da neki njihovi
spojevi, koji nazivamo reenicama, odgovaraju stanjima stvari.
Za njega provjerljivost predstavlja nuan dio teorije znaenja, tako navodi, da
racionalizam je uvijek vjerovao da postoji znaenje po sebi, a empiristi su uvijek
istaknuli da znaenje ovisi o provjerljivosti. Dakle, teorija provjerljivosti znaenja
neophodan je dio znanstvene lozoje. Do ove lozoje moglo se doi tek onda
kada se teorija spoznaje rasteretila sintetike apriorne istine i ostatka spekulativne
lozoje koji je stremio svijetu entiteta odvojenog od opaenih predmeta itd. kao
primjer navedimo sljedei citat: A dokaz da je saznanje funkcionalno, da ono
predstavlja najbolje orue predvianja, nije se mogao dati prije nego to je vjero-
jatnost bila protumaena na zadovoljavajui nain.
8

Kao to i logiki empirizam, tako i Reichenbach suoava sa problemom opae-
nih i neopaenih entiteta a on to pokuava rijeiti uvoenjem pojma illata to
znai predmeti izvedeni zakljuivanjem, a oni se razlikuju od concreta iz kojih je
sainjen svijet opaenih predmeta, kao i od abstracta koji predstavlja spojeve con-
creta. On prvi pojam odvaja od konkretnih objekata ili njihovih spojeva i njihovo
postojanje za njega je jedino vjerojatno.
On tvrdi da funkcionalno shvaanje spoznaje, tj. svoenja znaenja na provjer-
ljivost prevazilazi tradicionalni spor izmeu idealizma i realizma, tako kae da se
i u nekim suvremenim shvaanjima pojavljuju ti stari oblici zato to se ne koristi
funkcionalni pristup spoznaji: Zaudo idealistiko shvaanje ega kao tvorca -
zikog svijeta nedavno je dobilo novu podrku u izvjesnim tumaenjima kvantne
zike, koja se na nedopustiv nain slue Bohrovom komplementarnou i Heise-
182
Ibid., str. 253.
183
Ibid., str. 256.
184
Ibid., str. 259.
aa
nbergovim stavom da se promatranjem izaziva poremeaj . . . Kvantnomehani-
ka neodreenost nema nikakve veze sa odnosom izmeu promatraa i njegove
sredine. Ta neodreenost postaje vana tek kasnije, kad svijet najmanjih objekata
treba izvesti iz svijeta veih objekata.
8

Na kraju ovog kratkog razmatranja znanstvene lozoje Hansa Reichenbacha
moemo dati neke osnovne primjedbe na njegova razmatranja. Kao i itav pravac
logikog pozitivizma, tj. lozo Bekog kruga, tako i Reichenbach u potpunosti
suava predmet i djelovanje lozoje traei izlaz samo u pozitivistiki orijenti-
ranoj lozoji. Sve probleme koje zasebne nauke ne mogu da rijee logiki em-
pirizam proglaava pseudo-problemom u lozoji. U sljedeem poglavlju obra-
tit emo pozornost na kritiku ovakvog pristupa, pa i itave konstrukcije Bekog
kruga i logikog pozitivizma i u odreenim dijelovima kritika e se odnositi i na
stavove H. Reichenbacha koji pripada tom programu. Ovdje bismo ipak trebali
napomenuti neke razlike unutar samog tog programa koji njega odvaja u nekim
originalnim rjeenjima. Navedimo samo neke razlike, kao prvo to je odnos prema
problemu indukcije koga on rjeava, ili pokuava da rijei uvoenjem vjerojatnosti
i polivalentne logike. Neemo ulaziti u dublju analizu ovog rjeenja jer se ini da je
rjeenje prividno i da se problem logikog statusa indukcije prebacuje na problem
utemeljenosti vjerojatnosti. Takoer, daljnja situacija u lozoji znanosti krenut
e potpuno drugim putem sa sasvim drugaijih pozicija u kome e problem in-
dukcije postati nebitan problem, kao to je to rjeenje koje je dao K. Popper.
Ovdje moemo napomenuti jo jednu razliku koji e u odreenom smislu
omekati stavove strogog zahtijeva logikog pozitivizma u polju teorije znaenja.
Predstavnici Bekog kruga, kao to smo rekli, su uili da su iskazi koji nemaju
analitiko ili zikalno, tj. sintetiko, znaenje potpuno besmisleni. Reichenbach
smatra ovaj stav pogrenim. On, naime, pretpostavlja da postoje sljedee tri vrste
znaenja: znaenje kao zikalna istina, logiko znaenje i nadempirijsko znaenje.
Prvo je empirijsko-znanstveno, drugo je matematiko, tree je znaenje koje ima-
ju religija, mitovi i spekulativna lozoja.
Dakle, za razliku od veine logikih pozitivista, on pretpostavlja da postoje
iskazi koji imaju nadempirijsko znaenje. Ovi iskazi su izrazi osobnih ili grupnih
elja, ciljeva, emocija i volje, oni su izraz ne kognitivnih dijelova naeg duhovnog
ivota. Jezik ovog oblika znaenja nije jezik istine ve vjerovanja, jezik emocional-
no-voljne argumentacije. To je jezik metafora i slika koje bude i zadovoljavaju
odreene ljudske emocije, elje, interese.
Nad-empirijskog znaenja su svi ne empiristiki, spekulativni lozofski sustavi.
To su individualistike tvorevine koje imaju funkciju slinu funkciji umjetnosti
da izazivaju odreene emocionalno-voljne stavove ili da daju moralni napu-
tak. No, njihovi iskazi ponekad imaju oblik kvazi-spoznajnih iskaza, iskaza koji
pretendiraju da su otkria bit svijeta i ovjeka, pravca kretanja povijesti i smisla
ivota. Po Reichenbachu, na ovim pretendiranjima nie spekulativna lozoja.
185
Ibid., str. 268.
a
Svaki pokuaj da se logikom analizom ispituje spoznajna vrijednost ove lozo-
je, nema nikakvog smisla, jer spoznaja stvarnosti u tim lozojama nema. Ove
lozoje razumijemo, kae Reichenbach, na osnovu psiholoke analize shvaamo
ih kao svjedoanstva o iracionalnim stremljenjima i interesima. Znanstvena lo-
zoja postavlja samo jedan zahtjev za istinitim saznanjem stvarnosti zato ona
mora napustiti tenje starih lozofa i da bude samo logika analiza znanstvene
prakse pozitivnih, posebnih znanosti.
Povijest spekulativne lozoje, po njemu, je povijest postavljanja pitanja na
koje se nisu mogli dati nikakav istiniti odgovori. Filozof je postavljao pitanja, a
odgovore je davao pjesnik. Metaziari su pjesnici u lozoji. Dakle, ovdje se vidi
bitna razlika izmeu Reichenbacha i na primjer Carnapa, jer metaziki iskazi
nisu besmisleni nego se nalaze na mjestu na kome ne bi trebali da budu. Odav-
de onda slijedi da znanstvena lozoja koju postavlja Reichenbach ne odbacuje
metazike iskaze nego daje zahtjev da se oni preorijentiraju. Filozoja ne moe
postavljati ona pitanja na koja pozitivna, posebna znanost ne moe dati odgovor.
Zadatak znanstvene lozoje je da slijedi i objanjava praksu posebnih znanosti.
Ta lozoja ne prua nikakva nova saznanja, jer nema drugog predmeta osim
znanstvenikove prakse. Njen cilj je, prije svega, jasnost i znanstvena preciznost
pojmova, njena metoda je metoda logike analize znaenja znanstvenih pojmova.
Kako kae Reichenbach, jasnost misli je jedno od najnijih intelektualnih uivanja
uinimo ga najviim ciljem lozofa.
Ovdje smo ukratko dali nekakve razlike izmeu opih stavova Bekog kruga
i znanstvene lozoje H. Reichenbacha, ali su te razlike kozmetike prirode i
osnovne intencije ostaju na pozicijama logikog pozitivizma. U daljnjem djelu
teksta obratimo pozornost na kritiku logikog pozitivizma uope. No, prije toga
ukratko ponovimo neke osnovne stavove logikog pozitivizma ija se lozoja
znanosti tj. teorijska osnovica zove jo i lingvistiki obrat.
8.4. Lingvistiki obrat
Kako je ve nagovjeteno lingvistiki obrat u anglo-amerikoj lozoji imao
je za rezultat jedno krajnje oskudno i jednostavno vienje znanosti. Znanost je
svedena na svoj krajnji proizvod, na lanak objavljen u asopisu, a i taj se pro-
izvod nije tretirao kao rezultat nekog procesa, nego kao skup tvrdnji u analizi
kojih se apstrahira od vremena i od mjesta na kojem je nastao i od osobe koja ga
je formulirala. Zadaa lozoje znanosti kao logike znanosti jest analiza logike
strukture tog skupa iskaza i ocjena njegove koherencije i vjerodostojnosti. Tako
su denirane logika znanosti i tzv. kontekst opravdanja, provjeravanja, potvriva-
nja, potkrepljivanja teoretskih tvrdnji znanosti. uz njih se doputa postojanje tzv.
konteksta otkria ili nastanka znanstvenih teorija, ali je on potpuno preputen
psiholokim, socijalnim, kulturnim i povijesnim istraivanjima, koja ne spadaju u
lozoju znanosti.
a
Dakle, slika znanosti koju iscrtava logiki empirizam posve je jednostavna i
Ernan McMullin (,;.) uspio ju je saeti u svega tri slijedee teze:
1. L-teza ili logicizam glasi: Opravdanje znanstvenih tvrdnji mora, u principu,
biti iskazivo u obliku formalnih pravila logikog zakljuivanja. Ova se teza
oslanja na podjelu skupa znanstvenih iskaza, koji tvori neku znanstvenu te-
oriju ili tekst, na dva podskupa: podskup iskaza o opaanjima i podskup teo-
retskih iskaza. Prva klasa iskaza tvori tzv. jezik opaanja, a druga jezik teorije.
L-teza kae da se postupak opravdanja neke teorije ili neke teoretske tvrdnje
svodi na uspostavljanje logike veze izmeu ova dva podjezika. Nakon to je
vrsta logika veza uspostavljena i znanstveni jezik logiki homogeniziran,
jednostavnim uvidom ustanovljuje se istinitost ili lanost empirijskog iskaza,
koja se onda iri cijelim sustavom. Intencija je logikog empirizma da i sve
druge epistemoloke probleme transformira u logika pitanja.
2. F-teza ili fundamentalizam glasi: Znanost mora poeti od nekog fundamen-
ta koji je izvan svake sumnje, bio taj temelj skup prvih naela ili skup iskaza
o opaanjima ili neto tree. Ova je teza zajednika svekolikom lozofskom
razmiljanju o znanosti. znanost mora posjedovati temelje koje sama ne moe
ispitivati, jer je to par excellence posao lozoje. Logiki empirizam je samo
utoliko empirizam to za temelje uzima iskaze koji govore o iskustvu, o opa-
anjima, pretpostavljajui da je onaj neposredni uvid u istinitost ili lanost
takvih iskaza objektivan i nadasve pouzdan.
3. I-teza ili induktivizam glasi: Znanosti primjereni nain zakljuivanja je
indukcija, jer ona u biti znai napredovanje od neproblematinih iskaza o
opaanjima prema problematinim teoretskim iskazima, od pojedinanih
sluajeva k generalizacijama. Drugim rijeima reeno, ope teoretske tvrd-
nje podlone su reviziji iskljuivo odozdo u onoj mjeri u kojoj se razvija
tonost opaanja i iri podruje motrenja. Revizija se, meutim, moe ticati
samo stupnja openitosti iskaza ili teorije.
Na drugi nain izreene ove teze zahtijevaju da znanje bude izvjesno, konano
i jedinstveno, a pretpostavljaju da je svijet na koji se znanost odnosi homogen,
jednoslojan i kauzalno ureen. Izvjesnost spoznaje implicira konanost, tj. utvr-
ivanje istine u konanom postupku na nain koji e iskljuivati naknadno pro-
pitivanje. Jedinstvo spoznaje osigurano je temeljima, intersubjektivnim jezikom
opaanja zajednikim svim znanostima. Homogenost, jednoslojnost i kauzalna
ureenost predmeta skrivena je u logicizmu s kojeg se na svijet prenosi logika
homogenost, linearna sekvencijalnost i jednoznana povezanost rekonstruiranog
znanstvenog jezika kao slike svijeta. I pored instrumentalizma na koji je logi-
ki empirizam upuen zbog kritike svake metazike, preutno se pretpostavlja, a
meu znanstvenicima i otvoreno zagovara, homomorzam jezika i svijeta.
a
Otvoreno zastupanje homomorzma u tzv. znanstvenom realizmu, koji izvr-
sno koegzistira sa tri naveden teze, odrava u ivotu ne samo korespondentnu
teoriju istine, nego i toliko kritiziranu teoriju odraza. Naa lozoja smatra da je s
teorijom odraza denitivno obraunala na Bledskom kongresu. S teorijom odraza
nije teko obraunati, tj. nai mnotvo argumenata protiv. Meutim, obraun je
denitivan tek onda kada se izgradi i osigura alternativa. Rasprava koja u lozoji
znanosti traje izmeu realizma i instrumentalizma pokazuje koliko je teko tu
alternativu formulirati.
Premda je I-teza bitan dio konteksta opravdanja ili provjere znanstvenih teori-
ja, dakle jedne u osnovi bezvremene tematike, ona ujedno na izravan nain odre-
uje model razvoja, ili tonije rasta, znanosti koji logiki empirizam moe zastu-
pati. Povijesnost znanosti, ako je ta rije uope primjerena, tie se iskljuivo njene
kumulativnosti koja se oituje, s jedne strane, u proirivanju opaanja, a s druge,
u nadograivanju sve openitijih iskaza. Teorija koja je jednom vericirana ostaje
to zauvijek, a nova opaanja ili bivaju pod tu teoriju jednostavno supsumirana ili
zahtijevaju njeno proirenje. Zapravo stara teorija postavi poseban sluaj biva
utopljena u novu teoriju u skladu s logicistikim zahtjevom logike homogenosti.
Razlikovanje i jednoznana logika povezanost opaajnog i teoretskog osigu-
ravaju dakle vremenski kontinuitet i kumulativnost, a to znai esencijalnu atem-
poralnost znanosti. Posebno jezik opaanja zajedniki je svim istraivaima bez
obzira na mjesto i vrijeme njihova stvaranja garantira zajedniko i nepromjenljivo
znaenje svih pojmova i temeljem toga usporedivost tvrdnji teorija koje vremen-
ski slijede jedna drugu. Tako nadalje, osiguran i zajedniki skup podataka u odno-
su na koji je mogue procijeniti valjanost hipotetskih konkurentnih teorija.
U logikom empirizmu vlada potpuni ontoloki, lingvistiki, metodoloki i epi-
stemoloki monizam.
a6
9. Neki primjeri kritike pozitivistikog programa
Idealan jezik znanosti zamiljen je kao rekonstrukcija postojee znanosti u
skladu s tri prethodno navedene pozitivistike teze, ali i kao norma prema kojoj
se ravna sve to pretendira na znanstveni status. Normativni zahtjev meutim
implicira mogunost, tj. morati podrazumijeva moi, i ako se pokae da nor-
mativni ideal nije ujedno i mogui ideal, tada se on pretvara u istu konstrukciju i
praznu utopiju. To se dogodilo sa idealnim jezikom znanosti. Ispostavilo se da niti
matematika zika, koja je po opem uvjerenju bila najblie idealu, nije u stanju
oivotvoriti normu, da njena racionalna rekonstrukcija u skladu sa tri teze vodi
njenom drastinom osiromaenju.
Prve kritike logikog pozitivizma na njegovom vlastitom terenu, tj. na terenu
lozoje prirodnih znanosti, zapoele su u ranim pedesetim godinama dvadese-
tog stoljea i kulminirale kasnih ezdesetih. Grosso modo one su se kretale u tri
pravca.
Meta prvih kritika bilo je kljuno razlikovanje opaajnog i teoretskog. U svojoj
Patterns of Discovery Hanson (,8.) je uspio, nadovezujui se na rezultate Ge-
stalt psihologije, nekih uvida povijesti znanosti i Wittgensteinove analize jezika
u Filozofskim istraivanjima (,.), pokazati kako opaanje nije neovisno o te-
oriji i da zbog toga opaajno i teoretsko unutar svake pojedinane teorije tvore
jedinstvenu cjelinu. Ako odista i najtemeljitiji pojmovi, pojmovi opaanja u sebe
ukljuuju teoretska opredjeljenja, u skladu s onom Einsteinovom izrekom da tek
teorija odreuje to se moe mjeriti, tada i znaenje iskaza opaanja ne proizlazi
samo iz njihove privilegirane veze s predmetom, tj. s vanjezikim svijetom, nego i
iz uloge koju iskaz ili pojam igra unutar teoretsko-opaajnog sklopa. Zbog toga se
ne mogu provjeravati pojedinane tvrdnje, kako je to lijepo Quine (,6o.) poka-
zao, nego samo itave teorije. Dalja je posljedica da se dvije razliite konkurentske
teorije ne mogu pozivati na isti skup empirijskih podataka, to dovodi u pita-
nje mogunost njihovog usporeivanja i racionalnog izbora meu alternativama.
Hansona je prerana smrt sprijeila da iz kritike pree u konstruktivnu izgradnju
nove lozoje znanosti, dok se Quine u lanku Epistemology Naturalized (,68.)
opredijelio za svojevrsni naturalizam.
Drugu liniju kritike, u gotovo isto vrijeme, otvorio je Toulmin. Za njega, L-teza
pretpostavlja da je svaka znanstvena teorija znanstvena samo ako meu njenim
pojmovima i iskazima postoji vrsta logika veza koja se dade formalizirati i re-
ducirati na logiki kalkil. U malom djelu Te Philosophy of Science Toulmin (,.)
nastoji pokazati da je svaka znanstvena teorija vie od skupa iskaza i vie od logi-
kog kalkila, da svaka od njih sadri modele kao svojevrsne oblike reprezentacije
i tehnike izvoenja (inferring techniques) koje nisu strogo logikog karaktera. S
ovim je skrenuo panju na ulogu modela, analogija i metafora u znanosti obara-
jui mit o logikoj monolitnosti. Kasnije je Toulmin razvio ideju o znanstvenim
a;
Neki primjeri kritike pozitivistikog programa
teorijama kao populacijama pojmova i iskaza koje se bore za opstanak i tako se
ukljuio u naturalistiki pokret.
Najvei odjek imala je meutim kritika K. R. Poppera koju je publicirao ve
davne ,. godine (Logik der Forschung), ali koja je u anglo-amerikom svijetu
postala dostupna tek s engleskim prijevodom ,,. Popper se oborio na indukti-
vizam i umjesto naela pozitivne verikacije istaknuo svoje naelo falsikacije ili
opovrgavanja. Prvi korak u njegovom argumentu, kada se iskljui neutemeljenost
naela indukcije koja je poznata jo od Humea, zvui kao dobar opis ponaanja
znanstvenika. Oni odista vrlo esto ignoriraju induktivna pravila baconovskog ili
bilo kojeg drugog tipa i vrlo brzo nakon pregleda posve ogranienog broja pojedi-
nanih sluajeva formuliraju openite zakljuke, da bi, meutim, te zakljuke tre-
tirali ne kao induktivno vericirane tvrdnje ve kao radne hipoteze kojima dalje
ispituju podruje primjene ili istinitosti metodom pokuaja i promaaja. No drugi
dio opisa po kojem znanstvenici voeni moralnim motivom kriticizma usmjera-
vaju svoju energiju nastojei opovrgnut vlastite teorije, posve je neadekvatan opis
onoga to je Metron nazvao organiziranim skepticizmom znanstvenog kolektiva.
Naelo falsikacije do krajnosti je zaotrilo pitanje rasta ili razvoja znanosti,
koje je Popper otvorio ali na koje nije uspio u potpunosti odgovoriti. Djelomina
primjena evolucijskog modela, koji se sveo na vrlo reducirani oblik formule sli-
jepo variranje i selektivno zadravanje, nije pruila zadovoljavajue objanjenje
oigledne kumulativnosti znanosti. Dosljedno naelu falsikacije povijest znano-
sti sastojala bi se u nizanju opovrgnutih i naputenih teorija i pruala bi osnovu
jedino za tzv. pesimistiku indukciju, po kojoj na temelju takve povijesti jedino
to sa sigurnou moemo tvrditi jest da e i nae dananje teorije u koje vjeruje-
mo jednog dana biti opovrgnute, mrtve i naputene.
U svojoj kritici nije napustio L-tezu ve ju je odvojio od I-teze, tj. pokazao da
ona moe valjati i ako indukciju posve ignoriramo i zamijenimo dedukcijom. Na-
glaavanjem prolaznosti teorija Popper je teite pitanja o svojstvenosti ili racio-
nalnosti znanosti pomaknuo s logike strukture proizvoda na metodu kojom se
rezultati, tj. teorije, meusobno usporeuju i osiguravaju svoj opstanak. Usprkos
stalnoj mijeni znanstvenih teorija, bit znanosti, a to je metoda falsikacije kao
osnova fundamentalne kritinosti znanosti, ostaje nepromjenljiva. I pored odlu-
nog i upornog ostajanja na terenu logike znanosti, teorija razvoja znanosti dovela
je Poppera meu zaetnike naturalistike linije.
9.1. Analitiki i sintetiki sudovi
Jedan od najpoznatijih prigovora logikom pozitivizmu jest podjela sudova na
analitike i sintetike, a budui da ta podjela predstavlja nuan uvjet za program,
slijedi da je i itava konstrukcija u najmanju ruku sumnjiva. Vidjeli smo da su
pozitivisti smatrali da su analitike reenice (logike i matematike) univerzalno
a8
i nuno istinite na osnovu znaenja termina od kojih su sastavljene. Ako termi-
ni imaju isto znaenje, onda su sinonimni, ako se na primjer, reenicom tvrdi i
identitet izmeu dvaju sinonima, reenica je tautologija. Ova reenica je istinita
analitiki, a budui da je pozitivistiko shvaanje analitinosti poivalo na zna-
enju izraza, nije udno to je posebna panja posveena analizi izraza znaenje,
analitinost i ostalih semantikih termina. Analizi su se posebno posvetili kriti-
ari pozitivizma koji su nastojali pokazati da pozitivistiko razlikovanje analiti-
kog i sintetikog nije odrivo zato to nisu pruene zadovoljavajue denicije tih
temeljnih termina.
Obratimo, kao primjer, pozornost na pojam sinonimnosti koja ima bitno mje-
sto kod analitikih sudova. Sinonimnost je vezana uz analitinost na sljedei
nain. Reenica A je B analitiki je istinita A i B jesu sinonimni. Takav se
postupak naziva salva veritate test, koji emo pokazati na sljedeem primjeru,
elimo znati je li izraz ovjek ima isto znaenje kao i izraz racionalna ivotinja.
Zapravo, elimo znati jesu li ta dva izraza sinonimi, a da bismo to utvrdili treba-
mo uiniti slijedee: u svakoj reenici tipa ovjek je izraz ovjek trebamo
zamijeniti izrazom racionalna ivotinja ime dobivamo Racionalna ivotinja je
. Ako su sve istinite reenice tipa ovjek je ostale istinite kada se ovjek
zamijenilo s racionalna ivotinja i ako su sve neistinite reenice ovoga tipa ostale
neistinite kada se izraz ovjek zamijenio s racionalna ivotinja, onda ovi izrazi
doista imaju isto znaenje, odnosno oni jesu sinonimi. Odavde onda slijedi da
reenica ovjek je racionalna ivotinja jest analitiki istinita reenica. Prema
tome, salva veritate test trebao bi predstavljati kriteriji pomou kojega moemo
utvrditi koji su izrazi sinonimni, a tako onda i koje su reenice analitike a koje
sintetike. Na primjer, Carnap daje deniciju sinonimnosti: Dva izraza, koji sami
nisu reenice, ali se javljaju u reenicama, mogu imati isti smisao, isto znaenje,
usprkos tome to su sainjeni od razliitih rijei. Ta relacija, koju emo oznaavati
terminom sinonimnost, moe biti denirana i na formalni nain: dva se izraz na-
zivaju uzajamno sinonimnim ako se sadraj bilo koje reenice koja sadri jednoga
od njih ne izmijeni ako taj izraz zamijenimo drugim. Tako, na primjer, izraz +a
i + jesu sinonimni, zato to sadraj reenice nee bit izmijenjen ako u ovoj
reenici +a zamijenimo s + ili vice versa.
86

Meutim, problem je u tome to izgleda da je kriteriji, to jest test, zapravo
cirkularan. Naime, da bismo utvrdili jesu li neka dva izraza sinonimni, trebamo
ih podvrgnuti salva veritate testu. U reenici A je izraz A zamijenimo izra-
zom B i onda gledamo ima li A je istu istinosnu vrijednost kao i B je.
Pitanje je kako to gledamo imaju li A je i B je istu istinosnu vrijednost.
Na osnovi ega tvrdimo da te dvije reenice imaju ili nemaju istu istinosnu vri-
jednost Oito je da se, kada se nastojimo utvrditi imaju li te dvije reenice istu
istinosnu vrijednost, zapravo preutno oslanjamo na pretpostavku da dani izrazi
jesu ili nisu sinonimni. Ako nam salva veritate test da pozitivan rezultat da neki
izrazi jesu sinonimni to ne znai da je na neovisan nain utvreno da oni jesu
186
R. Carnap, Philosophy and Logical Sintax, AMS Press, New York, 1935., str 58.
a,
sinonimni. Ono to je utvreno, u najboljem sluaju, jest to da smo i prije implici-
te vjerovali da dani termini jesu ili nisu sinonimni. Ovo znai da sam test ne moe
rei nita novo o sinonimnosti ni analitinosti, jer je prema ovom i on odnosno
njegova primjena tautoloka, odnosno imamo cirkularnost. Samo ako ve vjeru-
jemo da A i B imaju isto znaenje tj. da su sinonimni, samo e onda i reenica
A je B biti analitika, i samo e onda A i B zadovoljiti salva veritate test.
Ukoliko navedeni test treba da izbjegne cirkularnost i da bi ga se moglo upo-
trijebiti kao kriterij sinonimnosti, potrebno je da njegovi rezultati budu potpuno
neovisni od ve postojeih vjerovanja o sinonimnosti izraza. Meutim, njegovi
su rezultati u potpunosti ovisni od ve postojeih vjerovanja o sinonimnostima.
Zbog toga izgleda da ovaj test ne moe sluiti niti kao kriteriji sinonimnosti niti
kao kriteriji analitinosti. Samo ova primjedba pokazuje da je sigurnost programa
koji su zapoeli logiki pozitivisti postaje upitna.
Tako nije udno da, na primjer, Morton White tvrdi da ne postoji jasna ni o-
tra granica izmeu analitikih i sintetikih sudova jer kriteriji sinonimnosti za-
pravo zasnovan na kriteriju analitinosti, isto tako ne postoji niti jasan i otar
kriteriji sinonimnosti. Tako on kae: tvrdnje modernih empiristikih papa
predstavljaju neuspjene pokuaje ouvanja dualizma srednjovjekovnih, skola-
stikih papa.
8;
Za reenice koje su se tradicionalno smatrale primjerima bitnog
pripisivanja sredinom dvadesetog stoljea tvrdilo se da predstavljaju analitike
sudove, na primjer: Svi su ljudi ivotinje, Svaki je brat muko, Svi su ljudi
racionalne ivotinje itd. S druge strane, za reenice koje su se tradicionalno sma-
trale primjerima akcidentalnog pripisivanja tvrdilo se da predstavljaju sintetike
sudove, na primjer: Svi su ljudi dvonoci ili Svaki se brat ponaa suparniki.
Kao tipian primjer problematine podijele White navodi predikat ovjek. On u
svome tekstu navodi jedan zanimljiv primjer, tj. dva iskaza koja glase: Svi i samo
ljudi jesu racionalne ivotinje i iskaz Svi i samo ljudi jesu bespernati dvonoci.
Logiki pozitivisti tvrde da je prva reenica istinita analitiki, a druga sintetiki
a razlog lei u tome to ovjek i racionalna ivotinja jesu sinonimi, a dok o-
vjek i bespernati dvonoac nisu sinonimi. Ako se kriteriji analitinosti svodi na
kriteriji sinonimnosti, onda treba pronai zadovoljavajui kriteriji sinonimnosti.
Oito je da moemo odluiti izmeu sljedeih solucija, da ovjek i racional-
ne ivotinje jesu sinonimi, odnosno moemo rei da svi i samo ljudi po deniciji
jesu racionalne ivotinje. Tada e i salva veritate test biti zadovoljen na osnovi
nae odluke. Meutim, izgleda da niti ovim putem ne moemo nigdje stii, jer za
prirodni jezik ne postoji nikakva knjiga jednom zauvijek danih pravila. Pozitivisti
su smatrali da mogu dati racionalnu rekonstrukciju jezika. Ova rekonstrukcija bi
predstavljala eksplikaciju implicitno prihvaenih pravila jezika, kako u svakod-
nevnom tako i u znanstvenom jeziku.
Razlika izmeu analitikih i sintetikih sudova esto se objanjavala tvrdnjom
da analitiki sudovi jesu oni ije je poricanje samokontradiktorno. (White) To
187
M. White, Te Analytic and the Synthetic: an Untenable Dualism, u Linski 1952., str 10.
aao
bi znailo da rednica Svi i samo ljudi jesu racionalne ivotinje jest analitiki
istinita zato to reenica Nisu svi ljudi racionalne ivotinje ili Nisu samo ljudi
racionalne ivotinje predstavljala kontradikciju. Meutim, takvo objanjenje ne
moe biti zadovoljavajue jer je cirkularno. Naime, rei da reenica Svi i samo
ljudi jesu racionalne ivotinje jest analitiki istinita jest isto i to i rei da njena
negacija jest kontradikcija.
Bilo je pokuaja da se analitinost i sinonimnost objasne terminima kontra-
faktikih kondicionala. Znaenje tvrdnje da ovjek i racionalna ivotinja jesu
sinonimi bila bi, navodno, objanjena tvrdnjom da Da nam je bilo pokazano ne-
to to nije racionalna ivotinja to ne bismo nazvali ovjekom.
88
istinita, onda
je istina i da su ovjek i racionalna ivotinja sinonimi. Poanta je u tome, ako
A i B doista jesu sinonimi, onda emo svim onim i samo onim predmetima
kojima pripisujemo predikat A pripisati i predikat B. Zbog toga kontrafaktika
reenica tipa Da nam je bilo pokazano neto to nije racionalna ivotinja, to ne
bismo nazvali ovjekom slui bilo kao stvarni, bilo kao misaoni eksperiment ko-
jim utvrujemo jesu li ili nisu ovjek i racionalna ivotinja sinonimi. Meutim,
izgleda da je stvar opet cirkularna, jer kontrafaktiki eksperiment dat e pozitivan
rezultat samo ako ve smatramo da neki izrazi jesu sinonimi.
Ovi i drugi pokuaji pokazuju da je nemogue napraviti otru razliku izmeu
analitiki i sintetikih sudova. Ako nemamo pouzdanog kriterijima sinonimnosti
i analitinosti, onda niti u odreenom i poznatom kontekstu ne moemo odrediti
koji izrazi jesu, a koji nisu sinonimni. Tvrdnja da sinonimnost i analitinost ovise
o kontekstu i vrsti diskursa, ako je istinita, moe doprinijeti razumijevanju priro-
de sinonimnosti i analitinosti, ali ne moe pruiti kriteriji za ustanovljavanje jesu
li neki izrazi sinonimni ili nisu.
Zbog toga White zakljuuje da nije mogue dati jasan i otar kriteriji sinoni-
mnosti: Ne tvrdim da kriteriji analitinosti i sinonimnosti nikada ne moe biti
dan. Tvrdim da nikakav nije bio dan i, vie pozitivno, da e prikladan kriteriji
razliku izmeu analitikog i sintetikog vjerojatno uiniti razlikom u stupnju.
Ako je to odrivo, onda je dualizam koji dijeli i skolastici i empiristi uspjeno
doveden u pitanje. Analitika lozoja vie nee biti otro odvojena od znanosti i
nepremostivi jaz vie nee dijeliti one koji vide znaenje ili biti i one koji skupljaju
injenice.
8,
Ovdje smo kratko razmatrali problem s kojim se susree program racionalne
rekonstrukcije jezika koju je zapoeo logiki pozitivizam, ali nisu samo to pro-
blemi sa kojima se suoio ambiciozni plan Bekog kruga. U daljnjem tekst navest
emo kritiku koja se odnosi na druge probleme koje sa sobom nosi ovakav pristup
lozoji znanosti, a to je kritika koju daje Quine i ija kritika najjasnije ogleda
nepremostive probleme logikog pozitivizma.
188
M. White, Ibid., str. 326.
189
M. White, Ibid., str. 330.
aa
9.2. Quine dvije dogme empirizma
Povijest analitike lozoje moe se prikladno podijeliti na tri razdoblja uzima-
jui kao povijesni okvir dva svjetska rata. Prvo je razdoblje utemeljiteljsko i see
do kraja prvog svjetskog rata s Fregeom, Russellom i ranim Wittgensteinom kao
glavnim junacima. Drugo je meuratno, neopozitivistiko, s Bekim i Berlinskim
krugom kao teitem. Tree, poslijeratno, u mnogome je obiljeeno Quineovim
,o

dijelom, pogotovo do poetka sedamdesetih godina. Iako je na njega imao veliki
utjecaj R. Carnap u poetnim razmatranjima, on postoje jedan od glavnih kritia-
ra ideja logikog pozitivizma.
Prije nego to krenemo na analizu njegove kritike ponovimo jo jednom stere-
otipne odrednice logikog pozitivizma.
Atomizam i verikacionizam u teoriji znaenja. Gledite ima dva aspekta. Naj-
prije atomizam: izjavna reenica odnosno sud jest jedinica odnosno atom zna-
enja. Ona ima znaenje relativno neovisno od konteksta i od drugih reenica u
jeziku. Znaenje veih cjelina (recimo nekog diskursa, zikalnog, biolokog, op-
enito znanstvenog, ili svakodnevnog, ili religijskog) nastaje mehanikom kom-
binacijom znaenja reenica- atoma. U emu se sastoji znaenje reenice Od-
govor: u okolnostima koje omoguuju provjeru (verikaciju) njezine istinitosti.
Na primjer, reenica Kia pada tvrdi i znai da u, ako sam prikladno situiran,
vidjeti padanje kie (ili barem imati vrsti i neopovrgljivi dojam da kia pada).
Ona dobiva svoje znaenje iz reenica koje se izravno provjeravaju iskustvom, i
esto se zovu reenice motrenja. To se uenje o znaenju naziva verikacionizam.
Reenice koje se ni u naelu ne daju provjeriti nemaju znaenje.
Quine ukazuje na to da navedene kombinacija svodi znaenje na izoliranu pro-
vjerljivost i tvrdnju da su reenice provjerljive i imaju znaenje u izolaciji od cjeli-
ne jezika naziva redukcionizam.
Fundacionalizam u spoznajnoj teoriji. Nae spoznaje (kao i sva naa vjerovanja)
dijele se na temeljne i utemeljene. Cijela spoznajna konstrukcija moe se prikazati
kao piramida: u temelju su jednostavna vjerovanja, bliska osjetilnom ili zamjed-
benom doivljaju, a na vrhu openitija vjerovanja. Spoznajno teorijsko shvaanje
po kojemu naa spoznaja ima takvu piramidalnu strukturu s jasnom podjelom na
temeljna i na utemeljena vjerovanja naziva se fundacionalizmom, a zastupali su je
lozo poput Descartesa, Husserla, Russella i Reichenbacha.
Vidimo da postoji analogija izmeu verikacionizma u teoriji znaenja i funda-
cionalizma u spoznajnoj teoriji: oba polaze od temeljnih elemenata, veinom za-
mjedbenim, a sloene pojave (znaenjske ili spoznajne) utemeljuju jednoznano
u ovim jednostavnijim.
190
Willard van Orman Quine roen je 25. lipnja 1908. godine u Akronu (drava Ohio). Glavno
podruje ranog interesa bile su mu matematika i lozoja i kada je saznao za B. Russella
odluio se za studij matematike (na koledu Oberlin ) s posebnom naglaskom na logici.
aaa
Autonomija pojmovnih (analitikih) istina (i u skladu s tim strogo razlikovanje
analitikog i sintetikog). Logiki pozitivisti razvili su na originalan nain kantov-
sko razlikovanje analitikog i sintetikog i apriornog te aposteriornog.
Usporedite sudove
(U) Svaka je udovica bila udana i
(T) Svaka je udovica tuna.
Prvi sud izgleda nuno istinit, dok drugi, ak i ako je istinit, sigurno nije nuan.
Odakle nuna istinitost prvoga Filozofska tradicija, od Kanta i Leibniza do Fre-
gea i Bekog kruga odgovara: iz prirode pojmova odnosno znaenja rijei, u ovom
sluaju pojma udovica i udana. Udovica je biva udana ena koja je izgubila su-
pruga, i sud (U) samo ralanjuje pojam odnosno znaenje rijei udovica. Takvi
su sudovi tradicionalno nazivaju analitikima. Nadalje, onaj tko poznaje hrvatski
jezik (i uope svatko tko ima pojam udovice) znade da je (U) istinit: za njegovu
provjeru nije potrebno istraivanje o pojedinim udovicama da bi se ustanovilo
jesu li bile udane. Zato su analitiki sudovi spoznajno neovisni od iskustva, tj.
apriorni. Za razliku od prvog, drugi sud nije nuno istinit. Prema Kantovu opisu
on sintetizira dvije sastavnice koje su meusobno neovisne biti udovica i biti
tuan pa se zove sintetikim. Razlikovanje analitikih i sintetikih sudova je od
Kanta na ovamo vrsto ukorijenjeno u lozofskoj tradiciji. Logiki orijentirani
lozo predloili su tonija odreenja analitikog i sintetikog (sud (U) je anali-
tiki jer se moe izvesti iz denicije udovice i iz logikih zakona, tvrdio bi Frege),
zadravi temeljnu zamisao. Odbacivi (kantovsku) zamisao da bi neki sintetiki
sudovi mogli biti apriorni, oni su podruje apriorne spoznaje suzili na analitike
sudove. Zapiimo to kao prvu pod tezu:
i) Analitiki sudovi su apriori, a sintetiki su aposteriori. Apriorni sud jest sud
koji je racionalno prihvaen (potvren) bez obzira na ikakve empirijske injenice.
Logiki pozitivisti bavili su se onda pitanjem odakle nuna istinitost analiti-
kim sudovima. Najpopularniji odgovor glasi da je ona rezultata znaenja, a zna-
enje proizlazi iz konvencije (Carnap, Ayer). Preutno je znaenje rijei udovica
odreeno konvencijom kao udana ena koja je izgubila supruga, i pozivanje na
tu konvenciju objanjava zato je sud (U) nuno istinit. Ono ujedno objanjava
apriornost naeg znanja da je (U) istinito: to znanje ne ovisi o iskustvu (s udovica-
ma) zato to poiva iskljuivo na poznavanju jezinih konvencija. Moemo zbog
toga uenje logikih pozitivista saeti u sljedeu podtezu.
ii) Analitiki sudovi su istiniti na temelju znaenja, tj. na temelju konvencije
koja uspostavlja znaenje.
Poseban sluaj analitikih istina jesu logike istine. Pozivanje na analitinost i
objanjenje konvencijom unutar logiko-pozitivistike tradicije doivljeni su kao
rjeenje krajnje neugodnog problema: kako empiristiki objasniti ulogu logike i
matematike. Tradicionalno empirijsko rjeenje da su iskustvene znanosti jest ne-
vjerojatno, s druge strane ini se da one nemaju nikakva iskustvenog sadraja,
a da su ipak smisaone i krajnje relevantne za znanost. Zamisao da su one pra-
aa
zne, istinite samo na temelju znaenja pa time i konvencije, izvlai empirizam iz
neprilike.
Autonomija lozofske analize. Razlikovanje analitikog i sintetikog ako je
ispravno otvara pogled na podruje pojmovnih istina. U sluaju jednostavnih
pojmova kao to je udovica i pojmovne su istine jednostavne. No, sloeni poj-
movi oito podravaju sloene istine pa bi njihova analiza mogla biti i sadrajno
zanimljiva.
Logiki pozitivisti, kao i drugi analitiki lozo meuratnog i ranog poslije-
ratnog razdoblja iskoristili su ovu mogunost da bi unutar znanstvene kulture
osigurali mjesto za samostalnu lozofsku djelatnost: lozoja je analiza jezika,
znaenja i pojmova pa je tako autonomna u odnosu na znanost, ak i kada analizi-
ra jezik znanosti. Njihova je krilatica, lozoja je pojmovna ili znaenjska analiza.
Tako se spoznajna teorija bavi denicijom spoznaje odnosno njezinoga rezultata,
znanja, ontologija najopenitijim pojmovima (kategorijama) koje se tiu bia i
postojanja, etika pak znaenjem moralnih izraza. Razliiti su lozo iz navedenih
kola razliito odreivali granice legitimnih lozofskih podruja (neki su imali na
primjer vie razumijevanja za praktiku lozoju ili estetiku, neki manje), no svi
se slau u tome da je lozoja znaenjska ili pojmovna analiza. Takvo odreenje
lozoje u mnogome je skromnije od klasinih odreenja po kojima se lozoja
bavi sadrajnim pitanjima. No, gubitak sadrajnosti djelomino je nadoknaen
samostalnou: lozoja je autonomna u odnosu na druge spoznajne djelatnosti,
ak i u odnosu na znanost.
Quine je poetkom pedesetih godina ovog stoljea doveo u pitanje sve etiri na-
vedene teze. Grupirajui prvu i drugu u jednu tvrdnju i posljednje dvije zajedno,
on govori o dvjema dogmama empirizma. Mogue je da je jedan od korijena
njegova suprotstavljanja bio ameriki pragmatizam, a drugi strujanja unutar sa-
mog Bekog kruga, posebno lozoja O. Neuratha zikalista i holista koji se
najmanje uklapao u stereotip logikog pozitivizma.
U poznatom tekstu Two Dogmas of Empiricism, Quine tvrdi da je cjeloku-
pna pozitivistika lozoja zasnovana na dvjema dogmama. Prva je dogma razli-
kovanje analitikih i sintetikih sudova. Druga je dogma redukcionizam stav da
se svi sintetiki sudovi dadu svesti na jednostavnije i jednostavnije sve dok se ne
doe do bazinih sudova koji opisuju neposredno iskustvo. Smislenost i istinosna
vrijednost svih sloenih sintetikih sudova ovisi o tim bazinim sudovima. Quine
je tvrdio da su obje dogme ne odrive.
U prethodnom dijelu teksta pokazali smo kako je problematino shvaanje po-
zitivizma o apsolutnom razlikovanju analitinih i sintetikih sudova, no radi va-
nosti Quinova rada ukratko emo dati i njegov pogled na ovu problematiku. Stav
da su analitiki sudovi istiniti na osnovi znaenja termina od kojih se sastoje esto
se uzimao u smislu da su denicije termina od kojih se sud sastoji takve da ga
ine istinitim. Meutim, ovdje se postavlja pitanje denicija denicije, odnosno
pitanje je to znai izraz denicija termina. U svom poznatom navedenom dijelu
aa
Quine razlikuje tri shvaanja denicije, i pokazuje da se sinonimnost i analiti-
nost ne mogu utemeljiti niti na jednom od ta tri shvaanja.
Prema prvom shvaanju termina denicija, denicija nekog termina jest ono
to stoji u rjeniku. A i B jesu sinonimi i reenica A je B jest analitiki istinita
ako i samo ako u rjeniku stoji da A i B jesu sinonimi. Problem s takvim shva-
anjem izraza istinito na osnovi denicije jest u tome to rjenici predstavljaju
zapise ve postojeih semantikih odnosa. Lingvist ne postavlja denicije tako to
pie rjenik, piui rjenik on samo zapisuje ve postojee denicije. Prema tome,
rjenici ne predstavljaju izvore sinonimnosti i analitinosti.
Drugo shvaanje izraza denicija odgovara onome to Carnap zove eksplika-
cija. Eksplikacija nekog pojma ne sastoji se samo od biljeenja postojee denicije
tog pojma, ve i od dodatne analize i preciziranja znaenja tog pojma. Dakle, ek-
splikacijom pojma djelomino se i zadaje znaenje tog pojma. Meutim, problem
je u tome to se znaenje samo djelomino zadaje. Eksplikacija ne kree ni od
ega, prilikom eksplikacije uzima se u obzir ve postojee znaenje koje se onda
precizira i dotjeruje. To jest, i eksplikacija kree od ve postojeeg znaenja i ve
postojeih sinonimnosti. Osim toga, za eksplikaciju nekog pojma koriste se drugi
pojmovi koji isto tako ve imaju znaenje i koji, temeljem toga, ve od prije stoje
u odnosima binomnosti ili slinim, slabijim, odnosima s drugim pojmovima. Od-
nosno, sinonimnost i analitinost ne mogu se utemeljiti niti na eksplikaciji, tako
to smo shvatili znaenje izraza eksplikacija jo nismo shvatili znaenje izraza
istinito na osnovi denicije. Eksplikacija ne objanjava istinito na osnovi zna-
enja, ve ga pretpostavlja i poiva na njemu.
Tree shvaanje izraza denicija jest: eksplicitno konvencionalno uvoenje
notacije u svrhu pukog skraivanja. Ovdje deniendum postaje sinoniman s de-
niensom upravo zato to je bio stvoren zato da bi bio sinoniman s deniensom.
,

Takve se denicije javljaju u normalizacijama prirodnih jezika, logici i matemati-
ci. Ovakve su skraenice vrlo pogodne i korisne jer bitno ubrzavaju i olakavaju
raunanje ili bilo kakvo baratanje simbolima. Meutim, niti eksplicitno konven-
cionalno uvoenje nove notacije u svrhu pukog skraivanja ne moe nam po-
moi da shvatimo sinonimnost i analitinost. Dakle, uz to moramo napomenuti
da uvoenje skraenica koje naveliko pomau u razlaganju sloenih iskaza, ija je
ona skraenica ali i uvoenje pogodne skraenice ne objanjava ve pretpostav-
lja sinonimnost i analitinost. Zbog toga Quine zakljuuje da se znaenje izraza
analitiki istinita reenica ne moe pojasniti pozivanjem na reenica istinita
na osnovi denicije termina. Isto nam tako izraz sud istinit na osnovi denicije
pojmova nee pomoi prilikom shvaanja izraza sud istinit na osnovi znaenja
pojmova.
Moda se ini pretjeranim razmatranje oko razdvajanja analitikih i sintetikih
sudova ali su ta razdvajanja bila nuna za osnovnu nakanu logikog pozitivizma.
191
W.V.O. Quin, Two Dogmas of Empiricism, Philosophical Review 60., u Zabeeh, Klemeke,
Jacobson, 1974., str. 200.
aa
Pozitivisti su polagali velike nade u razvoj logike, oekivali su da e sistematska
primjena logike na svakodnevni jezik rijeiti veinu, pa moda ak i sve lozofske
probleme. Po tom je pitanju najvie uinio Carnap. Meutim, ta se nada izjalovila
i u sluaju podijele reenica na analitike i sintetike. Tako Quine kae: esto se
sugeriralo da se tekoe u odvajanju analitikih od sintetikih tvrdnji u obinom
jeziku javljaju zbog nejasnoa obinog jezika i da je razlika jasna kada imamo
precizan umjetni jezik s eksplicitnim semantikim pravilima. To je, meutim,
kao to u sada pokuati pokazati, konfuzija.
,a
Quineova se kritika, isto kao i u
sluaju objanjavanja analitinosti pozivanjem na deniciju i salva veritate test,
svodi na to da upotreba termina analitiki istinito u formaliziranom jeziku ne
moe objasniti upotrebu termina analitiki istinito u prirodnom jeziku zato to
je pretpostavlja. Semantika pravila umjetnog jezika mogu nam rei koje su ree-
nice analitike u tom jeziku. Meutim, tada znamo koje reenice jesu analitike
i koje nisu, ali jo uvijek ne znamo to to znai da te i te reenice jesu analitike.
Ukratko, prije to moemo razumjeti pravilo koje poinje s Reenica S je anali-
tika za jezik L
o
ako i samo ako moramo razumjeti opi relativni termin anali-
tiko za, moramo razumjeti S je analitiko za L, gdje su S i L varijable.
,
Ako
analitinost objasnimo pozivanjem na semantika pravila, onda opet ne znamo
to je to analitinost zato to je znaenje izraza semantika pravila nejasno ba-
rem isto koliko i znaenje izraza analitiko. Ako kaemo da semantika pravila
jesu ona pravila koja znaenjski povezuju umjetni jezik s prirodnim, onda se ra-
zumijevanje analitinosti u terminima semantikih pravila umjetnog jezika opet
svodi na ve postojee razumijevanje analitinosti iz prirodnog jezika.
Budui da se otra i jasna granica izmeu analitikih i sintetikih sudova ne da
uspostaviti niti pozivanjem na denicije pojmova, niti pozivanjem na salva veri-
tate test, niti pomou formaliziranih modela, Quine zakljuuje da takva granica
ne postoji: Oito je da istinitost openito ovisi i o jeziku i o izvanjezinoj injeni-
ci. Reenica Brut je ubio Cezara bila bi neistinita da je svijet bio drugaiji u odre-
enom pogledu, ali bi isto tako bila neistinita da se dogodilo da rije ubiti ima
smisao od roditi. Zbog toga se dolazi u iskuenje da se pretpostavi da se istinitost
reenice nekako moe rastaviti na jezinu komponentu i injeninu komponentu.
Ako se prihvati ova pretpostavka onda izgleda razumno da u nekim reenicama
injenina komponenta treba biti nula, i da takve jesu analitike reenice. Ali,
usprkos svojoj a priori plauzibilnosti, granica izmeu analitikih i sintetikih re-
enici jednostavno nije bila povuena. Da se takva granica uope moe povui jest
neempirijska dogma empirista, metazika stvar vjere.
,
Dodue, Quine smatra da je podjela na analitiko i sintetiko plauzibilna u
smislu da ukupno ljudsko znanje doista ima jezinu, tj. analitiku i sintetiku, tj.
iskustvenu komponentu, ali da je problem u tome to, kada se radi o pojedinim
reenicama, te dvije komponente nije mogue razluiti. Tako Quine kae: Sma-
192
Quine, Ibid., str. 205.
193
Ibid., str. 205.
194
Ibid., str. 207.
aa6
tram da je govor o jezinoj i injeninoj komponenti u istinitosti svakog pojedi-
nog iskaza besmislica i korijen mnogih besmislica. Uzeta kao cjelina, znanost ima
svoju dvostruku ovisnost o jeziku i iskustvu, ali taj se dualizam ne da u znaajnoj
mjeri utvrditi u iskazima znanosti ako ih se uzme jednog po jednog.
,
Quine obrazlae svoje odbacivanje apriornosti pozivanjem na novovjekovne
znanstvene revolucije: matematiari su dvije tisue godina mislili da je euklidska
geometrija apriorno istinita, ali pokazalo se da su bili u zabludi. Zakljuak je vrlo
radikalan: tobonji apriorni sudovi jednostavno su aposteriorni sudovi u koje vrlo
tvrdo vjerujemo; razlike su samo u stupnju, a nisu i naelne.
Preostaje dakle drugo rjeenje koje bi moglo glasiti: tvrdnja da su analitiki
sudovi istiniti temeljem znaenja, a znaenje posjeduju zahvaljujui konvenciji.
Quin se sa ovom tvrdnjom obraunavao vremenski najranije i to poevi od kri-
tike konvencionalizma (sredinom tridesetih godina prolog stoljea). On uzima
za sredinji primjer tobonju konvencionalnost logikih i matematikih istina, i
protiv nje navodi niz razloga:
Prvo, ako bismo i pretpostavili da su neke polazne istine (aksiomi) zadani kon-
vencijom ostaje problem kako iz tih izvodimo sve ostale (logiko-matematike)
istine. Je li nam treba za svaki izvod nova konvencija U tom bi nam sluaju treba-
lo potencijalno beskonano mnogo konvencija, tako da konvencionalnost upada
u beskonaan regres.
Drugo, ako konvencionalnost znai samo to da moemo proizvoljno odabrati
neke sudove kao aksiome i onda iz njih izvoditi tono prave teoreme logike i ma-
tematike, onda takva konvencionalnost nije nita posebno: svaki sustav znanja
ziku, biologiju i slino moemo urediti na taj nain, zbog toga logika i mate-
matika po tome nisu posebne u odnosu na empirijska znanja.
Tree, neki matematiki sudovi (na primjer sudovi euklidske geometrije) u
stvarnosti su bili odbaeni, i to s pravom, na temelju empirijskog iskustva. Dakle,
ni ostali logiko-matematiki sudovi ne bi smjeli biti imuni na promjenu. Tada je
konvencija, koja bi ih proglaavala imunima, neopravdana.
etvrto, pozivanje na konvenciju nita ne objanjava, pogotovo ne zato pri-
znajemo kao istinite upravo neke tvrdnje (na primjer princip neproturjenosti), a
ne neke druge.
Poseban razlog protiv konvencionalizma odnosi se na proirenje konvencional-
nosti s logike i matematike na druge navodno pojmovne istine (na primjer da se
doruak jede prije ruka).
Konvencija je ili donesena javnom odlukom (eksplicitna) ili eventualno pre-
utna. No, takve istine (kao to je ova o doruku) sigurno nisu predmetom ek-
splicitnog javnog dogovora. S druge strane, rei da je ovdje na dijelu preutna
konvencija znai samo rei da ljudi preutno vrsto prihvaaju takav sud, a to
sudu ne daje nikakav naelno drugaiji status od onoga koji imaju vrlo uvrijeeni
apriorni sudovi.
195
Ibid., str. 42..
aa;
Utjecaj kritike konvencionalizma bio je velik. Filozoja logike oslobodila se ide-
je konvencije, u lozoji matematike otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok
je za Quinove uitelje matematika bila grana logike ija istinitost poiva na kon-
venciji i znaenju, za njega je matematika srodna prirodnim znanostima, samo
mnogo openitija, zapravo ope primjenljivija. Matematika je slukinja svih zna-
nosti i taj promiskuitet, kako ga Quine zove, njezina je posebnost. Predmeti o
kojima matematika govori, napose skupovi, realni su, iako apstraktni, a o njima
zakljuujemo kao to zakljuujemo o drugim teorijskim stvarima elektronima,
genima i slino polazei od iskustva i promatranja i usvajajui ona naela koja
daju najbolje ukupne rezultate. U svom djelu o teoriji skupova i njezinoj logici
Quine izvanredno jasno pokazuje dokle u teoriji skupova moemo doi isto je-
zinim i logikim sredstvima, a na kojoj je toki potrebno postulirati postojanje
tih neobinih predmeta skupova. U novijim Quineovim djelima prevladava sve
vie i realistiko shvaanje logike logika nije vie samo stvar jezika: Logika
teorija, usprkos njezinoj velikoj ovisnosti o jeziku, vie je svjetovno orijentirana
negoli jezino, a takvom je ini istinosni predikat, pie on u Filozoji logike.
Vratimo se Quineovu napadu na razlikovanje analitikih i sintetikih istina.
Ako je pobijen konvencionalizam, preostaje tradicionalna i od logikih pozitivi-
sta prihvaena pretpostavka da su analitiki sudovi istiniti temeljem znaenja i
po tome se razlikuju od sintetikih. (Doruak se jede prije ruka istinito je na
temelju znaenja rijei doruak i ruak.) Quine je protiv te tvrdnje predloio
sljedei argument: jedini nain da se ustvrdi to je tono znaenje kada dvije
rijei imaju isto znaenje pa su sinonimi jest pretpostaviti da su neki sudovi
analitiki, naime oni koji ksiraju to znaenje (Doruak je prvi obrok u danu).
Nema denicije znaenja i sinonimnosti koje ne bi pretpostavljale analitinost,
tako da se logiki pozitivisti vrte u krugu.
Taj je argument bio vrlo brzo doveden u pitanje: veina lozofskih vanih poj-
mova iz neke domene ne da se denirati pomou pojmova izvan te domene, a to
ne znai da su besmisleni i neupotrebljivi.
Drugi, implicitni Quineov argument poziva se na holizam znaenja: ako je isti-
nit holizam, znaenje je neodreeno. Tada ostaje otvoreno pitanje je li navodni
analitiki sudovi doista su nuno istiniti, ili samo praktino korisni.
U kasnijim spisima iz posljednjih petnaestak godina Quine priznaje da
neke reenice imaju poseban status: Postoje reenice koje uimo prepoznavati
kao istinite u samom procesu u kojem uimo znaenje ove ili one od sastavnih
rijei. (Schilpp, W. V.O. Quine, ,86., str. ,.) Hrvatski govornik ui rije udo-
vica preko parafraze Quine izbjegava govoriti o deniciji u kojoj se izravno
i izrijekom spominje biti udana ili biti supruga. Isto tako, onaj tko nijee nae
pravilo za upotrebu rijei i jednostavno nije nauio tu rije. Navedene reenice
su dakle znaenjski posebne. No, Quine odrie da one imaju poseban spoznajni ili
metodoloki karakter. Uvid u istinitost na temelju znaenja ne daje ovim reeni-
cama neki trajniji spoznajni status, dri on.
aa8
to je, meutim, s razlikovanjem puko jezinih pitanja (na primjer hoemo li
nevjenanu suprugu po smrti njezina partnera zvati udovicom) od sadrajnih
pitanja (na primjer zato udovice ee umiru nego udovci). Zar nije to razliko-
vanje samo drugi pojavni oblik razlike izmeu analitikog i sintetikog Quine to
nijee: on predlae da kao verbalna shvatimo ona pitanja koja se mogu izbjei ne-
kom parafrazom (u naem primjeru moda tako da nadopunimo rjenik izrazom
nevjenana udovica, pa je pitanje rijeeno). No, ne uvodi li sam pojam parafraze
pozivanje na istovjetnost znaenja izmeu polazne i parafrazirane tvrdnje Ne,
kae Quine: prihvatljivost parafraze stvar je praktine potrebe (moda nevjen-
ana udovica nee proi na sudu, ali e proi kao vrlo toan opis statusa osobe
nekome tko je zainteresiran za to da je oeni, ili pak kao prikladna etiketa u etno-
lokom istraivanju porodice u transformaciji). Ovim otpada potreba za pozi-
vanjem na neki neutralni i objektivni pojam analitinosti.
Govorei o drugoj dogmi, tj. o redukcionizmu, Quine kae da: Dogma reduk-
cionizma preivljava u pretpostavci da svaki iskaz, uzet odvojeno od ostalih, uop-
e podlijee konrmaciji ili inrmaciji. Moj protuprijedlog, koji u biti proizlazi iz
Carnapove doktrine o zikom svijetu iz Aufbau, jest da se nai iskazi o vanjskom
svijetu sueljavaju s tribunalom osjetilnog iskustva ne individualno, ve samo kao
jedinstveno tijelo. () Ideja deniranja simbola u upotrebi predstavljala je, kao
to je istaknuto napredak u odnosu na nemogui termin-po-termin empirizam
Lockea i Humea. Iskaz, radije nego termin, s Fregeom je postao priznat kao je-
dinica koja podlijee empiristikoj kritici. Ali ono to ja sada tvrdim jest da smo,
ak ako uzmemo iskaz kao jedinicu, jo uvijek izvrili prenu podjelu. Jedinica
empirijskog znaenja jest cjelina znanosti.
,6

Radi jasnoe Quineovog stava moramo napomenuti da su pozitivisti bili ato-
misti u pogledu znaenja, a dok je on bio holist. Pozitivisti su smatrali da se
znaenje bilo koje rijei ili reenice, barem u principu, moe do kraja rastaviti na
sastavne elemente. Takva bi analiza u potpunosti iscrpila znaenje rijei ili ree-
nice. U sluaju znanstvenih teorija, bilo koja reenica je ili analitika ili sintetika.
Moda se ponekad koristi kao analitika, kao denicija, moda se ponekad koristi
kao sintetika, kao injenina tvrdnja. Na primjer, F m a = moe se inter-
pretirati kao denicija sile, a moe se interpretirati i kao injenina, iskustveno
provjerljiva tvrdnja o stvarno postojeim silama. Dakako, da bi se legitimno mo-
glo upotrebljavati kao injenina tvrdnja, potrebno je da postoji nezavisan nain
mjerenja sile, nain u kojem nema pozivanja na masu i akceleraciju. Pozitivisti su
vjerovali da analiza teorije uvijek moe pokazati u kojem se smislu koristi dana
jednadba, kao i bilo koja druga reenica. Isto su tako vjerovali da analiza uvijek
moe pokazati u emu se sastoji empirijsko znaenje apstraktnih termina teorije,
da bi se to utvrdilo potrebno je razmotriti semantika pravila koje termin veu
s neposrednim iskustvom. Termina kao to su masa ili akceleracija povezani su
semantikim vezama s opisima procesa i naina mjerenja. Kada se utvrde seman-
196
Ibid., str. 41.-42.
aa,
tika pravila za upotrebu termina, znaenje termina u potpunosti je utvreno.
Ukratko, smatrali su da je uvijek, barem u principu, mogue tono i u cijelosti
utvrditi znaenje znanstvenih termina, isto kao i znaenje termina u svakodnev-
nom govoru. Smatrali su da proces semantike analize, barem u principu, uvijek
ima kraja.
Quine je, s druge strane, smatrao da proces semantike analize nikada nema
kraja, da se znaenje termina nikada ne moe u potpunosti utvrditi. Budui da
znaenje jednog termina ovisi o znaenju drugog, drugog o znaenju treeg itd.,
nikakva analiza nikada ne moe doi do kraja. Znaenje termina sastoji se i u nji-
hovoj vez s iskustvom, meutim, ne samo u njoj. Termini su znaenjski povezani
i s drugim terminima koji su opet povezani i s iskustvom i s daljnjim terminima.
Zbog toga niti veza s iskustva nije jasna i direktna, ona uvijek ovisi i o znaenju
drugih termina. Neke od semantikih veza jesu blie i jae, neke su udaljenije i sla-
bije, ali ne postoji nikakva principijelna granica koja bi ih strogo dijelila. U krajnjoj
liniji, svi su termini naeg diskursa povezani i ine jedinstvenu semantiku cjeli-
nu. Quine se u svojoj analizi u velikoj mjeri oslanja na Duhema, koji je smatrao
da krucijalni eksperiment nije mogu zato to opservacijske posljedice koje se
testiraju nikada nisu opservacijske posljedice samo jedne hipoteze, ve uvijek po-
sljedice cijelog niza hipoteza, na primjer o funkcioniranju mjernih instrumenata,
mikroskopa itd. Zbog toga ono to se provjerava nikada nije jedna izolirana hi-
poteza, ve uvijek cijeli skup hipoteza. U sluaju da eksperiment ne uspije, uvijek
postoji mogunost da je za pogreku odgovorna neka druga hipoteza, a ne o na
koju smo nastojali provjeriti. Iz Duhemova argumenta Quine je izveo zakljuak
da ono to se testira zapravo uvijek jest znanost kao cjelina uz zdravorazumska
vjerovanja.
Prema tome, smatra Quine, pozitivistika redukcionistika analiza koja bi ko-
rak po korak u potpunosti rastavila znaenje nekog empirijskog termina jedno-
stavno nije mogua. Ovdje moramo napomenuti da su mnogi zatitnici logikog
pozitivizma i protivnici holizma kritizirali ovaj Quineov stav, a posebice o ope
postojeoj semantikoj povezanosti termina. Dakako, ova kritika, koja u mnogim
dijelovima ima mjesta, nije uspjela da otkloni jednu stvarnu injenicu a to je kako
semantiki atomizam logikog pozitivizma prua prilino grubu sliku. Moemo
konstatirati da je kritika prve dogme bila vie plauzibilna od kritike druge, a ra-
zlog lei u tome to je kritika o nemogunosti jasnog razgranienja analitikih i
sintetikih sudova zapravo bio problem koji je izotrio upravo logiki pozitivizam.
Zapravo moemo rei da je hipoteza o razdvojivosti analitikih i sintetikih su-
dova bila nuna hipoteza na kojoj je logiki pozitivizam gradio plauzibilnost svog
epistemolokog sustava. Zbog toga ta ideja dovedena do svoje krajnosti dovela je
u krizu i samu heroju koja ju je pokuala iskoristiti za svoje interese. U drugom
sluaju to pak nije tako jer odnos prema redukcionizmu suprotstavljen je diho-
tomian stav dat u obliku holizma. Sama ta situacija, kao kod svih dihotominih
koncepcija, dovodi do situacije da se pravdaju jedni stavovi naspram drugih pored
ega je oito da niti jedna koncepcija nema apsolutnu izvjesnost.
ao
Holizam zapravo ublaava insistiranje na verikaciji. Iako sve tvrdnje imaju
neku vezu s reenicama motrenja, ta je veze esto vrlo daleka i neizravna. iroka
prihvaenost Quineove alternative zbog toga je u mnogome doprinijela smrti kla-
sinog verikacionizma. (Iako postoje neke nove i vrlo suptilne varijante, suvre-
mena analitika teorija znaenja uglavnom nije verikacionistika, a uope nije
verikacionistika u doslovnom, klasinom smislu.)
No, Quine ini jo jedan radikalan korak i to upravo u poetnim poglavljima
knjige Rije i predmet
197
. Velike cjeline jezika i znanja mogu biti meusobno nesu-
mjerljive i to na nain koji onemoguuje da se iz jednog jezika tono pogodi to
hoe rei govornik drugog, na kakvu vrstu stvari hoe referirati. Quine to zove
ontolokom relativnou. Njegov uveni primjer iz navedene knjige, i koji je pota-
knuo cijelu jednu istraivaku tradiciju, jest primjer lingvista koji prouava novo
i nepoznato pleme u dungli, uei plemenski jezik u konkretnim situacijama.
Uroenik pokazuje na zeca i kae Gavagai - kako to prevesti Misli li uroenik
na cjelokupni predmet, zeca, ili na mnotvo neodvojenih zejih dijelova Ko-
liko god podrobno lingvist ispitivao uroenika, stanovita neodreenost opstaje.
Quine tvrdi da problem nije tehnike, ve naelne prirode jezici i pojmovne
sheme mogu se prevoditi samo u cjelinama (holistiki) i sa stanovitom neodre-
enou. Rezultat je umjereni relativizam koji proizlazi iz zapreka u prevoenju:
Zapreka je samo u tome da e svaka meukulturalna korelacija rijei i izraza
biti uvijek samo jedno od iskustveno dopustivih korelacija, bila da ju je sugeriralo
povijesno stupnjevanje ili gola analogija, nema nieg u pogledu takve korelacije
o emu ona moe biti jedinstveno tona ili pogrena. Kad to kaem lozoram,
dodue, sa gledita nae vlastite provincijske pojmovne sheme i znanstvenog raz-
doblja, ali ne znam ni za to bolje. (Onotological Relativity, str. a.)
Quineova holistika lozoja jezika i relativistika ontologija uvele su u lo-
zoju jezika meke teme i pristupe neuobiajene za pozitiviste, a dobro poznate
wittgensteinovskoj tradiciji i ak hermeneutici. Quineov nekadanji sljedbenik i
asistent Donald Davidson razvio je ove quineovske teme u plodnoj konfrontaci-
ji sa svojim uiteljem. Problem radikalnog prijevoda i interpretacije, kako ga
ilustrira poloaj u kojem se nalazi na lingvist u dungli, doveo je do znaajnih
uvida u prirodu jezika i znaenja i postao jednim od glavnih polazita suvremene
rasprave o jeziku. On ima dalekosene i esto neugodne posljedice po odree-
nost znaenja i nalazivost predmeta na koji se jezini izrazi odnose (referiraju).
Ako rije KATZE znai maku samo zahvaljujui ogromnoj koliini pozadin-
skih pretpostavki, onda male promijene u dalekoj pozadini dovode do promijene
znaenja. Isto tako, izrazi koji nisu na samom iskustvenom obodu MAKA, a
jo vie STIL, GEN, ili FUGA doputat e vie raznovrsnih interpretacija spo-
jivih s istim govornim i tjelesnim ponaanjem, meu kojima nema jedinstvenog
tonog izbora. Naalost po kritiare, jezik je intersubjektivna, javna ili drutve-
197
Navedena knjiga moe se nai na hrvatskom jeziku u izdanju Kruzak: W.V.O. Quine, Rije
i predmet, Modrena lozoja, Zagreb. 1999. god.
a
na pojava, i rijei imaju samo ono znaenje koje govornici mogu jedan drugome
prenijeti, objasniti, tako da pozivanje na isto osobnu sferu ne pomae. Quine
opirno izlae ovaj fenomen neodreenosti znaenja i neistraivosti referencije.
Po Quineovu sudu neodreenost znaenja (i referencije) see u cjelokupno po-
druje jezinog i mentalnog, pokrivajui sve ono to obuhvaaju humanistike
discipline. On zbog toga donosi prijedlog jedne posebne vrste dualizma: s jedne
strane zika realnost (i zikalna znanost) koja je odreena i ne problematina, s
druge strane sve ostalo. Taj je prijedlog imao ogroman utjecaj na suvremenu lo-
zoju. Neki su lozo (Davidson, McDowell, Putnam u svojoj drugoj fazi, Rorty)
ovu zamisao dalje razvijali, istiui posebnost, anomalnost mentalne i znaenj-
ske domene. Drugi su reagirali protiv nje, traei nain da izbjegnu neodreenost
i ujedine dva podruja (Fodor, Dretske, Millikan).
U daljnjem dijelu teksta napravimo paralelu izmeu koncepcijskih razlika, ili
slinosti, izmeu Quinea i logikog pozitivizma.
Kao prvo vratimo se na odnos izmeu semantikog atomizma i semantikog
holizma. Ve smo napomenuli kako je semantiki atomizam pruio prilino gru-
bu sliku, ali semantiki holizam izgleda takoer teko prihvatljiv. Dakako, Quine-
ovo se gledite moe interpretirati umjerenije, u smislu da znaenje bilo koje rijei
moe ovisiti o znaenju bilo koje druge rijei, ne da mora ovisiti, nego da moe
ovisiti. Jednostavno nikad ne moemo biti sigurni da dana rije s kojim je sve dru-
gim rijeima semantiki povezan. To moe biti istina, ali u ovom sluaju radi se o
tome da te veze mogu i trebaju otkrivati paljivom semantikom analizom. Pored
toga, ova se interpretacija Quinea ve pribliava pozitivistikoj tezi o jedinstvu
znanosti. Pozitivisti su, pogotovo Carnap, smatrali da je teza o jedinstvu znanosti
zapravo teza o jedinstvu jezika znanosti. To znai da su iskazi svih znanosti, u
principu, svedivi na iskaze zike, a nije jasno kako bi to bilo mogue kad termini
razliitih znanstvenih disciplina ne bi bili u nekakvoj semantikoj vezi. Neurath
je u Soziologie im Physikalismus smatrao da tezu o jedinstvu znanosti najbolje
podupire injenica da postoje predvianja koja slijede iz razliitih znanosti, na
primjer, meteorologije i psihologije. To ne bi bilo mogue kad bi termini tih dviju
znanosti bili semantiki izolirani. No, to ni u kom sluaju ne znai da znaenja
termina meteorologije ovise o znaenjima termina psihologije, niti da krah neke
teorije u jednoj oblasti moe dovesti do revizije u drugoj oblasti. Pozitivisti su
smatrali da su svi (empirijski) termini povezani tako to govore o istom sjetu, tako
to su znaenja svih termina, u krajnjoj liniji, denirani pozivanjem na istu nepo-
srednu danost. U pogledu redukcionizma pozitivisti moda nisu bili u pravu, ali
izgleda da niti holizam ne daje adekvatno rjeenje.
Mada se Quine smatra jednim od najznaajnijih borac protiv logikog poziti-
vizma u nekim stvarima se mogu povui paralele izmeu nekih njegovih stavova i
stavova lijevog krila
,8
ovog pokreta. Kao to smo vidjeli, pozitivistika slika ljud-
198
Lijevo krilo logikog pozitivizma Neurath, Carnap i Hempel, oni su smatrali 1) da je jezik
konvencija i 2) da nema reenica koje bi u potpunosti bile imune na sumnju. Desno krilo
pokreta inili su Schlick, Waismann i Wittgenstein (u prvoj fazi svog rada), oni su smatrali
aa
skog znanja, a prema tome i cijela pozitivistika lozoja, osnovana je na pretpo-
stavkama o ) mogunosti tonog razluivanja analitike i sintetike komponente
i a) mogunosti tone, korak po korak rekonstrukcije veze sintetike komponente
s neposrednim iskustvom. Quine smatra da su obje pretpostavke, koje ih ono zove
dogmama, neodrive i da je, prema tome, neodriva i pozitivistika analiza zna-
nosti i pozitivistika lozoja u cjelini. Zbog toga on predlae vienje znanosti i
ljudskog znanja u cjelini koje bi trebalo predstavljati alternativu pozitivistikom.
Kao zoran primjer navedimo Quineov citat: Ukupnost naeg takozvanog znanja
i vjerovanja, od najuobiajenijih stvari zemljopisa i povijesti do najdubljih zakona
atomske zike ili ak iste matematike i logika, jest ljudska tvorevina koja se su-
dara s iskustvom samo po svojim rubovima. Ili, da promijenim metaforu, ukupna
znanost jest kao polje sile iji krajnji uvjeti jesu iskustvo. Konikt s iskustvom na
periferiji dovodi do ponovnih prilagoavanja u unutranjosti polja. Trebaju biti
redistribuirane istinosne vrijednosti nekih naih iskaza. Reevaluacija nekih iska-
za provlai reevaluaciju drugih, zbog njihovih logikih meuzavisnosti logiki
zakoni samo su izvjesni daljnji iskazi sistema, izvjesni daljnji elementi polja. Ako
smo redenirali jedan iskaz, moramo redenirati neke druge, one koji bi mogli
biti logiki povezani s prvim ili koji bi mogli biti iskazi o samim logikim vezama.
Ali cijelo je polje toliko subdeterminiramo svojim graninim uvjetima, iskustvom,
da mora postojati mnotvo izbora o tome koje iskaze redenirati u svijetlu bilo
kakvog suprotnog iskustva. Niti jedno pojedino iskustvo nije povezano niti s jed-
nim pojedinim iskazom u unutranjosti polja, osim indirektno kroz razloge ekvi-
librijuma koji vrijedi za polje kao cjelinu.
Ako je ovo gledite tono, krivo je govoriti o empirijskom sadraju jednog po-
jedinog iskaza posebno ako je iskaz imalo udaljen od iskustvene periferije polja.
Nadalje, postaje smijeno traiti razliku izmeu sintetikih sudova koji vrijede
kontingentno o iskustvu, i analitikih sudova, koji vrijede ma kako bilo. Bilo koji
iskaz moe biti istinit ma kako bilo, ako drugdje u sistemu izvrimo dovoljno ra-
dikalne prilagodbe. ak i iskaz vrlo blizu periferije moe se smatrati istinitim u
svijetlu neodgovarajueg iskustva pozivanjem na halucinaciju ili popravkom iz-
vjesnih iskaza vrste koja se naziva logiki zakoni. Suprotno, na osnovi istih razlo-
ga, niti jedan iskaz nije imun na reviziju. Revizija, ak i logikog zakona iskljuene
sredine bila je predloena kao sredstvo pojednostavljivanja kvantne mehanike, i
kakve razlike u principu ima izmeu takve promjene i promjene u kojoj je Kepler
naslijedio Ptolemeja ili Einstein Newtona ili Darwin Aristotela.
,,
Iako je Quineova kritika pozitivizma vrlo poznata, iako se smatra vrlo uspje-
nom, moe se u neku ruku govoriti da nije tako uspjena ili radikalna kao to se
to smatra. Alternativna slika koju nudi Quine prije predstavlja razvoj i modika-
ciju one koje su nudili pozitivisti. Usporedimo li Quineovu metaforu polja sila
s Neurathovom metaforom broda iji se remont vri na otvorenom moru i de-
1. da postoji Jezik (s velikim J) i 2. da postoji kategorija reenica imunih na svaku sumnju
onih koji govore o neposrednom iskustvu.
199
Ibid., str. 42.-43.
a
batu izmeu fundacionalista i koherentista moemo kazati da je Neurath nudio
vrlo slinu sliku ljudskog znanja: kritizirao je fundacionalizam i tvrdio da, barem
meu empirijskim reenicama, nema apsolutno izvjesnih.
Alternativna slika koju je nudio Quine je normativna i deskriptivna, meutim,
jaz izmeu normativnog i deskriptivnog daleko je manji nego kod pozitivista. Qu-
ine je tvrdio da je znanje tvorevina koja se sudara s iskustvom samo po svojim
rubovima, a da se najopenitiji sudovi, ukljuujui i analitike, nalaze u sredi-
ni polja, da su najudaljeniji od iskustva. Ovdje nas ne smije zavesti metafora o
piramidi koje koriste pozitivisti, i krugu koji koristi Quine, jer i pozitivisti i on
smatraju da su najopenitiji sudovi, ukljuujui tu i sudove logike i matematike,
to najudaljeniji od iskustva. To je ono to se eli rei metaforama o trokutima
i krugovima: da postoje sudovi koji su blii iskustvu i sudovi koji su od njega
udaljeni. U tom se pogledu Quineova slika podudara s pozitivistikom. Dakako,
razlika je u tome to se prema pozitivistima apriorno znanje nikada ne dodiruje s
iskustvom, jednostavno zato to uope ne govori o iskustvu, ve o jeziku. Quine
s pozitivistima dijeli opu empiristiku predstavku da znanje mora biti u skladu
s iskustvom. Meutim, on smatra da se znanje moe dovesti u sklad s iskustvom
promjenom bilo gdje u sistemu: mogu se mijenjati ) znanstvene hipoteze, moe
se mijenjati a) logika i matematika, ak se i ) opservacijski iskazi mogu modici-
rati pozivanjem na halucinacije. Podruje najpodobnije za prilagoavanja nalazi
se izmeu tvrde logiko-matematike jezgre i tvrdog opservacijskog ruba. Ipak,
nema nikakvog principijelnog razloga koji bi iskljuio mogunost modikacije
bilo gdje u sistemu. Meutim, to isto smatrali su i pozitivisti. Kada su govorili o
testiranju, prije svega su mislili na ) znanstvene hipoteze, one, prema pozitivi-
stikoj slici oito podlijeu reviziji. Smatrali su da je mogue prilagoavati i a) lo-
giku i matematiku, upravo je Carnap bio taj koji je uveo princip tolerancije prema
kojemu je svatko slobodan graditi svoju vlastitu logiku s obzirom na svrhe za koje
mu je potrebna. Quine spominje i reviziju logikog zakona iskljuenja treeg. Taj
je zakon revidirao Reichenbach gradnjom trovalentne logike.
aoo
Pozitivisti, pogo-
tovo nakon ,o., sigurno nisu smatrali da se logika i matematika nikada, nit pod
kojim uvjetima i ni pod koju cijenu ne mogu i ne smiju revidirati. Nisu vjerovali
niti u imunitet ) opservacijskih iskaza. Dovoljno je samo pogledati razloge koji
su ih naveli da odustanu od konkluzivne provjerljivosti kao kriterija smislenosti
i prihvate parcijalnu provjerljivost. Veina ih je smatrala da svaki iskustveni sud
podlijee provjeri i zapravo predstavlja hipotezu. Prema tome, na prvi pogled ra-
zlika izmeu Quine i stavova logikog pozitivizma nisu toliko razliiti koliko bi
se moglo pretpostaviti. No, bez obzira na ove slinosti Quine je svojim kritikama
logikog pozitivizma u mnogome doprinio razvoju sumnje u njihov zacrtani pro-
gram. Dakako, ni Quineova kritika nije ostala ambivalentna prema kritici, u tom
smislu navedimo samo neke kritike njegovog pristupa.
U In Defence of a Dogma Grice i Strawson kritiziraju Quineovu poziciju i
izlau argumente za zadravanje razlike izmeu analitikih i sintetikih sudova,
200
Pogledati u dijelu koji se odnosi na lozoju H. Reichenbacha
a
koju je kao to smo prije vidjeli Quine kritizirao kao prva dogma logikog poziti-
vizma. Prvi argument protiv ovakvog Quineovog stava sastoji se u sljedeem, put
kojim je on doao do zakljuka, pa i sami zakljuak, da ne postoji razlika izmeu
analitikih i sintetikih sudova za Grice i Strawsona nije bio ispravan. Naime, i
zbog toga to mi neto ne moemo u potpunosti shvatiti jednostavno ne slijedi
da to ne postoji. Zbog toga oni dovode u pitanje korak od Mi nismo pronali
zadovoljavajui smisao (osigurali zadovoljavajue objanjenje) od x na x nema
smisla.
ao
Drugi argument protiv Quinea jest taj da on postavlja nerealno visok
standard zadovoljavajueg objanjenja analitinosti. On razmatra grupu srodnih
termina analitinost, sinonimnost, semantiko pravilo, denicija, samokontra-
diktorno i nuno i zakljuuje da se svaki od tih termina moe denirati pomou
ostalih, ali da takve denicije nisu ni od kakve koristi u razumijevanju analitino-
sti, budui da u istoj mjeri ne razumijemo niti ostale termine. Grice i Strawson
smatraju da je njegov zahtjev za zadovoljavajuom denicijom analitinosti ne-
mogue ispuniti jer je paradoksalan. Objanjenje analitinosti, da bi za Quiena
bilo zadovoljavajue mora ispuniti sljedea dva uvjeta: ) ne smije ukljuivati niti
jedan od srodnih, semantikih termina i a) mora imati oblik striktne denicije
(reenica je analitika ako i samo ako). Oito je da nije mogue dati objanje-
nje koje zadovoljava oba uvjeta. Jasno je da ako uzmemo grupe termina kao to su:
moralno krivo, zasluuje osudu, krenje moralnih pravila, ili: neistinito, injenica,
poricanje, tvrdnja, isto tako neemo moi objasniti niti jedan od termina na nain
koji bi zadovoljivo oba navedena uvjeta. Griceova i Strawsonova poanta jest u
tome da bi se rijetko tko usudio rei da su termini iz ovih dviju grupa zbog toga
besmisleni. Prema tome, misle kritiari, da Quine za objanjenje analitinosti po-
stavio uvjete koje logiki nije mogue ispuniti, injenica da objanjenje analitino-
sti nije ispunilo te uvjete uope ne podriva legitimnost upotrebe termina anali-
tinost. Ovdje neemo se vie baviti kritikom Quineovog stava, jer bi to prelazilo
namjere ovog kratkog prikaza, ali moemo rei da kritiari imaju donekle pravo
kada dolaze do zakljuka kako moemo smisleno koristiti termin analitinosti,
ali njihova kritika ipak nije u potpunosti oborila ono to je za logiki pozitivizam
bitno a to je, da oni nisu uspjeli da daju pravi odgovor na pitanje razdvajanja anali-
tinih i sintetikih sudova i to su loe posljedice za logiki pozitivizam, bez obzira
na to koje i kako dao tu kritiku.
9.3. Problem verifkacije
Drugi vrlo esti prigovor logiko pozitivistikom programu jest da princip veri-
kacije eliminira samoga sebe kao metaziku besmislicu. Ovo je moda jo i e-
i napad na program od prije navedenog, jer ako je temeljni princip koji razluu-
201
H.P.Grice i P.F. Strawson, In Defence of a Dogma, Te Philosophical Review 65, u Zaabeh,
Klemke i Jacobson, 1974., str. 345.
a
je smisleno od besmislenog zapravo i sam besmislen, onda ne moemo prihvatiti
rezultate do kojih se dolo njegovom primjenom. Budui da princip verikacije
predstavlja okosnicu logikog pozitivizma, ako je on besmislen, besmislen je i ci-
jeli logiko pozitivistiki program. U daljnjem dijelu teksta pokuat emo ukratko
potkazati koje su to glavne primjedbe za princip verikacije i neke mogue odgo-
vore pozitivista na te napade.
I sam princip verikacije jest sud. Pitanje je na kojoj je od dviju moguih osno-
va smislen sam princip verikacije. Je li sam princip verikacije analitiki ili inje-
nini sud Je li on istinit, ako je uope istinit, na osnovi znaenja termina od kojih
je sastavljen i odnosa izmeu njih ili pak predstavlja empirijsku, injeninu istinu
o svijetu Da bi sam princip verikacije uope bio smislen, on mora biti smislen
ili na prvoj ili na drugoj osnovi. Ako nije smislen ni po kojoj od navedenih osnova,
onda je besmislen i zbog toga ne moe biti upotrijebljen kao kriteriji smisleno-
sti. Na toj su poanti inzistirali mnogi kritiari pozitivizma. Tako, na primjer, u
Suvremenoj lozoji Petrovi kae da: je najvea tekoa na koju nailaze logiki
pozitivisti u vezi s principom verikacije odreivanje njegovog statusa.
aoa
Tako-
er nastavlja: Kako su prema samom principu verikacije svi stavovi (smisaoni
iskazi) ili analitiki ili empirijski provjerljivi, to i princip verikacije, da bi imao
neki smisao mora biti analitiki ili empirijski provjerljiv. Meutim, po svemu se
ini da on ne moe biti ni analitiki niti empirijski provjerljiv. A ako je tako, onda
sam ovaj osnovni princip logikog pozitivizma mora biti obian besmisleni me-
taziki iskaz.
ao
Oito, argument poiva na pretpostavci da sam princip nije i ne moe biti niti
analitiki, niti empirijski provjerljiv, da nije i ne moe biti niti denicija, niti em-
pirijska generalizacija.
Pozitivisti su bili svjesni pitanja o logikom statusu samog principa verikacija
i nudili su razne odgovore. Moda to samo po sebi govori da ni u sklopu Bekog
kruga nije postojao jedinstven stav o nuno prihvaenom, principu verikacije
kako je problem ipak nerjeivi problem. Wittgenstein je smatrao, to je za nas vrlo
bitno jer on predstavlja jednog od onih osnova na kojima je rastao logiki poziti-
vizam, da je princip besmislica, Ayer da je denicija, Schlick da je empirijska ge-
neralizacija, Carnap, Reichenbach i Hempel da je preskripcija za koritenje jezika.
Obratimo pozornost na neke od ovih stavova a posebice na stav Wittgensteina.
On je vjerojatno najzasluniji za popularnost argumenta da se radi o besmislici
zato to ne zadovoljava samoga sebe. Wittgeinstein, je na kraju Tractatusa za-
kljuio, naime, da je cijeli Tractatus, strogo uzevi besmislen. Smisleni su samo
analitiki sudovi logike i matematike i empirijski sudovi prirodnih znanosti. Pre-
ma tome, lozofsko djelo kao to je njegovo glasovito djelo, budui da samo ne
pripada niti u prvu odnosno drugu grupu, nije smisleno.
202
G. Petrovi, Suvremena lozoja, kolska knjiga, Zagreb, 1979., str. 262.
203
Ibid., str. 262.
a6
Tako on kae: Ispravna metoda lozoje bila bi zapravo ova: ne rei nita,
nego ono to se moe rei, dakle stavove prirodne nauke dakle neto to nema
nikakve veze s lozojom i zatim uvijek kada bi netko drugi htio rei neto me-
taziko pokazati mu da nije dao nikakvo znaenje izvjesnim znakovima u svojim
stavovima. Ova metoda bila bi nezadovoljavajua za drugoga on ne bi imao
osjeaj da ga uimo lozoju ali ona bi bila jedino strogo ispravna.
Moji stavovi rasvjetljavaju time to ih onaj tko me razumije na kraju priznaje
kao besmislene kad se kroz njih, po njima, preko njih popeo napolje. (On mora
tako rei odbaciti ljestve budui da se po njima popeo.) On mora ove stavove
prevladati. Tada e ispravno vidjeti svijet. O emu se ne moe govoriti, o tome se
mora utjeti.
ao
Ovaj Wittgensteinov stav izraza je njegovog opeg shvaanja ulo-
ge i prirode lozoje. On je lozoju shvaao kao aktivnost pojanjavanja, reeni-
ce lozoje imaju isti logiki status kao i upiranje prstom ili pokazivanje rukom.
Kasnije su Schlick i Waismann to shvaanje lozoje prihvatili.
Dakako, ovakav Wittgensteinov stav nije bio prihvaen kod logikoga pozitiviz-
ma, barem onoga dijela koji se odnosi na sam princip verikacije, a i nekih drugih
lozofa kao to je B. Russell koji su problem o neizrecivosti vidjeli u jednom
drugom kontekstu. Tako Russell kae: Ono to izaziva oklijevanje jest injenica
da, na koncu, g. Wittgenstein ipak uspijeva rei mnogo toga o onome o emu se
ne moe govoriti sugerirajui skeptinom itatelju da se moda moe pronai ne-
kakvo rjeenje pomou hijerarhije jezika, ili na neki drugi nain. G. Wittgenstein
je, na primjer, cijelu etiku smjestio u podruje mistinoga i neizrecivoga. Ipak,
on je u stanju prenijeti nam svoje etike stavove. On bi odgovorio da se ono to
on naziva mistinim moe pokazati, iako se ne moe izrei. Moda je ovaj odgo-
vor toan, ali to se mene tie, priznajem da u meni izaziva osjeaj intelektualne
nelagode.
ao
Zapravo, ini se, da Wittgensteinova kritika principa verikacije nije dobila
onu estinu koju e kasnije razviti kritiari logikog pozitivizma. Tako se njegov
stav ne smatra heretikim kod kreatora pozitivistikog programa, vie da se radi
o dovoljnom ne znanju, a da je to tako pokazuje tvrdnja da se njegova kritika
principa verikacije, odnosno kriterija smislenosti svodi na priznavanje postoja-
nja metajezik nije mogu. Naime, Wittgenstein je zastupao gledite da rasprava
o kriteriju smislenosti nije mogua zato to je vjerovao da metajezik nije mogu
(ili, barem, da se matajezik danog jezika ne moe formulirati u istome jeziku. U
Logische Syntax der Sprache Carnap je pokazao da meta jezik doista jest mogu.
Pokazao je da je mogue govoriti ne samo o injenicama ve i o jeziku kojim se
govori o injenicama, a da se uz to ne upadne ni u kakve potekoe. Kada su od-
bacivali Wittgensteinova gledita, pozitivisti su se najvie oslanjali na dokaz koji je
Carnap, koristei Tarskijev metoda aritmetizacije, detaljno izloio u navedenom
204
L. Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, Veselin Maslea Svijetlost, Sarajevo,
1987., str. 189.
205
B. Russell, An Inquiry into Meaning and Truth, George Allen and Unwin Ltd, London
1940., str. 22.
a;
dijelu. Tako kae: Do sada smo razlikovali predmet-jezik i jezik sintakse u koje-
mu je formulirana sintaksa predmet-jezika. Jesu li to dva razliita jezika Ako se
na to pitanje odgovori potvrdno (kao to je to uinio Herbrand u vezi matemati-
ke), onda je potreban trei jezik u kojem bi se formulirana sintaksa jezika sintakse,
i tako dalje u beskonanost. Prema drugom miljenju (Wittgensteinovu) postoji
samo jedan jezik, i u njemu se ono to mi nazivamo sintaksom uope ne moe
izrei moe se samo pokazati. Za razliku od tih gledita, mi nastojimo pokazati
da je dovoljan samo jedan jezik, meutim ne tako to emo odbaciti sintaksu, ve
tako to emo pokazati da se sintaksa ovog jezika moe bez ikakvih kontradikcija
formulirati u tom istom jeziku. U svakome jeziku S moe se formulirati sintaksa
bilo kojega jezika bez obzira na to radili se o potpuno drugoj vrsti jezika, ili
o pod-jeziku, ili ak o samom S jedino je ogranienje bogatstvo u sredstvima
izraavanja jezika S. Tako se sredstvima naeg konanog Jezika I mogu formuli-
rati konani dijelovi sintakse bilo kojeg jezika na primjer, Russellova jezika ili
Jezika II, ili ak samog Jezika I. To emo izvesti u slijedeih nekoliko stranica to
jest, formulirat emo sintaksu I-a u mjeri u kojoj je konaan u samome I-u. U
ovom procesu se moe dogoditi da reenica A
, kada se materijalno interpretira

kao sintaktika reenica, govori neto o samoj A
, a da se uz to ne javljaju nikakve
kontradikcije.
ao6

Veina pozitivista, pogotovo takozvano lijevo krilo pozitivistikog pokreta
nije prihvatila Wittgensteinove stavove, pogotovo nakon objavljivanja navedenog
Carnapovog dijela. Od tada su se rasprave oko tone formulacije kriterija smisle-
nosti i njegovog logikog statusa smatrale sasvim legitimnima i njihova smisle-
nost vie nije bila u pitanju.
Bilo bi zanimljivo, prije nego to preemo na dodatnu kritiku principa verika-
cije koju su iznijeli protivnici pozitivizma, da damo miljenje H. Reichenbacha.
To inimo iz dva razloga, prvo jer ne moemo iznositi sva pojedinana shvaanja
koja su u principu ista ali ipak razliita i drugo to smo Reichenbachove stavove
uzimali kao jedne od reprezentativnih u ovoj knjizi, tj. stavove koji pripadaju s
jedne strane logikom pozitivizma ali se dovoljno razlikuju od ostalih predstav-
nika Bekog kruga. H. Reichenbach vrlo zanimljivo karakterizira princip veri-
kacije: Prednost nae karakterizacije verikacionistike teorije znaenja jest u
tome to ona proskribira verikacionistiku deniciju znaenja, ve razjanjava
tu deniciju zajedno s odlukama koje slijede iz njezina prihvaanja. Ovdje smo
primijenili metodu logikog putokaza i odluku o prihvaanju ostavili za svakoga
kao njegovu osobnu stvar. Ako se osobno odluimo za verikacionistiku teoriju,
to je zato to se njene posljedice, kombinacija znaenja i djelovanja, nameu kao
toliko vane da ih ne elimo propustiti.
ao;
206
R. Carnap: Te Logical Syntax of Language (Logische Synatax der Sprache), prvo
englesko izdanje 1937., navedeno izdanje: Routledge & Kegan Paul, London, 1967. u seriji
Te Intertional Library of Psychology, Philosophy and Scientic Method, str. 53.
207
H. Reichenbach: Experience and Prediction, Te University of Chicago press, 1976., str
70.
a8
Ovdje je pitanje o logikom statusu principa verikacije jasno odvojeno od
pitanja o njegovom opravdanju, radi se o deniciji, dakle, analitikoj istini, a
opravdanje, tj. razlozi za njeno prihvaanje, pragmatike su prirode. Razlozi za
prihvaanje denicije nisu imanentni samoj deniciji, ve su logiki neovisni od
nje. Reichenbach smatra da e nam jezik, ako ga budemo koristili u skladu s prin-
cipom verikacije, biti od daleko ve koristit u djelovanju nego ako ga budemo
koristili u skladu s nekim drugim kriterijem smislenosti ili bez ikakvog kriterija.
Ovo je opravdanje empirijske prirode: empirijsko je pitanje hoe li nam jezik biti
korisniji ako ga budemo koristili u skladu sa verikacionistikim naelom. Moda
e rezultat njegove analize zvuati i poneto iznenaujue: empirijsko je pitanje
trebali prihvatiti ovu ili onu deniciju smislenosti.
Reichenbach, dodue, kae da njegova karakterizacija verikacionistike te-
orije znaenja ne proskribira verikacionistiku deniciju znaenja. Nije sasvim
jasno to znai da ne proskribira. Izgleda da je ovim htio rei da je opravdanje
principa hipotetike prirode: ako elite da vam jezik bude od koristi, prihvatite
princip verikacije, ako ne elite, ne morate. Princip verikacije jest norma, ali ne
za sve i ne uvijek, ve samo za one koji znaenja ele dovesti u vezi s djelovanjem.
Ponekad vjernici izgovaraju molitve na jeziku koji ne razumiju: Bonjak ili Turin
na arapskom, idov na hebrejskom itd. Ti ljudi ne znaju pod kojim su uvjetima
reenice koje izgovaraju istinite, ne znaju kako bi ih mogli vericirati. Ono to
Reichenbach eli rei nije da ti ljudi ne smiju koristiti jezike koje ne razumiju, on
tvrdi da e oni, kada eli i ako ele prenijeti informaciju koja bi mogla predstavljati
osnovu za djelovanje, to najbolje uiniti pomou reenica za koje znaju pod kojim
su uvjetima istinite, a pod kojim ne istinite. To jest, pomou onih reenica koje su
formulirali u skladu s verikacionistikim kriterijem smislenosti. Tko eli, moe
itati i sluati, pa ak i recitirati dadaistiku poeziju, meutim ako eli prenijeti i-
njeninu informaciju, bit e daleko uspjeniji ako svoje reenice bude formulirao
u skladu s principom verikacije. Ovakav Reichenbachov pristup je veoma inte-
resantan i inilo bi se da u izvjesnom smislu omekava problem logikog statusa
principa verikacije, ali se ovim ini da je problem vie sklonjen pod tepih nego
to je rijeen. Nikakvo pozivanje na pragmatinost i dobrovoljnost prihvaanja ili
ne prihvaanje principa verikacije ne moe opravdati ili ne opravdati njegovu
upotrebu. Zato u daljnjem dijelu ovog teksta pokuajmo iznijeti neke osnovne
primjedbe principa verikacije.
Jedna od osnovnih ambicija primjene principa verikacije jest, kao to smo vi-
djeli, eliminacija metazike. Mnogi autori smatraju da ovakvo putanje u pogon
principa verikacije zapravo predstavlja logiku pogreku petitio principii. Dru-
gim rijeima, da se ve pretpostavilo ono to se eli dokazati. U naem govornom
podruju ovaj problem je jasno odredio Gajo Petrovi i kao ilustraciju navedimo
neke njegove zakljuke koji nam se ine interesantnim za nae razmatranje: Ne
odvija li se logiko-pozitivistika procedura eliminiranjem metazike po slije-
deoj shemi: prvi korak: od razliitih stavova koji se faktiki izriu odabire se samo
dio onih koje susreemo u nauci i svakodnevnom ivotu, a ignoriraju se oni koje
a,
nalazimo kod lozofa kao i svi njima slini stavovi nauke i obinog ivota. Drugi
korak: trae se uvjeti koji zadovoljavaju svi ovi odabrani stavovi, te se otkriva da
su opni svi ili empirijski provjerljivi ili analitiki, ovo se otkrie naziva principom
verikacije. Trei korak: Vraamo se stavovima koje smo preutno ignorirali kod
prvog koraka i s uenjem otkrivamo da oni ne zadovoljavaju princip verikacije,
da nisu ni empirijski ni analitiki. Sve te stavove zato eliminiramo kao besmislene
ili metazike.
Nije li meutim oito da smo te stavove uspjeno eliminirali pomou principa
verikacije u treem koraku samo zato to smo ih ve preutno ignorirali u prvom
i to o njima nismo vodili rauna u drugom
ao8
I u ovom sluaju se pojavljuje problem opravdanja verikacije. Vidjeli smo da
su logiki pozitivisti dali razliita rjeenja, a kod Reichenbacha rjeenje se nala-
zi u pragmatinoj upotrebi principa. Ono po svojoj prilici nije jedino mogue, a
moda ak nije niti tono. Pretpostavimo, u svrhu argumenta, da je Reichenbac-
hovo opravdanje tono, i pogledajmo onda kakvo to svijetlo baca na Petroviev
argument. Princip verikacije treba se prihvatiti ako se eli poboljati rezultate
svojeg djelovanja. Ako se ne eli poboljati rezultate svog djelovanja, princip se ne
treba prihvatiti. Jedino netko tko je iracionalan moe biti i upoznat s prednosti-
ma prihvaanja principa verikacije i hitjeti poboljati rezultate svog djelovanja, a
ne htjeti prihvatiti princip verikacije. Zato on pragmatiko opravdanje principa
i naziva metodom logikog putokaza: nitko ne mora htjeti prihvatiti princip,
ali ako netko eli popraviti rezultate svog djelovanja, onda e on sam htjeti pri-
hvatiti princip verikacije. U tom smjeru pokuavaju logiki pozitivisti spasiti svoj
princip od neloginosti.
Argument, ovako kako ga je izloio Petrovi, doista jest cirkularan i prazan i
on u najboljem sluaju, predstavlja uspjenu pojmovnu analizu. Ona predstavlja
pojanjenje pojmova i naina na koji se upotrebljavaju. Zbog toga nije udno to,
nakon to je argument izloen, i dalje ostaje nejasno zato bi bilo tko trebao pri-
hvatiti princip verikacije. U argumentu nije spomenut nikakav razlog za pri-
hvaanje principa. Zato argument, ak ako ima i veliku eksplikativnu vrijednost,
nema nikakvu normativnu snagu. Ako bi se opravdanje principa uvrstilo u ar-
gument, onda on vie ne bi bio cirkularan i prazan, i imao bi i normativnu snagu.
Dodue, ak i kada bi se opravdanje principa verikacije uvrstilo u argument,
on jo uvijek ne bi predstavljao konkluzivan razlog za prihvaanje toga prin-
cipa. Ako netko ne eli prihvatiti princip verikacije, nije jasno kako i zato bi
ga se trebalo prisiliti da ga prihvati, osim eventualno za njegovo vlastito dobro.
Ljudi mogu ne prihvatiti princip iz estetskih ili religioznih uvjerenja. Svoj se go-
vor moe uskladiti s naelima dadaizma ili futurizma. Pozitivisti su smatrali da
takva upotreba jezika ima isto ekspresivnu ili emotivnu funkciju, i da se takvom
upotrebom jezika ne moe prenijeti nikakva, niti pojmovna, niti empirijska in-
formacija. Ovakvo bi otprilike bilo spaavanje situacije oko princip verikacije i
208
G. Petrovi, Ibid., str. 263.-264.
ao
vjerojatno njegov pragmatini status nije upitan s kojim bi se sloili ak i protiv-
nici pozitivizma. No, ovdje se radi o dubljem problemu jer princip verikacije u
svojoj primjeni nije samo armativan nego i odreuje negativnu poziciju prema
svemu onome to ne zadovoljava taj princip kao besmislenim. Ovdje je osnovni
problem jer oznaiti neto kao logiki neopravdano na osnovu neega to takoer
nije logiki opravdano ne moe biti logiki opravdano bez obzira na pragmati-
nost takvog postupka.
9.4. Mogunost falsifciranja generalnih iskaza
Protiv shvaanja o potvrivanju neke teorije ustao je K. Popper sa tvrdnjom
da se iz ma koliko promatranja bijelih labudova ne moe samo na deduktivni,
nego ni na induktivni nain zakljuiti da su svi labudovi bijeli. Pretpostavka da
postoji neto tako kao to je indukcija vodi po njemu u regressus in innitum. Ta
posljedica ne moe se, po Popperu, izbjegnuti im se stane na empirijsko gledite
i odbace sintetiki sudovi a priori. Ni pojam vjerojatnosti hipoteze ne predstavlja
nikakav izlaz iz te situacije. Popper, prije svega sumnja u to da je uope moguno
konstruirati jedan takav pojam, dakle pojam koji bi se mogao interpretirati kao
vrijednost vaenja hipoteza.
Za njega su problemi indukcije dovele do dvije bitne posljedice, a to se ponaj-
vie odnosi na problem vjerojatnosti koji je neumitno povezana sa njom. Ako
ocjenu dotine teorije hoemo pokazati kao istinitu, onda moramo pretpostaviti
postojanje sudova za koje se, mada su sintetiki i mada iz njih ne postoji nika-
kva potpuna empirijska verikacija, ipak moemo tvrditi da su zacijelo istiniti:
to bi bili sintetiki sudovi a priori. Ili bi se i od te sama ocijene vjerojatnosti opet
zahtijevalo samo vjerojatno vaenje, onda bi ono moglo nastati na osnovu nove
ocijene, ocjena ocjene, to bi opet vodilo beskonanoj regresiji. Apriorizam ili be-
skonana regresija su zbog toga dvije posljedice koji nastaju iz principa indukcije
i koji se jedna od njih mora prihvatiti. Zbog toga Popper odbacuje pretpostavke
indukcije, i umjesto induktivne stavlja deduktivnu metodu provjeravanja empi-
rijskih teorija. Naputanje misli o indukciji znai odustajanje od pretpostavke da
postoji racionalan put od pojedinanih promatranja do opih zakona. U logi-
kom pogledu iskazi prirodno-naunih zakona stoje na poetku i ini se da oni
postaju jedno psiholoko a ne logiko pitanje. Zato on predlae umjesto metode
vericiranja da se primjeni metoda falsiciranja. Ovo se zasniva na tome, da na
primjer, to iskazi prirodno naunih zakona imaju karakter stavova sve-openi-
tosti koji se uvijek mogu preobraziti u stavove nepostojanja, na primjer hipoteza
o egzistenciji elementarnog kvantuma elektrinog naboja: Sva elektrina punje-
nja su cjelobrojni sadratelji elementarnog elektrinog kvantuma. Bez mijenjanja
smisla moe preobraziti u stav: Ne postoji elektrino punjenje koje ne bi bilo
cjelobrojni sadratelj elementarnog elektrinog kvantuma. Jedan takav stav, kao
a
to se vidi, moe biti u protivnosti sa bazinim stavom, koji tvrdi suprotno u formi
postojanja. Ako takvi bazini stavovi kao mogunost postoje za neke teorije, onda
Popper smatra da se takva teorija moe falsicirati. Stav svi labudovi su bijeli je
falsicirana promatranjem crnih labudova, zato to se to promatranje formulira
u singularnom stavu postojanja na tom i tom mjestu ima ne-bijelih labudova iz
koga se onda moe izvesti univerzalni stav postojanja postoje ne-bijeli labudovi
koji hipotezu falsicira.
Ako je neka teorija stvarno falsicirana, onda se ona mora zamijeniti nekom
drugom, ako ona, naprotiv, nije falsicirana, onda se smatra da se ona obistinila.
Ali je za stvarno falsiciranje neke teorije okolnost da se ona protivi priznatim
bazinim stavovima samo je nuan ali ne i dovoljan uvjet. Neka teorija se moe
smatrati falsiciranom tek onda ako stoji u suprotnosti s nekim ponovljenim efek-
tom. Taj efekt se i sam opisuje pomou hipoteze nieg stupnja openitosti, a ta
hipoteza se sa svoje strane mora obistiniti u onim priznatim bazinim stavovima
koji prvu tezu falsiciraju.
Prilikom ispitivanja neke empirijske teorije treba razlikovati tri sljedea stadija:
najprije treba ispitati je li teorija, koja sebe moe predstaviti kao aksiomski izra-
enu, ispunjava logike uvijete ne protuslovlja, neovisnost, nunost i potpunost
aksioma. Ako je to sluaj, onda se ona oznaava kao empirijski falsicirana ako
postoji barem jedan mogui bazini stav koji s njom stoji u protuslovlju, ako
dakle, postoji neki mogui dogaaj sa kojim je teorija nespojiva. Teorija se naziva
falsiciranom ako () dospije u protuslovlje sa nekim priznatim (a ne samo mogu-
im) bazinim stavom i, (a) ako se efekt koji pobija teorija moe ponoviti.
9.5. Problem indukcije
Ope je priznato od teoretiara saznanja i logiara da se problem indukcije, ako
se on uope smatra rjeivim, moe se rijeiti jedini uvoenjem pojma vjerojatno-
sti. Reichenbach, kao to smo vidjeli, je na bazi tog pojma vjerojatnosti pokuao
rijeiti problem indukcije tako to je taj pojam vjerojatnosti koji se prvobitno od-
nosio na sluajeve, proirio na iskaze, a tako i na hipoteze. No, vidjeli smo iz pret-
hodnog izlaganja da je i takvu mogunost kritikovo Popper, naglaavajui da se
pojam vjerojatnosti hipoteze konstruira pomou vjerojatnosti sluaja to dovodi
do propasti. On osim toga vjeruje da za problem indukcije ne bi nita koristilo ako
bi na bilo koji drugi nain polo za rukom da se konstruira adekvatan pojam vje-
rojatnome hipoteze, budui da bi onda ocjena vjerojatnosti neke hipoteze i sama
bila sintetiki stav koji bi se morao postaviti kao a priori vaei (ponovno padanje
u apriorizam) ili za koji bi se sa svoje strane tvrdila samo vjerojatnost (beskonana
regresija).
Carnap je i pored toga dvoumljenja miljenja da se problem indukcije moe do-
vesti do nekog rjeenja. Po prvoj toki njegovo je miljenje sukladno Popperovom:
aa
problem vjerojatnosti hipoteze ne moe se rijeiti pomou pojma vjerojatnog slu-
aja (relativne uestalosti). Ali zato druga Popperova teza za njega ne mora biti
tona. Neki iskaz vjerojatnosti koji se odnosi na hipoteze (uope na stavove) ne
mora nuno biti sintetiki, ve moe biti analitiki: Tako bismo imali apriorizam a
ne bi morali odstupiti od principa empirizma, budui da bi ti iskazi vjerojatnosti
bili analitiki stavovi, a ne stavovi o sadrani stvarnosti. Carnap je zapravo poku-
ao, prikljuujui se Waismannu, da uvede takav jedan logiko-analitiki pojam
vjerojatnosti koji bi omoguio izgradnju sustava induktivne logike.
Osnovne ideje su sljedee: Jedan pojam vjerojatnosti je empirijski i on je pojam
relativne uestalosti. Stavovi u kojima se oni javljaju imaju karakter sintetikih
sudova koji se moraju kontrolirati iskustvom. Drugi pojam vjerojatnosti je isto
logiki on se najbolje moe izraziti stupnjem potvrivanja nekog stava (hipote-
ze). Jedino se ovim drugim pojmom moe prii rjeavanju problema indukcije.
Zapravo, ve je i Reichenbach pokuao da pojam vjerojatnosti umetne izmeu
pojmova istinit i laan, tako da oni treba da predstavljaju samo ekstremne vri-
jednosti kontinuirane skale vrijednosti vjerojatnosti. Ovim bi polivalentna logika
trebala da doe na mjesto dvovalentne klasine logike, Carnap naprotiv vjeruje,
da se taj pojam uklapanja pojma vjerojatnosti u logiku zasniva na brkanju pojma
stupnja izvjesnosti s pojmom vrijednosti istinitosti: izvjesnost koju neki stav ima
za nas svakako moe imati kontinuiran stupnjeviti prijelaz, ali to nita ne mijenja
u injenici da sami dotini stav mora biti istinit ili laan. On nasuprot pokuava
da pojam vjerojatnosti uvede kao pojam relacije. Ono to je bitno, jest da je po-
jam vjerojatnosti relativan i to u onom smislu to postoje klase sluajeva i njihov
odnos, pojam vjerojatnosti je relativan utoliko to se vrijednost vjerojatnosti ne
moe pripisati nekoj hipotezi kao takvoj, ve samo u svezi s odreenom potvrdom
iskustva, kazivanjem iskustva.
Popper je kao jedan od svojih prigovora protiv induktivne logike izveo stav
da ne postoji nikakav racionalni postupak da bi se od pojedinanih promatranja
dolo do neke ope teorije. Teorije se, kae, otkrivaju na osnovu intuicije i mogu
se provjeriti tek onda kada su ve izvedene.
Na kraju moemo rezimirati neke stavove. Prvobitno vjerovanje logikog po-
zitivizma da su metazike i lozofske greke prije svega jezine prirode i da su
se one ogrijeile o pravila jezika uope. Ali jezik uope i ne postoji, kao to su
pokazala istraivanja logike sintakse i semantike.
Moe se ak ii i korak dalje i ukazati na to da metazika i empirizam ne mo-
raju nuno biti protivna jedna drugoj. Primjer za to moe predstavljati lozoja
Brentana, gdje pomou njegove lozoje moemo ak naznaiti na emu poiva
slaganje njihovih podruja. Brentano je sintetiki apriorizam strogo ograniio na
odreene sudove, i pojmovi su po njemu svi vezani za iskustvo. To dakle znai,
moe se priznati da sve pojmovne tvorevine uporabljene u nauci i lozoji imaju
iskljuivo empirijske osnove, ali ipak doputaju sintetiko-apriorno saznanje.
a
10. Pozitivistika slika znanosti i njena kritika
Kada se govori o pozitivistikom shvaanju strukture znanstvenih teorija ne
smije se zaobii pozitivistiko shvaanje strukture geometrije. Pozitivistiko
shvaanje geometrije naveliko je odredilo njihovo shvaanje znanstvene teorije
uope. tovie, ne bi bilo pogreno rei da su svoje stavove u pogledu geome-
trije primijenili prvo na ziku, pa onda i na sve ostale znanosti. Zbog toga, da bi
se razumjeli motivi i razlozi za logiko-pozitivistiku interpretaciju znanstvenih
teorija, potrebno je barem ukratko izloiti njihove stavove o geometriju i razloge
zbog kojih su ga zastupali.
Dugo je vremena Euklidova geometrija bila jedina poznata geometrija, jedno-
stavno nije bilo nikakve naznake o tome da bi mogla postojati i nekakva drugaija.
Ona je toliko priplodna toliko u skladu sa svakodnevnim iskustvom da nije niti
udo to ljudima nije padalo na pamet da bi mogle postojati i alternativne geome-
trije. Tako se, budui da je postojala samo jedna geometrija, nije moglo smisleno
postaviti pitanje Koja je geometrija istinita, moglo se samo raspravljati o tome
Zato je istinita to je ini istinitom Na osnovi ega je istinita
Od lozofskih utemeljenja euklidske geometrije moda je najpoznatije Kan-
tovo. On je stavio sebi u zadatak opravdanje utemeljenje prirodnih znanosti
osamnaestog stoljea newtonovske zike i euklidske geometrije. Budui da u
Kantovo doba jo nije bila poznata niti jedna druga geometrija osim euklidske
(otkrivene su dvadesetak godina nakon to je Kant umro), on se nije pitao Koja je
geometrija istinita, ve Kako to da je (euklidska) geometrija istinita.
On je u osnovi na isti nain opravdao i sudove aritmetike ( 5 7 12 + = ) i sudove
geometrije (da je ravna linija izmeu dvije toke najkraa) i najopenitije sudove
zike (da je kvantiteta materije nepromjenljiva, da su djelovanje i protu djelovanje
uvijek jednaki). On je tvrdio da su svi ti sudovi sintetiki sudovi a priori. Zbog
toga je cijela Kritika istog uma posveena pitanju Kako su mogui sintetiki
sudovi a priori. to to znai kada se kae da je, na primjer, sud da je ravna linija
izmeu dvije toke najkraa sintetiki a priori sud To da je sud sintetiki znai
da analiziranjem pojmova ravno i najkrae nije mogue utvrditi je li istinit ili
nije, dakle, da njegova istinosna vrijednost o znaenju izraza, od kojih je sastav-
ljen, nije analitiki. To da je sud a priori znai da nije istinit na osnovi iskustva, da
je istinit nezavisno od iskustva. Zato bi geometrija bila nezavisna od iskustva
Zato to geometrijske sudove karakterizira nunost i stroga openitost koja ne
moe pripadati iskustvenoj spoznaji, istine iskustva nikada nisu nune i openite.
Navedimo kako Kant odreuje tu apriornost: Ako se dakle neki sud pomilja sa
strogom openitou, tj. tako da se ni jedan izuzetak ne doputa kao mogu, onda
on dakle nije izveden iz iskustva, nego vrijedi potpuno a priori.
ao,
Naime, cje-
209
I. Kant, Kritika istoga uma, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1984., str. 378.
a
lokupna geometrijska naela su apodiktina, tj. skopana su sa svijeu o njihovoj
nunosti, npr. da prostor ima samo tri protege. No, takva naela ne mogu biti em-
pirijski ili iskustveni sudovi, niti se iz njih mogu zakljuiti.
ao

Budui da su stavovi geometrije nuni i strogo openiti, oni svoje porijeklo ne
mogu imati u iskustvu. Odgovor na pitanje gdje se moe traiti porijeklo, Kant
odgovara da sudovi geometrije imaju svoje porijeklo u zoru a priori. Ovaj zor
ne samo da je neovisan od iskustva, on omoguava iskustvo, on predstavlja uvjet
mogunosti prostorne percepcije, on organizira osjetilno iskustvo. Ovi stavovi
o geometriji imali su prilinu smislenost dok je euklidska geometrija bila jedini
poznati geometrijski sustav, meutim, otkriem neeuklidskih geometrija situacija
se bitno mijenja. U okviru Kantove lozoje nije bilo mjesta pitanjima kao to su,
koja je od geometrija imanentna zikom prostoru Odnosno nije bilo mjesta
za razlikovanje i postuliranje matematike (aksiomatske) i zike (primijenjene)
geometrije.
Budui da je euklidska geometrija predstavljala uvjet mogunosti prostorne
percepcije, pitanje o provjeravanju njene istinitosti bilo je jednostavno besmisle-
no. Naime da je sve mogue iskustvo organizirano na temelju euklidske geome-
trije, trivijalno je da nije mogue nikakvo iskustvo koje bi opovrglo euklidsku geo-
metriju. Slikovito reeno, ako svijet gledamo kroz naoale plave boje, besmisleno
je pokuavati pronai ne-plavu stvar u svijetu i opovrgnuti stav da su sve stvari u
svijetu plave. No, pojava neeuklidskih geometrija mijenja u potpunosti situaciju
i ono to je bitno u domeni aksiomatike niti jedna od geometrijskih sustava nije
imala nikakva prednost. Logina vrijednost svih geometrija je bila ista i ne samo
to, odgovarajuim korespondencijama mogue je u potpunosti prevesti jedan ge-
ometrijski sustav u drugi i obratno. U tom sluaju samo po sebi se postavlja pita-
nje, ako priznamo realnost zikog prostora, Koja je geometrija istinita Kakav je
prostor u kome ivimo i ta pitanja ne samo da postaju smislena nego i znanstve-
no vrlo zanimljiva. Ako je matematiki, isto formalno, bilo mogue postojanje
vie razliitih geometrija, automatski se otvorilo pitanje Koja je od njih istinita u
zikom prostoru.
Prvi koji je to pitanje uzeo ozbiljno bio je Gauss. On je pokuao empirijskim
mjerenjem ustanoviti koja je geometrija istinita u zikom prostoru. U euklidskoj
geometriji zbroj unutarnjih kutova trokuta uvijek je 180
o
, u neeuklidskim geome-
trijama to nije sluaj. Gauss je zbog toga za kutove trokuta uzeo vrhove triju brda
i izmjerio kutove tog trokuta. To je bio empirijski test koji je trebao utvrditi koja
je geometrija ziki istinita. Da se podsjetimo, u okviru Kantove lozoje takav je
test potpuno besmislen. Test je smislen samo ako strogo razlikujemo matemati-
ku od zike geometrije, postoji nekoliko matematikih geometrija, a koja je od
njih, ako uope ijedna, ziki istinita to emo utvrditi testom. Ako ne razlikujemo
matematiku od zike geometrije, uope nije jasno emu test slui i to se njime
moe utvrditi. Tako je pojava neeuklidskih geometrija nametnula potrebu za ra-
210
Ibid., str. 37.
a
Pozitivistika slika znanosti i njena kritika
zlikovanjem matematike i zike geometrije. Kad se ta potreba jednom pojavila
bilo je sasvim prirodno uiniti ono to su uinili pozitivisti: uvesti razliku izmeu
apstraktnog kalkulusa geometrijske teorije (zajedno s opim logiko-matemati-
kim kalkulusom) i semantikih pravila ili koordinativnih denicija koja simbole
takvog apstraktnog kalkulusa povezuju s predmetima i veliinama u zikom svi-
jetu. Na ovom problemu od logikih pozitivista, moda, je najvei doprinos dao
H. Reichenbach, a kao primjer navedimo sljedei njegov citata: Prostor nije su-
bjektivan, ve realan to je ishod razvoja suvremene matematike i zike. udno
je, ova duga povijesna linija na koncu vodi do pozicije koja se zastupala na poet-
ku: geometrija je poela kao empirijska znanost s Egipanima, Grci su je uinili
deduktivnom znanou a na koncu vraena je meu empirijske znanosti nakon
to je logika analiza najvie perfekcije otkrila pluralizam geometrija, od kojih je
jedna i samo jedna geometrija zikog svijeta.
Ova razmatranja pokazuju da moramo razlikovati izmeu matematike i zi-
ke geometrije. Matematiki govorei, postoji mnogo geometrijskih sistema svaki
je od njih logiki konzistentan i to je sve to matematiar moe zahtijevati. Njega
ne zanima istinitost aksioma, ve implikacije izmeu aksioma i teorema: ako su
aksiomi istiniti, onda je teorem istinit ovog su oblika geometrijski iskazi koje
izrie matematiar. Ali ove su implikacije analitike, njih ini valjanima deduktiv-
na logika. Prema tome, geometrija matematiara analitike je prirode. Samo kada
su implikacije prekinute i kada se aksiomi i teoremi tvrde odvojeno, geometrija
vodi u sintetike iskaze. Aksiomi tada zahtijevaju interpretaciju kroz koordina-
tivne denicije i tako postaju iskazi o zikim predmetima, tako je od geometrije
uinjen sistem koji opisuje ziki svijet. U tom smislu, meutim, on nije a priori
ve empirijske prirode. Nema sintetikog a priori u geometriji: ili je geometrija a
priori, i onda je to matematika geometrija koja je analitika, ili je geometrija sin-
tetika, i onda je to zika geometrija koja je empirijska. Evolucija geometrije kul-
minira u dezintegraciji sintetikog a priori.() Matematika je geometrija tako
reducirana na analitiku istinu, a sintetiki je dio geometrije predan empirijskim
znanostima.
a

Budui da se podjela na matematiki i ziki aspekt teorije pokazala vrlo ko-
risnom u sluaju geometrije, pozitivisti su tu podjelu proirili prvo na ziku, a
onda i na sve druge znanosti. Kao ilustraciju jednog takvog pristupa navedimo,
kratko, odnos R. Carnapa prema matematikoj i zikoj geometriji. Carnapovi
stavovi o strukturi geometrije izloeni su, pored ostalih tekstova, i u Foundati-
ons of Logic and Mathematics, prilog prvom tomu International Encyclopedia
of Unied Science. Kao i u ostalim radovima, on strogo razlikuje matematiku i
ziku geometriju. Matematika geometrija jest isto formalni kalkulus u kojem
simboli nemaju nikakvu interpretaciju, izlae se i prouava isto formalna struk-
tura geometrijske teorije, samo odnos izmeu znakova, a ne i njihovo znaenje.
Kada se simboli interpretiraju, kada im se prida ziko znaenje, onda matema-
211
H.Reichenbach: Te Rise of Scientic Philosophy, University of California press, Berkley
and Los Angeles, 1953., str 139.-142.
a6
tika geometrija postaje zika geometrija i, kao pozitivisti smatraju, predstavlja
opis zikog prostora u kojem ivimo. Kao slikovit prikaz ovog odnosa navedimo
jedan Carnapov citat koji razmatra taj odnos: Geometrijski kalkulus obino je
konstruiran kao aksiomatski sistem, tj. specini kalkulus koji pretpostavlja logi-
ki kalkulus (s normalnom interpretacijom). Takav kalkulus opisuje strukturu iji
elementi ostaju neodreeni toliko dugo dok ih ne interpretiramo. Geometrijski
kalkulusi opisuju mnogo razliitih struktura. I za svaku strukturu, npr. euklidsku,
postoji mnogo razliitih moguih oblika kalkulusa koji je opisuju. Kao primjer
razmotrimo jedan aksiomatski sistem euklidske geometrije. Odabrali smo oblik
koji ima est primitivnih znakova tri za klase individua. P
,
P
a
, P
, i tri za relacije, I,
B, K,. Piemo I(x,y) za x i y stoje u relaciji I ()
Navest emo samo nekoliko primjera iz dugake serije aksioma:
G
Za svaka x,y, (ako (x je P
, i y je P
) onda za neko z (z je P
a
i I(x,y) i I(y,x)).
G
a
za svako x (ako x je P
, onda, za neko y (y je P
i ne I(x,y)).
G
za svako x,y,z (ako B(x,y,z) onda ne B(y,x,z)

G
za svako x,y,z (ako (x je P
i y je P
a
i x je P
i I(x,z) i I(y,z) i ne I(x,y), onda postoji

(tono) jedan u takav da (u jest P
a
i I(x,u) i I(u,z) za svako t (ako I(t,u) onda ne
I(t,y)))). (Euklidov aksiom o paralelama)
Za geometrijski kalkulus postoji mnogo interpretacija, i ak mnogo ak sasvim
razliite i zanimljive interpretacije. Neke od njih su logike neke deskriptivne Uo-
biajena interpretacija je deskriptivna. Sastoji se od prijevoda u ziki kalkulus.
Zajedno s uobiajenom interpretacijom zikog kalkulusa. Pravila prijevoda: ()
P
je prevedeno u toka (a) P

a
u pravac () P
u ravninu () I(x,y) u
x lei dodiruje y () B(x,y,z) u toka x je izmeu toaka y i z na pravcu (6)
K(x,y,u,v) u odsjeak x,y je kongruentan sa odsjekom u,v (tj. udaljenost izme-
u x,y je jednaka udaljenosti izmeu u,v). Treba primijetiti da rije toka itd.
ovdje predstavljaju znakove zikog kalkulusa u svojoj uobiajenoj interpretaciji.
Dakle, o toki moemo misliti kao o mjestu u prostoru prirode, pravci mogu biti
karakterizirani referencijom na zrake svijetlosti u vakuumu ili ispruene niti, kon-
gruencije se moe okarakterizirati pozivanjem na metode mjerenja duine. Tako
su specini znakovi geometrijskog kalkulusa interpretirani kao deskriptivni zna-
kovi. S druge strane specini znakovi matematikog kalkulusa interpretirani su
kao logiki znakovi, ak se i javljaju u deskriptivno injeninim znanostima i izra-
avaju rezultate brojenja ili mjerenja. Aksiomi i teoreme geometrijskog kalkulusa
prevedeni su u deskriptivne, injenine propozicije interpretirane zike, oni ine
teoriju koja se moe nazvati zika geometrija, jer je grana zike, u kontradistink-
ciji spram matematike geometrije tj. geometrijskog kalkulusa. Kao primjer etiri
gore navedena aksioma prevedeni su u slijedee reenice zikog kalkulusa (zbog
jednostavnosti ovdje formuliranog u obinom jeziku)
a;
PG
Za bilo koje dvije toke postoji pravac na kojima one lee.

PG
a
Za bilo koju ravninu postoji toka koja ne lei na njoj.
PG
Ako toke x,y i z lee na pravcu i x je izmeu y i z onda y nije izmeu x i z.

PG
Ako toka x i pravac y lee na ravnini z, ali x nije na y, onda postoji jedan i
samo jedan pravac u u ravnini z takav da x lei na u i niti jedna toka nije
ujedno i na u i na y ( dakle u je paralelna y kroz z ).
aa
Mislimo da ovaj primjer daje zorno u emu je razlika izmeu matematike i
zike geometrije: u matematikoj razmatraju se razliiti geometrijski sustavi kao
isto formalne tvorevine, razmatra se njihova konzistentnost, ali ne i njihova isti-
nitost. U zikoj geometriji nastoji se utvrditi koja je geometrija doslovno istinita
koja opisuje tono svijet u kojem ivimo.
Budui da zika geometrija opisuje prostor u kojem ivimo, ona zapravo pred-
stavlja dio zike, injenine znanosti iji su sudovi sintetiki, a ne matematike,
formalne znanosti iji su sudovi analitiki. Zbog toga Carnap zakljuuje da: Me-
toda opisana u pogledu geometrije isto tako moe biti i primijenjena na bilo koji
drugi dio zike: prvo konstruiramo kalkulus i onda postavimo eljenu interpreta-
ciju u obliku semantikih pravila, dobivajui tako ziku teoriju kao interpretirani
sistem s injeninim sadrajem.
a
isto formalna geometrijska teorija dobiva
svoju ziku interpretaciju pomou semantikih pravila koja teorijske termine
vezuju s opaanim terminima svakodnevnog iskustva. Dakle, semantika pravila
jesu ono to apstraktne formule teorija razvijene znanosti povezuju sa svakodnev-
nim iskustvom i uobiajenim rijeima kojima se ono opisuje. Znanstvena teorija
dobiva svoj smisao time to je semantika pravila veu za svakodnevno iskustvo.
Kada teorije ne bi imale semantikih pravila, one bi zauvijek ostale prazne for-
mule i nizovi znakova koji nam nita ne govore o svijetu oko nas. Tako to vezu-
ju teoriju sa stvarnou semantika pravila omoguavaju provjeravanje teorije,
omoguuju nam da utvrdimo to teorija znai i da utvrdimo je li teorija istinita.
Da se podsjetimo, pod pretpostavkom verikacionistike teorije znaenja te su
dvije stvari zapravo jedna te ista stvar: znaenje nekog iskaza razumijemo ako i
samo ako znamo kako ga moemo provjeriti. Dakle, semantika pravila ujedno
daju znaenje teoriji i omoguavaju njeno provjeravanje.
Pored semantikih pravila geometrijska teorija sadrava i jo dvije stvari: svoj
vlastiti, geometrijski kalkulus i opi logiko-matematiki kalkulus. Isto to vrijedi
za ziku geometriju, vrijedi i za bilo koju drugu ziku teoriju, a iako to moda
nije toliko oito i za bilo koju znanstvenu teoriju, svaka se znanstvena teorija sa-
stoji od:
212
R. Carnap, Fundations of Logic and Mathematics, u Neurath, Morris i Carnap, 1938.i55.
str. 194,195.
213
Ibid., str. 198.
a8
1. specino svog kalkulusa,
2. opeg logiko-matematikog kalkulusa i
3. semantikih pravila.
Matematika geometrija sastoji se samo od ) i a), a zika od ),a) i ).
Pogledajmo u nastavku teksta, ukratko, kako su logiki pozitivisti primijenili
ovaj princip u zici. U tekstu Foundations of Physics, Ph. Frank izlae strukturu
zikalne teorije. U svom izlaganju on se eksplicite oslanja na gore izloene Carna-
pove stavove. Budui da je sam bio ziar i da je u tom tekstu pisao o temeljima
zike, on govori o logikoj strukturi zikalne teorije. Meutim, on je, kao i svi
ostali pozitivisti smatrao da vie-manje svaka znanstvena teorija ima takvu struk-
turu. Ako neka znanstvena teorija i nema upravo takvu struktura, onda to nije
zbog toga to bi teorija drugih znanosti imale nekakve drugaije strukture, ve
zbog toga to jo nisu postigle onaj stupanj organiziranosti i jasnoe to ga imaju
zikalne teorije. Dakle, struktura o kojoj govori Frank jest struktura bilo koje zrele
i razraene znanstvene teorije.
Tako Ph. Frank o zici govori sljedee: Svaka se zikalna teorija sastoji od
tri bitna dijela. Postoje, prvo, jednadbe teorije, npr. u mehanici Newtonove jed-
nadbe kretanja, u elektromagnetizmu Maxwellove jednadbe elektromagnet-
skog polja itd. Te jednadbe sadravaju termine kao to su koordinata, vrijeme,
sila, jakost magnetskog polja, elektrika provodljivost itd. One se same po sebi
ne mogu provjeriti da bi se vidjelo jesu li u skladu s zikim injenicama ili nisu.
Niti moemo provjeriti njihovu logiku konzistenciju. Carnap te jednadbe zove
kalkulus podruja zike. Newtonove jednadbe kretanja jesu, npr., kalkulus me-
hanike. Te jednadbe za svoju osnovu moraju imati, kao to kae Carnap, drugi
kalkulus pomou kojega moemo nauiti koje su transformacije tih jednadbi do-
putene bez promijene njihovog znaenja. Mehanika ka osnovu treba kalkulus
algebre i geometrije. Samo primjenom ovog drugog kalkulusa moe se provjeriti
konzistentnost prvoga.
Meutim, sistem jednadbi i logikih pravila (npr. Newtonovih jednadbi kre-
tanja plus zakoni algebre i geometrije) ni u kom sluaju ne predstavlja sistem zi-
kih zakona. Moramo dodati, kao trei dio, iskaze koji deniraju ziko znaenje
rijei kao udaljenost, vrijeme, moment, simultanost, sila, masa itd. Iskaze
koji daju te denicije Carnap naziva semantika pravila. Pored termina prvog kal-
kulusa (sila, masa, itd.) i termina drugog dijela, logikih pravila (plusiminus,
iiili itd.), trei dio, semantika pravila, sadre rijei kao eljezna kocka, dr-
veni tap, topla voda, jedan in dugo itd.
Te rijei treba razumjeti u smislu u kojem su upotrijebljene u svakodnevnom
jeziku. Bez ovog posuivanja iz svakodnevnog jezika, jezik znanosti ne bi pred-
stavljao znanje koji svi moemo dijeliti. Semantika pravila spajaju nae jednad-
be ili na kalkulus s rijeima jezika svakodnevnog ivota, barem u zici, a, moda,
a,
i u ostalim podrujima. () Kao to Carnap istie, samo dodavanjem tih seman-
tikih pravila jednadbama one postaju ziki zakoni koji mogu biti provjereni
eksperimentom.
a
Dakle, analiza pokazuje da zika teorija ima tri dijela:
. specini kalkulus teorije, u mehanici to su Newtonove jednadbe kretanja
itd. Oni sadravaju teorijske termine.
a. opi logiko-matematiki kalkulus, to su logika, aritmetika i geometrija sa
svojim odgovarajuim terminima.
. Semantika pravila, to su znaenjske stipulacije koje dovode u vezu termine
prve grupe s terminima svakodnevnog vokabulara, one uz termine prve gru-
pe sadravaju i opaanje termine ije nam je znaenje znano iz svakodnevnog
pred-teorijskog iskustva.
Zapravo, pozitivistiko shvaanje strukture znanstvene teorije pretpostavlja
dvije podjele, dihotomije:
1. analitiko/sintetiko i
2. opaajno/teorijsko, tj. neopaajno.
Striktna razlika izmeu specino zikog kalkulusa i opeg logiko-mate-
matikog kalkulusa uope ne bi postojala kada ne bi postojala razlika izmeu
analitikih i sintetikih sudova. Jasno je, postojala bi razlika u stupnju openi-
tosti, apstraktnosti jer logika i matematika imaju iru primjenu od zike, ali ne
bi postojala razlika u vrsti izmeu, s jedne strane, zike i, s druge strane, logi-
ke i matematike. Prema pozitivistikom shvaanju logika i matematika su bitno
formalne, analitike, apriorne i nune, dok je zika bitno injenina, sintetika,
aposteriorna i kontingentna. Samo oslanjanjem na tu razliku mogue je striktno
razluiti kalkulus zikalne teorije od kalkulusa logike i matematike.
Ideja da postoje semantika pravila koja povezuju teorijske termine s termini-
ma svakodnevnog iskustva oito je zasnovana na razlikovanju izmeu opaajnih i
neopaajnih, tj. teorijskih termina. Znaenje opaajnih termina znamo iz svakod-
nevnog, pred-znanstvenog iskustva, meutim, teorijski termini dobivaju svoje
znaenje tek kada ih semantikim pravilima poveemo s opaajnim terminima.
Dakle, oito je da postoji razlika u vrsti izmeu jedne i druge vrste termina. Pri-
pisuje li se neki opaajni predikat istinito nekom predmetu ili to moemo utvrditi
direktno, motrenjem Nije nam potrebna nikakva znanstvena teorija, niti nikakvo
zakljuivanje da bismo ustanovili je li mu predikat pripisan istinito ili nije. Ovakav
stav zastupaju logiki pozitivisti. Meutim, u sluaju teorijskih predikata, istini-
214
Ph. Frank, Foundations of Physics, u Neurath, Carnap i Morris, 1938i55. str. 429.
ao
tost pripisivanja ne moe se utvrditi direktno, nije dovoljno samo motrenje, po-
trebno je i zakljuivanje koje se u veoj ili manjoj mjeri oslanja na teorijska znanja.
Budui da je pozitivistika slika strukture znanstvenih teorija zasnovana na te
dvije podjele analitikoisintetiko i opaljivoineopaljivo treba imati na umu
da su napadi na te dihotomije koji su uslijedili od sredine prolog stoljea do se-
damdesetih ujedno i napadi na pozitivistiku sliku strukture znanstvenih teorija.
Osim to je podjela na opaljivo i teorijsko pomogla da se rijee kontroverze
oko geometrije, ona je, i nezavisno od toga, sasvim prirodna i plauzibilna. Razmi-
ljajui o znanosti namee nam se slika prema kojoj opaljiva stvarnost svakod-
nevnog iskustva postoji prethodno i nezavisno od znanstvenih teorija koje su, na
koncu i nastale tako i zato da bi objasnile pojave u toj opaljivoj stvarnosti sva-
kodnevnog iskustva. Tako u dijelu Te Structure of Science Nagel kae: Isho-
dite znanstvene misli jesu problemi koje namee motrenje stvari i dogaaja koje
susreemo u svakodnevnom iskustvu, ona nastoji razumjeti te opaljive stvari ot-
krivajui sistematini red u njima, a konani test za zakone koji slue kao instru-
menti objanjenja i predvianja jest njihova sukladnost s takvim motrenjima.
a

Dakle, stvari i dogaaji koje susreemo u svakodnevnom iskustvu jesu takvi
kakvi jesu, s njima smo upoznati htjeli mi to ili ne. Oni postoje prije teorija i neza-
visno od njih. Teorije gradimo zato da bismo bolje razumjeli pojave iz svakodnev-
nog iskustva, teorije i provjeravamo tako to ih usporeujemo sa svakodnevnim
iskustvom, one koje su mu sukladne njih prihvaamo, one koje nisu odbacu-
jemo. Znanstvene teorije i zakoni jesu neto razliito od svakodnevnog iskustva.
Nagel provodi razliku izmeu eksperimentalnih zakona i teorijskih zakona, tj.
teorija. Razlika je, kako emo vidjeti, zasnovana na razlici opaljivog i neopalji-
vog. Tako Nagel kae: Nazovimo upravo uoenu prima facie razliku izmeu za-
kona tako to emo one prve vrste nazvati eksperimentalni zakoni, a one druge
vrste teorijski zakoni (ili jednostavno teorije). U skladu s tom terminolokom
stipulacijom i njome zahvaenom distinkcijom, zakon da pritisak idealnog plina
ija je temperatura konstantna varira obrnuto proporcionalno svom volumenu,
zakon da teina kisika kombiniranog s vodikom tako da daje vodu jest (otprilike)
osam puta vea od teine vodika i zakon da su djeca plavookih roditelja samo
plavooka, klasicirani su kao eksperimentalni zakoni. S druge strane, skup pret-
postavki koji kau da su razliiti kemijski elementi sastavljeni od razliitih vrsta
atoma koji ostaju nepodijeljeni u kemijskim transformacijama i skup pretpostavki
koji kae da su kromosomi sastavljeni od razliitih vrsta gene koji su u vezi s na-
sljednim karakteristikama organizma klasicirani su kao teorija. () To objanje-
nje razlike izmeu eksperimentalnih zakona i teorija zasnovano je na uvjerenju
da zakoni prve vrste, za razliku od zakona druge vrste, formuliraju relacije izmeu
opaljivih (ili eksperimentalno utvrdljivih) karakteristika nekog predmeta.
a6
215
E. Nagel, Te Structure of Science (Problems in Logic of Scientic Explanation), Routledge
& Kegan Paul, London 1961., str. 79,
216
Ibid., str.79.-81.
a
Ovako konstruirana situacija izgleda konana i idealna za predstavnike logi-
kog pozitivizma, mada moramo istaknuti da Nagel ne pripada tom krugu, ali situ-
acija ipak nije tako jednostavna: tako, na primjer, ve kod Hempela postoje neke
sumnje u povodu jasne razlike izmeu iskaza teorije i eksperimenta. On ne misli
niti da je granica izmeu opaljivog i neopaljivog, tj. teorijskog otra niti da je
jasna. Hempel i sam kae da postoji smisao tih termina u kojemu niti jedna zna-
nost ne opisuje opaljive pojave, isto kao i smisao u kojemu svaka teorija govori
o opaljivom. Meutim, on prihvaa razliku zato to smatra da ona predstavlja
neizostavno orue za analizu znanosti, a to je i oekivano od jednog logikog
pozitivista. Jer iz toga to ne postoji sasvim jasna i sasvim otra granica ne slijedi
da granica ne postoji, isto kao to iz toga to ne postoji tona linija koja odvaja
prednju stranu ljudske glave od stranje ne slijedi da nema razlike izmeu prednje
i stranje strane glave.
a;
Jo jedan razlog zbog kojega je bila iroko prihvaena dihotomija na opaljivo
i neopaljivo, tj. teorijsko bio je taj to je u terminima te dihotomije bilo vrlo pri-
rodno i jednostavno objasniti temeljne pojmove metodologije i lozoje znano-
sti, na primjer eksperiment, testiranje, predvianje, objanjenje itd.
Naime nisu se svi slagali sa ovim stavovima i u sljedeem dijelu teksta dat emo
neke karakteristine kritike pozitivistike slike znanosti, a posebice kritiku Po-
ppera i Kuhna. Iako se u ovom radu posebno razmatra njihov pogled na znanost
u sklopu lozoje znanosti, smatramo da ne bi bilo od vika da ponovimo neke
njihove stavove u odnosu pozitivistike slike.
10.1. Kritika pozitivistike slike znanosti
Pozitivisti su vjerovali da su opservacije nezavisne od teorije i primarne u
odnosu na teoriju. To znai da imamo opservacije
a8
koje imamo, da su takve ka-
kve jesu bez obzira na to kakvu teoriju imali, jer teorije tako i onako nastaju zato
da bismo objasnili, sistematizirali i predvidjeli opservacije koje imamo. Meutim,
njihov suvremenik Popper nije dijelio to miljenje, on je smatrao da je ono, zapra-
vo, apsurdno. Popper je smatrao oitim i trivijalnim da interesi, namjere i prihva-
ene teorije odreuju to emo motriti, da do opservacija nikada ne dolazi od
interesa, oekivanja i ve prihvaenih teorija. Uvijek motrimo ono to nas zanima
i zato to nas zanima, to emo motriti i kako, to uvijek, implicitno ili eksplicitno,
odluujemo na osnovi naih interesa i ve prihvaenih hipoteza ili teorija.
Popper je na osnovi toga jednostavnog uvida razvio cijelu lozoju znanosti
falsikacionizam. Velik broj empiristiki nastrojenih mislilaca, ukljuujui tu, i lo-
gike pozitiviste, smatra da se znanost razvija tako da se prihvaaju one teorije za
koje postoji dovoljno svjedoanstvo, evidencija i koje su dovoljno konformirane. S
217
Ibid., str. 83.
218
OPSERVACIJE podrazumijeva opaanje, mjerenje i neposredno iskustvo.
aa
druge strane, Popper je smatrao da je sama ideja konrmacije besmislena i nesu-
visla, koliko god imali svjedoanstva za neku teoriju, to svjedoanstvo nikada nije
dovoljno da sa sigurnou pokae da je ta teorija istinita. On je ideju pozitivnog
svjedoanstva odbacivao na osnovi problema vezanih uz indukciju, koliko god
imali pozitivnih instanci za neku hipotezu, uvijek je mogua da e sljedea biti ne-
gativna, prema tome, niti jedna hipoteza nikada nije potpuno potvrena. Jedino
to hipoteza moe potpuno biti jest biti potpuno opovrgnuta. Beskonano mnogo
pozitivnih instanci nije dovoljno za konrmaciju ali je zato jedna jedina dovoljna
za diskonrmaciju, opovrgavanje. Zbog toga je on smatrao da nain na koji se
znanost razvija jest sljedei: od svih predloenih hipoteza prihvaaju se one koje
do sada nisu bile opovrgnute. Dakako, izmeu vie suparnikih hipoteza imamo
bolje razloge za prihvaanje onih hipoteza koje su bile izloene veem broj otrijih
provjera. Saeto reeno, klasina slika znanosti jest: prvo opservacije pa onda iz
njih konstrukcija teorije. Ipak Popperova slika znanosti jest: prvo teorija, odnosno
hipoteza, onda iz nje konstrukcija eksperimenta i opservacija kojima se testira ta
teorija. Popper svoju sliku znanosti nastoji potkrijepiti primjerima iz kojih se vidi
da horizont oekivanja odreuje to e se motriti i kako. Horizont oekivanja jest
skup vjerovanja i interesa koji izmeu svih moguih opservacija selekcionira one
koje su relevantne. Bez horizonta oekivanja motrenje jednostavno nema smisla.
On navodi i to da je naredba Motri!, ako se ne zna kontekst, gramatiki besmisle-
na, glagol motriti jest tranzitivni glagol on uvijek mora imati predmet, ne moe
se motriti jednostavno, kada se god motri, motri se neto, neki predmet.
Tako Popper kae: vjerovanje da se znanost odvija od opservacija prema te-
oriji jo uvijek je toliko iroko i toliko vrsto prihvaeno da je moje poricanje
tog vjerovanja esto doekivano s nevjericom. esto me se sumnjiilo da sam
neiskren da poriem neto u to se ne moe smisleno sumnjati. Ali zapravo je
vjerovanje da moemo poeti samo s istim opservacijama, bez iega to pripa-
da teoriji, apsurdno. () Motrenje je uvijek selektivno. Ono zahtijeva odabrani
predmet, konani cilj, interes, toku gledita problem. I njegovo opisivanje uvi-
jek pretpostavlja deskriptivni jezik, s rijeima koje oznaavaju svojstva, ono pret-
postavlja slinost i klasikaciju, koja opet pretpostavlja interese, toke gledita i
probleme. Gladna ivotinja, pie Katz, dijeli okoli na jestive i nejestive stvari.
ivotinja u letu vidi putove za bijeg i skrivanje. Openito govorei, predmet
se mijenja prema potrebama ivotinje. Moemo dodati da predmeti mogu biti
klasicirani i postati slini ili ne slini samo na ovaj nain tako to su povezani s
potrebama i interesima. Ovo se pravilo ne primjenjuje samo na ivotinje nego i na
znanstvenike. Jer ivotinji toku gledita odreuju njeni interesi, trenutni zadatak
i njena oekivanja, znanstveniku njegov teorijski interes, posebni problemi kojima
se bavi, njegova nagaanja i oekivanja i teorije koje prihvaa kao vrsta pozadine:
njegov referencijalni okvir, njegov horizont oekivanja.
a,
219
K. Popper, Conjectures and refutations: Te Growth of Scientic Knowledge, Routledge
& Kegan Paul, London 1989., str. 149.
a
Ovi stavovi izgledaju plauzibilno: da interes odreuje to emo motriti, meu-
tim, moglo bi se prigovoriti da su opservacije ipak primarne. esto su zagovornici
logikog pozitivizma kao prigovor na ovako shvaanje davali odgovor da se i oe-
kivanje, kao i teorijska osnova koja prethodi opservaciji zapravo posljedica jedne
pred-opservacije, naime na to bi se moglo opet prigovoriti da je pred-opservacija
nastala preko neke pred-teorijske osnove itd. do beskonanosti. S ovim bi se pro-
blem sveo na pitanje to je starije koko ili jaje. Popper smatra da nije tako, on
smatra da oekivanja uvijek prethode opservaciji: Problem to dolazi prvo, hi-
poteza (H) ili opservacija (O) rjeiv je isto kao i problem to dolazi prvo, koko
(H) ili jaje (O). Odgovor na drugo je Ranije jaje, na prvo Ranija hipoteza. Sa-
svim je istinito da e bilo kojoj pojedinoj hipotezi koju izaberemo prethoditi op-
servacija opservacije koje, na primjer, elimo njome objasniti. Ali te opservacije,
opet, pretpostavljaju prihvaanje referencijalnog okvira, okvira oekivanja, okvira
teorija. Ako su one znaajne, ako su nametnule potrebu za objanjenjem i tako
dovele do stvaranja hipoteze, to je bilo zato to nisu mogle biti objanjene starim
teorijskim okvirom, starim horizontom oekivanja. Ovdje nema opasnosti od re-
gresa u beskonanost. Ako idemo unatrag prema sve primitivnijim i primitivnijim
teorijama i motivima na kraju emo pronai nesvjesno, uroeno oekivanje.
aao
Pod uroenim oekivanjem Popper ne misli na uroeno, apriorno znanje nacio-
nalistike lozoje. On misli na psiholoki ili, radije, bioloki uroena oekivanja.
Ako su ovi stavovi toni, onda oni u prilinoj mjeri podrivaju pozitivistiku sliku
znanosti, i ne samo to, u lozofskoj tradiciji dolazi do obrata sa empiristikog
na nacionalistiki pristup problemu u znanosti. Oni dovode u pitanje ili barem
relativiziraju navodno otru razliku izmeu konteksta otkria epistemoloki
injeninog opisa naina na koji je netko doao do nekog otkria i konteksta
opravdanja epistemoloki normativnog opisa naina na koji je opravdao ili tre-
bao opravdati to svoje otkrie.
Popperovi stavovi, iako podrivaju pozitivistiku sliku znanosti, nisu za nju pot-
puno pogubni. I dalje se moe tvrditi da razlikovanje konteksta otkria i konteksta
opravdanja i trodioba teorije na opi logiko-matematiki kalkulus, specini kal-
kulus teorije i semantika pravila koja teoriji daju ziku interpretaciju predstav-
ljaju korisna razlikovanja u pojmovnom okviru za analizu znanosti i znanstvenih
teorija. Iako ta razlikovanja ne mogu pretendirati na apsolutnu valjanost, korisno
ih je uvesti kao, recimo, heuristika sredstva koja su od koristi prilikom razmatra-
nja znanstvenih teorija. Budui da ne moemo prouavati cijelu znanost odjed-
nom, prilikom prouavanja jedne teorije preporuljivo je apstrahirati od horizon-
ta oekivanja koji je doveo do formuliranja neke teorije i, zbog pojednostavljenja
analize, pretpostaviti da su opservacije primitivne, nezavisne od bilo kakve teorije
i bilo kakvih oekivanja. U tom bi sluaju pozitivistika slika znanosti imala samo
relativnu, ali ne i apsolutnu valjanost.
Pozitivistika slika znanosti i znanstvenih teorija mogla bi preivjeti, nekako,
Popperovu kritiku. Meutim, izgleda da ne moe preivjeti jednu drugu kritiku,
220
Ibid., str. 149.
a
naizgled vrlo slinu. To je kritika Hansona. On je isto kao i Popper dokazivao da
opservacije nisu nezavisne od teorije. Meutim, izmeu Popperove i Hansonove
kritike postoji bitna razlika. Dok je Popper dokazivao da opservacije kojima se
testira neka teorija nisu nezavisne od prethodnih ostalih teorija i oekivanja, Han-
son je, izgleda, dokazivao daleko radikalniju tezu: Da opservacije kojima se testira
ta teorija nisu nezavisne od te iste teorije. Recimo da teoriju T

testiramo pomou
opservacija O
. Prema Popperu ne smije se zaboraviti da O
ovisi o prethodnim
teorijama i oekivanjima, koji su razliiti od T
, O
ne ovise o T
, ovise o drugim
teorijama. Meutim, Hanson tvrdi da O
ovisi od T
, da sama T
oblikuje i formi-
ra O
. Prema Hansonovoj slici znanost je postavljena na daleko slabijim i manje

racionalnim temeljima nego prema Popperovoj slici. Naime, da bismo mogli te-
stirati T
, potrebne su nam opservacije O
, oko toga se, po pretpostavci, obojica

slau. Meutim, Popper smatra da moemo imati O

i tako testirati T
samo ako
pretpostavimo da su istinite neke druge teorije i oekivanja, koje su nezavisne i
prethodne T
. Hanson ipak smatra da moemo imati O
i tako testirati T
samo
ako pretpostavimo istinitost T
, budui da se O
moe formulirati samo ako se

pretpostavi da je T
istinito.
Problem je u tome to, ako pretpostavimo da je T
istinita, vie je nemamo za-

to testirati. Izgleda kao da prema Hansonovoj slici prihvaanje T
pretpostavlja
nuan uvjet opservacija O
.

Apsurdnost takvog vienja znanosti mogla bi biti u
tome to teorije moemo testirati samo kada ve vjerujemo u njih, a kada ve jed-
nom vjerujemo u njih, onda nam opservacije mogu biti samo onakve kakve teorije
nalae da jesu. Tako da vie uope nije jasno u emu se sastoji testiranje teorije.
Testiranje teorija, u okviru takve slike znanosti, postaje apsurdan i suvian pojam.
Hanson kritizira pozitivistiko razlikovanje teorije od opservacije. Budui da
to razlikovanje predstavlja osnovnu pretpostavku pozitivistikog shvaanja zna-
nosti, on ujedno tako kritizira i cjelokupno pozitivistiko shvaanje znanosti. Po-
zitivisti su smatrali da opservacije prethode teoriji i da su nezavisne od bilo kave
teorije, one predstavljaju nepromjenljivu bazu svake teorije. Hanson je smatrao
da su ti stavovi sasvim netoni, smatrao je kako opservacije nisu nezavisne od
teorije, da prihvaena teorija uvijek sudjeluje u oblikovanju opservacija, da to to
emo vidjeti u velikoj mjeri ovisi o tome koju teoriju prihvaamo, da u tom smislu
teorija prethodi opservacijama.
Hanson svoju kritiku poinje poznatim primjerom o Kepleru i Tycho Bracheu.
Kepler je vjerovao da je Sunce nepomino i da se svi planeti, ukljuujui i Zemlju,
okreu oko Sunca. Brache je vjerovao da je Zemlja nepomina i da se svi planeti,
ukljuujui i Sunce, okreu oko Zemlje. Zamislimo da Kepler i Brache u zoru stoje
na vrhu brda i promatraju izlazak Sunca. Pitanje je Vide li obojica jedno te isto.
Hanson smatra da postoje nekakvi razlozi i za pozitivan i za negativan odgovor.
U jednom smislu oni vide istu stvar, u drugom smislu o ni vide razliite stvari.
On nastoji dokazati da je relevantan samo drugi smisao, onaj u kojem oni vide
razliite stvari. Smisao u kojem vide istu stvar jest, recimo, ziki i zioloki:
iste su konguracije fotona koje padaju na njihove retine, isti su kemijski procesi
a
koji se dogaaju u njihovim ziologijama vida. Meutim, smatra Hanson, to nije
relevantan smisao rijei vidjeti. Tako on kae: Vienje je iskustvo. Retinalna re-
akcija samo je ziko stanje fotokemijski podraaj. Fiziolozi nisu uvijek uvaa-
vali razlike izmeu iskustva i zikih stanja. Ljudi, a ne njihove oi, vide. Kamere
i one jabuice jesu slijepe. Moe se odustati od pokuaja da se u okviru organa
vida (ili u okviru neurolokog spleta iz oka) locira neto to se naziva vienje.
Da Kepler i Tycho vide ili ne vide istu stvar ne moe se poduprijeti pozivanjem na
zika stanja njihovih retina, optikih ivaca ili vizualnih korteksa: u vienju ima
vie od doticanja onih jabuica.
aa
Pozitivistiki nastrojen mislilac moe prihvatiti ove Hansonove stavove, tvrdit
e da Kepler i Brache imaju iste osjetilne podatke, ali da ih razliito interpretiraju.
Tako bi bila sauvana autonomija opservacija u odnosu na teoriju, oni vide jedno
te isto, dakle opservacije su im jednake, a razlika izmeu njih dvojice je u tome to
ono to vide interpretiraju u skladu s razliitim teorijama u koje vjeruju.
Meutim, nizom primjera iz Gestalt psihologije Hanson zatvara put za razvoj
te vrste odgovora. Gestalt primjeri svjedoe da nije mogue odvojiti osjetilne po-
datke od njihove interpretacije. Osjetilni podaci i njihova interpretacija uvijek
dolaze zajedno. Jednostavno je neistinito da prvo vidimo neto, a da onda tek
naknadno interpretiramo to je to to smo vidjeli. Svaki put kada neto vidimo
to neto automatski vidimo kao to i to. Interpretacija je sadrana u samom aktu
vienja, tako on kae: Razmotrimo sada reverzibilnu perspektivu gura koje se
javljaju u udbenicima Gestalt psihologije: tacne za aj, mijenjajueg (Schrdero-
vog) stubita, tunela. Svaka od njih moe se vidjeti kao konkavna, kao konveksna
ili kao crte bez perspektive. Vidim li doista svaki put neto razliito ili samo ono
to vidim interpretiram na razliit nain Interpretirati znai misliti, neto initi,
vienje je iskustveno stanje. Razliiti naini na koje se vide te gure ne ovise o
razliitim mislima koje lee iza vizualnih reakcija. Ako te reakcije nisu spontane,
to onda znai spontano Kada stubite ide u suprotnom pravcu. Ono to ini
spontano. Ne misli se ni na to posebno, uope se ne misli. Niti se interpretira.
Jednostavno se vidi, sada stubite kao odozgo, sada stubite kao odozdo.
aaa

Hanson smatra da isto to vrijedi u svakodnevnoj percepciji vrijedi i u znanosti.
Fiziar vidi instrument, laik ne vidi instrument ve samo splet cijevi i ica. Tako
Hanson kae: I dijete i laik mogu vidjeti: oni nisu slijepi. Ali oni ne mogu vidjeti
ono to ziar vidi, oni su slijepi za ono to vide. Mi moemo ne uti da obao nije
zgoena, iako to kolovanome muziaru moe biti bolno oito. (Koji nee uti
tonove i interpretirati ih kao tonove odreene oboe, nego e jednostavno uti da
oboa nije zgoena. Mi jednostavno vidimo koliko je sati, kirurg jednostavno vidi
da je rana incirana, ziar vidi da se anoda u cijev X-zraka pregrijava.) Elementi
posjetiteljevog vizualnog polja, iako identini s onima od ziara, nisu za njega
organizirani kao i za ziara, iste linije, boje, oblike zahvaaju i jedan i drugi, ali
221
N.R. Hanson, Patterns of Discovery: An Inquiry into the Conceptual Foundations of
Science, Cambridge University Press, Cambridge 1972., str. 6,7.
222
Ibid., str. 11.
a6
ne na isti nain. Ima beskonano mnogo naina na koje konstelacija linija, oblika,
mrlja, moe biti viena. Zato se vizualni uzorci vide razliito pitanje je za psiho-
logiju, ali da mogu biti vieni razliito vano je u bilo kojem razmatranju pojmova
vienja i opservacija ()
Kada se u studiranju opserviranja ignoriraju jezik i notacija, zika je predstav-
ljena kao da poiva na osjetima i primitivnim eksperimentima. Opisana je kao po-
navljajue, monotono ulanavanje osjeta i eksperimenata iz kolskih laboratorija.
Ali zika znanost nije samo sistematino izlaganje osjetila prema svijetu, ona je
isto tako i nain miljenja o svijetu, nain formiranja koncepcija. Paradigmatski
opservator nije ovjek koji vidi i izvjetava ono to svi normalni opservatori vide
i izvjetavaju, nego ovjek koji u obinim predmetima vidi ono to nitko drugi
nikada prije nije video.
aa
Hansonov napad usmjeren je na stav logikih pozitivista da postoji bitna ra-
zlika izmeu opservacije i teorije. Ako takva razlika doista ne postoji, kao to to
smatra Hanson, onda pozitivistika podjela na opaljivo i teorijsko nije odriva.
To bi ujedno znailo da nije odrivo niti njihovo vienje strukture znanosti, tj.
strukture znanstvenih teorija. Dakle, da trodioba na ) specini kalkulus teorije,
a) opi kalkulus logike i matematike i ) semantika pravila ne odraava stvarnu
strukturu znanosti i znanstvenih teorija. Hansonova kritika, ako je tona, poka-
zuje da nije odriva razlika izmeu ) i ), dakle, s jedne strane, neinterpretiranog
kalkulusa teorije zajedno s teorijskim terminima i, s druge strane, termina koji
oznaavaju predmete i dogaaje svakodnevnog iskustva. Prema pozitivistikoj
slici znaenja termina i vrhunski ekspert i potpuni laik, barem u principu, jedna-
ko vide bilo koji predmet i jednako dobro znaju znaenje termina svakodnevnog
govora, razlika izmeu njih dvojice javlja se samo kada se radi o interpretaciji
onoga to vide i samo kada se radi o razumijevanju specino teorijskih termina.
Prema Hansonu, budui da su opservacije uvijek proete teorijom (theori-laden),
vrhunski ekspert i potpuni laik nikada ne vide stvari na isti nain, tako da razlika
izmeu njih dvojice, suprotno uvjerenjima pozitivista, poinje ve na nivou sva-
kodnevnog iskustva.
Ovakav Hansonov pristup, u mnogome je pokazao da logiki pozitivizam ni-
kako nije tako sigurna teorija znanosti kao to su to u poetku inilo. Mada se
Hansonu mogu prigovoriti radikalizacija situacije odnosa teorije i opservacije to
u krajnjoj instanci dovodi do potpunog relativnima svake spoznaje pa i znanstve-
ne. Navedimo samo neke mogue primjedbe, koje su dakako koristili pozitivisti
kako bi kako-tako spasile stvar. Ovdje se mogu postaviti dva bitna momenta: )
prihvaena teorija ponekad djelomino utjee na percepciju ili da a) prihvaena
teorija uvijek u potpunosti odreuje percepciju.
Ova dva pristupa koja bi se mogla izvesti iz Hansonova razmatranja daju slje-
dee posljedice, ako se prihvati moment ) onda se u krajnjoj instanci ne negira,
barem ne u potpunosti, stav logikog pozitivizma. Mogue je u nekom blaem
223
Ibid., str. 30.
a;
obliku prihvatiti njihova ideja da postoji razlika izmeu teorije i opservacije ali da
je ta granica u nekim sluajevima nejasna. U sluaju tvrdnje a) Hanson denitivno
rui pozitivistiku sliku znanosti, ali u tom sluaju ne rui se samo specino lo-
giko-pozitivistika slika znanosti, jer se rui svaka slika znanosti oko racionalnog
i empirijskog pothvata. Ova pozicija predstavlja krajnje relativistiku sliku znano-
sti: stvari su onakve kakve vi vjerujete da jesu i potpuno je besmisleno uope
pokuavati otkriti kakve stvari jesu nezavisno od vaih vjerovanja o stvarima. Na-
ime bez obzira na ove implikacije pokazuje se jedna neumitna injenica a to je: da
kritika Popper i Hansona pokazuju da nije tako jednostavna slika znanosti kao je
to pokua shematizirati i konstruirati logiki pozitivizam i da je situacija mnogo
kompleksnija. Da je situacija oko znanosti uistinu daleko od toga da se moe re-
ducirati i shematizirati pokazat e jo jedna kritika koju je dao Kuhn. Kako emo
Kuhnove stavove posebno razmatrati u ovoj knjizi dat emo samo neke dijelove
njegove kritike pozitivistikog shvaanja znanosti.
Kuhn u svom razmatranju strukture znanstvenih revolucija uvodi jedan funda-
mentalni pojam paradigma. Uvoenjem pojma paradigme Kuhn: eli sugeri-
rati da neki prihvaeni primjeri stvarne znanstvene prakse primjeri koji ujedno
ukljuuju zakone, teorije, primjene i instrumentaciju pruaju modele iz kojih
izviru posebno koherentne tradicije znanstvenog istraivanja. To su tradicije koje
povjesniari opisuju pod rubrikama kao to su ptolomejska astronomija (ili ko-
pernikanska), aristotelovska dinamika (ili newtonovska), korpuskularna op-
tika (ili valna optika) itd.
aa
Ideja da u znanosti postoje paradigme ili posebno
koherentne tradicije znanstvenog istraivanja iz osnove je u suprotnosti s do tada
eksplicitno ili implicitno prihvaenim gleditem o razvoju znanosti. itajui ud-
benike i povijesne preglede znanosti, pogotovo ako se ima u vidu sve vea uspje-
nost znanosti, moe se stei dojam da se znanost razvija linearno, kumulativno,
kontinuirano, da svaka sljedea teorija poiva na temeljima dotadanje znanosti,
da u tom smislu postoji nit kojom se razvoj znanosti moe pratiti od mitskih koz-
mologija pa sve do teorije relativnosti i kvantne mehanike.
Uvoenjem pojma paradigme Kuhn nudi iz osnove razliitu sliku razvoja zna-
nosti. On smatra da se znanost razvija sukcesivno, diskontinuirano, smjenom
paradigmi: da su nove paradigme nezavisne od prethodnih i da ne poivaju na
njima. Smjena paradigmi naziva se znanstvena revolucija. On ak tvrdi da su pa-
radigme nesumjerljive: da ne postoji nikakva vanjski, objektivni standard prema
kojemu bi se paradigme mogle usporeivati. Budui da paradigme smjenjuju jed-
na drugu u vremenu i budui da ih nije mogue usporeivati, to znai da jedno-
stavno nema smisla govoriti o linearnom, kumulativnom napretku znanosti. ak
ne ostaje previe prostora da se uope govori o razvoju ili napretku. Iako je takva
slika znanosti moda na izgled ne plauzibilna, Kuhn smatra da predstavlja daleko
toniji prikaz stvarne povijesti znanosti.
224
T. Kuhn: Te Structure of Scientic Revolutions, u Inernational Encyclopedia of Unied
Science, Te University of Chicago Press, 1970., str. 10.
a8
U okviru slike znanosti koju su nudili logiki pozitivisti bilo je, barem u prin-
cipu, sasvim jasno po kojem je kriteriju mogue ustanoviti napredak. Pred-znan-
stvena opservacijska baza je nepromjenljiva, ksna je, ista je uvijek svugdje i za
svakoga. Znanstvene teorije nastaju zato da bi sistematizirale objasnile i predvi-
djele dogaaje u opservacijskoj bazi. To je svrha znanosti, a tako ujedno, i kriterij
uspjenosti, uspjenost bilo ega mjeri se po tome koliko dobro ispunjava svoju
svrhu. Dakle, prema pozitivistikoj slici znanosti, znanost napreduje u smislu da
sve bolje i bolje sistematizira, objanjava i predvia dogaaje u pred-teorijskoj op-
servacijskoj bazi. Sama ideja da se znanost ne razvija kontinuirano, ve smjenom
paradigmi ne bi sama po sebi sruila pozitivistiko gledite da se teorije vrednuju
u odnosu na ne teorijsku opservacijsku bazu. Meutim, Kuhn ne tvrdi samo da
se znanost razvija smjenom paradigmi, on tvrdi i da ne postoji pred-teorijska,
ne-teorijska opservacijska baza. On prihvaa Hansonove stavove o proetosti op-
servacija teorijom i tvrdi da to to netko vidi ovisi o tome kojoj paradigmi pripa-
da, gledajui u jedan te isti ziki predmet znanstvenik jedne paradigme vidjet
e jednu stvar, znanstvenik druge paradigme drugu stvar. Ne postoji neto to je
zajedniko i jednome i drugome i u odnosu na to e mjeriti uspjenost svojih teo-
rija. Promjena paradigme sa sobom nosi i promjenu opservacija. Tako Kuhn kae:
Pregledavajui svjedoanstva o prolim istraivanjima iz perspektive suvremen
historiograje povjesniar znanosti moe biti doveden u iskuenje da zakljui da
kada se paradigma mijenja, s njom se mijenja i sam svijet. Voeni novom para-
digmom znanstvenici prihvaaju nove instrumente i gledaju na nova mjesta. ak
je i vanije da za vrijeme revolucija znanstvenici vide nove i razliite stvari kada s
poznatim instrumentima gledaju na mjestima na kojim su gledali i prije. To prije
izgleda kao da je profesionalna zajednica odjednom premjetena na drugi planet
gdje se poznati predmeti vide u drugom svjetlu i gdje su isto tako spojeni s nepo-
znatim predmetima. Dakako, ne dogaa se nita ba te vrste: nema geografskog
premjetanja, izvan laboratorija svakodnevne stvari obino se odvijaju kao i prije.
Ipak, promjena paradigme uzrokuje da znanstvenici razliito vide svijet oko koje-
ga se angairaju u svojem istraivanju. Ukoliko se oni odnose prema tom svijetu
kroz ono to vide i ine, mogli bismo rei da se nakon revolucije znanstvenici
odnose prema razliitom svijetu.
Zato su poznati primjeri promjene u vizualnom gestaltu tako sugestivni kao
elementarni prototipovi tih promjena u svijetu znanstvenika. Ono to su u svijetu
znanstvenika bile patke prije revolucije, to su zeevi nakon. ovjek koji je prvo vi-
dio vanjtinu kutije odozgo, kasnije vidi njenu unutranjost odozdo. Transforma-
cije poput tih, iako obino postupnije i skoro uvijek ireverzibilne, jesu uobiajene
popratne okolnosti znanstvenog treninga. Gledajui na konture mape, student
vidi crte na papiru, kartograf sliku terena. Gledajui na fotograju komore s mje-
huriima, student vidi konfuzne i prekinute linije, ziar svjedoanstvo poznatog
subnuklearnog dogaaja. Samo nakon veeg broja takvih promjena vienja stu-
dent postaje stanovnikom znanstvenog svijeta, vidjevi ono to znanstvenik vidi
i reagirajui onako kako to znanstvenik ini. Svijet u koji student onda ulazi, me-
a,
utim nije ksiran jednom zauvijek, prirodom okoline s jedne strane, i znanou s
druge. Prije je odreen okolinom i pojedinom normalno-znanstvenom tradicijom
za koju je student bio treniran da ju slijedi. Temeljem toga, u vremenima revo-
lucije, kada se mijenja normalno-znanstvena tradicija, znanstvenikova percepci-
ja njegove okoline mora se reeducirati on mora nauiti da u nekim poznatim
situacijama vidi novi gestalt. Nakon to je to uinio, svijet njegova istraivanja
izgledat e mu, tu i tamo, inkomenzurabilan s onim koji je prije nastanjivao.
aa
Kuhn se ne zadrava samo na opim konstatacijama, on navodi i velik broj pri-
mjera iz povijesti znanosti za koje smatra da podupiru njegove stavove. Do ;8.
nije se znalo da postoji planet Uran. Astronomi su od 6,o. do ;8. barem u se-
damnaest razliitih prilika vidjeli Uran, no budui da u tadanjoj slici Suneva si-
stema nije bilo mjesta za jo jedan planet, mislili su da se radi o zvijezdi. Herschel
je ;6,. konstruirao jai teleskop i vidio da to nebesko tijelo ima prividni oblik
diska, dakle nije se moglo raditi o zvijezdi. Zbog toga je zakljuio da se radi o ko-
metu. Tek kada je Lexell procijenio da je putanja tog nebeskog tijela prije putanja
planeta, a ne kometa ili zvijezde, Sunev sistem dobio je jo jednog lana. Kada
je prijedlog bio prihvaen, na nebu profesionalnog astronoma bilo je nekoliko
zvijezda manje i jedan planet vie.
aa6
U okviru aristotelovske zike smatralo se
da tijela padaju zato to se kreu prema svom prirodnom mjestu: tekim tijelima
prirodno mjesto jest dolje, lakima gore. Prema takvoj zici njihalo je predstavljalo
samo sluaj tijela koje je onemogueno u dolasku do svog prirodnog mjesta. Da-
kle, aristotelovci su njihalu, u osnovi, vidjeli tijelo koje pada. Galilei, meutim, u
njihalu nije vidio tijelo koje nastoji stii u svoj prirodni poloaj, ve tijelo koje sko-
ro uspijeva jedno te isto gibanje ponavljati do beskonanosti. Ono to se danas
razumije pod njihalom vidio je tek Galilei, aristotelovci nisu. Njihala su nastala
zbog neeg vrlo slinog paradigmom induciranoj gestalt promijeni.
aa;
Priestly
je smatrao da zapaljiva tijela sadre supstancu ogiston i da gorenje predstavlja
proces oslobaanja tog istog ogistona. Lavoisier je smatra da gorenje predstavlja
proces oksidacije, spajanja s kisikom. Lavoisier je, rekli smo, vidio kisik tamo
gdje je Priestly vidio deogistirani zrak gdje drugi nisu vidjeli nita.
aa8
Ovim se nastoji pokazati, u krajnjoj instanci, da ne postoje relevantne opserva-
cije koje bi bile nezavisne od prihvaene teorije, da prihvaena teorija odreuje ne
samo to e se opservirati nego i kakve e biti opservacije. Ako je to tono, onda
treba odbaciti pozitivistiku sliku znanosti i strukture znanstvenih teorija.
Ove kritike, koje smo naveli, pozitivistikog shvaanja znanosti uspjele su uto-
liko to su doveli u pitanje smislenost i plodnost primijene pozitivistike anali-
ze na stvarnu znanstvenu praksu. Pozitivisti su uloili ogroman trud u izgradnju
preciznog pojmovnog aparata za analizu znanosti i ljudskog znanja uope. Taj je
aparat poivao na dvjema temeljnim podjelama, analitikoisintetiko i opaajnoi
225
Ibid., str. 111, 112.
226
Ibid., str. 115 .
227
Ibid., str. 120
228
Ibid., str. 118
a6o
teorijsko. Na ovom mjestu vano je podsjetiti se da su pozitivisti razlikovali kon-
tekst otkria od konteksta opravdanja. Svrha izgraenog pojmovnog aparata bila
je racionalna rekonstrukcija stvarnog procesa ljudske spoznaje, dakle idealizirana
normativna analiza stvarnog znanja. Razraena konceptualna mainerija trebala
je sluiti analizi konteksta opravdanja, a ne konteksta otkria. To znai da izgra-
enim pojmovnim aparatom nisu namjeravali opisivati kako je tko de facto doao
do kojeg otkria, ve kako treba opravdavati ovjeravanja u hipoteze i teorije. Hi-
tjeli su zadati i pojmovni okvir i metodu racionalnog zasnivanja i opravdavanja
znanosti. Ne samo kako znanost funkcionira, ve prije svega kako znanost treba
funkcionirati. Dakle, nain na koji su analizirali znanost predstavlja jedan mogui
prijedlog kako treba analizirati znanost.
Upravo u ovoj toki pokuavaju suvremeni neopopzitivsti da spase stvar od na-
vedenih kritika i ona se sastoji u sljedeoj tezi: da se ovdje radi samo o prijedlog ili
receptu, a svaki prijedlog u principu ne moe biti niti laan niti istinit tj. on moe
biti vie ili manje prikladan. Odavde je lake voditi borbu protiv kritiara, tako na
primjer, u tom sluaju kritike Poppera, Hansona i Kuhna treba shvatiti kao kritike
prikladnosti odluke da se znanost analizira na jedan, a ne na neki drugi nain.
Ako se tako postave stvari onda se kritika odnosi na prikladnost odnosno nepri-
kladnost na primjer podjele na opaajne i teorijske predikate, a ne na istinitost te
podijele. Sada lako moemo izvui zakljuak ukoliko je prikladnost pitanje prak-
tinosti onda ona moe i ne mora biti primijenjena i samim tim pozitivizma moe
slobodno nastaviti sa svojom konstrukcijom bez bojazni da e biti opovrgnuta.
No, ne ulazei u ovaj pokuaj spaavanja situacije i shvatimo to kao normalnu
reakciju pokreta koji je zapoeo sa jednom agresivnom i ambicioznom tenjom
davanja denitivnog odgovora to je znanost i kako ona treba da izgleda, mo-
emo slobodno rei da je najmanje kritika pokazala sljedee injenice koje emo
ukratko navesti. Pokazala je da se pravi i zanimljivi problemi lozoje znanosti
nalaze negdje drugdje, a ne u graenju idealnih jezika pomou kojih bi se anali-
zirala stvarna znanstvena praksa. Pokazale su da se problemi lozoje znanosti
mogu sasvim uspjeno raspravljati i bez takvog pojmovnog aparata i da pored
problema vezanih uz gradnju takvog jezika postoji velik broj zanimljivih i vanih
problema lozoje znanosti, ukratko, da je velik dio tog truda bio nepotreban.
Nakon drugog svjetskog rata lozoje znanosti vie se okrenula analizi stvarne
znanstvene prakse, a manje konstrukciji idealiziranih skliska procesa spoznaje.
Veliku je ulogu u tom preokretu izvrila i naturalizacija epistemologije. Pozitivisti
su smatrali da posao lozoje jest iskljuivo pojmovna analiza znanja kao vie-
manje gotove tvorevine, a da se nainom na koji se dolazi do tog znanja trebaju
baviti prirodne znanosti. Naime mlai su autori, bez puno predrasuda, rezultate
znanosti ukljuili u lozofsku raspravu. Ovom je preokretu u jednoj mjeri kumo-
valo i odustajanje od podjele na analitiko i sintetiko, lozoja je bila viena kao
pojmovna analiza, dakle kap analitika djelatnost, dok su prirodne znanosti bile
viene kao djelatnosti koje se bave injenicama i dovode do sintetikih reenica.
Kada je podjela analitikoisintetiko dovedena u pitanje, automatski je dovedena
a6
u pitanje i razlika izmeu lozoje i prirodnih znanosti. Tako su bila otvorena
vrata za ulaz prirodnih znanosti u lozofske rasprave. Dakle, moglo bi se rei da
su kritike pozitivistike lozoje znanosti najvie uspjele u tome to su promije-
nile teite rasprave iz lozoje znanosti, promijenile su i probleme i nain na koji
se o njima raspravlja.
a6a
11. Kritiki racionalizam Karla Poppera
Filozoja kritikog racionalizma, koju je zastupao i utemeljio Karl Popper
aa,
,
nastala je kao reakcija na osnovne postavke logikog pozitivizma i neopozitiviz-
ma uope. Prema pozitivistikom kriteriju, kao to smo to vidjeli u prethodnim
poglavljima, razgranienja racionalnosti od iracionalnosti, odnosno smislenosti
od besmislenosti, racionalne su samo one tvrdnje koje se mogu empirijski i logi-
ki provjeriti ili vericirati. Dakle, tvrdnje koje se ne mogu empirijski provjeriti
besmislene su, a pojmovi kojima ne odgovara neko iskustvo nemaju nikakvo zna-
enje. Prema logikom pozitivizmu meu empirijskim tvrdnjama racionalnije su
one koji imaju vei empirijski sadraj, odnosno one koje su vie puta potvrene
(konformirane). Sukladno tome rast znanja opravdava se uveanjem iskustvenog
sadraja u empirijskim generalizacijama, a do tog poveanja dolazimo metodom
indukcije.
Popperov stav prema ovakvom rjeenju je dijametralno suprotan i sukladno
Humeovom
ao
kritikom indukcije konstatira da je nemogue tim putem poveati
racionalnost empirijske generalizacije jer nije poznat broj instancija koji trebaju
predstavljati apsolutnu potvrdu generalizacije. Isto tako, singularne i elementarne
iskustvene reenice mogu voditi do razliitih generalizacija to namee dodatni
problem veze izmeu atomarnih stavova i generalizacije.
229
Karl Raimond Popper roen je 28. rujna 1902. god. u Hommelhofu kraj Bea. Tridesetih
godina je predavao matematiku i ziku na srednjim kolama, bavio se glazbom, socijalnim
radom i lozojom. Popper se u svojim lozofskim gleditima odmah na poetku
suprotstavio idejama Bekog kruga. Svoje prvo veliko djelo Logika istraivanja (1935.)
objavljeno je samo u fragmentima i tek se objavljuje u integralnom obliku 1979. pod
nazivom Oba osnovna problema spoznajne teorije. Godine 1946. na poziv F. Hayeka dolazi
u Englesku i do umirovljenja 1969. radi kao profesor na Londonskoj koli za ekonomiju.
U sukobu s logikim pozitivizmom koji se u to vrijeme proirio i u Engleskoj uspijeva tek
1956. da prevede svoju knjigu i izda pod nazivom: Logika znanstvenog otkria i odmah
postie veliki uspjeh.

Nakon to se specijalizirao za lozoju znanosti, Popper se pokazao lozofom irokog
dosega , doprinosei u irokom spektru od predsokratovskih istraivanja do moderne
logike, od politike do istraivanja vjerojatnosti, te od problema odnosa uma i tijela (mind-
body) do interpretacije kvantne teorije. Sa svim djelima objavljenim i prevedenim na
mnoge jezike, Popper je jedan od najrazmatranijih lozofa stoljea.
230
Barem od Baconova Novog organona i Millova Sistema logike stereotipna slika znanosti
jest da je znanstvena metoda induktivna. Empirizam gledite da se sve znanje treba
opravdati pozivanjem na iskustvo esto se poistovjeuje sa gleditem da se sve znanje
treba opravdati induktivno. Humeov argument da je vjerovanje u indukciju instinktivno
i da ga nije mogue opravdati racionalnim razlozima esto se uzima kao argument koji
pokazuje da nikakvo empirijsko znanje nije mogue.

(Tako se, na primjer, katedra na Bekom sveuilitu tu na kojoj je Ernst Mach predavao
ono to bismo danas zvali lozoja znanosti nazivala Katedra za lozoju induktivnih
znanosti.)
a6
Kritiki racionalizam Karla Poppera
Prije nego to krenemo sa daljnjom analizom navedimo kao ilustraciju dio Po-
pperovog predavanja ,. godine pod nazivom Znanost: nagaanje i odbaciva-
nje
a
u kome on saeto iznosi svoje stavove: Ova razmiljanja dovela su me zime
,,.-,ao. do zakljuaka koje bi sada mogao iskazati ovako:
Lako je iznai potvrde, ili osvjedoenje, za gotovo svaku teoriju ako potvrde
traimo.
Potkrijepe bi se morale uzeti u obzir samo ako su rezultat riskantnih predvi-
anja, tj. ako bismo, neopinjeni teorijom o kojoj je rije, mogli oekivati dogaaj
nesuglasan sa teorijom dogaaj koji bi mogao opovrgnuti teoriju.
Svaka je dobra znanstvena teorija zabrana, ona zabranjuje dogaanje nekih
stvari. to teorije vie toga zabranjuju, to je bolja.
Teoriju koju je nemogue opovrgnuti ijednim zamislivim dogaajem, nije znan-
stvena. Neopovrgljivost nije vrlina teorije (kao to esto ljudi misle), nego mana.
Svaka istinska provjera teorije pokuaj je da se ona opovrgne, ili odbaci. Pro-
vjerljivost je opovrgljivost, ali postoje stupnjevi provjerljivosti: neke su teorije
povjerljivije, vie su izloene opovrgavanju nego druge, one su izloene veem
riziku.
Zgoda potvrivanja ne bi se smjela uzeti u obzir osim kada je rezultat istinske
provjere teorije, a to znai da se moe predstaviti kao ozbiljan, ali neuspjean po-
kuaj da se teorije opovrgne (u tom sluaju govorimo o potkrepljujuem dokazu)
Neke istinski provjerljive teorije, kada se za njih pokae da su pogrene, jo
uvijek podupiru njihovi oboavatelji na primjer, ad hoc uvoenjem nekih po-
monih pretpostavki ili ad hoc reinterpretiranjem teorije da bi se izbjeglo odba-
civanje. Takav je postupak uvijek mogu, ali on ne spaava teoriju od odbacivanja
samo po cijenu unitavanja, ili barem sniavanjem njenog znanstvenog statusa
(Ovakvu operaciju spaavanja opisujem poslije kao konvencionalistiki zahvat ili
konvencionalistika strategija)
Sve ovo moemo sumirati tako da kaemo da je kriterij znanstvenog statusa
neke teorije njena opovrgljivost, ili odstranjivost, ili provjerljivost.
aa

U daljnjem dijelu analizirajmo pojedine toke ovog Popperovog stava:
(1) Ovaj stav, iako ima svoje opravdanje, ini se dosta preuvelian i moe se
opravdano postaviti pitanje, Moemo li doista potvrditi skoro svaku teoriju, samo
ako je potvrda ono to traimo Popper tu tezu ilustrira primjerima astrologa,
psihoanalitiara i marksista iz bekih kavana, koji su na svakom koraku nalazili
potvrde svojih teorija. Popper inae ima pozitivno miljenje o teorijama Marxa,
Freuda i Adlera, smatra da su one vrlo zanimljive i stimulativne, ali im zamjera
preveliku neodreenost, tonije, imunost na empirijsko opovrgavanje. Komenti-
rajui ponaanje njihovih zagovornika, Popper kae:
231
Prevedeno iz zbirke Popper, K.R. Conjectures and Refutations, Rotulege & Kegan Paul,
etvrto izdanje 1972.
232
Ibid., str. 37. .
a6
Izgleda kao da je prouavanje bilo koje od njih imalo efekt intelektualne kon-
verzije ili otkrivenja, oi bi vam se otvorile za nove istine skrivene od onih koji
jo nisu bili inicirani. Kada su vam se oi jednom tako otvorile, svuda biste vidjeli
konformirajui instance: svijet je bio prepun verikacija teorije. to bi se god do-
godilo, uvijek bi ju konformiralo. Tako je njena istina postala oita, a nevjernici su,
jasno, bili ljudi koji nisu htjeli vidjeti oitu istinu, koji su odbijali vidjeti ju, ili zato
to je bila protivna njihovim klasnim interesima, ili zbog njihovih represija koje su
jo uvijek bile neanalizirane i vapile za tretmanom.
a
Tako predoeno ponaanje zastupnika Marxove, Freudove i Adlerove teorije
izgleda krajnje subjektivno i neznanstveno, oni vide ono to ele vidjeti. Moda
nam se moe uiniti da je ono karakteristika neegzaktnih drutvenih znanosti i da
mu nema mjesta u egzaktnim prirodnim znanostima. Pored toga, priroda tih teo-
rija takva je da njihovi zastupnici lako mogu biti osobno zainteresirani za njihovu
istinitost ili prihvaenost, pa je onda mogue da interesi i emocije dovedu do krive
selekcije i interpretacije podataka.
Meutim, neki su autori smatrali da je takvo ponaanje sasvim prirodno i legi-
timno, kako u drutvenim, tako i u prirodnim znanostima. Tako radimo, ne mo-
emo drugaije raditi, te zbog toga tako i trebamo raditi. Poznata je Hansonova
ilustracije te teze: Johannes Kepler, zastupnik heliocentrine astronomije, i Tycho
Brahe, zastupnik geocentrine astronomije, sjede na vrhu brda i gledaju izlazak
Sunca. U toj situaciji, smatra Hanson, oni jednostavno vide razliite stvari: Brahe
vidi micanje Sunca, a Kepler vidi micanje Zemlje. Teorija koju prihvaaju odre-
uje to e vidjeti. Kuhn daje primjer Lavoisiera i Priestleya: promatrajui proces
gorenja Lavoisier vidi kisik, Priestley vidi zrak lien ogistona, dok laici ne vide
nita. On smatra da znanstvenici koje rade u razliitim znanstvenim paradigma-
ma zapravo ive u razliitim svjetovima I ostale Kuhnove formulacije
a
te teze
podsjeaju na Popperovu opasku o intelektualnoj konverziji.
Hanson i Kuhn smatrali su da odbacivanje jedne i prihvaanje druge znanstvene
teorije dovodi do takvih gestalt-promjena u percepciji svijeta. Ako je doista tako
kao to misle Hanson i Kuhn, onda je znanost doista u velikoj mjeri subjektivna i
upitno je moe li se govoriti o napretku znanosti i njezinu pribliavanju istini.
a

Popper je inae i sam smatrao da ne postoje iste opservacije koje bi bile u
potpunosti neovisne od svake teorije, to jest, da ne postoje opservacije koje ne
pretpostavljaju nekakvu teoriju, predznanje ili barem oekivanje. Tvrdio da je
problem to dolazi prije, hipoteza (H) ili opservacija (O) rjeiv isto kao i problem
233
K.R. Popper, Coniectures and Refutations Te Growth of Scientic Knowledge, London,
New York: Routledge, 1989. str. 34.-35.
234
Hanson i Kuhn u velikoj se mjeri oslanjaju se na rezultate gestalt-psihologije, koji pokazuju
da percepcija u velikoj mjeri ovisi o oekivanjima, predznanju i interesima. Ovisno o tim
faktorima, gledajui u isti predmet moemo vidjeti razliite stvari. Poznat je primjer patka
zec: gledajui u isti crte, as vidimo zeca, as patku.
235
Vrlo zanimljiv i kvalitetan prikaz tih problema moe se nai u knjizi Williama Newton-
Smitha Te Rationality of Science.
a6
to dolazi prije koko ili jaje. Jedna od njegovih osnovnih kritika programa logi-
kog pozitivizma sastojala se upravo u kritici pozitivistike pretpostavke o otroj
podijeljenosti teorija od opservacije.
a6
Ipak, izgleda da su tu Popperovi stavovi
daleko manje radikalni od Hansonovih i Kuhnovih. Naime, Hanson i Kuhn tvrde,
ili barem izgleda da tvrde, da su opservacije proete onim teorijama (theory laden)
koje trebaju potkrijepiti, tako da proces potkrepe teorije opservacijom postaje na
neki nain cirkularan: ako ne bismo prihvatili T
, ne bismo vidjeli O
, a razlog da
prihvatimo T
izmeu ostaloga jest i O
tako da opservacije zapravo nikada ne

mogu pobiti teoriju. S druge strane, i Popper smatra da opservacije jesu proete
teorijama, ali ne onima koje se njima testiraju. On govori o referencijalnom okvi-
ru, okviru teorija i okviru oekivanja, ako ne bismo prihvatili skup znanja Z, ne
bismo vidjeli O
koja potkrepljuje T
, ali uz ovo T
ne smije biti dio skupa Z.

Pojednostavljeno govorei, ako su Hanson i Kuhn u pravu, onda je ponaa-
nje zastupnika Marxa, Freuda i Adlera zapravo sasvim legitimno, kroz naoa-
le prihvaenih teorija oni vide ono to bez njih ne bi vidjeli. Tu je irelevantna
svaka racionalna argumentacija njihovih oponenta, ako bi i oni prihvatili teoriju,
vidjeli bi svijet na isti nain kao i njeni zastupnici, i dok ju ne prihvate, vidjet e
ga na razliit nain. Dok se kod njihovih oponenta ne dogodi gestalt-obrat, oni
e ostati oponenti. Jasno, posljedice takve Hansonove i Kuhnove slike znanosti
doista su razorne. Ako je izloena interpretacija Hansonovih i Kuhnovih stavova
s jedne strane i Popperovih s druge tona, onda su njihova shvaanja proetosti
opservacija teorijama bitno razliite. Popperovo shvaanje proetosti opservacija
teorijom, iako vodi u odreeni holizam, ipak ostavlja otvoren prostor za tezu u
sumjerljivosti teorija i za tezu, na njoj zasnovanu, o napretku znanosti, tonije, za
tezu da su nove teorije bolje od starih.
S druge strane, Hansonovo i Kuhnovo
a;
shvaanje direktno vodi u tezu o ne-
sumjerljivosti teorija koja nam ne dozvoljava da tvrdimo da su novije teorije bolje
od starih. Popper je bio nacionalist u lozoji znanosti, to znai da je smatrao da
racionalnim razlozima moemo presuditi koja je teorija bolja. Dakle, za razliku
od Hansona i Kuhna, smatrao je da teorije jesu sumjerljive i da imamo osnove
na kojima moemo rei da su nove bolje od starih. Iako smo uglavnom svi skloni
prihvatiti stav da znanost napreduje i da su nove teorije bolje od starih, nije lako
rei to to tono znai. Popper je dao prilian doprinos u rasvjetljavanju tog stava:
on smatra da je mlaa teorija t
a
bolja od starije teorije t
ako zadovoljava jedan ili

vie sljedeih uvjeta:
() t
a
daje preciznije tvrdnje od t
, i te preciznije tvrdnje odolijevaju preciznijim

testovima.
236
O Popperovoj kritici pozitivistikog programa na ovim osnovama moe se nai u knjizi
Borana Beria, Filozoja Bekog kruga, dio VII., poglavlje 2.1
237
O Kuhnovom shvaanju i nesumjerljivosti teorija govorit emo podrobnije u sljedeem
poglavlju.
a66
(a) t
a
zahvaa, i objanjava, vie injenica od t
(to ukljuuje i gore navedeni sluaj

da su, ako je sve drugo jednako, tvrdnje t
a
preciznije).
() t
a
detaljnije opisuje, ili objanjava, injenice nego t
.
() t
a
prola je testove na kojima je t
pala.
() t
a
navela nas je na nove eksperimentalne testove o kojima nismo razmiljali
prije t
a
(na koje nas t
nije navodila, i koji se moda ak ne mogu primijeniti

na t
), i t
a
prola je te testove.
(6) t
a
unicirala je ili povezala razliite do sada nepovezane probleme.
a8
Popper je bio realist u pogledu ontolokog statusa znanstvenih teorija, i za nje-
ga bolja znai istinolikija, dakle, blia istini, ili bolje odgovara injenicama.
Istinolikost (njem. Wahrscheinlicheit, engl. truthlikeness ili verisimilitude) jedan
je od vanih pojmova u lozoji znanosti i uveo ga je Popper.
a,
Denirao ga je
vrlo jednostavno, uz pomo pojma istinosnog sadraja. Istinosni sadraj tvrdnje
(a) jesu sve istinite logike posljedice tvrdnje (a). Tu Popper, pod sadrajem tvrd-
nje, misli na takozvani logiki sadraj, a to su sve tvrdnje koje logiki slijede iz te
tvrdnje.
ao

Teorija t
a
jest istinolikija od teorije t
ako je ili (a) istinosni sadraj, ali ne i neisti-

nosni sadraj t
a
vei od t
, ili (b) neistinosni sadraj t
, ali ne i njen istinosni sadraj,

vei od t
a
(Popper, ,8,: a). Pod pretpostavkom da su istinosni i neistinosni sa-
draj mjerljivi, Popper je tu ideju saeo u slijedeu jednadbu:
( ) ( ) ( )
T F
Vs a Ct a Ct a =
gdje Vs(a) stoji za istinolikost (verisimilitude) tvrdnje a, Ct
T
(a) za njen istinosni
sadraj, a Ct
F
(a) za njen neistinosni sadraj.
Stav da znanost napreduje i da zahvaa sve vie i vie istine o svijetu u kojem
ivimo poiva na stavu da su teorije sumjerljive, a stav da su teorije sumjerljive
poiva na stavu da su opservacije neovisne od teorija za koje su evidencija, iako,
kako smatra Popper, nisu i ne mogu biti neovisne od svake teorije i oekivanja.
Dakle, ako bi prihvaanje teorije imalo efekt intelektualne konverzije ili otkrive-
nja koje bi dovelo do toga da se na svakom koraku mogu vidjeti konformirajue
238
K. Popper, Ibid., (1989.) str. 232..
239
O problemu istinolikosti dosta se raspravljalo a izgleda da jo uvijek privlai panju lozofa
znanosti. Vidi, na primjer, William Newton-Smith u Te Rationality of Science. Lijep prikaz
problema i opsenu bibliograju radova moe se nai na www u lanku Grahama Oddia
Verisimilitude u Stanford Encyclopedia of Philosophy.
240
Kao to emo poslije vidjeti, Popperu je bilo vie stalo do onoga to je on nazivao empirijski
sadraj. Budui da se kod logikog sadraja teorije prije svega radi o broju reenica koje
iz nje slijede, tu moemo govoriti o kvantitativnom sadraju teorije. S druge strane, kod
empirijskog sadraja teorije radi se o njenoj nevjerojatnosti, zbog toga tu moemo govoriti
o njezinu kvalitativnom sadraju.
a6;
instance prihvaene teorije, ne bi bilo mogue objektivno usporeivati teorije,
rei koja je bolja i zato je bolja, i tvrditi da znanost napreduje.
Vidjeli smo, zastupnici Marxa, Freuda i Adlera, barem prema Popperu, diskva-
liciraju svoje oponente tako to nastoje pokazati da su njihovi stavovi posljedica
klasnih interesa ili neizlijeenih represija. Takav postupak osnovan je na pretpo-
stavci o asimetriji mehanizama formiranja vjerovanja. Zastupnik teorije T smatra
da je svoja vjerovanja formirao racionalnim metodama i razlozima i da su zbog
toga opravdana, dok su vjerovanja njegovih oponenta formirana sociolokim ili
psiholokim uzrocima i da ih zato nije mogue opravdati nikakvim racionalnim
razlozima. Meutim, postoje autori koji smatraju da su sva naa vjerovanja formi-
rana sociolokim i psiholokim uzrocima i da nije mogue niti potrebno opravda-
vati racionalnim razlozima. Ono to se moe i treba initi jest objanjavati vjero-
vanja pozivanjem na njihove uzroke, za opravdanje pozivanjem na razloge nema
mjesta. Na kraju, vjerovanja o tome to je racionalno a to nije, prema njihovu
gleditu, isto su tako produkt sociolokih i psiholokih faktora. To su, prije svega,
Bloor i Barnes, a program koji su oni razradili naziva se u sociologiji znanstvene
spoznaje strogim programom.
a

U danom Popperovom primjeru, zastupnik strogog programa u sociologiji spo-
znaje prihvatio bi diskvalikaciju oponenta Marxa, Freuda i Adlera kao sasvim le-
gitimnu, ali bi potpuno jednako tretirao i njihove zastupnike. Na primjer, oponent
Marxa suprotstavlja mu se zbog svog klasnog interesa, ali ga i njegov zastupnik
isto tako prihvaa zbog svog klasnog interesa, a ne na osnovi objektivne eviden-
cije. Niti jedan od njih svoje vjerovanje nije formirao na osnovi nekakvih autono-
mnih racionalnih razloga, ve su vjerovanja obojice u potpunosti determinirana
socijalnim iiili psiholokim uzrocima. Dakako, Popper nije prihvaao takvu sliku,
on je bio nacionalist u pogledu znanstvene spoznaje i otro se protivio tezi o pot-
punoj drutvenoj determiniranosti znanstvene spoznaje.
aa

Tvrdnja da je lako potvrditi, ili vericirati, skoro svaku teoriju ako je potvrda
ono to traimo, vjerojatno je doista prejaka. Meutim, izgleda da prilina psiho-
loka evidencija pokazuje da smo de facto znatno skloniji verikaciji nego falsi-
kaciji. Naime, niz eksperimenata o logikom zakljuivanju koje su proveli Wason i
Johnson-Laird pokazuje da velika veina ispitanika (o od a8) nastoji vericirati
pravilo umjesto da ga nastoji falsicirati, i da zato vrlo malen dio ispitanika tono
rijei test (samo od a8). Poznati Wasonov test sastoji se u sljedeem: pred ispi-
tanike su postavljene etiri karte:
241
U nas je o strogom programu pisao Darko Polek. Vrlo je informativan zbornik radova
kojega je uredio Sociologija znanstvene spoznaje Strogi program i Edinburka kola i
knjiga Peta Kantova antinomija o autonomiji i uvjetovanosti znanja.
242
Ideju da je znanstvena spoznaja drutveno determinirana Popper je kritizirao u tekstu
Sociologija spoznaje. Vrlo je zanimljiva i informativna njegova rasprava o odnosu
znanstvenih revolucija i ideolokih revolucija u tekstu Te Rationality of Scientic
Revolutions.
a68
A D ;
Ispitanici su trebali rei je li pravilo ako je na jednoj strani karte samoglasnik,
onda je na drugoj paran broj istinito ili neistinito za dane etiri karte. Dakle pra-
vilo ima oblik materijalne implikacije ako p, onda q.
a
Zbog toga karte moemo
oznaiti i ovako
p -p q -q
Budui da je materijalna implikacija istinita uvijek osim u sluaju kada je ante-
cedent istinit a konzekvens neistinit (p i -q), treba okrenuti karte p i -q. To jest,
kartu A treba okrenuti tako da bi se vidjelo je li s druge strane neparan broj, i kartu
; da bi se vidjelo je li s druge strane samoglasnik. U tom je kontekstu zanimljivo
to to je test zapravo popperovski: treba pokuati falsicirati pravilo, i ako se ne
uspije, ono je istinito. Drugim rijeima, pravilno rjeenje zadatka pretpostavlja
da treba okrenuti upravo one karte koje bi mogle pokazati da pravilo nije istinito.
Meutim, izgleda da ispitanici najee biraju one karte koje bi, psiholoki gle-
dajui, mogle konrmirati navedeno pravilo, a to su A i (, od a8) ili samo A
(a od a8). Budui da je pravilo Ako p, onda q, ispitanici biraju karte p i q koje
izgledaju kao konrmirajue instance pravila. Uz to, ta je pogreka sistematska,
u raznim grupama i na razliitim formulacijama zadatka veina ispitanika bira
vericirajue a ne konrmirajue instance. Zbog toga se prirodno namee zaklju-
ak da smo psiholoki skloniji verikaciji nego falsikaciji: Izgleda da je izvor
pogreke u problemu povezan s neuvaavanjem krucijalne vanosti koju ima fal-
sikacija kao suprotstavljena verikaciji.
a

Pretpostavka o veoj psiholokoj sklonosti verikaciji nego falsikaciji doista
predstavlja dobro objanjenje injenice da veina ispitanika bira instance koje bi
mogle vericirati pravilo umjesto instanci koje bi ga mogle falsicirati. Meutim,
to nije jedino mogue objanjenje, ima i drugih: () Moda ispitanici biraju p i q
jednostavno zato to se p i q spominju u zadanom pravilu. (a) Moda formulaci-
ja ako p, onda q nije dovoljno jasna i moda ju ispitanici ne interpretiraju kao
materijalnu implikaciju. Notorni su takozvani paradoksi materijalne implikacije,
243
Wason i Johnson-Laird namjeravali su testirati nae sposobnosti zakljuivanja u
propozicijskoj logici, zbog toga se spomenuto pravilo izlae kao odnos izmeu propozicija
(p q): ako p, onda q. O zadatku izbora u pravilu se raspravlja u tim terminima. Meutim,
pravilo se jednako dobro moe izraziti i u predikatskoj logici (x) (Px Qx): za svako x,
ako je x P, onda je x i Q. (Fetzer ak smatra da ga se, strogo uzevi, i ne bi smjelo drugaije
prikazivati, Fetzer, 1990:42.) Ako ga se izloi u terminima predikatske logike, izomorfnost
Wasonova zadatka izbora i Hempelova paradoksa konrmacije jo vie je oita. Ipak,
slijedei uobiajenu praksu, zadatak izbora izloio sam u terminima propozicijske logike, a
paradoks konrmacije u terminima predikatske logike.
244
P.N. Johnson-Laird, P.C. Wason: A theoretical anlysis of insight into a reasoning task, (u
Tinking Readings in Cognitive Science), London, New York: Cambridge University Press,
1977., str. 146.
a6,
naime, cijela je implikacija istinita i kada p nije istinito i kada nisu istiniti ni p ni
q, a to su situacije koje intuitivno ne ine implikaciju istinitom. Zato je q (karta
), koja je intuitivno relevantna za istinitost pravila, zapravo potpuno irelevantna.
Ako se ve eli testirati sposobnost zakljuivanja u skladu s materijalnom impli-
kacijom, moda bi rezultati bili bolji kada bi se pravilo formuliralo kao zabrana,
na primjer: Ako je s jedne strane samoglasnik, onda s druge strane ne smije biti
neparan broj. () Formulacija je u tom zadatku apstraktna, a izgleda da ispitanici
znatno manje grijee na konkretnim sluajevima. () Moda ispitanici grijee zato
to pravilo ako p, onda q interpretiraju kao bikondicional, tj. kao ekvivalenci-
ju ako i samo ako p, onda q. Meutim, izgleda da niti jedno od alternativnih
objanjenja nije dobro, to jest, da ne daje dobar odgovor na pitanje: Zato veina
ispitanika bira p (A) i q () ili samo p (A), iako bi trebala izabrati p (A) i -q (;)
a
Na primjer, ako se pravilo interpretira kao bikondicional, onda i -p (karta D)
postaje evidencijski relevantna kao potencijalno falsicirajui instanca. Naime,
ako -p (D) s druge strane ima q (paran broj), onda pravilo ako, i samo ako p,
onda q nije istinito. Meutim, i ispitanici koji tvrde da su pravilo interpretirali
kao bikondicional i dalje ne biraju -p (kartu D). Ako se pravilo shvati kao bikon-
dicional, evidencijski su relevantne sve etiri karte, ali ispitanici koji ga navodno
tako shvaaju i dalje u jednakoj mjeri biraju p (A) i q () ili samo p (A).
Iako Wason i Johnson-Laird argumentirano zastupaju tezu o psiholokoj sklo-
nosti verikaciji i odbacuju alternativna objanjenja, pitanje je ukazuje li eviden-
cija na osnovi koje oni izvode taj zakljuak doista jednoznano upravo na tu hi-
potezu. Dodue, alternativna objanjenja komplementarna su objanjenju poziva-
njem na pretpostavku o psiholokoj sklonosti verikaciji, ona se meusobno ne
moraju iskljuivati, mogu se upotpunjavati. Eksperimenti Wasona i ostalih autora
koji su radili na srodnim problemima prilino su otvoreni za interpretacije i kriti-
ke. Tako, na primjer, Fetzer smatra da nije sasvim jasno to tono pokazuju, jesu
li dobro dizajnirani, pa ak niti to tono mjere. Sklonost verikaciji ili falsikaciji
sigurno u znaajnoj mjeri ovisi o kontekstu, zbog toga bilo kakav generalni zaklju-
ak o tom pitanju treba uzeti s prilinom dozom rezerve. Ipak, neupitna je inje-
nica da je najvei broj ispitanika, iz ovog ili onog razloga, zanemario potencijalno
falsicirajui instancu (-q) koja oito jest relevantna za utvrivanje istinosne
vrijednosti implikacije (ako p, onda q). Dakle, verikacija i falsikacija, barem u
nekom smislu, sigurno jesu psiholoki asimetrine.
Iako je zanimljivo i vano jesmo li psiholoki skloniji verikaciji nego falsika-
ciji, Poppera zanima logika znanstvenog otkria to je, uostalom, naslov njegova
najpoznatijeg djela. Njegova je teza prije svega normativna, a ne deskriptivna.
Bez obzira na to emu smo psiholoki skloni, Popper smatra da trebamo biti fal-
sikacionisti, to jest, da e racionalna osoba, na temelju razloga koje je on izlo-
io, prihvatiti falsikacionistiku metodologiju. U skladu s ovim stavom Popper
je otro razlikovao kontekst otkria od konteksta opravdanja, ili kako je to on sam
nazivao, psihologiju spoznaje od logike spoznaje.
245
Ibid.
a;o
U uvodnim poglavljima Logike znanstvenog otkria Popper kae: Moram
najprije razjasniti razliku izmeu psihologije spoznaje, koja se bavi empirijskim
injenicama, i logike spoznaje, koja se zanima samo logikim relacijama. [...] Po-
etna faza, akt zamiljanja ili pronalaenja jedne teorije, ini mi se, niti zahtijeva
logiku analizu, niti joj je podloan. Pitanje kako se dogaa da se u ovjeku pojavi
neka nova ideja bez obzira na to je li sto neka muzika tema, dramski sukob ili
znanstvena teorija moe biti od velikog interesa za empirijsku psihologiju, ali,
onda je irelevantna za logiku analizu znanstvene spoznaje. Logika analiza ne
bavi se pitanjima injenice (Kantovo quid facti), ve samo pitanjima opravda-
nosti ili valjanosti (Kantovo quid juris). Njena su pitanja sljedee vrste. Moe li
se neki iskaz opravdati Ako moe, kako Je li provjerljiv Da li logiki zavisi od
nekih drugih iskaza Ili im moda proturjei [...] Zbog toga u ja napraviti otru
razliku izmeu procesa zamiljanja neke nove ideje i metode i rezultata njenog
logikog ispitivanja.
a6

Zagovornici Marxa, Freuda i Adlera o kojima govori Popper vjerojatno su iskre-
no vjerovali da svi ti sluajevi potvruju teorije u koje su oni vjerovali. Moda su
navodne potvrde zapravo bile samo retoriko sredstvo kojim su dokazivali da su
oni u pravu, a ne njihovi politiki ili profesionalni oponenti. Meutim, to je psiho-
loko pitanje o tim ljudima, a ne logiko. Logiko je pitanje potvruju li ti sluajevi
doista dane teorije ili ne, ma to o tome mislili njihovi vatreni zagovornici. Popper
je tu, izgleda, pobrkao psihologiju i logiku, psiholoki je moda doista mogue na
svakom koraku pronai potvrdu svoje teorije paranoici to svakodnevno ine i u
tome su vrlo vjeti , meutim, to jo uvijek ne znai da spomenute teorije doista
jesu potvrene navodnom evidencijom i da je takvu evidenciju doista mogue
pronai na svakom koraku. Zbog toga se psiholoki osjeaj uvjerenosti kod zago-
vornika Marxa, Freuda i Adlera ne moe uzeti kao dokaz da se na svakom koraku
mogu pronai konrmirajue instance tih teorija. injenica da su ti ljudi iskreno
vjerovali da na svakom koraku pronalaze konrmirajue instance teorija koje su
prihvaali vie govori o njima nego o verikacionistikom metodolokom stavu
da teorije treba prihvaati na osnovi pozitivne evidencije.
Poppera smeta to Adlerova i Freudova teorija jednako lako mogu objasniti
razliita ljudska ponaanja. To, samo po sebi, jo uvijek ne mora biti loe. Teorije
mogu biti subdeterminirane empirijskom evidencijom, to znai da su obje suklad-
ne evidenciji, da je jednako dobro objanjavaju, te da je zbog toga evidencija nedo-
voljna da bismo jednu prihvatili a drugu odbacili. Takvih je situacija bilo u povije-
sti znanosti i ne bi bilo udno kada to bilo i u psihologiji. Iako zapravo, nije sasvim
jasno to tono Popper zamjera Freudu i Adleru, izgleda da je najvea slabost
njihovih teorija u tome to nema zamislivog ljudskog ponaanja kojega one ne bi
mogle objasniti, Ne bih mogao zamisliti ikakvo ljudsko ponaanje koje se ne bi
moglo interpretirati u terminima obje teorije.
a;
Svaka teorija istim objanje-
246
R.K. Popper, Logika naunog otkria, Beograd, Nolit, 1973., str. 64.-65.
247
Popper (1989.), Ibid., str. 35.
a;
njem objanjava sve, pa ak i dijametralno suprotne postupke. Problem je u tome
to teorija koja naizgled moe objasniti sve zapravo ne moe objasniti nita. Tako
bi Adler, barem prema Popperu, osjeajem inferiornosti objasnio i zloin utapanja
djeteta i herojski pothvat spaavanja djeteta. Moda je osjeaj inferiornosti doista
relevantan u objanjenju obaju postupaka, meutim, formalno gledajui, problem
je u tome to je takva teorija inkonzistentna.
Naime, iz iste teorije slijedi da e takva i takva osoba u takvim i takvim okol-
nostima uiniti X i da takva i takva osoba u takvim i takvim okolnostima nee
uiniti X. A takva teorija doista moe objasniti bilo to. Dakle, ako (T O) i
(Tne-O), onda je T kontradiktorna i, odnosno, nuno neistinita. To znai da je
T neistinita na logikim osnovama i da je svaka empirijska evidencija irelevantna
za njenu istinosnu vrijednost, niti ju kakva injenica moe vericirati, niti falsi-
cirati. A ako je svaka mogua empirijska injenica irelevantna za njenu istino-
snu vrijednost, onda je ona sasvim neinformativna, onda ona uope ne govori o
empirijskom svijetu. Te je karakteristike, dakako, svjestan i sam Popper: Meu
razliitim zahtjevima koje jedan teorijski sistem ili jedan aksiomatski sistem treba
zadovoljiti, zahtjev neproturjenosti igra posebnu ulogu. On se moe smatrati
prvim zahtjevom kojeg treba zadovoljiti svaki teorijski sistem, bez obzira na to je
li on empirijski ili neempirijski. Da bismo pokazali fundamentalnu vanost tog za-
htjeva, nije dovoljno spomenuti oiglednu injenicu da samoproturjean sistem
mora biti odbaen zato to je pogrean.... Vanost zahtjeva neproturjenosti bit
e pravilno procijenjena tek kada se shvati da je samoproturjean sistem zapravo
neinformativan. To je tako zbog toga to se iz njega moe izvesti koji nam drago
zakljuak. Naime, nema izdvajanja iskaza, bilo kao nespojivih ili kao izvodljivih,
budui da su svi izvodljivi. Meutim, jedan neproturjean sistem dijeli skup svih
moguih iskaza na dva dijela: na iskaze koji mu proturjee i na one s kojima je
spojiv. [...] Eto zato je neproturjenost najopenitiji zahtjev za jedan sistem, bilo
empirijski ili neempirijski, ukoliko treba uope da bude od neke koristi.
a8

Ako je Adlerova teorija inkonzistentna, kao to to sugerira analiza samog Po-
ppera, onda ne moe biti tako da ju konrmira i ovjek koji utapa dijete i ovjek
koji ga spaava, kao to to tvrdi Popper. Ne konrmira ju niti jedan od te dvojice
jednostavno zato to ju nita ne moe konrmirati. Ako je teorija inkonzistentna,
onda je svaka empirijska evidencija potpuno irelevantna za njenu istinitost. Zbog
toga nije jasno kako Popper tvrdi da takve teorije jesu verikabilne ali da nisu i ne
mogu biti falsikabilne. Ako je teorija neistinita zato to je kontradiktorna, onda
ne moe biti verikabilna isto kao to ne moe biti ni falsikabilna.
Zbog toga toku () moemo shvatiti kao Popperovu osobnu motivaciju, ili kao
prikladnu ilustraciju njegove poante, ali mislim da ju nikako ne bismo smjeli pri-
hvatiti doslovno kao dokaz da doista moemo konrmirati ili vericirati skoro
svaku teoriju i da se zbog toga treba okrenuti falsikaciji kao kriteriju znanstve-
248
Popper (1973.), Ibid., str. 123.-124.
a;a
nosti. No, ovakva kritian stav nikako ne umanjuje znaaj ovog stava koji je u
funkciji objanjenja njegove cjelokupne teze.
(3) Sukladno sa svojom falsikacionistikom slikom ljudskog znanja, Popper
tvrdi da svaka dobra znanstvena teorija jest zabrana. Ako je teorija kompatibilna
sa svim logiki moguim dogaajima a to znai da je neopovrgljiva jer nema
dogaaja koji bi ju mogao uiniti neistinitom onda nema nikakva empirijskog
sadraja, onda je prazna. Dakle, da bi teorija mogla imati ikakav empirijski sadr-
aj, ona mora neto zabranjivati. Reeno vie tehnikim jezikom, klasa potenci-
jalnih pobijaa teorije ne smije biti prazna, a nije prazna ako sadri barem jednu
nepravnu klasu homotipskih osnovnih iskaza
a,
Osnovni iskazi jesu iskazi koji
moraju zadovoljavati dva uvjeta: moraju () imati oblik singularnih egzistenci-
jalnih iskaza, i moraju (a) biti dostupni promatranju. To su iskazi koji tvrde da
se neko zbivanje dostupno promatranju odigrava u izvjesnoj individualnoj regiji
prostora i vremena
ao

Homotipski znai da opisuju dogaaje iste vrste. Popper tvrdi da je teorija to
bolja to vie zabranjuje. Tu je osnovna intuicija da je sadraj teorije to vei to
je njena vjerojatnost manja to vie tvrdimo, lake emo pogrijeiti. Drugim
rijeima, to je teorija vie informativna, to je, u svjetlu dosadanjeg znanja, vea
vjerojatnost da nije istinita. Zato je tautologija prazna istina vjerojatnost da ne
bude istinita jednaka je nuli. Koliina empirijske informacije koju neka teorija
nosi, to jest njen empirijski sadraj, poveava se usporedno s njenim stupnjem
opovrgljivosti (,;:6). Zamislimo da tri teorije daju predvianja o tome kolika
je neka zika veliina A:
T: A je u intervalu izmeu i .ooo.ooo.
Ta: A je u intervalu izmeu o.ooo i oo.ooo.
T: A je u intervalu izmeu o.ooo i 6o.ooo.
Jasno, najsigurnija je T, ali je i njen empirijski sadraj najmanji. Najriskantnija
je T, ali je zato i najvie informativna. Napredak znanosti mogu je samo ako
znanstvenici predlau hrabre, to jest riskantne teorije. Problem s astrologijom,
gatanjem i ostalim neznanstvenim proroanstvima (soothsaying practice) upravo
je u tome to su toliko openita i neodreena da jednostavno nije jasno kada se
moe rei da se nisu obistinila, dakle nije jasno pod kojim se uvjetima mogu sma-
trati falsiciranima. U skladu s intuicijom da su vjerojatnost i empirijski sadraj
obrnuto proporcionalni Popper je denirao mjeru sadraja iskaza ili teorije kao
kompliment njene vjerojatnosti:
( ) 1 ( ) Ct a p a =
249
Popper (1973.), Ibid, str. 122.
250
Popper (1973.), Ibid., str. 135.
a;
ili alternativno, kao vrijednost recipronu njenoj vjerojatnosti:
1
( )
( )
Ct a
p a
=
gdje Ct(a) oznaava sadraj tvrdnje a, a p(a) njenu vjerojatnost.
Ovdje treba napomenuti da je Popper razlikovao logiki sadraj teorije i empi-
rijski sadraj teorije. Logiki sadraj teorije jesu sve reenice koje se mogu dedu-
cirati iz teorije. Empirijski sadraj teorije jest, recimo, koliina informacije koju
teorija sadri. Iako je logiki sadraj teorije moda blii onomu to imamo na umu
kada govorimo o sadraju teorije ili pojedinog iskaza, Popper je, u skladu sa svo-
jom falsikacionistikom slikom ljudskog znanja, empirijskom sadraju pridavao
znatno veu vanost. Spomenute denicije odnose se na empirijski sadraj.
(2) i (5) Za Poppera je uzor testa znanstvene teorije bilo Eddintonovo proma-
tranje pomrine Sunca ,,. koje je potvrdilo Einstenovu teoriju. To je epizoda iz
povijesti znanosti na koju se Popper esto pozivao:
Svi mi malen krug studenata kojem sam i ja pripadao bili smo uzbueni
zbog rezultata Eddingtonova promatranja pomrine koje je donijelo prvu vanu
konrmaciju Einsteinove teorije gravitacije. Za nas je to bilo veliko iskustvo, koje
je ostavilo trajan utjecaj na moj intelektualni razvoj. (Popper, ,8,:)
Naime, iz Einsteinove teorije slijedilo je izmeu ostaloga i da gravitacija skreu
putanju svjetlosti. To je neto to je izgledalo sasvim nevjerojatno. Sve do Einstei-
nove teorije i Eddingtonova eksperimenta nije bilo nieg to bi ukazivalo na to da
gravitacija skree svjetlost. Ni danas u okviru svakodnevnog iskustva nema nika-
kve evidencije za takvo to. Pored toga, nije bilo jasno kako empirijski provjeriti
tu posljedicu Einsteinove teorije. Masa Sunca dovoljna je da svojom gravitacijom
deformira sliku neba, meutim, Sunev je sjaj prejak da bi se moglo vidjeti je li
to doista dogaa. Meutim, Eddington se dosjetio da fotograra nebo za vrijeme
potpune pomrine Sunca. Opservacije su pokazale da gravitacija Sunca doista de-
formira sliku neba, to jest, da skree zrake svjetlosti. Dakle, iako je to to je teorija
predviala bilo potpuno neoekivano, ipak se pokazalo istinitim. I zato se taj test
smatra vrlo dobrim testom. Nisu svi testovi teorija jednako dobri, Popper govori
o stupnjevima testabilnosti ili o strogoi testa (severity): to je test stroi, to je
teorija, ako ga proe, njime bolje potkrijepljena. Tei je test tee proi, ali ako ga
se proe, vie vrijedi.
Neka h bude hipoteza koju treba testirati, neka e bude iskaz kojim se izraava
test (evidencija), i b pozadinsko znanje, to jest, sve one stvari koje (za probu)
prihvaamo kao istinite dok testiramo teoriju. (b isto tako moe sadravati iskaze
o poetnim uvjetima). Pretpostavimo, za poetak, da je e logika posljedica od h
i b (ovu emo pretpostavku kasnije objasniti), tako da ( , ) 1 p e hb = . Na primjer, e
moe biti iskaz o predvienom poloaju Marsa, izveden iz Newtonove teorije h i
naeg znanja o prolim poloajima koje ini dio od b. U tom sluaju moemo rei
a;
da, ako e prihvatimo kao test za h, onda e strogost ovog testa interpretirana kao
podravajui evidencija, biti to vea to je nie vjerojatno e, pod pretpostavkom b
(bez h), to znai, to je nia p(e,b), vjerojatnost od e pod pretpostavkom da b.
a

Strogost testa e, pod pretpostavkom pozadinskog znanja b, oznaena je kao S(e,b),
i Popper ju denira (,8,: ,o) kao komplement vjerojatnosti od e po b:
( , ) 1 ( , ) S e b p e b =
ili alternativno, jednostavno izjednaava strogou testa s njegovim sadrajem:
1
( , ) ( , )
( , )
S e b Ct e b
p e b
= =
Na osnovi tih denicija sadraja teorije i strogoe testa, Popper denira jo i
neke druge vrlo vane pojmove iz metodologije i lozoje znanosti. To su mjera u
kojoj test potkrepljuje teoriju i eksplanatorna snaga teorije.
aa
Dakle, Einsteinova teorija imala je velik empirijski sadraj zato to je, u svjetlu
dotadanjeg znanja, bila nisko vjerojatna. Eddingtonov eksperiment bio je vrlo
strogi test zato to je predvieni dogaaj bio veoma nisko vjerojatan. Zbog toga,
budui da ga je Einsteinova teorija zadovoljila, on ju potkrepljuje u vrlo visokoj
mjeri. S druge strane, prema Popperu empirijski sadraj Marxove, Freudove i Ad-
lerove teorije bio bi o zato to vjerojatnost da e se dogoditi ono to kau da e se
251
Popper (1989.), Ibid., str.390.
252
Na osnovi te denicije strogoe testa Popper denira i strogou testa kao podupirui
evidencije, dakle, mjere u kojoj neki test potkrepljuje teoriju:
( , )
( , , )
( , )
p e hb
S e h b
p e b
=
ili:
( ( , ) ( , ))
( , , )
( ( , ) ( , ))
p e hb p e b
S e h b
p e hb p e b
=
+
. Ta Popperova denicija izraava intuiciju vrlo
blisku onoj koju izraava Bayesov teorem
( )
( )
e
P h P
h h
P
e P e

=

, a to je da je
mjera u kojoj evidencija uveava vjerojatnost hipoteze (1) to vea to je vea mjera u kojoj
hipoteza uveava vjerojatnost hipoteze i (2) to manja to je vea prethodna vjerojatnost
evidencije. Osnovna razlika izmeu Poppera i Bayesa jest u tome to Popper hipotezama
uporno pripisuje vjerojatnost 0. (Neto vie o tom pitanju moe se nai u knjizi Howsona
i Urbacha Scientic Reasoning Te Bayesian Approach, str. 261267.) U svakom bi
sluaju bilo zanimljivo poblie ispitati odnos izmeu Popperovih denicija i Bayesova
teorema i vidjeti koji tonije zahvaa nae intuicije o tome u kojoj mjeri evidencija uveava
vjerojatnost teorije, jasno, ako ih je uope mogue kvantitativno izraziti.
a;
dogoditi jest , dakako, ako ju interpretiramo onako kako ju interpretiraju njeni
opisani zagovornici.
Jasno, notorno je teko nekom dogaaju pripisati preciznu vjerojatnost s obzi-
rom na dosadanje znanje, zbog toga je pitanje u kojoj bi mjeri te denicije mogle
biti konkretno upotrebljive. Osim toga, pitanje je odraavaju li doista Popperove
denicije nae intuicije o odnosima deniranih pojmova. Na primjer, Putnam i
Howson i Urbach ne prihvaaju osnovnu Popperovu ideju da nevjerojatnost neke
hipoteze jest mjera njenog sadraja. Ipak, uspostavljanje preciznog odnosa izme-
u pojmova vjerojatnosti, sadraja, strogoe testa, potkrijepljenosti i eksplanator-
ne snage sigurno predstavlja vrlo vaan teorijski doprinos.
Via rizinost karakteristika je cijele jedne kategorije predvianja to su tako-
zvana nova predvianja. Nova predvianja jesu predvianja koja slijede iz dane
teorije a nisu bila poznata prije i neovisno od teorije. Najjednostavnije reeno, da
nismo primijetili da slijede iz teorije, ne bi nam palo na pamet da se dogaaju
ako bismo bez uvida koje donosi dana teorija oekivali dogaaj inkompatibilan
s teorijom. To su sluajevi u kojima smo voeni teorijama otkrili nove injenice
o svijetu u kojem ivimo da nismo razmatrali teorije i njihove posljedice, ne bi-
smo otkrili te injenice. Velik je broj autora novim predvianjima pridavao veliku
teinu u testiranju teorija. I Popperovo omiljeno predvianje koje je slijedilo iz
Einsteinove teorije da e slika neba oko Sunca za vrijeme pomrine biti defor-
mirana bilo je novo predvianje. Sva nova predvianja u pravilu predstavljaju
vrlo dobre testove teorija, zato to je prethodna vjerojatnost da e se dogoditi
veoma niska. Dakle, veoma je niska vjerojatnost koju bi im trebalo pripisati u
svjetlu dosadanjeg znanja, neovisno od teorije iz koje slijede i koju provjeravamo
ispitujui se je li stvarno dogaaju. Zbog toga nova predvianja, ako se obistine, u
visokoj mjeri potkrepljuju teorije iz kojih slijede.
Popper je, kao to smo vidjeli, inzistirao na poanti da je znanstvena teorija za-
pravo zabrana. U nekom smislu to je trivijalno tono. Ako tvrdimo da p, to znai
da tvrdimo da se ne smije dogoditi ne-p, -p. Ako tvrdimo da svi P jesu Q, to znai
da ne postoji P koji nije Q. Meutim, nisu li ovdje verikacija i falsikacija zapravo
simetrine Naime, falsicirati p jednostavno znai vericirati -p, falsicirati Svi
P jesu Q jednostavno znai vericirati Postoji P koji nije Q.
a
Neplauzibilna po-
sljedica koju ta logika simetrija ima po verikacionistiki kriterij znanstvenosti
jest da je negacija znanstvene tvrdnje neznanstvena dok je negacija neznanstvene
tvrdnje znanstvena. To je oito apsurdno, kako Svi su labudovi bijeli moe biti
znanstveni sud zato to je falsikabilan, a njegova negacija Postoji labud koji nije
bijel biti neznanstven zato to nije falsikabilan Naime, univerzalni sud Svi su
253
Tako su logiki pozitivisti, kada su govorili o verikaciji, zapravo imali na umu verikaciju
i/ili falsikaciju. Princip verikacije najee su formulirali kao tvrdnju da znamo znaenje
reenice akko znamo pod kojim je uvjetima reenica istinita iiili neistinita, ili, da znamo
znaenje reenice akko znamo koja evidencija uveava iiili umanjuje njenu vjerojatnost
(vidi B. Beri, Filozoja Bekog kruga, dio III). Zbog toga nije sasvim jasno zato se Popper
uporno ograivao od logikog pozitivizma.
a;6
labudovi bijeli moemo falsicirati tako da pronaemo labuda koji nije bijel, ali
ga nikada ne moemo vericirati zato to, koliko god labudova pregledali, uvijek
ostaje otvorena mogunost da emo u budunosti otkriti labuda koji nije bijel. S
druge strane, egzistencijalni sud Postoji labud koji nije bijel moemo vericirati
tako da pronaemo labuda koji nije bijel, ali ga nikada ne moemo falsicirati zato
to uvijek postoji mogunost da emo u budunosti otkriti labuda koji nije bijel.
a

Dakle, univerzalno armativne sudove moemo falsicirati ali ih ne moemo veri-
cirati, a njihove negacije moemo vericirati ali ih ne moemo falsicirati. Zbog
te je apsurdne posljedice Hempel odbacio falsikacionizam, dodue, shvaen kao
kriterij smislenosti a ne kao kriterij znanstvenosti, ali to u ovom kontekstu nije
bitno Popper smatra da taj prigovor ne ugroava njegov stav o asimetriji falsika-
cije i verikacije iz dva razloga. Prvi je razlog metodoloki: znanost je prije svega
zainteresirana za univerzalne generalizacije zbog njihove eksplanatorne snage.
Drugi je isto logiki: univerzalni su sudovi logiki jai od egzistencijalnih iz
univerzalnog suda Sve stvari imaju svojstvo P, koji govori o elementima nekog
nepraznog skupa stvari, logiki slijedi egzistencijalni sud Postoji stvar koja ima
svojstvo P, ali ne i obratno. Nisam siguran da je taj odgovor dobar, ali ne bih dalje
raspravljao o njemu. Usredotoio bih se na kontekst u kojem se, izgleda, vidi lo-
gika asimetrija verikacije i falsikacije. To je Hempelov paradoks konrmacije,
jo poznat kao paradoks gavranova ili samo kao Hempelov paradoks.
Logiki gledajui, zakoni prirode uglavnom su univerzalne generalizacije. To
su iskazi tipa Svi metali vode struju, Svi sisavci imaju kraljenicu, itd. Njihov
logiki oblik jest:
( ) Px Qx
i ita se: za svako x, ako je x P, onda je x Q. Ili, jednostavnije reeno: svi P jesu Q.
Ako elimo utvrditi je li neki sud tog oblika istinit, intuitivno je jasno to trebamo
initi: trebamo traiti P-ove i vidjeti jesu li oni Q ili nisu. Ako nas zanima jesu li
svi gavranovi crni, trebamo traiti gavranove i vidjeti jesu li doista crni. Francuski
logiar Nicod tu je intuiciju formulirao u obliku pravila:
P: Univerzalni sud konrmiraju njegove instance.
Instance univerzalnog suda Svi su gavranovi crni jesu pojedini crni gavrano-
vi, instance univerzalnog suda Svi metali koji vode struju jesu pojedini komadi
metala koji vode struju, itd. Univerzalni sud svi P su Q dijeli univerzum na etiri
vrste stvari: () one koje su P i Q, (a) one koje su P, ali nisu Q, () one koje nisu P,
254
Svi su labudovi bijeli, osim moda Svi su gavranovi crni, sigurno je najei primjer
univerzalne generalizacije u lozoji znanosti. Novozelandski lozof znanosti naeg
porijekla Robert Nola tvrdi da su u Novom Zelandu svi labudovi crni i da to pokazuje
europacentrinost suvremene lozoje znanosti.
a;;
ali jesu Q, i () one koje nisu ni P, ni Q. U sluaju univerzalne generalizacije Svi
su gavranovi crni, to bi bili:
() crni gavran (P i Q)
(a) necrni gavran (P i -Q)
() crni negavran (-P i Q)
() necrni negavran (-P i -Q)
Intuitivno je jasno da instanca koja konrmira sud Svi su gavranovi crni jest
() crni gavran.
a
Instanca (a) necrni gavran diskonrmira sud. Dok su instance
() crni negavran (crne cipele, crni klaviri, itd.) i () necrni negavran (naranasti
autobusi, uti zidovi, zeleni listovi) irelevantne, one niti konrmiraju niti diskon-
rmiraju sud Svi su gavranovi crni. Doista, kako bi naranasti autobusi, uti zi-
dovi ili zeleni listovi mogli konrmirati sud Svi su gavranovi crni Taj sud govori
o gavranovima, i ono to je relevantno za istinosnu vrijednost tog suda jesu svoj-
stva gavranova, a ne nekih drugih predmeta.
Meutim, izgleda da nije tako. Koliko god to bilo intuitivno neprihvatljivo, vrlo
jednostavni logiki razlozi pokazuju da i naranasti autobusi, uti zidovi i zeleni
listovi isto tako konrmiraju sud Svi su gavranovi crni kao i crni gavranovi. Nai-
me, ako su sudovi ekvivalentni, to znai da imaju isto znaenje, iste uvjete istinito-
sti to znai da ih iste stvari ine istinitima i neistinitima. Temeljem toga, moemo
formulirati i drugo pravilo konrmacije:
Pa: Ako su dva suda ekvivalentna, onda instance koje konrmiraju jedan sud
ujedno konrmiraju i drugi sud.
Meutim, sud Svi su gavranovi crni ekvivalentan je sudu Sve to nije crno
nije gavran. A budui da naranasti autobusi, uti zidovi i zeleni listovi (prema
P) konrmiraju sud Sve to nije crno nije gavran, ti predmeti (prema Pa) ujedno
konrmiraju i sud Svi su gavranovi crni.
( )( ) ( )( )
x Px Qx x Qx Px

( )( )
PiQ Pi Q
Dakle, prvi sud konrmiraju crni gavranovi (P i Q). To je u skladu s intuicijom
izraenom pravilom P. Isto tako, drugi sud konrmiraju necrni negavranovi (-P i
-Q). I to je u skladu s intuicijom izraenom pravilom P. Meutim, prema pravilu
Pa, koje je isto tako intuitivno prihvatljivo, necrni negavranovi konrmiraju sud
255
Podsjetimo se, u Wasonovu zadatku izbora ispitanici najee kao relevantne karte istiu
potencijalno konrmirajue instance, 59 od 128 istie p i q, a 42 od 128 istie samo p.
- -
- -
a;8
Svi su gavranovi crni. A ta je posljedica intuitivno sasvim neprihvatljiva izgle-
da da su naranasti autobusi, uti zidovi i zeleni listovi konrmacijski sasvim ire-
levantni za sud Svi su gavranovi crni. U toj situaciji u principu su tri mogunosti:
() Odbaciti Nicodovo pravilo P da univerzalni sud konrmiraju njegove
instance.
(a) Odbaciti pravilo Pa da ako su dva suda ekvivalentna, da onda instance koje
konrmiraju jednoga ujedno konrmiraju i drugoga.
() Prihvatiti neintuitivnu posljedicu da necrni negavranovi ipak konrmiraju
sud Svi su gavranovi crni, to jest, da logika pokazuje da su nae intuicije o
konrmaciji pogrene.
Sam Hempel odluio se za treu opciju, prihvatio je posljedicu da i necrni
negavranovi (-P i -Q) doista konrmiraju hipotezu Svi su gavranovi crni (x)
(Px Qx), dodue, u znatno manjoj mjeri nego crni gavranovi (P i Q). Otuda psi-
holoki dojam da su konrmacijski sasvim irelevantni, iako logiki zapravo nisu
(Hempel, ,). Doista, ovisno o broju stvari u univerzumu, instance -P i -Q
mogu konrmirati hipotezu da (x) (Px Qx). Izgleda da konrmacija nije apso-
lutna kategorija, ve da je relativna u odnosu na pozadinsko znanje Zamislimo da
znamo da se u posudi nalaze dva predmeta, kocka i kugla, i da znamo da je jedan
crn a drugi bijel, ali da ne znamo koji je koje boje. U toj situaciji, informacija da je
kugla bijela u potpunosti konrmira hipotezu da je kocka crna. Jasno, to je broj
predmeta i svojstava vei, to instance -P i -Q u manjoj mjeri konrmirati hipo-
tezu da (x) (Px Qx). Dodue, ako je broj predmeta i broj svojstva beskonaan,
onda i ta mjera postaje beskonano mala, tako da je u svijetu u kojem ivimo ta
mjera u najboljem sluaju zanemarivo mala. Iako Hempelova opcija prua neka-
kvo objanjenje injenice da imamo dojam da su instance -P i -Q konrmacijski
irelevantne za hipotezu (x) (Px Qx), izgleda da taj dojam nije iskljuivo psiho-
loka injenica. Naime, jednostavno nije jasno kako bi boje autobusa, zidova i li-
stova mogle imati ikakve uzrone iiili samo evidencijske veze s bojom gavranova.
Quine uvaava intuiciju o irelevantnosti i nastoji pokazati da ona nije isto psi-
holoki produkt. On smatra da bi univerzalne generalizacije kojima nastojimo
izraziti zakone prirode trebale govoriti o prirodnim vrstama i njihovim meu-
sobnim odnosima U jeziku se mogu formulirati negativni predikati negavran,
necrno, itd. Meutim, oni ne odgovaraju nikakvim prirodnim vrstama, u svijetu
ne postoji vrsta stvari negavran. Budui da negavran nije vrsta, nema smisla pred-
viati svojstva i ponaanje ne-gavrana, drugim rijeima, negativni predikati nisu
projektibilni. Negacija projektibilnog predikata nije i sama projektibilna. Zbog
toga Quine tvrdi da crni gavranovi konrmiraju sud Svi su gavranovi crni, i tako
i sud Sve to nije crno nije gavran, budui da ti sudovi tvrde isto, ali da naranasti
autobusi i zeleni listovi ne konrmiraju sud Sve to nije crno nije gavran, budui
da necrno i negavran nisu projektibilni predikati. Zeleni listovi konrmiraju sud
Svi su listovi zeleni ali ne i sud Sve to nije crno nije gavran. Quineovo rjeenje
a;,
vodi u odbacivanje ili barem modiciranje P. Iako nema konsenzusa oko tonog
rjeenja paradoksa konrmacije, izgleda da ipak veina autora smatra da se rjee-
nje nazire u tom pravcu.
Meutim, izgleda da Popperov falsikacionizam, barem naizgled, lako izlazi na
kraj s paradoksom konrmacije. Naime, iako razliite instance konrmiraju sudo-
ve Svi su gavranovi crni i Sve to nije crno nije gavran, ista ih instanca diskon-
rmira, a to je necrni gavran (P i -Q). Tu se najbolje vidi da su oni ekvivalentni.
Za falsikaciju, to jest diskonrmaciju, sve su ostale instance irelevantne: () crni
gavran (P i Q), () crni negavran (-P i Q), i () necrni negavran (-P i -Q). U tom
su aspektu verikacija i falsikacija asimetrine isto ih instanca diskonrmira,
ali ih razliite konrmiraju. Dakle, ako slijedimo Popperovu metodoloku upu-
tu Trai instance koje diskonrmiraju!, paradoks gavranova uope se ne javlja.
Da bismo testirali hipotezu Svi su gavranovi crni (x) (PxQx), trebamo traiti
samo gavranove koji nisu crni (P i -Q), ako ih naemo, hipotezu treba odbaciti,
ako ih ne naemo, hipotezu treba zadrati. Popperovskom rjeenju moglo bi se
prigovoriti da je udna i kontraintuitivna posljedica rjeenja da crni gavranovi
(P i Q) postaju evidencijski irelevantni za hipotezu Svi su gavranovi crni (x)
(Px Qx). Ta je posljedica moda jo paradoksalnija od izvornog paradoksa da
naranasti autobusi, uti zidovi i zeleni listovi konrmiraju hipotezu Svi su ga-
vranovi crni. Popperovski odgovor na ovaj prigovor bio bi da se potvrdnu evi-
denciju smije uzeti u obzir samo ako predstavlja ozbiljan ali neuspjean pokuaj
da se teorija falsicira
Dakle, crni gavran (P i Q) predstavljao bi legitimnu potkrepljujuu evidenciju
(corroborating evidence) samo ako bi ga se pronalo u pokuaju da se pronae
necrni gavran (P i -Q). Jasno, namee se pitanje kako nae namjere mogu utjecati
na relevantnost evidencije do koje smo doli crni gavran jest crni gavran, on
je instanca (P i Q) bez obzira jesmo li ga pronali u namjeri da pronaemo (P i
Q) ili u namjeri da pronaemo (P i -Q). Nije li ovdje razlika izmeu verikacije
i falsikacije samo psiholoka ali ne i logika Izgleda da nije: taj prigovor gubi
svoju teinu kada se ima na umu injenica da je situacija u paradoksu gavranova
krajnje shematizirana i pojednostavnjena. U stvarnoj znanstvenoj praksi situacija
je sloenija i zbog toga namjera da se hipoteza vericira i namjera da se falsicira
mogu dovesti do znatno razliitih postupaka mogue je, na primjer, da ista vrsta
ptice u razliitim podnebljima ima razliitu boju. Zbog toga, ako nam je namjera
falsicirati hipotezu, nastojat emo utvrditi koje je boje u razliitim podnebljima,
itd. Prema tome, izgleda da su i nae namjere evidencijski relevantne, ak i u slu-
ajevima kada nas dovedu, isto logiki gledajui, do istih instanci. Popperovsko
rjeenje paradoksa konrmacije zapravo uva intuiciju da konrmacijske instance
univerzalne generalizacije (x) (Px Qx) jesu instance (P i Q), ali, uz ogradu da to
mogu biti samo one ije je otkrie uslijedilo u nastojanju da se otkrije diskonr-
mirajua instanca
a6
(P i -Q) .
256
R.K. Popper, Realism and the Aim of Science, (ur.) Bartley, W. W., London, Melbourne
Sydney: Hutchinson, 1983., str. 257.
a8o
(7) Kao to smo vidjeli, Popperova falsikacionistika teorija ljudskog znanja
zasnovana je na jednostavnom logikom uvidu da se univerzalne generalizaci-
je znanosti nikada ne mogu u potpunosti vericirati ali se mogu u potpunosti
falsicirati.
Moj se prijedlog zasniva na asimetriji izmeu mogunosti verikacije i mo-
gunosti opovrgavanja, asimetriji koja proizlazi iz logike forme univerzalnih
iskaza. Jer, univerzalni iskazi nikad se ne mogu izvesti iz singularnih iskaza, ali im
singularni iskazi mogu proturjeiti. Prema tome, isto deduktivnim zakljucima
(uz pomo modus tollensa klasine logike) mogue je iz istinitosti singularnih
iskaza dokazivati neistinitost univerzalnih.
a;
Popperov logiki uvid jasan je u induktivnom zakljuku premise nikada ne
mogu dokazati istinitost konkluzije, dok u deduktivnom to mogu:
a
jest P i Q. a
m
jest P.
a
a
jest P i Q. Ako svi P jesu Q, onda i a
m
jest Q.
a
jest P i Q. a
m
nije Q.
------------- ------------------------------------------------
Nije tako da svi P jesu Q.
a
n
jest P i Q.
-----------------
Svi P jesu Q.
Meutim, velik se broj autora okomio na Popperovu tezu o asimetriji verika-
cije i falsikacije. Naime, smatrali su da iz isto logike asimetrije ne slijedi da je i
u empirijskoj spoznaji ikada mogue dokazati da hipoteza nije istinita. Tako je, na
primjer, Ayer smatrao da: Hipoteza ne moe biti konkluzivno pobijena nita vie
nego to moe biti konkluzivno potvrena. Jer ako javljanje izvjesnih opservacija
uzmemo kao dokaz da je dana hipoteza neistinita, pretpostavljamo postojanje iz-
vjesnih uvjeta. A iako, u ma kojem danom sluaju, moe biti veoma nevjerojatno
da je ta pretpostavka neistinita, to nije logiki nemogue.
Ayerova je poanta sasvim openita: budui da nikada ne moemo iskljui-
ti mogunost da stvari zapravo nisu onakve kao to mislimo da jesu, nikada ne
moemo biti sigurni da je dana hipoteza pobijena. To jest, budui da nikada ne
moemo biti sigurni da a
m
doista jest P i da a
m
doista nije Q, nikada ne moemo
biti sigurni da doista nije tako da svi P jesu Q. Meutim, Ayerov argument jest
instanca generalnog skeptikog argumenta da nikada ne moemo biti sigurni da
stvari doista jesu takve kao to nam izgledaju, zbog toga nije jasno koliku bismo
mu teinu trebali pripisati u kontekstu specine rasprave iz lozoje znanosti.
a8

257
Popper (1973), Ibid., str. 75.
258
Naime, u Ayerovoj Language Truth and Logic prepliu se dvije rasprave. Prva je o
mogunosti konkluzivne verikacije iiili falsikacije sintetikih reenica, a druga je
a8
Ipak, zakljuak Ayera i ostalih logikih pozitivista prilino je trezven, smatrali
su da iskustvena spoznaja nikada ne moe biti sasvim izvjesna i to su uzeli kao
vanu ili ak osnovnu odrednicu iskustvene spoznaje. Ako je to tako, onda, strogo
uzevi, doista nije mogue konkluzivno falsicirati niti jednu hipotezu. Meutim,
to jo uvijek ne znai da nema nikakve razlike u pogledu mogunosti falsikacije
recimo, izmeu Marxove, Freudove i Adlerove teorije s jedne strane i Einsteinove
s druge. Mogue je tvrditi da postoji principijelna razlika ako pretpostavimo da je
nae iskustvo pouzdano, ili, u najgorem sluaju, da razlika nije principijelna ve
samo u stupnju.
Drugi, vrlo slian prigovor Popperu ima daleko veu teinu. To je prigovor da
je struktura naih znanstvenih teorija takva da ih nije mogue konkluzivno falsi-
cirati isto kao to ih nije mogue ni konkluzivno vericirati, te da je zbog toga
Popperov falsikacionizam predstavlja sasvim netonu i neprimjenljivu sliku zna-
nosti. To je poznati DuhemQuineov argument, koji je zasnovan na uvidu da
hipoteze suvremene znanosti skoro nikada nemaju direktnih logikih posljedica
izdvojene iz spleta hipoteza i teorija u kojima se javljaju. Svi su labudovi bijeli
simpliciran je primjer pogodan za raspravu o logikoj strukturi konrmacije,
meutim, hipoteze stvarne znanosti najee su znatno udaljenije od neposred-
nog iskustva. Ideja je da je Popperova slika opovrgavanja hipoteze negativnom
opservacijom
H
O
-O
-----------
-H
pojednostavnjena do te mjere da je jednostavno pogrena. Hipoteze se u pravi-

lu mogu testirati samo zajedno s drugim hipotezama, tako da u sluaju negativ-
ne opservacije nikada nije nedvoznano jasno koju hipotezu treba odbaciti kao
neistinitu.
(H
& H
a
& H
& ... & H

n
) O
O
--------------------------------------------
mogunosti redukcije fenomenalistikog jezika na realistiki. Budui da fenomenalistiki

jezik (opis stvari u terminima toga kako nam izgledaju) nije mogue reducirati na realistiki
(opis stvari u terminima toga kakve one doista jesu), nije mogue iskustvom konkluzivno
vericirati iiili falsicirati niti jednu reenicu koja govori o tome kakve stvari doista jesu.
Vie o toj raspravi moe se nai u knjizi Borana Beria Filozoja Bekog kruga, dio III.,
5.1.2, i dio V., 3.1. do 3.7.
a8a
Stoga nikada ne moemo rei koja je od hipoteza falsicirana negativnom op-
servacijom, moda je to H
, moda neka druga. Da bismo skup hipoteza doveli u

sklad s opservacijama, moemo odbaciti ili modicirati hipotezu koju testiramo
H
, meutim, isto tako moemo odbaciti ili modicirati bilo koju drugu hipotezu
koja je bila ukljuena u testiranje, ili moemo dodati hipotezu koja e sistem hi-
poteza dovesti u sklad s opservacijom. Zbog toga negativna opservacija nikada ne
moe konkluzivno falsicirati hipotezu. Popper je bio svjestan tog problema, ali
je smatrao da je to isto logika mogunost i da joj nema mjesta u dobroj znan-
stvenoj praksi. Tvrdio je da takav ad hoc konvencionalistiki manevar dovoenja
hipoteze u sklad s opservacijama unitava ili barem umanjuje znanstveni status
date hipoteze ili teorije. Meutim, znatan broj kritiara Poppera smatrao je da u
takvim potezima nema nita loe i da predstavljaju savreno dobru znanstvenu
praksu. Putnam, na primjer, tu kritiku Poppera ilustrira primjerom Newtonova
opeg zakona gravitacije
a,
Iz tog se zakona mogu izvesti, na primjer, Keplerovi
zakoni samo uz pomone pretpostavke da () ne postoje nikakva druga tijela osim
Sunca i Zemlje, da se (a) Sunce i Zemlja nalaze se u istom vakuumu, i da () na
Sunce i Zemlju ne djeluju nikakve druge sile. Ako se pokae da predvianja koja
slijede iz opeg zakona gravitacije nisu istinita, moemo odbaciti ili modicirati
zakon, ali isto tako moemo odbaciti ili modicirati neku od pomonih pretpo-
stavki. Suprotno Popperovim intuicijama, Putnam smatra da je u sluaju da se
pojave anomalije, razumnije zadrati zakon a modicirati pomone pretpostavke
nego odbaciti zakon.
Imajui u vidu ogroman uspjeh zakona ope gravitacije u skoro svim slua-
jevima, jedna ili dvije anomalije nisu razlog za odbaciti ga. Vjerojatnije je da su
neistinite pomone pretpostavke nego da je neistinita teorija, barem kada nema
ozbiljnog protukandidata.
Putnam smatra da se isto moe pokazati i na teorijama Maxwella, Mendela i
Darwina i nizu drugih visoko respektabilnih teorija iz povijesti znanosti. A ako
prema Popperovoj slici znanosti teorije Newtona, Maxwella, Mendela i Darwi-
na nisu dobre teorije, onda prije treba odbaciti Popperovu sliku nego te teorije.
Duhemovsku kritiku prihvatili su i sljedbenici Poppera, koji su onda ublaava-
li njegove stavove. Tako, na primjer, Imre Lakatos tvrdi da i divljenja vrijedne
znanstvene teorije jednostavno ne zabranjuju bilo kakvo stanje stvari. Mislim da
vrijedi u cijelosti citirati njegovu ilustraciju duhemovskog argumenta na istom
primjeru na kojem je to uinio i Putnam:
Pria je o zamiljenom sluaju odstupanja planeta. Fiziar pred einsteinov-
ske ere uzima Newtonovu mehaniku i njegov zakon gravitacije N, prihvaene
259
Gravitacijsko privlaenje razmjerno je masama tijela a obrnuto razmjerno kvadratu njihove
udaljenosti
1 2
2
m m
F
r
= .
a8
poetne uvjete I, i pomou njih rauna putanju novootkrivena malog planeta p.
Ali planet odstupa od predviene putanje. Smatra li na newtonovski ziar da
Newtonova teorija gravitacije zabranjuje odstupanje i da zbog toga, kada ju se
jednom ustanovi, pobija teoriju N Ne. On smatra da mora postojati dosad ne-
otkrivena planet p koja utjee na putanju p. Izraunava masu, orbitu, itd. tog
hipotetskog planeta i onda od eksperimentalnog astronoma trai da testira nje-
govu hipotezu. Planet p toliko je malen da ga se ne moe vidjeti niti najveim
teleskopom: eksperimentalni astronom trai nancijsku potporu za izgradnju jo
veeg teleskopa. Za tri godine novi je teleskop spreman. Da je otkriven nepoznat
planet p, to bi se slavilo kao nova pobjeda newtonovske znanosti. Ali nije. Naputa
li na znanstvenik Newtonovu teoriju i ideju o planetu koja utjee na putanju
Ne. Predlae hipotezu da ga od nas zaklanja oblak svemirske praine. Izraunava
poloaj i svojstva tog oblaka i trai nancijsku potporu da bi poslao satelit da pro-
vjeri svoje izraune. Da su instrumenti satelita (moda novi, zasnovani na slabo
testiranim teorijama) zabiljeili postojanje takva oblaka, rezultat bi se slavio kao
izvanredna pobjeda newtonovske znanosti. Ali oblak nije pronaen. Naputa li
na znanstvenik Newtonovu teoriju i ideju da postoji planet koji utjee na pu-
tanju i oblak koji ga skriva Ne. On predlae hipotezu da u tom prostoru postoji
magnetno polje koje ometa instrumente satelita. alje se novi satelit. Da se otkrilo
magnetno polje, newtonovci bi slavili senzacionalnu pobjedu. Ali nije. Smatra li
se to pobijanjem newtonovske znanosti Ne. Ili se predlae jo jedna ingeniozna
pomona hipoteza ili cijela pria zavri u pranjavim tomovima periodike i nikada
se vie ne spomene.
a6o

Iako Popper nije pridavao veliku vanost duhemovskom argumentu, nije bio
bez eksplicitnog odgovora. Smatrao je da u sistemu hipoteza opovrgnutom nega-
tivnom opservacijom prilino tono moemo odrediti koji je dio sistema hipoteza
opovrgnut danom opservacijom zato to veze izmeu razliitih dijelova jedne te-
orije [...] mogu biti dovoljno jasne da nam omogue da odluimo koji je od njenih
podsistema pogoen jednim odreenim opovrgavajuim promatranjem. Zatim,
u svoj je prilog spominjao injenicu da se u stvarnoj znanstvenoj praksi esto za-
dravaju neki dijelovi teorija dok se neki drugi odbacuju (,8,:a,a). Kada ne
bi bilo mogue razluiti dijelove teorija koje su zaslune za uspjeh od onih koje su
zaslune za neuspjeh, taj bi dio stvarne znanstvene prakse morao biti sasvim ira-
cionalan, to oito nije. tovie, izgleda da su znanstvenici u tome prilino dobri.
Na kraju, ad hoc hipoteze, koje uvode zato i tako da dovedu teoriju u sklad s op-
servacijama, mogu se nezavisno testirati. Nezavisno znai u sklopu neke druge
teorije. A ako su jednom nezavisno testirane, time onda prestaju biti ad hoc. U La-
katosevu zamiljenom primjeru to bi bile hipoteza da postoji neotkriveni planet p,
hipoteza da postoji oblak svemirske praine, i hipoteza da postoji magnetno polje.
One su ad hoc sve dok ne postanu nezavisno potvrene. Zbog toga mislim da du-
260
I. Lakatos: Falsication and the Methodology of Scientic Research Programmes, u
Kourany, J.(ur). Scientic Knowledge Basic Issues in the Philosophy of Science, Belmont,
California: Wadsworth 1987. str. 174-175.
a8
hemovski argument, iako otupljuje otricu Popperova falsikacionizma, ipak ne
predstavlja konkluzivni argument protiv te pozicije u lozoji znanosti.
11.1. Popperov trei svijet
Bez obzira to smo u prethodnom poglavlju vidjeli neke kritike osvrte na Po-
pperov falsikacionizam, on je bez sumnje doveo u pitanje problem verikacije
i dao odgovarajua rjeenja. S ovim je dovedena u upitanost itava konstrukcija
logikog pozitivizma ija kraljenicu ili osnovnu ini veza izmeu elementarnih
stavova, verikacije i generalizacije. Naime, ako elementarne iskustvene reenice
ne mogu vericirati ili potvrditi neku generalizaciju, po Popperu, oni je mogu
opovrgnuti tj. pokazati da je neistinita. Dakle, znaaj elementarnih iskustvenih
sudova za racionalnost neke generalizacije sastoji se u tome da one mogu opovr-
gnuti (falsicirati) pogrene generalizacije, hipoteze ili zakone. Ovakav Popperov
stav esto se naziva naivnim falsikacionizmom gdje uveanje iskustvenog sa-
draja znanja postiemo pronalaenjem instancija koje opovrgavaju provizorne
generalizacije ili hipoteze.
Drugim rijeima, umjesto empirikog uzlaznog prodora od iskustva prema op-
im zakonima za Poppera treba krenuti od nagaajue generalizacije i pokuati
opovrgnuti barem jednom instancom. Ovim se sam postupak odnosu na logiki
pozitivizam okree naopake sa induktivizma na deduktivizam, sa empirizma na
racionalizam itd. S ovim e dokazivanje imati oblik deduktivnog zakljuka i biti
racionalna u metodolokom smislu, hipoteza mora biti opovrgljiva, tj. potencijal-
no opovrgnuta.
Zbog svega ovoga potrebno je unaprijed navesti instance (tzv. potencijalne fal-
sikatore) koji e je opovrgnuti ako se pokau istinitim. To se zove falsikacio-
nostiki kriterij demarkacije (razgranienja) racionalnog i iracionalnog. Umjesto
induktivnog dodavanja empirijskog znaenja, za Poppera je kljuni test racional-
nost provjeravanja. Provjeravanjem se izbjegava empiristiki problem, to zapra-
vo potvruje elementarne reenice. Pojedinanim testom mogu se dokazati dvije
stvari: ako postoji instanca za koju smo unaprijed rekli da e opovrgnuti hipo-
tezu, hipotezu treba odbaciti. Ako se pak ne potvrdi postojanje opovrgavajue
instancije, hipoteza ima vei stupanj potvrde (koroboracije), ali ona s ovim nije
potkrijepljena (vericirana), tako ona testom nije postala vie izvjesna. Zbog toga
se racionalnost sastoji u pronalaenju falsikatora, u kritici hipoteza ili nagaanja.
Ako se pak hipoteza opovrgne, nastaje novi problem: moramo pronai hipotezu
koja e objasniti (uklopiti) i pojedinanu instancu koja je opovrgnula prethodnu
hipotezu i instance koje je objanjavala prethodna hipoteza. Hipoteza koja e to
moi, imat e vei empirijski sadraj od prethodne, a ujedno e biti i vie openi-
ta od prethodne. Za vie openitu hipotezu vrijedi ista norma racionalnosti kao
i za prethodnu, i ona mora navesti potencijalne falsikatore. Meutim, prona-
a8
laenjem posebnih sluajeva koji se ne uklapaju u hipoteze, svaka sukcesivna
hipoteza i teorija ima sve vei empirijski sadraj jer mora uklopiti i prethodne in-
stance, zbog toga pronalaenje vie openite generalizacije postaje sve riskantnije,
a navoenje potencijalnih falsikatora sve tee.
Kao i kod logikog pozitivizma Popper pretpostavlja kumulativni rast znanja u
znanosti samo sa tom razlikom to postoje tri uvjeta rasta znanja:
Nova teorija treba proistei iz neke jednostavnije i nove ideje koja e ponovo
povezati dotada nepovezane injenice.
a6

Ta teorija, takoer, mora biti neovisno testirana i mora imati nove posljedice
koje se mogu testirati i koji u principu dovodi do predvianja dosada neopaenih
stvari.
Mora da proe neke nove ozbiljne testove.
Ovdje se odmah nazire jedno potpuno drugo gledite spram logikog pozitiviz-
ma iji je rast znanja sadran u besciljnom nabrajanju empirijskih datosti. Po-
pperova teorija je evolucijska spoznajna teorija ija se shema rasta moe jedno-
stavno opisati na sljedei nain, dokazivanje zapoinje u nekom problemu za koji
postavljamo hipotezu kao mogui odgovor, opovrgavanjem hipoteze dobivamo
novi problem za koji predlaemo neku novu hipotezu kao potencijalni odgovor i
tako se postupak nastavlja dalje.
a6a
Ovakvi stavovi odmah namee i promjenu denicija cilja znanosti i znanja.
Ciljevi su znanosti objanjenje i predvianje dogaaja. Struktura objanjenja i
predvianja ima po Popperu (i Hempelu) oblik hipotetino-deduktivne metode,
pri emu objanjenjem izvodimo zakljuke o prolim dogaajima, a predvianjem
o buduim. Opa premisa sadri hipotetini zakon ili ope pravilo a partikularna
premisa sadri poetne uvjete, iz njih slijedi zakljuak proli se dogaaj morao
dogoditi ili budui se dogaaj mora dogoditi ili predvianje p je neistinito. Na-
ravno, uvijek moemo ili moramo postaviti pitanje legitimnosti pretpostavljenog
zakona i zadovoljavanja konkretnih uvjeta iz kojih deduktivno slijedi objanja-
valaka ili predvialaka konkluzija. Ali pod pretpostavkom istinitosti premisa,
konkluzija o dogaaju nuno slijedi. Zbog toga se takav Popperov model naziva
hipotetino-deduktivnim modelom objanjenja i predvianja.
Moe se rei da je rast znanja jedan od osnovnih problem kritikog racionaliz-
ma i u mnogome je njihova pozicija direktno suprotna stavovima logikog pozi-
tivizma. Dok je kod jednih i drugih stajalita rast znanja zadan putem pokuaja i
pogreki implikacije su razliite. Logiki pozitivizam ima u principu armativan
odnos spram dostizanja cilja znanosti u nekakvoj mogunosti odreenja i doku-
ivosti istine dotle kritiki racionalizam postulirajui falsiciranje i opovrgljivost
kao jedini kriteriji stvar postavlja radikalno drugaije i dovodi do zakljuka kako
ne postoji apsolutno ne problematino vrelo izvjesnosti i istine.
261
Primjer: zakoni plinskog stanja i jednadba stanja idealnog plina.
262
Zapravo ovaj koncept u mnogome podsjea na Darwinovu teoriju evolucije gdje
opstoje samo one najsposobnije ideje. Ovu analogiju je povlaio i sam Popper u svojim
razmatranjima, ali je pretrpjela mnoge kritike.
a86
Ne postoji teorija ili tvrdnja koju smijemo smatrati apsolutnom i neoborivom
tvrdnjom i koja bi postala apsolutni temelj znanja. Sve, a pogotovo apsolutne
tvrdnje, moraju se podvrgnuti kritici. Ne postoje teorije koja moe opravdati i
utemeljiti sve injenice, a teorije koje to pokuavaju Popper naziva iracionalnim.
Odavde slijedi osnovna karakteristika antifundacionalizma, odnosno njegove kri-
terije utemeljenja. Ali bez apsolutnih temelja znanja mi nikada ne moemo biti
siguran u istinitost teorije i to jest osnovna tvrdnja Poppera. Ono to, meutim,
moemo uiniti jest da na opisani nain poboljavamo teoriju, tj. da se naa teorija
pribliava asimptotski nekoj konanoj istini. To je temelj Popperove teorije dok-
trine o istinolikosti. Temeljem toga cilj znanja, znanosti i racionalnog postupanja
ne smije biti traenje apsolutne istine,jer imperativ znanja i znanosti jest pobolj-
anje teorije kritikom i pokuaj da se pribliimo istini.
to se pak tie teorije znaenja, Popper je u izvjesnom smislu konvencionalist
jer su za njega pojmovi iste konvencije. Spoznajni sadraj postoji u sudu o ne-
emu. Ovdje se takoer pokazuje otklon prema logikom pozitivizmu a posebice
prema mladom Wittgensteinu, jer za Poppera analiza jezika je samo zanimljiva
igra i nita vie. Dakako, da taj otklon prelazi i na esencijalistiko platonistiku
koncepciju koja pretpostavlja da emo poznavanjem pojmova i ideja otkriti neto
o nunim svojstvima stvari koje opisuju ti pojmovi. Za Poppera, naprotiv, nema
nieg takvog jer su ideje, pojmovi samo korisni iji precizni opisi imaju samo he-
uristiku vrijednost za kategorizaciju raznolikosti zbilje.
Naime, ne smijemo izvoditi iz ovoga zakljuak da on zastupa ideju istog kon-
vencionalizma i pragmatizma jezika. To se naroito pokazuje u njegovom postu-
liranju treeg svijeta ili svijeta ideja koji po mnogome slii na Platonovu ideju.
To je svijet neovisan o naim psiholokim predodbama i zikoj stvarnosti, to je
svijet teorije, svijet jezika, umjetnosti itd. On je ovjekova tvorevina ali nadilazi
svog tvorca. U ovom svijetu zateknemo probleme koje tvore same ideje, problema
koje na odreeni nain ljudi rjeavaju, ali koji se ne iscrpljuju sa tim odnosom
spram njih. Taj se svijet u toku povijesti umnaa, jer sva rjeenja pojedinih proble-
ma mogu postati problem za nekoga drugog i s ovim nadilazi svoje tvorce.
Kao dokaz postojanja treeg svijeta Popper navodi interesantan misleni ekspe-
riment. Zamislimo, kae on, da se svi strojevi i sva orua unite, da se uniti sve
ono to smo nauili, ukljuujui i nae znanje o strojevima i oruima kao i nae
znanje kako se ono koristi. Zamislimo, meutim, da u ovom opem unitenju
opstanu knjinice i naa sposobnost uenja. Jano je, da bi nakon mnogo truda
svijet ponovo profunkcionirao. U drugom primjeru neka se pored strojeva uni-
te i knjinice. U tom sluaju naa civilizacija se ne bi obnovila ni nakon mnogo
stoljea. Dakle, ovom jednostavnom primjerom Popper pokuava pokazati da taj
trei svijet ili svijet ideja ne samo da egzistira, nego da je za ovjeka fundamenta-
lan kao i druga dva.
a6
On, takoer, brani est teza koje emo ukratko navesti: . tradicionalna episte-
mologija usredotoila se na drugi svijet, na znanje u subjektivnom smislu i za nje-
263
Neemo se posebno baviti problemom treeg svijeta, ali moemo napomenuti da ovo
postuliranje u mnogome podsjea na Platonovu i Hegelovu lozoju.
a8;
ga je ono relevantno u prouavanju znanja. a. Za epistemologiju je bitno proua-
vanje problema nezavisno od njihovih nosilaca. . Objektivistika epistemologija,
koja prouava trei svijet moe objasniti mnoge pojave drugog svijeta, ali proces
nije simetrian jer epistemologija koja se temelji na prouavanju svijeta ne moe
objasniti same sadraje problemskih situacija. . Trei svijet je prirodno proizvod
ovjeka-ivotinje (ovdje on pravi analogiju sa paukovom mreom) . Trei je svijet
uglavnom autonoman, premda se na njega moe djelovati i premda ono moe dje-
lovati na nas. On je autonoman unato tome to je ljudski proizvod i unato tome
to djeluje na nas. 6. Objektivno znanje raste upravo zbog nae interakcije s tre-
im svijetom. (Ovdje opet pravi analogiju izmeu rasta znanja i biolokog rasta.)
Bez obzira na veliku kritiku koju je pretrpjela njegova ideja o postojanju tre-
eg svijeta ona pokazuje da se odnos izmeu lozoje znanosti i same lozoje
radikalno mijenja. Ne samo da lozoja, metazika nije stavljene na marginu oz-
biljnog promiljanja kako je to pokuao postaviti logiki pozitivizam, nego se ona
vraa na velika vrata sa konstatacijom kako promiljanje o znanosti mora ukljuiti
i da su mnoga pitanja na koje znanost mora odgovoriti metazike prirode.
a6
Ne postoje, meutim, bilo kakve tvrdnje, pa odatle ni proturjenosti u Svjeto-
vima . i a. Tvrdnje nisu materijalni objekti ni mentalni sklopovi. Njih mogu isku-
siti razliiti umovi i one esto mogu imati posljedice, logike, kao i neke druge,
koje njihovi stvaraoci nisu ni namjeravali niti predvidjeli. Tvrdnje, drugim rijei-
ma, pripadaju Svijetu . a to je u osnovi razlog zato on predstavlja klju za kritiki
racionalizam.
Popper je, zapravo poput Platona i Fregea, Svijet . uveo s namjerom da rije-
i problem objektivnog znanja. Meutim, za razliku od njih, on nije znanstveno
znanje smatrao izvjesnim. Za Poppera, problem nije bio u objanjavanju kako bi
objektivno znanje moglo postati izvjesno, nego u objanjenju kako bi pogreno
znanje moglo biti objektivno. A ovdje je njegovo rjeenje bilo u tome da se objek-
tivnost znanstvenog znanja sastoji u njegovoj osjetljivost na kritinost. Daleko od
toga da Svijet . prua potporu znanstvenom polaganju prava na izvjesnost, kako
bi pruio sredstvo kojim se ono moe racionalno kritizirati. Daleko od toga da je
Svijet . vjean i nepromjenjiv, nego, kao evolucioni proizvod ljudskog duha i sam
je predmet daljnje evolucije.
Kritiki racionalizam je, prema Popperovim rijeima, mogue razumjeti kao
jedan stav priznanja da sam ja moda u krivu a da si ti, moda, u pravu, i da se
uz odreeni napor moemo pribliiti istini.
265
Napor o kome on ovdje govori, jest
napor kritike diskusije kojim neki problem otkrivamo, predlaemo neke teorije
kao njegovo pokusno rjeenje, eliminiramo svaku moguu greku koja se u njoj
264
Moemo slobodno pretpostaviti da su lozoja i znanost danas suoena sa izborom , a
to je izbor izmeu Popperovog pluralizma predstavljenom u njegovoj teoriji o tri svijeta
ili Wittgensteinovog pozitivistikog biheviorizma, predstavljenog u njegovoj teoriji o ne
postojanju pravih lozofskih problema. Obje teorije predstavljaju reakciju na problem
duh-tijela i na problem objektivnog znanja.
265
Karl R. Popper, Te Myth of the Framework: In defence of science and rationality, ured. M.
A. Noturno Routledge, London, 1994. str. 12.
a88
moe nai, napredujemo do otkrivanja novog problema. Ovdje, meutim, sama
mogunost kritike rasprave barem onakvu kakvu je zamislio Popper ovisi o
mogunosti proturjenosti. Drugim rijeima, ona ovisi o tome postoje li tvrdnje
koje su povezane tako da sve ne mogu biti istinite, i da sve ne mogu biti lane.
Zadrimo se jo malo na problemu razgranienja, tj. kriterija razgranienja
empirijskih od neempirijskih iskaza, odnosno znanstvenih od neznanstvenih. Po-
pper ovaj problem vidi kao: Problem iznalaenja kriterija koji e nam omoguiti
da pravimo razliku izmeu empirijskih nauka, s jedene, i matematike i logike, kao
i metazikih sustava, s druge strane.
a66
Kako je odbacio indukciju kao neo-
pravdanu, moemo rei da je sa ovim implicite odbaena i mogunost empirijske
verikacije sustava, jer se ona postie induktivnim putem. Meutim, to nikako ne
znai da Popper odbacuje mogunost iskustvene provjere jer samo u tom sluaju
moemo govoriti o empirijskim sustavima. Ono to predlae je da se za kriterij
razgranienja (demarkacije) uzme mogunost opovrgavanja mora biti moguno
da se jedan empirijski sustav opovrgne iskustvom.
a6;

Opovrgljivost sustava ili iskaza pravi razgranienje izmeu naunih i vannau-
nih sustava ili iskaza. Ovakvim kritikim stavom se od naunih sustava, koji mo-
raju biti u odgovarajuoj formi, trai mogunost izdvajanja u negativnom smislu
tj. da budu opovrgljivi odnosno falsicirani. Ovim je na veoma vjet nain izbje-
gnuta zamka koju nosi neki pozitivni ili armativni stav prema nekoj teoriji ili
naunom sustavu koji je uvijek privremen, jer ga kasnije negativne odluke mogu
odbaciti.
Ve smo uzgred rekli da se kriterij razgranienja ne moe primijeniti na bilo
kakve iskaze, ve se moraju dovesti u formu koja to omoguava. Kao to Popper
kae: Negacija jednog striktno univerzalnog iskaza
a68
uvijek je ekvivalentna strik-
tno egzistencijalnom iskazu
a6,
i vice versa.
a;o
Kako striktno univerzalni iskazi in-
sistiraju na nepostojanju nekih stvari, mogu se sa nekim singularnim iskazom,
tj. iskazom koji opisuje neki specian dogaaj, koji je suprotan tom odricanju,
opovrgnuti. Striktno egzistencijalni iskazi, ne mogu se opovrgnuti jednim sin-
gularnim iskazom, ve samo univerzalnim. I u jednom i u drugom sluaju vidi-
mo da se moe empirijski odluiti, o svakom, meutim, samo na jedan nain
(unilateralno).
a;
Dakle, ovdje moramo obratiti pozornost na sljedeu injenicu
a to je da se striktno egzistencijalni iskazi ne mogu opovri ve samo vericirati
jednim singularnim iskazom. Na primjer, ako se u nekom eksperimentu sa ele-
mentarnim esticama ne pojavljuje elektron iako je tim eksperimentom oekivan
nikako ne znai da je time opovrgnuta teorija o egzistenciji elektrona. Da bi izbje-
266
Karl Popper, Logika naunog otkria, prijevod, Nolit, 1973. str. 67.
267
Ibid. str. 74.
268
Pod striktno univerzalnim iskazom Popper podrazumijeva hipotezu koja ima karakter
prirodnih zakona u najopenitijem obliku.
269
Striktno egzistencijalni iskazi, po njemu, su iskazi koji tvrde ne-postojanje.
270
Ibid. str. 107.
271
Ibid. str. 102.
a8,
gao neloginost, Popper, ove iskaze karakterizira kao neempirijske ili metazike
i nauni (empirijski) iskazi su jedino striktni univerzalni iskazi. Asimetrija koja se
ovdje javlja posljedica je uspostavljenog kriterija razgranienja, a ne igre logi-
kim pravilima.
Sada se jasno vidi da za razliku od logikog pozitivizma, Popper metaziku
ne klasicira kao besmislicu bez znaenja, kao to ini i Wittgenstein, ve je u
rjeavanju okrenut postavljanju jasne granice. Ovakva postavka je sukladna sa
injenicom da kriterijem razgraniavanja treba uzeti kao prijedlog za dogovor
ili konvenciju.
a;a
Ovakav stav, dakako, odvodi direktno u konvencionalizam i
spekulativni racionalizam. Ovo posljednje slijedi iz injenice da Popper stoji na
uvjerenju da se do naunog otkria ne moe doi samo pravilnim deduktivnim
zakljuivanjem iz postojeeg fundusa empirijskog znanja, ve uz to moramo imati
vjeru u ideje koje su spekulativnog karaktera.
Ako sada prihvatimo Popperov stav da su empirijske nauke sustavi teorija, a
naune teorije univerzalni iskazi, onda moemo govoriti o opovrgljivosti teorija.
Zahtjev da naune teorije budu u formi univerzalnih iskaza sadri u sebi sljedee:
teorija mora biti tako denirana da u sebi sadri dvije klase osnovnih iskaza one
sa kojima se ne slae (zabranjuje ih) i one kojima ne proturjei. Takva teorija je
opovrgljiva. Pod osnovnim iskazom Popper ovdje podrazumijeva iskaz (moe-
mo rei i posljedicu) koja se moe deduktivno izvesti iz teorije samo uz poetne
uvijete, a moe biti u suprotnosti sa samom teorijom. Zapravo, teorija vai dokle
god su deducirane posljedice ne proturjene, a kada se takva posljedica pojavi po-
stoji mogunost opovrgavanja. No, ovdje se dade zorno pokazati kako se Popper
pribliava u krajnjoj instanci Poincareu, jer ono to moemo nazvati osnovnim
iskazom ili iskazima u nekoj teoriji je stvar dogovora. Ovo gledite koje Popper
naziva interpretacija u svijetlu teorije zasnovano je tono na tome da injenica
koja opovrgava teoriju dolazi iz nje same to izaziva problem tumaenja. Zapravo,
sam dogovor oko bazinih iskaza postie se primjenjivanjem neke teorije, a tono
ovim primjenjivanjem stavljamo teoriju na probu.
Ba ovdje poinju i najvee primjedbe koje se mogu uputiti kriteriju, jer se pro-
blem sastoji u tome to mi, na osnovu postojee teorije izvodimo eksperiment,
odnosno deduciramo iskaze koje treba da opovrgne. Konvencionalizam Poppera,
prema kome se zakoni prirode ne mogu opovri promatranjem, jer kao to nije
mogue vericirati neki iskaz tako ga ne moemo opovri,moe u krajnjoj instan-
ci uvijek pronai izgovor za neopovrgavanje neke teorije uvoenjem ad hoc hipo-
teza. Ukoliko nemamo jasno deniranu osnovu, u smislu dogovorom utvrenih
osnovnih iskaza, uvoenjem dodatnih hipoteza teoriju uvijek moemo spasiti od
opovrgavanja. Ovi dogaaji su sasvim izvjesni, s obzirom da se opovrgavanje do-
gaa u kriznim trenutcima za neku teoriju i da se tada moe initi da sa malim
izmjenama i dotjerivanjima stvar moe popraviti.
Popper se slae kako sa konvencionalistike toke gledita to izgleda tako, ali
kao rjeenje predlae sljedee: Mi odluujemo, ukoliko naem sustavu zaprijeti
272
Ibid. str. 71.
a,o
opasnost, da ga nikada neemo spaavati bilo kakvom vrstom kovencionalistikog
lukavstva.
a;
Pod lukavstvom podrazumijeva uvoenje ad hoc hipoteza i sumnju
u eksperimentatora. Dalje, on trai da se neki sustav, koji je na ovakav nain bio
uspjean, ponovo preispita i ako treba opovrgne. Ovdje se pojavljuje jo jedna
bitna dilema, je li sustav bez konvencionalistikog lukavstva isti onaj kao sa njim,
tj. je li odreena lukavstva koja smo odbacili nisu smanjili stupanj univerzalnosti
tog sustava. U sluaju pomonih hipoteza, Popper predlae preispitivanje: je li
hipoteze poveavaju ili umanjuju opovrgljivost i u skladu s ovim predlae njihovo
zadravanje ili odbacivanje. Meutim, ovo preispitivanje moe biti diskutabilno
jer moramo znati ve unaprijed je li ovim postupkom poveavamo ili smanjujemo
openitost neke teorije, to je u najmanju ruku veoma klimava hipoteza po sebi.
Postoji jo jedan prigovor koji emo navesti u ovom kratkom izlaganju a koji
je isto logike prirode, jesu li nauni zakoni striktno ili numeriki univerzalni
zakoni. Pojam striktno univerzalnog iskaza ve je spominjan kao forma prirod-
nog zakona, meutim s jednog drugog gledita mogue je promatrati zakone i
kao numeriki univerzalne iskaze, koji opisuju jednu konanu klasu elemenata
odreenih karakteristika. Drugim rijeima, kada bi smo imali dovoljno vremena
mogli bi smo nabrojati sve elemente i sluajeve tj. pojave na koje se odnosi. Tako
bi predloeni kriterij pao u vodu, budui da bi bio neprimjenljiv, jer ne bi mogli da
ispitamo sve pojedinane sluajeve. Ovaj prigovor rijeen je na slian nain kao i
prethodni, odgovorom: nauni zakoni se tretiraju kao striktno univerzalni iskazi.
Moemo na kraju ovog kratkog razmatranja obratiti pozornost na princip kau-
zalnosti koja ima izuzetnu vanost za znanost, a posebice za klasinu ziku. On se
po Popperu, sukladno principu razgranienja, nalazi u klasi metazikog milje-
nja. On ga formulira kao: Princip uzronosti jest tvrenje da svaki dogaaj moe
biti uzrono objanjen da moe da bude deduktivno predvien.
a;
Promatranje
moe ii u dva pravca ovisno od interpretacije rijei moe. Ako se pod ovim
podrazumijeva da je uvijek mogue iz predvianja rekonstruirati zakon i poetne
uvjete tvrenje je tautoloko, a ako se pod moe podrazumijeva postojanje
zakona koji se pokazuju kroz neki dogaaj, onda primjenom kriterija razgranie-
nja vidimo da ovaj zakon ne moe biti opovrgnut. Temeljem toga, Popper ga kao
metaziki princip, prosto iskljuuje iz sfere nauke. Ovo moe da izgleda kao od-
vraanje od traganja za deterministikim zakonima iz kojih e se moi deducirati
predvianja, ali Popper inzistira na tome da samo treba napraviti razliku izmeu
naunog i metazikog znanja i priznati ni u jednom sluaju ne bismo mogli
denitivno da kaemo da u nekoj odreenoj oblasti nema zakona.
a;

273
Ibid. str. 114.
274
Ibid. str. 93.
275
Ibid. str. 236.
a,
11.2. Ope naznake pristupa K. Poppera
Na kraju ovog kratkog razmatranja pokuat emo ukratko rezimirati osnov-
ne ideje vezane za teoriju znanosti. Dva problema sainjavaju Popperovu teoriju
znanosti: on ih naziva problem indukcije i problem demarkacije (razgranienja).
Problem indukcije moe se formulirati na sljedei nain: kakav je odnos izmeu
teorijskog znanja i iskustva Problem razgranienja moe se formulirati kao: to
razlikuje znanost od metazike, kao i od logike i matematike
Odgovore koje smo dobili uglavnom od pozitivizma su: znanje dobivamo iz
iskustva posredstvom indukcije, tj. izvodei univerzalne teorije iz skupine poje-
dinanih injenica, te induktivna metoda odvaja znanost od metazike kao i od
logike i matematike. Kao to smo ve napomenuli, Hume je pokazao da su in-
duktivni zakljuci nevaljani, to je problem indukcije uope. Odavde sijedi slijepa
ulica koja daje sljedee alternative, ili emo doi do znanja nevaljanim postupkom
(iracionalizam) ili neemo doi do znanja uope (skepticizam), a stim se indukcija
rui i u ono drugom pitanju tj. kao temelj demarkacije.
Popper iskustvo stavlja u drugu poziciju i u prvom dijelu Logike znanstvenog
otkria daje sljedee postavke: do znanja dolazimo kada prihvaamo iskaze koji
opisuju iskustvo koje proturjei odnosno i pobija nae pretpostavke, s ovim se
deduktivna, prije nego induktivna veza, nalazi izmeu teorijskog znanja i isku-
stva. Iskustvo nas ui ispravljajui nae greke, a same pretpostavke koje je mo-
gue podvrgnuti iskustvu trebale bi se uzimati u obzir kao znanstvene. Ovako
postavljena stvar nema potrebe za induktivnim skokom koje je Hume smatrao
neloginim, ali neizbjenim i Hobsonov izbor izmeu iracionalizma i skepticizma
je izbjegnut Traei izvor odgovor na pitanje odakle dolaze nae pretpostavke ako
ne induktivno iz iskustva, Popper odgovara kao Francis Bacon da dolazi iz nae
sklonosti pretpostavljanja, u svakom sluaju, ne mogu doi samo iz promatranja
jer nema promatranja bez pretpostavke. Za njega su one prvotne jer pretpostavke
su logiki i psiholoki pretpostavljene promatranju.
Slikovito reeno, cijelo vrijeme teoretiziramo kako bi se orijentirali u svijetu
i na susret s negativnim dokazima su sudari koji nam prenose znanje u obli-
ku stvarnosti. Odnos izmeu logikog pozitivizma i Popperovog pristupa moe-
mo slikovito opisati sljedeom metaforom, logiki pozitivizam se ponaa u svom
prouavanju kao ovjek koji se nalazi u zamraenoj sobi i nasumino pipanjem
pokuava da otkrije svijet oko sebe, dok Popper pretpostavlja upaljeno svijetlo
ali prouavatelj mora da stavi neke naoale da bi video svijet oko sebe. Iskustvo
e pokazati je li izabrao dobru dioptriju i je li mora zamijeniti njih nekim novim
fokusom kako bi dobio bolju sliku realnosti.
Najea primjedba, koja se odmah namee sa gledita skepticizma, jest bu-
dui da nijedna koliina iskustva nee konkluzivno vericirati izjavu, niti jedna
koliina iskustva je nee konkluzivno falsicirati. Da bi odgovorio na ovo pitanje,
Popper upuuje na logiku asimetriju. Univerzalna izjava se ne da izvesti ili biti
vericirana od pojedinanih sudova, bez obzira na to koliko ih je ustanovljeno.
a,a
Meutim, moe biti kontraindicirana jednim pojedinanim sudom Navedimo je-
dan, poznat, jednostavan primjer, iskaz svi su labudovi bijeli ne moe se verici-
rati induktivnim putem, ali se moe falsicirati samo jednim kontrarnim primje-
rom. Naime, navedeni iskaz, kao to Popper prijedloe, moe se preformulirati
kao, ne postoji nijedan ne bijeli labud i u tom sluaju ukoliko se pronae samo
jedan ne bijeli labud itav iskaz je opovrgnut.
Druga primjedba je da se snaga falsiciranog dokaza moe uvijek izbjei ad
hoc denicijom ili jednostavnim odbijanjem odobravanja, koju Popper smatra
nenadmaivom. On dalje zakljuuje kako je ispravan put ukljuivanje sposobnosti
falsikacije u metodologiju. Za njega je metodologija skup odluka koje odreuju
djelovanje i odreene su u normama metodolokih pravila jer se nae odluke
bave pitanjem koji slijed djelovanja koje e najbolje potpomoi nae ciljeve. Te-
meljem toga, falsikacionizam postaje vrhovno pravilo do tog stupnja da pravila
znanstvenog procesa moraju biti oblikovana na takav nain da ne tite niti jednu
tvrdnju u znanosti od opovrgavanja. ira epistemoloka ambicija otkriva se kada
Popper prelazi u generalizaciju sa tvrdnjom da se zbilja moe rei kako se veina
problema teoretske lozoje moe reinterpretirati kao problem metode.
Kroz Logiku znanstvenog otkria Popper odreuje svoju poziciju raspravljaju-
i sa pozicijom logikog pozitivizma koje se tiu znaenja i sa dva tradicionalna
gledita koja se tiu znanosti: induktivizmom i konvencionalizmom Duhema i
Poincarea. Moe se primijetiti, da poput logikog pozitivizma, on izraava ne-
ogranieno povjerenje prema znanosti, ali za razliku od njih, on priznaje kon-
struktivnu (povijesnu) ulogu metazike u znanosti. Linija razgranienja izmeu
znanosti i metazike je stvar odluke, a ne otkria o prirodi stvari. Popperov napad
na centralna gledita logikog pozitivizma potpomagale su propast tog pokreta.
Popper dri konvencionalizam kao samoopravdani, branjiv i najvjerojatnije
konzistentan sustav, a to je posebice naglaeno u pogledu metodologije. U su-
protnosti sa metodolokim naturalizmom logikih pozitivista, koji tretiraju crtu
razgranienja izmeu metazike i znanosti poput razlike koja postoji u prirodi
stvari ili prirodi jezika, Popper je metodoloki konvencionalist, predlaui pra-
vila koja odreuju izbore odluke koje su opet odreene ciljevima. Njegova demar-
kacija odnosno razgranienje trebala bi se prosuditi na temelju toga je li pokazuje
se plodnom u pomaganju razvoja ciljeva novih ideja i novih problema.
U kasnijim radovima Popper priznaje neke promijene u miljenju. Kako ra-
sprava o metazici okruuje koncept istine, oprezno je izbjegao dotai je u Logici
znanstvenog otkria, zadovoljavajui se logikim odnosima (implikacija, tautolo-
gija, kontradikcija). Poslije, pod utjecajem Tarskog, poeo se slobodno koristiti
konceptom istine i primicanja istini. U kasnijim godinama otvoreno je metazi-
an uz davanje snane potpore realizmu i indeterminizmu.
Kroz Logiku znanstvenog otkria pojavljuju se darwinovske metafore borba
za preivljavanje meu teoretskim sustavima, prirodni odabir, sposobnost preiv-
ljavanja, iako je na posljednjim stranicama knjige odbaeno gledite da je znanost
orue bioloke prilagodbe. Ovaj darwinovski lajtmotiv je postao kontraverzna
a,
tema u Popperovom kasnijem radu tj. postavljanjem pitanja: je li evolucionirana
biologija bila podvrgnuta istoj metodolokoj analizi kao zika Jesu li sredinje
ideje Darwina ili moderne sinteze falsikabilne Da zakomplicira stvar, Popper
je promijenio vlastito miljenje na tom sredinjem pitanju, promatrajui darvi-
nizam kao povijesnu pretpostavku u Objektivnom znanju i kao nefalsikabilno
skoro pa tautologija. On je takoer poeo zagovarati evolucijsku epistemologiju,
tj. pokuaj da se objasni postojanje znanosti koja trai istinu u okviru prirodnog
odabiranja, da bi se konano dao bioloki zaokret Kantovog problema Kako je
znanje mogue. Njegovo drugo predavanje o Herbertu Spenceru (,;.) bavio
se endosomatskim i egzosomatskim prilagodbama kao oblikom znanja. Bioloka
razmatranja takoer igraju vanu ulogu u djelu Ja i njegov mozak. Postavljajui se
nasuprot redukcionistiko materijalizma najmodernijih strunjaka na pitanje um-
tijelo, Popper koristi uglavnom indirektne argumente za interaktivni pluralizam.
Razmiljanje o biologiji se pojavilo iz smjele nove metazike inicijative iz
,6;.i68. posebno provokativno naslovljeno Epistemology Withaut a Knownig Su-
bject (Epistemologija bez spoznavajueg subjekta). Razlikujui svijet zikih stvari
od svijeta mentalnih stvari, Popper tvrdi da objektivno znanje nije ni u jednoj
od njih, nego u Svijetu svijetu od ljudi stvorenih objektivnih sadraja misli.
Takve intelektualne tvorevine imaju objektivno postojanje: teorija, problemi, pro-
blemske situacije, teoretske situacije i kritiki argumenti imaju objekte i interre-
lacije ije analogne entitete ne moemo pronai ni u zikom ni u mentalnom
svijetu ni u zikom ni u mentalnom svijetu. Pohranjeno znanje postoji pa da ga
nitko ne koristi. Kritiari Svijeta smatraju neke od njegovih posljedica kontrain-
tuitivnima: npr. ne sadri samo sve istine nego i sve lane izjave, koje prema tome
imaju jednako objektivno postojanje.
U kasnim ,o-tim Popper izdaje vrlo jak i elegantan sustav prirode dedukcije
koji je doivio znaajan interes. Promatra deduktivnu logiku kroz orue kriticiz-
ma i kae da nikada nije do kraja uspio prepraviti neke manjkavosti u njemu. Nje-
gova tehnika panja se usredotoila na teoriju vjerojatnosti, kojoj je ve doprinio
u Logici znanstvenog otkria. Rezultat je vrlo apstraktan aksiomatski sustav bez
eksplicitnih pretpostavki o logikim odnosima meu elementima na ijoj vjero-
jatnosti je deniran, i temeljem toga zasnovao je tu vjerojatnost kao istinitu gene-
ralizaciju izvodljivosti. Sustav je otvoren za mnoga nova tumaenja o vjerojatnosti
izjava. Nadilazei tumaenje uestalosti iz Logike znanstvenog otkria, promatra
vjerojatnost kao mjeru sklonosti stanja nekog svijeta da se razvija u jednom smje-
ru prije nego u nekom drugom. U pogovoru (,8a) i u A World of Propensities
(Svijet sklonosti ) ovo gledite se razvija u zanimljivu novu metaziku.
Zanimljivi su jo neke Popperove postavke koje se tiu ljudske spoznaje. On od-
bacuje, kao to smo vidjeli, empiristiku teoriju da je ovjekov duh najprije tabula
rasa pa pretpostavlja da ovjek, a slino i ivotinje, na svakom stupnju ivotnog
razvitka ve posjeduje neko znanje u obliku dispozicije i oekivanja. Znanje nika-
da ne potjee od neke nitice, nego od nekog pozadinskog znanja koje se uzima
kao sigurno. Prihvaajui razvojni ili evolucioni pristup tumaenju spoznaje on
a,
tvrdi da su ,,, od ooo jedinica nekog znanja batinjene ili uroene, a preostala
jedinica sastoji se od modikacije tog uroenog znanja. Moda je ova pretpostav-
ka pretjerana, ali Popper na temelju ovoga postavlja i svoja dva teorema, prvi, sve
steeno znanje, svako uenje, sastoji se od modikacije (mogue i odbacivanje)
nekog oblika znanja ili dispozicije koja je postojala i prije, a u posljednjoj distan-
ci od uroenih dispozicija. Iz toga onda slijedi i drugi teorem, svaki rast znanja
sastoji se od poboljanja postojeeg znanja koja se mijenja u nadi da se to vie
priblii istini.
Na osnovu ovih teorema da se zakljuiti da on potpuno odbacuje svaku subjek-
tivistiku epistemologiju, kao to je to sluaj kod empirista, a posebice mogunost
svakog izravnog i neposrednog opaajnog iskustva. Takoer, i zdravorazumskoj
teoriji spoznaje, kao to je to sluaj kod G.E. Moorea, Popper prebacuje to nau-
ava da postoji samo jedna vrsta znanja, koje on zove subjektivnim znanjem. On
naprotiv razlikuje subjektivno i objektivno znanje. Subjektivno je znanje zapravo
organizmiko znanje jer se sastoji od dispozicija organizma, dok se objektivno
znanje sastoji od logikog sadraja naih teorija, a koje su skupljene u knjigama i
asopisima te pohranjene u knjinicama. Kao to smo vidjeli u prethodnom dijelu
izlaganja ono je svrstano u takozvani Svijet br. .
Slino opravdanje spoznaje iz vanjske stvarnosti daje i Gerhard Vollmer.
a;6

Zajedno s Popperom i on zastupa evolucionu teoriju spoznaje, a s obzirom na
spoznaju osjetilnog svijeta hipotetski realizam. Govorei o spoznaji stvarnosti,
ponavlja Russellovu misao da je cilj svake lozoje i svake znanosti spoznaja. Da-
kako, ovdje se odmah namee pitanje, kako utemeljiti, kako dokazati spoznaju
Postulat utemeljenja spoznaje vodi u trostruku slijepu ulicu (Albertova Mnch-
hausen-Trilemma): ili beskrajno vraanje, ili logiki krug ili prekid postupka na
nekom proizvoljno izabranom mjestu. Kako prve dvije mogunosti ne dolaze u
obzir, ostaje samo trea mogunost. No to ipak zahtijeva apsolutno sigurne, ali
netautoloke iskaze. Tisuljeima su lozo traili takve iskaze koji bi sami sebe
nosili i vidjeli ih u aksiomima, principima, istim iskustvenim stavovima, tj. pro-
tokolarnim stavovima (Neurath), u elementarnim stavovima (Wittgenstein), u
konstatacijama (Schlick), u stavovima opaanja (Carnap), u bazinim stavovima
(Popper), ali je ipak tzv. bazini problem iskustveno znanstvenih spoznaja ostao
bez pravog odgovora. Nije pomoglo ni pozivanje na obian jezik kojim ve uvijek
govorimo i tako treba jednostavno poeti usred jednog predrazumijevanja za
rijei i iskaze (konstruktivizam i hermeneutika), jer se pokazalo da znanosti sa
svojim hipotetsko-deduktivnim karakterom ne upotrebljavaju obian svakidanji
jezik.
Moramo li onda prihvatiti apsolutni skepticizam Ne, dri Vollmer, jer ako i
nema apsolutno dokazivih iskaza, ima ipak onih koji su barem relativno dokazivi.
Pritom se polazi od nedokazanih pretpostavki kao hipoteza. I u tom je smislu sve
nae znanje i svaka znanost hipotetska. To ipak ne znai da takve iskaze ne bismo
smjeli drati istinitima.
276
G. Vollmer, Evolutionare Erkenntnistheurie, Stuttgart, 1983.god.
a,
Filozofski postulati esto imaju obiljeje ispovijesti, a koje emo principe, ak-
siome ili pretpostavke odabrati, ovisi od osobne odluke. Dakako, ni tu nismo
potpuno slobodni, jer se takvi principi moraju meusobno podnositi i moraju
se pokuati barem kao hipoteze. Ti su principi ontoloke, spoznajnoteortetske i
metodoloke naravi. Oni nisu niti bez osnova, jer se mogu navesti razlozi koji ih
opravdavaju.
Vollmer nabraja deset takvih postulata znanstvene spoznaje:
1. Postulat realnosti: postoji realni svijet, neovisan od opaaja i svijesti.
2. Postulat strukture: realni je svijet strukturiran. Kao takve strukture dolaze u
obzir: simetrije, invarijacije, metrike strukture, uzajamno djelovanje, prirod-
ni zakoni, individualne stvari, sistemi itd.
3. Postulat kontinuiteta: meu svim podrujima stvarnosti postoji neprekinuta
povezanost, kontinuitet. Ne postoji nepremostiv jaz izmeu mrtve materije
i ivih organizama, izmeu biljaka i ivotinja, ivotinja i ovjeka, materije i
duha.
4. Postulat tue svijesti: i drugi individui (ivotinje i ljudi) posjeduju opaaje i
svijest.
5. Postulat uzajamnog djelovanja: nai su organi podraivani (acirani) od real-
nog svijeta, tj. povrina naeg tijela izmjenjuje energiju sa svojom okolinom.
6. Postulat funkcije mozga: miljenje i svijest jesu funkcije mozga, tj. sve su svje-
sne pojave povezane s ziolokim procesima (psihoziki aksiom).
7. Postulat objektivnosti: znanstveni iskazi moraju biti objektivni, tj. povezani
sa stvarnou, a ne sa svijeu nekog promatraa. Ta se objektivnost osobito
oituje u intersubjektivnoj razumljivosti i provjerljivosti znanstvenih iskaza.
8. Postulat heuristike: radne hipoteze moraju pospjeivati i poticati istraivanje,
a ne prijeiti. To je metodoloki postulat istraivake strategije.
9. Postulat spoznatljivosti: injenice iskustvenih znanosti mogu se analizirati,
opisati i objasniti prirodnim zakonima.
10. Postulat ekonomije miljenja: nepotrebne hipoteze valja izbjegavati. To je ta-
koer metodoloki postulat (Ockhamova britva) koji zahtijeva minimalna
objanjenja.
Ti postulati nisu meusobno sasvim neovisni. Prvih sedam postulata utemelju-
ju, prema Vollmeru, njegov hipotetski realizam. Njegove su glavne teze sljedee:
postojanje svijeta koji je () neovisan od svijesti, (a) zakonski strukturiran i ()
meusobno povezan, taj je svijet djelomice spoznatljiv i razumljiv na temelju opa-
anja (), miljenja (6) i intersubjektivne znanosti (;). Taj hipotetski realizam, za
razliku od naivnog, kritikog realizma, Vollmer oznauje ovako: Pretpostavljamo
da postoji svijet, da on ima odreene strukture i da su te strukture djelomino
spoznatljive i ispitujemo dokle moemo s tim hipotezama stii. Temeljem toga,
a,6
svi iskazi o svijetu imaju obiljeje hipoteze, to nee ni logiara ne teoretiara
znanosti prijeiti da vjeruje u taj svijet. On dodue priznaje da je hipotetski rea-
lizam s obzirom na to koliko vrijede njegovi iskazi slabiji od ostalih oblika realiz-
ma, no ta je skromnost samo logike naravi. Postulat realnosti svijeta (hipotezu
realnosti) ipak potkrepljuju mnogi razlozi ili argumenti. U prilogu postulata ili
hipoteze stvarnosti svijeta Vollmer donosi trinaest argumenata i zakljuuje: Ti
bi nas argumenti morali dovesti do toga da pretpostavku od svijesti neovisnog i
strukturiranog svijeta smatramo dobro utemeljenom hipotezom. On smatra da
taj postulat spada meu hipoteze koje se ne mogu ni provjeriti ni opovrgnuti, ali
su ipak neophodne za znanost i pritom navodi Popperov tekst o neodoljivosti
argumenata za realizam koji smo ve gore naveli.
a;;

Novije, osobito angloamerike epistemologije problem izvanjskog svijeta na-
stoje rjeavati ponajvie unutar fundacionalizma. Zanimljivo je primijetiti da se i
u tom pokuaju rjeavanja problema izvanjskog svijeta pruaju dvostruka rjee-
nja i to opet kao izravni i neizravni ili reprezentativni realizam. Oba miljenja
prihvaaju stvarnost izvanjskog svijeta, ali neizravni realizam pretpostavlja da
je za opaanje neovisnih predmeta u svijetu potreban posrednik obino izvan
osjetilna datost (sense-datum ili sense-impression ili jednostavno sensum)
koja mora najprije biti opaena te koja onda potie subjekta da prihvati stvarnost
izvanjskog svijeta ili da zakljui na nju. Indirektni se realizam poziva na razne ar-
gumente sebi u prilog, a najpoznatiji su ovi: pozivanje na introspekciju i razliitost
opaajnih stanja, argument vremenskog zaostajanja (time-lag argument) makar i
vrlo kratko, izmeu naina postojanja objekta i naeg opaanja, argument iluzije,
bilo da se objekt predouje drukije nego to jest, bilo da smo u stanju halucina-
cije, i konano argument na temelju otkria neuropsihologije o velikoj sloenosti
uzronih procesa u mozgu tijekom opaanja.
Izravni realizam, naprotiv, porie potrebu takvog posrednika i tvrdi da su pred-
meti naeg opaanja stvarni objekti koji postoje neovisno od svakog spoznavatelja.
Taj izravni realizam dijeli se opet na dva oblika i to: naivni i znanstveni realizam,
a razlika meu njima ovisi o tome koje osobine zadravaju predmeti kad nisu
opaani. Naivni realisti dre da predmeti zadravaju sve osobine, tj. oni nemaju
samo oblik i veliinu, nego su i vrui ili hladni, razliito obojeni, razliitih okusa i
mirisa, glatki ili hrapavi, glasni ili tihi i onda kad ih nitko ne gleda, slua, mirie i
sl. Znanstveni realisti, naprotiv, smatraju da predmeti u svijetu ne zadravaju sve
te osobine, jer neke od njih ovise od njihova odnosa prema subjektu koji ih opa-
a. Znanstveni realizam zadrava, dakle, izravno opaanje svijeta, ali suava ga
samo na neke njegove osobine. Ta je razlika tijesno povezana s razlikom izmeu
prvotnih i drugotnih osobina (kvaliteta) to ju je istakao J. Locke. No i neizravni
se realizam takoer moe promatrati u njegovu naivnom i znanstvenom obliku, a
razlike su gotovo iste kao i kod izravnog realizma
277
Vollmer (1983.), Ibid., str. 25-40.
a,;
O problemima znanstvenog realizma, odnosno antirealizma obratit emo po-
zornost u posebnom poglavlju. U daljnjem dijelu teksta analizirat emo stavove
Tomasa Kuhna koji e, posebice u odnosu na pitanje kumulativnog razvoja zna-
nosti, napraviti otklon kako od logikog pozitivizma tako i od kritikog realizma.
a,8
12. Thomas Kuhn Struktura znanstvenih
revolucija
278
U ranim ,6o-tim godinama uoili su se jaki nemiri u lozoji znanosti, kojom
je tada dominirao logiki pozitivizam Budui da je lozoja znanosti bila norma-
tivno orijentirana, tj. pokuala je pokazati kako bi prava znanost trebala izgledati,
inilo se da povijesne studije pokazuju da praksa u znanosti, ona prola i budu-
a, nije slijedila te odredbe. Tomas Kuhn je ,6a. godine objavio svoje glasovito
djelo Struktura znanstvenih revolucija koje dovelo do sukoba izmeu osnovnih
opredjeljenja lozoji i povijesti znanosti. Glavni pojmovi kao to su revolucija,
paradigma, nesumjerljivost itd., bili su u sreditu lozofskih i teorijskih razmatra-
nja. Zapravo Kuhnovo prvo djelo iz oblasti povijesti znanosti je Kopernikanska
revolucija (,;.). Kuhnov povijesni rad nakon svog glasovitog djela uglavnom se
ticao opstojnosti kvantne mehanike Izvori za povijest kvantne mehanike (,6;.)
koje sadri popis bitnih materijala sa intervjuima mnogih koji su doprinijeli kvan-
tnoj mehanici Black Body Teory i Kvantni diskontinuitet (,;8.) su kontro-
verzni obraun uvoda u kvantnu hipotezu. Neki Kuhnovi seminari o povijesti i
lozoji znanosti su sadrani u Te Essential Tension. (,;;.)
Kuhn je poduavao na Harvardskom Sveuilitu do ,6. kada je pristupio Ka-
lifornijskom Sveuilitu Berkeley da poduava povijest znanosti. ,6. godine do-
ao je na Sveuilite Princeton. Na kraju je postao profesor lozoje i povijesti
znanosti na Massachusetts Institute of Technology do mirovine ,,a. Umro je
,,6.god.
U naem razmatranju o lozoji znanosti pokuat emo analizirati glasovito
dijelio T. Kuhna jer ono po svom znaaju zauzima jedno od vodeih mjesta u su-
vremenom lozofskom promiljanju. Nije zbog toga nimalo udno to se tijekom
posljednjih decenija ukljuujui i najpoznatije predstavnike lozoje znanosti
naeg doba poziva na odreene ideje, ili polemizira sa pojedinim tezama Kuh-
nove knjige. Nije udo ni to to je, dvije godine po objavljivanju ove knjige, na
Internacionalnom kolokviju za lozoju znanosti u Londonu (,6.) ve dolo do
konfrontacije gledita o osnovnim problemima kojima se knjiga bavi. Ova zani-
mljiva diskusija u kojoj su uestvovali najznaajniji predstavnici lozoje znano-
sti od K. Poppera do I. Lakatosa objavljena je ,;o. pod naslovom Kritika i rast
278
Kao to i sam naslov kazuje, iz irokog skupa pitanja koja spadaju u oblast lozoje
znanosti, Kuhn je u svojoj knjizi izabrao grupu problema koji su kljuni za razmatranje
razvitka naunog saznanja i na njih je usmjerio svoju pozornost. U toj problematici on
je postigao mnogo temeljito je analizirao sloeni problem revolucionarnih izmjena u
bazinim pojmovima nauke i uspio da prui svjeu i veoma originalnu sliku mehanizma
razvoja nauke. Naravno, Kuhn se pri tome oslanjao na svoja opsena prouavanja povijesti,
prije svega prirodnih znanosti, kao i na svoje iroko u oblasti psihologije, zike, kemije i
astronomije. Nije nevano rei da je prvo studirao ziku, pa lozoju i psihologiju.
a,,
Tomas Kuhn Struktura znanstvenih revolucija
saznanja (Criticism and the Growth of Knowledge, Cambridge, University Press,
1970.).
Vidjeli smo u prethodnim razmatranjima da se i kod logikog pozitivizma pa i
kritikog racionalizma K. Popper razvoj znanosti, koji je za njih nesumnjivo evi-
dentan, odvija kumulativnim putem. Nagomilavanje otkrivenih injenica, feno-
mena i zakona znanost kri svoj put prema ostvarenju svog cilja, a to je dostizanje
jedne potpune istine. Kod ova dva pristupa koja su koncepcijski i metodoloki
dijametralno suprotna imaju zajedniku pretpostavku o stvarnom i kontinuira-
nom razvoju znanstvene teorije.
U ovoj toki Kuhn je sa svojim radom, a posebice u dijelu Struktura znanstve-
nih revolucija napravio radikalnu izmjenu. Njegov razvoj znanosti ima potpuno
drugaiji hod, ako uope o nekom razvoju moemo govoriti u onom smislu kako
je to koncipirano prije njega, koji je daleko od toga da je kumulativno i kontinui-
ran nego skokovit, diskretan sa izmjenom normalnog hoda znanosti i kratkim pe-
riodom burnih revolucija uz promjenu opih stavova, koje naziva paradigmama.
Ovako koncipiran rast ili razvoj znanosti nije samo jedna racionalno povijesna
rekonstrukcija ili povijesni udbenik, nego ovaj pristup je potpuno drugaiji koji
e izazvati posljedice u promijeni shvaanja same biti znanosti. Sama znanost po-
stat e s ovim upitna i u epistemolokom, logikom i metodolokom smislu pa ak
u krajnjoj instanci i u njenom samopostavljenom statusu kao jedinog ispravnog
puta dostizanja objektivne istine.
U ovom kratkom razmatranju pokuat emo dati osnovne ideje Kuhnovog pri-
stupa sa posebnim akcentom na njegovo glasovito djelo. Meutim, prije nego to
krenemo na analizu nekih, za nas bitnih stavaka, pokuat emo dati neke uvod-
ne napomene koje e omoguiti razumijevanje problematike. Kako je Kuhunov
pristup problematici rasta saznanja originalna, morat emo prvo razjasniti neke
fundamentalne pojmove, koji se pojavljuju po prvi put u teoretskim razmatra-
njima lozoje znanosti. Tu prije svega mislimo na pojam normalne nauke i
paradigme. Ova dva pojma su iroko zahvaena i meusobno povezana tako da
nam se ini za prikladnim da u poetku damo neke naznake ili smjernice jer e se
u kasnijem razmatranjima popunjavati sadraj tih pojmova.
Kuhnov pojam paradigma je izuzetno sloen i ne moemo se sloiti sa onima
koji ele da taj pojam shvate previe jednostavno, bilo da paradigmu izjednaa-
vaju sa osnovnom teorijom ili da je identiciraju sa opim metazikim gle-
ditem. Zapravo, radi se o jednom sloenom konceptu koji ima svoj, kako znan-
stveni tako i lozofski, socioloki aspekt. Temeljem toga, paradigma nije samo
osnovica teorije u smislu opepriznatih naunih dostignua, ve isto tako uspje-
na metazika spekulacija koja znanstvenicima tijekom odreenog perioda prua
ne samo model-problem, ve isto tako i model-rjeenje, a najzad, ona je i skup
opeprihvaenih uvjerenje koji dobivaju svoj konkretni oblik u nekom udbeniku
ili klasinom znanstvenom djelu.
Odnosno paradigma bi bila, kako sam Kuhn kae, s jedne strane itava ona
konstrukcija uvjerenja, vrijednost, tehnikih procedura itd. koja je zajednika la-
oo
novima jedne odreene znanstvene zajednice, dok bi, s druge strane, oznaava-
la jednu vrstu elemenata u toj konstelaciji, ona konkretna rjeenja znanstvenih
zagonetki koje, kada se primjene kao modeli ili primjeri, mogu da poslue kao
osnova za rjeavanje preostalih zagonetki normalne nauke.
Pod normalnom naukom, za razliku od kratkog perioda naunih revolucija,
Kuhn podrazumijeva ono to, shvaanju, predstavlja redovito stanje nauke, tj.
istraivanje koje je vrsto zasnovano na nekoj paradigmi koja prua relativno du-
gotrajnu osnovu za nekritiku naunu praksu. Ova praksa se uglavnom iscrpljuje
kroz tri klase aktivnosti: prikupljanje znaajnih injeninih odreenja, demon-
stracija slaganja injenica sa teorijom i artikulacija teorije.
Budui da smo ukratko denirali osnovne pojmove, moemo prei na jo jednu
kljunu toku tj. Kuhnovu deniciju naunih revolucija, tako on kae:
Kad normalna znanost odnosno kada profesija ne moe vie da izbjegne
nepravilnosti koje potkopavaju postojeu tradiciju naune prakse tada poinju
neuobiajena istraivanja, koja vode profesiju, ako nita drugo, a ono do nekog
novog skupa osnovnih uvjerenja, do nove osnovice za upranjavane nauke. Ne-
uobiajene epizode u kojima se to pomjerane profesionalnih uvjerenja odigrava,
jesu one koje se u ovom ogledu nazivaju naunim revolucijama - ... Svaka od
njih dovela je do toga da zajednica (naunika) odbaci neku dotle dugo potovanu
naunu teoriju, u korist druge koja je sa njom nespojiva.
a;,

Odnosno na drugom mjestu: Znanstvene revolucije su ovdje uzete kao one
ne kumulativne razvojne epizode u kojima se stara paradigma u potpunosti ili
djelomino zamjenjuje novom, koja je nespojiva sa staramo.
a8o
Na osnovu ovih karatnih denicija moe se ve izvesti dvije osnovne karakte-
ristike osnovnog shvaanja znanstvenih revolucija:
. Revolucije su neuobiajene, odnosno rijetke epizode u znanosti, dok bi
dugaki period normalne znanosti predstavljali ono redovito stanje nauke,
koji istodobno odgovara veini znanstvenika Ne samo to, Kuhn smatra da
samo tokom tog perioda normalne znanosti progres odgovara onom pret-
postavljenom razvoju znanosti koji izgleda oigledan.
a. Nova vladajua znanstvena teorija ili paradigma, nespojiva je sa starom, ili
nesumjerljiva u odnosu na staru teoriju.
Ovakva Kuhonova koncepcija oito je sasvim specina i nije u skladu sa bilo
kakvim dotadanjim razmatranjima. injenica je da se i prije Kuhna govorilo o
revolucijama u znanosti, kao to je to sluaj i kod Poppera, ali smisao promijene
je potpuno drugaiji. Ovdje moramo napraviti malu paralelu sa Popperom koji
u izvjesnom smislu takoer zastupa ideju o ulozi revolucija u znanosti, pa bi se
279
T. S. Kuhn, Te Structure of Scientic Revolutions, Chicago, University of Chicago Press,
1962. str. 6.
280
Ibid., str. 91.
o
moglo oekivati da su njihova gledita slina, to u nikom sluaju nije tono. Kao
to smo vidjeli u prethodnim razmatranjima Popper ne zastupa gledite o razvoju
znanosti putem akumulacije promatranja, kao to je to sluaj kod logikog pozi-
tivizma, ve: Putem ponovljenih odbacivanja naunih teorija i njihovim zamjen-
jivanjem boljim ili u veoj mjeri zadovoljavajuim teorijama .
a8

Ove nove teorije, mada moraju da objasne i stare injenice, mogu ih objasniti
na jedan drugaiji nain, a ne onako kako su to inile stare teorije. U svakom
sluaju, od novih teorija se trai da budu to je mogue smjelije i neoekivanije.
To znai da znanstvena revolucija, prema Popperovom stavu, predstavlja bitnu i
nezamjenjivu komponentu rasta znanstvenog saznanja.
Ovako zamiljen rast znanosti sasvim prirodno podrazumijeva ili zahtije-
va postojanje rivalistikih hipoteza ili teorija. I stvarno, Popper smatra da se u
veini sluajeva, ili u svim vanim sluajevima mora postojati nova teorija koja
e pronai sve nedostatke stare teorije. Na taj nain, do pobijanja jedne naune
teorije najee dolazi tako to opovrgavajui eksperiment predstavlja krucijalni
eksperiment, tj. eksperiment zamiljen da odlui izmeu dvije ili vie rivalskih
teorija. U ovakvom kontekstu period revolucija ima sasvim drugaiji smisao
nego kod Kuhna. Naime, dok za Poppera znanost nema, niti se moe zamisliti
bez kritikog miljenja, za Kuhna tek odbacivanjem kritikog miljenja oznaava
prijelaz na znanost. Znai ono to je stvarno znanstveno za Poppera, teko da
uope predstavlja znanost za Kuhna i obratno.
Ovo nikako ne znai da Popper negira znaaj normalne znanosti
a8a
tako on
kae: Dogmatsko gledite vezivanja za jednu teoriju dokle god je to mogue,
od velikog je znaaja. Bez njega ne bismo nikada mogli da pronaemo to je sve
sadrano u jednoj teoriji napustili bismo tu teoriju prije nego to bismo stvarno
imali priliku da ustanovimo njenu snagu, sukladno tome, nikakva teorija ne bi ni-
kada bila u stanju da odigra svoju ulogu unoenja reda u svijet, naeg pripremanja
za budue dogaaje, privlaenje nae panje na dogaaje koje inae ne bismo ni-
kada primijetili.
a8
Dakle, za Poppera razvoj znanosti ima svoj kontinuitet od uobiajenog razvoja
pa preko neuobiajenog perioda u kojima se otvaraju novi horizonti itd. Nakon
toga stara teorija e biti djelom odbaena a dijelom ukomponirana i redenirana
novom teorijom. Iako imamo izvjesnu kvalitativnu razliku izmeu nove i stare
teorije one su kompatibilne tako da moemo zakljuiti da i ovakva interpretacija
razvoja znanosti ima izvjesni kontinuiran i kumulativan karakter.
Ali da vidimo kako, po Kuhnovom shvaanju, dolazi do tih neobinih epizoda u
znanosti koje on naziva znanstvenim revolucijama. U periodu normalne znanosti,
koji nastaju odmah po zamjeni jedne paradigme drugom, nova paradigma se raz-
281
K. R. Popper, Conjuctures and Refutations, New York, Basis Books, 1962., str. 216.
282
Moda bi bilo bolje rei kako se pojmovi perioda normalne nauke i perioda revolucija,
mogu kod Poppera dobiti i primjereniju jeziku i smislenu konotaciju kao period
uobiajene i neuobiajene nauke.
283
Ibid., str. 312.
oa
vija, artikulira i proiruje. Ukoliko se u ovom burnom razvoju pojave nesuglasice
sa teorijom na njih se uglavnom ne obraa pozornost. To je, openito, period
koji karakterizira kao proces akumulacije. Naime, kada mogunosti razvoja u
okviru jedne paradigme poinju da se iscrpljuju, kada doe do neuspjeha u nor-
malnoj aktivnosti rjeavanja problema, znanstvenici tada postaju sve vie svjesni
postojanja razliitih nepravilnosti, to je onda preduvjet za nastajanje bilo kakve
prihvatljive promjene teorije.
Prelazak sa paradigme u krizu na novu paradigmu je kratak, zapravo kako Kuhn
kae on se ne moe odvijati korak po korak, budui da se ne obavlja silom logike
i neutralnog iskustva, tj. pod utjecajem argumenata. Uvjeravanje ve nastaje kao
plod preobraenja, tj. mora da se odigra iznenada i odjednom, kao prebacivanje
s jedne getalt-slike na drugu. Ovaj trenutni, revolucionarni, preobraaj u nauci
tj. promjena paradigme predstavlja jednu od kljunih toaka u njegovoj teoriji i
tono to mjesto e biti i najvie kritizirano.
Naime, Kuhunu se zamjera to to njegova nova paradigma ne moe nikada da
ima bilo kakvu stvarnu pred-povijest. Na osnovu teze o monopolskom poloaju
vladajuih paradigmi, kao i teze o nespojivosti stare i nove paradigme, znanst-
venici bi trebali, sve do onog iznenadnog trenutka kada doe do promijene, da
misle u jednom sasvim drugom pravcu. Ovdje se sa navedenom brzom prom-
jenom paradigme namee jedan jednostavan zakljuak da je prelaenje na novu
paradigmu isto njezino pronalaenje to predstavlja u najmanju ruku jedan udan
zahvat. Kuhn je izbjegavao potpun odgovor na ovo pitanje jer je on vodio u la-
birint novih potekoa. Naime, logino je oekivati da je prelaenje na novu para-
digmu jedan kratkotrajan proces a njezina konstitucija sloen i dugotrajan proces,
no to bi onda postavilo niz neugodnih pitanja odnosa stare i nove paradigme itd.
Ova promjena paradigmi ima jo jednu bitnu posljedicu, a to je da se nove teorije
pronalaze ili ostvaruju u jednom komadu, odnosno moda bi bilo bolje rei da se
u tom trenutku ostvaruje okvir teorije koji e u periodu normalne znanosti biti
popunjen odreenim sadrajem. Kada govori o trenutnoj promijeni on prije svega
misli na probijenu tog okvira.
Takoer, moramo priznati da Kuhn ne pretpostavlja potpuno trenutano
stvaranje paradigme nego da i ona u periodu normalne znanosti ima izvjesnu evo-
luciju. Takoer uvodi i pojam pred-paradigmikog razdoblja i tako kae: esto
nova paradigma nastaje, bar u zametku prije nego to je kriza otila tako daleko
ili bila eksplicitno sagledana.
a8
Ili, najzad: Filozoji znanosti se u vie navrata
pokazali da je na neki dani skup podataka uvijek mogue urediti vie od jedne
teorijske konstrukcije. Povijest znanosti pokazuje, posebno u ranim fazama raz-
voja znanosti neke nove paradigme, da ak nije mnogo teko smisliti takve alter-
nativne mogunosti. Ali, takvo pronalaenje alternativnih mogunosti je neto
to znanstvenici rijetko preuzimaju, osim tijekom pred-paradigmine faze raz-
voja svoje znanosti tj. u vrlo posebnim prilikama tijekom evolucije koja slijedi.
a8

284
Ibid., str. 86.
285
Ibid., str. 76.
o
Ovim se ublaava prije navedena kritika, ali ne otklanja niz novih pitanja to se
tie uloge zametka nove paradigme u periodu normalne znanosti sa svojom dom-
inantnom paradigmom. Jedno od pitanja bi moglo biti, moe li nova paradigma
u periodu normalne znanosti sama izazvati krizu i kakva je njena uloga Dakako,
Kuhnov odgovor bi trebao biti odrian i negirati bilo kakvu ulogu paradigme za-
metka u odnosu na dominantnu paradigmu to se nama ini iako opravdanim ali
pomalo udnim fenomenom.
U vezi sa Kuhnovom interpretacijom trenutnog prelaska sa stare na novu para-
digmu bilo bi interesantno napomenuti da neki kritiari kao to je I. Lakatos to
tumae iracionalni skok vjere. Kuhn, dakako, odbacuje takvu interpretaciju i to
pokuava objasniti razlikom izmeu uvjeravanja i preobraenja. Da bi dolo
do uvjeravanja znanstvenik mora da prihvati novu teoriju tako to e je prevesti
na svoj jezik. Meutim: Prevoenje jedne teorije ili pogleda na svijet na vlastiti
jezik ne znai odmah da je ta teorija postala naa. Za to se mora doi do bliskosti,
otkriti da mislimo i radimo u jednom jeziku koji nam je ranije bio stran, a ne samo
da prevodimo sa njega.
a86
Kuhn takoer sugerira da ovo iskustvo preobraenja
lake dolazi kod mladih ljudi i da znanstvenik i bez takvog iskustva: moe ipak
da koristi novu teoriju, ali e on to initi kao stranac u nekoj stranoj sredini, a ta
mu je alternativa dostupna samo zato to tu ve postoje oni koji su domoroci
Iskustvo preobraenja, za koje sam rekao da je nalik getalt-preobraenju, ostaje,
prema tome, u osnovi revolucionaran proces.
a8;

Vidjeli smo u prvom dijelu teksta kako ovom periodu revolucionarne
promjene u znanosti kod Kuhna odgovara onom periodu koje Popper zove
neuobiajenom periodu razvoja. Moglo bi se na prvi pogled pomisliti da su ove
dvije koncepcije sline, ali to nikako nije tono. Znanstvene revolucije, za Kuhna,
ukljuuju ne samo karakteristine trenutnosti, mada u jednom drugom znaenju
od onoga koji bismo mogli da pripiemo Popperu. Prelazak s nove na staru teoriju
za Kuhna je neoekivan u tom smislu, to je nova teorija nespojiva sa starom, ili
nesumjerljiva u odnosu na staru. Nova paradigma predstavlja rekonstrukciju dan-
oga podruja na temelju novih osnovnih pretpostavki, tako da profesija mijenja
itav svoj pogled na to podruje, na njegove metode i ciljeve, drugim rijeima,
poslije revolucije znanstvenici rade u jednom drugaijem svijetu.
Ovakav stav ili bolje reeno posljedica paradigmine promjene znanstvenih
teorija je takoer bitna toka koja u potpunosti odvaja Kuhna od Poppera i ostalih
teoretiara razvoja znanosti. Nesumjerljivost teorija denitivno odbacuje ideju
kumulativnog razvoja znanja, i ne samo to, u epistemolokom smislu postavlja
upitnost same ideje razvoja znanosti.
Mnoge su se rasprave vodile i vode oko ovog problema nesumjerljivosti i oni
koji prihvaaju Kuhnovo gledite u odgovoru na ovaj problem variraju od onih
koji smatraju da je nesumjerljivost prisutna samo u onim poetnim fazama, a da
u kasnijem periodu normalne znanosti uoavaju dosta zajednikih toaka sa
286
Ibid., str. 204.
287
Ibid., str. 204.
o
prethodnom teorijom, to u izvjesnom smislu opet navodi na neku vrstu evo-
lucije znanosti. Na drugoj strani su oni teoretiari koji nesumjerljivost shvaaju
doslovno to u potpunosti naruava ideju kontinuiranog razvoja znanosti.
Drugi problem koji nam se ini bitnim da napomenemo, a koji je u izvjesnom
smislu povezan i sa nesumjerljivou teorije, jest pitanje o mogunosti istodob-
nih postojanja dvije ili vie paradigmi koje se odnose na isti teorijski problem.
U izvornoj interpretaciji Kuhn kae kako postojanje istodobno vie paradigmi u
periodu normalnih znanosti nije mogu, a to je jedino mogue u periodu pred-
paradigminog razdoblja. Mi radimo, po njemu, u tzv. reorganizaciji ope slike
putem jedne paradigme (getalt efekt) i metaforino reeno dijelovi neke slike su
mnogi ali okvir te slike je samo jedan.
Popper ima sasvim drugi stav i on, na primjer, ukazuje na injenicu da su se,
od antikih vremena, razvijale naporedno rivalske teorije o materiji. Kuhn bi, ra-
zumije se, mogao da tvrdi da, gdje god se tako neto dogaa, to samo pokazuje
da dotina znanost jo nije izila iz svoga pred-paradigmatikog stupnja razvoja,
odnosno jo nije zakoraila u zreli stupanj svog razvoja. Ali, tada bi se potpuno
izgubio svaki iole odreeni kriteriju razlikovanja pred-paradigmatike i zrele
znanosti.
To je, vjerojatno, i jedna od bitnih primjedbi vezano sa Kuhnovim shvaanjem
strukture znanstvenih revolucija. Meutim, da je svrsishodno da se ukratko os-
vrnemo i na njegovo shvaanje krize u znanosti, kao i na tezu o nekorigibilnosti
paradigme u normalnoj znanosti.
Uzroke nastajanja krize u okviru jedne paradigme, Kuhn vidi prije svega u tome
to svaka paradigma tijekom vremena iscrpi svoje mogunosti, samim tim to je
ogranien broj relevantnih ili smislenih pitanja koja se unutar nje mogu postaviti,
drugim rijeima, ponu se prekomjerno gomilati pitanja na koja dana paradig-
ma nije u stanju da odgovori. Uzrok bi bio, dakle, rastui vanjski pritisak. Ovo
gledite koje sadri u sebi neto istine, predstavlja zapravo veliko osiromaenje
u pogledu sagledavanja mogunih uzroka krize. Moguno je navesti vie dru-
gih uzroka krize, koje Kuhn ne spominje. Tako, na primjer, promjena same re-
alnosti, naime, dok realnost astronomskih i zikih nauka ostaje relativno ista
kroz prilino dug period vremena, i samo se mijenja naa percepcija te realnosti
u ovisnosti od naih teorijskih gledita, vrijednosnih sistema, problema i potreba,
dotle je realitet drutvenih nauka sama po sebi podlona estim i kvalitativnim
promjenama.
Ovdje moramo istaknuti injenicu kako Kuhn misli na razvoj znanosti, a to
ine i drugi lozo znanosti, misli uglavnom na prirodne znanosti. Meutim, ideja
o paradigmama se prostire i na druga znanstvena podruja, kao to su drutvene
znanosti. Tako da se u ovakvim sluajevima moraju dati odgovarajue dopune.
Moemo na kraju ovog kratkog uvoda dati neke komentare i kritike Kuhno-
vog gledita, koji nam se ini, radikalizira stvar do kraja kao to je to sluaj sa P.
Feyerabendom. On stavlja kritiku primjedbu na Kuhnovo shvaanje o tome da
postojanje tradicije rjeavanja zagonetki predstavlja onaj kriteriju pomou kojega
o
je moguno izdvojiti znanstvenu od svih drugih ljudskih aktivnosti. Naime, ako
je tradicija rjeavanja zagonetki toliko bitna, ako je javljanje toga svojstva ono to
ujedinjuje i karakterizira jednu specinu i dobro uoljivu disciplina, onda Feyer-
abend ne vidi kako bismo mogli da iz toga iskljuimo recimo Oxfordsku lozoju
obinog jezika, ili, ako bi se uzeo jo ekstremniji primjer, organizirani zloin, kod
kojeg se, kako izgleda, radi o rjeavanju zagonetki par excellence.
Feyerabend isto tako, sasvim opravdano, primjeuje da ukoliko Kuhn eli
uspjeno da brani svoju tezu o tome kako je razumno da zrela znanost odbacuje
svaku nesputanu bitku izmeu alternativa, priznajui samo normalno istraivanje
unutar jedne odreene paradigme, on bi morao da pokae u emu je onda
poeljnost revolucija, kao i onoga posebnog naina na koji normalna znanost vodi
ka revolucijama.
Revolucije, naravno, donose promjenu paradigme. Meutim, ukoliko se poe
za Kuhnovim opisom ove promjene, ili getalt prebacivanja, kako on to zove,
nemogue je rei da su revolucije vodile neem boljem. Nemogue je to rei zato
to su pred-revoluciona i post-revoluciona paradigme esto nesumjerljive. Ovdje
neemo se vie baviti Feyerabendovom kritikom Kuhnovog gledita jer emo o
njemu vie govoriti u takozvanom sociolokom obratu.
U daljnjem dijelu obratimo pozornost na neke osnovne karakteristike i ideje
njenog glasovitog djela.
12.1. Struktura znanstvenih revolucija
U samom uvodu Kuhn napominje kako razvoj znanosti na koji smo naueni
preko dosadanjih knjiga i udbenika, shvatili kao jedan logian kumulativni
rast, predstavlja obinu zabludu. Tako kae: Posljednjih godina, meutim, neki
povjesniari znanosti nali su da je sve tee i tee ispuniti one obaveze koje namee
pojam razvoja putem akumulacije. Kao kroniari jednog razvojnog procesa
oni su otkrili da dopunska istraivanja ne olakavaju nego oteavaju odgovor na
takva pitanja kao to su ...
a88
, pa Kuhn daje odreena pitanja o tonom prostor-
nom i vremenskom lociranju odgovarajuih otkria.
Takoer, u poetku svog razmatranja denira dva osnovna pojma kao to su
normalna nauka i paradigma. U uvodnom dijelu dali smo neka objanjenja
tih pojmova, ali nije suvino da damo jo neka dodatna objanjenja koje navo-
di Kuhn: Dostignua koja posjeduju ove dvije karakteristike u budue u zvati
paradigmama, terminom koji je u bliskoj vezi sa terminom normalna nauka!.
Odluujui se za taj termin htio sam da sugeriram da neki od prihvaenih prim-
jera aktualne naune prakse primjeri koji ukljuuju zakone, teorije, primjenu
i instrumentaciju zajedno pruaju modele iz kojih proizlazi posebno koher-
entna tradicija znanstvenog istraivanja. To su tradicije koje povjesniari opisuju
288
Ibid., str. 41.
o6
pod takvim rubrikama kao to su ptolomejska astronomija (ili kopernikanska)
aristotelovska dinamika (ili newtonovska), korpuskularna optika (ili valna)
itd. Prouavanje paradigme ukljuujui mnoge koje su daleko vie specijalizirane
od onih koje su naprijed ilustrativno, predstavlja ono to studenta uglavnom pri-
prema za lanstvo u posebnoj naunoj zajednici u kojoj e kasnije da djeluje.
S obzirom da e se on tu pridruiti ljudima koji su osnove iz svoje djelatnosti
nauili iz istih konkretnih modela, njegova predstojea praksa rijetko e izaz-
vati ista neslaganja oko fundamentalnih stvari. Ljudi ije se istraivanje zasni-
va na zajednikim paradigmama moraju se pridravati istih pravila i standarda
za znanstvenu praksu. To pridravanje kao i oigledna jednodunost koju ono
stvara, predstavlja prethodne uvjete za normalnu znanost, to jest za stvaranje i
produavanje posebne istraivake tradicije.
a8,

Kao slikovit prikaz razvoja znanosti, objanjen na ovakav Kuhnov nain, naved-
imo jedan primjer kao to je to sluaj sa istraivanjem u elektrodinamici. On
navodi da povijest elektrinog istraivanja u prvoj polovici XVIII. stoljea jedan
egzemplarni primjer kako se znanost razvija prije nego to postigne svoju prvu
univerzalno prihvaenu paradigmu. Tijekom tog razdoblja, navodi Kuhn, bilo je
isto toliko gledita o prirodi elektriciteta koliko i vanih elektrinih eksperimenta-
tora. No, ono to je bitno, svi njihovi brojni pojmovi o elektricitetu imali su neto
zajedniko bili su djelomino izvedeni iz jedne ili druge verzije mehaniko-
korpuskularne lozoje koja je usmjeravala sva znanstvena istraivanja njiho-
vog vremena. Meutim, mada su svi eksperimenti bili elektrini i mada je veina
eksperimentatora itala radove svojih kolega ipak su njihove teorije posjedovale,
kako Kuhn kae, porodine slinosti.
Jedna rana grupa teorija, koja je slijedila praksu XVII. stoljea, gledala je na
atrakciju i dobivanje elektriciteta trenjem kao na osnovne elektrine pojave. Ova
grupa teila je da repulziju promatra kao sekundarni efekt neke vrste mehanikog
djelovanja, a isto tako da je to je mogue due odloi kako diskusiju tako i siste-
matsko istraivanje novo otkrivenog Greiovog efekta, elektrinog provoenja.
Drugi elektriari (to je njihov samo izraz) smatrali su da je atrakcija i repulzija
podjednako elementarne manifestacije elektriciteta, pa su u vezi s tim prilagodili
svoje teorije i istraivanja. (Zapravo, ova grupa je upadljivo mala ak ni Fran-
clinova teorija nije nikada sasvim objasnila uzajamnu repulziju dva negativno
naelektrizirana tijela.) Ali, oni su imali isto toliko tekoa koliko i prva grupa da
istodobno objasne bilo koje osim najjednostavnijih efekata provoenja. Ti efekti,
kako kae Kuhn, meutim, pruali su pokaznu toku novoj, treoj grupi, koja je
hitjela da govori o elektricitetu kao o uidu koji moe da protjee kroz provod-
nike, a ne kao o e uvium-u (latinski, istek) koji zrai iz ne-provodnika. Ova
grupa, imala je, sa svoje strane, potekoa da uskladi svoju teoriju sa izvjesnim
brojem atraktivnih i repulzivnih efekata. Samo kroz dijelio Franklima i njegovih
neposrednih sljedbenika dolo je do nastanka teorije koja je sa priblino jedna-
289
Ibid., str. 51.
o;
kom lakoom mogla da objasni skoro sve te efekte i koja je onda mogla da prui, i
koja je pruila, sljedeoj generaciji elektriara zajedniku paradigmu za njihovo
istraivanje.
Iskljuujui takve oblasti kao to su matematika i astronomija, u koje prve vrste
paradigme potjeu iz pretpovijesti, i takve kao to je biokemija, koje nastaju razd-
vajanjem ili novom kombinacijom ve zrelih specijalnosti, situacije koje su un-
aprijed skicirane povijesno su tipine. Mada to znai nastavljanje sa upotrjebom
takvog nepogodnog pojednostavljivanja koje povezuje jednu poduu povijesnu
epizodu s jednim jedinim i pomalo proizvoljno izabranim imenom (na primjer
Newtonom ili Franklinom), sugerira Kuhn da su slina fundamentalna neslaganja
karakterizirala, na primjer, prouavanje kretanja prije Aristotela i statike prije
Arhimeda, prouavanje toplote prije Blecka ili kemije prije Boyla. Povijest sug-
erira da je put ka vrstoj istraivakoj jednodunosti izuzetno naporan. Da bi bila
prihvaena kao paradigma teorija mora da izgleda bolja od svojih konkurenata,
ali ne mora da objasni, i zapravo nikada to i ne ini sve injenice s kojim moe da
se suoi.
Naime, paradigma je jedan okvir i ono to denitivno jest ekonominost slike i
ona povlai za sobom novu i krau deniciju deniciju oblasti. Nakon uspostav-
ljanja paradigme dolazi period normalne ili zrele znanosti. U daljnjem dijelu
opiimo kako Kuhn objanjava ovaj period. Tako on kae: Da bih jasnije izloio
pod normalnim istraivanjem, ili istraivanjem koje se zasniva na paradigmi,
pokuat u sada da klasiciram i ilustriram one probleme od kojih se normalna
znanost uglavnom i sastoji. Pogodnosti radi, stavit u na stranu teorijsku aktivnost
i poet u sa prikupljanjem injenica, to znai sa eksperimentima i promatranjima
opisanim onim tehnikim asopisima kroz koje znanstvenici obavjetavaju svoje
profesionalne kolege o rezultatima svojih neprekidnih istraivanjima. O kakvim
aspektima prirode znanstvenici najee izvjetavaju to odreuje njihov izbor
I, kako najvei dio znanstvenog promatranja trai mnogo vremena, opreme i nov-
ca, to motivira znanstvenike da slijede do kraja taj svoj izbor
a,o

U odgovoru na ova pitanja Kuhn navodi da postoje samo tri normalna sredita
za injenino znanstveno istraivanje, koje se ne razlikuju ni uvijek ni tra-
jno. Prva je ona klasa injenica, po Kuhnu, za koju je paradigma pokazivala da
posebno mnogo govori u pogledu prirode stvari. Koristei ih za rjeavanje prob-
lema paradigma je uinila da ih vrijedi odreivati kako preciznije tako i u veoj
raznovrsnosti situacija. U ovo ili ono vrijeme ta znaajna injenina odreenja
su ukljuivala: u astronomiji poloaj i veliinu zvijezda, periode pomraenja
dvojnih zvijezda i planeta, u zici specine teine i sposobnosti zgunjavanja
materijala, valne duljine i spektralne intenzitete, elektrine vodljivosti i kontaktne
potencijale, i u kemiji sastav i kombinaciju teina, toke kljuanja i kiselosti
rastvora, strukturalne formule i optike aktivnosti. Pokuaji da se povea tonost
i dosezi u kojem se ove injenice znaju zauzimaju znaajan dio literature u eks-
290
Ibid., str. 57.
o8
perimentalnoj i promatrakoj znanosti. Specijalni sloeni aparati bili su izno-
va i iznova konstruirani u te svrhe, a smiljanje, konstrukcija i razvijanje takvih
aparata zahtijevalo je prvorazredni talent, mnogo vremena i znaajnu nancijsku
potporu. Sinhontroni radio teleskopi predstavljaju samo najnovije primjere toga
kako daleko su istraivai spremni da idu ako ih neka paradigma uvjerava da su
injenice za kojima tragaju vane. Od T. Bracha do E. Lorentza neki znanstvenici
su stjecali svoj ugled ne zbog bilo kakve novosti koju bi donosila njihova otkria,
ve zbog svoje preciznosti, pouzdanosti i domaaja onih metoda koje su razvili za
predodreivanje neke ranije ve poznate vrste injenica.
Druga, za Kuhna, uobiajena ali manja klasa injeninih odreenja usmjer-
ena je na one injenice koje, mada esto bez mnogo unutarnjeg interesa, mogu
biti neposredno usporeene sa predvianjima iz paradigmatine teorije. Kao
to emo uskoro vidjeti, kada se okrenemo, kae Kuhn, od eksperimentalnih na
teorijske probleme normalne znanosti, rijetko kad ima mnogo podruja u kojima
jedna znanstvena teorija, naroito ako je skicirana u preteno matematikom ob-
liku, moe biti neposredno usporeena sa prirodom. Ne vie od tri takva podruja
su jo pristupana Einsteinovoj opoj teoriji relativnosti. to vie, ak i u onim
podrujima gdje je moguna, primjena esto zahtijeva teorijske i eksperimen-
talne aproksimacije koje ozbiljno ograniavaju onu suglasnost koja bi se mogla
oekivati. Poboljavanje toga slaganja ili iznalaenje novih podruja u kojima
je uope mogue demonstrirati slaganje predstavlja neprekidan izazov vjetini
mati eksperimentatora i promatraa. Specijalni teleskopi za demonstriranje ko-
pernikanskog predvianja godinje paralakse, Etvudov stroj, prvi put pronaena
skoro itavo stoljee poslije Prinicipia da bi dala prvu nedvosmislenu potvrdu
Newtonovog drugog zakona, Fukoov aparat za pokazivanje da je brzina svjetlosti
vea u zraku nego li u vodi, ili gigantski scintilacioni broja smiljen za demon-
straciju postojanja neutrona ovi i mnogi drugi, njima slini, aparati ilustriraju
neizmjeran napor i domiljatost koji su bili neophodni da bi se priroda i teorija
dovele u sve bliu i bliu suglasnost. Taj pokuaj da se pokae slaganje predstavlja
drugi tip normalnog eksperimentalnog rada, koji je ak i oiglednije ovisan od
paradigme nego onaj prvi. Postojanje odreene paradigme postavlja onaj prob-
lem koji treba tjeiti, ta paradigmatina teorija je esto neposredno ukljuena u
smiljanje aparata koji je u stanju da rijei taj problem. Bez Principia, na primjer,
mjerenja uinjena pomou Etvudovog stroja ne bi uope nita znaila.
Pod treom klasom eksperimenata Kuhn podrazumijeva aktivnost prikupljanja
injenica u normalnoj znanosti. Ona se sastoji od empirijskog rada preuzetog da
bi se artikulirala paradigma neke teorije, da bi se rijeile neke od njenih zaostalih
neodreenosti i da bi se omoguilo rjeavanje problema na koje je ona prethodno
samo skrenula panju. Ova klasa pokazuje se kao najvanija od svih, a njen opis
trai dijeljenje te vrste na podvrste. U znanostima koje su vie matematike od
drugih nekih od eksperimenta iji je cilj artikulacija usmjereni su na odreivanje
zikih konstanti. Newtonovo djelo, na primjer, ukazivalo je na to da bi sila
izmeu dvaju jedinica mase na jedinici rastojanja bila ista za sve vrste materije
o,
u svim poloajima u Kozmosu. Meutim, njegovi problemi mogli su biti rijeeni
ak i bez procjenjivanja veliine ovoga privlaenja, odnosno univerzalne gravi-
tacione konstante: i nitko drugi itavo stoljee poslije pojave Newtonovog dijela
Principia nije izumio aparat koji je u stanju odrediti tu konstantu. Niti je uveno
Cavendishovo odreenje ;,o-tim godinama bilo posljednje. S obzirom na njeno
sredinje mjesto u zikoj teoriji, poboljane vrijednosti gravitacijske konstante
bile su sve do danas predmet ponovljenih napora jednog broja istaknutih eks-
perimentatora. Drugi primjeri iste vrste neprekidnog rada ukljuili bi odreivanje
astronomske jedinice, Avogadrovog broja, Julovog koecijenta, naboja elektrona
itd. Malo bi koji od ovih obimnih napora bio zamiljen, a nijedan ostvaren bez
jedne paradigme u teoriji koja e denirati problem i garantirati postojanje sta-
bilnog rjeenja. Kao to je to sluaj sa eksperimentalnim i promatrakim prob-
lemima, tako se teorijski problemi normalne znanosti mogu podijeliti na iste na-
vedene grupe.
Ovdje se sada postavlja pitanje kakva je uloga normalne znanosti ako njezin cilj
vie nisu krupne novosti Odgovor je, po Kuhnu, u injenici da rezultat djelovanja
u normalnom istraivanju doprinijeti obujmu i preciznosti s kojom se konkretna
paradigma moe primijeniti. Naime, ono to je vano napomenuti vezano je za
rjeavanje problema koju odreena znanstvena zajednica rjeava. Kriteriji izbora
problema, takoer, nisu nasumina nego je odreena samom paradigmom. Drugi
problem, koji je blizak s prethodnim, svi problemi koji tako nisu odreeni bi-
vaju odbaeni kao metaziki i bespredmetni.
a,
Dakle, paradigma s jedne strane
omoguava pronalaenje i rasvjetljavanje nekih problema ali s druge strane ona
ima limitirajui karakter. Navedimo kao primjer Kuhnovu interpretaciju prob-
lema putanje Mjeseca: Sline vrste ogranienja vae i za dopustiva rjeenja
teorijskih problema. Oni znanstvenici koji su tijekom XVIII. stoljea pokuali iz
Newtonovih zakona kretanja i gravitacije da dosljedno izvedu promatrano kre-
tanje Mjeseca nisu u tome uspjeli. Kao posljedicu toga neki od njih sugerirali su
da se zakon obrnutih kvadrata zamjeni zakonom koji odstupa od prvoga zakona
kod malih rastojanja. Uiniti to, meutim, predstavljalo bi promjenu paradigme,
deniranje nove zagonetke, a ne rjeavanje one stare. U konkretnom sluaju
znanstvenici su sauvali ta pravila sve dok jedan od njih, ;o. god., nije otkrio
kako mogu uspjeno primijeniti. Samo promjena danih pravila igre mogla je da
prui alternativu ovom rjeenju.
a,a

291
Na primjer maksimalne toke rasipanja elektrona koje su kasnije ustanovljene kao
pokazivai valne duljine elektrona, nisu imale nikakav oigledan znaaj kada su prvi put
promatrane i zabiljeen. Prije nego to su postali mjera bilo ega morali su da budu povezani
sa teorijom koja je predviala valovito ponaanje materije u kretanju. Pa ak i onda budui
da je ukazano na tu vezu aparat je morao biti tako preureen da eksperimentalni rezultati
mogli biti jasno povezani sa teorijom. Sve dok ti uvjeti nisu bili zadovoljeni nijedan problem
nije bio rijeen.
292
Ibid., str. 94.
o
U periodu normalne znanosti koja je, kao to smo vidjeli odreena pa ak i
limitirana aktualnom paradigmom, predstavlja visokoakumulativni pothvat. Taj
period razvoja znanosti odgovara onom to logiki pozitivizam zove razvojem
znanosti. Po Kuhnu, u ovom periodu znanost ne tei nikakvom injeninim ili
teorijskim novinama, ali to ne znai da se nove i neoekivane injenice ne poja-
vljuj. One se ili rjeavaju ili ostaju kao uvianje da priroda nekako naruava ona
oekivanja koju paradigma potie.
Navedimo jedan slikovit primjer koji se odnosi na otkrie X-zraka. Oni predstav-
ljaju klasini obrazac sluajnog otkria, takve vrste otkria koja se dogaa ee
nego to bi nam, kako kae Kuhn, bezlini standardi znanstvenog izvjetavanja
dopustili da tako lako uvidimo. Njegova pria poinje onoga dana kada je ziar
Rntgen prekinuo svoje normalno istraivanje katodnih zraka zbog toga to je
primijetio da zaklon od barijum-platinocianida, na izvjesnom odstojanju od nje-
govog zatienog aparata, isijava dok god je proces pranjenja u tijeku. Daljnja
istraivanja koja su zahtijevala sedam napornih tjedana, za koje vrijeme je on
rijetko kada naputao svoju laboratoriju ukazivala su na to da uzronik sijanja
dolazi u pravim crtama iz katodne cijevi, da radijacija baca sjenku, da se ne moe
skrenuti pomou magneta, i jo mnogo tota drugo. Prije nego to je objavio
svoje otkrie, Rntgen je uvjerio samoga sebe da njegov efekt ne ovisi od katodnih
zraka, ve od nekog agensa koji ima bar neke slinosti sa svjetlou. No, otkrie
X- zraka vodit e ka poznatoj krizi zike dvadesetog stoljea.
Meutim, nisu sve teorije paradigmatine teorije. Kako tijekom pred-
paradigmatinih perioda tako i tijekom kriza koje vode dalekosenim promjen-
ama paradigme, znanstvenici obino razvijaju mnoge spekulativne i nerazvijene
teorije koje mogu ukazati na put ka otkriu. esto, meutim, to otkrie nije sas-
vim ono koje je bilo anticipirano od strane spekulativne i probne hipoteza. Samo
kada su eksperiment i probna teorija zajedno razvijeni u jednu cjelinu nastaje
otkrie, a teorija postaje paradigma.
Nisu samo sluajna otkria kriva za promjenu paradigme, nego i sam razvoj
normalne znanosti. Profesionalizacija teorije dovodi do vee krutosti i osjetlji-
vosti na rezultate koji se ne uklapaju. Tako Kuhn kae: Takva profesionalizacija,
s jedne strane, vodi ogromnim ograniavanjima znanstvenikove vizije i prilino
velikom otporu promijeni paradigme. Znanost postaje sve krua Nepravilnost
se javlja samo u odnosu na pozadinu koju prua paradigma. to je ta paradigma
preciznija i dalekosenija, to nam daje osjetljiviji pokaziva nepravilnosti, a time i
priliku za promjenu paradigme.
a,

Otkrie, meutim, nije jedini izvor svih destruktivno-konstruktivnih promjena
paradigme. Kao slikovit opis takvog stanja, Kuhn navodi, poznatu promjenu para-
digme nastajanje Kopernikove astronomije. Ptolomejev sustav, koji je imao, da
tako kaemo, teorijske korijene u Aristotelovoj zici sa Zemljom kao sreditem
svijeta, prvi put je razvijen tokom posljednja dva stoljea prije Krista i tijekom dva
293
Ibid., str. 114.

stoljea poslije. On je bio zadivljujue uspjean u predvianju promjene poloaja
kako zvijezda tako i planeta. Dakle, za planete su Ptolomejeva predvianja bila
isto tako dobra kao i Kopernikova. Naime, postojala su odreena mimoilaenja
izmeu sve tonijih promatranja i teorijskih izvoenja.
Sukladno principu normalne znanosti, kako kae Kuhn, ta odstupanja su se
rjeavala odreenim korekcijama i dodavanjima novih epicikli. Meutim, kako je
vrijeme odmicalo pokazalo se kako sloenost astronomije raste bre nego njezina
tonost. Tako Kuhn kae: Kako je astronomska tradicija bila u vie navrata preki-
dana izvana i kako je, u odsustvu tiskane rijei, komunikacija izmeu astronoma
bila ograniena, ove tekoe su sporo sagledavane. Ali, svijest je ipak dola. Tako
je Alfonso X. u trinaestom stoljeu mogao izjaviti da bi Bog dobio dobar savjet
da je prilikom stvaranja Kozmosa traio miljenje od njega. U 6. stoljeu Koper-
nikov suradnik Domeniko da Navara smatrao je da nikakav sustav tako nezgra-
pan i netoan, kakav je postao ptolomejski, ne moe ni sluajno govoriti istinu o
prirodi. A sam Kopernik pisao je, u predgovoru svojoj knjizi De revolutionibus,
da je astronomska tradicija koju je naslijedio na kraju stvorila pravo udovite.
Ve u ranom esnaestom stoljeu sve je vei broj najboljih europskih astronoma
uviao je da astronomska paradigma podbacuje u primjeni na svoje tradicionalne
probleme. To uvianje bilo je preduvjet za Kopernikovo odbacivanje ptolomejske
a traganje za novom paradigmom. Njegov uveni predgovor jo nam prua jedan
od klasinih opisa stanja krize.
a,
Meutim, nije samo slom normalne tehnike aktivnosti rjeavanja zagonetki
jedini uzrok promijene paradigme. Ptolomejev sustav nije bio samo astronomska
teorija nego je predstavljao dio jedne cjelokupnog pogleda na svijet ili reeno Kuh-
novim rjenikom jedne ope paradigme uokvirene u neoaristotelizam prilagoen
teolokom miljenju. Tako da i pojava neoplatonizma predstavlja jedan dodat-
ni pritisak na promjenu paradigme. Jedno obimnije razmatranje raspravljalo bi
takoer i o drutvenom pritisku za reformu kalendara, pritisku koji je zagonet-
ku precesije unaprijed uinio posebno aktualnom. Osim toga, potpuniji prikaz
razmatrao bih srednjovjekovnu kritiku, kao to smo rekli, Aristotela, nastanak
renesansnog platonizma, kao i neke druge znaajne povijesne elemente. Ali,
tehniki slom ostao bi jo uvijek, po Kuhnu, jezgro krize. U jednoj zreloj znanosti
a astronomija je to postala u antiko doba vanjski faktori, koji su ve napo-
menuti bili su od najveeg znaaja prilikom odreivanja kada je dolo do sloma,
lakoe prepoznavanja toga sloma, kao i podruja u kojem se prvi put dogodilo (s
obzirom da mu se poklanjala posebna pozornost). Iako izvanredno vana, pitanje
te vrste prelaze granice ovoga ogleda.
U svakom sluaju ovo je jedan primjer sloenosti uvjeta koji dovode do promi-
jene paradigme, ali ono to nam se ini bitnim jest da je ipak glavni uzrok krize
sadran u samoj teoriji. Moda bismo ovdje mogli pronai jo jednu paralelu ve-
zanu za ovaj kopernikanski obrat, koji je uglavnom izazvao polemiku, izmeu ra-
294
Ibid., str. 118.
a
cionalista i empirista. To je Aristotelova anticipacija Kopernika u treem stoljeu
prije Krista. Tako Kuhn konstatira: esto se kae da je grka znanost bila manje
deduktivna i manje noena dogmom i da je heliocentrina astronomija mogla
zapoeti svoj razvoj osamnaest stoljea prije nego to se to stvarno dogodilo. Ali,
to predstavlja zanemarivanje itavog povijesnog konteksta. Kada je Aristarhova
sugestija bila uinjena, uvelike razumniji geocentrini sustav nije imao nikakve
potrebe za koje bi se moglo zamisliti da bi ih heliocentrini sustav mogao ispuniti.
itav razvoj ptolomejske astronomija, kako njene pobjede tako i porazi, padaju u
stoljea iza Aristarhovog prijedloga. Osim toga, nije bilo nikakvih oiglednih ra-
zloga zbog kojih bi se Aristarh uzimao ozbiljno. ak i Koeprnikov razraeni pri-
jedlog nije bio niti jednostavniji ni toniji od Ptolomejeva sustava. Promatrake
provjere koje su stajale na raspolaganju, to emo vidjeti u nastavku, nisu pruale
nikakvu osnovu za odluivanje izmeu tih sustava. Pod takvim okolnostima jedan
od faktora koji je odveo astronome Koperniku (a koji ih nije moga odvesti Aristar-
hu) bila je ona priznata kriza koja se u prvom redu i moe smatrati odgovornom
za inovaciju. Ptolomejeva astronomija nije uspjela rijeiti probleme te krize, dolo
je vrijeme da se prui prilika konkurentu.
a,

Ovaj primjer pokazuje da paradigma zapravo predstavlja okvir unutar koje
funkcioniraju teorije sa svojim alatom za istraivanje i razumijevanje problema.
Filozo znanosti su ne jednom dokazali da na jedan dani skup podataka uvijek
moe se postaviti vie od jedne teorijske konstrukcije. Povijest znanosti ukazuje
ak da nije ni mnogo teko da se takve zamjene smisle, naroito u ranim razvojnim
stadijima jedne paradigme. Meutim, za Kuhna, to smiljanje zamjena je ono to
znanstvenici rijetko preuzimaju, izuzev tijekom pred-paradigmatinog stupnja
razvoja njihove znanosti i u veoma specijalnim prilikama tijekom njene dalje evo-
lucije. Sve dok su orua koje nam jedna paradigma prua u stanju rjeavati prob-
leme koje ta paradigma denira, znanost se kree najbrim tempom i prodire
najdublje samouvjerenom uporabom tih orua. Razlog je jasan. Kako u proizvod-
nji tako i u znanosti mijenjanje orua predstavlja takvu ekstravagantnost koju
treba rezervirati za onu priliku kada to bude neophodno. Znaaj kriza sastoji se u
tome to one ukazuju da je dolo do prilike za izmjenu orua.
Dalje, promjene paradigme jedne sa drugom za Kuhna je uvijek potpuna i
disjunktna. Sami primjeri koji su dovele do krize imaju razliitu interpretaciju
izmeu stare i nove teorije tj. jedna to promatra kao nerjeivu zagonetku a druga
kao kontraprimjer. Tako imamo: Osim onih koji su iskljuivo, svaki problem koji
normalna znanost vidi kao zagonetku moe, sa druge toke gledita, da se vidi
kao kontraprimjer, pa tako i kao izvor krize. Kopernik je vidio kao kontraprimjere
ono to je veina drugih sljedbenika Ptolemeja vidjela kao zagonetke u susretu
izmeu promatranja i teorije. Lavoazije je kao kontraprimjer vidio ono to Pristli
vidio kao uspjeno razrijeenu zagonetku u artikulaciji teorije ogistona, a Ein-
stein kao kontraprimjere ono to su Lorentz, Fidgerald i drugi vidjeli kao zagon-
295
Ibid., str. 125.

etke u artikulaciji Newtonove i Maxwellove teorije. tovie, ni postojanje krize
samo po sebi ne pretvara zagonetku u kontraprimjer.
a,6
Za Kuhna sve krize zapoinju zamagljivanjem paradigme, iz ega proistjee la-
bavljenjem pravila za normalna istraivanja. Za njega sve te krize zavravaju ug-
lavnom na sljedea tri naina:
. Ponekad se normalna znanost na kraju pokae sposobnom da obradi prob-
lem koji izaziva kriza.
a. U drugim prilikama se opire rjeenju u okviru normalne znanosti pa i novim
radikalnim prilazima. Problem se registrira i ostavlja na stranu za neka budua
generacije da ga rijei uporabom nekog suvremenog pristupa.
. Najzad, onaj sluaj kada se kriza moe zaotriti nastajanjem novog kandidata
za paradigmu. U tom sluaju, za razliku od prethodna dva, radi se prije o
rekonstrukciji dane oblasti na osnovu novih stavova.
Ono to bi nama bilo zanimljivo u ovom razmatranju jest injenica da prom-
jena paradigme u rjeavanju krize povlai za sobom i neke lozofske analize.
Kuhn kae: Ovu vrstu neuobiajenog istraivanja esto, mada nikako ne uvijek,
prati jo jedna. Mislim da su se znanstvenici, posebno u periodima priznate krize,
okretali lozofskoj analizi kao sredstvu za rjeavanje zagonetki onog podruja ko-
jim se bave. Uope uzevi, znanstvenicima nije bilo neophodno niti su ono htjeli
da budu lozo. Zapravo, normalna znanost obino dri kreativnu lozoju na
odstojanju, vjerojatno s dobrim razlogom Nije nimalo sluajno da je iskrsavanju
newtonovske zike u ;. stoljeu, kao i teorije relativnosti i kvantne mehanike u
ao. stoljeu, trebalo kako da prethode tako i da ih prate fundamentalne lozofske
analize njima suvremen istraivake tradicije. Takoer nije sluajno da je u oba
ova perioda tzv. misaoni eksperiment trebalo da igra tako kritinu ulogu u napre-
dovanju istraivanja. Kako sam drugdje pokazao, analitiko misaono eksperimen-
tiranje, kojeg ima tako mnogo u Galileijevim, Einsteinovim, Bohrovim i drugim
spisima, savreno je sraunato da staru paradigmu izloi postojeem znanju na
naine koji e izolirati korijen krize sa takvom jasnoom koja se ne moe postii
u laboratoriji.
a,;

Vratimo se izgradnji novih teorija i paradigmi. Ve iz same klasikacije odgov-
ora na krizu koju smo naveli slijedi i klasikacija pojava koji omoguavaju razvoje
teorije. Kuhn ih klasicira u tri grupe: Postoje, u principu, samo tri vrste pojava
o kojima se moe razviti nova teorija. Prva se sastoji od pojava koje su ve dobro
objanjene postojeim paradigmama i one rijetko kada pruaju motiv ili polaznu
toku za izgradnju teorije. Ako to ipak ine, kao to je sluaj sa tri uvene antici-
pacije o kojima je diskutirano na kraju odjeljka VII, teorije do kojih se doe rijetko
296
Ibid., str. 131.
297
Ibid., str. 141.
kada se prihvaanje, s obzirom da priroda ne prua nikakvu osnovicu za odabi-

ranje. Druga klasa pojava sastoji se od onih ija je priroda naznaena postojeim
paradigmama, ali iji se detalji mogu razumjeti samo kroz dalju artikulaciju teorije.
To su one pojave prema kojima znanstvenici dobar dio vremena usmjeravaju svo-
je istraivanje, mada to istraivanje ima za cilj artikulaciju postojeih paradigmi
prije negoli smiljanje novih. Samo onda kada svi pokuaji artikulacije propadnu
znanstvenici se susreu sa treom vrstom pojava, sa priznatim nepravilnostima
ija je karakteristina crta tvrdoglavo odbijanje da budu obuhvaene postojeim
paradigmama. Samo ova vrsta daje povoda nastanku novih teorija. Paradigme
pruaju svim pojavama, izuzev nepravilnostima, njihovo teorijski odreeno mjes-
to u znanstvenikovom vidnom polju.
a,8
to se tie dosega paradigme i njene sveobuhvatnosti on je opi jer predstav-
lja okvir. Ono ne samo da se odnosi na samu teoriju i izbora problema nego i
na samo promatranje. Kuhn, suprotno miljenju logikog pozitivizma koji je za-
stupao tezu neovisnosti motrenja koji omoguava dosezanje objektivnih empiri-
jskih injenica, pretpostavlja da i opaanje mora, ve u samom startu, da bude
udeeno odreenom paradigmom.
a,,
Sve ovo moe da izgleda, kako kae Kuhn,
razumnije ako se ponovo sjetimo da ni znanstvenici ni laici ne ue da vide svi-
jet u komadima ili dio po dio. Izuzev kada su sve konceptualne i manipulativne
kategorije unaprijed pripremljene recimo za otkrivanje nekog dodatnog trans-
uranskog elementa ili za hvatanje prizora neke nove kue kako znanstvenik
tako i laik biraju i svrstavaju zajedno itava podruja iz ukupnog tijeka iskustva.
Dijete koje premjeta rije mama sa svega to je ljudsko na sve to je enskog
spola, a onda na svoju majku, ne ui samo to mama znai ili koje njegova majka.
Ono istodobno ui neke od razlika izmeu mukog i enskog roda, kao i neto
nainima na koje e se prema njemu ponaati svi osim jedne osobe enskog spola.
Njegova reagiranja oekivanja vjerovanja zapravo veliki dio njegovo opaanog
svijeta mijenjaju se na odgovarajui nain. Na isti nain kopernikanci, koji su
Suncu oduzeli njegovu tradicionalnu titulu planet, nisu samo uoili to plan-
et znai ili to je to Sunce. Naprotiv, oni su tankome jenjali znaenje planet
da bi ta rije i dalje mogla da pravi korisne distinkcije u jednom svijetu gdje su
sva nebeska tijela, a ne samo Sunce, vieni drugaije nego ranije. Ista primjedba
moe se uiniti u vezi sa bilo kojim od naih ranijih primjera. Vidjeti kisik umjesto
deogistovanog zraka, kondenzator umjesto Lajdenske boce ili klatno umjesto
ograniavanog pada, samo je dio jednog integralnog pomicanja u znanstveniko-
vom vienju velikog broja povezanih pojava. Paradigme odreuju velika podruja
iskustva u isto vrijeme.
Na kraju ove kratke analize Kuhnove Strukture znanstvenih revolucija ob-
ratimo pozornost na jo jednu bitnu stavku odnosa izmeu stare i nove teorije,
odnosno stare i nove paradigme. U razmatranju ovog problema Kuhnovo gledite
298
Ibid., str. 151.
299
Pogledati u Dodatku podrobnije o ovom problemu. Vidi Neodluivost motrenja.

je potpuno drugaije od drugih gledita, kao to je Popperovo ili gledite logikog
pozitivizma. Naime, on potpuno radikalizira stvar ukidajui bilo kakav kontinu-
irani razvoj, na primjer, postavljajui odnos izmeu stare i nove teorije ili para-
digme u nesumjerljivom odnosu. Evo kako Kuhn to objanjava: Na prvom mjes-
tu, zastupnici rivalskih paradigmi esto se nee slagati oko liste problema koje
mora da razrijei bilo koji kandidat za paradigmu. Njihovi standardi ili njihove
denicije znanosti nisu iste. Ne radi se, ipak, samo o nesumjerljivosti standarda.
Budui da se nove paradigme raaju iz starih oni obino ukljuuju mnogo od
onog rjenika i aparata, kako konceptualnog tako manipulativnog, koje je ranije
koristila tradicionalna paradigma. Ali, nove paradigme rijetko koriste ove poza-
jmljene elemente na onaj sasvim tradicionalan nain. U okviru nove paradigme
stari termini, pojmovi i eksperimenti ulaze u nove meusobne odnose Radei
u razliitim svjetovima dvije grupe znanstvenika vide razliite stvari i onda kada
s iste toke gledaju u istom pravcu. To opet ne znai da one mogu da vide to god
im se svia. Obje grupe gledaju na dati svijet, a ono to gledaju nije se promijenilo.
Ali, u nekim oblastima one vide razliite stvari i vide ih u razliitim meusobnim
odnosima. To je razlog to neki zakon, koji jednoj grupi znanstvenika ne moe biti
ak ni demonstriran, moe drugoj grupi ponekad izgledati intuitivno oigledan.
To je podjednako razlog zato jedna ili druga grupa prije nego to se mogu nadati
da ostvare potpunu komunikaciju, moraju da iskuse ono preobraanje koje smo
nazvali pomjerane paradigme. Ba zato to se radi o prelasku izmeu nesumjer-
ljivih stvari taj prelazak izmeu rivalskih paradigmi ne moe pod djelovanjem
logike i neutralnog iskustva obaviti korak sada a korak poslije. Kao i getalt-
prebacivanje on se mora dogoditi ili odjednom (mada ne nuno u jednom tre-
nutku) ili nikada.
oo

Ovdje se legitimno postavlja jedno pitanje, je li to znai, budui da su rivalske
teorije nesumjerljive i da svaka govori svojim jezikom, da ne moemo govoriti o
razvoju znanosti Da li to znai da mi samo mijenjamo nau interpretaciju koja
je pogodnija u odnosu na staru Ovo bi, dakako, znailo direktan ulaz u konven-
cionalizam. Kuhn daje, u principu, negativan odgovor na ovo pitanje i zalae se
za ideju progresa u znanosti, moda ne linearno i kontinuirano nego skokovito,
ali ipak progres kroz revolucije. Ovdje naglaavamo kroz revolucije jer raz-
voj znanosti u periodu normalne znanosti je evidentan, ali ona moe da zavara i
prenese znaenje evolucije na itavu znanost to je pogreno. Tako Kuhn kae:
Meutim, nita od onoga to je reeno, ili to e biti reeno ne ini da to bude
proces evolucije prema ma emu. Ta praznina je neizbjeno uznemirila mnoge
itatelje. Mi smo svi duboko naviknuti da vidimo znanost kao takav poduhvat koji
neprekidno vue nekom cilju koji je unaprijed postavljen od strane prirode.
o

Dakako, on ovdje posebice kritizira povlaenje analogije izmeu teorije evolu-
cija i to onih teleolokih s evolucijom znanosti. Bilo kakav teleoloki princip rasta
300
Ibid., str. 209.
301
Ibid., str. 234.
6
znanosti ka cilju potpune istine za Kuhna je potpuno deplasirana. Ono to je za
Kuhna razvoj znanosti jest prirodno odabiranje, govorei Darvinovim rjenikom,
izmeu rivalskih paradigmi. Tako on kae: ist rezultat jednog niza takvih revo-
lucionarnih odabiranja, razdvojenih periodima normalnog istraivanja, jest iz-
vanredno prilagoen skup instrumenata koje nazivamo modernim znanstvenim
znanjem. Sukcesivni stupnjevi tog razvojnog procesa oznaeni su poveavanjem
artikulacije i specijalizacije. A itav taj proces mogao se dogoditi kao to sada
pretpostavljamo da se odigrala bioloka evolucija, bez pomoi nekog postavljen-
og cilja, neke trajno utvrene znanstvene istine, gdje bi svaki stupanj u razvoju
znanstvenog znanja predstavljao sve bolji i uzorniji primjer.
oa
Jo jednom ponovimo, umjesto ideje da je znanstveni napredak teleoloki
(svrhovit) proces, tj. onaj koji ima svoj cilj, moramo misliti o napretku kao to
to ini Darwinova razvojna teorija. Prema tome, ne postoji postavljeni cilj trajno
odreenje znanstvene istine, ve pojanjavanje i specijalizacija. Na kraju ovog
kratkog razmatranja dat emo kratki rezime.
12.2. Ope naznake Kuhnovog gledita
Kuhnova Struktura znanstvenih revolucija je vjerojatno najzanimljivije djelo
koje je stvorilo nemire u lozoji znanosti u ranim ,6o-tim. Popis sadraja ovog
djela pokazuje razvojnu shemu za znanstvena podruja u osnovnim znanostima.
Ova vrsta strukturiranja ini lozofsko itanje osobito tekim, imajui u vidu da
je za itanje jedne teme potrebno uzeti u obzir sve odlomke koji su razbacani po
knjizi.
Prvi odlomak zapoinje sa mnogo puta ponovljenom reenicom koja ukratko
opisuje o emu se radi u knjizi Povijest, gledana kao spremite za neto vie od
anegdote ili kronologije, moe proizvesti presudno promjenu o slici znanosti koju
sada imamo. Kuhn ovdje govori o dva naina pisanja povijesti znanosti. Za stari-
ju, povjesniarsku tradiciju, glavni cilj je da bolje razumije suvremenu znanost na
nain da izloi njen povijesni razvoj. To se trebalo uiniti tako da se otkriju ele-
menti dananje znanosti, u starijim tekstovima na primjer, njene pojmove, teorije,
eksperimentalne metode itd., i tako njih sloiti u kronoloku pripovijest. Krajnja
slika znanstvenog razvoja bila je obavezno nagomilavanje: znanost raste korak po
korak na nain da dijelove znanja nadodava na one koji su ve na mjestu. Ali ovaj
nain pisanja povijesti iskrivljuje prezentiranje starije znanosti tako da projektira
dananju znanost u prolost. Umjesto toga, ako slijedimo poseban model A. Koy-
rea novi nain pisanja povijesti znanosti pokuava povijesnu cjelovitost znanos-
ti odrediti u svom vremenu. Detaljno reeno, pojmovi, problemi u istraivanju i
standardi u ocjenjivanju starije znanosti moraju se rekonstruirati na povijesno
302
Ibid., str. 236.
;
prikladan nain. Cilj Kuhnovog glasovitog djela bio da skicira novu sliku znanosti
tako da razjasni neke implikacije novog naina pisanja povijesti.
Slika znanosti koja izranja iz ove historiograje sastoji se od razvojne sheme
za znanstvene discipline. Prije nego to sazriju, znanstvena podruja koja nas-
taju uglavnom su okarakterizirana prepirkama izmeu kola koje se natjeu.
Ovo natjecanje moe na kraju zavriti kad jedna od grupa iznese uzorno rjeenje
problema istraivanja sa dvije karakteristike: da je dovoljno novo tako da privue
lanove ostalih kola, i biti dovoljno otvorena da ostavi dovoljno zanimljivih
problema za daljnji znanstveni rad. Ovi modeli rjeavanja se zovu paradigme i
one slue kao indirektni vodi u istraivanju u razdoblju koje slijedi. To razdo-
blje naziva se normalna znanost, a ovo razdoblje karakterizira iroka suglasnost
izvritelja podruja o osnovnim pitanjima i zbog toga poseban nain istraivanja.
Normalne znanosti uvijek se suoavaju sa anomalijama tj. sa fenomenima ili
problemima koji se ponaaju suprotno sa oekivanjima koje je ponudila para-
digma. Inae, anomalije ne sumnjaju u valjanost vodeih propisa normalnog
istraivanja. Meutim, pod posebnim okolnostima mogle bi staviti pod sum-
nju i samu paradigmu i tada one postaju znaajne anomalije. Tada se praksa
znanosti mijenja opet u neobinu znanost ili znanost u krizi. Neobina
znanost poboljati ili ak sruiti propise koji obvezuju. Njeno istraivanje se
usredotouje na znaajne anomalije i njihov kontekst i ako ovo istraivanje vodi
do nove teorije, koju je znanstvena zajednica prihvatila zato to moe voditi do
nove faze normalne znanosti, pojavljuju se znanstvene revolucije. U Kuhnovom
smislu, znanstvene revolucije su dopune koje unitavaju tradiciju djelatnostima
koje ograniavaju tradiciju normalne znanosti. Detaljnije, u znanstvenoj revo-
luciji prihvaena teorija je odbaena u zamjenu za novu. Odbijanje je popratila
promjena problematinog podruja i standardnih rjeenja koji su povezani s njim
i ponekad pronjena promjena u osnovnim znanstvenim pojmovima. Revolucije
se takoer mogu opisati kao promjene svijeta u kojem se radi znanstveni rad.
Kuhn saima te znaajke revolucije u pojam nesumjerljivosti (neusporedivosti).
U samom djelu ovaj pojam nije u potpunosti jasan, zato je bio predmet mnogih
kritika i nesporazuma, i veina Kuhnovih lozofskih djela koja su nastala kasnije
pojanjava i daje daljnje objanjenje pojma neusporedivosti.
Zbog nesumjerljivosti, moramo, prema Kuhnu, ponovo razmisliti o pojmu
znanstvenog napretka. Prvo, napredak nije nagomilavanje, zato to postaje prom-
jene pojma tijekom revolucije. Nadalje, Kuhn negira da je znanstveni napredak
pristup istini i umjesto zavaravanja da je znanstveni napredak teleoloki (svrho-
vit) proces, tj. onaj koji ima cilj, moramo misliti o napretku kao to to ini Darwin-
ova razvojna teorija. Temeljem toga, ne postoji postavljeni cilj, trajna odreena
znanstvena istina ve pojanjavanje i specijalizacija.
Kuhnova teorija znanstvenog razvoja ima i svoj lozofski znaaj jer se ona
suprotstavljala mnogim lozofskim uvjerenjima o znanosti u ranim ,6o-tim.
Ovakvi stavovi impliciraju neodrivost onih formi realizma koje tvrde da znanost,
barem otprilike opisuje to je u stvarnosti oko nas, neovisno o promatraima.
8
Umjesto toga, teorije opisuju svijet u obliku pojmova koji su mogui povijesno i
koji se u budunosti mogu promijeniti, Nadalje, zbog ovih promjena u osnovnim
znanstvenim pojmovima, klasino shvaanje redukcionizma je teko odrivo.
Prema ovom shvaanju, teorije mogu biti smanjene na temeljne teorije redeni-
ranjem njihovih pojmova uz pomou pojmova smanjujui teorije (reducing
theory) i onda izvoenjem njihovih zakona iz zakona te teorije, nadopunjuje se
redeniranjem i po mogunosti graninim uvjetima. Ali ako nesumjerljivost pre-
vlada izmeu nekoliko upitnih teorija, reduciranje se ne moe odrati, jer su neke
od traenih redenicija blokirane uz pomo promjene znaenja. Zapravo, kao to
je postalo jasno u Kuhnovim radovima nakon Strukture, meusobna ne prevodi-
vost nekih kljunih termina je obiljeje neusporedivosti izmeu teorija.
Mnoge tvrdnje iz Struktutre znanstvenih revolucija razlikovali su se od Pop-
perove lozoje kritikog racionalizma. Na primjer, praksa normalne znanosti
koju je Kuhn opisao moe izgledati kao loa znanost, zato to nije usmjer-
ena ka kritikom testiranju vodeih pretpostavki, ve kao kvazi-dogmatskom
iskoritavanju njenih potencijala. Ipak, prema Kuhnu, kritiko procjenjivanje
temeljnih teorija je ogranieno na razdoblje neobinih znanosti, i ak tada praksa
znanosti nije samo pokuaj da se krivotvore teorije tako da se suoe sa osnovnim
izjavama o prirodi, kako bi Popper htio. Radije, procjena teorije je uvijek kom-
parativni proces u kojoj se dvije (ili vie) teorija usporeuju s obzirom prema nji-
hovim spoznajnim mogunostima, posebno prema tome da li se mogu nositi sa
znaajnim anomalijama iz kojih je krizno stanje nastalo. S ovog gledita, teorija
koju je opisao Popper, je stereotip koji nije naen u aktualnoj povijesti znanosti.
Jo jedna posljedica Kuhnove teorije je uklanjanje ideje da je znanost voena
znanstvenim metodama, skup pravila koji se moraju strogo pratiti. Najvie radi
poetnog utjecaja Bacona i Descartesa, ova ideja je dominirala pri razumijevanju
moderne znanosti od njenih poetaka. Ali prema Kuhnu, ono to poglavito vodi
znanstvenom istraivanju u njegovoj normalnoj fazi su primjeri rjeenja prob-
lema. Njihov se spoznajni potencijal za istraivanje iskoritava, ne samo jasnim
(ili potpuno objanjivim) pravilima, ve sa implicitnim analogijama, novi prob-
lemi identicirani su pod svijetlom onih postignutih, i nova rjeenja su prosuena
kao pravomona na isti nain.
Kuhn se nije samo suprotstavljao mnogim doktrinama utemeljene lozoje
znanosti, dodatni faktor koji je ponekad izazvao estoke reakcije na Strukturu bila
su duboka i rairena kriva tumaenja njenih glavnih teza. Kuhn je zato neprestano
bio izazvan objasniti njegove glavne teorije detaljnije i razjasniti, uslijed ega se
njegova pozicija takoer promijenila u nekim vidovima.
U poetnim reakcijama na Strukturu znanstvenih revolucija, glavna meta
kritiara bilo je shvaanje paradigme, na koju se dvosmisleno gledalo. Kuhn je
objasnio da nain da razlikuje ui smisao paradigme, kao primjer rjeenja prob-
lema, od ireg smisla koji obuhvaa sve komponente znanstvenog konsenzusa,
matricu discipline. Potonje ukljuuje, meu ostalim, znanstvene vrijednosti (kao
tonost, dosljednost, produktivnost, svrhovitost) koji djeluju neprestano, ali koji
,
su posebno vidljivi dok se bira teorija. Budui da ove vrijednosti samo vode, a ne
odreuju koja e se teorija odabrati, pojedini se znanstvenici ne mogu sloiti oko
procjene teorije, bez da je itko od njih iracionalan. Ovo potonje bilo bi posljedica
ako bi se izbor teorije odredio nekim skupom pravila koji bi denirali kao znanst-
vene racionalnosti.
Najznaajnija promjena u Kuhnovoj poziciji bila je ona iz nadmonog opisa
znanstvene revolucije u Strukturi u smislu vizualnih metafora, u opisu pomou
jezinog okvira. U Strukturi revolucije su opisane kao vizualni getalt poma-
ci a njihov rezultat kao promijenjen nain gledanja na svijet. Iako su promjene
znaenja igrale neku ulogu u Strukturi znaenje postaje dominantna tema Kuh-
novih kasnijih djela. Ali to je znaenje termina Kako je termin povezan s onim
na to upuuje Kuhn se ne bavi ovim dubokim pitanjima u potpunoj openitosti
ve samo s terminima vrsta, poput, na primjer, skupne imenice kao zlato ili
brojive imenice kao maka. U znanost, znaenja termina obino nisu specici-
rane jasnim denicijama. Ona su utemeljena procesima koji ukljuuju navoenje
tipinih primjera o kojima je rije. Kada su primjeri iste vrste navedeni, oni su
proglaeni kao slini, a oni koji ne pripadaju istoj vrsti, razliiti. Uz pomo ove
procedure, klasikacija predmeta moe se sagraditi i prenijeti. Termini vrste
u klasikaciji mogu biti povezani na dva naina ili se ukljuuju ili iskljuuju.
Djelomino prekrivanje je zabranjeno izmeu suprotnih vrsnih termina, neto
je ili planet ili zvijezda, ali ne i oboje. Kuhn upuuje na mreu odnosa u takvoj
klasikaciji kao strukturu (pojedinanog) rjenika. To je sada znaajka znanst-
venih revolucija, te zbog toga i neusporedivosti, struktura promjena rjenika za
posljedicu ima djelominu neprevodivost izmeu propozicija izraenih pomou
razliitih leksikona. Promjene ove vrste mogu biti potaknute pronalaskom pred-
meta koji povreuju princip ne preklapanja tj. predmeta za koji se ini da pripada
obostrano razdvojenim vrstama. Predmet ovakve vrste ne mogu se opisati danim
rjenikom, niti se rjenik moe poveati ili razjasniti radi toga da se omogui opis,
ve je djelomina reorganizacija ukljuenih kategorija neizbjean.
Promjenu koju je izazvalo Kuhnovo djelo Struktura znanstvenih revolucija,
koja je prije svega predstavljala kritiku shvaanja povijesti znanosti, imala je
dalekosene posljedice na cjelokupnu lozoju znanosti. Takoer, naveli smo, da
ovakav pristup znanosti u potpunosti deplasira znanstveni realizma. Kako je ovo
pitanje bitno, ako ne i fundamentalno za znanstvenu spoznaju, obratimo pozor-
nost na ovu problematiku u sljedeem poglavlju.
ao
13. Realizam u flozofji znanosti
Prije nego to preemo na razmatranje odnosa realizma i lozoje znanosti
obratimo pozornost na samu deniciju znanja i problema uz nju. Da bismo uope
mogli raspravljati o spoznaji trebamo prvo vidjeti to je sa pojmom znanja, jer
pokuaj odgovora na to pitanje predstavlja jedan od nunih uvjeta za raspravu
spoznaje openito. Od Platona (Teetet) na ovamo, uzima se da je znanje opravda-
no istinito vjerovanje. Dakle, netko (A) zna da p, gdje je p reenica, propozicija
ili stanje stvari, ako i samo ako:
. A vjeruje da p
a. A-ovo vjerovanje da je p opravdano
3. p je istinito
Dakle, trebalo bi da sve to bismo trebali nazvati znanje da zadovolji ova tri uv-
jeta. tovie, izgleda da nije potrebno postaviti nikakvo daljnje pitanje, odnosno
su navedeni uvjeti ujedno i dovoljni uvjet znanja.
Neemo se baviti analizom ove uvrijeene denicije, koja kao i svaka denicija
ima odreene implikacije koje se mogu kritiki analizirati. Obratit emo pozor-
nost na stavove koji se odnose prema znanju kao mogunosti i tu bismo mogli
naznaiti tri karakteristina pristupa: realizam, skepticizam i antirealizam.
Realizam je pozicija prema kojoj je znanje mogue i u velikoj mjeri dostignuto.
Skepticizam je pozicija prema kojoj nikakvo znanje nije mogue. Antirealizam bi
bio nekakav srednji put a pokuajmo to pokazati sljedeim primjerom.
Izgleda da je svatko tko prihvati tvrdnju da nije mogua spoznaja o tome kakav
je svijet prisiljen prihvatiti i tvrdnju da nije mogua nikakva spoznaja. Odnosno,
ako znanje ne bi bilo znanje o tome kakav je svijet, onda jednostavno ono ne bi
bilo nikakvo znanje. Takoer se ini dosta apsurdnom tvrdnja da ni o emu ne
postoji znanje i da nitko ni o emu nita ne zna. Dakle, suoeni smo sa dilemom,
ili je mogua spoznaja svijeta onakvog kakav on jest, ili nije mogua nikakva
spoznaje uope. Ipak, veina lozofa vjeruju da postoji trei put. Oni koji kreu
tim treim putem nazivaju se antirealisti. Dakle, u osnovi svakog antirealizma lei
stav da mi posjedujemo znanje, ali da ono nije u potpunosti znanje o svijetu kakav
jest. Drugim rijeima, antirealizam nastaje tako to oni koje skeptike argumente
smatraju valjanim nastoje izgraditi skromniju poziciju koja bi bila daleko ot-
pornija na skeptike argumente. Moda ovo slijedi iz jednostavne injenice, ako
tvrdimo manje, tee emo pogrijeiti.
Dakle, u odnosu na skeptiki argumente moe se reagirati uglavnom na tri
naina. Ovo emo pokuati objasniti jednostavnim primjerom, neka se pred nama
nalazi neki predmet, na primjer jabuka. Prvi je pristup ustrajavanje u tvrdnji da
a
Realizam u lozoji znanosti
znamo kako je ispred nas jabuka, i pokuati dati zadovoljavajue opravdanje svoga
vjerovanja. ak ako i ne uspijemo dati potpuno opravdanje naem vjerovanju,
moemo tvrditi da opravdanje postoji, ali da ga iz ovog ili onog razloga nismo u
stanju dati (realistika reakcija). Drugo, prihvatiti tvrdnju skeptika da ne moemo
uistinu znati da se ispred nas nalazi jabuka (skeptika reakcija). Tree, izmijeniti
tj. oslabiti poetnu poziciju da znamo da se ispred nas nalazi jabuka i zastupati
slabiju ali branjiviju tvrdnju da ono to znamo nije to da se ispred nas nalazi jabu-
ka, ve da je ono to znamo to da, na primjer, imamo predodbu da se ispred nas
nalazi jabuka (antirealistika reakcija). U ovakvoj poziciji antirealizam se moe
formulirati kao fenomenalizam jer priznaje postojanje znanje o fenomenu a ne o
stvari. Relativno jednostavno objanjenje ovakvog stava moe se dati u usporedbi
dvije propozicije ili reenice, od kojih jednu izgovara realist a drugu antirealist
(fenomenalist) a odnose se na isti objekt: a) znam da je ispred mene jabuka i b)
znam da imam predodbu da se ispred mene nalazi jabuka. Dakako, ovdje se
moe odmah uoiti da je pozicija b) izvjesnima od pozicije a) jer bez obzira to je
to ispred nas po sebi ja mogu imati predodbu o jabuci.
Odavde bi se moglo zakljuiti da je ovakvim postupkom antirealizam imun na
skeptike konta-argumente. Ako tvrdnju o svijetu zamijenimo tvrdnjama o svo-
jim predodbama onda bi mogunost pogreke, u principu, trebala otpasti. Dakle,
za fenomenalizam znanje postoji, no ono nije znanje o tome kakav je svijet, ve
kako je naim osjetilima dat.
Zanimljivo je da prihvaanje tvrdnje da znanje moe biti samo znanje o tome
kakav je svijet neovisno od nas jest ono to je zajedniko realizmu i skepticizmu.
Obje varijante pretpostavljaju da znanje o jabuci jest ono znanje koje se odnosi na
jabuku ispred nas i neovisno od nas. Tono u toj toki antirealizam odstupa od
skepticizma i realizma.
Meutim, osnovna stvar nije razjanjena a to je, tko je u pravu Ostaje nejas-
no je li povlaenje sa realistikog na antirealistiko gledite predstavlja pobjedu
znanja nad skepsom, ili pak pobjede skepse nad znanjem Naime, ako znanje
redeniramo tako da se od sada pa na dalje ono odnosi samo na ono to se odnosi
u naim glavama onda je njezin znaaj upitan.
U ovom kratkom osvrtu na tri pristupa ka znanju kao stavovi koji, ako su valjani,
vae za spoznaju kako bilo koje stvari, tako i za spoznaju svih stvari uzetih u cjelini
svega to jest. Takoer, trebamo napomenuti da esto zauzimamo realistian stav
u pogledu nekih stvari, a skeptian i antirealistian u pogledu nekih drugih stvari.
Za neke stvari smo duboko uvjereni da su doista takve kao to mislimo da jesu, a za
neke druge ba i nismo. esto koristimo iskaze kao to su ini mi se da ..., izgleda
da ... itd. Isto tako, neke opise shvaamo u doslovnom smislu, dok za neke druge
opise smatramo da ih treba shvatiti u prenesenom smislu, to jest, da ih uope ne
treba shvaati kao opise. Ovo pokazuje da i na takozvanoj razini funkcioniranja
obinog miljenja sva tri pristupa imaju svoje mjesto i to se, moda, ne treba pro-
matrati ka psihologizam nego vjerojatno ima i dublju osnovicu naeg ukupnog
pogleda na svijet. Teorijska razmatranja imaju svoju inherenciju u ovjekovom
aa
miljenju i njegovoj tenji ka spoznaji objektivnog svijeta. Moda korijen ovakvih
pristupa ka znanju ili spoznaji lei u samosvijesti ljudskog miljenja o egzistenciji
relacije subjekta-objekta i njihovom povjerenju o tome da objekt postoji i da je
spoznatljiv (realizam), da objekt postoji ali da je nespoznatljiv (skepticizam) i da
objekt (moda) postoji ali naa spoznaja nije sadrana u relaciji subjekt-objekt
nego u relaciji subjekt-fenomen (objekt).
U daljnjem dijelu naeg razmatranja obratit emo pozornost na jo jedan prob-
lem, koji e biti usko povezan i sa realistikim i antirealistikim pozicijama, a to
je odnos prema znanstvenoj slici svijet. Zapravo pokuat emo analizirati razliku
izmeu pojavne i znanstvene slike svijeta.
13.1. Znanstvena slika svijeta
Razvoj znanosti, a posebno suvremene, iznjedrio je na vidjelo jednu injenicu a
to je da postoji razlika izmeu znanstvenog opisa svijeta i opisa svijeta koje nam
namee svakodnevno iskustvo. Ako je znanost po svojoj biti, u veoj ili manjoj
mjeri, na pozicijama realizma onda e ova razlika izmeu svakodnevnog iskust-
va i znanstvenih injenica biti plodno tlo za pozicije antirealizma. Eddington je
dao, moda, najbolju ilustraciju ovakve situacije. On kae: Odluio sam prih-
vatiti se pisanja ovih predavanja i povukao sam svoje stolice svojim dvama sto-
lovima, dvama stolovima! Da, postoje duplikati svakog objekta oko mene dva
stola, dvije stolice, dva pera. () S jednim od njih sam upoznat od najranijih dana.
To je obini objekt okruenja koje nazivam svijet. Kako bih ga opisao On ima
protenost, relativno je postojan, obojen je i iznad svega on je stvaran () Stol
br. a je moj znanstveni stol. Upoznatost s njim je daleko novija i nije mi toliko
blizak.() Moj znanstveni stol je uglavnom praznina. U toj se praznini nalaze
rijetko ratrkani elektroni koji jure velikom brzinom, njihov ukupni volumen ne
prelazi milijarditi dio volumena moga stola. Usprkos svojoj udnoj konstrukciji,
ipak je to jedan sasvim upotrebljiv stol. On dri papir na kojem piem isto tako
dobro kao i stol br. ., jer kada na njega poloim papir male elektrine estice
strahovitom brzinom udaraju u donju stranu papira, tako da papir stoji na skoro
potpuno postojanoj ravnini. Ako se nalaktim na ovaj stol neu propasti, striktno
govorei, vjerojatnost da e moj znanstveni lakat proi kroz moj znanstveni stol je
toliko izuzetno mala da moe biti zanemarena u svakodnevnom ivotu.
o

Postoji, dakle, po Eddingtonu dva stola s tim da tu dvojnost moramo shvatiti
metaforino. Tako da bi odluka trebala pasti izmeu dva naina kako je opisan
jedan stol. Pitanje bi bilo koji je nain opisivanja bolji, prikladniji. I, kada se ovog
ili onog razloga odluimo za jedan nain opisivanja, onda se namee pitanje kako
shvatiti drugi nain opisivanja, kakav stav zauzeti prema tom drugom nainu
303
Eddington, La natura del mondo sico, Bari, 1935.
a
Eddington nas zapravo svojim jednostavnim retorikim postupkom dovodi u
dilemu koji je stol stvaran. Ako prihvatimo postojanje zdravorazumskog stola,
moramo u principu poricati postojanje znanstvenog i obratno. Ovo sve prelazi u
domenu povjerenja prema osjetilima ili rezultatima znanosti. Dakako, dodatnu
zabunu stvara mijeanje opisa iz zdravorazumske i znanstvene ravni to dodatno
komplicira stvar. Tu komplikaciju relativno emo lako eliminirati zahtjevom da
se opis stola (svijeta) izvodi ili u terminima elementarnih estica ili terminima
uobiajenog zdravorazmskog svijeta.
Moda bi ovaj podjela na dva opisa stola bio i trivijalan, jer se s pravom moe
konstatirati da je stol cjelina sastavljena od dijelova, kao i svaka druga stvar i ne
bi trebalo biti problematino da se osobine tog stola opisuju preko karakteristika
cjeline ili pak preko dijelova te cjeline. Zato bi iskazi, u kutu se nalazi pisai stol i
iskaz u kutu se nalazi predmet koji se sastoji od etiri noge sa ploom, ili pak sku-
pina atoma i molekula koji imaju takav i takav prostorni raspored koji moemo
zvati stolom, bili u takvoj poziciji da se moramo odluivati koji je iskaz ispravan
a koji ne. No, tu ipak postoji jedan dublji problem koji, tako recimo, suprotstavlja
opis neposrednog opaanja od znanstvenog opisa.
Pretpostavimo ak da je u principu mogue svaku od stvari koje susreemo u
svakodnevnom iskustvu prepoznati u opisu stvarnosti danom terminima zike.
Meutim, ostaje otvoreno pitanje moemo li u opisu stvarnosti danom termi-
nima zike prepoznati i sva svojstva stvari koje susreemo u svakodnevnom
iskustvu. Naime, ak i kada bismo u potpunom znanstvenom opisu stvarnosti i
mogli prepoznati svako kvantitativno svojstvo stvari iz svakodnevnog iskustva,
izgleda da ne bismo mogli prepoznati niti jedno kvalitativno svojstvo stvari iz
svakodnevnog iskustva. Na primjer jedno od kvalitativnih svojstava stvari koje
susreemo u svakodnevnom iskustvu jest i to da je stol na primjer smee boje.
U potpunom zikalnom opisu stola ta kvaliteta nije uope bitna niti inherentna
stolu kao takvom. Dakako, moemo se pozivati na postojanje elektromagnetskih
valova sa odreenom valnom duljinom ali ono ne odreuje samo po sebi obojen-
ost stola. Dakle, pitanje je gdje se zapravo nalazi smeost stola, u samom stolu
ili u naim glavama.
Odgovor koji nam moda prvi pada na pamet jest da stol zapravo nije smee
boje, ve da ga vidimo kao da je smee boje. Meutim, tako to smo smeost
prebacili iz stolova u nae glave, nismo smeost izbacili iz zikalnog opisa stvar-
nosti. Jer, potpuni zikalni opis stvarnosti, da bi bio potpun, mora sadravati i
opis naih glava. A ako nae glave opiemo na smeost, i ovako stvar postaje
mnogo ozbiljnija i izlazi iz naina kao to smo opisali i stol, onda u zikalnom
opisu naih glava opet nema mjesta za konteksta izbora jednog od opisa. Naime,
opis injenica da mi stol vidimo kao sme dan u terminima zike nam moe rei
kakva je povrina stola, koji put prelazi elektromagnetni val od povrine stola do
nae glave. Takav opis ak moe nam rei to se dogaa u naim glavama kada
vidimo smeu boju, meutim, ne moe nam rei da mi stol vidimo kao sme.
Ukratko, izgleda da nijedan opis stvarnosti ne moe zahvatiti takva svojstva kao
a
to je boja, miris, okus, osjeaj topline itd., a da se ne govori o ljubavi, mrnji, slo-
bodi volje, moralnoj odgovornosti itd. Jer kao to kae Russell: Molekule nema-
ju boje, atomi ne proizvode buku, elektroni nemaju okus, estice ak nemaju ni
miris.
o

Ovdje se sada pojavljuje pitanje kako znanstveni opis stvarnosti spojiti s opisom
stvarnosti koje nam namee obino iskustvo ili svakodnevno iskustvo. Iako se ini
neobinim, ali ovaj problem postaje jedan od bitnih problema mnogih lozofskih
razmatranja. Moemo kao primjer navesti sljedea tri karakteristina problema
koja lee u osnovici ovih dilema. Prvo, podjela na primarne i sekundarne kvalitete:
primarne kvalitete stvari oko nas su one ije je postojanje obuhvaeno znanst-
venim opisom stvarnosti a sve ostale su sekundarne. Gdje se nalaze sekundarne
kvalitete i je li one uope postoje Drugo, determinizam i sloboda volje, znanst-
veni opisi stvarnosti ili jesu ili bi trebali biti deterministiki, ima li onda ikakvog
smisla tvrditi da mi uope ita odluujemo Tree, odnos duha i tijela: budui da
u znanstvenom opisu ljudskog tijela nema mjesta i za duhovne sposobnosti, kako
onda duhovne sposobnosti uope mogu biti materijalne prirode
Suoeni sa takvom situacijom moemo reagirati na nekoliko naina. Moemo
tvrditi da postoje dvije neovisne i ravnopravne stvarnosti. Tako je, na primjer, re-
agirao Descartes. On je tvrdio da postoji jedna protena stvarnost i druga mislea.
Ako ne elimo prihvatiti doslovni dualizam, onda smo prisiljeni ili pokazati da su
ta dva opisa stvarnosti komplementarna, ili se odluiti koji od njih doista pred-
stavlja opis stvarnosti i prema njemu zauzeti realistiki stav, a onda prema on-
ome drugome zauzeti antirealistiki stav. To zapravo znai da u drugom sluaju
trebamo tvrditi da neka svojstva i stvari ne postoje, eliminirati ih kao nestvarna.
Naime, ako prihvatimo jedan opis, onda sve ono to se javlja u drugom opisu a
da se ne moe obuhvatiti prvim, trebamo odbaciti kao nestvarno i onda taj nest-
varni viak drugog opisa preformulirati, na primjer, kao privid ili kao instrument
za predvianje.
Nakon to smo vidjeli koji su sve problemi vezani uz odnos pojavne i znanst-
vene slike svijeta, razmotrimo sada mogue odgovore na pitanje koji je od dva
stola stvarni stol, onaj iz svakodnevnog iskustva br. , ili onaj znanstveni br.
a Mogua su etiri odgovora:
() Samo jedan stol je stvaran, i to onaj znanstveni. Dakle, realizam u pogle-
du znanstvenog opisa stvarnosti, i antirealizam u pogledu stvarnosti kakvu
susreemo u svakodnevnom iskustvu. Spoznaje znanosti, prema ovakvom pristu-
pu, su daleko pouzdanije od svakodnevnih vjerovanja. Ako nam stol izgleda takav
i takav, a znanost nam kae da nije takav i takav, onda vjerovanje da je stol takav
i takav trebamo odbaciti kao zabludu ili iluziju uzrokovanu nesavrenou naeg
spoznajnog aparata. Tako Galilei, kada objanjava u kojem bi smislu reenica
kretanje je uzrok topline mogla biti istinita, kae: Zato mislim da okusi, mirisi,
boje, itd.,to se tie same stvari kojoj izgleda da pripadaju, nisu nita drugo do li
304
B. Russell, Te Relation of Sense-Data to Physics, u Danto i Morgenbesser, 1964.
a
ista imena, a postoje samo u osjetilnom tijelu, jer, ako uklonimo iva bia, sva e
ta svojstva nestati. (...) Da osim oblika, kolikoe, kretanja, prodiranja i dodirivanja,
u vatri postoji jo jedno svojstvo, a to je toplina, uope ne vjerujem, i drim da
je ono u potpunosti nae, jer ako se ukloni tijelo s duom i osjetilima, toplina ne
ostaje nita drugo doli obina rije.
o

Isti stav, koji Galilei zauzima prema toplini, Newton zauzima prema bojama
i zvuku: Homogeno svijetlo i zrake koje izgledaju crveno, ili radije, ine da ob-
jekti tako izgledaju, nazivam rumeno, ili crveno-ineim, one koje ine da objekti
izgledaju uto, zeleno, plavo, i ljubiasto nazivam uto-ineim, zeleno-ineim,
plavo-ineim, ljubiasto-ineim, isto vai i za ostale. I ako bilo kada govorim o
svijetlu i zrakama kao obojenima ili kao da imaju boju, trebam biti shvaen kao da
govorim ne lozofski i kako treba, ve ugrubo i onako kako bi prosti ljudi shvatili
sve te eksperimente. Jer zrake, govorei kako treba, nisu obojene. U njima nema
nieg drugog osim izvjesne moi i dispozicije da pobude osjet ove ili one boje. Jer
kao to niti zvuk u zvonu ili u glazbenoj struni ili u drugom tijelu koje predstavlja
izvor zvuka, nije nita drugo do li treperee kretanje, i kao to niti u zraku nije
nita drugo do li to kretanje pobueno objektom, a u osjetilima jest osjet tog kre-
tanja u obliku zvuka, tako niti boje u objektima nisu nita drugo do li dispozicije
za odraavanje ove ili one vrste zraka vjernije od ostalih, u zrakama one nisu nita
do li dispozicije da pobude ovo ili ono kretanje u osjetilim, i u osjetilima one su
osjeti tih kretanja u obliku boja.
o6

Dakle, toplina, boje i zvukovi postoje samo kao neto isto subjektivno, ono
to je objektivno, stvarno, jest kretanje estica. Promatrajui u naem primjeru
slijedi da je Stol br.a stvarni, Stol br. nije nita drugo do li nain na koji mi vidimo
Stol br.a . Prema tome, upravo nam znanost otkriva to je stvarnost koja stoji iza
pojava, to jest stvarno a to nije.
(a) Samo jedan stol je stvaran i to onaj iz svakodnevnog iskustva, stol br. je
stvaran a stol br.a nije stvaran. Dakle, antirealizam u pogledu znanstvenog opi-
sa i realizam u pogledu svakodnevnog iskustva. Tako je, na primjer, Ernst Mach
tvrdio: Kada ziar hoe dodirnuti neko tijelo, ono mu, kao osjetima povezana
suma osjeta svjetla i opipa mora biti poznato kao i ivotinji koja lovi plijen () Svi
su zikalni stavovi i pojmovi, skraene upute, koje u sebi opet sadravaju druge
upute o ekonomino sreenim, za upotrebu spremnim iskustvima.() Ne bi zbog
toga pristajalo ni prirodnoj znanosti da u svojim samostvorenim promjenljivim,
ekonominim sredstvima, molekulama i atomima, vidi realitet iz svake pojave, i
uz to zaboravljajui na nedavno steen, mudar oprez svoje odvanije sestre, lo-
zoje, da na mjesto animistike ili metazike postavi mehaniku mitologiju
i da time stvori nekakve lane probleme. Atom moe ipak ostati sredstvom
prikazivanja pojava, kao i funkcije u matematici.() Ali kako je mogue da se
kretanjem atoma u mozga objasni svijet Ovakva nam se pitanja postavljaju.
305
G. Galilei, Il saggiatore, iz Prose Scelete, str. 132.-135.
306
I. Newton, Optika, knjiga I, poglavlje II, 1953., str. 100.
a6
To jamano nikada nee dovesti do uspjeha, kao to ni iz zakona loma nikada
nee proizai svijetljenje i grijanje svijetlosti. Ne trebamo aliti zbog nepostojanja
smislenog odgovora na takva pitanja. Tu, naime, niti ne postoji nikakav prob-
lem.() Svijet se sastoji od boja, zvukova, toplina, tlakova, prostora, vremena
itd. Koje sada neemo zvati osjetima niti pojavama budui da se u oba imena
ve nalazi jednostrana proizvoljna teorija. Nazovimo ih jednostavno elementima.
Utvrivanje toka tih elemenata, bilo to posredno ili neposredno, stvarni je cilj
prirodne znanosti.
o;

Takoer, slikovit prikaz ovakvog stava moemo nai kod poznatog ziara i
matematiara L. Boltzmanna: Sve su nae ideje i pojmovi, na koncu, samo
unutranje misaone slike, ili kada su izreen, kombinacije zvukova. () Poj-
movni znakovi koje formiramo tako imaju samo pojedinano postojanje u nama:
ne moemo suditi o vanjskim pojavama po mjeri naih ideja. Formalno, dakle,
moemo postavljati pitanja ove vrste postoji li samo materija i je li sila samo jedna
od njenih svojstava ili postoji sila neovisna od materije, ili, suprotno, je li materija
produkt sile Niti jedno od tih pitanja, nema nikakvo znaenje, budui da su svi ti
pojmovi samo misaone slike koje za svrhu imaju tono prikazivanje pojava. () U
naim misaonim shemama ti su pojmovi u potpunosti odreeni brojevi i smjerovi
za geometrijske konstrukcije. Mi znamo kako o njima misliti i kako ih upotreblja-
vati, tako da moemo postii korisnu sliku svijeta pojava. Ono to bi moglo biti
stvaran uzrok injenica da se svijet pojava kree svojim tokom, bi moglo biti neto
to je skriveno iza svijeta pojava, pokreui ga tim tokom takvo istraivanje ne
smatramo zadatkom prirodne znanosti.
o8

Situacija se u mnogom mijenja u odnosu na prethodne razmatranje i tako kada
govorimo o malim esticama koje se kreu velikom brzinom u ovakvoj interpre-
taciji nemaju nikakvog stvarnog objektivnog smisla. Dakle, ni u kom sluaju ne
namjeravamo neto rei o doslovnom postojanju ili nepostojanju malih estica
koje se kreu velikom brzinom. Tako i Van Fraassen kae: da je znanstvena ak-
tivnost prije aktivnost konstrukcije, nego otkria: konstrukcije modela koji moraju
biti adekvatni fenomenima, a ne otkria istina o neopaljivom.
o,
Moto antireal-
ista u pogledu znanosti jest sauvati pojave (salva phenomena, save phenomena).
Dakle, ono to je primarno, neupitno i pouzdano, ono to treba sauvati jest stol
br., i moemo prihvatiti samo one opise stola br.a koji su u skladu sa stolom broj
. Ono u to imam razloga da vjerujemo jest ono to nam je dano u iskustvu u
pojave. Nemamo nikakvih razloga da vjerujemo u neku navodnu pravu stvarnost
koja stoji iza tih pojava. Prema tome, ne smijemo vjerovati onima koji nam kau
da znanost otkriva pravu stvarnost koja stoji iza pojava iz naeg iskustva.
() Potpuni skepticizam. Niti jedan stol nije stvaran. Nema dovoljnih razloga
za vjerovanje da postoji stol br., isto tako kao to nema dovoljnih razloga niti
307
E. Mach, Ekonomina priroda zikalnog istraivanja, Filozoja nauke, priredio N. Sesardi,
1984.
308
L.Boltzmann, Teories as Representations, u Danto i Morgenbesser, 1960., str. 253.
309
B. Van Fraassen, Te Scientic Image, Oxford, Clerandon, 1980.
a;
za vjerovanje da postoji stol br.a. Nemamo prava tvrditi da je i jedan od ta dva
stola stvaran. Ne samo da nemamo prava tvrditi da iza pojava stoji nekakva prava
stvarnost, nego nemamo prava niti vjerovati u same pojave. Jer, strogo uzevi, nije
iskljuena mogunost da nas, na primjer, obmanjuje zli demon ili da smo zapravo
mozgovi u posudama u neijem laboratoriju.
() Oba su stvarna! Kada se kae da postoje dva stola, podsjetimo se, to je samo
metafora kojom zapravo hoemo rei da ono s ime smo suoeni nisu dva razliita
stola, ve dva razliita opisa jednog te istog stola. Nivoi opisa, dodue, jesu toliko
udaljeni da moemo stei dojam da to nisu opisi jedne te iste stvari. Ali, taj dojam
je pogrean. Stol br. predstavlja opis stola uzetog kao cjeline, stol je opisan onako
kao to on nama izgleda. Stol br. a predstavlja opis vrlo malih dijelova od kojih je
stol sastavljen, toliko malih da ih jedan takav perceptivni aparat, kao to je ljud-
ski, nikada nee moi detektirat. Ako su oba opisa stola istinita, onda su i jedna i
druga svojstva stvarna. Tako J.J. Smart kae: ... znanstveni stol upravo jest zdra-
vorazumski stol. Ono to je razliito jest na nain opisivanja, isto kao to jedna te
ista osoba moe biti opisana ili kao profesor anatomije ili kao dekan medicinskog
fakulteta.
o

Meutim, to rei o problemima na koje nailazi stav da je opis svijeta kakvog
nam namee svakodnevno iskustvo kompatibilan s opisom stvarnosti kakvog nam
daje znanost Konani odgovori nisu poznati, moda nisu niti mogui, moda su
ak i sami problemi prividni, besmisleni. Ipak, mislim da su smjernice za davanje
konanih odgovora slijedee. Prvo, dihotomija je zasnovana na demokritovskom
shvaanju znanstvenog opisa stvarnosti, neprekidno se tvrdi da u znanstvenom
opisu stvarnosti ne postoji nita drugo osim nedjeljivih estica i praznog pros-
tora. Mislim da takvo shvaanje znanstvenog opisa stvarnosti uope nije odrivo.
Takvu sliku stvarnosti su, na osnovu ne ba previe sosticiranog razmiljanja,
stvorili grki atomisti. Ta slika je u mehanicizmu sedamnaestog stoljea predstav-
ljala metodoloki ideal. Ipak, znanstvenici su u postojanje atoma povjerovali tek
u devetnaestom stoljeu. Je li mikrostvarnost u koju je danas opravdano vjerovati
ista ona u koju je vjerovao Demokrit U kom se smislu uope moe rei da je De-
mokrit anticipirao rezultate suvremene znanosti Atome se moe predstavljati po
analogiji s bilijarskim kuglama, takva analogija moe biti i vrlo korisna, meutim,
nitko ne tvrdi da atomi doslovce jesu, dodue vrlo male, bilijarske kugle. Tako
William Houston kae da ziar danas: Vie ne moe slijediti Descartesa kada je
rekao Dajte mi protenost i kretanje konstruirat u svijet. Prije e ga se dojmiti
Hamletovo Ima vie stvari na nebu i na zemlji, Horacio, nego to se moe i sanjati
u tvojoj lozoji.

Drugo, neke cjeline imaju samo ona svojstva koja ima njen dio, na primjer,
hrpa ljunka. Takve, cjeline nisu nita drugo nego zbroj svojih dijelova. Meutim,
mnoge cjeline imaju i svojstva koja nema niti jedan od dijelova od kojih su sastav-
310
J.J. Smart, Our Place in the Universe, Oxford, Blackwell, 1989. str. 50.
311
W.V. Houstun, Description of the Physical World, u Fogg, 1952., str. 29.
a8
ljene. Ako, na primjer, za neki motor kaemo da ima oo konja, ne moemo i za
svaki vijak iz tog motora tvrditi da ima oo konja. Takva svojstva cjelina koja nisu
svediva na svojstva dijelova se nazivaju emergentna ili supervenijantna svojstva.
U znanosti nema niega to bi poricalo postojanje takvih svojstava. Zato bismo
onda odbacili stav da su naa mentalna stanja zapravo emergentna svojstva naih
mozgova Tree, daleko od toga da je znanost rekla svoju zadnju rije. Mnoge
tajne ljudske percepcije jo nisu otkrivene. Kako moemo unaprijed tvrditi da
znanstveni opis stvarnosti, u principu, ne moe zahvatiti naa mentalna stanja.
Znanstveni opis stvarnosti ne opisuje svu stvarnost, za sada opisuje samo dio
stvarnosti. Zato bismo zbog toga morali zauzeti antirealistiki stav prema onom
dijelu opisa koji nam je do sada poznat ak i kada bismo bili sigurni da znanost
u principu ne moe opisati svu stvarnost zato zbog toga ne bismo vjerovali u isti-
nitost opisa onog dijela stvarnosti kojega moe opisati Ako i prihvatimo nejasnu
tvrdnju da znanost moe opisati samo kvantitativne aspekte stvari oko nas. to s
tim Zato bismo, zato to su navodno kvalitativni aspekti stvarnosti nedostupni
znanosti, odustali od znanja o kvantitativnim aspektima stvarnosti
Zbog toga ne vidim konkluzivnog razloga koji bi nas trebao prisiliti da se
odluimo izmeu dva stola, da se odluimo koji je stol stvaran a koji nije. Edding-
tonov opis stola u terminima svakodnevnog iskustva je opis stvarnog stola, i to
opis koji je oito istinit. Moemo se i trebamo se pitati je li opis stola u terminima
zike elementarnih estica istinit, to jest, jesu li zikalne teorije istinite ili nisu.
Meutim, ak i kad bi se ispostavilo da opis stola u terminima zike elementarnih
estica nije istinit, ne bismo imali na osnovu ega tvrditi da je taj opis bio pokuaj
opisa nekog drugog a ne tog istog stola. Dakle, nema razloga zato bismo prema
jednom stolu trebali zauzeti realistiki stav, a prema drugome antirealistiki stav.
Nema razloga zato bismo prema opisima stvarnosti koji su dani u terminima
svakodnevnog iskustva trebali zauzeti realistiki stav, a prema opisima stvarnosti
koji su dani u terminima zike elementarnih estica zauzeti antirealistiki stav.
To jest, to su opisi stvarnosti koje daje suvremena znanost esto u velikoj mjeri
udaljeni od naih svakodnevnih iskustava ni u kom sluaju ne moe biti razlog da
se prema znanstvenim opisima svijeta zauzme antirealistiki stav.
U ovom kratkom razmatranju izmeu stavova realizma i antirealizma moramo
dodati i stavove onih lozofa koji smatraju da ova dilema uope ne postoji. Neki
lozo smatraju da je spor izmeu ove dvije struje zapravo pseudoproblem. To
bi znailo da nam se samo ini da jedni tvrde jedno, a drugi drugo: ako paljivije
razmotrimo raspravu vidjet emo da i jedni i drugi tvrde isto. Kad realist tono
kae to misli pod time da je znanje, znanje o tome kakav je svijet, i kada antireal-
ist tono kae to misli pod time da znanje nije znanje o tome kakav je svijet, vidjet
emo da obojica pod time zapravo misle jedno te isto. Dakle, spor je, u najboljem
sluaju, iskljuivo verbalne prirode. Tako R.L. Goodstein kae: Rijei stvarnost
moemo dati bilo koje znaenje koje joj odluimo dati. Rei da ne postoji kore-
nspodencija jezika sa stvarnou znai odluiti da se ne upotrebljava rije stvar-
nost i izraziti tu odluku s prizvukom novog otkria o prirodi svijeta. I ako pitamo
a,
ne postoji li neka Stvarnost iza pojavnog svijeta, stvarnost koje je svijet naih os-
jeta samo sjena, moramo odgovoriti da ako smo odluili promijeniti na jezik, i
govoriti ne o stolovima i stolicama, nego o sjenama stolova i sjenama stolica i ono
to sada zovemo sjena umjesto toga zvati sjena sjene. Vidimo da je sjena sto-
lice sloeni termin, a da samoj rijei stolica nismo dali nikakvu upotrebu i da je
prema tome sjena stolice samo redundantni oblik izraza stolica.
a
O Goodsteinovom stavu bi se moglo rei puno toga, ali moemo rei da je
ovo zapravo stav konvencionalizma. Ako je sve to se eli rei samo to da je stvar
jezine konvencije kako emo koju stvar nazivati, onda je stav trivijalno istinit.
Moda najpoznatija ilustracija stava da je spor izmeu realizma i antirealizma
zapravo pseudospor jest Carnapov primjer dvojice geografa. Dva geografa, jedan
realist, drugi idealist, su nezavisno jedan od drugog istraili neko brdo u Africi.
Doli su do potpuno identinih rezultata npr. poloaj, visina, duina, geoloki sas-
tav i starost, itd. Meutim, ne slau se oko toga je li to brdo doista postoji ili zapra-
vo ono ipak ne postoji. Tako Carnap nastavlja ovu dilemu: Ne slaganje izmeu
dvojice znanstvenika postoji samo kada oni vie ne govore kao geogra nego kao
lozo, kada daju lozofsku interpretaciju empirijskih rezultata oko kojih se slau.
Tako realist kae: ova planina, koju smo nas dvojica pronali, ne samo da ima
utvrena geografska svojstva koja smo utvrdili da ima, nego je, uz to, i stvarna a
fenomenalist (podvrsta realizma) kae: planina koju smo pronali postoji na os-
novu neke stvarnosti koju nikada neemo spoznati. S druge strane, idealist kae:
naprotiv, sama planina nije stvarna, samo su nae (ili u sluaju solipsistike vari-
jante idealizma: samo moje) percepcije i procesi svijesti realni. Ovo razilaenje
izmeu dvojice znanstvenika se ne dogaa u empirijskoj domeni, jer postoji puna
suglasnost dok se radi o empirijskim injenicama. Ove dvije teze koju su ovdje
suprotstavljene jedna drugoj idu preko iskustva i nemaju injeninog sadraja.
Niti jedna strana u sporu ne tvrdi kako bi njena teza trebala biti testirana kroz neki
sklop odluujuih eksperimenata, i niti i jedna od njih ne daje nikakve naznake
o zamisli bilo kakvog eksperimenta koji bi moga podrati tezu. Na primjer lako
moe biti generaliziran. to je istina za planinu, istina je i za vanjski svijet uope.
Budui da samo injenini sadraj smatramo kao kriterij smislenosti iskaza, niti
teza realizma da je vanjski svijet stvaran, niti teza idealizma da vanjski svijet nije
stvaran ne moe biti smatrana znanstveno smislenom. To ne znai da su dvije teze
neistinite, radije, da uope nemaju znaenja tako da pitanja njihove istinitosti ili
neistinitosti ne mogu biti niti postavljena.

Carnapov izazov je daleko ozbiljniji od prethodno navedenog. Naime, Good-
stein smatra da pitanje o postojanju ili ne postojanju ne prelazi okvire upotrebe
rijei postoji, odnosno da se radi samo o jezinoj konvenciji. Naime, Carnap na
pitanje o postojanju ili ne postojanju ne prelazi okvire svjedoanstva za postojanje
ili ne postojanje. Ovakav Carnapov stav slijedi iz same sutine logikog pozitiviz-
312
R.L. Goodstein, Language and Experience, u Danto i Morgenbesser 1960.
313
R. Carnap, Te Logical Structure of the World & Pseudoproblems in Philosophy, University
of California Press, 1967.
o
ma koga on zastupa, ali se tu ipak moe postaviti pitanje je li njegova teza odriva.
Naime, i ako sve svjedoanstvo ukazuje na to da p, zato bi zbog toga bilo besmis-
leno pitati se je li p, ili moda ipak ne-p Ili, ako x predstavlja svjedoanstvo za p,
zato onda tvrditi da znanje zapravo moe biti znanje o x, a ne i o p Dakako, ova
pitanja nadilaze ovu problematiku jer se odnose na sam stav Carnapa, tj. logikog
pozitivizma gdje pitanje o znanju p nema uope vjerodostojnost pitanja, to je
opet samo prividno rjeenje koje je bazirano na pretpostavci da je ovakav pristup
jedino ispravan.
13.2. Realizam i antirealizam u flozofji znanosti
Rasprava oko realizma i antirealizma u lozoji znanosti poinje neovisno od
generalnih lozofskih diskusija, dakako, da ova konstatacija mora biti uvjetna jer
nijedan problem u lozoji i lozoji znanosti u principu ne moe se promatrati
odvojeno. Ovdje se radi o neem drugom, naime, pristup problematici je sasvim
drugaiji jer ljudi koji razmiljaju o znanosti ne postavljaju pitanja jesu li stolovi
ili zidovi stvarni ili predstavljaju tek puke pojave. Njih jednostavno zanima jesu
li znanstvene teorije istinite ili nisu, je li svijet doista takav kao to suvremene
znanstvene teorije kau da jesu ili nije tako. Problematika je slina ali koncepcijski
razliita.
Tako moemo razluiti odreene stavove koji se mogu oznaiti kao realistine
ili antirealistine, tako to moemo napomenuti da sama znanost po svojoj priro-
di ima tenju objektivnog opisa stvarnosti i samim tim po svom optimistinom
opredjeljenju pripada u osnovi realizmu. No, u lozoji znanosti to nije stvar tako
jasna i, na primjer, stav da znanstvene teorije treba samo omoguiti proraune
koji su u skladu s motrenjem a da ne treba biti i istinita i predstavlja odreeni
oblik antirealizma, odnosno instrumentalizma. Instrumentalizam moemo iska-
zati u sljedeem jednostavnom obliku: znanstvena teorija treba biti instrument za
sistematiziranje i predvianje pojava. Pojam instrumentalizam prvi je upotrijebio
ziar Gassendi 68. god. i moto ovog pravca jest sauvati pojave, odnosno da
bi za neku teoriju mogli rei da je dobra dovoljno je da funkcionira i potpuno je
svejedno je li ona istinita ili nije.
Ovakav stav ima i odreeno pragmatino znaenje, jer za neke teorije u nekom
stupnju razvoja moe biti, ak jedino, instrumentalistiki stav. Ponekad jednostav-
no nemamo dovoljno razloga da prema nekoj teoriji na nekom stupnju razvoja za-
uzmemo realistian stav. esto se, na primjer, za newtonovsku ziku kae da, iako
neistinita, imamo izuzetno visoku instrumentalnu vrijednost. Pitanje je, imamo
li ikada dovoljnih razloga da prema nekoj teoriji zauzmimo realistiki stav. In-
strumentalisti smatraju kako nikada ne trebamo zauzeti realistiki stav niti prema
jednoj teoriji. Takoer, i prema najboljim teorijama koje imamo treba zauzeti
iskljuivo instrumentalistiki stav. Realisti se slau oko toga da je za neke teori-

je, na nekom stupnju razvoja opravdan samo instrumentalistiki stav. Meutim,
smatraju da postoje teorije koje su takve da je prema njima opravdano zauzeti
realistiki stav. Da postoje i teorije za koje je opravdano vjerovati da su doslovce
istinite. tovie, smatraju da je velik dio suvremenih znanstvenih teorija istinit, i
da svijet u velikoj mjeri jest takav kao to suvremene znanstvene teorije kau da
jest. Drugim rijeima, i realisti i antirealisti se slau oko toga da je uvanje po-
java nuan uvjet kojeg znanstvena teorija mora ispuniti da bi predstavljala dobru
teoriju. Meutim, realisti smatraju da ovo uvanje pojava nije ujedno i dovoljan
uvjet koje ga teorija treba ispuniti. Dok antirealisti smatraju kako uvanje pojava
ujedno jest i dovoljan uvjet, to u sutini dovodi instrumentaliste i antirealiste u
isti poloaj.
Oznake instrumentalizma, takoer, moemo nai kod konvencionalizma to
opet dovodi u poloaj da moemo pretpostaviti da je u krajnjoj instanci instru-
mentalizam samo jedan od oblika konvencionalizma. Tako Poincare kae: Ni-
jedna teorija nije izgledala vre utemeljena od Fresnelove, koje je svijetlost pri-
pisivala gibanjima etera. Unato tome, sad dajemo prednost Maxwellovoj teoriji.
Znai li to da je Fresnelovo djelo bilo uzaludno Ne, zato to Fresnelov cilj nije bio
da sazna postoji li doista eter, sastoji li se on ili ne od atoma, kreu li se oni zaista u
tom i tom smjeru, njegov je cilj bio predvianje optikih pojava. To pak Fresnelova
teorija jo uvijek doputa, isto tako danas kao i prije Maxwella. Diferencijalne su
jednadbe uvijek tone. Uvijek ih moemo integrirati istim postupcima i rezultati
tog integriranja uvijek zadravaju svu svoju vrijednost.
Ali neka se ne kae da zikalne teorije tako svodimo na ulogu obinih praktinih
recepta, te jednadbe izraavaju odnose, i ako ostaju tone, onda ti odnosi
zadravaju svoju stvarnost. One nas ue, i dalje kao i neko, da izmeu jedene
stvari i neke druge stvari postoji takav i takav odnos, s tom razlikom to smo tu
stvar zvali gibanje a sad je zovemo elektrina struja. Ali su ti nazivi bili samo slike
kojima se zamjenjuju stvarni predmeti to e ih priroda od nas vjeno skrivati.
Istinski odnosi izmeu tih stvarnih predmeta jedina su stvarnost do koje moemo
doprijeti, a jedini je uvjet da izmeu tih predmeta postoje isti odnosi kao i izmeu
slika koje smo primorani staviti na njihova mjesta. Ako su nam ti odnosi poznati,
nevano je smatramo li pogodnim da jednu sliku zamijenimo drugom. ()
Kad ziar utvrdi proturjenosti izmeu dviju teorija koje su mu jednako
drage, on ponekad kae: Ne zabrinjavajmo se zbog toga, ve vrsto drimo dva
kraja lanca, premda su nam sredinje karike sakrivene. Ovaj argument zbunjenog
teologa bio bi smijean kad bi se zikalnim teorijama davalo ono znaenje koje
im daju laici. U sluaju proturjenosti trebalo bi barem jednu od tih teorija sma-
trati pogrenom. No to vie ne vrijedi ako u njima traimo samo ono to valja
traiti. Mogue je da obje teorije izraavaju istinite odnose i da proturjenost
postoji samo izmeu slika kojima smo odjenuli stvarnost. Onima koji smatraju
da previe suavamo podruje dostupno znanstveniku odgovaram: ta pitanja koja
vam zabranjujemo i za kojima alite, nisu samo nerjeiva ve su i iluzorna i liena
smisla.

314
H. Poincare, Znanosti hipoteza, Zagreb, Globus, 1989., str. 122., 124.
a
Prema instrumentalistima, vidjeli smo, uvanje pojava predstavlja cilj znanosti.
Meutim, u suvremenim raspravama instrumentalisti esto tvrde kako empiri-
jska adekvatnost predstavlja cilj znanosti
Razlika je iskljuivo terminoloka,

ideja je ista. Teorija je istinita ako i samo ako su sve njene reenice istinite. Teorija
je empirijski adekvatna ako i samo ako su istinite one njene reenice koje referi-
raju na opaljivo. Tako van Fraassen, koji empirijska adekvatnost postavlja za cilj
znanost, kae: Znanstvenici nastoje otkriti injenice o svijetu o pravilnostima
u opaljivom dijelu svijeta.
6
Dakle, podjela na opaljivo i neopaljivo bila ona
eksplicitna kao kod suvremenih lozofa znanosti, bila ona implicitna kao kod
lozofa znanosti iz 6. stoljea, ini okvir u kojem se odvija diskusija realizma i
antirealizma.
U nedavnoj prolosti su ameriki lozo Bas van Fraasseen i Larry Lau-
dan dali novi impetus antirealizmu u lozoji znanosti, tonije klasinoj
instrpmentalistikoj varijanti antirealizma. Oni brane stav da je empirijska ad-
ekvatnost dovoljan uvjet za prihvaanje znanstvenih teorija. To jest, da bi se neka
znanstvena teorija smatrala dobrom nije potrebno da bude i istinita. I neistinita
teorija moe biti sasvim dobra. Znanstveni realisti smatraju da su razlozi za vje-
rovanje u empirijsku adekvatnost teorije ujedno i razlozi za vjerovanje u istini-
tost teorije. Meutim, prema antirealistima razlozi za vjerovanje u empirijsku ad-
ekvatnost teorije su razlozi samo za vjerovanje u empirijsku adekvatnost teorije,
a nisu ujedno i razlozi za vjerovanje u istinitost teorije. Tako van Fraassen kae:
Moje gledite jest da zikalne teorije uistinu opisuju puno vie od onoga to
je opaljivo, ali ono to je vano (what matters) jest empirijska adekvatnost, a
ne istina ili neistina onoga to ide preko opaljivih fenomena.
;
Imajui na umu
ovu novu sliku teorija, moemo razlikovati dva epistemika stava koja moemo
zauzeti prema teoriji. Moemo tvrditi da je istinita (tj. da ima model koji je vjerna
replika, u svim detaljima, naeg svijeta), i traiti da se u to vjeruje, ili moemo
jednostavno tvrditi njenu empirijsku adekvatnost, i traiti da se vjeruje samo u to.
U oba sluaja tvrdimo vie (we stick our necks out): empirijska adekvatnost ide
daleko preko onoga to moemo znati u bilo kojem trenutku. (Nisu ukljueni svi
rezultati mjerenja, nikada nee biti svi ukljueni, u svakom sluaju, neemo mjer-
iti sve to se moe izmjeriti.) Ipak, postoji razlika: tvrenje emepirijske adekvat-
nosti je u velikoj mjeri slabije od tvrenja istine, i suzdravanje od prihvaanja
(istine) oslobaa nas, metazike.
8

Ova problematika tj. odnos izmeu realizma i antirealizma u lozoji znanosti
prebacuje se i na problem opeg cilja znanosti. U posljednjih dvadesetak godina
teite diskusija u lozoji znanosti, kada su u pitanju ova dva stava, premjestilo u
sferu vrijednosti. Raspravlja se o tome to je cilj znanosti, istina ili empirijska ad-
ekvatnost. Meutim, postavlja se pitanje je li znanost uope svrhovita, teleoloka
315
Izraziti predstavnici ovakvog stava su Van Fraassen i Laudan.
316
Van Frassen, Te Scientic Image, Oxford, Clarendon, 1980., str. 73.
317
Ibid., str. 64.
318
Van Fraassen, Ibid., str. 68., 69.

djelatnost Moe li se uope govoriti o nekakvom jedinstvenom i konanom Cilju
znanosti Jer, bez postuliranja konanog i jedinstvenog cilja, rasprava gubi svaki
smisao.
Pretpostavka da znanost ima neki cilj izgleda trivijalno istinita. Naime, budui
da napredak znanosti predstavlja nepobitnu injenicu, i kako je svaki napredak
napredak prema neemu, prema nekom cilju, jasno je da i napredak znanosti
mora biti napredak prema neemu, napredak prema nekom cilju. Ako kaemo
da je znanost u posljednjih tristo godina strahovito napredovala, onda smo tako
izrazili da su dananje znanstvene teorije, u nekom smislu, bolje od znanstvenih
teorija od prije tristo godina. Meutim, im smo rekli da su bolje, preutno, pret-
postavili smo da postoji neko mjerilo, neki kriterij na osnovu kojega smo ih vred-
novali. Kriteriji napretka u nekoj aktivnosti nije nita drugo nego isto to i sam
cilj te aktivnosti. Logiki nije mogue govoriti o napretku, uspjehu, dostignuu i
slino, ako se ne pretpostavi neki cilj, neka svrha. Dakle, oito je da znanost ima
neki cilj, pitanje je samo koji je to cilj.
Osim to bez pretpostavke da znanost ima cilj logiki nije mogue govoriti o
napretku znanosti, bez te pretpostavke nije mogue niti govoriti o racionalnosti
znanosti. Naime, ak i ako se ne sloimo oko toga da je znanost najracionalnija od
svih ljudskih aktivnosti, izgleda nemogue porei barem to da je ona jest racio-
nalna. Meutim, aktivnost koja nema cilja uope ne moe biti racionalna. Jer, ra-
cionalnost nije nita drugo do li biranje najboljih sredstava za postizanje zadanog
cilja. Meutim, neki autori smatraju da je mogue govoriti o napretku znanosti i
o racionalnosti znanosti i bez pretpostavke da ona ima neki cilj. Izloimo stavove
trojice od njih. Iako su im opi pogledi na znanost razliiti, vezuje ih ideja da
znanost nema jedinstvenog krajnjeg cilja.
Thomas Kuhn, kao analogan sluaj, navodi Darwinovu teoriju evolucije. Kada
je Darwin 8,. objavio Porijeklo vrsta, ideja prirodne selekcije vie nije predstav-
ljala nikakvu posebnu novost. Meutim, Darwinova teorija je predstavljala her-
ezu utoliko to su: ak i tako izvanredno adaptirani organi, kao to su ovjekovo
oko ili ruka organi iji je plan ranije pruao snane argumente u prilog posto-
janja vrhovnog majstora i prethodne zamisli bili proizvod jednog procesa koji
se postojano kretao od primitivnih poetaka, ali ne prema bilo kakvom cilju.
,

Ako nam je ve evolucija biolokih organizama potpuno pojmljiva bez pret-
postavke o svrsishodnosti evolucije, zato nam onda, pita se Kuhn, i evolucija
znanstvenih teorija ne bi bila potpuno pojmljiva i bez pretpostavke o cilju znanosti.
Arthur Fine smatra da je diskusija oko realizma i antirealizma u lozoji
znanosti besmislena prije svega zato to poiva na neodrivoj pretpostavci o post-
ojanju cilja znanosti. On kae: Ali, osim predanosti lozofskim uenjima, real-
izam je povezan s instrumentalizmom neim bazinim njihovom zajednikom
pretpostavkom da je znanost vrsta pothvata koja zahtijeva iiili dozvoljava gen-
eralnu interpretaciju. U tom smislu, realizam i instrumentalizam su u osnovi
319
T. Kuhn, Struktura naunih revolucija, Nolit Beograd, 1974., str. 236.
hermeneutiki stavovi. A to je njihova propast, () Tei li znanost istini, ili znanost

tei samo empirijskoj adekvatnosti To je ishodite kontroverze izmeu realizma
i instrumentalizma. POS (prirodni ontoloki stav) se eli povui na fundamental-
niju razinu i pitati tei li uope znanost. Dakako, to ima smisla u konkretnim
sluajevima istraivanja, i konkretni istraivaki timovi sigurno imaju ciljeve i
svrhe (izvesti bolji eksperiment, rijeiti zaostali problem, sagraditi bolji instru-
ment itd.). Ali samo greka u logici kvantikatora moe od Oni svi imaju ciljeve.
dovesti do Postoji cilj kojeg svi oni imaju. () to onda drugo nego nevaljano
rasuivanje moe podrati ideju da cjelokupni znanstveni pothvat ima nekakav
cilj () Mislim da je znanost kao ivot. Svakodnevno pokazuje mnotvo mini-
ciljeva. Meutim, potraga za opim ciljem, kao i potraga za smislom ivota, nije
nita drugo do li pobjenjeli hermeneuticizam.
ao

Russell je smatrao da kozmoloki argument za postojanje Boga nije valjan zato
to iz toga to svaka stvar ima uzrok ne slijedi i to da sve stvari imaju isti uzrok.
Fine istim argumentom, optubom za pogreku u logici kvantikatora nastoji
oboriti stav da znanost ima jedinstveni i konani cilj. Iz toga to svaka pojedina
epizoda iz znanstvene aktivnosti ima cilj ne slijedi i da sve pojedine epizode iz
znanosti imaju isti cilj.
Stvar se dodatno komplicira u odnosu parcijalnih teorija i ope znanstvene
teorije kao postavljanja jasnog cilja kod Michaela Gardnera. Neemo se posebno
baviti njegovim stavovima ali moemo navesti neke dijelove njegovog zanimljivog
razmiljanja. On smatra da je diskusija oko realizma i antirealizma u lozoji
znanosti iz osnove krivo postavljena. Naime, diskutira se oko toga treba li sve
znanstvene teorije interpretirati realistiki ili pak sve znanstvene teorije treba in-
terpretirati antirealistiki. to je po njemu pogreno. Pravo pitanje nije kako treba
interpretirati sve teorije, nego kako treba interpretirati koju pojedinu teoriju. Jer,
neke teorije treba shvatiti kao istinite, ili barem kao priblino istinite, dok neke
druge treba shvatiti kao pogodne instrumente. Dakle, iako Gardner ne dovodi
u pitanje sam stav da znanost ima jedinstveni cilj, on smatra da se diskusija oko
realizma i antirealizma u lozoji znanosti ne bi smjela odvijati u terminima je-
dinstvenog cilja i svrhe. Dakako, da ovakav stav izgleda logina i razumljiv jer su
mnoge teorije koje su, na primjer, u poetku imale vie model-instrumentalni
karakter, (on daje primjer Planckovog kvanta, ili Galileijeve krivulje horizontal-
nog hitca) a kasnije dobivaju oblik realistine teorije, ili pak obrnuto kao to je to,
prije navedena pozicija newtonovske klasine zike. No, problem je samo priv-
idno sklonjen a ne i rijeen jer se neumitno postavljaju pitanja kriterija po kome
e se neka teorija smatrati realistinom a koja ne, a to opet ovisi od realistinog
odnosno antirealisrtikog stava to opet stvar vraa na poetak.
Kao opravdanje da znanost ima svoj cilj navedimo slijedei primjer. Krajem
6. i tijekom ;. stoljea astronomi su postepeno odbacili instrumentalistiki stav
320
A. Fine, Unnatural Attitudes: Realist and Instrumentalist Attachments to Scinece, Mind
vol. XCV br. 378, 1986., str. 149.-179.

prema Kopernikovoj astronomiji, i prihvatili realistiki. Gardner navodi razloge
na osnovu kojih je dolo do te promjene. Naime, postojalo je slaganje oko toga
koje kriterije astronomska teorija mora zadovoljiti da bi se mogla smatrati pogod-
nim instrumentom, a koje jo da bi se mogla smatrati istinitom. On daje sljedeu
listu: . zadovoljava zakone zike, a. konzistentna je s ostalim navodnim znanjem
(na primjer Svetim pismom), . konzistentna je sa svim opaajnim podacima, .
sadri samo odreene veliine, . u stanju je predvidjeti nove injenice, 6. ima
centralnu hipotezu koju podrava vrlo raznoliko svjedoanstvo, ;. u granicama je
mogunosti ljudske spoznaje.
Teoriji koja zadovoljava prva tri uvjeta opravdano je pripisati instrumentalnu
vrijednost. Teoriji koja zadovoljava svih sedam uvjeta opravdano je pripisati is-
tinitost. Ako teorija zadovoljava prva tri i neke od ostalih etiri uvjeta onda je
ona sigurno instrumentalno vrijedna i moda istinita. Za ono to se ovdje moe
rei potpuno je svejedno jesu li navedeni uvjeti valjani ili nisu, je li lista potpuna
ili nije. Pretpostavimo, u svrhu argumenta, da je lista idealna u svakom pogledu.
Ako prihvatimo stav da je teorija to bolja to zadovoljava vie uvjeta, i tako smo
na najboljem putu da prihvatimo i stav da znanost ima jedinstveni i konani cilj.
Naime, to rei, zato je neka teorija bolja ako zadovoljava neki kriterij nego ako
ga ne zadovoljava ime opravdati postojanje tog kriterija Jedino dokazivanjem
da zadovoljavanje tog kriterija vodi ka krajnjem cilju.
Ako prihvatimo stav da je, kada teorija zadovoljava prva tri uvjeta, dalje sve-
jedno zadovoljava li ona i ostale uvjete ili ne, tako smo onda prihvatili instrumen-
talizam. Ukoliko smatramo da zadovoljavanje ostalih uvjeta ima nuni karakter
za teoriju onda smo tako prihvatili realistiki stav, stav da istina jest cilj znanosti.
Dakako, antirealisti bi osporavali stav da je opravdano smatrati istinitom ak i
teoriju koja zadovoljava svih sedam uvjeta ili pak jo nekih dodatnih uvjeta. Oni
bi tvrdili da teorija jest to bolja to zadovoljava vie uvjeta, meutim, tvrdili bi da
je teorija to bolja samo u instrumentalnom smislu. I tu poinje diskusija. Pitanje,
jesu li razlozi na osnovu kojih se neke teorije, ili neki njihovi dijelovi de facto
smatraju istinitim, dovoljni da racionalno utemelje vjerovanja u istinitost tih teor-
ija ili nisu. Realisti smatraju da ti, ili barem priblino ti, razlozi jesu dovoljni da
opravdaju vjerovanje u istinitost teorija, dok antirealisti smatraju da niti ti, a niti
bilo koji drugi, razlozi nisu dovoljni da opravdaju vjerovanje u istinitost teorije.
Zbog toga nije jasno na osnovu ega Gardner smatra da se, pod pretpostavkom
jedinstvenog cilja znanosti, prijelaz od instrumentalistikog na realistiko
shvaanje kopernikanske astronomije ne da objasniti. Gardnerov stav nas upo-
zorava samo na to da formulacije tipa Znanstvenici nastoje dati istiniteiin-
strumentalno pogodne teorije, ili Svaku predloenu teoriju treba shvatiti kao
pokuaj opisivanja cjelokupneiopaljive stvarnosti ne predstavljaju najbolji
nain formuliranja teza realizma i antirealizma, da takve formulacije nisu ba
sasvim jednoznane i da nisu sasvim prikladne. Naime, realist svaki prijelaz od
instrumentalistikog na realistiki stav, ako je opravdan, vidi kao napredak prema
istini cilju znanosti. Antirealist, ipak, svaki takav prijelaz vidi kao neopravdan,
6
kao epistemoloku greku. Realist smatra da su razlozi za vjerovanje da je teorija
istinita ujedno i razlozi za vjerovanje da je teorija bolja. Dok antirealist smatra
ili da takvih razloga nema, ili da, ak ako ih ima, da oni nisu ujedno i razlozi za
vjerovanje da je teorija bolja. Dakle, postojanje razliitih stupnjeva prihvaanja
teorije jest potpuno kompatibilno s realizmom, dok postojanje razliitih stupnje-
va prihvaanja teorije nije kompatibilno s antirealizmom.
Ovaj primjer pokazuje jednu hibridnu situaciju, slino kao prije navedenu Gard-
nerovu tezu o smijeni instrumentalizma i realizma, ali u ovom sluaju prihvaanje
u odreenoj situaciju dvije dihotomine koncepcije, tj. pod odreenim uvjetima
realistian odnosno antirealistian stav.
Svaki oblik epistemolokog instrumentalizma u pogledu znanstvenih teorija,
ukljuujui i van Fraassenov konstruktivni empirizam zapravo predstavlja kom-
binaciju zdravorazumskog realizma i antirealizma u lozoji znanosti. Svaka lo-
zofska pozicija koja predstavlja kombinaciju realizma u pogledu neeg i antireal-
izma u pogledu neega drugoga mora odrediti granicu do koje je opravdano tvrdi-
ti neto o svijetu, i nakon koja vie nije opravdano ita tvrditi o svijetu. Granicu do
koje treba biti realist, i od koje na dalje treba biti antirealist. Dakako, nije dovoljno
samo uvesti granicu, njeno uvoenje treba i opravdati. Treba dati razloge na os-
novu kojih treba zauzeti realistiki stav prema tvrdnjama s jedne strane granice,
dok prema tvrdnjama s druge strane granice treba zauzeti antirealistiki stav. Tre-
ba pokazati da granica nije odreena proizvoljno, treba pokazati da granica jest
epistemoloki relevantna. Tako epistemoloki instrumentalist u pogledu znanst-
venih teorija treba dati razloge na osnovu kojih je opravdano zauzeti realistiki
stav prema zdravorazumskim vjerovanjima, odnosno, razloge na osnovu kojih je
opravdano zauzeti antirealistiki stav prema znanstvenim vjerovanjima. Treba
pokazati zato instrumentalistiki stav vai samo za znanstvene iskaze. Zato, na
primjer, tvrdnje da je ovjek nastao od majmuna, ili da se voda sastoji od vodika
i kisika, treba shvatiti instrumentalistiki dok, na primjer, tvrdnje da pada kia ili
da Pero stanuje na petom katu treba shvatiti realistiki
Dakle, svatko tko eli dokazati da znanost treba shvatiti antirealistiki, a da
zdravorazumsku spoznaju treba shvatiti realistiki duan je () uvesti granicu i (a)
opravdati uvoenje te granice. Realizam je tu, dakako, u prednosti nije potreb-
no niti uvoditi, niti opravdavati uvoenje bilo kakve granice. Ako bi smo ba
htjeli zauzeti antirealistiki stav iskljuivo prema znanosti, onda izgleda prirodno
granicu uvesti izmeu znanstvenih i neznanstvenih tvrdnji. Meutim, suvremeni
antirealisti granicu uvode izmeu opaljivog i neopaljivog. Oni smatraju da je
epistemoloki relevantna razlika izmeu onoga to ovjek moe opaziti i onoga
to ovjek ne moe opaziti. U ovom kratkom razmatranju izmeu antirealizma i
realizma u lozoji znanosti neemo ulaziti u dublju analizu ovakvih stavova koje
je najvie zastupao van Fraassen.
;
13.3. Istina je nedostina
Moda najpoznatiji i najjednostavniji argument protiv stava da znanost otkriva
sve vie i vie istine o svijetu jest argument iz pesimistike indukcije. Argument
ide ovako: sve do sada odbaene znanstvene teorije bile su odbaene zato to se
pokazalo da nisu istinite, dakle, za oekivati je da e se i za trenutno prihvaene
znanstvene teorije pokazati da nisu istinite. Ili: niti jedna znanstvena teorija nije
bila prihvaena due od, recimo, aoo godina, dakle, za oekivati je da e i trenut-
no prihvaene znanstvene teorije biti odbaene u roku od najvie aoo godina.
a

Ovim argumentom antirealisti ele dokazati da znanost nikada nee dosei is-
tinu, da je istina jedan nedostian cilj. Kako je istina nedostina, tako nema smisla
tvrditi da predstavlja cilj znanosti. Kako moemo tvrditi da znanost, kao par ex-
cellence racionalna djelatnost, ima za cilj neto to se uope ne moe postii
Dakle, treba odustati kako od tvrdnje da znanost zahvaa sve vie i vie istine o
svijetu, tako i od tvrdnje da je cilj znanosti istina. Antirealisti smatraju da argu-
ment iz pesimistike indukcije rui deskriptivnu komponentu znanstvenog real-
izma (da se znanost pribliava istini), tako i normativnu komponentu (da istina
predstavlja cilj znanosti da znanost treba dostii istinu).
Znanstveni realist tono to tvrdi, da je svaka od dosad odbaenih teorija bila
denitivno odbaena, kada je, i zato to je umjesto nje bila prihvaena druga
istinolikija teorija. Argument iz pesimistike indukcije uope ne svjedoi protiv
deskriptivnog dijela teza znanstvenog realizma (da znanost, defacto, zahvaa sve
vie i vie istine o svijetu), i tad ne svjedoi niti protiv normativnog dijela teze
znanstvenog realizma tvrdnje, da je istina cilj znanosti.
Ako samo malo preformuliramo argument, smatraju znanstveni realisti, iz
pesimistike indukcije, on postaje argument iz optimistike indukcije, i ne samo
da svjedoi u prilog tezi znanstvenog realizma, ve predstavlja dobru formulaciju
teze znanstvenog realizma. Argument iz optimistike indukcije bi glasio ovako:
sve dosad odbaene znanstvene teorije su bile odbaene zato to su umjesto njih
bile prihvaene bolje istinolikije teorije. Dakle, za oekivati je da e i trenutno
prihvaene teorije biti odbaene i zamijenjene jo boljim teorijama teorijama
koje su jo blie istini. to znai, znanost je dosad napredovala u otkrivanju istine
o svijetu, pa je za oekivati da e to i nastaviti. Ako prihvatimo ovu tvrdnju onda
ne moemo zakljuiti nita drugo nego da je istina tono ono emu znanost tei,
da je istina cilj znanosti.
Kad bi argument iz pesimistike indukcije bio valjan, onda bi zacijelo pogaao
realistiko shvaanje znanosti. Zbog toga je donekle i razumljivo to ga antireal-
isti esto nastoje obnoviti. Tako Larry Laudan navodi impresivnu listu ermpiri-
jskih uspjenih teorija za koje se kasnije ispostavilo da su bile neistinite: ...teorije
o optikom eteru su isto tako imale zaprepaujue uspjenih predvianja. Na
primjer, Fresnelovo predvianje svijetle toke na sredini sjene od okrugle ploe je
321
Ovakav stav, na primjer, zauzimaju Newton-Smith.
8
bilo iznenaujue predvianje koje se, kada je bilo testirano, pokazalo ispravnim.
Ako se to ne rauna kao empirijski uspjeh, nita se ne rauna () Bilo bi teko
pronai srodnu grupu teorija u tom razdoblju koja je bila tako uspjena kao
teorije etera, u usporedbi s njima, atomizam devetnaestog stoljea (na primjer),
uistinu referirajua teorija (prema objanjenju realista) bio je alostan promaaj
() U ovom kontekstu, valja podsjetiti na napomenu velikog teorijskog ziara
J. C. Maxwella da je eter bio bolje potvren nego bilo koji drugi teoretski entitet
u prirodnoj lozoji () Tvrdnja realista da od teorija koje referiraju trebamo
oekivati da budu uspjene, jednostavno je neistinita.
aa

Navoenjem takvih primjera Laudan eli pokazati da ak niti visoki stupanj is-
tinitosti teorije ne moe biti niti nuan, niti dovoljan uvjet empirijske uspjenosti
teorije. Da ne postoji ama ba nikakva veza izmeu istinolikosti i empirijske
uspjenosti teorija. ime bi, dakako, realistiki stav prema teorijama bio ozbiljno
doveden u pitanje. Meutim, Laudan ne smatra samo da argument iz pesimistike
indukcije ozbiljno dovodi u pitanje realistiki stav prema teorijama. On smatra da
argument iz pesimistike indukcije, tako to znanstveni realizam ini neplauzibil-
nim, ujedno i otvara prostor za antirealistiko shvaanje znanosti: budui da je re-
alizam neprihvatljiv, treba prihvatiti drugu soluciju. Ili, budui da je diskreditiran
stav da istinitost jest cilj znanosti, treba prihvatiti stav da empirijska adekvatnost
jest cilj znanosti.
Meutim, moramo biti obazrivi u odnosu na Laudanovo gledite. Naime, to da
empirijski uspjene teorije nisu istinite, se utvrdilo ba tako to se utvrdilo da nisu
empirijski adekvatne. Teorije, na primjer, optikog etera su se u velikom broju te-
stiranja pokazale kao empirijski uspjene, meutim, podvrgnute novim, razliitim
i otrijim testovima su se pokazale kao empirijski neuspjene. Odnosno, budui
da je argument iz pesimistike indukcije u osnovi skeptiki argument, on u jed-
nakoj mjeri pogaa i realizam i antirealizam u lozoji znanosti. Kad bi argument
bio valjan, onda bi ozbiljno dovodio u pitanje kao stav da je cilj znanosti istinitost,
tako i stav da je cilj znanosti empirijska adekvatnost. Argumentom iz pesimistike
indukcije bi se moda mogao dokazivati samo potpuni skepticizam u pogledu
znanosti, a ni u kom sluaju antirealizam. Zbog toga argument iz pesimistike
indukcije zapravo predstavlja zajedniku brigu realista i antirealista.
Karl Popper je smatrao kako je najbolji dokaz realizma stava, da znanstvene
teorije jesu o tome kakav je svijet, a to implicira injnicu kako je mogue dokazati
da neke znanstvene teorije nisu istinite: Neke se od naih teorija mogu sudariti
sa stvarnou: i kada se to dogodi znamo da stvarnost postoji, da postoji neto to
nas podsjea na injenicu da nae ideje mogu biti pogrene. I zbog toga je realist
u pravu.
a
Ideja je toliko snana i jasna da je Popper na njoj izgradio cijelu svoju
lozoju znanosti: iako nikada ne moemo biti sasvim sigurni da nae teorije jesu
istinite, barem nekada moemo biti sasvim sigurni da nisu istinite. Zbog toga bi
322
L. Laudan, Science and Values, University of California Press, 1984.
323
K. Popper, Conjectures and Refutations, London, Routledge, 1989., str. 17.
,
se Popperovo gledite moglo nazvati krnji realizam. Naime, on smatra da uope
ne moemo imati konkluzivne razloge za vjerovanje da je ijedna teorija istinita.
Ipak, koliko god stav da za neke od naih teorija moemo biti sigurni da nisu
istinite izgledao prihvatljiv i neupitno istinit, postoji argument kojim se taj stav
moe dovesti u pitanje, argument kojim se dokazuje da u principu nije mogue
dokazati neistinitost velikog broja znanstvenih teorija. Izgleda da je prvi koji je
izloio argument bio Pierre Duhem, ,o6. Iako se ne bi moglo tvrditi da je argu-
ment ikada bio zaboravljen, moe se rei da ga je pedesetih i ezdesetih godina
W.V. O. Quine doveo u iu lozofskih interesa. Zbog toga se argument esto
naziva Duhem-Quineov argument. Pogledajmo kako ga je izloio sam Duhem:
Fiziar namjerava dokazati netonost nekog stava. Da bi izveo iz tog stava
predvianje neke pojave, da bi izveo eksperiment koji treba da pokae da li se
ta pojava ostvaruje ili se ne ostvaruje, da bi interpretirao rezultate tog eksperi-
menta i konstatirao da se predviena pojava ne ostvaruje, on se ne ograniuje
na to da se slui spornim stavom, takoer upotrebljava cijeli jedan skup teorija
koje on prihvaa bez diskusije. Predvianje pojave ije ne ostvarivanje treba da
prekine raspravu ne proizlazi iz spornog stava uzetog izdvojeno nego iz spornog
stava zajedno s tim itavim skupom teorija. Ako se predviena pojava ne ostvari,
nije sporni stav jedini stavljen u pitanje nego itav teorijski splet kojim se ziar
posluio. Jedina stvar kojoj nas ui eksperiment jest da izmeu svih stavova koji
su upotrijebljeni za predvianje te pojave i za konstatiranje da se ona nije ostvarila
postoji najmanje jedna greka, ali gdje lei ta pogreka, to je ono to nam eksperi-
ment ne kae. Hoe li ziar izjaviti da je ta pogreka sadrana upravo u stavu to
ga je elio opovrgnuti a ne drugdje U tom sluaju on implicitno prihvaa tonost
svih drugih stavova koji ma se posluio. Koliko vrijedi njegovo povjerenje, toliko
vrijedi njegov zakljuak.
a

Dakle, nije mogue utvrditi istinosnu vrijednost pojedinih hipoteza jer se
one nikada ne mogu testirati odvojene od teorijske cjeline u kojoj se nalaze, to
naglaava holistiki karakter teorije. Odnosno, ono to se testira, prema ovakvom
pristupu, i onda tako to se u znanosti prihvaa ili odbacuje nikada nije i nikada
ne moe biti pojedina hipoteza, ve iskljuivo teorijska cjelina. Zbog toga se ovo
gledite u lozoji znanosti i naziva holizam, od grkog holos, to znai cjelina.
Dakako, postavlja se pitanje koja to cjelina predstavlja ono to se testira, pa pre-
ma tome, i prihvaa ili odbacuje. Quine, vidjeli smo, smatra da je to cjelokupna
znanost, Kuhn smatra da je to paradigma. Lakatos smatra da je to istraivaki
program. Laudan smatra da je to istraivaka tradicija. Duhem, vidjeli smo, sma-
tra da je to teorija. Ipak, ako i ima nekakvih vanijih razlika izmeu navedenih
autora, svi oni dijele u osnovi istu ideju.
Moemo rei da argument koji koriste Duhem-Quine u najveem broju
sluajeva izvrio negativan utjecaj. Zapravo, neki autori smatraju da su oni
324
P. Duhem, Fizikalna teorija i eksperiment, u N. Sesardi, Filozoja nauke Nolit, Beograd,
1984., str. 61.
o
omoguili prodor iracionalizma u znanosti. Pokuajmo djelomino i ukratko
ukazati na neke od problema prihvaanja ovakvog holistikog stava i navedenog
argumenta.
Vidjeli smo da je argument, prije svega, usmjeren protiv tvrdnje da injenica kako
neka hipoteza nije u skladu s relevantnim svjedoanstvom predstavlja dovoljan
razlog za odbacivanje te hipoteze. Duhem eli pokazati kako u zici nije mogu
krucijalni eksperiment. Poanta argumenta je u tome to ako ba hoemo zadrati
tu i tu od, na primjer, pet hipoteza iz sustava koji nije u skladu sa opaanjima,
smijemo je zadrati. I to tako to emo ostale etiri hipoteze odbacivati ili modi-
cirati sve dok cijeli sustav ne dovedemo u sklad s relevantnim svjedoanstvom.
Kad je jednom cijeli sustav u skladu s relevantnim svjedoanstvom, onda je i ona
hipoteza koju smo htjeli zadrati dola u sklad s relevantnim svjedoanstvom. to
zapravo znai da je bilo koju hipotezu uvijek mogue dovesti u sklad s opaanjima
ili, to bi se svelo na isto, da negativno svjedoanstvo za neku hipotezu nikada ne
predstavlja dovoljan razlog za odbacivanje te hipoteze. Tako Quine tvrdi da: Bilo
koji iskaz moe biti smatran istinitim u svim okolnostima, ako izvrimo dovoljno
drastina podeavanja drugdje u sistemu. ak se i iskaz koji je vrlo blizu per-
iferije (iskustva, opaanja) moe smatrati istinitim suoeni s okvirnim iskustvom,
ako se pozovemo na halucinaciju ili popravimo odreene iskaze koji pripadaju
vrsti zvanoj logiki zakoni. Obrnuto, na isti nain, nijedan iskaz nije imun na pre-
pravke. Predloen je ak i prepravak logikog zakona iskljuene sredine kao sred-
stvo pojednostavljivanja kvantne mehanike, i kakva je u principu razlika izmeu
takvog jednog pomicanja i pomicanja kojim je Kepler nadomjestio Ptolomeja, ili
Einstein Newtona ili Darwin Aristotela
a
Kontraintuitivni i prilino sumnjivi
zakljuak da je bilo koju hipotezu mogue dovesti u sklad s opaanjima I. Laka-
tos proglaava metodolokim otkriem. Objanjavajui razliku izmeu naivnog
i sosticiranog falsikacionizma on kae kako prije svega moramo imati na umu
konvencionalistiko metodoloko otkrie da nikakav eksperimentalni rezultat
ne moe ubiti teoriju: bilo koja teorija moe biti spaena od sluajeva koji svjedoe
protiv nje bilo nekim pomonim hipotezama, bilo prikladnom reinterpretacijom
njenih termina.
a6
On smatra da se svaki istraivaki program u znanosti sastoji
od vrste jezgre i zatitnog pojasa. vrstu jezgru ine one hipoteze od ko-
jih, u sluaju neslaganja s opaanjima, ne odustajemo ve ih dovodimo u sklad s
opaanjima tako to mijenjamo ili modiciramo one hipoteze koje ine zatitni
pojas. Ovaj opis istraivakih programa u znanosti pretendira i na deskriptivnu i
na normativnu valjanost. Lakatos hoe rei i da znanost tako funkcionira i da ona
tako treba da funkcionira.
Moda nije potrebno napominjati kako holizam ozbiljno dovodi u pitanju
znanstveni realizam. Kako uope moemo tvrditi da je cilj znanosti istiniti opis
svijeta, i da su prihvaene znanstvene teorije barem istinoliki opisi svijeta, kada
325
W.V.O. Quine, Dvije dogme empirizma, u Mievi i Potr, 1987.
326
I. Lakatos, Falsifoication and the Methodology of Sceintic Research Programmes, u
Kourany 1987., str . 82.

se bilo koji opis svijeta moe dovesti u sklad s opaanjima, i kada nemamo na os-
novu ega tvrditi koji je od vie razliitih opisa svijeta istinit ili istinolikiji, ako je
neistinit ili manje istinolik Onda bi isto tako bilo mogue pokazati kako se bilo
koji opis svijeta moe dovesti u nesklad s opaanjima. To onda zapravo znai da je
stav kako znanstvene teorije istinito opisuju svijet lien ikakvog smisla. Zbog toga
moemo zakljuiti da je svatko tko brani realizam u lozoji znanosti obavezan
barem pokuati pokazati kako su holistiki zakljuci neprihvatljivi.
Osnovu holizma, vidjeli smo, predstavlja tvrdnja da nije mogue imati ikakvo
svjedoanstvo o pojedinim hipotezama, ve samo o, veim ili manjim, sustavima
hipoteza. Holisti ele rei da u situaciji kao to je slijedea :
(H
& H
a
& H
& H
& H
) O
ostvarenje predvianja O koje slijedi iz sustava od pet hipoteza potvruje svih
pet hipoteza. Neobistinjavanje predvianja O dovodi u pitanje svih pet hipoteza.
tovie, ishod testiranja bi trebao u jednakoj mjeri vaiti za sve hipoteze iz sus-
tava. Odgovornost za empirijsku uspjenost ili neuspjenost treba jednostavno
ravnomjerno pripisati lanovima kompleksa.
Holisti svoju doktrinu grade na premisi da se hipoteze u razvijenim znanos-
tima kao to je zika nikada ne mogu testirati odvojeno od pozadinskog znan-
ja, pomonih hipoteza, dodatnih pretpostavki ili slino. Sama ta tvrdnja izgle-
da trivijalno istinita. Doista nije jasno kako bi hipoteze o nastanku svemira ili
o subatomarnim procesima, odvojene od ostalih hipoteza, uope mogle imati
logike posljedice koje bi nam neto govorile o opaljivom dijelu svijeta. Premisa
holistikog argumenta nije sporna. Meutim, ono to je sporno jest konkluzija
koju holisti izvode iz te premise. Konkluzija njihovog argumenta jest tvrdnja da
se niti jedna hipoteza ne moe opovri iskustvom. Koliko god premisa argumenta
izgleda prihvatljiva, toliko konkluzija izgleda neprihvatljiva. Popper, govorei o
stavovima samog Duhema, tvrdi da u premisi holistikog argumenta nema niega
to bi krucijalni eksperiment ini logiki nemoguim: ... iholistikai kritika
previa injenicu da ako uzmemo svaku od dviju teorija (meu kojima krucijalni
eksperiment treba odluiti) zajedno sa svim tim pozadinskim znanjem, kao to i
moramo, onda odluujemo izmeu dva sistema koji se razlikuju samo po dvjema
teorijama o kojima se radi.
a;

Daleko najveu kritiku holizma predstavlja djelo Clarka Glymoura i kao ilus-
traciju, ne ulazei u dublju analizu, navedimo neke njegove stavove: Astronomi
u sedamnaestom stoljeu su bili u stanju potvrditi Keplerov prvi zakon samo
upotrebljavajui njegov drugi, i bili su u stanju potvrditi njegov drugi samo
upotrebljavajui njegov prvi. Razumljivo, bilo je znaajnih neslaganja i nesigurn-
osti oko toga jesu li ta dva zakona valjani, ili su greke u jednome kompenzi-
rane grekama u drugome. Sve dok pronalaskom mikrometra i Flamsteedovim
327
K. Popper, Ibid., str.12.
a
motrenjima Jupitera i njegovih satelita, kasno u sedamnaestom stoljeu, Keplerov
drugi zakon nije potvren bez ikakvih pretpostavki o putanjama planeta. Sumn-
jam da je ovaj primjer jedinstven, upravo suprotno: izgleda mi nevjerojatno da se
razvoj i testiranje bilo koje kompleksne moderne u zici ili u kemiji moe shvatiti
bez uvaavanja naina na koji razliitost svjedoanstva slui odvajanju hipoteza.
() ak i u okvirima jedne teorije, znanstvenici esto tvrde da neki eksperiment
ili motrenje svjedoi o jednoj od hipoteza, ali ne i o ostalima. Kada znanstven-
ici odbacuju prethodno prihvaene teorije esto odbacuju samo neke njihove
dijelove, dok zadravaju druge. Kepler je odbacio mnoge detalje kopernikanske
astronomije dok je prihvatio dnevnu rotaciju Zemlje, kretanja planeta oko Sunca
u zatvorenim koncentrinim putanjama, i mnoge druge. Newton je odbacio Ke-
plerova objanjenja iako je prihvatio Keplerove zakone tovie, bio je spreman
prihvatiti samo dva Keplerova zakona kao propozicije koje mogu posluiti kao
svjedoanstvo za dinamiku teoriju, smatrao je daje Keplerov prvi zakon nedo-
voljno potvren bez dinamikog dokaza. Atomisti u devetnaestom stoljeu su od-
bacili Daltonovo pravilo za utvrivanje atomskih teina dok su prihvatili njegove
zakone konanih i viestrukih omjera i aspekte njegovog shvaanja atoma.
a8

Jedan od najzanimljivijih rezultata njegove analize jest sljedei: ptolomejska i
kopernikanska astronomija su sadravale i mnogo istih hipoteza. Jedna od njih
je i, ugrubo reeno, da to je neki planet udaljeniji od toke oko koje krui, to joj
je potrebno vie vremena dok napravi jedan krug. Iako je ta hipoteza inila dio
jedne i druge astronomije, u ptolomejskoj astronomiji je ona bila jednostavno
pretpostavljena, nije bila i potvrena. Meutim, u kopernikanskoj astronomiji je
ona i bila potvrena, naime, bila je izraunljiva na odnosu drugih hipoteza koje su
bile neovisno potvrene.
13.4. Istina je dostina
Kao jedan od argumenata koju koriste realisti za potvrdu o mogunosti dosti-
zanja istine u znanosti jest odnos uspjenosti i istinitosti. Tako klasini pragma-
tizam pretpostavlja da je veza izmeu uspjenosti i istinitosti na pojmovnoj razini
stvar sinonima, tj. da oni nisu nita do identiteti. Tvrdnja: Sva ona i samo ona
vjerovanja koja su uspjena ujedno su istinita, je istinita na osnovu znaenja po-
jmova uspjeno i istinito. Uspjeno i istinito jednostavno znae jedno te isto.
Koje bi to neistinito vjerovanje moglo voditi uspjehu i koje bi to istinito vjerovanje
moglo dovesti do neuspjeha. Uspjenost jest kriterij istinitosti. Meutim, izgleda
da je ona i vie od toga, izgleda da uspjenost nije nita drugo nego sama istini-
tost. Kada tvrdimo da neko vjerovanje predstavlja pouzdanu osnovu za uspjeno
ponaanje, jednostavno nema smisla uz to jo tvrditi da je to vjerovanje i istinito.
Tako to nekom vjerovanju, uz uspjenost, pripisujemo i istinitost nismo rekli nita
328
C. Glymour, Teory and Evidence, Princeton, Princeton University Press, 1980, str. 41.,46.

novo, nita vie o tom vjerovanju. Tako se William James retoriki pita u emu bi
se sastojala eventualna razlika izmeu uspjenosti i istinitosti: Pretpostavimo da
je neka ideja ili vjerovanje istinito, kakvu bi to konkretnu razliku inilo u bilo
ijem stvarnom ivotu Kako e ta istina biti ostvarena Koja e to iskustva biti
razliita od onih koja bi se dogodila kada bi vjerovanje bilo neistinito Ukratko,
to je vrijednost (cash-value) vjerovanja u eksperimentalnim terminima
a,

Ideja da su uspjenost i istinitost jedno te isto nije se godinama izgubilo na
privlanosti. Iako je danas nitko ne zastupa u tako direktnom obliku, mnogi i dalje
u njoj nalaze samo inspiraciju. Meutim, s druge strane, niti problemi s kojima
je suoena nisu izgubili na snazi. Moda osnovni problem vezan uz identikaciju
uspjenosti i istinitosti jest pitanje pogreivosti. Naime, ako je neko vjerovanje
tako to je uspjeno ujedno i istinito, onda je u principu iskljuena mogunost
da je ono, iako uspjeno, ipak neistinito. Ako je neko vjerovanje uspjeno, onda
vie jednostavno nema smisla pitati je li ono istinito ili nije, ili ako je neko vje-
rovanje uspjeno, onda vie nema smisla pitati je li svijet doista takav kao to
to vjerovanje kae da jest ili nije takav. Meutim, izgleda da nije tako, jer kao
da i uspjena vjerovanja mogu biti neistinita. Zato, Bertrand Russell komentira
Jamesovo identiciranje uspjenosti i istinitosti slijedeim rijeima: Dakle, vje-
rovanje da drugi ljudi postoje jest, pragmatiki, istinito vjerovanje. Ali, ako me
mui solipsizam, onda spoznaja da je vjerovanje u postojanje drugih ljudi istinito
u pragmatikom smislu nije dovoljna da odagna moj osjeaj osamljenosti: samo
uvianje da u podbacivanjem solipsizma bit na dobiti nije dovoljno da me prisili
da ga odbacim.
o

Tako bi se eventualno dokazivanje da su naa vjerovanja u svijetu istinita
pozivanjem ne pragmatiki pojam istine zapravo svelo na jeftini trik: dokazali
smo da su sa uspjena vjerovanja jednostavno tako to smo redenirali pojam
istine. Meutim, to nije ono to smo htjeli dobiti. Ono to smo htjeli dobiti jest
garancija da svijet jest onakav kao to nam naa vjerovanja o njemu kau da jest.
Redeniranje pojma istine nam uope ne prua takvu garanciju.
Suvremeni neopragmatizam postavlja stvar drugaije s tvrdnjom da ne postoji
nikakva znaajna veza izmeu uspjenosti i istinitosti. Ovaj stav se u suvremenoj
literaturi brani na dva naina. Prvi nain, tvrdi se da uspjenost ne predstavlja niti
nuan niti dovoljan uvjet za istinitost. Drugi nain, tvrdi se da istinitost vjerovan-
ja uope ne ulazi u objanjenje uspjenog djelovanja. Onda se, na osnovu bilo
prvoga, bilo drugoga naina, dokazuje da istinitost uope nije potrebna. Ono to
je potrebno jest, dakako, uspjenost. Dakle, istinitost tako ne bi bila nedostina
nespoznatljiva, kontradiktorna ili neto slino, nego jednostavno nepotrebna. Ne
tvrdi se da bi bilo poeljno imati sigurno istinita vjerovanja, ali da ih, naalost, nije
mogue imati. Ve kad je svejedno jesu li vjerovanja istinita ili nisu.
329
W. James, PRAGMATISM and four essays from Te Meaning of Truth, Cleveland, A
Meridian Book, 1965.
330
B. Russelll, Philosophical Essays, London, Allen & Unwin, 1976., str. 22
Pozivanjem na istinitost vjerovanja u objanjavanju uspjenosti ponaanja

moda na prvi pogled moe izgledati doista suvino. Moe nam se uiniti da
tako to smo rekli da je neije ponaanje bilo uspjeno zato to je imao istini-
ta vjerovanja zapravo nismo rekli nita, da smo izrekli praznu istinu. Meutim,
objanjenje nam moe izgledati prazno ba zbog toga to je u zdravom razumu
toliko duboko ukorijenjena ideja da su istinitost i uspjenost u vezi da nam ta veza
izgleda trivijalna.
Moda bi mogli rei da je ve jasno to se, ako se prihvati neopragmatizam,
moe rei o odnosu uspjenosti istinitost suvremenih znanstvenih teorija. Ne
postoji nikakva veza izmeu njihove uspjenosti i njihove istinitosti. ak i kad
bi teorije bile istinite, njihova uspjenost ne bi predstavljala razlog na osnovu ko-
jega bismo imali pravo zakljuiti na njihovu istinitost. Moda i postoji neto to
suvremene znanstvene teorije ini uspjenima, meutim, to sigurno nije njihova
eventualna istinitost. Za uspjenost suvremenih znanstvenih teorija je potpuno
svejedno jesu li istinite ili nisu.
Da zakljuimo. S jedne strane, na primjeru klasinog pragmatizma smo vidjeli
kad bi poistovjetili uspjenost i istinitost, onda bi nam uspjenost suvremenih
znanstvenih teorija ne bi predstavljalo nikakvu granicu da svijet doista jest ta-
kav kao to nam suvremene znanstvene teorije kau da jest. S druge strane, na
primjeru suvremenog neopragmatizma smo vidjeli kad bi istinitost odvojili od
uspjenosti i proglasili je irelevantnom za uspjenost, onda iz sve uspjenosti su-
vremenih znanstvenih teorija ne bismo mogli nita zakljuiti o tome kakav je svi-
jet. ak bi samu istinitost bilo uputno odbaciti kao nepotrebnu. Zbog toga, da
bi uspjenost znanosti uope mogla predstavljati ikakvu osnovu za tvrenje da
je svijet doista onakav kao to suvremene znanstvene teorije kau da jest, veza
izmeu uspjenosti i istinitosti mora postojati a ne smije biti pojmovna. Veza
mora biti takva da istinitost teorije predstavlja dovoljan uvjet za njenu uspjenost,
a da njena uspjenost bude skoro dovoljan uvjet za njenu istinitost. Da uspjenost
teorije bude dobra, ali ne i dovoljna, razlog za vjerovanje da je svijet doista takav
kao to teorija kae da jest. Jer, kad bi uspjenost bila i dovoljan uvjet za istinitost,
onda bi vaila ekvivalencija pa ni veza bila pojmovna.
Obratimo pozornost u daljnjem tekstu na regresivni skepticizam. Moemo
tvrditi da su svi skeptiki argumenti zasnovani na odbacivanju abdukcije
(zakljuivanja na osnovu posljedice). Prvi korak u skeptikim argumentima jest
da se onoga tko tvrdi da neto zna dovede u situaciju da tvrdi da to to zna zna na
osnovu neeg drugog. Drugi korak jest tvrdnja da to drugo nije dovoljna osnova
za prihvaanje prvoga. Na osnovu ega se onda zakljuuje da on zapravo ne zna
to to tvrdi da zna.
Na primjer, vjerujem da je ispred mene stol. Na osnovu ega to vjerujem Na
osnovu toga to imam predodbu stola, pa onda zakljuujem da se ispred mene
nalazi stvarni stol koji je uzrok moje predodbe stola. Meutim, moja predodba
stola nije dovoljan razlog za prihvaanje vjerovanja da se ispred mene nalazi stol.
Jer, nije nuno da je upravo stvarni stol uzrok predodbe stola, stvarni stol moe,

ali i ne mora, biti uzrok moje predodbe stola. Uvijek ostaje otvorena mogunost
da je neto drugo stvarni uzrok moje predodbe stola, ako moja predodba stola
ima uope bilo kakav uzorak, san, delirijum tremens, zli demon, znanstvenik koji
moj mozak dri u tegli itd. Dakle, prema skeptiku, svaki put kada s predodbe sto-
la (posljedice) zakljuujemo na postojanje stvarnog stola (uzroka), inimo logiku
greku armacije konzekvenca. Isto to vai za stvarne stolove vai i za sve druge
stvarne objekte u svijetu. Prema tome, trebamo se suzdrati od tvrdnji o vanjskom
svijetu, jer, do tvrdnji o vanjskom svijetu moemo doi iskljuivo zakljuivanjem iz
naih predodbi o vanjskom svijetu, a takvo (abduktivno) zakljuivanje je logiki
pogreno. Nakon ega na raspolaganju ostaju dvije mogunosti, jaa i slabija.
Slabija jest tvrditi da postoji mogunost da objekti u vanjskom svijetu nisu takvi
kao to mi vjerujemo da jesu, da nikada neemo biti sigurni da oni jesu takvi kao
to nam izgledaju. Jaa jest tvrditi da postoji mogunost da objekti u vanjskom
svijetu uope ne postoje, da nikada neemo biti sigurni je li uope ita postoji
izvan naih glava.
Zadrimo se na problemu skepticizma u pogledu tuih umova. Bihevioristiki
pristup psihologiji je nastao kao reakcija na introspektivni pristup. I tu je od-
bacivanje abdukcije odigralo svoju ulogu: to bi trebao biti objekt psihologije
(neopaljiva) stanja due o kojima zakljuujemo na osnovu (opaljivog) ponaanja
osobe, ili, samoopaljivo ponaanje osobe
Bihevioristi su smatrali da objektu psihologije nisu neopaljiva stanja due o
kojima navodno moemo zakljuivati na osnovu opaljivog ponaanja osoba, ve
samo ta opaljiva ponaanja osoba. Treba odbaciti crne kutije, a crne kutije su sve
ono to se nalazi izmeu podraaja i reakcije. U lozoji je ovo pitanje poznato
kao other mind problem problem tuih umova. Problem je u tome to s
opaljivog ponaanja drugih osoba zakljuujemo na opstojanje neopaljivih uzro-
ka ponaanja drugih osoba njihovih umova, a takvo (abduktivno) zakljuivanje
je, navodno, neopravdano. Dakle, nemamo dovoljnog razloga za tvrdnju da i dru-
ge osobe imaju um pa iiili duu.
Zadrimo se na jo jednom fenomenu koji bi nam mogao govoriti u prilog re-
alizma ili pak antirealizma u pogledu spoznaje vanjskog svijeta, a to je princip
zajednikog uzroka. U lozoji znanosti se na osnovu istog principa dokazuje
istinitost znanstvenih teorija koje govore o neopaljivom. Izgleda da je francus-
ki ziar Jean Perrin bio prvi koji je dokazivao istinitost atomistike eksplicite
pozivajui se na princip zajednikog uzroka: Utvrdili smo na nain za koji se
za cijelo moe rei da je nesumnjiv postojanjem molekula i atoma. Snaga naeg
dokazivanja lei u tome to se osobine ili pojave, koliko god je mogue korjenitije
razliite, ne samo objanjavaju ako postoje molekule i atomi (kao je to sluaj kod
zakona kemijskog spajanja) ve to sve nameu upravo istu vrijednost za mase
tih raznih zrnaca. Tako upravo viskozitet plinova, vertikalna raspodjela emul-
zije, aktivnost translacionog Brownog kretanja, aktivnost rotacionog Brownovog
kretanja, kolebanje gustoe u koncentriranoj emulziji, brzina difuzije rastvorenih
materija, spektar izotermskog zraenja, plavetnilo neba i rasipanje svjetlosti na
6
plinovima, diskontinuitet naelektriziranja, izmjerena debljina listia tekueg ili
krutog kristala, najzad (kako emo uskoro vidjeti), odbrojavanje (alfa) projektila
koji zaustavljeni obrazuju poznatu masu helija ili oslobaaju izmjerenu koliinu
topline nameu svi za Avogadrov broj N vrijednost obuhvaenu u intervalu to
sve vie i vie konvergira ka vrijednosti 6 oaa, koja je ope usvojena.
ovjek se divi pred udom toliko tonih slaganja, iako se krenulo od toliko
razliitih pojava. Prije svega, injenica to se nalazi ista vrijednost kod svake
metode, kad se mijenjaju koliko god je mogue uvjeti njene primjene, zatim
naroito to se brojevi tako dobiveni toliko raznim putovima podudaraju, da je
realnosti molekula vjerojatnou koja je vrlo bliska i samoj izvjesnosti.

Poanta dokaza je u tome to je broj molekula u molu materije utvren na
razliitih, neovisnih naina, i svaki od tih naina daje priblino isti rezultat. Kada
rezultat ne bi bio istinit, kad mol materije ne bi doista sadravao tono toliko
molekula, injenica da se na razliitih naina dolo do istog rezultata bi bila
potpuno neshvatljiv.
Protiv principa zajednikog uzroka antirealizam ima opet svoj odgovor kao to
je to sluaj van Fraassenom. Vidjeli smo kako princip zajednikog uzroka pred-
stavlja vrlo jak argument za znanstveni realizam, za tezu da svijet doista jest takav
kakvim ga nae znanstvene teorije opisuju. Da vidimo sada kako van Fraassen
pokuava oboriti taj argument. On prvo realizam interpretira kao poziciju prema
kojoj znanost mora pronai zajedniki uzrok svakoj uoenoj koincidenciji. (Pored
toga se poziva na Reichenbachove stavove o principu zajednikog uzroka.) Dakle,
ako znanost to ne moe postii, onda treba odbaciti realizam: Ako je taj princip
postavljen kao zahtjev na nae objanjenje to sve postoji u svijetu, onda smo
prisiljeni da postuliramo postojanje neopaljivih dogaaja i procesa. Toliko dugo
dok nema opeg zahtjeva za zajednikim uzrokom svake znaajne pravilnost i ko-
relacije, nema niti argumenta za realizam. Ima samo objanjenja zato postuliran-
je objanjavalakih neopaljivih mehanizama, kada je ono mogue, zadovoljava
um. () U svakom sluaju slabljenje principa na razliite naine (a sigurno mora
biti oslabljen da bi bio prihvatljiv u bilo kojem smislu) oduzima snagu realistikim
argumentima. Jer svako slabljenje jest pristanak da se neka vrsta kozmike koin-
cidencije ostavi neobjanjenom. Ali to znai dopustiti odrivost nominalistiko
empiristikog gledita, jer zahtjev za objanjenjem tada prestaje biti znanstvenim
kategoriki imperativ.
a

Zatim tvrdi kako u znanosti postoji velik broj sluajeva u kojima zajedniki
uzrok niti pronaen, niti ga je uope mogue pronai. Na primjer: one vrste
ne-klasinih korelacija koje razlikuju kvantnu mehaniku od klasine zike. ()
osim toga, smatram da se korelacija dovoljno slina (Bellovom paradoksu) da op-
ovrgne princip zajednikog uzroka mora pojaviti u skoro svakoj dovoljno sloenoj
indeterministikoj teoriji.
Na osnovu ega na kraju zakljuuje da je princip

331
J. Perrin, Atomi, Beograd DIZ Jugoslavije, 1946., str 51., 52.
332
Van Frassen B., Te Scientic Image, Oxford, Clarendon, 1980., str. 1.
333
Van Frassen, Ibid., str. 8., 9.
;
zajednikog uzroka prihvatljiv samo ako se radi o zajednikom opaljivom uzroku
razliitih opaljivh pojava, dok isti princip u sluajevima kada se radi zajednikim
neopaljivim uzorku treba odbaciti: Kao teorijska direktiva, ili kao praktika
maksima, princip zajednikog uzroka moe biti vrlo operativan ali ne kao zahtjev
za objanjenjem koji bi proizvodio metaziku prtljagu skrivenih parametara koja
ne donose novi empirijski sadraj.

U ovom razmatranju neemo se vie baviti problemom zajednikog uzroka
koji se realizmu pojavljuje kao dostatan primjer dostizanja istine u znanosti, dok,
kao to smo vidjeli, za antirealiste on nema snagu argumenta tog tipa. U daljnjem
dijelu razmatranja obratimo pozornost na problem objanjenja u znanosti.
Antirealisti smatraju da je empirijska adekvatnost (uvanje fenomena) dovoljan
uvjet za prihvaanje znanstvene teorije. Meutim, izgleda da empirijska adekvat-
nost teorije nije dovoljan uvjet za prihvaanje teorije. Jer, znanstvena teorija, osim
to treba opisivati pojave, treba te pojave i objanjavati. Dakle, nije dovoljno da
nam teorija kae da je to tako, nego nam treba rei i zato je to tako. A velik broj
opaljivih pravilnosti u prirodi se objanjava upravo neopaljivim pravilnostima u
prirodi, pravilnostima koje vladaju meu neopaljivim entitetima. Tako Jan Per-
rin kae: Ako prouavamo neki stroj, mi se ne ograniavamo na razmiljanje
o vidljivim dijelovima, koji meutim jedini za nas stvarno postoje, sve dok ne
budemo u stanju rasklopiti stroj. Mi, dodue, promatramo to bolje moemo
te vidljive dijelove, ali traimo isto tako i da naslutimo kakvi mehanizmi, kakvi
skriveni organi objanjavaju kretanja to ih opaamo. Naslutiti tako postojanje ili
osobine predmeta to su jo uvijek van neposrednog dosega nae spoznaje, objas-
niti sloeno vidljivo prostim nevidljivim, eto to je onaj oblik intuitivne inteligencije
kojoj, zahvaljujui ljudima kao to Dalton i Boltzmann, dugujemo Atomistiku,
ije izlaganje daje ova knjiga.

Sr realistikog argumenta iz objanjenja je potpuno jasna. Ako prihvatimo
neko objanjenje koje se poziva na pravilnosti meu neopaljivim entitetima,
onda smo prihvatili i postojanje tih neopaljivih entiteta. Moemo smatrati da je
ovaj argument dovoljno jak i skoro neoboriv, koji denitivno presuuje u korist
znanstvenog realizma. Naime, ako prihvatimo neku teoriju, onda smo prihvatili
i objanjenja koja ona nudi, onda smo, u sluajevima kada se objanjenje poziva
na postojanje nekih neopaljivih entiteta, prihvatili i postojanje tih neopaljivih
entiteta. to znai da neku znanstvenu teoriju zapravo nismo prihvatili ako vjeru-
jemo da je ona samo empirijski adekvatna, neku znanstvenu teoriju smo uistinu
prihvatili samo ako vjerujemo da je ona doslovce istinita da istinito opisuje
svijet.
Moemo to ilustrirati na sljedei nain, injenice da se, na primjer, metali tope
kada se zagrijavaju i ponovno skruuju kad se hlade, da tekuine hlape kad se
zagrijavaju i da se ponovno vraaju u tekue stanje kad se hlade itd. Predstavl-
334
Ibid., str. 1.
335
J. Perrin. Ibid. str 10.
8
jaju tipine primjere fenomenolokih zakona opaljivih pravilnosti u prirodi.
No, nas ne zanima samo je li to tako ili nije, ve nas zanima i zato je to tako.
Traimo i objanjenje tih fenomenolokih zakona. A ti se fenomenoloki zakoni
objanjavaju teorijskim zakonima koji jednostavno vrve opisima neopaljivih en-
titeta molekula i atoma. Kako moemo tvrditi da smo prihvatili ta objanjenja
ako ne vjerujemo da postoje molekule i atomi, i da imaju tono ta svojstva za koje
nam teorija tvrdi da ih imaju Ako smo prihvatili, na primjer, objanjenje da se
olovo topi na a;C zato to na toj temperaturi slabe veze izmeu atoma olova,
onda smo prihvatili i tvrdnju da postoje molekule od kojih se sastoji olovo i da na
toj temperaturu slabe veze izmeu molekula.
Antirealisti smatraju da je mogue zadrati objanjenje, a ujedno i teoriju
proglasiti i kcijom. Znanstvene teorije bi tako bile heuristika sredstva koja je
opravdano koristiti dok nas ne dovedu do objanjenja, predvianja, taksonomija,
itd., meutim, kad su ti ciljevi do kojih nam je stalo jednom ispunjeni, onda vie
nije opravdano i dalje u teoriju vjerovati kao istinitu. Sredstvo koje nas je dovelo
do cilja, kad nas je jednom dovelo, treba odbaciti. Odnosno, injenica da teorije
objanjavaju, ak i pozivanjem na opaljivu stvarnost, ne bi nas obavezivala na
realistiki stav prema znanstvenim teorijama. Taj stav vrlo je lijepo izloio W.F.
Sellars: esto se tvrdi da teorija moe biti dobra teorija, a da ipak bude u principu
suvina. (Ne suvina, u principu suvina.) () Ideja je, ukratko, da stvarna vrijed-
nost (the cash value) u svakom trenutku razvijanja teorije jest skup propozicija o
domeni opaljivog poznat kao opaajne posljedice teorije, i da jednom kada odvo-
jimo heuristiku ili pragmatiku ulogu teorije od uloge teorije u objanjenju, vi-
dimo da bi opaajne posljedice idealno uspjene teorije sluile svime znanstvenim
svrhama same teorije.
Kad bi smo znali da su ovakve teorije u principu suvine, onda bismo bili
skloni rei da stvarno ne postoje takve stvari kao to su molekule, pa ak od-
baciti naviku govorenja o teorijskim izrazima u semantikim i kvazi-semantikim
terminima.
6
Tvrdnja da je svaku opaljivu stvar u principu mogue dijeliti na sve manje i
manje dijelove sve dok dijelovi vie ne budu toliko mali da ih vie nije mogue
vidjeti golim okom izgleda trivijalno istinita. Svaka opaljiva stvar se sastoji od
nekakvih neopaljivih dijelova. I realisti i antirealisti prihvaaju tu tvrdnju. Nit-
ko ne tvrdi da ako neto ne moemo vidjeti, da to onda niti ne postoji. Diskusi-
ja je oko toga je li ili nije relevantno od kakvih se neopaljivih dijelova sastoje
opaljive stvari. Realist smatra da je za objanjenja tipa ta i ta opaljiva stvar se
ponaa tako i tako zato to se sastoji od tih i tih neopaljivih dijelova koji stoje u
takvim i takvim odnosima i ponaaju se tako i tako relevantno jesu li neopaljivi
dijelovi stvarno takvi kao to teorija kae da jesu, dok antirealist smatra da to
nije relevantno. Sellarsov argument nam kae da kada objanjavamo ponaanje
neke opaljive stvari onda zapravo tvrdimo dvije stvari. Prvo, da ta i ta opaljiva
336
W.F. Sellars, Science, Perception and Reality, London, Routledge, 1963., str. 18.
,
stvar jest sastavljena od tih i tih neopaljivih dijelova koji stoje u takvim i takvim
meusobnim odnosima. Teorijsku identikaciju ne smatramo kao odnos izmeu
termina, ve kao odnos izmeu opaljive cjeline i neopaljivih dijelova od kojih se
ta cjelina sastoji. (Voda jest ono to ima molekularnu strukturu HaO. Toplina jest
molekularno gibanje.) Drugo, tvrdimo da se ta i ta opaljiva stvar ponaa tako i
tako zato to se neopaljivi dijelovi od kojih se ona sastoji ponaaju tako i tako. Da
se neopaljvi dijelovi opaljivih stvari (teorijski entiteti) ponaaju u skladu s teori-
jskim zakonima. Dakle, ako prihvaamo objanjenje, onda ujedno prihvaamo i
obje komponente objanjenja.
Moda nije suvino napomenuti da realistiko shvaanje znanstvene teorije
nije isto to i tvrenje da su znanstvene teorije istinite. Jer, zauzeti realistiki stav
prema teorijama ne znai skrivati strah od greke. Naime, ako netko kae da se ta i
ta opaljiva stvar ne sastoji ba od takvih i takvih neopaljivh dijelova kako teorija
kae da se sastoji, ili, da ne moemo biti sigurni da se ta i ta opaljiva stvar sastoji
ba od takvih i takvih neopaljivih dijelova, on nije ujedno i antirealist. U prvom
sluaju on tvrdi da teorija nije istinita, dok u drugom sluaju tvrdi da ne moemo
biti sigurni da je teorija istinita. Da objanjenje ne moemo prihvatiti zato to
nije istinito, ili, da objanjenje ne moemo prihvatiti zato to nemamo dovoljnih
razloga da vjerujemo da je teorija istinita. Antirealist, naime, ne tvrdi da se ta i ta
opaljiva stvar, zapravo, ne sastoji od takvih i takvih neopaljivi dijelova, ve tvrdi
da je svejedno je li ta stvar se sastoji od takvih i takvih, ili od nekakvih drugaijih,
neopaljivih dijelova.
Iako sam Sellars ne navodi eksplicite, snaga ovog argumenta lei u injenici
da su teorija i objanjenje u logiki nunoj vezi. Logiki je nemogue zadrati
objanjenje a teoriju odbaciti. Dakle, antirealistika tvrdnja da je teorija zapravo
samo heuristiko sredstvo je neodriva zato to predstavlja logiku kontradikciju.
Antirealizam je, temeljem toga, kontradiktoran. Ovo se napominje i zato to veliki
broj lozofa smatra da problem realizam antirealizam, kako u lozoji znanosti,
tako i u ostalim podrujima lozoje, nije pseudoproblem ali da nije niti iliili
problem. Da niti jedan od argumenata koji se koriste u diskusiji nije konkluzivan
argument, ali da argumenti ipak jednu ili drugu poziciju ine plauzibilnom.
13.5. Problem objektivnosti uzroka
Da guva u raspravi bude jo vea, nije jasno to bi trebalo biti to to dobro
objanjenje ima, a puki opis nema. Po emu bi se to dobro objanjenje trebalo
razlikovati od dobrog opisa Obino se smatra da bi dobro objanjenje, osim to
sadri dobar opis fenomena kojega se objanjava i dobar opis okolnosti u kojima
se on javlja, trebalo rei koje su, i zato su ba te, od okolnosti u kojima se fenomen
javlja relevantne za pojavu fenomena. Dobro objanjenje nekog fenomena bi nam
trebalo rei to je uzrok tog fenomena. Dakle, ukazivanje na uzrok fenomena bi
o
trebalo biti to to dobro objanjenje ima, a dobar opis fenomena i okolnosti u
kojima se on javlja nema. Zbog toga se inferencijalno shvaanje objanjenja su-
protstavlja uzronom shvaanju objanjenja. Salmon smatra da dobro objanjenje
jest neto vie od dobrog opisa. On kae da znanstveno objanjenje: Omoguuje
spoznavanje mehanizama stvaranja i rasprostiranja (production and propaga-
tion) strukture u svijetu. To u nekoj mjeri ide preko pukog priznavanja pravil-
nosti, i mogunosti supsumiranja pojedinih fenomena pod te pravilnosti. Moje je
gledite da spoznavanje mehanizama stvaranja i rasprostiranja strukture u svijetu
omoguava znanstveno razumijevanje, i da je to ono to traimo kada postavl-
jamo zato-pitanja kojima traimo objanjenje. I uistinu vrijedi imati odgovore.
Zbog toga ne pitamo samo to nego i Zato
;

Suoeni smo, dakle, s tri razliita shvaanja objanjenja. Prvo, realistiko infer-
encijalno. Drugo, antirealistiko inferencijalno. Tree, realistiko uzrono. Vrlo
lako bi se mogao stei dojam da je izluivanje ba triju shvaanja objanjenja iz
teko razmrsivog spleta problema u velikoj mjeri nasilno. Zbog toga moemo
vidjeti kako se na tri naina moe shvatiti jedno te isto objanjenje, objanjenje
Caharles-Boylovog zakona molekularno dinamikom teorijom. Osim toga, to
objanjenje je jedan od najblistavijih primjera znanstvenog objanjenja uope, te
se u svakom sluaju vrijedi osvrnuti na njega.
Razmotrimo primjer odnosa Charles-Boylovog zakona plina (koji govori o
pravilnosti u opaljivom dijelu svijeta) i molekularno kinetike teorije plina (koja
govori o pravilnostima u neopaljivom dijelu svijeta). Postoji ope slaganje oko
toga da molekularno-kinetika teorija dobro objanjava ovaj zakon. Pitanje je,
meutim, kako objanjava. to je to u molekularno-kinetikoj teoriji to je ini
dobrim objanjenjem ovog zakona Koje to uvjete ona ispunjava, na osnovu ega
je imamo pravo smatrati dobrim objanjenjem.
Wesley Salmon smatra da molekularno kinetika teorija, da bi objasnila Charles-
Boylov zakon, treba i biti istinita, i ukazivati na uzroke pojave koje potpadaju pod
Charles-Boylov zakon. On smatra da molekularno kinetika teorija ispunjava oba
uvjeta: Zakon idealnog plina je imao malu ili nikakvu objanjavalaku mo sve
dok mu molekularno-kinetika teorija plina nije pruila uzronu osnovu.
8
Carl
G. Hempel smatra da je molekularno-kinetika teorija istinita da ne govori nita
ni o kakvim uzrocima, ali da ipak predstavlja dobro objanjenje Charles-Boylo-
vog zakona. Tako Salmon tvrdi da za Hempela zakon idealnog plina PV = nRT
predstavlja: matematiko funkcijski odnos izmeu nekoliko veliina tlaka (P),
volumena (V), temperature (T), broja mola plina (n), ope konstante plina (R)
ali ne daje niti naslutiti kako promjena u jednoj od vrijednosti uzrono dovodi do
promijene u drugima.
,

Dakle, Hempel smatra da je, barem u nekim sluajevima, dovoljno da opis
bude istinit da bi se mogao smatrati dobrim objanjenjem. Van Fraassen smatra
337
C.W. Salmon, Why Ask, Why , u Kourany, 1978.
338
Ibid., str. 68.
339
Ibid., str. 67.

da molekularno-kinetika teorija, da bi se smatrala dobrim objanjenjem ovog
navedenog zakona, niti treba biti istinita, niti treba ukazivati na uzronu osnovu
zbog koje se plinovi ponaaju sukladno s navedenim zakonom. On kae: Bilo
je uinjeno mnogo pokuaja da se objanjavalaka mo objasni samo u termi-
nima onih karakteristika i mogunosti teorije koji je ine informativnom (to jest,
koji joj omoguavaju da daje bolje opise). Prema Hempelovom gleditu ovaj na-
vedeni zakon objanjava te empirijske injenice, ali minimalno. Kinetika teorija
moda i jest bolja kao objanjenje jednostavno zato to daje mnogo vie infor-
macija o ponaanju plinova, tri kvantitete o kojima se radi dovodi u vezu s drugim
opaljivim kvantitetama, ima prekrasnu jednostavnost, ini jedinstvenom nau
sveopu sliku svijeta, i tako dalje. () U svakom sluaju, uspjeh objanjenja jest
uspjeh adekvatnog i informativnog opisa. I iako je istina da mi traimo objanjenja,
za znanost vrijednost tog traganja ipso facto jest traganje za empirijski adekvat-
nim, empirijski jakim teorijama.
o

Kad van Fraassen kae da uspjeh objanjenja jest uspjeh adekvatnog i informa-
tivnog opisa, onda on pod time misli na adekvatan i informativan opis opaljivog
dijela svijeta, takav opis neopaljivog dijela svijeta daje ta ista teorija jednostavno
je svejedno. Ova je tvrdnja pod udarom Sellarsovog argumenta, te je zbog toga
treba odbaciti kao logiki kontradiktornu. Jo jednom moemo napomenuti da
je Salmonovo i Hempelov shvaanje objanjenja potpuno kompatibilno sa realiz-
mom: moe se biti realist ako se prihvati jedno, isto kao ako se prihvati i drugo.
Moemo kratko dati zakljuak ovog dijela koji se odnosi na objanjenje koju
posjeduje neka teorija. Vidjeli smo da Sellarsov argument dokazuje kako je
antirealistiko shvaanje objanjenja gdje je opis neopaljivog shvaen kao
heuristiko sredstvo iz kojega, bez ontolokih implikacija, pravilima zakljuivanja
dolazimo do opisa opaljivog fenomena koji je logiki kontradiktorno. Osim toga,
vidjeli smo da detaljni, pedantni opisi neopaljivog dijela stvarnosti omoguuju
razumijevanje opaljivog dijela stvarnost. Bez znanja o neopaljivom dijelu svijeta
ogroman broj opaljivih pojava bi ostao potpuno neobjanjen.
to se tie istinitosti neke teorije jedan od vanih indikatora jest njezina mo
predvianja. Ideja je toliko jasna i ubjedljiva da nije nikakvo udo to je ve dugo
prisutna u lozoji znanosti. Stav da predvianje dosad nepoznate pojave ima
izuzetnu spoznajnu vrijednost zastupali su Clavius, Descartes, Leibniz, Kepler,
Huygens, Whewell, Jevons, Pierce, Popper, Zahar, Musgrave itd. Tako Descartes
kae: Znat emo da smo ispravno odredili te uzroke samo onda kada vidimo da
pomou njih moemo objasniti, ne samo one posljedice koje smo u poetku imali
na umu, nego i druge pojave na koje prije toga nismo ni mislili.

Moglo bi se rei da je Karl Popper cijelu svoju lozoju znanosti izgradio na
ideji da predvianje do sada, sa nepoznatim ishodom, predstavlja najbolju provje-
ru znanstvene teorije. Svi smo mi uzak krug studenata kojem sam i ja pri-
padao bili uzbueni zbog ishoda Eddingtonovog promatranja pomrine koje
340
Van Fraassen, Ibid., str. 54.
341
R. Descartes, Principi lozoje.
a
je ,,. donijelo prvu znaajnu potvrdu Einsteinove teorije gravitacije. Za nas to
bilo znaajno iskustvo koje je imalo trajan utjecaj na moj intelektualni razvoj.
a

Koliko god ideja bila jasna i uvjerljiva, ne prihvaaju je ba svi. Odbacuju je, na
primjer, Mill i Keynes. Oni tvrde da ako neka injenica podie vjerojatnost neke
hipoteze u toj i toj mjeri, onda je ta mjera tolika kolika jest, i ne mijenja se ovisno o
tome znamo li za tu injenicu ili ne. Smatraju da nema razloga zato bi objektivni
stupanj vjerojatnosti neke hipoteze u svijetlu nekog svjedoanstva bio ovisan od
trenutanog stupnja razvoja naeg znanja. Naime, ako se svijetla toka pojavljuje
u sreditu sjene diska, onda se ona pojavljuje znali mi to ili ne. Isto tako, ako poja-
vljivanje svijetle toke u sreditu sjene diska, u toj i toj mjeri potvruje Fresnelovu
teoriju, onda ono u toj i toj mjeri potvruje njegovu teoriju znali mi da se svjetla
toka pojavljuje ili ne znali. Temeljem toga, ako procjenjujemo u kojoj mjeri poja-
vljivanje svijetle toke potvruje Fresnelovu teoriju, onda je potpuno svejedno je
li on od prije znao da se svjetla toka pojavljuje ili on to nije znao.
Za poetak treba vidjeti to je izvor Millovog i Keynesovog stava. Osnovni cilj
njihovog rada bio je opravdanje indukcije. Izazov je postavio David Hume. Naime,
iz toga to smo svaki put do sada kada smo vidjeli da se pojavilo A, vidjeli da se
pojavilo i B, zakljuujemo to da e se i u budue svaki put kad se pojavi A pojaviti
i B. Pitanje je, je li taj na zakljuak opravdan. Imamo li pravo na osnovu toga to
se svih trideset puta do sad kada se pojavilo A, pojavilo i B zakljuiti to da e se
i trideset i prvi put kada se pojavi A, pojaviti i B Hume je smatrao da nemamo,
da jednostavno nema razloga na osnovu kojega bismo trebali oekivati da se isto
dogaa i u budue. Zakljuujemo na osnovu iste navike, a ne na osnovu razloga.
Ponaamo se, zapravo, poput Russellove kokoi. Iz dana u dan gazda kokoi ujutro
donosi hranu s vremenom koko se pone radovati dolasku gazde jer dolazak
gazde induktivno povezuje s donoenjem hrane. Meutim, jedno jutro gazda
dolazi s namjerom da koko ubije, oerupa i skuha za ruak. Koko ne bjei, ve se
na osnovu indukcije i to jutro raduje dolasku gazde. Pitanje je, jesmo li, u osnovi,
ita pametniji od kokoi. Ako opravdamo indukciju, jesmo, ako ne opravdamo
indukciju, nismo. Mill i Keynes su, dakle, pokuavali dati odgovor na pitanja tipa.
U kojoj mjeri to to se ve trideseti put nakon pojavljivanja A-a , pojavilo i B,
poveava vjerojatnost da e se i trideset i prvi put nakon pojavljivanja A-a, pojaviti
i B U jednom takvom kontekstu doista izgleda sasvim svejedno je li nam od pri-
je bilo poznato da li se i trideset i prvi put nakon pojavljivanja A-a, pojavilo i B, ili
nije. Naime, ako je s tridesetim sluajem pravilnosti vjerojatnost trideset i prvog
sluaja tolika i tolika, onda ona ostaje ista pojavila se pravilnost u trideset i prvom
sluaju ili ne. Ili, kada bacamo novi vjerojatnost da ispadne pismo jednaka je
. Meutim, kada jednom bacimo novi i vidimo da je doista ispalo pismo, vje-
rojatnost da ispadne pismo se time nije promijenila. Ona je i dalje ostala . Nije
nimalo udno to je iz perspektive jedne ovakve rasprave izgledalo svejedno je li
ishod predvianja poznat od prije ili nije poznat od prije.
342
K. Popper, Conjectures and Reputations, London, Routledge, 1963., str. 4.

Izgleda da Mill i Keynes govore iz sasvim razliite perspektive nego Descartes,
i drugi. U emu je razlika izmeu te dvije perspektive Razlika je u tome to su
Mill i Keynes smatrali da nae vjerovanje da postoje pravilnosti u prirodi tek treba
opravdati, dok drugi ovdje navedeni predstavnici uope nije dovodila u pitanje
stav da postoje pravilnosti u prirodi, uzimala ga je zdravo za gotovo. U prvom
sluaju zadatak jest opravdati vjerovanje da postoje pravilnosti u prirodi, dok u
drugom sluaju zadatak jest pronai pravilnosti u prirodi. Zadatak nauke je da
pronae pravilnosti kao to su zakoni kretanja i zakon gravitacije za koje, barem
koliko nam nae iskustvo kae nema izuzetaka.

Dakle, gledajui iz prve perspektive izgleda potpuno van pameti na osnovu
toga to se u sreditu sjene diska jedanput pojavila svjetla toka zakljuiti na to
da se ona uvijek javlja. Dok gledajui iz druge perspektive izgleda smijeno nakon
to se pet puta u sreditu sjene diska svaki put javila svjetla toka pitati se hoe li
se javiti i esti put.
13.6. Postojanje teorijskih entiteta i istinitost teorija
Osobitost Hackingovog stava prema znanstvenim teorijama jest u tome to je
realist u pogledu teorijskih entiteta, a antirealist u pogledu teorija. To jest, on
smatra da teorijski entiteti postoje. A da teorija o njima nisu istinite. Ono to
baratamo teorijskim entitetima predstavlja konkluzivan razlog za vjerovanje da
oni postoje, dok s druge strane, to to baratamo teorijskim entitetima ne pred-
stavlja nikakav razlog za vjerovanje da su teorije o istim entitetima, ujedno, isti-
nite. Isti stav dijeli i Nancy Cartwright.
Hacking kae: Rasprave o znanstvenom

realizmu ili antirealizmu obino govore o teorijama, objanjenju i predvianju.
Debate na tom nivou su nuno nekonkluzivne. Samo je na nivou eksperimentalne
prakse znanstveni realizam nezaobilazan ali taj realizam nije o teorijama i isti-
nit. Eksperimentator treba biti realist samo prema entitetima koji se koriste kao
orua.

Iako je samom Hackingu jasno da je takav stav neplauzibilan, on od njega ne
odustaje: Dva realizma mogu izgledati identini. Ako vjerujete u teoriju, zar ne
vjerujete i u postojanje entiteta o kojima teorija govori Ako vjerujete u neke en-
titete, zar ih ne morate opisati na neki teorijski nain koji prihvaate Taj prividni
identitet jest iluzoran. () Nain na koji su eksperimentatori znanstveni realisti
u pogledu entiteta jest potpuno razliiti od naina na koje mogu biti realisti u
pogledu teorija.
6

343
B. Russell Problemi lozoje, Nolit, Beograd 1980., str. 7
344
Cartwight N. How the Laws of Physics Lie, Oxford, Clerendon Press, 1983.
345
Hacking I. Experimentation and Scientic Realism, u Leplin 1984.
346
Ibid., Hacking, 1984.
Meutim, ostaje potpuno nejasno na osnovu ega Hacking ipak odbacuje iden-
titet dvaju realizama kao iluzoran. Jer, na istoj stranici izmeu dvaju navedenih
ulomaka, Hacking kae: tovie, nije nemogue sumnjati u postojanje elektrona
samo zato to upotrebljavate elektrone da eksperimentirate o neem drugom.
Razumijevajui neka uzrona svojstva elektrona, procjenjujete kako treba sagra-
diti vrlo domiljata, sloena sredstva koja vam omoguavaju da usmjerite elek-
trone na nain na koji elite. Kako biste vidjeli to e se dogoditi neem drugom.
Jednom kada imate pravu eksperimentalnu ideju, unaprijed otprilike znate kako
treba pokuati sagraditi sredstvo, jer znate da je to nain da prisilite elektrone da
se ponaaju na takav i takav nain.
;

Dakle, Hacking, s jedne strane, hoe rei da istinitost teorije o elektronu nije
nuan uvjet za uspjeno baratanje elektronom, dok s druge strane, tvrdi da pozna-
vanje uzronih svojstava elektrona jest nuan uvjet za uspjeno baratanje elek-
tronom. Takav stav ne predstavlja kontradikciju jedino ako se dodatno tvrdi da
su znanja o uzronim svojstvima elektrona neto razliito od teorije o elektronu.
Zbog toga Hacking kae: ak i ako (eksperimentatori) dijele mnoga vjerovanja,
nema razloga za pretpostaviti da ona ine neto to bi vrijedilo zvati teorijom.
Meutim, nije jasno, kako bi ovaj stav trebalo shvatiti. Dobiva se dojam kao da
se radi o isto terminolokoj tvrdnji. Da se radi samo o tome moe li se termin
teorija primijeniti na sva ona znanja o elektronu koja su neophodna u gradnji
eksperimentalnih instrumenata, i koja bi ujedno trebala biti nesumnjivo istinita,
ili se na ta znanja ne moe primijeniti termin teorija. Iz ega bi se onda slijedilo
da ako se termin ne moe primijeniti, onda je opravdano biti antirealist u pogledu
teorija. A ako moe, onda je opravdano biti realist u pogledu teorija. to, mora se
priznati, izgleda vrlo udno. Izgleda potpuno neprihvatljiva tvrdnja da odgovor
na pitanje Je li svijet doista takav kao to nam znanost kae da jest ovisi o tome
kako deniramo termin teorija.
Tvrdnje o uzronim svojstvima elektrona sigurno jesu dio neke, ili nekih,
znanstvenih teorija, ma kako denirali termin teorija. Za opise uzronih svo-
jstava elektrona se ni u kom sluaju ne bi moglo rei da ne ine dio korpusa
znanstvenog znanja. Da postoje mimo, nezavisno od teorija. Da predstavljaju,
na primjer, dio zdravorazumskog znanja. Zbog toga, jedini nain na koji bi se
eventualno mogla braniti kombinacija realizam entiteta antirealizam teorija jest
tvrditi da znanja o uzronim svojstvima elektrona, koja su neophodna za grad-
nju eksperimentalnih instrumenata, predstavljaju samo mali dio teorija o elek-
tronu. Tako da eksperimentalna uspjenost potvruje samo onaj mali dio teorije
o elektronu koji je bio potreban za gradnju eksperimentalnih instrumenata, a ne
cjelokupnu teoriju o elektronu. Na osnovu ega bi se onda dalo tvrditi da razlozi
koje imamo za vjerovanje da su znanstvene teorije istinite nisu dovoljno jaki da bi
mogli opravdati vjerovanje da su sve znanstvene teorije u cijelosti istinite. To jest,
da nemamo dovoljnih razloga da budemo realisti u pogledu teorija. Meutim,
347
Ibid., Hacking, 1984.

tako shvaen Hackingov stav ne znai nita drugo nego da imamo konkluzivne
razloge da vjerujemo da je teorija o elektronu, barem djelomino, istinita. to nije
nita drugo nego realizam u pogledu znanstvenih teorija, upravo ono to Hacking
nastoji izbjei. Naime, niti jedan iole trezveni realist nee tvrditi da su teorije koje
imamo potpuno istinite, istinite do zadnje decimale, do zadnjeg zareza. To to
nemamo dovoljne razloge da vjerujemo da su teorije o neopaljivom, na primjer,
,o istinite, ve samo dovoljne razloge da vjerujemo da su one, na primjer, a
istinite, ni u kom sluaju ne obara realizam u pogledu teorija, nego ba suprotno,
potvruje ga.
Dakle. Nije mogue dokazivati postojanje teorijskih entiteta, a da se ujedno ne
dokazuje istinitost, barem jednog dijela, samih teorija. Svialo se to Hackingu ili
ne, argument iz upotrebe kojim on dokazuje postojanje teorijskih entiteta, ujedno
dokazuje i istinitost jednog dijela teorija, ujedno opravdava i realistiki stav pre-
ma teorijama.
U ovom kratkom razmatranju pokuali smo pokazati neke stavove u vezi sa
realizmom i antirealizmom u lozoji znanosti. Promatrajui kritiki ovu prob-
lematiku vidimo da ne postoji, ako je uope mogue da postoji, jedinstven stav
i svaki od njih ima svoje pozitivne i negativne implikacije. Naime, ako emo dati
prednost nekim od ovih stavova onda bi to ipak bio realizam, jer u krajnjoj in-
stanci sama znanost kojoj je cilj opisat objektivno svijet podrazumijeva njegovu
egzistenciju realiteta i njegovu spoznaju kao realnu i palauzabilnu pretpostavku.
U sljedeem poglavlju pokuajmo navesti jednu situaciju koja je nastala sa kri-
tikom logikog pozitivizma i njegove teze o znanstvenoj konstrukciji znanosti,
pa i kritike racionalne rekonstrukcije znanosti kao to je to pokuao Popper i u
krajnjoj instanci i holizma Kuhna. To je ponjava negativnog stava prema znanosti
uope i njezine pozicije kao jedine ljudske djelatnosti koja ima za cilj objektivnu
spoznaju i objanjenje svijeta.
6
14. Socioloki obrat
Vidjeli smo u prethodnim razmatranjima kako Kuhnova rjeenja, a donekle i
kod Quineova, dovodi znanstvenu teoriju u poziciju paradigminosti, te zatvore-
nosti u svoje vlastite okvire. Posebice prihvaanje nesumjerljivosti teorije izvodi
znanost iz oblasti povijesno-razvojne racionalne rekonstrukcije. Meutim, ovi
rezultati otvaraju vrata jo radikalnijim zakljucima i opservacijama. Naime, ako
empirijska baza nije jedinstvena i ako ona ne prua dovoljno argumenata za ra-
cionalno opredjeljenje, onda mnogo prostora ostaje za slobodnu interpretaciju.
Mnotvo drugih faktora sad moe ui u igru, a meu njima oni socijalni nisu na
posljednjem mjestu.
Kako se onda opredjeljuju kada su u pitanju dvije ili vie hipoteza, a u sluaju
teorija situacija je jo tea Spomenute analize sugeriraju da to opredjeljenje nije
striktno logino, neki bi ak rekli da nije potpuno racionalno. Ako nova i stara
teorija (Kuhn bi rekao paradigma), poput klasine i relativistike mehanike, ne
dijele zajedniki jezik, tada se opredjeljenje ne moe odvijati na temelju doka-
zivanja, te osnovne metode racionalnog dijaloga.
Odista je nevjerojatno kako je tema o smjenjivanju znanstvenih teorija i o raz-
voju znanosti kasno dola u sredite interesa lozofa. Prva velika smjena teorija u
modernoj povijesti zbila se ve ,o. pojavom teorije relativnosti, koja je znatno
uzbudila duhove u prirodoslovlju, a pojava druge velike ne klasine teorije kasnila
je za njom samo dvanaest godina. Jo prije drugog svjetskog rata nekim ziarima
je bilo jasno da izmeu modernih i klasinih teorija postoji odnos koji se ne da
svesti na puku dedukciju posebne teorije iz ope, suprotno modelu koji je im-
plicirao logiki empirizam.
Ako su teorije zatvoreni pojmovni sustavi sa svojim vlastitim skupom iska-
za opaanja, pa ak i s vlastitom metodom rjeavanja problema, ako tek teorija
odreuje to e ui u podruje opaanja i koji e se problemi tretirati kao rel-
evantni, onda su dvije razliite teorije i kad se odnose na isti predmet i isti aspekt
predmeta jednostavno nesumjerljive. To je Kuhnovo polazite. Za njega izmeu
klasine i relativistike mehanike postoji procjep, pojmovi jednostavno nemaju
isto znaenje i dijalog pristaa jedne ili druge teorije nije mogu.
Razvoj znanosti, zbog toga, ne moe se temeljiti na racionalnoj usporedbi i
odabiru izmeu konkurentskih teorija, u nekom glatkom uzlaznom nizanju.
Smjena znanstvenih teorija skokovit je dogaaj i itav se razvoj odvija u nizu rev-
olucija izmeu kojih su periodi kumulativnog rasta. Svaka revolucija usvajanja
neke nove teorije ili neeg to Kuhn u prvoj verziji imenuje paradigmom, a kas-
nije disciplinarnom matricom, ostvaruje radikalni prekid s prethodnim periodom
razvoja, getaltski preokret poslije kojeg nita vie ne izgleda kao prije. Nova par-
adigma proimlje cjelokupnu aktivnost znanstvenika, donosi prekid u kontinuite-
tu znaenja pojmova, u vienju eksperimentalnih rezultata, relativnog znaenja
pojedinih problema itd.
;
Socioloki obrat
Nakon stvaranja ili usvajanja nova se paradigma vie ili manje rutinski prim-
jenjuje na pojedinane probleme ime se iri krug njene primjene i razvija se njen
pojmovni aparat i metoda. Taj period Kuhn naziva periodom normalne znanosti.
U njemu paradigma odreuje koji e problemi biti tretirani kao relevantni, a koji
e biti zaobieni. Problemi koji se zaobilaze nisu samo oni to se smatraju ire-
levantnima nego i oni koje se u okviru paradigme ne uspijeva rijeiti. Suprotno
Popperu, izazovi usvojenoj teoriji ne trae se ve se izbjegavaju kadgod pred-
stavljaju opasnost za paradigmu. Kao to vr ide na vodu sve dok se ne razbije,
tako i oportunistika taktika normalne znanosti ivi do trenutka kada anomalije
i zaobieni problemi ne postanu toliko veliki da ih vie nije mogue ignorirati.
Tada nastupa kriza, zapoinje revolucionarno razdoblje.
U previranju revolucionarnog razdoblja na neki neobjanjiv, racionalno neuh-
vatljiv nain nastaje getalski pomak, pojavljuje se nova paradigma. Ona ulazi u
borbu sa starom paradigmom za osvajanje novih pristaa. U toj borbi racionalna
argumentacija samo je jedan element strategije. tovie njena je uloga upitna s
obzirom na nesumjerljivost i neistoznanost pojmovnih sustava. U opredjeljiva-
nju mladog narataja za novu ili staru paradigmu veliku ulogu igraju i vanlogiki
faktori, oni faktori koje je logika znanosti prepustila psihologiji, sociologiji i
tradiciji. Feyerabend bi ovdje upotrijebio rijei kao to su propaganda i ide-
ologija, dok Kuhn vie misli na neku neodreenu sugestivnost i atraktivnost jedne
kole u odnosu na drugu. Neki profesionalni i institucionalni faktori takoer su
od znaenja pri opredjeljivanju. Evidentno je da se lozoja znanosti, ili kako neki
u ovom kontekstu vole rei, teorija znanosti s Kuhnom sociologizira.
Ideju o iskljuivo sociolokoj osnovi smjene znanstvenih teorija, a onda i razvoja
znanosti, do ekstrema su razvili pripadnici edinburke kole, na primjer B. Barnes
(,;.) i D. Bloor (,;6.) Kuhnovsku tezu da pri izboru izmeu rivalskih teorija
ili istraivakih programa odlunu ulogu igra pripadnitvo nekoj koli, tradici-
ji ili profesionalnoj sredini, a ne racionalni algoritam odluivanja edinburani
proiruju na socijalni interes. Za njihov pristup karakteristina je teza o simetriji.
U tradicionalnoj teoriji znanosti smatra se da je opredjeljivanje nekog znanstve-
nika za neku teoriju dovoljno objanjeno ako se pokae da je temelju raspoloivih
podataka i logike analize bilo racionalno vjerovati da je teorija istinita. Nikakvi
drugi elementi, poput onih psiholokih ili sociolokih, nisu ovom objanjenju
potrebni. Istina govori sama za sebe. Ukoliko se, meutim, znanstvenik opredijeli
za teoriju koja je u ovim elementima slabija od konkurentne, tada objanjenje
za njegovo neobino ponaanje treba traiti u psihologiji ili sociologiji. Teza
o simetriji kae da i u jednom i u drugom sluaju mora postojati jednaki tip
objanjenja, a to je naravno socio-psiholoki.
Jo radikalniju analizu izveo je Feyerabend
8
(,;.) Polazei od tvrdnje
zajednike Hansonu, Kuhnu i Quineu o nesumjerljivosti rivalskih teorija, koja
348
Najradikalnije gledite prema tradiciji lozoje znanosti, tj. prema logikog pozitivizma,
Poppera i Kuhna bio je P. Feyerabend.
8
je posljedica njihove zatvorenosti kao pojmovnih i metodikih cjelina, Feyera-
bend negira svaku, makar i metodoloku, jedinstvenost znanosti. Znanost nema
nikakvu prednost pred ostalim oblicima ljudskog duha. Izmeu proto-znanos-
ti, znanost i quasi-znanosti, izmeu kemije i alkemije, astronomije i astrologije
nema bitne razlike. to se metodologije tie jedino je potpuni anarhizam produk-
tivan, jer ostavlja punu slobodu ljudskoj mati i kreativnosti. Znanost koju odli-
kuje odreena metodologija samo je jo jedna od moguih ideologija od koje se
moramo emancipirati u ime slobode.
I evo nas posve blizu kontinentalnoj tradiciji. Umjesto znaenje kao odnosa
znaka i oznaenog u logiku znanosti uvlai se kontekst. Kako irina konteksta
teko moe biti unaprijed odreena otvara se odmah mnotvo pitanja. Postoji
li ita u znanosti to kontekst neke teorije ili discipline omeuje iznutra ili iz-
vana Tradicionalno gledajui to bi svakako trebao biti predmet, meutim u svi-
jetu Quineove tvrdnje da su teorije nedovoljno odreene opaanjima na koja se
pozivaju, postaje oito da predmet sam po sebi nije dostatan da bi se odredilo
u kojem kontekstu operira neka teorija ili znanstvena disciplina. Ako ne u pot-
punosti s predmetom, kontekst je onda evidentno odreen i ovjekom i njego-
vom djelatnou. Nije li onda prirodno da posegnemo u arsenal koji nam nudi
hermeneutiko-dijalektika tradicija Ne nudi li nam se odmah misao kako bi
odreenje konteksta trebalo prvo potraiti u znanstvenoj zajednici kao govornoj
zajednici u kojoj se igra odreena jezika igra I zar razumijevanje te igre ne
priziva hermeneutiko-dijalektiku metodu
Hanson, Kuhn, Feyeabend i drugi uveli su u lozofsku raspravu o znanosti
rekonstrukciju pojedinih epizoda iz povijesti znanosti bilo kao ilustraciju svojih
tvrdnji ili kao njihov dokaz. Tako je bila ponitena pozitivistika podjela na logiku
znanosti i znanost o znanosti i otvoreno je pitanje o odnosu lozoje znanos-
ti i povijesti znanosti, jo jedna ansa za kontinentalnu tradiciju. Da je povijest
znanosti bez lozoje znanosti slijepa dalo se lako i brzo pokazati. Naime, tre-
ba li se lozoja znanosti temeljiti na povijesti znanosti, Je li povijest znanosti
podruje provjere za lozoju znanosti, Je li povijest znanosti neto vie od ilus-
tracije to su pitanja o kojima se jo uvijek burno raspravlja.
Iako dvojbe oko toga je li povijest znanosti potrebuje neku lozoju znanos-
ti u biti nije ni bilo im je prevladana pozitivistika shema, o tome kakva lo-
zoja znanosti treba povijesti, naravno, postoje razliita miljenja. Dileme su
naroito zaotrene Kuhnovim i Feyerabendovim pristupom iz kojeg izbija neka

Njegovo temeljno djelo je knjiga Protiv metode (1975., 1981.) u kojoj je izloio osnovne teze
svoje anarhistike spoznajne teorije. Navedimo jedan citat u kome Feyerabend objanjava
svoj osnovni stav: U knjizi Protiv metode nastojim pokazati da razum, barem u onom
obliku u kojem ga brane logiari, lozo znanosti i neki znanstvenici, ne pristaje znanosti
te da nije mogao pridonijeti njegovu rastu. To je dobar argument protiv onih koji se dive
znanosti, a uz to su i robovi razuma. Sada moraju izabrati. Mogu zadrati znanost, mogu
zadrati razum, ne mogu zadrati oboje. (P. Feyerabend, Science in a Free Society, London,
Verso Editions, 1978., str. 121.)
,
Socioloki obrat
iracionalna karakterizacija znanosti. Demistikacija znanosti prirodna je reakcija
na pozitivistiki utopizam, ali ona nije argument za deracionalizaciju znanosti.
Pretpostavimo li da postoji neki racionalni postupak kojim znanstvenici ocjen-
juju alternativne teorije i opredjeljuju se u kontroverznim pitanjima, te da sve
nije preputeno individualnoj i kolektivnoj psihologiji ili socijalnom ustrojstvu
znanstvene profesije odnosno irih drutvenih grupa, tada i povijesni razvoj
znanosti biva utemeljen u tom postupku i odvija se nekom internom logikom.
to se, meutim, dogaa ako sam znanstveni postupak nije univerzalna transpo-
vijesna konstanta ve je rezultat povijesnog razvoja Na nas svom teinom lijee
pitanje: Je li znanstveni postupak, ako neto takvo uope postoji, stvar ovjekovog
biolokog nasljea, ustrojstva njegovih osjetilnih organa i njegova mozga, ili je
tvorevina kulture, rezultat povijesnih okolnosti
U ovom kratkom dijelu smo pokazali kako se uvode, legitimno, i socioloki
momenti u razmatranju znanosti kao drutvenog fenomena. U daljnjem dijelu
navedimo neke osnovne stavove Feyerabenda o poloaju znanosti u drutvu.
14.1. Feyerabendova kritika poloaja znanosti u drutvu
Filozoja P. Feyerabenda predstavlja kritiku racionalizma i scijentizma, tj. kri-
tiku evropocentrizma ili iskljuivosti o scijentistiko-znanstvene samointerpre-
tacije, tj. svakog autoritarnog miljenja i predstavljanja. On je, zapravo, kritiar
svega postojeeg (racionalizma, idealizma, realizma, pragmatizma, naturalizma,
instrumentalizma, pozitivizma, falsikacionizma, konvencionalizma, empirizma,
marksizma, liberalizma, itd.) On nastoji da u svojoj lozoji izbjegne svaki dog-
matizam metode i teorije, kritizira sve ono to se namee kao jedini i apsolutni
autoritet.
Feyerabend je jedan od rijetkih mislilaca koji ne eli da podlegne slijepoj vjeri u
Zapadnu znanost. Njegovo djelo Protiv metode kao i ostali spisi predstav-
lja pokuaj radikalne dadaistike demistikacije znanosti, znanstvene metode i
znanstvene prakse. On takoer nastoji da odbrani drutvo i njegove pripadnike
od svih ideologija, ukljuujui i znanost. Ideologije ne smiju biti uzete suvie oz-
biljno, njih treba shvatiti kao bajke, koje imaju da kau mnogo zanimljivih stvari,
ali koje u sebi sadre i gnusne lai.
14.1.1. Razvoj znanosti
Prema Feyerabendu znanost je stekla vano mjesto u suvremenoj kulturi. Ona
poinje postupno da spoznaje crte i tokove svijeta, prirode i ovjeka, drutva i po-
vijesti. Znanost je otkrila nove injenice. Ipak, potrebno je demisticirat autoritet
moderne znanosti. Danas je stil miljenja znanosti postao dominantan, jer su se
ljudi okrenuli zemaljskim stvarima, materijalnom i tjelesnom, vjerujui da upravo
6o
znanost treba da pomogne u uveavanju dobara i poboljanju ljudskog ivota.
Najizraajnija karakteristika moderne znanosti je nov odnos (ateistiki) prema
svetu, prirodi i ovjeku. Ona je, prije svega, u biti antropocentrina i sve vie gubi
etiki karakter.
U sedamnaestom, osamnaestom, devetnaestom i poetkom dvadesetog
stoljea iskljuivost
,
znanosti nije bila tako manifesna. Znanost je bila samo
jedna od ideologija i nije bila najjaa i najagresivnija, i nije bila totalitarna, jer
se drava jo nije tako odluno opredijelila za nju. U tadanje vrijeme znanosti
su u praksi znaile mnogo vie. One su imale snagu oslobaanja i istinskog na-
pretka, ali ne samo zato to su pronale istinu ili ispravnu metodu, ve zato to
su ograniavale utjecaj drugih ideologija. Zalaganje za znanost s takvim okolnos-
tima podudaralo se sa zalaganjem za slobodu. Ali, ideologije se esto izopae
ak u svoju istu suprotnost, poinju sa prvim znakovima uspjeha i trijumfa, ali
dostiu svoj vrhunac u teorijskom i praktinom totalitarizmu. Taj totalitarizam
se prije svega iskazuje u onemoguavanju i unitavanju protivnika
o
.Uspjenost
ideologije je potpuno vjetaka. i ovakvim sluajevima gubi se svaki kontakt sa
svijetom, a postignuta stabilnost i prividnost apsolutne istine nije nita drugo do
posljedica apsolutnog konformizma. Konstruktivan pristup nikako ne bi pred-
stavnike drugaijeg, razliitog, suprotnog miljenja tretirao kao protivnike, ve
kao najvrednije suradnike.
Trijumf ideja i institucija obino je i njihov kraj, ba zato to su ideologije, tj. to-
talitarne institucije. To ilustrira razvoj znanosti u ,. i ao. stoljea, posebno nakon
II svjetskog rata. Znanost poprima karakter sustava, totalitarnog procesa. Ona je
danas sluga tiranske religije ovih ili onih interesa, totalitarnih mjerila. Tako Fey-
erabend kae: Suprotno neposrednom posredniku, znanost kasnog dvadesetog
stoljea odrekla se svih lozofskih pretenzija i postala moan biznis koji oblikuje
mentalitet svih praktiara.
Suvremeni znanstvenici, tj. ljudski mravi, kako ih

naziva Feyerabend, se istiu u rjeavanju sitnih problema u okviru svoje kompe-
tencije, izvan koje su nemoni. Humanitarni obziri su na minimumu. Najsjajnija
postignua prolosti ne upotrebljavaju se kao instrumenti prosvjeenja, nego kao
sredstvo zastraivanja
a
ili kontrole, zaglupljivanja, umrtvljivanja, obezliavanja.
349
esto se u literaturi umjesto pojma iskljuivosti znanosti koristi malo loiji izraz kao to je
ovinizam znanosti. Mislimo da je taj izraz suvie kruti i ima suvie negativno znaenje koje
je uzeto iz jednog drugog podruja drutvenih odnosa. ini nam se da pojam iskljuivosti
znanosti bolje odgovara situaciji u kojoj znanost ili znanstvenici imaju negativan odnos
prema bilo kojem drugom miljenju koje pledira na objektivnost.
350
Zato Pa zato to su nove ideologije po svojoj prirodi iste kao i one prije njih, u odnosu
na koje su, bar u poetku, izgledale mnogo ovjenije dakle, zato to su ideologije.
Zbog toga bi se ideologijama trebalo suprotstavljati nekonformizmom, demistikacijom,
razotkrivanjem itd., a ne drugim ideologijama, jer se u tom sluaju nikada nee izii iz
zaaranog kruga, a sutinskog napretka ovjeka i drutava u ontolokom, etikom,
sudbinskom smislu nee biti.
351
P. Feyerabend, Protiv metode, V. Maslea, Sarrajevo, 1987., str. 178.
352
Ibid., str. 179.
6
Socioloki obrat
Znanost sada postaje isto toliko kruta kao one ideologije protiv kojih se borila,
tako da je izuzeta od kritike sa strane. Sud znanstvenika prima se istim onim pi-
jetetom sa kakvim je do skora priman sud kardinala i biskupa.
14.1.2. Iskljuivost znanosti
Feyerabend konstatira da znanstvena iskljuivost slavi pobjedu ono to je
kompatibilno sa znanou treba da ivi, ono to nije treba da umre. Predstavnici
moderne znanosti vjeruju da postoji identitet izmeu uma i znanosti, religije us-
pjeha i morala, tehnolokog napretka i humanizma. Oni su nesposobni da kritiki
misle o sebi. Prosvjetiteljstvo znanstvene racionalnosti u samo-zasljepljenosti i
vlastitom iracionalizmu u samoubilakoj narcisoidnosti, najveu moguu sreu
nalazi u napretku koji se moe zamisliti i bez uma, smisla i humanosti.
Problem intelektualne kontaminacije, prema Feyerabendu, podrazumijeva po-
javu nepismenih i nekompetentnih knjiga koje su preplavile trite praznog ver-
balizma, punog tuih i ezoterinih termina. Svojataju se duboki uvidi strunjaka
bez mozga, bez karaktera, ak i bez minimuma intelektualnog, stilskog, emocio-
nalnog temperamenta. Jo vei problem je to su takve knjige nametnute djeci
i prijete da ih uvedu u svoju intelektualnu bijedu. Ipak, iskljuivost znanosti je
daleko vei problem od intelektualnog zagaenja, a moe biti jedan od njegovih
glavnih uzroka. Znanstvenici ele dati univerzalna pravila znanstvene metode,
ele da ona postanu dio drutva u cjelini i koriste sva sredstva koja su im na raspo-
laganju ostvariti svoj cilj: argument, propaganda, pritisak, zastraivanje itd. Sve
u dravi je ureeno na taj nain da su u drugi plan potisnute religija, umjetnost,
lozoja, moral, mit i magija posebno, a sav prostor je ostavljen znanosti: ona je
posebno tretirana i na specijalne naine nancirana.
Iz svega ovoga, Feyerabend izvodi jedan od njegovih osnovnih stavova da
moderno drutvo nekritiki preuzima sudove znanosti. Znanost bi ovaj speci-
jalan poloaj u drutvu eventualno mogla opravdati kada bi bilo dokazano da je
svoje rezultate postigla bez pomoi neznanstvenih elemenata, i da oni ne mogu
biti poboljani dodavanjem takvih elemenata, kao i da znanost duguje svoj uspjeh
ispravnoj metodi. Prema bajci, uspjeh znanosti je ishod spretnog i uravnoteenog
spoja inventivnosti i kontrole. Znanstvenici imaju ideje i specijalne metode za
provjeru ideja. Tako se pomou i preko znanosti svjesno obmanjuje drutvo i
ovjeanstvo, jer bajka o znanosti je lana: ne postoji nikakva univerzalna metoda
koja garantira uspjeh.
Znanstvenici imaju tendenciju sve kritizirati i mijenjati osim onih stvari koje
njihov postupak ine znanstvenim. Znanost uglavnom ne prihvaa, pa ak i na
priznaje, pozitivna iskustva neznanstvenih disciplina, tj. vjetine i znanja koja
uspjenije rjeavaju probleme ovjeka (zdravstvene, emocionalne, meuljudske
itd.), prvenstveno zbog toga to nije u stanju da za tu njihovu uspjenost pronae
objanjenja u okviru prihvaenih znanstvenih istina, teorija. Njihovo prizna-
vanje i prihvaanje bi podrazumijevalo temeljno preispitivanje i promjenu nekih
6a
(osnovnih) znanstvenih naela i teorija, to je teak korak za znanstvenike koji
bi takvu situaciju doivjeli kao priznavanje vlastitih greaka i zabluda. Njihova
spremnost za otkrivanje i uenje novih tajni prirode i ovjeka uglavnom ne
prelazi granice njihovog fundamentalnog obrazovanja i izgraenih sistema
miljenja i objanjavanja pojava.
Feyerabend opravdano sumnja u sposobnost moderne znanosti da zauzme
lozofski stav, da bude samokritina i samokorigirana, da bude svjesna nune
ogranienosti svake metodologije. Znanost u svom dogmatizmu ne trpi koegzis-
tenciju tradicija. Ona je nesposobna i nesklona da prihvati teorijski pluralizam
kao osnovu za svoja istraivanja.
Kao potvrda zasnovanosti i opravdanosti

ovih kvalikacija moe posluiti navoenje nekoliko stavova Stevena Weinberga,
dobitnika Nobelove nagrade za ziku, iznesenih u njegovoj knjizi karakteristinog
naslova Snovi o konanoj teoriji. On smatra da ne bi trebalo da oekujemo da e
dananjim znanstvenicima lozoja ponuditi ikakvo korisno usmjerenje za rad,
niti nagovjetaj to je vjerojatno da e oni otkriti. Ovo nije posljedica intelektualne
lijenosti znanstvenika, po miljenju Weinberga, ve zato to ziari ne vide kako
bi im poznavanje lozoje moglo koristiti u njihovom znanstvenom radu.
Feyerabend i ne pokuava da pomogne znanosti jer smatra da je dovoljno
sposobna da sama sebi osigura eljeno mjesto u drutvu, a u otkriima joj ne
moe pomoi nitko, ako ne eli ili nije u stanju da uje (razume) stavove razliite
od njenih. On pokuava da pomogne drutvu koje se nalazi pod ideolokom i
logikom dominacijom (diktaturom) znanosti.
Weinberg je vrlo rijetko, po vlastitom priznanju, stjecao utisak da to to je
proitao od lozofskih tekstova ima ikakve veze sa onim to je njemu poznato kao
znanstveni rad. On kae da ne poznaje ni jednog ziara koji je ita doprinijelo
razvoju zike posle II svjetskog rata a da mu je rad nekog lozofa znaajno po-
mogao. tovie, ak i kada su, u prolosti, pojedine lozofske doktrine bile od ko-
risti znanstvenicima, one su se zadravale predugo na snazi i tako napravile vie
tete nego koristi. U znanosti, politici i ekonomiji velika opasnost prijeti od takvih
herojskih misli koje su nadivjele svoju korisnost. Weinberg priznaje zaslugu lo-
zoje u ruenju takvih ideja, ali ne i neki njen pozitivni, konstruktivni doprinos
znanosti.

Prema Weinbergu, metazika i epistemologija su imale bar elju i namjeru da
odigraju neku konstruktivnu ulogu u znanosti. Meutim, konstatira on, u posljed-
nje vrijeme, krenuo je jedan novi napad na znanost od strane neprijateljski nas-
trojenih komentatora relativista. Filozofski relativisti poriu da znanost otkriva
objektivnu istinu i ona predstavlja samo jednu od mnogih drutvenih pojava.
353
A. Sarevi, Znanost, ovjek i slobodno drutvo Feyerabendova teorija znanosti i kritika
zapadnog racionalizma, u pogovoru P Feyerabend: Protiv metode, V. Maslea, Sarajevo
1987., str. 313.
354
Trebali vie i oekivati, kada se zna da po prirodi naina razmiljanja teko da bi ikada
uspjela da se oslobodi takvih ideja heroja, bez kojih u stvari ona i ne moe, jer je svim
ziarima potreban kakav takav privremeni pogled na svijet da bi mogli ostvariti napredak.
(S. Weinberg: Snovi o konanoj teoriji, Izdavaki atelje Polaris, Beograd, 1997., str. 149.)
6
Socioloki obrat
Postoji jedna rastua tenja, zapoeta radovima Roberta K. Mertona u ,o-
tim godinama, da sociolozi i antropolozi znanost promatraju kao i bilo koju drugu
socijalnu pojavu. U njegovim studijama dolo je do toga da i proces penjanja neke
znanstvene teorije drutveni progres. Ipak, smatra Weinberg, jednostavno
je logika pogreka prei sa stava da znanost jest jedan drutveni progres, na
zakljuak, da zavrni proizvodi znanosti teorije jesu to to jesu zbog drutvenih i
povijesnih snaga koje uestvuju u tom procesu.
Relativizam je samo jedan vid ireg, radikalnog napada na samu znanost, pred-
stavljen idejama Feyerabenda, Sandra Hardinga, Bryana Appleyarda, Teodora
Roszaka. Sandra Harding za znanost kae da je seksistika, rasistika, kulturalno
prisiljavajui, te da je vrsto odreena kulturnim obrascima u kojima je nastala.
T. Roszak poziva da se izmjeni temeljni senzibilitet znanstvene misli i po cijenu
drastine promijene profesionalnog karaktera znanosti i njenog mjesta u kulturi.
Weinberg je miljenja da ovi radikalni kritiari ne postiu gotovo nikakvo
djelovanje na znanstvenika. On opasnost vidi jedino u njihovom utjecaju na ljude
od kojih znanstvenici ovise. Slae se sa Gerald Holtom, koji radikalne napade
na znanost tumai kao samo jedan od simptoma ireg neprijateljstva prema Za-
padnoj civilizaciji, koje poinje sa Oswald Spenglerom. Ta mrnja
je tragino
promaena i sve tragine zloupotrebe znanosti, u poredbi sa blagotvornim rezul-
tatima znanosti i njenim doprinosom osloboenju duha su zanemarive.
6
Mod-
erna znanost, zajedno sa demokracijom i kontrapunktom glazbom, jest jedno od
ostvarenja koje je Zapad dao svetu, i to takvo kojim se treba naroito ponositi.
;

Weinberg zavrava poglavlje u ovoj knjizi, nazvano Protiv lozoje,
oekivanjem da e uskoro ieznuti mogunost poistovjeivanja znanosti sa Zapa-
dom, tj. kada e ona postati zajedniko vlasnitvo cijelog ljudskog roda. To e, po
njemu, ujedno, biti kraj svih radikalnih napada i mrnje prema znanosti. Jasno
je da se znanstvenici i eksperti dobro snalaze u svom istraivakom podruju,
ali im nedostaje perspektiva. Oni ne znaju posljedice svojih dostignua. Znanst-
venici ne mogu dokuiti smisao neega, ako je to izvan njihovog istraivakog
postupka. Drugo, pitanje je li potrebno da vjerujemo znanstvenicima u okviru
njihovog istraivakog podruja, ako oni izvan njega ine ono to je protiv pravila
univerzalnog morala.
355
Nazivati kritiku mrnjom svakako je, najblae reeno, pojednostavljivanje, a prije bi
se moglo rei pripisivanje zlonamjernosti tim kritikama. Najopasniji od svih izreenih
stavova je ta samouvjerenost u neospornu pozitivnu ulogu znanosti i u potrebu njenog
globalnog prihvaanja kao vladajueg naina miljenja. Konstatacija, da sve te kritike ne
dotiu znanstvenike je tuna, ali istinita.
356
No, to to Weinberg uspjeno odbija kritike usmjerene na njenu unutarnju prirodu i
strukturu, i to to ona nije neosporno kriva za zlouporabu njenih znanja (toga je uvijek bilo
i biti e) ne znai da njena savjest treba da bude mirna i da na sve mogunosti zlouporabe
njenih znanja treba samo da slijee ramenima.
357
S. Weinberg, Snovi o konanoj teoriji, Izdavaki atelje Polaris, Beograd, 1997., str. 166.
6
14.1.3. Demokracija i tradicija
Okolnost po kojoj danas izgleda kao da prevladavaju samo jedno vienje
prirode ne smije nas navesti na pretpostavku da smo na kraju ipak dosegli pravu
stvarnost. To samo znai da druge forme stvarnosti privremeno nemaju... one
koji ih brane, i to ne zbog toga to nemaju to da ponude, ve zato to nam ili nisu
poznate, ili nema interesa za njihovo proizvoenje.
8

Uspon moderne znanosti podudara se sa osvajanjem nenapadnih plemena od
strane Zapadnih osvajaa, pored ega ona gubi i ziku i intelektualnu neovis-
nost. Feyerabend, posebno kritizira injenicu da je znanstveno miljenje tijekom
dvadesetog stoljea zauzelo apsolutno dominantnu poziciju u svijetu i ivotu
modernog ovjeka, za to ne postoji ni jedan objektivni razlog, kao to ne postoji
nikakva osnova na kome bi se Zapadna nacionalistika kultura i civilizacija mogla
preferirati u odnosu na druge tradicije i kulturne krugove u svijetu, a to se ipak
dogaa i to nametanjem i silom, a ne snagom argumenata. Ovakvo stanje treba
to prije izmijeniti, jer za razumijevanje prirode i otklanjanje praktinih tekoa,
za unapreenje kvaliteta ivota su nam potrebne sve ideje i sve metode, kao i
oslobaanje od predrasude da izvan znanosti nema pravog znanja.
Misliti da je na put jedino pravi put, a da su svi ostali pogreni, vodi direktno
u mogunost katastrofe. Znanost je, za Feyerabenda, samo jedan od mnogih in-
strumenata koje je ovjek izumio da bi se nosio sa okolinom. Nije ni jedini, ni
nepogreivi, ali je postala previe moan, prodoran i opasan instrument da bi bila
neovisna. Teorijski autoritet znanosti mnogo je manji nego to se pretpostavlja, s
druge strane, njen drutveni autoritet je sada toliko jak da je politiko upravljanje
postalo nuno da bi se uspostavio uravnoteen razvoj. Znanost bi se konano
morala skinuti sa trona, odakle je uzurpirala veliku mo i osujetila irenje plod-
nih utjecaja iz ostalih sfera ljudske duhovnosti, a pogotovo onemoguila prot-
ok razliitih ideja iz drugih kultura i tradicija. Zbog toga, treba osloboditi nae
drutvo davljenikog zagrljaja znanosti, kao to su nas prethodnici oslobodili
davljenikog zagrljaja religije.
Dakle, uniformnost mijenja moe biti pogodna za crkvu, za rtve nekog mita
ili za tupave i voljne sljedbenike nekog silnika.
,
Za objektivnu spoznaju nuna
je raznolikost mijenja i metoda. Strunjake plaaju graani, oni su njihove sluge
a ne gospodari, i graani treba da imaju nad njima kontrolu, kao i nad drugima
koji su u slubi javnosti. Uzaludno je oekivati da profesionalni moral neke oblasti
regulira stvar sam od sebe. Nai znanstveno usmjereni intelektualci govore, nara-
vno, o iluzijama i o zadivljujuem napretku koji je, navodno, otklonio te iluzije,
ali to samo pokazuje njihovu uobraenost i nedostatak potovanja za druge oblike
ivota. Demokracija im daje pravo na to nemanje potovanja ali ne i pravda da
cijelo drutvo izgrauju na njihovim principima.
6o
Demokratsko drutvo ne bi
358
P. Feyerabend, Znanost kao umjetnost, Matica srpska, Novi Sad, 1994. str. 40.
359
P. Feyerabend, Protiv metode, V. Maslea, Sarajevo, 1987., str. 37.
360
P. Feyerabend (1994.), Ibid., str. 143.
6
Socioloki obrat
smjelo da namee nikakve ideje kao univerzalne istine: ne samo da razliite ljud-
ske zajednice mogu da promatraju svijet na drugaije naine, nego je neophodno
i da se pojedincima unutar tih cjelina omogui da razne stvari i poglede smatraju
prihvatljivim i da se prema njim slobodno odnose.
Znanost treba podvrgnuti demokratskoj kontroli i humanizirati je, tj. uiniti
je ljudskom, dostojnom ovjeka, a to odreuju svi graani u slobodnom drutvu,
u demokraciji, a ne samo eksperti za humanizam. Autentini graani ne tre-
baju pouku o pravednosti i o ophoenju, odnoenju
6
prema stvarima, koje se u
sadanjosti preputa ekspertima i znanstvenicima.
Za Feyerabenda ne postoji ideologija koja sama i potpuno sadri tajnu slo-
bode. Znanost, na svom najnaprednijem stupnju, vraa pojedincu slobodu, koju
on osjea da gubi kada ulazi u njene prozaine dijelove. Znanosti, onako kako
ih njeguju veliki znanstvenici (a ne crkve dogmatiara koje se nazivaju znanst-
venicima) imaju otvorenost koja zahtjeva demokratsko sudjelovanje. Cjelokupno
znanstveno istraivanje, u principu, mora biti poinjeno demokratskom sudu,
nije nam potrebno teorijsko ve demokratsko rjeenje.
6a

Ako se izgradi novi oblik znanja koje je ljudsko, tako to e svi ljudi na osnovu
svog osjeanja i elja uestvovati u njegovoj izgradnji, onda moda imamo ansu da
rijeimo najvei problem naeg vremena, problem slobode slobode meu svim
ljudima i slobode izmeu ljudi i cjelokupne prirode koja ga okruuje. Potrebna je
institucionalna jednakost alternativnih formi spoznaje i ivota, razliitih tradicija,
drutva koje tradicije ne samo respektira, nego ih uvodi u zajedniki rad, a prin-
cipe sprovodi od sluaja do sluaja.
14.1.4. Anarhina znanost Dadaizam
Pokuaj da se povea sloboda, da se vodi pun i koristan ivot, da se otkriju tajne
prirode i ovjeka povlai za sobom odbacivanje svih sveopih mjerila i krutih
tradicija, pa i odbacivanje veeg djela suvremene znanosti. Ovaj pokuaj, prema
Fayerabendu, bi se mogao nazvati anarhistikom znanou ili metodologijom, ali
tako moe biti pogreno shvaen, jer neki anarhisti podravaju i prihvaaju egza-
ktnu prirodnu znanost. Takoer, anarhizam koji je aktualan je u suprotnosti (zbog
puritanske predanosti i ozbiljnosti koju prezire) sa Feyerabendovim stavovima.
Zato on daje prednost terminu dadaizam.
Dadaisti su potpuno nenasilni (to za anarhiste ne vai), zalau se za bezbrinost
i za izbacivanje iz govora dubokoumnih, ali ve istroenih, znaenja akumuliranih
tijekom stoljea (traganje za istinom, borba za pravdu, uzvieni patriotski i na-
cionalni ciljevi itd.). Dada, prema Hansu Richteru, na ustrojstvo svijeta, kako ga
znanost opisuje i kako ga osjetila otkrivaju, gleda kao na himeru koja prikriva du-
blju i duhovniju stvarnost ili kao na puki splet snova koji niti otkriva niti prikriva
361
Je li ba tako to je onda sa Sokratom i Isusom Kristom.
362
Ibid., str. 145.
66
ita. On se ne moe protiviti znanosti i materijalnom svijetu, a moe i nadmaiti
svakog nobelovca odlunom odabranom znanstvene istoe.
H. Richter u svom dijelu Dada Art an Anti-Art,
6
navodi da ciljevi dadaiste
ostaju postojani ili se mijenjaju kao rezultat argumenta, ili dosade, ili iskustva
obraenja, ili elje da se ostavi utisak na ljubavnicu itd. Za dostizanje ciljeva, da-
daista moe koristiti um, emociju, stav ozbiljnog zanimanja i sva druga sredstva
koja ljudi koriste da bi nadmudrili blinje. Omiljena zabava dadaiste je da zbuni
racionaliste, tako to e izmisliti snane argumente za ne umne doktrine. Dada-
isti se zanimaju za postupke, fenomene, iskustva koja pokazuju da se opaanja
mogu urediti na vrlo neobine naine i da izbor jednog ureenja, kao onog koje
korespondira stvarnosti, nije nita racionalniji ili objektivniji od izbora drugog
ureenja Dadaist ne samo da nema nikakav program ve je protiv svih programa.
Da bi bio istinski dadaist ovjek mora biti i anti-dadaist, tj. mora biti istrajni bra-
nilac svojih protivnika.
Za H. Richtera sredinja poruka dade je shvaanje da um i anti-um, smisao i
nesmisao, nacrt i sluaj, svijest i nesvijest idu zajedno kao nuni dijelovi cjeline.
Dadaisti su, prema A. Bearu i M. Karasu, bili potpuno svjesni smrtnosti civi-
lizacija, koju je jasno utvrdio O. Valery, i sami su najvie to su mogli, ubrzali
smrtonosni ishod. Gaenje se odnosilo na sve oblike nazovi moderne civilizacije,
na same njene temelje, na logiku, jezik, a pobuna je poprimala oblike u kojima su
groteskno i apsurdno odnosili ogromnu prevagu nad estetskim vrijednostima.
6

Dada je bio odgovor jedne mladosti koja je, u apsurdnom okruenju, udjela za
ivotom. Cilj pokreta dada, potpuno razaranje temelja Zapadne civilizacije, nije
ostvarivan napadima na ljude i institucije, ve na vrijednosti, naine miljenja na
kojima je poivalo svako znanje.
Je li dokrajivanje, ubijanje civilizacije rjeenje Moda bi ona propala i sama od
sebe U oba sluaja bi, svakako, nju nasladila neka druga, nova, mlada civilizacija,
koja bi nakon svih razvojnih faza, takoer umrla. Zato barem ne pokuati da se
ovaj ciklus raanja i umiranja, smjenjivanja civilizacija ne prekine i da se civili-
zaciji na umoru pomogne da odbaci ili izlijei svoje bolesne, devijantne dijelove,
a one dobre da nastavi da razvija. Mora li se uvijek kretati od apsolutnog poetka,
mora li sve korisno pozitivno znanje biti izgubljeno, zaboravljeno, neshvatljivo
za novu civilizaciju
Nemogue je biti dosljedan i istrajan u potpunom odbacivanju urednosti. Jed-
nostavno u tom sluaju ovjek bi ponitio sebe, bez obzira koliko bi time nje-
govih greaka bilo odbaeno. Negiranje vrijednosti u potpunosti je posljedica
neprihvaanja ovjekove (po)greive prirode, sa kojom se ne treba miriti, ali se
mora priznati. Svijest da se dada ne moe zadovoljiti i zaustaviti na destrukciji
izraena je, mada ne od poetka, kod veine dadaista. Dadaisti su se u svom ne-
giranju, odbacivanju vrijednosti europske civilizacije, kao alternativom, sluili
363
Na koje se poziva Feyerabend u svojoj knjizi Protiv metode.
364
A. Bear i M. Karasu, Dada povijest jedne subverzije, Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia, Sr. Karlovci, Novi Sad, 1997. str 11.
6;
Socioloki obrat
drugim vrijednostima van europske civilizacije. Razaranje i graenje, destruk-
cija i konstrukcija, nesumnjivo su nerazluivi. Franz Hellens, suvremenik pokreta
dada, smatra da on ne tei da istakne nove moralne vrijednosti, nego da ponovo
nae skrivene, neopaene vrijednosti, jedine koje se mogu sauvati od habanja.
Feyerabend smatra da je znanost u biti anarhistiki poduhvat. Anarhizam kao
politika lozoja nije najatraktivniji, ali se pokazuje kao najbolji lijek za episte-
mologiju i za lozoju znanosti. Epistemoloki anarhizam razlikuje se i od skepti-
cizma i od politikog (religijskog) anarhizma i najblii je dadaizmu. Epistemoloki
anarhist se ne ustee da brani ni najtrivijalnije, ni najneumjerenije iskaze. On se
nesumnjivo i apsolutno suprotstavlja jedino sveopim, univerzalnim mjerilima,
zakonima, idejama (Istina, Um, Pravda, Ljubav) i ponaanje koje one povlae
za sobom, iako ne porie da je esto razborito djelovati tako kao da takvi zakoni
(mjerila, ideje) postoje i kao da vjeruje u njih. Ispod svog ovog bijesa lei njegovo
uvjerenje da e ovjek prestati biti rob i zadobiti dostojanstvo koje je neto vie od
opreznog konformizma samo onda kad postane slobodan izii iz najfundamen-
talnijih kategorija i uvjerenja, ukljuujui one koje ga navodno ine ljudskim.
6

...znaaj ove, u biti anarhistiko-dadaistike epistemologije ne lei samo njenim
doprinosima suvremenoj lozoji, u formi kritike stupnjeva apstrakcije pojma,
pojma potpune istine, svake dogmatske pozicije, ve i u razumijevanju ljudske
prirode, prirode spoznaje i slobode.
66

Fayerabend je otkrio odreene pretpostavke spoznaje za slobodno drutvo
koje jo ne postoji.
6;
Ljudi imaju iskonsko pravo da ive kako to ele, ak i ako
njihov nain ivota, djelovanja i miljenja drugima izgleda kao neto iracionalno,
neprihvatljivo i bestijalno. Ljudi imaju pravo da svijet promatraju i procjenjuju sa
gledita njihove vlastite tradicije.
68
14.2. Neki elementi za kritiku Feyerabendovog stava
Povijest znanosti se proirila u Feyerabendovoj lozoji, pokazala se granica
moi znanosti i racionalizma, formirao se novi okazionalni racionalizam i rjeenje
se nalazi u prvenstvu djelatnosti-prakse umjesto teorije. Feyerabend, ustaje protiv
znanosti koja se pretvara u mo zlostavljanja, koja razgrauje svijet i ljudski ivot,
koja se proglaava voom, uvodi novu oligarhiju ili joj slui kao sredstvo. Problem
je to Feyerabend ne zazire od pogubnog pojednostavljivanja. On u znanosti i
365
P. Feyerabend, (1987.) Ibid., str. 181.
366
A. Sarevi, Znanost, ovjek i slobodno drutvo Feyerabendova teorija znanosti i kritika
zapadnog racionalizma, u pogovor P. Feyerabend: Protiv metode, V. Maslea , Sarajevo,
1987., str. 324.
367
Ibid., str. 324.
368
Ali, ako je ta tradicija iskljuiva, i te procijene e biti diskriminirajue, to ne djeluje kao
ideal ka kojemu tei Feyerabend.
68
znanstvenoj metodi vidi preteno samo ono to je prinudno i restriktivno, njih-
ovu privilegiranost i rast do nivoa (samo)razaranja svega ivog. ini se da, ipak, i
moderne znanosti, u razliitoj mjeri i na razliite naine stvaraju u svom podruju
neku lozoju i to ne samo kao formu samoreeksije i (samo)kritike, ve i kao
promjenu razumijevanja vlastitog predmeta (momenta neodreenosti u njemu),
tj. kao neslueno poveanje senzibilnosti, otvorenosti i odgovornosti.
Iako, jasno kritiki i demistikatorski sagledava znanost, Feyerabend nema ta-
kav odnos prema demokraciji koju promatra idealizirano, utopijski, kao reenje
svih problema proisteklih iz nametnute dominacije znanosti. On, s pravom, nema
povjerenje u znanost, ali je li s pravom poklanja puno povjerenje demokraciji
Moda se u neto mora vjerovati, samo je li demokracija pravi izvor
Slabost Feyerabendove epistemologije je u tome to je previdio drutvenu pa-
tologiju. Sloboda, ka kojoj se stremi, podrazumijeva i uvaavanje tueg miljena i
pored neslaganja sa njim. Zato je nejasno kako bi se u taj sustav slobode uklopile
iskljuive, diskriminiranje teorije ili tradicije. Moda bi u takvim okolnostima
evoluirale i odbacile dijelove svojih uenja koji se sa iskljuivou odnose prema
drugaijim miljenima. Ili e, naprotiv, jo vie zaotriti svoje stavove u strahu
od konkurencije. Ishod ovog problema ovisi samo od razine ovjekove svijesti.
Meutim, budui da uspostavljanje slobodnog drutva podrazumijeva ovjeka vi-
soke svijesti, za oekivati je da ishod bude pozitivan, tj. u pravcu respektiranjem
razliitih miljena.
Osnovni problem oko ovako koncipiranog slobodnog drutva jest je li realno
oekivani da e ljudi, i to u globalnim razmjerima, kako oni koji imaju mo, tako
i oni koji je sprovode, ili trpe, dostii razinu svijesti i shvaanja slobode neopho-
dan za ostvarivanje ove ideje (ideala) slobodnog drutva. Ukoliko odbacimo, a
priori, optimistika i pesimistika gledita postavlja se pitanje je li tako neto re-
alno oekivati na osnovu povijesnog tijeka promjene razvoja ljudske svijesti i
meuljudskih (u najirem smislu) odnosa Moe li se uoiti, dokazati postojanje
trenda razvoja ljudske svijesti, ili je u pitanju samo razvoj metoda i sredstava za
manipulaciju i upravljanje ljudima od strane drugih ljudi Ova druga mogunost,
sama po sebi, ne mora biti u principu osuena ili kritizirana kao loa, posebno ako
doemo do zakljuka da je globalna evolucija svijesti do viih razina potrebnih za
postojanje slobodnog drutva nemogua, nerealna, bez osnova u povijesti i u
prirodi ovjeka uope. Zbog toga je, moda, alternativno rjeenje ovome svojevrs-
no aristokratsko drutvo kao vladavina najboljih. Svakako da i ova koncepcija
ima svojih manjkavosti. Zbog svega ovoga, namee se sumnja u mogunost bilo
kakvog smislenog, ureenog humanog drutva, a kao jedini preostali modus i za
budua drutva i za tumaenje onih iz prolosti je vladavina kaosa, nasilja, straha,
strasti ...
Ne ulazei u Feyerabendov znanstveni anarhizam i opravdanost njegovih
zakljuaka u odnosu na logiki status znanstvene teorije, moramo istaknuti da
ideologizacija znanosti kao drutvenog fenomena u svakom sluaju predstavlja
ozbiljan problem koji e sa tehnolokim razvojem imati sve vei znaaj. Naime,
6,
Socioloki obrat
ova problematika izlazi iz okvira naeg rada i uvoda u lozoju znanosti i zato se
vratimo na kraju jo jednom na status znanosti.
Ne zvui li to sve tako realno, a opet tako neuveno: sudbina neke znanstvene
teorije ili istraivakog programa, a s njima i sam razvoj znanosti i slika svije-
ta koju nam ona nudi, ne ovisi o odnosu znanosti ili teorije prema zbilji ve o
odnosu snaga u znanstvenoj zajednici Ovdje se neumitno postavlja pitanje, je
li mogue da je naa vjera u znanost kao uzor racionalnosti, kao otjelovljenje uma
i temelj rekonstrukcije ljudskog svijeta, bila samo jedna velika zabluda
Je li zaista Feyerabend u pravu kad tvrdi da izmeu znanosti i magije nema
bitne razlike, da, izgubivi svoje objektivno utemeljenje, znanost kao i magija svoj
uspjeh temelji na pukoj propagandi
Ipak uspjeh znanosti, tako oit svima nama koji ivimo u suvremenom dobu,
ne moe biti sluajan. Oito je da magija i znanost ne mogu imati istu vrijednost i
isti praktini status kao to bi to elio objasniti Feyerabend.
Posebna se pozicija znanosti, njena objektivnost (koja nije boanska) i ra-
cionalnost, oslanja na dva uporita, na odnos prema predmetu i na ustrojstvo
znanstvene zajednice. Danas odnos prema predmetu odreuje jedna rije eks-
periment. Tono je ono to je ve reeno da su iskustvo i pokus u stanovitoj mjeri
neodreeni ili vieznani i da rijetko kada omoguuju jednoznani odgovor na
postavljeno pitanje. Drugim rijeima, tono je da su mogue njihove razliite in-
terpretacije. Ipak, sigurno je i to da ishod eksperimenta ne ovisi ni o pojedinanim
ni o kolektivnim eljama onih koji ga izvode, barem kada su prirodne znanosti u
pitanju. U povijesti je znano bezbroj primjera. Navedimo kao zoran primjer jedno
kratko objanjenje.
Vjerojatno ste imali prilike itati o raznim udnim izumima koji nikada nisu
postali dio nae svakodnevnice, bilo zbog toga to nije bilo ekonomskog interesa
bilo zato to nisu funkcionirali onako kako je to autor eli i zamiljao. Jedan od
najslavnijih takvih primjera je uveni perpetuum mobile. Zamisao je bila da se
gibanja u stroju urede tako da pri prijelazu iz jednog u drugo stanje gibanja stroj
izvri neki rad i da se istodobno vrati u poetno stanje i zapone novi ciklus bez
dovoenja dodatne energije. Moda se u izlogu nekog urara zapazili napravu koja
se sastoji od vije kuglice spojene metalnom osovinom to je uvrena na drugu
osovinu. Dvije kuglice izvode stanovito gibanje, ali tako da se nakon nekog opi-
sanog gibanja uvijek ponovno nau u poetnom stanju. Gibanje se odvija bez
ikakvog vanjskog pokretaa i doima se kao trajno gibanje (perpetuum mobile).
No, kada bi jedna takva naprava mogla vriti i neki koristan rad, ovjeanstvo bi
se rijeilo energetske krize. I danas znamo da je to nemogue, ali od trinaestog
stoljea, kada je zabiljeen prvi pokuaj, i sve do konanog formuliranja prvog
i drugog zakona termodinamike generacija izumitelja nastojale su konstruirati
uveni perpetuum mobile, kao to su jo brojnije generacije alkemiara nastojale
pretvarati razne materijale u zlato. Primjeri takvi uzaludnih pokuaja ne navode
se u standardnim povijestima znanosti i tehnologije, no oni lozofu koji na njih
;o
misli bjelodano pokazuju da naa tehnoloka stvarnost i znanstveni eksperiment
nisu samo naa konstrukcija, individualna ili socijalna.
Drugi oslonac je ustroj znanstvene zajednice, o kojem postoje mnoge studi-
je. Istaknut emo samo jednu, a odnosi se na ocjenjivanje znanstvenog teksta.
Istraivanja arhiva asopisa Physical Review pokazala su da se ocjenjivai radova
i urednici koji odluuju o tiskanju ne obaziru na to je li rije: o mlaem ili stari-
jem autoru, o poznatom ili nepoznatom imenu, o velikoj ili maloj razvijenoj ili
nerazvijenoj zemlji, o poznatoj ili nepoznatoj instituciji, da o drugim osobinama
autora, koji su referentima esto nepoznate, i ne govorimo. Pokazuje to da su
logiki pozitivisti bili u pravu kada su naglaavali kako se znanstveni tekst moe
prouavati i razumjeti bez ikakva pozivanja na njegova autora i na okolnostima na
kojima je nastao. Nije ta istoa znanstvenog teksta apsolutna, ali je dovoljna za
donoenje meritorne odluke o tome je li rukopis dovoljno valjan da bude publici-
ran u tako uglednom znanstvenom asopisu. Kako ono to se publicira u Physical
Review u velikoj mjeri ima utjecaj na odluke to e se istraivati i koja e se teorija
provjeravati, kako o tome to se nalazi u navedenom asopisu, ovise standardi
eksperimentalnog rada i teorijske analize, onda je oito da je ono to se u znanosti
radi u velikoj mjeri ipak neovisno o nabrojenim subjektivnim i socijalnim fakto-
rima i u tom smislu objektivno.
Nakon svega moemo li izbjei osjeaj da se nalazimo u situaciji slinoj onoj u
kojoj se naao Kant i koju je veliki lozof nazvao skandal lozoje. Pred nama
je, nema dvojbe, znanost koja stalno buja i nedvojbeno stvara nova znanja, bez
obzira kako emo ih karakterizirati. Pred nama je uzanost koja je nala nain na
koji komunicira kako s prirodom, tako i sa samom sobom. Filozoja, meutim,
tek to joj se inilo da je uhvatila nit razumijevanja fenomena znanosti, opet ju je
izgubila. Moda je ba zbog toga lozoja znanosti jedna od najvitalnijih grana
suvremene lozoje.
Moda bi bilo zanimljivo nakon ovog cjelokupnog razmatranja dati u saetom
obliku odnos izmeu empirizma i racionalizma na nain kako je to uradio W.
Stegmller. On zgodno saima razliitost gledita meu teoretiarima znanosti
kad tumae postupak prirodnih znanosti i navodi etiri razliitih pristupa:
Prirodne znanosti postupaju induktivno ali ne racionalno (Hume).
Prirodne znanosti postupaju induktivno i racionalno (Carnap).
Prirodne znanosti postupaju ne induktivno ali racionalno (Popper).
Prirodne znanosti postupaju ne induktivno i ne racionalno (T.S. Kuhn).
6,
369
Usporedi: Stegmller, 1975., str. 490.
;
15. Naturalizam
Nakon pojave teorije relativnosti, koja je radikalno revidirala nae poimanje
prostora i vremena, postalo je jasno koliko je Kant bio vezan za Newtonovu zi-
ku. Istodobno meu znanstvenicima koji nisu prihvatili neopozitivistiku lo-
zoju znanosti Kant je i dalje ostao izvorom inspiracije. Uvjerenje da opaanja
nisu neovisna o teoriji podupiralo je Kantov apriorizam. No apriorni elementi
ljudske spoznaje morali su, nakon teorije relativnosti, biti i sami relativizirani.
Najprije se pojavila ideja da se temelj apriornih formi potrai u organskoj opremi
spoznajnog subjekta. Nekoliko niti ispletenih na razliitim mjestima, a sve obojene
naturalistikim tonom, poele su se uplitati u tkanje nazvano naturalistikom
epistemologijom.
Zbog uvrijeenih predrasuda, a i proivljenog negativnog iskustva, treba od-
mah naglasiti da suvremeni naturalizam nije redukcijski. Dvije su njegove os-
novne postavke: prva kae da je svaka, pa i ljudska spoznaja prirodni fenomen, te
da zbog toga nije u prirodni i ljudski svijet unesena izvana iz neke transprirodne
sfere, i druga, da svaka teorija spoznaje mora voditi rauna da je ovjek sa svojim
spoznajnim sposobnostima rezultat prirodne evolucije u kojoj se nije dogodio ni-
kakav neprirodni skok, ne postoji nikakav prijelom evolucijskog toka koji teorija
evolucije nije u stanju asimilirati. Ni jednom ni drugom postavkom ne negira se
specinost ovjeka i njegove spoznaje, zahtijeva se samo da ta specinost bude
opisana u skladu s onim to u prirodi kau prirodne znanosti i bez pozivanja na
vanprirodne faktore.
Prihvate li se ove dvije postavke tada je razumljiva i opravdana tradicionalna
karakteristika naturalizma: upotreba analogija izmeu prirodnih procesa kako
ih opisuju prirodne znanosti i drutvenih i duhovnih procesa, izmeu prirod-
noga i ljudskoga svijeta. Analogije naime pomau da se uspostavi pretpostav-
ljeno jedinstvo. Pozitivizam je analogije, kao nelogike forme miljenja, sasvim
iskljuio iz stroge znanstvene metode izjednaivi ih sa svim onim teko opisivim
psiholokim procesima koji se zbivaju kod znanstvenih otkria. Praksa znanosti,
meutim, pokazuje da se analogije, uz razloan oprez, naveliko koriste u znanosti,
da su rutinski dio znanstvene metode i da bez njih znanost ne bi napredovala.
Objanjavajui razvoj kvantne teorije i odnos te teorije prema klasinoj zici N.
Bohr je formulirao naelo korespondencije koje, osim posve konkretnog zikog
sadraja, krije i metodoloku uputu. Izraena jednom analogijom ona kae da sva-
ki istraiva kad kree u nepoznati predio nosi sa sobom opremu koju posjeduje
i za koju smatra da e mu biti od koristi mijenjajui je i prilagoavajui je prema
potrebi. Za razumijevanje novih teorija ta je geneza nezaobilazna. Analogija i nije
nita drugo nego prenoenje opreme izraene za jedno podruje iskustva u
drugo.
;a
Najznaajnija analogija koritena u suvremenoj lozoji znanosti jest ona
izmeu organske evolucije i rasta ljudske spoznaje. Ve je spomenut Popperov
model rasta znanstvene spoznaje u kojem je njegovo naelo falsikacije poveza-
no s prirodnim odabiranjem, a slobodna indukcijom nesputana kreacija znanst-
venih hipoteza sa sluajnim varijacijama u ivih bia. D. Campbell (,;.) je
shemu slijepog variranja i selektivnog zadravanja protegnuo na sve spoznajne
fenomene i istaknuo je kao glavni model razvoja uope. Spomenuli smo takoer
evolucionistiki model koji je razvio S. Toulmin (,;a.) a kojem glavnu ulogu
igraju populacije pojmova. U tom modelu znanstvene teorije nisu strogo ureeni
logiki sustavi ve populacije pojmova s vie ili manje vrstim meusobnim veza-
ma. Promjena jednog pojma ne implicira, kao kod holista, perturbaciju koja se
automatski iri cijelim sustavom. Znanstvene teorije kao populacije pojmova nas-
taju i ive u nekom intelektualnom okoliu i u interakciji s tim okoliem pojedini
lanovi populacije preivljavaju nepromijenjeni, doivljavaju stanovitu transfor-
maciju ili nestaju s pozornice. U populaciji postoji mnotvo varijanta koje se bore
za opstanak, a selekcija se vri usporeivanjem ne izravno s prirodom nego sa
ciljevima i idealima pojedine znanstvene discipline meu kojima je, naravno, i cilj
razumijevanja prirode.
Ovakvo direktno prenoenje modela kod kojeg se preskau mnoge stepenice i
zaobilaze brojna pitanja svakako je ne samo nategnuto nego i neprimjerno. Osim
toga u pravilu se radi o prenoenju jedne simplicirane teorije evolucije koja ni
u biologiji nije vie u upotrebi. Snaan motiv koji pokree ovakve ekstrapolacije
lei u obrani realizma. Uz pomo teorije evolucije, konkretnije pojmova prirod-
nog odabiranja najprilagoenijih, lako se odgovara na pitanje zato je prirodna
znanost uspjena. Prirodoslovlje je uspjeno zato jer njegove teorije podvrgnute
mehanizmu slijepog variranja i selektivnog zadravanja najbolje odgovaraju
njegovom objektu, najbolje su mu prilagoene. Realizam je adekvatna lozo-
ja znanosti jer u odgovaranju znanstvenih teorija predmetu vidi glavni motiv
znanosti.
Napomenimo jo samo jednu karakteristiku suvremenog naturalizma u lozo-
ji znanosti, to je eksplicitan poziv lozoma da se poslue rezultatima prirodnih
znanosti u razumijevanju fenomena spoznaje, a to znai i prirodne znanosti same.
U tom pozivu, to ga moemo nai kod Quinea (,68.), Campbella (,;.) i Shi-
monya (,;.), jasno je reeno da treba napustiti ambiciju lozoje da utemeljuje
znanost. Zadrimo se ukratko na nekim stavovima Quine. Za njega se lozoja
u naelu ne razlikuje od znanosti, lozofska su pitanja samo openitija znanst-
vena pitanja. Isto tako, u stvarnom lozofskom poslu apstraktno razmiljanje
treba da bude stalno interpretirano s pozicija znanosti. Takvo gledite Quine na-
ziva naturalistikim. Pogledajmo na primjer spoznajnu teoriju, grani lozoje o
kojoj je on pisao u svojim tekstovima. Quine je svojim tekstom Naturalizirana
epistemologija (,68.) postao jedan od suvremenih klasika programa natu-
raliziranja spoznajne teorije. Tako on kae kako je epistemologija sadrana u
prirodnim znanostima, kao jedno poglavlje psihologije. U manje radikalnoj vari-
;
Naturalizam
janti: spoznajna teorija jednostavno uzima u obzir rezultate znanosti koje se bave
spoznajom kao svojim predmetom to znai da to ne mora biti samo psihologija.
Glavna novost u suvremenoj epistemologiji upravo je uspostavljanje dijaloga s
tim znanostima. Tu se istiu dvije kognitivna psihologija i kognitivna biologija.
Prva prouava ljudske spoznajne sposobnosti i procese zamjedbe, rasuivanje,
pamenje itd., a pridruuje joj se u tome i (kognitivna) neurologija. Zajedno s
podrujem umjetne inteligencije one tvore kognitivne znanosti. Kognitivna
biologija bavi se kognitivnim procesima kod ivotinja i u perspektivi tei tome
da obuhvati i kognitivnu psihologiju. Nju zanimaju mehanizmi spoznavanja i
nain nastanka i razvitka tih mehanizama. Ovo potonje stvar je evolucije. Iz kon-
takta epistemologije i teorije evolucije razvila se tzv. evolucijska epistemologija.
Konano, meu znanosti o spoznaji poinju se uvrtavati i sociologija spoznaje i
znanosti.
to znanosti o spoznaji moe rei epistemologiji U prvi mah moe se initi
da e posrijedi biti razgovor gluhi, ako je epistemologija normativna disciplina, a
znanost o spoznaji jesu opisne ili injenine, onda je mogue samo dvije varijante,
ili epistemologija nema to traiti od znanosti o spoznaji ili se sama mora odrei
svoje normativne naravi i postati sama opisna ili injenina, odnosno utopiti se u
znanosti o spoznaji. Quine, ini se, zagovara ovu potonju alternativu, tj. naputanje
normativnosti i utapanje epistemologije u znanost o spoznaji. Sam Quine je sklon
biheviorizmu u psihologiji, ali njegov program naturalizirane epistemologije na-
dahnuo je mlae autore s aurnijim stavovima u pogledu psihologije. Bitno je,
meutim, da epistemologija ne moe opravdavati nae pojedinano vjerovanje
traei im vanjske sigurne temelje, ve ih samo moe objasniti i odrediti njihovo
mjesto u cjelini. Quineovski epistemolog ne roni in medias res, on poinje in
mediis rebus, pie sam Quine.
Pokuaji da se u spoznaji ili u znanosti izdvoji neto to e biti tako nedvojbeno
i ujedno bogato da e moi posluiti kao siguran temelj i izvor pouzdanosti sveko-
like spoznaje vrlo su stari i vrlo neuspjeni, to je naroito jasno pokazala sudbina
logikog empirizma. Umjesto utemeljenja moramo se zadovoljiti razumijevan-
jem. S ambicijom utemeljenja, ija je pretpostavka da se iz temelja logikim putem
izvodi nadgradnja, inkompatibilna je upotreba znanstvenih rezultata, jer time bi
se ve koristilo ono to tek treba utemeljiti i petitio principii je oigledan. No kada
je rije o razumijevanju, strah od zatvaranja kruga je bezrazloan. Naprotiv, u
svojevrsnom kruenju u kojem znanost pomae lozoji da razumije znanost,
a lozoja znanosti da sebe razumije i unaprijedi, u kruenju koje u poneemu
oponaa hermeneutiki krug razumijevanja, Shimony vidi dobitak za obje strane.
Upravo takav otvoren i dijalektian pristup vodi preko naturalizma, jer je posve
evidentno da se krug od znanosti do lozoje i natrag mora ne samo spiralno
uspinjati produbljujui razumijevanje fenomena spoznaje nego i stalno iriti.
Evidentno je naime da znanost jest prirodni fenomen kao to je to, po osnovnoj
zamisli naturalizma, i kultura uope, ali priroda tada nije vie samo ono to se
nalazi u prirodoslovlju. U najmanju ruku mora se tada govoriti o povijesnom ra-
;
zumijevanju prirode unutar kojeg su i klasino novovjekovno i suvremeno no-
vovjekovno prirodoslovlje tek jedna epizoda.
Dok se kontinentalna tradicija ustruavala da kritiku neopozitivizma dovede
do kraja, a to bi znailo da je izvede i na planu samih prirodnih znanosti, nesug-
lasje izmeu logiko-empiristikog ideala znanosti i zbiljskog prirodoslovlja iza-
zvalo je pokret s one druge angloamerike strane, pokret za koji se ini da kree
ususret kontinentalnoj tradiciji ili barem u njoj nalazi stanovitu inspiraciju. Sve
je oiglednija penetracija hermenautiko-dijalektikih metoda i ideja u lozoju
prirodnih znanosti. No prati je i jedna velika opasnost. Gotovo se ini neizbjenim
pad u banalnu zabludu. Usprkos jasno izvedenog razgranienja predmeta prirod-
nih i humanistikih znanosti, posudba iz hermenautiko-dijalektike tradicije u
lozoji prirodoslovlja esto na to razgranienje posve zaboravlja. Nemogue
je da hermenautiko-dijalektiki pristup kod primjene na prirodne znanosti ne
doivi transformaciju u prvom redu zbog predmeta tih znanosti, a onda i zbog
osebujnosti dugo razvijanje znanstvene tradicije.
Naturalistika orijentacija u suvremenoj lozoji znanosti otvara jo jednu
potrebu i mogunost transformacije kontinentalne tradicije prilikom njene
primjene na prirodoslovlje. eli li kontinentalna tradicija ostati otvorena prema
prirodnim znanostima, onda se mora otvoriti i prema ovoj naturalistikoj struji.
Konkretno promiljanje teze o povijesti kao prirodnom procesu u smislu ireg
poimanja prirodnoga kao samoniklog, uz sluajni razvoj na ovoj planeti veza-
nog fenomena, treba dovesti do obrnute penetracije, do ekstenzivnog koritenja
pojmova, modela i analogija iz prirodoslovlja u razumijevanju ljudskog svijeta.
Zrelost koja je u meuvremenu postignuta zahtijeva da se pomilja pritom na
ikakvu redukciju. O toj zrelosti svjedoi otpor i kritike upuene sociobiologiji i
ublaavanje teza koje je nakon toga slijedilo. Rije je uglavnom o analogijama
koje uvijek zahtijevaju paljivu upotrebu, stanovitu promjenu znaenja i adap-
taciju pojmova i modela na novu sredinu. Uz duan oprez rije je, dakle, o suvre-
menom razumijevanju prirodoslovlja u okviru jedne naturalistike interpretacije
povijesti.
15.1. Interakcijska epistemologija
Tradicionalno utemeljivaka epistemologija i njena suvremena nasljednica,
lozoja znanosti, sa svojom ambicijom da osiguraju znanje prije spoznaje da
opravdavaju znanost ne pretpostavljajui je, nisu nam pruile ni najskromnije ra-
zumijevanje ukupnosti njihova predmeta. Nakon to je promaaj postao eviden-
tan, u kasnim pedesetim postali smo svjedoci nekoliko obrata. Historicistiki
i sociologistiki obrati isticali su spoznaju i znanost kao prvenstveno povijesne
i drutvene pojave te postavljali zahtjev da se epistemologija zamijeni povijeu
;
Naturalizam
i sociologijom spoznaje i znanosti. Nedavno je Rorty
;o
zagovarao neto to bi
se, zadravajui isti stil, moglo nazvati knjievno-kritiarskim obratom. On je
naglasio poput slavnog lingvistikog obrata, da se znanost iskazuje u jeziku i da
je zbog toga literarni fenomen koji bi se, sukladno tome, trebao ispitivati i interp-
retirati hermeneutikom metodom.
Svi ovi obrati imaju dva ozbiljna nedostataka: izvan su najboljem znan-
ju koje danas imamo znanosti, i nepopravljivo su nepotpuni. U vezi s prvim
nedostatkom Quine
;
je predloio novo mjesto epistemologiji, udomio ju je u
prirodnim znanostima kao poglavlje psihologije. Meutim, ini se da je taj pri-
jedlog samo jedna modernizirana bihevioristika verzija neeg ve iskuanog i
odbaenog. Slina gledita koja smatraju da su spoznaja i znanost pored ostalih
znaajki, prirodne pojave, da se njihov razvoj mora promatrati kao prirodni pro-
ces u tom smislu da ni na kojem stupnju tog razvoja nije bilo transfuzije bilo
znanja, bilo mehanizma spoznaje, bilo temeljnih istina izvana (tj. izvan prirode,
SL),
;a
i da epistemologija mora biti u skladu s opisom svijeta koji prua su-
vremena znanost,
;
vrlo su hladno primljena meu lozoma znanosti. Prema
umjerenom naturalizmu, kao onaj to ga zagovara Campbell (umjeren u toliko to
od samog poetka odbija bilo koji oblik redukcionizma, a to i jest najvea opas-
nost naturalistikog pristupa), epistemologija i prirodne znanosti isprepletene su
na taj nain da prirodne znanosti obuhvaaju epistemologiju kao onaj svoj dio
koji za predmet ima pojave imenovane spoznaja i znanost, dok epistemologi-
ja obuhvaa prirodoslovlje kao oblik spoznaje koji mora objasniti ili razumjeti.
Oevidno kruenje koji prua ovaj pristup je, usprkos ignoriranju, barem zanim-
ljiva alternativa onom hermeneutikom.
U odnosu na drugu primjedbu pristupima koji su trenutno u modi, ono to
suvremeni naturalizam u svom anti-redukcionistikom izdanju moe za sad po-
nuditi jeste jedna enciklopedija svih znanstvenih disciplina, ukljuujui i sve dis-
cipline lozoje, koji se bave spoznajom ili znanou, uz neku nadu da e neka
unicirajui ideja, poput Campbellove jednostavne sheme slijepo variranje i
selektivno zadravanje, biti jednom pronaena. U ostalom, ako spoznaja i znanost
mogu biti promatrane kao prirodne pojave, zato to ne bi mogle biti i povijest i
drutvo U sadanjoj situaciji kada historicistiki, sociologistiki i hermenutiki
pristupi tee ekstremnom relativizmu, i kada znanstveno relativizam nije u stan-
ju asimilirati radikalne povijesne promijene u znanosti, vjerojatno je vrijedno
paljivo ispitati opciju koju nudi umjereni naturalizam.
370
R. Rorty, Consequences of Pragmatism, Brighton: Te Harvester Press, 1982. god.
371
W.V.O. Quine, Epistemology Naturalized,, u Akten des XIV Internationales Kongress fr
Philosophie, Wien: Hencler, 1968.
372
D.T. Campbell, Evolutionary epistemology, u P.A. Schilpp (ed), Te Philosophy of Karl
Popper, Te Library of Living Philosophers, Vol. 1, 423-463, La Salle: Open Court Pub. Co.,
1974. str. 413.
373
Ibid., str. 413.
;6
Suvremeni naturalizam sadri znaajnu implicitnu premisu koja glasi: spoznaja
kao prirodna pojava usko je vezana uz ive sustave, ili stroe: spoznaja je ugraena
u narav ivog sustava. Drugim rijeima, pretpostavlja se da se neto slino spozn-
aji moe nai jo jedino u sustavima koje je napravio ovjek. Premisa postaje
znaajna kada joj se pridrui druga implicitna premisa naturalistikog pristupa.
Kako nikakav unos kognitivnih elemenata i procesa iz neeg to je izvan prirode
nije doputen, sve ono to vrijedi za sve ive sustave uope vrijedi i za ovjeka, koji
kognitivno sustav par excellence. U mnogo opreznijem opisu premisa zahtijeva
da svojstva ljudskog kognitivnog sustava budu u skladu s opim karakteristikama
ivih bia kao spoznajnih sustava.
Sredinji pojam biologije spoznaje, pored pojma ivog bia, jest koncept
ivanog sustava. Da je ivani sustav kognitivni sustav izgleda oigledno. Tvrdn-
ja izgleda istinitom ak i ako se nervni sustav mora razmatrati samo kao dio nekog
organizma koji je po sebi spoznajni sustav. Glede epistemolokih implikacija poj-
mova ivog bia i ivanog sustava, moemo se nai u ovakvoj situaciji. Tradicio-
nalno gledite, koje je, grubo govorei, usredotoeno na pojam adaptacije, njeguje
ideju da organizacija i struktura nekog organizma reektiraju organizaciju i struk-
turu nie. Dovedemo li ovu ideju do ekstrema ispada da je organizam organiko
otjelovljenje ili jedan drugi oblik materijalizacije svojstava nie, drugo-bie dijela
zike okoline. Sukladno tome spoznaja je manje ili vie tona reeksija ili osli-
kavanje karakteristika okoline. Na danas popularan nain reeno, genetiki pro-
gram, koji su organizmi otjelovljenja, moe biti shvaen ili kao skup kodiranih
informacija o moguim okolinama koje e organizmi sretati u svojoj ontogenezi,
ili kao skup kodiranih informacija u nutranjem razvoju i njegovoj prikladnoj
modulaciji, koji se koristi okolinom da bi materijalizirao vlastiti identitet.
U prvom sluaju epistemoloke implikacije slau se s tradicionalnim gleditem.
U drugom netko bi moga prepoznati Leibnizov jezik preetablirane harmonije. U
tom kontekstu bismo mogli samo prevesti harmoniju u preetablirani program,
tako da se ivo bie i njegov ivani sustav zatvaraju u prostor bez prozora.
Izgleda dakle, da teturamo izmeu dva ekstrema, ekstremne otvorenosti u kojoj
okolina slobodno ulazi u sustav da bi se u njemu reektirala, i ekstremne zatvore-
nosti u samozadovoljno samorazvijanje. Oba su posljedica doivljavanja orga-
nizama kao da su baeni u svijet sluajnou boje volje, zateeni tamo u stranom
okoliu koji neprekidno prijeti njihovu opstanku. Epistemoloki ovakav stav vodi
uspostavljanju klasine subjekt-objekt relacije s neizostavnom polarizacijom na
subjektivizma i objektivizam.
Pojam autopoiesisa unosi i diskusiju novi element, ali jedino ako se interpretira
kao selektivna otvorenost kroz interakciju s okolinom. Pokazano je, tako nam se
ini, da je ivi sustav, s ivanim sustavom ili bez njega, autopoietiki i kognitivni
sustav zato to ima potrebu za okolinom, zato to tu okolinu mora internalizirati
da bi sebe proizveo i odravao. Da bi zadovoljio vlastitu unutarnju i unutarn-
je strukturiranu potrebu za okolinom ivi sustav i njegov ivani sustav kada je
;;
Naturalizam
prisutan zatvaraju se kao sustavi interakcijom s okolinom. Ova interakcija, ist-
odobno, uestvuje u samo organizaciji ivog sustava.
Ove strukture ine da je dio okoline ponovno prisutan u ograenom pro-
storu organizma. Pounutrenje ini spoznaju nunim sastavnim procesom
samoproizvoenja. Selektivna otvorenostizatvorenost, dvostruka upuenost i
dinamika te upuenosti i eksternaizacije iskljuuju mirror imagery, ideju siunih
slika ili karata nie sainjenih od organskog materijala i ugraeni u organizam.
Ovako situaciju promatraju predstavnici interakcijske epistemologije i takoer,
re-prezentacija nie u organizmu integralni je dio njegova samoproizvoenja i
podreena je temeljnoj, metabolikoj interakciji koja mora biti odravana u svim
okolnostima. Zbog toga niti isti objektivizam niti isti subjektivizam, niti jed-
nostavna subjekt-objekt relacija ne iskazuju ono to je bit ivota.
To za predstavnike ove epistemologije ne znai eliminiranje subjekt-objekta i
njihovo stapanje u neke jedinstvo. Kako je pokazano podijele na unutarnji i vanjs-
ki prostor na ivi sustav i njegovu okolinom, na sustav koji udomljuje reprezenciju
nekog drugog sustava i na sustav koji je reprezentiran, na subjekt i objekt, bitne
su kad je o ivotu rije. Sredinje je mjesto selektivna interakcija. Interakcija je
najvaniji dio samoprodukcije, ona je parametar koji se mora odravati konstant-
nim, i oboje i interna struktura organizma i nia podreeni su tome. Orga-
nizam se pojavljuje kao jedinica interakcije, a nia kao domena interakcije i tada
organska evolucija postaje evolucija naina interakcije izmeu sustava i okolia.
Ovo upuuje na to da je ono to mi danas trebamo, misle predstavnici interak-
cijske epistemologije, da se danom epistemologijom zamijeni tradicionalna epis-
temologiju koja je beznadno uhvaena u subjekt-objekt polarizaciju i metaforu
ogledala Umjesto da pitamo Kako subjekt pribavlja informacije o objektu nova
bi epistemologija trebala odgovoriti i postaviti pitanje Kako se dogodilo da sub-
jekt posjeduje strukturu koja mu doputa da meudjeluje s objektom tako da obo-
je zadravaju svoj identitet. Tada bi ona bila usmjerena na razliite naine in-
terakcije koji se pojavljuju tijekom organske evolucije i ljudske povijesti. Spoznaja
bi se tada mogla doivljavati kao neumorno ponavljanje eksperimenta s nacrtima
raznolikih naina interakcije koja je sposobna podrati samoregulativne sustave,
koji i nisu drugo do ostvarenje tih istih naina interakcije. Pojavljivanje ivanog
sustava i proizvodnje art-efekata u organskoj evoluciji ne zahtijeva probijenu per-
spektive, oni su samo novi naini dane interakcije.
Naturalistiki pristup, koji bi jedna internacionalistika epistemologija trebala
pozdraviti (uz ozbiljno uzimanje biologije spoznaje), oigledno je predodreen za
neku vrstu pragmatizma i relativizma, kako i Maturana
;
sugerira. Ako je nain
interakcije sredinji pojam kroz koji razumijemo kako su jedinica interakcije koja
je kognitivni sustav i domena interakcije koja je kognitivna domena proizvedeni, i
ako su svi aspekti ivota, dakle i spoznaja, podreeni odravanju interakcije, tada
je neka vrsta pragmatizma odreena nainom interakcije neizbjena. Slino,
374
M.R. Maturana i P.J. Varela, Autopoesis and Cognition, Dodrecht: D. Reidel, 1980.
;8
ako ne moemo odvojiti spoznaju od samoproizvoenja, tada apsolutno, o vrsti
neovisno, boansko znanje nije mogue, sva je spoznaja relativna u odnosu na
nain interakcije.
Meutim, pitanje o vrijednosti naturalistikog zakljuivanja, da budui da su
ljudi iva bia, sve to se odnosi na ive sustave uope odnosi se i na ovjeka,
jo uvijek stoji. Da bi se na pitanje pozitivno odgovorilo moralo bi se pruiti
naturalistiki prikaz specino ljudskog naina samoproizvoenja ljudskog
drutva ljudske povijesti.
15.2. Evolucijski naturalistiki realizam
Postojanje mnogo raznovrsnih tijekova misli ini zbivanja u suvremenoj
post-pozitivistikoj lozoji znanosti prijatnim, ivahnim i ak uzbudljivim.
Razliiti pristupi i gledita pruaju se u rasponu od znanstvenog realizma do
konvencionalistikog pragmatizma, od istine kao korespondencije do socijalne
konstrukcije zbilje, od istine kao korespondencije do socijalne konstrukcije zbilje,
od transhumane univerzalnosti do metodolokog relativizma. Iako je zabavno
ivjeti u tako bogatom svijetu poneka sinteza pruila bi nam jo vee zadovoljst-
vo. Konano, zar znanost nije jedinstvena ljudska djelatnost
Utemeljitelji suvremene evolucijske epistemologije nastojali su naglasiti njen
potencijal, kojim bi ona mogla posluiti kao osnovica, ako ne neke uniformne
slike znanosti, ono jedne koherentne enciklopedije svih disciplina koje se bave
znanou. Zamiljalo se da bi te discipline, od epistemologije do povijesti znanos-
ti, mogle biti nekako usklaene naturalistikim pristupom i posuenom shemom
besciljnog variranja i prirodnog odabiranja. Ove su misli eksplicite izraene u Shi-
monya
;
i Campbella.
Najsvjeiji poduhvat s ambicijom da bude sistematian i sintetski jest Hook-
erov
;6
evolucijski i naturalistiki realizam. Sklonost evolucijske epistemologije
da zadri bioloku teoriju evolucije, naturalistiki pristup ljudskim spoznajnim
sposobnostima i znanstveni realizam bila je vidljiva od same poetne zamisli.
Hooker je uinio predmetom izriitog bavljenja i sustavnog razvoja.
Usklaenost evolucijske epistemologije i naturalizma je oita. Interes epis-
temologije za teoriju evolucije potekao je od Konrad Lorenzovog i Norman W.
Quineovog naturalistikog pristupa nekim aspektima ljudske spoznaje, a poticajan
je Popperovom lozojom znanosti. Smatramo li ljudsku vrstu kao jednu meu
mnogim vrstama ivih bia, kako to naturalisti ine, tada implicite prihvaamo
vaenje teorije evolucije i za ovjeka, njegove sposobnosti i dijela. Primijenjen na
epistemologiju, naturalizam zahtijeva da se ljudske spoznajne sposobnosti treti-
375
A. Shimony, Perception from evolutionary point of view, Journal of Philosophy 68, 571-583.
1971.
376
C.A. Hooker, A Realistic Teory of Science, New York: State Univ.of N.Y. Presss. 1987.
;,
Naturalizam
raju kao produkti prvenstveno bioloke, a zatim i socijalne, evolucije. Meutim,
uklapanje znanstvenog realizma u ovu kombinaciju teorije evolucije i natural-
izma, izgleda, nee ii posve glatko Hooker govori o napetosti izmeu siste-
matskog falibilizma
;;
(kao posljedice evolucijske epistemologije) i objektivne
istine, a Campbell
;8
o o osjeaju da nas evolucijska epistemologija upuuje na
pragmatizam ili utilitarizam.
Evolucijski naturalistiki realizam bez naturalizma je prazan skup. Vodei
je motiv, kae Hooker, obaveza da se o ovjeku raspravlja kao prirodnom
biu, da ga se promatra kao dio prirode, kao bie koje spoznaje prirodu kroz
meudjelovanja koja proimaju svijet. U kontekstu evolucijskog naturalistikog
realizma naturalizam se javlja u dva oblika i oba pokazuju napetost to izvire iz
istog izvora. Prvi je oblik sistematski anti-antropocentrizam (Hooker) interpre-
tiran kao istinski kopernikanski obrat (Shimony, Vollmer). Istinski kopernikan-
ski obrat zato to se Kantov obrat dana doivljava kao anti-kopernikanski budui
da je ovjeka epistemoloki postavio u centra svijeta iz kojeg ga je ontoloki
Kopernik izbacio. Evolucijska epistemologija izvodi sada ponovo ovjeka iz
sredita inei ga beznaajnim promatraem kozmikih procesa koji ukljuuju
i njega samoga.
;,
Ovo zadnje ukljuivanje podsjea nas odmah na perspektivu
boanskog oka i konzekventno na ovjekov privilegirani poloaj.
Bit je sustavnog anti-antropocentrizma zakljuivanje koje iz kozmoloke
marginalnosti izvodi epistemoloku marginalnost. Epistemoloku marginalnost
moglo bi se interpretirati kao tvrdnju da netko beznaajno ogranieno i prolaz-
no bie moe imati samo uz vrstu vezano ogranienog, pogreivo znanje, znanje
centrirano oko ne privilegiranog ljudskog naina opstanka. Naime, upravo se
suprotno tvrdi: iz epistemoloke marginalnosti koja slijedi onu ontoloku, izvodi
se zakljuak da ljudska spoznaja nije antropocentrina da su ljudi jedina bia koja
epistemoloki mogu transcendirati svoju ontoloku poziciju.
Susreemo se ponovo s prepletanjem dviju razliitih ravnina: ravnine egzis-
tencije i ravnine opisa. Iz egzistencijalne injenice da ljudi pripadaju samo jednoj
vrsti, meu mnogima, ne slijedi da njihov opis svijeta i njihovo mjesto u spozn-
aji ne smiju biti antropocentrini. Njemaki ziar C.F. von Weizscker lijepo je
izrazi stvarno stanje rekavi da je priroda prije (ontoloki i logiki) ovjeka, ali
je ovjek prije prirodne znanosti. Realizam stalno iznova ponavlja staru greku:
iz injenice da postoji nezavisan vanjski svijet na koji se naa spoznaja odnosi
zakljuuje da naa spoznaja toga svijeta mora od nas biti neovisna.
Drugi oblik naturalizma odnosi se na zbiljsko i krucijalno pitanje: kako se daleko
u opisu ljudskog svijeta mogu primijeniti naela bioloke evolucije Ponovo je
377
Sistematski falibilizam tvrdi da je kognitivna evolucija, prvo, temeljena openito na
nagaanju tipa pokuaj-pogreka i, drugo, da je to nagaanje univerzalni princip, tj. da se
odnosi na razvoj sposobnosti opaanja, stvaranja simbolikih procesa, miljenja i govorenja.
Posljedica je ovakvog stava je tvrdnja da su svi kognitivni sustavi i sva kognitivna sredstva
pogreivi.
378
Ibid., D.T. Campbell, (1974.)
379
G. Vollmer, Mesocosm and objective knowledge, u Wuketits 1984., str. 81.
8o
Vollmer konkretniji od ostalih. On poinje s antropocentrikim pojmom mezo-
kosmosa, a on je onaj isjeak zbiljskog svijeta s kojim se bavimo kad opaamo i
djelujemo, senzualno i motoriki.
8o
Kao ljudska kognitivna, a vjerojatno takoer
i ekoloka, nia, mezokosmos denira domet ljudske poznaje kada je rije o per-
cepciji i neposrednom iskustvu pa je vjerojatno u velikoj mjeri genetski odreen.
Ovaj bioloki odreen dio ljudskog znanja Vollmer naziva iskustvenim znanjem.
Na tu vrstu znanja, i naravno na sve vrste subhumanih oblika spoznaje, moe se
i mora se primijeniti teorija bioloke evolucije i na nju se, sa sukladnou odnose
svi argumenti istaknuti protiv realizma. Isto se odnosi i na onaj dio kognitivnog
aparata ije se ponaajne moe opisati kao razumoliko (reason-like) ili prema
Brunswiku, kao raciomorfno.
S razumom i znanstvenom spoznajom stvari stoje drugaije. Iako, Wuketits
zajedno s drugima tvrdi da se evolucijski pristup moe potegnuti i na proiz-
vode duha, tj. na epistemike aktivnosti kakva je znanost
8
, a Vollmer kazuje
da je uz zadane pradavne poetne uvjete na Zemlji i Suncu, ljudska spoznaja
nastala uz skladu s prirodnim zakonima i da nije bilo nuno nikakvo udo niti
boanska intervencija niti krenje prirodnih zakona
8a
, injenica je, kako Vollmer
kae kasnije da razum dostie dalje od intuicije, miljenje dalje od pogleda, po-
jam dalje od osjeta, i raun dalje od slike.
8
Wuketits istu misao izraava mnogo
otrije: Ljudski uroeni mehanizam poduavanja postavlja granice njegovom
razvoju kao bioloke vrste, ali ovjek kao animal rationale prestupa svoj status
puke ivotinje i otvara posve nove dimenzije
8
. Kao animal rationale ovjek se
koristi svojim umom i djeluje racionalno: Kad tako djelujemo u pustolovini smo
objektivnog znanja, u znanstvenom smo poduhvatu, i po prvi puta neko je ivo
bie sposobno istraivati sferu iza scene vlastite egzistencije.Ulazimo u podruje
logo kozmosa, budui da je znanost mnogo ambicioznija od percepcije, ciljajui
ne samo na preivljavanje nego i na istinito objektivno i univerzalno znanje.
8

Na kognitivni aparat, nastavlja sa zakljuivanjem, produkt je bioloke revolu-
cije i temeljem toga sukladan je naelima teorije. Meutim, argumentira Vollmer,
teorija ne daje nikakav a priori razlog zbog kojeg taj aparat ne bi bio u stanju
postii vie nego to zahtijeva preivljavanje. to vie, injenica je da je spo-
soban za neto vie!.
86
Ovo neto vie, oito, nije na glavnoj liniji evolucije
pa Vollmer neizostavno mora zakljuiti da bioloki, via je matematika sretan
uzgredni produkt evolucije premda kulturoloki nije.
8;
Znanost se dakle izd-
380
Ibid., str. 87.
381
F.M. Wuketits, Concepts and Approaches in Evolutionary Epistemology, Dodrecht: D.Reidel
1984., str. 8.
382
Ibid., str. 86.
383
Ibid., str. 93.
384
Ibid., str. 23.
385
Vollmer, Ibid., str. 104.
386
Ibid., str. 83.
387
Ibid., str. 109.
8
Naturalizam
vaja, prekida kontinuitet. Sav napor da se nastanak i razvitak uma razumije iz
naturalistike evolucijske perspektive najednom pada u vodu. Tamo smo gdje
smo na poetku bili.
Naravno, ovdje se suoavamo sa starom dugovjenom dilemom kada je ovjek
u pitanju: je li evolucijski kontinuitet ili diskontinuitet, odnosno s konstrukcijama
diskontinuiteta koji ne prekida kontinuitet ili diferencijacije unutar jedinstva.
88

isti bi realisti privilegirani status rado prihvatili, kao to je vidljivo, kada bi ga se
samo moglo izvesti iz teorije evolucije. Ali, ako to nije mogue, onda se izlaz moe
nai sa lozofskom konstatacijom neka bude.
Greka moda lei jednostavno u nestrpljivosti da se iz kognitivnog aparata
koji je rezultata evolucije skoi odmah u podruje uma. Konano mnogi evoluci-
jski realisti prihvaaju da um nije samo proizvod naeg kognitivnog aparata nego
i drutvene evolucije, takoer. Ovdje se dakle namee pitanje tj. problem da se
um shvati dvojako, odnosno kao produkt bioloke i kulturne evolucije. Preskaui
preko ovog praznog mjesta, susreemo se ponovo s naturalistikim pitanjem, ali
u neto drugaijoj formi: kakav je odnos izmeu bioloke i kulturne evolucije
Imamo li pravo pretpostaviti da li shema varijacije i selekcije moe biti korisna
analogija za razumijevanje kulturne evolucije, ali, nam se ini da je proces mnogo
sloeniji. Moemo se upitati jesu li naela bioloke evolucije naela vieg reda te
su im naela kulturne evolucije podreena ili su naela kulturne evolucije nji-
ma paralelna i od njih neovisna Vollmer ispravno primjeuje da se na kulturnu
evoluciju ne smije gledati istim oima kao i na bioloku evoluciju i na nju jed-
nostavno protegnuti vladanje istih zakona koji vladaju u biolokoj evoluciji ili je
jednostavno shvaati kao ekstenziju bioloke evolucije. Moe se takoer tvrditi
da su odgovarajui zakoni posve razliiti, ali tada pitanje glasi: kako je jako ono
posve to ostaje od naturalizma ako se pokidaju sve veze izmeu bioloke i kul-
turne evolucije Je li ljudska kultura, u krajnjoj liniji, dio prirode ili ne Je li svijet
jedinstven ili imamo posla s dva odvojena svijeta, prirodnim i kulturnim Moe li
se kultura razumjeti kao prirodni fenomen, a da se ne reducira na bioloko
Na ova pitanja naturalist mora dati pozitivan odgovor i poraditi na njihovoj
podrobnoj elaboraciji. Mora dopustiti da najopenitija naela bioloke egzisten-
cije i evolucije vrijede i za ovjeka kao i za ostala iva bia. U tom kontekstu,
znanost postaje dio ljudskog naina opstanka, komponenta njegove strategije
preivljavanja, a taj nain opstanka i ta strategija preivljavanja ne smiju protuslo-
viti biolokim zakonima. Inzistira li netko da se radi o potpunom diskontinuitetu,
tada mu ne preostaje drugo nego da napusti cijelu priu o evoluciji i okrene se
pravo natrag prema metazici.
U ovom kratkom dijelu smo pokuali pokazati problematiku kojom se bavi i
kojom je optereena lozoja modernog naturalizma. Oito da predstavnici ovog
lozofskog pravca moraju dati odgovore na mnoga postavljena pitanja ako ele da
njihova razmatranja statusa znanosti ima plauzibilan i ope prihvaen stav.
388
Hooker, Ibid.
8a
16. Filozofja I. Kanta
16.1. Uvod
Moda smo trebali na poetku naeg razmatranja o uvodu u lozoju znanosti
zapoeti s Kantom jer njegova lozoja predstavlja vorinu toku suvremene
lozoje uope, pa u tom kontekstu ima odgovarajue implikacije i na probleme
znanstvene teorije. Poslije njegove lozoje nitko nije ostao indiferentan prema
njenim rezultatima bez obzira da li promiljanje provodilo u armativnom ili ne
armativnom odnosu. Tako, na primjer, vidjeli smo kako se logiki pozitivizam
odnosio prema metazici uope, pa dakle, jednim dijelom i Kantov lozofski sus-
tav negacijski deplasira njihove iskaze kao besmislene, ali ipak, kljuna mjesta u
stavu logikog pozitivizma predstavlja razdioba na analitike i sintetike sudove
koje je Kant jasno razgraniio.
U ovom kratkom razmatranju Kantovog promiljanja osvrnut emo samo na
one elementarne pozicije koje se ine primjerene naem uvodu. Uglavnom emo
obratiti pozornost na njegovo najvanije djelo Kritiku istog uma.
Immanuel Kant (;a.-8o.) nije dodue prvi postavio kritiki pro blem, ali ga
je sigurno toliko zaotrio kao nitko prije njega, dok su nje gova rjeenja uvelike
zaokrenula tijek europske lozofske misli. Nakon Kanta mora svaki metaziar
najprije nastojati dati to bolje utemeljenje metazici prije nego to e poeti izla-
gati svoje metazike postavke. Kantov je izazov bio povod da se u lozoji uope
uoio i poeo rjeavati kritiki problem i da se uvela kritika kao posebna kol ska
disciplina.
Kantovi raniji radovi vie se bave znanou nego lozojom i ini se kako ta
injenica nije nevana za njegov kasniji lozofski razvoj. Posebice, kasnije u nje-
govo povjerenje Newtonove klasine mehanike kao uzora ispravne teorije. Poslije
zemljotresa u Lisabonu on je pisao o teoriji zemljotresa, a napisao je jednu raspra-
vu o vjetru i kratak ogled o pitanju je li zapadni vjetar u Europi vlaan zbog toga
to je preao Atlantski ocean itd. Njegov najznaajniji znanstveni spis je njegova
Opa povijest prirode i teorije kozmosa (;.), koji anticipira Laplasovu hipot-
ezu o maglinama i izlae mogue porijeklo Sunevog sustava. Neki odjeljci ovog
djela su izuzetni i ono ima tu zaslugu to je otkrilo jednu hipotezu koja se ini
plauzibilnom.
Njegovo, ipak, prvo znaajno djelo jest Kritika istog uma i to prvo izdanje
;8. god. a drugo ;8;.god. Uglavnom emo se zadrati na nekim odlomcima
ovog djela. Kratko moemo rei da je cilj ovog djela da dokae kako, iako nijedna
naa spoznaja ili saznanje ne nadmauje iskustvo, ono je pored toga djelomino a
priori i nije izvedeno indukcijom iz iskustva.
Kant u predgovoru a. izdanju svoje Kritike istog uma, u travnju ;8;., usporeuje
svoje djelo s Kopernikovim prevratom, zacijelo, u suprotnom antropocentrinom
8
Filozoja I. Kanta
smislu. Prema njegovoj ocjeni, tadanja je lozoja robovala objektu nastojei da
ljudske predodbe i spoznaju izvede iz svojstava vanjskih predmeta. Promaaj te
teorije preslikavanja ponukao je knigsberkog lozofa na radikalan preokret.
Dok je stara metazika polazila od nekih intuitivno dokuenih ili samo-po-se-
bi razumljivih principa, iskustvo biva od sada polazitem i kriterijem spoznaje.
Interpretirajui iskustvo na svoj poseban nain, engleski empiristi, naroito s
Lockeom, pokuavaju od osjetila, utisaka, dojmova ili im presija izgraditi svu nau
spoznaju, pri emu te otiske ili impresije shvaaju vjernim korelatom vanjskih
stvari. Nakon Humeove analize postalo je jasno da takav empiristiki pristup
ne moe utvrditi zakone prirodnih znanosti, i tako je empirizam doao u pro-
turjeje sa svojim buenjem. Probuen tom Humeovom skepsom iz metazike
drijemei, kako sam veli, Kant preokree taj temeljni odnos izmeu subjekta, im-
presija i objekta i dolazi do radikalne tvrdnje: Um uvia samo ono to sam iznosi
prema svojem nacrtu.
8,

Ono to je u startu bitno jest stroga diferencijacija sudova i to u dvije razine, s
jedene strane postoji razlika izmeu analitinih i sintetikih sudova, a s druge
strane razlika izmeu sudova a priori i empirijskih sudova. Jedan analitini
sud jest onaj u kome je predikat dat u cijelosti ili djelom u subjektu, na primjer,
jedan visok ovjek jest ovjek ili jedan istostranini trokut jest trokut. Ovi su-
dovi proizlaze iz logikog zakona kontradikcije jer zastupati miljenje da jedan vi-
sok ovjek nije ovjek bilo bi proturjeno sa samim sobom. Jedan sintetiki sud
jest onaj koji nije analitiki i to su svi oni sudovi koji e svoj izvor imati u iskust-
vu. Prostom analizom pojmova ne moemo otkriti istine kao to su na primjer:
Utorak je bio kini dan, ili Napoleon je bio veliki general. Ali Kant za razliku,
na primjer, od Leibniza i svih ranijih lozof nee da prizna da su svi sintetiki
sudovi poznati samo preko iskustva. Ovdje dolazi druga razdioba.
Jedan empirijski sud jest takav sud kojim mi ne moemo znati izvan osjetilne
percepcije, bilo nae bilo nekog drugog, ije svjedoanstvo prihvaamo. U ovu
vrstu spadaju injenice, na primjer, iz povijesti i zemljopisa. Takvi su i znanstveni
zakoni kako god nae znanje o njihovoj tonosti ovisi od promatranih injenica. S
druge strane, jedan sud a priori jest takav sud koji, iako moe da bude izvuen iz
iskustva, kada se upozna izgleda kao da ima jednu drugu osnovicu, a ne iskustvo.
Navedimo jedan jednostavan primjer, dijete koje ui aritmetiku moe se pomoi
tako to e mu se dati da vidi dva piljka, a zatim druga dva piljka, i to e mu se
389
To se moe staviti i za moto njegovu glavnom djelu, a trebalo mu je mnogo razmiljanja i
hrabrosti da izree neto takvo to e svakako jako zauditi itatelje. Dok se ne razumiju
razlozi koji su vodili Kanta do te lozofske pozicije, lako ga se moe napreac strpati
meu subjektivne idealiste ili solipsiste i tako si uskratiti pristup u nove vidike koje je Kant
otvorio svojom transcendentalnom lozojom. Poput drugih genijalnih otkrivatelja nije
ni Kant bio ni neprotuslovan ni dosljedan i sam je precijenio ono manje vano, a mnogo
to autentino strpao u fusnote. Iz tih naknadnih pribiljeki i pribjegavanja praktinom
umu vidi se koliko je autorova prvobitna sigurnost bila podgrizena i kako se itava tvrava
istog uma uruavala u vjenu ljudsku nedoumicu. Zbog toga nam i valja Kanta podii iz
tih sumnji i slutnji do suvremene misli.
8
rei da je dobio ukupno etiri piljka. Ali kada je ono shvatilo opi sud da su dva
i dva etiri, ono vie ne trai potvrdu pomou primjera, sud ima jednu izvjes-
nost koju indukcija ne moe nikada dati jednom opem zakonu. Dakle, svi sudovi
iste matematike u ovom smislu su a priori. Moda je situacija s matematikom
relativno jasna, ali to je sa prirodnim znanostima i njihovim zakonima. Ovdje
posebno mjesto zauzima zakon kauzaliteta (uzrok-posljedica) koji predstavlja os-
novicu svake znanosti.
Ovom problemu emo se vratiti kasnije a sada obratimo pozornost kako je ovaj
problem rijeio ili pokuao da rijei D. Hume. On je dokazao da zakon kauza-
liteta nije analitiki i zakljuio je da mi ne moemo biti sigurni u njegovu izvjes-
nost. Kant je prihvatio gledite da je ovaj zakon sintetiki, ali je ipak smatrao da
je poznat a priori. On je drao da su aritmetika i geometrija sintetike, ali isto
tako da su a priori. Tako je doao dotle da je svoj problem formulirao rijeima:
Kako su moguni sintetiki sudovi a prior Odgovor na ovo pitanje, zajedno s
njegovim posljedicama, sainjavaju glavnu temu Kritike istoga uma.
Prema Kantu, vanjski svijet uzrokuje samo materiju naeg ulnog osjeta, ali
na mentalni mehanizam rasporeuje tu materiju u prostoru i vremenu i stvara
pojmove preko kojih mi stvaramo iskustvo. Odavde slijedi jedna bitna posljedica
a to je da stvari po sebi, koji su uzroci naih utisaka, nespoznatljivi su, one nisu u
vremenu ili prostoru, one nisu supstancije, niti se mogu opisati ijednom od onih
opih pojmova koje Kant naziva kategorijama. Moramo istaknuti da se ovdje
moramo uvati prenaglaenog zakljuivanja, jer na primjer, kao to su prostor i
vrijeme forme zora ujedno su dio naeg subjektivnog perceptivnog aparata, esto
se na osnovu ovog tvrdi da oni nemaju svoju objektivnu egzistenciju. Kant to nije
tvrdio, jer ta tvrdnja o ne postojanju je isto to i tvrdnja o postojanju, tako da je
prava interpretacija da ne moemo znati je li neto takvo postoji kao to su objek-
tivno vrijeme i prostor.
Postoje takoer i pojmovi a priori, to su dvanaest kategorija, koje Kant izvodi
iz formi silogizma. One su subjektivne u onom sitom smislu u kome su subjek-
tivni prostor i vrijeme to e rei da je naa duhovna konstitucija takva da se
one mogu primijeniti na sve ono to je u naem iskustvu ali nema razloga za
pretpostavku da su one primjenjive i na stvari po sebi. Meutim, to se tie uzroka
postoji jedna nedosljednost, budui da Kant smatra da su stvari po sebi uzroci
ulnih osjeta, a da su slobodna htijenja uzroci dogaanja u prostoru i vremenu.
Ova ne dosljednost nije sluajna omaka, ona je bitan dio njegovog sustava.
Veliki dio Kritike istog uma bavi se time da dokae greke koje nastaju kao po-
sljedica toga to se prostor i vrijeme ili kategorije primjenjuju na stvari koje nismo
iskusili. Kada se to ini onda, po Kantu, nastaju antinomije to e rei uzajam-
no proturjeni sudovi koji moe prividno moe biti dokaza. Kant daje etiri takve
antinomije, od kojih se svaka sastoji od teze i antiteze.
Prva teza glasi: Svijet ima poetak u vremenu, a i prostorno je takoer
ogranien. Antiteza glasi: Svijet nema poetak u prostoru i vremenu. Druga
antinomija tvrdi da postoje dvije vrste kauzaliteta, jedna se slae sa zakonima
8
Filozoja I. Kanta
prirode, a druga sa zakonima slobode, antiteza smatra da postoji samo kauzalnost
koja se slae sa prirodnim zakonima. Trea antinomija dokazuje da svaka sloena
supstancija istodobno i jest i nije sastavljena od prostih dijelova. etvrta anti-
nomija dokazuje da postoji i da ne postoji jedno apsolutno nuno Bie.
,o

Sigurno je da Kant nije bio prvi koji bi postavio i rjeavao navedena pitanja.
No pruena rjeenja Kanta nisu mogla zadovoljiti prije svega zbog toga to je na
polju metazike jedva mogue nai jednodunost u postignutim rjeenjima koja
bi unaprijedila metaziku kao zna nost i osigurala joj asno mjesto meu drugim
znanostima. Ve smo u uvodu istaknuli kako se Kant tui da je metazika, umjes-
to da bude kraljicom svih znanosti, postala popritem beskrajnih prepirki. U isto
su vrijeme matematika i prirodne znanosti uinile velik napredak. Kod njih nala-
zimo iroko polje ope priznatih i prihvaenih spoznaja u koje nitko vie ozbiljno
ne sumnja. Takvi su uspjesi metazici ostali prikraeni pa su ljudi postali indife-
rentni prema njoj. To je potaklo Kanta da se lati kri tikog istraivanja temelja
metazike, a to istraivanje znai dovoenje metazike pred sudite uma. Time
je Kant povezao metaziki i kritiki problem. Kant naime napominje, da njegova
kritika nije kritika knjiga ni sustava, nego kritika spoznajne moi uope, kritika
moi uma s obzi rom na sve one spoznaje za kojima on moe teiti neovisno od
svakog iskustva
,
Jasno je da metazike spoznaje moraju biti spo znaje a priori
pa se zato prvo pitanje o mogunosti metazike svodi na pitanje, kako nas um
moe spoznavati a priori, tj. mimo svakog iskustva.
Kant odbacuje Lockeovu teoriju da se svi nai pojmovi konano moraju svodi-
ti na iskustvo, ali on odbacuje i protivnu teoriju o uroenim ideja ma. Nasuprot
tome Kant dri da postoje principi i pojmovi koje na um izvodi iz samog sebe
ali potaknut iskustvom. Kanta ne zanimaju psiho loka istraivanja naravi naega
uma. On eli otkriti iste uvjete nae ljudske spoznaje kao takve, tj. formalne el-
emente iste svijesti. Takvo istraivanje Kant zove transcendentalnim. Ja nazi-
vam transcendental nom svaku spoznaju koja se ne bavi predmetima, nego naom
spoznajom predmeta ukoliko ona treba da bude mogua a priori
,a
Je dan od
glavnih zadataka Kritike istog uma sastoji se u tome da pokae koji su to uvjeti
nae spoznaje.
Sam Kant je bio iz poetka pod utjecajem starog dogmatizma, i njega je obuzi-
mao dogmatski drijeme, koji je u Njemakoj u to vrijeme izazvala Wolova
lozoja. Tako je bilo ope stanje njemake lozoje sredinom osamnaestog
stoljea. Autoritet Leibnizove lozoje bio je u Njemakoj priblino isti kao au-
toritet Descaretsove lozoje u Francuskoj ili Lockeove lozoje u Engleskoj, ali
ono to je kod Leibnizovog sljedbenika Wola ostalo od njegove lozoje, bilo
je lieno najdragocjenijeg pozitivnog sadraja koji je sam Leibniz unosio u svoje
metazike spekulacije svojim znanstvenim i lozofskim genijem, a naroito svo-
390
Ovaj dio Kritike jako je utjecao na Hegela, ija se dijalektika u cijelosti slui antinomijama.
391
I.Kant, Kritik der reinen Vernunf, Hamburg,1971, Kritika istog uma, preveo Viktor
Sonnenfeld, Zagreb, 1984., A. XVII.
392
Ibid., A12, B25.
86
jim izuzetnim smislom za matematiku, te se tako ona pretvorila u ogranienu
racionalistiku dogmatsku spekulaciju, bez realnih mogunosti i perspektive
daljnjeg razvoja. Zato ta lozoja nije bila kadra da se suoava sa velikim prob-
lemima svoga vremena, a prije svega sa onim problemima spoznaje, koji su izbili u
prvi plan (problemi metode, prije svega), uslijed razvitka znanosti i raanja mod-
ernog graanskog drutva.
Kant je, meutim, ve u svojoj mladosti, kao to smo rekli, pokazao veoma
ivi interes za probleme znanstvenog i drutvenog razvoja. Newtonova zika in-
spirirala ga je za hipotezu o postanku Sunevog sustava, to se uostalom, vidi i
u samom naslovu rasprave u kojoj je on tu hipotezu objavio.
,
Isto se moe rei
za njegovu ideju o zakonitosti svjetske povijesti. On je, njime, bio uvjeren da e
se nai ovjek koji e biti u stanju utvrditi vodeu nit u svjetskoj povijesti isto
onako kao to je Kepler na neoekivani nain podvrgao odreenim zakonima
ekscentrine putanje planeta, ili kao to je Newton objasnio zakone iz jednog
opeg prirodnog uzroka.
,
Mladog Kanta pokretala je uope misao da lozofski
osnuje Newtonovu znanstvenu teoriju i ta ga misao nije naputala ni kasnije kad
je pisao Kritiku istog uma. Moe se ak rei da njegovo ispitivanje mogunosti
i granica iste prirodne znanosti u Kritici istog uma traenje odgovora na
pitanja koja su mu se postavila kada je poeo pomiljati da kritika spoznaje moe
dovesti u sumnju izvjesnost znanstvenog iskustva steenog, prije svega, impo-
zantnim razmjenama velikih Glileijevih, Kopernikovih, Keplerovih, Newtonovih
i drugih velikih otkria, koja su omoguila razvoj moderne znanosti. A kada se
neto kasnije utjecajima Newtonove zike pridruio jo i utjecaj revolucionarnih
ideja J. J. Rousseaua i kada se kod Kanta rodilo uvjerenje da je Rousseau svojim
graanskim individualistikim romantizmom, koji je u Njemakoj djelovao kao
pokreta davno zapretanih snaga, misli i osjeanja, otkrio istinu o pravoj prirodi
ljudskog bia isto onako kao to je Newton otkrio istinu o objektivnoj prirodi
svijeta, bio je to ne samo poetak Kantovog oslobaanja od stare dogmatske
Wolove metazike i njemake kolske lozoje uope, ve i poetak konstitu-
iranja budue lozoje transcendentalne idealizma. Koliko su ti utjecaji, New-
tonovi i Rousseauovi, bili presudni u Kantovom misaonom formiranju, svjedoi
priznanje samog Kanta da su oni bili njegova dva najvea uitelja.
Ali ma koliko bili presudni ti utjecaji da se u Kantu pone buditi tenja za
novom lozofskom teorijom, za lozofskim uopenjem onih otkria u prirodi
savjeta i ovjeka koja su u moderno doba potpuno izmijenila tijek razvoja lo-
zoje, tek je upoznavanje sa Humeovim kritikom stare metazike izazvalo onaj
veliki preokret u Kantovom misaonom razvitku kojim zapravo poinje takozvani
kritiki period njegove lozoje. U predgovoru za raspravu Prolegomena za
393
Naslov navedenog djela glasi u izvornom obliku: Allgemine Naturgeschichte und Teorie
des Himells oder Versuch von der Verfassung und dem mechanischen Urspruge des ganzen
Weltgebudes nach newtonischen Grundstzen abgehandelt (1755.)
394
I. Kant, Idee zu einer allgemeinen Geschichte in weltbrgerlicher Absicht, Kants Werke, Bd.
VIII, Berlin, 1912.
8;
Filozoja I. Kanta
svaku buduu metaziku, koju je napisao dvije godine poslije objavljivanja Kri-
tike istoga uma (;6.), kao saeto objanjenje ideja Kritike istoga uma, koje nisu
naile na dovoljno razumijevanje, sam Kant je to objasnio ovim rijeima: Od
Lockeovih i Leibnezovih pokuaja, ili, tovie, od postanka metazike, dokle see
njena povijest, nije se dogodilo nita to bi u pogledu sudbine ove znanosti moglo
postati odsutnije nego napad Davida Humea na nju. On nije unio svjetlo u ovu
vrstu saznanja, ali je ipak skresao iskru kojom je zacijelo mogao zapaliti svjetlo da
se namjerio na podesan trud, ije bi se tinjanje briljivo podravalo i podeavalo.
Zapravo njegova se lozoja razvijala u opreci, ali i pod jakim utjecajem dviju
struja miljenja, britanskog empirizma od Lockea do Humea i njemake metazike
od Leibniza do Wola. On zamjera Leibnizu i Wolu to su osjetilno iskustvo
shvaali kao neto nejasno prema intelektualnoj spoznaji. I jedan i drugi polazili
su od tono odreenih objekata svijeta. Dok intelekt te objekte jasno uvia, oni
se kroz naa osjetila tek mutno ili zbrkano odraavaju. Nasuprot tome, pie Kant
vrlo otro, kako naa cijela osjetilnost nije nita drugo nego zbrkana predodba
predmeta, koja jedino sadri ono to njima po sebi pri pada, ali to samo gomilan-
jem oznaka i parcijalnih predodbi, jest krivotvorenje pojma osjetilnosti i pojava,
to ini itavo to nauavanje beskorisnim i praznim.
Kant jasno kae, i to stalno opetuje, da stvari kakve nam se javljaju u iskustvu
nisu onakve kakve su po sebi niti su njihovi odnosi onakvi kakvi su po sebi, nego
su to stvari naeg ljudskog iskustva, to znai da ne bismo nita o njima mogli rei
kad bismo uklonili svoju ljudsku osobnost. to god spoznajemo o stvarima, to
mi ljudi spoznaje mo, sa svojom karakteristinom strukturom. Kant e, prelazei
preko tog prirodnog gledita zakljuiti: I tako dapae zika zahvaljuje revolu-
ciju svog naina miljenja je dinoj dosjetki, onoj da um trai u prirodi ono to je
sam u nju stavio. Time biva apriorno uvedeno. Prihvativi zakljuak empiriara
da iskustvo ne moe naim sudovima dati openitu i strogu valjanost, Kant moe
ovako denirati apriornu spoznaju:
Biva li dakle kakav sud miljen u strogoj openitosti, tj. tako da se nijedna
iznimka ne moe smatrati moguom, tad nije izveden iz iskustva nego je upravo
valjan a priori. Empirijska je openitost prema tome tek samovoljno povienje
valjanosti, naprotiv gdje stroga valjanost pripada bitno sudu, to bitno pokazuje na
osobit izvor spoznaje, naime na sposobnost spoznaje a priori. Nunost i stroga
openitost su dakle sigurne oznake stanovite spoznaje a priori i nerazrjeivo pri-
padaju jedna drugoj.
Kantovo je bilo polazite da iskustvo pobuuje um da bi spoznao to je ve u
njemu. Prouavajui gibanje planeta, um (Newtonov) uvia svoje vlastite oblike
i kategorije koje unosi u iskustvo i kojima sreuje empirijske podatke. Prema tim
Kantovim sudovi ma moglo bi se smjesta zakljuiti da se tu radi o potpunom ob-
ratu od objektivne orijen tacije na krajnje subjektivno gledite.
Postoje sigurno empirijski uvjeti za spoznaju predmeta. Takav je uvjet svjet-
lo za nae oko s objektivne strane i zdravo oko sa strane subjekta. No Kanta ne
zanimaju u prvom redu empiriki ve ne-empiriki uvjeti ili isti uvjeti ljudske
88
spoznaje. Rije ist u Kantovoj terminologiji znai neovisnost od svih utisaka
empirijsko-osjetnog opaaja. Kanta zani maju nuni uvjeti spoznavanja predme-
ta koji vrijede za svakog ovjeka. Kad Kant govori o spoznaji a priori, onda ne
misli na tzv. relativni a pri ori, tj. ukoliko na temelju prolog iskustva unaprijed
znamo kakav e biti uinak neke radnje. Kant misli na spoznaju koja je aprior-
na u odnosu prema bilo kojem iskustvu. ista apriorna spoznaja kod Kanta ne
znai, meutim, spoznaju koja bi bila nazona u ljudskom duhu jo prije sva kog
iskustva, nego nastaje samo prilikom iskustva. Tu moemo navesti esto citirane
Kantove rijei kojima on poinje uvod u drugo izdanje Kritike istog uma. Da
svaka naa spoznaja poinje iskustvom, o tome se uope ne moe sumnjati, ime
bi, naime, inae mogla naa spoznajna mo biti probuena na izvrenje kad se to
ne bi zbivalo pomou predme ta koji podrauju naa osjetila [...] No premda svaka
naa spoznaja poi nje iskustvom, ona ipak ne proizlazi potpuno iz iskustva.
,

Kant se, dakle, donekle slae s empiristima kad kae da svaka naa spoznaja poi-
nje iskustvom. Naa spoznajna mo mora biti pokrenuta iskustvom, u prvom
redu osjetilima, koja su pod utjecajem izvanjskih predmeta. Naime on se udaljava
od empiriara im naglaava da naa kognitivna sposobnost iz same sebe nado-
punjuje apriorne elemente spoznaje, pri emu je iskus tvo samo poticaj.
Zato je Kant uvjeren da postoji apriorna spoznaja On se slae s Humeom da
se iz iskustva ne moe izvesti striktno univerzalna spoznaja, ali za njega je jasno da
takva striktno univerzalna spoznaja postoji i to kod znanosti u matematici, a kod
najopenitije uporabe razuma u iskazu, svaka promjena mora imati svoj uzrok.
Kant tako odbacuje Humeovo psiholoko tumaenje porijekla naih pojmova na
osnovi aso cijacije ideja. Nunost koju imamo kod spomenutih apriornih spoznaja
nije, po miljenu Kanta, samo subjektivna, kako je to tvrdio Hume. Ustanovljujui
da je apriorna spoznaja mogua, Kantu se name e odluujue pitanje kako je ta
spoznaja mogua. Naime na polju spekulativne metazike je i sama injenica
apriorne spoznaje nesigurna.
Hume je uglavnom poao od jednog jedinoga, ali vanog, pojma metazike,
od pojma veze, uzroka i posljedice (dakle, i od pojma sile i radnje, koji je iz njega
izveden itd.), pa je zahtijevao da um, koji tvrdi da ga je proizveo u svom krilu,
odgovori kojim on pravom misli da neto moe biti takvog kvaliteta da se, ako
je postavljeno, zbog toga nuno mora postaviti i neto drugo, budui da to znai
pojam uzroka. On je nepobitno dokazao da je umu sasvim nemoguno a priori i
na temelju pojmova pomiljati takvu vezu jer ona sadrava nunost. Meutim, ne
moe se nikako uoiti kako iz tog razloga to neto jest nuno, mora biti i neto
drugo i kako se moe uvesti pojam a priori o takvoj vezi. Iz toga je zakljuio da um
sebe tim pojmom potpuno zavarava, da ga pogreno smatra za svoje vlastiti dijete,
jer on nije nita drugo nego bastard mate, koja je oploena iskustvom dovela
izvjesne predstave pod zakon asocijacije i subjektivnu nunost, tj. naviku koja iz
toga proizlazi, podmee kao objektivnu nunost na temelju spoznaje. Iz toga je,
opet, zakljuio da um nema nikakve moi da pomilja takve veze, pa makar samo
395
Ibid., str. B1
8,
Filozoja I. Kanta
u openitosti, jer bi tada njegovi pojmovi bili proste izmiljotine, a sva njegova
saznanja, koja toboe a priori postoje, ne bi bila nita drugo nego lano obiljeena
obina iskustva, to znai upravo toliko da uope nema metazike, pa da je i ne
moe biti.
,6

Glavni Humeov prigovor metazici svodi se, po rijeima Kanta, na to da po-
jam uzroka i posljedice nema objektivnu nunost ili objektivnu vanost, ve je
samo od mate, koja je, oploena iskustvom, izvjesne predstave dovela pod zakon
asocijacije, pa subjektivnu nunost podmee za objektivnu na temelju iskustva.
Kant je, nesumnjivo, bio ne samo Humeov sljedbenik ve i sljedbenik engleskih
empiriara uope. On je naglaavao da svaka spoznaja poinje iskustvom, ali
ma koliko bilo neosporno da je Humeova lozoja uope jedan od osnovnih i
najznaajnijih izvora njegove lozoje, neosporno je takoer da je on, kao ve-
liki lozofski i znanstveniki duh, znao i sam da su moderna spoznaja o svijetu i
ovjeku zasnovana na konkretnim empirijskim istraivanjima modernih znanosti
i da nema i ne moe biti lozoje, a pogotovo znanosti, ako se podcjenjuje znaaj
iskustva za spoznaju onako kako su inili nacionalisti. Zato, moemo rei, da je
Kant poeo razmiljati o mogunosti izmirenja racionalizma i empirizma, a isto
tako o mogunosti da se metazika uskladi s rezultatima modernih znanstvenih
istraivanja. Sloenost ovog problema, moda, objanjava tajnu njegove utnje od
;6,. do ;8. godine.
,;
Koliko je taj problem bio znaajan za postanak Kritike
istoga uma, pokazuje zorno poetak predgovora, koji je Kant napisao za njeno
prvo izdanje gdje govori o metazici kao o podruju proturjenosti i beskrajnih
prepirki.
U tim prepirkama sukobljavale su se dvije glavne vrste protivnika, koji su
privlaili Kantovu pozornost: dogmatiari, koji su prevladavali u poetku, i skepti-
ci, koji su kasnije uzeli maha. I sam Kant je bio u poloaju da se opredijeli za jednu
ili za druge. Sa dogmatiarima je imao iskustvo, kao to smo ve rekli u poetku
svog lozofskog razvoja, a ideje skeptika upoznao je kod Humea. Ravnoduan nije
nikako mogao ostati i to ga je navelo da svoj poloaj opie na ovaj nain:
Uzaludno je, naime, htjeti vjetaki pokazivati ravnodunost prema takvim
ispitivanjima, iji predmet ne moe biti ravnoduan ljudskoj prirodi. Osim
toga, oni vajni indiferentisti, ma kako eljeli da se sakriju, dajui kolskom jezi-
ku neki popularan ton, ipak neizbjeno zapadaju, ukoliko uope neto mis-
le, u metazika tvrenja, prema kojima su ipak pokazivali toliko preziranja.
Meutim, ova ravnodunost, koja se javlja usred cvjetanja svih znanosti i pogaa
naroito one znanosti, ijih bi se spoznaja, ako bi ona bila mogua, ovjek naj-
manje odrekao, jest ipak jedan fenomen koji zasluuje pozornost i razmiljanje.
Ova ravnodunost, oito, nije posljedica lakomislenosti, ve sazrele sposobnosti
za suenje jednog stoljea, koje vie ne eli da se ometa prividnim spoznajama,
396
I. Kant, Prolegomena za svaku buduu metaziku, u Dvije rasprave, Matica hrvatska,
Zagreb, 1953., str. 9.
397
Budui da je postao profesor logike i metazike, Kant je za tih deset godina objavio svega
nekoliko spisa bez veeg znaaja, iz oblasti antropologije i pedagogije.
,o
ona osim toga predstavlja poziv upuen umu da ponovo preuzme najtei od svih
svojih poslova, naime, spozna samoga sebe i da ustanovi jedan vrhovni sud koji
e ga osiguravati u njegovim opravdanim ciljevima, a koji bi, naprotiv, mogao
otkloniti sve ne osnovane pothvate, ne silom vlasti, ve na osnovu svojih vjenih i
nepromjenljivih zakona, a taj vrhovni sud jest samo i jedino Kritika istog uma.
,8

Tako se, po objanjenju samog Kanta, rodila ideja ovog djela, koju je on shvatio
kao kritiku moi uma s obzirom na sve one spoznaje za kojima on moe teiti
neovisno od iskustva. Kant je smatrao da je glavna mana dogmatskog racional-
izma to mu nije palo na pamet da unaprijed pripremi sebi tlo na osnovu kritike
organa, naime, samoga istoga uma: jedan nedostatak, koji se ne moe toliko pri-
pisati njemu, ve, naprotiv, dogmatinome nainu miljenja njegovoga doba, te u
tom pogledu ne mogu initi jedan drugome nikakve prijekore ni lozo njegova
vremena, ni lozo svih ranijih vremena.
,,

Ipak je kritika dola, ali iz redova empirista. Hume je htio da zna je li isto
empirijskim putem moe se doi do pojmova o stvarnosti koji imaju opost i
nunost znanstvenih iskaza. Sam nije mogao nai nikakav drugi odgovor, nego da
pojam uzroka i posljedice nema u sebi tu opost i nunost, budui da se zasniva
na iskustvu, i tako je pitanje ostalo otvoreno. To je bila granica do koje je doao
empirizam XVIII stoljea. A Kant nije htio da se pomiri s Humeovim zakljukom,
jer je htio da ide dalje od njega i empirizma. Naime, htio je da njegov polazni
stav bude sukladno s onim ugledom iskustva koji su zauvijek utvrdile moderne
znanosti, ali da ga to ne odvede u tekoe u koje su Berkeley i Hume zapali. Ve u
prvoj reenici Uvoda u svoju Kritiku istoga uma on je zauzeo stav kome ni sam
J. Locke ne bi imao nita da zamjeri: Da sve nae spoznaje poinju sa iskust-
vom, u to se ne moe sumnjati, jer to bi inae moglo da pobudi mo spoznaje na
upranjavanje svoje funkcije, ako to ne bi uinili predmeti koji pobuuju naa ula
te djelomino sami sobom proizvode predstave, djelomino pak pokreu funk-
ciju naega razuma da ove predstave usporeuje, da ih spaja ili razdvaja, te da
tako sirovi materijal ulnih utisaka preradi u takvu spoznaju predmeta, koje se
zove iskustvo Dakle, u pogledu vremena, nijedna spoznaja u nama ne prethodi
iskustvu i sa iskustvom poinje svaka spoznaja.
oo

Tu je Kant, meutim, odmah i napustio empirizam, jer se kod njega i dalje
zadrala, da tako kaemo, iluzija da svojim transcendentalnim idealizmom treba
da pomiri empirizam i racionalizam i on je prethodnom svom stavu odmah dodao
da, iako cjelokupna spoznaja poinje sa iskustvom, ipak ne proistjee sve spoznaje
iz iskustva i da postoji bar jedno pitanje koje je potrebno jo blie prouiti i
koje se nije smeo odmah prema prvom izgledu odgurnuti kao savreno, naime:
da li ima takve spoznaje, koje je neovisno od iskustva, pa ak i od svih ulnih
utisaka
o

398
I. Kant, Kritika istog uma, Kultura, Beograd, 1970., str. 6., 7.
399
Ibid., str. 31-32.
400
Ibid., str. 37.
401
Ibid., str. 37.
,
Filozoja I. Kanta
Kad je nakon prvog izdanja Kritike bio optuivan zbog subjektivizma i psiholo-
giziranja, Kant se u predgovoru a. izdanju branio od tih prigovora, a i samog su
ga muile nedoumice, o emu najbolje svjedoi podua, sitno napisana, ali vrlo
zamana fusnota. Ve je Voltaire napomenuo da, ako tko ospori opstojnost van-
jskih predmeta, nitko mu nee moi suprotno dokazati. Tu nemogunost dokaza
zove Kant skandalom lozoje i sam iznosi, kako kae, jedini dokaz objektivne
realnosti, ne ba uvjerljiv. On polazi od toga da je svjestan svog bivstva u vre-
menu. No sve odreenje vremena pretpostavlja da neto ustraje u opaanjima. U
toj vanoj fusnoti Kant modicira izvode iz . izdanja Kritike i pie:
Ali ovo ustrajno (das Beharrliche) ne moe biti neki zor u meni. Jer svi razlozi
odreenja mog bivstva koji se nalaze u meni jesu predodbe i kao takvima im
treba neto ustrajno to se od njih razlikuje i spram ega njihova mijena (...) moe
biti odreena.
oa

Kant brani taj svoj dokaz od oekivanih kritika i dalje pie: Protiv toga e se
dokaza po svoj prilici rei, ja sam ipak neposredno svjestan samo onoga to je u
meni, tj. svoje predodbe vanjskih stvari i prema tome ostaje nerijeeno da li neto
korespondira izvan mene ili ne. Meutim ja sam unutarnjim iskustvom svjestan
svoje opstojnosti u vremenu, a to je vie nego da sam svjestan svoje pre dodbe
(...) Ova svijest moje opstojnosti u vremenu je dakle identino spojena sa svi jeu
odnosa spram neega izvan mene, i to je dakle iskustvo, a ne utvara (...) to je ono
to nerazrjeivo vee vanjsko s mojim unutarnjim smislom (...)
o

Iskustvo se, po Kantu, i ne bi moglo zbiti kad ne bi dijelom bilo vanjsko a dijelom
unutarnje. Ali, kako se to sjedinjuje, ne moe se dalje objasniti, zakljuuje Kant
svoju fusnotu u agnostikoj rezignaciji. Te duboke dvojbe izbjegle su mnogim
Kantovim sljedbenicima i protivnicima koji su vidjeli pred sobom impozantnu,
petriciranu tvravu uma, a ne djelo ovjekove pro nicljivosti i nedoumice. Ako
se i ponuenom dokazu vanjske stvarnosti moe tota pri govoriti, vano je tu
istaknuti to je pisac drao utvrenim, a to je jedinstvo unutarnjeg i vanjskog,
subjektivnog i objektivnog, u ljudskom iskustvu i inu. Odnosno, i onako prokla-
miran obrat od objekta na subjekt i nije bio onako kopernikanski kao to je sam
autor povjerovao, ak bi se kasnije toliko isticano jedinstvo subjekta i objekta (pa
i osnovna Marxova teza o Feuerbachu) moglo svesti na citirano mjesto Kritike.
Meutim, Kantov genij nije ostao pri kakvu obrtanju lozofskih termina i nji-
hovom isto tako povrnom sjedinjavanju, nego je neumorno traio autentino
znaenje ispod izlizane i obesmiljene upotrebe rijei. I u tim potragama bila je
znanost ivi bistri izvor odakle je srkao isti um je li konanu spoznaju
Kant, kroz itavu svoju Kritiku poziva se stalno na Euklidovu geometriju i New-
tonovu mehaniku, a tek prigodice uzima primjere iz drugih podruja istraivanja
(osim dakako logike koja ga mnogo zaokuplja, ali gdje ga jako vee batina ve
zastarjelog Aristotela). Strogost i zaokruenost tih dvaju sustava toliko ga fascini-
402
Ibid., str. 88.
403
Ibid., str. 67.
,a
raju da mu posta ju, kao i mnogima drugima, uzorom sigurne spoznaje i apsolutne
istine. Usisavi od ra na tu neospornost geometrije i mehanike, ta i sam je pridonio
shvaanju razvoja Newtonova svemira. Kant postavlja kobno pitanje:
Kako je takva stroga, nuna i opevaljana spoznaja mogua
Empirijsko nam istraivanje ne moe nikad dati takvu istinu. Dakle, gdje
potraiti izvor te apsolutne spoznaje To istraivanje zove Kant transcenden-
talnim i dovest e ga doista preko ruba onoga to smo tako familijarno drali
svojim svijetom, priro dnom osobom. Naime, na tom proboju ukazat e nam se
njegov putniki tap natrulim, i mo rat emo pomno preispitati pitanje koje ga je
pokrenulo.
Knigsberki lozof prihvaa sa zadovoljstvom, kao to smo rekli, zakljuak
empiriara da se iz golih opaanja ne moe doi do strogih i univerzalnih zakona.
Ali ipak u matematici, zici i logici imamo takve apsolutne principe, konstatira
Kritika istog uma. I zbog toga ti principi ne mogu imati svoje podrijetlo u iskust-
vu (kako ga je empirizam shvaao): oni su isti od nesavrenih opaanja. Nakon
te konstatacije ponavlja Kant pitanja:
Kako je ista matematika mogua
Kako je prirodna znanost mogua
Bankrot empirizma 8. stoljea, da upotrijebimo Russellov izraz, potaknuo je
Kanta na izgradnju transcendentalne lozoje koja je trebala objasniti zato je
ovjek u posje du stanovitih istina i zato moe mirno spavati a da mu se krov ne
srui nad glavom. Sam Kant ovako objanjava: Prirodna znanost (physica) sadri
u sebi sintetske sudove a priori kao principe. Na vest u samo par stavaka za prim-
jer: da u svim promjenama tjelesnog svijeta ostaje sauvana koliina materije ili da
u svim prijenosima gibanja moraju biti jednake akcija i reakcija ...
o

Jer u pojmu materije ne pomiljamo konstantnost nego jedino njezinu prisut-
nost u prostoru ispunjenjem istoga. Dakle prelazimo doista preko pojma materije
da mu ne to domislimo to u njemu nismo mislili. Stavak nije dakle analitiki
nego sinteti ki, a ipak je a priori miljen, tako je i s ostalim stavcima istog dijela
znanosti.
Dioba znanosti na isti dio i mijeani (s opaanjima) i nije jako zgodna, ali
uvaava razlike i dublje strukture koje su izbjegle empiriarima. Oito je princip
inercije drukijeg karaktera od kemijskog pravila da se vodik i kisik spajaju po
konstantnim omjerima svojih teina. Kad bi negdje u naoj okolini zatajio princip
ustrajnosti, zgranuli bismo se, i itav bi se svijet uzdrmao pod naim nogama. No
opaana bi pravila o kemijskim spojevima mogla biti i drukija, a nikakav se pro-
test ne bi javio u naem miljenju, ak se i stvarno opaaju ponekad odstupanja od
takvih empirijskih pravila. isti dio u znanosti sadran je u sintetskim sudovima
a priori. Budui da su euklidska geometrija i Newtonova mehanika tu utvrdile,
postavlja Kant svoje fundamentalno pitanje:
Kako su sintetiki sudovi a priori mogui
404
Ibid., str. 43.
,
Filozoja I. Kanta
Glavne struje zapadnoeuropske lozoje nakon Kanta prolazit e u sjeni tog
pitanja. Bez obzira na to je li taj apriorizam prihvaaju, odbijaju ili modiciraju,
gotovo svi lo zo bili su time zaokupljeni, i njihovi sustavi na ovaj ili onaj nain
daju na to odgovor.
Nasuprot plimi skepse svog stoljea ustaje Immanuel Kant u obranu apsolutne
istine i strogih zakona. Budui da je engleski empirizam vrlo uvjerljivo pokazivao
da iskustvo vo di samo do nesigurne i nepotpune spoznaje, knigsberki mislilac
pribjegava istom razumu kao izvoru apsolutne istine. U drugom izdanju svoje
Kritike istog uma, koja je objavljena ;8;., dakle est godina nakon prvog izdan-
ja, nakon to je pisac jo jednom sve temeljito promislio, on odreuje to znai
spoznaja a priori, koje su njezine bitne karakteristike i kako se razlikuju od sva-
kodnevnih podataka.
Neemo u izlaganju pod spoznajom a priori razumjeti takve koji zavise od ovog
ili onog iskustvo, nego upravo ove koje su nezavisne od svakog iskustva. Nasuprot
njima stoje empirijske spoznaje, ili takve, koje su mogue samo a posteriori, tj.
iskus tvom. Od spoznaja a priori zovu se one istima kojima nije nita empirijsko
primijeano.
Nae li se prvo stavak koji ju sa svom nunou miljen, tad je to sud a priori,
drugo... biva li neki sud miljen u strogoj openitosti, tj. da nije doputena nijedna
iznimka, tad nije izveden iz iskustva, nego je upravo a priori valjan.
o

Temeljem toga bila bi spoznaja a priori nezavisna od iskustva, a karakterizirana
nunou i openitou. Sudovi a priori su po Kantu Euklidovi aksiomi ili prin-
cipi kauzalnosti da se sve promjene zbivaju vezom uzroka i posljedica. Vano je
istaknuti da se takvi Kantovi sudovi primjenjuju na iskustvo, on je sam stavio na
poetak svojeg glavnog djela da ljudska spoznaja poinje iskustvom, ali to ne znai
kae Kant, da je sve izvedeno iz iskustva. Naprotiv, u iskustvu ve um primjenjuje
svoje kategorije koje uope unose red i zakon u tijek percepcija (osjeta). Tako su
apriorne kategorije u kojima zakljuujemo sveukupnost, mnotvo, jedinstvo, re-
alnost, negacija, ogranienje, kauzalnost, supstancija, mogunost, nunost. Jedva
da moemo ita izjaviti a da ne mislimo u tim kategorijama. Kategorije uope
omoguuju strogu ili istu znanost, to je bio ideal istraivaa nakon objave New-
tonove mehanike Philosophiae naturalis principia mathematica, London, 68;.
16.2. Analitiki i sintetiki sudovi
Da bismo bolje razumjeli Kantovo tumaenje apriorne spoznaje, mo ramo ob-
ratiti pozornost na njegovo razlikovanje izmeu analitikih i sin tetikih sudova.
Govorili smo ve o ovoj razlici, ali emo ovdje pokuati ponoviti i podrobnije
analizirati ovu razliku. U analitikim je sudovima predikat ve, barem impli citno,
sadran u subjektu. Takvi su sudovi samo eksplikativni (Erluterungsurteile) jer
405
Ibid., str. 55.
,
oni ne dodaju subjektu nita nova. Kantov primjer ta kvih sudova je iskaz: Sva
su tijela pretena. Sintetiki sudovi predika tom dodaju subjektu neto to u nje-
mu jo nije ukljueno. Takvi sudovi zato proiruju nae znanje o svijetu i Kant
ih zove Erweiterungsurteile. Njegov primjer za takve sudove je iskaz: Sva su
tijela teka. Sveza izmeu subjekta i predikata u sintetikim sudovima samo je
sluajna i zasniva se na iskustvu. Takvi sintetiki sudovi u kojima su su bjekt i
predikat povezani na osnovi neke kontingentne injenice dohva ene iskustvom
moraju biti aposteriorni. Oni nisu striktno univerzalni ni nuni.
Kant meutim dri da ima sintetikih sudova kod kojih sveza izmeu subjekta
i predikata nije uvijek samo sluajna i kontingentna, nego nuna i striktno uni-
verzalna premda se ne spoznaje jednostavnom analizom subjekta. Takve je su-
dove on prozvao sintetikim sudovima a priori. Pri mjer takvog sintetikog suda
a priori je: sve to se zbiva ima svoj uz rok. Taj sud mora biti sintetiki, budui
da u subjektu sve to se zbiva ne moemo analizom nai pojam uzroka koji
mu pridajemo u predikatu. Taj sud, prema tome, proiruje nae znanje. Naime,
on je ujedno i aprioran, jer posjeduje oznaku striktne univerzalnosti to je znak
apriornosti sudova. Premda taj sud ovisi o iskustvu, jer jedino pomou iskustva
dola zimo do spoznaje dogaaja koji se zbivaju, sveza izmeu subjekta i pre dikata
u ovome sudu nije dana na osnovi iskustva, nego a priori. A priori znamo da e
svaki dogaaj i svako zbivanje imati i morati imati svoj uzrok.
Kako vidimo Kant je bio uvjeren da postoje sintetiki sudovi a pri ori. To njego-
vo iznaae bit e od mnogih lozofa, osobito empirista i pozitivista, osporava-
no. Naime kod Kanta se poetno pitanje: kako je mogu a spoznaja a priori sada
pretvara u pitanje: kako su mogui sintetiki sudovi a priori Sintetike sudove a
priori moemo, po Kantovu miljenju, najprije nai u matematici jer su svi pravi
matematiki stavovi sintetiki sudovi a priori. Kantov poznati primjer je zbroj: ; +
=a. Ne moemo se ovdje uputati u diskusije, je li taj matematiki stavak zbilja
sintetiki apriorni sud. Slino misli Kant da i u geome triji nalazimo sintetike
apriorne sudove. Njegov primjer: pravac je naj kraa crta izmeu dvije toke. Po-
jam pravca u sebi ne sadri nikakav po jam kvantitete, nego samo kvalitete, naime,
ravna crta, a ne krivulja. Zato je pojam najkraa ovdje potpuno novi dodatak
subjektu (pravac).
Tako Kant pronalazi sintetike sudove a priori i u zici, moralu, ali i u metazici.
Promatramo li, naime, metazike stavove, vidjet emo da oni nisu samo ana-
lize pojmova, nego oni ele proiriti znanje o stvar nosti pa bi zato morali biti
sintetiki. No budui da metazika nije empirijska znanost, njezini stavovi mora-
ju biti apriorni. Iz toga za Kanta slijedi, ako je metazika mogua, mora se sasto-
jati iz sintetikih sudova a priori. Tako kae: U metazici treba da budu sadrane
sintetike spoznaje a priori, makar je smatrali samo za pokuaj znanosti koja je
ipak na temelju prirode ljudskog uma neophodna, i tu se ne radi samo o tome
da pojmove, koje sebi a priori stvaramo o stvarima, rastavljamo i time analitiki
tumaimo, nego mi elimo proiriti svoju apriornu spoznaju, pri emu se mo-
ramo posluiti takvim naelima koji danom pojmu jo neto dodaju to u njemu
,
Filozoja I. Kanta
nije bi lo sadrano, i preko sintetikih sudova a priori idemo tako daleko, da nas
samo iskustvo vie ne moe slijediti, npr. u stavu: svijet mora imati poetak, itd.
pa se metazika, ba rem prema svome cilju, sastoji od samih sintetikih sudova a
priori.
o6

Zato Kant kao zadatak kritike istog uma postavlja etiri sljedea pitanja: Kako
je mogua ista matematika Kako je mogua ista prirodna zna nost Kako je
mogua metazika kao prirodna dispozicija Kako je mo gua metazika kao
znanost Kant smatra da na postavljena pitanja ne moe odgovoriti znanost koja
spoznaju tumai kao poistovjeivanje duha s predmetima, jer u predmetima ne
moemo nai nune sveze. Do nune sveze moramo doi drugim putem. Kant
predlae svoju hipotezu:
Dosad se pretpostavljalo da se svaka naa spoznaja mora ravnati prema pred-
metima, no pod tom pretpostavkom su propadali svi pokuaji da se o predmetima
izradi neto a priori ime bi se naa spoznaja proirila. Pokuajmo zbog toga je-
danput neemo li kod zadatka metazike bolje uznapredovati ako pretpostavimo
da se predmeti moraju rav nati prema naoj spoznaji, a to se bolje usklauje s
traenom mogunou spoznaje predmeta a priori, koja bi o njima trebalo da
neto utvrdi i prije nego to su nam dati.
o;

Tu je izraen poznati Kantov obrat ka subjektu koji on sam usporeuje s Koper-
nikovom revolucijom. Taj Kantov obrat ne znai da se stvarnost svodi na ljudski
duh i njegove ideje. Kant ne misli da ljudski duh stvara predmete s obzirom na
njihovu egzistenciju. On kae samo da mi ne mo emo spoznati predmete ako se
oni ne podvrgnu odreenim apriornim.
Ako bismo pretpostavili da je na duh u spoznavanju samo pasivan, onda ne
bismo mogli protumaiti apriorne spoznaje koje on nesumnjivo posjeduje, kako
smo ve vidjeli. Aktivnost se naeg duha oituje u tome to on namee svoju for-
mu spoznajnom materijalu. On to ne ini slobod nom odlukom, nego nudom
svoje naravi.
Prema Kantu, ljudska spoznaja proizlazi iz dva korijena: osjetnosti (Sinnlich-
keit) i razuma (Verstand). Pomou osjetnosti predmeti su nam dani, a razumom
se oni zamiljaju. Osjetnost nam daje predmete tako da se oni podvrgavaju apri-
ornim formama osjetnosti, a to su prostor i vri jeme, a razum ih svrstava pod svoje
iste pojmove koje Kant zove kategorijama. I osjet i razum zajedno konstituiraju
nae iskustvo. Oni pruaju apriorne elemente po kojima je spoznaja mogua i
kojima se moraju podvrgnuti svi predmeti nae spoznaje da uope postanu pred-
metima spoznaje. Za te apriorne elemente Kant upotrebljava rije forma. Oni
stoje u temelju svake spoznaje i tako sainjavaju transcendentalnu lozoju. Ona
je nauka o mogunosti nae spoznaje ukoliko se predmeti takve spoznaje ost-
varuju na temelju subjektivnih apriornih formi naeg duha. Transcendentalno
uvijek gleda zakonitost naeg duha ukoliko je spoznajna mo.
406
Ibid., str. B 18
407
Ibid., B XVI
,6
Kant je bio uvjeren da je u apriornim formama naao neto to stoji iznad
sluajnosti samo empirijskog, jer su te forme nuno prisutne u svakoj spoznaji.
Formama odgovara materija. Za Kanta je materija mnogovrsnost, zbrkanost os-
jetila, gruba graa osjetnih utisaka koja nas acira, a u sebi je nesreena. Pred
tom smo graom pasivni i receptivni, ali u apriornim formama koje se primjen-
juju na materiju osjetila na je duh aktivan, spontan. Bez materije ne bismo
imali nikakve spo znaje. No sva spoznaja ne proizlazi iz iskustva. Zbrku osjetnih
utisaka treba srediti i to aktivnou apriornih formi koje u sebi sadre nunost. U
tom je apriorizmu Kant vidio revoluciju svoje lozoje.
No postoje jo neke ideje koje nadilaze svako iskustvo jer nisu samo apstrakcije
od iskustva niti se mogu primijeniti na bilo koju osjetnu da tost. Unutar iskustva
ne postoji nijedan objekt koji bi odgovarao tim idejama. Kant ih zove transcen-
dentalnim idejama i pripisuje ih umu (Vernunft).
Ponovimo jo jednom kako Kant razlikuje analitike i sintetike sudove.
Analitiki je sud npr. djevica je nevi na ili uteg je mjera teine. Analitiki nam
sud ne daje nita novo, predikat je ve sa dran u subjektu. Neto novo doznajemo
sintetikim sudovima kao na primjer zastava je crvena ili Tomo je u vrtu.
Meutim, to su trivijalnosti, Kanta zaokupljaju sintetski sudovi a priori koji iska-
zuju neto nuno i openito. Takav je sud: Ako od jednakog oduzmemo jednako,
ostaci su jednaki. Ili: Koliina mase (materije) je konstantna. Ili: Crta je ravna ili
kriva, tree je iskljueno.
Prvi se sud upotrebljava pri geometrijskim dokazima, drugi pripada zici, trei
logi ci. Kant i ne postavlja pitanje jesu li sintetski sudovi a priori istiniti, time to su
nuno i openito miljeni, njihova je istinitost zajamena. I vie od toga! A priori
biva tu uope kriterij znanstvene i lozofske spoznaje.
Zanimljiv je stav poznatog matematiara i teorijskog ziara van der Waerdena
prema sintetetikim sudovima a priori. Polazei od Kantove razdiobe sudova na
sintetiko iskustvene i sintetike a priori, on prihvaa takoer da se iz iskustva
nikad ne mogu izvesti potpuno openiti sudovi, ali dodaje da sintetetiki sudovi
a priori mogu biti pogreni. To je bitno odstupanje od Kanta. Profesor van den
Waerden navodi kao primjer Aristotelov zakon slobodnog pada: Brzine padanja
razliitih tijela proporcionalne su njihovim teinama. Svaki ak zna da je taj sud
pogrean. Meutim, kae dalje van den Waerden, taj zakon nije jamano dobiven
iz iskustva. Da je Aristotel mjerio brzine padanja razliitih tijela, ne bi nikako
takvo to ustvrdio. Sud je dakle a prioran, a ipak pogrean.
Moemo sumnjati da takva reinterpretacija lei u Kantovu duhu. Sam Kant
nije smatrao zakon padanja za istu spoznaju a priori. Taj zakon nije onako nuno
miljen, kao to je spomenuti Euklidov aksiom, a osim toga mu i ne dostaje ona
openitost koja se odmah vidi pri gornjem aksiomu. Kant nije Galileijev zakon
slobodnog pada nazvao sintetskim sudom a priori zato to je u njemu primijeano
neto empirijsko, o emu je Kant govorio u uvodu svoje Kritike istog uma. Kad
bi apriorizam mogao biti isto tako istinit kao i pogrean, tad bi itav smisao Kan-
,;
Filozoja I. Kanta
tova pothvata propao. Prema mom miljenju nije van der Waerdenovo shvaanje
sintetskih sudova a priori adekvatno toj problematici.
U daljnjem dijelu teksta pokuajmo ukratko prikazati strukturu njegovog
poznatog dijela.
16.3. Kritika istog uma
Nakon tih uvodnih primjedaba o Kantovu shvaanju problema i za datka njegove
kritike, pogledajmo samu strukturu Kritike istog uma. itavo je djelo podijeljeno
na dva glavna dijela: transcendentalnu nauku o elementima i transcendentalnu
nauku o metodi. Najvei dio itave knjige zauzima upravo nauka o elementima,
koja se bavi, kako joj i ime kae, s apriornim elementima (formama ili uvjetima)
spoznaje. Ta se nauka opet dijeli na dva dijela: transcendentalnu estetiku, koja
obrauje apriorne forme osjetnosti i transcendentalnu logiku. Transcendentalna
logika se nadalje dijeli na: transcendentalnu analitiku koja obrauje iste poj-
move ili kategoriju razuma i pokazuje kako su mogui sintetiki apriorni stavovi
prirodnih znanosti, i transcendentalnu dijalektiku koja se bavi metazikom i to:
metazikom kao naravnom dispozicijom ovjeka i pitanjem je li metazika (u
tradicionalnom smislu) moe biti znanost.
Dajui ovaj saeti i kratki pregled Kantove misli, ne moemo dakako zalaziti u
tanine. Ograniit emo se samo na glavne postavke koje e nam ipak pomoi za
razumijevanje Kantove rjeenja kritikog i metazikog problema.
Ponimo s transcendentalnom estetikom. Tu Kant prouava osjetne principe
a priori. On se pita sadri li osjetna spoznaja apriorne predodbe. Predodbe
koje nam prua osjetnost zovu se opaaji, a djelovanje predmeta na sposobnost
predodbi jest osjeaj ili empirijski opaaj. Neodreeni predmet empirijskog
opaaja zove se pojava. Pojavi odgovara materija, dok forma sreuje raznolikost
pojave. Ta je forma u duhu a priori. Predodbu koja sadri samo formu Kant
zove istom. ista forma osjetnosti je ist opaaj. Dvije su iste forme osjetnog
opaaja: prostor i vrijeme.
Prostor i vrijeme za Kanta su osjetni opaaji, a ne misleni pojmovi. No ti
su opaaji a priori i ne stjeu se iskustvom. Kant razlikuje unutranje i izvan-
jsko osjetilo. Prostor je forma svih pojava izvanjskih osjetila, a vrijeme je forma
unutranjeg osjetila. O prostoru i vremenu Kant postavlja sljedee tvrdnje: pros-
tor i vrijeme nisu empirijski pojmovi koje bismo apstrahirali od iskustva, nego
iskustvo je ovisno od predodbe prostora i vremena. Oni su nune predodbe a
priori. Nisu diskurzivni pojmovi, nego isti opaaji.
Osim toga, prostor nije neko svojstvo stvari u sebi, nego on je samo forma
svih pojava izvanjskih osjetila, tj. subjektivni uvjet osjetnosti pod kojim je jedino
mogu izvanjski opaaj. Prostor je, zato, realan ukoliko nam je dan kao izvanjski
,8
predmet, ali on je u isto vrijeme transcendentalno idealan, tj. ne vrijedi za stvari o
sebi, nego je samo apriorni uvjet za spoznaju pojava.
Ni vrijeme nije neto to bi postojalo samo za sebe ili kao neko odreenje stvari
jer onda ne bi moglo prethoditi stvarima kao njihov uvjet. Apriorna spoznaja
pomou sintetikih stavova mogua je samo ako je vrijeme subjektivni uvjet pod
kojim su jedino mogui opaaji u nama. Prema tome, vrijeme je forma unutranjeg
osjetila i formalni uvjet a priori svih pojava uope dok je prostor ogranien samo
na izvanjske pojave. Zato i vrijeme ima empirijsku realnost jer objektivno vrijedi
za sve one predmete koji bi ikada mogli biti objekt nae osjetne spoznaje. No vri-
jeme nema nikakve apsolutne realnosti kao da bi pripadalo stvarima bez obzira
na na osjetilni opaaj. Ono ima transcendentalnu idealnost prema kojoj ono nije
nita ako ga apstrahiramo od subjektivnih uvjeta naih osjetilnih opaaja.
Vrijeme i prostor, za Kanta nisu neke iluzije. Naime njihova je realnost
ograniena samo na podruje fenomena, a ne vrijedi izvan sfere u kojoj se stvari
pojavljuju.
Razmatranjima uinjenim u transcendentalnoj estetici Kant je doao do
sljedeih uvida: svaki na opaaj nije nita drugo do predodba o po javi. Stvari
nisu takve kakve ih mi opaamo, jer one za nas postoje samo kao pojave.
Nama ostaje potpuno nepoznato kako stvar stoji s predmetima po sebi i
neovisno od svega ovog receptiviteta nae osjetnosti. Mi ne poznamo nita drugo
do na nain na koji ih opaamo, koji je nama svojstven i koji ne mora nuno pri-
padati svakom biu, iako mora pripadati svakom ovjeku.
o8

Kant ne tvrdi da stvari izvan nas ne postoje, nego kae da je njihovo po stojanje
u sebi za nas potpuno nepoznato. Transcendentalna estetika je Kantu pomogla
da na svom putu prema odgovoru na pitanje o mogunosti sintetikih apriornih
sudova doe ko rak blie jer je ve u opaaju naao neto a priori.
Transcendentalna analitika je prvi dio transcendentalne logike i ona analizira
razum promatrajui onaj dio miljenja koji ima svoje podrijetlo samo u razumu.
Kantova transcendentalna logika ne promatra, poput kla sine logike, samo forme
miljenja, nego apriorne pojmove i principe miljenja i njihovu primjenu na pred-
mete, i to na predmete openito.
Vidjeli smo ve da ljudska spoznaja prema Kantu ima dva izvora: osjetnost i
razum. Tako se i svi elementi te spoznaje sastoje od opaaja i pojmova. Oni su
meusobno tako povezani da su nae misli bez sadra ja prazne, a opaaji bez
pojmova slijepi. Kao to su apriorne forme opa aja sredile zbrku osjetnih utisaka,
da bi nastalo osjetno opaanje, tako i to opaanje mora biti sreeno formama
miljenja, da bi nastala razumska spoznaja. Te su forme miljenja radnje istog
miljenja kojima pred mete mislimo isto a priori. Kant eli te elemente istog
razuma pronai samo analizom sposobnosti razuma. Zato se taj dio i zove tran-
scendentalna analitika, koja se dijeli na analitiku pojmova i analitiku osnovnih
stavova istog uma.
408
Ibid., A 20, B 59.
,,
Filozoja I. Kanta
Analitika pojmova je razlaganje samo sposobnosti razuma, koji je mjesto
roenja istih pojmova. U njemu emo nai njihove prve klice i dispozicije. Kant
gleda razum, u prvom redu, kao mo suenja. Sve radnje razu ma moemo svesti
na sudove, tako da se razum uope moe predstaviti kao mo suenja
o,
Sud
je ve po sebi spoj predodbi pomou pojmova. Mogue je odrediti toan broj
logikih vrsta sudova. Upravo su te logike vrste sudova, ona transcendentalna
nit, koja nas vodi do odreivanja liste istih apriornih pojmova razuma. Kant dije-
li sudove prema kvantitetu na ope, posebne i pojedinane, prema kvalitetu na
potvrdne, odrene i beskonane: prema modalitetu na problematine, asertorine
i apodiktine i prema relaciji na kategorine, hipotetine i disjunktivne. Svaka
vrsta nabrojenih sudova odreena je jednim apriornim pojmom. Tako dobivamo
dvanaest istih apriornih pojmova razuma ili kate gorija, i to, prema kvantitetu:
jedinica, mnoina, cjelokupnost, prema kvalitetu: realnost, negacija, limitacija,
prema relaciji: inherencija i subzistencija (supstancija i akcident), kauzalnosl i
dependencija (uzrok i po sljedica), zajednica (uzajamno djelovanje aktivnog i pa-
sivnog), prema modalnosti: mogunost nemogunost, bie nebie, nunost
nenunost. Kant dri da je ovom tablicom koja odudara od obinih shema u
logici, obuhvatio sve izvorno iste pojmove ili kategorije razuma i time potpuno
iscrpio njegove funkcije.
Kako Kant opravdava svoje kategorije i kako ih primjenjuje na predmete Tim
opravdavanjem bavi se transcendentalna dedukcija istih pojmova razuma. Pod
terminom dedukcija Kant misli jednostavno opravdanje, tj. quid juris njihove
uporabe. Ta je dedukcija transcen dentalna, tj. Kanta ne zanima je li uporaba kat-
egorija empirijski korisna, nego on eli pokazali da su kategorije apriorni uvjeti
svakog iskustva. Transcendentalna dedukcija pokazuje da su kategorije apriorni
uvjeti koji su nuni da bi predmeti nae spoznaje uope mogli biti zamiljeni,
kao to su prostor i vrijeme apriorni uvjeti da bi nam predmeti uope mogli biti
dani. Prema tome, spoznaja nekog predmeta uope nije mogua bez navedenih
kategorija. Istraivanja transcendentalne dedukcije Kant je smatrao vrlo vanima
i priznao da su mu zadale mnogo truda, ali koji ni je bio beskoristan.
Svaki predmet nae spoznaje mora biti bilo na koji nain sintetiziran, ujedin-
jen. Struja nepovezanih predodaba ne moe sainjavati spoznaju. Sveza u toj
raznovrsnosti ne moe doi od osjetila, nego je nuno djelo razuma. No ve svaka
kategorija pretpostavlja to jedinstvo pa ono mora imati svoju osnovu iza kategori-
ja. Osnova toga jedinstva je jedinstvo svijesti. Svaku nau predodbu prati ono: ja
mislim (ich denke). Sve su predodbe u prvom redu moje i bez te svijesti ne moe
se uope zamisliti neka spoznaja. Ja mislim nije dano osjetnou, nego to je in
spontano sti. Kant to jedinstvo svijesti zove ista ili prvotna apercepcija ili tran-
scendentalno jedinstvo samosvijesti Ta apercepcija sa dri sintezu predodaba.
Pojedini su ini svijesti izolirani i raspreni. Zato je analitiko jedinstvo aper-
cepcije mogue samo pod uvjetom sinte tikog jedinstva. Spoznaja se sastoji u
409
Ibid., A 69, B 94.
oo
tom da se raznovrsne predodbe, koje su dane u osjetilom, poveu i to u razumu
po pravilu koje vrijedi neovisno od iskustva. Raznovrsnost osjetilnih opaaja ne
pada samo pod forme prostora i vremena, nego i pod prvotno jedinstvo apercep-
cije, uko liko su oni u samosvijesti povezani. Zato i predodbe opaanja stoje pod
osnovnim stavom sintetikog jedinstva apercepcije, a on je najvii prin cip svake
uporabe razuma.
Razum je mo spoznaje. Spoznaja nastaje odnosom predodaba pre ma objek-
tu. Objekt je ono u ijem je pojmu ujedinjena raznovrsnost da nog opaaja. To
je jedinstvo mogue samo po jedinstvu svijesti koje je uvjet odnosa predodbe i
objekta kao i njihove objektivne vrijednosti.
Temeljem toga, nema objektivnog iskustva ili spoznaje objekta bez je dinstva
samosvijesti. Svaka sinteza mogua je samo pomou razuma ta ko da raznovrs-
nost predodaba doe u jedinstva apercepcije. Razum, meutim, sintetizira samo
pomou svojih apriornih kategorija. Zato spo znaja predmeta nije mogua bez
primjene kategorija. Kako je spoznaja mogua samo pomou opaaja i miljenja,
za nju je potrebno dvoje: opa aj kojim je predmet dan i kategorija kojom se pred-
met zamilja. Kate gorije nam daju spoznaju samo njihovom primjenom na em-
pirijski opa aj. One nam slue samo kao mogunost empirijske spoznaje, tj. za
spo znaju stvari koje su predmeti mogueg iskustva. Kategorije dakle omoguuju
samo iskustvenu spoznaju.
U analitici osnovnih stavova raspravlja Kant o primjeni kategorija u praktinom
spoznavanju. Izmeu osjetnosti i razuma, izmeu opaaja i kategorija postoji ve-
lik jaz jer su oni i po podrijetlu i po sadraju razliite spoznajne moi. Potreban
im je neki posrednik. Tog posrednika vidi Kant u mati koja moe premostiti taj
jaz tako to prua kategorijama odgovarajui opaaj. To se posrednitvo zbiva
u transcendentalnoj she mi. Shema je pravilo ili proces oblikovanja slike koja
takorei ograniuje kategoriju i tako joj omoguuje primjenu na pojave. Shemu,
koja je takoer proizvod mate, moramo razlikovati od slike. Shema je openita
i slina je pojmu, a slika je pojedinana i slina je raznovrsnosti osjetilne intu-
icije. Ta shema je transcendentalno odreenje vremena. Vrijeme je prikladno za
to posrednitvo, jer radi svoje openitosti i apriornosti slino kategoriji, a nalazi
se opet u svakoj pojavi unutarnjeg i vanjskog iskustva. Time shema sadrava os-
jetilne i transcendentalno-pojmovne momente. Prema tome, sheme nisu nita
drugo do vremenske odredbe a priori po pravilima, a pravila se odnose prema
redu kategorija na vremenski spoj u pogledu svih moguih predmeta
o
Ako u
osjetilnosti imamo odreeni doivljaj vremena, onda se ukljui uvi jek pripadne
kategorija i pod nju supsumiramo na osjetilni opaaj. Tako je shema supstancije
trajnost realnog u vremenu, shema uzroka i kauzalnosti je sukcesija u pravilnosti,
shema mogunosti je podudaranje sinteze razliitih predodaba s uvjetima vre-
mena uope, shema nunosti je po stojanje nekog predmeta u svako vrijeme itd.
410
Ibid., B 185, A 145.
o
Filozoja I. Kanta
Iz znanosti o shematizmu istih pojmova razuma slijedi znanost o osnov nim
stavovima istog razuma. Razum a priori oblikuje odreene principe koji reguli-
raju objektivnu uporabu kategorija. Kant razlikuje etiri sku pine principa: ak-
siomi opaanja odgovaraju kategorijama kvantiteta. Njihov princip glasi: Svi
su opaaji ekstenzivne (protene) veliine. Anticipacije opaanja odgovaraju
kategorijama kvalitete. Njihov princip glasi: U svim pojavama ono to je realno,
a to je predmet osjeaja, ima intenzivnu veliinu, tj. neki stupanj. Analogije
iskustva odgova raju kategorijama relacije, a njihov princip glasi: Iskustvo je
mogue sa mo na osnovi predodbe o nunoj vezi meu opaajima. Konano,
postulati empirijskog miljenja uope odgovaraju kategorijama modalnosti, a
imaju tri principa o mogunosti, stvarnosti i nunosti.
Time je Kant odgovorio na postavljeno pitanje, kako je mogua ista prirodna
nauka. Ta je nauka mogua jer se predmeti iskustva, da bi uop e postali pred-
meti iskustva, moraju nuno podrediti apriornim uvjetima subjekta. Oni moraju
biti stavljeni u odnos s jedinstvom apercepcije time to su supsumirani pod apri-
orne forme i kategorije. Kompleks moguih predmeta iskustva formira prirodu u
odnosu prema jedinstvu samosvi jesti. Nuni uvjeti za taj odnos ujedno su i temelj
nunih prirodnih zako na. Ti nuni prirodni zakoni podreeni su ljudskom sub-
jektu, ali oni su objektivni jer nuno vrijede za itavo podruje mogueg iskustva.
Rad i pravilnost stavljamo mi sami u prirodu, mi joj propisujemo zakone.
Same kategorije ne mogu nam dati spoznaje. One se moraju primi jeniti na em-
pirijski opaaj, a to znai da nam one slue samo za empirijsku spoznaju, a ne za
teoretsku spoznaju stvarnosti koja nadilazi iskustvo. To opet znai da mi nikad ne
spoznajemo stvari kakve su one u sebi, jer stvari koje transcendiraju nau svijest
ne mogu nikad postati predmetom nae spoznaje. Predmet spoznaje je svijet po-
java koji smo mi sami stvo rili svojim osjetilom. Kant ipak smatra da nemamo
prava tvrditi da posto je samo fenomeni.
Pojave, ukoliko se zamiljaju kao predmeti prema jedinstvu kategorija, zovu
se fenomeni. Ali ako pretpostavim stvari koje su samo predmeti razuma, pa ipak
kao takve mogu biti dane nekom opaanju, premda ne osjetilnom (dakle, coram
intuitu intellectuali), onda bi se takve stvari zvale noumeni (intelligibilia) (A a,).
Za Kanta je svaki opaaj osjetilni opaaj. Noumenon je intelligibile i kao pozi-
tivna stvar mogao bi biti predmet intelektualnog opaaja. No budui da nemamo
sposobnosti intelektualnog opaanja, ne vidimo pozitivne mogunosti noumeno-
na kao mogueg predmeta intelektualnog opaaja, makar ideja noumenona kao
stvari u sebi (das Ding an sich) ne sadri logiko protuslovlje. Tako kae: Pojam
nekog noumenona, tj. stvari koju ne treba zamisliti kao predmet osjetila, nego
kao stvar u samoj sebi (jedino pomou istog razuma), uope nije protuslovan,
jer o osjetilnosti se ipak ne moe tvrditi da je ona jedini mogui nain opaanja.
Nadalje, taj je pojam nuan, da ne bismo osjetilno opaanje proirili sve do stvari
po sebi. [] Na kra ju, mogunost takvih noumenona ipak se ne moe uvidjeti i
opseg izvan sfere pojava je (za nas) prazan, tj. imamo razum koji se problematiki
protee dalje od tih pojava, ali nemamo nikakvog opaaja, ak ni pojma nekog
oa
mogueg opaaja, kojim bi nam bili dani predmeti izvan sfere osjetilnosti i preko
kojih bi se razum mogao asertoriki upotrebljavati. Pojam noumenona je, dakle,
granini pojam da bi ograniio preuzetnost osjetilnosti, pa ga dakle, upotreblja-
vamo samo negativno

Preostalo je jo da se odgovori na pitanje o ulozi i mogunosti me tazike.
To je predmet drugog dijela transcendentalne logike, a to je transcendentalna
dijalektika.
Vidjeli smo ve na poetku da je Kant bio uvjeren kako je u ovjeku ukorijenjen
impuls prema metazici. Zato on smatra da je metazika kao naravna dispozicija
mogua. Postavlja se, meutim, pitanje o metazici kao znanosti. Takoer smo
vidjeli da je primjena kategorija razuma ograniena na iskustvo. No one nas vode
i do granica iskustva, tj. do onoga to vie ne moe biti predmet iskustva, a to je
apsolutna cjelina svih pojava ili iskustva. O toj cjelini um sebi formira ideje. Tran-
scendentalne ideje su poj movi koji nadilaze mogunost iskustva. Kant ih izvodi
iz karakteristine radnje istoga uma, iz zakljuivanja. Dok se razum izravno bavi
fenome nima koje sintetizira u sudovima, um se ne suoava s fenomenima, nego
od razuma dobiva pojmove i sudove i nastoji ih ujediniti u svjetlu vieg prin-
cipa. To on ini pomou silogistikog zakljuivanja. Budui da su, prema Kantu,
mogue tri vrste silogistikog zakljuivanja: kategoriko, hipotetiko i disjunktiv-
no, a njima odgovaraju tri vrste kategorije rela cije, postoje tri glavne ideje istog
uma: dua kao trajan supstancijalan subjekt, svijet kao totalnost kauzalno pove-
zanih fenomena i Bog kao apsolutna savrenost. Te ideje rezultiraju iz naravnog
nagona uma da dovri sintezu koju je razum zapoeo.
Um je uvijek u opasnosti da svoje principe i ideje dri za predmetne stvarnosti
premda su oni samo regulativni principi kojima um regulira djelatnost razuma.
Zamijenimo li pojmove razuma i uma, materijalne predmete iskustva i iste ideje
koje reguliraju uporabu razuma, upadamo u iluziju koju Kant zove dijalektikim
prividom.
Kant kritizira tradicionalnu racionalnu psihologiju, koja je nastojala dokazati
supstancijalnost ljudske due, time to joj predbacuje da ona umjesto pravih si-
logizama ini paralogizme, tj. krive silogizme koji sa dre etiri pojma umjesto
tri (quaternio terminorum). Kod tradicionalne kozmologije, koja je svijet uzimala
kao predmet spoznaje, Kant pronalazi tzv. antinomije istoga uma, tj. o takvom se
svijetu mogu tvrditi meusobno oprene i protuslovne tvrdnje. U tezama Kant
dokazuje da svijet mora imati poetak i svretak u prostoru i vremenu, da mora
kao supstancija pokazivati granicu djeljivosti, da zbivanje u njemu mora ima ti slo-
bodne uzroke i da mu mora pripadali apsolutno bie Bog, da bi u antitezama
za sva etiri sluaja dokazao njihovu istu suprotnost. Ko nano, u razmatranju o
transcendentalnom Idealu Kant obara dokaznu snagu svih klasinih dokaza za
Boju opstojnost, ali ujedno kae da je poricanje Boga tvrdnja koja se ne moe
dokazati jer nadilazi iskustvenu spoznaju kao i njezina suprotnost.
411
Ibid. A 255, B 310
o
Filozoja I. Kanta
Transcendentalne ideje istog uma ne mogu se upotrebljavati konstitutivno,
tj. one nam ne daju spoznaje odgovarajuih objekata. Transcendentalne ideje
istog uma ne mogu se primijeniti ni na koju datost osjet ne intuicije, prema tome,
one nam ne poveavaju znanja.
Vratimo se prvotnim pitanjima o mogunosti metazike. Prvo je pi tanje glasi-
lo, je li mogua metazika kao naravna dispozicija. Na to pita nje Kant odgovara
potvrdno. Budui da narav ljudskog uma tei za tim da ujedini sve empirijske
spoznaje razuma, ona proizvodi transcendental ne ideje kao bezuvjetno jedin-
stvo u razliitim oblicima. U isto vrijeme ta naravna tenja eli objektivirati te
ideje, a um nastoji opravdati tu objektivizaciju. Naime, on nadilazi granice ljud-
ske spoznaje. Zato je metazika kao znanost, po Kantovu miljenju, nemogua
budui da ne postoje objekti transcendentalnih ideja. Dakako da je ovdje rije o
objek tima nae spoznaje, tj. o onima koji nam mogu biti dani pomou iskustva.
Ako bi i postojali objekti koji odgovaraju transcendentalnim idejama, oni nam ne
bi mogli biti dani u iskustvu budui da nemamo sposob nosti intelektualne intu-
icije. Prema tome, takvih objekata za nau spo znaju nema.
Ipak moemo zamiljati takve stvarnosti na koje se mogu odnositi ideje o Bogu
i dui, zato metazika nije besmislena i te ideje ne ukljuu ju u sebi logiko protus-
lovlje. Navodna metazika spoznaja je pseudo-spoznaja i varka, ali metaziki
stavovi nisu besmisleni samo zato jer su metaziki.
Nakon ovog kratkog prikaza strukture Kritike istog uma analizirajmo jo neke
stavove koje proizlaze iz tog dijela. Kant je smatrao da je njegova velika zasluga to
je prvi uoio razliku izmeu pojmova razuma i uma i to je pokazao da je ta razlika
u tome, to pojmovi razuma ostaju u granicama mogueg iskustva, dok pojmovi
uma prelaze te granice. Po njegovom shvaanju pojmovi uma slue poimanju,
shvaanju kao to pojmovi razuma slue razumijevanju (opaaja), a budui da
pojmovi uma sadre ono to je neuvjetovano, to se oni odnose na neto emu
pripada cjelokupno iskustvo, ali to samo nikada ne moe biti predmet iskustva:
na neto do ega nas dovodi um u svojim zakljucima izvedenim iz iskustva i
prema emu on cijeni i odmjerava stupanj svoje empirijske uporabe, ali to nikada
ne sainjava neki lan empirijske sinteze.
a
Takve pojmove izveo je iz tri vrste
dijalektikih zakljuaka, kao to je kategorije izveo iz etiri vrste suenja. U prvu
klasu svrstao je ideju due, u drugu klasu ideju svijeta, a u treu klasu ideju boga.
I budui da je to izveo, Kant je podvrgao sve tri ideje kritikom razmatranju da
bi utvrdio koliko prava na opstanak imaju one discipline metazike koje se njima
bave, tj. racionalna psihologija, racionalna kozmologije i racionalna teologije.
Kritiko razmatranje ovih ideja, a naroito ideja svijeta i boga koje je on razvio
do najirih razmjera lozofske spekulacije, dovelo je do zakljuka da ljudski um
uvijek zapada u proturjeja sa samim sobom kada pokuava da o njima stvori
ope i nuno saznanje. Tako se javljaju parovi kontradiktorno suprotnih stavova
o svijetu, dui i bogu, koje je Kant nazvao antinomijama. On je naveo etiri vrste
takvih antinomija. U prvoj i najpoznatijoj kontradiktorno suprotni stavovi su ovi:
412
Ibid., str. 278.
o
Teza: Svijet ima svoj poetak u vremenu, i po prostoru je tako isto zatvoren u
granice.
Antiteza: Svijet nema nikakvog poetka u vremenu, niti kakvih granica u pros-
toru, ve je kako po vremenu, tako i po prostoru beskonana.
Kant je pokazao da se podjednako mogu nai dokazi za tezu kao i za antitezu.
Na osnovi toga zakljuio je da teorijski um moe svaku od ovih ideja s podjedna-
kim uspjehom dokazivati koliko i opovrgavati, te se one prema tome prikazuju
kao prividi ili iluzije o kojima ne moe biti pravog znanja.
Ali otkuda se raaju ti prividi Jesu li to logiki prividi, dakle pogreke o pravila
razuma, ili pak prividi koji stoje u samoj prirodi ljudskog uma Kant je smatrao da
ideje nisu ni logiki prividi, ni proizvoljne tvorevine razuma, ve prirodne tvor-
evine uma koje se raaju iz tenje uma da shvati, da sjedini zakljuke razuma, kao
to razum sjedinjuje raznovrsnost opaaja. Odnosno, ideje nisu ljudskom umu
dane, ve su mu zadane (aufgegeben). Zadane su mu u tom smislu to je u njegov-
oj prirodi da tei stalnom sjedinjavanju zakljuaka razuma, da tei najvioj sintezi.
Tako je Kant ideju due objasnio kao jedinstvo misaonog subjekta, ideju svijeta
kao jedinstvo niza uvjeta pojava a ideju boga jedinstvo uvjeta sviju predmeta
miljenja uope. Nijedna od ovih ideja nije konstitutivni princip ve samo regula-
tivni princip spoznaje i im um pokae tendenciju da prekorai to svoje obiljeje,
njegova mo prestaje. Na taj nain, ist um za koji smo u poetku vjerovali da
nam stavlja u izgled nita manje ve spoznaju onoga to lei izvan granica iskust-
va, sadri u sebi, ako ga pravilno shvatimo, samo i jedino regulativne principe,
koji nam uistinu nalau da traimo jedinstvo koje je vee od jedinstva do koga
moemo dospjeti na osnovu empirijske uporabe razuma, ali koji upravo time, to
cilj kome ta upotreba treba da se pribliava, stavljaju tako daleko, dovode suglas-
nost njenu sa samom sobom, posredstvom sistematskog jedinstva, do najveeg
stupnja, meutim ako te principe pogreno shvatimo, pa ih smatramo za konsti-
tutivne principe transcendentnog saznanja, onda oni na osnovu jednog privida
koji uistinu blista, ali ipak vara, proizvode praznovjerje i prividnu spoznaju, a s
tim u vezi i vjene proturjenosti i sporove.

Kant je smatrao da je najvea zabluda stare metazike bila ba u tome to je
ona pogreno shvaala te regulativne transcendentalne principe, to ih je smatrala
za konstitutivne principe transcendentnog saznanja, ili drugim rijeima, to je
pokazivala tendenciju da subjektivne principe spoznaje uzima kao stvari po sebi.
Po njegovom shvaanju, kritiko razmatranje racionalne psihologije, racionalne
kozmologije i racionalne teologije u Kritici istoga uma dovelo je do pouzdanog
zakljuka da sintetiki sudovi a priori metazike nisu mogui, pa prema tome ni
metazika kao znanost o onome to prelazi granice mogueg iskustva.
Kantov zakljuak da je teorijski um nemoan im pree granice iskustva i da
prema tome ne moe biti uzanosti o idejama istog uma bio je sudbonosan
413
Ibid., str. 517.
o
Filozoja I. Kanta
za metaziku: njene glavne discipline racionalna psihologija, racionalna koz-
mologija i racionalna teologija izgubile su dalje pravo na opstanak. Svojom
kritikom moi ljudskog uma Kant je pokazao da nema i ne moe biti nikakve
pouzdane znanosti o besmrtnosti due, slobodi volje i postojanju boga. On je za-
pravo oborio ove metazike discipline i mnogi su to shvaali kao da je Kant bio
protiv metazike uope. Meutim, sam Kant se izjasnio protiv takvog tumaenja
njegovih zamisli. Ako je on, kao znanstveni duh, izbacio ideje stare metazike iz
podruja teorijskog uma, tj. iz podruja znanstvene spoznaje, ipak je naao mjesta
za ove iste ideje u jednoj drugoj oblasti, u praktikom umu. On je ak smatrao da
one u praktikom umu dobivaju svoj pravi smisao i znaaj i da su neophodne za
moralni ivot ljudi. A to se tie metazike on je i eksplicitno isticao da je ba nje-
gova Kritika istog uma jedini pouzdani temelj za novu metaziku kao sustav apri-
ornih saznanja koju je on, pri kraju ovog djela, prikazao kao neophodni zavretak
sveukupne kulture ljudskog uma koje vie slui tome da sprijei zablude nego
da proiri spoznaju. Kant je ak smatrao da samo na taj nain metazika moe
uivati dostojanstvo i ugled. U tom smislu on je objasnio svoj osnovni kritiki stav
prema metazici ovim rijeima:
Ja sam, prema tome, morao da unitim znanje, da bih dobio mjesto za vjeru,
jer dogmatizam metazike, tj. predrasuda da se u njoj moe imati uspjeha bez
Kritike istoga uma jest pravi izvor svega nevjerovanja koje se protivi moralitetu i
koje je uvijek vrlo dogmatino. Ako, dakle, ne moe biti teko da se potomstvu
ostavi kao zavjetajne jedna sustavna metazika izraena po planu Kritike istoga
uma, onda je to dar koji se ne smije podcjenjivati: neka se samo usporedi kultura
uma do koje se dolo na sigurnom putu jedne znanosti uope sa neosnovanim
natucanjima i lakomislenim lutanjem uma bez Kritike, ili pak neka se pogleda
na bolje iskoritavanje vremena od strane omladine koja ezne za spoznajom, a
koja se kod obinog dogmatizma tako rano i tako mnogo smjeli da se uputa u
prijatna zanovijetanja o stvarima o kojima nita ne razumije i o kojim ona, kao
i nitko drugi na svijetu, nee nikada nita saznati, ili ak da smjera pronalaenje
novih misli i mnijenja, te tako zanemaruje uenje temeljnih znanosti () Prema
tome, prva i najvanija stvar lozoje jest u tome da jednom za svagda onemogui
metazici svaki tetan utjecaj na taj nain to e zapuiti izvor njenih zabluda.

Dakle, Kant ne samo to je bio uvjeren u mogunost metazike po planu Kri-
tike istog uma ve je izradu takve metazike ostavio potomstvu.
Autor Kritike istog uma ostao je u meritornom lozofskom sudu do danas
najeminentniji protagonist racionalnog apriorizma koji se die iznad iskustva i
protivnik je empirijskog istraivanja. Tom sudu doprinijeli su jednako Kantovi
protivnici i sljedbenici, a i on sam je tome dobro kumovao. Zabacujui dotadanju
metaziku koja je po njegovu miljenju htjela ljudsku spoznaju izvesti iz svojstva
objekta ili apsolutne realnosti, on krsti svoj prevrat kopernikanskim u smislu da
se iz osebujnosti ljudskog spoznavanja trebaju odrediti predmeti. Ako je do tada
414
Ibid., str. 28.-29. (istaknuo autor)
o6
lozoja robovala objektu, s njim bi otpoeo subjektivni pri stup koji bi jedino
omoguio rjeenje lozofskih zagonetki, a u tome se ljudski um moe osloniti na
sintetske sudove a priori, koji bivaju miljeni nuno i openito valjani, neovisno
od sveg iskustva. Tom apriornom umu biva jo dodana stvar po sebi (Ding in
sich) kojoj se, dodue, mora pridati realna opstojnost, ali o kojoj ne moemo nita
spoznati i lako tone u ponor mraka. Tu familijarnu sliku Kantove lozoje ima
Stegmller kad pie u svojem pregledu Hauptstrmungen der Gegenwartsphiloso-
phie da je Kant nastojao svu empirijsku spoznaju utemeljiti u apriornoj spoznaji
realnosti i da bi po Kantu bila realnost konstituirana transcendentalnim subjek-
tom. Ista takva ocjena prevladava i u engleskoj literaturi, gdje Kant biva trpan
meu krajnje aprioriste, kako se ve uvrijeilo na sveuilinim katedrama, bez
obzira na pljesak ili zviduk.
Namjera je te kratke skice da uzdrma takav sud, koji se zacijelo moe potkrij-
epiti mnogim Kantovim citatima, i da istakne ono u Kritici istog uma to je ak-
tualno za suvremeno istraivanje. Pored toga nas ne smije buniti Kantova termi-
nologija koja je povijesno uvjetovana i bila je stupica u koju su upali mnogi njegovi
sljedbenici, a i on sam preesto. Ovaj strmi pristup hoe prodrijeti do autentinog
otkria izlagajui se takoer riziku da bude jednostran ili ak pogrean kao i danas
uvrijeeni sudovi.
Po vlastitoj ispovijedi, Kantova je lozoja rasla u opreci spram tradiciona-
lne meta zike i empirizma, i on esto polemizira na jednoj strani s Leibnizom i
Wolom, a na drugoj s Lockeom i Humeom. Obojici metaziara predbacuje da
su iskustvo reducirali na mutan odraz osjetila u usporedbi s jasnom racionalnom
intuicijom objekata, a u en gleskom empirizmu vidi bankrot svih opih zakona,
kao to je vrlo sugestivno iznio Humeov traktat Enquiry Cortcerning human Un-
derstanding, London, ;8. Meutim, ako je i u opoziciji, on uzima mnoge poj-
move obiju suprotnih lozoja, i Kritika istog uma moe se ocijeniti kao nasto-
janje da se ujedine racionalizam i empirizam, zacijelo, na vioj razini sintetski
pothvat koji je i ovoj knjizi pred vama izazov. S empiristima, Kant se slae u tome
da sva naa spoznaja poinje iz iskustva.
To njegovo gledite valja podvui s obzirom na sve kasnije interpretacije. No
sam empiri zam shvaao je to iskustvo preusko, kao osjete, utiske ili impresije (ili
zamjedbe, percepcije u modernijem izraavanju) iz kojih je tad pokuavao kon-
struirati predmete ili predodbe predmeta i zakone ili ope principe, i to uzalud,
kako je pokazala otroumna Humeova analiza. Prema Kantu, nasuprot, ovjek
nije neki pasivni primatelj otisaka vanjskih predmeta niti se tu javlja struja osjeta
iz koje zgusnu pojmovi stvari. Dodue, mi esto pasivno promatramo svijet pred
sobom, i tad nam se iskustvo doista ini kao slijed vanjskih pojava, ali je pitanje
da li bismo tu ita razumjeli ili ak razabrali da prije nismo bili u aktivnom kon-
taktu sa stvarima. Obino neto elimo ili pomiljamo kad neto inimo to se
kasnije moe nazvati iskustvo, ali jamano pripada tom inu i naa misao. No
na intelekt ili zor ima ve svoju strukturu, kategorije i forme kojima prihva a i
o;
Filozoja I. Kanta
sreuje vanjske podraaje. Tu aktivnu komponentu eli Kant ponajprije utvrditi u
proirenom shvaanju iskustva.

Dakako, Kritika istog uma nije ostala samo pri tom. Nae iskustvo ima vrlo
sloenu strukturu, to se ogleda u razini naih iskaza. Svatko uvia da se iskazi
kao Petar je u sobi, knjiga je na stolu, luster visi sa stropa jako razlikuju od
iskaza da se na prostor protee u duinu, irinu i visinu. Iskazi prve vrste sadre
neko posebno opaanje koje se ne mora zbiti, dok, naprotiv, ne moemo prostor
predoiti drukije nego trodimenzionalno. Prije nego to smo rekli da je Petar u
sobi, knjiga na stolu, a da luster visi, mi smo ve raspolagali prostornim relaci-
jama kao unutra vani, gore dolje, blizu daleko. Kant se ne bavi psihogen-
ezom tog apriorizma, jesmo li to stekli za rana dje tinjstva u ophoenju s vanjskim
predmetima ili jo tome pridolazi naslijee, on to uzi ma kao polaznu injenicu.
Kantovu shvaanju apriornog bile su glavno ishodite geometrija, logika i me-
hanika. Poput mnogih svojih suvremenika on je bio uvjeren u apsolutnu istinu
Euklidova i Newtonova sistema. Tu je naao sintetske iskaze a priori koji vrijede
openito i strogo, bez iznimke. Zato govori da su ti geometrijski ili mehaniki ak-
siomi nezavisni od iskustva Prije svega zato to nije potrebno bilo kakvo posebno
opaanje da se utvrdi kako se iz je dne toke moe povui samo jedna paralela na
dani pravac ili da je akcija jednaka reakciji. Na takvim zakonima temelji se svako
daljnje objanjavanje ili povezivanje pojmova. Oni su apriorni u onom smislu, kao
to Einstein kae, da tek teorija odreuje to e se mjeriti. Apriorizam prostora i
vremena ide jo i dalje od mnogih znanstvenih teorija jer je nerazrjeivo vezan s
iskustvom vanjskih tijela.
To iskustvo Kant ni u kom sluaju ne shvaa isto subjektiv nim i otro ga odva-
ja od priina, kako se to jasno vidi iz vrlo vane fusnote predgovora a. izdanju
Kritike, gdje se ljudska predodba (Vorstellung) vee s vanjskom srvari (usseres
Ding) u jedno jedino iskustvo die nicht einmal innerlich stattnden wrde, wenn
sie nicht (zum Teil) zugleich usserlich wre... Wie? lsst sich hier ebensowenig
weiter erklren...
6
Putajui zasad po strani agnostiki dodatak, moemo kon-
statirali u adekvatnoj interpre taciji cijele knjige da Kantova teorija spoznaje ne
polazi samo od iskustva nego to shvaa kao nerazrjeivo jedinstvo ovjeka i van-
jskih stvari. Nakon te konstatacije pojavljuje se i problem apriornoga u drugom
svjetlu od Fichteove usporedbe kako gledamo svijet na predodbe.
Predodba da kategorije sreuju iskustvo koje biva uzrokovano stvari po
sebi, bila je teko prihvatljiva i Johnu Deweyu koji je isprva naginjao Hegelu.
Odbacujui strogu diobu fenomenalnog ili imanentnog i transcendentalnog, pie
415
Astronom Arthur S. Eddington duhovito je ilustrirao Kantovo a priori: Neka ribar lovi
mreom kojoj imaju promjer 5 cm. On e nakon mnogo ulova zakljuiti da su sve ribe u
moru due od 5 cm. Taj univerzalni sud potjee od njegove naprave, a analogno bi lako
mogla djelovati i naa osjetila. Eddingtonova mrea nije samo dosjetka, kao to su je
omalovaili neki lozo.
416
koje se ne bi unutarnje zbilo kad ne bi (dijelom) bilo ujedno vanjsko. Kako Da se tu vrlo
malo objasniti
o8
on godine 88., u lanku Kant and Philosophic Method. Relacija izmeu subjekta
i objekta nije izvanjska, ve se taj odnos uspostavlja na viem jedinstvu.
Pod utjecajem prirodnih znanosti, osobito evolucije, Dewey naputa Hegelov
idealizam i postupno razvija svoje gledite, poznato kao ameriki pragmatizam,
opseno izneseno u knjizi Experience and Nature ,a. dok je predavao na Co-
lumbia Universityju. Kriterij istine leat e za njega u praktinom djelovanju i
istraivanju, je li uspjeno ili promaaj. Ipak nije zapao u vulgarni praksizam, a
poput Kanta istaknut e ljudsku slo bodu. Golemim djelom, ne suvie originalnim,
postao je glavnim pobornikom amerike demokracije i misli uope na poetku
ao. stoljea.
Kantova Kritika istog uma predstavlja ponajprije produbljeno shvaanje
iskustva s obzirom na prioritet stanovitih matematikih, logikih i mehanikih
pojmova i naela pred induktivnim pravilima i beskrajem opaanja. Genezu toga
vidimo (dijelom) u ljud skoj ruci i oku, u tome kako ovjek djeluje na makros-
kopske predmete oko sebe i kako ih gleda. Znanstveno istraivanje i nije moglo
drukije poeti nego geometrijom i me hanikom, i nikakvo daljnje istraivanje ne
moe bitno izmijeniti taj temelj. U tom pogledu jako zavaravaju onakve popu-
larne ocjene da je Einstein oborio Newtona ili Plancka Maxwella. Nove su teorije
obino vezane s novim ili proirenim podrujima istraivanja, i zbog toga je be-
smisleno rei da protuslove starim teorijama. No sigurno je da nam novi napreci
pridonose i bolje razumijevanje starih podruja, pa su tako Euklidov i Newtonov
sustav bili nakon otkria neeuklidskih geometrija i kvantne mehanike konzistent-
nije formulirani, tj. s onim ogranienjem koje navijeta druge strukture.
Vezan uz egzaktne znanosti, Kant se klonio psihogenetikih objanjenja, i
sasvim je krivo shvaati njegov isti um kao neku subjektivnu riznicu u kojoj se
pohranjeni principi ili kategorije. On sam kae u Prolegomeni da je taj isti um
stavio u naslov svog glavnog djela samo za volju popularnosti, ali da tu valja uvi-
jek drati na pameti sintetske principe a priori. Za same pak kategorije kae on
izriito: Die Kategorie hat keinen anderen Gehrauch zum Erkenntnisse der Dinge,
als ihre Anwendung auf Gegenstnde der Erfahrutng.
;
Znaenje bilo kog pojma
jedva se moe uspostaviti izvan njegove upotrebe, prema tome ni Kantove kat-
egorije ne bi nita znaile izvan ljudskog iskustva. Budui da je on uporno poricao
metaziku spoznaju, koja je nezavisna od iskustva ili postavlja tvrdnje koje se
nikako ne mogu primijeniti na opaanja i provjeriti iskustvom, moe se njegovo
dopunsko odreenje apriornog kao nezavisnog od iskustva svesti na nedosljednu
terminologiju. Bitno je tu otkrie prioriteta stanovitih formi i naela pred drugim
predodbama i partikularnim opaanjima te openitost i stroga valjanost.
8

Ponajprije bi se tu moglo primijetiti da se teko moemo ograniiti na
pojedinani iskaz, tek skup Euklidovih i Newtonovih aksioma zajedno s potreb-
417
Kategorija nema druge upotrebe u spoznaji stvari doli primjene na predmete iskustva.
418
Poto smo Kantovo a priori tako odredili, u skladu s njegovim itavim tekstom, mo e
se i bolje razumjeti njegovo glavno pitanje, Wie sind die synthetische Urteile A PRIORI
mglich (Kako su sintetski iskazi A PRIORI mogui)
o,
Filozoja I. Kanta
nim denicijama, objanjenjima i postupcima dokazivanja daje puno znaenje
svakom pojedinom iskazu i daje onaj instrument koji se ekasno primjenjuje. Is-
taknemo vanost takvih cjelina s obzirom na logiki pozitivizam ili (rani) Russell-
ov atomizam koji su pripisivali znaenje pojedinim iskazima, dakako dosljedno
s empirijskog gledita, da spoznaja poinje pojedinim opaanjima. Ako u tome
Kant nije bio izriit, njegovo upiranje na Euklidov i Newtonov sustav ne negira
cjelovito tumaenje apriornoga, to se podudara s onim ma lo prije reenim o
naoj biolokoj strukturi i primitivnom rada.
Bez obzira na bioloko povijesno podrijetlo, ne moemo drukije gledati
ili tumaiti dogaaje ili pojave nego kroz takve apriorne sustave (ili moemo od
toga vrlo teko i tek malo odstupati). Kantov odgovor na glavno pitanje kako su
takvi apriorni sustavi mogui lei u transcendentalnoj lozoji koju je on samo
navijestio. Kad bismo to po kuali objanjavati bioloki ili povijesno, sluili bismo
se ve izgraenim pojmovima i naelima, ti apriorni sustavi tek ine tumaenje
moguim. Da se pojave odvijaju u prostorno vremenskom zoru i sreuju po sta-
novitim umnim kategorijama, to je za Kanta factum i ishodite sveg daljnjeg lo-
zoranja. Uzrok toj apriornosti ne moe dakle biti u pojavama ili iskustvu, nego u
neemu to to iskustvo prelazi i utemeljuje. Kad tu Kant iznosi svoj transcenden-
talni subjekt, tad on tu nipoto nema na umu antropoloki su bjektivizam, kako
su mu pripisali njegovi brojni sljedbenici i protivnici, nego eli prijei krug po-
java izvanpojavnim uzrokom. Ta stvar po sebi (Ding an sich), najmutnija i najna-
padanija u njegovoj itavoj lozoji, ostaje trajno sidro u svim transcendentalnim
izletima Kritike istog uma. Jer ovjek je takoer jedna pojava u prirodi i kao takav
podlijee prirodnim zakonima. No je li priroda sa svojom apriornom zakonitou
sve sve to postoji
Uvodei Ding an sich kao krajnju podlogu svih pojava, Kant utemeljuje tran-
scendentalnu realnost Tom temelju pripada i ovjek sa svojim umom, dok je nje-
govo tijelo pri rodna pojava podvrgnuta zikoj kauzalnosti. Tom dvostrukou
nastojao je Kant spasiti ljudsku slobodu, ali strogo odvajanje prirodnog od tran-
scendentalnog bilo je oboreno biolokom evolucijom (koja u njegovo vrijeme jo
nije bila priznata ni potvrena).
Ako su Kantova shvaanja imala dodirnih toaka s Bokovievom teorijom,
Ruerova dvoslojnost aktualnog i potencijalnog nije dolazila u sukob s razvojem
ivih bia. U Bokovievoj se zici ili lozoji stvarne veliine podreuju imagi-
narnima ili potencijalnima, i on dosljedno pripisuje i ivotinjama nie psihike
funkcije. Meutim on je, poput Kanta, smatrao ziki proces strogo determinira-
nim pa mu jednako teko pada objanjenje ljudske slobode.
Kantovo shvaanje prirode znai radikalan prekid s antikim i renesansnim po-
jmom kozmosa. Priroda je za nj skupnost pojava, i to skupnost koja se javlja u pro-
storno vremenskom zoru po naelu uzroka i uinka (Gesetz von Ursache und
Wirkung}. Tu se on priklanja strogo newtonovskom svijetu kao to je to dosljedno
razvio Ruer Bokovi, iji je tu utjecaj vrlo vjerojatan (ako ga Kant i ne spominje,
o
uope krt u navoenju svojih izvora ili inspiracija). Zacijelo, Bokoviev se duh
nazire iz ovog Kantova citata:
U potvrdu ove teorije o idealnosti vanjskog i unutarnjeg osjetila, a time svih
objeka ta osjetila kao golih pojava, moe posluiti primjedba da sve to u naoj
spoznaji pripada zoru ne sadri nita drugo nego iste odnose, mjesta u zoru
(protegnue), promjene poloaja (gibanje) i zakone po kojima ove promjene bi-
vaju odreene (pokreue sile).
,

Kantova priroda uvelike se podudara onim to bismo danas zvali makroskop-
skom realnou. Tijela oko nas, s kojima je nae tijelo u neprekidnoj interakciji,
nerazdvojivo su vezana s prostorno vremenskim i kauzalnim relacijama. No iza
tih vidljivih, opipljivih i pokretnih tijela otkriva se nevidljiva i neopipljiva opsto-
jnost svijet elementarnih estica ili polja. Istraivanje transcendira svijet ljud-
skih, osjetila ili prirodu u Kantovu smislu. Smije li se to otkrie atomske zike
staviti u vezu s Kantovom stvari po sebi To je pitanje, dakako, u najdubljoj vezi s
glavnim Kantovim pitanjem kako su apri orni zakoni mogui.
Kant je do kraja drao da su opi zakoni strogo ispunjeni u svim prirodnim
pojavama. Ne moemo se uope predstaviti slijed pojava gdje princip uzroka i
uinka ne bi djelovao. Kantova je priroda zatvorena u strogo determiniran lanac
kao i Newtonov kozmos. A to je tad s ljudskom slobodom Ona se ne moe
spasiti, kae Kant, ako su stvari nae osjetilnosti (Sinnlichkeit) takoer stvari po
sebi, no kako se stvari po sebi ne mogu predstaviti u prostoru i vremenu, ne moe
se na njih ni protegnuti prirodni princip kauzalnosti, pa se tu javlja mogunost
drukijeg postupanja. Sloboda biva time transcendentalna ideja. Prema Kantu
stvari po sebi uzrokuju osjete ili pojave, koje slijede jedna za drugom po kauzal-
nom zakonu, ali sami ti prvobitni uzroci ne podlijeu priro dnom zakonu. Zacijelo,
to je vrlo suptilno i mrano razlikovanje, priznaje autor Kritike istog uma, ali on
ne vidi drugog izlaza k slobodi.
U otkrivanju transcendentalnog bitka stigao je on do ruba spoznaje i rezigni-
rano zakljuuje u osvrtu na svoju dugogodinju potragu. Ljudski um ima oso-
bitu sudbinu u rodu svojih spoznaja, da ga gnjave pitanja koja ne moe odbiti,
jer su dana samom prirodom uma, ali na koja ne moe takoer odgovoriti, jer
nadmauju svu sposobnost ljudskog uma.
ao

Kant se usredotouje na kauzalnost koju mora subjekt posjedovati. Takva
posebna kauzalnost razabirao se iz imperativa po kojima postupamo. Um vee
razloge to treba da se ini, a takva je nunost sasvim razliita od prirodne. Kant
pie: To treba da izraava vrstu nunosti i povezivanja razloga to inae ne dolazi
u cijeloj prirodi. Razum moe od toga samo spoznati to je ili to je bilo ili to e
biti. Nemogue je da u tome neto treba da bude drugaije nego to je uistinu u
svim tim vremenskim odnosima, jest, ovo treba da nema nikakvo znaenje kad se
pred oima ima samo tijek prirode. I tu sad dolazi glavna teza Kantove etike: To
419
Ibid., str. 56.
420
Ibid., str. 324.
Filozoja I. Kanta
treba da izraava moguu radnju kojoj razlog nije nita drugo nego isti pojam,
dok je naprotiv prirodnoj radnji uvijek uzrok neka pojava. Svakako mora rad-
nja biti mogua pod prirodnim uvjetima kad na nju smjera ono treba da, ali ovi
prirodni uvjeti ne pogaaju odreenje volje same, ve jedino uinak i uspjeh volje
u pojavi. Koliko god bilo prirodnih razloga ili osjetilnih podraaja koji me tjeraju
na htijenje, oni ne mogu proizvesti to treba da nego samo izdaleka ne-nuno i
ne uvijek uvjetovano htijenje, kojemu naprotiv to treba da, koje um izgovara, su-
protstavlja mjeru i cilj, jest, zabranu i ugled.
a

Ova uzvienost ljudske radnje pada ubrzo u skeptian zakljuak s obzirom na to
da Kritika istog uma odbacuje svaku spoznaju koja ne polazi od iskustva. Plaei
se i sam svog moralnog zakljuka, Kant to stavlja u diskretnu fusnotu: Zapravo
nam moralnost radnji (zasluga ili krivnji), ak naeg vlastitog ponaanja, ostaje
potpuno skrivena. Naa ubrajanja mogu se odnositi samo na empirijski karakter.
Ali koliko je od toga isti uinak slobode, koliko je pak pripisati samoj prirodi i
neokrivljenoj pogreki temperamenta ili njegovoj sretnoj osebujnosti, ne moe
nitko obrazloili niti zbog toga suditi po potpunoj pravednosti.
Autor Kritike istog uma bio je suvie kritian i suvie nepovjerljiv u odnosu
svih meta zika a da bi svojim transcendentalnim slutnjama i natuknicama pustio
slobodna krila. Ukazavi na mogunost da uz prirodni kauzalitet pojava moe
postojati sloboda za stva ri po sebi, ustupa on pod silom ishodne teze da nam
stvari po sebi nisu poznate, nego samo pojave.
Taj agnosticizam pogaa sad i ljudsku slobodu. ovjek ne moe nikad znati
dokle je slobodan i je li uope slobodan, ostaje nam tek slutnja. Svoja posljednja
nagaanja okrstio je Kant transcendentalnim idealizmom, ali je kasnije sam povu-
kao taj naziv zadovoljavajui se nazivom kritikog idealizma. S obzirom na to daje
on odluno zabacivao tradicionalni idealizam, koji je poricao opstojnost vanjskih
stvari ili izvodio svu istinu iz racionalne intuicije, teko se on moe svrstati meu
idealiste. Njegova je dubo ka i epohalna kritika prerasla uvrijeene konvencije i
otvorila nove putove lozofskom i znanstvenom istraivanju, to jo do danas nije
dogledano do kraja, a moda tu i na um stie sudbina koju je autor prorekao na
samom poetku svog djela.
Zacijelo, tu je Kantov proboj bio jako zakren nekritinim vjerovanjem u apso-
lutnu determiniranost Newtonove prirode. Njemu, kao i mnogima drugima, bilo
je nemogue pomisliti da bi se u prostoru i vremenu ita zbilo to ne bi kao svoj
uvjet imalo neku prethodnu pojavu u prostoru i vremenu. S tog klasinog gledita
nije on mogao uiniti plauzibilnim kako naa volja ili odluka prelazi u empirijski
izvrenu radnju.
U Kantovu agnosticizmu krije se i mogunost ljudske slobode, a to je i najzreliji
plod njegove transcendentalne lozoje. Kad bi nam svijet bio potpuno trans-
parentan, kad bismo znali sve to se zbiva, sve to se dogodilo i to e se dogoditi,
tad bi nam slo boda iezla. Potpuna spoznaja superponira determinirani kozmos i
421
Ibid., str. 250.
a
determiniranu ljud sku povijest kao dio tog kozmosa. Kritika istog uma nije zbog
svog unutarnjeg protu slovlja sprijeila da lozoja nastavi u sve imperativnijim
pravcima svoj tradicionalni put i, tek je, postankom kvantne teorije ukazana du-
bina Kantove prirode. Jer prirodne pojave, kako ih zamjeujemo svojim osjetilima
i aparatima kao produecima naih osje tila, nisu ono posljednje ili prvobitno to
postoji. Priroda sama javlja nam se u invarijantnim principima koji vode preko
makroskopske stvarnosti u dubine, odakle izviru sve stvari i sam ivot. Govorei
o dvostranom karakteru ovjeka, Kant je htio u ljud skim postupcima dati pravu
mjeru prirodnim i umnim faktorima. Sam naturalizam porie slobodu, sam racio-
nalizam gubi vezu s beskrajnim prirodnim bogatstvom. Polazei od produbljenog
iskustva, kako su to pruale prve znanosti matematika, logika i me hanika, Kan-
tova je lozoja stremila do punijeg shvaanja ovjeka tako ... dass auf diese tran-
szendentale Idee der Freiheit sich der praktische Begri derselben grnde... Koliko
god taj zakljuak stoji u duhu prosvjetiteljstva 8. stoljea, ipak mu mnogo od tog
racionalnog primata oduzima fusnota u predgovoru a. izdanju Kritike, u kojoj se
napominje zato mi predmete iskustva moramo pomiljati i kao stvari po sebi:
Umt einem solchen Begrie aber objektive Gltigkeit {reale Mglichkeit, denn die
erstere war bloss die logische) beizulegen, dazu wird etwas mehr erfordet. Dieses
Mehrere aber braucht eben nicht in theoretischen Erkenntnisquellen gesucht zu
werden, es kann auch in praktischen liegen.
aa

Ova primjedba stavlja u prvi plan praksu, to e ga zaokupiti u kasnijim djelima,
naroito u pitanju moralne odgovornosti, a svjedoi kako je njegov pristup bio
cjelovit, s uvaavanjem teorijskog i praktinog. Naalost, imanentno je protus-
lovlje u njegovoj transcendentalnoj lozoji doprinijelo da se za nj s jedne strane
nakalemio idealistiki monizam, a s druge strane bio je izvrgavan esto neoprav-
danoj empiristikoj kritici. Kako se posebna intelektualna kauzalnost ili sloboda
moe uvesti ako se zadri stroga uzajamna determiniranost svih empirijskih poja-
va Kako Kant smije rei da dvostranost subjekta ne bi naruila empirijsku stranu
On ne moe poput Spinoze pretpostaviti zi kopsihiki paralelizam, ta njegova
je analiza iskustva mnogo dublje zasnovana. I agnostiki zakljuak na kraju, da se
nita pouzdano o ljudskoj slobodi, time i moralnoj odgovornosti, ne moe rei,
izlazio je neizbjeno iz prihvaanja determiniranog Newtonova kozmosa.
On je spoznao da je u pojmu kozmosa implicirano protuslovlje, jer se time
predmeti svijeta osjetila predstavljaju za predmete po sebi. A iz tog osnovnog
proturjeja izlaze tad suprotne teze o svijetu, jednako dobro dokazane, kao npr.
svijet je beskonaan i svi jet ima poetak u vremenu i rub u prostoru. Budui da
je u takvim proturjejima vidio samo antinomije uma, nije bio jo pripremljen da
razbije lanac prostorna vremenskog zbivanja, kako je to otpoeo Max Planck
hipotezom o kvantnim skokovima. Za takav pothvat nije jo bilo dosta signala i
zbog toga ostala mu je tek slutnja. Dieses handelnde Subjekt wrde nun nach sei-
422
Ali da se prida takvom pojmu objektivnu valjanost (realnu mogunost jer je prva bila
isto logika), za to se vie zahtijeva. No to vie ne mora se traili u teorijskim spoznajnim
izvorima, ve moe leati u praktinom. (Ibid., str. 232.)
Filozoja I. Kanta
nem intelligiebelen Charakter unter keinem Zeitbedinungen stehen; denn die Zeit
ist nur die Bedinung der Erscheinungen, nicht aber der Dinge an sich selbst.
U daljnjem dijelu pokuajmo obratiti pozornost na neke stavove koji su zanim-
ljivi za nae razmatranje u znanosti. Prije svega o fundamentalnim idejama koje
se odnose na prostor i vrijeme.
16.4. Kantova teorija o prostoru i vremenu
Najznaajniji dio Kritike istog uma jest teorija o prostoru i vremenu. Pokuat
emo posebno razmotriti ovu problematiku jer ima odreeni znaaj za nae
razmatranje znanosti, ali jasno rastumaiti Kantovu teoriju o prostoru i vremenu
nije lako, jer ni sama teorija nije jasna. On je smatrao da neposredni objekti per-
cepcije nastaju dijelom uslijed vanjskog svijeta, a dijelom zahvaljujui naem
aparatu za percepciju. J. Lock je navikao svijet, da tako kaemo, na ideju da su
sekundarni kvaliteti, kao to su boja, zvuci, miris i tako dalje, subjektivni i da ne
pripadaju objektu po sebi. Kant, isto kao i Hume, mada ne na isti nain, ide dalje
te i primarna svojstva pretvara dijelom u subjektivne.
Kant veinom ne sumnja u to da nai osjeti imaju svoje uzroke, koje naziva
stvarima po sebi, kojima odgovaraju noumeni. Ono to se nama pojavljuje u
obliku percepcije i to on naziva fenomenom sastoji se iz dva dijela: onog djela
koji nastaju zahvaljujui objektu i koje on naziva osjetom i onog djela koji nas-
taje zahvaljujui naem subjektivnom aparatu i koji, po njemu, ini da sve ono to
je raznovrsno rasporeuje u izvjesne odnose. Ovaj dio samo po sebi nije osjet i
naziva se formom fenomena ili formom zora. Jedna ista forma ulnosti zove se
isti opaaj (Anschauung), postoje dvije takve forme, prostor i vrijeme: jedna za
vanjsko a drugo za unutarnje ulo.
Da bi dokazao da su prostor i vrijem forme a priori koristi se sa dvije vrste
argumenata i to jedni su metaziki, a drugi epistemoloki ili kako ih on zove
transcendentalne. Prva vrsta argumenata uzeta je direktno iz same prirode pro-
stora i vremena, a druga indirektno iz mogunosti iste matematike. Argumenti
o prostoru dati su mnogo podrobnije nego argumenti o vremenu, budui da se
mislilo kako je ovo posljednje uglavnom isto to i ono prvo.
to se tie prostora postoje etiri metazika argumenta koje emo kratko
navesti:
Prostor nije jedan empirijski pojam, apstrahiran iz vanjskog iskustva, budui
da se prostor unaprijed pretpostavlja kada se osjeti povezuju sa neim vanjs-
kim, a vanjsko iskustvo mogue je samo preko predstave o prostoru.
Prostor je jedna nuna predstava a priori, koja je osnovica svim vanjskim per-
cepcijama, je mi ne moemo da zamislimo da prostor ne postoji, iako moemo
da zamislimo da nema niega u prostoru.
Prostor nije jedan diskurzivan ili opi pojam o odnosima stvari uope, budui
da postoji samo jedan jednostavan prostor, i ono to nazivamo prostorima
samo su dijelovi istog prostora, a ne primjeri ili podpojmovi.
Prostor je predstavljen kao jedna dana beskrajna veliina koja u sebi sadri
sve dijelove prostora, ovaj je donos razliit od odnosa jednog pojma i nje-
govih pojedinanih sluajeva, i zato prostor nije jedan pojam, nego jedan
Anschauung
a

Transcendentalni argumenti o prostoru potjeu iz geometrije. Kant smatra da
je Euklidova geometrija poznata a priori iako je sintetika, tj. ne moe se deduci-
rati iz same logike. Geometrijski dokazi, smatra on, ovise od geometrijske slike Na
primjer, ako su dane dvije prave crte koje se meusobno sijeku pod pravim kutom,
vidjet emo da se kroz njihovu toku presjeka moemo povui samo jednu pravu
crtu. Kant misli da ovo znanje ne potjee iz iskustva i ono je dat ka sintetiki sud
a priori. Dakle, ulni objekti moraju se pokoravati geometriji a kako se geometrija
bavi nainima percepcije i otuda mi ne moemo percipirati na drugi nain. Ovo
objanjava zato je geometrija, iako sintetika, i a priori i apodiktika. Argumenti
koji se odnose na vrijeme uglavnom isti, izuzev to se geometrija zamjenjuje arit-
metikom, s napomenom da brojenje zahtijeva vrijeme.
Ovakav Kantov stav bio je kritiziran i ukratko emo dati neke najee kri-
tike ovih argumenta. Mislimo da bi bilo zanimljivo iznijeti kritiki osvrt na ove
stavove koje je dao Bertrand Russell, tako na primjer, u odnosu na prvi argument
on kae: Postoji ovdje, kao i cijeloj teoriji o subjektivnosti prostora i vremena,
jedna tekoa koje, kako izgleda, Kant nikada nije bio svjestan. to me navodi
da objekte percepcije rasporeujem ovako kako ih rasporeujem, a ne na neki
drugi nain Zato, na primjer, vidim kod ljudi uvijek oi iznad usta, a ne ispod
usta Prema Kantu, oi i usta postoje kao stvari po sebi i uzrokuju moje posebno
opaanje ali u njima nita ne odgovara prostornom rasporedu koji postoji u mojoj
percepciji. Usporedite s ovim ziku teoriju boja. Mi ne pretpostavljamo da boje
stvarno postoje u onom smislu u kome su boje sadrane u naim percepcijama, ali
mislimo da razliite boje odgovaraju razliite valne duljine. Meutim, budui da
valovi, po Kantu obuhvaaju i prostor i vrijeme, to oni ne mogu biti uzroci naim
percepcijama. S druge strane, ako prostor i vrijeme iz naih percepcija imaju du-
plikat u svijetu materije, kao to to zika pretpostavlja, onda se geometrija moe
primijeniti na te duplikate i Kantovi se argumenti ne mogu odrati. Kant smatra
da um rasporeuje sirov materijal ulnih osjeta, ali nikada ne smatra da kae zato
rasporeuje na ovaj, a ne na neki drugi nain.
a

423
Moramo istaknuti da ove tvrdnje koje proizlaze, po Kantu, iz samog svojstva prostora
podsjea na Newtonov prostor kao agregatom, ali dakako ne dajui mu objektivom
postojanje kao to je to sluaj u klasinoj mehanici. Ova slinost nije sluajna ako se zna da
je Kant s velikim potovanjem se odnosio prema Newtonovoj klasinoj mehanici.
424
B. Russell, Istorija zapadne lozoje, Izdavako-tamparsko preduzee Kosmos, Beograd,
1962., str. 696.
Filozoja I. Kanta
Ovaj Russellov protu-argument nije tako efektan jer u sebi sadri hipotezu o
postojanju prostornosti koja je analogna Kantovu prostoru kao formi zora to
i dovodi do kontradikcije, ali nam se ini zanimljivim drugi argument koji se
odnosi na vremensku sukcesiju kao moda onaj koji pogaa bit problema. Naved-
imo taj argument: U pogledu vremena, ova tekoa je ak i vea zbog uplitanja
kauzaliteta. Ja opaam svjetlost prije nego to opazim grom. A jedna stvar po
sebi uzrok je moje percepcije svjetlosti, a B druga stvar po sebi uzrok je moje
percepcije groma. Ali A nije bilo ranije od B, budui da vrijeme postoji samo u
odnosu na opaaj. Zato onda A i B dvije stvari koje nisu vremenske proiz-
vode posljedice u razliito vrijeme Ako je Kant u pravu, ovo mora biti sasvim
proizvoljno, i izmeu A i B ne mora biti nikakav odnos koji bi odgovara injenici
da opaanje prouzrokovano od strane A prethodi opaaju prouzrokovanog od
strane B.
a

Moda bi se moglo prigovoriti i Russellu da ovi protu-argumenti izazivaju
kontradiktornost jer je on implicite ve prihvatio prostor i vrijeme kao realitet,
ali je injenica da su Kantovi argumenti veoma diskutabilni. Moda bi bolje bilo
da ih nije ni navodio, kao to je primjer sa drugim argumentom koji se odno-
si na mogunost zamiljanja prostora. Ovdje Russell ispravno zapaa: Drugi
metaziki argument smatra da je mogue zamisliti da nema niega u prostoru,
ali da je nemogue zamisliti da nema prostora. Izgleda mi da se niti jedan ozbiljan
argument ne moe zasnivati na onome to moemo ili ne moemo zamisliti, ali
ja bih kategoriki odrekao da moemo zamisliti prostor ako u njemu nema nieg.
Vi moete da zamislite kako gledate u nebo jedne mrane oblane noi, ali vi
sami, vi se nalazite u prostoru i zamiljate oblake koje ne moete da vidite. Kan-
tov prostor, kao to je pokazao Weininger, jest apsolutan, kao i Newtonov, i nije
samo jedan sustav odnosa. Ali ja ne vidim kako se moe zamisliti jedan apsolutni
prazan prostor.
a6

Zadnji pasus ovog citata je veoma zanimljiv i pokazuje da je on bio na pozici-
jama Newtona, a kao to smo i ranije rekli to nije udno, samo se prostor i vrijeme
ne pojavljuju kao samostalni entiteti nego kao forma zora. Dakao, ovo u vremenu
kada je Kant stvarao nije bila mana nego vrlina, jer je to upravo pokazivalo da je
taj apsolutni prostor nuan u opisu zikog svijeta a njegova egzistencija se moe
nazivati ovako ili onako. Ne samo to, Kant je u Newtonovoj klasinoj mehanici
traio uzor ispravne teorije i izvor sintetikih sudova a priori. Razvoj znanosti
pokazao je da je Newtonova klasina mehanika izbaena sa mjesta apodiktike
izvjesnosti to dakako retrogradno djeluje i na samu Kantovu lozoju.
Ovdje dolazimo do jo jedne problematine situacije a to je kako prema tran-
scendentalnim (epistemolokim) argumentima odreuje geometrijska struk-
turu prostora kao jedinstveno euklidsku. Razvoj geometrije doveo je do pojave
i drugih neeuklidskih geometrije pa se Kantova tvrdnja o geometrijskoj struk-
425
Ibid., str. 686.
426
Ibid., str. 687.
6
turi pojavljuje kao hipotetiki stav. Tako Russell konstatira: Transcendentalni (ili
epistemoloki) argument, koji je najbolje izloen u Prolegomenama potpuniji je
od metazikog argumenta i jo se odlunije moe odbaciti. Geometrija, kao
to znamo, jest jedno ime koje se protee na dvije razliite vrste promatranja. S
jeden strane, postoji ista geometrija koja izvodi svoje rezultate iz aksioma, ne
ispitujui jesu li aksiomi istiniti. Ona ne sadri nita to ne proizlazi iz logike, i
nije sintetika, i nema potrebe za onim geometrijskim slikama koje se upotre-
bljavaju u geometrijskim udbenicima. S druge strane, postoji geometrija kao gra-
na zike, kao to je, na primjer, ona koja se javlja u Opoj teoriji relativnosti. To je
jedna empirijska znanost iji su aksiomi izvedeni iz mjerenja, i otkrili su da se ona
razlikuje od Euklidove geometrije. Tako je, od dviju geometrija, jedna a priori, ali
nije sintetika. Dok je druga sintetika, ali nije a priori. Ovim se odbacuje tran-
scendentalni argument.
a;

Jo jedna toka koja se ini dvojbenom jest sam pojam stvari po sebi koja
nuno proizlazi iz Kantove lozoje. Tako Russell kae: Gornji argumenti pret-
postavljaju kao to to ini i Kant da su opaaji prouzrokovani od strane stvari
po sebi, ili, kako mi kaemo, pomou dogaaja u zikom svijetu. Meutim ova
pretpostavka nije nikako logiki nuna. Ako se ona napusti, opaaji prestaju da
budu u bilo kojem vanom pogledu subjektivni, budui da ne postoji nita emu
bi se mogli suprotstavljati.
a8

Stvar po sebi bio je jedan nezgodan element u Kantovoj lozoji, njega su
napustili Kantovi direktni nasljednici, koji su zbog toga pali u neku vrstu solip-
sizma. Kantov neposredni nasljednik, Fichte (;6a.-8.), napustio je stvar po
sebi i doveo subjektivizam do jedne toke u kojoj je on postao, kako Russell kae,
neku vrstu ludosti. On smatra da je nae ja jedina i posljednja realnost, i da ono
postoji poto samo sebe postulira. Ono to nije nae ja ima jednu podreenu
realnost i postoji samo zato to ga nae ja postulira.
Moda su ovi Russellovi stavovi i analiza suvie odreeni lozofskim pozici-
jama logikog atomizma, ali je injenica da su koncepcija prostora i vremena
u odnosu znanstvene teorije diskutabilne i sa druge strane suvie podsjeaju na
Newtonov prostor i vrijeme po sebi, a ujedno nosi sve one potekoe koje se poja-
vljuju sa razvojem zike i pojavom suvremene zike, a posebice specijalne i ope
teorije relativnosti.
Pozicija zike u Kantovoj lozoji je imala izuzetno mjesto tako da je on u
svojim kasnijim radovima pokuavao, koristei se rezultatima do kojih je doao
u Kritici, razmatrati i postaviti jednu opu metaziku znanosti. Dakako, sve je
ostalo na poziciji pokuaja kako zbog ve poodmakli godina i zamrenosti tog
tekog problema. Pokuajmo u sljedeem poglavlju razmotriti samo neke stavove
i probleme ove Kantove nakane.
427
Ibid., str. 688.
428
Ibid., str. 689.
;
Filozoja I. Kanta
16.5. Transcendentalna flozofja i fzika
U ovom kratkom osvrtu pokuajmo pokazati jedan program koji je Kant
pokuao da ostvari na rezultatima Kritike istog uma i da uoblii jednu metaziku
znanosti. Ovaj program nije toliko zanimljiv zbog svojih rezultata nego vie kao
ilustracija pokuaja uobliavanja jedne metazike znanosti. Kao to smo ve naveli
da je Kant traio u Euklidovoj geometriji i Newtonovoj zici izvor sintetikih su-
dova a priori i ta eksplicitna povezanost dovela je do bankrota traenja ozbiljne
konstitucije jedne cjelokupne metazike znanosti. Razvoj ovih znanosti, tj. pojava
neeuklidskih geometrija te razvoj zike pokazali su da je njihova apodiktika iz-
vjesnost upitna. To je sve dovelo do toga da se tvrdnja o egzistenciji sintetikih
sudova a priori svodi na jednu hipotezu, a ujedno itava Kantova transcenden-
talna lozoja dobiva jedan drugi oblik koji za znanstvenike i teoretiare znanosti
nema znaaj kojom bi se trebalo ozbiljno baviti.
Ono to je za nas zanimljivo, kao to smo ve naveli, Kant je bio zapoeo jedan
projekt, koji je slijedio iz Kritike tj. pokuaj izgradnje jedne cjelokupne metazike
prirodnih znanosti. Kant je sam sebi dao taj zadatak koji je samo zapoet i na
je zadatak da iz dostupnih fragmenata odgonetnemo taj poetak. Prije nego to
krenemo na prirodne znanosti koje Kant zove uglavnom Fizika (Physica), ob-
ratimo pozornost na matematiku u odnosu znanosti. to se tie matematike, tj.
geometrije njezin status je relativno lako odreen u toj cjelokupnoj metazici jer
je ona, po Kantu, denitivno u cijelosti oslonjena na sintetike sudove a priori.
Kao zoran primjer navedimo njegov stav iz Predgovora drugom izdanju Kritike
istog uma: Matematika i zika jesu ona dva teorijska spoznaja uma koja treba
da odreuju svoje objekte a priori, i to matematika sasvim isto, a zika barem
djelomice isto, a zatim i na osnovu drugih izvora spoznaja razliitih od uma.
a,

Govorei o razvoju matematike, tj. geometrije napominje da postoji odreena
geneza i razvojni put, ali konstitucija geometrije kao prave nauke ne lei u tom
razvojnom putu nego u samosvijesti tj. svijesti o postojanju sintetikih sudova a
priori. Oni nisu nastali opaanjem nego aktivnosti ljudskog duha a kao prim-
jer navedimo objanjenje iz istog predgovora: Onome koji je prvi demonstrirao
ravnokraki trokut (bilo da se on zvao Tales ili kako mu drago) sinula je nova svjet-
lost, jer, on je naao da ne mora tragati za onim to je vidio u guri ili za njenim
pojmom, te da odatle tako rei proita njene osobine, ve da ih mora proizves-
ti pomou onoga to je prema pojmovima sam a priori unio u nju miljenjem
i izloio (pomou konstrukcije), i da on, da bi sigurno saznao neto apriori, ne
smije nita drugo da pripisuje stvari osim onoga to bi nuno izlazilo iz onoga to
je on prema svome pojmu sam u nju poloio.
o

Geometrija, tj. matematika tako dobiva poziciju izvorom sintetikih sudova a
priori, a kao ilustraciju navedimo cjelokupni pasus koji se odnosi na opis matema-
429
Ibid., str. 17.
430
Ibid., str. 17.-18.
8
tike u Uvodu Kritike: . Matematiki sudovi jesu skupa svi sintetiki. Izgleda
da su ovaj stav previdjeli svi oni koji su dosad analizirali ljudski um, tovie, on
izgleda da stoji o neposrednoj suprotnosti sa svima njihovim pretpostavkama,
premda je neosporno istinit i po posljedicama vrlo vaan. Jer zato to su nali da
se svi zakljuci matematiara razvijaju prikladno stavu proturjenosti (to zahti-
jeva svaka apodiktina izvjesnost po svojoj prirodi), oni su povjerovali da e se
i osnovni stavovi moi izvesti iz stava proturjenosti, u emu su se prevarili, jer
sintetiki stav moe se svakako shvatiti na osnovu stava proturjenosti, ali samo
na taj nain to e se pretpostaviti neki drugi sintetiki stav iz koga se on moe
izvesti, a nikada sam po sebi.
Prije svega mora se primijetiti da su pravi matematiki stavovi uvijek sudovi a
priori, a ne empirijski, jer oni u sebi nose nunost kakva se iz iskustva ne moe
dobiti. Ali ako se to nee priznati, pa dobro, onda ja ograniavam svoje tvrdnje
na istu matematiku koja ve po svome pojmu ne sadri empirijska saznanja ve
samo istu spoznaju, spoznaju a priori.
Uistinu, moglo bi se na prvi pogled pomisliti da je stav ; + = a samo jedan
analitiki stav koji prikladno stavu proturjenosti slijedi iz pojma zbira sedam
plus pet. Ali, ako se blie promatra, nalazi se da pojam zbira iz ; i ne sadri u
sebi nita vie do li ujedinjavanje oba broja u jedan jedini broj, pri emu se ap-
solutno ne misli na to koji je taj jedini broj koji oba broja zajedno obuhvaa. Po-
jam dvanaest nikakvo nije time zamiljen to u ja prosto sebi da predstavim ono
ujedinjavanje broja sedam i broja pet, i ja bih mogao svoj pojam jednog takvog
mogueg zbira da razlaem koliko mi je volja, ipak u njemu neu naii na dvana-
est. Mora da se izae iz ovih pojmova na taj nain to e se uzeti u pomo opaaj
koji odgovara jednom od njih, recimo, opaaj svojih pet prstiju, ili (kao Zegner u
svojoj Aritmetici) pet toaka, pa da se tako pojmu sedam dodaju jedna za drugom
jedinice u opaanju danoga pet. Jer ja uzima prvo broj ;, pa poto za pojam pet
uzmem u pomo prste svoje ruke kao opaaj, ja dodajem na toj svojoj slici broju
sedam jednu za drugom jedinice koje sam prethodno obuhvatio ujedno da bih
nainio broj , i tako vidim da postaje broj a. Ja sam uistinu u pojmu zbira = ; +
zamislio da bi trebalo dodati broju ;, ali ne i to da je ovaj zbir jednak broju a.
Dakle, aritmetiki stav je uvijek sintetiki, to se u toliko jasnije uvia ako se uzmu
neto vei brojevi, poto se tada jasno pokazuje da mi, ma kako okretali nae bro-
jeve, nikada ne bih smo mogli nai zbir pomou proste analize naih pojmova, ne
uzimajui u pomo opaanje.
Isto tako niti jedan osnovni stav iste geometrije nije analitian. Da je izmeu
dviju toaka prava crta najkraa, to je jedan sintetiki stav. Jer moj pojam pravca
ne sadri nita od veliine, ve samo jednu kvalitetu. Pojam najkraega, dakle,
potpuno pridolazi, i nikakvom analizom ne moe se nai u pojmu prve crte. Tako
se ovdje mora uzeti u pomo opaanje, pomou koga je jedino mogua sinteza.
Dodue, nekoliko osnovnih stavova koje geometri pretpostavljaju jesu stvarno
analitiki i zasnivaju se na stavu proturjenosti, ali i oni slue kao identini stavovi
samo radi veze u metodu, a ne kao principi, na primjer, a = a , cjelina je jednaka
,
Filozoja I. Kanta
samoj sebi, ili a + b ) < a , to jest cjelina je vea od svoga dijela. Pa ipak, i ovi stavovi
iako vae na osnovu samih pojmova, priznaju se u matematici samo zbog toga to
se mogu predstaviti u opaanju.
Ono to ini da ovdje uope vjerujemo kao da predikat takvih, apodiktinih
sudova lei ve u naem pojmu, te, dakle, da je sud analitiki, jest samo dvosmis-
lenost izraza. Mi, naime, u mislima treba jednom danom pojmu da pridodamo
neki predikat, i ova nunost ide ve s pojmovima. Ali nije pitanje to mi u mislima
treba da pridodamo danome pojmu, ve to mi stvarno, premda samo nejasno, u
njemu zamiljamo, i tu se pokazuje da predikat stoji uistinu nunim nainom u
svezi s onim pojmovima, ali ne kao zamiljen u samome pojmu, ve posredstvom
jednog opaaja koji mora da pridoe uz pojam.

Dakle, za Kanta aritmetika i geometrija predstavljaju u svojoj osnovici skup
sintetikih sudova a priori. Ovdje ne smijemo nikako biti zavedeni Kantovim
pozivanjem na opaajno kao da su oni izvori ove sintetinosti, ono u smislu
sintetikih sudova aposteriori, jer bi to bio naivni empirizma. On koristi opaanje
kao model kojim hoe da pokae da dani sudovi nisu analitini tj. da njihovi rezul-
tati ne slijede iz analize samih pojmova i u tom kontekstu oni zahtijevaju podu-
piranje opaenog kao argumenta. Odavde nikako ne slijedi da je njihov izvor u
opaenom u smislu iskustvenost nego su prisutni kao sintetiki sudovi a priori
ali ija je istinitost iskustvena. Tu je zapravo jedna od kljunih toaka Kantove
lozoje.
Sa prirodnim znanostima pod kojima Kant uglavnom podrazumijeva ziku
(Physica) situacija je slina ali ipak neto sloenija, a to vjerojatno slijedi iz same
biti zike a to je da je ona u osnovici eksperimentalna znanost, tj. znanost koja
veinu svojih istina bazira na sintetikim sudovima aposteriori. Dakle, kao i kod
matematike njezina sintetinost je oigledna ako ne i oiglednija u odnosu spram
analitinih sudova, ali je apriornost mnogo skrivenija i sloenija. Zato i sam Kant
u svom Predgovoru Kritike konstatira da je njen razvojni put ili put ka samosvijes-
ti neto drugaiji i tei nego to je to bio sluaj s matematikom. Tako on kae: U
prirodnoj znanosti trajalo je mnogo dulje dok ona nije nala pravi put znanosti
Kada je Galilei pustio svoje kugle da se kotrljaju niz strmu ravan brzinom koju je
sam izabrao, ili kad je Toricelli uinio da zrak nosi jedan teret koji je on prethodno
zamislio kao jedna sa teretom jednog njemu poznatog vodenog stuba, ili kad je u
jo novije vrijeme Stahl pretvarao metale u kre, a kre opet u metale na taj nain
to im je neto oduzimao i opet vraao, tada svim ispitivaima prirode sinu jedna
nova svijetlost. Oni su shvatili da um uvia samo ono to sam proizvodi prema
svome planu, da on mora sa principima svojih sudova ii naprijed prema stalnim
zakonima i nagoniti prirodu da odgovara na njegova pitanja, a ne smije dozvoliti
da ga priroda tako rei samo vodi na povodcu, jer inae sluajna promatranja
koja nisu vrena po kakvome unaprijed izraenom planu ne stoje ni u kakvoj
meusobnoj vezi u jednome nunome zakonu koji umu potreban i koji on trai.
431
Ibid., str. 47.-49.
ao
Um mora da pristupi prirodi drei u jednoj ruci svoje principe, na osnovu kojih
jedino suglasne pojave mogu imati znaenje zakona, a u dragoj eksperiment koji
je on smislio na osnovu tih principa, i to uistinu u cilju da bi se od nje pouio, ali
ne kao uenik koji trpi da mu se kae sve to uitelj hoe, ve kao jedan studija na
dunosti koji nagoni svjedoke da odgovaraju na pitanja koja im on postavlja.
a

Ovaj zadnji dio pasusa kod Kanta daje jednu dobru metaforu koja slikovito
pokazuje njegov pristup zici kao empirijskoj nauci. Dakle, iako Kant prihvaa
da spoznaja poinje s iskustvom on ni u kom sluaju nije nikakav empiriar ili
ako bismo to rekli suvremenim jezikom nekakav eksperimentalni ziar. Ovdje
eksperiment nije izvor prave spoznaje on je samo potvrda prave spoznaje, a to
znai da principi uma tj. sintetiki sudovi a priori ne mogu biti oboreni nego samo
potvreni. Tako Kant navodi dalje: I tako, to vie, i zika ima da zahvali za tako
korisnu revoluciju u nainu svoga miljenja jedino toj zamisli, da ona shodno on-
ome to sam um unosi u prirodu treba da trai u njoj (ne da joj lano pripisuje)
ono to od nje ima da naui, a o emu sama za sebe ne bi nita znala. Tek je time
prirodna znanost povedene sigurnim putom jedne znanosti, budui da kroz tol-
iko stoljea nije bila nita drugo do jedno prosto lutanje.

U ovom kontekstu kao i matematika i zika tj. prirodna znanost sadri
sintetike sudove a priori kao principe. Tako u Uvodu Kritike on kae: Ja u,
primjera radi, da navedem samo nekoliko stavova, kao stav: da prije svih promje-
nama tjelesnog svijeta kvantiteta materije ostaje nepromijenjen ili da pri svakom
prenoenju gibanja djelovanje i protudjelovanje moraju uvijek biti meu sobom
jednaki.
Kod oba ova stava jasno je ne samo da su oni nuni, te, dakle, da je nji-
hovo porijeklo a priori, ve i to da su oni sintetiki stavovi. Jer u pojmu materije
ja ne zamiljam sebi nepromjenljivost, ve samo da se ona nalazi u prostoru koji
zauzima. Dakle, ja stvarno izlazim izvan pojma materije da bih mu u mislima
pridodao a priori neto to u njemu nisam zamislio. Prema tome, taj stav nije
analitian, ve sintetiki, a ipak se zamilja a priori, pa tako stvar stoji i s ostalim
stavovima istoga dijela prirodne znanosti.

Pozni Kantov razvoj zapoinje s godinom ;,o., kada se pojavilo prvo izdanje
Kritike istoga uma i traje sve do karaj njegovog radnog ivota, dok njegov Opus
postumum obuhvaa vrijeme od ;,6.,o. god (gdje je naroito vaan period
od ;,,.8o.), to se dokumentira u fragmentima, zapisima i primjedbama kao
nedovrena zaostavtina, u cjelini objavljena tek ,6.i8. god. (I. Kants gesam-
432
Ibid., str. 18.
433
Ibid., str. 19.
434
Ovaj dio se odnosi vjerojatno na trei Newtonov zakon o akciji i reakciji i on ilustrira kako
e upravo ti principi biti Kantov argument o postojanju sintetikih sudova a priori u zici.
No, ovdje odmah moramo istaknuti da je oigledno princip o odranju koliine materije
odnosi na princip o konstantnosti masa tijela u klasinoj zici, ali kao to je poznato prema
suvremenoj relativistikoj zici ovaj princip ne vai. To je ono to sintetike sudove a priori
dovodi u poziciju hipoteza a ne apsolutne istine.
435
Ibid., str. 50.
a
Filozoja I. Kanta
melte Schriften, Akademie Ausgabe, Bd. XXI u. Bd. XXII, hrsg. von A. Buchenau
u. G. Lehmann, Berlin). Za Kantov Opus postumum znalo se, dodue, i prije tog
potpunog kritikog izdanja, ali njegov pravi znaaj za kritiku lozoju nije bio
shvaen, pa se ak poricala svaka njegova misaona (logika) vrijednost, tako da se
ono prema tom shvaanju moe zanemariti s obzirom na Kantovo osnovno djelo
ili pak prouavati samo iz psiholokih i biografskih razloga. Sa objavljivanjem
kritikog izdanja, i naroito zaslugom Kantovog izdavaa i tumaa, G. Lehmanna,
postalo je jasno da nije u pitanju beznaajni staraki Kantov proizvod, ve dalji
razvoj kritike lozoje koji zahtijeva novo tumaenje. Otuda istraivanje Kanta
zahtijeva kritiko suoavanje sa Opus postumum, iji ishod utjee na sadanje
stanje tog istraivanja.
U Predgovoru za prvo izdanje Kritike (;,o.) Kant saopava da tim djelom
zavrava svoj cjelokupni kritiki posao (kritisches Geschft) i da odmah pris-
tupa izradi svoje doktrine. Meutim, sa Kritkom istog uma on ipak nije postigao
cjelinu kritike lozoje, i to prema osobnom uvianju koje je zatim saopio u
jednom pismu. Ono to kritikoj lozoji jo nedostaje Kant naziva prijelazom
sa metazike na ziku.
U Kritici Kant esto govori o prijelazu i o mostu (Brcke) koji spaja saznanju
sposobnost, pojmove o prirodi sa slobodom, razum s umom. U Opus postumum
on povezuje shemu prijelaza iz Kritike sa zahtjevom za realizacijom transcenden-
talne lozoje, koji je on ve ranije postavio u Metazikim osnovama prirodne
znanosti (Metaphysiche Anfangsgrnde der Naturwissenschaft,;86.). Odatle je
potekla koncepcija jedne nove znanosti o prijelazu, koju Kant saopava u Opus
postumum. U odnosu na Kritiku, koja tretira estetika i biologijska pitanja, Opus
postumum opet prihvaa zikalna pitanja, i to prema onome stanju problema
koje se ve nalazi u Metazikim osnovama prirodne znanosti. Da bi se to vidjelo,
ovdje se ukratko poziva na to Kantovo djelo.
6

U Metazikim osnovama Kant zastupa gledite da prava prirodna znanost
predstavlja metaziku prirode, da je prirodna znanost utoliko znanost ukoliko
je metazika i da se sukladno tomu moe usuglasiti s matematikom. U metazici
prirode, kao i u metazici, morala postojati transcendentalni dio koji se prim-
jenjuje i realizira, i to na dvije posebne vrste predmeta, na tijela, pa tako nastaje
uenje o tijelima odnosno zika, i na duevni ivot, pa tako nastaje uenje o dui
ili psihologija, kao posebne metazike nauke o prirodi. Temeljem toga, on ra-
zlikuje sustav ope metazike od posebne metazike, u kojoj se istoj misaonoj
formi pridaje smisao i znaenje, u kojoj se daju konkretni primjeri za pojmove
ope metazike. Na taj nain se ispunjava zahtjev za realizacijom transcenden-
talne lozoje koji Kant prihvaa u Opus postumum.
Da bi se vidjelo kako Kant u Opus postumum postavlja zahtjev za prijelazom sa
metazike na ziku radi ostvarenja transcendentalne lozoje navodimo njegove
rijei: Transcendentalna lozoja je znanost koja prethodei svakom sintetikom
436
Prema izd. W. Weischedel: I. Kants Werke in sechs Bnden, Bd. V, Insel Verlag, Frankfurt
Darmstadt, 1957.
aa
saznanju a priori iz pojmova, po slijedu prije sveg empirijskog saznanja samu sebe
prikazuje u jednom sustavu sjedinjenjem u apsolutnoj cijelili u opaanim i os-
jetnim predstavama. Ne kao agregat (kao matematika), ve u apsolutnoj cjelini
sustava to u sebi obuhvaa i matematiku.
;
Slino tomu, dok je zika samo frag-
mentarna i ne predstavlja sustav, metazika prirode je u stanju da postigne pravo
sustavno jedinstvo. Otuda tipino Kantovo pitanje: Kako je zika kao znanost
moguna
8
Odnosno daje sljedee objanjenje: Prirodna znanost (philoso-
phia naturalis) je znanost o pokretnim silama materije u svjetskom prostoru.
,

Najzad, odluno pitanje o prijelazu sa metazike prirode na ziku i ulozi tjelesnog
subjekta u tome prijelazu: Dakle, empirijske predstave kao opaaji ulnih objekta
daju se na svom vlastitom tjelesnom subjektu postaviti i klasicirati u pojavi i kao
sustav koji se a priori moe specicirati prema vrsti i broju, omoguiti prijelaz
od metazike prirode na ziku kao cjelinu izvan subjekta koja je samoj sebi
pojava, to kao pojava jedne pojave a priori u sustavu empirijske spoznaje koje se
zove iskustvo predstavlja prvi prijelaz sa metazike prirodne znanosti na ziku,
ka subjektu kao svom vlastitom tijelu.
o

Ovaj vrlo sloeni i prelomljen pasa iz Kantovog Opus postumuma navodimo
samo radi formule prijelaza metazike na ziku, dok emo se tek pozabaviti pi-
tanjem uloge tjelesnog subjekta i znaenjem izraza pojava pojave u ostvarenju
transcendentalne lozoje, do ega je Kantu stalo.
Ako iscrpna analiza Kantove zaostavtine ovdje nije moguna, onda je mogu
put koji polazi od odreenog pravca razvoja kronike lozoje koji se izraava u
Opus postumum i nastoji da taj pravac utvrdi, kao to to ini Lehmann, ili se pak
iz mnotva razliitih poetaka, koji se nalaze u samom Kantu, uzima samoj jedan,
koji se zatim dosljedno razvija kao jedna koncepcija, kao to postupa F. Kaulbach.
Prijelaz s metazike na ziku. Prema Lehmannovom nahoenju dalji razvoj
kritike lozoje u Opus postumumu tee u pravcu tog prijelaza. Ali to zapravo
predstavlja taj prijelaz i je li to novi problem koji se tek sada pojavljuje u Kanto-
vom miljenju Problem prijelaza moe se nai na svim sredinjim mjestima Kan-
tove lozoje, to je veoma indikativno jer upuuje na prave tekoe transcenden-
talne lozoje. Naime, sama transcendentalna metoda postavlja naelan prob-
lem prijelaza kao problem primjene istog uma na empirijsko mnotvo: budui
da se prethodno analitiki izolira isti (teorijski i praktiki) um i njegova spon-
tanost oisti od iskustvenih primjesa otvara se problem vraanja istog uma kao
neposrednosti osjeta i opaaja, problem prijelaza sa istih umskih principa na
empirijske danosti ili problem sintetike primjene uma na iskustveno mnotvo,
kao problem proimanja iskustvenog mnotva sistematikom uma. Otuda se po-
jam prijelaz moe odrediti kao kretanje lozofskog miljenja u kome se sjedin-
juju isti um i iskustvo da bi se podruje iskustva preobratilo u sustav.
437
U Opus postumum, Akademie Ausgabe, Bd. XXI S. 128.
438
Ibid., str. 361.
439
Ibid., str. 176.
440
Ibid., Bd. XXII, str. 357.
a
Filozoja I. Kanta
Program tog prijelaza moe se, prema Metazikim osnovama prirodne nauke,
odrediti kao sistematizacija pokretnih sila, zikih sila to u prirodi kao uzro-
ci izazivaju posljedice i, takoer, podraavaju ulne organe spoznavajueg sub-
jekta. Tako Kant u svojoj posljednjoj fazi miljenja ponovo preuzima, istina pod
pretpostavkama transcendentalne lozoje, pojam sile iz svog predkritinog
vremena iz svog prvo objavljenog spisa Ideje o pravom procjenjivanju ivih sila
(Gedanken von der wahren Schtzung der libendigen Krfte und Beurteilung
der Beweise derer sich Herr von Leibniz und andere Mechaniker bedient haben,
;;.). Ova neobina okolnost Kantovog vraanja na svoj najraniji poetak moe
se razumjeti samo onda ako se uzme u obzir da Kant sada, poput Leibniza, po-
lazi od metazike pretpostavke apriorno danog sustava znanstvenih saznanja,
u koji spada i lozofski (a ne prirodno znanstveni pojam) sile, jer je samo pod
tom pretpostavkom moguno iskustvo kao sustav i sama priroda kao jedinstvena
sistemska cjelina.
Pitanje: kako je moguna zika kao sustav, a ne kao eksperimentalna iskustve-
na, posebna znanost, za Kanta je jednoznano s pitanjem: kako je moguna priro-
da kao sustav. Kant navodi metazike principe prirodnih znanosti i prema istim
principima odreuje transcendentalno-lozofski pojam materije. Same principe
Kant dosljedno izvodi iz etiri osnovne funkcije razuma odnosno logikog suda
(to su, kao to je poznato, kvantiteta, kvaliteta, relacija i modalitet), odakle on
sistematski postavlja i etiri mogune prirodne znanosti (foronomija
, dinamika,
mehanika i fenomenologija). Pojam materije on odreuje prema istim funkcijama
razuma, smatrajui da se svi predikati materije svode na kretanje: materija je neto
to kao vanjski predmet pobuuje ula. Prirodna znanost je znanost o kretanju.
Iz te metazike propedeutike zike sada je moguno razumjeti Kantovo
prihvaanje pojma sile pod transcendentalno-lozofskim pretpostavkama, kao i
njegov zahtjev za sustavnom pokretnih sila. Ako je ovjek kao saznajui subjekt
izloen djelovanju vanjskih prirodnih (zikih) sila to aciraju njegove ulne or-
gane, kako to uzima sam Kant u prekritiko vrijeme i jo u doba njegovog kritikog
poduhvata, onda nije mogu nikakav sustav tih sila, dakle, ni cjelina sustava tran-
scendentalne lozoje, jer je djelovanje tih sila sluajno, iskustvo o njima nepove-
zano, budui da subjekt ne raspolae njima, pa zbog toga one u najboljem sluaju
mogu initi agregat, a nipoto ne sustavnu cjelinu. To je poloaj spoznaje koja
se, po Kantu, odrava sve dotle dok se mi drimo gledita prirodne svijesti, sve
dotle dok se te djelujue sile tumae kao vanjske, dok se dosljedno s transcenden-
talnog gledita moe uzeti jedino da one proistjeu iz unutranjeg kretanja sub-
jekta. Subjekt zadovoljava postulat sustava samo onda ako nije izloen djelovanju
vanjskih sila, ve u sebe prima njihovo mnotvo, ako njima disponira i daje im
oblik sustava. U ovom Kantovom uenju o samopostavljenju (Selbssetzung) i
samoaciranju u pitanju su samosvjesne pokretne sile subjekta, slino Laibnizo-
441
Foronomija znanost o kretanju i promjenama openito.
a
vom pojmu sile kao sposobnosti povezujueg predstavljanja. Odatle je moguno
razumjeti dvije vrste pojava, kao i Kantovu formulaciju pojava pojave.
a

Po Kaulbachu, teorija sila dobiva tako za Kanta odluno mjesto u miljenju
koje tei ka sustavnosti svijeta. Tijelo sada predstavlja mjesto na kome se zbiva
prijelaz sa metazike na ziku, jer ono predstavlja subjektivni svijet koji se tumai
kao objektivni svijet, mikrokozmos koji postaje uzor makrokozmosa. Tako se sus-
tavna cjelina ili apsolutna cjelina sustava oituje se kao svrha realiziranja Kantove
transcendentalne lozoje.
Pojam cjeline, kao i pojam prijelaza, pojavljuje se kod Kanta na odlunim mjes-
tima jo jednom u Opus postumumu, gdje Kant tei denitivnom ostvarenju
svoje transcendentalne lozoje. Ve smo ukazali na njegovu tenju ka sustavnoj
zici koja je u stanju da obuhvati pokretne sile materije u kozmosu, ali jo treba
ukazati na Kantov sadanji pojam materije, shvaen s apriornih osnova jedinstva
zikalnog iskustva kao sustava materije. Kant uvodi hipotezu etera kao pred-
stupnja materijalne povezanosti i princip cjeline mogunog zikalnog iskustva.
Tek na taj nain se misaono moe intendirati cjelina svijeta, ali ova jo nije apso-
lutna cjelina, koja, prema opoj metazici, mora obuhvatiti i ideju Boga, to se
po Kantu postie kopulom, koja jest ovjek to sjedinjuje Boga i svijet i postavlja
apsolutnu cjelinu.
S gledita Kritike i posebno Prvog uvoda u tu Kritiku, Opus postumum pred-
stavlja pokuaj da se pojam cjeline dalje razvije do totalnosti, da se estetika i
biologijska problematika dopuni zikalnom i da se zika promatra s gledita
reektirajue moi suenja. Pojam, koji po Kantu od poetka obuhvaa cijelu
prirodu, prirodu kao sustav, a ne samo ivi svijet, jest tehnika prirode (Technik
der Natur), koji se nalazi ve u Kritici i naroito u Prvom uvodu, gdje je jedino
rije i o tehnici moi suenja, ali tek u Opus postumum Kant postavlja problem
tehnike anorganske prirode, i po Lehmannu, problem tehnikog uma uope.
U Opus postumumu Kant planira jedno novo djelo, iji naslov preuzima iz
svog ranije objavljenog spisa Metaziki principi prirodne znanosti (Metaphy-
sische Anfangsgrnde der Naturwissenschaft, ;86.), jedinog spisa na koji se
sada neposredno poziva. Tako naslov tog zamiljenog djela glasi Prijelaz sa
metazikih principa prirodne znanosti na ziku. Ve u tom naslovu nalazimo
kritini termin prijelaz (bergang, transitus), a Predgovor (Vorrede) zapoinje
na sljedei nain:
Ako se u jednom sustavu (a ne u fragmentarnom agregatu) kakav uope jest
lozofska prirodna znanost (philosophia naturalis) umu od sebe nudi najvia
podjela, kao to je podjela iste znanosti na metazike i zike principe, onda
442
Ovdje izriito treba skrenuti panju na to da zavrna Kantova realizacija transcendentalne
lozoje ipak ne ide u pravcu Fichteovog konsekventiranja iste te pozicije u pravcu velikog
Ja, ve se i dalje kree u pravcu posredovanja izmeu transcendentalnih apriornih naela
i iskustva kao predstavljanja (po Leibnizu: represente) vanjske prirode putem unutarnjeg
kretanja u subjektu, i to putem svog tijela kao unutarnje apriorne pojave, pri emu tjelesni
subjekt dobiva neobino aktualni znaaj.
a
Filozoja I. Kanta
oni ipak ne predstavljaju istovrsne dijelove, tako da njihovo pridolaenje zaista
nije napredovanje (progressus), a proirenje one znanosti (metazike) sa ovom
(zikom) predstavlja prijelaz (transitus) sa metazikih principa prirodne
znanosti na ziku, pa ni jedna ni druga nee biti samostalne, ve e jedna drugu
dopunjavati. Nije to skok sa jedne teritorije na drugu, jer to ne bi dalo nunu
vezu radi cjeline jedne prirodne znanosti, ve poloaj koji um mora zauzeti da bi
jednim korakom dodirnu obje obale.

Na istom mjestu Kant odreuje prirodnu znanost kao znanost o pokretakim
silama materije u svjetskom prostoru i razjanjava kako, ukoliko takav sustav
poiva samo na pojmovima i teorijama apriori on se naziva metazikom prirode,
a zikom ukoliko se istovremeno mora zasnivati i na iskustvenim principima. Za
njega je zika fragmentarna, a ne sustavna znanost, jer daje samo agregate opaaja
bez nunosti njihovog sjedinjenja u jednu cjelinu prema odreenim principima.
Uvijek iznova Kant pokuava razjasniti problem ovog prijelaza i problem
znanosti o prijelazu, to ve pokazuje da je to za njega uistinu bio otvoren prob-
lem, od ijeg je rjeenja ovisi denitivni oblik transcendentalne lozoje. Tako
u jednom nacrtu govori o ovom prijelazu kao o napredovanju u spoznaji, uz to
se najprije pronau elementi spoznaje ili pojmovi, a zatim nain ili metoda da
se oni sustavno poveu u cjelinu znanosti. Prijelaz s jedne vrste spoznaje na
drugu mora predstavljati korak a ne skok tj. uenje o metodi nalae da se pree
s metazikih principa prirodne znanosti na ziku, sa pojmova o prirodi koji su
apriori dani na empirijske pojmove koje daje iskustveno saznanje, pri emu e
(prema aljivoj izreci jednog lozofa) onda vaiti pravilo da to treba uiniti kao to
ine slonovi koji ne pokreu neku od svojih etiri nogu dok ne osjete da im ostale
tri vrsto stoje.

O lozoji prirode (metazici) i zici Kant govori kao o dvjema znanostima
koje po svom objektu pripadaju jednoj klasi, pri emu prva prirodno tei ka drugoj,
to znai da lozoja uope udi ka prijelazu sa prve na drugu znanost, tovie,
sam taj prijelaz se mora postaviti kao posebna znanostPostoji, naime jedna
posebna teritorija ili, ako se hoe, most kojim se granice metazike sa zikom
moraju stalno povezivati, a bio bi to opasan korak (salto mortale) da se usudimo
na skok s jedne obale na drugu kada meu njima zjapi iroka provalija

Ako jedna znanost sadri u sebi principe neke druge znanosti, onda je razum-
ljiva njena tenja da pree na tu drugu znanost, pa ak i da prisvoji onaj meu stu-
panj koji spaja jednu s drugom ali je, po Kantu, udo to da se prijelaz s metazike
na ziku postavi kao posebna znanost, jer taj prijelaz predstavlja odreene gran-
443
I. Kant, Prijelaz sa metazikih principa prirodne znanosti na ziku, (bergang von
den metaphysichen Anfangsgrnden der Naturwisenschaft zur Physik, in : Akademie
Ausgabe , Bd. XX, ranije cit, Nachlass, Bd. VIII, Opus postumum, Erste Halfte, Convolut I
bis VI, 174i5 )
444
Ibid., str. 387.
445
Ibid., str. 278.,279.
a6
ice, a ne teritoriju na kojoj se moe smjestiti znanost.
6
Ipak usprkos tome,
znanost o prijelazu ima svoj predmet i on se moe tono odrediti: prijelaz s
metazike na ziku predstavlja, po njemu, jednu posebnu teritoriju, jedna pose-
ban dio prirodne znanosti, u kome se obrauju pokretake sile prirode ukoliko su
one apriori.
Ne samo da je takva znanost o prijelazu potrebna i moguna, ve je i neo-
phodna radi ostvarenja transcendentalne lozoje. Transcendentalna lozoja je
ideja jednog sustava sintetike spoznaje iz pojmova apriori u jednoj apsolutnoj
cjelini. Tako se tek sa Opus postumumom i sa idejom nove znanost o prijelazu
otvara mogunost prikaza transcendentalne lozoje u potpunosti svog sustava,
kao to sam Kant uvia i pie.
Utoliko izgleda udnija Kantova konkretizacija prijelaza sa metazikih prin-
cipa prirodne znanosti na ziku u pojmu etera ili toplotne materije, koji nije ni-
kakva hipotetika tvar, ve nuni dio koji se apriori moe priznati i postulirati
kao prvobitno dana pokretna materija svijeta.
Ako je Kant namjeravao da cijeli svoj kritiki posao okona u Kritici istoga
uma i ako Opus postumum ometa ili prolongira taj kraj, onda bi bilo logino
oekivati da se Kant sada pozove na Kritiku, ali to se stvarno ne deava, bar ne
na direktan nain. Izgleda da su zikalni problemi u Opus postumum, kao teorija
etera neto to je potpuno tue Kritici, ali ipak, uz blie razmatranje pokazuje se
da u Opus postumum prvobitna tematika znai proirenje na pravcu Kritike. ak
i naslov nove znanosti kao znanosti o prijelazu metazikih principa prirodne
znanosti na ziku upuuje na pojam prijelaz u Kritici istog uma, mada se u ovoj
jo ne nalazi ideja Opus postumum o prijelazu, kome je potreban prethodni apri-
ori zasnovan lozofski rad.
Opus postumum je djelo koje je Kant projektirao, i to u vie verzija koje se
meusobno ne povezuju, ve predstavljaju uvijek nove pokuaje iste stvari. Budui
da ista tema povezuje prve nacrte (tema prijelaza), dok se u posljednjim nacrtima
ta tema proiruje (cjelina transcendentalne lozoje), postoje miljenja kako je
Kant u Opus postumumu zamislio ne jedno, ve vie dijela, ali se daleko prije oe
tvrditi da je tijekom dugotrajnog rada doli do pomjeranja problema, tako da je
ono to je najprije bilo u prvom planu bilo potisnuto u pozadinu.
G. Lehmann razlikuje est faza u misaonom razvoju Opus postumum: . Kant
najprije otkriva prazninu u svom sustavu i formulira zadatak, iz ega proistjee
a. ideja znanosti o prijelazu kao sustavu pokretakih sila, . transcendentalno-
kritiko zasnivanje tog sustava sila u dedukciji etera, . promjena plana utoliko
to se predmet zike kao sustav uenja o opaajima izvodi ne samo sa subjektivne
(spoznajno kritike), ve i sa objektivne, zikalne strane, . dvostruki pojam po-
jave, pojava pojave i direktna pojava, onda otuda i proirenje tematike sa prob-
lemom stvari po sebi i slobode i 6. time omogueni zavretak i potpuni prikaz
transcendentalne lozoje kao znanosti o prijelazu. Iz toga ovaj istraiva Kanta
446
Ibid., str. 635.
a;
Filozoja I. Kanta
izvodi sljedei zakljuak, koji je i danas prihvatljiv: Ono to je najprije bilo istak-
nuto za jedan ui sektor kritikog sustava, za odnose izmeu empirijske zike i
apriorne metazike prirode, ispostavlja se najzad kao hipoteza cjeline transcen-
dentalne lozoje, koncepcija prijelaza sa metazikih principa prirodne znanos-
ti na ziku proiruje se do sistematike svih prijelaza i do ideje transcendentalne
lozoje kao znanosti o prijelazu a da se pored toga ne napusti prvobitna pre-
tenzija na propedeutiku prirodnu znanostkao lozofsko zasnivanje empirijske
prirodne znanosti.
;

Na kraju ovog razmatranja navedimo neke njegove utjecaje na neposredne
sljedbenike pri emu moramo napomenuti da je njegov utjecaj mnogo vei u
irem kontekstu.
16.6. Utjecaj Kantove flozofje
Kada govorimo o njegovom utjecaju onda moramo konstatirati da je bio epo-
halan, iako ni blie ni dalje potomstvo nije pokazalo mnogo razumijevanja za nje-
govo zavijetanje da se izgradi metazika po planu Kritike istoga uma. Kao i
uvijek kada se jave epohalne ideje izbili su raznovrsni sporovi, jer su razni tumai
njegove lozoje traili svoje ideje kod Kanta ili svog Kanta, a svi su se podjed-
nako trudili da dokau da je samo ovo ili ono to se njima svidjelo reprezentativno
za cijeli sustav i da je samo to pravi Kant. A Kantov sustav je bio toliko irok i
obuhvatan, toliko proet nastojanjem da se rijee veliki lozofski problemi epohe
i, ujedno, toliko proet unutarnjim proturjejima, da su se ve za njegova ivota
javila raznovrsna tumaenja njegovog autentinog smisla i znaaja.
Prvi i najneposredniji Kantov sljedbenik, J. G. Fichte, pokazao je ve za Kantova
ivota da su sporovi u tumaenjima njegove lozoje neizbjeni. Impresioniran
Kantovim kopernikanskim preokretom od predmeta spoznaje prema subjektu
spoznaje i stvaralakim moima i mogunostima uma, on je smatrao da Kant nije
ostao dosljedan samom sebi kada je dozvolio postojanje stvari po sebi. Tako je
Kant, po Fichteovom miljenju, opet vratio lozoji stvar. Da bi ispravio tu Kan-
tovu nedosljednost, Fichte je odbacio pojam stvari po sebi i, radikalizirajui
Kantove teze transcendentalnog idealizma, izgradio radikalni subjektivni ideal-
izam. Izvrivi tu misaonu operaciju, ipak je tvrdio da njegov sustav lozoje nije
nita drugo doli Kantov sustav.
8
Hegel je kasnije tvrdio da je Fichteova lozoja
samo usavravanje i dosljednije izlaganje Kantove lozoje. Meutim, protiv
takvih tvrdnji ustao je sam Kant, proitavi Fichteovo djelo Wissenschaftslehre,
;,. On je objavio da ga Fichte nije ispravno shvaao i da se ono to je on, Kant,
objavio mora shvatiti onako kako je napisano, a ne onako kako je to Fichte uinio.
U ovaj spor umijeao se i Schelling, opredijelivi se za Fichtea da bi kasnije postao
447
G. Lehmann, Ibid., str. 342.
448
J.G. Fichte, Odabrane lozofske rasprave , Kultura, Zagreb, 1956., str. 135.
a8
radikalni kritiar njegovog sustava. A Hegel je od samog poetka veoma odluno
kritizirao transcendentalni idealizam, istiui da je transcendentalni subjekt
misli kod Kanta, kao i kod Fichtea, samo prazna forma i da se Kantov apriorizam
gubi u formalizmu. Po Hegelovom miljenju, Kantova najvea pogreka je u tome
to je odvojio stvar po sebi od pojave. Na taj nain on se, po Hegelu, odrekao
istraivanja istine.
Kritizirajui Kanta zbog formalizma, Hegel je zapravo pokazao da su najvee
slabosti Kantovog kritikog stava prema metazici, pa i neodrivost onog
zavjetaja koje je on ostavio potomstvu, dole otuda to je mislio da se moe
odbaciti tradicionalna racionalistika metazika pa ipak zadrati shvaanje da
u stvarnosti nema i ne moe biti proturjeja zbog toga to ona nisu doputena
po formalno-logikim principima miljenja. U tom smislu Kant je i nastojao da
svako proturjeje prikae kao privid, a dijalektiku uma kao logiku privida. I ba
zbog toga je prosvijetio veliki dio svojih izlaganja u Kritici istoga uma logici
privida, trudei se da pokae i dokae skandal prividnog proturjeja. To je sas-
vim jasno i nedvosmisleno priznao u jednom pismu ;,8. g. (Gerveu), istiui da
njega na istraivanja koja su donijela na svijet Kritiku istoga uma nije pokrenulo
ispitivanje postojanja boga, besmrtnosti due i slobode volje, ve skandal privid-
nog proturjeja u koje um dolazi sa samim sobom kada postavlja tvrdnje koje se
podjednako mogu dokazivati i osporavati (na primjer: svijet ima poetak svijet
nema poetak, itd.).
Koliko je upravo taj skandal zadao muke Kantu i koliko je on uloio napora
da ga objasni kao prost privid najbolje pokazuje to to je on vie od jedne de-
cenije mislio o problemima koje je izloio u Kritici istoga uma i to je veliki dio
sadraja ovog njegovog djela posveeno logici privida. U sreditu spekulacije se
nalazi problem proturjeja. A to je bilo toliko izazovno da je najsnanije utjecalo
na razvoj njemake lozoje poslije njega.
Hegel je smatrao da je Kant u ovim spekulacijama pokazao izrazitu ogranienost
svog formalizma i formalizma uope i da njegove antinomije nisu nita drugo
do postupak kojim se iz jednoga pojma stavlja u osnovu jedna njegova odredba,
a drugi put njegova druga odredba. Kantovo uenje o kalorijama, Hegel je naz-
vao psiholokim idealizmom i istiui da Kant nije pokazao prijelaz iz jedne
kategorije u drugu, tvrdio je da Kantove kategorije nisu nita drugo nego samo
odredbe koje potiu iz samosvijesti. Tim ogranienostima Hegel je objasnio i
Kantovu nemo da izgradi dijalektiku pojmova.
Ali ni to jo nije sve. Hegel je smatrao da Kantove antinomije imaju manje du-
bine i smisla nego aporije Elejaca i da je Kant ostao zarobljenik logikog formal-
izma, koji ne dozvoljava nikakva proturjeja, ni u miljenju ni u stvarnosti. Nema
sumnje da je Hegel donio ovako otar sud znajui da je Kant napisao da logika
nije i ne moe biti organon istine i da dijalektika nije nita drugo zlouporaba
analitike. A Kant je ustvari bio razapet izmeu svoje iluzije da je mogue zasno-
vati metaziku, ali samo po planu Kritike istog uma, tj. samo ukoliko se umu
oduzmu pretenzije koje se pojavljuju u logici privida i spoznaja da je u prirodi
a,
Filozoja I. Kanta
samog uma da ide u proturjeja, tj. u dijalektiku. Budui da je Kant shvatio dijalek-
tiku na najprostiji nain nije ni znao ni moga odrediti odnos izmeu metazike i
dijalektike, pa je mora tvrditi da su metaziki stavovi veoma dijalektini, ali da
sama metazika ipak nije dijalektika.
Ove velike Kantove nedoumice mogu se objasniti time to Kant nije mogao
ni da zamisli drugaiju logiku osim formalne. To je izraeno u ovim Kantovim
rijeima: granica logike tono je odreena time to je ona jedna znanost koja
samo iscrpno izlaze i strogo dokazuje formalna pravila svega miljenja (bilo da je
ono a priori ili empirijsko, bilo da ima koje mu drago porijeklo ili objekt, bilo da u
naem duhu nailazi na sluajne ili na prirodne prepreke).
to je logika u tome tako uspjela, za tu dobit ima da zahvali samo toj okol-
nosti to je ovlatena, ak obavezna, da apstrahira od svih objekata spoznaje i od
njihove razlike, te tako razum, u njoj nema ni sa im drugim posla do sa samim
sobom i sa svojom formom.
,

Ovaj stav objanjava svu ogranienost i skuenost Kantove metode, jer je sma-
trao da samo princip prostog identiteta i princip prostog proturjeja mogu biti
zakoni, i to apsolutni zakoni miljenja, a logika samo kanon logike ocjene.
Zbog toga on nikako nije mogao da shvati dijalektiku sutinu proturjeja. Zbog
toga je proturjeje kod njega ostalo u izrazu antinomije. Zbog toga se kod njega,
kako s pravom primjeuje i G. Lukacs, nije mogla razviti metoda spoznaje na os-
novi stvarnih proturjeja svijeta. Tako da je kod Kanta logiki formalizam doao
do svog pravog izraza: formama miljenja dati apsolutni prioritet pred sadrajem,
apriorno je apsolutno otrgnuto od aposteriornog i u protivnosti mu je kao ista
forma sadraja, racionalno je uzdignuto iznad empirijskog, idealno iznad realnog
itd. Jedino podruje gdje po Kantovu shvaanju ovjek dolazi u dodir sa stvarima
je etika, a etika je s one strane svih proturjeja.
Ali, ako je sam Kant ostao uvjeren da logika mora ostati nedostupna svakom
sadraju, pokazalo se ve kod Fichtea koliko su Kantova razmatranja skan-
dala prividnog proturjeja u koji dolazi um sa samim sobom dala povoda za
istraivanja logikog znaenja proturjeja dalje i dublje nego to je mogla da doz-
voli formalna logika i to je Kant mogao da zamisli. Proces ovog istraivanja imao
je to osnovno obiljeje da je, istodobno, sve vee dimenzije dobivala ona sintetika
spoznajna mo uma koju je Kant dosljedno istaknuo u cijeloj Kritici istoga uma
da bi je na kraju ipak ograniio na predmete mogueg iskustva, a sve intenzivnije
je jaalo nastojanje Kantovih neposrednih sljedbenika da u proturjejima otkriju
osnovnu pokretnu snagu samorazvijanja svijeta uope. Tim putem ispunjavala se
njemaka lozoja, poslije Kanta sve veim dijalektikim sadrajem, ali je u isti
mah dobivala sve vee razmjere apstraktnosti. Ve kod Fichtea koji je iz transcen-
dentalnog idealizma izbacio stvar po sebi, da bi objasnio stvarnost kao proces
samorazvitka apsolutnog subjekta, Kantovu antinomiju zamjenjuje dijalektika
trijada. Dakle, pored teze i antiteze, kao kontradiktorno nepomirljivih stavova,
449
Kant, Ibid. str. 16.
o
javlja se sinteza kao vie jedinstvo suprotnosti, te proturjeje vie ne ostaje u iz-
razu antinomija, kao kod Kanta ve postaje metodoloka pokretna snaga pomou
koje se izrauje dijalektiki sustav kategorija. To je najvie i pobudilo Kanta da u
svom javnom protestu protiv Fichteovog tumaenja njegovih misli, odluno od-
bije svaku pomisao da se u logiku unosi bilo kakav sadraj.
Proces je, meutim, ve bio krenuo svojim neizbjenim tijekom: iako je formal-
na logika zadrala prava koja su joj stoljeima pripadala, a koju je i Kant branio
kao stari vitez, raala se pored nje dijalektika pojmova. Kod Fichteovog sljedbe-
nika Schellinga, koji je u Fichteovom sukobu sa Kantom bio na strani prvoga da
bi kasnije radikalno odbacio ne samo Fichteov subjektivni idealizam, ve i njegov
izvor Kantov transcendentalni idealizam, prenoena je dijalektika trijada u ob-
jektivnu sustav svijeta, a kada je poslije Schellinga, doao njegov uenik Hegel,
stavljeno je proturjeje u samu sutinu dijalektike pojmova i time su dijalektici
dane razmjere u kojima je ona mogla da postane univerzalna logika objektivne i
subjektivne stvarnosti u apstraktnom izrazu dijalektike pojmova.
Cijeli ovaj proces poeo je sa Kantom, ili tonije reeno sa Kritikom istog uma.
U ovom dijelu dobila je prvi i osnovni poticaj idealistika orijentacija njemake
klasine lozoje. Ali je ovo djelo isto tako pokrenulo i cijeli onaj veliki misaoni
proces njemake lozoje koji je u konanom rezultatu dao Hegelovu dijalektiku.
Zapravo, zahvaljujui tome to je ve kod Kanta, a jo vie kod njegovih sljedbe-
nika, istaknuto naglaena, aktivna, djelatna, subjektivna strana stvarnosti, to je
neizbjeno moralo da odvede njemaku lozoju u sve mogue krajnosti spekula-
tivnog idealizma, razvila se ona snaga apstrakcije, bez koje ljudski um nikad ne bi
bio u mogunosti da razvije dijalektiku pojmova i, iza nje skrivenu, dijalektiku ob-
jektivnog svijeta, kakvu nalazimo kod Hegela. Francuska lozoja prosvjeenosti,
koja se vie zadrala na stupnju zdravorazumskog naina miljenja, ostala je,
manje-vie, nemona da objasni dijalektiku proturjeja. Opinjena uspjesima
mehanike, ona je ograniila pojmove o svijetu i ovjeku uglavnom na one ele-
mente, koje je Marx morao odluno da kritizira u svojoj znamenitoj Prvoj tezi
o Feuerbachu.
Njemaka lozoja nije znala za tu vrstu ogranienosti, iako je bila optereena
mnogim ogranienjima druge vrste, prije svega krajnostima svog spekulativnog
idealizma, a to je bilo veoma vano da se u njoj snano razvije misaona dijalektika,
dijalektika pojmova. Snano pokrenuta neodoljivom tenjom da savlada, objasni,
rijei velike probleme epohe koje je francuska lozoja XVIII. stoljea rjeavala
svojim najneposrednijim ueem u nepomirljivoj borbi treeg stalea protiv
starog reima.
Ako bismo eljeli kratko saeti Kantovu spoznajnu teoriju, mogli bi smo rei
sljedee: ona je u prvom redu subjektivizam, zasnovan na kopernikanskom ob-
ratu, prema kojem se predmeti ne pronalaze, nego po stavljaju. Ona je, nadalje,
fenomenalizam, tj. ljudska spoznaja je ograni ena samo na osjetne pojave. to nije
pojava nije predmet iskustva, a to nije predmet iskustva, ne moe biti predmet
spoznaje. Razum ne moe prekoraiti granice osjetilnosti. Kantova lozoja je
Filozoja I. Kanta
kriticizam. Kritiki moment je ogranienje spoznaje na pojave. Kritika istog uma
eli povu i granice spoznajnoj moi, osobito uzaludnim pokuajima stare meta-
zike da stupi na tlo, na koje jo nitko nije mogao stupiti. Zato Kantovu lozoju
moemo nazvati i kritikim ili transcendentalnim idealizmom.
Moda bi u tom svjetlu valjalo preispitati tvrdnje o Kantu kao ruitelju,
drobitelju metazike. Nakon Kantovih analiza ljudske spoznaje svaki metaziar
mora ispitati temelje na kojima gradi svoju metaziku kako bi ona mogla odoljeti
i Kantovim kritikama.
Kad je Heisenberg otkrio pukotinu u klasinom determinizmu, mogao se um
izuzeti od zakona uzroka i posljedice. No Kantova lozoja nije bila pripremljena
za takav lom. Njegov vremenski prethodnik Ruer Bokovi prokrio je mno-
go dalje veui nerazrjeivo aktualno i potencijalno. Dok za Kanta ono to treba
da lei u neprepoznat ljivoj transcendentalnosti, Bokoviu je to matematiki ili
logiki dokuivo, dapae, ono to jest, to se stvarno dogaa, ne moe se razumjeti
bez potencijalnog prostora i potencijalnih zikih veliina. U tom potencijalnom
prostoru prebiva dua, a time R. Bokovi objanjava ujedno i interakciju tijela
i due te ljudsku slobodu, svakako iznad Kantova obzorja. Pojam potencijalnog,
onoga to moe biti, srodan je s pojmom vjerojat nog, i kvantna e teorija kompleks
mogunosti atomskog sistema adekvatno prikazivati statistikom zakonitou.
No i takav vizionar kao na Dubrovanin nije uvidio protu rjeje izmeu poten-
cijalnog i kauzalnog to ih je strogo odravao na dvjema razinama. Ipak njegova
teorija nadilazi Kantov transcendentalni idealizam i pribliava se kopenhakoj
koli Bohra i Heisenberga, gdje e i problem nunosti i slobode biti postav ljen u
novoj rasvjeti.
U naem razmatranju o Filozoji znanosti obratit emo pozornost jo, u krat-
kim crtama, na jedan pravac u suvremenoj lozoji, a to je fenomenologija. Dat
emo samo neke predstavnike tog lozofskog pravca kako bi italac dobio jednu
potpuniju sliku odnosa suvremene lozoje prema znanstvenim teorijama.
a
17. Jedan drugaiji pristup flozofji i znanosti
fenomenologija
17.1. Uvod
Ako bismo pokuali napraviti nekakvu klasikaciju suvremene lozoji, onda
su tu prije svega tri velike skupine lozofskih gledita:
. Fenomenoloki usmjerena gledita: ovamo prije svega spadaju klasina
fenomenologija, egzistencijalizam i hermeneutika lozoja.
a. Pozitivistiki usmjerena gledita: u njih se ubrajaju neopozitivizam, kritiki
racionalizam te brojna logiko-empirijska i lingvistika gledita u okviru ta-
kozvane analitike lozoje.
. Marksistiki usmjerena gledita: ovamo spadaju razliiti oblici novomark-
sizma itd.
o
Jedna od kljunih toaka, tj. koordinatnih poetaka suvremene lozoje je
nesumnjivo Kantova lozoja. Dakako, trea skupina lozofskog gledita, koju
kao to smo rekli ovdje neemo razmatrati, vie bazira svoj poetak na lozof-
skim razmatranjima Hegela. Kantov, radikalni zaokret, koji je i on sam nazivao
kopernikanskim obratom na lozofskom planu a posebice u konstituiranju teorije
spoznaje. Jedna od kljunih toaka u njegovoj teoriji spoznaje jesu sintetiki su-
dovi a priori kao jedini nesumnjivi izvjesni izvori spoznavanja. U daljnjem dijelu
navedimo kako se suvremena lozoja odnosi na ovu tezu. Filozo su u novije
vrijeme na tri naina reagirali na tu Kantovu tezu:
) Jedan od naina se sastoji u potvrivanju ove osnovne ideje i uglavnom neo-
kantovci nastavljaju sa tom linijom, ali ne samo oni jer se i kod drugih lozofa
u konanoj kosekvenciji pojavljuje pojam transcedentalnog subjekta prema
kome je sve postojee relativno i u odnosu prema kome se sve to je stvarno
mora smatrati kao imanentno. Tako nalazimo kod Husserla kasnijeg doba, ija je
fenomenoloka metoda redukcije, jedan po sebi sam neokantovski postupak, ipak
vodi transcedentalno oienoj svijesti kao subjektivnom polu itave stvarnos-
ti, koji poslije zavrenog misaonog unitenja svijeta javlja kao njegovo intenciona-
lno ostvarenje, itd.
a) Drugi nain reagiranja bio je polemike prirode. On se sastojao u pokuaju
da se isti problem nae drugo i novo rjeenje. Naime, treba biti svjestan da je Kan-
450
U naem kratkom razmatranju zadrat emo se na prve dvije skupine, koje u razmatranju
moda nee dati potpunu sliku ali ipak, to i jest na cilj, dat e neke naputke koji
omoguavaju studentima da bolje shvate na kolegiji.
Jedan drugaiji pristup lozoji i znanosti fenomenologija

tov stav odnosno teorijska razmatranja imaju izvjestan hipotetiki karakter, slino
kao u znanosti. Izvjesne hipoteze koje su trebale da objasne odreeni fenomen,
naime datost sintetikih sudova a priori i kao to se u prirodno-naunoj teoriji
uvijek mogu zamisliti obilje raznovrsnih hipoteza koje se pokazuju kao pogodne
za objanjenje fenomena tako se i ovdje pokualo da se apriorno saznanje stvar-
nosti protumai na drugaiji nain. Brentano je u svom uenju o evidenciji daje
takvo drugaije tumaenje sintetikih sudova apriori.
Ono to je za na kut promatranja bitno jest odnos spram teoriji spoznaje.
Tako je razmatran samo osnovni pojam, tj. sam pojam istine koji u svojoj krajnjoj
konzekvenci nastavlja na Aristotelovo uenje o adekvatnosti. Brentano je vjerovao
da uporaba pojma istine dovodi neumitno do izvoenja neodrivih zakljuaka i
on pokuava da ga nadomjesti pojmom evidencije. U tom pojmu se u isti mah
izraava empiristika polazna osnova njegove lozoje. Za sve pojmove na kraju
krajeva mora se traiti izvor u onome to je dano u svijesti.
Novi pokuaj zasnivanja nauke i lozoje preuzeo je Husserl. Prvi poetak se
sastojao u tome da se pokau dvije stvari: prvo apsurdnost svih relativizama
i, drugo relativistiki karakter mnogih novih logikih i spoznajno-teorijskih
istraivanja, ime je trebalo pokazati da su sama ta gledita apsurdna. U napadu na
Brentana je tvrdnja da se njegova lozoja sastoji u opisu psiholokih istraivanja,
koje za Husserla nema mjesta u logici i teoriji saznanja. Za njega predmet logike
idealni sadrana znaenja jezinog izraza. Njegova fenomenologija je nastojala da
izradi metodu koja bi jasno razdvojila empirijske nauke o injenicama i neempiri-
jske apstraktne nauke o sutini: misaono iskljuivanje realnog svijeta, uzdravanje
od svih pretpostavki postojanja, trebalo je da omogui pogled u sutinu.
Kasniji fenomenolozi po pravilu nisu inili tu vrstu subjektivistikog zaokreta
i kod njih pretee ontoloka osnovna nastrojenost. Kao to je to sluaj kod Sche-
lera, pa i kod Heideggera ukraeno sa transcendentalno lozofskom modikaci-
jom. Prvi mislilac koji je po svom priznanju, plodnost fenomenolokih istraivanja
upozorio na precjenjivanje njene metode je Nicolai Hartmann. I po njemu teorija
saznanja mora da pone s analizom saznanog fenomena, ali samo poetak, jer
na fenomenolokoj osnovi nije mogue ni teorijski postavljati problem, a kamoli
nai rjeenje.
Po strani ovih teorijskih istraivanja stoji spoznajno-teorijski pogledi Karla Jas-
persa, u kojoj se uope ne pokuava da se zasnuje objektivno-nauno saznanje.
Takvo saznanje po njemu nije uope mogue, a ukoliko je pak to sluaj, ono se ne
podudara sa onim to je sutinsko.
) I trei nain reagiranja je bio radikalniji od prethodna dva a to je stav
logikog pozitivizma.
Dok se prepirka prije navedenih pristupa vodila u ravni

priznavanja ili ne priznavanja objektivnom karakteru sintetikih sudova apriori,
za logiki pozitivizam ovo pitanje je bilo bespredmetno. Schlick, Carnap i ostali
451
U naem razmatranju ve smo opirno govorili o osnovnim idejama logikog pozitivizma
ali emo ovdje ponoviti neke osnovne stavove.
predstavnici Bekog kruga negiraju uope postojanje takvog fenomena. Ako je

pozitivistiko gledite tono onda uope nema nikakvih specinih lozofskih
iskaza o stvarnosti, onda su svi sintetiki sudovi empirijski, sami sudovi aposte-
riori. Ujedno treba da bude jasno od kakve je izvanredne vanosti za suvremenu
lozoju pretresanje osnovnog Kantovog pitanja i ono spram tome odreuje
tipove suvremenog rjeenja, kao to je navedeno.
Svim dotaknutim shvaanjima je oprean stav logikog pozitivizma. Pitanja
koja se tiu saznanja sutine, odnosa izmeu subjekta koji spoznaje i postojeeg
objekta itd., postavlja se kao besmislena prividna pitanja. Svi nauni iskazi koji
imaju smisla mogu se podijeliti u samo dvije grupe: na analitike stavove ili tau-
tologije na jednoj strani, i na empirijsko-hipotetike. U tautoloke spadaju svi
isto logiko-matematiki iskazi. Oni se tako zovu zbog toga to uvid u njihovo
vaenje pretpostavlja samo poznavanje pravila za uporabu jezinih simbola koji se
u njima javljaju. Razumjeti ih i saznati kao istine kod njih je jedno te isto. Zato nije
potrebna neka posebna evidencija. Tko poznaje pravila za upotrebu rijei ne i
ili, taj zna da tvrdnja danas pada kia, ili danas ne pada kia u svakom sluaju
mora biti istinita, ako on to ne zna, onda tvrdnju uope nije razumio. Oni su bez
izuzetka prazni po sadraju, mogu se odnositi na svaki mogui svijet, otuda ne
iskazuje nita o svijetu. No, svoenje naunih iskaza na isto logiko-analitike
stavove s jedne strane i empirijske s druge strane iskljuuje sadrajnu lozoju o
svijetu.
Ako namjerno traimo suprotnost u suvremenoj lozoji, onda emo teko nai
otriju nego to je to izmeu lozoje egzistencije na jednoj i logikog pozitiviz-
ma na drugoj strani. Ta suprotnost nema sebi ravne u itavoj lozofskoj tradiciji.
Ako su egzistencijalno-lozofsko promatranje ispunjeno svijeu o zagonetnosti
neizvjesnosti svijeta, u koji smo ne pitani baeni, i u kome smo primorani, ne
znajui zbog ega i zato, da zauzmemo ipak jasno gledite, onda na drugoj strani
stoji teza Wittgensteina, nema nikakve zagonetke, na sva pitanja koja se mogu
postaviti, moe se i odgovoriti, jer u principu ako ne moe nai nikakav odgovor
onda samo to pitanje treba odbaciti kao besmisleno. U tome izraava ne samo
radikalni empirizam, ve i bezgranino zaotren racionalizam. Dok, obratno, lo-
zoja egzistencije ini ogroman napor da kroz miljenje koje ne podlee naunim
kriterijima pomou miljenja koje apelira i deifrira, izrazi ono to se ne moe
izraziti.
No ovdje moramo dati jednu napomenu koja slikovito daje razliku izmeu lo-
zoje i posebnih znanosti.
Filozo se uvijek slau oko toga da je iskustvo polazite svakog lozoranja,
pored ega ona ne pretpostavlja neki odreeni znanstveni nain stjecanja iskust-
va. Filozoja, tovie, polazi od pred-znanstvenog svakidanjeg naina stjecanja
iskustva, kojime u svojem spoznavanju i djelovanju oduvijek dokuujemo svijet.
M. Heidegger tumai to pred-znanstveno, svakidanje iskustvo kao bitakusvi-
jetu (ljudskog) tubitka. Aristotel opisuje iskustvo (empirija) na sljedei nain:
Naime, iz pamenja ljudima nastaje iskustvo, jer mnoga pamenja jedne te

iste stvari dovode do sposobnosti pojedinog iskustva. I ono se ini gotovo jed-
nako znanosti i umijeu, ali zapravo i znanost i umijee dolaze ljudima preko
iskustva.
a

Filozoja pretpostavlja iskljuivo iskustveni svijet otkriven u kolokvijalnom
jeziku i utoliko se moe rei da je lozoja liena pretpostavki. Tu lienost pret-
postavki valja istaknuti prije svega u sljedeem smislu: lozoja ne moe pret-
postavljati svoju metodu, nego je metoda lozoje i sama lozojski problem. Po
tome se lozoja razlikuje od pojedinanih znanosti. Dok nijedna pojedinana
znanost svoj objekt i svoju metodu ne odreuje sama, lozoja sama sebi mora
odrediti i predmet o metodu. Metoda se, dakle, lozoji ne moe nametnuti iz-
vana, primjerice iz drugih znanosti, ve metoda lozoje mora proizii iz samog
lozofskog pitanja.
U daljnjem dijelu teksta pokuajmo djelomino razmotriti pojedina gledita.
Navedimo neke znaajne pretpostavke onog pravca u lozoji koji se jednim
imenom zove fenomenologija.
17.2. Fenomenoloki usmjerena gledita
I.M. Bochenki navodi da je rije fenomenologija, kako izgleda, prvi upotreblja-
vao J.H. Lambert u svom dijelu Novum Organon (;6.), i da se kasnije javlja
kod Kanta (Metaphysische Anfangsgrnde der Naturwissenschaft, ;86.), Hegela,
(Phnomenologie des Geistes, 8o;.), Renouviera (Fragments de la philosophie de
Sir W. Hamilton 8o.), W. Hamiltona (Lecures on Logic 86o.), Amiela (Jurnal
intime, 86,.), E. v. Hartmanna (Phnomenologie des sittlichen Bewuatseins,
8;,.) i drugih. Kod tih autora znaenje ove rijei je veoma rastegljivo, ali ipak ni
kod jednog fenomenologija nije shvaena kao metoda miljenja. Tek je E. Husserl
(8,.,8.) uveo rije fenomenologija u tom smislu.

Slijediti povijesne izvore, pojavu i preobraaj fenomenologije, najprije kod
samog Husserla, a zatim kod raznih njegovih najutjecajnijih neposrednih i
posrednih sljedbenika (kao to su, na primjer, Heidegger i Sartre), znai pratiti
odreenu tendenciju razvitka suvremene lozoje koja i pored svojih raznovrs-
nosti, naroito u lozofskim sistemima Maxa Schelera, Nicoleia Hartmanna i
Martina Heideggera, ostaje dosljedan opi napor da se lozoja zatiti od prodora
u nju bilo kakve vrste suvremenog materijalizma, pozitivizma i scijentizma i da
se uzdigne na eljenu visinu apsolutne lozofske istine koju moe da prui jedino
fenomenologija kao prava i autonomna metoda lozofske spekulacije.
U nastojanju da pokae sutinski smisao te linije u njenim najznaajnijim
fazama, Fritz Heinemann primjeuje da ona prvobitno ide od fenomena aktu
miljenja (kod Brentana), zatim od fenomena sutini ili predmetu (kod Hus-
452
Aristotel, Metazika, ( 980 b 981 a)
453
I. M. Bochenski, Die zeitgenssischen Denkmethoden, 22-35, Mnchen, 1954.
6
serla), da bi najzad nala put od pojma sutine pojmu egzistencije (kod Hei-
deggera), gdje nalazi svoj utok.
Na kraju moemo rei da fenomenoloko miljenje uvode dvojica Austrijanaca.
Pripremio ga je F. Brentano, a epohalno utemeljenje postavio E. Husserl Logika
istraivanja (,oo.i,o.) E. Huseserla predstavlja epohalno djelo suvremene
lozoje u kome je utemeljena fenomenoloka metoda, jedna od najvanijih
metoda lozofskog istraivanja. Osnovni program fenomenologije jest, uvjetno
reeno: ii ka samim stvarima i analizirati ono to se pojavljuje. Filozoja se treba
okrenuti onome to se pojavljuje, to je nedvojbeno dano, ono to je fenomen.
Fenomenologija je znanost o fenomenima.
Fenomen je ponajprije sve ono to se pojavljuje u iskustvu. Ovo bi moglo doves-
ti do pogrenog zakljuka da je fenomenologija slina empirizmu, ali to nije tono
jer na primjer Husserl prebacuje upravo empirizmu da fenomen ne shvaaju
dovoljno ozbiljno. Naime ono to se u fenomenima pokazuje nije samo osjetilno i
pokazuje se da osjetilno ima temelj u ne osjetilnom, ovdje se dade naslutiti jedna
platonovska crta. Husserl otkriva fenomen ne osjetilnog (slino kao kod Platona)
ponajprije u istoj formalnosti logike i matematike. Tako, na primjer matematiki
entiteti pokazuju se dodue u opaanju, ali ne kao neto to se moe opaati.
Pokazuje se, dakle, dvoslonost pojava koji su fundamentalne za cijelu lozoju
fenomenologije:
S jedne strane sloj empirijski-stvarnog koje postaje zorno u opaanim inima
nae osjetilnosti je fundamentalan jer tvori temelj pojava i nosi drugi sloj. S dru-
ge strane sloj bivstva i bivstevnih stanja stvari se takoer oznauje kao sloj ideal-
nih predmeta odnosno kao ejdetski sloj. On je dostupan duhovnim, ne osjetilnoj
spoznaji i zahvaa se bivstvenim zrenjem.
17.2.1. Kritiki empirizam Franz Brentano
Brentano je zapravo elio da izgradi novi put za lozoju, polazei od gledita
da treba napustiti tradicionalni pojam istine i umjesto njega uvesti pojam evi-
dencije saznanja koji obavezuje da se izvori svih pojmova trae u onome to je
izvorno dano, u svijesti, u sadrajima svijesti, u samom aktu miljenja. Ujedno,
on nije htio subjektivizirati i relativizirati saznanje, naprotiv, elio je da pokae
da uvoenje pojma evidencije i vraanje na pojedinani doivljaj omoguuje da
se nae novi put za utvrivanje lozofske istine. Zato su njegovu lozoju i naz-
vali kritiki empirizam, iako je ona daleko od empirizma Millove lozoje. Ma
koliko se inilo udnim on je elio zapravo isto to i Bolcano: da izmiri religiozni
duh s napretkom nauke. Analiza akta miljenja je, po Brentanovom shvaanju,
glavni i najneposredniji cilj lozoje. U daljnjem dijelu analizirajmo, ukratko, koji
su njegovi bitni stavovi prema psihikim fenomenima i saznanju.
On je bio protiv tradicionalne asocijativne psihologije. Neka stijena predstav-
lja po sebi mirujue postojanje, ona se kao takva ne odnosi ni prema emu. Na-
protiv, neki ne odnosni psihiki fenomen, koji bi se u sebi odvijao, ne postoji,
;
on je uvijek svijest o neemu. Takvo isticanje intencionalnosti kao karakteristike
svijesti, Brentano je izvrio presudan preokret u shvaanju sadraja svijesti, jer za
tradicionalnu psihologiju sadraji svijesti bili su neto po sebi isto tako ne prom-
jenjivo realno, slijepo, kao i zike stvari, i tijek svijesti bio je za nju pojavljivanje,
iezavanje, uzajamno povezivanje i koenje ti realnih dijelova doivljaja, koje se
odvija po odreenim prirodnim zakonima, sasvim analogno mehanikim zbivan-
jima u vanjskoj prirodi.
Za njega samo uz psihike akte u kojima se neto priznaje ili odbacuje moe
doi predikat istinit ili laan. Zato se sada kao odluujue pitanje postavlja: u
emu se sastoji razlika izmeu ta dva svojstva suenja.
Mislioce je oduvijek najvie zanimalo pitanje to je to istina, a kao to znamo,
po Aristotelu istina se javlja uvijek onda kada mi u mislima povezujemo ono to je
u stvarnosti povezano a razdvajamo ono to je u stvarnosti razdvojeno (adeqatio
intellectus ad rem). Veina apsolutnih teorija o istini, koje su dobro pazile da ne
skliznu u relativizam i skepticizam, vrsto su se drale ove odredbe. Za Brentana
je nuno napustiti tu odredbu iz sljedeih razloga:
Ima znanosti o kojima se izriu nesumnjive istine, odnosno istiniti sudovi, iako
u njima nema posla o predmetima koji postoje kao na primjer u geometriji. Prob-
lem nepostojanja, odnosno poricanja u ovoj konstelaciji mora predvidjeti posto-
janje tog nepostojanja prema kome bi se istina slagala, odnosno postojanje posto-
janja nepostojanja itd. ad innitum. Na takve apsurdnosti po njemu kao dosljed-
no primjenjivanje adekvacije i ako je dosljedno izvoenje zakljuaka apsurdno,
onda i polazna toka, na osnovu koje se ti zakljuci mogu izvesti, mora biti slaba.
Postojanje beskonane regresije, koja je slina prethodnom navoenju, a to je
se u slaganju nekog suda sa neem to stvarno postoji mora postojati sud koji bi
se odnosio na to slaganje, pa opet sud o tom prethodnom sudu itd. Ovo u krajnjoj
konzekvenci moe da se jednostavnije opie i na taj nain, da bi se u jednom jedi-
nom sluaju dokazalo da je sud, ve neophodan, utvren kao istinit, sud o stanju
stvari, moralo bi se dakle pretpostaviti upravo ono zato tek treba da se prui
dokaz.
U ovoj toki nasluujemo rjeenje, koje je dao Kant, pitajui se kako je mogue
da jedan subjekt moe donositi sudove koji su sa jedne strane subjektivni a sa
druge strane imaju objektivno i transcendentalno vaenje. Zbog toga Bren-
tano obraa pozornost prema ovom rjeenju dajui svoje vienje problematike.
Poznato nam je da Kant pronalazi rjeenje u takozvanim sintetikim sudovima
a priori, kao to su na primjer aritmetiki stavovi (na primjer ;+=a), stavovi
geometrije (prava je najkraa veza izmeu dvije toke), najvii principi prirod-
nih znanosti (na primjer zakon uzronosti: nita ne biva bez uzroka), kao i su-
dovi metazike (na primjer: postoji beskonano savreno bie). Budui da ovi
sudovi ne mogu dobiti ralanjivanjem pojmova onda se postavlja pitanje odakle
nam pravo na izricanje tih sudova, ili reeno Kantovim rijeima, gdje treba traiti
uvijete mogunosti takvih sudova. Njegovo rjeenje nije dano iz iskustva budui
da bi ono u tom sluaju bilo induktivno, a kao tako moe imati samo vrijednost
8
vjerojatnosti ali ne i istinitosti. Odatle slijedi da ono mora leati u subjektu i ta
kao posljedica preduvjeta svakog spoznavanja. Ope vaenje i nunost sintetikih
sudova a priori poiva na tome to spoznajni subjekt izgrauje, konstruira pred-
mete saznanja prema njemu svojstvenim opaanim i misaonim formama (prostor,
vrijeme kao i dvanaest kategorija razuma koji ne potjeu iz iskustva). Jedno takvo
konstruiranje je moguno samo tamo gdje razum preko osjetila prua sadrajni
materijal. Ovaj kopernikanski preokret u Kantovoj lozoji se sastoji u tome
da razum ne zamilja prirodu prema zakonima koji u njoj vladaju neovisno od
miljenja, ve joj sam pripisuje zakone ureenja kroz koje ona za njega tek postaje
mogu predmet spoznaje.
Brentano ne eli sa tim pokuajem rjeenja da ima ikakve veze i on u Kantovoj
lozoji vidi kraj naune i poetak mistine lozofske faze sa proizvoljnim fan-
tazijama. No, ako je za njega neprihvatljivo ovo rjeenje kao i vrsto pridravanje
uenja o adeqatio nemogu, onda jedino preostaje da se pojam istine razjasni na
empirijski nain. Mi po njemu nemamo nikakvog razloga da ne pretpostavimo da
svi pojmovi ne potjeu iz iskustva, a ako je to tako onda pri razjanjavanju nekog
pojma treba pokazati izvore doivljaja iz koga se ti pojmovi crpe. Za Brentana je
to osnovni doivljaj koga on naziva evidencija ili doivljaj evidencije. Evidencija
se dalje ne moe denirati, ona se moe samo doivjeti u donoenju neposredno
uvidnih pojmova.
Ovdje moemo odmah uoiti jedan problem a to je ope vaenje evidencije, to
jest problem slijepih istinitih sudova. Naime obujam istinitih sudova donesenih
uvidom je ui od obujma istinitih sudova.
Vrste sudova
to se tie predmeta sudovi se mogu podijeliti na: sudove opaanja i to sudove
unutarnjeg opaanja i vanjskog opaanja, sudove sjeanja, aksiome.
Ova podjela je uvjetna ali e nam posluiti u objanjenu Brentanova stava. Samo
su aksiomi i sudovi unutarnjeg opaanja evidentni, ali su potpuno razliitog kara-
ktera. Pridruujui se Leibnizu, koji pravi razliku izmeu racionalnih i injeninih
istina, Brentano pretpostavlja dva izvora saznanja: apodiktike istine koje su jasne
iz pojmova ili aksioma (on ih naziva sudove a priori) i neposrednih evidencija
unutarnjeg opaanja.
to se tie shvaanja aksioma treba istaknuti etiri momenta i to na prvom
mjestu sintezu lozofskih miljenja koji su u povijesti dijametralno suprotni u
svojim stavovima. Jedna strana, naime empirizam, tvrdi da svi pojmovi potjeu
iz iskustva i na suprotnoj strani racionalizam, naprotiv, zastupa tezu da mi
raspolaemo uroene pojmove i da se jedino tako moe razumjeti injenica to
imamo apriorno, od iskustva neovisno znanje o nunosti. Brentano pokuava nai
srednje rjeenje jer za njega, po svoj prilici, svi pojmovi potjeu iz iskustva, ali iz
tih pojmova dobivenih na osnovu iskustva, mogu proistjecati jasni apodiktiki
sudovi. Tako je na primjer stav: Nema suda bez predstave apodiktian, dok su
pojmovi sud i predstava uzeti iz (unutarnjeg) iskustva.
,
Drugi moment se tie negativnog karaktera tih stavova. U svima njima se naime
ne pretpostavlja nikakva egzistencija neega, ve tvrdi da je neto nemoguno.
Opi potvrdni sudovi su otuda zapravo apodiktiki odreni. Ako na primjer
kaemo: Svi trokuti imaju zbir kutova aR, tako se onda izrie sud da je nemogue
da neki trokut nema zbir kutova aR. Je li defacto negdje u stvarnosti postoji neki
trokut ili ne, u to se uope ne ulazi.
Trei moment tie se predmeta tih sudova. Po njemu objekt nije naime aksiom,
ve onaj koji aksiomatski sudi i budui da zakoni, vjeite istine, nisu nita re-
alno, temeljem toga nisu nita.
etvrti moment, najzad, tie se njegovog miljenja, da svi aksiomi imaju kara-
kter zakona kontradikcije. U uenju o sudovima Brentano poinje s radom koji je
po njegovom miljenju neodvojiv od svake prave lozoje, naime kritike jezika.
Sve pojave se dijele na dvije velike grupe, na klasu zikih i na klasu psihikih
fenomena. Stari je spoznajno-teorijski problem kako je mogue da subjekt, koji
opaa, saznaje, hoe, moe da zna o svojim osobnim psihikim aktima. Ako pret-
postavimo da je za to potreban poseban psihiki akt, onda kako bi se ono ustano-
vilo, na njega mora upraviti jedan trei i tako bi nastala beskonana progresija. Po
njemu greka nastaje zbog toga to se pri odreivanju predstava polazi od broja i
razliitosti objekata i svakom pridodaje poseban predstavni akt, tako na primjer,
jedan akt tonu, a jedan akt uvenju. Za njega se radi samo o jednom psihikom
aktu.
Uenje o onome to postoji Jedinstvenost pojma postojanja
Prema Aristotelu pojam opstojei ne treba smatrati kao rodni pojam svega
to postoji. Takvog najvieg roda po njemu uope nema, ve su naprotiv, najvii
rodovi kategorije (supstancija, kvaliteta, kvantiteta, relacije itd.). U svima njima
se pojam postojanja ne upotrebljava u istom znaenju. Aristotela su na tu pret-
postavku pobudila naroito dva razloga. Prvo, miljenje da je ukrtanje rodnih ra-
zlika nemoguno, to jest da se jedan isti individuum ne moe istodobno podrediti
dvjema razliitim specijima jednog roda, a to bi se desilo ukoliko bi se postojei
smatrao najviim pojmom. Drugi razlog je uenje o cjelini i dijelovima Aristotel
je zastupao miljenje da dok je god neka cjelina stvarna, dijelovi postoje samo
kao mogunost, meutim im oni postanu stvarni cjelina se pojavljuje kao ista
mogunost. To bi znailo da se neka supstancija koja misli im prestane da misli
preobraava u neto drugo. to nije moguno. Tekoa se moe izbjei ako se kao
stvarno postojee smatra supstancijom.
Brentano to obrazloenje smatra ne vjerodostojnim jer je ukrtanje razlika po
njemu i te kako moguno. Kada sudove ve jednom podijelimo na istinite i lane,
a onda na evidentne i nasumice donoene, onda kao mogunosti kombinacija
nastaju evidentno istinitim i nasumice istinitim sudovima. Da se neka cjelina ne
moe sastojati iz stvarnih dijelova, isto tako nije jasno, ve bi naprotiv pod tom
shvaanju ne bi mogao egzistirati bilo kakav kontinuum, jer bi se pojavile ap-
o
surdne kosekvencije da bi se neka velika supstancijalna cjelina promijenila odva-
janjem samo jednog malog dijela.
Kod problema univerzalija i znaenja postojei takva da bi se u njegovom
rjeenju dalo naslutiti da je nominalist, jer ako treba da imamo predstavu ne
samo o nekoj stvari, ve i o postojanju te stvari, onda bi ona morala postojati a
priori ili se apstrahiranjem dobiti iz opaanja. Prvo nije sluaj, budui da svi nai
pojmovi potjeu iz iskustva. Drugo isto tako nije moguno, zato to bi onda post-
ojanje stvari bilo opi pojam stvari, dok ono prema pretpostavci mora da bude
neto drugo. Meutim to nije tono. Po njemu svakako postoje opi pojmovi, ali
nastaju na taj nain to mi pojedinane stvari zamiljamo neodreeno (to jest ne
potpuno odreeno). Iz opaanja ove crvene stvari koja je preda mnom ja stvaram,
na primjer, ulazni niz pojmova crveno, obojeno, ziko, neto i to na taj
nain to zanemarujem sve vie njenih obiljeja.
Takoer kod problema kategorija Brentano u principu polazi oda Aristotela ali
sa tom razlikom da je supstancija prva i centralna kategorija, dok druge kategorije
predstavljaju samo akcedencijalne kategorije. Pored toga nam se i u vanjskom
opaanju pojavljuje ono to je univerzalno i time osporava Kantovu tvrdnju da
razum misli ono to je ope, a osjetilnost naprotiv opaa ono to je pojedinano
jer osjetilima mi u principu shvaamo ono to je ope. Ovdje se sada obre odnos
izmeu pojma supstancije i njenih akcedencija, jer su ove druge nosioci pravog
pojma, dok supstancija ima samo sistematinu funkciju (tj. ona je jezini simboli
bez svog posebnog znaenja).
Kod njegove lozoje kljuni pojam evidencije predstavlja osnovni problem jer
postoje samo dvije alternative: ili da se evidencija denira pomou pojma istine,
ili da se ona postavi kao neto konano to se ne moe denirati i tako nezatieno
prepusti relativizmu. Iz doivljajnog karaktera evidencije N. Hartmann razvio je
svoju aporiju evidencije, koja ga je dovela do shvaanja da nedostaje apsolutni
kriteriji istine.
17.2.2. Metodska fenomenologija Edmund Husserl
Posebno mjesto u njegovoj lozoji zauzima Bolcano, a svakako nije beznaajno
to su obojica bili matematiari. Kod Bolcana je Husserl mogao da nae, prije
svega, misao da lozoja moe da bude postavljena na vrste temelje samo ako je
u stanju da nae pouzdana ishodita.
Husserl zapravo vratio na sam kraj 8. i poetak ,. stoljea, na jedno lozofsko
stremljenje koje ide usporedo s njemakim klasinim idealizmom, ali protiv njega
i koje se kasnije preko Brentana sliva u Husserlovu lozoju. Razliku izmeu suda
i stava po sebi video je u tome to je sud individualan i subjektivan, pa prema
tome i relativan, a stavovima po sebi pripisivao je opi karakter i znaaj. Po nje-
govom shvaanju, ovim putem se moe doi do apsolutnog istinitog saznanja i
upoznati struktura znanja, smisao i istina. Zadatak logike, po njemu, nije nita
drugo nego da se struktura, znaaj i smisao znanja objasne iz njih samih. U ovom

duhu smatrao je da istinit onaj iskaz koji govori to jest, dakle, iskaz koji ima realni
predmet, iako sama istina nema realnosti.
Nije beznaajno to je Husserl poeo da se bavi lozojom kao matematiar.
Njega je zapravo matematika prisilila da se pone baviti problemima logike, a za-
tim problemima lozoje uope. Zato je on naelno razmiljao da bi jedna nova
lozofska metoda morala razlikovati, ne samo od psiholoke i empirijske metode,
ve i od tradicionalnih lozofskih metoda, kao to je, na primjer, transcendental-
na metoda Kanta i novokantovaca. Po njegovoj zamisli trebalo je izgraditi metodu
koja zatiuje lozoju i otvara joj sasvim nove izglede u buduem razvitku.
Tridesetih godina prolog stoljea Husserl je napisao knjigu o krizi europskih
znanosti
s pozornou na njihov znaaj za ljudski ivot. Prema njemu kriza eu-

ropskih znanosti izazvana je dolaskom pozitivizma i odbacivanjem metazike
koja je, bavei se pitanjima uma, objedinjavala sve znanosti i tematizirala cje-
linu kao i smisao ljudskog ivota. Za Husserla, ve novovjekovnim naputanjem
antikog ideala iste teorije, kakav susreemo recimo kod Platona, i stvaranjem
znanosti usmjerene na neposrednu korist, moderna znanost zapravo prestaje
da bude praktika u istinskom smislu. Antimetazika pobuna pretvara se tako
u antilozoju, zbog ega se znanost ne bavi pitanjem smisla i prikladno tome
gubi znaaj za ivot. Husserl vjeruje da ni jedna pozitivna (pa onda ni prirodna)
znanost niti moe, niti treba da se bavi pitanjem cjeline i smisla. Zbog toga on ple-
dira za novu znanost kao istu teoriju u liku lozoje, odnosno fenomenologije
ije je utemeljitelj. Bez obzira to se moemo sporiti s Husserlovim prijedlogom
lika nove znanosti i njenih vlastitih mogunosti da opravda eljena oekivanja,

on je svakako zasluan za ukazivanje na povezanost krize znanosti s krizom hu-
manizma u naem vremenu.
Husserlova zamisao o spaavanju lozoje bila je svakako inspirirana saznan-
jem da se lozoja i kultura evropskog graanskog drutva uope vie ne mogu
razvijati na tradicionalnim temeljima i u tradicionalnim granicama. Plima znanst-
venog duha ozbiljno je ugrozila tradicionalni idealizam i tradicionalnu graansku
lozoju uope naroito kad je lozoja marksizma otkrila nove perspektive
drutvenog i misaonog razvoja koji je bio suprotan itavoj egzistenciji graanskog
drutva. Zato se u itavoj drugoj polovini ,. stoljea osjeala tenja graanske
lozoje da se suprotstavi ne samo Marxovom materijalizmu ve i svakom obliku
pozitivizma, empirizma i naturalizma.
Fenomen je polazna toka nove metode i zato je nju Husserl nazvao fenom-
enologijom. Dajui izrazu fenomen smisao svega to je izvorno i to se ne da
dalje svoditi, Husserl je elio da pokae da sutinu ne treba traiti izvan pojave,
ve u samoj pojavi, naravno, polazei uvijek od akta miljenja u kome se jedino,
po Husserlovom shvaanju, ostvaruje to jedinstvo. On je smatrao da tradicionalni
454
Husserl E., Die Krisis der europischen Wissenschaften und die transzendentale
Phnomenologie, in: Husserliana, Bd. VI, 1962.
455
O tekoama u Husserlovom gleditu vidjeti Habermas, J., Tehnika i znanost kao
ideologija, kolska knjiga, Zagreb, 1986. (posebno istoimeni lanak u knjizi)
a
instrumenti logike ne daju nikakve mogunosti da se to postigne, ve da se treba
iz oblasti pojmova i sudova vratiti u jednu prethodnu oblast, koju je tradicionalna
logika, vie ili manje, potpuno prepustila psihologiji, a u kojoj se upravo i javljaju
isti doivljaji ili doivljaji kao takvi.
Ali takav postupak nije mogu u okviru logike racionalnosti. Samo intuicija
moe u doivljajima otkriti beskrajno prepletanje zamiljenih istih elemenata
sadraja svijesti, pa se zbog toga s dovoljno razloga fenomenoloki pravac u lo-
zoji moe smatrati i lozofskim intuicionizmom.
6
Ovu vjeru dijelili su dalje
s Husserlom i njegovim sljedbenicima razni znanstvenici i knjievnici koji su
pokuavali proiriti fenomenologiju na razne oblasti saznanja. Na kraju ne os-
taje nita drugo nego ista intencionalna svijest i isto Ja kao fenomenoloki
ostatak.
Husserl smatrao da je transcendentalna fenomenologija moe biti opa apso-
lutno najvia znanost, dakle, neto kao apsolutna znanost ili kao prva lozoja.
Tako Husserl zapravo prvobitni logiko-epistemoloki karakter fenomenologije
pretvorio u ontoloki: zamiljena kao opa lozofska metodologija, fenomenologi-
ja se tijekom Husserlove misaone spekulacije od tri decenije postepeno pretvarala
u svojevrsnu univerzalnu ontologiju sutina, meu kojima se samo ista svijest i
isto Ja javljaju u realnoj egzistenciji.
Tako su kod njega ljubav, mrnja, dopadanje, odbojnost i drugi elementi emo-
cionalnog ivota dobili zapravo isto mjesto kakvo je Kant dao istim formama
saznanja. Akti ljubavi, mrnje itd. postali su isti akti, kao to kod Husserla post-
oje iste sutine. Husserl je bio Brentanov uenik i od njega je preuzeo misao o
lozoji kao egzaktnoj znanosti. Naime, njegovo istraivanje razlikovat e se u
etiri toke, prvo, on pokuava da savladava psihologizam koji postoji kod Bren-
tana, drugo, smatra da moe pokazati kako stvarno postoje opi pojmovi, za koje
je njegov prethodnik pretpostavio kao jezine kcije, tree, prihvaa se zadatka
da esto neobraene i dvosmislene rezultate svog uitelja u analizi akta dovede do
savrenijeg oblika i etvrto, pokuaj da lozoji odredi novu metodu kao polazite
za istraivanje.
U daljnjem dijelu teksta pokuajmo ukratko prikazati njegovu kritiku psihol-
ogizma apsolutnost istine. Polazna toka za borbu protiv psihologizma dobiva
isticanjem ideje o istoj logici kao istoj teorijskoj disciplini. Pravac, koji Hus-
serl oznaava kao psihologizam tvrdi da je logika znanost o vjetini pravilnog
miljenja, da su logiki zakoni realni zakoni naeg miljenja, dobiveni empirijs-
kom psiholokom analizom i da je istina to odgovara ovim zakonima Husserl
pobija psihologizam na tri naina, prvo tako to ukazuje na apsurdnost posljedica
koji iz njega proizlaze, drugo to pokazuje svoenje tog uenja na radikalnu skep-
su i tree to razotkriva njegove psihologistike predrasude.
Empiristike posljedice psihologizma. Psihologija je injenina znanost i za-
koni koje takva znanost postavlja mogu predstavljati iskaze samo o priblinim
456
Georges Gurvitch, Les tendances actuelles de la philosophie allemande,15, Paris, 1949.

pravilnostima, ali nikada ne mogu pretendirati na nepogreivost. Meutim logiki
principi, zakoni zakljuivanja, itd. imaju svoju apsolutnu egzaktnost kakva se em-
pirijskim putem nikada ne moe postii. Najzad bi logiki zakoni, ako bi proizla-
zili iz psiholokih injenica, morali biti zakoni za ono to je psihiko i morali bi
obuhvatiti egzistenciju psihikog, to meutim nije sluaj, budui da se niti jedan
logiki zakon na injenice duevnog ivota kao to su doivljaji predstava, sudova
itd.
Psihologizam kao skeptiki relativizam. Posebna forma skepticizma je rela-
tivizam, po miljenju Husserla, a psihologizam je posebna forma specinog
relativizma ili antropologizma, jer se on sa svojim ukazivanjem na prirodno-za-
koniti karakter logikih zakona dri principijelne mogunosti nekog drugaijeg
miljenja sa nekim drugim zakonima. Ovo se dakako ini apsurdnim za sve ide-
je koje pretpostavljaju postojanje apsolutne istine. Na drugoj strani relativizam
dovodi do zakljuka da istina ne bi ni postojala bez ljudskog miljenja to opet
vodi u pogreni skepticizam itd. Odavde Husserl izvodi zakljuak da je saznanje
zbog specine ljudske svojstvenosti miljenja bez ikakvog smisla. Psiholigizam je
tu misao, koja se tek pored sagledavanja njenih posljedica pokazuje kao oigledno
apsurdan, potpuno ili djelomino prihvatio kao jedan od svojih pretpostavki.
Zbog toga se on i sam razotkriva kao oigledno besmisleno uenje.
Psihologistike predrasude. Dalje predrasude sastoje se u pozivanju na to da u
logici uvijek i svuda imamo posla sa predstavama, sudovima, zakljucima i tome
slino, koji su bez ikakve sumnje sve psihiki fenomeni. Da ta misao ne moe
biti tona ve pokazuje analogija izmeu logike i matematike. I brojevi, proizvodi
matematike operacije pretpostavljaju odreene psihike djelatnosti, ali nitko ne
bi matematiku podredio psihologiji. Osim toga u svakom znanstvenom saznan-
ju treba praviti razliku izmeu psihikih doivljaja, povezanost saznatih stvari i
logike povezanosti koja tek nekoj znanosti daje karakter cjeline povezanosti za-
snivanja istinitih stavova.
Na kraju ovog kratkog razmatranja o Husserlu, osvrnimo se na jedno funda-
mentalno pitanje, tj. problem onoga to je ope. Izvrimo izvjesnu klasikaciju
razliitih gledita, gdje e biti odreeno i njegovo mjesto.
Svrsishodno je da u razmatranju Husserlovog stava prema problemu opeg po-
jma sastavimo shemu raznih mogunosti odgovora na ovu problematiku.
Realizam univerzalija (pretpostavljanje objektivnog opeg postojanja pored
pojedinanih stvari, neovisno od subjektivnog pojmovnog miljenja) i pojedine
varijacije:
Universalia ante res: Pored realnog prostorno-vremenskog svijeta postoji kao
druga sfera postojanja sfera idealnog postojanja (Platon, N. Hartmann)
Universalia in rebus: Ideje dodue postoje, ali njihov nain postojanja nije
neovisan od onoga to nije realno, ve su one naprotiv isprepletene u konkret-
no-realnim injenicama i zbivanjima i dolaze u njima do izraaja (Aristotel, M.
Scheler)
Konceptualizam (tvrdnja da postoje opi pojmovi bez korelata u stvarnosti koji

bi odgovarali tom postojanju, otuda u universalia in mente)
a) Ope misaone stvari: U realnom svijetu postoje samo pojedinane stvari.
Ali mi ne raspolaemo samo osobnim imenicama koje se odnose samo na ono
pojedinano ve i zajednike imenice. Sa ovim zajednikim imenicama pozivamo
se na predmete iste klase sa istim obiljejima. Za to je potrebno apstrahiranje, tj.
izdvajanje pojedinanih obiljeja iz kompleksa u kome se one prvobitno javljaju u
njihovo vezivanje za rije kao njihovo ope znaenje. (J. Locke)
b) Apstraktni pojmovi: Mi smo u stanju da pored onoga to je pojedinano
zamiljamo i ono to je ope, ali se to zamiljanje opeg ne moe svesti na apstra-
hiranje pojedinanih obiljeja, kao to je to mislio Locke ve znai principijelno
nov nain duhovne nastrojenosti gledanja. (Husserl)
Pozicija izmeu konceptualizma i nominalizma. Mi, istina obrazujemo ope
pojmove, ali oni nastaju jedino na taj nain to pojedinane konkretne stvari
zamiljamo vie ili manje neodreeno; na najviem vrhu pojmovne piramide stoji
onda pojam postojei ili stvar. Imenice koje se pak odnose na neto apstraktno
nisu nikakvi pojmovi kako je Husserl pretpostavljao, ve jezine kcije. (Brentano)
Nominalizam (ne postoje nikakvi opi pojmovi, ve samo ope upotrebljavane
govorne oznake koje toboe predoavaju postojanje opih pojmova, dok mi za-
pravo raspolaemo samo pojedinanim predstavama.)
a) Ope znaenje kao rezultat panje: Pomou panje izdvajamo iz nekog
opaanog predmeta jednu osobinu (na primjer crveno) i povezujemo ga sa ne-
kim govornim oznakama. Uslijed takve stvorene asocijacije istu oznaku upotre-
bljavamo svugdje gdje se javlja isto obiljeje predmeta i takvoj rijei dajemo ope
znaenje. (J. S. Mill)
b) Openitost kao reprezentativna funkcija pojedinane predstave: Jedna
pojedinana predstava moe se pojaviti kao predstavnik svih drugih pojedinanih
predstava iste vrste. Openitost zbog toga ne lei u nekom posebnom pojmu, ve
u odnosu pojedinanog prema zbiru istovrsnih pojedinosti. (G. Berkeley)
Openitost kao krug neega slinog: Kod jedne pojedinane stvari ne postoji
zapravo nikakve oznake (boja, oblik, itd.) ve se pored predstave neke odreene
stvari u svijesti javljaju druge sline stvari, predstavljena stvar svrstava se u
odreene krugove onoga to je slino i u stvari postoje samo ti krugovi. Uslijed
svrstavanja neke pojedinane predstave u takve krugove slinih predstava, ona
moe vaiti kao opa predstavnica. (D. Hume)
U svom radu Husserl je odreenim argumentima pokuao pokazati da su sva
navedena promatranja, dakako izuzev prvog, pogrena i pretpostavio da opi po-
jmovi moraju postojati a da bi se mogla razjasniti sutina opih znaenja i njihova
funkcija u granicama sveukupnosti intencionalnih doivljaja, potrebno je, izvriti
iscrpnu analizu svijesti zadatak koji je on u vie navrata pokuao rijeiti.
Husserlova istraivanja su za itavu lozoju kasnijeg vremena sluila kao os-
nove. Za one koji su se u principu prikljuili njegovim mislima i fenomenoloku
metodu primjenjivali u svojim istraivanjima, otvorili su beskrajno iroko polje

rada. U spoznajno-teorijskom pogledu Husserl je unio mnogo jasnosti i uzdigao
istraivanje na viu pojmovnu razinu. Pobijanje psihologizma i relativizma moe
se oznaiti kao uspjelo, ono i u novijoj lozoji predstavlja klasini uzor.
Na kraju ovog kratkog dijela navedimo taksativno jo neka znaajna gledita.
Koliko je Scheler odluan u svom nastojanju da u lozoji uzdigne emocionalnost
na visinu racionalnosti i da pokae kako fenomenoloka deskripcija omoguuje
da se otkrije intencionalnost i apriornost emocija, najbolje se vidi po tome to
je odluno kritizirati cjelokupnu modernu lozoju zbog njenog zanemarivan-
ja emocionalnosti. Scheler se vratio uzorima koje su mu dali Augustin i Pascal,
trudei se da dokae da se pomou fenomenolokih analiza emocionalnost moe
uzdii na jednaku visinu kao i racionalnost, i da se moe razviti logika srca jed-
nako kao to je tijekom povijesti lozoje razvijena logika razuma. Smatrao je,
tovie, da se na temelju fenomenoloke analize emocionalnih doivljaja moe
obogatiti lozoja zasnivanjem etike kao apsolutne znanosti, ili kao apriorne,
emocionalne ontologije vrijednosti.
Ako je Husserl nagovijestio novu metodu lozofskog istraivanja, onda je
M. Scheler prvi proveo u djelo. Ono to bi se moglo zamjeriti M. Scheleru jest
uvoenje biolokih, psiholokih i sociolokih znanja u podruje iste lozoje
ime se ponovo brie granica izmeu apriorizma i empirizma, koju je Husserl
otro povukao.
Sa Heideggerom je, dakle, izvedeno do kraja nastojanje koje je kod Husserla
bilo tek nagovjeteno da se utvrde elementi u kojima postoji jedinstvo egzisten-
cije i da se fenomenoloko ispitivanje, koje zapoinje analizom doivljaja, razvije
do poznavanja sutine koja znai egzistenciju. Ali jednako kao to se Husserl su-
protstavljao svakoj tendenciji prodora biologizma, psihologizma i empirizma u
sferu iste logike, tako se i Heidegger suprotstavljao svakom pokuaju svoenja
ovjeka na psiholoke, bioloke i antropoloke determinante. On se zapravo
protivio svakoj tendenciji promatranja ovjeka kao empirijske injenice i sva-
kom ignoriranju lozofskog objanjenja ovjeka. Na isti nain suprotstavljao se i
teolokom shvaanju ovjeka i ljudske sudbine.
Pravi smisao Heideggerova zasnivanja lozoje egzistencije moe se shvatiti i
objasniti tek kad se shvati to stvarno znae osnovni pojmovi i termini njegove
fundamentalne ontologije, dakle, kad se shvati i objasni to je za Heideggera
bivstvovanje (Sein), bivstvujue (Seindes), bitisanje ili tubivstvovanje (Dasein).
Traenje istine isto je, u tom smislu, to i tenja za povratkom u zaviaj. Zapadni
ovjek ivi u iluziji da mu napredak znanosti i tehnike omoguava sigurnost u
svijetu koji ga okruuje, ali Heidegger upravo u toj sigurnosti vidi pravu osnovicu
otuenosti. Svojim napretkom znanost samo stvara iluziju sigurnosti. Vjerovanje
u znanost i tehniku je za Heideggera, samo znak otuenosti i bespomonosti,
znak zaborava bivstvovanja, kojim se prikriva stalno prisustvo bivstvujueg. Po-
vijest lozoje nije, za njega nita drugo nego neprekidna tenja za povratkom
izvoru zaviaju.
6
Kao to je Husserlovo uenje predstavljalo lozofsko-povijesnu prekretnicu s
obzirom na metodu, tako je Heideggerova lozoja znai prekretnicu u stvarnom
pogledu. Prilikom razmatranja Heideggerove lozoje treba istaknuti sljedea
gledita:
Ona je prije svega lozoja egzistencije i egzistencijalna ontologija. Upravo na
tom centralnom pojmu moraju se odvojiti razliiti stavovi. To nije pojam eg-
zistencije kod Schelera, koji izraava neto bogato, sadrajno ispunjeno, ili kao
u nekom sveobuhvatnom duhu svijeta kao kod Hegela, ve je to za Heideggera
bezgranina usamljenost i smjernost ovjeka u jedino povlaenje u najunutarnji
stoer vlastitog bia: egzistenciju.
Ako ono to je principijelno novo, treba da bude predmetom ispitivanja, onda
ono zahtijeva i posebnu metodu. Za njega je to fenomenologija, ali koja sukladno
novom zadatku mora pretrpjeti promijene iz osnova.
Sutina neposrednog postojanja lei u njegovoj egzistenciji, prilikom ega
pod neposrednim postojanjem on podrazumijeva ovjeka.
Uslijed injenice da se biu ovjeka ne moe prii s pozicije klasine ontologije
i njezine pojmovne sheme, on pojam bia dovodi u pitanje. A tu upravo poinje
itavo Heideggerovo postavljanje problema kao takvog. Osnovno pitanje jest je li
mi razumijemo na to mislimo kada upotrebljavamo pojam postojee.
injenino, mi pod tim uvijek neto razumijemo kada izriemo tvrdnje kao:
vrijeme je lijepo, ja sam bolestan itd. Ali kad hoemo doi do pojmovnog
izraaja, ne zavodi li nas onda izvjesna i u naem biu uvrijeena tendencija za
pogrenim tumaenjem Izgleda da to potvruje primjer ovjeka i zbog toga on
dolazi do rezultata da mi tako neto kao to je bie dodue uvijek razumijemo,
ali nekog pravog pojma bia nemamo.
Iz toga za Heideggera nastaje zadatak koji je jo obimniji i osnovniji nego to
je to imao Husserl sa svojom materijalnom ontologijom koja je bila stavljena is-
pred posebnih znanosti da bi istakla bit odreenog regiona ili kao to je to imala
formalna ontologija da otkrije ono to vai za sve oblasti postojanja dotle je po
Heideggeru potreban jo jedan trei skok unaprijed, tj. isticanje pitanja o smislu
postojanja i to ne u onom uobiajenom smislu nego upitanost, jesmo li prilikom
razumijevanju bia permanentno rtve pogrenog tumaenja.
Dakle, pri analizi treba poeti tamo gdje se upravo gui pravo razumijevanje
bia: u svakodnevnom ljudskom neposrednom postojanju. Tako se, dakle, prob-
lematika bia kao takva stavlja u hic et nunc. Najvie uope mogue pitanje,
koje se postavlja ovjeku i koji se po openitosti vie ne moe nadmaiti, svodi se
direktno na ono to je najneposrednije i najkonkretnije. Osnovno pitanje je: vodi
li iz konanosti neki put u bie
Postupak pored analize svakidanjeg ljudskog neposrednog postojanja ima po-
vijesnu vezu sa idejom Bergsonovog homo faber.
Mada je Heidegger sistematian mislilac ipak nije mislilac sustava, i u njego-
vom lozoranju se ak ispunjava onaj zakon da je konana egzistencija u stanju
;
da dosegne samo ono to je fragmentarno, da uvijek ostaje u putu i da nikada ne
stie do kraja.
Temeljem toga, svako razumijevanje ima strukturu vrenja u krug. I svako pi-
tanje je mogue samo ako se ono o emu se pita na neki nain ve razumije, inae
pitanja uope ne bi bila mogua. Ovo vai isto tako i za osnovna pitanja funda-
mentalne ontologije: smisao bia moe se postaviti kao problem samo zato to
raspolaemo izvjesnim ne tematskim razumijevanjem bia, iako ono pojmovno
nije postalo jasno.
Mnogi koji se protive ideji da bi lozoja bila znanost, pozivaju se na Heideggera.
Ipak, ini se da takav stav nije sasvim u skladu s Heideggerovim miljenjem.
Sljedei navodi i rekapitulacije (koje smo podijelili u dvije toke) barem u jednom
bitnome smislu prije govore suprotno.
. Za Heideggera, uz suvremenu znanost nema druge lozoje osim epigon-
skih renesansa i njihovih inaica (razvijanje novih lozoja dosadanjeg stila).
Heidegger upravo u suvremenim znanostima vidi legitimno dovrenje (Vollend-
ung) lozoje, krajnju mogunost lozoje (jer mu dovrenje znai sabiranje
u krajnje mogunosti). Izgradnja znanosti u vidokrugu koji je lozoja otvori-
la, odluna je crta same lozoje. Heidegger, to vie, upozorava da dovrenje
lozoje u znanostima (izgleda kao puko rastvaranje (Ausung) lozoje ali je
uistinu njezino dovrenje.
;

a. Nadalje, znanosti prema Heideggeru preuzimaju zadau lozoje prikazati
ontologije pojedinih regija jesuega (priroda, povijest, pravo, umjetnost) (to je
lozoja samo mjestimice i to nedovoljno pokuala) i pri tome jo uvijek
govore o bitku jesuega samo one to ne kau, nego nijeu svoje podrijetlo iz
lozoje, smatra Heidegger, a kategorijama poriu njihov ontologijski smisao.
Znanosti se, prema Heideggeru tehniziraju (njihovo je tumaenje tehniko), a
kategorijama priznaju samo kibernetiku funkciju.
8

U prvoj navedenoj toki jasno je da za Heideggera danas u bitnome smislu
nema lozoje izvan znanosti, te da su znanosti samo zapravo jedna, i to kra-
jnja, mogunost lozoje. U drugoj je toki vidljivo da za Heideggera suvremene
znanosti i tematski u bitnome nasljeuju lozoju no one to nijeu i suprotstav-
ljaju se tome svojim tehniziranim postupkom.
17.2.3. Kritiki realizam Nicolai Hartmann
Sa lozojom N. Hartmanna ponovo stupamo u svijet trezvenog objektivno-
stvarnog istraivanja koja tei da prekorai ovjekovo Sebe i shvati kozmos bia.
Ono do ega je njegova lozoja opredijeljena jeste da otkrije zakone strukture
realnog svijeta i to onoga koji jest. Po njemu je u dosadanjoj lozoji je bilo
457
Usporedi sa Heidegger, M., Das Ende der Philosophie und die Aufgabe des Denkens In
Zur Sache des Denkens. Niemeyer, Tbingen, 1969., pp. 61-80.
458
Ibid, str. 64.-65.
8
mnogo pogreaka koje se mogu svrstati u sljedee dvije skupine, ili priznanje ap-
solutnog saznanja bia ili prihvatiti totalnu neshvatljivost stvari po sebi.
Neka srednja mogunost, naime parcijalna pojmovna shvatljivost toga
postojeeg uz istovremene iracionalnosti beskonanog ostatka, providan je. Dru-
ga greka sastojala se u prenoenju kategorija (principa) jedne oblasti u neku od
nje razliite oblasti, koje je proisteklo iz monistike potrebe jedinstva, tako, na
primjer primjena mehanikih principa na ono to je organsko, organskih odnosa
na ivot zajednice itd. Takva kategorijalna prekoraenja granica, kako ih Hart-
mann naziva, treba savladati strogom kritikom analizom
Metazika spoznaje
Hartmann u poetku polazi od neokantizma, ali u kasnijim razmatranjima
se odvaja od njihovih stavova. Njegovo suodreenje fenomenologije sastoji se u
tome ta podloga istraivanja bude to vei skup fenomena, a ne na primjer jedan
evidentni stav kao to je to sluaj kod Descartesa. Polazni fenomen je fenomen
shvaanja: u svakom saznanju subjektu koji saznaje stoji objekt koji se saznaje.
Ovdje se ve nazire rjeenje problema kod Hartmanna: budui da je subjekt taj
koji pripada istom svijetu kome pripada i objekt izmeu njih, dakle, mogu posto-
jati raznovrsni odnosi bia, te je mogue saznanje koje je transcendentno svijesti.
Isti svijet, ili openitije ista sfera bia, obuhvata i subjekt i objekt. Za njega postoje
etiri toke u kojima se pojavljuje moment bia u analizi fenomena: kod subjekta,
kod objekta, u njihovom odnosu bia i u iracionalnim svojstvima na koje se svuda
moe naii. (Ova iracionalnost za njega ima kljunu toku i direktno je usmjer-
ena protiv Kantovog stava o konstrukciji objekta od strane onoga koji spoznaje,
jer ako bi se saznanje sastojalo u stvaranju, onda bi predmet mora biti potpuno
racionalno shvatljiv. Dakle, dimenzija iracionalnosti omoguava jamstvo da se
predmet ne zamilja samo kao da prelazi svoju objektivnost, ve i da je injenini
prelazi i da postoji neovisno od ina spoznavanja.)
Daljnji problem koji Hartmann pokuava rijeiti jest pitanje o kriteriju istinitos-
ti: ako ona lei u svijesti, onda se ona ne moe poklapati sa nekim predmetom koji
je transcendentira, ako naprotiv, lei izvan svijesti, onda je za njegovo shvaanje
potreban poseban kriteriji itd. in innitum. Aporija postavljanja problema glasi:
kako je mogue znanje o neznanju, objekcija onoga to je transobjektivno Uz
nju dolazi problem daljnjeg odmicanja saznanja: kako moe iz znanja o neznanju
nastaviti pozitivno znanje o stvari
Za njega su tekoa rjeenja sljedea: mogunost objektivnog saznanja
bia moe se zasnivati samo na tome to se principi postojeeg predmeta bar
djelomino ponavljaju u saznanju. Princip uzronosti, na primjer, koji vlada u
niim slojevima realnog svijeta jer u viim slojevima, po njemu, vae neki drugi
zakoni determinacije ponavljaju se (imanentnim) sadrajima saznanja u kojima
se zamiljaju ti realni procesi.
Nastaje, dakle, sljedea opa slika: saznanje je mogue zbog toga to su i onaj
koji saznaje i ono to se saznaje neto postojee i kao takvi su jedno i drugo
,
lanovi istog svijeta, zbog ega se subjekt moe odreivati spram objekta, dalje,
zbog toga to se u sadrajima miljenja ponavljaju oni zakoni koji vladaju i u real-
nom takvom svijetu. Ali time se ne ukida transcendentnost saznanog predmeta u
odnosu na svijest, ona ostaje i u sluaju najtonijeg saznanja. Zbog toga ne postoji
apsolutni kriteriji istine, jer evidencija se tie samo sadraja svijesti. Naprotiv,
razliiti sadraji svijesti, koji se odnose na jedno te isto postojee, ali uvijek na
drugaiji nain, mogu svojim uzajamnim odnosom poklapanja i ne poklapanja
initi relativni kriterij istine, koji kao iskljuivo relativan apsolutno ne iskljuuje
zabludu. U tom meusobnom odnosu sadraja svijesti koji potjee iz razliitih
instancija saznanja treba gledati motiv koji goni na istraivanje, a ujedno i osnovu
postavljanja problema i daljnjeg odmicanja znanja.
Na kraju moemo dati jednu zanimljivu usporedbu, kako Hartmann istu mis-
ao koja se nalazi i kod Brentana, koristi na skoro suprotan nain. Nemogunost
provjeravanja slaganja miljenja i stvarnosti bila je za Brentana povod da na-
pusti uobiajeni pojam istine i doe do svog vlastitog u doivljaju evidencije, dok
za Hartmanna, naprotiv, pridrava pojam istine fenomenalno date svijesti i do-
spijeva do odbijanja evidencije kao kriterija istine. I jedno i drugo uenje vode
do odreenih implikacija. Brentanova teorija saznanja izlazi na relativizam ili
vraanje u krug (budui da se evidencija moe denirati samo uvoenjem pojma
istine), a Hartmannovo shvaanje vodi ukidanju pojma saznanja.
o
18. DODATAK
18.1. Osnovni elementi Metodologije znanosti
Dat emo neke osnovne naznake metodologije znanosti koji e djelomino po-
sluiti za razumijevanje naih razmatranja.
,
Krenimo sa temeljnim pojmovima.
1. Znanost
Znanost je poznavanje pravilnosti u prirodi, a pored toga je djelomino pred-
met skeptine suzdranosti. Znanstvena objanjenja temelje se na racionalnim
objanjenjima. Znanstveno znanje o svijetu je djelomino i napredak znanosti
ovisi o ljudskoj sposobnosti da prirodne fenomene naini paljivim.
Govor o znanosti ne odnosi se na skup znanja nego vie na skup postupaka.
Ovako postavljena stvar dovodi kod nekih autora, a posebice u naem jezinom
podruju, na distinkciju izmeu znanosti i nauke. Nauka (doktrina) smatra da po-
sjeduje skup vie ili manje konanih istina, pa se sredite njenih aktivnosti odnosi
na njihovu sistematizaciju i prenoenje. Znanost, s druge strane, polazi od pret-
postavke da nudi najbolje rjeenje samo za dano vrijeme, te da je nastanak novih i
kvalitativnih spoznaja neupitan. Sredite njenih aktivnosti je na metodi- postupak
sigurnog dolaenja do novih spoznaja, a kao posljedica tog gledita, neizbjean
dio je pozitivni skepticizam posjedovanje povratne sprege, gdje rezultati mogu
promijeniti dosadanje objanjenje.
Dakako razlika, pa i denicija znanosti i nauke moramo shvatiti ovdje uvjetno,
jer takvi fundamentalni pojmovi sami po sebi nisu odreeni, a u razliitim pri-
stupima i kod razliitih autora mogu imati razliite sadraje. Zapravo to je bilo u
implicitnom ili eksplicitnom obliku problematika i same lozoje znanosti. Tako
da se i u naem govornom podruju esto nauka i znanost pojavljuju kao sino-
nim ili pak da se nauka odnosi vie na termike znanosti, a same znanosti na ono
to zovemo fundamentalnim prirodnim znanostima. Moda, u naem jeziku dis-
tinkciju, ako je elimo traiti, moemo pronai u samoj etimologiji rijei znanost
odnosno nauka. Dok bi se prva odnosila na nekakvo znanje i spoznavanje nee-
ga, druga rije bi odgovarala naukovanju, uenju i poduavanju o neemu. No, u
svakom sluaju ova jezina analizi nema neko posebno znaenje jer je vie pitanje
hrvatskog jezika nego same problematike znanosti.
Teorija je skup logiki meusobno povezanih iskaza i implikacija koje slijede iz
njih, a koje se opet koriste za objanjavanje nekog skupa pojava. U svakoj teoriji
je sadrana teorijska perspektiva, tj. skup pretpostavki i metoda koje se rijetko
propituju.
459
Denicije pojmova su uzete uglavnom iz glosarija Britannica CD 07
DODATAK
Znanost i znanstvenici moda se toliko ne bave propitivanjem ove teorijske
perspektive jer su vie usredotoeni na istraivanje. Naime, naa analiza pokazuje
da se ovi problemi, kojima se uobiajeno znanstvenici ne bave, za lozoju znano-
sti bit e od fundamentalne vanosti. Ovim problemima se uglavnom pristupa na
tri naina: . logiki koji se bavi konzistencijom skupa vjerovanja koja predstav-
lja teorija, i nalazi se u samoj sri znanstvenih problema. a. psiholoki kojega
zanima kakvi psiholoki procesi lee u temelju otkria i njegovog smjetanja u po-
stojei okvir, odnosno stvaranje novog, . socioloki koji promatra znanstvenu
zajednicu kao svojevrsnu instituciju, i istrauje kako njena djelatnost olakava ili
oteava tu promjenu.
Hipoteza je iskaz koji predvia odnos izmeu varijabli. To je iskaz materijalne
implikacije ako-onda. Iskaz se temelji na nekoj teorijskoj perspektivi o tome
kako stvari djeluju.
Tradicionalna anglosaksonska podjela znanja je sljedea.
Grane znanja
Logika
Matematika
Znanosti (Povijest i lozoja znanosti, Fizikalne znanosti, Geoloke znanosti,
Bioloke znanosti, Medicina i pridruene discipline, Drutvene znanosti i psi-
hologija i lingvistika, Tehnoloke znanosti.)
Povijest i drutvene znanosti
Filozoja
1.1. Znanstvena djelatnost
Tijek znanstvene djelatnosti, bez obzira kojem se segmentu daje prednost u
poetnoj fazi, sastoji se uglavnom od sljedeih dijelova: predmet ispitivanja, te-
orijska konstrukcija, hipoteza-testiranje, izbor i uporaba empirijskih metoda,
rezultati. Empirijske metode, takoer u principu, moemo podijeliti u sljedee
klase: eksperiment (laboratorijski, prirodni), opaanje (naturalizirano, kontrolira-
no, participirano), testovi (standardizirani, projektilne tehnike), upitnici i ankete,
prouavanje sluajeva.
Moramo naglasiti, mada je to opet predmet diskusija u lozoji znanosti, da u
ovim dijelovima sheme znanstvenog istraivanja teorijski okvir ima posebno zna-
enje, ako ne i nuan a ne dovoljan uvjet svakog znanstvenog istraivanja. Tako
bi predmet istraivanja bio odreen ne jedino interesima istraivaa i tehnikim
ogranienjima, ve njegovim pogledom na svijet koji ne mora biti eksplicitno
izraen u obliku skupa iskaza koji tvori teorija. Taj e okvir osim legitimnih tema
za istraivanje ponuditi i legitimna sredstva. Naime, svaka znanost kada denira
vlastiti predmet i metode, istodobno stvara i klasu moguih pojava bavljenja.
a
Dodatno treba istaknuti instituciju pogreka u mjerenju postupak koji le-
gitimizira odbacivanje rezultata koji nisu u skladu s oekivanjem, rezultati izvan
oekivanog raspona mogu se izbaciti iz obrade pod izlikom da su najvjerojatnije
nastali kao propust u postupku. Isto tako postoji povratna sprega izmeu svih
elemenata. Koji moe mijenjati teorijski okvir. Dakako, sagledamo li znanstvenu
djelatnost kao produkt jedne zajednice, uoava se potreba sociolokog pristupa:
osim to e se traiti krunski dokaz za ispravnost novog teorijskog modela, zajed-
nica e pruati otpor njegovom uvoenju.
1.2. Osnovni principi znanstvenog rada
Principe moemo uglavnom podijeliti u tri grupe:
provjerljivost
objektivnost
preciznost.
Sva tri principa pretpostavljaju postojanje istinitih injenica. U ovom dijelu
dat emo neke teorije istina.
6o
Teorija korespondencije pretpostavlja da je istina
poklapanje sa injenicama, slaganje sa stvarnou. Ova teorija je najblia tako-
zvanom zdravorazumskom poimanju: tvrdnja je istinita ako korespondira sa i-
njenicama. Teorija koherencije podrazumijeva da je apsolutna istina samo cijela
istina. Pragmatizam, koji je zastupa William James, pomjera istinitost ka ekono-
minosti. Naime, istinito je ono to se pokae takvim na dulje staze, ili problem
istine jednak je ekonominosti.
Govorimo li o znanstvenim teorijama, onda je uobiajeno miljenje da joj naj-
vie odgovara ova trea teorija. U eksperimentalnom radu najee se pristaje uz
teoriju korespondencije. Zbog toga se postavlja zahtjev za objektivnim pogledom
na svijet. Dakako, da su ovo samo uvjetne interpretacije gledano iz kuta prosje-
nog znanstvenika, jer su sva ova pitanja diskutabilna i predmet rasprave upravo
lozoje znanosti. Na pitanje o objektivnom promatranju svijeta znanstvenici,
uglavnom, kao najsnaniji argument uzimaju mjerenje. U sljedeem dijelu obratit
emo pozornost na ono to znanstvenici zovu mjerenjem.
1.3. Mjerenje
Mjerenje je primjena skupa pravila za pridruivanje brojeva pojedinim atribu-
tima prouavanja objekata. Osnovni elementi mjerenja su :
Mjerni instrument
Pravila odredbe kojima se eksplicitno odreuje pridruivanje brojeva atri-
butima prouavanih objekata. Trebaju biti jasna i primjenjiva, tj. ne smiju
460
Podrobnije o Teorijama istina pogledaj u Dodatku.
DODATAK
ostavljati mogunost dvosmislenosti. Omoguavaju unikaciju mjernog pro-
cesa i osiguravaju standardiziranost njenog postupka.
Atributi mjerenje se uvijek odnosi na jedno svojstvo (atribut) njenog objek-
ta. Mjerenje poinje apstrakcijom, izoliranjem pojedinog svojstva koje mjeri.
U naelu, ako se mjerni proces odnosi na vie od jednog atributa, onda rezul-
tat nije interpretativan.
Objekt oni su odreeni unutar same znanosti i mijenjaju se od jedne do
druge znanosti.
Ovdje se odmah mora istaknuti da se mogu javiti odreeni problemi koje mje-
renje po sebi implicira. Na primjer, mjere se nepostojei konstrukti, lako je upa-
sti u zamku jer kao to smo vidjeli u gornjim odrednicama kako se znanstvenik
odreuje i denira atribut ili konstrukt koji treba mjeriti. Ti atributi su dani de-
nicijom, a ne po sebi, to znai, u najmanju ruku, kako se moe desiti neutemelje-
nost deniranja nekog konstrukta. U tom sluaju svi rezultati dobiveni mjerenjem
nisu interpretativni. Takoer, ba zbog proizvoljnosti u deniciji konstrukta koji
se mjeri moe doi do nedovoljne apstrakcije. U tom sluaju dani konstrukt sa-
dri vie atributa, a zbog te sloenosti rezultati mjerenja takoer ne mogu biti
interpretativni.
Mjerenje sadri jedno od karakteristika koje je sadrano u procesu prikupljanja
podataka. To prikupljanje podataka takoer podlee odgovarajuim pravilima,
kao to su:
Objektivnost to podrazumijeva da razliiti znanstvenici uporabom istog
postupka dobivaju iste rezultate i tako za posljedicu imamo provjerljivost
ukoliko je mjerenje bilo objektivno.
Kvantikacija u procesu mjerenja se veliina atributa nastoji odrediti u
terminima koliine. Posljedice tako postupka omoguuju , veu preciznost
u odnosu na ostale strategije prikupljanja podataka i primjenu matematike
analize nad prikupljenim podacima.
Komunikacija jednoznana komunikacija meu ljudima koji koriste razlii-
te jezike, to smanjuje mogunost nerazumijevanja.
Ekonominost popisivanje realnosti je najekonominije ako se obavlja
mjernim postupcima.
Mogunost generalizacije iz objektivnih podataka dobivenih mjerenjem
mogue je uopiti pravila.
Mjerenje takoer podrazumijeva i odgovarajue postupke koji se uglavnom di-
jele na: a) direktne usporedba predmeta mjerenja s mjernim etalonom, tj. mjer-
nom jedinicom koja je istovrsna, b) indirektni obavlja se kada o predmetu mjere-
nja nemamo izvornih senzornih podataka ili zbog tehnikih razloga je nemogue
koristiti mjerni instrument iste mjerne jedinice. Dakako, ovdje se javlja problem
valjanosti, tj. koliko je ono to mjerimo upravo ono to smo namjeravali da mje-
rimo. Odnosno koliko se ontoloki atribut objekta poklapa sa fenomenolokim
Takoer, proces mjerenja podrazumijeva odgovarajue postupke koje moemo
podijeliti na sljedee dijelove:
. jasnu i jednoznanu deniciju predmeta mjerenja.
a. Postupak kojim se utvruje promjena u manifestnom predmetu mjerenja.
(Ti su postupci derivirani iz opih znanstvenih metoda a predstavljaju spe-
cine metode i tehnike koje su razvijene u pojedinim podrujima odreene
znanosti)
. Sustav brojeva sa postuliranim karakteristikama. Ope karakteristike broj-
anog sustava, zbog kojih taj sustav ima prednosti pred bilo kojim drugim
poznatim simbolikim sustavom, omoguuje deskripciju pojava predmeta
mjerenja na najjednostavniji, kondenzirani i jednoznaan nain i osigura-
vaju preciznost kakva god da je potrebna. A apstraktna priroda brojeva omo-
guava njihovu univerzalnu primjenu na bilo koje pojave. Konano, uvjet da
mora postojati korespondencija izmeu promjene mjerne pojave i simbo-
likog sustava u koji se te promijene transformirane posjeduju u zadovolja-
vajuem stupnju jedino sistem brojeva, iako, ta korespondencija nikada nije
potpuna.

Openito govorei, pravilo pridjeljivanju brojeva pojavama moe biti bilo koje
konzistentno pravilo (osim pridjeljivanja po sluaju). Meutim, za mjerenje po-
sebno su vane etiri karakteristike sustava brojeva, jer te karakteristike deter-
miniraju pravila koja se pri mjerenju koriste, a time je ujedno odreena i razina
mjerenja ili takozvana skala mjerenja.
Ukratko opiimo karakteristike mjerne skale:
Nominalna skala svaki brojani simbol (na primjer neki broj) ima svoj iden-
titet, tj. on je sigurno razliit od svakog drugog broja i reprezentira uvijek isto.
Ordinarna skala svi brojevi koji nisu identini, manji su ili vei pa se zato
mogu redati po veliini.
Intervalna skala za razlike meu brojevima vrijedi isto to i za same brojeve
pa se moe utvrditi i red meu razlikama.
Omjerana skala sustav brojeva sadri jedinstven broj nula koji reprezen-
tira odsutnost bilo kakve pojave ili bilo kakve koliine.
DODATAK
Dobiveni rezultati se mogu raspodijeliti na izvjestan nain, a u statici je poseb-
no zanimljiva tzv. normalna (Gaussova) raspodjela. Takva raspodjela uestalosti
pojavljivanja vrijednosti nekog mjerenja koja u grakom obliku ima eksponenci-
jalnu krivulju (zvonasti obli) koja pokazuje izrazito grupiranje rezultata oko jedne
vrijednosti sa simetrinim opadanjem uestalosti za vrijednosti koje su sve uda-
ljenije od vrijednosti s najveom frekvencijom. Posebna grana statistike, koja se
bavi ovakvom raspodjelom, naziva se parametrijska statistika.
Distribucija je zadana pomou samo dva parametra aritmetike sredine (M),
koja predstavlja mjeru sredinje tendencije i standardne devijacije (q), koja je mje-
ra rasprenja. Preko ,, rezultat smjeteno je u podruju q.
Pored konkretnog mjerenja osnovni zahtjev, koji mora biti ispunjen da bi se
rezultati distribuirali u skladu sa normalnom raspodjelom, za mjerenje jedne oso-
bine na veem broju individuuma (pod pretpostavkom da se ono to mjerimo
u populaciji distribuira po normalnoj raspodijeli) zahtjevi su sljedei: denicija
lanova od kojih se sastoji populacija (elementi populacije) mora osigurati nji-
hovu homogenost s obzirom na sve faktore (varijable) koji imaju ili mogu ima-
ti utjecaj na rezultate mjerenja odreene varijable, lanovi uzorka na kojemu se
obavljaju mjerenja trebaju biti po sluaju izabrani iz populacije, uzorak mora biti
dovoljno velik, mjerenje na svim lanovima uzorka mora biti obavljeno u jedna-
kim uvijenima.
U daljnjem dijelu ove kratke analize metodologije znanstvenog istraivanja
obratimo pozornost na uvijete izbora uzorka, tj. populacije istraivanja.
1.4. Populacija, uzorak
Svako mjerenje provodi se na malom dijelu neke populacije (u statistici znai
sve mogue lanove neke skupine s odreenim karakteristikama) iz praktinih
razloga. Takav dio populacije koji je pomno odabran da bi predstavljao, nazivamo
uzorak. Dobro dizajniran nacrt mjerenja omoguuje nam da s tog relativno malog
uzorka, donosimo zakljuke za cijelu populaciju. Uzorci mogu biti:
. Nepristrani ili pristrani ovisno o tome predstavljaju li dobro populaciju ili
ne, odnosno dali su reprezentativni ili ne.
a. Sluajni svaki lan uzorka iz populacije uporabom tablice sluajnih brojeva
i svaki ima podjednaku ansu da bude izabran
. Sistematski lanovi uzorka birani su iz populacije nekim algoritmom
(pravilom)
. Straticirani ako se populacija stoji od nekoliko razliitih slojeva, uzorak
nastoji odrati te slojeve u istoj populaciji, a lanovi istog sloja biraju se po
principu sluajnog uzorka.
6
. Cluster uzorak populacija se podijeli u nekoliko grupa (clustera), pa se po
sluajno odabere izvjestan broj takvih grupa i izvri mjerenje (ispitivanje) svih
lanova tih grupa.
6. Kvotni uzorak odrede se stratumi, a anketaru se kae da po svom slobod-
nom izboru iz svakog predvienog stratuma odabere deniran broj ljudi koje
e anketirati.
;. Prigodni kada se uzorak ne moe unaprijed odabrati (npr. kliniki sluajevi)
Pored ispravno provedenog postupka mjerenja za pretpostavku smislenih re-
zultata jesu i dobro denirane varijable a to se postie postupkom operacionali-
zacije o emo ukratko rei u sljedeem pasusu.
1.5. Operacionalizacija
Ona je precizno utvrivanje i opisivanje nekog pojma ili predmeta analize po-
mou konkretnih postupaka, koji do njega dovode ili se njima obavljaju, i opera-
cija pomou kojih se on mjeri. Operacionalizacija je postupak kojim se pojmovi i
konstrukti koriteni u znanosti nastoje osloboditi nejasnih, nepreciznih i opre-
nih znaenja.
Predmet analize koje operacionaliziramo i tako odreene istraujemo, tj. mje-
rimo, nazivamo varijablama. Varijable se dijele u dvije skupine: nezavisne one
su predmet prouavanja i mijenjamo stanje (veliine) u nezavisnoj varijabli i pro-
matramo kako one djeluju na zavisne, zavisne predstavljaju se varijable koje
promatramo kao funkcije nezavisnih.
Ovdje je, dakako, prisutna pretpostavka da postoji uzrono-posljedinih veza
izmeu ova dva tipa varijabli, i ona je jasno i jednoznano izraena u hipotezama.
Opaanje, eksperiment ili neka druga tehnika se provodi da bi se iskustveno do-
kazala ili opovrgla ova veza.
Razliiti podaci o nekoj pojavi integrira se u jednu pojmovnu tvorevinu koju
nazivamo konstrukt. Konstrukti imaju dvije osnovne znaajke. Prvo, svaki kon-
strukt je, u pravilu, dio nekog ireg teorijskog okvira u kojem su denirani njegovi
odnosi sa drugim konstruktima. Drugo, konstrukt je, u pravilu, deniran opera-
tivno, na nain koji omoguava njegovo opaanje i mjerenje. Dva osnovna tipa
konstrukta koje neki razlikuju jesu hipotetski konstrukt i intervenirajui varijabli.
Hipotetski konstrukt ili pretpostavljeni konstrukt je proces ili mehanizam koji
nije neposredno paljiv ili mjerljiv, ali ima realne znaajke i opipljive uinke koji
upuuju na njegovo postojanje. Mnogi znaajni pojmovi u znanosti jesu, ili su u
poetku bili, hipotetski konstrukti: na primjer, pojam gena kao materijalne osno-
ve nasljeivanja. U psihologiji, na primjer, veina kljunih pojmova (inteligencija,
stav, motiv, reeks itd.) jesu hipotetski konstrukt. Oni imaju heuristiku vrijed-
nost, jer potiu istraivanja koja bez njih se ne bi mogla zamisliti. Za razliku od
intervenirajuih varijabli, hipotetski konstrukt se uvijek odnosi na neku realnu
datost ije znaajke su vane izvan konkretnog teorijskog okvira u kojem su poni-
kle. Intervenirajua varijabla je oznaka za sve interne skrivene faktore u organiz-
;
DODATAK
mu koji interveniraju, posreduju, izmeu podraajne situacije i reakcije ispitani-
ka. Jednako znaenje imaju i termini organske varijable i organizmike varijable.
Pojam su uveli neobihevioristi proirujui osnovnu bihevioristiku shemu S-R
(stimulus reakcija) na S-O-R (stimulus unutranje varijable reakcija)
Ovakve podijele su uvjetne i navodimo ih kao isto informativno da italac
dobije odreenu sliku sloenosti problematike. Moramo na kraju ovog djela na-
pomenuti da se prilikom znanstvenog prouavanja objektivnosti, kao to je to bio
sluaj sa mjerenjem kao jednim od najjaih oruja egzaktne znanosti, u potpu-
nosti apstrahira status promatraa. U klasinoj i ortodoksnoj znanstvenoj prak-
si poloaj promatraa je potpuno eliminiran, dakako sam princip objektivnosti
to namee. Greke koje se mogu pojaviti u prouavanju kao to su sistematske,
sluajne itd., mogu se pripisati mjernom instrument ili nekonzistentnom proma-
tranju ili postavljanju fenomena-eksperimenta. No, znanstvenici su svjesni inje-
nice da odreenje manjkavosti promatraa mogu dovesti do pojava nedopustivih
greaka. Ne ulazei u ontoloko razmatranje odnosa izmeu subjekta i objekta,
navedimo neke najinteresantnije psiholoke pretpostavke pojave pogreaka.
2. Neke psiholoke pretpostavke pogreaka
Mada se ova tema ne smatra usko vezanom za problem metodike znanstvenog
istraivanja jer se pojava bilo kakvih psiholokih pretpostavki objektivnom istra-
ivanju a priori odbacuje. No, mi emo ovoj temi posvetiti malo pozornosti jer
nam se ini interesantnim uputiti na ovu problematiku upravo u kontekstu uvoda
u lozoju znanosti gdje se ni ovaj problem, a kao to smo to pokazali i u odjeljku
o neodluivosti motrenja, ne smije zanemariti.
U zdravorazumskom objanjenju pojava esto se uje da je to logino, te da je
bilo za oekivati. Problem je sa takvim razmiljanjem to se ono ukljuuje nakon
to saznamo injenice. Naime, dogaaji su u mnogome predvidljivi kada se gleda
nakon to su se desili nego prije. Ljudi su skloni procjenjivati vlastitu sposobnost
predvianja, pogotovo kada ishodi izgledaju odreeni, a ne ishod sluaja. Bolt i
Brink (,,) ispitali su studente o rezultatima izbora suca vrhovnog suda SAD.
Prije izbora, za jednog kandidata se odluilo 8, a nakon izbora, kada je pitano
studente da se kae tko je sve oekivao njegovu pobjedu, javilo se ;8.
Interesantna je i pojava pristranosti gledanja unatrag sklonost pretjerivanja,
a nakon to se upoznalo s dogaajem, neije sposobnosti predvianja tog doga-
aja koji se desio. Poznat je i pod imenom znao-sam-to-cijelo-vrijeme. Fenomen
je nazoan u itanju znanstvenih tekstova, koji se tada ine smislenim i oitim,
dok kada se nae u situaciji ispita sa viestrukim izborom, gdje su odgovori slini,
nismo u stanju tako oito pronai ispravni odgovor. Isti je fenomen i u korijenu
pretjerane kritike osobe koja je trebala donijeti nekakvu odluku predbacuje joj
se kako nije vidjela oito rjeenje.
Kada je rije o tumaenju dogaaja, ako je situacija neodreena, dvosmisle-
na, skloni smo u tumaenju osloniti se na predrasude. Tako smo skloni nebitnim
8
podacima zasjeniti procjenu, kao to pokazuje pokus Rothbarta i Birrella (,,;.).
Studentima je pokazana fotograja i traila se procjena izraza lica fotograrane
osobe. Jednoj je skupini reeno da je to jedan voa Gestapo-a, odgovoran za me-
dicinske pokuse u logorima i oni su procijenili izraz kao okrutan. Drugoj je grupi
reeno da je to jedan od voa u antinacistikom pokretu ija je hrabrost spasila
tisue idova, i tu su izraz procijenili kao topao i ljubazan. H. Walbott je ispiti-
vao Kulechov efekt kontrolirao je percepciju izraza lica osobe manipulirajui
okrujem u kojem je lice vieno (naziv je prema ruskom redatelju koji je na taj
nain vjeto vodio gledatelje).
Isto tako, postoji pojava ustrojenosti vjerovanja pokusima bi se ispitanike
uvjerilo u izvjestan stav. Nakon nekog vremena, pokualo bi ga se na sve naine
opovrgnuti, ak i objanjavajui i sam eksperiment. U ; sluajeva, vjerovanje je
ostalo.
Struktura memorije. Istraivanja: mnoga sjeanja nisu kopije iskustava koja
ostaju na raunu banke memorije. Prije e biti da mi strukturirano sjeanja u vri-
jeme povlaenja, jer memorija ukljuuje kasnije razlaganje prijanjih dogaaja.
Odnosi se na to je trebalo biti, s obzirom na to u to sada vjerujemo ili znamo. Mi
rekonstruiramo nau prolost kombinirajui fragmente informacija upotrebljava-
jui tekua oekivanja (Hirt, ,,o.).
Rekonstrukcija prolih stavova. Ljudi iji su se stavovi promijenili esto insisti-
raju da su oduvijek osjeali onako kako sada osjeaju. McConnell (,;o.) je stu-
dente ispitivao o stavovima prema marihuani, manjinama, jednookosti ena. Ka-
snije su ih intervjuirali ,8a. (Marcus, ,86). Kada su se prisjeali stavova iz ,;.
god. bili su blii stavovima i ,8a.god. nego onima iz ,;.
Pretjerana samopouzdanost. Skloni smo precjenjivati ispravnost vlastitih uvje-
renja. Dunning (,,o) je ispitivao uspjenost pogaanja odgovora nepoznate na
niz pitanja. Ispitanici su bili ispravni u 6 sluajeva, a na sluaj bi pogodili .
Kada su pogaali stavove svojih cimera, ispravnost je bila 68. Meutim, kada su
se prisjeali stupnja sigurnosti, u prvom su sluaju izjavili da je bila ;, a u dru-
gom ;8. Jedan od razloga je sklonost osobe da NE trai podatak koji bi mogao
opovrgnuti ono u to vjeruje, a istodobno nastojimo potvrditi ono u to vjeruje-
mo. Ovo se naziva pogreka potvrivanja (conrmation bias). Pozitivna strana
ove pogreke je stabilnost slike o samome sebi.
Heuristika reprezentativnost oznaava strategiju stvaranja prosudbi na teme-
lju poklapanja trenutnih podataka (podraaja ili dogaaja) sa ostalim podraajima
ili kategorijama. Pravilo je jednostavno: to je osoba slinija tipinom lanu neke
skupine, to je vjerojatnije da joj i pripada.
Pogreka proporcije (base-rate fallacy) sklonost da zanemarujemo ili ne ko-
ristimo podatke koji se odnose na proporcije, relativne frekvencije u kojima se
dogaaj ili podraaj uobiajeno pojavljuje. Slavna je studija Tvresky i Kahneman
(,;.) ispitanicima je predstavljena izmiljena osoba Jack, za koju je reeno da
je izabrana iz skupine od oo osoba. Jednoj je skupini reeno da je od tih sto ljudi
bilo o inenjera, a drugoj da ih je bilo ;o (proporcije su o, i o,;). Polovici svake
,
DODATAK
grupe nije vie dan nikakav podatak, a drugoj polovici svake grupe dan je opis
koliko lii na tipinog predstavnika inenjera. Skupina koja nije primila dodatne
podatke oslonila se na proporciju, ali kada su dobili osobne podatke o Jacku, za-
nemarili su proporcije.
Heuristika dostupnost strategija donoenja procjena na temelju lakoe ko-
jom se moe domisliti specina vrsta podatka.
Pogreka lanog konsenzusa skloni smo pretpostaviti da i drugi ljudi misle
isto kao i mi. S jedene strane, elimo vjerovati da e se drugi sloiti s nama, to
poveava pouzdanje u vlastita vjerovanja, a s druge, temelji se barem dijelom na
heuristici dostupnosti.
Priming pojava da podraaji ili dogaaji poveaju dostupnost posebnih tipo-
va podataka u pamenju ili svijesti. Primjerice, pojava sindroma studenta medi-
cine poinju sumnjati da njihova rodbina i prijatelji boluju od neke ozbiljne
bolesti. To je posljedica njihove svakodnevne izloenosti opisima bolesti, to je
ta pamenja nainilo lake dostupnima, pa blagi simptomi bez tekoa prizovu
upamene sve podatke povezane s boleu.
Iluzorna korelacija sklonost povezivanja pojava koje meusobno uope nisu
povezane. Dobar je primjer vjerojatnost ljudi su skloni vjerovati da se rezultati
nadoknauju: ako je nekoliko puta za redom prilikom bacanja novia pala glava,
oekuju da je vea vjerojatnost da padne pismo.
Iluzija kontrole vjerovanje da su dogaaji kojima se ne moe upravljati uprav-
ljivi, ili da je stupanj nadzora vei od stvarnog. Tako je ispitivano koliko e novca
traiti ispitanici za papiri lutrije ako su ga dobili ili ako su ga sami odabrali. Dru-
ga skupina je traila i etiri puta veu cijenu od prve.
Proroanstvo koje samo sebe ispunjava: tendencija da neija oekivanja izazovu
ponaanje koje e potvrditi oekivanja. U svojoj dobro znanoj studiji o eksperi-
mentatorovoj pristranosti Rosenthal (,8.) je utvrdio da ispitanici ponekad rade
ono to se oekuje od njih (uive se). U jednoj studiji eksperimentator je pitao su-
bjekte da procijene uspjenost ljudi na razliitim fotograjama. Eksperimentator
je proitao iste upute svim subjektima i pokazao im iste fotograje. No, eksperi-
mentatori koji su navedeni da oekuju visoke procijene i dobili su vie procijene
od onih koji su oekivali da e njihovi subjekti vidjeti ljude na fotograjama kao
neuspjene. Jo je gore sa profesorima. Studije pokazuju da su njihove procijene
studenata i posljedica i uzrok studentovog postignua na studiju.
Kognitivna pristranost uglavnom je izraena u novinarstvu (Stocking, Gross).
Unaprijed stvorene predodbe (ili predrasude) mogu kontrolirati interpretaciju.
Tipino, reporter ide za idejom. Konrmacijska pristranost moe ih voditi ka
izvorima i pitanjima koja e zatim potvrditi njihove predrasude. Postojanost vje-
rovanja moe potkrepljivati predrasude usprkos diskreditiranja. Na primjer, la-
ljivi politiar, ako je potovan, moe biti opisan kao zbunjen ili zaboravljiv, a ne
kao laljivac. Zanimljiva anegdota moe izgledati informativnija, nego informa-
cija o proporciji. Dogaaji mogu izgledati povezani kada to i nisu. Pogled unazad
ini lakim analizu nakon dogaanja.
6o
Atribucija proces koji se odnosi na nae pokuaje da razumijemo uzroke u
pozadini tueg ponaanja i, u nekim sluajevima, u pozadini naeg vlastitog po-
naanja. Prema Gilbertu i Krulu (,88.) u objanjenju ponaanja rabimo tri pro-
cesa: kategorizaciju (o emu je rije), karakterizaciju (zakljuujemo kakva je tua
sposobnost) i korekciju, na temelju dodatnih podataka. Problem nastaje kada je
tue ponaanje nejasno, pa se ne moe pristupiti postupku korekcije.
Temeljna pogreka atribucije to je pojava izrazite sklonosti objanjavanja tu-
eg ponaanja u terminima dispozicije (unutarnjih osobina). Jedno od objanjenja
tvrdi da smo mi pri promatranju tueg ponaanja usmjerili pozornost prema po-
naanju te osobe, pa kontekst pada u pozadinu. Drugo objanjenje tvrdi da opaa-
mo situacijske imbenike, ali im pridajemo premalu vanost.
Zanimljivo je da ova sklonost opada s vremenom prolim od dogaanja uzro-
ke koje smo atributirali: kako se jednom viena osoba gubi iz sjeanja, opaai
sve vie pripisuju uzroke situaciji. Tako su ispitivanje neposredno nakon pred-
sjednikih izbora u SAD-u pokazala da se kandidati dre odgovornim za (ne)
uspjehe, dok je tjedan dana kasnije veina pripisala uzroke situaciji, isti je sluaj i
sa kolumnistima.
U stvarnom ivotu, osobe sa socijalnom moi obino zapoinju i vode razgovor,
to esto vodi do precjenjivanja njihovog znanja i inteligencije (npr. kod lijenika).
Kulturne razlike naa zapadna kultura pripisuje uzroke osobi. Ti to moe
je tipini primjer. Meutim, neki jezici potiu vanjsku ambiciju, tako panjolski
umjesto Zakasnio sam ima idiom Sat je uzrokovao moje kanjenje. Takoer,
manje individualistike kulture imaju sklonost eksteralnoj atribuciji.
Gluma, opaa ovo je sklonost pripisivanja vlastitog ponaanja uglavnom
situacijskim faktorima, ali ponaanje drugih se pripisuje naelno unutranjim
(dispozicijskim) faktorima. Ova je pojava ishod svjesnosti vanjskih efekata u vla-
stitom ponaanju, ali ne uvijek u ponaanju drugih, gdje smo uglavnom usredoto-
eni na njihove reakcije.
Pristranost u vlastitu korist je sklonost pripisivanja pozitivnih ishoda sebi sa-
mom, tj. unutarnjim imbenicima, ali negativne pripisujemo situacijskim sklono-
stima, tj. drugima (srei, tekoi zadatka itd.) Ova pogreka predstavlja velike te-
koe u grupnom radu: dobar ishod smo skloni pripisati sebi dok smo za pogreke
spremni lako optuiti druge. Suprotan obrazac: atribucije onaj u kojem su za
uspjeh zaslune okolnosti, a za neuspjeh mi sami, smatra se temeljem depresije,
poremeaja kojeg trpi o populacije.
Protuinjeniko miljenje sklonost procjenjivanja dogaaja zamiljanjem nji-
hovi alternativa to je moglo biti Razlog dijelom lei u injenici da je lake
zamisliti alternative neuobiajenog ponaanja, nego to je zamiljanje alternativa
uobiajenom ponaanju. Posljedica ove pogreke je i da e vie suuti izazvati nez-
goda koja je posljedica neuobiajenog ponaanja, nego ona koja slijedi iz navike.
Magijsko miljenje poseban oblik miljenja koji zahtijeva dublju analizu. Ono,
to bi smo mogli ovdje navesti jeste injenica da su istraivanja pokazala da stres
poveava intenzitet magijskog miljenja. Osobe koje imaju nisku toleranciju na
6
DODATAK
nejasne situacije procjenjuju ih opasnijim od drugih osoba, takoer su ih doiv-
ljavali strasnijim i imali veu koliinu magijskog miljenja.
Vjerovanje u pravedan svijet predstavlja nau elju da je svijet u naelu pra-
vedno mjesto. Pravda je shvaena na nain reciprociteta: svatko dobije ono to
zasluuje. Problem je to logika ovdje izvrnuta: uzrok je karakter (dobar lo) a
posljedica dogaaj (ugodan neugodan). Ovo je jedna vrsta obrambenog meha-
nizma nastoji se objasniti da se loe stvari deavaju s nekom svrhom, jer kada bi
se deavalo sluajno to bi dovodilo do tjeskobe.
U ovom kratkom odjeljku dali smo neke psiholoke pretpostavke pojave po-
greki u promatranju i objanjenju objektivnog svijeta. Ovi primjeri su vie jedna
slikovit prikaz i moda nisu toliko bitni za naa razmatranja, pa ak ni za meto-
dologiju znanosti, jer znanost ovakve probleme uglavnom smatra deplasiranim i
marginalnim. Nikakva psiholoka stanja, navike i psihike pred-organizacije ne-
maju nita sa pokuajem znanstvenog opisa objektivnog svijeta, ali ini nam se da
ovi primjeri imaju heuristiku vrijednost.
U daljnjem dijelu teksta obratimo pozornost na postupke i naine istraivanja
vanjskog svijeta i ostanimo i dalje na pozicijama psihologije u ijem istraivanju
vidno mjesto zauzima psihometrija.
3. Psihometrija
Ona je disciplinama koja se bavi mjerenjem u psihologiji. Psihometrija je zapo-
ela sa esteziometrijskim metodama i problemima psihozike, ali je danas vie
zaokupljena teorijom testova i metodolokim problemima psihodijagnoze i pro-
gnoze. Zbog velike varijabilnosti psihikih pojava, psihometrija koristi (razvija)
vrlo sloen postupak matematikih i statistikih metoda.
Cilj svakog modela mjerenja je proizvoenje njene metode koja proizvodi jed-
nu ili vie kontinuuma na koji se mogu razvrstati ispitanici s obzirom na koliinu
mjernog atributa. Taj se cilj postie analizom podataka, koji se openito mogu biti
prikazani u trodimenzionalnom prikazu podataka. U praksi se ovaj model obino
reducira na matricu, koja se lake podvrgava nadzoru i obradi.
Tri su osnovna psihometrijska problema: Uvjeti registriranja pojava i njihovih
efekata, klasikacija razliitih manifestacija neke pojave, transformacija manifes-
tnih kategorija u psihometrijske ili kvantitativne skale.
Psihometriju ine:
teorija psiholokog skaliranja, tj. psihozike teorije, kojom se pokuava for-
malizirati proces pridruivanja brojeva atributima pojedinih materijalnih
objekata.
Teorija testova, koja rjeava problem vrednovanja (pridruivanja brojeva)
atributima ljudi. Glavni problem ovog podruja su pouzdanost i valjanost.
6a
Faktorska analiza, koja predstavlja matematiko-statistiki postupak koji nam
omoguava istovremeno mjerenje i atributa ljudi i atributa materijalnih obje-
kata. Temeljna je pretpostavka da se izvjestan broj estica (tj. podraaja) i
njihovih odgovora moe svrstati u konaan, ali mali broj kategorija (faktora)
koje objanjavaju istraivanu pojavu.
U daljnjem dijelu obratimo pozornost na teoriju testova koji takoer imaju
znaajno mjesto u istraivanju, a posebice u psihologiji.
4. Teorija testova
Ona je skup modela i pretpostavki na temelju kojih se rjeava problem skalira-
nja ili mjerenja atributa kod ljudi. To su sve one empirijske tehnike koje imaju za
cilj dobivanje informacije od ispitanika.
Prvi test u povijesti je Binet-Simonova skala (,o.) za ispitivanje intelektualne
razvijenosti kod djece. Poslije se pojavio ogroman broj testova u svrhu psihodija-
gnoze. Prethodnici ovog testa bili su mentalni testovi (ispitivanje inteligencije)
krajem XIX stoljea koje su uveli J. Galton u Europi i J. McKean u SAD-u. Prvi
oblici su bili testovi osjetilnih sposobnosti: pretpostavka je bila da se inteligencija
moe mjeriti preko diferencijalne osjetljivosti, tj. da se ljudi inae slabije diferen-
cijalne osjetljivosti ujedno i manje inteligentni. Racionalni osnova ovakvog stava
bila je tada vladajua empirijska lozoja i poznata izreka J. Locka da u razumu
nema nieg to prije nije postojalo u osjetilima.
Prve provjere ovog pristupa slijede poetkom XX stoljea Torndike i Deam
(,o) pokazali su da testove osjetilnih sposobnosti imaju neznaajnu korelaciju
sa drugim, sloenijim mjerama. Binet-Simonov test pojavio se kao pedagoki za-
htjev francuskog ministarstva prosvjete koje je trailo proceduru kojim bi izdvo-
jili manje inteligentnu djecu u posebne kole. Njihov test je imao a, zadataka, koji
su predstavljali problemske situacije iz kole i svakodnevnog ivota.
Test je standardizirani postupak kojim se izaziva odreena aktivnost, a zatim
se uinak u toj aktivnosti mjeri i vrednuje usporedbom s rezultatima koji postiu
drugi ispitanici u istoj situaciji. Testovi se dijele s obzirom na:
) Nain primjene:
a) individualni jedan ispitiva simultano ispituje jednog ispitanika,
b) grupni jedan ispitiva simultano ispituje skupinu ispitanika.
a) Brzine i snage:
a) testovi snage su bez vremenskog ogranienja, ali posjeduju teke zadatke,
b) testovi brzine, kojim je glavni imitator uinak striktno odreeno vrijeme
radnje, sastavljeni su od lakih zadataka koje mogu rijeiti svi.
6
DODATAK
) Predmet mjerenja:
a) testovi znanja gdje se registriraju efekti nekog procesa uenja, treninga
b) testovi sposobnosti koji ispituju ope dispozicije za uspjenost bavljenja
nekim aktivnostima (dijele se uglavnom na testove senzornih sposobnosti,
mentalni testovi i testove psihomotorinih sposobnosti)
c) testovi linosti.
Moemo pred kraj ovog poglavlja naznaiti neke karakteristine probleme
koji se javljaju u teoriji i praksi testova: konstrukcija, izrada testova sa analizom
zadataka, formiranje cestovnih rezultata problem objektivnosti i osjetljivost,
odreivanje pouzdanosti ili tonosti rezultata testova, odreivanje teorijske valja-
nosti testova, ispitivanje i odreivanje praktine vrijednosti testova, vrednovanje
cestovnih rezultata problem standardizacije i izrade psihometrijskih ljestvica.
5. Metrijske karakteristike
U ovom poglavlju obratit emo kratko pozornost na odreene metrijske karak-
teristike kao to su valjanost, pouzdanost, objektivnost i osjetljivost.
5.1. Valjanost
Ona je metrijska karakteristika nekog mjernog postupka (testa, skale sudova
itd.) koja nam pokazuje da li on mjeri i u kojem stupnju mjeri upravo ono to sma-
tra da mjeri. Moe se rei da postoje dva osnovna tipa valjanosti, a to su teorijska
i praktina valjanost. Sve ostale vrste valjanosti u osnovi su samo metodoloki
varijetet utvrivanja ova dva osnovna tipa.
Praktina valjanost je karakteristika testa ili njenog postupka openito da dife-
rencira uspjene od neuspjenih u nekom kriteriju praktine djelatnosti. Najee
se operacionalizira kao neka mjera povezanosti izmeu cestovnih i kriterijskih
rezultata. Praktina valjanost testa nam kazuje s koliko se uspjenosti moe na
temelju cestovnih rezultata predvien poloaj ispitanika u nekom kriteriju prak-
tine djelatnosti. Zato se jo naziva i prognostikom valjanou testa. Vano je
razumjeti da praktina valjanost nije inherentno svojstvo testa, ve je ona njegovo
svojstvo u danoj, specinoj situaciji njegove uporabe. Jedan te isti test primije-
njen u razliitim situacijama imat e razliite praktine valjanosti.
Teorijska valjanost predstavlja skup svih relevantnih informacija koje prido-
nose utvrivanju, da li i u kom stupnju, neki test ili psihologijski mjerni postupak
openito mjeri neku hipotetsku osobinu ili konstrukt, odnosno da li odgovori i
reakcije ispitanika predstavljaju zadovoljavajue simptome mjerene osobine. Te-
orijska valjanost testa moe se analizirati na razliite naine: a) sistematskom lo-
gikom analizom postupaka mjerenja i cestovnog sadraja (sadrajna valjanost)
b) empirijskom analizom povezanosti izmeu cestovnih rezultata i razliitih
drugih manifestacija mjerenja osobine (empirijska valjanost), pri emu podaci o
praktinoj valjanosti testa mogu biti znaajan prilog utvrivanju njegove tekijske
6
valjanosti c) faktorskom analizom cestovnih rezultata (faktorska valjanost). Aku-
mulacijom rezultata svih ovih analiza odreuje se spoznaja o tome to test mjeri.
5.2. Pouzdanost
Metrijske karakteristike ili njenog postupka openito, koji se odnose na tonost
mjerenja bez obzira na to to se mjeri, pouzdanost je nezavisnost mjerenja od
nesistematskih izvora pogreki. U statistici postoji nekoliko mjera pouzdanosti, a
njihov izbor ovisi o specinim ciljevima istraivanja.
5.3. Objektivnost
Stupanj nezavisnosti rezultata (uglavnom psihologijskog) mjerenja o razlikama
u postupcima ispitivaa prilikom registracije i vrjednovanja rezultata mjerenja.
Odreuje se koreliranjem rezultat koje su dobili razliiti ispitivai primjenjujui
isti mjerni postupak na svim ispitanicima. Iako obino smatra posebnom metrij-
skom karakteristikom, objektivnost se moe se moe smatrati jednim aspektom
pouzdanosti mjerenja.
5.4. Osjetljivost
U psihometriji jedna je od metrijskih karakteristika testova ili mjernih postu-
paka openito. Osjetljiv ili diskriminativan je onaj mjerni postupak pomou kojeg
se mogu dobro diferencirati ispitanici. Osjetljivost testa iskazuje se u veliina-
ma rasprenja cestovnih rezultata, a ovisi i o njegovoj pripremljenosti ispitivanoj
populaciji.
6. Eksperiment
On je proces u kojem u strogo kontroliranim uvjetima vrimo promatranje i
promjenu na nezavisnoj varijabli, da bi uzrokovali i izmjerili promijene na neza-
visnoj varijabli.
Nezavisna varijabla je ona promjenjiva koja se u eksperimentu namjerno unosi
i mijenja da bi se provjerilo utjee li na zavisnu varijablu, a ako utjee, da bi se
utvrdilo kakav je tip odnosa prema zavisnoj varijabli, a esto se naziva i eksperi-
mentalna varijabla.
Zavisna varijabla je ona zavisno promjenjiva koja je predmet opaanja ili mjere-
nja u eksperimentu. esto se upotrebljava sinonim kriterijska varijabla.
Takoer, bitan je pojam intervencijske varijable, koji znai za sve interne skri-
vene faktore organizmu koji interveniraju, posreduju, izmeu podraajne si-
tuacije i reakcije ispitanika (govorei o psihologijskim istraivanjima). Jednako
znaenje imaju i termini organske varijable i organizmike varijable.
Dva su glavna tipa eksperimenta:
6
DODATAK
Faktorijalni eksperiment koji nastoji odrediti (ne)postojanje uzrono-poslje-
dine veze izmeu zavisne i nezavisne varijable. Ispitivanje se izvodi pomo-
u dviju eksperimentalnih situacija: u jednoj je nezavisna varijabla nazona
a u drugoj nije. Statistiki se utvruje postoji li ne znaajna razlika u veliini
zavisne varijable u tim situacijama. Ako je odgovor pozitivan, tada je efekt
dokazan .
Funkcionalni eksperiment, pretpostavlja postojanje veze izmeu nezavisno-
zavisne varijable i nastoji odrediti kakva je vrsta te veze. Nezavisna varijabla
je stalno nazona, ali se u veem broju eksperimenata situacija varira njenu
vrijednost, te biljei njen utjecaj na zavisnu.
Da bi eksperiment uope mogao dati bilo kakav odgovor o vezi izmeu ispi-
tivanih varijabli, neophodno je postaviti takav njihov odnos da je logiki mo-
gue zastupati da izmjereni rezultati govore neto o toj vezi. Pri tome vrijede
pretpostavke:
. Odnos izmeu vrijednosti varijabli i brojanih vrijednosti je odnos ekviva-
lencije nakon to na brojanim vrijednostima obavimo statistiku analizu,
imamo pravo tvrditi da je upravo takav odnos i meu varijablama. Ovim se
bavi problem mjerenja.
a. Mogue je izolirati sve relevantne utjecaje, ili ih bar drati pod kontrolom.
Ovaj dio posla obavljen je u eksperimentalnom nacrtu o kome e neto vie
biti reeno u kasnijem dijelu teksta.
S logike strane eksperiment je oblik induktivnog zakljuka (ova injenica za
nae razmatranje ima fundamentalnu ulogu), koji se najbolje opisuje u psihologi-
ji modelom Millovih induktivnih metoda, metode slaganja, razlike, kombinirana
metoda slaganja i razlike, metoda ostatka i metoda popratnih promjena. Pored
toga metoda popratnih promjena koristi se kao model funkcionalnog eksperi-
menta, a ostale kao model faktorijalnog eksperimenta. Iz tog razloga o eksperi-
mentalnom nacrtu ovisi koliko e taj zakljuak o vezi nezavisno-zavisne varijable
biti vrst.
6.1. Eksperimentalni nacrt
On predstavlja plan provoenja eksperimenta. Obuhvaa niz meusobno za-
visnih operacija: operacionalizaciju nezavisne i zavisne varijable, odabiranje ispi-
tanika i pridjeljivanje ispitanika razliitim eksperimentalnim situacijama., utvri-
vanje naina kontrole u eksperimentu, samo izvoenje eksperimenta te manipuli-
ranjem nezavisnom varijablom, nain registriranja zavisne varijable i utvrivanje
statistike obrade rezultat.
Odluka o nacrtu ovisit e o nekoliko faktora: cilju istraivanja, vrste varijabli
koje su predmet eksperimentalnog ispitivanja (da li su to preteno zioloke, psi-
66
holoke ili socioloke varijable), mogunost upotrebe metoda i tehnika pri opaa-
nju i mjerenju zavisne varijable (dali se moe koristiti samo opaanje eksperimen-
tatora, ili se mogu koristiti i naprave kojima se dobivaju precizniji mjerni podaci
o promjenama zavisne varijable), podruju istraivanja (da li primjena nezavisne
varijable ostavlja manje-vie trajne tragove, na primjer kod uenja, da li primjena
nezavisne varijable moe izazvati nepopravljive promijene na ispitaniku, da li se
moraju potovati neki opi etiki razlozi itd.).
Glavna je prednost eksperimenta kao metode mogunost kontrole uvjeta i pro-
mjena u varijablama. Taj postupak izolacije varijabli nam omoguuje vre za-
kljuivanje o njihovim uzrono-posljedinim vezama. Eksperimentator unaprijed
zna to se i kada mijenja., pa je spreman za reakciju, to znai da e njegovo opa-
anje i biljeenje podataka biti preciznije i uinkovitije. On takoer moe birati
varijable, kako nezavisne, tako i zavisne. Bitna je prednost ponovljivost prirod-
no opaanje uvijek je jedinstveno mogu se ponoviti slini dogaaji, ali nikada se
ne ponavlja jedan isti (Heraklit, sociologija i povijest), dok eksperiment omogu-
ava repliciranje identinih uvjeta i kasnije potvrivanje ili revidiranje hipoteza.
Meutim, metoda nije savrena i postoje izvjesni nedostaci. Najuoljiviji je ve-
zan uz ekoloku valjanost eksperiment je redovno umjetna situacija, pa je onda
upitno koliko su rezultati iz takvog okruja primjenjivi na stvarni ivot. Isto je
tako gotovo nemogue ispitati neke varijable (na primjer strah mogue je mjeri-
ti samo reakcije, ili uzeti introspektivni izvjetaj, koji je inae prilino nepouzdan
postupak Ipak, postojali su pokuaji mjerenja straha anksioznog bi se ispitanika
dovelo u laboratoriju, spojilo na instrumente, a zatim bi eksperimentator glu-
mio Grumfa dakako, ostaje upitna etika strana tajnog istraivanja). Dodatno
je ogranienje etika postoje podruja i discipline u kojima je neetiki mijenjati
situaciju da bi se vidjele popratne promijene (na primjer neko patoloko stanje u
klinikom istraivanju, velike socijalne grupe u sociologiji).
6.2. Kontrola u eksperimentu
Nju ine postupci kojima se detektira, eliminira ili stabilizira utjecaj relevan-
tnih faktora u eksperimentu. Osnovni cilj (psihologijskog) eksperimenta jeste
utvrditi da li postoji, koliki je i kakav je utjecaj odreene nezavisne varijable na
odreenu zavisnu varijablu, pa je zbog toga kontrola relevantnih faktora jedan od
najvanijih postupaka u planiranju i provoenju eksperimenta.
Irelevantne faktore zanemarujemo. No, problem odreivanja koji je faktor rele-
vantan, a koji nije je stvar iskljuivo ekspertize. Kada se nastoji odrati relevantne
faktore pod kontrolom, temeljno je pravilo da ispitanici budu izjednaeni po svim
relevantnim faktorima izuzev onoga kojeg mjerimo. Na taj nain imamo logiki
temelj za tvrdnju da je promjena u zavisnoj varijabli izazvana iskljuivo promje-
nama nezavisnoj.
Jedan od naina na koji to moemo obaviti je uvoenje kontrolne i eksperimen-
talne skupine. Prvu ine ispitanici na koje nije primijenjena nezavisna varijabla.
Oni ine osnovicu na temelju koje imamo pravo govoriti o veliini utjecaja neza-
6;
DODATAK
visne varijable. Druga skupina je eksperimentalna, i na nju se nezavisna varijabla
primjenjuje, te se mjere efekti primjene. Statistikom se analizom vri ispitivanje
razlike u uinku izmeu ove dvije skupine.
Relevantni faktori uzrokuju pogreku u mjerenju (prikrivaju stvarni odnos za-
visne i nezavisne varijable) i ta greka moe biti:
Sistematska pogreka, koja je uvjetovana sistematskim faktorom, pa uvijek
djeluje u istome smjeru (na primjer puka koja zanosi uvijek u sitom smje-
ru). Efekti ovakve pogreke se zbrajaju, pa njihova nazonost ne doprinosi
tonosti rezultat. Meutim, upravo zbog ove sistematinosti, moe se dosta
uspjeno eliminirati: znamo li rezultate sistematske pogreke moemo poku-
ati kompenzaciju (na primjer puka koja zanosi u lijevo kompenzira se gaa-
njem u desno za iznos pogreke) ili oduzimanje pogreke od rezultata.
Sluajna (nesistematska) pogreka se dobiva djelovanjem sluajnih nesiste-
matskih faktora. Oni djeluju u razliitim smjerovima, pa se na koncu njiho-
vi rezultati ponitavaju. Pogreka je minimalizirana izraunavanjem srednje
vrijednosti. Primjena ove pojave vidljiva je u zahtjevu za posjedovanjem ne-
koliko ocjenjivaa svatko od njih je na vlastiti nain pristran, ali prosjena
ocjena je najblia stvarnoj vrijednosti.
Posjedujemo li vie eksperimentalnih situacija, potrebno je eliminirati eventu-
alne serijalne efekte koji bi imali veze s redoslijedom primjene (na primjer umor).
U tu se svrhu koristi tehnika rotacije, koji se graki prikazuje pomou latinskog
kvadrata. Ako je potrebno uravnoteiti utjecaj jo jedne nezavisne varijable, kori-
sti se grko-latinski kvadrat.
Tablica pokazuje sve mogue kombinacije u eksperimentu od metri testiranja
s dvije eksperimentalne situacije. Pretpostavka je da njegovo izvoenje uzrokuje
umor kod ispitanika, koji se moe izraziti brojano (jedinice ). Kada pogleda-
mo koliko jedinica umora posjeduje svaka eksperimentalna situacija, uoavamo
da je najbolji sluaj ABBA.
Jo jedan nain kontrole je uvoenje eksperimentalne i kontrolne skupine.
Pretpostavimo da elimo ispitali utjecaj smislenosti gradiva na njegovo zapami-
vanje. Tada bi smo oformili dvije skupine ispitanika, koje bi bile identine po svim
relevantnim karakteristikama. Drugi je nain da pripadnike svake skupine biramo
sluajem. Jedna, kontrolna, uila bi samo smisleno gradivo i njihovi bi rezultati
sluili kao referentna toka. Druga, eksperimentalna skupina, uila bi i smisleno i
besmisleno gradivo, potujui naelo rotacije (ABBA ili latinski kvadrat). Zatim bi
se izmjerila razlika izmeu te dvije situacije i vidjeli efekti smislenosti gradiva na
njegovo zapamivanje. Tek takvi rezultati jame uspostavljanje uzrono-poslje-
dine veze izmeu zavisne i nezavisne varijable.
Dodatna se kontrola u eksperimentu moe uvesti tzv. dvostruko slijepim ek-
sperimentom. U ovom sluaju ispitanici nisu upoznati s ciljem ni hipotezama
pokusa, pa to jami njihove prirodne reakcije, jer bi u suprotnom sluaju moglo
68
doi do utjecanja ispitanikovih pretpostavki kakvi se rezultati oekuju na izved-
bu. Dodatna se sigurnost postie tako to ni eksperimentator ne zna (zato na-
ziv dvostruko slijep) za hipoteze niti koji ispitanici pripadaju kojoj skupini. Ovaj
moebitni utjecaj eksperimentatorovog poznavanja hipoteza na uinak ispitanika
opisuje Rosenthalov efekt.
Moe se zakljuiti da e odabir metoda istraivanja ovisiti o problemima koji
se eli istraiti. Meutim, na izbor e utjecati i neki drugi faktori, poput etikih
ogranienja, teorijske konstrukcije (tj. paradigme) Tako je u sociologiji eksperi-
ment gotovo nemogu, posebice ako se ne bavimo mikro-sociologijom. Dodatni
je problem preklapanjem podruja istraivanja sa socijalnom psihologijom, koja
se pokusima obilato koristi. S druge strane, biheviorizam i paradigma operantnog
uvjetovanja insistirat e na uporabi eksperimenta, jer je ta metoda jedina legiti-
mna s teorijskim okvirom.
7. Statistike metode
Razlikujemo dvije vrste statistike prema podacima koje nam prua: a) de-
skriptivna statistika brojano opisuje uzroke koje obrauje. Nudi nam mjere
sredinje tendencije (medijan, mod, aritmetika sredina itd.) ili mjere rasprenja
(raspon, interaktivni raspon, standardna devijacija itd.), b) inferencijalna statisti-
ka omoguava zakljuivanje o naravi zmjerenih podatak jer analize otkrivaju
strukturu i odnos izmeu vrijednosti zavisnih i nezavisnih varijabli.
Ovisno o kojoj je distribuciji podataka rije statistiku moemo klasicirati na:
a) neparametrijska ine je postupci obrade podataka na distribucijama koje nisu
Gassove (normalne), b) parametrijska obavljena na normalnoj distribuciji. Bez
obzira o kojoj je vrsti statistike i distribucije rije vrijedi pravilo smee unutra
smee van.
7.1. Mjere centralne tendencije
Aritmetika sredina je vrijednost u kojoj je algebarski zbroj odstupanje od te
vrijednosti jednak nuli, a zbroj kvadrata tih odstupanja najmanji je za tu vrijed-
nost od bilo koje druge vrijednosti u odreenom skupu rezultata. Izraunava se
kao zbroj skupa rezultata podijeljen s brojem rezultata. Aritmetiku sredinu ima
smisla izraunavati jedino ako je distribucija barem priblino normalna Navedi-
mo jo neke bitne pojmove karakteristine za statistiko promatranje: centralna
vrijednost (medijan) je toka od koje je najmanja suma svih odstupanja, domi-
nantna vrijednost je odreena frekvencijom rezultat (tj. ta vrijednost se naje-
e pojavljuje u mjerenju) s obzirom na nju razlikujemo, unimodalne, bimodale-
ne n-modalne. Potrebno je istaknuti da su kod normalne distribucije, ove tri
vrijednosti identine.
Geometrijska sredina obino odraava prosjenu mjeru brzine nekih promje-
na. Harmoninu sredinu rabimo kada elimo dobiti prosjeke nekih odnosa.
6,
DODATAK
7.2. Mjere varijabilnosti
Raspon je jednostavno razlika izmeu najvee i najmanje izmjerene vrijedno-
sti. Osjetljiv je na ekstremne rezultate, a s poveavanjem broja mjerenja se pove-
ava i raspon (vei su izgledi da e se pojaviti ekstremni rezultata).
Srednje odstupanje je prosjena mjera apsolutnih odstupna od bilo koje srednje
vrijednosti. Precizniji je pokazatelj od raspona, ali slabiji od standardne devijacije.
Standardna devijacija je mjera normalne distribucije koja pokazuje koliko
su gusto rezultati rasporeeni oko aritmetike sredine. Ako posjedujemo izno-
se aritmetike sredine i standardne devijacije, imamo potpuni opis normalne
distribucije.
Koecijent varijabilnosti daje informaciju u kojem svojstvu neka grupa varira
vie, a kojem manje, ili koja od grupa varira vie, a koja manje i istom svojstvu.
Primjena je mogua iskljuivo na omjerenim skalama.
7.3. Poloaj rezultata u skupini
Budui da se distribucije razlikuju po iznosu aritmetike sredine i standardne
devijacije, potrebna je mjera koja bi omoguila usporedbu rezultata iz dviju dis-
tribucija. Na raspolaganju su:
kvartali dijele rezultate na etiri jednake skupine. Graki bi to moglo biti
prikazano kao podjela povrine koju zatvara krivulja distribucije (P = ) te je
podijeliti na etiri jednake povrine,
decili dijele tu povrinu na deset dijelova. esti se primjenjuje u svrhu ba-
darenja testova, a praktini su i iz razloga to se trai normalna distribucija
centili koji dijele povrinu na oo jednakih dijelova. Decili i centili se odreuju
pomou kumulativnih vrijednosti a ujedno mogu sluiti i kao kontrola nor-
malnosti distribucije.
Z vrijednosti su najbolje mjerilo, ali zahtijevaju normalnu distribuciju. Oni
predstavljaju poloaj rezultata u odnosu na odstupanje od aritmetike sredine
u jedinicama standardne devijacije. Na taj nain je mogue usporeivati re-
zultate razliitih mjerenja kod iste osobe, ili meu pojedinim osobama.
7.4. Testiranje hipoteza
Nul-hipoteza je svaka hipoteza koja se testira prema nekoj drugoj alternativnoj
hipotezi. Potvrena je ako se ne uspije dokazati da se ove hipoteze meusob-
no razlikuju. Nul-hipoteza znai i pretpostavku da neka raena razlika izmeu
dvije vrijednosti nije statistiki znaajna tj. da razlika ne postoji nego je dobive-
na sluajno. Iako postoji nekoliko naina kako statistiki moemo odrediti narav
odnosa izmeu nezavisne i zavisne varijable, jedino se testiranjem razlike moe
odgovoriti na pitanje o uzrono-posljedinoj naravi te veze.
Testiranje razlika moe biti:
;o
Dvosmjerno kada nas zanima postoji li razlika meu populacijama, ali nam
nije bitan njen smjer. Ako je razlika znaajna na , tada sa obje strane kri-
vulje ima a, rezultata za koje se moe s , vjerojatnosti tvrditi da nisu
sluajno dobivene.
Jednosmjerna kada nam je bitan smjer odstupanja. Tada ako je razlika znaajna
na , s obzirom na predznak testa razlike, postoji s jedne strane krivulje
rezultata za koji se s , sigurnosti moe utvrditi da nisu dobiveni sluajno.
Kada govorimo o X sigurnosti, to zapravo znai da postoji vjerojatnost od (oo
X) da smo u krivu na sigurnosti, statistika jami da je , od ao mjerenja
koje pokazuje razliku, ta razlika odrava stvarni odnos meu varijablama, ali da je
u jednom ona moda sluajna. Ukoliko znanost nema konanih rjeenja, ve nudi
samo najbolja dostignua. Ako je rije o normalnoj distribuciji, moemo testirati
efekte pomou:
T-testa (student analiza) koja nam govori, ovisno o tome da li su uzorci zavisni ili
nezavisni, o znaajnosti razlike izmeu tretmana (uzorka).
Analiza varijance je praktinija od T-testa jer omoguuje ispitivanje veeg broja
tretmana jedne nezavisne varijable, to bi trailo vei broj T-testova.
Multipla analiza varijacije omoguuje da se testiraju podaci iz vie od dvije
varijable.
Faktorska analiza omoguuje analizu meuzavisnosti izmeu veeg broja vari-
jabli, u cilju njihove racionalne klasikacije i nalaenja temeljnih dimenzija
koje se nalaze u osnovi analiziranih varijabli.
U temelju faktorske analize stoji naelo parsimonije, to je heuristiki naputak
koji kae u izboru, dva ili vie teorijskih objanjena neke pojave, prednost treba
dati (naj)jednostavnijem. To je samo posebna primjena Occamove britve. Te-
stiranje se obavlja po naelu usporeivanja aritmetikih sredina i standardnih de-
vijacija izmjerenih distribucija, na temelju ega je mogue brojano izraziti koliko
je odstupanje izmeu njih, tj. da li je vea ili manja od neke kritine vrijednosti
(koja govori da je razlika statistiki znaajna).
Ako je rije o neparametarskoj statistici rabimo sljedee postupke koje emo
navesti samo taksativno: hi kvadrat testa, test homogenog niza, medijan test, test
sume rangova, Siegel-Tukeyev test, test predznaka, test ekvivalentnih parova,
proiren medijan test, Fergusonov test monotonije reda itd.
7.5. Korelacije
Korelacija je statistiki postupak pomou kojeg usporeujemo promijene unu-
tar dvije ili vie varijabli, te nam rezultati govore koliko su te promijene sline
Vrijednost variranja je u rasponu (+, -) oznaavaju stupanj slinosti i to je ap-
solutna vrijednost vea, vea je i slinost, dok predznak govori u kojem je smjeru
;
DODATAK
povezanost kree, ako je pozitivna, tada su promijene proporcionalne, ako je ne-
gativna promijene su obrnuto proporcionalne.
U idealnom sluaju, zakon bi treba biti funkcija bijeksije, tj. da svakoj izmje-
renoj vrijednosti u jednoj varijabli odgovara iskljuivo jedna vrijednost u drugoj.
Primjerice, takav je donos izmeu polumjera krunice i njene duljine znamo
li jednu vrijednost, moemo tono izraunati drugu i obratno. Graki takav bi
odnos imao prikaz ane funkcije, tj. pravca.
Ovaj pravac je ujedno i model pravca regresije, tj. pravca od kojeg je najmanje
odstupanje svih izmjerenih vrijednosti, i na temelju ije formule se nastoje proci-
jeniti budue vrijednosti (funkcije predikacije).
U najjednostavnijem sluaju, kada imamo jednu nezavisnu i jednu zavisnu va-
rijablu, rezultat moemo prikazati takozvanim scatter dijagramom, gdje svako
mjerenje pokazano jednom tokom. Ako je povezanost izmeu rezultata nitica,
tada e grakon imati oblik krunice. to je povezanost vea to e se oblak toka
vie izduljiti u obliku elipse, da bi u ekstremnim sluajevima imao oblik pravca.
Potrebno je istaknuti jo jedan detalj: koecijenti korelacije izraunati za bilo
koje dvije vrijednosti uvijek ima istu apsolutnu vrijednost (), a to je posljedica
injenice da se kroz bilo koje dvije toke moe povui jedan pravac. Utoliko je vei
broj mjerenja uvijek neophodan.
Jo jedna bitna stvar: koecijent korelacije, ma kako velik bio, ne daje za pravo
zakljuiti da vrijedi uzrono-posljedini odnos izmeu varijabli. Naime, mogue
je da postoji trea varijabla, koja modelira taj odnos, pa da je stvarno stanje stva-
ri nezavisna varijabla-moderator-zavisna varijabla. Slinost promijene ne bi tada
bila uzrone prirode. Ovaj zakljuak koji proizlazi iz same metode ima svoj dublji
ontoloki i epistemoloki smisao i odnosi se na sam pojam uzroka i posljedice. (O
toj problematici vidjeti u tekstu Humeova razmatranja)
18.2. Nominalisti i realisti
Naela identiteta i razlikovanja, neprotuslovnosti i iskljuenog treeg tijesno su
vezana s Aristotelovom logikom subjekata te razlikovanjem izmeu partikular-
nog i openitog. Oita je razlika izmeu vlastitog imena i nekog pridjeva. Sokrat
je samo jedan na primjer, naprotiv crvena je krv, zastava, rua i bezbroj drugih
stvari. Dodue, i takve se imenice kao rua i zastava mogu shvatiti openito, ali
zamislimo na trenutak stanovitu ruu ili zastavu pred sobom, koju smo prije
vidjeli u vrtu ili na kui. Sigurni smo da rua i zastava postoje kao to je nekad
postojao veliki Atenjanin. No, da li i to crveno postoji Na crkvenom saboru u
Soissonsu godine o,a. bio je Johannes Roscellinus osuen kao heretik zato to
je nauavao da opi pojmovi u stvarnosti ne postoje, nego su to samo imena (no-
mina) ili rijei (atus vocis), postoje samo pojedine stvari. Crkveni je sabor stao
na gledite vrlo blisko Platonovu da i opi pojmovi kao crveno, dobrota ili pleme
;a
realno postoje, pa su se pristae tog shvaanja nazvali kasnije realisti u opreci
spram nominalista, to ne valja zamijeniti s modernim terminom realizma. Bor-
ba se naroito rasplamsala u . stoljeu kad je franjevac Occam, uenik Dunsa
Scotusa, obnovio Roscellinovo uenje da opi pojmovi (universalia) dolaze samo
u ljudskom duhu kao skupna slika realnih pojedinanih stvari: universalia post
rem. Povijesno su se nominalisti suprotstavljali dogmatinom idealizmu kakav se
u crkvenoj skolastici uvrijeio, a i kasnije empirizam i psihologija ,. stoljea vie
su se priklanjali njihovu gleditu da opi pojmovi nastaju apstraktnim procesom
iz percepcije pojedinanih stvari. (Za ope povijesno-lozofske podatke mogu
jo uvijek dobro posluiti Ueberweg F, Grundriss der Geschichte der Philosophie,
Berlin ,., Windelband W, Geschichte der neueren Philosophie, Leipzig ,aa.,
Russel B, History of Western Philosophy, i na naem jeziku.)
U svojoj utjecajnoj estetici dalje je B. Croce (Croce B, Brevier der Aesthetik,
njemaki prijevod, Leipzig ,.) razvijao nominalistiku tezu da se ljudska spo-
znaja ili intuicija obraa onom konkretnom i partikularnom, to doista postoji,
dok je miljenje u openitostima prikladno za baratanje sa stvarima. Znanost pre-
ma tome ne see u istinsku opstojnost, nego to uspijeva samo artistikoj intuiciji
usredotoenoj na neto pojedinano. S tog je gledita Croce stavio znanost u
inferioran poloaj spram umjetnosti, na osobito zadovoljstvo artista koje je ve
ozlovoljilo epirenje uenjaka. Izravni susret s egzistencijama u partikularnome
i osobnome biva i vodei motiv egzistencijalista, od Pascala do Marcela. Pascal
(Penses, 66,.) u opreci spram racionalizma svog vremena tvrdi da ne moe biti
sistema egzistencije, a Marcel kae da je opstojnost neiscrpna konkretizacija, o
kojoj je bolje rei da je pozdravljamo u svakoj pojedinosti nego prepoznajemo.
Sartre je iao tako daleko da je one koji vjeruju u zakone usporedio s luacima
koji primaju zapovijedi kroz imaginaran telefon.
Po Occamu bi se svijet sastajao od samih individualnosti koje su potpuno ne-
zavisne, John Locke je ontoloki problem jae povezao s naom percepcijom
uvodei razliku izmeu primarnih i sekundarnih kvaliteta. Prve su nezavisne od
toga kako promatramo stvari i prema tome pripadaju samim stvarima, druge, koje
zavise od uvjeta opaanja, barem bi dijelom morale pripadati opaau. Lockeo-
vo razlikovanje vue svoj korijen sve do Demokrita i vrlo je bilo vano u analizi
predikata. Pokraj partikularnog i univerzalnog bila je tu uoena razlika izmeu
subjektivnog i objektivnog, to je imalo vane konzekvence za daljnji razvitak pri-
rodoslovnog istraivanja.
Profesor R. Aaron (Knowing and the Function of Reason, Oxford, ,;.) priao
je tom starom sukobu vrlo pomnom analizom i suptilnim distinkcijama, to je
takoer od znaenja za takozvana naela miljenja. Nominalisti i realisti bili su u
tome sloni da rijei uzmu kao imena pojmova. To bi striktno valjalo samo onda
kad bi se miljenje posve podudaralo s govornim i pisanim jezikom. Meutim, po-
eci miljenja javljaju se kod ivotinja koje ne govore. Hoemo li osporiti ahistu
da misli pored svoje igre, premda u njegovu kombiniranju nad ahovskim poljem
ne dolaze u obzir rijei svakidanjeg govora Ako je razvitak miljenja bio jako
;
DODATAK
unaprijeen otkriem govora i pisama, to nije ipak istovjetno. Aaron smatra da je
openita rije bitno ona koja karakterizira. Rei da je opa rije ime pojma znai
pretpostaviti da je pojam vrsta stvari koja se ne moe imenovati, neko bie, kakvo
se dodue ne moe nai meu biima zikog svijeta, kao to su stolovi i stolice,
ali koje postoje u duhu, ili postoje intencionalno, kako bismo moda preferirali
Iz ta oba razloga ne moe se prihvatiti teorija da je odnos izmeu opih rijei i
pojmova odnos izmeu imena i imenovanog bia.
Odavno je ve ukazano na vanost slike pri tvorbi pojma. Svatko je od nas vidio
mnogo kua. Takoer smo tu rije rabili u mnogo razliitih konteksta ili situacija.
U pojmu kue sadrani su slikovni i verbalni faktori, kae Aaron, ali ne samo ti,
dodali bismo, nego i nai praktini. Ljudi su nainili kue i stanuju u njima. Pri
takvim pojmovima kao kua, stolica, kruh, itd. dominantna je svrha, za to su ti
predmeti nainjeni. Bez te svrhovitosti ne bi se uope ljudsko miljenje jae ra-
zvilo, ili drugaije reeno, ljudsko je miljenje od poetka bilo orijentirano na to
se nekim inom ili postupkom postigne stanoviti cilj, npr. zadovolji glad, stekne
zaklon ili ubije neprijatelj. U tome se javljaju rijei kao stanovite upute, obavijesti,
dogovori, zapovijedi. Dakle biva miljenje dvojako usidreno, na jednoj strani u
praktinim svrhama ili odnosima, u drugoj u rijeima. Govor je zacijelo jako una-
prijedio sposobnost miljenja da konstruira dogaaje ili predmete koji su se zbili
ili e se tek zbiti. Zbog toga je govor s upotrebom opih rijei (adjektiva, glagola,
imenica) bio oslonac apstraktnijeg, pojmovnog miljenja.
Vraajui se sporu izmeu nominalista i realista, moemo u nastavku te analize
prihvatiti Aaronov sud da se razlika izmeu openitog i partikularnog ne da u
smislu postojanja strogo odrati. Gledajui odreenu crvenu zastavu, odreenu
crvenu ruu i odreenu crvenu (rumenu) djevojku, mogu rei da postoji ta za-
stava, ta rua i ta djevojka kao posebna bia, ali je ve preapstraktno tvrditi da je
crveno neto openito to ne pripada njihovom postojanju. Naposljetku, crvena
boja je neto posve konkretno, ime se oboji zastava ili fasada kue, a to crveno
opet drugaije od zastienog obraza djevojke. Verbalne distinkcije partikularnog i
openitog vodile su nominaliste i realiste do naruavanja postojee cjeline.
18.3. Openitost i nunost
Ljudski je govor o stvarima i dogaajima pun openitosti. No, im smo na to
preli, iskazi vrijede za sve sve i uvijek, to znai da iskazuje neto o buduem
to dakle jo nije i prelazi iskustvo. To proricanje daje uope ar znanosti. Nae
miljenje i govor sa svojim openitostima podudara se na neki nain s postojano-
u i zakonitou svijeta, to omoguava pretkazivanje. Kad stvari koji sada po-
stoje ne bi sutra bilo, kad bi se sve raspalo u kaos, nita se uope ne bi dalo misliti.
Jonski su lozo zbog toga istupili s hipotezom da postoji vjena supstanca (ma-
terija, voda, zrak) s odreenim svojstvima koja obuhvaa i svijest kao svoj najvii
;
proizvod. Materijalizam se grkih atomista pribliio prirodoslovnom istraiva-
nju, a uzimao je kao osnovna svojstva supstancije prostorno protegnue, gibanje
i formu, a od Newtona i masu. No, ako se sjetimo triju Platonovih najviih vrsta
spoznaje, onda su gibanje i forma isto bitni i za idealistikog prvaka, ak bi se i
njegovo naelo identiteta moglo protumaiti kao anticipacija supstancije, kako je
to kasnije Aristotel uinio. Platon se dodue najee oborio na Demokritovu ato-
mistiku, ali on sam konstituira elemente od primarnih formi, trokuta i poliedara,
a nije li takva konstrukcija po naelima simetrije ula i u modernu teoriju polja
Razlike izmeu monistikog materijalizma i idealizma bile su teolokom vatrom
jako zaotrene, i zbog toga je kasnije pozitivistika kritika imala laki posao da
izbrie te razlike i obje lozoje proglasi dogmatinom metazikom.
Hume inzistira na pitanju kako moemo znati za opstojnost vanjskih stvari i
supstancije uope. (Enquiry concerning human understanding, London ;8.).
Nastavljajui empirizam Lockea i Bacona, on isti iskustvo od neempirijskih
primjesa, ponajprije od naeg subjekta i vanjskog objekta (koji su mu konstruk-
cije). Tako mu ostaje ista impresija ili osjeti. On ima impresije duine, irine i
dubine, tvrdoe i glatkoe, teine i pokretnosti, boje i trajanja kroz neko vrijeme,
ali to su uvijek njegove impresije, a ne izravan dokaz opstojnosti stola. Dosljedno
se David Hume vrlo otroumno oborio i na sve openito. Postoje samo partiku-
larne impresije, sve drugo su konstrukcije ljudske navike ili spekulacije.
Obarajui metaziku, Hume je sam podlegao osobitoj idealistikoj interpreta-
ciji iskustva. Njegove impresije, osjeti ili sensum ne predstavljaju nae prvobitno
iskustvo, doivljaj ili in u svijetu, kako smo prije pokuali pokazati ve je to po-
sebno lozofsko gledite, odakle se lako pada u solipsizam, to je apsurd.
Koliko je god bio skeptian, Hume nije sasvim zabacio sve principe. Tako on
naelo kauzalnosti smatra nunom doktrinom, a denira ga ovako u svojoj naj-
vanijoj knjizi Enquiry concering human understanding: Isti motivi proizvode
uvijek iste akcije, isti dogaaji slijede iz istih uzroka.
Hume taj princip smatra nunim za znanost i ljudsku djelatnost i izriito pie:
Zbog toga se ini gotovo nemoguim da se upustimo u znanost ili u bilo kakvu
akciju, a da ne priznamo istinitost te doktrine nunosti.
Nunost, u smislu kako je tu uzeta, nije nikad bila odbaena niti e ikada, mi-
slim nikoji lozof izbaciti.
Iz takvih Humeovih pasusa izveo je G. Heymans (Die Gestze und Elemente des
wisenschaftlichen Denkens) da je Kantova Kritika istog uma organski nastavak
analize engleskog empirista, a tom se sudu priklonio B.L. van der Waerden, o i-
jem je tumaenju sudova a priori jo biti govora. Meutim pri pomnijem itanju
Humeova djela bivaju opreke spram Kanta fundamentalne. U citiranom pasusu
izraava se engleski empirist vrlo oprezno: gotovo nemogue. Znai, dakle, ipak
je mogue. Kant inzistira na apsolutnoj nunosti, dok doktrina nunosti ostaje za
Humea heuristiki vodi. Obarajui razloge o opstojnosti vanjskih stvari, David
Hume je dosljedno princip kauzalnosti iz vanjskog svijeta preselio u svoje impre-
sije ili ideje, a time je, dakako, utro put Kantovu preokretu.
;
DODATAK
Nasuprot plimi svog stoljea ustaje Immanuel Kant u obranu apsolutne isti-
ne i strogih zakona. Budui da je engleski empirizam vrlo uvjerljivo pokazivao
da iskustvo vodi samo do nesigurne i nepotpune spoznaje, knigsberki mislilac
pribjegava istom razumu kao izvoru apsolutne istine. U drugom izdanju svoje
Kritike istog uma, koja je objavljena ;8;., dakle est godina nakon prvog izdanja,
nakon to je pisac jo jednom sve temeljito promislio, on je vrlo jasno odredio to
znai spoznaja a priori, koje su njene bitne karakteristike i kako se razlikuju od
svakodnevnih podataka.
Mi neemo u izlaganju pod spoznajom a priori razumjeti takve koje zavise
od ovog ili onog iskustva, nego upravo one koje su nezavisne od svakog iskustva.
Nasuprot njima stoje empirijske spoznaje, ili takve, koje su mogue samo apo-
steriori tj. iskustvom. Od spoznaja apriori zovu se istima one kojima nije nita
empirijsko primijeano.
Nae li se prvo stavak koji je sa svom nunou miljen, tad je to sud a priori,
drugo biva li neki sud miljen u strogoj openitosti, tj. da nije doputena nijed-
na iznimka, tad nije izveden iz iskustva, nego je upravo a priori valjan.
Odnosno, spoznaja bi bila a priori nezavisna od iskustva, a karakterizirana nu-
nou i openitou. Sudovi a priori su, po Kantu, Euklidovi aksiomi ili princip
kauzalnosti da se sve promjene zbivaju vezom uzroka i posljedica. Vano je ista-
knuti da se takvi Kantovi sudovi primjenjuju na iskustvo, on je sam stavio na po-
etak svojeg glavnog djela da ljudska spoznaja poinje s iskustvom, ali to ne znai,
kae Kant, da je sve izvedeno iz iskustva. Naprotiv, u iskustvu ve um primjenjuje
svoje kategorije ili forme koje uope unose red i zakon u kaos percepcija (osje-
ta). Kao to su prostor i vrijeme forme naeg zora, tako su apriorne i kategorije
u kojima zakljuujemo, kao sveukupnost, mnotvo, jedinstvo, realnost, negacija,
ogranienje, kauzalnost, supstancija, mogunost, nunost. Jedva da moemo ita
izjaviti a da ne mislimo u tim kategorijama. Kategorije uope omoguuju strogu
ili istu znanost, to je bio ideal istraivaa nakon objave Newtonove mehanike
Philosophiae naturalis principia mathematica, London 68;.
Kant razlikuje analitike i sintetike sudove. Analitiki je sud npr. djevica je
nevina ili uteg je mjera teine. Analitiki nam sud ne daje nita novo, predikat
je ve sadran u subjektu. Neto novo doznajemo sintetikim sudovima kao na
primjer zastava je crvena ili Tomo je u vrtu. Meutim, to su trivijalnosti, Kanta
zaokupljuju sintetski sudovi a priori, koji iskazuju neto nuno i openito. Takav
je bio sud: Ako od jednog oduzmemo jednako, ostaci su jednaki. Ili: Koliina
mase (materije) je konstantna. Ili: Crta je ravna ili kriva, tree je iskljueno.
Prvi se sud upotrebljava pri geometrijskim dokazima, drugi pripada zici, trei
logici. Kant i ne postavlja pitanje jesu li sintetski sudovi a priori istiniti, time to su
nuno i openito miljeni, njihova je istinitost zajamena. I vie od toga! A priori
biva tu uope kriterij znanstvene i lozofske spoznaje.
Zanimljiv je stav poznatog matematiara i teorijskog ziara van der Werde-
na prema sintetskim sudovima a priori. Polazei od Kantove razdiobe sudova na
sintetiko-iskustvene i sintetike apriorne, on prihvaa takoer da se iz iskustva
;6
ne mogu izvesti potpuno openiti sudovi, ali dodaje da sintetski sudovi a prio-
ri mogu biti pogreni. To je bitno odstupanje od Kanta. On navodi kao primjer
Aristotelov zakon slobodnog pada: Brzina padanja razliitih tijela su proporci-
onalna njihovim teinama. Svaki ak zna da je taj sud pogrean. Meutim, kae
dalje on taj zakon jamano nije dobiven iz iskustva. Da je Aristotel mjerio brzinu
padanja razliitih tijela, ne bi nikada to takvo ustvrdio. Sud je, dakle, aprioran a
ipak pogrean.
Nije posve uvjerljivo kako takva reinterpretacija lei u Kantovoj deniciji. Sam
Kant nije smatrao zakon padanja za istu spoznaju a priori. Taj zakon nije onako
nuno miljen, kao to je to spomenuti Euklidov aksiom, a osim toga i nedostaje
mu ona openitost koja se odmah vidi pri gornjem aksiomu. Kant nije Galileijev
zakon slobodnog pada nazvao sintetskim sudom a priori zato to je u njemu pri-
mijeano neto empirijsko, o emu je Kant govorio u uvodu svoje Kritike istog
uma. Kad bi apriorizam mogao biti isto tako istinit kao i pogrean, tad bi itav
smisao Kantova pothvata propao. Vjerojatno nije Van der Waerdenovo shvaanje
sintetskih sudova a priori adekvatno toj problematici.
Izvanredan poznavalac povijesti znanosti i veliki matematiar van der Waer-
den tvrdi u Heisenbergevu Festschriftu (Quanten und Felder, ,;.) da su odluni
nauni napreci ili prekretnice nastupili zabacivanjem ili postavljanjem sintetskih
sudova a priori. Kepler ne bi nikad postavio zakon eliptinog gibanja planeta da
se dugo nije pridravao grkog postulata da se svemirska tijela gibaju u kruni-
cama. Heisenberg je postavio mehaniku matrica da je, kako se u pismu Pauliju ,.
srpnja ,a. izrazio, bez ostatka ubio i zamijenio pojam staze koja se pak ne moe
motriti.
18.4. Teorija i zbilja
itava se stvar nastojala zatvoriti u jezik. Empirijski iskazi su samo jedna po-
sebna vrsta iskaza i njihova funkcija u znanstvenom jeziku ne ovisi o odnosu koji
oni imaju prema van jezinoj zbilji. Logike veze, teorijski pojmovi, opi iskazi,
aksiomi i teoremi, sve je to mogue izgraivati posve formalno po uzoru na mate-
matiku, a pitanje o realizaciji formalnog sustava, o njegovoj istinitosti i interpreta-
ciji mogue je ostaviti za kraj analize, ako nas to jo uope zanima.
Ostalo je dosadno empirijsko uvjeravanje, odgovaranje sa da ili ne, odnosno
istina ili neistina uz pomo nekoliko motrenja.
Ovim se pitanjima pridruuje i jedno formulirano upravo unutar logikog em-
pirizma. Ako jezik teorije nema nikakvu samosvjesnost, jer mu i istinitost i zna-
enje dolaze od empirijskog jezika, koji je tada razlog njegova postojanja, emu on
uope slui Ili, u istom duhu, moemo pitanje oblikovati jo konkretnije: budui
da u jeziku teorije bitnu ulogu imaju teorijski termini, kao to su gravitacijska
sila, elektromagnetsko polje, molekula, geni, bioloka vrsta i slino, kakva je
njihova uloga
;;
DODATAK
Realisti su smatrali da su univerzalije realni, stvarni elementi svijeta, ba kao i
njihova pojedinana otjelovljenja.
Srednjovjekovni su realisti tvrdili da univerzalije, iako nedostupne naim osje-
tilima, postoje. Tijekom stoljea taj je stav evoluirao da suvremenog znanstvenog
realizma, koji se ne bavi univerzalijama, ve teorijskim terminima. Poput sred-
njovjekovnog i dananji realizam postoji u mnotvu varijanti, ali jedan tipini
moderni realist bi rekao da postoje elementi stvarnosti (u ovom sluaju zike,
materijalne stvarnosti) na koje se odnose teorijski termini koji oznaavaju osje-
tilima naelno nedostupna bia (poput bioloke vrste ili elektrona) ili odlike
(poput arma kvarka ili spina elektrona). No znanstveno emo se realizmu
vratiti poslije, sada izloimo stav srednjovjekovnim realistima suprotstavljenih
nominalista.
Nominalisti su smatrali da uistinu postoje samo pojedinani predmeti, a ne i
univerzalije, po njihovu miljenu one su tek rijei kojima oznaavamo sve pred-
mete neke vrste zajedno, a ne neki posebni, nematerijalni objekti. Vidimo da su
nominalisti univerzalije smatrali nekom vrstom razgovornog pomagala. Vidjeti
emo da tezu iste vrste danas zastupaju znanstvenim realistima suprotstavljeni
instrumentalisti kada kau da su teorijski termini tek pomagala za predvianje
ponaanja zikih sustava te da iz njih ne sijemo izvoditi postojanje odgovaraju-
ih zikih objekata ili odlika.
Poznato je da Kopernik dugo dvoumio da li objaviti svoju heliocentrinu teori-
ju neba, prema kojoj Zemlja krui oko Sunca. Bojao se, dakako, reakcija slubene
Crkve.
Jer ove hipoteze ne moraju biti istinite niti ak vjerojatne; ako one omoguuju
proraun sukladan s motrenjima ve je to dovoljno. (Iz predgovora djela Coperni-
cus, N. De Revolutionibus Orbium Coelestium, Nuremberg, .)
Tako je Osiander formulirao stav koji danas nazivamo instrumentalizmom, a
po kojem su teorijski termini i teorijska nadgradnja uope instrument za prora-
unavanje naih buduih iskustava. Prisjetit ete se onog dijela znanstvenog po-
stupka u kojem se iz univerzalnih iskaza teorije izvode novi partikularni iskazi.
Upravo to izvoenje, prema instrumentalizmu, jedina je svrha teorije. Nema tako
ni svrhe raspravljati o istinitosti teorije jer neki instrument ne moe biti istinit ili
laan, ve samo prikladan ili neprikladan. Teorije ili uspjeno objedinjuju posto-
jee i predviaju budua iskustva ili ne. O istinitosti ima smisla govoriti samo u
vezi s empirijskim iskazima, a onda samo o njihovu prihvaanju ili neprihvaanju,
budui da su to ionako iskazi o naem iskustvu, a ne o nekoj vanjskoj zbilji.
Suprotan stav je, dakako stav koji nazivamo realizmom, danas katkad znanstve-
nim realizmom. Realizam tvrdi da, kad je rije o nekoj provjerenoj znanstvenoj
teoriji, tj. o zreloj znanosti, onda teorijskim terminima odgovaraju zbiljska bia,
stanoviti entiteti ija svojstva znanstvena teorija realno opisuje. Kad je Galileo
uzviknuo Eppur si muove, elio je rei da tvrdnja o gibanju Zemlje nije samo
puka hipoteza korisna pri proraunavanju poloaja planeta na nebu, nego da se
njome izrie jedan element zbilje.
;8
Kako se, primjerice Boyleov zakon dioma promatran s tih oprenih pozicija
Predoimo ga u obliku
p

V

= p
a
V
a
za T

= T
a
,
koji dovodi u meusobnu vezu dva stanja plina u cilindru s pominim klipom:
jedno opisano tlakom p
, volumenom V
i temperaturom T
, a analognom troj-
kom (p
a
, V
a
, T
a
). U ovom bi sluaju sredinji predmet spora tipinog realista i
tipinog istrumentalista bilo pravo znaenje izraza opis stanja plina.
Realist bi tvrdio da smo istraivanjem plinova razotkrili, iznijeli na vidjelo, neke
njihove stvarne oblike, meu kojima su tlak, volumen i temperatura. Te veliine
reprezentiraju znaajke koje su plinu svojstvene, kao to su nam dob, visina ili
teina, one su odraz zike stvarnosti u zrcalu jezika. On bi rekao da opis stanja
plina nije samo teorijsko ili razgovorno pomagalo, ve je svojstveni popis zbiljskih
karakteristika plina.
Za realistu je istraivanje prirode itanje plana univerzuma, razotkrivanje
stvarnosti. Posljedica je takve predodbe opisa stanja plina realistiki stav prema
kojem sam Boyleov zakon prikazuje jedan aspekt funkcioniranja zbilje. On je slika
djelia mehanizma prirode, matematiki odnos koji reprezentira odnose eleme-
nata zike zbilje: tlaka, volumena i temperature plina.
Upuivanje na zrelu znanost u gornjem ulomku o znanstvenom realizmu vrlo
je indikativno jer podsjea da je povijest znanosti pokazala kako ni znanost nije
imuna od zabluda. Najsvjeiji je primjer uveni eter koji je tako dobro sluio
Maxwellu i mnogima sve do ,o. kada ga je teorija relativnosti odbacila na sme-
tlite povijesti, ili pak Boyleov oblik plinskog zakona prema kasnijem tonijem
obliku. Zbog toga se realizmu mora dodati i teorija o pribliavanju istini. Iako su
u povijesti neke teorije odbaene, svaka nas nova teorija vodi blie istini.
No za instrumentalista je istraivanje stvaralaki in, a ne pasivno oslikavanje.
Istraujui npr. plinove, mi stvaramo, vie ili manje uspjeno, mreu pojmova po-
godnih za priopavanje steenog iskustva, a ne otkrivamo izravno ustroj zbilje.
Pored toga nastojimo da nam tako oblikovani obrasci omogue predvianje novih
iskustava na temelju steenih iskustava. Boyleov nam zakon, primjerice, omo-
guava da iz potpunog opisa jednog stanja plina (p
, V
, T
) i djelominog opisa
drugog stanja (V
a
, T
a
) izvedemo potpuni opis tog drugog stanja jednostavnim
raunom
1
2 1
2
V
p p
V
=
Tlak, volumen i temperatura u instrumentalistikoj su slici elementi te mre-
e pojmova, ali ne i elementi zike stvarnosti jer nema vrstog opravdanja za
njihovo projiciranje na stvarnost. Instrumentalist bi rekao da je ta mrea pojmo-
;,
DODATAK
va, oblikovana prema mjerilima uporabivosti. Isto je tako Boyleov zakon tek in-
strument za pouzdano predvianje, a ne lingvistika reprezentacija mehanizma
prirode. On nam omoguuje da predvidimo kako e se ponaati nai ureaji, ali
nam ne daje uvid u strukturu zbilje niti su u njega ukljueni pojmovi jednostavno
odraz svojstvenih odlika plina.
Rasprava izmeu realista i instrumentalista jo uvijek nije okonan. Novo go-
rivo za vrue debate dala je zika mikrosvijeta. Procesi u mikrosvijetu opisuju se,
ako se rije opisivati uope smije upotrijebiti, vrlo apstraktnim matematikim
jezikom. Interpretacija tog jezika nije direktna, ve prolazi kroz niz rauna prije
nego se susretne s realnou. Povrh toga, ta matematika ne doputa nikakva sli-
kovita tumaenja. Jer ako kaemo da je elementarni entiteti ujedno i val estica,
kako to uope moemo sebi predoiti K tome jo sve vrijeme radimo samo s
vjerojatnostima, a ne s jednoznanim predvianjima dogaaja. Sve u svemu, in-
strumentalisti su dobili krila, ali i jakog oponenta u slavnom Albertu Einsteinu.
Pokazuje se tako da je odnos izmeu teorijskih pojmova i zbilje mnogo sloeniji
nego to ga zamilja bilo realizam bilo instrumentalizam. A da bismo to pokazali,
moramo se vratiti natrag pitanju o potvrenosti ili opovrgavanju teorije.
18.5. Wittgenstein Filozofska istraivanja
Wittggenstein je napisao Traktat sa sigurnou da je stigao do konane spozna-
je, ime su svi bitni problemi rijeeni. Njegov je sustav poivao na dvjema glavnim
pretpostavkama, prvo, da se sve smislene izjave mogu prozirnim logikim ope-
racijama jednoznano rastaviti na elementarne iskaze, i, drugo, da su ti krajnji,
elementarni iskazi odreeni stanjem stvari ili odnosom predmeta. U tom smislu
i stoji poetna tvrdnja da je svijet skupnost injenica, a ne stvari. Meutim, kad
se potanje razmatra, tad se dolazi do rezultata da se kompleksi mogu na razliite
naine rastaviti, i to je jo gore, i jednostavne stvari pokazuju nam se sloene, i to
na nain kako ih promatramo.
Prema Traktatu pronali bismo smisao ili znaenje neke izreke da je rastavimo
na jednostavne iskaze. Tako bi se npr. izreka:
Metla je u kutu
morala rastaviti, s obzirom na to da se metla sastoji od drka i kefe, na dva jedno-
stavna iskaza:
. drak je u kutu
a. kefa je u kutu
Zrelom Wittgensteinu dolazi takva analiza isto articijelna i on kae: Kad bi
smo nekog pitali dali on to misli, po svoj bi prilici odgovori da nije nikako mislio
posebno na drak niti na kefu. I to bi bio ispravan odgovor jer on nije htio poseb-
no govoriti niti o drku niti o ke.
8o
Ako se i neka stvar sastoji od vie dijelova, obino neemo govoriti o svakom
posebnom dijelu, a ipak e nam smisao izreke biti jasan. Time je sam autor sruio
osnovnu pretpostavku Traktata.
Stari Wittgenstein prigovara mladome da je povukao apsolutnu razliku izmeu
sloenog i jednostavnog. Meutim, u nekim nam situacijama dolazi neki predmet
jednostavan, u nekima sloen. Ako mi ena kae da joj donesem metlu iz kuta,
tada misli sigurno jedan predmet, no ako mi naredi da zamijenim istroenu kefu,
tad sigurno smatra metlu sloenom. Nita nije apsolutno jednostavno, zavisi od
upotrebe rijei, kae Wittgeinstein u posthumno objavljenim Filozofskim istrai-
vanjima godine ,.
Mladi Wittgenstein, sudi stariji, podlegao je tradicionalnom lozofskom za-
htjevu za jednostavnim predmetima od kojih bi se svijet gradio. Meutim, takvih
jednostavnih stvari nema. Bila je to zabluda koja je poela od Platona, moda jo
ranije s Pitagorinom kolom, sa Descartesom i Leibnizom postane prvi postulat
novovjekovne lozoje.
Naputajui pretpostavku jednostavnih predmeta (koje, uzgred napomenuto,
nije u Traktatu nigdje navodio), Wittgenstein je morao odbaciti i jednostavnu
vezu izmeu predmeta i rijei. Ve je Russell bio sklon da znaenje imenica vidi
u predmetima, a njegov je to ak apsolutizirao. Oba su jako pogrijeila. to neko
ime oznauje, to nije sama stvar, osim u izuzetnim sluajevima kada rije de-
niramo s obzirom na neki uzorak, npr. prametar u Parikom zavodu za jedinice.
Budui da nema jednostavnih stvari ili prapredmeta, koje je Traktat oznaivao
imenima, i itav na govor dobiva sasvim drugo znaenje.
Filozofska istraivanja Ludwiga Wittgensteina odbacuju teoriju preslikavanja
koja je u Hertzovoj ili Boltzmannovoj varijanti nadahnula autora Traktat. Teo-
rija pojma kao slike predmeta izala je iz naivnog realizma koji je usaen u na
svakidanji govor. Kada otvorim oi, vidim npr. stol, a kad ih sklopim, vie stol ne
vidim. No, kada ponovno pogledam stol je preda mnom kako sam ga prije vidio
(ima ravnu plohu, noge, i ut je). Nitko normalan nee smatrati da je u meuvre-
menu, dok je spustio kapke, stol iezao. Predmet dakle postoji bez obzira na to je
li ga gledam ili ne. S druge strane, mogu misliti o stolu kad i drim oi zatvorene,
imam, dakle, predodbu ili pojam stola. Prema tome se razlikuju tri razliita stup-
nja: predmet stol, zamjedba tog stola i pojam stola.
predmet stol zamjedba stola pojam stola
Oito je zamjedba uzrokovan stolom preda mnom. Kada ne bi bilo stola, ne bi
ni reektirane zrake svjetlosti stvorile u mom oku sliku niti bi to ivanim reak-
cijama bilo preneseno do mozga da se javi u mojoj svijesti kao slika stola. Razli-
kovanje izmeu predmeta pred nama i njegovih vidnih, tlanih, zvunih, mirisnih
utisaka u ljudskim osjetilima lei u svakidanjem iskustvu, a potvreno je i zi-
ologijom i psihologijom osjetila. Meutim, kada smo sklopili vjee, u nama jo
ostaje upamena slika stola. Dapae, mogli bismo taj stol nacrtati kada bismo to
8
DODATAK
poslije eljeli, a da i stola nema vie pred nama. No, mi nismo vidjeli samo jedan
stol nego mnogo stolova, i vrlo je blizu pretpostavki da se pojam stola stvara u
nama iz takvih upamenih slika razliitih i opet slinih stolova. Koliko god nam se
god to razlikovanje izmeu zamjedba i predmeta ini adekvatno, dolazi se ipak do
lozofske zabune kad se pokua lozofski ili logiki izvesti opstojnost predmeta
iz zamjedba ili percepcije. Kad se uvedu osjetilne datosti ili sense-datum, kao ono
jedino to se izravno zamjeuje, tad se ne moe odatle logiki izvesti opstojnost
objekta, kako je ve davno Hume upozorio. Zastupnici osjetne datosti dosljedno
su doli do shvaanja da zapravo zamjeuju svoje osjetne datosti a ne predmete,
a time je itava teorija zamjedba ili percepcije, pa time i vezana kauzalna teorija
zapala u paradoksalan poloaj. Prema tome ne bi ovjek zamjeivao ut, tvrd, e-
tveronoan stol pred sobom, nego bi zamjeivao osjete utog, tvrdog, prostornog,
itd. Nadalje bismo mogli rei da zamjeujemo samo svoj zamjedba utog, i ad
innitum. Mi ne moemo a da ne shvatimo opstojnost predmeta kao temeljno u
svom iskustvu, kako smo to izvodili u poetnom poglavlju. Humeova teorija im-
presija oznauje krajnje pasivan (i nerealan stav) spram svijeta. Meutim stvari ne
samo zamjeujemo svojim osjetilima, mi ih pravimo i upotrebljavamo u razliite
svrhe od svog najranijeg djetinjstva, i taj je pojam predmeta ukorijenjen svem na-
em iskustvu. Tek poto imamo taj pojam predmeta, moemo i razvijati psiholo-
giju i ziologiju naih osjetila. Tradicionalna kauzalna teorija percepcije polazi od
(logiki) neodrive postavke da se iz osjetnih datosti dokae opstojnost predmeta.
Dakako, mogu se u sutonu prevariti pa vidjeti ovjeka, to je uistinu stog sijena.
Zbog toga bi iskaz, ini mi se vadim ovjeka bio jedino izvan sumnje. Zastupnici
teorije percepcije su dosljedno proglasili apsolutno istinitim iskaze, gdje mi iska-
zujemo ono to nam se priinja, to nam izgleda. Zapravo su to ba takvi iskazi
kad zbog uvjeta opaanja nismo sigurni pa dodajemo kao ogradu ini se ili izgle-
da, i Ayer se tu vara kad takve iskaze uzima kao nepogreive.
Jezik nije logika tvorevina, takve logike tvorevine i ne moe biti poto je od-
baena pretpostavka jednostavnih stvari i elementarnih iskaza. Na je govor pri-
lagoen pojedinim situacijama, i njegova je upotreba jasna u tim situacijama. Kad
me netko pita koje je vrijeme , pogledat u na svoju uru shvativi da drugi ele
doznati koliko je sada sati. U tom njegovom pitanju dolazi rije vrijeme. Kad bih
najprije razmiljao to vrijeme uope znai, po svoj bi prilici moj znanac uzalud
ekao da pogledam na svoju uru. Znanevo pitanje i moj odgovor nakon oitanja
sata potpuno su razumljivi u naoj konkretnoj situaciji, tako je to sa svim navodi-
ma vremena u naem ivotu, a ipak bi se lozof spotaknuo na pojmu vremena i za-
tekao u zabuni. Wittgenstein citira poznato mjesto iz Augustinovih Confessiones:
Jer to je vrijeme Tko bi to mogao lako i kratko objasniti Tko bi to mogao,
rijeima prikazati, i samo misaono dokuiti A ipak: to nam je u naem govoru
blie i poznatije od pojma vremena Mi razumijemo svaki put to se pod tim misli
kad o njemu govorimo, i razumijemo takoer kad ujemo drugoga o tome govo-
riti. to je dakle vrijeme Dok me nitko ne pita, znam to, kad nekomu na njegovo
pitanje elim objasniti, ne znam.
8a
Augustin nije samo pao u lozofsku zapanjenost, nego je naslutio i karakteri-
stine okolnosti. Kad nekoga pozivamo na ruak u a sati ili kaemo da nam vrije-
me bre prolazi u igri s prijateljem nego u samici, tad nam je tu vrijeme potpuno
jasno. Nejasnoa, nedostatak ili pogreka nije u svakodnevnom govoru, kae Wi-
ttgenstein, na je govor u redu, tek je lozof zaveden. Bio je zaveden ponajprije
tenjom za openitou, da stanoviti nain govora upotrebi i ondje gdje nema
smisla.
Ako i na kraju Traktata stoji da samo iskazi prirodne znanosti imaju smisla,
ipak bi malo tko od prirodoslovaca prihvatio Wittgensteinovo tumaenje znano-
sti. U znanstvenom se istraivanju otkrivaju zakoni koji se izraavaju takvim ri-
jeima kao to su svi i uvijek, npr.: sva tijela padaju uvijek s jednakim ubrzanjem
na zemlju. Zakon vrijedi za sve predmete, u sva vremena, u zrakopraznoj posudi.
Zakon se moe ilustrirati na nekoliko primjera, moe se vericirati u nekoliko
eksperimenta, ali nipoto ne moramo navesti sve sluajeve da bi nam zakon bio
jasan ili istinit. Oito je mladom Wittgensteinu lebdio pred oima konaan broj
predmeta, meutim zakoni impliciraju beskrajni proces, i zbog toga su innitezi-
malne metode matematike bile tako uspjene.
Pobijajui tradicionalnu metaziku, ve je Ernest Mach (Beitrge zur Analyse
der Empndungen, 1886.) rekao da je jedna injenica isto tako dobra injenica kao
i neka druga, i samo je stvar ekonominosti naeg miljenja kako mi te injenice
rasporedimo u komplekse. Dakako, injenice su za Macha bili osjeti. Stari Witt-
genstein biva dosljednijim pozitivistom time to naputa strogu logiku govora. Jer
takva bi logika implicirala tradicionalni materijalizam s teorijom preslikavanja ili
apriorni idealizam Platona.
Sa zakonima ide i jasno odreenje temeljnih pojmova. Nisu li masa, energija,
impuls, elektrini naboj, spin otro odreeni Iz Newtonova aksioma da su sile
akcije i reakcije (umnoci mase i ubrzanja) jednake za dva tijela u uzajamnom
djelovanju:
m
= m
a
a
a
mogu se odmah mjerenjem akceleracije izraunati omjeri masa. Iz osnovnog
zakona elektriciteta da je sila jednaka umnoku elektrinog naboja i polja mogu
se proraunati omjeri naboja u danom elektrinom polju. Ipak, primijetit e tvr-
dokorni lozof, mjerenje proporcija nije istovjetno s odreenjem pojma. Fiziari
su to mogli tisuu puta mjeriti, a da su nam ostali energija ili materija. Sva takva
pitanja bi Wittgenstein proglasio praznim ili besmislenim, no ostaje tu ipak nera-
zjanjeno zato neki pojmovi igraju tako dominantnu ulogu.
Po njegovu uvjerenju ne postavlja nam znanstveno istraivanje nikakvih lo-
zofskih problema. Nelagoda ili uenje lozofa ova prvobitna sokratska situaci-
ja dolazi od obinog govora kad se poinje neumjesno primjenjivati. Zabluda je
bila njegova Traktata da je povjerovao da se rijeima moe dati precizno znae-
nje. Meutim, kao to se vidi iz Oxford Dictionary-ja, svaka rije, ak i vlastito
8
DODATAK
ime moe imati razliita znaenja. U svakidanjem govoru ne nastaju time nika-
kve nejasnoe jer su te rijei izreene u stanovitim situacijama i neto odreeno
znae. ak itava reenica moe imati dva razliita, ali sasvim odreena znaenja
u dvjema prilikama, npr.: Mate je otkrio kip kneza. Ako je Mate arheolog koji
traga za spomenicima starih kneeva, shvatit emo to kao arheoloko otkrie, ako
je pak Mate dravnik koji dolazi na neku proslavu, tad e to otkrie kipa znaiti
in ceremonije, dakle neto posve drugo od znanstvenog pronalaska. U prethod-
nim skicama svojih Filozofskih istraivanja zapisao je Wittgenstein:
Najvie tekoa u lozoji nastaju tako to se dajemo namamiti opisati upo-
trebu vanih prigodnih radnika meu rijeima tako kao da bi bile rijei s pra-
vilnim funkcijama.
U najvie sluajeva vidi se znaenje rijei iz njegove upotrebe u govoru. Me-
utim, lozof biva sklon da stanovitim rijeima prida stanovitu sliku pa ih tako
naposljetku shvati samostalnim biima koja uzajamno stupaju u sasvim odreene
veze. Takva je bila i tvrdnja Traktata:
5.63 Svi iskazi naeg dnevnog govora su stvarno, takvi kakvi su, logiki potpu-
no ureeni. Ono najjednostavnije to tu elimo navesti nije parabola istine,
nego je puna istina sama.
Kako dolazi on do toga da zbaci tako evidentnu razliku izmeu govora i mi-
ljenja Ponajprije, pita se on, kako dolazimo do te razlike. Razlog tome lei, po
njegovom sudu, u naem govoru. Promatrajmo takve izreke kao:

On misli to i govori.
On ne misli to to govori.
On jedno misli, drugo govori, a tree radi.

Po Spinozi bismo mogli zamisliti dva razliita procesa koji usporedo teku, je-
dan je miljenje, drugi je ziki govor, no to je besmislica, kae Wittgenstein. Tu
je samo jedan tijek. Nema nekog posebnog unutarnjeg iskustva ili mentalnog pro-
cesa koji bi pratio govor predavaa. Poto je to konstatirao u tako vanoj zgodi.,
Wittgenstein to u svojim Filozofskim istraivanjima naroito efektno kae: Bog,
kad bi se zagledao u nae due, ne bi tamo mogao nita vidjeti o emu govorimo.
Jake argumente za svoju tezu nalazi Wittgenstein u tome kako djeca ue. Ona
ne ue posebno govoriti, a posebno misliti. Uenjem govora biva i njihovo milje-
nje razvijeno. Prema tome ne moe se iznad govora postaviti neka razina istog
duha.
U problemu negacije stvaraju razliiti jezici razliite priine. Usporedimo hr-
vatski s njemakim u odgovoru na tako jednostavno pitanje: ima li on ita u de-
pu U potvrdnom sluaju bi odgovor glasio:
hrvatski: ima. njemaki: ima. (es gibt.)
8
U negativnom bi sluaju odgovor glasio:
hrvatski: nema nita. njemaki: ima nita. (es gibt nichts.)
U hrvatskom jeziku dvostruka negacija opet znai negaciju, no u njemakom
ima negativna forma isti oblik kao i armativna, prema tome e nas njemaki jae
zavesti da shvatimo nita kao neto, tj. kao da jest. To svojstvo njemakog jezika s
tendencijom da se od glagola ine imenice jako je pogodovalo stvaranju apstrak-
tnih bia, i nije sluaj da su najtee ontologije izrasle na tom jezinom tlu.
Iako ne elimo osporiti da su besmislene onakve izjave kao Heideggerova
ili jo konfuznija Sartreova o bitku i nebitku, ipak je sporno ne ide li to proricanje
suvie daleko tako da pada u pozitivistiku metaziku.
Naposljetku valja primijetiti i da predodba svega onoga to jest ve implicira
metaziku pretpostavku da imamo potpun uviaj u svijet, da moemo sve obu-
hvatiti i da je to sve s nama samima dana cjelina.
Wittgenstein istie razliku u naem govoru izmeu imenica Tomo, stol, hrast i
pridjeva visok, crven, lijep. Te imenice odnose se na odreene osobe ili predmete,
dok se pridjevima oznauju svojstva tih osoba ili predmeta. Neki pridjevi mogu
imati sve navedene imenice zajednikim, npr.:
Tomo je visok. Hrast je visok. Stol je visok.
Tomo je lijep. Hrast je lijep. Stol je lijep.
Meutim, od pridjeva se mogu napraviti imenice pa nae gornje iskaze moe-
mo drukije formulirati:
Tomo ima visinu. Hrast ima visinu. Stol ima visinu.
Tomo ima ljepotu. Hrast ima ljepotu. Stol ima ljepotu.
Nesvjesna tenja za izjednaavanjem vodi nas do toga da i imenice stvorene iz
pridjeva shvatimo isto onako kao i prve imenice.
Tradicionalno se odreenje pojma vee uz neke bitne karakteristike. Za svaku
je opeku glavno da je nalik na heksaedar i da je peena od zemlje, a sporedno je
da li je vie ukasta ili vie crvenkasta, da li joj je povrina glatka ili hrapava,
itd. Za skup predmeta obuhvaenih nekim pojmom moglo bi se dakle rei da
ima neke bitne oznake, ili bi se moglo ak govoriti o biti tih predmeta. Tako se i
postavljaju pitanja to je bit nekog metala, to je bit ivota, itd. Tu tradicionalnu
teoriju biti ili esenciju izvrgava Wittgenstein osobito otro kritici. Predodba o
biti stvari za njega je stvorena tenjom za izjednaavanjem. Razmotrimo na pri-
mjer s opekom. Je li istina da opeke imaju ita zajedniko Mogu se opeke nainiti
od umjetnih materijala, a takoer i u obliku okruglih ploica. to dakle ostaje
zajedniko Heidegger bi podlegao kunji da opeku odredi njenom upotrebom u
gradnji. Meutim, opeke se rabe za oploenje putova ili u posve druge svrhe. No
opeka je jo vrlo jednostavna stvar. A to emo nai zajedniko kad razmotrimo
sloenije stvari Wittgenstein je osobitu panju svratio na razliite igre.
8
DODATAK
Mladi Wittgenstein bi se zadovoljio pokaznim denicijama rijei, npr.: da po-
kaemo djetetu loptu i izustimo pri tom lopta. Izmeu rijei lopta i predmeta
lopta postavio bi takav kaiprst jasnu vezu. Meutim stariji Wittgenstein vie ne
vjeruje u tako jednostavnu vezu izmeu imena i predmeta, kako je to postavio
Tractatus logico-philosophicus. Kad pokaemo djetetu neku konkretnu loptu
pa izustimo lopta, moglo bi dijete obratiti panju na boju (crveno) ili materijal
(gumu) pa isto tako nazvati i crvenu ruu. Moemo stotinu puta uprti prstom u
loptu i povikati lopta, a da ne bismo time djetetu nikakvo vee znaenje predali.
Tek kad se ono samo poigra loptom, i ne samo jednom, pa nam na poziv donesi
loptu i donese loptu, sigurni smo da dijete shvaa znaenje te rijei. Pokazne de-
nicije nisu, dakle, dovoljne, jedna se rije mora u vie razliitih upotreba pojaviti
da bi se iskristalizirala s vie-manje samostalnim znaenjem.
Kad uimo dijete govoriti, uimo ga istodobno nekim postupcima, a uimo
ga i misliti. Uenje miljenju dolazi simultano s uenjem govoru i ponaanju i ne
moe se od toga odvojiti. No, to je ba i htio tradicionalni idealizam kad je na
govor denirao kao izreene misli, ili iskaz kao izreenu ili napisanu misao. S tog
bi gledita bilo blisko prihvatiti da se rijeima imenuju pojmovi. Wittgensteinova
je kritika ukazala na to da se pojmovi ne smiju shvatiti samostalnim, idealnim
biima i da se u takvim lozojama radilo o nedoputenom prijenosu ili openju
nekih naina govora. No, ako je i bio u tome u pravu, njegov je kriticizam iao
mnogo dalje. On je porekao i same duevne ine ili procese, dakako, ne u trivi-
jalnom smislu, nego otprilike onako, kako je i mladi Ludwig poricao opstojnost
osobe ili ega, ime se, usprkos svih opreka, krug jednog lozofskog velikana
zatvara. Znaenje tog poricanja treba da se potanje razmotri, jer u tome, kao i u
poricanju openitosti, razii emo se s Filozofskim istraivanjima.
18.6. Bijeg u lingvistike dubine
461
Od Leibniza je lozoma bio san logiki jezik koji bi im dao vid egzaktnosti
kao matematiarima. Jo neto zavidjeli su lozo egzaktnim znanostima: njihov
nepristran poloaj u svjetskim razmiricama. Vlade se mijenjaju, ideologije prola-
ze, ali profesori matematike i zike ostaju. Ne bi li bilo lijepo, veli Ryle, da i u lo-
zofskim kolokvijima nestanu partije Prirodoslovci priznaju iste kriterije kojima
podnose svoje hipoteze. Isto je tako i Beki krug oko Neuratha, Franka, Schlicka i
Carnapa postavio princip verikacije, koji otkriva smisao i besmisao, istinu ili la,
a otada, kako kae profesor Ayer, nita vie ne opravdava egzistenciju suprotnih
lozofskih kola.
Novi pozitivistiki pravac bio je nepomirljivo antimetaziki. Ako je danas ra-
cionalni idealizam mrtav u engleskoj lozoji, nije to ipak njegova zasluga. Meta-
461
Tekst Bijeg u lingvistike dubine je tekst Akademika Ivana Supeka iz njegove knjige
Filozoja znanost i humanizam izdanje kolska knjiga Zagreb, 1995.
86
zika je ve bila u agoniji kad su se Russell i Moore pojavili, a Bradleyeva retorika
vie je naliila na opijelo Hegelu nego na uskrsnue. Pad je uzrokovao nagli zamah
prirodnih znanosti na poetku naeg stoljea i usporedno s time, potpuna jalovost
lozofskih spekulacija. Pred ovim novim razvitkom jedan dio lozofa sklanja se
pod okrilje religije, a dru gi pak prilazi egzaktnim znanostima da pronae udo
u njihovim metodama istraivanja. Ako je taj preokret i bio revolucionaran za
njemako kulturno podruje, na Otoku je znaio povratak u tradicionalna korita.
Od Lockea do Humea nosila je engleska lozoja empirijsko obiljeje. Bilo bi
netono pomisliti da je to bila empirika grana koja je rasla primjerice poput bo-
tanike. U mnogom pogledu zavarava i taj njen naziv. Kad su Locke i Hume zapo-
eli svoje analize u otroj opoziciji prema racionalnim metazikama, ni jedan ni
drugi ne preuzimaju eksperimentalno i matematiko istraivanje. Njihova raz-
matranja o percepcijama bila su vie subjektivna introspekcija nego ono iskustvo
koje je pokretalo ziku njihovog doba. Zato i ta lozoja nije uinila daljnji napre-
dak i pomalo je tinjala, dok je potkraj prolog stoljea nisu potisnuli novi pravci
njemakog idealizma.
U englesku lozoju uao je Hegel na krajnja idealistika vrata i bila je to vie
pljeva velikih rijei nego prava zrna koja bi iznikla iz rasprava engleskih pisaca.
Ne samo da dijalektika nije dobila nita vie svjetla, ona je posluila da se srubi
svaka spoznaja. Ako je svijet i jedna cjelina, nuno je ipak da istraujemo u njemu
pojedine stvari, pri emu na ravno ne smijemo izgubiti iz vida realnost naih isti-
na. No to je upravo ono to Bradley ne eli. Budui da je uvidio da je svaka stvar
o kojoj tvrdimo da je realna u sebi protuslovna, on je proglaava pukim priinom.
Realnost je apsolutni duh, cjelina u kojoj prestaju sve razlike i gole veze, ona je
samo jedno. Takav je monizam izgubio kontakt sa svim istraivanjima, ali je ponio
atmosferu na prijelazu u novo stoljee visokom retorikom.
Zamislite da ste sluajno upali u neku sveanu skuptinu, gdje se dostojan-
stveni govornici nadmeu zvonkim frazama apsolutnog, cjeline, bitka, duha,
savren stva. Va se um brka u tim maglama i vi, ako imate dovoljno drskosti,
povui ete govornika za rukav pa zapitati, molim vas, to te rijei znae
Taj sluajni izletnik u metaziku sveanost bio je G.E. Moore koga, kako sam
kae, nita nije vuklo lozoji: Ne smatram da bi mi svijet ili znanost ikada suge-
rirali i koji lozofski problem. to me navelo na te probleme, bile su stvari koje su
drugi lozo rekli o svijetu i znanosti. U onoj visoko retoriinoj atmosferi pojava
Mooreova zdravog razbora djelovala je kao hladni tu. On je bio dovoljno upo-
ran da svuda postavi svoje skeptino pitanje. U tome je oponaao Sokrata, samo
to nije imao tako dubokog vlastitog uvjerenja. No tim razornija bila je njegova
kritika.
Kad je McTaggart jednom prilikom izrazio svoje gledite da je vrijeme nereal-
no, Moore je poeo ovako argumentirati: Ako je vrijeme nerealno, ne moramo li
porei da smo imali zajutrak prije ruka A na isti se nain Moore suprotstavlja i
Bradleyu: Ako je real nost spiritualna, ne slijedi ili odatle da su nam stolci i stolovi
sliniji nego to mislimo
8;
DODATAK
Ova skepsa izvire iz zdrave, svakidanje pameti, nesmuene lozofskim ko-
lama. Moore se udi da se izjave lozofa toliko protive onome to smatramo u
naem svakidanjem ivotu neospornim, ali on ih ne nastoji historijski objasniti.
Prva je njegova na mjera da trai smisao lozofskih izjava i ukae na oitu suprot-
nost prema obinom raz boru. im je to postigao, on je zadovoljan. Neka lozo
samo objasne zato tvrde tako udne stvari
6a
.
Mooreov istup u engleskoj lozoji znai povratak na zdravi razum. Godine
,a. Moore je objavio svoju raspravu Defence of common sense u kojoj navodi li-
stu istina u koje bi bilo besmisleno posumnjati. Te su istine: on ima tijelo, rodio se
prije odreenog broja godina, ivio je otada na povrini Zemlje, koja je postojala
ve dugo, i na kojoj su ivjeli mnogi drugi ljudi. Ja znam sigurno, kae Moore
da je to istina. Smisao tih izjava nije nimalo mutan. Pa ipak, mnogo je lozofa
postavilo tvrdnje koje su nespojive s tim istinama. U njihovim izvodima mora biti
neka pogreka koja ih vodi u besmislicu. Ta zabluda lei prije svega u pogrenoj
upotrebi rijei.
Moore nije bio jedini koji je obratio panju stranputicama jezika. Ovom anali-
zom pozabavio se i Bertrand Russell nakon to je s Whiteheadom pokuao logiki
utemeljiti matematiki sustav
6
. Kao Moore, i Russell je bio vrlo sumnjiav prema
metazikim sistemi ma, njegovo je polazno gledite da lozoja treba da bude
isto onako egzaktna kao to su to matematika i prirodne znanosti. Zadaa je
lozoje, pie on ,,., da prui raun o svijetu znanosti i svakidanjice. Da
postigne tu svrhu, lozoja mora upotrijebiti stroge logike metode. U geometriji
polazimo od aksioma, iji nam je smisao neposredan, pa konstruktivnim zakljui-
vanjem nalazimo nova svojstva prostornih tijela. Isto tako, veli Russell, i poenta
je lozoje da pone neim tako jednostavnim da se ne ini vrijednim ustvrditi, a
zavri neim tako paradoksnim da to nitko nee povjerovati.
to je ovo jednostavno, odakle treba poeti Prema Russellu, to su injenice o
stvarima. Stvari u svijetu imaju razliite karakteristike i stoje meusobno u ra-
zliitim odnosima. Da imaju te karakteristike i odnose, to su injenice. injenica
je: Stol je drven. I jedna i dru ga rije, iako gramatiki razliite, odmah su nam
jasne, pa i njihova veza znai neto jasno odreeno. Takve propozicije Russell
zove atomskim. One su graa od koje moemo sagraditi sloene izjave. Najjed-
nostavnije je da dvije ili vie atomskih tvrdnja spojimo s pomou veznika u jednu
sloenu propoziciju, molekularnu, kako je Witt genstein i Russell krste. Tako npr.
moemo spojiti Petar je u Zagrebu i Petar je u Splitu u jednu reenicu Pe-
tar je u Zagrebu ili Petar je u Splitu. Funkcija je tog veznika ili da, ako je prva
atomska propozicija netona, tada je druga tona. Analogno moemo denirati i
funkcije drugih rijei kojima spajamo jednostavne tvrdnje, a istina konane mole-
kularne propozicije zavisi od toga da li su atomske tone ili pogrene.
Polazno je Russellovo gledite da na jezik ima jednostavnu logiku strukturu
kakvu su on i Whitehead analizirali u matematikom sistemu. Operacija je te lo-
462
G.E. Moore, Te Refutation of Idealism, saeto u Philosophical Studies, London, 1922.
463
A.N. Whitehead i B. Russell, Principia Mathematica, Oxford, 1908.
88
gike oita. Ponajprije su dani atomi koji su ili istiniti ili pogreni, a od tih atoma
grade se utvrenim pravilima sloene izjave koje po Russellovu miljenju mogu
biti takva iznenaenja kao to su to otkria zike. Jesu li obje te pretpostavke ispu-
njene Sigurno je da ima izjava koje nam se ine neposredno istinitim. Tako svat-
ko zna to znai: Rua je crve na, premda bi se i tu mogao istai prigovor da mi
to shvaamo poto smo ve ee bili u cvjetnjaku i nauili razlikovati boje. Me-
utim, veina propozicija nije takva da bi im smisao bio jasan izvan odnosa s dru-
gim stvarima. Vratimo se na prvotni primjer: Stol je drven. to to znai od drva,
rasvjetljuje se tek tada kad upoznajemo i druge materijale od kojih stol moe biti
nainjen, npr. metale. Isto tako, i sama rije stol nije esto potpuno jasna jer ima
stolova vrlo razliitog oblika i upotrebe. Obino propo zicije dobivaju svoj smisao
tek u itavom kontekstu u kom dolaze kao graa. Russell bi na to mogao odvratiti:
kako moemo shvatiti cjelinu ako su nam dijelovi nejasni
6
Matematiar B. Russell pokuao je zakljuivanje svesti na sintaksu i konstruk-
ciju iz poetnih izjava koje su neosporne istine ili se mogu iskustvom provjeriti.
Miljenje bi po tome uglavnom bilo graenje iz poznatoga po stanovitim pravili-
ma. Na znanac s Tenerife, impanza, demantira Russella (to mu jednom primi-
jetih, na njegovo negodovanje). Dok bi za lorda zakljuak na kraju konstruiranja
bio neto neoekivano i sasvim novo, impanza je postigao trivijalan cilj (hranu
izvan kaveza) izmislivi sastavljanje palica. Pored toga se takoer vidi i vanost
prostornih odnosa ili slike u glavi. Ako je i u miljenju usaena neka svrha, ono
je isto tako vrsto uraslo u neke slike.
Russellova pojava u engleskoj lozoji ila je usporedno s nastupom Bekog
kruga (Schlick, Neurath, Carnap, Mieses i dr.) i koliko je on utjecao na razvitak
logikog pozitivizma, toliko je i sam bio pod tim uplivom. Zajednika im je tenja
da lozoju priblie egzaktnom zakljuivanju matematike i zike, a izvor suprot-
nih metazikih sustava vide ponajprije u nedovoljnoj odreenosti jezika. Beki
krug zbog toga postavlja pred sebe zadau da svagdanji govor zamijeni kompozi-
cijom simbola koji stoje na mjesto konkretnih rijei. Ta se kompozicija osniva na
jednostavnim logikim pravilima prema kojima se mogu graditi reenice i tran-
sformirati jedne u druge. Po miljenju Carnapa, jezici imaju jednostavnu logiku
strukturu, a to ih meu sobom razlikuje, to je nacionalni rjenik.
Na elo istraivanja istine postavlja logiki pozitivizam princip verikacije.
Taj princip istie empirijsko gledite, a odbacuje svaku metaziku spoznaju kao
besmisli cu. Po principu verikacije neka izjava ima samo onda smisla ako se moe
vericirati, ili drukije reeno, znaenje neke izjave dano je u nainu kako se ona
moe vericirati.
6
Kao posljednja instanca slue tu, dakako, utilna opaanja.
Budui da se tvrdnje me tazike ne mogu na taj nain ispitati, logiki ih poziti-
464
Escape of Philosophy into Linguistic Depth objavljeno je u vicarskom asopisu Dialectica,
Vol. 14. 1960. Kako je i urednik Conseth stavio primjedbu da se to odnosi na ranije
Russellovo gledite, lorda to nije umirilo.
465
O. Neurath & R. Carnap, Erkenntnis III, 1932i33. i R. Carnap, Testability and Meaning,
Philosophy of Science, 3, 1936.
8,
DODATAK
vizam smatra besmislenim. Uvidjevi da je princip verikacije suvie tvrdo izre-
en, neopozitivisti i logiki empiristi poeli su govoriti o empirijskoj konrmaciji.
Opaani iskazi bivaju postavljeni u vezu sa stanovitim iskustvima ili opaanjima.
Pored empirijskih spoznaja izriemo i takve propozicije iju valjanost ne mora-
mo podvri kriteriju iskustva. Matematiki zakljuci su istine nezavisne od prin-
cipa verikacije. to znae apriorne tvrdnje Logiki je pozitivizam konzekventno
drao da su to tautologije. Geometrija polazi od sistema aksioma. Od tih temelj-
nih propozicija mogu se izvesti druge, koje u bitnom ne sadre nita novo prema
poetnim aksiomima. Isto to vrijedi za sve logiko zakljuivanje. Kad kaemo da
je neka izjava a priori istinita, to znai da je tautologija, tj. da se moe transformi-
rati na nae polazne aksiome. Ako nam tautologije i mogu korisno posluiti pri
bistrenju teksta, one nam ipak ne pruaju nikakve nove injenice. Kako H. Hahn
kae, sveznajui duh ne treba ni logike ni matematike. Prema tome, zanimanje s
tim oblastima istraivanja bilo bi uzrokovano ogranienou ljudskog uma koji se
raduje da neto otkriva to je ve sadrano u premisama.
Na prvi pogled ini se da se principu verikacije, kao ni tautolokom karak-
teru logike i matematike, ne moe nita prigovoriti. Ipak, kad se oba ta gledita
dosljedno prove du, upada se u tekoe, pa na kraju i u agnosticizam. Ponimo s
onim to djeluje vre, s matematikim i logikim zakljuivanjem, a na kraju se
vratimo na princip verikacije. Neosporno je da su u svakoj matematikoj spo-
znaji sadrani kao elementi poetni aksi omi. No je li time iscrpljeno znaenje no-
vog zakljuka Od poetnih elemenata mogli bismo doi do bezbroj konstrukcija,
ipak odabiremo samo neke putove, one kojima stiemo do nekih vanih istina.
Naelo tautologije ne opravdava na izbor. Mora, dakle, jo neto biti to nas vodi
u zakljuivanju. Neka namjera ili slika povezuje nae izjave u jednu cjelinu. Pro-
matrajmo grau za neku kuu! To su cigle i drvene grede. Kad se ku a podigne,
u njoj nema nita drugo osim graevnih elemenata. Pa ipak, je li kua isto vjetna
s nesuvislom graom Oito da nije. Poetnim elementima priao je stvaralaki
proces koji je iznio neto novo.
To je mutno, primijetit e netko. Taj stvaralaki moment ne moe se tako odre-
diti kao to su jasno odreeni aksiomi. Doista, to ini specine crte pojedinih
istraivakih pothvata. U geometriji taj je kreativni moment preteno leao u
konstruktivnosti koja je tisuljeima bila inspirirana arhitekturom i gibanjem. I u
zici rijetko se kada poduzeo neki eksperiment, a da pri tom istraiva nije imao,
ako i mutnu, misao vodilju. Niz opaanja i zakljuaka tu je povezano u jedinstven
prilaz prirodi. Rastaviti tu cjelinu na nezavisne empirike i logike elemente, svri-
lo bi u gubitku smisla.
Ta kritika formalne logike ini se moguim ishoditem dijalektike. Zacijelo, ne
dijalektike, kako je to shvaao Hegel, gdje se jednoj tezi suprotstavlja njezina ne-
gacija. Takvo shvaanje dijalektike, ogranieno na istu sferu misli, preusko je i
ne moe osvijetliti tajnu istraivakog postupka. Idealistiki monizam ostavlja
misao u zatvore nom krugu, ak ako se ta misao kree preko svoje negacije. Stvara-
latvo nastupa samo tamo gdje je slijed otvoren. U istraivanju, koje je upravlje-
,o
no prema objektu, krije se uvijek vie nego to je to obuhvaeno teorijom. Prirod-
ni zakon izraava na zahvat u odreenoj strukturi. Razliite strukture povezane
su evolucijom koja se ne moe jedno stavno rastaviti na objektivni i subjektivni
element, tom jedinstvu moe pripasti naziv dijalektike. Preokreui Hegelov ide-
alizam, Engels je pokuao dijalektiku ukorijeniti u istom objektu, u suprotnosti
s Marxovim Tezama o Feuerbachu. Meutim, uz najbolju volju nije bilo mogue
uvidjeti kako bi takvi modeli oivjeli, a dijalektiki skokovi ostali su u toj izvrnu-
toj shemi jalovi. Dijalektika bi mogla poi od temeljnog jedinstva ovjeka i svijeta,
misli i prirode, jedinstva naeg stvaralatva koje se moe rastaviti na relativno
valjane suprotnosti, kao subjekt i objekt, duh i materija, misao i injenica, teo rija
i praksa. (Suprotnost tu ne znai negaciju nego suprotstavljenost, obina logika
ne gacija odnosi se samo na istovrsnost.)
Protiv Hegelove formalne dijalektike moe se navesti argument da se nijedan
ziar nije dosad njome posluio u pronalaenju novih istina. A ipak, zika ve
preko dva tisuljea ne radi nita drugo nego istrauje svijet oko nas. U tom vrlo
uspjenom istraivanju zika je razvila nove metode, i eksperiment i matematiki
izraz, i nije na lozoji da poui ziare nego da osvijetli to znanje u cjelini ljud-
ske egzistencije, osobito s obzirom na ljudsku budunost. Ako se neopozitivizam i
posvetio tom osvjetljavanju, promaio je ne vidjevi transcendentnost zike.
Kako se god inio evidentan, princip verikacije sadri posebno gledanje na
iskustvo. Kao i u Humea, i tu se svijet javlja u nizu osjeta. Pozitivisti dre da se
pojedini iskazi moraju svesti na pojedine osjetne sadraje, ili kako to istie profe-
sor Ayer, neka izjava ima smisao ako se neko utilno iskustvo odnosi na odreenje
njezine valjanosti. Dodue, Ayer priznaje da je to odnosi se neugodno neodreeno,
ali on ipak pri tom us traje. Meutim, tu se krije ona ista zabluda kao i u Russellovu
atomizmu gdje bi poje dine propozicije izraavale elementarne injenice. Uisti-
nu je empirijska verikacija, u zici, koju neopozitivisti uzimaju za uzor, mnogo
sloenija. Prije svega, istraivanja se tu slui makroskopskim aparatima konstru-
iranim prema odrednim zakonima. U ishodu mjerenja sadrana je pretpostavka
o interakciji instrumenta s opaanom pojavom. Kad se na badarenoj skali neto
proita, to je, dodue, neki vidni osjet, ali to samo po sebi ne znai mnogo. Smisao
eksperimenta ne moe se, prema tome, nai u nekim partiku larnim osjetilima
nego u cjelini prethodnih teorija i postavljene aparature.
Poloaj nije bitno razliita ni u svakidanjem ivotu. esto se o neemu uvjeri-
mo jednako kada otvorimo oi. No to su obino bezazlene izjave koje nam ne slu-
e za logike zgrade, a njihova jednostavnost esto je prividna. Kad neki Buman
i Europejac gledaju Rafaelovu Madonu, njihova su opaanja vrlo razliita ako
je i ziologija njihova oka jednaka. to vidi ptica kad ue u nau sobu Sigurno
nikakva fakta, adekvatna naim iskazima. Naa je zamjedba kompliciranija nego
to dre Russell i neopozitivisti.
Kao i ostali lanovi iste kole, profesor Ayer smatra da je rijeio sve one lo-
zofske probleme o koje se preko dva tisuljea spoticala ljudska spoznaja. Da ga
obranimo od mah od prijekora pretencioznosti (iako je njegova knjiga Jezik, istina
,
DODATAK
i logika pisana u vrlo samosvjesnom stilu), objasnit emo da je njegovo rjeenje u
eliminaciji tih pro blema. Bez sumnje, mnogi su sukobi u prolosti, a i danas, uzro-
kovani zagonetkama i paradoksima naeg jezika, odakle esto poniru besmislena
pitanja, kao da li postoji nita. Meutim, pozitivizam eli i osnovno lozofsko
proturjeje svesti na mlaenje prazne slame. Da vidimo na koji se nain Ayer oslo-
baa iz konikta subjektivne svi jesti i realnog svijeta oko nje,
Na samom poetku moram objasniti da ne prihvaamo realistiku analizu naih
os jeta u terminima subjekata, akta i objekta. Jer, niti egzistencija supstancije, koja
bi po pretpostavci izvrila osjetni akt, niti egzistencija samog akta kao razliitog od
osjetnog sadraja (prema kojemu je po pretpostavci upravljen), ne moe se nimalo
vericirati. Mi doista ne poriemo da se moe govoriti da je neki partikularni su-
bjekt imao neki osjetni sadraj, ali vidjet emo da se ova relacija mora analizirati
u terminima uzajamnih veza osjetnih sadraja, a ne u pojmovima supstancijalnog
ega i njegova misterioznog akta. Prema tome, mi ne deniramo osjetni sadraj kao
objekt ve kao dio osjetnog iskustva. A odatle izlazi da egzistencija jednog osjetnog
sadraja uvijek ukljuuju egzistenciju osjetnog iskustva...
Odgovor na pitanje dali su osjetni sadraji psihiki ili ziki glasi: nisu jedno ni
drugo, ili radije, distinkcija izmeu duhovnog i tjelesnog ne primjenjuje se na osjet-
ne sadraje To se primjenjuje jedino na objekte koji su njihove logike konstrukcije.
Ovom koncepcijom (koja nije u bitnome razliita od Machove) dri Ayer da je
rijeio staro protuslovlje duha i materije. Jedno i drugo logike su konstrukcije.
Razlike izmeu njih su razlike izmeu logikih konstrukcija. Posljednji elementi
koji se ne mogu dalje svesti, osjetni su sadraji. No, to je onda taj mistini ego koji
ita ove retke i kritizi ra pisca Dosljedno Ayer zakljuuje, to je takoer logika
konstrukcija. Kad se pitamo to je priroda samog sebe, pitamo se kakva mora
biti relacija izmeu osjetnih sadraja da pripadaju osjetnoj historiji istog sebe.
A odgovor je na ovo pitanje da moraju sadrati osjetne sadraje koji su elementi
istog tijela.
Tako Ayer odreuje zagonetku ega, koju je Hume uzalud pokuao rijeiti u
okviru svoje lozoje. I Hume zabacuje supstancijalan ego, s razlogom da se takvo
bie ne moe opaziti. Kad god se udubem u se, kae Hume, nikada se nisam
uhvatio, sada ili u prolosti, bez neke percepcije, a odatle slijedi da ja nisam nita
drugo nego snop ili zbirka razliitih percepcija. Tom shvaanju nedostaju ka-
rakteristine razlike prema drugim snopovima ili zbirkama percepcija, a Ayer to
nalazi u popratnim osjetima koji su elementi istog tijela. Osobni identitet sveden
je time na tjelesnu oznaku, to je esto u praksi dovoljno, naroito za policiju.
Ova analiza izlazi na isto, to je Ryle otkrio ,,. u svojoj knjizi Te Concept
of Mind. Svoju kritiku tradicionalnog shvaanja duha i tijela Ryle zapoinje vrlo
uspjelom slikom sablasti u maini, ali njegovi daljnji izvodi nisu tako jasni. Poput
Wittgen steina, iji je upliv vrlo jak, on smatra da osnovne tekoe izlaze iz pogre-
ne upotrebe naeg jezika. Navikli smo da neke pojmove primijenimo tamo gdje
im nije mjesto, a to stvara bezbrojna proturjeja. Ocijelna teorija, kako je Ryle
zove, polazi od osnovne razlike izmeu duha i tijela, izmeu zikih i psihikih
,a
stvari, stanja i procesa, izmeu vanjskog svijeta, pristupana svim opaaima,
i unutarnjeg ivota, koji svatko nosi za sebe. Dvije su tekoe ukljuene u toj
slici duha, koji je za svakoga od nas vlastito mjesto, i tijela koje je javno izloeno
u zikom prostoru. Prvo, ako svatko i zna to lei u njegovoj svijesti, unutarnji
ivot drugoga mu je zatvoren, zatim, izjave o duhu logiki su nezavisne od izja-
ve o tijelu. Time padamo u nerazmrsivu zagonetku. Jedino to opaamo su tijela
drugih, ali nam njihov duh ostaje nepristupaan. Ryle kae, ap solutna samoa je
u toj slici neizbjena sudbina due.
Ako je Ryle i zaotrio problem, izlaz to ga nudi vodi u zatvoren krug. Tako bi
sve to govorimo o duhu, u neku ruku pogaalo tijelo ili tjelesno ponaanje. Kad
kaemo na primjer da je Petar Zrinski hrabar, tad nam je na umu niz djela koja je
poinio. Izjava o osobini duha svedena je time na ponaanje koje je vidljivo okoli-
ni. Kao u Ayera, i tu je osobni identitet uklopljen u organske elemente gdje tijelo,
dakako, ostaje pozitivistiki interpretirano. Uope je logiki pozitivizam naginjao
da odri samo ziku stvarnost, a u tu stvarnost podvrgava reviziji prema svo-
jem polaznom stajalitu da se sve u posljednjoj instanciji ima izraziti opaanjima.
Po Ayerovoj deniciji tijelo i ne znai nita drugo nego slinost i kontinuiranost
osjetnih sadraja.
Ve je Berkeley sugerirao svojim sljedbenicima (ako to i sam nije mislio) da
stvari nisu nita drugo nego skupovi osjetnih kvaliteta, proturjeno je tvrditi da
neka osjetna kvaliteta postoji i onda kad nije opaana. Odatle je dosljedno izrazilo
da je protuslovno mnijenje kako stvari postoje izvan nae percepcije to je upravo
jedna od onih udnih i apsurdnih tvrdnja koje je Moore naveo. Obian Mooreov
razbor razlikuje izmeu objekta i akta svijesti koji je upravljen prema objektu, no
tu razliku ne prihvaa ni A.Y. Ayer. Jer, ti akti opaanja, koje je po sudu realista
Berkeley ignorirao, ine mi se pot puno nepristupani bilo kojem opaanju. I ja
smatram da su oni koji u njih vjeruju bili zavedeni gramatikom injenicom da
reenice koje upotrebljavaju pri opisu svojih osje ta sadre tranzitivne glagole, isto
kao to su i oni koji vjeruju da je ego dan u osjetu za vedeni injenicom da reeni-
ce koje ljudi upotrebljavaju pri opisu svojih opaanja sadre gramatiki subjekt.
Dakle, reenica kao: Ja vidim knjigu, dvostruko nas zavodi, ta ko da vjerujemo
u nezavisnu egzistenciju i subjekta (ja) i objekta (knjiga). Ayer uvia da ako
bi materijalna stvar bila doista samo suma svojih osjetnih kvaliteta to znai
agregat osjetnih sadraja, ili upravo cjelina sastavljena od osjetnih sadraja tad
bi slijedilo iz denicije materijalne stvari i osjetnog sadraja da nijedna stvar ne
bi mo gla postojati ako se ne zapaa, i zato se on pokuava izvui iz Berkeleyjeva
solipsizma vrlo mutnim Carnapovim shvaanjem da je materijalna stvar logika
konstrukcija.
Pozitivistika analiza nije nas uvjerila da bi ralanjivanje najjednostavnijih re-
enica stvaralo fantome. U mnogo sluajeva to se doista zbilo, i korisno je to smo
osloboeni pseudoproblema. Ali zakljuci logikog pozitivizma idu mnogo dalje.
Ako stvari svede mo na apstraktne percepcije, nema razloga da se sutra probudi-
,
DODATAK
mo pred njima kakve su bile danas, a isto tako je neobjanjivo zato istraivanje
otkriva u njima nova i neoekivana svojstva, ak meusobne veze.
Obarajui idealizam, voa antimetazikog pokreta u novoj engleskoj lozo-
ji, G.E. Moore, izmislio je ovaj dokaz za egzistenciju vanjskog svijeta: Ovdje je
jedna ru ka, a ovdje druga, dakle, bar dvije stvari postoje izvan nas. Moore tvrdi
da je to nepo bitni zakljuak. Meutim, teko je osporiti da i pozitivisti znaju da
imaju dvije ruke. Oni mogu Mooreu odvratiti: Istina je da vidimo svoje ruke, da
njima pritiemo, kreemo ih, a i miriimo ih ponekad. No, o tim dvjema rukama
izvan tih vidnih, opipnih i mirisnih osjeta nita ne moemo rei to bi imalo smi-
sla. Meni se ini da Mooreovu iz vodu nedostaje potpuniji poetak i zavretak.
Svojim rukama (ili openitije, tijelom) mi pokreemo druge predmete. Osim to
su u odreenom odnosu s nama, predmeti stoje i u uzajamnim odnosima koji su
nezavisni od nas. Dvostranost u pojavi vanjskih predmet a, kao i kauzalne relacije
meu njima, dopunjuju Mooreov zakljuak. Odluno je takoer poeti s ljudima,
a ne s jednim individuumom. Mogue je da nam se javi senzualna iluzija nekog
predmeta. Ali tada se taj predmet ni njegovi uinci na druge predmete ne mogu
poslije nai, to e i drugi ljudi posvjedoiti. Dokaz je potpun ukazivanjem da
daljnja istraivanja donose nova, nepredviena svojstva stvari (ukoliko se to uop-
e eli dokazivati).
Ovdje se javlja problem koji se ne da odstraniti lingvistikom analizom. Da
postoji ja, to nije samo racionalna postavka, i nagoni se u meni javljaju. Dakako,
smjesta na stupa tekoa ako nekom strancu nepoznatog govora elim objasniti
to je to glad. U takvoj prilici otvorit u usta i ukazati rukom na kruh. Emocije
esto tumaimo pokretima, a to je i Rylea navelo da duh u posljednjoj instanci
svede na tjelesna ponaanja. Ipak je bitno ono to osjeam, razliito od vanjske
manifestacije ili predmeta udovoljenja unutarnje potrebe. Na je jezik oito de-
monstrativnog i faktualnog karaktera. On nije nastao kao monolog jednog usa-
mljenika nego kao organ sporazuma ljudskog dru tva, prvenstveno u zajednikoj
akciji. To porijeklo istaklo je objektivnu i racionalnu stranu, a donekle zanemarilo
subjektivnu, isto nagonsku. Ta disproporcija otpoetka je bila izvor pokuaja da
se ja objasni mehanikim slikama ili racionalnim konstrukcija ma, premda nije
izostala ni romantika pobuna (Schopenhauerov svijet kao volja).
Govor je od iskona sluio sporazumu izmeu ljudi. Treba godina dok se dijete
naui izraziti. Nemogue je osobnu svijest odvojiti od tog kolektivnog jezika. Mi
govorimo, a i u sebi razmiljamo, kao milijuni ljudi oko nas i prije nas. Apsolutna
samoa due, u koju prema Ryleu vodi dualizam tijela i due, samoobmana je.
Elementi su nae svijesti ukorijenjeni u drutvenom ivotu. Od prvih dana ue nas
drugi i zapovijedaju nam, is kazuju nam svoje misli i uvstva, pa kako da nam dua
drugoga ostane zatvorena pozornica Logiki pozitivizam obratio je panju kon-
templativnom aspektu naeg jezika. No in, i to zajedniki in, bio je pokretna
slika u izgradnji govora, pa zato elje i zapo vijedi slue istoj svrsi kao i atomske
propozicije. Dosljedno, i smisao je reenica sa dran u naim postupcima.
,
Suptilniju analizu od neopozitivista obavio je engleski lozof John L. Austin.
Naravno, mi ne izriemo samo tvrdnje, ve takoer zapovijedamo, molimo to,
obeavamo, opominjemo ili pitamo. Besmisleno je za takve jezine upotrebe po-
staviti kriterij jesu li istinite ili nisu. Isto tako upotreba futura stavlja logiki em-
pirizam pred nerjeivu zagonetku. Pojedini iskaz ima razliito znaenje ve pre-
ma prilici u kojoj je izreen. Kad podnarednik u skupnoj spavaonici ree regrutu
Tvoj je krevet neuredan, tad to, naravno, nije samo konstatacija nego i opomena
i naredba da regrut uredi postelju.
Znaajno je da je pomnija lingvistika analiza unijela opet platonske crte u
ljudski govor. Uvjerljivo je Noam Chomsky

razlagao nasuprot neopozitivistima
da dijete jednostavno nije imalo prilike da iskustvom provjeri sve one iskaze koje
ipak razumije i upotrebljava. Prema tome mora tu stanovita dublja struktura biti
priroena, i Chomsky je to traio pomnim analizama, no ini se, da se taj seman-
tiki problem ipak ne moe rijeiti povratkom na Platona, ve je tu u igri osobita
prilagodljivost jezika i osebujnost ljudske mate.
Bez obzira na te lingvistike i psiholoke probleme ostaje epistemoloka situ-
acija: ja sam svjestan toga da mislim dok mi miljenje drugoga ostaje skriveno u
tuoj glavi. Doista, moemo gledati u neije lice, a da i ne slutimo to ovjek pred
nama misli. Moda sniva da nas ubije, neemo vidjeti njegovu nakanu nego tek
no to se die na nas. Strano je to suoene, strana nedoumica koja nas mui s
naim blinjima, tako da nikad nismo sigurni to je istina a to la. U toj nelagodi
esto traimo od drugih odgovore, ali njihove rijei nisu tihe misli, i naa sumnja
ostaje nerijeena. Homo duplex to je najgori stvor izopaene civilizacije i poli-
tikog terora.
Neosporno, to je drama ljudske opstojnosti, meutim, kakav se problem u toj
skrivenosti drugoga krije Logiki pozitivizam odgovara: nikakav! Pozitivist je
izbjegao tom su kobu rtvujui svoje ja. Nije li rtva prevelika I konano, nije li
to nojevska obrana pred opasnou Ako i priznamo da je tu problem, ne drimo
ipak da je tu nuno objanjenje, kako su ga pruali mehaniari 8. stoljea. Mo-
deli ne misle, ma kako sloene bili grae. Ni najtananija ziko kemijska istra-
ivanja mozga nee nam otkriti to on misli. Zato Zato to su zika mjerenja
ve utemeljena u vanjskom okviru, u centimetru, sekundi i gramu. Zacijelo, nema
otre granice izmeu subjekta i objekta, nema ni dna.
Meu one neosporne istine koje je Moore istakao u obrani zdravog razbora
ide i to da je svemir postojao davno prije nego su se uope pojavili ljudi sa svojim
osebujnim mislima i osjetilna. Oko te injenice utke zaobilaze i metazike i
pozitivistike teorije spoznaje, uklijetene u svoje apstraktne misli ili osjete. Ako
je egzistencija ekvivalentna s navraanjem osjetih sadraja, besmislen je zakljuak
o svijetu bez ljudi, kao i po stan ku svijeta, a ipak nas geoloko, bioloko i astro-
nomsko znanje sili na tu beivotnu asimptotu. Na ja je iznikao iz svemira, ta
se dualnost ne moe odstraniti proiavanjem jezika. To je problem i ziko
kemijski, ali i lozofski. Istraivanje ziko kemijskih kompleksa dat e valjan
aspekt u ivotnu evoluciju, meutim, bilo bi suvie traiti da to na kraju objasni
,
DODATAK
i nau svijest. Fiziko kemijski modeli obuhvaaju one crte koje se pruaju pre-
ma objektivnom polu nae djelatnosti, pa prema tome i ne mogu uhvatiti na ego
kako se javlja introspekciji. Ako je tu lozofski problem, on lei u ko ordinaciji
razliitih aspekata s obzirom na nau vlastitu ulogu u svijetu.
Logiki je pozitivizam rastao u vrijeme kad su svi metaziki sistemi zalazili
u pomrinu. inilo se beznadno takmiiti se s zikom u spoznaji svijeta. Logiki
pozitivi zam se prema tome i odrie da ita supstancijalno novo kae. to jo od
lozoje osta je, to je logika znanosti. Posao je lozofa, kako kae Ayer na kraju
citirane knjige, da analizira logike relacije izmeu hipoteza i denira simbole koji
tu ulaze. Dakako, time se i on nuno uklapa u znanost i nevano je da li ga po toj
aktivnosti zovemo lozo fom ili znanstvenikom. Nedavna nam povijest znanosti
pokazuje da su bitne analize izvrili sami ziari, pa tako i sama lozoja, u pozi-
tivistikom smislu, iezava s pozornice.
Dosljedno je logiki pozitivizam doao do Wittgensteinova gledita da je -
lozoja uzrokovana zbrkom u naem jeziku. Posljednja lozofska zadaa bila bi
prema tome da muhu oslobodi iz kutije. Wittgenstein pie: Filozoja je bor-
ba protiv zaaranja nae inteligencije posredstvom jezika, protiv lanih pojmova,
stvorenih gramatikim iluzijama. Russell je vjerovao da se moe u naem jeziku
otkriti jednostavna logika struktura. Tu vjeru podrao je i Beki krug. Meutim,
ako je Wittgenstein i bio Russellov najvei pristaa, njegova posljednja lozofska
istraivanja rue itavu uiteljsku kolu. Nitko me u suvremenim lozoma nije
uinio tako radikalan preokret kako negdanji cambridgski ak, zabacivi obje
Russellove pretpostavke da je glavna funkcija jezika u konstataciji injenica, te da
jezik ima jednostavnu i vrstu logiku strukturu. To shvaanje Wittgen stein zove
praznovjerjem. On i Russell bili su zaarani jednom preduhitrenom idejom
tako da nisu vidjeli kako je sloen, raznolik i protuslovan na jezik. Logiki atomi-
zam nije bio neto to se krije ispod zbrkanog ruha, to je bila iluzija.
Moda je pretjerano rei da Wittgensteinova analiza znai opijelo logikom po-
zitivizmu, ali svakako je potresla suvremenu lozoju u temeljima. Ako bi istra-
ivanje jezika i odstranilo stare lozofske probleme, ne bi ni iznijelo nove, unato
Austinovim istananim distinkcijama, ne bi iznijelo zato to sam jezik, bez zbilj-
ske cjeline, nije dovoljan. Zavukavi se u lingvistike dubine, logiki je pozitivizam
izgubio kontakt sa stvarnom funkcijom jezika, a to objanjava zato je bio donekle
plodan u matematici, a tako jalov u drugim znanostima.
Izgubivi ovjekov ja u teoriji spoznaje, suvremenije engleska lozoja i
presta la biti povijesni subjekt. Warnock se tjei da to lozoja nikada nije ni bila.
Meutim, premda je Platonov upliv bio neznatan na politike dogaaje u staroj
Ateni, ipak su njegove misli ule u ideologije koje su tisuljeima kretale ljudski
duh. Uinak je veli kih dravnika bio jak, ali obino kratak i raspren u kaosu do-
gaaja, dok znanstvena otkria i lozofski pogledi djeluju orijentirajui, pa njihov
totalan zamah moe postati ruka sudbine, osobito u dananjoj situaciji gdje je
politika sila na bespuu.
,6
18.7. Tvorba iz elementarnih iskaza
simbolika ili matematika logika
Bertrand Russell krenuo je od pretpostavke da ima oitih, empirijskih iskaza
koje je nazvao atomima, od kojih se mogu sastaviti drugi iskazi ili molekule, i to
logikom tvorbom. Istinitost takvih sloenih iskaza razabra se iz istinitosti atoma
i tone logike uporabe. Taj njegov nazor jako je utjecao na razvoj simbolike ili
matematike logike.
Moderna simbolika logika vie panje posveuje na veze izmeu iskaza ko-
jih valjanost mora biti dana iskustvom i u tome jako oponaa matematiare koji,
polazei od aksioma, konstruiraju nove istine. Polazei od stajalita da se na je-
zik moe svesti na jednostavnu logiku strukturu, neopozitvistiki krug (osobito
Carnap, von Neurath, Schlick, Reichenbach) pokuavao je izgraditi takav univer-
zalni govor u kojem bi rijei bile zamijenjene varijablama x, y,i funkcionalnim
predikatima F, G, kao u matematici, a ostale bi samo ostale logike konstante
kao svi, neki, ako, ili, i, ne, akotad koje odreuju valjanost
izvoda. Pa Carnap navodi kako se karakterizira odreeni jezik tako to se mora
nuno dati njegov rjenik i sintaksa, tj. rijei koje dolaze i pravila prema kojima
reenice mogu biti izgraene iz tih rijei i prema kojima takve reenice mogu
biti transformirane u druge. Posao je logiara, po njegovom miljenju, da otkriju
sintaksu naeg jezika, a kada je ta odreena, treba da se doda samo rjenik i do-
bivamo potpuni govor.
Logiki empirizam je od Russella i Wittgensteina polazio od takozvanih ele-
mentarnih iskaza koji izraavaju neto neposredno dano ili jedno opaanje, a ne
mogu se rastaviti na jo elementarnije iskaze. Iz takvih iskaza grade se dalje logi-
kim operacijama sloeniji iskazi.
Iz elementarnih iskaza mogu su graditi svi drugi iskazi. Tri logine tvorbe su
osobito vane: negacija, disjunkcija i konjunkcija. Oznaimo li neki iskaz sa p, tad
se proturjeni iskaz oznaava sa p .
p Metla je u kutu.
p Metla nije u kutu.

U obinom se govoru disjunktivni znak ili rabi u jaem i slabijem znaenju. Kad
kaemo da je list suh ili mokar, mislimo da je samo jedno istinito. Naprotiv, kad
kaemo Bjegunac je malen ili okno zatvora je veliko, moe i prvo i drugo biti
istinito. U logici se obino rabi znak ili u tom slabijem znaenju. Disjunkcija dvaju
iskaza p i q , uobiajeno se oznaava sa p q , a kao primjer moemo navesti:

p q Metla je u kutu ili eir je u ormaru.
I konano se konjunkcija dvaju iskaza oznauje sa p q, a kao jednostavan pri-
mjer navodimo sastavljanje dvaju iskaza:
p q Metla je u kutu i eir je u ormaru.
,;
DODATAK
Istinitost tako sloenih iskaza vidi se odmah iz istinitosti i pogrenosti prvobit-
nih ili jednostavnih iskaza. Ako je p istinit iskaz, tad je negacija tog iskaza neisti-
nita. Disjunkcija je istinita ako je jedan od iskaza istinit, a pri konjunkciji moraju
oba jednostavna iskaza biti istinita da sastavljena reenica bude istinita. To se
moe tabelarno prikazati na sljedei nain, pri emu u okomitom redu oznaa-
vam sa I ili L istinitost ili lanost nekog iskaza ili sloenice.
negacija disjunkcija konjunkcija
p p p q p q p q p x q
I L I I I I I I
L I I L I I L L
L I I L I L
L L L L L L
U svakidanjem ivotu i znanosti vana su zakljuivanja tipa: ako p tad q , to
se u logici zove kauzalna implikacija. Kauzalna implikacija ako-tad odreena je
tako da je sloeni iskaz istinit ako su prvi i drugi iskaz istiniti, ali takoer istinit
ako je prvi laan a drugi laan ili istinit. Npr.
Ako Kia pada, tad Blato je.
Ako kia ne pada, tada moe biti blato, ali ne mora biti. Kauzalna se implikacija
oznaava strelicom:
p q
Kauzalan veza samo je onda neistinita ako prvi iskaz stoji, a drugi ne stoji.
Primjer: Ako pada kia, tad polje je mokro. Implikacija ili druga reenica (polje
je mokro) mora samo onda biti istinita ako je prva reenica (pada kia) istinita,
inae (ako kia ne pada) moe biti istinita i lana. Pokaimo to preko tabele:
kauzalna veza
p q p q
------------------------------
I I I
I L L
L I I
L L I

Vidi se odatle da je implikacija ekvivalentna s disjunkcijom: Ne pada kia ili
polje je mokro. Ova je disjunkcija samo onda la ako su oba iskaza lana, tj. kia
pada i polje nije mokro. Simboliki se ta ekvivalentnost pie :
p q p q
,8
Prema tome, tako vana veza, karakteristina za izraavanje uzroka i posljedi-
ce, nije nezavisna i moe se logiki svesti na prve denirane forme.
S obzirom na vrijednosti istinitosti moe se disjunkcija svesti na konjunkciju
i negaciju. Ilustrirajmo to na primjeru. Neka je kanjenik pobjegao iz elije koja
ima jedno okno. Inspektor moe u toj situaciji objasniti :
Kanjenik je malen ili Okno je veliko.
Ovako e sastavljeni iskaz biti istinit ako je prvi ili drugi iskaz istinit, ili jedan
i drugi, dakako. Sastavljeni je iskaz samo onda la ako su oba suda lana, tj. ka-
njenik nije malen i okno nije veliko. Odatle se odmah vidi da je gornji sastavljeni
iskaz ekvivalentan s iskazom :
Nije sluaj da ( Kanjenik nije malen i Okno nije veliko ).
Jer, kada bi to bio sluaj, kanjenik ne bi pobjegao. Ako prvi sud oznaimo s p a
drugi s q , onda tu ekvivalentnost moemo pisati u formi:
pq ( p q).
Lako se to moe provjeriti s pomou istinosne tablice.
Budui da smo onako vanu kauzalnu vezu ako . . . tad sveli na disjunkciju, a
disjunkciju opet dalje na konjunkciju i negaciju, a to se moe proiriti na druge
govorne izraze, moglo se zakljuiti da se cijela logika iskaza moe svesti na kon-
junkciju i negaciju kao temeljne logike operacije. Taj je rezultat bio svakako fas-
cinantan i jako je utjecao na razvoj matematike logike.
Naime, vano je istaknuti da je to postignuto s polazita da se svaki iskaz ka-
rakterizira time da je istinit ili laan. Kad se govor sastavljen od iskaza analizira
prema tablicama istinosnih vrijednosti, tad se doista dolazi do takvog pojedno-
stavljenja. Sporno je, meutim, je li to dovoljan ili pravi kriterij za ekvivalentnost,
npr. izmeu kauzalne veze i disjunkcije. I, naposljetku, kad uskliknemo na etnji
po livadi Mak je crven, ne bismo li bili zbunjeni da nas tko upita je li to istina.
I kako bismo to uope ustanovili Nai iskazi neto znae samo u kontekstu ili u
situacijama u kojima su izreeni. Prema tome bilo bi i besmisleno pitati za pojedi-
ni iskaz je li istinit ili laan. Pitanje istine postavlja se u sloenijem odnosu, kako
emo jo kasnije razmatrati.
Kao to se vidi, u matematikoj su logici logiki znaci odreeni dvjema vri-
jednostima (istinito i lano), a time se ta logika poklapa s Booleovom algebrom.
Zacijelo, tako je odreenje logikih znakova samovoljno i ne prua sve bogatstvo
ljudskog govora. Pitanje je da li ita dodajemo kakvom iskazu tvrdei da je istinit
ili laan. Kad na etnji uskliknem taj je cvijet crven, zaudio bih se da me tko
upita jeli to istina. Moj bi usklik mogao biti i samo oh, crven cvijet pri emu bih
mislio isto, ali to tad za logiara vie ne bi predstavljao smislen iskaz. Karakterizi-
ranje iskaza s istinito ili lano sadri jednu ontologiju, pretpostavku o nezavisnom
svijetu sa smisleno odredivim osobinama. Sporno je moe li se postii isto for-
malna logika bez veze s ljudskim postupcima i stvarnim prilikama.
Uzastopnom primjenom negacije, disjunkcije i konjunkcije mogu se sagraditi
vrlo sloene izjave, i obrnuto, takvim se logikim operacijama mogu rastaviti slo-
,,
DODATAK
eni iskazi u jednostavne iskaze, i to po Wittgensteinovu miljenju, na jednozna-
an nain.
Budui da se cijeli govor sveo na takve logike tvorbe, Ludwig Wittgenstein je
u Filozofsko logikom traktatu ustvrdio:
.o Elementarni iskazi su istinosni argumenti iskaza.
. Iskaz je funkcija istinitosti elementarnih iskaza.
Temeljem toga je sve, istim logikim postupkom, svedeno na elementarne
iskaze koji pak korespondiraju odreenim stanjima stvari. Kako su ta stanja stva-
ri i korespondentni elementarni iskazi samostalni i nezavisni, poznajemo svijet
samo onda ako poznajemo sve elemente iskaze. I time Tractatus logico philo-
sophicus dolazi do zamanog, ali i kobnog zakljuka:
Navod svih istinitih elemenata iskaza opisuje svijet potpuno. Svijet je potpuno
opisan navodom svih elementarnih iskaza plus navodom koji su od njih istiniti a
koji lani.
To je suprotno znanstvenom istraivanju koje u obilju pojava ili injenica ot-
kriva zakone.
Nedostatnost ili granice matematike logike vide se najbolje kad se razmatraju
stanovite ekvivalentnosti. Uzmimo tako jednostavan ali openit iskaz:
Gavran je crn.
Oznaimo li gavrane s A, a crno sa B, tad moemo to, da je svaki lan skupa koji
je gavran bez iznimke crn, iskazati implikacijom:
A B.
Prema prijanjem nalazu moe se implikacija svesti na disjunkciju:
A B = A B.
U disjunkciji moe se redoslijed promijeniti, dakle imamo
B A
to moemo opet vratiti na implikaciju
B A.
Ili rijeima:
ne crno nije gavran.
To je oito takoer istina, ali problem nastaje kad logiku poveemo s isku-
stvom. Umjesto da gledamo jesu li redom gavranovi crni, mogli bismo za potvrdu
ili konrmaciju uzeti bilo to ne crno, npr. crvenu zastavu. Hoemo li doista
prihvatiti da je opaanje crvene zastave, bijelog snijega ili ute mrkve ekvivalen-
tno s opaanjem da je neki gavran crn Takva logika ekvivalentnost vodi nas do
konikta sa svakidanjim smislom ili provjerom kojeg iskaza. Tu nam se ponovo
javlja sumnja u polazite da svaki iskaz oznaimo kao istinit ili laan, tj. da pret-
postavimo ontoloki realizam.
oo
Wittgenstein sam kae koliko je bio opinjen Russellovim rastavljanjem tako
prividno jednostavnih iskaza kao to je Autor Waverleya je kot. Meutim je Ru-
ssella mnogo vie muio problem takvih iskaza kao Kralj Francuske je elav, gdje
gramatikom subjektu nita ne odgovara u zbilju, jer, kao to znamo Francuska je
republika. Russell ponajprije kae, a s time emo se sloiti, da je taj gornji iskaz
smislen, tj. svatko od nas razumije to znai, prvo, kad se kae kralj kave zemlje, a
zatim tom subjektu pripie elavost. No svatko e biti osupnut kad ga upitamo je
li taj iskaz istinit ili laan.
Razmotrimo jo neke druge primjere. Kad bi svog znanca upitao to misli je li
istina ili la da su Bumani na Grenlandu ljudoderi, on bi me odmah prekinuo,
stani, na Grenlandu nema Bumana, hoe li me pitati o Bumanima u Africi
Vidi se da je on tono razumio moje pitanje, ali ga smatra neumjesnim. Ili drugi
primjer: Kai mi je li istina ili la da je bijela vrana slijepa Pazi, odgovorio bi mi,
nije mi poznato da bi bilo bijelih vrana. Ili dalje: Je li istina da je Cezar suprug
glumice B.B. Pazi, odgovorio bi mi, Cezar je ivio mnogo prije, itd. Iz takvih se
primjera vidi da razumijemo takve iskaze ili pitanja, premda je neto u njima kri-
vo, naime logiki subjekt ne postoji realno ili ne postoji u sadanjoj moguoj vezi.
Bilo je neko kraljeva francuskih, i bilo ih je elavih, i jamano je tko tada mogao
konstatirati Kralj Francuske je elav, i to je tada bila istina. Zacijelo, bilo je vie
francuskih kraljeva koji nisu bili elavi, i u njihovo bi doba takva izjava bila la,
nehotina (iz nepoznavanja) ili hotomina (kleveta). Danas nema vie kraljeva u
Francuskoj, i svaka takva izjava kakav je kralj , to radi, ne odnosi se ni na to.
Prema Russellu postoji bitna razlika izmeu takvih iskaza kao to je Shaw je
bradat i Francuski kralj je bradat. Obje reenice imaju svoj gramatiki subjekt,
prva Shaw, druga francuski kralj, ali, dok prva ima i logiki subjekt, druga nema
valjani logiki subjekt. Kako je Russell doao do tog kobnog razlikovanja Zaci-
jelo, bio je tu opinjen ulogom koju vlastita imena imaju u svakidanjom govoru.
Kad kaemo Brigitte Bardot, svatko od kino gledalaca ima pred oima dotinu
francusku glumicu. Imenu odgovara konkretna, istovjetna osoba. Isto tako kad
kaemo vrh Himalaja, svatko od nas zna koji konkretni predmet mislimo. Taj jed-
nostavni odnos, koji svakako dolazi u obinom govoru, Russell je poopio u je-
dinu moguu logiku vezu izmeu imenice (ili zamjenice) i stvari, a to je takoer
mladi Wittgenstein nekritiki preuzeo od svog kembrikog uitelja. Prema tome
i mora Russell (i svi njegovi daljnji sljedbenici) postaviti prvo pitanje postojanja,
ima li ili nema, i te se onda u logici posebnim znakom egzistencije iskazuje.
No ostaje pitanje: Zato bi reenica Francuski kralj je elav imala danas drugi
logiki karakter nego prije revolucije Razlika izmeu gramatikog i valjanog lo-
gikog subjekta je isto umjetna. Nije defekt u samom subjektu, nego u cijeloj
reenici. itava reenica iskazuje neto o osobi koja ne postoji. Ona je dodue,
bila vrlo umjesna u doba Louisa XVI, ali danas ne pogaa nita. kao to e stariji
Wittgenstein uvidjeti, treba da razmotrimo u kakvoj prilici ili u kakvim okolnosti-
ma rabimo pojedini izraz ili reenicu. Russell je upao u zabunu kad je tu upotrebu
ispustio iz vida.
o
DODATAK
to je nadalje s temeljnom karakteristikom logikih iskaza da su istiniti ili
lani
66
Kad eem livadom pa uskliknem mak je crven, jako u se zauditi ako
me tko kasnije upita je li to istina. Dalje mogu nadovezati: njegove latice lepraju
na vjetru. I opet bi se zgranuo da me tko prekine: je li to istina Ukoliko bih to
pitanje shvatio ozbiljno, vratio bih se sa znancem natrag da zajedno pogledamo,
ali u meuvremenu je netko mogao makov cvijet otkinuti. Bi li to promijenilo moj
prvobitni iskaz Bi, po logikom pozitivizmu, jer se to ne da vie javno, od vie
osoba, vericirati. No to bi znailo da bi nai iskazi tek naknadno dobivali svoje
puno znaenje, to je oita besmislica. Isto je tako besmisleno kazati da je ono to
sam ja onda kazao gledajui bila nesumnjiva istina, jer time nita ne dodajem svo-
joj izjavi, jedino mogu pobuditi kakvu sumnju. Obino pitamo je li neto istinito
ako nismo u to uvjereni pa traimo daljnju evidenciju. Zacijelo, lozof moe rei
da je on koji sumnja u sve, prema tome za svaki se iskaz u prvom redu mora rei
da li je istinit ili laan. Takva pozicija nije samo strana obinom govoru, nego se
niti ne javlja u znanstvenom istraivanju, a jo manje u umjetnikom djelu. Hoe
li tko pitati je li istina da je Margareta zavoljela Fausta
Kad istraujemo zato nije moderna logika, suprotno oekivanjima Russella
i mladog Wittgensteina, uinila nikakvo supstancijalno otkrie, osim to je vrlo
pronila svoj stav, onda se izvor moe nai ba u tom konstruktivizmu i razlaganju
na istinite i lane argumente, kao to je poduzeo Tractatus logico philosophicus.
18.8. Boltzmannova teorija odraza
Razdvajanje na stvar i njezina sliku izlazi iz naega iskustva s makroskopskim
predmetima oko nas, no proima li ono svu spoznaju to znai uope znanstve-
na teorija
U toj dilemi izgradio je Boltzmann konzekventno tradicionalno gledite. Kine-
tika teorija topline bila je veliki, posljednji trijumf klasine mehanike i taj ga
je uspjeh utvrdio u materijalistikim koncepcijama. Sklonost analizi i sintezi, s
kojom je priao termodinamici, vodila ga je i do najzakuastijih pitanja i on vrlo
ivo slika kako se lozoja svuda zaplee u protuslovlju, nemona da nae izlaz
iz problematike koju je sa ma sebi postavila.
Najobinije stvari su lozoji izvor nerjeivih zagonetki. Da objasni naa opa-
anja, ona konstruira pojam materije, a tad je pronae potpuno nesposobnom da
ima opa anja, ak da u jednom duhu proizvede opaanja. S beskrajnim otrou-
mljem kon struira pojam prostora ili vremena, a tad nade da ja apsolutno nemo-
gue da se u ovom prostoru nalaze stvari, da se u ovom vremenu odvijaju procesi.
Filozoja nalazi neprekoraive tekoe u odnosu uzroka i uinka, tijela i due, u
mogunosti svi jesti, ukratko u svem i svakom. Da, na kraju pronalazi da je
466
Kurt Gdel ne eli oznaiti sud kao netoan, nego radije kae da se ne moe dokazati.
oa
potpuno neobjanjivo i vidi protuslovlje u samome sebi da neto uope postoji,
daje neto nastalo i da se moe promijeniti.
6;
Boltzmann vidi i rjeenje tih protuslovlja. Pored mehanike, na njega je silno utjeca-
la i Darwinova knjiga o podrijetlu vrsta. Ideja evolucije nije mu suprotna mehanici,
naprotiv, u njemu se to sjedinjuje u materijalistiki pogled na zike, bioloke i psi-
holoke pojave.
Prema mojem miljenju treba da se itav tijek lozoji oekuje od Darwinova
uenja. Tako dugo dok se vjeruje u poseban duh, koji je u stanju da bez mehani-
kih sredstava spoznaje objekte, tako dugo dok se vjeruje u posebnu volju, koja je
opet sposobna bez mehanikih sredstava da hoe stoje za nas probitano, tako
dugo ne mogu se objasniti najjednostavnije psiholoke pojave. Tek kad se uvidi
da duh i vo lja nisu neto izvan tijela, nego da su komplicirana djelovanja estica
materije, ija djelotvornost biva razvojem sve savrenija, tek kad se uvidi da su pre-
dodbe, volja, i samosvijest samo najvii stupnjevi razvitka onih ziko-kemijskih
sila materije, koje su isprva mjehurie protoplazme osposobile, da potrae takva
podruja koja su za njih povoljna, a da se uklone onima koja su njima nepo-
voljna, tek tada biva nam u psihologiji sve jasno.
68
Evolucionist spoznaje i funkciju znanstvene teorije, i na tome treba da se zadr-
imo prije nego to poemo za posljednjim konzekvencijama njegove mehanike.
Boltzmann smatra da se u ljudskom rodu, iskustvom mnogobrojnih generacija,
pomalo stvarala sli ka svijeta u kojem ivimo, a znanost tu sliku ili odraz dalje
usavrava. Meutim, samim usavravanjem teorije i radom u njezinoj izgradnji
lako se dolazi do uvjerenja da se za pravo teorija razvija po svojoj unutranjoj za-
konitosti, bez veze sa stvarnou. Boltzmann upozorava na opasnost takva gledi-
ta, kojemu osobito naginju matematiari, zao kupljeni isto formalnom stranom
naeg miljenja.
Okrstio sam teoriju isto duhovnom, unutarnjom paslikom, a vidjeli smo
do kojeg je usavrenja sposobna. Zar onda nije udo to se pri stalnom pro-
dubljenju u teoriju shvatila slika za ono to zapravo postoji Tako se moe
dogoditi i matematiaru, ko ji se stalno bavi svojim formulama i zaslijepljen
je njihovim unutarnjim savren stvom, da njihove uzajamne odnose uzme za
jedinu pravu realnost i tako se okrene od realnog svijeta.
6,
Jedan je od osnovnih problema lozoje bila apriorna valjanost stanovitih na-
ih sudova. esto znamo da je neto ispravno ili pogreno, a da se ne moramo o
tome osvjedoiti iskustvom. Takvi su mnogi zakljuci u matematici, no i u sva-
kidanjem umova nju. U naem je miljenju sadrana logika struktura koja nas
osposobljava da naemo ispravne zakljuke. Ta zakonitost naeg miljenja bila je
izvor za isto idealistiku teo riju spoznaje, a inila je i osnovu Kantova uenja o
467
Boltzmannova teorija odraza, str. 69. iz knjige I. Supeka Filozoja, znanost i hipoteza,
kolska knjiga, Zagreb, 1995.
468
.Ibid., str. 69.-70.
469
Ibid., str. 70..
o
DODATAK
kategorijama i sistemskim sudovi ma a priori. Boltzmann i tom problemu prilazi
sa stanovita evolucijske selekcije.
Kako stoji sad s onim to se u logici zovu zakoni miljenja Evo, ovi zakoni
nee biti u smislu Darwinovu nita drugo nego naslijeeni obiaji miljenja. Ljudi
su se po malo navikli da rijei, kojima se sporazumijevaju, tako utvrde i veu da su
time osposobljeni da svaki put na eljeni nain zahvate u svijet pojava. Ti zahvati
bivaju unaprijeeni ouvanjem i svrhovitim sreivanjem slika sjeanja, pa ue-
njem i uvje bavanjem govoru, a to je unapreenje kriterij istine.
Zakoni miljenja mogu se okrstiti apriornima, jer su priroeni individuumu
mnogotisunim iskustvom vrste. Ipak, ini mi se da je to Kantova logika burgija
to odatle zakljuuje na nepogreivost u svim sluajevima.
Prema Darwinovoj teoriji to je potpuno objanjivo. Samo ono to je bilo si-
gurno, naslijedilo se. to je bilo neispravno, bilo je odbaeno. Tako su poprimili
zakoni mi ljenja takav privid nepogreivosti da se tovie i samo iskustvo htjelo
postaviti pred njihov sud. Budui da su bili nazvani apriornima, zakljuilo se da je
sve apriorno nepogreivo i savreno. Isto se tako prije pretpostavljalo da su nae
uho i oko takoer apsolutno savreni, jer su se zaista razvili do zaudnog savren-
stva. Danas se zna da je to zabluda.
Isto tako bih osporio da su nai zakoni miljenja apsolutno savreni... Oni se ne
ponaaju drukije nego sve druge naslijeene navike. Prema tome ne moe biti,
naa zadaa da injenice citiramo pred sudom naih zakona miljenja, nego da
nae mi sli, predodbe i pojmove prilagodimo stvarnosti.
;o
Dosljedni mislilac ide korak dalje od Darwina pa trai most izmeu neivoga i
ivoga. S dubokom intuicijom Boltzmann postavlja hipotezu koja umnogome pret-
hodi dananjim teorijama o postanku ivota, a osobito je zanimljivo da pretkazuje
nain umnoavanja prabia. On se ne zaustavlja na tome da postavlja most izmeu
neivoga i ivoga, nego poku ava objasnili i postanak prvih psihikih pojava ; prije-
mljivosti vanjskih utisaka.
Ako nam se umnogome Boltzmann ini modernim, njegovi posljednji zaklju-
ci, u kojima evolucija biva podvrgnuta mehanikim zakonima, vode do velikih
tekoa. Be ki materijalist do kraja je vjerovao u princip kauzalnosti, kako ga je
postavila klasina mehanika, i taj princip dominira i nad itavim razvojem ivog
svijeta. Boltzmann uvia koje to posljedice ima za ljudske postupke, ali se on tim
tekim zakljucima ne uklanja, nego ih izrie u svoj otrini.
Unutarnja veza psihikog i zikog dana nam je konano i iskustvom. Vrlo
je vjerojatno da svakom psihikom procesu odgovara u mozgu neki materijalni
proces, a svi ti procesi u mozgu pravi su materijalni procesi koji se mogu prikazati
istim slikama i zakonima kao procesi u neivoj prirodi. Ali tad bi morali iz pri-
kaza procesa u mo zgu biti pretkazani i svi psihiki procesi. Morali bi, dakle, svi
psihiki procesi biti pretkazani iz slika, koje slue za prikaz neive prirode, bez
promjene zakona koji vrijedi u neivoj prirodi.
;
470
Ibid., str. 70
471
Ibid., str. 71
o
Tako je izbrisana autonomija psihikih pojava, svi su psihiki procesi determi-
nirani onim istim zakonima koji vrijede za neivi kozmos. Boltzmann nije vidio
mogunost da, se ukloni tom zakljuku. Silno je vjerojatno, tvrdi on, a i ostaje pri-
tom, da svakom psi hikom procesu odgovara u mozgu neki materijalni proces.
No, ako ti materijalni pro cesi ine jedan strogo determiniran lanac u prirodnoj
cjelini, tad psihike pojave ne mogu biti vie od pratee sjene. U posljednjoj bi
instanciji i postupci ljudi bili odreeni mehanikom atoma.
Danas moemo mnogo lake izbjei munom zakljuku, u koji su padali
nemilosr dno mehaniki materijalisti, meu kojima je Boltzmann bio jedan od
najveih umova. Modema je zika napustila determiniranost, a time su otvoreni
slobodniji prilazi tom osnovnom odnosu zikog i psihikog. Boltzmannov duh
bio je rtva mehanike koja ga je vodila do najviih vrhunaca, ali i mraila mu
vidike. On nije naao odgovor na problem koji gaje najvie muio i njegove, e-
sto i duboke misli o etici, tek su oaj usamljenika. Polazei od mehanike, veliki
se znanstvenik muio da nae smisao i sreu u jednom praznom, mehanikom
svijetu, i njegova razmiljanja otkrivaju i stranputicu ko ja ga je odvukla u koban
zavretak.
Navikli smo da sve taksiramo prema vrijednostima. Prema tome da li neto
ivotne uvjete unapreuje ili koi, vrijedno je ili bezvrijedno. To nam postaje tako
obiaj, te vjerujemo da se moramo zapitati ima li ivot vrijednost. To je potpu-
no besmisleno pitanje... to nam se ono namee, lako moemo objasniti prema
Darwinovoj teoriji. To je misaona navika koja nadilazi cilj.
Vjerujemo da bismo, kad bi nai duevni procesi bili iscrpno prikazani slikama
materijalnih procesa u mozgu, bili isto tako mrtvi i pasivni kao strojevi. To je oit
razlog zato se ovo shvaanje ini mnogima pusto i beznadno. Ipak, ja vjerujem,
to je neopravdano, jer se upravo postanak estokih uvstava boli i strasti objanja-
va iz Darwinove teorije, jer su ona potrebna da se postigne nuna energija reakcije
koja je potrebna za odranje vrste.
Objanjenje udesne ljepote cvijeta, bogatstvo oblika u svijetu insekata, svr-
hovitost u gradnji organa ljudskog i ivotinjskog tijela, to sve biva time domena
mehanike. Mi shvaamo daje za nau vrst bilo korisno i vano da su nas odreeni
ulni osjeti dragali, a drugi odbijali, mi vidimo kako je bilo od prednosti da u
naem duhu kon struiramo to tonije slike okoline i da strogo uoimo kao istinu
ono to se slae sa iskustvom, a kao krivo ono to se ne slae. Dakle, moemo isto
tako mehaniki objasniti postanak pojma ljepote kao i istine.
;a
Tradicionalno gledite realizma je vrlo pregnantno izrazio Heinrich Hertz
smatra jui za ideal ili cilj zike da postavi diferencijalne jednadbe koje su ma-
tematiki mo del gibanja kozmosa. Bitna je tu pretpostavka da postoji priroda ili
materija sa svojim inherentnim svojstvima i zakonima koji je ustanovljiv i neo-
visno o ljudskom uinku ili motrenju. Realnim zikim veliinama Q, Qa... od-
govarale bi u matematikom modelu varijable i funkcije, a realni bi zakon bio
472
Ibid., str. 71.-72.
o
DODATAK
izraen diferencijalnom jednadbom tih funk cija preko uzetih varijabli (u pravilu
koordinata prostora i vremena). Samo se po sebi razumije da taj matematiki mo-
del nije priroda, ali je bilo Hertzovo uvjerenje da takvi matematiki modeli odra-
ze gibanje kozmosa. Moe se u principu za svaku to ku koordinatnog sistema
proraunati kolika e biti funkcija u dani trenutak, a to se onda moe usporediti
s mjerenom zikom veliinom u realnom prostoru i vremenu. Fizika bi, prema
Hertzu, ispunila svoju zadau kad bi otkrila ili postavila potpuni sistem diferenci-
jalnih jednadbi koji bi sasvim obuhvatio gibanje ili mijenjanje kozmosa. Pritom
je uvijek bio pretpostavljen determinizam. Kao to je Laplace rekao, matematiki
bi genij u svojem modelu vidio svu prolost i budunost svemira.
Hertzov model ili Boltzmannov odraz preuzeo je mladi Ludwig Wittgenste-
in u svo jem poznatom Filozofsko-logikom traktatu, koji je postao gotovo testa-
ment neopozitivizma. Dodue, Wittgenstein izravno citira Hertza, ali je njegovo
shvaanje misli kao slike stanja stvari (Sachverhalte) blie Boltzmannu, koga je
jamano poznavao. Para doks je da je Vladimir Ilji Lenjin takoer bio inspiriran
Boltzmannovim shvaanjima u borbi protiv Machovih sljedbenika. U polemika-
ma izmeu pristaa dijalektikog mate rijalizma i neopozitivista nije se uvidjelo
da obje suprotstavljene strane imaju isto pola zite u Hertzu i Boltzmannu, jedni
i drugi uzimaju za kriterij istinitosti misli, neto objektivno ili ope ustanovljeno,
materiju ili osjete. Naime, im se misao tako odvoji od onoga injeninog, kako se
moe ustanoviti podudarnost Tu tekou tradicionalne ontologije nisu uklonili
ni materijalizam ni logiki empirizam. Svakako Boltzmannova epistemologija lei
ispod razine Bokovieve Teorije koja je ono aktualno proirila potencijal nim i
lako pripremila pojmovni preobraaj moderne teorije polja.
Tradicionalno realistiko stanovite nastavio je danas niz uenjaka koji nemaju
nita zajedniko bilo s kakvom ideologijom. U zapadnoeuropskoj lozoji teorija
se odraza naziva korespondentnom teorijom istine u strogoj verziji. Osnovna je
pretpostavka uvijek ista, realnost sa svojim imanentnim svojstvima, zakonima,
neovisnim o naem postojanju i spoznaji, cilj je znanstvenog istraivanja. Uni-
verzalnost i konvergentnost ljud ske spoznaje tu je odreena samopostojeom
realnou. Ta se realnost moe shvatiti kao materija ili duh, ukoliko se zastupa
dosljedno monistiko stanovite, prilino je sporedno kako se taj bitak okrsti.
18.9. Hume i kauzalnost
Politike prilike nisu u 8. stoljeu na Otoku bile tako zaotrene kao na Kon-
tinentu, a ni britanski duh nisu potisnuli tako teki lozofski sistemi kao to su
bili Descartesov, Spinozin il i Leibnizov. Umjesto otrih klasnih sukoba sve se vie
razvija kolaboracija izmeu engleske aristokracije i graanstva, osobito u osvaja-
nju kolonija. Dok se u Fran cuskoj drutvena opozicija zanosila materijalistikim
nazorima, engleski je liberalizam naginjao blaim kritikama starih metazika
o6
koje ionako nisu na Otoku uhvatile tako jako korijenje. Praktini britanski duh
nije dopustio da mu mutna lozofska gledita ometu put u kolonijalni imperij,
i empirizam, koji se tu javlja sa Lockeom,
;
najbolji je odraz tih tendencija. Pola-
zei od svakidanjeg uvjerenja da postoji supstancijalan nosi lac naih osjeta (ta
knjiga postoji na stolu kad zatvorim oi), on kae da je to a something he knew
what (neto o emu on zna to je). Lockeova je lozoja vrlo iroko grudna, ona
ostavlja zici svijet kojemu je Newton postavio zakone, isto tako ne eli sruiti
Descartesov dokaz o egzistenciji Boga, a takoer novim hedonistikim raspolo-
enjima ostavlja slobodan zamah.
Ako je Locke svojom pomirljivou i eklekticizmom i naao najvei odjek meu
suvremenicima, vrhunac britanskog empirizma predstavlja kot David Hume
(;.-;;6.), a moda i stvaralaki kraj. Za razliku od svojeg uitelja, Hume je
konzistentan i njegovi zakljuci nisu lozoji ostavili nita drugo osim skepse,
pa ako ih je i bilo teko pobijati, nisu nikud dalje vodili.
;
I sam Hume ne vidi u
lozoji mnogo vie od razbibrige, kojoj su skloni reeksivni temperamenti. Ako
bismo napustili te spekulacije, kae, osjeam da bih izgubio neto od veselja, a to
je izvor moje lozoje.
Kao i Locke, tako i Hume polazi od empirijskog stajalita da se spoznaja temelji
na impresijama osjetila, ali zavrava u paradoksalnoj tvrdnji da se iz njih nita
ne moe izvesti. Predaleko bi nas vodilo u historiju lozoje kad bismo potanje
analizirali njegovu teoriju, danas ve zastarjelu, nego emo radije pokuati da iz
njegovih misli izvadimo ivu jezgru. Hume ponajprije obrazlae kako se niim
ne moe dokazati da mi kao subjekt postojimo. Kad god uem najintimnije
u ono to zovem ja, uvijek se suda ram na pojedinane percepcije, i nikada ne
mogu nita zamijetiti osim percepcija. Budui da se ja razmrvio u klupko osjeta,
Hume se obara i na predodbu vanjskog svijeta kojoj je temeljni kamen vjera u
kauzalnost. Odakle znamo da je jedan dogaaj uzrok drugome to nas upuuje
da postavljamo veze izmeu objekata Hume odgovara da za to nema nikakva
objektivnog razloga. Mi opaamo tek jedan i drugi dogaaj, ali ne opaamo neku
kauzalnu prisilu izmeu njih. No, ako se stalno drugi dogaaj javi nakon prvo-
ga, poinjemo ga iekivati. Opetovanje stvara u nama naviku. Hume nam hoe
urezati u pamet:
da nam jednostavno gledanje dvaju objekata ili akcija ne prua nikakve ideje
o sili ili vezi izmeu njih,
da ta ideja izvire iz opetovanja njihova sjedinjavanja,
da opetovanje ne otkriva niti ne uzrokuje nita u objektima, ve da ostavlja
jedino utisak u duhu, i
da je to navika u naem duhu, to zovemo sila ili nuda, a nije neto opaeno
u vanjskim tijelima.
473
J. Locke, An Essay Concerning Human Understanding, London 1690.
474
D. Hume, A Treatise of Human Nature, London, 1739.
o;
DODATAK
Prema Humeu, dogaaji nemaju meu sobom veze, tek ako se njihov slijed e-
sto opetuje, mi se naviknemo da ih poveemo. Objekti nemaju izmeu sebe veza
koje bi se mogle otkriti, ni iz kog drugog principa nego iz obiaja, koji vlada ima-
ginacijom, moemo povui zakljuak iz jedne pojave na drugu...
Tako to je smrvio veze izmeu objekata ili dogaaja, Hume je konzekventno
uzdrmao postojanje vanjske stvarnosti. Jedino dano jesu impresije koje ostavljaju
u nama ideje, vie ili manje paslike impresija. Kao to je zanijekao veze izmeu
objekata, tako je Hume bio sklon da se odrekne svih ideja kojima nisu odgovarali
konkretni osjeti, i u tom je produio staro nominalistike gledite.
Najdublja veza izmeu objekata obuhvaena je u principu kauzalnosti, na koji
se ru i Humeova kritika. Ako se ubodem iglom, osjetit u bol. Obino se kae,
uzrok boli je ubod igle. No, Hume napominje da niim nije dokazano da iza ubo-
da igle mora dolaziti bol. Mi smo to nekoliko puta iskusili pa vjerujemo da e se
to uvijek zbiti. Tvrdnja da budunost slii prolosti, ne temelji ni na kakvim do-
kazima ve je potpuno izvedena iz obiaja. Ako se neke impresije, kao ubod igle
i bol, esto opetuju zajedno, zadrava se u nama ideja uzroka i posljedice. Hume
zakljuuje da sve nae rasuivanje o uzrocima i posljedicama nije izvedeno ni iz
ega nego iz obiaja.
Kasnije su kritiari istakli da Hume nije oborio kauzalni zakon nego ga samo
prenio u psihologiju. Tvrdnja da e esto opetovanje dvaju ili vie dogaaja osta-
viti u nama odreenu asocijaciju, nije nita drugo nego primjena principa kojeg
je Hume htio zabaciti. Moe li on ukloniti kauzalnu vezu izmeu objekata ako
takav uinak ostaje u naem duhu Umjesto prirodnih zakona Hume ostavlja na-
vike, koje su zacijelo kauzalno uvjetovane. Iz samih impresija, kako ih shvaa
engleski empirist, ne moe se nita zakljuiti, pa ni postanak obiaja a kamo li
ljudskog govora s njegovim pojmovima i zakljuivanjem.
Ako se izbaci kauzalnost iz vanjskog svijeta, logika misli sili nas daje zadrimo
kao kategoriju duha. To je bilo gledite do koga je Immanuela Kanta dovela Ha-
meova kri tika. Filozof iz Knigsberga tvrdi da gaje Hume probudio iz metazi-
kog drijema, do due, zakratko, jer je opet kritiki um zadrijemao i metazikim
okvirima.
Teko da bi Hume adoptirao zakljuke svojega njemakog sljedbenika. Posljed-
nji razlog za svoj transcendentalni idealizam samac iz Knigsberga vidi u moral-
nim principima, no Hume je u tom pogledu bio skeptik i blia mu je bila ivotna
radost od apstraktne dunosti. Vedra je narav spasila Humea od crnog solipsizma
i krute metazike i poslije sviju razornih kritika progovara iz njega praktina bri-
tanska pamet:
Ova je skeptina sumnja, i s obzirom na razum, i osjetila, bolest koja se nikad
ne moe radikalno izlijeiti i svakog nas asa moe snai, koliko god je gonili od
sebe... Jedino bezbrinost i nepanja mogu nam dati lijek. Zbog toga se potpuno
oslanjam na njih i uzimam to za gotovo da, kakvo god bilo sad itateljevo milje-
nje, za jedan e sat biti uvjeren da postoji vanjski i unutarnji svijet.
;
475
Ibid., str. 126.
o8
Radikalna je Humeova tvrdnja da se iz dvaju dogaaja ili instanca ne moe nita
izvesti o nekom treem dogaaju. Svaka impresija je zaseban atom, a u njihovu
slijedu nema inherentne nunosti.
Humeova kritika poopenja navela je Karla Poppera da uope zabaci indukciju
kao metodu izvoenja ili dokazivanja znanstvenih hipoteza. Induktivni elementi
mogu biti vani pri postavljanju kakve hipoteze, ali to nema nikakve veze s pita-
njem je li ta hipoteza istinita ili lana. Dosljedno tome zabacuje K. Popper i prin-
cip verikacije i zamjenjuje ga principom falsikacije. Umjesto da kaemo
Sve su vrane crne.
to se ne da dokazati, moe se jednakovaljano rei:
Nema nijedne vrane koja nije crna.
Ta se posljednja izjava moe oboriti tako to naemo jednu vranu koja nije
crna. Prema Popperu nije, dakle, zadaa istraivaa u verikaciji hipoteza nego
u njezinu obaranju ili falsiciranju. Istraiva treba da izmilja pokuse kojima bi
oborio kakvu hipotezu, a najsigurnija e nam se initi ona hipoteza koja je prola
najvie takvih ispita, dakle, koja nam se ini najnevjerojatnija (jer moemo zami-
sliti najvie suprotnih sluajeva). Svakako, neuvjerljivo. Koliko se god diferencira
od pozitivista, sam Popper prihvaa razliku izmeu isto hipotetskog i isto em-
pirijskog (opaajnog), pa i njegova opreka spram pozitivizma i nije tako duboka,
kao to misli svojim lozofskim realizmom. Inae, kad se odstupe od tih logikih
natezanja, oba naela, i verikacija i falsikacija, odavno se primjenjuju u istrai-
vanju, i Beki krug i Popper nisu tu izumjeli nita nova.
Humeova kritika uperena je protiv sviju opih zakljuaka. Engleski empirizam
polazi od impresija ili utisaka, a tu i ostaje. Svaki korak dalje od neposredno danog
nedoputen je, a time i sve izjave o budunosti. Kako znamo da je istina ono to
ne izraava neko partikularno opaanje Nikako, kae Hume, ako vjerujemo da
vatra grije, a voda hladi, to je samo zato to bi nam zadalo suvie muke da mislimo
drukije. Da su se neka opaanja opetovala u prolosti, nije razlog da se opet ne
zbiju. Hume uporno istie da se iz nekoliko partikularnih injenica ne moe izvu-
i istina koja bi vrijedila uvijek. injenice su injenice, a sve drugo tek su naa
iekivanja koja nam olakavaju muke.
Humeovo gledite o kauzalnosli i indukciji preuzeli su pozniji empirijski pravci,
osobito suvremeni logiki pozitivizam. Tako H. Reichenbach objanjava da nema
bitne razlike izmeu gravitacije i signala, gdje na pritisak prsta na dugme slijedi
zviduk. Superiornost prirodnih zakona nad jednostavnim regularnostima tipa
pritiska na dugme sastoji se jedino u njihovoj opoj valjanosti. Uroenik koji bi
doao iz dungle u suvremenu kuu mogao bi doista doi do ideje da pritisak na
dugme i pojava svjetla u arulji predstavljaju zakon u Reichenbachovu smislu.
Meutim, u sluaju kad bi ponestalo elektrine struje, njegov bi se pojam o kau-
zalnosti slomio, a osim toga ostalo bi mu sasvim neshvatljivo zato njegovi prsti
na drugim dugmadima ne izazivaju sline manifestacije.
o,
DODATAK
Hume inzistira na pitanju kako moemo znati za opstojnost vanjskih stvari i
supstancije uope. Nastavivi empirizam Lockea i Bacona, on isti iskustvo od
neempirijskih primjesa, ponajprije od naeg subjekta i vanjskog objekta (koji su
mu konstrukcije). I tako mu ostaje ista impresija ili osjeti. On ima impresije du-
ine, irine i dubine, tvrdo e i glatkoe, teine i pokretnosti, boje i trajanja kroz
neko vrijeme, ali to su uvijek nje gove impresije, a ne izravan dokaz opstojnosti
stola. Dosljedno se David Hume vrlo otroumno oborio i na sve openito. Po-
stoje samo partikularne impresije, sve drugo su konstrukcije ljudske navike ili
spekulacije.
Obarajui metaziku, Hume je sam podlegao osobitoj idealistikoj interpreta-
ciji iskustva. Njegove impresije, osjeti ili sensum ne predstavljaju nae prvobitno
iskustvo, doivljaj ili in u svijetu, kao to smo prije pokuali pokazati, ve je to
posebno lozofsko gledite, odakle se lako pada u solipsizam, to je apsurd.
Koliko god bio skeptian, Hume nije sasvim zabacio sve principe. Tako on na-
elo kauzalnosti smatra nunom doktrinom, a denira ga ovako u svojoj najva-
nijoj knjizi Enquiry Concerning Human Understanding, ;8:
Isti motivi proizvode uvijek iste akcije: isti dogaaji slijede iz istih uzroka.
Hume taj princip smatra nunim za znanost i ljudsku djelatnost i izriito pie:
Zbog toga se ini gotovo nemoguim da se upustimo u znanost ili bilo kakvu
akciju, a da ne priznamo istinitost te doktrine nunosti.
Nunost, u smislu kako je tu uzeta, nije nikad bila odbaena niti e je ikada,
mislim, ikoji lozof zabaciti.
;6
Iz takvih Humeovih pasusa izveo je G. Heymans
;;
da je Kantova Kritika istog
uma organski nastavak analize engleskog empirista, a tom se sudu priklonio B. L.
van der Waerden, o ijem e tumaenju sudova a priori jo biti govora. Meutim,
pri pomnijem itanju bivaju opreke spram Kanta fundamentalne. Pa i u citiranom
pasusu izraava se engleski empirist vrlo oprezno: gotovo nemogue. Znai,
ipak je mogue. Kant insistira na apso lutnoj nunosti, dok doktrina nunosti osta-
je za Humea heuristiki vodi. Obarajui razlo ge o opstojnosti vanjskih stvari,
David Hume dosljedno je princip kauzalnosti iz vanjskog svijeta preselio u svoje
impresije ili ideje, a time je, dakako, utro put Kantovu preokretu.
Engleski empiristi ele takoer sve izbaciti iz svoje glave, pa kad se pitaju to
je jo ostalo, onda kao ovjek, koji se budi iz nesvjestice, otvaraju oi, pipaju se
i napinju sluh. U takvim trenucima, ini se, postoje samo osjeti, no im ponu
razmiljati, govor drutva vlada njihovom svijeu. Atomizirane impresije isto su
takva lozofska obmana kao i Descartesov cogito ergo sum. Nae je miljenje re-
zultat dugog razvitka u kojem su ljudi pomalo lingvistiki iskazivali svoje nakane
i vanjske predmete, uzajamne odno se i djelovanje na prirodu. Pokuavajui da
svoju teoriju spoznaje otkine od tog realnog procesa, Hume pada u prazno. Od
subjektivno shvaene iste ili neposredno dane per cepcije nema puta naprijed,
nema izlaza. No je li percepcija ili zamjedba uope ono prvobitno Nije li to ve
476
Ibid., str. 127.
477
G. Heymans, Die Gesetze und Elemente des wissenschaftlichen Denkes.
o
jedna lozofska utvara im se porekne ishodite, ovjekovo jedinstvo sa svije-
tom, ne moe se dospjeti do postojanja vanjskih stvari.
Kad se pitamo postoji li vanjska opasnost, ve se prenose prostorne relacije
vani i unutra na odnos svijesti prema stvarnosti, to je posve neadekvatno. to
znai rei, na primjer, da je stvarni stolac izvan nae misli o stolcu U krajnjoj
analizi pokazuje se pi tanje postojanja vanjske stvari besmisleno.
U analizi kauzalnosti treba da se razlikuju prirodni zakoni od svagdanjih veza,
koje se esto osnivaju na vrlo zamrenim psiholokim, biolokim, kemijskim i
zikim procesima. U naem primjeru bio je uzrok boli ubod igle. Mogue je
zamisliti da neka ljud ska mutacija bude neosjetljiva na ubod, a time bi se takva
kauzalna veza izgubila. Sasvim je drukijeg karaktera iskustvo da udarac ekia
pokrene slobodnu kuglu na stolu. Brzina kugle i impuls ekia dvije su jednostav-
ne mehanike veliine izmeu kojih moemo postaviti jednostavnu matematiku
relaciju. Pod istim uvjetima, jednako jak udarac izbacit e kugle odreenih masa
s odreenim brzinama. Nije potrebno da to mnogo puta opetujemo kako bismo
smjeli primijeniti princip indukcije.
Humeova analiza kauzalnosti osniva se na slijedu dogaaja A, B, C, D Sam e
Kant upasti u slino shvaanje govorei da je prethodni dogaaj uzrok kasnijem,
A je uzrok za B, B je uzrok za C, C je uzrok za D itd. Meutim, kauzalnost u zici
temelji se na zakonima, a sam se zakon, zacijelo, ne moe izvesti iz partikularnih
opaanja ili dogaaja. Uope, iz jednog, dva ili vie dogaaja ne da se logiki za-
kljuiti o nekom no vom dogaaju, kamo li o kakvoj univerzalnosti. Geneza zako-
na usaena je duboko u ljudsko postojanje i iskustvo.
Dok su engleski empiristi eprkali po gomili impresija, Newton je objavio Phi-
losophiae Naturalis Principia Mathematica. to znae zakoni mehanike Postoje
li objektivno ili su forme naeg duha Tako postavljena dilema vodi u naivni re-
alizam ili apriorizam. I zakoni zike ljudski su zakoni, ljudski u tom smislu to
su ih ljudi nali svojim djelovanjem ili eksperimentom na mehanikoj stvarnosti.
Meutim, kad bismo tom naem djelovanju odrekli realnost, smjesta bismo upali
u bezizlazni poloaj da ita tvrdimo o vanjskoj stvarnosti. S druge strane, u izraa-
vanju mehanikih zakona bitni je udio matematike koja se dalekoseno izgraiva-
la apstraktno. I danas smo svjedoci kako najie matematike grane, koje su se
stoljee samostalno razvijale, odjednom poslue za formulaciju zikih zakona.
Tu bismo se opet nali pred nerjeivom zagonetkom kad bismo nae apstraktno
djelo shvatili kao neto sasvim razliito od izgradnje prirodnih stvari. Jedinstvo
svijeta na je vodei princip, samo to svijet ne smijemo shvatiti jednostrano kao
goli objekt, odnosno kao djelatnu misao, nego je to iskonska cjeli na ljudi i prirode.
Empirijska kritika nije se oborila na Arhimedov princip ravnotee na poluzi ili
Euklidov pouak o sumi kutova u trokutu. No, ako priznamo statike i geome-
trijske zakone, kako smijemo zabaciti dinamike, koji su proireni vremenskom
koordinatom i tav razvitak zike, a osobito teorija relativnosti, gdje se etvrta
koordinata jednako tretira kao i tri prolome, pokazuje da s vremenom ne ulazi u
svijet neuraunljiva hirovitost. Dinamiki zakoni s pretkazanjem buduih doga-
DODATAK
aja prirodno su proirenje vrs tih struktura, pronaenih u statikom i geome-
trijskom istraivanju materije.
David Hume prvi je izrazio sumnju u vjenost zikih zakona. Odakle znamo,
pita se on, da e Sunce sutra izai Da smo neto sto puta opaali, ne jami nam
da e se to zbiti i sto i prvi put. Znamo jedino ono to je prolo, o budunosti mo-
emo tek nagaa ti. Zacijelo, dosta e dananjih znanstvenika prihvatiti Humeovo
stanovite da svemir ne mora biti isti danas kao to je bio u svojem postanku ili
ieznuu, bar to se tie strukture zakona. Vrijeme ostaje jedan od fundamental-
nih problema, ako je i ulo u Specijalnoj teoriji relativnosti kao etvrta koordinata
u homogenom etverodimenzionalnom prostoru.
18.10. Neodluivost motrenja
Uzmimo jedan jednostavan, svakodnevan, a ipak sa znanou povezan iskaz:
Sunce zalazi za horizont. Naizgled njegova se istinitost moe lako provjeriti s
nekoliko motrenja. Zamislite da je uz vas, dok tako provjeravate zalaz Sunca,
va prijatelj ziar. On bi vas tada mogao upozoriti da va iskaz Sunce zalazi
za horizont nije toan, ili bolje, da nije dobro formuliran. Nije naime tono da
se Sunce sputa u odnosu na horizont, ve se horizont die u odnosu na Sunce.
Znanstvena teorija kae da nije Sunce ono koje se giba oko Zemlje, ve je obrnuto
Zemlja ta koja se giba oko svoje osi. Vi moete odgovoriti da vam je svejedno to
kae znanstvena teorija jer je ono to vi vidite ipak Sunce koje se sputa i nestaje
iza horizonta. No va prijatelj, na vae veliko iznenaenje, odgovara da on vidi
suprotno, tj. horizont koji se die. Ovdje sad nastaje ozbiljna nedoumica: da li vi i
va prijatelj vidite istu stvar dok gledate zalaz Sunca Pokuajte se malo koncen-
trirati, saivjeti malo s milju da je zapravo horizont taj koji se giba, dok Sunce
miruje. Nakon stanovitog vremena bit ete i vi u stanju vidjeti to i va prijatelj.
Nemojte se prestraiti. Nije vas napustio va zdravi razum. Radi se samo o tome
da zdravi razum nije uvijek dobar vodi kad je rije o spoznaji. Ono to nam go-
vori taj primjer poznato je psiholozima ve poodavno i moe se ukratko saeti
u tvrdnju da je ljudski zamjedba ili percepcija neto vie nego puka registracija
zikog signala koji pristie na nae osjetilo. Naime, ono to ziki pogaa vae
oi i oi vaeg prijatelja, isto je. Ali ono to taj signal inicira u duhu ili mozgu vas
i vaeg prijatelja, nije posve isto, vai su procesori poneto razliito programi-
rani. I kod tog programiranja bitnu ulogu ima okolnost da li vi zastupate teoriju
po kojoj Zemlja miruje, a Sunce se giba ili onu drugu. Razmotrimo jednostavniji
primjer. Pogledajte sliku:
Slika
a
Neki e od vas u njoj prepoznati kocku gledano odozgo, a drugi, pak, istu takvu
kocku gledano odozdo, premda je ziki signal koji dospijeva do oka za sve isti.
tovie, kada vas netko upozori na drukiji nain gledanja, moi ete na crteu po
volji prepoznavati as jednu as drugu situaciju.
Vratimo se vama i vaem prijatelju u zalazu Sunca. Ako sad svaki od vas za-
stupa razliitu teoriju i u skladu s njom razliito percipira injenice, kako ete
se sloiti oko pitanja koja je teorija ispravna Kako opaanje moe odluivati u
znanstvenom sporu ako svatko opaa neto drugo, ovisno o tome koju teoriju
zastupa I kako teorija moe biti opravdana opaajima ako oni pretpostavljaju
teoriju Mogue je, rei e uporni empiristi, da svaki od vas poneto odstupi od
svog programa. Tada biste se moda mogli sloiti oko zajednike reenice koja
ne bi implicirala niti gibanje Sunca niti gibanje Zemlje. Ona bi mogla glasiti ova-
ko: Sunev krug i crta horizonta gibaju se jedan u odnosu na drugi. Iskazi to
izriu rezultate znanstvenog opaanja upravo su takvi neutralni i o teoriji neovi-
sni iskazi.
No zacijelo ete se sloiti da i takva tvrdnja nije potpuno nevina, i ona pretpo-
stavlja neku teoriju. Dok ste i vi i va prijatelj u poetku pretpostavljali da vas,
pri promatranju zalaska Sunca, vae osjetilo vida obavjetava o apsolutnom giba-
nju, u smislu da jedno tijelo miruje, a drugo se giba, sada ste i jedan i drugi doli
do zakljuka da je ono to vam je dano u vidu zapravo tek relativno gibanje, i
tako ste oblikovali iskaz o injenicama. U znanosti situacija s motrenjem nije
jednostavnija ve sloenija. esto su potrebne sloene elaboracije da bismo mogli
rei to smo vidjeli u nekom eksperimentu.
No kad se konano i sloimo u tome to opaamo nastupa nova tekoa jer
neutralnost novog zajednikog iskaza znai ujedno da ga nije mogue upotrijebiti
kao potvrdu ili opovrgnue bilo jedne ili druge teorije. Dogaa se esto (pazite,
esto ali ne uvijek kako bi nam Quine i neki drugi eljeli sugerirati) da eksperi-
mentalni rezultati ne mogu odluiti o tome jeli neka teorija istinita ili lana, pa
ak niti rei koja je od dviju teorija blia istini. Primjerice, u Kopernikovo vrije-
me i njegova heliocentrika i Ptolemejeva geocentrika teorija jednako su dobro
objanjavale tada znane injenice o Sunevu sistemu. Mnogi se ljudi nisu mogli
odluiti iako se nisu bojali Crkve niti su bili dogmatici. Tek su nova motrenja Ga-
lileia i Tyche Brachea, a osobito Keplerovi zakoni i Newtonova teorija, denitivno
pokopali geocentriki model.
Dva vana zakljuka moramo izvui iz ove male analize. Prvo, pojedinani em-
pirijski iskaz, pa ni iskaz uope, ne moe ni potvrditi ni opovri neku hipotezu ili
teoriju. U znanosti se uvijek radi o skupu meusobno povezanih iskaza, o sloenoj
znanstvenoj praksi s kojom se mora suoiti neka teorija. Nadalje, nijedan skup
empirijskih iskaza nije posve neutralan, neovisno o teoriji kojoj treba posluiti
kao empirijska baza. Zbog toga na kraju bazu i nadgradnja ine jedinstvenu
cjelinu, u kojoj je samo relativno mogue razlikovati empirijsko od teoretskog.
Ta se cjelina sada suoava sa znanstvenom praksom, a potom sa stvarnim ekspe-
rimentom. Doe do nesuglasja, potreban je dugotrajan napor, vjetina i intuicija
DODATAK
da bi se otkrilo to nije dobro, koji iskaz u toj lingvistikoj mrei treba eventualno
zamijeniti nekim novim iskazom ili moda cijelu teoriju treba napustiti.
18.11. Hegelova negacija
Georg Wilhekm Friedrich Hegel nije dao samo Spinozinom monizmu krajnje
idealistiku formu, nego je dao koban obrat takoer njegovu naelu: sve odreenje
je negacija. Pokuajmo najprije shvatiti kako je autor Etike doao do te svoje tvrd-
nje. Kad kaemo da je jabuka slatka, jamano imamo prije toga iskustvo kiselog,
gorkog ili slanog. Ili, jedva bi tko mogao rei da je rua uta a da prije nije vidio
neto crveno, plavo ili zeleno. Time to razlikujemo pojedine okuse ili boje moe-
mo rei da predmet ima tu i tu boju. Jamano nitko ne bi mogao rei da je snijeg
bijel kad bi sve druge stvari takoer bile bijele. Razlikovanje nam se ini bitnim da
kojoj stvari pripiemo stanovit predikat. Meutim Spinoza ide korak dalje i kae
da iskaz Jabuka je slatka odmah ukljuuje itav kompleks Jabuka nije kisela, nije
gorka, nije slana, itd. Odreenje svojstva jabuke ukljuuje njezino izuzimanje iz
sveg ostalog kompleksa. Kad kaem da je Petar dobar, time (zapravo) kaem da
nije zao. Individualnost zahtijeva po Spinozi (Njegovo glavno djelo Ethica ordi-
ne geometrico demonstrata izalo je posthumno, u Amsterdamu 6;;, ubrzo na-
kon njegove smrti, a polazi od Descartesove denicije supstancije kojoj pripisuje
mnogo atributa, meu kojima i prostranstvo (tjelesno) i miljenje.) uvijek napor
negacije, dok obratno servilan karakter, protiv ega se Etiar najvie buni, svemu
poputa, sve odobrava. Naelo negacije u logikom smislu biva osobito vano kad
se promatraju razliite vrste. Kad kaem da je kit sisavac, obino time elim rei
da kit nije riba, no po Spinozi bi to ukljuivalo takoer tvrenje da kit nije gmaz ni
ptica ni insekt ni u beskraj. Odreenje jedne vrste bi impliciralo dakle navoe-
nje, poznavanje ili negiranje svih ostalih vrsta, dakle bi u govoru o svakoj vrsti bio
ukljuen itav rod ivotinja, ili obratno. Spinoza nije rijeio (logike) tekoe kako
od vjenih i apsolutnih principa beskrajne supstancije dolazi do individualnih i
partikularnih bia, i njegovo izlaganje po nainu geometrije ne dostie ni izdaleka
Euklidovu nunost ili jasnou, ali je svakako bilo neto fascinantno u tome da se
u svakoj izjavi sluti jo neto drugo to nije eksplicitno reeno, a naroito da se u
negaciji otporu, izuzimanju vidi individualno bie i naposljetku sloboda.
Ta se matovitost jako dojmila i pjesnika Goethea, i njegov se Mesto upravo
predstavlja u tom Spinozinom znaenju: Ja sam Duh koji sve nijee, jer sve to
nastaje vrijedno je da propadne. Iz tog se stiha ne vidi jasno da li je negacija uvje-
tovana nastajanjem ili, to e biti Hegelova doktrina, negacija vodi do nastajanja,
negacija biva kreativnom silom. No itav Faust ide k ruenju vraga, kako se on god
simpatino javlja.
Da bi itavu govornu dvosmislenost do kraja dramatizirao, Hegel na stanovit
nain preuzima Spinozino naelo:
Sve odreenje je negacija

time to ga pokree i postavlja svoj princip:
Sve negiranje je odreenje.

Time to kaemo da rua nije crvena, mi smo blie tome kakva je, pa kad kae-
mo da nije ni uta ni zelena ni plava, onda je valjda bijela Svakako je teko slijediti
Hegela u svakidanjem govoru, i pratilac se mora popeti na viu apstraktnu razinu
gdje pojmovi u njegovoj Logici bivaju na alost premalo objanjeni.
Hegel ponajprije preuzima Platonovo uenje o predikatima kako su ga
razvili realisti u opreci spram nominalista. Za konkretnu stvar mogu npr. rei:
Jabuka je crvena.
Jabuka je slatka.
Jabuka je okrugla.
Jabuka je tvrda.
Predikat crveno, slatko, okruglo i tvrdo su univerzalni i dolaze pri mnogim
drugim stvarima, oni jesu u viem smislu nego pojedina jabuka koja je sluajna
i prolazna pojava. Za Hegela je bitna ta razlika izmeu onoga to jest, tj. bitka, i
pojave, onoga to se samo javlja naoj svijesti. Bitak (Sein) je temeljni pojam Hege-
love lozoje kao to je apsolutna ideja koja sadri (implicitno) sve druge ideje ili
pojmove. Dosljedni bi idealisti mogao rei da pojava jabuka nije nita drugo nego
(sluajna) kombinacija univerzalnih svojstava crvenog, slatkog, okruglog i tvrdog
na odreenom mjestu i u odreeno vrijeme, premda u lozoji prirode nije Hegel
bio spreman ii tako daleko i ostao je u vrlo udnoj nedomiljenosti.
Kad kaem da kit nije riba, blie sam odreenju vrste kamo spada. Time to u
vioj klasi sisavaca razlikujemo kopitare, papkare, majmune itd., pomalo odreu-
jem kitove. Diferencijacija je u Hegela (gotovo) identicirana s negacijom. Tome
to negiram jedno za drugim dolazim konano do odreenja kita, svakako vrlo
dugotrajan (ako ne i beskrajan) proces kad se domisli do kraja. Time to poinjem
izvoditi (Hegelovu) negaciju u poetnoj ideji ili pojmu, npr. sisavaca, dolazim do
njihovih pojmova, npr. kita, i zbog toga moe Hegel negaciji pripisati stvaralaku
mo.
Treba imati na umu da tu Hegel ne misli u prvom redu na povijesno zbivanje,
kako je teklo u prostoru i vremenu, nego se tu radi o logikom razvoju. Zanimljivo
je u tom pogledu kako on u svojoj Encyclopaediji obara bioloku evoluciju koja
je u njegovo vrijeme imala sve vie pristalica: Priroda se treba da promatra kao
sustav stupnjeva od kojih jedan nuno izlazi iz drugoga, ali ne tako da bi jedan
prirodno generirao iz drugog Bilo je to krivo shvaanje ranije i kasnije lozoje
DODATAK
prirode da promatra napredovanje i prijelaz jedne prirodne forme i sfere u viu
kao izvanju aktualnu produkciju. Napredovanje i prijelaz ivih bia treba da se
shvate isto logiki kad se prolazi itav zooloki sustav vrsta: razvoj je to ideje a
ne neega u prostoru i vremenu. Ako se ta temeljna razlika ne shvati, ne moe se
pratiti (i onako mutne) Hegelove izvode.
Spinoza je mehaniki zakon (uzrok i posljedicu) ostavio u tjelesnoj sferi, dok je
na duh protegnuo racionalnu nunost (shvaajui je esto poput zike determi-
niranosti ili zakona). Hegel dakako priznaje samo racionalnu nunost, a priroda
ili tjelesno nije za nj nita drugo nego ideja o drugome ili otuena ideja. Priroda
predstavlja alijenaciju ideje koja se konano prebrouje vraanjem apsolutnom
duhu (izraenom u Hegelovoj lozoji, to je pisac posve ozbiljno, ako ne ba
skromno, drao). Taj je korak idealistikom monizmu pripremio i sam Kant kad
je prosto, vrijeme i kauzalnost zike tumaio kao forme razuma. Kant je jo osta-
vio stvar po sebi kao uzrok naih osjeta, ali, ako je sam pojam uzroka i posljedica
samo jedna razumska (subjektivna) kategorija, onda nema razloga takav uzrok
pretpostaviti, i stvar po sebi je ubrzo iezlo u daljnjim idealistikim lozojama.
Knigsberki kritiar metazika preobrazio se preko noi u glavnog inspirato-
ra vehementnog idealistikog monizma, to nije samo bila sudbina tog velikog
kritiara.
Hegelov se bitak ne smije shvatiti kao ono to postoji u prostoru i vremenu,
kao pojava. Kad uzmemo jabuci sve njezine osobine kao crveno, slatko, okruglo
i tvrdo, ostaje jo neto, naime kategorija bitka. Kategorija bitka je prema tome
potpuno prazna, ona nije nita. Takvo rasuivanje bi nam trebalo pokazati kako
kategorija ili ist pojam bitka sadri u sebi ideju niega. Dakako, nita je negacija
bitka. Vidimo kako negacija djeluje. S pomou negiranja izveli smo iz kategorije
bitka kategoriju nieg proces koji e upravo fascinirati egzistencijaliste.
Budui da ima kategoriju bitka i nieg, Hegel moe uvesti prijelaz bitka u nita,
i obratno, prijelaz nieg u bitak. To je kategorija nestajanja ili nastajanja. Hegel
je na taj nain postavio svoju trijadu: bitak, nita i postanak. Takva se trijada jo
naziva teza, antiteza i sinteza. S pomou takvih trijada ide itav logiki razvitak,
s tim da svaki lan moe biti poetak jedne nove trijade. Mjesto da smo postavili
bitak za prvo, uzet emo kao prvobitno apsolutnu ideju, i tad prva trijada glasi:
ideja u samoj sebi (logika ideja), ideja izvan sebe (priroda) i ideja u sebi i za se
(duh). Duh opet ukljuuje trijadu: subjektivni duh, objektivni duh i apsolutni duh.
Subjektivni duh sadri apstraktno pravo, moral i drutvenu etiku, apsolutni duh
sadri umjetnost, religiju i lozoju. Umjetnost pak sadri trijadu ljepotu openi-
to, tipove umjetnosti i posebne umjetnosti, itd. Hegel priznaje da mnoge njegove
trijade ne izgledaju uvjerljive (zato bi npr. religija bila antiteza umjetnosti), ali
on oekuje da e specijalist poslije takva pitanja potpuno razjasniti, a njemu je bilo
glavno dati opi plan logikog razvitka ideje. Nema sumnje da je takav grandiozan
ske sveg ljudskog znanja zadivio mnoge njegove itatelje, naroito pak one koji
nisu bili zaokupljeni posebnim istraivanjima i eljeli su imati svijet u gotovom.
6
Hegel mora dakako zabaciti nain zakljuivanja geometrije kao potpuno ne-
prikladan u lozoji. Po Euklidu polazimo od aksioma da deduktivno izvedemo
stanovite pouke ili svojstva geometrijskih tijela. Meutim ti su aksiomi neto to
se pretpostavlja, to se dalje ne objanjava, to ostaje dakle mistino. Filozoja ne
moe poi od takvih pretpostavljenih (ili evidentnih) naela. No nije li sam Hegel
pretpostavio na poetku ideju, odnosno bitak Stvar je u tome, odgovara logiki
monist, da ideja dolazi i na kraju. Logiki je izvod reverzibilan. To je bio i razlog
to se Spinoza naelo Denicija je negacija moglo preokrenuti.
Pokuajmo na Aristotelovom silogizmu shvatiti svrstavanje.
Svi sisavci su kraljenjaci.
Kitovi su sisavci.
Dakle, kitovi su kraljenjaci.
No znamo da je kit sisavac pa je prva premisa samo onda istinita ako je kit ta-
koer kraljenjak. Pred nama je oito jedna tautologija. S obzirom na to moe se
nae zakljuivanje preokrenuti pa od zakljuka stii do prve premise. Dakle, kad
kaemo da je kit kraljenjak, a zna se da je kit takoer i sisavac, implicira se da su
sisavci takoer kraljenjaci. Formalni bi se logiar dakako nakostruio pri takvom
izvoenju, ali se Hegel na takvo zaziranje ne osvre. Biva li to prihvatljivije kad se
dopusti da se u svakom iskazu jo neto drugo (ili vie toga) misli Nijedan iskaz
ne moe stajati sam za se, on uvijek implicira itav sustav drugih iskaza. U tom
smislu moe se pojedinom iskazu staviti nasuprot njegova negacija kao istinita,
no svakako bi suvremenog logiara zbunilo da prihvati takva dva iskaza kao iden-
tina tj. da je p jednako ne-p. Kad to kaemo, trebalo bi rei, ovo i jo neto,
to bi nas u tijeku izvoenja dovodilo do tvrdnje da ovo nije nego je neto drugo.
Meutim, ako se neto drugo ostavi neodreeno, proizvoljnost biva nerazborita.
(Jamano nije Aristotelova logika prikladna da se ilustrira smisao Hegelove nega-
cije, i suvremena bi logika istraivanja mogla doprinijeti da se tu poneto bolje
formulira. Naalost nisu neohegelijanci posvetili tome dovoljno panje, mada je
sam Hegel ukazivao na neprikladnost Aristotelove logike.) Zacijelo Hegel ve u
apsolutnoj ideji vidi sve druge, njemu vane i istinite ideje, ali mora se imati hege-
lijansko vizionarstvo da se iz kategorije bitka izvede npr. diferencijalni i integralni
raun ili iz objektivnog duha branu vezu i porodicu.
Koliko se god Hegel suprotstavljao logikim principima identiteta ili isklju-
enog treeg, toliko je sam ipak podlegao formalnom karakteru logike. U bilo
kojem tradicionalnom silogizmu mogu se konkretne klase (kao kitovi, sisavci ili
kraljenjaci u naem primjeru) zamijeniti simbolima koji oznauju klase kakvih
dogaaja ili objekata i bilo kakve predikate, i prijanja tad logika konstrukcija
dobiva apstraktnu formu:
Svi S su P
K je S
Dakle, K je P
;
DODATAK
Ako uvrstimo ovamo za S klasu ljudi, za P predikat smrtan, a za K kralja, do-
bivamo tipian primjer:
Svi ljudi su smrtni.
Kralj je ovjek.
Dakle, kralj je smrtan.
Kako to da takve logike konstrukcije vrijede za sve klase individua i predikate
Suvremeni bi logiar odgovorio da su logiki znaci kao svi, neki upravo tako de-
nirani da poznati silogizmi stoje. A ako je ipak taj kralj besmrtan Tad bismo ga
iskljuili iz klase ljudi, to bi po svoj prilici bio bog. Vidi se da se (po toj konvenciji)
nikako ne moe doi do proturjeja, i oblak mistike oko istinitosti silogizma ie-
zava. Meutim je Hegel bio tako pod dojmom logikog zakljuivanja da mu se to
inilo kao ono vano, a konkretne klase kao povrno ili osjetilno. Je li zato to nije
shvatio karakter logikog zakljuivanja bio Hegel podigao logiki idealizam Na
svaki nain on je misao istio od sveg senzualnog (empirikog), no da li takva ista
misao ili apsolutni duh ita predstavlja
U monistikoj je lozoji posve sporedno kako se ono apsolutno imenuje, da
li ideja, bog, priroda, materija, bitak, itd. Znaenje biva tek onda jasnije kad se
pristupi samom ovjeku i stvarima spoznaje. Spinozin je monizam doputao uje-
dinjenje psihikog i zikog, tih dvaju glavnih atributa supstancije, jer se racio-
nalna nunost poistovjetila s geometrijskom zakljuivanjem i tako usporedila s
prirodnim (mehanikim) zakonom. Odatle su mogle izai i neke novije teorije
ziko-psihikog paralelizma, ne ba osobito uspjene. Carnap je pokazivao (ne
posve uvjerljivo) da se sve iskustvo moe izraziti ili zikim terminima ili men-
talnim (fenomenalnim), a izmeu ta dva izraavanja mogao bi se postaviti prije-
vodni pravilnik. Vrlo skeptino je Wittgenstein primijetio da postoje samo logike
nunosti, dok su stvarna dogaanja slijed sluajeva. No dok su za Wittgensteina te
logike nunosti jedino tautologije, to nita novo ne kau, Hegel je povjeravao da
je svojim logikim idealizmom obuhvatio sve znanstvene discipline i svu povijest,
zacijelo kao razvoj svoje apsolutne ideje. U tom to Hegel inzistira na samoj logici
(zacijelo u svojoj reinterpretaciji), koja se kao izvod ne moe prevesti na prirodne
zakone, njegova lozoja i ne moe biti drukija nego ista idealistika, i svaki tu
pokuaj obrata vodi do zabune.
Velik je Hegelov pothvat to je cijelo ljudsko znanje i svjetsku povijest ujedinio
u jedinstven sustav, kako je to jo jedino Aristotel prije njega izveo, i to e ostati
trajan izazov kasnijim misliocima. Treba li da uzmemo svaku pojedinu stvar kao
pojedinanu, sluajnu, neobjanjivu, ili moemo objasniti zato je tu pred nama
Kant je postavio kategorije ljudskog uma kao samostalne i ne dalje objanjive, on
nije nikad pokuao da jedne izvede iz drugih, nego bi ak takav pokuaj smatrao
besmislenim. Hegel je to ipak poduzeo. Sve te kategorije, i jo mnoge druge, koje
Kant nije nasluivao, izlaze iz apsolutne ideje po naelu negacije (ili diferencija-
cije, to je za nj isto), i sve se opet vraaju u apsolutnu ideju, doista impozantan
razvitak gdje se kraj podudara s poetkom, no nije li to moda i jedino to negacija
moe uiniti da nas ostavi pri prvobitnom
8
Hegelova se negacija ne smije pobrkati s dijalektikom iz svakidanjeg govora,
pa i lozofske rasprave, kad jedna gospoa kae ,Martin je dobar a druga joj se
suprotstavi. Ne, Martin nije dobar. Kad te obje gospoe dalje obrazlau svoje
sudove, one e iznijeti mnogo to o Martinu, i prema tome e njihov razgovor
biti za obje vrlo plodonosan. No stvar je u tome to svaka od njih poznaje Mar-
tina iz mnogo razliitih zgoda, prema tome novi iskazi ne bujaju iz samog iskaza
,Martin je dobar ili ,Martin nije dobar, nego iz vrlo sloene Martinove osobe. U
tom smislu mogao je B. Shaw u svojim dramama ustvrditi jedno pa suprotno, a u
svakoj je toj izjavi bilo dosta istine. Platonovi dijalozi obino poinju s tim da se
postave dvije suprotne tvrdnje pa odatle stigne do punije istine, sinteze, odatle i
podrijetlo dijalektike. Svaka posebna tvrdnja, a i znanstvena teorija, istrgnuta je iz
ireg kompleksa ili se odnosi na stanovit sklop inova, pa je posve razumljivo da
ne moe biti apsolutno istinita, nego ak, kako se itav obzor mijenja, moe biti
zamijenjena upravo suprotnom tvrdnjom. Tako je Newton ustanovio apsolutnu
istodobnost u svemiru, dok je Einstein zabacio pojam apsolutne istodobnosti. I
Newtonova i Einsteinova (suprotna) tvrdnja imaju svoje znaenje samo u sklo-
pu itavog razvoja. Bilo bi, dakako, posve krivo rei da Einsteinova teorija pred-
stavlja jedino negaciju Newtonove. Hegel je, strogo ogranien na ideje (ili iskaze),
pripisao samoj negaciji mo da proizvodi raznolikost i obilje novog, to znai
tumaenje negacije koje posve odstupa od obinog smisla i trebalo bi to pomno
obrazloiti, ime bi to opet prestalo biti isti logiki znak, suprotno ishoditu lo-
gikog idealizma.
18.12. Znanost i ideologija
U ovoj kratkoj studiji pokuat emo prikazati neke od suvremenih problema
sa kojom se susree Znanost uz nuna pojednostavljenja koko bi problematika
bila jasnija iroj italakoj publici. Prije nego to krenemo sa izlaganjem dat emo
jedno malo objanjenje u svezi podnaslova Ratovi znanosti, koji sam po sebi
nasluuje estinu sukoba izmeu takozvane znanstvene zajednice i onih koji njoj
ne pripadaju, ali i unutar samog korpusa zajednice. Sam podnaslov je namjerno
posuen od asopisa Social Text koji izdaje Center for the Critical Analysis of
Contemporary Culture i koji je vodei asopis kritike teorije. U sklopu tog a-
sopisa, ,,. godine, objavljen je poseban broj pod nazivom Ratovi znanosti, a
motiv, ili bolje reeno jedan od motiva, bila je godinu dana ranije objavljeno di-
jelio Paula Grossa i Normana Levitta Higher Superstition: Te Academic Left and
Its Quarelles with Science (,,). Biolog Gross i matematiar Levitt izjavili su da
akademska ljevica, koji po njima predstavlja veliki utjecajni odsjeak amerike
akademske zajednice u sutini se protiv znanosti. Za navedene autore to su svi
oni znanstvenici koju ukazuju na injenicu velikog utjecaja politikih i ekonom-
skih snaga na znanost i tehnologiju. No, ova kritika i nije neto novo, ali krije iza
sebe neto drugo a to je tenja izvjesnog broja znanstvenih krugova da se obrane
,
DODATAK
o svih napada bilo da oni dolaze unutar ili izvan znanosti. Ovo vodi, kao to emo
to pokuati pokazati, da sama znanost koja negira prisutnost i utjecaj politike i
ekonomije, odnosno odreene ideologije, postaje sama ideologija, tj. izgradnje
znanosti kao nove religije.
U obranu znanosti stao je navedeni asopis i to moda ne bi bilo toliko bitno
da se upravo u izdavanju zadnjeg broja nije dogodio jedan incident pod nazivom
sluaj Sokal. Naime, objavljen je znanstven lanak pod nazivom Transgressing
the boundaries towards a transformative hermeneutics of quantum gravity, a na-
pisao ga je Alan D. Sokal, profesor zike na New York University. lanak se ured-
no pojavio u broju proljee-ljeto u istom gore navedenom asopisu Social Text.
Ovdje se namjerno daje naglasak o urednom pojavljivanju to znai da je proao
sve one procedure koje mora zadovoljiti jedan znanstveni tekst radi objavljivanja.
No, i povrno iitavane teksta izazivalo je nedoumicu. Autor u svom lanku
tvrdi da bi sjedinjenje teorije kvantne mehanike i Ope teorije relativnosti, koje
su trenutno u ne suglasju, dovelo do nove oslobodilake post moderne znanosti.
Relativizam i fantastine pretpostavke prelazi granice ludila koju autor koristi u
tekstu. Da tu neto nije uredu pokazuje sama bibliograja koju koristi Sokal iz
koje se vidu da je sa jedne strane prisutna literatura koja nema veze sa navedenom
problematikom, a sa druge strane obilato koritenje citata post modernih stru-
njaka kao to su izdavai asopisa Social Text, A. Rossa i S. Arnomitza. Vjetim
prekrajanjem Sokal je uspio da progura tekst i podvala je uspjela. Sokal je odmah
na stranicama Lingua Franca objavio svoju podvalu. Da zlo bude vee taj skandal
su u svojim naslovnicama objavili Te New York Times, International Herald Tri-
bune, Le Monde itd. Dignitet znanosti, a posebice od onih koji su je branili u svom
kriarsko pohodu, u javnosti je dobio teak udarac. Znanstveni ratovi postali su
javni.
No toka zapaljenja, koja nije bila poznata iroj italakoj publici, koja je dove-
la do otvorenog sukoba izmeu branitelja i kritiara znanosti pojavila se mnogo
ranije ezdesetih godina prolog stoljea. Tomas S. Kuhn, teoretiar znanosti,
je ,6a. godine objavio svoje glasovito djelo Struktura naune revolucije (Te
Structure of Scientic Revolutions) u kome je iznio tezu, jednostavno reeno, da
znanost predstavlja tek neto vie od rjeavanja problema u okviru prihvaenih
obrazaca uvjerenja. Ovo je dijelio zbunilo zagovornike Znanosti kao neprikosno-
venog hrama istine, ali jo vie dalo argumente svim onim iz plejade izvan stroge
znanosti da dignu glas protiv nadobudne ve formirane elite. Mnogi kritiari kao
to emo to kasnije pokazati nije razumjela Kuhna, ali su dali sebi za pravo da se
bace na kritiku znanosti. No, dade se razluiti da se uglavnom borba vodi oko
premoi ideologije i to sa jedne strane ideologije i koja je proistekla iz potrebe za-
tite drutveno-ekonomskog poloaja znanstvene zajednice, koju bih smo mogli
nazvati cehovskom ideologijom i na drugoj strani sve one anti-znanstvene ide-
ologije koje su osjetile svoj trenutak armacije. Prije nego to krenemo u daljnje
razmatranje napravimo jedan kratki povijesni pregled koji e zorno pokazati kako
je znanost dola u takvu situaciju kakva je danas.
ao
Podrijetlo ratova znanosti
Gotovo itavo jedno stoljee, do Prvog svjetskog rata, na znanost se gotovo
openito gledalo u herojskom smislu. Usamljeni znanstvenici neravnopravno su
se borili za Istinu. Znanost je bila ista, autonomna djelatnost, odvojena od teh-
nologije i industrije, i iznad drutva. istou znanstvenog istraivanja djelomino
su osigurala sveuilita u kojima su se istraivanja obavljala radi Znanja i u koji-
ma su se odgajale budue generacije znanstvenika. Izraz znanstvenik izmislio je
,o-tih godina William Whewell (;,-866), ziar i povjesniar znanosti, prije
toga znanstvenici su bili smatrani lozoma prirode. Whewell je vidio znanstve-
nika kao nekoga tko je zauzet jedinstvenom drutvenom ulogom, nekoga kome
je potrebna zatita i kome osnovna egzistencija ovisi od ostatka drutva. Znan-
stvenici, posebno, Veliki znanstvenici, bili su predmet ispitivanja povjesniara i
lozofa znanosti. tako je povijest znanosti naglaavala otkria velikih znanstveni-
ka i opravdanje tih otkria u sveopoj objektivnosti i cjelokupnosti znanosti. ali,
premda je znanost bila uvijek istinita, bilo je pogreaka koje je trebalo ispitivati.
Povijesne su knjige objanjavale da su znanstvenici koji ustraju u svojoj pogreci i
nakon dokazivanja prave istine bili nekako loi znanstvenici.
Meutim, nisu ba svi bili uvjereni u apsolutnu istou znanosti. Nekoliko je
znanstvenika izrazilo svoju zabrinutost zbog njezinog budueg usmjerenja. Po-
sebno se Ernst Mach (88-,6), ziar i znanstveni lozof, u desetljeima prije
Prvog svjetskog rata, kad su eksperimentalne ziare ukljuili u industriju i voj-
sku, zalagao za jednostavniju, korisniku prilagoenu znanost usmjerenu prema
konanim ljudskim ciljevima. Machu se suprotstavio Max Planck (88-,;), jo
jedan uvaeni njemaki ziar, koji je podravao autonomiju ideal znanosti. Nji-
hova se rasprava proirila na mnoga vana epistemoloka i politika pitanja, od
kojih su najtrajnija doekala realizam (zamisao da odreene izjave postaju istinite
ili lane zbog injenica neovisnih o miljenju) u lozoji znanosti. Planckova
ope priznata pobjeda nad Machom jo je uvrstila platonsko poimanje prakti-
nog znanstvenika kojemu je jedina vodilja predanost istini.
No, Prvi svjetski rat ozbiljno je otetio ovo mitoloko vjerovanje u ednost zna-
nosti. On je razotkrio tehnoloku slabost Britanskog carstva i doveo do neposred-
nog uplitanja vlade u rukovoenje znanou. Osnivanjem novih javno ili privatno
nanciranih ustanova prekinut je monopol sveuilita kao istraivakih zavoda.
Mnogim intelektualcima i znanstvenicima, posebno onima marksistikog uvjere-
nja, veza izmeu znanosti i gospodarstva postala je sasvim oita. To je ,8. godi-
ne dovelo do stvaranja National Union of Scientic Workers, to je kasnije postala
Asociation of Scientic Workers, koja se znanou bavila s izrazito socijalistikim
znanstvenim programom. Tvrdilo se da e poveanje trokova za znanost, zajed-
no s centraliziranim planiranjem, inicirati oslobaajue potencijale znanosti.
Povezanost znanosti i ideologije jasno je izraena ,. godine, kad je konfe-
rencija o povijesti znanosti u Londonu ugostila delegaciju (tadanjeg) Sovjetskog
saveza. Najvaniji dogaaj na konferenciji bilo je predavanje Borisa Hessena Te
a
DODATAK
Social and Economic Roots of Newtons Principia. Hessen je tvrdio da Newto-
novo glavno djelo nije toliko proizvod znanstvenog genija ili rezultat unutarnje
logike znanosti, koliko slijed drutvenih i gospodarstvenih snaga u Britaniji se-
damnaestog stoljea. Ono je ispunilo potrebe britanske graanske klase. Mladim
britanskim ljeviarski nastrojenim znanstvenicima i povjesniarima znanosti koji
su bili prisutni na toj konferenciji trebalo nekoliko godina da u potpunosti shvate
vanost Hessenovih tvrdnji.
Zamisao o socijalistikoj znanosti, koja je potekla iz Sovjetskog saveza, pro-
irila se i u Britaniji. Ali njezino ostvarenje u Sovjetskom savezu pokazalo se su-
rovom i oportunistikom zadaom. Sluaj Lysenko iz ,o-tih i o-tih godina, u
koji su bili umijeani sovjetski genetiari koji su tvrdili da se nasljednost moe
promijeniti manipulacijom okolia i usaivanjem, nanio je veliku tetu zamisli
o socijalistikoj znanosti. Kasnije je otvoreno radikalno British Society for Soci-
al Responsibility in Science uspjelo organizirati konferenciju o pitanju: Postoji
li socijalistika znanost, ali njezin ishod nije doveo ni do kakvog odreenog
zakljuka.
Drugi je svjetski rat dovrio ono to je Prvi svjetski rat bio zapoeo kod pukog
shvaanja znanosti. Ovog puta znanost se pokazala nadmonom na bojnom po-
lju, ali i u svom prijelazu u vladu. Znanstvenici su bili odgovorni ne samo za razvoj
novih i smrtonosnijih oblika kemijskih i biolokih oruja, ve i za zamiljanje,
stvaranje i konano oslobaanje Bombe. Gljivoliki oblaci atomskih oruja bae-
nih na Hiroimu i Nagasaki objavili su kraj ere znanstvene nevinosti. Sada je veza
izmeu znanosti i rata postala vie nego oita, suuesnika povezanost znanosti i
politike preuzela je vodstvo. Javnost, koju su dotada uglavnom zanimale koristi
od znanosti, odjednom se poela zabrinjavati zbog njezina razornog nalija.
Prosvjed protiv militarizirane znanosti, koji je zapoeo kad su nuklearni -
ziari koje je potpuno razoarao projekt Manhattan u SAD lansirali disidentski
asopis Bulletin of the Atomic Scientists, uvrstio se kasnije ,o-tih pojavljiva-
njem CND (Campaign for Nuclear Disarmament). U tom razdoblju ispaljena je
prva salva onoga to danas smatramo Ratovima znanosti. Mnoge je znanstvenike
zabrinjavalo to da bi se Bomba mogla smatrati neizbjenom posljedicom zike.
To bi nadobudne mlade znanstvenike koji su u pogledu Bombe imali etika nae-
la obeshrabrilo da nastave s karijerom u podruju zike. Trik je bio u izjavi da je
znanost neutralna.: ona nije ni dobra ni loa, drutvo je to koje je koristi u dobre
ili loe svrhe. Tvrdnja o neutralnosti postala je glavna obrana znanosti tijekom
,o-tih i 6o-tih godina, ona je mnogim znanstvenicima omoguila da rade na
atomskoj zici, koji su ak primali stipendije od vojnih ustanova, dok su javno
izjavljivali da su politiki radikalni.
U Sjedinjenim dravama su ,o-te godine, predstavljale razdoblje krajnje
politike represije, na amerikim sveuilitima vladao je pravi teror, kad bi neki
Unamerican Activities Committee pritisnuo poslodavca moglo se dobiti otkaz
ili pasti rtvom, bez ikakve naknade. uli smo o mnogim holivudskim rtvama
protuamerikih suenja senatora McArthyja, ali pripadnici sveuilita koji su to
aa
proli bili su jo brojniji i jednako vani. Sama upotreba rijei socijalan imala je
znaajne socijalistiki, to je bilo jednako komunjara. Malobrojni intelektualci
koji su bili promicali drutvenu povijest znanosti postali su nepoznati, drugima
se prijetilo. Vodei povjesniar znanosti, Alexandre Koyre, iao je tako daleko u
svom idealiziranom predstavljanju Galileja, da je ne samo zanijekao drutveni
kontekst Galilejeva rada, nego i posumnjao u to da je on obavio svoje slavne
pokuse. Sve ono to je makar neznatno odisalo drutvenim utjecajem na znanost
ili znanstvenike Koyre je agresivno odbacio kao marksistiko. Zbog Koyreovog
utjecaja Bernalov eksternalistiki pristup povijesti znanosti postojano je ostajao
izvan hodnika sveuilita.
Tonije i historiograja znanosti jasno pokazuje da je znanost postala ideolo-
gijom Zapadne kulture. Premda je pokret radikalne znanosti sumnjao u neutral-
nost znanosti, raspravljao o njezinoj drutvenoj funkciji i vodio kampanju protiv
Bombe, jo uvijek je smatrao da se znanou gotovo iskljuivo bavi Zapad. Jedan
od velikih mitova o znanosti je taj da je ona u znatnoj mjeri proizvod zapadnjake
civilizacije, s malo ili nikakvih doprinosa drugih kultura i civilizacija. Doista, u za-
padnjakim povijestima znanosti uope nema spomena o znanostima ne zapad-
njakih kultura. Tako, dok su radikalni povjesniari nestrpljivo prikazivali kako
drutvene snage oblikuju razvoj znanosti, o ulozi koju su u oblikovanju znanosti
igrale ne zapadnjake kulture uglavnom su utjeli.
Tako na primjer istaknuti povjesniar znanosti Bernal u svom radu Science in
History kada govori o drutvu uglavnom misli na autonomno zapadnjako dru-
tvo, a civilizacija (uvijek u jednini) za njega je u sutini zapadnjaka civilizacija
koja zapoinje s Grcima i pravocrtno se nastavlja do naeg vremena. U svoja e-
tiri sveska studije on islamskoj znanosti posveuje manje od deset stranica. Kinu
i Indiju uope ne spominje.
No, historiograja znanosti spremala se na prilino radikalnu promjenu. Te-
melj za tu promjenu postavile su dvije doista monumentalne studije. Prva je bila
Introduction to the History of Science Georga Sartona, objavljena izmeu ,a;. i
,8. godine. Ono to zauuje u Sartonovoj studiji je da su prva tri od etiri sve-
ska kronoloke studije uglavnom posveena znanosti u islamu. Sarton ne samo da
jasno daje do znanja da je zapadnjaka znanost nepojmljiva bez islama, nego kae
da bi krajnji znanstveni doprinos islama, jednako u smislu koliine i kakvoe, tre-
bao zabrinuti one koji znanost smatraju istim zapadnjakim poduhvatom. Druga
studija, Science and Civilisation in China Josepha Needhama, ogromno djelo u
vie svezaka, objavljivana od ,. godine nadalje, obavila je jednaku funkciju za
Kinu, ak rjeitije.
I Sarton i Needham pokazali su da znanost nije ograniena na zapadnjaka
drutva, ne zapadnjaka drutva su takoer imala visoko razvijene i napredne
znanstvene kulture. Ali za njih to nije znailo da mogu postojati razliite znanosti
ili doista razliite denicije znanosti. Needham je bio kadar izdvojiti problema-
tine dijelove kineske znanosti, poput akupunkture, i nazvati ih ne-znanou.
Znanost je mogla biti okaljana politikom i biti upletena u vojsku, ali je jo uvijek
ponajprije smatrana neutralnom, objektivnom, jedinstvenom tenjom za istinom.
a
DODATAK
Fiziari, uvidjevi da zbog Bombe njihov ugled blijedi, odluili su sami sebe
postaviti za branitelje znanstvenog potenja. Predmet njihova omalovaavanja
nije bio ueni kriticizam znanosti jer takav jedva da je u SAD i postojao ve
nerazumne snage poput kreacionizma. Kriza u velikoj znanosti, s ukidanjem
znaajnih visokoenergetskih projekata, prisilila ih je da si doaraju neposrednog
neprijatelja. Na sreu, jedan se ba naao pri ruci. Objavljivanje knjige Alfreda De
Grazia Te Velikovsky Aair (,68.) stvorilo je usijano neprijateljstvo. Immanuel
Velikovsky bio je psihoanalitiar koji je vladao mnogim jezicima i koji je prerovao
hrpe povijesnih izvora u pokuaju da dokae svoju neobinu tezu o naglim pro-
mjenama koje su se u biblijskim vremenima dogodila u orbitama planeta, istiui
nadmonosti biblijske idovske civilizacije. U svojem djelu Worlds in Collision
(,o.) i drugim knjigama on je takoer predvidio razliite osobine bliskih nam
planeta i unutarnjeg svemira, to se kasnije u zbunjujuoj mjeri potvrdilo. Reak-
cija astrozike zajednice SAD bila je estoka, neki kau histerine. De Grazia
je pokazao da su znanstvenici u svojem odnosu prema Velikovskom i ispitivanju
njegovih tvrdnji prekrili sva vlastita pravila. Ovo mini arkanje u Znanstvenom
ratu jenjalo je tek kad je Carl Sagan osobno razgovarao s Velikovskim na sastanku
American Association for the Advancement of Science pa je odjednom postalo
svima jasno da je stari Velikovky, ma kako moda bio sjajan i vidovit, zapravo
samo luckast. Sluaj Velikovsky, poput nekih drugih slinih, odigrao je vanu kul-
turnu funkciju: pokazujui kao temeljito mogu potui svoje protivnike, znanstve-
nici su se nadali daljnjoj podrci javnosti i vlade. A sve to kako bi pokazali da zane-
marivanje drutvenih dimenzija znanosti u SAD nije rezultat cijenjenih miljenja
znanstvenika nego posljedica Hladnog rata.
Premda je tijekom ,o-tih godina i u Britaniji situacija bila neugodna za radi-
kale, Joseph Needham je ipak u prvom svesku svog djela Science and Civilisation
in China mogao hvaliti Mao Tsetunga. Iako je zbog podrke tvrdnji Sjeverne
Koreje da Amerikanci vode bioloki rat bio donekle bojkotiran, pod kraj tog de-
setljea smjeten je na sigurno kao Master of Caius College u Cambridgeu. Tako
je u Britaniji ipak bilo mogue biti priznatim radikalom i jeftino proi. Krajem
,6o-tih pokret radikalne znanosti u Britaniji postao je prilino istaknut, premda
se tek nekolicina radikala doista bavila znanstvenim radom. Meu njima su bili
Hilary i Steven Rose, koji su radili na stvaranju marksistike sinteze znanosti i
drutva. Robert Young, koji e kasnije postati guru pokreta radikalne znanosti
i stalni savjetnik asopisa Radical Science Journal, koji je bio zaetnik socijal-
nog tumaenja Darwina i darvinizma (to je uvrijedilo hagiografsku industriju
o Darwinu) te Jerry Ravetz, iji se rad izvan povijesti znanosti uglavnom bavio
analizom nuklearnog ludila i korupcijom u velikoj znanosti.
U toj atmosferi Hladnog rata Kuhn je stvorio svoje osebujno djelo Struktura
znanstvenih revolucija. Ovdje treba napomenuti jo jednu injenicu, a to je da su
vodee kole lozoje znanosti u to vrijeme bile uglavnom proizale iz djelovanje
Bekoga kruga i Karla Poppera. Taj, moemo slobodno rei, pokret imao je sna-
an utjecaj na intelektualne i znanstvene krugove. Njegov utjecaj u tom periodu
a
ve polako gubi na znaenju jer osnovne ideje logikog pozitivizma koje promovi-
rao Beki krug, kao to je konstrukcija znanstvenih teorija u jedan strogo deduk-
tivni sustav uz koritenje potpuno formaliziranog jezika. Ova ideja doivjela je
svoj potpuni neuspjeh i kritika Poppera dovele u sumnju u mogunost racionalne
rekonstrukcije znanosti i ne samo to ova kritika je ukazala na slabe toke kon-
strukcije znanstvene teorije a posebice u podruju znanstvene metodologije. Mit
o istoj i potpuno racionalnoj konstrukciji znanosti biva time, u najmanju ruku,
dovedeno u pitanje.
U vrijeme dok je Kuhn prouavao, razmiljao i pisao svoje djelo Harvard je bio
ogrezao u posebnoj ideologiju. Sveuilite Cambridge u Massachussettsu bilo je
stoer znanstvenika koji su proizvodili Veliku znanost i radili na projektu Manha-
ttan. A oni su tu ideologiju, kao i znanost koja je bazirana na industrijskoj osnovi
donosili natrag na sveuilita. Napomenimo da je, nakon Prvog svjetskog rata
predsjednik sveuilita Harvarda, Conant, pripomogao pri uvoenju njemakog
opsenog industrijskog modela znanstvenog istraivanja na ameriko sveuili-
te. On se, osim toga, zalagao za primjenu amerike atomske bombe, posreduju-
i izmeu Kongresa i ekipe u Los Alamosu, i upravo je on uvjerio predsjednika
Trumana da utvrdi kako je bacanje bombe na Hiroimu neizbjeno. Navedeni
znanstvenik bio je mentor Kuhna tako da je on iz prve ruke mogao osjetiti spre-
gu izmeu ideologije i znanstvenog istraivanja odnosno sudbine znanosti. Dat
emo u kratkim crtama to to Kuhn i njegova Struktura donose novo u promilja-
nju znanosti.
Kuhn je znanost gledao iz posebnog kuta strunog povjesniara profesio-
nalca. Njegova irina koji je on kao znanstvenik, povjesniar, lozof i sociolog
imao omoguilo je da sagleda, moda kao nitko prije njega, sam povijesni razvoj
znanosti. Ope prihvaen stav kod znanstvenika tvrde linije jeste da je znanost
samobitna samo-opstojna i kumulativna. Po njihovom miljenju, a to odgovara
mitu o besprijekornoj znanosti, mogue pogreke i nesuglasice koje se pojavljuju
u znanstvenim teorijama u toku njenog povijesnog razvoja jesu produkt sluaj-
nosti nesposobnosti pojedinih znanstvenika itd. Kuhn u Strukturi tvrdi da znan-
stvenici nisu smjeli avanturisti koji otkrivaju nove istine, ve rjeavai zagonetki
koji rade u okviru priznatog svjetskog miljenja. No, time se u znanstveni proces
uvodi pojam opeg sustava vjerovanja koji podupire rjeavanje zagonetki u zna-
nosti i on za ovo ope uvjerenje uvodi novi pojam koji naziva paradigma. Za nje-
ga ove paradigme su prije svega tradicije koje povijest stavlja u rubrike kao to su
ptolomejska astronomija ili kopernikanska ili pak Aristotelova dinamika itd.
Izraz paradigma u bliskoj je vezi s normalnom znanou: oni koji rade u do-
gmatskoj paradigmi koriste se njezinim izvorima kako bi oplemenili teorije, obja-
snili zbunjujue podatke, ustanovili sve tonije mjere standarda i obavili sav ostali
posao neophodan za proirenje granica normalne znanosti. Po njegovoj daljnjoj
shemi ovu dogmatsku stabilnost normalne znanosti prekidaju povremene revo-
lucije. Revolucije u znanosti nastaju kao posljedica krize koja se javlja u periodu
akumulacije normalne znanosti i dane krize mogu se rijeiti samo revolucijom i
a
DODATAK
promjenom paradigme. Dakle, za Kuhna znanost ne napreduje na kumulativan
nain nego u ciklusima zamjene normalne znanosti sa revolucionarnim obratom
i formiranjem nove normalne znanosti do sljedee krize.
U otroj suprotnosti sa tradicionalnom slikom znanosti kao naprednog, po-
stupnog, kumulativno prikupljanja znanja temeljenog na racionalno odabranim
eksperimentalnim okosnicama, Kuhn je predstavio normalno znanost kao do-
gmatski poduhvat. Ovakav stav ima ogromne implikacije na znanstvenu teoriju
i njezin razvoj, jer ako nove teorije koje nastaju revolucijom i promjenom pa-
radigme, prethodne teorije stavljaju u kategoriju iracionalnog mitolokog, onda
neumitno slijedi zakljuak da svaka suvremena teorija, ako ne sad, onda u budu-
nosti e se pokazati kao dogmatska i iracionalna. Prema Kuhnu veina znanstve-
noga rada odvija se pod etiketom normalne znanosti. S druge strane, prividno
normalne znanosti iskljuuje znanstvenu zajednicu iz vanjskog svijeta, jer sve to
izvan konceptualnog i instrumentalnog podruja paradigme smatra se nevanim.
Takoer Kuhn naglaava jo jednu injenicu koja prije njega nije bila toliko jasna
da je znanstveno istraivanje kao proizvod sloene interakcije izmeu istraiva-
ke zajednice, njezine mjerodavne tradicije i njezinu okolia. Nigdje, ni u jednom
istraivakom procesu razum i logika nisu jedini kriteriji za napredak znano-
sti. Moemo naglasiti da Kuhnova Struktura dovodi u sumnju fundamentalne
pojmove znanosti kao to su: realizam, tj. da su istine o svijetu tone bez
obzira to ljudi mislili a to predstavlja direktan udar na prvi princip svake zna-
nosti, a to je apsolutna objektivnost, kumulacija, ne postoji linearni rast znanosti
a takoer su upitni i temeljni pojmovi kao to su deduktivni sustav teorije, preci-
znost, jedinstvo znanosti itd.
Posljedice Kuhnovih ideja
Moemo rei da sa Kuhnom poinje nova faza u ideologiji znanosti. Ovo su
odmah osjetili vodei teoretiari znanosti kao to je na primjer u to vrijeme naj-
istaknutiji, Karl Popper i poeli su novi ratovi i na ovom polju. Kao to smo ve
naveli u prethodnom dijelu teksta, Popper je imao svoju verziju racionalnosti zna-
nosti i koja se uglavnom poklapala sa klasinim stavom znanstvenika. Osjetivi se
ugroenim, Popperova skupina u srpnju ,6. godine organizirala Meunarodni
kolokvij o lozoji znanosti i ono to je nama u ovom razmatranju bitno, da je taj
kolokvij bio potpomognut nancijski i moralno od itavog niza ustanova meu
kojima su British Society for the Philosophy of Science, London School of Econo-
mics (LSE) i International Union of History and Philosiphy of Science. Dakako
da su ustanove prepoznale opasnost koja moe dovesti upitnost njihove ideologije
ili mita o nepogreivoj znanosti, i svrha kolokvija je bila sueliti se sa Kuhnom
udruenim snagama kao kritikom britanskih lozofa. Sve rasprave i Kuhnovi od-
govori objavljene su kasnije u knjizi Criticism and Growth of Knowledge (,;o.).
Ovaj kolokvij poluio je u stvari suprotan efekt, i ne samo da nije uspio oboriti
osnovne Kuhnove teze, nego im je dao stanovitu popularnost u irim znanstve-
nim krugovima. Moramo napomenuti jo jednu bitnu injenicu, a to je da su u
a6
kolokviju prisustvovala dva teoretiara znanosti a to su: Imre Lakato i Paul Feye-
rabend koji e kasnije meusobno voditi male ratove. No, nama taj dijalog u ovom
momentu naeg razmatranja nije toliko bitan, ve stavovi a posebice Feyeabenda.
Feyerabend je radikalizirao problem znanstvenih teorija do te toke da je ona,
po njemu, u istoj ravni kao bilo koji drugi mitoloki, religijski ili ideoloki stavo-
vi. Da jednostavno objasnimo, kao to smo rekli Kuhnova denicija normalne
znanosti kao dogmatske navela je Feyerabenda na misao da ovu ideju dovede do
kraja pokuavajui pokazati da znanost nema samo elemente dogme nego da je i
sama dogma. Ovakav, slobodno moemo rei, anarhistiki stav je uglavnom upe-
ren protiv reakcionarne hegemonije u znanosti. On je, gotovo desetljee nakon
Londonskog kolokvija, ,;. godine objavio svoje remek djelo Against Method:
Outline on an Anarchistic Teory of Knowledge. U njemu je pokazao da je bilo
koje naelo Znanstvene metode prekrio neki veliki znanstvenik a meu kojima
je najvei grenik bio Galilej. Odavde slijedi jedna veoma bitna implikacija, ako je
kritika znanstvene metode mogua onda u krajnjoj instanci Znanstvena metoda
nije znanstvena i ne postoji nain da je odvojimo od bilo kog drugog oblika ljud-
skog miljenja. Moemo sa sigurnou rei da je ovaj zakljuak suvie jednostavan
i da je Feyerabend nedopustivo pojednostavio neke stvari ali, ono to je nama
bitno u ovom izlaganju, je injenica da on u stvari kritizirajui znanstveni me-
toda ustvari pokuava pokazati jedno drugo nalije znanosti tj. njezinu dogma-
tinost pa ak i izvjesni ovinizam. Feyerabend konstatira da nauni ovinizam
slavi pobjedu ono to je kompatibilno sa znanou treba da ivi, a ono to nije
treba da umre. Predstavnici moderne znanosti vjeruju da postoji identitet izmeu
uma i znanosti, religije uspjeha i morala, tehnolokog napretka i humanosti. Oni
su nesposobni da kritiki misle o sebi, a zbog te nekritinosti Prosvjetiteljstvo
znanstvene racionalnosti se preobrauje u svoj surogat u samoubilaku narciso-
idnost gdje je najvea mogua srea tehnoloki napredak koji se moe zamisliti i
bez uma, smisla i humanosti. Objanjenje je relativno jednostavno, jer je znanost
postala ideologijom a ideologija sebe proglasila znanstvenom. Ovu injenicu je
jasno uoio Feyerabend i izvodi jedan od svojih osnovnih stavova da moderno
drutvo nekritiki preuzima sudove znanosti. Ovo bi moda imao smisla da zna-
nost duguje svoj uspjeh ispravnoj metodi. Prema bajci uspjeh znanosti je ishod
spretnog i uravnoteenog spoja inventivnosti i kontrole. Znanstvenici imaju ideje
i specijalne metode za provjeru ideja. Tako se pomou i preko znanosti svjesno
obmanjuje drutvo i ovjeanstvo, jer bajka o znanosti je lana: ne postoji nikakva
univerzalna metoda koja garantira uspjeh.
Uspon moderne nauke podudara se sa osvajanjem ne zapadnih plemena od
strane Zapadnih zavojevaa, pri emu ona gube i ziku i intelektualnu nezavi-
snost. Feyerabend, posebno kritizira injenicu da je nauio miljenje u toku ao.
stoljea zauzelo apsolutno dominantnu poziciju u svijetu i ivotu modernog o-
vjeka, za to ne postoji ni jedan objektivni razlog, kao to ne postoji nikakva osno-
va na kome bi se Zapadna racionalistika kultura i civilizacija mogla preferirati
u odnosu na druge tradicije i kulturne krugove u svijetu, a to se ipak dogaa i to
a;
DODATAK
nametanjem i silom, a ne snagom argumenata. Ovakvo stanje treba to prije izmi-
jeniti, jer za razumijevanje prirode i otklanjanje praktinih tekoa, za unapree-
nje kvaliteta ivota su nam potrebne sve ideje i sve metode, kao i oslobaanje od
predrasude da izvan nauke nema pravog znanja.
Povijest znanosti se proirila u Feyerabendovoj lozoji, pokazala se granica
moi znanosti i racionalizma, formirao se novi, okazionalni racionalizam i rjee-
nje se nalazi u prvenstvu djelatnosti prakse umjesto teorije. On, ustaje protiv
znanosti koja se pretvara u mo zlostavljanja, koja razgrauje svijet i ljudski ivot,
koja se proglaava voom, uvodi novu oligarhiju ili joj slui kao sredstvo. Problem
je, kao to smo prije naveli to Feyerabend ne zazire od pogubnog pojednostav-
ljivanja. On u znanosti i znanstvenoj metodi vidi preteno samo ono to je pri-
nudno i restriktivno, njihovu privilegiranost i rast do nivoa (samo)razaranja svega
ivog. ini se da, ipak, i moderne nauke, u razliitoj mjeri i na razliite naine
stvaraju u svom podruju neku lozoju i to ne samo kao formu samo-reeksije
i (samo)kritike, ve i kao promjenu razumijevanja vlastitog predmeta (momenta
neodreenosti u njemu), tj. kao neslueno poveanje senzibilnosti, otvorenosti i
odgovornosti.
Slabost Feyerabendove epistemologije je u tome to je predvidio drutvenu pa-
tologiju. Sloboda, ka kojoj se stremi, podrazumijeva i uvaavanje tueg miljenja i
pored neslaganja sa njim. Zato je nejasno kako bi se u taj sustav slobode uklopile
iskljuive, diskriminirajue teorije ili tradicije. Mogli bi smo navoditi jo niz ne-
prihvatljivih teza u njegovoj teoriji, ali to nije cilj naega teksta jer je nam je interes
da damo jednu ilustraciju stanja koje nastalo poslije navedenog Kuhnovog dijela.
Zapravo Kuhn je otvorio Pandorinu kutiju i na scenu su stupili takve problemi kao
to je drutveni status znanosti. Ni u kom sluaju ne smijemo shvatiti da je Feye-
rabend sljedbenik ideja koje su iznesene u Strukturi, jer je njegov anarhizam
do te mjere radikaliziran da on negira postojanje perioda normalne znanosti a
to je direktno u suprotnosti sa Kuhnovim pretpostavkama. No, ovdje moramo
naglasiti jo jednu stvar, a to je da moda Feyerabendu moemo oprostiti izvjesni
radikalizam jer je on po svom strunom radu znanstvenik i lozof, tako da se to
moe shvatiti kao karikiranje situacije da bi se jasno oslikao problem statusa zna-
nosti i znanstvene zajednice. Kako to obino biva u povijesti ljudskoga miljenja,
kada se rue neki dogmatini stavovi na scenu stupaju svi oni intelektualni ratnici
koji opravdano, argumentirano ili neopravdano poinju svoj osvajaki pohod na
posrnulu ope prihvaenu ideju. Tako, moemo rei da se usporedo sa Feyera-
bendovom kritikom pojavljuje itav niz teoretiara koje moemo svesti pod jedan
zajedniki naziv relativizam. Neemo se zadravati na tim kritikama koje obino
ne zasluuju ozbiljniji pristup, ali samo moemo kao ilustraciju dati jedan stav
koji pokazuje dokle moe otii netrpeljivost i mrnja prema znanosti.
Takav jedan primjer predstavlja teoretiziranje Sandre Harding, koja sa staja-
lita feministike analize dolazi do genijalnog zakljuka, da je znanost uroeno
androcentrina. Ona u svojoj knjizi Te Science Question in Feminism (,86),
pokuava da progura ideju da je znanost i znanstvena teorija produkt mukog
a8
ovinizma. Tako na primjer za nju je teorija Evolucije pokuaj opravdavanja mu-
kog centrizma kao dominantnog nosioca evolutivnog i povijesnog napretka. Ona
je takoer otkrila da se davanje prednosti matematici i apstraktnom miljenju,
standardima objektivnosti, izgradnje znanstvene metode i instrumentalnoj naravi
znanstvene racionalnosti, zapravo temelji na predodbi o idealnoj mukosti. Za
nauku kae da je seksistika, rasistika, kulturno prisiljavajua, te da je vrsto
odreena kulturnim obrascima u kojima je nastala. Ovakvi slini stavovi prije
Kuhna ne bi mogla biti shvaena kao ozbiljan pristup, nego kao neka ala doko-
nih feministkinja koji pokuavaju da izazovu osmijeh. Dakako, niti je navedena
autorica neozbiljni teoretiar a niti je ideja feminizma u suvremenom drutvu
marginalizirana ideja. Tako da ovakvi stavovi moraju biti shvaeni ozbiljno i oni
pokazuju dvije za nae razmatranje bitne implikacije. Jedna je da je znanost po-
stala ne tako uvjerena u svoju apsolutnu ispravnost pa mora obratiti pozornost na
svaku kritiku kao i na tu da je ona u biti rasistika i seksistika. Jer ako znanost i
znanstvena metodu stavimo u ravnu vjerovanja i opredjeljenja onda i svako drugo
vjerovanje i opredjeljenje ima istu snagu tog argumenta. Drugo, to je jo vanije
nego navedene feministike nebuloze, jeste da se iza samog feminizma u drutve-
nom i sociolokom smislu pojavljuje ideologija tako da se kritika moe shvatiti ne
kao sukob izmeu znanosti i feminizma, nego sukob nosilaca jedne i druge ideo-
logije. Kratko objanjenje, ako je mogue, bilo bi sljedee, kao to nam je poznato
kraljenicu znanosti ine takozvane prirodne znanosti koje zbog svog centrizma
i uloge svako drugo miljenje, kao to su oni koji se bave drutvenim znanostima,
ovjekovom okolinom a tu spadaju i kuanice smatraju autsajderima. Kako se u
krajnjoj instanci podjela rada u toj pravoj znanosti uglavnom dominantno mu-
ka onda je logino da napad feminizma dolazi na stranu mukog ovinizma. No,
ne sijemo se zavarati da se radi o takvim trivijalnim stvarima, nego injenici da se
radi o drutveno i nancijskom utjecaju pa je elja feminizma da zagrabi jedan dio
tog utjecaja i nancijskog kolaa. Podrka feminizmu dolazi sa jo jedne strane,
a to je njihova ekonomska opravdanost to im u izvjesnom smislu omoguava da
se ozbiljno shvate. Naime, odgovor na pitanje bili pravedna zastupljenost ena
u znanosti ita promijenila daje u ovom povijesnom trenutku jedan interesan-
tan odgovor. Kapital, ideologija kapitala i gospodarstvo koje se temelji na znanju
i koje je u oajnoj potrazi za iskustvenim znanstvenicima, ne moe se priutiti
da polovica njezinog kapaciteta ostane neiskoritena. Tu je i tvrdnja da vei broj
ena u znanosti u nju ukljuilo vei opseg materijalnih i drutvenih problema.
Na primjer, problemima Treeg svijeta pridalo bi se vie pozornosti i istraivake
potpore. Ali feministiki nastrojeni intelektualci uvjeravaju u jo neto vie. Oni
tvrde da bi ene pokrenule odmak od konvencionalne znanstvene metode i objek-
tivnosti i prema onome to Harding naziva strogom objektivnou a Hilary Rose
odgovornom racionalnou. Stroga objektivnost zahtijeva od onih koji se bave
prirodnim znanostima da u svom opisu i objanjenjima predmeta znanstvenog
istraivanja zauzmu stanovite autsajdera onih koji se bave drutvenim znano-
stima, ovjekovom okolinom, kuanicama, ne zapadnjakim kulturama. Time se
a,
DODATAK
ne tvrdi da feministike predodbe znanosti treba uiniti zakonitima i poeljnima
u cjelokupnoj znanstvenoj praksi, niti da antiseksistiki koncepti, teorije, metode
i interpretacije treba smatrati znanstveno jednakim. Niti da treba kolovati i re-
grutirati vie ena koje bi radile zajedno sa svojim mukim kolegama i u okviru in-
stitucionalnih normi i praksi koje se ele baviti znanou morale postati mukarci.
Tvrdi se da, budemo li imali poteniju zastupljenost ena u znanosti, to ipak nee
rijeiti problem, znanost e i dalje ostati diskriminacijska. Stvarnu promjenu do-
nijet e jedino temeljna preobrazba koncepta, metoda i interpretacija u znanosti.
feministiki znanstvenici trae samo preorijentaciju logike znanstvenog otkria.
Dakle, Kuhnovo djelo bilo je povodom da se od sredine ,6,-tih godina ra-
zviju dalekosene kritike znanosti. Doista, Kuhn se smatra, a esto i predstav-
lja, prevratnikom u znanosti. No, njegove radikalne tvrdnje vie su prividne nego
stvarne. S obzirom na mjeru u kojoj Struktura poziva na analizu znanosti, ona
je radikalan tekst. Konano, nije sluajnost da je pouavanje znanosti, kao to je
rekao Kuhn, jednako dogmatsko kao teologija ili da povijest znanosti koju nude
udbenici izgleda poput Orwellove ,8. Oni koji su pozivali na reformu u znano-
sti priznali su da mnogo poticaja za promjenom dolazi izvan same znanosti. Kuhn
je to elio osporiti i dokazati da je sama znanost sposobna za unutarnju reformu
i promjenu. On se posebno brinuo da sauva javni obraz znanosti bez obzira na
unutarnje probleme i znanstvenu istinu, trebalo je braniti javno vjerovanje u
znanost kao Boga i Istinu, jer bi bez toga drutvene posljedice mogle biti pogubne.
Kuhnova vlastita uvijenost proizlazi iz njegova obrazovanja u akademskoj
sredini Sveuilita Harvarda koja je nakon podupiranja Bombe nastavila igrati
vodeu ulogu u produenom Hladnom ratu i njegove osobne prolosti uz Co-
nanta. Nakon kraja pozitivizma Kuhn je ponudio novo arite za lozofsku ra-
spravu, pa je bilo lake marginalizirati Ravetza, Feyerabenda, radikalnu tradiciju
znanosti i veinu postkolonijalnih kritika zapadnjake znanosti. nova denicija
lozofskog djelovanja u Strukturi znaila je da konstruktivizam postaje arite
znanstvenog kriticizma na raun uvjerljivih i retorikih vidova znanstvenog istra-
ivanja. Izrazi poput razum i racionalnost prolazili su kroz stalne revizije, tako
da se sada radikalni kriticizam znanosti povezuje s iracionalizmom.
Umjesto zakljuka s one strane ratova znanosti: postnormalna znanost
to je u igri ratovima znanosti Je li to jednostavno razarajui utjecaj postmo-
dernista i drugih uenjaka, kao to to govore Sokal i Bricmont Ili su to oma-
ke i glupe matematike pogreke konstrukcionista Ili se radi o moi i ugledu
znanosti
Za one koji se bave drutvenim znanostima i teorijama kulture znanost oito
predstavlja mnogo vie od akademske obmane i isticanja neznanja matematike.
Sokalova podvala dokazuje ono to su mnogi znanstvenici ve slutili: istraiva-
nja kulture su postala potpuno nevana i svatko moe proi s bilo ime u ime
postmodernog kriticizma. Meutim, nema dokaza koji bi ukazivao na to da su ti
znanstvenici imali stvarnog utjecaja na nancijsko utemeljenje i javnu potporu
o
koju uiva znanost. Ali ono najvanije zbog ega traje znanstveni rat uglavnom je
mo i vjerodostojnost znanstvenosti. Bijes znanstvene zajednice proistie iz nje-
zinog znanja da se tradicionalni legitimitet znanosti razara i da je vjerodostojnost
znanosti bespomono iskrvarila. No, znanstveni rat malo govori o tome zato
se to dogaa. Zbog toga moramo promatrati samu znanost i promjene koje je
doivjela od Prvog svjetskog rata. Rat znanosti je u vrlo velikoj mjeri postao neva-
an rasprava se premjestila na iscrpnu kritiku prouavanja pojedinih sluajeva,
kao to to pokazuju post-sokalske rasprave. Oni e, nedvojbeno, i dalje izazivati
rasprave i proturjeje, ali sudbina znanosti nalazi se na nekom drugom mjestu.
Znanost jednostavno nije ono to tvrde realisti i idealisti. Nedvojbeno je da je
njezina ideoloka i vrednotama bremenita narav u opasnosti. Ali ne radi se samo
o pitanju kako politika stvarnost moi, sredstva nanciranja, izbor problema,
kriteriji kroz koje se donosi odluka o problemima, kao i predrasuda i sustavi vri-
jednosti, utjeu ak i na najiu znanost. Niti o tome da se usvajanje vrijedno-
sti, ostvareno izborom sigurnih granica statistikog zakljuivanja, moe nai u
sri znanstvene metode. Niti o tome da veina znanstvenih pretpostavki potjee
iz europske civilizacije. Vie je stvar u tome kakve sada znanost ima veze s nesi-
gurnostima i rizicima. Veliki dio suvremene znanosti vie nije normalna znanost
u Kuhnovom smislu. Kao to je vidljivo iz niza nedavnih polemika, od pojave
GSE (Govea spongioformna encefalopatija kravlje ludilo) u Britaniji do pitanja
genetski modiciranih prehrambenih proizvoda, znanost ne moe dati vrste i
brze odgovore na svu silu suvremenih pitanja. Stara paradigma znanosti koja je
pruala sigurnost i pouzdanje vie ne vrijedi. Znanost je prela u post-normalnu
fazu u kojoj su, da citiramo rijei Ravetza i Funtowicza, injenice nesigurne, vri-
jednosti sporne, ulozi visoki, a odluke hitne. Konvencijalna, prema staroj paradi-
gmi normalna znanost, jo uvijek moe vrijediti u situacijama s niskim razinama
neizvjesnosti i rizika, ali ne odgovara tamo gdje su rizici odluke ili nesigurnosti
sustava kao, na primjer, u sluaju genetskog inenjeringa ili kloniranja ljudi
visoki. Panika znanstvenika ima duboke korijene u toj stvarnosti primjenjivoj
paradigmi koja time mijenja kontekst znanosti i na elo stavlja neizvjesnosti svoj-
stvene kompleksnim sustavima.
Ovdje nema klauzule izvlaenja: znanstvenici se moraju suoiti s tom novom
stvarnou. Oni mogu zanijekati da je ta slijepa vjera u znanost, kao i povjerenje
i sigurnost koje je ona ulijevala javnosti, zauvijek nestala, no, to nee promijeniti
gledanje javnosti na znanost. Post-normalna znanost zahtijeva da znanost proiri
granice kako bi u njih ukljuila razliite procese validacije, perspektive i vrste zna-
nja. Posebno, trai da se premosti jaz izmeu znanstvene ekspertize i sudjelova-
nja javnosti. Tako post-normalna znanost postaje dijalog izmeu uvara uloga u
nekom problemu, od samih znanstvenika do drutvenih znanstvenika, novinara,
aktivista i kuanica, bez obzira na njihove formalne kvalikacije ili povezanosti. U
post-normalnoj znanosti procjena kakvoe znanstvenog rada ne moe se prepu-
stiti samo znanstvenicima jer, suoeni sa silnom neizvjesnou i neizmjernim
rizicima, i oni su tek amateri. Dakle, mora postojati proirena zajednica onih
DODATAK
koji su meusobno ravni, a oni e se koristiti proirenim injenicama, u koje ulaze
ak i anegdotski prikazi i statistike koje je zajednica prikupila. Tako proirenje
tradicionalnih elemenata znanstvene prakse, injenica i sudionika stvara poelo
nove vrste djelovanja. To je osnovna novina u post-normalnoj znanosti. Ona ne-
izbjeno vodi ka demokratizaciji znanosti. Ona ne predaje istraivaki rad u ruke
nekolovanih ljudi, prije bi se reklo da ona izvodi znanost iz laboratorija i daje
je na javnu raspravu u kojoj mogu svi sudjelovati i pretresati njezinu drutvenu,
politiku i kulturnu razgrananost. Tonije da ona ne bi mogla biti instrument
ideologije, a tenja svake ideologije jest da postane mitologija.
Kako istiu Ravetz i Funtowicz:
Neke ljude uznemiruje zamisao da je ova nova vrsta prakse znanost. Ali znanost
se u prolosti stalno razvijala, a jo e se i dalje razvijati odgovarajui na mijenja-
nje potreba ovjeanstva Za rjeavanje problema koje je stvorila naa na zna-
nosti utemeljena industrijska civilizacija treba obogatiti tradicionalne strategije
kojima znanost rjeava probleme, lozofska razmatranja o njima i institucional-
ne, drutvene i obrazovne kontekste. Doivljaj neugode pri otkrivanju neizvjesnosti
svojstvenih znanosti znak je nostalgije za sigurnim i jednostavnim svijetom koji se
vie nikada nee vratiti.
;8

18.13. Teorije istine
Termin istina sigurno je jedan od osnovnih i temeljnih pojmova u lozofskoj
tradiciji. Ba zbog tog svog poloaja njegova denicija ili bolje rei pokuaji deni-
ranja predstavljalo je oduvijek veliku potekou, tako da se sa pravom moe rei da
je termin istina ili istinit dosta neodreena znaenja. Terminoloke potekoe
s obzirom na ovaj pojam uvjetovani su velikim dijelom njegovom povijesnou.
Ve je Aristotel u istraivanju istine gledao glavnu zadau i bit lozoje, tako
da u Metazici moemo proitati da se lozoja naziva naukom o istini. No i
on je ve svratio pozornost na tekoe u traenju istine, odnosno u pronalaenju
istinite spoznaje.
Govorei o razliitim denicijama ili teorijama istine moramo najprije nazna-
iti dvije karakteristine uporabe tog pojma a to su suspstantivistika i atribu-
tivna. Govorimo li o prvoj uporabi termina istine, onda obino mislimo na neki
odreeni unutarnji sadraj, kao neku supstanciju koju taj termin izrie. U tom
su smislu lozo esto govorili da postoje istine u sebi (Bolzano), za koje uope
nije bitno da li se spoznaju ili izriu. Na isti nain je pojam istine upotrebljavao
Leibniz kada govori o vjenim istinama uma i o injeninim istinama.
478
S.O.Funtowicz i J.R. Ravetz, Tree Types of Risk Assesment and the Emergence of Post -
Normal Science, u S. Krimsky i D. Golding, izd., Social Teories of Risk, Westport,
Connecticut: Praeger, 1992., str.255.
a
Kada termin istina upotrebljavamo u tom supstantivistikom smislu, onda
ga uzimamo prilino iroko u koegzistenciji sa samim bitkom. Takva uporaba tog
izraza tipina je za lozofsku tradiciju Zapada, a temelji se uglavnom na Aristo-
telu. Prema njemu istinu spoznajemo tek onda kada spoznajemo uzrok neega.
Ono to je uzrok istine koja postoji u stvarnosti, to je istina u pravom smislu rije-
i (). Prema tome, koliko izvjesna stvar postoji, toliko sadri istine. (Met. ,,b)
Kod atributivne upotrebe pojma istine taj se izraz, kao to i sama rije kae,
kao atribut. Dakle, kao pridjev istinit, te izrie neko svojstvo onoga o emu se
govori. Tu se sada radi o poklapanju ili podudaranju (adaeqatio) izraza ili sadraja
propozicije sa stanjem stvari koje ona izree. Oito je da se onda termin istina
moe govoriti samo u singularu.
Kada danas govorimo o istini, obino mislimo na teorijski pojam istine. U tom
smislu nastala je ve u srednjem vijeku poznata denicija istine kao poklapanje
uma i stvarnosti (adaequati intellectus et rei). Umjesto termina adaeqatio upo-
trebljavaju se kao sinonimni izrazi correspodentia, conformitas, convenientia
i dr. Navedena denicija, nastala negdje u IX st., izazvala je duge diskusije osobito
o naravi adekvacije. Iz tih diskusija iskristaliziralo se miljenje da istina u prvom
redu pripada izrazima, sudovima ili tvrdnjama, tako da se jedino o njima moe
govoriti da su u pravom smilju istiniti. To se izrie naelom da se istina nalazi (ili
dovrava) u sudu, i to ako sud izrie objektivno stanje stvari. U takvom sluaju
govorimo o istinitoj ili adekvatnoj spoznaji.
Ovdje se govori o naelnoj razlici izmeu materijalnog i formalnog pojma isti-
ne. Materijalni ili semantiki pojam istine je bitan za poimanje istine, a zapravo je
identian sa spoznajnoteorijskim pojmom koji kae da istinu posjedujemo onda
kada se na iskaz ili tvrdnja podudara s miljenim ili izreenim stanjem stvari,
koje nam je dano kao predmet spoznaje. Tu moemo navesti deniciju koju je
predloio jedan od vodeih logiara XX st. Alferd Tarski (,o-,8): Istinit iskaz
je onaj iskaz koji izrie da meu stvarima postoji taj i taj odnos, i meu stvarima
doista postoji taj odnos. Temeljem toga ne bi bilo bitno je li se radi o stvarnom
stanju stvari ili idealnom, realnom ili fenomenalnom.
Navedenom pojmu istine protivna je neistina. U modernoj se logici diskutira
o tome postoji li izmeu istine i neistine kontradiktorna ili samo kontrarna opre-
ka. Tradicionalna se logika strogo drala naela iskljuenja tree mogunosti
(Principium exclusi tertii) na kojem se temelji tzv. dvovalentna logika. Moder-
ne teorije pretpostavljaju mogunost oblikovanja logikih sustava koji prihvaa-
ju prelazne meuvrijednosti koji se mogu po volji ubaciti izmeu dvije temeljne
istinite vrijednosti: o = neistinito i = istinito. Tako su nastale razne polivalentne
logike (Lukasiewicz).
Sasvim drukije osobine ima formalni pojam istine. I tu se radi o podudaranju,
ali ne vie izmeu miljenja i objektivnog stanja stvari, nego miljenja i logikih
zakonitosti kod izvoenja jednih sudova iz drugih. Tu je zapravo rije o logikoj
dosljednosti. Klasina logika nije to nazivala istinom nego pravilnou logikog
DODATAK
zakljuivanja (rectitudo). Budui da logika prihvaa samo vrijednosti istinito i
neistinito, potrebno je upozoriti na ta razlikovanja.
Drugi pojmovi istine proizlaze iz primjene navedenih pojmova na razna po-
druja ljudskog djelovanja. Tako se u antropolokom smislu govori o egzistenci-
jalnoj istini, za razliku od objektivne istine u znanostima. U povijanim znanosti-
ma govorimo o tzv. historijskoj ili povijesnoj istini ili o povijesnosti istine.
U jednom i drugom sluaju esto istie relativnost istine u tom smislu to se
sadraj istine moe mijenjati ve prema razliitosti osoba ili povijesnih epoha i
interpretacija povijesnih dogaaja. Utoliko se one protive opoj vrijednosti ili ap-
solutnosti istine koja zahtijeva da ono to je za jedan duh istinito ne moe u isto
vrijeme biti za drugoga neistinito.
Etika istina ili istinoljubivost trai da se govor poklapa s unutranjim uvjere-
njem, ali takoer da s tim uvjerenjem ide paralelno i djelovanje.
Vidjeli smo da je teko odrediti termin, odnosno pojam istina, ako je uope
moguno dati neku deniciju. Ustvari pitanje denicije tog pojma je ontologijsko,
tj. ope lozofsko pitanje i duboko zadire u samu spoznaju uope. Da li je mogua
spoznaja istine, ili istine o istini su pitanja na koje razliiti lozofski pravci daju
razliite odgovore. Budui da se tu ponajvie radi o objanjenu pojma istine i
njezina kriterija, neki te pokuaje radije zovu shvaanjem istine, a ne teorijama
istine. Mi emo u daljnjem dijelu ovog teksta pokuati dati osnovna miljenja ili
teorije istina, pri emu moramo naglasiti da su teorije istina ustvari predstavljaju
skraene teorije spoznaja. Nabrojat emo one teorije koje su poznatije i znaaj-
nije za suverenu lozoju.
1. Pragmatika i neopozitivistika teorija.
Ovu smo teoriju namjerno uzeli kao prvu jer se ona pojavljuje kao relevantna
u naim razmatranjima odnosa prema lozoji znanosti. Ta se teorija istine po-
javljuje nastankom pragmatizma kao lozofskog pravca (Ch.S. Peirce, W. James
i J. Dawey), mada se poetci nalaze ve kod Nietzschea. Donekle je prisutna i u
materijalizmu i marksizmu.
Pragmatika teorija istine je jedna vrsta relativizma koji mjerila istine trai u
svrsi koju bi spoznaja trebala postii. Ako neka spoznaja potkrepljuje tu svrhu,
ako je plodna i sposobna za djelovanje onda je ona istinita, bez obzira moe
li se utvrditi njezino podudaranje sa stvarnou ili ne. Dakako, da je i sama ova
primjedba stavljena u odreeni kontekst, jer sa stajalita pragmatizma pitanje o
slaganju ili ne slaganju sa stvarnou nije uope pitanje na koji je potrebno davati
bilo kakav odgovor. Neku propoziciju moemo smatrati istinitom ako su prak-
tine posljedice njezina prihvaanja bolje od onih od njezina ne prihvaanja ili
odbijanja. Kao to kae W. James da su ideje utoliko istinite ukoliko nam pomau
da doemo do zadovoljavajuih odnosa prema drugim dijelovima svoga iskustva.
elimo li, dakle, odrediti istinitost neke propozicije moramo usporeivati
korist koju imamo od nje ili njezine alternative. Istina je ono to se pokae kao
najbolje, makar se ne moe potpuno iskljuiti mogunost tzv. sretne pogreke.

Odavde slijedi da ustvari pragmatina teorija istine ustvari ne daje, niti moe dati,
neku deniciju istine nego samo njezin kriterij.
Uspjeh spoznaje, njezin pragmatini sadraj, moe se promatrati iz razliitih
pozicija. U bilogizmu se ovaj pojam istine ne odnosi prema pojedincu, nego pre-
ma itavoj vrsti. Pragmatian je i Machov princip ekonomije miljenja prema
kojoj je neka teorija istinita onda kada moe sva svoja iskustva svesti na najjed-
nostavniju formulu. Nije loe napomenuti da e se neopozitivistika tradicija, a
posebice predstavnici Bekog kruga, oslanjati na Mashove radove to izvjesnom
smislu predstavlja i prihvaanje pragmatine teorije istine.
Racionalna jezgra pragmatike teorije lei u preoptimistikom miljenju da se
ne moe bolje ivjeti ako se istinite tvrdnje odbacuju. Zato se uzima najvia korist
kao sigurni pokazatelj istine. Ovdje se moe napomenuti da postoje i korisne k-
cije koje nemaju puno zajednikog sa istinitim stanjem stvari.
2. Teorija koherencije
Glavnim predstavnikom ovog pravca moe se smatrati ve Leibniz, ali se ta-
koer moe povezati sa Hegelom i Bradleyem. Danas je u neto izmijenjenom
obliku zastupa osobito ameriki logiar Nickolas Rescher (,a8). Teorija koheren-
cije nastupa u tri razliita oblika: a) kao metazika nauka o biti stvarnosti (kao
koherentnog sustava), b) kao logika nauka o deniciji istine, c) kao logiko-spo-
znajno teoretska nauka o primarnom kriteriju istine. Ta teorija nastoji sagledati
bit, preduvjet i kriteriji istinitosti u koherenciji.
Nije lako odrediti to zapravo treba razumijevati pod terminom koherencija.
Sigurno je da ta teorija pretpostavlja jedan strogo logiki oblikovan sustav pro-
pozicija i stavova, koja u stvarnosti odgovara strogi sustav odnosa. Te propozicije
stoje u meusobnoj ovisnosti, jer se one moraju izvodit jedne iz druge. injenica
da to izvoenje propozicija u danom sistemu ne ukljuuje protuslovlje izrie se
terminom koherencije. Termin koherencija mogli bi smo zbog toga oznaiti kao
odnos izmeu sklopa propozicija koji je takve naravi da nijedna od tih propozicija
ne moe biti neistinita ako je itav sklop istinit. To znai da nijedna propozicija
nije neovisna od drugih, tj. da meu svim pojedinim propozicijama postoji takva
meusobna sveza da je svaka od njih izvediva od drugih te nijedna od njih ne
moe biti istinita ako bi ijedna druga bila neistinita.
Dakako, ta teorija ne moe dati niti jedan stvarni primjer za takav koherentni
sklop propozicija jer je on ex hypothesi neostvariv. Moda je najbolje ilustrira Eu-
klidov geometrijski sustav. Mogli bi smo rei da je na temelju postulata, aksioma
i denicija tog sustava sve drugo koherentno, suvislo izvedeno jedno iz drugog.
esto se termin koherentan uzima kao sinonim za termin konzistentan to
ponekad stvara zabunu. Ta su dva termina koji put sinonimni, ali ne uvijek. Kon-
zistencija se sastoji u tome da dvije propozicije nisu meusobno inkompatibilne,
tj. da jedna drugu ne iskljuuje, dok koherencija trai da itav sustav bude suvisao
DODATAK
i da nema niti jedne propozicije koja bi bilo koju drugu propoziciju iskljuivala.
Zato se obino kae da se koherencija itavog sistema spoznaje ne moe konklu-
zivno, odnosno potpuno provjeriti jer ne moemo opravdano rei kako su odnosi
sveze, koje mislimo da smo otkrili, vie nego samo vjerojatne. U tome se odmah
vidi i slaba teorije koherencije, mada se moe rei da praktina koherencija, koju
ta teorija zahtijeva kao kriterij istinitosti stavova, ne mora ispunjavati tako visoke
uvijete idealno zamiljenog koherentnog sustava.
Teoriji koherencije je B. Russell prigovorio da u sebi nosi dvije velike potekoe:
prvo, nemamo nikakvog razloga za pretpostavku da je mogua samo jedna sku-
pina koherentnih miljenja. Ve je u znanosti uobiajeno da postoje dvije ili vie
hipoteza o jednom predmetu poznatih injenica. U lozoji katkad dvije suprot-
stavljene hipoteza objanjavaju sve injenice. Teorija koherencije ne moe dati
dokaz da je mogu samo jedan jedini koherentni sustav. Drugo, takva denicija
istine ve pretpostavlja znaenje termina koherencija kao poznato, a zapravo
koherencija pretpostavlja istinu logikih zakona, i tako se vrti u krugu i ne moe
biti prikladna za odreivanja znaenja termina istina.
Da koherencija ne tumai znaenje istine, s time se slae i Rescher. No on istie
da koherencija prua vrlo korisno sredstvo za razlikovanje istinitih od neistinitih
propozicija. Najprije, imamo skupinu propozicija kao kandidate istina: Ti kandi-
dati istine obino predstavljaju nekonzistentan skup propozicija koje se meusob-
no mogu i iskljuivati. No istinitima emo smatrati one koje najbolje meusobno
koheriraju, odnosno one koje jedna drugoj neprotuslovne. Pomou koherencije
unosimo red u skup datosti razlikujui istinite od neistinitih propozicija. Jedan
kandidat istine kvalicira se time to je konzistentan sa to vie ostalih datosti. Za
teoriju koherencije je, prema Rescheru, odreivanje istine problem unoenja reda
u kaos prvotnih datosti (informacija) u kojima su pomijeane sigurne evidencije i
slabe hipoteza. Takoer i Russell prihvaa ovu teoriju, ali samo kao kriteriji, a ne
kao i deniciju istine.
3. Teorija korespondencije (adekvacije)
To je svakako najstarija teorija za odreivanje znaenja termina istinit ili ba-
tina, a oslanja se na Aristotela i na poznatu deniciju istine kao poklapanje uma
i stvarnosti. No ta se teorija moe formirati na dva naina: a) u obliku denicije,
kada se kae da se istina neke propozicije sastoji u odreenom odnosu te propozi-
cije prema stvarnosti, b) u obliku kriterija, kada se kae da je najbolji ili ak jedini
nain za ispitivanje istine neke propozicije u tome da ispita njenu koresponden-
ciju ili poklapanje sa stvarnou. Prema toj se teoriji, naime, istina odreuje na
sljedei nain: neki je sud ili tvrdnja istinit onda kada postoji neka injenica ili
neko stanje stvari koje mu odgovara. Sud je istinit zato jer odgovara stanju stvari
koje izrie.
Za pravilno razumijevanje korespondencije potrebno je dobro uoiti to i na
koji nain stoji u odnosu podudaranja. Termin odnosa odreuje relaciju koja se
6
denira na razliite naine: subjekt-objekt, svijest-svijet, spoznaja-stvarnost, je-
zik-svijet, miljenje-bitak, sud-stvari, uvjerenje-injenica, misao-injenica, iskaz-
stvarnost itd. Ova teorija ima, moda, laku primljenu na opaanje stavove ali
potekoe nastaju u mnogim drugim sluajevima. Potekoe su sljedee: a) prije
svega kod opih stavova (generalnih) koje provjera korespondencije gotovo ne-
mogua, b) kod propozicija o prolim dogaanjima jer injenice (ili stanje stvari)
vie ne postoje, c) kod propozicijama o vjerojatnosti, d) kod modalnih propozicija
o nunosti i mogunosti, e) kod hipotetski, uvjetnih propozicija.
Vidimo ukratko neke od ovih problema za teoriju korespondencije, a tu je na
prvom mjestu odnos prema opim i teoretskim iskazima. Primjerice iskaz svi su
konji kopitari, onda se istinitost tog iskaza temelji na opaanju injenica da konji
koje sam do sada vidio ustvari predstavljaju kopitare. Tu postoji odreena logika
potekoa jer postoji mogunost da konje koje sam promatrao nisu uistinu svi
konji. Odnosno iskaz da su svi su konji kopitari ne moe biti injenica dana
osjetilima, jer je on zakljuak koji je nastao na temelju dosadanjih opaanja koje
je opet zasnovano na naelu uzronosti primijenjen na osjetne doivljaje, pa je
zato hipotetski. Sline potekoe se javljaju kod teorijskih iskaza kao to je primje-
rice na polju atomske zike ili metazike.
Uzmemo li da je istina u nekoj relaciji koja nastaje izmeu iskaza i injenica
koje ti iskazi izriu, a tu relaciju odreujemo kao slaganje ili odgovaranje (ade-
kvacija) onda je istinitost takve teorije manje-vie oita. Problem nastaje kada
pokuavamo malo poblie odrediti tu vezu, koja uvijek nastaje izmeu subjek-
tivnog ina spoznaje i objektivne stvarnosti. Postavlja se pitanje, kada je mogue
i koliko je mogue odrediti tu relaciju ukoliko je teorija korespondencije tipina i
neophodna za odreivanje svake istine
U odgovoru na ovo pitanje postoje razliita tumaranja onih koji zastupaju ova-
kvu koncepciju teorije istine, a samim tim ona poprima razliite oblike. Istiu
se tri osnovna oblika teorije korespondencije, koje emo uvjetno podijeliti na
sljedei nain: ontoloko-metazika teorija, ortodoksno materijalistika teorija
(teorija odraza) i logiko-empirijska teorija (teorija slike).
Budui da e druga dva oblika teorije korespondencije, a posebice onaj tre-
i, biti razmatran u sklopu teksta obratimo pozornost na ovaj prvi oblik koji je
povijesno najstariji. Ovakva formulacija ontoloko-metazike teorije polazi od
pretpostavke da je ustrojstvo svakog bia takvo da bude za svaki um spoznatljivo.
Tu se prihvaa ideja da je svako bie istinito, a ta se istinitost zove ontikom isti-
nom i razlikuje se od obine i uobiajene uporabe izraza istinit (Njezina formula
glasi istina je poklapanje stvari i uma, bia i znanja.) Ta se pretpostavka ontike
istinitosti svakog bia uzima za preduvjet ili uvjet mogunosti svake druge upo-
rabe izraza istinit a u prvom redu za logiku istinu tj. istinu tvrdnji ili sudova (
propozicija ) o stvarnosti.
Pojam logike istine mogu je samo u sklopu ljudske spoznaje i samo ljudske
tvrdnje mogu biti logiki istiniti, ali one imaju svoje preduvjete. Uzalud bi smo
imali spoznajnu mo, um (razum), ako ne bismo imali prikladni predmet spozna-
;
DODATAK
je. Predmet spoznaje nije, meutim, dan ve bilo kakvim opstojanjem nekog bia.
Naprotiv predmet ljudske spoznaje mora biti za ljudski um spoznatljiv, itljiv. Tu
se esto koristi sljedea metafora: kao to oko ne moe vidjeti predmet bez svije-
tla tako je i za umno spoznavanje potrebno neko unutarnje svijetlo. Tu duhovnu
osvijetljenost svakom biu daje upravo njegova ontika istinitost, otvorenost
za um. Ljudski um moe spoznati neko bie ako u njemu moe proitati, da tako
kaemo, njegov unutarnji zapis, unutarnju bit eidos.
Kada, dakle, spoznamo neki predmet i o toj spoznaji iznesemo svoj sud (propo-
ziciju), onda e taj sud biti istinit samo onda ako doista izrie objektivnu bit tog
predmeta. Spoznaja je istinita kada se njezina misao (noema) doista poistovjeti,
poklopi s onom misli (eidos) koja odreuje samu bit spoznate stvari. U tome
se sastoji traena korespondencija ili adekvacija.
Je li dolazi uope do tog podudaranja u spoznaji, i na koji se nain ono ostva-
ruje, na to pitanje mora odgovoriti metazika spoznaja. Ljudski um jest i ostaje
ogranien u svom djelovanju. Premda moe spoznati sve to jest, njegovo je inje-
nino spoznavanje vezano za osjetilno dohvaanje tvarne stvarnosti.
Neki bio lozo rekli da je potpuna spoznaja bia mogua samo neogranie-
nom umu. Za skolastike lozofe takav je um Bog, u onome u kojem se stvarno
poistovjeuje subjekt i objekt spoznaje. On je ujedno i starateljski um koji u sva
bia upisuje svoju misao o njima To potpuno jedinstvo subjekta i objekta u ne-
izmjernom umu naziva se ontoloka istina kao posljednji cilj svakog spoznavanja,
dakako sa stanovita metazike koja prihvata ovu teoriju istine. Ovakav pristup
ima za posljedicu jo jednu bitnu injenicu, budui da iskonska praistina ljudskog
uma nedostina, sam pojam istine jest samo analogan, tj. neadekvatan u svojem
ostvarenju.
18.14. Frege Pojmovno pismo i razvoj njegove misli
Najvaniji Fregeov
;,
doprinos suvremenoj nauci je stvaranje nove discipline
matematike ili simbolike logike ili, barem, njeno formuliranje u obliku u
kojem je danas poznajemo. Ovaj doprinos ostaje sasvim neosporen, premda se
postavlja pitanje hoemo li ga smatrati doprinosom lozoje ili matematike.
Logika, kao tradicionalna lozofska disciplina, povezala se s matematikom u
radovima algebrista sredinom ,. stoljea, da bi u Fregeovim radovima, prije sto-
tinjak godina poprimila dananji oblik: logika pojmova ili teorija kvantikacije
zasnovana na logici sudova. Ovo povezivanje nailo je na razliite reakcije, kako
479
Gottlob Frege roen je 8. studenog 1848. u Wismaru, u pokrajini Mecklenburg na Baltiku.
Frgeova biograja dosta je slabo poznata. Najpoznatiji prikaz Fregeove biograje i dana
je On the life and Work of Gottlob Frege, uvodna studija amerikog logiara Terella
Warda, urednika zbirke i prevodioca Fregeovih radova u Conceptual Notation and Related
Articles (Clarendon Press, Oxford, 1972.)
8
meu matematiarima, tako i meu lozoma. Neki lozo i neki matematiari
danas su skloni da matematiku logiku smatraju autohtonom, ili ak centralnom,
lozofskom odnosno matematikom disciplinom. Ima pak matematiara koji joj
odriu matematiku relevantnost, dok je neki lozo odbacuju kao stranputicu
na koju je zala tradicionalna logika.
Ovakav krajnje negativan stav bio je daleko ei u rano dioba razvoja mate-
matike logike, ali se i danas ponegdje provlai, uglavnom kao posljedica neoba-
vijetenosti.
8o
Postalo je jasno kako je simbolika ili matematika logika jedini
legitimni nasljednik tradicionalne logike, iako je daleko nadmauje, kako irinom
podruja koje prouava, tako i sloenou metoda koje upotrebljava. Odreene
nesporazume izazivaju ve i ne sasvim primjereni nazivi. Moderna logika, kao
prvenstveno ispitivanje relacije logikog slijeda meu sudovima, bavi se u osnovi
istim pitanjem kojim se bavila tradicionalna logika od Aristotela nadalje. Ukoliko
rije simbolika treba da uputi na upotrebu specijalnih logikih simbola, onda
se tu i ne radi o neem bitno novom jer, prvo, koliko god bili praktini ovi simboli
teorijski nisu neophodni i, drugo, upotreba posebnih simbola u analizi logike
forme ili sheme prisutna je ve kod Aristotela, iako u daleko manjoj mjeri nego
danas. S druge strane, postoje neki razlozi za uvoenje atributa matematika,
iako ni taj izraz nije sretan. U prvom redu, s obzirom na mjesto (valjanog) do-
kaza u matematici, jasno je da je logika u matematici vanija nego u bilo kojoj
nauci. Isto tako, povezana s nekim matematikim disciplinama, na primjer alge-
brom skupova, logika danas upotrebljava njihove metode i rezultate. Pa ipak, ako
matematiku disciplinu, stvorili smo krnju sliku moderne logike. Jer, premda je
matematiki dokaz naroito zanimljiv predmet prouavanja, on nije jedini pred-
met logike. tovie, premda se logiar u svojim istraivanjima esto slui isto
matematikim sredstvima, a to moe samo ako u odreenom trenutku predmet
svog prouavanja svede na apstraktnu matematiku strukturu, centralni logiki
problemi ostaju neodoljivi od pojmova istine, valjanosti, logikog slijeda, a time i
tradicionalnih lozofskih problema.
Povezivanje logike i matematike ponekad se tumai kao znak zrelosti jedne -
lozofske discipline: ona je konano stekla status egzaktne nauke, odvojila se od
lozoje i ula meu matematike discipline. No moda bi ovo povezivanje bilo
bolje tumaiti kao znak zrelosti moderne matematike: kroz matematiku logiku i
480
Na primjer, u lozofskim sredinama koje gaje antipatiju prema lozoji logikog pozitivizma
esto se ova odbojnost iri na modernu logiku i lozoju matematike. Ovo identiciranje
lozoje logikog pozitivizma s matematikom logikom i modernim raspravama o
osnovama matematike ne samo da je historijski potpuno pogreno, nego ponekad ima
i komine posljedice. Tako se studij Aristotelove silogistike ponegdje smatra relativno
vanim dijelom lozofskog obrazovanja, ali itanje Hilberta ili Brouwera se tumai kao
znak sklonosti pozitivizmu. Zanimljivo je da ovu pojavu konstatira i ameriki Kinez Hao
Wang u From Mathematics to Philosophy ( Routledge and Kegan Paul , London, 1974., str.
IX).
,
DODATAK
lozoju matematike kritiki se rasvjetljava duh matematike u jednom vremenu
njene skrivene pretpostavke i lozofske konzekvence .
8
U svakom sluaju, ovo dodirno podruje lozoje i matematike danas je svo-
jevrsna niija zemlja u kojoj se sreu lozo i matematiari, svatko od njih voen
vlastitim motivima i, isto tako, svatko od njih barem malo izvan granica svoje
discipline, no isto tako podruje koje poinje dobivati relativno artikuliranu zi-
onomiju. Ovaj se rub matematike i lozoje danas esto dosta neprecizno dijeli u
posebna podruja, od kojih su neka prikazana slijedeim terminima:
. simbolika logika
a. matematika logika
. lozoja matematike
. matematika lozoja
. lozofska logika
6. lozoja logike
Prva dva termina najee se uzimaju kao sinonimi, koji jednostavno oznaava-
ju modernu logiku, te emo ih tako i ovdje upotrebljavati. Neki autori, meutim,
matematiku logiku shvaaju ue i suprotstavljaju je lozofskoj logici.
8a
Ovakva
481
Ovu tezu razvija Gajo Petrovi u lanku Logika i matematika, ukljuenom u zbirku
Filozoja i marksizam, Naprijed, Zagreb, 1976., str. 192-201.
482
Nicholas Rescher u Tropics in Philosophical Logic (D.Reidel Publishing Company,
Dortrecht, 1968.) kao struje u lozofskoj logici nasuprot aritmetikom sektoru logike
razmatra modalne i polivalentne logike, nestandardnu kvantikaciju, logiku vjerojatnosti,
kronoloku i topoloku logiku, logiku tvrdnje, logiku preferencije, epistemike modalnosti
i deontiku logiku. Predviajui irenje provalije izmeu lozofske i matematike
logike, Resher pie: ovaj ponor povremeno e premostiti samo pokoji rijedak duh
natprosjene sposobnosti i mnogostranosti. vrsto sam uvjeren da je ovaj razvoj, koji se ne
moe smatrati drugaijim nego nesretnim, na kraju krajeva neizbjean. Njegov utjecaj ne
moe se onemoguiti: najvie to se moe uiniti jest da se pripremimo protiv posljedica
najgore vrste. Ozbiljnost ove situacije moe ublaiti samo odlunost odgovornih za
obrazovanje specijalista u logici na odjelima za lozoju i matematiku, odlunost da se
vrsto insistira kako bi se student obuen na jednoj strani barijere detaljno upoznao s time
kako se stvari rade na drugoj strani. (str. 4) Ima neto udno u ovom Rescherovom opisu.
Naime, postojanje ponora i provalija o kakvima on govori danas je sasvim oito, ali ne
samo u logici, nego isto tako (ili jo vie) unutar matematike, u nauci uope, a u lozoji
naroito. Pored superspecijalizacije koja je u tome sigurno najvaniji uzrok, tu su jo i razni
initelji ideoloke i kulturno-povijesne prirode. Pogledajmo, uostalom, provaliju izmeu
matematikog logiara koji se bavi tzv. osnovama matematike i radnog matematiara.
Alan Ross Anderson navodi slijedeu anegdotu: jednom sam uglednom radnom
matematiaru (working mathematician) spomenuo injenicu da se skup o kojem je ovdje
rije moe denirati u teoriji kombinatora. Nakon to je koju minutu zurio u komadi papira
s napisanim uvjetom za taj skup, vratio mi ga je uz primjedbu To je jedna od onih stvari
od kojih me zaboli glava a zatim se vratio svom radu (went back to work). (Alan Ross
Anderson, Fitch on Consistency, u zbirci Te Logical Enterprice, ed. Alan Ross Anderson,
Ruth Barcan Marcus i R. M. Martin, Yale University Press, New Haven i London 1975, str.
o
podjela dobrim se dijelom podudara s podjelom na tzv. ekstenzionalnu i intenzi-
onalnu logiku, a zasniva se na neodreenom osjeaju da je ekstenzionalna logika
zanimljiva vie matematiaru a manje lozofu, dok je s intenzionalnom logikom
obratno. Jasno, svaki terminoloki sustav je u redu ako se pametno upotreblja-
va ali koncepcija iza ove podjele ini se vrlo spornom. Usporedimo, na primjer,
teoriju rekurzivnih funkcija kao dio matematike logike u najstroem smislu te
rijei s, recimo, deontikom logikom kao tipino lozofskom logikom, od koje
su se svojedobno oekivali znaajni doprinosi etici i lozoji prava. Koliko god to
udno zvualo, teorija rekurzivnih funkcija odigrala je, a i igra i danas, znaajnu
ulogu u razmatranju klasinih lozofskih pitanja kao to su problemi determiniz-
ma ili prirode matematike spoznaje. Bez obzira kako gledamo na rezultate ovih
diskusija,
8
i uope na primjene matematike ili logike u lozofskim raspravama,
ne moe se porei da je pokazana naivnost nekih ustaljenih lozofskih pojmo-
va. S druge strane, deontika logika pokazala se, na kraju, uglavnom nevanim
dijelom modalne logike koji nije mogao dati znaajnije rezultate ili poticaje ni u
kojem dijelu lozoje. Isto tako, prihvatimo li ovu podjelu, kuda emo s intuici-
onistikom logikom Je li ona matematika ili lozofska Ona nije ekstenzional-
na u standardnom smislu te rijei, povezana je s modalnim logikama i utoliko je
lozofska, pa ipak njena je motivacija strogo matematika. Posebnu opasnost u
ovakvoj podjeli predstavlja utisak kako ova dijela logike treba da budu zasnovana
na dva posebna tipa logikog obrazovanja. Toliko o terminima ), a) i ).
Termine ) i ) svojevremeno je u razliitom znaenju upotrebljavao Bertrand
Russell.
8
Filozoja matematike za njega je bila razmiljanje o graninim pitanji-
ma matematike, na primjer, o spoznajnom statusu matematikih stavova ili on-
tolokom statusu matematikih objekata. S druge strane, Russell je matematiku
lozoju zamiljao kao matematiko analiziranje osnovnih elementarnih mate-
matikih disciplina. Kako je sam itavu matematiku smatrao utemeljenom na ari-
tmetici, a ovu na logici, matematika lozoja je poinjala pitanjem o biti prirod-
nog broja, a odavde vodila dalje u teoriju klasa i logiku. Euklidovo aksiomatsko
zasnivanje geometrije njegova vremena, isto bi tako pripadalo matematikoj lo-
125). to se moderne logike tie, Rescherov opis doima se pretjerano apokaliptiki ako
nigdje, ovdje je sasvim jasna potreba za obrazovanjem s obje strane barijere, koliko god to
bilo teko postii.
483
Na opasnost direktne primjene tehnikih rezultata matematike i matematike logike u
lozofskim diskusijama upozorava upravo matematiki logiar i lozof Saul Kripke u Is
there a Problem about Substitutional Quantication, lanku objavljenom u zbirci Truth
and Meaning (ed. Gareth Evans i John Mcdowell, Clerendon Press, Oxford 1976): Logika
istraivanja oito mogu biti korisno orue za lozoju. Ona , meutim, moraju biti uobliena
smislom za lozofsko znaenje formalizma i solidnom primjesom zdravog razuma, kao i
potpunim razumijevanjem kako osnovnih pojmova tako i tehnikog materijala koji se
upotrebljava. Ne treba misliti da formalizam moe izmijeniti lozofske rezultate na nain
koji je nedostupan obinom lozofskom razmiljanju. Ne postoji matematiki nadomjestak
za lozoju. (str. 416)
484
Na primjer: u Introduction to Mathematical Philosophy, Allen and Unwin, 1919.
DODATAK
zoji u Russellovom smislu. Danas je termin matematika lozoja uglavnom
odbaen, a za tzv. elementarne matematike discipline obino se upotrebljava
naziv osnove matematike. Tako emo postupiti i ovdje, a termin lozoja ma-
tematike upotrebljavat emo od prilike u Russellovom smislu.
to se lozoje logike tie, izraz se doima pomalo paradoksalno: kao kada bi-
smo govorili o lozoji spoznajne teorije ili o lozoji ontologije. Pa ipak, ugledni
autori ponekad upotrebljavaju ovaj termin. Naime, potreba za lozojom logike
raste tono toliko koliko se logika, vezujui se s matematikom, odvojila od lo-
zoje. Drugim rijeima, ako s logika svede na strogo matematiku disciplinu, ako
se posao logiara shvati iskljuivo kao izgradnja formaliziranih sustava i njihova
i metalogika analiza, onda za matematiara postaje neophodno ispitivanje zna-
enja ovih sistema. Radikalnim suavanjem podruja logike i naknadnim doda-
vanjem lozoje logike nismo dobili nita osim lanog utiska da lozofski motivi
nisu bili prisutni ve na poetku. Termin lozoja logike zato treba upotre-
bljavati dosta oprezno. Ponekad se ovaj termin upotrebljava kao naziv za iroko
lozofsko ispitivanje osnova odreene logike teorije. Tako se ponekad govori i o
Fregeovoj lozoji logike, da bi se istakla veza lozoje i logike u njegovu djelu.
Na kraju ovog terminolokog razjanjavanja napomenimo kako je detaljno raz-
matranje odnosa matematike, logike i lozoje u svakom sluaju vrlo sloeno i
ovisno o shvaanju prirode nauke i lozoje.
Potrebno je, takoer, istaknuti da se lozofski aspekti moderne logike i ma-
tematike oituju, prije svega, u stvarnom logikom, odnosno matematikom,
materijalu. Odvojeno od ivota logike, lozoja logike gubi svoj smisao. Ona se
svodi na siromano i nemono spekuliranje koje je u jednom trenutku sluajno
usmjerilo interes, ba prema logici, ali u sljedeem trenutku moe isto tako, bez
ikakvog dodira sa stvarnim sadrajem, posegnuti za bilo kojom naukom ili kojim
podrujem ljudskog ivota, i svoj sadraj, kako se to onda obino kae, deducira-
ti iz pojma - najee iz problematine etimoloke analize naziva nauke i njenih
osnovnih termina.
Ujedno, lozoja matematike i logike nije nita drugo nego samo pretpostavka
koja ne daje strogu deniciju lozofske discipline. U njoj se lozof sree s ma-
tematiarom koji je ovamo uao voen konkretnim problemima nauke. Tako i
Fregeovi lozofski radovi nisu rezultat njegove elje da se armira kao lozof, ili
da rijei neke probleme u tradicionalnoj lozofskoj ostavtini. Poetno ispitivanje
odnosa logike i aritmetike dovelo ga je do izgradnje nove logike. Da bi solidno
utemeljio ovu logiku teoriju, kao i teoriju o logikoj prirodi aritmetikih stavova,
Frege je morao rijeiti niz pitanja koje bismo danas uvrstili u teoriju znaenja ili,
ire, u lozoju jezika. injenica da se Fregeovi radovi malo ili nimalo ne oslanjaju
na lozofsku tradiciju, moe za tradicionalistiki nastrojenog lozofa biti dovo-
ljan razlog da Fregeovu lozoju ne uzme ozbiljno. No, s druge strane, koliko je
malo Frege, u podruju svojih lozofskih interesa, mogao preuzeti od ranije lo-
zoje moda pokazuje ve i injenica koliko je mnogo kasnija lozoja preuzela
od njega.
a
Kako bilo, pokuaji da se Fregeova misao uklopi u klasine lozofske discipline
neadekvatni su te nailaze na velike tekoe. Bez obzira na ontoloki karakter nekih
vanih Fregeovih distinkcija, on se ontologijom nije sustavno bavio. Pa ak i kad
mu prilazimo kroz moderne discipline ijim ga osnivaem eventualno smatramo,
naii emo na potekoe. Svoja istraivanja u onome to bismo danas nazvali -
lozojom jezika, Frege je smatrao logikim istraivanjima. Njihova motivacija
bila je ponekad u matematikim razmiljanjima, te ih se katkada moe pogreno
tumaiti ako se nalaze izvan tog konteksta. Ove su discipline, u ostalom, tek na-
stajale u Fregeovo vrijeme i malo je vjerojatno da bi on pristao na takvu razdiobu
njegove misli.
Pristup cjelini Fregeova djela koje bi vjerojatno izbjegao ovakve opasnosti je
povijesni, tj. promatranje njegove misli u njenom nastajanju, no pored oitih
prednosti ovakav pristup ima i specine nedostatke i to u prvom redu, mogu-
nost da analiza njegovih problema bude zamijenjena analizom relativno nevanih
momenata u povijesti problema. Naravno, u nekim sluajevima povijesni pristup
je neizbjean: ima nekih lozofa kao da nemaju odreeno znaenje bez, tako rei,
numerikog indeksa ili barem pridjeva rani i kasni. Neki lozo kao, na pri-
mjer, Russell, prolaze tokom itavog ivota drastine promjene stanovita, a dru-
gi, poput Wittgensteina skau iz jednog misaonog horizonta u drugi, potpuno su-
protan, negirajui pritom na samo stavove koje su ranije zastupali, nego osnovne
pretpostavke na kojima su ih temeljili. Svatko tko prouava Fregea ima prednost
da se bavi miljenjem u kojem se nisu zbivali toliko radikalni skokovi. Njegova
lozoja, poput svake relevantne lozofske misli, pokazuje jasnu liniju razvoja,
no taj se razvoj zbivao u dosta vrstim okvirima i moe se rei da je vie uvjetovan
redoslijedom rjeavanja problema, nego radikalnim promjenama perspektive.
Do 8;,. Frege je objavio niz prikaza i jedno kratko predavanje o geometriji, a
tada je, sasvim iznenada, izala njegova knjiica Begrisschrift, eine der arithmeti-
schen nachgebildete Formelsprache des reinen Denkens. Iz naziva knjiga moe se
zakljuiti da je ovdje rije o novom pismu ili sistemu notacije, danom u formu-
lama po uzoru na jezik aritmetike. Ovo e biti est uzrok nesporazuma izmeu
njega i njegovih suvremenika: ako je glavna srha teksta uvoenje nove logike
notacije, onda se i njegov uspjeh treba mjeriti prednostima nove notacije. Doista,
Fregeov je navedeni rad u vrijeme kada se pojavio bio razmatran uglavnom kao
pokuaj stvaranja novog logikog pisma koje, prigovaralo se, daleko zaostaje za
algebarskom notacijom kakvu su u to vrijeme upotrebljavali algebarski logiari.
No ova knjiica najmanje je znaajna po vanjskim karakteristikama logike no-
tacije koja je u njoj uvedena. Ovaj tekst donosi radikalnu novu koncepciju logike
te se godina njegova pojavljivanja dana esto smatra godinom nastanka moderne,
matematike ili simbolike logike.
Motiv u pozadini Begrisschrifta je pitanje o spoznajnoj i logikoj prirodi ari-
tmetikih sudova. Dali se stavovi aritmetike dokazuju samo na osnovu logike, ili
se njihova istinitost utvruje pozivanjem na neko opaanje i iskustvo U pred-
govoru svoga djela Frege opisuje kao ga je ovo razmiljanje dovelo do potrebe da
DODATAK
ispita dokle se u aritmetici moe doi iskljuivo pozivanjem na logiku tj. valjanim
zakljuivanjem koje se oslanja na isto logike pretpostavke. Ovo ispitivanje na-
ilo je, meutim, na zapreku: obian jezik pokazao se neprikladnim za precizan
opis relacije logikoga slijeda meu sudovima. Javila se potreba za novim jezi-
kom u kojem e biti apstrahirani svi oni sadraji koji nisu relevantni za valjanost
zakljuka.
Tekst Begrisschrifta sastoji se od tri glavna djela. Prvi dio posveen je uvoe-
nju novih znakova i utvrivanju njihova znaenja. No, znakovi koje uvodi Frege
nisu jednostavno novi zapisi za neto to je ve otprije bilo samorazumljivo i ja-
sno. Ve Fregeova analiza suda pokazuje originalnost njegova pristupa. Kao prvo,
on odbacuje predikacionu teoriju suda, te razlikovanja subjekta i predikata u sudu
nadomjeta razlikovanje funkcije i argumenta. To e mu omoguiti da u okviru
logikog istraivanja uvede i relacione sudove, koji su sa stanovita predikacio-
ne teorije praktino nedostupni, a koji se ipak javljaju ve i u najjednostavnijem
matematikom razmiljanju. Pravu osnovu logike analize ini analiza sloenih
sudova, te odnosa meu jednostavnim sudovima u sloenom sudu. Uvedena no-
tacija za implikativni i negativni sud omoguava Fregeu da izrazi ostale sloene
sudove koji su, kasnijim rjenikom, istinosne funkcije elementarnih sudova. Tek
na osnovu ovako koncipirane logike sudova, prelazi se na analizu jednostavnih
sudova u kojima se javljaju izrazi svi i poneki, tj. kvantikatori. Tako je tra-
dicionalna silogistika postala djelom logike funkcija ili teoriji kvantikacije, i to
relativno nevanim djelom. Naime, logika predikata ili pojmova kako je utemeljio
Frege, omoguila je sistematsko razmatranje viestruke kvantikacije i logike rela-
cija koje su bile potpuno nedostupne sredstvima stare logike.
Drugi dio knjige posveen je prikazu i izvoenju nekih sudova istog milje-
nja, to jest logikih istinitih sudova. Jezgru pri tome predstavlja devet formula
kao osnova deduktivne zgrade, tonije aksiomatskog sistema logike sudova i logi-
ke predikata vieg reda. Konano, trei dio zapravo je spojnica logike i aritmetike.
Pod naslovom Neke teme ope teorije nizova ovdje su u logikoj notaciji prikaza-
ni i analizirani neki elementarni aritmetiki pojmovi, prvenstveno relacije i dokaz
matematikom indukcijom.
Logika predikata zasnovana na logici sudova, istinosne funkcije i kvantikatori,
danas su sasvim uobiajena stvar. Poetkom osamdesetih godina devetnaestog
stoljea vanost Fregeovog doprinosa logici nije shvaao nitko, moda ni sam Fre-
ge. U stvari najvei doprinos za njegovu popularizaciju je najzasluniji je u prvom
redu sam Russell i obrazloio ga u svom radu Principles of Mathematics.
Ovdje treba upozoriti na vanu osobinu Fregeovog miljenja: njegova djela nisu
se raala kroz analizu logike i lozofske tradicije, nego u samostalnom razma-
tranju problema na koje nailazio. Tek kasnije nakon to je problem bio jasno po-
stavljen i uglavnom zacrtan put njegova rjeenja, Frege bi pristupao prouavanju
ranijih rezultata i alternativnih teorija. Tako je u osnovi njegovog djela sadrano
uvjerenje da tradicionalna logika, kao ni suvremena algebra logike, ne moe pru-
iti zadovoljavajui okvir za logiku analizu osnova aritmetike. U ovom uvjerenju
Frege je bio u pravu, i mogao je biti u pravu ak i bez detaljne analize radova su-
vremenih logiara. Dakako, da bi se to uvjerenje obrazloilo, bilo je potrebno ove
radove detaljno prouiti, to je Frege i uinio. Detaljnu kritiku Schrdera poduzeo
je tek 8,. u lanku Kritische Beleuchhtung einiger Punkte in E. Schrders Vorle-
sungen ber die Algebra der Logik .
Teza o zasnovanosti aritmetike na logici bilo je Begrisschriftu samo najavljena.
Razradu je doivjela Die Grundlagen der Arithmetik. Eine logisch-matematische
Untersuchung ber Begri der Zahl, knjizi objavljenoj 88. godine. Pored izlaga-
nja vlastite teorije, Frege je ovdje dobar dio teksta posvetio kritici alternativnih
koncepcija o osnovama aritmetike: psihologizmu koji je tada u njemakoj bio u
punom zamahu, empirizmu kakav se u engleskoj razvijao osobito sa radovima J. S.
Milla, te formalizmu koji se u njemakoj upravo raao. Pored osvrta na suvreme-
ne teorije, on je otricu kritike usmjerio i na velike lozofske tradicije, poput Des-
cartesa, Leibniza i Kanta. Knjiga nosi podnaslov koji govori o njenoj logiko ma-
tematikoj prirodi, no bolje bi bilo govoriti o lozofskom istraivanju u pravom
smislu te rijei. Ova knjiga i danas se smatra jednim od fundamentalnih tekstova
moderne lozoje matematike. Pitanja koja se razmatraju, na primjer da li je
broj svojstvo materijalnih stvari, da li su aritmetiki stavovi induktivne istine, da li
su aritmetiki principi sintetikog ili analitikog karaktera ova pitanja pripadaju
lozoji, a ne logici u uem smislu, pogotovo ne matematici. Frege je svakako bio
svjestan lozofske prirode postavljenih pitanja, ali isto tako i potrebe da se ne
rjeavaju odvojeno od stvarnog matematikog konteksta u kojem su nastali. Fi-
lozofski karakter Fregeovog istraivanja sasvim se jasno oituje u metodolokom
programu, izneseno u tri uvena osnovna stava iz uvoda Grundlagena: Otro
dijeliti psiholoko od logikog, subjektivno od objektivnog, o znaenju rijei pitati
se samo u sklopu cjeline, a ne odvojeno, imati u vidu razlikovanje pojma i pred-
meta. (str. XXII)
Prva toka najavljuje Fregeovu borbu protiv psihologizma. U kontekstu Frege-
ove kritike ovaj termin treba uzeti dosta iroko. On se odnosi na sve one pravce
u logici, teoriji znaenja i lozoji matematike koji predmet svog prouavanja
promatraju iskljuivo ili bar prvenstveno kao psihiki proces ili rezultat takvog
procesa (kao valjano miljenje, asocijaciju ili mentalnu sliku, odnosno misaoni
proces u kojem se odvija matematika spoznaja). Danas je teko precijeniti va-
nost Fregeovog suprotstavljanja psihologizmu. U njegovo vrijeme psihologizam
je nastupao u razliitim oblicima, od Millovog empirizma do njemakog psiho-
logizma u Frisovoj tradiciji. Na podruju logike javlja se kao izrazito konzerva-
tivna ideologija: pojam valjanog zakljuka bio je preuzet od tradicije a logika kao
jednom zauvijek dani korpus znanja (kako je to nauavao jo Kant), trebalo je jo
samo dobiti adekvatno lozofsko (u stvari psiholoko) tumaenje. Ako je poneko
svojoj psihologistikoj analizi logike i dodao kratak osvrt na noviji razvoj, slika
logike bila je uvijek dana bez ikakvih relevantnih logikih opservacija. Opozicija
psihologizmu koja se razvila u njemakoj lozoji krajem devetnaestog stoljea
obino se naziva logicizmom i treba je razlikovati od logistike kao teze o logikoj
DODATAK
zasnovanosti aritmetike (Frege) ili itave matematike (Russell). Prvu toku pro-
grama iz Grundlagen Frege nikada nije revidirao. Danas se, meutim, logicizam
najee se povezuje s imenom Edmunda Husserla i lozofske tradicije kojoj je
pripadao. Frege je izvrio nesumnjiv utjecaj na Husserla ali logicizam Husserla i
Fregea nipoto ne treba poistovjeivati.
Druga toka istaknuta navedena u predgovoru predstavlja posebnu tekou
interpretatorima Fregea. On se vjerojatno odnosio na kontekstualnu deniciju
broja, Frege je u kasnijim radovima dalje ne obrazlae ak ni ne spominje. Umje-
sto toga, kasnije razrauje teoriju znaenja koja se zasniva na analizi znaenja
vlastitih imena.
Napokon, trea toka, dosljedno razlikovanje pojma i predmeta, predstavlja
u stvari radikalizaciju razlikovanja funkcije i argumenta, koja je uvedena jo u
Begrisschriftu. Ovo e razlikovanje biti detaljno razraeno u svim njegovim ka-
snijim radovima.
Osnovna teza Grundlagen glasi ukratko: aritmetiki istini su analitiki sudo-
vi apriori, drugim rijeima, svi aritmetiki pojmovi mogu se denirati logikim
pojmovima, a svi osnovni aritmetiki stavovi mogu se izvesti iz logikih principa.
Izlaui ovu tezu Frege nije poinio ni jednu od dvije greke kojima bi se mogao
pripisati lo prijem na koji je naiao Begrisschrift. Prvo, tekst je pisan obinim
njemakim jezikom, bez ikakve specijalne notacije. Pa ipak, moe se rei da je ova
knjiga prola jo i gore. Nasuprot opoziciji koja je doekala prvu knjigu, ova druga
knjiga naila je uglavnom na utnju. Moe se napomenuti da jedino zanimljiv od-
nos prema Fregeovom radu moe biti odnos prema Cantoru.
Poetkom osamdesetih godina devetnaestog stoljea, Cantorova teorija skupo-
va i transnitna aritmetika ve su doivljavale estoko suprotstavljanje u krugo-
vima njemakih matematiara. Sa Fregeovog stanovita, transnitna aritmetika
predstavljala je sasvim prirodno proirenje konane aritmetike, opa ocjena Can-
torovog rada vrlo je povoljna. Moe se rei da Fregeovi Grundlagen sadre jedno
od najvanijih ranih priznanja Cantoru. No Frege i odreene kritike primjedbe:
Cantorov pojam kardinalnog broja zasniva se na pojmu apstrakcije. Kardinalni
broj nastaje apstrakcijom, prvo, od prirode elemenata u danom skupu i, drugo,
od poretka kojim su ovi elementi zadani. Jasno je da ovako shvaen postupak ap-
strakcije kao misaonog procesa nije mogao ui u deniciju matematikog objekta,
kako je deniciju shvaao Frege. Fregeovi prigovori Cantoru tako su se nadove-
zali na prigovore psihologizmu. Cantor je opet, ini se, Fregeovo priznanje shva-
tio prvenstveno kao kritiku. Godine 88. objavio je kratku recenziju Fregeovih
Grundlagen, na koju je Frege odgovorio razjanjenjem u kojem pokazuje kako je
Cantor pogreno shvatio njegov pojam broja, do ozbiljnije razmjene miljenja,
meutim, nikada nije dolo. Na osnovu Cantorove recenzije moe se zakljuiti da
nije naroito pomno prouio Fregeove Grundlagen, ini se takoer da nije imao
suvie sklonosti za logiku strogost kakvu je Frege uvodio u osnove matematike.
8

485
J. W. Dauben navodi Cantorovo pismo G.Vivantiju, u kojem ovaj pie da usprkos divljenju
koje osjea prema pokuajima logikog utemeljivanja aritmetike, takav pristup nije po
6
Kneale je svojedobno iznio pretpostavku po kojoj je Cantor, iznerviran tadanjim
loim iskustvima, shvatio kritiku psihologizma u Grundlagen kao temeljitu kri-
tiku njegovih vlastitih stavova, predvidjevi pritom znaajno priznanje koje mu
je odao Frege.
86
Kako bilo, ovakvo priznanje od Fregea vie nee dobiti. Ovaj je
kasnije vrlo kritiki prikazao Cantorove Gessamelte Abhandlungen zur Lehre der
Transniten,
8;
ne odoljevi da tom prilikom napie: Da gospodin Cantor nije
moje Grundlagen der Arithmetik samo recenzirao, nego da ih je ujedno proitao
s promiljanje, izbjegao bi mnogu pogreku. Danas je sasvim jasno da Fregeo-
va logistika i Cantorova teorija skupova, uza sve znaajne razlike sadre i vane
dodirne toke, te je teta da pravi dijalog dvojice autora nije ostvaren. tovie,
Bynum nagaa da je Fregeova denicija broja u Grundlagen zapravo inspirira-
na Cantorovim pojmom potencije skupa. Ovu pretpostavku je danas podjednako
teko opovrgnuti i dokazati, no treba imati na umu da je tlo za deniciju broja
Frege pripremio jo 8;,. u Begrisschriftu.
Nakon Grundlagen der Arithmetik, knjige koja je kao to smo vidjeli, posveena
neformalnoj razradi logistike teze, Frege je nastavio rad na detaljnoj razradi lo-
gistike koju e izloiti u velikom djelu Grundgesetze der Arithmetik. Istovremeno
se posvetio analizi lozofskih problema na koje je naiao u radu na Grundlagen.
Ono to se danas obino naziva Fregeovom lozojom dovreno je u lancima
objavljenim poetkom devedesetih godina.
U tekstu Funktion und Begri (8,) Frege je razradio distinkciju pojma i pred-
meta, istaknutu u uvodu Grundlagen. Ovaj lanak vaan je i po dvije novosti koje
e odigrati vanu ulogu u formalnom sistemu Grundgesetze der Arithmetik. Prva
je hijerarhizacija funkcija u stupnjeve, zapravo svojevrsna teoriju tipova, a druga
je uvoenje posebne notacije za doseg pojma, odnosno tok vrijednosti (Wertver-
lauf) funkcije.
Razmiljanja o spoznajnoj prirodi i statusu stavova identiteta dovela su Fregea
do teorije znaenja kakva je izloena u lanku ber Sinn und Bedeutung (8,a).
Ovo je vjerojatno najpoznatiji i najee citiran Fregeov rad. Kao to je ve spo-
menuto, Frege je ovdje sasvim napustio naelo iz predgovora grundlagen: ne samo
da osnovu analize znaenja vlastitih imena ne nalazi u analizi znaenja kontek-
sta u kojem se ime javlja, nego teorija znaenja uope poinje analizom znaenja
vlastitih imena, a zatim se rezultati te analize primjenjuju u ispitivanju znaenja
stavova, to jest deklarativnih reenica. Razlikovanje izmeu znaenja u uem smi-
slu (Bedeutung) i smisla (Sinn) vlastitog imena, proireno je ovdje na stavove koji
postaju svojevrsna vlastita imena za istinosne vrijednosti.
Neke probleme iz ovih lanaka Frege je dalje razradio u tekstu ber Begri
und Gegenstand (8,a), odgovarajui na kritike primjedbe matematiara Benne
njegovu ukusu. Vidi Georg Cantor, His Mathematics and Philosophy of the Innite, Harvard
University Press, Cambridge Mass. 1979, str. 220. i 346.
486
William Kneale, Gottlob Frege and Mathematical Logic, u Te Revolution in Philosophy,
ed. A.J. Ayer et al., London-New York 1956, str. 26-40.
487
Halle, 1890.
;
DODATAK
Kerryja, te kasnije u Was ist eine Funktion (,o), lanku ukljuenom u Festschrift
za Ludwiga Boltzmanna.
Prvi svezak Fregeovog kapitalnog djela Grundgesetze der Arithmetik, Begri-
sschriftlich abgeleitet pojavio se ,8., a drugi deset godina kasnije. Knjiga je za-
miljena u tri dijela. Prvi dio daje logiku osnovu na kojoj se u drugom dijelu
gradi teorija prirodnih brojeva. Trei dio, posveen realnim brojevima, pored
formalnih izvoda sadri i opirnu kritiku koncepcija G. Cantora, K. Weierstrassa,
R. Dedekinda, te formalista poput E. Heinea i J. Tomae. Prvi svezak sadri itav
prvi dio i veinu drugog dijela. Drugi dio nastavlja se u drugom svesku. Trei dio
zapoet je i drugom svesku ali nije dovren. Posljednji, a,. paragraf najavljuje
sljedei zadatak, koji, meutim, nikada nije izvren.
Podjela materijala u dva sveska bila je bar djelomino izazvana vanjskim razlo-
zima. to se prijema prvog sveska tie, jedva da ga je bilo. Objavljena su samo dva
prikaza. A trei svezak, diskretno najavljeno u drugom svesku Grungesetze nije se
nikada pojavio. Nama su ba bitni razlozi ne izlaenja ovog sveska. Naime, u toku
pripreme za tampanje drugog sveska, Frege je primio pismo od mladog engle-
skog lozofa i matematiara Bertranda Russella. Pokazujui da je dobro upoznat
s Fregeovim Begrisschriftom i prvim sveskom Grundgesetze, Russell upozorava
Fregea na mogunost izvoenja kontradikcija u formalnom sistemu drugog djela.
Tonije, Russell navodi dvije antonomije: jedna je formulirana u jeziku logike pre-
dikata, a druga rjenikom teorijom skupova.
Frege je odgovorio Russellu poslavi mu pritom nekoliko ranije objavljenih ra-
dova. to se tie prvog paradoksa nije bio suvie zabrinut: funkcije ili predikati
bili su u sistemu hijerarhizirani u stupnjeve. Ovo stupnjevanje bilo je za Fregea
sasvim prirodno, paradoks je nastajao zanemarivanjem ove hijerarhije. No pa-
radoks sa skupom svih skupova koji ne sadri sebe kao element, kasnije nazvan
Russellovim paradoksom, predstavljao je tei problem. Ekvivalent pojmu skupa
u Fregeovom sistemu bio je pojam Wertverlaufa ili toka vrijednosti funkcije. No-
tacija za navedeni pojam bila je neophodna za izgradnju aritmetike u Grundge-
setze, a nju je omoguavao aksiom s rednim brojem V. Sad je ovaj aksiom doao
u pitanje. U odgovoru Russellu Frege izrazio potrebu za preispitivanje istinitosti
ovog aksioma, te najavio poseban dodatak gdje e analizirati Russellovo otkrie i
modikacije nune za uklanjanje kontradikcije.
Russell je u to vrije dovravao veliko djelo Principles of Mathematics, nastalo po
utjecajem Fregea do kojeg je Russell doao posredstvom Peana. Poseban dodatak
u ovom djelu govori o Fregeovim logikim i aritmetikim uenjima, a to je ujedno
i najvanije rano priznanje Fregea.
U prepisci koja se izmeu Fregea i Russella odvijala u ljeto ,oa., Frege je izbje-
gavao da se izjanjava o paradoksu, oito razmatrajui mogua rjeenja. Frege je
u poetku vjerovao kako Russellovo otkrie antinomija ne utjee bitno na veinu
pretpostavki logikog programa. Dodatak drugom svesku Grundgesetze sadri
modikaciju petog aksioma, za koji je Frege vjerovao da predstavlja zadovoljava-
jue rjeenje problema antinomija. Pa ipak, esto citirana uvodna reenica poka-
8
zuje teinu kojom je Russellovo otkrie odjeknulo u Fregeovom sistemu: Nau-
nom se piscu jedva moe desiti neto gore nego da, nakon to je rad dovren, bude
uzdrman neki od osnovnih temelja na kojima poiva njegova zgrada. U ovakvu
situaciju dovelo me pismo gospodina Russella upravo pri kraju tampanja ovog
sveska.
Fregeovo rjeenje trebalo je ostaviti sauvane temeljne lozofske pretpostavke
na kojima je izraen sistem Grundgesetze. Dodatak posveen antinomiji zavrava
rijeima: Temeljnim problemom aritmetike moe se smatrati pitanje: kako poi-
mamo logike predmete, posebno brojeve Odakle nam pravo da brojeve smatra-
mo predmetima Pa iako ovaj problem nije rijeen u onoj mjeri u kojoj sam mislio
pri pisanju ovoga sveska, ipak ne sumnjam da je put ka rjeenju naen.
Fregeovo rjeenje, odnosno modikacija petog aksioma, nije uspjela sauva-
ti sistem Grundgesetze od kontradikcija. Ovo je dokazano tek nakon Fregeove
smrti. Malo je vjerojatno da je Frege bio svjestan dalje kontradiktornosti modi-
ciranog sustava Grundgesetze. Pa ipak, nakon ,oa. godine njegovo uvjerenje
u ispravnost logistike teze postepeno slabi. Fregeovi radovi objavljeni izmeu
,o. i ,o8. uglavnom su polemiki tekstovi usmjereni protiv formalistike lo-
zoje matematike. Fregeova kritika formalizma poela je ve u ranijim tekstovima
i drugi svezak Grundgesetza takoer sadri detaljnu kritiku formalizma kakvog su
razvijali Hilbertovi sljedbenici.
Kada se danas govori o Fregeovoj polemici s formalistima obino se misli na
polemiku Fregea i Tomaea u kojoj su se suprotstavile platonistika teorija kakvu
je zastupao Frege i formalistika koncepcija u koje je znaenje brojki usporeeno
s znaenjem gura u igri aha. Dobra ilustracija raspoloenja koje je vladao u ovoj
debati je zakljuni odlomak Fregeovog odgovora na Tomaevog lanak iz ,o6.:
Ako netko moe opovrgnuti moje razloge, neka to uini, ako ne, neka me potedi
ne elim postati neparlamentaran. Ima, ini se, ljudi od kojih se logiki razlozi
odbijaju poput kapi vode od masne koe. Ima takoer mijenja koja se usprkos
tome to bivaju stalno iznova opovrgavana i usprkos tome to nitko ozbiljno ne
pokuava da obori ovo opovrgavanje stalno iznova ire kao da se nita nije do-
godilo. alim to mi nisu poznata dozvoljena sredstva, literarne ili parlamentar-
ne prirode, kojima bi se ova mijenja mogla zatjerati u njihov zakutak, da se vie
nikada ne osude na svjetlost dana. (Antwort auf die Ferienplauderei des Herrn
Tomae)
Izmeu ,o8. i ,8. godine Frege nije objavio nita, izuzev biljeki Jouraineov
tekst Te Development of the Teories of Mathematical Logic and the Principles
of Mathematics.
88
Tek ,8. izaao je lanak Der Gedanke: Eine logische Unter-
suchung. Za njim su iste godine slijedio lanak Die Verneinung: Eine logische
Untersuchung, te ,a. godine Logische Untersuchungen; Dritter Teil: Gedank-
engefge. Logika istraivanja, kako se obino nazivaju ova tri teksta na bave se
vie logistikom, ni uope lozojom matematike. Posveeni su problemima lo-
488
Quarterly Journal of Pure and Applied Mathematics, 43 (1911-12), str. 219-314. Fregeove
biljeke objavljene su i u zbirci Kleine Schriften, Darmstadt, 1967.
,
DODATAK
zoje jezika. Po tematici i stilu ovi su radovi bliski lancima iz ranih devedesetih
godina.
Nije poznato kada je tono Frege raskrstio s logistikim programom. Fragmen-
ti iz zaostavtine pokazuju da je ,a. godine potpuno napustio logistiku. Frege
ovdje razlikuje tri izvora spoznaje: osjetilnost, logiku i geometrijsku intuiciju. Lo-
giki izvor spoznaje nuno je povezan s jezikom, kao sredstvom komunikacije, a
time i s osjetilnou. Matematika, kao apriorna nauka, ne moe se utemeljiti ni
na jednom od prva dva izvora. Spoznaja beskonanosti i kontinuuma moe se
zasnivati samo na geometrijskoj intuiciji. Aritmetiku treba izvesti na geometriji
identicirajui brojeve s tokama na ravnini. Isto tako, sasvim opreno logistikoj
koncepciji, aritmetika polazi od kontinuuma tj. od realnih brojeva, i kree se pre-
ma prirodnim brojevima.
Frege nije dospio detaljnije razraditi nove ideje o osnovama matematike. Umro
je ,a. godine, Dummett pie, Kao ogoren ovjek, uvjeren da jer bio nepraved-
no zanemaren i da mu je ivotno dijelom najveim dijelom promaaj. Teko je
rei koliko je ova Dummettova tvrdnja tona. Vjerojatno nije sasvim netona.
Fregeov utjecaj u logici i lozoji poeo se iriti poetkom prolog stoljea kroz
Peanove i Russellove radove, a zatim i kroz Wittgensteinov Tractatus. Za njegova
ivota matematika ili simbolika logika, postala je etablirana nauna disciplina
Poraz logistike kakvu je zastupao Frege bio je zapravo sporedna pojava u kontek-
stu raanja moderne logike. Ako je Dummettova tvrdnja tona, moe se rei
koliko god udno zvualo da je meu suvremenicima koji nisu uspjeli pravilno
ocijeniti vanost Fregeova dostignua, bio i sam Frege.
Ve i kratak prikaz nastanka njegovih radova jasno pokazuje kretanje izmeu
ue logikih, lozofskih i matematikih tema. Fregeov misaoni put poinje ma-
tematikom da bi krenuo u logiku (Begrisschrift) i lozoju matematike (Grun-
dlagen der Arithmetik). Nakon rada na lozofskim temama, on se zadnjem na-
vedenom radu vrati osnovama aritmetike i logici da bi, napokon, nakon otkria
antinomija, zavrio u lozoji (Logika istraivanja)
Fregeovo kretanje izmeu matematike, logike i lozoje nimalo ne proturjei
ideji o kontinuitetu njegove misli. Naime, on nije naglo mijenjao lozofske i ma-
tematike interese, skaui s jednog problema na drugi. Radi se tu, prije, o nudi
da se neki problemi rijee kako bi se moglo prei na rjeavanje drugih. Moe se
rei da je njegova Logika u uem smislu nastala s Begrisschriftom, da su se ope
lozofske koncepcije iskristalizirale u lancima iz ranih devedesetih godina devet-
naestog stoljea, te da je lozoja matematike, najavljena u Begrisschriftu, razra-
ena u dvije etape: najprije neformalno u Grundlagen der Arithmetik, a zatim u
oba sveska Grundgestze.
o
19. IZBOR TEKSTOVA
19.1. Rudolf Carnap METODOLOKA NARAV TEORIJSKIH POJMOVA
19.1.1. Nai problemi
U diskusijama o metodologiji nauke uobiajeno je i ko risno dijeliti jezik nauke
na dva dijela, jezik opaanja i teorijski jezik. Jezik opaanja upotrebljava termine
koji oznaavaju opaljiva svojstva i odnose za opisivanje opaljivih stvari i do-
gaaja. Teorijski jezik, s druge strane, sadri termine koji se mogu odnositi na
neopaljive dogaaje, neopaljive aspekte ili odlike dogaaja, na primjer na mi-
kro-estice poput elek trona ili atoma, na elektromagnetsko polje ili gravitaciono
polje u zici, na razliite vrste poriva i sposobnosti u psiho logiji itd. U ovom lan-
ku pokuat u rasvijetliti prirodu teo rijskog jezika i njegov odnos prema jeziku
opaanja. Jezik opaanja bit e ukratko opisan u odjeljku II ovog lanka. Zatim e
se u odjeljcima III V dati iscrpnije objanjenje teorijskog jezika i veze izmeu
ta dva jezika.
Jedna od glavnih tema bit e problem kriterija smisle nosti za teorijski jezik,
tj. tonih uvjeta koje termini i ree nice moraju ispunjavati da bi imali pozitivnu
funkciju u objanjenju i predvianju opaljivih dogaaja i da bi na taj nain bili
prihvatljivi kao empirijski smisleni. Ostavit u po strani problem kriterija smisle-
nosti za jezik opaanja, jer ondje, izgleda, gotovo i nema nekih toaka ozbiljnog
neslaganja meu dananjim lozoma s obzirom na taj problem, barem ako se
jezik opaanja shvati u gore navedenom uem smislu. S druge strane za teorijski
jezik problem vrlo ozbiljan. Ne postoje samo neslaganja u odnosu na tono mje-
sto granine linije izmeu smislenog i besmislenog, ve neki lozo sum njaju i
u samu mogunost povlaenja bilo kakve granine linije. Istina je da se empiristi
danas openito slau da su odreeni ranije predloeni kriteriji bili suvie uski,
na primjer, zahtjev da se svi teorijski termini moraju moi denirati na osnovu
termina jezika opaanja i da se sve teorijske reenice moraju moi prevesti u jezik
opaanja. Danas smo svjesni da su, ti zahtjevi suvie laki, jer pravila koja povezu-
ju dva jezika (koja emo zvati ,,pravilima korespondencije) mogu pruiti samo
djelominu interpretaciju za teorijski jezik. Iz te inje nice, neki lozo izvlae
zakljuak da emo, jednom kad su raniji kriteriji liberalizirani, nai kontinuiranu
liniju od ter mina koji su usko povezani s opaajima, npr. ,mase i ,tempe rature,
preko udaljenijih termina poput ,elektromagnetskog polja i ,psi-funkcije u zici,
do onih termina koji nemaju neku odreenu vezu s opaljivim dogaajima, npr.
termina u spekulativnoj metazici, dakle smislenost njima izgleda jednostavno
kao stvar stupnja. Tu skeptiku poziciju podravaju i neki empiristi, Hempel je,
na primjer, pruio jasne i snane argumente za to stanovite (vidi njegove lanke
[] i []). Premda osnovnu ideju empirijskog kriterija smislenosti jo uvijek sma-
IZBOR TEKSTOVA
tra ispravnom, on vjeruje da su nune duboke izmjene. Prvo, pitanje smislenosti
ne moe, po njegovom miljenju, biti postavljeno za bilo koji pojedinani termin
ili reenicu ve samo za itav sistem koji se sastoji od teorije, izraene teorijskim
jezikom i pravila korespondencije. I drugo, ak i za taj sistem kao cjelinu, on misli
da se ne moe povui otra razlika izmeu smislenog i besmislenog, moemo, u
naj boljem sluaju, rei neto o njegovom stupnju potvrenosti na osnovu raspo-
loivog svjedoanstva opaanja, ili o stupnju nje gove moi objanjenja i predvia-
nja opaljivih dogaaja.
Skeptici, naravno, ne poriu da moemo povui tonu gra ninu liniju ako to
eimo. Ali oni sumnjaju da bilo koja gra nina linija predstavlja adekvatnu ekspli-
kaciju one razlike koju su empiristi izvorno imali na umu. Oni vjeruju, povue li
se bilo koja granina linija, da e ona biti vie ili manje proizvoljna, i, povrh toga,
da e se pokazati da je ona ili pre uska ili preiroka. To da je preuska znai da su
iskljueni neki termini ili reenice koje znanstvenici prihvaaju kao smislene, to
da je preiroka znai da su ukljueni neki ter mini i reenice koje ljudi koji nauno
razmiljaju ne bi pri hvatili kao smislene.
Moj stav je optimistiniji od stava skeptika. Vjerujem da je mogue, i u teo-
rijskom jeziku, povui adekvatnu graninu liniju koja dijeli nauno smisleno od
besmislenog. Pred loit u kriterije smislenosti, kriterij za teorijske termine bit e
formuliran u odjeljku VI, a pitanje njegove adekvatnosti bit e ispitano u odjeljku
VII, kriterij za teorijske reenice bit e dat u odjeljku VIII.
Dva alternativna oblika za uvoenje naunih pojmova u na dvojezini sistem
bit e objanjena i ispitat e se njihova upotrebljivost (odjeljak IX i X). Jednu vrstu
ine teorijski pojmovi uvedeni u teorijski jezik pomou postulata. Drugu vrstu
nazivam ,,dispozicijskim pojmovima. Oni mogu biti uvedeni u proireni jezik
opaanja. Pojmovi denirani takozvanim operacionalnim denicijama i tako-
zvanim posredujuim varijablama pripadaju toj vrsti. Pokuat u pokazati da je
uvoenje u obliku teorijskih pojmova korisnija metoda jer doputa veu slobodu
u izboru pojmovnih oblika, povrh toga, izgleda da se ona vie slae s nainom na
koji znanstvenici stvarno upotrebljavaju svoje pojmove.
U posljednjem odjeljku, raspravljam saeto o moguno stima i prednostima
upotrebe teorijskih pojmova u psihologiji.
19.1.2. Jezik opaanja L
0
Uzima se kao da se cjelokupni jezik znanosti, L, sastoji od dva dijela, jezika
opaanja L
O
i teorijskog jezika L
T
. Ovdje u ukratko naznaiti prirodu L
0
,

kasnija
rasprava e se uglavnom ticati L
T
i njegovog odnosa prema L
0
. Bez pokuaja da
je stvarno opiemo, pretpostavljamo da je logika struktura jezika L
0
dana. To bi
ukljuio speciciranje primitivnih kon stanti, razdijeljenih u logike i deskriptiv-
ne (tj. nelogike) kon stante. Neka opaajni rjenik V
O
bude skup deskriptivnih
konstanti iz L
o
. Dalje, za svaki jezini dio specicirani su doputeni tipovi varija-
bli. U L
o
moe biti dovoljno da se upotrijebe samo individualne varijable, s opa-
a
jivim dogaajima (ukljuujui stvar-trenutke) uzetim kao individuama. Zatim
su dana formacijska pravila, koja speciciraju doputene oblike reenica, i pravila
logike dedukcije.
Zamislimo da odreena jezika zajednica upotrebljava L
0
kao sredstvo komu-
nikacije i da svi lanovi grupe sve ree nice iz L
0
razumiju u istom smislu. Na taj
nain dano je pot puno objanjenje za L
0
.
Termini iz V
O
su predikati koji oznauju opaljiva svojstva dogaaja ili stvari
(npr. ,,plavo, ,,vrue, ,,veliko itd..) ili opaljive odnose meu njima (npr. ,,x je
toplije od y, ,,x se dodiruje s y itd.)
Neki lozo su predloili odreene principe koji ograniuju ili oblike izraza ili
postupke dedukcije u ,,jeziku, da bi osigurali da sve to je izreeno tim jezikom
bude potpuno smisleno. ini mi se da opravdanost takvih zahtjeva ovisi o svrsi
za koju je dotini jezik upotrijebljen. Budui da je L
0
namijenjen opisu opaljivih
dogaaja i zbog toga treba biti potpuno interpretiran, ti zahtjevi, ili barem neki
od njih, iz gleda da imaju opravdanje. Razmotrimo najvanije zahtjeve koji su bili
predloeni za neki ili bilo koji jezik L.
. Zahtjev opaljivosti za primitivne deskriptivne termine.
a. Zahtjevi razliitih stupnjeva strogosti za neprimitivne deskriptivne termine.
(a) Da se mogu eksplicitno denirati.
(b) Da se mogu reducirati pomou kondicionalnih denicija (npr. pomou
redukcijskih reenica kao to su predloene u () ).
. Zahtjev nominalizma: vrijednosti varijabli moraju biti kon kretni, opaljivi
entiteti (npr. opaljivi dogaaji, stvari ili stvar-trenuci).
. Zahtjev nitizma, u jednom od tri oblika rastue strogosti:
(a) Pravila jezika L ne tvrde niti impliciraju da je osnovna domena (doseg
vrijednosti pojedinanih varijabli) bes konana. U strunoj terminologiji
L ima barem jedan konani model.
(b) L ima samo konane modele.
(c) Postoji konaan broj n takav da nijedan model ne sa dri vie od n jedinki.
. Zahtjev konstruktivizma: svaka vrijednost bilo koje vari jable iz L oznaena je
nekim izrazom u L.
6. Zahtjev ekstenzionalnosti. Jezik sadri samo istinosno-funk cionalne veznike,
a ne sadri termine za logike ili uzrone modalnosti (nunost, mogunost
itd.).
Svaki jezik koji ispunjava te zahtjeve je neposrednije i potpunije razumljiv od
jezika koji prekorauju ta ogranienja. Meutim, za jezik kao cjelinu, ti zahtjevi
nisu opravdani, od bacit emo ih kasnije za teorijski jezik L
T
. Budui da emo tada
imati u dijelu L
T
svu moguu slobodu izraavanja, moemo prihvatiti neke ili sve
od tih zahtjeva za L
0
.
Ve smo prihvatili zahtjeve i . Odluka o zahtjevu a ovisi o naoj intuiciji
u vezi s dispozicijskim terminima (npr. ,,topljiv, ,,lomljiv, ,,savitljiv). Neemo
IZBOR TEKSTOVA
ih ukljuiti u sam L
0
, tako se L
0
ovdje uzima kao ogranieni jezik opaanja koji
ispunjava jai zahtjev a(a). Kasnije (u odjeljku IX) objasnit e se mogunost jed-
nog proirenog jezika opaanja L
0
, koji doputa uvoenje dispozicijskih termina.
Druga metoda sastoji se u prikazivanju dispozicijskih pojmova pomou teorijskih
termina u L
T
(odjeljak X).
Najslabiji zahtjev (a) nitizma ispunjen je u L
0
. Zbog toga je lako mogue za-
dovoljiti zahtjev . Nadalje, uzimamo L
0
kao ekstenzionalan jezik, time je ispunjen
zahtjev 6.
19.1.3. Teorijski jezik L
T
Primitivne konstante iz L
T
su, kao one iz L
0
, podijeljene na logike i deskriptivne
konstante. Neka teorijski rjenik V
T
bude skup deskriptivnih primitivnih kon-
stanti iz L
T
. esto emo te konstante zvati jednostavno ,,teorijskim terminima.
(esto se nazivaju ,,teorijskim konstrukcijama ili ,,hipotetikim konstrukcijama.
Meutim, budui da se termin ,,kon strukcija izvorno upotrebljavao za ekspli-
citno denirane ter mine ili pojmove, moda je bolje ovdje izbjegavati taj termin
i umjesto njega upotrebljavati neutralni izraz ,,teorijski ter min (ili ,,teorijski pri-
mitivni pojam). Ova upotreba se, iz gleda, bolje slae s injenicom openito, nije
mogue pruiti eksplicitne denicije za teorijske termine na temelju L
0
.)
Moemo pretpostaviti da L
T
sadri uobiajene istinosno -funkcionalne veznike
(npr. za negaciju i konjunkciju). Drugi veznici, npr. znakovi za logike modalnosti
(npr. logika nunost i striktna implikacija) i za uzrone modalnosti (npr. uz rona
nunost i uzrona implikacija) mogu se priznati ako se to eli, ali njihovo uklju-
ivanje bi zahtijevalo znatno sloe niji skup pravila logike dedukcije (kao sintak-
tika i seman tika pravila). Najvaniji problem koji preostaje za specici ranje lo-
gike strukture tie se dosega vrijednosti varijabli koje se vezuju uz univerzalne i
egzistencijalne kvantikatore, i prema tome vrste entiteta s kojima se bavi u L
T
. O
tom pro blemu raspravljat e se u odjeljku IV.
Dana je neka teorija koja se sastoji od konanog broja postulata formuliranih
u L
T
. Neka T bude konjunkcija tih postulata. Konano, dana su pravila korespon-
dencije C koja povezuju termine iz V
T
s onima iz V
O
. Ta e pravila biti ob janjena
u odjeljku V.
19.1.4. Problem dopustivosti teorijskih entiteta
Izgleda da je prihvaanje slijedeih triju konvencija ClC dovoljno da se osi-
gura da L
T
ukljuuje svu onu mate matiku koja je potrebna u znanosti i takoer
sve vrste enti teta koji se uobiajeno javljaju u bilo kojoj grani empirijske znanosti.
Konvencije o domeni D entiteta koji su doputeni kao vrijednosti varijabli u L
T
.
Cl. D ukljuuje prebrojivu subdomenu I entiteta.
Ca. Bilo koja ureena n-torka entiteta u D (za svako konano n) pripada takoer
domeni D.
C. Bilo koji skup entiteta u D pripada takoer domeni D.
Sada u ukratko pokazati kako te konvencije doputaju sve uobiajene vrste
entiteta o kojima je rije u naunim teorijama. Radi lakeg razumijevanja, prvo
u upotrebljavati uobiajeni nain govora i uobiajene termine za odreene vrste
entiteta, a tek u kasnije dodati upozorenje protiv mo gue pogrene interpretacije
tih formulacija.
Prvo o matematikim entitetima. Budui da je subdomena koju sam uglavio u
Cl prebrojiva, moemo njezine elemente smatrati prirodnim. brojevima o, , a,
itd. Ako je R neka re lacija iji lanovi pripadaju domeni D, tada se R moe tuma-
iti kao skup ureenih parova njezinih lanova. Dakle, prema C2 i C, R takoer
pripada domeni D. Sada (pozitivni i nega tivni) cijeli brojevi mogu, na uobiajen
nain, biti izgraeni kao relacije prirodnih brojeva. Prema tome, oni takoer pri-
padaju domeni D. Analogno tome, idemo dalje k racionalnim brojevima kao rela-
cijama meu cijelim brojevima, k realnim brojevima kao skupovima racionalnih
brojeva, i ka komplek snim brojevima kao ureenim parovima realnih brojeva.
Povrh toga, dobivamo skupove brojeva tih vrsta, relacije medu njima, funkcije
(kao posebne vrste relacija) iji argumenti i vrijednosti jesu brojevi, zatim sku-
pove funkcija, funkcije funk cija itd. Prema tome, D ukljuuje sve vrste entiteta
potreb nih u isto matematikom dijelu od L
T
.
Sada prelazimo na ziku. Pretpostavit emo da je L
T
zasnovan na posebnom
prostorno-vremenskom koordinatnom sistemu, po tome su prostorno-vremen-
ske toke ureene etvorke realnih brojeva i zbog toga, prema C2, pripadaju do-
meni D. Prostorno-vremensko podruje je skup prostorno-vremenskih toaka.
Bilo koji posebni zikalni sistem o kojem ziar moe govoriti, npr. materijal-
no tijelo ili proces zraenja, zauzima odreeno prostorno-vremensko podruje.
Kada ziar opisuje zikalni sistem ili proces koji se u njemu zbiva ili njegovo
trenutno stanje, on pripisuje vrijednosti zikalnih veliina (npr. mase, elektri-
nog naboja, temperature, jaine elektro magnetskog polja, energije i slino) ili pro-
storno-vremenskom podruju kao cjelini ili njegovim tokama. Vrijednosti neke
zikalne veliine su ili realni brojevi ili n-torke tih brojeva. Tako je zikalna veli-
ina funkcija iji su argumenti ili pro storno-vremenske toke ili podruja i ije su
vrijednosti ili re alni brojevi ili n-torke tih brojeva. Prema tome, na temelju naih
konvencija, domena D sadri prostorno-vremenske toke podruja, zikalne ve-
liine i njihove vrijednosti, zikalne sisteme i njihova stanja. Sam. zikalni sistem
i nije nita drugo nego prostorno-vremensko podruje karakterizirano pomou
veliina. Na slian nain moe se za sve druge entitete koji se javljaju u zikalnim
teorijama pokazati da pripadaju domeni D.
Psiholoki pojmovi su svojstva, relacije ili kvantitativne veliine pripisane odre-
enim prostorno-vremenskim podruji ma (obino ljudskim organizmima ili nji-
hovim skupovima). Dakle, oni pripadaju istim logikim tipovima kao pojmovi -
zike, neovisno o pitanju njihove razlike u znaenju i u na inu deniranja. Obratite
IZBOR TEKSTOVA
panju na to da je logiki tip psiholokog pojma takoer neovisan o njegovoj me-
todolokoj na ravi, npr. da li je zasnovan na opaanju ponaanja ili na intro spekciji,
lozo, izgleda, katkada to ne shvaaju. Dakle do mena D ukljuuje takoer sve
entitete o kojima je rije u psihologiji. Isto vai za sve drutvene nauke.
Razmotrili smo neke od vrsta entiteta o kojim je rije u matematici, zici, psi-
hologiji i drutvenim naukama i ukazali na to da pripadaju domeni D. Meutim,
htio bih ovdje nagla siti da to prianje o doputanju ove ili one vrste entiteta kao
vrijednosti varijabli u L
T
jest samo nain govora smiljen da uini lake razu-
mljivim L
T
, a napose upotrebu kvanticiranih varijabli u L
T
. Zbog toga se upravo
dana objanjenja ne smiju shvatiti kao da impliciraju da su se oni koji prihvaaju i
upotrebljavaju ovdje opisanu vrstu jezika time obave zali na odreene ,,ontoloke
doktrine u tradicionalnom metazikom smislu. Uobiajena ontoloka pitanja o
,,stvar nosti (u navedenom metazikom smislu) brojeva, skupova, prostorno-
vremenskih toaka, tijela, umova itd., su pseudo-pitanja bez kognitivnog sadraja.
Nasuprot tome, postoji dobar smisao rijei ,,stvaran, naime, onaj koji se upotre-
bljava u svakidanjem jeziku i u znanosti. Moe biti korisno za nau sadanju ra-
spravu da razlikujemo dvije vrste smislene upo trebe rijei ,,stvaran, naime, zdra-
vorazumsku upotrebu i na unu upotrebu. Iako u stvarnoj praksi ne postoji otra
linija izmeu te dvije upotrebe, moemo, s obzirom na nau diobu cjelokupnog
jezika L na dva dijela L
O
i L
T
, razlikovati izmeu upotrebe rijei ,,stvaran u vezi
s L
0
, i one u vezi s L
T
. Pret postavljamo da L
0
sadri samo jednu vrstu varijable i
da su vrijednosti tih varijabli mogui opaljivi dogaaji. U tom kontekstu, pita-
nje stvarnosti moe se postaviti samo u vezi s moguim dogaajima. Iskaz da je
specicirani mogui opaljivi dogaaj (npr. da je dolina nekada davno bila jezero)
stvaran znai isto to i iskaz da je istinita reenica iz L
0
koja opisuje taj dogaaj,
i prema tome znai upravo isto to i sama ta reenica: ,,Ta dolina je bila jezero.
Za pitanje o stvarnosti u vezi s L
T
, situacija je u nekim vidovima sloenija. Ako
se pitanje tie stvarnosti nekog dogaaja opisanog teorijskim terminima, situacija
nije mnogo drugaija od one ranije: prihvatiti iskaz o stvarnosti te vrste isto je to
i prihvatiti reenicu iz L
T
koja opisuje taj dogaaj. Meutim, pitanje o stvarnosti
neega poput elektrona openito (nasuprot pitanju o stvarnosti oblaka elektrona
koji se giba ovdje i sada na neki specian nain, to je pitanje prve vrste) ili elek-
tromagnetskog polja openito je drugaije prirode. Pitanje te vrste je po sebi pri-
lino neodreeno. Ali moemo mu dati dobar nauni smisao, npr. ako se sloimo
da pod pri hvaanjem stvarnosti, recimo, elektromagnetskog polja u kla sinom
smislu podrazumijevamo prihvaanje jezika L
T
, nje govog termina, recimo ,E, i
skup postulata T koji ukljuuje klasine zakone elektromagnetskog polja (recimo,
Maxwellove jednadbe) kao postulate za ,E. Za nekog promatraa X ,,pri hvatiti
postulate iz T, ovdje znai ne jednostavno uzeti T kao neki neinterpretirani raun,
ve upotrijebiti T zajedno sa speciciranim pravilima korespondencije C tako da
se njegova oekivanja upravljaju na osnovu izvoenja predvianja a budu im opa-
ljivim dogaajima iz opaenih dogaaja pomou T i C.
6
Ranije sam rekao da se elementi osnovne domene mogu smatrati prirodnim
brojevima. Ali upozorio sam da se tu pri mjedbu i jo neke druge o realnim broje-
vima, itd., ne bi smje lo uzeti doslovno ve jedino kao didaktiku pomo sadranu
u pridavanju poznatih entiteta odreenih vrstama entiteta, ili, da to kaemo na
jo oprezniji nain, odreenim vrstama izraza u L
T
. Neka izrazi koji odgovaraju
domeni I budu O, O, O, itd. Rei da O oznaava broj nulu, O broj je dan,
itd., prua samo psiholoku pomo itaocu u povezivanju tih izraza s korisnim
asocijacijama i predodbama, ali se ne smije smatrati da to specicira dio inter-
pretacije jezika L
T
. Sva interpretacija (u strogom smislu ovog termina, tj. opaajna
interpretacija) koja se moe pruiti za L
T
dana je u C-pravili ma, i njihov zadatak
u biti jest interpretacija odreenih ree nica koje sadre deskriptivne termine, a
time indirektno i interpretacija deskriptivnih termina u V
T
. S druge strane, glav na
korist koju izrazi ,,O itd. pruaju, sastoji se u injenici da oni prikazuju posebnu
vrstu strukture (naime, niz s jednim poetnim lanom ali bez posljednjeg lana).
Dakle, moe se na jedinstven nain specicirati struktura, ali elementi struk ture
ne mogu. To nije zbog toga to ne znamo njihovu narav, nego, prije zbog toga to
pitanje o njihovoj prirodi nema smisla. Ali tada, budui da je niz prirodnih bro-
jeva najjednostavniji i naj poznatiji primjer strukture o kojoj se ovdje radi, nema
nikak ve opasnosti u tome da se kae kako ti izrazi oznauju entitete i da su ti en-
titeti prirodni brojevi, sve dok nismo tim formu lacijama zavedeni da postavljamo
metazika pseudo-pitanja.
U ranijoj raspravi o opaajnom jeziku L
0
(odjeljak II), razmotrili smo odreene
restriktivne zahtjeve, kao zahtjev no minalizma, nitizma itd., i ustanovili da su
prihvatljivi. Me utim, situacija u vezi s teorijskim jezikom je potpuno drugaija.
Za L
T
ne tvrdimo da ima potpunu interpretaciju, ve samo indirektnu i djelomi-
nu interpretaciju koju pruaju pra vila korespondencije. Dakle, trebali bismo se
osjeati slobod nima da izaberemo logiku strukturu tog jezika onako kako najbo-
lje odgovara naim potrebama za svrhu u koju je jezik izgraen.
Tako ovdje u L
T
nema razloga protiv tri konvencije, iako njihovo prihvaanje
naruava prvih pet zahtjeva navedenih u odjeljku II. Prvo, prije nego to su dana
C-pravila, L
T
je, s postulatima T i pravilima dedukcije, neinterpretiran raun..
Prema tome, raniji se zahtjevi ne mogu na njega primijeniti. Slobodni smo u iz-
gradnji rauna, nema nedostatka jasnoe pod uvjetom da su pravila rauna jasno
dana. Zatim se dodaju C-pravila. Sve to ona ine je, u stvari, da doputaju izvo-
enje odreenih reenica L
0
iz odreenih reenica jezika L
T
i obrat no. Oni indi-
rektno slue za izvoenje konkluzija u L
0
, npr. predvianja opaljivih dogaaja
iz danih premisa iz L
0
, npr. izvjetaja o rezultatima dobivenima opaanjem, ili za
utvri vanje vjerojatnosti konkluzije u L
0
na temelju danih premisa u L
0
. Budui da
i premise i konkluzija pripadaju jeziku L
0
, koji. ispunjava restriktivne zahtjeve, ne
moe se nita prigo voriti upotrebi C-pravila i LT, bar to se tie smislenosti rezul-
tata do kojih se dolo postupkom izvoenja.
;
IZBOR TEKSTOVA
19.1.5. Pravila korespondencije C
Nema nezavisne interpretacije za L
T
. Sistem T je po sebi neinterpretiran sistem
postulata. Termini rjenika V
T
dobivaju samo indirektnu i nepotpunu interpreta-
ciju injenicom da su neki od njih povezani pravilima C s opaajnim terminima,
a ostali termini rjenika V
T
su povezani s ovim prvima preko postulata od T. Iz
toga je jasno da su pravila C sutinska, bez njih termini rjenika V
T
ne bi ima-
li nikakvo opaajno znae nje. Ta pravila moraju biti takva da povezuju reenice
jezika L
0
s odreenim reenicama jezika L
T
, na primjer pravjenjem izvoda u jed-
nom ili drugom moguem smjeru. Poseban oblik izabran za pravila C nije bitan..
Ona mogu biti formulirana kao pravila zakljuivanja ili kao postulati. Budui da
pretpostavljamo da je logika struktura jezika dovoljno bogata da sadri sve po-
trebne veznike, moemo uzeti da su pravila C formulirana kao postulati. Neka C
bude konjunkcija postu lata korespondencije. Kao primjer, moemo zamisliti da
je L
T
jezik teorijske zike utemeljen na prostorno-vremenskom koordinatnom
sistemu. Meu pravilima C bit e nekoliko temelj nih, koji se tiu prostorno-vre-
menskih odreenja. Ona mogu specicirati metodu za pronalaenje koordinata
bilo koje opaajno specicirane lokacije, npr. metoda kojom se slue navi gatori
za odreivanje poloaja (prostorne koordinate: duina, irina, i visina) i vreme-
na. Drugim rijeima, ta C-pravia speci ciraju relaciju R koja vai izmeu neke
opaljive lokacije u i koordinata x, y, z, t, gdje su x, y, z prostorne koordinate a t je
vremenska koordinata od u. Tonije govorei, relacija R se odnosi na neko opa-
jivo prostorno-vremensko podruje u, npr., neki vidljivi dogaaj ili stvar, skup
u koordinatnih et vorki koji moe biti speciciran intervalima oko koordinatnih
vrijednosti x, y, z, t.
Na temelju tih C-pravila za prostorno-vremenska odree nja, data su druga
C-pravila za termine jezika V
T
, npr. za neke jednostavne zikalne veliine po-
put mase, temperature, i slinog. Ta pravila su prostorno-vremenski openita, tj.
vae za bilo koju prostorno-vremensku lokaciju. Ona e obino pove zivati samo
veoma posebne vrste raspodjela vrijednosti doti nih teorijskih veliina s nekim
opaljivim dogaajem. Na pri mjer, pravilo bi se moglo odnositi na dva materijalna
tijela u i v (tj. opaljiva na lokacijama u i v); ona ne smiju biti ni suvie mala ni su-
vie velika da ih neki promatra vidi i uzme u svoje ruke. Pravilo moe povezivati
teorijski termin masa s opaljivim predikatom tei od na slijedei nain: Ako
je u tee od v, masa od u (tj. masa koordinatnog podruja u koje odgovara u) vea
je nego masa od v. Drugo pravilo moe povezivati teorijski termin ,,temperatura
s opaljivim predikatom ,,topliji od na ovaj nain: Ako je u toplije nego v, onda
je temperatura od u via nego ona od v.
Kao to to primjeri pokazuju, C-pravila ostvaruju vezu samo izmeu odreenih
reenica veoma posebne vrste u L
T
i reenica u L
0
. Ranije stanovite, da bi za neke
termine rjenika V
T
moglo biti denicija u terminima rjenika V
O
, nazvanih ,ko-
relativne denicije (Reichenbach) ili ,operacionalne deni cije (Bridgman), bilo je
odbaeno od strane veine empirista kao pretjerana simplikacija. Na sutinsku
8
nepotpunost interpretacije teorijskih termina ukazao sam u Foundations of Logic
and Mathematics [6], a o njoj je iscrpno raspravljao i Hempel [, , ] i [6, , ;].
tovie, ne moe se traiti da postoji C-pravilo za svaki termin rjenika V
T
. Ako
imamo C-pravila za odreene termine a ti termini su povezani s drugim termi-
nima preko postulata od T, onda ti drugi termini na taj nain takoer dobivaju
opaajno znaenje. Ta injenica pokazuje da je specikacija, ne samo pravila C,
ve takoer i postulata T, sutinska za problem smislenosti. Denicija smislenosti
mora biti ovisna o teoriji T, jer isti ter min moe biti smislen u odnosu na jednu
teoriju a besmislen u odnosu na drugu.
Da bismo imali konkretniju sliku, moemo zamisliti da su termini u V
T
kvan-
titativne zikalne veliine, npr. funkcije od prostorno-vremenskih toaka (ili ko-
nanih prostornovremen skih podruja) na realne brojeve (ili n-torke realnih
brojeva). Postulati T mogu se zamisliti kao da predstavljaju fundamen talne zako-
ne zike, a ne druge zikalne iskaze, ma koliko oni bili dobro zasnovani. Zamisli-
mo da su postulati T i pravila C potpuno openiti u odnosu na prostor i vrijeme
tj. da ne sadre upuivanja na neki poseban poloaj u prostoru i vre menu.
U gornjim primjerima C-pravila imaju oblik univerzalnih postulata. Openitiji
oblik bio bi oblik statistikih zakona koji ukljuuju pojam statistike vjerojatnosti
(koji otprilike znai relativnu uestaost u velikom broju ponavljanja). Postulat
te vrste mogao bi rei, na primjer, da, ako je neko podruje u odreenom stanju
speciciranom pomou teorijskih termina, onda postoji vjerojatnost od o.8 da se
pojavi odreeni opaljivi dogaaj (to znai da se u prosjeku, taj dogaaj javlja u
8o sluajeva). Ili bi taj postulat, obrnuto, mogao tvrditi vjerovat nost za teorij-
sko svojstvo, u odnosu na opaljiv dogaaj. Sta tistika pravila korespondencije
su dosada bila vrlo malo prouavana. (Vjerojatni pojam psi-funkcije u kvantnoj
me hanici mogao bi se moda smatrati primjerom probabilistikih C-pravila kao
to bi sugerirale neke uobiajene formulacije ziara. Mislim, ipak, da taj pojam
ustanovljuje vjerojatnu vezu unutar L
T
prije nego izmeu L
T
i L
0
. Ono to ziari
esto nazivaju opaljivim veliinama, npr. masa, poloaj, brzina, energija, fre-
kvencija valova i slino, nisu ,,opaljivi u smislu koji je uobiajen u lozofskim
raspravama o meto dologiji, i zbog toga pripadaju teorijskim pojmovima u naoj
ter minologiji.) Radi jednostavnosti, u najveem dijelu ovog teksta smatrat u C-
pravila postulatima univerzalnog oblika.
19.1.6. Kriterij smislenosti za teorijske termine
Moj zadatak je da razjasnim pojam empirijske smislenosti teorijskih termina.
Upotrebljavat u ,,empirijski smisao ili, skraeno, ,,smisao kao struni izraz za
eljeno razjanjenje. U pripremi za zadatak razjanjenja, dozvolite mi da poku-
am neto vie osvijetliti explicandum, tj. pojam empirijske smi slenosti u njenom
predsistematskom smislu. Neka ,M bude teorijski termin jezika V
T
, on moe
oznaavati zikalnu veliinu M. to znai za M da je empirijski smisleno? Grubo
go vorei, to znai da je odreena pretpostavka koja ukljuuje veliinu M relevan-
,
IZBOR TEKSTOVA
tna za predvianje nekog opaljivog dogaaja. Odreenije, mora postojati odre-
ena reenica S
M
o M takva da uz njezinu pomo moemo izvesti reenicu S
o
u
L
O
. (Zakljuivanje moe biti ili deduktivno, kao to u uzeti da jest u slijedeem
raspravljanju, ili, openitije, probabilistiko.) Naravno, ne zahtijeva se da S
O
bude
izvediva jedino iz S
M
. Jasno je da moemo u dedukciji upotrebljavati postulate T i
pravila C. Ako S
M
sadri ne samo ,M ve i druge termine jezika V
T
, onda to to se
S
O
moe deducirati ne dokazuje da je ,M smislen, jer ta injenica moe jednostav-
no biti rezultat javljanja drugih termina. Zbog toga u zahtijevati da S
M
sa dri ,M
kao jedini termin iz V
T
. U tom se sluaju moe dogo diti da je svaka pretpostavka
koja ukljuuje jedino veliinu M po sebi suvie slaba da bi dovela do neke opa-
ajne konzek vence i da moramo dodati drugu pretpostavku S
K
koja sadri druge
termine iz V
T
ali ne ,M. Neka K bude skup tih drugih termina. Na primjer, S
M

moe rei da, u odreenoj prostorno -vremenskoj toci, M ima vrijednost , a S
K

moe rei da, u istoj prostorno-vremenskoj toci ili u njezinoj okolini, odreene
druge veliine imaju specicirane vrijednosti. Ako se S
O
moe deducirati iz etiri
premise S
M
, S
K
, T i C, a ne moe se deducirati jedino iz S
K
, T i C, onda je ree-
nica S
M
relevantna za predvianje nekog opaljivog dogaaja, i prema tome ima
opaajno znaenje. Budui da je ,M jedini deskriptivni termin u S
M
, ,M sam ima
opaajno znaenje. Ipak tom rezultatu treba dodati jednu ogradu. Budui da smo
upotrijebili drugu pret postavku S
K
koja ukljuuje termine iz K, samo smo pokazali
da je ,M smislen pod uvjetom da su termini u K smisleni. Iz tog razloga deni-
cija znaenja za ,M mora biti vezana ne samo za T i C, ve takoer i za skup K.
Navedenim postupkom je pokazano da je ,M smislen pod uvjetom da se ranijim
ispi tivanjem utvrdilo da su termini u K smisleni. Dakle, termini u V
T
se moraju
ispitivati nekim redoslijedom. Prvi termini rjenika V
T
moraju biti takvi da se
mogu pokazati smislenima a da se ne pretpostavi smislenost drugih deskriptivnih
termina. To e biti sluaj s odreenim terminima rjenika V
T
koji su C-pravilima
izravno povezani s L
0
. Drugi termini u V
T
mogu se zatim pokazati smislenima
koristei dokazanu smislenost prvih termina, i tako dalje. Cjelokupan V
T
moe se
smatrati smislenim tek ako moemo pokazati za odreeni niz njegovih termina da
je svaki termin smislen u odnosu na skup termina koji mu prethode u nizu.
Jasno je da denicija mora biti vezana za T, jer pitanje da li je odreeni termin u
L
T
smislen ne moe nikako biti rijeeno a da se ne uzmu u obzir postulati pomou
kojih je uveden. Moda bi se moglo prigovoriti da, ako je smisao ovi san o T, onda
nas bilo koje opaanje nove injenice moe pri morati da smatramo besmislenim
neki termin koji je do sada bio smatran smislenim i obrnuto. Ipak, treba uoiti
prvo da teorija T koja je ovdje pretpostavljena u ispitivanju smisle nosti nekog
termina, sadri samo postulate, tj. fundamentalne zakone znanosti, a ne druge
naune tvrdnje, npr. one koje opisuju pojedinane injenice. Zato skup termina u
L
T
koji su priznati kao smisleni nije izmijenjen kad god se otkriju nove injenice.
Taj skup e se openito izmijeniti jedino kada doe do radikalne revolucije u si-
stemu znanosti, osobito uvoenjem nekog novog primitivnog teorijskog termina
i dodavanjem postulata za taj termin. I dalje uoite da je ovdje predloeni kriterij
6o
takav da, iako je cjelina teorije T pretpo stavljena u kriteriju, pitanje smislenosti se
jo uvijek postavlja za svaki termin odvojeno, a ne samo za rjenik V
T
kao cjeli-
nu.
Na temelju prethodnih razmatranja, sada u dati deni cije za pojam smisla de-
skriptivnih termina u teorijskom je ziku. Denicija D1 e denirati pomoni pojam
relativnog smisla, tj. smisla izraza ,M u odnosu na skup K drugih ter mina. Zatim
e sam pojam smisla biti deniran u D2. Prema naim ranijim razmatranjima, po-
jam smisla mora, osim toga, biti vezan za teorijski jezik L
T
, opaajni jezik L
0
, skup
postu lata T, i pravila korespondencije C. Pretpostavljamo da speci kacije jezika L
T

i L
O
sadre takoer specikaciju skupova deskriptivnih termina, tj. V
T
i V
O
.
D1. Termin ,M je smislen u odnosu na skup K termina, s obzirom na L
T
, L
0
, T
i C = D
f
termini iz K pripadaju V
T
, ,M pripada V
T
ali ne pripada K, i postoje tri
reenice, S
M
i S
K
u L
T
a S
o
u L
0
, takve da su ispunjeni slijedei uvjeti:
(a) S
M
sadri ,M kao jedini deskriptivni termin.
(b) Deskriptivni termini u S
K
pripadaju K.
(c) Konjunkcija S
M
S
K
T C je konzistentna (tj. nije logiki neistinita).
(d) S
o
je logiki implicirana konjunkcijom S
M
S
K
T C.
(e) S
o
nije logiki implicirana konjunkcijom S
K
T C.
Uvjet (c) je dodan samo zato da bi se osiguralo da situacija opisana u S
M
i S
K
jest
mogua, tj. da nije iskljuena postula tima T i C-pravilima, inae bi uvjet (d) bio
trivijalno ispunjen.
D2. Termin ,M
n
je smislen obzirom na L
T
, L
0
T i C = D
f
postoji niz termina
,M
1
,..., ,M
n
rjenika V
T
, takav da je svaki termin ,M
i
(i = ,..., n) smislen u odnosu
na skup onih termina koji mu prethode u nizu, obzirom na L
T
, L
0
, T i C.
Niz termina o kojima je rije u D2 mora oigledno biti takav da se za prvi ter-
min ,M
1
moe pokazati da je smislen bez pomoi ostalih termina iz V
T
. U tom slu-
aju ,M
1
zadovoljava D1; skup K je prazni skup, reenica S
K
ne sadri de skriptivne
termine, ona je logiki istinita i zato moe biti izostavljena. U najjednostavnijem
sluaju te vrste, ,M
1
se javlja u C-pravilu, kao ,,masa i ,,temperatura u naim ra-
nijim primjerima. Pretpostavimo da prva tri termina naeg niza pripadaju opisa-
noj vrsti. Tada za etvrti termin reenica S
K
moe sadravati bilo koji ili sva tri od
tih termina. Na taj nain moemo nastaviti, korak po korak, do ostalih termina,
koji mogu biti sve udaljeniji od izravnog opaanja.
(Neto jai kriterij koji bi se mogao uzeti u razmatranje dobiven je slijedeom
modikacijom denicije D1. Osim ree nice S
M
upotrebljena je jo jedna reenica
S
m
, koja takoer sadri ,M kao jedini deskriptivni termin. Zatim je dodano ono
to je analogno uvjetu (c) za S
m
, i nadalje ono to je analogno uvjetu (d) s time da
S
m
zamjenjuje S
m
a negacija od S
o
za mjenjuje S
O
. Tako ovdje pretpostavka S
M
do-
vodi do neke opaljive konzekvence, kao u D1, ali druga pretpostavka S
m
o M, koja
je inkompatibilna sa S
m
dovodi do druge opaljive kon zekvence. Ipak, jednostav-
6
IZBOR TEKSTOVA
niji kriterij naveden u D1 izgleda dovoljan kao minimalan zahtjev za posjedovanje
smisla.)
U neformalnoj raspravi na poetku ovog odjeljka govorio sam o dedukciji re-
enice S
O
iz odreenih premisa. Shodno tome, D1(d) zahtijeva da S
O
bude logiki
implicirana premisama. Meutim, ta jednostavna situacija vai samo ako C-po-
stulati imaju univerzalni oblik, kao to veinom pretpostavljamo u naoj raspravi.
U openitijem sluaju kada su takoer stati stiki zakoni priznati kao C-postulati
(vidi biljeku na kraju odjeljka V) i moda takoer kao postulati od T, tada je
rezul tat probabilistika veza izmeu S
M
S
K
s jedne strane, i S
o
s druge. U tom slu-
aju, uvjete (d) i (e) u D1 treba zamijeniti uvjetom da se vjerojatnost za S
O
obzirom
na S
M
S
K
, pret postavljajui T i C, razlikuje od vjerojatnosti za S
o
jedino obzirom
na S
K
.
19.1.7. Adekvatnost kriterija smislenosti
Ovdje predloeni kriterij je zacijelo vrlo slab. Ali to je rezultat razvoja empiriz-
ma u ovim posljednjim desetljeima. Utvreno je da su prvotne formulacije tog
kriterija prejake i preuske. Zbog toga su, korak po korak, uvedene liberalnije for-
mulacije. Hempel je u svom lanku dao jasan pregled tog razvoja. Jedna promjena
bila je zamjena principa veri kacije [vericability] slabijim zahtjevom potvrdlji-
vosti [conrmability] ili provjerljivosti [tesability], kao to je formuliran u mom
lanku []. U vrijeme tog lanka jo sam vjerovao da svi nauni termini mogu biti
uvedeni kao dispozicijski termini na temelju opaajnih termina ili pomou ek-
splicitnih denicija ili pomou takozvanih redukcijskih reenica, koje tvore vrstu
kondicionalne denicije (vidi odjeljak X). Danas mislim, kao i veina empirista, da
je veza izmeu opaajnih termina i termina teorijske znanosti mnogo indirektnija
i slabija nego to se to smatralo bilo u mojim ranijim formulacijama ili u onima
operacionalizma. Zbog toga kriterij smislenosti za L
T
mora takoer biti vrlo slab.
U raspravama o zahtjevu potvrdljivosti (ili, u ranijim vremenima, verikaci-
je) katkada se postavljalo pitanje da li je mogunost dogaaja koji sainjava po-
tvrujue svjedoanstvo trebalo shvatiti kao logiku mogunost ili kao uzronu
mogunost (tj. kompatibilnost sa zakonima prirode ili sa zakonima dane teorije).
Prema Schlickovom shvaanju [aa, str. ], mogunost treba shvatiti u najirem
smislu, kao logiku mogunost. Njegov je glavni argument bila neodreenost
mogunosti u empirijskom smislu. Ukazao je na to da promatra ne zna da li su
odreene radnje za njega empirijski mogue ili nisu. Na primjer, on ne zna da li je
u stanju podii taj stol, potpuno je siguran da ne moe podii automobil, ali oba
dogaaja su jo uvijek zamisliva i moraju se zbog toga promatrati kao mogue
svjedoanstvo. Schlickovo stanovite je bilo da pitanje smislenosti nikada ne smije
ovisiti o kontingentima injenicama.
S druge strane, Reichenbach i ja [, str. a] smo podravali stanovite da lo-
gika mogunost nije dovoljna, ve da je potrebna zikalna (ili, openitije uzro-
na) mogunost. Pitanje da li je dana reenica u L
T
potvrdljiva mora se uzeti kao
6a
relativno u odnosu na teoriju T. U ispitivanju takvog pitanja, predloeno svje-
doanstvo ili predloena provjera zacijelo se ne mogu prihvatiti ako su inkom-
patibilni s T. Na primjer, na temelju moderne zike, koja uzima brzinu svjetlosti
kao maksimalnu brzinu signala, bilo koja predloena provjera ili svjedoanstvo
koji. ukljuuju signal s veom brzinom ne bi se mogli prihvatiti kao dokaz smisla.
Denicija D1 se te melji na tom shvaanju. Za konjunkciju S
M
S
K
T C se uvje-
tom (c) zahtijeva da bude konzistentna. Budui da je S
o
logiki implicirana tom
konjunkcijom, S
M
S
K
S
o
je kompa tibilno s T i C i prema tome uzrono mogue.
Meutim, mora se napomenuti da je uzrona mogunost kako je ovdje shvaena
mnogo slabija od one vrste empirijske mogunosti koju je Schlick izgleda imao
na umu. U Schlickavom primjeru ni podizanje stola ni podizanje automobila nije
iskljueno naim kriterijem, jer ti dogaaji nisu inkompatibilni s T (i C); T sadri
samo fundamentalne zakone nauke, dok su oni dogaaji iskljueni jedino naim
empirijskim znanjem o tome koje je stvari promatra u stanju podii.
Sada u postaviti pitanje adekvatnosti naeg kriterija u specinijoj termino-
logiji. Razmotrimo sluaj kada se rjenik V
T
sastoji od dva dijela, V
1
i V
2
, takvih
da su termini u V
1
empirijski smisleni, dok su oni u V
2
potpuno lieni bilo kakvog
empirijskog znaenja. Da bismo te pretpostavke o V
1
i V
2
ui nili specinijima,
pretpostavljamo slijedee:
(1) Ako su S
1
i S
2
bilo koje reenice u L takve da svi deskriptivni termini od S
1
pripadaju V
1
ili opaajnom rjeniku V
0
a oni od S
2
pripadaju V
2
, onda ni-
jedna od dviju reenica lo giki ne implicira drugu, osim ako antecedens nije
logiki neistinit ili konsekvens logiki istinit.
Sada bi predloeni kriterij smislenosti termina u V
T
tre balo smatrati preuskim
ako bi iskljuivao neki termin rjenika V
1
, a kao preirok ako bi doputao neki
termin rjenika V
2
. On bi bio adekvatan samo ako ne bi bio ni preuzak ni preirok.
Na primjer, moemo zamisliti da V
1
sadri termine zike, a da V
2
sadri besmi-
slene termine spekulativne metazike tako da vai pretpostavka ().
Razmotrimo prvo sistem postulata T koji se sastoji od dva dijela, T
1
i T
2
, T
1
koji sadri samo termine rjenika V
1
i T
2
samo termine rjenika V
2
T
1
se moe, na
primjer, sastojati od fundamentalnih zakona zike, a T
2
od metazikih principa.
Kriterij smislenosti koji je adekvatan u ovom poseb nom sluaju moe se lako dati.
Postulat sistema T nazivamo izoliranim postulatom ako njegovo isputanje iz T
ne uma njuje skup reenica u L
0
koje se mogu deducirati iz T pomou C-pravila.
Zatim uzimamo termin u V
T
kao smislen ako se javlja u C-pravilu ili u ne-izolira-
nom postulatu od T. U sluaju gornjeg sistema T
1
, prema (), svi postulati od T
2
i
samo oni, su izolirani, prema tome, svi termini rjenika V

i samo oni ispunjavaju
upravo spomenut kriterij smislenosti. Taj kriterij, meutim, nije openito adekva-
tan. Na pri mjer, on ne bi vaio za teoriju T logiki ekvivalentnu T ali takvu da ni-
jedan postulat od T nije izoliran. Oni koji sumnjaju u mogunost kriterija smisle-
nosti za L
T
vjerojatno imaju na umu takvu situaciju. (Hempel raspravlja o slinom
6
IZBOR TEKSTOVA
pri mjeru.) Oni vjeruju da nije mogue dati kriterij za sisteme postulata poput T.
Ipak, mislim da je kriterij za termine koji je predloen u odjeljku VI adekvatan za
takve sluajeve. Razmotrimo za sistem postulata T niz termina koji se traio u
D2. Taj niz mora nuno poeti zikalnim terminima rjenika V
1
, jer, prema naoj
pretpostavci (), nema C-pravila za bilo koji od metazikih termina rjenika V
2.
Zatim se niz moe nastaviti daljnjim zikalnim terminima, koji su povezani s
ne direktno pomou C-pravila, ve indirektno pomou drugih zikalnih termina.
Sada emo vidjeti da niz ne moe doi do bilo kojeg termina rjenika V
2
prema
tome, na kriterij nije preirok za sisteme kao T. To emo pokazati indirektnim
dokazom. Pretpostavljamo da niz dolazi do termina rjenika V
2
neka ,M bude
prvi termin od V
2
u nizu, zbog toga prethodni termini pripadaju rjeniku V
1
, i pre-
ma tome su smisleni, ,M je smislen relativno prema skupu K prethodnih termina,
obzi rom na L
T
, L
0
, T i C, u smislu denicije D1. Intuitivno govorei, ,M mora
tada biti smislen, u suprotnosti s naom pretpostavkom o V
2
. Na je zadatak da
formalno izvedemo proturjenost s pretpostavkom ().
Prema D1(d):
(2) S
M
S
K
T C S
0
je logiki istinito.
Sada je T logiki ekvivalentan s T i time s T
1
T
2.
Dakle, jednostavnom tran-
sformacijom iz (a) dobivamo:
(3) S
M
T
2
U je logiki istinito, gdje U predstavlja S
K
T
1
C S
0
.
Odatle:
(4) S
M
T
2
logiki implicira U.
Svi deskriptivni termini u S
M
T
2
pripadaju V
2
, a oni u U pripadaju V
1
ili V
0
.
Tako je () u proturjenosti s (), jer
(5) S
M
T
2
nije logiki istinito (na osnovu D1(c)).
(6) U nije logiki istinito (na osnovu D1(e)).
Ovo pokazuje da niz ne moe doi do termina rjenika V
2
.
Pokazali smo da na kriterij nije preirok ako je dati skup postulata T logiki
ekvivalentan skupu T koji se sastoji od dva dijela, jedan od kojih sadri samo
smislene termine rjenika V
1
a drugi samo besmislene termine rjenika V
2
. Situ-
acija bi bila drugaija za teoriju T koja ne bi ispunila taj uvjet. U tom sluaju, T
mora ukljuivati postulat A tako da A sadri termine i iz V
1
i V
2
, ali A nije logiki
ekvivalen tan konjunkciji A

A
2
u kojoj A
1
sadri samo termine iz V
1
, a A
2
samo
termine iz V
2
. Ali takav bi postulat A izrazio stvarnu vezu izmeu termina koji
se javljaju u V
2
i onih u V
1
. Prema tome, ti termini iz V
2
ne bi bili potpuno lieni
empirijskog smisla, protivno naoj pretpostavci.
To da na kriterij smislenosti nije preirok ovisi sutinski o slijedeoj odlici na-
ih denicija. U D2 upuujemo na niz termina i zahtijevamo, u stvari, za smisle-
6
nost termina ,M u nizu da je ,M smislen (u smislu D1) u odnosu na skup K termi-
na koji prethode ,M u nizu i za koje je, prema tome, ve bilo ustanovljeno da su
smisleni. Moemo lako vidjeti da bi kriterij postao preirok ako bismo morali mi-
jenjati D2 tako da odustanemo od upravo spomenutog zahtjeva. Mnogo odree-
nije, moemo pokazati slijedee. Besmislen termin ,M
2
rjenika V
2
moe, prema
D1, biti smislen u odnosu na skup K koji sadri, pored termina rjenika V
1
, i neki
besmisleni ter min rjenika V
2
razliit od ,M
2
, recimo ,M
2
. Pokazat emo to prvo
neformalno. Presudno je to da sada, za razliku od nae denicije D2, moemo
imati kao dodatnu pretpostavku S
K
reenicu koja povezuje besmisleni termin ,M
2

sa smisle nim (zikalnim) terminom rjenika V
1
, recimo ,M
1
. Moe postojati (me-
taziki) postulat A
2
od T koji povezuje M
2
s M
2
. Pomou tog postulata, moemo
izvesti iz pretpostavke S
M
je dino o M
2
reenicu a M
2
iz toga s gore spomenutom
reeni com S
K
moemo izvesti zikalnu reenicu o M
1
, a iz toga s odgovarajuim
C-pravilom neku opaajnu reenicu.
Formalno izvoenje je slijedeeg oblika. Uzimamo kao postulat od T: (A
2
) Za
svaku prostorno-vremensku toku, vri jednost od M
2
je vea za jedan od one od
M
2
.
Uzimamo kao primjer C-pravila:
(C
) M
1
(a) = S
o
,
gdje je a skup koordinata koje odgovaraju lokaciji o kojoj je rije u S
O
. Konano,
uzimamo S
K
i S
M
na slijedei nain:
(S
K
) M
1
(a) = M
2
(a),
(S
M
) M
2
(a) =
Sada iz S
M
s A
2
moemo izvesti:
( i ) M
2
(a) = ,
iz toga s S
K
:
( ii ) M
1
a = ,
i iz toga s C
:
( iii ) S
0
Tako je uvjet (d) u D1 ispunjen. Prema tome, ,M
2
je smislen u odnosu na skup K
termina ,M
1
i ,M
2
.
Upravo smo vidjeli da, u deniciji smislenosti ,M u od nosu na K, ne smijemo
dopustiti besmisleni termin u K i time u dodatnoj pretpostavci S
K
, jer bi se inae
mogla izvesti neka opaajna reenica, koja bi dovela do privida smislenosti. To je,
dodue, iskljueno pomou D2. Meutim, D1 doputa druge premise za izvoe-
nje koje sadre besmislene termine, naime, postulate od T. Nisu samo postulati
koji sadre smislene termine iz V
1
i dotini termin ,M doputeni ve takoer i
postu lati koji sadre bilo koje termine iz V
2
. Ne bi li to moglo dovesti do privi-
da smislenosti za neki stvarno besmislen ter min ,M kao to bi dovela upotreba
besmislenih termina u S
K
U gornjem primjeru S
K
je povezao besmisleni termin
6
IZBOR TEKSTOVA
,M
2
sa smislenim terminom ,M
1
i ta injenica je dovela do nepoeljnog rezultata.
Upotrijebiti T dovelo bi do istog rezul tata kada bi postulat od T uspostavio vezu
izmeu tih ter mina. Na primjer, postulat bi mogao omoguiti reenicu ,,M
1
(a) =
M
2
(a) koja je bila upotrebljena kao S
K
u ranijem primjeru. Tako bi se ista opaaj-
na reenica S
O
mogla izvesti iz S
M
ak i bez upotrebe neke druge pretpostavke S
K
.
Alter nativno, postulat bi mogao tvrditi vezu izmeu ,M
2
i ,M
1
u kondicionalnom
obliku, koji bi, iako slabiji, takoer omoguio izvoenje neke opaajne reenice.
Da li tada injenica to D1 doputa upotrebu svih postulata T ini tu deniciju
neadek vatnom Ne, jer je javljanje postulata koji proizvodi stvarnu vezu izmeu
nekog termina iz V
1
i nekog iz V
2
iskljueno naom pretpostavkom da su termini
iz V
1
smisleni, a da su oni iz V
2
besmisleni. Pomou takvog postulata, termin iz V
2

(u naem primjeru to je ,M
2
) dobio bi izvjestan stupanj empi rijskog smisla, kao
to smo opazili ranije u ovom odjeljku u vezi s postulatom A. Sutinska razlika iz-
meu dva sluaja je slijedea. Ako reenica koja povezuje smisleni termin s nekim
drugim terminom na nerazdvojiv nain (npr. nekom jednadbom, implikacijom,
disjunkcijom ili slino, za razliku od konjunkcije, koja se moe rastaviti na svoje
komponente) predstavlja postulat ili je dokaziva na temelju postulata, onda se za
nju tvrdi da vai zikalnom nunou, prema tome, ona donosi neki empirijski
smisao drugom terminu. S druge strane, ako ta ista reenica nije dokaziva ve je
samo upotrebljena kao dodatna pretpostavka S
K
u D1, tada ona nema tu poslje-
dicu, ona ak ne mora biti ni istinita.
Prethodna razmatranja su pokazala da na kriterij smi slenosti, formuliran u D1
i D2, nije previe liberalan. On ne doputa neki termin potpuno lien empirijskog
smisla. Sada emo razmotriti pitanje da li bi kriterij mogao biti preuzak. Pretpo-
stavimo da termin ,M ima neki empirijski smisao. Tada e biti mogue izvesti
neku opaajnu reenicu iz odgovarajue pretpostavke S koja ukljuuje ,M i druge
termine. Moe li se tada jo uvijek dogoditi da na kriterij iskljui ,M? De nicije
D1 i D2, dok doputaju ukljuivanje svih postulata T i C meu premise za izvoe-
nje opaajnih reenica, doputaju, osim toga, samo dvije reenice S
K
i S
M
, za koje
su navedena posebna ogranienja, osobito slijedea: () S
K
moe sadrati samo
termine iz V
T
koji su razliiti od ,M i moraju biti smi sleni, zbog toga slijedei
termini nisu doputeni u S
K
:
. termini iz V
2
,
a. termini iz V
0
,
. termin ,M.
. S
M
Sada emo ispitati da li su ta ogranienja ua nego to je potrebno i mogu li
time dovesti do iskljuivanja nekog smi slenog termina ,M.
1a. Ranije smo ustanovili da je nuno iskljuiti termine rjenika V
2
iz S
K
, jer bi
inae kriterij postao preirok.
66
1b. Da li je nuno iskljuiti opaajne termine V
0
iz premisa Ne bi li moglo biti
da, za izvoenje neke opaajne konkluzije S
o
iz S
m
, trebamo, osim T, C i pret-
postavke S
K
u teorijskoj terminologiji, jo i neku pretpostavku u opaajnoj
terminolo giji, recimo S
O
To bi lako mogao biti sluaj. Ali tada se kondici-
onalna reenica S
O
S
O
moe izvesti iz premisa spe ciciranih u D
1
, a to je
reenica u L
0
. Tako bi ,M zadovoljilo D1, s tim da kondicionalna reenica
preuzima mjesto od S
o
.
1 c i 2. Uvjet (a) u D1 zahtijeva da S
M
Moglo bi se postaviti pitanje nije li taj zahtjev prejak. Ne bi li moglo doi do
slijedee situacije ,M i termini iz K su smisleni, a S
o
se zaista moe izvesti
pomou T i C iz neke pretpostavke S koja ne sadri druge deskrip tivne termi-
ne osim ,M i termine iz K, ali S se ne moe rasta viti na dvije reenice S
M
i S
K

takve da S
M
sadri samo ,M a da S
K
ne sadri ,M. Pretpostavimo da reenica
S upuuje na prostorno-vremenske toke odreenog prostorno-vremenskog
podruja a. Tada moemo formirati reenice S
M
i S
K
koje ispu njavaju zahtjeve
iz D1 na slijedei nain. Budui da se pret postavlja da je S kompatibilno s T
i C, mora postojati neka mogua raspodjela vrijednosti od M za prostorno-
vremenske toke podruja a, koja je kompatibilna s T, C i S. Neka ,F bude lo-
gika konstanta, koja oznaava matematiku funkciju koja predstavlja takvu
raspodjelu vrijednosti. Tada uzimamo slijedeu reenicu kao S
M
: ,,Za svaku
prostorno-vremensku toku u a, vrijednost od M je jednaka onoj od F. Ta
ree nica S
M
je kompatibilna s T C S. Zatim uzimamo kao S
K
reenicu formi-
ranu iz S zamjenjivanjem deskriptivnog terminima ,M logikom konstantom
,F. Tada S
M
sadri ,M kao jedini deskriptivni termin a S
K
sadri samo termine
iz K. Osim toga, S je logiki implicirana od S
M
, a S
K
S
o
je logiki impli cirano
od S T C, prema naoj pretpostavci, a zbog toga takoer i od S
M
S
K
T C.
Prema tome, ,M zadovoljava deniciju D1.
Tako nismo pronali toku u kojoj je na kriterij preuzak.
19.1.8. Kriterij smislenosti za teorijske reenice
Slijedea dva problema usko su povezana jedan s drugim: prvo, problem kri-
terija smislenosti za deskriptivne konstante, i drugo, problem logikih formi koje
reenicama treba dopustiti. Za teorijski jezik, povezanost tih problema je vea
nego za opaajni jezik. U ovom drugom, moemo odluiti da imamo primitivne
predikate kao plav, hladan, topliji nego, i sline, dok smo jo uvijek neod-
luni u pogledu formi reenica, osobito opih reenica, i strukture logike koju
treba ugraditi u jezik. S druge strane, ako elimo imati termine kao tempe ratura,
elektromagnetsko polje, itd. kao primitivne termine u L
T
, onda su nam potrebni
i prihvaeni postulati za njih, i prema tome moramo dopustiti izraze s realnim
brojevima, ope reenice s varijablama realnih brojeva, itd.
6;
IZBOR TEKSTOVA
ini mi se da je najbolji slijedei pristup problemu krite rija smislenosti za ree-
nice. Najprije traimo rjeenja za dva gore spomenuta problema, a zatim uzima-
mo najliberalniji kri terij smislenosti za reenice koji je kompatibilan s tim rjee-
njima. To e rei, mi tada prihvaamo kao smislenu reenicu bilo koji izraz koji
ima bilo koju od doputenih logikih formi i sadri samo one deskriptivne kon-
stante koje su smislene. (Upotrijebio sam slian pristup za L
0
u [] .) Predlaem da
se taj postupak primijeni sada na L
T
.
Kriterij smislenosti za deskriptivne termine dat je u od jeljku VI. Neka od pi-
tanja koja se tiu logikih formi reenica raspravljana su u odjeljku IV, osobi-
to pitanje o vrstama varijabli koje treba dopustiti u univerzalne i egzistencijalne
kvantikatore. Odluili smo da dopustimo barem one vrste vari jabli i oblike ree-
nica koji su sutinski za klasinu matematiku. Ne specicirajui ovdje pojedinosti
pravila, sada emo pretpostaviti da su logike forme reenica odabrane na teme lju
razmatranja u odjeljku IV i da su pravila formiranja za L
T
iznesena u skladu s tim
izborom. Zatim, primjenjujui gore predloeni postupak, deniramo kako slijedi:
D3. Izraz A iz L
T
je smislena reenica iz L
T
= df
(a) A zadovoljava pravila formiranja od L
T
,
(b) svaka deskriptivna konstanta u A je smisleni termin (u smislu D2).
Postupak upotrebljavan u toj deniciji mogao bi moda iz gledati oiglednim.
Meutim, blie ispitivanje pokazuje da to nije sluaj. U stvari, ovaj oblik denicije
(neovisno od pita nja njezinog sadraja, tj. izbora posebnih pravila formiranja i
posebnih kriterija smislenosti za termine) nije u skladu s od reenim vrlo uskim
kriterijima smislenosti koji su katkada predlagani. Na primjer, mogunost veri-
kacije kao uvjet za smislenost neke reenice katkada se shvaala u strogom smi-
slu stvarne mogunosti provoenja postupka koji bi doveo ili do verikacije ili
do opovrgavanja te reenice. Prema tom kriteriju, u suprotnosti s D3, smislenost
reenice ne ovisi samo o njenoj logikoj formi i prirodi deskriptivnih konstanti
koje se u njoj javljaju, ve takoer o lokaciji u prostoru i vremenu o kojoj je ri-
je i o razvoju tehnike. Na primjer, primjenjujui taj uski kriterij neki empirist bi
smatrao smislenom reenicu koja pripisuje neko opaljivo svojstvo P tijelu u nje-
govom laboratoriju, dok bi odbacio kao besmislenu drugu reenicu koja pripisuje
isto svojstvo tijelu koje nije dostupno njemu ili nije dostupno nijednom ljudskom
biu, npr. zbog tehnikih potekoa ili udaljenosti u prostoru i vremenu.
Meutim, ak i u vrijeme Bekog Kruga, nismo interpretirali princip veri-
kacije u tom uskom smislu. Naglaavali smo da je princip zahtijevao ne stvar-
nu mogunost ustanovljavanja istinitosti ili neistinitosti, ve samo mogunost u
prin cipu. Ovom kvalikacijom namjeravali smo dopustiti sluajeve u kojima je
ustanovljavanje onemogueno samo zbog tehnikih ogranienja ili zbog udalje-
nosti u prostoru ili vremenu. Pri hvatili smo, na primjer, reenicu o planini na
drugoj strani Mjeseca kao smislenu. Naveli smo ope pravilo da, ako se opis nekog
dogaaja u naoj blizini smatra smislenim, onda se neki analogan opis dogaaja u
68
prethistorijskim vremenima, ili dogaaja na zemlji prije postojanja ljudskih bia,
ili prije postojanja bilo kakvih organizama, ili u budunosti kada ljud ska bia vie
nee postojati, mora isto tako prihvatiti kao smislen. Na temelju ovog shvaanja,
prostorno-vremenska loka cija koja se spominje u reenici smatrana je irelevan-
tnom za pitanje smislenosti, to je u skladu s D3.
Ako se prihvati D3 i ako su u skladu s naim ranijim raz matranjima u odjeljku
IV, sve konstante, varijable i forme reenica klasine matematike doputene u L
T
,
onda je skup smislenih reenica od L
T
vrlo obuhvatan. Moramo uvidjeti da on
ukljuuje odreene reenice za koje nikakvo opaajno svje doanstvo ne moe ni-
kada biti relevantno, na primjer ree nica: Vrijednost veliine M u odreenoj pro-
storno-vremenskoj toki je racionalan broj, gdje je ,M smisleno. Ali svaki ziar
bi odbacio jezik zike koji bi bio toliko ogranien da bi takve i sline reenice bile
iskljuene. On bi njihovo ukljuivanje smatrao zanemarivom cijenom koju treba
platiti za veliku prednost upotrebe klasine matematike u cijelosti. ini mi se da
se ne mogu postaviti ozbiljne primjedbe protiv ovih reenica, jer je u svakom slu-
aju mogue dati neku opaajnu interpretaciju samo za mali dio reenica iz L
T
. Ne
bismo smjeli zahtijevati vie nego da za takvu veliinu postoje odreene reenice
koje imaju neki utjecaj na predvianje opaljivih dogaaja i da tako sama veliina
ima neki stupanj opaajnog smisla.
elim naglasiti da svrha predloenog kriterija za smisle nost reenica nije u osi-
guravanju plodnosti T. Ako svi termini iz V
T
zadovoljavaju D2 a postulati T su u
skladu s pravilima formiranja, onda se ti postulati zaista smatraju smislenima. Ali
to se ni u kom sluaju ne smije shvatiti kao da implicira da T mora tada biti nau-
no zadovoljavajua teorija. T moe jo uvijek sadravati postulate koji su od vrlo
malo koristi s naunog stanovita. Ali pitanje naune plodnosti reenica i teorije
mora se jasno razlikovati od pitanja empirijske smisle nosti. Nema otre granine
linije izmeu plodnih i beskorisnih hipoteza ili teorija: to je vie stvar stupnja.
Izgleda ak ne izvjesno da li je mogue na potpuno openit nain, formulirati de-
niciju kvantitativnog stupnja plodnosti naune teorije.
Treba napomenuti da se kriterij smislenosti za L
T
, ne moe jednostavno ugraditi
u pravila formiranja. Ta pravila utvruju samo forme reenica a ne izbor primi-
tivnih deskriptivnih termina. Smisao tih termina ovisi a drugim pravilima od L
T
,
naime, o spisku postulata T i C-postulata i a pravilima lo gike dedukcije, kao to
pokazuje letimian pogled na bitni uvjet (d) u D1. (Pravila dedukcije mogu biti
data ili u sin taktikoj formi, kao pravila izvoenja u nekom raunu, ili u semanti-
koj formi, pomou logike implikacije. U D1 sam upotrijebio ovu drugu formu jer
je mnogo obuhvatnija, ona pretpostavlja pravila koja speciciraju modele i dosege
koja nisu dati u ovom lanku.)
19.1.9. Dispozicijski pojmovi
Meu deskriptivnim terminima koji ne pripadaju opaajnom jeziku L
0
postoje
dvije vrste, koje bih sada, za razliku od svog ranijeg shvaanja, elio promatrati
6,
IZBOR TEKSTOVA
kao bitno razliite. Jedna vrsta su teorijski termini, koje smo potanko raspravili u
ovom lanku. Drugu vrstu u nazvati (istim) dispozicijskim terminima. Po mom
miljenju, oni zauzimaju srednji poloaj izmeu opaajnih termina iz L
0
i teorij-
skih termina, vre su povezani s onim prvima nego s ovim drugima. Naziv opa-
ajni jezik moe se shvatiti u uem ili u irem smi slu, opaajni jezik u irem smislu
ukljuuje dispozicijske ter mine. U ovom lanku uzimam opaajni jezik L
0
u uem
smi slu. Svi primitivni predikati u tom jeziku oznauju izravno opaljiva svojstva
ili odnose opaljivih stvari ili dogaaja, a ne primitivni termin je doputen u L
0
samo ako se moe de nirati na temelju primitivnih termina pomou eksplicitne
de nicije u ekstenzionalnoj formi, tj. ne ukljuujui ni logike ni uzrone modal-
nosti. Proireni opaajni jezik L
0
je izgraen iz prvotnog opaajnog jezika L
0
do-
davanjem novih termi na na nain koji e se sada opisati. Pretpostavimo da po stoji
opa pravilnost u ponaanju date stvari da, kad god uvjet S vai za tu stvar ili za
njezinu okolinu, na stvari se javlja dogaaj R. U tom sluaju rei emo da ta stvar
ima dispozi ciju da na S reagira s R, ili ukratko, da ima svojstvo D
SR
. Na primjer,
elastinost je dispozicija ove vrste, neku stvar nazivamo elastinom ako pokazuje
slijedeu pravilnost: uvijek kad je lagano deformirana i zatim putena (S), ona
ponovo poprima svoj prvotni oblik (R). Ili, neka ivotinja moe imati dispozici-
ju da reagira na svjetlost u nekoj inae tamnoj oko lini (S), tako da se pribliava
svjetlosti (R). Prema tome, S je katkada podraaj, a R je reakcija karakteristina
za dotinu dispoziciju (ako si dozvolimo da upotrebljavamo termine ,po draaj
i ,reakcija ne samo u njihovom doslovnom smislu primijenjenom na odreene
procese u organizmima kao u zad njem primjeru, ve u irem smislu i na procese
u anorgan skim tijelima). Kada su oba, S i R specicirani, tada je smi sao dispozicij-
skog pojma D
SR
time u potpunosti oznaen. Ako oba S i R mogu biti opisana u L
0
,
onda doputamo uvoenje dispozicijskog termina ,D
SR
kao novog predikata u L
0
.
Uvoenje prvih dispozicijskih termina u L
0
mora biti takvo da se u svakom sluaju
i S i R mogu izraziti u L
0
. Ali jednom kada su neki dispozicijski termini uvedeni
na taj nain, tada se daljnji dispozicijski termini mogu uvoditi na taj nain da se
S i R opiu upotrebljavajui ne samo termine iz L
0
ve takoer i ranije uvedene
dispozicijske termine iz L
o
.
(Ovdje neemo raspravljati o moguim oblicima za pravilo kojim se dispozicij-
ski termin uvodi na temelju danih S i R. To ukljuuje neke tehnike pojedinosti
koje nisu nune za nau sadanju raspravu. Samo u spomenuti dva razliita obli-
ka takvih pravila koja su bila predloena. Prvi se sastoji od takozvanih redukcij-
skih reenica koje sam predloio u []. Oni predstavljaju neku vrstu kondicionalne
denicije koja upotrebljava samo istinosno-funkcionalne veznike, ali nikakve mo-
dalnosti. Druga metoda upotrebljava eksplicitnu deniciju posebnog oblika, koja
ukljuuje logike i uzrone modalnosti, toan oblik denicija te vrste zasada jo
nije dovoljno razjanjen, o njemu se jo uvijek raspravlja.)
Katkada se koriste viestruke dispozicije: D
S R, Sa Ra,
,
Sn Rn
je dispozicija da se
reagira na S
1
s R
n
. (U [] sam predloio uvoenje pojma te vrste pomoi nekoliko
parova redukcijskih reenica.) Meutim, izgleda da treba preferirati doputanje
;o
samo jednostavnih dispozicija. Neto slino viestrukoj dispoziciji moe se jo
uvijek izraziti konjunkcijom jednostavnih dispozicija. Bridgman je naglasio da se,
strogo govorei, za jedan pojam ne moe dati vie od jednog postupka provjera-
vanja. Ako speciciramo, recimo za elektrini naboj, tri postupka provjeravanja,
onda smo time dali operacionalne denicije za tri razliita pojma, oni se moraju
oznaiti s tri razliita termina koji nisu logiki ekvivalentni. Dok je rije o dispozi-
cijskim pojmovima, za razliku od teorijskih termina, sloio bih se s Bridgmanom
u tom pogledu.
Razmotrimo sada jednu znaajnu posebnu vrstu dispozicije. Neka L
O
bude taj
podjezik od L
O
, u kojem je uvoenje dispozicijskog termina ,D
SR
doputeno
samo ako su S i R takvi da je promatra u stanju proizvesti uvjet S po elji (barem
u pogodnim sluajevima) i da je u stanju otkriti odgovarajuim eksperimentima
da li se dogaaj R javlja ili ne. U tom sluaju pomou speciciranja S i R, dat je
postupak provjeravanja za dispoziciju D
SR
. Taj postupak sastoji se u proizvoenju
uvjeta provjeravanja S a potom utvrivanju da li se pozitivan rezultat provje-
ravanja R javlja ili ne. Ako promatra za odreenu stvar ustanovi dovoljan broj
pozitivnih sluajeva, u kojima s S praeno od R, i nijedan negativan sluaj , tj. S
praeno od ne-R, on smije induktivno zakljuiti da ta opa pravilnost vai i, pre-
ma tome, da predmet posjeduje dispoziciju D
SR
. Nazovimo dispoziciju te vrste
provjerljivom dispozicijom. Skup provjerljivih svojstava ukljuuje opaljiva svoj-
stva i provjerljive dispozicije. Svi predikati u L
O
oznauju provjerljiva svojstva.
Manipulacije kojima eksperimentator proizvodi uvjet provjeravanja S katkada
se nazivaju ope racijama provjeravanja. Uvoenje D
SR
speciciranjem opera cija
provjeravanja i karakteristinog rezultata R katkada se zbog toga naziva operaci-
onalnom denicijom. U stvarnosti nema otre linije izmeu opaljivih svojstava
i provjerljivih dispo zicija. Opaljivo svojstvo se moe smatrati jednostavnim po-
sebnim sluajem provjerljive dispozicije, na primjer, operacija za utvrivanje da li
je predmet plav ili pitav ili hladan, sa stoji se jednostavno u gledanju ili sluanju ili
dodirivanju stvari. Ipak, u rekonstrukciji jezika ini se prikladnim uzeti neka svoj-
stva za koja je postupak provjeravanja krajnje jed nostavan (kao u tri upravo spo-
menuta primjera) kao direktno opaljiva i koristiti ih kao primitivne termine u L
0
.
esto je bilo zastupano stanovite, osobito od strane em pirista, da se samo
termini upravo opisane vrste, smiju sma trati empirijski smislenima. Tako je pro-
vjerljivost bila uzeta kao kriterij smislenosti. Princip operacionalizma kae da je
neki termin empirijski smislen samo ako se za njega moe dati neka operacional-
na denicija. Zahtjevi provjerljivosti i operacionalizma kako su ih razliiti autori
prikazivali, usko su povezani jedan s drugim i razlikuju se jedino u manjim po-
jedinostima i u naglasku. (U mojem gornjem pojednostavljujuem prikazu oni
ak izgledaju identini.) Princip operaciona lizma, koji je prvi u zici predloio
Bridgman i koji je zatim bio primijenjen i u drugim poljima znanosti, ukljuujui
psi hologiju, imao je u cijelosti koristan uinak na postupke formiranja pojmova
koje upotrebljavaju znanstvenici. Princip je doprinio razjanjenju mnogih pojmo-
;
IZBOR TEKSTOVA
va i pomogao je da se eli miniraju nejasni ili ak neznanstveni pojmovi. S druge
strane, moramo danas uvidjeti da je princip preuzak.
Lako se moe vidjeti da zahtjevi provjerljivosti i opera ciorializma iskljuuju
neke empirijski smislene termine. Pretpostavimo da su ,S i ,R oba provjerljivi i,
prema tome, prihvaeni kao smisleni od strane nekog znanstvenika koji uzima
provjerljivost kao kriterij smislenosti. Budui da je sada smi sao termina ,D
SR
dan
speciciranjem S i R, on ne moe imati nikakav dobar razlog da odbaci taj termin
kao besmislen, ak i ako se uvjet S ne moe proizvesti po elji. U tom sluaju, D
SR

nije provjerljiv, ali S se moe jo uvijek javiti spontano i tada, otkrivanjem R ili ne-
R, promatra moe ustanoviti da li D
SR
vai ili ne. Prema tome, ini se da je bolje
ne nametati ogranienja kao u L
0
, ve dozvoliti opi postupak kao u L
0
: poinje-
mo s opaljivim svojstvima i dozvoljavamo uvoenje bilo koje dispozicije D
SR
, pod
uvjetom da su S i R ve izraavajui u naem jeziku L
0
.
(U [] sam dao primjer smislenog ali ne i provjerljivog termina (str. 6a) upravo
opisane vrste. Tamo (, a;) sam izra zio svoju veu sklonost za openitiji postupak
(kao u L
0
) u usporedbi s onim koji je ogranien zahtjevom provjerljivosti (kao u
L
0
). Kasnije je razmatranjem teorijskih pojmova (vidi slijedei odjeljak ovog lan-
ka) postalo jasnije da je potrebna daleko ira liberalizacija operacionalizma, to je
naglasio Feigl u [;] i [o] i Hempel u [6] i [;].
19.1.10. Razlika izmeu teorijskih termina i istih dispozicijskih termina
Danas mislim da je za veinu termina u teorijskom dijelu znanosti, a osobito u
zici, primjerenije i takoer vie u skladu sa stvarnom upotrebom od strane znan-
stvenika da ih se rekonstruira kao teorijske termine u L
T
prije nego kao dispozicij-
ske termine u L
0
. Izbor oblika rekonstrukcije do neke mjere ovisi o interpretaciji
koju tom i tom terminu eimo dati, a ta interpretacija nije jednoznano odre-
ena prihvaenim formulaci jama u znanosti. Isti termin, recimo ,,temperatura,
moe se interpretirati, kao to ga ja interpretiram, na takav nain da ne moe biti
prikazan u L
0
ve samo u L
T
; a, s druge strane, on se takoer moe interpretirati,
na primjer, od strane nekog operacionalista, na takav nain da ispunjava zahtjev
operacio nalizma. Sada u objasniti razloge za moje sadanje stanovite, koje se
razlikuje od onog iznesenog u [] .
Dispozicijski termin kao ,D
SR
uveden opom metodom koja je opisana u po-
sljednjem odjeljku (za L
0
) moe se nazvati ,,istim dispozicijskim terminom da
bi se naglasilo da on ima slijedea karakteristina obiljeja pa kojima se razlikuje
od termina u L
T
:
. Do termina se moe doprijeti od predikata za opaljiva svojstva u jednom
koraku ili u vie koraka opisanog postupka.
a. Specicirani odnos izmeu S i R sainjava cjelokupni smisao termina.
. Pravilnost koja ukljuuje S i R, na kojoj je zasnovan termin, zamiljena je kao
univerzalna, tj. da vai bez iznimke.
;a
Prva karakteristika razlikuje isti dispozicijski termin kao ,D
SR
od ostalih dis-
pozicijskih termina koji su analogni ,D
SR
ali su uvjet S i karakteristini rezultat R
formulirani u L
T
a ne u L
0
ili L
0
: (Moglo bi ih se nazvati teorijskim dispozicij skim
terminima, o njima neemo dalje raspravljati.) Druga karakteristika razlikuje
,D
SK
od bilo kojeg teorijskog termina jer ovaj drugi nije nikada potpuno interpre-
tiran. U [] sam priznao tu ,,otvorenu narav naunih termina, tj. nepotpu nost nji-
hove interpretacije. U to vrijeme pokuao sam uvaiti tu otvorenost tako to sam
dopustio dodavanje daljnjih dispozicijskih pravila (u obliku redukcijskih reenica,
vidi moje napomene u odjeljku IX gore o viestrukim dispozicijama). Sada mislim
da je otvorenost adekvatnije prikazana u L
T
; kad god su dana dodatna C-pravila ili
dodatni postulati, interpre tacija termina moe biti pojaavana a da se nikada ne
dovede do kraja.
Trea karakteristika dovodi do slijedee vane konzekvence:
( i ) Ako stvar b ima dispoziciju D
SR
i uvjet S je ispunjen za b, onda logiki sli-
jedi da rezultat R vai za b.
Dakle:
( ii ) Ako S vai za b, ali R ne vai, onda b ne moe imati dis poziciju D
SR
. Tako iz
premise u L
0
koja ne ukljuuje D
SR
, izvediva je barem negativna reenica o D
SR
. Za
teorijski ter min, recimo ,M situacija je drugaija. Neka S
M
bude reenica koja sa-
dri ,M kao jedini deskriptivni termin. U situaciji opi sanoj u D1 u odjeljku VI S
0
je
izvediva iz S
M
i S
K
(pomou T i C, za koje se moe smatrati da pripadaju pravilima
jezika L
T
) i prema tome je ne-S
M
izvediv iz ne-S
0
i S
K
. Budui da S
K
nije prevodljiv u
L
0
ili L
0
, situacija je ovdje razliita od one u ( ii ). Istina je da, za termin ,M koji se
javlja u C-pravi lima, postoje reenice S
M
i S
O
takve da se S
0
moe izvesti je dino iz
S
M
bez potrebe za drugom premisom S
K
, a odatle je ne- S
M
, izvedivo iz ne-S
o
, tako
da je situacija slina onoj u ( ii ). Meutim, to vai samo za reenice vrlo posebne
vrste. Veina reenica samo o M, ak i ako je ,M termin koji se javlja u C-pravilu,
takve su da nijedno C-pravilo nije direktno primjen ljiv, i prema tome je izvoenje
neke opaajne reenice mnogo indirektnije i zahtijeva dodatne premise u L
T
, kao
S
K
. Razmotrimo, na primjer, termin ,,masa, koji je jedan od zikalnih termina na-
jue povezanih s opaajnim terminima. Mogu posto jati C-pravila za ,,masu (vidi
primjer u odjeljku V). Ali nijed no C-pravilo nije direktno primjenljivo na reenicu
S
M
koja pripisuje odreenu vrijednost mase danom tijelu, ako je vrijed nost ili tako
mala da tijelo nije direktno opaljivo ili tako velika da promatra ne moe baratati
tim tijelom. (U odjeljku V sam spomenuo mogunost probabilistikih C-pravila.
Ako sva C-pravila imaju tu formu, onda se nijedna teorijska ree nica ne moe
deducirati iz reenica u L
0
ili L
0
. Tako u jeziku te vrste razlika izmeu istih dispo-
zicijskih termina i teorij skih termina postaje jo upadljivija.
Vidjeli smo da su isti dispozicijski termini i teorijski termini potpuno razliiti
po njihovim logikim i metodolokim karakteristikama. Kojoj od ove dvije vrste
pripadaju nauni termini Za termine teorijske zike oba su shvaanja zastuplje-
na meu vodeim ziarima. Bridgman ih interpretira na takav nain da ispunja-
;
IZBOR TEKSTOVA
vaju zahtjev operacionalizma i tako su u biti dispozicije. S druge strane, Henry
Margenau naglaava vanost metode uvoenja tih termina pomou postulata i
povezivanja samo odreenih iskaza koji ih ukljuuju s iskazima a opaljivim enti-
tetima, u tom shvaanju oni su teorijski ter mini.
ini mi se da se interpretacija naunih termina kao istih, dispozicija ne moe
lako pomiriti s odreenim uobiajenim nainima njihove upotrebe. Prema (ii),
negativni rezultat provjere za dispoziciju mora se uzeti kao konkluzivan dokaz da
dispozicija nije prisutna. Ali znanstvenik e, kada se suoi s negativnim rezulta-
tom provjere odreenog pojma, esto jo uvijek tvrditi da on vai, ukoliko ima do-
voljno pozitivnog svje doanstva da prevagne nad jednim negativnim rezultatom.
Na primjer, neka I
0
bude svojstvo ice koja u trenutku t
0
ne pro vodi elektrinu
struju jau od o. ampera. Ima mnogo postu paka provjere za to svojstvo, a meu
njima je jedan kod kojeg se provjeravajui uvjet S sastoji u prinoenju magnetne
igle u blizinu ice, a karakteristian rezultat R je injenica da magnetna igla nije
odstupila od svog normalnog pravca vie od odreenog iznosa. Uzmimo da pro-
matra na osnovu eksperimentalnog sklopa pretpostavlja da I
0
vai, na primjer,
zato to on ne vidi nijedan od obinih izvora struje a postigao je, osim toga, pozi-
tivne rezultate nekim drugim provjerama za I
0
(ili za neko zikalno ekvivalentno
svojstvo). Tada se moe desiti da on ne odustane od pretpostavke o 1
0
ak i ako
gore spomenuta provjera sa S i R dovede do negativnog rezultata, tj. do jakog
odstupanja igle. On moe tvrditi 1
0
jer je mogue da je negativni rezultat nastupio
uslijed nekog nezapaenog faktora koji remeti situaciju, na primjer, odstupanje
igle moe biti uzrokovano skrivenim magnetom a ne strujom u ici. i njenica da
znanstvenik jo uvijek uzima za istinu 1
0
usprkos negativnom rezultatu, naime,
S i ne-R, pokazuje da on ne uzima 1
0
kao istu dispoziciju D
SR
karakteriziranu
sa S i R, jer, prema (ii), ta dispozicija je logiki inkompatibilna s tim negativnim
rezultatom. Znanstvenik e ukazati na to da po stupak provjere za 1
0
utemeljen
na S i R ne bi trebalo sma trati apsolutno pouzdanim, ve samo s podrazumijeva-
njem ,,ukoliko nema faktora koji remete situaciju ili ,,pod uvjetom da je okolina
u normalnom stanju. Openito, eksplicitno ili implicitno ukljuivanje takve jedne
reenice koja doputa izlaz u opisu postupka provjere za pojam M pomou uvjeta
S i re zultata R pokazuje da M nije ista dispozicija D
SR
. Takoer, naziv ,,operacio-
nalna denicija za opis postupka provjere u ovom sluaju nije primjeren, pravilo
za primjenu nekog ter mina koje doputa mogue izuzetke ne bi trebalo nazivati
,,denicijom, jer ono oigledno nije potpuna specikacija znaenja tog termina.
S druge strane, ako je dotini termin, na primjer, ,I
0
teorijski termin, onda opis
postupka provjere koji ukljuuje S i R moe bez tekoa doputati iznimke u slu-
aju neuobiajenih faktora koji remete situaciju. Na primjer, moe biti mogue iz
postulata T, C-pravila i injenikih premisa o uobiajenim okolnostima u labora-
toriju izvesti zakljuak da, ako nema jake struje, nee biti jakog odstupanja igle,
osim u sluaju neuobiajenih okolnosti poput magnetskog polja iz drugog izvora,
jakog strujanja zraka ili neeg slinog.
;
Tako, ako je znanstvenik odluio da upotrebljava odreeni termin ,M na takav
nain, da za odreene reenice o M, bilo kakvi mogui opaajni rezultati nikada
ne mogu biti apsolutno konkluzivno svjedoanstvo ve u najboljem sluaju svje-
doanstvo koje daje visoku vjerojatnost, onda odgovara jue mjesto za ,M u dvo-
jezinom sistemu kao to je na sistem L
O
L
T
jest u L
T
prije nego li u L
O
ili L
O
.
19.1.11. Psiholoki pojmovi
Metoda rekonstrukcije jezika nauke pomou dvojne sheme koja se sastoji od
opaajnog jezika L
0
i teorijskog jezika L
T
i razlika izmeu istih dispozicija i teorij-
skih pojmova bila je do sada u ovom lanku ilustrirana uglavnom primjerima uze-
tim iz zike. U povijesnom razvoju znanosti zika je za ista bila ono polje u kojem
je prvi puta bila sistematski upo trebljavana metoda uvoenja termina pomou
postulata bez potpune interpretacije. Poetna faza tog razvoja moe se moda
vidjeti u klasinoj mehanici osamnaestog stoljea, njezina je narav postala jasnije
uoljiva u devetnaestom stoljeu, osobito u Faraday-Maxwellovoj teoriji elektro-
magnetskog polja i kine tikoj teoriji plinova. Najvea i najplodnija primjena je
naena u teoriji relativnosti i u kvantnoj teoriji.
Danas vidimo poetke slinog razvoja u drugim podru jima znanosti i ne moe
biti nikakve sumnje da e tu takoer opsenija upotreba te metode dovesti vre-
menom do teorija s mnogo veim mogunostima za objanjenje i predvianje od
onih teorija koje se strogo dre opaljivih entiteta. i u psiho logiji, ovih posljednjih
desetljea, upotrebljavano je sve vie i vie pojmova koji pokazuju bitna obijeja
teorijskih poj mova. Klice tog razvoja mogu se katkada nai u mnogo rani jim pe-
riodima i ak, ini mi se, u nekim prednaunim poj movima svakidanjeg jezika,
kako na podruju zike tako i na polju psihologije.
U psihologiji jo vie nego u zici bila su nuna i korisna upozorenja od strane
empirista i operacionalista protiv odreenih pojmova, za koje nisu dana dovoljno
jasna pravila upotrebe. S druge strane, vjerojatno zbog suvie uskih ogranienja
ranijih principa empirizma i operacionalizma, neki psi holozi postali su pretjerano
oprezni u formiranju novih pojmova. Drugi, iji metodoloki superego sreom
nije bio do voljno jak da ih ograniava, usudili su se prekoraiti prihvaene granice
ali su se pri tom nelagodno osjeali. Neki od mojih prijatelja psihologa misle da
smo mi empiristi odgovorni za suvie uska ogranienja koja su psiholozi primje-
njivali. Moda oni precjenjuju utjecaj koji lozo openito imaju na znanstvenike,
ali moda bismo se mi trebali proglasiti krivima u nekoj mjeri. Tim prije bismo
sada trebali isticati promije njeno shvaanje koje prua mnogo vie slobode aktiv-
nom znanstveniku u izboru njegovih pojmovnih orua.
Na nain slian lozofskim tendencijama empirizma i operacionalizma, psi-
holoki pokret biheviorizma imao je, s jedne (strane, vrlo zdrav utjecaj zbog svog
naglaska na promatranju ponaanja kao intersubjektivne i pouzdane osnove za
psiholoka istraivanja, dok je, s druge strane nametao suvie uska ogranienja.
Prvo njegovo potpuno odbacivanje introspekcije bilo je neopravdano. Iako su
;
IZBOR TEKSTOVA
mnogi od navodnih rezultata introspekcije bili zaista problematini, svijest oso-
be o njezinom vlastitom stanju zamiljanja, osjeanja itd. mora biti priznata kao
vrsta opaanja, u principu ne razliita od vanjskog opaanja, i, prema tome, kao
legitiman izvor spoznaje, premda ogranien svojom subjektivnom naravi. Drugo,
biheviorizam u kombinaciji sa spomenutim lozofskim tendencijama esto je vo-
dio zahtjevu da svi psiholoki pojmovi moraju biti deni rani pomou ponaanja
ili pomou dispozicija za ponaanje. Psiholoki pojam pripisan osobi X od strane
istraivaa Y bilo kao trenutno stanje ili proces, bilo kao trajna crta ili sposob nost,
bio je pa tome interpretiran kao ista dispozicija D
SR
takva da je S proces koji dje-
luje na osjetilni organ osobe X, ali koji je opaljiv i za Y, a R je specicirana vrsta
ponaanja, isto tako opaljiva za Y. U suprotnosti s ovim, interpretacija nekog
psiholokog pojma kao teorijskog pojma, iako moe preuzeti isti bihevioristiki
postupak provjeravanja zasnovan na S i R, ne identicira pojam (stanje ili crtu)
s istom dispo zicijom D
SR
. Odluujua razlika je ova: na osnovu teorijske inter-
pretacije, rezultat ovog ili bilo kojeg drugog provjerava nja ili, openito, bilo kojih
opaanja, vanjskih ili unutranjih, ne smatra se konkluzivnim svjedoanstvom za
dotino stanje, on je prihvaen samo kao probabilistiko svjedoanstvo, dakle u
najboljem sluaju kao pouzdani pokazatelj, tj. pokazatelj koji daje visoku vjerojat-
nost za to stanje.
U analogiji s onim to sam rekao u prethodnom odjeljku o zikalnim termini-
ma, elim ovdje istaknuti u vezi s psiholokim terminima da se njihovoj interpre-
taciji kao istih dispozicijskih termina samoj po sebi nema to prigovoriti. Pita-
nje je samo da li se ta interpretacija slae s nainom na koji psiholog namjerava
upotrebljavati taj termin i da li je ona najkorisnija za svrhu psiholoke teorije u
cijelosti, koja se po svemu sastoji u objanjavanju i predvianju ljudskog ponaa-
nja. Pretpostavimo da psiholog Y izjavljuje da on shvaa termin kvocijent inteli-
gencije vii od o u smislu iste dispozicije D
SR
da se reagira na odreenu vrstu
provjere S reakcijom odreene vrste R, gdje su S i R specicirani po mou javnog
ponaanja. On je slobodan da izabere tu inter pretaciju pod uvjetom da je u njoj
konzistentan i da eli pri hvatiti njene implikacije. Uzmimo da on pretpostavlja na
osnovu opsenog prijanjeg svjedoanstva da (sada) osoba X ima kvocijent inteli-
gencije vii od o. Onda je on, zbog svoje interpretacije, prisiljen da odustane od
svoje pretpostavke ako je danas rezultat provjere negativan, tj. ako reakcija osobe
X na provjeru S nije odreene vrste R. (To slijedi iz (ii) u odjelj ku X.) On ak ne
moe ni ponovno prihvatiti pretpostavku kasnije kada ustanovi da je za vrijeme
provjere X bio u vrlo depresivnom raspoloenju, koje, meutim, on nije niti pri-
znao kada je bio upitan niti pokazao svojim ponaanjem u vrijeme provjere. Ne
moe li psiholog izbjei tu neugodnu konzekven cu tako da kae da je X-ovo ka-
snije priznavanje njegovog depresivnog stanja pokazalo da uvjet S stvarno nije bio
ispu njen Ne tako lako. Moralo bi postojati neko pravilo kao dio specikacije za S
koje bi mu omoguilo da napravi iznimku. Razmotrimo tri mogunosti za pravilo.
Neka pravilo jednostavno kae da, u trenutku provjere t
0
, prvo ne smije posto-
jati nikakav opaljiv znak poremeenog emocionalnog stanja u trenutku t
0
i drugo,
;6
mora postojati negativni odgovor na pitanje o takvom stanju. Ovdje je uvjet S
stvarno bio ispunjen i tako psiholog nema izlaza.
Neka pravilo doda, osim toga, da takoer ni u jednom kasnijem trenutku ne
smije biti znaka koji ukazuje na poremeaj u trenutku t
0
. U tom sluaju, S zaista
nije bio ispunjen. Ali postupak provjere koji sadri takvo pravilo bio bi praktiki
beskoristan, jer se nikada ne bi mogao dovriti prije smrti osobe.
Konano, neka se pravilo ne odnosi na znakove u po naanju ve samo na emo-
cionalno stanje. Ovdje postupak pro vjere nije strogo bihevioristiki postupak, I
0

nije deniran kao dispozicija za ponaanje.
Ako se, s druge strane, ,,kvocijent inteligencije vii od o uzme kao teorijski
termin, situacija je potpuno drugaija. Jo uvijek se moe prihvatiti isti postupak
provjere sa S i R. Ali njegova specikacija se vie ne smatra operacional nom de-
nicijom tog termina. Ne moe biti denicije tog ter mina na temelju javnog pona-
anja. Mogu postojati razliiti postupci provjere za isti pojam. Ali nijedan rezultat
neke po jedinane provjere ni bilo kojeg broja provjera nije nikada apsolutno kon-
kluzivan, iako oni mogu, pod povoljnim okolnostima, dati visoku vjerojatnost.
Bilo koji iskaz koji dotini termin pripisuje osobi na osnovu danog rezultata pro-
vjere moe kasnije biti ispravljen obzirom na novo svjedoanstvo, ak i ako nema
sumnje da su pravila provjere S bila zadovoljena i da je reakcija R proizvedena.
Ako psiholog prihvaa tu ne-konkluzivnu, probabilistiku narav provjere, kao to
bi, pretpostavljam, svi uinii, onda pojam koji je predmet pro vjere ne moe biti
ista dispozicija i najbolje ga je rekonstrui rati kao teorijski pojam.
Mislim da bi, ak i na prednaunoj razini, mnogi ljudi svoje psiholoke sudove
o drugim ljudima smatrali u naelu uvijek izboenima ispravljanju s obzirom na
kasnija opaanja njihovog ponaanja. U onoj mjeri u kojoj je netko voljan promi-
jeniti svoje sudove na taj nain, njegova upotreba psiholo kih termina mogla bi se
smatrati poetkom razvoja koji konano vodi do teorijskih termina. Usput reeno,
bilo bi zanim ljivo provoditi empirijsko istraivanje stupnja krutosti i eksi bilnosti
koji pokazuju ne-psiholozi (ukljuujui lozofe) u stvaranju i mijenjanju psiholo-
kih iskaza o drugim ljudima i o samima sebi. To bi pruilo jasniji uvid u prirodu
njihovih pojmova od bilo kakvih odgovora na direktna pitanja o tim pojmovima.
Razlika izmeu posredujuih varijabli i teorijskih kon strukcija, esto rasprav-
ljana od pojavljivanja lanka Mac Cor quodalea i Meehla, izgleda zapravo jednaka
ili blisko srodna naoj razlici izmeu istih dispozicija i teorijskih termina.
Teorijska konstrukcija znai zacijelo isto to i ovdje ,,teo rijski termin, naime,
termin koji se ne moe eksplicitno de nirati ak i u nekom proirenom opaaj-
nom jeziku, nego je uveden postulatima i nije potpuno interpretiran. Za posre-
dujue varijable se kae da slue jednostavno za to da se prikladnije formuliraju
empirijski zakoni i da su takve da se uvijek mogu eliminirati. Dakle, izgleda da
bi se one mogle denirati u jeziku slinom naem proirenom opaajnom jeziku
L
0
ali koji sadri i kvantitativne termine, tako one izgledaju bitno sline istim
dispozicijama.
;;
IZBOR TEKSTOVA
Meu empiristima osobito je Feigl bio onaj koji je rano uvidio i neprestano na-
glaavao vanost teorijskih zakona (koje je nazvao egzistencijalnim hipotezama,
vidi njegov rad [8]). I on je pokazao napose da u sadanjoj fazi psihologije upo-
treba teorijskih pojmova i zakona sainjava jedan od najvanijih metodolokih
problema i zadataka. Dao je vane doprinose razjanjenju tog problema, osobito
u svom lanku [o], tamo ukazuje na blisku analogiju s ranijim razvojem zike.
Psiholoke teorije s teorijskim terminima e se bez sumnje dalje razvijati, vje-
rojatno u mnogo veoj mjeri nego dosada. Postoje dobri razlozi da se oekuje da
e se razvoj te vrste pokazati vrlo plodnim, dok su bez njega mogui oblici izgrad-
nje teorije suvie ogranieni da bi pruili dobru priliku za bitan napredak. To ne
implicira da se takozvani molarni pristup pomou opaljivog ponaanja mora
odbaciti, naprotiv, taj pristup e uvijek biti sutinski dio psiholokog istraiva-
nja. Ono to je pogreno je samo princip koji zahtijeva ogra niavanje psiholoke
metode na taj pristup. Molarni pristup u psihologiji ima ulogu slinu ulozi ma-
krozike i u povijesnom razvoju i u sadanjem istraivanju. U svim podrujima
prouavanje makro-dogaaja je prirodan pristup u poetku, on vodi do prvih
objanjenja injenica pomou otkria ope nitih pravilnosti meu opaljivim svoj-
stvima (empirijski zakoni), i ono ostaje uvijek neophodno kao izvor potvruju-
eg svjedoanstva za teorije.
U zici je veliki napredak uinjen samo izgradnjom teo rija koje se odnose na
neopaljive dogaaje i mikro-entitete (atome, elektrone itd.). Tada je postalo mo-
gue formulirati re lativno mali broj fundamentalnih zakona kao postulate iz kojih
su se mnogi empirijski zakoni, kako oni ve poznati tako i oni novi, mogli izvoditi
pomou prikladno izgraenih pravila ko respondencije. U psihologiji su analogni
razvoji poeli sa dva razliita polazita. Jedan razvoj je zapoeo s introspektiv-
nim pristupom. On se razvijao od introspektivno opaenih dogaaja (osjeaja,
percepcija, predodbi, uvjerenja, pamenja itd.) do nesvjesnih, tj. introspektivno
neopaljivih dogaaja. Oni su prvo shvaeni kao analogni opaljivim dogaaji-
ma, npr. ne svjesni osjeaji, uvjerenja itd. Kasnije su takoer uvedene nove vrste
entiteta, npr. porivi, kompleksi, id, ego i slino, meutim, zakoni koji ukljuuju te
entitete su do sada samo iskazani u kvalitativnom obliku, to ograniava njihovu
objanjavalaku a jo vie predvialaku mo. Drugi razvoj je zapoeo s molarnim
bihevioristikim pristupom. Poeo je s prouavanjem opaljivih dogaaja u po-
naanju, a zatim napredovao do dispozicija, tendencija, sposobnosti, mogunosti
za te dogaaje, i dalje do apstraktnijih entiteta. Ovdje je dostignut stu panj prvih
kvantitativnih zakona.
Oba ova pristupa u psihologiji e vjerojatno kasnije kon vergrati prema teori-
jama centralnog nervnog sistema formu liranih u ziolokoj terminologiji. U toj
ziolokoj fazi psihologije, koja je ve zapoela, sve izraeniju ulogu e dobivati
kvantitativni pojmovi i zakoni koji se odnose na mikro-stanja opisana pomou
stanica, molekula, atoma, polja itd. I konano, mikro-ziologija moe biti zasno-
vana na mikro-zici. Ta mo gunost da se konano cjelokupna znanost, ukljuu-
jui psiho logiju, izgradi na temelju zike, tako da se svi teorijski ter mini mogu
;8
denirati pomou pojmova zike a da se svi zako ni mogu izvesti iz zakona zike,
tvrdi se u tezi zikalizma (u njegovom jakom smislu). (Moja novija shvaanja o
pitanju zikalizma nisu jo prikazana u mojim radovima. Feigl ih objanjava, opi-
suje historijski razvoj zikalizma u naem po kretu, i prua iluminativnu raspravu
o tezama zikalizma i argumentima za njih.) Daleko vei dio razvoja psihologije
koji je upravo iznesen danas je, naravno, samo program za budunost. Miljenja
u velikoj mjeri variraju u pogledu vjerojatnosti i ak mogunosti takvog razvo-
ja, a mnogi e se oso bito suprotstaviti, s naunim ili metazikim argumentima,
mogunosti posljednjeg koraka, tvrenju zikalizma. Moj osob ni utisak, obzirom
na napredak uinjen u posljednjim deset ljeima u psihologiji, ziologiji, kemiji
sloenih organskih molekula, i u odreenim dijelovima zike, osobito teoriji elek-
tronskih raunala, jest da cjelokupan razvoj psihologije od mo larne faze preko te-
orijske, zioloke i mikro-zioloke faze do konanog utemeljenja u mikro-zici
izgleda danas mnogo vje rojatniji i mnogo manje vremenski udaljen nego to se to
i nilo ak i prije trideset godina.
19.1.12. Literatura
. Bridgman, P. W. Te Logic of Modern Physics, New York, Macmillan, ,;a.
a. Bridgman, P. W. Te Nature of Physical Teory, Prin ceton, Princeton Univer-
sity Press, ,6.
. Bridgman, P. W. ,,Operational Analysis, Philosophy of Science, , ,8., str.
.
. Bridgman, P. W. ,,Te Nature of Some of Our Physical Concepts, British Jo-
urnal for the Philosophy of Science, , , (veljaa), str. a;a;a, a, ,. (svi-
banj), str. a-, a, ,. kolovoz), str. a6o.
. Carnap, Rudolf. ,,Testability and Meaning, Philosophy of Science, , ,6., str.
ao-68, , ,;., str. - o.
6. Carnap, Rudolf. Foundations of Logic and Mathematics, u International En-
cyclopedia of Tjnied Science, vol. I, No. , Chicago, University of Chicago
Press, ,,.
;. Feigl, Herbert. ,,Operationism and Scientic Method, Psychological Review,
a, ,., str. ao-a,.
8. Feigl, Herbert. ,,Existential Hypotheses: Realistic Vs. Phenomenalistic Inter-
pretations. Philosophy of Science, ;, ,o., str. 6a.
,. Feigl, Herbert. ,,Conrmability and Conrmation, Re vue internationale de
philosophie, , ,., str. a68a;,.
o. Feigl, Herbert. ,,Principles and Problems of Teory Construction in Psycho-
logy, u Current Trends in Psycholo gical Teory, uredio W. Dennis, Pittsburgh,
University of Pitts burgh Press, ,. str. ;,a.
;,
IZBOR TEKSTOVA
. Feigl, Herbert. ,,Physicalism, tTnity of Science, and the Foundations of Psyc-
hology, u Te Philosophy of Rudolf Carn.ap, uredio P. A. Schilpp, La Salle III.,
Open Court, ,6.
a. Feigl, H., i M. Brodbeck (urednici), Readings in the Philosophy of Science, New
York, AppletonCenturyCrofts, ,.
. Feigl, H., i W. Sellars (urednici), Readings in Philo sophical Analysis, New York,
AppletonCenturyCrofts, ,,.
. Hempel, C. G., ,,Problems and Changes in the Empi ricist Criterion of Mea-
ning, Revue internationale de philo sophie, 4, ,o., str. 6.
. Hempel, C. G. ,,Te Concept of Cognitive Signi cance: A Reconsideration,
Proceedings of the American Aca demy of Arts and Sciences, 8o, ,., str.
6;;.
6. Hempel, C. G. Fundamentals of Concept Formation in the Empirical Sciences,
u International Encyclopedia of TJni ed Science, vol. II, No. ;. Chicago, Uni-
versity of Chicago Press, ,a.
;. Hempel, C. G. ,,A Logical Appraisal of Operationism, Scientic Monthly, ;,,
,., str. a-aao.
8. Hempel, C. G. ,,Implications of Carnaps Work for the Philosophy of Science,
u Te Philosophy of Rudolf Carnap, uredio P. A. Schilpp, La Salle III., Open
Court, ,6.
,. MacCorquodale, Kenneth i P. E. Meehi. ,,On a Dis tinction Between Hypot-
hetical Constructs and Intervening Variables, Psychological Review, , ,8.,
str. ,o;.
ao. Margenau, Henry. Te Nature of Physical Reality, New York, McGraw-Hill,
,o.
a. Schilpp, P. A. (urednik), Te Philosophy of Rudolf Carnap, La Salle Ill., Open
Court, ,6.
aa. Schlick, Moritz. ,,Meaning and Verication, Philo sophical Review, , ,6.,
str. ,6,.
19.2. Rudolf Carnap
PREOVLADAVANJE METAFIZIKE LOGIKOM ANALIZOM JEZIKA
1. Uvod
2. Znaenje rijei
3. Metazika rijei bez znaenja
4. Smisao stava
5. Metaziki prividni stavovi
8o
6. Nesmisaonost svake metazike
7. Metazika kao izraz ivotnog uvstva
19.2.1. Uvod
Od grkih skeptiara do empirista ,. stoljea bilo je mnogo protivnika me-
tazike. Ta su promiljanja bila vrlo razliita. Neki su nauk metazike smatrali
lanim, budui da on proturjei iskustvenoj spoznaji. Drugi su ga drali samo
neizvjesnim, budui da metaziko postavljanje pi tanja premauje granice ljud-
ske spoznaje. Mnogi su anti metaziari bavljenje metazikim pitanjima smatrali
neplodnim; svejedno moe li se na njih odgovoriti ili ne, na svaki je nain izlino
njima se baviti, predaj se potpuno praktinoj zadai to je svaki dan zadaje djelat-
nim ljudima!
Razvitak moderne logike omoguio je da se na pitanje o valjanosti i opravda-
nosti metazike dade nov i stroi od govor. Istraivanja primijenjene logike ili
teorije spo znaje, koja je sebi stavila u zadau da logikom analizom razjasni
spoznajni sadraj znanstvenih stavova a time i znaenje rijei (pojmova) u tim
stavovima, dovode do pozi tivnog i do negativnog rezultata. Pozitivan se rezultat
do biva radom na podruju empirijske znanosti, objanjava ju se pojedini pojmovi
razliitih grana znanosti, pokazu je se njihova formalno-logika i spoznajno-teo-
rijska poveza nost. Na podruju metazike (ukljuujui svu lozoju vri jednosti i
normativnu znanost), logika analiza vodi do ne gativnog rezultata, da su navodni
stavovi na tom podruju potpuno nesmisaoni. Time je dolo do radikalnog prevla-
davanja metazike, koje jo nije bilo mogue postii s prijanjih antimetazikih
stajalita. Istina, sline se misli nalaze ve u nekim prijanjim razmiljanjima, npr.
u onim nominalistikim, no odluna je provedba mogua tek da nas, nakon to je
logika, s razvitkom koji je doivjela posljednjih stoljea, postala oruem dostatne
strogosti.
Kada kaemo da su tzv. metaziki stavovi nesmisaoni, onda je ta rije milje-
na u najstroem smislu. U nestro gom smislu obiava se kadto neki stav ili neko
pitanje na zvati nesmisaonim, ako je njegovo postavljanje potpuno neplodno (npr.
pitanje: Kolika je prosjena teina onih oso ba u Beu, kojih telefonski broj zavr-
ava s ), ili takoer stava koji je sasvim oito laan (npr. Godine ,o. imao
je Be 6 stanovnika), ili nekog takvog koji nije laan samo empirijski, nego i lo-
giki, koji je dakle kontradikto ran (npr. Od osoba A i B svaka je godinu starija
od dru ge). Takvi su stavovi, mada neplodni ili lani, ipak smisaoni, jer samo se
smisaoni stavovi mogu uope podijeliti na (teorijski) plodne i neplodne, istinite i
lane. U strogom smislu nesmisaon je naprotiv neki niz rijei, koji u odreenom,
danom jeziku uope ne tvori nikakav stav. Dogaa se da neki takav niz rijei na
prvi pogled izgleda tako kao da on jest stav, u tom sluaju zovemo ga prividnim
sta vom. Naa je dakle teza da se navodni stavovi metazike logikom analizom
otkrivaju kao prividni stavovi.
8
IZBOR TEKSTOVA
Neki jezik sastoji se od vokabulara i sintakse, tj. nekog stanja rijei koje imaju
znaenje i pravila tvorbe reenica, ta pravila pokazuju kako se od razliitih rijei
mogu tvo riti reenice. Prema tome, ima dvije vrste prividnih stavo va: ili se stjee
neka rije za koju se samo pogreno uzimlje da ima neko znaenje, ili rijei to se
stjeu imaju, do due, znaenje, ali su sloene protusintaktiki, tako da ne rezulti-
raju nikakvim smislom. Na primjerima emo vidje ti da se prividni stavovi obaju
vrsta pojavljuju u metazi ci. Kasnije emo morati promisliti, koji razlozi zasvje-
douju nau tvrdnju da se svaka metazika sastoji od takvih prividnih stavova.
19.2.2. Znaenje rijei
Ima li neka rije (u odreenom jeziku) neko znaenje, obiava se takoer rei
da ona oznauje neki pojam, ini li se pak samo da neka rije ima znaenje,
dok ga u zbilji nema, onda govorimo o prividnom pojmu. Kako da se objasni
njegovo nastajanje Nije li svaka rije bila uvede na u jezik samo zato da bi neto
odreeno izrazila, tako da od svoje prve upotrebe ima odreeno znaenje Kako
moe tu u tradicionalnom jeziku biti rijei bez znaenja Svaka ko, izvorno sva-
ka rije (bez obzira na rijetke izuzetke, za koje emo kasnije dati jedan primjer)
ima neko znaenje. U toku povijesnog razvitka rije esto mijenja svoje znaenje.
Kadto se dakle dogaa i da neka rije izgubi svoje staro znaenje, a da ne dobije
novo. Tako onda nastaje prividan pojam.
U emu se, dakle, sastoji znaenje rijei? Koje odredbe s obzirom na neku rije
moramo uglaviti da ona ima neko znaenje (Za nae razmiljanje nije stalo do
toga da li su te odredbe izrijekom dane, kao za pojedine rijei i sim bole moderne
znanosti, ili preutno utanaene, kako je to uobiajeno za veinu rijei tradicio-
nalnog jezika.) Prvo se mora utvrditi sintaksa rijei, tj. nain njezina pojavljivanja
u najjednostavnijem stavnom obliku u kojemu se moe pojaviti, taj stavni oblik
zovemo elementarnim stavom. Elementarni je stavni oblik za rije kamen npr.:
x je ka men, u stavovima tog oblika umjesto x stoji neka oznaka iz kategorije
stvari, npr. taj dijamant, ta jabuka. Drugo, za elementarni stav S odgovaraju-
e rijei mora biti dat odgovor na slijedee pitanje, koje moemo formulirati na
razliite naine:
. Iz kojih stavova je S izvodljiv, a koji su stavovi izvodljivi iz S
a. Pod kojim uvjetima S ima biti istinitim, a pod kojim lanim
. Kako da se S provjeri?
. Kakav smisao ima S
() je korektna formulacija, formulacija (a) odgovara na inu govora logike, ()
nainu govora teorije spoznaje, () nainu govora lozoje (fenomenologije). Da
se ono to lozo misle sa () shvaa pomou (a), Wittgensteinova je izreka: smi-
sao nekog stava lei u njegovu kriteriju istine. () je metalogika formulacija,
8a
iscrpan prikaz metalogike kao teorije sintakse i smisla, tj. odnosa izvodljivosti, bit
e dan kasnije na drugom mjestu.
Mnogim rijeima, i to velikoj veini svih rijei u znano sti, mogue je iskazati
znaenje svoenjem na druge rijei (konstitucija, denicija). Na primjer: Ar-
tropodi su ivotinje zglavkasta tijela, zglavkastih ekstremiteta i tjelesna omotaa
od hitina.. Time je za elementarni stavni oblik rijei artropod, naime za stavni
oblik stvar x je artro pod, dan odgovor na prije spomenuto pitanje, sigurno je
da stav toga oblika ima biti izvodljiv iz premisa oblika x je ivotinja, x ima
zglavkasto tijelo, x ima zglavkaste ekstremitete, x ima tjelesni omota od hi-
tina, i da ob ratno, svaki od ovih stavova ima biti izvodljiv iz gornjeg stava. Tim
odredbama o izvodljivosti (drukije reeno: o kriteriju istine, metodi provjerlji-
vosti, smislu) elementarnog stava o artropodima utvreno je znaenje rijei
artropod. Na taj se nain svaka rije odreenog jezika svodi na druge rijei i
konano na rijei koje se pojavljuju u tzv. zamjedbenim stavovima ili protoko-
larnim stavovi ma. Tim svoenjem dobiva rije svoje znaenje.
Pitanje o sadraju i obliku prvih stavova (protokolarnih stavova), na koje do-
sad jo nije naen konanovaljan odgo vor, moemo za nae razmatranje ostaviti
posve po strani. U teoriji spoznaje obiava se rei da se ti prvi stavovi odno se na
ono dano, no ne postoji nikakva suglasnost u pita nju, to je to to se smatra
danim. Kadto se zastupa mi ljenje da ti stavovi o danome govore o najjedno-
stavnijim osjetilnim i uvstvenim kvalitetama (npr. vru, plav, radost i sl.),
drugi su skloni miljenju da ti prvi stavovi govore o ukupnim doivljajima i od-
nosima slinosti meu takvim doivljajima, jedno daljnje miljenje kae da i pr vi
stavovi ve govore o stvarima. Neovisno o razliitosti tih miljenja jasno je da neki
niz rijei ima smisao samo onda ako su utvrene relacije njegove izvodljivosti iz
protokolarnih stavova, bili oni ove ili one kakvoe, i isto tako, da ne ka rije ima
znaenje samo onda ako su stavovi, u kojima se ona moe pojaviti, svodljivi na
protokolarne stavove.
Kako je znaenje neke rijei odreeno njezinim kriteri jem (drukije reeno:
relacijama izvodljivosti elementarnog stava, istinosnim uvjetima, metodom pro-
vjerljivosti), ne moe se, nakon to je utvren kriterij, odrediti jo i to to se tom
rijei misli. Ne smije se navesti manje od kriteri ja da bi rije dobila strogo zna-
enje, no ne moe se navesti ni vie od kriterija, jer je njime sve daljnje odree-
no. U kriteriju je implicite sadrano znaenje, preostaje samo da ga se eksplicite
pokae.
Primjera radi uzimamo da netko saini novu rije ba bian i tvrdi da ima stva-
ri koje su babine i takvih koje to nisu. Da bismo saznali znaenje te rijei, upitat
emo ga za kriterij: kako da u konkretnom sluaju utvrdimo je li odreena stvar
babina ili ne Pretpostavit emo, dakle, najprije da nam upitani odgovori: on
kae da nema nikak vih empirijskih pokazatelja babinosti. U tom sluaju neemo
upotrebu te rijei smatrati doputenom. Ako onaj tko upotrebljava tu rije unato
tome tvrdi da ima babinih i nebabinih stvari, samo to za ogranien, konaan o-
vjekov razum ostaje vjenom tajnom, onda emo takvu tvrdnju smatrati praznim
8
IZBOR TEKSTOVA
naklapanjem. No moda e nas on uvjeriti da rijeju babian ipak neto misli.
Iz toga, meutim, mi doznajemo samo psiholoku injenicu da on s tom rijei
povezuje neke predodbe i uvstva. No ta ri je time ne dobiva neko znaenje. Ako
za novu rije nije utvren nikakav kriterij, onda stavovi u kojima se ona pojavljuje
nita ne znae, oni su puki prividni stavovi.
Drugo, pretpostavit emo sluaj da je utvren kriterij za neku novu rije, reci-
mo bebian, i to neka je stav: Ova stvar je bebina istinit uvijek onda i samo
onda, ako je ta stvar etverokutna. (Za nae je razmatranje pri tome bez vanosti
je li nam taj kriterij izrijekom dan ili smo ga utvrdili promatrajui u kojim se
sluajevima rije upo trebljava jesno iarmacijai a u kojim sluajevima nijeno i
negacijai.) Ovdje emo rei: rije bebian ima isto zna enje kao rije etvero-
kutan. A smatrat emo nedopustivim to, ako nam oni koji tu rije upotrebljava-
ju tvrde da su time mislili neto drugo nego etverokutan, neka je, dodue,
svaka etverokutna stvar i bebina i obrnuto, no to se zasniva samo na tome to
je etverokutnost oit izraz za bebinost, a ova neko tajno, za sebe nezamjetno
svojstvo. Odgovorit emo da je, nakon to je utvren kri terij, ve utvreno i da
bebian znai etverokutan, te da vie uope nije slobodno tom rijei mi-
sliti ovo ili ono.
Sainimo ukratko rezultat naih razmatranja. Neka je a ma koja rije, a
S(a), elementarni stav u kojemu se ona pojavljuje. Dovoljan i nuan uvjet za to
da a ima neko znaenje moe se onda dati u svakoj od slijedeih formulacija
koje u osnovi znae isto:
. Poznate su empirijske oznake za a.
a. Poznato je iz kojih se protokolarnih stavova S(a) mo e izvesti.
. Utvreni su istinosni uvjeti za S(a)
. Poznat je put k provjerljivosti S(a).
8,
19.2.3. Metafzike rijei bez znaenja
Za mnoge se metazike rijei pokazuje da ne ispunjava ju upravo navedene
uvjete, da su dakle bez znaenja.
Uzmimo kao primjer metaziki termin naelo (i to kao naelo bitka, a ne
kao naelo spoznaje ili stav razloga). Mnogi metaziari daju odgovor na pita-
nje to je (vrhov no) naelo svijeta (ili stvari, bitka, bia, npr.: voda, broj,
oblik, kretanje, ivot, duh, ideja, nesvjesno, djelo, do bro i tsl.) Da bismo nali zna-
enje to ga rije naelo ima u tom metazikom pitanju, moramo pitati meta-
ziare pod kojim je uvjetima stav oblika x je naelo y istinit, a pod kojim laan,
drugim rijeima: mi pitamo o oznakama ili o deniciji rijei naelo. Metaziar
489
O logikom i spoznajnoteorijskom shvaanju, na kojem se temelji nae razlaga nje, ovdje
pak samo kratka naznaka, usp.: Wittgenstein, Tractatus logico-phi losophicus, 1922.,
Carnap, Logika izgradnja svijeta, 1928. Waisman, Logika, je zik, lozoja.
8
odgovara otprili ke ovako: x je naelo y znai da y proizlazi iz x, bitak y teme-
lji se na bitku x, y postoji pomou x ili tsl. No te su rijei mnogoznane i neo-
dreene. One esto imaju jas no znaenje, npr. o nekoj stvari ili dogaaju y kaemo
da on proizlazi iz x kad zamijetimo da na stvar ili dogaaj vrste x esto ili uvijek
slijedi takav vrste y (kauzalni odnos u smislu zakonomjernog slijeda). No meta-
ziar nam tvrdi da on ne misli na taj empirijski utvrdiv odnos, jer inae bi njegove
metazike teze bile jednostavni iskustveni stavo vi jednaki onima u zici. Rije
proizlaziti nema ovdje znaenje nekog odnosa u vremenskom slijedu i uvjetnog
odnosa to ga ta rije obino ima. No ne daje se kriterij ni za kakvo drugo zna-
enje. Prema tome, navodno metazi ko znaenje, koje ta rije u razlici spram
onom empirij skom znaenju ovdje treba da ima, uope ne postoji. Mislimo li na
izvorno znaenje rijei principium (i odgovara jue grke rijei arhe), zamije-
tit emo da ovdje egzistira isti razvojni put. Izvorno znaenje poelo uzimlje se
iz riito za tu rije ona ne znai vie ono vremenski prvo, nego prvo u nekom dru-
gom, specino metazikom pogledu. No kriteriji za taj metaziki pogled
nisu dani. U oba je sluaja dakle rijei oduzeto njezino prvotno znae nje, a da
joj nije dano novo, rije ostaje kao prazna ljuska. Iz jednog ranijeg znaenjskog
razdoblja za nju se jo aso cijativno vezuju razliite predodbe, one se povezuju s
novim predodbama i uvstvima svezom u kojoj se ta rije sada upotrebljava. Ali
rije time nema znaenja, ona i na dalje ostaje bez znaenja dokle god se ne moe
navesti nika kav put k provjerljivosti.
Drugi je primjer rije Bog. Kod ove rijei moramo, bez obzira na varijante
njezine upotrebe u svakom od podruja, razlikovati njezinu jezinu upotrebu u
tri razliita sluaja ili historijska razdoblja, no koja se vremenski jedno u drugo
prelijevaju. U mitolokom jeziku ta rije ima jasno znaenje. Tom se rijei (odno-
sno paralelnim rijeima drugih jezika) oznauje katkad tjelesna bia, koja moda
stoluju na Olimpu, na nebu ili u Hadu i koja posjeduju mo, mudrost, dobro i sre-
u u vie ili manje savrenoj mje ri. Kadto rije oznauje i duevno-duhovna bia,
koja, do due, nemaju tijelo poput ljudskog roda, no ipak se na neki nain poka-
zuju u stvarima i dogaajima vidljivog svi jeta te su zbog toga empirijski utvrdiva.
U metazikom jeziku naprotiv rije Bog oznauje neto nadempirijsko. Toj je
rijei izrijekom oduzeto znaenje tjelesnog bia ili duevnog bia koje se krije u
tjelesnome. A budui da joj nije dano nikakvo novo znaenje, ona je bez znaenja.
Dakako, esto se ini kao da se rijei Bog daje neko znaenje i u metazikom
(jeziku). No denicije, koje se daju, pokazu ju se pri pobliem promatranju privid-
nima, one se svode ili na logiki nedopustive sveze rijei (o kojima e poslije bi ti
govora) ili na druge metazike rijei (npr. prapoelo, apsolut, neuvjetova-
no, neovisno, samostalno i tsl.), ali ni u kojem sluaju na istinosne uvjete
njezina elemen tarnog stava. Za ovu rije nije ak ispunjen ni prvi zahtjev logike,
naime zahtjev za navoenjem njezine sintakse, tj. oblika njezina pojavljivanja u
elementarnom stavu. Elemen tarni stav morao bi ovdje imati oblik: x je Bog, no
meta ziar ili u potpunosti otklanja taj oblik, a da ne daje drugi, ili ne navodi, ako
8
IZBOR TEKSTOVA
ga prihvati, sintaktiku kategoriju varijable x. (Kategorije su: tijelo, svojstva tijela,
odnosi meu tijelima, brojevi itd.)
Izmeu (mitoloke i metazike jezine upotrebe stoji teoloka s obzirom na
rije Bog. Ovdje nema nikakva osobena znaenja, nego se koleba izmeu dva-
ju navedenih vrsta upotrebe. Neki teolozi imaju jasno empirijski (dakle u naem
razmatranju mitoloki) pojam Boga. U tom sluaju nema nikakvih prividnih
stavova, ali nevolja se za teo loge sastoji u tome to su u takvom tumaenju stavovi
teo logije empirijski stavovi i zbog toga podlijeu empirijskoj znanosti. U drugih
teologa postoji jasna metazika jezina upotreba. Kod nekih je opet jezina upo-
treba nejasna, bilo da kadto slijede ovu, kadto onu jezinu upotrebu, bilo da se
kreu u izrazima koji nisu jasno shvatljivi i koji se prelijevaju na obje strane.
Isto su tako kao promatrani primjeri naelo i Bog i veina drugih speci-
no metazikih termina bez znaenja; npr. ideja, apsolutno, neuvjetova-
no, beskonano, bitak bia, ne-bie, stvar o sebi, apsolutni duh, ob-
jektivni duh, bit, posebitak, po i zasebitak, emanacija, manifestacija,
razuenje, ja, ne-ja itd. S tim je izrazima isto kao s rijeju babian u pri-
je izmiljenu primjeru. Metaziar nam tvrdi da se empirijski istinosni uvjeti ne
mogu dati, ako pridoda da tom rijei unato to me neto misli, onda znamo da
su time oznaene samo popratne predodbe i uvstva, ali s kojima odreena rije
ne dobiva nikakvo znaenje. Metaziki navodni stavovi, koji takve rijei sadre,
nemaju nikakva smisla, nita ne znae, puki su prividni stavovi. Kako objasniti
njihovo povijesno nastajanje, razmotrit emo kasnije.
19.2.4. Smisao stava
Do sada smo promatrali prividne stavove u kojima se po javljuje neka rije bez
znaenja. Postoji jo jedna druga vrsta prividnih stavova. Oni se sastoje od rijei
sa znae njem, ali su od tih rijei tako sastavljeni da ipak nemaju nikakva smisla.
Sintaksa nekog jezika odreuje koje su sveze rijei doputene a koje su nedo-
putene. No gramatika sintaksa prirodnih jezika ne ispunjava posvuda zadau
iskljuenja nesmisaonih sveza rijei. Uzmimo kao pri mjer dva slijedea niza rijei:
. Cezar je i,
a. Cezar je prim broj.
Niz rijei () nainjen je protusintaktiki, sintaksa zahti jeva da na treem mje-
stu ne stoji veznik, nego predikat, dakle imenica (s lanom) ili pridjev. Sintaktiki
je npr. sainjen niz rijei: Cezar je vojskovoa, on je smisaoni niz rijei, stvarni
stav. No isto je tako sintaktiki sainjen i niz rijei (a), jer on ima isti gramatiki
oblik kao netom spo menuti stav. No (a) je unato tome nesmisaon. Prim broj je
svojstvo brojeva, ono se ne moe niti priznati niti porei nekoj osobi. Budui da
se (a) ini stavom, ali nije stav, nita ne znai, niti izraava postojee niti neposto-
86
jee stanje stvari, zovemo taj niz rijei prividnim stavom. Time to gramatika
sintaksa nije povrijeena, moemo na prvi pogled lako biti zavedeni na pogreno
miljenje da ipak imamo posla s nekim stavom, mada s lanim. No a je prim
broj laan je onda i samo onda, ako je a djeljiv prirodnim brojem, koji nije ni a ni
, ovdje se oito za a ne moe sta viti Cezar. Ovaj je primjer bio izabran tako
da se nesmi saonost mogla lako zamijetiti, kod nekih metazikih tzv. stavova nije
tako lako spoznati da su prividni. injenica da se u obinom jeziku moe, a da se
ne povrijedi gramatika pravila, sainiti nesmisaon niz rijei, upuuje na to da je
gramatika sintaksa, gledajui s logikog stajalita, nedo voljna. Kad bi gramatika
sintaksa tono odgovarala a logikoj, ne bi mogao nastati nikakav prividni stav.
Kad grama tika sintaksa ne bi razlikovala samo vrste rijei, imenice, pridjeve,
glagole, veznike itd., nego u tim vrstama ispunja vala jo izvjesne logiki traene
razlike, ne bi mogli biti sainjeni nikakvi prividni stavovi. Kad bi se npr. imenice
gra matiki razbile u vie vrsta rijei, ve prema tome, oznaavaju li svojstva tijela,
brojeva itd., pripadale bi rijei vojskovoa i primbroj gramatiki razliitim
vrstama rijei, a (a) bi bio upravo tako protujezian kao (). U jed nom korektno
izraenom jeziku bili bi dakle svi nesmisaoni nizovi rijei vrste primjera (). Oni
bi dakle ve gramati kom bili na izvjestan nain automatski iskljueni, tj. da bi se
izbjegla nesmisaonost, ne bi trebalo paziti na znae nje pojedinih rijei, nego samo
na njihovu vrstu (sintakti ku kategoriju, npr.: stvar, svojstvo stvari, odnos stva-
ri, broj, svojstvo broja, brojni odnos i sl.) Kad bi naa teza, da su stavovi metazike
prividni stavovi, bila opravdana, ne bi se, dakle, u jednom logiki korektnom jezi-
ku meta zika uope mogla izraziti. Iz toga slijedi velika lozofska vanost zadae
izgradnje jedne logike sintakse na kojoj logiari danas rade.
19.2.5. Metafziki prividni stavovi
Iznijet emo sad neke primjere metazikih prividnih stavova na kojima se
osobito jasno moe spoznati da je logika sintaksa povrijeena, premda je ispu-
njena povijesno-gramatika sintaksa. Izabiremo neke stavove iz onoga metazi-
kog uenja, koje je danas u Njemakoj izvrilo najsnaniji utjecaj.
,o
Treba da istraimo bie samo i inae nita, jedino bie i dalje nita, jedino
bie i povrh toga nita. Kako stoji s tim Nita Postoji li Nita samo zato to
po stoji Ne, tj. nijekanje Ili stvar stoji obrnuto Postoji li ni jekanje i Ne samo zato
to postoji Nita Mi tvrdi mo: Nita je izvornije od Ne i nijekanja. Gdje
da traimo Nita Gdje da naemo Nita Mi znamo Nita. Tjeskoba
otkriva Nita. Ono pred im i zato smo tjeskobni, bijae zapravo nita. U
stvari: Nita sa mo kao takvo bijae tu. Kako stoji s tim Nita Nita
samo niti.
490
Sljedei navodi uzeti iz: M. Heidegger, to je metazika? 1929. Isto smo tako mogli uzeti
kao navod neka mjesta iz bilo kojega drugog od brojnih suvreme nih metaziara i onih u
prolosti, ipak, ini nam se da izabrana mjesta oso bito jasno ilustriraju nae miljenje.
8;
IZBOR TEKSTOVA
Da bismo pokazali da mogunost tvorbe prividnih stavo va poiva na logikoj
pogreci u jeziku, postavimo donju shemu. Stavovi pod I su i gramatiki i logiki
besprijekor ni, dakle smisaoni. Stavovi pod II (s izuzetkom B
) grama tiki su pot-

puno analogni onima pod I. Stavovi oblik II A (kao pitanje i odgovor), istina, ne
odgovara zahtjevima to se imaju postaviti na logiki korektan jezik. No oni su
unato tome smisaoni, budui da se dadu prevesti na logiki korektan jezik, to
pokazuje stav III A, koji ima isti smisao kao II A. Nesvrsishodnost stavnog oblika
II A pokazuje se onda u tome to od njega pomou operacija koje su grama tiki
bez greke moemo dospjeti do nesmisaonih stavnih oblika II B, koji su uzeti iz
gornjeg navoda. Ti oblici ne da du se uope tvoriti na korektnom jeziku kolone III.
Una to tome, njihova se nesmisaonost ne zamjeuje na prvi pogled, jer se lako
moemo obmanuti analogijom sa smisa onim stavovima I B. Ovdje ustanovljena
pogreka u naem jeziku jest, dakle, u tome, to on, suprotno logiki korekt nom
jeziku, doputa gramatiku jednakost oblika izmeu smisaonog i nesmisaonog
niza rijei. Svakom jezinom stavu pridodana je odgovarajua formula iz naina
pisanja u logistici, te formule omoguuju da osobito jasno spoznamo nesvrsis-
hodnu analogiju izmeu I A i II B i nastanak nesmisaonih tvorbi II B koje se na
njoj temelje.
I Smisaoni II Nastanak III Logiki
stavovi obinog nesmisaonog korektan
jezika iz smisaonog u jezik
obinom jeziku

A. to je vani A. to je vani A. Ne postoji
dr(?) dr(?) (ne egzistira,
Vani je kia. Vani (ni)je nita. nije tu)
dr(Re) dr(Ni) neto, to
je vani
- i
x /

dr / x /
B. Kako stoji s B. Kako stoji s B. Svi ti oblici
tom kiom tim Nita ne mogu se
(tj.: to ini ?(Ni) uope tvoriti.
kia ili: to
se o toj kii
inae jo
moe izrei)
(Re)

88
. Mi znamo . Mi traimo
kiu. Nita
(Re) Mi nalazimo
Nita
Mi znamo
Nita

a. Kia kii. a. Nista niti
re(Re) ni(Ni)
. Ne postoji
Nita samo zato
to. . .
ex (Ni)
Pri potanjem promatranju prividnih stavova pod II B pokazuju se jo izvje-
sne razlike. Tvorba stavova () poiva jednostavno na pogreci da se rije nita
upotrebljava kao ime predmeta, jer se u obinom jeziku u tom obliku obiava
upotrebljavati kako bi se formulirao negativan eg zistencijalni stav (vidi II A). U
korektnom jeziku, naprotiv, ne slui u istu svrhu neko posebno ime, nego izvje-
stan lo giki oblik stava (vidi III A). U stavu II B
a
prisutno je osim toga jo neto
novo, naime tvorba rijei nititi koja je bez znaenja, stav je, dakle, nesmisaon
s dvostrukog razlo ga. Prije smo razloili da metazike rijei bez znaenja obi-
no nastaju tako to se rijei sa znaenjem metafori kom upotrebom u metazici
oduzimlje znaenje. Ovdje je, naprotiv, pred nama jedan od rijetkih sluajeva, da
se uvo di jedna nova rije koja ve od poetka nema nikakva znaenja. Stav II B

treba isto tako odbaciti iz dva razloga. On se s prethodnim stavovima podudara
u pogreci, da se rije nita koristi kao ime predmeta. No, osim toga, on je
proturjean. Jer samo kad bi bilo doputeno da se rije nita uvede kao ime ili
oznaka nekog predmeta, tom bi predmetu ipak u njegovoj deniciji bila zanijeka-
na egzis tencija, ali bi mu u stavu () opet bila pripisana. Taj bi stav, dakle, ako ve
ne bi bio besmislen, bio kontradikto ran, dakle nesmisaon.
S obzirom na grube logike pogreke, koje nalazimo u stavovima II B, mogli
bismo doi na pretpostavku, da je u navedenoj raspravi moda rije nita tre-
bala da ima potpunoma drugo znaenje negoli ga inae ima. A ta se pretpostavka
jo uvruje, kad ondje dalje itamo da tjeskoba otkriva Nita, da je u tjeskobi
tu Nita samo kao takvo. ini se da bi rije nita ovdje trebala da oznai odre-
eno uvstveno stanje, moda religiozno, ili ma togod to se na takvom uvstvu
temelji. Kad bi tome bilo tako, onda u stavovima II B ne bi bilo spomenute logike
pogreke. Ali navod na str. a6o pokazuje da ovo tumaenje ni je mogue. Iz sveze
samo i inae nita jasno se vidi da rije nita ovdje ima uobiajeno znae-
nje logike par tikule, koja slui kao izraz nijednog egzistencijalnog stava. Za to
k(Ni)
8,
IZBOR TEKSTOVA
uvoenje rijei nita vezuje se onda neposredno glavno pitanje rasprave: Kako
stoji s tim Nita
Naa dvoumica, da nismo moda pogreno tumaili, bit e, meutim, potpuno
uklonjena ako vidimo kako je piscu rasprave posve jasno da su njegova pitanja i
stavovi logi ke opreni. Pitanje i odgovor s obzirom na Nita u sebi su jednako
proturjeni. Obino navoeno temeljno pravilo miljenja uope, stavak o is-
kljuenju proturjeja, opa logika, potire to pitanje. Utoliko gore po logiku! Mi
moramo sruiti njezinu vladavinu: Ako je tako mo razuma slomljena u obzoru
pitanja o Nita i bitku, onda se time odluuje i o sudbi vladavine logike u lozo-
ji. Sama ideja logike razrjeava se u vrtlogu jednog iz izvornog propitivanja.
No, je li trijezna znanost u suglasju s vrtlogom protulogikog propitivanja I na to
je ve odgovoreno: Tobonja trijeznost i promiljenost znanosti postaje smije-
nom, ne uzme li to Nita ozbiljno. Tako nalazimo dobru potvrdu za nau tezu,
metaziar ovdje sam dolazi do tvr dnje da njegova pitanja i odgovori nisu spojivi
s logikom i znanstvenim nainom miljenja.
Sada je jasna razlika izmeu nae teze i one prijanjih antimetaziara. Me-
tazika je za nas puko matanje ili bajka. Stavovi neke bajke ne proturjee
logici, nego sa mo iskustvu, oni su potpuno smisaoni, mada lani. Meta zika nije
nikakvo praznovjerje; vjerovati se moe u is tinite i lane stavove, ali ne u nesmi-
saone nizove rijei. Me taziki stavovi ne dolaze u obzir ni kao radne hipoteze;
jer za neku je hipotezu bitna relacija izvodljivosti (istinitih ili lanih) empirijskih
stavova, a tako neto nedostaje up ravo kod prividnih stavova.
S uputom na tzv. ogranienost ovjekove moi spoznava nja, kadto se, da bi se
spasila metazika, prigovara slijedee: metazike stavove, istina, ne moe ve-
ricirati ovjek ili inae neko konano bie, no oni bi moda mogli vaiti kao
pretpostavke o tome, to bi neko bie s viom ili ak savrenom moi spoznavanja
odgovorilo na naa pi tanja, a kao pretpostavke bili bi oni ipak barem smisaoni.
Protiv tog prigovora odgovaramo ovako: ako nije dano znaenje neke rijei, ili
niz rijei nije sainjen sintaktiki, onda ak nema ni pitanja. (Misli se, recimo,
na prividna pitanja: Je li stol babian, Je li broj sedam svet, Jesu li par-
ni ili neparni brojevi tamni.) Gdje nema pitanja, ne moe odgovoriti ni neko
sveznajue bie. Prigovaratelj e moda sad tvrditi: kao to onaj koji vidi moe
slijepcu sa opiti neku novu spoznaju, tako bi nam moda neko vie bie moglo
saopiti metaziku spoznaju, npr. je li vidljivi svijet pojava nekog duha. Ovdje
moramo razmisliti o tome to znai nova spoznaja. Mi, dakako, moemo misliti
da susreemo ivotinje koje nas izvjeuju o nekom novom smislu. Kad bi nam ta
bia dokazala Fermatov stav ili kad bi pronala neki novi zikalni instrument ili
postavila ka kav dosad nepoznati prirodni zakon, naa bi spoznaja tad uz njihovu
pomo bila obogaena. Jer takvo to moemo mi preispitati, kao to i slijepac
moe razumjeti i preispitati cijelu ziku (i time sve stavove onoga koji vidi). No
ako nam pretpostavljena bia tvrde neto to mi ne moemo provjeriti, onda to
neemo ni razumjeti, onda za nas uope ne ma nikakva saopenja, nego pukih go-
vornih zvukova bez smisla, mada moda s predodbenim asocijacijama. Pomo u
,o
drugog bia, svejedno spoznaje li ono vie ili manje ili sve, moe se, dakle, naa
spoznaja samo kvantitativno proiriti, ali ne moe doi ni do kakve principijelno
nove spoznaje. Ono to nam je neizvjesno, moe nam uz pomo ne kog drugog
postati izvjesnim, no ono to je za nas nerazumljivo, bez smisla, ne moe nam
postati smisaonim uz pomo nekog drugog, pa znao on koliko mu drago. S toga
nam ni ikakav bog ni ikakav vrag ne mogu pri metazici biti od pomoi.
19.2.6. Nesmisaonost svake metafzike
Primjeri metazikih stavova, koje smo analizirali, svi su uzeti samo iz jedne
rasprave. No rezultati vrijede na slian, dijelom na doslovce isti nain i za dru-
ge metazike sisteme. Kad spomenuta rasprava s odobravanjem navodi Hegelov
stav (isto bie i isto Nita jesu, dakle, isto), ona se na nj pozivlje s punim
pravom. Hegelova metazika ima logiki upravo isti onaj karakter to smo ga nali
u onoj suvremenoj metazici. A isto to vrijedi i za ostale me tazike sisteme,
premda njihov jezik a time i logine po greke vie ili manje odstupaju od onih u
raspravljanom primjeru.
Navoditi ovdje daljnje primjere za analizu pojedinih me tazikih stavova ra-
zliitih sistema valjda nee biti potre bno. Upozorimo samo na najee vrste
pogreaka.
Moda se veina logikih pogreaka, koje sreemo u pri vidnim stavovima, te-
melji na logikim grekama, koje su povezane s upotrebom rijei biti u naem
jeziku (i odgovarajuim rijeima u drugim jezicima, barem u veini evropskih).
Prva je greka dvoznanost rijei biti, ona se jednom upotrebljava kao kopula
pred nekim predikatom (ja sam gladan), a drugi put kao oznaka za egzistenciju
(ja sam). Ta se pogreka oteava time to metaziari ma esto nije jasna ta
dvoznanost. Druga je pogreka u ob liku glagola u drugom znaenju, egzistencije.
Glagolskim oblikom predikat se pomilja ondje gdje ga nema. Istina, odavna se
ve zna da egzistencija nije nikakva oznaka (usp. Kantovo pobijanje ontolokog
dokaza Boje opstojnosti). No tek je moderna logika u tome potpuno konzekven-
tna: o na uvodi egzistencijalni znak u takvu sintaktikom obliku, da se on ne moe
kao predikat odnositi na predmetni znak, nego samo na predikat (usp. npr. stav
III A u tabeli na str. a6). Od starog vijeka veina se metaziara tim glagolskim
a time i predikativnim oblikom rijei biti da la zavesti na prividne stavove, npr.
ja (je)sam, Bog jest.
Primjer za tu pogreku nalazimo u Descartesovu: co gito, ergo sum. Ostavlja-
jui po strani sadrajno razmiljanje, koje ide protiv premisa je li, naime, stav
(ja) mi slim adekvatan izraz miljenog stanja stvari ili moda sadri hipostazi-
ranje promatrajmo oba stava samo s for malno-logikog stajalita. Zamjeuje-
mo dvije bitne logike pogreke. Prva je u zakljunom stavu (ja) jesam. Glagol
biti ovdje je nedvojbeno miljen u smislu egzistencije, jer kopula se ne moe
upotrijebiti bez predikata, Descarte sovo (ja) jesam bilo je uvijek i shvaeno u
tom smislu. No, onda se taj stav protivi prije navedenom logikom pravilu da se
,
IZBOR TEKSTOVA
egzistencija moe izrei samo u svezi s nekim predikatom, a ne u svezi s nekim
imenom (subjekt, vlasti to ime). Egzistencijalni stav nema oblik a egzistira (kao
ovdje: (ja) jesam , tj. ja postojim ), nego egzistira neto te i te vrste. Druga
je greka u prijelazu od (ja) mi slim ka (ja) postojim. Ako bi se iz stava P(a)
(a-u pri pada svojstvo P) izveo egzistencijalni stav, moe on onda iskazati egzi-
stenciju samo s obzirom na predikat P, a ne s obzirom na subjekt a premise. Iz
ja sam Evropejac ne slijedi (ja) postojim, nego postoji Evropejac. Iz (ja)
mislim ne slijedi (ja) jesam, nego postoji neto mislee.
Ta okolnost, da nai jezici ne izraavaju egzistenciju gla golom (biti ili egzi-
stirati), sama po sebi jo nije ni kakva logika pogreka, nego samo nesvrsishod-
na, opasna. Glagolskim oblikom moemo lako biti zavedeni na krivo shvaanje
da je egzistencija neki predikat, onda se dolazi do takvih logikih naopakih i zbog
toga nesmisaonih naina izraavanja, kakve smo netom razmatrali. Iz istog su
izvora i takvi oblici, kao bie, ne-bie, koji su u metazici oduvijek igrali veli-
ku ulogu. U nekom logiki korektnom jeziku takvi se oblici uope ne mogu tvoriti.
Kako se ini, oblici ens odnosno seiend (bie) uvedeni su u latin skom i u
njemakom jeziku, moda zavoenjem grkim u zorom, ba za upotrebu metazi-
ara, tako je jezik uinjen logiki loijim, dok se mislilo da je uklonjen nedostatak.
Druga pogreka protiv logike sintakse, koja se vrlo e sto pojavljuje, jest tzv.
mijeanje sfera pojmova. Dok se prethodno navedena pogreka sastoji u tome
da se neki znak s nepredikativnim znaenjem upotrebljava kao predi kat, ovdje
se, istina, predikat upotrebljava kao predikat, ali kao predikat neke druge sfere,
posrijedi je povreda pravila tzv. teorije tipova. Jedan konstruirani primjer za to
jest prije promatrani stav: Cezar je prim-broj. Imena osoba i brojevi pripadaju
razliitim logikim sferama, a zbog toga i osobni predikati (npr. vojskovoa) i
brojevni pre dikati (prim-broj). Pogreka mijeanja sfera nije, za razli ku od prije
razjanjene jezine upotrebe glagola biti, me tazika, nego se esto dogaa ve
u svakodnevnom jeziku. No ona ovdje rijetko vodi do nesmisaonosti, viezna-
nost rijei s obzirom na sfere ovdje je takva da se lako moe ot kloniti.
Primjer: . Ovaj je stol vei od onoga. a.Visina je ovog stola vea od visine
onog stola. Ovdje se rije vei u () upotrebljava kao odnos izmeu predmeta,
u (a) kao odnos izmeu brojeva, dakle za dvije razliite sintaktike kate gorije.
Pogreka je ovdje nebitna, ona se npr. moe elimini rati tako da se pie vei
i
vei
a
, vei
denira se on da iz vei
a
tako da se stavni oblik () dri istozna-
nim sta vnom obliku (a) (i nekim drugim slinima).
Budui da mijeanje sfera u svakodnevnom jeziku nije nikakvo zlo, obiaj je da
se na to uope ne obaziremo. To je, dodue, za obinu upotrebu jezika svrsishod-
no, no u me tazici je imalo kobne posljedice. Ovdje smo se, zavedeni navikom u
svakodnevnom jeziku, dali navesti na takvo mi jeanje sfera, koje se vie ne mogu,
kao one u svakodnev nom govoru, prevesti na logiki korektan oblik. Prividni sta-
vovi ove vrste nalaze se osobito esto npr. u Hegela i Heideggera, koji je s mnogim
osobinama Hegelova oblika jezika preuzeo i nekoje od njegovih logikih nedosta-
taka. (Npr. odreenja, koja bi se trebala odnositi na predmete odreene vrste, od-
,a
nose se umjesto na njih, na odreenje tih predmeta ili na bitak ili na tubitak
ili na odnos iz meu tih predmeta.)
Nakon to smo nali da su mnogi metaziki stavovi ne smisaoni, postavlja se
pitanje, ne postoji li moda ipak ka kva zaliha smisaonih stavova u metazici, koja
bi preosta la ako bismo one nesmisaone izbacili.
Na osnovu naih dosadanjih rezultata moglo bi se doi do shvaanja da meta-
zika sadri mnoge opasnosti da dos pije u nesmisaonost, i da se zbog toga mora-
mo, ako se elimo baviti metazikom, potruditi da te opasnosti briljivo izbjega-
vamo. To slijedi iz zadae to je metazika sebi postavlja: ona eli nai i predoiti
neku spoznaju, koja nije dostupna empirijskoj znanosti.
Prije smo se uvjerili da je smisao nekog stava u metodi njegove provjerljivosti.
Neki stav znai samo ono to je na njemu provjerljivo. Zbog toga neki stav, ako
on uope neto znai, moe znaiti samo neku empirijsku injenicu. Neto to bi
principijelno bilo s onu stranu iskustvenoga, ne bi se moglo niti rei, niti misliti,
niti propitati.
(Smisaoni) stavovi razbijaju se na slijedee: Ponajprije ima stavova, koji su ve
samo na osnovu svojega oblika istiniti (tautologije po Wittgensteinu; one otpri-
like odgo varaju Kantovim analitikim sudovima), oni ne kazuju nita o zbilji.
U tu vrstu stavova spadaju logike i mate matike formule, one nisu samo iskazi
o zbilji, nego slue za transformaciju takvih iskaza. Drugo, postoje negati ta kvih
stavova (kontradikcije); oni su proturjeni, dakle, na osnovu svog oblika lani.
Za sve je ostale stavove odlu ka o njihovoj istinitosti ili lanosti u protokolarnim
sta vovima, oni su, dakle, (istiniti ili lani) iskustveni stavovi i pripadaju podruju
empirijske znanosti. Ako se hoe sainiti neki stav, koji ne pripada tim vrstama,
postaje on automatski nesmisaon. Budui da metazika niti kazuje analitike sta-
vove niti eli dospjeti u podruje empirijske znanosti, ona je prisiljena ili da upo-
trebljava rijei za koje ne moe navesti nikakav kriterij, ili pak da spaja rijei bez
znaenja tako da ne rezultira ni analitikim (odnosno kon tradiktornim) ni empi-
rijskim stavom. U oba sluaja nuno nastaju prividni stavovi.
Logika analiza, dakle, dosuuje nesmisaonost svakoj na vodnoj spoznaji koja
eli posegnuti preko iskustva ili iza njega. Taj sud pogaa ponajprije svaku speku-
lativnu metaziku, svaku tobonju spoznaju istog toga miljenja ili i ste intuicije,
koja misli da moe biti bez iskustva. No taj se sud odnosi i na onu metaziku, koja,
polazei od iskustva, osobitim zakljucima eli spoznati ono to je izvan ili iza
iskustva (dakle, npr. na neovitalistiku tezu o entelehiji koja djeluje u organskim
procesima, a koja zikalno nije shvatljiva, na pitanje o biti kauzalnog odnosa
preko ut vrivanja odreenih pravilnosti sukcesije, na pitanje o stvari o sebi).
Taj sud nadalje vrijedi i za svu lozoju vrijednosti ili normativnu lozoju, za
svaku etiku ili es tetiku kao normativnu disciplinu. Jer objektivna valjanost neke
vrijednosti ili neke norme ne moe se (ni po miljenju lozofa vrijednosti) em-
pirijski provjeriti ili deducirati iz empirijskih stavova, ona se zbog toga uope ne
moe (smi saonim stavom) izgovoriti. Drukije: Ili se za dobro i lijepo i ostale
predikate koji se upotrebljavaju u nor mativnoj znanosti daju empirijske oznake ili
,
IZBOR TEKSTOVA
se to ne ini. Neki stav s takvim predikatom postaje u prvom sluaju em pirijski
injenini sud, ali ne vrijednosni sud, u drugom sluaju postaje on prividnim sta-
vom, stav, koji bi iskazao neki vrijednosni sud, ne moe se uope tvoriti.
Sud nesmisaonosti pogaa konano i one metazike pravce, koje se nepri-
kladno obiava oznaiti kao spoznaj noteorijske, naime, realizam (ako on hoe
vie znaiti od empirijskog nalaza, da procesi pokazuju odreenu pravilnost, ime
je dana mogunost za primjenu induktivne me tode) i njegove protivnike: subjek-
tivni idealizam, solipsi zam, fenomenalizam, pozitivizam (u prijanjem smislu).
Ali, to jo uope onda preostaje lozoji, ako su svi sta vovi, koji neto znae,
empirijske prirode i pripadaju real noj znanosti Ono to ostaje, nisu stavovi, nije
nikakva teorija, nikakav sistem, nego samo jedna metoda, naime me toda logike
analize. Primjenu te metode pokazali smo ov dje u njezinoj negativnoj upotre-
bi: ona ovdje slui za iz bacivanje rijei bez znaenja, nesmisaonih prividnih sta-
vova. U svojoj pozitivnoj upotrebi slui ona za pojanja vanje smisaonih pojmova
i stavova, logiko zasnivanje real ne znanosti i matematike. Negativna je primje-
na metode u postojeoj povijesnoj situaciji nuna i vana. No plod nija je, ve i
u sadanjoj praksi, pozitivna primjena, u nju se ovdje ipak ne moemo poblie
uputati. Naznaena za daa logike analize, istraivanje osnova, jest ono to mi
razumijemo pod znanstvenom lozojom u opreci pre ma metazici, na toj e
zadai raditi veina priloga u ovom asopisu.
Na pitanje o logikom karakteru stavova, koje smo dobili kao rezultat logi-
ke analize, npr. stavove ove i ostalih logikih rasprava, moe se ovdje odgovoriti
samo nagovjetajem da su ti stavovi dijelom analitiki, dijelom empirij ski. Ti sta-
vovi o stavovima i stavni dijelovi pripadaju na ime dijelom istoj metalogici (npr.
neki niz, koji se sas toji od egzistencijalnog znaka i imena predmeta, nije stav),
a dijelom deskriptivnoj metalogici (npr. niz rijei na tom i tom mjestu te i te
knjige, nesmisaon je). O metalogici e biti govora na drugom mjestu, pri tome e
i biti poka zano da metalogika, koja govori o stavovima nekog jezika, moe sama
biti formulirana na tom jeziku.
19.2.7. Metafzika kao izraz ivotnog uvstva
Ako kaemo da su stavovi metazike potpuno nesmisao ni, uope nita ne zna-
e, ipak e jo i onoga tko s razbo rom odobrava nae rezultate muiti osjeaj u-
enja: zar bi zbilja toliki muevi najrazliitijih razdoblja i naroda, meu njima
izvrsni umovi, utroili toliko truda, istinskog a ra na metaziku, kad ona ne bi
bila nita drugo do puko, nesmisaono nizanje rijei I bi li bilo jasno to to su ta
djela do dana dananjega tako snano utjecala na itaoce i sluaoce, kad ona ne bi
sadravala nimalo zabluda, nego uope nita Ova su razmiljanja utoliko prava
ukoliko me tazika stvarno neto sadri, samo to nije nikakav teorij ski sadraj.
(Prividni) stavovi metazike ne slue opisiva nju stanja stvari, niti o postojeem
(tad bi to bili istiniti stavovi), niti o nepostojeem (tad bi to u najmanju ruku bili
lani stavovi), oni slue za izraavanje ivotnog uv stva.
,
Moda moemo uzeti da je mit ono iz ega se razvila me tazika. Dijete se lju-
ti na zao stol, o koji se saletjelo, primitivan se ovjek trudi da umilostivi zlog
demona potresa ili zahvalnicom tuje boanstvo plodonosne kie. Ov dje pred so-
bom imamo personikacije prirodnih pojava, koje su quasi pjesniki izraz uv-
stvenoga odnoenja ovje ka prema okolini. Batinu mita preuzima, s jedne strane,
poezija, koja svjesnim sredstvima proizvodi i uzvisuje rad mita, s druge strane,
teologija, u kojoj se mit razvio u sis tem. Koja je, dakle, historijska uloga meta-
zike Moda je moemo smatrati nadomjeskom teologije na stupnju sustavnog,
pojmovnog miljenja. (Tobonji) nadnaravni ali (toboe) nad-empirijskim spo-
znajnim izvorima. Pri pobliem promatranju moe se i u vie puta promijenjenu
ruhu jo vidjeti isti sadraj kao u mitu: drimo da i meta zika izvire iz potrebe da
se izrazi ivotno uvstvo, duhov ni obzor u kojemu ovjek ivi, uvstveni i voljni
stav pre ma okolini, prema blinjima, prema zadacima na kojima radi, prema sud-
binama koje podnosi. To se ivotno uv stvo oituje, veinom nesvjesno, u svemu
to ovjek ini i tvrdi, ono se pokazuje i u crtama njegova lica, moda i u nainu
njegova hoda. Neki ljudi, dakle, imaju potrebu da osim toga jo oblikuju poseban
izraz za svoje ivotno uv stvo, u kojemu se ono koncentriranije i uvjerljivije oi-
tuje. Ako su takvi ljudi umjetniki nadareni, nalaze oni mogu nost da se izraze
oblikovanjem umjetnikog djela. Kako se u stilu i vrsti umjetnikog djela oituje
ivotno uvstvo, razloili su to ve mnogi (npr. Dilthey i njegovi uenici). (Pri
tome se esto upotrebljava izraz svjetonazor, mi ga radije izbjegavamo poradi
njegove dvoznanosti, zbog koje se gubi razlika izmeu ivotnog uvstva i teorije,
to je za nau analizu upravo odluujua.) Za nae je promiljanje pri tome bitno
samo to da je umjetnost adekvatno, a metazika inadekvatno sredstvo izraavanja
ivotnog uv stva. Naravno, protiv upotrebe bilo kojeg sredstva izraavanja ne bi
se, zapravo, moglo nita prigovoriti. U meta zici, meutim, stvar stoji tako da ona
oblikom svojih dje la dovodi u zabludu da je neto to ona nije. Taj oblik je oblik
sistema stavova koji su jedan prema drugom u (pri vidnom) odnosu utemeljivanja,
dakle oblik teorije. Time se hini neki teorijski sadraj, mada ga, kako smo vidjeli,
nema. Ne samo italac, nego i sam metaziar je u zabludi da je metazikim sta-
vovima neto iskazano, da su opisa na stanja stvari. Metaziar misli da se kree
u podruju u kojemu je rije o istinitom i lanom. U stvarnosti, meutim, nije
on nita iskazao, nego samo neto izrazio, kao neki um jetnik. Da je metaziar
u zabludi ne moemo zakljuiti ve iz toga to on kao medij izraavanja uzimlje
jezik a kao oblik izraavanja iskazane stavove, jer isto to ini i liriar, a da ipak
ne podlijee spomenutom samozavaravanju. No, metaziar za svoje stavove na-
vodi argumente, on za htijeva da se pristane na njihov sadraj, polemizira pro tiv
metaziara drugog pravca, pokuavajui u svojoj ras pravi opovrgnuti njegove
stavove. Liriar se, naprotiv, ne trudi da u svojoj pjesmi opovrgne stavove iz pje-
sme ne kog drugog liriara, jer on zna da se nalazi na podruju umjetnosti, a ne na
podruju teorije.
Moda je glazba najie sredstvo izraavanja ivotnog uvstva, jer je ona naj-
vie osloboena svega predmetnoga. Harmonino ivotno uvstvo, koje meta-
ziar eli izraziti u nekom monistikom sistemu, jasnije je izraeno u Mozartovoj
,
IZBOR TEKSTOVA
glazbi. A ako metaziar svoje dualistiko-heroiko ivotno uvstvo izgovara u
nekom dualistikom siste mu, ne ini li on to moda samo zato to mu nedostaje
Be ethovenova darovitost da to ivotno uvstvo izrazi u ade kvatnom mediju Me-
taziari su glazbenici bez glazbena dara. Zato oni posjeduju jaku sklonost prema
radovima u mediju teorijskog, prema spajanju pojmova i misli. Umje sto, dakle, da
tu sklonost, s jedne strane, aktivira u podruju znanosti, a potrebu izraavanja, s
druge strane, zado volji u umjetnosti, mijea metaziar oboje i stvara tvo revinu
koja spoznaji ne daje uope nita a ivotnom uv stvu neto nedovoljno.
Nau pretpostavku da je metazika nadomjestak umjet nosti, dakako nedovo-
ljan, moe potvrditi, ini se, i inje nica, da je onaj metaziar, koji je moda imao
najvie um jetnikog dara, naime Nietzsche, najmanje zapadao u greku spomenu-
tog mijeanja podruja. Velik je dio njegova djela preteno empirijskog sadraja,
radi se tu npr. o povijesnoj analizi odreenih fenomena umjetnosti, ili o povije-
sno-psihologijskoj analizi morala. Ali u djelu u kojemu je najsnanije izrazio ono
to drugi izraavaju metazikom ili etikom, naime u Zarathustri, nije on izabrao
zabludan teorijski oblik, nego, oito, oblik umjetnosti, pjesnitva.
Dodatak pri korekturi
U meuvremenu sam, na svoju radost, otkrio da je i sa drugih strana ener-
gino bila opovrgavana moderna Nita-lo zoja. 0. Kraus u jednom predavanju
(O svemu i niemu, Radio Leipzig, . svibnja ,o., Filozofske sveske a, str. o,
,.) daje neke naputke o povijesnom razvitku Nita-lozoje i tad kae o Heide-
ggeru: Znanost bi sebe uinila smijenom kad bi to (Nita) uzela ozbiljno, Jer
nita ne ugroava poglede svake lozofske znanosti ozbiljnije od oivljavanja one
Nita i Sve-lozoje. Nadalje, Hilbert u jednom predavanju (Osnove elemen-
tarne nauke o brojevima, prosinca ,o. u Filozof skom drutvu u Hamburgu,
Marth. Ann. o, str. 8, ,.), pri mjeuje slijedee, ne imenujui Heideggera:
U jednom novijem lozofskom predavanju nalazim reenicu: Nita je potpu-
no ni jekanje cjelokupnosti bia. Taj je stav pouan zbog toga to, unato svojoj
kratkoi, ilustrira sve ono bitno to se protivi naelima koja sam postavio u svojoj
teoriji dokaza.
19.3. Bertrand Russel GRANICE FILOZOFSKE SPOZNAJE
U svemu to smo dosad rekli o lozoji jedva da smo naeli mnoge teme ko-
jima, meutim, spisi najveeg dijela lozofa posveuju mnogo prostora. Najvie
lozofa ili barem vrlo mnogo njih tvrdi da su podobni putem metazikog
umovanja a priori, dokazati i takvo to kao to su fundamentalne dogme religije,
bitnu racionalnost univerzuma, iluzornost materije, neozbiljnost svekolikog zla,
itd. Nada da e iznai temelje ovih teza bez sumnje je postala glavnom inspira-
cijom mnogima koji su svoj ivot posvetili prouavanju lozoje. Ova je nada,
,6
kako ja mislim, uzaludna. ini se kao da spoznaja univerzuma kao cjeli ne ne bi
bila mogua putem metazike a da dokazi kopirna bi se na temelju zakona logike
tvrdilo da bi takve i takve stvari imale opstojati a one druge ne, ne mogu odnijeti
kritikom ispitivanju. U ovom poglavlju ukratko emo razmotriti nain ovakva
umovanja, s obzirom na otkriva nje njegove eventualne vrijednosti.
U moderno doba, veliki predstavnik naina miljenja to ga ovdje elimo is-
pitati bijae Hegel (;;o.8.). Nje gova je lozoja vrlo teka i mnogi se inter-
preti spore oko njena istinita tumaenja. Prema tumaenju koje u ja slijediti, a
koje je tumaenje mnogih, ako ne i veine
,
komentatora, a koje uz to nosi vrlinu
da i samo bude zanimljiv i vaan tip lozoranja, Hegelova je glavna teza da je
sve to je manje od cjeline oito fragmentarno i oito nepodobno opstojati bez
svoje dopune, ostatka svi jeta. Upravo kao to komparatistanatom po jednoj jedi-
noj kosti moe vidjeti kojoj vrsti pripada ivotinja kao cjelina, tako i metaziar,
prema Hegelu, razmotrivi bilo koju est zbilje, vidi kakva je cjelina zbilje ba-
rem u grubom orisu. Svaka prividno odjelita est zbilje ima kao neku kuku koja
je privruje za slijedeu est, slijedea est ima opet svoje kuke, to se opetuje
sve dok se ne us postavi cijeli univerzum. Ova bitna necjelovitost vrijedi, prema,
Hegelu, jednako za svijet misli kao i za svijet stva ri. Poemo li od bilo koje ap-
straktne ili nepotpune ideje u svijetu miljenja otkrit emo nakon ispitivanja da
smo, zaboravimo li njezinu necjelovitost, dospjeli u proturjeja, ova proturjeja
obru ideju koju motrimo u njenu suprot nost ili antitezu, i da bismo joj umakli
valja nam iznai novu, manje necjelovitu ideju, koja je sinteza ideje od koje smo
poli i njene antiteze. Ova e nova ideja, premda manje necjelovita od poetne,
biti ubrzo otkrivena kao ne jo do kraja cjelovita, pa e prijei u svoju antitezu, s
kojom se ima vezati u novoj sintezi. Na taj nain napre duje Hegelova misao dok se
ne domogne Apsolutne ideje, koja, prema Hegelu, nije ni u kom smislu nepot-
puna, koja nema proturjeja niti potrebitosti daljnjeg razvitka. Apsolutna je ideja
zbog toga pogodna za opis Apsolutne zbilje, ali sve nie ideje mogu opisati zbilju
tek onako kako se ona javlja ogranienom stajalitu, a ne onome koji bi jednim
pogledom obuhvatio cjelinu. Tako je Hegel doao do zakljuka da apsolutna zbilja
ini jedan jedini harmonini sustav, koji nije u prostoru i vremenu, koji nije ni u
najmanjem stupnju lo, ve je u cjelini uman i skroz naskroz duhovan. Za bilo
koju pojavu u nama poznatom svijetu, koja ovome proturjei, moe, prema Hege-
lu, biti logikom do kazano da se u stvari radi o naem fragmentarnom, odje litom
zrenju univerzuma. Kad bismo mogli obuhvatiti cijeli univerzum jednim pogle-
dom, kao to nam je pretpostaviti da ini bog, prostor bi i vrijeme, materija i zlo,
svekolika borba i oporba iezli, a mi bismo umjesto toga ugledali jednu vjenu,
savrenu, nepromjenjivu duhovnu jednotu.
U ovome poimanju ima bez sumnje neeg uzvienog, neega s ime bismo se
rado sloili. Meutim, ispitamo li pomno argumente, koji ga podupiru, ispostavlja
491
Ovime se misli na engleske hegelijance, kojih su najznaajniji zastupnici bili F.H. Bradley
(1864.- 1925.) i John McTaggart (1886.-1925). (op. njemakog prevoditelja E. Bubsera: E.
Russell Problerne der Philosophie, Edition Suhrkamp, 207, Frankfurt am Main, 1967.)
,;
IZBOR TEKSTOVA
se da ovi ukljuuju mnogo zbrke i mnotvo nezajamivih pret postavki. Funda-
mentalni stavak na kojemu je sazdan su stav kae: ono to je necjelovito ne moe
biti samostojno, ve mu je potreban oslonac drugih bia prije opstojanja. Tvrdi se
da ono to se odnosi spram stvari izvan sebe sama mora sadravati neke referen-
cije na ove izvanjske stvari, i to u svojoj vlastitoj prirodi, te zbog toga ne bi moglo
biti to jest kad te izvanjske stvari ne bi opstojale Priroda ovjekova, na primjer,
konstituirana je od uspomena i os tatka znanja, ljubavi i mrnja, itd, i tako on, bez
tih pred meta koje ljubi ili mrzi ili saznava, ne bi mogao biti onaj koji jest. On je
u bitnom smislu oito jedan fragment uzet kao totalitet zbilje bio bi proturjean.
Cijeli ovaj dokaz vrti se oko pojma prirode
,a
neke stvari, koja ini se znai
sve istine o toj stvari. Jamano da ne bi bilo istine koja jednu stvar povezu-
je s drugom stvari kad te druge stvari ne bi bilo Ali istina o stvari nije dio same
stvari, premda mora biti, prema gornjoj uporabi ovog pojma, dijelom prirode
stvari. Ako pri rodu neke stvari razumijemo kao da su to sve istine o toj stvari,
tada je jasno da ne moemo spoznati prirodu stvari sve dok ne spoznamo sve
ukupne relacije ove stvari spram svih ostalih u univerzumu. Ali ako se rije pri-
roda koristi u tom smislu, morat emo dopustiti da se neka stvar moe spoznati
iako joj je priroda nepoznata, ili pak nije u cjelini spoznata. Ako se rije priroda
upotrijebi na ovaj nain, dolazi do zbrke izmeu spoznaje stvari i spo znaje istina.
Mi moemo stei znanje o nekoj stvari upo znavanjem ak unato tome to nam
je na raspolaganju samo vrlo malo sudova o njoj teoretski i ne potrebujemo ni
jedan jedini sud. Tako poznavanje neke stvari ne impli cira spoznaju njezine pri-
rode u gornjem smislu rijei. I premda je upoznavanje s nekom stvari implicirano
u naem znanju bilo kojeg suda, o toj stvari, spoznaja nje zine prirode, u gornjem
smislu, ne igra pri tome nikakvu ulogu. Otud slijedi, . upoznavanje sa stvari ne
ukljuuje logiki i spoznaju njezinih relacija, i a. spoznaja nekih od tih relacija ne
podrazumijeva spoznaju svih njenih re lacija, niti pak spoznaju njezine prirode u
navedenom smislu. Tako mi je npr. poznata moja zubobolja i ova poznatost moe
biti tako potpuna koliko to spoznaja pu tem upoznavanja uope moe biti, a da
ne znam nita od onoga to mi zubar (koji je ne poznaje) moe kazati o njezinu
uzroku, a da ne znam, prema tome, njezinu prirodu u reenom smislu. Tako i-
njenica da neka stvar ima relacije ne podrazumijeva da su one logiki nune. To
hoe rei kako iz gornje injenice da je ova stvar ono to jest ne moemo izvesti
neophodnost svih onih razliitih rela cija koje ona stvarno posjeduje. Ovaj izvod
naime samo je prividan jer mi to ve znamo.
Shodno tome ne moemo dokazati da univerzum kao cjelina tvori jedan har-
monini sustav kako je to tvrdio Hegel. A ako to ne moemo dokazati, isto tako ne
moemo dokazati nezbiljnost vremena i prostora, materije i zla, jer ova je dedu-
cirana kod Hegela iz fragmentarnog i rela cionog karaktera ovih stvari. Zbog toga
ostajemo preputeni odjelitim istraivanjima svijeta, nepodobni da spoznamo
492
Eberhard Bubser ita ovdje Wesen, bit, za Russellovo nature, prema svojoj metazikoj
tradiciji. (op. S. )
,8
znaajke onih dijelova univerzuma koji su udaljeni od na eg iskustva. Ovaj rezul-
tat, razoaravajui koliko jest za one ije su nade narasle prema lozofskim siste-
mima, u punom je skladu s induktivnom i znanstvenom sklonou naeg doba te
je potkrijepljen ispitivanjem ljudske spoznaje koje smo poduzeli u prethodnim
poglavljima.
Veina poduzetnih nastojanja metaziara usmjerena je dokazivanju da takva
i takva pojavna obiljeja zbilj skoga svijeta vode u proturjeja te da zbog toga ne
mogu biti zbiljskima. Cijela tendencija modernog miljenja, meu tim, sve to vie
biva usmjerena spram dokazivanja da su predmnijevana proturjeja bila iluzor-
na, te da se vrlo malo toga moe dokazati a priori s obzirom na ono to ima biti.
Pitanje prostora i vremena nadaje nam dobru ilustraciju. Prostor i vrijeme ine se
beskrajnima u irenju i besko nano djeljivima. Putujemo li pravom linijom u bilo
ko jem smjeru, teko je vjerovati da emo naposljetku dosei zadnju toku, iza koje
vie nije nita, ak ili prazan pro stor. Slino tome, putujemo li u imaginaciji una-
trag ili naprijed u vremenu, teko je vjerovati da emo se domoi prvog ili zadnjeg
trenutka, kada bi ak prestalo i prazno vri jeme. Tako nam se prostor i vrijeme ine
beskonanima u irenju.
Ako pak uzmemo bilo koje dvije toke na pravcu, ini se oitim da mora biti
drugih toaka izmeu njih, koliko god da je malen razmak izmeu: svaki se raz-
mak dade raz dijeliti, a polovice mogu i opet biti podijeljene, i tako daje ad in-
nitum. to se vremena tie, pak, koliko god da je malen razmak izmeu dvaju
trenutaka, ini se oitim da e izmeu njih biti drugih trenutaka. Tako se prostor
i vri jeme ine beskonano djeljivima. Ali usuprot ovim oitim injenicama be-
skonanu irenju i beskonanoj djelji vosti lozo su iznijeli dokaze hotei po-
kazati da be skonanog mnotva stvari ne moe biti, i da prema tome broj toaka
u prostoru, ili trenutaka u vremenu, ima biti konaan. Tako je dolo do proturje-
ja izmeu oite pri rode prostora i vremena i predmnijevane nemogunosti bes-
konanih skupova.
Kant, koji je prvi upozorio na ovo proturjeje, izveo je iz njega nemogunost
vremena i prostora, koje je progla sio za puko subjektivne, i od njegova doba vrlo
su mnogi lozo vjerovali da su prostor i vrijeme puka pojava, a ne odreenja
svijeta kakav on uistinu jest. Meutim, za hvaljujui radovima matematiara, po-
najprije Georga Cantora, ispostavilo se da nemogunost beskonanih skupova ne
odgovara istini. Oni nisu u stvari sebi samima proturjeni, nego su tek u protur-
jeju s nekim vrlo ukorijenjenim duhovnim predrasudama. Otad su razlozi da se
prostor i vrijeme dre nezbiljskima postali nevaljani pa je tako isuen jedan od
najveih izvora metazikih gradbi.
Matematiari, meutim, nisu se zadovoljili time da do kau kako je prostor, ta-
kav kakvim ga openito smatraju, mogu, oni su takoer pokazali da su mnoge
forme pro stora upravo tako mogue, ukoliko se to tie logike. Za neke Euklidove
aksiome, koji zdravom razumu izgledaju nuni, i koje su ranije i lozo takvi-
ma smatrali, sada se zna da svoj privid nunosti duguju naoj pukoj zblienosti
sa stvarnim prostorom a ne nekom a priori logi kom utemeljenju. Imaginirajui
,,
IZBOR TEKSTOVA
svjetove u kojima su ovi aksiomi krivi, matematiari su se koristili logikom da bi
razlabavili predrasude zdravog razuma i pokazali nam mogunosti prostora
vie ili manje razliitih od ovo ga u kojemu ivimo. A neki se od tih prostora
tako ne znatno razlikuju od euklidovskog barem dok se to odnosi na udaljenosti
koje smo u stanju mjeriti da je nemogue opaanjem utvrditi da li je na stvarni
prostor striktno euklidovski ili je to neki od prostora druge vrste. Na taj se nain
pozicija potpunoma obre. Prije se inilo da iskustvo doputa logici samo jednu
vrstu prostora, a logika je dokazivala da je ta jedna vrsta nemogua. Sada pak
logika pokazuje da su, nezavisno od iskustva, mogue mnoge vrste prostora, a da
iskustvo moe samo djelomice odluiti izmeu njih. Tako se nae znanje o onome
to jest ispostavilo kao manje no to je ranije pretpostavljano, dok je naa spo-
znaja, onoga to moe biti, enormno narasla. Umjesto da ostanemo zakraunani
izmeu tijesnih zidova, kojih se moe istraiti svaki kuti ili pukotina, obreli smo
se u otvorenom svijetu slobodnih mogunosti, gdje mnogo toga ostaje nesaznato,
jer ima to liko toga to valja saznati.
Ono to se desilo u sluaju prostora i vremena, desilo se, do nekog stupnja, i
na drugim pravcima. Nastojanje da se univerzum odredi pomou naela a priori
skrahi ralo je, logika, umjesto da bude kao nekad, ogranienje za mogunosti, po-
stala je velikom osloboditeljicom imagi nacije, pokazujui bezbrojne alternative
koje su nedo stupne nereektirajuem zdravom razumu, i ostavljajui iskustvu za-
datak odluivanja, koja je odluka mogua, iz meu mnogih koje logika nudi naem
izboru. Znanje o onome to opstoji postalo je tako ogranieno onim to moemo
nauiti iz iskustva ne ipak onime to smo zaista iskusili, kako smo vidjeli da se
mnoga spoznaja zasniva na opisu koji se tie stvari o kojima nemamo nikakvog
izravnog iskustva. Ali u svakom pojedinom sluaju spoznaje putem opisa potreb-
na nam je sveza univer zalija koja nam omoguuje da od jedne odreene datosti
povuemo zakljuak na jedan odreeni predmet takve vrste koju implicira odre-
ena datost. To je na primjer sluaj kod materijalnih predmeta, pri emu je naelo
da su ulni podaci znaci zikih predmeta i samo jedna sveza univerzalija, i samo
s pomou ovoga naela iskustvo nam omoguuje da steknemo znanje koje se tie
zikih pred meta. Isto vai za zakon kauzalnosti ili, da uzmemo pri mjer manje
openitosti, za takva naela kao to je zakon gravitacije.
Naela kao to je zakon gravitacije bivaju dokazana ili tonije vjeruje se za
njih da su vrlo vjerojatna, na osnovi kombinacije iskustva s nekim potpuno a pri-
ori naelom kao to je naelo indukcije. Shodno tome naa je intuitivna spoznaja,
koja je izvorite svekolike nae spoznaje istina, dvovrsna: isto empirijsko znanje,
koje nam govori o opstojanju i nekim obiljejima pojedinih stvari, koje su nam
znane, i isto a priori znanje, koje nam ukazuje na svezu izmeu univerzalija, i
omoguuje nam da izvedemo zakljuke iz pojedinih injenica koje su nam date
empirij skim znanjem. Naa izvedena spoznaja svagda zavisi o nekom istom a
priori znanju i obino isto tako zavisi o nekom isto empirijskom znanju.
Filozofska spoznaja, ako je ovo to je reeno istina, ne razlikuje se bitno od
znanstvene spoznaje, nema nikakvog naroitog izvorita mudrosti, otvorenog -
6oo
lozoji a ne i znanosti, a rezultati koje je postigla lozoja ne razli kuju se radikal-
no od onih koje je postigla znanost. Bitna znaajka lozoje, koja je ini proua-
vanjem razliitim od znanosti, jest kriticizam. On kritiki ispituje naela koja su u
uporabi u znanosti i u svakodnevlju, istrauje bilo kakvu nedosljednost koja bi se
mogla nai u tim naelima, a prihvaa ih istom tada, ako se nije pojavio, kao rezul-
tat kritikog ispitivanja, nikakav razlog za njihovo odbacivanje. Kada bi, kako su
vjerovali mnogi lozo, naela u temelju znanosti bila podobna, oiena od svih
irele vantnih detalja, da nam dadu znanje koje se odnosi na univerzum kao cjelinu,
takvo bi znanje jednakom snagom trailo nae odobravanje kao znanstvena spo-
znaja, ali nae ispitivanje nije otkrilo takvo znanje, i prema tome, a po naroitim
doktrinama odvanijih metaziara, ono je ima lo uglavnom negativan rezultat.
Ali to se tie onoga to bi openito moglo biti prihvaeno kao spoznaja na je
rezultat preteno pozitivan: rijetko smo nali razloga da odbijemo takvu spoznaju
kao rezultat naeg kriticizma, i nismo vidjeli nikakva razloga za pretpostavku da
je o vjek nepodoban za onu vrstu znanja za koju se openito dri da je posjeduje.
Govorimo li, meutim, o lozoji kao o kriticizmu spo znaje, neophodno je
utvrditi stanovita ogranienja. Za uzmemo li gledite potpunog skeptika, smjeta-
jui se u cjelini izvan svega znanja, i zahtijevajui, iz te izvanjske pozicije, da nas se
nagna na vraanje unutar kruga znanja, tada zahtijevamo neto nemogue, a na
skepticizam se nikada ne moe opovrgnuti. Jer svako opovrgnue mora ot poeti
nekom esti znanja u pogledu koje se protivnici slau, iz iste sumnje ne moe
otpoeti nikakva rasprava. Otud kriticizam spoznaje kojim se koristi lozoja ne
smije biti destruktivan ukoliko se hoe postii bilo kakav rezultat. Protiv spome-
nutog apsolutnog skepticizma nema nikakva logikog argumenta. Ali nije teko
uvidjeti da je takav skepticizam nerazuman. Descartesova metodika sumnja
kojom otpoinje moderna lozoja, nije takva, nego je to prije ona vrst kriticiz-
ma za koji tvrdimo da je bit lozoje. Njegova metodika sumnja sastojala se
u sumnji o svemu to je izgledalo dvojbeno, u zaustavljanju pri svakom oitom
djeliu znanja da bi se pitao da li bi, nakon promiljanja, mogao biti siguran da je
spoznao. To je ona vrst kriticizma koja konstituira lozoju. Pone ka spoznaja kao
to je spoznaja opstojanja onoga to je dano naim osjetilima, javlja se kao posve
nedvojbena, ko liko god mi hladno i temeljito o njoj razmiljali. to se takvog zna-
nja tie, lozofski kriticizam ne zahtijeva da se uzdrimo od vjerovanja. Ali ima
uvjerenja kao na pri mjer to je mnijenje da ziki predmeti izgledaju tono kao
nai osjetilni podaci u koje se uzdamo prije reek sije, a koja se rastvaraju ako
ih se podvrgne pomnijem ispitivanju. Filozoja e nas pozvati da odbacimo takva
mnijenja, sve dok se ne iznae novih razloga da ih podupru. Ali odbiti mnijenja
za koje se pokae da protiv njih nema nikakva prigovora, koliko ih god pomno
ispitivali, nije razumno i nije ono to bi lozoja savjetovala.
Rijeju, kriticizam do kojega je stalo nije onaj koji bez razloga zahtijeva da
se sve odbaci, nego onaj koji ra zmatra svaku est oitog znanja prema njenim
vrijednosti ma, i vrsto se dri onoga to preostaje kao spoznaja nakon takvoga
razmatranja. Da preostaje stanovit rizik greke, mora se dopustiti, budui da ljud-
6o
IZBOR TEKSTOVA
ska bia nisu nepogre iva. Filozoja moe opravdano obznaniti kako ona uma-
njuje rizik greke, i kako ga u nekim sluajevima toliko smanjuje da je praktiki
zanemariv. Uiniti vie od toga u svijetu gdje se greke moraju pojaviti nije mo-
gue, a da je postigao vie od toga nee obznaniti nitko od smo trenih branitelja
lozoje.
19.4. Bertrand Russel VRIJEDNOST FILOZOFIJE
Budui da smo sada pri kraju naeg kratkog i vrlo ne potpunog pregleda lozof-
skih problema, bilo bi dobro da u zakljuku razmotrimo koja je vrijednost lozo-
je i zato je valja prouavati. Ovo je pitanje tim pree raz motriti to su mnogi
ljudi, pod utjecajem znanosti i po treba praktinog ivota, skloni dvojiti o tome je
li lozo ja imalo bolja od nevine ali nekorisne igre, cjepidla kih distinkcija i kon-
troverzija u pitanjima glede kojih je spoznaja nemogua.
Ovo poimanje o lozoji oito se javlja kao rezultat djelomice krivog pojma o
svrsi ivljenja a djelomice krive predodbe a onome emu lozoja stremi. Pri-
rodne zna nosti, putem svojih izuma, korisne su bezbrojnim ljudi ma koji o njima
nemaju pojma, otud se studij prirodnih znanosti preporuuje, ne samo, ili ne u
prvom redu radi uinka koji takvo prouavanje ima na prouavatelja, nego prije
radi uinka na ovjeanstvo uope. Takva korisnost ne pripada lozoji. Ako pro-
uavanje lozoje ima bilo kakvu drugu vrijednost za sve druge izuzev prouava-
telja lozoje, ona mora da je neizravna, putem uinaka na ivot onih koji je pro-
uavaju. Ali upravo u tim uincima, ako igdje, valja nam u prvom redu potraiti
vrijednost lozoje.
Nadalje, hoemo li izbjei neuspjeh u odreivanju vri jednosti lozoje, valja
nam duh osloboditi od predra suda onih ljudi koji se krivo zovu praktinim lju-
dima. Praktian ovjek, u smislu u kojem se ova rije esto koristi, jest onaj
koji priznaje samo materijalne potrebe, koji shvaa da je ljudima prijeko potrebna
hrana za tije lo, ali zaboravlja nudu priskrbljivanja hrane duhu. Kada bi svi ljudi
bili bogati, kada bi siromatvo i bolesti bile reducirane do najnie mogue toke,
jo bi preostalo mno go toga to bi valjalo uiniti kako bi iz toga proizilo valja-
no drutvo, a ak su i u opstojeem svijetu duhovna dobra u najmanju ruku isto
toliko vana kao dobra potrebna tijelu. Vrijednost lozoje valja nai iskljuivo
meu duhovnim dobrima, a samo oni koji prema takvim dobrima nisu ravno-
duni mogu biti osvjedoeni u to da prouavanje lozoje nije gubitak vremena.
Filozoja, kao sva druga izuavanja, usmjerena je u prvom redu na spoznaju.
Spoznaja kojoj stremi jest od one vrsti koja sjedinjuje sustav stabla znanosti i od
one vrsti koja slijedi iz kritikog ispitivanja temelja naih osvjedoenja, predrasu-
da i mnijenja. No ne moe se tvrditi da je lozoja postigla bilo kakav znaajan
uspjeh u nastojanjima da pribavi konane odgovore na svoja pitanja. Pitate li ma-
tematiara, mineraloga, povjesniara ili bilo kojeg drugog znanstvenika, koji je
6oa
denitivan korpus istina utvren njihovim znanostima, oni e odgova rati dotle
dok ih budete htjeli sluati. Ali ako postavite isto pitanje lozofu, on e, ako je
poten, morati priznati da njegova izuavanja nisu dola do onih pozitivnih re-
zultata do kojih su dole ostale znanosti. Istina, to je djelomice zato to se neki
predmet prestaje ubrajati u pred met lozoje im postane mogua njegova de-
nitivna spoznaja te on postaje predmetom odjelite znanosti. Ci jelo prouavanje
nebesa, koje danas spada u astronomiju, neko bijae ukljueno u lozoju. Ve-
liko Newtonovo djelo nosilo je naslov Matematiki principi prirodne lozo je.
Slino tome, prouavanje ljudskog duha, koje bijae dio lozoje, postalo je znan-
stvenom psihologijom. Tako je nesigurnost lozoje vie prividna no zbiljska: ona
pi tanja na koja su ve mogui denitivni odgovori smjete na su u znanost, dok su
ona na koja se danas ne moe denitivno odgovoriti, preostala kao residuum to
se na ziva lozojom.
Ovo je, meutim, samo dio istine koja se odnosi na nesi gurnost lozoje. Ima
mnogo pitanja a meu njima su neka od onih koja su od najdubljeg interesa za
na duhov ni ivot koja, koliko mi moemo vidjeti, moraju ostati nerjeiva za
ljudski intelekt dokle god njegove moi ne prijeu u sasvim drugi red veliina od
onoga kojemu da nas pripadaju. Ima li univerzum neko jedinstvo plana ili svrhe,
ili je to sluajan sticaj atoma Je li svijest trajna est univerzuma, i daje li nade u
beskrajan rast mudrosti, ili je on pak prolazni sluaj na maloj planeti na kojoj e
ivot svakako postati nemogu Jesu li dobro i zlo od ika kve vanosti za univer-
zum ili su pak vani jedino ovjeku Ovakva pitanja postavlja lozoja, a razliiti
lozo raz liito na njih odgovaraju.
Bez obzira na to jesu li odgovori na neki drugi nain dostupni ili nisu, oni od-
govori koje prua lozoja nisu, kako se ini, ni u jednom pojedinom sluaju pro-
vjerljivi dokazima. Pa ipak, koliko god da je malena nada u otkrie odgovora, dio
je lozofskog posla nastaviti baviti se takvim pitanjima, osvijestiti nas za njihovu
vanost, ispi tati sve pristupe do njih i odrati na ivotu onaj interes za spekulaciju
u univerzumu koji lako moe biti ubijen kad bismo se potpunoma posvetili pro-
vjerljivu znanju.
Mnogi su lozo, istina, smatrali kako je lozoja u stanju utvrditi istinu glede
stanovitih odgovora na takva fundamentalna pitanja. Oni su pretpostavljali da
se ono najvanije u religioznom uvjerenju moe strogim dokaz nim postupkom
dokazati kao istinito. Da bi se donio sud o takvim pokuajima, valja uiniti pre-
gled svekolikog ljud skog znanja i donijeti sud o njegovim metodama i grani cama.
Ne bi bilo mudro izjasniti se u ovome pitanju dog matski, ali ako nas istraivanja
u prethodnim poglavlji ma nisu odvela na krivi put, bit emo prisiljeni odrei se
nade da e se iznai lozofski dokazi za religiozna uv jerenja. Zbog toga ne moe-
mo, kao sastavnicu vrijednosti lozoje, implicirati nikakav denirani skup odgo-
vora na takva pitanja. Otud se, recimo to jo jednom, vrijednost lozoje ne smije
oslanjati na neki pretpostavljeni kor pus denitivno provjerljivog znanja to bi ga
trebali stei oni koji je izuavaju.
6o
IZBOR TEKSTOVA
Vrijednost lozoje zapravo se ima uvelike traiti up ravo u samoj njezinoj nesi-
gurnosti. ovjek koji se nije dotakao lozoje ide kroz ivot zakraunan u predra-
sude kojih je podrijetlo u zdravom razumu, sviknutom na mni jenje njegova doba
i naroda te u uvjerenjima koja su nikla u njegovu duhu bez suradnje ili pristanka
njegova promiljajueg uma. Takvome se ovjeku svijet javlja kao denitivan, ko-
naan, oit, zdravorazumski predmeti ne po tiu na pitanja, a nepoznate se mo-
gunosti odbijaju s prezirom. No im ponemo lozorati, otkrit emo napro tiv,
kako vidjesmo u uvodnim poglavljima, da ak i naj svakidanje stvari vode do pro-
blema na koje se moe samo vrlo nepotpuno odgovoriti. Filozoja, premda nepo-
dobna da nam s potpunom izvjesnou ukae na istinite odgovore na one dvojbe
do kojih ona dovodi, podobna je ipak da nas uputi u mnoge mogunosti koje uve-
avaju nae miljenje i oslobaaju ga od tiranije obiaja. Tako ona, smanjujui na
osjeaj izvjesnosti glede toga kakve stvari jesu, veoma poveava nau spoznaju
glede toga to bi one mogle biti, ona uklanja poneto arogantan dogma tizam onih
koji nikada nisu putovali predjelom oslobaa jue sumnje i odrava na ivotu na
osjeaj za udo pokazujui nam poznate stvari s nepoznate strane.
Posve neovisno o njezinoj korisnosti u upuivanju na nesluene mogunosti,
lozoja zadobiva vrijednost moda je to njezina glavna vrijednost putem
veliine predmeta a kojemu kontemplira te oslobaanjem od us kih, osobnih svrha
u rezultat ove kontemplacije. ivot instinktivnoga ovjeka zatvoren je unutar kru-
ga njegovih osobnih interesa, porodica i prijatelji moda su ukljueni, ali izvanjski
svijet ne uzima se u obzir izuzev kao pomo ili zapreka onome to nadolazi unu-
tar kruga instinktivnih elja. U takvu ivotu ima neeg grozniavog i ogranienog,
u poredbi s ime je lozofski ivot miran i dosadan. Osob ni je svijet instinktivnih
interesa jedan maleni svijet, smjeten usred velikog i silnog svijeta koji mora, prije
ili kasnije, razoriti na osobni svijet u ruevine. Ne moe mo li toliko uveati svoje
interese da bismo u njih ukljuili cijeli izvanjski svijet, ostajemo poput posade
u opkoljenoj tvrdi, znajui da nam neprijatelj sprjeava bi jeg te da je konana
predaja neizbjena. U takvu ivotu nema spokoja, nego dolazi do stalne oporbe
izmeu inzi stentnosti nae udnje i nejakosti volje. Na ovaj ili onaj nain, ako na-
ime elimo da nam ivot bude velik i slobo dan, moramo pobjei iz ovog zatvora
i od ove oporbe.
Jedan je od naina bijega u lozofskoj kontemplaciji. Filozofska kontemplacija,
u svom najirem pregledu, ne dijeli univerzum u dva neprijateljska tabora pri-
jatelje, i neprijatelje, one koji su od pomoi i suparnike, dobre i zle nego proma-
tra cjelinu, ne opredijelivi se. Filo zofska kontemplacija, ukoliko je ista od drugih
svrha, nije usmjerena na dokazivanje toga da bi ostatak univer zuma bio srodan
ovjeku. Sva spoznajna akvizicija jest uveanje Sopstva (Self ), ali ova se uveanje
najbolje postie ukoliko ga se ne zahtijeva izravno. Ono se postie u trenutku
kada je jedino djelatna udnja za spoznajom i to takvim izuavanjem koji ne eli
unaprijed da njezin predmet treba da ima ovu ili onu znaajku, ve preudeava
Sopstvo znaajkama koje pronalazi u svojim predmetima. Ovo uveanje Sopstva
nije postignuto uko liko, uzevi Sopstvo kakvo jest, pokuavamo pokazati da je
6o
svijet tako slian ovome Sopstvu da je njegova spozna ja mogua bez priputanja
bilo ega to se ini tuim. udnja za dokazom ovoga jest jedan oblik samo-obra-
ne Sopstva, i kao svaka samo-obrana, ona je zapreka elje nom rastu Sopstva, za
koji se Sopstveno uti podobnim. Samo-obrana Sopstva, u lozofskoj spekulaciji
kao i drug dje, zr svijet kao sredstvo za vlastite svrhe, poinjemo od ne-Sopstva, i
od veliine ovoga uveavamo granina Sopstva, putem beskraja univerzuma onaj
duh koji ga kontemplira stjee neki udjel u beskraju.
Zato one lozoje koje prispodobljuju univerzum o vjeku ne potkrepljuju ve-
liinu due. Spoznaja je oblik jedinstva Sopstva i ne-Sopstva, kao svako jedinstvo,
ono biva oslabljeno ovlastima, tj. bilo kojim nastojanjem da se univerzum nagna
u sklad s onime to nalazimo unutar nas samih. Opstoji posvudanja lozofska
tendencija pre ma stajalitu koje nam kae da je ovjek mjera svih stvari, da je
istina napravljena prema ovjeku, da su prostor i vrijeme i svijet univerzalija u
stvari vlasnitvo du ha, i da, ako ima iega nestvorenog duhom, ono je nepo znato
i bez ikakva znaenja za nas. Ovo je gledite, ako su nae prethodne diskusije
tone, neistinito, ali i vie od toga to je neistinito, ono djeluje na lozofsku kon-
templaciju tako da joj oduzima sve ono to joj podaruje vri jednost, budui da je
sputava u granice Sopstva. to ono zove spoznajom nije jedinstvo s ne-Sopstvom,
nego prije skup predrasuda, obiaja i elja koje dine nepronian veo izmeu nas i
svijeta s onu stranu. ovjek koji na lazi uitka u takvoj teoriji spoznaje jest poput
onoga koji nikada ne naputa domai krug jer se boji da mu rije nae biti zakon.
Istinska lozofska kontemplacija, naprotiv, nalazi za dovoljstva u svakom pove-
anju ne-Sopstva, u svemu to uveava objekt kontemplacije i samim tim subjekt
u kon templaciji. Sve to je u kontemplaciji osobno ili privatno, sve to ovisi o
obiajima, svaka zainteresiranost ili enja iskrivljuje objekt i tako oteuje jedin-
stvo za kojim tra ga intelekt. Ali podiui tako barijeru izmeu subjekta i objekta,
takve osobne i privatne stvari postaju tamnicom intelekta. Slobodan intelekt vidi
stvar onako kako bi ih mogao vidjeti, bez sada i ovdje, bez nada i strahova, bez
okova obiajnih mnijenja i tradicionalnih predrasuda, mir no, bestrasno, slijedei
iskljuivo enju za spoznajom spoznajom kao tako neosobnom, isto kon-
templativnom, koliko je to uope mogue ovjeku. Otud e slobodni in telekt vie
vrednovati apstraktnije i openitije znanje u kojemu se ne javljaju sluajne zgo-
de osobnih ivotopisa, od znanja na temelju osjetila i zavisnoga, kako ve takvo
znanje ima biti, o iskljuivom i osobnom motrilitu i o tijelu iji osjetilni organi
iskrivljuju koliko i otkrivaju.
Duh koji je svikao na slobodu i nepristranost lozofske kontemplacije sauvat
e neto od te iste slobode i ne pristranosti i u svijetu akcije i emocije. On e pro-
matrati njegove svrhe i enje kao dijelove innitezimalnih fragmenata u jednom
svijetu kojega je sav preostali dio ne dirnut djelovanjem bilo kojeg ovjeka. Nepri-
stranost ko ja je u kontemplaciji nepomijeana udnja za istinom iste je duhovne
kakvoe koja, u djelanju, postaje pravdom, a u podruju emocija ona je sveopa
ljubav koja se moe dati svakome, a ne samo onima koji su procijenjeni kao kori-
sni ili vrijedni divljenja. Tako kontemplacija uveava ne samo objekte naih misli
6o
IZBOR TEKSTOVA
nego i objekte naih djela nja i nagnua: ona nas ini graanima univerzuma, a
ne samo jednog obzidanog grada u ratnom stanju sa svim ostalim. U ovom se
svjetskom graanstvu sastoji istinska ovjekova sloboda i njegovo osloboenje od
suanjstva ogranienih nadanja i bojazni.
Samimo tako rezultat naeg raspravljanja o vrijedno sti lozoje: lozoju va-
lja izuavati, ne radi ikojeg ko nanog odgovora na njezina pitanja, budui da se
nijedan konaan odgovor u pravilu ne moe spoznati kao istinit, nego prije poradi
pitanja samih, jer ova pitanja uveava ju nau predodbu o onome to je mogu-
e, obogaujui nau intelektualnu imaginaciju i oslabljuju dogmatsku uvjerenost
koja zabravljuje duh pred spekulacijom, ali iznad svega zato to se, putem veliine
univerzuma koji kontemplira lozoja, i duh prikazao velikim te on posta je po-
dobnim za ujedinjenje s univerzumom koje konsti tuira njegovo najvie dobro.
19.5. Karl Popper CILJ NAUKE
Govoriti o ,,cilju naune aktivnosti moe moda zvuati pomalo naivno, jer ja-
sno je da razliiti uenjaci imaju razliite ciljeve, a nauka sama (to god to moglo
znaiti) nema ciljeva. Sa svime time se slaem. A ipak se ini da kada go vorimo o
nauci osjeamo, manje ili vie jasno, da postoji neto karakteristino za naunu
aktivnost, budui da nauna aktiv nost u velikoj mjeri izgleda kao racionalna ak-
tivnost, a budui da racionalna aktivnost mora imati neki cilj, pokuaj da se opie
cilj nauke i ne mora biti sasvim uzaludan.
Smatram da je cilj nauke pronalaenje zadovoljavajuih objanjenja svega onog
to nam izgleda da zahtijeva objanje nje. Pod objanjenjem (ili uzronim obja-
njenjem) misli se na skup iskaza kojima se opisuje stanje stvari koje treba objasniti
(explicandum) dok drugi, objanjavajui iskazi ine objanjenje u uem smislu
rijei (explicans explicanduma).
U pravilu moemo uzeti da se vie ili manje zna da je explicandum istinit, ili da
se bar smatra da se to zna. Jer nema mnogo smisla traiti objanjenje nekog stanja
stvari koje se moe pokazati potpuno izmiljenim. (To moe biti sluaj s leteim
tanjurima: objanjenje za kojim se traga ne mora biti objanjenje leteih tanjura,
nego moe biti objanjenje kako dolazi do izvjetavanja o leteim tanjurima, no
ukoliko bi le tei tanjuri postojali, tada ne bi bilo potrebno nikakvo daljnje obja-
njenje izvjetavanja o njima.) Explicans, s druge strane, koji je predmet naeg tra-
ganja, u pravilu nee biti poznat: on e morati biti otkriven Prema tome, nauno
objanjenje, kad god je otkrie, bit e objanjenje poznatog pomou nepoznatog
,
.
Da bi bio prihvatljiv (prihvatljivost je stvar stupnja), explicans mora ispuniti
odreeni broj uvjeta. Prvo, on mora logiki povlaiti explicandum. Drugo, expli-
493
Vidi posljednji odlomak teksta, prije zavrnog citata, mog lanka ,,Note on Berkeley as a
Precursor of Mach, Brit. Journ. Philos. Sc. 4, 1953, str. 35. (Sada u mojoj knjizi Conjectures
and Refutations, str. 174).
6o6
cans bi trebao biti istinit, premda se obino nee znati da je istinit, u svakom
sluaju, ne smije se znati da je neistinit ni nakon najkritini jeg ispitivanja. Ako
se ne zna da je istinit (kao to se najee biti sluaj), mora postojati neovisno
svjedoanstvo njemu u prilog. Drugim rijeima, on mora biti neovisno provjerljiv
i smatrat emo ga tim vie zadovoljavajui to je vea otrina onih neovisnih pro-
vjera koje je preivio.
Moram jo rasvijetliti upotrebu izraza ,,neovisan s nje govim suprotnostima,
ad hoc i (u krajnjim sluajevima) cirkularan.
Neka a bude explicandum za koji se zna da je istinit. Budui da a trivijalno sli-
jedi iz samog a, mogli bismo uvijek ponuditi a kao objanjenje njega samog. Ali
to bi bilo vrlo nezadovoljavajue i pored toga to bismo u tom sluaju znali da je
explicans istinit i da explicandum iz njega slijedi. Dakle, moramo iskljuiti obja-
njenja ove vrste zbog njihove cirku larnosti.
No cirkularnost koja mi je ovdje na umu jest stvar stup nja. Uzmite slijedei
razgovor: ,,Zato je more danas tako ne mirno ,,Zato to je Neptun vrlo ljut
,,Kojim svjedoanstvom moete potkrijepiti va iskaz da je Neptun vrlo ljut
,,O, pa zar ne vidite kako je more vrlo nemirno I zar nije ono uvijek nemirno kada
je Neptun ljut Ovo se objanjenje smatra nezadovoljavajuim zato to (isto kao
u sluaju potpuno cirkularnog objanjenja) jedino svjedoanstvo za explicans jest
sam explicandum
494
. Osjeaj da je ova vrsta skoro cirkularnog ili ad hoc obja-
njenja vrlo nezadovoljavajua i odgovarajui zahtjev da objanjenja te vrste treba
izbjegavati, po mom miljenju su meu glavnim pokretnim silama razvoja nauke:
nezadovoljstvo je meu prvim plodovima kritikog i racionalnog pristupa.
Da explicans ne bi bio ad hoc, on mora biti bogat sadra jem: on mora imati
razne provjerljive konzekvence, a meu njima, posebno, provjerljive konzekvence
koje su razliite od explicanduma. Upravo su te razliite provjerljive konzekven-
ce ono to imam na umu kada govorim o neovisnim provjerama ili o neovisnom
svjedoanstvu.
Premda ove primjedbe mogu moda pomoi da se donekle rasvijetli intuitivna
ideja neovisno provjerljivog explicansa, one nikako jo nisu dovoljne da karakte-
riziraju zadovoljava jue i neovisno provjerljivo objanjenje. Jer ako je a na expli-
candum neka a ponovo bude ,,More je danas nemirno mi uvijek moemo
ponuditi vrlo nezadovoljavajui expli cans koji je potpuno ad hoc, premda ima
neovisno provjerljive konzekvence. I moemo po volji birati te konzekvence. Mo-
emo izabrati, recimo, ,,Ove ljive su sone i ,,Svi gavranovi su crni. Neka b bude
njihova konjunkcija. Tada moemo kao explicans jednostavno uzeti konjunkciju
od a i b: ona e zadovoljavati sve nae do sada iznesene zahtjeve.
Samo ako zahtijevamo da objanjenja moraju upotreblja vati univerzalne iska-
ze ili prirodne zakone (dopunjene poet nim uvjetima), moemo napredovati k
ostvarenju ideje neovis nih ili ne-ad hoc objanjenja. Jer univerzalni prirodni za-
koni mogu biti iskazi s bogatim sadrajem i zbog toga oni mogu biti neovisno pro-
494
Takav nain zakljuivanja prisutan je i kod Talesa (Diels-Kranz
10
, vol. I, str. 456, red 35),
Anaksimandra (D.K. All, A28), Anak simena (D.K. A17, Bi), Alkmeona (D.K. AS).
6o;
IZBOR TEKSTOVA
vjereni svugdje i u svim vremenima. Zato ako se oni koriste kao objanjenja, oni
mogu ne biti ad hoc, jer nam mogu dozvoliti da protumaimo explicandum kao
ponovljivi efekt. Sve to, meutim, vrijedi jedino ako se ograniimo na univerzalne
zakone koji su provjerljivi, to jest opovrgljivi.
Pitanje ,,Koja vrsta objanjenja moe biti zadovoljavajua tako vodi do odgo-
vora: objanjenje pomou provjerljivih i opovrgljivih univerzalnih zakona i poet-
nih uvjeta. A obja njenje te vrste e biti tim vie zadovoljavajue to su ti zakoni
provjerljivi i to su bolje provjereni. (To se odnosi takoer i na poetne uvjete.)
Na ovaj nain pretpostavka da je cilj nauke pronalaenje zadovoljavajuih
objanjenja vodi nas dalje do ideje da se stupanj prihvatljivosti objanjenja pove-
ava putem poveavanja njihovog stupnja provjerljivosti, to e rei, prelaenjem
na bolje provjerljive teorije, a to znai prelaenjem na teorije sve bogatijeg sadra-
ja, vieg stupnja univerzalnosti i vieg stupnja preciznosti
,
. To je, nema sumnje,
potpuno u skladu sa stvarnom praksom teorijskih nauka.
Do fundamentalno istog rezultata moemo doi i na drugi nain. Ako je cilj
nauke objanjavanje, njezin e cilj biti ta koer i objanjavanje onog to je do sada
bilo prihvaeno kao explicans, na primjer, zakona prirode. Tako se zadaa nauke
neprestano obnavlja. Moemo neprestano to nastavljati, prela zei na objanjenja
sve vieg stupnja univerzalnosti uko liko doista ne doemo do konanog obja-
njenja, to e rei, do objanjenja koje se niti moe niti treba dalje objanjavati.
Ali postoje li konana objanjenja? Uenje koje sam na zvao ,,esencijalizam
svodi se na gledite da nauka mora tra gati za konanim objanjenjem pomou
sutina
,6
: ako moemo objasniti ponaanje neke stvari pomou njezine sutine
nje zinih bitnih svojstava tada nikakvo daljnje pitanje ne moe biti postavljeno
niti treba biti postavljeno (osim moda. teolokog pitanja Tvorca sutina). Tako je
Descartes vjerovao da je objasnio ziku pomou sutine zikog tijela koja je, po
nje govom miljenju, bila protenost, a neki Newtonovci, slijedei Rogera Cotesa,
vjerovali su da je sutina materije u njezinoj inerciji i njezinoj moi da privlai
drugu materiju i smatrali su da se Newtonova teorija moe izvesti iz, i tako ko-
nano objasniti pomou, tih sutinskih svojstava sve materije. Sam Newton je bio
drukijeg miljenja. Upravo je hipoteza o ko nanom ili esencijalistikom uzro-
nom objanjenju same gravitacije ono to je on imao na umu kada je napisao Sc-
holium generate na kraju Principia: Do sada sam objanjavao pojave ... pomou
sile gravitacije, ali jo nisam utvrdio uzrok gravitacije same.., a hipoteze ne izmi-
ljam proizvoljno [ili ad hoc].
,;

495
U vezi s teorijom provjerljivosti, sadraja i jednostavnosti i u vezi stupnjeva univerzalnosti
i preciznosti vidi odjeljke 31 do 46 u Logici naunog otkria (prvo njemako izdanje 1934)
gdje je objanjena uska povezanost tih ideja.
496
Potpunije sam razmatrao (i kritizirao) esencijalizam u eseju ,,Tree Views Concerning
Human Knowledge gdje takoer upuujem na svoja ranija razmatranja (u posljednjoj
biljeki u odjeljku II), vidi Contemporary British Philosophy, III, uredio H. D Lewis, 1956,
biljeka 2 na str. 365. (Ovaj esej je sada 3. poglavlje moje knjige Conjectures and Refutations,
tree izdanje, 1969).
497
Vidi takoer Newtonova pisma Richardu Bentfeyu od 17. sijenja i posebno od 25. veljae
1693 (16923). Citirao sam to pismo u od jeljku III mog lanka ,,Tree Views Concerning
6o8
Ne vjerujem u esencijalistiko uenje o konanom obja njenu. U prolosti su
kritiki tog uenja u pravilu bili instru mentalisti: oni su interpretirali naune te-
orije kao puke instrumente za predvianje bez ikakve objanjavalake moi. Ni
s njima se ne slaem. Ali postoji trea mogunost, ,,tree gledite, kako sam ga
nazvao. Ono je dobro opisano kao modi cirani esencijalizam s naglaskom na
rijei modici rani
,8

To ,,tree gledite koje ja zastupam modicira esencija lizam na radikalan na-
in. Prije svega odbacujem ideju konanog objanjenja i tvrdim da svako obja-
njenje moe biti dalje objanjavano pomou teorije ili pretpostavke vieg stupnja
univerzalnosti. Ne moe postojati objanjenje koje ne treba biti dalje objanjava-
no, jer nijedno ne moe biti samoobjanjavajui opis sutine (poput esencijali-
stike denicije tijela, kako ju je iznio Descartes). Drugo, odbacujem sva to-jest
pitanja: pitanja o tome to jest neka stvar, to je njezina sutina ili njezina prava
priroda. Moramo napustiti gledite, ka rakteristino za esencijalizam, da u svakoj
pojedinoj stvari postoji sutina, inherentna prirodna ili princip (kao alkohol u
vinu) koji je nuno uzrokuju da bude ono to jest i djeluje onako kako djeluje.
Ovakvo animistiko gledite nita ne objanjava, ali je ono navelo esencijaliste
(poput Newtona) da izbjegavaju relaciona svojstva, kao gravitaciju, i da sma traju,
iz razloga koji su im se inili a priori valjanim, da za dovoljavajue objanjenje
mora biti pomou inherentnih svoj stava (za razliku od relacionih svojstava.

Trea
i posljednja modikacija esencijalizma je slijedea. Moramo napustiti gle dite,
usko povezano s animizmom (i karakteristino za Aristo tela za razliku od Plato-
na), da se pozivanjem na esencijalna svojstva inherentna u bilo kojoj pojedinanoj
stvari moe objasniti ponaanje te stvari. Jer to gledite nikako ne uspi jeva da
osvijetli zato se razliite pojedinane stvari ponaaju na slian nain. Ako se kae
,,zato to su im sutine sline postavlja se novo pitanje: zato ne bi bilo isto toliko
razliitih sutina koliko ima i razliitih stvari?
Upravo taj problem je Platon pokuao rijeiti tvrdei da su sline pojedinane
stvari tvorevina, i zapravo kopije, istog izvornog ,,Oblika koji je zbog toga ne-
to ,,izvan, ,,prije i ,,iznad razliitih pojedinanih stvari, i doista, mi jo uvijek
nemamo bolju teoriju slinosti. ak i danas se pozivamo na njihovo zajedniko
porijeklo kada elimo objasniti slinost dva ovjeka, ptice i ribe, dvaju kreveta,
dvaju automobila, dvaju jezika ili dviju zakonskih procedura, to e rei, mi uglav-
nom objanja vamo slinost genetiki, a ako od toga napravimo metaziki sistem,
Human Knowledge (Conjectures and Refutations, str. 106 i dalje) gdje je taj problem neto
iscrpnije razmatran.
498
Izraz ,,modicirani esencijalizam upotrijebio je kao opis mog ,,treeg gledita prikaziva
mog lanka Tree Views Concerning Human Knowledge u Te Times Literary Supplement,
55, 1956, str. 527.Da bi se izbjegli nesporazumi htio bih ovom prilikom rei da to to
prihvaam ovaj izraz ne bi trebalo shvatiti kao ustupak uenju o ,,konanoj stvarnosti, a jo
manje kao ustupak uenju o esencijalistikim denicijama. Ostajem u potpunosti pri kritici
tog uenja koju sam izloio u knjizi Open Society, vol. II, pogl. 11, odjeljak II (posebno
biljeka 42) i na drugim mjestima.
6o,
IZBOR TEKSTOVA
najvjerojatnije e to biti historicistika lozoja. Ari stotel je odbacio Platonovo
rjeenje, no budui da Aristotelova verzija esencijalizma ne sadri ak ni nagovje-
taj rjeenja, ini se da on nikada nije sasvim shvatio problem
,,
.
Odluujui se za objanjenja pomou univerzalnih prirod nih zakona, nudimo
rjeenje ba za taj posljednji (platonovski) problem. Jer mi pretpostavljamo da su
sve pojedinane stvari i sve pojedinane injenice podlone tim zakonima. Za-
koni (koje opet jest potrebno dalje objanjavati) tako objanjavaju pravilnosti i
slinosti pojedinanih stvari ili pojedinanih injenica i dogaaja. I ti zakoni nisu
inherentni u pojedinanim stvarima. (Niti su oni platonovske ideje izvan svijeta.)
Pri rodni zakoni su shvaeni, naprotiv, kao (hipotetiki) opisi strukturalnih svoj-
stava prirode samog naeg svijeta.
U tome je, dakle, slinost izmeu mog gledita (,,treeg gledita) i esencijaliz-
ma, premda ne vjerujem da emo ikada moi opisati, pomou naih univerzalnih
zakona, konanu sutinu svijeta, ne sumnjam da moemo nastojati prodrijeti sve
dublje i dublje u strukturu naeg svijeta ili, kako bismo mogli rei, do svojstava
svijeta koja su sve bitnija i bitnija ili sve dublja i dublja.
Kad god idemo za tim da objasnimo neki hipotetiki zakon ili teoriju novom
hipotetikom teorijom vieg stupnja univer zalnosti, mi otkrivamo vie o svijetu
nastojei da prodremo dublje u njegove tajne. I kad god uspijemo opovrgnuti te-
oriju te vrste, inimo novo znaajno otkrie. Jer ta opovrgavanja su od izuzetnog
znaaja. Ona nas ue neoekivanom i poka zuju nam da premda smo mi sami
tvorci naih teorija, premda su one nai vlastiti izumi, one su ipak prave tvrdnje o
stvarnosti, jer se mogu sukobiti s neim to mi nikada nismo stvorili.
Na ,,modicirani esencijalizam moe, po mom miljenju, biti od pomoi kada
se postavi pitanje logikog oblika prirod nih zakona. On sugerira da nae teorije ili
nai zakoni moraju biti univerzalni, to jest da moraju iznositi tvrdnje o svijetu o
svim prostorno-vremenskim podrujima svijeta. On sugerira, tovie, da nae te-
orije iznose tvrdnje o strukturalnim ili re lacionim svojstvima svijeta i da svojstva
koja opisuje objanjavalaka teorija moraju u nekom smislu biti dublja od onih
koja treba objasniti. Mislim da ta rije ,,dublji izmie svakom pokuaju iscrpne
logike analize, ali ona ipak vodi nae intui cije. (Tako je i u matematici: svi njezini
teoremi su logiki ekvivalentni, u prisustvu aksioma, a ipak postoji velika razlika
u ,,dubini koja teko da je podlona logikoj analizi.) ,,Dubi na naune teorije
izgleda da je najue povezana s njezinom jednostavnou i tako s bogatstvom
njezinog sadraja. (Druk ije je s dubinom nekog matematikog teorema za koji se
moe uzeti da nema sadraja.) Dva sastavna dijela ini se da su po trebna: bogat
sadraj i izvjesna koherentnost i kompaktnost (ili organinost) opisanog stanja
stvari. Upravo je taj drugi sastavni dio ono to je tako teko analizirati premda
je intui tivno vrlo jasan i njega su esencijalisti pokuavali opisati kada su govorili
499
to se tie Platonove teorije Oblika ili ideja. ,,jedna od njezinih najznaajnijih funkcija
je objasniti slinost osjetilnih stvari Uspo redi moju knjigu Open Society, poglavlje 3,
odjeljak v, vidi takoer biljeke 19 i 20 i tekst. Neuspjeh Aristotelove teorije da izvri tu
funkciju spomenut je tamo (u treem izdanju, 1957) na kraju biljeke 54 uz poglavlje 11.
6o
o sutinama nasuprot pukom nagomilavanju akci dentalnih svojstava. Mislim da
niti moemo niti trebamo ovdje uiniti neto vie nego ukazati na intuitivnu ideju.
Jer u sluaju bilo koje pojedinane predloene teorije bogatstvo njezi nog sadraja
i, dakle, njezin stupanj provjerljivosti je ono to odluuje o njezinoj zanimljivosti,
a ishodi izvrenih pro vjera su ono to odluuje njezinu sudbinu. Sa stajalita me-
tode, njezinu dubinu, koherenciju, pa ak i ljepotu moemo smatrati pukim vodi-
em ili poticajom nae intuicije i imagi nacije. Ipak, ini se da postoji neto nalik
na dovoljan uvjet za dubinu, ili stupnjeve dubine, koji se moe logiki analizirati.
Pokuat u to objasniti pomou jednog primjera iz historije nauke.
Dobro je poznato da je Newtonova dinamika postigla uje dinjenje Galileove ze-
maljske i Keplerove nebeske zike. esto se kade da se Newtonova dinamika moe
induktivno izvesti iz Galileovih i Keplerovih zakona, a ak se i tvrdilo da se ona
moe iz njih striktno izvesti dedukcijom
oo
. Ali to nije tono, s logikog gledita,
Newtonova teorija, striktno govorei, proturjei i Galileovoj i Keplerovoj teoriji
(premda se, naravno, obje te teorije mogu dobiti kao aproksimacije im imamo
New tonovu teoriju s kojom moemo operirati). Iz tog razloga je nemogue izvesti
Newtonovu teoriju niti iz Galileove niti iz Keplerove niti iz njih obje zajedno, bilo
dedukcijom bilo indukcijom. Jer niti deduktivno niti induktivno zakljuivanje ne
moe nikada od konzistentnih premisa doi do konkluzije koja formalno protur-
jei premisama od kojih smo poli.
To smatram vrlo jakim argumentom protiv indukcije.
Sada u ukratko ukazati na proturjenosti izmeu New tonove teorije i njezinih
prethodnika. Galileo tvrdi da se baeni kamen ili projektil kree po paraboli osim
u sluaju vertikalnog slobodnog pada kada se kree s konstantnim ubrza njem
po pravcu. (Tokom itave ove diskusije zanemarujemo otpor zraka.) Sa stajalita
Newtonove teorije obje ove tvrdnje su pogrene i to iz dva razliita razloga. Prva
je pogrena jer putanja dalekometnog projektila kao to je interkontinentalna ra-
keta (izbaena uvis ili horizontalno) nee biti ak niti priblino parabolina nego
eliptina. Ona postaje priblino pa rabola samo ako je ukupna razdaljina leta za-
nemariva u uspo redbi s polumjerom Zemlje. Na to je ukazao i sam Newton u
500
Ono to se moe izvesti iz Keplerovih zakona (vidi Max Born, Natural Philosophy of Cause
and Chance, 1949. str. 12933) jest da je za sve planete ubrzanje prema Suncu u svakom
trenutku jednako k/r
2
, gdje je r razdaljina izmeu planeta i Sunca u datom trenutku, a k je
konstanta, ista za sve planete. Upravo taj rezultat, pak, formalno pro turjei Newtonovoj
teoriji (osim pod pretpostavkom da su mase svih planeta jednake, ili, ako su nejednake, da
su bar beskonano male u usporedbi s masom Sunca). Ta injenica slijedi iz onog to je o
Keplerovom treem zakonu ovdje reeno u tekstu nakon biljeke 9. No, osim toga, treba
imati u vidu da niti Keplerova niti Galileova teorija ne sadre Newtonov pojam sile koji se
u tradicionalno uvodi u tim izvoenjima bez mnogo okolianja, kao da se taj (,,okultni)
pojam mogao oitati iz injenica i kao da on nije bio rezultat nove interpretacije injenica
(to jest, ,,fenomena kako su ih opisivali Keplerovi i Galileovi zakoni) u svjetlu potpuno
nove teorije. Tek nakon to je uveden pojam sile (a ak i proporcionalnost gravitacijske
i inercijalne mase) uope je mogue povezati gornju formulu za ubrzanje s Newtonovim
zakonom privlaenja obratno proporcionalnog kvadratu razdaljine (pod pretpostavkom da
su mase planeta zanemarive).
6
IZBOR TEKSTOVA
Principia, kao i u svojoj populariziranoj verziji Te System of the World, gdje je
ilustrirao stvar slikom koju donosimo na ovoj stranici.
Newtonova slika ilustrira njegov iskaz da, ako se brzina projektila poveava,
a time i razdaljina njegovog leta, on e najzad premaujui zemljine granice,
prei u prostor a da je i ne dodirne
o
.
Tako se projektil na zemlji kree po elipsi, a
ne po paraboli. Naravno, za dovoljno kratke iz-
baaje parabola e biti odlina aproksimacija,
ali parabolina putanja nije striktno izvodiva iz
Newtonove teorije ukoliko joj ne dodamo fak-
tino neistinit poetni uvjet (koji je, usput re-
eno, neostvariv u Newtonovoj teoriji jer vodi
do apsurdnih konzekvenci), naime, da je Ze-
mljin polumjer beskonaan. Ako ne uvedemo
tu pret postavku, premda se zna da je neistinita,
onda uvijek dobi vamo elipsu, u suprotnosti s
Galileovim zakonom prema kojem bismo tre-
bali dobiti parabolu.
Do potpuno analogne logike situacije dolazi u vezi s dru gim dijelom Galileo-
vog zakona koji tvrdi postojanje konstante ubrzanja. Sa stajalita Newtonove teo-
rije, ubrzanje tijela u slobodnom padu nikada nije konstantno: ono uvijek raste to-
kom pada zato to se tijelo sve vie i vie pribliava centru privlaenja. Ovaj efekt
je vrlo primjetan ako tijelo pada s velike visine, premda je on, naravno, zanemariv
ako je visina zanemariva u usporedbi sa Zemljinim polumjerom. U tom sluaju
moemo dobiti Galileovu teoriju iz Newtonove ako po novo uvedemo neistinitu
pretpostavku da je Zemljin polumjer beskonaan (ili da je visina s koje tijelo pada
jednaka nuli).
Proturjenosti na koje sam ukazao nisu ni u kom sluaju zanemarive za dale-
kometne projektile. Na njih moemo primi jeniti Newtonovu teoriju (naravno s
korekcijama za otpor zra ka), ali ne i Galileovu: ova druga jednostavno dovodi do
pogre nih rezultata kao to se lako moe pokazati pomou Newto nove teorije.
to se tie Keplerovih zakona, situacija je slina. Oito je da Keplerovi zakoni
u Newtonovoj teoriji samo priblino vrijede to jest striktno ne vrijede ako
uzmemo u obzir meusobno privlaenje planeta
oa
. Ali ima fundamentalnih pro-
501
Vidi Newtonova Principia, Scholium na kraju odjeljka II knjige I, str. 55 izdanja iz 1934
(Motteov prijevod koji je revidirao Cajori). Slika iz Te System of the World i citat koji su
ovdje navedeni nalaze se na str. 551. tog izdanja.
502
Vidi, na primjer, P. Duhem, Te Aim and Structure of Physical Teory, 1905, preveo na
engleski P. P. Wiener, 1945, dio II, poglavlje VI, odjeljak 4. Duhem kae eksplicitnije ono to
je implicitno u Newto novom vlastitom iskazu (Principia, Knjiga I, stav 1xv, teorem xxv),
jer Newton dovoljno jasno daje do znanja da tamo gdje su u inter akciji vie od dva tijela,
Keplerovi zakoni e u najboljem sluaju samo aproksimativno vaiti, a ak i to samo u vrlo
posebnim sluaje vima od kojih on dva analizira neto detaljnije. Usput reeno, for mula (1),
u daljnjem tekstu, neposredno slijedi iz Knjige I, stava 1 IX s obzirom na knjigu I, stav xv.
6a
turjenosti izmeu dviju teorija nego to je ova koja je prilino oita. Jer ak i
ukoliko, inei ustupak naim protivnicima, zanemarimo meusobno privlaenje
planeta, Keplerov trei zakon, promatran sa stajalita Newtonove dinamike, ne
moe biti nita drugo nego aproksimacija koja je primjenljiva na vrlo poseban
sluaj: na planete ije su mase jednake ili, ako su nejednake, zanemarive u uspo-
redbi sa Sunevom ma som. Budui da ak niti priblino ne vrijedi za dva planeta
od kojih je jedan vrlo lagan, a drugi vrlo teak, jasno je da Keplerov trei zakon
proturjei Newtonovoj teoriji na pot puno isti nain kao Galileov zakon.
To se moe lako pokazati. na slijedei nain. Za sistem dvaju tijela sistem
dvostrukih zvijezda iz Newtonove teorije proizlazi zakon koji astronomi esto
nazivaju ,,Keple rovim zakonom jer je u uskoj vezi s Keplerovim treim za konom.
Ovaj takozvani ,,Keplerov zakon kae da ako je m
0
masa jednog od dvaju tije-
la recimo Sunca i ako je m
1
masa drugog tijela recimo planeta onda,
odabirui odgo varajue jedinice mjerenja moemo iz Newtonove teorije izvesti
() a
3
/T
2
= m
0
+ m
1
,
gdje je a srednja razdaljina izmeu dvaju tijela, a T je vrije me pune revolucije.
Meutim, Keplerov vlastiti trei zakon tvrdi da
(a) a
3
/T
2
= konstanta
to e rei, ista konstanta za sve planete Sunevog sistema. Jasno je da taj zakon
dobivamo iz () samo pod pretpostav kom da m
0
+ m
1
= konstanta, a budui da je
m
0
= konstanta za na Sunev sistem ako identiciramo m
0
sa Sunevom ma som,
dobivamo (a) iz () ukoliko pretpostavimo da je m
1
isto za sve planete, ili ako je
to injenini neistinito (kao to doista i jest budui da je Jupiter nekoliko tisua
puta vei od naj manjih planeta), ukoliko pretpostavimo da su mase svih pla neta
jednake nuli u usporedbi sa Sunevom masom tako da moemo staviti m
1
= o za
sve planete. To je sasvim dobra aproksimacija sa stajalita Newtonove teorije, ali u
isto vrije me staviti m
1
= o nije samo striktno govorei neistinito, nego je i neostva-
rivo sa stajalita Newtonove teorije. (Tijelo s masom jednakom nuli ne bi se vie
pokoravalo Newtonovim za konima kretanja.) Tako, ak i ukoliko zaboravimo sve
o meusobnom privlaenju planeta, Keplerov trei zakon (a) protu rjei Newto-
novoj teoriji koja daje ().
Vano je uoiti da iz Galileove ili Keplerove teorije ne dobivamo ni najmanji
nagovjetaj kako bi te teorije trebalo modicirati koje bi neistinite premise tre-
balo usvojiti i koje uvjete stipulirati ako bismo pokuai prijei od tih teorija na
neku drugu i openitije vaeu kao to je Newtonova. Tek nakon to posjedujemo
Newtonovu teoriju moemo otkriti da li su, i u kojem smislu, stare teorije njezine
aproksimacije. Ukratko reeno, premda su sa stajalita Newtonove teorije Galile-
ova i Keplerova teorija odline aproksimacije nekih posebnih Newtonovih rezul-
tata, za Newtonovu teoriju se ne moe rei, sa stajalita drugih dviju teorija, da je
ona aproksimacija njihovih rezultata. Sve to pokazuje da logika, bilo deduktivna
bilo induktivna, ne moe nikako napraviti korak od tih teo rija k Newtonovoj dina-
(Vidi takoer knjigu III, stav xv.)
6
IZBOR TEKSTOVA
mici
o
. Samo genijalnost moe napra viti taj korak. Jednom kada je on napravljen,
moe se rei da Galileovi i Keplerovi rezultati potkrepljuju novu teoriju.
Ovdje me, meutim, ne zanima toliko nemogunost induk cije koliko problem
dubine. A to se tie tog problema, moe mo doista neto nauiti iz naeg primje-
ra. Newtonova teorija ujedinjuje Galileovu i Keplerovu. Ali daleko od toga da je
ona puka konjunkcija tih dviju teorija koje igraju ulogu explicanda za Newto-
novu teoriju ona ih ispravlja objanjavajui ih. Prvotni zadatak objanjavanja
bio je dedukcija ra nijih rezultata. A taj zadatak je ispunjen ne izvoenjem tih ra-
nijih rezultata nego izvoenjem neeg boljeg umjesto njih: novih rezultata koji
se, pod posebnim uvjetima starih rezul tata, numeriki vrlo pribliavaju starim
rezultatima, a u isto vrijeme ih ispravljaju. Tako se moe rei da empirijski uspjeh
stare teorije potkrepljuje novu teoriju, k tome, ispravke se mogu opet provjeravati
i moda pobiti ili, pak, potkrijepiti. Ono to navedena logika situacija jasno
iznosi na vidjelo jeste injenica da nova teorija nikako ne moe biti cirkularna
ili ad hoc. Ne samo da nova teorija ne ponavlja svoj expli candum nego mu ona
proturjei i ispravlja ga. Na taj nain ak i svjedoanstvo u prilog explicandumu
postaje neovisno svjedoanstvo u prilog novoj teoriji. (Usput reeno, ova nam
analiza doputa da objasnimo vrijednost metrikih teorija i mjerenja i tako nam
pomae da izbjegnemo pogreku prihvaanja mjerenja i preciznosti kao konanih
i nesvodivih vrijed nosti.)
Smatram da kad god u empirijskim naukama nova teorija vieg stupnja univer-
zalnosti uspjeno objasni neku stariju teo riju ispravljajui je, to je siguran znak
da je nova teorija prodrla dublje od onih starijih. Zahtjev da nova teorija treba
priblino sadravati staru teoriju, za odgovarajue vrijednosti parametara nove
teorije moe se nazvati (slijedei Bohra) principom korespondencije.
Kao to sam prije rekao, ispunjenje ovog zahtjeva je do voljan uvjet za dubinu.
Da to nije i nuan uvjet moe se vidjeti iz injenice da Maxwellova elektroma-
gnetska valna teorija nije, u tom smislu, ispravila Fresnelovu valnu teoriju svjetlo-
sti. Ona je, nema sumnje, znaila napredovanje u du bini, ali u drukijem smislu:
,,Staro pitanje o pravcu vibracija polarizirane svjetlosti postalo je bespredmetno.
Tekoe u vezi s rubnim uvjetima za granice izmeu dviju sredina bile su rijeene
samim temeljima teorije. Vie nisu bile potrebne ni kakve ad hoc hipoteze radi
eliminiranja longitudinalnih svjet losnih valova. Tlak svjetlosti, tako znaajan u
teoriji zraenja i tek kasnije eksperimentalno utvren, mogao je biti izveden kao
jedna od konzekvenci te teorije.
o
Ovaj briljantni odlo mak u kojem Einstein ocr-
tava neka od glavnih postignua Maxwellove teorije i usporeuje je s Fresnelo-
503
Pojmovi sile (usp. bi1jeku 8) i djelovanja na razdaljinu donose nove tekoe.
504
A. Einstein, Physikalische Zeitschrift, 10, 1909, str. 817. i dalje. Za naputanje teorije
materijalnog etera (implicitno u Maxwellovom neuspjehu da izgradi njegov prihvatljiv
materijalni model) moe se rei da u gore analiziranom smislu daje dubinu Maxwellovoj
teoriji kada se ona usporeuje S Fresnelovom, a to je, ini mi se, implicitno u citatu iz
Einsteinovog lanka. Tako Maxwellova teorija u Einsteinovoj formulaciji moda i nije
zapravo primjer drugog smisla ,,dubine. Ali u Maxwellovom originalnom obliku ini mi se
da jest.
6
vom moe se uzeti kao pokazatelj da ima i drugih dovoljnih uvjeta za dubinu koje
moja analiza ne pokriva.
Zadatak nauke, koji je, po mom miljenju, pronalaenje zadovoljavajuih obja-
njenja, teko se moe razumjeti ako nismo realisti. Jer zadovoljavajue objanjenje
je ono koje nije ad hoc; a ta ideja ideja neovisnog svjedoanstva teko se moe
razumjeti bez ideje otkria, napredovanja prema dubljim slojevima objanjenja,
bez ideje da postoji neto to bismo otkrivali i kritiki raspravljali.
Ali ipak mi se ini da u okviru metodologije ne moramo pretpostaviti meta-
ziki realizam, ne ini mi se da nam on moe biti od velike pomoi, osim na
intuitivan ni Jer jednom kada nam je reeno da je cilj nauke objanjavanje i da je
najprihvatljivije objanjenje ono koje je najstroe pro vjerljivo i najstroe provje-
reno, mi znamo sve to trebamo znati kao metodolozi. Ne moemo tvrditi da je
taj cilj ostvariv niti pomou niti bez pomoi metazikog realizma koji nam moe
dati jedino neko intuitivno ohrabrenje, neku nadu, ali nikakvu vrstu sigurnosti. I
premda se moe rei da racionalna rasprava o metodologiji ovisi o pretpostavlje-
nom ili hipoteti kom cilju nauke, ona zacijelo ne ovisi o metazikoj i najvjero-
jatnije neistinitoj pretpostavci da se istinita strukturalna teorija svijeta (ako uope
postoji) dade otkriti ili izraziti u ljudskom jeziku.
Ako se slika svijeta koju suvremena nauka prikazuje uope pribliava istini
drugim rijeima, ako imamo neto nalik na ,,naunu spoznaju onda uvjeti
prisutni skoro svugdje u univerzumu ine gotovo nemoguim otkrivanje struktu-
ralnih zakona one vrste za kojima tragamo, a tako one moguuju i postizanje ,,na-
une spoznaje. Jer gotovo svi kra jevi univerzuma su ispunjeni kaotinim zrae-
njem, a gotovo sve ostalo materijom u slinom kaotinom stanju. Usprkos tome,
nauka je bila udesno uspjena u napredovanju k ono me to bi, po mom miljenju,
trebalo biti smatrano njezinim ciljem. Smatram da se ova neobina injenica ne
moe obja sniti a da se ne dokae previe. Ali moe nas potaknuti da teimo tom
cilju, premda ne moemo dobiti dodatni poticaj da vjerujemo da ga stvarno mo-
emo postii, niti na osnovi metazikog realizma niti na osnovi neeg drugog.
BIBLIOGRAFSKA BILJEKA
Ovdje razmatranu ideju da teoriju mogu ispravljati ,,opaajni ili ,,pojavni za-
kon koji bi trebale objasniti (kao, na primjer, Keplerov trei zakon) izlagao sam e-
sto u svojim predavanjima. Jedno od tih predavanja je potaklo ispravljanje jednog
prividnog pojavnog zakona (vidi lanak iz ,., na koji upuujem u knjizi Poverty
of Historicism, ,;., ,6o., biljeka na str. . i dalje). Drugo od tih predavanja
je bilo objavljeno u Gesetz und Wir!clichkeit, ur. Simon Moser (,8.), ,,. Ta
ista moja ideja bila je i ,,poetna toka (kako on sam kae na str. ,a.) lanka P.
K. Feyerabenda ,,Explanation, Re duction and Empiricism (u Minnesota Studies
in the Philo sophy of Science, 3, ur. Herbert Feigl i Grover Maxwell, ,6a.) ija se
referenca (66.) odnosi na ovaj lanak (prvi put objavljen u asopisu Ratio, 1, ,;.).
Autori raznih lanaka o srodnim temama izgleda da su previdjeli Feyerabendovo
upuivanje na moj tekst.
6
IZBOR TEKSTOVA
19.6. Thomas Kuhn NAKNADNA RAZMILJANJA 0 PARADIGMAMA
Proteklo je ve sedam godina otkako je objavljena nova knjiga Struktura na-
unih revolucija. Reakcije na nju bile su raznolike i ponekad krjetave, ali knjiga
se i nadalje mnogo ita i predmet je brojnih rasprava. Sve u svemu, veliko mi je
zadovoljstvo zanimanje to ga je pobudila ukjuivi i znatan dio kritikih opaski.
Ipak, jedan aspekt njezina odjeka povremeno me obeshrabruje. Pratei razgovo-
re, osobito one meu ljudima koji su se knjigom oduevii, esto mi je bilo teko
vjerovati da svi uesnici u raspravi govore o istoj knjizi. Sa ajenjem zakljuujem
da je dio razloga njezina uspjeha u tome to ona moe svima znaiti gotovo sve.
Za tu pretjeranu plastinost nijedan aspekt knjige nije toliko odgovoran koliko
to to se u njoj uvodi termin ,,para digma
o
, rije koja se na njezinim stranicama
pojavljuje ee nego bilo koja druga, izuzimajui gramatike estice. Pozvan da
objasnimo odsustvo indeksa, ja redovno ukazujem da bi na tuknica radi koje bi se
najee zagledalo u nj bila: para digma, a;,, passim. Kritiari, bilo dobro-
namjerni ili ne, bili su jednoduni u naglaavanju velikog broja razliitih znaenja
u kojima se taj termin upotrebljava.
o6
Jedna komentatorica koja je smatrala stvar
vrijednom sistematskog ispitivanja izradila je djelomino kazalo pojmova i nala
najmanje dva deset i dvije razliite upotrebe u rasponu od ,,konkretno znanstveno
dostignue (str. .) do ,,karakteristian skup uvjerenja i preduvjerenja (str. 8.),
pri emu ova potonja obuhvaaju zajedno instrumentalna, teorijska i metazika
opredjeljenja (str. 8.88.)
o;
. Premda niti sastavljaica tog kazala niti ja ne misli-
mo da je situacija tako beznadna kako bi te divergencije sugerirale, oigledno trai
se razjanjenje. A niti razjanjenje samo pa sebi nee biti dovoljno. Ma kolik bio
njihov broj, upotrebe ,,paradigme u knjizi dijele se u dva skupa koji oba zahtije-
vaju razliita imena i zasebnu raspravu. Jedno je znaenje ,,paradigme globalno
te obuhvaa sva zajednika opredjeljenja jedne znanstvene skupine, drugo izdvaja
posebno vanu vrstu opredjeljenja i zbog toga je podskup prvoga. U tekstu koji
slijedi pokuat u ih najprije razmrsiti a onda pomno ispitati ono za koje mislim
505
Drugi problemi i izvori nesporazuma raspravljeni su u mom ogledu Logic of Discovery or
Psychology of Research, u Criticism and the Growth of Knowledge, uredili I. Lakatos and
A. Musgrave, Cam bridge, Cambridge University Press, 1970, vidi str. 266292. gore. Ta
knjiga, koja takoer sadri jedan proireni ,,Response to Critics, ini etvrti svezak radova
Meunarodnog kolokvija o lozoji znanosti, odrana u Bedford College, London, tijekom
srpnja 1965. Kraa ali odmjerenija rasprava o kritikim reakcijama na Strukturu naunih
revolucija pripremljena je za japanski prijevod te knjige. Jedna engle ska verzija ukljuena
je u kasnija amerika izdanja. Dijelovi tih lanaka nastavljaju ondje gdje ovaj zavrava i
tako pojanjavaju odnose ovdje iz1oenih ideja s pojmovima kao to su nesumjerljivost i
revolucije.
506
Najpromiljeniji i potpuno negativan prikaz tog problema jest onaj Dudleyja Shaperea
,,Te Structure of Scientic Revolutions, Philosophical Review 73, 1964, str. 383394.
507
Margaret Masterman. Te Nature of a Paradigm, u Criticism and the Growth of
Knowledge, uredili I. Lakatos i A. Musgrave. U zagradama navedene stranice odnose se na
moju Strukturu naunih revolucija.
66
da mu je najhitnije potrebna lo zofska panja. Koliko god da sam nepotpuno ra-
zumijevao paradigme kad sam pisao knjigu, jo smatram da one zasluuju mnogo
panje.
U knjizi termin ,,paradigma ulazi u blisko srodstvo i ziko i logiko, s izra-
zom ,,znanstvena zajednica (str. o..). Paradigma je ono to dijele lanovi
znanstvene zajednice, i samo oni. Obrnuto, posjedovanje zajednike paradigme
je ono to konstituira znanstvenu zajednicu od skupine inae disparatnih ljudi.
Kao empirijske generalizacije oba se ta iskaza mogu braniti. Ali u knjizi oni bar
djelomino fungiraju kao deni cije a rezultat je cirkularnost s bar nekoliko loih
posljedica
o8
. Ako treba uspjeno objasniti termin ,,paradigma, najprije tre ba uvi-
djeti da znanstvena zajednica ima nezavisno postojanje.
U stvari, identiciranje i prouavanje znanstvenih zajedni ca pojavilo se nedav-
no kao znaajan predmet istraivanja meu sociolozima. Preliminarni rezultati,
od kojih su mnogi jo neob javljeni, nameu zakljuak da potrebne empirijske teh-
nike nisu trivijalne a da su neke od njih ve na raspolaganju a za druge je sigurno
da e biti razvijene
o,
. Veina aktivnih uenjaka smjesta odgovara na pitanja o
svojoj pripadnosti zajednicama pri hvaajui kao gotovu injenicu da je odgovor-
nost za razliite postojee specijalnosti i istraivake tehnike raspodijeljena me u
grupe bar grubo odreena lanstva. Zbog toga u pretpostaviti da e sistemati-
nija sredstva za njihovu identikaciju biti ot krivana i zadovoljit u se kratkim izla-
ganjem jedne intuitivne predodbe o zajednici, one koju uvelike dijele uenjaci i
socio lozi i odreen broj povjesniara znanosti.
508
Najtetnija od tih posljedica proizlazi iz moje upotrebe termina paradigma kad luim
ranije razdoblje u razvoju neke pojedinane znanosti od kasnijega. Za vrijeme onoga to se
u Strukturi naunih revolucija naziva ,,predparadigmatskim razdobljem oni koji se bave
nekom znanou podijeljeni su u odreen broj suparnikih ko1a od kojih svaka prisvaja
nadlenost za isto predmetno podruje, ali mu pristupa na nain posve razliit od sviju
ostalih. Taj razvojni stadij praen je relativno brzim prolazom, obino kao posljedicom
nekog znaajnog znanstvenog dostignua ka takozvanom postparadigmatskom razdoblju
koje karakterizira iezavanje sviju ili veine ko1a, pro mjena koja doputa daleko snanije
profesionalno ponaanje lanovima preostale zajednice. Ja jo uvijek mislim da je taj
obrazac i tipian i vaan, ali o njemu se moe raspravljati odvojeno od prvog dostignua
jedne paradigme. to god paradigme bile, njih posjeduje bilo koja znanstvena zajednica,
ukljuujui kole tzv. predparadigmatskog raz doblja. Moj propust da jasno uoim tu stvar
doprinio je da se para digma uini kao neki kvazimistiki entitet ili osobina koja poput
karizme transformira one koji su njom zaraeni. Postoji transformacija, ali do nje se ne
dolazi usvajanjem paradigme.
509
W. 0. Hagstrom, Te Scientic Community, New York, Basic Books, 1965, glave 4 i 5, D. J.
Price i D. de B. Beaver, Collaboration in an Invisible College, American Psychologist 21,
1966, str. 101118, Diana Crane, Social Structure in a Group of Scientists: A Test of the
Invisible College Hypothesis, American Sociological Review 34, 1969., str. 33552, N.
C. Mullins, ,,Social Networks among Biological Scientists, doktorska disertacija, Harvard
University, 1966. i -Te Development of a Scientic Specialty, Minerva 10, 1972., str. 51
82.
6;
IZBOR TEKSTOVA
Prema tom gleditu znanstvena se zajednica sastoji od onih koji se bave jednom
znanstvenom specijalnou. Povezani za jednikim elementima u svom obrazova-
nju i naukovanju oni vide sebe i drugi ih vide kao ljude odgovorne za nastojanje
oko ostvarenja skupa zajednikih ciljeva ukljuivi izobrazbu svojih nasljednika.
Takve zajednice karakterizira relativna punina ko munikacije unutar grupa i rela-
tivna jednodunost sudova grupe u strunim stvarima. U znaajnoj mjeri lanovi
dane zajed nice apsorbirat e istu literaturu i izvlaiti iz nje sline pouke
o
. Budui
da je panja razliitih zajednica usmjerena na razliite stvari, za oekivati je da
struna komunikacija preko grupnih linija bude tegobna, esto dovodi do nespo-
razuma i, ako se na stavi, moe stvoriti znaajna neslaganja.
Jasno, zajednice u tom smislu postoje na brojnim razina ma. Moda svi priro-
doznanstvenici tvore zajednicu. (Ne smijemo, mislim, dozvoliti da oluja oko C. P.
Snowa prikrije ono o emu je on rekao ono to je oigledno.) Na samo malo nioj
razini glavne znanstvene profesionalne grupe pruaju primjere zajednica: zia-
ri, kemiari, astronomi, zoolozi i drugi. Za te vee zajednice grupno se lanstvo
lako utvruje osim na rubo vima. Najvii znanstveni stupanj, lanstvo u strunim
drutvima i asopisi. koji se itaju obino su vie nego dovoljni. Sline e tehnike
takoer izdvojiti glavne podgrupe: organski kemiari i moda kemiari proteina
meu njima, ziari vrstog stanja i visoke energije, radio-astronomi itd. Tek na
slijedeoj nioj razini iskrsavaju empirijske tekoe. Kako bi neupueni izdvojio
grupu za fage prije nego to je ona stekla slavu u jav nosti Za to ovjek mora pri-
bjei pohaanju ljetnih seminara i specijalnih konferencija, imati uvid u spiskove
za distribuciju preprintova i iznad svega u formalne i neformalne komunika cijske
mree, ukljuivi veze meu citatima
. Drim da taj po sao moe i da e biti obav-

ljen te da e on tipino kao rezultat dati zajednice od moda stotinjak lanova
a ponekad znaajno malobrojnije. Pojedini uenjaci, osobito oni najsposobniji,
pri padat e nekolicini takvih grupa bilo istovremeno bilo sukce sivno. Premda jo
nije jasno kako nas daleko moe odvesti em pirijska analiza, postoji izvrstan razlog
da pretpostavimo da je znanstvena aktivnost raspodijeljena meu zajednice te
vrste i da je one provode.
Pretpostavimo sada da smo ma kojim tehnikama identikovali jednu takvu za-
jednicu. Kojim se zajednikim elementima objanjava relativno neproblematian
karakter strunog komuniciranja i relativna jednodunost strunog suda Na to
pi tanje Struktura naunih revolucija doputa odgovor: ,,paradig ma ili ,,skup pa-
510
Povjesniaru kome su tehnika intervjua i upitnika obino nedo stupne zajedniki izvorni
materijal esto pribavlja najznaajnije na govjetaje o strukturi zajednice. To je jedan od
razloga zato se u Strukturi naunih revolucija o iroko itanim djelima poput Newtono vih
Principia tako esto govori kao o paradigmama. Sad bih ih opisao kao osobito vane izvore
elemenata u disciplinarnoj matrici zajednice.
511
E. Gareld, ,,Te Use of Citation Data in Writing the History of Science, Philadelphia, Institute
for Scientic Information, 1964, M. Kessler, ,,Comparison of the Results of Bibliographic
Coupling and Analytic Subject Indexing, American Documentation 18, 1965., str. 22333,
D. J. Price, Networks of Scientic Pappers, Science 149, 1965., str. 51015.
68
radigama. To je jedno od dva glavna znaenja u kojima se taj termin javlja u knji-
zi. Za nj bih sad mogao usvojiti oznaku ,,paradigma
, ali manje e zbrke nastati

ako ga zamijenim izrazom ,,disciplinarna matrica ,disciplinarna zato to je u
zajednikom posjedu sviju koji se bave nekom strunom disciplinom a ,,matrica
zato jer se sastoji od uree nih elemenata raznih vrsta od kojih svaki zahtijeva
daljnju specikaciju. Sastavni dijelovi disciplinarne matrice ukljuuju veinu ili
sve predmete grupnog opredjeljenja opisanih u knjizi kao paradigme, dijelovi pa-
radigama ili paradigmatski
a
. U ovom asu neu niti pokuati sastaviti iscrpan
popis, nego u umjesto toga ukratko identicirati tri od njih, jer oni zato to su
od centralna znaenja za spoznajno djelovanje grupe treba da budu od osobita
interesa za lozofe znanosti. Govorimo o njima kao o simbolikim generalizacija-
ma, modelima i uzorcima.
Prvo dvoje ve su poznati predmeti lozofske panje. Na pose, simbolike su
generalizacije oni izrazi koje grupa upotrebljava bez pitanja a koji se mogu lako
staviti u neki logiki oblik kao to je (x) (y) (z) (x, y, z). Oni su komponente disci-
plinarne matrice koje su formalne ili se lako dadu formalizirati. Modeli, o kojima
u ovom lanku neu vie imati to da kae, jesu ono to grupi daje preferirane
analogije ili, kad su duboko prihvaene, neku ontologiju. U jednoj krajnosti oni su
heuristiki: strujni krug moe biti plodno promatran kao hidrodinamiki sistem
stabilna stanja ili plin se ponaa kao skup biljarskih kugli u nasuminu kretanju.
U drugoj, oni su predmeti metazikog opredjeljenja: toplina tijela jest kinetika
energija svojih sastavnih estica ili, jo oiglednije metaziki, svi opaljivi feno-
meni posljedica su kretanja i meuakcije kva litativno neutralnih atoma u praznu
prostoru
. Najzad, uzorci su konkretna rjeenja problema koja grupa prihvaa

kao para digmatska u sasvim uobiajenu smislu. Mnogi od vas ve su zacijelo po-
godili da termin ,,uzorak daje novo ime za drugo i fundamentalno znaenje pa-
radigme u mojoj knjizi.
Da bismo razumjeli kako znanstvena zajednica funkcionira kada proizvodi i
proglaava valjanu spoznaju, u krajnjoj liniji moramo, mislim, razumjeti djelova-
nje bar tih triju kompone nata disciplinarne matrice. Promjene u bilo kojoj mogu
rezulti rati promjenama znanstvenog ponaanja koje se odravaju i na mjesto
istraivanja grupe i na njezine kriterije provjeravanja. Ja ovdje neu pokuavati
braniti jednu tako openitu tezu. Mo ja su prvenstvena briga sada uzroci. Ali da im
nainim mjesta najprije moram rei neto o simbolikim generalizacijama.
U znanostima, a osobito u zici, generalizacije se esto ve nalaze u simbo-
likom obliku: f =ma, I = V/R ili
a
+ 8
a
m

/h
2
(E + V) = o. Druge su obino
iskazane rijeima: ,,akcija je jednaka reakciji kemijski spoj ima stalne tein ske
omjere ili ,,sve stanice potjeu od stanica. Nitko nee dovoditi u pitanje to da
512
Vidi Strukturu naunih revolucija, str. 8388.
513
Nije uobiajeno ukljuivati, recimo, atome, polja ili sile koje djeluju na razdaljinu pod
rubriku modela, ali ja trenutno ne vidim nita loe u toj proirenoj upotrebi. Oigledno,
stupanj opredijeljenost zajednice varira kad se od heuristikih modela ide ka metazikim,
ali ini se da priroda spoznajnih funkcija modela ostaje ista.
6,
IZBOR TEKSTOVA
lanovi znanstvene zajednice u svom radu rutinski upotrebljavaju izraze poput
tih, da to obino ine ne osjeajui potrebu za posebnim opravdavanjem i da ih
drugi lanovi njihove grupe rijetko pozivaju da obrazloe svoje postupke u tim
tokama. To ponaanje je vano jer bez zajed nike vezanosti za skup simbolikih
generalizacija logika i ma tematika ne bi se mogle rutinski primjenjivati u radu
zajedni ce. Primjer taksonomije ukazuje na to da prirodna znanost moe postojati
uz malen broj takvih generalizacija a moda bez ijed ne. Kasnije u ukazati na to
kako je do toga moglo doi. Ali ne vidim razloga sumnji u ope proireni dojam
da snaga jedne znanosti raste s brojem simbolikih generalizacija to ih oni koji se
njom bave imaju na raspolaganju.
Obratite, meutim, panju na to kako je malena mjera sla ganja to smo ga pri-
pisali lanovima nae zajednice. Kad kaem da oni dijele vezanost za, recimo,
simboliku generalizaciju f = ma, mislim time samo da oni nee prigovoriti ovje-
ku koji ispie etiri simbola f, =, m i a po redu u jednom retku, koji po pravili-
ma logike i matematike barata nastalim izrazom i ko ji izloi jo uvijek simboliki
rezultat. Kod te toke u raspravi za nas premda ne za uenjake koji se njima
slue ti simboli i izrazi tvoreni njihovim sastavljanjem jesu neinter pretirani,
jo bez empirijskog znaenja ili primjene. Zajednika vezanost za skup genera-
lizacija opravdava logiko i matema tiko baratanje i izaziva vezanost za rezultat.
Ali to ne mora implicirati slaganje o nainu na koji treba simbole, pojedina no ili
skupno, stavljati u korelaciju s rezultatima eksperimenta ili opaanja. U toj mje-
ri zajednike simbolike generaliza cije funkcioniraju zasada kao izrazi u istom
matematikom sistemu.
Analogija izmeu znanstvene teorije i istog matematikog sistema nairoko
je iskoritavana u lozoji znanosti XX sto ljea i odgovorna je za neke krajnje
zanimljive, rezultate. Ali to je samo analogija i zato moe zavaravati. Smatram da
smo bili njezine rtve u nekoliko aspekata. Jedan od njih neposred no je relevantan
za moj argument.
Kad se izraz kao to je f = ma pojavi u istom matemati kom sistemu, on je
ondje, da tako kaem, jednom i zauvijek. To jest, ako ue u rjeenje matematikog
problema postavljena unutar sistema, on uvijek ulazi u obliku f = ma ili u obliku
svedivu na taj supstitutivnou identiteta ili nekim drugim sin taktikim pravilom
supstitucije. U znanostima se simbolike ge neralizacije obino ponaaju veoma
razliito. One nisu genera lizacije u tolikoj mjeri koliko su to generalizacijske ski-
ce, she matske forme iji detaljni simboliki izraz varira od jedne primjene do
druge. Za problem slobodnog pada f = ma po staje mg = md
2
s/dt
2
. Za jedno-
stavno njihalo to postaje mgSin = md
2
s/dt
2
. Za spojene harmonine oscilatore
to dobiva oblik dviju jednadbi prva od kojih bi se mogla napisati m
1
d
2
s
1
/dt
2
+ k
1
s
1
= k
2
(d + s
2
s
1
). Zanimljiviji mehaniki problemi, na primjer kretanje iroskopa,
pokazali bi jo vei disparitet izmeu f = ma i stvarne simbolike generalizacije
na koju se primjenjuju logika i matematika, ali mora da je ve jasno to hou rei.
Premda su neinterpretirani simboliki izrazi zajedniki posjed lanova znanstve-
ne zajednice i premda takvi izrazi daju grupi ulaznu toku za logiku i matema-
6ao
tiku, ta se orua ne primjenjuju na zajedniku generalizaciju nego na jednu ili
drugu njezinu specijalnu verziju. U nekom smislu svaka takva klasa zahtijeva nov
formalizam
.
Slijedi jedan zanimljiv zakljuak po svoj prilici relevantan za status teorijskih
termina. Oni lozo koji izlau znanstvene teorije kao neinterpretirane formal-
ne sisteme esto primjeuju da empirijska referencija dolazi takvim teorijama
odozdo, idui od empirijski smislenog bazinog rjenika u teorijske termine.
Unato dobro poznatim tekoama koje se gomilaju oko pojma bazinog rjeni-
ka, ne mogu sumnjati u vanost tog puta u transformaciji nekog neinterpretira-
nog simbola u znak za odreeni ziki pojam. Ali to nije jedini put. Formalizmi
u zna nostima se dovode u odnos s prirodom i pri vrhu bez posredujui dedukcije
koja eliminira teorijske termine. Prije nego to moe zapoeti s logikim i ma-
tematikim manipulacijama koje zavravaju predvianjima oitavanja mjernih
instrumenata, uenjak mora ispisati poseban oblik od f = ma koji je pri mjenjiv
na, recimo, vibrirajui icu ili poseban oblik Schr dingerove jednadbe koji je
primjenjiv na, recimo, helijev atom u magnetskom polju. Koji god on postupak pri
tome upotrijebi, ovaj ne moe biti isto sintaktiki. Empirijski sadraj mora ui u
formalizirane teorije odozgo kao i odozdo.
Taj se zakljuak, mislim, ne moe izbjei predlaganjem da se Schrdingerova
jednadba ili f = ma protumae kao kratica za konjunkciju brojnih posebnih sim-
bolikih oblika koje ti izrazi dobivaju u primjeni na posebne zike probleme.
Na prvome mjestu uenjaci bi jo uvijek trebali kriterije koji e im kazati koja
posebna simbolika verzija treba da bude primijenjena na koji problem i ti bi kri-
teriji, isto kao pravila o korelaciji, za koja se kae da prenose znaenje iz bazinog
rjenika u teorijske termine, bili nosilac empirijskog sadraja. Pored toga, nikakva
konjunkcija posebnih simbolikih oblika ne bi iscr pila ono to se moe s pravom
rei da lanovi znanstvene zajednice znaju o tome kako primjenjivati simbolike
genera lizacije. Suoeni s nekim novim problemom, oni se esto mogu sloiti oko
posebne simbolike formule primjerene njemu ak i ako nijedan od njih nije nika-
da ranije vidio taj posebni simboliki izraz.
Od svakog se prikaza spoznajnog aparata znanstvene za jednice moe logino
traiti da nam kae neto o nainu na koji lanovi grupe, prije izravno relevantnog
empirijskog svjedoanstva, izabiru specijalni formalizam primjeren odreenom
problemu, a osobito jednom novom problemu. Jasno je da je to jedna od temeljnih
514
Ta se tekoa ne da izbjei tako da se zakoni newtonovske mehanike izraze, recimo, u
lagrangeovskom ili hamiltonovskom obliku. Naprotiv, potonje su formulacije doslovno
skice zakona prije nego zakoni, a to nije s1uaj s Newtonovom formulacijom mehanike.
Zapoinjui s Hamiltonovim ili Lagrangeovim jednadbama, ovjek mora svejedno
ispisati poseban hamiltonijan ili lagranijan za onaj poseban problem koji je pred njim.
Obratite, meutim, panju na to da je odluujua prednost tih formulacija u tome da one
ine daleko lakim izabiranje odreenog formalizma koji odgovara odreenom problemu.
Suprotstavljene Newtonovoj formulaciji, one tako ilustriraju tipian smjer normalnog
znanstvenog razvoja.
6a
IZBOR TEKSTOVA
funkcija kojima slui znanstveno znanje. Ono to, dakako, ne ini uvijek ispravno,
ima prostora, zapravo i potrebe, za empirijske provjere specijalnog formalizma
pred loenog za novi problem. Deduktivni koraci i usporedba njiho vih konanih
produkata s eksperimentom ostaju jedan od pred uvjeta znanosti. Ali specijalni
formalizmi redovno se prihvaaju kao plauzibilni ili odbacuju kao neplauzibilni
prije eks perimenta. Povrh toga, sa znaajnom uestalou sudovi zajed nice poka-
zuju se ispravni. Zbog toga smiljanje jednog specijalnog formalizma, nove verzije
formalizacije, ne moe biti sasvim poput iznalaenja jedne nove teorije. Izmeu
ostalog, ono se prvo moe nauiti, dok se iznalaenje teorija ne moe. To je ono
emu su prvenstveno namijenjeni problemi na kraju poglavlja u tekstovima o zna-
nostima. to moe biti to to studenti ue dok ih rjeavaju
Tom je pitanju posveen najvei dio ostatka ovog lanka, ali ja u mu pristu-
piti indirektno postavljajui najprije jedno obinije pitanje: kako uenjaci dovode
simbolike izraze u odnos s prirodom To su zapravo dva pitanja u jednom, jer
moe se pitati bilo a specijalnoj simbolikoj generalizaciji smi ljenoj za odreenu
eksperimentalnu situaciju bilo o pojedina noj simbolikoj konzekvenci te gene-
ralizacije deduciranoj radi usporedbe s eksperimentom. Za nau svrhu moemo
tretirati ta dva pitanja kao jedno. U znanstvenoj praksi na njih se ta koer obino
odgovara zajedno.
Otkako je naputena nada u jezik osjetilnih podataka, uobiajeni je odgovor
na to pitanje bio pomou pravila korespon dencije. Obino se uzimalo da su ona
ili operacionalne denicije znanstvenih termina ili pak skup naunih i dovoljnih
uvjeta za primjenjivost tih termina.
Osobno ne sumnjam da bi ispiti vanje znan-

stvene zajednice iznijelo na vidjelo brojna takva pravila zajednika njezinim la-
515
Otkako je ovaj lanak bio proitan, uvidio sam da izostavljanje dvaju pitanja spomenutih
u prethodnom odlomku uvodi mogu izvor zbrke na ovome mjestu i nie u tekstu.
U normalnoj lozofskoj upo trebi pravila korespondencije povezuju rijei samo s
drugim rijeima a ne s prirodom. Tako teorijski termini stjeu znaenje preko pravila
korespondencije koja ih dovode u vezu s prethodno smislenim bazinim rjenikom. Samo
je ovaj potonji u direktnoj vezi s prirodom. Dio mog argumenta usmjeren je prema tom
standardnom gleditu i zato ne bi smio stvarati probleme. Distinkcija izmeu teorijskog i
bazinog rjenika nee zadovoljavati u svom sadanjem obliku, jer se za mnoge teorijske
termine moe pokazati da su u vezi s prirodom na isti nain, bio on koji mu drago, kao
bazini termini. Ali ja sam pored toga zainteresiran da istraim kako bi mogla funkcionirati
,,direktna veza teorijskog ili bazinog rjenika. U tom postupku napadam esto impli citnu
pretpostavku da svatko tko ma kako se ispravno upotrebljava bazini termin ima pristupa,
svjesna ili nesvjesna, skupu kriterija koji deniraju taj termin ili daju nune i dovoljne uvjete
koji upravljaju njegovom primjenom. Za taj modus povezivanja pomou kriterija ovdje
takoer upotrebljavam termin ,,pravila korespondencije i to naruava normalnu upotrebu.
Isprika za to proirenje moje je uvjerenje da izriito oslanjanje na pravila korespondencije
i implicitno oslanjanje na kriterije uvode istu proceduru i krivo usmjeravaju panju na isti
nain. Oba ine da upotreba jezika izgleda kao da je stvar konvencije vie nego to ona
to jest. Kao rezultat ona prikrivaju mjeru u kojoj ovjek koji usvaja bilo svakodnevni bilo
znanstveni jezik istovremeno ui stvari o prirodi koje nisu same utjelovljene u verbalnim
generaliza cijama.
6aa
novima. Vjerojatno bi nekoliko drugih moglo biti legitimno izvedeno iz paljiva
promatranja njihova ponaanja. Ali iz razloga koje sam naveo drugdje i na koje
u ukratko skrenuti panju nie u tekstu doista sumnjam da bi pravila korespon-
dencije, otkrivena na taj nain, bila i priblino dovoljna brojem i snagom da obja-
sne stvarne kore lacije izmeu formalizma i eksperimenta to ih redovno i bez
problema uspostavljaju lanovi grupe
6
. Ako lozof eli adekvatan korpus pravila
korespondencije, on e morati do veine od njih sam doi
;
.
Gotovo sigurno, to je posao to ga on moe obaviti. Ispi tujui sabrane primjere
prole prakse zajednice, lozof moe s dobrim razlogom oekivati da e uspjeti
konstruirati skup pravila korespondencije prikladan da zajedno s poznatim sim-
bolikim generalizacijama dade objanjenje za sve njih. Vrlo je vjerojatno da bi
on bio sposoban da konstruira nekoliko alternativnih skupova. Pa ipak, treba da
bude izuzetno oprezan u pogledu opisivanja bilo kojega od njih kao rekonstruk-
cije pra vila kojih se pridrava prouavana zajednica. Premda bi svaki od njegovih
skupova pravila bio ekvivalentan s obzirom na prolu praksu zajednice, oni ne
moraju biti ekvivalentni kad se primijene na prvi slijedei problem s kojim se ta
disciplina suoi. U tom smislu oni bi bili rekonstrukcije poneto drukijih teori-
ja od kojih nijedna ne mora biti ona koje se grupa pridrava. Ponaajui se kao
uenjak, lozof bi lako mogao unaprijediti teoriju grupe, ali kao lozof on je ne bi
proanalizirao.
Pretpostavimo, na primjer, da lozofa zanima Ohmov za kon I = V/R i da on
zna da lanovi grupe koju prouava mje re voltau elektrometrom a struju galva-
nometrom. Traei pra vilo korespondencije za otpor, on moe odabrati kvocijent
vol tae podijeljene strujom, u kojem sluaju Ohmov zakon postaje tautologija.
Ili moe umjesto toga izabrati da stavi u korela ciju vrijednost otpora s rezultati-
ma mjerenja na Wheatstone skom mostu, u kojem sluaju Ohmov zakon prua
informaciju o prirodi. Za prolu praksu te dvije rekonstrukcije mogu biti ekvi-
516
Vidi Strukturu naunih revolucija, str. 8998.
517
Neobino je, mislim, kako su malo panje lozo znanosti posvetili vezi jezik-priroda.
Sigurno, epistemika snaga pothvata for malista ovisi o mogunosti da je se uini
neproblematinom. Smatram da je jedan od razloga za to zanemarivanje propust da se uoi
koliko je bilo izgubljeno s epistemolokog stanovita u prijelazu s jezika osjetilnih podataka
na bazini rjenik. Dok se prvi inio moguim, denicije i pravila korespondencije nisu
zahtijevali posebnu panju. ,,Zelena mrlja ondje teko da je trebala daljnje operacionalne
speci kacije, meutim, ,,benzol vrije na 80C veoma je razliita vrsta iskaza. Osim toga,
kao to u ukazati nie u tekstu, formalisti su esto poistovjeivali zadatak unapreivanja
jasnoe i strukture formalnih elemenata neke znanstvene teorije s posve razliitim poslom
analizi ranja znanstvenog znanja, a samo ovaj potonji pokree probleme koji nas trenutno
zanimaju. Hamilton je iznio bolju formulaciju newtonov ske mehanike od Newtona i lozof
se moe ponadati da e postii daljnja unapreenja daljnjom formalizacijom. Ali ne smije
unaprijed pretpostaviti da e zavriti s istom teorijom s kojom je zapoeo niti da se formalni
elementi jedne ili druge verzije teorije podudaraju sa samom teorijom. Za tipian primjer
pretpostavke da je usavreni for malizam ipso facto prikaz znanja razvijena od zajednice
koja se slui formalizmom koji treba poboljati vidi Patrick Suppes, Te Desira bility of
Formalization in Science, Journal of Philosophy 65, 1968., str. 65164.
6a
IZBOR TEKSTOVA
valentne, ali one nee diktirati isto budue ponaanje. Za mislite napose da jedan
osobito vjet eksperimentator u zajednici primjenjuje voltau viu od bilo koje
ranije ostvarene i da otkrije da se kod visoke voltae postupno mijenja omjer vol-
tae i struje. Prema drugoj rekonstrukciji, onoj s Wheat stoneskim mostom, on je
otkrio da pri visokoj voltai dolazi do odstupanja od Ohmova zakona. Pa prvoj
rekonstrukciji, meu tim, Ohmov je zakon tautologija i odstupanja od njega su
nezamisliva. Ono to je eksperimentator otkrio nije odstupanje od zakona nego
prije to da se otpor mijenja s voltaom. Te dvije rekonstrukcije vode do razliitih
lokalizacija tekoe i do razliitih obrazaca istraivanja koje e slijediti
8
.
Nita u prethodnom raspravljanju ne dokazuje da ne posto ji skup pravila ko-
respondencije prikladan da objasni ponaanje prouavane zajednice. Negativan
stav te vrste teko da se moe dokazati. Ali rasprava nas moe dovesti do toga
da uzmemo neto ozbiljnije neke aspekte znanstvene izobrazbe i ponaanja koje
su lozo esto uspijevali ignorirati. Vrlo se malo pravila korespondencije moe
nai u tekstovima ili predavanjima o znanosti. Kako su ih lanovi znanstvene za-
jednice mogli stei dovoljan broj Vrijedno je takoer uoiti da uenjaci, kad -
lozof od njih zatrai da iznesu takva pravila, redovito poriu njihovu relevantnost
i pri tom ponekad postaju neobino ne razgovijetni. Kad uope surauju, pravila
to ih iznose mogu varirati od jednog lana zajednice do drugog i sva mogu biti
manjkava. ovjek se poinje pitati da li se u praksi zajednice upotrebljava vie od
nekoliko takvih pravila, ne postoji li ne ki alternativni nain na koji uenjaci svoje
simbolike izraze stavljaju u korelaciju s prirodom.
Klju prua fenomen dobro poznat i studentima i povjes niarima znanosti. Bu-
dui da sam bio oboje, govorit u iz isku stva. Studenti zike redovno izvjeuju
da su proitali poglavlje svog teksta, savreno ga razumjeli, ali da su unato tome
imali tekoe pri rjeavanju problema na kraju poglavlja. Gotovo bez izuzetka nji-
hove su tekoe u postavljanju primjere nih jednadbi, u povezivanju rijei i pri-
518
Manje articijelan primjer traio bi istovremeno baratanje s nekoliko simbolikih
generalizacija i tako bi zahtijevao vie prostora nego to ga ovdje imam na raspolaganju.
Ali nije teko nai povijesne primjere koji pokazuju razliite efekte generalizacija koje su
bile smatrane zakonima i denicijama (vidi raspravu o Daltonu i o sporu izmeu Prousta
i Bertholleta u Strukturi naunih revolucija, str. 254260), a niti navedeni primjer nije
bez povijesne osnove. Ohm je do ista mjerio otpor dijelei voltau strujom. Tako je njegov
zakon pruao dio denicije otpora. Jedan od razloga zato se pokazalo tako upadljivo
tekim njegovo prihvaanje (zanemarivanje Ohma jedan je od najgla sovitijih primjera
otpora inovaciji to ga prua povijest znanosti) jest to to je on bio nespojiv s pojmom
otpora koji je prethodio Ohmovu radu. Upravo zato to je zahtijevalo redeniciju pojmova
o elektrici tetu, usvajanje Ohmova zakona proizvelo je revoluciju u teoriji o elektricitetu.
(Za dio te pripovijesti vidi T. M. Brown, ,,Te Electric Current in Early Nineteenth
Century Electricity, Historical Studies in the Physical Sciences 1, 1969, str. 61103, i M. L.
Schagrin, Resistance to Ohms Law, American Journal of Physics 31, l9-3, str. 53647).
ini mi se da se sasvim openito znanstvene revolucije mogu razliko vati od normalnih
znanstvenih napredaka po tome to one prve, na suprot drugima, zahtijevaju modikaciju
generalizacija koje su prije bile smatrane kvazi-analitikima. Da li je Einstein otkrio
relativnost istovremenosti ili je unitio prethodnu tautoloku implikaciju tog ter mina
6a
mjera navedenih u tek stu s odreenim problemima ije se rjeenje trai. Takoer,
tekoe redovno nestaju na isti nain. Student otkriva nain da svoj problem vidi
kao slian problemu s kojim se ve susreo. Kad se jednom uoila ta slinost ili
analogija, preostaju jo samo tehnike potekoe.
Isti se obrazac jasno pokazuje u povijesti znanosti. Znan stvenici modeliraju
jedno rjeenje problema prema drugome esto uz samo minimalno pribjegavanje
simbolikim generali zacijama. Galileo je otkrio da lopta koja se kotrlja niz kosinu
dobiva upravo dovoljno brzine da je vrati do iste vertikalne visine na drugoj kosini
ma kojeg nagiba i nauio je da vidi tu eksperimentalnu situaciju kao slinu onoj
njihala s tokom, mase kao utegom. Onda je Huygens rijeio problem centra osci-
lacije zikog njihala zamiljajui da je izduljeno tijelo ovog potonjeg sastavljeno
od galileijevskih tokastih njihala veze izmeu kojih mogu biti trenutno prekinute
u svakoj toki nji hanja. Poto bi veze bile prekinute, individualna tokasta nji hala
slobodno bi se njihala, ali njihovo teite, poput onoga kod Galileijeva njihala, di-
zalo bi se samo do visine s koje je teite izduljenog njihala poelo padati. Konano
je Daniel Bernoulli, jo uvijek bez ikakve pomoi od Newtonovih zakona, otkrio
kako da uini da struja vode iz otvora skladinog rezervoara na likuje Huygensovu
njihalu. Odredite sputanje teite vode u rezervoaru i mlaz u toku jednog inni-
tezimalnog vremenskog intervala. Zatim zamislite da se svaka estica vode potom
za sebno kree nagore do maksimalne visine koju moe postii brzinom to ju je
posjedovala na kraju intervala sputanja. Uspinjanje teita razliitih estica mora
tada biti jednako sputanju teita vode u rezervoaru i mlazu. Kada se problem
promatrao s toga gledita, odmah je proizala dugo traena brzina izljeva
,
.
Budui da mi nedostaje vremena da uvean broj pri mjera, iznosim miljenje
da steena sposobnost uoavanja sli nosti izmeu na izgled disparatnih proble-
ma igra u znanostima znaajan dio uloge koja se obino pripisuje pravilima ko-
respondencije. Kad se jednom uoi da je novi problem analogan rani je rijee-
nu problemu, proizlaze i primjereni formalizam i nov nain dovoenja u vezu
njegovih simbolikih konzekvenci s prirodom. Poto je uoio te slinosti, ovjek
jednostavno upotrebljava veze koje su se ranije pokazale ekasnima. Ta je sposob-
nost prepoznavanja grupno ovjerenih slinosti, mislim, glavna stvar koju studenti
stjeu rjeavajui probleme bilo s olovkom i papirom bilo u dobro opremljenu
laboratoriju. U toku nji hove izobrazbe ogroman broj takvih vjebi postavlja se
pred njih i studenti koji specijaliziraju istu struku redovno rade gotovo iste vjebe,
na primjer kosina, unjasto njihalo, Keplerove elipse itd. Ti su konkretni proble-
519
Na primjer, vidi Rene Dugas, A History of Mechanics, prev. J.R. Maddox, Neuchatel,
Editions du Grion and New York, Central Book Co., 1955, str. 13536, 18693, i Daniel
Bernoulli, Hydrodynamica, sive de viribus et motibus uidorum, commentarii opus aca-
demicum Strasbourg J. R. Dulseckeri, 1738, odjeljak 3. Za razmjer u kojem je mehanika
napredovala u toku prve polovice osamnaestog sto ljea modelirajui jedno rjeenje
problema prema drugome vidi Cliord Truesdell, ,,Reactions of Late Baroque Mechanics
to Success, Conjecture, Error, and Failure in Newtons Pnincipia, Texas Quarterly 10, 1967,
str. 23858.
6a
IZBOR TEKSTOVA
mi skupa sa svojim rjeenjima ono na to sam ranije mislio kad sam govorio o
uzro cima, standardnim primjerima zajednice. Oni sainjavaju treu glavnu vrstu
spoznajne komponente disciplinarne matrice i ilustriraju drugu glavnu funkciju
termina ,,paradigma u Struk turi naunih revolucija
520
. Usvajanje jednog arsenala
uzoraka upravo koliko i uenje simbolikih generalizacija integralan je dio proce-
sa kojim student stjee pristup spoznajnim dostig nuima svoje disciplinarne gru-
pe
a
. Bez uzoraka on ne bi ni kada nauio mnogo od onoga to grupa zna o takvim
fundamen talnim pojmovima poput sile i polja, elementa i spoja ili jezgre i stanice.
Pokuat u malo kasnije pomou jednostavna primjera razloiti pojam naue-
ne veze po slinosti, steene percepciji analogije. Ali najprije zaotrimo problem
na koji e to razlaganje ciljati. Notorna je istina da je sve slino svemu drugome
a takoer razliito od svega drugoga. Obino kaemo, to zavisi o kriterijima. o-
vjeku koji govori a slinosti ili o analogiji zbog toga odmah postavljamo pitanje:
slino s obzirom na to U ovom sluaju, meutim, to je upravo ono pitanje koje
se ne smije postavljati, jer bi nam odgovor odmah donio pravila ko respondencije.
Uenje uzoraka ne bi studente uilo niemu to takva pravila, u obliku kriteri-
ja slinosti, ne bi mogla jednako dobro postii. Rjeavanje problema tada bi bilo
puka vjeba u primjenjivanju pravila i ne bi bilo potrebno govoriti o slinosti.
Meutim, kako sam ve dokazivao, rjeavanje problema nije nalik na to. U
mnogo veoj mjeri ono nalikuje djejoj za gonetki u kojoj se trai da se nau ivo-
tinjski likovi ili lica skriveni u crteu grmlja ili oblaka. Dijete trai oblike koji su
nalik na one u ivotinja ili lica koje ono poznaje. Kad se jednom pronau, oni se
ne povlae ponovno u pozadinu jer se djetetov nain gledanja slike promijenio.
Na isti nain student znanosti, suoen s problemom, nastoji da ga vidi kao jedan
ili vie egzemplarnih problema s kojima se ranije susreo. Gdje postoje pravila da
ga vode, on se, naravno, njima slui. Ali njegov je temeljni kriterij percipiranje
slinosti koje i logiki i psiholoki prethodi ma kojemu od brojnih kriterija kojima
bi se mogla izvriti ista identikacija slinosti. Poto je slinost bila uoena, moe
se pitati za kriterije i tada se to esto isplati uiniti. Ali nije nuno. Mentalni ili
vizualni skup dobiven pri uenju kako da se dva problema vide kao slini moe se
izravno primijeniti. Sada elim dokazati da pod odgovarajuim okolnostima po-
520
Naravno, znaenje ,,paradigme kao standardnog primjera bilo je ono to me izvorno dovelo
do toga da odaberem taj termin. Naalost, veina ita1aca Strukture naunih revolucija nije
shvatila ono to je za mene bila njegova centralna funkcija i oni upotrebljavaju ,,paradigmu
u znaenju blisku onome za koje ja sada predlaem ,,dis ciplinarnu matricu. Ne vidim
da ima mnogo izgleda da vratim paradigmu njezinoj izvornoj upotrebi, jedinoj koja je
loloki uope primjerena.
521
Obratite panju na to da su uzorci (a takoer i modeli) daleko djelotvornije determinante
podstrukture zajednice od simbolikih gene ralizacija. Mnoge znanstvene zajednice dijele,
na primjer, Schrdinge rovu jednadbu i njihovi se lanovi shodno tome susreu s tom for-
mulom rano u svom znanstvenom obrazovanju. Ali kako se nastavlja izobrazba prema,
recimo, zici vrstog stanja s jedne strane i teoriji polja s druge, uzorci to ih oni susreu
razilaze se. Prema tome, moe se rei da oni jednoznano dijele samo neinterpretiranu
Schrdingerovu jednadbu a ne interpretiranu.
6a6
stoji nain za obradu podataka u skupove po slinosti koji ne ovisi o prethodnom
odgovoru na pitanje: ,,Slino s obzirom na to
Moj argument zapoinje kratkom digresijom o terminu ,,podaci. Lingvisti-
ki, on potjee od ,,datosti. Filozofski, iz razloga duboko ukorijenjenih u povijest
epistemologije, on iz dvaja minimalne vrste elemente to ih pribavljaju naa osje-
tila. Premda mi vie nemamo nade u stvaranje jednog jezika osjetilnih podataka,
izrazi kao ,,zeleno ondje, ,,trokut ovdje ili ,,vrue tamo dolje i dalje oznaavaju
nae paradigme za podatak, iskustvenu datost. U vie nego jednom pogledu oni
tre ba da igraju tu ulogu. Mi nemamo pristupa iskustvenim elementima minimal-
nijima od tih. Kad god svjesno obraujemo podatke bilo da identiciramo neki
predmet, otkrijemo zakon ili smislimo teoriju, mi nuno baratamo osjetima te
vrste ili njihovim spojevima. Pa ipak, s druge toke gledita, osjeti i njihovi ele-
menti nisu datost. Gledano vie teorijski nego iskustveno, taj naziv prije pripada
podraajima. Premda imamo pri stup do njih samo neizravno, putem znanstvene
teorije, podraaji a ne osjeti jesu ono to djeluje na nas kao organizme. Golema
koliina ivane obrade odigrava se izmeu naeg primitka podraaja i osjetilnog
odgovora koji je na podatak.
Nita od toga ne bi bilo vrijedno spomena da je Descartes bio u pravu kad je
postulirao korespondenciju izmeu podraaja i osjeta. Ali znamo da nita takvo
ne postoji. Percepcija neke dane boje moe biti izazvana beskrajnim brojem ra-
zliito kombiniranih valnih duina. Obrnuto, neki dani podraaj moe izazvati
razne osjete, sliku patke kod jednoga a sliku zeca kod drugoga. A niti su takve
reakcije potpuno uroene. ovjek moe nauiti razlikovati boje ili slike koje nije
mogao razliko vati prije uenja. U nekoj mjeri, ali se jo ne zna koliko, proizvodnja
podataka iz podraaja nauen je postupak. Poslije procesa uenja isti podraaj
izaziva razliit podatak. Zakljuujem da podaci, premda su minimalni elementi
naeg individualnog iskustva, moraju biti zajednike reakcije na dani podraaj
samo unutar lanstva relativno homogene, obrazovne, znanstve ne ili lingvistike
zajednice
aa
.
Vratimo se sad mojem glavnom argumentu, ali ne znan stvenim primjerima.
Oni se neizbjeno pokazuju previe sloeni. Umjesto toga, traim da zamislite
maleno dijete u etnji zoolokim vrtom sa svojim ocem. Dijete je prethodno nau-
io razlikovati ptice i prepoznavati crvendaa. U toku popodneva o kojem je rije
ono e po prvi put nauiti da prepozna labudove, guske i patke. Svatko tko je po-
duavao dijete pod tim okol nostima zna da je primarno pedagoko orue pokazi-
vanje. Izrazi kao ,,Svi su labudovi bijeli mogu igrati neku ulogu, ali ne moraju. Ja
u ih za trenutak izostaviti iz razmatranja, jer mi je cilj da izdvojim drukiji nain
522
U Strukturi naunih revolucija, osobito u glavi 10, opetovano insistiram na tome da
lanovi razliitih znanstvenih zajednica ive u razliitim svjetovima i da znanstvene
revolucije mijenjaju svijet u kojem uenjak radi. elio bih sada rei da isti podraaji
lanovima razliitih zajednica pruaju razliite podatke. Obratite, meutim, panju na to
da ta promjena ne ini neprimjerenim izraze kao to je ,,drugi svijet. Dani svijet, bio on
svakodnevni ili znanstveni, nije svijet podraaja.
6a;
IZBOR TEKSTOVA
uenja u njegovoj najeoj formi. Tada se Johnnyjevo obrazovanje odvija ovako.
Otac upire prstom u pticu i kae: ,,Gle, Johnny, eno labuda. Iza kratka vremena
Johnny sam upire prstom u pticu i kae: ,,Tata, jo jedan labud. On, meutim, jo
nije nauio to su labudovi i treba ga ispraviti: Ne, Johnny, to je guska. Johnny-
jeva slijedea identikacija labuda pokazuje se ispravnom, ali njegova je slijedea
,,guska zapravo patka i on opet biva is pravljen. Poslije jo nekoliko takvih susre-
ta, od kojih je svaki praen odgovarajuim ispravljanjem ili potkrepljenjem, Joh-
nnyjeva je sposobnost identiciranja vodenih ptica isto tako velika kao i u njegova
oca. Pouavanje je brzo dovreno.
Sad pitam to se zbilo s Johnnyjem i zalaem se za plau zibilnost slijedeeg od-
govora. U toku tog popodneva dio ivanog mehanizma kojim on obrauje vizu-
alne podraaje reprogramiran je i promijenili su se podaci to ih Johnny prima od
podraaja koji bi ranije svi prizvali ,,pticu. Kad je on zapoeo svoju etnju, ivani
je program naglaavao razlike izmeu individualnih labudova isto toliko koliko i
one izmeu labudova i gusaka. Pri kraju etnje obiljeja poput duljine i savijenosti
labudjeg vrata bile su naglaene a druge su bile potisnute tako da podaci o labudu
postanu slini jedan drugome razliiti od podataka o guski i o patki onako kako se
ranije nisu razlikovali. Ptice koje su ranije sve izgledale slino (a takoer i razlii-
to) sad su grupirane u zasebne skupine u perceptivnom prostoru.
Proces te vrste moe se lako simulirati na kompjutoru, ja sam u ranim sam fa-
zama jednog takvog eksperimenta. U stroj se pohrani podraaj u obliku niza od n
ureenih znamenki. Ondje se on transformira u podatak primjenom prethodno
odabrane transformacije svake od n znamenki pri emu se razliita trans formacija
primjenjuje na svaki poloaj u nizu. Svaki tako do biveni podatak predstavlja niz
od n brojeva, poloaj u onome to u nazvati n-dimenzionalnim kvalitativnim
prostorom. U tom prostoru razdaljina izmeu dva podatka, mjerena eukild skom
ili odgovarajuom neeuklidskom metrikom, predstavlja njihovu slinost. Koji se
podraaji transformiraju u sline ili bliske podatke zavisi, dakako, a izboru tran-
sformacijskih funk cija. Razliiti skupovi funkcija proizvode razliite skupine
podataka, razliite obrasce slinosti i razliitosti u perceptivnom prostoru. Ali
transformacijske funkcije nije morao nainiti ov jek. Ako maina bude podvr-
gnuta podraajima koji se mogu grupirati u skupine i ako dobije informaciju koje
podraaje treba staviti u iste skupine a koje u razliite, ona moe sama smisliti
primjeren skup transformacijskih funkcija. Obratite panju na to da su oba uvjeta
bitna. Ne mogu svi podraaji biti transformirani tako da tvore skupine podataka.
ak i kad mogu, maini kao i djetetu najprije treba rei koji pripadaju zajedno a
koji ne. Johnny nije sam otkrio da postoje labudovi, guske i patke. Zapravo, on je
to bio nauen.
Ako sad predstavimo Johnnyjev perceptivni prostor dvo dimenzionalnim dija-
gramom, proces koji je on proao prilino je nalik na prijelaz od slike ka slici a
,
.
Na prvoj su patke, guske i labudovi ispremjetani. Na drugoj, oni su se grupirali
u zasebne skupove sa znatnim razdaljinama izmeu sebe
a
. Bu dui da mu je, u
523
Nie u tekstu pokazat e se da sve to je posebno u toj metodi obrade podraaja zavisi
o mogunosti grupiranja podataka u skupine s praznim prostorom izmeu njih. U
6a8
stvari, njegov otac rekao da su patke, guske i labudovi lanovi zasebnih prirodnih
porodica, Johnny je pot puno u pravu da oekuje da e se sve budue patke, guske i
labudovi svrstati u jednu od tih porodica, ili na njezin rub, i da se on nee susresti
ni s jednim podatkom koji pada u pro stor na pola puta izmeu njih. To oekivanje
moe biti izne vjereno, moda za vrijeme posjeta Australiji. Ali ono e mu dobro
sluiti dok ostane lan zajednice koja je na temelju iskustva otkrila korisnost i
odrivost tih posebnih perceptiv nih razlikovanja i koja je prenijela sposobnost
pravljenja takvih razlikovanja od jedne generacije na drugu.
Time to je programiran da prepoznaje ono to njegova budua zajednica ve
zna Johnny je stekao vanu informaciju. Nauio je da guske, patke i labudovi tvo-
re zasebne prirodne porodice i da priroda ne daje primjera za labudo-gusku ili
gusko-patku. Neke kvalitativne konstelacije idu zajedno, druge se uope ne mogu
nai. Ako kvalitete u njegovim skupinama ukljuuju agresivnost, njegovo popod-
ne u parku moglo je imati pored svakodnevnih zoolokih funkcija i takve koje se
tiu ponaanja. Guske, za razliku od labudova i pataka, psiu i grizu. Tako je ono
to je Johnny nauio vrijedno znati. Ali zna li on to znae termini ,,guska, ,,pat-
ka i ,,labud U svakom korisnom smislu da, jer on moe te etikete primjenjivati
jed noznano i bez napora, izvlaei zakljuke o ponaanju iz nji hove primjene
bilo direktno bilo putem opih iskaza. U drugu ruku, on je sve to nauio a da nije
stekao ili bar morao stei ak niti jedan kriterij za identiciranje labudova,
gusaka ili pataka. On moe pokazati na labuda i rei vam da u blizini mora biti
voda, ali sasvim je mogue da ne bude u sta nju da vam kae to je labud.
Ukratko, Johnny je nauio da simbolike etikete primje njuje na prirodu bez ie-
ga nalik na denicije ili pravila ko respondencije. U njihovu odsustvu on upotre-
bljava nauenu ali unato tome primitivnu percepciju slinosti i razliitosti. Dok
je stjecao tu percepciju, on je nauio neto o prirodi. To znanje se kasnije moe
ugraditi ne u generalizacije ili pravila, nego u sam odnos slinosti. Da naglasim, ja
uope ne pretpo stavljam da je Johnnyjeva tehnika jedina kojom se znanje stjee
i pohranjuje. A ne mislim niti da je vjerojatno da se jako mnogo ljudskog znanja
stjee i pohranjuje uz tako malo pribjegavanja verbalnim generalizacijama. Ali ja
se zalaem za priznavanje integriteta spoznajnog procesa kakav je onaj upravo
ocrtani. U kombinaciji s poznatijim procesima poput sim bolike generalizacije i
modeliranja on je, mislim, bitan za adekvatnu rekonstrukciju znanstvenog znanja.
Treba li da sada kaem da su labudovi, guske i patke s kojima se Johnny susreo
za vrijeme svoje etnje s ocem bili ono to sam ja nazivao uzorcima Predstavljeni
Johnnyju s privrenim etiketama, oni su bili rjeenje problema to su ga lanovi
njegove budue zajednice ve rijeili. Njihovo je usva janje dio postupka socija-
lizacije kojim Johnny postaje dio te zajednice i u toku kojega ui o svijetu koji
zajednica nastava. Dakako, Johnny nije uenjak a ni ono to je on nauio jo nije
znanost. Ali on lako moe postati uenjak i tehnika koju je upotrijebio u svojoj
odsutnosti prazna prostora nema alternative strategiji obrade koja se, zamiljena za svijet
svih moguih podataka, oslanja na denicije i pravila.
6a,
IZBOR TEKSTOVA
etnji jo e biti odriva. Da je on zaista upotrebljava bit e oevidno ako posta-
ne taksonoimist. Herba riji, bez kojih nijedan botaniar ne moe raditi, skladita
su za strune uzorke i njihova se povijest podudara s povijeu discipline koju
podupiru. Ali ista je tehnika, ako i u manje istu obliku, bitna i za apstraktnije
znanosti. Ve sam dokazivao tezu da je usvajanje rjeenja takvih problema kao to
su ko sina i unjasto njihalo dio uenja o tome to je newtonovska zika. Tek poto
je usvojio odreen broj takvih problema, student ili strunjak moe prei na to da
sam identicira dru ge newtonovske probleme. To je usvajanje problema, povrh
toga, dio onoga to ga osposobljava da izdvoji sile, mase i ogranienja unutar no-
vog problema i da napie formalizam podesan za njegovo rjeavanje. Unato svo-
joj pretjeranoj jednostavnosti, Johnnyjev sluaj treba da sugerira zato ja i dalje
ustrajavam na tvrdnji da zajedniki primjeri imaju bitne spo znajne funkcije koje
prethode specikaciji kriterija s obzirom na koju su oni egzemplarni.
Zakljuujem svoje dokazivanje vraanjem na odluujue pitanje raspravljano
ranije u vezi sa simbolikim generalizaci jama. Ako pretpostavimo da uenjaci do-
ista usvajaju i pohranjuju znanje u zajednikim primjerima, treba li da se lozof
bavi tim postupkom Ne bi li on mogao, umjesto toga, prou avati primjere i izvo-
diti pravila korespondencije koja bi za jedno s formalnim elementima teorije ui-
nila te primjere suvinima Na to pitanje ja sam ve sugerirao slijedei odgovor.
Filozof je slobodan da primjere zamijeni pravilima i bar u principu moe oekivati
da e u tome uspjeti. U tom postupku, meutim, on e promijeniti prirodu znanja
to ga zajednica posjeduje a iz kojeg su bili izvueni njegovi primjeri. Ono to e
on, u stvari, raditi bit e zamjena jednog sredstva obrade podataka drugim. Osim
ako ne bude izvanredno paljiv, on e time oslabiti spoznaju zajednice. ak i ako
bude postupno briljivo, on e promijeniti prirodu buduih reakcija zajednice na
neke elementarne podraaje.
Johnnyjevo obrazovanje, premda nije znanstveno obrazovanje, pribavlja novu
vrstu svjedoanstva za te tvrdnje. Identicirati labudove, guske i patke pravilima
korespondencije radije nego opaenom slinou, znai povui zatvorene krivulje
koje se ne sijeku oko svake od skupina na slici a. Ono to proizlazi jednostavan je
Vennov dijagram koji prikazuje tri klase koje se ne preklapaju. Svi labudovi lee
u jednoj, sve guske u drugoj i tako dalje. Gdje, meutim, treba povui te krivu-
lje Postoje beskonane mogunosti. Jedna je od njih ilustrirana na slici , gdje
su granice povuene sasvim blizu ptijim likovima u trima skupinama. Kad su
jednom dane te granice, Johnny sad moe rei to su kriteriji za lanstvo u klasi
labudova, gusaka ili pataka. U drugu ruku, njega bi mogla dovesti u nedoumicu
prva sljedea vodena ptica koju vidi. Ocrtani oblik na dijagramu oigledno je la-
bud po kriteriju percipirane razdaljine, ali to nije niti labud, niti guska, niti patka
po novouvedenim pravilima korespondencije za lanstvo u klasi.
Zbog toga granice ne bi trebalo povui preblizu rubovima sku pine uzoraka.
Poimo zato u drugu krajnost, slika , i povucimo granice koje iscrpljuju veinu
relevantnih dijelova Johnnyjeva perceptivnog prostora. Pri tom izboru nijedna
ptica koja se pojavljuje blizu jedne od postojeih skupina nee predstavljati pro-
6o
blem, ali izbjegavajui tu tekou stvorili smo drugu. Johnny je znao da ne postoje
labudo-guske. Nova rekon strukcija njegova znanja liava ga te informacije. Umje-
sto nje, ona ga opskrbljuje neim za to je krajnje nevjerojatno da bi mu moglo
trebati, imenom koje se primjenjuje na ptiji podatak duboko u nezaposjednutu
prostoru izmeu labudova i gusaka. Da nadomjestimo ono to je bilo izgubljeno
moemo zamisliti da dodamo Johnnyjevu spoznajnom aparatu funkciju gusto-
e koja opisuje vjerojatnost njegova susretanja s labudom u raznim poloajima
unutar granice labudova skupa sa slinim funkcijama za guske i patke. Ali izvorni
kriterij slinosti je te ve pribavio. U biti, mi bismo se same vratili mehanizmu
obrade podataka koji smo kanili nadomjestiti.
Jasno je da niti jedna od ekstremnih tehnika povlaenja granica klasa ne zado-
voljava. Kompromis naznaen na slici oevidno je poboljanje. Svaka ptica koja
se pojavljuje blizu jedne od postojeih skupina njoj i pripada. Svaka ptica koja se
pojavljuje na pola puta izmeu skupina nema imena, ali nije vjerojatno da bi ikada
postojao takav podatak. S granicama klase poput tih Johnny bi trebao biti kadar
da za neko vrijeme uspjeno operira. Ipak, on nije nita dobio zamjenom granica
klase za njegov izvorni kriterij slinosti a poneto se i izgubilo. Treba li zadrati
strateku pogodnost tih granica, moglo bi biti potrebno mijenjati njihovu lokaciju
kad god Johnny susretne novog labuda.
Slika 6 pokazuje to imam na umu. Johnny je susreo jo jednog labuda. On lei,
kao to i treba, u cijelosti unutar stare granice klase. Nije bilo problema identi-
kacije. Ali moglo bi ga biti slijedei put ako se nove granice, ovdje naznaene
isprekidanom crtom, ne povuku tako da vode rauna o izmije njenom obliku sku-
pine labudova. Bez vanjskog prilagoavanja granice labudova prva slijedea ptica
na koju se naie, premda nedvojbeno labud po kriteriju slinosti, moe pasti na
staru granicu, ili ak izvan nje. Bez istovremena povlaenja unutar granice pata-
ka prazni prostor, za koji su Johnnyja njegovi iskusniji stariji uvjeravali da moe
biti ouvan, postao bi preko mjerno uzak. Ako je tako ako, naime, svako novo
iskustvo moe zahtijevati prilagoavanje granica klase ovjek lako moe pitati
da li je od Johnnyja bilo mudro to je dopustio lozoma da za njega povuku
ma koje takve granice. Primi tivni kriterij slinosti to ga je prethodno bio stekao
izaao bi nakraj sa svim tim sluajevima bez problema i bez neprekidna prilago-
avanja. Postoji, siguran sam, neto kao promjena znaenja ili promjena u dosegu
primjene termina. Ali samo misao da znaenje ili primjenjivost ovisi o unaprijed
odreenim granicama mogla bi kod nas pobuditi elju da ovdje upotreblja vamo
bilo koju takvu frazeologiju
a
.
524
Iz istog razloga treba se ovdje suzdrati od izraza poput ,,ne odreenost znaenja ili
,,otvorena tekstura pojmova. Oboje impli cira jednu nesavrenost, nedostajanja neega to
bi se kasnije moglo pribaviti. To je znaenje nesavrenosti, meutim, stvorila jedino norma
koja trai da posjedujemo nune i dovoljne uvjete za primjenjivost neke rijei ili izraza u
svijetu svih moguih podataka. U svijetu u kojem se neki podaci nikada ne pojavljuju takav
je kriterij suvian.
6
IZBOR TEKSTOVA
Da sada naglasim, ja ne sugeriram da nikada ne postoje valjani razlozi za po-
vlaenje granica ili za usvajanje pravila korespondencije. Da je Johnnyju bio pred-
stavljen niz ptica koji ispunjava prazan prostor izmeu labudova i gusaka, on bi
bio prisiljen da razrijei nastalu nepriliku crtom koja po deniciji razdvaja labu-
do-guji kontinuum. Ili, kada bi postojali neovisni razlozi za pretpostavku da
je boja vrst kriterij za identi kaciju vodenih ptica, Johnny bi se mudro mogao
opredijeliti za generalizaciju: ,,Svi su labudovi bijeli
a
. Ta bi strategija mogla ute-
djeti dragocjeno vrijeme za obradu podataka. U sva kom sluaju, generalizacija bi
pribavila polaznu toku za logiku manipulaciju. Postoje odgovarajue prilike za
vraanje na dobro poznatu strategiju koja se oslanja na granice i pravila. Ali to
nije jedina dostupna strategija bilo za obradu podraaja bilo za obradu podata-
ka. Postoji alternativa, ona koja se temelji na onome to sam nazivao nauenom
percepcijom slinosti. Opaanje bilo uenja jezika, znanstvena obrazovanja ili
znanstvene prakse navodi na zakljuak da je ona, u stvari, u irokoj upotrebi.
Njezinim ignoriranjem u epistemolokoj raspravi mogli bismo poiniti teko na-
silje nad svojim razumijeva njem prirode znanja.
Vratimo se najzad terminu ,,paradigma. On je uao u Strukturu naunih revo-
lucija zato to ja, autor i povjesniar knjige, kad sam razmatrao lanstvo u znan-
stvenoj zajednici, ni sam mogao pronai dovoljno zajednikih pravila da bih objas-
nio neproblematsko voenje istraivanja u grupi. Zajedniki primjeri uspjene
prakse mogli bi, zakljuio sam potom, pruiti ono to grupi nedostaje u pravilima.
Ti su primjeri bili njezine paradigme i kao takve bitni su za njezino kontinuira-
no istraivanje. Na nesreu, doprijevi tako daleko, dopustio sam da se primjene
termina proire obuhvaajui sva zajednika opredjeljenja grupe, ije sve kompo-
nente sada elim nazvati dis ciplinarnom matricom. Neizbjeno, rezultat je bila
zbrka i ona je zamaglila prvotne razloge za uvoenje specijalnog termina. Ali ti
razlozi jo stoje. Zajedniki primjeri mogu sluiti spo znajnim funkcijama koje se
obino pripisuju zajednikim pravi lima. Kad oni to ine, znanje se razvija razlii-
to od naina kao kad njime upravljaju pravila. Ovaj je lanak bio u prvome redu
nastojanje da se izdvoje, razjasne i stave na svoje mjesto te bitne toe. Ako se one
mogu uoiti, bit emo u stanju da se oslobodimo termina ,,paradigma, iako ne i
pojma koji je doveo do njegova uvoenja.
525
Obratite panju na to da bi Johnnyjevo opredjeljivanje za generalizaciju Svi su labudovi
bijeli moglo biti opredjeljivanje ili za zakon o labudovima, ili za (djelominu) deniciju
labudova. To jest, on moe prihvatiti generalizaciju ili kao analitiku ili kao sintetiku. Kao
to je bilo nataknuto gore u biljeci 14. ta se razlika moe pokazati bitnom osobito ako se
Johnny slijedei put susretne crnu vodenu pticu koja u ostalim aspektima posve nalikuje
na labuda. Zakoni izvueni izravno iz opaanja dadu se malo-pomalo popravljati, to s
denicijama openito nije mogue.
6a
19.7. Paul Feyerabend KAKO ZATITI DRUTVO OD NAUKE
526

Prijatelji i neprijatelji, dame i gospodo, vi koji se bavite jednim udnim zana-
tom: prije nego to zaponem svoje preda vanje, dozvolite mi da vam objasnim
kako je do njega dolo.
Prije nekih godinu dana bio sam u kripcu sa novcem. Zato sam prihvatio po-
ziv da dam prilog za jednu knjigu koja se bavila odnosom nauke i religije. Da
bih potaknuo prodaju knjige, mislio sam da svoj prilog treba da napravim provo-
kativnim, a najprovokativniji stav koji se moe izrei o od nosu nauke i religije je-
ste da je nauka, u stvari, religija. Poto sam ovaj stav uinio jezgrom svoga lanka,
otkrio sam da je mogue pronai mnotvo razloga, i to mnotvo odlinih razloga,
koji e ga podrati. Nabrojao sam ove razloge, zavrio svoj lanak i primio novac.
To je bila prva etapa.
Odmah zatim bio sam pozvan na savjetovanje posveeno zatiti kulture. Pri-
hvatio sam poziv, jer su mi plaali let za Evropu. A moram da priznam da sam
pored toga bio i pri lino radoznao. Kada sam stigao u Nicu nisam imao pojma a
tome to u da kaem. Nakon to je savjetovanje pola svojim tokom, uvidio sam
da svi prisutni veoma visoko cijene nauku i da su vrlo ozbiljni. Zato sam odluio
da objasnim na koji nain bi se kultura mogla zatititi od nauke. Svi oni razlozi
koje sam nabrojao u svom lanku mogli su biti primijenjeni i ovdje, tako da nisam
imao potrebe da izmiljam nita novo. Zavrio sam svoje izlaganje, bio nagraen
povikom oko mojih ,,opasnih i nepromiljenih ideja, naplatio avionsku kartu i
otiao za Be. To je bila druga etapa.
Sada treba da se obratim vama. Imam utisak da se vi, u izvjesnom smislu, veo-
ma razlikujete od mojih slualaca u Nici. Prvo, izgledate mnogo mlai. Moj audi-
torijum u Nici bio je pun profesora, biznismena, televizijskih urednika, a njihova
prosjena starost bila je oko 8 godina. Zatim, sasvim sam siguran da je veina
vas orijentirana znatno vie lijevo nego prilian broj ljudi iz Nice. U stvari, govo-
rei malo neobavez no, mogu rei da ste vi ljeviarska publika, dok su moji slua-
oci iz Nice bili desniarska publika. Ipak, usprkos svim ovim razlikama, postoje
izvjesne stvari zajednike i vama i njima. Pretpostavljam da i vi, kao i oni, potu-
jete nauku i znanje. Naravno, smatrate da nauka mora biti reformirana i uinjena
manje autoritarnom. Ali jednom kada se ove reforme izvedu, ona postaje vrijedan
izvor znanja koje ne smije biti kontaminirano ideologijama raznih vrsta. Drugo, i
vi ste, kao i oni, ozbilj ni ljudi. Znanje je ozbiljna stvar i za ljevicu kao i za desnicu, i
mora da se istrauje u ozbiljnom duhu. Lakomislenost je nepoeljna, posveenost
i iskrena predanost preuzetom poslu jest ono to se trai. Ove slinosti su sve to
mi je potrebno da bih ponovio svoje izlaganje iz Nice i pred vama, skoro bez ika-
kvih izmjena. Zato, evo ga.
526
Ovaj tekst predstavlja revidiranu verziju predavanja koje je autor odrao 4. novembra 1974.
godine pred lozofskim drutvom Sus sex univerziteta.
6
IZBOR TEKSTOVA
19.7.1. Bajke
elim da obranim drutvo i njegove pripadnike od svih ideologija, ukljuujui i
nauku. Sve ideologije moraju se promatrati u perspektivi. One ne smiju biti uzete
suvie ozbiljno. Treba ih shvatiti kao bajke koje imaju da kau mnogo interesan-
tnih stvari, ali koje u sebi takoer sadre i gnusne lai, ili kao etike propise koji
mogu biti korisna praktina pravila, ali su kobni kada se slijede doslovno.
Upitajmo se sada nije li izloeno stanovite udno i smijeno Nauka je sigurno
uvijek bila u prvim borbenim redo vima protiv autoritarizma i sujevjerja. Upravo
nauci dugu jemo poveanje nae intelektualne slobode nasuprot religij skim vje-
rovanjima, ona je ta kojoj imamo da zahvalimo za osloboenje ovjeanstva od
starinskih i krutih oblika milje nja. Danas ovi oblici miljenja nisu nita drugo
do runi snovi i to smo saznali od nauke. Nauka i prosvjeenost su jedna ista
stvar ak i najradikalniji kritiari drutva u ovo vjeruju. Kropotkin eli da uki-
ne sve tradicionalne institucije i forme vjerovanja izuzev nauke. Ibsen kritizira i
najskrivenije ogranke buroaske ideologije devetnaestog vijeka, ali nauku ostavlja
nedirnutu. Levi-Strauss nas je natjerao da shvatimo da zapadna misao nije jedini
usamljeni vrhunac ljudskih do stignua, kako se neko vjerovalo, ali je iskljuio
nauku iz svoga relativiziranja ideologija. Marx i Engels bili su uvjereni da e nauka
pomoi radnicima u njihovom traganju za duhovnim i drutvenim osloboenjem.
Da li su svi ovi ljudi bili u zabludi Da li su svi oni pogreno shvaali ulogu nauke
Da li su svi oni bili rtve neke himere Moj odgovor na ovo pitanje je odluno da i
ne. A sada mi dozvolite da objasnim taj odgovor. Moje objanjenje sastoji se iz dva
dijela, jedan opi i jedan posebni.
Ope objanjenje je jednostavno. Svaka ideologija koja razbija vlast u kojoj je-
dan obuhvatan sistem miljenja dri umove ljudi, doprinosi oslobaanju ovjeka.
Bilo koja ideologija koja potie ovjeka da dovede u pitanje naslijeena vjerovanja
jeste pomo prosvjeivanju. Istina koja vlada bez kontrole i protutee tiranin je
koji mora biti svrgnut, a svaka neistina koja nam pomae da svrgnemo tog tira-
nina treba da je dobrodola. Iz toga slijedi da su nauka sedamnaestog stoljea
i nauka osamnaestog stoljea zaista bile instrument oslobaanja i prosvjeiva-
nja. Ali ne slijedi i da je nauka obavezna da ostane takav instrument. Ne postoji
nita inherentno nauci ili bilo kojoj drugoj ideologiji to bi ih inilo sutinskim
instrumen tima oslobaanja. Ideologije mogu da se iskvare i postanu glupave reli-
gije. Pogledajte marksizam. A da je nauka dana njice veoma razliita od nauke u
6o.-toj godini oigledno je ve i pri najpovrnijem pogledu.
Razmotrimo, na primjer, ulogu koju nauka danas ima u obrazovanju. Naune
,,injenice predaju se ve kod vrlo ra nog uzrasta djece i na upravo onaj isti nain
na koji su se religijske ,,injenice predavale prije samo jednog stoljea. Nema
pokuaja da se probude kritike moi uenika tako da bi se on osposobio da pro-
matra stvari u perspektivi. Na univerzitetima situacija je jo i gora, jer se tu indok-
trinacija izvodi na mnogo sistematiniji nain. Kritika nije sasvim odsutna. Tako
se, na primjer, drutvo i njegove institucije najotrije i esto najnepravednije kri-
6
tiziraju i to ve na nivou osnovne kole. Ali nauka je izuzeta od kritike. U drutvu
u cjelini sud naunika prima se sa istim onim pijetetom sa kakvim je priman sud
biskupa ili kardinala prije ne ba tako davnog vremena. Po kret ka demitologiza-
ciji je, na primjer, uglavnom motiviran eljom da se izbjegne bilo kakav sukob
izmeu kranstva i naunih ideja. Ali ako do takvog sukoba ipak doe, tada je
nauka izvjesno u pravu, a kranstvo na pogrenom putu. Produite dalje ova
istraivanje i vidjet ete da nauka sada postaje isto tako opresivna kao one ideolo-
gije protiv kojih se nekada borila. Neka vas ne zavede injenica da danas teko da
ikog ubijaju zbog naune jeresi. To uope nije zbog nauke. To je u vezi sa opim
osobinama nae civilizacije. Jeretici na polju nauke jo uvijek su izloeni najotri-
jim sankcijama koje propisuje ova relativno tolerantna civilizacija.
Ali nije li ovaj opis sasvim nepravedan Nisam li ja predstavio stvar u veoma
iskrivljenom svjetlu upotrebljava jui tendencioznu i neadekvatnu terminologiju
Nismo li du ni da ovu situaciju opiemo na sasvim razliit nain Rekao sam da
je nauka postala kruta i da je prestala da bude in strument promjene i oslobaanja,
ne dodajui da je ona otkrila istinu, ili veliki dio nje. Razmatrajui ovu dodatnu
inje nicu, shvaamo tako ide prigovor da krutost nauke nije rezultat ljud-
skog htjenja. Ona lei u prirodi stvari. Jer jednom kada otkrijemo istinu to
drugo moemo da radimo osim da je slijedimo
Ovaj povrni odgovor je sve drugo nego originalan. On se upotrebljava kad god
jedna ideologija eli da pojaa vjeru kod svojih sljedbenika. ,,Istina je tako divno
neutralna rije. Nitko nee poricati da treba govoriti istinu i da je loe govo riti
la Nitko to nee poricati a ipak nitko ne zna to takav stav znai. Lako je na
taj nain izvrnuti cijelu stvar i preokre nuti odanost istini u svakodnevnom ivotu
u odanost Istini neke ideologije, to nije nita drugo nego dogmatska odbrana te
ideologije. I, naravno, nije tono da moramo slijediti istinu. Mnoge ideje su vodii
ljudskog ivota. Istina je jedna od njih. Sloboda i duhovna nezavisnost su druge.
Ako se istina, kako je neki ideolozi shvaaju, sukobljava sa slobodom tada smo
u situaciji izbora. Moemo da odbacimo slobodu. Ako moemo da odbacimo i
istinu. (Alternativno, moemo da usvojimo je dan raniraniji pojam istine koji vie
ne proturjei slobodi, to je bilo Hegelovo rjeenje.) Moja kritika moderne nauke
usmjerena je na to da ova sputava slobodu miljenja. Ako je razlog u tome to je
nauka otkrila istinu i sada je slijedi, tada bih ja rekao da postoje bolje stvari nego
pronai, i dalje slije diti, takvog monstruma.
Ovim se zavrava opi dio mog objanjenja.
Postoji jedan speciniji argument za obranu izuzetnog poloaja koji nauka
danas ima u drutvu. U jezgrovitom obli ku ovaj argument kae () da je nauka
konano nala korek tnu metodu za postizanje rezultata i (a) da postoje mnogi re-
zultati koji dokazuju superiornost tog metoda. Ovaj argument je pogrean ali
mnogi pokuaji da se ova pokae vode u orsokak. Metodologija je danas po-
stala toliko pretrpana praz nom raniranou da je krajnje teko uoiti i proste
pogreke u njenoj osnovi. To je kao kada se bori protiv hidre odsjee se jedna
runa glava, a osam formalizacija zauzme njeno mjesto. U takvoj situaciji jedini
6
IZBOR TEKSTOVA
pravi odgovor je povrnost: kada raniranost izgubi sadraj jedini nain ostajanja
u kontaktu sa realnou jeste taj da se bude grub i povran. To je ono to namje-
ravam da budem.
19.7.2. Protiv metoda
Postoji metoda, kae dio () spomenutog argumenta. to je to Kako funkcionira
Jedan odgovor koji vie nije onoliko popularan koliko je nekada bio jeste da
nauka funkcionira na osnovu prikupljanja injenica i izvoenja teorija iz njih. Od-
govor je nezadovoljavajui zato to teorije nikada ne slijede iz injenica u strogo
logikom smislu. Rei da one ipak mogu biti podrane injenicama pretpostavlja
takvu koncepciju podrke koja (a) ne pokazuje spomenuti nedostatak i (b) koja je
dovoljno istanana da nam dozvoli da kaemo do koga stupnja je, recimo, teorija
relativnosti podrana injenicama. Danas ne postoji nijedna takva koncepcija,
niti je iole vjerojatno da e ikada biti koncipirana (jedan od problema je i to da
nam je potre ban takav pojam podrke u kome bi se moglo rei da sivi gavrani
podravaju stav svi gavrani su crni). Ovo su shvatili konvencionalisti i transcen-
dentalni idealisti koji su ukazivali na to da su teorije te koje oblikuju i ureduju
injenice i da zbog toga mogu biti zadrane, pa ma to se dogodilo. One mogu
biti zadrane zato to ljudski um svjesno ili nesvjesno nosi sa sobom ureivaku
funkciju. Tekoa sa ovim pogledima je u tome to oni pretpostavljaju o umu ono
to ele da objasne o svijetu, naime, da on pravilno funkcionira. Postoji samo jed-
no stanovite koje prevazilazi sve ove tekoe. Ono je formulirano u dva maha u
XIX stoljeu, jednom ga je formulirao Mill u svom besmrtnom eseju O slobodi, a
drugi put neki darvi nisti koji su proirili darvinizam i na borbu ideja. Ovo gledite
hvata bika za rogove: teorije ne mogu biti opravdane niti njihova vrijednost moe
biti pokazana bez pozivanja na druge teorije. Uspjeh odreene teorije moemo da
objasnimo s obzirom na obuhvaenu teoriju (Uspjeh Newtonove teorije moe-
mo da objasnimo upotrebljavajui opu teoriju relativno sti), i nae preferiranje te
teorije moemo da objasnimo usporeujui je sa drugim teorijama. Takvo uspo-
reenje ne ustanovljava intrinsinu vrijednost teorije koju smo izabrali. U stvari,
teo rija koju smo izabrali moe biti prilino loa. Ona moe sadrati kontradikcije,
ona moe proturjeiti dobro poznatim injenicama, moe biti rogobatna, nejasna,
ad hoc na glavnim mjestima i tako dalje. Ali ona jo uvijek moe biti bolja nego
bilo koja druga teorija raspoloiva u isto vrijeme. U stvari, ona moe biti najbolja
loa teorija koja postoji. Isto tako, ni mjerila procjenjivanja nisu izabrana na ap-
solutan nain. Sva kim izborom koji inimo naa raniranost se poveava i naa
mjerila se usavravaju. Mjerila se takmie kao to se i teorije takmie, i mi biramo
mjerila koja su najpodesnija u onoj povijesnoj situaciji u kojoj se izbor odvija.
Odbaene alternative (teorije, mjerila, ,,injenice) nisu eliminirane. One slue
kao korektori (uostalom, moemo da napravimo i pogrean izbor) i zbog toga ta-
koer objanjavaju sadraj preferiranih gledita (teo riju relativnosti razumijemo
bolje kada razumijemo struktu ru njenih takmaca, puno znaenje slobode znamo
66
jedino kada imamo zamisao o ivotu u totalitarnoj dravi, kada znamo njegove
prednosti a postoji mnogo prednosti kao i njegove slabe strane). Tako kon-
cipirano znanje jest ocean alter nativa kanaliziranih i razdijeljenih oceanom mje-
rila. Ono prisiljava na um da ini matovite izbore i time ga tjera da raste i razvija
se. Ono ini na um sposobnim da bira, matovito zamilja i kritizira.
Takvo gledite danas se esto vezuje za ime Karla Pop pera. Ali postoje neke
veoma presudne razlike izmeu Poppera i Milla. Da ponemo sa prvom razlikom:
Popper razvija svoje gledite da bi rijeio jedan poseban epistemoloki problem
on eli da rijei ,,Humeov problem. Sa druge strane, Milla su zanimali uvjeti koji
su najpovoljniji za ljudski razvitak. Nje gova epistemologija rezultat je odreene
teorije ovjeka, a ne obrnuto. Zatim Popper, budui da je pod utjecajem Bekog
kruga, dalje poboljava logiku formu teorije prije nego to raz matra teoriju, dok
Mill uzima teoriju u onom obliku u kome se ona pojavljuje u nauci. Tree, Poppe-
rova mjerila kompa racije su kruta i ksirana, dok Millova mogu da se mijenjaju
sa povijesnom situacijom. Najzad, Popperova mjerila eliminiraju takmace jednom
zauvijek: teorije koje nisu opovrgljive, ili su opovrgljive i opovrgnute, nemaju mje-
sta u nauci. Popperovi kriteriji su jasni, nedvosmisleni i precizno formulirani, Mi-
llovi to nisu. Ovo bi bila prednost da je sama nauka jasna, nedvo smislena i preci-
zno formulirana. Na sreu, ona to nije.
Da ponemo sa sljedeim: nijedna nova i revolucionarna nauna teorija nikada
nije formulirana na nain koji doputa da kaemo pod kojim okolnostima mora-
mo da je smatramo ugroenom: mnoge revolucionarne teorije su neopovrgljive.
Opovrgljive verzije postoje, ali one jedva da su ikada u skla du sa prihvaenim
osnovnim iskazima: svaka osrednje zanim ljiva teorija je opovrgnuta. tovie, teo-
rije imaju formalne nedostatke, mnoge od njih sadre kontradikcije, ad hoc pode-
avanja i tako dalje i tome slino. Kada bi bili dosljedno pri mijenjeni, Popperovi
kriteriji eliminirali bi nauku ne zamjenjujui je niim slinim. Oni su bezvrijedni
kao pomo nauci. U proloj deceniji mnogi mislioci su to shvatili. Meu njima
Kuhn i Lakatos. Kuhnove ideje su zanimljive ali, avaj, one su suvie neodreene da
bi podstakle ma to drugo osim mnotva praz nih pria. Ako mi ne vjerujete, po-
gledajte literaturu. Nikada ranije toliko mnogo uljeza i nestrunjaka nije prodrlo
u lite raturu iz lozoje nauke. Kuhn je ohrabrio ljude koji nema ju predstavu ni o
tome kako kamen pada na zemlju da sa sigurnou govore o naunom metodu. Ja,
u stvari, ne stavljam primjedbu samoj nestrunosti, ve zamjeram tome to je ona
praena dosadom i zadrtou. A to je upravo ono to se deava. Mi ne dobijemo
zanimljive lane ideje, ve dosadne ideje ili rijei koje uope nisu povezane ni sa
kakvim idejama. Zatim kad god se uini pokuaj da se Kuhnove ideje preciznije
odrede, nalazi se da su one neistinite. Da li je ikada postojao period normalne
nauke u povijesti ljudske misli Ne i ja izazivam bilo koga da dokae suprotno.
Lakatos je neizmjerno prenjeniji nego Kuhn. Umjesto teorija on razmatra
istraivake programe koji predstavljaju nizove teorija povezanih metodama mo-
dikacije, takozvanim neuristikama. Svaka teorija u danom nizu moe biti puna
ne dostataka. Ona moe biti opsjednuta anomalijama, kontradik cijama i viesmi-
6;
IZBOR TEKSTOVA
slenostima. Ono to je bitno nije stanje svake pojedinane teorije, ve tendencija
koju pokazuje itav niz. O povijesnom razvitku i dostignuima sudimo kroz izvje-
stan period vremena, prije nego po odreenoj situaciji u neko posebno vrijeme.
Povijest i metodologija kombinirane su u jedan jedinstveni poduhvat. Za istrai-
vaki program kae se da je progresivan ako niz teorija vodi novim predvianji-
ma. Kae se da je degenerativan ako je sveden na to da apsorbuje inje nice koje
su otkrivene bez njegove pomoi. Bitna karakteris tika Lakatoseve metodologije
jeste to da takva procjenjivanja vie nisu vezana za metodoloka pravila koja na-
uniku govo re da zadri ili napusti odreeni istraivaki program. Nau nici se
mogu vrsto drati degenerativnog programa, mogu ak uspjeti da ovaj program
prevazie svoje rivale, i oni zato idu racionalno dalje pa ma to inili (pod uvjetom
da nastavljaju da degenerativan program nazivaju degenerativnim, a progresivan
progresivnim). Znai da Lakatos nudi rijei koje zvue kao elementi neke meto-
dologije, on ne nudi metodolo giju. Ne postoji nikakva metoda koji je u skladu
sa najnapred nijom i najsavrenijom metodologijom dananjice. Ovim je zavren
moj odgovor na dio () posebnog argumenta.
19.7.3. Protiv rezultata
U skladu sa dijelom (a), nauka zasluuje poseban poloaj zato to proizvodi
rezultate. Ovo predstavlja argument jedino ako se moe uzeti kao injenica da
nita drugo nikada ne proizvodi rezultate. A mora se priznati da skoro svako tko
razmatra ovu materiju tako neto pretpostavlja. Takoer treba da se prizna da
nije tako lako pokazati da je ova pretpostavka neistinita. Oblici ivota razliiti
od nauke nestali su, ili su se degenerirali, do stupnja koji ini nemoguim svaku
pravednu komparaciju. Ipak, situacija nije tako beznadna kao to je bila prije neku
deceniju. Upoznali smo metode medicinske di jagnostike i terapije koji su ekasni
(a moda ak i ekasniji nego odgovarajui dijelovi zapadne medicine) i koji su
jo uvijek zasnovani na ideologiji koja je radikalno razliita od ideolo gije zapadne
nauke. Saznali smo da postoje pojave kao to je telepatija i telekineza, koje je na-
uni pristup jednostavno iz brisao a koje bi mogle biti uporabljene za istraivanja
na jedan potpuno nov nain (raniji mislioci, kao Aggrippa iz Nettesheima, John
Dee, pa ak i Bacon, bili su svjesni ovih po java). A zatim nije li sluaj da je crkva
spaavala due, dok nauka ini neto sasvim suprotno Naravno, danas nitko ne
vjeruje u ontologiju na kojoj se zasniva ovaj sud. Zato Zbog ideolokih pritisaka
istovjetnih onima koji dine da mi danas sluamo nauku do iskljuenja svega osta-
log. Takoer, istina je da pojave kao to su telekineza i akupunktura mogu biti na
kraju apsorbovane u korpus nauke i na taj nain na zvane ,,naunim. Ali zapazite
da se ovo deava jedino poslije dugog perioda otpora za vrijeme koga nauka, ne
sadravi jo ove fenomene, pokuava da uspostavi kontrolu nad onim ob licima
ivota koji ih sadre. I to vodi do dalje primjedbe protiv dijela (a) posebnog argu-
menta. injenica da nauka ima rezulta te rauna se u njenu korist samo ako su ovi
rezultati postig nuti od same nauke i bez ikakve pomoi sa strane. Pogled u povi-
68
jest pokazuje da nauka jedva da ikada postie rezultate na ovaj nain. Kada je Co-
pernicus uveo novi pogled na uni verzum on nije konsultirao naune prethodnike,
on je kon sultirao jednog ludog pitagorejca kakav je bio Philolaos. On je prihvatio
njegove ideje i zastupao ih usprkos svim vrstim pravilima naunog metoda. Me-
hanika i optika mnogo duguju zanatlijama, medicina babicama i vjeticama. A u
naim dani ma vidjeli smo kako uplitanje drave moe da unaprijedi nauku: kada
su kineski komunisti odbili da i dalje budu zastraivani sudom strunjaka i vratili
tradicionalnu medicinu na univerzitete i u bolnice, bilo je povike irom svijeta da
e nauka u Kini biti upropatena. Dogodilo se upravo suprotno: kineska nauka
je napredovala a zapadna je uila od nje. Gdje god gledamo, vidimo da su veliki
nauni napredci rezultat nekog vanjskog uplitanja koje je tako izvedeno da pobje-
uje usprkos najosnovnijim i najracionalnijim metodolokim pravilima. Lekcija
je jasna: ne postoji ni jedan jedini argument koji bi mogao da bude upotrijebljen u
prilog ove izuzetne uloge koju nauka danas igra u drutvu. Nauka je uinila mno-
go stvari, ali to su uinile i druge ideologije. Nauka esto postupa sistematino, ali
tako ine i druge ideologije (konsultujte samo zapisnike sa mnogim doktrinarnih
debata koje su se odigrale unutar crkve) i, pored toga, ne postoje neka opevaea
pravila koja se potuju pod svim okolnostima. Ne postoji nauna metodologija
koja bi se mogla upotrijebiti da odvoji nauku od svega ostalog. Nauka je samo jed-
na od mnogih ideologija koje pokreu drutvo, i treba da bude tretirana kao takva
(ovaj stav odnosi se ak i na najprogresivnije i najvie dijalektike oblasti nauke).
Kave konzekvence moemo izvijesti iz ovog rezultata
Najvanija konzekvenca je to da je neophodno formalno odvajanje drave i na-
uke ba u smislu u kome sada postoji formalna podvojenost drave i crkve. Nauka
moe da vri utjecaj na drutvo, ali samo u onoj mjeri u kojoj je to dozvoljeno
bilo kojoj politikoj ili nekoj drugoj grupi za vrenje pritiska na javnost. Nauni-
ci mogu biti konsultovani u vezi sa vanim projektima, ali krajnji sud mora biti
ostavljen demokratski izabranim savjetodavnim tijelima. Ova tijela e se sasto-
jati uglavnom od laika. Da li e laici biti sposobni da dou do ispravnog suda
To je sasvim izvjesno, jer su kompetencija, kompliciranost i uspjeh nauke mnoge
preuveliani. Jedno od iskustava koje moe da razgali u najveoj mjeri jeste pro-
matrati kako pravnik, koji je laik, moe da nae rupe u svjedoenju, tehnikom
svjedoenju najistaknutijeg strunjaka, i tako pripremi porotu za njenu odluku.
Nauka nije zatvorena knjiga koja je razumljiva tek poslije godina provedenih u
naunom treningu to je intelektualna disciplina koju moe da ispituje i kritizira
bilo tko od zainteresiranih i koja izgleda teka i duboka jedino zbog sistematske
kampanje zamagljivanja koju vode mnogi naunici (mada, sretan sam da mogu
da kaem ne svi). Dravni organi ne bi trebalo nikad da oklijevaju da odbace
sud naunika kada imaju razloga da tako postupe. Takvo odbacivanje e poveati
obrazovanje publike, uinit e je samopouzdanijom, a upravo to moe dovesti do
poboljanja. Razmatrajui povelik ovinizam naunog establimenta, moemo da
kaemo: to vie afera poput one vezane uz Lisenka, to bolje (ono emu se moe
prigovoriti u sluaju Lisenka nije uplitanje drave, ve totalitaristiko uplitanje
6,
IZBOR TEKSTOVA
koje radije ubija oponenta nego da jednostavno zanemari njegovo miljenje). Tri
puta ura za kalifornijske fundamentaliste koji su uspjeli u tome da se dogmatska
formulacija teorije evolucije ukloni iz udbenika i da se prikaz Postojanja uvrsti u
njih. (Ali ja znam da bi oni postali isto tako ovinistiki i totalitaristiki nastrojeni
kao to su naunici danas, samo kada bi im bila dana ansa da oni sami uprav-
ljaju drutvom. Ideologije su udesne kada se upotrebljavaju zajedno sa drugim
ideologijama. One postaju dosadne i doktrinarne im njihove zasluge dovedu do
uklanjanja njihovih oponenta.) Meutim, najznaajnija promjena e morati da se
dogodi na polju obrazovanja.
19.7.4. Obrazovanje i mit
Reklo bi se da je svrha obrazovanja da uvede mlade u ivot, a to znai: u drutvo
u kome su roeni i u ziki univerzum koji okruuje to drutvo. Metoda obra-
zovanja esto se sastoji u pripovijedanju nekog osnovnog mita. Taj mit dostupan
je u razliitim verzijama. Najsavrenije verzije mogu biti pripovijedane ritualom
posveenja koji ih vrsto usauje u svijest. Poznajui takav mit, odrasla osoba
moe da objasni gotovo sve (ili se inae moe obratiti strunjacima za detaljna
objanjenja). Ona je gospodar prirode i drutva. Ona ih razumije i zna kako da
stupa u interakciju sa njima. Meutim, ona nije gospodar mita koji vodi njeno
razumijevanje.
Predsokratovci su stremili takvom viem gospodarenju, pa ga djelomino i do-
stigli. Oni nisu samo pokuavali da razumiju svijet. Oni su takoer pokuavali da
razumiju i sredstva za razumijevanje svijeta, i tako postanu njihovi gospodari.
Umjesto da budu zadovoljni jednim jedinim mitom, oni su razvili mnogo mitova
i na taj nain umanjili utjecaj koji dobro ispriana pria vri na ljudsku svijest. So-
sti su uveli jo mnogo dodatnih metoda za umanjivanje ovog iznurujueg efekta
zanimljivih, koherentnih, empirijski adekvatnih, itd. itd., pria. Dostignua ovih
mislilaca nisu bila pravilno shvaena, a izvjesno je da se ona ni danas ne razumi-
ju. Kada pripovijedamo neki mit mi elimo da poveamo vjerojatnost da e se
on razumjeti (tj. da nee biti zagonetke oko bilo koje toke toga mita), da e se
u njega vjerovati, i da e biti prihvaen. Nikakvu tetu mitu nee uiniti to to je
suprotstavljen drugim mitovima: ak ni najodaniji (tj. najtotalitaristikiji) uitelj
u odreenoj verziji kranstva ne moe da sprijei svoje uenike da se upoznaju
sa Budistima, Jevrejima i drugim ozloglaenim ljudima. To je sasvim razliito u
sluaju nauke, ili racionaliz ma, gdje skoro potpuno dominiraju vjernici. Od najve-
eg znaaja u ovom sluaju jeste ojaati duhove mladih, a ojaati duhove mladih
znai ojaati ih protiv bilo kojeg lakog prihvaanja obuhvatnih stanovita. Ono
to nam je ovdje potrebno jeste obrazovanje koje ini ljude kritinim, kontra-su-
gestivnim, a da ih ujedno ne onesposobi da se prosvijete razvijanju ma kojeg po-
jedinanog pogleda. Kako ovaj cilj moe biti postignut
On moe biti postignut zatitom ogromne matovitosti koju djeca posjeduju i
potpunim razvijanjem duha kontradik cije koji postoji u njima. Gledajui u cjelini,
6o
djeca su mnogo inteligentnija nego njihovi uitelji. Ona poleu utjecaju i odustaju
od svoje inteligencije zato to se nad njima vri na silje, ili zato to njihovi uitelji
veinu njih osvajaju emo cionalnim sredstvima. Djeca mogu nauiti, razumjeti i
odvojeno vladati sa dva ili tri razliita jezika (pod ,,djecom podra zumijevam one
koji su stari tri do pet godina, a ne one od osam godina, sa kojima je nedavno bilo
eksperimentiralo i koji se nisu pokazali ba suvie dobro, zato Zato to su ve u
ranijem dobu bili upropateni nestrunim pouavanjem). Naravno, jezici mora-
ju biti predavani na mnogo zanimljiviji nain nego to se to obino ini. U svim
jezicima postoje izvanredni pisci koji su napisali izvrsne prie ponimo nae
uenje jezika sa njima, a ne sa der Hund hat einen Schwanz i slinim kojetarija-
ma. Upotrebljavajui prie, moemo takoer uvesti ,,nauna objanjenja, recimo,
o postanku svijeta, i tako upoznati djecu i sa naukom. Ali nauci ne smije biti dat
nikakav poseban poloaj, izuzev ukazivanja na to da postoji mnotvo ljudi koji
vjeruju u nju. Kasnije e prie koje su bile ispriane biti dopunjene ,,razlozima,
gdje pod razlozima podrazumijevam dalja objanjenja kakva se nalaze u tradiciji
kojoj pria pripada. Prirodno, postojae i kontra razlozi. I razloge i kontra-razloge
ispriat e strunjaci u danim oblastima i tako e mlada generacija biti upoznata
sa svim vrstama be seda i svim tipovima propovjednika. Ona se upoznaje sa njima,
ona se upoznaje sa njihovim priama, pa svaka osoba moe sama da odlui ko-
jim putem da krene. Svako danas zna da ako postane naunik moe stei mnogo
novca i veliki ugled, a moda ak i Nobelovu nagradu, tako da e mnogi postati
naunici. Oni e postat i naunici iako nisu zavedeni ideolo gijom nauke, oni e
biti naunici zato to su uinili slobodan izbor. Ali nije li mnogo vremena bilo
izgubljeno na nenaune predmete i nee li to umanjiti njihovu kompetentnost
jednom kada postanu naunici Ne uope! Progres nauke, dobre nauke, zasniva
se na originalnim idejama i intelektualnoj slobo di: nauku su esto vukli naprijed
autsajderi (sjetite se da su Bohr i Einstein sebe smatrali autsajderima). Nee li
mnogi ljudi uiniti pogrean izbor i zavriti u orsokaku To unekoliko zavisi od
toga to podrazumijevate pod terminom ,,orsokak. Danas je veina naunika
liena ideja, puna straha, i usmjere na na produkovanje nekog beznaajnog re-
zultata tako da ga mogu dodati poplavi triavih lanaka koji sada konstituiraju
,,nauni progres u mnogim oblastima. Osim toga, to je va nije Voditi ivot koji
ste sami izabrali otvorenih oiju, ili provoditi ivot u nervoznim pokuajima da
se izbjegne ono to neki ne ba inteligentni ljudi nazivaju ,,orsokacima Nee li
broj naunika toliko opasti da na kraju nee biti nikog da vodi nae dragocjene
laboratorije Ja ne mislim tako. Ako je dana mogunost izbora mnogi ljudi mogu
izabrati nauku, jer nauka koju vode slobodni ljudi izgleda mnogo privlanije nego
dananja nauka koju vode robovi, robovi institucija i robovi ,,razuma. Pa i ako
bude privremenog pomanjkanja naunika, situacija se moe popraviti razliitim
vrstama poticaja. Na ravno, naunici nee igrati dominantnu ulogu u drutvu koje
ja zamiljam. Oni e imati vie nego protuteu u vraevima, sveenicima ili astro-
lozima. Takva situacija je nepodnoljiva za mnoge ljude, stare i mlade, desno ili
lijevo orijentirane. Skoro svi vi imate vrsto uvjerenje da je bar neka vrsta istine
6
IZBOR TEKSTOVA
otkrivena, da mora biti sauvana, i da e je metoda pouavanja koji ja zastupam i
oblik drutva koji branim razvodniti, te na kraju dovesti do toga da ona konano
nestane. Vi imate takvo vrsto uvjerenje, mnogi od vas moda ak imaju razloge.
Ali ono o emu morate voditi rauna jeste da nedostatak dobrih kontra-razlo-
ga predstavlja rezultat povijesne sluajnosti, on ne lei u prirodi stvari. Izgradite
drutvo kakvo preporuujem i ova gledita koja danas prezirete (i ne poznajui ih,
budite sigurni) vratie se u takvom sjaju da ete morati naporno da radite da biste
zadrali vae vlastite pozicije i vjerojatno ete biti potpuno nemoni da to uinite.
Ne vjerujete mi Tada bacite pogled u povijest. Nauna astronomija bila je vrsto
zasnovana na Ptolomeju i Aristotelu, koji spadaju meu naj vee umove u povijesti
zapadne misli Tko je oborio njihov dobro argumentiran, empirijski adekvatan i
precizno formu liran sistem Philolaos, ludi pitagorejac iz vre mena prije potopa.
Kako se desilo da je Philolaos mogao da napravi takav povratak na scenu Zato
to je naao sposobnog branioca: Copernicusa. Naravno, vi moete slijediti svoje
intuicije kao to ja sledim moje. Ali ne zaboravite da su vae intuicije rezultat va-
eg ,,naunog treninga, gdje pod naukom takoer podrazumijevam i nauku Kar-
la Marxa. Moj trening, ili bolje reeno moj ne-trening, jeste (ne-)trening jednog
urnaliste koji se interesira za udne i bizarne dogaaje. Na kraju, upitajmo se nije
li sasvim neodgovorno, u dananjoj svjetskoj si tuaciji kada milioni ljudi gladu-
ju, dok su drugi porobljeni, ugnjeteni, i u oajnoj bijedi tijela i duha misliti tako
luksuz ne misli kao to su ove Nije li sloboda izbora luksuz u takvim okolnostima.
Nisu li neozbiljnost i humor koje elim da vidim kombinirane sa slobodom izbora
isto tako luksuz pod ovim okolnostima Ne moramo li mi prekinuti sa takvim
samopovlaivanjem i delati Udruiti se i delati Ovo je najvanija primjedba
koja je danas postavljena protiv takvog pristupa kakav ja preporuujem. Ona ima
ogromnu privlanost, ona ima privlanost nesebinog posveivanja. Nesebinog
posvei vanja emu Hajde da vidimo
Mi treba da odustanemo od naih sebinih sklonosti i posvetimo se oslobaa-
nju potlaenih. A to su nae sebine sklonosti One su naa elja za maksimal-
nom slobodom miljenja u drutvu u kome ivimo sada, maksimalnom slobodom
ne samo u apstraktnom smislu ve izraenom u prikladnim institucijama i pode-
snim metodama obuavanja. Ova elja za konkretnom intelektualnom i zikom
slobodom u naoj vlas titoj sredini treba zasada da bude ostavljena po strani. To
pretpostavlja, na prvom mjestu, da borba za takvu vrstu slobode nije na zadatak.
To pretpostavlja da mi moemo ispuniti na zadatak sa svijeu koja je vrsto
zatvorena za neke alter native. To pretpostavlja da je ispravan nain osloboenja
drugih oduvijek bio poznat i da je sve to je potrebno pri mijeniti ga. Ja alim
to ne mogu da prihvatim takvu doktri narnu samouvjerenost u tako ekstremno
vanim stvarima. Da li to znai da mi uope ne moemo da delamo Ne znai. Ali
to znai da dok delamo moramo pokuavati da realiziramo isto toliko one slobode
koju sam ja preporuivao, tako da nae akcije mogu biti korigirane u svijetlu ideja
koje doseemo dok poveavamo nau slobodu. To e nas bez sumnje usporiti, ali
zar mi treba da jurnemo naprijed samo zbog toga to su nam neki ljudi rekli da su
6a
nali objanjenje za svu bijedu, i odlian nain da se izae iz nje Takoer, mi eli-
mo da oslobodimo ljude, ne da bi uinili da oni podlegnu novoj vrsti ropstva, ve
da im omoguimo da realiziraju svoje vlastite elje, ma ko liko razliite ove elje
mogle biti od naih vlastitih. Zadrti i usko grudi oslobodioci ne mogu to da uine.
Kao po pravilu, oni ubrzo nameu ropstvo koje je jo gore, zato to je sistema-
tinije, od vrlo labavog ropstva koje su uklonili. A to se tie humora i neozbilj-
nosti, mislim da odgovor treba da bude ja san. Zato neko eli da oslobodi nekog
drugog Sigurno ne zbog nekog apstraktnog preimustva slobode, ve zato to je
to najbolji put prema nesputanom razvitku, pa na taj nain i prema srei. Mi e-
limo da oslobodimo ljude tako da oni mogu da se smiju. Da li emo biti sposobni
da to uinimo ako smo mi sami zaboravili kako se smije, i ako se mrtimo na one
koji jo uvijek pamte kako se to radi Neemo li tada proi riti jednu drugu bolest,
koja moe da se usporedi sa onom koju elimo da uklonimo, bolest puritanske
zatucanosti Nemojte da smatrate da posveenost neemu i humor ne mogu da
idu zajedno Sokrat je izvrstan primjer u prilog suprotnom gle ditu. Najtei za-
datak trai najlaku ruku, inae njegovo ispunjenje nee voditi slobodi ve tiraniji
mnogo goroj nego to je ona koju zamjenjujemo.
19.7.5. Literatura
. Hermann von Helmholtz ,,(Ter den Ursprung und die Bedeutung der ge-
ometrischen Axiome u knjizi odabranih Helmholtzovih tekstova Schriften
zur Erkenntnistheorie, Berlin, Verlag von Julius Springer, ,a. (prijevod Ma-
rijan Bobinac).
a. Ernst Mach ,,Die konomische Natur der physikali schen Forschung u Mac-
hovoj knjizi Populr-wissenschaftliche Vorlesungen, Leipzig, Johann Ambro-
sius Barth, ,o. (prijevod Marijan Bobinac).
. Henri Poincare ,,La Science est-elle articielle u Poincareovoj knjizi La vale-
ur de la science, Pariz, Flammarion, ,;o. (prijevod Zdeslav Dukat).
. Pierre Duhem ,,La theorie physique et lexperience u Duhemovoj knjizi La
theorie physique: son objet et sa struc ture, Pariz, Marcel Rivire, ,. (prije-
vod Zdeslav Dukat).
. Philipp Frank ,,Te Chain that Links Science with Philosophy u Frankovoj
knjizi Philosophy of Science, West port, Greenwood Press, ,;. (prijevod
Zvjezdana Duki).
6. Philipp Frank ,,Te Rupture of the Chain u Franko voj knjizi Philosophy of
Science, Westport, Greenwood Press, ,;. (prijevod Zvjezdana Duki).
;. J. J. C. Smart ,,Philosophy and Scientic Plausibi lity u knjizi Mind, Matter,
and Method, uredili P. K. Feyera bend i G. Maxwell, Minneapolis, University
of Minnesota Press, ,66. (preveo Neven Sesardi).
6
IZBOR TEKSTOVA
8. Rudolf Carnap ,,Te Methodological Character of Te oretical Concepts u
knjizi Minnesota Studies in the Philo sophy of Science vol. I, uredili H. Feigi
i M. Scriven, Minne-. apolis, University of Minnesota Press, ,6. (prevela
Zvjezdana Duki).
,. Carl G. Hempel ,,On the Standard Conception of Scientic Teories u knjizi
Minnesota Studies in the Philo sophy of Science vol. IV, uredili M. Radner i S.
Winokur, Minneapolis, University of Minnesota Press, ,;o. (preveo Zdes lav
Dukat).
o. Herbert Feigi ,,Te Orthodox View of Teories: Remarks in Defense as well
as Critique u knjizi Minnesota Studies in the Philosophy of Science vol. IV,
uredili M. Radner i S. Winokur, Minneapolis, University of Minnesota Press,
,;o. (preveo Vladan Perii).
. Hilary Putnam ,,What Teories are not u Putna-. movoj knjizi Mathemati-
cs, Matter and Method (Philosophical Papers vol. I), Cambridge, Cambridge
University Press, ,;. (preveo Zdeslav Dukat).
a. Karl R. Popper ,,Te Aim of Science u Popperovoj knjizi Objective Knowled-
ge: an Evolutionary Approach, Oxford, Clarendon Press, ,;. (preveo Neven
Sesardi).
. Imre Lakatos ,,History of Science and its Rational Reconstructions u knjizi
odabranih Lakatosevih tekstova Te Methodology of Scientic Research Pro-
grammes (Philosophical Papers vol. I), uredili J. Worrall i G. Currie, Cambrid-
ge, Cam bridge University Press, ,;8. (preveo Neven Sesardi).
. Tomas S. Kuhn ,,Second Toughts on Paradigms u Kuhnovoj knjizi Te
Essential Tension, Chicago i London, Te University of Chicago Press, ,;;.
(preveo Zdeslav Dukat).
. Larry Laudan ,,A Problem-Solving Approach to Sci entic Progress u zborni-
ku tekstova Scientic Revolutions, uredio I. Hacking, Oxford, Oxford Univer-
sity Press, ,8. (pre veo Vladan Perii).
6. Paul Feyerabend ,,How to Defend Society Against Science iz asopisa Radi-
cal Philosophy a, ,;. (preveo Svetozar Sindeli).
6
20. LITERATURA:
. Anderson, A.R., Fitch on Consistency, u zbirci Te Logical Enterprice, ed.
Allan Ross Anderson, Ruth Barcan Marcus i R.M. Martin, Yale University
Press, New Haven i London ,;.
a. Aristotel, Physics iz Te Works of Aristotel, izdao W.D. Ross, London, Oxford
University Press Anzenbacher, A.,Einfhrung in die Philosophie, Wien, ,8.
. Asquith, P.D., Kyburg Jr. H.E., Current Research in Philosophy of Science, East
Lansing Mich: Philosophy of Science Association, ,;,.
. Ayer, A.J., Language, Trhu and Logic, Penguin Books, Harmondswort, Midd-
lesex, England, ,8;.
. Bacon, F.,Descriptio Globi Intellectualis (napisano vjerojatno 6a.) Vidi Te
Philosophical Works of Francis Bacon, uredili Ellis i Spedding, London 8;.
6. Bear, A., i Dada povijest jedne subverzije, Izdavaka knjiarnica Karasu,
M., Zorana Stojanovia, Sr. Karlovci, Novi Sad, ,,;.
;. Beri, B., Znanost i istina Realizam i instrumentalizam u lozoji znano-
sti, Hrvatski kulturni dom, Rijeka, ,,.
8. Beri, B., Filozoja Bekog kruga, KruZak, Zagreb, aooa.
,. Bochenski, J.M., Die zeitgenssischen Denkmetoden, aa-, Mnchen, ,.
o. Bolzmann, L., Teories as Representations, u Danto i Morgenbesser, ,6o.
. Bridgman, P.W., Te Nature of Physical Teory, Princeton, ,6.
a. Brglie, L., govor na proslavi stogodinjice Poincareovog roenja (objavljen u
Oeuvers de Henri Poincare, Paris: Gauthier Villars, Vol. XI), ,6.
. Cambell, D.T., Evolutionary epistemology u P.A. Schlipp (ed.), Te Philo-
sophy of karl Popper, Te Library of Living Philosophers, Vol. , a-6, La
Salle: Open Court pub Co., ,;.
. Cantor, G., His Mathematics and Philosophy of the Innite, Harvard Univer-
sity Press, Cambridge Mass, ,;,.
. Carnap, R., Logical Fundations of Probability, Chicago, ,o.
6. Carnap, R., Formal and Factual Sciences, Erkenntnis, Vol. , u Feigl i Brod-
beck, ,.
;. Carnap, R., berwindung der Methaphisic durch logische Analyse der Spra-
che, Erkenntnis, Vol. a, u Ayer, ,,.
8. Carnap, R., Philosophy and Logical Sintax, Ams Press, New York, ,.
,. Carnap, R., Te Logical Syntax of Language (Logische Syntax der Sprache),
prvo englesko izdanje ,;, navedeno izdanje: Routledge & Kegan Paul, Lon-
6
LITERATURA
don, ,6;. u seriji Te International Library of Psychology, Philosophy and
Scientic Method.
ao. Carnap, R., Fundations of Logic and Mathematics, u Neurath, Morris i Car-
nap ,8i.
a. Carnap, R., Te Logical Structure of World & Pseudoproblems in Philosophy,
University of California Press, ,6;.
aa. Cartwigt, N., How the Laws of Physics Lie, Oxford, Clerendon Press, ,8.
a. Choen M.,i An Indrudicion to Logic and Scientic Method, (prijevod: Uvod
Nagel, E., u logiku i naunu metodu), BIGZ, Beograd, ,6.
a. Dingle, H., Te nature of Scientic Philosophy, proccedings of the Royal
Society of Edingburgh, ,,.
a. Duhem, P., Fizikalna teorija i eksperiment, u N. Sesardia, ,8.
a6. Duhem, P., Systme du Monde, Paris, Hermann et ls, ,.
a;. Eddington, A.S., Te Mathematical Teory of Relativity, Cambridge, En-
gland, ,a.
a8. Eddington, A.S., La natura del mondo sico, Bari, ,.
a,. Einstein, A., On the methods of Teoretical Pysics, Herbert Spencer predava-
nje, odrano u Oxfordu ,., pretampano u Te World as I See It, Toron-
to, George Mcleod Ltd., ,.
o. Ewing, A.C., Mechanical and Telelogical Causation, Aristotelian Society,
Dodatak sv. , ,.
. Feyerabend, P., Science in a Free Society, London, Verso Editions, ,;8.
a. Feyerabend, P., Protiv metode, V. Maslea, Sarajevo, ,8;.
. Feyerabend, P., Znanost kao umjetnost, Matica srpska, Novi Sad, ,,.
. Fichte, J.G., Odabrane lozofske rasprave, Kultura, Zagreb, ,6.
. Fine, A., Unnatural Attitude: Realist and Instrumentalist Attachmants to
Science, Mind, vol. XCV br. ;8., ,86.
6. Frank, Ph., Fundations of Logic and Mathematics, u Neurath, Morris i Car-
nap, ,8i.
;. Frassen, V., Te Scientic Image, Oxford, Clarendon, ,8o.
8. Funtowicz, S.O. i Tree Types of Risk Assesment and the Emergence of
Ravetz, J.R., Post-Normal Science, u S. Krimsky i D. Golding, izd. Social
Teories of Risk, Westport, Connecticut: Praeger, ,,a.
,. Galilei, G., II saggiatore, iz Prose Scelete Glymour, C., Teory and Evidence,
Princeton, Princetom University Press, ,8o.
o. Goodstein, R.L., Language and Experience, u Danto i Morgenbesser, ,6o.
. Grice, H.P. i In Defence of a Dogma, Te Philosophical Review Strawson,
P.F., 6, u Zaabeh, Klemke: Jacobson, ,;.
66
a. Gurvitch, G., Les tendances de la philosophie allemande, , Paris, ,,.
. Haching, J., Experimentation and Scientic Realism, u Leplin ,8.
. Hadamard, J., Louvre mathematique de Poincare, Acta Mathematica 38,
,a.
. Hanson, N.R., Patterns of Discovery: An Inquiry into the Conceptual Foun-
dations of Science, Cambridge University Press, Cambridge, ,;a.
6. Hertz, H., Te Principles of Mechanics, London, 8,,. (pretampano u New
Yorku, ,6.)
;. Hobson, E.W., Te Domain of Natural Science, London, ,a.
8. Holton, G., Te Advancement of Science and Its Burdens, Cambridge Univer-
sity Press, ,86.
,. Holton, G., Tematic Origins of Scientic Tought, Cambridge University
Press, ,;.
o. Hooker, C.A., A Realistic Teory of Science, New York: State University of
N.Y. Press, ,8;.
. Houston, W.V., Description of the Phisical World, u Fogg, ,a.
a. Hume, D., Istraivanje o ljudskom razumu, Naprijed, Zagreb, ,88.
. Hume, D., A Treatise of Human Nature, London, ;,.
. James, W., PRAGMATISM and four essays from Te Meaning of Truth, Cle-
venland, A Meridian Book, ,6.
. Johnson-Laird, P.N. A theoretical analysis of insight into a reasoning task,
(u Wason, P.C., Tinking-Readings in Cognitive Science), London, New York:
Cambridge University Press, ,;;.
6. Johnson, W.E., Logic, sv., Cambridge, England, ,a.
;. Kant, I., Prolegomena za svaku buduu metaziku, u Dvije rasprave, Matica
Hrvatska, Zagreb, ,.
8. Kant I., Kritika istog uma, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, ,8.
,. Kant, I., Idee zu einer allgemeinen Geschichte in weltbrglicher Absicht, Kants
Werke, Bd. VIII, Berlin, ,a.
6o. Keswani, G.H., Origin and Concept of Relativity ( I ), Britissh Journal for
the Philosophy of Science 15, ,6. a.
6. Keswani, G.H., Origin and Concept of Relativity ( II ), British Journal for
the Philosophy of Science 16, ,6 b.
6a. Kneale, W., Gottlob Frege and Mathematical Logic u Te Revolution in
Philosophy, ed. A.J. Ayer et. al., London-New York, ,6.
6. Kripke, S., Is there a Problem about Substituional Quantication, lanak
objavljen u zbirci Truth and Meaning ed. Gareth Evans i John Mcdowell, Cle-
rendon Press, Oxford, ,;6.
6;
LITERATURA
6. Kuhn, T., Te Structure of Scientic Revolutions, u International Encyclo-
pedia of Unied Science, Te University of Chicago Press, ,;o.
6. Kuhn, T., Struktura naunih revolucija, Nolit, Beograd, ,;.
66. Kuhn, T., Kritik der reinen Vernunf, Hamburg, ,;. (preveo: Viktor Sonnen-
feld, Zagreb, ,8. A. XVII)
6;. Lakatos I., Falsication and the Methodology of Scientic Research Progra-
mmes u Kourany, J. (ur.) Scientic Knowledge Basis Isuues in the Philosop-
hy of Science, Belmont, California: Wadswort ,8;.
68. Laudan, L., Science and Values, University of California Press, ,8.
6,. Lehmann, G., I. Kants gesammelte Schriften, Akademie Ausgabe, Bd. XXI u
Bd. XXII, hrsg. von A. Buchenau ,6i8.
;o. Lelas, S., Promiljanje znanosti, Hrvatsko lozofsko drutvo, Zagreb, ,,o.
;. Lelas, S. i Vukelja, T., Filozoja znanosti, kolska knjiga, zagreb, ,,6.
;a. Le Roy, E., Science et philosophie, Revue de mtaphysique et du monde,
8,,.
;. Locke, J., An Essay Concerning Human Understanding, London 6,o.
;. Macan, I., Wittgensteinova teorija znaenja, Hrvatsko lozofsko drutvo, Za-
greb, ,,6.
;. Macan, I., Filozoja spoznaje, Biblioteka Filozofski niz, Zagreb ,,;.
;6. Mach, E., Ekonomina priroda zikalnog istraivanja, Filozoja nauke, prire-
dio N. Sesardi, ,8.
;;. Maturana, M.R. i Varele, P.J., Autopoesis and Cognition, Dodrecht: D. Reidel,
,8o.
;8. Mill, J.S., A System of Logic, Longmans Green, London, 886.
;,. Moore, G.E., Te Refutation of Idealism, u sabranim Philosocal Studies,
London, ,aa.
8o. Nagel, E., Te Strukture of Science, Problems in the Logic of scientic expla-
nation, Harcourt, Brace World, inc. New York Burlingame Copyright ,6.
8. Neurath, O. & Erkenntnis II, ,ai i R. Carnap, testability and Meaning,
Carnap, R., Philosophy of Science,, ,6.
8a. Newton, I., Optika, knjiga I, poglavlje II, ,.
8. OGorman, F.P., Poincares Conventionalism of Applied Geometry, Studies
in History and Philosophy of Science 8, ,;;.
8. Perrin, J., Atomi, DIZ Jugoslavije, Beograd, ,6.
8. Petrovi, G., Suvremena lozoja, kolska knjiga, Zagreb, ,;,.
86. Petrovi, G., Logika i matematika, zbirka Filozoja i marksizam, Naprijed,
Zagreb, ,;6.
8;. Poincare, H., Znanost i hipoteza, Zagreb: Globus, ,8,.
68
88. Poincare, H., Science et Mthode, Paris: Flammarion, ,o8.
8,. Poincare, H., La valeur de la science, Paris: Flammarion, ,;o.
,o. Poincare, H., Dernires Peses, Paris: Flammarion, ,a.
,. Polek, D., Pokuaji i pogreke, lozoja Karla Poppera, Hrvatsko lozofsko
drutvo, Zagreb, ,,6.
,a. Popper, K.R., Conjectures and Refutations: Te Growth of Scientic Knowled-
ge, Routledge & Kegan Paul, London ,8,.
,. Popper, K.R., Logika naunog otkria, Nolit, Beograd, ,;.
,. Popper, K.R., Realism and the tim of Science, (ur.) Bartley, W.W., London,
Melbourne Sydney: Hutchinson, ,8.
,. Popper, K.R., Te Myth of the Framework: In defence of Science and Rationa-
lity, ured. M.A. Noturno Routledge, London, ,,.
,6. Quine, W.V.O., Rije i predmet, KruZak, Zagreb, ,,,.
,;. Quine, W.V.O., Two dogmas of Empiricism, Philosophical Review 6o, u
Zabeeh, Klemke, Jacobson, ,;.
,8. Quine, W.V.O., Epistemology Naturalized, U Akten des XIV Internationa-
les Kongress fr Philosophie, Wien: Hencher, ,68.
,,. Radnitzky, G., Conteporary Schoole of Metascience, Gteborg: Akademi
forlaget, ,;o.
oo. Rankine, W.J.M., Miscellaneous Scientic Paper, 88.
o. Reichenbach, H., Nomological Statements and Admissible Operations, Am-
sterdam, ,.
oa. Reichenbach, H., Te Reise of Scientic Philosophy, (Berkley and Los Angeles
,.) Nolit, Beograd ,6.
o. Reichenbach, H., Experience and Prediction, Te University of Chicago
Press, ,;6.
o. Rescher, N., Tropics in Philosophical Logic, D. Reidel Publishing Company,
Dodrecht, ,68.
o. Rorty, R., Consequences of Paradigmatism, Brighton: Te Harvester Press,
,8a.
o6. Russell, B., Introduction to Mathematical Philosophy, London, ,,.
o;. Russell, B., Dialectica, Zrich, Vol. , ,6o.
o8. Russell, B., An Inquiry into Meaning and Truth, George Allen and Unwin
Ltd., London, ,o.
o,. Russell, B., Philosophical Essays, Allen & Unwin, London, ,;6.
o. Russell, B., Problemi lozoje, Nolit, Beograd, ,8o.
. Russell, B., Te Relation of sense Data to Physics, u Danto i Morgenbesser,
,6.
6,
LITERATURA
a. Russell, B., History of Western Philosophy, prijevod: Kultura, Beograd, ,6a.
. Salmon, C.W., Why Ask Why, u Kourany, ,;8.
. Schlick, M., Is Tere a Factual a Priori, Wissenschaftlicher Jahresbericht
der Philosophischen Gessellschaft an der Universitt zu Wien fr das Veren-
sjahr, u Feigl i Sellars, ,,.
. Sellars, W.F., Science, Perception and Reality, London, Routledge, ,6.
6. Sesardi, N., Filozoja nauke, Nolit, Beograd, ,88. (izbor tekstova) Shimony,
A., Perception from evolutionary point of view, Journal of Philosophy 68,
571-583, ,;.
;. Smart, J.J., Our Place in the Universe, Oxford, Blackwell, ,8,.
8. Supek, I., Filozoja, znanost i humanizam, kolska knjiga, Zagreb, ,,.
,. arevi, A., Znanost, ovjek i slobodno drutvo Feyerabendova teorija
znanosti i kritika zapadnog racionalizma, pogovor u P. Feyerabend: Protiv
metode, V. Maslea, Sarajevo, ,8;.
ao. vob, G., Frege: Pojmovno pismo, Naprijed, Zagreb, ,,a.
a. Toretti, R., Philosophy of Geometry from Riemann to Poincar, Dodrecht: Ri-
edel, ,;8.
aa. Ule, A., Sodobne teorije znanosti, Znanstveno in publicistino sredie, Lju-
bljana, ,,a.
a. Ule, A., Znanje, znanost in stvarnost, Znanstveno in publicistino sredie,
Ljubljana, ,,6.
a. Veinberg, S., Snovi o konanoj teoriji, Izdavaki atelje Polaris, Beigrad, ,;;.
a. Vollmer, G., Evolutionare Erkenntnistheurie, Stuttgart, ,8.
a6. Vollmer, G., Mesocosm and objective knowledge u Wuketits, ,8.
a;. Weischedel, W., I. Kants Werke in sechs Bnden, Bd. V, Insel Verlag,
Frankfurt Darmstadt, ,;.
a8. White, M., Te Analitic and the Synthetic: an Untenable Dualism, u Linski,
,a.
a,. Whitehead, A.N., Science and the Modern World, Te macmillian Company,
New York, ,a.
o. Whitehead, A.N. i Russel B., Principia Mathematica, Oxford, ,o8.
. Wittaker, A History of the Teories of Aether and Electricity, London: Tomas
Nelson & Sons, ,.
a. Wittgenstein, L., Tractatus Logico Philosophicus, Veselin Maslea-Svjetlost,
Sarajevo, ,8;.
. Wittgenstein, L., Filozofska istraivanja, Nolit, Beograd, ,6,.
. Wuketits, F.M., Concepts and Approaches in Evolutionary Epistemology, Do-
drecht: D. Reidel, ,8.

Uvod U Filozofiju Znanosti, Zoran Primorac, 2. Izdanje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Filozofiju Znanosti, Zoran Primorac, 2. Izdanje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDBENICI SVEUILITA U MOSTARU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM MOSTARIENSIS

biva dovreno s pojavom Be-

1. Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

neto to je potrebno oznaiti poznatim ali nedovoljno jasnim izrazom nuna

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

1.1.1. Deduktivni model objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

1.1.2. Objanjenje zakona

Znanost i modeli objanjenja

Zapravo, predloeno objanjenje je suvie restriktivno i ono ne

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

ra uz prisutnost kisika. ak i u ovom sluaju prihvatljivost iskaza S ovisi od toga

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

a. Druga vrsta zakona tvrdi nepromjenljivi poredak u zavisnosti izmeu do-

, koji je kasniji od trenutka t. Oni se obino ne smatraju uzronim zakonima,

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

Znanost i modeli objanjenja

pretpostavkom da neposredno svjedoanstvo dobiveno promatranjem i dalje po-

Znanost i modeli objanjenja

To znai, drugim rijeima, da Kopernik primijenio samo nauni kri-

: korijenje tog drveta odgovaralo je

O odnosu lozoje i realnih znanosti postoje najmanje tri razliita shvaanja:

Poincare se morao, 8,o-tih godina u Francuskoj suoiti s popularnim, od-

Becquerel je nekoliko puta ponovio da ga

u prvoj polovici devetnaestog stoljea dobilo

Poincare jednostavnom shemom objanjava kako dolazi do toga da neka ge-

Henry Poincar i lozoja znanosti

(a ne one koje ne treba nikada napustiti!), ili jo razgovjetnije: ako neki

Henry Poincar i lozoja znanosti

Posebno zanimanje historiara znanosti izazvala je injenica da je Poincare do

Henry Poincar i lozoja znanosti

je, jer se on uglavnom posveti pitanju njihovih mogunosti, tako da je za po-

on tu stoji otro na ontolokom, realistikom gleditu i odatle odbacuje Kantov

On je po priznanju samog logikog pozitivizma, pozvan da pomogne znanosti,

Tako je u lozoji logikog pozitivizma iskustveno znanje bilo shvaeno kao

Jo detaljniju formulaciju principa verikacije moemo nai, na primjer, kod

Ovim uvidom moe se pojasni-

je vea od vjerojatnosti hipoteze

pitanja mogu se uvijek svesti na semantika ili sintaktike pro-

, te da se na tlakomjeru oitaju pripadni tlakovi. Ako se izmjere-

Ili u jo otrijem obliku: Poput biblije, mno-

On to zove bjeanjem u analogizam.

Izvjesna uporaba pogrene analogije Reichenbach vidi u Platonovoj teorija ide-

, kada se materijalno interpretira

Za svaka x,y, (ako (x je P

za svako x,y,z (ako B(x,y,z) onda ne B(y,x,z)

za svako x,y,z (ako (x je P

i I(x,z) i I(y,z) i ne I(x,y), onda postoji

je prevedeno u toka (a) P

Za bilo koje dvije toke postoji pravac na kojima one lee.

Ako toke x,y i z lee na pravcu i x je izmeu y i z onda y nije izmeu x i z.

. Prema Popperu ne smije se zaboraviti da O

. Prema Hansonovoj slici znanost je postavljena na daleko slabijim i manje

, potrebne su nam opservacije O

, oko toga se, po pretpostavci, obojica

. Hanson ipak smatra da moemo imati O