FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI
KNJIGA XVI/2 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

SARAJEVO 2012

RADOVI Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Knjiga XVI/2 2012.

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

REDAKCIONI ODBOR Ivo Komi, Enver Imamovi, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Vesna Mueta-Aeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi, Senadin Musabegovi, Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj REDAKCIJA Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi, Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac, Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi SEKRETAR REDAKCIJE Emir O. Filipovi UREDNIK Esad Kurtovi

Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora, a ne nuno i Redakcije asopisa.

Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2011. godinu.

prikazi

Postoji nada da e, nakon detaljne analize i po uzoru na svjetske metode, javnost shvatiti znaaj materijalnih spomenika, pravilan nain postupanja sa njima i injenicu da su upravo oni ti koji svjetskom kapitalu donose najvie sredstava i privlae najvie turista i da e shvatiti kakvu vrijednost posjedujemo i koliko je trebamo uvati. O tome najbolje svjedoe zavrne rijei samoga autora, u kojima on naglaava da bi jedino tada bilo jasno koliki je zapravo gubitak to to Sarajevska Hagada, vie od stotinu godina predstavlja mrtvi kapital i to se ne izlae u javnosti. tijana krianovi

literature i bogate arhivske grae napie biografija Gazi Husrev-bega. O ovoj znamenitoj linosti prije nje pisali su iro Truhelka (Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo 1912), Safvet-beg Baagi (Gazi Husrev beg, U spomen etiristogodinjice dolaska u Bosnu, Sarajevo 1907), Mehmed Spaho (Gazi Husrev-beg: slika iz bosanske prolosti, Sarajevo 1907), Hamdija Kreevljakovi (Gazi Husrevbeg, Sarajevo 1930), Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodinjice, Sarajevo 1932. godine. Posebnu vrijednost monografiji Gazi Husrev-beg daje vei broj neobjavljenih izvora koje je dr. Zlatar koristila prilikom istraivanja. U prvom redu vrijedi istai neobjavljene izvore iz arhiva u Istanbulu i Ankari, zatim one iz Dravnog arhiva u Dubrovniku, te izvore iz Gazi Husrev-begove biblioteke, Orijentalnog instituta, Uprave Gazi Husrev-begovog vakufa i Istorijskog arhiva iz Sarajeva. Cilj ovog rada jeste da se kroz objavljene i neobjavljene izvore, te koritenu literaturu, na jednom mjestu, predstavi snana uloga Gazi Husrev-bega kao dravnog slubenika i vojskovoe u Osmanskom carstvu i da se prikae njegov doprinos urbanizaciji Sarajeva kroz podizanje graevina i osnivanje vakufa. U prvom poglavlju Gazi Husrev-beg (Od Sereza do Sarajeva) autorica donosi podatak da su tri keri sultana Bajezida II (1481-1512) bile udate za ljude sa naih prostora. Jedna od njih, sultanija Selduka, Gazi Husrev-begova majka, bila je ena Ferhad-bega, roenog u Hercegovini. Obzirom da je Ferhad-beg bio oenjen sultanijom, to nam govori da je bio markantna linost, jer su sultani imali obiaj da svoje keri udaju za sposobne vojne i civilne slubenike kako bi ih vre vezali za Carstvo. Gazi Husrev-beg roen je 1480. godine u Serezu (dananja Grka), a nakon

Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str.
U historiografiji znaajno mjesto zauzimaju monografije i biografska djela koja se iscrpno bave odreenim problemom, pojavom ili osobom. Djela ovog tipa sadre mnotvo podataka, jezgrovita su i vana za naunu i iru javnost. Jedna takva knjiga nedavno je publikovana od strane Orijentalnog instituta u Sarajevu. Rije je o monografiji Gazi Husrev-beg, dr. Behije Zlatar, u kojoj autorica svojim vjetim pristupom i naracijom uspijeva da nam ukae na impresivnu ulogu ovog namjesnika, vojskovoe i vakifa u historiji Bosne i Hercegovine i Osmanskog carstva u cjelini. Djelo se sastoji od est poglavlja i kako sama autorica kae u uvodnom dijelu, ovaj rad je pokuaj da se na osnovu postojee
446

prikazi

smrti oca, kao sultanov unuk, premjeten je u Istanbul gdje na carskom dvoru dobija odgoj i obrazovanje. Iako ne postoji dovoljno poznatih podataka o ivotu Gazi Husrev-bega iz mlaih dana period njegovog namjesnikovanja na Balkanu prilino je osvijetljen. Ovo je vrijeme kada je osmanska drava bila na vrhuncu moi, a Gazi Husrev-beg se iskazao kao sposoban vojskovoa ijim zaslugama su osvojena vana podruja prema Zapadu. Behija Zlatar smatra da su neki osmanski hroniari neopravdano umanjili njegovu ulogu u opsadi i osvajanju Beograda (1521.). Pritom, navodi podatak iz dokumenta koji se uva u Arhivu Topkapi muzeja u Istanbulu da je Gazi Husrev-beg jo 27. juna 1521. godine uspio blokirati sve prilaze Beogradu i da je pripremajui opsadu, 27. redepa (3. jula 1521.) doao pod Beograd. Nakon osvajanja beogradske tvrave 29. avgusta 1521. godine u kojoj se istakao kao dobar vojskovoa i ratnik dobija titlulu Gazi. U septembru iste godine postavljen je na mjesto bosanskog namjesnika. Zanimljiv je podatak da se u vakufnami za Gazi Husrev-begovu medresu iz 1537. godine prvi put susree naziv valija za upravitelja jedne vojno-administrativne jedinice (vali bi liva-i Bosna). Njegovu upravu obiljeili su brojni uspjeni vojni pohodi. Meutim, Gazi Husrev-beg e ostati poznat po nemjerljivom doprinosu u razvoju Sarajeva. Bio je oenjen osloboenom robinjom po imenu ahdidar koja se takoer iskazala kao vakif podigavi damiju i mekteb nedaleko od zadubina svoga mua. Gazi Husrev-beg je umro u Sarajevu 18. juna 1541. godine. Nije imao mukih potomaka. Neki historiografi objavili su da je imao sina po imenu Mahmud. Meutim, autorica kao demantij ovom podatku navodi defter Bosanskog sandaka iz 1541. godine u kojem pie da e neke ifluke koje je Gazi

Husrev-beg posjedovao u Bosni poto nema mukih potomaka, prema carskom zakonu dati pod tapiju. Istie da su ti posjedi, doista pripali velikom veziru Rustem-pai. Hrabri vojskovoa, sandakbeg i najvei vakif Sarajeva, Gazi Husrev-beg, upravljao je Bosnom punih sedamnaest godina (u prekidima od 1521. do 1541.), podiui graevinske objekte koji e preporoditi Sarajevo i uiniti ga centrom ove pokrajine Osmanskog carstva. U drugom poglavlju pod nazivom Gazi Husrev-begov vakuf dr. Zlatar nam sugerira koji su najvaniji izvori za prouavanje ovog vakufa. U knjizi donosi podatak da su se Gazi Husrev-begova vakufska dobra nalazila u est podruja na tlu Osmanskog carstva - u Serezu (Grka) Sarajevu, Tenju, Jajcu, Ostrovici (Dalmacija-Hrvatska) i u Poegi (Hrvatska). U Sarajevu je podigao damiju, mekteb, imaret i musafirhanu, medresu, hanikah i biblioteku. Za odravanje ovih objekata uvakufio je imanja (sela), duane, novac, kue i dr. Gazi Husrev-beg je i odreenu sumu novca uvakufio kako bi se mogao davati na zajam pojedincima, pa je ovaj vid zajma prepoznat kao vaan potencijal u privrednom razvoju Sarajeva. Iz tapu tahrir deftera (Istanbul, Babakanlk osamnl Arivi - Tapu Tahrir defterleri) autorica navodi podatak da je gotovina Gazi Husrev-begovog vakufa iznosila 900.000, odnosno 944.794 ake. To je donosilo prihod od 90.000, odnosno, 94.479 aki godinje. Novac koji je davan na zajam privrednim subjektima donosio je najvie prihoda, dok je po rashodima na prvom mjestu bila Gazi Husrev-begova javna kuhinja (imaret). Autorici polazi za rukom da u pisanju prikae opu sliku Carstva, te se nakon saetih informacija vrlo suptilno vraa na glavnu temu svoga rada, nastavljajui s podacima vezanim za bosanskog sandakbega. U daljem tekstu predoava nam listu

447

prikazi

prihoda Gazi Husrev-begovog vakufa, imena i plae slubenika koji su obavljali dunosti u zadubinama, te podatak da je ovaj vakuf dugo vremena nakon namjesnikove smrti bio zatien od raznih uzurpacija. Historijski izvori, u prvom redu vakufname, kao i popisi Gazi Husrev-begovog vakufa iz XVI i s poetka XVII stoljea pokazuju da je ovo bio najbogatiji i najvei vakuf u Bosni. Sarajevo su tokom narednih stoljea esto zahvaali poari i potresi od kojih ni ove graevine nisu bile poteene. Meutim, Gazi Husrev-begov vakuf je jedan od rijetkih u Bosni i Hercegovini koji je opstao do danas. Gazi Husrev-begov kompleks graevina, naslov je narednog poglavlja. U ovom dijelu autorica istie podatak da je samo u Sarajevu bosanski valija dao da se izgradi blizu 300 objekata. To je najznaajniji kompleks sakralnih i profanih graevina podignutih u Bosni za vrijeme osmanske vladavine. Veina ovih objekata nastala je u periodu izmeu 1529. i 1537. godine. Od svih arhitektonskih zdanja, autorica s razlogom istie Gazi Husrev-begovu damiju koja je najmonumentalnija i najpoznatija graevina ovog vakifa. Nju je projektovao tadanji glavni carigradski arhitekt Adem Esir Ali, prethodnik uvenog Koda Mimar Sinana. Izgradnja ove damije zavrena je 1531. godine. Danas ona predstavlja jedan od simbola grada Sarajeva. Kada je u pitanju datiranje nastanka Gazi Husrev-begove sahat-kule, veina autora koji su do sada pisali o njoj, prihvatili su podatak osmansko-turskog historiografa i geografa Katiba elebi koji je zabiljeio da je ovo zdanje izgraeno u XVII stoljeu. Behija Zlatar, izgradnju sahat-kule smjeta u vrijeme nastanka deftera Bosanskog sandaka 1565. godine. Ona istie da se u okviru ovog deftera nalazi i popis Gazi Husrev-begovog vakufa u kojem se spominje

kua za sahadiju u neposrednoj blizini karavan-saraja, te da je ta kua najvjerovatnije stajala uz sahat-kulu. Poslije smrti Gazi Husrev-bega iz sredstava njegovog vakufa sagraeno je, izmeu ostalog, nekoliko hanova, vodovod i prva bolnica u Sarajevu. Gazi Husrev-begove zadubine ne predstavljaju samo prve objekte gradskog karaktera, ve su one osovina daljeg razvoja grada. Ovi graevinski objekti imaju veliku vrijednost, kako u domenu graditeljstva, tako i u njihovoj ulozi u kulturnom, vjerskom, prosvjetnom i privrednom ivotu. Ovo poglavlje prate fotografije graevina iz Gazi Husrev-begovog kompleksa koji se i danas mogu vidjeti u jezgri sarajevske Baarije. U poglavlju Hasovi Gazi Husrev-bega prema defteru Bosanskog sandaka iz 1530. godine, navodi se podatak da je zemljinim posjedima ovog upravitelja pripadalo 10 gradova, 158 sela i 64 iftluka, sa ukupnim prihodom od 643.979. aki. Dalje nam autorica predstavlja detaljnu lista zemljinih posjeda Gazi Husrev-bega u Bosni, te sumu godinjih prihoda koji su ubirani sa njih. Hasovi bosanskog upravitelja zauzimali su prostor od Sereza na istoku do podruja u Dalmaciji. Behija Zlatar u petom poglavlju Gazi Husrev-begov dvor i svita, pie da se u Sarajevu, kao sjeditu bosanskog sandakbega nije sauvao niti jedan dvor saraj. Zahvaljujui svjedoenju savremenika, kako putopisaca tako i dubrovakih poslanika, moe se utvrditi kako je on izgledao i kakvi su bili ceremonijali koji su vladali. Autorica smatra da je mjesto stolovanja Gazi Husrev-bega bila vjerovatno veleljepna graevina upotpunjena skupocjenim namjetajem, ali ne ubicira njeno mjesto, ve pretpostavlja da se sandakbegova rezidencija nalazila u blizini njegovih zadubina. Na dvoru je postojao kompletan ceremonijal, od trenutka kada poslanici

448

prikazi

zatrae audijenciju od strane ehaje za odobrenje posjete sandakbegu pa do obostranog darivanja. Bosanski upravitelj je posjedovao i dvorsku svitu koja je bila bogato opremljena, odjevena u haljinama od zlata, kadife i svile. Uspjenost jedne linosti mjerila se brojnou njegovih slubenika i pratnje. Koliko je Gazi Husrev-beg bio uspjean kao namjesnik moe se zakljuiti na osnovu poznatog popisa vojske u joklama defteru pred pohod na Moha. Tu je upisan broj od 1.040 ljudi koji su neposredno stajali uz njega. Posljednjim poglavljem ove knjige nazvanim Sarajevo u vrijeme Gazi Husrev-bega dr. Zlatar upotpunjuje svoje poznato djelo Zlatno doba Sarajeva, dajui ovaj put mnogo vie podataka o spomenutim mahalama koje su nastale u doba uprave ovog bosanskog sandakbega. Ona podsjea na podatak da je u Sarajevu do 1512. godine bilo formirano 15 muslimanskih mahala, Mahala Varo (Mahalle-i Varo-i Saray) i kolonija dubrovakih trgovaca (Cemaat bazaran-i Dubrovnik) sa ukupno 1.422 kue i 13 batina, ali da se u narednih deset godina Gazi Husrev-begovog upravljanja Bosnom njihov broj udvostruio. Nazivi pojedinih mahala vremenom su se izgubili, jer je u to vrijeme dolo do spajanja nekih manjih mahala koje su formirale nove gradske etvrti. Ove mahale dobile su i drugaije nazive, obino po damijama koje su bile izgraene u kasnijem periodu. Autorica zakljuuje svoje izlaganje podatkom da i danas u Sarajevu, nakon skoro pet stoljea, postoje ulice koje nose imena mahala nastalih u vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega. Monografija Gazi Husrev-beg dr. Behije Zlatar zasigurno e dobiti vano mjesto u naoj historiografiji. Ona je svojim studioznim radom uspjela da doprinese kompletnijoj slici o ivotu i djelovanju ovog znaajnog bosanskog namjesnika. Vrijednost rada nije

umanjena injenicom da se autorica oslanjala na dosadanje studije koje su se bavile istom temom, jer crpei saznanja iz neobjavljenih izvora esto poznate injenice obogauje dodatnim podacima. Pri tome donosi zanimljive interpretacije. Ovo nije prvo djelo koje govori o Gazi Husrev-begu i njegovom znaaju, ali je, vjerovatno, najcjelovitija monografija napisana o ovoj temi do sada. Behija Zlatar je svojim radom uspjela ukazati na vanost Gazi Husrev-bega u razvoju i irenju Bosanskog sandaka, s akcentom na njegovu ulogu vakifa, ijim zaslugama Sarajevo doivljava urbani, kulturni, prosvjetni i ekonomski razvoj. S razlogom se moe smatrati da je djelo postiglo svoj cilj. Korisno je, temelji se na historijskim injenicama i nije optereeno suvinim informacijama.

nedad muri

Halid Kadri, Dugo svitanje, ahinpai, Sarajevo, 2010, 1-4 tom, 612, 600, 606, 607 str.
Historija u knjievnim djelima, prije svih u onim koja se mogu okarakterisati kao historijski roman, postala je vrlo popularna na ovim prostorima te je napisano mnogo zanimljivih radova kako su pojedini autori upotrebljavali historijski (izvorni) materijal. Razmatrajui sluaj I. Andria i njegovog naina upotrebe historijskog materijala (upravo je Andri jedan od autora koji su u ovom kontekstu izazvali i najvie kontraverzi) Andrew Baruch Wachtel uporeuje pisca sa arheologom, a pisanje sa arheolokim iskopavanjem. Tako, prema Wachtelu, postoje tri osnovna pristupa pisanju/iskopavanju: prvi bi bio vertikalni koji vremenski zahvaa vei vremenski period ali je prostorno ogranien, drugi je horizontalni koji omoguava da se jedan sloj/
449