Zoran Jvanovic':, Metodofogija znanstvenog istrativanja

1. dio

LogiCke i gnoseolo:Ske osnove metodologije

Osnovni pojmovi metodologije I 4.

osnovnog i opceg zakonskog stava, nufuo je shvatiti suiftinsko opi:e u posebnom, Sto nije moguCe nego kreativnim misaonim odraZavanjem opceg u posebnom odnosno sustinskog u pojavnom, a to se pak, kako u empirijskim tako i u misaonim predmetima spoznaje, .odvija u postupkn neposredne generalizacije, cetvrto, indukcija nabrajanja formalno dovodi do ueposredne generalizacije, pa kao takva moze sluziti kao potvrda istinitosti nekog vee spoznatog aksioma, no spoznajna sustina aksioma nije u tipicnoj indukciji nabrajanja posebnog iJli pojedinacnog, nego u izravnoj indukciji opceg iz posebnog odnosno u neposrednoj generalizaciji posebnog (tako ni bezbroj puta ponovljena spoznaja da je u posebnim slucajevima ova cjelina vei:a od dijela, dok misaonom aktivnoscu nismo spoznali relaciju izrnedu 'cjeline' i 'dijela', jos ne daje aksiom o tomu da je svaka cjelina vei:a od svoga dijela, kao sto ni tisucama puta induktivno ponovljena osjetua percepcija npr. plave boje u nekom posebnom slucaju jos ne daje spoznaju o tomu da materijalnu osnovu toga osjeta cine elektromagnetsk:i valovi duljine od priblifuo 450500 nanometra, nego samo dozivljaj plave boje), te peto, posebne znanosti kao npr. matematika, geometrija, fizika, logika i drnge izgraduju i posebne aksiome i aksiomatske sustave, Ciju osnovu Cine predmetne posebnosti sustinskih svojstava i obiljezja pojava i dijelova objektivne stvarnosti u podrucjima kojima se te posebne znanosti bave, ali bez obzira na te posebnosti, aksiomi istinitog misljenja nemaju ni cisto formalni ni cisto subjektivni, nego sadr2ajno predrnetrti i objektivni karakter. 0 indukciji i dedukciji sa stajalista dijalekticke logike mozemo zakljucno ustvrditi da je indukcija generalizacijski metodoloiiki postupak kojim iz posebnih stjecemo opce spoznaje, a dedukcija - specijalizacijski metodoloiiki postupak kojim iz opcih stjecemo posebne i pojedinacne spoznaje. Premda medusobno dijalektick:i suprotrti i polarizirani, ova dva metodoloska postupka u cjelovitom postupkn spoznaje cine jedinstvenu i vrlo znaCajnu induktivno-deduktivnu metodu, koja se vrlo Cesto koristi u znanstvenom istraZivanju.

Da ono najsigurnije treba da izlazi iz sumnje, to je najviSe Sto se od sumnje mote traZiti.
Ernst Bloch

4.7. Dokaz(ivanje) i opovrgavanje

+ Dokaz(ivanje). Pod dokazivanjem podrazumijeva se logick:i i metodski postupak kojim se utvrduje iJ1i zasniva istinitost nekog suda ili tvrdnje odnosno teze. Logick:i oblik dokazivanja jest dokaz (probatio). Dokazom

se jarnci istinitost postavljene tvrdnje (hipoteze) odnosno istinitost spoznaje do koje se doslo u postupkn dokazivanja teze. Dokazom i dokazivanjem ne sluZimo se samo u Iogici i u znanosti, nego i u svakodnevnom Zivotu, svaki put kad nekoga 2elimo uvjeriti u istinitost onoga sto tvrdimo. Nekoga mozda necemo lako uvjeriti u istinitost tvrdnje da sismisi nisu ptice (nego sisavci). Da bismo to uCinili, morat Cemo, vjerojatno, osim za naCelnom tvrdnjom da sv.e Sto leti ne mora pripadati pticama, posegnuti i za drugim, uvjerljivijim argnmentima, npr. da se svi sismisi legu iz plodve, dakle iz majcine utrobe, dok se sve ptice legu iz jaja, da se mladi sismisi hrane putem majCine sise, dok se nijedna (mlada) ptica ne hrani na taj naCin, da svi sismisi za let koriste koi.nu opnu razapetu izmedu produljenih zapescajnih kosti i produljenih clanaka, koja je (kozna opmrj pokrivena dlakom, dok se sve ptice za let koriste krilima pokrivenim perjem, da sismisi spavaju zimsk:i san, dok to nije slucaj kod nijedne ptice, te da prema tomu sismisi po svim svojim bitrtim obiljezjima pripadaju razredu sisavaca, a ne razredu ptica. u svakodnevnom su zivotu dokaz i dokazivanje, dakako, vrlo vazni, no u podrncju znanosti oni su jos va2niji, znanosti inherentni. To zato sto se znanost vee po svojoj definiciji ne moze zadovoljiti samo postavljanjem tvrdnji, nju zanima istina, znanost se, kao Sto smo rekli, ne zasniva na vjerovanju nego na sumnji i na istini (pa makar samo vjerojatnof), a do istine se u zrwn.osti dolazi dokazivanjem. Za tvrdnju koja u postupkn dokazivanja nije dokazana ili nije joii dokazana ili nije dovoljno (tj. do odredenog stupnja modaliteta istinitosti) dokazana, s obzirom na karakter znanosti i same spoznaje, ne mozemo pouzdano tvrditi da je neistinita, no ne mo2emo ju prihvatiti ni kao istinitu. : Elementi dokaza, nacin i pravila dokazivanja. Da vidimo od cega se, od kojih se elemenata sastoji dokaz (dokazivanje). U nasem primjeru tvrdili smo da nijedan SiSmis nije ptica i tu smo tvrdnju izrekli

172

173

Zoran rvanoviC, Metodologija znanstvenog istraiivanja

1. dio

LogiCke i gnoseoloSke osnove metodologije

Osnovni pojmovi metodo!ogije

4.

univerzalno-negativnim kategorickim sudom "Nijedan sismis nije ptica". No, istinitost te tvrdnje tek trebamo dokazati. Takvu tvrdnju odnosno takav sud ciju istinitost utvrdujemo dokazom zovemo tvrdnjom iii tezom (thesis probandi -stav lwji treba dokazati). Da bismo utvrdili odnosno dokazali istinitost postavljene teze, naime da nijedan sismis nije ptica, pozvali smo se na sudove "Sve ptice legu se iz jaja" i "Nijedan sismis ne leie se iz jaja" za koje pouzdano znamo da su istiniti. To smo ucinili zato jer iz istinitosti navedenih dvaju kategorickih sudova. (druga figura, modus Camestres) nuzno proizlazi i istinitost postavljene teze (u ovom slucaju - konkluzije) da nijedan sismis nije ptica. Takve sudove na koje se u dokazivanju pozivamo da bismo utvrdili istinitost teze nazivamo razlozima iii argumentima (argumenta probandi). Istinitost jednostavne teze 0 tomu da nijedan sismis nije ptica u ovom smo slucaju dokazali sa svega dva razloga (argumenta) odnqsno sa svega dva istinita suda. No, kod slozenijih teza i dokaz je slozeniji, cesto puta vrlo slozen, sastoji se od mnogo razloga. Tada je medu svim navedenim razlozima jedan cesto puta kljucan ili odlucujur':i, teZisni. Takav razlog naziva se snagom dokaza (nervus probandi). U logickom postupku dokazivanja sluzimo se odredenim naCinima. Ti su naCini, zavisno o postavljenoj tezi i o mogucnosti njezinog Iogickog dokazivanja, vrlo raznovrsni. Na primjeru "Sve ptice legu se iz jaja", "Nijedan sismis ne leze se iz jaja", dakle, "Nijedan sismis nije ptica" postavljenu tezu ("Nijedan sismis nije ptica") dokazali smo deduktivnim zakljuCivanjem po modusu Camestres druge figure kategorickog silogizma izvodeCi istinitost teze iz istinitosti argumenata (razloga). Taj nacin po kojem na osnovi razloga utvrdujemo istinitost teze nazivamo naCinom dolwza (modus probandi). Dokaz i zakljucak. Iz izlozenoga moze se uociti da se dokazivanje i dokaz izvode u obliku zakljucka, ali i to da izmedu zakljuc7ca i dokaza postoje odredene bitne razlike. Prvo, ono sto u zakljucku i zakljucivanju nazivamo premisama, u dokazu i dokazivanju zovemo razlozima odnosno argumentima, drugo - ono Sto u zakljuCku nazivamo zaglavkom iii lwnkluzijom, u dokazu odnosno dokazivanju zovemo tvrdnjom odnosno tezom, treCe, u zakljuCivanju polazeCi od premisa izvodimo konkluziju koja iz premisa slijedi, dok u dokazivanju, polazeci od teze, tra:limo razloge odnosno argumente kojima istinitost teze mozemo utvrditi odnosno dokazati, i i'etvrto, za razliku od zakljucka koji moze biti valjan makar mu premise i nisu istinite, za valjanost i adekvatnost dokaza uvjet je ne samo da teza proizlazi iz razloga (argumenata) nego ida razlozi odnosno argumenti budu istiniti. Poznavanje umijeca valjanog zakljucivanja
174

i poznavanje valjanih oblika zakljucaka, mozemo, dakle, oznaciti jednom od pretpostavki za valjano i ispravno dokazivanje, jer tesko da ce netko tko nije svladao umijece valjanog zakljucivanja moci valjano i ispravno dokazivati. No, ta pretpostavka -za valjano i ispravno dokazivanje nije dovoljna. U postnpku. dokazivanja, osim poznavanja tunijeca i logickih pravila valjanog zakljucivanja, treba za dokazivanje postavljeue teze naci istinite sudove (kao razloge, argumente) iz kojih ce proisteci teza (kao konkluzija) i pronaci adekvatan i pouzdan nai'in dokazivanja, kao sto je u navedenomu primjeru 'naden' deduktivan put po modusu Camestres druge figure kategorickog silogizma. Dokaz i objasnjenje. Kao sto neke slicnosti i bitne razlike postoje izmedu zakljuc'ka (zakljucivanja) i dokaza (dokazivanja), tako odredene slicnosti i razlike postoje i izmedu dokaza (dokazivanja) i obja.Snjenja (objasnjavanja). Iz okolnosti sto se obja.Snjenjem neke pojave, stvari, procesa ili zbivanja nastoje pronaCi istiniti sudovi iz kojih se valjanim zakljucivanjem moie izvesti sud koji opisuje (objasnjava) tu pojavu, stvar, proces ili zbivanje, te iz okolnosti sto se dokazivanjem takoder traZe sudovi (razlozi, argumenti) iz kojih se valjanim zakljucivanjem moze dokazati (izvesti) istinitost drugog suda odnosno teze, moglo bi se cak pretpostaviti da su objasnjenje i dokaz nesto istovjetno. No, nije tako. Razlika je barem dvojaka. Prvo u svrsi objasnjenja i dokaza. Svrha objasnjenja je, kao sto znamo, da odgovori na pitanje zasto je nesto upravo tako kako jest (a ne nekako drukcije), zasto je neki sud istinit iii neistinit, za.Sto se neka pojava zbila ili se nije zbila ili ako se zbila, zasto se zbila upravo tako kako se zbila, a ne nekako drukcije? Zato objasnjenje polazi od suda ili sudova cija je istinitost iskustveno utvrdena, a zadaca mu je date (istinite) sudove, smje8tajuCi ih u sustav nasih spoznaja, ucini shvatljivim iii shvatljivijim. Za razliku od toga, svrha je dokaza da utvrdi istinitost nekog suda, koji je postavljen kao teza, jer je ta istinitost sporna ili nije dokazana. Zadaca dokaza je pak da taj spor o istinitosti iii neistinitosti teze -razrijesi. Druga razlika izmedu dokaza i objasnjenja proizlazi iz karaktera sudova koji potjecu iz neposrednog iskustva. Istinitost takvil) S!ldova najcesce se ne moze dokazati, ali se moie objasniti. Npr. neposredno opa:lenu pojavu opisanu sudom (tezom) "U toplomjeru naglo uronjenom u vrucu vodu, zivin stupac najprije pada, a potom brzo raste" mozemo dosta lako objasniti, 117 dok istinitost toga suda mozemo dokazati samo ponovnim opa:lanjem, eksperimentalno.

1l7 Uronjena u toplu vodu najprije se zagrijava i.Siri staklena cjevCica tennometra. To Sirenje u prvi rnah omogutuje padanje Zivinog stupca. No, potom se zagrijava i Ziva, koja

175

Zoran lvanovi6, Metodofogija znanstvenog istrazivanja

1. dio

LogiCke i gnoseo!oSke osnove metodologije

Osnovni pojmovi metodo!ogije

4.

Kretanje misljenja u dokazivanju. Sa stajalista kretanja misljenja, dokazivanje se sastoji od argumentacije ili obrazlozenja teze, te od demonstracije dokaza kao uknpnog misaonog i prakticnog postnpka dokazivanja teze. Argnmentacija se sastoji u navodenju sudova o Cinjenicama odnosno u navodenju aksioma ili teorema koji sluze kao razlozi (argumenti) dokaza, a demonstracija predstavlja postnpak i naCin izvodenja teze iz njezinih argnmenata odnosno shvaeanje logicke veze izmedu argumenata i teze. To znaci da se u metodskom postnpku dokazivanja stjecu svi oblici misljertia (poimanje, sudenje i zakljucivanje) i svi ostali posebni metodski postnpci kao sto su analiza i sinteza, generalizacija i specijalizacija, indukcija i dedukcija, te definicija i klasifikacija. Pravila dokazivanja. U dokazivanju istinitosti (ili vjerojatnosti) teze,
da hi dokazivanje bilo valjano i pouzdano, moramo se, osim veC spome-

nutog odredenog naCina (modus probandi), pridriavati i odredenih pravila, koja se odnose na tezu, razloge ili na sam postnpak dokazivanja. To su ova pravila: .; Teza (tvrdnja) mora imati odredeni smisao i znacenje za spoznaju. Smisao i znaCenje za spoznaju teza ima ako se zasniva na ranije utvrdenom znanju, ako predstavlja uvjerljivu ili osnovnu hipotezu za neko potpunije ili dublje objasnjenje vee donekle poznatih ili objasnjenih pojava, te, osobito -ako predstavlja hipotezu za objasnjenje nekih novih spoznaja koje protmjece postojeeim teorijama i ucenjima. Istinitost evidentnih (npr. Ova je ploca zelena) i vee dokazanih teza (npr. Molekula vode sastaji se ad dva atama vadika i jednag atoma kisika), aksioma (npr. Cjelina je veca ad svaga dijela), potpuno proizvoljnih illi apsurdnih sudova (npr. Cezar i Spartak su kemijski spajevi, Merkur i Venera sujednakostraniCni trokuti)- nema smisla dokazivati; .; Teza mora biti oblikovana jasno, odredeno i precizno. Ako teza nije postavljena i oblikovana jasno, precizno i odredeno, ni njezino dokazivanje neee biti mognee. Neee se, naime, znati sto se dokazuje; .t Razlozi (argumenti) teze moraju biti jasni, precizno oblikovani, istiniti, te dovoljni za dokazivanje teze. Razlozi (argumenti) teze moraju po svome sadrZ'\iu i znacenju biti jasni i precizno oblikovani, a po spoznajnoj vrijednosti -istiniti (ili vjerojatni), te dovoljni za dokazivanje teze, jer tezu, na osnovi slabih, nebitnih, nejasnih, neistinitih ili pogresnih i po broju nedovoljnih razloga nije moguee dokazati;

.; Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni od same teze. Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni od same teze, jer u protivnom teza neCe biti stvarno dokazana. Taka se na pitanje "Je li Ivan jucer polozio ispit iz fiuancija?" istinitost afmnativne tvrdnje "Ivan je jucer poloZio ispit iz financija" ne moie dokazivati razlogom "Ivanje do sada uspjesno polagao sve ispite", kao sto se npr. ni teza A ne moze dokazati razlogom B, aka se razlog B dokazuje razlogom C, a ovaj razlogom (tezom) A, jer bi se tada dokazivanje kretalo u krugn u kojem nema stvamih argumenata za istinitost teze; .; lzvodenje teze iz razloga iii ntemelju razloga mora biti sto stroze i u skladu s pravilima dokazivanja u odredenom sustavu logike. Nairne, dokaz cija teza nije pravilno, strogo i valjano izvedena iz razloga, ne moze biti pravi dokaz niti moze potvrditi istinitost teze. Npr. teza "Studenti FakuJteta MN su marljivi" ne moze se pravilno, strogo i va!jano dokazati razlozima kao sto su "Neki stndenti Fakulteta MN sustavno uce", "50% stndenata Fakulteta MN studij zavrsava u propisanom roku", "Dio studenata Fakulteta MN redovito sudjeluje u kultnrnim i sportskim programima" i slicno, jer navedeni razlozi ostavljaju dovoljno prostora za istinitost tvrdnje da mnogi studenti Fakulteta MN nisu marljivi; .; Tijekom istog dokaznog postupka teza mora ostati istom. Tijekom istog dokaznog postnpka teza mora ostati istom, jer ako bi se tijekom dokaznog postnpka teza promijenila, tada u tom dokaznom postnpku ne bismo dokazivali polaznu nego neku drugn tezu, a ucinili bismo i pogresku u dokazivanju koju zovemo zamjena teza. Npr. tezom da u objektivnoj zbilji i u istinitom misljenju nema proste odnosno metafizicke proturjecnosti, ne moze se dokazati teza da u objektivnoj stvarnosti i u istinitom misljenju nema ni dijalekticke protmjecnosti.

+ Opovrgavanje. Dokazivanje nije uvijek usmjereno na utvrdivanje istinitosti neke teze, nego, ponekad, na utvrdivanje neistinitosti postavljene

se takoder Siti BuduCi da je koeficijent Sirenja Zive znatno veCi ad koeficijenta Sirenja stakla,. Zivin stupac brzo prestane padati i poCne rastL
176

teze. Takav se logicki i metodski postupak zove apavrgavanje ili pabijanje (refutatio). Prabatio (dokaz teze) kao dokaz u uzem smislu i refutatio kao opovrgavanje ili pobijanje mogu se smatrati dvjema vrstama dokaza u sirem smislu (argumentatio). I opovrgavanje maze biti direktna i indirektno. Direktnim opovrgavanjem dokazuje se neistinitost teze dokazivanjem pogresnosti razloga, argnmentacije ili same teze. lndirektnim apavrgavanjem, neistinitost teze dokazuje se indirektnim putem: dokazivanjem pogresnih posljedica teze u podrucju njezina vaienja, dokazivanjem apsurdnih posljedica pretpostavljene istinitosti teze odnosno dokazivanjem istinitosti antiteze (apagogicki dokaz). No, kao i kod
177

Zoran lvanoviC, Metodo!ogija znanstvenog istraiivanja

1. dio

LogiCke i gnoseoloSke osnove metodologije

Osnovni pojmovi metodologije

4.

indirektnog dokazivanja, indirektno opovrgavanje mognce je samo u malom broju slucajeva elementarno-logicke dvovalentne odredenosti predmeta opovrgavanja kod kojih vrijedi samo: istirtito-neistirrito, tezaantiteza, jest-rrije, djeljiv-nedjeljiv i slicno, jer je trece (mognce, vjerojatno i slicno)-iskljuceno.

Tko na podruCju istine ispoznaje pokuSa nastupiti kao autoritet, strada od smijeha bogova.
Albert Einstein

.,. Pogreska "prijelaza u drugi rod". Pogreska ''prijelaza u drugi rod" (metabasis eis allo genos) predstavlja otklon od postavljene teze, pa se umjesto sporne dokazuje neka druga teza. Takvu pogresku ucirrit ce onaj tko tezu "Ivan je sposoban" pocne dokazivati tvrdnjama da je Ivan vrlo posten, da pogece iz poznate obitelji, da Ivan iroa dvoje djece i slicno, ill pak onaj tko bi tezu "U adrnirristraciji grada MN ne postuju se propisi" poceo opovrgavati tvrdnjama da je u tom gradu nezaposlenost ispod 5%, da je lanjske godine izgradena nova skola, da je gradonacelnik toga grada ugledna osoba i slicno. > Pogreska "argument protiv covjeka". Pogresku "argument protiv covjeka" (argumentum ad hominem) cirri onaj tko umjesto da navede istirrite tvrdnje kojima bi osporio postavljenu tezu, npr. tezu "MN je vrlo uspjesan poduzetnik", pocne tvrditi kako je NN, dakle osoba koja je tu tezu postavila-la'lljivac, pijanica, nepouzdana osoba i slicno. U bla'loj varijanti, ovu pogresku cine orri koji u nemogncnosti da nadu prave razloge za obaranje neke teze ili iz nekih drugih pobuda, nastoje diskteditirati njezinog nositelja tako da mu pronadu neke grijehe koji s postavljenom tezom objektivno nemaju veze. > Pogreska "argument za puk". Kad netko svoje tvrdnje rricim konkretnijim ne potkrepljuje, nego raznim pseudoargnmentima i uopcerrim frazama, svojiro tvrdnjama nastoji osignrati privid uvjerljivosti (npr. Svima je poznato da je ono sto govorim istina... Sarno zluradi mogu posurnnjati da mi necemo uspjeti... Onaj tko hoce, moze razumjeti da je samo nas program...), kako bi stekao naklonost slusatelja, djelujuci na njihove emocije, predrasude, stereotipe i tastine cirri pogre8ku "argument za puk" (argumentum ad populum). .,. Pogreska "argument za milosrde". Ako netko, opovrgavajuCi npr. tezu "Petar je opljackao blagajnu svoje tvrtke", da bi izbjegao navodenje istirritih i sustinskih razloga za taj Petrov cin, koristi razue pseudoargnmente tipa "Petar je odgojen u siromasnoj obitelji", "Petar iroa bolesnu Zenu", "Petar ima petero djece" i sliCne-re6i 6emo da se on sluZi "argumentom za milosrile" (argumentum ad misericordiam). : Pogreska "argument ad sveopceg slaganja". Kad se netko, da bi dokazao iii opovrgnuo neku tezu, sluZi tzv. opceprihvacenim miifljenjem (npr. ako tezu "Petar je sktivio promemi sudar x" -dokazuje tvrdnjom tipa "Svima je poznato da je Petar lud", "Svi se sla'lu da Petar uvijek prebrzo vozi", "Cijelo naselje govori da je Petar ktiv" i slicno) Cirri pogresku "argument ad sveopceg slaganja" (argumentum e consensu gentium).

4.8. Logicke pogreske u dokazivanju

U dokazivanju se pojavljuju pogreske koje, kako smo vidjeli, prate i zakljuCivanje (logicke pogreske u zakljucku) i raznovrsne druge metodske postnpke, ali postupak dokazivanja 'prate' i neke karakteristicne pogreske koje u logici obicno dijelimo na pogreske irelevantnosti, pogrdke neosnovanog razloga ina pogrdke slijeda.

+ Pogreske irelevantnosti. U pogreske irelevantnosti koje se, opcerrito, sastoje u tomu da se umjesto sporne teze dokazuje odnosno pobija neka druga (koja sa spornom obicno nema veze ili je samo prividno s njom identicna), spadaju: pogreSka "tko previife dokazuje, ne dokazuje nista", pogreska "prijelaza u drugi rod", pogreska "argument protiv covjeka", pogres"'ka "argument za puk", pogreska "argument za milosrde", pogreska "argument od sveopCeg slaganja ", pogreSka "argument strahopoStovanja prema autoritetu" i druge.
Pogreska "tko previse dokazuje, ne dokazuje nista". Pogresku ,. "tko previse dokazuje, ne dokazuje nista" (qui nimium probat, nihil probat) Cirri npr. onaj tko umjesto postavljene dokazuje neku opcerritiju ili neku specijalrriju tezu, pa onda dokazuje ili previse iii premalo. Npr., ako bi netko tezu "Vodaje neophodno potrebna za zivot" dokazivao tvrdnjama kako je voda prozirna bezbojna tekucina, oksid vodika, kttko smrzavanjem prelazi u led, da joj je vreliste na 100C, a lediste na ooc, da poktiva oko % Zemljine povrsine i slicno -previse bi dokazivao, a ako bi netko istu tezu dokazivao tvrdnjama da se molekula vode sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika, da su vodik i kisik najra8irerriji elementi na Zemlji, da je bez kisika nemognce disanje i slicno-premalo bi.dokazivao.

178

179

Zoran !vanoviC, Metodologija znanstvenog istraiivanja

3. dio

Svrha, ciljevi i proces znanstvene spoznaje

Obi!jeZ:ja, izvori, etape i proces znanStvenog istraZivanja

13.

kacija i info711111_cija) ove knjige. No, popis kljucnih pojmova sastavljen u

ovoJ f= (zstr:mvanJa), ko m pojmovua analiza provedena u ovoj fazi, :'Jer':Jatno nece bz!l konacm. Utvrdivanje ciljeva i zadaca znanstvenog IStraZIVanJ';> postavljanJe hipoteze, te osobito -realizacija istraZivanja, zaszgnrno ce od znanstvenika traZiti da se tomu popisu i toj analizi vraca tijekom istraiivanja, te da ih ispravlja, rnijenja illi dopunjuje. Postje sastavi? makar (i) sarno nacrt popisa kljucnih pojmova, znanstvenik ce se u zducem korakn pojmovne ana/ize pobrinuti da iz znanstveno rele antne i Sto aktualnije literature te, kako smo rek.li, iz recentnih i dostnpmh baza podataka, prikupi postojece definicije o tim pojmovima i specificzra un znaeenja. Pritom ce defmicije pojmova i pripadajucih ternuna koJima ,su izraieni biljeziti u njihovom opcem i u njihovom po ebnom z acenJu. Npr. za. mognCi kljucni pojarn izraien rijecju baza veeo reklia u sv .m opcem" znaCenju p drazumijeva osnovu, temelj, nponste, ono sto slnZI kao pocetak na kojem se nesto izgraduje, a u svo;ne posebnom znacenju, primjerice u podrucju ekonornije - sknp drustvenih 1 prmzvodmh. odnosa koji odgovaraju odredenom stupnju razVItka matenjalnzh 1 prmzvodmh snaga drustva a rekli smo takoder da ta .rijec u nekim gim podrucjima izraiavneke druge posebne pojmove odn s? znacenJa. Za konkretno znanstveno istraiivanje, buduci da se ono naJcesce odnosz na J edan vrlo uzak sektor objektivne stvarnosti veo.m}e va.Zno .utvrditi i naznaCiti u kojim Cemo od takvih znaCenj konstltl takve pojmove. Zato ce znanstvenik, nakon sto je iz znanstvene literature. 1 baza . podataka .prikupio postojece i dostupne definicije pojmo,v 1 speczficrrao zm opca 1posebna znacenja i znacenja u pojedinim podruCJuna, konsteci to 'gradivo' kao osnovu za daJjljju pojmovnu an lzzu, utV:diti ,'svojet definicije i 'svoja' pojmovna znaCenja, i to u onom snnslu u kojem ce te pojmove koristiti u svome istraZivanju. U tomu ce se p stupkn, dak>Jko:pridriavati pravila definiranja iz odjeljka 4.4. (Definiczl.a, desknpcya .' eksplanacija). Iako se radi o definiranju pojmova u lljihovom opcem 1u njihovom posebnom znacenju, cilj je ovoga postupka doc!do jasnzh 1_razgovijetnih pojmova, \i. do pojmova ciji su opseg i ' sad za] defimrarn lSCrpno 1 nedvosrnisleno, pa ce ih u tako definiranom znacenJU- nanstvenik dosljedno i koristiti u svome istraiivanju. Nejasni i nerazgOVIJetm pojmovi kao i termini kojima ih izraiavamo (ako. ih konsuz_no sad u J"dnom, a sad u drugom znacenju), mogn izazvati zbrkn i konfuZ!Ju u zdu:zm fazarna znanstvenog istraiivanja - u postavljanju hip teze, ZakJJncz anJn, dokazivanju, objasnjavanju i predvidanju, a to znacz da mogu voditi i ka promasaju ciljeva istraiivanja.

Buduci da znanstveni (spoznajni) ciljevi, kao sto znarno, podrazurnijevaju otkrivanje (postojanja) odredenih novih pojava ili stvari-procesa i njihovih svojstava, te otkrivanje uvjeta, uzroka, pravilnosti i zak_onitosti u kojima i pod kojima te pojave i stvari-procesz nastaJU, razviJ_aJu se 1 nestaju, svako znanstveno istraZivanje nuino vodi i ka redefiniranju nekih postojeCih pojmova, njihovom rnijenjanju, ispravljanju ili obogacivanjn odnosno i ka napustanju uekih do sada vaiecih i ka formiranju novih pojmova. To bi redefiniranje, ispravljanje, rnijenjanje i obogacivanje ili napustanje nekih postojecih i zasnivanje novih pojmova trebaJo logicki proiziCi iz Ijesavanja problema istraiivanja. Zato ce znanstvenikove arnbicije U vezi S time i biti jasno uaznacene Vee planom !StraZivanJa te u vezi s postavljenim problemom i hipotezom. Nakon rasprave 1 verifika ije rezultata istraiivanja takvi ce pojmovi biti posebno objasnjeni i definirani.

Velika tragedija koju pie znanost zasniva se na tomu da divnu hipotezu na kraju uvijek ubije ruina Cinjenica.
Thomas Henry Huxley

13.3. Postavljanje hipoteze i utvrdivanje ciljeva znanstvenog istrazivanja

13.3.1. 0 hipotezi i o postavljanju hipoteze
Iduca etapa u procesu znanstvenog istraiivanja, nakou utvrdivanja, izbora i formuliranja problema istraZivanja i nakon provedene pojmovne analize, jest postavljanje hipoteze 230 i utvrdivanje ciljeva i zadaca znanstvenog istraiivanja. To znaci da cemo se u ovome odjelJkn baVItl dvarna pztanjima: pitanjem hipoteze i postavljanja hipoteze i pitanjem utvrdivanja ciljeva i -zada(:a znanstvenog istraiivanja. Premda su 1. ?vp1tan a medusobno usko povezana i uvjetovana, pa npr. czl;evz z zadace istrazivanja utjecu i na postavljanje hipoteze, ipak cemo ovdje, opet iz didaktickih razloga, kao teiisno, najprije raspraviti pitanje hipoteze i
230 Hipotiza (grC. hypOthesis: pretpostavka, osno a, podlo?a) - znan tvena pr tpostavka postavljena za objaSnjenje neke poj v...koJU, da. bt postal. VJerodostOJDO znanstvenom teorijom ili zakonom, treba provJentt 1 dokaza?; sud za kOJl se pretpostavl a

da je istinit kako bi se njime objasnile odredene Cinjemce; pretpos ka. na ! melJu

Cinjenica; nedokazani stav koji ne iskljuCuje moguC ost da se: odalJ Jeg. tStraZt anJa, suprotno pokaZe kao istinito - privremeno se nztma kao tstlmta (VJefOJatna) Jer na prikladan naCin objaSnjava neke Cinjenice.

362 363

Zoran lvanoviC, Metodologija znanstvenog istraZivanja

3. dio I Svrha, clljevi i proces znanstvene spoznaje

ObiljeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istra.Zivanja j 13.

postavljanja hipotez. No, buduCi da o hipotezi jos nismo posebno govorill,. lakO 81110 taj POJtenmn1 1zraz vee vise pula s raznihaspekata konsuli, pnJe nego sto razmotnmo pllanje postavljanja hipoteze (kao drugu etapu u procesu znanstvenog istraZivanja), moramo se barem ukratko pozabav1li pojmo_m, vrstama, valjanoscu, opovrgljivoscu hipoteze... te s metodologiJSkim 1 spoznajnim pitanjima odnosa hipoteze, t on;e 1 zakona._Dakako:razmatranjem pojma, vrsta, valjanosti, provjerIJIVOSli 1 opovrglJ1VOSli hipoteze implicitno cemo osvijetliti i neke aspekte postavljan;a 1 verijic1ranja hipoteze.

+ Hipoteza. Pre111a Marijanu Petrasu (Filozofijski rjecnik) hipoteza je pretpos avka, zarrnsao . stanov1tih znanstvenib postavki i Ijesenja koja, 1ako JOS neprovjerena 1 nes1guma, imaju svrhu da premoste praznine u iskustvu i da uka.Zu na vjerojatno zajednicke osnove, uzroke i zakone odredemh pojava odnosno skupina pojava i taka zadovolje opravdanu teinju za suvisloscu i jedinstvom znanstvene spoznaje. Zato je svaka h1poteza _?eke vrste rrnsaonog eksperimenta, stvaralackog pokusaja koji sene maze bez ostatka svestl na log cke operacije. DakJe, kao zarnisao 0 IStl !OSli odnosno kao zamisaoo joj iii vecoj vjerojatnosti, hipoteza sadm tendenC1JU za sve mtenz1;mJ1m provjeravanjem (veriftkacijom) i 31 po tomu se !azlikuJe od fikcije (iako, u dinarnici ljudske svijesti, i hipoteza maze popnrrnt1 karakter i fikcije i dogme, kao sto i fikcija i dogma mogu popnrrnu karakter hipoteze). . Prema Enci lopediji Leksikografskog zavoda hipoteza je logicki terrrnn k, o.znacava su d za ko J I pretpostavlj'amo da Je stw't , da bI'SffiO oJI 1 . ..,. . pomocu nJega mogli tumac1li i obj.Snjavati niz odredenih Cinjenica. PostaVljanJem takva pnnclpa za objasnjel\ie cinjenica ispul\iavamo prazmne u 1skustvemm _ve ama; pretpostavljajuCi odnose, razloge, uzroke, zakomtosli medu . cmJemcarna, omogucavamo shvacanje pravilnosti nekog zblvanJa. _Hipoteza, dakako, uvijek ima karakter vece ili manje VJerojatnosli, vee. prema. tomu koliko se pretpostavljena veza maze 1skustveno potvrdili, praktiCki verificirati. . U definiranjP.ojma hipoteza, Bogdan Se8ic navodi da je hipoteza Jedan d llaJVazniJih metodskih postupaka u cjelokupnoj' znanstvenoj spoznaJI, a up?treblj va se u mterpretaciji cinjenica iskustva, u postavljailJU znanstvenih teonJa 1 znanstvenih zakona, u znanstvenom predvi.d znanstve tkri " anJU, mm o c1ma 1 u znanstvenom ol<iasnjenju. Hipoteza je, prema
231

Bogdanu Sesicu (1988b, 275), "misaona pretpostavka u obliku pojma ili suda o mogui:im Cinjenicama buduCe spoznaje o joS neotkrivenim pojavama ili predmetirna koji se istraZuju, odnosno o joS neotkrivenim svojstvima tih pojava ili predmeta, tj. o njihovom postojanju, odnosima, uvjetima nastanka, promjena iii razvoja ", a postavlja se kad su o tim jos nepoznatim pojavama iii o pojedinim jos neotkrivenim svojstvima vee poznatih pojava u podrucju koje se proucava - utvrdene odredene cinjenice. Hipoteza, prema tomu, predstavlja teorijsku dopunu izvjesne praznine u poznavanju odredene pojave iii citavog podrucja pojava ili klase predmeta, cije samo izvjesne dijelove iii samo izvjesne momente poznajemo. Tek otkricem novih cinjenica o tim prazninama, postavljena se hipoteza verificira, tj.: odbacuje, ako proturjeci Cinjenicama, mijenja, ako se ne slaZe sa Cinjenicama ili pretvara u znanstveni zakon ili znanstvenu teoriju, ako je dokazana iii potvrdena izvjesnim brojem Cinjenica. Tako je Lavoisierovim otkriCem da se sagorijevanje sastoji u sintezi kisika iz zraka s tijelom koje sagorijeva, potpuno odbacena Stahlova flogistonska hipoteza, prema kojoj se sagorijevanje sastoji u izbacivanju naroCite vrste vatrene materije (flogistona) iz tijela koje gori. Nasuprot tomu, Galleovo otkrice do tada nepoznatog planeta Neptnna, potvrdilo je Le Verrierovu hipotezu o postojanju (nekog) nebeskog tijela koje utjece na poremecaj Uranove staze. GenijaJna Mendeljejeva hipoteza o svojstvima tada jos nepoznatih kemijskih elemenata uskoro je potvrde- na pronaJaskom gennanija, skandija i galija.232 To znaei da: prvo, svaka hipoteza pretpostavlja neka iskustveno i prakticki potvrdena prethodna znanja i spoznaje o cinjenicarna neke pojave iii kompleksa pojava, bez kojih (znanja i spoznaja) do hipoteze o nepoznatim cinjenicama te pojave iii kompleksa pojava ili o nekim od svojstava tib pojava iii pak o vezama i relacijama medu njirna ne bi moglo ni doCi, drugo, da iskustveno, prakticno i teorijsko potvrdivanje (verificiranje) postavljene hipoteze moze dovesti do novih znanja i spoznaja o doticnoj pojavi ili kompleksu pojava ili klasi predmeta (u obliku znanstvenog zakona iii znanstvene teorije ili u obliku konfmniranja odnosno potvrdivanja neke pravilnosti), ali i do revizije do tada vladajuCih znanja odnosno spoznaja o doticnoj
232 Dmitrij IvanoviC Mendeljejev (1834-1907), ruski kemiCar; otkrio je opCi zakon o periodiCnosti kemijskih svojstava elemenata (1869) prema kojem su svojstva elemenata periodiCki ovisna o svojoj atomskoj te.Zini; na osnovi toga zakona, za Sezdeset tada poznatih elemenata sastavio je periodiCki sustav elemenata u kojem je, odgovarajuCa mjesta ostavio praznima, tvrdeCi da Ce kasnije biti popunjena novim elementima kojima je predvidio svojstva; da je bio u pravu, potvrdilo je otkriCe skandija (1870), galija (1875) i germanija (1876) - sve sa svojstvima frapantno sliCnim onima koja je predvidio Mendeljejev.

Fikc ja. (l t. fictio: izmiSljotina, umiSijanje ""' fictus: izmiSljen, preobraZen) _ C no zamiS anJe eke nes v_:une situacije kao da postoji iako su njezina nestvarnost, pa .l nemogucnostp: tul)ecnost - oCite; za razliku od fikcije, hipoteza predstavlJ'a zanusao sa stvarno VISe 1h manje vjerojatnim sadriajem.

s .

364

365

Zoran tvanoviC, Metodologija znanstvenog istraiivanja

3. dio [ Svrha, cifjevi i proces znanstvene spoznaje

ObiljeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istraZivanja

13.

pojavi iii kompleksu pojava ili klasi predmeta, i treee, da postav/janje hipoteze, dijalekticki gledano, predstavlja jednu od nezaobilaznih karika u znanstvenoistraZivaCkom i spoznajnom lancu: praktiCki iltvrilene Cinjenice hipoteza - utvrilivanje novih Cinjenica - viSi stupanj prakseznanstveni zakon illi znanstvena teorija koji odgovaraju danom stupnJU prakse. Temeljna izvorista za postavljanje hipoteza jesu u nuinosti prosirivanja spo je, u ui.nosti prevladavanja praznina i nedostataka postojei:ih spoznaJa 1 u nuznosti stalnog provjeravanja aktualnosti postojei:ih spoznaja, a to znaCi da postavljanje hipoteza po svojoj sustini ima ontoloski karakter, proizlazi iz biti covjeka kao rnislenog bica i bica prakse okrenutog ka stalnom rnijenjanju postojeceg i ka stalnom traganju za
llOVlffi.

Diracova hipoteza o postojanju elektrona s pozitivuirn nabojem ded!!ktivno-induktivna. No, u postavljanju hipoteza cesto se polazi i od zakona, aksioma, teorema i pravila. Npr.: prvo, Urbain Jean Joseph Le Verrier i John Couch Adams su proracune za svoje hipoteze o uzroku skretanja Urana s njegove ocekivane putanje izradiii na osnovi Newtonovoga zakona gravitacije, drugo, Nikolaj Ivanovic Lobacevski (1793-1856), ruski matematicar, uvjeren da je peti Euklidov postulat, suprotuo vjekovnoj hipotezi, ipak pravi aksiom nezavisan o ostalim EukJidovim

postulatima, postavio je hipotezu o negaciji toga postulata, te uoCio nove

cinjenice i izgradio hiperbolicke geometrije Cije se aksiomatske osnove razlikuju od eukJidske po tomu sto je euklidski aksiom 0 paralelama zamijenjen drugim aksiomom: zadanom tocKom prolaze barem dva pravca ravnine koji ne sijeku zadani pravac te ravnine, te treCe, iz opCeg pravila izraienog jednadtbama (a+ b = 20) i (a- b = 4) rnoze se postaviti osnovana i valjana hipoteza o vrijednosti a i o vrijednosti b,jer ako je (a+ b = 20), a (a- b = 4), tada nesumnjivo vrijedi hipoteza daje a= 12, a b = 8 itd. Karakter i priroda hipoteze ne ovise, dakako, samo o tomu da li se hipoteza postavlja kao hipoteza pojam, hipoteza sud iii kao hipoteza zakljucak, a niti samo o tomu da Ii se hipoteza zasniva na nekoJ teonJ1,

. Hipoteza se postavlja kao hipoteza-pojam, hipoteza-sud (stav) ili hipot za:zaklj cak, a izraiava se sudom. Diracovu hipotezu-pojam 233 o pOstOjanJU pOZitrona kao pozitivne subatornske cestice (e]ekrronu S pozi!1Vll1m nabojem), dakle 1 o (novom) pojmu -pozitron, eksperimentalno Je _verificrraoCar! David Anderson (1932), dok je teoretska hipotezaPOJam 234 Hidek!Ja. Yukawe (1935) o postojanju mezona kao subatomske . ces!Ice negativnog naboja, dak!e i o pojmu mezon, potvrdena dvije godine nakon toga, otkr1cem mezona u kozrnickom zracenju. Hipotezusud predstavlja svaka rnisaona pretpostavka o nekom predmetuom odnosu. Takve su hipoteze npr. sudovi: "Uzrok hepatitisa je alkohol" "Na_Marsu inu;_ iivota", "Do 2050. godine konjederalno ce se povezati africke zeml;e Itd. Do h1poteze-zakljucka dolazi se deduktivuirn iii ind!!ktivnim odnosno induktivno-deduktivnim ili deduktivno-induktivnim zakljucivanjem. Npr. iz prernisa (teza): "Vlaga je jedan od uvjeta za rast biljaka", "U pustinji Gobi ima vlage" - mote se deducirati hipotezazakljucak: "U pustinjiGobi ima biljaka". Iz brojnih induktivnih prernisa o tomu da su ovaJ, onaJ 1 n-tl labud bijele boje, bio je izveden induktivni zakljucak-hipoteza da su svi labudovi bijele boje. No, taj zakljucakhipoteza ll1Je konacno verificiran, jer je u stvarnosti nakon toga pronaden 1 labud erne boje, sto je kao nova cinjenica oboriJo taj zakljucak-hipotezu. Le Verr;erova h1poteza o postojanju nekog nebeskog tijela koje ugece na poremecaJ Uranove staze induktivno-ded!!ktivnog je karaktera, dok je
y

zakonu, aksiomu, teoremu iii postulatu, nego i o znanstvenom podruCju, znanstvenoj grani odnosno o problernu i predmetu istraiivanja. Tako ce hipoteze u podrucju deduktivnih znanosti kao npr. matematike, fizike i logike, takoder najcesce biti deduktivne iii deduktivno-indukrivne, dok ce hipoteze u podrucju empirijsko-ind!!ktivnih znanosti, npr. u podrucJu biologije, sociologije, ekonornije, pedagogije, psihologije i slicno, imati najcesce ili pretefuo induktivni karakter.

+ Vrste hipoteza. Od raznih vrsta hipoteza koje se navode u metodologijskoj literaturi, ovdje cemo se ukratko osvrnuti na one najvainije
odnosno na one koje se CeSCe koriste _u znanstvenom istraZivanju. To su: prethodna, radna, fiktivna, pomocna, uzroena iplodna.
.,. Prethodna hipoteza. Prethodna iii prelirninarna hipoteza obicno se postavlja kad uslijed slozenosti komplicir:mosti proble':'a ili slijed nekih drugih razloga ko]l u !OJ faz1 onemogucavaju postavlJanJe prihvatljive odnosno hipoteze koja bi toga casa mogla osigurati objasnjenje problema. Takva je hlpoteza u pravilu opcenita, neodreiJen1 nepree1zna, a istraiivac ipak s njom zapocinje, makar svjestan da ce JU tiJekom istraiivanja ispravljati, dopunjavati, precizirati, a mozda r napustit!. Ova vrsta hipoteze ima, dakle, privremeni karakter.

233

Paul Adrie.n Maurice irac (1902-1984), britanski teoretski fiziCar; od 1932. profesor teoretske fizte u Cambndgeu; jedan od osnivaCa kvantne mehanike; dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1933).
234

Hideki Yuka":a (1907-1981), japanski teorijski fiziCar; predvidio je postojanje nove subatomske. Cestrce - mezona, mase i 200 puta veCe od elektrona; dobitnik Nobelo-ve nagrade za fizilru (1949).
366

367

Zoran !vanoviC, Metodalogija znanstvenag istraZivanja

3. dio

Svrha, clljevf i proces znanstvene spoznaje

. Obl!jeZja, izvari, etape i proces znanstvenag IStra zlvanJ a 1

13.

! Radna hipoteza. U slucajevima u kojima istraiivac, ili zbog kompleksnosti problema iii zbog drugih poteskoca, ne maze postaviti valjanu i dobru hipotezu koja bi omogucila objasnjenje problema, on pribjegava postavljanju najbolje moguce hipoteze odnosno hipoteze koja u poeetku ili u toj fazi istraiivacu moie biti korisna, jer 'obecava' barem djelonticno iii harem uvjetno obja8njenje problema i sluzi kao orijentacija u istrazivanju iii u toj fazi istraiivanja. Takva se hipoteza naziva radnom hipotezom. Za razliku od prethodne, radna hipoteza ima znacajnu heuristicku i spoznajnu vrijednost, pa tijekom istraZivanja moze dovesti do precizne istraiivacke ili do ispravljanja postavljene hipoteze. Zato se radna hipoteza ponekad postavlja i tijekom istraiivar\ia, kao dopunska iii kao pomocna hipoteza postavljenoj, dakle onoj koju se zeli provjeriti i dokazati. Dakako, i pri postavljanju radne hipoteze, istrazivac se vee unaprijed nekako pomirio da ce tijekom istraiivanja doci do njezinog dopunjavanja, korigiranja ili napustar\ia.

. niti raznine koje su nastale izmedu osnovne hipoteze u rr;eau: (Objas )ik ri venih 'miem'ca Takva uza hipoteza kojom se !StrazJvac e vremenu op c' :.1 ..... koristi da bi 'pomogao' osnovnoj odnosno srroJ hipote" - o :biJe pomocnom hipotezom. Pomocna :otan ie : n jee ala vise poddati polaznu hipotezu, no, o . .. . zna.nu pomoenih, to bi znacilo da ta hipoteza rma slabu logicku I spo J snagu. . > Uzrocna hipoteza. Uzrocna iii kauzalna hipotezkao pretpo ; vjerojatno objasnjenje neke pojave ili prodblema,..moze s a:pojavi, j vee raspolaie odredenim empmjski utvr emm cmJem . .. k . (Cinjenice) upueuju na meduzavisne odnosno _uzro.cno-pos edicne : te kad se na osnovi prethodnih znanstvemh IStr_azivanJa o nosno a O : vi vee ntvrdenih teorija iii zakona0, istraiivanOJ pojabV!u_ dedu . tn ku iii eksperimentaJno, moze izvestJ takvo 0 asnjenje1 ,:oJ ! s opcim pravilima indukcije, u induktJvnom postupku, : takvhipoteticko objasnjenje moguce Oe:mu se ne .';::J?.rotstlviJa : poznata Cinjenica). Sa spoznajnog st jalista ' s \s: J:V itativne .a uzrocna hipoteza ima eksplanaCIJSki, za raz I o p . llJ .. hipoteze, koja ima preteZito desk:riptl vm karakrer. . ..
Plodna hipoteza. Istraiivacke (znanstvene) hipoteze msu proro a;;:tva "' nego, kao sto smo vidjeli, hipotetski, stvaralacki,:rnsaom sm ek zirai odgovori na pitanja imp:icira';_a problemo :a:;:; bhao :od tih itanja moze se dan ' VIse IIi cak mnogo . . ora ee hipoteza i implicirati te odgovore. Dakako, tek ce prov era:

: Fiktivna hipoteza. Fiktivna hipoteza jest ona za koju je i sam istraii-

vac unaprijed svjestan da je potpuno nerealna, 'izntisljena', da nema uporista u stvarnosti i da je, dakle, neistinita, ali joj ipak pribjegava, jer mu u tom konkretnom istraiivanju iii u toj konkretnoj fazi procesa istraiivanja moze biti vrlo korisnom. Poput raznih fiktivnih primjera za sudove i zakljucke koje smo u nedostatku 'realnih' ili iz didakrickih i pragmatickih razloga koristili u ovoj kujizi, kako bismo jasnije ukazali na njihovu sustinu iii na razlike medu njima, tako i fiktivnom hipotezom mozemo ponekad, osobito u pocetnoj fazi istraiivru:Ua, jasnije nego stvamom, pretpostaviti moguce rjesenje problema. No, u iduCim fazama procesa istraiivanja fiktivna ce hipoteza biti zarnijenjena uzrocnom, kvantitativnom, kvalitativnom iii nekom drugom.
:Pomocna hipoteza. Jednostavna i valjana hipoteza u pravilu osigurava Iogicko objasnjenje istraZivanoga problema odnosno pojave koja se istrafuje. No, tijekom razvoja znanosti bilo je nmogo opeeprihvaeenih hipoteza koje su, premda su u nekom vremenu izdrZale manji ili veCi broj provjera, u stanovitom trenutku ipak postale sunmjivima. Slicno je i s nmogim hipotezarna u konkretnim znanstvenim istraZivanjima: neke izdrze, a neke ne izdrze rigorozne znanstvene provjere. To se dogada zato

kolig o taj hipotetski iskorak k :d .:ep z:; ribod :e oi !c l racmnalno zasn van, po!";::J:;i:na tj olika je njezina eksplanatomo:;iv :kim ':tuNjefua ee plod os;, aka je relevantna i provjerljiva,
--------- - . -, d semantiCko sintaktiCkog fannuliranja teZe ka m Za ku od !riPO a_, ka::ee:.;.u iadbaciv ju adnosno opovrgavanju,pro ? provjeravanJU 1 do_ vanJU ili ka JroJsvn"ima redvideni dagadaj maZe protumacth kao njihova ispunJenJe. Tako nuts pro oc u Delfima, na padinama Canstva se fonnuh aJ? tako da_ se s aka v a-Pi ja, koja je obitavala u Apolonovom vania visake

:o

J:

sto hipoteza vee u pocetku nije bila valjana iii zato sto su u meduvremenu, od postavljru:Ua hipoteze, oikrivene nove cinjenice koje protnrjece hipotezi iii su se pak stekli neki novi uvjeti, razlozi i okolnosti zbog kojih se hipoteza sve vise dovodi u pitanje. U takvim slucajevima, ako je istraiivac uvjeren daje hipoteza u osnovi ipak ispravna (premdajoj nesto nedostaje), pristnpit ee postavljanju uf.e hipoteze kojom ee popuniti

-"Stu centro grcke ku ture 1 Vjeta

l" - "h (udiSuCi amamljujuCe pare raz

svet.J.stu

lCl"?: ,. v l"u bogova 1 prorac1 planine Pamas (2.500 m), prenoseci -J d smislenim proraCanstvima pitaocima, CIJa biljaka i pripravaka) - paznata pa SPrYOJrm e om ad najpaznatijih svojih proroCanstava aC a ovisila a znaku zareza. ema J , t " u su zn e?J. . .. b ll, ('li:i CeS vratiti se neces pogmutc u r -J 'Ibis redzbzs nunquam pen zs m e . . ako paoine u ratu uvijek je PttlJa bila u 1- aka se p1talac vratt IZ rata 11I o ' .. , svakom i 'If: CeS, vrat se, m neces s ucaJU .. d"b. oroCanstva znaC i
v v

368

poginuti u ratu', a ako se zarez stav1 tza nu neCeS, poginut CeS u ratu'.

pravu, jer ako se zarez stav:t IZa r_r zs, quam proraCanstvo znaCi '!Ci CeS, vratiti se
, _

369

--

Zoran lvanoviC, Metodotogija znanstvenog istraZivanja

3. dio 1 Svrha, ci!jevi i proces znanstvene spoznaje

Obi!jeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istra.Zivanja

I 13.

biti tim boija cim se vise provjerljivih konsekvencija iz nje maze izvesti odnosno cim se vise pojava i pitanja impiiciranih probiemom istraZivanja njome maze objasniti ili predvidjeti. Zato su plodne iii produktivne hipoteze za istraZivaCke procese vrlo znaCajne. Zapravo, plodnost hipoteze Cini i jedan od uvjeta za njezinu valjanost, ali svaka hipoteza nije podjednako plodna. Prva pretpostavka za njezinu barem odredenu plodnost jest provjerljivost. Neprovjerljiva hipoteza nije upotrebljiva, dakle - ni piodna. Nasuprot tomu, svaka provjerljiva hipoteza, makar kasnije i ne izdrzi ispit provjere, nego bude oborena -ima odredenu eksplanatornu moe, dakle-i plodnost odnosno produktivnost. Osim opisattih vrsta hipoteza neki autori navode kvalitativnu ili

eksperimentalne i kontrolne, nije statisticki znacajna odnosno da takve raziike nema, te svaka hipoteza koja se testrra prema nekoJ drugoJ, alternativnoj hipotezi (H 1). Takva bi hipoteza bila npr.: ucestalost ovisnosti medu djecom radnika i djecom intelektualaca ne razlikuje se, a njoj alternativna hipoteza (H 1): ucestalost ovisnosti metlu djecom radnika i djecom intelektualaca - razlikuje se. Smatra se da Je nul-hipoteza potvfdena ako se u postupku testiranja ne u pl.Jdokazati da se testrrane hipoteze medusobno razlikuju. Nadena razllks 1zmedu dVIJU vnjednosu (npr. izmedu dvije aritrneticke sredine, dva koeficijenta korelacije,dvije bilo koje statisticki ispitivane varijabie) nije slucajna nego statzstzc7d znaCajna kako se u statistici uobiCajeno uzima, ako Je nadena razlika na

kvalifikacijsku, kvantitativnu ili statisticku, opcu, posebnu, pojedinacnu, pramu, hipotezu ad hoc, deduktivnu, induktivnu, slucajnu, teorijsku i druge vrste hipoteza. S obzirom na ciljeve istraiivanja Mirosiav Vujevic (2006, 89) raziikuje deskriptivne, eksplanacijske iprognosticke hipoteze. Da bi bila znanstvena, hipoteza mora imati uporiste u dovoljnom broju zasnovanih razloga ili argumenata.
Nul-hipoteza. U statistici i u znanstvenim istrazivanjima cesto se koristi nul-hipoteza (nulta hipoteza). Pod nul-hipotezom (H0 ) podrazumijeva se pretpostavka da neka nadena razlika izmedu dvije vrijednosti, npr. izmedu dvije aritmetiCke sredine,236 iii izmedu dvije standardne devijacije,237 iii izmedu dviju ispitivattih pojava odnosno varijabli 236 AritmetiCka sredina (X) -pored centralne (medijan) idominantne (mod), jedna od srediSnjih (statistiCkih) vrijednosti; odreduje se tako da se sve vrijednosti u nekom sk:upu rezultata zbroje itaj zbroj podijeli s uk:upnim brojem rezultata (X = 1/N L;-!,1 x;, gdje je aritmetiCka sredina X, zbroj E, svaki pojedini rezultat x, a ukupni broj rezultata N); primjenjuje se uz omjemu i intervalnu ljestvicu na normalnim ill barem pribli:Zno normalnim i preteZito simetriCnim distribucijama i to kad se Zeli upotrijebiti najpouzdanija mjera srediSnJe vrijednosti ili kad se namjeravaju izraCunati odgovarajuCe mjere rasprSenja, mjere povezanosti medu varijablama ili zakljuCivati s uzorka na populaciju. 237 Standardna devijacija (a) - statistiCka mjera koja pokazuje koliko se 'gusto' rezultati nekog mjerenja grupiraju (rasprSavaju) oko aritmetic"ke sredine; u pravilnoj normalnoj distribuciji (rezultata), na Gaussovoj se krivulji od aritmetiCke sredine kao srediSnje vrijednosti, rezultati 'rasprSavaju' po tri cr udesno (+) i po tri cr ulijevo (-) pri Cemu aritmetiCka sredina 1cr obuhvaCa 68,2689492 % svih rezultata, aritmetiCka sredina 2a-95,4499736 % svih rezultata, a aritmetiCka sredina 3cr-prakticrJo sve odnosno 99,7300203 % rezultata; izraCunava se prema fonnuli cr = [1/N L 1(x1 -X) 2Jlf2 odnosno kao drugi korijen varijance (mjere varijabiliteta) o2 = 1jNL/!.1(xi -X)2 , pri Cemu je pojedinaCni rezultat xi, aritmetiCka sredina X, zbroj E, razlika izmedu pojedinog rezultata iaritmetiCke sredine (xi -X), a broj rezultata N; koristi se gotovo uvijek kad se statistiCka obrada nekih nizova s intervalnih i omjemih Ijestvica ne zaustavlja na izraCunavanju srednjih vrijednosti i mjera disperzije (nego se nastavlja daljnjim postupcima), te npr. u

razini (s;atistic"ke) znaeajnosti koja je manja od 5% (p < 0,05), sto bi znacilo da ako medu populacijama na kojima smo provodili ispitivanje (mjerenje) nema razlike, onda se razlika kakvu smo naSli medu aritrnetickim sredinarna (iii medu nekim drugim nademm rezultauma ispitivattih dvaju uzoraka, nizova iii dviju varijabli), mogla dogoditi sluCajno samo u manje od 5% sluCajeva, pa uz rizik od oko 5%_ smatram da se to ipak nije dogodilo, nego da medu tim populacijarna za:rsta postOJl razlika. Zavisno o vrstama, karakteru, reCi Cemo i o osjetljzvosti Ispltlvanih pojava odnosno o naravi problema istraiivanja, u praksi znanst re istraZivanja i inaCe, u statistici, koriste se razliCite razin:od osno krit Jl (statisticke) macajnosti, najcesce ona izmedu 5% (blaza) 1 I% (stroza), ali ponekad i ana od 0,1% iii od svega 0,01% (npr. u testiranju

238

testiranju hipotezeprimjenjuje se uz omjernu i intervalnu ljestvicu; u statistici sluZi kao 'standard' za mjerenje varijabilnosti rezultata. . . . . . .. 23<1 Od raznih tumaCenja okolnosti zaSto je u znanostt (1 stat:LSt1Cl) upravo vnjednos 0 OS uzeta kao !!TaniCna odnosno kao dopuStena pri odluCivanju hoCe li se neSto smatratt aCajno razliC'itim ili Ce se raziika smatrati sluCajnon:, uz one- tatistiCke .- M en PetraveCki (2004a, 23--24) navodi ijedno empirijsko, koje se temelJl na bac JU n vctc odredivanjem vjerojatnosti uzastopnih okretanja (padanja) iste strane novClca (ptsma v1h glave). Okretanje iste strane novCiCa dva, tri ili Cetiri puta u:ast? ?o, p:etou tumac nju, veCina ljudi ne smatra posebnim ill Cudnim (dakle, maze bt:tl lu a]no), t Je o iste strane pet puta uzastopce, veCina ljudi ipak smat:a eob Crum 1 ev_bas _sluca]mm (dakle, znaCajno razliCitim). Ako se to iskaie matemattCki, razme zaklJ_ucivanJa od 0,5 (vjerojatnost okretanja iste strane novCiCa dvaput u astopce), 0,2( put u_:astopce) 1 0,125 (Cetiri puta uzastopce), ljudi smatraju dostatmma se nesto JOS uvtjek smatra sluCajnim, ali razinu od 0,0625 (padanje iste strane nove1ca pet puta uzasto) - ne smatraju sluCajnim. I upravo je ta vrijednoza_okrutena na vrijednotd 0,05 li 5%; da je takvo shva6anje znaCajnosti dosta ukonJenJeno odu, gov n 1 poslovtca PC:I_lla kojoj: "ako ti jedan Covjek kate da si magarac, moze: : odmahnutl ako to ucm dva Covjeka-takoder, ako to uCine tri Covjeka- mozes o tomu ramuslm, ( ...), no ako tt pet ljudi kate da si magarac, idi si kupiti samar."
v

n: r:z,

370

371

Zoran !vanoviC, Metodologija znanstvenog ;suaZ;vanja

3. dfo

Svrha, ci!jevi i proces znanstvene spoznaje

Obi!jeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istra.Z:ivanja l 13.

znacajnosti razlike izmedu efekata ili rizika u uvodenju nekog novog lijeka u odnosu na efekte iii rizike lijeka koji se do sada koristio i slicno). U vezi s testirarljem nul-hipoteze, u inferencijalnoj statistici 239 koriste se pojmovi pogreska tipa 1 (a/fa pogreika) i pogreska tipa 2 (beta pogreSka), koji se odnose na prihvacarlje ili odbacivanje nul-hipoteze kad to nije opravdano. PogreSku tipa 1 ucinit cemo ako nul-hipotezu odbacimo odnosno ako npr. zakljucimo da se dvije aritmeticke sredine statisticki znacajno razlikuju premda, stvamo, medu istra2ivanim populacijama nema razlike. Pogresku tipa 2 ucinit cemo ako nul-hipotezu prihvatimo odnosno ako zakljucimo da razlike izmedu dviju ispitivanih pojava (aritmetickih sredina, hipoteza, varijabli, ...) nema odnosno da medu njima nema statisticki znacajne razlike iako medu istra2ivanim populacijama te razlike stvamo postoje. S obzirom na navedene kriterije (strogosti) u postavljanju i izracunavanju razine znacajnosti (0,05-0,01 ilijos stroze), neki autori smatraju da istrazivac u konktetnom istraZivanju (eksperimentu, mjerenju) mora navesti koji je od tih kriterija primijenio odnosno do kojih je rezultata primjenom tih kriterija dosao, a da samome citatelju, drugim stmcnjacima 1 znanstvenoj javnosti prepusti hoce li dobiveni rezultat smatrati statisticki znacajnim ili ne.

mazda relevantna odnosno svrhovita, ali ne za objasnjenje problema bujanja i izlijevanja Save. Njome maZda mozemo objasniti neki drugi problem, npr. problem plavljenja bunara u porjecju Save i nizvodno od Zagreba. To znaci da se za rjesenje svakog problema mora postaviti relevantna hipoteza, inace hipoteza ne bi bila valjana, te da hipoteza koja je irelevantna za objasnjenje problema A iii problema B, ne mora biti irelevantna i za objasnjenje problema C, D ili N.240 : Provjerljiva hipoteza. Provjerljiva je ona hipoteza koja moie biti provjerena odnosno ona za cije su potvrdivanje iii opovrgavanje, u cjelini iii u nekim od njezinih posljedica, moguCi misaoni iii iskustveni (eksperimentalni) postupci. Zato npr. ako bi netko postavio hipotezu da na Jupiteru ima Zivih biea, a da istovremeno ne ponudi iii ne moze ponuditi metode, postnpke, tebnike i instrumente pomoeu kojih tn tvrdnju mozemo provjeriti, takvn hipotezu ne bismo smatrali valjanom, jer ne bi bila provjerljiva. No, ako je neka hipoteza (vee) i provjeravana i u tom postupku nije opovrgnuta, to jos ne znaci da je i valjana, jer za valjanost, osim provjerljivosti, hipoteza, kao sto smo vee naveli, mora ispuniti i neke druge uvjete. Hipoteza se maze provjeravati u nacelu iJli prakticno. u nacelu je provjerljiva ona hipoteza za kojn znamo pomoeu kojih ju metoda, postupaka, tebnika ifli opa2anja mozemo potvrditi ili opovrei odnosno rijesiti pitanje njezine istinitosti iii neistinitosti, a prakticno je provjerljiva ona hipoteza Ciju istinitost -iii neistinitost moZemo potvrditi ili opovrCi - praktiCno,
240 Npr., francuski fiziCar Antoine Henri Becquerel (1852-1908), htio je potkraj veljaCe 1896. godine dokazati hipotezu o povezanosti fluorescencije ?dnoso sunCeve svjetlosti i rendgenskih zraka (x-zrak:a) koje su otkrivene 1895. Zato Je na Jednu fotografsku ploCu umotanu u cmi papir stavio uranovu sol (koja pod utjecajem .sunCe e svjetlosti fluorescira - svjetluca) u namjeri da to izloZi Suncu, sve u oCekivanJU da. sunCeve zrake preko uranove soli izazvati zraCenje od kojeg Ce fotografska ploCa pocrrutt. No, krajem veljaCe 1896. bilo je u Parizu oblaCno, pa je Becquerel tu fotografsku ploCs uranovom soli umotanu u cmi papir odloZio u mrak ladice svoga stola. Nak:on nekoliko dana iz znatiZelje je ipak razvio fotografsku ploCu, ne oCek:ujuCi da je pocrnila. Na svoje veliko iznenadenje utvrdio je da je uran i bez izlaganja sunCevoj svjetlosti ispuStao zr e, koje su kroz cmi papir djelovale na fotografsku ploCu, jer je fotografska ploCa (btla) pocrnila unatoC tomu Sto je 'eksperiment' Cekao u mraku ladice. Becquerel Je vrlo brzo doSao do zakljuCka da se ne radi o vezi izmedu sunCeve svjetlosti i uranove soli, nego o sasvim novoj, do tada nepoznatoj pojavi, koju su uskoro zatim istraiivali Maria Sklodowska-Curie i Pierre Curie te Ernest Rutherford, pa je u znanost uSia pod nazivom radioaktivnost. Antoine Henri Becquerel, Maria Sklodowska-Curie (1867"-1934), francuska fiziCarka i kemiCarka poljskog porijekla i Pierre Curie (1859-1906), francuski kemiCar i fiziCar, dobitnici su Nobelove nagrade za fiziku (1903). Maria SklodowskaCurie dobitnicaje i Nobelove nagrade za kemiju (1911). Ernest Rutherford (1871-1937) dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju (I 908).

+ Valjanost hipoteze. Dobra hipoteza mora biti valjana, a da bi bila valjana, hipoteza mora biti relevantna, provjerljiva, produktivna, kampatibilna i jednostavna.
: Relevantna hipoteza. Relevantna iii svrhovita je ona hipoteza koja pruza iii omogueuje objasnjenje odnosno rjesenje upravo onaga problema za Cije se rjesavanje i postavlja, koji istraiujemo, a ne nekog drugog problema. Zato npr. hipoteza da se "Sava u okolici Zagreba sredinom ozujka izlila iz svoga korita uslijed kisa koje su tih dana obilno padale u zagrebac7coj regiji", maida ne bi bila relevantna, ali bi relevantna vjerojatno bila hipoteza da je "Sava u okolici Zag reba sredinom ozujka na ujala iizlila se iz svoga korita uslijed naglog zatopljenja i kopnjenja snvega u Sloveniji nekoliko dana prije toga". No, i prva je hipoteza
239

P. tupci inf rencijalne statistike (statistike zakljuCivanja) sluZe za zakijuCivanje o

popula IJna osnovpodataka (dobivenih rezultata) iz uzoraka; u eksperimentalnom radu

omogucUJU stvaranJe znanstvenih zakljuCaka, jer upuCuju na stupanj vjerojatnosti da pod tak. r zultat) koji smo dobili mjerenjem (npr. razlika izmedu dviju aritrnetiCkih sredt.t11 IZmedu aju koeficijenata korelacije ill sl.), nije sluCajan nego da vjerojatno postOJl I u populactjt; ak:o nas ti podaci ne zanimaju, ali nas zanimaju obiljeija uzoraka <:adi opiaanalize mjerenih pojava), obratit Cemo se metodama i postupcima deskrip*
ttvne stattstlke.

372

373

Zoran lvanovlC, Metodo!ogija znanstvenog istraiivanja

3. dio

Svrha, cifjevi i proces znanstvene spoznaje

ObiljeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istraZivanja ! 13.

npr. eksperimentom (laboratorijski), neposrednim ili posrednim opaianjem (neposrednim uvidom, teleskopom, vagom, mikroskopom, ...) ili pak drugim empirijsko-prakticnim sredstvima i postupcima. Premda (i) hipoteze provjer!jive u naeelu imaju logicko, spoznajno i stimulativno znacenje, pa dakle i znanstveni smisao, ipak upravo hipotezama provjerljivim i prakticno, pripada nezaobilazno i odlucujuce znacenje u znanosti. Na pitanje provjerljivosti u naCelu i na pitanje praktiCne provjerljivosti nadovezuje se i razlikovanje izravne ili direktne i neizravne ili indirektne provjerljivosti. Izravno je provjerljiva ana hipoteza koja se maze potvrditi iii opovrCi opaZanjem, promatranjem, neposrednim uvidom, a neizravno je provjerljiva ana hipoteza koja se ni potvrditi ni opovrCi ne maze izravnim opaZanjem, ali se izravnim opaZanjem mogu potvrditi ili opovrCi njezine posljedice odnosno konsekvencije. VeCina hipoteza u podrucju teorijske fizike je npr. neizravno iii indirektno provjerljiva, dok se npr. hipoteze 0 povijesnim cinjenicama (zasnovane na povijesnim dokumentima iz pouzdanih izvora) smatraju izravno provjerljivim, premda se, stroZe uzimajuCi, takve hipoteze ne mogu izravno provjeriti (jer dogadaje i zbivanja iz proslosti vise ne mozemo opaiati, opazati mozemo samo posljedice iii konsekvencije tih dogadaja i zbivanja). To z?aCi da mjera razlike izmedu izravne i neizravne provjerljivosti hi_POteze.mJe apsolutna nego relativna. Zato od hipoteze i neeemo strogo oc_ekivati (samo) zzravnu, nego iii izravnu ili neizravnu provjerljivost, prrlagodavajuCi mjeru i razinu te strogosti konkretnom problemu i podruCju istraZivanja. ujakom smislu iii konkluzivno provjerljiva je hipoteza cija se istinitost iii neistinitost provjeravruljem maze utvrditi sigurno, dok je u slabom smislu iii parcijalno provjerljiva ana hipoteza cija se istinitost ili neistinitost provjeravanjem moze potvrditi iii opovrCi vise iii mrulje sigurno, o o no ona koja se provjeravanjem mo:le utvrditi viSe iii manje VJeroptnom. Protiv zasnovanog shvaeanja nekih logicara da bi znanstvene hipoteze (aka od njih ocekujemo da budu valjane) trebale biti jake odnosno konkluzivno provjerljive, mo:le se istaCi argument da bismo u tom slucaju neprovjerljivim moraJi proglasiti velik broj hipoteza koje se I aCe smat:aju provjerljivim, npr. veCinu ili gotovo sve empirijske hipoteze, hipoteze o proslosti, hipoteze o buducnosti i slicno. Tada u mnogim znanstvenim podruCjima i granama, za istra:livanje raznovrsnih problema i pojava, valjane hipoteze ne bi bilo ni moguee postaviti. Zato, ako Je provjerljivost hipoteze uvjet za njezinu vaJjanost, u nemogucnosti da JU u. nekom podrucju iii u nekom problemu istra:livanja provjerimo konkluztvno, provjeravanje eemo ipak provesti u slabom smislu odnosno parcljalno.
374

: Produktivna hipoteza. Produktivna iii plodna je ana hipoteza koja, kao sto smo vee naveli, ima barem neku eksplanatorno-prediktivnu sposobnost, a takvu moe ima svaka provjerljiva hipoteza, jer se iz svake provjer!jive hipoteze maze izvesti parem neko provjerljivo objasnjenje. No, svaka provjer!jiva hipoteza nije jednako produktivna, iz provjer!jive hipoteze A maze se izvesti vise, a iz provjerljive hipoteze B iii C manje provjerljivih konsekvencija. Zato kaiemo da je produktivnija ana provjerljiva hipoteza koja implicira vise obj<!Snjenja, odnosno ana koJa moze pruZiti objasnjenje iJi predvidanje veeeg broja pojava, odnosa, relacija, pravilnosti iii meduzavisnosti. Zbog toga, aka se u postupku postavljanja hipoteze nademo pred izborom izmedu dviju podjednako relevantnih i provjer!jivih hipoteza, prednost eemo dati onoj koja je produktivnija. Npr. vee spomenuta Le Verrierova i Adarnsova hipoteza o zasigurnom postojanju nekog svemirskog tijela koje svojom masom utjece na perturbacije Urana, bila je i relevantna (jer je pruzala objasnjenje neobjasnjenog problema skretanja Urana s njegove putanje: dakle, objasnjenje upravo onog problema kojim se hipoteza bav1la) 1 provjer/jiva (jer je Johann Gottfried Galle teleskopom iskustveno mogao potvrditi da takvo tijelo ne samo da postoji, nego da se u casu prol11atranja naJazi upravo na onom mjestu koje je Le Verrier utvrdio SVOJim proracunima i svojom hipotezom o njegovoj stazi), te produktivna odnosno plodna (jer je omogueila vise objasnjenja, prvo, da takvo tiJelo doista postoji, drugo, da to tijelo prema zakonu gravitacije djeluje na skretanje Urana, treee, da se i to tijelo, kao osmo u nizu u Suncevom sustavu, kreee po svojoj stazi po ranije utvrdenim zakonitostima nebeske mehanike i drugo). Nasuprot toj Le Verrierovoj i Adamsovoj hipotezi, razne (dosadasnje) hipoteze o nekadasnjem postojanju planeta Faetona,241 koji se, prema tim hipotezama kretao oko Sunca po stazi na
24l Fizeton (grt. PhaithOn) - prema antiCkom mitu - sjajan, ponosit, hrabar i nepromiSijen sin Helija, boga Sunca i Klimene, kCeri titana Okeana i boZice Tetis; otac mu je nevoljko usliSao ustrajnu Zelju da umjesto njega jedan dan vozi sunCeva kola po nebeskom svodu; kad su krilati kanji osjetili da ih ne vodi Cvrsta Helijeva ruka, Faetonova voZnja zavrSila je katastrofom: sunCeva kola survala su se na Zemlju i sprZila Citave njezine predjele, nastale su pustinje u Arabiji, Nubiji i Sahari, stanovni. Afrike p cmje su... (Zamarovsk:Y 1973, 92); hipotetiCki planet SunCevog sustava, stanJl ad ZemlJe. koJI se, kako se pretpostavlja, nekada nalazio 350-400 rnilijuna kilometara udaljen ad Sunc sa stazom izmedu Marsa i Jupitera, dakle unutar tzv. Zivotnog pojasa SunCevog sustava, 1 na kojem je, kako se takoder pretpostavlja, mogao postojavisokor vijeni inteligentni Zivot s visokorazvijenim znanjem i tehnologijama; Faeton Je prema tJ:m pretpostavkama 'nestao' (eksplodirao) u golemom kozmiCkom sudaru s nekim planetoidom prije aka. 175 rnilijuna godina; u megaplanetarnoj katastrofi koju je u cijelom SunCevo_m sustau IzaZvao taj sudar, od udaraca Faetonovih krhotina nastali su golerni kraten na nekim pla-

375

Zoran lvanoviC, Metodologija znanstvenog istraiivanja

3. dio

Svrha, cifjevi i proces znanstvene spoznaje

ObiljeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istraZivanja

13.

mj rn. sad snjih planetoida izmedu Marsa i Jupitera, unatoc svojoj UVJeriJIV SIJ. 1 razmm plauZibilrum argumentima, barem za sada nije prov]er/Jlva, pa dakle-ru produktivna (plodna).
: Kor_npatibilna hipoteza. K?mpatibilna ili koherentna je hipoteza ako sslaze odnosno ako je usuglasena s drugim, vee poznatim i provjerenim hipotezama, kOje govore 0 cinjenieama U vezi s istraZivanom pojavom odnosno o. problemu. istraZivanja. Alco se hipoteza u konfrontiranju s drugun vee poznanm 1 P':_OVJeremm_hipotezama o Cinjenieama i pojavama u v:z' s pro lemom IstraziVanJa slaze u potpunosti i ako im ne protmjeci, mozemo ree1 da Je h1poteza kompatibilna odnosno koherentna. No, takve sh1potez: osob1to ako su radikalne ili revolueionarne, u pravilu nJetke. Vee1 sn;panJ sl:ganJa: konfmnaeije i1i kompatibilnosti s drugim h1potezama moze _se oee1<3vat1 oct hipoteze manjih ambicija, octnosno oct one C!Ja JeI tene1p obpsnJenJe (samo) manjih 'praznina' u ne(s)poznatom Ih obJasnJenJe manJeg broja i1i samo nekih relaeija, uzrocnosti ili statJsllckih_ pravilnosti u istraZivanoj pojavi odnosno u istrazivanoru problemu, Jer Je za tzv. velike iii radikalnije hipoteze, cija bi ambieija bila
netirna, dok su ad krhotina mlje, Marsa i drugih planeta potom nastali njihovi sateliti od ost taka Faetona no 1:. tvrdi .se, i sadaSnji planetoidni pojas od 1668 planetoid (aste mda) upravo na stazt kOJOm se tzmedu Marsa i Jupitera nekad kretao Faeton, dok se ZemlJ da nagnula za, 2 ,5 s pnja; neki s tom katastrofom povezuju i nastanak : a!J kih p lova, povecanJe broJa dana u godini, nestanak dugovjeCnih !judi koi su ZlVJeli 1 nek liko. stotina godina [MetUzalm (?ibl.) sin Henohov, navodno dosegao si!rost od 96? go ma 1 taka postao legendarnt naJdugovjeCniji Covjek], nestanak legendame AtlanUde hi otetse goleme kopnene mase na podruCju danaSnjeg Atlantskog oceana, veoma n el! ne bogate, i navodno potonule u more u jednom danu zbog potresa (Platonovl dl]aloz t- Kriti ja i Time"iJ' napisani oko 360 pr Kr ., naJstanJ l su p1 san1 ' . . podact o Atl tidt, a koJa Je po pnCanJU nestala viSe od 9400 godina prije Platona) i sl. '!ltzus- odeov zakon - prema empirijskom zakonu njemaCkih astronoma Johanna Daruela Tit:J.usa (1729-1796) i Johanna Elerta Bodea (1747-1826) (E ciklopedifa rekskografskog zavoda, s.v. "Titius-Bodeov zakon"), aka se udaljenosti planeta SunCevo sustava (Merkur, V nera, Zemlja, ars: js planetoida, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i p Pluton) od Sunca J re astrono s mJedinicama, i aka se brojevima O, 3, 6, 12, 24, 48, 96, 192, 4. (brojeVI dalje. me geomelrijsku progresiju) pribroji 4- i zatim svaka suma podtJl s.10: obtt ce se VnJe nosti: 0,4; 0,7; 1,0; 1,6; 2,8; 5,2; 10,0; 19,6 i 38,8 u tronomski ed cama..(- Jedinica duZine za udaljenosti u SunCevu sustavu JednprOSJecnoJ razdalJHll tzmedu Sunca i Zemlje - 149.597.870,691 km) koe s t Cgoscu od 3% odgovaraju udaljeno tima Merkura (0,39 AJ), Venere (0,72 Ze je , Ma ,52 AJ), planetoida (2,8 A1 - nije li to prostomi poloZaj orbite IZgubljene I?poteUcke planete Faeton?), Jupitera (5,20 AT), Satuma (9,54 AT), Urana (i9,19 AJ).1 Plutona. (3.9,8 .AJ) od Sunca; tomu zakonu ne pod.lije:le samo Neptun ( 0,06 AJ), prem?a Je }os Jemacki matematiCar, astronom i astrolog Johannes Kepler smatrada u udaiJenostnna 1zmedu planeta postoje hannoniCni odnosi navedeni zakon do sada mJe teoretski objaSnjen. '

kmjenitije zahvaeanje u 'ne(s)poznatost' pojave ili problema istraZivanja ili pak korjenito redefiniranje postojeeih zakonitosti i objasnjenja - i prirodno da ce se u vecem ili manjem dijelu svojih sastavniea razmimoilaziti s postojeCim spoznajama odnosno s do sada prihvaeenim i provjerenim hipotezama. To proizlazi iz biti hipoteze: gotovo svaka, ako je valjana, dovodi u pitanje ili obara neku staru hipotezu, ponekad cak i viSe medusobno povezanih hipoteza. Iz navedenoga proizlazi da ni zahtjev za kompatibilnos!:u hipoteze s vee prihvaeenim hipotezama nije apsolutan. Oct svake se hipoteze, naime, ne moze ocekivati jednak srupanj, a ni potpuno slaganje s vee prihvacenim i provjerenim hipotezama. To pak znaci da eemo u smislu ovoga zahtjeva boljom hipotezom smatrati onu koja se u istraZivanom problemu slaie s veeim brojem do sada provjerenih i prihvaeenih hipoteza, odnosno onu koja proturjeCi manjem broju do sada prihvacenih hipoteza (ako one imaju sustinsko znacenje za rjeiiavanje istraiivanoga problema odnosno pojave).
: Jednostavna hipoteza. Jednostavnost kao jedan oct uvjeta za valja-

nost hipoteze, kao ni kompatibi/nost, takoder nije apsolutan. To zato sto ponekad, iz raznih i valjanih razloga (npr. sloienost problema istraiivanja, odnos spoznatih i nespoznatih cinjeniea i pojava u problemu istraiivanja, multipolarnost relacija i meduzavisnosti u i medu tim cinjenieama i pojavania itd.) -kompleksnija ili komplieiranija hipoteza moze biti boljom i vrednijom oct jednostavne. No, jednostavnost i razumljivost hipoteze kao uvjeti njezine valjanosti postavljaju se sami po sebi. Zato ee znanstvenik izrnedu dviju hipoteza, one kompliciranije i one jednostavnije, u pravilu birati onu jednostavniju. Ako je izabrao onu slozeniju, komplieiraniju, osobito ako je takva hipoteza k tomu 'sazdana' oct apstraktnih pojmova, to ee predstavljati razlog vise da ju mora preeizno fonnulirati, dobro logicki obrazloziti i operacionalizirati, cime ce i apstraktne pojmove pribliiiti objektivno postojeeem i iskustvenom.

+ Opovrgljivost

'!

AJ):

hipoteze. U razmatranju provjerljivosti, kao uvjetn za valjanost hipoteze, neki logicari i metodologicari radije pod taj nvjet 'smjestaju' opovrgljivost hipoteze, jer je opovrgljivost jaci argument za njezinu valjanost i istinitost od provjerljivosti. Premda se, naime, u posrupku provjeravanja i u posrnpku opovrgavanja moze doci i do jednakog rezultata-do istinitosti ili do neistinitosti i1i pak do odredenog modaliteta istinitosti/neistinitosti postavljene hipoteze, ipak ta dva postupka, kao sto znamo, nisu istovjetna niti iniaju isti logicki i metodski smisao. Npr. u prilog hipoteze da "svi lavovi f.ive u Ajrici", u jednom induktivnom postupku mozemo navesti brojne primjere lokacija u Afriei na kojima doista zive lavovi, kao sto i u prilog hipoteze da "svi izvrsni
377

376

Zoran lvanoviC, Metodologija znanstvenog istraZivanja

3. dio

Svrha, ciljevi i proces znanstvene spoznaje

OblljeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istraiivanja

13.

studenti u Hrvatskoj polaze zagrebac7w SveuCiliSte" moZemo navesti brojna imena i prezimena odlicnib studenata toga Sveucilista, pa ipak, malo ce tlco te hipoteze uzeti za ozbiljno. To zato sto s brojem cinjenica (premisa, primjera) koje u indukciji govore u prilog hipoteze nuzno ne raste i njezina vjerojatnost, narocito se to odnosi na nepotpuno induktivno zakljucivanje, koje se maze sastojati i od beskrajnib nizova. Cinjenice, nmme, koje potvrd:uju neku hipotezu imaju logicku i spoznf\jnu vrijednost osobito onda kad su proizisle iz neuspjesnog nastojanja da se hipoteza op vrgne. Zato. Ce na primjeru hipoteze da "svi lavovi f,ive u Africi", UITl]esto da traZ1mo sve nove i nove Cinjenice (mjesta na kojima lavovi Zive u Africi) u nastojanju da potvrdimo odnosno da provjerimo (dokazemo) njezinu istinitost, biti bolje da potraZimo argumente kojima cemo ju oboriti odnosno dokazati njezinu neistinitost. Takve argumente, barem na ovom prirnjeru, i nece biti tako tesko naci, jer je opce poznato da lavovi zive i u Jugozapadnoj Aziji, sto se i empirijski mote dokazati. Isto Ce tako i za hipotezu da "svi izvrsni studenti u Hrvatskoj polaze zagrebacko Sveuciliste" biti vrlo lako naCi argumente koji ce ju oboriti dovoljno je i saino jednog takvog studenta naCi npr. na rijeckom osjeCkom SveuCiliStu.242 Savjestan i iskusan istraiivac zato se nikad ne postavlja u polozaj upornog branitelja iii zastitnika svoje hipoteze, a osobito pak mora otklomti svaki SVOJ emol!van odnos sprain postavljene hipoteze. Naprotiv, savjestan i iskusan znanstvenik svojoj ce hipotezi uporno i racwnalno postavljati vrlo stroga i teska pitanja u nastojanju da ju (sain) opovrgne. Razmisljat ce o mogucim empirijskim postupcima i metodaina (promatranje, mjerenje, eksperiment, ...) iJli racionalno-deduktivnim i teorijskim metodaina i postupcima koji bi imali najvise izgleda za opovrgavanje hipoteze. Ukoliko hipoteza u tom nastojanju i ispitivanju bude upomo odolijevala, to Ce ukazivati na njezinu vjerojatnost odnosno istinitost. No, aka u tom ispitivanju hipoteza ne uspije odgovoriti makar i na saino jedno pitanje, znanstvenik ju mora napustiti, jer je opovrguuta. Uslijed toga sto je opovrgnuta, dakle i napustena, znanstvenik ne mora i ne trea biti ni nesretan ni razoCaran, jer je i time Sto je opovrgnuta, u beskraJnom prostoru naseg neznanja ipak uCinjen izvjestan iskorak: prvo, potvrdeno je da nesto za sto smo pretpostavljali da je istinito ipak nije

iii

istinito, rije8ili smo se, dakle, jedne zablude, te drugo, znanstvenik ce za Ijesavanje problema istraiivanja biti primoran postaviti drugu hipotezn, jer bi se po prvotnoj bio upustio u dugotrajan, mukotrpan i slozen istraiivacki proces bez svrhe, ni spoznajni ni pragmaticki ciljevi istraZivanja ne bi bili postignuti, a rezultate istraZivanja ne bi mogao verificirati. Na dokazivanje istinitosti i opovrgavanje (hipo)teze, osim odredenog logickog naCina primjenjuju se i odred:ena pravila (koja se odnose na tezn, argumente i na Sa!ll postupak), o kojima smo saieto govorili pod 4.7. ave kujige [Dokaz(ivanje) i opovrgavanje]. Vidjeli smo kakve hipoteze imaju spoznajni smisao i spoznajno znaCenj, te oje. se. i kakv se hipoteze i ne moraju dokazivati. Tomu cemo dodati da nna 1 h1pot za 1 teorija koje jesu provjerljive, ali SU takoder vee U naceJu neopovrgljlVe. Npr. hipotezu da "u Zagrebu svaki dan ili pada ili ne pada kisa" lako J empirijski provjeriti: dovoljno je nekoliko da:'a bora;1t1 u Zagrebu 1 uvjeriti se da li kisa pada iii ne pada. No, utvrd1U faktrcno stanJe koJe b1 joj moglo protuijeciti, nije moguce, sto znaci da je ta tvrdnja neop?vrgljiva. Zato je suvisno i provjeravati ju prikupljajuci cinjenice koJe b1JU potvrdiJe. Bolje ce biti prije toga upitati se ima li ta hipoteza spoznaJnog smisla i spoznajnog znaCenja odnosno da li se zasniva na veC spomenutlm pravilima. 0 odnosu hipoteze, teorije i zakona. Raspravljajuci o pojmu hipoteze na pocetku ovoga odjeljka naveli smo da, dijalekticki gled o, pote: za predstavlja jednu od nezaobilazrnh karika u znanstvenmstrazrvackom 1 spoznajnom lancu: ( ...) prakticki utvrdene Cinjeniceteorijska hzpoteza utvrilivanje novih Cinjenica . . . . ,. viSi stupanj prakse . . . ..,. znanstveni zakon i/li manstvena teorija... Dakako, i praktiCki utvri1ene Cinjenice na pocetku toga Janca, buduci da su prakticki utvrdene. nace ne bi bile Cinjenice), morale su biti potvrd:ene nekirn nusaono-logrckim postupk?m znanstvenim zakonom iii znanstvenom teorijom u nekom ramJem istraZivanju iii u nekom ranijem spoznajnom lancu od _:> n.u nek? karici toga Janca. Bez njib ne bi bilo ni moguce donusiJati 1 gradru hipotezu. Nova teorijska hipoteza, oslanjajuCise up avo na te praktic , teorijski i logicki utvrdene Cinjenice 1 predmruJeVaJUCl (pretpostavljaJUCl) neke nove Cinjenice. neku novu pravilnost, uzroCnu vezu Ih zakomtost (do tada neutvrd:ene), i zasnivajuci se opel na nekom znanstvenom zakonu iii teoriji, u postupku verifikacije, da bi bila potvrdena rli opovrgrmta, odnosno da bi postala znanstvenim zakonom ili znanstvenom teonJOID, mora proci vi!ii stupanj prakse, tj. iskustvenu, prakticnu provjeru (neposredno opaiaje, mjerenje, eksperiment iii slicno). Tek mrkon te prOVJere odnosno verifikacije, ako u strogom logicko-metodologiJSkom postupku
379

?vdje Cemo se prisjetiti da su tijekom povijesti znanosti i spoznaje na sliCnim pnmJe?a 'pa.dale' i mnoge 'trajne istine'. Npr. viSe od dvoipomilenijska hipoteza ('istina') o nedjelJlVOSt:J. atoma oborena je istra.Zivanjima Antoinea Henria Becquerela (1896), Jo pha Joa Thomson(1897), supruZnika Currie (1897) i Fredericka Soddya (1903), kOJl 3u ?tkri.h elem nte flJegove grade, dok je 'istina' o tomu da su svi labudovi bijeli pala nalazen1em Jednog Jedinog cmog Iabuda.
.

2 2

378

Zoran lvanoviC, Metodofogija znanstvenog lstr<Uivanja

3. dio

! Svrha,

ciljevi i proces znanstvene spoznaje Obi!jeZja, izvori, etape i proces znanstveneg istrai:ivanja

13.

ne budu opovrgnute, te ce hipoteticke nove Cinjeniee, u nekoj pravilnosti ili uzrocnosti, postati zbiljskim znanstvertim cinjerticama, znanstvertim zakonom ili znanstvenom teorijom. No, buduci da predmetom znanstvene poteze mogn biti, kao sto znamo, cinjertice, skup medusobno povezartih cmJemca, zakon 1 skup medusobno povezartih zakona, u s'Cietlu opisanoga Janca i toga spoznajnoga puta postavlja se i pitanje odnosa na crti: hipoteza -zakon -teorija, odnosno pitanje odnosa izmedu hipoteze i zakona, te hipoteze i teorije. S obzirom na to da cemo se pitanjem zakona i pitanjem teorije u ovoj kujizi i posebno pozabaviti, ovdje cemo se ukratko osvrnuti (sarno) na navedene odnose.

ili element za postavljanje hipoteze, jer ako zakon E = me 2 vrijedi za masuA, onda ce taj zakon signrno vrijediti i za masu B, C, D: (...), N. Slicno je s teoremima, postulatirna i pravilima: ako je kvadrat hipotenuze pravokutnog trokuta 25 em 2 kvadrat nad manjom katetom 9 em , tada , kvadrat nad vecom katetom mora iznositi 16 em 2 Ger je prema Pitagorinom teoremu u svakom pravokutnom trokutu kvadrat hipotenuze jednak zbroju kvadrata obiju kateta), ili: ako u pravokutnom trokutu kut a iznosi 27, tada drugi ostar kut mora iznositi 63, jer treCi (pravokutan) iznosi 90, a svi skupa moraju iznositi 180, ili: ako je neki niz bro3eva 243 poredan prema zlatnome pravilu (z/atni rez, bozanski ":fer, phi, ...): tada treci broj u nizu mora ciniti zbroj dvaju prethodrtib, 1li: ako Je zbroJ znamenaka bn)ja 672 djeljiv sa 3, onda je i cijeli taj broj djeljiv sa 3. . Prema tomu razlika izmedu hipoteze i zakona nije samo u stupnJU njihove provjer nosti, nego i u tomu sto svaka hipoteza obuhvaca (ili moze obuhvacati) ne sarno jedan ili vise sudova o Cinjenieama, nego 1 Jed ili vise medusobno povezartih zakona, dok rtijedan zakon ne obuhvaea hipoteze. Zakon, barem na danom stupnju razvoja spoznaje ,i znanos , predstavlja provjerenu i vatecu istinu, pa u podrucJU svoga vazenJa moze biti (i) osnovom za postavljanje hipoteze. .,. 0 odnosu hipoteza-teorija. Teoriju smo defirtiraJi kao sistematizi: rano, promisljeno, koherentno i uopceno sveukupnoznanjeo ekoJ P?JaV1 iJi o vise pojava zasnovano na njihovirn b1tmm ob1lJe'!J1ma 1 .na verifieirartim zakonitostima, a mozemo ju defirtirati i kao sustav vodeeih ideja u ovoj ili onoj grarti znanja (znanosti), kao sustavno"iziaganje tih ideja odnosno kao misaono prikazivanje i znanstveno tum cenJe (raznihl zakonitosti razvitka prirode i drustva (Newtonova teonJa graVItae1Je,
43 2 Zlatni rez (lat. sectio aurea): odnos dijelova na nekom pravcu, u nekoj veliC n i na nekom tjelu ked kojeg (ednosa) manji dio prema eCem s_toji kae veCi prema CJelim: dakle A : B = B : (A + B); naCin podjele neke vnJednosu s fak:terom 1,61803 989, talijanski matematiCar iz Pise Leonardo Fibonacci (XTII. st.) nazvan _ Le_on rdo Plsan (najpeznatije djelo Liber abaci- 1202) iz Arabije je u Europu p mo di sko-arapski sustav brojeva te prouCavao opCu aritmetiku i elementarnu geoi?etnJ; VJ ro atno po -

= 0 odnosu hipoteza-zakon. Zakon mozemo defirtirati kao potvrderti ipoteticki opCi sud koji se odnosi na izvjesnu klasu ili mnozinu pojava. Cme ga nerazdvojno jedinstvo predmetne sustinske relacije medu nekim pojavarna, subjektivna misaona koncepcija te relacije, i jezicni iJli simbolicki izraz te relacije odnosno predmetnog odnosa. Takav potvrden hipote cki opci sud predstavlja npr. Newtonov zakon gravitacije: Ako je masa 11Jela A = 100, masa tijela B = 150, a njihova medusobna udaJjenost X, tada sila kojom se ta tijela medusobno privlace iznosi CD odnosno
izraZeno u fonni reCenice: svaka Cestica materije privlaCi sv ku drugu Cesticu materije silom koja je ravnjema umnoSku njihovih masa, a obrnuto razmjema kvadratu njihovih udaijenosti, pri cemu predmetnu sustinsku re/aeiju (a) cirti stvarno postojece privlacenje bilo kojih masa (tljela) u prostoru, subjektivnu misaonu koneepeiju te relaeije (b) cini Newtonovo shvacanje te relaeije (povezao je Galilejeve zakone gibanja s Keplerovim zakonima o kretanju planeta, te uveo meharticku silu u astronomiju):dok jezicni izraz toga zakona predstavlja gornja recenica (a), a s1mbol!cki 1zraz formulaj= Gm1 m,!?, pri cemu je sila gravitacije f, mase odgovarajucih cestica (tijela) m1 i m2 , njihova medusobna udaJjenost r, a G tzv. gravitacijska konstanta. Slicno je s drugim kauzaJnim i prirodnirn zakonima, npr. s Einsteinovirn zakonom o odrZanju energije E = me2, prema kojem je energija E Jednaka umnosku mase (tijela) i kvadrata brzine svjetlosti (3 x 10 8 m/s). znaci da su u stvarnosti, u predmetnom odnosno u objektivno postojeeem SV\)etu, s!le koJima se pnvlace pojedina tijela razmjerne umnosku njihovih masa, a obrnuto razmjeme kvadratu njihovih udaJjenosti, odnosno da kolicma energije u svakom pojedinom slucaju zavisi o umnosku m se tijela i kv c:rata brz.ine svjetlosti. Te se zakonom postuJirane i obJekt1vno postoJeee relae\Je mogn logicki iskazati i implikaeijom: "ako A, onda B", odnosno "ako AB, onda CD" (A ::o B, AB ::o CD, odnosno A B, ABCD), a to znaci da zakon moze sluziti kao pouzdana osnova

!o

nut pravilom zlatnog reza (poznatom joS od anti kih vrer:"ena! 1 p ucavaJUCt raz ozavanje zeCeva, doSao je do zakljuCka da se zeCeVl raz ozavaJU slijedotoa pravda poCevSi od prva dva zeca (1 + 1) broj zeCeva se povecava ovomyrogr t om: 1, 12, 3, 5,
8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610, 987, (...), Pri. cemu JO svaki 1dUC1 brOJ (nakon prva dva) jednak zbroju dvaju prethodnih, pa bi i iduc1 n on 987 tznoste 610 + 97 = 1597; svi brejevi Fibonacijevog niza u grupama d o tn Clana_ r. 13:21_:34) tOJe u
zlatnom omjeru; prema nekim empirijskim estet:J.Car:ma, u. :azbct?m stvan a
1_ p ed

metima (slike, primijenjena umjetnost, dizajn, ...), pa 1 ked tlJ ,_lJUdskegtlJel_a t tye Zivetinja - zlatni rez svojim harmoniCnim odnosima UVJetuje 1 pobuduje naJSnazmJI

doiivljaj Ifepote.
380 381

Zoran !vanovi6, Metodologija znanstvenog istraiivanja

3. dio I Svrha, ci!jevi i proces znanstvene spoznaje

Obi!jeZja, izvori, etape i proces znanstvenog istraZivanja

13.

teorija evolucije, teorija spoznaje, teorija relativnosti, teorija descendencije). Ko misaoni, samos;ojni, pojmovni i ako hocemo apstraktni pristup odre emm P"Javama (kOJI podlljeze prvenstveno logickim postulatima), teon1a_ se obJCno suprotstavlja praksi kao vidljivoj, vanjskoj, proizvodnoj, matenJalllOJ 1 empmJSkOJdjelatnosti, premda teorija i praksa stoje u odnosu uzajamne diJalekucke uvjetovanosti. Svaka teorija sastoji se od vise pojmova (definiranih ili nedefmiranih protumacenih ili neprotnmacenih) i teorema u odredenom predmetno podrucju, a cesto sadrii i hipoteticne poj.,Tove i nacela ill pretpostavljene prav1lnos. Takve su npr. Darwmova teorlJa descendencije (prema kOJ_?J sz1vot u_ pnrodi ;azvija od nizih i jednostavnijih prema visim i slozempm obhc1ma 1 blClma, pa je i covjek nastao i razvijao se u toj evolUCIJI) il1 Marxova teorija alijenacije (otudenja).245 No, za razliku od hipoteze, kojoj smo kao teoretskoj pretpostavci, privremeno uskratili suglasnost .(kako bismo ju bez predrasuda razmatrali, provjeravali, dokazJ.Vali 1 opovrga ali), teoriju smo, kao takoder svojevrsnu hipotezu, pnvremeno 1pak pnhvauh 1 spremni smo ju tvrditi. Zato se u metodologijiznanstvenoga rada pridaje i odgovarajuce znacenje relaciji: teonJa hzpoteza (T H). Ako, naime, va:Zi teorija T i ako vaii nnphkaciJa TH, onda prema modusu ponens mora va:Ziti, biti istinita 1h barem vjerojatua i hipoteza H, jer se prema pravilu implikacije stavljanJem razloga stavlja iposljedica. Kao potvrdena posljedica teorije T, hi oteza tada (d datno) potvrduje i samu teoriju T. No, u slucaju da H ne Vaz:t, a ';"PhkaciJa TH va:Zi, slijedilo bi da ni T ne vazi iii je barem problematJCna, Jer se prema modusu tollens ukidanjem posljedice ukida i razlog. Ipak treba imati na umu da navedene relacije predstavljaju (samo) teoretsku valjanost, a istinitost ce im, kao i kod raznih drugih implikacija, zavisi.ti o zasnov sti odnosno o potvrdenosti iii nepotvrdenosti u praks1. Kao osnova 1h kao element hipoteze, teorija ce pak iskazivati tim
;c le:> Obert Da:win (1809-1882), engleski znanstvenik iprirodoslovac. : . llJena IJa (lat. a tenatio+- alienare: otuditi "" alienus: tud, otudenje, samootuden e, JI ne pnpa ebt nego nekome ili neCemu drugome) - prema dijalektiCkom i histon skom mat:nJalizm? al enacija je povijesno idruStveno uvjetovano stanje u kojem se Co Jek ne m?ze.ostvanv ti kao slobodno, stvaraiaCko i ljudsko bite, nego se, dapaCe, otudu;e d. SVOJe ljudske pnrode, jer materijalni iduhovni proizvodi idruStveni odnosi (n !tatt nJegoe p vijesnakti nosti i djelatnosti) - izmiCu njegovoj kontroli, ostvaM rllJUCl. se kao lZV sa sila koJa djeluje neovisno o njemu i njemu po nepoznatim z onu; Karl H 1nnh Marx otudenje stavlja u kapitalistiCke proizvodne odnose; a/r!e cqa (otudenJe) Je ,tako er in ividu oMpsihologijska kategorija (svojevrstan O0 SJ.eCJ elagode, b pomo nos I, besnuslenostt, samoCe i izolacije, Sto ga doZ:ivljavaju P J dmct.? odredemm SOCIJallllm Hi psihiCkim uvjetima); otudenje (od druStva ifili od SVOJega biCa).
382

vecu odrzivost cim vise potvrdljivih hipoteza iz nje moze slljediti, odnosno tim manju odriivost cim vise nepotvrdljivih hipoteza iz nje bude slijedilo. To zato sto se sudovi i teorije nepotvrdeni u praksi ne mogu smatrati za istinitu realnost.

13.3.2. 0 utvrdivanju ciljeva i zadaca znanstvenog istrazivanja

Nakon utvrdivanja, izbora i formuliranja problema istra:Zivanja, pojmovne analize i nakon postavljanja hipoteze,246 u svakom konkretnom znanstvenom istraiivanju moramo utvrditi ciljeve i zadace toga istraiivanja. 0 ciljevima znanstvene spoznaje i znanstvenih istraZivanja detaljnije smo 1 opcenitije vee govorili u prethodnom poglavlju (Svrha iciljevi znanstve:;.e spomaje), a ovdje im se vracamo sa stajalista etapa 1 procesa IStrazivanja.

+ Ciljevi znanstvenog istrazivanja. Ciljevi znanstvenog istraziv j": kao sto smo vidjeli, mogu biti pragmaticki ili drustveni i spoznaJlll lh znanstveni. Ako je jasno utvrden i fonnuliran problem istraiivanja, ni ciljeve istrazivanja (pragmaticke illi spoznajne) nece biti_teskformulirati, precizirati i definirati, jer ih 'namece' pr blem IStraz:tVanJa. l'r!,. tomu treba dakako, imati na umu da se pragmaucki CiljeV!, ako ih IStrazivanJe impli ira, ne mogu postiCi ako se ne ostvari spoz::ajni odnosno znanstveni ciljevi, a spoznajni se ciljevi ostvaruJU kroz vise me.duso o povezanih razina: znanstvena deskripcija, znanstvena klaslfikaCIJa, znanstveno otkrice, znanstveno objasnjenje i znanstveno predvldanJe. Te razine ujedno ukazuju na dubinu spoznaje kojom namjeravamo prodrijeti u problem istraiivanja. Ako ciljevi istraiivanja ne bibill jasno utvrdem 1 definirani, mogla bi se postaviti i razna dodatua p1tan]a, npr. pltanJe smJera kojim u istraiivanju namjeravamo krenuti, pitanje izbora primjeremh
246 Problem, hipoteza i ciljevi istrativanja najuZe su edusobnpoveziuvjet? vani. Dakako da se hipotezom ne moZemo baviti ako jasno 1 nedvosrrusleno msmo utvrdih problem istrai.ivanja. Pitanje se pak moZe postaviti da lie s:.u k? tnom p:o u istra.Zivanja znanstvenik 'prije' baviti ciljevima i zadatama IStnlZlvanJa.ill postavl;a ;e hipoteze. Izlaganjem gradiva u ovome odjeljku su ve ali ,smo prvo IDJ Sto. pos avlJanJ hipoteze. No, maZe biti i obratno. Zapravo, naJcesce ce se postavl;an;e hzp teze 1 utvrdivanje ciljeva znanstvenog ist:ra.Zivanja odvijati u sim ltanvmne uv su c vn? procesu, s time daCe se ihipoteza i ciljevi do kraja procesa IStra.ZlVanJa mozda 1 rrnJenJati odnosno modificirati. 383

Zoran lvanoviC, Metodofogija znanstvenog istraiivanja

3.dio

Svrha, cHjevi i proces znanstvene spoznaje

Obilje:Zja,izvori, etape i proces znanstvenog istraiivanja

13.

metoda, tehnika, postupaka i instrumenata za provodenje istrai,ivanja, te pitanje svrhe istraiivanja. Zato ciljevi istraiivanja moraju biti jasno navedeni i obrazlozeni (vee) planom istraf.ivanja. S obzirom nato da su ciljevi istraiivanja uvjetovani postavljenim problemom i karakterom doticnog istrazivanja (sondaino, kauzalno, deskriptivno, komparativno, anketno, opservaciono, eksperimentalno, statisticko, operativno, fundamentalno, longitudinalno, transverzalno, ...), te vrstom hipoteze i drugim ciniteljima, za definiranje i utvrdivanje ciljeva is!raZivanja tesko je sugerirati jednoobrazna Ijesenja. Zato ce njihova definiranje, utvrdivanje i pregnantno iskazivanje u svakom pojedinom slucaju zavisiti o sposobnosti znanstvenika i/li znanstvenoistraiivackog tima da ih jasno uoce i nedvosmisleno artikuliraju.

Ako je ispravno shva6ena, zna'!ost_lijeCi Covjea od njegove oholosti jer mu pokazuJe n)egove gramce.
Arthur Schopenhauer

13.4. Planiranje i realizacija znanstvenog istrazivanja

13.4.1. lzrada plana znanstvenog istrazivanja
Iduca etapa u procesu znanstvenog istraiivanja, nakon utvrdivanja i izbora problema i podrucja istrazivanja, n"!<on ro:tavljanja hipoteze 1nakon utvrdivanja i defmiranja ciljeva 1 zadaca1straz1vanJa, JeSt lanrran] procesa znanstvenog istraiivanja odnosno 1zrada plana 1straz1vanja. 4 Pod planom istrai:ivanja podrazumij,eva se popis.i opis koraka (poslova:; dnji, aktivnosti, postupaka, zadaca, ...) koje ce zn stvemk obavljal1 1 1Zvrsavati tijekom istrai,ivackog procesa, 1 to sa sadrzaJnOg (prograrnskog), organizacijskog i vremenskog stajalista. Taj ce mu dokument, dalde,
0 planiranju istrai.ivanja kao etapi u procesu znanstvenog is_tra.Zivanja metodologiCarima uglavnom nema dvojbe, ali dokumen.tomu ra:m eto?_olo can Npr t menuju razli..'.. to. . Vladimir MuZiC (1973, 57-6_1) konstttzraz pro;ekt lstrazL v an}a1 .. upuCujuCi i na naziv plan istraf.ivanja; Ante St oru(199?,.1_92-200) zsadrZaJ ! svrhu toga dokumenta u smislu u kojem Cen:-o. _ga. nu VdJkori:stitJ., upotr blJava te n. piar:. istrai.ivanja, dok za slaZ.enija i dugotraJruJa tstraZivanJa koJa se tem 1Jea og1m ra: 1 nolikim ispitivanjima, a cilj im je adgovoriti na veCi broj znanstvemh plt Ja-upuCuJe na znanstveni projekt, koji obuhvaCa viSe znanstv ih ema;- atka Ze nika (19 8, 427 govori 0 orijentacijskom pianu ZTUlnstvenog istraz1van]a (k JI se sastOJI od r mh t:za I potteza odnosno ad osnovnih dijelova i poddijelovbu u.ceg yzr:anstvenog th strucnog djela...), ali za obradu kompleksnijih tema, ako se tunski ts UJU, prea tomu aut izraduju se idejni i izvedbeni projekti istra_i.iv _nja, s time da Je zzvedbem go. sa r aJM niji ikonkretniji od idejnog; Miroslav VnJeVIC (1988, 35-38) tako er : likuJe _1de1nod iz:vedbenog projekta; idejni projekt i uje. e u X: n;t koraku 1 nJtme se tstraZtvaC obraCa znanstvenoj javnosti, raznim mstltuCIJtiJ: ma._ te upozo va na pro Iem istraZivanja iiznosi argumente o potrebi provodenJtstraz vanJ.kad dobtje po Sku 1ka osigura druge uvjete za provodenje istr vanj, nstupa .madi zzvedbenog prOJelcta, kOJI je znatno sadrZajniji, detaljniji i razrade IJI oz eJflOg pra!ekta. . .. . Mi temo koristiti tennin plan istrazivanJa 1 pod tlm cemo te nopo&:azu Jevatl sistematizirani i razradeni dokument s popisom i opisom paslo 1_akti ?oskoje ZD:a stvenik prije itijekom istraiivanja mora obaviti da bi doSao do cdJa tstraztvanJa, a 1 znanstvenik za provedbu svoga istraiivanja izraditi dva takva plana od o no eJn I izvedbeni projekt, prepustit Cemo njemu samome, avisno o problemu tenn) IStraZ vanJa, vrsti istraZivanja, hipotezi, potrebnom vremenu 1 potrebrum sredstvrma, te zavtsno o ciljevima koje istra.Zivanjem namjerava postiCi.
385
47 -2

Zadace znanstvenog istrazivanja. Pod zadacarna istraiivanja podrazumijevaju se pojedini poslovi, pojedine grope poslova iii pojedine operacije cijirn cemo izvrsavanjem doci do realizacije postavljenih ciljeva. To zapravo znaCi da se kroz zadaCe istraiivanja ciljevi operacionaliziraju, dalde konkretiziraju, parcijaliziraju i detaljiziraju. Ta ce se operacionalizacija izvrsiti s obzirom na planirane istraiivacke pristnpe, dubinu planiranog istrai,ivanja, opseg planiranog istraiivanja, vremensku i prostornu rasprostranjenost pojava koje se istraiuju, izvore istraiivanja, metode, postnpke i tehnike planiranog istraiivanja, vrijeme i sredstva potrebna za istraZivanje itd. BuduCi da su zadaCe istraiivanja, kao Sto se vidi, implicirane i uvjetovane ciljevima istraiivanja, te posredno i problemom istraiivanja i postavljenom hipotezom, ni za razradu zadaca istrai:ivanja nije mognce dati opcenita ni jednoobrazna Ijesenja. Zato ce i razrada zadaCa istraiivanja ovisiti o sposobnosti i umjeSnosti znanstvenika da ih jasno izrazi, izvede i artikulira iz ciljeva istraiivanja. Kad ib tako navede u planu istraiivanja, one ce mu sluiiti kao jedna od vodilja i putokaza u kasnijoj postupnoj realizacije istraiivanja.

:<!

384