Iznenaenja Du ha Svetoga

Sr. Helen Ward, D.H.S.

Evo, inim NETO NOVO; ve nastaje. Zar ne opaate? ( Iz 43;19 )

Put ka Emausu nije put Prolosti. To je put svagdanji. Netko jo uvijed hoda uz nas tumaei nam Sveto Pismo, lomei kruh sa nama, i onda isezava iz naega vidokruga.
(Doba vaeg srca, Macrima Wiederkehr)

Posveujem ovu knjigu Mojoj Obitelji koja je uvijek bila uz mene sa velikom ljubavlju, brigom i potporom i takoer svim divnim ljudima koje sam srela u svom ivotu.

Zahvale

eljela bih da izrazim svoju duboku zahvalnost sljedeim osobama:Christine Schotcher - za njeno stalno ohrabrivanje i za mnogo korisnih sugestija kod lektoriranja. Monica, Ruth, Tricia i Paul - za njihovo marljivo lektoriranje. Bernard - za njegovo istraivanje i njegovu velikodunost sa svojim neprocjenjivim kompjutorskim vjetinama. Sestri Josephine, DHS - za njenu iznimnu potporu i oduevljeno poticanje kroz cijelo vrijeme. Pokojnom veleasnom John Woolley-u spisateljski rad. za njegov nadahnjujui

Bog Vas sve blagoslovio

Sadraj
Poglavlje 1 Poglavlje 2 Poglavlje 3 Poglavlje 4 Poglavlje 5 Poglavlje 6 Poglavlje 7 Poglavlje 8 Poglavlje 9 Poglavlje 10 Poglavlje 11 Poglavlje 12 Poglavlje 13 Novi ivotni put Nastavak Obnove Jedna alica aja i jedno askanje Sluajni susret Bolesnika nada Alati Duha Svetoga Uitak kune razglednice Reakcije na isto iskustvo Utjeha u alosti Neprimjetne svakodnevne ljubaznosti Dar koji nije mogao biti zadran Dosezi ivotvorstva Duh Sveti i Gospa

Predgovor

Veliko je zadovoljstvo pisati predgovor za ovu knjigu. Poznajem Helen nekoliko godina, i uvijek sam bila impresionirana njenom vjerom i zanosom. Dok sam itala ovu knjigu, to je bilo isto kao sluati Helen kako govori. Dok je opisivala svoje putovanje s Bogom ja sam skoro mogla uti glas sa njezinim njenim akcentom, Mogla sam uti njen zarazni smijeh dok je opisivala neke od veselih dogaaja koje su joj se desili. Jer Helen je veoma vesela osoba - ona vidi Boga u svakomu, i neprestano zahvaljuje i hvali Boga zbog Njegovih blagoslova. Ja sam jako uivala dijelei Helenina iskustva, i susreui, kroz njeno pisanje neke od ljudi koje je ona srela na svojemu putovanju.

Monica M Grady Profesorica na Planetary and Space Sciences The Open University Sijeanj 2011.

Uvod
S obzirom da sam Kerka Duha Svetoga (Daughter of the Holly Spirit DHS) mnoge godine i da sam proslavila svoj prekrasni zlatni jubilej, iznenada mi je palo na um da podijelim nekolicinu mojih osobnih iskustava, obinih svakodnevnih ivotnih okolnosti gdje je Bog bio na djelu. Na ovaj nain mi moemo razluiti da li smo upoznati s tim ili ne i tako dati ljudima nadu time da ih obasjamo svojom svjetlou. Mi svakodnevno naom dobrotom i ivotnom ljubavlju dotiemo mnogo dragocjenih ivota - poesto na jedan neznatan i beznaajan nain. Na stav da vidimo Boiju nazonost u svemu je neto to se mora posebno obraditi jer mi pripadamo Njemu. Mi imamo toliko zbog ega Bogu imamo zahvaliti a ljubav uvijek najbolje i najrijeitije govori. Ne moemo pobjei od Boje stalne ljubavi. Sa ivim Duhom Svetim u nama potreban nam je pozitivan stav u svako vrijeme, Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9,8). Ja vrsto vjerujem da je jedan pozitivan pristup ivotu, sa svim njegovim usponima i padovima koji neminovno dolaze na naem putu, veoma vaan. Na ovaj nain mi emo se sjetiti da molimo, molimo iz srca - a to je zasigurno jedan dobar ivotni recept! Dobra je navika da se na koncu dana razmilja o svim ljudima koje smo sreli taj dan i da se moli za njih. Nekoliko goruih pitanja moe nam pomoi da se usredotoimo na to: - Je li bilo kakve muke u kojoj sam ja mogao pomoi? Jesam li bar imao vremena da kaem jednu lijepu rije - moda je ba to u tom momentu bilo potrebno, ili sam bio u prevelikoj urbi da pa ak nisam ni vidio tu posebnu osobu koju je Bog postavio na moj put? Oni kojima je pomo potrebna su uvijek blizu nas, na naem kunom pragu. Ponekad postajemo toliko samostalni da pomislimo da nam drugi nisu potrebni - ak ni Bog! Gospodin Bog je uvijek uz nas. Evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28,20)

Bog nas nikad ne zaboravlja i meni je drag ovaj stih u Svetom Pismu gdje je reeno: Bog nikada ne drijema niti spava. Stoga nas nikada ni ne naputa. Takav je Bog! Tebe ja zaboraviti neu! Gle, u dlanove svoje sam te urezao.
(Iz 49, 15-16)

Vrlo sam zadovoljna to sam napisala ovu knjigu, iako nikada nisam mislila da u imati dovoljno smjelosti da je zaponem. Hvala ti Sveti Due to si mi u spas doao. Osjeala sam se inspirirana da ponovno itam mnoge omiljene Biblijske ulomke koje sam oduvjek voljela i koristila sam neke od njih u pisanju. To mi je pomoglo da promislim i postanem jo svjesnija mojega svagdanjeg ivota - iskustava i ljudi koje smo sreli na naem putu vjere. ak sam osjetila i nagon da ohrabrujem druge da piu o svojim ivotnim uspomenama jer sam shvatila da svatko ima neku svoju priu da ispria i koja im je sveta, a to esto dovodi do iscjeljenja i mira. Ova mala knjiga je bila nadahnue Sestre Josephine i, ak i kada bi moje pero presuilo, njeno ohrabrivanje nije zatajilo. Moja je elja i molitva da se neki ljudi osjete pozvanim da je proitaju jer tko zna kakva iznenaenja Sveti Duh u njoj krije? Hvalite Ga navijeke. Ja osjeam da Sveti Duh uvijek ini Neto Novo za svakog od nas. Mi ne moemo biti uvijek u cijelosti svjesni toga ali Vjetar pue, gdje hoe; uje um njegov, ali ne zna, odakle dolazi i kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je roen od Duha. (Iv 3,8)

NOVI IVOTNI PUT

Bog uvijek kuca na naa vrata i poziva nas da produbimo nau vjeru i na panjake nove. Mi trenutke milosti esto susreemo na naemu putu a u mnogo sluajeva drugi dragi ljudi su ti koji nas ohrabre da poduzmemo sljedei korak. Mogu proi godine prije nego to shvatimo da je Bog stavio tu osobu na nau stazu u to posebno vrijeme. Nijedan ovjek nije otok mi trebamo jedni druge. Kada sam ivjela u jednom od naih samostana u Chelmsley Woods, prijatelj jedne od sestara ju je pozvao na molitveni susret u jedan drugi tamonji samostan. Ona se tada nije osjetila pozvanim na taj molitveni susret. Stoga je upitala da li bi ijedna od sestara sa kojima je sjedila za stolom eljela da joj se pridrui, ali nije bilo odgovora. Pa je onda upitala mene da li bih ja ila sa njom jednu veer i u istom dahu rekla Kada bi pola sa mnom mogla bi voziti u oba smjera da vjeba nonu vonju. U to vrijeme ja sam uila voziti automobil i ova ljubazna Sestra me je esto izvodila da vjebam. Ja nisam uope imala interesa za taj molitveni susret ali zasigurno nisam mogla propustiti tu zlatnu priliku da jo vjebam, osobito nonu vonju. Tako da smo otili! To je bio poetak jednog novog ivota za mene! Dobri Gospodin djeluje na udesne naine. I to je bilo na tom molitvenom susretu? Bili smo prijateljski pozdravljeni od jedne grupe veselih ljudi i rairenih ruku primljeni. Molitva je ve poela i ljudi su slavili Boga, to je meni bilo neto potpuno novo. Ja sam moda zahvaljivala Bogu u mojim molitvama ali slavljenja nije bilo! Svidjela mi se ta glazba i te male pjesme koje su pjevali - i tako lako me obuzele. Tako da sam nakon nekoliko susreta jedva ekala da svoj razred poduim

nekim od tih pjesama kao dio vjerskog odgoja, naprimjer On je Gospodin, Odluih da slijedim Isusa, Duh Boga ivoga itd, . Bez sumnje to su bili prvi plodovi onog molitvenog susreta. Gledajui unatrag, moje vjerske lekcije su sadravale u sebi vie ivota i zasigurno vie radosti jer sam oduvjek voljela pjevanje i nadam se da je neto od toga prelo i na tu malu djecu. Nauila sam jedan novi nain molitve. Nikad nisam shvaala da netko moe govoriti Bogu spontano u svako vrijeme Molite se bez prestanka
(1 Sol 5,17).

Novo buenje je dolo u moj ivot. Nisam bila svjesna Boije nazonosti u meni i Njegove beskrajne ljubavi za mene osobno. U Zajednici sam imala prigodu uti SLAVITE BOGA ali ja sam se nedovoljno odazivala. Negdje u to vrijeme bilo je odlueno da dobijem novog instruktora vonje jer je to bio jedan nanovo roeni kranin i mislili su da u mu biti od pomoi. On je stalno slavio i hvalio Boga, ak i kada bi me pokupio nakon to je cijeli dan bio zauzet i imao naporan dan u koli. U te dane jo nije bio potpuno kranski izgraen. Ali je zasigurno bio na devetom nebu i u to vrijeme je sreo i svoju buduu suprugu na jednom molitvenom susretu! Boja ljubav je bila tema naih razgovora u sate vonje i on je izgarao od elje da sa mnom razgovara i podijeli sa mnom svoj molitveni ivot. Ja sam takoer osjeala da elim razgovarati o svojoj vjeri - prvi put u mom ivotu (ali NE kada sam vrila sloene oferske radnje kao to je vonja naprijed-nazad u uskom prostoru ili ulazila na raskrije u rikvercu!) Kada bih se vratila u Zajednicu ja bih onda jo jednom SLAVILA BOGA i sa sestrama dijelila neka instruktorova bogata iskustva ali jedini komentar koji sam ula bio je nadamo se da si bila skoncentrirana na svoju vonju. Istina, ali ipak je dobri Gospodin prevladao.

Molitva je postala dijelom mojega ivota i esto tijekom dana ja diem moje srce ka Bogu. Zahvalnost Bogu postala mi je veoma vana, isto kao i slavljenje Boga - a to zasigurno jedna dodatna dimenzija moje povezanosti sa mojim Nebeskim Ocem. Hvala Bogu za vesele molitvene susrete, ak i ako netko ide na njih sa nekim skrivenim motivom. On moe djelovati bez obzira na sve barijere jer On jedini zna kako se kroz njih moe probiti.

Doi za mnom. I evo, ja sam s vama u sve dane - do svretka svijeta.

( Mt 28,20)

NASTAVAK OBNOVE

Nekoliko godina kasnije bila sam premjetena u jednu novu Zajednicu u Olneyu i vrlo skoro u njoj je poela da djeluje jedna molitvena grupa. U jednoj od crkava u Bedfordu bili su organizirani seminari o Duhu Svetom i jedna naa grupa je odluila da ode na njih. Nedvojbeno, Duh Sveti nas je oekivao. Nazoilie smo vjerno svim seminarima svaki tjedan i najzad na kraju smo bile krtene u Duhu Svetom. Nita mi se dramatino nije desilo ali postupno, s vremenom, moj se ivot poeo mjenjati i osjetila sam da mi Sveti Duh eli dati i neto vie. Sveto Pismo je oivjelo na novi nain. Ja potjeem iz jedne mile obitelji pune ljubavi za vrlo jakom ivom vjerom u naemu domu, ali Biblija u njoj nije igrala ulogu. Razvio se jedan novi odnos, jedna nova povezanost sa Isusom, i vjerovali ili ne eljela sam jo vie da podijelim svoju vjeru. Prije ovoga sam uvijek mislila da se treba moliti duboko u sebi. Ja sam oduvjek molila ali sada sam eljela moliti a ne samo zato to je Pravilo diktiralo da moram moliti u odreena doba dana. Isus mi je postao najbolji prijatelj i mogla sam razgovarati s njim uvijek i svugde o svim svojim radostima i alostima, usponima i padovima, dobrim i loim vremenima. Svakako, to je bila jedna novosteena sloboda u mom molitvenom ivotu. Od tada se (jer sam redovito bila ukljuena u katahetski rad u upi i u koli) moje poduavanje u tom podruju izmjenilo. Ja nisam mogla tek tako zadrati u sebi tu Radosnu vijest, ona se morala prenijeti. Kada netko prenese Radosnu vijest on postaje iznova obogaen Blaenije je DAVATI nego PRIMATI. (Dj 20,35) Molite se bez prestanka! Zahvaljujte Bogu ma to vas snalo

Jer je to za vas Boja volja U Isusu Kristu.

(1 Sol 5,17-18)

Sveti Duh nastavlja da nas iznenauje i donosi nam Novi ivot. Poela sam sve vie i vie da shvaam da MENE Bog bezuvjetno ljubi onakvu kakva sam, jer On me je nainio malo manjom od Boga. Bile su mi potrebne sve ove godine da primim ovu posebnu milost - da osjetim da uz Boga vrijeme ne postoji. Isus Krist isti je juer, danas i dovijeka e biti isti Ljubavlju vjenom ljubim te
(Jer 31,3) (Heb 13,8)

Moja ljubav prema samoj sebi je ograniena ali Boja LJUBAV prema meni nikada nee prestati. O kakav je to Bog! Ljubav je ono to mijenja nae ivote. Prije nekoliko godina sam otkrila, nakon to sam iskusila karizmatsku obnovu, da je Boja ljubav prema meni osobno - nepromjenjiva. Na jednom teaju koji sam pratila, Veleasni Jim McManus nas je uio da zahvalimo Bogu za udo naeg postojanja, naeg ivota, i tako sam poela to initi svakoga dana. Na jednom drugom teaju reeno nam je da se svaki dan pogledamo u ogledalo i izgovorimo: - Ja sam prekrasan/na! Jednostavno to vjerujte! Nastavljajui se na Boju udesnu ljubav prema nama mi treba da njegujemo jednu veliku ljubav prema sebi, jer Bog nas je prvi ljubio. Inae mi ne moemo voljeti druge ljude. Bog nas je uinio milim, I odatle taj znaaj jednog pozitivnog dranja koje ukazuje na samoprihvaanje i jednu dobru sliku o sebi.

Postupno sam poela shvaati kako sam ja Bogu Posebna i dragocjena. Imenim sam te zazvao, ti si moj i da nikada nee postojati druga Ja. Kao to pjesma kae Hvala ti Boe to si me stvorio meni. Tako je vano da prihvatimo sebe onakve kakvi smo i uivamo Boije darove, posebne Blagoslove za nas. Svi darovi dolaze od Boga i treba da ih razvijamo i ne budemo kao onaj ovjek u Evanelju koji je naalost odbio onaj Jedan Talenat koji mu je Bog dao. Ja sam imala privilegiju sudjelovati na jednom teaju duhovne obnove u

Hawkstone Hall, jo jednom dogaaju koji mi je promijenio ivot i gdje sam srela ljude iz cijelog svijeta i stekla toliko predivnih prijatelja. Bili smo pridodani jednoj maloj grupi koja je bila koordinirana od strane jedne lanice osoblja. Jedne veeri kada se se ovaj sjajni teaj naalost pribliio svom kraju, naa grupa je darovana sa jednom omotnicom i naravno ja nisam mogla ekati da je otvorim! I to sam u njoj otkrila? Jedno veoma prijatno iznenaenje - dugu listu naih mnogobrojnih talenata i darova koji su bili opaeni od strane nae koordinatorice za vrijeme tih 3 mjeseca. Oito, ona je to uinila za sve grupe. Ja osobno nisam mogla vjerovati svojim oima dok sam itala i pomislila sam da je ona pogrijeila moje ime ali ona me je uvjeravala da nema greke. Kada sam je upitala za dodatno pojanjenje ona se samo nasmijeila. to bih mogla drugo rei osim slava i hvala dobrom Gospodu to me je obasuo sa toliko Blagoslova. esto drugi ljudi vide nae kvalitete a za koje su nama potpuno nevidljive. Takva potvrda izbrisala je bol nastalu naim rastankom. Ona je zavrila time to je rekla cijeloj naoj grupu, s obzirom da je vidjela puno nasmijeenih i sretnih lica, da mi moramo sauvati tu listu i DODAVATI na nju i na taj nain izgraivati zdravu sliku o sebi. Podsjetila sam se jo jednom da se trebam usredotoiti na to da budem pozitivna i da se nikada ne plaim afirmirati druge ljude i ukazati im ponekad na neki posebni dar koji su dobili od Boga. On nas je sve opremio za ivot. Takoer, za vrijeme ovoga teaja duhovne obnove mi smo esto imali i molitvene susrete i primjetila sam da se neki ljudi mole na jednom udnom jeziku. Ja sam ula o Daru jezika, ali sam uvijek mislila da to NIJE za mene i zasigurno ga nikada nisam eljela. Ponovno je Boji tajming bio savren i ja sam morala da preem sav ovaj put da primim jo jedan Boji dodir. Mislila sam da je ovaj dar jedino za one ljude koji za vrijeme molitve skau i pljeu, potpuno drukije od moje naravi! Ali Bog je imao drugi plan, On je elio izmjeniti moj molitveni ivot. Jedan dan u kapeli u Hawkstoneu kraj mene je kleao Veleasni Jim McManus koji je bio jedan od predavaa na teaju i bio pravi naprednjak u mnogo emu. Iznenada nam je rekao: I sada emo mi SVI govoriti u jezicima i ako to ne moemo onda NISMO trebali ni biti na tromjesenom teaju duhovne obnove. Kreemo. Tada sam doivjela najvei ok u ivotu i krenuh da molim u jezicima. ak i danas ja volim da koristim ove molitve u jezicima kada slavim Boga. Hvala ti Veleasni Jim, bilo mi je potrebno da me ovako njeno gurne kako ne bih mogla birati i premiljati. Dobri Gospod zna

to mi sve trebamo. novim e jezicima govoriti (Mk 16,17) Nepotrebno je to i rei, bila sam obuzeta velikom radou. Tako i Duh potpomae nau nemo. Doista ne znam to da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A onaj koji pronie srca zna koja je elja Duha - da se on po Boju zauzima za svete
(Rim 8,26.27)

JEDNA ALICA AJA I JEDNO ASKANJE MOGU URODITI NEIZRECIVIM BLAGOSLOVIMA

etvrtak je osvanuo kao i uobiajeno ali iz nekog nepoznatog razloga ja sam promjenila svoje planove. Dan sam poela tako to sam posjetila jednu obitelj iz Bosne kako bih kuanicu poduila pisanju. S obzirom da je ona oekivala bebu lekcije su bile prekinute i naalost, uskoro nakon roenja toliko eljenog novog lana obitelji (nakon 13 godina ekanja), mama je postala veoma bolesna i nastupila je teka depresija. Stoga su moji mali iznenadni posjeti, s vremena na vrijeme, bili jako cijenjeni. Otac je naalost bio nezaposlen i to je kod mladog branog para dovelo do mnogo nervoze i stresa. Mi se nadamo i molimo da e se njihova situacija poboljati. Na putu kui odluila sam da posjetim Desa, jo jednog 78-godinjeg biveg uenika i iako sam bila najavila svoj dolazak unaprijed, im sam stupila u kuu Des se pojavio iz svoje spavae sobe i izgledao kao da je na izdisaju Drao je telefonsku slualicu i odmah ju je dao meni. Oito je bio rekao eni s kojom je razgovarao koliko loe se osjea i ona mu je sugerirala da ja nazovem lijenika. Bolesnik je izgledao uasno. U stvari, on je jedva mogao stajati i inilo se da treba lijeniku pomo jako brzo. Poomo u dnevnu sobu u potrazi za lijenikovim brojem telefona ali nismo ga mogli pronai. Konano, telefonirasmo jednoj ljubaznoj gospoi koja nam je dala taj broj. Ba je u to vrijeme lijenik bio vrlo zauzet i dugo nismo mogli dobiti nekoga na recepciji. Ipak neki enski glas se javio na poziv i Des joj je rekao svoje simptome.

Nadali smo se da e ga razumjeti, jer njegov govor nije bio potpuno jasan. Njegova glavni zahtjev se odnosio na to da mu je prijeko potrebno da ga doktor doe posjetiti. Kada je ona ula koliko teko je Des bolestan upitala ga je, prilino bezosjeajno, da li bi on mogao sam doi do lijenike ordinacije. On je ekao i ekao da ga jo jednom pozovu (standardna procedura kod takvih sluajeva) ali uzalud. U meuvremenu, Des je kazao da bi elio da ide kui da se pridrui svojoj dragoj supruzi koja je umrla prije nekoliko godina; on je bio potpuno pripremljen i spreman da se pridrui svojemu, kako je sam rekao, Nebeskom Ocu. Kako je vrijeme prolazilo, podijelio je sa mnom neke radosne uspomene iz njihova zajednikog ivota i ja sam tada pomislila da je to dobar trenutak da mu kao slasticu ponudim njegov omiljeni voni kola, malo voa itd. a koje sam imala u torbi. Na meniju je bila i jedna alica aja i uz nae usputno askanje, bolesnikov glas se poeo popravljati. Jo je nekoliko sati prolo i jo nije bilo doktora, iako smo opet zvali lijeniku ordinaciju linije su jo bile zauzete. Jo aja je bilo poslueno i ja rekoh Desu: - Mnogo ti je bolje, ali nemoj to rei doktoru ako nazove! Njegovo stanje se nastavilo poboljavati i ja tada zauh rijei: - Ti ne treba lijenika!! Duh Sveti trai Desovo izlijeenje na drugi nain. Moda je Des bio samo veoma usamljen pa je postao veoma nervozan. Tada smo poeli moliti, ponajvie za njegovu pokojnu suprugu, zatim se jo malo okrijepio hranom (to je bio njegov prvi obrok taj dan) i naposljetku se izvanredno oporavio.

Ja nemam nikakve sumnje da je moj posjet i to malo askanje ba u taj dan, bilo jedno potpuno iznenaenje Duha koje je donijelo Novi ivot za Desa. Mogla bih jo dodati i to da do momenta kada sam napustila kuu (u kasno poslijepodne) lijenik nije ak ni nazvao da procijeni potrebe bolesnika. Drugdje je bio potrebniji! Ali Des je bio na dobrom putu da se potpuno oporavi i rekao mi je kada sam odlazila: - Hvala ti doktorice Helen to si mi pomogla da mi bude bolje. Duh Sveti nastavlja da nas koristi a on je savreni doktor; kako mi je drago bilo to su se moji planovi za taj dan promijenili. Desa je zadesila velika srea i ak su i njegovi ozbiljni problemi sa

disanjem nestali bez koritenja lijekova! Suosjeanje, ljubav i panja donijeli su mu onaj iscjelujui dodir koje je trebao. Kada Duh neto ini onda je sve mogue, zato mi ikada i sumnjamo u Njega? Doi Sveti Due mi te trebamo.

SLUAJNI SUSRET

Bilo je to jednog prilino dosadnog i tmurnog, oblanog poslijepodneva nepogodnog ak ni za jednu kratku etnju. Ipak, jednom se elektriaru morao platiti raun i kada je taj zadatak zavren ja sam puna energije krenula u jednu kratku etnju u blizini groblja gdje je uvijek bilo vrlo mirno i tiho. Odmah sam srela jednu mladu enu koja je bila u jakoj urbi i izgledala vrlo tuna i potitena (ili je meni samo tako izgledala). Obratila mi se samo da me upita za ime jer sam joj bila uiteljica prije 33 godine i esto me je viala u okolici ali nije se osjetila pozvanom da sa mnom razgovara. Naravno, ja je se uope nisam sjeala. Rekla je da je upravo ila u cvjearnicu da bi kupila malo svjeeg cvijea za grob svoje pokojne sestre. Idui dan e biti prva godinjica njene smrti. Ja sam poznavala njenu sestru, iako se nismo vidjele mnoge godine, i bila sam stoga u oku kada sam ula da je umrla. Duh Boji djeluje na najnevjerojatnijim mjestima i danas to nije bila iznimka.

Izgleda da je njena voljena 47-godinja sestra umrla iznenada od tekog sranog udara i njena bol je bila neizmjerna. ivot joj je bio nepodnoljiv, suze su joj tekle i skoro se mogla osjetiti njena bol dok je ponovno proivljavala bolna sjeanja na dan kada je ula tu uasnu vijest: njen dugi tuni put u Somerset gdje joj je sestra ivjela, ogroman ok dolaska u osamljenu kuu, susret sa slomljenim sestrinim suprugom i dvoje male djece koja su se pitala gdje je otila mama! Nakon toga je uslijedila najalosnija od svih sahrana u njenom ivotu. Zato, o zato?? Moj znaaj se sveo na to da joj dam svoje rame za plakanje i uho za

sluanje. Rijei nisu bile potrebne - u stvari bile su besmislene dok se prisjeala posljednjih dana svoje mnogo voljene i jedine sestre. Trebala je da ponovno proe kroz te uspomene i dopusti im da izrone ponovno, bez potrebe da se ispria za svjee potoke suza - uistinu dar od Boga. Nae suze proiavaju nas i lijee nas i ine nas potpunim, zahvalimo Bogu za njih. Sjetite se, i Isus je plakao kada je Lazar umro. Ova mlada ena, Jane se zvala, je bila strano slomljena zbog svojeg gubitka, mislila je kako je ivot prema njoj vrlo okrutan i prema njenim rijeima: - Za mene je ivot stao i ja osjeam da ne mogu nanovo poeti ivjeti. Tko u takvoj situaciji moe napraviti preokret u nama osim Isusa koji je pruio utjehu udovici iz Naima kada je ona izgubila svojega sina jedinca. Osjeala sam se kao da sam jedan dobri Aneokoji je pokuavao da joj pomogne u njenoj nepodnoljivoj samoi i osjeaju gubitka i praznine, ali Bog je bio u svemu tome. Od dugog stajanja umorie se iscrpljene noge i oblinji restoran u kome smo popile prijatnu alicu kave prui nam utoite za odmor. Jane je jo uvijek imala potrebu razgovarati i ponovno proivljavati mnoge sretne uspomene iz svojega djetinjstva i svoje povezanosti sa sestrom u njihovom sretnom domu gdje je bilo toliko ljubavi i sigurnosti. Ponovno je Duh djelovao na svoj tajanstveni nain i preko njegove prisutnosti u naem ivotu mi smo iskusili Boga u nama i u naem ivotnom iskustvu. Nesumnjivo, svaka muna situacija na naem ivotnom puti donosi nam mnoge Blagoslove. Ipak, jedan period alosti i boli je vaan i treba proi kroz njega. Nakon toga je ona u svojim oima imala jednu iskru novoga ivota i poela je slobodno sa mnom razgovarati o svojoj izgubljenoj vjeri i kako je mnoge godine bila otpala daleko od svoje crkve. Ona je trebala Boju utjehu a On je uvijek blizu onima slomljena srca.

udesno je kako Sveti Duh djeluje. Na razgovor je polako odmicao i kada se Jane jo malo opustila priali smo o tome kako je sada njena sestra veoma sretna u raju. Ona je oito ispunila svoj zadatak na zemlji i Bog ju je pozvao u njen Vjeni Dom da bude s njim u Vjenosti. Sada se ona ne mora moliti samo ZA svoju sestru ve takoer moliti NJOJ. ivot stalno ima svoje uspone i padove a mi imamo samo ovaj sadanji trenutak, bilo da je on radostan ili bolan. itamo u Svetom Pismu: svakodnevno se moramo laati svojega kria. Mrane epizode naega ivota su ipak sastavni dijelovi Nebeskog

iskustva

(Mnogo stanova od veleasnog Johna Wooleya).

Poslijepodne razliito od drugih, ali bogato i nagraeno, vrijeme dobro utroeno u sluanje i pokuavanje da budem uistinu uz dragu Jane koja je tada nosila jedan teak teret! Taj poseban dan ja sam odluila da odem ka groblju gdje bih se mogla pomoliti i uivati u mirnoj etnji, radije nego da idem niz prometnu glavnu ulicu. Ali Bog je imao druge planove Jo vremena je bilo potrebno, Jane je eljela da mi pria o svom nedavnom odlasku na jednu predivnu misu u mjesnoj Baptistikoj crkvi gdje se osjeala vrlo dobrodolom. Ja sam je savjetovala da poslua Duh Sveti i pomoli se prije nego razabere koja je crkva za nju prava. Oigledno, ona je traila sebe na svom ivotnom putu. Poela se sputati veer, pojavili su se tamni oblaci a cvijee za grob se trebalo kupiti i odnijeti. Stoga smo se pozdravili, okonavajui na susret sa jednom lijepom molitvom, prije nego to sam ja otila da se pomolim na grobu njene sestre. To ju je veoma ganulo. Ja u proi ovim svijetom samo jednom Svako dobro koje mogu uiniti Pusti me da uinim sada Jer ja NEU proi ovim putem ponovno Kada dajemo, onda primamo reeno je u Svetom Pismu. Nekoliko dana kasnije potom sam dobila jednu veoma skupu razglednicu od Jane u kojoj je pisalo: Ja doista cijenim tvoju pomo i ljubaznost onoga dana kada sam nabasala na tebe. Sada se osjeam vrlo samouvjereno. Hvala Ti mnogo. Stoga hvala Ti Sveti Due to nas vodi putevima neoekivanim. Pomozi nam da budemo jo otvorenijeg srca kako bi mogli iskusiti puninu ivota.

BOLESNIKA NADA

Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima kri svoj i neka ide za mnom. (Lk 9,23) Ovu su nadahnute i inspirirajue rijei koje itate i o kojima razmiljate kada vam dobra ide, ali potpuno je drugaija pria kada se neoekivane patnje isprijee kao grom iz vedra neba na vaem ivotnom putu! Vratila sa kazaljke unatrag i otila u prole godine, u ljeto 1995. Moj ivot meni nije donio previe tekih krieva osim tragine smrti mojih roditelja, nezaposlenosti itd. Mnogim ljudima su ivotne patnje takve a vrijeme je za njih najbolji lijek. Ja sam rijekom svojega ivota plovila vrlo lagano. A onda sam otkrila jednu crnu mrlju meu mojim nonim prstima a dijagnoza je bila - maligni melanom. to je to melanom, pitala sam. Tada sam saznala da je to jedan oblik raka koe. Kada sam to ula moj svijet se potpuno sruio. Osjetila sam da mi koljena klecaju. Nisam mogla prestati drhtati. Ta vijest je bila porazna i sjeam se da sam razmiljala: Bog nije potedio ni Svojega vlastitog sina stoga zato bih ja bila poteena patnje? Mislila sam, da to nije rak moj bi ok moda bio manji. Osjeala sam se kao da u umrijeti od oka samog! Uslijedile su mnoge neispavane noi i inilo mi se da mi je ivot stao Bila sam obuzeta najrazliitijim mislima. Da li se rak proirio na moj organizam? Da li u izgubiti none prste? To mi je bila najvea briga. Da li e se moj nain ivota promijeniti? Da li u i kako moi normalno hodati? Hou li biti u stanju voziti automobil? I tako dalje. Gdje je sada moja vjera u Boga? Dala sam mu svoj cijeli ivot. esto sam drugima propovjedala o tomu kako treba sve nae probleme predati

Gospodu, pustiti ih da odu Njemu, ostaviti ih u podnoju kria itd. Da, znala sam sve u teoriji, ali to je bilo sa praksom, i mojim vlastitim ivotom, ne neijim drugim? Gdje je tada bila moja Vjera u Boju Ljubav? U tim danima, ekajui bolniki pregled ja sam doista vjerovala u Boje rijei: Traite i dat e vam se Molila sam kao nikada u ivotu tako da je iz svega toga izilo i neto dobra! Usprkos svim mojim molitvama ja sam povremeno bila svladana strahom. Nemojte se bojati, Ne strahujte to su tada meni bile samo prazne rijei. Najvie sam strahovala od gubitka nonih prstiju, a nekoliko ljudi me je uvjeravalo da je to neminovno. Ali moji prsti su bili moji, i eljela sam da budu netaknuti. Konano, bila sam primljena u bolnicu Stoke Mendevile gdje je rak trebao biti odstranjen a nakon toga je trebalo na to mjesto presaditi kou uzetu sa moje natkoljenice. To je i uinjeno i nova koa je bila transplantirana na moja dva dragocjena nona prsta. Ova dvostruka operacija je izvrena istovremeno. No prije operacije bolniki kapelan je doao da zajedno molimo te da mi da sakrament bolesnikog pomazanja i priesti me. To je bilo jedno potresno iskustvo, tu sam osjetila Boje prisustvo na pravi nain i neki nevjerojatni mir je uao u mene i moj ivot, mir koji prevazilazi sva shvaanja. Moje oi su se otvorile i osjetila sam se slobodnom da ponovno predam svoj ivot Gospodinu. Ja sam uvijek s tobom. Jutro nakon operacije jedan lijenik je doao do moje postelje nosei dobre vijesti - da je operacija prola dobro i da jo uvijek imam svojih 5 prstiju na nozi, ak mi je to pokazao brojei do pet na prstima, ali moja reakcija na to je bila itav potok suza i on je bez rijei otiao. Da, ula sam njegovu poruku ali bol je bila jaa od rijei. Jedna suosjeajna bolniarka mi je rekla: - Jeste li uli to je on rekao? Uprkos njenom poslu ona je nala vremena da mi da jedan veliki zagrljaj i tiho mi je rekla: - Kakva divna novost! Ja rekoh: - Pravo udo, Gospode Za vrijeme mojih etiri dana provedenih u bolnici nije mi bilo doputeno da ustanem iz postelje. Mnogo sam patila to sam za zadovoljenje mojih osnovnih potreba bila ovisna o drugima. Prije nego to sam napustila bolnicu dobila sam posebna kolica sa jednim podignutim komadom drveta za moju desnu nogu. Kada je do mojega kreveta doao nosa sa tim kolicima rekla sam: - Za koga je to? To nije za mene!! Moj nain prijevoza se znaajno promijenio!

Poslali su me u jedno divno odmaralite gdje sam primila svu moguu njegu i panju, ali moja najvea bol je i ovdje, ponovno, bila ovisnost o drugima. Nedostatak neovisnosti je bilo jedno moje novo iskustvo i to mi je bilo teko za prihvatiti. Bolovi na nonim prstima i sa dijela noge odakle su mi presadili kou bili su takoer teki za podnijeti, osobito pri kretanju. Kako god, doao je i taj veliki dan kada su mi skinuli gips i zavoj sa prstiju. Za skidanje zavoja dotina medicinska sestra nije bila dovoljno kompetentna. Ona nije primjetila da na prstima imam avove i samo je njeno povukla zavoj i ja sam viknula! Konano je pozvala drugu sestru koja je pokuala olakati moje bolove, ali je zapravo stvar uinila jo gorom i u tom trenutku sam pomislila da su mi prst isupali! Nikada nisam upoznala takvu bol. Zaslijepljena suzama nisam mogla ni vidjeti to su mi uinile. Ukoro je jedna od sestara otila (Bogu hvala) a druga zatraila pomo lijenika!! Kako radosna sam bila kada sam vidjela da dolazi lijenik sa svim potrebnim priborom. On je ve imao iskustva u ovakim sluajevima tako da je znao tono to initi i to mi je vratilo povjerenje. Hvala Gospodinu za njegovu vjetinu, inae su moji prsti mogli biti doivotno oteeni! Onda su mi prste oprali sredstvom za dezinfekciju. Oh koji bolovi! Osjeala sam da moje desno stopalo i noga vie ne pripadaju meni! Moji miii su izgubili snagu ve nakon svega dva tjedna boravka u kolicima. Sumorne misli me obuzee ponovno: - Da li u ikada normalno hodati? Da li u ikada nositi normalnu obuu? Itd bolniarka me je uvjeravala da e s vremenom sve biti dobra ali iskreno, nisam joj vjerovala. Moja vjera je ponovno bila poljuljana I mali napor, kada sam pokuala da hodam sa Zimmer okvirom pokazao se ekstremno tekim jer nisam mogla odravati ravnoteu. Stoga sam isprva samo nervozno skakutala. Ranjivo stopalo zbog velikih bolova nisam mogla staviti na pod. Ustrajala sam zahvaljujui pomoi moje divne bolniarke, i mnoge suze su bile prolivene dok sam se ja oajniki trudila da napravim jedna korak naprijed. Nakon poveanja povjerenja uslijedio je i napredak u hodanju, ali jedna od mojih njegovateljica je stalno govorila: - Molim te nemoj epati!! Ako bude tako nastavila po e ti postati navika! A da je ova draga gospoa samo znala sa koliko sam ja napora i boli pokuavala hodati! Moje ivotne aktivnosti su bile prekinute a mnoge obveze otkazane. Bog nije trebao nijednu od tih aktivnosti. Nauila sam jednu prilino teku

lekciju! Slava budi Bogu iscjeljenje se nastavilo i svaki novi dan je donosio dodatnu snagu. Ja sada nastavljam da svjedoim o snazi molitve i prvorazredom udu koje sam doivjela u svojemu ivotu. Moja obitelj i prijatelji obasuli su me svojim molitvama a Gospodin izlijeio. Jer ja sam Jahve koji daje zdravlje. (Izlaz. 15,26) Tko god ite, prima. (Lk 11,10)

___________________________________________________________________________

Ovo svjedoanstvo nalazi se i u knjizi Sestre Jozephine, djelu o Unutarnjem ozdravljenju pod nazivom God`s Whistle, prvi put objavljenom 1999 godine od strane veleasnog Geralda Vanna. Sestra Helen, ona navodi, je bila vrlo vrijedan lan Drube Keri Duha Svetoga (D.H.S. - Doughter of the Holly Spirit) u Olneyu. Helen je proslavila svoj rubinski - etrdesetogodinji jubilej prije nekih 13 godina i veinu svojega vjerskoga ivota je sluila Bogu poduavajui druge. Sada su se za nju otvorila i druga podruja poslanja, ukljuujui bolniko kapelnitvo i poduavanje Engleskog jezika stranim studentima. Imala je taj privilegij da provede 5 tjedana u jednom Rumunjskom sirotitu a sada posjeuje i podupire prognanike u Bosni i Hercegovini. Sestra Helen je uvjek spremna pomoi svakomu onomu tko pomo treba.

I sada, nakon 15 godina ja ovo piem da zahvalim Bogu to mi se rak nije vratio.

Vjenost zasigurno nee biti dovoljnu duga da zahvalim Bogu za moje potpuni izlijeenje. Slava budi Bogu

6
ALATI DUHA SVETOGA

Utorak je uveer i moja uobiajena rutina. Vrijeme je da odem u mjesnu bolnicu da bih sluila kao bolniki kapelan vizitor! Normalno, ja sam se radovala svom tjednom zadatku zbog molitve i druenja u grupi i susreta sa raznim pacijentima od kojih je svatko imao svoju vlastitu priu i udio za uhom koje e ga posluati. Otamo uvijek dolazim kui zbrajajui svoje blagoslove! Ali ove veeri je bilo drukije i zbog nekog nepoznatog razloga nije mi se ilo. Upravo smo bili preli na zimsko raunanje vremena, sat se pomjerio i posvuda je bila tama, obuzeo me neki zamor i nisam ila u bolnicu neko vrijeme. Toliko izgovora! Sve to sam eljela jeste da idem ranije u postelju. Kako god, poela sam osjeati da imam premalo snage i da nemam nita za pruiti tim bolesnicima. Izmolila sam jednu kratku molitvu prije polaska i, mora da sam bila posebno nadahnuta, pa sam otvorila jednu stranicu knjige veleasnog Johna Woolleya gdje je pisalo: Djeco moja, obmana je da se od Mojih sljedbenika oekuje da se osjeaju jakimprije nego to Mi ponu sluiti. Vi ne stiete uvijek jaki pred Moju djecu u potrebi. Ja uvijek radim sa krhkim laama koje nemaju skoro nita osim vjere u Mene! Vaa elja da Mi sluite bie uvijek popraena sa NEBESKIM ojaanjem koje vi osobno moda neete osjetiti. Vae ogranienosti su Moje prigode da vam pokaem to Ja mogu initi, kao odgovor na vau spremnost. (Mnogo stanova veleasni John Wooley) Prije nego to sam dola u planirani bolniki odjel - mimo moje uobiajene rutine - otila sam u bolniku kapelu i pomolila se za sve ljude koji rade u bolnici i rekla sam Bogu to osjeam. U tom momentu neki nevjerojatan mir se spusti na mene i dobih osmijeh na licu i kao na krilima produih do mog odjela. Dok sam ila okolo, od pacijenta do pacijenta, otkrivala sam Boga u ivotnim usponima i padovima. Neki ljudi su bili vrlo siromani, ali Gospodin je bio sa njima ma kako patili. Mnogi od ovih bolesnika su se nosili sa svojim bolestima sa ogromnom hrabrou i prihvaanjem svojega kria. Jedna draga gospoa se oajniki trudila da prevlada usamljenost i nepodnoljivu bol nakon iznenadnog smrtnog sluaja u obitelji. Dok sam je sluala mnoge suze su bile prolivene, ali ponekad su suze najbolje rijei koje srce moe izrei. Bilo je mnogo boli na odjelu te noi a nekoliko

medicinskih sestara su radile vrlo naporno i sa velikom portvovanou da bi se stigle skrbiti za tolike pacijente - svaki sa razliitim potrebama! ak je i jedna od bolniarki zatraila rije utjehe od mene Bogu moemo korisno posluiti na razne naine. John, jedan onemoali stari gospodin, je izgledao veoma loe. Stoga sam ga upitala kako se osjea i on je odgovorio: - Oh, osjeam se uasno i ini mi se da se nimalo ne oporavljam. Ja sam mu onda rekla: Hoemo li moliti Boga da ti bude bolje? Na koncu konca, ipak je On jedini pravi iscjelitelj. Je li tebi molitva vana? Njegove oi su odmah zasjale i rekao je: - Da, i onda dodao: - Redovito idem u crkvu. Osjetivi da je ovo dobar trenutak podsjetila sam ga da Bog voli sve nas ponaosob onakve kakvi smo sad i On od nas trai da molimo za sve svoje potrebe. Ljubavlju vjenom ljubim te
(1 Iv 3)

Gospodin nam se u prolosti ukazao i rekao: Ljubavlju vjenom ljubim te, zato ti sauvah milost
(Jer 31,3)

Rekla sam svome bolesniku da u ja moliti posebno za njega skupa sa ostalim kapelanima, onako kako to i inimo svaki tjedan.

- Da li bi ti elio biti ukljuen? -Da, on odgovori, ali esto mi je teko moliti. Rekoh mu: - Samo ti govori Bogu svojim vlastitim rijeima i reci mu kako se osjea, jer On je uvijek sa tobom. On zna to trebamo i zainteresiran je za svaki dio naeg ivljenja. Mogao se osjetiti jedan od srca iskreni odziv ovoga tako bolesnog ovjeka. Neka ove rijei Svetoga pisma govore za sebe: I to god ZAITETE u moje ime, uinit u, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me to ZAITETE u moje ime, uinit u. (Iv 14,13-14) Posjet bolnikom odjelu se pribliavao kraju, i pokazao se mnogo plodonosnijim nego to sam oekivala. Sveti duh je odista odnio jo jednu pobjedu. Kada smo se svi mi kapelani okupili tu veer na molitvu u bolnikoj kapeli, nova kapelanica je stavila na stol jednu upaljenu svijeu i jedan kri Svetoga Franje, i to je stvorilo pravu atmosferu za

molitvu. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima. (Mt 18,20) Neki od nas su sreli ovu novu kapelanicu po prvi put (bila je nedavno imenovana). Ona je jako isticala izvanrednu pomo i potporu koju su joj nesebino pruali kapelani vizitori. Upaljena svijea na stolu napravila je lijepu kulisu za molitvu. Kakva posveenost i privrenost! Njena iskrena zahvalnost nije znala granice i mi smo zahvalili Bogu to nas je ponovno pozvao i uporabio da irimo Boje kraljevstvo ljubavi i panje. I Isus je doao sluiti drugima, a ne da drugi njemu slue. To je bila jedna ivotvorna i blagoslovljena veer. Bez sumnje, ja sam tamo bila zbog nekoga. Hvala Bogu za sve to sam primila. Bog nam je dao milost da prihvatimo bolest, ma kakva ona bila. Smatrajte da se uistinu imate emu radovati, brao moja, kada se naete u raznim kunjama Da budete savreni i potpuni, bez ikakvog nedostatka. (Jak 1, 2-4)

UITAK KUNE RAZGLEDNICE

Je li vam drago kada vidite potara na kunim vratima? Ja jedva ekam da ga vidim. esto razmiljam o tomu kako je to jedna od onih malih stvari u ivotu koje nam toliko znae. Volim biti iznenaena razglednicom. im je dobijem ja odmah odem u svoju sobu, sjednem u svoju udobnu fotelju, namjestim udobno noge i itam je razdragano. Kakav lijep osjeaj! esto uveer ponovno uzimam tu razglednicu, i ponovno je itam prije nego to je postavim na svoj ormar, i onda joj se i tu divim. Netko je mislio na mene i potrudio se da mi napie razglednicu. ak i u ovo vrijeme visoke tehnologije , elektronike pote. Nita ne moe zamijeniti malu vlastoruno napravljenu razglednicu. Pisanje kurzivom je bilo neto to sam oduvjek voljela dobra nauiti. Usprkos tomu to sam bila na vie teajeva inilo se da nikada neu biti u stanju ovladati tom vjetinom. esto sam doma vjebala slova ali bez veeg uspjeha, sve dok jednom sestra Josephine nije opet dola da me spaava sa svojom uobiajenom strpljivou. Pokazala mi kako drati olovku pod pravim kutom, i onda mi je krenulo! Nakon toga sam uspijevala oblikovati slova mnogo sigurnije! Ispoetka nije bilo lako ali sam bila ushiena kada sam uskoro poela da ovladavam tom tehnikom. Ja samo mogu zahvaliti Bogu za drage ljude koji su voljni da podijele svoj Bogom dane darove sa nama. Na taj nain i oni takoer bivaju obogaeni. To je bio jo jedan moj novi poetak i jo jedno neoekivano iznenaenje koje je donosilo i davalo neizrecivu radost. Ja imam jednog veoma dragog prijatelja, Bernarda, koji je naalost morao provesti neko vrijeme u zatvoru. Naalost zbog toga to je dosta daleko ja nisam mogla da mu idem esto u zatvorske posjete. Kako god, ove male kune, vlastoruno izraene razglednice poslane sa velikom ljubavlju, bile su kao stvorene za njega. On ih je mnogo cijenio i one su mu donijele novi ivot i unutarnji mir. Bio je osobito dirnut nadahnutim rijeima na estitkama. esto mi je govorio da ga one ohrabruju i daju unutarnju snagu da se suoi sa danom koji ga oekuje - a to nije lako iza reetaka! Ponovno je dobio nadu i razlog za ivjeti. Da, takva je mo jedne malene misli sa jedne kune razglednice!

Duh Jahve Gospoda na meni je posla me da iscjelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu ( Iz 61,1 ) Mogla bih dodati i to da, iako je dragi Bernard sada na slobodi i dobro mu ide, mi se i dalje dopisujemo jer mu je potrebna stalna potpora. On je ak i u zatvoru iskusio mnoge dragocjene trenutke milosti, osobito kada je osjeao Boju ljubav jer Bog je u svakoj situaciji i njegova ljubav se nikada ne mijenja. Bez sumnje, ove male razglednice ga podsjeaju na to. Prije no to se planine rodie i to ti porodi zemlju i svijet, oduvjek, za mene Ti si Bog Da, tisuu godina u tvojim oima, su kao juer, jedan dan koji odlazi, kao jedan sat noni. (Ps 90, 2-4) Imam jednog roaka koji je prije nekoliko godina prolazio kroz teak i bolan razvod i zbog toga jako patio. I on mi je zahvaljivao zbog tih malih, njemu neoekivanih razglednica koje su pristizale u njegov potanski sandui. Jedva je ekao da ih otvori. Kakve su samo radost i sreu donosile! Ue spasa u tekim vremenima! Netko je mario za njega i pomuio se da napravi jednu estitku posebno za njega u kritinom trenutku njegovog ivota.

Takve rijei na estitci esto dirnu mnoga srca, ak i u vremenima kada neki misle da je ivot za njih gotov - i okrivljuju Boga za strane tragedije koje su iz zadesile u ivotu. Otili iz naih domova, ali nikada i iz naih srca Bog je u svemu, i On nas moe nositi kroz svaku tragediju Jedan krasni dvadesetjednogodinji student, moj poznanik, tragino je uzeo svoj vlastiti ivot kada je bio na fakultetu. On je putem SMS-a kontaktirao neke bliske prijatelje o svojim planovima. alosno ali njegovi roditelji nisu znali nita o tim planovima. Ovaj mladi ovjek je imao sve to mu je bilo potrebno. Imao je svoj vlastiti automobil, imao je mnoge prijatelje i bio je omiljen. Bio je bistar student sa svijetlom budunou i imao veliku karijeru pred sobom. Zato? Zato? Jedino Bog zna probleme koji su ga muili. Ovog lijepog deka sam upoznala est tjedana prije, na vjenanju moje sestrine. Bio je jedan od liturgijskih itaa u crkvi za vrijeme vjenanja. Za vrijeme svadbenog prijama bio je fotograf. Mislim da nije imao nijednu neuspjelu fotografiju. Kako god, kada sam ula tu traginu vijest

ja sam jednostavno ostala bez rijei. Osjeala sam se nijemom. Nisam mogla vjerovati u ono to ujem. To se desilo u Irskoj tako da nisam mogla biti nazona i tjeiti njegove srca slomljene roditelje. Doi Sveti Due, ja Te trebam Oni su zacijelo trebali biti spomenuti u molitvi za milost, da se njihov dragi sin kojega su toliko voljeli, vrati Bogu i da im se povrati njihov mir I ja u vas usliiti (Jer 29,12) Posluajmo ponovno nadahnute rijei veleasnog Johna Woolleya iz njegove knjige Ja sam sa vama. S punim povjerenjem dajte Mi srca tih ljudi vjerujui u pobjedu Mojega dobroga utjecaja gdje god da ste se molili. Ponovno je moja dobra znana olovka za pisanje kurzivom bila u akciji. Nabrzinu sam napravila jednu kunu razglednicu sa prigodnom slikom i odmah je poslala potom. esto zahvaljujem Bogu i Sestri Josephini to znam koristiti takvu olovku. Zasigurno, i to je samo po sebi jedna vrsta sluenja! Primila sam iznenadni telefonski poziv od strane mog brata u Irskoj, koji je bio na toj tunoj sahrani. Sve to je on rekao bilo je: - Jesi li ti poslala razglednicu? Ona je postavljena na posebno mjesto pored lijesa za vrijeme bdijenja. Oito je mnogo znaila cijeloj njegovoj obitelji. Petnaest mjeseci nakon toga primila sam jednu Boinu estitku, nisam znala od koga, kojom mi je zahvaljeno za razglednicu koju sam poslala kada je John preminuo. Neka poiva u miru, Amen. Ja nisam imala pojma tko ju je napisao (i jo uvijek ne znam), ali podrazumijeva se da je to bila moja najdraa Boina estitka te godine. Spoznala sam i da mi je ta estitka donijela malo utjehe u vrijeme jedne nepodnoljive patnje. Duh moj nee izii iz vas nikada (Iz 59,21) Ja, ja sam tjeitelj va (Iz 51,12) Takve vlastoruno napravljene kune razglednice nastavile su ubirati plodove. Koristila sam ih ne samo za nevesele prigode ve i za slavlja obljetnice, vjenanja, krtenja, neki postignuti uspjeh ili za neke dobre vijesti. esto dok se molim ili razmiljam o nekom pasusu iz Evanenja, zapiem neto to me pogaa. Ponekad te stvaralake rijei Boje mogu biti ue spasa za moga blinjeg. U stvari, one vie predstavljaju iznenaenja Duha Svetoga u naim ivotima. I evo, Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta. (Mt 28,20)

Nedavno sam ila posjetiti jedan brani par koji je proslavljao svoj zlatni pir. Kakva je tu samo bila izloba predivnih skupih estitki! Dok sam im se divila i itala krasne stihove - oito posebno odabrane, supruga je uzela moju skromnu kunu estitku govorei: - Ne moe se nadmaiti ova mala estitka za koju se netko pomuio napraviti je! Zavrila je rijeima: - Kakve divne rijei!. Dok sam, slavei ovu jedinstvenu prigodu, uivala u ai najboljeg Baileysa i ukusnoj svadbenoj torti, ula sam kako mama govori svojoj kerci: - Jesi li vidjela sestrinu estitku? Kakva potvrda i ohrabrenje! Jo jedno dodatno poslanje za koje sam se osjetila pozvanom, jeste apelirati za siromane prognanike u Bosni i Hercegovini (kada bi mi neki sveenik u svojoj upi to dozvolio). Zahvaljujui molitvi neka vrata su mi se otvarala. Obino bih sa sobom donosila mnotvo raznovrsnih runo raenih razglednica kao jedno malo iznenaenje i ljudi su to voljeli. Zahvalno je bilo sluati raznorazne komentare dok su ih itali na crkvenom trijemu. Bile su i uzrokom smijeha ponekad. - Gle ovo! - Znam za koga je ova razglednica! Ovo je ba ono to mi sada treba! Oh! Uzeti u jednu za svoga prijatelja" itd. Moglo bi se navesti jo mnogo primjera, ali ja u za kraj navesti jo samo jedan. Jedan vrijedni upnik doao je iz Londona kako bi vodio jedan vrlo plodonosan dan duhovnih vjebi za jednu grupu krizmanika. Na koncu dana rekla sam glavnom vjerouitelju da bih voljela napisati jedno pismo-zahvalnicu u ime cijele grupe. Divno, ali uini to na jednoj od svojih posebnih estitki, mi ih svi oboavamo. Vrlo brzo, jo jedna mala nebitna estitka bila je na svom putu ka Londonu. Neto kasnije taj je sveenik je rekao jednom od vjerouitelja o mojoj estitki koju je primio. Rekao je da je bio dirnut njome i da e je drati postavljenu na svoj ormar. Da zavrim ovo poglavlje - male stvari mogu znaiti jako puno, donijeti nadu, sreu, prihvaanje, a mogu ak i olakati breme nekog drugog. I jedna plemenita misao moe da podigne raspoloenje! Zar ih ne trebamo vie nego ikada u ovome naemu optereenom svijetu? To je jo jedan nain da irimo Boju sveobuhvatnu ljubav. Jer dragocjen si u mojim oima, vrijedan si i ja te ljubim. (Iz 43,4) itali smo u naim svetim propisima da mi trebamo pomagati jedni drugima da bi bili otvoreni prema svima kojima Duh Sveti donosi ivot.

Moda biste mogli sjesti u tiini na trenutak, zatvoriti vae oi i vratiti se u mislima u dan kada ste primili jednu runo izraenu razglednicu ili estitku. to je ona vama znaila? Kako ste se osjeali? Je li to bilo jedno iznenaenje Duha? Da li biste bili voljni da poaljete jednu takvu nekome drugom? Sve govori o Bogu - kada bismo bar imali oi da to vidimo.
(Michael Quist)

REAKCIJE NA ISTO ISKUSTVO

Nastavljajui nae putovanje kroz ivot mi nailazimo na neke ljude za

koje moemo rei da im je teko ugoditi i za koje se moe rei da su razvili neki svoj negativni stav. A opet, esto nas pak drugi nadahnjuju sa svojom neizmjernom zahvalnou. Nedavno sam bila u posjetu jednom odjelu u lokalnoj bolnici. Jedan dragi stari gospodin, koji je izgledao jako slabo i bio je oito u velikoj patnji i nemiru, privukao je moju pozornost. Prila sam mu i njeno stavila ruku na njegovu glavu. Suze su mu odmah potekle i rekao mi je da se osjea jako bolestan. Proaskali smo kratko o njegovoj uasnoj boli itd. i on je bio pun lijepih rijei za ljubav, suosjeanje i njenost koju je dobijao kao i za ono to je ova moja posjeta znaila za njega To je bilo tako dirljivo! Nije prestajao govoriti HVALA TI, i njegova zahvalnost je bila jednostavno silna. Onda me je upitao kako se zovem, s obzirom da me on uope nije poznavao, a onda je nastavio sa iskrenim rijeima duboke zahvalnosti. Pitala sam ga da li se o njemu ovdje dobro staraju i njegov odgovor je bio: - Da, ne moe biti bolje, njega i panja od strane ovih divnih sestara i drugog osoblja je izvanredna. Postupaju tako savjesno prema svakom pacijentu i prosto ne stiu uiniti sve to ele. To je bio jedan pacijent sa vrlo pozitivnim stavom! Pomaknuvi se konano do sljedeeg kreveta ula sam ga iza mene kako govori drugom bolesniku o dobru koje je sada doivio. Kada sam naputala odjel on je naglo podigao glavu i ponavljao glasno: - Hvala vam, hvala vam. Zapravo, prije nego to sam napustila Odjel razgovarala sam sa jo jednom pacijenticom, koja je sjedila na svom krevetu ekajui da bude otputena kui. I nju sam isto pitala kako se osjea, da li je zadovoljna i da li se o njoj dobro staraju. Naalost, ona je imala neke negativne osjeaje, iako je nesumnjivo primala istu bolniku skrb od strane preoptereenog odjelskog osoblja. Rekla mi je da je vrlo nesretna, da osoblje ima malo vremena za bolesnike, da ih jednostavno nije briga, ak je i spomenula jednog pacijenta koji je bio zanemarivan. U stvari, ona uope nije imala niti jedne lijepe rijei za tu bolnicu. Sluala sam njene brojne jauke i jecaje i razmiljala sam o tome kako bi morali nekako u sve to ubaciti malo vjere. Stoga sam joj predloila da zahvalimo Bogu zbog njenog ozlijeenja, jer je izgledala vrlo dobro a Zdravlje je jedno od Bojih najveih darova, i mi Mu moramo na tomu svakodnevno zahvaljivati. Nisam dobila odgovor od nje, oito je ona bila osoba koja je trebala obraenje. Ali nismo mi ti koji sudimo, mi samo sadimo jedno malo zrno u zemlju, a ostatak preputamo Duhu Svetomu.

Tko u tmini hodi, Bez traka svjetlosti.

(Iz 50,10)

Ja vjerujem da je vano da u sebi gajimo pozitivno razmiljanje, ono je esto tako oivljujue i afirmirajue. Rijei mogu donijeti sreu pa ak i napredak naim blinjim. Mi nikad ne znamo to jedna stvaralaka rije moe znaiti a ba to moe biti ono to netko treba u tom trenutku, Svi smo mi darovi jedI drugima. Rijei imaju utjecaja na nas, stoga zato ne koristitI Rije Boju? Kao to je Otac ljubio mene, Tako sam i ja ljubio vas. (Iv 15,10) Prije nekog vremena odluih da odem do frizerke da mi napravi novu frizuru prije nego odem na odmor ( a to nije moja uobiajena praksa!) Sa novom frizurom sam bila vrlo zadovoljna, sretna i uzbuena! Osjeala sam se kao da mi je odmor ve poeo! I tog popodneva posjetih jednog dragog prijatelja da mu pokaem svoj novi izgled. Odmah mi je, prije nego to smo se i pozdravili, sa kunog praga rekao: -Za ime svega to si to uinila sa svojom kosom? To izgleda grozno a ti sa njom izgleda 20 godina starija!! Uveer istog dana posjetila sam Sylviu. Do tada sam bila skoro zaboravila na svoj novi izgled, kad mi ona nasmjeena ree: - Oh! Frizura ti je super, tko ti ju je radio? Nikada te nisam vidjela tako lijepu, izgleda 20 godina mlaa!! Hvala Bogu za rijei potpore, one nam hrabre duh. Sve je stvar osobnog ukusa!! Ponekad ete moda, u tiini i molitvi, eljeti razmiljeti o nekom od darova Svetoga Duha. Sveti Duh dolazi u na ivot. Da li pohvaljujemo druge ili im brzo nalazimo mane? Da li izbjegavamo one koji se osjeaju nevoljenim, neeljenim ili oaloenim? Da li smo svjesni da jedna naa lijepa rije moe olakati neiji teret ili razvedriti neiji ivot? Ta ljubav je Boja razlivena u srcima naim po Duhu Svetom. (Rim 5,5). Jesmo li uvijek duboko zahvalni Bogu za sve to smo primili od njega, od prvog jutarnjeg daha pa do uitka mirnog usnua? Da li svakodnevno zahvaljujemo Bogu za dar ivota?

Imajmo uvijek srce puno zahvalnosti.

UTJEHA U ALOSTI

Svaki na dan je jedan dragocjeni dar od Boga i nitko ne zna to idui dan donosi. Ali ti darovi dolaze u razliitim paketima i moda neke od njih mi neemo eljeti otvoriti. ivot je svet, ali sve se u njemu moe preko noi

promijeniti da nikada vie ne bude isto. Svaki novi dan donosi svoje radosti i alosti, pa mi imamo dobre i loe dane, iznenaenja i izazove. Ali sjetimo se ovih stvaralakih rijei iz Svetog pisma: Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28,20) Ne trebamo se plaiti jer Bog se s nama u svakoj situaciji, i to nam treba vie od toga? On je ve krenuo naprijed, ispred nas! A da li Mu mi uvijek vjerujemo? Prije nekoliko godina smo uli za jednu stranu prometnu nesreu u blizini naeg samostana. U njoj je naalost, jedne mrane studenake veeri, poginulo dvoje male djece dok ih je mama vozila u autu. Ja taj brani par, Angelu i Richarda, nisam poznavala, ali mi je jedan moj prijatelj rekao da su oni bili vrlo predani i brini krani - Da su bili puni ljubavi i pomogali mnogim humanitarnim ustanovama. Bog ih je blagoslovio sa dva divna sina, Jacob je imao osam godina a Ethan est.

Jedne veeri dok su se vozili u blizini svoje kue, Angela je vidjela jednu tamno odjevenu skitnicu kako prelazi preko ceste. Bila je to jedna Kraljica ceste koju je ona ve znala otprije iz vienja - viala ju je esto ispod nastrenice autobusnog stajalita, imala je naalost i duevnih problema. Vozaica je nije vidjela do zadnjeg trenutka i bila je prisiljena da naglo skrene kako bi je izbjegla. Naalost, izgubila je kontrolu nad vozilom i dospjela je ravno ispred jednog dolazeeg automobila. Zatim se straga jo jedno auto zabilo u njih. Mali Ethan je bio najvie na udaru. Kada je Jacob iznesen iz kola bio je u nesvijesti ali nije bilo znakova ikakve povrede. Ethan je imao ozljedu usta ali, izuzev toga, roditelji su mislili da e oni obojica biti dobro. To to im se sljedei dan desilo, oni se nadaju da to nitko nikada nee morati pretrpjeti. Oba djeteta su prikljuena na aparate za odravanje u ivotu to rei vie!! Lijenici su uinili sve to su mogli da spasu njihove ivote. Skrhani roditelji su samo ukoeno stajali tamo, molei i oajniki se nadajui UDU. Konano, sastavili su njihove krevete zajedno i cijela obitelj se cucurila kao u njihovom domu. Mama je vidjela jedan veliki osmjeh na Jacobovu licu te kako joj mae u znak rastanka! Uasan i najbolniji trenutak u njihovom ivotu je doao kada aparati vie NISU mogli vie odravati djeija tijela u ivotu te su stoga morala biti ISKLJUENA! ak i samo sluanje o ovome dovodi me do suza a ogromna tuga obuzima moje srce.

Kakva je morala biti BOL ovih njenih roditelja? Njihova opustjela srca su trebala utjehu. Naravno Bog je bio tamo sa Svojom snagom i svojim titom jer On je uvijek blizu onima slomljenog srca. Ova istinita pria podsjea nas na Isusovu agoniju u Getsemanskom vrtu. Kakav teak kri su ponijeli - njihova cijela obitelj je otila Bogu u samo dva dana. Ali oni nisu bili sami. Bog je zajedno sa njima nosio ovaj teki kri. Hvala Bogu za njihovu snanu VJERU u to vrijeme. Suze su tekle i tekle, ali sjetimo se da je i Isus plakao kada je Lazar umro. Dva dana prije sahrane djeaci su bili odneseni kui i moj prijatelj Bonnie mi je predloio da posjetim ovu oaloenu obitelj. Dok sam bila u posjeti ja uope nisam ni znala da su djeaci u kui sve dok nisam krenula iz kue. Tada me je njihova majka pitala da li ih elim vidjeti. Naravno rekla sam: - Da. S obzirom da sam bila naviknuta na Irska bdijenja nisam mislila da e mi to biti problem. Ali ono to sam vidjela te noi, NIKADA neu zaboraviti - tu hladnu atmosferu, tu ledenu sobu i to dvoje lijepe djece koja su ekala na svoj lijes. Zato? Zato? O Gospode?? to bih ja mogla rei da utjeim ovu oaloenu majku? Rijei im nisu nita znaile - ali moje utjeno prisustvo i jedan veliki zagrljaj pomogli su da iscjelujue suze njihove duboke boli teku u izobilju. Sabrao si suze moje u mjehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi Tvojoj
(Ps 56,9)

Zato mi je otii turoban Poalji Svoju svjetlost i Svoju istinu: one e me voditi, uspeti me na Tvoju svetu planinu. (Ps 43, 2-3) Da iscijelim srca slomljena da razveselim oaloene I da im dadem vijenac umjesto pepela, ulje radosti umjesto ruha alosti
(Iz 61,1-3)

Uskoro je i njihov tata doao u sobu i zapalio dvije svijee na stolu pored kreveta. Nepodnoljiva bol bijae u toj hladnoj sobi osvjetljenoj samo svjetlou svijee - zacijelo kao znak novoga ivota. Ipak, mogla se osjetiti duboka molitva - iz srca. Doi Due Sveti, ja trebam te Doi Due Sveti, ja molim te Doi sa svom svojom snagom i moi

Doi posebnim stazama Tvojim." Ovo je bila jedna situacija za koju nas ivot ne moe pripremiti - ali mi svi trebamo potporu drugih ljudi i Bogu nas moe temeljito iskoristiti. Nakon to sam provela neko vrijeme u dubokom klanjanju pomislila sam da je vrijeme da odem kui jer je bilo jako kasno. Ali osjeala sam da oni ele da ostanem dulje. Tako da je moda moju nazonost u toj munoj noi Bog iskoristio da donese malo utjehe. Dobri Gospod na nikada nije pustio da ita ostane neiskoriteno. Mi ne smijemo nikada podcijeniti nae postojanje jer Bog nas je nainio samo malo manjim od samoga Sebe. Nije potrebno da uvijek djelujemo niti da uvijek vidimo rezultate sluenja. Konano je dolo vrijeme da krenem na svoje tuno putovanje kui. Kakva tegobna vonja!! Zaslijepljena suzama jedva sam vidjela cestu i osjeala sam se kao da ponovno proivljavam ono to sam bila ula i vidjela Boji putevi zasigurno nisu i nai. Sljedei dan je bila sahrana, ali jedna drugaija sahrana! Zasjalo je jarko sunce a trava i grob su bili zauujue suhi. Jedan posebno napravljen dupli lijes sa dva djeaka zagrljenih jedan za drugog, je postavljen na jedna staklena mrtvaka kola koja su vukla dva crna konja. alosno ali u hodniku na izlazu prema mrtvakim kolima grobarima je ispao taj teki lijes. Ljudi su se u tiini okupili ispred crkve isekujui kola, jer se topot konjskih kopita na mirnoj seoskoj stazi mogao uti sa velike udaljenosti. A jedino to se ulo bio je cvrkut ptice na jednom visokom drvetu. Dok je lijes ulazio u crkvu djeca iz kole u koju su djeaci ili formirali su poasnu strau na svakoj strani crkvenih vrata. Nakon (duhovno veoma okrjepljujue) mise i prekrasnog pjevanja nastavili smo ka groblju na pokop. Uslijedilo je jo molitvi, a kada je koveg sputen u grob njihove dvije bake su bacile svaka po jednu ruu na koveg - vrlo potresno i alobno za njih dvije. Dva mala anela su se vratila kui, Bogu, jer je njih Bog samo pozajmio njihovim predivnim roditeljima. Djeca su kao neki dar i: Oni koje volimo ostaju s nama, jer sama ljubav ivi i drage uspomene nikada ne blijede zato jer je voljena osoba otila. Od onih koje volimo dijeli nas samo jedna misao. Jer onoliko dugo koliko ih se sjeamo

oni e nastaviti ivjeti u naem srcu. Nekoliko mjeseci nakon sahrane roditelji su bili pitani da li oprataju onoj skitnici koja je ila preko ceste i vozau koji ih je udario. Oni su uvijek odgovarali: Da, potpuni oprost. Zasigurno, ovo je sutina Evanelja. Angela je rekla da ona nikada nije osjeala nikakvu gorinu prema onoj eni ili vozaima onih dvaju kola. Nikada nije ni najmanje bila ljuta na Boga, a to nije esta milost koju Bog daje. Ali je esto pitala Boga zato On nije uzeo k sebi roditelje a ostavio u ivotu djecu koja su tek poinjala svoj ivot. Oe, oprosti im . . . Meutim Bog je imao drugaije planove i oni su, oito, okonali svoje poslanje na zemlji. Angela se takoer prisjetila da im je djed umro neto prije njih i osjetila je da je on bio tamo da primi i doeka svoja dva prekrasna unuka. ivot se nastavio i novo poglavlje je zapoelo - poglavlje koje oni nisu izabrali! Kako je rekla: -ivot se nastavlja i mi se moramo prilagoditi onome ime nas on pogaa. Od te tragine nesree dio njenog ivotnog poslanja je bila potpora i pomo drugim ljudima koji su izgubila djecu. Osjeala je da zbog svojega iskustva ima neto ponuditi tim roditeljima. Tako je iz te uasne tragedije proizalo i neto dobroga. Znamo pak da Bogu u svemu na dobro surauje sa onima koji ga ljube
(Rim 8,28)

Angela mi je rekla i to da se jedna nova osoba pojavila, ona je morala da nanovo vrjednuje svoj ivot i da se ne optereuje negativnim stvarima. Ako je Bog za nas, tko e biti protiv nas? (Rim 8,31) Ne predajte se kunjama Rije Boju kazuje u svakoj situaciji. Hvala Bogu na njenoj jakoj vjeri koja joj je ivotni oslonac. Postala je jo svjesnija Boje nazonosti u svome ivotu i poela je posjeivati ljude koji su bili u problemima kako bi im pomogla. Prije smrti djeaka ona je bila u potpunosti preokupirana svojim vlastitim obiteljskim ivotom. Mogla bih dodati da je, nekoliko mjeseci nakon pogibije djeaka, onaj

novac koji roditelji su bili utedjeli da bi im kupili darove, iskoriten za kupnju umiljatih igraki za siromanu dijecu. Ovi dobri ljudi doli su jedne kine veeri pred na glavni ulaz sa jednom kutijom igraaka za djecu u Bosni i Hercegovini. Potresno ih je bilo gledati dok su otpakiravali igrake a u isto vrijeme ponovno proivljavali pojedinosti kobne nesree. ak i kada su im rane bile jo svjee, oni su mislili na druge. Ja sam usput uzela jednu od tih umiljatih igraki, jednog prekrasnog labuda za moju sestru u Irskoj. Angela mi je tada rekla da svaki put kada vidi tu igraku u ormaru, da je to podsjeti na njenu tragino stradalu djecu. Neka ta dva anela poivaju u miru Oni koji su mi dali svoju vjeru i koji su upoznali patnju, su meu najpovlatenijom djecom mojom. Oni su u stanju vidjeti kako savreno inim upravo ono to je potrebno, u naizgled nerjeivim situacijama.
(Mnogo stanova, veleasni John Woolley)

Takoer smo inspirirani i sa drugom knjigom veleasnog Woolleya: Ja sam s Vama. Samo zbog toga to mogu vidjeti najvei blagoslov za vas koji svoju bol sa Mnom dijelite Ja mogu prihvatiti vae zemaljske bitke (ali nikada prema njima biti ravnoduan). Duh Boji je Angelu i Richarda ispunio mirom i razumjevanjem a mi smo im zahvalni to su svoju bol podijelili sa nama. Ja nimalo ne sumnjam u to da je njima Bog dao posebne milosti i blagoslove za novi poetak u ivotu.

10

NEPRIMJETNE SVAKODNEVNE LJUBAZNOSTI I BRIGA ZA DRUGE

Koliko esto smo mi u naemu ivotu svjesni velike ljubaznosti mnogih divnih ljudi? Mi smo skloni da zanijekamo njihove dobre osobine, od Boga date, i vidimo samo njihove greke i nedostatke. Kako bi bilo da se usredotoimo na pozitivne stvari? Nedavno sam bila u posjetu jednoj ovdanjoj muslimanskoj obitelji koja

ima petoro male djece. Nakon to sam provela neko vrijeme u kui postalo mi je odjednom vrlo hladno, kao da je vani mraz pao. Centralno grijanje je bilo instalirano ali mi je moja prijateljica Dora rekla da si oni ne mogu priutiti da ukljue grijanje prije noi jer je preskupo, iako je imala bolesnog, za posao nesposobnog supruga. Primjetila sam da je Dora bila lagano obuena i upitala je da li ima ikakav topli demper za obui? Sa ljupkim osmjehom na licu mi je rekla da je ila kupiti jedan demper, ali da je bio preskup!! im sam dola kui otila sam do svoga ormara i potraila dempere. Moda zato jer sam ja imala previe! Svi mi moemo dijeliti. Te veeri sam nazvala Triciu da je upitam da li joj je predan ikakav topli demper za njenu predstojeu Coffee veer za beskunike, i ako jeste da li bi bila toliko ljubazna da ga sauva za mene. Bez razmiljanja je odmah odgovorila: -Kupiemo joj jedan! Onda je to ispriala svojoj mladoj tridesettrogodinjoj kerci koja je u to vrijeme zbog multiskleroze bila prikovana za krevet i kerka je rekla: - Ja imam nekoliko dempera plus jednu topli jaknu koju bih joj takoer rado dala. Igrom sluaja ti demperi su bili u omiljenoj boji drage Dore. Idui dan sam ovo ispriala svojoj 85-ogodinjoj prijateljici Maureen i prije nego to sam zavrila sa svim detaljima ona me je upitala: - Koja je njena veliina? Misli li da bi joj se svidjela plava? Kada je pokazala taj krasni, topli, plavi demper (koji je njoj pripadao) uz njega je priloila i jednu velikodunu donaciju tipinu za njenu dareljivost. Koja dobrota i briga za druge - zacijelo od Boga. Ti e vidjeti da se Moja ljubav spaja sa svime to je od ljubavi i dobrote na svijetu, a ipak daje poniznost ovjeku - Bojem oruu. Sve ono to, pa makar i na najnesavreniji nain, odraava Mene, za vas ne moe biti izgubljeno. Sve ono to je ljubav, kako na nebu tako i na zemlji, je vjeno vrijedno. (Mnogo stanova, veleasni John Wooley) Te veeri sam rekla telefonom Monici, jo jednoj valjanoj gospoi, o nedostatku novca za grijanje ove siromane obitelji a ona je odmah rekla: - Ubaciu koju paru za tu kuu jednu veer, treba li im jo neto? Do tada sam ve bila prikupila i vie nego dovoljno dempera i slino pa sam rekla: - Ne hvala. Ali njen odgovor je bio: - Reci mi ako ti bilo to treba!! Nije potrebno ni rei da sam bila pretrpana odzivima sa svih strana. Kada je draga Dora primila toliko dempera i drugih stvari plakala je od radosti. Nije mogla vjerovati svojim oima, a s obzirom da nije znala

dobro Engleski jezik njen dragi suprug joj je pomogao da izrazi svoju zahvalnost koja nije znala za granice. Nije prestajao da govori hvala, a ja sam zbog ljubaznosti drugih ljudi primila mnogo zagrljaja i poljubaca. Bog kazuje u Svetom Pismu: Doista, tko god ite, prima.
(Lk, 11,10)

Ovaj par je osjeao neizrecivu sreu, blagoslovljeni bili svi ti mnogi, obazrivi ljudi. Moda bi mi trebali vie otvoriti svoje oi da vidimo kako ljudi brinu jedni za druge. Prije nekog vremena putovala sam autobusom u Northampton. To je bilo jedno kratko putovanje na kojemu sam ja ponovno postala svjesna obazrivosti nekih ljudi. Duh Sveti nam dolazi kroz obine stvari naega ivota svagdanjeg. Jedan fini stariji gospodin uao je u autobus ali je, poto je koristio tap, imao problema da nae mjesto u prednjem dijelu autobusa. Odmah mu je jedna starija gospoa ponudila svoje mjesto zbog ega je on bio jako zadovoljan. U vonji je taj gospodin poeo preslagivati stvari koje je kupio u opingu, ali naalost zadesi ga peh pa mu sve stvari ispadoe na pod (meu njim i neke dragocjene). Jedna mlada djevojka je vidjela to mu se dogodilo pa je na jedvite jade ugurala u jednu malu vreicu ono to je ona kupila u opingu te onda njemu dala svoju veliku oping koaru - i to nakon to je prvo pokupila sve njegove stvari sa poda. Uskoro je on stigao blizu svoga doma a dok je izlazio na autobusnom stajalitu ova ljubazna djevojka mu je pomagala koliko je mogla, a ofer je strpljivo ekao. Kada smo doli do naeg odredita ja sam bila zaboravila svoje rukavice u autobusu. I dok sam ila hitro niz uurbane ulice grada ula sam da me netko iza mene doziva. Okrenuvi se unatrag vidjela sam ovu dragu mladu enu kako dri moje rukavice! Ne treba ni rei koliko sam bila presretna. Ja ne putujem esto autobusom i dok sam u povratku ekala za autobus nazad reeno mi je da je tu jedna NOVA autobusna postaja. Ova mlada ena mi je rekla da e ona sa mnom ekati autobus na toj novoj postaji u sluaju da moj autobus ne doe. Kakva panja i ljubaznost!

Sigurno sam stigla kui i neka Dobri Gospodin Bog obilno nagradi ove brine ljude! Tolika ljubav i odvajanje vremena za druge moe nas mnogo emu nauiti. Zahvalimo Bogu za mnoge znakove panje u naemu drutvu a koji nas estu ohrabruju na naemu putu. Upravo mi moemo biti prvi koji e doprijeti do onih kojima je potrebna neka pomo.

Naa ukljuenost u Boje poslanje na zemlji se esto izraava kroz jednostavne, naizgled beznaajne ljudske geste.
(D.H.S. Pravilo ivota)

to ste uinili jednom od ove Moje najmanje brae, to ste uinili Meni
(Mt, 25,40)

11

DAR KOJI NIJE MOGAO BITI ZADRAN

Na na ivotni put Bog postavlja mnoge ljude kako bi nas blagoslovio i pomogao na naem putovanju. Oni dotiu nae ivote i svojom nazonou iznova nas nadahnjuju. Donose nam obnovljenu nadu i poznavajui ih mi se osjeamo obogaeno. Osjea se Sveti Duh u njima ak i ako samo na kratko dolaze u nae ivote. Oni su Duhom svetim ispunjeni a esto njime i voeni. Jedna takva djevojka po imenu Dorothy je ula o naem radu u Bosni i Hercegovini sa siromanim, ranjivim i zaboravljenim prognanicima. Ona je bila u Meugorju gdje je srela moga roaka Tommyja i on joj je prenio Radosnu vijest. Stoga se ona osjetila pozvanom da pozove mene u svoju upu kako bih privukla jo ljudi za ovu vrijednu nakanu. Ali, prije nego

to me je uope srela ona je odmah poela raditi i organizirala je jednu veeru u svojoj kui za nekoliko upljana s ciljem pomoi Bosni. Njena samilosna ljubav i dobrota je prevladala, i njen prvi pokuaj da povea na fond je bio od Boga blagoslovljen i veoma uspjean. Doao je dan kada smo se mi srele na autobusnoj postaji. Ranije mi je javila telefonom da e me ugostiti u svom stanu kada upnik da odobrenje da doem u njenu upu kako bi se obratila ljudima za pomo. Cijeli taj vikend, koliko sam ostala, bila sam obasuta ljubavlju i usrdnou. Bila sam pozvana i na jedan molitveni susret kako bih mogla Radosnu vijest iriti dalje i s puno nade ohrabrivati druge grupe da i oni pokau interes. Ona je takoer jedan dan pozvala i upnika na veeru, kako bi s njim u potpunosti razradila cijeli projekt. Sebe nije nimalo tedjela a upljani su bili veoma izdani. Nesumnjivo, sve ovo je ostvareno zahvaljujui Dorothy, mojoj dragoj prijateljici. S njom sam bila jedno dulje vrijeme izgubila kontakt. Ipak, nekoliko godina kasnije, kada smo bili u posjeti jednom prijatelju u Londonu i kada smo otili na misu, u maloj grupi vjernika spazili smo Dorothy. Ba lijepo iznenaenje! Sestra Josephina dala joj je jednu od svojih knjiga ne znajui tko je ona. Nakon radosnih pozdrava otili smo na kavu da malo popriamo. eljela je znati kako je na projekt napredovao. Sada, u drugoj upi, upitale smo je da li bi bila ljubazna pa odaslati jedan upni bilten kako bi dolo do novog privlaenja donacija! S obzirom da je ivjela u blizini ak tri crkve ona je odluila da poalje po jedan bilten iz svake od njih, zato da ne? Brilijantna ideja! Nee nam se svaka vrata otvoriti, ali mi smo se usredotoili na vrata crkvena koja se otvaraju, i hvala Bogu za njih. Jedna od upa poslala je lijepu donaciju, hvala Bogu, a druga je pak dozvolila da se u njoj obratimo vjernicima sa pozivom za pomo. Tada je Dorothy ivjela ve izvjesno vrijeme u jednoj laikoj zajednici ali je osjetila da taj poziv nije ono to je Bog za nju namijenio. Ipak, kazala je da e upitati nekolicinu lanova te zajednice da li bi mi dozvolili da se smjestim tamo za vrijeme vikenda i njihov odgovor je bio potvrdan. Meutim, i Dorothy se ipak odluila vratiti u zajednicu kako bi pomogla sa kuhanjem i slino. Kakvu su mi samo toplu dobrodolicu priredili potpuni stranci!

Dorothy me je pratila na sve mise kako bi mi pomagala na bilo koji nain, prava prijateljica, ispunjena dobrotom i vjerom. Ovo vam zapovjedam: da ljubite jedni druge.
(Iv 15,17)

Sveti Ivan pie: Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo duni ljubiti jedni druge. (1 Iv 4,11) Kada sam se s njom, uz moju najdublju zahvalnost, rastajala, pitala sam je za njenu novu adresu jer sam znala da se ponovno seli. Naalost, adresu mi nije nikada poslala i Dorothy je, bar za sada, nestala iz moga ivota. Ali ja nemam nikakve sumnje da je ona bila jedan Dar koji mi nije bilo dozvoljeno zadrati. Neki ljudi dolaze u nae ivote i brzo odlaze, a jedni ostaju neko vrijeme i ostave tragove na naim srcima i nakon toga mi vie nismo isti. Sve uinjeno s ljubavlju je od Boga, a sama ljubav je neprocjenjiva. Zahvaljujte Bogu ma to vas snalo jer jer to je za vas Boja volja u Isusu Kristu. (1 Sol 5,18) Posluajmo sada Tricijinu priu: - Jednom prije nekoliko godina, otila sam da pokupim svoju kerku Moiru iz kole kako bi otile u oping. Ostavila sam auto na parkingu ali sam blizu ulaza opazila jednog ovjeka kako spava na zemlji. Namjeravala sam kao i obino u takvoj situaciji ostaviti neto novca pored njega kako bi si on mogao kupiti hranu ili pie i takav potraiti neko suho i toplo utoite. Dok sam ja pretraivala depove dola je jedna ena, nagnula se iznad njega i probudila ga. Ali nije tu ostala, odmah je otila. Moja kerka i ja ostale smo jer je on elio razgovarati, iako je bio pod utjecajem alkohola. Pitao nas je da li vjerujemo u Boga i mi smo odgovorile - Da. Ponovio je pitanje Moiri: - Da li ti stvarno vjeruje u Boga? Onda nas je pitao da li elimo da izmolimo jednu molitvu zajedno sa njim. Potom je elio otii na ispovjed i ja sam mu rekla da u ga odvesti. Pomogli smo mu da ue u auto i odvezli ga do katedrale. Tamo smo pokucali na vrata i upitali za sveenika. Sve dok sveenik nije doao beskunik je bio na nogama, vrlo uzrujan i nemiran. Sveenik je bacio

jedan pogled na tog ovjeka i rekao: - Obino ne ispovijedam nekoga tko je u takvom stanju. Ipak, ovaj put u uiniti iznimku. Taj siromani beskunik je postao veoma nervozan i zatraio je od mene da idem sa njim zajedno na ispovjed. Rekla sam mu da to ne bih mogla, ali da emo ga ja i Moira saekati.

Tada je pak zatraio da primi svetu priest i ponovno mu je sveenik rekao da on tako ne daje priest, ali ako uemo u crkvu onda e mu onda priest dati. Kakva promjena! Postao je drugi ovjek! Otpoeo je novi ivot! Podigao se sa koljena, priao glavnom oltaru i onda iziao van!! Mi smo pourile za njim ali ga nije bilo nigdje! Gledali smo na sve strane po cesti, on je otiao iz naih ivota. Ali gdje?? Sasvim neobino iskustvo. Taj beskunik je bio toliko dirnut divnom skrbi i ljubaznou koju je primio. Tricia i Moira su bili Boji darovi ovom dragom ovjeku i ovo je zasigurno bilo jedno Boje iskustvo. Ja vjerujem da je u ivotu sve dvosmjerno te da je i ovaj siromani ovjek bio jedan Boji dar za ove dvije ene, dar koji im nije bilo dato zadrati ga. Slava i hvala Gospodinu.

12

DOSEZI IVOTVORSTVA

Svake godine pred Boi sestra Josephine i ja (ponekad sa nekoliko prijatelja) otputujemo do Bosne kako bi osigurali neto hrane i sl. za jedan broj siromanih, ranjivih i zaboravljenih prognanika, zarobljenih u limenim barakama jo od vremena groznog, okrutnog rata. Mi uvijek odsjedamo u Meugorju - tom svetom mjestu. Ove godine sam po prvi put imala 2 dana slobodnog vremena samo za sebe u Meugorju, dok je ostatak grupe bio ukljuen u druge aktivnosti. Ja vjerujem da je to bio jedan Boji plan. Nije bilo hodoasnika i svugdje je vladala neubiajena tiina i mir. Ipak, kada ue u crkvu Svetoga Jakova, bez obzira koje je doba dana ili noi, ovjek uvijek biva nadahnut nazonou nekolicine mjetana obuzetih molitvom. Prestanite i spoznajte da sam ja Bog: (Ps 46,10) Naravno, pridruih se ovim divnim ljudima i zapoeh novi ivot.

Doekala me je topla dobrodolica i dok sam u molitvi kleala osjeala sam se kao da sam u raju - vladala je potpuna tiina a jedini traak svjetlosti je dolazio sa svjetiljke na glavnom oltaru. Svakako, Bog nam je govorio u tiini naeg srca. Hvala ti Boe za ove neoekivane trenutke Tvojega prisustva. Podsjetila sam se rijei jedne poznate pjesme: -On me pozvao i odvojio I rijei Jeremijine dooe u moj ivot Tada ete me prizivati i ii ete i moliete mi se, i usliiu vas.
(Jer 29,12)

Obilje vremena za razmiljati i mnotvo dragocjenih trenutaka za njegovati, jedna mnogo potpunija svijest o Bojoj ljubavi za mene - bilo je to jedno iskustvo od dubokog znaenja za mene i moje srce je bilo preplavljeno zahvalnou i nevjerojatnom radou! Osjeala sam da bih u ovoj posebnoj crkvi, u takvom neopisivom miru i tiini, mogla sve svoje brige prebaciti na Njega. Osjeala se Boja blizina i jedino to sam ja eljela bilo je da ostanem tu cijeli dan uivajui takav mir Ne dajem vam ga, kao to svijet daje. (Iv 14,27) I na ovom u mjestu udijeliti mir, govori Gospod nad vojskama.
(Hag 2,9)

Pogodno vrijeme za napuniti baterije i pobjei od obveza i jurnjave naega svakodnevnog ivota - zbog mojega dvodnevnog slobodnog vremena bila sam u mogunosti provesti vie vremena s Bogom uivajui u Njegovoj nazonosti, primiti jo vie njegove bezgranine ljubavi i udisati je u sebe jer Bog je ljubav. On uvijek ima jo neto vie za dati. Nauiti da primamo Boju ljubav je kljuno za nau potpunost. Tako emo dobiti ivotvornu hranu potrebnu da nas odri na naem duhovnom putu u sluaju da pustimo nae korijenje duboko u bogato tlo Boje ljubav. Ljubavlju vjenom ljubim te (Jer 31,3) Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Boja zovemo, i jesmo. (1 Iv 3,1) Slavim te, Gospodine, iz sveg srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. (Ps 138,1) Nakon te moje kratke duhovne obnove, skoro nebeskog iskustva, bilo je vrijeme da se spustim na zemlju. Iako sam ja bila u Meugorju mnogo,

mnogo puta ova dva dana su za mene predstavljala komadi raja. to mogu drugo rei osim hvala ti Boe za Tvoju nepromjenjivu ljubav.

Mnogi ljudi su traili da molim za njih - to je bio posebna molba na mnogim Boinim estitkama, i za to bi trebalo tako puno vremena. Takoer, molitva je trebala i za jednog upljanina oboljelog od raka i koji se u to vrijeme podvrgavao tekoj operaciji, a naalost i njegova draga supruga se u jednoj drugoj bolnici isto zbog raka bila podvrgavala kemoterapiji. Bila su potrebna uda ali uz Boga je sve mogue. Itite i dat e vam se (Lk 11,9) Sljedei dan sam jedva ekala da se pridruim sestri Josephini u izbjeglikom kampu - razlogu naeg dolaska. Trebamo pomo jedni drugih da bismo bili otvoreni svemu to nam Duh sveti donosi u naem ivotu. (DHS Pravilo ivota) Ovaj put sam osjeala da imam vie ljubavi za dati ovim napaenim prognanicima Bojim - najsiromanijim od siromanih. Oni ive u malim limenim barakama dimenzija oko 5 x 3,5 metra, bez privatnosti, bez tekue vode, bez posebnih toaleta i bez ulaznih vrata. Za privatnost su imali samo jednu zavjesu. Oh! Zlo rata!! Mi moramo uti krik siromanih, biti jedno s njima i istraiti razloge nepravde i siromatva u naem drutvu. (DHS Pravilo ivota) A ipak, njihove male barake su iznutra bile iste i tople. A tek kakvu dobrodolicu posjetitelj dobija!! Sok, kava itd. su obavezni, a esto i jedan mali dar za ponijeti - pletene arape. Njihova gostoljubivost je izvanredna jer oni daju a sami nemaju. Svakako, to treba biti jedna dobra lekcija za sve nas. Mi imamo tako mnogo a jesmo li spremni dijeliti?? Ovi neeljeni ljudi su nedune rtve jednog okrutnog rata. Na kraju ivota e nam biti sueno po onome to smo davali. Tim prognanicima je uvijek drago to nas vide, ali mi od njih mnogo vie primamo nego to im dajemo. Oni su jedan dar za nas. Ja se esto pitam odakle im tolika veselost, mnogi od njih ive u tim barakama vie od 15 godina i od njih smo mnogo nauili. Njihov ivot je vrlo teak ali ini se da su prihvatili svoju svakodnevicu. Obitelj im mnogo znai i jako potuju jedni druge, a takoer su prepuni zahvalnosti za pomo, novac

itd. a zahvalu izraavaju kroz obilje zagrljaja i poljubaca jer rijei su suvine! Njihova vjera je jaka a molitva im je vana. Kod njih se mogu vidjeti izloeni na zidovima njihovih malih baraka i krunica, i raspelo, i Gospine slike itd Voljela bih spomenuti jednu posebnu otitelj koja se sastoji od estoro djece plus mama. Djeca su dobi od 13 do 22 godine. Oni imaju 4 kreveta na kat i, kao u svim tim barakama, samo jedna zavjesa dijeli dnevnu sobu, kuhinju itd od spavae sobe. Tako malo prostora, za ime svega kako to oni mogu podnositi!?? Tako strani uvjeti!! Pomo je ovdje bila prijeko potrebna!! Isus je rekao Ivanu: - Siromahe imate vazda sa sobom. (Iv 12,8) Veliki je privilegij u siromatvu sluiti Bogu! itamo u Evanelju: - Date li samo au hladne vode jednome od ovih malenih zato to je moj uenik, sigurno ete biti nagraeni. (Mt 10,42) Kakve ohrabrujue rijei za nas!! Ova obitelj zajedno svaku no moli krunicu i Bog je vaan dio njihovih ivota. Postoji, oito, velika ljubav meu njima iako bi netko mogao oekivati suprotno zbog njihovog ivota u tako skuenim uvjetima. U njihovim mladim ivotima nema gorine i oni se ine jednom sretnom obitelji koja materijalno ne posjeduje mnogo. Da, siromani materijalno, ali bogati duhovno. Kao i uvijek, sestra Josephina - koja je stajala iza ovoga prekrasnog projekta, osigurala je jednu vreu hrane za svaku od tih 92 baraka, plus hranu za neke zavrene kue i ivot je postao opet vrlo lijep. Kakva neizreciva radost i srea! Nekoliko prognanika nam je pomoglo napuniti te vree u diskontu pa su mogli vidjeti odakle ova hrana dolazi. Zahvalimo dobrom Gospodinu za toliko plemenitih i velikodunih dobrotvora koji svake godine ovo omoguuju. Mnogi dobri ljudi nastavljaju da alju nenadane donacije, a koje su od ogromne pomoi. Nastavimo sa ovim dobrim poslom. Sve pripada Bogu. Naravno, posjet prognanikom kampu Tasovii ne bi bio potpun bez posjeta Don Blaovoj prekrasnoj novoj crkvi Svetog Ivana Krstitelja koja se bila poela graditi bez ikakvog novca! Ovaj revnosni sveenik uvidjevi njihovu jaku vjeru i gajei ogromnu ljubav prema prognanicima (nekima je ak dao i crkvenu zemlju kako bi mogli napraviti kuu) mukotrpno je radio kako bi u ovome podruju

izgradio jednu crkvu za mjetane, ukljuujui tu i prognanike.

Narodni umjetnici su ovoj divnoj crkvi darovali slike postaja krinog puta. Ona sada ima i nekoliko finih lustera kao i mramorne podove te se moe podiiti svojom ljepotom. Za Boga samo najbolje, uz nadu da e tu generacije ljudi nastaviti ii na bogosluje. Kao i uvijek, dobri Gospod je osigurao novac za tu nakanu a mi smo bili samo instrumenti koje je On koristio. Kao to to esto i biva, ja sam bila u vie navrata ganuta do suza kada bih vidjela da dobri ljudi koji si ne mogu to priutiti, daju od ono malo to imaju. Mnogo je dobra u drutvu, toliko velikodunih ljudi koji ive po Evanelju. Rijei zasljepljuju potrebe i esto dirnu srca, da li mi inimo dovoljno da irimo Radosnu vijest u ovom podruju? Podsjetimo se siromane udovice u Hramu koja se spominje u Evanelju po Luki. Ona je dala 2 novia, sve to je imala i Isus ju je pohvalio. Kada idui put posjetite prognanike probajte posjetiti i ovu posebnu crkvu i vidite to je va mukotrpno zaraeni novac uinio za siromahe Boje. Bez vas ona moda nikada ne bi izgraena!! Nikada se ne moemo dovoljno zahvaliti svim naim dobrotvorima, vi ete biti silno blagoslovljeni od dobroga Gospodina koji jedino srce gleda. itamo u Djelima Apostolskim: "Blaenije je davati nego primati". (Dj 20,35) Veleasni Bla je, shvatajui da je mlade budunost crkve, zapoeo gradnju Centra za mlade. Neto novca je dolo od vlade Republike Hrvatske ali potrebno je mnogo vie. Ima li ponuda? Naravno, pokuavajui obnoviti unitene ivote ovih siromanih ljudi bez krova nad glavom, mi smo donijeli nadu. Uvijek je srceparajue doi ali mi moemo barem biti uz njih i dati im nae dragocjeno vrijeme, dok nastavljamo ZAHVALJIVATI BOGU za zdravlje i snagu da to inimo. Mi takoer zahvaljujemo Bogu to nas je pozvao na ovo, jo jedno od Iznenaenja Duha Svetoga. Bez tolikih odanih pomagaa koji su zauli poziv na ovo poslanje, ono moda ne bi bilo toliko plodonosno. Svi mi trebamo jedni druge. HVALA PONOVNO i PONOVNO "Duh Gospodnji poiva na meni. On me pomaza da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navjeujem zarobljenima osloboenje, slijepima vid, da

oslobodim potlaene,..."
(Lk, 4,18)

13

DUH SVETI I GOSPA

S obzirom da je rad sa siromanim, zaboravljenim i neeljenim prognanicim u apljini sastavni dio projekta nae Zajednice, mi smo proveli mnogo vremena u Meugorju. Ja nemam dvojbi oko toga da nas je upravo Meugorska Gospa pozvala na ovo poslanje. Ovi prognanici su izbjegli iz Sredinje Bosne u apljinu, preko Meugorja. Kada ih idemo posjetiti u njihovim groznim limenim barakama, mi odsjedamo u B&B u Meugorju kako bi se duhovno nahranili. U suprotnom ne bismo imali nita za pruiti! Uvijek treba vremena za napuniti baterije i obnoviti energiju i provjeriti nae unutarnje resurse. Nita bez klanjanja. Kako nae Sveto Pravilo kae: - "Mi moramo postati ene od Molitve u okviru samoga naega Poslanja". Bog ne moe donijeti novi ivot drugima kroz nas ako mi nismo ene od Molitve. "Budite sigurni. Gdje god da idete. Va Bog je s vama". Ovdje smo sreli mnoge hodoasnike, uglavnom strance ali, kao to kau u "Klubu Anonimnih Alkoholiara", tu: - "Nema stranaca - samo prijatelja koje nismo prije sreli".

Krug naih prijatelja se irio i dobili smo mnogo vie nego to smo se ikada i nadali da emo mi dati. Bog nikada ne zakae u svojoj dareljivosti. Za vrijeme jedne od mojih nedavnih posjeta Meugorju pitala sam razne hodoasnike to naa Gospa doista znai za njih? Ljudi idu u ovo mjesto zbog mira i molitve. Ovdje vlada velika udnja za Bogom. "Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svretak. ednima u dati da se besplatno napiju s izvora vode ivota".
(Otkr 21,6)

"A tko bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada: voda koju u mu ja dati postat e u njemu izvorom vode koja struji u ivot vjeni." (Iv 4,14) Ovo su neki od odgovora prosjenih hodoasnika: - Mir, mir, mir - "Mir kakav nigdje drugdje ne moemo dobiti", odjekivalo je bez prestanka; - Jedan drugaiji svijet molitve i mira; - Gospa mi postaje istinski prijatelj; - Ja nisam poznavao/la nau Gospu, dok nisam doao/la ovdje; - Jedva ekam da ponovno doem; - Uvijek odlazim u srcu izmjenjen; - Ona mi donosi utjehu; - Netko kome moe doista vjerovati: - Ona preusmjerava moj ivot na jedan drugaiji put; - Njena poruka je jednostavna - "ini sve to ti kae On"; - Mo molitve - potrebno je vie molitvi iz srca; - Mjenja moja razmiljanja i stavove;

- Poseban blagoslov koji mi je promjenio ivot; - Nema boljeg mjesta za tako dobro razumjevanje, usprkos mnogim razliitim kulturama; - Svatko izgleda sretan; - Pribliavam se Bogu; - Svladavam neke svoje stvarne strahove za to nisam mislio da je mogue; - "Sveti sati" - veoma umirujui i oraspoloujui; - Gospa je meni sve - moja radost, moje zadovoljstvo, moja majka; - Bio bih izgubljen bez jedne takve "posebne majke"; - Najvei dar koji bi ovaj materijalistiki svijet ikada mogao i poeljeti; - Moje srce uvijek igra od radosti - ivio sam tako usamljeno dok nisam doao ovdje i bio sreo neke drage prijatelje; - Sveto vrijeme za POSLUATI taj "jo uvijek mali glas u nama"; - Ponukalo me da donesem jednu vanu odluku u mom ivotu; - Dragocjeno vrijeme za razmiljati i BITI; - Boji dar ovjeanstvu koje je u velikoj mjeri izgubilo Vjeru; - Vrijeme da, usprkos guvi i masi, budete sami sa svojom nebeskom majkom; - Iznimno mjesto za susresti ljude koje niste sreli godinama; - Milost opratanja samom sebi; - Divna majka koja voli sve nas;

- Jedan novi pristup ivotu i njegovim zahtjevima; - Jedno potpuno povlaenje od svega; - udesna majka! Morala sam prevaliti sav ovaj put da bih je srela! - Jedva ekam da kaem prijateljima da dou ovdje. Toliki su edni; - Prolila sam mnoge suze zahvalnice; - Ovo je mjesto moje obnovljene nade. Hvala ti naa udesna majko. Nisam ula nijedan negativan komentar. Da, Gospa naa Meugorska je donijela neizrecive blagoslove i puninu ivota generacijama hodoasnika. esto razmiljam o tome kako je to i mjesto iznenaenja. Bog esto alje ljude na na put da nas blagoslovi i moda da promjeni nae ivote. Takvo je bilo moje iskustvo sa Kerima Duha Svetoga (DHS - Daughters of the Holly Spirit)! Kada sam ja bila jedna veoma mlada i neduna tinejderka, dvije od tih sestara su dole u moju kolu i jedna od njih je odrala govor o tome kako postati asna sestra. Ne mogu se sjetiti da li je ona govorila starijim razredima ili samo mojemu razredu. Kada je zavrila govor zatraila je da zainteresirane podignu ruku i moja je ruka prva poletjela u vis. Mnogo godina kasnije jedan moj prijatelj mi je rekao da bih ja podigla ruku za bilo to. Ali ovo je bilo drukije! Usprkos mojemu entuzijazmu moje ime NIJE bilo stavljeno na listu! To je bilo vrlo razoarajue ali bila sam previe mlada. Nisam o tomu nikome priala, osobito ne svojim divnim roditeljima jer ja zasigurno NISAM eljela napustiti napustiti svoj dom gdje je bilo toliko ljubavi, panje, sree, sigurnosti, potpore i prihvaanja. Ipak, doivjela sam jo jedno iznenaenje Duha Svetoga, jer su se nakon nekoliko godina ove dvije sestre vratile u moju kolu. "Nikada ne odustati" - mora da je to bio jedan od njihovih mnogobrojnih darova, i ponovno - ista francuska sestra je govorila razredu o ivotu asnih sestara i upitala za dragovoljce!

Mlada i lijepa sestra koja je bila sa njom, obuena u predivnu dugu bijelu odjeu, izgledala je zadivljujue. Ja naprosto nisam mogla skinuti svoje oi sa nje. Ona me je podsjeala na na Blaenu Djevicu Mariju i mislila sam da nikada nee doi dan kada u biti obuena isto kao ona. Naravno, ja nisam imala njen armantni izgled ali eljela sam da na neki nain budem kao ona. Stoga je moja ruka bila ponovno podignuta u zrak, vie nego ikada, i jo se sjeam radosti i sree koju sam osjetila kada je MOJE ime bilo upisano u sestrinu knjigu. Za mene je onda to bila KNJIGA IVOTA! "Imenom sam te zazvao: ti si moj." (Iz 43,1) Jedva sam ekala da iz kole dojurim kui ispriam sve mojoj majci koja je bila presretna, ali mi je odmah kazala: -"Nemoj rei ocu". Nakon nekog vremena moja mama me je pitala zato sam ja poeljela postati asna sestra i ja sam samo rekla: -" elim biti obuena u divnu bijelu odjeu isto kao i predivna mlada sestra koja je bila dola u moju kolu". Nisam imala nikakvih nadnaravnih motiva, nikada u glavi nisam imala ni primisli o molitvi i o predaji mojega ivota Bogu. Ali Sveti Duh sve moe iskoristiti i, nemam sumnje, i tada je preuzeo stvar u svoje ruke, kako je i inio cijeli moj ivot. Due Sveti trebamo te. Moj predivni tata nije imao nita protiv asnih sestara ali nije elio da njegova najstarija kerka napusti dom i razbije jednu tako blisko povezanu i sretnu obitelj. Drao je da sam jo premlada da bih znala to elim u ivoti, to je bilo istina ali Bog nas moe pozvati u bilo koje vrijeme. Ja sam stvarno eljela postati asnom sestrom ali isto kao i moj tata, ja nisam eljela napustiti svoj sretni dom. Tako je kri doao u moj ivot, ak i u tako mladom dobu. "Neka danomice uzima kri svoj, i neka ide za mnom."
(Luka, 9,23)

Nakon nekog vremena moja majka me je ohrabrila da na biciklu odem posjetiti asne sestre u Glasslough. Kod njih sam uvijek bila dobrodola, nuena alicom aja, kolaem i slino. Mnogi moji prijatelji su mi govorili da bih ja trebala pristupiti redu Svetog Louisa, dobro poznatog u mojemu gradu, jer barem bi tamo dobila dobru izobrazbu. Vrlo malo ljudi je tada znalo za DHS jer one su bili uglavnom iz Francuske i nisu bile dugo na tom podruju. Ali posjet koli je bio jedan korak naprijed na njihovom putu.

Uskoro mi je trebalo kupiti jedan kufer, kojega naravno moj tata ga nije smio vidjeti. Gdje bi ga moja majka mogla sakriti? Odjednom je dobila ideju... na vrh velikog ormara u mojoj sobi koju sam dijelila sa mojim sestrama. Tata je uvijek dolazio u nau spavau sobu kako bi nam poelio laku no i da vidi je li nam dovoljno toplo. Jedne noi malo nakon to je "slavni" kufer stigao tata je neto traio na tom ormaru i jo i dan danas mi stoji pred oima kako je on zurio gore u kufer dok su mu suze tekle niz obraze. Naalost, nije poelio ni laku no, njegova bol je bila prevelika i on je samo tiho zatvorio vrata i otiao u krevet. Moje sestre ga nisu vidjele ali za mene je to bila jedna veoma tuna no. Mnogo me uznemirilo to to se tata osjetio naputenim. Kada je tata konano uo obiteljsku tajnu on je vjerojatno mislio da u se ja zarediti odmah nakon to odem u samostan. Bilo je teko pojasniti mu da ja prvo moram uiti a tek onda postati asna sestra! Ali za njega je to bila zavrnica. Nismo ga mogli uvjeriti i prije nego to sam otila na Juniorat u Monaghan (oko 20 kilometara od moje kue) on je plakao i plakao, kasnije sam ula da je bio i zanijemio i tri dana nije mogao govoriti. Tako jaka je bila njegova bol dok me "naputao" - takve stvari nikada nisu lake! Ja sam bila razbila jedan tako siguran dom. Nakon toga je ivot moga tate postao nepodnoljov. Jednom svom prijatelju je rekao da u mu ja uasno nedostajati. Njegova najstarja ker! Moj dragi striko (tatin brat) je ivio sa nama oduvjek. Za dorukom ono jutro kada sam naputala dom i on je takoer ve plakao, jeo je vrlo malo. Oprostio se samnom na brzinu uz mali dar - to je bilo tako dirljivo i tako tuno! A onda je otiao raditi na farmi. Osjeao je veliku bol i naputenost jer je i on takoer velikim dijelom pripadao ovoj naoj sretnoj obitelji i volio nas je sve zajedno. Prije samoga odlaska iz kue (a to me nije veselio) mama mi je sugerirala da idem potraiti strica kako bi si jedno drugom rekli "zbogom" kako i prilii. On je ve bio u poslu na jednim ljestvama i slagao snopove kukuruza, ali je brzo siao dolje da kae jo jednom zbogom - ponovno kroz potoke suza!

Kakva tuga - gore nego na sahrani. ak je i moja majka koja je do tada bila hrabra i jaka, tada se slomila. i ja sam pomislila - je li ovo ono to Duh Sveti eli? Takav alostan rastanaka sa mojom blagoslovljenom,

voljenom i pobonom kuom, ak iako odlazim vrlo blizu! Moda je nekima u mojoj obitelji dat Dar Suza!! Duh Sveti je morao djelovati postupno, s vemenom, kao to je to i inio kroz cijeli moj ivot. "Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta" (Mt 28,20) Za svakoga od nas Bog ima jedan poseban plan. Ja nimalo ne dvojim da nas On poziva na njegov nain i u njegovo vrijeme i moe iskoristiti sve to je u naim ivotima. Ja zahvaljujem Bogu to me je pozvao u vjerski ivot i to je bio uz mene jo od malih nogu i to me je pratio kroz tolike moje bolne rastanke. Ovdje mi u misli dolazi za nas toliko utjena ivotvorna rije Boja. "Vjetar pue gdje hoe, uje mu um, a ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roen od Duha." (Iv 3,8) Nama je potrebno da se svakodnevno Duh Sveti izlije na nas, i da nastavimo da otvaramo naa srca i nae misli za sva njegova nadahnua. "Ako ivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo." (Gal 5,25) "A koji je to otac meu vama: kada ga sin zaite ribu, zar e mu mjesto ribe zmiju dati? Ako dakle vi ... znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li e vie Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaitu!"
(Lk 11,11-13)

Ja u zauvjek biti zahvalna svojim voljenim roditeljima koji su me donijeli u crkvu da primim sakrament krtenja kada sam prvi put primila Duha Svetoga i postala dijete Boje. Duh Sveti je je prvi koji budu vjeru u nama. Ove rijei iz jedne poznate pjesme su vrlo prikladne: Doi Due Sveti ja trebam te Doi Due Sveti ja molim te Doi sa svojom slatkom iscjelujuom snagom Dodirni me i uini me potpunim.

"Svi koje vodi Boji Duh Boja su djeca. Ne budite zato poput straljiivh robova te vae naravi. Budite prava Boja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada moete radosno klicati: `Abba! Oe! Sveti

Duh govori nam duboko u srcima da smo Boja djeca.

(Rimlj 8,14-16)

Duh Sveti cijeli ivot donosi nova ivotna zadovoljstva gdje god da se On nalazi. Vrijeme i mjesto Njemu nije od znaaja. Na ivot je prepun malih uda kojih smo potpuno nesvjesni. "Ako sam vam Ja Nada onda e te esto iskusiti uda ... ponekad spektakularna i oevidna, ponekad vrlo tiha, ali uvijek ulijevajui osjeaj strahopotovanja." ("Mnogo Stanova", Veleasni John Wooley") Kako umirujue je znati da sve nas Duh Sveti koristi da iri Kraljevstvo Boje Ljubavi sa svojim mnogim IZNENAENJIMA DUHA SVETOGA. "Jer znamo da nas Bog silno ljubi - ulio je tu ljubav u naa srca po Svetom Duhu." (Rim 5,5)

"to god vam rekne, uinite!"

(Iv 2,5)

Voeni duhom... "inimo sve novo".

"... On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima"

(Lk 4,18)

Put ka Emausu nije put Prolosti. To je put svagdanji. Netko jo uvijed hoda uz nas tumaei nam Sveto Pismo, lomei kruh sa nama, i onda isezava iz naega vidokruga.
(Doba vaeg srca, Macrima Wiederkehr)

Jednom kada sam poela itati knjigu sestre Helene, nisam htjela stati. Bila je tako oaravajua. Rijei i opisi ljudi koje se sreu, misli i slike emocija, dale su mi razlog da razmotrim svoj vlastiti ivot. Kako je i Monica rekla, ja takoer mogu uti kako Helen sve ovo u knjizi govori meni. Takva je Helen. Brina za druge kako bi omoguila Bogu da je iskoristi u Njegovo ime. (Ruth Plackett)

"Osvjeavajue. Svia mi se nain na koji ona govori o obinim, svakodnevnim ivotnim situacijama i unosi Boga u njih. "
(Christine Scotcher)

"Vrlo zanimljivo. Jedva ekam da je proitam".

(Tricia)

U svojoj maloj knjizi "Iznenaenja Duha Svetoga" sestra Helen Ward je dala itatelju fascinantan uvid u aspiracije jedne mlade djevojke, respiracije jedne vrijedne uiteljice i inspiracije jedne trajne duhovne vrijednosti i dobrote. Prema standardnom testu za mo pronicanja u ljudske due sestra Helen moe oekivati visoke ocjene. Kao i svakoga, nju nesumnjivo prate njena dobra djela.
(Paul Vann)