UDK 624.012.45:624.072.3 Primljeno 28. 2. 2006.

GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640 631

Armiranobetonski elementi od betona visokih
vrstoa naprezani savijanjem
Marijan Skazli, Ivan Tomii
Kljune rijei
beton visokih vrstoa,
armiranobetonski
elementi,
duktilnost,
savijanje,
tlana vrstoa
M. Skazli, I. Tomii Pregledni rad
Armiranobetonski elementi od betona visokih vrstoa naprezani savijanjem
U radu je prikazan skup znanja o svojstvima, tehnologiji i strukturi betona visokih vrstoa. Analizirani
su bitni parametri potrebni za proraun nosivih, duktilnih i uporabivih armiranobetonskih elemenata od
takvih betona naprezanih na savijanje s uzdunom silom ili bez te sile. To su raunski dijagram tlanih
naprezanja, duktilnost, progib i ogranienje irine pukotina. Rezultati su usporeeni s betonima
normalne vrstoe. Preporuuje se uporaba betona visokih vrstoa.
Key words
high strength concrete,
reinforced concrete
elements,
ductility,
bending,
compressive strength
M. Skazli, I. Tomii Subject review
High strength reinforced concrete elements subjected to bending
Current knowledge about the properties, technology and structure of high strength concrete is
presented. Significant parameters needed in the analysis of load-bearing, ductile and acceptable
reinforced-concrete elements made of such concrete and subjected to bending, with longitudinal force
or without this force, are considered. These parameters are: design compressive stress diagram,
ductility, deflection, and crack width restraint. The results are compared with values for normal
strength concrete. The use of high strength concrete is recommended.
Mots cls
bton haute rsistance,
lments en bton arm,
ductilit,
flexion,
rsistance la
compression
M. Skazli, I. Tomii Ouvrage de syntse
Les lments en bton arm haute rsistance soumis la flexion
Les connaissances actuelles sur les proprits, la technologie et la structure du bton haute rsistance
sont prsentes. Les paramtres de base ncessaires pour l'analyse de capacit, ductilit et acceptabilit
des lments en bton arm faits de ce bton et soumis la flexion, avec une force longitudinale ou sans
cette force, sont examins. Ces paramtres sont: diagramme de la contrainte de compression estime,
ductilit, flchissement et largeur limite de fissures. Les rsultats sont compars avec les valeurs pour
bton rsistance normale. L'utilisation du bton haute rsistance est prconise.


,

,
,
,

. , .
o,
,
. , ,
,
.
, , .
. .
Schlsselworte
hochfester Beton,
Stahlbetonelemente,
Duktilitt,
Biegung,
Druckfestigkeit
M. Skazli, I. Tomii bersichtsarbeit
Biegebeanspruchte Stahlbetonelemente aus hochfestem Beton
Im Artikel ist das Wissen ber die Eigenschaften, Technologie und Struktur des hochfesten Betons
dargestellt. Analysiert sind die Parameter die wesentlich sind fr die Berechnung der tragenden,
duktilen und nutzbaren Stahlbetonelemente aus solchen Betonen bei Biegebeanspruchung mit oder ohne
Lngskraft. Das sind Berechnungsdiagramme der Druckspannungen, Duktilitt, Durchbiegung und
Begrenzung der Rissbreite. Die Ergebnisse sind mit normalfesten Betonen verglichen. Man empfiehlt
die Anwendung hochfester Betone.
Autori: Doc. dr. sc. Marijan Skazli, dipl. ing. gra.; prof. emer. dr. sc. Ivan Tomii, dipl. ing. gra.,
Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Kaieva 26, Zagreb
Elementi od betona visokih vrstoa M. Skazli, I. Tomii
632 GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640
1 Uvod
U betone obinih vrstoa svrstavaju se svi betoni do
najveeg razreda tlane vrstoe C 50/60. Razredi tla-
nih vrstoa koji odgovaraju betonima visokih vrstoa
su od C 55/67 do C 100/115. Najvii je razred tlane
vrstoe prema novom hrvatskom propisu za betonske
konstrukcije C 100/115. Betoni visokih vrstoa s raz-
redom tlane vrstoe veim od C 100/115 nazivaju se i
betonima ultravisokih vrstoa [1, 2].
Betoni visokih vrstoa imaju i poboljana svojstva traj-
nosti u odnosu na betone obinih vrstoa. Odabir sas-
tavnih sastojaka te postupci proizvodnje, transporta, ug-
radnje i njege sloeniji su kod betona visokih vrstoa
nego kod betona obinih vrstoa.
Za graenje nosivih, duktilnih i uporabivih armiranobe-
tonskih konstrukcija od betona visokih vrstoa, osobito
u potresnim podrujima, postoji veliko zanimanje irom
svijeta. Razlog je tome racionalnost, otpornost na seiz-
mike sile, trajnost i estetski izgled graevine.
Primjenom betona visoke vrstoe mogue je graditi
armiranobetonske konstrukcije smanjenih dimenzija,
odnosno masa, to izravno utjee na sile zbog potresa.
Ako su takve konstrukcije duktilne, one imaju sposob-
nost disipacije seizmike energije uz plastino deformi-
ranje u kritinim podrujima, odnosno plastinim zglo-
bovima, to takoer pridonosi ekonominom graenju
uz prihvatljiv rizik u sluaju djelovanja snanog potresa.
Osim toga, duktilne se konstrukcije mogu proraunavati
po linearnoj teoriji plastinosti te po linearnoj teoriji elas-
tinosti s ogranienom preraspodjelom, to ima za rezul-
tat jednoliniju raspodjelu reznih sila po presjecima,
bolju iskoritenost gradiva te kvalitetnije armiranje i
betoniranje. Bitna je prednost duktilnih konstrukcija
izbjegavanje krhkog sloma pojedinih elemenata, a i
cijele konstrukcije, ime se tite ljudski ivoti u sluaju
pretjeranog optereenja graevine ili djelovanja snanog
potresa.
Sve se ee grade konstrukcije velikih raspona i/ili za
velika optereenja te visoke zgrade. Primjenom betona
visokih vrstoa izravno se postie poveana nosivost i
estetski izgled, a posredno bolja iskoritenost prostora
visokih zgrada, naroito u donjim katovima. U kombi-
naciji s elikom visoke granice poputanja i duktilnosti
izbjegavaju se tekoe izazvane gustim smjetajem po-
trebne uzdune i poprene armature.
U graenju mostova, betoni visokih vrstoa primjenju-
ju se kada se trai velika nosivost, a osobito trajnost.
Isto tako, stupovi od betona visokih vrstoa poeljni
su, zbog manjih dimenzija, kod mostova preko vodoto-
ka koji mogu nositi plovee predmete i/ili sante leda te
nadvonjaka zbog vie slobodnog prostora i preglednosti.
Od nedostataka elemenata od betona visokih vrstoa,
naprezanih savijanjem s uzdunom silom ili bez nje, moe
se navesti pad duktilnosti s porastom tlane vrstoe ve
iznad 55 N/mm
2
, te rano i brzo odlamanje i drobljenje
zatitnog sloja u podruju plastinih zglobova. Zbog
smanjene duktilnosti elemenata od betona visokih vrs-
toa, nekim dravnim propisima za armiranobetonske
konstrukcije u seizmiki aktivnim podrujima ogrania-
va se vrstoa betona (Novi Zeland, Kanada), a u nekim
(SAD, istraivai u Novom Zelandu) sugerira se primje-
na modificiranih izraza u proraunu poprene armature
za ovijanje u podruju plastinih zglobova.
Meutim, najnoviji rezultati istraivanja pomiu grani-
nu tlanu vrstou od 55 N/ mm
2
na ~ 75 N/ mm
2
, pos-
lije koje daljnjim poveanjem tlane vrstoe betona
opada duktilnost elementa. Isto tako, novija su istrai-
vanja pokazala da se rano i brzo odlamanje zatitnog
sloja moe uspjeno sprijeiti primjenom diskontinuira-
nih elinih vlakana ugraenih u beton (mikroarmirani
beton). Osim to osiguravaju cjelovitost presjeka, vlak-
na pridonose ovijenosti betonske jezgre elementa u pod-
ruju plastinog zgloba.
U radu je prikazan skup znanja o svojstvima, strukturi i
tehnologiji betona visokih vrstoa. Navedene su pred-
nosti i nedostaci ove vrste betona prema betonu obine
vrstoa. Analizirani su parametri bitni za proraun armi-
ranobetonskih elemenata od betona visokih vrstoa na-
prezanih savijanjem, kao to je proraunski dijagram
tlanih naprezanja, duktilnost elemenata te granina sta-
nja uporabivosti i trajnosti.
2 Struktura, svojstva i tehnologija betona visokih
vrstoa
Kod betona visokih vrstoa potrebna je vea panja u
izboru sastavnih sastojaka nego kod betona obinih vr-
stoa. Sastojci betona visokih vrstoa su cement, agre-
gat, voda, kemijski i mineralni dodaci te vlakna. Njihov
odabir ovisi prvenstveno o svojstvima koje elimo pos-
tii u svjeem i ovrsnulom stanju te vrsti konstrukcije.
Problem koji se esto pojavljuje kod betona visokih
vrstoa, a nije karakteristian za obine betone, jest
kompatibilnost izmeu odabranog cementa, kemijskih i
mineralnih dodataka. Za sada ne postoji metodologija
ocjene kompatibilnosti sastojaka betona visokih vrsto-
a na temelju ispitivanja njihovih svojstava. Zbog toga
se jo uvijek kompatibilnost sastojaka ocjenjuje na temelju
rezultata ispitivanja probnih mjeavina [3, 4].
Betoni visokih vrstoa imaju u svom sastavu veu koli-
inu veziva (> 400 kg/m
3
) i nii vodovezivni omjer. Gra-
nulometrijski je sastav karakteristian po manjem mak-
simalnom zrnu agregata i veem udjelu sitnih frakcija
agregata. Obradljivost betona osigurava se primjenom
superplastifikatora. Prema potrebi mogu se dodavati i
M. Skazli, I. Tomii Elementi od betona visokih vrstoa
GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640 633
drugi kemijski dodaci kao, primjerice aeranti za pobolj-
anje otpornosti na smrzavanje. Od mineralnih dodataka
najuinkovitija je silikatna praina. Ona reagira sa slo-
bodnim vapnom iz cementa stvarajui CSH gel, a uz to
poboljava i cementni kamen na sueljku s agregatom [3].
Slika 1. Krivulje naprezanje-deformacija dobivene pri vlanom
ispitivanju vlakna i matrice [5]
Krhkost betona raste s poveanjem njegove tlane vrs-
toe. Problem krhkosti kod betona visokih vrstoa mo-
e se rijeiti dodatkom vlakana (slika 1.). Intenzitet po-
boljanja svojstava zbog mikroarmiranja vlaknima ovisi
o koliini i vrsti vlakana, prionljivosti vlakana i cement-
ne matrice te kvaliteti same cementne matrice.
Slika 2. Odnos vodovezivnog omjera i tlane vrstoe nakon 28
dana kod betona visokih vrstoa [3]
Za poboljanje duktilnosti i drugih svojstava (vrstoa
na savijanje, ilavost, otpornost na nastanak i irenje
pukotina, dinamiko ponaanje) betona visokih vrstoa
u ovrsnulom stanju rabe se uglavnom elina vlakna.
Za sprjeavanje raspucavanja mladog betona visokih
vsrtoa i poboljanje otpornosti na djelovanje poara
upotrebljavaju se polimerna vlakna [5].
Postoji vie metoda za projektiranje sastava betona viso-
kih vrstoa. Jedna je od najee primjenjivanih meto-
da razvijena na Sveuilitu u Sherbrookeu (Kanada) [3].
Ova je metoda upotrijebljena i u eksperimentalnom istra-
ivakom radu na betonima visokih vrstoa u Hrvatskoj.
[5] Na slici 2. prikazan je odnos izmeu vodovezivnog
omjera i tlane vrstoe dobivene nakon 28 dana na valj-
cima 100 x 200 mm, a koji se rabe pri projektiranju sas-
tava betona visokih vrstoa. Vodovezivni omjer jest
odnos izmeu mase vode i mase cementa i dodataka
cementu. Vidljivo je da za odabrani vodovezivni omjer
postoji veliki raspon tlanih vrstoa koje se mogu pos-
tii. Razlog je tome razliita kvaliteta uporabljenih mi-
neralnih i kemijskih dodataka.
Postoji i niz drugih metoda za projektiranje sastava betona
visokih vrstoa. U Americi se esto primjenjuje meto-
da koju je predloio Tehniki odbor 363 ACI-ija [6]. U
Francuskoj se upotrebljava De Larrardova metoda [7].
Od drugih metoda projektiranja sastava treba istaknuti
metodu prema Mehti i Aitcinu [8].
Postupci proizvodnje, transporta, ugradnje i njegovanja
betona visokih vrstoa su sloeniji nego kod betona
obinih vrstoa, pa stoga zahtijevaju i veu pozornost.
Pogotovo postupak njege kod betona visokih vrstoa
ima mnogo veu vanost nego kod obinih betona i tre-
ba poeti to prije i trajati dovoljno dugo. Pravilnom njegom
betona visokih vrstoa umanjuju se tetne posljedice
autogenog skupljanja. Autogeno je skupljanje posljedica
manjeg volumena produkata hidratacije od volumena
materijala koji ulaze u proces hidratacije, a izraenije je
kod betona s manjim vodovezivnim omjerom. Autogeno
skupljanje poinje vrlo brzo nakon poetka hidratacije.
U usporedbi s obinim betonom, beton visokih vrstoa
jest homogeniji materijal. Njegov je radni dijagram, zbog
veeg modula elastinosti, strmiji i linearan do blizu vri-
jednosti tlane vrstoe. Iako je modul elastinosti beto-
na visokih vrstoa vei nego kod betona obinih vrs-
toa on se ne poveava u istoj mjeri kao i tlana vrsto-
a. Zbog toga kod veih naprezanja u uporabi vitkih ele-
menata od betona visokih vrstoa dolazi i do veih de-
formacija.
Veina pravila iz propisa i empirijskih izraza za vezu
pojedinih mehanikih svojstava koja vrijede kod betona
obinih vrstoa, ne vrijede za beton visokih vrstoa.
Na primjer, kod betona visokih vrstoa za istu vrijed-
nost tlane vrstoe vrijednosti vrstoe na savijanje i
vrstoe cijepanjem variraju znatno vie nego kod beto-
na obinih vrstoa [9].
Za odnos tlane i savojne vrstoe esto se primjenjuju
sljedei izrazi [6, 10]:
2 / 1
94 , 0
c r
f f = [N/mm
2
] (1)
2 4
10 18 , 2 12 , 0 23 , 0
c c r
f f f + =

[N/mm
2
] (2)
Izrazi koji povezuju modul elastinosti i tlanu vrstou
betona visokih vrstoa jesu [11, 12]:
Elementi od betona visokih vrstoa M. Skazli, I. Tomii
634 GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640
3
8 10 + =
c c
f E [kN/mm
2
] (3)
c c
f E = 5 [kN/mm
2
] (4)
Na slici 3. prikazan je dijagram na temelju kojeg se iz
poznatih vrijednosti tlane vrstoe betona i modula
elastinosti krupnog agregata moe procijeniti modul
elastinosti betona visokih vrstoa.
Slika 3. Dijagram ovisnosti modula elastinosti betona visokih
vrstoa o tlanoj vrstoi i modulu elastinosti krupnog
agregata [3]
Mikrostruktura betona visokih vrstoa homogenija je
nego kod betona obinih vrstoa. Ponajprije zbog nis-
koga vodovezivnog omjera i uporabe silikatne praine
betoni visokih vrstoa imaju manju kapilarnu i ukupnu
poroznost, a poboljan im je i sueljak izmeu cement-
nog kamena i agregata. Nehidratizirani cement u struk-
turi betona visokih vrstoa moe u povoljnim uvjetima
okolia naknadno hidratizirati i tako utjecati na smanje-
nje mikroraspucavanja betona kao posljedice isuivanja,
temperaturnih promjena, autogenog skupljanja ili preop-
tereivanja [3].
Zbog smanjene poroznosti betoni visokih vrstoa imaju
i bitno poboljana svojstva trajnosti prema obinim be-
tonima. Zbog toga su oni primjereniji uporabi u razlii-
tim agresivnim sredinama gdje postoji rizik pojave ko-
rozije armature ili drugih oblika oteenja armiranobe-
tonskih konstrukcija.
3 Parametri bitni u proraunu elemenata od
betona visokih vrstoa
3.1 Proraunski dijagrami tlanih naprezanja
Matematiki izraz za dijagram naprezanje-deformacija
za betone obinih vrstoa postavio je 1973. Popovicz, a
za betone visokih vrstoa, uvoenjem koeficijenata k i
n, prilagodili su ga Thorenfeldt, Tomaszewicz i Jensen
[13] u obliku:
k n
cu c cu
c
ck
c
n
n
f

+
=
) / ( 1 c c c
c o
(5)
gdje je:
o
c
- naprezanje u betonu
f
ck
- karakteristina tlana vrstoa betona
c
c
- deformacija betona koja odgovara naprezanju o
c
c
cu
- granina deformacija betona koja odgovara
vrstoi f
ck
k = 1,0 za c
c
/c
cu
<1,0
k = 0,67 + f
ck
/62 za c
c
/c
cu
>1,0
n = 0,8 + f
ck
/17 (f
ck
u N/mm
2
).
Granina deformacija betona dobije se prema izrazu:
1
=
n
n
E
f
c
ck
cu
c (6)
gdje je:
6900 3320 + =
ck c
f E - modul elastinosti betona
visoke vrstoe (f
ck
u N/mm
2
).
Kada se proraun provodi u skladu s ENV 1992 [14], za
dobivanje proraunskog dijagrama, tlanu e vrstou
f
ck
biti potrebno podijeliti s koeficijentom sigurnosti za
beton
c
=1,5 (f
cd
= f
ck
/
c
) i reducirati faktorom o =
0,9.
M. A. Mansur i suradnici [15] predlau modificirani
dijagram naprezanje-deformacija koji moe obuhvatiti
utjecaj poprene armature i elinih vlakana:
( )
( )
)

=
|
c c |
c c |
o
0
0
0
/ 1
/
c
c
c
f - rastua grana (7)
( )
( )
)

+

=
|
c c |
c c |
o
2
0 1
0 1
0
/ 1
/
k
c
c
c
k
k
f - padajua grana (8)
gdje je:
( )
it
E f
=
0 0
/ 1
1
c
|
k
1
, k
2
-
korekcijski faktori
E
it
- poetni modul elastinosti betona
f
0
- vrno naprezanje za neovijeni beton
c
0
- deformacija koja odgovara vrnom naprezanju.
M. Skazli, I. Tomii Elementi od betona visokih vrstoa
GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640 635
Formule za izraun ovih vrijednosti te pripadajue veli-
ine dani su u tablici 1.
Za dobivanje proraunskog dijagrama za proraun pre-
ma ENV 1992, potrebno je vrstou betona f
ck
podijeliti
s koeficijentom sigurnosti za beton
c
= 1,5 i reducirati
faktorom m1 (tablica 1.).
Dravnim propisima za betone obine vrstoe daju se
pojednostavnjeni dijagrami naprezanje-deformacija u
obliku parabole drugog reda i pravca ili pravokutnika.
Ima prijedloga da se ti dijagrami prilagode za betone vi-
sokih vrstoa. Osim toga, ima i novih prijedloga istra-
ivaa namijenjenih proraunu elemenata od betona vi-
sokih vrstoa naprezanih savijanjem. Ovdje e biti pri-
kazano nekoliko od tih prijedloga.
Amerikim ACI-pravilima |16| za dijagram naprezanje-
deformacija kod betona obinih vrstoa (karakteristi-
na tlana vrstoa utvreno na valjcima jest od 20 do 50
N/mm
2
) predlae se rabiti pravokutnik ili krivocrtni di-
jagram (slika 4.). Za koeficijent o uzima se konstantna
vrijednost 0,85, a za koeficijent redukcije visine:
9 , 6
05 , 0 05 , 1
1
ck
f
= | s 0,85 > 0,65. (9)
Slika 4. Prijedlozi ACI-propisa za proraunski dijagram [16]
Za betone vrstoe vee od 55 N/mm
2
takoer se pred-
lae rabiti pravokutnik kojem je o = 0,85, a |
1
= 0,65.
Ovim koeficijentom nije mogue obuhvatiti efekt ovije-
nosti, to je nedostatak.Prema Eurokodu 2 |14|, za
dijagram naprezanje-deformacija rabi se parabola
drugog reda i pravac ili pravokutnik za tlane vrstoe
betona 20 do 60 N/mm
2
(slika 5.). Za koeficijent o uzima
se da je 0,85 za sve oblike tlanog podruja, osim onih
kojima se irina tlanog podruja smanjuje od neutralne
osi prema tlanomu rubu (trokut, segment luka) kada je
o = 0,8.
Za betone visokih vrstoa u CEB/FIP Bulletinu od
1990. godine |11| predlae se za proraunski dijagram
tlanih naprezanja parabola i pravac, s tim da se vrijed-
nost za o odredi prema izrazu:
o = 0,6 + 10/f
ck
0,85. (10)
Kada se primjenjuje pravokutni dijagram tlanih napre-
zanja, visine do neutralne osi, koeficijent o
1
mijenja se
od 0,782 za beton vrstoe f
ck
= 20 N/mm
2
do o
1
= 0,578
za beton vrstoe f
ck
= 80 N/mm
2
Uporabom predloe-
nih koeficijenata nije mogue uzeti u obzir djelotvornost
ovijenosti tlanog podruja.
Slika 5. Prijedlozi EC2 i CEB/FIP-a za proraunski dijagram [14, 17]
Tablica 1. Prikaz izraza i parametara za modificirani dijagram naprezanje-deformacija
Ovijenost
betona
Izrazi za parametre i korekcijske
faktore
Konstanta
*
Vrijednost konstante za
beton
Vrijednost konstante za
mikroarmirani beton
f
0
=m1f
ck
m1 0,94 0,96
E
it
=m2(f
0
)
0,33 m2 10 300 10 300
c
0
=m3(f
0
)
0,35 m3 0,0005 0,0005
k
1
=m4(40/f
0
)
2 m4 1,00 0,96
Neovijeni
k
2
=m5(40/f
0
)
1,3 m5 1,00 0,80
( ) { }
2
0 0
"
0
/ 1 1
n
y s
f f n f f + =
n1
n2
0,6
1,23
11,63
2,81
( ) { }
4
0 0
"
0
/ 3 1
n
y s
f f n + = c c
n3
n4
5,9
1,5
2,6
0,8
( ) { }
6
0 0 1
/ 5 1
n
y s
f f n f k + =
n5
n6
2,77
0
3,33
0,12
Ovijeni
sponama
( ) { }
8
0 0 2
/ 7 1
n
y s
f f n f k + =
n7
n8
2,19
0,17
1,62
0,35
*
konstante vrijede za sluaj horizontalno lijevane prizme 100100200 mm
Elementi od betona visokih vrstoa M. Skazli, I. Tomii
636 GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640
H. H. Ibrahim i J. G. Mac Gregor |17| prouavali su pri-
jedlog pravila ACI-ja i drugih autora, te proveli opsena
eksperimentalna istraivanja, kako bi mogli definirati
proraunski dijagram tlanih naprezanja za betone viso-
kih vrstoa. Njihov je prijedlog prilagoeni dijagram
pravila ACI-ja (podignuti pravokutnik na slici 4.), koji
vrijedi za betone vrstoe od 60 do 110 N/mm
2
, po ko-
jem su parametri:
o = 0,85 f
ck
/800 > 0,725 (11)
|
1
= 0,95 f
ck
/400 > 0,70 (f
ck
u N/mm
2
). (12)
U radu I. Tomiia |18| nainjena je usporedba rezultata
dobivenih prema navedenim prijedlozima za tlanu silu
F
c
te moment nosivosti M
Rd
, a za razred tlane vrstoe
betona C 80/95, te pretpostavljene deformacije:
c
c2
= -3,5 i c
s1
= 10 .
Usporedba rezultata pokazuje beznaajnu razliku rezul-
tata za moment nosivosti, pa se zbog budue pripadnosti
EU kod nas predlae rabiti prijedlog CEB/FIP-a, kada
nije bitan uinak ovijenosti poprenim sponama i/ili
diskontinuiranim vlaknima, bilo parabolu i pravac ili
pravokutnik do neutralne osi.
Istraivai Rashid i Mansur |19| nainili su usporedbu
momenta nosivosti dobivenog vlastitim istraivanjima i
onog proraunanog prema prijedlogu pravilima ACI-ja
[9] te ustanovili da se tim izrazom dobije blago konzer-
vativna vrijednost kada se primjenjuje za betone visokih
vrstoa (M
u,exp
/M
u,cal
= 1,09).
3.2 Duktilnost elemenata
Drugo vrlo znaajno svojstvo armiranobetonskih kons-
trukcija jest duktilnost ili njihova sposobnost deformi-
ranja do graninog optereenja bez znatnijeg smanjenja
nosivosti. Zbog toga to je beton visokih vrstoa krhki
materijal, vie od betona obinih vrstoa te zbog pove-
ane tlane vrstoe, jamstvo adekvatne duktilnosti ele-
menta postaje prvenstvena proraunska obveza.
Na osnovi veine aktualnih dravnih propisa postoji
mogunost analitikog dokaza da poveanjem razreda
tlane vrstoe betona raste i duktilnost elementa napre-
zanog savijanjem s uzdunom silom ili bez nje. Ekspe-
rimentalna istraivanja mnogih znanstvenika, osim ma-
njeg broja, to potvruje, ali samo za primjenu betona
tlane vrstoe do 80 N/mm
2
, a uporabom betona vee
tlane vrstoe od ove duktilnost se smanjuje.
Nedavna opsena eksperimentalna i teorijska istraiva-
nja M. A. Rashida i M. A. Mansura |19| preciznije su
definirala odnos tlane vrstoe betona i duktilnosti ele-
menta od betona visokih vrstoa. Autori su istraili po-
naanje armiranobetonskih greda od betona visokih vr-
stoa iji raspon vrstoa je od 40 do 130 N/mm
2
. Uz
rezultate vlastitih istraivanja, rabili su i relevantne rezul-
tate drugih istraivaa objavljene u pristupanoj literaturi.
Kod analitike interpretacije odnosa izmeu tlane vrs-
toe i lokalne duktilnosti pridravali su se vrijedeih
svjetskih propisa, a osobito pravila ACI-ja.
Eksperimentalni program sadravao je 16 greda dimen-
zija presjeka 250400 mm i duljine 3400 mm, armiranih
u vlanom i tlanom podruju ravnim ipkama (
s
= 1,25
3,46 , '
s
= 0,3 0,94 ) povezanih sponama. Gra-
nica poputanja armature bila je 460 do 540 N/mm
2
.
Koeficijent armiranja poprenom armaturom bio je od
0,62 do 1,85 %. Mjereno je optereenje (koncentrirana
sila), deformacije i progibi kod pojave prve pukotine,
poputanja vlane armature, drobljenja i odlamanja za-
titnog sloja i konanog raspadnua betona u tlanome
podruju, kao posljedice izvijanja tlanih ipki i/ili slo-
ma spona. Kako su sve grede bile ogranieno armirane,
naprezanje u vlanoj armaturi dosezalo je uvijek granicu
poputanja prije drobljenja betona, pa ak i odlamanja
zatitnog sloja, odnosno grede su se duktilno ponaale.
Duktilnost elemenata naprezanih savijanjem obino se
izraava koeficijentom duktilnosti presjeka (lokalna duk-
tilnost) definiranog omjerom granine zakrivljenosti (|
u
) i
zakrivljenosti kada elik u vlanoj armaturi dostie gra-
nicu poputanja (|
y
) (
1/r
= |
u
/|
y
).
Meutim, kako se duktilnost elementa moe procijeniti
(mjeriti) i izrazom:

d
= o
u
/o
y
(13)
gdje je:
o
u -
maksimalni granini progib u sredini raspona gre-
de neposredno pred slom (85 % od optereenja pri
slomu)
o
y -
maksimalni progib kada vlana armatura dostigne
granicu poputanja
te zbog tekoa pri mjerenju zakrivljenosti, autori su ovih
istraivanja duktilnost pri savijanju mjerili koeficijen-
tom duktilnosti izraenim pomakom (
d
).
Utjecaj vrstoe betona na duktilnost
Vanost vrstoe na duktilnost ispitanih uzoraka, autori
istraivanja prikazali su na slici 6.a. Moe se vidjeti da
se
d
poveava s porastom vrstoe betona, ali samo do
karakteristine vrstoe uzorka koja se nalazi izmeu 70
i 80 N/mm
2
. Uzorci kojima je karakteristina vrstoa
bila vea od ove, pokazali su niu duktilnost od maksi-
malno dostignute.
M. Skazli, I. Tomii Elementi od betona visokih vrstoa
GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640 637
Slika 6. Duktilnost armiranobetonske grede u ovisnosti o vrstoi
betona prema eksperimentalnim(a) i analitikim (b)
rezultatima [20]
Istraivai su takoer pokuali analitikim putem doi
do takvog dijagrama, rabei koeficijent duktilnosti izra-
en zakrivljenou
1/r
. Pritom su slom grede definirali
kao onaj kada ekstremni tlani rub ovijene jezgre dostigne
graninu deformaciju definiranu prema prijedlogu Scotta i
drugih |20| u obliku:
300
9 , 0 004 , 0
max
y
s
f
+ = c (14)
gdje je:
s d b
A d b
s
s

+
=
0 0
0 0
) ( 2
- koeficijent armiranja spona u
odnosu na jezgru (b
0
, d
0
)
f
y -
granica poputanja spona.
Primjenjivali su uvjete ravnotee i Bernoullijevu hipote-
zu te varirali vrstoe betona od 40 do 130 N/mm
2
, s pri-
rastom 10 N/mm
2
. Rabili su reprezentativni model za
ovijeni i neovijeni beton visokih vrstoa Mansura i
drugih |15|, a bilinearni dijagram za odnos naprezanje-
deformacija za elik. Rezultate analitikog istraivanja
prikazali su na slici 6.b. Dobro se vidi da se duktilnost
elementa poveava kako raste karakteristina vrstoa
betona, ali samo do f
ck
= 105 N/mm
2
, poslije ega opada.
Takoer se moe vidjeti da se optimalna vrstoa betona
dobivena eksperimentalnim istraivanjem i ona analiti-
kim postupkom ne podudaraju. Pretpostavlja se da je
razlog tomu primjena razliito definiranih duktilnosti.
Ipak se moe zakljuiti da duktilnost elementa od beto-
na visoke vrstoe raste do neke optimalne vrstoe
(~ 70 N/mm
2
), a zatim e primjenom jo viih vrstoa
duktilnost biti manja. Do slinih opaanja, ispitivanjem
greda jednostruko ili dvostruko armiranih, doli su i ne-
ki drugi istraivai.
Utjecaj vlane armature na duktilnost
Mnogim propisima, a i preporukama znanstvenika, es-
to se duktilnost osigurava ogranienjem koeficijenta ar-
miranja vlanom armaturom . Tako se amerikim ACI-
propisima u elementu naprezanom na savijanje, koefici-
jent armiranja vlanog podruja ograniava uvjetom:
< 0,75
bs
za standardnu situaciju i < 0,50
bs
za
konstrukcije kod kojih se predvia preraspodjela mo-
menata savijanja, gdje je:
yk s cu
s cu
yk
ck v
bs
f E
E
f
f
+

=
c
c o

85 , 0
- balansirani
koeficijent armiranja, odnosno onaj pri kojem istodobno
dolazi do iskoritenja armature i betona. Za dvostruko
armirani presjek (vlana i tlana armatura u presjeku)
uvjet se odnosi na koeficijent armiranja (
'
).
Prema Europskoj normi 1992 |14| ograniava se visina
tlanog podruja:

lim
= (x/d)
lim
= 0,45 za betone razreda C 12/15 do C
35/45

lim
= (x/d)
lim
= 0,35 za betone razreda C 40/50 i vie

lim
= (x/d)
lim
= 0,25 za primjenu teorije plastinosti.
Za vee omjere od navedenih predlae se dvostruko ar-
miranje.
Kako su betoni visokih vrstoa krhkiji te imaju smanje-
nu graninu tlanu deformaciju i manje bono irenje,
pa time i nii uinak ovijenosti u odnosu na betone obi-
nih vrstoa, autori istraivanja [19] predlau da se za
element karakteristine tlane vrstoe 100 N/mm
2
og-
ranii vlana armatura na priblino 0,4
bs
. Za vrstoe
betona izmeu 40 i 100 N/mm
2
predlae se interpolacija
izmeu 0,5
bs
. i 0,4
bs
.
Utjecaj tlane armature i poprenih spona
(ovijenost) na duktilnost
U elementima naprezanim savijanjem, tlana armatura
uz beton prihvaa tlana naprezanja te time pridonosi
duktilnosti elementa, odnosno njegovoj sposobnosti da
mu se vlana armatura napree do granice poputanja i
plastino deformira prije konanog sloma betona.
Takoer, poprena armatura, uz to to prihvaa glavna
kosa naprezanja i pridrava uzdunu tlanu armaturu od
izvijanja, kada ovija tlano podruje pridonosi, zbog
Elementi od betona visokih vrstoa M. Skazli, I. Tomii
638 GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640
efekta ovijenosti, povienju tlane vrstoe i deforma-
bilnosti betona, a time i duktilnosti elementa.
Ve spomenuta istraivanja M. A. Rashida i M. A. Man-
sura [19] takoer su, uporabom podataka ispitivanja,
potvrdila vrijedan doprinos tlane armature i, osobito,
poprenih spona duktilnosti elementa. Oni su takoer
ustanovili da je znaenje poprene armature presudno.
Naime, poveanjem poprene armature, smanjenjem
njihova razmaka uzdu grede uz odgovarajuu koliinu
uzdune tlane armature, oni su znatno utjecali na povi-
enje duktilnosti, dok se duktilnost poveanjem tlane
armature, uz zadrani referentni razmak spona, znatno
manje poveala. To se objanjava ranim izvijanjem tla-
nih ipki kada je razmak poprene armature velik i sma-
njenjem vieosnoga tlanog naprezanja izazvanog ovi-
jenou.
U tom smislu Park i Paulay |21| predlau da maksimal-
ni razmak zatvorenih spona u podruju plastinog zglo-
ba armiranobetonskih elemenata ne bude vei od d/4
(d-statika visina grede), kada je cilj projektirati duktil-
nu konstrukciju.
Prema ENV 1998 |23| zahtijeva se, u podruju plasti-
nog zgloba, da razmak poprene armature, elementa na-
prezanog na ekscentrini tlak, zadovolji uvjete:
s s 6 promjera uzdune armature i
s s 1,5 manje dimenzije betonske jezgre.
3.3 Moment raspucavanja
Pojava prve pukotine u elementu naprezanom savijanjem
nastaje kada moment savijanja, za proraunsku kombi-
naciju djelovanja, dostigne moment raspucavanja, defi-
niranom prema izrazu:
t
g r
cr
y
I f
M

= (15)
gdje je f
r
vlana vrstoa pri savijanju, I
g
moment tro-
mosti punog presjeka i y
t
udaljenost vlanog ruba od
neutralne osi.
Za beton visokih vrstoa, kada se rabi izraz prema pra-
vilima ACI-ja za vlanu vrstou, dobiju se podudarni
rezultati za M
cr,cal
s onima dobivenim ispitivanjem
M
cr,exp
(M
cr,exp
/M
cr,cal
= 0,90).
Za beton visokih vrstoa Rashid i drugi |23| predloili
su izraz za vlanu vrstou i modul elastinosti u obliku:
68 , 0
42 , 0
ck r
f f = (16)
33 , 0
8900
ck c
f E = . (17)
Meutim, kada se primjenjuje izraz (16) za odreivanje
vlane vrstoe betona visokih vrstoa, istraivai |15|
su utvrdili da se ispitane grede prije raspucavaju, odnos-
no da je srednja vrijednost M
cr,exp
/M
cr,cal
= 0,62. To
je obrazloeno sprijeenim skupljanjem betona vlanom
armaturom i pridruenim puzanjem betona. Da bi se pro-
gnoza momenta raspucavanja popravila, predloena je
uporaba reducirane vlane vrstoe (f
r
-o
sh
), gdje je o
sh
sprijeenim skupljanjem izazvano vlano naprezanje u
ekstremnim vlaknima.
Uporabom reducirane vlane vrstoe (f
r
-o
sh
) i modula
elastinosti dobivenog izrazom (17), dobilo se drastino
poboljanje za moment raspucavanja, tako da se je za
srednji omjer dobio povoljniji rezultat:
M
cr,exp
/M
cr,cal
= 1,19.
Ukljuivanje puzanja betona, kao posljedice naprezanja
izazvanog skupljanjem, jako komplicira proraun. Naime,
vlana naprezanja zbog skupljanja rastu od 0 do pune
vrijednosti, a opadaju, djelovanjem puzanja, s vremenom.
Predlae se stoga, zbog pojednostavnjenja, rabiti djelo-
tvorni modul elastinosti u obliku:
) , ( ) , ( 1
) (
) , (
0 0
0
0
t | t _
t
t
t t
E
t E
c
eff
+
= (18)
gdje je:
E
eff
(t,t
0
) - modul elastinosti kod prvog optere-
enja
|(t,t
0
) - koeficijent puzanja u vrijeme t za beton
prvi put optereen kod starosti t
0
_(t,t
0
) = 0,8 - konana vrijednost za koeficijent starenja.
Za termin _(t,t
0
)|(t,t
0
) najee se uzima 2,2. Analitikim
analizama dolo se do spoznaje da je primjenom gornjeg
podatka (2,2) reducirani modul elastinost: E
c
'
= E
c
/2,
kojim se ukljuuje efekt puzanja prilino tono i to za
vlano i tlano podruje.
Momentom raspucavanja M
cr,cal
izraunanom upora-
bom reduciranog modula elastinosti E
c
'
=E
c
/2 te urauna-
vanjem vlanog naprezanja izazvanog skupljanjem o
sh
dobio se je zadovoljavajui omjer: M
cr,exp
/M
cr,cal
= 0,97.
Slini su se rezultati dobili usporedbom momenata ras-
pucavanja, dobivenih ispitivanjem drugih autora i onih
izraunatih ovim pojednostavljenim prijedlogom.
Iz prethodne se analize vidi da se uporabom izraza, pre-
ma pravilima ACI-ja za vlanu vrstou i kada se prim-
jenjuje beton visokih vrstoa, indirektno ocjenjuju efekti
skupljanja i puzanja u prognozi momenta raspucavanja.
M. Skazli, I. Tomii Elementi od betona visokih vrstoa
GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640 639
3.4 Progib greda pri uporabnom (proraunskom)
optereenju
Znanstvenici su istraivali |19| ponaanje greda, dimen-
zija ve prije opisanih, kako bi doli do podataka za pro-
raun progiba pri uporabnom optereenju u skladu s pra-
vilima ACI-ja. Za odreivanje maksimalnog progiba, pri
proraunskom optereenju, rabili su teoriju elastinosti.
Za sluaj optereenja primijenjenog u eksperimentalnom
istraivanju, progib su dobili prema izrazu:
( )
2 2
,
4 3
24
a L
I E
M
c
a
cal s


= o (19)
gdje je:
M
a
- maksimalni moment savijanja u sredini raspona
L - raspon grede
a - posmini raspon
E
c -
modul elastinosti betona
I - moment tromosti uzet prema specifikaciji pravila
ACI-ja kao I
e
:
g
a
cr
cr g cr e
I
M
M
I I I I s
|
|
.
|

\
|
+ =
3
) ( (20)
gdje je:
I
g -
moment tromosti punog presjeka
I
cr -
moment tromosti na mjestu pukotine.
Najprije su za proraun momenta raspucavanja primije-
nili izraze za vlanu vrstou i modul elastinosti prema
pravilima ACI-ja. Usporedba proraunanih i eksperimen-
talnih vrijednosti za progib pokazuje precijenjenost upo-
rabljenih parametara (o
s,exp
/o
s,cal
= 1,26).
Zatim, uporabom modificiranih izraza za vlanu vrsto-
u i modul elastinosti, namijenjenih za betone visokih
vrstoa ((16) i (17)), nisu mnogo pridonijeli pobolja-
nju u prognozi progiba (o
s,exp
/o
s,cal
=1,23).
Nakon toga, autori istraivanja pokuali su poboljati
izraze za f
r
i E
c
namijenjene betonu visokih vrstoa
(izrazi (16) i (17)), tako da su promatrali dvije mogu-
nosti.
Prvi sluaj, kada se uvodi samo skupljanje, izrazom za
vlanu vrstou, omjer progiba bio je o
s,exp
/o
s,cal
= 1,22,
a u drugom sluaju kada se uvodi skupljanje i pridrue-
no puzanje primjenom reduciranog modula elastinosti
(E
c
'
= E
c
/2) rezultat se drastino poboljao, odnosno omjer
progiba je bio o
s,exp
/o
s,cal
= 0,93.
Sline rezultate, za omjere progiba, dobili su uporabom
eksperimentalnih rezultata drugih autora i predloenih
izraza u drugom sluaju.
Prijedlog je da se progib elementa od betona visokih
vrstoa, za proraunsko optereenje, proraunava upo-
rabom izraza za reduciranu vlanu vrstou (f
r
-o
sh
) i
izraza za reducirani modul elastinosti (E
c
'
= E
c
/2) ko-
jima e biti obuhvaeno skupljanje i puzanje betona.
3.5 Maksimalne irine pukotina za proraunsko
optereenje
Isti su znanstvenici |20| mjerili maksimalne irine puk-
otina u visini donjeg sloja vlane armature greda koje su
bile nainjene za eksperimentiranje, te ih analitikim pu-
tem prognozirali uporabom izraza Gergely-Lutza |16|.
Nakon dobivenih rezultata usporedili su rezultate preko
omjera w
max,exp
/w
max,cal
. U veini primjera rezultati
su se podudarali, tako da je taj omjer bio od 0,92 1,3,
izuzev grede s velikim koeficijentom armiranja u vla-
nom podruju, kada je omjer bio 1,8, odnosno podcije-
njena je prognozirana veliina za maksimalnu irinu pu-
kotina.
Predlae se rabiti izraze za prognozu maksimalne irine
pukotina prema postupku u pravilima ACI-ja, osim za
jako armirane presjeke u vlanome podruju.
Kada se granino stanje uporabljivosti (ogranienje iri-
na pukotina) proraunava prema Eurokodu 2, valja za-
dovoljiti:
w
k
s w
g
(21)
gdje je:
w
k
=|s
rm
c
sm
- karakteristina irima pukotina, koja
se neto razlikuje od maksimalne spe-
cificirane u pravilima ACI-ja, pa se pri
tonoj analizi to mora uzeti u obzir.
4 Zakljuak
U betone visokih vrstoa ubrajaju se betoni razreda
tlanih vrstoa od C 55/67 do C 100/115. Osim pobolj-
anih vrijednosti tlanih vrstoa, betoni visokih vrs-
toa imaju i bolja svojstva trajnosti u odnosu na betone
obinih vrstoa.
Kod betona visokih vrstoa potrebna je vea panja u
izboru sastojaka, a i postupci proizvodnje, transporta,
ugradnje i njege sloeniji su nego kod betona obinih
vrstoa.
U ovome su radu prikazana istraivanja i rezultati ispiti-
vanja bitnih parametara potrebnih pri proraunu nosivih
i duktilnih armiranobetonskih konstrukcija od betona
visokih vrstoa.
Elementi od betona visokih vrstoa M. Skazli, I. Tomii
640 GRAEVINAR 58 (2006) 8, 631-640
Predlau se sljedei zakljuci:
1. Prikazano je vie prijedloga za proraunski dijagram
tlanih naprezanja za proraun elemenata, naprezanih
savijanjem s uzdunom silom ili bez nje. Svi predloe-
ni dijagrami provjereni su meusobnom usporedbom
momenata nosivosti, dobivenih uporabom predloe-
nih dijagrama, te se pokazalo da se dobro podudara-
ju. U naoj dravi prednost ima, zbog pripadnosti
Europi, prijedlog CEP/FIP.
2. Istraivana je duktilnost elemenata naprezanih savi-
janjem te je ustanovljeno da se poveanjem razreda
betona iznad 40 N/mm
2
, poveava duktilnost eleme-
nta, ali samo do tlane vrstoe izmeu 70 i 80 N/mm
2
a zatim opada. Analizirani su pojedini faktori koji ut-
jeu na duktilnost kao: tlana vrstoa betona, kolii-
na vlane armature te utjecaj tlane armature i pop-
renih spona (armature za ovijanje). Predlae se ogra-
nienje vlane armature ogranienjem koeficijenta
armiranja, kako bi dolo do poputanja armature pri-
je drobljenja tlanog podruja. Doprinos tlane armatu-
re je utvren, ali on nije zapaeno velik kao koliina
poprene armature za ovijanje, pa se predlae strogo
provoditi ogranienje razmaka spona uzdu elementa.
3. Istraivanjem je ustanovljeno da se izrazom za vla-
nu vrstou betona visoke vrstoe ne dobivaju dob-
ri rezultati za moment raspucavanja, pa se je tek uk-
ljuivanjem skupljanja i puzanja dobio prihvatljiv
prijedlog za moment raspucavanja, ali ne tako dobar
kao kad se rabi prijedlog za vlanu vrstou, nami-
jenjen betonima obinih vrstoa, prema pravilima
ACI-ja.
4. Za provjeru progiba greda od betona visokih vrsto-
a predlae se rabiti prijedlog dan pravilima ACI-ja
za elemente od betona obinih vrstoa, s tim da se
primjenjuje reducirani modul elastinosti i izraz za
vlanu vrstou umanjen za vlano naprezanje izaz-
vano skupljanjem.
5. Za provjeru maksimalne irine pukotina predlae se
rabiti izraz Gergely-Lutza i kada su grede od betona
visokih vrstoa. Usporedba izmjerenih rezultata za
irine pukotina i onih dobivenih analitikim putem
dobro se podudaraju.
Openito se moe kazati da je primjena betona visokih
vrstoa opravdana, te da se konstrukcije od takvog gra-
diva mogu uspjeno proraunavati da budu nosive, duk-
tilne, uporabive i racionalne.
LITERATURA
[1] Skazli, M.; Bjegovi, D.: Struktura i svojstva betona poveane
tlane vrstoe, GRAEVINAR 58 (2006) 4, 289-299
[2] Tehniki propis za betonske konstrukcije, Zbornik radova sa
Prvih hrvatskih dana betona, Secon HDGK, Cavtat, Hrvatska,
2005, 821-868.
[3] Aitcin, P.C.: High-Performance Concrete, E&FN SPON,
London, 1998.
[4] Nawy, E.: Fundamentals of high-performance concrete, Second
edition, John Wiley&Sons, Inc., New York, 2001.
[5] Skazli, M.: Mikroarmirani predgotovljeni elementi sekundarne
tunelske obloge, disertacija, Graevinski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb, 2005.
[6] ACI Committee 363, State-of-the-Art Report on High-Strength
Concrete, ACI 363 R-92, American Concrete Institute, Manual
of Concrete in Practice, 2001.
[7] De Larrard, F.: A method for proportioning high-strength
concrete mixtures, Cement, Concrete and Aggregates, 12 (1),
Summer 1990, 47-52.
[8] Mehta, P. K.; Aitcin P.C.: Principles underlying production of
high-performance concrete, Cement, Concrete and Aggregates,
12 (2), Winter 1990, 70-78.
[9] U.S. Department of Transportation, Federal Highway
Administration: High performance concrete structural
designer's guide, 2005.
[10] Khayat, K.; Bickley, J.; Hooton, R. D.: High-strength concrete
properties derived from compreessive strength values, Cement,
Concrete and Aggregates, 17 (2), December 1995, 126-133.
[11] CEB-FIP: State-of-the-Art Report: High Strength Concrete,
Bulletin d'information CEB No. 197, August 1990. 61 pp.
[12] Canadian Code CAN A23.3-M90, 1990.
[13] Collins, M. P.; Mitchell, D.; Mac Gregor, J. G.: Structural
Design Considerations for High-Strength Concrete, Concrete
International, Vol. 15, No. 5, May, 1993, 27-34.
[14] Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija-1-1. dio: Opa
pravila i pravila za zgrade (HRN ENV 1992-1-1), prosinac
2004.
[15] Mansur, M. A.; Chin, M. S.; Wee, T. H.: Flexural Behavior of
High-Strength Concrete Beams, ACI Structural Journal, Vol.
94, No. 6, November-December, 1997, 663-674
[16] ACI Committee 318-95, Building Code Requirements for
Structural Concrete, American Concrete Institute, Detroit,
1995.
[17] Ibrahim, H. H.; Mc Gregor, J. G.: Modification of the ACI
Rectangular Stress Block for High-Strength Concrete, ACI
Structural Journal, Vol. 94, No. 1, January-February, 1997, 40-
48.
[18] Tomii, I.: Konstrukcije od betona visokih i ultravisokih
svojstava, CIM 47(2001)1-2, 19-28.
[19] Rashid, M. A.; Mansur, M. A.: Reinforced High-Strength
Concrete Beams in Flexure, ACI Structural Journal, Vol. 102,
No. 3, May-June 2005, 462-471.
[20] Scott, B. D.; Park, R.; Priestley, M. J. N.: Stress-Strain
Behavior of Concrete Confined by Overlapping Hoops at Low
and High Strain Rates, ACI Journal, Vol.79, No. 1, January-
February, 1982, 13-27.
[21] Park, R., Paulay, T.: Reinforced Concrete Structures, John
Wiley, New York, 1975.
[22] Rashid, M. A.; Mansur, M. A.; Paramasivan, P.: Correlations
Between Mechanical Properties of High-Strength Concrete,
Journal of Materials in Civil Engineering, ASCE, V. 14, No. 3,
May-June 2002, 230-238.
[23] Eurokod 8: Design of Structures for Earthquake Resistance,
Part 1: General Rules, Seismic Actions Rules for Buildings,
CEN, Brussels, January 2003.